o "o O 01 H > oo ac <

NASLOV ORIGINALA: ANNE I SERGE GOLON ANGELIQUE ET LE NOUVEAU MONDE ANNE I SERGE GOLON U NOVOM SVIJETU S FRANCUSKOG PREVEO: BERISLAV LUKI I IVO BAKOTIC UREDNIK: STANKO SKUNCA 1980. OTOKAR KEROVANI RIJEKA Fotos na omotnici iz filma ANELIKA, u glavnoj ulozi Michele Mercier. Distributer MORA VA FILM, Beograd 1966 by Opera Mundi, Pari Toute reproduction, traduction ou adaptation sous quelque forme que ce soit, meme partielle, interdite dans tous les pays. PRVI DIO PRVI DANI

 Sad smo ipak zajedno! Ta je misao salijetala Aneliku. Da li je izvirala iz dubine njene due u tom se trenutku osjeala nesposobnom za bilo kakvu misao ili je to bio kakav vanjski prizvuk poput zujanja komaraca i tauha, ne bi mogla rei. To se javljalo, gubilo, ponovo dolazilo, nije poputalo, nestajalo... Sada smo ipak zajedno!... Usredotoivi svu svoju panju na to da odri hod svoga konja na strmenitoj stazi, Anelika nije pridavala osobito oznaen je toj misli. Sad smo zajedno!... Sad smo zajedno!... Ta se misao javljala jednom kao glas sumnje, jednom opet kao tvrdnja. Jedan je glas imao prizvuk straha, drugi prizvuk radosti. I kroz sve to provlaio se stalno umoran korak njezinoga konja. Mlada ena koja je toga jesenskoga dana prolazila na konju ispod rujnog javorova granja amerike ume imala je na glavi veliki muki pusteni eir sa zadjeriutLm perom, pod kojim se iskrile bistre oi poput izvorske vode. Da ouva svoju kosu od praine, prekrila ju je platnenom enskom kapicom. Na nogama je imala jahae izme, koje sa joj dopirale do koljena, a rado ah je posudio njezin sin Cantor. Zbog snanog stezanja rukama, koa je na uzdama bila mlaka i omekala, a prsti na zglobovima ruku bijahu blijedi jer se stalna naprezala; da usmjeri konja ravno prema vrhu i sprijei da se ne osvre prema dubokom zjalu prodoline koja mu je bila s lijeve strane. inilo se da ga mrana dubina i jeka privlae i plae. Da li je bio uznemiren zbog provalije ili uma gorske bujice koja je draila njegovu e? Bala je to izdrljiva, krasna ivotiinja, koja je ve na poetku puta fegledala posve zbunjena zbog napornog hoda koji je morala izdrati. To je bilo sasvim razumljivo, jer nita manje nije odgovaralo plemenitom soju konja od tih krivudavih staa koje su se od doline vijugavo protezale, jedva raspoznavale meu drveem, gubile' preko sasuehih- ledina ili movara, nestajale u rijekama koje je trebalo satima gaziti ka bi uma bila previe neprohodna; ili su prolazile vrhove, iznenadno pomirale u ponore, kako biva s pjeakim stazama kojima prolazi ovjek kada eli stici- najkraim putem i pri tome ima posla samo sa svojim golim nogama, ali ne sa dragocjenim nogama jednoga konja. Staza kojom su prolazili bila je prekrivena suhom i klizavom travom 'koja je bila izblijedjela o sunane ege. Pod snanim konjskim kopitima :tra-va se svijala. Anelika je vrsto zadravala konja, smirivala ga i blagim pritiskom prisiljavala da ide naprijed. Sada ga je .poznavala i nije se bojala da nee

sluati kad ustreba. Konj e raditi ono to ona bude htjela,* drugo je pitanje da M e ona naveer biti posve slomljena o silna naprezanja. Sve su vie odmicali i pribliavali se vrhu. Tamna udubina prodoline, obrubljena utim, i rujnim kronjama iznad vodopada, sve se vie suavala pri kraju te se inilo da nestaje, iezava izmeu dviju sttmenitih' strana, i naposljetku se pretvarala u neku vrstu .platoa nad kojim je strujao lagani vjetar donosei miris smole. Anelika duboko udahne. Pred njom se prostirala uma etinjara. Borovi, plavetni cedri, u gustim redovima isprepleli svoje. granje. Smaragdno zelenilo i sinje plavetnilo prelijevalo se u tamnim i svijetlim nijansama, a vrhovi stabala bili ukraeni bokorima, kitama i girlanama stvarajui neku vrstu ipkaste tapiserije sa bezbroj zelenih tonova. Opet se pojavilo kamenito tlo sa nazubljenim tvrdim kriljevcem po kome su konjska kopita zvuno udarala. Anelika popusti uzde i opusti koljena kojima je" stezala slabine ivotinje. Misao se uporno vraala s osvjeavajuim dakom povjetarca. Istina je, mi smio ipak zajedno! Zastade, kao da se budi iza sna, i zau odjek te misli. Trgnu se, uspravi i pogledom preko karavana potrai jednu siluetu. Na elu karavane jahao je on, grof Joffrev e Pevrac, veliki, vjeiti putnik, pustolov dvaju svjetova, ovjek tragine sudbine, koji je upoznao veliinu i bijedu, a sada jae zamiljeno, stupa naprijed, a iza njega njegova eta; jae zamiljeno, s nekom uzvienom neprisiljenou, koja je katkada izgledala nesvjesna, ali uvijek sigurna. Nikada neemo proi ovuda", mislila bi esto Anelika ka bi se nala pred kakvom zaprekom. ,,Joffrey ne bi smio..." A onda bi jedan za drugim, jaha za tragaem, nosa za jahaem, krenuli kroz kakvu ikaru poput lovakog psa, kroz kakvu sustjesku ili preko rijeke, nepoznate movare, kroz nepoznatu goru nad koju se ve spustio mrak. Prolazili bi, napredovali i na kraju nali izlaz, obalu, sklonite preko noi. Svaki bi se put inilo kako je to nemogue, a ipak bi uspjeli. Joffrev de P.eyrac nikada nije govorio o tim iznenaenjima. On ih je pripremao kao da se to samo po sebi razumije. Anelika se jo uvijek pitala da li on zaista znade kamo ide, ili ih puki sluaj vodi u sretnu luku. Ve su se bezbroj puta morali izgubiti, poginutL Ali poginuo nije nitko. I nakon tri tjedna svi su se lanovi te 9

male karavane, koja je posljednjih dana mjeseca rujna krenula iz Gouldsbaroa, pomirili sa svojom sudbinom, izloeni, kao obluci valovima bujice, nesmiljenoj i nepreglednoj umi, preplanula lica, oaju okupanih arkom svjetlou, plavetnilom modrog neba koje se naziralo kroz arobni kaleidoskop zelenila. Njihova je odjea upijala opojne mirise ume i jeseni, smole i malina. Na toplini pozne jeseni, u ranim jutarnjim satima, dizala se para iz jezera ostavljajui povrinu blistavom i prozirnom, a pucketa-nje umskih suharaka daleko se ulo. Kad bi veernja svjeina naglo i gotovo neoekivano naola, britka bi hladnoa najavljivala zimu, mada je bilo jo mnogo zelenog drvea koje je istom poelo utjeti. Kao nekim udom iskrslo bi tada zaklonjeno mjesto prikladno za logorovanje. Da rastjeraju komarce i imie,zapalili bi vatre. S izvanrednom spretnou Indijanci bi nasjekli meu raslinstvom duge motke. Ve nakon pola sata mogli su se na istini vidjeti zabodeni kolci koji su sluili kao podloga za krov od brezovih ili od velikih brestovih kora koje su bile naslagane jedna do druge poput crepova. Upoetku se Anelika pitala kako su mogli za tako kratko vrijeme dii" sa stabala te ploe od kora. Poslije je primijetila kako JofLrey de Peyrac alje naprijed ekipu sa zadatkom da prokruje put, a kadto i zacrtava, i da se naposljetku pobrine za konaenje. Dogodilo bi se ponekad da nitko na dc-lazifcu ne doeka karavanu, ali bi onda, poput psa koji spretno pronae kost, nekoliko ljudi krenulo po tamnim zakudma ume da odanle donesu naramke mahovine, ili to opet odvaljivali kamenje s ulaza kakve spilje gdje bi nali skrovita dobro snabdjeveno brestovim korama, koje su tu bile pripremljene za putnike, i kakvu zalihu zakopanog kukuruza. To je bilo primitivno, ali sasvim dovoljno. Za feri bijele ene, Aneliku, gospou Jonas, njezinu neakinju i troje djece koja su bila s njima, podigao bi se platneni ator. Tlo bi prekrili jelovim granjem 10 i medvjeim krznom koje je sluilo i za pokrivanje. U takvom sklonitu bilo je toplo i dobro se spavalo, ukoliko ovjek nije bio navikao na jastuke i perine, Sto se ne bi moglo rei za Aneliku i njezinu kerku fiji je pustolovni ivot upoznao neudobnija odmaralita. Postojano lijepo vnjeme olakavalo je putovanje. Barem nisu morali suiti odjeu od kie. Lov i ribarenje svake su im veeri pruali tenu hranu s re-r dovitam dodatkom dvopeka i slanine koja je donesena s Gouldsboroa." Kako su odmicali dani i tjedni, tako im je njihovo oprezno nastupanje postupno donosilo sve strasniji umor. Anelika ga je posebno osjetila toga

jutra kada su kopita njenoga konja udarala po kamenitom tlu od ega se irila jeka. inilo se da tu jeku pojaavaju siva debla borova i da to jo vie istie nijemu utnju koja je vladala na njihovu putu. Primijetila je da ve nekoliko dana ne uje Cantorovu gitaru, .ni vesele glasove Maupertuisa (Mopertwi) i Perrota (Pero), koji su meusobno dobacivali ale i dijelili savjete. Svatko je iao bez rijei. Bila je to posljedica napora ili nagonsko lukavstvo ugroenih bia koja se na svakom koraku uvaju ili nastoje da nita ne misle. Ujutro je Honorina izrazila elju da jae iza Anelike. To je bilo prvi put otkako su krenuli. Do tada je ona bila u drutvu jahaa koji su je rado pnihvatali jer ih je zabavljala. ak su je Indijanci nosili na svojini zamazanim ramenima, a ona bi s njima vodila, kako je mislila, vrlo zanimljiv razgovor. Danas je eljela da bude sa svojom majkom. Anelika je osjeala da spava oslonjena na njezina le^ a... Pri opasnim prijelazima dijete je moglo skliznuti. Ali je Honorina bila odgojena na konju, cijelo je svoje djetinjstvo prosanjala na konju jaui kroz ume, pa bi u snu nagonski stezala ruke oko majina struka. 11 Staa se gubila na sivom pjeanom tlu, pokrivenom borovim iglicama, te se po toj barunastoj podlozi gotovo neujno stupalo. Dah disanja, kripa sedala i lagano frktanje konja, koji su se branili od muha, mijealo se s vjetrom to je prodirao kroz umu borova s jakim umom koji je podsjeao na um mora. Pojavilo se visoko drvee, Svjetlosiva uspravna stabla, visoko izrasla, rastrla su iroko granje s arhitektonskom savrenou. ovjek bi pomislio da ih je zasadila ljudska ruka. Neodoljivo se nametala misao na katedrale, na velike vrtove Ile-e Efrancea i Versaillesa. To je bio vrt divlje prirode ikoji je nastao po surovoj volji vjetrova, tla i sitnih sjemenki, i kojim u toga dana, prvi put od njegova postanka, odjekivali konjski koraci. Ponosni borovi Amerike promatrali s\i prolazak konja. Nikad ih prije nisu vidjeli. Konji su udisali mirisnu svjeinu. Osjeali u neobinost ovog prvog susreta s divovima neistraenog svijeta, ali su, kao stvorenja plemenite engleske i irske krvi, svladavali svoje bojazni. Iz kronje jednog bora, padajui s grane na granu, dokotrljao se jedan od onih okruglih i nareska-nih plodova rastvorenih poput lopoa i obloenih bijelom smolom. Od tog uma Anelika zadrhta. Konj posmnu i Honordna se probudi. Nije to nita majka e. To je rekla potiho. Sa stabala su ih promatrale vjeverice.

Proao je gotovo jedan sat to su jahoJi izmeu sivih kolona borova. Tlo se poelo blago naginjati prema dolini, ali je jo uvijek bilo borova i jela. Sto su se vie sputali, .javljale su se breze i jasike s liem jo zelenim, te rujni brijestovi, mrki hrastovi s. krupnim liem smee ili rumenkaste boje, zatim itava simfonija javorova, kakve Anelika jo nikada nije Vidjelu. Oni su jeseni davali njene najljepe tonove, od boje meda i staroga zlata pa sve do rujne boje. a Malo prije nego to su zali meu rujno umsko raslinje, s lijeve im se strane ukazalo neizmjerno obzorje oivieno tamnim planinama. Bile su to prve planine koje su na dugom putu ugledala. Premda im se inilo da su dosada stalno silazili i uzlazili, putnici su bili preli od mora samo prostranu Peneplai-neu, ispresijecanu usjeklinama to su ih izrovali tokovi voda i jezera. Te planine nisu bile naroito visoke, ali hi je bilo mnogo i protezale su se u beskonanost u blagim, izduenim . linijama, plavifiasMm i sivim, da bi se na kraju obzorja stopile sa lelujavom i njima slinom maglenom masom koja se gubila pod nebeskim svodom. Odmah ispod njih pruala se dolina, ruiasta, pod lakom maglenom koprenom. Bila je prostrana, tiha i spokojna, ali sasvim pusta. Pogled na taj krajolik, koji joj je odjednom doarao razmjere svijeta u kome se nalazila, posve je obuzeo Anelikti. Bila je tako potresena kao da je nakon mnogih iluzija otkrila prave razmjere jednog gotovo neostvarivog pothvata. Pitala se da li je ikada drugdje bila, da li je ikada ivjela meu drugim svijetom, meu drugim enama, na Dvoru, u Versail-lesu; ja li mogue da na svijetu ima bunih i naseljenih gradova, velikih naroda, nesuzdrljivih i nemirnih nacija. To nije mogla zamisliti. Ovdje je bilo kao u prvim danima stvaranja svijeta, iskonske nijeme materije: posvuda voda, zemlja, litice, oblaci i movare, lie i nebo. Za nju je sve bilo obavljeno utnjom. Pala je zavjesa nad bunom komedijom prolosti, u kojoj je proivjela svoju blistavu i osamlje-niku sudbinu mlade ene, lijepe, poeljne i ugroene. To je bilo kao da se crveni kazalini zastor ponovo spustio, a iza njega se uo smijeh, cerekanje i- ogovaranje. Anelika se trgla, uspravila u sedlu, obuzeta ne-kim munim osjeajem: Umalo to nisam zaspala, 13 glupo je to, mogla sam slomiti rebra i povui za sobom HonoMnu. Da nisi bolesna, Honorina, mila moja?

 Ne, mama. Sve je tako rujno... Prolazili su kroz pravi grimiz, kroz umu javorova koje je jesen zabjela rujem od vrha do dna. Opalo je lie Ve stvorilo gusti sag na zemlji. U mnotvu lia jedva su se raspoznavala crna debla i granje koje je davalo ton cijelom tom arenilu. Pod raskojem svjetlosti sve je dobivalo usijanu boju eravice i rumenu prozraenost crkvenih prozora. Tri su ornobijele svrake drsko i pomamno ska-kutale s grane na granu kriei iz svega glasa. Ah! to su svrake... a meni se uinilo da u jem glas gospoe e Montespan. Anelika se stala slatko smijati. Gospoa de Montespan, njezina suparnica iz Versaillesa, bila je daleko i sjeanje na nju inilo se kao uzbudljiv ruan san, kako prazna ljuska kakvog ploda koju moe prstima smrviti. Dvor, ljubav kralja Luja XIV prema njoj, Aneliki. Zastor se opet spustio. Sve je to bila prolost. Daleko sjeanje. A ispred nje pusto 1 ovaj ovjek koga je ponovo nala. Trebalo je sve iznova poeti. Neto slino osjetila je jednom kad je s Colinom Paturelom (Kolen Patke!) prolazila kroz pustinju Ma-gireba: odvajanje od itavog bia, kidanje sa vlastitom linou. Ali to nije bilo isto, jer onda je bjeala iz pustinje, a Colin Paturel se naao na njezinom putu. Pustinja kroz koju mora danas proi nema kraja, i ona je vezana uz ovjeka koga ljubi. Sada su zajedno. Ta misao u njoj i izvan nje iznenada ju je ispunila oprenim osjeajima: smirenjem i nekom neizrecivom sreom, te ledenom i naglom jezom, kao kad iznenadno ugleda ponor pred sobom. Bilo joj je kao da ju je stresla groznica i svijest joj pomutila, Jeza je dolazila od onih rijei koje je ona nesvjesno izgo14 vorila, kao da je rekla kako je vezana" i kako pustinji nikada nema kraja". Promatrala je svoje ruke kojima je drala uzde i jasno ih je vidjela: bile su fine i duge, i mnogo ih je mukaraca ve poljubilo ne upoznavi snagu koju su skrivale. Ta joj je snaga, koju je tokom godina stjecala, omoguila da danas barata tekim orujem, da mijea tijesto ili da mika rublje prilikom napornih kunih poslova, i da jae hirovita konja. Bile su to iste, prave njene ruke, bez prstena, bez ukrasa, njene ruke! Anelika je imala povjerenja u svoje ruke, najbolje njezine saveznice. No svejedno se na asove osjeala umornom, slabom kao dijete. Kao da su joj srce i duh bili slomljeni. Osjetljiva do krajnosti, ona se smijala.i plakala,

smuivala zbog jedne rijei, radovala zbog druge, nesigurna, zbunjena i silno potitena bez ikakva razloga sve ju je to preplavilo kao to su tamo dolje, iznad doline, preplavili gusti oblaci. Utav prostor i poeli prekrivati isto nebo. Sve je to nadolo previe brzo. Sada je sve teklo previe sporo.Hitro i munjevito prola je radost koju je osjetila onoga jutra kada je uzeo njemu ruku i pred svima rekao: Predstavljam vam svoju enu, groficu de Pevrac." Zanosna, a bolna kao udar munje bila je njena ushienost u trenutku kada je vidjela svoje ive sinove i osjetila njihovu prisutnost. Snana i uabudljiva bila je radost one noi kada je njeno oporavljeno tijelo doivjelo zanos enje. Kao da ju je tada bio zahvatio i uskomeao neki .vrtlog, kao da ju je obiljeio vreli peat radosti, sree i svu je proeo. Ali se jo nije mogla osloboditi svoje nekadanje linosti, one druge linosti, oeliene u tekoj patnji, linosti ene obiljeene kraljevim igom, igom bunitotrance. Zbog toga se ponekad osjeala usamljenom i udovicom, s istim onim raspoloenjima koja su se nekad javljala. 15 U takvim trenucima stvarnost bi je teko pogaala i ostavljala zbunjenu i zauenu. Ali to je injenica. On je prisutan. Mi smo zajedno. Radost se mijeala sa strahom. inilo joj se da e se onesvijestiti. Anelika je vie voljela polagano, usporeno razmiljanje, koje je odgovaralo sporom i umornom hodu konja, ^ nego vatreni i blistavi polet misli. Ne moe se rei da je na ovom putu bilo opasnih prijelaza, ali je sve bilo neobino. Panja je uvijek bila budna, ali je misao dremuckala, bila neodreena, kao da se nije htjela vinuti dalje od ove uske staze, od njenih vijuga i naglih padova, od njenih oznaka i mirisa; kao da nije htjela dalje od tih opipljivih i neposrednih oznaka kao to su kamenii, lie, trava, koje je trebalo prijei ili otkloniti, i od onoga to je bilo u njenoj neposrednoj blizini... a to znai 'nita, nita, i opet nita u nedogle, samo utnja i mrtva zemlja pod pokrovom utavog lia. A ipak sam uvijek bila ive mate mislila je Anelika. Matala sam... prenosila se u situ acije i u tome tako uivala da sam se poslije toga vrlo teko prilagoivala stvarnosti, razliitoj... i esto varljivoj. Ako ponem zamiljati da se iza ovog bes^

konanog pirostranstva ume prua ogromna i nepri jateljska pustinja, ve unaprijed u svisnuti... Samo treba ekati i otkriti to uistinu znai ovaj kraj, i ne misliti Ah, to rumenilo!.... aptala je Anelika kimajui glavom. Moe li ovjek uope zamisliti ovakvu velianstvenost? Moe li je samo u snu do ivjeti? mislila je ona zanesena i privuena osje ajem nekog neodoljivog divljenja koje joj je prii njalo gotovo nadnaravni uitak. irila je oi, opijala se tim blistavim bojama gdje su se svjetlo i sjena natjecali da i najblaim, nijansama dadu sjaj dra gulja. Na bronanoj pozadini umskog raslinja pomi jeanog sa crnim plodovima kupona, odakle se podi zao mlaki zadah s mirisom murva i meda, razlilo se crvenilo, utilo i rumenilo. Aneliki se priinilo da se na oblinjem deblu neto mie, i tada ugleda dva crna medvjedia koji su se uz stablo verali. Na pojavu konja okrenue svoje radoznale njukice, ivahne i bezazlene. Toliko su bili draesni da je gotovo probudila Honorina da joj ih pokae. Ali je pomislila da majka medvjedica moda nije daleko. Pogledala je da li su joj u vrei na sedlu pitolji koje joj je Joffrev bio dao. Daleko iza nje pojavio se konj gazde Jonasa pod gustim svodom rujnog raslinja. Kao da su polegla pod teretom tog rujnog raslinja, lea roelskog urara nekako se zaoblila. Sigurno je i on napola spavao. Anelika ga je promatrala kako prelazi preko puta posuta uvelim liem. Ako se medvjedica pokrene dolje u gutiku, sigurno e se konji preplaiti. Ali se nita nije dogodilo. Gazda Jonas je na svom konju proao ispred nosa medvjediima koji su pokazivali izvanredno zanimanje te su svojim ivahnim oicama slijedili tu apokalipti-ku ivotinju koja je donjim dijelom, na etiri noge, liila na pravog konja, dok je iz gornjeg dijela, na kojem je stajao nekakav crni unj medvjedi nisu znali da je to eir dopiralo glasno hrkanje. Gazda Jonas i njegova ena bili su zamolili grofa de Pevraca da se smiju 'pridruiti njegovoj ekspediciji jer nisu htjeli ostati u Gouldsborou. Sa svojom neakinjom Elvirom, udovicom pekara, s njezina dva djeaka, oni su sainjavali hugenotski dio karavane, a to znai prijatelje same Anelike. Ostale, meu kojima je bilo Talijana, Nijemaca, Engleza, moda i Skota, ona je jo slabo poznavala i nije ih dobro ni razlikovala. Sebe je prekoravala zbog tog nesnalaenja, koje nije bilo njezina osobina, jer je uvijek pokazivala zanimanje za svoje blinje, a to je bio uzrok da je brzo sklapala

poznanstva. Ali bilo je to ljudstvo" Pevraca, a ne nj^eno, te su i oni jo uvijek biti suzdrljm.

16 J Anelika u novom svijetu 17 Iz skupine se uvijek odvajao samo kanadski div-ljaar Nikola Perrot, svemoniji no ikad, koristan, nenadoknadiv, koji bi se uvijek u pravom trenutku pojavio i bio joj na usluzi. Rado je iao pjeice, tihim i istrajnim indijanskim korakom, s pukom prebaenom preko lea i okrenutom. Cesto bi iao naprijed da oznai put i pripremi konaite. Anelika je stekla dolam da bi taj mladi, miran i zagonetan, mogao uiniti da prihvati svaku stvar koje se plaila. Kad bi on doznao za njezine misli, sigurno bi se jako zaudio jer je njemu bilo sve jednostavno: stablo mu bijae stablo, bilo rujno ili ne, rijeka mu bila rijeka, Indijanac Indijanac. Brzo bi razabrao tko mu je prijatelj, a tko neprijatelj. Prijatelj je bio prijatelj, neprijatelj neprijatelj, skalp je bio skalp, odmor za indijansku lulu napunjenu duhanom najdivnija stvar na svijetu, a strelica u srcu najneugodnija. U tome je bio jednostavan, a njegova je tajnovitost potjecala odatle to je poznavao neobine i udnovate stvari. Toga on nije bio svjestan. Poalila je to joj nije u blizini. Bila bi ga pitala za naziv biljaka koje je viala pored staze. Neke su joj bile poznate, a neke opet nisu. Jo bi ga pitala kako se prehranjuje konj u kraju gdje nema livada ni proplanaka, gdje je umsko raslinje samo ikara, uvelo lie, opalo granje, gdje nema trave. Ona je nasluivala da ga to pitanje oko konja mui. On joj je ve podrobno rastumaio da su u ovim krajevima rijeke jedini putovi za napredovanje, a mali indijanski konoi od brezove kore, koje moe prenijeti na glavi preko brzaca, pa ih onda ponovo porinuti u mirnu vodu, jedina sredstva za prijevoz. Ali s konjima i enama!..." govorio bi on kimajui glavom. Grimizna uma se svravala izmeu strmih litica, koje su se sve vie suavale pravei uzak prolaz. Ispred njih se pojavio vodopad, ali ovoga puta uspon nije bio teak. Prije nego to e nastaviti put, Anelika" je zastala i okrenula se da pogleda lanove karavane 18

koji su jahali ili hodali pjeice i jedan za drugim izlazili iz usjekline kao iz kakve jame. inilo se da su svi, pa i oni najmlai, bili satrveni od napora i ege. Mala djevojica od tri godine, Honorina, spavala je obgrlivi rukama struk svoje majke. Na mjestu, gdje je dijete dralo naslonjenu glavu, Anelika je osjeala topli i vlani pritisak. Na toj jakoj vruini, na suhom i treperavom zraku i najneznatniji dodir bijae joj gotovo nesnosan. Znoj je urkom curio niz njena lea i lijepio odjeu. Premda je nosila eir sa irokim obodom, vrat ju je bolio. Jedan ovjek iz karavane stie do nje i proe pozdravivi je rastreseno. Ni glave nije podigao, iza njegovih umornih koraka ostajao je trag praine. Anelika jo jednom pogleda. Nije vidjela Cantora pa se uznemirila zbog svojega mlaeg sina. Ljudi su prolazili jedan za drugim pognuti pod teinom tereta to su ga nosili na leima. Neki, stranci, razgovarali su engleski. Prolazei bacili bi brz pogled na mladu enu koja je stajala na konju uz rub staze, ponekad bi pozdravili i odlazili dalje. Promatrajui te ljude koje je grof de Peyrac bio izabrao da ga prate na njegovoj ekspediciji prema unutranjosti amerikog kontinenta, Anelika je u toku. triju sedmica doznala jedino da su po naravi utljivi, surovi, izdrljivi na sve Imnje i silno privreni svome voi. Bilo je tu grubijana, i nije trebalo biti osobito pronicav pa shvatiti da je svaki skrivao neku tajnu. Ta vrst ljudi nije bila nepoznata Aneliki. Znala je i to da ih nije lako ukrotiti. Ona e im kasnije pristupiti. Nastojanje oko jogunastog konja, briga za djevojicu i nekoliko prijatelja hugenota, iziskivalo je napon svih njezinih snaga. Unato tome to je bila navikla na duga jahanja po umama, brdima i dolinama, bilo je trenutaka kada se uznemirivala. Nije mogla zaboraviti zabrinuti izraz svoga mua onda kad ga je bila zamolila da je povede, i poela je shvaati. Avantura koja ih je ekala, u unutranjosti, pokrajine Maine (Men)i gdje je grof de Peyrae bio nakanio eksploatirati rudnike zlata i srebra,-, ta avantura, sada je to shvaala, bit e bremenita nepredvienim tekoama, kao to je bila i ova staza kojom su ve nekoliko dana ili. Ftoolazili su i Indijanca, mukarci i ene, ostavljajui iza sebe u ugrijanom zraku zadah divljai. Oni su se pridruili karavani kad je ova bila stigla do

obala rijeke Penelscot. (Penelsko). Pripadali su malenom plemenu abenakikog naroda, Metallakima, koji su se nakon jedne trgovinske ekspedicije na obalama oceana -vraali na svoja lovna podruja, u blizini jezera Umbagog. Bojei se susreta s Irokezima, okrutnim i davnim neprijateljima, koji su za vrijeme ljeta esto poduzimali ratnike pohode pusfco-eti njihovu, zemlju, Metallafci su zamolili zatitu grofa de Pevraca. Stigao je i gospodin Jonas, roelski urar, drei svoga konfa za uzdu. Zaustavio; se skinuvi eir. Briljivo j obrisao kosu, onda. elo,, zatim naoale. Uh,.uasna je.ova strmina!. I jo kau da sva ki dan moramo prijei dvadeset ovakvih! ! Kako se osjea vaa supruga? Molio- sam, jednoga od ljudi da joj pomogne pri usponu. Bojao.- sam. se' da e moju sirotu, samo ako posrne,- samljeti, slapovi. Ah,, evo ih! Prispjela, je noelska, gospoa. Mladi Bretonac Yann Le Couennec: (lan, l'e Kuenek), ovjek s Goul-sboroa", usluno- je vodio njezina konja. Gospoa Jonas je bila sva zajapurena, ali je pokazivala dobro raspoloenje. Do sada su oni- hrabro izdrali sve tegobe nakon odluke da idu s grofom, a gospoa Jonas, jaka i ila ena u pedesetoj, pokazala se kao izdrljiva jahaica.

Ovo je zamjena za moj duanski sobiak u La Bochelleu ree. Pripovijedala je Aneliki da je ona kao ki bogatog posjednika mladost provela ivei na selu. Jeste li vidjeli Cantora? upita Anelika. Da, on pomae Elviri, koja nije tako dobra jahaica. Sirotica mala! Pitam se kako joj je palo na pamet da nas prati TI ovoj avanturi sa svoja dva sina, umjesto da je ostala u Gouldsborou. Istina, ona je naa neaka i osim nas nema nikoga od obitelji!... Cantor je izvirio na kraju usjekline i Anelika osjeti ponos videi krni lik toga mladia koji je sigurnom rukom vodio konja na kojemu je jahala mlada ena grevito se drei, a s njome estogodinji djeai. Elvira je izgledala prestraena. Priznala je da joj zadaje strah buka vodopada. Sada je spremna da nastavi put bez iije pomoi. Zahvalila je uljudno Cantoru i upita ga nije li tko vidio njezina starijeg sina Barthelemvja (Bartelemi) koji je imao osam godina. Anelika je umiri. Barthelemv je

naprijed s Florimonom koji voi brigu o njemu, i djeak se od njega vie ne odvaja. Skupina Roeljana krenu. Dok su se udaljavali, Cantor ih je promatrao kimajui .glavom. Da mene nije bilo, pitam se kako bi ova si rota ena bila prola ree -s nekom Ijutinom u ko joj je bilo i suuti. TSIarovariti se enama i dje com u jednoj karavani, to je ludost. To se ne odnosi na vas, majko... Vi ste ena moga oca, razumljivo je to nas vi pratite. Ali morate priznati da je puto vanje s karavanom u nepoznat kraj neto dr akcije od plesne priredbe u salonima Versaillesa. Priznajem, Cantore, priznajem... potvrdi Anelika prikrivajui smijeak pred uzbuenim dr anjem mladia d divim se tvojoj izdrljivosti, Jer ti ide pjeice s tekim teretom, dok mi, ene i djeca, jaemo

20 21 Vian sam tome! Nismo slabana eljad. Da nisi umoran od te strahovite ege? On se uspravi da pokae kako ne osjea ni najmanji umor. Anelika je slutila da se on pomalo pretvara. Jer u karavani su se i otporni ljudi katkada tuili na duljinu i tegobe puta. Primijetila je da je smravio i da su kolebali osjenali njegove bistre oi, iste zelene boje kao oi njegove majke. Ona se jo jednom zapitala zato ih Joffrev prisiljava na ov?j gotovo neljudski put. Zar ih eli iskuati i saznati to moe oekivati od koga? Dokazavi sebi da ene i djeca ni u emu ne ometaju njegove planove? Ili ga je ak neki skriveni razlog tjerao prema nekom cilju koji je Aneliki jo bio nepoznat? A vi, majko, kako ste? Je li se ovaj konj i ovoga puta pokazao udljiv? upita Cantor sa smi jekom na ispucanim usnama. Stas mu je ve bio kao u snanog mladia, ali su pod naslagom praine i znoja crte njegova lica sauvale djetinju mekou. U tom golobradom i svjeem licu AneMka je prepoznala nekadanjeg malog bucmastog paa koji je

pjevao pred kraljicom u Ver-saillesu. Sada je eljela da pomiluje njegovu kovr-astu kosu, da mu se njeno nasmijei i zagrli tog uskrslog sina, to pronaeno dijete koje je stajalo pred njom kao da je udom oivjelo. Svladavala se da to ne uini, jer mladost je stidljiva u izraavanju osjeaja, a nakon toliko godina rastanka dua njezinoga sina bila joj je nepoznata. eznula je za danom kad e karavana konano poinuti pod kakvim krovom i tu se smiriti. Tada e nestati tekog umora i ona e se pribliiti svojima, okupiti oko sebe sroga mua i sinove te nastojati da ih bolje upozna u miru svakidanjeg ivota. inilo se da ih ovo putovanje jo vie udaljuje od nje. Svatko se morao boriti s vlastitim tekoama, uvijek u brizi da ne usporuje napredovanje. Ona odgovori Cantoru da je sve u redu. inilo se da se Wallis urazumila, i sada je slua.

Bilo je previe naporno ree Cantor za brinuto. Florimond i ja opazili smo da je ova i votinja udljiva i nismo bili mirni kad smo vidjeli da ste je vi dobili. Mnogo smo puta pomislili da e vas sruiti u koju provaliju i bojali se da vam nee uspjeti da je natjerate da prolazi preko opasnih mjesta. Smatrate li vi, draga djeco, da sam se dobro izvukla? Jesi, jesi, zaista jesi ree Cantor, izraa vajui otvoreno svoje divljenje. Vi ste izvrsna ja haica, majko! Hvala ti. Ti me ohrabruje da nastavim svoj put, jer jutros mi se inilo da u morati odustati. Jako je vrue. Hoete li malo vode? ponudi on usluno. Napunio sam pod slapom svoju tikvicu. Jo je svjea. Ne, hvala, ali u dati malo Hanorini. Pa to nije teko. Ona spava primijeti ivo mladi povlaei tikvicu koju joj je bio pruio. Zaepi je i opet prikopa o svoj pojas. Ja idem naprijed. Kada prijeemo ovu umu, moemo opet naii na nov greben. Tu e biti teak prijelaz, pa u morati pomoi sirotoj gospoi Elviri.

I proslijedi krupnim koracima. Anelika vrati konja na stazu. Pogledom je pratila Cantora razmiljajui o tome kako je lijep mladi, kako se prema njoj pokazao uljudan i paljiv te joj ne bi trebalo mnogo da ga opet pridobije, ali je od nekog vremena opazila da ne voli Honorinu. Ona uzdahnu i malko podie glavu. Hoe li ona jednog dana imati smjelosti da o Honorini govori svojim ve odraslim sinovima? Sto e im rei?... Bilo bi posve prirodno da se ta dva velika djeaka raspitaju o toj polusestri koju im je njihova majka dovela iz Staroga svijeta! Koji je ljubavnik njihove majke bio njezin otac? O tome e sigurno razmiljati. Kako e reagirati u 23 svom srcu doznavi za ta porazna otkria? Sto e misliti o svome ocu koji je oprostio i primio to dijete? Je li Honorina bila simbol svega onoga to bi ona htjela tako rado zaboraviti? Okrutna prolost, rastanak i njezina neizbjena izmevjerenja... Nije li trebalo da je ostavim u Gouldsborou? upita se Anelika. Abigaela bi je preuzela i njeno se brinula za nju. Ne, to nisam mogla! Znadem da bi umrla daleko od mene, siroto malo nezakonito dijete ree u sebi pogledavi preko ramena okruglu glavicu koja se s toliko predanosti bila naslonila na nju. Da li bih te mogla zaboraviti i ivjeti u miru poto sam te jo jedan put uklonila sa svoga puita? Jedna mala suenice, koja si dola na svijet s toliko nasilja i grozote! Ne, to ne bih mogla. Zato je Honorina toga jutra tako odluno i uporno htjela svojoj maj cd? Zar to nije bio neki znak? Kada je to titilo dijete, ono je trailo Aneliku. Do sada je bila vedra i vrlo drutvena. Ali kakvu je to skrivenu opasnost danas osjetila? Nije li pred njima kakav naporniji prijelaz? Oluja? Tornado? Susret s Irokezima? Za cijelog toga putovanja nigdje nije bilo ni prijateljski ni neprijateljski raspoloenih Indijanaca. Perrot i Maupertuis su smatrali da su indijanska plemena krenula prema obalama oceana radi trgovine krznom, gdje ih ekaju lae s tovarima rakije, eljezne sitaarije i perla. Prelazili su preko

naputenih logorita gdje je rasla ljubiasta epiloba i cvijet bundeve boje meda, koji je u svojim akama skrivao jutarnju rosu. Bili su to posljednji ostaci polusjedilakog ivota koji e uskoro sasvim ieznuti kad ih raslinje prekrije. Mnogobrojna abenakika plemena, koja ine izvornu rasu Mainea, imaju u sebi nomadske krvi. Na poetku putovanja susreli su se s Mettalaki-ma koji su se pridruili karavani bijelac. Osim njih nisu vidjeli nikoga, nisu se javljali ni Irokezi ni Abenakisi. I ta odsutnost ljudskog ivlja, koje im se dugo inilo od koristi, sada je titila njihova umorna srca. S desne strane, gdje je velik komad zemljita opustoila vatra, ukazae se planine. Vatra je omoguila nesmetan pogled. Anelika s nadom pogleda prema planinama. Znala je da se u podnoju Apalaa nalazi postaja Katarunk' koja je pripadala grofu de Fevracu i bila cilj njihova puta. Ondje su imali prezimiti, a u proljee potraiti daleke rudnike. Konj se uputi preko ravni koja je bila prekrivena garom. Odatle se poput teka tamjana irio jak miris izgorjela drveta i smole. Na vruem i suhom indijanskom ljetu poari su lako izbijali. Od jedne iskre koja bi vrcnuJa s ognjita znala se razbuktati velika vatra koja je prodirala umu kao pohlepni divlji zmaj, i tjerala ispred sebe, uz paklensko hukanje, usplahirene ivotinje koje su se zaustavljale na rubovima potoka i movara. Dugo poslije toga ostajao je u bistrom zraku smrad dima koji kao da je postao stalni miris tih velikih umskih prostora. Sigurno je ovo podruje bilo nedavno opustoeno. Konjska kopita su podizala mlaki pepeo. Grane su u prolazu ostavljale crne tragove, a panjevi i debla bili su ugljenasti i suhi. Izmeu njihovih trkljastih vrhova blistala je rumenkasta i plavkasta dolina sa svim svojim jezerima. Doprli su do obale jednoga od njih. Vatra je bila naela njegove rubove te nije bilo ni vlati trave za pau. Tada proslijedie, sve kroz pepeo, du obale do nekoga gaza gdje su konji, poneto opreznim korakom, preli preko neke brane od okruglih oblutaka. S druge strane je naglo poinjao uspon u sjeni drvea i djevianskih jela. To jo nije bio poetak planina, nego tek otoi koji se dizao u srcu doline, hri-dinasta stijena to se nasukala meu tim jezerima koja su neko morala biti rijeke ili su sainjavali

24

25 itavo more slatke vode. Preavi taj dio u sjeni borova i cedrova, poee se sputati i naskoro im se ukazalo. blistanje drugog jezera kroz bljetavo utilo granja mlade brezove umice. Pod nebom biserne boje ljeskalo se vodeno zrcalo na snanoj svjetlosti podneva. Oblinji breuljak, nasuprot njima, blistao se u zlatu i ruju. Odsjev njegova zelenila ogledao se u dubini jezera. Za.razliku od -drugih na koja su se do sada bili namjerili.i koja su bila krcata algama i mahovinom, to je jezero bilo izvanredno bistro. Kroz prozirnu vodu vidio se sivi pijesak. Htjela bih skvasfta noge u ovoj vodi po vie Honordna. Prethodnica je davala znak da se zaustave. Dolje u nizini, iza vrba, ulo se dozivanje i frktanje konja. Jedan od divljaara, koji je poao naprijed, pojavi se i dade rukom znak onima koji su se jo sputali da je odreen odmori Bojei se da svi to nee primijetiti, on snano poviknu, a Indijanci, koji su se nalazili u zalaznici, odgovorie iz daleke ume. Anelika je sjahala i pomogla Honorini da sie. Djevojica je smjesta izula svoje cipele, skinula arape te, podigavi suknjicu, ula u vodu. Jako je hladna povie mala s uivanjem. Cim se konj napojio, odmah je poeo pasti rijetku ali jo uvijek zelenu travu na uskoj obali. Anelika pomilova vrat ivotinje iija se dlaka na' jakoj svjetlosti raskono prelijevala kao i uma, Budi mirna ree ivotinji poluglasno. Po gledaj, ima ipak dovoljno hrane. Jednog dana emo dospjeti do prostranih livada gdje e moi galopirati do mile volje. Uskoro smo na cilju. Konj je pasui strigao uima i kao da se iz njegovih prsiju uo nejasan uzdah. Konji ne vole ume. Anelika se sjetila rata u Poitouu i dugog pjeaenja sa svojim partizanima po najzabitnijim predjelima druidskih uma. Njihove konje nisu nimalo uznemirivale bliske opasnosti, ni neprijateljske zasjede, nego 26 ona osobita tajnovitost uma, nijema tiina u kojoj se isprepHu tisue glasnih i opasnih umova, igra sjene i svjetla izmeu stabala, i granja, pri

emu se stvaraju fantastine vizije i raaju praznovjerne tlapnje, te se pravim opasnostima pridruuje jo i strah od duhova i demona. Moda je velika sjevernoamerika uma bila manje strana i odbojna od one koju je u svome djetinjstvu upoznala Anelika. Bila je posuta mnogobrojnim jezerima velikih aurnih povrina. Kristalna treperava atmosfera vanredne bistrine, koju nisu mogle omesti ni zimske magle, cijelom je okoliu utiskivala peat jasnoe u kojoj se gubila svaka tajanstvenost. To nije bila uma u kojoj su se javljala straila. Anelika je stajala na obali jezera. Nije htjela pustiti iz ruku uzde kojima je drala Wallis jer je jednoga dana, pasui, iznenadno umakla i zala u duboku umu, kao da je htjela raskinuti zaarani i paklenski krug. Malo je trebalo da se ne nabode na slomljeno granje i ne polomi noge u rupama, i samo je spretnim Indijancima, koji dobro poznaju gusto raslinje, uspjelo da je pronau. Anelika je osjeala kako joj udara krv u slje-pooice i kako pritiska teina na zatiljku. Ui joj je zagluivala prodorna pjesma cvraka. Vidjevi da se ivotinja dri mirno, odvaila se da kraj uzde zakai za granu malog grma, a onda je pola do obale da rukom zahvati vode i da se napije. Netko je iza nje povikao i ona je stala. Visoki Sagamore Mopountook, poglavica Mettallaka, dao joj je znak da ne pije. On joj pomou kretnja objasni da je gore, vie uzvodno, izvor gdje je voda bolja i gdje su se njegovi ratnici zaustavili da se odmore i osvjee. Pozvao ju je da doe. Anelika mu pokaza konja upozoravajui ga da se ne moe udaljiti. On je to shvatio te joj rukom dao znak da poeka. Malo kasnije vratio se u pratnji jedne Indijanke koja je u drvenoj zdjelici nosila vodu iz dragocjenog izvora. 27 Neugodno je bilo to je u toj zdjeli prije toga bila vrua kukuruzna, kaa, moda i kakva druga mjeavina, a posuda nije bila oprana, nego iena prstima i strugana noktima, pa se voda u njoj toliko zamutila da je ve to kvarilo okus. Anelika je i protiv volje prinijela zdjelu ustima da otpije nekoliko gutljaja. Znala je da su Indijanci jako sumnjiavi. Veliki poglavica; stajae kao ukipljen promatrajui je kako pije. Vjerojatno je oekivao da e ona pokazati najvee udivljenje prema ovoj znamenitoj vodi koju je on donio. Jak miris koji je izbijao iz ovog krupnog mukarca, namazanog medvjeom mau, bio joj je neugodan.

Njegove glatke grudi bile su istetovirane crnim i plavim znacima. Dvije su zmije obiljeavale njegove miiave grudi, a jedna zarezotina pokazivala je jezive tragove medvjeih zuba. To je bio poglavica Sagamore. Vidjelo se to po orlovom perju koje je resilo njegovu uzjenutu kosu nad zatiljkom, nalik na bujni rakunov rep. Du obale ulo se buno gnjuranje u vodu i radosni povici ljudi koji su uivali u njenoj svjeini. Doe i Florimon da pozdrava svoju majku, kako je to inio na svakoj etapi. Umalo to se nije glasno nasmijao kad je vidio majku u nezgodnoj situaciji, ali joj je uljudno rekao: Oh, jako sam edan. Mama, biste li mi mogli dati malo te udesne voe koju tako slasno pijete? ... Florimon! Kako je dobar taj mladi!... Anelika mu s olakanjem prui posudu, ali Mo-pountook opet zaustavi njegov pokret glasnim uzvikom. Dolo je do prepirke, nato je bio pozvan Ni-colas Perrot kao tuma i posrednik. Ako dobro razumijem ree Florimon utokljunac kao to sam ja, nije dostojan da se osvje i na istom izvoru kao i njegova potovana majka?... 28

Ima u tome neto... A ne krije li se u zabrani naega velikog po glavice trag prezira prema enama? upita Anelika. Nipoto, ba naprotiv. Nudei vam da pijete najizvrsnij'U vodu to ju je pronaao, Sagamore je htio u vama poastiti enu, majku. ene su kod In dijanaca u velikoj asti... Zbilja? zaueno e Anelika, gledajui pri tome ropkinju koja je sputenih oiju stajala iza poglavice. Gospoo, to je zaista teko razumjeti. Tre balo bi posjetiti Svetu dolinu Irokeza pa to shva titi ... ree divljaar. On vrati zdjelu Indijancu s bujicom rijeci koje su, kako se inilo, zadovoljile poglavicu. A to biste vi, mladiu, rekli kad bismo sko ili u hladnu vodu? Hura! uzvifcnu Florimon".

Zamakoe iza gustih kronja vrba i joha koje su se sputale prema vodi. Malo kasnije gledala ih je kako ivo plivaju po blistavoj povrini jezera. Anelika bi dala sve na svijetu da moe za njima. Hou i ja da se kupam! ree Honorina -i stade se svlaiti. 'Dola je gospoa Jonas i Elvira s djeaiima, Thomasom, i Barthelemvjem. Pristala su da se djeca praakaju po vodi do mile volje. Oni su goli ivahno skakali uz obalu prskajui se vodom i kriei veselo. Razljueni dugonogi takari poletjee iz grmlja buno maui krilima. Divlje patike, koje su na glavi imale uperak ive ljubiaste boje, uznemireno zaklocae i poletjee brazdei po svjetlucavom jezeru. Promatrajui tu svjeu vodu, Anelika je uzdi-sala od elje, ali je ostala uz svog konja, kao rtva dunosti. Tako ju je naao i Joffrev de Peyrac kada se pojavio na obali jezera. 29 n Jo je u rukama drao sekstant kojim je odreivao poloaj. Preda ga mornaru iz Bordoa, Octaveu Malapradeu, koji ga je pratio nosei pisai pribor i pergament. ovjek stade uz jednu hrid da odloi instrument i karte u torbu' koju je nosio. Anelika je promatralai svoga mua na jakoj svjetlosti koju je odraz vode inio jo otrijom. Njegov je visoki stas na tom svjetlu poprimao surovu vrstou. Dok su sve stvari, umrtvljene vruinom, gubile svoju stvarnost, i postajale gotovo lijepe, on joj je bio nemilosrdno stvaran. inilo joj se kao da bez-obzirce gazi i naruava divnu okolinu. Ravnodunost, ak i nijemo, skriveno neprijateljstvo ovoga pejzaa, koje je vrijealo Aneliku, njega se nije ticalo. ulo se kako pod njegovim konatim izmama, pod njegovim odmjerenim i tekim korakom kripi pijesak. On jo malo epa pomisli Anelika. Na Goulsborou", pri ljuljanju broda, to se nije ni pri mjeivalo, ali ovdje na,kopnu se primjeuje. Kakva je iznenadna misao zaiskrila u vaim oima? upita Joffrev de Pevrac. Utvrdila sam da vi jo malo hramljete. I tome se radujete? Da! Od ena zbilja ovjek moe doivjeti neslu ena iznenaenja! Sva moja nastojanja da vam vra-'

30 tim mua s dolinim izgledom zar su pobudila u vama samo aljenje? Ili vae sumnje? Niste daleko od pomjisli da je posrijedi neka zamjena... Ima mnogo takvih aljivih pria koje se pripovijedaju na sijelima po francuskim selima. Ah, nije uvijek lako igrati ulogu uskrsnulog. Na kraju u se i ja poeti tuiti na svoju kratku nogu. ~ Ali ja sam vas takvoga ljubila! I sada vie niste sigurni da me ljubite? On se zlobno nasmijei. Zatim, ne doekavi njen odgovor, pozdravi Mo-pountooka. Uvijek je bio sveano raspoloen prema indijanskom poglavici. Podie svoj pusteni eir s perom, a njegova gusta kosa zablista na suncu metalnim sjajem. Plavkastosivi odsjevi u njegovim uvojcima koji su, po gaskonskoj modi, bili vrsto zategnuti i jo jako crni, na sljepooicama su pokazivali srebrn sjaj. Njegovo junjako podrijetlo, u kome je bilo panjolske i saracenske krvi, jo se vie isticalo na suncu u njegovoj zagasitoj puti, koja je ve bila pre-taljena kao u njegova sugovornika crvenokoca. Na jabuicama se primjeivao neto bljei trag od maske koju je katkada stavljao. Guste su trepavice iznad udnih oiju davale licu posebnu dra. Profil mu je bio otro rezan, sa svijenom linijom usta koja mu je davala izazovan i puten izgled. Usne su mu bile pune, sa finim ruiastim preli-vom, koji se isticao pored njegove tamne koe. Podrhtavale su, ukruivale se, ili se opet otvarale pokazujui bjelinu zuba. ivjele su vlastitim ivotom na tom izvanrednom licu gdje je svaka pojedinost udarala peat linosti plemia: prostrano elo iz kojega je zraila bistrina, fino savijeni luk obrva koji je odavao plementinui roda, duevna ivost koja je iskrila iz njegovih tamnih oiju, nos, smioni, i nepokolebljivi podbradak sve je to odavalo osobine osvajaa, gortaka, bia navikla da ide uzdignute glave, da gleda orlove. Usta su mu bila poneto maurska, 31 zapovjednika, koja, inilo se, trae mnogo, ak i onda kada ute i ostaju mirna, usta ovjeka od krvi i mesa, s oznakom stvarnosti i uzvienosti, to je jo vie isticalo njihovu neodreenu i prodornu snagu. Takva su usta antiki kipari davali svojim bogovima i ne znajui da su svojim dlijetom izraavali punu elju za ivotom i uivanjem prvih sredozemnih civilizacija. Promatrajui ta iva i uvstvena usta na licu koje je katkada bilo strogo i jezivo, Aiielika bi iznenadno osjetila elju da se spoji s njima.

Tako je bilo i sada, kada je on kretnjama i s nekoliko rijei odgovarao poglavici Metallaksa. Onda se okrenuo i zagledao u daljinu-prema drugoj obali nastojei da prodre u bogzna kakvu tajnu nerazja-njivog pejzaa. Casak je stajao tako odsutan, moda je bio i zabrinut zbog rijei koje je bio izrokao. Razmiljao je, a njegova su usta podrhtavala. Dok ga je motrila, Anelika osjeti kako joj udara srce. eljela je njegove usne, njihov njeni i arki dodir. Gutala ga je oima. Vruina je ovlaila jahaevo elo te je nekoliko kapi znoja klizilo niz njegove sljepooice i brazdilo njegove brazgotine, a da toga nije bio svjestan. Anelika bi tako rado obrisala to obiljeeno lice. Nije se usudila. Ona jo sebi nije doputala takve spontane kretnje, zadravala ju je neka bojazan. Pomiljala je u sebi da je on dugo i nesmetano ivio bez ene. Bio je navikao na veliku seksualnu i osjeajnu slobodu. Nije li postojala opasnost da e ga smetati svakidanja panja enina? Ovdje se jo vie nego na njegovu brodu isticala samostalnost toga ovjeka. Okruivala ga je kao kakva ograda od konopa. Bio je to ovjek koji je proivio vie ivota. Naoko jednostavan, u stvari sloen ovjek. Ona je morala nai svoje mjesto u skrivenim pretincima njegove due. Na zasljepljujuoj svjetlosti gledala je njegov ivot na vrhuncu svoga razvoja, u punoj snazi nje32 ' govih sposobnosti i iskutva. Bio je savren, samosra-lan, bez trunka neodlunosti, prekaljen u nedaama, borbi, umiranju, muenju i enji. Dok je stajao tako uspravan, njegovo se disanje jedva moglo primijetiti. Ona nije vidjela da se pokreu njegova prsa koja su bila stegnuta pod prslukom od crnog baruna, niti njegov struk opasan irokim konatim pojasom, i u tome je bilo neto to je pomalo zastraivalo. Ne sjea se da je ikada do tada kod njega bila zapazila tu njegovu osobinu, koja je podsjeala na divlje zvijeri koje stoje mimo sve do onog trenutka kad e napasti. Ali nekada nije ni pomiljala da ga pro-promatra, da ispituje ita na njemu osim one brazgotine koje se bila tako prestraila. Bilo je to zato to je poslije njegova nestanka tako brzo bila zaboravila njegove crte. Kako li je onda bila zbunjena! Tada ju je ivot nauio da ita na licima, da ispituje fizionomije i da u nekom izrazu prepozna trenutnu misao. Kad ovjek vidi da mu ivot zavisi od odluke drugih, tada naui te stvari... Nekada je ona ivjela dvije godine uz nj, ali nikada ga nije tako pomno ispitivala kao danas. inila je to s nekom posebnom udnjom. Nametnuo joj se mimo njene volje. Njegove kretnje, prelivi u njegovu glasu, koji su joj postajali prisniji, smuivali su je i razdraivali a da se ona od toga nije mogla

braniti niti objasniti uzrok tome. Moda nije nita ni trebalo objanjavati. Bilo je to neko neodoljivo i prirodno privlaenje koje nagoni jedno bie drugome, koje mu je sueno. Kad bi se on pribliavao, njezino je srce ivlje udaralo, njegova paljivost ju je osvajala, a kad bi se udaljio, obuzeo bi je strah. Ona se jo nije bila navikla da ga vie nee izgubiti i da ga vie ne oekuje. Kako te ljubim, tebe, koga se bojim!... Stajala je na mjestu i promatrala ga. Oprostivi se od poglavice Mopountooka, uzeo je dalekozor da promotri okolicu. Zatim je sloio in33 3 Anelika u novom svijetu strument, predao ga Malapradeu i opet se vratio An-eliki. S onom neusporedivom udvomou, koja je bila u opreci s krutou njegove kondotijerske linosti, on dohvati njezine ruke, okrenu ih, primae svojim usnama i lagano poljubi dlanove s velikim uitkom, uz pogled njegovih arkih oiju, koje su se, im su se na njoj zadrale, odjednom ispunile velikom bla-gou. ini mi se da su ove lijepe ruke manje umor ne nego juer. Treba li to shvatiti tako da vaa ko bila postaje krotkija? Zaista. Postaje pitomija. Vie ne moram ste zati ruke da je krotim. Povjerio sam je vama znajui za vau snagu. Jedino ste vi mogli izai s njome na kraj. to se mene tie, ja sam ukrotio pastuha. Iste je pasmine kao i ona. Imamo jo dva konja engleske pasmine. Ostali su iz Meksika. Je li ovaj kraj prilian za konje? upita Anelika uznemireno. To e biti. Ondje gdje mora ivjeti ovjek, mora i konj. To je ve poznato naelo civilizacije. Zar Huni nisu doli na svojini konjima? I nije li Alek sandar Veliki osvojio Indiju na konju? A Arapi Afri ku? I Irokezi Junu Ameriku? Mopountook se udalji. Vratio se nosei vodu u istoj onoj sumnjivoj posudi i ponudi Honorinu. Djevojica o toga nije pravila pitanje, smijala se i alila s Indijancem kao da su se razumijevali. Gazei po jezeru ona je ponosnog

Metallaksa poprskala, ali on se nije zbog toga srdio. unuo je na rub jezera, da bude u istoj visini s djetetom, pa je nastavio ivo avrljati. Joffrev de Peyrac uze jedan pitolj i stade ga nabijati. Njegove plemike ruke inile su to odreenim i ivim kretnjama koje donosi duga navika. Je li i vae oruje napunjeno? 34

Da, provjerila sam to jutros i izmijenila gubu, jer ju je vlaga naela. U redu. U ovim je predjelima potrebno da oruje uvijek bude pri ruci. Meni se, meutim, kraj ini jako pustim, a divlje bi zvijeri prije pobjegle negoli nas napale! Tu ima samo divljih zvijeri, a u pustinju se ovjek ne smije pouzdati. Tada on promijeni razgovor: Nijedan od deset konja koje smo doveli pre ko mora nije uginuo. To je ve neka pobjeda i mo emo se smatrati sretnima to smo dobro proli. Bila je to opasna avantura prodirati kopnom umjesto da smo ili rijenim putovima. Znam. Rekao mi je Nicolas Penrot. Shvatila sam i to da konji nisu bili za to da nas prenose, nego prije za to da mi njih sretno dovedemo. Tako er i to da Indijanci ne prate nas, nego mi njih. Upravo je tako. Metallaksi su se bojali da e isresti Irokeze, iji se borbeni odredi cijelog ljeta stalno skitaju po njihovoj zemlji. Oni su traili za titu naih muketa, a zauzvrat su, ne ba tako rado, preuzeli da nose neto od naeg prtljaga. Uostalom, to nose njihove ene. Amerika nije Afrika, koju ste vi, draga, upoznali, a koja vrvi robovima. Bijeli ovjek je ovdje SAM, katkada je sam svoj gospodar, ali i svoj sluga. Ipak u engleskim kolonijama na Jugu ima cr nih robova. Ali ne na Sjeveru. Upravo zato sam i odabrao Sjever... Osim toga, ovdje ima rudnika srebra i zlata nadodao je kao da se odjednom sjetio pra

vog razloga za svoj izbor. Ropstvo ima neto dob ro.-.. osobito za gospodare. Vrlo mi je ao, draga, to vam nisam mogao pruiti svu potrebnu udobnost, jer nema kune posluge. Ali ovdje se treba odrei posluge i robova. Indijanac je, naime, sve togod zaeli, ali ne rob. Ako ga prisili na rad, on umire. , 35 Meni uope nije do udobnosti. tfeudila se da vcm se; priblii, dodirne njegov rukav i na trenutak prisloni svoje lice uz njegovo rame. Bojala se iskazati svoju njenost pred ovim ljudima. elim da vas opet imam malo za sebe. Kad spavam daleko od vas, ini mi se da vas opet gubim. Kada li emo stii u Katarunk?/ Moda uskoro ... a moda nikada! t Ona se. trgne i upita: ' Bojite li se ega? Niega,, mila! Stara, nepovjerljivost! Vjerovat u da sam stigao u Katarunfc tek onda kada se vrata na njegovoj; ogradi zatvore za nama i kada moja zastava zavijori na vrhu jarbola, uvjeravajui svako-gp, da, sam, ja na svome.. Draga, to vas dulje promatram,, sve vie ees uvj'eravam da ste arobno lijepi. Vi ne. moete zamisliti kako oaravate. Kada vam oi tako blis*aj.u na rumenom licu, kad se vjee od umora malo spuste;, kada vam je vrue, a vi se pri tom suzdravate da pokaete svoj umor... Ja vas oboavam. Obi Ja zaista vie ne. mogu od vruine povie Anelika. Ne pretvaram, se da vas oaram, vjerujte mi, alL ivot bih dala da mogu zaroniti u ovu hlanui vodili.. Lako za to! Jednim migom dozva. Nicolasa Perrota koji je bio izaao iz, vode i obukao se. . Dragi prijatelju,, smijem li vas postaviti za uvara kreposti ovih. gospoa?... Pronaao sam nedaleko odavle malu draicu zaklonjenu vrbama gdje e one do mile volje, moi uivati u kupanju. Zamolit tt vas samo da. straarite. na poetku puta koji onamo vodi, da udaljite suvie radoznale koji bi se uputili u onom smjeru. Postavite i drugu strau na krsju rta da udaljite plivae. Produljit emo odmor jo za jedan sat. IH

Anelika se beskrajno obradovala kad je otkrila malenu, tihu i zaista zaklonjenu dragu. Njezine dvije drugarice su se ustruavale. 3Lupati se tako, posve gole, pod vedrim nebom... e to one nikada nee uiniti! Uzalud ih je Anelika -uvjeravala da su zaklonjene od pogleda i da ih uvajuzaprisegnuti straari, one se nisu mogle odluiti. Ipak su pristale da iskoriste ovo zaklonite i skinu arape i enske kape, kako bi se malo osvjeile. Anelika ih je ostavila i pola jo dalje. Zakriljena od nekoliko stabala, zapoe svlaiti svoju odjeu oduevljena pogledom na glatku povrinu .jezera pozlaenu od sunca. Kada se svukla, uputi se vrlo paljivo po padini obale. Bilo je zaista vrlo .hladno. Gotovo se zagrcnu-la. Ali asak nakon :tqga osjeti na svojoj raarenoj koi blagotvomost ledene vode. Ue u jezero do vrata i baci se natrag s uzdahom zadovoljstva. Voda je zahvatila i njezin "bolni .zatiljak. Sklopi.65i. Hladnoa je svu proela. Osjeti da oivljuje. Laganim pokretom ruke odravala se na povrini. Znala je malo plivati. Jednom se ona '.ljeti u Parizu kupala pod kejovima na Seni. Kupala se s Dvorom i u Marlvju na Seni. Ali Sena je bila daleko. Anelika otvori oi. Svuda oko nje pravi rasko svjeine, ljepote svjetla i sjene. Okrene se malko oko sebe i -zapoe polako plivati. Kose cu joj se vukle po vodi kao plave alge. . 36 Udaljila se od obale. ZaobiSla je oko jednog rta i s druge strane pronala novu jo prostraniju draicu koja je sigurno bila krajnji dio jezera. U dnu, na rubu male plae, dizao se ogroman crveni javor ije se debelo? 'korijenje probilo kroz pijesak, a oko njega bijele kate s ljubiastim cvjetovima. Iznad stabla strma se obala zavravala sivim i oblim stijenama to su se nadnijele nad arkim grmovima rujevine koja je irasla ispod njih. Uz crvene, izrasli i uti javorovi, gusto isprepleteni, pravei zid od istoga zlata koje je blistalo na suncu. Na desnoj strani, gdje se vodeni bazen irio, ravni otoii, obrasli kosmatim johama, divljim trenjama s bijelim cvjetovima i tamnim jelama, svojim su odrazom arali opatau povrinu jezera. Suprotna obala, dosta niska, obrasla, je bila mnotvom dostojanstvenih etinjara i bjelogorice. Crvenkasta je trenja rasla pored cedra, a ljubiasti ton bukovine pored smaragdne boje ogromnih gustih borova. Plameno grmlje prostrto se du

litica. Uz obalu, kroz blijedu i modru povrinu jezera, izranjale su oble stijene. Anelika prie jednoj i pope se na nju sva mokra. Promatrala je oko sebe pustu prirodu. Kao da se polako budi iz arobnog sna, ona se uspravila izlaui suncu svoje bijelo i svjetlou pozlaeno tijelo. Objema je rukama izaela svoju mokru kosu i s velikom je panjom zadigla kao da prinosi neku rtvu, a zatim je glavu lagano zabacila i upravila pogled u serafsko plavetnilo neba, dok su joj na usta spontano navirale rijei: Hvala ti, Stvoritelju, za ovaj trenutak ... Hvala ti za rumen javora i za zlatnu boju topola, i za dah jelena u ovom raslinju, i za miris maline... Hvala ti za tiinu i ledenu vodu. Hvala ti to sam iva i zdrava, Stvoritelju moj!" Onda spusti svoje otvorene ruke na bokove, a pri tom su joj se oi napajale udesima ovog dana Slava Tebi, Novi svijete!... Novi svijete!.. Iznenada klizne u vodu gipkosu sirene. Prepustivi se zanosu osjeala je kako joj srce ludo bije. Okrenuvi se prema pozlaenom zelenilu iznad sivih hridina nastojala je da otkrije tajnu. TKO JE TAMO GORE?... ula sam um. Vidjela sam kako se mie neto crno... Tko je tamo? Tko me je vidio?... Napregnuto je buljila u sjajnu resu na zagasitom plavetnilu neba. Nita se nije micalo osim drvea koje je lagano drhiturilo pod povjetarcem. Ali ta prividna tiina nije mogla otkloniti tjeskoban osjeaj koji ju je iznenada obuzeo. Tamo gore, ovoga trenutka! osjetila sam po gled! Da, taj pogled mi se u duu zario. Ona sna no zadrhta. Spopade je velika slabost i inilo joj se kao da e bespomono pasti u bistru vodu. Uspjela je doplivati do obale. Hvatajui se grmovih granica dola je do draice gdje je bila ostavila svoje haljine. Jedva se vukla po pijesku i dugo joj je trebalo da doe do daha. Nije pravo shvaala to joj se dogodilo, ali se sva tresla. Da li je ula neobini um? Je li to zaista bilo ili joj se priinilo da kroz lie vidi kako se neto mie dok je stajala gola na kamenom postolju, a na glatkoj se povrini jezera odraavao njezin bijeli lik?

U svakom sluaju to nije mogao biti pogled ivog ljudskog bia. To je bilo neto nadnaravno. lanovi karavana okupljali su se dolje na obali jezera i ona je ula njihov smijeh i dozivanje. Svuda naokolo bila je inae mukla tiina. Pripovijesti koje su Perrot i Maupertuis naizmjence priali naveer uz vatru odjednom su se An-eliki vratile u sjeanje. Te prie su govorile o neobinim stvarima koje su se dogaale u velikim umama Novoga svijeta, gdje je jo vladalo neispitano tajanstvo, te su misionari, putnici i trgovci esto osjeali kako ih dodiruje daak jeze i arolija. 39 Strana udovita u zasjedi, okrutne due poganskih naroda to lutaju i uzimaju neznana oblija kako bi lake privukli u svoje zamke... Tada pomisli da je njezinoj slabosti moda bio uzrok djelovanje mrzle vode na njenu uarenu kou. Ali je isto tako znala da se neto nerazjanjivo dogodilo to ju je pogodilo usred srca. U asu kad je ljubav prema tom kraju bila proela cijelo njezino bie, umijeala se tu neka suprotna sila i bacila je opet u tamu. Nestani, govorilo joj je to, ti nema pravo na ivot ovdje. Nema pravo graanstva... To je bila poruka koja je do nje stigla kao iznenadni uragan koji je brzo iezao. Stajala je nepomino ispruena na strmoj obali. Iznenada se pridignula i opet upiljila pogled u taku podno ume. Nita se nije micalo. Sve je mirovalo. Podigla se i urno obukla. Osjeala se bolje, ali su nemir i tjeskoba i dalje ostali. Ovaj ju je kraj odbacivao, bio neprijateljski. A ona je mislila da nema potrebne snage da mu se suprotstavi, da se suprotstavi ivotu koji ju je oekivao uz nepoznata mua. IV Stigla je opet do obale gdje je mlai Bretonac Yann uvao njezinu kobilu. Jahai su ve bili u sedlu i povorka se poela sastavljati. Honorina je, napola odjevena, jo uvijek gacala po vodi. Promatrala je neki predmet u ruci, koji je privukao svu njezinu panju. Bila je to koa bijeloga zedrava, tako dobro pripremljena te bi se reklo da je to prava iva i spretna ivotinjica. To mi je dao Mopountook. Izala je iz voe govorei: Izvrili smo zamjenu: on mi je dao ovu ivo tinjicu, a ja sam mu dala dijamant. Dijamant koji ti je otac dao na Goulds-

borou?" Da! Mopountook me za to molio. On e ga metnuti u kosu kad bude plesao. Vrlo je lijep, vidjet e! Kad je to ula, Anelika je gotovo dobila ivani napadaj. Zbilja ne znam kako da to shvatim", ree u sebi svladavajui se s tekom mukom. Istina, Jof-frey je kazao da ovaj dijamant vrijedi manje od klasa kukuruza, ali svejedno... on joj ga je bio darovao one veeri kad joj je prvi put kazao: ,Ja sam tvoj otac,' Ta mala je katkada uasna!" Bezobzirce je podigla svoju kerku u sedlo, smjestila se i sama, zategla uzde da odvrati Wallisu od 41 vode i njenih zelenih obala i da je dovede do suhe staze, pod blistavi svod stabala. Dugo je jahala ne vodei rauna koliki je put prela. Jezero se suavalo do uske doline, i u asu kad su njome krenuli, ugledae izmeu dva klanca, koji su bili obrubljeni rujnim raslinjem, tamnoplavo sljeme udaljene planine. Putnici usmjerile ovuda najprije uz bistru i ljunkom obilnu rijeku, a onda su se malo-pomalo morali penjati uz stjenovite strane. Rijeka je postajala sve bra i virovitija prolazei kroz hridinasto podruje. Peli su se stazom koja je jo bila glinasta, a korijenje im je sluilo kao stepenica. Mazga bi se tu vrlo ugodno osjeala, ali aristokratska Wallis je pokazivala strah. Na jednom zaokretu zabij elise se vodopadi, a njihova je buka zaglu&vala ui. Voda je izbijala iz triju pragova crnih, odsjeenih stijena, a onda se strmo ruila duboko u korito rijeke. Drvee je usko zatvaralo provaliju, gotovo ju je prekrilo. Odozdo su se uz neprekidnu tutnjavu dizah' oblaci zadimljene pare obojene duginim bojama, koja je vlaila lie brijestova i jasenova, od ega se ono ljeskalo poput tisua metalnih sulica. Nebo se nije vidjelo, provalija je bila duboka i tamna, a ipak je svjetlost, lomei se u svim smjerovima, nemilosrdno ranjavala oi, urezivala se u raslinje kao u bakrene plohe, krijesila se u hirovitom prelijevanju ploha po busenju i sjenila nerazmrsivu mreu debala izmeu kojih se staza provlaila. Anelika nije vie raspoznavala Indijance ispred sebe. Buka vodopada je zagluivala glasove koji su joj otkrivah' prisutnost karavane i onda kad je uma bila tako gusta da jedni druge nisu mogli primijetiti: pucketanje suhoga lia, muklo odjeki-vanje konjskih kopita, dozivanje i razgovor koji bi joj vjetar donosio. Silno brujanje vode kao da ju je prikovalo uz to uzburkano

carstvo zelenila u kome se nalazila posve sama. Bilo joj je kao da u nekom tekom snu putuje kroz neprohodne ume koje u42 vaju zmajevi, pali bogovi i druga udovita, kroz krajeve gdje se ne uje ni kopita vlastitoga konja. Buka je postala zagluujua. Lie se ljeskalo u smaragdnoj svjetlosti, Anelika je na svojim usnama osjeala vlani zadah ponora. Pred njom iskrenu ogromna prepreka: otkinuo se veliki komad stijene te poeo kliziti neujno to je njegovo kretanje inilo jo stravinijim pre-prijeivi joj put. Onda se pod djelovanjem zelenkastog svjetla priini kao da se ta tvrda i ukoena masa mie. Napela se i nadula kao ogroman sivi mjehur, porasla u svim dijelovima kao gadni neki plod i poela se vrlo polagano kretati osvjetljivana tom igrom rasute svjetlosti, i tako se taj oivjeli mineral pomicao naprijed. Pri tom je upravio prema njoj svoju gmazovsku i okrutnu glavu lagano se njiui. Anelikin se konj preplaio i propeo. Ona nije ula njegovo divlje rzanje, ali ga je osjetila u trzanju itava njegova bia. Povikala je, ali njezin se doziv izgubio. Sigurno je i Honorina vikala. Nita se nije ulo. Konj je udarao kopitima i uzmicao. Past e pod jahaicom i djetetom i, sve troje e se, spleteni ob-lujem, uzdom i sedlom, otkotrljati i strmoglavce pasti u ponor. S nadljudskim naprezanjem Anelika se baci prema konjskom vratu, isprui se sve do njegove glave kako bi ga svojim teretom prisilila da barem pad-, ne na sve etni noge. Ni to ih jo nije spasilo, jer je Wallis jo uvijek uzmicala nad provalijom. Anelika je dobro znala o emu se radi. Bila je to ogromna kopnena kornjaa. Ah" kako to razjasniti podivljaloj kobili? Zastraujua buka irila se oko nje, i to je priguivalo svaki glas. ena nije ula kako puca granje, ali je vidjela kako se lomi i pada, Vidjela je kako se pribliuje uskovitlana voda ples pjene koju je rigalo neko mitsko udovite, ali nije mogla shvatiti da ta zagluujua buka dolazi od bur-kanja te pomahnitale tvari. Na trenutak joj bijesnu 43 pred oima velika okrvavljena mrlja. To se svod nekoga granja odrazio u njenom zaprepatenom pogledu. U dijelu jednog trenutka. inilo joj se da e pasti i odletjela u duboku provaliju. tovie, uini joj se da se ve kotrlja zajedno s pomamnom bujicom.

Neka ju je iba oinula posred ela i oslobodila od samrtnog osjeaja. Ispod kopita Wallise odronjavalo se kamenito tlo svega nekoliko palaca od ponora, ali se jo moglo izbjei smrti. Sva je bila obuzeta misli na Honorinu ije su se ruice grevito stezale oko nje. Aneliki se inilo da je sva njezina svijest i domiljatost prela u ruke. Znala je to joj treba uiniti. Popustila je naglo uzde i vratila ivotinji slobodu. Iznenaena zbog tog poputanja, ivotinja potrese glavom. Tada je Anelika do krvi podbode ostrugom. Wallis poskoi naprijed i zagrabi sigurno tlo. Svojom odlunou uspjela je dovesti ivotinju na stazu. Tu je Wallis stala, noge su joj podrhtavale. Opasnost od neposrednog pada bila je izbjegnuta, ali je divovska kornjaa i dalje stajala na putu. Kornjaa! To je kornjaa! povie Anelika, kao da ju je ivotinja mogla razumjeti. Ona nije ula niti zvuk vlastitoga glasa. Tada se javila bol u rukama i nogama koje su se ukoile od naprezanja to ga je morala uloiti da ukroti Wallis. Dakle, nitko nee doi da mi pomogne smi riti ovu ivotinju ili barem potjerati ovo strailo koje je zakrilo put! Indijanci su stajali nepomino. Mislila bi da su se skamenili, da se njihove oi nisu u nju upiljile mranim pogledom. Dok se ona borila, odupirala I otimala smrti, oni su je gledali tako udno, to Je bilo neobino i za tako zagonetna bia. Uinilo joj ^e kao da njihovo dranje pokazuje zaprepatenost i strah. Oni joj ba nisu izgledali posve stvarni, jer su od nje bili odijeljeni bukom koja ih "je inila nekom vrsti gluhih i nijemih utvara. Ali o nosnica joj dopre njihov jaki miris tople masti i Strvine. Reklo 44 Ui se a je to bio zadah kornjae, ili ume, ili ponora. Honprina je jo uvijek bila tu... Anelika se okrenu prema svojoj keri i vikne joj' da sie. Na kraju je dijete razumjelo. Njezina majka vidje s olakanjem kako se kotrlja po suhom Uu, kako se digla i potrala prema najbliem Indijancu. Tada i ona skoi s konja. Nije to ilo bez napora. Wallis je htjela pobjei i pojuriti kroz ikaru... jo Jednom se propela i Anelika je samo udom izbjegla udarcu potkovanog kopita. Spretno je stala ispred konja, jednom ga je rukom vrsto drala, a drugom ga estoku oinula po nozdrvama te joj je uspjelo da malo pomalo odvede ivotinju u umu. Htjela je po-to-poto da je udalji od predmeta koji ju je plaio.

Zvale su kripale meu zubima kobile. Marama Anelike, njene ruke i rukavi bili su prepuni sline, ali ona se na to nije osvrtala, nego je udarala dvostrukom jainom. Naposljetku se Wallis smirila. Sva se tresui, pokrivena pjenom, pustila je da je vrsto svezu za stablo. Tu je prestala da se batrga i opire, spustila svoju finu glavu kao da se preputa i pregara. Gotovo je to isto i Anelika uinila. Osjeti kako je neuredna, raskutrana, a haljine joj uprljane. Prije svega, tre-ftalo je pobjei od ove paklene buke, izvui se odavle... Vrativi se na stazu pribliila se kornjai. Indijanci se nisu ni pomakli. Kao da su se tu skamenili zauvijek. Oklop je kornjae bio irok kao ispolac. Njene ape, s gmazovskim ljuskama, bile su velike kao ruka odrasla mukarca. Razjarenost Anelikina bila je jaa negoli odbojnost koju je u njoj izazvalo antidiluvijalno udovite, to se, kad mu se pribliila, poelo odurno uvlaiti. Upirui se u oklop jednim ju je zamahom odgurnula s prolaza. Golema se kornjaa svali niz strminu, otkotrlja i odskoi. I konano jednim skokom zagnjuri se u rijeku usred vodenog vrtloga. Aneliika je sjela, obrisala ruke suhim liem, a onda opet prila kobili. Uzela je za uzdu i povela prema vrhu strmine sve dok nisu izili iz ove provalije u kojoj su umalo zaglavili. Tada naioe na ravnicu prekrivenu crvenim jagodama i niskim modrim jelama. Kao da se udo dogodilo: tutnjava vode nije se ula, jer se gubila u dubokoj provaliji. Ponovo se zaue cvrci, ptice i vjetar. Sada su se putnici nalazili u prostranoj i pustoj dolini u podnoju planina, u kraju s tisuu jezera. Malena rijeka, puna sivog i rumenkastog ljunka, skretala je nadesno vijugajui kroz raslinje rujnih grmova. Sada su se i Indijanci oglasili te poeli meusobno razgovarati brbljajui poput ptica. Anelika zauje jecanje Honorine koja je sve jae plakala. Mlada ena ponovo uzjaha. Bila bi sve pregorjela da se moe opruiti meu borovnicama i mirno zaspati, makar nekoliko trenutaka. Ali Wallis bi to mogla iskoristiti i sasvim nestati. Doi ree ona Honorini. Posjela ju je na sedlo, ispred sebe, useknula i obrisala joj nateeni obraz te je zagrlila stiui je uza se. Osjeala se sasvim tupa. Odjednom, na nekoliko koraka od sebe, ugleda grofa de Peyraca na konju, njegove sinove i najvei dio ljudstva to se bilo vratilo. Sto se to dogodilo? Nita Anelika e na smrt blijeda. Gran

ica, to ju je bila okrznula, ostavila je crvenkast trag na njenom elu. U svojoj bijednoj haljini, drei za plakanu kerkicu na rukama, vodei kobilu okrvav ljenu oko usta, ona je bila svjesna da prua naja losniju sliku ovjeku koji nije obiavao na svojim ekspedicijama voditi obitelj. Rekli su mi da ste sreli Irokete! ree Joffrey de Peyrac. Anelika zanijee glavom. Na sreu je vjetar rastjerao ogavni miris uroenika. Oni su nadugo i iroko objanjavali. Umijeae se Florimond i Cantor isko46 ritavajui sve svoje poznavanje indijanskog dijalekta. Mopountook je jasan. Kae da ovdje ima Irokeza. Zau se buka mnogih miuketa koje se pripremile im se to ime spomenulo. panjolski vojnici se razioe naokolo. Anelika se nije mogla izjasniti. Konano je rekla: To je bila samo kornjaa... Kornjaa na stazi. Ona ukratko ispria dogaaj. Grof de Peyrac na-mrti obrve i pogleda kobilu tako strogo da se Anelka osjetila krivom. Honorina je sve vie jecala. Jadna kornjaa! Bila je tako glupa i nespret na, a ti si je bacila u provaliju. Ti si zloesta. Umalo to i Anelika nije zaplakala. To vie to je primijetila da je Honorina bosa. Sigurno.je zaboravila svoje arape i cipelice blizu malog jezera gdje je gacala. To je bila velika neprilika. Gdje da se nau druge arape i djeje cipelice u ovoj pustoi? To je bio razlog da se vie nije mogla suzdrati. Da nije morala svojim rukama zadravati kerku i konja, najradije bi potraila svoju maramicu da njome prigui svoje razoaranje. Morala je okrenuti glavu da sakrije zaplakane oi inilo se da je tada Indijance zahvatila neka histerina uzbuenost te si.i glasno i kretnjama objanjavali neto bijelcima koji su im postavljah' pitanja u svim jezicima i pokuavali doznati to se to zbilo. panjolci su uporno traili da im se pokae neprijatelj. Grof se uspravi na svom sedlu i ree: Tiina!

Otar glas je na sve djelovao. Indijanci se smi-rie. Cim se na licu Joffreya de Pevraca pokazao strogi izraz, bilo je odmah jasno da se valja pokoriti. 47 On bi bio kadar da ovjeka odmah ubije", pomisli Anelika sa zebnjom. Joffrev de Peyrac pomilova po glavi Honorinu, Kornjae znadu plivati ree on blago. Ona koja je vas preplaila ve je izala iz vode i sada se ee du rijeke i jede muhe. Izgledalo je da se di jete utjeilo kao nekim udom. Onda grof sjaha i prie Sagamoreu da ga saslua. Kako je bio visok, kao i Indijanac, uloio je mnogo panje da ga razumije. Na kraju je dolazak Nico-lasa Penrota uspio otkloniti nesporazum.. Joffrev de Pevrac se nasmijao, ponovo uzjahao i priao Aneliki. Jo jedan dokaz koliko su praznovjerni ree. Kornjaa je za njih znamen Irokeza. Susret s njome bio je predznak zla, gotovo siguran znak da su njihovi najstraniji neprijatelji u blizini. Odatle je poteklo njihovo uenje i njihov strah kad su ugle dali bezazlenu ivotinju, koja je prilino poznata u ovom kraju. Nicolas Perrot je jo pridodao: Oni kau i to da se znamen Irokeza isprije io pred bijelom enom da joj donese smrt, ali se ona nije dala i smjelo joj se oprla. Odsada, gospoo, Metallaksi smatraju da vas ni jedan od Pet plemena irdikekih nee moi nadvladati. Prihvaam to znamenje ree ona nastojei da se pri tom i nasmije. Vi ete ii pored mene; put koji je pred nama dosta je irok. Mi emo izbiti na stazu kojom prolaze Indijanci, na utrti put, kratku stazu", kako kau Englezi, put; koji na stotine milja ide uz sljeme Apalaa. Ne ostavljajte me vie, draga. Razborit glas njezina mua djelovao je na nju blagotvorno. Ohrabrilo ju je to to e moi jahati pored njega. Ipak je on i nadalje bio zaplaen, i ona se pitala nije li u svojoj nutrini nezadovoljan zbog 48

tog dogaaja koji je gotovo tragino zavrio. Ali kako se znao majstorski svladavati, to on niim nije odavao. Prema kraju velikog blijedozelenog jezera koje je vijugalo poput rijeke i ljeskalo se izmeu breuljaka obraslih vitkih jelama to su strile kao mnotvo kopalja, ukazala se ispod njih druga dolina, prilino duboka i uska. Suprotna planina bila je iarana mnotvom rumenih, crvenih, naranastih i ljubiastih grmova s kojih je ve bilo poispadalo lie, pa se samo ponegdje zadrala zelena mrlja lia. Neto je na tom arenom brdu, na tom svodu koji je bio izvezen i brokatom ukraen, privuklo pogled Joffreya de Pevraca, i on je izdao zapovijed da se stane na rubu ume. S malog prostora ogoljelih stijena mogla se pregledati okolica prije negoli opet zau u beskonani prostor ume. Zatraio je svoj dalekozor. Neprimjetna maglica koja se dizala iz doline umekavala je boje. inilo se kao da se rastvaraju i mijeaju. Oblano nebo kao da je ilo u susret zemljinim maglama. Za nekoliko trenutaka moe se dogoditi da nita ne vidimo ree grof i urno prui svoj dale kozor Aneliki. Pogledajte i vi, pa mi recite to vam se ini da vidite. U poetku je bila iznenaena bljetavom slikom koju je vidjela u dalekozoru: blisko poveano drvee, kao da ga je jedno iznad drugog nanizao neki smioni i izvanredno vjeti slikar. Bijela i crna stabla kao da su s nekom namjetenom pobonou na sebi nosila raskonu kronju lia. Zaudila se kad je ugledala kako se u sjeni stabala miu ljudski likovi. Meutim, ovjeka nije mogao prevariti odsjev perja kojim su bih" ukraeni, a koje se izdaleka nije moglo opaziti jer se mijealo s bojom jesenske ume. Sto vidite? Vidim uroenike, dvojicu ih' trojicu? Ne, vi dim ih vie! Prilino veliki broj. 49 4 Anellka u novom svijetu Vidite li i njihovu kosu? Oiani su, a nasred glave im je uperak i u njemu perje. Ona spusti dalekozor. JofLrey, Kajugi su imali takvu kosu... Tako je!

On polako sklopi dalekozor. Treba li zaista vjerovati da je va susret s kor njaom imao neko znaenje? Ne bih htio biti lako vjeran, ali bih se mogao kladiti da je to odred Irokeza. Dva ili tri ovjeka zaguriae. Malo-pomalo mala se karavana okupila, pa se i pratnja indijanska pomijea B bijelcima, i svi su s potmulom mrnjom gledali prema krasnoj malenoj planini koja je skrivala nevidljivu opasnost. To je zao znak ree nadstojnik Malaprae. Stigli smo gotovo pred Katarunk. Uskoro bismo pozdravili moga hrabrog O'Connella i uivali sva blaga civilizacije, gospodine de Pevrac. Bio sam odluio da vam, kada stignemo, priredim valjuke od divljai s kupusom. Sve mi se ini da emo mi biti pretvoreni u valjuke, zar ne?? ... Pa ta! ree Florimond. to pravite tako kiselo lice, junaci? Malaprae, mi emo pojesti vau kau. Irokezi malo previe zlorabe svoj glas tu na sje veru. Ljudi bjee jo prije negoli su ih i ugledali. Ali ja sam ih ve vidio u Novoj Engleskoj Tamo ih zovu Mohawkima. Nisu nita gori od Mohikanaca. Oni su blizu New-Yorka pruili pomo Englezima protiv kra lja Filipa, ovaj put je to bio neki Narragasset, koji povremeno zlostavlja bijele stanovnike uz granicu. Cijela se stvar sastoji u tome da li e nas ti koji se nalaze s druge strane usjeka smatrati Fran cuzima ili Englezima. Sigurno je, meutim, da oni ne vole Metallakse koji nas prate. Svaki pripadnik Algonkina za njih je rob ili ga treba iva ispei. Metallaksi to dobro znadu, pogledajte ih! 50 I zbilja, oni su se na zapovijed poglavice Saga-morea pripremali na borbu. Hitro odloie prtljagu na zemlju. ene i djeca indijanska iezoe kao da ih je progutala duboka crvena uma. Mukarci su se uurbano liili crvenim, crnim i bijelim prakom, ali najvie je prevladavala crvena boja. Strijelci su se vjebali u napinjanju luka, a zatim su ogledali vrstou strijela koje su imale tri pera, ame se osiguravala tanost gaanja.

Svaki je nosio u lijevoj ruci buzdovan, a desnicom je pipao no za skalpiranje i onda ga stavio meu zube da bi mogao slobodno baratati lukom. Vie izvinika je mugnulo poput zmija ispod utog i crvenkastog raslinja, i, premda su bili posve blizu jedan drugoga i kretali se, nitko ih nije mogao vidjeti. Poglavica i glavnina, ratnika stajali su u zaklonu 'stisnuvi se uz bijelce. Divlja je radost obasjavala sve Indijance. ovjek bi bio mogao pomisliti da oekivanje borbe znai za njih vrhunac njihovih elja. Evropejci, osim moda mladih, kao Floromond, nipoto nisu bili tako oduevljeni bombom kao Indijanci. Njihova potamnjela lica od dugog pjeaenja odavala su umor i bezvoljnost. Ako je tano da ih je tek nekoliko sati hoda dijelilo od mjesta gdje su se mogli sigurno zakloniti iza neke palisade, osigurati moda seosku udobnost, i ondje nai ono to im najnunije treba, sada je bilo vrlo neprilino to su se nau pred zasjedom i pred opasnou da imaju mrtvih i ranjenih. Anelika pogleda svoga mua ekajui njegovu odluku. Poekajmo ree on. Ostat emo ovdje dok se izvidnici vrate. Ako Irokezi imaju namjeru da nas napadnu, utvrdit emo se i braniti. Ali ako krenu dalje, i mi emo! Upozorio sam Mopountooka * 51 da ga ja, ako bi on zapoeo bitku a da oni drugi ne pokazuju neprijateljske namjere, neu pomagati. ekali su spremni na borbu. Kad su- se Indijanci vratili, inilo se da su razoarani. Irokezi ne samo to nisu pokazivali elju da napadnu karavanu nego je, po svoj prilici, nisu ni opazili, jer su sasvim nestali. Nikakva traga od nijh nije vie bilo. Metallaksi su prema Aneliki okrenuli svoja lica, groteskno iarana, i kimali glavom. Bijela je ena rastjerala Irokeze. V Vidjeli smo znamen vuka, srne, medvjeda, li sica i pauka, ali iznad svega toga, kornjae. Tako je te veeri govorio Nicolas Perrot u logoru. Iz usjeka se poela dizati hladnoa, pa su se smjestili oko vatara. Okolina se osula zlatnim utilom. U daljini se smirila planina, polegla kao ubijena ivotinja, a u njenu podnoju blistala je vodena brazda, blaga i tiha voda, rijeka...

Joffrev de Peyrac ju je bio pokazao im su stigli do mjesta za logorovanje: Tamo dolje, to je Kennebec. Kao i Jevreji kad su ugledali obeanu zemlju, tako se ljudi Pevracovi obradovae svaki na svoj nain. Jedni su se sabrali i molili kao prorok Jona, da zahvale Stvoritelju to im je dao da ugledaju cilj svoga napornog putovanja. Drugi su se prijateljski gurali laktovima, ili su bacali kape u zrak... Smatrali su se sretnim to e se naskoro nai iza dobre i vrste ograde, to vie to su Indijanci koje su vidjeli u umi, zatim ona neobina, premda sluajna zgoda s kornjaom, bili izazvali u karavani neku neodreenu bojazan. Komari su zujali. Anelika je sjedila, a u njenom je krilu pod debelim vunenim ogrtaem spadala Honorina. Kadto bi upravila pogled na bli53 stavu brazdu Kennebeea koji je blago vijugao preko ravnice. Tamo dolje bio je Katarunk, luka! Vuk je znamen za Mohawke, srna za Onnontage, lisica za Onejute, medvjed za Kajuge, pauk za Seneke, ali kornjaa je za sve irokeko stanovnitvo od Pet plemena jedinstveni znamen i Duh, koji sve vodi. Dok je Nicolas Perrot tako duboko razmiljao, opaljeno njegovo elo se nabralo, a njegova krznena kapa se pomakla.. Ovdanji narodi, AbenaMsi, Etchemini ili Sottrikezi su loi radnici, navikli na nomadski ivot. Oni ive bez reda i obino su bez kruha i soli... irokezi su na viem stupnju. Oni su velik zemljo radniki narod... ini se da ihc vi volite dobaci Anelika. Divljaar poskoi:. Bog me ouvao* To su vragovi, najgori rod kfcji je ikad ivio na zemlji. Za Kanaanina nema veega neprijatelja od Irokeza. Ali istina je da sam ivio s njima nadoveza on nakon kratkog raz miljanja, To ovjek ne moe zaboraviti. Onaj koji je ivio ivotom Irokeza, to e razumjeti. Ja sam vidio Svetu dolinu gdje vladaju tri boanstva koja potuju Pet plemena. Tri boanstva?... " Da! Kukuruz, Bundeva i Grah odvrati Nicolas Perrot ozbiljno.

Honorina je bila zaspala. Pazei da je ne probudi, Anelika ustane i poe prema atoru od platna, koji ta uveer podigli za ene i djecu. Poto je svoju kerku briljivo umotala u krzno, vrati se da pomogne gospoi Jonas, koja se s Malapredeom uurbala oko kuhinje. Sunce iia zapada bacalo je svoje grimizne zrake na. visoke, ali blagih oblika planine Apalaa. Vjetar je blistao po obronku na kojemu je bio podignut logor zato da bi se zaklonili od uboda komaraca i muica koj,e je neprekidno strujanje vjetra zanosilo. Taj obronak su izabrala i zato da mogu bolje nadzirati okoli. Florimond i Cantor pekli su u pepelu ribu umotanu u lie, to su je bili rukom ulovili na zavojima rijeke. Na ranju se peklo meso. soba, a u loncu se na tihoj vatri, polako kuhao birani jezik zajedno s povrem i varivom. Drugi lonac, u kojem je bio kuhani kukuruz, ve je bio skinut s vatre i gospoa Jonas je poela dijeliti obroke. Bila je stalno ljutita videi kako se prljavi Indijanci bezobrazno mijeaju s bijelcima i prvi pruaju svoje neoprane zdjelice. Mijeali su se u svaku stvar, dirali su sve i stva-. rali nered s nekom mirnom drskou: zar oni nisu kod kue, zar ovi bijelci nisu zpravo njihovi tienici? Sirota ena grizla je .usnice d osvrtala se naokolo nadajui se da e to vidjeti grof de Pevrac. Nije mogla razumjeti kako taj profinjeni ovjek trpi to odurno mijeanje, a to je isto i Anelika kadto mislila. OTadna plavkasta svjetlost obasjala je itavu prirodu. Strae su odlazile i dolazile na umsku istinu. U dolini je jo uvijek blistao Kennebec. Proao je opet jedan dan bogat 'uzbuenjima. to e donijeti sutranji? Anelika oima potrai svoga mua koji je stajao po strani. Gledao je u daljinu. Bio je sam, duboko zamiljen. Anelika je ve bila opazila da se nitko ne usuuje prekidati njegovo razmiljanje. Osobito je potovanje okruivalo ovoga vou kojemu su ti razliiti ljudi, veinom snani, nepovjerljivi, povjerili svoj ivot Mnogi su od njih ljubomorno i s uzbuenjem gledali na ulogu koju je Anelika imala u ivotu onoga koga su potovali. 54 Zna se to ena moe uiniti od ovako zna

menitog ovjeka govorio je Ovemjanin Clovis mirkajui svojim malim mongolskim oima moe od njega napraviti zvekana! Ali ne od ovoga ovdje prosvjedovao je Yann Le Couenec, Bretonac. I pogledavi s udivljenjem mladu enu, nadoveza: Niti je ona takva ena! Ti si prava naivina odvrati Ovemjanin slijeui ramenima. Njegovi crni oputeni brkovi ot krivali su jedak nabor oko usana. Aneliki nije bilo teko pogoditi njihove misli. Ona je sama stajala na elu bande. Sada ti ljudi vie nisu bili njezini" ljudi. ivot, u kome su zajedniki dijelili pogibelji i pobjede, okupio ih je oko grofa de Pevraca. Dragocjene i nerazorive osobne veze, koje oni, iz svog mukog stida, nikada nee otkriti, svakoga su od njih prikovale uz njega te su ga po iskustvu i po navici smatrali svojim gospodarom i svojom jedinom nadom. S njime su se zajedno borili protiv Saracena ili krana, istraivali Karibe i prkosili olujama. S njime su dijelili plijen. Po njegovu nagovoru, oni su se za svojih putovanja gostili i provodili gospodski ivot u lukama. Zalijevali se vinom, pozivali ene, a velikoduni gospodar je dijelio zlato akom i kapom. Anelika je katkada pokuavala da doara pr.o-li ivot svoga mua, koji s njime nije dijelila. Najee bi ga viala meu njegovim instrumentima. Gledala ga je kako se naginje nad globus, nad neku kartu u kabini dok se brod ljuljao, ili ak na vrhu neke maurske terase pod nebom Kandije, dok je skupocjenim astronomskim dalekozorom promatrao zvijezde. A za tih minulih veeri pojavio bi se sluga vodei zastrti enski lik. Dok su bili na Kari-bima, to je bila lijepa panjolka, indijanska ili crnaka meleskinja. S6 On bi tada napustio svoj posao i enu primao onom svojom neuporedivom udvornou i pri tome je izgledao brian i nasmijan kako bi joj polaskao i uzvratio za ulnu razonodu koju mu je pruila. ovjek samac!... Eto to je on bio. ovjek potpun, siguran u svoju snagu i svoje sposobnosti, sam sebi dovoljan. Uz toga ovjeka je Anelika sada traila svoje mjesto. Ali kad bi se on tako zadubio, odsutan i zaokupljen, ona se nije usuivala da mu se priblii.

Pala je duboka no. Uz ognjite je Cantor na svojoj gitari improvizirao neku toskansku popijevku. Njegov glas, koji je uza sva barunasta mladenaka prelijevanja, ve bio dostigao puninu i snagu, zvuio je zavodljivo. Dok je pjevao, izgledao je sretan. Osim misli na svoje djeake nee Anelika imati mnogo vremena da s njima razgovara i stee njihovo povjerenje sve dok ne budu u Katarunku. Sjetila se svoga konja i, prije negoli e se pridruiti svojima, ona se spusti prema obali rijeke gdje su bili ostavili konje da pasu. Wallis je bila pobjegla! Njezin povodac, kojim je bila privezana za stablo, bio je prekinut. Neki predosjeaj je govorio Aneliki da ivotinja ne moe biti daleko. Vrativi se najprije da uzme uzdu i ular, krene du obale rijeke dozivajui ivotinju mekano i blago. Na rubu ume jela dizao se zamagljen mjesec. Zahuka sova. U ikari su kalj ucali puhovi. Gotovo presahla rijeka uborila je izmeu ljunka. Granje zapucketa. Anelika krene u tom smjeru. Opazila je pri svjetlu mjeseine kobilu kako na maloj istini pase travu', ali kad joj se primakla blie, hirovita ivotinja je opet odmakla. Kad je konano na vrhu nekog breuljka uspjela da je uhvatij Anelika nije vie vidjela vatre u svome logoru. To je nije zabrinjavalo! Spustit e se orema strmenitu koritu rijeke i poi nizvodno. Kad -., -, 57 je vrsto paritegla ivotinju i povela, oshihnula je ne bi li otkrila um vode u dolinu. Sama u ovoj mranoj noi, ona nije osjeala strah. Snano ju je proimao miris koji se dizao iz nepoznate ume. Jo jednom, ali snano, obuze Aneliku osjeaj da ivi, puna snage i mladosti, na pragu novoga ivota koji e morati iz temelja izgraivati. Primit e je ovi ogromni nepoznati prostori gdje su se oni nakon toliko opasnosti nali. Ista ona ljubav koju je bila osjetila za ovu neuljuenu zemlju onda kad se kupala u arobnom blista vilu jezera, ispunila je njezino srce. U tom istom trenutku javie se privienja. Sa uhom vjetra, koji joj je donio daleki zov kanadskog jelena, i s muklom tutnjavom vodopada u dolini ume dopre do nje crkveno pjevanje. 58 VI AVE MARI STELLA DEI MATER ALMA... (Zdravo morska zvijezdo, Boja majko slavna...)

Rijei pjesme odjekivale su kroz surovu no. Anelika pogleda prema vrhovima stabala, kao da e vidjeti kako se izmeu njihova granja otvara nebo s korom anela. Srsi joj prooe tijelom. Okrene se vrlo oprezno. Iza nje se, na rubu grebena, dizala poput nemirne zore ruiasta svjetlost pravei drhtave sjene meu jelama. Drei Wallis za uzdu Anelika se polako pribliila rubu provalije. Odanle su se dizali ljudski glasovi koji su pjevah" onu pjesmu. Aneliki se inilo da se vratila u prolost, u ni-eulsku umu, gdje su se hugenoti bjeei pred progonima sklanjali da ondje mole i pjevaju. Pribliila se jo vie i nagnuvi se vidjela neobian, aroban prizor. Stijene su u dnu klanca bile crvene o sjaja.dviju velikih vatara na obali rijeke. Neki redovnik ..u crno odjeven i drei ruke kao da blagoslivlje stajao je ispred skupa ljudi koji su kleali. 59 Meu onima ija je lica vidjela, kada joj je sveenik leima bio okrenut, bilo ih je koji su bili odjeveni u jelenovu kou i u krzna, dok su ostali nosili plave odore zlatom opivene, i Anelika opazi dva plemia s ovratnicima i orukvicama od ipaka. Nakon posljednjih strofa pjevanje zamukne. Tada se zau glas sveenika, zvuan i govorljiv. Kraljice nebeska! Moli za nas! odvrati zbor mrmorenjem. Anelika se povue: Francuzi!... Tvro Davidova! Moli za nas! krinjo zavjetna! " Moli za nas! Utoite grenika! Tjeiteljice ucviljenih!... Moli za nas! Moli za nas! odgovarao je zbor na svaki zaziv. Bili su to divJjaari, vojnici i gospoda svi su kleali glave pobono prignute, polako pre birui krunicu u ruci. Francuzi!... Srce je Aneliki divlje udaralo.

Sigurno bi pomislila da je zapala u bunilo i da iznova doivljava sve uase poitukog rata, da iza Francuza nije prepoznala bakrene siluete napola golih Indijanaca. Neki izmeu njih su molili i pjevali. Drugi su, okupivi se oko drugog ognjita, prstima grabili ostatke neke hrane na dnu drvene zdjele. Jo se u zraku'irio miris juhe, a jedan je kotao osrednje ve-< liine bio odmaknut u stranu nakon to su porazdije-lili njegovu sadrinu. Neki krupni crvenokoac, sa uperkom na glavi, sav sjajan od masti, nadnio se nad uareno ugljevlje, a zatim se uspravio izvadivi iz vatre usijanu sjekiru. Drei sjekiru paljivo u rukama uroenik se udaljio od kruga nekoliko koraka. Tek tada je Anelika u prisjenku opazila nekog drugog Indijanca golog, privezanog uz deblo drveta. 60 Ne urei se i kao da ini najprirodniju stvar na svijetu, ovjek sa sjekirom pritisnu na kou uareno eljezo. Nijedan krik nije se uo. Samo je do Aneli-kinih nosnica dopro nesnosan miris sprena mesa. Uasnuta, ona se naglo trgla zadravajui krik, a Wallis posrne i polomljeno granje zapucketa. Vidjevi da e biti otkrivena, Anelika poskoi i uzjae konja. Uroenik, koji je opet svoju sjekiru stavio u vatru, podie glavu i prui prema vrhu grebena svoju miiavu ruku s pernatom narukvicom. U tren oka svi skoie na noge i ugledae kako se na mjesecem osvijetljenom obzorju istie pojava jahaice s dugom kosom. Iz njihovih grudi oteo se strahoviti krik: vn Vi kaete da su vikali: Demonka iz Akadije?,, ini mi se da sam tako ula. Gospode! Samo da vas nisu uzeli za "nju,, povikao je Nicolas Perrot kriajui se. A Maupertuis je uinio to isto. Ja ne znam zato me oni dre, ali sigurno je da su skoili za mnom kao pomamnL Jedan izmeu njih, a bio je pravi gorostas, gotovo me uhvatio kad sam potjerala Wallis u rijeku. Jeste li ga ubili? upita ivo Pevrac. Ne, ciljala sam u njegov eir, a on se svalio u vodu. To su Francuzi, kaem vam. Logoruju u usje klini s druge strane ovoga istog brda gdje smo mi podigli svoje atore.

 Ako dopustite, gospodine e Pevrac, mi emo Kanaani poi k njima, Maupertuis, njegov sin Pierre-Joseph i ja ree Nicolas Perrot. Sigurno emo meu tim ljudima iz Quebeca nai kojega dobrog pri jatelja i znanca s kojima emo se moi sporazumjeti. Ne zaboravi, Perrot, da nas je vlada u Quebecu osudila na smrt usprotivi se Maupertuis a monsinjor biskup nas je jo i izopio. Ah! To nije vano. Tko je roen u Saint-Laurentu (Sen Loran), ugodno e mu biti meu prijate ljima. Dva Kanaanina, a za njima sin Maupertuisa, dvadesetogodinji mladi, mjeanac, kojega je on imao s nekom Indijankom, izgubie se u mranoj umi. 62 Nakon toga to se Anelika vratila i uzbudila logor, svi su bili pod orujem. Vojnici i mukarci su bili na svojim mjestima, s muketama u ruci. im su se tri Kanaanina izgubila u umi, Anelika se okrenula prema Peyracu. Jedva je svladavala svoju uzbuenost i glas joj je bio pomalo izazovan kad se obratila muu: Vi me niste upozorili da moemo naii na Francuze tamo kamo idemo. Uvijek se moe naii na Francuze kad se pro lazi Sjevernom Amerikom. Ve sam vam rekao da su ovdje malobrojni, ali vrlo estoki, lutalice su i dangube, kao i Indijanci. Nismo mogli izbjei nji hovu susretu... Priite vatri, mila. Smrzla ste se. Taj neugo dan susret vas je potresao. Tome je opet kriva vaa nesnosna kobila. Anelika prui svoje ruke prema toploj vatri. Bila je zaista promrzla, i to do sri. Pitanja su joj navirala Ha usta. eljela je ve jednom pouzdano i bez okolianja saznati kolika je opasnost u kojoj se nalaze. Toga ste se bojali, zar ne? To je razlog zato ste se urili? Vi ste .se bojali da bi Francuzi mogli napasti zemlje gdje se kanite smjestiti i gdje ste ve izgradili svoje utvrene logore?

 Da! Moj najblii susjed, barun de Saint-Castine (Sen Kastin) od Pentagoeta, zapovjednik fran cuske postaje u Akadiji, a s kojim sam ja uvijek bio u dobrim odnosima, doao je nedaleko od Gouldsboroa da me obavijesti kako su katoliki misionari, koji poduavaju u vjeronauku Abenakise iz Mainea, uz nemireni mojim dolaskom na izvore Kennebeca te su zamolili vladu u Quebecu da protiv mene poalje ek spediciju. Ali kojim vam pravom Francuzi osporavaju da doete u ova podruja? Oni smatraju da to pripada njima, pod ime nom Acadija. 63 Kome zapravo pripada ta pustinja? Onomu koji bude poduzetniji. To je niija zemlja. Ugovorom u Bredi, koji je potpisala Fran cuska, ti su krajevi priznati Englezima, ali oni zaziru od uma i ne usuuju se naputati obalu da tako ne povrijede ugovor. A ako jednog dana Francuzi sa Sjevera doznadu tko ste vi i tko sam ja... To se nee sutra dogoditi... A tada u ja biti jai nego ova bijedna koloni ja koju je francuski kralj prepustio svojim protiv nicima ... Ne, nita se ne bojte. Ruka Luja XIV nee dosegnuti do nas. Ako on sluajno pokua, mi emo se oduprijeti. Amerika je velika, i mi smo slobodni.. Ohrabrite se, ugrijte se, mila moja... Sta znai onaj krik to sam ga ula kad su me ugledali: "Demonka iz Acadije?,,... Sigurno su vas smatrali nekom prikazom. Castine i Perrot su mi pripovijedali da je Nova Fran cuska sva uzbuena otkrivenjima neke svete redov nice iz Quebeca, koja je u snu vidjela nekoga demona, u enskoj spodobi, kako Crkvi otima due svih Indi janaca u Acadiji, krtenih i nekrtenih. Odatle nji hova zabrinutost i uznemirenost. Moda je ova ekspe

dicija s time u vezi. Govorilo se da Demonka jae na nekoj mitskoj ivotinji, jednorogom konju ... Ah! Sada razumijem usklikne Anelika smijui se razdraeno cijelu priu: ena, konj... To se ovdje ne moe zamisliti A to odgovara nji hovoj viziji inilo se da je Pevrac ozlojeen: To je glupo ah' i vrlo ozbiljno. Ta zbrka koja je zavladala u njihovoj dui moe biti uzrok ne potrebnim neprilikama. Ti su ljudi fanatici. Ali ipak, oni nas ne mogu napasti ako ih mi ne izazovemo kakvim neprijateljskim inom Poekajmo! Budunost e nam otkriti njihove namjere Jutros je Perrot poslao svog Indijanca 64 Mazoka u izvianje. Kada se vrati, obavijestit e nas 0 pokretima; to mogu biti Francuzi, Irokezi, ili jo 1 saveznici Francuza koji ih prate na njihovim ekspe dicijama: Abenakisi, Algonkini ili Huroni. O tome ja vodim rauna nastavi on brzo moda su uroe nici, koje smo maloas opazili, Huroni u francuskoj pratnji. Iako su ljuti neprijatelji Irokeza, oni pripa daju istom plemenu, imaju iste obiaje, pletu kosu kao i oni, sa uperkom navrh glave. Ali mi smo na njuili da ima jo jedan ratniki odred Irokeza koji lutaju po ovom kraju, a Francuzi su doli samo radi njih i mi bismo mogli... ... Takva je Amerika, vidite... Pustinje koje iznenada oive i provrve najrazliitijim ljudskim biima, a svi su neprijatelji izmeu sebe. U umi zasjae baklje pribliujui se logoru. Zaulo se kljocanje kokota na muketama i miris gube koju su neki pripalili. Ali to su bila samo trojica Kanaana koji su se vraali ne obavivi nita. Uzvodno su nali ostatke francuskog logora i jednog napola sprenog irokekog zarobljenika koji je bio privezan uz drvo, ali vojnicima i Huronima ni traga ni glasa. Uzalud su oni dozivali na sav glas: Hej! Vi iz Saint-Laurenta, gdje ste, prijatelji? ... nitko nije odgovarao.

to se tie irokekog zarobljenika, kojega su bili odrijeili, on je, onako ispren, iskoristio trenutak nepanje: trgnuo se i jednim skokom odskoio te nestao u mranom gutiku. Odsada su bili okrueni brojnim fantomima razliitih vrsta: Francuzima, Algonkinima, Huronima, Abenakisima, Irokezima, a tajanstvena uma je radosno aputala pod dakom vjetra, i nita se drugo 'rije ulo nego um dalekih voda i ljubavno dozivanje kanadskog jelena. Joffrev de Pevrac naredi da jedan dio ljudstva ostane pod orujem, a drugi da straare: nee dopustiti da ga iznenade. 5 AneUka u novom svijetu 65 Aneliku je savjetovao da se odmori u atoru koji je bio odreen za ene i djecu. On ju je dopratio do atora, a kako je tama bila duboka, on je zagrli i htjede je poljubiti. Ona je bila jako uzrujana i nemirna, te mu nije mogla uzvratiti milovanje. tovie, ona se i ljutila: u opasnim trenucima on se bio odijelio od nje i nou nije spavao s njome. To je zahtijevala disciplina u karavani, a i skoranja prisutnost ena meu mukarcima. Anelika se s time pomirila. Sjetila se dogaaja kad je bila pobjegla iz Mique-neza s kranskim zarobljenicima u Maroku: njihov zapovjednik, Colin P. Paturel bio je uveo istu zabranu: "Ova ena ne pripada nikome kazao je nikakvih ljubavnih odnosa prije negoli se spasimo i ivi stignemo u kransku zemlju ... Na to je donekle podsjeao postupak Joffreva de Pevraca koji se strogo pridravao toga da ene i djecu okupi pod jednim krovom, dok su mukarci posebno leali, trojica po trojica, pod natkrivenim sklonitem. On sam, jedini voa, nije imao vie povlastica od onih koje je uzeo pod svoju zatitu. Primjenjivao je na sebe zakon starih uroeni-kih plemena prema kome se ratnik uoi bitke, ili kad se mora suoiti s nekom opasnou, rastajao od ene kako bi mogao sauvati svoju bistrinu i svoju snagu. Ali Anelika nije bila sudionik te snage. Ona je bila slaba, tako da je kadto mislila, sama, te je osjeala veliku potrebu za njim. Kad je bila daleko od njega, nije se osjeala ni mirnom, ni sigurnom. Bojala se da e ga opet izgubiti. udo ih je tek nedavno spojilo. Ona je znala da se iza suzdravanja i hladnoe Joffreva de Pevraca skriva estoka i strana ulnost, koja se pred njom otkrivala. Ali bilo je trenutaka kad je strahovala da ona za njega predstavlja samo predmet uitka, koji njega istina, privlai, ali koji on ne

vezuje uz svoju osobu, uz svoje radosti, svoje ambicije i svoje brige. Tokom vremena opazila je da se vezala uz ovjeka kojega slabo poznaje, ali kome duguje potinjenost i odanost, sa ijom e se eljeznom voljom esto sukobljavati, jer je imao vrste* skrivene i odreene poglede, a bio jo lukaviji negoli prije. Nikada nisi znao to sprema. Spavala je loe, jer je svakog asa oekivala pucnjeve ili, barem, estoku navalu Francuza. U zoru se izvukla iz svoga atora poto je ula nekakav amor. Iz magle je iskrsnuo Indijanac Mazok koji se, nakon svoga povratka iz Francuske, ponovo opasao konatom pregaom i nazuo mokasine. U kosi, u perin spletenoj, bilo je mnogo perja. U ruci je drao luk, a preko lea zabacio tobolac napunjen strijelama. On pozdravi svoga gospodara i Joffreva de Pevraca koji mu izioe u susret. Anelika se priblii. Saopie joj vijest koju je donio Indijanac. Pred dva dana je mali odred Francuza, koje su pratili njihovi saveznici Algonkini i Huroni, zaposjeo postaju Katarunk. U ranu zoru oni pokupie prtljagu. Jo uvijek JG bilo hladno. Magla, koja se prelijevala u duginim bojama, prekrila je.okoli i ve na tri koraka nije se nita vidjelo. lie se osulo bisernim kapljicama. Suma se cijedila. Drei konje za uzdu, krenue jedan za drugim, ostavljajui istinu, i zaoe u vlanu ikaru. Saopenja su se prenosila aptom, a djeci se reklo da suspregnu kaalj. Vlaga je padala po njima. Neka tajanstvena atmosfera obavijala je njihovo neujno kretanje. Malo-pomalo magla je postala gua i kad se sunce ukazalo kao blijeouti kolut iznad nevidljive zemlje, trebalo je samo nekoliko asaka da se magla raspri i da e otkrije blistavi i oprani krajolik koji se prelijevao u raskou ivih boja. 66 Upravo su bili preli preko neke istine kad je stigla poruka da valja pouriti prema hrastovoj umi koja je bila neto nie. Tamo je izdana zapovijed da se okupe i zaustave. Pod granjem, koje je bilo protkano tamnoljubi-astim, gotovo crnim liem velikih zdepastih hrastova, toplina je poela rasti. irovi su neujno padali na suho mahovinasto tlo. Skupili su konje te ih prive-zali za niske grane. Svi su jo uvijek utjeli kako je bilo nareeno. etiri panjolska ratnika poee se sputati prema podnoju usjekline. Silazili su dosta nezgrapno te se ulo pucketanje starog granja, a

Mopountooko-vi Indijanci neujno se spustie poput sjena i dolje su ekali iza- stabala nevidljivi. Radovali su se to e im se pruiti prilika da oderu malo francuske ili indijanske neprijateljske koe. Skriveni iza guste ikare panjolci ukopae ralje 'u rijeni pijesak i na njih poloie svoje kremenjae s fitiljem. To je oruje bilo mnogo monije i triput je dalje nosilo negoli mukete, ali nije tako tano gaalo. Bila je to neka vrsta malih runih topova. Anelika se pitala to da radi, jer se inilo da se priprema bitka, kadli grof de Peyrac doe k njoj. Gospoo, moram se osloniti na vas zbog toga to ste vi najbolji strijelac u mojoj druini. Sada e nam ta vaa sposobnost biti prijeko potrebna... On ree Honorini da bude pametna i da ostane uz Jonasove i uz drugu djecu, a dva ovjeka ostadoe da ih uvaju i paze na konje. Nakon toga on povede Aneliku do ruba grebena gdje su se dizale velike i strme hridine. Bila je to izvrsna osmatranica odakle se pruao pogled na itav tok rijeke, koja je tekla izmeu dvije duboko usije-ene obale. Rijeka je bila prilino bujna, ak i u ovo godinje doba. Preko nje se moglo prijei na jednom mjestu gdje je iz vode izranjalo kamenje po kome se moglo lako ii, gotovo i ne smoivi noge, a svuda naokolo rijeka je bila duboka, puna vrtloga koji su pokazivali nepravilnosti njezina korita. Bila je to rijeka, kako Kanaani kau, vodopadna" koja se postepeno sputala prema jezeru, ije se treperenje naziralo kroz grimizno lie. Gaz Sakoos ree Nicolas Perrot potiho. Ba na sredini rijeke gaz je bio presijeen male nim pjeanim otokom koji je bio obrastao umicom. Grof pokaza Aneliki na suprotnoj obali taman prolaz kroz ikaru kojim su putnici, idui umskom stazom, izbijali na obalu. Zaas e se ondje pokazati ljudi i uputiti pre ma gazu, a to e po svoj prilici biti nai sinonji Francuzi i njihovi Indijanci... Vi ete ih prepoznati jer ste ih ve vidjeli. Kada stupe na mali otok, ali samo kada budu na otoku, opalite kako biste ih spri jeili da prijeu drugu polovinu gaza. Otok je prilino udaljen da bi se moglo tano gaati ree Anelika namrtivi obrve. To isto su mi rekli strijelci koje sam odredio za taj zadatak, ali mi se ne moemo postaviti na drugo mjesto. Od pogodnijeg poloaja prema otoku dijeli

nas jedna prosjeklina, a mi vie nemamo vremena da je prijeemo. Za to bi trebalo nekoliko sati. Treba, dakle, odavle pucati i zaustaviti prethodnicu pratnje, da nitko ne uzmogne pobjei i dii uzbunu u postaji. Treba ih zaustaviti ne pogodivi nikoga. Ne elim ni kakva prolijevanja krvi. Muan je to posao. Znam, draga, i Florimond se nije toga htio prihvatiti, mada je vrstan strijelac... Mladi je bio prisutan razgovoru izmeu oca i majke, te ih je nepovjerljivim pogledom promatrao. elio je da pokae svoju vjetinu, ali je bio toliko poten da je posumnjao u sebe. Oe, to mi se ini nemogue povie. Kad bi to bilo u trenutku kada oni krenu, onda je mo gue ... U tom trenutku jedan e dio vojnika biti joS u umi. Ja elim da nitko ne umakne. Nekoliko stri-

68 69 jelaca je postavljeno uzvodno, da zarobe one koji fie moda umaknuti. Ako ih bude mnogo, onda e doi do velike bitke, ali svejedno e umaknuti jedan ili dvojica. Ja elim da svi, ili gotovo svi, budu ve izvan ume, da krenu gazom ili budu na otoku prije negoli opalite. Nai panjolci dolje moi e onda da im presijeku odstupnicu s ove strane. Tako e biti okrueni sa svih strana. Ali otok se prua ravno ispred nas. Zaustaviti prethodnicu kada krene drugim dijelom gaza, na ova kvoj udaljenosti, a da nikoga ne ranimo, to mi se ini kao oklada... Moete li je prihvatiti, gospoo? Anelika je razmotrila vrlo paljivo poloaj, a onda se okrenula prema njemu: A vi, gospodine Joffrey?... zar vi niste vjet strijelac? Uvjeren sam da na takvoj udaljenosti vae

oi vie. vrijede od mojih... Ako je tako... Ona je oklijevala. To to je od nje traio bilo je Izvanredno teko. Vruina joj je osuila grlo. S druge strane bila je sretna to joj je grof ukazao povjerenje i to je mogla stupiti u akciju. Njezini sinovi i ljudstvo iz pratnje gledali su je zbunjeno udei se. postupku grofovu, a njoj nije bilo krivo da im: pokae kako o ratu i baratanju pukom, ona znade barem toliko koliko i oni, ako ne i vie od njih, premda su svi bili gusari. I kad je Joffrev ponovio: Moete li prihvatiti qvu okladu, gospoo? ona je odvratila: Pokuat u... Kakvo mi oruje dajete? Jedan od ljudi prui joj muketu koju je upravo nabio, ali je to odbila. Ja elim oruje koje u sama napuniti, Dadoe joj puku gospodina e Pevraca, koju je Bretonac Yann Le Couennec nosio i odravao. Bila je to kremenjaa koja je mada opa^H dva b!fa bez 70 ponovnog punjenja. Njezin kundak, obloen sedefom, bio je od orahovine, dakle, lagana i vrsta u isto vrijeme, te je ona s uitkom priljubi uz rame. Paljivo je pregledala prah, kugle i fitilj koji su joj pokazali, oistila dvostruku cijev, napunila jedanput, ubacila kugle i jo jednom napunila. Svaki njezin pokret pratili su svi s velikim zanimanjem. Poto je postavila fitilj, ona se nasloni na rub kamena. Obuze je lako uzbuenje koje je dobro poznavala. Miris partizanskog rata! Vidjela je dolje osvijetljeni kraj otoka i ljunak koji se blistao na drugom dijelu gaza. Njezino je srce bre kucalo. Tako je bilo u poetku. Kada doe pravi trenutak, ona e postati udesno mirna, slobodna i sabrana. Uspravi se. Trebalo bi drati u pripremi dvije pune puke i dodati mi ih ako se oni ne zaustave nakon prvib hitaca. Onda je poekala. Nije proao ni jedan sat nakon toga, a u um! odjeknu krik kozodoja. Taj krik je isto kao i krik grlica bio dobro poznat, te se na to nitko nije osvrtao. Ali Nicolas Perrot kao da je u tom zovu vidio posebno znaenje, jer se lagano naklonio prema Anelikl i- aptom je upozorio: To je znak Mazoka.

Najprije se na obali pojavio jedan Indijanac, Hu-ron, a zatim jedan divljaar kojega je Anelika sino bila opazila u prodolini... Onda doe jedan oficir, za kojim je ilo vie Indijanaca, i jedan Francuz, a taj je bio vrlo mlad, zapravo djeak s plavim uvojcima, odjeven u plavi redengot kraljevih oficira, naoruan razliitim orujem: sjekirom, noinom i rogom za prah. Njegova ipkasta kravata bila je dosta zguvana i nespretno vezana, eir jako zgnjeen i ukraen bijelim i crnim orlovim perjem koje niim nije bilo nalik na uobiajeni ukras od perja, ali su ukrasi na njegovim rukavima i njegovim zapucima podsjeali na ukrase uniforme. Na nogama je imao konate do-koljenke i mokasine. 71 Vidjee kako se ilo bacio u vodu, prskajui oko sebe i diui mlaz pjene. Gorostasni oficir, kojemu je Anelika dan prije toga probila metkom eir, pozvao ga je na red: Umirite se, Maudreuil (Modrej)! Digli ste ta kvu buku kao kanadski jelen kada ga tjeraju. Hej! odvrati drugi veselo jo smo samo pola milje od Katarunka. Zar se jo uvijek bojite da ete se sresti s vrajim duhovima kao juer na veer? ... Glasovi su zvuali jasno i razgovijetno odjekujui u dolini. Ne znam ega se bojim odgovori porunik ali mi je ovaj kraj sumnjiv. Uvijek sam ga sma trao razbojnikom spiljom ... I podigne glavu prema strmim hridima, inilo se kao da mu oi ele proniknuti tajnu ume kojom se vjetar blago poigravao. Da li njuite Irokeze? upita mladi vojnik s osmijehom va je njuh naroito osjetljiv na njih. Ne! Ja njuim neto drugo, ni sam ne znam to. Pourimo se. Sto prije budemo na drugoj strani, to bolje. Idemo... Ja u prvi. Aubigniere (Obinjer) okrenu se divljaaru ostanite u pozadini, hoe te li? I on krenu preko gaza grabei vjeto po ljunku velikim koracima. Gore pod drveem, koje ih je skrivalo, Nicolas Perrot dotaknu rukom Anelikino rame... Zaboga, nemojte ih ubiti proapta. Onaj tamo, gorostas, to je porunik de Pont-Briand (Pon Brijan), moj najbolji prijatelj. Drugi je Troprsti, iz

grada Trois-Rivieres (Troa Rivjer), a najmlai, to je mladi barun de Maudreuil, najdivniji mladi u Kanadi. Anelika trepnu oima i dade mu znak da ga je razumjela. Neka, ona e imati obzira prema tako dragocjenim prijateljima, ah" svi ti prijedlozi nee pojednostavniti njezin zadatak. Gorostas, kojega je Nicolas bio oznaio kao porunika de Pont-Brianda, upravo je stigao na otok. Tu je zastao, drei ruke na bokovima, i ispitivaki promatrao okoli. I doista se inilo da njui. Na glavi nije imao eira. Njegova zagasitokestenjasta kosa padala mu rasuta na ramena. Sunce ga osvjetljavalo i pravilo malu ruiastu aureolu oko glave. inilo se da nije otkrio nita sumnjivo te je slijeui ramenima poeo prelaziti otok, a za njim i dva Hurona koji su ve bili preli gaz. Anelika sabra svu svoju pozornost i primaknu puku svome ramenu. Vrhom cijevi slijedila je siluetu Pont-Brianda koji je prelazio otok. Divljaar Aubigniere, nazvan Troprsti, ostao je na obali pourujui uroenike koji su izlazili iz ume. Pont-Briand je ve doao do kraja otoia. On se zaustavi da promatra svoju etu koja je prelazila preko rijeke. I ne slutei izazivao je smijeh onih-koji su ga motrili s visoka grebena. Naskoro e se sve njegovo ljudstvo okupiti u sutjesci, a ba je to elio Joffrev de Peyrac. Najzad se porunik uputi prema drugom dijelu gaza. To je bio trenutak. Anelika se sva pretvorila u oko gledajui samo jednu taku: niski kamen na gazu gdje e noga toga ovjeka stati. Njezin prst pritisne obara. Vrak kamena se razletio u komadie, a klanac se iznenada ispunio tutnjavom i grmljavinom od pucnja. Francuski oficir odskoi. Lezi povie, a Indijanci i Francuzi, okupljeni na otoku, bacie se na zemlju puui u zaklon od nekoliko malih grmova. Umjesto da to isto uini, porunik iznova poskoi naprijed prema gazu. Anelika opali. Bio je ve na polovici gaza. Jo jedan kamen se rasprsnu pred njegovim nogama. Vidjelo se kako gubi ravnoteu 12 i pada u vodu. Anelika se sjeti da je ovo drugo kupanje u dva dana to ga ima njoj zahvaliti, jer je juer naveer, kad je ono za njom bio krenuo usjeklinom, takoer bio pao u rijeku. Bila je sigurna da ga nije pogodila.

 Drugu puku ona e kratko. Pojavi se glava porunikova. On se borio sa strujom i odmicao naprijed. Anelika prisloni puku, nacilja i opali. Kugla je odskoila na povrini vode. Prola je tako blizu da ga je sigurno okrznula. Nemojte ga ubiti molio je Nicolac Perrot poluglasno. Do vraga! mislila je uzbueno Anelika, Kao da ne vidi da se ovaj drugi ne zaustavlja, pa kako e onda toga bjesomunika sprijeiti da ne stig ne na obalu a da ga ne ubije? Ona opet opali. ini sa da je ovaj put francuski gospodin razumio. Naavi se izmeu pogubnih'vrtloga rijeke i puane paljbe, koja mu je kruila nekoliko palaca od glave, vie nije oklijevao. On se vrati prema otoku, pope se i sakri iza neke zakrljale johe. Anelikina pozornost je tada popustila, ali je stalno nadzirala prolaz. inilo se da nitko ne eli slijediti oficirovu ludost. Bilo je malo vjerojatno da e itko krenuti prema prijelazu koji je bio tako dobro nadziran. Ona se opusti i malo podie. Znoj je kapao niz njezine sljepoonice. Nesvjesno obrisa elo rukom koja je bila crna od baruta, dohvati napunjenu puku, koju joj je pruio jedan od njezinih zauenih sinova, zauze opet poloaj odakle je pucala, nastavivi i dalje da budno pazi. To se pokazalo opravdanim jer je porunik iznova pokuao sreu spretno se bacivi... Jedna kugla odskoi u pijesku pod njegovim nogama. On se brzo povue u svoje zaklonite. Za to vrijeme otpoe napadaj sa svih strana. Kada je Anelika prvim hicem zaustavila napredovanje odreda, Hu-roni, kou su "a bili nali na sredini prvoga 74 htjedoe da se povuku u umu, ali doekae ih pua ni hici s one iste obale koju su upravo bili napustili L'Aubigniere se baci iza stabla i pone uzvraati pucnjavom prema grebenu. Okrueni dobro upravljanom vatrom sa svih strana, Huroni, koji su se nali na prvom prijelazu, nisu se usuivali ni naprijed ni natrag. Tada se jedan od njih, sa smionou svojstvenom njegovu rodu, baci u virovitu rijeku, ali im je doplivao malo nie, neto iznad vodopada, pogodi ga hitac koji su opalili panjolci, i rani u nogu. Jednome drugom bilo je uspjelo da zaroni u gu-tik. Tu je nabasao na skrivenog neprijatelja, kojega je bio postavio Pejrrac, jer se ula buka borbe i bijesni uzvici.

Zatim je opet zavladala potpuna tiina i oglasilo se takvo cvranje cvraka te se inilo da je nadjaalo svaku drugu buku, pa i tutnjavu bune rijeke.. Sutjeku je ispunio otar miris baruta. Anelika je stiskala zube. Zaboravila je gdje se nalazi. inilo joj se da je opet u zasjedi u nekom klancu vandejskom, usred poitevinske ume, a kraljevi vojnici padaju od hitaca njezine puke. U srcu joj odjekivao stari uzvik, koji joj je tako esto bio na usnama: Ubij! Ubij!... Ona poe drhtati. Na ramenu osjeti neiju ruku. Gotovo je! ree mirni Pevracov glas. Ona se uspravi pomalo smetena, drei u rukama jo vruu puku. Promatrala ga je kao da joj je nepoznat. On joj pomogne da ustane i maramicom blago obrisa sa ela crni prah kojim je bila uprljana. Promatrajui to lice tako profinjene ljepote, ukaljano ratnim znojem, u dnu njegovih oiju bijesnu zraak osmijeha i jo neto neodreeno izmeu ljubavi i divljenja. Bravo, ljubavi moja" ree on poluglasno. Zato joj je rekao bravo,,? emu je povlaivao? Njezinom sadanjem uspjehu? Ili moda njezinoj pro75 sloj borbi? Njezinoj bijesnoj i oajnikoj borbi protiv francuskog kralja? Svemu to se skrivalo u udesnoj okretnosti njezinih ruku koje su drale ubitano oruje?... Poljubi s potovanjem njezine divne i od baruta pocrnjele ruke. Njezini sinovi i pratnja Pevraoova promatrali su Aneliku zaueno. Kanaani su odozdo pripucali. Pont-Briand je po pomicanju lia otkrio njihov poloaj. Izboena stijena u njihovoj neposrednoj blizini rasprsnu se. Neemo tako! povie Perrot glasno. Do sta je, dobri ljudi! Dosta je tete. Hoete li prestati s tom igrarijom? Roae Pont-Briand, umiri se, ili u te ja izazvati na dvoboj pa u te opet raniti u rame kao onoga slavnoga dana na Medardovo, koji sigurno nisi zaboravio. Snani glas Kanaanina dugo je odjekivao klancem, nad kojim se rasprostro gusti dim. Zavladala je tiina, a onda se javie s otoka: Tko to govori? Nicolas Perrot iz Ville-Marie, s otoka montralskog.

 Tko je s tobom? Prijatelji, Francuzi! Tko jo?... Perrot se okrene prema grofu. Namignu mu, a Joffrev odvrati potvrdno. Tada e Kanaanin iz svega glasa. Oujte vi vojnici iz Saint-Laurenta, ujte moju poruku. Ovdje je gospodin grof de Peyrac de Morens d'Irristru (Moran Iristri), gospodar Gouldsboroa, Katarunka i drugih mjesta, i njegovi ljudi. Anelika uzdrhta kad je ula kako indijanskom umom odjekuje ime koje je ve toliko godina bilo osueno na sramotnu i grobnu utnju. Joffrev de Pevrac de Morens d'IrristjTi!... Zar nije bilo pisano da e stara gaskonska oevina oivjeti, obnoviti se vrlo daleko od svoje kolijevke? Zar zbilja vie nije u opasnosti?... 76 Ona se okrene prema svome muu, ali na njegovu licu nita nije otkrila. Stojei na kraju izbreka, pod granama bora na koji se bio naslonio, s velikom je pozornou promatrao mjesto okraja, kao da ga se to meusobno dozivanje uope ne tie. Dim se polako razilazio. Glasovi su se gubili u toj dimljivoj atmosferi. Vidljivost nije bila velika i razboritost je objema stranama nalagala da svatko bude na oprezu. Joffrev je jo uvijek u ruci drao napunjen pitolj. Konano se na otoku netko pojavio iza grmlja. Bio je to krupni Pont-Briand. Doi ovamo bez oruja, Nicolas Perro.t, ako si to zaista ti, a ne tvoje privienje!... Dolazim. Kanaanin preda puku svom posluniku i spusti se usjekom do obale. Kada se pojavio na uskoj obali rijeke, u odijelu od jelenske koe sa krznenom kapom, doekae ga oduevljeni uzvici. Francuzi i Horoni poletjee u susret kliui. On im ree da pou malo uzvodno do zavoja na rijeci te da prijeu laki most od balvana koji su panjolci bili podigli na mjestu gdje su obale bile najblie. Preko ovog mosta rijetko se prolazilo jer je gaz ljudima priteivao nekoliko sati obilaenja i prelaenja iznad vrlo duboke provalije. Kad su se svi okupili, zaulo se vatreno grljenje i glasna estitanja. Kanaanin i njegovi zemljaci snano su se tap-ali po ramenima i gurkali se laktima. Brate! Pa ti si iv! A mislili, smo da si mrtav! Mislili smo da si zauvijek otiao!

 Vratio se Irokezima! I odluio da ivi s uroenicima do kraja svo ga ivota. Malo je trebalo da mi se to dogodi odgovo rio je Nicolas Perrot. I htio sam se vratiti Iroke zima kad sam pred tri godine napustio Quebec. AH 77 onda sam sreo gospodina de Pevraca i promijenio odluku. Huroni su sa zadovoljstvom pozdravili Perrota. Ali neki su se kiselo drali i traili odmazdu, jer je jedan njihov drug, Anahstaha, bio ranjen. Perrot im ree na huronskom jeziku: Nije trebalo da brat Anahstaha pokuava da migne kao bjelouka onda kad su ga nae mukete upozoravale da stane. Onaj koji ne razumije pravila borbe, neka se u nju ne mijea... Doite, draga gospodo, molim vas zavri on obraajui se francuskim oficirima, a Huroni, pod dojmom toga mukoga glasa koji im je bio dobro poznat, sjedoe da se dogovaraju i puste da se bijelci sporazumijevaju sami vin Tri ovjeka koji su se u pratnji Nicolasa Perrota penjali uz strmi brijeg, pokazivali su izvjesnu radoznalost, unato neuspjehu to su ga bili doivjeli. Ime grofa de Pejrraca bilo je ve poznato u Sjevernoj Americi. Malo ljudi ga je vidjelo, ali se o toj zagonetnoj osobi govorilo od obale Massachussettsa i Nove kotske sve do granica Kanade. Uza sve to to su vojniki zauzeli naselje Peyra-covo na Kennebecu, Francuzi su se osjeali u loem poloaju, i da nije tu bio njihov prijatelj Perrot, bogzna kako bi se proveli. Prolazei vidjee ljude koji su stajali u zasjedi. Bila su to prava gusarska lica razliitih rasa. Pratili su ih mranim pogledom. Cim su prispjeli na vrh, kao da su se odjednom skamenili: obuzeo ih je strah i zaprepatenje. U polusjeni, koja je bila proarana takicama svjetla koje se probijalo kroz lie, ugledae jahaa sa crnom maskom kako nepomino sjedi na crnom pastuhu kao kakav kip. Iza njega su se ocrtavale druge siluete jahaa i ena. Ja vas pozdravljam, gospodo ree maskirani jaha priguenim glasom, Priite, molim vas. Unato svojoj odvanosti, jedva su se sabrali.

Oni su ipak pozdravili, i kako se inilo da je krupni porunik nesposoban da izusti i jednu rije, progovorio je Romain de l'Aubigniere, nazvan Troprsti iz grada Trois-Rivieres. 78 On se predstavi i nadoda: Gospodine, mi smo voljni da razgovaramo s vama, premda nam se va nain za poetak raz govora ini malko... udan. A zar va nije? Doznao sam da ste bespravno zaposjeli logor na obalama Kennebeca koji meni pri pada ... L'Aubigniere i Maudreuil se okrenue prema Pont-Briandu. Porunik proe rukom preko ela i saibra se: Monsinjore ree sluei se spontano tim uslunim nazivom kasnije se tome udio mon sinjore, istina je da smo mi dobili naredbu od vlade Nove Franscuske da krenemo na izvore Kennebeca i doznamo za sve vae postupke i namjere. Oekivali smo da ete doi rijekom i ekali smo vas da s vama zaponemo pregovore o sporazumu. Pod maskom zatitra Pevracu na usnama osmijeh k$ad je porunik kazao: "Mi smo oekivali da ete doi rijekom,,. Njihov dolazak kopnom, na konju, iznenadio ih je. A moj Irac, kako ste s njime postupali? Vi mislite na onoga rumenog i zgodnog kru pnog Engleza usklikne mladi barun de Maudre uil... Zadao nam je gadnih muka te smo mislili da je unutra cijeli garnizon. Huroni su ga htjeli skalpirati, ali se na pukovnik tome usprotivio, i on je sada iv u podrumu, dobro svezan kao salama. Hvala bogu! ree Pevrac. Ne bih vam mogao oprostiti smrt ni jednoga od mojih ljudi, i tada bi odluilo oruje. Kako se zove va pukovnik? Grof de Lomenie-Chambord (Lomeni Sambor). Cuo sam za njega. To je velik vojnik i vrlo estit ovjek.

 Jesmo li vai zarobljenici, gospodine? Ako mi moete zajamiti da nas u Katarunku ne oekuje nikakva podvala i da vaa ekspedicija nema druge svrhe nego da zaponete sa mnom pregovore o sporazumu, bit u sretan ako vas budem mogao smatrati vie prijateljima nego taocima, kako mi to preporuuje moj savjetnik, va sunarodnjak, gospodin Perrot. Porunik pognu glavu i inilo se da malo razmilja. Mislim da vam za sve to mogu jamiti, gos podine ree na kraju. Ako su vai postupci izgledali poneto uzne mirujui onima koji su u tome vidjeli napadaj En gleza na nae posjede, ostali su, i to osobito gospodin guverner Frontenac, sa zanimanjem gledali na mogu nost saveznitva s vama, tj. sa sunarodnjakom koji iskreno eli da ne nakodi probicima Nove Francu ske. Ako je tako, pristat u da razgovaram s gos podinom Lomenijem prije negoli zapodjenem nepo trebna neprijateljstva. Gospodine l'Aubigniere, ho ete li obavijestiti vaega pukovnika o mom dolasku. kao i o dolasku grofice de Pevrac, moje supruge. Jednim pokretom on dozva Aneliku. Ona potjera kobilu i stade uz svoga mua. Nije se osjeala raspoloenom da ih obaspe ljubaznou nakon straha koji su joj bili juer naveer zadali, ali je razorua izraz na njihovim licima kada su je ugledali i vidjeli kako im se pribliava. Oni se odjedanput trgnue, a na njihovim se usnama javljala ona neobina rije koja nije bila izreena, ali se nasluivala: Demorika!... Demonka iz Akadije!..." Gospoo, predstavljam vam gospodu iz Ka nade. Gospodo, grofica de Pevrac, moja ena ... On je s ironijom promatrao njihova lica koja su izraavala razliite oseaje. Grofica me obavijestila o sinonjem vaem susretu. Mislim da ste se oboje prestraili... Nema sumnje da je prikaza bijele ene na konju u ovim podrujima neto neobino, ali kako vidite, ne radi se o privienju.

80 6 Anelika u novom svijetu 81 Ali ipak usklikne Pont-Briand s izrazito francuskom udvornou. Gospoa de Pejrrac svo jom ljepotom i draeu ini da posumnjamo u vlas tite oi, kao da smo zaista igraka nekog vienja ili neke pojave. Anelika se nasmijala na to ponovno uspostavlja'nje dobrih odnosa. Hvala na vaoj udvornosti, porunice. Zao mi je to je pri- naem prvom susretu nedostajalo elegan cije. Mislim da sam vam duna jedan eir!... Malo je trebalo pa da to bude glava, gospoo. Ali nije vano! Rado bih poginuo od tako lijepe ruke. I Gaspard de Pont-Briand, savivi nogu u koljenu, nakloni se otmjeno kao dvorski ovjek. Anelika ga je doista oarala. Karavana je ponovo krenula u nekom neredu. Poto je postignut sporazum, potraile ranjenog Hurona da ga posade na konja, ali on se previe bojao te nepoznate ivotinje. Barun de Maudreuil je predstavio njihova poglavicu, Odessonika, ovjeka smijeno odjevena s ogrlicom od medveih zubi i perjem koje je strilo na bujnoj kresti njegove kose. ovjek koji nije navikao da ivi meu Indijancima moe ih lako meusobno zamijeniti, ali Anelika je bila uvjerena da u njemu vidi ratnika koji je sino s uivanjem muio zarobljenog Irokeza. Huroni su se natiskivali oko njih, prijateljski i radoznalo, jer su eljeli upoznati nove bijelce, u-perci kose s perjem koje je strilo iznad njihovih obrijanih lubanja, poigravali su oko jahaa. Mene je strah od njih ree gospoa Jonas. Previe su slini Irokezima. Sva je ta pasmina jednaka. Protestanti su bili uplaeni. Oni su moda vie negoli Anelika osjeali svu traginost toga susreta s Francuzima katolicima i ratnicima, s tom bagrom od

koje su pobjegli uz cijenu bezbrojnih opasnosti. utjeli su i nastojali da ih ne zapaze dvojica oficira. Njihovo se zanimanje prenosilo s maskiranog lica de Pevraca, koje ih je inilo radoznalim, na lice Anelike. Unato naporu i praini koji su ostavili trag na njenom licu pod velikim eirom, Pont-Briand se jo uvijek pitao nije li to lice zaista najlepe na svijetu. Demonka ili ne, njezine su se oi sjajile tako neobinim sjajem da je morao oboriti svoje oi im bi se srele s njezinim pogledom. Uzbuenje to ga je doivio opazivi Aneliku na konju, ivo bie a ne utvaru, stezalo mu je grlo, a misli su mu posve pomutile osjeaj stvarnosti, koja je meutim za njega bila dosta delikatna. On se sve vie uvjeravao da je ta ena, koja je iznikla iz ume, najljepe stvorenje to ga je ikada vidio. Porunik Pont-Briand bio je gorostas, crven u licu, sav miiav, ali mu je .aristokratsko naslee davalo peat izvjesne otmjenosti. Roen kao pravi vojnik, i jo prisiljen na taj poziv kao mlai sin u porodici, imao je zvuan glas i srdaan osmijeh. Bio je izvanredan maevalac, vrstan i neumoran strijelac, izdrljiv ratnik. Premda je bio u punoj muevnoj snazi, preavi tridesetu, zadrao je mladenaku ud. Time se moe objasniti injenica to u slubi nije mnogo napredovao, mada je bio visoka roda, jer dok je pod zapovjednitvom razborita starjeine uda stvarao, esto mu je nagla ud inila pothvate previe opasnim. Meutim, on je bio zapovjednik jednog od najvanijih francuskih utvrenja, koje se zvalo Sa-int-Franeois, a njegova popularnost kod uroenika toga podruja bijae velika. Unato svojoj snazi i svojoj krupnoi, prolazio je umom neujno kao kakav Indijanac. Panja koju joj je iskazivao Aneliku je uzrujavala. U tom sangvininom ovjeku s izrazito majim kretnjama bilo je neto to je odmah izazvalo njezino nepovjerenje. Bilo je trenutaka kad je alila to ve jutros nije dolo do prave i otvorene borbe. Njezin mu je elio pregovarati, ali je ona, sjeajui se to je sve proT 82 ivjela, cijelim svojim biem odbijala pomirenje s tim Francuzima. Meutim je plamena boja planine sve vie blijedjela to su se od nje odmicali, te je iz daljine izgledala kao ukroena ivotinja. Odjednom se tamo dolje otvorio slobodan prolaz i oni ugledae plavia-sti odsjaj vode. Trebalo je manje od jednog sata dok su stigli do rijeke...

Iz blizine se Kennebec zrcalio sinjom bojom, ta-mnoplavom i metalnom, i ovjek bi se zaudio kad bi pogledao blijedo nebo traei njegov odraz u vodi. Nagomilani oblaci na obzorju razrijedili su se u magli, koja se stopila s maglenom parom rijeke i digla se u visine, gdje je, pod blagim djelovanjem sunanih zraka, prekrila nebo bojom lanena cvijeta. Nije bilo sigurno da vjetar nee opet nanijeti guste i vijave oblake. Na jednom dijelu obzorja magla se rasprila 1 sunce se pojavilo na vedrom nebu grijui svojim arkim zrakama. S radou je Anelika osjetila miris ljudskih ognjita. I odjednom se pojavilo utvrenje. Lice joj se ozarilo i ona se malo uspravila na sedlu. Utvrenje, je bilo podignuto na uzvisini iznad obale rijeke, i to na jednoj istini s koje su povadili kolce za palisadu. Ta ograda je bila pravokutna, a nadvisivali su je samo letvama prekriveni krovovi dviju nastambi, gdje su se dimnjaci polako dimili. Zemljite je uokolo bilo grbavo i neravno, premda zeleno. Nije bilo simetrino kao vrt, niti je izgledalo lijepo kao livada, a uzrok je tome bio to panjevi sruenih stabala nisu bili iskopani i to je izmeu vor-nata korijenja i posjeenih stabala bilo posaeno neko raslinje... A to su bile prve kulture koje su nakon vie tjedana hodanja kroz umu susreli. Aneli-kine usne se razvukoe na osmijeh. Kraj joj se svi84 ao. Konano e ovdje nakon toliko lutanja nai svoj dom i biti sretna. Pont-Briand ju je posmatrao. Ona se nije obazirala na taj pogled. Sva se zanijela promatrajui s uzvisine mjesto iznad obale, nad kojim se rasprostrla zlaana magla od dima i praine. To je bilo tek daleko mjesto bez odreenih obrisa i usred beskonane ume, ali za onoga koji je nekoliko dana hodao, ne primjeujui nikakav trag ljudskoga rada osim nekoliko bijednih vigvama, nekoliko kanoa od kore naputenih u kakvoj draici, izgledalo je kao kut zemlje koji putniku obeava eljenu okrepu, u sredini koja nije tako primitivna. Ispred se rijeka irila pravei mirno veliko jezero po kome su ivahno klizile kanoe poput konjica. Neke su plovile do oblinjeg otoia, druge du obala, neke su se opet vraale meu flotilju laganih amaca koji su se skupili jedan do drugoga na junom dijelu polumjeseaste obale. Nisu jo mogli razaznati ljude koji su upravljali tim kanoima, niti one koji su se kretali na obalama, ali na prvi pogled taj je ogoljeli kuti davao takav

dojam ivosti kakav ovjek ima kada s neke udaljenosti promatra neki napueni mravinjak. Neto nie Anelika je opazila sivu pjeanu i krupnim oblucima posijanu plau na kojoj su bile poredane brojne indijanske kolibice od kore u obliku iljastih unjeva, a iz njih se dizao dim u bijelim i mekim perjanicama. Taj je poloaj izabran jer je bio u zaklonu od hirovitih vjetrova s planine. Na pojavu karavane, koju je oglasio otegnuti krik, svi se Indijanci, raspreni oko logora, s otrim uzvicima i krikovima uputie prema mjestu odakle je zov dolazio prelazei preko padina. Mora da ih je Aubigniere bio obavijestio o dolasku nepoznatih bijelaca koji jau konje... Naredivi karavani da se zaustavi, Joffrev de je sa svog konja promatrao poloaj i obalu. 85 T Gospodine de Maudreuil! Gospodine? Nije li ono to na srednjem jarbolu vidim bi jela zastava? Jest! Gospodine, to je ratna zastava kralja Francuske. Peyrac je skinuo svoj eir, drei ga za obod, u znak smjernog pozdrava, u kome su oni koji su grofa dobro poznavali vidjeli trag pretjerivanja. Ja se klanjam velianstvu onoga kojemu vi sluite, barune, i ast mi je to on posjeuje moj dom u vaoj osobi. I u osobi mojih pretpostavljenih odvrati brzo mladi Maudreuil zaplaeno. Veselim se tome unaprijed ... On opet stavi eir na glavu. U Pevracovu dranju bilo je toliko gordosti da se i sama njegova pri-jaznost inila opasnom. Ali, kada se gospodar vraa na svoj posjed, obiaj je da se njegova zastava vije na vrhu jarbola. Biste li vi mogli potrati da izdate nareenje u tom smislu, barune, jer mi se ini da o tome nitko ne vodi rauna. O'Connel znade gdje e nai moju zastavu. Dakako, monsinjore, ree mladi Kanaanin koji potra du ljunkovite staze. Trkom proe pored uroenika koji su odozdo dolazili, izgubi se u raslinju i potra sve do utvrenja. Malo zatim vrata se otvorie, a na jarbolu se pojavi plava zastava sa srebrnim titom.

 Grb Rescatora ree Peyrac poluglasno. Moda je njegova slava neizvjesna, tovie i nesigur na, ali jo nije dolo vrijeme da ga predam bez borbe, zar ne gospoo? Anelika nije znala to da odgovori. Jo jednom ju je dranje njezina mua zbunjivalo. to se nje tie, ona je osjeala da Francuzi nisu bili posve iskreni rekavi da su u Katarunk doli bez neprijateljskih namjera. Vojniki zaposjesti jedan poloaj nije nikada bio naroito prijateljski in. Ali situacija se izmijenila. Pejrrac se vratio i iznenadio ih. Prijatelji su mu bili Perrot i Maupertuis, stari i vrlo ugledni Kanaani. Bilo im je isto kao da prolaze preko barutane. Anelika je s- nekom bojazni gledala gomilu divljih ratnika, saveznika francuskih eta, kako prema njima idu s groznim zavijanjem, koje je ovoga puta znailo srdano veselje i dobrodolicu. Joffrev de Peyrac je i nadalje dalekozorom promatrao luku i ravan prostor. Vrata na palisadi bila su otvorena. Vojnici su se bili poredali s jedne i s druge strane kao da su na paradi, a malo ispred njih stajao je oficir u sveanoj uniformi, po svoj prilici onaj Lome-nie-Chambord kojega su mu bili najavili. Tada on sklopi svoj dalekozor i pognuvi glavu stade razmiljati. Bila je to, dobro je znao, posljednja prilika da na oruani napadaj odvrati orujem. Poslije e biti u vujem drijelu. On i njegovi pomijeat e se s nesigurnim ljudima koji su se svakoga asa mogli preokrenuti u ljute neprijatelje. Sve e ovisiti o lojalnosti pukovnika, o njegovoj vlasti nad svojini ljudima i uope o mudrosti na koju e Peyrac naii kod tog predstavnika kralja Francuske. On opet pogleda. U krugu dalekozora ocrtavala se silueta otmjenoga gospodina koji je, drei ruka na leima, ini se, bez uzbuenja oekivao dolazak vlasnika Katarunka, o emu ga je Maudreuil bio obavijestio. Naprijed ree Pejrrac. Naredio je da se jahai i jahaice okupe iza njega, na elu e biti panjolci u oklopima sa svojim pukama, zatim Florimond i Cantor drei zastave s njegovim oznakama, i njegovi ljudi svaki sa svojom muketom i s upaljenim fitiljem u ruci. Sa sviju strana iskrsnue Indijanci pokazujui znakove velike radoznalosti. Nicolas Perrot je nasto87

I 86 jao da ih na svim njemu poznatim jezicima pozdravi traei da se malo smire, jer su ivotinje, uzbuene tom iznenadnom grajom, tim kovitlanjem perjanica nad iaranim obrazima, igrom lukova i tomahavka rzale i propinjale se. Konano se povorka sredila i malo nakon toga fino je Wallisino kopito gazilo alo na obali rijeke prolazei kroz redove ratnika. Pevrac je bio zamolio Aneliku da bude pokraj njega. Bilo joj je neugodno zbog toga to je Honorina bila bosa. Rado bi malo popravila svoju kosu, ali se morala truditi da joj ivince stupa paradnim korakom. Sada su, eto, nakon puta kroz beskrajno pusta podruja, postali cilj cijelog tog mnotva mrkog, nemirnog, pernatog i otrog mirisa, mnotva koje ih je htjelo vidjeti i dotaknuti ih se. Perrot, divljaari i ostali Sagamori, poglavice razliitih plemena uzalud su vikali elei da udalje one najpomamnije. Nesrea je htjela da se Wallis propela i njezina kopita nemilosrdno okrznue nekoliko zamazanih lubanja. Poslije toga pojuri ivotinja brzim galopom prema rijeci. Aneliki je uspjelo da je zaustavi i da je uzdrhtalu, pokornu i divnu dovede pred zauene Indijance ije su se oi irile od zanosa dok su oduevljeno klicali. Osim tog dogaaja, koji su smatrali zgodnom meuigrom, dolazak grofa de Pevraca i njegovih ljudi u Katarunk tekao je po svim pravilima protokola. On se zaustavio pred drvenim otvorenim vratima, njegova ena pored njega, a njegovi drugovi iza njih, dok su dva mlada kanadska bubnjara u plavoj vojnikoj uniformi krenula njemu u susret udarajui glasno u svoje bubnjeve. Iza njih est vojnika i narednika krenue korakom i stadoe u dvored suelice jedan drugome pravei poasni palir, malen, ali dranjem besprijekoran, premda je bio pripremljen na brzu ruku. Pukovnik stupi naprijed pritegnuvi svoj plavi redengot zlatom opiven kao u oficira pukovnije Ca-rignan-Saliere (Karinjan Saljer), sa svijetloutim re88 verom na rukavima i 'oko vrata, a redengot mu je bi zakopan krupnim graviranim dugmetima. Bio je to ovjek od etrdesetak godina, naoita, dostojanstvena dranja, u izmama, s maem o boku, koji je bio vezan bijelom earpom, dotjeran, to je kod tog oficira na ratitu odavalo brigu oko vlastitog izgleda. Njegova

iljasta bradica, iako poneto izvan mode, odgovarala je obiljeju njegova opaljenog lica s finim i privlanim crtama, koje su ublaivale njegove sive,'mirne i prodorne oi. Najvie se dojmila Anelike blagost koja kao da je izvirala iz njegove linosti i irila se poput nekog unutarnjeg svjetla. Nije nosio periku, ali mu je kosa bila njegovana. Pozdravio je, drei ruku na balaku maa, i predstavio se. Grof de Lomenie-Chambor, voa ekspedicije s jezera Mgantic. Slavno ime! ree Pevrac naklonivi glavu. Gospodine de Lomenie, moram li shvatiti da vam je mjesto moje skromne poslovnice posluilo samo zato da ovdje mirno logorujete, ili vau prisutnost ovdje zajedno s vaim uroenikim saveznicima treba smatrati kao zauzimanje mojeg zemljita? Zauzimanje posjeda! Zaboga, to nikako! usklikne onaj drugi. Gospodine de Pevrac, mi vas poznajemo kao Francuza, mada niste opunomoenik naega gospodara Kralja. Ne bismo htjeli smatrati vau prisutnost ovdje opasnom po interese Nove Francuske, naprotiv! Barem ne prije negoli vi date razlog da se u to vjeruje. Upravo tako i ja mislim i sretan sam to mo emo odmah otkloniti svaku dvosmislenost. Ja neu koditi probidma Nove Francuske niti svojim djelo vanjem, niti svojim prisustvom na obalama Kennebeca, ako se ne bude kodilo mojim. Tu moju oba vezu, koju izriem pred vama, moete podnijeti va em guverneru. Lomenie se iznova nakloni bez rijei. Mada je imao veliko iskustvo u kakljivim situacijama kojima 89 je njegova karijera obilovala, to to je danas doivio bilo mu je najudnovatije. Istina, po Kanadi se bilo poelo priati kojeta o pustolovu Francuzu, o njegovoj tamnoj prolosti, o istraivau plemenitih ko-vina^ tvorniaru puanog baruta, tovie, o prijatelju Engleza, koji se godinu dana prije toga usudio da u svoje ime zabije nekoliko kolaca usred ogromnog neistraenog kraja francuske Acadije. Ali susret je ;po svojaj zanimljivosti nadilazio sve to je najrado-snalija mata mogla poeljeti.

Trebat e u Quebecu ispriati sve o ovom nevjerojatnom dogaaju koji zasluuje punu panju: dolazak Evropljana s Juga, na konjima a ne vodenim putem, u podruja koja nikada do tada nisu bila ula czanje takve jedne ivotinje. Meu njima ima ena i djece. Na elu im je maskirani konjanik, glasa spora i hrapava, i koji se od prve rijeci usudio da sL dri i govori kao gospodar. Kao da tih dvije stotine naoruanih uroenika, saveznika Francuza, spremnih da posluaju na prvi mig, koji su se natiskivali oko njega sa svih strana, nije bilo nita drugo nego njegova mala pratnja. Grof de Lomenie je volio odvanost, veliinu... Kad je podigao glavu, u oima mu se vidio sjaj u kome se potovanje mijealo s iskrenim osjeajem koji ga je neoekivano i iznenada obuzeo. To je kao grom iz vedra neba, ako se tako to moe rei za nagli poriv prijateljstva", mislio je on. Mnogo godina poslije toga te je rijei napisao . ocu Danijelu de Maubeugeu (Mobe), koje je pismo datirano mjeseca rujna 1682. i ostalo nedovreno. Tu se on sjea svog prvog susreta s grofom de Pevracom i unato tome to je odonda bilo prolo mnogo vremena, sjeao se 3 melankolinim divljenjem svake pojedinosti. One sam veeri", pisao je on, na obali divlje rijeke, u pustom kraju, koji smo uzalud nastojali predobiti za civilizacijsku i kransku misao, uvidio $a sam se susreo s jednim od najizvanrednijih ljudi naega vremena. On je jaio NA KONJU, i ja, dragi Oe, ne znam da li dovoljno pogaate pravi smisao 90 rijeci na konju", da li ste ikada gazili po prokletim i velianstvenim krajevima gornjeg Kennebeca. On je tu stajao okruen svojom enom, djecom, mladiima, koji su bili navikli na sve oporosti, enama, koje nisu bile svjesne svoje odvanosti, djecom mirnom, smionom i vatrenim mladiima. Izgledalo je kao da jiije svjestan toga da je izvrio velik pothvat, ili, ako "]e to znao, on za to nije mario. Imao sam dojam da je taj ovjek ivio vrhunskim ivotom, ali s prirodnou koja se unosi u svakidanja djela. Poinjem mu zavidjeti. Sve sam to doivio u jednom magnovenju dok sam pokuavao prodrijeti u tajnu njegove crne maska" Bubnjevi su nastavili da udaraju polagano, a njihovo prigueno bubnjanje skandiralo je neku nepoznatu dramu ivota. Lomenie se pribliio konju i podigao glavu prema maskiranom konjaniku. Njegovi su ga ljudi voljeli zato to-je bio vrlo jednostavan. U njegovu mirnom i iskrenom pogledu vidjelo se da su mu lukavost i strah sasvim strani. Gospodine ree on otvoreno ja mislim

da mi nikada neemo trebati mnogo rijei da se sporazumijemo. tovie, smatram da smo postali prijatelji. Moete li nam to i dokazati? ... Peyrac ga je pomnjivo promatrao. Moda. Kakav dokaz traite? Zar pravi prijatelj treba da svoje lice skriva svojim prijateljima? Moete li nam pokazati svoje lice? Pevrac je malo oklijevao, zatim se nasmijeio 1 odvezao svoju konatu masku. Poto ju je skinuo, spremi je u svoj prsluk. Svi se Francuzi radoznalo primakoe. Promatrali su utke to lice pustolova koje je nosilo znakove borbe. Na njemu se vidjelo da pred sobom imaju velikog protivnika. Zahvaljujem vam ree-Lomenie ozbiljno. On doda s neprimjetnim humorom: 91 Sada kad vas vidim, uvjeren sam da je bolje to smo se s vama sporazumjeli... da smo dobro ui nili. Izmijenie poglede, a onda se glasno nasmijae: Gospodine de Lomenie-Chambord, vi ste vrlo simpatini ree Peyrac. On skoi na zemlju dobacivi uzde svojega konja jednome od slugu. Onda skide rukavicu i dva plemia snano stisnue jedan drugome ruku. Prihvaam elju da se nai odnosi razvijaju na obostranu korist ree iznova Pevrac. Jeste li se ovdje u Wapassouu mogli oporaviti nakon vaeg napornog pohoda? Vie nego to je potrebno, jer je vaa postaja sigurno jedna od najbolje opskrbljenih. Priznajem da su moji oficiri i ja sam... nepotedno tamanili vae zalihe finih vina. Razumije se da emo vam to nado knaditi, ako ne vinima tako dobre kakvoe, jer ne znamo kako da ih nabavimo, a ono barem prednou nae prisutnosti ako vam zaprijete Irokezi. Kau da lutaju ovuda. Mi smo juer zarobili jednog Mohawka, ali

nam je pobjegao upadne porunik Pont-Briand. I mi smo naili na jedan odio Kajuga, na jugu ree Pevrac. Ta izdajnika pasmina svuda se uvlai uz dahne grof de Lomenie. Prilikom tih razgovora njegov je pogled pao na Nicolasa Perrota. Pokazalo se da taj pogled, koji je Aneliki izgledao pun blagosti, moe biti vrlo strog. Pogled koji je upravio na desnu stranu od grofa de Pevraca bio bi pokopao svakoga, a kamoli ne umornoga Kanaanina. Jeste li to vi, Nikola, ili se to meni priinja? upita grof de Lomenie hladno. Da, ja sam, gospodine vitee odvrati veselo Perrot, s osmijehom koji mu.je obasjao itavo lice neobino sam zadovoljan to vas vidim... Iznenada se sagnu pred oficirom, dohvati njegovu ruku koju mu ovaj nije pruio, i poljubi je. 92

Stalno mislim na sjajne i uspjele borbe kojs ste svojevremeno vodili protiv Irokeza, gospodine. Vie puta sam o vama razmiljao na putovanjima... Bolje biste bili uinili da ste mislili na svoju enu i dijete koje ste ostavili u Kanadi i niste im se ve tri godine javili. Bijedni se Perrot smeo, prignuo glavu pod doj* mom tog ukora te ustao s izraajem ukorena djeteta. Francuski vojnici napustie svoja mjesta i pou-rie se da pridre konje gospoama. One su najzad sjahale pozdravljene irokim mahanjem eira, a onda skupina krenu prema ulazu u postaju. Gledana izbliza, to je, kao to se izrazio Pevrac, bila samo trgovaka poslovnica, a ne utvreno mjesto za obranu neke strateke take. Palisada je jedva prelazila visinu ovjeka, a etiri runa topa na uglovima prema rijeci sainjavali su svu artiljeriju. Unutar ograenog prostora bilo je toliko ljudi i razne robe da je sve to naliilo nekom panjaku za ovce. Trebalo je mnogo smjelosti da se ovjek probije kroz tu guvu. Anelika je najprije ugledala dva ra-sporena crna medvjeda koji su visili poput dviju glomaznih crvenih lubenica i koje su Indijanci poeli vjeto komadati. Vidite, mi neemo ni dirnuti vae zalihe mesa

 ree de Chambord danas je lov jako uspio i na i su uroenici odluili da odmah prirede veselicu. Jo se dvije druge ivotinje kuhaju u tim kotlovima. Cijela e &* pukovnija jo i sutra hraniti dropljama i puranima. Moete li mi rei da li je slobodan pristup u manju nastambu? upita Pevrac. Tu bih smje stio svoju enu i kerku da se mogu odmoriti, zatim gospoe i djecu iz njihove pratnje. Tu sam se ja nastanio sa svojim oficirima, ali mjesto e odmah biti slobodno. Strpite se samo neko liko trenutaka... Maudreuil, uredite malu nas tambu. 93 Mladi barun de Maudreuil pouri poskakujui a Pevrac je upozorio pukovnika da se u njegovoj pratnji nalazi veliM poglavica Metallaksa Sagamore Mo-pountook. Lomnie ga je poznavao po uvenju, ali se s njime nije nikad susreo. On ga je vrlo srdano pozdravio na abenakikom jeziku koji je dobro poznavao. Od tapkanja toga mnotva poela se dizati praina pomijeana s dimom brojnih ognjita. Vjetar je na tim mjestima bio blag, pa ih nije raznosio. Ane-lika je eljela da se ukloni iz te guve. Prijeoe dvorite u manjim razmacima, i to zbog mnotva zapreka koje je stvaralo razliito sue, krvava, odbaena crijeva, pepeo, eravica, bavice i tobolci, ivotinjske koe i perje, mukete i rogovi za prah. Anelika je iz nepanje zgazila neku plavkastu i masnu tvar koja je, kako se inilo, sluila Indijancima, za lienje lica. Honorina zamalo to nije pala u neki lonac. Elvira je poskliznula po sluzavoj utrobi, a njezine su djeake vrlo srdano pozvali uroenici da okuaju sirovi medvjei mozak koji se spremao samo za mukarce. Na koncu su ipak stigli do praga kue koja je za njih bila odreena. Iz nje je izlazio barun Maudreuil, dok je neki Indijanac, neodreene rase, metlom od zelenog granja istio tlo. Mladi je zastavnik sve brzo obavio, a prostorija u koju su uli, bila je malena i bez ikakvog suvinog predmeta, samo to se u njoj jo uvijek osjeao neizbjeni miris duhana.i koe. Na sredini ognjita stajao je velik sveanj smrekovine iznad rukoveti suhe kore, da se zapali uveer vatra kada zahladi. 94 IX

Anelika je odahnula kad su se vrata zatvorila. Sruila se na mali drveni stolac koji se tu nalazio. Pokustvo je bilo skromno. Gospoa Jonas sjede na drugi stolac. Da niste previe umorni, draga moja prijate ljice? upita Anelika mislei saaljivo na pedeset godina ove odvane ene. Sto se puta tie, pravo da kaem, to je dobro prolo, ali me mui ova guva. U ovome kraju katka da ne vidi nikoga, a katkada i previe. Kako se osjea, Elvira? Strah me je! Strah me je da e nas ti ljudi poubijati. Gospoa Jonas je gledala kroz jedno okno uk-lonivi komad tanke koice koja je zamjenjivala staklo. Njezino ozbiljno i dobroudno lice takoer je odavalo strah. Anelika je zatomila vlastite bojazni jer je eljela da druge ohrabri. Ne uznemirujte se, ovdje ste pod zatitom moga mua. Francuski vojnici nemaju ovdje iste moi kao u kraljevini Francuskoj. Svejedno nas ova gospoda gledaju udnim okom. Sigurno su otkrili da smo hugenoti. Oni takoer znaju da meu nama ima i panjolaca, ak i Engleza, ljudi koje oni smatraju gorim neprijateljima od vas. A ovdje smo daleko od kraljevine Francuske, kaem vam. 95 To je istina potvrdi urar. On je promatrao Indijance kako se muvaju oko nastambe. Ne izgledaju li kao makare to obilaze po se lima o pokladama? Neki imaju noseve plavo obojene, oi, trepavice i jagodice crno, ostali dio lica crveno obojen. Prava maskerada! I mala djeca pooe da to vide. Anelika je skinula svoju desnu izmu da s potplata ostrue ostatak plavkaste masti koja se bila zalijepila. Mene zanima kakvim primjesama prave ova kvo tijesto. Boja je postojana. Mogle bi se time kra sno obojiti vjee kad ide na ples ... Potom je skinula arapu da pogleda neKu ogrebotinu na glenju od koje je trpjela ve nekoliko dana. Vrata se naglo otvorie i porunik Pont-Briand stade kao skamenjen sjetivi se da je zaboravio kucati.

 Oprostite promuca donio sam svijeu. Njegove se oi i nehotice upiljie u golu nogu Anelike koja je stajala na kamenom obrubu ognjita. Ona spusti svoju suknju i pogleda ga ponosito. Uite, porunice, molim vas, i hvala vam na uslunosti. Za porunikom su ila dva ovjeka nosei prtljagu. Dok su odlagali u kut vree i konate kovege, porunik je sam stavljao na stol lojanice u malene svijenjake od kositra, zatim vr piva i ae, govorei rjeito da bi zabaurio svoju zabunu. Osvjeite se, gospoe. Vi ste sigurno dugo i naporno jahale. Moji drugovi i ja divimo se vaoj od vanosti. Recite mi bez ustruavanja to mogu ui niti za va smjetaj, i ja u narediti da se to donese. Gospodin je de Lomenie-Chambord meni i gospodinu de Maudreuilu naloio da vam stojimo na slubu dok on prima gospodina grofa de Pevraca. Prije svega, preporuujem vam da ove veeri ne izlazite previe. Ima mnogo uroenika koji su odluili da slave. U takvoj prilici mogu biti nezgodni. Sutra e veina njih nastaviti put, a vi ete moi bolje upoznati okolinu. Bilo kako bilo, ne putajte nikoga da ulazi i mislite na sebe. Ne govorim vam to toliko zbog Abenakisa ili ostalih Algonkina, koliko zbog Hurona, kojih ima rnnogo meu njima. Ima jedna poslovica u Kanadi koja kae: Svaki, je Huron roeni lopov." Dok je razgovarao, dobacio bi katkad Aneliki drzak pogled. Ona se uope nije osvrtala na njegove primjedbe i nestrpljivo je ekala da ode. Bila je umorna. Sve ju je boljelo. Unato svojoj zaputenosti postaja Katarunka bila bi joj se silno svidjela da su ovamo doli kao gospodari. Meutim, uza sve izjave o prijateljstvu, poloaj nije bio osobito ugodan. Oni jo uvijek nisu bili kod kue, i ona je ve nasluivala kako e se stvari razvijati. Njezin e mu biti zaokupljen svojim nepozvanim gostima i morat e paziti na njih. Ni ove prve veeri nee ga vidjeti. Dobro e biti ako on i sutra ne krene u izvianje s njima, bogzna kamo, ostavivi je u ovoj kloaki zasmrenoj od bestidnih Indijanaca iji jezik ne razumije. Naglom i nesvesnom ki'etnjom skinula je veliki eir koji joj je stezao elo. Bacivi glavu unazad, ona sklopi oi i rukom prijee preko sljepooica gdje je osjeala bolni pritisak.

Pont-Briand prestade govoriti i njegovo se grlo stegnu. Ona je zaista bila krasna! Krasna da ti stane dah! Anelika je primjetila njegov glupavi izraz i gotovo je slegnula ramenima. Hvala vam na uslugama, gospodine ree ona dosta hladno - i pobrinite se za nau sigurnost. Moje drugarice i ja nipoto ne elimo da se naemo s uroenicima, niti da izgubimo bilo to zbog njihove pohlepe. ... Moja kerka je bez cipela. Zaboravila ih je na obali jezera. Ne znam gdje bih mogla nabaviti par cipela za njezine noge. Pont-Briand promuca da e se on za to pobrinuti. Zamolit e neku Indijanku da skroji mokasine za nje-

7 AnSeli&a u novom svijetu 97 zino dijete. Sutra e ih ve imati. Natrake krenu prema vratima, pokupi nekoliko vojnikih odjevnih predmeta koji su stajali na nekoj klupi, i nae se na izlazu iz drvenjare u tako uzbuenom i nesigurnom-stanju kao da je popio tri ae kanadske raene rakije. Do vraga! promrsi kroz zube to to znai? Hoe li se neto dogoditi u ovom prokletom kraju? Ljubavna ie vatra poela palucati u njemu poput zmije. On je osjeao kako ga obuzima i sav je drhtao. To je bilo nalik na lovako ili ratniko uzbuenje. Nije znao zato je tako, aii mu se inilo da se njegova volja za ivljenjem promijenila. Idui preko dvorita, on podie glavu prema nebu i kliknu hrapavim krikom koji je kiptio divljom i ludom radou. Zato klike pobjednikim krikom? upi tae Indijanca iz njegove najblie okoline. On poskoi oponaajui njihov ratniki ples ciko vatre s tomahavkima i strijelama. Indijanci, se nasmijale. I sami zapoee plesne pokrete s piskavim i reskim krikovima, koji su se dizali do neba. Boe, kakve li graje! uzdahnu Antlelika. Dogovorie se da gospoa Jonas zauzme lijevu, a gospoa de Peyrac desnu stranu nastambe. Tu su, kao po slubenoj dunosti, ve bili odloili svoje kovege. U neemu je namjetaj ova male jednostavne prostorije, sa zidovima od napola istesanifa. velikih oblica, nalikujui vie na kolibu drvosjee negoli na sobu kakvog majura, pokazivao

Aneliki da je tu nastambu Joffrev de Peyrac za svog prologodinjeg boravka u Katarunku bio namijenio sebi. Povukavi jedan zastor, ona otkri na grubim policama u kou uvezane knjige s latinskim, grkim i arapskim naslovima. Druge sobe sigurno je bio predvidio za smjetaj svojih sinova ili, jo prije, svoga pomonika, povjerljivu osobu, koju je vodio sa sobom. Bilo je to, po 88 svemu sudei, neko konaeite, skrovite na dalekim pohodima, gdje su se mogli smjestiti ljudi. Neke su pojedinosti odavale njegovu ruku, njegov smisao za udobnost, njegovo umijee "u odabiranju predmeta, u emu se uvijek isticao. Svijenjak na masivnom stolu u uglu bio je od bronce i fino izraen. ovjeku je upravo godila finoa njegovih arabeska, premda je takva ljepota bila strana i prilino beskorisna u ovoj kolibi u dubini ume. Na alost, nitko se nije pobrinuo da oisti guste naslage voska koji je po nje-: mu od nebrojenih svijea curio ovih posljednjih veeri. Kameno ognjite imalo je dobro iskovane eljezne stalke, ali je pepeo i crno ugljevlje bilo. rasuto po podu. Posvuda tragovi vojnikog nereda. Anelika je uvidjela da je prije svega potrebna metla. U uglovima je bilo lia i suhoga granja. ene urno prionue na posao elei da svoje boravite oslobode svih tih ostataka soldateske. Zatim odluie da urede tu dobro zaklonjenu malu kuu sa etiri ognjita gdje su naskoro poeli veselo pucketati snopovi prua. Htjele su da to prije utisnu svoj biljeg; da stvore svoj kuerak, uvedu svoj red i istou, kako bi se zaista mogle osjeati kod kue, a ne kao lutalice i potucala, to su one ve i bile tri duge sedmice. Kad su vrata bila zatvorena i zasun dobro uvren, one su se sve bolje osjeale. Majstor Jonas stavio je pred ognjite, da se sue, svoje arape i cipele koje su se namoile kad su prelazili posljednju movaru. Elvira je svukla troje djece i uvalila ih u kabao. Kad je sve pomela, Anelika pogleda ne bi li nala plahte za slamnjae. Spusti vSi poklopac sanduka, koji je stajao uza zid njezine sobe, otkrila je veliko ogledalo na poleini toga poklopca. I to je takoer bila oznaka Joffreva de Pevraca. Poput nekog ugodnog iznenaenja, kao znak sauesnitva. Ah, oboavam ga! pomisli u sebi Ostala je kleei pred tim sandukom, da se promatra. I odmarala se. U sanduku nije bilo rublja, ne-

go samo muica odjea. Poto ju je pregledala, ustala je i zatvorila poklopac. Kad se nala pred ogledalom, poeljela je da promijeni haljinu i da se obue otmjeno. Otvorila je vlastitu prtljagu. Ponajprije je potraila istu koulju za Honorinu. Na sreu su djeca bila pospana te su ih mogli smjestiti u malenu sobicu straga, gdje nije tako jako dopirala graja s dvorita. U spremnici je gospoa Jonas otkrila velik lonac koji e objesiti o kuku iznad ognjita. Trebalo je potraiti vode. Ali ni jedna od triju ena nije bila o-vana da stupi pred gomilu u dvoritu i da ode do izvora. rtvovao se majstor Jonas. Vratio se praen oporom uroenika koji su mu postavljali tisuu pitanja i gurali se na vratima da vide bijele ene. Oni mu nisu pomogli da donese vode. Uostalom, za njih je bilo sramotno da se stariji ovjek bavi takvim poslom, a njegove ene ne rade nita. inilo se da e ta smrdljiva, uzbudljiva i preuzetna gomila preplaviti kuicu. Nikada nisam vidio bezobraznijeg naroda od ovih divljaka ree urar, istei sa sebe prainu i briui se, kad su vrata bila opet zatvorena i zabarikadirana. Onoga asa kad postanete cilj njihove zabave, gotovi ste. Gospoe su odluile da izmeu sebe podjednako podijele dragocjenu tekuinu za pranje, kako Jonas ne bi morao opet po vodu. Metnue abar na ognjite koje je veselo pucketalo: ekajui da se voda ugrije, oni posjedoe oko ognjita toei pivo. Ovoga puta zaue lako udaranje na vratima. To je bio Nicolas Perrot koji se pojavio nosei u koari veliki kruh od bijeloga peninoga brana, zatim suho meso i plodove kupina, malina i murva. Njegov je Infiijanac nosio na ramenima itav tovar cjepanica. Jelo je izazvalo ivahnost. Ponijeli su i malianima koji zaspae sa zadnjim zalogajem.

Sto se to pria da ste oenjeni i da imate di jete, Nicolas? upita Anelika. O tome nam ni kada niste nita spominjali. Nisam to znao odvrati naglo Kanaanin pocrvenjevi. Kako, niste znali da ste oenjeni?... Ne, hou rei, nisam znao da imam dijete. Otputovao sam odmah poslije... Poslije ega?

 Poslije vjenanja, zaboga! Razumijete, bio sam primoran. Da se nisam oenio, morao bih bio platiti visoku globu, a onda nisam bio bogat. Prijetila je naime opasnost da me osude to sam otiao na put bez doputenja guvernera Kanade i jo da me izope zato to sam uroenicima donio rakije. Onda mi se uinilo da je bolje da se oenim... Tako je bilo jed nostavnije. A to ste uinili toj jadnoj djevojci kad ste na to bili prisiljeni? upita gospoa Jonas. Nita. Nisam je ni poznavao. Kako to? Ona je bila jedna od kraljevih keri" koje su doputovale posljednim brodom. Uostalom, ja drim da je estita i pristojna. Niste u to sigurni? Nisam imao vremena da se u to uvjerim... Objasnite nam bolje, Nicolas ree Aneli ka. Nita ne razumijemo od vaeg prianja. To je ipak jednostavno. Kralj Francuske eli da se napue njegove kolonije. On nam od vremena do vremena alje brod s gospoicama, i neenje u mjestu moraju da se oene u roku od petnaest dana pod prijetnjom da e platiti globu ili zavriti u tam nici. Dakle, trebalo je to proi, i ja sam proao. Ali nakon toga rekoh drutvu zbogom i odoh meu uro enike ... Zar vam se vaa supruga toliko zamjerila? upita Elvira. Ne znam, nismo imali vremena da se upoznaroo, kaem vam. 101 Ali ipak dosta primjeti Anelika a po stanete otac obitelji. Gospoo, morao sam. Da se ona potuila kako brak nije zapeaen, morao bih bio platiti drugu globu. Vi ste dakle odmah nakon prve brane noi otputovali bezobzirno? Zar vas za ove poslednje tri

godine nije nikada pekla savjest, Nicolas? upita Anelika hinei strogost. Nikada, vjere mi prizna Kanaanin uzdahnuvi. Ali priznajem da se, otkada me gospodin de Lomenie nekako udno pogledao, neugodno osje am. Taj ovjek je najsvetije stvorenje koje uope poznajem. teta to on i ja nismo istih nazora zakljui ovjek iz Saint-Laurenta prenemaui se. Uza svu tednju pri podjeli vode, Anelika se s uivanjem oprala pred ognjitem svoje sobe. Ponijela je bila dvije elegantne haljine koje su se inile zaista nepotrebnim u ovim divljim krajevima. Ali je mislila: ako tu ne bude drutva koje e joj se diviti, treba da se svia sama sebi. Osim toga, tu je bio njezin mu, njezini mladi sinovi i Honorina. Ukratko, rije je o ugledu! Zato od zgode do zgode ne pruiti sliku elegantne ene poput onih kakve ive u dalekim gradovima, ondje gdje ulicama prolaze koije i gdje vas iza svakog prozora vreba kakav pogled i gdje se moe uti uzvik: Jeste li vidjeli novu toaletu gospoe X...?" Zbog toga je obukla svoju srebrnastosivu haljinu sa srebrnim trakama koje su ile rubovima rukava i ramena, s ovratnikom i reverima od bijelog batista, koji su bili opiveni finom srebrnom ipkom. Izvue svoju kosu ispod kape i dugo je etkala etkama od kornjaevine i zlata, koje su se nalazile u preivnoj putnoj torbi to joj je mu bio darovao prije negoli e napustiti Gouldsbpro. Tjeilo ju je to Je imala pri rud te luksuzne predmete. Prije nego to je krenula s karavanom, Anelika je bila zamolila svoju prijateljicu Abigaelu Berne a 102 joj malo podree dugu kosu. Padala joj je na zati. ljak sve do ramena i svojom sjajnom bujnou uokvirivala njezino lice. Bila joj je raskona i mekana, iroko se talasala s prponim uvojtima na kraju, a . lagani je uperak padao na njezino suncem opaljeno elo. U nainu kako je Anelika de Pevrac eljala svoju kosu, bilo je neto koketerije i izazova. Meu tainnozlatnim uvojeima, javljale se i sijede vlasi, premda joj je bilo tek trideset sedam godina. Ali to je nije alostilo. Ona je zapravo znala da njihov sre-brnkasti odsjaj daje izvjesnu dra izrazitoj mladosti koju je ouvalo njezino lice. Da bi svoju kosu uvrstila dijademom optoenim biserima, otila je da se pogleda u ogledalo na sanduku.

U tom trenutku neka sjena proe ispred ukastog pergamenta na prozoru. Tada se pokazae neki prsti kao zlaana mrlja i zau se lagano struganje noktima. 103 Malo oklijevajui Anelika podigne drvenu kvaku i povue prema sebi jedan kapak na prozoriu koji je bio dosta nespretno napravljen. Tu je stajao ovjek, pognut, drei se nekako tajanstveno i gledajui oko sebe kao da se boji da ne bude primijeen. Ona prepozna mladoga Yanna, Bre-tonca, koji je pripadao posadi Gouldsboroa" i kojega je gospodin de Peyrac bio poveo sa sobom, jer je bio vrstan tesar i momak vanredne izdrljivosti. Gospoo grofice! Sto je? On se smijeio kao da je u neprilici. Rekao bi ovjek da smilja neku alu. Iznenada e on bez promiljanja: Gospodin hoe da ubije vau Wallis. On kae# da je ta ivotinja hirovita i od juer je odluio da je se rijei. Tada se izgubio. Anelika nije imala vremena da ita uini, samo je ula to je rekao. Nagne se da ga dozove: Yann! Nigdje ga nije bilo. Prozor je bio pozadi nastambe, do palisade koja je sluila kao odjevnica i kao stalak za cijeli arsenal oruja svake vrste: muketa, kremenjaa, lukova i tulaca, a uz to odijela od krzna, konatih kaputa ili uniforma. Tuda su tumarali brojni uroenici, i to je privuklo njihovu neugodnu radoznalost. Kad je vidjela kako se osvru na njezin zov, 104 Anelika urno zatvori prozor. Razmiljala je naslonjena na oplatu: upozorenje mladog Bretonca obuzela joj svijest i izazvalo u njoj nakon kratkog vremena pravu zbrku. Njezine oi zakrijesie. Srdba joj je ispunila srce tako snano da se gotovo zaguila. Poe po svoj ogrta spotiui se pri tom o namjetaj, jer se dan bliio kraju i sumrak se ve poeo hvatati... Ubiti Wallis, njezinu kobilu koju je ona dovela u postaju uz cijenu neizrecivih tekoa!... Takvim inima mukarci u enama stvaraju do^ jam kao da one uope ne postoje, da nisu vane!... A takav osjeaj normalno razvijeno ljudsko bie, pa. bio to i slabi spol, ne moe podnijeti a da se ne pobuni.

Znai da je Joffrev kanio ubiti Wallis a da nju ne pita? Tu ivotinju koju je ona vodila da su joj pucala kria i runi zglobovi, katkada uz opasnost za vlastiti ivot! Njemu nita na znai sva muka koju je bila uloila da je smiri i obui, da je privikne na ovaj surovi kraj, gdje se inilo da svaka estica u ovoj preosetljivoj ivotinji budi strah i nesavladivu odbojnost! Bilo je mirisa koje kobila ni Anelika nisu mogle podnositi, na primjer, miris uroenika ili onaj miris-raslinja beskonane ume koju ruka ovjeja nikada nije pitomila. Trpjela je u cijelom svom biu od neeg neodre-divog to joj je nametala beskrajnost, neuljudenost krajeva, skriveno neprijateljstvo prirode koja je zatvorena u samu seba, i reklo bi se da ivotinja osjea neku tjelesnu muku kad svojim laganim kopitom. staje na to jo nikada obraivano tlo. Koliko li je puta. Anelika molila burgundskog kovaa koji je s njima i&io da pregleda Wallisine potkove? Ali on tu tiije nita pronaao. Drama se odigravala u dui Wal-lise. Uza sve to, njezina je gospodarica s njome uspjela, ili gotovo uspjela... U asu kada je tako uzbuena htjela prijei u drugu sobu, svladala se. Morala je malko stiati svoje 105 silovite porive da ne bi nakodila mladom Bretoncu. Doavi da je obavijesti, premda mu to nije bilo na-loeno, dao je dokaz svoje smionosti. Jo.ffrev de Pey-rac je bio takav gospodar da se nije moglo raspravljati, o njegovim odlukama. Nepokornost, pa i same pogreke, skupo su se plaale pod njegovim zapovjednitvom. Mora da je Yann Couennec mnogo razmiljao. Usporeujui ga s. njegovim daleko prostijim drugovima, taj je mladi posjedovao neku finou. Za vrijeme putovanja on bi esto dolazio da prui pomo gospodi de Pevrac, da dri uzde na strmini, da prilikom odmaranja protrlja njezina konja, pa su se oni jako sprijateljili. A doznavi'da je grof izdao nalog da se veeras kobila ubije, odluio je da obavijesti Aneliku. Ona se bila zarekla da e biti blaga u razgovoru sa svojim muem te da nee izustiti ime mladia. Neko se vrijeme zadrala da namjesti svoj ogrta od grimizne svile, koji je bio podstavljen vujom koom i koji dotada nije imala prilike nositi. Gospoa Jonas podie ruke nebu kad ju je ugledala. Kanite li na ples, gospoo Anelika? Ne, elim uzvratiti posjet gospodi u drugoj nastambi. Moram se to prije sastati sa svojim mu em.

 Ne, neete ii protestirao je majstor Jonas. A ti Indijanci!... ena ne smije izlaziti sama meu 'te divljake!... Treba da samo prijeem preko dvorita ree Anelika otvarajui vrata. U lice joj udari strahovita dernjava. XI Dan jo nije bio posve uminuo. Zlatna svijetlost sa zapada rasipala je naokolo svoj prigueni sjaj, stvarajui zlatnu maglicu u koju se utkala praina, dim i vodena para. Iz ogromnih crnih kotlova, koji su bili postavljeni na tri ognjita, dizao se oblak pare pomijean s bljutavim mirisom zaeerenog kukuruza koji se kuhao. Vojnici su velikim kaikama dijelili gula i uroenici su se natiskivali oko kotlova pruajui svoje zdjelice od kore ili drveta, ak i svoje sastavljene ake da u njih. prime svoj vrui obrok ne pokazujui pri tome bilo kakvu nelagodnost. Anelika stigne do vrata glavnog dijela sredinje zgrade gdje je straar nemarno straario mijenjajui s Indijancima lie od duhana za pola tuceta koica od crne vidre. Nije nikoga pitala za dozvolu, ve je ula u prostoriju gj.e se nadala da e nad grofa de Peyraca. On je zaista bio tu na gozbi s veoma mijeanim drutvom u kojem je ona s naporom prepoznala grofa de Lomeniea i njegove porunike. Dim od duhana bio je tako gust te se inilo da je u velikoj dvorani pomrina. Ve su bili upalili svjetiljke na zidovima, ali njihova je svjetlost bila uta i rhturila je kao svjetlost dalekih zvijezda. Kada su se vrata otvorila, magla se rasprSila, a unutra je prodrlo malo svjeeg zraka i svjetlosti. 107 Opazila je da je prostrana dvorana dupkom puna ve od vrata s kojih se silazilo niz dvije stepenice pa sve do ognjita na kraju dvorane, gdje je bio dug stol od masivna drveta, sav ispunjen zdjelama iz kojih se puilo i aama od kositra s nekoliko boca od tamnoga stakla, a usred stola trbuasti krag od zemlje, okrunjen bijelom pjenom, odakle se irio miris piva. Osim mirisa duhana taj se nakiseli miris najjae osjeao, a zatim miris tople masti i kuhana mesa. Ali na sve se strane irio zadah koe i krzna, a iznad svega, kao u otrom kontrapunktu gdje se slivaju zvukovi razliitih instrumenata, isticao se fini miris rakije.

U ustima su drali lule, a svaki je do ruke imao au ili vr. Vidjelo se kako bljeskaju noevi kojima su rezali komade mesa. Vilice su neprestano radile. I jezici takoer. Zamor razgovora u hrapavom indijanskom jeziku mijeao se s hlapanjem usta koja su uzimala jelo, i sve se to stapalo u ravnomjerni agor koji bi s vremena na vrijeme presjekao buan smijeh odjekujui kao udar groma. A zatim bi nastavili jesti i razgovarati u muklom gunanju. U sredini stola sjedio je Sagamore Mopountook koji je brisao ruke o svoje duge pletenice, a nedaleko od njega Huron Odessonk sa eirom, obrubljenim zlatnom vrpcom, porunika de Fallieresa. Aneliki se priini da je zapala u pravi indijanski logor. Ali indijanske poglavice bili su, kako je to uobiajeno, samo uzvanici za stolom bijelih, i pravo je to su se mnogi bijelci, unato nekoj prividnoj smetenosti, gostili u ovom krasnom listopadskom danu slavei ovaj nepredvieni susret na gotovo nepoznatom mjestu kontinenta, meu ljudima koji su, dolazei sa suprotnih strana, u srcu nosili tajnu elju da izbjegnu ili da unite jedni druge. Pod prividnom srdanou jedni su druge vrebali. Napetost, sudar suprotnih misli bio je pritajen. Grof Lomenie-Cnambord je moda bio iskren kad je izjavio da se osjea sretan to se ovaj 108 Jose Alvarez, panjolski kapetan u slubi ovog posljednjega, sjedei zamiljen i neljubazan izmeu jednoga Indijanca i jednoga Francuza, ljutio se zbog prisutnosti tih osvajaa na mjestu koje je prema odluci pape od g. 1506. za sva vremena bilo dodijeljeno podanicima njihovih najkatolikijih velianstava, kralja i kraljice panjolske. Irac O'Ccnnel, crven kao rajica, razmiljao je o tome kakvo e objanjenje morati dati svome gospodaru grofu de Pevracu zbog ovog osvojenja. Dva tri francuska divljaara, koji su s grofom stigli s juga Dawn-Easta, nisu govorili o svojim poslovima kroz minulu godinu dvojici trojici divljaara, svojih prijatelja, stiglih sa Sjevera, koji su se isto kao i Aubig-nire bili uputili prema trgovakoj postaji Kennebec pretpostavljajui da e tu nai novoga trgovca krznima, a ne vojnike njegova velianstva Luja XIV. Stari Eloi Macollet (Eloa Makole) koji se pred dva mjeseca bio oslobodio nametljive brige svoje pastorka u selu Levis, pokraj Quebeca, i prodro duboko u umu sa vrstom nakanom da prekine s ljudima i da se susree samo s medvjedima i jelenima, u naj- gorem sluaju s dabrovima, govorio je da Amerika uope vie nije mjesto za ljude koji vole samou. Ta zemlja je jednostavno profukana". Natakmivi sva do obratenih obrva svoju crvenu vunenu kapu, koju je ukrasio sa dva paunova pera, stari je prekuhavao u sebi svoju zlu sreu, ali nakon tree ae alkohola njegove su se oi opat poele

veselo krijestiti i on se u sebi tjeio da ga barem njegova pastorka nee doi cvamo traiti, a dok eka, nije neugodno nai se opei; s dobrim prijateljima uz jedan ritualni napeo-pounano", gozbu medvjeu", u kojoj sudjeluju samo mukarci, a obred zahtijeva da se prije toga za sreu u nozdrve zvijeri najprije udahne duhan, a u vatru baci zalogaj mesa i lica masti. Pont-Briand, koji je ubio medvjeda, bio je prvi koji ga je okusio odrezavi najprije komad vratine, a but je kao poslasticu podijelio meu svoje prijate109 Ije. Bila je jesen, a tada su medvjedi, hranjeni ra*-likom, osobito teni. Tek to je starac dovrio svoja razmiljanja, gotovo se udavio koieom, pa ju je iskaljao uz psovku. U dimu mu se priinilo da vidi svoju pastorku kako je stala preda nj. Ali ne! To nije bila Sidonija, ali je ipak bila ena i stajala na pragu promatrajui ih. ena na gozbi! Kakva li svetogra! ena u naj-zaputenijem kraju na jugu Chaudierea (odjer), kamo ljudi ne vole dolaziti odozgo sa Saint-Laurenta ili s obala Acadije na oceanu. Nitko ovamo ne bi ni svraao, od straha da ne zabludi, kada s vremena na vrijeme ne bi trebalo koga heretika u Novoj Engleskoj skalpirati. Starac je neto nesuvislo gunao vrpoljei se na mjestu meu gustim kolutovima dima i ispartenjima kukuruzne kae. Njegov susjed Frangois Maupertuis njemu se pred godinu dana bio izgubio trag te su drali da se smrznuo meu Mistassinima vrati ga na njegovo sjedite. Budi miran, djede*" Sagamore podie ruku sveano govorei o eni koja se pojavila. Priao je nepoznatu priu o kornjai i .Irokezima i kazao da je ova ena pobijedila kornjau te da ima pravo sjediti meu ratnicima. To dakle nije bio napeopounano", prava gozba mukaraca, nego mokouchano", nazovigozba, pa nije larebalo ii tako daleko da izbjegne susretu sa. suknjom, a osim toga Bletallaksi s jezera Umbagog bili sd najzaostaliji meu Algonkinima; istina, bili su lovci, jer je ovaj kraj raj divljai, ali su bili najgluplji mea Indijancima jer ih ovjek nije mogao nauiti ni kako e se prekriiti. Uuti ve jednom, stara budalo povie Francois Maupertuis natasnuvi mu njegov eir na oi zar te nije sram da napada jednu damu? Brada se Maupertuisa sva tresla od ljutine i uzbuenja. Kroz plaviastu maglicu duhanskog dima pojava je Anike sa svojim blistavim kosama, na koje je veernje svjetlo, prodirui kroz otvoreria vra12P

ta, bacalo pozlaeni sjaj, ostavila snaan dojam. On ju je jedva prepoznao, mada je doao s njome u karavani iz Gouldsboroa. Ali svojom raskonom kosom L ogrnuta platem, ona vie nije bila ista. S kosom koja joj je padala na ramena i svojom bijelom rukom koja je izvirivala iz uskog ipkastog revera i Btajala na hrapavom stolu izgledala je kao enski portret na jednoj od onih slika koje se vide kod gospodina guvernera u Quebecu. inila mu sa krhka, a ne vie izdrljiva jahaica iz minulih tjedana. Divljaar je htio da joj potekne u pomo te nogama zapne za klupicu i pade glavom na poljuneno tlo. Drei se za svoj bolni nos, optuivao je izdajniku rakiju O' Connela. Taj Irac mora da je unutra metnuo uzavrelog jema i kuhanog korijenja, da bude ljua. Anelika se nelagodno osjeala sjetivi se da ni onda kad je vodila brigu o gostionici Crvena maska, nije nikada vidjela tako brojno drutvo mukaraca. A meu njima joj se ni njezin mu nije inio tako neduan!... Jo on nije bio opazio da je ula. Sjedio je posve na kraju stola i puio svoju dug!i holandsku lulu neprekidno razgovarajui s gospodinom de Lomeniem. Dok se smijao, vidjelo se kako se sjaje njegovi zubi koji su stiskali cijev na luli. Njegov tamni i otri pro-."31 isticao se pri odsjevu vatre s ognjita. Ovaj prizor poLje6ao je Aneliku na daleku pro-lost: silili fjrof od Tuluze prima svoje goste u palai Gay Savoir I nudi ih bogatim jelima na raskonom zlatnom posudu. On je bio na elu stola, a iza nycg& se na monumentalnom kaminu, s grbom utisnutim na izraenom zabatu, povijao plamen poigravajui na barunu, kristalu i ipkama... Ovo sada bila je parodija tih sretnih vremena. Kao da se sve ovo steklo zato cl a A^tlika mce oci-jsniti ponienje u koja su on i ona, u toku godina, bili zapali. Odonda za njegovim stolom nisu vi&* sje111 dila otmjena gospoda i krasne dame, nego osobe razliitih zanimanja: divljaari, uroenici, vojnici, a i na oficirima se vidio biljeg surovosti koju donosi surov, grub, opasan ivot, neprekidno izloen neoekivanim zapletima rata i lova. I otmjenost samog mar-kiza de Lcmemea iezavala je u tom skupu mukih elemenata, kao to su: duhan, koa, divlja, alkohol-1 puani prah. I njegova je koa pocrnjela, zubi postali derai, a pogled sanjarski i uporan kao kod onoga koji pui duhan. Na prvi pogled se vidjelo da se i Joffrev de Peyrac stopio s tim oporim svijetom.

More, oluje, plovidba, neprekidne i nemilosrdne*; bitke, svakidanja borba s maem i pitoljem u ruci da bi ostvario svoje planove, svladao ljude, postigao neki cilj i pobijedio divlju prirodu: pustinju, ocean ili umu sve je to u njemu razvilo avanturistiku crtu koja se skrivala pod elegancijom velikog gospodina i u odmjerenim kretnjama uenjaka. Postavi silom prilika voa u ratu, a i po svojim sklonostima, on je svoj ivot provodio meu mukarcima. Anelika je htjela da se vrati. Ali uto je sa svog mjesta skoio Pont-Briand. Bao je spretniji nego Ma-upertuis te mu je uspjelo da se odri na nogama i doe do nje. Uostalom, on nije bio pijan. Do sada je bio popio samo dobre dvije ae rakije, da se oraspoloi. Gospoo, moje potovanje ... On joj prui ruku i pomogne joj da side niz dvije stepenice, onda je povede prema sredini stola. Anelika je neto oklijevala opirui se. Bojim se, gospodine, da se indijanske pogla vice ne uvrijede zbog moje prisutnosti. Govori se da oni nerado primaju ene na svoje gozbe ... Sagamore Mopountook, koji je bio u blizini, podie ruku i opet progovori nekoliko rijei. Pont-Briand ih brzo prevede Aneliki. Eto vidite, gospoo, Sagamore nam ponovo kae da ste vi dostojni da sjednete meu ratnike, jer 212 ste pobijedili totem Irokeza... Nemojte se, dakle, nipoto ustruavati da nam pruite zadovoljstvo svojom prisutnou. ustrim kretnjama on naini mjesto u sredini stola. Budui da nije mogao dohvatiti kaplara Jean-sona, kojega je nekako previe naglo bio uklonio, a koji se koprcao ispod stola, on potrai mladog goro-"stasa ljepukasta lica i silom ga posadi s desne Aneliki, a sam sjede s lijeve strane. Posredovanje Pont-Brianda i Mopountooka privuklo je pozornost. Buka glasova se stiala, a sva se lica okrenue prema Aneliki: Ona bi bila voljela da se nala pokraj svoga mua, da mu moe kazati zato je dola ovamo. Ali bilo joj je teko oteti se odlunom doeku porunikovu i njegovih prijatelja. Njezin desni susjed se klanjao i nastojao da joj poljubi ruku, ali mu to nije uspjelo jer ga je zahvatila tucavica koju je jedva svladao. Ispriao se smijekom, Predstavljam se: Romain D'Aubigniere! Mi slim da ste me ve vidjeli. Oprostite mi, ne mogu se tano sjetiti. Da ste doli malo prije... Ali umirite se, ja sam jo uvijek trijezan i ne mogu vam nanijeti

nepravdu, videi dvostruko, i pomisliti da na ovom svijetu ima jo koja druga ena tako lijepa kao vi. Ja vidim, i to je dosta. Ja tvrdim da ste vi sama... jedina... Anelika se stade smijati, ali njezin smijeh se prekide im joj je pogled pao na ruke mladog ovjeka. Na lijevoj je nedostajao palac i srednjak, a na desnoj prstenjak. Preostali prsti imali su kusaste vrhove, neki bez nokata, a na tom mjestu su bili malo pokoteni i pocrnjeli. Kad su joj ga bili predstavili u umi, ona nije opazila te njegove nedostatke. Ne osvrite se na to, lijepa gospoo doda veselo l'Aubigniere. To su tek neke uspomene koje dugujem prijateljevanju s Irokezima. Priznajem, to nije lijepo, ali to me ne prijei da pucam svojom pukom. 113 Anelika u novom svijetu, Zar su vas Irokezi muili? Uhvatili su me u mojoj esnaestoj godini jed ne jeseni kad sam poao u lov na divlje patke u mo varama oko Trois-Rivieres. Zato me sada i zovu Troprsti s Trois-Rivieres. Ona nije mogla gledati bez suuti te strane ruka Poeli su mi rezati tri prsta nazubljenim koljkama. Ovaj palac mi je preostao, bio je spaljen u jednoj indijanskoj luli. Na ostalim su nokti bili Lstrgnuti zubima, a neki su prsti bili i spaljeni. I vi ste izdrali? To je bio glas Florimonda. Pruio je svoju upavu glavu preko zdjele. Njegove BU se oi krijesile od uzbuenja. Ni jedan jauk, mladiu! Misli li ti da sam mogao tim vukovima pruiti uitak da vide kako se kreveljim i previjam? Osim toga, to bi znailo osudu na smrt, i to od ruke ena. Kakva sramota! Kada su vidjeli da je u meni izdrljivost patnika, oni su me posvojili i bio sam s njima vie od godinu dana. Govorite li irokeki? Moda bolje negoli sam Swanissit, veliki po glavica Senka. Najednom poe kruiti pogledom kao da trai neto izvan stvarnosti

 Njega ja ovdje traim. Imao je crne oi na tamnom licu. Kosa mu je bila kestenjasta, s dosta uvojaka koji su padali na njegov konati haljetak s konatim resama po indijansku. Oko glave nosio je povez ukraen sitnim perlama, koji mu je straga podravao dva pera. Uza svu medveu irinu njegovih plea i visok stas, ta vrpca oko njegovih uvojaka davala je njegovu licu enski i gotovo djeaki izraz. Ako traite Swanissita ree grof de Lomenie tada, mladiu moj, dajete dojam da mu se uk lanjate, jer on je prolog mjeseca bio na sjeveru, na jezeru Mistassin, s jednim dijelom svoga plemena. To smo doznali od uroenikih brana koji su im sretno izmakli kad su se pribliili njihovu trgovitu. 114

A ja vam tvrdim: da je on ovdje ree 1* Aubigniere udarivi akom po stolu. Doao je da se sastane s Outakkeom, velikim poglavicom Mohawka. Mi smo sino zarobili jednog Irokeza. Priao je... Gdje je Outtake, tu ete nai i Swanissita. Skalpirajmo te dvije glave i Pet plemena irokekih bit e pokoreno. Ti eli osvetiti svoja tri prsta ree Maupertuis smijui se. Ja elim osvetiti svoju sestru i svoga urjaka, i roditelje moga prisutnog susjeda Maudreuila. Ima tome est godina da vrebamo toga staroga lisca Swanissita da mu oderemo skalp. Strpi se, Eliacien obrati se on malome ba runu pokraj sebe. Jednoga e dana skalp Swanis* sita biti u tvojoj ruci. A skalp Outtakea u mojoj. Kad sam bio kod Irokeza nastavi on Outtake je bio moj brat. To je najreitiji ovjek ko jega uope poznajem, najpodmukliji, najosvetljiviji. On je pomalo arobnjak i tijesno je povezan s Duhom, snova. Ja ga volim i mrzim. Recimo da ga cijenim, zbog njegove hrabrosti, ali u ga svejedno ubiti, jer je to najzloestija zvijer koju Francuz moe sresti na svom putu.

 Hoete li ve jednom dati jesti ovoj dami, ro ae! prekide ga mrzovoljno Eloi Macollet. Svakako, djede, ne ljutite se. Gospoo, ja sam smeten. Pont-Briand, ne biste li i vi mogli togod pronai. v Razumije se, ja u ovoj smrdljivoj gulaevini traim neki komad koji bi bio vrijedan da se nae na viljuki lijepe dame, ali... Pa medvjea apa je neto najbolje, ti ne zna nita, moj brajko, Pont-Briand. Vidi se da si se tek nedavno iskrcao... Ja? Ja sam petnaest godina u Kanadi!... _ Hoete li joj dati jesti zagrmi iznova stari, prijetea se. Odmah, odmah. 115 Primakoe ogroman pladanj u kome su, u masti boje ambre, plivali hladetinasti i tamni okrugli odresci. Romain d'Aubigniere -umoi unutra svoje sakate prste bez straha da e se opariti. Veoma spretno on je s kuhanog mesa skidao otre aporke koji su imali izvinute i otre bodlje. Kuhanjem su se aporci malo razmekali, ali kad bi padali na stol uo se zvonak um. Na prijatelj Mopountook e od toga nainiti vrlo elegantni nakit oko pasa ili vrata. Evo, gospoo, komad kojim ete se moi osladiti bez bojazni da e vam ovo obrambeno oruje Maskwaa gospodina medvjeda zapeti u grlu. Anelika je s nepovjerenjem motrila dio meve-eg mesa koji su joj njezini susjedi brzo i vrlo usluno bili bacili na tanjur zalivi to masnim umakom. Ona je bila dola da sa svojim muem razgovara o kobili, a sada se nala u zamki gotovo slubene gozbe. Pogledavala je prema svome muu koji je od nje bio dosta daleko, posve na kraju stola, ali zbog dima i komeanja gostiju nije mogla da ga vidi i razazna crte njegova lica. Bila je svjesna da je on motri zagonetnim pogledom. Ona odlui da se pokae pristojna kako bi zadovoljila poneto pripite Francuze koji su je pozvali pokraj sebe, a mogli su se uvrijediti zbog njezina nehaja. Nije osjeala nikakav tek, ali je u svome ivotu imala i gorih trenutaka nego to je ovaj kad je morala jesti medvjee meso, pa je i zagrizla. Pijte! ree Pont-Briand. Treba piti da se moe probaviti sva ta masnoa. Anelika je pila i gotovo je odmah smalaksala.

Cijeli je stol promatrao svaki njen pokret u toj munoj tiini, kao kad lovci vrebaju. Na sreu je Anelika bila navikla piti na francuskom dvoru te se mogla dobro drati. Meni je jasno zato Indijanci vae pie zovu ognjena voda rekla je ona kad je dola k sebi. Oni 'udarie u smijeh i nastavie da joj se dive. Onda su 116 svi zaronili u svoju zdjelu, a razgovor se iznova uurbano i ivo nastavio. Anelika opazi kuhara Octavea Malapfadea na dnu dvorane kako nudi peenu perad. Mislei na svoje prijatelje Jonasove, Anelika se malko podigla u namjeri da ga zamoli neka neto odnese i u malu nastambu. Ali Pont-Briand je zadra takvom snagom da ju je od toga podlaktica zaboljela. Ne udaljujte se ree nasrtljivo. Ja to ne bih mogao podnijeti. Na drugom kraju stola grof de Lomenie zaustavi srdit pokret de Pevraca koji se bio pridigao. On se umijea: Dopustite mi, grofe ree on posve tiho ja u osloboditi gospou de Peyrac i odvesti na po asno mjesto. Budite mirni, ja u je uzeti pod svoju zatitu. Izbjegavajmo sukobe ... Oni su pijani. Anelika iznenada opazi francuskog pukovnika kako se pred njom klanja. Gospoo, dopustite mi da vas povedena na mjesto koje vam pripada po pravu kao vlasnici ovih mjesta. Govorei to naloio je kratkim ali zapovjednim, pogledom Pont-Briandu da se okani. Uzevi Aneli-ku za ruku povede je vrlo galantno do drugoga kraja stola koji jo nije bio zauzet, smjesti je na elo, a sam sjede njoj s desne strane. Anelika je sada bila jo udaljenija od svoga mua, ali je bio nasuprot njoj, i to je bilo upravo onako kao u vrijeme Gay Savoira. Pukovnik se odmah pobrine da je poslue peenim puranom s nekim pirjanim varivom. Ovo jelo bolje odgovara ukusu mlade ene koja je tek doplovila iz Francuske. Ona je protestirala. Kad se sve uzme u obzir, ni crna medvjea orba nije joj se uinila tako groznun jelom. Ona osjeti da e se na to priviknuti Ali ne silujmo prirodu bez potrebe ree I*>menie. Vidjet ete, u jesen ima mnogo pernate divljai na koju su nai evropski dyorf navikli. 117

Treba to iskoristiti. Gospodine ree on Malapradeu gospoa de Peyrac eli da se njezinim prijateljima u maloj nastambi odnese krepka veera. Hoete li biti tako usluni da se pobrinete za to? I preporui kuharu da tom obroku doda bocu dobra vina. Premda je porunik Pont-Briand bio pijan, intervencija njegova pukovnika bila je dovoljna da ga otrijezni. Sam ne znam to mi je to bilo apne on alosno Aubigniereu. Ti si lud! odvrati drugi zabrinuto. Lud ili opinjen... Ali pamet u glavu! Demonka od Acadije moda i nije mit!... Ova je ena zaista vrlo li jepa... A ako je to zaista ona"? Sjea li se rijei oca d' Orgevala? ... Sjedei pokraj pukovnika de Lomenie-Chambor-da, Anelika se osjeala ugodno. Njezin je mu sjedio suelice, kao nekada. Ona ga je vidjela na kraju stola u toj poneto zbunjujuoj zbrci i primijetila kako je gleda kao u vrijeme kad se u nju poeo zaljubljivati. To ju je ispunilo ugodnim osjeajem i pobudilo u njoj elju da se istakne i sudjeluje u drutvu. Bila je sretna. Alkohol je poeo malo mutiti njezine misli. Zaboravljala je zato je dola. Udvaranje pukovnika djelovalo je na nju. Simpatija koju je on kod nje pobudio ve pri prvom susretu mijeala se s nekim osjeajem povjerenja. Neprisiljenost njegova ponaanja, njegovih jasnih i odreenih pokreta zdruila se s nekom zamamnom i blagom draeu u emu je pronicavi Anelikin duh otkrivao nain kojim on postupa prema enama. Taj se postupak nije sastojao u laskanju kome se esto pribjegava, nego u neem to je mnogo rjee, a to je da mukarac znade govoriti sa enama jezikom koji im je blizak, koji im je ugodan i koji, ukratko, 118 ne tei za tim da ih oara, nego ih hrabri i smiruje. On ju je inio radoznalom, u njemu je bilo neto neuobiajeno. ula ga je kako govori o sjevernim zemljama, o trima francuskim gradovima na obali Saint-Laurenta, 0 mnogobrojnim plemenima koja krue naokolo, a budui da ga je pitala o Huronima, on joj je potvr dio da su oni uistinu irokekog podrijetla, da su se vrlo rano odijelili od svoje brae iz Svete doline na kon neke nerazjanjive svae i odonda se smatraju

kao iskonski neprijatelji Upravo od Hurona je prvi francuski istraiva Jacques Cartier (Zak Kartje) bio doznao za ime Irokezd, to zapravo znai okrutne otrovnice." Stalno su govorili o Irokezima. Najblii susjedi Aneliki bili su sretni to im se pruila prilika da se umijeaju u razgovor o predmetu koji su poznavali 1 koji ih je, ini se, zanimao. Oni su bili oarani po naanjem velike dame. I ovdje je svatko predosjeao da je ta ena jedno sjedila za stolom kralja. Bili su sigurni u to da je vladala na Dvoru meu ljudima koji su je obasipali poastima. Predosjeali su da su joj udvarali prinevi... Oni su potanko raspravljali o svakom njenom pokretu, o nainu kako je prekriila svoje gipke ruke i na njih oslonila glavu, kako je smjelo promatrala svog sugovornika, ili sluajui ga, neopazice spustila svoje duge trepavice, rastreseno grickala neku stvaricu, dohvatila svoju au te je bea okolianja ispila naduak i odjednom se stala smijati neodoljivim smijehom koji vas je do srca dirao. Veeras su se za to areno ljudstvo koje se bilo okupilo u Katarunku otvorila rajska vrata. Ta je ena za njihovim stolom predstavljala nebo na zemlji, proljee usred zime, utjelovljenu ljepotu koja je sila meu njih smrdljive i znojne prostake; ona je bila kao svjetlost sunana koja prodire kroz dimnu duhansku zavjesu, a njen enski osmijeh kao melem na njihova okorjela srca. 119 Osjeali u-Se junacima, snane due i okretnog duha, a rijei su im same od sebe navirale, i priali su o krajevima kroz koje su proli ili su iznosili svoja miljenja. Romain de I'Aubigniere je govorio o Svetoj dolini Irokeza, o rumenom svjetlu u kojemu se kupaju breuljci, ili o dugim nizovima kua od kore s okruglim krovovima, o mirisu zelenog kukuruza... Rijetki su oni koji se ivi vraaju iz te doline... Rijetki su oni koji se vraaju sa itavom rukom"... To sam ja ree Perrot rairivi svoje ruke. Tebe smatraju arobnjakom. Sigurno si im duu prodao kad si se odanle izvukao Nita nije udno to samo ime Francuz dovo di Irokeze do bjesnila; to je dokaz da su se zli duhovi uselili u njihovu duu ree jedan od divljaara

imenom Aubertin (Oberten). ini se da se oni boje monog upliva vjere koju im Francuzi donose. Po gledajte kako su postupali s naim misionarima!... Ne moemo nikada biti sigurni od njihovih napadaja, ak ni zimi. Zar nisu usred veljae napali vaa go spodstva, tebe Maudreuil i tebe I'Aubigniere? Nisu li skalpirali vae roditelje i vae sluge, zapalili vae nastambe? A oni koji su bili ranjeni umrli su od zime... Da, tako se zaista dogodilo ree Eliacien de Maudreuil. Njegove se plave oi zaiskrie tamnim sjajem, kao da se u njima slegla bol poput rastopljenog olova. Swanissit je to uinio sa svojim Senekama i nije jo prestao da svuda naokolo sije strah. Neu ga pustiti da se vrati u svoju jazbinu dok ne dobijem njegov skalp. A ja Outtakeov ree Romain I'Aubigniere. Mopountook podie ruku i ustade da govori. Sluali su ga s pobonom utnjom. Ovdanji bijelci su bili nauili od uroenika da ne prekidaju govor i da s potovanjem sluaju tue rijei. inilo se da je ovdje svatko razumio govor poglavice Metallaksa. Pogaajui radoznalost Anellke, 120 Lomenie se nagne prema njoj i tiho joj saopi govor Sagamorea. Irokez je blizu i obilazi kao izgladnjeli vuk. On eli istrebljenje Zorine djece. Susreli smo ga na granici' naeg podruja. Navijestio nam je rat. Ali ga je bijela ena hrabro napala i sruila u vodu. Sada je Irokez izgubio svoju mo. On to znade: Trait e mir. Bog te usliao odgovori Perrot. Opet ta pripovijest s kornjaom!... ree Anelika Lome'nieu. Onda sam se bila prestraila, priznajem.. Ali daleko sam od toga da toj zgodi pri dajem neko tajnovito znaenje. Zar je to zaista va no? Popila je gutljaj rakije i pri dnu ae osjetila miris jabukovae. Lomnie ju je promatrao sa smijekom.

 ini mi se da se poinjete smirivati. Vi ste sada u stanju kada vas svagdanje zastraujue pri e ne uzbuuju nita vie nego susjedske sitne brbJjarije. Vidjet ete, na to se ovjek brzo privikne. Moda to treba zahvaliti djelovanju ove plemenite rakije i podrci koju mi prua vaa ljubaznost ree ona dobacivi mu topao pogled. Vi tako lijepo postupate sa enama... Oh, nemojte me krivo razumjeti. Ja mislim da imate, to je inae rijetkost u ovjeka ratnika, rijedak dar da enama ulijevate povjerenje, da ih umirujete i da im dajete osjeaj da neto znae. Gdje ste stekli taj talenat, gospodine de tiomenie? Mislim. odvrati grof nimalo se ne zbunivi r* da sam to stekao u slubi gospodina de Maisonneuvea (Mezonev). I on ispripovijeda kako je stigao u Kanadu kad ;je ovaj odvani plemi bio doao da osnuje Ville Ma-rie na otoku Montreal. Tada su iz Francuske stizali parovi ili kraljeve keri" koje su upuivali ovamo * se udaju z& naseljenike. On, Lomenie, imao je dunost da ih doekuje na obali rijeke Saint-Laurent, 121 da ih povede i ohrabri u njihovu novom ivotu koji je toliko zbunjivao. Tada smo bili izvrgnuti neprekidnim napa dajima Irokeza i nije bilo ovjeka koji nije bio u opasnosti da ga skalpiraju im prijee prag vlastite kue. Doseljenici su iveli drei puku na dohvat ruke. "Keri kraljeve,, koje su nam slali veinom su bile ljubazne i dobra vladanja, ali slabo upuene u to kalio se odrava kua i kako se obrauje polje. Gospoica Bourgovs (Burgoa) i ja dobili smo dunost da ih pouavamo. Tko je bila ta gospoica Bourgovs? Sveta djevojka koja je dola iz Francuske samo zato da. pouava djecu doseljenika. Sama? Iz poetka posve sama, pod pokroviteljstvom :gospodina de Maisonneuvea. Na guverner je onda smatrao da jo nije dolo vrijeme da na tako istak nuto mjesto dovede redovnice. Najee smo ivjeli zajedno u logoru. Gospoica Bourgovs je njegovala ranjenike, prala rublje, uila ene plesti i brinula se oko toga da stiava male razmirice.

 Rado bih upoznala tu enu ree Anelika. Je li ona jo u Kanadi? Sigurno! Tokom vremena ona je nala druga rice koje joj pomau u njezinoj slubi, i sada je na elu male zajednice koja pouava vie od stotinu dje ce u Ville-Marie i po udaljenim selima u okolici Quebeca i na podruju Trois-Rivieres. Kako sada Montreal moe ivjeti od vlastitih snaga i kako se gospodin de Maisonneuve vratio u Francusku, ja sam stupio u slubu pod zapovjednitvom gospodina de Castel-Morgeata (Katel Mora), vojnoga guvernera Nove Francuske. Ali ja ne mogu zaboraviti ono vri jeme kad sam morao da male Francuskinje, koje su se istom bile iskrcale, pouavam kuharskoj vjetini kako bi svoga mua zadrale kod kue. Anelika se nasmijala zamiljajui oficira s pri-pasanom plavom keceljom kako utuvljuje u glavu 122 osnovne pojmove obiteljake kuhinje nekoj seoskoj rasputenici ili siroti iz kakva sirotita, kojih se javna uprava laka srca rijeila poslavi ih preko mora da se udadu. Mora da je bilo divno ivjeti u vaem drutvu i pod vaom zatitom. Sve te ene sigurno su ludo vale za vama?... Ne, ne vjerujem ree Lomenie. Ja vanj se divim. Vi ste tako drag ovjek!... Lomenie se smijao videi da se malo napila, Zar nije dolazilo do ljubavnih drama? upita Anelika. Ne, uvjeravam vas, gospoo. Znate, mi srna bili vrlo pobono drutvo sa strogim vladanjem. Da nije bilo tqko, ne bismo se mogli odrati na braniku kranstva. Sto se mene tie, ja sam redovnik, pri padam redu maltekih vitezova, Anelika je bila preneraena. Ali, ba sam bedasta! Zatim kliknu zanosno. Malteki vitez! Kakve li, sree! Ja tako volim malteke vitezove. Oni su nastojali da me otkupe kada

sam bila prodana kao ropkinja u harem u Kandiji... I uinili su najvie to su mogli. Cijena je bila vrlo visoka, ali nikada neu zaboraviti njihov gest... I kad se samo sjetim svih gluposti to sam vam ih kazala! Ah!... to se ne mce oprostiti!... Ona zabaci glavu i udari u smijeh... Svi, pa i Lomenie, promatrali su je s udivljenjem. Sjaj njezinih zuba jo je vie odskakao u zadimljenoj atmosferi, oi joj zatreperie kao dvije zvijezde. Njezina smijeh otkrivao joj enstvenost tako ivo da je to izazivalo zbunjenost u ljudima. Pevrac stisnu zube. Pceo ju je promatrati strastveno i ve ga je osvojila njezina dra, ali sada je planuo srdbom na nju, zamrzio zbog njezine oite zavodljivosti, njezinih pogleda i obijesnog smijeha, zbog njezina dranja prema Lomenieu koje je naliilo na koketeriju. 123 Do vraga, bila je zaista divna! Taj smijeh je ispunjao ljude sreom. Ne. Ne moe je ovjek mrziti zato to je tako lijepa i to privlai sve poglede. Ona je bila stvorena da oarava... Ali tako mi plemikog imena, dozvat u joj u sjeanje onu no kad je pripadala samo meni... Overnjanin Clovis (Klovis), mrana nakaza u vunenoj kapi, odjednom se nae pokraj Peyraca. Pod rukom je imao muketu. Idem da ubijem kobilu, gospodine grofe prozbori. Peyrac baci jo jedan pogled prema Aneliki. Ako je ona poneto obijesna, ovjek mora ipak imati povjerenja u Lomeniea. Dobro, idem s tobom ree on ustajui. xn Anelika je tako naglo skoila da je iznenaeni Lomenie pruio ruku kao da je eli zaustaviti. Nije to nita promucala je da li je?'... Ona je bila opazila da je njezin mu iziao. Od jednom se uspravila. Oprostite mi, ja se moram povui... Gospoo, zar ve? Svima nam je ao, ne biste li mogli jo malo ostati? Ne, ne, moram neto rei gospodinu Peyra-

cu ... a vidim da je iziao... Dopustite da vas barem otpratim. Nemojte, molim vas ... Ostanite sa svojim prijateljima... Ja mogu i sama... Ali gospodin Lomenie se ponio prema ljupkoj eni onako kako to prilii svakom uglaenom ovjeku kada opazi da ju je pie malko uzelo. Nije se nametao, ali ju je ipak poveo do praga, otvorio joj vrata i pustio je tek onda kada se uvjerio da joj je na zraku dobro te da se dri na nogama i da je svega dva koraka od svoje nastambe. Poto ju je ostavio, Anelika pouri preko dvorita. Dvorite je bilo dupkom puno. Tu se ve sputao veernji sumrak pomijean, s gustim dimom, i na tom se hladnom i izmagljenom plavetnilu rascvale ognjene rue vatara ispod lonaca. Ali iznad logora dizalo se jo svijetlo i bistro nebo poput velike zlatne kupole. 12? Anelika bez ikakva obzira prokri sebi put do vrata palisade. Opazila je bila kako se njezin mu sputa prema livadama dolje na obali rijeke, a pratila ga je niska pojava ovemjanskog kovaa koji je nosio muketu. Ona poe trati. Nije bilo lako trati izmeu nevidljivih panjeva koje je bilo prekrilo zelenilo graha puzavca. Aneliki zape noga i ona nezgodno pade. Opso-vala je kao razbojnik. Ali udarac ju je malo otrijeznio. Pridigla se i oprezno pola. Tresla se od nestrpljenja. Bojala se da ne stigne prekasno... Opazi kako se prema sjajnom zapadu ocrtavaju siluete konja koji su pasli rijetku travu na tamnoj livadi koja je nikla na isuenom blatu. Konano je stigla nadohvat glasu. Joffrev! Joffrev! Grof se okrene. Anelika sva zadihana stie do njega. Vi kanite ubiti Wallis? Da!... Tko vas je o tome obavijestio? Anelika nije htjela odgovoriti. Pucala je od jada. Svjetlost i sjena smetali su njenim oima. Nije mogla vidjeti lice Joffreva de Pevraca, okrenuto od svjetla, i inilo joj se da mrzi taj crni i mutni -lik ovjeka to se isprsio pred njom poput hridine. Vi nemate pravo da to uinite povikala je. Nemate pravo a da me prije niste o tome obavije stili ... Ja sam vodila... da, ja sam vodila tu ivo

tinju kroz neuvene zapreke i naprezanja. I sada vi to kanite izbrisati jednim potezom. Draga moja, jako se udim, to je uzimate u obranu. Kobila se pokazala hirovitom ivotinjom. Svojom plahou pred kornjaom ona je juer gotovo prouzroila smrt vau i vae kerke. A pokidavi si no ular, ona vas je prisilila da za njom tragate, to je moglo vrlo loe svriti. Zar je to uope vano? To je moja stvar. To se vas ne tie. 126 Disala je i dalje isprekidano i glas joj je podrhtavao. Vi ste mi je povjerili da je ukrotim, i to mi je uspjelo. Buni slap joj nije dao da uje moj glas. Nepodnosivi miris ovih Indijanaca ona ne moe izdrati. Ne mogu ni ja. Razumijem Wallis. Nije ona kriva, kriv je ovaj kraj. I vi ste je htjeli ubiti a da me o tome ne obavijestite! Ah, ja se nikada neu moi sloiti s ovjekom kakav ste vi... bolje bi bilo. da sam ... Anelika je poela tucati. inilo joj se da e udariti u pla. Okrenula se i snano potrala sva izvan sebe, jurei preko tamnog i neravnog prostora ne spotaknuvi se uope. Zaustavila se tek kad joj je ponestalo daha, pokraj malog potoka u kojemu se zapad ogledao. Instinktivno je poletjela prema svjetlosti, tamo gdje su ravnica i planine jo bile osvijetljene zrakama sunca koje je ve zapalo. Dola je iz logorskog mraka i graje, te joj se u ovoj tiini i um njezinog vlastitog daha inio snaan, gotovo pretjeran. inilo se da se cijela velianstvena i utljiva krajina odjednom zaustavila da slua kako ova osamljena ena slobodno die. Sasvim sam pijana ree u sebi. Samo neka mi opet dadu da pijem njihovo odvratno kanadsko pie! Sto sam zapravo maloprije govorila gospodinu de Lomenieu?... ini mi se da sam mu priala kako sam bila prodana kao ropkinja u batistan na Kandiji! Ah! To je uasno!... A Joffrev? Kako sam mogla na takav nain govoriti?... I to pred jednim od njegovih ljudi, ba pred Clovisom, koji je od sviju najgori!.. Joffrev mi nikada nee to oprostiti. Ali zato? Zato je on tako... tako.. . Rijei su joj izmicale. Vid joj se jo mutio. Udahne duboko, i udarci njezina srca poee se smirivati. Njen veliki ogrta grimizne boja napinjao se pod za-pusima vjetra

Na kraju obzorja skup malih duguljastih, poput biserja sivkastih oblaka, stapao se s vrhovima Apala127 a. Brda prema zapadu sve su se vie gubila u magli afranove boje. Ravnica pred njom postajala je tamna, ali je ta tama bila protkana udnom nekom svjetlou koja je podsjeala na nestalnu prozranost ive, i sterala se u nedogled, isprugana tisuima jezera izvanrednog sjaja poput istog zlata. Pod takvom koprenom, na domaku noi, Anelika je nazirala pravu prirodu te zemlje koja je bila preputena drveu i vodama, te njihovu neprekidnom a ipak jalovom obnavljanju; jednolian tok planina koje su se protezale u beskonanost izazivao je u njoj elju da potmulo jeca kao da osjea neizmjeran bol. Nigdje dima koji bi odavao prisutnost ovjeka. Pustinja! Mrtva .zemlja! Pala je na koljena, sva satrta. Pokraj nje je bilje, koje se nadvilo nad potok, isparavalo jak miris, poneto rezak, ali njoj poznat Ona uzbra malo lia i zgnjei ga meu dlanovima. Metvica! Divlja metvica.. Tada zaroni lice meu ruke naslaujui se tim poznatim mirisom koji ju je podsjeao na umice njezina rodnog kraja. U tom se mirisu sva ushiena kupala i uzdisala prelazei mirisnim rukama po jagodicama i sljepooicama. Zabacila je glavu. Vjetar zahvati njenu kosu i sa. umom nestade u umi gdje je jesenje lie ve opadalo. Na zemlju se sve vie sputala tama. Nebo je bilo blijedouto. Na njemu se upalila bijela zvijezda treperei. Anelika se osvrnula oko sebe i na usnama osjetila dah vjetra. Ali kad je pogledom zahvatila umu, nekoliko koraka udaljenu, ivo okrenu glavu. Nastavila je da prazno bulji u udaljene planine i pitala se da li moda ne sanja. Sto je to ona vidjela da se sjaji izmeu nepominih stabala! Neije oi? Ona je jo nekoliko puta pogledala u istom smjeru i svaki put se ponovo okrenula da promatra tamnu ravnicu gdje su jezera blistala kao duge zlatne lokvice meu tamnim otocima. Najzad se prestala okretati. Nije se prevarila. Svega nekoliko koraka od nje stajala je neka osoba. To je bilo stablo u obliku ovjeka, ivi ljudski stup izmeu umskih stabala, ali isto tako tamne i nepromjenljive boje.

Tamo je stajao i promatrao je jedan Indijanac tako stopljen sa umskom tamom i tako savreno nepomian da se ni u emu nije razlikovao od drvea koje ga je okruivalo. Stajao je tu uspravno i nepomino kao da je stablo. ivio je njegovim ivotom, njegovim ivotnim otkucajima, izrastao iz zemlje, u-korijenjen u nju, tajni i nijemi, ponosni svjedok protkan ja vremena i godinjih doba. Drvo sa ivim oima. Dvije pukotine od ahata na glatkoj kori. Sjaj sumporne boje, koji je prodirao kroz granje, sputao se niz njegova ramena, niz njegove ruke i bokove otkrivajui snano miije. Ogrlica od bijelih i sjajnih medvjeih zuba isticala je donji dio njegova dugog vrata, ali vrlo snanog i miiavog, a na uima su visile naunice poput grimiznih loptica. Lice mu je bilo kratko i oblo, s istaknutim stranama, a nos. jabuice i one upljine vrsto oblikovane iznad irokih i okrutnih usta. Ui su mu bile razmaknute, velike i zailjene prema vrhu, kao da ne pripadaju toj glavi u cjelini Isklesanoj, nego se inilo da su nadodane s naunicama, kao ukras. Po sredini ela dizao se ogroman uperak kose, i je postajao sve gui prema vrhu obrijane lubanje, a tu se rascvao u kitu pomijeanu s orlovim perjem i s bijelim i crnim repovima jazavca. Bio je poeljan kao Huron. Ali to nije bio Huron! U to je Anelika bila sigurna. vrsto uvjerena u to, ona je promatrala Indijanca, koji je od nje stajao svega nekoliko koraka, s onom istom pozornou kojom se gleda opasna ivotinja.

128 Anelika u novom svijetu 129 Ali se u isto vrijeme u njoj neto opiralo da ga prihvati kao stvarno ljudsko bie, jer se nije micao. Stajao je nepomino kao hrid. I njegove sjajne oi gubile su od svog sjaja, jer su gledale ukoeno i bile nepomine. Odjednom joj se priinilo da on ne postoji, da je to njezina tlapnja.

Ali tada joj vjetar donese njegov miris, zasien duhanom i krvlju, divlji miris Indijanca, namazana ustajalom medvjeom mau, koji je moda u ovoji-ma svojega konatog pojasa skrivao jo neosuene skalpove. Taj miris je bio prava stvarnost od ega se ua-snula i odskoila. Indijanac je jo uvijek bio nepomian. Ona poe polako uzmicati. Uskoro ga izgubi iz vida, jer je suton bio pao i mrak se poeo hvatati zemlje. Okrenuvi se naglo, stade trati prema utvrenju bojei se da joj se koja strijela ne zabode u lea. udei se to je iva, ona itava stie pred postaju odakle je dopirala buka indijanskog logora. Vie nije bila posve sigurna u ono to je vidjela tamo gore... Ipak ono nije bio Huron ... Huroni ve odavno ive pod zatitom Francuza, idu s njima, sudjeluju u njihovim borbama, logoruju u blizini njihovih gradova, jedu njihove ostatke i mole se njihovom bogu... ive u oporima, kao akali. Oni se ne skicu po umama, sami i divlji kao vukovi. Promatrala ih je kako pleu, tresu svojim praporcima, perjanicama, medaljama, a u prolazu su svojim prljavim rukama pokuavali da dodirnu njen plat. Prekoraila je ulaz i prela preko dvorita, za* tim je vrlo brzo zatvorila vrata male nastambe. Sve to tranje, taj susret i to kako je ona prola kroz nijemu tamu, kroz vjetar i nejasne umove, sve joj se inilo kao tlapnja. U dui se osjeala kao bie koje sanja, svjesno da neto doivljuje, ali bie koje je zaboravilo to je i to hoe. Sjeala se da je trala desno, lijevo, kroz sumrak, kao da bjei ispred groznih prijetnjL Mislila je da se smirili kad je nala divlju metvicu, pogledala je prema stablu i vidjela da to nije stablo, nego Indijanac, i promatrajui Indijanca uinilo joj se da to nije ljudsko bie, nego slika mrnje, te sada vie nije znala da li je sve to zaista vidjela. Vatra se gasila na ognjitu u predsoblju. Tu nije bilo nikoga. Utisak nestvarnosti trajao je i dalje, i u jednom trenutku Anelika se zaista vie nije^ sjeala to je oekivala da e tu nai. Neki nametljivi um, koji je sve vie jaao, zatim jenjavao i neprestano se ponavljao, dozvao ju je k svijesti. Zadrhtala je. Jo nije mogla pojmiti to znai taj um koji je;U pravilnim razmacima remetio teku tiinu. Konano je shvatila. To je majstor Jonas hrkao u svojoj sobi. Anelika odahne i naruga se samoj sebi. Njezini prijatelji su bili legli iskoristivi tu grubu udobnost koju su tako teko zasluili nakon nekoliko sedmica putovanja. Svi su spavali stisnutih pesnica, dakako i Honorina. Na stolu su bile poslagane zdjele, prije toga oprane, u emu se vidjelo nastojanje protestantskih domaica da pospreme kuu prije poinka. U uglu

se suio kabao koji je sluio za pranje. Briljivo su bile isuene lokvice vode na podu i maknuti ostaci jela na drvenom stolu. Tu je stajala lojanica na svijenjaku, a pokraj nje kresivo s komadiem gube. Mlada ena upali svijeu i s njome u ruci ode do vrata nalijevo. Soba koju je bila napustila pred nekoliko sati bijae prazna. Ali netko je, moda Elvira, oprezno bio odnio njenu putnu odjeu i njezine izme da ih oisti, odgrnuo zastore s tekog kreveta te posuvratio lanenu plahtu pripremivi sve za noni poinak. Anelika u srcu zahvali mladoj eni i prie ognjitu da potpiri vatru. Njezine su ruke bile vine svakom poslu i ona je poela lomiti granice, skupljati cjepanice, uvajui se dugih bodljika dok je na vatru stavljala sveanj brinja da zamirie. Liznuo je plamen ivo pucketajui.

130 131 Anelika je mislila na onoga koga je bila ugledala Izmeu stabala, blizu izvora... Mislila je na Francuze koji su doli sa sjevera, sa hladnog Saint-Laurenta, da ih doekaju i moda pobiju... Na svoja dva sina. i na njihovu zagonetnu mladost Sjetila se Honori-ne Nije li izmeu nje i njezine kerke neto ne premostivo, neto to one nee nikada moi prijei? Mislila je i na svoga mua i sad je eljela da bude s njime, a sad opet da je pusti samu. Tjeskoba ju je sve vie pritiskala. Nije znala zato. Pruila je ruke prema vatri. Plamen je vrcao i pucketao. Anelika se opet prihvatila poznatih stvari koje su joj bile tako bliske: ognja i divlje metvice... Zasun na vratima poskoi, i Anelika opazi na vratima visoki stas Joffreva de Pevraca, osjeti radost i udnju koji potjerae krv u njenim venama. Ona je mislila: "Vratio se... Nee me napustiti... On znade da mi je potreban... I ja sam njemu potrebna ... Srea da se naa tijela slau .. . 132 XIII

Kad je prekoraio kuni prag, Joffrey de Peyrae ee bojao da je nee nai. Maloprije na obali rijeke bila je tako naglo pobjegla. U prvi mah je oklijevao da poleti za njom, a onda se bojao da ne pobudi njezinu sumnjiavost. Meutim, prije nego to poe u potragu za njom, on je morao rasporediti none strae. Strae koje e nadzirati francuske. Na svaku skupinu Francuza ili Indijanaca postavit e jednog svoga ovjeka. Za vrijeme nonih sati Cantor e prebirati po gitari i pjevati vojnicima pjesme iz domovine. evo, mila evo... evo, ja u te operuati... Samo tko e koga operuati? Florimon e doi da ga zamijeni u prvim jutarnjim satima, a ako vojnici konano odlue da spavaju, to e isto uiniti i Florimon, ali prividno. Takva je bila zapovijed. Octave Malaprade e ponuditi svoje usluge oficirima kad budu ili na spavanje, Yann'Le Couennec e preuzeti smjenu spreman da skoi na najmanji pokret te gospode. Cijelu no e Perrot, Maupertuis i njegov sin ii od vigvama do vigvama meu Algonkine, Hurone i Abenakise da razgovaraju s indijanskim poglavicama, pue s njima i dozivaju im u pamet ugodna sjeanja. Jer konano, svi su dobri prijatelji, zar ne? Ali je bolje ako se ni jednog asa ne izgube iz vida. Najzad je grof de Peyrac mogao otii u svoj stan, i odjednom je pomislio: a to onda ako nje ne bude? 133 Toliko dana, toliko godina je proivio bez nje nosei u srcu bol zbog njene odsutnosti. A sada kad su opet zajedno, to mu se katkada ini neobinim. On sumnja. Nje nema. Ponovo je nestala. Ona je opet postala sjena, uspomena, gorka uspomena koja ga mui kao onda kada ju je zamiljao u naruju drugoga ovjeka ili mrtvu na pustinjskom pijesku u Maroku. Uasnuto je promatrao praznu sobu. Zatim je kroz odkrinuta vrata nalijevo ugledao svjetlost L zauo kako vatra pucketa. On snano zakorai i ugleda je. Stajala je pred ognjitem, sa zlaanom kosom koja joj je padala na ramena, i gledala ga svojim krupnim bajnim oima. Tada on tiho zatvori vrata i zakljua ih velikim i tekim kljuem. Zatim prie laganim korakom i nasloni se na nadstrenicu od ognjita. Nita nas vie ne moe odijeliti mislilo je oboje u ovom trenutku. Nita, sve dok ih samo jedan pogled bude ispunjao eljom da se zdrue i miluju. Ona pomisli kako bi sve rtvovala za radost koju osjea kad ga vidi pred sobom kako stoji na dugim vrstim nogama u crnim izmama.

On je mislio kako e joj oprostiti sve samo da je moe zagrliti, poljubiti je i milovati njezin puni i vitki struk ... Ona ga je pogledom premjerila i primijetila da se smjeka. Veeras mi je pie smutilo pamet ree ona tiho s nekom iskrenom zbunjenou. Hoete li mi oprostiti rijei koje su mi onda izletjele ... Niste ubili Wallis, zar ne? Ne, bilo bi mi ao da vas raalostim. Svejedno je ta ivotinja opasna i ne mogu zaboraviti neprilike u koje ste zbog nje zapali... Priznajem da sam uinio krupnu nesmotrenost to vas nisam upozorio da je kanim ubiti, pogreku koja je nedostojna ovjeka koji je sebe nekada smatrao majstorom u umijeu 134 ljubavi. Hoete li mi oprostiti, gospoo? Odavno se ne odnosim prema enama onako kako sam to inio dok sam bio u Tuluzi. Sredozemlje je loa kola za to. Druei se s mekoputnim i glupim odaliskama, ovjek se odvikne da u eni gleda misaono bie. Promatrajui ih kao igraku, predmet zabave ili kao rop-kinju, ovjek ih poinje prezirati... Recite kamo ster veeras bili krenuli da se smirite, poto ste me ostavili i.. Gore, na breuljke prema zapadu... Otkrila sam potoi kraj kojega raste divlja metvica.... Pazite!... Uinili ste veliku nerazboritost to ste se tako udaljili od logora. Opasnost svuda vreba i... nisam siguran ni u koga. Obeajte mi da to vie neete uiniti, draga! Opet se zmija tjeskobe uvukla u srce Anelikino, Bojim se proapta. Pogledavi ga u lice ree mu otvoreno: Bojim se ponovi ona. Razoarala sam vas, zar ne? Bila sam vam kazala da se nikada neu bojati, da me moete povesti i da u biti hrabra, da u vam pomagati, a sada gle!... Bolno je krila ruke. Nita ne ide onako kako sam predviala. Sa ma ne znam da li sam stvar uzela s krive strane ili ne... sve zbunjuje. Pitam se to smo doli traiti u ovoj groznoj opasnoj pustoi gdje nas vreba toliko ne prijatelja. Mislim da nas ove ogromne daljine mogu

samo odijeliti, da ovaj ivot nije za nas te da ja ne mam, ili vie nemam sposobnosti da se s njime su oim. I jo jednom ree: Ja sam vas razoarala, zar ne? Ona bi bila voljela da on to kae odmah, da je optui, da se ve jednom izjasni! Ali on je uporno utio, a ona je vidjela kako se sjaj vatre poigrava na njegovu izboranom i otvrdnu-lom licu na kojem nije mogla nita proitati. 135 Ne, vi me niste razoarali, ljubavi moja ree on naposljetku. Naprotiv, milo mi je to vi dim da niste ni glupa ni nesvjesna... ega se za pravo bojite? Ne znam ree ona bespomono. Bilo je previe toga, pa kada bi i htjela to iskazati, bi li mu mogla rei da se ono zbog ega ona strepi ne da izraziti, kao to se ne da ni teina onog nevidljivog pogleda iza drvea?... Da li da mu govori o Indijancu kojega je veeras vidjela?... Ona potrese glavom... teta ree on moda bi nam to pomoglo kad biste znali ega se plaite... Tada on iz depa na svom kaputu izvue list duhana smotan poput cigare. Katkad bi ostavljao lulu. Ona je uivala videi da opet pui kao u vrijeme Gay--Savoira. Ona mu urno prui goruu granicu. On lagano otpuhnu dim. Ono ega se najvie bojim jeste nastavi ona to opaam da sam pola krivim putem, da se ne mogu priviknuti na ovaj kraj, na ljude koji u njemu nastavaju... niti na vas zavri ona s osmijehom koji je ublaio njezinu izjavu. ena smeta, zar ne, dragi gospodine? I ona mu s milinom svoga smijeka otkri arki osjeaj koji ju je proimao. On lagano kinine glavom u znak odobravanja. Da, zaista smeta ena koju ne moe pogledali a da te ne obuzme elja za milovanjem. To nisam htjela rei. Ali ja tako mislim. Draga, vi ste mi zaista velika smetnja. Ja mo

ram biti hladnokrvan, a ipak me zbunjujete svaki put kad mi se pribliite. Spopada me strahovita elja da budem samo s vama, da vas stisnem u naruaj, da vas dugo grlim, da ujem kako govorite samo meni, da vas gledam... Ali me zovu druge dunosti, a kada se vi pojavite, ja gotovo na njih vie ne mislim. Vaglas me uzbuuje, va me smijeh zbunjuje. Zaborav ljam gdje sam... 136 Ipak je uspio da je nasmije. Ona Je malko poov venjela. Ja vam ne vjerujem, govorite ludorije. Ludorije moda, ali je tako. Nita ne nijeem. Jo nisam zavrio. Zaista smeta ena koju nijedan mukarac ne moe gledati bez divljenja i koja mi,. ako je odvedem na kraj najjalovijih pustinja, moe pribaviti najgore neprijatelje. U tulukom Gay-Savoiru bio sam ja gospodar, bio sam poznat, cijenjen,. mene su se bojali. Malo bi se njih usudilo da mi budu suparnici. Ovdje nije tako i nita mi drugo ne ostaje nego da ljude Dawn-Easta i one u Novoj Francuskoj, uvjerim kako nisam prijazan mu. Predviam dvo boje, zasjede i krvave izazove. Ali nita zato! Ne bih zamijenio patnje koje mi priinja vaa prisutnost za mir, katkada gorki, moje samoe. On se ponovo nasloni na ognjite. Stajao je,iznad nje, a ona ga je odozdo gledala, sklopivi ruke preko koljena, ne mogavi svoje oi odvratiti od tih tamnih oiju koje su je udivljeno promatrale. Vaa me se zrelost jako doima nastavi Peyrac. -r- Bili ste tek mala djevojica kad sam vas uzeo. Vaa pamet i vae tijelo bili su djevianski. Otada je prolo mnogo vremena i mnogo toga se iz mijenilo! Vi niste plod moje ljubavi kako sam to za miljao. Uostalom, moja zamisao bila bi pomalo ne stvarna sve da smo i ostali zajedno. Vremena su pro la. Danas ste ono to jeste! To znai, ena u punom znaenju rijei. ena sa svojim tajnama. ena koja je izgubila naviku da se ogleda u drugome, kako bi se prepoznala. ena prava... koja pripada samo sebi, koja je postala ona sama. To je ono to me kadto-

udaljuje od vas. Ali, ja pripadam vama ree ona plaho. Ne .. Jo ne posve. Ali to e doi... On je prisili da ustane, obgrli je rukom i povede pred jednu kartu koju je dao pribiti na grubi drveni zid. Rukom je pokazivao razliite take. .13T Pogledajte... na sjeveru i istoku: Nova Francuska. Na jugu Nova Engleska. Na zapadu: Irokezi. A ja sam tu, u sredini, sa aicom ljudi. Shvaate li? Nemam dtugog izbora nego: saveznitvo. S Novom Engleskom ve je gotova stvar. Providencijalni susret s pukovnikom LomenieChambordom moda e pomoi da se to ostvari i s Novom Francuskom... Sto se Irokeza tie, ve sam godinu dana prije svog odlaska u Evropu poslao opunomoenike s darovima. Napadaj Kajuga lo je znak, ali... poekajmo. Svaka objava rata, svaka borba bila bi u""ovom trenutku kobna. Treba poekati, tkati konce. Ako iziemo ivi iz zamki kojima smo okrueni, siguran sam da emo jednoga dana biti jai od svih njih... A sada doite, ljubavi .moja... vrijeme je da mislimo na ozbiljne stvari. On je privue k sebi smijui se, zagrli je-vrsto i rukom joj stade milovati ramena, njezin prignuti vrat, njezine pune obline koje su malo napinjale steznik pod rukama. Irokezi nee doi ove noi. ljubavi moja.. A Francuzi e spavati. Oni su pili, pjevali i gostili se. Odloimo borbene planove... Jedna no! Sto e nam sutranjica ako nam se prua jo jedna no... Jedna no, to je cijeli ivot!... On dohvati njezin podbradak, malko ga podie i poljubi njezina sona podatna usta. Zatim je tu lijepu ponosnu glavu prislonio na svoje grudi i snano stisnuo Aneliku. Mi smo novi ljudi, draga. Nov je i svijet koji nas promatra. Neko u naim palaama, usred naeg raskoa, mi smo zamiljali da smo slobodni. Meutim, svaki na pokret pratilo je tisuu okrutnih i nemilo srdnih oiju, oiju bijednog i zavidnog drutva koje je i samo bilo sputano. Ja sam dokazao da se nije lako razlikovati od drugih u Starom svijetu. Ovdje je to drukije... Sasvim tiho, s usnama na njezinim kosama, on. nadoveza:

 Pa kad bismo morali umrijeti ve sutra straSnom smru, bilo bi to barem zajedno, a ne radi ja lovog i glupog robovanja. Osjeala je njegovu ruku kroz haljinu na svojim bokovima a zatim ju je osjetila na svojim razgolje-nim grudima. Proela ju je milina blaenstva. Jest, on je imao pravo... Vie nita nije bilo vano. Cak ako moraju sutra i umrijeti, groznom smru... Ona je bila njegova, u vlasti njegove muke snage. Otkopao je njezinu haljinu i svukao joj koulju. Pustite me da ja radim, ljepotice moja. Treba slobodno disati kad je srce stegnuto od straha pred Francuzima ili Irokezima. Nije li vam ovako bolje? ... Pustite dakle da ja radim... Davno ve nisam imao uitka da drijeim ove zamrene evropske petlje. Na Istoku se ene predaju mukarcima bez ikakve tajne. Ah! ne govorite mi vie o svojim odaliskama. Ipak vi moete samo dobiti pri toj uspo redbi... Moda! Ali ja ih mrzim. Uivam kad ste ljubomorni ree on prevalivi je preko grubog kreveta. I ona i on pomislie u istom trenutku: Srea da se naa tijela slau!,,

138 139 xrv Kasno u noi, dok su njihova stiana tijela poivala, ona je sanjala san. Irokez kojega je sino vidjela,, iskrsnuo iz ume i promatrao je svojim okrutnim oima. Svjetlo je bilo zamijenilo sumrak, a sunce je njegova namazana prsa pretvorilo u oklop od iva zlata. Lice mu je takoer bilo obasjano, a uperak na glavi, s perima kojima se poigravao vjetar, bio je nalik na uperak neke neobine ptice. On je mahao iznad nje tomahavkom da joj raskoli glavu. Udarao ju je bijesno, ali ona nita nije osjeala. Odjednom u vlastitoj, ruci ugleda bode koji joj je bila dala Polakova, njezina prijateljica iz udovinog dvorca dok je bila medu pobunjenicima.

Ja se znadem njime sluiti", sjeti se. I ona tada udari ivo i ravno. A Irokez ieznu kao to isparuje magla. Toliko se uznemirila da se on pokraj nje probudio. Sto je, ljubljena moja? Ubila sam ga proaptala je. I opet je zaspala. On kresnu kremenom i upali svijeu koja je stajala na daici iznad kreveta. Da bi S2 zatitili od none hladovine, oni se umotae u zastore lonice..U tamnoj noi gdje se iznad male izgubljene postaje razastrla ledena maglena zavjesa nagovijetajui zimu, oni su bili sami, i kao da su zaista bili sami na cijelom svijetu. 140 Joffrev de Peyrac se malo pridignuo i prinio svijeu da pogleda svoju enu koja je spavala. inilo se kao da je opet zaspala mirnim snom. Njezina ispruena ruka opet se spustila. Usta koja su malo prije aptala Ja sam ga ubila", bila su napola otvorena. ulo se lagano disanje. Na strunjai od mahovine i suhih trava njezino je tijelo dobilo nov oblik. Leei pokraj njega u raskonoj svojoj nagosti, bokovi su joj se inili snaniji, grudi punije, prava mramorna ljepota, koju je danju prikrivala ivahnost njenog ponaanja. Boica s bujnim oblinama na spavanju. Njezino glatko lice krilo je svoje tajne. Ni traga izrazima koji poput plamena i svjetlosti mogu izbiti na povrinu i u trenu otkriti tajnu Anelikine due: sloene i neobine osjeaje kao to je mrnja u trenutku kad se bila uspravila drei zadimljenu muketu u ruci i kad ju je bio vidio kako stee svoja njena usta i u zanosu mrmlja: "Ubij! ubij!... Ili sinonja zavodljivost kad se smijala meu mukarcima na gozbi, a on je utei i daleko od nje, pustio da ljubomora razdire njegovo srce elei da o rijoj sazna sve, jer on nikada nije odbijao svjetla istine. Slabost uenjaka!... Nije li bolje zatvoriti malo oi kad vam tako silna ljubav obuzme itavo bie? A to on zapravo eli vie od ovoga to sada ima? Nita. On ima sve. Opasnost, borbu, pobjedu i uspjeh i svake noi tijelo ove ene u punom tjelesnom cvatu. Jedna Anelikina ruka, napola zabaena, inila se kao njena blijeda stabljika koja se otvorila na tamnoj aki mirisnog pazuha. Sto bi on mogao vie poeljeti? Sreu? To je srea! On je na zemlji sve postigao. Ali ona? Tko je ona? Kakvu li nevinost ili himbu skriva ovo bie u kome kao da se sabrala sva enska draest? Kakve li se otvorene rane jo

skrivaju iza ovog vedrog lica? Peyracova ruka pomilova nepomino lice, zatim njeno tijelo. Kad bi on tim milovanjem mogao do141 dirnuti njezin nemirni duh, smirilo bi se bolno mjesto koje on nasluuje. On bi je izlijeio. Ali ona se sva ne predaje. I kada spava, ona se jo vie udaljuje. Ona je sama. Kao da se iznad tih petnaest godina odsutnosti otvorio zastor i otkrio je onakvu kakva je bila: $rhka i strastvena, povuena vihorom skrhanog ivota. Daleko od njega, cvijet otet vjetru, nemirna magnetska igla koja ne pokazuje svoj pol, ucviljeno srce. On poinje shvaati opravdanost njezinih protesta. "Daleko od vas, ja nisam ivjela, nego* ivotarila.. . Avanture... da zavaraju njezinu udnju, da se obrani... Duga razdoblja suzdravanja koje joj je nametnuo ivot bez mua premda je bila izloena mnogim eljama, a i samo njeno srce se znalo zanijeti uinili su od nje enu s tijelom osamljenim i esto muenim. Pretjerana odbojnost koju je za posljednjih godina osjeala prema fizikim oitovanjima ljubavi, proela je njeno bia i utisnula mu udan peat a da toga nije bila svjesna. Sada treba sve iznova zapoeti i pokuati. On je ljubavnik koji njoj treba. Ona je.tu, do njega, ena koja je stekla brojna iskustva, a ipak je jo u sebi nosila neku privlanu netaknutost, nepokvarljiva amazonka, i to slaa ako uspije da je pobijedi... Njeno, gotovo pobono je poljubio njezina njena ramena, a kako je malo zadrhtala, on se odmaknuo i zaronio lice u njenu rasutu kosu koja je mirisala na vjetar i umu. Nosila je miris krajeva kroz koje je prola, i po onoj sposobnosti prilagoivanja koja je svojstvena mnogim enama, ona je sada bila drukija negoli u La Rochelleu. Sunce joj je pozlatilo kou, a njezino je dranje poprimilo neku iskonsku eznutljivost. Ve su je divlji krajevi proeli svojom tajnovitou. Kako e na nju djelovati ovi divlji krajevi? Prave ene ne ostaju izvan stvari. One u njih poniru, njima se preputaju, postaju njihov dio. 142 Njemu Sredozemlje nije utisnulo peat, ni Oceanv ni Karibi. On e proi kroz Sjevernu Ameriku utisku-jui joj svoj peat, ali Amerika nee ostaviti na njemu svoj trag ... Ili e ga tek dodirnuti... Ali to e biti s njome?... Kakav e trag ostaviti na Aneliki Novi svijet? Snivaj, moja tajnovita ljubavi. Snivaj! Ja te neu ostaviti. Ostat u s tobom da te branim...

Napolju je zahukala nona ptica i vie puta ponovila svoj prigueni i zloslutni zov. Psi su joj uzvratili i ulo se kako se Indijanci dozivaju oko svojih vigvama. Zatim je opet sve zasut jelo. Joffrev de Peyrac se podigao. Do njegova uzglavlja stajalo je pripremljeno oruje, na stolu napunjen pitolj, a muketa do nogu njegova kreveta. Onda je opet legao, pruio ruku prema svojoj zaspaloj eni i privukao je na svoje grudi. Jedna no to je cijeli ivot. U mrkloj hladnoj noi, tamo gore na breuljku gdje se ogroman mjesec pretvorio u mutno srebrno sunce, zakriljeni tamnom umom, goli i sami, Irokezi su vrebali i promatrali utvrenje, a njihove maje oi su se krijesile izmeu granja. 143XV Dan je svanuo i probdjevena no ve je utonula V sjeanje. Ovaj jesenski dan, na izvorima Kennebeca, zavrio je mirno, a malo je nedostajalo da ga ispune odjeci bratoubilakih muketa ljudi bijele rase. Oko male postaje dizala se u vedro jutro iz svih skrovita natkrivenih sindrom bijela perjanica dima koja je arala vedro nebo. S lakoom svojstvenom enama, Anelika se probudila sva sretna i zadovoljna jer su nestale sve njene bojazni. Na leitu pokraj nje ostali su otisci voljenoga tijela to ju je podsjealo na trenutke zaborava i snanog doivljaja koje je s njime imala. Sve je to bilo poput udesnoga sna. Rukom pomilova prazno mjesto kraj sebe kako bi se uvjerila da to nije bio prazan san. Javi joj se briga za kuu i pomisao da bi trebalo pripremiti izvrstan doruak. Njezin je ivot bio lutalaki. Nakon Toulouse bacao ju je na sve strane i ona se posvuda osjeala kao kod kue. Malo joj je bilo potrebno da se ugodno osjea: razgorjela vatra, toplina, najnunije stvari u vrei, pokoja udobna haljina, a za Honorinu njezina kutija s nakitima. Voljela je sva ta boravita, ali se nije vezivala ni za jedno. Mala kuica u ulici Francs-Bourgeois (Fran-Buroa),-gdje je boravila sa svoje -dvoje djece, ostavila joj je u sjeanju snaniji utisak nego palaa Beautreillis (Bo-Treji) gdje je primala goste. Njezin stan u Versaillesu (Versaj), za sretnih 144 vremena, nije bio ravan ognjitu u La Rochelleu (Rb-el) pod ijom je nadstrenicom, uveer sa starom Rebecoom, "istila,, morskog pauka

peenog na aru, ili staja u nieulskoj opatiji u kojoj je spavala kraj svoga djeteta i kamo je dopirao mistini pjev iz oblinje crkve. A kad je pronala svoga mua i svoju djecu, opet je obuzela enja za domom gdje bi mogla da ih doekuje i svojom brinou okrui. Nije u njoj zamro onaj prirodni zov koji potjee enke da grade i izgrauju razrueno gnijezdo. Tako su joj se, eto, i ovog jutra u mislima motali svakojaki planovi koje je odluila ostvariti ne ekajui odlazak Francuza. U oblinjoj prostoriji zatekla je Jonasove koji su kroz maleni prozor promatrali logorsko dvorite. Gospo Aneliko, mi nismo mirni rekoe joj tihim glasom osvrui se oko sebe kao da oekuju da e odnekle iskrsnuti avo. ini se da je doao misionar da odri misu za francuske vojnike. _. Neki jezuita. To su izrekli iskolaivi oi, tako da je Anelika jedva suzdrala smijeh. Ti su ljudi,imali u ivotu neprijatan doivljaj. Bili su hugenoti iz La Rochellea. Prije nekoliko godina njihovo je dvoje djece od sedam i osam godina jednog jutra polo u kolu i nije se vie vratilo. Doznali su da se to dvoje protestantske djece neoprezno zaustavilo da promatraju katolikuprocesiju s nebni-com i zlatnom pokaznicom, to je izazvalo njihovu radoznalost. Dobre katolike due pomislie da time djeca pokazuju elju za obraenjem pa ih odvedoe jezuitima. Ba u to vrijeme odlazila su iz grada kola s protestantskom djecom koju su oduzeli njihovim roditeljima, pa u njih strpae i to dvoje. Sva nastojanja da pronau ili doznaju to je s djecom bila su uzaludna. Nije bilo teko shvatiti uas ovih roditelja kad su ugledali jezuite. I sama je Anelika bila izloena bezbrojnim opasnostima to su se svalile na francuske 145 10 Anelika u novom svijetu hugenote koji su bili prisiljeni da bjee iz kraljevine u kojoj je proganjanje postajalo sve nemilosrdnije, ali ona je bila katolikinja, odgojena u samostanu L jedan od njene brae, Ravmond, pripadao je Drubi Isusovoj. Smirite se ree im ona. Nismo u La. Rochelleu. Ja u se raspitati, a unaprijed sam uvjerena da ovaj estita misionar nema opasnih namjera. U dvoritu je otkrila jedan predmet, i to neoekivano, koji nije bio nimalo sumnjiv! Bio je to pri-* jenosni oltar, izraen od pozlaenog drveta. Visoki Indijanci, puni medaljica, trudili su se da ga postave na neko drveno postolje to su ga nosila dvojica robova na ramenima. Indijance je predvodio-ovjek visoka rasta, vitak i okretan. Ogrnut je bio-tamnim medvjeim krznom, a u ruci je imao koplje. Njegov otri profil s izboenom

gornjom usnicom, ispod koje su strila dva prednja zuba, davao mu je vjevefiji izgled. Polazei pored njega, Anelika ga je pozdravila, ali on nije na pozdrav odgovorio. Malo kasnije napu-stie krug logora. Poslije njihova odlaska logor je opustio. Ostali su jo tragovi jueranje gozbe: pepeo i ugard od triju vatrita, komadi odbaenog mesa to ih je njuilo i pomalo vakalo nekakvo uto pseto. Kostiju nigdje, a sve posude od velikih kotlova do alica, pravljenih. od drvene kore, bile su maknute. Stari Eloi Maccolet (Eloa Makole), sa crvenom vunenom namaknutom kapom, sunao se na klupi i puio naslonivi se na zid nastambe. I on je kosimice-pogleda, poput Indijanca, kao da nije uo njezin pozdrav. U jednom uglu, pokraj spremita,, ugledala je Honorinu s dvojicom Elvirinih djeaka kako se dive najmlaem bubnjaru koji je udarao u bubanj. Djeak je bio slabunjav, nije mu bilo vie od dvanaest do trinaest godina, pa ga je trorogi eir i plavi vojniki kaput svega poklopio. Ali njegove mrave ruke udarale su vjeto i snano u bubanj. Takvom je lakoom i brzinom udarao da su se tapii gubili iz vida, Obeao je da e nas nauiti uzbueno ree Honbrina. Bubanj je. bio vii od nje* ali je ona bila sigurna da e vjetina udaranja Brzo svladati. Anelika je ponovo krenula i u prolazu naila na Octavea Malapradea iz Bordeauxa. -r- GospoOi mi nismo divljaci ree joj ovaj ovjek i ne moemo ivjeti samo od medvjeeg-sala. Treba da pripremim poteno jelo;. Hoete li mi pomoi? Bio je kuhar, na Goulsborou" i ponaao se vie kao kakav ef nego kao kuhar. Bordoleani su poznati sladokusci. Govorio je pjevuckavo, naglaskom Medoca, s junjakim primjesama, pa je njegov govor podsjeao na gljivasstu kremu, na uljevitu br-olicu zalivenu uvenim umakom od crvenog vina i na luk kozjak kojim se naslauju posjetioci bordo-kih gostionica. Nije se moglo i| ovom barbarskom kraju doi do takvih jela, ali umjetnika mata Malapradeova doaravala je mogunost da se to^ ostvari pomou proizvoda ovoga kraja. S Anelikom se uptrfib u spremite* za ivene namirnice. On je ve popisao, ree, sve bave vina, piva i boce rakije u malom podrumu. Da je Anelika znala, vrei pregled magazina, koliko je njezina linost zaokupila misao dvojice tako razliitih ljudi kao to su malteki vitez

Lomeme-Chambord i njegov zamjenik,, gospodin Pont-Briand, ona bi se bila zaudila. Ovaj. se posljednji vraao u drutvu Romaina e P Aubignierea i porunika Falierea s mjesta gdje se vrila sluba boja. On je spazio Aneliku prije nego to je ula u spremite i ostao kao iskopan. Divne li ene! Ani ta ena! M* 147 Aubigniere kratko uzdahnu. Zar te jo uvijek zaokoplja? Misilio sam da e to smetnuti s uma kad prospava, pa izvjetre tvoji politrenjaci rakije... uti! Ti se u to ne razume. Zar ne vidi da se takva ena samo jednom u ivotu susree? Da, ona je krasna, ali u njoj ima neto vie od toga. Ho e li da ti kaem? ovjek osjea da je to ena koja voli j ... i koja to umije. A ti si to odjednom otkrio? ree ironino divljaar. Zar ti je potrebno da se zaljubljuje u bijelu enu? Ima kerku poglavice Faronha i uro enice koliko hoe u tvom utvrenju Saint-FranCois gdje si jedini gospodar! Ja volim uroenice ree mali Falieres. Kako je to smijeno... One nemaju dlaka! Posvuda su glatke kao djeca... A ja, eto, eznem, za dlakama, to golica ruke... uti, razvratnie, ti si bezuman. Sit sam divljakinja. Hoe mi se bjelkinja, ena koja me podsjea na mladenake doivljaje iz Pariza. To je bila zabava i uivanje.... Pa vrati se onda u tvoj Pariz! Tko ti smeta... Aubigniere i Falieres prasnue u smijeh jer su dobro znali zato je Pont-Briand obnavljao svoj ugovor i ostajao u kolonijalnoj regimenti, a nije se vraao u Pariz. kodilo mu je more pa mu se prvo putovanje tako zasjeklo u sjeanje te se zakleo da nikada vie nee zakoraiti na brod. Nema razloga da se vraam u Pariz ako ov dje mogu nai ono to mi treba proguna on i iza zovno pogleda dvojicu drugova. Ovi se uozbiljie, a divljaar ga primi za ruku. Sluaj, Pont-Briand, poao si krivim putem,

roae. Ne zaboravi grofa de Pevraca. I on je, vjeruj ini, a to mi je Castina rekla, uven udvara pa ne bjei od uroenica kad to zaeli i kad mu se svidi. I on voli j ... i to umije. U svakom sluaju toliko dobro da moe zadovoljiti jednu enu te ona nema elje za drugima. Dovoljno Je pogledati s kakvim ga 148 zanosom promatra. Vjeruj mi, nema mnogo nade da e uspjeti. A on... on mnogo dri do svoje ljepojkel Ljepojka! To mu je ena protestirao je jnladi Falieres, koga je vrijeala sloboda kojom su ova dva prostaka govorila o eni koju je branio i ko ju je na prvi pogled uvrstio meu velike dame, a robne i nepristupane. Njegova ena! Pa to oni kau!... Uostalom, ne nose vjenane prstenove!.., Pont-Briand je bio jedan od onih ljudi koji ne yode rauna o stvarnim injenicama, ve ih mirno podvrgavaju svojini eljama. On se sve vie uvjeravao da je Anelika slobodna. Zamiljao je da je ona jedna od onih ljepotica, javno osuenih, koje je kraljevina slala u kolonije i koje se mogu nai na Ka-ribima. Ako ju je Peyrac dobio, zato ne bi mogao i on? Kad su njegovi prijatelji otili, on je ostao naslonjen na ogradu i puio ne putajui s oka vrata spremita kroz koja je Anelika ula. ** * Na drugoj strani dvorita, grof de Lomenie-Chambor, sjedio je ispred jedne bave, koje mu je dance sluilo za pisai sto, i itao pismo asnog oca d' Orgevala. Toga jutra u Katarunku nije sluio misu upravitelj misije u Acadiji, nego njegov pomonik, otac Lespinas. On je donio pukovniku pismo svoga starjeine. Sunce je grijalo s plaviastog neba. Dan je bio bremenit nizom sitnih dogaaja koji su se gomilali kao to sa letnja sumaglica malo-pomalo pretvara u teke olujne oblaine. Osjeala se neka tjeskoba i nelagodnost koja je smuivala due. Grof starjeina kanadske misije, itao je pismo. Predragi prijatelju, Teko mi je to se nisam mogao sastati s vama. Kad sam namjeravao da se s vama naem, neoeki* 149

vani dogaaj gotovo neprirodan potresao me Y navukao na me teku groznicu te sam morao prekinuti putovanje i vratiti se tekom mukom u malo selo Modebean, gdje jo uvijek leim u groznici. U selu su se okupili nai vjerni Abenakisi, Pat-swiketti i njihov poglavica, a doli su s izvora Con-neclicuta. Oni oekuju trenutak kad ete ih pozvati i pridruiti vaim trupama kako bi pomogli da dovrite vau svetu vojnu i istrijebite etu Irokeza koja vrlja po tim predjelima, a s njima i nepoeljne strance koji su se tu ugnijezdili. To bi bio zavretak nae akcije, okonan dvostrukom pobjedom. Danas kada slavimo praznik velikog arhanela Rafaela, moje misli hitaju k vama u trenutku dok itam evaneoske rijei: I Rafael, aneo Gospodnji, napade sotonu i ukroti ga". Tako snazi, koju podrava milost, nisu potrebne lukavosti i borbe da bi postigla svoj cilj." Lomenie je znao na to smjera ovaj skriveni smisao-rijei jezuite, njegova prijatelja iz mladosti. Pevrac na izvorima Kennbeca bio je polaM i krivovjerni Englez koji je prodro u srce nae zemlje. On e biti ukroen i onemoguen zahvaljujui vaim nastojanjima." Vitez Lomenie je u neprilici ekao svoju bradu. To je nesporazum ... Potovani otac jezuita ni askom nije sumnjao u hapenje grofa Peyraea i njegovih; kao da nije mogao ni zamisliti bilo kakav sporazum. Zato nije doao osobno u Katarunk, poto se prekjuer sastao s PontBriandom, Maudreuilom i Aubignierom? Da li je dogaaj kad im se nou ukazala ona avolska prikaza ena, sotonska spodoba na jednorogom konju iz bajke opravdavao njegov iznenadni bijeg? To je bio onaj isti otac Sebastien d' Orgeval koji je prolog proljea zatraio pomo protiv stranaca koji su se nastanili u Acadiji. Lomenie je najprije mislio da otplovi do jezuite tamo dolje na zavoju rijeka. Stii e uveer i vratiti se sutradan. Ali se predomislio. Znao je da ne smije 159 napustiti svoje ljude ni svoje uroenike saveznike, Situacija je bila nesigurna, puna prijetnji, i njegova je prisutnost bila potrebna kako bi mogao da otkloni opasnost. Oekujem s nestrpljenjem vae vijesti", pisao je asni otac. Kad biste znali kako je milo mome srcu, dragi prijatelju i brate, to ste tako blizu"... Ovdje je kroz namjerno hladnu i odlunu rije izbijala osjeajnost jezuite koja je osvajala one kojima je poklanjao svoje prijateljstvo. Meu tima bio je Lomenie. Njihovo je prijateljstvo potjecalo od davnine, jo od zajednikog kolovanja pod sumornim .svodovima jezuitskog internata, kada su stajali jedan iraj drugoga u tuna praskozorja udiui miris tinte i tamjana, sluajui mrmljanje misnika i tiho izgovaranje nauenih lekcija.

Sebastien d' Orgeval bio, je po prirodi utljiv i osjetljiv i teko je podnosio strogost internata. Lomenie, po prirodi blag, miran i ugodan, ivio je uz njega, podravao ga, otklanjao sve nedae koje su pritiskale ovu djetinju duu koja bi se, moda, bez ovog prijateljstva slomila. Mnogo jnladih ljudi smalaku od amotinje i ugase se u bolnikim odajama internata. S vremenom su se uloge izmijenile. Sebastien d' Orgeval se sjajno razvio, u njemu je tinjala svetai "Vatra i davala mu snagu da podnosi sva trapljenja i odricanja s izvanrednom upornou, pa je Lomeniea, Isto tako vrstog ali manje gorljivog, vodio stazama svetosti. Rastavilo ih je studiranje teologije, ah" su se nakon nekoliko godina ponovo sastali u Kanadi. Lome-nie-Chambord prvi je stupio na tlo ove zemlje s jednim maltekim vitezom, gospodinom Maisonrieuveom i osnovao naseobinu Montreal. On je potaknuo dolazak svoga prijatelja, jer su njegova pisma razbudila u jezuiti, koji je bio profesor filozofije i matematike u gimnaziji Annecv, gorljivu sklonost obraa-nju Indijanaca. U ovih deset godina boravka u Novoj Francuskoj Otac d' Orgeval sve je zadivio. Poznavao je sve 151 krajeve, sva plemena, sve jezike, svata je doivio, ak i muenitvo. U oima izbjeglice Lomeniea, njegovo vlastito djelovanje inilo mu se tako neznatnim i beznaajnim u poredbi s djelovanjem svoga prijatelja. On se osjeao manji, predbacujui kadto sebi to je pretpostavio sveenikom pozivu, koji bi mogao biti potpuniji, ovaj vojniki. On je bio dirnut do dna srca kada ga je u pismu jedna rije, jedna reenica pribliila ovom prijatelju ija je iznimna dua budila u njemu osjeaj osobitog potovanja. U istom trenutku pred oima mu iskrsnulo, kad se nagnuo nad pisai stol, oblije s visokim elom niz koje je padao uvojak bujne kestenjaste kose. Orgeval je imao vrlo iroko elo koje je zrailo izvanrednom inteligencijom. ,,S takvim elom teko e se odrati ovaj djeak", govorili su profesori njihove gimnazije ubit e ga misao." Pod gustim obrvama sjajile su udesno jasne i duboke plave oi, plemenito rezane crte lica koje nije nagrivao nos to su ga rasjekli Irokezi, usta snana i punaka ispod kojih je rasla kristovska brada takav je bio lik ovjeka koji je vedro podnosio teke napore. Lomenie ga je zamiljao kako mu ivo odmie pero, iako mu je ruka drhtala od groznice, po brezovoj kori koja mu je sluila umjesto pergamenta. Ruka koja je drala pero bila je sva nateena i crvena zbog stranih opekotina; jedni su mu prsti bili kratki kao u gubavaca, a drugi od vatre pocrnjeli i izravnati zbog otrgnutih nokata. Njegova hrabrost za vrijeme

muenja izazvala je u Irokeza takvo divljenje .da su mu poklonili ivot. Kad je zalijeio strane rane, otac je Orgeval pobjegao i borei se protiv bezbroj opasnosti stigao u Novu Holandiju, odakle se laom prebacio u Evropu. Unato njegovoj sakatosti, papa mu je dopustio da slui slubu boju, te je slavni jezuita drao propovijedi u Versaillesu i u crkvi NotreDame pred velikim brojem vjernika koji su plakali, a desetak se ena onesvijestilo. 152 Kad se vratio u Kanadu, poslale ga u Acadiju,. zaputenu pokrajinu, jer je bila daleko i ugroena zbog toga to je bila vrlo blizu engleskih posjeda. Za tu teku i neizvjesnu misiju nije bilo boljeg i spremnijeg ovjeka. Prisutnost oca Orgevala na obalama Kennebeca i Penobcota, rijeka koje su bile pogodne za prodiranje u srce zemlje, imala je politiko znaenje. On je primio upute od samog kralja. Bez vas, bez vae pomoi, zadatak bi mi se inio teak, 1 ne skrivam injenicu da me ve odavno uznemiruje straan predosjeaj", stajalo je u pismu jezuite. A i samog Lomeniea muile su teke slutnje. Vrijeme otro, bi itko, zimska smrzavica, pojaavalo je njegove muke. Kosa mu je bila naelektrizirana, pa se kadto na rubovima javljao iskriav trag, a pri najmanjem pokretu i vlakna su na odjei pucketala poput gadljive gamadi kad je pritisnemo noktom. Ima trenutaka u pojedino godinje doba kad se ini da e sve odjednom planuti. Pri kraju zime ili ljeta kao da smo okrueni zlim dusima. To je doba krvavih ili kukavnih zbivanja. U gradovima prevareni mu ubija svoga protivnika, a u mranoj umi prijatelj ubija svoga najboljeg prijatelja zbog dabrova ili vidrina krzna. Guverner Qubeca zamjera biskupu to mu nije ukazao poast prigodom proslave sv. Luja, ije ime nosi on, a i kralj Francuske koga predstavlja. Jedan trgovac baca kroz prozor sanduk skupocjenih boca koje padaju na glavu mornara koji mu nije platio;, mali Indijanci, pitomci sjemenita, preskau ogradu i bjee u umu, a redovnice u samostanu imaju bezbroj muka s avolom koji povlai za noge ba one najsvetije uskaui kroz kapke, pa im pred prestravljene oi iznosi sliku golih ena s uagrenim oima koje jau na utvarnom konju jednorogom... Grof Lomenie-Chambord pronalazi u pismu jednu proroansku reenicu o acadijskoj Demonki. Prekrasna, gola ena, koja je izronila iz vode jaui na jednorogom konju .." 153

Prekrasna ena... I on otkri da itavo vrijeme pri tome misli na Aneliku de Peyrac. Uinilo mu se da je njezino bie, njezin lik utisnut u sastav pisma koji je itao. Imao je osjeaj da je otac Orgeval, piui pismo, mislio na taj lik, mada se s njime nije susreo. Misionar muenik bio je vidovit. Grof Lomenie-Chambord ivo segnu rukom u dep svoje vojnike kabanice. U depu je bila krunica koje ga dodir umiri: mir je obuzeo njegovu du-J u. On nee dopustiti da izgubi prisebnost. Sjede pred bavu i napisa odgovor ocu d' Orgevalu: ,,U sadanjoj situaciji treba voditi rauna o stvarnosti, a ne o vjerskim razlozima. Evo to mislim... Rat mi se na ini jedinim povoljnim rjeenjem kad Le eli mir medu narodima, i uinilo mi se pametnim i u interesu Kanade i kralja... Gospodin e Pejrrac ve nam je dao dokaza o svome prijateljstvu opskrbljujui hranom francuske postaje na obali Acadije za vrijeme zime... Osim toga, poto su Aubigniere, Pont-Briand, Maudreuil pali u njegove ruke, mi smo juer morali voditi pregovore i dati odreene obaveze. Sigurno je da bismo morali voditi krvave borbe kako bismo postigli uspijeh, a to mi se nije inilo .potrebnim... Ja imam povjerenja u estitost toga ovjeka"... Kad je pismo zavrio, on je posuo pijeskom po .svjeem mastilu. Njegov je posilni morao da duva-Ojem razgori gubu kako bi mogao da rastopi vrak crvenog peatnog voska kojim je grof zapeatio pi-mo. U sasvim topli vosak on je utisnuo peat svoga -prstena na kojem je bio urezan njegov grb: dvije pjeane kule na crvenom polju, a iznad njih zlatno sunce. Zamiljen i zabrinut, on nije obraao panju na Indijance koji su trali na sve strane jer je bio navikao na njihovu djetinju uzbuenost 154 XVI AneMfca "Je u drutvu Octavea Malapraea vrila popis ivenih namirnica. U spremitu Katarun-ka bilo je dosta zaliha kukuruza, usoljenih namirnica, dva puna drvena sanduka suenog mesa koje je visilo o gredama i nekoliko unki koje kao da nisU bile. od divljih svinja. O' Connel je uzgajao svinje. Za konje je bila predviena neka vrsta kisele trave koja je stajala u uglu dvorita, sloena u hrpe iza zgrada. Irac, kame je gospodin grof povjerio uzgoj svinja za svog posljednjeg putovanja, rekao mi je da je uzgajao nekoliko svinja nabavljenih iz Evrope.

Ima jo etiri ili pet komada u umi gdje se hrane, odakle e ih dovesti prije nego padne prvi snijeg. Hranit e ih dok ne udebljaju, a onda e ih zaklati za Boi, Predviamo da emo imati pet stotina koba sica, trista funti svjee usoljenog svinjskog mesa i stotinu krvavica bijelih ili crnih. To e nam pomoi da prebrodimo zimu ak ako nam i ponestane divljai... Ovisi o tome koliko emo glava morati da pre hranimo u ovoj naoj zajednici. Ako budemo morali da prehranimo itav jedan garnizon, kako je to sada... ovjek se na to namrtio: Tako ne misli gospodin grof. On me je ju tros obavijestio. Po onome to sam uo, ova gospoda iz Kanade I njihovi uroenici otputovat e sutra u 2oru. Je li O' Connel onaj krupan i riokos ovjek? Nikada ga ne viam, a kad ga vidim, ini mi se da je nekako smuen. 155 Imate pravo, njega smuuje ivahnost te ka nadske gospode, osobito ivahnost potovanog oca jezuite koji je otputovao jutros. O' Connel se ukrcao s Indijancima iz plemena Abenakis kako bi nizvodno stigao do sjedita misijo, gdje eli dobiti blagoslov uvenog misionara i ispovjediti se. I ja sam, gospoo, dobar katolik, ali smatram da je danas najvanije utvrditi kolikim zalihama raspolaemo. Zima se bli i i nije lako zimovati ovdje ak i onda ako osigura mo dovoljno zaliha. Vi ste ivjeli u ovom kraju? Da, gazio sam ja ovim krajem s. gospodinom grofom. Razgovarajui sa svojim privremenim nadglednikom, Anelika je stalno popisivala zalihe hrane. Nalo e tu i suhih bobica, ak i suenih gljiva. To je bio dodatak glavnim zalihama, ali e dobro doi pri kraju zime kad se umorna tjelesa zasite usoljenim namirnicama i konzervama. Sjetila se ona rijei starog Savaryja, putnika koji je govorio da e biti manja opasnost

od skorbuta na puini ako se svaki dan pojede pregrt suenog voa kad svjeega nema. Umoit emo ga u vodu i umijeati ga u ko lae i torte. Ah, ja znam to mi nedostaje. Octave, treba nam bijelog brana da ga zamijeamo za kola ili glavu bijelog kruha. Odavno ga nemamo. Mislim da jo imamo nekoliko vrea ree Bordeleanin. Anelika se tome poveselila, ali se Malaprae namrtjo kad je zavirio u vree. Imamo samo oko dvadeset funti bijelog bra na. Sve ostalo je ra i jeam. Osim toga, to je bra no to su nam ga prodali Bostoncd, slabo i loe mlje veno. Praina... Englezi se zaista u to ne razumiju. Nita zato, mi emo ipak za veeru pripremi ti kriku kruha, i to s pivskim kvasom ... Octave Malaprae stavio je na stranu potrebno brano za ostvarenje ovog raskonog plana. On je redom zapisivao sve zalihe na brezovoj kori koja je bila nategnuta izmeu dva jelova tapa. Zapisao je tri koluta sira, bavicu kiselog kupusa, burad ulja, upove masti, suhog graka, graha, i na policama naslagane bundeve. Morat emo ih to prije pojesti ree An elika. Ovo povre, kojim Amerika obiluje, brzo trune. Varate se, gospoo. Ovdje se bundeve sue i ne gube nita od svog okusa pa ih moemo iskoristiti odmah kad pritisne loe vrijeme, mada je to neuku sna i ne ba laka hrana. Oboje se osjealo mirnijim nakon pregleda zaliha. Anelika je bila sigurnija pred budunou koja joj se inila vedrijom. Na alost, malo kasnije osjetila je stvarnost novoga ivota. Izlazei iz spremita, suoila se s gomilom Indijanaca koji su tu stajali utke. Njih je dvoje jedva moglo prijei prag spremita. Bordeleanin je mislio da se Indijanci spremaju na pljaku pa je urno zatvorio drvene vratnice uvrstivi sve zasune. Ako provale unutra, opljakat e na!... Sto hoe? Sto im je? On je znao nekoliko rijei uroenikog jezika, ali na njegova pitanja nitko nije odgovarao.

Porunik Pont-Briand probio se kroz gomilu i priao im. On zgrabi Aneliku za ruke i svojom ple-atom pojavom stvori zid izmeu prljave indijanske gomile i Anelike. Budite mirni, gospoo. Primijetio sam- da ste u neugodnoj situaciji. to se to dogaa? Odakle da ja znam? Nije mi jasno to trae. Indijanci se obratie poruniku. Svi su vikali u jedan glas i inilo se da su uznemireni i uzbueni. Legenda o vaem susretu s kornjaom, koja je totem Irokeza, itave se noi irila od jednog do drugog vigvama. Oni hoe da od vas doznaju da li je Irokez zaista svladan i da li ste ga sputali. Za njih, eto, simbol i tlapnja znae vie od samog ivota. Ne & se. Ja u vas osloboditi njihove radoznalosti.

156 157 On je govorio Indijancima s nmogo> uvjerljivosti 1 oni se najzad udaljie ivahno raspravljajui izmeu sebe. Pont-Briand je bio sretan to mu se pruila prilika da se priblii Aneliki i to joj je mogao prii da je zatiti. On je udisao miris njene koe, a ona je toga bila svjesna pa se otrgla od njegove ruke kojom ju je drao. Gospoa, htio sam vas neto zapitati. Moete slobodno. Jeste li vi onaj paklenski strijelac koji me je juer doveo u nezgodan poloaj? To sa nti drugi re kli, ali ja ne vjerujem. Tano su vara rekli. Nikad nisam naila na tako tvrdoglava ovjeka. Mislila sara da u vam morati onesposobiti barem jfednu ruku kako bih vas zadrala jer mi je bilo nareeno da vam sprijeim prijelaz na drugu obalu. Vama, porunice, zaista treba mnogo dok shvatite znaenje nekih stvari nadoveza ona i pogleda ga znaajno* On je shvatio da je njegovo udvaranje nametljivo i neumjesno. Ali on nije mogao da se toga okani. Kako je doao da je izvue iz neprilke, ona se zadrala s njime jo neko

liko trenutaka, a zatim ga napusti s* &dtim naklonom glave i suzdrljivim osmijehom. On je bio zbunjen i oamuen> kao* da je pijan. Pred oima mu je titrao sjaj njenog osmijeha; mnogo toga se zbilo od juer i prekjuer. Svijet se za njega promijenio i vie nije imao isti izgled i istu boju. Zato je Lomnie odustao od borbe s Pgyracom? On, Pont-Briand, prvi bi je zarobio i stekao pravo da je odvede u Quebec... da je obrati. Zar I ja nemam pravo da za nebo osiguram zalutalu dua? I teko bih je ja imao u svojoj kui. Kojom ih je to arolijom silni crni' avo sa zakrabuljenim licem zaarao te su kanadski Krancuzi postali tako blagi i krotki poput ovaca? uvaj se, brate, uvaj arolija! naposljetku, nije ni vano, pomisli on, da li je ona demon Acadije I a. Ji potjee iz pakla ... Ja bih s njome i r pakao!... XVTt I protiv oekivanja, dan je tekao sporo i sve je bilo napeto. to e s nama biti? govorila je gospoa Jonasplaui. Dolazak jezuite oduzeo joj je svaku hrabrost* Skloni svoju djecu, Elviro, jer e ti je oni pobiti. Poslednjih dana Anelika je stekla osobito potovanje prema Pevracovoj druini. Izvanredna je bila disciplina njegovih ljudi koji su svojim mirnim dranjem pokazivali koliko imaju povjerenja u svoga starjeinu. Ipak je meu njima bilo stranaca: Engleza, panjolaca, Francuza, koji su se oslobodili prisilnog boravita te su mogli oekivati da e ih smatrati neprijateljima oni koji su ih vrebali u Katarunku. Meutim, oni su uli u utvreni logor ne bojei se, iza grofa Pevraca, i Francuzi nisu protestirali. Cak su sveano doekali itav odred s pjesmom i veseljem.. Unato tome budno su pazili jedni na druge. Pey-rac je otiao da razgovara s gospodinom Lomeniem, zatim pozdravio voe Indijanaca ponudivi ih duhanom i perlama. Svi su se meusobno pomijeali i razgovarali. Sto e ovdje! Boe dragi! Neka idu do avola,. Ul je u sebi Anelika. Trebalo je, meutim, odigrati svoju ulogu, budno paziti, ne pokazivati strah i nestrpljenje. Ona je pokuavala da ivi svojim dosadanjim ivotom i da se bavi svakidanjim poslovima. To je oil teko. Svima su ivci bili napeti 159 Kad je pola na bunar i izvlaila teko drveno vedro s obruima, obratila se Cantoru koji je bio u blizini. Hoe li mi pomoi, dragi djeae?

On joj drsko odgovori: Za koga vi mene smatrate. To su enski po slovi. Anelika je poblijedila, a onda naglim pokretom zgrabi vedro i bez promiljanja izli mu vodu na glavu. A sada osvjei misli velikog ratnika koji sma tra da je nedostojno pomoi majci kad je optereena. Ona ponovo objesi prazno vedro o lanac i spusti .ga u bunar sva srdita. Cantor je bio mokar i oi su mu se krijesile od bijesa. Anelika mu je istim pogledom uzvratila. Ovo meusobno dobacivanje bijesnih pogleda silno je zabavljalo starog Eloju Macolleta koji je bio jedini svjedok ovog prizora. On im prie cerei se svojim krezubim ustima. Tako treba pokazati mladei! Ponovo dotrae besposleni Indijanci smijui se grohotom, mladiu u mokrom odijelu i priajui o dogaaju koji su izdaleka gledali, prkosno se obazirui na Aneliku uz glasan smijeh, kao da je ona bila zaista najsmjenije bie na svijetu. Oni su je gurali tako da umalo nije ispustila prazno vedro u bunar i pala u nj. Odbij! Odbij! uzviknu Macollet. Gurao ih je laktima dobacujui otre rijei. Ja u vam pomoi, lijepa gospo. Sviaju mi se energine ene.. Ova dananja omladina!... Treba im oitati bukvicu, zar ne? Nita ne znaju. Ja u vam ponijeti vedro. Kako se ne stidi da tako neto uini takvoj jednoj eni. Ja sam ipak vei ratnik od tog malog blesavca.. Ba vam prilii udvornost povika Cantor srdito. Vi ete mi davati pouke o utivosti! Vi koji ne znate ni pristojno pozdraviti dame kapom, ni ski nuti je kad prisustvujete slubi bojoj. Vidio gam vas jutros kad je svetenik sluio misu.

Moja kapa moja je briga uzvrati starac. Ako je do toga da ti samo ugodim skinut u je, dragi deko... Ne, ne inite toga uzviknue u jedan glas Aubignieres i Perrot koji su tuda prolazili i urno mu prili zadravi mu ruke. Ne gledajte ga, go spoo. Ima najstraniju lubanju u Novoj Francuskoj.

 Oderali su mu kou s glave jo u mladosti objasni Perrot. Pod Montrealom nadoveza Macollet. Rijetko se tko oporavi od toga. A on se, eto, oporavio! Majka Margerita Bourgeois (Buroa) spa sila ga smrti. Ali izgled lubanje nije lijep za oko. Bo lje je da kapu dri na glavi. Ne uznemiruj se, Eloja. Ne, nauit u ja tog nestanog Jeana do vraga... Cantor pobjee da sakrije svoj bijes i da promijeni odijelo. Dan se polako gasio uz jarku svjetlost na zapadu, a jo su polake odlazili poneki Indijanci. Reeno im je da nee biti borbe. Nadarili su ih lijepim poklonima da ublae njihovo razoaranje. Peyrac je iz prikrajka motrio njihove pokrete i kad bi se pojedini amac otisnuo od obale i zaplovio rijekom, on bi s olakanjem odahnuo. Njegov otri pogled kruio bi od tamnih ivica jelove ume, prema sjeveru, sve do mekih zavoja rijeke koja se vijugala kao zlatna zmija kroz gusti stabala prema jugoistoku. Avet rata trenutno se udaljavala i ivot divljih prostranstva poprimao bi svoj svakidanji tok: lov, ribolov, spavanje i puenje. Za pazarnog dana obale rijeke veselo bi oivjele. Uroenici malih lokalnih plemena: Metalaki, Nar-randsouaki, Sokoki, dolazili bi ovamo, ne vodei brigu o dogaajima koji su i njih u svoj vrtlog uvukli i kojih su rtve mogli biti poput svih malih i neuU Anellka u novom svijetu 151 tralnih naroda kad se nau izmeu dvije mone protivnike snage. Veseo i njean povik izvi se kroz veernji isti zrak i Joffrev de Pevrac se okrenu u pravcu odakle je dopirao. To je bila mala Honorina koja se igrala sa svojim stalnim drugovima Barthelemijem i Tho-masom, hugenotskim djeacima iz La Rochellea. Pevrac je askom pogleda. inila se sretnom, obraza rumenih i prainom zamazanih, izgleda zdravog i veselog, to ga imaju djeca koja su itav dan slobodna. Srce mu ustrepta njenou. On je imao osobitu sklonost prema ovom nezakonitom djetetu, sklonost koja je izvirala iz snanih i sloenih osjeaja mukog srca, koje mukarci inae rijetko pokazuju i u kojima bi ovjek mogao, nakon kratkog razmiljanja, otkriti osjeaj pravinosti.

Pred ovim malim ljudskim biem, naroito slat-bim i bespomonim, koje nije nita dobilo dolazei na svijet, ak ni ljubav svoje majke, on je osjeao da mu u zamjenu mora dati sve budui da je ona povjerena njegovoj zatiti. Bio je paljiv prema djetetu, primjetio je da je Honorina u -utvrenom logoru Katarunk uivala to je kod kue sa svojom porodicom i u drutvu gdje je nisu samo trpjeli, kako je to bilo u La Rochelleu, gdje je njena majka bila sluavka. Sada je ona na prvom mjestu, prva izmeu svih ostalih, onako kako je odluila u svojoj maloj glavi s ispupenim elom, jer je bila ki grofa Pevraca. Ki ovjeka koga su zvali monsinjorom i klanjali se pred njim, ovjeka koji je odluivao ivotom i smru, mirom i ratom. Budui da je bila ki tako znaajnog voe, ona je, naravno, bila najvanija osoba poslije njega, i gordost to ima tako visok poloaj izbijala je u njezinoj ivotnoj radosti i zanosnom cvrkutu poput lastavice. Sve je bilo u redu. On se osmjehnu. Da, to je bila njegova prava ki po slobodnom izboru, ona ga je odabrala zauvijek. 162 DRUGI DIO IROKEZI XVIII Spustila se dimljiva veer s bezbrojem zapaljenih vatara kojih je plamen razdirao modru hladnou mraka. U malenoj nastambi odjeknu otar, histerian krik. Anelika je rasporeivala tanjure za veeru djeci. Krik je dopirao iz lijeve sobe, iz njene vlastite sobe, gdje je prije nekoliko trenutaka Elvira upravo ula da pripremi krevet. Eto, poeo je pokolj. I ona potegnu pitolj koji je uvijek nosila sobom. U sredini sobe ona primijeti jednog Indijanca koji je drao za ruku Elviru premrlu od straha. Ovaj je bio grozniji i strasniji od onoga koga je juer vidjela na breuljku. Njegovo je lice bilo rupiasto, izoblieno od boginja, a osim toga garom premazano, kao i itavo njegovo tijelo. Na glavi mu je visoko strio uperak razbaruene kose privezan komadom prljave crvene krpe, pa je bio nalik na dikobraza. Sva je soba zaudarala njime. Ona pomisli: To je Irokez. On je drugom rukom zapuio usta Elviri koja se trzala, guila i naposljetku onesvijestila.

Anelika je polako naciljala svoj pitolj. Indijanac je s uagrenim oima neto prigueno govorio, to ona nije razumjela, ali je po njegovim kretnjama shvatila da je preklinje neka uti. 165 Ne miite se ree ona Jonasovima koji su stajali na vratima sobe. Videi da nisu dali znak za uzbunu i da su utjeli, Indijanac segnu rukom u svoj zamazanu pregau i iz nje izvue mali neM predmet koji prui Aneliki. Dade joj znak da mu prie blie, miski da e se ona uplaiti ako joj se on piiblii. Ona oprezno prie. Predmet koji joj je pokazao bio je prsten od crvenog ahata, i ona prepozna na crvenom kamenu peat Rescatorov, peat svoga mua. Sjeti se rijei koju je on sino izrekao: Imam, ja meu Irokezima nekoliko poglavica koji su mi privreni". Ona je ispitivala pogledom feose oa uroenika. Tekonderoga, Tekonderoga ponavljao je on hrapavim, jednolinim glasom. Pevrac? On odluno kimnu glavom. Nicolas Perrot? zapita ona ponovo. On pot vrdno kimnu i uasno mu lice zasja zadovoljstvom. Ja u mu odnijeti ovaj prsten Indijanac joj vrsto stisnu ruku svojom zamazanom rukom. On je ponavljao jednu mje s izrazom punim prijetnje, i ona je shvatila da on trai potpunu utnju. Jonasoyi 6e prikupile uz nju. Ne putajte nas same s tim avolom... Dobro, poite, gospodine Jonas. Recite mome muu da... da ga netko trai. Kad vidi ovaj prsten, sigurno e shvatiti, i nikome nita ne govorite. ini mi se da nam ovaj uroenik preporuuje najveu opreznost. To je Irokez, ja sam sigurna da je to Irokez promuca gospoa Jonas i srui se na koljena po kraj svoje onesvijetene neakinje. Vrebajui Indijanac je jo uvijek drao Ane- za raku. Kad se grof de Pevrac i kanadski divljaar pojavie na vratima, on je pusti i hrapavim glasom pozdravi doljaka veselom dobrodolicom.

 Tahoutaguete! uizviknu Nicolas Perrot. Poto se rukova s uroenikom ree: To je Tahoutaguete, zamjenik poglavice, Onoatageza. Znai da nije Irokez! ree gospoa Jonas u nadi. Da! Jedan od njih, ak jedan od najkrvolo nijih ... Slavna linost meu Pet plemena. Ah! kako se radujem to vidim starog Tahoufcaguetea. Kako je doao ovamo? Kroz dimnjak ree slabim glasom Elvira koja E2 osvijestGa. Ja sam upravo prekrivala kre vet kad se on -skotrljao na ognjite bez ikakve buke kao vrag pakleni. Vidim ja to odavle. Pevrac je gledao sa zadovoljstvom Irokeza. Donio mi je pirsten koji sam mu povjerio. Po njemu sam morao prepoznati njihova glasnika u slu aju da njihovo plemensko vijee jednog dana pri hvati pregovore sa mnom... ini mi se da je taj dan doao ree Perrot ali je lose izabran trenutak pregovora. Ako Huroni, Algonkmi, AbenakLa i Francuzi koji vrljaju napolju posuimnjaju da je ovdje Irokez, a osobito Tahouta guete, eka ga skalpiranje. Jeste li uli vas dvoje? ree Perrot Jonasovima. Vi ete otii u oblinju sobu i pobrinuti se za vau veeru. Ako se bilo tko pojavi, ni rijei o tome da ste vidjeli ovog ovjeka. Bit e to teko pnoapiuta Elvira koja je ustajala. * Anelika je otila da donese porciju paprikaa i Joffrev de Pevrac ponudi Irokeza jelom i duhanom

163 167

u znak gostoljubivosti. Ali je uroenik estoko odbio sve to mu je ponueno. Kae da nee ni jesti ni puiti prije nego do stavimo nae odluke Velikom vijeu Pet plemena. Irokez je stajao uei pred ognjitem: skupljao je e ravicu, koju je svojim padom rasprio, i na nju bacao drvee. Zatim je iza pojasa izvadio jedinu kesu u ko joj je bilo malo finog i utog brana. Istresao je neto brana na ruku, pruio je prema Nicolasu Penrotu i rekao: Dajte mi vode. U jednom je uglu stajao vr svjee vode. Ane-lika ga prui Perrotu koji izli nekoliko kapi na ruku uroenika. Ovaj kaiprstom pomijea vodu s branom, iz ega je nastalo fino tijesto, naizgled ne ba zamamno, koje je on u malim zalogajima gutao. Kada je to skromno jelo pojeo, on podrignu, obrisa ruke o svoje mokasine i poe govoriti. Nicolas Perrot umu prema njemu strpljivo ga sluajui s nepominim izrazom lica i prevodei rije po rije. Joffrev de Pevrac sjedio je na jednoj klupici izmeu njih. Anelika je sjedila na krevetu u tami. Evo to je govorio Tahoutaguete, ne mislei na opasnosti koje su mu prijetile, budui da je bio jedini Irokez koji je prodro usred neprijateljskog logora. Ove je rijei upravio onome koga su oni nazivali Tekonderoga, to jest Gromovnik. Ve je deset puta mjesec obiao nebom otkad si nam ti, Tekonderoga, koga mi nazivamo Gromov nikom, jer ti moe u zrak dizati brda, .poslao daro ve i dvije ogrlice za vampum. Svatko je vidio da su to bile dragocjene ogrlice, od onih koje se pokla njaju velikim, narodima; kad se (sklapaju znaajni ugovori. Tako je Swianissit upoznao bijelog ovjeka koji je elio savez s narodima Stare kue, za to je platio takvu cijenu kakva dosad nikad jo nije bila plaena. Ti si mi isto tako dao svoj prsten i ja sam bio> na tvojoj strani. Moe li se prijei tako olako preko ostalih darova? Moe li se ne spomenuti barut i sama, crveno sukno kome ni kia ni- sunce ne mogu nita, zveei kotlovi od camog i vrstog metala koje nismo htjeli upotrijebiti za kuhanje svakidanjih obroka, ve smo ih ostavili za nae mrtve, bljetave sjekire i

noevi koji imaju takav odsjaj da se u njima moe ogledati, pa pregrt tako sjajnih koljki da ne znam kome bi vampuinu, kao oznaci sveane veze, bolje pristajao, i onu puku bez fitilja, to u svojoj' nutrini skriva plamen, a kundak joj je sav optoen sedefom i nosi je stalno Swanissit, jer ga dosad nikad nije izdala. Osim toga obeao si nam arobnu prainu da oplodi nae usjeve i jo si nas pozvao da doemo ovamo u Katarunk da sklopimo savez. Swanissit je sve to vidio i u svojoj dui razmislio te sazvao Vijee majki i Vijee staraca i rekao im da treba prihvatiti sporazum s bijelim ovjekom koji ne slua ni Engleze, ni Francuze, ni ljude u crnoj mantiji i koji je, jo k tome i hrabar. Jer Swamissit je vrlo star, kao to sam i ja, I obojica znamo da narodi Pet plemena nisu, na alost, vie ono to su nekad bili. Neprestani ratovi nas oslabie, a trgovina krznom dovela nas dotle da zanemarujemo svoje usjeve pa nas zimi desetkuje velika glad. Omladina bi htjela da stalno ratuje kako bi osvetlila svoje mrtve i uvrede, ali je Swanissit kazao: Dosta nam je mrtvih, jer e inae narod iro-keki izgubiti svoju veliinu i nitko ga se nee bojati. Zahvaljujui ovom monom i od providnosti poslanom bijelom ovjeku, prua nam se mogunost da odahnemo jer e on jednog dana biti jai od kanadskih EVancuza i on e povezati narode u savez mira,, kako to pjeva naa stara pjesma Hiawatha. Eto, to je govorio Swanissit i velik dio naroda razumio je njegove rijei. 168 Mi smo, dakle, doli da se s tobom dogovorimo, Veliki Gromovnie, ali to naosmo ovdje u Kata-runku? Nae neprijatelje koji su nas ekali da nas dotuku. Nicolas Perrot se nije uzbuivao zbog njegovih rijei. Poslanstvo Gromovnika nije bilo jedini cilj njihova putovanja. Niste li za ovoga putovanja u Katarunk skre nuli malo prevoze prema istoku? blago upita Penrot. Da, imali smo neki mali raun da izravnamo s Irokezima na rijeci Saint-Jean. Niste li tamo zapalili nekoliko sela i poubi jali stanovnike? Kojeta! samo nekoliko smrdljivih crvenih tvorova koje Francuzi oboavaju, a zapravo ne zna ju ak ni da zasade klas kukuruza, ni zrno sun cokreta.

 U redu! recimo da ste na povratku s vaeg ratnog pohoda na rijeci Saint-Jean odluili da pro ete kroz Katanink da se sastanete sa Gromovnikom. I to smo nali? ree Tahoutaguete srdito i nevoljko. Jesi li ti, Tekondeiroga, pripremio ovu zamku da u nju upadnemo? Okupili su se ovdje nai najve i neprijatelji' Ja ne mislim samo na izdajnike Hurone i Algonkine, koji prieljkuju nae skalpove kako bi ih skupo prodali u Quebecu, nego mislim i na pukovnika Lomeniea koji je svom bezumnom bogu obeao da e nas desetkovati prije smrti, jer mu zai sta u borbenim okrajima nita ne moe nakoditi, i mislim na Pont-Brianda koji neujno stupa po sta zama smrti, jer ga se ne uje kad dolazi, mada je 1eak kao bivol prarijski. A ta on, uostalom, ima s njima? Ah, kako sam mogao (podnijeti ove vjarolomnike? Troprstoga, koji je bio znoj brat, zajedno s Oumontagezom i Maudreuilom, koji je bio sin Swanissitov. Oni su ovdje, govore o osveti, oni koji su se izdajniki ponijeli. Zar nije Troprsti ubio dvo jicu nae brae kad je pobjegao iz naeg sela, poto 170 smo nekoliko godina jeli iz istog kotla? A Maudreuil je bio Swanlssitov unuk. Bio je krasan, vjet lovac, i naa su srca bila ispunjena tugom kad smo ga morali zamijeniti za dvojicu poglavica koje su bili zarobili EnaneuzL Dobro! on se, eto, ne sjea ni naih dobroinstava, ni topline naih koliba, ve se ovdje razmee pri6aiijm kako eli osvetiti smrt svoje porodice, svoga oca, svoje majke, svojih sestara koje je odavno ubio Swanissit. To nije istina. Swanissit nikad nije svojim rukama skalpirao oni enu, ni dijete. Bijeli ljudi su nas nauili da ubijamo ene, djecu i to mi stariji moemio ako ih nai mladi ratnici oponaaju? to se mene starca tie, ja u umrijeti onako kako su umirali moji preci koji nisu nikad ubili ni ena, ni djeteta. Kad eam odlazio u Quebec, koliko sam puta uo Francuze kako govore: Podlac kao kakav Iro-ke~" ... Ali, jesmo li podliji mi ili onaj, poput Maudreuila i Troprstoga, koji se iznevjeri zakonima pasvojenja kojima je nagraen umjesto smrtne kazne... Vakia itoutavesa!

On je nekoliko puta ponovio rijeci: VaMa tou-tavesa", to znaci: To me svega prozirnije jezom" ... A to da kaem o Crnoj Mantiji, Etkon-Hontsiju iz Moebeana, i o njegovim vjerouiteljima i njegovom drvenom pozlaenom, oltaru? Rada ega je doao? Radi -vraanja? A to opet o Piksarettu, poglavici Patswiketa, naem najveem neprijatelju, koji ima na dui trideset skalpova nae brae koji mu vise na vratima njegova vigvama? Radi ega je on ova-nio doao?.... Abenajdsi su sklopili mir s Englezima i bije lim Tekonerogom ree Perrot. Ali nije Pikarett On ne pripada Abenakisima poput ostalih. Za jedan engleski ili irokeki skalp on e pogaziti svaki sklopljeni mir! On slua samo rijei Crne Mantije. On kae da krtenje donosi sre171 u Abenakisima i da ih bog bijelaca vodi u pobjede... Crna Mantija ima nad njim vlast i Crna Mantija eli unititi Irokeze. Ali Crna Mantija ne zapovijeda vojskama. Pukovnik Lomenie odluuje 6 ratu, a on eli mir sa Tekonderogom. Hoe li on moi zadrati svoje prijatelje Abenakise? Ve su nekoliko dana na naim tragovima... Zarobili su Anhiseru, poglavicu Onejuta, i napola is pekli neke veeri. On im je pobjegao i k nama doao;. Mi ivimo u jazbinama i ne usuujemo se da ti priemo jer je tvoj logor okuen ovim akalima i vuko vima. Jesi li nam. ti pripremio ovu 2amku, Tekonderoga? ree on dostojanstvenim glasom. Peyrac mu preko Nioolasa Perrota kratko objasni da je i on sam iznenaen upadom Francuza i da on sada svim silama nastoji da odu ne poinivi nikakvu tetu. Protivno. svim oekivanjima, irofceki poslanik nije posumnjao u njegove rijei, ve je bio zabrinut. On je osjetio da Peyrac govori istinu. Ali je situacija svejedno bila ozbiljna. Na drugoj obali mi bismo im Takse umakli, ali ne moemo vie prijei rijeku. Mnogo ljudi vrlja izmeu Katarunka i Modebeana. On se sagnu i duboko zamisli. Mi smo opkoljeni u umi prihvati on. Smatra li da emo moi dugo izmicati ovim psima

koji su nam na tragu? Ako si ti, Tekonderoga, zaista moan, osiguraj nam prijelaz preko Kennebeca osiguraj nam ga od ovih kojota... Nadam se da u to moi postii od pukovnika Lomeniea ree Peyrac. Jeste li poinili kakav kanjivi in u ovim predjelima? Doli smo tebi u posjet. Strpite se do prekosutra. Saveznici francuski polako odlaze prema sjeveru. Otai e. ih jo mnogo 172 i vi ete onda moi aa se pojavite pred Katarunkom kao izaslanstvo koje eli da sklopi mir. lice Tahoutaguetea, koje je bilo nalik na veliki tamni gomolj, nabra se od razmiljanja. Zatim se uspravi. Slaem se s time ree on. Ako nai prijedlozi o miru budu odbaeni i mi ne prijeemo rijeku, barem e se smanjiti broj naih neprijatelja Ti veli da plemena odlaze prema sjeveru? Mi emo barem nastojati da jo vie pourimo taj odlazak ree Perrot. Najtei me posao jo eka ree Indijanac. Moram uvjeriti Outtakea, poglavicu Mohikanaca, da se mora sklopiti mir s tobom. Ti zna da je potre ban pristanak svakog poglavice Pet plemena da bi se mogla donijeti odluka. On veli da su bijeli ljudi izdajice i da meu njima nema iznimaka. On u ratu vidi jedini cilj. On hoe da sa svojim ratnicima navali na Patswiketa dok mi ovdje budemo napadali. Ti zna da je to ludost, Tahoutaguete, a to isto zna i Swanissit. Moe li on uvjeriti Outtakea? Ti pozna Outtakea ree on razoarano glava mu je tvra od granita. Osim toga, on je Swanissitu neto strano ispriao. Kazao mu je da je u snu doznao da e ti biti uzrok njegove smrti i Swanissitove, koji je veliki poglavica Pet plemena. Zar ja? ljutito poviknu Peyrac i malo se po

die sa sjedita onako kako to ine Indijanci zar da me optuuje zbog izdajstva taj bijedni poglavica mohikanski koga nikada nisam vidio! Kako bi ti mogao biti uzrok smrti Swanissitove kada eli savez s njime? Tako je odgovorio Swanissit Outtakeu. Ali mi smo zbunjeni jer znamo da je Outtake prijatelj Duha Snova.. Mi isto tako znamo da je veliki laac jer pria da je uo Algonkine kako govore u logoru da je tvoja supruga svladala totem Irokeza kod vodopada rijeke Noxie, to doka zuje da nam sprema propast. 173 Crvenkaste sitne oi staroga Tahouguetea svr-nue s Pevraca na Aneliku koja je sjedila u sumraku. Vidjelo se da on oekuje rijei utjehe, ali i da su ove dvije teke optube poglavice Outtakea pokolebale njegovo povjerenje u bijelog ovjeka, Gromovnika, koga je on strasno zagovarao u plemenskom Vijeu. Da li Irokez eli smrt moje supruge? upita Pevrac. Jeste li ti, Swanissit i ostali odluili da se iznenada pojavite pred njom kako bi se njezin konj uplaio i strmoglavio s njom i djetetom u po nor? Zar nije tako? A to je kornjaa uinila. I kao to ja vas ne smatram odgovornim zbog greke kor njaine, isto tako ne smijete ni vi okrivljivati moju enu da je htjela nakoditi vaim Pet plemena zato to je maknula s puta kornjau da spasi svoj ivot. Ti zna kao i ja da je kornjaa udljiva i pospana ivotinja i da duh vaih prea, koji u njoj drijema, ne upravlja uvijek njezinim postupcima. Ovo otroumno rasuivanje kao da se svidjelo Tahougueteu koji je o njemu dugo umovao i nakon toga lakim kimanjem glave odobrio. Ja sam uvijek smatrao ovoga Outaikkea poma lo bezumnim. Njega mrnja zaslepljuje, a Swanissit je mudar. On eli da osigura budunost Pet plemena i ini mu se da bi mu ti u tome mogao pomoi. Pomoi u mu ree Pevrac dodirujui ruku uroenika. Smatrao je nekorisnim da u ovom trenutku od njega trai razjanjenje o napadu Kajuga na Jugu.

 Vrati se u umu i reci Sv/anissitu da u me moe i dalje imati povjerenja. Ja u nastojati da po urim odlazak veine Indijanaca koji su se utaborili oko moga logora i pokuat u da zakljuim primirje s francuskim oficirima kako bi dopustili vaim rat nicima da prijeu preko rijeke. 21a dva dana doznat ete da li Francuzi prihvaaju primirje i da li se 174 vai poglavice mogu pojaviti pred Katarunkom bez. opasnosti1. Glasnik irokeki ustade i poto se ugljenom na-garavio po licu, kako bi se neopazice prokrao kroz no, odmaknu nogom eravicu i hitro se uvue u dimnjak. Oni su dugo stajali nepomino oekujui da e uti viku uroenika koji su otkrili trag neprijatelja, ali se nita nije dogodilo. udnovato! ree Nicolas Perrot eui se po glavi ispod krznene kape. Kakva su to posla! ini mi se da e iz ovoga nastati vraja kaa. Mislim da su ovoga neprijateljskog poglavi cu Outtakea ugrabili Francuzi za vrijeme jedne goz be na koju je bio pozvan, poslali ga u Francusku i osudili na robiju. Da! Ali se vratio. Gospodin de Frontenac je uspio da ga oslobodi i ovamo vrati. Kakva glupost! uzviknu estoko Pevrac. Nikad onima na visokom poloaju nee biti jasno da se jedna greka skuplje plaa od zloina, pa kad se ve dotle dolo da se poini takav zloin i otme gosta koga smo pozvali za stol i otpremi velikog iro-kekog poglavicu da se potuca po Sredozemlju kao galiot, barem je trebalo imati politike hrabrosti da ee zloin dokraji i galiot dokona. Kako su mogli biti toliko naivni i misliti da nee postati njihov najgori neprijatelj kad se vrati u svoj zaviaj? Kako da zaboravi nain na koji se s njime postupalo. Tko je taj Outtake? upita Anelika. Veliki irokeki poglavica, pripadnik plemena Mohawka objasni Perrot. Njegov je ivot neo bian. Kao dijete posinio ga je gospodin d'Arreboust (Arebu), koji ga je na vlastiti troak dao u sjemeni te u Quebec. Suprotno ostalim mladim Indijancima on je bio ozbiljan, dobar uenik. On i sada bespri

jekorno govori francuski, to je rijetko za jednog In171 dijanca. Kad se zamomio, pobjegao je i irio meu svojima gorljivu mrnju protiv Francuza. On je osobno muio neobino prepredenom okrutnou neke od Jiaih misionara. Taj Outtake je prava divlja ivotinja. AmeMka se sjetila lica idola sa crvenim nauni* ama, koga je primijetila na nuibu ume, ije su oi sjale divljom mrnjom. Kakav je promrmlja ona. Mislim, kakav mu je izgled? Oni joj ne odgovorile jer je nisu uli... XIX Kroz suncem obasjanu umu neujnim skokovima neprimjetno se provlaio poglavica Mohawka Outtake. Ne brine se ni za ipraje, ni za gusto isprepleteno granje. Svu tu gutaru, koja se isprijeila ivom stvorenju, on preskae poput duha koji magino prelazi zid i nita ga ne prijei u hodu5; on stupa ujednaenim i ivim ritmom svojih snanih i vrstih li' stova na kojima nije bilo slojeva masti, ve su pod koom ostali isti i neumorni miii. On polazi kroz. umu abenakiku, umu neprijateljsku, koju pozna, jer ih. je on sve upoznao jo od mladosti progonei Hurone, Algonkine i Francuze. On prelazi potoke i rijeke, obilazi jezera, penje se uz strme litice, prelazi gole grebene otrih litica i kvrgava debla niskih borova, pa se opet sputa u gustu lisnatu umu, zlaanu i rujnu. On misli na svoju brau, poglavice Pet plemena koje je ostavio tamo dolje, okupljene i uurene kao. uplaene kunie koji sluaju poruke to ih je donio Tahoutaguete iz Kaitarunka. Ne, on se nikada nee sloiti s njima i sklapati mir s bijelim ovjekom-Ne da se on prevariti. Njega se ne moe vie prevariti. Uzalud ih je on upozoravao. Bezumna braa!. Bijeli su ga ismijali. A ipak ih je on, Outtake, u snt> vidio okupane krvlju. Ismijali su ga kad ih je podsjetio da je supruga Tekonderoge maknula s puta znamen Irokeza. A o&> 176 12 Anelu u novom svijrtu 177

Outtake glavom, vidio je u suton bijelu enu kako klei i moli se zemaljskom boanstvu. Ne moli se ona kao drugi bijeli ljudi koji zadravaju molitvu u sebi. Ona se molila gnjeei u rukama mentino lie i onda ruke upravila prema nebu pa ih spustila na lice zaklopivi oi, i lice joj bilo obasjano zrakama simca na zapadu. Otkad ju je vidio, njega je strah, on je potiten. Sada on prelazi brzim korakom predjele koje je poar opustoio i pogled mu luta po umskim prostranstvima, po planinskim predjelima, po bezbrojnim jezerima i vijugavim rijekama koje stvaraju sjetni i velianstveni pejza izvora gornjeg Kennebeca.. Nikad ta mjesta nisu vidjela toliko mnotvo .svijeta kao tih dana.kad se ovamo zaputio Gromovnik sa kolonom konja, ena i ratnika, s topovima, da se ovdje sastane sa Kanaanima koji su stigli sa sjevera sa svojim crvenim saveznicima, naoruanim lukovima, kopljima, tomahavkima, a s juga su pridolazili Patswiketti iz Connecticuta i Etehemini, svi Abenakisi, neprijatelji Irokeza, du plave i crne rijeke Kennebeca, a na elu njihove, flotilje crnoman-tija plamena pogleda jezuita Etkon-Hontsi. itavo to mnotvo usmjerilo se prema logoru Ka-tarunku. A sve zato da se nanese poraz Irokezima. Outtake ponovo zae u umu. On misli na bijelu enu koja je na putu srela kornjau i nije htjela da joj svme s puta. Kad je pogledao sunce koje je svojim zracima okomito prodiralo izmeu stabala, njemu se zablije-tilo i on osjeti bol u elucu, koji je moda bio posljedica gladi, napornog hodanja i ratovanja, koje ve tri mjeseca daje peat njegovu ivotu, ali moda i- odjek onoga to je osjetio kad je vidio, skriven meu stablima, kako se pribliuje udan i neobian duh u crvenom ogrtau poput plamena. Neugodan osjeaj koji mu se inio blizak strahu, uznemirenosti, koju ovjek osjeti pred neobinom i neobjanjivom pojavom. 118 Glad je u njemu izazvala, jaku vrtoglavicu, izvanredno i nedokuivo vienje. Njegov se duh odvojio od njegova tijela lebdei'ispred njega. Njegov je duh poput oamuene ptice koja ide ispred njega oajno cvdlei. Tako moraju cviljeti naputene due. Njegova dua cvili zbog one vjeite napasti kojoj su uzrok bijeli ljudi, zbog vjeite -privlanosti koja dovodi Indijanca pred ove izdajice i surove krvnike s dubokom nadom, da e ba ovoga puta ugledati Njega, bljedolikog pretka, sa zubljom slave u ruci,

Njega koga su navijetali svi sveenici indijanski i drevne legende o kultu Ptice. Zar ti nije odavno jSu.,10 da to nije On, da ne moe nikako biti On? Da je to lani Mesija, kako bi rekla Crna Mantija. Bljedoliki predak ne postoji i nikada se nee pojaviti. Kakva te slabost, Swanissite, goni prema jednoj obman.- u kojoj trai veliinu, snagu, pobjedu, zatitu, a $:ua ti se samo otrov... Zar niste primili dosta .puanih hitaca, o vi Indijanci, zar vas nisu dovoljno 'napojili rakijom koja nagriza vau rasu kao oganj Sumu. Ali Svramissit, mudrac i junak, jo se uvjek nada unato stvarnosti i iskustvu. On vjeruje Gromovniku. A zar se i on, Outtake, koji sada ide da uhodi logor bijelih ljudi, ne nada takoer? I on, na alost! Trebalo bi pobiti sve bijele ljude, duu im ubiti, da bi se oslobodio bijele napasti. Ali bijeli ljudi nemaju, due. Njihova je dua koa dabrova... Sunce se poelo kloniti zapadu prodirui posljednjim zlatnim zrakama kroz stabla; Irokez se naglo.zaustavi osjetivi opasnost; On se sakri iza jednog stabla i fuglea dvojicu Abenakisa. To su bili Patswiketi, pleme koje je dolo s izvora Connecticuta i lukavo se ugnijezdilo u Podruje gdje prebivaju Sinovi Zore, a imaju dug nos, zube izbaene kao u zeca, kratku bradu. Koa 1111 ie poput crvepe ilovae. Pletu Jsosu i njihov je 179 pramen tako loe vezan da iovjek ne zna za to e uhvatiti ka ite mora skalpiraft. Irokez ilfc je; skdsfen iza stabla, prezimio gledao kako- prolaze pored njega. Njihovi dugi, izvijeni no-sevi1 bili su upravljeni prema zemlji jer su slijedili neki trag. Trag- ih je vodio prema mjestu gdje je, as prije, vijealo pet poglavica irokekih. Mada se on pobrinuo da mjestimino- izbrie tragove, Abenakisi e ih sigurno pronai jer oni su psi tragai, sigurniji od kojota, a to je zato to- imaju dug nos. Oni e stii na mjesto gdje je vijee odrano i tamo e sigurno namirisati neprijatelja. Irokez ih je slijedio kao sjena,, skrivajui se iza stabala i kad se naao iza njih, on im raskoli glavu udarcima tomahavka tako munjevito i snano da su se dva crvenokoca sruila na zemlju bez glasa, ras-koljenih glava. Ne brinui za njihove leeve ni za njihov skalp, on krenu svojim putem. Kad j,e priao utvrenom logoru Katarunku, sunce na zapadu* bacilo? je crvenu i napraenu zraku na tunsku fisfsinu pri obali rijeke.

Culo*se rzanje-konja i ova je jeka bila tako neobina i uzbudljiva da* ga je svega proela jeza. On je nepomino stajao sluajui te glasove u kojima je razabirao neki novi zvuk. Sve ga je to muilo. On mrzi tog bijelog ovjeka koji je Iznenada iskrsnuo a da ga jjo nije vidio, jer im on prua neki oslon, nadu, nse&u novu pustolovinu, moda spasonosnu. A ipak ont-zna da je sve to varka. Kako* dostii; duu bijelog ovjeka, ako. je ne maefijorujem ukloniti, prije negoli ih ona jo jednom prevari? Izlaui se opasnosti da ga otkrije kakav Ab-nalds ili Huron i potjera kao> to tjeraju obinu divlja psi lovaki koji njukaj tamo na obali rijeke, on je stajao na mjestu kao zamaran, Ovdje je on ugledao bijelu enu kako kleffi na mirisnoj travi, a kose joj lepraju kao perje u veernjem sutonu. _ Ourenda! Oureoda! mrmljae on. Dozivao je Vrhovno bie koje se sttapa sa stvarima i ulijeva im svoju snagu. Sluao je uboremje izvora i kroz topli zrak oeje-Sao mlaki miris mente. Odjednom je stvorio odluku: Su*ra u ovamo navratiti. Pozvat u bijedu enu. Kada doe, ubit u je.

180 181 XX Odlazak saveznikih Indijanaca bio je obustavljen. Preko bubnjeva stigla im je jedna obavijest. U umi su naena dvojica Patswiketa s raskoljenim glavama. Taj su zloin sigurno .poinili Irokezi. Nicolas Perrot uloio je mnogo govornike vjetine da dokae Huronima i Algonkinima da se njih nita ne tiu Patswiketi. Abenakisi nisu isto to i drugi, ree on, njihovo ime znai: oni-koji-su-doli-prijevarom. Oni su zaista bili stranci koji su doli s druge obale Con-necticuta, uvukli se u zemlju Sinova Zore da im opljakaju umska i voena lovita. Neka se oni sami izvlae iz neprilika s Iro-kezima ree im on. Oni su tako malobrojni da se hrabrim sjevernim ratnicima ne isplati zbog njih ii u potjeru. Kao dokaz slui i to to se Irokezi nigdje ne -pojavljuju u ovom. trenutku i ne usuuju se da napadnu mona plemena okupljena u Katarunku.

Ne isplati se otkopavati ratnu sjekiru koju je zakopao Onontio, guverner Kanade, zbog nekoliko smrdljivih Irokeza i Patswiketa koji su u svai. Jadni Perrot, koji je vatreno govorio, osjeao se vrlo nelagodno spominjui Patswikete, jer su oni zaista bili vrli ratnici i najvjerniji obraenici meu Indijancima Acadije. Pomalo udni, oni su ipak bili jedno od najodanijih plemena katolikim misionarima. 182 Grof Pevrac je razgovarao s Lomenieom upozorivi ga da su Irokezi u umi i da mole prijelaz preko Kennebeca. Ubojstvo dvojice Patsvriketa sve je poremetilo. Nareenja grofa Pevraca bila su jasna i stroga. Neka se Patsvviketi bore s Irokezima na za voju rijeke ako ele da osvete smrt svojih. Sto se mene tie, neu da Katarunk bude upleten u ta raz raunavanja, a ni moji ljudi, a ni ostali koji se u njemu danas .nalaze. Loa navika Francuza da ue stvuju u plemenskim borbama pogubno djeluje na kolonizaciju govorio je on neodlunom Lomenieu. Ovaj je to odobrio i poslao etu Etchemina prema jugu da pomognu ocu Orgevalu ako mu ustreba pomo. Mrnja izmeu Patswiketa i Abenakisa pomogla je da se pri kraju dana situacija popravi. Obasuti poklonima, poglavice su indijanske radije krenule kui, a Patswikete i Irokeze ostavie da se meusobno obraunavaju. Samo se barun Maudreuil nije sloio i htio je napasti neprijatelja. Sto e biti ako oca d'Orgevala napadnu za jedno s njegovim pokrtenicima? zapita on estoko? Irokezi su se obavezali da nikoga nee napa dati na svome putu kui ako im se dopusti nesmetan prijelaz preko rijeka ree Pevrac. Ta oni su ve ubili dvojicu Patswiketa... Pevrac je morao priznati da mu nije bio jasan ovaj in nasilja nakon sinonjeg razgovora s Tahou-taguefeom. Vi ete ih ve upoznati podrugljivo e Maudreuil. U glavi Irokeza samo se raaju misli o lukavstvu i izdaji. Lomenie ga pova na red. Kanaani zaboravljaju da je njihov kraljevski guverner sklopio mir s Pet plemena... Nema mira s takvim ljiidima odgovori Maudreuil, ibajui ih svojim plavim pogledom, kao

183 da govori: Bat, rat do istrebljenja! Nema drugog rjeenja izmeu Francuza i Irokeza". Unato tome indijanske ete nastavie da se ukrcavaju, i kad je pala veer, ene i djeca, skriveni u umama, jer su oekivali sukob, vratie se i pristavie svoje kotlove na vatru da pripreme veeru. U tom je trenutku netko opazio da nema gospoe Peyrac. Posvuda su je traili: u nastambama i oko njih, pored vatrita i na obali rijeke. Sve je obuzela crna slutnja. Anelike nigdje nije bilo. 184 XXI Neto ju je spopalo kad je ostala sama u nastambi. Nekakav je bol obuzeo njenu duu. I odjednom zaeli da na breuljku, iza logora, nabere mente. Borila se ona protiv te elje i naposljetku je osjetila neko olakanje. Onako besposlena naslonila se na prozor i kroz okanca od pergamena gledala napolje, mada nije mogla vidjeti ita drugo doli mutne sjene koje su prolazile kroz dvorite. Ona je razmiljala o naravi svoga mlaeg sina Cantora koji se na nju durio otkad ga je polila vodom. Teko je bilo pogaala njegove misli ak i onda kad je bio kovravi anelak. Sad kad se razvio u snana i vrsta mladia, zdrave, pomalo seljake ljepote, jo ga je tee bilo ukrotiti. Anelika je nesvjesno lupkala prstima po okan-cima od pergamena doaravajui pogled. Cantarov. Njean pogled a tijelo mladog atlete. Sto je to s mojim djeakom? to je tome mladom ovjeku pitala je sebe tihim glasom. Zar vie nemamo nita da kaemo jedno drugome? Zar vie nita ne znaimo jedno drugome iako smo jo uvijek majka i sin... esto je postavljala sebi takva pitanja otkad je pi*onala svoje sinove na Gouldsborou". emu e majka dvojici odraslih djeaka o petnaest i sedamnaest godina koji su odavno odvikli od nje?... 185 TTa vratima ojdeknu snaan udarac, a zatim se pojavi prponi i nasmijani tamnoputi lik Florimonov.

Anelika se uhvati za srce i upita ga da li se sjea kako je bio najuglaeniji pa u Versaillesu i bi li mogao biti manje grub ikad dolazi pred dame. Ako nita drugo, mogao bi dh osloboditi nepotrebnih uzbuenja. Tako udaraju u vrata samo neodgojene vojnii-ne, a to nije nikakva vrlina. Florimond je odmah priznao da je pomorski ivot, koji je provodio na trgovakom brodu kao mornarski poetnik, izbrisao sve salonske i dvorske navike koje mu je ubrizgao njegov uitelj jezuita. Zato nije kriv; on je po prirodi uvijek bio nestaan. Nain ponaanja koji je zatekao u Novoj Engleskoj krai je nego na brodu, pa zato mu i nedostaje draest. Ovdje se ivot ne kvari pustim epirenjem. Vjeto se branio napominjui da se ne moe po tekim drvenim vratima u ovoj umskoj nastambi kuckati malim prstom kako to ine dobro odgojene djevojice, jer bi u tom sluaju morao dugo ekati na vratima dok se ne uje njegovo kucanje. Anelika se nasmijala i sloila s njime. Gledala ga s uitkom dok je prolazio i u sebi mislila kako je to krasan djeak iako joj je zadao mnogo brige u djetinjstvu zbog slabog zdravlja. On se eljao -poput Romaina de l'Aubignierea i baruna Maudreuila, s bisernom ukosnicom u gustoj i dugakoj kosi, koja je bila ukraena perjem i krznenim privjescima, to mu je odlino pristajalo. I on je bio pristale vanjtine, poput one u Pey-raca, samo da mu nije bilo one brazgotine na licu to mu je nanesena udarcem sablje dok je jo bio dijete. Rastom je ve bio gotov ovjek, samo mu je osmijeh jo uvijek djeaki. Ree da je doao zato da porazgovore o Canto-ru. Po njegovim rijeima Cantor je usijana glava", 1RB ali estit, ovzan. Sada je u neprilici"... Nije o tome htio nita vize rei. Aneliku je uzbudila ta bratska i sinovlja brinost Florimondova. Ona je izjavila da se ne ljuti na Cantora, ali je potrebno nai naina za sporazumijevanje.^ Zatim su prijateljski razgovarali i Florimond je iznosio svoje planove. Govorio je o tome kako namjerava iskoristiti oevo prodiranje u srce amerike zemlje i poi s jednom ekspedicijom jo vie na Zapad gdje bi sigurno otkrio prolaz za Kinesko more, koji ve odavno trae. On o tome ima svoje miljenje, ali s bratom jo nije razgovarao. Bolje je poekati proljee. Sputalo se vee. Anelika je u razgovoru sa svojim sinom poela pripremati svjetiljke i namjetati svijee u svijenjake. I odjednom naglo iskr-snu sjeanje na san u kome je vidjela Irokeza kako zamahuje tomahavkom nad

njenom glavom, to je na nju tako jako djelovalo da je osjetila kako je izdaje snaga. Videi je blijedu, Florimond prekinu razgovor i zapita to joj je. Ona priznade da se dobro ne osjea. inilo joj se da se gui. Potrebno joj je malo svjeeg veernjeg zraka pa e zato poi da nabere mente, gore pokraj izvora, jer e uskoro smrzavica ofuniti njeno lie pa nee moi posluiti za lijek. Anelika je govorila kao da je u snu. Neto ju je tjeralo da nabere mente i udila se to je to zaboravila i to joj je tako kasno palo na um. Ona se ogrnu vunenim ogrtaem i uze koaricu. Na vratima joj se uini da je neto zaboravila i zastade dugo promatrajui Florimona koji je sebi toio pivo i nije se ni najmanje uznemiravao zbog jesna naglog odlaska. Florimone, hoe li mi posuditi svoj no? Vrlo rado, majko odgovori roimo. 187 Prui joj no, tako brino uvan kako to dolikuje djeaku od sedamnaest godina, koji sebe vec smatra za iskusna lovca i starog divljaara. No je s obje strane bio otar kao britva. Drak dotjeran, izrezan na mjestima gdje svi ga prsti zahvataH tako da je vrsto stajao u ruci. Vratit u ti ga odmah ree Anelika i na glo nestade. Malo kasnije pooe <u potragu za njom. Florimond se u kuhinji zabavljao i promatrao kako gospodin Malaprae pravi kola od brana, eera i vanilije, kakav nije jeo od djetinjstva. Malo masti od soba nadomjetalo je maslac koji je u ovim krajevima bio nepoznat. Kad su Florimonda pitali gdje mu je majka, ree da je otila da nabere mente, gore na breuljku, pokraj izvora, i da joj je posudio svoj no. Iznenadio se kad se nato otac trgnuo i pogledao ga stranim, pogledom. Pohitajmo gore ree Nioolas Perrot. Ona je sigurno u opasnosti. 188 XXII Anelika se pela uz obronak izmeu posjeenih stabala. Prela je preko isfcrenog pojasa i nastavila dalje du travnatog obronka. Najzad stie do izvora. Slika' bijae ista kao u snu. Sunce je ovo mjesto jo uvijek obasjavalo.

Ona je osjeala, kao i juer, da je ovdje ivo bie, nevidljivo, ali prisutno, mada nije ovog puta primijetila nita izmeu stabala. Po umskom raslinstvu zujalo je mnotvo muha. Potok je uborio. Posvuda tiina, A ipak Je Irokez bio prisutan. Znala je da vie ne moe natrag i da se san mora ispunili Razdraljivost, pomalo smetena, koja ju je ovamo dovela, sad je popustila. Osjetila je odjednom u sebi snagu koja se javlja pred trenucima borbe, onu istu snagu koja se u njoj javila bezbroj puta, a osobito onda kad je trebalo braniti svoju djecu noem u ruci. Tada bi joj duu obuzeo takav mir da se kasnije sjeala tih trenutaka kao najzanosnijih u svome ivotu. Ona stisnu Florimondov no, skrivajui ga meu nabojima svoje suknje, i. stade prilaziti izvoru, pa kad stie, kleknu. Kad onaj koji ju je vrebao vidje da mu je okrenula leda i da ne osjea opasnost, skoi ne oekujui da e mu se suprotstaviti. 189 Ona zamijeti pri zalazu sunca tamnu sjenku sa tomahavkom u podignutoj ruci i uperkom na glavi poput sjajne perjanice, nalik na pticu grabljivicu, ogromnu i nijemu, kako se na nju obara, zato izmaknu naglo se trgnuvi. On posrnu, promai, a ona mu vrsto zgrabi zglavak ruke, i on muklo pade na lie pored, potoka. Ispade mu kijaa i gotovo u istom trenutku osjeti na svome vratu otricu noa. Sve se to zbilo izvanredno brzo, bez ikakve buke da im se ni dahtanje nije ulo. Kad je ve mislila da otricom noa prekine jedan ivot, Anelika zastade. Svom se teinom svalila na oborenog Indijanca u ijim se tamnim i sjajnim oima odraavala neizreciva zaprepatenost. Irokez nije mogao shvatiti kako jednog, ratnika, tako snanog, vjetog i neranjivog kao to je on, moe svladati jedna ena, i to bijela ena! Njegova je svijest bila sasvim oamuena. Tek se onda pri-brao kad mu je u svijest prodrla misao da to nije stvarno ensko bie, nego neko vie, sigurno boansko. Tada mu se vrati ivotni dah. Tek sada je mogao priznati svoj poraz. To vie nije bila sramota. Brogovori muklim, dubokim glasom: 2eno, pokloni mi ivot! U trenutku dok je ona oklijevala, on je mogao pokuati da se s njome bori, ali je odustao. Ako ti poklonim, ivot, ti e oduzeti moj proapta ona.

Njezin blagi i umilni glas zadrhta i obavi duu uroenika. Obuze ga gotovo mistina radost. Neu odgovori on vrsto. Kunem se Velikim Duhom. Tvoj je ivot posveen ako si ti utjelovljenje njegovo. Nitko te vie nee napasti. Ona se tek sada sjetila da govori francuski. Da nisi ti Outtake, poglavica Mohawka? Da, ja sam! Tada se Anelika podie i on je bio slobodan. Irokez se polako okrenu na bok, ne putajui je 5 vida, zatim, ustade majim skokom. Nije dohvatio svoju kijau. Stajao je na mjesto nepomino, golih ruku, promatrajui je. Jesi li ti ena Tekonderoge? Ona nije razumjela: . ena Gromovnika? onoga koji die u zrak brda, gospodara logora Katarunk? Ona potvrdno kimnu glavom. Vodi me k njemu. " Oni koji su se naoruani urno peli uz breuljak, hitajui u pomo Aneliki, ugledae kako im se pri-bliuju dvije nejasne pojave, jer je no ve padala. Prepoznae mladu enu, ali se s osjeajem olakanja javila i sumnja kad ugledae njenog pratioca. Zastadoe s oprezom. U mnogih se javio onaj neodreeni osjeaj straha i bojazni kakav su morali jednom osjeati oni koji su vidjeli kako se legendarne svetice sputaju s brda i vuku iza sebe udovite, adaju, zmaja vezanoga i neopasnog. Odmah se moglo primijetiti da je njezin pratilac neobino bie. Na njemu se osjeala potmula snaga ukroenog udovita. Iz njega je izbijao plameni dah aaje koja je nadimala tetovirane grudi a krupne joj oi iskrile kao usijana eravica. Zadah njegova tijela odisao je divljinom, smradom jazbine i zloina i inio se jo tei i otriji pokraj vitke prilike ene koja je ila ispred njega. Neki od Peyraoovih ljudi, prekaljeni mornari, uzmakoe. Indijanci iz plemena Metalaka, koji su se nali u grupi, odmaglie po oruje, spremni da ga doekaju. Kad su njihove ene u logoru ule to se dogaa, zgrabie ponovo djecu, kotlie, hranu i kidnue sa psima, koji nisu ni lajali, u umu da se jo jednom sakriju.

190

191 Predstavljam vam Outtake'a, poglavicu Mohawika ree Anelika. Dolazi sam. i eli da pre govara. Obeala sam nepovredivost. Svi su utke promatrali neukrotivog poglavicu Mohawka. Outtake' eli da pregovara... to je nemogue! Oni koji sti ga ve jednom vidjeli, prepoznae njegovu zdepastu, divljanu ali suzdranu pojavu koja je davala utisak goleme snage. Da, to je bio on. Ista ona pojava koja-se inilada ju je munja nabila svojim iskrama i uzdigla joj perjanicu, kosu i perje- tako .-uspravno i vrsto poput dlake ivotinje nakostrijeene od bijesa ili straha. Prisutnost poglavice Mohawka jo je dramatinijom inila-itavu atmosferu oko njega. Mladi barun de Maudreuil ree neto na iroke-kom jeziku. Indijanac mu je kratko uzvratio.- Barun e uzbueno: Kae da je s njime Swanissit.., Ja sam to znao. Slijedio sam ga po tragu. Miris lisice ne vara. Sad su dolijali ti Indijanci, ti barbari!... uti odsijece mu Nicolas Perjrofc ti za boravlja dae ne smije vrijeali izaslanik. Kakav izaslanik! Ne, to je najgori neprija telj ikoji se uvukao u na logor. Ja "ne vjerujem ni jednoj njegovoj rijei. Irokez je mimo sluao, a zatim progovori, na veliko iznenaenje svih, gotovo savrenim, francuskim jezikom. Gdje je Tekonderoga, Gromovnik? Jesi li ti to? zapita okreui se prema Peyra-cu. Da! Ja te prepoznajem. Pozdravlja te Outtake, poglavica Mohawka. Swanissit, iz plemena Seneka,. poglavica pet plemena, eli mir. Dolazim u njegovo ime da traim savez s tobom i tvoje posrednitvo kako bi nam Francuzi dopusjali da prijeemo Ken-nebec Grof Peyrac dohvati svoj eir sa crnim i crvenim perjem koje se povijalo na veernjem povjetarcu. Skide ga i duboko se nakloni u znak potovanja i dobrodolice. Znao sam govorio je kasnije Outtake znao sam da bijeli ljudi tako pozdravljaju samo kralja. A ipak je mene tako pozdravio taj bijeli ovjek 1 onda je moje srce usplamtjelo kao da se u njemu zapalio plamen prijateljstva...

Nekoliko sati kasnije Outtak je otiao nosei Swanissitu prijedloge sporazuma. Za slobodan prijelaz irokekih eta preko rijeke njihovi se poglavice moraju obavezati da nee uznemirivati plemena Abe-nakisa i Algonikina ako ih susretnur na svom dugom povratnom putu. Zato se vi, Francuzi, toliko zauzimate za te crvene lisice? prezirno ree jedan Mohawk. Moreuil je ostajao pri svome pa su ga dvojica porunika Pont-Briand i Fallieres podravali kad je protestirao: Vidjet ete, oni e prihvatiti obaveze, ali ih se nee drati. Savezniki starjeine" nisu bili zaovoljii. Mi smo ovamo doli da ratujemo ree poglavica Hurona a kad se neprijatelj pojavio, vi pregovarate... to e rei nai suplemenici kad nas vide da se vraamo bez ijednog skalpa? Lomenie se vrsto drao... Bolje je da se Iro-kezi vrate kui ne pravei im neprilike prilikom prijelaza nego da se lakom pobjedom obnove stare i krvave borbe koje gospodin de Frontenac eli da prekine. Ne zaboravite da je ratna sjekira zakopana izmeu Outtakea i Pet plemena govorio je pu kovnik.

192 1S AneUka u novom cvijetu 193 Mi ne zaboravljamo odgovorio je Irokez mi odavno nismo napadali Francuze. Ali ste napadali plemena koja su nam pri jateljska .. Mi nismo zakopali ratnu sjekiru s drugim ple menima, nego s Francuzima uzvratio je lukavo Indijanac. Zato se u to mijeaju Francuzi? U poetku pregovora Anelika se htjela povui, ali ju je poglavica Mohawka zadrao jednim pokretom. Neka ona ostane!

To je zahtijevao zapovjednikim i srditim glasom. Nitko nije mogao pogoditi razloge zbog kojih trai da ta bijela ena prisustvuje vijeanju. To je bila tajna. Ljudi su se pitali to se to moglo dogoditi gore na breuljku i kradomice upravljali prema An-eliki poglede u kojima se krilo izvjesno nespo-kojstvo. Anelika je u sebi mislila kako se stvari sve vie zapliu i kako bi vie voljela da se bavi kuhanjem i kunim poslovima. Glava ju je jako boljela i ona se nesvjesno hvatala rukom za elo. Nije nikako mogla smisliti nain na koji e muu objasniti svoj susret s poglavicom Mohawka. Kadto bi joj pogled odlutao do Outtakeova to-mahavka koji mu je za paom stajao, pa bi sjeanje na to strano oruje koje joj je prijetilo izazvalo u njoj jezu od straha to ga nije osjeala ni u trenutku kad je bila napadnuta. Kad se Irokez zaputio prema umi, 'krenula je kui, ne elei da uestvuje u ivim objanjenjima koja su iza toga nastala. Zavukla se u krevet te vrsto zaspala. Kad se sutradan probudila, dobro se osjeala. Vidjela je da je njezin mu spavao pokraj nje, ali njega vie nije bilo. Nije se sjeala ni kad je do-*ao jol kad je otiao. Mislila je stalno na to to e mu kazati i odluivala da mu nee nita rei, ve ga zamoliti da joj pomogne svojim iskustvom kako bi jar sno mogla sagledati sve te mune i uzbudljive dogaaje. Nije joj bilo jasno zato se u poglavici Mohaw-ka iznenada razbudio osjeaj odanosti i prijateljstva koji ga je naveo da s njome poe, a prije toga je pokuao da je ubije. im se uredila, izila je i pola do malog bastiona u uglu zatiena ogradom, odakle je mogla promatrati okolinu. Vrata utvrenog logora bijahu zatvorena, ali im je bio najavljen dolazak Irokeza dimnim signalima s okolnih breuljaka, vrata se otvorie i grof Peyrac, zajedno s Lomenieom Chambordom, izie na ravan prostor a za- njima vojnici i naoruana momad Pevracova. Savezniki Indijanci izioe iz ume gdje su se skrivali, naoruani lukovima 'i tomahavkima, pa se tiho rairie oko logora poput crvene plime. Jonasovi i djeca pooe za Anelikom. Oni su radoznalo promatrali prizor izmeu grubo istesanih fcolaca ograde. Iz gustih vrba .pokraj.rijeke pojavie se Irokezi. Bilo ih je est polugolih koji se, ne marei za oruano mnotvo to ih je oekivalo, polako uputie du ljunkovite obale, a zatim prioe samoj obali i svrstae se prema utvrenom logoru. Bili su to poglavice Irokeza.

Anelika je odmah prepoznala Duttakea, poglavicu Mohawka, s njegovim crvenim naunicama od mjehuria obloenih koom. Pokraj njega stajao je stariji ovjek s orlovim sivim perjem u kosi. Bio je mrav i njegovo miiavo tijelo pod utom koom inilo se kao sveanj vrsto povezanih konopaca. Njegovo dugo i ponosno, lice, sa sitnim borama oko oiju i usta, izazivalo je strah. itavo mu je tijelo bilo itetovirano, to je isticalo njegove grudi, bokove.i kljune kosti. Anelika je odmah pogodila da je to .Swanissit, poglavica Seneka, vrhovni voa Irokekog saveza. Oni se malo pribliie i zatim sjedoe na obalu rijeke,

194 ta* 195 svi osim. jednoga, a to je bio Outtake, koji je lagano iao prema logoru bijelih ljudi Kad je stigao- pred grofa Peyraca i grofa Lome-niea, prui fra jednint pokretom ruku nekakav predmet, nalik na jedni* vrstu tkanice s resama, koja je bila protkana malim gusto poredanim perlama to su pravile tamnoljubiaste geometrijske are na bijeloj podlozi. Kad im je prinio tkanicu-, odloi je na zemlju, a zatim iza pojasa izvadi crvenu lulu ukraenu s dva crna pera pa i nju poloi na zemlju pored tkanice. Zatim ustuknu dva koraka, prekrii ruke preko grudi, upravi pogled neto iznad glave sakupljenog naroda i ostade nepomian, kao kameni kip. Svi su stajali mimo, ak i Abenakisi, Huroni, pa i Maudreuil, koji se smijuckao dok su mu guste kose leprale na vjetru. Nicolaa Perrot ponovo je preuzeo ulogu tumaa. On je pregovore vodio po utvrenom obredu. Najprije duge i sveane reenice, iroki pokreti ruku prema nebu, zemlji,, prema znaenju trenutka, a zatim strpljiva ponavljanja pitanja i odgovora. Ane-lika se zaudila vjetini kojom je Irokez zbunjivao svoga sugovornika* aU se Nicolas Perrot nije dao zbunit!. Poznajui sva plfemena oko jezera i njihova narjeja, on je bezbroj puta sluio kao posrednik" izmeu njin u sukobima iB u vojnim pohodima Fran-coza. Osim toga on je bfa zarobljenik Unejuta jednu gpdinu. Nijedan prizvuk govora njegova sugovornika nfje mu izmicao.

Odjednom je iroke&i ratnik napustio svoju slubenu krutost i izrekao jednu neposredni ju misao koja je izazvala bunu fvahnost kanadskog tumaa. Veli Irokez da ne bi bio doao i da bi se odmah dohvatio sno&i tomahavka da je znao da u ja ondje biti Nakon kraeg \sremena poglavica Outtake se povukao sa svojima oa obalu, a Evropljani prema 196 svome stanitu da vijeaju. Sunce je pripeklo i trebalo je neto popiti. Anelika je prolazei primijetila da u oficiri zabrinuti. Ona lm je izila u susret <a 3h pozdravi. Sto vam se ini, gospoine? obrati se ona Lo-menieu. Jeste li zadovoljni psjgOTOFima s iiroenldma? Da li ete moi izbjei Borisu, kako "to eli gospoin Pevrac? Sto da vam kaem? Uvjjek je isto s ovim Irokezima, ree Lomenie. Kad Ih je jedan prema de set, i onda se dre tako kao c!& pruaju veliku milost svome protivniku traei aardr.^To je za njih dovoljno da opravdaju svaku nau popustljivost. Eto, oni se ni sada nee obavezati da ne luznemiruju ostala ple mena. Ako se mi pod tim uvjetima povuemo, to e se svima uiniti kao na poraz i oni e se time diiti i nama podsmjehivati. Navalimo na njih i unitimo ih ree es toko Maudreuil. Pont-Briand je utio. On je gledao Aneliku i nije mogao da odvoji pogled od njenog savrenog i istog lika. Joffrev de Pevrac je takoer utio. Njegov je pogled prelazio s jednih na druge, ali .se nije znalo to misli. Lomenie-Chambord se obrati njemu: to vi, gospodine, mislite? Ne .bojite li se da nam nikakvu zamku sne pripremaju? TDa im izjave kako ele savez s nama nisu neiskrene? Kad mi ode mo, oni e navaliti na va logor i opljakati ga. Sto se vas i vaih tie. To je moja briga... Mi ne znamo koliko ih je... Moda ih je pre malo da se nama odupru, ali previe za vas. Ne brinite za Jtioju sudbinu Tee Pevrac, a u oima mu sinu Ironini bljesak. Pretpostavimo

da se varam Sto vjerujem u esfitost Irokeza. Eto prilike da se unaprijed raduju o "koji *u Joi juer eljeli moju propast! Sada je problem drukiji: pi tanje je hoe li se obnoviti neprijateljstvo Izmeu 197 li Nove Francuske i Pet plemena; je li nasilje nuno i hoete li vi preuzeti odgovornost? On! pogledajte tko dolazi ree Falleres (Faler). Na vratima se pojavio poglavica Mohawka. To nije bilo po propisu da se pojavi prije zavretka vijeanja. Da nisi zaboravio da nam neto vano saop i? zapita Perrot. Pogodio si. Moj me brat Swanissit alje da ti ovo kaem. U umi, blizu, meu naim ratnicima ima jedno dijete vae krvi. To je sin tvoje sestre, tvoj neak ree on obraajui se Romainu de l'Aubigniereu. Veliki starjeina Seneka spreman je da vam vrati dijete ako Francuzi i njihovi saveznici pristanu na to da nastavimo na put prema dolini Mohawka bez smetnje. Svi su bili iznenaeni. To je mali Marcelin, moj neak uzviknu Aubigniere. Spasio se iz onog pokolja. Pokvarenjaci! proguna Maudreuil. Osjetio je da je sve svreno i da nema nita od pregovaranja. Oni su pokuali posljednje sredstvo. Aubigniere se obrati Lomenieu preklinjui ga: Gospodine grofe, treba sve poduzeti da se spa si dijete. Treba ga spasiti iz ruku tih bijednika koji ga odgajaju u mrnji prema bogu i precima! Lomenie ozbiljno kimnu glavom. Treba da prihvatimo ree pogledavi Peyraca. Tada se obrati Irokezu. Neka bude, vratite dijete i moete prijei pre ko Kennebeca bez ikakve smetnje.

Mladi barun de Maudreuil nita ne ree dok nije otiao izaslanik, a onda je prasnuo. Ne, to je nemogue. Ti bijednici ne mogu bez kazne napustiti ovaj kraj. Nee Swanissit proi pored mene a da mu ne oderem skalp ...

Zar ti je tako malo stalo do ivota moga ne aka i do spasa njegove due? uzviknu Aubigniere zgrabivi ga za ovratnik. Nije Swanissit oderao skalp tvojima! On je ovdje i ja ga ne mogu propustiti iva. Obeao sam njegov skalp Bogorpdici... Smirite se ree Lomenie rastavljajui dvo jicu mladia. Elacien de Maudreuil odjuri s bijesnim pogledom prema svojoj kolibi da tamo spremi svoje stvari. Ti mladii nisu ba bili prisebni i Anelika se sve vie divila Lomenieu koji je sauvao svoju pri-jaznost unato dugom boravku u Kanadi. Pukovnik je bio svjestan toga da mladoga Mau-dreuila treba udaljiti, jer je on bio iz ovog kraja, pa se zbog toga nije protivio njegovu odlasku. Pozvao ga je k sebi, razgovarao s njime te odluio da njegovu lakoumnost iskoristi i upotrijebi za slubenu misiju. Zaduio ga da odnese poruku ocu d'Orgevalu, zatim jedno pismo barunu Samt-Gasti-neu koji je bio guverner postaje Pentagouet, na uu rijeke Penobscot. Dugo putovanje ublait e vruu krv mladog Maudreuila. Postaja Pentagouet je blizu obale Gouldsboro, gdje je gospodin Pevrac smjestio jednu novu grupu francuskih hugenota, i ja u vam dati upute u vezi s lime. Ako pri vaem dolasku naete tamo brod ko jim moete stii u Quebec prije pojave leda, otputujte njime, ako ne, onda prezimite u Pentagouetu s Castineom. Jo jedan posljednji nalog. Ne vodite sobom Hurone. Zajedno ete se raspaljivati na osve tu. Dat u vam za pratioca svoga prijatelja Outanaisa (Utane), Massonka.

188

199 xxm Sutradan, u rano poslijepodne, izvrena je predaja neaka Aubignierova. Ovog puta Irokezi stigoe rijekom. Pojavie se-iza zavoja rijeke plovei na crvenkastim amcima koje su sigurno ukrali nekim priobalnim plemenima. Oni se iskrcae na ljunkovitoj obali i krenue prema logoru. Kao i juer, bijeli ljudi okupie se pred ulazom. Indijanci, meu kojima Huroni, Algonkini, Abenakisi, stajali su sa strane, u zbijenim redovima i utei. Anelika je stajala malo odostrag s Honorinom i dvjema drugim enama. inilo se da je avet rata otklonjena, ali su Irokezi bili na takvom glasu da je i sama njihova pojava izazivala strah. Bilo ih je oko dvanaest i nisu imali oruje. Pribliavali su se s prezirnom nehajnou kao da uope? nema drugih uroenika, ija se mrnja oitavala glasnim gunanjem kad se Irokezi pojavie. Vampum koji poloie na pola puta izmeu rijeke i logora osiguravao je nepovredivost neprijateljskih izaslanika. Na elu irokekog izaslanstva stupao je Swanis-6it i Outtake, a izmeu njih, drei ih za ruku, sitnim koracima, djeak izmeu sedam i osam godina tt mokasinima, s konom pregaicom oko pasa. Unato-tomu to mu je kosa bila namaena, vidjelo se da je svjetloplava, a oi mu, na suncem opaljenom licu, 200 tako bistre kao jezerska voda. Bio je tako nalik na evoga ujaka divljaara koji je imao osakaenu gaku, da se odmah vidjelo njihovo srodstvo. Kad ga je Anelika ugledala, odmah joj se srce ganulo i ona je zagrlila Honorinu. Elvira, mlada udovica, pogledala je svoja dva djeaka koji su mirno sjedili na travi. Ista je misao proela obje ene. Hoe li ista sudbina jednoga dana zadesiti i njihovu djecu i baciti ih" polugole u umu, u ruke barbarskih Indijanaca? To bi se moglo dogoditi sudei po sluaju ovoga djeaka. 2ene su bile potitene i uzbuene gledajui malog nesretnika. Ve su one zamiljale kako e maloga okupati u toploj vodi kad uskoro doe meu svoje zdrav i itav. Izaslanici s jedne i druge strane sjedoe ispred vampuma. Pregovori nisu tekli bez smetnje. Zato niste doli s vaom lulom mira? zapita Nicolas Perrot. Zar ste doli unaprijed odbijajui svaku mogunost mirnog rjeenja?

 Mi smo doli samo zato da izborimo prijelaz preko rijeke dajui u zamjenu djeaka. Mi emo lulu mira kasnije popuiti sa Tekonderogom, Gromovni kom, kad vi odete i kad budemo sigurni da nas nee izdati ni on ni vi Francuzi, koji ste iste rase, a ni ovi akali koji su s vama odgovori Swanissit bez ikak va obzira. Zato si poveo tako nejakog djeaka u ovakoopasnom trenutku ratnog sukoba? zapita, ga Eomain de l'Aubigniere. U oima poglavice Seneka zaiskri lukav bljesak. Volim ga i ja sam mu jedini na svijetu. Nije htio,bez mene. Radije red da si ga htio imati pri ruci kad etvari krenu nepovoljno po tebe i kad doe trenutak da plati zloine koje si poinio meu nama i naim prijateljskim plemenima... Florimond je obavjetavao ene o svemu to se dogaalo. Najzad im je javio kako se sprema opa amnestija. Francuzi su namjeravali da objave kako 201 im nije stalo do ove neznatne ete Irokeza koji su se zaglavili izmeu rijeke i puta za svoju rodnu dolinu. Onontio, guverner Quebeca, nakon ugovora u Micbilimakinacu, smatra Irokeze za svoju djecu, a prisutni Francuzi zaboravit e njihova zlodjela, kao to ih je zaboravio njihov otac Onontio, i sjeat e se samo zadovoljstva to im ga je priinio Swanissit vrativi im djeaka. Bavica rakije, koju je Romain de l'Aubigniere osobno predao Svvanissitu, zapeatila je ovaj novi period mira isto onako kako ga je zapeatila i predaja maloga taoca. Ba tada se situacija pogorala. Svi su stajali. Swanissit i Outtake privedoe dijete ujaku, pustile ga s naroitim gestom i rekoe: A sad idi!" Djeak prestravljeno pogleda oko sebe i stade kriati. Baci se prema Swanissitu, zgrabi ga objema rukama oko mravih bedara, gledajui ga suznim pogledom i uplaeno ga preklinjui na irokekom jeziku. Grupa irokekih ratnika silno se uzbudila. Na njihovim dotada mirnim, istetoviranim licima javio se izraz zbunjenosti i izgubljenosti. Oni se okupile oko djeaka i stadoe ga nagovarati i preklinjati. to se to dogaa? uznemireno e Anelika

oforativli se starom Macolletu koji je mirno puio svoju lulu pod ogradom i promatrao prizor ironinim pogledom. On pomaknu na glavi kapu od crvene vune i ree: Ono to se zapravo moralo dogoditi? Djeak nee ujaku i eli da ostane s uroenicima! Ha, ha, ha! Podrugljivo se smijui on nevoljko slegnu ramenima. To se moglo i oekivati... Krianje djeakovo nadglasilo je svu onu graju. Kriavi glasovi Irokeza, uzvici, talasanje glava okienih perjem, sve je to podsjealo na jato uzbuenih papiga Ne mislei na svoje dostojanstvo, Outtake kleknu da bi bio blie djeaka i da ga bolje urazumi, ali se mali Francuz grevito uhvati jednom rukom za njegov snani vrat, a drugom za konatu vezicu koja je pridravala Swanissitovu pregau. Francuzima je to dojadilo pa se okupie. Svrimo s time! ree grof de Lomenie. Zgrabite, Aubigniere, svoga neaka milom ili silom i odvedite ga brzo odatle. Ako bude i dalje kriao, svi e se obezumiti. Kanaanin krenu prema Irokezima da pograbi 'djeaka koji je izazvao sukob, ali im je ruku pruio surovi ratnici krenue prema njemu s prijeteim izrazom lica: Ne dirajte ga! ini mi se da se situacija muti ree za sebe Eloi Macollet. To se moglo i oekivati! Zaista se moglo! Oni kau da Francuzi postupaju grubo sa svojom djecom, ali nitko nee smjeti da dirne vlas na glavi ovoga djeteta... Treba s njime strpljivo po stupati. To jedino moe koristiti. Ako je djeak isto onako tvrdoglav kako je njegov ujak Aubigni ere, on e tu sve do sutra stajati. Uostalom, svi su ti Aubignierovi tvrdoglavi kao mazge!... Anelika prie malo blie svome muu. to mislite o ovome dogaaju? proaputa ona. Mislim da se sve to moe loe zavriti Sto emo uiniti? Nita u ovom trenutku. Treba biti strpljiv. To nam preporuuju ova gospoda Irokezi.

On je bio miran drei se po strani i ne uestvujui u ovim pregovorima koji ga se nisu izravno ticali. Anelika je, kao i on, dobro znala da je naj-' glavnije ne uzrujavati se, ali je uzbuenje sve vie raslo. Djeak je bio crven od plaa i derao se iz svega glasa kao da je htio zauvijek otkloniti teku sudbinu koja mu je bila namijenjena: da napusti uroenike i 202 da ostane meu ovim bljedoliMm nakazamal lice mu je bilo obliveno suzama i slinom. Anelika je osjetila samilost prema oajnom djeaku. Trebalo je neto uiniti. Ona krenu u logor i pohita do spremita sa ivenim namirnicama. Pipajui ona nae to je traila: glavu eera koju je razlomila na nekoliko komada, zatim je zahvatila rukom u sanduk sa suhim ljivama, uzela jednu pregrt i urno se vratila na mjesto dogaaja. Lomenie je sazvao sve svoje zapovjednike. Pustimo ih da odu sa tim svojim deritem, a zatim emo zavojtiti na njih da im ga oduzmemo i da ih najzad unitimo. Ako ga za osvetu ubiju? rede Maudreuil. Nee, oni ga jako vole. Pevrac se umijea. U sadanjem trenutku prekid pregovora ne samo to bi nam donio neprilika kojima smo htjeli izbjei nego bi nam navalio jo i gore. Ja vas molim da se smirite i da budete strpljivi. Anelika se obrati Honorini. Pogledaj onog jadnog djeaka koji pJae; on se boji svih tih nepoznatih starijih ljudi. Odnesi mu komad eeja i suhih ljiva, uhvati ga za ruku i dovedi ovamo. Osjetljiva Honorina odmah je posluala. Djevojica bez straha krenu ravno meu Irokeze koje je prijateljski promatrala. Izgledala je poput male lutke sa irokom naboranom haljinom i zelenom platnenom pregaom. Njezina zelena kapa, ispod koje su virile kovre bakrene boje, sjala se na suncu. Na nogama je imala moka-sine sa suvracima ukraenim resama. Donijela ih je jedna Indijanka uoi odlaska porunika Pont-Brianda. Honorina je srdano pruila darove djeaku. Swanissit i Outtake prioe i stadoe hvaliti pred svojim miljenetom krasne poklone koje mu je pruala

Honorina. Oajni djeak naposljetku je pogledao. mrcajui promatrao je poklone. Da li je ikad 204 vidio eer? Ipak su mu suhe ljive bile milije, ali je njegov pogled bio prikovan za onaj bijeli komad eera za koji mu rekoe da je jestiv. Tada ga Honorina'uhvati za ruku i polako povede prema Aneliki. Svi su Indijanci bez daha gledali. Ono malo koraka to ih je dijete prelo odluivalo je o ratu ili miru. Anelika je kleei ekala i nije se micala od straha da ne uplai djeaka. Kad joj se pribliio, ona ga je blagim glasom nagovarala. To ti je eer. Oblizni ga malo. Vidjet ce kako je sladak. On nije razumijevao ni rijei, ali ga je glas An-elikin privukao. Upravio je pogled svojih plavih oiju prema njoj i, kao oaran, sasvim zaboravio etrah i mjesto gdje se nalazi. Moda ga je ovo lice bijele-ene, svijetle kose, s kapicom na glavi, podsjealo na njegovu majku, mladu Francuskinju, koja je bila ubijena i skalpirana za jedne grozne noi. Kao da se prisjeao neega. Anelika je nastavila da ga tjei. Stari Macollet je pritekao u pomo. Ublaivi svoj osorni glas, on je ponavljao na irokekom rijei Anelikine. To ti je eer. Okuaj ga... Djeak je napokon pristao da oblizne eer, & zatim ga zagrize. Osmijeh obasja njegovo suzama natopljeno lice i on se odjednom, oduevljen", radosno nasmija. Svi odahnue s olakanjem. Izaslanstvo irokeko se umirilo. Svi se pribliile i okupie oko Anelike i dvoje djece. Anelika je dozvala Elvirine djeake. Imate li togod u depovima to bi ga zani malo? Ona je dobro pogodila. Svaki djeak od sedam do deset godina, koji do sebe neto dri, skriva u svojim depovima svakakvih dragocjenosti. Barthelemv je 205 pronaao dva staklena klikera koja su mu ostala od posljednje igre na ulicama La Rochellea. To je naposljetku oaralo djeaka. Grupa ena i djece, to se oko njega okupila, odvue ga bez ikakvog otpora prema dvoritu, a zatim kud. Uoe u kuu i vrata se za njima zatvorie.

Anelika se bojala da djeak ne pone kriati kad se nae u kui iza zatvorenih vrata. Poto je pogledao po zidovima i neprimjetno zastao, inilo se da se sa situacijom pomirio te je iznenada sjeo na kamen pred ognjitem na kome je gorjela vatra. Ona je bila uvjerena da ga je namjetaj podsjetio na njegove djetinjske radosti to ih je doivio na svojoj kanadskoj farmi. Djeak je bio pod dojmom onoga to je ve jednom vidio. Grickao je eer i gledao Barthlemvja kako kotrlja svoje klikere po podu. Kadto bi neto progovorio na irokekom. Da ga sasvim umeka, Anelika je poslala- po starog Kanaanina sa crvenom kapom". Smjestila ga je pred ognjitem sa aom prepeenice. Budite ljubazni, gospodine Mecollet, budite tuma", kako se to u vas kae, izmeu nas i ovog mladog barbarina. Strah me je da se ne uzbudi ako osjeti da ga nitko ne razumije... Svakom djetetu dala je komad skupog eera da ih nagradi za njihovu pomo. Da nije vas bilo, draga djeco, imali bismo mnogo neugodnosti. Vi ste bili vrlo- korisni po srednici. Tako je mislio i gospodin Lomnie kada je malo kasnije doao da zahvali gospoi de Pevrac. On je izjavio da su se Irokezi mirno povukli i pomirili sa sudbinom njihova miljeneta. Dugujemo vam veliku zahvalnost, gospoo. Bez vas i vae ljubazne djece nali bismo se u veli koj neprilici. Mi vojnici esto zaboravljamo da u po jedinim situacijama samo taktinost jedne ene moe nai pravo rjeenje. Mi bismo se zbog toga crvuljka poklali, a samo va osmijeh bio je dovoljan... Zatim se okrenu prema djed i ree nesmotreno: Hou da vas nagradim. to elite? Omladina, zanesena svojim uspjesima i dugim boravkom na svjeem zraku, nije se nala u neprilici. Barthelemv je odmah izjavio: Ja bih lulu i duhana. A ja zlatnik ree mlai Thomas, koji je sauvao osjeaj vrijednosti to ga je bio donio iz Starog svijeta. Ja bih htjela no za skalpiranje... 1 da vidim

Quebec ree Honorina. Grof je bio iznenaen raznolikou .elja. Sto e no za skalpiranje jednoj djevojici? A koga to elite skalpirati? Honorina nije odmah odgovorila. Anelika se osjeala kao na eravici. Na sreu je Honorina izjavila da jo ne zna i da e o tome razmisliti. A to e ti, dragi djeae, s lulom? Pa da zapuim. Grof de Lomenie srdano se nasmija, dade Tho-masu zlatnik, obea Barthelemvju da e dobiti lulu, ali samo za mjehure od sapunice. Sto se tie noa, gospoice Honorina, poekat u dok razmislite koga ete neprijatelja skalpirati Ve sada vam mogu prenijeti najsrdaniji poziv" go spodina guvernera Frontenaca da posjetiti njegov Jijepi grad Quebec.

206 207 te vidarice Melusine i koristei se dobrim savjetima ljekarnika Savarvja. Sve bi joj to bilo ovdje od velike koristi, ali je godinje doba ve bilo poodmaklo da bi se moglo nabrati najpotrebnije ljekovito bilje, pod pretpostavkom da ga se u ovom kraju moglo nai. Unato tome, moglo se nakupiti ljekovite kore i korijenova u ovoj kasnoj jeseni. Sutra e se morati o tome pobrinuti. XXIV Shvaajui koliko moe nagla promjena ivota tetno djelovati na djeaka, Anelika je odustala da okupa svog novog tienika. Ali on strano zaudara protestirale, su go spoa Jonas i Elvira. Pogledajte mu kosu... si gurno mu je puna uiju. Znam. Ali se bojim da ga ne ustraimo ako ga odmah zaronimo u kabao. Strpimo se. Moda emo sutra moi da taj delikatni zahvat izvedemo. Meutim su se stvari same od sebe uredile. Pri kraju dana djeak bi se kadto uzbudio, zaplakao, ali bi ga Eloi Macollet ipak utjeio.

 Ja mu stalno govorim da e Swanissit i Outtake sutra doi da ga povedu u lov i rat, ako bude dobar. Kad je vidio kako druga djeca s uivanjem bu-kaju po toploj vodi, djeak je pristao da se okupa. Samo su ga povrno oprali. Mjeavina medvjee masti i praine tako se stvrdla na njegovoj koi da je inila neku vrstu smole. Anelika mu je dala da popije aj kome je dodala nekoliko kapi makova uvarka, to ga je nala u siromanoj logorskoj apoteci. Irac O'Connel rijetko je pobolijevao, a kad bi mu se to dogodilo, lijeio se rakijom. Ona je mislila na kesice s biljem koje je ostavila u La Rochelleu: na razne masti, na sirupe, na ljekovite napitke koje je pripremala za porodicu Berne, primjenjujui upu208 Predveer je svratio Romain e l'Aubigniere da uje vijesti o svome neaku. Ovaj je upravo blago zaspao, zamotan u pokriva, na leaju sastavljenom na brzu ruku, jer je odbio da spava u krevetu. Divljaar ga je tuno promatrao. Dobro znam to osjea aptao je kimajui glavom. I ja sam bio irokeki zarobljenik, tamo dolje u dolini Mohawka... kako da ovjek zaboravi te dane? Kako da zaboravi tu dolinu? Recite mi naposljetku nestrpljivo e Ane lika jesu li Irokezi vai prijatelji ili neprijatelji? Je li boravak meu njima srea ili nesrea? Izjasnite se ve jednom ... inilo se da je u neprilici. Poput Perrota, njemu se nije inila neloginom ta veza izmeu nostalginih i rodbinskih osjeaja. On odgovori: Da, bio sam sretan meu Irokezima. Ali ne mogu zaboraviti da su poklali itavu moju porodicu i Maudreuilovu. Moram da. im kou s glave oderera i ja u to uiniti. Znam da smo danas s njima zaklju ili sporazum. To je cijena za ivot moga neaka. Ali emo se jednoga dana ipak nai licem u lice, budite sigurni! Ona ga potiho zapita: Sto ete uiniti s djeakom? 200 14 Anelika u novom svijetu

 Povjerit u ga jezuitima. Oni u Quebecu imaju sjemenite za siroad i mlade Indijance koje odgajaju za sveenike. Andelika pogleda zaspalog djeaka. Njegov djeaki lik, osjenan prljavtinom, s izrazom tuge na licu, inilo se tako nevin i bespomoan. Sto e za ovo dijete, odgojeno u umama, znaiti tamni zidovi sjemenita u Quebecu? Bit e to za njega tamnica. Ona saopi svoje sumnje mladom Aubig-niereu. Zar se moralo toliko platiti za njgovu slobodu I sada ga zatoiti? Zar je trebalo da se preotme poganima samo zato da se spasi njegova dua? To je zaista plemenita briga. Meutim, da li se vodilo dovoljno rauna o srei i dobru djeakovu. Cim je poela govoriti, Kanaanin je nestao. Ti Kanaani dolaze i odlaze kao sjenke. U susjednoj sobi druga su djeca legla pod nadzorom Elvire. Gospodin i gospoa Jonas neto su ureivali u svojoj sobi. Eloi Macollet otiao je da trai duhana. Neko je vrijeme Andelika bila sama uz djeaka u predsoblju. Nemirno je spavao, jecao i neto traio oko sebe. Andelika ga blago milovae po prljavoj i zaputenoj kosi. Zatim mu namjesti pokriva koji mu je skliznuo niz nejaka gola ramena. U sobi je vladala tiina. ulo se samo pucketanje vatre. Kad se htjela podii, iza nje su stajali veliki poglavica S\vanissit i Outtake tako blizu da su rese na njihovim pregaama dodirivale njezino- rame. Ona ih je zaprepateno promatrala. Kako su samo uli? Ispred oiju joj je bila ruka poglavice Mohavvka koja je vrsto stiskala buzdovan od poliranog drveta na ijem je vrhu bio velik otrac od slonovae. Udarac ovog oruja mogao je raskoliti glavu, osobito a tako irokoj i glatkoj ruci poput ilibara, sa snanim miiima 210 Andelika se svladavala as ne skoi-- Ofci Out-takea inile su joj se kao dvije gotova nevidljive crne pukotine, a veliki poglavica Seneka nije gledao rifu ve zaspalog djeaka. Nakon kratkog vremena on se sagnut i poloi na krevet mali luk i tobolac sa strijelama, oroje kojim se francuski djeak nauio sluiti pod niegpsvim okfl-ljem. Odjednom se Svvanissit trgnuo i kao> a se osvijestio te stao hodati po sobi, a za njim Octttake* i razgledavati drsko sve oko sebe, dirajui svaku stvar i pretvarajui se da' ne vidi Aneliku. Zatim uoe u susjednu sobu. Andelika je eula krik gospoe Jonas, koju je us-traio njihov nagreni izgled s perjem na glavi u trenutku kad je podjarivala vatru. Dvojica su se Irokeza

glasno nasmijala. Dotad su utjeli, a sad se razbrblja-e podrugljivo iznosei svoje utiske. Gospoa Jonas ponovo kliknu kad su prljavim rukama dohvatili ipkastu tkanicu koju je ona razastrla preko krevete da je izgladi. Loe je uradila,, sirota ena, to je ba ovom prilikom iznijela svpje dragocjenosti. U djejoj sobi dvojica poglavica izazvale veliku graju, Elvira se bila skupila u jednom uglu sva drui, ali su djeca u njih gledala kao da su pokladne maske. Razoarani to. nisu nali nita zanimljivo, dva Indijanca upadoe u Anelikinu sobu. inilo se da su ovdje zadovoljili svoju radoznalost.Otvorie kovege, izvadie iz njih odjeu, ohvatie knjiges polica i stadoe ih prevrtati na sve strane i prelistavati. Andelika je pola za njima nastojei a bne mirna. Molila Je boga a se tkogod pojavi i a ih odavle odstrani, netko tko zna njihov jezik. Outtake joj se inio sumnjiv. Ako- je Svranissit ovamo doao a posljednji put vidi svoje posvoje, drugi je sigurno doao da zametne kavga sa enom koja ga je ponizila. Treba li ih izbaciti? proapta urar. Da se niste osudili. Raskolit e vam glavu. IV 211 Mada su tiho govorili, dvojica se Irokeza naglo okrenue prema njima kao da ih ele uhvatiti na djelu. Zatekoe Aneliku kako mirno stoji oslonjena na preagu vrata.. Njih je zabavljao ustraen izgled Evropljana. Oni su svuda oko sebe stvarali nered poput uzbuene djece. Uto je Swanissit otkrio putnu torbu i skupocjene predmete u njoj. Indijanac je bio zanesen. Stao je da premee u rukama ealj i etku, svijeu i peatni vosak, a zatim je svu panju obratio na runo ogledalo smijui se i kreveljei. Ali jo vie nego slika u ogledalu oduevljavao ga okvir od kornjaevine i zlata i drak koji je pravljen od istog skupocjenog materijala. Outtake kao da nije dijelio njegovo oduevljenje. On mu dobaci strogim glasom nekoliko rijei. Da li je on govorio poglavici Seneka da bijeli ljudi ne posuuju nita, da oni prodaju svoje poklofae i da ova ena pripada istoj zelenakoj rasi?... Swanissit se odmah uozbiljio i ozlovoljio. Onako visok i rnrav sav se skrutio u svojoj pregai i vratio ogledalo na svoje mjesto. Pognute glave promatrao je Aneliku pogledom ranjenog orla. Na njegovu izboranom licu javio se bolan izraz kakav je bio maloas kad je promatrao malog Kanaanina. Nakon kratkog razmiljanja on se prenu. Izraz likovanja obasja mu lice. "On opet dohvati ogledalo i zataknu ga za pojas kao da je njegovo,

a zatim izazovno pogleda Aneliku. Ali to je bio mangupski izraz, izazovan, i pretvoran. Tada mu se Andika priblii, pogleda u putnu torbu i pronae vezicu od crvene svile. Dohvativi ogledalo iza pasa Svvanissitova. ona mu ga stavi na grudi, ispod ogrlice od medvjeih zuba, poto je vezala drak crvenom vezicom i tako dodala ovaj novi i raskoni nakit barbarskom ukrasu. Poglavice su pratile njezine pokrete radoznalim pogledom. Ti koji govori i razumije francuski jezik tee ona Outtakeu hoe: li prenijeti velikome Se212 neki moje rijeci. Ja, Tekonderogina ena, u ime njegovo, poklanjam poglavici ovo ogledala koje mu se svia. Outtake, ne govorei nita, prevede njezine rijei. Promatrajui ogledalo, koje se sjalo na njegovim grudima, Swanissit naglo ree: Da li bijela ena namjerava prevariti velikog poglavicu Seneka? Swanissit zna da bijeli ljudi tako krasne predmete upotrebljavaju onda kada slue svo me bogu. Ve je jednom Crna Mantija odbila da mi pokloni ogledalo u kome se on ogleda svaki dan i koji svaki put poljubi, mada je Swanissit za nj nudio stotinu dabrovih koa. Sto oni time misle? pitala se Anelika. Sigurno je koji jezuita odbio da im pokloni kakvu pliticu ili neto drugo to se odnosi na slubu boju. Kako da im objasni da to nije isto... Ba joj stalo do toga!... Zato se veliki poglavica Seneka boji da e biti prevaren? zapita ona glasno- Zar ovaj predmet nije dostojan* da resi grudi velikog i uvaenog poglavice Pet plemena. Njoj se odmah uinilo a Swanissit shvaa smisao njezinih rijei jer se gotovo djetinjska radost zakrijesila u oima sijedog Indijanca. Sav je zraio radou i ponosom. On se trudio da zadri ljudsko dostojanstvo. Izrekao je nekoliko rijei koje su dobile u tumaenju Outtakeovu prezriv ton. Bijeli ljudi ne znaju praviti poklone. To je podli soj trgovaca. to eli postii bijela ena tim po klonom? Bijela je ena ve naplaena time to joj je ukazana ast da u svome stanu primi velikoga Swanissita, poglavicu Pet plemena. Da li je francusku enu uplaio posjet krvo

lonih Irokeza zapita Swanissit preko svoga tuma a Outtakea. Da, uplaila sam se. Iznenadio me dolazak uvenih irokekih ratnika. Ja sam slaba ena... koja 4e nesposobna da rukuje orujem u svoju obranu. 213 Dok ^e to govorila, gledala je ravno u Outtakea. Mislila Je da e on jedini osjetiti smisao njezinih rijei, ali je Swanissit sigurno namirisao neto o nezgodi svoga zamjenika koga je umalo zaklala bijela ena, ili je to pogodio. On se buno nasmija, to je bilo uvredljivo za poglavicu Mohawka, pljeskajui se rukama po bedrima i dobacujui mu podrugljive poglede. Anelika je smatrala da je prevrila mjeru po-nizivi Outtakea. Odluila je da ublai njegovo raspoloenje i da objasni svoje rijei. Sanjala sam udan san ree ona. Nala sam se na izvoru, gore na breuljku, pri zapadu sun ca, gdje me je neprijatelj vrebao i zaskoio. Kad sam se ujutro probudila, ja sam dohvatila no i ponijela ga sobom kad sam otila na breuljak, jer nas snovi esto opominju... Kad je spomenula san, obojica se uozbiljie. Nestalo je mrnje, svake ironije, nepovjerenja. Nastavi ree Outtak promuklim glasom. Nastavi, bijela eno, i priaj nam o svom snovi enju. Oni joj sasvim prioe i nagnue se prema njoj poput djece koja ele uti nastavak uzbudljive i jezovite prie. Uto se vrata naprosto prolomie. Naoruani vojnici i divljaari pojavie se na vratima. Na elu su im bili Nicolas Perrot, Pont-Briand, Maupertuis t Troprsti. Oni pogledae na pod i Anelika je imala utisak da trae njezin le i raskoljenu glavu. Kad je ugledae ivu i u najboljem raspoloenju meu dvojicom stranih Irokeza, ostadoe zgranuti. Gospoo! promuca Pont-Briand jeste li? niste li?... Ne, iva sam ree Anelika to elite? Rekoe nam da su u va stan upali Swanissit i Outtak. Da, tu su, doli su da vide to je s njihovim miljenetom i donijeli su mu oruje. Pokazuju da su brini, te su mi vrlo simpatini.

Nicolas Pen?ctt je uzdrhtao gledajui je mirnu izmeu ta dva mrka i grozna ratnika koji su stajali pokraj nje. Otkad sam vas sreo u La Rochelleu uzviknu on vi me stalno zauujete. Pa dobro! Budui da se nita nije dogodilo, mi emo im oprostiti smioni upad. On se obrati dvojici poglavica na njihovu jeziku. Anelika je nejasno' shvatila po njihovim pokretima da ih on poziva na gozbu s bijelim- ljudima. Ali oni zanijekae glavom. Kau da e prisustvovati gozbi kad ih pozove Tekonderoga i kad odu svi Francuzi iz Quebeca prenese njihove rijei Perrot. Oni vas pozdravljaju i kau da e se opet vratiti. Poglavice se dostojan stveno ualjie uz pratnju sve do izlaska iz utvrenog logora. Vrata se za njima zatvorie.

214 215 XXV Hoe li ve jednom otii? Hoe li otii svi? Kad emo biti sami,, u miru i tiini? Tako je uzdisala Anelika elei da bar jedan trenutak bude sama S muem, daleko od stranih pogleda. Tada bi ona mogla da odmori glavu na njegovu ramenu, da ga vrsto stisne, da iz njega crpe snagu koja bi okrijepila njenu, jer je osjeala da je on miran i bezbrian. Njega nikada nije u ivotu muila briga, ak ni u trenucima muenja ili onda kad mu je smrt bila pred oima. Kad bi se naao pred opasnou ili iskuenjem, on je skupljao sve svoje snage za borbu i otpor. Prije svega, nikada nije prikrivao opasnosti, teke situacije i uvao se toga koliko god je mogao, ali sve to se odnosilo na budunost, to je pripadalo carstvu mata, sve to nije na njega utjecalo. Samo stvarna, prisutna, opipljiva injenica za njega je neto znaila. U ovim danima ratnih sukoba, Anelika je otkrivala tajne jedne muevne due koju je enska osjetljivost jedva mogla zamisliti. To otkrie inilo je da je mua osjeala gotovo kao stranca, ali stranca koji ulijeva spokojnost. On je zaista bio nevjerojatno spokojan usred oluje, a ona

je. osjeala da e joj ivci sasvim popustiti, ako jo jedan ili dva dana bude trajala ta vreva, ta teka napetost, to naglo mijenjanje osjeaja nade i propasti, koji su nadolazili kao udarci udljivog vjetra. Otkad je dovela poglavicu Outtakea s brda, stvari su se sasvim promijenile. Bilo je neeg drukijeg u ponaanju drugih. 216 Ona se sada osjeala vezana uz druge, uz njihov opstanak i njihove tragedije o kojima prije nije nita znala. Bila je svjesna da pomalo postaje dio Novoga svijeta, da prihvaa njegove borbe i njegove strasti. Oni e otii govorio je Joffrev de Pevrac, tako uvjerljivo kao da je to gotova injenica. Svi e otii, a mi emo ostati sami u Katarunku. Malo pomalo sve se vei broj amaca otiskivao od obale. Doao je i dan kada se grof Lomenie-Chambord otisnuo posljednjim amcem francuske ekspedicione flotilje. Dogaaji se nisu razvijah' onako kako je on predviao kada je krenuo prema Katarunku da ga napadne, ali malteki vitez nije alio za tim. On je mislio na ovaj brani par koji se smjestio na obali rijeke smatrajui ga kao simbol neega to on ne bi mogao proivjeti, ali to je uvijek .elio susresti. U daljini su konji pasli na panjacima. Zrfkanje popaca ispunjalo je zrak. Ostavljam vas same ree grof de Lomenie Chambord. Zahvaljujem. Sto e biti ako ne uspijete uvjeriti Irokeze u vae plemenite namjere te ih spopadne napast da vas udese i opljakaju prije nego se vrate kui? Neka nam Alah pomogne! Grof de Lomenie se nasmija jer je i on bio stari znanac Mediterana. Alah je velik odgovori on. Na zavoju rijeke dugo je mahao svojim eirom. 217 XXVI Sada e otpoeti njihov osmaljen ivot, a s njime i doivljaji. Ostali su sami. Nisu vie pripadali nijednom narodu, ni predstavljali nijednog kralja.

Kad dou Irokezi i zatrae saveznitvo Joffreva de Pevraca, oni e se ponaati prema njemu kao-da je vladar koji govori u svoje ime. Oni su se opet nali u svome boravitu i protiv oekivanja. Uveer radosno proslavie ,,u porodici" svoju pobjedu i svoju sauvanu nezavisnost. S aama vina u ruci nazdravljali su svome starjeini, Joffrev de Pey-racu, i njegovoj vjetini koja ih je i opet izvukla iz kripca. Te je noi Anelika osjetila nov zanos grlei onoga koji je sve njih podravao i nije ih iznevjerio, upijajui njegove strasne poljupce, kao da je time htio, poto je minula opasnost, osvetiti se sudbini. Za doek irokekog izaslanstva Joffrev de Pey-rac je obukao prsluk od crvenog baruna, protkan srebrnim cvjetovima i perlama od crnog jantara. Na izmama od crne koe imao je srebrne mamuze 21,8 Drei raku na srebrnom balaku svoga maa, on je oekivao izaslanike ispred logora. est njegovih panjolskih gardista stajalo je kao ukopano s halebardama, u svijetlim oklopima i kacigama, s njegove lijeve strane, a s desne est njegovih mornara u stavu mirno", obuenih u neku vrstu arene uniforme: kabanica uto-crvena, hlae crvene, izme od rie koe, uniforma koju je saio neki kroja iz Seville za kunu livreju. U rijetkim Je prilikama nareivao svojima da obuku paradna uniformu. Novi svijet, osim pod panjolskim gospodstvom, rijetko je prihvaao rasko Staroga svijeta. U sjeverne emlje dolazili sa ljudi gotovo goli i bosi i nuda ih je dugo prisiljavala da ive u velikom odricanju. Takav je bio ivot onih koji su izbjegli vjerskim progonima, poput engleskih puritanaca ili francuskih hugenota, tako da su Jonasovi Imali isti onaj skromni zaveljaj sa svim njihovim imetkom to su ga ponijeli jo iz La Rochellea. Joffrev de Pevrac je doao s brodovima poto se obogatio pronalaskom blaga na Karibima. On je, dakle, mogao svoje ljude raskonije obui, ak je i meu robom, koju je u ogranienoj koliini donio sa ,,Go-uldsboroa", zadrao vonjike uniforme smatrajui da je to korisno. Kad su Irokezi krenuli prema logoru, udili su se tom blistavilu, sjaju doeka koji je upotpunjavao jesenski izgled prirode. Ogromno javorovo stajpio s rujnom kronjom, koje je visoko izraslo pored ulaza u logor, kao da je bilo postavljeno za doek isto onako kao i stabla du breuljka izrasla poput slavoluka. Otar i jak vjetar povijao je sivkastu travu koja je bila nalik na oporu slamu to jse sputala i dizala pod njegovim fijucima.

Swanissit je drao preko :ruku puku sa kundakom od sedefa. Bila su petorica: Swanissit, Outtake, Annisera, Ganatuha, i Onasategan, goli i vitki sa svojim je219 nostavnim konatim pregaama koje je vjetar zanosio. Onasategan je bio poglavica Ounontaga, Ganatu-ha jedan od najhrabrijih voa Onejuta, Annisera je mogao govriti u ime Kajuga, jer je bio roeni brat njihova poglavice, premda iz rase Seneka. To su bili najugledniji meu predstavnicima Pet plemena iz Doline kukuruza, a doli su da sklope savez s Gromovnikom i na sebe preuzeli teret ovog rizika iz ljubavi prema svojim narodima, U osjeajima, to su im ispunjali srca, javljalo se nepovjerenje koje su nastojali prikriti oholim dranjem. Gledajui ih odozgo kako prilaze, Anelika se pitala kakvi osjeaji ispunjuju ta divlja srca. inilo joj se da osjea njihovo nepovjerenje, nemir i bol. Swanissit im je bio rekao: Pet plemena nije vie ono to je nekad bilo. Treba sada nastojati da se sporazu-mijemo s bijelim ljudima." Sudbina Irokeza zpravo se ispreplela" na vrlo suptilan nain sa ivotom Anelike. Da li je to bilo zato to je ivot Outtakea ovisio o njoj u trenutku kad ga je noem napala, ili zato to se ona pria o kornjai uplela izmeu njih i nje?... Ujutro je ona s Honorinom odabrala najljepe staklene perle meu onim drangulijama" koje su bile namijenjene 'trgovanju. To je za starog Swanissita ako nas opet po sjeti. On je vrlo ugledan ovjek. Da, i ja ga volim izjavi Honorina. On je bio vrlo paljiv prema djeaku. Zato je djeak oti ao s -Francuzima? On bi nas nauio da gaamo lukom. Anelika bi rado bila zadrala kanadskog djeaka, ali nitko nije to spomenuo. Na pola puta od breuljka Irokezi naoe poklone koje im je namijenio Joffrev de Peyrac, a s poklonima i skupocjeni vampum koji je on izvadio iz svojih kovega. Kada Swanissit i njegovi odgonetnue poruku koju je oznaavala vrpca s nanizanim perlama od 220 bijelog i tamnoplavog porculana, pokazale svoje zadovoljstvo.

Pogledae se maui glavom i govorei: to je dobro! to vrijedi!... Swanissit je sigurno rekao svojima da je ta ogrlica nekada pripadala Mohikancima i bila njihovo skupocjeno blago. To to grof de Peyrac posjeduje ovakvu skupocjenost dokazuje vrijednost njegovih veza i vanost koju mu pridaju uvena plemena Juga. Srce im je snano udaralo kad vidjee da im to poklanja. Obuze ih grozniava strepnja na samu pomisao da e to njima pripasti. Svvanissit je u mati zamiljao sebe kako prolazi kroz naselja Dugih kua i kako na rukama nosi skupocjeni vampum. Drhtao je od pomisli kako e se narod uzbuditi kad to vidi, kao to drhti koa na bubnju pod udarcima veseloga muziara. Odloie oruje: lukove i tobolce, mukete sa se-defastim kundakom i lulu od crvene gline. Bila je samo jedna,, priprosta i neugledna, ve odavno neupotrebljavana, jer nije bilo duhana da se njime napuni Odloie lulu i uzdahnue jer ugledae meu poklonima bijelih ljudi, na utavljenim koama, smee pletenice duhana, lijepo poredane, naboljeg duhana iz Virginije, kojega je fini miris draio nosnice. Kako e biti ugodno puiti sjedei oko vatre na-&0 sveanih uzajamnih obaveza. Ipak se nije smjelo popustiti iskuenju i zanemariti obredne i sloene tajne pregovaranja, koja su tako-vana jer se radilo o budunosti Irokekog saveza. Anelika je zamolila mua da ne prisustvuje ovoga puta obred. Unato ulozi koju je imala, pomalo i protiv svoje volje, u pripremanju ovog sastanka, ona Je smatrala da njezina prisutnost nije potrebna. Uavela je razlog koji joj je jednom Nicolas Perrot objasnio: u irokekoj zajednici ene, a osobito majke, Imgju pravo rijei, ali u Vijeu mukaraca njih zastupaju, uglavnom, mladii koje one izaberu. Osim toga, 221 nju od jutros jako boli glava, pa nema snage da podnosi kriavo brbljanje Indijanaca koje traje satima, ni njihov odvratan miris, njihovo podrigivanje i mrcanje, te useknjivanje rukom ili kosom. Joffrey de Peyrac se sloio s njome da ne prisustvuje pregovorima ako poglavice izriito ne zahtijevaju njezinu prisutnost. Zapravo, ona se bojala da ne susretne Outta-kea, poglavicu Mohawka. Radije bi pozdravila Swa-nissita, pa mu je po Nicolasu Perrotu poslala, da ispria svoju odsutnost, ogrlicu od venecijanskih perla koju je za njega odabrala. Kad je vidjela da su izmijenjeni pozdravi i da sn otpoeli pregovori, ona se povukla, jer joj je bilo pomalo hladno, u malu nastambu gdje je provela cijelo poslijepodne u drutvu s prijateljima f djecom.

Povremeno bi netko dolazio a: je obavijesti o toku pregovora. Iz savjesnosti i samoljublja, iako je osjeao glad, a zamamni ga mirisi koji su dopirali iz utvrenog logora muili eljom .da zavri dugi govor, stari je Swa-nissit svejedno produio razgovore kop su prelazili svaku ljudsku strpljivost. Ali je strpljivost, grofa e Pevraca bila bezgranina. Swanissit je dugo isticao da su dola svega petorica zato to je postavio Tahouguetea na Selo svojih suplemenika, onih koji su jo bili u umi i onih koji su poeli prelaziti rijeku na zavoju, Np3b je mnogo, vrlo mnogo, moda i tisuu, mnogo- vxM nego to su mislili Francuzi koji su otili. Ako on, Swanissit, utvrdi da ga Gromovnik pokuava zavarati, da su njegova obeanjja lana, da on samo eli da Irokeze oslabi nastojei a zakopaju ratnu sjekiru kako bi pomogao Francuzima da to vie prevare Pet plemena, neka se pripazi i neka odmah ostavi svoje oruje, jer e Irokezi, prije nego se vrate u svoj kraj, s veseljem ispei nekoliko bijelaca rznika i varalica. Ima meu njima lijepih skalpova: tvoj i tvojih sinova, Tkoneroga, Takoer i skalp 2S2 tvoje ene. Neu ga ja skinuti, ree stari poglavica, kao da je to gotov in, jer ja, to treba da zna, i to naglaavam, nikada nisam za svoga ivota ubio ni skalpirao koju enu. Ja u radije umrijeti nego oduzeti ivot eni ili djetetu, kako je to u tradiciji naih naroda. To ne bih mogao rei i za ovo novo pokoljenje ratnika, izjavi on, prezirno pogledavi trojicu drugih poglavica koji su bili zreli" ljudi, jer su ti ratnici nauili od bijelih da ne potuju onoga koji daje ivot, koji osigurava budunost, i ti su okitili ulaze svojih atora skalpovima ena. Sramota! Uskoro, e moji suplemenici postati isto takve kukavice, bez ikakve plemenitosti, kakvi ste i vi bijeli ljudi. Ali ja ih ipak moram braniti i osigurati im budunost. Peyrac je dostojanstveno i mirno preao preko ovih rijei i prijetnja. On je znao ublaiti-nepovjerenje Swanissitovo koje se oitovalo u ovom njegovom ranijem loem raspoloenju. Razgovor se otegnuo i oni bi jo stajali na istom mjestu sve do sumraka da se vrijeme nije naglo natmurilo. Vjetar je popustio, ali se spustila gusta magla koja se naglo podigla s rijeke i jezera i pritisla poput oceana jelovu emu i vrhove brda. Trebalo je, dakle, pokupiti poklone, vampume, kalumete, i poi u utvreni logor gdje su ljudi stvorili toplo i svijetlo utoite koje razgaljuje tugu i tjera mrak podzemnoga carstva. Zapalie veliku vatru na ognjitu u prostranom predvorju. Pripremie gozbu, astei se masnom hranom, mirisnim

kukuruzom i kiselim bobicama. Uivalo se u puenju, u plavim kolutima dima, u prozirnom alkoholu. Ovakvu su gozbu mogli izdrati samo oni koji su navikli na barbarske gozbe i gusarske orgije, gdje se jelo I pilo do iznemoglosti. Florimond i Cantor otioe u stan da jedu zajedno s djecom, enama i trijeznim ljudima, ili s oni* ma koji su imali osjetljiv eludac. Anelika se smijala njihovu smetenom izrazu. Mladi Bretonac Yann takoer se pridruio njima go223 vorei iskreno da on ne voli piti, ni jesti do iznemoglosti kuhano medvjee meso, i da mu se povraa kad vidi kako se Indijanca, opijaju do besvijesti. Priao im je i Malteanin Enrioo Enzi koji je imao osjetljiv eludac. Toga se stidio, ali kako je bio na glasu kao vjet rukovalac noem, nitko mu nije zamjerao kad bi onako ut odbijao au vina ili estoka pia. U drutvu gospoa vee je proteklo veselo. Pjevalo se, sviralo u gitaru i svirale. Jeli su utipke, eerne bombone sa slatkim koprom, koje su djeca osobito voljela i grickala sjedei oko ognjita. Gazda Jonas priao je priu o vukodlaku iz pokrajine Saintonge (Senton). Odavno je nije priao pa se povremeno nit prianja gubila. Nije to bilo s razloga to ga je pamenje izdavalo. Sjeao se on vrlo dobro, ali tu priu nije priao otkad su mu jednoga dana jezuiti u La Eochelleu, ugrabili dva sina koja vie nikad nije vidio. On je ipak hrabro izdrao do kraja, a panja koju su mu ukazali bila je nagrada za njegov trud. Florimond i Cantor, zajedno s ostalima, molili su da jo neto pria. Najzad svi odoe spavati. Anelika je savjetovala svoje sinove da ovdje ostanu jer u prostorijama druge kue gdje su stanovali nee moi spavati zbog buke koju prave uesnici gozbe. Oni se umotae u pokrivae i legoe pored ognjita. Magla je polako uspavljivala. Meko je obavila svu prirodu, a nejasni i zbrkani umovi prodirali su kroz njenu gustu zavjesu, natopljenu zlokobnom tiinom. Na sva etiri straarska mjesta na nasipima strae su uzalud napinjale pogled i sluh ne bi li razabrati razne umove: ljapkanja, bukanje, koja su im nejasno dopirala s rijeke kroz maglu, nekakve uzdahe, priguene odjeke koji su se irili kroz magle-nu zavjesu: od aba pored rijeke, od kozodoja i sova u umi

Odsutnost Indijanaca Metallaka i Narantsonaka koji su napustili svoj logor, inila je no jo tajanstve-nijom. Za druge koje noi vidjele bi se ak i kroz maglu vatre, osjetio bi se miris dima koji bi prodirao Iz okruglih indijanskih vigvama, uo bi se pla nejake djece. Ali te veeri sve je bilo tiho. Logor Katarunk utonuo je u duboku no poput olupine u dubokom oceanu.

224 AaOemu u novom 236 XXVII U Katarunku magla napolju, magla ir nastambama. Napolju hladna, u nastambama topla. U noi, siva magla, sva protkana tek primjetnim kristalima inja, a u nastambama plavi gusti ko-lutovi od duhanskog dima. Napolju, magla beskrajnih prostora, s grobnim mirisom, memljivim i hladnim, pritisla tamnu zemlju kao opasna ivotinja koja hoe da prodre u skrovite ljudsko, a u prostorijama mirisava magla, s gustim i skladnim kolutovima dima koji se izvija iz dugih lula, to ih sa zadovoljstvom pue bezbrini i siti gosti. Swanissit je zadovoljan. Stari se Seneka najeo do sitosti. Malo je pio, jer se boji mahnite"! jake rakije koju nikad nije zavolio. Isto tako nije htio piti ni piva ni vina. Ali je uivao u vodi iz dubokog zdenca, s okusom zemlje, kojom je zalivao obilne obroke masnih jela Ui kae od kukuruza. Pretjerano uivanje u jelu i puenju, nakon dugog posta i ratnih napora, na njega je djelovao isto kao i teko pie, te je i on bio pijan kao i ostali. On sanjari o vampumu koji e nositi na rukama i pokazati ga Vijeu majki i staraca. On sanjari o primljenim poklonima, o preuzetim obavezama; o Velikim lovitima koji oekuju vrlog ratnika poslije smrti. Ima veernjih gozbi koje srce ispunjuju zadovoljstvom. Iako je on jo na ovom svijetu, njemu se ini da je radost nagraenih dua ista kao i radost to je osjea ove veeri. Nita ne manjka. Cak mu se pred oima iznenada stvorio kakvog li iznenaenja! barun de Maudreuil, drugo njegovo, davno posvoje, koji se grohotom smijao maui svojim kratkim -maem.. 226 . - . '' '

xxvm Jo je bila duboka no kad zarzae konji. Netko je napolju zavikao: Medvjedi!... Joffrev de Peyrac se podie i pohita prema vratima. Unato njegovoj uroenoj izdrljivosti, nije bio siguran u se dok je nesigurno prelazio preko tje-lesa pijanih gostiju; Koliko god se ovjek pridravao svih pravila gostoprimstva, nema teeg sluaja nego onda kada se slavi vaan ugovor s poglavicama Indijanaca, a posebno Irokeza, Njihova izdrljivost u razgovoru, jekt i piu takve'je prirode da u tome rijetko zakau. Na sreu, .strpljivost Joffreva de Fevraca bila je iskuana. On je mogao barem reci da je za jednu no mnogo uznapredovao u znanju irokekog jezika. Hladni ga zrak osinu. udio se to ne uje vlastite korake dok je prolazio preko dvorita prema vratima utvrenog logora. Nigdje svjetla. Cuo se jo nekakav povik, udan i promukao. Prepoznao je glas panjolca Pedra Majorise, jednoga od svojih straara. U tom trenutku snaan ga udarac tresnu po ramenu i on zatetura. Taj ga je udarac zapravo morao pogoditi u glavu, ali mu je on nagonski izmaknuo. Osjetio je odakle dolazi pa je odskoio u stranu. Drugi su udarci nasumce padali po njemu jer je bila gusta magla. On je pipajui hvatao ljepljiva tijela, stezao ih samrtnim stiskom, vjetinom koje je tajnu nauio u nekim istonim lukama, S uo kako kosti 8 227 pucaju. Ali njegovi napadai kao da su imali neunitiv ivot jer su neprestano napadali kao stoglava adaja. Udarac sjekirom, koji bi ga sigurno pogodio u elo da mu nije izmakao, okrznu ga iznad sljepoonice po kosi. Krv brinu i on osjeti slani okus na usnama. Jednim skokom otrgnu se od zmijskog spleta koji ga je sputao i smrt mu priprercfao te jurnu kroz udnu i zagonetnu tiinu. Oi su mu se bile privikle na mrak, ali je bio svjestan da u mraku ne moe vidjeti tako dobro kao Indijanci. Ipak razabra neku sjenu koja ma je prilazila i postajala sve vea u gustoj magli. Ovoga puta on udari prvi tekim srebrnim drkom svoga pitolja ravno u lice. Sjena pade i nestade, ali u nonoj tami pristizale su druge, brojne sjene koje su ga okruile pokuavajui da ga zgrabe.

Rana mu je oslabila snagu. Peyrac potra prema rijeci da im umakne. Jurnu prema vodi. im osjeti strmi nagib obale, on se baci u vodu. Tamno i ledeno sklonite uini mu se tako prisno da se sasvim prepustio vodi jedva diui, ne mislei nita, i n5emu se za neko vrijeme inilo da proivljuje svoj bijeg a voama Seine prije petnaest godina kada je skliznuo sa amca gdje su ga kraljevi muketiri bili utovarili napola mrtvog. Neto ga zaustavi. On se zakvai za nekakvo granje, dohvati se nekakvih ila. Crveno i hladno svjetlo udaralo mu ti oi. Uinilo mu se da je netko ispalio prema njemu raketu. Ali se odmah prisjetio da je to rumenilo zore i sjaj sunca na ishodu. Svjetlucava bjelina zamijenila je crni zastor noi i njemu je bilo jasno, mada je mislio da nije izgubio svijest, da je neko vrijeme bio bez svijesti poto se popeo na obalu. Odmah je pomislio: Ona!... Anelika... Tamo, u logoru,... to se dogodilo?... Ona je u opasnosti... Djeca!... To ga odmah rasvijesti, bijes ga obuze, mada je izgubio dosta krvi, i razbudi u njemu stranu snagu. 228 On se sav napregnu, vrebajui opasnost, spopade ga neka vrsta oputenosti koja mu se javljala u trenutku borbe i inila ga slijepim i gluhim za sve to nije bila borba i opasnost s kojom se morao ogledati Cak mu se i misao na Aneliku izbrisala iz svijesti. On je bio samo bie koje se brani svim svojim nagonskim snagama i steenim sposobnostima i njegovi su neprijatelji dobro znali kako je ovjek u ovakvom stanju nepobjediv, ak i onda kad je sam. Polako se uspravi i pogleda oko sebe. Nalazio se pod vrbom ije se granje sputalo prema vodi, zlatno granje pokriveno snijegom, koje se blistalo poput skupocjenog pokrova. Snijeg je prekrio itavu krajinu blistavom bjelinom, zastro je tiinom. Nigdje uma ni jeke koraka. Snijeg je neujno pao usred noi pomijean s maglom. Dovoljne su bile prve zrake sunca pa da se u ovim krajevima nevjerojatne hladnoe zbrie jednim dahom gusta zavjesa magle i da itava krajina sine bljetavom jasnoom. Grof de Pejrrac je opazio da je daleko od nastambe. On je zamijetio tamni opkop oko nje, na iz-breini obale, i guste perjanice dima koji se lijeno izvijao iz dva dimnjaka, tako bijele kao snijeg pod jutarnjim nebom. On oprezno koraknu ne skrivajui se. Drao je pitolj u ruci spreman da opali. Otrim pogledom pretraivao je okolinu. Nigdje ljudskog lika. Malo povie on otkri svjei trag koraka koji su ili uz strmu obalu. Sto se vie

pribliavao nastambi, tragovi se umnoie prema desnoj i lijevoj strani. Logor je bio opkoljen prije napadaja. Napadaj? Nisu napali, ve prodrli u logor bez tekoe. On je u dvoritu dobio udarac. Kako je krenuo stazom koja se nazirala pod tankim pokrovom snijega, a vodila je od obale prema glavnom ulazu u logor, on ugleda isprueno ljudsko tijelo. Oprezno se priblii i okrenu ga. Indijanac je imao raskoljeno elo iz koga je curila krv i mozak. 229 To je tlo ovjek koga je udario nou drkom pitolja. On ga je pomnjivo razgledao. Mada je stajao na otvorenom prostoru i mogao posluiti za nian svakom neprijatelju, bio je svjestan da ga nitko nee napasti. Indijanac je pripadao onima koji dolaze nou, a povlae se u zoru. To su bili oni koji se ne boje smrti u mraku jer njihove du5e nisu izloene prokletstvu predaka, jedini koji se usuuju... Oni pripadaju samo jednom soju, i sagnuvi se prema mrtvacu, Joffrejr de Peyrac se uvjerio. Nekakav je predmet blistao na Indijanevu vratu. Grof ga otrgnu jednim zamahom 5 vrata, pogleda ga i strpa vt svoj prsluk. Zatim se polako zaputi prema Katarunku. XXIX Anelika nije mogla dugo zaspati. Osjeala je bolove u sljepoonicama i u oima. Nekoliko abenakikih pjevaa pozvalo je Nico-las Perrot na nonu gozbu da muzikom zabavljaju irokeke poglavice. Pjevai su tresli svojim prapor-cima od kornjaevine, udarili u bubnjeve, svirali u svoje sviraljke sa est rupa. Na pergamentskim oknima malog prozora igrali su crveni isprekidani odrazi vatre s ognjite. Anelika se stalno bojala da se tamo ne pojave prijetee sjenke. U dvoritu su plesali Indijanci sitnim zanosnim koracima, a ona je zamiljala kako se poglavice i bijeli ljudi vesele u prostorijama, kako jedni drugima dodaju drvene zdjele pune heljde, prelivene medvjeom mau i sjemenkama od suncokreta,, te komade kuhanog mesa i osobito pehare rakije. Povremeno bi promukli i jednolini povici nadglasali buku reske i piskave muzike i Anelika bi sva uz-rhtala neugodno se osjeajui. Ona je osjeala strah jer nije bilo pokraj nje mua.

 Htjela bih da bude pored mene sanjarila je ona djetinjski. Silno eznem za tobom... Odjednom se sve to zamutilo i ona je utonula u duboki grobni mrak i tiinu. Kad se probudila, svuda je bila iste tiina. Svjetlost dnevna bila je nalik na mirkavo svjetlo koje probija kroz svjetiljku od alabastra. 231 Kraj uzglavlja ugledala je lik Outtakea. Bio je nag i samrtno blijed, nalik na kip od utog mramora. Nagnute glave gledae u nju, i ona odjednom spari rumenu krv kako mu tee iz ramena, ili iz grudi, nije bila u to sigurna. On promrmlja u jednom dahu: eno, pokloni mi ivot! Ona skoi iz kreveta i te bolne prilike Mohawka odjednom nestade. Nikoga nije" bilo u sobi. Ja u poludjeti pomisli ona. Da se ne ponu meni, kao ovom svijetu ovdje, ukazivati pri vienja? Prijee rukom preko lica nekako izgubljeno. Srce joj je ludo udaralo. Oslunu. Sto znai ova potmula tiina? Znala je da je tome razlog neki dogaaj. Neto se dogodilo! Brzo se obue. U urbi dohvati ogrta od grimi-tne svilene tkanine, isti onaj koji je bila uzela kad Je odlazila neke veeri na banket. Nije bila svjesna da e ovaj nesvjesni gest spasiti jedan ivot U oblinjoj prostoriji njezina su dva sina jo uvijek spavala tvrdim mladenakim snom; prislonivi uho na vrata Jonasovih i djece, te uvi njihovo lagano disanje, ona se umiri. Ali gluha tiina oko nje inila joj se neobinom. Ona tiho prie ulaznim vratima, podie zasunak i otvori ih. Udari, joj u lice blijeda svjetlost koja je jutros prodirala kroz mala neprozirna okna i koja ju je zaudila kad se probudila. U isto vrijeme obavi je hladan dah dok je zbog bljetave svjetlosti murei gledala, i umalo to nije uzviknula. Snijeg!... Snijeg je pao u toku noi, rani, neoekivani snijeg, koji je polako padao, obavijajui svojim mekim ogrtaem utvreni logor, priguujui povike, zazivanja, pucketanja vatre, umrtvljujui svaki ivot, svaku buku, svaki pokret 232

Ujutro su pahuljice prekinule svoj potajni ples, ali je iznenaenje ostalo. Drevna zdanja inila su se jo tamnijim, mrklijim pod bijelim pokrivaem. Pramenovi magle jo su lebdjeli na rubovima palisade sjenei njezine obrise na granici utvarne krajine. Sve je bilo pusto. Unutar ograde, na bijelom sagu, vidjeli su se svjei tragovi ljudskih stopa u raznim pravcima. Anelika je primijetila da su vrata predvorja irom otvorena, a malo podalje od vrata lealo je neto tamno, kao ljudsko tijelo. Ona je upravo htjela da pojuri kad se iza nje spusti vrlo gusti i niski spon magle, dolazei preko krova, u svicima sivoga dima, te zakri sunce, i ona utonu u nijemi i tamni svijet. Negdje odjeknu neobian i otar krik. Anelika nije nita vidjela. Morala je tapkati da bi mogla stii do vrata idui du palisade. Kad se nala pred vratima, nije znala gdje je ugledala ovjeje tijelo. Stade dozivati. Glas joj muklo odjeknu i izgubi se. Isto onako kako je magla naglo nadola, tako se brzo poela razilaziti pretvarajui se u tanak veo iz koga su potekle blistave kapljice. S desne strane, iznad njene glave, ukaza se Aneliki nekakav visoki crvenkasti predmet. To je bio usamljeni javor koji se dizao pored ulaza u logor. Snijeg nije mogao prekriti njegov raskoni izgled. Bijeli snijeni porub jo je vie isticao rujni odsjaj javora, a sunane zrake probijale se kroz grimizno ue kao kroz crvena okna na crkvenim prozorima. Magla se polako povukla prema obali rijeke. Odozdo je dolazila neka ljudska prilika preko barunaste podloge ranoga i svjeeg snijega, koji e se rastopiti im ga sunce ogrije. Bio je to mladi barun Eliacien de Maudreuil, lijep i blistav kao arhanel Mihovil. Njegova plava kosa sjala se pod indijanskim ukrasom od perja i resa, U izresku njegova kaputa 233 od jelenske koe, na golim grudima odsjaj ivale su tri medalje, kao i na sjeivu njegova maa to ga je drao u uzdignutoj ruci. On je dolazio uspravno gazei po snijegu koji je priguivao njegove korake. U njegovim se oima ogledalo rajsko blaenstvo. Kroz maglu, pod rujnim stablom javorovim, ugledao je pojavu svjetlom ovjenanu, natprirodne ljepote, lica bijela poput ljiljana i divnih oiju. ekala ga, gledala kako dolazi, vedra i ozbiljna, ogrnuta crvenim ogrtaem. Sav uzbuen on kleknu. Bogorodice promrmlja on slabim glasom. Majko Boja, neka je blagoslovljen ovaj dan!

Znao sam da u te vidjeti u trenutku moje pobjede! Ispred njega snijeg se osipao crvenim cvjetovima. To je bila krv! Kapala je po snijegu!... U podignutoj ru drao je nekakav crni predmet i mahao njime, vlaan, obliven crvenim mlazevi-ma krvi. Evo demonove koe! Evo plijena koji sam ti obeao! O Bogorodice? Donosim U Swanissitov 'skalp. Jedan se oblak spusti i obavi oboje hladnim dahom skrivajui od Anellkina pogleda ovjeka koji je kleao. Ona je ula kako vie izbezumljenim glasom: Swanissit je mrtav! Slava Bogu na nebe sima... Tapkajui ona ustuknu iraei kakav oslon. Hodala je nesigurno, preko dvorita, traei prostorija gdje se sino slavilo. Odjednom ugleda, nekoliko koraka ispred sebe, irom otvorena vrata koja su mrano zjapila. Preputena vjetru teka su vratila kripala drei se na bagiamama od koe. Strana zebnja pritisnu joj srce. Gozbena dvorana! Ona krenu tamo. etiri su ovjeka sjedila za stolom. Njenog mua nije bilo medu njima. To su bile irokeke poglavice: Swanissit, Annisera, Onasategan i Ganatuha. Glava 234 im je poivala na stolu, kao da ele odspavati mamurluk. Otuan miris dopirao je iz dvorane u koju je ak i magla prodrla. Vatra je bila ugaena. Ane-Kka je ula zlokoban um od koga se sva najeila. Taj je um dolazio od laganog kapan ja, kao od sluzave voe n dubini mrane peine. Nita nije smetalo to su vrata bila otvorena i &> je vatra bila ugaena. Onima koji su tamo sjedili oije bila potrebna toplina. Spavali su, oderane glave, u lokvi krvi Sum koji je Anelika ula dolazio je od krvi koja je kapala sa stola na pod. Obuze je munina. Osjeaj uasne, strane sramote zbog orog prizora potisnuo je uznemirenost koju je osjeala za sudbinu svoga mua. Poglavice Irokeke bile su skalpirane za stolom svoga domaina, pod krovom Joffreya de Pevraca. Neka prilika se pomaknu iza nje. Ona se hitro okrenu i dohvati za drak svoga oruja.

Ugledala Je Nicolasa Perrota kako se ee po glavi ispod kape i gleda je praznim pogledom. I on fe promatrao prizor mrmljajui psovke koje nije mogao glasno izrei. Gospodine Perrot ree Anelika gotovo ttho znate li tko fe sve ovo poinio? On odreno mahnu... Gdje Je moj mu? Traimo ga. Sto ae dogodilo? Sino smo se svi napili ree Perrot. Kad am iziao u dvorite, netko me po glavi tresnuo. Sad se upravo budim. Tko vas je tresnuo? Ne znam jo nita. Sve mi se ini da je to bk> Sagamore PSksarett sa svojim goropadnim ratnicima Pativnkettima. A Maudreuil! Vidjela sam ga maloprije pred logorom. 235 Perrot pogleda prema IroTezima i ree neodreeno: Nedostaje jedan... On je izbrojio mrtve. Nedostaje jedan. ini mi se da je to Outtake. Sigurno je pobjegao. Kako su mogli ui i iznenaditi vas? Netko je od naih otvorio vrata. Straari su mislili da se vraaju Francuzi... Gdje je on? Boe moj, gdje bi mogao biti. Upozorit u svoje sinove. Anelika ponovo krenu preko pustog dvorita po kome je palo magleno sivilo. Na svakom koraku mogla se sudariti s neprijateljem. Ona prepozna zgradu magazina i tu se zaustavi oslonivl se na zid i podignuvi pitolj jer joj se uinilo da uje neko utanje. Opet-se zauo neki um. Neto teko skliznu du krova, pokrivena sindrom i povue za sobom naslagu snijega. Jedno tijelo muklo pade ispred nje. Bio je to Outtak koji je nepomino leao na snjenom pokrivau. Tijelo mu je bilo votano blijedo.

Kad je vidjela da se ne mie, ona se sagnu prema njemu. Jedva je disao. Iz ruku mu ispade komad krova za koji se bio zakvaio i visio ranjen nekoliko sati. Irokez otvori oi u kojima je jo zraio pogled. Usne mu se stadoe micati. Ona je vie pogodila nego to je ula da on govori ono isto to joj je jednom na izvoru rekao i to joj je u snu ponovio: 2eno, pokloni mi ivot! Ona ga uhvati ispod pazuha, podignu i povue. Bio je teak. Ruke su joj klizile jer mu je koa bila masna. Potrai u depu svoje haljine klfu magazina, gumu laktom vrata, povue ranjenika unutra, spusti ga u jedan ugao i baci'na njega nekoliko starih vrea da ga sakrije. Zatim izae i zatvori vrata. Netko je stajao iza nje, iskrsnuvi iz magle, i gledao to radi. 236 Kad se okrenula, ona je snano odskoila. Pred njom je stajao Indijanac i ona prepozna u njemu velikog poglavicu s medvjeom koom koga je vidjela onog jutra kako stoji pokraj oltara od pozlaenog drveta. Bio je gorostas, ali jako mrav. Njegov debeli perin na glavi bio je nauljen i isprepleten bro-janicom od krupnog drvenog zrnja, a pletenice s obje strane lica privrene ukosnicama od apa rie lisice. Oko vrata visio mu je itav niz medaljica i kri-eva i padao na njegove tetovirane grudi. Promatrao je Aneliku prignute glave sa zlobom u oima. Prie joj polako. Njegov nijemi smijeh otkri bijele i otre zube kao u glodavca. Dva su mu sjekutia strila iz usta i davala izgled zlobne vjeverice. Nije joj bilo jasno zato ne osjea nikakva straha pred njim. Jesi li ti Sagamore Piksarett? zapita ona. Kao i svi Abenakisi koji su se druili s Francuzima, tako je i on sigurno razumijevao neto francuski, ako ga i nije govorio. On potvrdno kimnu glavom. Ona stade izmeu njega i vrata magazina odluivi da ga ne pusti unutra, ali ga nije htjela ubiti. Htjela je samo da ga odvrati, da ga sprijei da dotue ranjenika, da se pogodi s njime. Ona skinu svoj crveni ogrta. Uzmi ovaj ogrta... Tebi ga dajem ... za tvoje mrtve. Ovaj je ogrta zanio Indijance. O njemu su govorili daleko na obalama Kennebeca, matali o njemu, opsjednuti eljom da nau kakav plat

prikladan da se njime pokriju kosti njihovih predaka. Mnogo je katolikih sveenika podnijelo muenitvo jer nisu htjeli pokloniti misnicu. Poklon je jedino mogao odvratiti panju Saga-morea Piksaretta. On se zanosno zagledao u ogrta koji mu se inio kao komad zore otrgnut s neba 237 Pohlepno ga dohvati, rairi ga, obavi ga oko sebe, pa ga smota kao loptu i pritisnu na srce. Pogleda jo jedziom zatvorena vrata, pa Aneliku i naposljetku ogrta. U tom se trenutku pojavi sunce i obasja svojim zrakama kue i palisadu. Snijeg se polako poeo topiti. Nicolas Pernat s druge strane dvorita primijeti Piksaretta kraj Anelike i jurnu prema njima. Abenakis pobjee i, drei stalno ogrta u ruci, skoi preko ograde kao ogromna vjeverica te nestade. Tada je Joffrev de Pevrac stigao u logor. Aneli-ka potra prema njemu, baci mu se u naruje, ustra-ena to ga vidi ranjena, ali luda od sree to je iv. Bogu hvala! 2avi ste ree grlei ga. Jeste li ranjeni? To nije nita. Sto je s djecom? Gdje su dje aci? Svi su ivi. Mislim da meu naima nema mrtvih... Pevrac je uporno gledao prema otvorenim vratima velike nastambe pokraj koje su se poeli skupljati ljudi. Priao je blie predosjeajui, kao malo prije Anelika, tragediju koja ga je oekivala. S vrata je ugledao votane prilike s krvavim glavama poloenim na sto izmeu tanjura, kao da ih je san svladao ili da su pijani. Divljom srdbom planue njegove crne oi. On stade kleti stisnuvi zube. Prokletnid! Prokletniei! Neka je proklet onaj koji je to poinio. On je stiskao ake. Njegovo okr vavljeno lice i vlana kosa uprljana blatom prestra ila ih je. To su sigurno uinili Patswiketti ree Ni colas Perrot. Znam... Znam da su doli da nas izdau pod zatitom noi. Vidio sam njihovo znamenje... On izvue iz svog mokrog kaputa neki predmet koji je strgao s vrata mrtvog Indijanca, i oni ugledae u njegovoj ruci mali zlatni kri.

238

Kri ree Pevrac gorko. Zar nema jed nog mjesta na ovome svijetu gdje mogu neto podu zeti a da mi se meu noge ne baci kri samo da se spotaknem! Gospodine, nemojte psovati, preklinjem vas uzviknu Nicolas Perrot problijedivi. Sto me se tie psovka! Vana su samo djela!... Rekavi to pogleda ih mrano. U drhtavom glasu osjeala se priguena estina. Te bogohulne rijei, koje je u naglosti izrekao, nitko od njegove okoline, ni oni koji su mu bili braa, ni njegovi drugovi, nije mogao shvatiti osim Nje. Jer ona je trpjela s njime, trpjela je kao on zbog istih razloga. On je strasno privinu k sebi jednom rukom promatrajui uporno njeno krasno blijedo lice i bistre oi. S njime je ona bila izopena iz svijeta vjernika i pravednika, zbog ljubavi prema njemu ona je mlada, u dvadesetoj godini, bila obiljeena igom prokletstva, i sada je otkrila, u jednom magnovenju, da je ona drugi dio njegove linosti moda jedino stvorenje na svijetu slino njemu. To mora da je djelo Patswiketta ponovo e Maupertuis, samo da neto kae. Oni ne mogu vi djeti Irokeza a da mu zube ne zar iju u grkljan. Kad su vidjeli da e im ovi izmai... Da, to su oni. Treba biti Indijanac i fanatini kranin pa nou povesti borbu. Fanatian, i fanatiziran. Samo Patswikettt mogu biti takvi Vjerovati toliko da ne podlijeu praznovjerju svoje rase koja tvrdi da e ratnik ubijen nou vjeno lutati u tmina ma. Biti toliko pod utjecajem Crne Mantije i vjero vati u njegovu tajanstvenu mo kad im tvrdi da im smrt jednog Irokeza ili Engleza osigurava raj. Govorite li vi o ocu d'Orgevalu? uzviknuSe Nicolas Perrot i Maupertuis. To je nemogue, to je svetac!... To je svetac koji se bori za svoga boga. Ve sam ja odavno o njemu stvorio svoje miljenje. Papa i kralj au ga poalaii u Acadiju i njegov je jedini cilj 239

da natjera Abenakise u sveti rat protiv engleskih heretika i svih onih koji su smatraju neprijateljima katolika i Francuza. On je zatraio pomo u Quebecu i dao zaposjesti na logor. Kad je vidio da ja pregovaram o miru s grofom de Lomenieom, on se osjeao iznevjeren pa je htio zadati konaan, nepovratan udarac... To nije prvi put da je on iz vlastite pobude poslao Patswi-kette u borbu. A sada su njegovom grekom ree Pevrac promuklim glasom promatrajui zlatni blistavi kri u svojoj ruci moje ruke uprljane izdajnikom kr vlju... Sjetite se, Perrot, rijei Tahoutaguetea kad je doao ovamo kao izaslanik. On je sumnjao jer im je Outtak rekao da ne moe biti saveza s bijelim ljudima. Irokezi su se nadali da jo ima pokoji bijeli ovjek u koga mogu imati povjerenja. to u im sada odgovoriti? Moj je dom uprljan nepopravljivim zloinom! To je rekao drhtavim glasom. Aneliki, koju je drao zagrljenu jednom rukom, uini se u tom trenutku da su ove posljednje rijei izazvale u njemu iznenadno nadahnue u kome se naziralo neko rjeenje. On se smirio, zagospodario sobom i tiim glasom ponovio: Moj je dom uprljan. Pogled mu je bio smiren i zamiljen. Outtake je pobjegao ree Perrot. To je jo gore! On e se vratiti meu svoje ratnike na drugoj strani rijeke i za dva dana, moda i sutra, oni e biti ovdje. Mi emo ih morati pobiti sve do jednoga ili emo svi izginuti. Gdje su ljudi koji su uvali strau ove noi? Jacques Vignot (2ak Vinjo) i dva panjolca pri-oe blie. Parianin ispria da je oko dva sata poslije ponoi, kad im se zavravala straa, uo neki glas na francuskom jeziku izvan palisade, koji je zahtijevao da otvorimo vrata gospoinu Lomenieu Chambordu, jer je govorio je taj glas prisiljen da se vrati. 240 Kako su sa etama Lomeniea e Chambors uspostavili srdane veze, strae su mislile da dobm &ne Sto im otvaraju vrata i putaju ih unutra. Bila j tamna moglovita no da se ni prsta nije vidjelo pred oima. Cim su se vrata otvorila, oni su bili napadnuti i svezani.

To nije bio pukovnik de Lomenie, nego barun de Maudreuil na elu jednog odreda Patsvviketta Abena-kisa. Povik medvjei" izvukao je napolje one koji su na kraju veere mogli stajati na nogama i koji su jo bili bistri, ali su ih Indijanci, zatieni tamom, pobili Otkrivena je jo jedna neugodna injenica. U ovoj nonoj, iznenadnoj i podmukloj guvi nijedan od bijelih ljudi u slubi de Pevraca nije bio ubijen, niti ozbiljno ranjen. Samo su neki bili od gostiju ubijeni, vei dio nije vidio nita jer su zaspali snom pravednika ili bili pijani. ini se da je bilo nareeno da nitko od bijelih ljudi u logoru ne smije biti ubijen. Maudreuil i Pik-sarett htjeli su samo skalpove irokeskih poglavica. Patswiketti. nisu mislili da e se. grof Pevrac ogoreno braniti i pokazati izvanrednu snagu. Jedan od njih je poginuo. Dok se Pevrac borio u dvoritu i, da izbjegne arcima svojih napadaa, bacio u rijeku, dotle su u zadimljenoj dvorani don Juan Alvarez, Maupertuis, Macollet, Malaprade, i oni koji jo nisu zahrkali, ugledali baruna Maudreuila i Sagamorea Piksaretta. Meni je sve odmah bilo jasno ree stari Macollet ali to sam mogao? Nisam mogao odlijepiti svoju g... od klupe. Da sam i mogao... Situacija je bila opasna, zar ne? Maudreuil je mladi gospodin, zdrav i bogat, a ja sam stari bezbonik, bez prebijene pare. Mladi je imao pravo to je doao po Swanissitov skalp jer je on poubijao sve njegove.. Kad ga je Swanissit vidio, bilo mu je sve jasno, ali nije mogao ni da se makne jer je bio naljoskan.,. 241 16 AnCelika u novom svijetu Annisera i Ganatuha bili su sasvim otupjeli, a Ona-sategan nije vidio nita jer je ve hrkao. Samo je Outtake skoio. Borio se bijesno prije nego je pobjegao kroz prozor slomivi rukama preage... Pogle* dajte! Joffrev de Pevrac proe rukom preko ela. On je osjetio ranu koja mu je bila neugodna. To je prva krv i prva rana koju je zadobio osvajajui Novi svijet. Ta e rana nositi ime Etkon-Honsi, Crna Mantija. Nee to biti ni posljednja. Nareenje da se potede Evropljani bilo je samo prividno. Oni su svejedno bili osueni. Koji bi primitivni narod, koji bi narod uope mogao podnijeti sramotu ovog izdajnikog ubojstva a da ne trai osvetu. Katarunk je odsada bio preputen vjenom progonu Pet plemena. Unata naporima Lomeniea i grofa de Pevraca, unato razumu, mudrosti, unato svim pretvaranjima i strpljivosti koju su obojica pokajali kao estiti

ljudi hotei da otklone sablast beskorisnog rata, on se sada Ispred njih pojavio lud i glup, neizbjean. 242 XXX Anelika Smugnu u magazin, nasloni se na vrata i nepomino prislukivae u polumraku. Je U jo iv ranjeni Irokez? Je li mrtav? Hoe H je zaskoiti? Sve je bilo mogue. Ona je ekala. Nita se nije micalo. Tada se prig-nula i pipajui u mraku polako se pribliavala mjestu gdje je ranjenika dovukla. Stare vree koje je nabacala na ranjenika stajale su na mjestu. Kad se ono u razgovoru bilo utvrdilo da je poglavica Mohawka, Outtake iv, ona nije htjela jo nita rei. Prije nego obavijesti svoga mua da imaju taoca, trebalo je utvrditi da li je iv. Ona podvue ruku pod vree i dodirnu tijelo koje je ukoeno lealo. Outtake se nije pomaknuo, ostao je u istom poloaju u kome je bio kad ga je ona nala potrbuke na zemlji. Anelika je utvrdila da mu je koa topla i meka. Uzdahnu s olakanjem i dade se na posao. Donijela je bila komadi svijee koju je stavila na sanduk i zapalila. Jo je donijela i uturicu rakije, ljekovite masti, komadie zavoja to ih je nala u siromanoj logorskoj apoteci, tikvicu svjee .vode iz zdenca. Zatim je uklonila pranjive predmete koje je bila nabacala na ranjenika da ga prekrije ako ga tkogod bude traio. Pri ukastom svjetlu lojanice otkri blijedo nepomino tijelo. Ona ga okrenu nauznak i primaknu svijeu. u* 243 Svojim iskusnim pogledom ona je istraivala, ^prouavala dranje ruku, nabare oko usta, uglove zatvorenih vjea, podrhtavanje nosnica. Za to joj je bio potreban jedan trenutak. Ostat e iv zakljui ona. Mnogo je ranjenika vidjela u svome ivotu, u Maroku i u borbama u Poitouu (Poatu). Odloi svijeu i stade istraivati ranu koja je Irokeza onesvijestila i dovela na prag smrti* Kad bi poloila ruku na bolesnika ili ranjenika, njoj bi se tada uinilo da ljudsko tijelo postaje providno. Dodirom bi otkrivala nevidljive oznake. Ona je traila napetom panjom jedva ga dodirujui. Njezini su prsti polako klizili po tetoviranoj koi. Njihov je pritisak bio tako lagan da ga ranjenik u nesvijesti nije mogao osjetiti. Ipak je Mohawk otvorio oi. Ugledao je lik bijele ene i njezinu rasputenu kosu koja je meko padala

pod svjetlom poput mjeseevih zraka. Vidio je njezine oborene oi, ozbiljan izraz usta koji je davao njenom licu zamiljen izgled. Sada je osjetio ivi dodir ruku, a iz njenih dugih prstiju sa sjajnim sedefastim noktima toplo, magnetsko strujanje, koje ga je ivotom proimalo. Odjednom se ona zaustavi poput Indijanca kad naie na neprijateljski trag, i on zau kratak uzvik: AhJ Ona je nekoliko puta kimnula glavom. Odmaknuvi njegovu pregaicu, uprljanu krvlju, otkrila je ranu na desnom bedru koja se irila sve do slabina. To je bio udarac kopljem prema trbuhu koji je promaio. Bedro je bilo vrsto privezano uzicom, to je zaustavilo krvarenje. im je umaknuo iz dvorane, Outtake je sam povezao ranu da ga ne progone po tragu krvi. To je bila sigurna ali opasna terapija jer je okolina rane i sama noga bila tako gadno oteena da bi iz toga mogla nastati smrtna embolija. Anelika ponovo dohvati svijeu i paljivo je prinese rani. Oprezno razveza povez. Neto krvi po-tee. Krv je bila crvena, ali je morala potei na ma244 hove. To joj nije bilo jasno. Krv nije potekla. U tijelu je nastalo udno i neobjanjivo iscjeljenje. Kakve su to tajanstvene snage, kakvo udo? Ona podie pogled prema licu ranjenika i lecnu se primijetivi da je ukoeno gleda. Da, tajanstvene snage! Moda ih je Outtak, poglavica Mohawka, imao vie nego itko drugi? Ona se sjetila onog nadahnua koje ju je odvelo pred nekoliko dana izvoru gdje ju je ekala smrt od njegove ruke. Sada je znala da je bila privuena arolijom. Prozrela je da je sposoban a zaustavi vlastitu krv, da sprijei dolazak smrti priroenim i steenim znanjem. Satima je ekao da bijela ena doe u pomo, zadrao je smrt, koja ga je htjela otrgnuti od ivota, snagom svoje tajne i snane volje. Ona ga je sumnjiavo prouavala. Njegov divlji miris svu je proeo i njoj se opet uinilo, to je osjetila vie puta u njegovoj blizini, da to nije ljudsko bie, ve neka vrsta ivotinje, iznikla iz nepoznata svijeta. udila se, promatrajui ga ovako gola i bespomona pred njom, to ima ruke, noge s prstima, istaknute bokove, pupak i muko spolovilo kao i drugi ljudi. Stade mu istiti krv i ranu istom voom, a zatim je obloi ljekovitom masti i vrsto poveza. Melem e oblaiti otekline, a vrsta tjelesna graa ranjenika odoljet e smrtonosnoj rani koja ce uskoro ostati samo u sjeanju. Takvi su, eto, Irokezi.

On je bio svjestan da ona zna. Bio je svjestan da je moe ubiti, ali da ona ima sposobnost da osujeti njegove planove. On ju je dozvao" na izvor, aH je dola s noem. To znai da je u prijateljskim vezama s Duhom Snova. Neka snaga, razliita od njegove, postojala je u toj udnoj eni koja je dola iz dalekih strana, i on je osjetio udnovatu jezu kad ga je rukama dodirnula. Gledali su se uzajamno i tako izmjenjivali svoj misli Anelika i Outtake. Ona se htjela uvjeriti da 245 je u nesvijesti i da je ne vidi unato sumnjivom svje-tlucanju njegova pogleda. Optuivala ga da je utjelovljeni duh, opasan, opsjednut, avolski, a on je isto to o njoj mislio. I svaki pogled kojim bi se ispitivali, utvrivali uzajamne moi, snage, postajao bi za svakoga od njih sve divljiji, ali i sve shvatljiviji. To je bio magian dvoboj, ali izjednaen u snagama. Sto bi ovjek pomislio gledajui ovu bijelu priliku sagnutu pored uzglavlja umirueg divljaka? Pomislio bi da je to Evropljanka koja brino lijei nesretnog i ranjenog Indijanca, a zapravo su bila dva bia jednakih snaga, meusobne slinosti, koja su nesvjesno upala u nevjerojatnu avanturu. Anelika je, namrtivi se, zavezala posljednji vor na zavoju, a zatim bijesno pogledala ranjenika i ustala. Potraila je meu svenjem trgovake robe tri pokrivaa. Pokuavi da pomakne ranjenikovo tijelo koje je bilo teko kao kamen, ona uspije da podvue poda nj jedan pokriva, dok ga je drugim pokrila, a trei smotala i stavila mu pod glavu. Potom ga je zadovoljno pogledala. Sada se inio kao pravi ranjenik, kao posluni bolesnik. Hrabro mu je podvukla ruku pod glavu zahvativi kosu ljepljivu od smole njegove naikane perjanice, a zatim mu podigla malo glavu i pribliila ustima tikvicu s vodom. Nepomine crte njegova lica oivjee. On je pohlepno pio kao dijete. Duboki uzdah izvi se iz njegovih grudi. Kada je poloila njegovu glavu na pripremljeno uzglavlje, oi su mu bile sklopljene, pa je pomislila da je izdahnuo, ali je odmah utvrdila da spava. 246 XXXI Anelika je morala ekati zgodan trenutak sve do veeri. Njezin je mu dobar dio dana proveo izvan logora. Ostali dio vremena raspravljao je s Nicola-som Perrotom i Maupertuisom. Oni su najprije utjeli, a zatim su

sve vie prihvaali i odobravali njegove prijedloge; jedna je stvar uznemiravala Ane-liku: inilo joj se da on ne priprema dovoljno ustro obranu logora. Svaki se as moglo oekivati napad irokekih eta. Meutim su vrata stajala otvorena, a Pevracovi ljudi prolazili bez urbe. Bilo je kratkih razgovora, nareenja koja su izvravana. Kopali su rupe izvan utvrenja na breuljku i na obali rijeke, ali to nije bilo nalik na utvrivanje... Anelika je na kraju dvorita nala Frorimonda kako puni cijevi od tvrdog kartona prahom od sumpora, hlora i bakrenog oksida. Sto to priprema? Petarde. Zar je sada vrijeme da pravi petarde? To mi je otac naredio. A zato? Ne znam. To je njegova zamisao, Anelika pogleda oko sebe. Snijeg se za nekoJiko sati rastopio ostavljajui na zemlji i Uu vlaan trag, a sunce sve jae peklo. Frorimonde, to namjerava tvoj otac? Vrata su otvorena. Irokezi mogu svakog trenutka navaliti. 247 Moj je otac poslao izvidnice da nam jave po krete i pribliavanje Irokeza. Sto kani uiniti? Ne znam. Ne uznemirujte se, majko. Situacija je teka, ja to znam, ali na otac za sve ima rjeenja. To je za sve njih bila magina formula: ,,Na otac, na starjeina ima za sve rjeenja"... Kad bi na licu Joffreva de Pevraca proitali znaenje nekog izraza, njegovi ljudi i njegovi sinovi znali su da ne treba postavljati pitanje, ve samosluati. U redu, ona Je ispatala da bi utvrdila kako ne postoje uvijek za svaku stvar rjeenja, ak ni onda kad on odluuje. Ona je na vlastitu tetu nauila da je ivot samo zamka za elju ljudi da ive sretno i da u tu zamku upadaju ee nego to treba. Ona jo nije zaboravila, ni oprostila, onaj jedini put kada je Joffrev potcijenio neprijatelja ili barem njegovu spremnost da udari. Istina je da je onda neprijatelj bio vrlo skriven, vrlo uglaen, vrlo moan kralj Francuske Luj Dieudonn etrnaesti. Istina je i to da se grof Joffrev Tuluki nije ponaao razborito i nije odmah pobjegao, nego je posljednju

no proveo pokraj nje, svoje ene, to je omoguilo Luju XIV da munjevito udari. Tako se njihov zajedniki ivot prekinuo. Jo i sada bilo je trenutaka kad se morala oslor niti samo na vlastite snage, a esto je, na alost, morala utvrditi kako su njene snage nedovoljne! U svakom dogaaju ona bi lake uvidjela njegovu opasnu stranu negoli mogunost ili sposobnost koja bi joj pomogla da mu izbjegne. Ona je sumnjala u sudbinu, a Joffrev de Peyrac je bio optimistiki raspoloen i trvdio da u najgoroj situaciji uvijek ima izlaza. Zbog toga mu je zavidjela, ak je bila pomalo ljubomorna. On je bio hladnokrvan. Ipak je tu hladnokrvnost izgubio po drugi put Istoga dana kad ga je nala samoga i kad mu je 24a saopila da je poglavica Mohawka Outtake iv, da ga je ona spasila i njegovala, i da on ne moe okupiti svoju brau i- potaknuti na osvetu jer je njima predan na milost i nemilost, jer je u njihovim rukama. Zato mi to niste rekli ranije uzviknu on i gotovo lupi akom o stol. Vijest je vana, ini mi se, i ona moe silno utjecati na moje planove. Cak ih moe pojaati, gotovo osigurati njihov uspjeh. Kakvi su to planovi? To-se samo mene tie. Jeste li nakanili da branite logor? Treba li se boriti? Da!... moda. U krajnjem sluaju! Dobro smo naoruani i mogli bismo pobijediti. Ali propast njiho va znaila bi i na poraz na izvorima Kennebeca. Mi bismo ga prije ili kasnije morali napustiti jer bi nas Irokezi stalno uznemirivali. Moram neto drugo po kuati. Sto to? Ne mogu vam jo nita rei. Naravno, ja nisam dovoljno pametna da to shvatim planu Anelika. Zaboravljate da sam i ja vodila rat!... Zar me elite vezati za kuhinjske poslove? Vi mi nikad nita ne kaete! To je strano! A vi! uzviknu Pevrac. Da li ste vi iroko grudni u izjavama o vaim postupcima ili osjeajima? Jeste li mi rekli to ste uradili, kakvim ste se nepri

likama izloili kad ste ovamo doveli kao na uzici Outtakea, najstranijeg neprijatelja bijelih ljudi? Zar- to nije udno? Zar tome ne treba objanjenja? Vi odlazite, dolazite, izlaete opasnosti svoj ivot, inite nevjerojatne i bezumne stvari!... Zar se to ne tie mene, vaega mua? Pa i danas, poto ste spasili Irokeza, utite itavo vrijeme kao da sam stranac kome se ne moe prii. A ovi Francuzi koji su vas neke veeri gledali i koje ste savreno oara li... Mislite li da ja to volim? Mislite li da je lako biti va mu? Oni su se srdito gledali, stojei ijedno prema drugome, mrka pogleda. 249 Odjednom lm se crte lica ublaie i oni prasnuSe a smijeh. Ljubljena moja! ree Pevrac privlaei je k sebi oprosti mojoj naglosti. Ja vas silno ljubim, t zbog toga sve ovo. Bojim se da vas izgubim i da zbog vae neopreznosti ne stradate. Ako sam ja za vas zagonetan, i viste za me. Iz dana u dan osjeam da ne mogu bez vas. Tako je bilo i jutros! Ja bih svisnuo od oaja da vas nije bilo, da niste bili pokraj mene, pokraj mene. Vidio sam u vaim oima da saosjecate sa mnom. Moda ste me vi i nadahnuli. Ljubljena moja, mi smo tako blizu jedno dnjgome, mnogo blie nego to mislimo, ak smo i slini jedno drugome. Ali vam ipak nita neu rei. Ne jo, mlada gospo!... Budite strpljivi. Izlaem se opasnoj igri. Igra mora biti sam i usredsreen. Imam pored sebe dva savjetnika Ferrota i Maupertuisa. Oni odobravaju moje namjere. On je rukama primi za lice i zagleda joj se u ofc. Imajte povjerenja u me, mila moja, hoete li? Pod njegovim milim i zapovjednikim pogledom ona nije mogla nita drugo nego oboriti oi i posluati. Outtak je otvorio oi. On je vidio prema svjetlosti koja je dopirala kroz otvorena vrata dvije prilike koje su se nagnule nad njegovo uzglavlje. Bili su to mukarac i ena zagrljeni. On zatvori iznemogle oL Bio je svjestan da e se njegova mrnja ovdje rasplinuti. Outtake, ja te pozdravljam ree polako grof de Pevrac. Donosim ti vijest. Budi hrabar, dragi brate! Swanissit, Onasategan, Annisera i Ganatuha poginue ove noi kukaviki ubijeni tomahav-

kama Patswiketta. Znam. Vidio sam. 250 Outtak, sjeam se povjerljivih rijei Swanissitovih. Ti si njegov nasljednik. Pozdravljam, te kao poglavicu Pet plemena. Indijanac je utio dugo prije negoli je odgovorio priguenim glasom. Ti si nas pozvao u svoj logor, ti si nas uveo unutra,, a izdaja nas je ekala iza ove ograde! Tko je napao? Reci mi! Tko je napao, jer si vidio? Barun de Maureuil i njegovi prokleti save znici Patswiketti, djeca Crne Mantije. Ti zna da to nisam bio ja. Ti zna da su oni koji su uli u moj logor da napadnu i mene izdali. Ne dopusti, da se stidom oboji moje elo, jer je ve crveno od krvi koju su mi otvorili Patswiketti svojim udarcima. Pogledaj! I on pokaza zavoj oko glave. Outtake je malo oklijevao, a zatim se lagano osloni na lakat. Njegove mirne crte poprimie bolan izraz. to me se tiu svae bijelih ljudi ree on prezirno. Svi su oni meusobno vezani i ja u njima vidim samo jednog neprijatelja. Ti ne govoji razumno, Outtake, ili ti je grozni ca pomutila razum. Ja ne prebacujem izdajstvo jed nog Hurona na Irokeza, a ipak Huron i Irokez pri padaju istoj rasi, kao to i ja pripadam Francuzima. On je pustio Indijanca da o tome poreenju due razmilja, a onda je uvjerljivo nastavio. Outtake, budi hrabar! Razmisli o mojim rije ima i prije nego se izjasni, pomisli i na sudbinu svoga naroda. Mi smo ostavili ratnike s druge strane rijeke ree Mohawk a Tahoutaguetea u umi. Oni e uskoro doznati to se dogodilo i doi e ovamo. To ree i pade natrag. ^ Ti me moe ubiti, Tekonderoga, ali ti nee sprijeiti Pet plemena da osvete svoje mrtve. 251

 Tko je rekao da u ih sprijeiti ree grof blago. Neka narodi Duge kue dou u Katarunk. Neka doe Pet plemena roda irokekog! Neka dou osvetiti svoje mrtve!... On se udalji s Anelikom ostavivi poglavicu Mohawka zbunjena i uznemirena. Zrak je bio tako proziran i ist da je sve do Ka-tarunka dopro odjek estoke bitke koju su na zavoju rijeke zametnuli Patswiketti i Irokezi pokraj Mobedeana. Kasnije se doznalo da su gotovo svi ratnici Pats-wiketta bili pobijeni. Neki su pobjegli, a Piksarett ostao posljednji. Otac dOrgeval bio je ranjen strelicom u bok. Kad je Piksarett ostao sam, prebacio ga je na lea i trei se sakrio u ikaru. Unato tome Sto su ga progonili, Irokezi ga nisu mogli uhvatiti. On je misionara nosio sve do Penobcota, gdje je bila jedna francuska postaja na otoku Nowumbega. Dugo se ruje znalo to je s Maudreuilom. Pobjedniki Irokezi, poto su zapalili selo, ive su ispekli dvojicu Abenakisa koje su uhvatili. Sutradan su poli prema Katarunku gdje su doznali da su njihove poglavice sramotno poginule. 252 xxxn Anelika se, kleei, upravo bavila previjanjem Irokeza koji je leao na bijednom krevetu u zajedni& koj prostoriji male nastambe, kad se neodreena, reska i zagluna galama die prema bistrom nebu, razli se preplavivi itav prostor, a zatim, iznenada prestade. Anelika pogleda prema otvorenom prozoru traei neki znak oluje ili nevremena, ali nebo bijae vedro. Outtake se podie zaarenih oiju. Tada ona shvati sve i jeza je obuze. Ono to je upravo ula bijae ratni poklik Irokeza. Tiina je ponovo zavladala. Nikakav pucanj nije uslijedio nakon strane vike. Anelika previ uroenika i paljivo spremi lijekove i zavoj u torbu. Bez ikakva obrazloenja bila j[e izdana naredba da se pripremi prtljaga, za svaki sluaj. U torbu je jo stavila haljinu i rublje, Hono-rininu kutiju za dragocjenosti i toaletni pribor od kornjaevine i zlata, u kome nije bilo zrcala jer ga je bila poklonila Swanissitu.

Kadto bi poela vjerovati da e Peyrac spasiti njihove ivote i ouvati netaknut svoj utjecaj u zemlji. Onda bi odmahnula glavom jer joj se inilo nemoguim da bi on mogao to postii bez krvave borbe. Pogledala je da li joj o boku visi pitolj. Svi su morali nositi kakvo oruje. Gospoa Jonas drala je puku u naruju kao da je dijete. Izili su iz svoje 253 sobe oekujui ratni poklik i okupili se s malianima oko Anelike jer ih je njezina smirenost umirivala. ekali su s orujem i prtljagom gledajui na Irokeza do svojih nogu kao na kakvu otrovnu zvijer. Kad im jave, oni e morati prijei preko dvorita i izii iz sklonita ne pokazujui straha. To je sve to su imali uraditi. Nisu znali kako e se stvari razvijati. Uto doe Maupertuis i njegov sin. Pograbie Mo-hawka ispod ruku i podigoe na noge. Zatim ue grof de Peyrac raskono odjeven u crveno. Tvoja braa su tamo-ree on. Polako je navukao konate rukavice sa crnim naborima protkanim srebrom. Na licu mu lebdio smijeak. Oni su tamo! Nicolas Perrot ih promatra s vrha breuljka, i oni njega, ne znajui da li ga treba izreetati strijelama. ekaju da im ti to naredi. Kakvu mi to ulogu namjenjuje, Tekonderoga? ree Indijanac drui. Ti dobro zna, ako pro govorim, da e to biti poziv mojoj brai na osvetu. Protiv koga? Izdaja je poinjena u tvom logoru, pod tvojim krovom Znam, i ja u tu sramotu oprati. To je moja briga. Ali ti? Ti si molio bijelu enu iz Katarunka, moju suprugu, da ti pokloni ivot, i ona ti ga je po klonila Iz toga si mogao zakljuiti da mi ne Sje elimo smrt Irokeza. Jo u ti neto rei ti se, Outtak, zbog ega je Swanissit umro! On je sve riskirao samo da stigne do mene i zadobije moje saveznitvo Ti si danas poglavica Pet plemena. Kuda ih, dakle, eli povesti? Miru ili unitenju? Nadvisivao je Indijanca svojim visokim rastom. Kako se neku veer bio pred njim poklonio, tako je i sada elio da ga opini. Nije se moglo ni pomisliti da se ova jogunasta dua moe upokoriti. No radilo se o ivotu ili smrti. Svi njihovi ivoti visili su o tankoj niti. Unitenju povie Outtak. Da, ali e tat

prije umrijeti. 254

Pa dobro, umrijet emo svi! ree Pevrac filo zofski. Gospodine Macollet, obrati se starcu iz Ka nade koji je iao s njime, vi znate to vam je raditi. Povjeravam vam ove dame i njihovu djecu. Postavite se tako da ne gubite iz vida Nicolasa Perrota. Kad vam on dade ugovoreni znak, vi ete odmah odvesti svoje tienike u zaklon iza ograde i pripremiti se za borbu. Nastojat u ree starac. Pevrac paljivo osmotri poglavicu Irokeza koga su pridravali Maupertuis i njegov sin. To je bio njegov najjai adut zahvaljujui Aneliki Dajte mu gutljaj ruma, ree on, a moe sta jati na nogama. A sada, svi za mnom! Dok je velikim koracima prelazio dvorite, on brzo strgnu zavoj s rane na elu, i krv ponovo poe curiti. Jan le Coueunec je ekao drei njegova crnog pastuha za uzde. Pevrac uzjaha u jednom skoku i jurnu prema otvorenim vratima utvrenja te nestade kroz osvijetljen otvor. Kad se pojavio, ratni poklik Trokeza odjeknu po drugli put, i Anelika se zaustavi srca prepuna straha. Ali ni ovoga puta nije bilo pucnjave kao odgovor na ovu ratobornu viku. Naprijed! ree Macollet. Kad se igra kome dija, treba je igrati do kraja, moje dame! Nita bolje ne zaustavlja bijesnu zvijer u njenom naletu nego iz nenaenje koje ona ne shvaa. Meu ovim divljacima ima ih koji nisu nikada vidjeli konja. A ne zaboravite, moje dame, ako se osjeate malo uznemirene, da ni kada niste imale, niti ete imati, viteza-kavalira koji je meni ravan Tim je rijeima postigao a su one, gotovo se smijui, stigle do vrata utvrenja. Nicolas Perrot je stajao tamo drei ruke iza lea. Rese njegova odijela od jelenske koe i rep na krznenoj kapi vijorili su na vjetru, a on je mirno gledao-niz padinu u pravcu rijeke prema irokekim etama.

255 Joffrev de Pevrac Je jahao na svom vatrenom konju koji je poskakivao dok je on vrio smotru svojih momaka pod zastavama. Crni oklop panjolaca blistao je na suncu. Maupertuis i njegov sin, podupirui poglavica Outtakea, stajali su pored Nicolasa Perrota. Odozdo je dopirao nejasni agor. Obje obale i alo rijeke prekrilo je mnotvo perjem okienih, prljavih i krvavih uroenika.. amci puni ratnika neprekidno su dolazili prekrivajui rijeku. U oblaku praine, koju je podiglo njihovo iskrcavanje na obalu, oni su stvarali nemirnu, i uzbuenu, a ipak utljivu masu, koja je vitlala lukovima i toma-havkima. Svi su gledali u pravcu poloaja. Gledali su Nicolasa Perrota koji je tako esto gazio po Svetoj dolini i plovio po jezerima Pet plemena. Za njih je on bio gotovo pravi Indijanac!... Gledali su Outtakeea i nisu nita shvaali jer su im rekli da su sve njihove poglavice poginule u Kata-runku!... A pogled na grofa de Pevraca, na toj divnoj crnoj ivotinji, ispunjavao ih je oevidno praznovjernim strahom. Stalno su se okupljali ispod utvrenja, ali su i dalje iekivali. Joffrey de Pevrac sjaha te istupi naprijed do Perrota i Outtakea. Vjetar je vijorio njegovim ogrta-em, kosom, ipkastim aboom i valovitim trakama koje su bile privrene za ramenice njegova prsluka. Anelika je stezala Honorininu ruicu. Oima je 'traila svoje sinove. Ugledala ih je kako stoje uspravno i dre po jednu veliku zastavu izvezenu crvenim, plavim i zlatnim tkanjem. Zastave su se vijorile na vjetru. Ona nije znala to one predstavljaju. Jednog e ih dana pitati i za to. Svi su bili tako mirni da je svaka tragedija izgledala nemogua.

to e se dogoditi? poluglasno upita Anelika Maoolleta. Za sada se samo gledaju! Odmjeravaju se! Jedni drugima uzimaju mjeru! Nisu oekivali da e ugledati ivog Outtakea. Osim toga, ti se momci plae palisade i otkrivenog terena. A kada jo vide da su se bijelci okupili da ih doekaju napolju, onda oni vie ne shvaaju... Pitaju se to itreba raditi!

Pogledajte, ima ih koji poinju plesati da bi se ohrabrili... Oni su kao maka koja pokuava pre plaiti mia. Ali u ovom trenutku ne zna se tko je maka a tko mis". Pazite! Sad e ponovo izbaciti svoj ratni poklik. Ne miite se! Ne pokazujte straha!... Neljudska ikrika provali iz svih. tih promuklih grla i razjapljenih usta. Gospoa Jonas i Elvira stisnue se uz AneHku, koja je zadravala preplaenu djecu rijeima: Ne bojte se niega! Ovolika je galama stoga to svi viu zajedno!" Maliani sakrie svoja lica u njenu suknju. Ovoga puta doao je i odgovor. Zaue se dvije snane eksplozije: jedna s obale, nedaleko od mjesta gdje su se nalazile prethodnice irokeke vojske, a druga s kamenjara iza utvrenja. Ogromno kamenje sumu uvis padajui sa lomljavom koju je jeka jo vie pojaavala. Panini strah zahvati Irokeze. Oni se zatalasae u svim pravcima. Mnogi potrae prema vrbljacima nosei lukove sa ve zapetim strelicama. Neprekidne eksplozije pomele su njihovu panju te nisu znali kuda e krenuti. Sto je to? upita Outtake poblijeivi. Tvoja braa pozdravila su me ratnim pokli kom, ree Pevrac. To je moj odgovor. Zar si zabo ravio da sam ja Gromovnik? I 'nadoveza ironino: ega se boji Outtake? ega se svi ostali ? To samo pada kamenje... Poglavica Mohawka vrsto ga pogleda. Sto hoe od mene?

256 tt Anelika u novom svijetu 257

krvi.

Da s tobom i tvojima razgovaram o cijeni Kakva cijena moe biti za krv naih poglavica? Razgovarajmo o tome pa e doznati. Outtake se okrenu prema svojim ratnicima i poe ih psovati. Njegov iznemogli glas nije mogao do njih doprijeti pa ga Perrot zamijeni i iz svega glasa osu ih, u ime njihova poglavice, jedrim psovkama. Pseta! akali! Vratite se! Pokaite se! To samo kamenje pada! Voe neka stupe naprijed! Raspravljat emo o cijeni krvi... Konano se ratnici smirile i kao da pristaoe na razgovor koji je imao da odlui o cijeni krvi. To je ve znailo poputanje. Drevni propisi doputali su neprijateljima da sjednu kao tobonji prijatelji i da indijanskoj naglo-sti suprotstave razloge, prijedloge i raspravljanja. Voe Btupie naprijed na elu sa starim Tahouta-gueteom, mrkog, runog i rupiastog lica. No iza njih popee se i drugi, pa se rairie kao plima prekrivi breuljak gomilama svojih .tjelesa, sjedei ili isprueni jedan do drugoga. Na suncu se miris tih golih tjelesa snano irio, a stotine crnih oiju zagonetnog pogleda stvarale su zatvoreni, zaarani krug oko Ka-tarunka. Nema vie uzmicanja ree Macollet. Pa dobro! Sjednimo i mi, moje dame! Ovdje smo dobro smjeteni. Kad mi Perrot dadne znak, to znai da stvari idu po'zlu i da vie nema nade, tada se treba brzo skloniti i prihvatiti puke! Njih je mnogo ree Anelika. Hm! ne vie od stotinu. Oni su slabo naoru ani i umorni su. To se vidi. To su vjerojatno bande koje su ovdje ugovorile sastanak nakon svog ratnog pohoda. S naim arsenalom moglo bi se s njima lako izii na kraj. Moj mu eli da se stvari urede na miran nain. Zato ne? U ovoj zemlji, gospoo, dokle god niste mrtvi, ne moe se rei da je situacija oajna. Ovoga puta ne treba zaboraviti da su im ubili etiri velike poglavice. No, moe se uvijek pokuati. I on mahnu rukom u pravcu" jednog Irokeza koji je sjedio nedaleko od njega, pa mu neto doviknu podignuvi napola svoju kapu od crvene vune.

 Rekao sam mu da nije potrebno da me skalpir& jer je to ve uinjeno, ha, ha, ha! Vi jo imate hrabrosti da se smijete! uzdahnu gospoa Jonas zadivljeno ga gledajui. To je iz navike. Treba se uvijek smijatij ak I na muenikom stupu. Meutim su Outtake, dvojica Kanaanina, grof de Peyrac sjeli suelice glavnim voama. Ostali Pey-racovi momci takoer su se sakupili iza njega, mirnij ak i bezbrini. Ali Anelika, koja ih je kradomice promatrala, opazila je da su svi na oprezu i da svatko zna tano svoj zadatak. Ni jednog asa njihova panja nije slabila. Katkada bi koji od njih ulazio u logor ili izlazio, i. sve to se toga dana izvrilo bilo je uinjeno s takvom majstorijom, s tako savrenom disciplinom da je Anelika morala shvatiti kako su svi momci koje je vodio njen mu, meu kojima su joj neki izgledali malo zanimljivi, ak nekorisni, u stvari proli kroz reeto". Ako su imali mana i nedostataka, oni su u asu opasnosti pokazali lukavost Slijepo odane zmije i postojanu hrabrost.. Grof de Peyrac, preko tumaa Nicolasa Petrcta^ podsjeti irokeke ratnike na ugovore koje bijae sklopio sa Swanissitom prije negoli je ovaj bio muki umoren. Sa mjesta gdje se nalazila, Anelika. je mogla lako pratiti pokrete, sluati buku glasova, izlaganje na francuskom koje je Nicolas Perrot neumorno prevodio Irokezima, ili njihove duge sloene reenice, koje je on prenosio ne proputajui ni jednu rije, ak i onda kad su to bile samo gomila uvreda i prijetnja upuenih de Peyracu.

258 11* 259 Tada bi ovaj ustao* pokazao se u svojoj blistavoj uniformi, upirui u njih svoj vatreni pogled i svojoj rjeitosti dodavao snagu osobne privlanosti. On ih. je podsjeao na usluge koje je uinio pripadnicima Pet plemena i koje je Swanissit smatrao vrijednima. A neku veer je sa starim mudrim poglavicom koji je za vie od dvadeset godina vodio svoje ratnom stazom, zakljuio, uzajamni mir o tome svjedoe ogrlice na vampumu koji se

odnosio na sve bijele ljude u slubi Pevraca ili u saveznitvu s njime,, ukratko, na sve one koji su se pozivali na njegovu zastavu ili na saveznitvo s njime. Jedan znak raspoznavanja trebao im je omoguiti da nekanjeno prolaze meu irokekim narodima, bez obzira na njihovu francusku, englesku, panjolsku i flamansku, to jest, holandsku narodnost. U zamjenu za to Peyrac i njegovi 6U se obavezali da nikada nee upotrijebiti oruje protiv Irokeza, ak ako ih na to budu i poticali njihovi francuski sunarodnjaci iz Quebeca ili Abenakisi i Algonkini, s kojima su oni, uostalom, potpisali mirovne ugovore. Tome je jo dodao obeanje, koje je stari poglavi-ea naroito traio, da nee trgovati rakijom s narodima Duge Kue, da ih nee siliti na trgovirai dabrovima, kako ih ne bi odvratili od lova na jelene, losove, i od. sjetve. Stari Seneka je, kao otac, o poslednjeg daha na-etoj&o da ouva svoj narod od dvaju velikih iskuenja koja su mu prijetila degeneracijom i glau, a ubrzo i propasti: od vatrene vode i trgovine. Naime, prisiljavani od pohlepnih bijelaca da love abrove i samo dabrove, Irokezi su zanemarili lov i saenje, pa su, za otrih i predugih zima, itava plemena umirala jer nisu mogli prikupiti dovoljno zaliha hrane. Trea napast najopasnija za irokeki narod bijae rat. To je Swanissit izjavio Peyracu. I time je stari poglavica nastojao otkloniti smrtnu opasnost od svojih jer im je nametao obavezu da ive u miru, barem s jednim bijelim ovjekom: s Gromovnikom i njegovim plemenom. 260 Da potvrdi ove obaveze i da podsjeti one koji bi pokuali da ih zaborave slijedeih godina, grof <e Pejrrac se obavezao da e svake godine svakome -o pet poglavica Pet plemena dati kao poklon jednu kre-menjau s dugom cijevi, k tome jo dvije bave baruta i dvije bave lovakih olovnih zrna, pet mrea iz engleskog vlakna za ribolov, deset pokrivaa iz engleskog grimiznog sukna i pet kaputa, po izboru, iz crvenog ili plavog sukna, koje ne gubi boju ni na kii na na suncu, 250 noeva, 200 sjekira, 5 pila za obaranje stabala, 5 tona salitre, tog udesnog praha za klijanje kukuruza. Osim. toga jo nekoliko lonaca koje nazivaju kotfovima, razliite veliine i od najboljeg kova iz ljevaonice Iran Mills u Massaehussetu. Smiju H oni da otkazu takve, po irokeki narod korisne ugovore, ak prije nego to su ih barem za jednu godintt praksom provjerili? Tahoutsguete neto uzviknu, a Nicolas Perrot ponovi nakon njega: Ti si, bijelce, oftkazao svoje ugovore prije nego to su se i poeli primjenjivati! Jer mi nismo vidjeli tvojih poklona, ali smo vidjeli

izdajniku smrt i napad.. Ti si izazvao rat izmeu nas i sebe tek to se odluilo da ga otklonima Peyrae se nije smeo. On je preko Nicoiasa Per-rota odgovorio da se Tahoutaguete vara. Darove koje su Swanissit i njegovi opunomoenici primili zbog zakljuivanja ugovora oni e odmah vidjeti. Ali prije toga oil moli Outtakea da ispria svojoj brai o napadu i okolnostima ti fcojima su iro-keke poglavice nale smrt. Mohawk se odlui teka srca. Perrot, Matipertufe i svi bijelci hop s poznavali irokeki jezik, pozorno su pratili njegovo izlaganja U dva navrata oni su ga prisilili da prizna kako je svojim oima vidio napadae kako ubijaju Peyracove vojnike i kako su barun Maudreuil i Patswiketti uli izdajom u logor. I kako ga je, zatim, bijela ena, supruga Tekonderoge-, spasila o Piksaretta koji ga je traio da ga ubije. 261 IM... Tada Peyrae zabaci svoju kosu i pokaza krvavu ranu, podsjeajui ih da mu ju je zadao abenakiki buzdovan. Bijae to iscrpljujui dvoboj recima, ak ni dvoboj, nego bitka koju je on uz pomo svojih tumaa preuzeo i sam vodio. Za uroenike stvar je bila ve gotova: on je morao umrijeti. No, pogled na ranu koju su mu zadali, kao da je na njih djelovao. Bilo je vrlo toplo. To je trajalo satima. S vremena na vrijeme netko bi siao da pije ili da se okupa u rijeci. Anelika se sjeti da je u svojoj prtljazi, za svaki sluaj, pripremila krike kruha sa slaninom, pa ih porazdijeli djeci da bi bila strpljivija. Ljudi su bili toliko umorni da ee vie nisu uzbuivali. A onda se, iznenada, ponovo uzbudie i panjolci Pejrracovi neprimjetno dohvatie svoje oruje, spremni da pucaju. Izjava Outtakea jako je uznemirila uroenike. Borbena i osvetnika uzavrelost sporo se gasila u Brcima Irokeza. Bilo je jasno da ti divljaci koji su doli da ubijaju nee dopustiti da ih se lii njihova uitka, jer stostruko osvetiti smrt jednog brata, a posebno ljubljenog i potovanog poglavice, to je strast bezimena. Razdirani tugom na samu pomisao da nee moi utaiti svoju e za krvlju, oni su se uzbuivali i mrmljali.

Neki mladi ratnik, nestrpljiviji od ostalih, priblii se Florimondu i zadignuvi svoju gustu kosu, uini noem jednu kretnju oko svoje glave. Anelika s mukom prigui krik. Oponaajui hladnokrvnost svoga oca, Florimond se i ne pomakne. Onaj se udalji, prestavi da ga plai. Anelika se divila starijem sinu. Njegov fini crnoma-njasti profil ocrtavao se na aurnom nebu kao na starinskom novcu, i ona s uzbuenjem pomisli, da je on sin Joffreya de Pevraca, Kako je nekada na obali 262 Garone, pod zvjezdanim nebom Akvitanije, ovaj ovjek uzeo Aneliku u svoj zagrljaj i uinio je enom, danas visoka svojstva njegovih vrlina teku ilama ovog mladia. Bilo je to kao neko neobino otkrie. Nikad to nije bilo tako jasno. I ona pomisli: na sin!... Za Florimonda se zapravo nije bojala, ali je smatrala da je Cantor jo premlad da se tako izlae, iako je on smiono i nepomino drao svoju zastavu u ruci. Znoj je curio s njegovog okruglog lica. Ona bi htjela da on sjedne pokraj nje s ostalom djecom, ali on joj to nikad ne bi oprostio. Ona se brinula i za svoga" ranjenika poglavicu Outtakea. Kako moe tako ranjen ovjek izdrati ovakvo osvetniko i vatreno zasjedanje? Ne brinite za nj, ree Eloi Macollet, kome je povjerila svoju zabrinutost. Poznam ja te ivotinje, Oni imaju nekoliko ivota u rezervi, i kad moe da brblja do gubitka daha, on se samo bolje osjea. Ne biste li mu odnijeli da pije? zamoli ga Anelika. Ako umre u toku vijeanja, to nee pomoi naoj stvari. Kanaanin se odlui i ode da prui tikvu vode poglavici koji je izmakao abenakikom klancu. Ovaj gest potovanja i panje kao da mu je bio ugodan. Mrmljanje se bilo utialo. Irokezi su razmiljali o planu napada koji im bijae izloen, a njihova ivahna mata doaravala im je sve mogue okolnosti. Katkada bi postavili koje pitanje, a zatim bi poeli ponovo razmiljati. Joffrev de Peyrac ustade ponovo i otpoe dug govor. Prekidao ga je esto da omogui Nicolasu Per-rotu, koji je takoer bio ustao, da sveano prevede njegove rijei i da ih uju oni najudaljeniji. Sad me poujte svi. Znam da vam sveta osveta zabranjuje uzimanje bilo kakve hrane prije nego to mrtvi budu osveeni. Vi ste napali Patswikette na prednjem .dijelu rijeke, pobili ste ih i rasprili. Vi 263

biste mogli smatrati da je vaa dunost prema ubijenim voama izvrena, jer su krivci kanjeni. Ali meni su poznati osjeaji mrnje koje u svome srcu gajite prema meni. Budui da se smatram povezanim sa Swanissitom ak i preko smrti, ja u vas i i dalje smatrati za prijatelje. Kao to vidite, ja vas primana bez straha jer neu da uvrijedim Swanissita smatrajui njegove sinove neprijateljima, sve dok sami ne prue dokaze svoga neprijateljstva. Zato sam pripremio doek koji odgovara prijateljskim ratnicima. Ovdje su vam tri skupine darova koji su vam namijenjeni: Najprije ivene namirnice. U njih neete dirati sve dok vam srcu ne bude udovoljeno i dok u sebi ne osjetite da je zadovoljen osjeaj vale asti. Istom tada ete se nasititi. Dvadeset upova kukuruza, etiri jelenskoga mesa, dva medvjeeg, pa bundeva i bobica da zainite vaS sagamit". To e ovrsnuti. tjelesa ratnika iscrpljena dugim ratom, zbog koga su se radije prepustUi slabosti slijepoga bijesa nego razmiljali o budunosti svoje rase! Netko je ustao i estoko protestirao, ali ga oni oko njega uutkae. Osjealo se da ele doznati, kakvih darova ima u drugoj skupini Sjekira i noeva da se branite, dvije bave baruta i dvije puanih metaka, tri puke aa fitiljemi jedna kremenjaa. Ti si i Swanissitu dao jednu puku povikaSe. Nee mu biti oteta. Ori e je ponijeti sa sobom u grob da bi lake mogao ubijati divlja u zemlji Ve likog lova. Treom skupinom moete odmah raspola gati. Ne pravite prezrive pokrete odbijanja, ratnici Pet plemena! Rije je o duhanu iz Virginije i nema nieg neasnoga da puite prije nego to se odluite za mir ili rat, jer duhan.e vam okrijepiti duhove 1 omoguiti da pametno postupate. Outtake i Tahoutaguete se posavjetovae, zato pristadoe. 264 Napast je bila velika za iscrpljene Irokeze koji su u pojedinim trenucima osjeali da ih obuzima vrtoglavica i otupljenost. Nicolas Perrot, Maupertuis i Pierre-Joseph, mjeanac, podijelile im pletenice suhog duhana i nekoliko kalumeta koji su prelazili s ruke u ruku. Ostavljam vas askom ree stari Maoollet damama. Treba da sklopim prijateljstvo sa cijelom ovom bagrom. Reklo bi se da manje zaudara na zagorinu. To treba iskoristiti.

I on sjedne meu Irokeze, zapali lulu na kalumet jednoga od njih i pone razgovarati kao dobar susjed. Maupertuis i njegov sin, huronski mjeanac, spustie se do rijeke, buno pozdravljajui one koje su prepoznali, a Anelika zadrhta zbog njihove smionosti videi ih same i nenaoruane izmeu neprijateljskih uroenika. Irokezi su poudno puili. Gusti plavi kolutovi dima izlazili su iz njihovih usta. Osjealo se kako se preputaju blagohotnoj magiji zavodljive biljke, kako im se srca smiruju, a bol i srdba tonu u kratkotrajnu obamrlost. Tako je protekao sat vremena u polutiini, isprekidan povremenim krianjem diroplja i divljih gusaka s rijeke, koje su u jatima prolazile sivim nebom, praene zamiljenim pogledima ljudi koji su se izvalili na zemlju. Siuna praina mijeala se s dimom, i iva slikovita okolina poprimila je mutan izgled. Anelifca osjeti ruku na svojoj miici. Stari joj je Maoollet priao pokazujui joj sunce koje se poelo sputati prema obzorju. Ona pogleda svoga mua. ula ga je kako je dvaput zakaljao. Ve satima bez prestanka govori. Sigurno ga boli bolesno grlo. eljela je iz sveg srca da bude uza nj. da ga okrui svojom njenosti i strastvenom odanosti. Borio se satima, sve ih vodio. Kad e, dakle, pobijediti, boe moj? 265

Tahoutaguete naglo ustade i izusti nekoliko oS-trih reenica. Evo to u ime Pet plemena izjavljuje Tahou taguete ree Nioolas Perrot. Gromovnie, misli li ti dla e darovima uskr-snuti nae drage voe? Mi smo primili darove i hranu a oni samo sramotu i smrt." Redovi uroenika se zatalasae na ove rijei. Jof-frey de Pejrrac im se jo jedanput suprotstavi. On prikupi svoje snage i progovori uvjerljivom strasti koju je prenio i na Nioolasa Perrota, iji je glas odjekivao vrsto i snano kao i Pevracov. U tome se varate, irokeki ratnici! Vai voe nee na ovom mjestu primiti smrt i sramotu, jer znaj te, otkada je Sveta dolina primila u svoje krilo irokeka plemena, nijedan va poglavica nije siao u grob s toliko bogatstva, darova i poasti kao ovi ovdje... Vi mislite u dui: Oni su umrli daleko od

svojih naselja i mi ne moemo omotati njihova tijela haljinama, krznom, ne moemo im dati ni kotlova ni oruja za zemlju Velikoga lova!" No, dobro! Pogle dajte! Na dostojanstveni pokret ruke naoruani panjolci, tijesno zbijeni, neto malo ulijevo ispred logora, razmakoe se i otkrie ono to je grof de Peyrac do ovog asa htio skriti oima irokeke vojske. Cas je doao. U podnoju velikog crvenog javora Swanissit, Onasategan, Annisera i Ganatuha sjedili su prekrienih nogu, s orujem u ruci, podignute glave i zatvorenih oiju. Velianstvene perjanice skrivale su sramne rane na njihovom skalpiranom elu, a vjeti prsti ukrasili su hladnu i blijedu kou mrtvog im lica sveanim crvenim i utim arama. Bilo je to djelo dvojice kanadskih divljaara koji su obradili ova irokeka lica, oivljujui vlastita sjeanja na boravak meu njima, duboko urezana u srca bijelih ljudi i tako isprepletena da se nikad nee tano znati koliko u tim srcima ima indijanskog, a koliko evropskog 266 Maupertuis bijae svojim krupnim prstima pobono obojio crvenilom Swanissitove jabuice, dok je Nioolas Perrot prevukao preko lica Annisere dugu utu crtu, koja je podsjeala na prvu ranu mladog ratnika. Zatim su ih ponovo obukli u raskone ogrtae od krzna ili izvezene sivom svilom, koje je grof de Peyrac donio u svojim kovezima. Iza rijih su uvrstili kolce i privezali ih kako bi mogli sjediti pred licem svojih naroda. Kolci su bili ukraeni vrpcama i perjem koje je vijorilo na vjetru. Na taj prizor prostruji muklo i sveope jecanje redovima irokekih ustanika. Daleko od svoje doline, u neprijateljskoj zemlji, oni su promatrali svoje mrtve voe, odjevene i aene vie no to bi mogli da prime od svojih vlastitih ljudi u ratnom meteu. Ustadoe i stupie naprijed. Govori im, ree de Pejrrac poloivi zapovjedniku ruku na rame Nicolasa Perrota. Govori im brzo! Reci im bilo ta! Pokai im mrtvake darovel Kanaanin je odmah svojim mirnim ali vrstim glasom, koji im se nametao jer im je bio prisan, poeo hvaliti robu kao trgovac u duanu. On je podravao njihovu panju, odvraao njihove misli od uasne stvarnosti pred njihovim oima, na pogled mrtvih poglavica, ublaujui njihovu muku anglerskom vjetinom. Pokazao im je etiri srebrna luka sa

arenim strijelama i obloenim koljkama u konatim tobolcima ukraenim s tisuu perla, grimizne pokrivae, svitke duhana, zajedno uivene hermelinske koe, krzna bijelog medvjeda, risa i vuka koje e biti baeno u grob, da se na njih poloe mrtvaci. Nabrajao im je upove kukuruza, rie, sala i mesa, po jedan za svakog mrtvog poglavicu, da mogu jesti za njihova duga putovanja do dolaska u raj Velikog lovita. Razjasnio im je simboliko znaenje etiriju udnovatih nepoznatih predmeta, neku vrstu utog cvijea slinog gubi, koje slui za otiranje njihovih suza; jer doista, ovi veliki i lagani predmeti, koje nazivaju 267 spuvama, a dolaze sa vrlo udaljenih- otoka, imaju svojstvo da usisavaju vodu. On je to odmah i pokazao u jednoj tikvi. Kao to ista voda najednom nestane na dodir spuve, talio e nestati i njihovih suza srama i oajanja, tvrdio je on. On im opisa poruku dvaju divrriri vampuma", dok su Irokezima tekle suze niz glatka lica, a vlane spuve ile iz ruke u ruku, briui s njihovih iaranih lica ratnike boje. Za novodole Evropljane bijae to zanimljiv prizor gledajui uroenike koji su plakali 1 otirali oi spuvama, udan, uzbudljiv, tragian prizor koji je tjerao na smijeh i na pla. Nicolas pokae slavnu ogrlicu vjernosti Abenakisa, blago neprocjenjive vrijednosti, drevno i potovano. Pokazivala je izlazee sunce plavo na bijeloj podlozi, jata riba i tuljana kako pruaju ruke ili peraje kako tko eli dvije izmeu najljepih ogrlica u Tekonderoginom blagu, koje e Swanissit pokloniti Velikom Duhu kao odtetu za izdaju Abenakisa ija je rtva bio. Naposljetku izlaui se sve vie, on im potanko opisa divnu odjeu koju je nosio Swaniss#t, optoenu srebrnim gajtanima i zlatnim nitima, odjeu za koju je ak i Hiawata, veliki utemeljitelj Irokeke lige, izjavio da je mora nositi onaj koji e okruniti svoje djelo sauvavi Irokeze od neprekidnog rata i osiguravi im mir, koristan za etvu i lov. Ratnici su se tiskali da vide i opipaju sjajne mrtvake darove. Gurali su se i uzbuivah". Doli su vrlo blizu. Ako je veina i pokazivala iskreno divljenje, kod nekih se oitovala pohlepa. BacaM su poglede prema logoru i razgovarali izmeu sebe. Anelika osjeti promjenu atmosfere. Nastupio je najnapetiji as. Igra e biti izgubljena iB dobivena.

Ona primijeti kako se oni Pevracovi vojnici to su se nalazili vie pozadi, nosei zastave, neprimjetno udaljuju i nestaju u mraku. Drugi su, koristei se mrakom, odveli konje prema umi, a Yann prie Aneliki i apne joj da se kao i druge ene i djeca udalji i polako i neprimjetno spusti prema strmoj obali rijeke. panjolci su prikrivali ovo tiho povlaenje, na-punivi i pripremivi svoje oruje bez ikakve buke. Povjeravam vam Honorinu. Poite s Yannom ree Anelika Jonasovima. Ja u odmah za va* ma. Nita je ne bi moglo prisiliti da napusti mjesto dok god ne vidi da joj" je mu van opasnosti. Ona je opazila kako se Irokezi primiu i kroz ulaz gledaju u unutranjost logora. Plaviasta sjena postojala je gua, ali na zapadu velika crvena mrlja i dalje je bacala na poprite bakarnu svjetlost. Ona se priblii grupi koju eu sainjavali Joffirev de Pevrac, Nioolas, Maupertuis, njegov sin, Eloi Ma-collet, i jo nekoliko ljudi s Gouldsboroa", kao Ma-laprade ili Malteanin Enrico Enzi, koji isu kao tjelohranitelji stajali iza svog gospodara. Outtake je stajao u sredini naslonjen na rame Pierre-Josepha Maupertuisa, ali su sada svi bili okrueni Irokezima koji su se sve vile i vie osmjelji-vali da izbliza pogledaju logor. Anelika nije gledala Joffreva de Pevraca, nego Outtakea. Ona ga je tako vrsto promatrala da je Mo-hawk, malo-pomalo, kao privuen lagano okrenuo glavu, a njegove neustraive i mutne oi Ukrstie se s pogledom mlade bijele ene. Poklonila sam ti ivot, neku veer, kod izvo ra, govorio mu je taj pogled. Spasila sam te ranje nog od ruku Piksaretta koji je htio tvoj skalp. A sada spasi ti njega, spasi! Ti to moe, preklinjem te! Iz njenih bistrih i krupnih oiju izbijale su ti isto vrijeme zapovijed i molba. Talas neodreenih osjeaja prijee preko utog lica Mohawka. Grupa ratnika se pribliila de Peyracu drsko mu govorei:

268

269 A vatrena voda? Gdje je dragocjena tekuina bijelaca? Mi vidimo da ste je uskratili naim pogla vicama ... Onaj koji je govorio u ime ostalih, cerekao se, nemamo njiui svojim buzdovanom u smeoj ruci. Rakija i rum su u logoru, odgovori grof. Oni sainjavaju jedinstvenu poiljku koja je namijenjena kao dar Velikom Duhu, a ne vama! Ovaj podrugljivo uzviknu i dobaci neto ljutitim i pobjednikim glasom. Nicolas Perrot se svlada, ali odluno prevede: On izjavljuje: Mi emo uzeti sami i bez tvoje dozvole, Tekonderoga, saveznice izdajica, koji su ubi li nae voe. Pevrac je na ovu zlopaku izjavu koraknuo prema uroeniku, gotovo mu se u oi unio- i otro ga pogledao. Kako se zove ti koji se usuuje da otima Velikom Duhu ono to mu se prinosi na dar? Indijanac odskoi i podie svoj tomahavk, ali Pevrac hitrim pokretom izmaknu udarcu koji zazvi-di iznad njegove glave, a zatim, uspravi vi se, za-mahnu svojom kuburom koju je drao za cijev i kundakom udari svog protivnika u sljepoonicu. Indijanac uzmaknu natrake posrui i srui se, unalaen, meu svoje drugove. Krik Anelike izgubi se u zaglunoj galami Iro-keza. Ali jedan jo neodoljiviji povik nadvisi buku. To je bio Outtake. Podie ruku i stupi pred Pevraca titei ga svojim tijelom. Zavlada tiina. Oruje se spustilo. Outtake dade znak nekom mladom patniku da prie i da ga pridri. Zatim se okrenu prema Pevracu i ree mu poluglasno na francuskom: Ne elim tvoju smrt, Tekonderoga. Duh pra vice zahtijeva da ti poklonim ivot, jer je istina da je zahvalnost ispred osvete, prema zakonima naih naroda. Ja bih bio vjerolomnik kad bih zaboravio da je tvoja ena Kawa, Zvijezda Stajaica, dva puta spasila moj ivot.- Da, dva puta. No, da li e moji ratnici pristati da ti poklone ivot i da se povuku bez borbe? Ja to ne mogu jamiti. Meutim, pokuat u da ih na to sklonim. Ti e me opravdati ako u tome ne uspijem...

U posljednjim asovima uvijek vani duhom prolaze nepriline misli. Anelika e se kasnije sjetiti, kako ju je upravo tog asa zaudila injenica da je Mohawk kao i kanadski divljaari ili velikai koje je on u svojoj mladosti posjeivao upotrebljavao prilino ist francuski, te nita nije bilo udnije nego takav birani jezik iz njegovih barbarskih usta. Nae srce ne moe zaboraviti uvrede, nastavi <ai. Moliti da vas potede, to bi ukaljalo moju mo. Ja ne traim da zaboravite, ree Pevrac. Anelika nije mogla vie. Ona je sada znala da ni intervencija Outtakea nita nee pomoi. Imala je samo jedno na pameti: ponovo se vratiti u logor, zatvoriti za sobom vrata od oblice i pograbiti puke. Dosta je svega toga! Ona vie nije mogla gledati Joffreva tako izloenog, svakog asa u opasnosti da izgubi ivot. Ali on kao da se nije urio napustiti mjesto, kao a nije bio iscrpljen i umoran od napetosti toga dana. Ja ne traim da vi zaboravite, ponovi on glasnije. Naprotiv, uinit u da nikad ne zaboravite to se dogodilo u Katarunku. Vi se svi pitate: Ako potedimo ove bijelce, tko e izbrisati sramotu koju je na ovom mjestu doivjelo slavno ime Irokeza"? A ja vam odgovaram: Ja!... Perrot, prevedite, molim vas... Vi svi mislite da je razgovor zavrio. Ne, nije! Tek sada poinje. Vi jo niste nita vidjeli, ni ta uli, irokeki narode! Sad u ja govoriti, i ujte me dobro! elio bih da se moje rijei i djela kao strijele zariju u vaa srca, jer ete tek nakon toga moi da se bez gorine udaljite, zadovoljni u srcu. Nije istina, brao moja, da srce bijelog ovjeka i srce Indijanca ne mogu osjeati isto. Jer, gledajui

270 27] ovaj logor u Katarunku, moje sroe je puno uasa kao i vae. Kao i vi, i ja mislim da je ovo mjesto doivjelo najikukavniji napadaj, najogavniju izdaju koju sam doivio u svom dugom ivotu. Kao i vi, i ja mislim da

mjesto izdaje zauvijek nosi u sebi neizbrisivu mrlju i da pogled na nj obnavlja uspomenu, afi i onda kad duh pravinih ljudi eli da je zbrie... No, da li e oni koji budu dolazili ubudue na ovaj poloaj rei svaki put: Tu je Swanissit bio skalpiran, pod krovom domaina koji ga je ugostio, pod krovom bijelog ovjeka, Tekonderoge, Gromovnika? Ne, ne! Ja to neu dopustiti uzviknu grof de Peyrac estokim i srditim glasom koji je na sve djelovao i koji je u ovom trenutku bio iskren, to je i Anelika osjetila. Ne, ja to neu dopustiti. Neka radije sve bude zbrisano... sve zbrisano... Uzviknuvi ove posljednje rijei, on zakalja. . Nicolas Perrot je polako ponavljao njegove rijei u nekoj vrsti zanosa: Nek radije sve bude zbrisano ... sve zbrisano!" Osjealo se u noi kako su sada sve oi bile uprte u ove dvije uspravne prilike, u divljaara i grofa de Pevraca, u crvenom odijelu, obasjane jo uvijek slabom svjetlou zalazaeg sunca. Znam, nastavi grof. Ima ih izmeu vas koji misle: U ovom logoru ima lijepe robe!" Oni bi htjeli istodobno zadovoljiti svoju pohlepu i elju za osvetom. Neka ti akali prestanu mrmljati i njukati i neka se udalje podvita repa! Jer, kaem vam, sve ovo to postoji u logoru pripada od sada duama vaih predaka. Jedino tako one e biti zadovoljne. Vi ste svoje darove primili. Oni su vrijedni. Kad ih ponesete, uvjerit ete se da su znatni. Ono to se nalazi u utvrenju Katarunk, vi nemate pravo da uzimate, kao to ni ja nemam prava da se time koristim. Ja sam to dao duama vaih mrtvih poglavica kao naknadu za vjerolomnost ije su rtve bile. Sluajte me dobro i sjetite se mojih rijeil U ovom utvrenju ima namirnica za vie mjeseci, moda i godina: srneeg, jelenjeg i medvjeeg mesa, suhog i soljenog bakalara, morske soli, deset barila ulja od suncokreta, kita i tuljana. Javorovog eera i eera sa Dalekog istoka, ruma i vina za bijele ljude i za indijanske voe. Dvadeset vrea itnog i kukuruznog brana, dvije stotine pletenica duhana iz Virinije, sto pletenica duhana iz Meksdka, pedeset hala holandske pamune tkanine, deset bala kineske i orijentalne svile, egipatskih vunenih i pamunih ogrtaa, ilima, puaka, metaka, baruta, deset zamki za vukove, medvjede, lisice i risove. Od eljezarije: igala i kara. Krzna. Sve to ne pripada vie vama, a ni meni. Sve to pripada vaim mrtvim voama. Vi koji ste kazali: ,,Qni imaju samo sramotu" evo to imaju! Sve, osim baava rakije i vina koje ja to znam Swinissit ne bi ni htio. One su sauvane za Velikog Duha, koji ih jedini moe svojom moi oistiti od kodljivog djelovanja. A sada se maknite! Outtake, zapovjedi svojim

ratnicima da se povuku do rijeke kako ne bi bili ranjeni ili ubijeni. Sad u uiniti da opali grom!" Nakon tih rijei zavlada zaprepatena tiina. Zatim masa uroenika pone polako uzmicati prema podnoju brda sve do obale rijeke. S praznovjernim strahom mijeala se i poudna radoznalost. Sto namjerava ovaj bijelac vjetog jezika koji smatra da e ih bolje osvetiti nego njihovo oruje? Grof de Pevrac izda jo nekoliko zapovijedi svojim ljudima koji su stajali uza nj. Ugledavi potom Aneliku, obujmi je oko struka i privue. Doite brzo! Ovdje ne smijemo ostati. Mau-pertuis, hoete li provjeriti da li su svi nai dolje, na obali, i da vie nikoga nema u krugu utvrenja? Na obali rijeke, gdje se poela uzdizati nona magla, svi su se izmijeali s Irokezima. Anelika osjeti kako je Pevrac snano stie uza se, a onda je pusti i mirno izvadi iz kone kese o pasu kresivo

272 II Anelika u novom svijetu 273 s drkom od gube. Indijanci su se tiskali oko njih kao djeca na predstavi. Svi su htjeli da vide Pevraca i doznaju to on radi. Anelika oima potrai Honorinu, Jonasove i svoje sinove. Nita se vie nije moglo vidjeti, ali joj Maupertuis ree da su svi okupljeni blizu jednog umarka pod zatitom oruanih panjolaca. Yann Le Couennec silazio je niz brijeg odmatajui kudeljasti fitilj. Koristei se tamom, Peyracovi ljudi popee se prema logoru i hitro poloie u ve iskopani grob pet irokekih poglavica, pobacae u nj darove i lopatama zatrpae jamu. Kad su zavrili posao, zau se mukli zvuk trube. Oni se udaljLe i trkom stigoe do umice uz rijeku, gdje su bile okupljene ene i djeca. Po drugi put odjeknu zvuk trube. Tada grof de Peyrac uze kresivo, izvabi varnicu i, sagnuvi se, upali vrak kudeijastog fitilj a koji je Bretonac odmotao sve do njega. Plamiak vrcnu naglo i ivahno, ubrzo prema vrhu krivudajui kroz panj eve, travu i kamenje, kao zlaana zmija u bijegu. Stie tako do vrata utvrenja i vie ga nisu vidjeli. Zatim iznenada silna eksplozija rasvijetli mrano nebo. U

isti as cijelo utvrenje poe buktati ogromnim plamenom koji je potpirivao vjetar. Drvo na nastambama i ogradi bilo je prethodno natopljeno uljem i rumom, posuto salitrom, pa je razjareno pla-nulo. U sparnoj i suhoj atmosferi kasnog ljeta sve se asovito pretvorilo u bunu, prodrljivu lomau koja je u divljim trzajima sve unitavala. Gledaoci su se morali povui na alo, zahvaeni arkom jarom poara. Naglo izronivi iz mraka u crvenkasti ovaj ar, sva uzdignuta lica odraavala su u isto vrijeme divljenje i uas, utuenost i veselje, mjeavinu sloenih uvstava to je u ovjeku izazivaju pojave razularenih prirodnih sila u svoj svojoj veliajnosti i neukrotivoj snazi. Nakon duge utnje, iz potitene i zasopljene gomile zau se glas starog Tahoutaguerea. On je postavio jedno pitanje. On bi htio znati, ree Outtake, da li ima abrovih koa u tvome utvrenju. Da, da! Bilo ih je, povie Irac O'Connelli upajui kosu. Trideset bala! Na tavanu je bilo dabrovih koa barem za 10.000 livra! Ah, gospodine de Pevrac, da ste mi rekli to namjeravate uiniti, da sam znao!... Moji dabrovi!... Moji dabrovi... Bilo je toliko oajanja u njegovom glasu, toliko smijenog u izraavanju svoje nesree da su Irokezi prasnuli u smijeh. Evo, napokon i jednog bijelca kojemu se para srce! Bijelac slian ostalima!... Pravi sin. ove trgovake rase. Nali su se na poznatom tlu... A ova koa ovdje? ree de Pevrac i utipnu njegove debele obraze koji su podrhtavali od tuge. Na koliko ih procjenjuje? 10.000? 20.000 livra? A ovaj skalp koji su ti ostavili, nastavi on zgrabivi akom crvenu grivu .bijednog zakupnika" Na koliko? 30.000 livra? Ratnici se jo jae nasmijae. Drali su se za kukove i oponaali kretnje Irca pokazujui na nj prstom. Njihov straan grohot bio je kao odjek na huku vatre. Smije li se s nama, Swanissite? povie na jednom Outtake, okrenuvi se prema goruem vrhu breuljka. Smije li se sa svojim ratnicima? Jesi li se utjeio bogatstvom i darovima koje su ti ostavili? I odjednom, kao neobian odgovor na ovaj doziv, iz crvenog sjaja razbuktale vatre iknu bjeliastopla-vi mlaz i die se visoko u mrano nebo, da nakon nekoliko eksplozija ponovo padne, stvarajui srebrnka-stu kiu.

Tek to su se digli povici iznenaenja i straha, jedna druga crvena, duga zmija razvi se kroz mrak, prsnu, rascvjeta se u zvjezdice, koje se i same rasprsnue u vijence rubinove boje, pa se lagano ras-

274 18* 275 tvorie, rastopie, curei kao krv po tamnom nonom svodu. Indijanci padoe na koljena. Drugi, povlaei se, padoe u rijeku. Strana pometnja nasta meu njima i u njihovim duama. Cak ni oni koji su se praakali u vodi Kennebeca nisu mogli odvojiti svoje oi od arobnog prizora. Sada su snopovi i svijetlee pruge neprekidno jurile u svim pravcima, nadjaavajui lomljavu posljednjih ploha zida koji se ruio. Bijae to raskoS zelenog, crvenog i zlatnog, a padala je u cvjetovima, lijanama, kupolama, zapletenim dugim serpentinama, to su se naganjale kroz mrak, stvarajui udnovate crtarije, oblike ivotinja, koji bi se gasili i rasplinja-vali upravo u asu kad je izgledalo da se spremaju na skok ... Za vrijeme asovitog zatija Anelika zau radosne uzvike djece. Na ope uenje straha je nestalo, a s njim i mrnje, bojazni, sumnjienja... Florimond, pirotehniar, koji je pripremio ove rakete, smatrao je da je njemu upueno ovo klicanje. Sluala je njegov mladenaki glas: A? Sto mislite o mojem talentu? Dostojno Versaillesa!" Malo je trebalo da kapetan Alvarez i njegovi momci zaborave askom strogu naredbu da dre puke na gotovs. No, vie se niega nije trebalo plaiti. Divlji Iro-kezi, gledajui uvis, bili su oarani kao djeca. Njihova srca bila su ushiena. Opojnost ovih vizija uinila je, slino snovima, da zaborave na stvarnost I razloge zbog kojih su doli tu na obalu Kennebeca. Ogromna gusjenica smaragda padala je njiui se prema njima. Vatrena leptiria jurila je mrakom, divovska uarena bundeva raspala se. Kad su i posljednje rakete rasprile u noi svoj areni prah, utvrda Katarunk bijae nestala. Njeni bedemi su se sruili u snopu varnica, a mjesto na kojem

se do maloas uzdizala, bilo je samo ogromna uarena rana koja se polako gasila. 276 XXXIII Tada se pojavi mjesec. Kasni mjesec usred noi. Njegova spokojna svjetlost, mijeajui se sa nemirnom svjetlou umirue lomae, obasjavala je pozornicu udnim sjajem. Oni su ekali. U tom mraku i svjetlosti polugoli ratnici budili su se iz udnog sna. U tiini, do njihovih nogu, ubor rijeke se pojaavao. Outtake polako doe k sebi. Njegov prikriveni pogled iza dugih, uskih vjea zadra se na dva bi'jela ljudska bia ispred sebe, kao da ih gleda u novom svjetlu. Bili su to mukarac i ena oslonjeni jedno na drugo, ekajui od njega, Mohawka, osudu na ivot i smrt. Tada mu se srce ispuni poetskim i plamenim zanosom, koji ga je tako esto obuzimao, i on se obrati u povjerenju ovjeku koji ga je pokorio. Da li si ti Praotac kojeg je najavila Ptica, a koji e se vratiti u obliku ovjeka bijele koe? Ja to ne znam... Ja ne znam tko si ti zapravo, ali nikad neu zaboraviti ono to sam vidio u Katarunku. Nikad neu zaboraviti... Govori, o ti!... ree on glasno obraajui se Nicolasu Perrotu. Ponovi mojim ratnicima ono to sam ti upravo rekao: Ja ne znam tko si, Tekonderoga, ali nikad neu zaboraviti ono to sam vidio u Katarunku. Nicolas ponovi, a ratnici u zboru odgovorie dugim uzvikom ija se jeka razlijegala nonom dolinom. 277 Neemo nikad zaboraviti... Vidio sam takoer da ti, Tekonderoga, nisi kao ostali Francuzi, nastavi Outtake na francuskom,, glasom vrim i jasnijim. Vidim da ti nisi kao Fran cuzi iz Quebeca ili oni francuskog kralja. Ti si doi sta sam i govori samo u svoje ime. Zar ti zaista nije mnogo stalo to si izgubio sve one koe? Stalo mi je, ali mnogo vie nego za dabrove, ao mi je to sam izgubio instrumente koji su mi omoguavali da otkrivam tajne prirode, da vidim nevidljive stvari. Ja sam mogao razgovarati sa zvi jezdama. No, sada e se Svvanissit i vai mrtvi voe sluiti tim instrumentima i upoznati tajne zvijezda.

 Neka budu sretni! promrmlja Irokez. Sto se tie vas, vi znate gdje su njihovi gro bovi ispred utvrenja na ivici zgarita. Nitko vie nee graditi na ovom mjestu, i vi moete bez srama i boli dolaziti tu da oplaete njihove slavne kosti. A ti? Sto e ti raditi, Tekonderoga? Ti vie nema nita osim ovih konja i odjee. Suma je oko tebe, a no i zimske hladnoe blizu. To nije vano, jer moja ast je spaena i ja sam platio cijenu krvi. Hoe li se spustiti prema oceanu? Neu. Sezona je previe odmakla i putovanje bi bilo odve opasno. Otii u u planine, sastati se sa etvoricom mojih ljudi koji tamo imaju jednu daaru. Mogu li im ponoviti da si na saveznik? Da, moe. Kad vijee majki i staraca bude odobrilo moju odluku, poslat u ti porculansku ogr licu. Tekonderoga, misli li zaista da e pobijediti sve svoje neprijatelje? Ishod borbe je u ruikama Velikoga Duha. Ipak sam odluio da se borim i pobijedim. Tvoja hrabrost i lukavost velike su i ja ti elim pobjedu. Meutim, uvaj se, Tekonderoga, jer tvoji su neprijatelji brojni, a najstranijega tvoje puke nee moi svladati. To je Etkon-Hontsi, Crna Mantija. On govori u ime svoga boga, u ime svoga 278 kralja. On je nepobjediv. Mnogo smo puta pokuali da ga ubijemo, ali je on jo uvijek iv. On ne moe umrijeti, shvaa li? On eli da te makne s puta pa e te progoniti bez predaha, jer si mu na putu. Ti pripada zemaljskom svijetu, a on svijetu nevidljivih duhova i ne podnosi zemlju Bojim se za te sada kada si mi prijatelj. Ja znam da on eli tvoju smrt. Ja sam to znao, ja sam ga vidio. Mnogo puta u snu vidio sam kako blista nje govo plavo oko. I drhtao sam, ja ratnik, jer ne po znam nita strasnije u svijetu od tog oka. Kad bi ma on tako pogledao, dok sam bio kod Francuza, osje

ao sam da mi ponestaje daha i due... uvaj se, Tekonderoga! ponovi on urno, i dobro pazi. Ti koji vie nita nema posjeduje ipak jedno blago, a to posljednje blago on e htjeti da ti ugrabi. To posljed nje, naroito blago. I on pokaza na Aneliku. On je ve mrzi. On e nastojati da te odvoji od nje. Hoe li se moi obraniti od njegove moi? On je vrlo moan, zna i ovjek ga ne moe ubiti. Outtake se odjednom vrlo uznemirio. I moda se u tom asu, srce Anelikino ispunilo ljubavi prema Indijancima. Iznad straha i odvratnosti koju su u njoj izazivala ova divlja stvorenja, postojao je neki osjeaj koji je izvirao iz svega onog to je u njoj bilo prijateljsko, bratsko i majinsko prema drugima. Sada ih je gledala gole, bezazlene, razoruane, sa strijelama u ruci, nasuprot ubojitim pukama i mistinoj moi jezuite, bez ikakve obrane doli svojih smijenih arolija. Samilost i potovanje obuzee njeno srce. Isprekidan glas Irokeza koji im nakon toliko* rijei mrnje sada obilno dijeli savjete, otkrivao joj je ljudsku stranu ovih okrutnih rasa. U stranoj prevrtljivosti ovih primitivnih bia, evo ih kako se gorljivo brinu za one koje su, nekoliko sati prije, htjeli poubijati. Budui da su im 279 sada prijatelji, oni su strepili mnogo vie za njihov ivot nego za vlastitu sudbinu. Joffrev de Pejrrac prie Outtakeu i ree mu povjerljivo: Rei u ti neto to moe shvatiti. Moje su sposobnosti takve da se ne boje arolija ni crvenog ni bijelog ovjeka. Etkon Hontsi, dakle, ostaje bijeli ovjek, usprkos svojoj moi. Kao ja... To je tano potvrdi Mohawk, koji se naglo smirio. TU si bijelac, ti ga moe prezreti, dok se naa glava u tom. katkada gubi. Dobro! Ja razu mijem. Ti e umjeti da ga nadmudri kao to si znao i nas obmanuti kaid smo htjeli tvoju smrt. No, dobro! Budi jak, Tekonderoga! Nama je potrebna tvoja snaga. A sad idi kamo ti se svia! Gdje god bili ti i tvoji, ako sretnete koga ratnika Pet ple mena, on e za vas otpjevati pjesmu mira. Govo rio sam. Zbogom.

XXXIV Noni vjetar prolazio je preko pepela i sve je-bilo tamno i tiho. Mjesec je utonuo u daleke magle, a u nejasnoj i neodreenoj nonoj svjetlosti ocrtavali su se obrisi uma i planina. Joffrey de Pevrac hodao je sporim koracima du strme obale. Bio je sam. S vremena na vrijeme zastao bi i zamiljeno pogledao prema vrhu breuljka, tamo gdje se nekoliko sati prije uzdizalo utvrenje Katarunk. Anelika, malo dalje, nazirala je njegovu sjenu, vidjela kako je stala pa nastavila svoj zamiljeni hod. I ona se vratila na ovo mjesto, neodoljivoprivuena. U peini, u koju je, dan prije, grof naredio da se prenesu pokrivai i namirnice, djeca su zaspala uz vatru. Veina odraslih, na kraju snaga, slijedili su njihov primjer. Anelika se udaljila. Ona je tiho hodala u noi i prvi put se nije bojala. Zli dusi kao da su pobjegli. Olujni i tragini vjetar toga dana rasprio ih je i odnio daleko. Sada je hodala po prijateljskoj umi i svi zvui koji su dopirali do nje imali su drugaije znaenje. To je bio odjek ivog svijeta koji se raa pod granama, malog ivotinjskog svijeta koji se sprema za. zimu i koji je zaokupljen posljednjim radovima, pjevajui posljednje pjesme i nita drugo. Posljednji miris mahovine, poslednje struganje vjeverica dok

280 281 .spremaju ljenjake, a daleko preko jaruga, kao tuni glas roga, zov jelena. Anelika se nije vie bojala. Junakim svojim djelom Joffrev de Peyrac oslobodio ju je tjeskobe. Luako djelo, ali jedino to je preostajalo zapaliti Katarunk! On je bio jedini koji je mogao to izvriti. Na to je sigurno i mislio kad je rekao: Moj dom je uprljan zloinom koji se ne moe okajati!" Tada je znao to treba uiniti. I smirio se. Sada se vie nee nita zlo dogoditi u ameri-Ikoj zemlji. rtva paljenice prikazana je. Anelika je najprije osjetila neko neodreeno uvstvo, a onda joj se otkrilo. Hodala je pod stablima lakog srca, jer je osjeala da se obred izvrio, a to je zadovoljilo njenu duu proetu kranstvom.

Ova uinjena rtva nije bila dobra samo radi njihovih spaenih ivota, ve i radi njihove sree. Padale su joj na um rijei koje je tako esto nesvjesno aptala kod kue, na misi: Hane igitur obla-tipnem.. .* Evo, dakle, rtve koju ti prikazujemo, Gospode, mi tvoje sluge, a s nama i cijela naa obitelj. Primi je, Gospode, blagonaklono. Raspolai sada u tvom miru danima naeg ivota... Ameriko tlo nee im vie biti neprijateljsko* rtva Joffreva de Pevraca dirnula je njeno sumnjiavo srce. Irokezi nikad nee zaboraviti. Ali -s druge strane Anelika je razmiljala o potpunom siromatvu u kojem su se on i ona nali, i iz njenog srca dizala se spokojna molitva: Raspolai sada u tvom miru, o Gospode, danima naeg ivota..." Sve je izgorjelo! to im ubudue mogu oduzeti? Ostalo im je samo jedno divno i skriveno blago njihova ljubav. Tako je nesumnjivo usud htio kad ih je izruio jedno drugome, jer su morali upo* Ovu dakle ivu'... znati cijenu ljubavi da je ne bi omalovaili. Morali su je prepoznati ne zamijenivi je s drugim vrijednostima. Cista ljubav ovjeka prema eni i ene prema ovjeku, dva plamena u jednom, koji plamsaju u tekoj samoi, u mrzloj pustinji, dva gorua srca u noi svemira. Kao u prvim vremenima!... I sada je ona iz daljine gledala sjenu Joffreva de Pevraca koji je hodao zamiljenog koraka, du strme obale. Usprkos hladnoi poloaj je zadrao miris poara i gomile koja je tapkala na mjestu, i sada je sve bilo tako mirno da je Aneliku obuzelo zadovoljstvo. Iz daljine je promatrala osamljenog ovjeka koji se zaustavio i okrenuo prema vrhu breuljka gdje je vjetar povremeno raspirivao crvenu svjetlost. Polako se uputi k njemu, sigurna da e ga susresti i nai u noi. Kad mu se pribliila, ona stade. On je opazio lik ene, koji se ocrtavao u pla-viastom mraku, i svijetlu pjegu njenog lica. askom ju je promatrao, a onda joj prie. Ruke Joffreva de Pevraca dodirnue ramena Anelike, koja mu se priblii kao toplom izvoru poloivi svoje ruke na njegove grudi. Zatim ga obujmi i sva se skutri uza nj, a on ju je stezao i privlaio k sebi, skupljajui skutove njenog ogrtaa da je pokrije. Privlaio ju je sve jae k sebi, dok se nisu vrsto zagrlili, stisnuli jedno uz drugo, bez ikakve elje, osim ivotinjske potrebe da budu blizu: kao ivotinje to se uspravljuju polaui jedna drugoj glavu na vrat da se uzajamno okrijepe svojom toplinom i prisutnou. Joffrev de Peyrac htjede da govori, ali je uutio. Sto da joj kae, razmiljao je on, a da ne bude otrcano? Jeste li se preplaili? Ljutite li se na mene to

sam zapalio kuu koju ste ve smatrali svojom, to sam vas osudio na bezbrojne tekoe?" Banalne rijei koje bi rekao svakoj drugoj eni. Ali ovoj koja je uz nj drhtala, to ne moe. Povrije-

282 283 dio bi je. Ona je bila mnogo dalje od svega toga. Ona je bila mnogo dalje od svega to je o njoj zamiljao. Trljao je svoje lice o njeno fino lice, kao da se eli uvjeriti da je ta topla i njena stvarica u njegovom zagrljaju zaista njegova ena. I ona je htjela govoriti rijeima koje su ispu njavale njeno srce: Kako sam vam se divila danas, ljubavi moja! Svojom odvanou sve ste nas spa sili! Bili ste izvanredni!" No, sve te rijei bile su bijedne i nikako nisu odraavale ono to je htjela rei. Ona mu je samo eljela povjeriti to je otkrila: da je rtva prikazana i bogovi zadovoljeni. Samo smo nas dvoje na svijetu, ljubavi moja, samo nas dvoje, siromani i sami... Ja sam sretna!" Ali to je i on znao pa su zato utjeli. Stezali su se sve jae, u utnji, s nasladom. Katkada bi ona zabacila glavu da potrai sjaj njegovih oiju kao dviju zvijezda iznad sebe. Osjeala je da joj se smjeka. 284 XXXV Ima jedno mjesto iprema sjeveru, gdje mirne vode tvore ogromnu srebrnastu pustinju. Mrtve ume s korijenjem, u vodi uzdiu k bisernom nebu svoje kronje sline iljastim svijenjacima kotane boje. Lagani oblaci komaraca obavijali su nejasne obale. Zemlja je klizava i podmukla. Tu i tamo otoii crnih, vretenastih jela, odraavaju se u bezdanom zrcalu. To je podruje jezera Megantic. Kad su francuski vojnici, nekoliko dana nakon naputanja Katarunka, stigli ovamo, uinilo im se da je jesen mnogo vie poodmakla nego na drugoj strani. Suha mahovina bila je boje starog zlata, a lie s rijetkih stabala je nestajalo. U hladnom zraku i surovoj pustoi ovih krajeva osjeala se ve

atmosfera Kanade. Huronski i algonkinski. vojnici su to osjetili i sloili se da se ovjek ovdje osjea kao kod kue." Dovoljno je gurnuti amac u vodu, prijei jezero i ve si naiao na drugu rijeku La Chaudiere (Sodjer), koja e vas dovesti do Saint-Laurenta. Njeno ue je nasuprot Quebecu. Posljednje milje vodile su izmeu sela1 sa nezgrapnim, kamenim majurima uz obalu, dok su sa strmih padina seljaci anjui kasno ito ili be-rui jabuke mahali svojim kapama, pozdravljajui povratak ratnike ekspedicije. Na zavoju se 285 pojavi bijeli iljasti zvonik Levisa, i eto ih pod Quebecom. Podigoe tada oi da pozdrave ponosni grad na litici, a on je otpozdravljao svim zvonima mnogobrojnih zvonika. Nema vie pustinje, svreno je s divljacima, bljutavom sagamintom" i ikuhanim psima! Dajte nam kalvadosa, ruma i komovae koju su brodovi donijeli, peninog kruha debelo namazanog maslom, komad tene govedine, suhe svinjetine s kupusom, sira, crnog vina i umiljatih djevojaka kod Janine Gonfarel u donjem dijelu grada! Na, Mganticu sunce je zasljepljujui sjalo na blijedom nebu, metalne vode sa zrcalile, stabla ogoljela, a dah zime tumarao uokolo. amci od kore okretno su klMli po povrini jezera. Ljudi su u ovom jednolinom arhipelagu traili tok Chaudiere, jer samo ovjek iz ovog kraja mogao ga je pronai izmeu otoka i beskrajnih vijuga-stih kanala. Markiz de Lomenie ostao je na obali da nadzire ukrcavanje svojih trupa. Falleres, Aubigniere i njegov neak, kao i dio Indijanaca, ve su bili daleko, dok su drugi nadolazili stazom, nosei amce iznad glave. Neki Indijanac trei dostigne elo kolone, stade ispred oficira i pozdravi ga uzdignutom rukom. Bio je stranac i Lomenie-Chambord .prepozna u njemu roba Panisa kojega je Nicolas Penrot svuda sa sobom vodio. On izusti nekoliko reenica. Nitko nije razumio jezik jer je pripadao dalekom, plemenu s druge strane Slatkih mora, malom ratrkanom i iezlom narodu Panisima. Pravio se da ne razumije ni jedan govor prisutnih plemena. Sluio se losom fran-cutinom. Uz pomo PontBrianda pukovnik je odgoneta nuo njegovu poruku: U Katarunku su Maudreuil i Patswiketti skalpirali voe Irokeza. Irokeke trupe mariraju na Katarunk zahtijevajui osvetu. Grof de Pevrac i njegova obitelj bit e masakrirani. Poimo! Poimo odmah! povie Pont-Briand,

 Vratimo se! Nema ih dovoljno da se odupru tim hordama. Lomenie ne ree nita, ve odmah izda nareenje onima koji su se jo nalazili s njim da se skupe u polukrug. Polovina vojnika i dobar dio Hurona i Abenakisa pristae da ih prate. Uvijek se moglo nai dobrovoljaca za borbu s Irokezima. Kad su nekoliko dana kasnije doli u predio Ken-nebeca, nadali su se da e uti pucnjavu, to bi znailo da se branioci utvrenja jo dre. Ali duboka tiina je vladala, a kraj je izgledao mrtav. Lomenie se uznemirio i zbog sudbine oca Orgevala, a Pont--Briand bijae mrk i kao da ga je neto u dui grizlo. Prije nego to su proli zavoj koji ih je trebao dovesti na plau Katarunka, dva oficira zaustave flo-tilju i narede da se amci izvuku na obalu meu vrbe. Pripremile svoje oruje bez i najmanjeg uma. Lomenie i Pont-Briand popee se na liticu da neopaeno osmotre pristupe. Zrak je bio ist, ali su ipak osjetili miris paljevine. Cim su stigli na vrh i bacili pogled kroz kronje, bilo im je jasno: Katarunk nije vie postojao. Na mjestu' gdje se donedavno dizalo utvrenje prualo se zgarite pocrnjelo od pepela i nagorjelih trupaca. Ispod njih Kennebec je i dalje valjao svoje tam-noplave gotovo crne vode kroz crvenilo rujevine, ja-rebike i divljih treanja. Uokolo nikakva ljudskog traga. Pont-Briand muklo zastenja. Nekoliko puta udari elom o deblo jednog stabla. Ona je mrtva, povie, ona je mrtva i otkud mi hrabrosti sada da ivim? Vidite, ona nije bila zloduh... Bila je obina ena... lijepa, slabana ena... Divna ena!... Oh, boe, emu ivjeti sada?"

286 287 utite! Vi bulaznite, ree Lomenie drmajui ga za ramena.

No, i on najednom zatvori oi i gorka tuga razli mu se duom. U maslima, ponovo mu meu ratnim zastavama iskrsne Vitez sa crnom maskom, okrenut prema Katarunku, a do njega tako lijepa ena!. . Otra bol i alost kidala mu srce. A onda se smirio. Pomisli da je svime upravljala ruka oca Orgevala. Zar nije Bog vodio ovog sveenika koji je ve prolio krv za nj? Kad je Lomenie pred mjesec dana doao na elu svojih vojnika iz Quebeca, jezuita im je dao ovaj nalog: Uklonite ih pod svaku cijenu! Unitite ih ako je potrebno, situacija e biti jasnija! Zaveden od stranaca, on nije posluao ove upute. Nebo je odluilo mjesto njega. Misija je zavrena, pomisli on. Srce mu se ispuni gorinom. Dugo je stajao sa Pont-Brianom ne mogavi da se odvoji od ovog mjesta. Zatim zapovjedi povratak na sjever. Kad su se Francuzi konano udaljili, rob Panis izie iz ume i sie s brda na obalu. Njegova duga crna kosa vijorila se na vjetru. Opreznim koracima prilazio je obali sagnuvi se. Poto je preao alo malog pristanita, ponovo se vrati na vapnenastu obalu, lunjajui oko razorenog poloaja, a onda se uputi prema rijeci. Sa zemlje je itao priu o jednoj udnovatoj avanturi. Konano podie glavu kao da njui vjetar, a zatim odlunim korakom krenu sjeveroistonim pravcem srcu planine. TREI DIO WAPASSOU Andelika u novom svijetu XXXVI Bjesnjela je oluja. Kia pomijeana s rastopljenim snijegom ibala je lice, natapala ogrtae. Karavana se vukla ispod stabala, poteui noge oteale od zemlje i blata. Oni koji su nosili dva amca, kojima su preplovili rijeke i rjeice, bili su barem zatieni od kie. Ali su se zaplitali meu niske grane ikare pa su ih pratila dva ovjeka sa sjekirama. Anelika podigne glavu i kroz zalenoplaviastu svjetlost ume ugleda slapove koji su se dizali kao bijeli fantomski stupovi. Ti bijeli, tutnjei, zapjenjeni slapovi blistavih mlazeva i dugih tekih vodenih zavjesa, uvari su amerikih uma. Posvuda ih ima, grme i izjavljuju: Neete proi!"

Izgledali su vii i neumoljiviji od ostalih. Okruivala su ih vjetrom iskrivljena stabla svojim bijesnim savijanjem i grenjem. S prokislih grana izli se kia na lice Anelike i ona se sva najei. Bila je do koe mokra. Voda se svuda uvlaila. Kukuljica od debelog suikna, inae vrlo otporna, bila je natopljena i proeta vodom pa vie nije titila Honorihu, koju je ona, da bi je obranila od kie, nosila u naruju, ispod svog kaputa. Osjeala je kako su joj se pramenovi kose prilijepili uz sljepoonice Svi su izgledali bijedno i uplaeno se zaustavljali pred slapovima, tuno gledajui prema vrhu strme litice. J9 291 Joffrey de Pevrac ih dostie poteui za uzdu crnog pastuha. Ugura ih sve pod nekakav zaklon jedne izboene hridine. Pokazujui na slapove ree Tamo gore, iza slapova, nalazi se Wapassou A ako ne bude nikoga? upita netko nadvisu jui glasom buku vode. Moda su Francuzi li Irokezi proli onuda? Nai drugovi su vjerojatno mrtvi a daara spaljena. Ne, ree Pevrac, Wapassou je dobro uvan. Da bi netko tamo doao, trebalo bi prije znati to e tu nai, a to jo nitko ne zna, Moda je vaa etvorka" mrtva, uporno e Clovis. O'Connell kae da ih nije vidio ve dva mjeseca. Ne, oni nisu mrtvi, ree Pejrrac. Zato? Zato jer nam usud ne moe to uiniti. On uze iz Anelikinih ruku malu Honorinu, preporui im da idu oprezno dalje i pone se penjati vrletnom i klizavom kosinom uz samu zapjenjenu vodu. Dva su ovjeka vodila i pazila par konja koje su sauvali. I Anelika je bila spremna da ih vodi, ali je bila na kraju snaga i jedva se drala na nogama. Gomila otpalog lia u kovitlacu udarala ju je po licu i zasljepljivala. Najmanja pogreka vodila je u smrt. Ona se ogleda da vidi treba li pomoi drugarica-ma i djeci i ugleda kuhara Octavea Malapradea kako pridrava Elviru gotovo je nosei. Uvijek mirna i sigurni gospodin Jonas, iako mu je iroko, mokro lice vie uilo na morsko

boanstvo tek iz valova izalo, gurao je ispred sebe, pridravajui je i podupi ruci, gospou Jonas kojoj je ponestalo daha. Florimond i Cantor preuzee na se po jednog deka, nosei ih na ramenima. Anelika ih je promatrala kako idu naprijed i polako se penju pod teretom, zgrbljeni kao prokletnici iz Danteova Pakla dok im je kosa padala kao mokra zavjesa 292 Halucinantna slika oajnika. Da je no, tama bi skrila bijesnu bujicu slapova do njihovih nogu, ali obaviti ovom prljavom svjetlosti, njihova bjelina bila je napadna kao zvijer koja prijeti da ih privue u svoje pande. Prola su tri dana otkad je karavana napustila srueni Katarunk. Sa sobom eu vodili samo dva konja. Maupertuis i sin mu Pierre-Joseph, zadueni da dovedu ostale, otili su junim putem, prema Go-uldsiborou. Oni koji su odluili da s Pevraoom odu prema unutranjosti znali su da je Wapassou samo po imenu logor. Prije polaska on im nije krio da je to tek jednostavna nastamba, bez ograde, neka vrsta jazbine, etvorica rudara, koje je ondje ostavio, nisu napravili nikakav poseban ureaj, jer su zapravo morali prezimiti u Katarunku. On se ipak nada da e prije velikih hladnoa urediti to mjesto. Prvog dana putovanja dva amca su uzvodno prela rijeku s dijelom prtljage i djecom, koju je to zabavljalo i odmaralo. Ostali su ili obalom, Drugog dana napustili su Kennebec iji je tok postao uzburkaniji i ispresijecan vrtlozima, pa su, kreui prema istoku, ili uz tok male, plave i mirne rijeke koja je protjecala kroz parkove travnjaka, vrba i brijestova. Nisu sreli ni ive due. Bila je to, iz nepoznatih razloga, posveena rijeka. Nadali su se da e stii treeg dana poetkom popodneva, ali ih je nakon jedne noi, kad je vjetar snano razdrmao njihovo sklonite od granja, zahvatilo nevrijeme s ledenom kiom koja vie nije prestajala. Wapassou, Srebrno jezero, koje je uvala sveta rijeka i duhovi plemenitih metala, branio je bijesno svoj prilaz. Anelika je pala na koljena. Zakaila je nogom za neki korijen koji je izbio iz zemlje. Mislila je da nee ustati i da e etvoronoke nastaviti penjanje. S naporom je podigla glavu i umalo to nije krik293 nula od olakanja: mrana jama se napokon rastvorila i oni ugledae blijedu provericu i raupane oblake koji su plovili po nebu. Joffrev de Peyrac stajao je na uzvisini i gledao ih kako pristiu. U naruju je nosio svoje dijete. Njeno dijete. Ni u najsmionijem snu nije mogla to

zamisliti. O, ljubavi moja, tebe sam ja gledala u svom snu! Ti nas u oluji vodi sve dalje i dalje! Ti si Kain koji sa svojima bjei pred prokletstvom! A ipak, nisi nita zlo uinio. Zato? Zato? On je vidio kako je pala i pogledom joj je nare-* ivao da ustane u posljednjem naporu i da doe. Ona je zato i nala snage. Dizala se kao u snu, hvatala se za grane i konano dola k njemu Kroz njegov napola otvoreni kaput ona opazi radosni pogled Honorine Na grudima oca kojega je eto, pronala na kraju svijeta. Honorina je promatrala mrani i buni svijet od kojega ju je on ouvao, pa se dijete radovalo i bilo sretno. Joffrev de Peyrac nije mogao govoriti zbog buke vjetra i vode, pa joj je glavom neto pokazivao. Lijevo od slapa opazi ona drvenu graevinu sa vode-nienim lopatama poput velikih crnih krila. Ti ostaci ljudskog rada ispunili su ih nadom i hrabrosti. Meutim oni jo nisu bili na kraju svojih muka Ovaj mlin je bio samo prethodnica. Neto dalje uma je bila rjea i oni ugledae prostranu krajinu: sumorno i tuno veliko jezero ibano -kiom i oivieno planinama. O njihove vrhunce, pocrnjele kao od neke vlane ae, udarali su oblaci koje je vjetar u brzom trku gonio. Nosei Ho-norinu Joffrev da Pevrac povede svoje drugove prema lijevoj obali jezera. Preavi mali drveni most, on ih povede prilino utrtom stazjom koju je kia pretvorila u kanal. Neki su bili toliko umorni da su svaki as posrtali na kliskom tlu i padali u ljepljivo blato. Jedna jedina misao vraala ih je u ivot nada u neki zaklon gdje e nai razgorjelo ognjite 294 Stigli su i na kraj jezera, a nikakva svjetlost nije se ukazala. Prijeoe onda neM klanac koji je spajao vee jezero s jednim manjim, okrueno vrlet-nim liticama. Strma obala se odronjavala pod njihovim koracima. Trebalo je biti oprezan i ne hodati po rubu. Preli su zatim jo jedan tjesnac meu hridinama. Pojavi se i tree, jo vee jezero, obrubljeno s lijeve strane movarnim livadama i niskim breuljcima. Staza koja je vodila preko movare bila je osigurana daskama da se olaka prolaz. Ali i ovog puta su doli do kraja jezera a da nisu opazili obrise ikakve kue. Nesretnici su gledali oko sebe i nisu vidjeli nita. Meutim kroz kiu dopre do njih otar miris vatre. Osjeam dim, povie mali Barthlemv drhtavim glasom. Osjeam dim! Cvokotao je zubima i tako jako drhtao da bi sigurno pao da ga Florimond nije vrsto pridravao. Bujna kosa dvojice njenih sinova bila je toga dana

dostojna rijenih vila stare Grke. No Florimond i Cantor junaki su prkosili tome iskuenju. Govorili su da su doivjeli i gorih trenutaka i da je to samo mali pljusak!. Cantor je na zahtjev svoga oca izvukao iz svoje torbe veliku koljku, jednu od onih morskih truba kojima se mornari dozivaju za vrijeme magle. Momi duhnu i uplji zvuk koljke nekoliko puta odjeknu liticama. Nakon kratkog vremena iza kamenitog rta pokrivenog jelama i tisom koji su se protezali preko jezera, ukaza se kroz sivu maglu amac kojim je upravljalo neko nejasno stvorenje. amac se priblii. Mrtvaki blijedo lice beivotnog staklenog pogleda nijemo ih je promatralo. amac pristade uz obalu. Grof de Pevrac se obrati neznancu na engleskom jeziku 295 Ova] je utio. Bio je nijem. Tajanstveni laar magle, blijed kao utvara i sasvim sijed. U amac se ukrcae najprije ene i djeca, a zatim i Joffrey de Pevrac nosea Honorinu. Iskrcali su se na neku spuvastu livadu. Dok je laica otila po ostale, oni su se popeli uz blagu kosinu koja ih je vodila prema rubu rta. Miris dima se sve jae osjeao. Kao da je navirao iz zemlje i mijeao se s maglom. Pod njihovim nogama ukaza se jama sa stepenicama od oblica. Oni 6e spustie u ovu jazbinu i gurnue vrata. Kao sunce zapahnu ih tada miris prene slanine, duhana i estokog ruma, svjetlost lampe i votanica, a nadasve blagotvorna toplina vatre koja ih je preplavila. A sa grimizne pozadine rasplamsale vatre gledao ih je kako zaueno ulaze jedan divovski crnac. Bio je odjeven u krzno i kou. Na uima su mu blistale zlatne naunice. Vunasta kosa bijela kao snijeg. Anelika uzviknu prepoznavi to crno lice iz prolosti: Kuasst-Ba! 296 XXXVII Ona je ponovo nala Kuassi-Baa, dobrog vjernog, sposobnog Kuassi-Baa, velikog roba koji je nekada, smijeno odjeven u atlasnu svilu, sabljom uvao njena vrata palae u Toulousi. Grof de Pevrac kupio ga je jo mladog na Barbaresquesima i uputio ga u tajne svoje nauke. Kuassi-Ba pratio ga je sve do osude na robiju: s njim je on i pobjegao iz tamnice i nestao u Sredozemlju.

Kako se nije ve manije sjetila da upita mua za vjernog slugu? Zaito to se jo nisu usudili da razgovaraju o onome to se dogodilo nakon lomae. Povratak u ivot se nastavljao. Ogromni crnac nije je odmah prepoznao. On je zaueno gledao ovu raupanu i prokislu enu koja je poletjela k njemu, steui svojim promrzlim njenim rukama njegove crne i ogromne. Ponavljala je Kuassi^Ba, dragi moj Kuassi-Ba! Kine kapi na njenom licu sliile su suzama Pred ovim sjajnim, nezaboravnim oima, njemu se vrati sjeanje. Baci pogled na grofa de Pevraca i, shvativi da se zbilo udo za koje je on toliko godina bezazleno molio, provali iz njega arka radost koju nije znao izraziti u ovom tijesnom prostoru gdje su se tiskali doljaci karavane. Na koncu pade na koljena, ljubei joj ruke, ponavljajui kao litaniju 297 Oh, medem! Oh, medem! Ti, ti? Konano -8 nama! Ti, sreo moga gospodara! Oh, sada mogu umrijeti!" U ovoj zadimljenoj jazbini ivjela su etiri rudara: jedan marljivi i ozbiljni Talijan, Luigi Por-guani, jedan panjolsko-inijanski mjeanac Quidoua Peruanac, jedan nijemi Englez Lymon White, kojemu su zbog bogohuljenja bostonski puritanci iupali jezik i Kussi-Ba. Svi su oni ak i Talijan imali neto po emu su se razlikovali od ostalih smrtnika, neto to je mirisalo na sumpor i barut, pa je Anelika, im ih je ugledala, ponovo doivljala svoj prvi utisak kad je s muem posjetila njegov rudnik u Salsigneu. Oni su bili drugaijeg kova, sra-sli sa skrovitim snagama zemlje, a njihov gospodar bijae ovaj koji je upravo uao, a kojega su oni toplo i odano pozdravili grof de Pevrac, uenjak iz Toulouse. S njime je i sve ostalo ovdje dobivalo svoje znaenje. A onda se jama napunila. Tugaljive i prokisle sjene stalno su pristizale. Unutra se nije moglo ni maknuti. ulo se cvokotanje, grevito uzdisanje onih koji su prilazili vatri da ogriju ruke. Kad je prvo uzbuenje prolo, Anelika je uurbano poskidala mokru odjeu s Honorine i djece. Suho rublje, Kuassi-Ba, govorila je. Po krivae! Brzo! Pomozi mi da istrljam maliane! Dobro ih umotaj! Na njen glas on se uurbao kao nekad. Ona zaviri u pristavijeni kotao na kuki i ugleda neku vrstu brodeta" koji se puio, pa napuni zdjele. Nasiena i ugrijana djeca zaspala su ubrzo na krevetima za sklapanje, a na njih navalie krzna.

Kuhar Malaprade dodirnu AnelUrino rame: Gospoo, onoj maloj tamo nije dobro... Kojoj maloj! Onoj tamo... 298 Ona spazi Elviru koja se previjala, zahvaena nervnom krizom. Ne mogu vie! Ne mogu vie! Anelika prodrma mladu enu i prisili je da proguta nekoliko gutljaja vrelog groga. Hou da umrem! Hou da umirem! ponavljala je Elvira. Ne mogu vie! Zato nisam umrla na brodu sa mojim muem! Umirite se, draga! govorila je Anelika zagrlivi je . De, pijte. Vi ste takoer pokazali hrabrost. Sada smo van opasnosti. Ovdje je lijepo, toplo, ima mo krov nad glavom, a tu je i Kuassi-Ba. Vidite li kako je dobar! Malaprade, izujte joj cipele! Treba joj svui mokre haljine. Pronaite mi jo jedan po kriva! ... Nastade sreena, brina jurnjava. ulo se cvokotanje zuba, plaljivi glasovi. Miris ruma se irio, a glasovi bivali ivlji i sigurniji. U jednom uglu dizala se para. Tu se znojilo" na indijanski nain: u sud za vodu bacalo se uareno kamenje. etiri rudara predano su radila, nosili sve to su imali od odjee za promjenu, trpali drva na vatru, poveavali zalihu juhe i u nju bacali svoje posljednje komade slanine. Elvira se malo pomalo smirila. Tada je kuhar Malaprade die u naruje i poloi uz djecu. Tu je duboko zaspala, a on nastavio da ape blage rijei utjehe. Anelika se i snjime pozabavila: Sad je na vama red, prijatelju! Octave Malaprade nije bio vrste grae pa se mogao razboljeti u mokrom odijelu. Ona mu natoi au alkohola iz boce koja je kruila iz ruke u ruku, prisili ga da skine svoju prokislu kabanicu, pa ga ak i istrlja, usprkos njegovom smetenom protestiranju. Provjerila je da li su Florimond i Cantor takoer svukli svoju smrznutu odjeu. Ljudi su puili uz vatru. Nagomilane izme i blatnjave cipele bacie u jedan ugao. Sutra e se vidjeti to e se uiniti, aM 299

sada pred ognjitem nema dovoljno prostora za suenje. Pri svjetlosti lojanice gola i drhtava tijela skupljala su se ispred jedinog ognjita. Nismo mnogo naeli trgovaku robu, ree Ta lijan PorguanL Ostalo nam je pokrivaa i ruma. Za veeras nam ne treba vie, ree Pevrac. Talijan porazdijeli grimizne pokrivae i svi se u njih umotae. Bili su nalik na skup sveano odjevenih Indijanaca koji su se odmorili i ponovo oivjeli. Zatim, zahvaljujui rumu, poeo je i smijeh, gurkanje i prianje o svemu to se dogodilo juer i pred vie mjeseci. Djeca su spavala kao aneli. Anelika vedro pogleda oko sebe. Za vrijeme oluje oni su bili najjadnija stvorenja na svijetu. Jedini ljudski osjeaj koji je ostao u njima ona e ga se uvijek sjeati bio je da pomognu i ugriju najslabije. Vidjela je kako Malaprae tjei Elviru, a Yanna Bretonca kako prua au rakije Jonasovima prije nego to je sam okusio. Vidjela je Clovisa kako dodaje svoju tikvu Yannu, a Nicolasa Perrota kako sili Florimonda i Cantora da se brzo svuku, umjesto da cvokoui stoje ispred vatre. Joffrev de Pevrac je osobno pazio da svak bude sit i suh pa je tek onda svukao svoju blatnjavu kabanicu. Anelika susretne njegov pogled i on joj prie pa je odluno privue k sebi. Sad treba da mislite i na sebe, draga moja. Glas mu je drhtao od dobrote i duboke njenostT. Tek sada je opazila da sva cvokoe i drhti kao bje-somunik zahvaen padavicom. On je prisili da do dna ispije punu au ruma razblaenog u vreloj vodi sa crnim eerom, to bi i vola dotuklo. Blagoslovljen onaj tko je izmislio rum! ree Anelika. Tko je on, ne znam, ali mu treba podii spomenik. Od tog asa njeno sjeanje postajae sve maglo-vitije. Prilino jasno sjeala se ugla gdje je u jednom abru kuhala voda ugrijana uarenim kamenjem, 300 ugodnosti vrele pare na promrzlo tijelo, spretnih ruku koje su joj vjeto i paljivo pomogle da se umota u pokrivae; zatim vrstih i snanih miica koje su je podigle kao dijete i pomogle da legne, pokrivi je mekim krznima, njegovog lica i tamnih, rjeitih oiju koje su iskrsle iz magle kao vizija iz njenih snova ... Ali ovog puta vizija nije nestala. ula je rijei koje joj je aptao, dok se oko nje brinuo i dok ju je toplio, rijei njenih kao milovanje, kao da su sami na svijetu. Te veeri meutim imale su drukije znaenje.

Svi su oni ili kao ivotinje smrvljene od neprijateljskih elemenata maehe prirode. Anelika se probudila u krilu noi i s velikom radou sluala kako vani pljuti kia i fijue vjetar. Sjenke su igrale na aavim gredama niskog stropa. Leala je ria zemlji meu umotanim tjelesima, a iz sva etiri ugla sobe dizalo se zvonko hrkanje. Bila je uvjerena da je iza pregrade ula roktanje praseta. Prase! Koje li divote! Prase u kui koje e zaklati za Boi! I pokrivai! I rum! to e im vie?! Podie malo glavu koja joj se inila i teka i lagana, pa ugleda oko sebe sav ovaj duboko usnuli narod, a u kutu do ognjita Kuassi-Baa kako ui, podrava vatru i bdi nad njima kao bog-zatitnik. Toplina je bila zaguljiva, gotovo nepodnoljiva. Anelika se u njoj naslaivala kao gladan ovjek u hrani, kad misli da se nikad nee najesti. Turobni hladni vjetar iznad rta pretvorio se u oluju. Pakosni zlodusi, koje je nosio sobom, nisu znali za ovo ljudsko drutvo, ovdje u jazbini. Oni su zaboravili na njih, prezreli njihove bijedne ivote! U dubini njenog srca sjalo je svjetlo radosti! Tome je, nesumnjivo, -pridonio i topli rum s Otoka. Blagoslovljen onaj koji je izmislio rum!... To ju je podsjealo na Dvor uda. Bratska zajednica odbaenih, prokletih ... Naravno, to se ne moe usporeivati, jer ovdje je sve uzveliano prisutnou onoga koga je ljubila. Nije ih bijeda i nemilost sjedinila G njihovim drugovima, nego zajedniko, tajno i 301 grandiozno djelo kojeg se samo oni mogu prihvatiti i uspjeno dovriti. To je bio poetak, a ne kraj! Sreom to nitko nije znao, a zlodusi koji po ovom vjetru tumaraju u potrazi za njima, nee ih nai. Dugo e ih smatrati mrtvim, bogu hvala! Dobro je to vie nema Katarunka, Napola budna Anelika je proivljavala iznova neke prizore. Mnogo vie nego gomila perjem okienih Irokeza, koji su na obali izvikivali ratne poklike, nju je uasavao prizor kad je prvi put vidjela Francuze u noi kako klee pred jezuitom, dok su njihovi saveznici Huroni iva pekli jednog zarobljenika Nasuprot tome, toplina, tiina i intimnost ove skrivene jame ispunjale su je naroitom i nezaboravnom slasti. Ona e zavoljeti Wapassoiu Ima mjesta u kojima duh ivi. Katarunk je bio predodreen za tragediju, a i zato da ga se spali i zbrie sa zemlje. Tamo su je muili zli sni, a ovdje e spavati mirno. Trebalo je prijei mnogo klanaca da se stigne do Wapassoua, mnogo prijevornica koje su titile krug planina u ijim gudurama nesumnjivo lei hiljadama godina zlato i srebro. U blizini je prolazila indijanska staza Apala-a, ali Indijanci koji su otuda ili, nikad

se nisu zaustavljali, ve su urno odlazili zastraeni mranim liticama i divljim izgledom samotnog kraja. Tko bi se i usudio, zimi naroito da prijee snjene vodopade koji tite dolinu sa njenim jezerima? Pod njenim poluzatvorenim vjeama redale su se slike koje su je ispunjale zanosnim uzbuenjem i izazivale joj suze u oima: slika Joffrev de Pevraca pod olujnim nebom, kako nosi u naruju Honorinu, Flori-monda i Cantora pogrbljenih pod teretom djece, kako posru u blatu, pa Yanna kako prua au rakije starom promrzlom uraru, Malapradea kako trljanjem ugrijava smrznute Elvirine noge... A sada? Boe, kako je toplo? Anelika izvue ruku ispod pokrivaa i napola se podie. Joffrev de Pevrac je spavao do nje. Na jednom se sjeti- on ju je noas omotao krznenim pokrivaima 302 i ovdje je poloio, on je posljednji legao da se odmori. Spavao je nepomino kao mrtvac, snano i spokojno. Jo je jednom pobijedio rat, smrt i prirodne elemente. Sada je prikupljao snage da doeka novi dan. Promatrala ga je s ljubavlju. Miris koji je osjetila u odjei etiriju rudara i udisala s njihovih napetih, hrapavih, barutom i kamenjem rasjeenih dlanova, proimao je sve stvari. Ovaj naroiti miris bio je onaj isti koji je i nekad osjeala proet nekom suptilnom i osobnom tajan-stvenou. Ona nije o njemu sve znala. Otkrivala ga je malo-pomalo: grofa de Pevraca koji je svojim sjajem zanio Toulouse, ili upravljao brodom u oluji, ili prkosio kraljevima i sultanima, da, on je sve to bio... Ali osim. ratnika i plemia postojala je u njemu i druga linost, nepriznata, jer u to doba nitko nije mogao to da shvati linost rudara, prve znanosti koja, otkrivanjem zakopanih i nevidljivih tajna, objanjava stvaranje svijeta. Ovdje, u Wapassou, doao-je do utrobe zemljine u kojoj je poivalo zlato i srebro, doao je u svoje carstvo. Ona je shvatila ak i po nainu kako je spavao da e se bolje osjeati ovdje nego u Katarunku. Budui da je duboko spavao, daleko od svakoga, pa i nje, ona isprui ruku L majinski pomiluje njegovo izranjeno lice. 303. XXXVIII Dva tesara nisu vie izlazila iz jame. Od jutra do mraka oni su kao automati rukovali ogromnom pilom, jedan na gredi od koje su pravili daske, a drugi u jami.

Ostali su sjekli stabla, kresali granje, tesali: topole za pregrade i konjunicu, crnu' hrastovinu za vanjske zidove i bastione, jelovinu za oluk, pokustvo i letve za krov. urno se proirivalo i nadograivalo. Najprije su dvostruko produili glavnu dvoranu postaje, njoj su dodali jednu veliku sobu u kojoj e stanovati Jonasovi sa djeoom. Jedan kutak, koji je zbog kamenitog terena bio neto iznad ostalog dijela nastambe, oistili su od alata i baava i uredili za sobu grofa de Pevraca i enu mu. Probili su i prozor i sagradili kamin od oblutaka, koji e povezati sa centralnim ognjitem. Napravili su i tavan gdje e poredati zalihe, a on e, stvarajui zrani jastuk omoguiti zadravanje topline u ostalom dijelu stana. Grof de Pevrac dade jo napraviti u litici pivnicu, izgraditi upu i sklonite za konje. Odjekivali su udarci sjekira o deblo, lupanje ekia, jednolino struganje pila, lupa na hrpu dasaka i greda. Kad je doao dan da je cijela graevina ostala bez krova, oni su se ponovo utaborili na livadi sluajui kreketanje aba i brbljanja pataka u bari kao za vrijeme putovanja. Sreom nebo je bilo vedro. Poboljanje koje su proricali kanadski vraevi, ostvarilo se. Posljednji dani listopada i prvi dani studenoga bili su neoekivano i udno suhi i blagi. Samo su noi bile hladne, a ujutro, mrazna maglica plavila je planine. Ve prvog jutra Anelika se uvjerila da je imala pravo. Wapassou, to znai Srebrno jezero", bilo je skrovito mjesto, zabaeno, u koje ovjek oklijeva da ue. Najvanije bijae pripremiti zimovanje. Budui da su zalihe hrane u Wapassouu osim kukuruza i svinje koju su tokom ljeta tovili bile na kraju, to su se etiri rudara, kad je stigla karavana, spremila da krenu prema Katarunku. Kako ovaj vie nije postojao, tridesetak osoba i par konja morat e preivjeti na Srebrnom jezeru. Skloniti se, ugrijati se i jesti! Za to je trebalo graditi, loviti ribu, ii u lov, nagomilati zalihe drva i hrane. Sve e zima odnijeti. Anelika je otimala pticama posljednje oskorue i crne plodove bazgovine. Ona e time lijeiti groznicu, bronhitis, bolove u krstima. Poslala je Elviru i djecu da poberu sve Sto ee moe jesti sa grmova u ikari ili pustari: razne bobice, borovice, divlje zakrljale kruke i jabuice. Sve je to izgledalo premalo za brojna usta koja treba nasititi. No vrijednost tih malih berba bila je velika jer e ih. pregrt ovog suhog voa spasiti od skorbuta krajem zime. Skorbut je mornarska bolest, ali i dugog zimovanja u nepoznatom kraju. Zato ga mornari i zovu kopnena bolest. Savarv je

tokom putovanja pouio Aneliku da i najmanjoj korici voa pridaje vrijednost. Ovdje ga mije bilo i dugo e proi dok sazri. Ali e suhe bobice biti spasonosne. Zatim su djeca pobrala divlje orahe, gljive po vlanim udubinama, ljenjake, irje za svinju. Poslije su ih poslali da kupe ljunak po krapama iznad jezera* koji e zidari upotrijebiti za podizanje velikog

304 30 Anelika u novom svijetu 305 centralnog kamina sa etiri ognjita i jo jednog na kraju glavne sobe. Osim toga morali su paziti na strmu obalu gdje su slijetale ptice selice, da zatite travu i biljke za konje. Gacali su po blatu cijeli dan diua viku na ptice i kopali iz pemakova pijeska grozdove slatkih krumpira, otimajui tako gozbu divljim guskama. Gospoa Jonas je kuhala za cijeli narod. Svaki je dan kuhala kukuruz, bunevinu kau, meso i ribu. Objema rukama okretala je drvenu kaiiu, veliku kao ona, u trima velikim kotlovima na privremenom ognjitu. Zatraila je od mua da joj od nekog starog barutnog roga napravi trubu kojom e pozivati na ruak. Ostatak vremena provodila je skakuul hitro, sad lijevo sad desno, po iverju i alatu, da tesarima, drvosjeama, u umi i radnicima u kui donese rakije ili piva Obrazi su joj bili zajapureni i sjajni. Smijala se i govorila kako je uvijek eljela da bude go-stioniarka. Vei dio mesa i ribe, koji su donijeli lovci i ribolovci, meu kojima Florimon i Cantor, bio je odreen za suenje. Napravili su i ograde od pletera pod kojima je neprestano dimila vatra od suhe i mirisne trave Anelika je uz pomo Kuassi-Baa i Eloia Macol-leta preuzela posao u svoje ruke. Dane je provodila kleei na travi uprljanoj krvlju divljai i svakovrsnih utroba; zasukanih rukava i ljepljivih ruku rezala je tanke odreske sa cereka mesa, iz kojeg je stari Mac-collet prethodno povadio kosti. Kuassi-Ba stavljao je odreske iznad vatre. Prekinuli su svaki posao u rudniku zibog hitnosti posla, pa stari crnac nikako nije naputao Aneliku. Kao i nekada, on joj se povjeravao, oivljujui prolost, priajui svoje

dogodovtine s grafom de Peyraoam po Sredozemlju i Sudanu, iznosei one strane ivota njenog mua koje je samo mogla u mati doarati. On nije bio sretan bez tebe, medem, govorio Je stari crnac. On se zadovoljavao radom, da, rud306 nikom, zlatom, putovanjima, trgovanjem sa sultanom. Da, sve je to zadovoljavalo njegov duh. Ali gto se ene tie s tim je.bilo svreno... Hm... ne vjerujem ja u to!... Da, da, vjeruj mi, medem! ene su bile samo zbog tijela... AH za srce... bilo je svreno s time. Sluala je isvog prijatelja Kuassi-Baa, dok je spretnom rukom nekadanje slubenice u gostionici k Crvenoj maski sjekla, rezala, energino upala kosti ga stegna ili plea, lomila rebra preciznim udarcima sjekire. Eloi Macollet ju je iz prikrajka promatrao. On bi je rado kritizirao,- ali tu se nije imalo to rei. Nema ta? Kao da ste cijeli ivot proveli u vigvamu. Prignute glave, oiju crvenih o dima, krvlju umazanih ruku, Anelika. se nije dala ometati u p-slu. Svaka hrpica na dimu osuenih odrezaka, nagomilanih u koarama ispletenim od kore ili trava, znaila je jo jedan obrok, svaka koara dan ivota vie. Ubijeni arenjaci, jeleni, srndai, nosili su se na livadu gdje su otri noevi hitro zapoinjali posao. Bio je tu i jedan medvjed kojeg je ubio Florimon skoivi mu na lea i zarivi mu no pogreno u iju, a onda mu je tek drugim udarcem presjekao arteriju malo povie. Nikad nisam uo da se tako ubija medvjed, govorio je Nicolas Perrot. Florimon nikad ne radi kao drugi. Izvukao se s rastrganim kaputom i rezotinom o udarca apom. Na njegove mlade, jo glatke grudi, Anelika stavi svje oblog, dok je Florimon potanko priao o svom pothvatu, jedui krilo peenog .purana. Florimon je bio udesno jak i o njemu se ve prialo u kraju. Ameriki kolonisti vole pretjerivati. FJorimon je postao najjai mladi Sjeverne Amerike". Gledala ga je s ponosom, sjeajui se kako je u djetinjstvu bio slabaan. 30* 307

Medvjede salo se topilo za svjetiljke, a koa stavljena za jo jedan zimski pokriva vie. Iako je zakasnila, zima je naglo nadolazila. Katkada bi bogzna otkud preletio razinom kronje .nagli i reski udar vjetra. Stabla su ve bila ogoljela i rasipala svoje posljednje tamnocrveno lie. Prelazei iz crvene u ruiastu, s ruiaste u svjetloljubiastu boju, guma je postala siva. Obli vrhunci planina zasaeni borovima i jelama kao da su se pokrili tamnijom smeeljuibiastom bojom koja je isticala valoviti reljef Apalaa. Miris ume je izgubio svoj topli zadah divljih zvijeri i kupine. Krznai, medvjedi, lisice i svi-eci poeli su se povlaiti u svoje jame. Ostao je jo samo miris gljive i mahovine, suhog lia i kore stabala miris zime. Svake veeri sve brojnija jata ptica selica, naroito pataka i gusaka, padala su na jezera i movare. Po dnu bi se nebo zamrailo od njih. Svojom hukom izraavali su paniku poput onih koji su zakasnili pa ele nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Nije ih se moglo otjerati 6 livada.. Jednom je Anelika batinom obranila Honorarni od napada jedne divlje guske. Nosei je gospoi Jonas za slijedei obrok, Anelika je mislila o koristi guje masti u zimskim bolestima, o toplim oblozima za bronhije, o kremi za opekotine, a i o tom kakav e biti uitak jesti teno meso peradi umjesto dosadnog pemikana.* Eh, kad bi se sva ova vodena divlja, koje je ovdje obilato, mogla uhvatiti i pospremiti u lonce za crne dane! Ali kako je zadrati? razmiljala je. Medvjee masti ima obilato. Naposljetku je smislila da svaku pticu obloi slojem masti, kao to se to radi u Charantesu ili Perigotdu. Jbffirev de Peyrac pohvali plan, potvrdivi da mast titi perad od kvarenja u dodiru sa zrakom. Da Pemlkan vrsta mesa pripremljenog na Indijanski nain. bi bilo sigurnije, savjetovao je da ih prethodno lagano osui na dimu. Kao posue posluit e mjehuri enki sjevernog jelena i medvjeda, to lovci obino i ine, jer imaju veliku sadrinu. Sagradili su i aaru za suenje mesa da posao bre tee i u nju su. nagomilali smrekovine. Svako vee grupa ljudi s batinama odlazila je na jezero, gdje bi nastalo klanje pernatog svijeta, ovjek, naime, moe sauvati svoj ivot jedino ako ga oduzme ivotinjama. Zelene, ljubiaste, blijedoruiaste, krunaste, sjajne glavice padale su zdrobljene u velikom oblaku perja. Malo poslije tri ene su sjedile, erupale i pe-ruale da su im se prsti ogulili, velike utrobe, zavrtale i rezale vratove i noge. Djeca su trala da oiene ivotinje porazmjeste na drvene reetke. Sutradan su ih odatle dizali dobro nadimljene i erojestivi ih u dragocjene

mjehure ili u nedostatku ovih u posude od kore, drva ili u koare, oblagali ih toplom mau. Kad je ponestalo i posuda, ili su ih u vree od koutine koe. Djeca su imala izbodene ruke od branja smreki-nja. Ni Anelika se nije usuivala pogledati svoje ruke. Pocrnjele, azbrazdane, izranjene bijahu strane. Miris suenog mesa i masti zadrao se u zatvorenoj dolini i mijeao se s mirisom tek posjeenih stabala. NisM gusti oblak protezao se daleko iznad jezera, nosei do njegovih krajnjih granica miris sokova, smole, trave, trnja, krvi i divljeg, trpkog mesa. Tu su ljudi radili... Poneki Indijanac, prolazei stazama Apalaa, osjetio bi te neobine mirise i pribliio se logoru. Bili su bez prtljage, lutalice, osamljene obitelji u potrazi za kakvim jezerom u kojem e, zimi, ulovila dabra. Ili su nasipom iznad jezera a prije nego to bd nestali s druge strane hridina, radoznalo su se na309 ginjali da kroz etinjar povire u logor na Srebrnom jezeru, koji je bio obavljen plaviastim dimom iz spremita za suenje mesa. Misle li bijelci ostati ovdje kad nados zima? pitali su se. Ima ih mnogo! Oni su ludi! Umrijet e! Ovo je mjesto-tabu! Osim toga, oni posjeduju i neke udne ivotinje koje hodaju padinama, a nisu ni jeleni, ni losovi, ni bizoni. I njima treba hrane, pa Sto e onda zimi? Ustraeni Indijanci urno su odlazili: nee biti dobra!... Meutim, jednoga jutra, dok je bila zabavljena sjeom mesa, Anelika osjeti ina svom ramenu teku ruku. Pogledavi ona prepozna Mopountooka, Sagamorea, iz plemena Metallaka. Uvijek ponosan i, unato jakoj studeni, polugol, on joj dade znale da ustane i da ga slijedi. Odveo ju je najprije na obalu prvog jezera. Dotakne pijesak, okusi nekoliko puta vodu uz nasip i iz jednog potoia, koji se tu irio pravei tihi bazen prije ua u jezero. Voda je bila bistra kao planinski kristal smee jantarske boje. Bila je to movarna, humusna voda, tj. filtrirana kroz humus. Tu se izvanredno dobro pralo rublje. Anelika je shvatila da je Mopountook pita da li je zadovoljna kvalitetom ove vode i ona nekoliko puta potvrdno kimne glavom. On je zatim odvede dalje, penjui se uz brdo, pa sioe s druge strane. Zaustavili su se ispred jezeraca, potoia i izvora.

 Ware! Ware! govorio je, to znai: voda. Rije koju je doznala bila je abekanika. Malo dalje naiu na vrlo bisitru vodu, ali s okusom tvrdog vapnenca, dakle, kodljivu. Anelika potrese glavom, ispljune vodu i izjavi da se ne moe piti. To se odmah osjea. Mopountook glasno potvrdi. Bijela ena dobro rasuuje. Idui dalje naiu na vodu crvenoute boje, 310 koja je sadravala eljezo. Mutaa i uznemirujua, ali ukusna. U kasino poslijepodne on joj na malom proplanku pokaza jedan gotovo nevidljiv izvor, ija je voda ikljala i odmah nestajala u propusnom terenu. Tihi i neprekidni dar prirode, nepresuan kao duga tiha bol. Svjea i ukusna voda. Pijui je ovjek je imao na jeziku ukus lista u koji je proljee utisnulo miris potoarke, alfije i metvice. Carobnost ovog izvora tako je djelovala na Aneliku da je izgubila pojam o vremenu. Kad su poeli obilaziti, ona je upozorila Mopountooka da se ne moe previe udaljiti od logora. Kasnije se morala s time pomiriti, jer su se toliko vrtjeli u krugu da se pobojala, ako ga napusti, da e se izgubiti. Ve je padala no kad su je ugledali kako se vraa iza velikog crvenog avola. Bila je iscrpljena. Jo jednom su uznemireno tragali za groficom de Pevrac. Mopountook se epurio: bio je vrlo zadovoljan svojim dnevnim obilaskom izvora i sposobnou An-elike da ih prepozna. Dostojanstven i neusiljen, on prijateljski poloi ruku na rame pomalo nezadovoljnog grofa i ree da mu se srce veseli: Bijela ena rastumai on, bila je, naravno, kao i sve njoj sline ene, prilino neposluna i sklona da uvjerava ovjeka kako ne zna ono to radi. No, ona raspoznaje vodu s izvora i zna da im razlikuje okus. To je veliki dar. Koristan. Kao mjesni poglavica jer je jezero Umbagog bdio u njihovom susjedstvu on eli da bijelci dugo ostanu na Srebrnom jezeru pa e staza Apalaa ponovo oivjeti, staza kojom su nekada prolazili Indijanci, trgujui od velike sjeverne rijeke do obala Oceana. On smatra da je taj dan bio vrlo koristan. Naime, ve sutradan dooe Metalloksi Indijanci govorei kako bi jbilo dobro da bijelci dou s njima 311 1.

i sudjeluju u velikom lovu prije ame. Bijelci e donijeti svoje puke, barut i metke, a u zamjenu oni e im dati dio zamkom ulovljenih zvijeri. Losovi i sjeverni jeleni poeli su se sputati iz Kanade prema manje hladnim predjelima Maineea. Mopountook je, vrativi se iz Wapassoua, prodrmao malo svoje Indijance, predbacujui im lijenost upravo sada kad se osjea asovito pomanjkanje divljai. Njihova nemarnost uzrok je gladi koja ih svake godine mori Oni uvijek misle kako ima dosta hrane, ali za duge zime nikad nema dovoljno zaliha. Uostalom, Mopountook je sanjao i jedan san: Manitu mu je naredio da prirede posljednji veliki lov i pozovu bijelce sa Srebrnog jezera, koji su se sukobili s divljim Irokezima i ivi se izvukli zahvaljujui vjetini svog jezika i svojih arolija! A nije lako nagovoriti Irokeze da se odreknu osvete. Ovi bijelci su platili cijenu krvi zapalivi svu trgovaku robu. Slijedilo je nabrajanje ogromne koliine ove divne robe koju su rtvovali vatri. Metalaki-Indijanci s uivanjem su recitirali kao da itaju litanije: 100 bala krzna, rakije, grimiznih pokrivaa itd. itd. Gromovnik nije kao drugi bijelci. Bolje je biti s njim prijatelj. Mopountook i_ njegova plemena s jezera Umbagog uzimaju ih, kao dobri susjedi, pod svoju zatitu. Nicolas Perrot, Florimon, Cantor i jedan Englez su otputovali s njima za etiri do pet dana na zapad da organiziraju najvei lov godine. Ostali su prionuli na dovrenje logora. Kad su se krajem prve sedmice studenoga lovci sa jezera Umbagog vratili, poslovi i radovi su se pojaali. Naposljetku se zakljuilo da ima dovoljno hrane u rezervi. Ako bude sree i proljee porani i ako u snijegu zamkama uhvate nekoliko komada preturit e zimu. Eloi Macoolet je kimao glavom, ohrabren. Valjda neemo morati da jedemo jedni druge! Sto tu priate kojeta! Kakvog li uasa!.. Tja! I to se dogaalo, lijepa moja gospoo! Nije se alio. Dok ga je sluala, Aneliku iznenada obuze strah. Nju je as obuzimala srea zbog ljepote ovog skrovitog i pustog mjesta, a as strah kad pomisli na nevolje koje ih ekaju, a za koje nisu bili potpuno spremni. Kako e preivjeti zimu ovi ljudi i ene stisnuti u uskom prostoru, s malo hrane, bez lijekova, osamljeni u zatvorenom krugu, a naroito ova nejaka djeca?!

312

313 XXXIX Joffrev de Pevrac nije rekao nita kafl je vidio da se Anelika prihvatila tekog posla oko suenja mesa. Ona je osjeala da je on iz daljine promatra pa se trudila da bude na visini zadatka. On misli da sam ja nesposobna i da u stajati skrtenih ruku! Trebalo je izdrati jednu godinu! To je on rekao, zar ne? U ovom asu oni su imali samo svoje haljine. S potajnim zanosom ona se dade na posao da pomogne onome kojemu ve davno nije sluila, da preivi i da pobijedi. Pomisao da radi za nj i da time na neki nain iskupljuje svoje nekadanje nevjere, inila ju je sretnom. I najtei posao. Snio joj se lak. Ima stvari koje se samo s vremenom mogu dokazati: ljubavna vjernost, na primjer. Ona e sruiti onaj zid nepovjerenja koji mui Joffreva de Peyraca. Dokazat e mu da je on za nju sve i da mu ne ograniava slobodu mukarca, da mu ona nee oteavati ivot niti ga odvraati od posla i cilja koji je sebi postavio. Bojazan da bi on jednog dana mogao poaliti to ju je poveo sa sobom, ili ak ponovo naao, oblivao ju je hladnim znojem. Bilo je sluajeva kad ih je nesigurnost logorovanja razdvojila, pa je ona patila daleko od njega. Za vrijeme putovanja ljudi tri se kud puklo da puklo uvalili u skrovita od kore naprav314 ljena na starosjedilaki nain, a za ene i djecu sagradili bi prostraniji vigvam s malim, na brzinu podignutim kaminom u uglu. Sklonite je bilo toplo, ali bi Anelika zamiljala kako je opet sama i kako oajno trai svoju izgubljenu ljubav po svijetu, ili bi ga odbaena vidjela neumoljiva pogleda kakav je imao na Gouldsborou". Zato je radila kao rob. im je bila slobodna, trala je s djecqm u umu da kupi granje, jer prua nije bilo, a ona je iz iskustva znala da nema gore stvari nego u zimsko jutro ne moi zapaliti vatru. 2urno su kupili granje i granice i slagali u spremite pored cjepanica. Vrhunci najviih planina bili su bijeli, a vjetar suh i leden.. Rasplamsala tisovina sve je obasjavala. Crvenka-stosmei i ruiasti plameni jezici u lakim zamasima titrali su na nebu boje kositra. Paperjaste iglice dizale se iz plamena, a raslinje pod njihovim nogama pokrivalo je ilim boje ilovae, mek kao samurovina. Po njemu su Anelika i djeca neujno stupala.

Sakupljanje drva oduvijek se svialo Aneliki. Dok je bila djevojica u oevu dvorcu, tetka Pulherija govorila je da jedino taj posao rado obavlja. Ona bi hitro sakupila ogromni sveanj i bez muke ga nosila. Kad su je momci Pevracovi prvi put vidjeli kako se vraa iz ume, kao da sama uma ide, sagnuta kao starica pod bremenom, sa oporom djece iza sebe, ostali su zaueni, ne znajui to da kau ni to da rade. Ona je tako savreno obavljala poslove da je svako upletanje bilo suvino, pa su se toga i odrekli. Ali su razgovarali o tome meu sobom i nisu stvorili odreeno miljenje. Vidi se da je ta ena radila teke i svakakve poslove u ivotu, da joj nita nije mrsko, ali isto tako se vidi da je i velika dama. navikla da je posluuju, da zapovijeda, da se zabavlja vidjelo se to na gozbi u Katarunku! Samo, eto, ne voli oskudicu. 315 Ako je netko, za vrijeme hitnog i tekog posla prije zimovanja u Wapassouu pokuao da joj pomogne, ona bi ga pomalo osorno otpremila. Pustite, mladiu, imate vi i vanijeg posla! Da vas trebam, ja bih vas zvala. Promatrao ju je i Joffrev de Pevrac. Vidio je kako se vrti oko vatre u suionici mesa sa gotovo strunim poznavanjem stvari. Gledao je kako odire kou sa sobova i jelena, kako vadi utrobu, lomi kosti, erupa, topi odvratnu mast, kako skida kotlove s vatre, sve to s izvanredno vjetim, finim, otmjenim, ruicama i energijom, nosaa. S mjeavinom uenja i potovanja otkrio je njenu snagu, sposobnost da shvaa mnoge stvari za koje ju-nije predodredio ni njen odgoj ni raskoan ivot koji joj je pruao u Toulousi. A kad bi ga katkada Ijutina nagnala da joj oduzme sjekiru i mesarski no kojim je vjeto rukovala, ili teki kotao, koji je jednim trzajem premjetala, ili pak breme suhog granja pod kojim .se svijala, on je osjeao svu snagu boli koju mu je priinjala uspomena na godine razdvojenosti. Jer ovo je neka druga ena, neznanka", ona koja se navikla da ivi bez njega, a koja mu je otkrila koliko je jaka; bez slabosti, i koliko je mnogo nauila daleko od njega zbog ega ju je gotovo mrzio. Sjetio se reenice koju mu je dobacila jednog dana na Goldsborouu": A to biste htjeli da budem? Zla, glupa, nekorisna? Da nita ne znam o ivotu s kojim sam se suoila?" On doista nije vodio rauna o stvarnoj vrijednosti njene linosti, ni o tome to e raditi kad bude preputena samoj sebi. Govorio je u sebi kako zbog nje mora jo mnogo da naui o enama. U njegovu srcu borili su se divljenje i ljubomora.

Anelika je bila svjesna te njegove slabosti. Otroumna, kakva je bila,' shvatila je njen uzrok, i to ju je radovalo. On je, naime, bio toliko snaan, toliko superioran, toliko iznad nje, da je bila mirnija 316 kad je osjetila njegovu ranjavu sitranu. Tad mu je u prolazu dobacila pogled u kojem se krila i blaga ironija i njenost, ali i neto nedokuivo to ga je boljelo." Ne brinite", govorila je sa smijekom i klimajui glavom. Ja volim svoj rad, a osim toga... upoznala sam i tee robovanje no to je sakupljanje suhog granja vama za ljubav" ... On osjeti kako mu otro sjeivo para srce. I otkud to da ova ena, samim tim to je ena, moe da mu zada bol, njemu koji je bio zasien svime?! Govorei pi-avo, on joj nije mogao nita predbaciti. U njenom ponaanju nije bilo ni prkosa ni lane skromnosti. Ali ono to je imala, to je stekla daleko od njega. Muila ga je divlja elja iza odmazdom. Zbog nje je bio odluniji no ikad da savlada sve neprilike. Strast da ovlada udesom bila je tolika da ju je prenio i na ostale, u dubokom uvjerenju da ga nita ne moe svladati. U Wapassouu se radilo kao u mravinjaku. I sam se brinuo za sve. Davao je upute tesarima i zidarima. Savjetovao koare i drvodjelce, a esto je uzimao u iruke veliku sjekiru drvosjee i s nekoliko tano odmjerenih snanih udaraca obarao je stabla. Kao da je htio da se suprotstavi nepokornoj prirodi i pobijedi je u dvoboju. Iako nisu razgovarali, ovaj zajedniki rad ih je povezivao onim to su jedno od drugoga nauili,- onim to nisu priznavali ali su nasluivali Pevrac je osjeao njen nemir. Opazio je da je pretjerani umor ini podlonom sumnji u kojoj vidi sve u crnim bojama. U takvim asovima progonila ju je slika Kaina u oluji. A to ako je istina da je Bog protiv njih? pitala se. Ako su zaista prokleti? Unaprijed osueni, kamo da krenu on i ona? emu borba?... Sjetila se nekog bia uurenog u grmu na obali jezera, dok se kupala, kako ju je gledalo s mrnjom. Taj pogled joj se zario u srce kao otrovna strijela. Cesto 317 se toga sjeala. Dogaalo joj se da ee na- povratku zaustavi na rubu ume i zabrinutim pogledom ispituje okoli. U podnoju dvaju breuljaka s lijeve strane bilo je udnovatih gradnja, debelih uspravnih greda i kotaa koji su se, kao neke stravine sprave za muenje, ocrtavali na ogoljelim planinskim, stranama po kojima su zjapile

mrane jame ili modnikasti svjei oiljci. Na vrhuncu se vidjela kruna umice iz koje se danonono dizao dugi trak dima, kao iz kaionika. To su kolibe ugljenara zaobljenih svodova i namu-Ijene glinom, koje su obavijale toplinom, zbog neprekidnog loenja, umu bazgovine i breze, odakle su rudari dobivali ugljen potreban za njihov rad. Nastamba u koju e se, uskoro, svi zatvoriti kao u Noemovu arku, dizala se na kraju rta. Ve se jasno vidio njen krov od bijelih letvica i tri visoka dimnjaka od kamenia. Jo je neto uznemirivalo Aneliku. Iako je u njima cijenila izvjesne kvalitete, Pevracovi drugovi bili su grubi, neprijatni, nesigurni ljudi. Kad se budu zatvorili u utvrenje, to e se dogoditi u tom pomijeanom drutvu s oprenim karakterima u oskudici, u pomanjkanju ena? Nee li sve to stvoriti nesnosnu atmosferu? Sjeala se dok je bila ratni voa u Poitouu kako su seljaci mrzili one koje su smatrali njenim ljubavnicima: La Marinierea ili baruna e Croisseta (Kroase). Slino je bilo i ovdje. Neprijateljstvo koje su osjeali prema eni voe pretvorit e se moda u neki drugi' zlobni osjeaj. Ona je dobro znala da rezervirani stav koji prema njoj njen mu pokazuje pred drugima ima za cilj da ne raspiri zavist ovih osamljenih ljudi. Gospoa Jonas je takoer o tome razmiljala I bila uznemirena zbog Elvire, mlae ene u godinama kad joj se mukarac udvara. Do sada su mukarci 318 prema njoj bili pristojni, ali kad se zatvore i kad im bude dosadno... Jedne veeri Joffirev de Pevrac uze Aneliku za ruku i odvede je na obalu jezera. Sunce na zalazu rasipalo je svoje rubine po mirnoj vodi, a opora hladnoa je godila... Vi ste zabrinuti, lijepa moja? Vidim vam to na licu. Recite mi to vam je! Pomalo zbunjena ona mu ree ega se ponekad boji. Nee h" zao udes i nesrea biti jai od njihove hrabrosti? Ne, ona se ne boji ni gladi, ni zime, ni rada. Zar se ivot, koji je cijele zime provodila u Mon-teloupu (Montlu), razlikuje mnogo od ovog koji ih ovdje eka? Osamljenost, teak rad, opasnost od napada bandita ovdje od Indijanaca ili Francuza stvarali su istu ovakvu situaciju nesigurnosti i opreza. Ne, nije ovdje kao tamo... Ona voli Wapassou. On je razumio i ono to nije htjela da kae. Vi se bojite prokletstva koje me prati? Ali,

ljubavi moja, prokletstva nema. Nikad nema pro kletstva, ali ima neslaganja izmeu ljudi boji su se zadrali na putu neznanja i mene kojemu je Bog osvijetlio nepoznate putove. Ako to moram platiti i progonstvom, ja neu poaliti to mi je udijelio tu milost. Ja sam doao u ovaj kraj da mu dignem cijenu. Ima li u tome neto to se ne svia Stvorite lju? Nema. Ne budite, dakle, praznovjerni i nepo vjerljivi prema Bogu. U tom lei zlo. On iz prsluka izvue mali zlatni kri koji je strgao s vrata ubijenog Abenakisa. Pogledajte ovo! Sto vidite? To je krii, ree ona. Iznenauje me da je zlatan. Ja sam, naime, vidio mnogo ovakvih malih ukrasa na vratu uroe nika kriia i drugih znamenja pa sam odluio da ispitam kraj. Nisam zadovoljan tumaenjem da su ove dragocjenosti stanovnicima poklonili bretonski 319 mornari kad su pristali brodom na obalu. Nai Bre-tonci nisu tako dareljivi. Kao dar bio bi dovoljan i mjedeni kri! Ovi su, dakle, bili izraeni na licu mjesta, a to dokazuje da ovdje ima zlata i stebra koje pohlepni panjolci naviknuti na blago Inka i Azteka nisu pronali. Zaista zlato se ne vidi, kao ni ruda koja se ispire u vodi, ali moda ima mnogo skrivenog zlata. Krievi imaju pravo. Ja sam naao. Kao to vidite, kri me je vodio. Wapassou je najbogatiji rudnik, ali ja ih imam jo posvuda u Mai-neu. Sad kad znam da me kanadska vlada dri na oku, treba da pourim da iskoristim svoj nalaz.. Htio sam da vas udobno smjestim u Katarunku, meutim, doavi ovdje, dobili smo na vremenu. Treba samo da zimu prebrodimo, a to e biti teko. Ovdje je jedini na neprijatelj priroda. No i od nje u izvui mo. Nekad eam imao sreu bez moi. Jo mi to treba pa u imati pravo da ivim. To e mi biti lake da postignem u Novom nego u Starom svijetu. Koraajui polako du jezera i drei je vrsto uza se, on. nastavi: uj me, draga. Svi smo mi ovdje lopovi i zato emo preivjeli. Izabrao sam ove ljude jer zaiaju vrijednost ustrajnosti. Zatvor, robija, zarobljenitvo, dno gnjusobe, do kojeg su doli s najgorim oloem ovjeanstva, to je kola ustrajnosti. Oni su svi sposobni da s praznim trbuhom podnesu duge snjene dane, a i jo vie. Zima, glad, promiskuitet, to je to njima? Upoznali su oni gore stvari! Vi se, moda, bojite, da djeca nisu otporna? No, ako im se

osigura ono najnunije i okrui ih se ljubavlju, oni nee trpjeti. Djeca su izvanredno otporna -kad im je srce zadovoljno. Imam povjerenja i u vae prijatelje Jonasove. I oni znaju to je to strpljenje. Oni su godinama ekali povratak svojih sinova. Jednog dana su se uvjerili da ih nikad nee vidjeti. I preivjeli sa. Elvira? Ja sam pristao da ovu mladu enu povedem, jer me je ona za to- molila. Ja znam i zato. Nije vie mogla da podnosi svoje drugove iz La Rochellea, optuivi ih da su oni krivi za smrt njenog mua, jer su ga uvukli u pobunu koju sam morao uguiti. U njoj je on poginuo. Prije e se oporaviti ako bude s nama, nego u Gouldsborou. Zbog istog razloga, mi-i slim, i Jonasovi su eljeli napustiti obalu i pridruiti se nama. Ja sam rado pristao da dou. elio sam da imate drugarice s kojima ete prijateljski razgovarati o vaim malim brigama. Elvirina djeca igrat e se s Honorinom, da se ne osjeti usamljena sada kad vas zbog poslova od nje esto odvajam. Hvala to ste na sve to mislili. Doista sam 6retna da imam prijateljice i da je Honorina u do brom prijateljstvu s Bartelemvem i Tomasom s ko jima se upoznala jo u La Rochelleu. No, sve mislim da su djeca, a naroito ene, za vas izvor neprilika i tekoa. Moda je to, naprotiv, izvor koristi i predno sti, veselo e Peyrac. Prisutnost ene povoljno djeluje na duhove mukaraca. Na vama je, gospo ama da nam to i dokaete. Vi se, dakle, niega ne bojite? Volim rizik. Ali zar ne mislite da ovi mukarci bez ena mogu na kraju osjetiti zavist prema vama koga pra tim, ili poudu prema mladoj i lijepoj Elviri, pa da izbiju sukobi i svae meu njima? Elvira osjea strah i zbunjenost na pomisao da bi joj mogli udvarati kad budemo za dugih mjeseci zatvoreni u ovoj maloj postaji. Tui li se ona na neke od njih. Ne vjerujem. Poruite joj da se ne boji niega. Ja sam upozorio svoje ljude. Vjeanje je najblaa kazna, ako uskrate potovanje i jednoj eni koja se ovdje nalazi. I vi biste to uinili? povie Anelika gledajui

u nj s uasom. Dabome. Zar sam oklijevao na ratnom brodu da objesim Maura Abdulaha za pokuaj silovanja Ber-

320 Anelika u novom svijetu 321 tdlle Bercelet? A on je bio moj vjerni sluga iju odanost ni danas ne mogu prealiti. Ali disciplina iznad svega. Moji ljudi to znaju. Draga moja, svi smo mi ovdje na ratnom brodu. I u karavani bili smo takoer na ratnom brodu a to znai da sam ja jedini gospodar broda. Sa svim pravima. S pravom na ivot i smrt svojih ljudi, na kaznu i nagradu, ali i da uredim svoj ivot kako ja hou, pa ak i to da 2a suprugu imam i najljepu enu na svijetu. On je zagrli smijui se. Niega se ne boj, mala moja asna opatice! 2ene ponekad imaju krivi pojam o pravoj ljudskoj naravi. Vi ste predugo ivjeli meu iskvarenim besposliarima prazne due, koji nesposobni da rade trae lijeka svojoj nemoi u neprestanim seksualnim avanturama. Meu prostacima koji u glavi imaju samo elju da udovolje svom nagona. Pomorci su drugaijeg kova. Ako ne mogu bez ene, oni se nee ni ukrcati. Njihova strast f udnja su avanture, bogatstvo, otkria, san i put kojim e do njih doi. Znajte da nekima voljeni cilj obuzima i duu i srce. 2ena je za njih nadomjestak, ugodan dodue, ali ne upravlja njihovim ivotom. Ponavljam, ovdje ima za nas i neeg veeg, draga moja! Ne zaboravite na ono to nas povezuje: Mi smo svi lopovi, hugenoti, koje su francuski kralj i isusovci osudili na sramotu. Sto se drugog tie, svaki ima svoju tajnu. I u zatvoru se ovjek naui da bude bez ene. Ljubav prema slobodi esto zamijeni sve druge ljubavi. To je mnogo jaa, mnogo vatreuija strast no to se misli... Ona obuzima cijelo bie ... Ona ga neprestano oplemenjuje. Anelika ga je sluala kako govori, dirnuta to ovaj, inae lako podrugljiv ovjek, razgovara najednom tako ozbiljno, elei da joj ohrabri duu i srce pred tekoama. On joj je otkrio i drugi vid ivota, o kojem nikad nije razmiljala, a koji je plod njegova stradanja i razmiljanja.

322 Okruivala ih je no otra i sjajna, iako bez mjeseine. Nebo je dobilo istonjaku svjetlost. Izgledalo je naikano sitnim zvijezdama koje su se treperavo odraavale u drhtavoj vodi kao biserna krunica. Anelika njeno kimne glavom. I ja sam bila liena slobode, ree ona, ali mi ee ini da se nisam nauila strpljenju, kako vi ka ete. Naprotiv, ja drhtim, jer ne trpim nasilje. Sto se tie odricanja od vae ljubavi ... Joffrev de Pevrac se grohotom nasmija. Vi ste, draga moja, drugaija od drugih! Vi ste drugog kova. Vi ste vrelo ive vode koja snano mlaza da osvjei i razveseli zemlju. Strpljenja, vrelu moj! Jednog dana hodat ete mirnijim dolinama, oaranim vaom drai i ljepotom. Strpljenja! Ja u upravljati vaim budalatinama, pazit u ljubomorno na njih da vas ne zavedu i smute... Poinjem da vas upoznajem. ovjek vas ne smije ostaviti samu due vremena. Tek nekoliko dana razdvojenosti 1 spavanja daleko od mene, a ve lupate kojeta. No, krov stana je gotov, a ja sam pourio tesare da na prave veliki i lijepi krevet za nae odmaranje. Uskoro u vas opet zagrliti i sve e biti dobro, zar ne? Sutradan uselili su se u utvrenje. 323 XL Krevet! Anelika ga je gotovo sa stranom gledala kad su ona i njen mu uli prve veeri u ovu rupu s niskim stropom, koja e odsada biti njihova soba. Krevet ju je potpuno ispunio. Bio je irok i vrst, iz crne orahovine, oljuten, istesan, s neto kraljevskoga u svojoj prostoti. Prekriven krznima sliio je na leaj kakvog vikinkog kraljevia. Jo ivo drvo odisalo je svjeinom i mirisom. Na tamnom tkivu drva opaali su se jo ruiasti oiljci otre sjekire. Anelika je stajala smetena i zbunjena ispred OVog komada pokustva, dobivenog iz ume, koji je sauvao svu njenu poeziju i ukus. On joj je govorio o okrepljujuem odmaranju i ljubavnim noima. Promatrala ga je stojei do njegovog uzglavlja i grizui usne. Pred njom se otvarala nova faza iivota, faza o kojoj je toliko snivala.

No, kad se s njome suoila, uzmakla je. spremna da pobjegne kao plaha kouta. Ona je sada morala iz dana u dan, iz noi u no, provoditi svoj ivot uz mua kojemu je bila ena. No, govorei istinu, ona se od toga odvikla. Bila je oduvijek lutalica u ljubavi. Jo nedavno, pred tri mjeseca, kad ju je na Gouldsborou" ponovo predobio, njihov buran ivot putnika nije im dao da budu neto drugo do prolazni ljubavnici pod sluajnim krovom. 324 Pa i nekad u Toulousi iako su katkada spavali zajedno, imali su odvojene raskone i prostrane odaje u koje su se po volji mogli ili povui ili prU miti jedno drugo. Ovdje, meutim, bit e samo ovo tijesno skrovi-te, ova slamarica od mahovine i liaja. Samo jedno sklonite za oboje, gdje e se njihova tijela opruiS u ljubavnom zagrljaju i snu. Iz veeri u veer, iz noi u no! Za oboje! To je izvanredno! Anelika je shvatila da e po prvi put poeti ivjeti pravim branim ivotom. S lica joj se itala zabuna. Pevrac ju je ispod oka gledao, smijeei se, polako svlaei, pred vatrom, svoj prsluk. Tako je odredio on gusar mora i oceana, velika orijentalnih palaa, lutalica vea od nje, koji je uivao prema svom hiru i bogatstvu. On je odredio da u ovoj jedinoj sobi, u ovom jedinom krevetu bude sam s njom. Ljubomorna potreba da bude ua njega, da se uvjeri kako ju je ukrotio, da ubudue vie ne dozvoli da mu umakne! Kao iskusan ovjek koji je mnogo razmiljao o mukoj i enskoj naravi, on je vie od nje bio svjestan nepostojanosti onoga to ih je do danas spajalo: davni brak, dugotrajnost osjeaja pothranjivanog sjeanjima, a izmeu njih ponor razdvojenog ivota. Kad se uzme sve u obzir, zar nije tjelesna pri-vfanost najsigurnija veza koja je ostala nakon preivjele nesree? Trebalo je raspiriti eravicu i on je nestrpljivo ekao upravo ovaj as da je osjeti potpuno svojom i da preko ovog zajednikog stanovanja objavi svima svoja prava na ovaj posjed. Ako eli da je ponovo zadobije, mora je imati uza se, potpuno ovisnu o njemu. Ali je on pomalo nazrijevao sloenost osjeaja koji zbunjuju Aneliku. On joj prie i izrecitira joj stihove iz Homera: ... Zato ovo nepovjerenje, 2eno? Bogovi doista nisu htjeli da zajedno proivimo dane svoje mla32!

dosti, ali su nam dali da doemo do praga starosti. Mi se jo moemo upoznati. Zar misli da ne poznam tajnu kreveta koji sam vlastitim rukama napravio? Samo ga ja i ti dijelimo, koji smo na njemu zajedno spavali..." Tako je govorio Uliks kad je nakon dugog putovanja ponovo naao bjeloruku Penelopu. Grof de Pejrac se svojim snanim, golim i mrkim grudima nadvi nad Aneliku. Snano je zagrli i milujui joj jogunasto lice, Saptao joj tiho, kao u prvim danima njihove ljubavi, rijei utjehe. 326 Tokom cijele pozne jeseni, surova amerika zemlja kao da je sklopila ugovor sa drznicima iz Wapas-soua. Onima koji su rtvovali sve to su imali kao da je htjela pruiti spasonosnu odgodu: Kad je na^ dola zima oni bijahu spremni. Nadola je nakon ovog milostivog pomilovanja s podmuklim i jakim opravdanjem. Poeo je snijeg. Padao je nekoliko dana bez prekida. Svijet je zanijemio i ogluio, zaguen bijelim debelim platem, koji ga je obavio kao mrtvakim pokrivaem. Nestadoe i stabla, i zemlja, i nebo. Sve je postalo jedna jedina stvarnost tihi snijeg, lagano, di-luvijalno padanje bez daka vjetra. Gomilao se i pokrivao usnulu zemlju. Ljudi se zatvorie u postaju da u njoj proive dugo najavljivane dane, kad e toplina i hrana po-stati dva stoera ivota. Trei, za ivot ne manje potreban stoer, dao im je Pevrac: rad. Podzemnim hodnikom tunela, koji je iao od glavne dvorane, moglo se doi do radionica. Nitko aee ljenariti niti imati vremena da osjeti teinu bijelog zagrljaja zime. Za sve e biti i previe posla. Za ene je bilo lako: hrana i vatra. To je bila njihova lozinka. 327 Nitko im to nije nametao i one su znale da briljivo izvre podjelu rada. I ovdje se pokazala An-elikina sposobnost. Ona je radila teko, kao i druge, ne pokazujui da je stvari uzela u svoje ruke. Ipak je poticaj dolazio od nje. Iako stvarna gospodarica, ona za sebe nije traila ni titule ni povlastice. Nagonski je osjeala da e i za to doi as. Samo se po sebi razumije da

mora pomagati i uiniti sve da odri zdravlje povjerenih joj ljudi. Joffrev ju je i dalje promatrao. Hrana i toplina. Vatra i kuhinja. I red. Bez reda i istoe ivot bi u ovoj' prenapuenoj jazbini bio neizdriv. Ranim jutrom ve su metle od vrijesovine stupale u akciju. Najprije se potpirila eravica, na ognjite postavilo granje i drva, a lonce objesilo o uklju ognjita. Vrijeme, dobiveno na zimi, omoguilo je znatno proirenje stana. Iza ulaza u postaju bila je uska^ sobica za odlaganje odjee i snijegom pokrivenih izama. Objesili bi ih tu da se najprije ocijede, a tek su ih onda nosili u veliku dvoranu da se osue. U dnu ove dvorane bio je okasti kamin, samo s jednim ognjitem blizu ograde, gdje su bile poredane slamarice za ljude, specijalno odreen za ovak- vo suenje koje je izluivalo mnogo pare i pljesnivog zadaha koe i mokrog krzna. Ljudi su se najradije okupljali oko centralnoga kamina, gdje se potiho kuhala juha i paprika. Ovaj monumentalni kamin bijae sagraen od oblutaka po uzoru na onaj u Katarunku, iju je prikladnost An-elika ve ocijenila. I on je imao etiri ognjita: dva prednja, desno u velikoj dvorani, a ostala dva odreena za grijanje- jedan za sobu Anelike i njenog mua, a drugi za* prostranu sobu odvojenu daanom pregradom u koju su se smjestila Jonasova djeca i Elvira. Na izbo-ani rta, na kojoj je sagraena ili, bolje reeno, iz32a dubena postaja Wapassou, nalazila se trea soba koja je pripadala grofu i grofici de Peyrac. U nju se iz dvorane dolazilo preko etiriju stepenica i jednog poluniskog podija, na kojom je An-elika poredala zdjelice, koare i kutije, koje su bile prijeko potrebne za kuhinju i obroke. Velika hrastova vrata s bakrenim arkama teko su se i nerado otvarala. Trebalo se sagnuti da se ue. Strop je bio nizak. Postojao je samo jedan maleni prozor s oknima iz pergamenta. I sve drugo bilo je od tamne tesane hrastovine, vrsto spojenih greda koje su davale dojam masivnosti i zatvorenosti. Desno vodila su vrata do prostorije ureene za parno kupatilo. U njemu je Anelika proivjela najljepe asove odmora, jer, je tako mogla zadovoljiti svoju strast za toplom vodom. To su joj predbacivali i na Dvoru uda, ali se ona ipak nije od toga izlijeila!

Anelika je odmah zavoljela ovu mranu rupu napola skrivenu u litici, a napola pokrivenu iglicama s tamnih jela, koje su dodirivale drveni krov. Iza velike sale, a pod liticom, nalazilo se neko sklonite koje je pretvoreno u skladite i podrum. Tu se pravilo pivo, izraivao sapun i pralo rublje. Tu je i prase razmaeno dijete kue roktalo i primalo posjete onih koji su pazili da postane debelo, donosei mu ostatke hrane. Pokriveni hodnik vodio je do tajanstvenog mjesta gdje su bile radionice i kovanice. Uzdu ovog podzemnog hodnika, olovne su cijevi odvodile vodu, koju su prethodno ugrijale pei rudnika, a to je neprocjenjiva udobnost za domaice. Katkada bi Anelika uzviknula: Pogledajte nije li Eloi Macollet umro! Naime, stari Kanaanin nikada nije htio da stanuje s drugima, ve se smjestio u dvoritu, kao stari medvjed. Svojim je rukama sagradio vigvam sa ognjitem koji je obloio ljunkom. Tek kad je odbio da s njima zajedniki ivi, ljudi su se sjetili da on, u stvari, ne pripada karavani, nego da je stari, osam829 Ijeni divljaar. Spustivi se sa Mont Kathedina preko tisuu potoka i rijeka, on se jedne veeri zadrao u utvrenju Katarunk, ba u trenutku kad se tu utaborila kanadska vojska i Peyrac stigao. Zato je ostao s njima i pratio ih? Nitko to nije znao osim njega. A starac je o svemu tome imao svoje odreeno miljenje. On ga ne bi odao bilo kome. U stvari, to je bilo zbog Anelike. Macollet je bio po prirodi svadljivac, a njegovi zemljaci iz Qubeca rekli su mu da je ta ena sigurno zloduh Acadije. On se sjea da je njegova pastorka u Levisu vjerovala u tog zloduha koji e donijeti nesreu Acadiji. Govorio je u sebi kako e se pastorci kosa najeiti na glavi kad uje da je on proveo cijelu zimu s onom koju smatraju zloduhom. Osim toga on je mnogo razmiljao o tome. Eh, razumije dobro on, koji je lutao po svim amerikim umama, to su to demoni i demonke! No, nije to ova koju optuuju. On bi ruku stavio na vatru. To je naprosto neobina ena, lijepa i ljubazna, koja zna da se smije, dobro jede, pa ak i malo vie gucne u prilici. On ju je u Katarunku vidio tako raspoloenu, a u isto vrijeme tako dostojanstvenu da se toga sjea kao najljepega asa u svom ivotu. Takvoj eni' nije sramota sluiti, govorio je on u sebi. Osim toga on je potreban ovim ljudima koji se bez njega ne bi mogli snai. Oni su imali previe neprijatelja, zato je Macollet i ostao s njima. Upornost Eloia Macolleta da spava napolje zabrinjavala je mnogo Aneliku. Jednog dana nee biti mogue prii njegovoj kolibi pa moe umrijeti a da nitko ne zna.

Da joj ugode, najodaniji su odlazili dva puta dnevno da se obavijeste o njemu i da mu odnesu tople juhe. Vraali su se kaljui, jer su se zadravali u gustom oblaku dima. Eloi Macollet je uao ispred vatre, poudno puio svoju bijelu lulu i uivao u slobodi. 330' XLII Snijeg je jo uvijek padao. Srea da nas ovo nije zadesilo osam dana ranije, govorili su. Srea! Htio si rei udo! Katolici su to smatrali udom, a ostali sreom. U svakom sluaju svi su u tom vidjeli znak neba L navraali se na to kao na sigurni dokaz da e se ivi izvui iz ove avanture. Nije svakome uspjelo da se izvue iz sline situacije... Poeli su iznositi prijanje sluajeve. Bilo je kolonista koji su tokom zimovanja umrli na amerikom tlu. Vie od gladi i bolesti nego od noa uroenika. Meu ostalima, polovina putnika iz Plymoutha, ve prve zime nakon to su se iskrcali sa ,,Mayflowera* u Novu Englesku 1620. ,,Mayflo-wer" se ukotvio u uvali, ali to je mogao ovaj brod s kojega je curila slana vlaga, bez ivenih namirnica, nego da ih gleda kako umiru i podsjea na daleke obale Evrope?! Umrla je i polovina Francuza gospode de Monta i Champlaina (Samplen), jedni na otoku rijeke Sainte-Croix (Sent Kroa), a drugi nedaleko od Gouldsboroa 1606. Polovina iskrcanog kontingenta klasian broj u historiji umrlih od gladi. Katkada i vie, ali manje nikad. Gledali su se ispod oka pitajui se u sebi tko e od ovih doivjeti proljee.. A zimovanje Jacquesa Cartiera (Zak Kartje) 1535. na rijeci Saint-Charles ispod Quebeca! ovjek zamilja ove dvije izgubljene lae, njihove mor331 nare i bradate kapetane sa starinskim naboranim ovratnicima. Previe su se udaljili plovei rijekom Saint-Laurent pa kad je nadola zima, oni su se mudro sklonili u rjeicu Saint-Charles, skrili se uz strmu obalu i obje lae su se pretvorile u tvrave od leda. U njima su ljudi umirali jedan za drugim, krvavih desni. Poglavica uroeniki iz Stadacomea onio im je napitak od kuhane kore. Kad su to popili, ozdravili su. Tako se ostatak spasio. A pria o Gospoici? Bila je to neakinja gospodina de Robervala, koja je dola u Kanadu 1590. Njen prokleto ljubomorni stric ostavio ju je na jednom

otoku zaljeva Sv. Lovrijenca s njenim ljubavnikom Raoulom de Ferlandom. Tu su konano i umrli ludi... Pa historija osnivanja Jamestowna, gdje su pojeli jedni druge i jo mnogo toga. Nikad kraja priama o gladi u Americi. Najtraginija je ona o Englezima sir Waltera Raleigha (Reli) na otoku Eoanake u Virginiji. Bilo je to 1587. godine. Voa kolonista John White (Don Vajt) morao je otputovati u Englesku da trai pomo. Kad se vratio na otok, nije naao ni traga kolonistima. Meu njima bile su njegova ena i kerkica Virginija, prvo bijelo dijete roeno na amerikom tlu. Nikada nikoga nije naao. Tajna je i dalje obavijala sudbinu tih prvih kolona. Sluajui te prie Anelika je razmiljala to da uini pa da od njih otkloni avet gladi i skorbuta. Osjeala je kako ih mui praeovski strah od kopnene bolesti". Te prie su pothranjivali mnogi brodolomi i zimovanja u ovoj pustoj i nepoznatoj zemlji. Tokom vjekova ljudi su se zavlaili pod zemlju sa usoljenom slaninom i biskvitima. NLsu znali to se moe jesti od ovog neprijateljskog raslinja oko njih. Uostalom, nisu nita -ni sadili. Nisu imali vremena! Naposljetku, nije posao mornara da sade. Nepokretna zemlja spava pod bijelim pokrivaem, mrtvakim, kao neumoljiva i ravnoduna maeha, ukoena, tvrda, mrtva. Ona odlazi i ostavlja ljude bez iega. Nieg vie nema: ni ptica, ni ivotinja, ni lista na stablu. Samo nejestive stvari: kamenje, drvo, snijeg, i nita vie. Nita, a kopnena bolest" malo pomalo uvlai se u ile, nagriza ivot, unitava duu. I zrak koji se udie postaje dumanin, kojemu je mraz oduzeo svaku ivotnost... Izaziva kaalj a zatim i smrt... A sada je na Pevracovim ljudima da se tome suprotstave! Suprotstaviti se u utvrenju Wapassou, koje se nalazi usred pustoi, udaljene vie od 100 milja od svakog nastanjenog mjesta bijelih ljudi, pa ak i crvenih znai ludost! Ove ene meu mukarcima znae priliku za klaenje... Odrati ove ivote za dugo vrijeme potpuno mrtve prirode junako je djelo. Ouvati zdrav duh meu privienjima koja stvara usamljenost i nijemi beskrajni prostor nesavladiv je in. Ali uz pustinju postoji i oaza. Uz nesmiljena prostranstva blagost i sklonite Uz bolest i slabosti njega i lijekovi. Uz strah i umor smirenje i odmor. Uz osamljenost doek. Zato je Anelika odluila da svim ovim ljudima pod njezinom brigom prui suprotno od onoga to im prijeti.

eljela je da ljudi vraajui se uveer s posia nau ve spremljen stol i da velika dvorana bude ispunjena mirisom koji otvara apetit. Na kaminu je stajao lonac vrelog groga da im se napuni aa dok ekaju na jelo. Miris groga i stolice poredane ispred kamina davale su im snage da se ustrpe. Svlaili su svoja mokra odijela, vjeali ih ispred kamina u dnu dvorane, zatim bi sjeli uz vatru i porazgovarali nekoliko rijei sa enama, sve gledajui kako se sprema jelo.

332 333 Najtee im je bilo ne puiti. Zbog nedostatka duhana svaki otpuh dima s veeri bio je znaajan, naroito prije ili poslije jela. Kad bi lula pukla ili nestala bilo je to 'itava drama. Anelika je na ulazu, tik do vrata, postavila neku vrstu vjealice gdje je svaki, nakon puenja, odlagao svoju dragocjenu lulu, pa bi je naveer opet naao kao nagradu za posao. Bilo ih je svake vrsti, malih u obliku vra, dugih, holandskih, drvenih, zemljanih, pa ak i od kamena. Eloi Macollet je puio lulu iz bijelog kamena, sa dva stara nagorjela perca sa strane. Tu lulu su mu dali Maskutini s jezera Illinois kad je, kao prvi mladi bijelac doao k njima. Tokom dana ljudi su radili u radionici ili napolju na odgrtanju snijega. Kad bi pala no sakupljali su se u dvorani postaje, koja je bila u isto vrijeme i spavaonica i kuhinja i blagovaonica. Slamarice su bile napravljene od trske i jelovih grana. Na njih bi nabacili konu odjeu i pokrivae, Ve prvog dana Pevrac je izvrio raspodjelu, pazei da svaki dobije dovoljno pokrivaa. Bilo je i zamjene izmeu zimogroznih i onih kojima je tjelesna konstrukcija doputala da i u jami punoj snijega slatko spavaju. Za ene i djecu napravili su u sobama krevete. Oblice, od kojih su bili sastavljeni, zadrale su jo koru na sebi. Prilike u kojima su ovi ljudi proivljavali teka iskuenja, primorale su Aneliku da razmisli malo o znaenju svoje prisutnosti meu njima, kao i o onome to im ona nuno i neophodno moe pruiti. Ona je po izvjesnim znacima otkrila da su oni a da toga i nisu bili svjesni zadovoljni to je ona tu kad bi se vraali s posla i sakupljali u zajednikoj dvorani. Malo-pomalo ona je prestala da odlazi svake veeri

k Jonasovima, gdje bi mirno prosjedila u drutvu dobrih ljudi. Ostajala je s mukarcima. Sjedila bi na malom podiju pred svojim ognjitem" na kojemu je bila navikla da sprema ajeve 334 ili lijekove. istila bi kakav korijen, probirala trave, redala posudice napravljene od kore i ispunjene ljekovitim mastima. Tako je ivjela poneto povueno, pomalo iznad drugih, na tom svome osamljenom podiju, nekako odsutna, a opet prisutna. Nije se mijeala u razgovore, ali ni jedna veer ne bi protekla a da i nju ne upletu. Sto vi, gospoo grofice, kao razborita ena, mislite o tome to kae Clovis ... ? O emu se radi, prijatelji? Pa evo! Taj glupan tvrdi... Traili su da presuuje, okupljali se oko nje, familijarno sjedali na njeno drveno stepenite. Razgovarajui tako s njima o beznaajnim stvarima, poela ih je bolje upoznavati. Kad bi u dnu dvorane izbila kakva prepirka, bilo je dovoljno da ona podigne glavu i pogleda u tom pravcu pa da se odmah sve stia. Isto tako ohrabrila je gospou Jonas i Elviru da posjeuju tu dvoranu u kojoj su se svi okupljali. Umjela im je predoiti koliko njihova prisutnost povoljno utjee na duhovno raspoloenje mukaraca. Gospoa Jonas je sa svakim postupala kao s nedoraslim djetetom, pa su se u njenom odsustvu svi osjeali naputenima. Voljeli su njeno okruglo lice i ugodan smijeh. A smijala se svemu to su oni kazivali, samo s udivljenjem majke prema svojoj mnogobrojnoj djeci. To ih je bodrilo i uveseljavalo, ali nikada dovodilo u iskuenje da prijeu granice pristojnosti i vedrog raspoloenja. Plaha i njena Elvira bila je ponekad predmet njihova bratskog zadirkivan ja. alili su se na raun njene stidljivosti i nekakve izgubljenosti im bi glasovi postali buni ili dolo do prepirke, ali, onako ljubazna i ustra, ulivala je potovanje. Kako je u La Rochelleu bila pekarica, navikla je na svakojaku eljad. Najzad, meu ljudima doe do slaganja. Naveer, poto bi posluile uinom, ene bi se smjestile pred desnim ognjitem, a mukarci pred onim veim, u sredini Pridruujui se i jednima i drugima, djeca 335 su zahtijevala da im se kazuje neka pria, sluala raskolaenih oiju, divila se svemu to su im predlagali i tako pridonosili stvaranju obiteljske atmosfere koja ovjeka odmara i blai mu srce.

Djeca su bila sretna u Wapassouu. Imala su sve Sto je za to bilo potrebno: toplinu, raznolikost, majino krilo u koje su se mogli u svakoj zgodi sakriti, te svu silu prijatelja da ih maze, teu im igrake, ispredaju udesne i jezive prie. I kad bi vidjela kako tri mala palia diu prema stasitoj zatitnikoj pojavi Joffreva de Peyraca svoje uvijek uprljane njukice, povjerljivo promatrajui plemia koji im se smijeio, Anelika bi sebi rekla: Je li i ovo srea? Da, svakako!" A mogla je vidjeti kako i njeni sinovi ive u toj novoj prisnosti i otkriti kako su vrlo obrazovani, a otac im svestrani, ali i strogi uitelj. Mladii nisu imali vremena da prodaju zjake. Radili su u rudniku, laboratoriju, prekrivali pergament raunima i crtali karte. Florimond je imao istu narav kao i otac, bio je originalan, udio za znanjem i pustolovinom. Can-tor je bio drukiji. Teko je shvaao, iako se inilo da kao i stariji brat uspjeno prati davane pouke. Nerazdruivi kako su bili, dva brata su meu sobom satima raspravljala na engleskom, a onda bi se obraali Aneliki ili svome ocu da presude tko od njih dvojice *ima pravo. Miljenja su im se razilazila u vjerskim i biblijskim pitanjima koja su se obraivala u Harvardu, no uputali su se i u smionija filozofska raspravljanja. Tako je Anelika ula kako se u njihovim razgovorima esto ponavlja rije: Mis-sissipi. Florimond je sanjao o putu to vodi do Kineskog mora, za kojim su od otkria Amerike tragali svi moreplovci, i mislio je da se velikom rijekom koju je nedavno bio otkrio kanadski geograf i jezuita, otac Marquett, moe do njega dospjeti. Joffrev de Peyrac nije u to bio uvjeren i to je Florimonda muilo. Anelika se svakoga dana malo viSe radovala Jonasovima. Eto ljudi koji se nee dati zavesti arima indijanskoga naina ivota. .Vrijedna hugenotska domaica zgraala se nad neistoom uroenika. Ona je pripadala vjeri koja zarana ui svoje keri da naklonost prema Gospodu oituju uvijek istom i briljivo izglaanom kapicom na glavi, uredno pospremanim i istim krevetom, dobrb prostrtim stolom, a da je grijeh aljkavost. A i gospodin Jonas bio je jednako drag. Njegova blaga ud i dobronamjernost pomagale su da se u malom drutvu nekako odrava ravnotea. Kad bi mu se kakve rijei uinile nedolinima, ustajao je na njemu svojstven nain i rekao phm! hm! te ;ako prekidao i najdrskijega. Bio je prihvatio protestante, to jest, pored svoje obitelji jo i tri Engleza, te im je nedjeljom itao bibliju na francuskom, ali tako sveanim glasom da su ga i sami Englezi sluali s potpunom obamrlosti, potrebnom najpuritanskijem

od svih obreda. Malo-pomalo i katolici su se navadili da vrljaju u taj nedjeljeni sat oko itaa. Najzad, ista je biblija za sve govorili su a u toj knjizi ima lijepih pria. Gospodina Jonasa su isto tako cijenili i rudari jer mu nije bilo premca u izradi malih, osjetljivih instrumenata, potrebnih u njihovu poslu. On je iz La Rochellea bio ponio svoje urarsko povealo.

336 Anelika u novom svijetu 337 Sv: su bili oajni kad je pred kraj studenoga taj valjani ovjek stao da pati od zuba, pa zbog oteklih desni morao leati u krevetu. Kad njeni ajevi i vrui oblozi nisu pomogli, Anelika se zabrinula i shvatila da treba pribjei radikalnijim sredstvima. Moram vam iupati krnjadak, gospodine Jonase, inae ete dobiti otrovanje krvi. Po njenim uputama sam je izradio instrumente za svoje muenje: mala klijeta i jednu polugu iste veliine, s raljama. Anelika nije nikada izvrila takvu operaciju, ali je u nekoliko navrata asistirala uvenom Mathieu na Pont-Neufu, u Parizu. Usprkos svojim aranjima, sviraima i dernjavi, taj puki arlatan bio je i vjet ovjek. Spretnim zahvatom ruke umio je da iupa bolesne zube. Drao je da klijeta uronjena prije operacije u rakiju imaju blagotvorno djelovanje. Opazio je da su se rane rjee gnojile, kad je tako postupio s klijetima ili s njima preao preko vatre. Iz opreza, Anelika uradi jedno i drugo. Uroni instrumente u alkohol a zatim ih opali na plamenu. Overnjanin Clovis drao je bolesniku glavu. On je jadnom uraru bio drug u poslu, zato ga je zadrala za ovu zgodu, ali i stoga to je imao herkul-sku snagu. Poto mu je desni. namoila vrlo jakim anestetikom od ukuhanih klinaca, Anelika smjelo zavue klijeta i polugicu do ugroenog mjesta u ustima. Zub izae otprve i bez velikih boli. Gazda Jonas se tome zaudi. Tako! Treba priznati da imate laku ruku... Kao da ne vjeruje svojim oima, stane promatrati Anelikine, naizgled krhke i gipke ruke- Ali te en

ske ruke mogle su da nose teko oruje, da krote nepokorne konje i diu teke terete. Ona im je za mjerala to su poneto mrave. Kasnije, ako joj jed noga dana uspije otii u Quebec ili gradove Nove Engleske, kupit e sebi narukvice. A dotle, ruke su joj nale novi posao: brijaa-kirurga. 339 Sad ste vi na redu, majstore Clovice ree pruajui klijeta prema kovau. Ve ionako blijed i impresioniran operacijom kojoj je prisustvovao, Overnjanin pobjegne navrat--nanos. Pomalo se ustalila navika da joj potkraj jutra dolaze na previjanje ili lijeenje. Poslujui tako uvijek oko istog ognjita, Anelika je dala privrstiti jednu malu policu na koju je stavljala potrebne stvari. Za kuhanje ajeva i tinktura ve je bila odvojila jedan kotli. Yann le Couennec izradio joj je od topo-lovine jedan laki sanduk u koji je spremala svoje lijekove. Valjalo je predviati unesreenje, groznice li naoko bezopasne bolesti. Jednom zauvijek Anelika je bila odluila da zlo suzbije u njegovu zametku. Ako je i raspolagala sredstvima da zaustavi obinu prehladu i izlijei ranu ili opekotinu, pred posljedicama to ih je prehlada ostavljala na pluima i pred gnojnom oteklinom na ruci koju je trebalo na vrijeme zasjeci, sredstva njene farmakopeje pokazala su se nedovoljnima. I zato, na najmanju navalu kalja kljukala vas je ajem od jelovih mladica, stavljala vam pod noge vruu opeku, a da se i ne govori kako je svaku ranu obilno ispirala vodom pa onda preko nje prelazila tamponom umoenim u rakiju. Pomno je pazila i na najmanju ogrebotinu. uvala se da ljude dijeli na osjetljive i mukotrpne, te je osobito nadzirala one koji su prikrivali bolest kako bi izbjegli neprijatnostima previjanja, a i one to su neistim noem sami sebi vadili trn ili probijali prit na ruci. Ubrzo su shvatili da njenom oku nita ne moe izbjei. Majstore Clovise, vama je maloas pao na nogu malj. Tko vam je to rekao? Vidim da epate. Nije istina. Uostalom, i ne boli. Moda. Ali pokaite mi nogu. i 339 Ju .1*. . __^.l

 Ni za ivu glavu. Pokaite mi to, molim vas. Glas joj je bio nekako kategorian, pa mu se ni najtvrdoglaviji .nije mogao ogluiti. Kova se gunajui izuje i pokaza se nateeno, pomodrelo stopalo sa zgnjeenim palcem. Anelika mu ga odmah uroni u otopinu od raskuhane kestenove kore, zatim umota u koru od breze i prisili ga, usprkos njegovu odupiranju, da bolesnu nogu poloi na klupicu i tako je odmori. Ubrzo su stali da joj ukazuju, malo sa strahom pomijeano, potovanje to ga ukazujemo onima koji mogu da nam pritede patnju... ili nas od nje oslobode. Kad si joj ve bio u rukama, najbolje ti je bilo da se pokae poslunim. Nisi je lako mogao raznjeiti ni razoruati, i valjalo je da radi kako ona hoe. I tako, malo-pomalo, strah je iezavala. A ono ega su se pred takvom enom u svojoj sredini bojali mukarci, nisu toliko bili Anelikini lijekovi ni njen kirurki no. Naime, videi je onako lijepu, mnogi 6U bili pomislili: Bit e tu jo svata..." No stvari eu krenule sasvim drugim tokom a da i nisu imali vremena da shvate kako. Pred njom su svi mukarci bili supatnici. Pa kad bi im otricom hitro otvorila kakav ir, ili u grlo tutnula tampon natopljen bogzna ime, osjeali su se kao djeaii, i nikome nije padalo na um da izigrava gizdelina. Kad se grof de Pevrac ne bi povlaio u svoju sobu da s ovim ili onim od svojih pomonika vijea daleko od buke, sjedao bi na kraj velikog stola i razastirao na nj karte ili planove nad koje bi se sagi-njali Florimond, Cantor, Porguani, Kuassi-Ba... Grupice bi izmjenjivale miljenja. Da mi nitko od vas nije umro! govorio bi Joffrev de Pevrac. Onaj koji to uradi imat e posla sa mnom. Ljudima je trebalo izvjesno vrijeme da smijekom odgovore na duhovitost. I nju su uzimali vrlo 340 ozbiljno. Sama pomisao da bi na onom svijetu morali svojemu voi polagati raune, spreavala je neke od njih da ne umru. Izmeu Pevraca i njegovih ljudi postojalo je neko neodredivo sauesnitvo, neunitive veze koje su imale svoje korijenje u meusobnoj tajni. Anelika je bila sigurna da Joffrev zna sve o njenom ivotu, da svakome ita misli. Uz svoga vodu bili su vezani povjerljivostima, oitovanjima koje on nikada nije traio, ali ih je jedini primao.

Anelika je poela shvaati kako tu povezanost nee moi raskinuti nikakva beznaajnost, nikakve enske prie". Radionica, rudnik, laboratorij bili su mukarcima centar ivota. Odanle je dopirala buka, udni miris, a ponekad pare i dim... Bolje je ne znati to se tamo kuje govorila je uzbueno gospoda Jonas. Anelika je, naprotiv, traila izlike da bi onamo ula. Sad joj je, toboe, ustrebao avan da u njemu stucka korijenja, sad opet malo sumpora za pomadu koju je upravo spremala. I tako je u tom dekoru kovanice, zdrobljenog ljunka i kripe mlinova pomalo stala otkrivati ovjeka za koga se udala i poela ga voljeti. utke bi stajala u nekom kutu i s uzbuenjem gledala oko sebe. Bila je to druga strana ivota mukaraca, samo njihov svijet, i ona je opazila Ku-asiBaa kako na dlanovima dri areno ugljevlje. Overnjskoga gnoma Clovisa resila je veliina podzemnih duhova dok je ivo poslovao u crvenom odsjaju vatre, a utljivi i blijedi Englez, livajui blistavo olovo pokretima sveenika, inio se manje jadnim i kao sudionik u nekoj sveanoj antikoj dramL Onako razliiti i skupljeni sa svih strana svijeta, sainjavali su neobinu druinu, ali ih je povezivalo povjerenje u njihovog vou. Jedino ih je on 341 drao u aci, a zaista je trebala eljezna aka i stalna budnost. Nekad je i Anelika bila povela u boj seljake. Bila su to priprosta i ograniena bia, i lako im je bilo zapovijedati. A ovi su sasvim drukiji: osjetljivi i zaneseni. Ve je bila osjetila kako mnogi od njih gaje mrnju prema eni. Drugi su se, poput Overnjanina Clovisa, bojali da ene njih mrze zbog njihova nezgrapna ponaanja. A njega su upravo s uitkom isticali: Nismo valjda krenuli na kraj svijeta zato da se opet moramo ustruavati pred markizama! Bilo je neeg stranog u svim tim ljudima. Ali i u meni ima neeg stranog ree sebi jednog jutra Anelika. Nepriznati ini! Prolost koja utjeruje strah... I ja sam ubijala... I ja sam bjeala. Kao da se ponovo vidi s bodeom u ruci kako ubija velikog Coesrea, kralja skitnica, a zatim bosonoga i poprskana blatom luta s lopovima ulicama Pariza. Opet ugleda sebe u Chateletu (Sstle), kako u krevetu jednog mornarikog oficira lei poput prostitutke. A jednoga dana, upravo kad je Parianinu pogana jezika, tesaru Jacquesu Vignotu viala ranu na ruci,

prostaki ju je psovao, s potajnom eljom da je sablazni. Ljuta zbog toga, smjesta ga je uutkala jednom atrovakom rijeju od ijeg je smisla zastao otvorenih usta. Nije vjerovao svojim oima i uima. Kako je takav izraz mogao prijei preko tako lijepih i tovanja dostojnih usana?... To se njemu, parikom tesaru i lopua od zanata nije ve godinama dogodilo. Pocrvenjeo je. A ona je problijedjela zbog svih sjeanja koja su joj u taj as uzburkala duu. I tako ona blijeda, a on crven, izmijene kao neM pogled raspoznavanja. A zatim ona ponovo preuzme vodstvo. ' Vidite, mladiu ree ona sasvim mirno tim vaim jezikom naveli biste nas sve da govorimo 342 gatrovaki... Ne biste li od sada mogli upamtiti da ste u slubi gospodina de Peyraca, ovdje, a ne kod velikog Coesrea. Hou, gospoo grofice odvrati on ponizno. Otada je pazio to govori. Katkada je pratio An-eliku neodlunim pogledom, ali bi se vrlo brzo predomislio. Ne, to se zaista nije isplatilo provjeravati. Ona je ena voe. Supruga ili ljubavnica, svejedno, Ako je i bilo stvari koje je htjela da zaboravi, to je njeno pravo. A tako je i s njim! Ne elimo uvijek naii na nekoga tko e nas svojim govorom ili ponaanjem podsjetiti na prolost. Ponekad ga je nazivala gospodinom Vignotom (Vinjo) a to mu je ulivalo oseeanje da je i on netko. U tim trenucima je jasno znao da je bio estit ovjek, a ako se jednoga dana bio i pridruio bandi lopova, uradio je to zato da svoju enu i djecu spasi od bijede. Sto smeta ako je i bio na robiji... Anelika je govorila muu o tekoama koje bi mogle izbiti izmeu nje i usijanih glava. S takvim je mukarcima sama morala izlaziti na kraj. Ali naveer, dok bi u svojoj sobi avrljala prije spavanja, bila je navikla da se raspitkuje za njegove drugove. I malo-pomalo otkrivala je svakoga od njih, zamijala njegov ivot, njegovo djetinjstvo A i oni su se sada povjeravali nekako lake, pa bi im izbjegla poneka tajna dok su sjedili pred njenim podijem. U pogledu mukarca imala je neko posebno i sigurno osjetilo. Iskustvo ju je pouilo da izmeu jednoga i drugoga, kralja i seljaka, i nema iako velike razlike. Ona je znala da poloi ruku na usamljenoga kralja, zadobije naklonost osornih nepristupanih staraca, kakvi su gazda Bourgus (Burgis) ili Savarjr, da laskanjem pridobije podjednako opasne bandite i jednog Philippea du Plessisa. Sto puta je vie voljela suoiti se s mrnjama jednog Clovisa ili sa sumnji-

343 avou ileanskog rudara, nego se boriti s podmuk-kim i rafiniranim zloincima na dvoru u Versaillesu. Ovdje je sve bilo iskreno. Iskreno i jednostavno kao uma, meso, hladnoa ili kukuruzna juha. Sam ivot i dodir sa ovjekom imali su seoski okus. a on je krijepio. Ako je neto i moralo da izbije, nije trajalo dugo. Nad tim je bdjela Anelika. Bila je njena dunost da rane isti od gnoja. Zabavljalo ju je da ih u duhu dijeli u tri kategorije: Bezazlene", Tuin-ce" i Pogibeljne". 344 Bezazleni" su bili oni dobronamjerni i iste due. Osobito je voljela mladog Yanna le Couenneca i postupala je s njim kao sa sinom. Bio je usluan i marljiv. Uvijek je nalazio vremena da od drva izradi ono za to su ga gospoe molile: prakljae za rublje, daske za pranje, ili za mijeenje kolaa, ili za sjeenje mesa, s lijepim lijebom za sabiranje krvi, a i ploice od tvrda hrastova drva na koje se polau pogaice od kukuruznog brana prije no to se stave na vatru i peku. Kad bi dola zima, dubao je, uvijek u drvu, zdjelice i vreve. A stalno ih je ukraavao vijencima ili cvjetiima. Izrezivao je vijugave korijene sve dok ne bi poprimili likove zmajeva, a Flo-rimonda i Cantora uio je da rukuju dlijetom, to im je vrlo dobro uspijevalo. Grof ga je svojevremeno bio otkupio od neke barbarske posade na ijim je galijama sluio kao su-anj. Dok je s marokanskim kapetanom koji ga je vozio u Sal razgledao galijae, primijetio je log mladia keltskog izgleda i predosjeto da momak tek to nije umro. Otkupio ga je za poprilinu svotu usprkos pretjerano utivom protestiranju arapskog reisa koji je tvrdio kako nita ne moe odbiti onome koji uiva povjerenje marokanskog sultana. Dao ga je lijeiti i bio bi mu pomogao da se vrati u Francusku da ga mladi Bretonac nije preklinjao neka ga zadri u svojoj slubi. Uostalom, sanjao je o tome kako e krenuti u Ameriku i ivjeti kao naseljenik. 345 Rodom iz ogromnih Suma Huelgosta, u bretanj-skom masivu, tamo je izuio tesarski zanat kao i onaj drvosjee i ugljenara, a razumijevao se poneto i .u cokularski. Vie je bio svikao umi, nego moru. Pa ako se i odao pomorstvu, uradio je to zato to je more Bretoncu prirodni put im se odvai izii iz svojih uma ili landa, ali i zbog toga to u zaviaju vie nije mogao ostati. U ono vrijeme vlastelin mu je objesio oca zbog lovokrae na njegovu posjedu.

A siromaak je u stupicu bio uhvatio tek jednog zeca da veselije proslavi Boi sa svojom djecom, koja su se preesto hranila heljdinom kaom. Ipak. starom zakonu o kmetstvu nije izbjegao. Bio je objeen. Kad je odrastao, Yann je ubio uvara lovita koji je skrivio oevu osudu. Jedne veeri, na okuci jednog puteljka, pod zelenim svodom hrastova i kestenova, izmeu dva ogromna granitna odrona, naao se licem u lice s ovjekom u livreji izvezenoj ve-likaevim grbovima. Podigao je sjekiru i ubio ga. Zatim ga je bacio u duboki gorski potok to svojim virovima dube kamen, a onda je napustio zaviaj. esto je zaboravljao taj dogaaj, a kad bi ga se sjetio, estitao je sebi to je to uinio. Danas vie nije bio kmet. Bio je stariji nego bi se i mislilo sudei po njegovu nasmijanom djeakom licu. Moglo mu je biti nekih trideset godina. Bezazlen je bio i Malteanin Enrico Enzi, a to u Anelikinim oima znai pouzdan prijatelj, nesposoban za bilo kakavu izdaju. Bilo je u njemu Turana, Grka i Venecijanca, ali i ukrtenog Franka, sa semitskom podlogom koju puanstvo otoka Malte vue sa svojim fenikim porijeklom. Srednjeg i ak malog rasta, bio je lijep, skoro osav, koe tamno-maslinaste, a miii su mu bili gipki kao riba iji udarci repom mogu biti smrtonosni. Grof ga je bio majmio na Malti jo kao petnaestogodinjeg djeaka koji je tada ronio za koraljima i, u slubi vjere, podmetao vatru pod bokove galija turskog sultana. Taj goliavi djeak bez roditelja bio je vatreni branilac 346 kranstva, a njegovu izvanrednu okretnost koristiTi BU i malteki vitezovi. Naime, on je zaudo mogao da ostane pod vodom tako dugo da su i najsposobniji ronioci Malte to drali rekordom. On je sam prouzrokovao vie zla Polumjesecu i uzvienoj Porti nego mnogi glasoviti vitezovi. A to je dobio u zamjenu? Uvjerenje da e ii u raj. I on sam je nalazio uitka u tim suludim pothvatima u zelenoj i hladnoj utrobi mora. Bijes na zaturbanjene muslimane, i divljenje prema drugim roniocima, njegovoj brai, kojima su udovi bili nagrizeni slanom vodom a grudi iroke od duga zadravanja pod morem, dostajali su da ga ushite. Ako je takav ivot i bio u skladu s nasljeem viteza krianaca kojemu je on dugovao svoje svijetle oi, venecijanska i semitska strana njegove prirode najzad su se zamorile. Kamo e ga odvesti takav bijedni ivot? Kada e se obogatiti? Kada e pod morem otkriti blago-koje e s pravom moi zadrati za sebe?... I za njega je u pravi as stigao maskirani gusar Rescator, za kojega su govorili da je pravdoljubiv i nepobjediv, i koji je jednoga jutra na obali La Va-lette bacio svoj pogled na djeaka to je sjedio u sjeni jednoga zida.

 Ti si Enrico, onaj to pliva najdalje, najdub lje i najdue? Hoe li doi na moj brod i postati lan moje grupe ronilaca? upitao ga je Rescator. Iznenaeni djeak divlje je odmahnuo glavom. , Neu da ostavim Maltu i svoje prijatelje. Ali Malta e ostaviti tebe, mome. Kada ti se Mtroba razboli, Malta e te ostaviti i nai e drugoga jer joj vie nee biti koristan. A ako mi bude vjer no sluio, ja te nikada neu napustiti. Mladi sporo ustane. Bio je malen i mrav. Bio bi mu dao trinaest godina. Podigao je glavu i zagledao se u onoga koji mu je to govorio. Poznajem vas. Vi ste Rescator. Oni koji vam slue ne kaju se. Znam to. 347 Tako je. Danas sam doSao upravo-2bog tebe Jer mi treba. Oi mladog Malteanina postadoSe okrugle na njegovu mravom licu boje imira. Nemogue. Nitko mi to nije nikada rekao. Mene nikada nije nitko trebao. A onda srdito povie: Ako se i ukrcam na brod, uradit u to pouvjetom da se u svako doba mogu iskrcati, ma gdje se vi nalazili, a morat ete mi dati i novac za povra tak na Maltu. U redu! Prihvaam tvoj uvjet jer si mi po treban ponovi Pevrac. Nisam ja stvoren da ikomu robujem. Jedino me privlai opasnost. Imat e je i vie no to rauna. Ja sam dobar katolik. Hoete li ine tjerati da se borim protiv kranskih galija? To nee morati ako me Vitezovi ne napad nu, a za to nema nikakva razloga jer sam s njima sklopio ugovor. Dobro! Enrico se odmah ukrcao a jedini mu je prtljag bio platnena pregaa oko struka. Za tih deset godina to ih je proveo na laama grofa de Pevraca bio se mnogo izmijenio. Uz talent da polae mine i vri sabotae na

brodovima, bio je izvanredno spretan u rvanju, gaanju i bacanju noa, a ta su svojstva bila dragocjena kad su se borbe vodile u jurinom pristajanju. Pravi okretni i divlji demon, koji je sve oko sebe kosio. Nikada nije zatraio da se vrati na Maltu. Kad je Joffrev de Pevrac napustio Sredozemlje, poveo je sa sobom Enrica na Karipsko more i tako je, zahvaljujui svojoj ekipi ronilaca kojoj je Enzi bio ef, uspio da organizira neobian ali veoma unosan pothvat: vaenje blaga iz panjolskih galija koje su potopili francuski gusari. Mladi je Malteanin bio sada bogat. Grof mu je bio poklonio tri najljepe zjatne vaze naene za nje348 gove plovidbe po Karibima, a kao San posade, uvijek je imao pravo na stalnu plau i dio plijena. I zato je Joffrev de Pevrac, kad je traio dobrovoljce koji e kopnenim putem krenuti u unutranjost, bio iznenaen to meu njima vidi ovjeka-abu. Ta ve deset godina, otkako je u njegovoj slubi, nikada nije htio da se od neke plae ili priobalskog grada udalji vie od stotinu metara. Enrico, hoe li tebi odgovarati uma, planine i movare? Ti si dijete Sredozemlja. Trpjet e od hladnoe. ~- A tko pozna hladnou bolje od mene? ree prezrivo Enrico... Tko u ocean nije ronio tako duboko kao ja, taj i ne zna to je hladni pokrov smrti. Monsinjore, nema ovjeka koji bi studeni bio viniji od mene. Ali nee vie imati prilike da roni. Zlato za kojim idem u potragu nalazi se ovaj put pod emljom, a ne pod morem. Ne smeta, glavno je da dobijem svoj dio re e Enrico s nehajem to ga je ponekad sebi doputao kao vrlo stari i cijenjeni gospodarev prijatelj. Uz to ima tamo jezera, mnogo jezera... bar tako ka u. Mogao bih opet roniti i donositi vam ribu. On prie i poluglasno ree na sardskom dijalektu koji je Pevrac razumijevao: Dobro je da. te pratim, gospodaru moj i oe, jer ako ne doem, tko e te upozoravati na opasnosti koje ti prijete. Ja sam krianac sirene i albatrosa, te vidim nevidljivu strelicu to u ovim umama na tebe vreba. Da umijem moliti, ostao bih na ovim obalama i molio bih se za tebe. Ali nisam vian.molitvi i vie vjerujem avlu nego maoni. I zato, jedino to za te

be mogu uraditi jest da te pratim, Moj no bit e uvi jek dovoljno brz da te obrani. Gledajui kako ga taj sitni, tamnoputi ovjek, postarao dodue ali uvijek vatren, promatra uzdignute glave, upravo kao pred deset godina na sunanoj obali La Valette, Pevrac se nasmije i odgovori na talijanskom: 349 Neka bude! Doi, potreban si mi. A ipak je on, ve .od Gouldsboroa," pokazivao najvie nepovjerenja prema Aneliki, pratio je divljini pogledom, i gunanjem izraavao svoje crne slutnje. A najvie je patio od ljubomore bojei se da gospodar, iz ljubavi prema toj eni, ne izmijeni vrlo dobro miljenje koje je' imao o njemu. Enrico nije upoznao mukarca koji pod uplivom ene ne bi omekao. Do sada, dodue, nije vidio da je ijedna ovladala grofom, no s ovom je sve postajalo drukije. Promatrao ju je sa zabrinutou, spreman da uzme za zlo sve to bude uradila ili rekla. Dakle, u umu je htio i zato da nadzire nju, ali i da titi malu Honorinu koju mu je posljednjom kretnjom bio preporuio prijatelj Sicilijanac kad je umirao na Gouldsborou. Anelika je sve to otkrila za duga putovanja kad bi, u svako doba, Enrico iznenada znao banuti s izrazom muenika, koji ispunja potajni zavjet, te njoj i Honorini pomogao donositi vodu," a trudio se i da djevojicu zabavi i udovolji njenim hirovima. Najprije.se udila jer je znala da je on ne voli, ali je najzad shvatila i zavoljela ga. A i on je ustanovio da ta mlada ena to mu zadaje brige izvrsno poznaje luku La Valette, da je bila primljena od samog velikog metra mletakih vitezova, da je dospjela ak do Krete, ukratko, da je pomalo zavirila u svaki kutak Mediterana. Sad je bolje shvaao mo koju mora da je imala nad njegovim gospodarem, te se pokorio, nasluujui veze to su ih spajale. Anelika je bdjela nad njim jer. mu je zdravlje bilo krhko. Po jakoj hladnoi postajao je zelen, a od suha zraka upalila bi mu se u nosu sluzo-koa, navikla na vlagu primorskog podneblja. esto je kaljao i nos mu je krvario. Dovuen usred ume, taj okretni ovjek-aba, koji je sa svojih dvadeset i pet godina, te opaljenim 1 izbrazdanim licem i nedokuivim pogledom svojih krupnih oiju izgledao mnogo stariji, bio je nesumnjivo najspretniji i najradiniji ovjek druine. Vian kao i svaki pomorac uzlovima i konopcima, pleo je koare i mree, a pod vodstvom Eloja MacoUeta stao 350 je <3a izrauje i hoaljke za snijeg. Radio je to na posijelu, u drutvu tesara Jacquesa Vignota i muca-' ljivog Engleza. Trebao je i rezervni par. Kad bi

ponestalo konopca, koristili su, kao i Indijanci, crijeva ivotinja. Joffrevu de Pejrracu Enrico je dobro dolazio i u radionici gdje je izraivao kemijske preparate. Jo kao djeaka na Malti uvijek su ga privlaile takve rabote. Maltu su posjeivali arapski uenjaci. Zamazani derani penjali stt se na reetke prozora i promatrali kako oni u laboratorijima s retortama prave eksplozivne i praskave smjese. Enrico je s grofom bio pronaao vie naina za pravljenje grke vatre, i to po otetim receptima. I ovdje u Wapassouu bavio se pronalaenjem dimnih tvari, lanih topovskih granata i suzavaca. Drao je da sumpor kojim su se sluili nije ravan onome s otoka Vulcano u Tirenskom moru,, izmeu Sicilije i Napulja. Od pokusa su strahovito kaljali jedan i drugi, ali ih nisu prekidali. Anelika se, s obzirom na zimske nepogode, najvie bojala za dobrog i starog Kuassi-Baa. Ali on je svemu odolijevao. Bio je iznad svoje rase i poloaja, u separaciji zlata pravo pogansko boanstvo. Smrknuta lica naginjao se nad posude s kotanim pepelom, u kojima je blistala otopljena kovina. Bio je opsjednut tajnama to ih krije utroba zemlje i nita nije opaao izvan toga maginog posla kojim je bio zaokupljen od djetinjstva, kada se sa sudanskim tragaima zlata sputao u beskonano duboke jame, oslanjajui se o njihove stijenke leima i stopalima. U njegovoj zemlji zlato su kao rtvu prinosili avlu. Njegova ljubav prema zemaljskim dubinama i zlatu tijesno je bila povezana s ljubavi prema gospodaru. Pomagati mu i. sluiti, bdjeti nad njegovim sinovima, i to je u njegovim oima spadalo u posao oko zlata. Bio je ozbiljan, snaan, miran, kao dijete bezazlen a mudar. Izvrsno se razumio u kovine i rudnike. Sve je nauio u Peyracovoj koli, a opet, sve je proeo svojom genijalnom intuicijom. Zato se i uzdigao nad bijelce koji su morali s njim raditi. Drao je predavanja na Univerzitetu u Palermu i Saleu u Maroku, a ue351 353 ni doktori ii hermelinu, kolovani Arapi, sluali su toga crnaka roba s velikim potovanjem. Po njegovoj dubokoj i spokojnoj rezignaciji pred silama prirode, razaznavala se jedino batina Hamovih sinova. Danas mu je kosa bila sasvim bijela a duboke bore na licu ukazivale su na njegovo afriko porijeklo. Bio je mnogo godina mlai od grofa, ali Hamova djeca stare rano i naglo. Nita ga nije uzbuivalo, a opet, bio je osjetljiv. Njegova je prisutnost bila za Aneliku prava utjeha. Dok bi tako sjedio pored ognjita, osjeala je da meu njima boravi mudar i dobar ovjek, plemenitije prirode, i da u njihove strasti civiliziranih ljudi unosi element antike, iskonske jednostavnosti Suprotnosti su se izglaivale kao to se

voda oceana, kad preskoi sprud, razlije po laguni i umiri pod blagim njihanjem palmi. Anelika je osjeala pouzdano prijateljstvo jo i prema uvijek marljivom, rjeitom i neobino diskretnom Pijemonteaninu Porguaniju, pa mualjivom Englezu Lymanu Whiteu, 6 kojemu se stvarno nita nije znalo, ali se u njega moglo pouzdavati, te Octa-vu Malapradeu, kuharu iz Bordoa. Izmeu nje i ovoga posljednjeg postojalo je neko profesionalno sauesnitvo. Kad su razgovarali o kuhanju i jelima, sporazumijevali su se upola rijei. Ona je nekada vodila gostionicu i malu tvornicu okolade u predgrau Sa-int-Honore. Njegovo iskustvo dolazilo je do izraaja u razgovorima, te ona nije sumnjala da je taj brodski kuhar u izlizanoj bluzi, kojega je viala kako se na Gouldsborou" za najvee oluje hrabro nosi s prevr-.mttim loncima, autentini ef sale, klase Vatela i Au-digera. Zato ga je zamiljala, dok je mijeao kukuruznu kau ili noem hitro rainjavao kakvu divlja, ne pod bijelom kapom natkuhara, nego radije s napudra-nom perikom, u oficirskom izvezenom redengotu, dok zadignutih maneta, usred guve, rukovodi gozbom na kraljevskom dvoru? Poto.je ve prolo vrijeme kad je sa sjekirom u ruci morao pomagati u izgradnji njihove nastambe, 352 opet se vratio loncima. Preputao je gospoi Jonas I Elviri grublje poslove, kao ienje povra, a sam bi kulao i najprostiju juhu i s pobonom briljivou provjeravao kako je zainjena. S vremena na vrijeme spopadala ga je nekakva grandomanija. Govorio je o biranim jelima, kako e pripremiti umak s kaprama na kraljevski nain, juhu od raia a la Sauterne (Sotem), sitni punjeni kupus glaziran okoladom. Drugi su prilazili i sluali. Anelika se s njim nadmetala. Spominjala je recepte za pripremanje janjeih nogica na lionski nain i erbeta na specijalni nain. Za veernjih sijela bile su to prie Hiljadu i jedne noi. tt Aaelika u novom svijetu J^-XLV ,;Tuini" su bili panjolci i Englezi. Sjedali su oni s drugima za isti stol, dijelili s njima napore i opasnosti, pokazivali jednaku hrabrost i strpljenje, a opet su ostajali stranci. Bilo bi se reklo da su upravo stigli, da su samo na

prolazu, i da zaista spadaju meu ljude s kojima su dan za danom provodili svoj ivot Petorica panjolskih pirotehniara bili su, kao i njihov ef, natmureni, ponositi, sifzdrljivi. Nije im se moglo prigovoriti da su prgavi, niti da siju razdor. Izvravali su zapovijedi i nareeni im posao. Briljivo su se starali za vlastito oruje, kao i za ono za koje su bili odgovorni, radili su u kovanici i rudniku s podjednakom sposobnosti. Bili su svi odreda elitni strijelci, izvrsni borci u dungli i na moru. Pripadali su trupama koje je njegovo vrlo katoliko velianstvo panjolski kralj, bio odredio da prate galije natovarene zlatom i brane ih od gusara. Svi su oni sudjelovali u opasnim ekspedicijama po vlanim i arkim umama, izlagali se ujedima otrovnica, ili se verali po vrhuncima Anda gdje je valjalo hodati etveronoke dok bi krv udarala na ui i nos. Svi su oni proli kroz ruke Indijancima i odatle izlazili s brazgotinama i trajnim osakaenjima, i zato proeti mrnjom prema crvenokocima. Vojnici su razgovarali jedino meu sobom, a izravno su se obraali samo svom starjeini: Don Alvarezu. Ovaj je razgovarao jedino s grofom de Peyracom. Cak i u intimnom krugu, kad bi se okupljali zimi, oni su se drali postrance, kao plaenici n, 354 tuoj zemlji. Anelika nije znala pod kakvim je uslo-vima grof de Peyrac uzeo jedne ili druge u svoju slubu. Zaista je bilo-jo tee starati se za njihovo zdravlje, nego za ono overnjskoga kovaa. Cesto je primijetila kako Don Alvarez jako epa a Juana Carilla spopada bljedilo od greva u elucu, ali nije mogla da silom izuje dugonjavog kastiljskog velikaa prezriva i odsutna pogleda, i da nedruevnog i utljivog Ca-rila pita kako mu probava. To je bilo nezamiljivo! Zato se ograniila da slubeno dostavlja Juanu Carillu ajeve od metvice i pelina. Nosio mu ih je Octave Malaprade i starao se da ih pije. Kuhar nije puio, pa je svoj duhan davao mladom andaluan-skom plaeniku. U zamjenu, ovaj bi s njim izmijenio nekoliko rijei o vremenu. Time je snano svjedoio svoju drutvenost. Ali jo nije bila smislila kako da prie Don Juanu Alvarezu pa da na njegove kostoboljom zahvaene udove stavlja vrue obloge od lanenog brana, to bi mu svakako bilo pomoglo. Neka bijes nosi ohole ljude a isto tako maurski i1 plemiki odgoj! Oni preziru enu, hoe da je odvoje reetkama, pa da samo moli i raa djecu. Don Alvarez je bio zaista dostojan podanik svoga vladara Filipa IV, koji je naao smrt na grijalici jer je etiketa zabranjivala da je uklone.

Mumificirana, isposnika, stroga i mistina civilizacija, koja je ipak dala te udesne konkvistadore to su za manje od pedeset godina od 1513. kad je Balboa preao Panamsku prevlaku i otkrio ocean, pa do Orellane, koji je 1547. plovei Amazonom od njena izvora u Andama do Atlantskog oceana - osvojili vei dio golemog kontinenta i pokorili tri blistave indijanske civilizacije: Azteka, Maya i Inka. Joffrey de Pevrac je ponekad razgovarao s njima na panjolskom: Zahvaljujui vama etvorici govorio im je Spanija nee biti odsutna prilikom osvajanja Sjeverne Amerike. Vaa su se braa obeshrabrila kad po 355 gradiima Algonkinaca i Abenakisa nisu nalazili predmeta od zlata. Isplatilo se pripadati rasi rudara kojoj je oduvijek pripadala iberska, a pretvorila se, eto, u pljakae. A kako ste poli sa mnom, jedino ete vi znati otkriti srebro, bakar i zlato to se kriju pod semljom i tako obnoviti veze sa svojim preima. Dok su ga tako sluali, poput vatre ive oi panjolaca bljeskale su ovjenou i inilo se da tu retnL U Pogibeljne" Anelika je ubrajala etvoricu. Bili su to O'Connel, Vignot, panjolsko-peruanski miner i overnjanski kova, Clovis. Parianin Jacques Vignot nije joj zadavao brige. Jak na rijei i sklon piu, ali popustljiv i u stvari osjeajan, samo ako si s vremena na vrijeme zadovoljio njegovu tatinu; tada se pokazivao uslunim i bio je dobar drug. S vremenom, ukazivala mu je veliko povjerenje. Trebalo ga je uiniti saveznikom jer je svojim podrugivanjem, duhovitim odgovorima, pa i zahtjevima, mogao stvoriti zlu krv meu ljudima. O'Connel bio je opasan samo zbog svoje napraite udi i uvjerenja da ga se progoni. A i bio je progonjen, u to ga nisi mogao razuvjeriti. Progonili su ga Englezi jer je bio katolik, a Francuzi zato to govori engleski. Prilikom spaljivanja utvrenja Kata-runka s kojim je izgorjelo i sve njegovo blago, on je bio najmanje dobio. Trebalo je postupati drukije* govorio je, a ne spaljivati Katarunk. To nije mogao oprostiti i na svakoga je bio kivan. Anelika nije znala kako da s njim izae na kraj. Njegovo smrknuto lice, prijetea gunanja i stalna zloba titali su joj duu, tim vie jer je shvaala to ga mui. Jednog e dana pitati mua kakva su eljad ti Irci, moda e joj on pomoi da otkrije trnovit put sporazumijevanja s.tim sinom zelene Erine. panjolsko-peruanski miner Sorrino nije bio neugodan, samo ako ga nisi primjeivao, ne zaboravlja^ 356

Jui ipak sasvim da je prisutan. Anelika mu se smrtno zamjerila to ga je, po svom dolasku, bila uzela za Indijanca. Jednako bi mu se bila zamjerila da ga je smatrala panjolcem. A nadasve je trpio zbog toga fto su ga drali za meleza. Njegovo unutranje bie stalno je bilo ograeno polje na kojem su se divlje borila dva nesavladiva neprijatelja: jedan Quichua Indijanac sa Anda, i jedan panjolac iz Kastilije, neprijatelji koji su se mirili samo na kratko vrijeme da bi s jednakim prezirom promatrali njega, mjeanca, to danas skrnavi plemenitu zemlju Inka. Grof de Pevrac ga je znalaki uvjerio kako je rudarski poziv podjednako ukorije* njen u objema rasama od kojih on potjee, i kako je kao mjeanac, nosei u sebi obje batine i dvostruke sposobnosti, upravo roen da bude najuvaeniji rudarski specijalista Perua. Proricanje se obistinilo. Bilo je dovoljno ostaviti ga u njegovoj kovanici i izbjegavati: svaki razgovori ukazujui mu ipak potovanje. Kao najopasniji preostao je, dakle, Clovis: tvrdoglav, naprasit, sumnjiav i surovo sebian. Anelika je osjeala da on nikoga ne voli. Bio je od onih koji su u stanju da ugrizu ruku koja ih je nahranila ili spasila. Pitala se u izvjesnim trenucima nije li njen mu bio nepromiljen kad je kao dobrovoljca primio u ekspediciju ovu nepouzdanu individuu, s kojom je tako teko ivjeti. Bio je dobar kova, nema ta, vjet svim bravarskim i oruarskim poslovima. Pravi pomonik Vulkanov: crn, zdepast, znojan, stalno obrastao u bradu crnu poput ae. Potkivat e konje bolje od ikoga. Ali, ma kako dragocjena bila ta sposobnost, sada kad je njihovo putovanje zavrilo, ona nije doatajala da se zaboravi njegova prostota i svaalaki duh. Mrzio je ene i jedini se on u razgovorima pokazivao razvratnim kako bi u ednoj gospoi Jonas i Elviri izazvao sablazan. Prema Aneliki bio je ponekad krajnje drzak i zato je njih dvoje vodilo lati estoki i potajni rat 357 Ipak su se u neemu slagali: odjek njihovih svaa nije smio doprijeti do grofa de Pevraca. Ona se bojala da ne uznemiri svoga mua, a on se jednostavno bojao... ueta. Plovei tri godine u slubi gospodina de Pevraca, imao je dovoljno vremena da shvati kako je to gospodar koji ne zna za alu. Zato je i bio dovoljno pametan da se pred njim suzdrava. Drugovi su mu predbacivali zbog njegova licemjerja, ali svaki svoj napor koji bi doveo do slaganja s njima ili bilo s kime, on bi drao osramoenjem. Jedno vee, na posijelu, Anelika mu je tutnula u ruku nekakvu prnju punu rupa. Evo igle i vunene pree, majstore Clovise.

Hitno mi to pokrpajte. Kova se usprotivio, ali se ipak prethodno ogledao nije li grof u blizini, Vi ste ena, to je va posao. Ne! Svi mornari znaju rukovati iglom, to je sastavni dio njihova posla. Zato da to ja radim? Vidio sam kako dru gima krpate odjeu. Mogue, ali je potrebno da izvrite pokoru. Primjedba je upalila. Clovis je najprije pogleda, drei u jednoj ruci odjeu a u drugoj iglu, a onda se bez rijei dade na posao. Jacques Vignot, koji je sjetio do njega na klupi, uo je kako u nekoliko navrata guna: Vriti pokoru! Vriti pokoru! lijepo! ... Jo jedna novost!... Cesto je ponavljao jednu reenicu iji je smisao ostao zagonetan Aneliki i drugima. A lijepo, dakle! govorio je odmahujui svo jom crnom glavom. Kakva je smisla imalo to sam nosio lance u Sainte Foy de Conquesu (Sent Foa d Konk) kad sam spao na ovo! Neki drugi dan, zauvi napolju estoku svau, Anelika je izala upravo u trenutku kad je Overnja-nin zamahnuo cjepanicom nad glavom jednog Indijanca. Kako ju je, radi sigurnijeg udarca, pri tom u 358 iruci premjetao, Anelika je imala upravo toliko vre. taena da zgrabi svoj pitolj i opali u njihovom pravcu. Cjepanica prasne i ispade Clovisu iz ruke, a i on sam pade nauznak na zaleenu zemlju. Anelika pojuri i zadri ruku Indijancu koji je bio trgao no i spremao se da ugljenaru odere upavi skalp. Videl da je njegov napada na zemlji, Indijanac se nekako smirio. Svi su na pucanj istrali napolje. Ovaj put je bilo teko zabauriti incident. Grof urno dotra i jednim pogledom otkri sudionike: Sto se dogodilo? obrati se kovau koji je ustajao blijed kao smrt. Ona... Ona je pokuala da me ubije pro muca pokazujui na Aneliku. Samo tri palca bli e, i bila bi mi prosula mozak. Prava teta! ree Anelika smijui se. Nisam namjeravala da te ubijem, jadna bluno, spri jeila sam da ne poini ludost koja bi te stajala i vota. Zar vjeruje da bi izbjegao nou ovog Indijan ca da si ga udario? Pucala sam u tvoju cjepanicu, a

ne u tebe. Da sam te htjela ubiti, vjeruj, to bi se bilo i dogodilo. Ali Clovis odmahne glavom. Pod njegovom slabo obrijanom bradom, lice rupiasto od boginja imalo je boju loja. Zaista se bio silno uplaio; i dalje je vjerovao da ga je Anelika htjela ubiti, te da samo sluaju duguje ivot. Ve odavna je mislio kako se to mora dogoditi, kako e ga ta strana ena ubiti, bilo lancetom, bisturijem ili vradbinama. Ali pitoljem, e to je ve previe! Nita vam ne vjerujem proguna. Tako precizno niste mogli nianiti. ene to ne umiju Budalo ree grof ljutito. Hoe li da po novimo pokus. Vidjet e da te vie ne bi bilo meu ivima da je gospoa grofica htjela pogoditi tebe. Uzmi tu cjepanicu, podigni je malo u zrak pa e provjeriti je li istina ono to su ti priali o pucanju prilikom prijelaza rijeke Sakoora. Uzmi cjepanicu!

Kova to energino odbije. Ali Yann le Breton pokaza povjerenje. On se bio zatekao pored An-elike kad je uhvatila Pont-Brianda. On podigne cjepanicu, a Anelflta, koja se u meuvremenu vratila na kuna vrata, opali odanle metak i cjepanica prsne. Zau se pljesak. Morala je to ponoviti nekoliko puta. Probudio se i Don Alvarez i htio da vidi kako gaa najprije iz puke fitiljae, a zatim kremenjae. Bez muke je dizala teko oruje, pa su se svi udili njenoj snazi i poeli se ponositi to je meu njima. 360 XLV1 Kad je ovako hladno u Wapasouu, moe li se zamisliti kako mora biti u gradovima koji lee sjevernije? ... Tri grada... Tri palanke izgubljene u beskraju, na obali Saint-Laurenta. Brodovi e stii tek u proljee. A dotle... na njima i oko njih ledeni oklop. Zarobile ih bijele stepe, zarobila ih tiina, bezgranini prostor, sumoran i pust. Montreal, na otoku, u podnoju svog malog ugaslog vulkana. Trois-Rivieres, slijepljen uz rukavce svoje smrznute delte.

I kralj sviju, Qu6bec, na svojoj litici. Tri grada okrunjena dijademom od bijelih dimova to se iz njihovih dimnjaka spokojno izvijaju u rumena jutra i predveerja. Tri izgubljena grada. Nek u njima plamsa na ognjitu vatra da ih spasi od smrti! ivot to ga daje vatra toliko je djelotvoran da se zaboravlja na smrt, na tiinu, na pusto. Vrvi svijet po tim gradovima, u njima ljudi avrljaju, spletkare, kuju zavjere, biju se cijele zime: jezikom po salonima, stocima po kabareima estoko, muke, srdano kao prijatelji, roaci, kao pravi Kanaani. A mnogo se u njima moli i beskrajno dugo ispovijeda. Razmiljaju ljudi, sanjare upirui pogled na bijela 361 h.l.J ii1

prostranstva Saint-Laurentskih planina ili sivo obzorje ume na jugu. Sanja se o odlasku. Prema moru i Evropi, ili prema zapadu, gdje ima krzna i uroenika... U ovom ili u onom pravcu, svejedno... ali otputovati. Samo otputovati... Oh, kad e doi vrijeme da se krene?... A tu se i ljubi: onako na brzinu, potajno i s kajanjem ak i meu suprunicima, jer oko jezuite ispituje svaiju savjest. Mnogo se tu pije. To je jedini uitak. Rakija, pa opet rakija: od jabuka, od ljiva ili penice, mirisna, prozirna i peena u vlastitom kotlu. Zimi sve ulice miriu na kominu, na umske vatre i na juhu od slanine i suenih jegulja. Zimski su dani proeti mirisom tamjana od misa i veernji, a i od mirisa u kou uvezanih knjiga koje su donesene iz Evrope a listaju se neprestano, ponovo itaju uz ognjite. Zimske noi pucaju pod ledom. Reklo bi se da e prsnuti stakla. Po oknima inje ara svoje cvjetove. I ba u tim gradovima pukla je i proirila se vijest. ivi su oni stranci iz Katarunka za koje se mislilo da su ih poklali Irokezi. Na ivotu je ona tako lijepa ena to se iz dubokih uma pojavila na izvorima Kennebeca jaui na konju. iva je, Demonka...! Slavlje i uas! Radost onih koji vjeruju u moi pakla. Zar mislite, brao moja, da avo alje na zemlju jednoga od svojih slugu da od aice Irokeza ne ostane od nje nego samo dim?... Nije nego!... Vrag je

moniji od toga!... Jo nije u Acadiji uradio toliko zla da bi se mogla proricati njegova pobjeda ili poraz. A dokazuje to to je Demonka jo uvijek ona mo iako je Katarunk spaljen. Lomenie ponavlja: Sam sam vidio Katarunk u pepelu"... Ali onaj tko je donio tu izvanrednu vijest kae doslovno: Stranci su na ivotu, a nalaze se u planinama, u mjestu to se zove VVapassou, na Srebrnom jezeru." Tko da sumnja u onoga to je onio tu vijest? On vidi i ono to je daleko. To je svetac. Vidio je kako su stranci umakli Irokezima a da se nisu morali ni uputati u Borbu. To je dovoljan dokaz da su sluge Sotone. Bog nije mogao pomoi biima koja ne zabijaju u zemlju kri, ispovijedaju hereze i ne primaju svete sakramente. Onda je to uradio avo! Gospodin de Lomenie gubi pamet. To ga je zaarala Demonka, ree on isto kao i Pont-Brianda koga su vidjeli kako turoban i smeten luta ulicama Quebeca priajui o eni lijepoj kao dan, to ju je sreo u dubokim umama... A jahala je na konju... Kao da to moe biti. Nikad u Sumi nije bilo bijelih ena. Oni koji su je toboe vidjeli jahati na konju, prevarili su se. Bio je to jednorog, o tome nema sumnje ... Njih nekoliko to su e zatekli u ponoru kad se prikaza pojavila prvi put na mjeseini, tvrde da su primijetili iljat rog... Obasipaju ih pitanjima, pre-klinju ih neka se jasno prisjete, okruuju ih oni koji su ove jeseni bili u ekspediciji gospodina de Lomeniea te sreli crnog ovjeka s maskom i enu ije ime se jo ne usuuju glasno izgovoriti: Demonku, ali koju ve nazivaju Damom sa Srebrnog jezera. A to e se sada dogoditi? Monsignor biskup naredio je procesije i postove. Otiao je da posjeti u njenom samostanu sestru Ma-deleinu, vizionarku, a onda se ptputio guverneru Kanade, gospodinu d'Arreboustu, da se kod njega sastane s pobonim naelnikom grada Quebeca i s drugim linostima, te s mnogim jezuitima.

362 363

Dugo plamte svijee iza prozora u dvorcu na iftld... Saint-Laurent je, na mjeseini, prostrana bijela ravnica. Joffrey de Pejnrac je paljivo sluao jer je Ane-lika izgovarala i takve rijei koje su mu smetale. Jednoga dana kad je za mojim stolom bilo okupljeno trideset uzvanika... Kad sam odlazila na pariku trnicu da odaberem bave... Te dame su se najbolje slagale s Octavom Ma-lapradaom. 364 XLVH U Wapassou je bila stigla mala indijanska obitelj i nastanila se na oko milju daleko od nastambe, pokraj jezera u kojemu su lovili dabrove. Vidjeli su ih kako se esto vrzmaju po okolici Izmeu Overnjanina i jednoga od njih izbila je svaa zbog sestre ovog posljednjega, dosta lijepe uroenice dugih pletenica, kojoj su zubi blistali od bjeline kad bi se nasmijala, a nije krila to oekuje od Normandijaca" koji su, prema prianju, stvoreni za ljubav. Bila je tu i druga, naizgled plaljiva, ali je svejedno s lakoom ugovarala intimne sastanke. Meutim, bilo je udno kako su se mukarci malo koristili tako susretljivim susjedstvom. Nisu e tuili jedino mladi Yann, Jacques Vignot i jedan od Engleza. A i njihovi izlasci bili su rijetki Pokazalo se ak da do svae s Indijancem nije dolo zbog sestrinih ljubavnih veza, ve zato 5to je djevojka, vrljajui po dvoritu nastambe, bila. ukrala Overnjaninu duhan i no. Anelika se sjetila onoga to joj je mu jednom objasnio. Pomorci su suzdrljivi. Kajco je, u potrebi, i sam bio u stanju da dugo ivi bez ene, Joffrev de Pevrac je znao odabrati ljude koje e povesti sa sobom. Oni su poli s njim jer im je obeao zlata. Privlanost avantura i uspjeha nadomjetala im je uitak. ena je dio plijena, a igra jo nije dobivena. Na to e misliti kasnije!... Neko instinktivno nepovjerenje prema ljubavnim obavezama, koje otvaraju put ropstvu, pomagalo im je da ovladaju svojim ulima. 365 Anelika se sjetila Nicolasa Perrota koji je ve tri godine ostavljao kod kue enu i dijete i potucao se umama, a u prilici, i itavim krajem. Tada je, malo prije prvoga snijega, bio krenuo prema jugu nastojei da stigne do trgovake radnje jednog Holananina, na uu Kennebeca, i da odanle donese najnunije namirnice: sol, eer, brano, malo ulja...

Najzad se pokazalo tko je to mogao i pomisliti da je najuporniji kod lijepih uroenica stari Ma-collet. Po svakom vremenu, neprestano se kretao od svog zadimljenog vigvama do onog Indijanaca. Ptiica je bio taj Macollet! Volio je da sjedi uz ognjite nekog Indijanca i da s njim razgovara. Voa toga plemena bio je pomalo i vra. Donosio je Aneliki korijenje, trave i smole. Poto je prvi trenutak straha proao, otkako joj je jednog lijepog jutra, dakako neujno; priao iza lea, ali ruke uzdignute u znak mira i kao medvjed sav naikan krznima, postali su dobri prijatelji. Postepeno joj je uspijevalo da s njim razgovara na njegovu jeziku i pomalo se time ponosila jer su joj bili rekli da se jezici uroenika teko ue. Misionari koji su o tome govorili u Francuskoj tvrdili su da su za to potrebne godine, a i divljaari kao da ba nisu hrabrili prido-lice nek se prihvate takva uenja. To moe samo onaj tko se tu rodio objanjavali su. Ali Joffrev e Pevrac je vrlo brzo uao u te govore i objasnio Aneliki da su potekoe samo prividne. Onima koji su se tuili nedostajao je dar zapaanja. On je vrlo brzo opazio da veina indijanskih plemena u njihovu susjedstvu ima isti jezini korijen, koji vjerovatno potjee djelomino ili od Inka, ili peruanskih Quichoua. I zato ih je njegov rudar melez, im je stigao ovamo, u Sjevernu Ameriku, odmah mogao razumjeti. Irokezi, Algohkini, Huroni i Abenakisi bili su roaci po jeziku, jer su im jedino akcent i intonacija bili drukiji, pa i neke obine rijei kao voda ili dijete. Uz to, pojedina su plemena davala takvim rijeima drukija tumaenja. Na primjer, za vodu se moglo kazati izvor, tekuina, a za dijete: mladi, mali, sin... Prilikom sporazumijevanja opi je smisao davao korijen, a preciznost izraza dolazila je od prefiksa i sufiksa. Kako je korijena bilo relativno malo, mogao si se s nekih pet stotina rijei snalaziti u svakoj situaciji, usprkos prividnoj raznolikosti tih jezika. Sluei se tim kljuem koji joj je dao mu, Anelika se i sama udila svom brzom napredovanju. Dakako, jo zadugo nee ona time u potpunosti ovladati, te e Indijanci pucati od smijeha pri svakoj pogreci koja joj se omakne. Najprije je trebalo dugo sluati. Tako si mogao uoiti akcent i tonalitet, i osobito, poseban grleni nain artikulacije, pri kojemu se miii lica uope ne miu. Zbog toga, kad Indijanci izgovaraju rijei i u najveoj ljutini, prisliljeni su da ostanu mirni. Naprotiv, dok nisu govorili, veoma su se kreveljili i u

svakoj prilici razvaljivali usta od smijeha. S vremenom, Anelika je razabrala da postoji samo esnaest glasova, ali da je meu njima interval etiri puta dui nego u evropskim jezicima a ponekad, naprotiv, dvaput bri. Zato je i ritam govora imao osam puta vie varijanata nego u francuskom ili engleskom, a ba to je u detalje unosilo nijanse. Pa iako je do savrenstva trebalo jo" dugo, svi su u Wapassouu vjebali, a napredniji su ispravljali poetnike. Anelika se dakle izvrsno sporazumijevala sa starim poglavicom iz Vigvama dabrova, koji se, iz ravnodunosti ili starake dobrodunosti nije hvatao za njene jezine pogreke, pa se usuivala uputati s njim i u duge razgovore koji su mnogo zabavljali Joffrev de Pevraca kad bi je zatekao kako raspravlja s crvenim vraem okienim perjem. Oaravala ga je njena ivahnost, elja za ivotom, njena posebna hrabrost. Sada je on nju ee pratio pogledom. 367 U poetku je mislio: Sve e ovisiti o njoj, Wa-passou e biti trenutak istine." Divio se videi kako se okruila nekad neprijateljskim skitnicama koji su sada, meutim, bili spremni da je prihvate kao svoju majku, sestru, prijateljicu, vladarku. Jedne veeri Joffrev de Pevrac zamoli Aneliku da pozove Elviru na jedan sasvim lini razgovor i da je, poto je on bude primio u njihovoj tijesnoj sobi, isprati. U nedostatku mjesta kamo bi se mogao povui pred indiskretnim uima kad je nekoga imao primiti nasamo, ova je soba bila unaprijeena u kapetanov kabinet na zapovjednikom mostu", a kako je do nje valjalo prijei nekoliko stepenica, to je jo i dopunjalo iluziju. Namjetaj je bio uljepan jednom priprostom foteljom prekrivenom krznom, u kojoj je sjedio grot Doljak je morao stajati, i ako je bio malo vieg rasta, gotovo je glavom dodirivao tavanicu. Ako je razgovor bio nesluben, Joffrev de Peyrac bi mu rekao da sjedne preda nj, na kamenu plou ognjita i zatraio bi da im donesu pintu pive i dvije ae. Tako se on naveer esto povlaio nasamo, sad s ovim, sad s onim. Ljudi su cijenili takve razgovore u etiri oka jer su mogli da se s gospodarom objasne, iznesu svoje pritube, ali i da prime naloge koji su Ih po potrebi urazumijevali. Zato je jadna Elvira bila silno uzbuena dok je drui prelazila onih pet stepenica do mosta". Anelikina prisutnost ju je umirila, ali se svejedno muila jer je bila savjesna i uvijek se smatrala zbog neega krivom.

Kad su se za njom zatvorila teka vrata, utihnula je i buka iz druinske odaje. U sobici se ulo tek pucketanje vatre, a na mahove je s polja dopirao i um jela koje su se na vjetru svijale i svojim vrhovima udarale o krov. Grof sjedne. Mlada ena ostade stajati i Anelika je, sjedei za njenim leima opazila kako joj podrhta368 vaju uska ramena, a njeni potiljak se sagiba. Jadna ena nije znala kako da se dri pod smrknutim ispi-tujuim pogledom kojim ju je grof mjerio od glave do pete, a pri tom se ipak blago smijeio. Znao je da u svoj pogled unese neku njenu toplinu koja je mogla uzbuditi bilo kakvu enu. Elviro, dijete moje lijepo ree on njenos. Sasluajte me to je mogue mirnije. Jesam li poinila kakvu pogreku, monsinjore?... promuca ona guvajui svoju platnenu pre gau. Rekao sam da me sasluate mirno i bez stra ha... Umirite se. Mogu samo da pohvalim vas i vau ljupkost. A ipak ste izazvali uzbuenje koje ovdje moe dovesti do ozbiljnih posljedica. Ja?... O, monsinjore!... Da, vi, usprkos svojoj nenametljivosti i edno sti, zato to imate lijepe njene oi i rumene obraze. Zbunjujui se sve vie, Elvira ga je gledala bez razumijevanja. Primijetio sam da vam jedan .od mojih ljudi udvara. Recite mi bez uvijanja smeta li vam ta pa nja, elite li da ona prestane, i nije li po vaem mi ljenju on predaleko otiao u pokazivanju svojih osjeaja. Kako je ona utjela, on nastavi: Ovdje su u utvrenju samo tri ene, i jedino ste vi bez zatite mua. Izdao sam vrlo stroge upute kako se imaju s vama ophoditi. Potrebno je da znam jesu li potivali disciplinu. E pa odgovorite! Drite li nametljivim potovanje koje vam se od izvjesnog vremena ukazuje. Znate na kojega ovjeka mislim, zar ne? Ovaj put ona crvenei obori glavu i potvrdno kinine. To je Octave Malaprade ree on.

utio je neko vrijeme, upravo koliko je bilo potrebno da u svijest dozove kuharov lik, njegovu ugodnu pojavu i krotki osmijeh. 36S M Anelika u novom svijetu Zatim, iz depa svoga prsluka izvadi jednu o rijetkih cigara koje su mu jo ostale i sagnuvi se nad vatru, pripali je eravicom. A onda se opet zavali u fotelju, povue jedan dim i blago nastavi: Ako je prekoraio dozvoljene granice, bit e objeen. Elvira krikne i pokrije lice rukama. Objene?... Oh, monsinjore. O, nemojte jadnog mladia. O, ne zbog toga! Ne zbog mene!... Ja to ne zasluujem... U ovom je kraju ena kraljica. Zar to niste znali, dijete moje?... Opet ju je pogledao s onim svojim nedostinim smijekom od kojeg su krajevi njegovih lijepih usta poprimali zajedljiv ali umiljat izraz to ga je Ane-lika tako dobro poznavala. Zar niste znali da su ene kraljice?... nava ljivao je. Ne, monsinjore, nisam to znala odgovori ona naivno. Drhtala je svim udovima, ali strah koji je osjeala zbog ugroenog Malapradea davao joj je snage da se sabere i da ga brani. Monsinjore... Preklinjem vas! Kunem vam se... Nikad on nije uradio neto zbog ega bih mo rala crvenjeti. Jedino sam osjeala... da... da on... Vi ga volite?... Palo je i prvo pitanje. Ona uuti i stade da izgubljeno gleda oko sebe. Ne, ja... ne znam. Pred tri mjeseca izgubili ste na Gouldsborou" mua. Gledala je u njega nekako tupo. Mua? Zar ga niste voljeti? Salijetao ju je, saplitao, upijao svoj prodorni pogled u njene djetinje zjene, te je primorao da ga gleda. Voljeli ste ga? Svoga mua.

 Da... svakako. To jest... ja... eto, vie ni sama ne znam. On ponovo odvrati pogled i utke nastavi da pui. Ona je stajala nepomino, vie nije drhtala, samo su joj se ruke kretale dok ga je promatrala. On opet mirno nastavi Octave Malaprade je maloas bio tu i sa mnom razgovarao. On vas ljubi. Pogaajui da su mi njegovi osjeaji poznati, predusreo me i povjerio mi se... A evo to je zatraio da vam ispriam o nje mu i njegovoj prolosti. Prije pet godina, u grau Bordou, gdje je drao ugledan hotel, ubio je svoju enu i njena ljubavnika poto ih je zatekao zajedno. A onda, ne znajui kako da izbjegne posljedicama svoga ina, a i zato da pred neizbjenom istragom ukloni tragove svoga dvostrukog zloina, on je oba lesa sasjekao na komade, jedan dio spalio, a ostatak uspio prebaciti na gradsko smetlite ... Anelika prigueno krikne i ugrize se za usne. Elvira je zateturala. Kao da ju je grom oinuo. Peyrac je i dalje puio, znatieljno je promatrajui. Nakon toga nastavi on poekao je neko vrijeme a zatim pobjegao u Spaniju. Tamo je stupio na moj brod i ja sam ga primio u slubu. Nastade duga stanka. Odjednom se mlada Roeljanka uspravi. Sada se drala ravno i inilo se da promatra neto s onu stranu svoga vlastitog bia. Gospodine grofe... ree najzad odlunim i jasnijim glasom, kakav nije dotada pokazivala. Neka mi gospodin grof oprosti ako mu izgledam neosje tljivom. Ali, evo, do kakva sam zakljuka dola. Ja mislim da je taj ovjek ubio u bijesu ljubomore i iznenadno, a onda se zatekao sam i izgubljen u tom uasu, pa nije znao kako da se iz njega izvue. PostuPio je kako je znao, samo da se spasi. Ta stvar pred-

370 24* 371

itavlja u njegovu ivotu zao udes, nesretan sluaj, kao to je iznenadna bolest... Onda duboko uzdahne. Ali ta bolest nee me sprijeiti da ga volim ree glasno. To to ste mi upravo ispriali otkrilo mi je to zapravo osjeam. Vaa su mi pitanja pomogla da sebi zavirim u duu. Da, zaista' sam voljela svoga pokojnog mua... ta zato sam ga... onda... i uzela... Ali to nikada nije bilo ni nalik na ovo Sto danas osjeam prema ovomu. Ma to o njemu govorili, ja osjeam da je ostao dobar, pravian i usprkos svemu njean. Sada ga dovoljno poznajem da to mogu tvrditi. On je nesretan. Uuti, a onda e zaneseno: One olujne noi, kad smo stizali u WapassoU|. nosio me je cijelim putem. To nikada neu zabora viti. .. Joffrev de Peyrac je dobrohotno pogleda. U redu, u redu! ree. I elio sam da od vas ujem takav odgovor. Hrabri ste, mala Elviro, i srce vam je plemenito. Imate bistru pamet i ne do putate da vas zavede lana osjeajnost, koja bi inae bila razumljiva, ali u ovoj prilici nepogodna. Taj... nesretni sluaj kako vi kaete, obiljeio ga je za itav ivot. Uinio ga je zrelim i dao novu dimen ziju njegovoj dotad prilino banalnoj egzistenciji, premda je kao vlasnik hotela bio postigao u svom zanimanju zavidan uspjeh. Neki e moda drati da pravdi nije udovoljeno i s njima se slaem. No, kako su u neku ruku i njegove rtve beznaajne osobe, ni kada ga nisam poticao na kajanje ili ispatanje. Ono dolazi samo od sebe, svakoga dana, samim sjeanjem. Radije .sam ga bodrio da postane onakav kakvim ga vi danas poznajete: dobar i.profinjen ovjek, ali L .energian i pronicav. A ta su mu svojstva nedostajala prije nego je doivio dramu. On e vas zaista mnogo voljeti. Mlada je ena skrtenih ruku upijala njegove rijei. 372

Jo nisam zavrio ree. Vama u dati

miraz, pa tako va brani ivot nee poeti s teko ama. On e imati pravo na znatan dio bogatstva to e nam ga donijeti rudnik na Srebrnom jezeru. Uz to, kao moj lini dar, dobit e novac kojim e moi otvo riti gostionicu, i to u kraju koji sam odabere. To moe biti Nova Engleska, pa ak i Nova panjolska ako sluti da e tamo bolje uspjeti. A starat emo se i o odgoju vae dvoje prvoroene djece kako bi kasnije mogli postii neto vie... Oh, Monsinjore! povie ona. O, kako da vam kaem... Neka ste blagosloveni, monsinjore!... Baci se preda nj na koljena, dok joj se lice kupalo u suzama. Kako je spretan mislila je Anelika. Da hoe, sve bi ene kleale pred njim. Ma kako da je zaljubljena u drugoga, zar i ova ne bi bila spremna da mu se poda iz potovanja i zahvalnosti. Ne treba plakati, draga. Hrabro ste podnosili nepravedna iskuenja. A znam da je i onaj koga volite ve okajao svoje grijehe. Pravo je da se sada pokua sve ispraviti. ivot je milostiv. Mnogo vie od ljudi. Donosi iskuenja, ali i nagrade... O, da! Razumijem, monsinjore... shvaam fto hoete rei. Govorila je tihim glasom prekidanim jecanjem. Dok sam ivjela u La Rochelleu, bila sam pri prosta ena... Ni na ta nisam mislila. Danas vidim da to i nije bio ivot... Vi ste me pouili, monsi njore, i sada sam sasvim druga. Kolike li sam stvari otada shvatila... otkako ivim u vaoj zajednici ree plaho. Oh, kako volim Wapassou, kako volim vau kuu, monsinjore! Neemo otii. Nikada! Ostat emo ovdje, ja i on, da vam sluimo... On je prekine blagom kretnjom. Umirite se! Veeras je kasno da bi se kovali planovi. Najprije se morate odmoriti. Doivjeli ste pravi ok. Obriite suze. On ne smije vidjeti da ste plakali, inae e biti uvjeren da ga odbijate pa e 373 prostrijeliti sebi glavu prije no to ja uspijem da ga razuvjerim. Ti ljudi iz. Bordoa su nagli... Ipak bih vam savjetovao da mu do sutra ne dajete

odgovor. Povucite se u svoju sobu. Bolje je da kroz no sazre vaa odluka. A ni njemu jedna no nedoumice i razr miljanja nee biti na odmet. Bolje e znati prosuditi koliko mu vrijede osjeanja. Idem ga samo obavijestiti da elite razmislili. Ona ga je pokorno sluala. Uz to u traiti od vas opet e Peyrac da nastavite ivjeti kao i. ranije, u obinom i vidlji vom prijateljstvu. Ulazimo u srce zime. Nije to vri jeme za ljubav. Moramo prebroditi jo velike tekoe. i svi iz njih izai ivi i moralno zdravi. Vi me ra zumijete? Ona polako obori glavu. Kad stigne proljee, sii emo opet do Gouls-boroa i pastor e vas vjenati... ili sveenik; o tome ete se ve dogovoriti. Pa da! Ja sam hugenotkinja, a on papist, po vika, otkrivi to s uasom. Ako to odloite za posljednji tren, jarak koji vas dijeli izgleda mi lako premostiv. Mir! Mir na zemlji ljudima dobre volje... Te nas se rijei svih tiu. A sada, laku no! Anelika isprati mlau enu do praga njene sobe i poljubi je na rastanku. Veina mukaraca ve se bila povukla iza velike zavjese od uivenih koa, to je zaklanjala njihovu spavaonicu na dva kata. Prolazei opet dvoranom, zau kako se kotrljaju lonci i opazi da su to ispali iz ruku uzbuenom Mala-pradeu. Kuhar je bio blijed i uputio joj je pogled ranje-iiog psa prepeliara. Anelika se saali, prie mu i ustro doapne: Ona vas ljubi" 374 XLVni Sutradan, Elvira je sama potraila Malapradea, a kako je bilo lijepo vrijeme, zajedno su sili do jezera gdje su ih vidjeli kako dugo eu obalnim puteljkom. Kad su se vratili, blistali su cd sree i drali se za ruke. Povodom zaruka upriliili su im malu sveanost, koja je protekla u iskrenoj radosti. Pa ako se Malaprade i nasluao uobiajenih peckanja svojih drugova, bilo je to izvan domaaja enskih uiju Bio je sav preobraen Njihova srea je svima pravila zadovoljstvo.

Usprkos svemu, Anelika neko vrijeme nije mogla da zaboravi Peyracova otkria u pogledu ugostitelja. Sigurno su potresla vie nju nego Elviru. Moda zato to je bila manje nevina, ona su joj dozivala u svijest njene vlastite odvratne uspomene. Naveer, u sobici pored vatre, nije mogla a da na njih ne misli. Dvoje ljubavnika sasjeeni na komade kuharskim noem. Ruke ljepljive od krvi, strah, znoj to curi niz lice, samoa progonjene zvijeri. Anelika utone u razmiljanje. Pred oi joj iskrsne slika kako se kosiri obaraju na usnule vratove, pa ogavna i tuna glava to je pripadala ovjeku kome se htjela osvetiti, a sada je, eto, jedan seljak dri pred njom za kosu, i iz nje curi krv u kojoj bi s uitkom bila oprala svoje njene prste. Tu mrnju, ta trzanja nesmiljene ali i prestravljene ivotinje, to protivljenje itavog bia povue375 nog u blato i trule, sve je to bila ispovijedila prioru opatije u Nieulu i on ju je odrijeio od grijeha. Ali kako da izbrie trag, bolni peat onih trenutaka? Kleei u svojoj sobi pored-vatre, priginjala je svoj njeni profil, koa joj se jeila, obuzimala ju je nekakva munina. Shvaala je Malapradea, osobito nakon poinjenog zloina: njegov bezimeni uas, bie ibano olujom, gnuanje pred samim sobom. Bacala je u vatru drva, tek da zaposli svoje drhtave ruke. Pomislila je kako se Elvira pokazala hrabrom. Ispoljavala je odvanost istih dua, onih-koje ne znaju". Te male hugenotkinje nije lako natjerati da govore, mozgao je u sebi Joffrev de Pevrac mislei na Elviru. A opet, lake je s njima izai na kraj nego s ovom. I on stade da motri Aneliku koja je, na nekoliko koraaja od njega, kleala tako odsutna i daleka da i nije bila svjesna njegova pogleda. Od svih njegovih ljudi-', ona se, svakako, najmanje povjeravala. Krilo se u njoj toliko toga to se nije smjelo povrijediti. Trebalo je ekati da sama doe traiti od njega utjehu. Ona je ena. A ena, ma to se mislilo, nije stvorena za pakao. Ona se dugo stidi svojih podlosti, nasilja, gnusoba... Ona nije stvorena za mrak i nered, nego za svjetlost i sklad... Ne ostaj u svojoj patnji, duice, tako daleko od mene! Ja znam tvoju slabost To je rana koju zadaje ivot, i nje se ne treba stidjeti. Takva je ovjekova sudbina. Vano je samo znati kako od nje ozdraviti.

Neko su ene, djeca, seljak, zanatlija, mali ovjek, dakle svi slabi, imali branitelja. Bio je to vitez. Njegova je bila zadaa da se bori za bijednike i da ih osveuje, da plati cijenu krvi za one kojih su ruke i duhovna snaga bili krhki. To je bio njegov poziv. Danas su se vremena izmijenila. Bori se svatko. ene se bore noktima i zubima; a obian ovjek? On, eto, radi kao Malaprade: podlijee panici i strahu. Obian ovjek je stvoren za svet ivot. Mora li se jednog dana suoiti sa strau i zlom, on se usplahiri, ostaje zateen, jer nikada nije mislio da se to moe dogoditi njemu. ovjek takva kova u stanju je da svata uradi, pa i ono najgore, nezamislivo. A u stvari, jedino to j^ postigao jest usamljenost grenika. Lako moga da zamislim toga uvaenog i u gradu potovanog ovjeka kako, sav oznojen u licu, sijee jo tople udove dvaju poznatih i bez sumnje voljenih bia, i priznajem da bi mi taj prizor ulio vie saaljenja nego-zgraanja. Jadni obrtnice! Gdje je tvoj branitelj? Gdje je tvoj sudac zatitnik? Kad se rodi plemiem, u krvi ti je da gleda u lice opasnosti, smrti, onome najgorem to moe postojati na svijetu a roeno je iz nesavrenstva. A upravo je to nedostajalo savjesnom i priprostom obrtniku Malapradeu. Da je bio plemi, ne bi umorio one koji su ga izvrgli ruglu, ne bi bio podlegao slijepoj i ludoj agresivnosti. Svoju enu bi bio dao doivotno zatvoriti u neki samostan, ljubavnika bi javno izazvao na dvoboj i ubio bi ga, ali ne riskirajui ni zatvor ni vjeala, jer je nekanjivost za ubojstvo u otvorenoj borbi bila vitezu zajamena. Ali vi tetvo je umrlo, i to globljenjem ak i onih vitezova koji su se suvie koristili svojim prednostima i povlasticama, dok kardinal Richelieu (Rilje) nije na kraju zabranio dvoboj. Za kakav svijet da danas spremam svoje sinove? Za svijet u kojemu su lukavstvo i strpljivost neosporno najglavnije oruje. Ali zato to je prela u drugi plan, snaga nije time postala manje neophodna.. Kako je i sam razgovarao sa svojom savjeu, Pevrac je bio tako dalek da je to sada primijetila Ane-lika te uputila pogled prema njemu. Gledala je kako sjedi i okree prema plamenu-svoje rezano lice, na kojemu kao da su jedino oi J usne pokazivale sposobnost osjeanja: toliko je koasta njemu bila otvrdla od vjetra, sunca i mora. Nije

S76

37T *vie nosio bradu. Indijanci ne vole bradonje, govorio je. A preporuivao je i svojim ljudima da se povedu za njim kako ne bi ozlovoljavali Indijance, kojima je i sam pogled na tu neurednu dlaku bio isto toliko muan koliko i bestidnost. Pa ako divljaari i nisu marili za tu obavezu, bilo je to iz lijenosti i nehaja, ali i zbog neshvaanja. A bolje bi bili uradili da su se brijali. Znalo se da je dini otac Breboeuf (Brebef) platio uasnim mukama dvije, Indijancima nesnosne neprijatnosti: bio je elav, a nosio je bradu. Joffrev de Pevrac je uvijek pogaao takvu stvar, a to mu je omoguavalo potovanje to ga je osjeao prema svome sagovorniku. Anelika mu prie i poloi glavu na njegova koljena. Odakle vam ta postojanost i kako to da se nikada ne bojite? Ma ta se dogodilo, reklo bi se da vi niste u stanju osjetiti onaj poniavajui kukaviluk i prezir prema samom sebi... Cak ni pred mukama ni lomaom... Kako vam to uspijeva? Zar ste ve u djetinjstvu bili muevni?... Tada joj on povjeri kakve su ga misli maloas salijetale, i kako je trebalo da bez dostojanstva i asti proive izvjesno vrijeme kada ovjeku nije preosta-jalo nego ili da se skriva i izigrava pokornost vlada ju-im silama, ili da se bori sam i do kraja, ma kakve bile njegove snage. Porazima se nije valjalo uditi, bilo je mnogo ve i to to su ostali na ivotu. A kad ve govori o djetinjstvu, sjea se da je vrlo rano upoznao to znai uas, jer su mu bile tek tri godine kad su mu katoliki vojnici rasjekli lice sabljom pa ga zatim bacili kroz prozor zapaljenog dvorca. Tako je ve u iskonskoj nevinosti djetinjstva doivio udar mitskoga Zla i u jednom jedinom upoznao sve strahove. A kad je od njega ostao iv, zaista je bilo prirodno da prerano odraste i bude u stanju da se sa svaim suoava. I nije mu bilo mrsko da se, prigodice. nae licem u lice sa udovitem. Tu si, grozo! govorio bi mu. Eto te, pokolju! Eto te, ogavna sliko ljudskoga 378 strahal MoeS me satrti, ali ne nadaj se da e me vie uzbuditi... Jo joj ree da se ne treba stidjeti malodunosti koju je osjeala za vrijeme iskuenja kroz koja je prola. Ta ona je ena, a korijen zla od kojega je ona trpjela nalazi se u kukaviluku mukaraca, ija je zadaa da budu voe i zatitnici. Stari je to sukob: iskuenje ovjekovo da se poslui brutalnm snagom, da prolaznom moi na silu ugui glas svoje savjesti...

Pa ako i jest mukarac, zar i on sam nije bio rtva toga iskuenja? Jer volja pojedinca ne moe uvijek da izae na kraj s udruenim silama zla. Sve ima svoje vrijeme, pa tako jednom preplavi i prljava bujica. Na vijek, prezirui kransku doktrinu ko jom se inae ponosio, krenuo je putem neobuzdane elje za podjarmljivanjem... Dominacija, pod svaku cijenu, stie odasvud: vre je kraljevi, narodi, crk va... Tu strast jo nismo prevladali, zato onome tko ne eli da bude uniten ne preostaje nego da i sam vlada... Zamislio se i rukom joj gladio elo. A ona se, zatvorivi oi i preputajui se njegovom snanom i toplom okrilju, prisjetila rijeci malog arapskog lijenika. On bi znao rei kako je njegov prijatelj Joffrev de Pevrac najvei um svoga vremena i da e upravo zato biti neprestano progonjen ... Jer, zaista, ovo doba odbija opomene uma." 379 XLIX Dok bi oprueni leali jedno pored drugoga, Jbf-rey de Pevrac je volio da sjaj vatre na ognjitu zamire polako. Tada su se u tiini sobe uli samo njihovi ljubavni, uzdasi i blago pucketanje vatre. U poigravanju ruiastih ili zlaanih odsjeva volio je da otkriva oputene oblike svoje ene i njeni miris njene puti. A kad je bilo vrlo hladno, pa njegova ruka morala pod krznima tragati za mLsterijom toga tijela, niega u polutami nije ostajalo osim neobine plava kose, rasute poput fosforescirajuih algi, i koja je tajanstveno blistala kad god bi ona.pokrenula svoju lijepu, oputenu glavu. Anelika je bila jedina ena bez koje on nije mogao, od koje se nije mogao odvojiti. Cak i nakon ljubavnog uitka, za njega je ostajala prisutna. Tome se udio, jer drao je u naruju mnoge ene za koje vie nije mario im bi zadovoljio svoju muku sebinost. Vie je pazio na tjelesne uitke to ih iz njih moe izvui, nego da zadovolji njihovu potrebu za njenou, uvijek spreman da ih zavara ljubavnim uvjeravanjima. Ali, kad se radilo o Aneliki, ni za trenutak nije mogao zaboraviti da to upravo nju grli, da ima mo da je raznjei, zanese, opaja, da njeno tijelo podvrgava svojoj volji, da su to ba njene gorde usne to se blago otvaraju pod njegovima. 380 Za njega je uvijek intenzivno ostajala prisutna.

Moda je to bila navika, ostala jo iz vremena njihovih prvih ljubavi. Anelika je onda bila tako mlada i divlja da je prema njoj morao biti obazriv ne bi li je ukrotio. Ali, ta arolija nije prestajala. Bilo bi se reklo da je u Aneliki senzualnost uvijek povezana s neim tajnovitim i duhovnim, to u pravom smislu rijei raspaljuje najpohotljivije zanose njezina lijepog tijela. Zbog toga se sa uenjem i skepsom pitao nee li mu to ona povratiti onu opojnu mladenaku uz-"budljivost koja zrelog ovjeka naputa im navikne na putene uitke. A tu je i izvjestan strah, neka sumnja, briga da se zadovolji i onaj drugi, pa sve to rada onim rajskim vidom naslade, popraene svijeu da u njoj sudjeluje dvoje i da zajedno proivljavaju neodoljivu i gotovo mistinu vezu. To su trenuci zanosa i opojnosti, namjerne oputenosti, nesuzdranog -podavanja, i na kraju, obostrana klonulost s nekim okusom smrti i vjenoga ivota. Jedino je ona bila sposobna da mu sve to podari i oaravalo ga je kako nasluuje i prati mukarevo uivanje. Umjela je da u pravi as uini ili zadri potrebnu kretnju. Pa ako je i sama bila na dnu bezdana, slijepa i mrtva za sve to je okruuje, ipak su ,ga njene ruke, usne, cijelo tijelo slijedili. Znali su da se u pravi as odvoje ili ponude, da stisnu ili se opuste, jer se povodila za misterioznim znanjem to -ga Eva prenosi na svoje keri. Ostajala je za njega prisutna, jer posjedujui njeno tijelo, on nikada nije bio siguran posjeduje li je sasvim i nee li mu opet izmai, Znao je da u njoj vie nema one poslunosti svoj-jstvene vrlo mladima enama. Davno je ona to odba-'Cila i nadomjestila promiljenom neovisnou i samosvijesti. U ljubavi je imala sretne i nesretne dane. One za <kojih je ve po njenom blistavom osmijehu pogaao da je pristupana, i one za kojih je nasluivao odbi381 BW*'~ v janje i zaziranje, mada vanjskim dranjem to nije pokazivala. Tumaio je to osjeajima koji su toga dana njome ovladavali. Zato je, kad bi se spustila veer, uivao u tome da smilja kako e zaobii njenu zlovolju, zagrijati je, podstai u njoj zapretanu vatru. Ponajee je potivao to ensko uzmicanje, bezrazlonu potrebu da se odvaja, udaljuje od mukarca, to je veinom odraz fizikog umora, ali katkada i pokoravanje nevidljivim' zapovijedima. Tada bi je obuzimalo neobjanjivo nespokojstvo, kao pred nepogodama olujne Vjetrine, neki

predosjeaj dolazee opasnosti, i kao da ju je sve to tjeralo na oprez i uzbunu. A on je ostavljao da se opusti i zaspi. San bi otjerao utvare i neto bi se u toku noi izmijenilo, sam ne zna da li u njoj ili izvan nje, ali budila se, svakako, drukija. Tada bi se -ona pribliila njemu. Zora i polusan u tim neodreenim trenucima to prethode danu navodili su Aneliku na smjelosti od kojih bi zazirala u stanju pune budnosti. Bila je veselija i manje uznemirena. Priljubila bi se uza nj poput zamamne sirene i on bi u svjetlosti dana to se raa opazio kako joj oi sjaje morskom dubinom, dok smijeak otkriva njene blistave zube. Osjetio bi po sebi svilenu kiu njene tople kose, dok bi joj se usne lagano i znalaki nudile. Izvjebanou orijentalnih robinja koje gospodaru uteuju trud, raspaljivala je u njemu elju kojoj nije mogao odoljeti. Jeste li to u. haremu Mule Ismaila stekli to liko iskustvo? Gospoo, ta vi hoete da ja zaboravim odaliske koje su mi neko sluile. Da... Znam kako to one izvode... Neka se moj sultan u mene pouzdaje. Vatreno mu je ljubila usne, oi, itavo drago lice, a on joj se preputao i dozvoljavao da ga vjeto vodi uitku. Kakva li ste vi dobra mala drugarica u ljubavi, gospoo opatice! ponavljao je. Milovao joj je bokove, snano ih stiskao, pa kad bi se nakon zanosnog trenutka klonulo prebacila preko njega, nikako da umori oi njenim lijepim oblicima. Kroz poluzatvorene vjee izbijala joj je neka nejasna svjetlost, iz napola otvorenih usta izvijao se jedva primjetljiv uzdah. Bilo je to kao neko polagano umiranje. Izdisala je daleko od njega, u nekom neznanom kraju, ali mu je i to udaljavanje laskalo. Radovao se kad bi je vidio tako duboko uzbuenom. Bit e to ena to e se roditi iz zime i mukotrpnog ivovanja u utvrenju, iz tih dosadnih noi to-protjeu u hladnoi i mraku, ali njima ispunjene novom intimnosti, ena koja e banuti nakon lutanja do samih mea ivota kakva je i ova duga zima na sjeveru, u kojoj ih prati glad i skrivene opasnosti to stalno lebde nad njima, bit e to ena koju je on uobliio. Doi e dan kad od bolne prolosti nee ostati ni traga.

Starao se o njoj. I kad bi uitak proeo njeno bie radou, njena su mu usta aptom upuivala himnu zahvalnosti: 0, ljubavi moja, gospodaru... Jedini moj"... Nije tome davno kada je jedne olujne veeri na. Gouldsborou" podala svoje uzdrhtalo bie. Trenutak kojega se bojala nakon one noi u dvorcu Plessis bio je proao, a nita se stranog nije dogodilo. Samo je imao okus sna i neizmjernosti i ona je,. u silnom valjanju broda, ve lebdjela na krilima sree to se ponovo raala. Ovdje su ume to zjape prazninom i zimom, i. jednolinost priprosta kreveta to mirie na mahovinu. Ali i san u gluhoj tiini, jedva naruen dalekim zavijanjem kojota i vukova. Trenutak koji se proivljava izvan vremena. Jedno ugodno putovanje. Os382 tvarenje onog maglovitog sna u kojemu ovjek eli da se zavue u neko skrovite i zaspi u toplini ljubavi. Tako se ponekad budila jedva se usuujui disati i uivala u divnom osjeaju punoe. Nije joj mogao pruiti palau, kuu o kojoj je aanjao. Ali postojao je krevet Krevet i no!... Nekad, dok su bili u Toulousi, rijetko su nou spavali zajedno. Za ljubav su imali dane i duge ugodne podnevne poinke. Ali ovdje, provodei seljaki i primitivni ivot, preostajala im je za to samo no, jednako kao ubo-garu i sirotinji. Disala je spokojno, priljubljena uz njegovo snano tijelo. Ponekad se budila i gledala ga kako mirno spava. Zavidjela je njegovoj mukoj neosjetljivosti od koje je bio tako miran, dok ene sva svoja matanja prenose u svoje ivo meso. erava je na ognjitu bila grimizna i blago odsi-jevala na gredama. U dubokoj tami osjeao se tek miris pepela. Ona nita nije vidjela, ali je s uitkom sluala pokraj sebe njegovo pravilno disanje. Sve njene enje, sva lutanja vodila su k njemu. Bio je to njen mu koji je vie nee naputati. Pruala je ruku da ga dotakne i opipa, uzbuena neobinom tvrdoom njegovih neravnih oblika. Tada bi je, onako u snu, privukao na svoje vrste grudi pune oiljaka. Brazgotine je imao po itavu tijelu i ona ih je prstom

dodirivala. ivot mu je toliko puta bio u opasnosti, a tijelo mrcvareno. Kao uspomena na te uasne trenutke ostali su samo ti utisnuti tragovi i on se na njih nije ni osvrtao. Mnogi su ve bili nestali. Jednoga ste dana rekli da svaki od tih biljega nosi ime nekoga drugog spora zbog kojega ste morali prolivati svoju krv. Bilo bi tanije rei da su to potpisi mojih mno gobrojnih i raznovrsnih neprijatelja. A koji su najgadniji? Oni to ih je unio krvnik francuskog kralja. Rastezao je moje jadne noge, i od toga sam postao hitar, ali zato mi je u ivcima ruke ostala posljedica koju i sada osjeam, osobito kada pucam. A koji su najljepi? Oni iz dvoboja i okraja na Sredozemlju. Tamo dobro rukuju sabljom, a to oruje ostavlja potene zasjekline. A ova duboka rupa na boku? To je od metka koji me pogodio u Karibima, ne znam vie da li je bio panjolski ili francuski. A ovaj najnoviji na elu, od kojega ste me vi lijeili svojim lijepim rukama, potjee od tomahavka jednog Abenakisa kojega je naoruala Nova Francuska. Moda je to prvi u dugom nizu. Umukni te, dragi! Zadajete mi strah. A sada, ljepotice i ratnice moja, pokaite 1 vi biljege svoga junatva. Ali Anelika navue preko sebe plahtu i sva krzna kako bi se skrila. Nikada! Oiljci mukaraca su slavne biljege. One im podiu ugled i priaju o njihovim pothvati-* ma. U ena su to zablude i nespretnosti kojima ih je obiljeio ivot, znak da su se prtile u stvari koje ih se ne tiu... To je za njih pad ... Pokaite ih. Nemam ta da pokaem. Jedino, usijanim gvoem utisnut znak ljiljanova cvijeta. Jedne veeri uspjelo mu je da uhvati njeni An-elikin gleanj i da na svjetlu razgleda ljubiasti trag rane to ju je u Maroku zadobila prilikom bijega. Morala je da mu pria. Dogodilo se tu u pustinji. Ugrizla ju je zmija, pa joj je Colin Paturel noem zarezao meso i zatim spalio ranu. Od te uasne operacije se onesvijestila. A onda? ... Colin ju je danima nosio na svojim leima. Ostalo je samo njih dvoje, drugi su ve bili pomrli na putu.

384

25 Anellka u novom svijetu 385 Sjeanje na Colina Paturela uvijek je nastojala potisnuti. Kao da je Joffrev ita mogao znati! A sigurno je znao. U tim bi je trenucima nekako neobino privijao uza se i promatrao je s panjom od koje se malo plaila. Pa ako je uspomena na njenu marokansku odi-seju uprkos patnji i ostala za nju ovjenana ljepotom, zbog obine ljubavi koju joj je Normandijac bio ukazao, vie nije mogla da shvati kako mu se mogla podati. Sva naslada to ju je upoznala u naruju svojih negdanjih ljubavnika inila joj se danas, kad se toga prisjeala, bezvrijednom. Bilo je ugodno, i to je sva Ali u svjetlu sadanjih otkria ta minula uzbuenja inila su joj se nepotpuna. Nije znala kakvoj da sili pripie jaanje uitka to ga je osjeala ujnjegovu naruju. Kao da je svaki put otkrivala u sebi tuinku, toliko su je vlastite smjelosti u ljubavi udile i omamljivale. Tada je bila sretna u svakom djeliu svoga bia. U njoj su se mijeala snaga i iznemoglost, a naslada joj se inila kao reski pjev, produen i silan. Kad bi se poslije kratka sna osvijestila, ponekad bi sebi predbacivala da je odvie senzualna. Kalvinistiki mentalitet kojim se bila proela meu protestantima La Rochellea opet joj se vraao i od njega su joj gorjeli obrazi. A on je krajikom oka promatrao kako se pomno odijeva i pod bijelu platnenu kapicu briljivo za-eljava svoju divnu kosu, starajui se, malo kasno, da izbrie ili izravna suvie slobodne none nesta-luke. Ona nije znala da to oslobaanje itava njezina bia, taj procvat svih njenih ula, predstavlja sasvim normalnu stvar. Bilo joj je trideset sedam godina. Nije znala da je za ene zrelost doba uitka. Za pomalo otrcanim prohtjevima to ih u ljubavnim igrama ima mladost, islijede prefinjenosti otkria. 386 Malo je onih koji to znaju ili razumjiu. Buenje Tmoruice ne traje itav vijek, ali ipak protee nekoliko godina dok do njega ne doe.

Stigne vrijeme kad neiskusno tijelo postane svetite. .Otada, vjeni se obredi mogu u njemu odvijati u potpunoj svojoj magiji. A to se u eninu pogledu ita. Rijetki se mukarci u tome varaju. To je doba u koje ena esto dostie vrhunac svoje ljepote. Jer onaj isti fenomen savrenstva, uslijed kojega je pod pritiskom ivota obogatila svoju linost, kao da se sada i izvanjski oituje te preobraava ak i njene kretnje, glas, "hod. Sada je svoja, savrena. Posjeduje vlastita bogatstva, arm, ljepotu, enstvenost,, intuiciju. I jo uvijek mladost... Strana je to sprega, i ako je imalo uspjela da sauva vrijednosti od kojih je ona sastavljena, zaista u ovo doba predstavlja u ljubavi najopasnije etvorenje koje se moe zamisliti. Upravo ju je takvom vidio porunik de Font-Briand kad se Anelika pred njim pojavila na obali jezera, u jedno vedro ledeno jutror poto je nakon viednevnog bezumnog pjeaenja stigao u Wapas-sou. 387 Jezero je bilo zamrznuto. Snijeg ga je itava prekrio. Bila je to glatka, nedirnuta ravnica. Porunik de Point-Briand ga prijee korakom uroenika, od kojeg se raskoni barun bijeloga saga podera, i za njim u snijegu ostade okrugli trag krpalja.* Hodao je teko i posrui, oiju uprtih preda se. Upravo je ugledao Aneliku: Ona! Zaista ona...! Dakle stvarno je bila iva. I nakon toliko snova eto je dopro do nje. Anelika je stajala uz obalu jezera, na puteljku I, ne vjerujui vlastitim oima, gledala kako se stvarno primie silueta nekog neznanca. Moiikasta svjeina zimskog jutra jo je uokrug kupala ume i strme morske obale, gdje se krilo utvrenje. Nebo ni zlatno, ni srebrno, ni ruiasto, ni plavo, ve bezbojno i poput vode prozirno, a na horizontu, ondje gdje se obale sputaju u smjeru vodopada, vijugali su oblaci boje jorgovana. Prema zapadu, preko samih vrhunaca, iznenada bi se pojavile ruiaste pruge, odsjev izlazeeg sunca to e se uskoro pomoliti, ali jo nije prelo rub crnih jela. Sve su se te planine tek nazirale i izgledale neobino daleko a njihovi vrhunci, utonuli u hladan i djevianski san, nedostupni. Sunce je malopomalo za Les raquettes hodaljke za snijeg, Bline teniskim reketima. U nas Ih nazivaju: krplje. 388

hvaalo jezero pa je porunikova crna silueta, istaknuta svjetlou, bacala pored njega svoju dugu tamnu sjenu. Pa iako je ve sa sigurnou predosjeala tko to dolazi, svejedno se, s nemirom u srcu, pitala. U daljini, na kraju jezera, izroni sada iz hladnog mraka i drugi lik, omotan krznima. Francuzi? Gospode! Dolazi li ih jo mnogo?... Kanadski porunik prelazio je jezero kao hipntf-tiziran. Njegovu duhu, iscrpljenom dvosedminim mukotrpnim putovanjem, inio se kao oit znak uspjeha to to je, primiui se skrovitu grofa de Pevraca, ba nju najprije ugledao. Kao da ga je oekivala! Kao da se nije prestajala nadati da e se pojaviti i prekinuti samotovanje eni to je zalutala meu te grubijane, duboko u groznoj umi. Eto, to je on zamiljao. Dok je tako prilazio, odjednom mu sijevne: Najzad, i ona je samo ena, kao i druge podlona razoaranju. Zato dakle da se tako ludo uzbuujem?" ... Gotovo istovremeno opet ga prome udivljenje, ali ustostrueno zbog onoga to je stvarno pred sobom ugledao. Srce mu veselo zapjeva briui sav umor i sumnju. Isplatilo se, da! Stoput se isplatilo" ... Anelika ga je utke i s nevjericom promatrala jer se inilo nemoguim da ovaj mrtvi i zaleeni kraj privue putnike. A i on je nju gledao njiui rukama. Bio se zaustavio, ali je teturao. Toliko je hodao i tako brzo da ga je nepominost oamutila, te se s mukom drao na nogama. Sunev oreol treperio je na vrkama drvea i baV cao duge zvjezdaste zrake. Uskoro e bljesnuti. I ve je klizio palei uokolo hiljade predivnih krijesnica. Kolike H ljepote, mislio je Pont-Brian, kolike ljepote. O, moj boe! Nije dakle sanjao. 289 Bila je isto tako lijepa kako ju je zadrao u sjeanju, i kao da je zraila jo blistavije od jutarnjeg svjetla. U sjeni debele kukuljice to joj je pokrivala gla-vUj usne su joj imale poput blistava dragulja crven odsjaj, a obrazi bili boje divlje rue. Kao da ih je rodilo ljupko proljee, te dvije nijanse ruiasto-blijeda i ruiastorumena oivljavale su njenu put, a licu skladnom i gotovo svetakom kao u Madone, davale mladenaku svjeinu. Pramen blijeda zlata milovao joj elo.

U oima zelenim poput vode krijesio se pogled ozbiljan i prodoran, a pomalo i zastraujui. Njime ga je ona mjerila i kao naskroz gledala, iskustvom ene stare stotinu godina. Bio je to pogled drevnih vila, ali vjeno mlada tijela. Pred njim je stajalo bie koje sve zna, sve umije, koje ima svaku mo, a uz to puno neodoljive zavodljivosti. arobnica, boginja, vila. Da, zaista. Bila je to ena. Ili moda Demonka!... Na to je Pont-Brianda bio upozorio onaj to ga je posjetio u njegovu utvrenju Sainte-Anne (Sent An) na rijeci Saint-Francois (Sen Fransoa), onaj to ga je i natjerao na ovu pripremljenu ludost. Ako je tako lijepa, kako kaete, to samo moe biti avolova stupica"... On stade da je promatra. Anelikine od sunca izblijedjele obrve lagano su se mrtile i poput prolaznog oblaka bacale na njene blistave zelene zjenice sjenu, od koje su one odjednom postale gotovo mrane kao morska dubina. Vladala je uasna hladnoa od koje si se kame-nio. Od pare to ise Aneliki izvijala iz usta pravio se oko nje, na sunanoj svjetlosti, ljupki oreol koji se brzo razilazio. Nakon prvih trenutaka zanosa, ovlada Pont-Bri-andom nekakav strah od kojega se, onako iscrpljen, nije mogao obraniti. 390 Promuklim glasom on naglo progovori. Pozdravljam vas, gospoo. Zar me ne pre poznajete? Naravno! Vi ste porunik de Pont-Briand. On se trgne, uzbuen zvukom njena glasa od ko jeg mu se razbudi uspomena. A odakle dolazite? upita. Odozgo, ree on, ukazujui rukom prema sje veru. Tri sedmice neprestane snjene vijavice. Pravo je udo kako i ja i moj Huron nismo ostali zatrpani. Ona se tada sjeti da je prekrila sve zakone gostoprimstva to ih nameu nepogode u ovim krajevima. Putnik koji lutajui bijelom pustinjom ne uje doli vlastiti glas to mu ga jekom vraa drvee, i koji se probija pukotinama smrznutih litica, ili ravnicama brisanim vjetrom, pa stigne do ovog blagoslo-venog mjesta nad kojim se izvija spasonosni trak dima, taj putnik ima pravo da bude prihvaen, ogri-jan, nahranjen, jer je umakao neprijateljstvu prirode i dopro do ljudi.

 Ali vi ste iscrpljeni! povika ona. Doite brzo do utvrenja. Hoete li moi donle hodati? Kad sam ve prevalio tolike milje, sigurno u prijei jo i tih nekoliko hvati. Spas je u blizini. Sto kaem? On je tu. Ve sam pogled na vas vraa mi svu snagu. I on se prisili na smijeak. U susret su im izali straari s pukom u rukama. Dvojica panjolaca okrue francuskog porunika i pokretima ruke upitaju da li je sam. Radi vee sigurnosti jedan od njih produi smjerom iz kojega su doli putnicL Dostigne ih i Huron, povlaei nogu. Pao je s jednog grebena ree Pont-Briand. Dva dana sam ga morao nositi. Anelika poe naprijed. Po Lzgaenoj stazi hodala je bez krpalja. Mjesto na kojemu se nalazio logor kupalo se sada u. suncu. U daljini su se dozivali glasovi a ula se i lupa ekia te sipljenje mijeha. 391 Oko drvenog bazena igrala su se djeca i klicala od radosti. Barice smrznute vode omoguavale su im klizanje. Svi prisutni mukarci dotre da pogledaju doljake, no im ih opaze, stadu se povlaiti i umalo da nisu povikali: Na oruje! Dolaze Francuzi!" Sami su, napomene Anelika i poalje po grofa de Pevraca. Pant-Briand skine svoje krplje i prisloni ih napolju o zid. Odloi i puku, ali ona klizne i padne. a on nije imao snage da je podigne. Poe za Anelikom i tekim korakom sie stepenicama koje su vodile u druinsku sobu ove male naseobine. U dvoranu je prodiralo svjetlo kroz dva jedina prozora. Upravo su ih bili otvorili pa je stalo ulaziti i sunce, ali se u polumraku osjeao ustajali zadah duhana i tople juhe. Njemu se uini da je uao u raj. Sruio se na klupu uza stol, a Indijanac je kao bolesni pas mugnuo prema ognjitu i unuo uz kameni stup. Obojici je odea bila kruta od leda. Anelika hitro podstakne vatru na oba ognjita. U jedno od njih baci oblutke od zelene stijene koji e, kad se uare, posluiti za parnu kupelj. I u kotlovima je ve kljualo. Cijele noi vrijuc-kao je u njima prvi jutarnji obrok. Imate sree. Danas se kuha soljena slanina, graak i luk. Slavili smo prvi sunani dan nakon oluje.

Sagla se da skine s kotla poklopac a on je u tom pokretu nasluivao, pod naborima kratka joj ogrtaa, njene pune bokove. Spopala ga je omaglica. Dakle je istina! Qna je iva... i prisutna. San mu nije bio uzaludan!... Anelika napuni jednu zdjelu i donese mu je zajedno s kupicom rakije. Zatim poslue Hurona. Ne moemo vas ponuditi bogzna im. Zalihe su. nam izgorjele u Katarunku. To ste, bez sumnje, ve saznali.. S92 Da! Vidio sam zgarite. Sluao je njen milozvuni glas i, zaboravljajui na jelo, gutao oima nju. Ovaj je mladi jo lui nego prvi put", ree ona u sebi rezignirano. Ta jedite!" naredi mu glasno. On poslua i zaista stade da jede, polako, i nekako sav blaen. Drugi su sve to kriomice promatrali s vrata i gledali uljeza s nepovjerenjem. panjolac ga je stalno drao na nianu svoje puke. Ali, osim Anelike, Pont-Briand nita nije uo ni vidio. Prilino je skupo platio ovaj trenutak. Utvrenje je izgorjelo, ali vi ste se izvukli, ree on. Kako ste mogli umaknuti Irokezima? U Quebecu je odjeknulo poput groma kad su saznali da ste ostali ivi... Bit e da se nisu tome ba radovali, zar ne? Bila nam je potpisana smrtna osuda i mimo gospodi na de Lomeniea. Izazivala ga je i pogled joj je bio smrknut... Kako je lijepa ree on u sebi. Anelika je bila odloila svoj ogrta na jednu klupicu. Na nju je poloila i struk nekakva sitna crnkasta imira to ga je jutros nabrala uz jezero* na rubu ume. Sada kad je bila bez ogrtaa, Pont-Briand se divio njenom struku i, uprkos jednostavnoj odjei, njenu neusporedivu dranju. Kraljica je to, mislio je. U Quebecu bi po salonima primjeivali samo nju. ta e ona u ovoj umskoj zabiti? Treba je od nje otrgnuti" ... Od samog gledanja raspaljivala mu se krv. Usprkos umoru koji je osjeao, ona je u njemu budila pohotu. Kao i prvi put, kad ju je bio opazio pod drveem, i sad je u sebi osjetio nagli potres, neko pro-pinjanje, neku pomamu pomijeanu sa strahom, neto sasvim novo. Cak i polumrtav nije mogao sprijeiti da je ne poeli.

393 Toplina sobe stala ga je malo-pomalo proimati a ukusna hrana ispunila mu je izmueni eludac. Zato se prepustio slatkoj i nezadrivoj napetosti svoga tijela i ne pokuavajui da je svladava, nego ju je radije prihvaao kao dokaz da je poslije asova smrtne opasnosti jo uvijek iv, ak i preporoen. Ta je ena imala nad njim neosporivu erotsku mo. Isplatilo se, dakle, to je doao, mada je pri tom gotovo ostavio kou. Moda je ona Demonka? Ali to zato? Tko bi elio vau smrt? usprotivi se on razvlaei svoje ispucane usne u pretvoran osmijeh. Cak ni ja, iako ste pri naem prvom susretu onako ljubazno pucali na mene iz zaklona. Sjetivi se toga, Aneliki se uini kao da ga i sad vidi kako preskae pliak i gaa po vodi, zato se nasmije. Taj svjei i spontani smijeh dokraji PontBrianda. Kad mu je prila da odnese tanjur, on je ?grabi za ruku. Strastveno vas ljubim ree priguenim glasom. Ona prestane da se smije i oslobodi se dobacujui mu ljutit pogled. U sobu bane Joffrejr e Peyrac. To ste vi, gospodine de Pont-Briand ree tonom koji nije odavao uenje. Bilo bi se reklo da ga je oekivao. Porunik se uspravi, ne bez muke. Samo ostanite sjediti. Jo ste slabi. A dolazi te iz Saint-Laurenta? Treba izuzetna hrabrost da se u ovo doba godine krene u nenastanjenu unutra njost ... Istina, vi ste Kanaanin. Pont-Briand je pipkajui traio lulu u depu svoga haljetka. Grof mu doda duhan. Huron je poluzatvorenih oiju ve bio napunio svoj kalumet. Anelika svakome donese po eravku. Nekoliko dimova kao da oivi porunika te on stade da opisuje tekoe koje je proivio na putu. Vie se puta bio izgubio u snanoj meavi. 394 A kakva vas je nuda navela na taj put, sama, i u ovo doba godine? upita grof. Tako daleko od vae matine luke. Jeste li imali da obavite kakvu misiju? Pont-Briand. kao da to nije uo. Zatim se trgne kao iz sna. to time hoete da kaete?

 To to sam rekao. Da li vas je sluaj donio k nama? Svakako ne. Dakle ste namjeravali upravo do naeg nase lja. Traili ste nas? Da... da. As kojim ciljem? Pont-Briand se opet trgne, razbudi, i kao da tek sada vidi" prvi put onoga kome se obraa, i shvaa tko je on. No ipak ne odgovori. Mislim da je taj ovjek pospan ree An elika poluglasno. Kad se ispava, kazat e nam razlog svoga dolaska. Ali grof de Peyrac je navaljivao. Sto je dakle? Nosite li kakvu poruku? Ne. Pa zato ste onda sami krenuli po ovoj opasnoj zimi? Pont-Briand eaokrui pogledom po dvorani. Vie puta prijee rukom preko ela, a onda dade udan odgovor. Jer je to bilo potrebno, gospodine. Bilo je po trebno. 35 LI Dolo je vee i mrak se brzo sputao. Porunik d& Pont-Briand kao da je postao druga osoba. Opet je bio gpvorljiv i zabavljao drutvo zgodama i novostima to ih je donio iz Nove Francuske. Lice mu se opet zarumenjelo. Priao je kako je nedavno bio u Quebecu, pa o jednom tamonjem plesu i najzad o kazalinom komadu prikazanom u jezuitskom kolegu. Anelika ga je sluala sa zanimanjem i napola otvorenih usta, jer je priao zanimljivo, a pokazivala je i gorljivu znatielju za tri doarana grada na sjeveru: Quebec, Trois-Rivieres, Montreal. U vie navrata smijala se aljivim Pont-Brian-dovim primjedbama a on joj je svaki put dobacivao pogled trudei se da mu prikrije vatrenost. Bila mu se vratila ona osnovna obazrivost. Jedino se nije sjeao da je ikad uo kako se smije ovako grlenim smijehom od kojega ga svega podilaze srsi. Grof de Pey-rac nije ga vie pitao za razlog njegova putovanja, to bi mu zaista teko bio mogao objasniti. I tako je jedan dio njegova bia veselo avrljao s drutvom, dok je drugi u potmuloj boli oivljavao uase posljednjih

mjeseci, sve odonda kad ju je drao mrtvom, pa mu se ivot inio tako tuan da mu ni duhan vie nije prijao. Nikada mu dani riisu izgledali dui Vidio je sebe kako seta bedemima utvrenja, kako gleda prema horizontu kao da e na njemu iskrsnutd pojava S96 kakve ene, ili kako se zagledao u nepominu rijeku to je zanijemila pod ledenim oklopom. Bio je brutalno otjerao indijansku djevojku s kojom je ivio dvije godine, a kako je to bila kerka mjesnog poglavice, imao je zbog toga i neugodnosti. No nije za to mario. A onda je, tko zna kako, odjednom bila stigla vijest da stranci u Katarunku nisu zaglavili od iro-kekih noeva. Svi su na ivotu, u planinama!... A ene? I One!avolovi tienici, nema ta, kad su izbjegli takvoj zasjedi... Tada je Pont-Briandu postalo jo neizdrljivije. Htio je ivnuti, biti kao i prije. Pokuao je s drugim Indijankama: mladima, ali i. s onim iskusnijima. Sve ih je otpustio. Gadila mu se njihova namazana sjajna koa. Sanjao je o svijetloj koi njena i pikantna mirisa koji se osjeti naglo, na sam jedan pokret, pa se od njega nosnice brzo opijaju. ak i jedna sitnica koja mu se po dolasku u Kanadu bila neobino dopala u mladih Indijanki a to je potpuno odsustvo dlakavosti djelovala je danas odbojno i kao anomalija. Sanjao je o intimnom runu to svojom bojom odskae od bjeline puti. Samo da ona ne odstranjuje dlake kako to ine velike dame. Ali moe li ostati velika dama u divljini ove ume, kamo ju je doveo njen strani mu? Nikad nije bilo bijelih ena po zabitnim umama. Sada se ta bezumnost dogodila prvi put i o" njoj se govorilo u itavom Quebecu, du cijele rijeke, sve do Montreala. Uzalud je gospodin de Lomenie napominjao da se gospoica Mance koja je pratila gospodina de Maisonneuvea i njegove ljude kad su se bili nastanili na otoku Montreal s namjerom da osnuju Ville-Marie nala u slinoj, ak i munijoj situaciji nego gospoa de Pejrrac, uope ga nisu sluali. Pobijali su ga tvrdnjom da je gospodin de Lome-nie imao sa sobom kohortu anela i svetaca, i dva 391 sveenika ija se prisutnost i te kako osjeala, i da je sam istakao kri na Mont-Royalu (Mon Roajal), dok se taj Pevrac dao okruiti bezbonicima,

razvratnicima i hereticima, meu kojima je ona, bez sumnje, odabirala sebi ljubavnike. Osim toga, montrealske ene, koje su uostalom pod linom i osobitom zatitom Svete Djevice, a i trojstva Svete Obitelji, nisu se nikada udaljavale od obala rijeke... Pont-Briand je znao to se sve pria. Za vrijeme jednog svoga putovanja u Quebec bio se pojavio pred odlinicima Velikog vijea a ispitivali su ga monsi-njor Lorval, jezuiti a guverner Frontenac i nasamu. Svima je ponavljao kako je ona najljepa ena na svijetu i kako mu je to naravno ne moe da krije zarobila srce. Unosei u svoje prianje o neznanki sve vize hvalospjeva, izazivao je neku opu histeriju. Na ulicama su ga sretali s mjeavinom groze i zavisti. Gledajte do ega ga je dovela!... Boe Moj! Je li mogue?... samim jednim pogledom!" Njegov jad nee proi. On je sanjao. Sanjao je o njoj. Ponekad mu se u sjeanje vraao zvuk njena glasa, katkada opet savren oblik koljena to ga je bio tek nazreo kad je bez kucanja uao u malu kuu. Zamiljao je to koljeno, glatko i bijelo poput kugle od mramora... Vidio je sebe kako ga gladi i zatim pritie ne bi li se razmakle divne noge... i prevrtao se stenjui na svom leaju. A sada ga evo u Wapassouu, na dva koraka od nje. Zato jo prodornije osjeti onu mjeavinu poude i straha koja ga je tako dugo pratila. elo mu se osulo grakama znoja. Mnogo je i zanosno govorio veeras, ali aa mu je bila prazna i vie je nisu punili. Ljudi su se stali razilaziti na spavanje ... Da krene do nje bio je odluio tek nakon jedne posjete koju su mu uinili u njegovu utvrenju Sa-inte-Anne. Inae, na to prije nije ni mislio. Putovati zimi, a ova je ve na poetku ovako hladna, bilo bi 398 nesmotreno. Uz to, morao je da uva svoju postaju. No onaj koji ga je bio posjetio pobio je sve te razloge, ak i njegov strah da sam i nenaoruan stupi pred sumnjive ljude. Pa i veeras je, kad je ostao sam za drvenim stolom, jasno osjetio da se nalazi meu tuincima, neprijateljima. Bio mu je dovoljan jedan jedini pogled:, ni raspela, ni zajednike molitve. A napolju, nigdje nisu istakli kri. Cuo ih je govoriti engleski, panjolski. Pravo je imao otac jezuita! Sve su to nevjernici,, bezbonici, ako ne i opasni heretici. Opet je pogledao oko sebe. Nje vie nije bilo. Povukla se. Za onim zatvorenim vratima sad e spavati s gadljivcem punim brazgotina, a moda mu se i podati.

Pont-Briand stade da proivljava grozne muke. Njegov je pothvat ludost. Ona e mu izmai. Drukije je to bie... nedostupno... A onda mu do svijesti dopre umirujui glas: Otrgnuti tu enu od nemoralnog ivota, djelo je milosra a ono e se raunati za spas vae due. Jedino je-vi moete privesti dobru." On je na to bio hitro odgovorio: A ako je ona demonka, i to prava?... titit e vas moje molitve. Onaj posjetilac nosio je crnu mantiju a na prsima raspelo od drveta i bakra. Iznad lika raspetoga bio je utisnut blistavi rubin. ovjek je bio malo pogrbljen jer je jo trpio od rane na boku, koju su ma Irokezi zadali prilikom nedavnog okraja kod Kata-ranka. Imao je veoma lijepe tamnoplave oi, duboko-usaene pod gustim obrvama, a kovrasta mrkocrve-na brada skrivala mu je umiljata i njena usta. Cesto-su njegovo lice uporeivali s Kristovim. Bio je srednjeg rasta, snaan. Pont-Briand ga nije volio. Bojao ga se kao svih jezuita jer su odvie inteligentni, pa bi vas htjeli liiti svih uitaka u ivotu. 399*

Njegove ruke nagrene od irokekih muenja pobuivale su u poruniku odvratnost, premda nikad nije neto slino osjetio prema tjelesnim manama svojih prijatelja divljaara, primjerice Aubignie-rea, koji je ipak iskusio iste muke. udio se posjeti oca d' Orgevala za kojeg je sumnjao da ga mrzi zbog njegove neukosti. Ali ovaj je s njim razgovarao vrlo prijazno. Rekao je da zna kako je PontBrian ludo zaljubljen u tuinku koju je sreo u Gornjem Kennebecu. Kao da ga to nije vrijealo, naprotiv! Bog je, moda nadahnuo tim osjeanjem estita ovjeka, kranina i uz to Francuza, kako bi otklonio opasnosti to vrebaju Acadiju i Novu Francusku zbog uzurpiranog prisustva grofa de Pejrraca, renegata i izdajice u slubi Engleza. Znate li onda, oe, tko je on i odakle dolazi? Znat u uskoro. Poslao sam svoje obavjetaj ce na sve strane, ak i u Evropu. Jeste li to vi, oe, poticali Maudreuila da skalpira irokeke poglavice u Katarunku? Maudreuil je samo ispunio jedan zavjet. To je nevino dijete. Kao nagradu za njegovu pobjedu

ukazala mu se Djevica. Kako je Peyrac umakao osveti tih avola?... avo je i sam. Drukije se ne moe objasniti. Shvaate i sami da ga treba sruiti, inae e njegovo prisustvo okuiti nae krajeve. U tome nam vi moete pomoi... Zatim je nastavio: Jako sumnjam da je ena koju on naziva svo jom to zaista i pred Bogom. Bez sumnje je ta nesret nica zavedena. Bude li on pobijeen, ena e pripasti vama. U stvari, ove posljednje rijei otac d' Orgeval nije izgovorio, ali PontBriandu su u toku itava razgovora one neprestano i vrlo jasno odzvanjale u njemu i oko njega. 400

A ako je ona demonka, i to prava?... titit e vas moje molitve. Na trezveno uvjeravanje jezuitovo, oficir je konano pristao. Poto je postaju povjerio svome naredniku, krenuo je u pratnji jednog Hurona cestom prema jugozapadu. . U stvari, nije se bojao da je ona demonka, no s obzirom na svoju ljubav, ponekad bi ga podilazila sumnja i neki blijedi strah da ga ne opini. Podran u svojoj misiji nebeskim silama, govorio je sebi povremeno da e najzad ipak biti pikantno voditi ljubav s jednom demonkom. Bacio se najzad na krevet koji su mu bili odredili, ali dugo nije mogao zaspati. U polusnu je uo umirujui glas oca d' Orgevala. Vjerujte, ona e vas doekati kao spasioca. Nauo sam da njen tobonji mu stalno vodi razuz dan ivot. Dovukao je u blizinu Wapassoua nekoliko porodica jednog malog indijanskog plemena kako bi uvijek imao pri ruci uroenice, pa iako mu je na do hvatu bijela ena, za koju kau da je. veoma privla na, on ih esto posjeuje i zavodi. U tome se, izgle da, taj gusar uvijek povodio samo za svojini uit kom ... Treba saaljevati nesretnice koje mu se pri ljubljuju.

Otac d' Orgeval je uvijek sve doznao, i to vrlo brzo, uprkos daljinama. O svakome je imao pouzdana obavjetenja. To njegovo strano umijee temeljilo se podjednako na prijavama, vidovitosti i psihologiji. Znao je da pronikne tajnu svaije savjesti. Poesto je znao zaustaviti nekoga na ulici i rei mu: Brzo se ispovijedite! Upravo ste poinili puteni grijeh" ... Kad bi saznali da je u Quebecu, oni koji su se iskradali iz kua svojih ljubavnica uljali su se oprezno poput Indijanaca, kako na zaokretu neke uliice 401 26 Anellka u novom svijetu i ne bi natrapali na njega. Uz to se govorilo da je tienik pape i francuskoga kralja te da se njegovim odlukama morao ponekad pokoriti i sam prior jezuita u Quebecu, otac de Maubeuge. Snabdjeven takvom propusnicom, Pont-Briand zaista nije trebao strahovati za svoju duu, karijeru i uspjeh u ljubavnim pothvatima. Uza nj su bili Crkva i Bog. Zaspao je iscrpljen, ali sa vrstom odlukom da pobijedi. UI Vrativi se s jezera, Anelika ue u zajedniku dvoranu. Jo jednom razgleda bilje koje je upravo bila nabrala izgrebavi pri tom poteno ruke, a o hladnoi da se i ne govori. Bio je to zimzeleni grmeak to ga obino nazivaju medvjeim groem. Plod mu je neobino koristan a i lie ima djelotvorna dijure-tika svojstva. Anelika se nadala da e njime izlijeiti Samu Holtonu kamenac, koji mu je u neku ruku dobro i doao premda je osjeao grozne boli. Tamnopute hetere iz Vigvama lovaca na dabrove nisu za njegovu bolest nimalo bile krive jer je on bio udoredan i nikada ga nisu vidjeli da odlazi k njima. Meutim, on je svoju bolest poistoveivao s venerinom, i Anelika je sa zabrinutou gledala kako naoigled pati i propada, a ona nije u stanju da mu preko nekoga objasni o emu se radi, jer je bio plah i srameljiv. Morao se umijeati i grof. Pritisnut pitanjima, engleski puritana mu se ispovijedio preklinjui ga da uva njegovu tajnu. Vjerovao je da to ispata za neki grijeh iz mladosti. Anelika se dovijala kako da ga lijei a da on ne sazna za njenu upuenost. Na svu sreu, sjetila se grmeaka medvjetke koju

je bila opazila uz puteljak, blizu jezera. I juer ju je brala, a danas je opet navratila da stvori potrebnu zalihu. Ona uzme svoj mali lonac, uspe u nj vode i objesi ga o verige nad ognjitem. 402 86 403 U taj popodnevni sat nalazila se potpuno sama u dvorani kojoj su vrata ostala otvorena jer je napolju sjalo sunce. Grof de Pevrac i pet-est mukaraca bili su otili na sam kraj triju jezera, blizu vodopada, da ispitaju tete to ih je pritisak leda nanio ileanskom mlinu. Oni se nee vratiti prije veeri. Ostali su radili u rudniku ili su premjeravali strme morske obale. Eloi Macollet vrzao se po'konjusnici, tko zna kakvim poslom. Gospodin Jonas bio je u grofovoj pratnji. Anelika, njene prijateljice i djeca najprije su u grupi krenuli na obalu jezera da naberu medvjet-ke iji e koncentrirani uvarak posluiti Aneliki da njime rastvori nesnosne kamence od kojih je patio jadni Englez. Kad je koara bila puna, djeca su zahtjevala da se krene dalje, do jedne male kosine na kojoj a se na snijegu moi klizati, sjedajui na tvrde osuene koe to su sluile umjesto saonica. Gospoa Jonas i Elvira krenu s njima onamo, a Anelika se vrati jer je valjalo gotoviti aj. Lie ba nije bilo probrano, ali ne mari. Prido-dat u mu kukuruznog cvata i korijenja zubace. Ona baci oieno lie u kipuu vodu. Naree zatim korijenja zubace, razmeka ga u jednoj posudi, prolije prvu vodu, stavi ga opet kuhati te najzad zdrobi vlakna u svom malom muaru. Sve to baci zatim u lonac s medvjetkom i kukuruzovina cvatom ... Uvarak je poprimao neuglednu crnkastu boju. Preostala je nada da e bar biti djelotvoran. Anelika. nije bila ba sigurna u doziranju Morala se. pouzdavati u svoju intuiciju i u ono to je bila naur Sla od Savarvja i vraare Melusine. Kakve li tete to je u La Rochelleu zaboravila knjigu sa receptima!... 404

, Kad se uspravila, doslovce se sudarila s porunikom Pont-Briandom, koji se nalazio tano iza nje. Uao je a da ga nije ula. O, to ste vi, ote joj se. Gori ste od Indijanca! Gori sts od Sagamorea Mopountooka, ili starog pogla vice iz Vigvama dabrova, kojemu uvijek stanem na nogu kad se pojavi. Nikad u ovoj zemlji nee navik nuti ha nain da ljudima prilaze sasvim neujno. I Indijanci su mi priznali tu sposobnost, do sta rijetku meu bijelcima, da se kreem neujno kao i oni. Zavaravate svoju vlastitu rasu, ree Aneli ka dobacujui mu ne ba ljubazan pogled. Ne valja suditi po vanjskim znakovima. Pont-Briand je nije namjerno iznenadio. Neujni hod bio je njegova druga priroda, a zaista je iznenaivao u takve ljudeskare nespretnih kretnja. Meutim sasvim je tano predviao da e biti sama u dvorani, i prosudio kako je to pravi as da joj prie. Promatrao ju je ve s praga dok je, okruena parom ljekarija, poslovala oko svojih trava i lonaca, a lijepe joj usne, uslijed napete panje, poprimile izraz strogosti. Sada joj je lice bilo drukije, pa mu je u svijetlu ognjita, meu svim onim posudama i vruim tamnim tekuinama, pomalo ulijevala i strah. PontBriand je priao veoma uzbuen. elite li neto? upita Anelika i stade da re di posudice. Da! Znate i sama... Budite jasniji... - Svakako ete znati, gospoo, da sam u vas ludo zaljubljen, dahtao je od uzbuenja. Zbog vas sam doao... I on pokua da joj objasni svoju udnju, kako je ona prva ena koja mu se uinila dostojnom ljubavi... Da, ljubavi... Oiene od svake prostote... Ponavljao je za sebe neobinu rije: ljubav, i obuzela ga je elja da zaplae. 405 Vi ste poludjeli, ree ona blago. Da! Da! Da! zaista ste ludi, vjerujte. I najzad, ta me se to tie, ree nestrpljivo. Zar niste mogli pomisliti, gospodine, kako ja nisam donesena na svijet zato da blaim va e vojnike enje kad vas spopadne elja da posta nete sentimentalni. Imam ja mua, djecu, i vi morate

shvatiti da u mom ivotu za vas moe biti mjesta sa mo kao za simpatinog gosta. A i tu simpatiju ete izgubiti budete li se i dalje zaboravljali. Okrene mu lea kao upozorenje da vie ne navaljuje i da incident ona smatra zaboravljenim. Nije voljela izvjestan soj mukaraca, dosta est meu oficirima: ljudeskaru na glinenim nogama. Takvi imaju vrlina iskljuivo u oblasti rata, a kad su sa enama, jednako su nespretni koliko i uobraeni. Uvjereni u svoju neodoljivost, dre da imaju pravo na svaku enu koja je imala sreu da se njima dopadne, i ne shvaaju kako moe da prema njima bude okrutna. Pont-Briand nije u tome bio izuzetak, a neodoljiva udnja izazvana njenom neposrednom blizinom, uinila ga je gotovo rjeitim. Ree kako mu je potrebna. Nije ona- poput drugih ena. Stalno o njoj sanja; o njenoj ljepoti, smijehu. Ona je svjetlo u njegovim noima... Nije mogue da ga odbija... Ta on ve sutra moe da pogine... No prije nego se nae na lomai Irokeza, neka mu bar dopusti da se nauije njene bijele puti. Takve ve dugo nije okusio. Uroenice nemaju due. One zaudaraju... Ah, nai se opet s bijelom enom!... I ba ste meni namijenili tu vanu ulogu: da vam dadem okusiti bijelu put? upita Anelika ne mogavi suzdrati smijeh. Toliko joj se uinio nez grapan i naivan. Ne znam treba li mi to laskati... Pont-Briand pocrveni na tu porugu. Nisam tako mislio... Vi mi dosaujete, gospodine. Pont-Briand je izgledao kao otjerano dijete. Ljupkost koju je u njoj nasluivao pretvarala se za njega u ofccu zajedljivost. Nita nije shvaao. 406 Da odustane? Ne, to nije mogao. Nikada mu nije uspijevalo da obuzda svoju senzualnost, a neodoljiva potreba da u ovom trenutku dohvati i svlada tu enu, potpuno ga je zaslijepila. Preko Anelikina ramena opazi on odkrinuta vrata i velik drveni krevet. Bio je doslovno gladan, a ovako idealna prilika nee se vie pruiti. Zato on prevri svaku mjeru. ujte me, ljubavi. Sami smo. Uimo u onu sobu. Brzo u biti gotov, obeajem. A poslije ete vidjeti! Shvatit ete da smo nas dvoje stvoreni da se ljubimo. Vi ste jedina ena koja me je nadahnula ovakvim osjeajem. Morate mi se podati.

Anelika, koja je upravo htjela uzeti svoj ogrta i otii kako bi sve to dokrajila, zgranuto ga pogleda kao da je siao s uma. Nije bilo vremena da mu energino kae to misli o njegovu postupku jer on je silovito ogrli i pri-pije svoje usne njenima. Nije uspjela da se odmah oslobodi jer je bio snaan a i strast ga je raspalila. Potraio je njena usta, natjerao je da razmakne usne, a od dodira koji je podsjeti i na druge znojave grubi jane koji su je silovali i ukaljali, doe joj na povraanje i odjednom je ispuni opasan bijes. Najzad joj uspije da se jednim trzajem oslobodi. Dohvati tada pozadi sebe ara, prislonjen uz ognjite, zamahne i svom snagom udari porunika po glavi. Pont-Briandova lubanja muklo zvekne i sve mu zaigra pred oima. On zatetura a onda odjednom meko utone u mrak pun zvjezdica. Kad se osvijestio, leao je na jednoj klupi. Glava ga je boljela, ali je odmah ustanovio da ona poiva na mekanu jastuku. Bila su to Anelikina koljena. On podigne oi i ugleda nad sobom njeno zabrinuto lice. Brisala mu je ranu na. kosmatoj glavi i zato je bila poloila sebi na koljena. On osjeti kako joj kroz odjeu mirie put. Njene grudi su ga skoro dodirivale. Obuze ga elja da se okrene prema njenom toplom i gipkom trbuhu i da se uza nj stisne kao dijete, ali se uzdra 407 Za danas je poinio dosta gluposti. On zatvori oi i duboko uzdahne. No kako se osjeate? ree ona. Oh! prilino jadno. Imate teku ruku. Niste vi prva pijanica koju stavljam u red ... Nisam bio pijan. Jeste! Onda me je to opila vaa zamamna ljepota... Ne poinjimo opet buncati, jadni prijatelju. Anelika se pomalo i kajala to je s njim postupala tako nemilosrdno. Bila je sasvim dovoljna i jedna uka... Ali to je bilo jae od nje. Kakva vas je to spopala ludost da se za mene zagrijete? predbaci mu ona. Ve iz opreza morali ste se obuzdati. Zar niste pomislili da bi moj mo mogao posumnjati u vae ponaanje? Va mu? Ph! Kau da vam to nije mu... Jest. Kunem se ivotom svojih dvaju sinova. Onda ga mrzim jo vie. Nije pravo da vas

jedino on smije ljubiti. Te je iskljuive zakone ustanovila sama naa sveta majka Crkva. Nepravedni zakoni. Potuite se na njih papi. Ovako srdit i jadan, Pont-Briand se sasvim otrijeznio. Nema ta! Umalo ga nije ubila! No ipak, tronut nad samim sobom i divljenjem to ga je za nju osjeao, stade opet u sebi govoriti kako je ona izuzetno bie, te bi bio j produio prepirku samo da to dulje ostane uz njene grudi i udie miris njena vrata i ruku. Ali Anelika ustane i pomogne mu da se pridigne i sjedne. On se zanjie te, shvaajui da jje sve zauvijek svreno, osjeti umor i .duboku tugu. Gospodine de Pont-Briand!... Sto je, ljepotice moja ljubljena? On upravi prema njoj svoj pogled, dok ga je ona netremice promatrala ozbiljnou majke. 408

Ne pretjerujete li moda u piu? I vaete lf one indijanske trave za koje kau da omamljuju? ... Zato me to pitate? Jer vi niste u normalnom stanju. On se zacereka. Kako da ovjek bude normalan kad pred so bom ima najljepe stvorenje na svijetu, a ono ga tre sne po glavi?... Ne! Opazila sam to i prije... Cim ste stigli. Zbunjeno ga je promatrala. Pont-Brian je bio jedan od onih stvorova u koje je priroda usadila naivnost, ponos i pratanje, nesrazmjerne za njihove strasti. To su ljudi kolebljiva duha, lako se zanose onim to nadilazi njihove moi i potinjavaju se snanijoj volji. Da nije neim opsjednut?... proe joj svijeu nejasna sumnja. Sto je to s vama? navaljivala je ona dobroud no. Recite mi... Ta vi znate, uzdahne on. Zaljubljen sam u vas. Ona odmahne glavom. Ne! Bar ne toliko da biste pravili ovako glu pe ale. Sto vam je, dakle?

On ne odgovori, samo bolnom kretnjom dodirne sa dva prsta svoju sljepooicu. Odjednom mu doe da zaplae. Poeo je shvaati to mu se dogodilo. Zaista, ljubav ga mui otkako ju je sreo, samo,, otkada je sve to postalo neizdrivo? Nije li upravo od posjete onog jezuita? Odonda kao da u njemu ne prestano bubnja onaj glas: Hajde... idi ena e pripasti tebi!" U mraku njegove noi neprestano ga je slijedio onaj plavi pogled, poput safira blistav. Sada je poeo shvaati. Poslali su ga po nekakvu poslu u kome je posluio tek kao orue. Trebalo je da ljubljenu enu dotue ponienjem a preko nje uniti i Peyraca. U tome nije uspio i sada je ostao be iega. Jadna budala. Bijedni, osueni glupan! 40& U svakom sluaju osueni. Pa ak i da je uspio. "Tada pogotovo. Poslali su ga u smrt... U jednom hipu on shvati da mu ne preostaje ba mnogo ivota... Odlazim, ree divlje i ustane. Teturajui prie leaju na kojem je spavao, uzme rukavice, kaput i krznenu kapu, zatim se. obue i vrati se nosei ranac. Dopustite da ga napunim hranom, ree An elika impresionirana milju kako e se danima na laziti sam sa svojim Huronom u neprijateljskoj i za leenoj prirodi. Eavnoduno ju je promatrao dok je to radila, a glavom su mu prolazile gorke misli. Posvuda poraz: pred njim i za njim. U grubom svjetlu te iznenadne spoznaje vrate mu se i sjeanja na razne neprilike i on opazi kako se enama stvarno nikada nije ni dopadao, iako je u to vjerovao. Uvijek se zavravalo scenama. Davali su mu do znanja da je dosadan i da im ga je ve preko glave. A jedan Joffrev de Peyrac, na primjer, nikada nije dosadan!... U njemu stade da polako kuha novi bijes. Kad je zakoraio na prag, htio je da se svim tim enama osveti u jednoj jedinoj i da povrijedi onu koja mu je zadala sve rane. On se okrene. A volite li vi svoga mua? upita. Da! Svakako! anu ona iznenaeno. On prasne u zajedljiv smijeh. Tim gore po vas. Jer to mu ne smeta a zavo di uroenice. Dvije su onamo u umi, a doveo ih je

da ga razgaljuju kad mu dosade vaa milovanja. Lu di ste to se ne zabavljate s prvim tko naie, nego se tedite za onoga koji vas izvrgava ruglu. Vi o tome nita ne znate, ali cijela Kanada za to zna... A podsmijevaju vam se ovdje i mukarci!... Kao na neki nevidljivi znak, pojavi se odnekud Huron i krene za njim. -410 LIH Otiao je, izvijesti Anelika kad su se ostali vratili i okrene glavu. Joffrev de Peyrac joj prie i, kao to je uvijek obiavao kad bi se malo due zadrao izvan kue, uzme njenu ruku i poljubi joj jagodice prstiju. No ona uzmakne pred tom diskretno izraenom njenosti. Otiao! uzviknu Malaprade uvrijeeno. Pred samu no, u oluju koja svaki as moe da Se srui. A ni od koga se nije oprostio! Sto je spopalo tog vjetrogonju? Zaista su ti Kanaani ludi... Anelika se uurba oko veernjih poslova. Dozove Florimonda i aptom ga zamoli da Samu Hol-tonu odnese alicu aja, u koji je usula matinjaka i neto eera ne bi li bio pitkiji. Florimond e navesti Engleza da ga ispije i pri tom mu priati bilo to, samo da zavara njegovo nepovjerenje. Pomogne zatim gospoi Jonas da postavi stol a onda prie drugom ognjitu i stade razastirati pokisle kapute. Sve je to radila marljivo i naoko mirno, ali je bila uzrujana. Trenuci koji su protekli od odlaska de Pont-Bri-anda izazvali su u njenoj dui pravu pusto. Nije vie mislila na porunikove izjave, ali s ot-rovane strelice koju je na odlasku on bio odapeo s praga, kapao je malo-pomalo otrov u njenu duu. Na Pont-Briandovo upozorenje da je mu vara s uroenicima iz susjednog logora najprije je slijega411 Ia ramenima, a onda odjednom otkrila kako svagdanji ivot ima i svoje nalije, pa se sva zaarena u licu pitala nije li stvar, najzad, vjerojatna. Pomisao da bi se on mogao zabavljati s tim djevojkama nije joj nikada pala na pamet iako je grof esto posjeivao plemenskog poglavicu i ona primijetila kako dvije ene, Argeti i Wannipa, spretno oko njega obilaze. One su ga izazivale, a on im veselo odgovarao na njihovu jeziku, tipao ih za podbradak i poklanjao im perle kao razmaenoj djeci koje se elimo

otresti... Nije li se za tom nedunom razmjenom krila dvolina intimnost koja je njoj izbjegla? Uvijek je bila pomalo naivna kad je trebalo otkriti kakvu spletku, a za ovakve neugodne dogaaje uvijek najkasnije saznaju oni kojih se najvie tiu. Kad je Pont-Briand otiao, svratila je u duan po perle iako jo nije namjeravala da od njih pravi Honorini ogrlicu koju joj je odluila pokloniti za Boi. Ali ruke su joj drhtale, a posao sporo odmicao, pa je na mahove slijegala ramenima kao da eli otjerati neugodne misli. A sumnja se postepeno nametala. Opet je obuzme ono osjeanje udaljenosti to ga je mu u njoj izazivao kad god bi se sjetila koliko je on zagonetan. Osnovni element njegove prirode bila je oduvijek neovisnost. Mora li je se odrei zato to se opet naao sa svojom suprugom bez koje je, eto, sasvim lijepo proivio petnaest godina? Najzad, on je gospodar, i to jedini na brodu, kako je obiavao ponekad izjaviti. Uvijek je bio slobodan, prelazio preko svih skrupula. Nije se bojao ni grijeha ni pakla. Uostalom, nametao je zakone svoje vlastite discipline... Odjednom je obuze tolika muka da ustade, ostavljajui rad, i potri prema umi, kao da se u nju eli skloniti. Snijeg nije doputao da se stigne daleko. Nee, dakle, dugo moi hodati umom i tamo dati oduka 412 svome nemiru. Osjeala se kao zatvorenik, zato se vratila i stala samu sebe urazumijivati. Takav je ivot! ree, ponavljajui i nesvjesno tune rijei to ih izgovaraju bijedne djevojke kada hrabrou nadiu same sebe, a jasno vide da nee pobijediti. Takav je ivot, shvaa! ponavljala joj je ne ko deset puta dnevno Polakova, njena prijateljica, u siromanoj etvrti Mirades (Mirakl). Mukarci su takvi! Mukarci drukije shvaaju ljubav. ene u nju unose suvie iluzija, snova i prekomjernih sentimentalnosti. to je ona utvarala? Da osim grljenja ima meu njima trajnijih veza, neto to postoji samo izmeu njih dvoje, da ta raskona ulnost znai kako su im se tijela opredijelila jedno za drugo pa ih nije mogue razdvojiti, i da je sve. to simbol nekog 'vieg slaganja: njihovih srca i dua.

To bi znailo vjerovati u nemogue udo.. Takvo je slaganje rijetko. A ono to su nekad bili u stanju osjeati, vie se nije moglo vratiti jer oboje se izmi jenilo. Zar mu je mogla predbacivati neuspjeh u ne emu za im sam nije nikad ni teio? I nije li ne razborito nazivati nevjerstvom njegove razgovore a uroenicama. Mora da pred njim krije svoje duboko razoaranje. Ta brzo bi mu dosadila ljubomorna i nametljiva supruga. No za nju se svjetlo ve ugasilo i pitala se kako e ubudue sve to moi izdrati. Njena najbriljivija rasuivanja bila su tek sitnica u poreenju s jasnim sagledavanjem onoga to ju je muilo. Pred njom se ukaza slika kako on hjhoe s uroenicama, miluje im sitne grudi, s uitkom prodire u njihova gipka tijela to tako intenzivno miriu divljinom. Od tih vienja Aneliki bolno zadrhta tijelo i pobuni se njen povrijeeni ponos. Upravo to mukarci nikako da shvate: enin ponos. Zadadu joj ranu ali je pri tom i uprljaju. Nema 413 Sto da se objanjava. Tako je. Oni naprosto ne vode rauna... Kriei prodorno, vratila su se i djeca, razdragana etnjom i igrom, te priala svoje doivljaje. Klizali su se izvanrednom brzinom, vidjeli tragove bijelog zeca. Gospoa Jonas upala je u snijeni nanos i bilo je muke dok su je izvukli. Svi su manje-vie bili mokri. Trebalo je iziivati, skidati odjeu, razastirati ogrtae da se uz vatru sue, pa deurliju umotati u pokrivae, posaditi ih uz ognjite i svakome dati zdjelicu tople juhe. Honorini su se obrazi rumenjeli kao jabuke i bi-, la je sva uzbuena. Ja sam se klizala najbre od svih, mama! Slu aj,, mamice. .. Da, sluam te, odgovarala je Anelika rastre seno ... Opet je stala, da misli na Pont-Brianda. Bilo je u njemu neeg to ju je podsjetilo na onog ridokosog gorostasa koji joj je bio uvar u dvorcu du Plessis-Belliere, dok ju je kralj drao tamo zatvorenom. Ka-^ ko se ono zvao?... Viife se nije sjeala. I on je za njom bio poludio od poude i nimalo finije nije izraavao svoju ljubav. Dolazio je naveer da kuca ha njezina vrata i uznemiravao je na stotinu naina. Bila je oduvijek uvjerena da je upravo s njim zaela Honorinu, kad ju je one noi silovao. A Pont-Briand je liio na njega. Od samog sjeanja na to spopadne je osjeaj munine.

Kad su se vratili mukarci, i oni su bili gladni kao vuci. Dali su im za veeru suhog mesa i kukuruznih pogaica. Anelika je opekla prste okreui pogaice na pepelu. Kakvu budalu pravim od sebe! povie s oima sjajnim, od suza koje nije mogla zadrati. Inae, tokom itave veeri ustro je obavljala sve poslove. Jednu za drugom palila je svetiljke i to je voljela da radi. Svjetlost lojanica bila je malo crveit* 414 kasta i priguena. Ali zaudo, bila je ugodna. Svi bi odjednom stali da razgovaraju tie. Anelika je svejedno sanjala o finijim svijeama, ije je svjetlo jasnije i jae. Morali biste nam izraditi kalupe za svijee, ree ona kovau. Punili bismo ih pelinjim voskom, premda ga ovdje u umi ima malo. Ja znam, ree Eloi Macollet, da je otac d' Orgeval, dok je kao misionar ivio na rijeci Kennebec*. pravio zelene svijee, i to od nekog biljnog voska, a dobivao ga je iz bobica to su mu ih donosili Indi janci. Gle! to me neobino zanima... Ona porazgovori sa starim divljaarom, a zatim, odvede na spavanje Honorinu koja vie nije mogla. od sna. Pomagala je i u posluivanju kod stola i najzad bila prilino zadovoljna to joj je uspjelo .prikriti jad koji ju je muio. Je li to moglo zavarati Joffrev de Peyraca? Na, mahove joj se uini da na sebi osjea njegov inkvi-zitorski pogled, ali on nije mogao pogoditi to proivljava, a sama mu nita nee rei... Ne! Ba' nita. To je bila vrsto odluila. Ali u trenutku kad je trebalo poi u zajedniku sobu, Aneliku uhvati prava panika. Veeras je alila to ne ivi u prostranom dvorcu pa da se moe povui u svoje odaje izgovarajui se glavoboljom. Tako bi izbjegla njegovu prisutnost a moda i milovanja? U sobi klekne ona pred ognjite i grozniavim pokretima podstakne vatru. Poeljela je da bude to mranije kako joj Joffrev ne bi mogao vidjeti lice. Cijelu veer samo je podravala nesnosnu komediju. Zatajila su sva mudrovanja. U stvari, nita nije uspijevalo. Kad su se nali u krevetu, stisla se uza sami rub, okrenula mu lea i priinila se da spava.

No veeras on nije potivao njen umor kako se nadala. 415 Ona osjeti njegovu ruku na svom golom ramenu, i kako neuobiajenim dranjem ne bi izazvala sumnju, okrene se prema njemu i prisili se da ovije ruke oko njegova, vrata. O, zato joj je toliko potreban! Nikada ga nije mogla zaboraviti, a ljubav koju je osjeala za nj bila je duboko utkana u njeno bie. to e biti ako se ne bude mogla pomiriti sa sudbinom? Morat e uraditi sve to je u njenoj moi kako ni u to ne bi posumnjao. Malo smo odsutni, ljepotice? Nadvio se nad nju i njeno je ispitivao, prekinu vi s milovanjem. Bila je kivna na sebe to ne moe da mu uzvrati. Malo smo odsutni, zar ne? Ona osjeti kako je vreba i sva se izbezumi. Nee joj dopustiti da uti. Navaljivao je. Sto je? Veeras niste liili na samu sebe. Sto se dogodilo? Kaite mi... Ona izlane bez promiljanja: Je li istina da idete s uroenicama? Da su vam one ljubavnice? On ne odgovori odmah. Tko vam je uvrtio u glavu tu glupost? upita najzad. Onaj Pont-Briand, zar ne? Drao je da ste dovoljno intimni da vam prui takvo obavjetenje. Mislite li da nisam opazio njegovu ljubav prema va ma? ... Udvarao vam je, zar ne? A vi ste ga sluali? Prsti su mu se odjednom zgrili oko njene\mii-co i ona osjeti bol. Moda ste ga i hrabrili? Pokazali se koketna prema njemu? Koketna s onim prostakom! povie Anelika lecnuvi se. Voljela bih da sam runa kao sedam smr tnih grijehova ako bih se tako mogla otresti mukar ca njegova kova... Mislite li da je uvijek ena kri va kad neka budala odlui da joj prvi prie!... A vi?... Znali ste da e mi Point-Briand izjaviti lju bav, a namjerno ste otili da vidite kako u se ponije416

ti i neu li prvom ljubavniku koji naie pasti oko vrata. Bez sumnje, drite da sam tako radila svih ovih petnaest godina, dok sam u stvari bila sama, uvijek sama, toliko usamljena. Oh, kako vas mrzim! Nemate nikakva povjerenja u mene!... Cin'i mi se ni vi u mene! Jer otkuda vam sada te uroenice? U Aneliki bijes popusti. Oh! Pretpostavljam da je to kazao kako bi me povrijedio, kako bi se osvetio zato to sam ga odbila. Pokuao je da vas zagrli? Da vas poljubi?... Mrak joj je skrivao Pevracovo lice, ali Anelika je pogaala da ne mora biti ba umirujue. Ona umanji stvari. Bio je uporan pa sam prema njemu bila ma lo... brutalna. Tada je shvatio i otiao. A i on je za to bio kriv. Sve da se i nije udaljio namjerno, kako ga Anelika optuuje, zar nije podsvjesno koristio situaciju stvorenu Pont-Briandovim dolaskom? Pustiti neka okolnosti same rade i tako provjeriti tanost jednog eksperimenta. Ali, ne postupa se sa srcem i osjeajima jedne ene kao s retortama, aparatima za destilaciju i mrtvim mineralima. Dodue, ponekad je u nju potajno sumnjao. Sada to plaa. Je li istina? proapta ona plaljivim glasom kakav nikad u nje nije uo. Je li istina da idete H uroenicama? Ne, ljubavi moja! ree on odluno i s ozbilj nou. Sto e mi uroenice kad imam vas?... Ona kratko uzdahne i kao da se primiri. Joffrey e Pevrac se silovito ljutio na sama sebe. Gdje li je samo Pont-Briand pokupio tako nisku izmiljotinu?... Zar se o njima govori po Kanadi? Tko?... On se nagne nad Aneliku i pokua da je opet privije uza se. No premda se ona razuvjerila od njegove tobonje nevjernosti, zlovolja je nije naputala. 417 Trudila se da doe k sebi, ali je cijeli dan i suvie trpjela. Bila je pokopala premnoge nade a da bi ST Anelika u novom svijetu^ Ih odjednom sve mogla povratiti. I nadasve, navirala su sjeanja a s njima i ogavna lica ... Meu ostalima i Montadourovo, toliko slino Pont-Briandovu ... Etose odjednom sjetila i imena one riokose ljudine..-. Montadour... (Montadur) Montadour...

Zato, kad je mu opet pokuao da je ogrli, sva se najeila. Pevrac osjeti silnu elju da ubije Pont-Brianda a s njim i vojniku kastu i cijeli muki rod. To to se dogodilo bila je tek beznaajna arka iz koje se iskusna ena izvue bez nezgoda, kako je on mislio. ivot joj je zadao rane i tek to su bile zatvorile, ovaj ih je incident opet otvorio. S gorinom u srcu on shvati koliko mora da je na njega kivna. Bio je to jedan od onih kratkih trenutaka za kojih mukarac i ena s divljom i neodoljivom mrnjom svim svojim snagama ustaju jedno protiv drugoga: ona uzmiui pred potinjavanjem, a on elei da je svlada i opet uini svojom, jer, ng uspije li im da se veeras sjedine, nestalni i zagonetni Anelikin duh opet moe da se udalji i da ga sasvim odbjegne. Osjeao je na svojim ramenima njene njene o gra oteale ruke, spremne da odbijaju, a svejedno ju je sve snanije stiskao, nesposoban da je pusti i da se od nje odmakne. Jer iako je Anelikin duh lutao daleko od njega u hladnoj samoi, tijelo joj je bilo prisutno i nadohvat njegovih usana, te Pevrac nije mogao odoljeti njegovoj ljepoti. A kako je ono uzmi-calo pred njegovim poljupcima, to ga je ljutilo i jo vie raspaljivalo njegovu poudu. Pohota koja oduvijek goni mukarca da osvoji enu ponekad je neugodna snaga. Osjeao ju je u svojim krstima i ona ga je navodila na -silovitost od koje se jedva suzdravao. Uz to ga je muila i misao na sve one koji su je dirali i posjedovali. Kao iskusan mukarac poznavao je tajnu njene zavodljivosti od koje, kako biblija kae, svi koji su je upoznali boluju kasnije od neizljeive enje. Naime, ona je bila predivno graena 418 upravo ondje gdje je to potrebno. Savreni organi, izvrsno usaeni, od onih za koje majstor Ljubavnog umijea"* pie da pruaju dvostruku nasladu"... Mekou i uskost koljkine utrobe, te toplotu i prihvatnu mo, kojom se ona instinktivno znala koristitL Primijetio je on to ve za njhovih prvih ljubavnih dodira. Mala bludnica koja svoje sposobnosti jo ne poznaje", mislio je u ali, iznenaen to u tom djevianskom tijelu otkriva majstorije koje nije tako esto sretao ni u najzamamnijih kurtizana. A to raskono tijelo, stvoreno za mukarca i njegov uitak, ouvalo je netaknuto svoju mo. te je i nakon petnaest godina Pevrac s ugodnim iznenaenjem otkrio u njemu nekadanja udesna uzbuenja. One noi na oceanu bio je svjestan da e opet biti njen rob. kao i ranije, kao i drugi, jer nje se nisi mogao zasititi niti je zaboraviti. Ali, ako je tijelo i ostalo nedirnuto, zlo se uvuklo drugamo. Zato je Pevrac proklinjao ivot koji ju je izudarao i uspomene koje su se katkad poput

neprobojnog zida znale isprijeiti izmeu nje i njega. Sve te misli prohujale su munjevito njegovim duhom dok je pokuavao da je privue i svlada, gonjen u svakoj estici svoga bia neodoljivom eljom za posjedovanjem. Nikada nije tako divlje i s veom ljubomorom osjetio kako pripada njemu i kako je ni za to na svijetu ne moe ostaviti samu, prepustiti je drugima, samoj sebi, njenim mislima, uspomenama. Morao ju je uzeti gotovo silom. Ali im se naao u njoj, stiao mu se gnjev i silovitost. Ako se veeras i koristio poneto grubo svojim supruanskim pravima, nije to uradio samo zato da zadovolji svoju poudu. Trebalo je da je povede sa sobom na Cvtheru" jer kad se odanle vrate, zlokobne e se sjene raspriti. Rimski pjesnik Ovidije: Ars Amatorta. Cyth6re: Mitski otok ljubavi na kojemu e nalazio Vene-rin hram. St* 419 I Nema maginijeg lijeka za jal, sumnje i crne misli nego to je uspjelo malo putovanje udvoje do otoka ljubavi. Znao je pn i da poeka. Nita u sebinoj urbi, nikakva ukrcavanja za vrijeme, oluje.. Neki aman to ga je bio upoznao na svojim prvim putovanjima po zemljama Istone Indije, a tamo se ljubav pouava u hramovima, nauio ga je dvjema vrlinama koje odlikuju savrenog ljubavnika: strpljenju i vladanju sobom, jer se ene sporo raspaljuju. Od zanesena ovjeka to ponekad iziskuje izvjesne rtve, no nije li za to nagrada u udesnom buenju hladne i ravnodune puti?... Kad je primijetio da se malo opustila, da vie nije zasopljena i uzdrhtala, ve nekako omamljena, on stade da je polako razdrauje. Navede je da ga ogrli svojim divnim nogama kako bi se bolje mogao kretati u njoj, a ve time postala je ona podatnija, slobodnija. Osjetio je kako mu na grudima nepravilno i snano otkucava njeno srce, kao u usplahirene ivotinje, S vremena na vrijeme potraio bi njene svjee usne da je njenim poljupcem umiri. I mada ga je pouda proimala do sri te mu hrptenicom prolazili jeuri, on se nije zaboravljao. Nikada, nikada vie nee pristati da ostane sama. Njemu je ona ena, dijete, dio njegova tijela. Anelika, u ijem su se srcu divlje borili srdba i neobuzdani jal, primijeti najzad kako se nad nju nadvio i paljiv je promatra. Njegova prisutnost u

njoj godila joj je kao umirujui melem to raznosi slast njenim udovima do samog dna njena bia. I natjerana da se preda toj ugodi, ona prigui u sebi Uzburkani duh koji joj je prijeio da u njoj uiva. Ali tek to je u tome uspjela, zlokobne sumnje opet se jave i divni osjeaj se izgubi. ^Nestrpljivo je okretala glavu. On se tada iz nje izvue, a od toga joj doe da zavie od boli, kao da su je odjednom svu ogolili, potpuno ispraznili, pa bolno doziva. Zato se hitro 420 pokrene prema njemu i od njegova povratka osjeti toliko olakanje da ga vrsto stegne i zadri. On osjeti njene lake prste na svojim slabinama i krtima i obraduje se njenoj opet razbuktaloj poudi. Ne izmii! jecala je. Ne izmii... Eto, molim' te za oprost, samo ne izmii... Neu izmicati... Budi strpljiv... molim te. Budi strpljiv... Ne uzbuuj se... zaista sam u tebi... tako si divno graena ondje gdje treba, mila moja, da bih tu ostao itav ivot... A sada uti. Ni na to ne misli. No svejedno on nastavi da je mui, odmiui se od nje, i kao da je htio produiti neizvjesnost, nadvio se nad nju u grozniavu iekivanju, iznenada je ivo stiskao, ali umjesto da je zadovolji, pobuivao je u itavu njenom tijelu suprotna, osjeanja, as snana, as sladunjava, dok joj se koa nezadrivo jeila i srsi je podilazili od glave do pete... O zato je veeras bila tako ogorena? Sto su joj to nekad davno uradili? Ah, samo da je ne napusti... da se ne zasiti ... Ljutila se na svoje vlastito; ne neosjetljivo nego prkosno tijelo, to se podsvjesno propinje i odbija da se potini. Joffrev joj apne nekoliko umirujuih rijei. Ne, nije se on zasitio. Ta draa mu je od ivota i stalno osjea kako u njegovu tijelu izaziva ivu vatru. Njegovim ilama stade da se iri radost pobjede. Jer vidio je kako se sada svakom porom previja u pohoti koju je on neprestano raspaljivap. Ti laki grevi vidljivi na njenoj, poput satena glatkoj koi, nabira-nje usana i grla kada hvata dah, te iznenadni bljesak njenih -bijelih stisnutih zubia svjedoe da je njena samoa prestala i da mu je opet uspjelo izvesti je na suncem okupane obale, daleko od ledenih ponora. Nasmijao se videi je kako ustima prinosi nadlanicu ne bi li priguila stenjanje. Ganutljiv je u ena osjeaj stida... I u najstrastvenijem zanosu lecnu se im neto zapucketa ili sune... Uasavaju 421

se od toga da budu zateene, da oadu kako se preputaju. Da, udna su to, nestalna i udljiva stvorenja, ali kakve li opojnosti kad ih oara, otrgne od njih samih,.pa ih iznemogle iskrca na zabranjene obale. Uz ovu je on upoznao neopisiva uzbuenja jer mu je stostruko uzvraala sve to joj je i sam obilato pruao. Anelika je htjela i nije htjela moliti da je potedi jer on je znao kako da razbukti itavo njeno bie, a ona je pred njegovim ljubavnim umijeem nemona. Zato se sva podavala dubokom i monom Uzbuenju koje e ih oboje dovesti do vrhunca zajednike naslade. Strastveno ga je ljubila, proeta silnim arom koji je on sada i zahtijevao. Vie je nije zadravao, a ionako je oboje strastveno udjelo da Sto prije stignu do arobnog otoka. Poneseni silnim i nezadrivim valom, prispiju najzad oboje i sami na obalu, i njihova se zagrljena tijela nasuu na zlatni pijesak: on naglim i neo-^ buzdanim zaletom, a ona umorno i klonulo, s ushienjem predivnog i laganog osloboenja... Peyrac se malo pridigne oslanjajui se na lakat, a ona i dalje osta nekako odsutna, sa sanjarskim izrazom na licu, dok joj je ar vatre na izdisaju obasjavao napola zatvorene vjee. Opazio je kako nesvjesno lie svoju nadlanicu koju je maloas bila ugrizla, i taj ga animalni gest ponovo uzbudi. Mukarac eli da od ene stvori grenicu ili anela. Grenicu zato da ga zabavlja, a anela da ga postojano i odano ljubi. Ali vjena enka osujeuje njegove planove, jer za nju ne postoji ni grijeh, ni svetost. Ona je Eva. Eva vaa slast. On joj ovije dugu kosu oko vrata i poloi svoju ruku na njen topli trbuh. Ova e no donijeti moda novi plod ... Sve da je i bio neoprezan, ne bi to sebi predbacivao. Ne moe se neprestano uvati ako izmeu dva422 ju bia treba spaavati ono sutinsko, a i sama ga je u odsudnom trenutku za to na potresan nain molila. E pa ... mislite li jo uvijek na one uroenice? ree Pevrac poluglasno. Ona se Lecne i dobroudno nasmijei, a onda e okreui prema njemu glavu umorno i s potinjava-njem: _ Kako sam to mogla o vama povjerovati? Ne znam ni sama...

Ludice mala, zar se tako lako dajete nasama riti kad je u pitanju ljubav? Dotjerali ste dotle da ste se zbog toga izjedali!... Zar tako malo vjerujete u svoju mo nada mnom?... Sto bih ja, zbilja, s tim uroenicama?... Ne poriem da te male zmije neu godna mirisa mogu prigodice imati i cara ... Ali, i me da me privuku kad imam vas?... Drite H me, zaboga, mitskim Panom ili jednim od njegovih papkonogih pratilaca? A kada i gdje da naem vremena za ljubav s nekim drugim osim s vama?... Boe, kako su ene glupe!... Zora je bila jo daleko kad je grof neujno ustao. Obukao se, pripasao ma. upalio fenjer s priguenim svjetlom pa izvukavi se neprimjetno iz sobe, preao veliku odaju i stigao do kutka u kojemu je spavao Talijan Porguani. S njim se tiho i na brzinu o neem dogovorio a onda se vratio u zajedniku odaju i razmakao nekoliko zastora i ivotinjskih koa, za kojima su njegovi drugovi vrsto spavali. Naavi onoga koga je traio, stao ga je buditi laganim drmanjem. Florimcnd otvori oi i ugleda u svjetlu fenjera lice svoga oca koji mu se prijateljski smijeio. Ustani, sine, ree grof, i poi sa mnom. Danas e nauiti to je to dug asti 423 I tako u ivotu branih parova grimizne i zlatne noi odreuju tok njihovim sudbinama te i neprimjetno ostavljaju u njima tragove, ponekad upeatljive od dogaaja u toku dana. LIV Anelika se dugo protezala u krevetu, iznena-naena to je dan tako naglo zamijenio no. Prespavala ju je u jednom dahu. Neka neobjanjiva radost proimala je njenu omamljenu svijest i omlitavila joj udove. Najzad se sjeti. Bilo je sumnje, strahovanja, cr nih misli, tjeskobe a onda je sve to iezlo u na ruju Joffrev de Pevraca. On se usprotivio tome da im se sama opire, prisilio je da se utekne njemu, i to je bilo divno Aneliku je boljela ruka. Promatrala ju je sa uenjem i otkrila nateenu modricu, a onda se sjetila. Sama se ugrizla za ruku kako bi sebe sprijeila da ne krikne kad je ljubavna naslada bila na vrhuncu.

Tada se gotovo smijui zavue pod krzna pa onako sklupana i utopljena stade da se prisjea nekih sinonjih pokreta i rijei. Nesvjesni su to pokreti, gotovo su neujne rijei to ih u tajanstvenosti mraka i uskiptjenosti naslade izgovaramo, a kasnije ipak od svega toga crvenimo... Sto joj je minule noi govorio?... Tako si dobro graena tamo gdje treba, ljepotice, da bih ostao itav ivot" ... Sjeajui se toga, nasmijeila se i rukom milovala prazno mjesto pored sebe, gdje je on leao. 424 Kad se Anelika pridruila u zajednikoj dvorani svojim drugaricama, osjeajui grinju, savjesti to se kasnije no obino prihvaa kunih poslova, saznala je iz njihova razgovora da je gospodin de Peyrac u pratnji Florimonda rano ujutro izaao iz utvrenja. Na noge su privrstili krplje i opskrbili se namirnicama za prilino dug put. Je li rekao u kojem pravcu kreu? upita An elika iznenaena odlukom koju joj niim nije daa naslutiti. Gospoda Jonas odmahne glavom. Usprkos njenom proricanju Anelika je imala utisak da ta pametna ena pogaa cilj njihova neoekivanog putovanja, jer je okretala glavu i dobacivala svojoj neakinji znaajne poglede. Anelika ode da pita gospodina Porguanija. Ni on nije znao vie od drugih. Gospodin de Pevrac ga je potraio rano u zoru i saopio mu da e izbivati nekoliko dana, usprkos otroj hladnoi. Vie vam nita nije rekao? povie Anelika prestraeno. Ne, Jedino "je molio da mu posudim svoj ma... Ona osjeti kako je spopada blijedilo.. Zagleda se U talijanskog plemia a onda se povue ne navaljujui s novim pitanjima. Svatko se prihvati svoga posla pa dan proe kao i svi drugi ove mirne ali otre zi-sne. Gospodina de Pevraca vie nitko i ne spomenu. 425 LV Potjera u koju su se dali grof e Pejrrac i njegov sin iziskivala je od njih dvostruki napor jer je Pont-Briand imao pola dana prednosti a uz to mu se i urilo.

Kretali su se djelomino i nou, po tako hladnom zraku da je ponekad rezao kao tvrdi metal i oduzimao im dah. Zaustavljali su se kad bi se mjesec stao sputati na horizontu, ugrijali se, odspavali nekoliko sati pa nastavljali put im bi granulo sunce. Sreom, tragovi su ostajali svjei, snijeg tvrd a vrijeme stabilno. Zvijezde su treperile nekim posebnim sjajem pa se grof, sluei se svojim sekstantom, dvaput usudio napustiti trag to su ga ostavljali oni pred njima i udariti preacem kojim je smanjivao razdaljinu za vie sati hoda. O cijelom ovom kraju imao je vrlo precizne skice koje su izgradili njegovi ljudi ili on sam, napamet je znao karte izraene na temelju tih podataka, a od Indijanaca i divljaara bio je sakupio sva potrebna obavjetenja u pogledu staza, rijenih pliaka i prikladnih prijelaza. I u toku zime. a i kad bi snijeg okopnio, pokazivala se ogromna korist od ovih kartografskih skica u ijoj je izradi znatno sudjelovao i Florimon, neobino vjet peru, kistu i mjerilu. To je i objanjavalo oitu nesmotrenost kojom su se obojica, ionako novajlije u ovoj zemlji, upustili u trku to se u ovo doba godine mogla drati lu-dou. 426 Ispresijecan i ujedno jednolian reljef ove neiskrene zemlje, pod ravnomjernim pokrovom snijega i leda, njegove mnogobrojne zamke a rijetke pogodnosti, sve je to bilo nepogreivo utisnuto u pamenju njemu i njegovu mladu sinu. Pa ipak se Florimon zabrinuo kad je grof, naputajui trag koji je bio vidljiv na mjeseini i bez potekoa vodio jednom irokom ravnicom, odluio da krene strmom visoravni to se dizala posred nje i tako izbjegne jedan dugi zavoj. Visoravan je bila ispresijecana dubokim pukotinama a skrivale su ih kronje drvea oteale <od snijega, pa su se izlagali opasnosti da u koju od njih ne propadnu. No kad su u zoru, jurei u spustu niz kose, otkrili porunikov i Huronov logor te po jo toplom ugljevlju ustanovili da su ga ovi tek maloas napustili, Florimon je zabacio svoju krznenu kapu i sa zvidukom udivljenja rekao: Priznajem, oe, da sam se bojao kako smo zalutali! A zato? Zar nisi sam ustanovio postojanje ovoga preaca? U brojke i zvijezde nikad ne sumnjaj, sine... To su dapae jedine stvari koje nikada ne obmanjuju... Poslije kratka odmora krenue dalje Malo su govorili jer su snage tedjeli za gotovo natovjene napore koje iziskuje dugo pjeaenje nespretnim, od ueta pravljenim krpljama to su na svakom koraku stvarale neprilike, a

svejedno se njima nisu uvijek mogli' odravati na povrini mekog ili sipkog snijega. Slika koju mu je pruao otac, probijajui se onako sigurno i neumorno naprijed, mora da je ivo liila na onu koju je toga istog asa o njemu imao i porunik de Pont-Briand. Njegova silueta smrknutog i neumoljivog suca odmicala je naprijed ne pokazujui umora, te se nisi mogao oteti dojmu kako mu se i priroda umiljava i sklanja s puta priznajui ga za gospodara. Eto, ostavili su za sobom umu to se izdaleka inila neprohodnom, a ve se blii kraju i ravnica kojom upravo prolaze a izgledalo je da nikad do nje nee stii. 427 , 11 iii... Florimonda su boljele miice. Drao je da je mla I snaan, a primijetio je kako su mu ruke lomne kad se deset puta u dvadeset minuta morao napregnuti ne bi li se izvukao iz snjenog smeta hvatajui se jelama za grane. Krivo je tome sve ono vrijeme to ga je izgubio uei hebrejski i latinski u onom bogomoljnom leglu od Harvarda. To je i uinilo da je izgubio svoj polet i sposobnost da se kree u zemlji leda. A i zato to mu se otac ponaa kao stroj za drobljenje vremena, pa ako je bogme u svojoj mladenakoj nadutosti Florimond nekad i posumnjao u izdrljivost ovjeka Pevracova kova, danas je o njoj i sam stekao bolno iskustvo. Vodi me u smrt, mislio je zabrinuto. Ako se ovo nastavi, bit u prisiljen da odustanem. Proraunavao je koliko e mu joi samoljublje doputati da taji umor; stalno je u sebi odgaao to priznanje i razveselio se kad je minutu prije no to bi se bio sruio na koljena uo Pevracovo nareenje: Zaustavimo se na trenutak!" Tada je mogao sebi dopustiti luksuz da nehajno i s pomalo zasopljenim glasom kae: Nije ba potrebno, oe. Ako elite, mogu ja lako... hodati... jo malo... Peyrac odr'ino odmahne glavom i stade bez rijei da hvata dah, zaokupljen nekako samim sobom, pa se i Florimond trudio da uradi to isto. Dodue, itavim putom grof se uope nije osvrtao-na rekord koji je postizavao. Neobinu izdrljivost ispoljio je ve u mnogim prilikama, a divlja odlunost da sustigne svoga suparnika jo mu je vie pomogla da kao od ale prevali i najtee etape. Anelikina slika nije mu izlazila iz svijesti, kao ni onome koga je progonio. Unosila je polet u njegovo gonjenje, palila mu u srcu vatru od koje kao da je postao neosjetljiv na ujede hladnoe. A misli to su se rojile u njegovoj glavi

toliko su mu ispunjale vrijeme da je prelazio brda i doline gotovo i ne primjeujui. arilo ga je Anelikino lice na kojemu je u 428 duhu otkrivao neprestano nove drai. Tek se od nje rastao, a prisutnost joj je osjeao jae no ikada. Jedva se stiala bujica njihove putene naslade, a ve od same pomisli- na njeno usnulo tijelo, zabaenu glavu i zatvorene oi tako ju je u hladnu zoru bio ostavio u krevetu stade mu udovima strujiti nova pohota. Pored ostalih, Anelika je imala i tu mo da ovlada ulima zaljubljenog mukarca i utai im glad, ali tako da ga nikada ne nasiti, pa tek to se od nje udaljio, krv mu opet uzburka enja i on udi da se nae pokraj nje, da je gleda, dodiruje i ponovo grli. Svaki je put bila nova. Nikada se nije prevario u onome to je oekivao, ona nikada nije razoarala. A svaki put bilo je to kao neko otkrie koje je u tijelu ostavljalo sreu i stvarno ushienje. I to se vie u toku dugih noi njome naslaivao, sve tee mu je bilo da se toga uitka odrie. Sto je svagdanji ivot .u utvrenju a" on ih je usko povezivao vie pruao mogunost da joj prilazi i gleda je kako ivi bez maske i pretvaranja, sve se snanije ispoljavala zavodnika mo koju je itavo njeno bie nad njim imalo. On se tome udio jer je oekivao da e ga razoarati. Ne navodi li ga ta njena mo da se s izvjesnom podozrivou zamisli nad njenim misterijem?... Kakva li je to u nje skrivena lukavtina? Kakvim su je sposobnostima obdarile vile ve u kolijevci? Do kakvih je silnih snaga dola vradbinama koje nee da otkrije? Eto je i on stao da raspravlja kao i njegovi sa-vremenici, koji teko silno podlijeu iskuenju da udu pripiu ono to im je tajnovito. Ve od prvog trenutka kad je stupila na ameriko tlo, itav niz stvari poprimio je novi tok. Kanaani su ve vidjeli kako se u njoj utjelovljuje demonska vizija koja ih je straila: vizija ene Sto se die nad Acadiju da izazove njenu propast... Iako se od takve misli htio obraniti, Joffrejr de Pevrac je dolazio u iskuenje da prizna kako u ovoj 429 Aneliki to ju je nakon petnaestogodinje odsutnosti opet naao, lee iznenaujue sile. Ako je i sam dotle dotjerao, morao je, gledajui stvarnosti u lice, da prizna kako se u ovim pustim krajevima s veom pronicavou ponire u iskonske i prirodne tokove, pa je pojava takve ene, obdarene izuzetnim svojstvima,

morala da se nametne, a im se pojavila, poela je da zabrinjava, brzo izazvala sumnju, dok najzad nije postala mit i legenda. Sasvim obina stvar u zemlji privienja, u kojoj se mnoe nevjerovatne pojave: pucketave varnice kojima ne moe ustanoviti porijeklo'jure odjeom i tijelom pa izazivaju bolne udare, obojene draperije rastau se nebom u neobjanjiv vatromet, sunca to kao objeena satima stoje nepomino u pomrini da bi se odjednom ludom brzinom raspala u mraku nebeskog svoda... Kanaani su u tome vidjeli pojavu amaca to prevoze due njihovih pokojnika, divljaari i misionari koje su Irokezi udarali na muke, te Englezi puritanci, gledali su u svemu pribliavanje planete to navjeuje strane kazne za njihove grijehe, pa su sa odavali postu i molitvama... Na tom surovom i isposnikom kontinentu, na kojemu se svaka istina bezobzirce usvajala, bilo je prirodno i neizbjeno da blistava Anelikina linost izazove strastveno i neodoljivo uzbuenje. Bilo je prirodno, ree on sebi, da im je svojom lijepom nogom stupila na obalu, ponu o njoj govoriti od Nove Engleske do Quebeca i od Velikih jezera na zapadu, do otoka u zalivu Svetog Lovrijenca na istoku. A zato ne, i od doline Mohawk meu Irokezima, pa do Ni-pissinga i Nadessiouxa (Nadesijuksa) na ledenim obalama zaliva Svetog Jamesa. No ako je i shvaao razloge tom nagonskom ponaanju, nije pred sobom tajio da ono u sebi krije i opasnosti. Tekoama njegova pothvata u Novom svijetu pridruit e se sada i jedan sasvim poseban sukob u ijem se sreditu nalazi Anelika. S vidovitou zaljubljena srca odmah je shvatio da je dolazak porunika de Pont-Brianda u Wapas-sou posljedica zavjere, moda jo neutvrene, ali od daleko vee vanosti no to je po sebi ima obina ljubavna strast. PontBriand, okuavajui nerazborito sreu, bio je tek okraj, samo izlika, prethodnica neeg monijeg, neprijateljskijeg, to napadajui na nepovrediv poloaj njegove ene, nastoji da preko nje obori njega ... Stavljajui je uz bok sebi, izloio ju je strelicama. Uzdigao ju je kao otkrivenje i to, bez sumnje, svijetu koji na to nije bio spreman, pa e se upinjati da j& po svaku cijenu zbaci. Od trenutka kad je, uzevi je za ruku, na obali Gouldsboroa bio rekao okupljenim ljudima: Predstavljam vam svoju suprugu, groficu de Pevrac", izveo ju je iz mraka. A ona sama, sluei se lukavstvima male progonjene ivotinje, trudila se da proe nezapaena. Sada ju je ponovo izloio pogledima, a to mogu biti jedino pogledi ljubavi ili mrnje, jer pred njom nitko nije ostajao ravnoduan.

Pevrac zatee sebe kako pogledom obuhvaa bjelinu zaleene i nekako nestvarne prirode, kao da u njoj vidi okupljanje neprijatelja jo nejasnih ali neumoljivih lica. Idui tako naprijed, upada neprijatelju u klopku, ini upravo ono to se i oekivalo da uradi, pa ipak, nita ga nije moglo zadrati. U sreditu- tih prijetnji nalazila se ena za koju je samo on znao koliko je krhka i ranjiva itavim svojim enskim biem, te je duan da je divlje i uporno brani ... Oe! OeJ Sto je?... Nita! odvrati Florimond, ve tup od umora. Na licu koje je grof okrenuo prema njemu pogled je bio tvrd poput elinog sjeiva, pa jadni mladi; nije smogao odvanosti da prizna kako su mu noge oteale kao olovo. Njegov je otac bio jedino bie pred kojim je ponekad osjeao zbunjenost, no istovremeno nije mogao a da se ne divi slici koju je u smiraju 430 ovog hladnog dana, pod sivozlaanim nebom; ucrtavala snana ova ljudina, srebrnastih sljepoonica, brazgotinama obiljeenog i ponekad uzbudljivog lica. Takav je bio njegov otac, za kojim se dao u potragu preko oceana i nije se u njemu razoarao. Grof nastavi put ne osvrui se na tekoe. Bilo mu je dovoljno to ih svladava nesvjesnim pokretima svoga tijela, vina i najteim naporima, dok mu je misao nastavljala unutranji monolog tragajui fca onim netko" to e napasti njega ili nju. Jo nije znao radi li se o nekoj mranoj zavjeri materijalne ili pak duhovne prirode, o obrani neke ideje, mistike, ili prljavih interesa, o komeanju gomile, ili o progonu jedne jedine individue koja e simbolizirati sve ostalo?... Jedno je ipak sigurno. Anelikina je prisutnost pridonijela njihovoj obostranoj snazi, ali ih je istovremeno uinila metom ruilakih i negativnih sila, i to onih koje ponekad ostaju uspavane i neutralne, pa se na kakav jai izazov odjednom razbude i plana okrutnou. A zar Anelika sama po sebi, onako lijepa i puna ivota, nije predstavljala podbadanje i izazov? ... Pa kad je on sam mogao da prozre lukavtinu, znao je da e ve zbog nje poeljeti njegovu propast i unitenje... Bilo je to pomalo kao da je on sam onaj Drugi" pa pogaa njegove misli...

Morao je da zastane. Florimond se time okoristio da predahne i obrie znoj s lica. Nabravi obrve, Pevrac je razmiljao o onome to je otkrio u dnu svoga vlastitog bia. Stupivi u Novi svijet, Anelika je protiv sebe izazvala vrlo monog neprijatelja. Pa dobro! promrsi on kroz zube. Vidjet emo. Rijei ne prijeoe preko njegovih usana jer su se one jedva micale, ukoene od hladnoe. LVI Jo iste veeri otkrie sklonite kojim se bio koristio Pont-Briand. Pod gustom kronjom jednog bora, koju su sa svih strana titili nanosi snijega, zemlja jedva da je bila vlana, a prekrivala ju je suha mahovina i borove iglice. Na njoj su se jo vidjeli crni tragovi vatre. Grane ^etinara bile su nabacane kao debeli sag. A i druge su bile gusto isprepletene s onima to su pravile svod iznad zatienog i hermetski zatvorenog prostora pa je dim, kad su upalili vatru, teko sebi probijao put Pevrac noem proiri otvor, dok se Florimond uuri na zemju, kalj ui i suzei od dima koji ga je guio. Jo nije bio stekao izdrljivost Indijanaca "koje dim uope ne grize za oi, a ljeti ih uva od komaraca i insekata. Najzad, poslije izvjesnog vremena rasplamsa se u ovom prirodnom umskom zaklonu iva i sjajna vatra. Nije bilo opasnosti da plamen upali grane jer su izvana bile prekri te snijegom. Jedino su se pojedine iglice arile i pucketale oko otvora za dim, prema kojemu su lizali plamenovi, a od toga se irio poput balzama ugodan miris. Bilo je upravo toliko mjesta da dvoje moe sjediti i opruiti noge uz vatru, ili presavijeno lei poloivi glavu na ranac, svaki s druge strane ognjita. Ubrzo stade da se iri prijatna toplina pa Florimond nije vie cvokotao zubima, gunao, niti se useknjivao. Od krvi koja je opet prostrujila njegovim promrzlim udovima osjeao je otre boli, ali se uvao da to ne oda grenjem lica. Istinska je to bol, tio bilo

432 U Anelika u novom svijetu 433

bi nedostojno trapera da kuka kad se mora spremati kako bi jednoga dana idrao muke od ruku Irokeza. Grof je na eravu bio stavio limenu 'posudu sa snijegom i voda je brzo uzavrela. Najprije je u nju nasuo suhih plodova ipka a onda dobru au ruma, na koji je u Karibima bio navikao i vie ga volio nego rakiju. Na kraju, ubacio je i nekoliko komada kandi-eera. Od samog mirisa vrueg napitka Florimond ivnu, a kad ga je ispio, osjetio je silnu ugodu. Otac i sin utke su gutah" komade kukuruzne pogae i kakve li gozbe krike slanine i suena mesa. Zavrili su suhim voem, onim kiselkastim bobicama koje je Anelika ponekad dijelila tako dostojanstveno kao da su grumeni zlata. S vremena na vrijeme, o njihovu debelu odjeu potmulo bi lupnula krupna kap vode. Bili su to komadii leda to su se iznad njih uhvatili borovih iglica pa se na toplini vatre lagano otapali. Nije bilo lako drati u tom sklonitu dovoljno drva za-stalno odravanje vatre. Suhe borove iarke, kojih je pod stablom bilo izobila, nisu se smjele upotrebljavati jer bi zaas izgorjele a uz to vraki su pucketale i prskale uokolo varnicama. Florimond je sjekiriccm brzo nasjekao sveanj s najonjih grana do kojih je doao obilazei okolna stabla. Ta su drva bila mokra i pitala su na vatri, ali su odravala stalnu toplinu a dim je bio podnosiv. Florimond je sebi govorio da je ponekad, u vrijeme kad je u palai Beautreillis1), sluajui prie starog Pascaloua (Paskalu), matao o svom ocu, snanije osjetio njegovu blizinu nego sada kad je konano prisutan. Pa ipak, susret s njim, do kojega je dolo prije nekoliko godina, nije gotovo nimalo izmijenio sliku koju je o njemu bila stvorila jeakova mata. U Novoj Engleskoj zatekao je pomorca, visokog plemia i uenjaka koji e mu podati svoje znanje, a za tim je on teio vie no to mu je srce ujelo za oinskom ljubavi. Kad su jezuiti, kod kojih je nedaleko od Pariza bio neko vrijeme u inter0 Vidi Anelika i kralj. 434 natu, vie no s hladnoom primali udnovate domiljatosti njegove milosti Florimonda, ovaj se tjeio govorei u sebi: Moj je otac daleko ueniji nego svi ti... glupani." A -tako je i bilo. To to se sada u njegovoj prisutnosti osjea kao paraliziran i nijem od zbunjenosti, on Florimond, koji je neusiljeno razgovarao s kraljem Lujed XIV i s visoka gledao na tako uvene profesore, to je zbog toga to je zaista opinjen nadmonom linou oca u kojemu svaki dan malo vie otkriva znanje, iskustvo pa ak i izuzetnu fiziku izdrljivost. Joffrejr de Pejrrac je znao da ga sin vie cijeni kao uitelja nego kao oca. Kad se Florimond bio uputio da ga trai, bilo mu je tada etrnaest godina. Ve je bio poeo osjeati potrebu za uiteljem

kojega e moi slijediti s pouzdanjem, a kad je u onima to su mu ih dodijelili otkrio tek lanu uenost i kukaviluk, pretvornost, neznanje i praznovjerje, on je od njih pobjegao. Kad bi se sagnuo nad Florimonom, grofu de Pevracu se inilo kao da u vjernom ogledalu promatra svoju vlastitu sliku iz mladosti. U njemu je otkrivao divni egoizam onih to su zaljubljeni u nauku i pustolovinu pa su od toga neosjetljivi za sve to ne moe da zadovolji njihovu vatrenu strast. Preziru ljubav prema onome ?.to je na zemlji siuno i prolazno... I sam se sjetio kako je kao petnaestogo-dinjak bio krenuo na put oko svijeta, izazivajui svojom runoom i epanjem u hodu neslane ale na vlastiti raun. Je li tada ma i trenutak brinuo to za sobom ostavlja majku, dok je ona gledala kako joj odlazi jedinac kojega je bila otela smrti?... Florimond je bio njegova kova. Jednako se nehajno odnosio prema osjeajima u ivotu. To e mu omoguiti da ne odstupa od utvrenih ciljeva, ve da ih ostvaruje. Smrtno ste ga mogli povrijediti jedino tako da mu uskratite znanje za kojim pohlepno udi... Dakle, vie je traio da udovolji umu nego srcu. Razmiljajui o karakteru svoga sina, Pejrrac je drao da e. poto odraste i definitivno se odvoji od *' 435 svojih, izgledati ponekad bezosjeajan pa ak i grub. Uz to e biti i nadut jer nee kao otac morati da se osjea prikraenim zbog nagrenog lica i nezgodna hoda. Ljepota e mu znatno olakavati stvari..-. Oe, ree Florimond poluglasno. Ti si, zna, mnogo jai od mene. Kako si samo uspio tako ovrsnuti? Dugo sam ivio, sine, takvim ivotom koji mo jim miiima nije ostavljao vremena da zaraju. Ba je to ono to me mui, povie Florimond. Kako sam se mogao vjebati u hodu i tranju kad nam je u Bostonu jedina razonoda bila da sjedimo nad nerazumljivim knjigama. ali li zbog onoga to si nauio za tih neko liko mjeseci provedenih u internatu? Da pravo kaem... ne alim. To mi je omo guilo da itam Exodus u originalu, a znatno sam napredovao i u grkom itajui Platona. Divno! U internatu koji se otvara pod mojim pokroviteljstvom imat ete prilike da podjednako

jaate i tijelo i duh. Moe li se poaliti da je dana nja vjeba bila odvie laka? Jao! Nipoto! povie Florimond koji se osje ao slomljen itavim tijelom. Grof se opruzi s druge strane vatre oslonivi se na ranac. Bili su okrueni ledenom tiinom, isprekidanom s hiljadu neobjanjivih potmulih, zvukova od kojih su se esto trgli. r Jai si od mene, oe, ponovi Florimond. Ovi posljednji dani bili su dobra lekcija za njegovu samodopadnu tatinu. Ne u svemu, mladiu. Tvoje je srce isto, spo kojno. Neosjetljivost te titi poput oklopa i to e ti omoguiti da se prihvati izvjesnih stvari s kojima se ja vie ne mogu suoavati, jer moje je srce za robljeno. Znai li to da ljubav ini ovjeka slabiem? Upita Florimond. 436

Ne. Ali odgovornost za tue ivote znatno sputava slobodu, ili bar ono to u svojoj mladosti na zivamo slobodom. Vidi, ljubav kao i svaka nova spo znaja obogauje, ali u bibliji je napisano: Poveavati svoje znanje, znai poveavati sebi i patnju." Nemoj teiti da sve dobije, Florimonde, ali i ne odrii se niega to ivot moe da ti prui, iz straha da od toga ne pati. Ludost je htjeti posjedovati SVE odjednom. ivotna igra sastoji se u tome da jednu snagu na domjesti drugom. Mladost je slobodna tano ali odrastao ovjek je sposoban da ljubi, i to je divno osjeanje. Dri li da u je i ja doivjeti? Sto to? Ljubav o kojoj govori. Nju treba zavrijediti, sine, a i platiti. Nasluujem... a natjerati i druge da za nju plate, ree Florimond trljajui svoje bolne cjevanice. Grof de Pevrac udari u radostan smijeh. S Flori-mondom se uvijek razumijevao upola rijei. I Florimond se nasmije i znaajno ga pogleda. I veseliji si, oe, otkako si nam doveo majku.

 I ti si veseliji, sine. Oni zaute dok im se u svijesti* oko Anelikina lika, nejasne misli malopomalo ne usredotoie na ovjeka za kojim su se dali u potjeru, a meu njih se uvukao poput kurjaka da im nanese tetu. Zna li, oe, na koga me podsjea taj poruSnik de Pont-Briand, ree odjednom Florimond. Pre predeniji je i manje prost, svakako, ali je ipak istoga kova. Odvratno! Lii na kapetana Montadoura1). Tko je bio taj kapetan Montadour? Prljava svinja koja je sa svojim soldainama, po kraljevom nareenju, nadzirala na dvorac. Vri jeao je moju majku samim pogledom. Koliko mi je puta dolo da ga proburazim, no bio sam jo dijete i ') Anellklna pobuna. 437

nemoan da je branim. Te su prostaine bile daleko brojnije i mnogo jae... Pa i sam kralj je htio da se moja majka preda i elio njenu propast... On uuti i jae se zagrne u svoju, vujim krznom postavljenu teku kabanicu, koja mu je sluila umj&-sto pokrivaa. I dalje je utio pa Joffrev de Peyrac pomisli da je zaspao. No mladi iznenada nastavi: Kae da mi je srce jo zatvoreno, neosjetljivo, ali vara se, oe. Zaista?... Da nisi moda zaljubljen? Ne ba onako kako ti zamilja. Ali i ja no sim u srcu ljubavnu ranu koja mi esto ne da mira, a od izvjesnog vremena izjeda me i duboka mrnja. Eto! Mrzim ljude koji su ubili moga malog brata Charles-Henrija. Volio sam ga... On se uspravi podboivi se na lakat, a oi su mu grozniavo plamtjele u sjaju vatre kad je lice pruio naprijed. Zaista sam se prevario, pomisli grof, njegovo srce ivi. Florimond objasni. To mi je bio polubrat, dijete to ga je moja majka rodila s maralom du Plessis-Belliereom. Znam. Bio je to divan djeak i ja sam ga volio. Si

guran sam da ga je Montadour ubio vlastitom rukom kako bi se majci osvetio zato to ga je odbijala. Sli ila je ta kreatura na ovog Pont-Brianda to se jo pred nekoliko dana epirio, zadovoljan svojom lije-; pom vanjitinom i veselim osmijehom... Potpuno ista uobraenost!... A kad se sjetim Montadoura, do lazi mi da zamrzim sve razvratne i prostake Fran cuze i njihove samodopadne osmijehe. No i ja sam Francuz. Ponekad se ljutim na majku to me sprije ila da svog malog brata uzmem u sedlo i s njim odmaglim. Tako bih ga bio spasio. Istina, bio je suvie malen i tko zna bi li mi bilo uspjelo da ga od svega zatitim? Kad se u mislima vratim svemu tome, vidim 43a da sam i ja bio tek dijete... U onom trenutku nisam to vjerovao, a ipak sam bio goloruki djeak... usprkos svom mau. A majka je bila jo nemonija. Ni-6ta nisam mogao poduzeti da je obranim, zatitim od niskosti njenih muitelja. Preostalo mi je jedino da krenem u potragu za tobom. Evo sam te naao i sad smo obojica jaki, ti njen mu i ja sin. Ali kasno je, imali su dovoljno vremena da dovre svoje podlo djelo. Nita nee moi vratiti u ivot malog Charles-Henrija... Hoe! Za tebe e on jednoga dana malo uskrsnuti. Kako to misli? Onoga dana kad i sam bude dobio sina. Florimond se zamiljeno zagleda u oca a onda uzdahne. Tako je! Pravo ima. Hvala ti, oe! inilo se da je umoran jer je zatvorio oi. Za sve to vrijeme dok je evocirao uspomene, govorio je polagano i izraavao se kratkim reenicama. Kao da Je postepeno otkrivao istine kojima jo nije htio gledati u oi. A i grofu se jednim krajikom stala razdi-rati tajanstvena koprena to je skrivala onaj nepoznati i grozni dio Anelikina ivota koji je provela daleko od njega. Nikad ona nije govorila o malom Charles-Henriju. Iz obzira prema njemu, a moda i od straha. Ali, zar je njeno materinje srce moglo krvariti manje od Florimondovog?... Stid, bol i nemo harali su mladievim srcem te Joffrey de Pevrac osjeti da njih dvojica dijele istu srdbu ismijana ovjeka kakvim se i sam osjeao od trenutka kada je napustio utvrenje Wapassou i krenuo u potjeru za PontBriandom.

Bila je to gotovo jednaka srdba zbog povrijeene ljubavi, a izvirala je iz istih izvora u prolosti, kad su obojica jedan jo djetetom, drugi kao odrastao mukarac bili odbaeni, izdani i pobijeeni On se prigne k svom sinu ne bi li njegovu mladena439 kom srcu olakao nesnosan teret pa ga iz stanja ogorenosti izveo na put akcije. E moj mladiu! ree mu. Ne moe se uvijek umai okrutnom zakonu iskuenja i poraza. Ali kolo se okree. Sada smo, sam si kazao, obojica jaki i udrueni. Evo je i za mene i za tebe kucnuo najzad trenutak osvete... Konano moemo odgovoriti na uvrede, braniti nemonog, uzvratiti primljene udarce. Kad sutra ubijemo toga ovjeka, osvetit emo CharlesHenrija, osvetit emo tvoju ismijanu majku. Kad ga sutra ubijemo, ubili smo i Montadoura. 440 LVII Do susreta je dolo u okolici jezera Megantic. Za tih zimskih dana, kada gusta i poput djeteta visoka kristalasta koprena tumara irokim prostranstvima odajui pod ledom prisustvo uspavanih voda, svaki zov smrtnika to se oglasi u ovim krajevima smjesta proguta tiina beskrajne ravnice. Zamrla stabla, nad-vita nad smrznute vode, stupovi su od prozirna kristala a grane im se pruaju poput otrih stakala te se na prozirnom zraku, vie no od blijedog sunca, Iskre blistavim zvijezdama. Ti ledeni gorostasi jedini Su stanovnici u ovom carstvu jezera, rijeka, "kanala i movara koje snijeg sakriva pod varljivim sagom svoje djevianske mekoe. Ljeti i u jesen, iz ovog e carstva voda ponovo jurnuti prema jugu kanadski plemenitai i njima odani uroenici da anju skalpove i oproste" po Novoj Engleskoj spaavajui tako svoje due i trgovake interese, a otkupnina e biti krv to e je proliti heretici. Jednim dijelom mutni, a drugim prozirni vodeni tok Chaudiere odvest e ih onamo bez potekoa. Prije no to iz jednog rukava uplove u drugi, zaustavit e. se i moliti, pjevat e psalme sa svojim duobrinicima oko udovinih logorskih vatara. Zato, kad je porunik de Pont-Briand s vrha litice ugledao sumorno blistavu krajinu Megantica, koju je kao Kanaanin dobro poznavao, pao mu je sa srca teret i odmah je lake disao. Kanada, njegova draga zemlja, sad je ve blizu. Ovdje su ga ekale 441

Ilif brojne uspomene i nije tome davno kako se tu sastao s grofom de Lomnieom. Bilo je to na povratku s onog uasnog pohoda na utvrenje Katarunk. Uasnog dakako", izgovori on glasno svoju misao, jer nakon susreta s tamonjim iteljima izgubio je svoj duevni mir. Pa ipak, ni za to na svijetu ne bi poalio onaj susret. Osjeanje koje odonda gaji prema jednoj izuzetnoj eni u tolikpj je mjeri obogatilo njegov ivot da ga je muila i sama pomisao kako e od nje biti odvojen. Strano je ne moi vie o njoj sanjariti, gledati je i oboavati, te u poreenju s drugima otkrivati njen blistavi sjaj. Bilo je to zaista neko naobja-njivo ludovanje, ali ga je ono hranilo podvlaio je u sebi ba te rijei i bez njega bi se osjeao nesposobnim da preivi, jer bez nje je ivot gubio ar. U posljednjih nekoliko mjeseci i suvie je svoj ivot isprepleo s njenim. Vratit u se povika je u oajanju ... Ne, nikada se neu moi odrei... nikada... Hou nju ... Neu moi umrijeti dok je ne budem posjedovao... Ako nije stvorena za me, zato je iskrsla na mom putu?".., Ponavljao je kako joj je put mirisna kao zrelo voe, slatka i sona, te krijepi itavo tijelo. Neprestano se prisjeao, manje onog trenutka kada ju je na silu poljubio i od toga osjetio stid, a vie onoga kada se osvijestio s glavom na njenim koljenima, uz bujne oblike njenih grudi. Dirljiva njenost koju je tada prema njemu pokazala, uzbuivala ga je vie od neke geste pristajanja, pa se od toga osjeao as potiten, as ushien. Kao da i sad vidi njen ozbiljan pogled, dubok i blag. Proitao je u njemu kako mu prata iako ta nije zavrijedio. No od toga je osjetio olakanje. Kao da joj i sad uje glas: Ta to vam je?... Vi niste normalni, gospodine de Pont-Briand... A on je znao da je tako. Opazio je to im ga je pogledala svojim krasnim oima, no koje kao da njega nisu ni primjeivale nego otkrivale ono neto abnormalnog to ga je okruivalo. Znao je da je rtva neke strane volje to se uza nj prilijepila, sputala mu duh, i da se samo vlastitom snagom nee moi oslo^ boditi. Uostalom, zlo je bilo unaprijed dosueno, t eto se dogodilo. On je, svakako, odigrao svoju ulogu, ali nije postigao cilj, zato e ga sada svi odbaciti i napustiti. Na povratku je najprije teturao jer ga je udarac u glavu naas oslobodio misli kojima je bio opsjednut, ali je djelovanje brzo prestalo pa je put nastavio zaokupljen svojom nerazdruivom napasti. Od nje mu je ostao prije nejasni utisak nego prava slika, kao da uza nj hoda vila, ali

znatno liena seksualnosti koja se sada promenula u prijateljstvo, a ona postala nekako eterina i saaljiva na njegovu tugu. Takvoj joj se ponekad obraao apatom: Moda ete me vi, gospoo... moi spasiti od onoga koji me potinjuje i sa mnom upravlja. Mo da u ga vaom pomoi otjerati... Ali jao! To je ne mogue. Jai je on od vas... U njemu stoluje duh snage... Nita mi tu ne moemo, zar ne? On je od svih jai. Ponekad bi mu se uinilo da meu modrikastim kronjama nazire nabbre njene haljine, ali uvijek mutno i neodreeno. Meutim, pogled to ga je jasno razabirao nije bio- pogled ljubljene ene. Istina, bio je nasmijeen i blag, ali muki i neumoljiv. Cuo je topao i uvjerljiv glas ena e pripasti vama"..; Pont-Briand prasne u reski smijeh to je odjekivao mrazom sapetim umama i mranim krivinama dolina, a Huron koji ga je slijedio, iskosa ga je pogledao svojim poput crne vode tamnim oima. Porunik je govorio sam sa sobom i podrugljivo se cerekao. Ne, veleasni... ena nikada nee pripasti meni. Znali ste i prije no to ste me poslali. Ta vi sve znate, veleasni! Ali vrijedilo je da se pokua, zar ne? A bio je to i nain da se zada udarac onome koga ste htjeli odstraniti. Da se Pevraca pogodi pravo u srce!... Sad se obraao plavookoni sveeniku: 443 Zato smo to morali biti ba ja i vi, oe?... I dalje je mrmljao nastavljajui svoj odmjeren hod, otean krpljama na nogama. Jedan drugi strah stao je da se u njemu gnijezdi tokom itavog ovog bezumnog putovanja. Razmislivi malo bolje, mogao je sebe uvjeriti kako ga Pevrac nee progoniti jer se nee usuditi da u ovo doba godine juri zemljom, a da bi se u to upustio, trebalo je da kao i *bn sam prethodno dugo njome lunja. Pa ipak mu je neto govorilo da je grof de Pevrac za sve sposoban i u mislima je vidio njegovu ogromnu crnu spodobu kako se, kao u dosluhu sa silama prirode, urno probija i onuda gdje se obian ovjek nemono saplie, unaprijed osuen. Kako je mogao biti toliko lud, toliko zaveden da se usudio izazvati takva ovjeka?... Mora da je izgubio pamet!...

Sad je ve bio stigao do granica Mainea I pogledom obuhvaao pustu krajinu Megantica. Trebat e mu jo jedna duga sedmica, a moda i dvije, dok stigne do svog utvrenja i nae se na sigurnom meu svojima!... No osjeajui olakanje to je preao taj dio puta, on istovremeno ustanovi kako svi krajevi to su ostali za njegovim leima juno od Apalakog gorja ve pripadaju onome za iju je krilaticu znao: Od Mainea u uiniti svoje kraljevstvo." On uvidi da je stigao do mea Pevracovih teritorija. Ve se mirio sa spoznajom da te sporne zemlje potpadaju pod utjecaj osvajaa koji je prvi u njih prodro i na konju dopro do srca uma i djevianskih jezera, te se tamo nastanio uvodei svoj zakon i blagostanje. Utvrenje Wapassou, utisnuto meu one crne litice, bilo je poput ve vrsto usidrenog ratnog broda. Odatle ga nee biti lako maknuti. Onaj koji je tamo bacio sidro nije to uradio sluajno i znao je to radi i to hoe. Bilo je to tako oito da se itavim putom Pont-Briand nije mogao oteti dojmu kako e, stigne li do Megantica, umai Pevracu, jer e se nai nekako van njegovih granica. Sad je upravo bio na njima. 444 Stigavi najzad i oslanjajui se o ukoeno i o zime obamrlo drvo, grevito je uzdisao dok se u njemu borila nada s oajanjem. Jo nekoliko trenutaka i utonut e u treperavu maglu ravnice, izgubit e se meu bijelim sjenama, sakrit e se, umai malo^pomalo pogledima i Pevrac ga vie nee moi dohvatiti. Bjeei tako, stii e do rijeke Saint-Laurenta, naii na utvrenje od dr-veta, pa na nekoliko sela s kamenim kuama oko iljatog zvonika, na ogroman majur u koji e moi ui i uz prostrano ognjite pojesti gargantuovski obrok usoljene svinjetine koju e zaliti eenom rakijom, A to je najvanije, onamo u Kanadi bit e nai-gumo... Ali e izgubiti najvredniji dio svoga bia: snove. Oni su mu se u toku putovanja kaili za otre grane zamrzlog drvea, postepeno se raskidali i u komadiima padali du bijele staze koju je za sobom ostavljao... On se trgne i tako strese da je snijeg sve. oko njega letio, kao los koji je propao u snjeni zamet pa se vie ne moe izvui. Grevito se drao prozaine slike kako pored velikog ognjita dri na koljenima brijestovu zdjelu punu grakove juhe sa slaninom. Ali i to je imalo okus ui poslije blaenstva to ih je tek bio nazreo. Jer i u Wapassouu je isto tako sjedio pored vatre, pred toplom i okrepljujuom juhom, sa aom rakije u ruci, ali je tamo bila ona, na svega nekoliko koraka od njega. Vidio je kako se sagiba u svjetlu ognjita, gledao njene pune rumene miice; napasao na njoj svoj pogled. Od same njene prisutnosti vatra je imala ivlji odsjaj, jelo biloukusnije i on je proivio trenutak potpune sree.

On tromo sie niz pusti i sleeni breuljak. Svakim korakom pomalo su ga naputale neostvarive nade, a kako nije imao snage ni da ih se odrekne ni da prihvati njihove posljedice, osjeao se najnesrefc-nijim ovjekom. Dok se tako kretao usjekom doline to je vodila do obale jezera, Indijanac ga dodirne 445 za miicu i upozori na neto iznad njih, malo prije nego su izbili na ravnicu. On ugleda neke tamne spodobe i lecne se na tu iznenadnu pojavu ivota u kraju to se do tada sterao u ledenoj nepominosti. Ve odavna nije se oko njega vie nita micalo. Taj je ritam sada poremeen i stvar se odmah uinila neprijateljskom. Medvjedi? apne on. Gotovo istovremeno slegne ramenima uviajui da je izvalio glupost. Medvjedi zimi spavaju. A ivotinja koje ne znaju za zimski san nije uope sretao u toku itava puta. U odreenim razdobljima hladnih zimskih mjeseci, vuk, lisica i sob tako se skrivaju kao da su zauvijek iezli, kao da ele svu mo prepustiti carstvu zime. Indijanci?... Ali to bi u ovo doba godine radili tu Indijanci? I oni se zavlae u svoje kolibe od kore drveta i pomalo troe zalihe namirnica. Jo nije stigao, trenutak kad e ih glad natjerati da na zaleenim stazama po svaku cijenu gone jelena u vrijeme parenja, te rijetkom i omralom divljai spase svoje jadne ivote. Ipak su to ljudi! ree glasno Pont-Briand. Bijelci!... Divljaari!... On naglo zatvori oi t ukoi se, osjeajui kako u njemu muklo odjekuje udarac sudbine. Sad je ve znao tko to dolazi. S usana mu se opet izvi dubok uzdah, stvarajui oko njega bjeliast krug pare koji se dugo razvlaio hladnim zrakom, kao da ga ve ostavlja njegova bestjelesna dua. Jeziv strah grevito ga potrese od glave do pete, no odmah se pribere. U kakvim se sve neprilikama nije nalazio. Ta u svom vojnikom ivotu i nije upoznao drugo doli bitke i mrtvace!... On se ponosno uspravi te mirno i s neodreenim smijekom na usnama pogleda grofa e Pevraca i njegova sina, koji su mu dolazili u susret. 446 LVIII

Dok jgvfiledao kako smrknuti i nekako udnovati silaze u domiu prekri tu bjelinom, Pont-Briand ove oi vie su se zaustavljale na silueti mladia, nego na grofu de Pevracu koji je iao pred njim. U Wapassouu nije bilo prilike da ga dugo motri. Sada je primijetio da je momak slika i prilika ovjeka koji ga je stvorio, no neto je u njegovim crtama,, osobito u izrazu, a moda i u osmijehu, neodoljivo podsjealo na Anelikino lice. Videi u tom mladiu spoj dvaju bia, oit dokaz da ena kojom je pothranjivao svoje snove pripada drugomu, da je s onim drugim i s djeakom spojena vezama kojima on, Pont-Briand, nikad nee moi otkriti pravu snagu, zakljuio je u kolikoj je mjeri on lino usamljen. Rastom momak jo nije bio dostigao svog oca, ali ve je u njegovim kretnjama bilo skrivene i nehajne snage to je upozoravala na oprez, a na glatkom mu licu, svjee i rumene usne to su se sjajile kroz otvore krzna u koja je bio umotan, odavale su odlunu i promiljenu volju koja se ne da lako pokolebati. Obojica su dola k njemu da ga ubiju. I ubit e ga. Pont-Briand pomisli na sina to ga nikada nee imati, kojega je moda i imao, ali se nikada nije osvrtao na svoja mogua oinstva. U njemu se probudi pakosna ljubomora i pod jari mrnju na ovjeka koji mu se pribliavao da ga kazni, a koji je imao sve to on nema: enu, sina. Ve je htio da skine puku i 44? iznenadnim hicima ubije obojicu, no s prezirom odbaci tu pomisao nedostojnu jednog plemia. Uostalom, bio je uvjeren da e oprezni grof bre od njega potegnuti oruje. O njemu kao uvenom strijelcu glas su sve do Kanade pronijeli mornari, a uli su to od gusara. No pridonijeli su tome i ovi posljednji, priajui na obalama rijeke Saint-Laurenta o svojim borbama i spominjui vie puta jednog od svojih najstranijih protivnika. Zato taj Peyrac nije ostao na moru? pomisli Pont-Briand koji bi sve bio dao da se ne mora s njim suoiti. Ve od prvoga dana grofova linost izazvala je u njemu veliku nelagodnost. Ljutio se na gospodina de Lomeniea to se tako brzo priklonio tuincu, umjesto da osjeti uznemirenost koju je ovaj u drugima pobuivao. Nije li ve tada predosjeao da e poginuti od njegove ruke? Da je Pont-Briand htio zaviriti sebi u duu, bio bi ustanovio da pati upravo od toga to mora priznati svoju apsolutnu inferiornost u poreenju s tim ovjekom. utke su se promatrali dok su nepomino stajali na svega nekoliko koraka jedan od drugoga. Pont--Briand nije pokazivao nikakva uenja, nije mu se

obratio ni jednim pitanjem. Drao je da bi bilo prezira dostojno uputati se u takvu komediju. Gospodine, ree Peyrac. Vi znate zato sam ovdje?... A kako porunik nije reagirao, on nastavi: Pokuali ste da mi otmete enu, zato sam doao da traim zadovoljtinu. Ja sam uvrijeeni te imam pravo da biram oruje. Drugi promrsi kroz zube: Kakvo oruje? Ma. Ta vi ste plemi... Ja ne nosim ma. Evo vam ga. Dobaci mu onaj to ga je bio posudio od Porgu-anija, a onda iz korica izvue svoj. 448 Teren mi ne izgleda ba prikladan za dvoboj, nastavi bacajui pogled oko sebe. Snijeg je na ovom mjestu mek i dubok. Kad skinemo krplje, neemo se na njemu moi odravati. Zato emo poi do obale jezera gdje je zemlja otvrdla. Dok se budemo borili, inoj e sin nadzirati Indijanca koji vas prati jer bi ovaj, ne poznajui na kodeks asti, mogao pokuati da vam pritekne u pomo i muki me napadne. Upozorite ga na to, jer napravi li i najmanji pokret, moj e ga sin bez milosti ustrijeliti. Uz obalu jezera naioe na mjesto na kojemu se snijeg bio skrutio i pucketao pod izmama. Kao i grof de Peyrac, Pont-Briand odloi ranac, puku, rog s barutom i pitolje, raskopa svoj debeli opasa i skine kabanicu postavljenu krznom. Isto tako svue i koui to ga je nosio preko vunenog haljetka Najzad odbaci i ovaj poljednji komad odjee. Pey-rac je uradio to isto. PontBriand stupi preda nj. Pogledao je u sunce to se priklanjalo horizontu i tonulo u maglu: Bilo je golemo, ruiasto i poput vate meko, te dosadnoj bjelini krajolika davalo boju praskozorja. Sjene koje u toku dana nisu ni primjeivali, pruale su se u podnoju drvea plave i tanke, ivahno kao reptili. Sputalo se vee. Pont-Briand je sve to gutao pogledom. Prizor koji je proivljavao inio mu se nestvarnim. Rado bi bio pobjegao...

Zar je istina da odlazi u smrt?... Obuze ga bijes a s njim mu se vrati i samopouzdanje. Kao raa-evalac ne vrijedi nita. U redu! Bio je toga svjestan, no zato e snijeg biti njegov ortak. Peyrac nije bio vian borbi na snijegu. Megantic nee iznevjeriti Kanaanina iz Nove Engleske. PontBriand se uspravi a onda e podrugljivo: 449 Kao obitelj zaista niste ugodni!. Ve me j gospoa de Pevrac pretukla araem. Zar araem? ree Pevrac s oitim oduevljen njem. Ah! Saljivka!... M Anelika u novom svijetu Samo se smijte! povie Pont-Briands gori nom. Jednoga se dana neete toliko smijati jer e vas on od nje,odvojiti, to vam jamim. On"? A tko to? O komu govorite? ivo upita: grof zauzimajui borbeni stav i nabravi obrvu. Znate to isto kao i ja. Ali ipak?... elio bih da spomenete neko ime. Govorite! Francuski porunik zaokrui pogledom po nije* mom okoliu kao da bi ga nevidljivi duhovi mogli uti. Ne! ree otpuhujui snano. Ne! Nita neu rei. Ori je moan. Mogao bi me stii njegov udarac. U meuvremenu, stii e vas moj i to sigurno. Ne mari! Nita.neu rei, neu ga o.dati. Ne u' da me on napusti. Ote mu se neto poput jecaja. Hou da se moli za mene kad se naem u istilitu!... Opet ga je spopadalo oajanje. Vidio se sam, gol i smrznut u tom krajoliku, i ve je u mislima gledao limb kamo e mu dua ukoro odlutati. On me natjerao! povie. Da nije bilo njega, nikada ne bih bio poinio takvu pogreku. Nipoto ne bih tako naslijepo srljao na va ma... No on e ipak trijumfirati. Veoma je moan... Oruje mu je sa onoga svijeta... Oborit e vas, odvojiti od ljubljena1 ene^ On ne podnosi ljubav... Rastavit e vas od nje... vidjet ete!.. .r

Najprije je vikao, no glas mu se postepeno stia-vao i najzad promukao, a rairene zjene blistale mu nekim nepominim sj aj era. Sasvim tiho, ponovi on vie puta potresnom, estinom: Vidjet ete! Vidjet ete!... Zatim poljubi medalje koje je nosio o vratu i dvoboj zapoe. LIX Odsutnost Joffrey de Pevraca i Florimonda potrajala je odvie dugo pa se Anelikina bojazan prometnula u ludi strah. Trudila se da ostane mirna, ali crte na licu odavale su joj nemir. Provodila je besane noi, a kad bi sluajno i zaspala, odjednom bi se tr-gla oslukujui umove i pucketanje leda u kojima se nadala otkriti pribliavanje koraka ili amor glasova. No zviduk vjetra najavljivao je tek provalu oluje iji e vrtloi zamesti i zauvijek pokriti njenog mua i starijega sina. Danju nije mogla odoljeti a da dvadeset puta ne izae na kuni prag i vidi da li moda ne dolaze, ili je silazila do jezera pa dugo hodala obalom, u nadi da e nekim udom banuti iz ume njihove dvije siluete. Najzad vie nije mogla da izdri i ivci joj popuste. Jedne veeri oborilo se nad prirodom ljubiasto nebo i malo-pomalo upilo svu svjetlost. Ve u .tri sata poslije podne bio je mrak. Vjetar je bjesnio a na meama tmine puili su se bjeliasti snjeni vrt-lozi. One koji su izlazili da u dvoritu potrae kakvu alatku ili da zatvore ogradu, obarao je vjetar pa su se u zaklon vraali puzei. Mada su vrata bila vrsto zatvorena, ovjek je s nelagodnou sluao ludo zavijanje zimske noi, uporni bijes razularenih elemenata to se upinju da unite svijet, te se u svaija srce stalo uvlaiti saznanje o nitavnosti ljudskoga bia. Djecu su rano potrpali u krevet a i veeru su posluili mnogo ranije.

450 30 451 Mukarci su jeli bez rijei, smrknuti i zabrinuti. Anelika je osjeala da vie ne moe izdrati. Snage su joj bile na izmaku. Ushodala se dvoranom, lomila ruke, prinosila ih ustima da prigui pla a zatim ih grevito skrtavala na grudima i pri tom ap-tala: o boe, boe!... Kako to nije prestajalo, oni podignu glavu i shvate njeno uzbuenje i oaj.

Najprije su se udili, a zatim se i sami uzbudili i prestraili. Ta ona je tako spretno znala da im se nametne, da im u neku ruku postane katelanka od koje su mogli oekivati savjet i pomo, da ih je njena sada-Snja nemo zaista potresla. Majko, majice druga! apne Cantor pa hitro ustane i pojuri, da je zagrli. Svi tada ustanu, okupe se oko nje i salete je prijekorima i mrgoenjem. Ali zato sebe muite, gospoo grofice?... Ta to im se najzad moe dogoditi? Nije pametno da se uzrujavate zbog takve sitnice! Izdrljivi su oni, vjerujte, i navikli da se obi jaju umama!... Vidio sam ja gospodina grofa na djelu!.,. Pa da ih je zatekla i oluja, nemaju se ega bojati jer je lako napraviti dobro sklonite s korom od drvea. Siguran sam da put kojim su krenuli vodi kroz jedno algonkinsko selo... Kojim su putem poli, u to nisu ulazili Ve se od poetka znalo da je grof krenuo na sjever, u potjeru za ovjekom koji ga je uvrijedio. To je bio nepisani zakon... Mnogi od njih bi se s porunikom Pont-Briandom rado bili potukli zbog njegova pona-ganja... Dapae, Anelika osjeti da ni jedan od tih priprostih ljudi nije zamjerao ni njoj ni nainu na koji je odbila salijetanje onoga Francuza. U njihovoj maloj zajednici nita se nije moglo prikriti. Pa ako se scena s Pont-Briandom i odigravala bez svjedoka, 452 evi su prozreli ono to je u njoj bitno: Pont-Briand joj je izjavio ljubav, ona ga je urazumjela, zatim je grof, kad je to saznao, poao da ga ubije. I sve je to bilo sasvim prirodno. No sada ta ena s tjeskobom lomi ruke i redom ih gleda kao da od njih trai pomo. A oni se osjeaju muno i nekako i sami izazvani nedolinim postupkom Kanaanina, koji se usudio na neto to sebi nisu doputali ni u mislima. Morao je^Joi, gospoo, ree Jacques Vignot, ali e se vratiti, vidjet ete. Vratit e se! Vratit e se!... ponavljali su to ostali, kao vradbinu to donosi sreu. Anelika osjeti iskrenost njihovih osjeaja i brine u pla, poloivi glavu na rame starom Macolle-tu koji se ba. veeras tu zatekao. A zar on nije bio

prisutan uvijek kad su ga trebali, kao staro neunitivo drvo to odolijeva svim olujama? On je vrsto privine uza se govorei: Hajde! Samo se isplaite! To pomae. Ali drugi su bili sasvim utueni. Zaudo, overnjanski kova, koji se uasno bije-ean drao po strani, pronae najprikladnije rijei za njeno umirenje. ega se imate bojati? Florimond je s njim!... Anelika podigne glavu i pogleda ga s nadom. Tako je! Pravo imate, Clovise! Florimond je s njim. A Florimond nikada ne zaluta, zar ne?... Nikada! Mi ak kaemo kako mora da je taj momak u djetinjstvu progutao busolu. I oni se razvedre videi kako brie suze i kako joj licem prelazi jedva vidljiv osmijeh. Opet se okupe oko nje i obaspu je jednostavnim, ali srdanim rijeima. Dostojanstveni Don Alvarez pokae joj crne imirove brojanice i dade joj na znanje da se arko i svakodnevno moli za 'povratak grofa de Pevraca i njegova sina. Pred tako otvorenim i iskrenim prijateljstvom Anelika opet brine u jo jai i nezadrivi pla. 453 Gospoa Jonas primi je za ramena: Poite sa mnom, anele dragi, sasvim ste iscrpljeni! Morate lei i odmoriti se, inae ete sami izgledati kao avet kad se oni vrate ivi i veseli. Nikada Anelika nije biia svjesna u kojoj mjeri gospoa Jonas moe biti dobra. Ta valjana ena odvede je pod ruku u njenu sobu, pomogne joj da se Bvue i poloi je u krevet, poto joj je meu plahte stavila dva krupna dobro ugrijana oblutka; zatim joj donese blagi aj za umirenje i nastavi s razgovorom. Anelika se malo-pomalo smiri. injenica da je g nekim podijelila svoju bojazan, umanjila je njezinu zabrinutost, a gospoa Jonas nije joj ostavljala vremena da o njoj ponovo govori. Ne moe se ni zamisliti, draga, koliko su muSkarci izdrljivi... Mi ene, onako izdaleka, sve pre uveliavamo... A snijeg, hladnou,^ daljine sve to <>ni lako svladavaju, pogotovo ako im nisu izloeni predugo. Mukarci su vam otporni, krv im je vrua, a um hladan. Jeste li vidjeli da je gospodin grof ikad pokazao ma i najmanji znak umora ili straha?... Ja nisam!...

 Znam, ree Anelika i 6tade da pije aj ma lim gutljajima. No ipak moe zalutati, pogotovo u ovakvoj meavi. Njih dvojica da salutaju? Ne, tome bih se zaista.udila!... Zar gospodin Rascator nije najbolji zapovjednik broda to se ikad vidio na oceanima?... O tome i sami neto znamo, zar ne? Pustinja se ne razlikuje ba mnogo od mora, a uvijek su tu i zvi jezde za onoga tko zna da ita na nebeskom svodu. Gospodin Porguani mi je rekao da je grof ponio: sa sobom sekstant. Oh! Zar zbilja? ree Anelika utjeena tom vijesti. No onda e opet potiteno: 454

Ali kako da se snau nou i u oluji... U ovoj paklenskoj vijavici to zameta putove i skriva zvi jezde. Bit e da su se zavukli u kakvu rupu ili neku indijansku kolibu dok nevrijeme ne proe. Po danu e opet nai put. Gospodin grof ne posjeduje uzalud ogromno znanje, a Florimond, ipak, nikada ne za luta. Do, tako je. I Florimond je tu, ponovi Ane lika i pokua da se nasmijei, a onda zatvori oi. Go spoa Jonas joj uzme iz ruku zdjelicu, poravna jastu ke i oplete joj kosu da se ugodnije osjea. Kako da vam zahvalim, proapta mlada ena osjeajui kako je svladava okrepljujui san. Pravo.je to vam ukazujemo malo panje, ja dni anele, ta vi se brinete za sve nas, ree vrijedna Roeljanka uzbueno. Te veeri Anelika otkri koliko je prirasla srcu ljudima u Wapassouu. Zato su joj sada uzvraali za sve: i za hrabrenje, i pomo, i strpljivost, i vedro raspoloenje, i za radost. Postala je jednom od njihovih. Mukarci su izjavili da e sutra, ukoliko se gospodin grof ne vrati, poi za njim u potragu, ree jo gospoa Jonas. Ne zna se ak niuljom je pravcu krenuo...

 Nasluuje se da je poao na sjever, u potjeru za onim razmjetljivcem Pont-Briandom... Anelika ponovo otvori oi i zagleda se u rumeno lice estite ene, zatim umorno prekrije rukama Bvoje vlastito lice. Za to sam ja kriva, uzdahne, to sam to nebu skrivila kad, eto, jedan pametan ovjek doputa sebi da doe vrijeati moga mua u njegovu vlastitom domu? Gospoo Jonas, budite iskreni, preklinjem vas! Recite mi je li moje ponaanje iim moglo ohrabriti de Pont-Brianda da mi uskrati potovanje? Nije, i prestanite da sebe optuujete... Dobro vas poznajem, draga. Vidjela sam kako ste ivjeli u 455 La Rochelleu, a i kasnije na brodu, s muem i bez njega. I ondje, i svagdje, uvijek je bilo ljudi koji su mogli tvrditi da ste ivjeli razborito, ali i takvih koji e kazati suprotno. Niste vi krivi to ste odvie lijepi! Jedino to izaziva nesporazume. Ah! Nikada se moj mu nee izmijeniti, povi e Anelika. Ne mari on za moje patnje; povodi se za svojim nagonom, svojim kodeksom asti, i odlazi a da me o tome i ne obavijesti... A ako mu se.. Da je drukiji, ne biste ga toliko mogli vo ljeti. S mirnijim ovjekom bili biste, svakako, spokojniji, ali i manje zaljubljeni, vjerujte. udni ste vi!.. Kad bi vam dali da birate, ne biste htjeli drugoga, u to sam sigurna, a ni on ne bi mijenjao, premda nije ba uvijek ugodno imati vas za enu... Eto, uspjelo mi je da vas nasmijem. Vidite, janje moje, blago uvi-. jek pobuuje zavist. Ne treba vas uditi to netko pokuava razoriti to to posjedujete. Morate smoi hrabrosti da, kao i sve drugo, branite i to. Eh, imam ja iskustva! A sada, dosta je razgovora. Noas u os tati uz vas. Ako se probudite i ne budete mogli spa vati, opet emo malo askati. . Prije nego su utonule u san, oslukivale su kako zavija vjetar, kripe grede, rue se stabla uz bolnu lomnjavu, dok su smetovi sitnog pria iznenada guili to silovito urlanje. Osjealo se kako se napolju snijeg gomila. Osvanut emo zatrpani, govorila je gospoa Jonas.

Najzad su zaspale, pa se opet probudile te poluglasno razgovarale o La Rochelleu i naseljenicima Gouldsboroa, i o sitnim poslovima koje je hitno valjalo posvravati. Morat u zamoliti CIovisa da nam napravi jo jedno glaalo, ree gospoa Jonas, ali on ima tako prgavu narav! A to ete kad nitko nije u stanju da kao on izradi glaalo kako treba: ni lako, ni preteko, te ni kada u njemu nije potrebno duvanjem raspirivati eravu. 456 Jutro osvane tiho. Iscrpljeni ljudi kao da se nisu usuivali opet zapoeti ivot. U odaje utvrenja prodre tmurno svijetlo, jer je snijeg napadao sve do prozora. Ali im su, ne bez potekoe, iznutra otvorili vrata, doeka ih predivan zimski dan, okupan sedefom i zlatom. Priroda se smijeila blistajui svojom djevianskom, gotovo pretjeranom ljepotom, toliko je bjelina snijega bila ista, nebo odjenuto plavetnilom, a sunce se zlatilo. Uokolo strila su skladna i vitka stabla, slina dugim upaljenim votanicama, kao nepomine utvare ili tornjii od oblaka, a tu i tamo opustio se svod od granja, kao u proljee na drvu otealom od obilja barunastih cvjetova. U to se ne smije dirati, odvie je lijepo! po vika Honorina i hitro istri da se s uitkom izvalja po bijelom sagu. Mukarci se prihvate lopata kako bi oslobodili ulaz. Mjestimice, gdje je vjetar udarao najsilovitije, snijeg je dopirao do krova. Dok su ga raiavali i probijali tu blagu prepreku, dizao se oko njih gust kristaJast oblak od neprimjetljive ledene pare, a dah im se pretvarao u sitne prozirne oblaie, koji su se razvlaili nad razgrnutom povrinom zemlje. Vie osjetljiva na ljepotu krajolika koji se prelijevao u duginim bojama, nego na smrtne opasnosti to ih je u sebi krio, Anelika zakljui da tako divan dan ne moe donijeti ni tugu ni oajanje. Oni e se vratiti!... Zato se spokojno prihvati posla trudei se da otjera crne misli. Negdje u pola jutra zauje viku i istri napolje. Prisutni su prstom pokazivali prema strmoj morskoj obali s koje su se odronjavale ogromne plohe snijega. Lavina!... Ali tko je izaziva, TKO? prodere se Jacques Vignot. Gledajte gospoo, pa to su ONU...

Tada se na crnoj i strmoj strani obale ukazu dva ljudska lika. Vidjelo se kako polako silaze s hridine na hridinu hvatajui se za iblje i grmove. 457 ., iiii j.u To su ONI!... Mukarci stadu da kliu hura! i da bacaju u zrak voje ubare. Svi nagrnu prilino zbunjeni prema podnoju planine. Bez. krpalja bilo je nemogue napredovati, zato odustanu od zamisli da izau u susret dvama putnicima. Vrijeme koje je proteklo dok su ovi stigli nadomak utvrenju inilo se beskonanim. Najzad ih se jasno vidjelo, ive i zdrave. Anelika se uzmuvala kao da je izgubila pamet Vratila se u kuu, zatim izala, pa opet ula i stala da krui dvoranom. Najzad se sjetila po to je dola, zgrabila boicu rakije koju je pod kljuem uvala u jednoj krinji, te ponovo istrala na kuni prag. Joffrev de Pevrac je upravo prilazio. Pogledi im se susreto.e. Jedva vidljiv osmijeh ozari njegovo heo-brijano lice koje. joj se uini mravijim i gotovo is-cerenim, toliko su mu linije oiljaka bile blijede. On upre u nju grozniav pogled svojih usplamtjelih tamnih oiju i stade da je promatra. Gledao ju je kao da na svijetu i nema drugog bi-La, ne osvrui se na mnotvo koje ih je okruilo. A i ona je primjeivala samo njega i inilo se kao da joj je granulo sunce bez kojega nee moi ostati na ivotu. Vignot je bio prisiljen da joj iz ruku uzme bocu. Pijte, gospodine grofe! ree i prui svome vo i au, poto ju je prethodno do vrha napunio. Pametna misao, odvrati Pevrac. On na duak ispi rakiju, a onda se ukrueno i hramajui zaputi k ognjitu i sjedne na jednu klupicu. Anelika tada potri i klekne pred njegove noge. Tanije bi bilo rei da je pala preda nj na kolje^ na, toliko ju je u tom trenutku sree shrvala neka udna slaboa. Namjeravala je da mu izuje izme, ali kad joj ruke osjetie vrste miiave noge pod krutom sleenom tkaninom njegovih hlaa, ona opet klone. Nije znala da li je to od veselja, ljubavi, ili uasnog straha na pomisao da bi joj toliko drago bie 458

moglo jednoga dana biti oteto. No njen duh kao da zaokupi sadanje otkrie, te ona sve zaboravi, ivei u njemu i s njim. Ona ga zagrli, vrsto mu obujmi koljena i stade da ga promatra svojim krupnim blistavim oima, iz kojih su nijemo curile suze. Nikako da se nagleda njegova lica ije: izvanredne crte su je stalno pratile u ivotu, sve od dana kad ih je prvi put bila ugledala. Sagnuvi se malo, i on je nju intenzivno promatrao. To potraj a vrlo kratko, jedva dok dva bia iz-mijenie pogled. No onima koji su prisustvovali tome prizoru bilo je dovoljno da ga se sjeaju itav ivot. Ipak, nitko ne bi bio mogao rei to ih je u tom trenutku vie potreslo: oboavanje koje je zrailo iz An-elike dok je onako kleala, ili strasna ljubav koja je zarila zapovjedniko grofovo lice. Ta bili su navikli da u njemu vide ovjeka neosjetljiva na ljudske slabosti, dapae neranjiva. Osjeaj zadovoljstva i neka neodreena sjeta stegnu im srce. Odjednom ih obuze stid i oni obore oi Svima koji su se tu zatekli sa svojim tunim uspomenama, svojim snovima i razoaranjima, inilo se da u tome asu, kao u bljesku munje, vide kako se iz oblaka pomolilo samo lice Ljubavi i obasjalo dva bia to su pohrlila jedno drugome. Grof de Pevrac njeno poloi svoje ruke Aneli-ki na ramena ne bi li se malo pribrala, a onda se okrene prema prisutnima koji su stajali nepomino. Pozdravljam vas, prijatelji, ree on promuk lim, od umora priguenim glasom. Zadovoljan sam -to vas ponovo vidim. I mi, gospodine grofe, odvrate oni slono kao aci. Svakome je duh bio jo smuen i vrijeme koje je upravo proteklo kao da je trajalo dvostruko due. Opet zavlada tiina. Elvira odjednom obrie suzu i stisne za ruku Malapradea koji je stajao pored nje. A ja? A ja? povie Florimond. Napola sam anrtav, a nitko se na me i ne osvre. 459 Svi se okrenu i prasnu u smijeh. Osut snijegom, s resama od leda na kapi, Plo-rimond je stajao oslonjen na vrata. Grof dobaci sinu njean pogled pun razumijevanja. Pomognite mu Zaista je iscrpljen! r Poekat e dok opet s tobom poem, promrmlja Florimond... poekat e...

Tek sada opaze da je jadni mladi bio doslovce promrzao rna izmaku snaga. Cantor i Jacques Vignot ga prihvate i ponesu u njegov krevet. Svuku ga i izuju mu izme, a An-elika dotri, i stade da ga pregledava Jadni moj mladiu! ree grlei ga. Najprije mu itavo tijelo istrlja rakijom, a onda sjede do njegovih nogu trljajui dugo svojim lijepim rukama njegove ukoene listove. On usne spokojno kao dijete, dok je gospoa Jo-nas pourila da za cijelu druinu pripremi grog. 460 LX Ubili ste ga, dakle? ree Anelika kad se na sla nasamo sa svojim muem u njihovoj maloj oda ji... Ubili ste ga, zar ne? Riskirali ste ivot zbog takve gluposti? Zato to mi je jedan mukarac udva rao? ... Recite mi, da li je to razumno, gospodine de Pevrac? Grof se naglo bacio preko kreveta i stao da protee od umora ukoene noge. Ironinim pogledom mjerio je Aneliku od glave do pete i prkosio njenoj srdbi. Pont-Briand je negdje odozgo, sa sjevera, re e ona saginjui se. Sto e sada poduzeti oni u Ka nadi kad za to saznaju? Nastojat e da se osvete, ot kazu ugovore... Ugovori su ve odavno pogaeni, ree Pevrac. Jedva se tinta ha njima bila osuila, a ye. su nas osudili na smrt i poslali u Patsovikett On napola us tane i uhvati je sprijeda za kosu, ali ne surovo, tek zato da mu gleda u lice. Paljivo me sluajte, duo. Ima neeg u meni to nee tako brzo umrijeti, a to je vatrena udnja za vama. Zato je i prirodno to hou da pripadate samo meni i to itava. Nazovite to ljubomorom ako hoete, meni je svejedno! Ni vi, ni ja, nismo jo za li u godine kada putenost zamire. Daleko od toga! Nikada neu prepustiti vaim vlastitim snagama da se odupiru napasnicima. 461

 Zar ste se mogli bojati da e me zavesti jed na takva individua? Ne, ni na kraj pameti. Ali ja predosjeam da bi se mogli pojaviti drskiji od njega. Slabost jed nih, ohrabruje druge. Znajte da je obrana vlastite asti pitanje ivota ili smrti u ovim divljim krajevi ma! ... A moj ivot ste vi! Ubit u svakoga tko poku a da mi vas otme... Eto! Trebalo je to rei... A kako se ona prignula, on je naglo privue k sebi i silovito je poljubi u .usta svojim suhim, od leda Lspucalim. usnama. Florimond se povjeravao Cantoru. Mislio sam da u zaglaviti. Na. otac moe ta ko brzo i dugo da hoda kao da je Crvenokoac ili Kanaanin. -*- Je li se dvoboj vodio maem ili pitoljima? Maem. Bilo je divno. Moj otac poznaje sve varke, a i jedan udarac za .koji je potrebno pravo onglerstvo, asne mi rijei..,. Onaj drugi se izvrsno branio. Bio je borac osrednje vrijednosti, ali okretan i izdrljiv. I... poginuo je? Svakako. Od onakvog se Udarca ne moe 6pasiti. Usred ela!... Florimond se okretao na svom leaju i oi su mu plam t jele. Ah! Nema do maa! To je plemiko oruje U ovoj zemlji seljaina vie se i ne zna za ma. Biju se toljagom, sjekiricom kao Indijanci, ili pukom kao plaenici. Ma ne smije pasti u zaborav. On je oru je plemenitih dua!... Oh, da jednom mogu postati rogonja, pa priutiti sebi poteni dvoboj!... 462 LXI Kad se oporavio od napora, Florimond se jednog-dana popne na tavan te u velikoj tajnosti odabere jednu trbuastu bundevu, zlatnu poput sunca. Svojim dobro naotrenim noem izdubi u njoj oi, nos i iroko nasmijana usta. Nainivi odozgo ctvor, on isprazni mesnati dio ploda i stavi unutra svijeu. Svoje djelo sakrije zatim u jedan kut. A Boi nije bio daleko. Trebalo je upriliiti sveanost. Odredili su a td bude na Bogojavljenje.

Kako je ono slijedilo odmah nakon boine pobo-nosti, obiaj je zahtijevao da sve plane radou na Tri Kralja. Tada je trebalo prirediti gozbu, izabrati i okruniti sretnog vladara jedne jedine veeri, a po uzoru na sveta tri kralja, izmijeniti meusobno i poklone. Imajui to u vidu, svak se natjecao da pokae to vie dosjetljivosti. Elvira ode na rub ume da nabere granja boi-kovine s crvenim bobicama. Nije to bio lak posao razdvajati ih od grmlja pa onda nasjei dovoljno grana. S njom je poao i Octave Malaprade da joj pomor-gne. A pomogao joj je i da ih sloi u tri velika muara za topljenje kovina, to su ih za tu priliku posui dili iz radionice. Ve na prvi pogled djelovali su vrlo efektno, a kad su se odmakli da vide kako se sve to doima u cjelini, divei se sjajnom liu s crvenim blistavim perlama to. je odskakalo od tamne podloge 46$ na krajevima stola, oni se pogledaju i nasmijee jedno drugom, proeti spokojnom i krotkom sreom. Kao da je u njih ula sva radost i mir pravih bo-inih dana, oni su se bojaljivo drali za ruke. Uostalom, neto se od povratka grofova s njegova puta na sjever bilo izmijenilo, tanije odonda kad su vidjeli kako ga Anelika grli i pred njim klei upirui u nj pogled koji oni nikada nee zaboraviti. Kad bi se moglo ljubiti kao to se ljubi njih dvoje, isplatilo bi se oeniti... da, isplatilo bi se, rekao je malo kasnije stari Maoollet odmahujui glavom. I svi su oko njega potvrdno kimali glavom i izvlaili dimove iz svojih lula. Otkrili su da velika ljubav zaista moe postojati. Dakako, ne za njih, nesretnike. Nju oni nikada nee stresti. Ali ona postoji.,. I moe da uljepa ivot, navede na sanjarenje.. A osjetili su i to da vie ne ovise o jednom voi, nego da su pod umirujuom zatitom jednog branog para. Tako je djetinjastoj potrebi za sigurnosti, koju su mnogi sauvali jo od kukavnog djetinjstva, bilo sada udovoljeno. Takva je, eto, bila boina atmosfera. I ma kakvo iskuenje da je nailo, ono im se inilo lakim jer su mu se suprotstavljali s veseljem. Bili su spremni da se smiju za svaku sitnicu. Zaticali su sebe kako pjevue ili zviduu neku staru pjesmu. Vjeitu kukuruznu kau i sueno meso gutali su Za vrijeme obroka s radou i aljivim upadicama, a ivahnost su podravali uvijek pristojni razgovori Svi su bili dobri prijatelji i drugovi, razumijevali su se i tiskali jedno uz drugo. I nek dou samo oni koji bi htjeli da meu njih unesu svau!...

Veera se spremala u velikoj tajnosti Prijatni mirisi ve su poeli da drakaju nosnice Svakome treba odati poast prema njegovu rangu, zato e se najprije pojaviti hiljadu i jedno ukus464 no jelo od milostivog gospodina odojka, koji je konano zaklan. rtveni dan poprimio je gotovo antiku dostojanstvenost, pa je bilo vrijedno razmisliti o znaenju koje je u starinska vremena imala prozaina operacija pustiti svinji krv". Toj je ivotinji dao prednost neki bog koji je htio da ljudima bude prijatelj, a kad se nvai da je u njoj sve jestivo i prijatno, oito je da joj se ne odaje duno priznanje. Zauzvrat, pojeli su odmah noge, glavu i iznutrice, pripremljene na razne naine, a najbolje dijelove ostavili su za veernju gozbu. Uz to, Nicolas Per-rot se bio vratio s juga, te je njegov dobroudni i prijateljski lik sam po sebi predstavljao neprocjenjiv poklon. Priao je o maloj trgovini u kojoj se snabdio. a vodi je neki utljivi i nepokorni Holananin sa svoja dva engleska pomonika. Smjestio se na otoku us-rijed rijeke Kennebeca, koja da da je u ovo doba siva kao zmija i valja sa sobom gromade leda. Donio je odanle eera, soli, peninog brana, suncokretovog i fokinog ulja, suhih ljiva, graka, suenih bundeva, pokrivaa, tri presvlake lanenih plahta te vunene tkanine za odjeu. Sve je to prenic na kolicima koja su miljama gurali on i njegov Pa-nis. Anelika zakljua dragocjene namirnice u sanduk to ga je za njene potrebe dao izraditi Joffrej de Pevrac, a nalazio se u njihovoj sobi. Ustajala je ponekad i nou da provjeri je li evs na mjestu. Gospoa Jonas htjela je da ispee unku u tijestu. Raspravljali su o tome da li da penino brano, koje je Anelika drala skriveno, potroe u tu svrhu ili da od njega radije umijese tradicionalni kola. Bude odlueno da se umijesi kola u koji e s sakriti zrno boba u trenutku kada obredni drijet bude odluivao tko e te noi biti kralj. 46! A unka, to e se zarumenjeti i zamirisati o sjemenki borovice, bit e sasvim dovoljna. M Anelika u novom svijetu Zasukavi rukave na svojim snanim rukama, Anelika sama uvalja tijesto za kola, s malo soli, pivskog kvasca i svinjske masti. Nikada je od njenog djetinjstva nije toliko veselilo 8 zabavljalo spremanje za doek blagdana.

Tijesto, prijateljska i poznata joj tvar jo od vremena kad je vodila gostionicu ka Crvenoj maski, bilo je posluno pod njenim prstima. Sjeni pjesnika Crot-tea, gazde Bourgusa, Flipota i Linota vrzle su se oko nje. Ovdje je vie nita nee moi zadesiti. Bila je zatiena od svega. Od svega... Daleko, daleko, tako daleko u umi. Zastala je oslukujui sa smijekom nee li to naruiti duboku tiinu snijega koji ih je sa svih strana pritisnuo. A ispunilo se i ono o emu je odavna esto sanjala: kako sprema kolae, dok djeca diu prema njoj svoje nosie. Djeca su paljivo pratila svaki njen pokret i kolutala svojim blistavim oima. Vikala su: Bravo!" svaki put kad bi drveni valjak pod Anelikinim prstima snanije pritisnuo tijesto i razvukao njegov blijedi kolut malo dalje na glatkom stolu, pa list postajao sve laki i tanji irei uokolo fini, topli i opojni miris pekarnice. U zaguljivo toploj dvorani, im bi ma i naas prestala da ga mijesi, tijesto se nadizalo i poprimalo skladne i ugodne oblike. Anelika je dopustila djeci da ostanu i sudjeluju u spremanju kolaa. Plazei jezik, Honorina iara veliki meki kolut brojnim rombovima i kvadratiima a Barthelemv ga premaze suncokretovim uljem jer je Anelika primijetila da ulje ovoga cvijeta daje pri peenju sjajnu zlaanu boju, bar isto toliko privlanu kao i uobiajeni umanjci od jaja kojih ovdje nije bilo. Najzad, Thomas svojim nedunim prsti-em utisne u nj i zrno boba. Neprestano praena svojim oporom djece, kojemu se bez lanog stida prik466 ljuie Florimond i Cantor, Anelika uvue kola u upljinu napravljenu u tu svrhu izmeu dvaju arita na velikom ognjitu. To je bila najbolja pe kojom se ikada sluila. U njoj su izvrsno uspijevala peenja i nikada nita nije zagorjelo. Djecu su zaduili da odravaju vatru i ona su s uitkom udisala mirisave pare koje su ubrzo stale da prodiru kroz pukotine eljeznih vrataca. Ipak ih je otjerala kad je doao trenutak da se kola izvadi iz pei: iznenaenje bogojavljenske veeri moralo je ostati potpuno. Kliui od zadovoljstva i nestrpljenja zavukli su se u mrani podrum pod hridinom, u kojemu je toga dana Jacques Vignot vario pivo. Zna, Jacques, mi ne smijemo da vidimo kola... Moe zamisliti kako e sve biti lijepo!... Kola je velik kao sunce... A zaista je takav i bio: velik i sjajan kao sunce, sa tamnozlatnim preli vima od kojih se jo vie isticao mozaik od nabreklih kvadratia. Ukratko, remek-djelo!

Anelika ga poloi novrh piramide napravljene od jedne reetke ukraene boikovinom i trima kolok-vintama raskonih boja: zeleno-zlatne, vatrene i bli-jedoute. Postavljen tako nasred stola, taj ukras, u cjelini, nije bio moda onako elegantan ni bogat kao oni to ih je gospoa du Plessis-Belliere metala meu blistavi pribor dok je primala goste u svojoj palai Beautreillis, ali se doimao zaista dostojanstveno. A stol je bio prekriven bijelim stolnjakom koji je dopirao sve do poda. Za tu priliku zatraili su dvije plahte iz spavaonice i tako ih dobro izglaali da se nisu vidjela mjesta na kojima su bile presavijene. Nekoliko sati prije sveane veeri sve su ivo sabili u radionicu, na tavane, pa ak i u konjunicu. Eloi Macollet pozvao je djecu u svoju kolibu ne bi li postali malo strpljiviji. To je udvostruilo njihovu radost jer je Macolletovo skrovite bilo tajanw 467 stveno mjesto koje su ivo eljeli upoznati, a nikada im se nije dozvoljavalo da u nj uu. Kad su ih kasnije, a ve je bila no, dozvali du-vanjem u rog i zvrjanjem klepki, koje su okretali Florimond i Cantor, oni pohitaju trkom, klizei i padajui po smrznutom snijegu. Na pragu, zastanu ta djeca sa Srebrnog jezera, zanijeta i udivljena kao i sva djeca na svijetu. Oh!... Dvorana je blistala od hiljadu svjetala, a stol u sredini izgledao je pretrpan zlatom i draguljima, I ne zna se da li im je vea radost bila sve to gledati, Di udisati zamamljiv miris prene krvavice i slatkia. Zastala su na pragu tri palia sa Srebrnog jezera, a oi su im sjajile na njihovim od zime pocr-venjelim licima. Honorina u tom asu nije vie bila djevojica Sto nesvjesno na sebi nosi ig sramote. Djearci protestanti zaboravili su neshvatljive tragedije koje su ih otrgle od njihove rodne zemlje Francuske i uinile od njih siroad. Te boine veeri djeca su proivljavala trenutak nepomuene sree. Valjalo ih je uzeti za ruke da konano priu. Na stolu, s obiju strana monumentalnog i neobinog stalka na kojemu je bio kola, krilile su se dvije ptice kojima nije nedostajalo ni jedno jedino pero. Malaprade, tvorac toga remek-djela, umijesio ih je od patete i komadia dimljene divljai, ali perje nije bilo sasvim njihovo. Morao ga je posuivati i od drugih vrsta njihove krilate sabrae.

Ali efekt je bio uzbudljiv. Neka su pera bila crvena i plava, pomijeSana e bijelim i crnima, neka im u obliku kukmice strila na glavicama, a druga su se poput lepeze irila na njihovu repu stvorivi tako dvije ptice neke mitske vrste utoliko impresivnije to je ona bila nepoznata.

Njihovi prirodni kljunovi bili su posuti zlatnim prahom i dreavo su se iskrili, a oi napravljene od komadia crnog jantara. Octave Malaprade je kimao glavom i zadovoljno se smjekao. Ne sjea se da je ikad tako vjeto doarao pravu divlja dok je u Bordou posluivao svoje goste. Raskone ptice poivale su na leaju od mirisavih tikvica i epurile se na dvama posluavnicima tamnocrvene boje od koje su izgledale jos raskonije. Pa i veliki tanjuri to su stajali pred svakim uzvanikom bili su isto tako crvene boje koja se prelijevala u svim nijansama, sve do one koju ima vatra to se gasi. Taj neobini servis od fajanse izradili su rudari u svojoj peini. Bio je to poklon Vulkanovih slubenika. Neki od njih pravili su ih od gline, a emajl su dobivali od olovnog oksida, po receptu Joffrev de Pey-raca. Drugi su ih, po vlastitim crteima, ukraavali bogojavljenskim motivima i stavljali da se peku u pei za proiavanje zlata, u kojoj su Kuassi-Ba i Overnjanin Clovis odravali vatru svojim mjehovi-ma. Sada su tanjuri blistali na bijelom stolnjaku, a pored svakoga stajala je neto skromnija zdjelica od bijela drveta za kruh i kositrena plitica iz koje se naoglo grickati ljenjake, bombone i suho voe. A Florimond je bio tvorac dviju velikih zdjela za juhu, s ruicama u obliku vuje glave. Gospoa Manigault nije morala aliti to je ostala bez svojih Palissvja*. I tako, na itavu tom dugom stolu nije bilo praznog mjesta. Na jednom kraju stola puio se pladanj crnih krvavica, a na drugom bijelih. Malo po strani, morali su na jedan stoli za posluivanje poloiti ae i posude iz kojih e se piti, a na drvenim potpornjima ustoliile se tri bavice: * PaUssy Bernard: tvorac francuske keramike.

468 469

Jedna s bordoskim vinom to ga je donio Nicolas Per-rot, druga rakijom i trea s rumom. Na drugom, niem stolu bili su naslagani pokloni koje e jednodnevni kralj odmah sada razdijeliti. A s grede, za koju ju je objesio Florimond sta-vivi u nju upaljenu svijeu, veselo se i iroko smijala izdubena tikva. On je predstavi djed: Miss Pumkin!... LXII Zrno boba dobio je Barthelemv. Za kraljicu je izabrao Honorinu. Florimondovoj ruci koja se zavukla pod bijeli ubrus da bira komade kolaa moda je pomogao i sluaj. No emu sada ta sumnja? Sluaj je bio dosta dobar pomaga i udovoljio je svaijoj elji kad je prednost dao djetinstvu. Anelika se radovala zbog Barthelemvja. On je bio vrlo mio. Uvijek je gledao pomalo razroko i pramen kose uporno mu je padao na oi. Crven od radosti, primi on iz ruku grofa de Pey-raca dragocjenu srebrnu krunu, a drugu sam poloi na elo Honorini koja je sva pocrvenjela od uzbuenja te se inilo kao da se za trenutak pita da li da nasilno zbaci taj znak dosadne kraljevske asti. Ali ponos i zadovoljstvo bili su jai. Uzdigli su malo njihova sjedita te pni zavlada-6e jedno pored drugog na elu sveano prostrtog stola. Krune od ista srebra blistale su na njihovim nevinim glavama. Honorini se niz leda prosula kosa kao bakarni plat koji je i sam izgledao od skupocjenog metala, pa je svojim kraljevskim dranjem i skladnom uspravnom glavom na okruglu i bijelu vratu bila zaista lijepa. Honorina je bila tako sretna i toliko proeta veliinom svoje uloge da je drala kako bi bilo ispod njenog dostojanstva uputiti pogled majci. Radost je

470 471 oko nje stvarala kao neku aureolu, a komplimenti, smijeh i ale obavijale su je poput tamjana.

Svaki put kad bi ustima prinijela au, svi su vikali: Kraljica pije! Kraljica pije!" Anelika s nje nije skidala oiju. itave je veeri neprestano mislila kako sve ono to je nekad pretrpjela nema nikakve vanosti u poreenju sa sreom ovoga djeteta. Nije mogla da od nje odvoji pogled, toliko ju je nalazila lijepom. Svak se te veeri bio dotjerao, a neki su, kao gospodin Jonas, Porguani, Don Alvarez natakli elegantne perike. Odakle su ih samo izvukli?... Grof de Pevrac je obukao tamnocrveno odijelo koje je nosio na dan sukoba s Irokezima na breuljku Katarunk. Tu sveanu odjeu bio je ponio sa sobom na leima a isto tako i ipkanu kravatu i oruk-vice. U stvari, bio je to jedini njegov kostim, i stajao mu je sloen u sanduku. Inae je nosio posuenu odjeu koju mu je ponajvie ustupao Porguani jer su bili istoga rasta. Premda je bio naviknut na svoju posebnu, vrlo rafiniranu eleganciju i stalno je odravao na razliitim dunostima koje je obavljao, ini se da se nije ustruavao nositi odjeu od koe i grubog sukna. Ali veeras, po onoj plemikoj odjei, Anelika opet otkrije njegovu izvanrednu dostojanstvenost. Bio je to utljiv i moan vladar. Kao da se vratio iz carstva mrtvih. Pod njegovim eirom od grimizne svile, zakienim perima, kosa to mu je padala niz ramena bila je uvijek gusta i crna, osim na opaljenim sljepooicama gdje je imala odsjev srebra. A Anelika je na svoju haljinu stavila ovratnik od ipke i vjeto poeljala kosu, svoj jedini nakit. 472 S onih nekoliko pera i broem to joj ga je posudila gospoa Jonas, mogla se pojaviti i u Versaillesu. Dame su vrile meusobne zamjene. Gospoa Jonas imala je lijepu satensku maramu crveno-zelene boje i naunice svoje neakinje, koje ova nije htjela staviti jer je nosila crninu. Elvira je obukla Anelikinu svijetlosivu haljinu biserne boje i uz njenu pomo predivno se poeljala. Gospodin Jonas je za svoj crni plitki eir zatakao srebrnu kopu, skinutu s cipela koje vie nije nosio, a druga je kopa posluila Elviri kao bro. I tako redom, sve do okretnog i ivahnog starca Eloi Macolleta, koga nitko nije prepoznao kad se pojavio s napudranom perikom, i kojemu su bijeli uvojci virili iz okrugla eira od prvoklasne dabrovine, obrubljenog zlatnom trakom. Nosio je redengot, prsluk s cvijetiima i abo od ipaka. Mi smo mu pomogli da se obue, rekoe djeca.

Nije teko zamisliti kako su se odvijale te pripreme u zatvorenom vigvamu starog trgovca. No ako je i liilo na udo, rezultat je bio oit. Eloi je zauzeo mjesto, praen povicima divljenja i pljeskom. Pijuckao je vino napola zatvorenih oiju i mislio to bi rekla njegova mlada snaha da ga vidi na gozbi, ovako sveano odjevenog. Najzad, svatko je bio zadovoljan svojom osobom, tim vie to je bila potrebna zaista ogromna domi-ljenost da bi ovjek poprimio civiliziran izgled. I valja priznati, ma tko da je te snjene noi banuo na prag, bio bi zaista zadivljen pred tim drutvom okupljenim oko stola u ovoj umskoj zabiti. Zaslijepljen bujicom svjetla, muzikom, pjesmom, bunim smijehom i otmjenou, bio bi povjerovao da je rtva jedne od onih legendarnih vizija iz bajki, koje ieznlr im stade ruditi zora. Kao sinovi zemskog vlastelina, Florimond i Can-tor starali su se za posluivanje kod stola a pomagao im je Yann koji je', prije nego se pridruio gusarima, bio sobar kod jednog mornarikog oficira. 473 Ne zaboravljajmo da sam ja francuskom kralju bio kod stola pa, govorio je Florimond nosei po pet tanjura odjednom. Pustolovan ivot nije mogao da izbrie reflekse koje je stekao munim e-grtovanjem. Zauujuom vjetinom rainjao je guske i rezao unku, oponaajui gospodina Duchesnea (Dien) i visoke oficire koji su se starali za kraljevu kuhinju. Poveo se razgovor i o velikom Luju XIV, o Versaillesu i njegovoj raskoi, to je oduevljavalo prisutne kanadske Francuze a impresioniralo Engleze i panjolce. Cantor je posluivao piem. Najprije vinom, zatim rakijom i rumom kako bi se probavila sva ta tiranljiva jela. S obzirom na njihovu oskudnu ishranu bila je to prava gozba. Na sutranjicu nije vrijedilo misliti. Odjednom uzme rije Sam Holton. Stade da evocira svoje djeatvo u jednoj sklepanoj daari u za-livu Sacoo, u Novoj Engleskoj. Svaki dan se jela je-mena kaa i bakalar, ali za Boi se klala svinja, a majka bi odnekud izvukla i borovnice. Zatim bi krenuli u meeting-house", crkvu udaljenu etiri milje, mukarci s pukama sa strane, a ene i djeca u sredini. U prolazu, pridruivali su im se i susjedi. Hodajui hladnom umom, pjevali su crkvene pjesme. Jednog jutra, kad su se vraali sa slube boje, is-krsnuli su Abenakisi i poklali sve osim desetgodi-njeg Sama koji se hitro bio uzverao navrh jedne jele. Nakon toga, dovukao se do Springfielda cvokoui zubima. Odonda nije u njegovu ivotu bilo Boia koji bi bio vrijedan sjeanja, osim ovoga to ga danas provodi u Wapassouu.

Sve je to Sam Holton ispriao na francuskom jeziku, vrlo korektno i gotovo pjesniki. A to je bio i bogojavljenski poklon okupljenom drutvu koje ga je pobono i s udivljenjem slualo, usprkos traginom svretku njegove prie. Svatko je irrfao utisak da je prisustvovao jednom od udesa kojima boina vremena obiluju. 474 Poto su estitali i toplo zahvalili pripovjedau, poelo je dijeljenje poklona, a i to je bio jo jedan povod veselju. Tko je izrezbario te drvene deje igrake?... Za Thomasa mlin, za Barthelemvja igru, a za Honorinu lutku jako rumenih obraza. Tijelo i udovi bili su joj od kukuruzove slame, a imala je svilenu haljinu izvezenu vrlo efektnim crvenim voriima. Anelika je vidjela kad je Elvira ivala tu haljinicu. Gdje 11 je samo pronala potrebnu svilu i saten? Anelika joj se nasmijei, a to isto uradi ona Yan-nu, Cantoru i starom Eloju zbog vjetog rukovanja dlijetom i anonimnosti kojom su popratili svoj rad. Isto tako su s Florimondovom pomoi, a po An-elikinu nagovoru, istesali ahovske figure i plou od dvobojnog drveta, te plou, pione i roi od kore za igru dame i triktraka. Tako je bila osigurana zabava u dugim zimskim veerima. A bilo je i mnogo drugih neoekivanih stvari, koje kao da su iskrsle pod udarcem arobnog tapia. Mali kralj i njegova kraljica vrlo ponosno su izvikivali imena koja bi im doapnula Elvira, Yann ili Jacques Vignot, a Florimond je stalno trkarao dostavljajui poklon onome komu je bio namijenjen. Anelika je dobila dva para fino podstavljenih rukavica da joj tite ruke u radu. U srebrnoj kutijici nala je napolitansku kameju, a prikazivala je profil boginje snjenobijelog lika na ruiastocrvenoj pozadini. Znaajno je pogledala Cantora. Znala je da je tu kameju uvao kao talisman, jo od djetinjstva koje je proveo na Sredozemlju. Sada se od njega odvojio samo da njoj priini zadovoljstvo. Srebrnu kutijicu i kraljevske krune iskovao sam ja, ree Florimond poneto ljubomoran na uzbudljiv pogled, upuen njegovu mlaemu bratu. Iako je ve bio odrastao, nije mu bilo mrsko kad je majka i njega izljubila. Honorina je sumnjiavo razgledala svoju lutku. Nikada nije pokazivala naroitog smisla za enske 475

Igre. Anelika se bojala da e doi do loma koji bi povrijedio tvorce toga djela, u koje su unijeli toliko ljubavi. Ali, kao da je sve razumjela, Honorina poslije nekoliko trenutaka razmiljanja uzme lutku u krilo, te se svi nasmiju, dok se Aneliki ote uzdah olak-anja. Drugom rukom Honorina je prebrojavala mnogobrojne dragocjenosti to e se uskoro pridruiti onima kojih je ve bila puna njena omiljena kutija, donesena iz La Rochellea. Oduevljavala se ogrlicom od perla to ih je za nju nanizala majka. Namatala ih je oko ruku i vrata i kitila njima krunu sebi i svom malom ortaku. U jednoj srebrnoj bombonijeri nae jo i slatkie koje je Anelika napravila od mljevenih oraha S meda to ga je ljubomorno uvala. Meu tim poklonima punim ljubavi bilo je mnogo srebrnih predmeta, a vjete su ih ruke potajno izraivale u kovanici, i to od kovine ija se rudaa tamo kopala. Mineralno bogatstvo Wapassoua poelo je da izlazi iz svog skrovita i da blista u svojoj istoi! ... Kad su usklici divljenja presahli, podsjete grofa de Peyraca da je bio najavio dva iznenaenja". Valja priznati da bi prvom od njih samo drevni Mediteranci mogli pravilno prosuditi vrijednost. Bila je to kesica kave u prahu. Prolomi se buno hura! pomijeano s protestima protivnika te tamne smjese. Kako se ovjek moe oblizavati na takvo gorko blato? govorili su Englezi i Kanaani, prvi put u neemu sloni. Blago reeno, mora da je barbarskog porijekla kao to su Turci. Naprotiv, pristae toga rajskog napitka napustie svoja mjesta i okupie se oko grofa kako im nita ne bi izmaklo u njegovu pripremanju. Dok je Kuassi-Ba nosio bakreni posluavnik sa dezvom i alicama, spaenim 'iz tolikih nesrea u kojima su po Anelikinu sudu nestali, grof je drugima dijelio pletenice najkvalitetnijeg virinskog duhana. 478 Florimond razdijeli lule i donese erave Ls pretrpanih pei. On nije bio za kavu. Vie je volio okoladu, rekao je namignuvi sauesniki Aneliki. A Cantor je bez ustruavanja srkao mirisnu kavu koja ga je podsjetila na burno djetinjstvo, provedeno s ocem na Mediteranu, na pristanita i borbe, te na Palermo gdje se kolovao kod jezuita, u sjeni drevnih damija i normanskih palaa. A klicala je i Anelika i pljeskala od veselja. Moda je njeno radovanje kavi bilo i djetinjasto, no -injenica je da su joj oi zasjale i lice se ozarilo zadovoljstvom kad je mu objavio tu novost.

S Cantorom, Enricom Enzijem, Porguanijem, panjolcima i Peruancima bilo je poprilino onih koji su se okupili oko grofa de Pevraca. Sjea li se onoga starog Turina na Kretl to je udesno kuhao kavu?... ree Pevrae Enziju. Anelika je udisala opojnu aromu i svaki put, u privienjima plaviasta dima, ugledala Kretu i karnevalske siluete s turbanima i dugim haljama. A tada bi oivjeli i muni doivljaji, duboko u njoj usaeni: najprije strah, a zatim zanosni osjeaj' olakanja, uz mukarca koji ju je.upravo otkupio... Ona srkne vruu kavu. Da, gospodine Rescatore; bili ste to vi!... Kako da to nisam pogodila? Pro-klinjala je ironiju sudbine koja se s njom poigrJa. Ljutio si se na me, zar ne, to te nisam prepo znala? apne ona naginjui se k njemu. I stisnuti tako jedno uz drugo, na kraju dugoga stola, izgubljeni u dubokoj umi Novoga svijeta, oni su se njeno gledali i mislili kako je i ovako sve <lobro. 477 Lxm Neki od vas znaju to e sada uslijediti ree grof de Pevrac ustajui. Za druge e to zaista biti iznenaenje. No svi ete, mislim, osjetiti istu radost jer ste je svi i zasluili. Talijan Porguani i Clovis bili su otili u radionicu. Kad su iz mraka izronili s drvenim nosilima, vidjelo se kako su im od teka tereta na njima nabrekle miice. Neto je na nosilima blago svjetlucalo. Svi su prili i ugledali nekakvu teku kladu iz koje je izbijala tajanstvena svjetlost, daleka i hladna. Dva nosaa poloe nosila na kraj stola, ispred Pevraca. Bilo je to zlato. Ta klada na nosilima bila je napravljena od mnogo naslaganih zlatnih poluga. Grof uzme jednu i podigne je prema svjetlu mnogobrojnih svijea. Evo ploda naega truda. Ovih posljednjih zimskih mjeseci ivo smo radili na ienju rudae iskopane za vrijeme ljeta. Svaka ipka istoga zlata tei tri livre ili 1.700 unca.* Ove bogojavljenske veeri uraunat u svakomu od vas prvi dio dobiti. Rezultat je nadmaio nae oekivanje. Promislite da naa proizvodnja zlata vrijedi ukupno 150.000 livara, znai vie od itavog godinjeg budeta Kanade. To je dakle znaajan rezultat. Sjetite se da su prolog Prevodioci se nisu uputali u provjeravanje tacnih odnosa Izmeu Uvre i unce koje se u tekstu pojavljuju na nekoliko mjesta. 478

stoljea Medici, najbogatija porodica na svijetu, imalr u svojim blagajnama tek 100 zlatnih livri. Za nepune dvije godine mi smo iz zemlje izvadili polovinu vie. Slijedee godine, kada nae utvrenje bude proireno,, kad nam Kennebecom doplove unovaeni plaenici, topovi, ive moi emo se u miru dati na posao pa e nam proizvodnja jo porasti. Prema ugovoru koji smo potpisali, jedna etvrtina te proizvodnje redovito e se dijeliti svima vama, mojim prvim drugovima, i svakome e omoguiti da stvori vlastiti imetak. S ostatkom ja u moi da poboljam i uveam nae postaje, isplaujem najamnike, opremam nae lae itd. I taKo zdrueni snagom zlata i srebra, krupnog nuzgrednog proizvoda, postat emo moni. Poveat emo svoju flotu koja e se moi baviti trgovinom, a Gouldsboro je ve jedna od matinih luka. Otvorit emo poslovnice du Kennebeca i Penobscota. Otvorit emo nove radionice kojima e pojedinci moi postati vlasnici, budu li spremni na poetne tekoe dok se one ne ushodaju ... Maine, zemlja uma i rijeka, ali s obalama na oceanu bogatu ribom zemlja donedavno divlja i za koju su se bezuspjeno borili toliki narodi, Maine, zemlja skrivenog srebra i zlata, postat e nae kraljevstvo jer smo jedino mi otkrili tajnu njena bogatstva. 2alite li to ste poli sa mnom?... Ne!... Ne, monsinjore, zauju se promukli glasovi. Ali veina nije bila u stanju da ita izgovori. Kuassi-Ba zareda uokolo i pred svakoga svojom crnom rukom, rukom jednog od Tri Kralja, poloi po-zlatnu ipku. Jedva su se usuivali da je dodirnu. Njihove oci, zamuene malo od alkohola i duhanskog dima, upiljile su se u blagi odsjaj i vie nisu mogle da se od njega odvoje. U blistanju zlata, kao-u kristalnoj kugli gatalinki, mogli su ugledati ostva479renje svojih starih, najskrivenijih snova i neostvarivih ambicija. A Aneliku obuze strah. Zlato kvari. Ono je ve jedanput prouzrokovalo unitenje njene sree. Nee li ti ljudi izgubiti glavu od ovoga blistavog bogatstva? Ona pogleda svoga mua. Bio je kao maioniar koji promatra ljudske strasti poto ih je sam izazvao. Hoe li ga razoarati oni koje je svagdanjim trudom uinio sebi slinima. Hoe li oni podlei nepromiljenim mitovima, koji kao da prate ljudski rod od njegovih iskonskih poetaka?

Ona osjeti neku potitenost koja pomuti radost to ju je maloas osjeala. Zlato! Uvijek zlato! promrsi. Ja se bo jim. U njegovo ime su vas nekad prokleli! On je pogleda poprijeko. Ne treba se bojati zlata i njegove moi ree. Nema na svijetu stvari koja bi ovjeka mo gla uniziti ako sam na to ne pristane. Ali ovjek bi elio da bude isti duh, slian Bogu, pa kad prosu uje koliko je ogrezao u materijalnosti, optuuje za to samu materiju. On nee da prihvati injenicu ka ko je njegovo bie zemaljsko ... Zato sad proklinje, sad oboava sve to ga na ovom svijetu oarava: zla to, enu, znanje, bogatstvo... umjesto da ih nastoji stei. U svakoj materiji stoluje duh, za onoga koji duh voli. Jacques Vignot, tesar, sumnjiavo je u ruci pre-tnetao svoju ipku zlata. Trenutano, ja ne traim nita doli da osta nem ovdje. Dovoljno je da imam osiguran posao i pred sobom nadu, i da mi za petama nisu panduri. No svejedno, ugodno je drati ovo u ruci. Dosta sam se napatio... Neete biti toliko'zbunjeni kad je u Bostonu pretvorite u zveee kude* Tada ete znati Sto da s njima radite ree Pevrac. Kesu punu kuda? ree drugi gledajui ga smeteno. 480

Dvije, pa i tri... ima ga i za hiljadu Hvara u tom komadu to ga drite u rukama. Ah, prijatelji, ala e biti gozbe, aenja pi em! povika tesar lupnuvi snano svoga susjeda po ramenu. Svi stanu da govore istovremeno, kujui planove i uputajui se u zamrene proraune, a u opem uzbuenju neprestano su dizali glas. Gospoa Jonas ustade da odnese tanjure. Drala je neprilinim to se tako lijepo zlato mijea s ostacima jela, ma kako ono bilo dobro. 1 Ona i njen mu primili su svaki po jednu ipku zlata, znai 3.400 unca. Elodija je dobila jednu za sebe i jednu za svoja dva sinia.

Stari Eloi zamahne svojom ipkom. Zbunili ste se, gospodine grofe. Ja ne spadam u vau druinu. Ja sam doao tek tako, i onda ostao. Meni nita ne dugujete. Ti si radnik koji je stigao u posljednji as, stari gusaru, odvrati Joffrev de Peyrac. Poznaje li svoje evanelje?... Da. E pa, razmisli o njemu i zadri ono to ti se daje. Kupit e novi amac i tr gujui dvije godine uz trampu, pokupit e sva krzna Zapada... Tvoji e konkurenti svisnuti od ljubo more ... Od zanosa, stari Kanaanin raskolai oi i stade glasno sanjariti, ve prikazujui nain kako e opustoiti rijeke u onoj zemlji gore". Pogledae se zatim zbunjeno, pa poto odrae povjerljiv dogovor, rekoe. to emo mi sa svim tim zlatom? Dok se ne raziemo svaki na svoju stranu i dok se ne vratimo u gradove, uvajte ga vi, gospodine grofe, koji se ne bojite zlata. Ono je za nas teret, i budemo li ga mo rali drati pod jastukom, neemo moi mirno spa vati. Neka bude tako ree Peyrac smijui se ali veeras ga, svakako, gledajte. To je vae djelo, i dar Boga koji je stvorio zemlju. 481 31 Anellka u novom svijetu LXIV Ba u tom trenutku uini se Aneliki da uje neko dozivanje. Nadjaavajui bune pjesme, akorde gitare i jednolinu melodiju kripave lutnje na kojoj je svirala gospoa Jonas, neki ju je glas dozivao. U pomo! U pomo!... Ali stvarno je to bilo nemogue, te ona odmah zakljui da je zov doao iz nje same. Gotovo istovremeno zau se lupa na vratima. Anelika naglo ustade. to vam je? Upita Joffrev zadravajui je rukom i udei se njenoj plahovitosti. Netko je kucao na vrata. Kucao?... Vi sanjate, draga. Pjevai prestanu pjevati i okrenu se prema njima. Sto se dogodilo?

 Netko je kucao. Kucao! prasne u smijeh Nicolas Perrot, za njega neuobiajenom slobodom koju je trebalo ispri ati jer je malo previe popio. Tko bi noas mogao da kuca na naa vrata? Po ovakvu vremenu jedino bi se duhovi i kanadski Francuzi usudili ostati na polju!.. . Zatim uute, ali u oima im se itala nesigurnost. Duhovi! Oni osjete koliko su kao ljudska bia usamljeni, zatrpani snijegom i zimom, kao u dnu kakve pukotine. Ledeni obru' divlje se oko njih stezao, te sada, kad je vatra malo oslabila, oni prozni smrtonosnu i prodornu hladnou koja se uporno zavlaila kroz najmanje pukotine. Zauju lagano ali stalno zavijanje sjeverca, koji je napolju raznosio smrznuti snijeg i salijetao ih kao zlokobnim inima. Znali su da se u ovo doba godine nitko nee usuditi da im dolazi. Tko bi to mogao kucati u ovoj ledenoj i vjetrovitoj noi? Duhovi! Aneliki se uini da ponovo uje lupu. ' Zar ne ujete? ree Anelika trgnuvi se opet. No zvukovi su joj sada izgledali manje jasni, a itajui na licima prisutnih potpunu nevjericu, stala se pitati nije li i sama rtva obmane. Ta uli bismo i mi... Sada i Jeffrev de Pevrac ustane i uputi se k vratima. uvaj se, oe! povie Florimond i zaleti se. I stigavi prije oca, on otvori prva vrata, zatim ue u predsoblje pa na kraju hodnika otvori i druga, ali s mukom, jer su se od snijega bila zaglavila. Odmah prodre hladnoa i vjetar s laganim vrtlogom suhog pria. Florimond zapne pitolj i odskoi u stranu. Izdaleka, Anelika i ostali primijete samo neku nejasnu svjetlost iz koje su se dizale perjanice eni-jega, raznoene vjetrom. Odjednom kroz oblake zatreptaju srebrnasti mjeseevi zraci i obsjaju ulazna vrata. Nema nikoga ree Florimond I uasno je hladno nadoda gurnuvi opet vratnicu. On se vrati u zajedniku odaju te zatvori i druga vrata. Svima laknu.

482 si 483 Pametnije je bilo osjeati se prijatno u ovoj rupi nego misliti na ono to se napolju dogaa! Val hladnoga zraka bio je prodro kao smrtonosna bujica i stao da razgoni ustajale oblake duhanskog dima, pa su jedni druge vidjeli samo kroz pramenove bjeliastih para, koji su vijugali i omatali se oko lica. Od iznenadnog silovitog propuha svjetiljke i vo-tanice su se bile priguile, a neke se i ugasile irei uokolo kolutove smrdljiva dima. Ja mislim, da su vam dobra vina malo uda rila u glavu ree Peyrac. I njegov glas rastjera nelagodnost. Kolebala se jedino Anelika. A ako netko umire u snijegu? daleko ili blizu, ne znam pomisli ona. Bojaljivo stade da gleda oko sebe i da prebrojava. Bia draga njenom srcu sva su bila tu, u sigurnosti, pod njenom zatitom. Joffrev de Pevrac je obujmi oko struka kao da je eli umiriti. S. nijemim pitanjem, nagne prema njoj svoje lice, no ona se odmakne. Zato to je malo pretjerala u dobrom jelu i zagrijala se izvrsnom kapljicom, sad e joj predbacivati da uje glasove". Ali iznenadni dogaaj obiljei praznovanju kraj. Djeca su ve napola spavala. Odnijeli su. ih u krevete zajedno s njihovim igrakama. Na stolac pored njih stavili su Mistress Pumpkin da ih uva svojim grimiznim, poneto jezovitim osmijehom. Dugo su se Barthelemv, Thomas i Honorina trudili da ostanu budni da vide nee li se osmijeh i oi Mistress Pumpkin ugasiti prije no to oni zaspe. No njihova borba ne potraja dugo i oni usnue u blagoj i prozirnoj svjetlosti arobne tikve. U Velikoj dvorani vrilo se raspremanje i odjednom je ljude obuzeo umor i elja da zaspe kao i-,' votihje. 184 Anelika je traila neki izgovor samo da izae napolje i malo pogleda uokolo. Ona ne bi bila mogla mirno spavati mislei neprestano na to kako

jedno ljudsko bie umire u snijegu, na samih nekoliko koraka od njihova doma. Izjavi da e konjima odnijeti nekoliko komadia eera, jer i oni zasluuju da ih se na bogojavljen-sko vee pogosti. Nitko nije na to obratio panju. Tim bolje! Ona navue debele konate dokolje-nice i postavljene izme, a preko lea prebaci ogrta podstavljen vujim krznom. Uz par debelih rukavica bit e to dovoljno za kratko zadravanje napolju. Pred spoljanjim vratima zatekne Eloju Macol-leta, koji je i sam preko praznike odjee bio navukao bundu i upalio fenjer s priguenim svjetlom. Vraate se kui? upita ga ona. Ne! Samo u vas malo ispratiti, gospoo, jer svakako hoete da vidite to se napolju dogaa. 485 LXV Svjetlo fenjera bilo je nepotrebno. Kad su jednom preli uzani prolaz koji se izmeu dva zida od smrznuta snijega penjao od kunog ulaza prema zaleenoj povrini dvorita, sve se jasno vidjelo jer je bila mjeseina. Nebom su jurili tmasti oblaci i s vremena na vrijeme sastLrali blistavi mjesec. Predveer, meutim, nebo se spustilo dosta nisko i poeo je padati snijeg. Kako je bilo hladno, napao je dobar pedalj suhog pria koji je pod nogama kripao. Kad su se pojavili napolju, stala ih je za lice bolno ujedati ledena praina, kao da je vjetar nosio sa sobom fine estice metala. Odjea im je brujala poput pijeska, a lice ih je peklo. Oborene glave i teturajui, uputili su se prema konjunici. Anelika je pogledom gutala okolicu kao da eli prodrijeti u mrane tajne ove izuzetno svijetle noi. Vidjelo se dosta daleko, do drugog kraja prvog jezera. Prekrit snjenim prahom to ga je vjetar strugao s povrine zemlje, krajolik kao da je izronio iz mutne iskriave pare u kojoj su se gubili njegovi obrisi. Bila je to dijamantna praina to se u svijetlom krugu vitlala oko vrhova drvea, vijencem krunila glavice breuljaka, podvlaila obale jezera na ijim se prostranim i od smrznuta snijega glatkim po186 vrinama zrcalio mjesec, pa je ono, vie no ikada ranije, zasluivalo ime srebrnog jezera.

Srdita pjesma satkana od neprekidnog fijuka i umorenja odzvanjala je ovim krajolikom, pritisnutim nou i surovosti sjevernjake zime. Iz Anelikinih oiju stale su da cure neugodne suze, koje su se odmah ledile i lijepile joj trepavice, dok se uzalud upinjala da ugleda ni sama ine zna to. Odjednom, na suprotnom kraju jezera promakne nekakva bijela avet, neka prozrana utvara koja je mahala rukama pa, poto se okrenula oko sebe, iezla jkao da su je progutali nesmiljeni vrtlozi vjetra. Zatim ih se zanjie jo nekoliko, a onda sve nestane. Mlada ena i starac stajali su preneraeno na vrhu uzvisine. Jeste li ovaj put vidjeli, jeste li vidjeli Eloi?. povie Anelika. Stari divljaar kimne glavom. To su duhovi, promrmlja... Pravo je rekao Nicolas Perrot: duhovi!... Po ovakvu vremenu samo se duhovi mogu zadravati napolju. Nije tako, vi buncate... ono su moda ljudi. Spopadne je kaalj, jer se guila od ledenog zraka koji joj je punio plua. Da bi se uli, morali su vikati i jedno drugom govoriti u uho. To su iva bia, kaem vam... i nisu daleko od smrti. Hitro se vrate u utvrenje. Njihove izjave izazovu veliku mete. Nitko nije pravo znao to treba poduzeti, a tome se i nije moglo nadati prije nego je prolo izvjesno vrijeme. Mukarci su se veinom ve bili napola razodjeli, pa su pipkajui u mraku navlaili hlae i ogrtali se kabanicama. Anelika ih je nastojala uvjeriti u ono to je opazila na kraju jezera, ali stari Macollet je tvrdoglavo ponavljao: 487 To su duhovi, kaem vam... Najzad, doga aju se i takve stvari... to se mene tie, nije mi prvi put da ih vidim. Ni meni! Ni meni! nadjaaju ga drugi gla sovi. Lupajui nogom i viui jae od njih, Anelika prekine bujicu pria o sablastima i njihovim pojavljivanjima, Dosta! Ovo su ivi ljudi, kaem vam! Jer ona vika koja se ula... A lupanje na vratima? ... Tako je! Ba ta vika i lupanje, gospoo! Ako su ono to ste ugledali nakraj jezera zaista ljudi, kako ste ih mogli uti ovdje, u zatvorenom prostoru

i na udaljenosti od jedne milje? Upravo je duhovima svojstveno da tumaraju, kucaju i plae ljude na boine dane ree ika Jonas diui sentenciozno prst. Ne preostaje nam drugo nego da se zatvorimo u kuu i da se pomo limo. Anelika prijee rukom preko ela koje joj je bilo tako hladno i neosjetljivo, kao da je od tvrda drva. to da misli... U to da vjeruje? Ako je ono to je ula i moglo biti halucinacija, ovo to je vidjela nikako!... Grof de Peyrac izae iz svoje sobe u koju se bio povukao. Sie niz onih nekoliko stepenica koje su s podija vodile u dvoranu i raspista se za uzrok uzbuenju. Neto smo vidjeli... onamo, na kraju jezera, objasni mu Anelika. Da, sablasti, potvrdi MacoUet... Sigurno su ono due iz istilita jer sam kroz njihova tijela vi dio umu. Anelika nije znala to da kae, ta i ona je imala utisak da su ona tijela bila providna. To su snjene pijavice gonjene vjetrom, ob jasni Pejrrac. No sada se Anelika i Macollet sloe: 488 Ne! Ne! bilo je to neto drugo. Joffrey de Pevrac je paljivo promatrao svoju enu. On opazi njen izgubljen pogled, kakav je ponekad imala kad bi joj u dui neto kopkalo. Tada je bivala nekako odsutna, zaokupljena jedino pitanjima koja nikada nije izricala, ve je za njih morala sama pronalaziti odgovor. Postepeno ju je upoznavao i vidio da je do krajnosti osjetljiva na. pojave koje, usprkos svojoj fizikalnoj odreenosti u svijetu materije, ipak ostaju neobjanjive. On je bio spreman da prizna mogunost prenoenja poruka i poziva preko nevidljivih valova jer se u toku svojih putovanja suoavao sa injenicama koje su zaista zbunjivale. Grof je stajao razmiljajui. I Nicolasa Perrota su spopale sumnje. On upre u Aneliku neodluan ali pronicav pogled kao i njegov zapovjednik te naglo ustane: Treba poi onamo! ree odluno. A onda e okreui lice prema Aneliki. I vi to elite, go

spoo, zar ne?... Kad je tako, krenimo!... Pa dobro ree Pevrac odluivi se. Naj zad, riskiramo jedino malo neugodnu etnju, a vi ete sebi umiriti savjest, zar ne, draga? Overnjanin Clovis usprotivi se, ivo maui rukama. Da trim za sablastima? To nikako! povie i zavue se pod pokrivae. I nevjernik se prekrsti nekoliko puta. Kod kue ostave i one to ih je muio praznovjeran, ali najzad i shvatljiv strah. U pratnji Nicolasa Perrota, dvaju panjolaca, Jacquesa Vignota, Florimonda i Cantora, Anelika i njen mu siu do jezera nosei fenjere. Drali su da je nepotrebno uznemiravati Porguanija koji je ve spavao u svom kuerku blizu radionice. Eloi Macollet slijedio ih je izdaleka i gunao stiui brojanice u depu svoga kaputa. 489 S vremena na vrijeme mjesec se sakrivao. Snijeg je bio tako tvrd da nije trebalo obuvati tapije. Grupica se zaputi desnom obalom jezera. Nije bilo ba lako hodati i svatko je utio. ulo se samo kripanje izama i mokasina po snijegu te promuklo i isprekidano disanje, pojaano ledenim zrakom. Zaustavili su se kad su stigli na kraj jezera. E pa... to je bilo ovdje ree Anelika gle dajui oko sebe. Sve je bilo tiho, tako sveano tiho da se njihov prijanji strah inilo bespredmetnim. Cak se i vjetar malo stiao i puhao samo pri zemlji, podiui snijeg i zabavljajui se da od njega pravi valie i brdaca, meka poput vatre. Ljeti, tu se ula huka vodopada to se rue iz jednog jezera u drugo. Ove zimske noi vladala je potpuna tiina i sve kao da je bilo skamenjeno, izuzev skladnog brujanja vjetra. Priavi malo blie, mogao si vidjeti kako se bljeskaju kaskade od skruena leda, kao da su kristalne djeve na orguljama. ^ Sve je izgledalo sumorno i pospano. Ponimo s pretragom, ree Peyrac. Udaljie se jedni od drugih i stadoe iz svojih fenjera bacati okrugli snop svjetla na okolno tlo. No snjeni je sag bio netaknut.

Ukoena od studeni, Anelika je bila spremna da prekori samu sebe. Kad sutra ustanu sasvim trijezni od pia, ona e se smijati vlastitoj ludoriji i morat e biti spremna da neko vrijeme trpi bockanja svoje okoline. A onda je odjednom ppet obuzme nemir i neka uporna elja da bezuvjetno neto nae, te ona stade da trai sudarajui se sa drveem i grm-ljem i spotiui se o jaruge. Malo kasnije opet se okupe i odlue da se upute natrag u utvrenje. 490 No Aneliki je bilo kao da je neka nevidljiva ruka i dalje vue natrag. Jo se nije odluila da napusti to mjesto, zato pusti da se drugi malo udalje. Zalila je to s njima nije poao Perrotov Indijanac Panis jer je imao njuh kao lovaki pas. Ali on se odvie bojao nonih duhova, te ga ni vlastiti gospodar ne bi uspio nagovoriti. Posljednji put Anelikine oi preu od obale jezera do ruba ume. Onamo Je nekakva gomila... U taj as pojavi se mjesec u itavoj svojoj raskoi. Uski snop srebrnih zraka klizne izmeu granja i okrzne snjeno brdace. Ona umalo da ne krikne. Svjetlost se razlila, stvorila nove oblike, opet istakla izbo&ie i ravnine itavog kraja, pa su se, kao u trenutnoj viziji, sada jasno ocrtavale siluete ljudskih bia. Ona je' vidjela, da vidjela, pod blagim krivuljama bijelog pokrova obris glave i lea. A nije li ono, onamo, neto kao opruena ruka?... Ona pojuri, a srce joj je udaralo. itav prostor opet je utonuo u polumrak. Na tom mjestu, pod snijegom su bile jo jedino stijene i nisko grmlje... Ona svejedno klekne i stade mahnito da razgre. Neto je nala, ni sama nije znala to, ali toga su se prihvaali njeni zgreni prsti, kako je postepeno, izvlaila. A nije bilo ni Ue, ni zemlja, ni to?... Ta to bi se moglo oekivati da e nai pod snijegom? ... Ona skine rukavicu kako bi bolje mogla opipati: bila je to TKANINA! Tada ona stade da vue, neprestano vue, i najzad se pojavi neto teko i ukoeno. Bila je to ljudska ruka. Razgrui dalje, oslobodi jedno rame, pa Gtav gornji dio tijela, dok je snijeg bez potekoa klizio na jednu i na drugu stranu. Naime, naslaga je bila tanka, ali ipak dovoljno debela da skrije tijelo ovjeka koji je na tom mjestu pao iscrpljen od umora. 491 Ona podigne svoj fenjer i rasvijetli oko sebe.

Bilo ih je jo. Sada je to jasno prozrela. Kako su samo mogli maloas proi tako blizu njih, a ipak ih ne vidjeti? Ona se opet dade na posao. Uspjeno oslobodi prvo tijelo i izvue ga izvan iblja hvatajui se grevito za njegovu od leda ukruenu odjeu svojim bolnim prstima. Od uzbuenja udahnula je tako naglo da ju je zapeklo u grlu. Vie nije imala snage za dozivanje. Sreom, zauje u blizini glas. To se grof bio vratio i zvao nju. Gdje ste? ... Tu sam! odvrati ona. Doite brzo. NASLA SAM IH! Za ljubav boju! povie on. Vidio je kako izlazi iz sjene drvea, napola nosei na leima neku nepominu crnu priliku. 492 LXVI izvukli su ih osmoricu. Nije ih bilo mogue ras-poznati pod sleenom korom njihovih kabanica i pokrivaa. Bih' su nepomini, ali tijela im se jo nisu bila ukoila. ivi su. Mora da su se sruili pred nepun sat, a pokrio ih je ve napadani snijeg to ga je raznosio vjetar. Tko su? upita Vignot. A to ti misli? odvrati Macollet. Cuo si to je kazao Perrot. Duhovi nisu. Mo gu biti jedino kanadski Francuzi, kad se u ovo doba godine etkaju pustinjom. Jedan jedini je bio ukoen kao drvo, onaj to ga je nosio Jacques Vignot. Teak ti je taj kao crknuto magare, gunao je Parianin vukui se putem. To ti nosi leinu, sinko! Nema sumnje. Jacques, prijatelju dragi, mrtvac ti je na leima!... Znoj mu se ledio na licu i stvarao ljepljivu masku. Premda je bio bezvjerac, Jacques Vignot zastade i sjeti se Isusa kako nosi kri. Ta bila je bogojavljenska no. No drukija od ostalih. U utvrenju, inilo se da u dvorani vie i nema mjesta. Bila je prepuna. Oni to su bili ostali kod

493 kue, gledali su uasnuto. Neprestano su stizali novi, a i spaeni i njihovi spasioci doimali su se avetinjski, onako osuti snijegom, s bradom i obrvama bijelim od inja. Sve sama smrznuta straila usplamtjelih oiju, koje kao da su u nekih jo pomirale u tminu carstva mrtvih. Jacques Vignot ispusti le na stol, pa ukoeno i ve tvrdo tijelo padne meu tanjure i onih nekoliko zalutalih sipki uz mukli' tropot. Bio je malaksao, siromaak. Puhao je kao dupin i tresao svojim pomo-drelim prstima. One nepokretne poloe na pod, a ostale posje-daju na klupe, jer se inilo da dolaze k sebi. Koliko se moglo razabrati promatrajui njihova, od mraza izblijedjela i poutjela lica, meu njima je bilo pet Evropejaca i tri uroenika. Evropejci su bili Francuzi, kako je i predviao Nicolas Perrot, i to svi bradati. S brada im se otapao led i sa zveketom razbijenog stakla padao na pod. Usnama im prinesu aicu rakije i oni stanu da piju. Disanje im postane duboko i muklo. Sreom, nisu proveli vie od dva sata u hladnoj noi, na snijegu koji im je tkao mrtvaki pokrov dok su nepomino tonuli u opasan san. Jedan je ipak bio mrtav, onaj to se nalazio na stolu. Nicolas Perrot prie, podigne malo vunenu kapuljau koja je mrtvacu skrivala lice i prigueno vikne: Gospode! Blaena Djevice!... Kakve li alosti!... a onda se prekrsti. Priu i ostali te, prepoznavd mrtvaca, ustuknu s priguenim uzvicima. Srce im ispuni uas i praznovjeran strah, jer su nagaali, dapae znali da je onaj, ije su od smrti ukoeno lice upravo vidjeli, umro ve davno, gotovo pred tri sedmice, gore, na obalama jezera Megantic. 194 Bio je to porunik de Pont-Briand!.. Svi se stanu okretati prema grofu de Peyracu. Ovaj prie, nabere obrve i zagleda se, bez uzbuenja, u blijedo, upalo lice i sklopljene oi. Zatim, prstom jo vie podigne kapuljau i pogleda zvejzda-stu rupicu na sljepoonici. Rana je, zbog hladnoe,, vrlo malo bila krvarila. On kimne glavom. Da, to je uistinu bio ovjek kojega je ubio iljkom svoga maa. Kao asnom protivniku, sam mu je bio zaklopio oi i one se vie nisu otvarale. Eto, sada je naprosto mrtvac, tri sedmice na ledu uuvani le to ga je Huron bio popeo na drvo i poloio meu granje. Tradicionalni je to

zimski ukop jer titi pokojnika od lisica i vukova, a kadi proljee oslobodi zemlju od snijega, iskopat e mu se raka. Ali mrtvac..., apne gospoa Jonas priginjui se k Anelki koja se uurbala oko vatre i podgrijevala juhu i meso. to?... Pa to je gospodin de Pont-Briand. Anelika se trgne i uspravi. Nalazila se pored povienog ognjita i pogledom je mogla da obuhvati itavu dvoranu. A ova je pruala neobian prizor sa svim onim osobama, koje su, zbijene oko stola, promatrale ukoeno tijelo, oprueno meu ostacima gozbe i ipkama zlata to je tamo i dalje blistalo. Da, porunik de Pont-Briand, ree snano ne ki nepoznati glas. Jedan od neznanaca teturajui ustane i pokae svoje blijedo lice, s jo vidljivim stranim oiljcima. Njegove irom otvorene i nepomine oi su plam-tjele. Da, Pont-Briand, kojega ste vi ubili i u ije ime zahtijevamo da se udovolji pravdi, gospodine de Peyrac. Joffrev ga je mirno promatrao. Odakle me poznajete, gospodine? 495 Ja sam grof de Lomenie de Chambord, ree glas. Zar me ne prepoznajete? Sreo sam vas u Katarunku. Nioolas Perrot, koji je bio odsutan kad je porunik de Pont-Briand doao u utvrenje, nije nita -shvaao, pa je samo buljio as u jedne, as u druge. Ne, to je nemogue, povie i nasrne na grofa de Peyraca uhvativi ga bez premiljanja za prsluk. Na tako neto ne bi se bio usudio, no ponijelo ga je silovito uzbuenje. Vi ste ubili toga ovjeka? Ali, on mi je bio prijatelj... gotovo brat I ba ste ga vi ubili!... Ne, to nije istina. Jest, istina je, ree iznemoglim glasom jedan od spaenih. Eto, kakva gospodara sluite, Nicolas! Nikada nee oklijevati da ubije kojega od vaih ze mljaka ako mu se to svidi..

Joffrev de Peyrac, koji je dotada ravnoduno stajao meu uzbuenim i zastraenim mnotvom, odjednom kao da plane srdbom, pogotovo kad je sreo smeteni pogled estitog Kanaanina Perrota. Da, ubio sam ga ja, ree muklim i priguenim glasom. Ali Nicolas Perrot je moj prijatelj. Ne poku avajte da ga od mene odvojite. Njegove crne oi planu munjom, postanu strane. Licemjeri! Licemjeri! Dobro znate zato sam I svi ga ubio. emu sada izigravate negodovanje? me optuujete za zloin. A samo sam branio svoju ismijanu ast!.. Zar u ilama nemate plemike krvi!... Ili moda ne znate da je taj ovjek udio za mojom enom... Doao je ak ovamo da je zavede, prisvoji, otme... Doao je pod moj vlastiti krov da mi je ukrade i vrijea... A ja sam to izdajstvo morao da prihvatim? Da njegov postupak i strasti ostavim nekanjene?... Kad je ve bio toliko lud da sve to poduzme, pravo je to je za svoju ludost i platio!... On je poginuo. I znajte, tko god se usudi da mi zavodi enu, upoznat e istu sudbinu, ma kojoj rasi ili naciji pripadao. Njegove rijei doeka grobna tiina. Pogled im prijee s grofa, koji se ponosno drao u svojoj krasnoj grimiznoj odjei, na onu koja je, malo iznad njih, stajala u treptavom svjetlu vatre, i oni primijete njenu izuzetnu ljepotu, blistavu aureolu njene kose i poput zelene vode sjajne zjene, u kojima se toga asa odraavao strah ... Osjealo se kako Francuzi koji je jo nisu poznavali drhte kao u nekom oku. Dama sa Srebrnog jezera bila je zaista tako lijepa kao to se o tome prialo! Njena prisutnost opinila je njihove uzbuene duhove pa su tupo stajali nekoliko trenutaka. Najzad, jedan od njih prijee rukom preko ela. Pravedni Boe! ree poluglasno. Kakvog li bezumnika! A onda e obraajui se Lomenieu: Imali ste pravo. Svakome je bilo poznato da je Pont-Briand bio zaljubljen u neznanku iz umske zabiti. Od toga je bio napola poludio... Nicolas Perrot obori glavu. Ako su se stvari tako odvijale, morali ste onako postupiti, monsinjore, Morali ste... Izvinjavam se za svoga prijatelja! On skine svoju krznenu kapu, obori glavu i s pijetetom stane pred mrtvaca.

Moe li se zamisliti strasniji i pretjeraniji soj nego to su ta Kanaani, govorio je u sebi Pevrac. U mislima ih je vidio kako jure po zimi, blijedi kao krpa, s ukoenim tijelom prijatelja kojega valja osvetiti... Sto vas jo vodi k meni, gospoo iz Nove Francuske! nastavi glasno i s gorinom. Htjeli ste da Katarunk bude spaljen?... E pa, i to se i dogodilo. Svoj ste cilj postigli. Htjeli ste da moje ime u Sje vernoj Americi bude zaboravljeno, ili da padnem pod udar vjeite mrnje Irokeza, ili da priem k vama pa da se zajedno borimo protiv njih. Ali, ti su vam planovi propali.

496 32 Anelika u novom svijetu 497 Gospodine, ja nikada nisam prekrio obea nje koje sam vam zadao u Katarunku, usprotivi se Lomenie. Ako niste vi, uradila su to vaa braa..: Randreuil i osobito jezuita, koji je bio na Kennebezu, a nije htio da prihvati sporazume to ste ih vi sklopili sa mnom, tuincem... Upravo je on vrio pritisak na Randreuila i Patswikette, a vlada Nove Francuske nije se toboe niim angairala u tom zloinu... Varate se. Iskrena je bila naa elja da sklo pimo s vama savez, a kao dokaz rei u vam da me je gospodin de Prouturac (Prutirak), im je saznao da ste na ivotu, hitno uputio k vama s porukom i novim prijedlogom. Tvrdite li da, naputajui Quebec, niste ovaj put imali prema meni neprijateljske namjere. Ne! Osim toga, malo nas je, vidite i sami. Grof baci pogled na etiri iscrpljena ovjeka i tri uroenika koji, usprkos ukazanoj njezi, kao da se nisu oporavili.

 Sto vam se dogodilo? Teko je objasniti, jer mi smo inae vi oni zimskim pohodima. Do Megantica sve je ilo dobro. No tamo smo naili na tragove vaeg dvoboja i tijelo ovog nesretnika. Otada nas je stalno pratio nekakav udes, a jo smo morali nositi i taj le... Bilo bi se reklo da neka ukletost pada na nas, to se vie pri bliavamo vama. Wapassou je zabranjeno mjesto. Nai su uroenici to znali, zato su se i bojali. Nekako su slabili, a i mi smo osjeali kako nam svakim danom sve vie ponestaje snage. Oni snaniji morali su nositi ostale. A vratiti se natrag bilo je nemogue jer bismo se izloili sigurnoj smrti. Preo-stajala nam je dakle jedina nada, da emo usprkos svemu stii do vae nastambe. Ali poslije napora kojemu smo se morali izloiti da pronaemo slapove, shrvao nas je umor i izgubili smo svijest 498 Nije dobio odgovora. 1 dalje je vladala pomalo muna atmosfera i kad su se stanovnici Wapassoua sjetili to ih je navelo da krenu u pomo zalutaJima, kimom im je prola jeza... . Kako ste nas uspjeli nai? ponovi jedan od Francuza nekako sumnjiavo. Zar ovo nije bogojavljenska no? odvrati Peyrac sa' zajedljivim osmijehom i zagleda se u njega nekako zagonetno. Stvari se ne odvijaju uvijek onako kako mi elimo, nastavi. Krenuli ste iz Quebeca, u to bih zai sta htio vjerovati, s namjerom da stignete k meni u potpunoj... neutralnosti, ako tako mogu da ka em. No uz put, potreseni smru svoga prijatelja, postali ste ratobomiji i zaeljeli osvetu. Ali zima je neprijatelj ljui od mene i najzad, sretni ste to ste naili na mene da vas od nje sauvam. Zaista se ini da svaki na susret mora uvijek biti popraen iz vjesnom dvolinosti. Moram li vas drati zaroblje nicima, taocima, s obzirom na osvetu koju ste mi pripremali, ili gostima, kakva je bila vaa prva na mjera? Jo jednom grupa Francuza kao da se posavje-tova pogledom a onda jedan od njih, naoit ovjek i nekako otmjeniji od drugih, uze rije.

 Dozvolite da se predstavim. Ja sam vojvoda d'Arreboust, gradonaelnik Quebeca i mogu samo da potvrdim rijei gospodina de Lomeniea. Zaista nas je gospodin guverner Frontenac uputio k vama s mi roljubivim namjerama. Naroito mu je bilo stalo do toga da vam predloi jedan novi plan kojim... Ali, o tome bismo mogli moda kasnije, ree jadni voj voda trljajui svoje ukoene prste kojima je opet stala da kola krv pa je od toga morao osjeati stra nu bol. On baci pogled na le kanadskog oficira koji, ve nagrizen ledom i vjetrom, onako baen meu ipke blistava zlata, kao da je na simbolian nain pruao sliku o prolaznosti ovozemaljskih dobara. 499 Kad se uvae okolnosti koje su vas natjerale da ubijete toga ovjeka, moramo zaista priznati da s vae strane nije bilo nikakva akta neprijateljstva prema Novoj Francuskoj, premda ne moemo a da ne poalimo toliku brutalnost. Gospodin de Lemenie i ja, koji smo dugo iveli u zatvorenim zajedni cama ve od osnutka kolonije, znamo da je potrebna vrsta disciplina ako se eli suzbiti demon razvrata, no mi snio se utjecali i molitvi... Ja ne drim samostan! ree Pevrac. Sluim se barutom, i uzetom... a kad se radi o plemiu, tu mi je ma U vama .nema svetosti. Ne! Sauvao me Bog!... Oni poskoe kao da e se latiti oruja. estoka i paradoksalna ironija odgovora skandalizirala ih je. I on je, eto, stvarno onakav kako se o njemu prialo: crni demon, uz demonku, i izaziva ih svojim iscere-nim licem i vatrenim pogledom. Napetost je rasla do neizdrljivosti. Anelika sie- stepenicama podija i uputi se k njima. Doite da sjednete uz vatru, gospodo, ree ona skladnim i mirnim glasom. Vi ste iscrpljeni Videi da e se grof de Lomenie sruiti, ona ga obujmi oko pasa i pomogne mu.

ETVRTI DIO PRIJETNJA ** Sto da uradimo s lesom? apne Jacques Vig-not Pevracu u uho. Gospodar Wapassoua dade znak da ga se iznese napolje i prepusti pomrini i ledu. Drugog rjeenja nije bilo. Mrtvacima je mjesto tamo. 500 LXVII Je li to bila posljedica odvie kratka sna, pre-nadraenosti od sinonjih dogaaja, ili hladnoe to je bivala sve nesnosnija, da je sva priroda kripala pod mramornom akom? Tek, Anelika se probudila sva ukoena. Nije se usudila pomai kako ne bi osjetila tresavicu. Na uzanom prozoru, koji je umjesto stakla imao napete riblje koe, vidjela se korica od inja. Kroz njih je prodirala krta, gotovo nikakva svjetlost, meutim, ipak dovoljna da ona shvati kako se ve razjutrilo. Ustajanje je obino bilo jo za mrkle noi... No, jutros, nitko se jo nije micao. Anelika je u sebi ponavljala kako mora ustati da upali vatru, ali, iz asa u as, ponovo ju je hvatala obamrlost te joj se inilo da je se nikad nee osloboditi. Nekoliko sedmica ranije, nakon one ljubavne noi, na trenutak je bila pomislila da je zatrudnjela. Sada joj se opet vrati ta misao, a takva nada rastjeruje pospanost. U njenoj dui stadu da se bore dva suprotna osjeanja: potitenost i neko neodreeno zadovoljstvo to ga u veine ene pobuuje saznanje da u sebi nose jedan novi ivot. Ona, odrino odmahne glavom. Ne! Nije to". Radilo se o neem drugom. Neka zebnja, gotovo strah, krilio se nad utvrenjem, i ona ga osjeti prvi put otkako je stigla u Wapassou. 503 A onda se sjeti. Tudinci su pod krovom. Nije alila to ih je spasila, ali, s njima je u kuu ula i nekakva prijetnja. Ona neujno ustade kako ne bi probudila mua koji je pored nje spavao svojim odmjerenim i mirnim snom. Cim je preko donjeg rublja navukla vunenu odjeu: haljinu od parheta, krzeni zobuni dugih rukava, pa preko svega prebacila ogrta, odmah se bolje osjeala.

Svake sedmice tovarili su na sebe pokoji novi komad odjee. Gospoa Jonas je govorila da e se potkraj zime, pod mnogobrojnim naslagama odjee, sve troje vie kotrljati nego hodati. Po navici, Anelika pripae konati pojas, za koji zdesna okai futrolu s pitoljem, slijeva dvije navlake: jednu za bode, drugu za no. Za taj pojas stalno je vjeala razine neophodne sitnice: uzicu, rukavice, kope, novarke... Imajui tako sve pri ruci, Anelika se osjeti bolje, spremna da se uhvati ukotac sa itavim svijetom i da izvri sve to se od nje trai. A samo Bog zna da svi od nje oekuju mnogo!... U svojoj se odjei ugodno osjeala. Bila je za svaku priliku. Izlazei napolje, obiavala se ogrnuti kabanicom koju je nerado skidala, sve dok se vatre ne bi rasplamsale. Ponajee, kosu bi splela u punu i zavukla je pod uzanu kapicu, malo posuvraenu na sljepooica-ma, kako su to obiavale ugledne graanke u La Rochelleu. Ta je frizura lijepo isticala isti oval njenog lica i davala njegovim crtama neto svetako i strogo. lice uokvireno bijelom kapicom nekako je 504 izloeno, golo. Ne moe se sakriti. Ima pretjerane iskrenosti, smjelosti, na onim starinskim portretima ene s glatkim sljepooicama i elom, pod uzanim, visokim injonom*. Anelika je pripadala meu one koje su bez bojazni mogle nositi takav ozbiljan ukras. Ugodno se tako osjeala, jer joj je kosa bila zatiena od ae i praine. Ali ponekad bi preko bijele kapice stavila pusteni, muketirski eir tamnokestenjaste boje, s ljubiastim perom. Kako se ovo na vjetru brzo unitavalo, zamijenila ga je crnom svilenom trakom koju je sprijeda oivljavala srebrna kopa. Obod toga eira nije bio naroito irok, pa kad je snijeilo, lako je preko njega mogla prebaciti veliku, krznom podstavljenu kapuljau svoga ogrtaa. Dok je bila u kui, navlaila je preko cipela presvlake od gipke koe, skrojene i saivene na indijanski nain, a kad bi izlazila, obuvala je konate doko-ljenke i izme. Sve to, valja priznati, nije bilo ni elegantno ni prefinjeno, ve je predstavljalo mjeru nunoga opreza. Na proljee, bit e svakako potrebno da se itava malo bolje provjeri u ogledalu. Blagdani su pokazali da se lijepo ponaanje nije zaboravilo.

I svaki dan isti, i kao snijeg bijeli i ukrobljeni posuvratak, a ponekad i ovratnik s malom ipkom, krasio je gospoama vrat i jo vie isticao briljivost s kojom su se odijevale. Uz iste, ukrobljene kapice, bila je to njihova jedina ali stalna koketnost. U trenutku kad je Anelika izlazila iz sobe, netko se upravo spremao da pokuca na vrata, pa kad injon: visoka frizura u obliku cunja 505 ih je otvorila, gotovo se sudarila s onim to je iza njih stajao. Kao od vorastog drva isklesano lioe Eloje Macol-leta, s otrim ivicama, s crnim prorezom krezubih usta, te skrletnom kapom koju je opet pritegao na jskalpirano elo, bilo je 'takvo da se ovjek, ma kako imao jake ivce, morao lecnuti kad ga je susreo u polumraku. Anelika se trgne. Starac umalo nije pao^na nju i ona je sasvim izbliza vidjela njegove sitne oi, sjajne poput krijesnica. Bilo je neuobiajeno sresti ga u utvrenju u taj jutarnji sat. Ona zausti da ga pozdravi, ali on joj dade znak da uti prinosei k usnama .svoj podignuti kaiprst. Zatim, libei se na prstima s ljupkou patuljka, kretnjom joj dade znak da ga slijedi. U dnu odaje nekoliko se mukaraca protezalo i zijevalo. Glavna vatra jo nije bila upaljena. Anelika jae pritegne oko sebe ogrta jer je jutro bilo hladno i prozirno poput safira. ta je, Macollet? ... On joj je i dalje davao znak da uti i hodao prokopom u snijegu, savijajui i razmiui koljena, Tsao da gazi po jajima. Pod nogama im je cvilio snijeg. Bila je to jedina buka. Prema istoku, razvlaila se ruiastozlatna svjetlost i, malo-pomalo, zemlja je izranjala iz none mod-rine kao skamenjena masa. Miris dima bio je naroito jak. To je, u stvari, miris vedrih i studenih zora i jedini miris ivota, jer odaje prisutnost ljudskoga bia, zaklonjenog u njegovu utvrenju ili u kolibi. I upravo taj gusti dim sukljao je lijeno kroz pukotine izmeu ploa od kore i kroz zaobljeni vrh Macolletovog vigvama. 506 Ulazei za starcem, Anelika je morala gotovo kleknuti. U polumraku i dimu nije se bogzna kako* vidjelo. Ugljevlje nije bilo dovoljno da rasvijetli

dosta prostranu ali neobinim predmetima zakrenu kolibu. Anelika jedino raspozna tri uroenika u-urena oko ognjita i odmah joj se njihova nepomi'-nost uini udnom. Vidite li? promrmlja starac. Ne. Upravo nita ne vidim, ree Anelika i stade kaljati od dima koji joj je tipao grlo. Strpite se, sad u upaliti. On se pomui oko jednog malog fenjera u kutu. Anelika je sa zebnjom promatrala Indijance koji su leali pod pokrivaima. Sto im je? Jesu li umrli? ... Ne... Stvar je daleko ozbiljnija od same nji hove smrti! Konano mu je uspjelo izmamiti plamen. Macollet bez ustruavanja uhvati jednog od Hu-rona za kiku i podigne mu glavu, osvjetljujui lice ivim svjetlom fenjera. Nepomian i bez svijesti, uroenik se nije na to osvrtao. Vreli dah izbijao je s njegovih napetih, od groznice suhih usana koje su poprimile opaku ljubiastu boju, lice mu je bilo tamno, uistinu crveno, i osuto grimiznim, pjegama. > Boginje!... ree Eloi Macollet. Sav praedovski strah, izazvan tom stranom bolesti, odraavao se u starevim rijeima i u iznenadnom bljesku pogleda, pod njegovim upavim obrvama. Boginje!... Crne boginje!.. Uasne velike boginje ... Anelika osjeti kako joj kimom prelazi jeza. Nikakav glas ne prijee preko njenih usnica. Ona upre u Eloju Mecolleta svoje raskolaene oi te oboje stanu da se utke gledaju. Najzad starac proapta: 507 Eto, zato su se sino svi sruili na snijeg. Ve tada su imali boginje!... Sto e se sada dogoditi? ree ona naglo. Umrijet e. Indijanci nisu otporni na ovu svi njariju ... A to se tie nas... i mi emo svi pomrijeti... NE SVI, dakako. Neki e se izvui, ali e im lice ostati rupiasto kao kalup za samu! On spusti Indijanevu glavu koju je bio podigao da je pokae^ Aneliki, a ovaj je dugo stenjao dok nije opet utonuo u munu nepominost.

Anelika stade trati prema utvrenju posrui. Morala je da se nae sa Joffrevem prije nego joj prorade misli. Inae e je uhvatiti panika. Znala je. ako se to dogodi, da e joj samo jedna mLsao zaokupiti duh: epati Honorinu u naruje pa jauui pobjei s njom u hladnou uma. Upravo kad je ulazila u dvoranu, Cantor je palio vatre a Yann le Couennec mu pomagao metui ispred ognjita. Oni je uljudno i veselo pozdrave. Gledajui njih dvojicu, odjednom postane svjesna uasne i ubitane istine. Svi e pomrijeti. Brezivjet e samo jedan: Overnjanin Clovis. On je ve prebolio boginje. Sahranjivat e ih jednoga za drugim... Sahranjivati ih? Bolje rei skloniti ih pod neki blok leda i ekati proljee da ih sahrani. A moda e dotle i poludjeti!... Njena soba uini joj se kao posljednje utoite a mukarac koji je pred njom spavao u krevetu, pun snage i zdravlja, kao posljednja obrana od smrti. Nekoliko trenutaka ranije, oko nje je bila sama srea. Srea priprosta ivota u povuenosti i zaboravu, srea nimalo slina onome to se pod tim obino misli, ali ipak srea, jer su posjedovali najdragocjenije blago: ivot, pobjedonosni ivot. A sad se meu njih stala zavlaiti smrt, kao magla, kao dim, i uzalud e oni zatvarati sve otvore, ona e odasvud prodirati. Ona poluglasno zovne: Joffrev! Joffrey! Vie se nije usuivala ni dotai ga, iz straha da ga samim tim ne zarazi. Ipak, kad je otvorio oi i stao da je gleda svojim tamnim ivahnim zjenama koje su se smijeile, ona se ludo ponadala da e je on moi i od toga obraniti. to je, anele moj? Huroni gospodina de Lomeniea zaraeni su boginjama. Divila mu se to nije poskoio, nego ustao be2 urbe i utio. Dodavala mu je odjeu. Propustio je jedino da se dugo protee, kako je esto radio ujutro. I dalje je utio. A i nije se imalo to rei, i on je znao da ona nije ena koja se vara u procjeni situacije, niti trai isprazne rijei utjehe. A ipak je osjeala kako on razmilja. Najzad on ree: Boginje? To me udi. Trebalo bi pretpostaviti da je epidemija unesena iz Quebeca. No ovakva bolest stie uvijek s laama... u proljee. Ako se u Que-becu nije pojavio ni jedan sluaj sve do jeseni, to jest otkako je SaintLaurent pod ledom, onda to ne mogu biti boginje...

Rasuivanje joj se uini jasnim i tanim. Odmah stade lake disati i u licu joj se vrati boja. Prije nego su izali, on je krepko i ustro potapa po ramenu i ree: Budimo hrabri!"

508 509 LXVIII U vigvamu, Joffrey de Pevrac dugo je ostao prignut nad bolesnim Huronima. Potresno je bilo gledati ih onako crvene poput usijanog eljeza. Kad im se podiglo vjee, vidjelo se da su im oi podli vene krvlju. I dalje su disali piskutavo i bili u nesvjestici. Ve su jue naveer bili malone u ovakvu stanju, objasni Macollet, a kad sam ih poloio tu, mislio sam da je njihova otupjelost posljedica hlad noe. A to sada mislite, Macollet? upita Pevrac. Nije se lako izjasniti, zar ne? Simptomi su kao u boginja, ne poriem, ali se po tijelu jo ne vide karakteristini gnojavi pristii. Nieg osim crvenih pjega... Kanaanin u nedoumici kimne glavom. Trebalo je ekati... Nita drugo nije preostajalo. Sve troje razgovarali su tiho o mjerama opreznosti i uputama koje je trebalo izdati. Macollet izjavi da e se on brinuti za Hurone. Alkohol je, to zna iz iskustva, dobra zatita protiv svih epidemija i infekcija. Ostat e tu s bavicom rakije. Starac prizna, kimajui glavom, da i najgore situacije imaju svoje prednosti. Pit e je, a ee ispirati grlo i ruke kojima dodiruje uroenike. U blizini vigvama podii e mu kolibicu za preznojavanje. Svaki put, kad bude htio u nastambu, proi e kroz nju i promijeniti odjeu. Za mene ne brinite. Bio sam ja meu Montagnaisima i Huronima za vrijeme velike epidemije 510

boginja koja ih je decimirala 1662. Obilazio sam sela i zatjecao same mrtvace. A ipak sam. se izvukao. Ovima u davati juhu od trava i stalno odravati vat-u. A poslije! Vidjet emo... Idem da vam donesem namirnice i trave za iajeve, ree Anelika. Na povratku korak joj je bio mnogo sigurniji. Ona mora da bude sasvim prisebna. Svanuo je hladan, dan, ali vedar i okupan rumenilom. Ulazei u dvoranu, nae se licem u lice s najautentinijim jezuitom kakva se nije mogla zamisliti na stotinu milja uokolo. Bio je to redovnik srednjega rasta, prilino okru-gao, s izrazom dobroudnosti na neveselu licu. Oi su mu bile podrugljive, elo otkriveno, brada gusta. Crna mantija bila mu je od solidnog drogeta. Nosio. je pojas od crne koe, o kojemu su visili neki sitni predmeti, no, novarka... "a na prsima dosta velik: crni kri sa etiri mjedena kraja, privren svilenom uzicom. Poneto snaan vrat strio je iz ravna,, tvrda ovratnika, podstavljenog rezervom od bijela platna. Dozvolite da se predstavim, ree. Ja sam otae Masserat od Drube Isusove. U takvu trenutku njegova se pojava uini An-eliki privienjem. Morala je uzmaknuti nekoliko koraka i nasloniti se na zid. Ali, promuca ona, odakle dolazite? ... Iz onoga kreveta, gospoo, ree on pokazu jui prema dnu odaje, iz onoga 'kreveta u koji ste me sino onako paljivo sama poloili. Ona tada shvati da je i on jedan od onih koje su sino u posljednji tren spasili od sigurne smrti pod snijegom. Nije li to upravo onaj kojega je prvog otkrila i izvukla ga iz snijega kako je mogla i umjelaT Pod kabanicom skruenom od leda nije bila zapazila mantiju. Da, to sam upravo ja, ree on kao da slijedi njenu misao. Mora da ste me nosili na svojim lei511 ma, gospoo. Bio sam toga svjestan, ali odvie oba-mro i ukoen od zime da bih se u tom asu mogao [predstaviti i zahvaliti vam. Oi su, mu se i dalje smijeile, ali su je promatrale s upornom paljivou, a iza njihove veselosti moglo se otkriti prepredenu i lucidnu suzdrljivost seljaka. Anelika se zbunjeno primi rukama za lice. Kako da vam se ispriam, oe ... Nisam mog la ni zamisliti da meu gostima imamo i jednog je

zuitu ... a uz to sam pod dojmom jedne strane vijesti. Ona mu prie i proapta: Bojim se da su vai Huroni oboljeli od veli kih boginja. Dobroudno lice oca Masserata promijeni boju. Do avola! ree on problijedjevi. Takav uzvik iz njegovih usta bio je znak silnog uzbuenja. A gdje su? U vigvamu starog Macolleta. A kako je on pojurio napolje, ona povie: ekajte! Ne izlazite tako, oe. Uasna je hladnoa. Ona dohvati veliki crni ogrta s visokim ovratnikom, to ga je on bio poloio na kraj stola, i sama mu ga vrsto ovije oko ramena. Moda tako ne bi bila postupila u drugim prili--kama, da joj je, recimo, potovani jezuita bio predstavljen u nekom salonu. Ali oamuena i zabrinuta, poela je da gubi kontrolu nad svojim postupcima. K tomu, osjeala je silnu odgovornost za svaije zdravlje, te se ak boja la da se taj jezuita ne izvrgne bolesti ako se pre hladi. Prui mu i njegov eir. On se urno udalji. Anelika pomisli kako svakako mora popiti neto toplo, eli li doi k sebi. Ona prie ognjitu, ulije u drvenu zdjelicu malo kipue vode te sa stola uzme boicu s jabukovaom. Nekoliko mukaraca upravo je pojelo juhu koju su sami podgrijali. Drugi su, opet, umakali komade ohlaene kukuruzne pogae u au rakije. Vladala je takva disciplina da nikomu nije padalo na pamet da odree sebi komadi slanine ili unke jer je te namirnice smjela ujutro dijeliti jedino gospoa Jonas, a i sama je to radila po uputama Octava Malapradea, zaduenog za ive. A gospoe Jonas nije bilo tu. Zar jo nije dolazila gospoa Jonas? upita ih Anelika. Oni odrino odmahnu glavom. Bili su malo zastraeni prisutnou tuinaca koji su sjedili izdvojeni na kraju 'stola. Meu njima se nalazio i onaj to se predstavio kao vojvoda d'Arreboust. Bio je pleat i snaan, na sljepooicama prosjed, a njegovo piemiko dranje vidjelo se i po tome to je naao vremena i da se oblije. Drugi je bio jedan mladi dugajlija ozbiljna izgleda.

Ali, zaokupljena svojim mislima, Anelika ih nije ni primjeivala. Brinula ju je odsutnost gospoe Jonas koja je uvijek ustajala prva te palila vatre i pristavljala lonce. A nije bilo ni gospodina Jonasa ni Elvire. Nije li bolest ve pokucala na vrata? I to je s djecom? ... Prije no to. e skoknuti da se za njih raspita, prisili sebe na oprez koji joj je preporuio grof de Pejrrac, te se vrati u sobu, presvue gornju odjeu pa je, zajedno s haljinom koju je nosila za bogojav-Ijenske veeri, iznese napolje da se zrai. Najzad, rakijom dobro istrlja ruke i ispere usta. Srce joj je udaralo kad je Jonasovima tiho pokucala na vrata, no laknulo joj je im je ula da odgovaraju. Djeca su ve bila na nogama i obuena, i zabavljala se u kutu, ali troje Roeljana, sjedei ukoeno

512 IS Anelika u novom svijetu 513 svako na svom stocu, okrenue prema njoj svoja blijeda i turobna lica. Dakle, znate i vi? apnue. Na alost! Sto e biti s nama? Ali kako to da ste ve obavijeteni? upita Anelika. Oh! Primijetili smo im ste ih sino doveli. Mogli smo odmah o svemu porazgovoriti. emu? Nita se tu ne moe. Bili bismo poduzeli mjere sigurnosti ve od prvog trenutka... Gospodin Jonas je pogleda s nerazumijevanjem. Mjere sigurnosti? Ali... o EMU vi to govorite? povie An elika. 0 jezuiti, zaboga! Ve sam sino malo posumnjala da je to je zuit, objasni gospoa Jonas. Bilo je u tom bradonji

neeg to mi ba nije ulijevalo povjerenje, iako je bio promrzao kao i drugi. Ali kad smo ga jutros, ulazei u dvoranu, ugledala svega u crnini od glave do pete, s njegovom mantijom, ovratnikom, kriem dolo mi je da se onesvijestim. Jo se i sada jeim... Ima tu neeg goreg nego to je jezuit, ree Anelika s tugom i objasni im situaciju. Izolacija je najbolja obrana od zaraze. Do novog nareenja Jonasovi e s djecom ostati u svom dvosobnom stanu. Na zrak e moi izlaziti pozadi kue, a kako je snijeg dosta visok, biti e dovoljna da prekorae prozor. Zahvaljujui tim mjerama, moda - e izbjei tu 6tranu poast. Vrativi se u dvoranu, Anelika opazi kako se jedna grupica okupila oko kreveta koji se nalazio u dnu, pokraj spavaonice za mukarce. Ona prie i na jastuku prepozna zajapureno lice grofa de Lomeniea koji je ve leao u nesvijesti. 514 LXIX Jedan od Hurona umre te iste veeri, poSto ga je otac Masserat, kako dolikuje, ispovjedio i udijelio mu posljednju pomast. Bar e nam na dohvatu biti utjeha Crkve, govorio je Nicolas Perrot. Ne dogaa se to ba esto onima koji zimi umiru u zabitnoj umi. Grofa de Lomeniea prenijeli su na jedan tavan kroz koji je prolazio kanal dimnjaka i odravao izvjesnu toplinu. Tamo su postavili mangalu, a vratnicu na podu drali otvorenom. Radi zatite od poara, pred kojim se u zimsko doba najvie strahuje, netko je neprestano morao biti uz bolesnika. Uostalom, trebalo je nad njim bdjeti jer je bio vrlo nemiran i pokuavao da ustane. Valjalo mu je davati pita, kvasiti mu sljepooice, stalno ga pokrivati. Anelika je zatraila pomo Over-njanina Clovisa. On nije imao naroitog smisla za bolniara, ali je jedini prebolio boginje i zato bez opasnosti smio prilaziti bolesniku. Anelika je navlaila rukavice to ih je sino dobila na poklon i tako ukazivala jadnom grofu potrebnu njegu. Ali, nije bila sasvim sigurna da e te mjere dostajati. Rukavice su stajale uz bolesnikovo uzglavlje i ona ih je metala kad god je svraala. Ostatak dana provela je kuhajui ogromne koliine vode u koju je bacala sve raspoloivo korijenje i ljekovito bilje. s 515

Uz to, morala je preuzeti sve poslove gospoa Jonas i Elvire. Videi to, grof de Pevrac stavi joj na raspolaganje dva mukarca. Njegovu oku zaista nita nije izmaklo. Sam je, kao i obino, radio u radionici, ali je vie puta navraao grofu de Lomenieu i u vigvam Eloje Macol-letu, koji je filozofski izlazio na kraj sa svojim bolesnicima puei lulu za lulom i ispijajui aicu za aicom. Vrativi se sa svoga posljednjeg veernjeg obilaska, u drutvu oca jezuite, upravo je on izvijestio o smrti prvoga Hurona. Veera je bila spremna pa su posjedali za stol, ali mnogima hrana nije htjela kroz grlo. Nitko se nije sjetio da poskida boine dekoracije od boikovine. Vremenski jo blizak, veseli bogo-javljenski blagdan bio je ve tako daleko. Uspije li im da se izvuku, sjeat e se, u analima, tih dana, osobito ovoga koji je upravo protekao. Svak je vrebao nee li na licu drugoga proitati svoju vlastitu osudu, u duem ili kraem vremenu. Najvie su promatrali tri tuinca: oca jezuita, vojvodu d'Arrebousta i dugajliju mladia koji je otvarao usta samo kad je jeo. No videi ih kako gutaju s velikim apetitom, svi bi se primirili. Ta po logici stvari ve su i oni morali oboljeti od boginja. Razgovarali su o tome kako u zemljama Istoka, da bi se zatitili od boginja, obiavaju vrhom noa ili britve zasjeci sebi kou, pa to mjesto istrljati gnojnom -sluzi, izvaenom iz jo nezacijeljenih pritia bolesnika koji je od te bolesti upravo ozdravio. Neki od tih godinama su odravali nekoliko svojih pritia pa ili od grada do grada i ljudima nudili na prodaju svoj spasonosni dodir. Ali tu, u Americi, nisu postojali uvjeti za takvo odravanje. Imali su, dodue, kraste Clovisa, jedinog koji je preboljeo boginje, no one su se ve odavna bile sasuile, a Huron je umro prije nego su mu sa karakteristini pristii uope i pojavili... 516 Od takvih razgovora za stolom Aneliki se prekine tek, a ionako se morala prisiljavati da proguta nekoliko zalogaja. Kao to je i prirodno za takvih dana, djeca, osloboena ueg nadzora odraslih koji su bili zaokupljeni strahom, povela su se za nepogreivim instinktom svoje dobi i upustili se u nepredvidljive pothvate. Iz stana Jonasovih zau se odjednom uasna vika. Anelika dojuri prva i zatekne Elviru kako jeca, dok su gospodin i gospoa Jonas bili zanijemili od uzbuenja. Pokazivali su joj neto u kutu, ili bolje rei nekoga koga u prvi mah nije mogla raspoznati.

Bila je to Konorina. Koristei se, dakle, rijetkim udom koje je panju odraslih odvratilo od njih, Honorina je bila odluila da se poelja po irokeku, te nagovorila malog Thomasa da joj u tome pomogne. Uostalom, nije to bio ba lak posao, te usprkos istovremenom aktiviranju kara i britve, djeca su poslovala dobar sat vremena, dok teka Honorinina kosa nije pala na pod, a na samom vrhu gole lubanje ostao ponosni uperak skalpa. Kad ih je Elvira, uznemirena njihovim dugim i sumnjivim mirovanjem, najzad otkrila, upravo su pokuavali da rezultat provjere u jednom oklopu koji im je posluio kao ogledalo. Na krikove mlade ene, oajnike povike Jonasovih i iznenadni upad Anelikin, skutrili su se u svom kutu i izbeUi oi. Bili su zbunjeni, ali nimalo uvjereni da su uinili nesmotrenost. Jo nismo gotovi, ree Thomas. Samo da joj zataknem pera. Anelika se srui na jedan stolac i prasne u nezadriv smijeh. Okrugla Honorinina njukica i nad njom ona crvena naroguena kresta bile su zaista smijene. 517 Bilo je u njenom smijehu podosta nervoze, ali to drugo da uradi? Ima dana kad demoni, izgleda, uivaju naroitu povlasticu da mue ljude. Ako im nasjednete, tek onda e vas pograbiti i dovesti do ludila. Elviri koja je i dalje lijevala suze, to se kao majka osjeala povrijeenom, pokua ona objasniti kako se danas zbivaju mnogo ozbiljniji dogaaji a da bi se pridavalo toliko vanosti jednoj sitnici, obinoj djejoj budalatini. Pravo je udo kako Honorina nije ostala bez jednog uha, ak se nije ni porezala. Tko zna? Moda je mali Thomas imao dara za brijaki zanat!... Gospodin i gospoa Jonas predlagali su stroge kazne: treba im uskratiti kruh i sir. Ali, i opet se umijea Anelika. Ne, ne danas... a pogotovo, ne. ostavljati ih bez kruha i sira! Uozbiljivi se ponovo, prie dvoma deranima I strogo ih upozori da su poinili teak prijestup kad su bez dozvole uzeli kare i britvu. Savladala se kako jednom i drugom ne bi prilijepila dvije zvonke uke, 1 to iz straha da ih ne zarazi. Nema ta, avolii su dobro izabrali svoj dan. Oboje su poslali u krevet po mraku. Ta jedina kazna na koju su bili osjetljivi samo im je mogla koristiti. U velikoj dvorani. Anelika ispria Honorinin podvig kojemu se svi od srca nasmiju. To je malo ublailo opu napetost.

Svatko je predosjeao da e se takvim podrugivanjem sudbini moda otjerati duhovi zla. Honorina je svojim inom glasno najavila da je boginje ne zabrinjavaju. Imala je ona preih briga. To je moglo da zbuni i obmane sile mraka, koje nisu ba uvijek dovoljno otroumne da dokue reakcije ljudi. Utjeno je djelovalo jo i to to su u prtijagu Kanaana nali kruha i sira. Tri su se mukarca bila vratila na jezero da iz snijega i leda izvuku ostatak opreme koja je pripadala Francuzima. Meu uobiajenim koliinama suhog mesa i usoljene slanine, kukuruznog brana i duhana, te dovoljnim1 koliinama rakije, nali su i pola velikog kotura sira i itavu glavu peninog kruha. Sve je to bilo tvrdo poput kamena. No bilo je dovoljno staviti kruh u pe a sir poloiti nakraj pepela pa da im se odmah vrati prijanji okus. Kruh je sada bio opet topao a sir ne suvie mek i zamamljivog mirisa. Francuzi su uporno zahtijevali da se ta hrana razdijeli njihovim domainima. U Quebecu su je jeli svaki dan, a ovima u umi ona je bila nedostupna. Poneki su govorili kako se tim jelima moda prenosi zaraza, ali oblapornost je bila jaa. Anelika je oklijevala. Uostalom, ne mari. Da odagna zle duhove, ona uini znak kria nad komadiima kruha 1 sira, a zatim ih poalje kanjenoj djeci koja su odmah manje plakala.

518 519 LXX Posada Wapassoua hladnokrvno je primila vijest o opasnosti koja im je prijetila. U svom fatali-anu mnogi su bili zadojeni istinskim kranskim osjeajima i preputali se volji bojoj. Anelika nije znala za takvo mirenje sa sudbinom. Voljela je ivot tim strastvenije to joj se inilo da mu tek odnedavna poznaje velianstvenost. Zato i nije htjela da Honorina i njeni sinovi budu u cvijetu mladosti lieni toga sonog ploda. Smrt djece i mlaih bia je zloin za koji bi sebe drala odgovornom. No ima trenutaka kad se treba znati rtvovati za sebe i za svoje, priznati da se svakog asa moe dogoditi ono najgore, i zato se bez roptanja prepustiti sudbini koja im je svima ista...

,,I tako provodimo dane praeni ivotom i smru oboje su jednako vani smrti se ne treba bojati" ... Tko li je pred njom izgovorio te rijei proete veliinom? Colin Paturel, kralj robova na Miquene-zu, Normandij ac, obian mornar istoga kova kao i oni to su se, pritisnuti zimom, nali na okupu u tuoj zemlji... Svi su ti ljudi mnogo puta izbjegli smrti ne same u borbama u koje ih je uvlaio njihov pustolovni duh nego i u epidemijama i bolestima. Veina njih je sretno preboljela bar jednu, akc ne i dvije epidemije: kugu na Istoku, utu groznici 520 po afrikim lukama, pa onda boginje, te uvijek i posvuda skorbut, gangrenu, malariju, dok su drugi bili osueni na smrt od gladi, ei, muenja... Iz svih tih kataklizama, preivjeli su svaki put izlazili s jo veim uvjerenjem da su na sve imuni. Tako je i u svakoj bitki. Ako si izvukao sretan broj, izvui e se. Inae,, zbogom! Kucnuo ti je posljednji as. Kad je Joffrev de Peyrac odluio da dio noi provodi uz oboljelog plemia, da bi tu dunost zatim preuzeo kova, Anelika se nije pobojala. Osjeala je da mu bolest ne moe nita. To sigurno uvjerenje-u pobjedu predstavljalo je za sve najbolji lijek. Shrvan groznicom, umre osmoga dana i trei Hu-ron, dok mu je tijelo bilo osuto crvenim pjegama. Ali gnojni pristii jo se uvijek nisu pokazivali. Slijedeeg dana u zoru, kad je dola da smijeni Overnjanina Clovisa, Anelika ga zatee gotovo bez: Bvijesti, uzdrhtala, lica crvena poput eljeza koje je inae kovao, a i mnogo teem stanju nego to se nalazio bolesnik nad kojim je bdio. Anelika stade da ga gleda, a onda se odjednom. baci na koljena viui Hvala budi gospodu!" Mora da se Overnjanin kasnije dugo na nju ljutio zbog toga uzvika. Mogli su mu priati to god su htjeli, taj nije poputao. Gospoa grofica se zaista veselila njegovoj bolesti. Nije se ak potrudila da mu prui pomo. Rekla je Hvala budi Gospodu!" Jednostavno ga je ostavila i otrala da svima razglasi: Clovis je obolioVeselite se!"... Tano je to uo svojim roenim uima. A ona se bacila oko vrata prvom na koga je naila. Bio je to Nicolas Perrot. Nitko nije mogao uvjeriti Ovemjanina kako se Anelika, u stvari, nije obradovala njegovoj bolesti, nego sigurnom dokazu da se u njihovu sluaju

NE. RADI O VELIKIM BOGINJAMA. Ta i on se, eto zarazio, a ve je prebolio velike boginje. 521 Bile su to vrlo jake ospice i mnogi su od njih oboljeli, ali ni izdaleka tako opasne kao strana poast boginja. Huroni su, istina, podlegli, ali oni umiru nizaste; to potvruju i Kanaani. Obina prehlada i ve su na umoru. Krhka je to rasa otkako su sklopili savez sa bijelcima. Kao da su ih napustili njihovi duhovi zatitnici, te mnogi idu tako daleko da u prihvaanju kranstva vide uzrok nemilosti i izumiranju svoga plemena. Nisu bili u stanju da se odupru opasnoj groznici. Vie od nekoliko sedmica bolest je zahtijevala od stanovnika Wapassoua da sakupljaju sve svoje snage. Strasti, mrnje, planovi sve je bilo potisnuto. Ostavili su ih za kasnije. Najprije je trebalo izai iz ovog crvenog" tunela u ijem se mraku ugnijezdio neprijatelj, smrt. Dok i posljednji rekonvalescent ne napusti krevet te onako blijed i teturajui ne doe za zajedniki stol, doekan zdravicama i poklicima ivio", smrt uvijek moe da udari. Treba stopu po .stopu goniti groznicu, suprotstavljati se klonulosti i ponovnim napadima bolesti, pomagati da se prebrodi kriza, uzimati u naruje bolesnika koji se u bunilu otima i satima ga nositi, kao u dnu vala ili na njegovu vrhu, do druge obale gdje e se obliven znojem nasukati na plai ivota. U tim trenucima Anelika ja promatrala klonulo nepomino tijelo. Svako se jednako ponaalo. Disanje koje dijeli ivot od smrti, u svakoga je bilo gotovo nezamjetljivo. No ona je znala da je ono najgore prolo i da e bolesnik ostati na ivotu. Da bude sigurnija, opet bi mu poloila ruku na elo i sljepooice, s kojih su se poput oluje udaljavali usijani valovi groznice. Zatim, ve umi-Tena, briljivo bi ga pokrivala, pazei da .se ne prehladi, i onda odlazila drugome. Gledajui bolesnika koji je iznio pobjedu nad bolesti, i njoj se vraala snaga, te je za njega osjeala simpatiju i potovanje kao za dobroga borca. A isto 522 tako i zahvalnost. Jer taj je bar nije iznevjerio, napustio, ni izloio je porazu s onako smijenim orujem kojim se borila. Ne ostavljajte me! Ne ostavljajte me! govori la mu je. Ne mogu sve sama, morate mi pomoi.

Kasnije je meu njima ostalo ono neto, kao da su se borili rame uz rame, na ivot i smrt. Pred boleu mukarci se nekako opuste, nee da joj se suprotstavljaju. To je neprijateljica koja ih lako svladava jer im je odvratna i nee da joj gledaju u lice. Anelika bi ih drmala, primoravala da odmjere snagu protivnika i spreme se kako bi mu stali na kraj. Ona im je objanjavala: Sutra ete se osjeati jako slabo. Ne zovite me svakih pet minuta jer se ne mogu baviti sa svi ma odjednom i to bez sumnje, itavih nekoliko sati... Ostavit u pored vas vr aja i au. Sve to treba da uradite jest da pijete, a to ne smijete pro pustiti. Kad se naemo pred nekim tko nam sprema zlo, pograbimo no. Ne ekajte da to drugi za vas uine... Pravila se kao da ih preputa samima sebi, ali oni su stalno osjeali njenu prisutnost. Navratila bi, bacila letimian pogled, ali njen osmijeh je govorio: Bravo, niste me razoarali!" Onako umornima, napola u bunilu i eljnima da se nepromiljeno opuste, to im je opet vraalo snagu. No kad je bilo potrebno, dugo je mogla sjediti uz njihovo uzglavlje, satima ostajati bez nestrpljivosti ni malodunosti. U poetku, tri ene su se smjenjivale u nonom bdjenju. Joffrev de Pevrac je esto preuzimao rane, najneugodnije jutarnje smjene, ali je ustanovio da je sama AneHkina prisutnost najbolji lijek za sve. Htio ju je potedjeti od natovjenog napora, od kojega su joj oi upale a crte na licu poele pomalo da se isteu. Najzad, najvie je trpjela od nedovoljnog spavanja. Usprkos tome, inilo joj se da e svoje bolesnike sve zatei mrtve ili na umoru ako prespava itavu jednu no i propusti da ih obie. Prisilila se 523 da bar jedanput u noi navrati svakomu i vidi kako je. Zadizala je pokrivae, rukom prelazila preko uarenih ela, pomagala da se popije nekoliko gutljaja, aptala nekoliko rijei ohrabrenja. Iako obamrli od slabosti, oni su uli njen glas, uivali u njegovoj skladnosti blagoj kao balzam, kao milovanje samo njima namijenjeno, a kad bi se nadvila jo vie, zastirui svojom sjenom difuzno svjetlo vatre ili fenjera, njihova istovremeno timrtvljena i groznicom nadraena osjetila ivnula bi na miris ene. Videi u izrezu bluze bjelinu njenog oblog vrata, pro-eo bi ih potajni uitak, ali ne pohotljiv nego nostalgian, kao od tople majinske prisutnosti koja im vraa onu daleku, divnu sigurnost to su je osjeali u djetinjstvu i nikada je nisu zaboravili.

Jedne veeri, Lomenie-Chambordu se uini da e umrijeti. U njegovu duhu sjena je padala na itav prijanji ivot. Ve se nalazio u nekom drugom svijetu, s druge strane vrata koja se nikada nije usudio gurnuti. S druge strane ovih vrata kroz koja se pravednici nikada ne usuuju proi. A on pripada meu prokletnike. Kroz podignutu vratnicu na podu dopirala je do njega buka glasova, miris jela, nejasno brujanje, a taj poznati agor mijenjao je sada i postojanost i smisao, kao da je odjek novog, nepoznatog jezika. Sve je to imalo za njega poseban okus, isti onakav kakav ima sam ivot. ivot kojega se nikada nije nauio. ivot koji je osjetio tek vrcima prstiju. Cak ni to jer su mu bili u rukavicama. A sad kada umire, osjea ga, iako nejasno, itavim svojim tjelesnim biem. I on koji je itav svoj vijek proveo prieljkujui smrt i susret s Bogom, u tolikoj je mjeri zaalio to ostavlja opipljivu i grubu zemlju da su mu suze navrle na oi. Guio se. Osjeao se samim. A onda stade vrebati ne dolazi li na njegov mrani tavan gospoa de Pevrac, iekujui je kao anela spasitelja. Kad je dola, dovoljan je bio jedan pogled pa da shvati u kakvu je strahu. Ohrabrila ga je mimo i uvjerljivo: Osjeate se loe jer 524 e uskoro nastupiti kriza... a odmah za njom dolazi i ozdravljenje... Ne gubite samopouzdanje... Prijei ete i tu opasnu stepenicu... Da vam prijeti opasnost, ja bih to znala... Imam veliko iskustvo s bolesnicima i ranjenicima ... Vi niste u opasnosti... Odmah je povjerovao i stao mirnije da die. Umotala ga je u pokriva, pomogla mu da ustane i odvela ga do stolca na koji ga je posjela, naslonivi ga uza zid da se ne bi sruio. Onako slab, jo uvijek je osjeao njenu sigurnu vrstu ruku. Drite se mirno, ne miite se. Zatim je skinula vlane plahte, rastresla slama-ricu koja se ulegla pod teretom nemirna tijela, prozraila pokrivae, presvukla krevet .istim plahtama sve to spretnim, ustrim i tako skladnim pokretima da ga uope nije zamaralo pratiti je oima. Onda mu je ponovo pomogla da legne i odmah se bolje osjeao meu svjeom posteljinom. Najzad je sjela uz njegovo uzglavlje, pa dok je on opet tonuo u groznicu, ona mu je na znojno elo poloila ruku, kao talisman, dragocjen zalog neunitive snage koja e preprijeiti put utvarama. A ruka joj je bila suta sigurnost, obeanje, sabrana paljivost, svjetlo koje bdi... srce koje bdi. Usnuo je kao dijete i probudio se iscrpljen, ali io i izlijeen!... Kad je siao s tavana i zauzeo mjesto za zajednikim stolom, sveano su ga doekali kao i druge. Po miljenju Francuza, skuenost prostora slabo, se

slagala s njihovim poloajem zarobljenika. Nakon njege koju im je pruala kao novoroenadi, Ane-lika nije mogla da ih sada zapusti i ne pazi na njihov oporavak. Potkraj sijenja bilo je nastupilo razdoblje kad je preko polovine kontigenta bilo prikovano uz krevet. Bolest je harala oko tri sedmice. Svalila se i na Joffrey de Peyraca, i to prilino estoko, ali je bio na nogama ranije od drugih. Nekoliko dana groznica mu je bila tako jaka da je leao gotovo bez svijesti. 525 Anelika je nad njim bdjela i udila se to nije osobito zabrinuta. Gledajui ga onako povaljena i ukoena, imao si dojam da iz njega i dalje izbija neka neunitiva snaga, te bolesti nije uspijevalo da ga shrva i uini kukavnim. Anelika stade da prebire po uspomenama i zakljui da on zaista nije nikada pobuivao saaljenje. Cak i kad je bio olupina u koulji, s uzetom oko vrata na porti Notre-Dame, u gnjusobi svoga ponienog tijela, inio se isto toliko jakim koliko i ostali. I ovjek je dolazio u iskuenje da saaljenje prije osjeti prema pakosnoj, bezumnoj svjetini i histerinom, napola ludom fratru... To to je posjedovao on, nikada nitko nije mogao da mu oduzme. Meu onima koji su na bogojavljensko vee bili spaeni, jedino otac Masserat nije obolio od ospica i on je Aneliki bio dragocjen pomonik. Neumoran, stalno usluan, dobroudno se prihvaao najneprijat-nijih poslova i tako nju tedio od tekih napora. Jer zaista se iscrpljavala neprestano diui te bespomone ljude, od kojih su neki predstavljali prave atlete, kao Jacques Vignot, kova ili Englezi. Otac jezuita dohvatio bi svoga dobriinu kao da je dojene, okretao slamaricu, natezao pokrivae, a kad bi bolesnik opet mirno leao, licom bi mu davao juhu, strpljivo poput dadilje. Kao mnogi od njegovih kolega njegovao je za vrijeme epidemija uroenike, a ponekad, u' nekoliko sela, bio je jedini zdravi ovjek i iao od kolibe do kolibe. Duhovito je priao kako je to uvijek zlo svravalo, jer uroenici su ga djetinjasto optuivali da ih mori glau davei ih juhom, dok meso i povre uva za sebe. A kako je on bio zdrav, brzo su zakljuili da je za njihovu nesreu i muke on sam kriv. Vremena ope nesree pogoduju vraima, zato su ovi odmah stali govoriti svojoj pastvi da se bogovi na njih ljute jer su dopustili da im u sela ulazi Crna Mantija... im bi se bolesnici malo oporavili, morao je bjeati duboko u umu, da izbjegne smrti... 526

Sveenik je uvijek imao poneku priu da rastrese svoje pacijente. Zabavljao je djecu i pravio im drutvo igrajui se s njima dok su se oporavljali i nije se vrijeao to se tri Hugenota povlae u kut, oekujui ono najgore... Kad bi mu njega bolesnika dopustila da malo predahne, opasao bi oko svog niskog i etvrtastog struka pregau od gumiranog platna te odlazio u podrum da vari pivo, pravi sapun ili da iskuhava rublje. Kad je zbunjena Anelika pokuala da se umijea, suprotstavio joj se jezuitskom upornou. Kako da poslije toga ostanu neprijatelji? Ta svi su zajedno bili ukrcani u istu galiju, a za tih mjeseci do ludila neprijateljska oluja neprestano je zvidala oko njih i drala ih zatvorene, pa tako sve te mukarce i ene povezala sauesnitvom u njihovoj borbi protiv zime. Zato su bez strasti i slijepe mrnje prili pitanjima koja su ostala otvorena jo od bogojavljenske veeri. Cim se oporavio, gospodin de Lomenie nije tajio-Pevracu kako ga je, u stvari, k njemu uputio gospodin Frontenec s molbom da financira ekspediciju koja bi istraivala tok velike rijeke Mississipi to, sigurno, utjee u Kinesko more. Za taj posao odredio^ je svog pouzdanika, gospodina Rene Cavelier de la Sallea, upravo onog hladnog, ozbiljnog dugonju, koji ih je dopratio u Wapassou. Ovome nisu izbjegle zlatne ipke meu koje su, one prve veeri, bili poloili tijelo Pont-Brianda. Kasnije je teko obolio, ali im se oporavio, saletio je Lomeniea i Arrebousta da uspjeno povedu pregovore s gospodarom Wapassoua. Stvarno ste toliko bogati koliko se pria? upita malteki vitez grofa. Jesam. A postat u jo bogatiji djelatnou, zbog koje sam ovamo i doao. Florimond je bio silno uzbuen jer mu je potajna strast bila da istrauje Mississipi i ugleda Kine527 -sko more. Tvrdio je da za tim udi od djetinjstva. Kao izvrstan kartograf, sanjario je nad nepoznanicama pergamenta koje je sam ispunjao crteima, uputajui se u bezbrojne raune i provjeravanja. Cim je saznao za namjere gospodina de la alica, vie ga nije ostavljao. A ovaj je bio hladan ovjek, za svoje godine mnogo mlai, a ipak je za sobom imao vrlo raznolik ivot. Bio je osjetljiv kao nedoraslo mome, as zahtijevao da ga zovu gospodin de la Salle, as opet Cavelier kad bi mu sijevnulo da Kanadu moraju osvojiti i izgraditi skromni ljudi. Plemstvo je

dobio tek odnedavna, a da Anelika ne bi u to posumnjala, to joj nije bilo ni nakraj pameti, pokazao joj je pisma koja je potpisao sam kralj. Naem dragom i voljenom Robertu Cavelier de la Salleu, za izvrstan i hvalevrijedan izvjetaj o njegovom uspjenom djelovanju u Kanadi".. Simbolikim grbom novoga plemia postao je hrt na pjeanoj podlozi i nad njim zvijezda s osam zlatnih krakova. Uz to je posjedovao izvjesnu uenost, nepokolebljivu odvanost i vizionarsku upornost. Uvjeren da e jednoga dana postati otkriva uvenog Kineskog tjesnaca, a to je bio san svih od-vanih ljudi koji su se prolog stoljea usudili krenuti na zapad, zaputivi se Morem tmina, uzrujavao se to jo nije dopro do svoga cilja... i ve se odanle vratio. Florimond ga je shvaao: Uvjeren sam da emo tom beskrajnom rijekom, koju Indijanci nazivaju Ocem voda, i ne izlazei iz svojih amaca, stii u Kinesko more. Zar ne mislite i vi tako, oe?" Ne, Joffrev de Pevrac nije u to vjerovao, pa je .sinovljevo oduevljavanje popratio sumnjiavom grimasom, to je mladia zaboljelo, ali ga svejedno nije obeshrabrilo. Anelika je bila alosna zbog Florimonda. Divei mu se kao majka, i dirnuta njegovim mladenakim arom, rado bi mu Kinesko more bila donijela na tanjuru, no s druge strane, pobono povjerenje koje je imala u nauni genij svoga mua nije joj dopu528 talo da se nada. Joffrev de Pevrac je spremno priznavao da se njegove sumnje ne zasnivaju na utvrenim injenicama. U stvari, govorio je Florimond, va se skep ticizam ne temelji na proraunima... Tako je! S obzirom na naa dosadanja os kudna znanja, teko bi ih i bilo izvriti... Bit e, dakle, najbolje da krenemo i vidimo... Svakako!... Mislim da bi bilo pametno dopustiti Florimondu da krene u ekspediciju s tim zanesenim, obrazovanim i vrlo nadarenim ljudima, ree on jedne veeri Aneliki. U dodiru s njima nauit e ko liko vrijede razliite sposobnosti: u prvom redu do bra organizacija, ali i to da solidno nauno obrazo vanje moe lako nadomjestiti genijalnost. S druge strane, ostvarit e svoj san o istraivanjima, u dru tvu ljudi koje nita ne moe obeshrabriti i koji po staju najdovitljiviji upravo u tekim, 'ak beznadnim

situacijama. Taj je dar svojstven Francuzu, a kako ga Florimond ima u izobilju, moi e ga tamo po volji razvijati, bez bojazni da e strogi anglosakson ski oprez ohladiti njegov ar. S druge strane, ako uspiju, to e me u Sjevernoj Americi definitivno uvrstiti. Ne uspiju li, opet e se znati da sam ja financirao ekspediciju i tako ute-dio gospodinu de Frontenacu da ona ne padne na teret dravnoj blagajni. Jednostavno dz zahvalnosti a to je poten ovjek, uz to Gaskonac on e se truditi da ouva moj poloaj na granicama svoje kolonije. Ako mi to zlato i propadne, izvui u iz njega bar moralnu dobit, a za moga starijeg sina bit e to dragocjena kola, da i ne govorim o tlocrtima, zabiljekama i obavjetenjima koja e mi donijeti u pogledu donjih slojeva zemalja kroz koje bude prolazio. A to Cavelier, usprkos izvjesnoj strunosti, nee moi obaviti. Florimond je u tom smislu ve ueniji od njega... 529 31 Anelika u novom svijtu LXXI Kad je saznao za devu. odluku, Florimond se djetinjskom spontanou pourio da ga zagrli, a onda je klekao i poljubio mu vuku. Oluja, koja se dva mjeseca neprekidno izmjenjivala s obilnim snijee-njima, nije doputala da se krene na due putovanje. S popudbinom koju mu je osigurao Feyrac, Ca-valier e la Salle nije namjeravao da se vraa u Quebec, nego da skrene na zapad te da preko jezera Champlain (Samplen) stigne u Montreal. U okolini Ville-Marie imao je posjed sa skromnim domom koji su stanovnici toga kraja nazivali Kina", toliko im je njegov vlasnik punio ui svojim planovima. Tu e on izvriti pripreme za ekspediciju, nakupovati robe za trampu, te oruje i amce. Odatle e krenuti prema velikim jezerima Cataracofii, na svoju prvu etapu. Pevrac e svome sinu predati izvjestan broj zlatnih sipki i kreditno pismo na nekog Lemovnea (Lemoan), trgovca u Ville-Marie u Montrealu, a ovaj e se po-starati da im za tu vrijednost izda potrebnu robu. Sto? povie Cavalier, neete me valjda uvjeravati da taj stari bandit unovuje isto zlato. Bavi se on i kojeim' drugim, ree vojvoda d'Arreboust. Zar mislite da bi bio tako bogat, da ne odlazi u Orange trgovati s Englezima? Kanadski papir ne vrijedi koliko zlato one gospode! Pogledajte! On izvue iz depia na prsluku jedan zlatnik i baci ga na stol.

530 Evo, kakav je novac u opticaju, a nali smo iga kod jednog engleskog zarobljenika to su nam ga Abenakisi jesenas prodali u Montrealu. Proitajte natpis 'oko lika Jakova II: Kralj Engleske, vojvoda od Normandije, Bretanje i... Kralj Francuske!... Dobro ste uli: Kralj Francuske. Kao da im nismo opet oteli Akvitaniju, Maineu i Anjou ve prije od trista godina, pod svetom djevicom Ivankom Orlean-skom. Ali ne... Oni su tvrdoglavi. Oni jednoj novoj provinciji, koju toboe naseljavaju, daju ime Maine, pod izlikom da je engleska kraljica bila nekad vladarka te francuske pokrajine. Eto, kakvim se uvredljivim zlatom usuuje naplaivati jedan Lemovne... Ne ljutite se, vojvodo, ree Pevrac smijeei se. Sve dok se Englezi ograniavaju da samo utiskuju nekoliko detalja na svoje kude, dokazujui tako svoju vlast nad Francuskom, stvar nije ozbilj na. I ne traite da saznate to rade te kanadske dobriine, Lemovni i Le Beri, kad se zavTae u umu, jer oni su stupovi vae kolonije. Ne samo da su prvi maseljenici nego i najsmioniji, a i... najbogatiji. Otac Masserat izvue iz usta kratku vrijeskovu lulicu koju je rado puio. Te su osobe jako pobone, odane Crkvi, a ka u da jedna Le Berova ki odlazi u samostan... Neka' im je clakle oproteno! povie Pevrac. A to se tie trgovake robe, moete se u njih pouz davati, gospodine de la Salle. Anelika prui ruku za zlatnikom koji je bacio gospodin d'Arreboust. Hoete li mi ga pokloniti?... Drage volje gospoo... ako u tome nalazite zadovoljstvo. A to ete s njim? Moda e mi posluiti kao amajlija. Ona stade da se s njim poigrava u ruci. Bio je to obian zlatnik, teine jednog lujdora, ali je u njegovu nepravilnu obliku i natpisu na sta-roengleskom jeziku nalazila neku neobinu dra. Mnogo je toga bilo sadrano u tom komadiu novca: 34 531 zlato, Engleska, Francuska, hereditame mrnje koje nisu prestajale ni u umskim zabitima Novoga svijeta, i ona je zamiljala s kakvim se zaprepatenjem jadni engleski puritanac, otrgnut od svojih ala i ba-kalara,

morao vucarati s Indijancima zakienim perjem dok ne bi stigao na Saint Laurent, k uasnim papistikim trgovcima krznom. On uope nije shvaao na bijes, objasni d'Arreboust. Tutnuli smo mu pod nos zlatnik naen u njegovu depu... Kralj Francuske! Ah! yes, go vorio je. Zato ne? Takav je natpis uvijek vidio na svom dravnom novcu ... ekajte, upravo je gospo a Le Ber otkupila toga ovjeka i uinila ga svojim slugom. Nada se da e ga uskoro preobratiti. Viditel ree otac Masserat dobroudno. U toj atmosferi planova i pria, veernja su sijela opet postala prijateljska. Obuzdavali su se kako bunim razgovorom ne bi zamarali bolesnike. Uvijek su se veselili kad bi netko ozdravio i pridruio ee drutvu. Anelika je prebirala korijenje, ili bi uzimala na koljena Honorinu i zibala s namjerom da je uspava, ali bi se ona pretvarala sva u ui. Tim Kanaanima valja zaista priznati sposobnost da zanesu sluaoce i da ih prenose as u prolost, as u budunost, a i da s jednom ili dvije anegdote doaraju itav jedan svijet ili epopeju. Veeras su, eto, razgovarali o tim Lemovnima 1 Le Berima, bijednim zanatlijama ili nadniarima unajmljenim od beutnih zakupnika, koji su umorni od toga doivotnog robijanja stigli ovamo laama. U ruke su im utisnuli motiku, srp ili puku. Kraljevski su se poenili, rodili etvero, petero, desetero, dvanaestoro djece. Svi su bili smioni, snani, uporni. Ubrzo su odbacili srp i, usprkos prigovorima gospodina de Maisonneuva, odlazili da od Indijanaca kupuju krzna, uvijek dalje, sve dalje na zapad. Otkrivali su velika jezera, vodopade, izvore nepoznatih 532 rijeka, sve razliitija uroenika plemena. I oni. su fjovorili da ne postoji Kinesko more i da kontinetu nema kraja, te se prepirali s onim luakom od Ca-velier de la Sallea, uz poli dobre jabukovae. A dobivali su je iz vlastitih vonjaka, ije su mladice, donesene iz Normandije, uspjeno porasle i na njihovim poljima u Kanadi, zahvaljujui brizi njihovih ena. Vraali su se s pravim bogatstvom, brdima mekih raskonih krzna preko kojih su prelazili svojim osakaenim prstima, kao posljedicom irokekih muenja. Sada su ih na vodenim putevima u gornjake krajeve pratili njihovi sinovi, a keri im se kitile ipkama i svilom, kao bogate parike graanke. Crkvi mi davali bogate poklone...

I gospodin de Tjomenie stao je da se prisjea Montreala u njegovim prvim danima kad su se Iro-kezi nou uvlaili u vrtove pa sakriveni meu liem goruice sluali glasove bijelaca. Teko onima koji bi se za tih noi bili usudili izai napolje... Jer Ville--Marie u Montrealu nije imao bedema ni plota od kolja da ga zatite. Njegov utemeljitelj je htio omoguiti da Indijanci dolaze k njima bez potekoa, kao braa. A ovi to nisu proputali. Koliko su puta redovnice samostana Mere Bourgeovs, kad bi za vrijeme molitve sluajno podigle oi, primijetile kako ih kroz prozorsko okno promaitra stravino lice nekog Lrokeza... Otac jezuita oivljavao je uspomene na svoje prve misije, Macollet na svoja prva putovanja!, Cave-lier na Missdssipi, a d'Arreboust na Quebec za njegovih prvih dana. I dok su u kui vatre pucketale, a napolju ih oluja svojim hujanjem neprestano pratila kao na orguljama, ili u gruboj tiini to je snijeg stvara u prirodi padajui poput dugih zavjesa, tolika je bila mo i raznolikost uspomena tih ljudi da se Anelika nije mogla nasluati njihovih pria. 533 Od dvanaest jezuita, koliko .sam ih ja vidio meu Irokezima, deset ih je zaglavilo muenikom smru a, vjerujte, nisu to i posljednji. Otac Masserat prisjeao se strmih ljubiastih obala Georgijskog zaliva, i jeke krhkog zvona, i misionarske stanice izgubljene meu drvecem i travama, te drvenih utvrenja podignutih tu i tamo, a nad svima se krilio isti miris dimajSttrjenogvmesa, krma i rakije. Bilo je to nalije dekora to ga je Andelika viala na Dvoru ili u Parizu. Po salonima se strastveno prialo o jezuitima i o spasu Kanade. Bacalo se prstenje i naunice u uasno osakaene ruke kakva muenika koji se, poslije nevjerovatnih doivljaja, nekim brodom vratio iz Kanade. Mnoge dame iz visokog drutva pomagale su djela milosra u dalekim zemljama. Neke od njih su dole u Ameriku i platile ivotom: gospoa de Guermont (Germon), gospoa d'Aureole (d'Oreol). i vrlo uvena gospoa de la Pagerie (Pari) koja je u Quebacu osnovala ursulinski red. Andelika je tako paljivo sluala.oca Mass&rata da je uskoro priao samo zbog nje. Njihove uspomene zaista su je uzbuivale.. Njoj se stao otkrivati sasvim nepoznat svijet, a Versailles je ostao daleko sa svojim kukavnim spletkama, daleko je bilo i Kraljevstvo obiljeeno progonima i bijedom. Pritiskao ga je teret minulih vremena, u poreenju s ovim novim egzistencijama i poletom ljudi koji su se bacili na osvajanje novoga svijeta. Ovdje je carevala Sloboda!

U Anelikim oima su itali da su bili odabrani i uzveliani", da pripadaju nekom drugom soju kojega se, a da to nisu ni znali, blagonaklono dotakla sloboda. Pa dok se ona raspitivah ili praskala u smijeh zbog tragikominih situacija mojima obiluje svaki junaki podvig, d'Arreboust i Lomenie su je promatrali ne vodei rauna da se u tim trenucima i na njihovim ozbiljnim licima odraava zanos. Ah da 534 je mogu vidjeti u Quebecu mislili su uz one angrizave ene to se stalno tue na svoj udes.., itav bi grad skoio na noge... Ali... kakve su nas to misli spopaleS"... A onda odjednom uhvate ironian pogled oca Masserta. Oni nisu ni slutili da se Anelika, predosjeajui u njima mogueg neprijatelja, pa prema tome i opasnost, djelimice i nesvjesno slui svojom zavodnikom moi. Kako, dakle, da unaprijed ne podlegnu? Ima izvjesnih kretnji, pogleda znaajnih osmijeha nevidljivih drugima, iz kojih ne treba izvlaiti nikakve zakljuke, ali u odreenoj situaciji zapktu mukarca i u njemu se rodi simpatija. Anelika je u tome instinktivno postupala kao pravi majstor. Primjeivao je to i Joffrev de Pevrac, ali nije nita govorio. Oduevljavala ga je Anelikina spretnost, njena enska prepredenost i tako potpuna enstvenost u ophoenju, te joj se divio kao savreno uspjelom umjetnikom djelu. A bilo je trenutaka kada ga je to istinski zabavljalo, jer je vidio kako francuski plemii svakim danom sve vie gube glavu, ak i jezuita koji je sebe drao vilo otpornim. U izvjesnim asovima Pevrac je krgutao zubima. Igra mu se inila opasnom. Ta bio je dovoljno lukav a da ne bi primijetio kako mu se ena zagrijala za grofa de Lomeniea. Jednog bi se dana izmeu ovo dvoje moglo roditi i neto vise od prijateljstva. No preao je preko toga svjestan da Anelikino ponaanje ne moe naljutiti zaljubljenog mua, a bio je svjestan i injenice da bi bilo uzaludno i gotovo Jcriminalno pokuati obuzdavati ili uzmijeniti njenu vatrenu, spontanu, i u sutini zavodniku narav. Ta ona je vladala nad Versaillesom, nad kraljevima... Sauvala je nadmonu, neodoljivu draest onih koji -su stvoreni da budu iznad drugih, a sa zavodnikom moi spojena je i neka vrst kraljevskog dostojanstva. 535 LXXI1 Kao goa koja poznaje svoje dunosti, Aneiika je ve prvih dana bila ponudila ocu Masseratu jedan kuti u kojemu bi svakodnevno itao misu.

Jezuita joj je za to bio vrlo zahvalan iako prema pravilima reda svetoga Ignacija kako joj je objasnio njegovi sveenici nisu bili duni da svaki dan vre sveti obred. Mogli su se ograniiti i na same dvije molitve sedmino, a i to u samoi. Nisu bili duni da dre ispovijedi ni da slue misu ak na zahtjev vjernika, jedino nisu smjeli odbiti da dadu posljednju pomast svome blinjemu koji se iznenada naao u smrtnoj opasnosti. A to se tie njihovih vlastitih' dunosti prema Bogu, priest u vrijeme mise morala se zamijeniti priesti u duhu. Vojnici Kristove avangarde uivali su slobodu onih to kre put i bili su slobodni u svojim inima, a stroga disciplina nije smjela da im sputava slobodu djelovanja. Svejedno je bio vrlo sretan da u Wapasouu moe vriti sveti obred, izvor utjehe za usamljenog misionara. Imao je uza se putnu kapelicu, priprost drveni kovei presvuen crnom koom, ukucanom avliima. U njemu se nalazio ka-le, plitica, vrii za vino i vodu, ciborij, presvlake za oltar, te misal i jedno evanelje. Sve je to bio poklon dobrotvorke, vojvotkinje d'AigujIlon (Esrviior,). 536 Nicolas Perrot, panjolci i Yann le Couennec: Izli su na misu i bili oito zadovoljni to mogu ispovijedati svoju vjerna. Ali otac Masserat nije se tome veselio. Ako je ui svagdanjem ivotu i bio usluan, nije ga proimao, svjetovnjaki upniki duh. U Ameriku je doao radi. Indijanaca i bijelci ga nisu zanimali. Uz to, kao uvaenog teologa i vrlo obrazovanog: ovjeka, oaranog veliajnou Boga kojega je sve-vie otkrivao u svojim razmiljanjima, razdraivala. ga je neuglaena pobonost priprosta, neuka ovjeka, koji se usuuje uputati u razgovor sa svojim Stvoriteljem. Umalo te nije poalio to ga je Bog sam. na to ovlastio. Kao i mnogim njegovim kolegama, draa mu je bila samoa, direktno saobraanje s boanskim misterijem. Mrtio je obrve kad bi sa svake strane svog; improviziranog oltara, u slabom svjetlu dviju vota-nica, ugledao jednog od panjolskih vojnika, ili mladog Bretonca, pa ak i Perrota koji bi se onako pleat oslonio na dovratak te skrtenih ruku pobono stajao, oborivi svoju kutravu kanadsku glavu. Ne valja zaboraviti da je sveti Ignacije bio panjolac! ... Otac Masserat se trudio da bude strpljiv prema, zemljacima utemeljiteljima isusovakog reda i tada bi mu mladi Bretonac pobono ministrirao. Svim tim ljudima okupljenim u polumraku dijelio je on kruh ivota, malu bijelu hostiju. A oni su, u jednom kutku kue, prilazili tim tajnovitim zvucima

zore i sjeni koju je sveenik stvarao svojim obrednim, pokretima, i cinkanju plitice i kalea, kao uboru izvora koji su otkrili u umi. Otac Masserat je razmiljao kako na nekoliko koraka odatle ima heretika koji ne mogu bez zaprepatenja pogledati u kri, i koji se u tom istom trenutku odaju svojim krivim molitvama. Kuhinjom su -se ushodale ene: jedna je cjepkala drva, druga udarala kresivom. ulo se pucketa-. 53? nje vatre i zveka kotlia, koje su vjeale o verige, a zatim um vode dok su ih punile. Mukarci su se budili i zijevali. Ponekad bi se razlio sitan djeji glasi, tanak poput zvonca, da odjednom zamukne u svojoj najvioj noti. Oito su mu dali znak: pst! A jo blie, u radionici, uli su se grublji zvukovi: od alata za zanatskim stolom, od itanja kova-kog mijeha, od agora dubokih ozbiljnih glasova koji su i tamo odravali svojevrstan ritual, samo sibilin-<skim izrazima. Mogao si vidjeti ljudeskaru od crnca, vesela ali zastraujueg izgleda, i toliko uenog da si ostajao zbunjen, zatim jednog meleza upornog do fanatizma, pa jednog njemu slinog Mediteranca upuenog u tajne morskih dubina, te jednog bUjedcg utljivka, pa jednog osornog Overnjanina sve same momke lijepe poput arhanela... ula se buka od drobljenja kamenja i stijena, od zemlje koju su prosijavali. U zraku su s? mijeali mirisi vatre, eljeza i sumpora. Otac Masserat je govorio da e, kad. se vrati u. Quebec, imati da podnese vrlo zanimljiv izvjetaj. Lxxin Anelika uze da isti oruje, da mu provjerava i osigura ispravnost i da ga trlja do biistavosti. O-bavljala je taj posao briljivo i temeljito, s umjenou prekaljenog, pomalo nastranog borca, te joj je i najnepovjerljiviji divljiar mirne due provjeravao svoje lino oruje. Bila se ustalili navika da joj ga daju na pregled" kao oruaru od zanata, pa- joj je i sam Clovis povjeravao svoju lovaku arbL,letu*. Gospoda d'Arreboust, de Lomenie i de la Srlls, kao i otac Masserat, zateknu je jednoga jutra usred itava jednog arsenala i tako zadubljenu u posao da ih je zaboravila i pozdraviti. Zbunjeno su gledali kako njene njene enske ruice hvataju grube kundake ili prstima prelaze preko tvrde cijevi, i kako je zabrinuto nadivila lice nad ani na puki iz kojega je zaudaralo na

barut, smrznuti pcdmaz, nagorjeli metal, promatrajui ga paljivo kao majka novoroene. Anelika je alila to pored nje nije i Honorina, kako je uvijek bivalo kad se ona odavala takvu poslu. No mala je bila bolesna i groznica joj je upravo stala jenjavati. Obino bi sjedila uz majku, a kako je rasla neprestano okruena orujem, i sama ga je znalaki i oprezno dodirivala.

538 arbaleta: specijalni luk za octapinjanje strelica <u sred-ajem vijeku oruje ratnika). 539 Anelika je na stolu imala svakojake kukice, Sipke, ila, maziva, rafinirana ulja to ih je sama filtrirala, itav jedan pribor koji je sama izradila i jedina se njime znala sluiti. Ta gospoda iz CJuebeca gledala su je kako strae, glaa, ispituje, mrti obrve i mrmlja* Prosto nisu mogi da shvate. Najzad, oma podigne glavu, opazi ih i rastreseno im se nasmijei. Dobro jutro! Jeste li dorukovali? Kako se osjeate? Recite mi, gospodine de Lomenie, jeste li ikad vidjeli ljepu puku od ove saske? Ue Flarimond, pozdravi prisutne i ree: Moja je majka najbolji strijelac u svim kolo nijama u Americi. Hoete li da vidite? Nakon viednevne oluje, vrijeme je bilo lijepo i vedro, pa se grupa uputila na strelite, nedaleko od obale. Florimond je ponio dvije kremenjae, jednu fitiljau i dva pitolja. Htio je da majka pokae sva evoja umijea, a kako je ona htjela da provjeri oruje, rado je udovoljila njegovoj molbi. Njene su miice tano osjeale koliko je pojedina puka teka, ona je unaprijed znala koliko e koja pritisnuti rame, koliko trza i da li zadaje modricu. ena neto takva nee moi podii! ree gospodin d'Arreboust kad je vidio kako uzima sasku puku. Ona je ipak podigne bez vidljive tekoe. Zakorai zatim jednom nogom, nagne glavu i nanizani, a onda izjavi da je oruje zaista teko i da e se nasloniti na improvizirani prsobran koji je sluio za vjebanje. Ona napola klekne, s izrazom panje koja joj~prome itavi gornji dio tijela. U njenom dranju nije bilo napetosti, ve savrenog mira koji joj je omoguavao da u

nekoliko sekundi iz najivahni-jih pokreta prijee u stanje blisko snu, kada srce udara sporije a dah postaje jedva zamjetljiv. U otrom zimskom svjetlu i bljeskanju okolnog mraza, njeno od hladnoe zarumenjelo lice, na kojemu je 540 jedna upola zatvorena vjea bacala sjenu, doimalo se ljupko i neusiljeno. Odjekne hitac. Iz cijevi se izvi laki bijeli oblai i stade da se izvija poput reptila. Pero koje je bilo postavljeno na stotinu koraaja, iezne. Sto kaete? Ha!... vikne Florimond. Oni izreknu nekoliko mucavih pohvala. Vi joj zavidite! Shvaam vas! komentirao je mladi. Anelika se tome- smijala. Voljela je osjeaj snage kojom je posluno oruje ispunjalo itavo njeno bie. Kao da joj je to bilo uroeno, poseban neki dar! Mogla je da ga nikada i ne otkrije, da joj okolnosti nisu utisnule u ruke oruje. Za svojih izleta na konju po umi u Nieulu otkrila je uroenu sraslost s tim strasnim predmetima od elika i drva. Zaboravljala je da su iskovana za ubijanje i da stvarno ubijaju. Zaboravljala je da se na jednom kraju putanje to je pravi zrno nalaz! ivot, a na drugoj smrt. Pa iako se moglo initi udnim, ponekad je mislila kako su njena ljubav prema toj vjetini, mirnoa i koncentracija koju ona iziskuje, upornost kojom je nastojala da postane dobar strijelac, mnogo pomogli da se njen mozak, optereen raznim 'nesreama, ouva od opasnosti ludila. Oruje ju je branilo od svega. U svijetu bez vjere i savjesti slabima je potrebno oruje. Zato ga je ona i voljela. Nastavila je da s njima razgovara o oruju pitajui se to ih je to uzbudilo, a lijepom licu Lomenie--Chamfoorda dalo gotovo bolan izraz. Najzad ih je ostavila i udaljila se sa sinom, koji je puke nosio u naruju. Putem su ivo razgovarali. Grof de Lomenie i gospodin d'Arreboust se pogledae. Otac Masserat odvrati pogled te iz depa svoje mantije izvue molitvenik. Cavelier je mjerio svu trojicu trljajui promrzle ruke na koje je bio zaboravio navui rukavice. On ree malo podrugljivo: 541 E pa, jedno je sigurno! Ta ena gaa kao arubnica ... Moda kao demonka.

On zavue ruke u depove svoga kaputa i udalji se s afaktiranom i oholom ravnodunou. Gotovo se radovao videi u kolikoj su zabuni ti kreposni ljudi. Mogao je bolje od drugoga naslutiti kakvim ih sve teolokim i mistinim mukama prepu-ta. Znao je on to znai ispitivanje vlastite savjesti. Ta i sam je deset godina bio jezuit. E pa da! ree gospodin d'Arreboust. radi toga smo ovamo i doli. Je li demonka, ili nije? Je li ne astivi ili nije?... To je jedini cilj nae ankete. Mo liti grofa de Pevraca da pomogne ekspediciju na Mississipi bio je amo izgovor!... Va nam je stav bio dobro poznat, Lomenie, no trebalo ga je potvrditi i tuim miljenjima. Odabrali su mene, a takoer i oca Ma&serata. Da pravo kaem, ne mogu da vam tajim, dragi Lomenie, bio sam uvjeren da ste se dali zave sti, obmanuti! A to emo sada? Vojvoda d'Arreboust se nakalja i stade da gleda sad u poput lana plavo nebo varave blagosti, sad u oblinje drvene nastambe to su virile iz snijega^ pa onda u strme obale i bijelu izmaglicu nad jezerima. Kako mu se. uinilo da otac Masserat ne slua, on nastavi obraajui se samo vitezu Lomenieu. E! Do ovoga je svakako moralo doi. Stigli smo, vidjeli smo... Vidjeli smo, ponovi on polugla sno kao za sama sebe. A to o tome misli otac Masse rat od Drube Isusove?... otac Masserat se pravi kao da ne razumije. A znate li zato, dragi moj vitee?... Jer stvar nadilazi njegove sposobnosti... Da, jer on je ve stvorio sud. Dok smo mi mlitavili u varavoj lagodnosti, on je ve zakljuio svoj raun. Prestao je da sebi postavlja pitanje koje nas danas sve mui i ini nam se" ludim: TKO JIJ ONA?... Tko je ona?... Demonka?... Zavodnica?... Carobnica?.... Nekodljiva?... Neprijateljica?... On je sa svim miran. Njegovo dijalektiko umijee pomoglo5*3 mu je bar.u tame: da posve sigurno zakljui kako-slv.aj nadilazi njegova sposobnosti, i kako aikako* ne treba eh! naroito ne to da se neoprezno u to mijea. Zato se udubio u svoj brevijar!... Oe Masserat, recite mi da li grijeim'kad ovako govorim ...

D'Arreboustov glas, kojemu je zlovolja malo-po-malo podizala ton, zadra se jo nekoliko sekunda u kristalno istom zraku, a onda njegovu slabu jeku prigui ironija. Otac Masserat podigne oi, sa uenjem pogleda svoja dva prijatelja i ljubazno se nasmijei. Ne bi se moglo tano rei je li Arreboust pogodio pravo, ili je, naprotiv, jezuita smatrao njegov napad bezopasnom alom, ili stvarno nije nita uo, jer je bio sanjarske prirode. Tek, on se ponovo zadubio u svoj molitvenik i miui usnama udaljio se* mirnim, odmjerenim korakom. Gospodin d'Arreboust nemono podigne ruke. Eto, kakvi su jezuiti, ree... U poreenju s njima, Poncije Pilat je djeak koji pjeva u crkvenom koru! !" Ipak e tu stvar morati <Ja raisti otac Maserat, ree odluno Lomenie. Ja sam zaista savjestan, ali nemam titule ni naobrazbu keja se trai od jezu ita. A ako je od njih zahtijevaju, to je zato da uz pomo Duha Svetoga budu spoeobni rasuivati u si tuacijama kojima obian smrtnik i svjetovnjak nije dorastao. Najzad, radi toga je otac Masserat i doao ovamo! Nita on nee rei, to dobro znate primijeti drugi razoarano. Ve je pronaao valjan razlog koji mu daje pravo da uti. Pored ostalih, koristit e se i njime. Nije li to dokaz da se nemamo ega bojati od tih ljudi? Da je otac Masserat prosudio kako su sum njivi, kako predstavljaju izvjesnu opasnost po dueu koloniji i ugroavaju sigurnost nusiocarskih stani543: ca, on bi progovorio, usprotivio bi se sporazumima koje upravo utvrujemo. Moda imate pravo. A moda dri da nema snage, da ga neemo sluati kad smo ve potpali pod utjecaj nae goe? A moda eka da stignemo u <Juebec, pa nam tamo zapapri dok mi ovdje naivno mudrujemo. Da izjavi kako itava stvar mirie na barut i prokletstvo, pa treba do posljednjega iskori jeniti sve ove kriminalce, ukoliko ne elimo da ka tolianstvo u Kanadi ne propadne. U tom emo slu paju ispasti smijeni, ako ne i krivi. Jezuiti e posta la spasioci, a otac d'Orgeval sveti Mihajlo arhanel.

 Po emu se zapravo moe utvrditi da je neka osoba demonka ili vjetica, a ne ponaa se bezumno? ... opet e Lomenie zabrinuto. Ona je vrlo lijepa, i njena ljepota zaista se moe uiniti sumnjivom zato to nije... obina. A da li je ljepota uope obina? Vjetice ne plau, izjavi gospodin dArreboust. Jeste li je ikada vidjeli kako plae? Ne, odvrati vitez zateen i protiv svoje volje uzbuen izazvanom slikom, no mogue je da mi je to izbjeglo Kau i to da vjetice isplivaju ako ih se baci u vodu. Ali, nama bi bilo teko da to provjerimo na gospoi de Pevrac. On se nasmijei i zabrinuto pogleda uokolo. Nema vode, sve je smrznuto, promrmlja. Grof de Lomenie gledao ga je sa zaprepatenjem. Mkad ga nije vidio da se odaje tako mranom humoru. Gospodin d'Arreboust ga zamoli za oprotenje. Ogorile su ga brige i surova klima. Okoristit e se iijepim vremenom i malo proetati. Lomenie ree da e se u samoi pomoliti i od Boga zatraiti savjet. Vojvoda se udalji u pravcu jezera. Teko je hodao jer je etnja po dvoritu bila ograniena na niz ledenih hodnika, uskih stazica iskopanih lopatom ili krampom, a krivudale su komplirirano kao hodnici u krtinjaku i vodili ili do za-mrzle esme, ili do Macolletove kolibe, ili do radionice, konj usnice, strelita, igralita, ili naprosto nikamo, to jest prema neprohodnoj umi. Teturajui, gradonaelnik Quebeca je ipak uspio stii do jezera. Kad je snijeg bio dovoljno tvrd, moglo se hodati du obala. S vremenom se tuda utabala tvrda, zaleena staza pa kad je dan bio lijep kao ovaj, ljudi su po suncu ili tom stazom, eljni novih vidika, a onda se vraali kad bi na drugoj strani jezera naili na visoke snjene nanose. Kad se vojvoda' naao na kraju jezera, zamislio se promatrajui mjesto na kojem umalo nije zaglavio. Sjetio se iscrpljenosti i rezignacije koju je osjetio kad se na izmaku snage sruio u snijeg, zatim mraka i hladnoe koja mu je pritiskala grudi poput kamene ploe, a on pri tom mislio: samo da-, agonija ne potraje dugo! Posljednje ega se jo sjea bilo je nekakvo peckanje na jagodicama kad je osjetio kako mu snijeg stvara na licu smrznutu masku, pod kojom miii vie nikada nee zadrhtati.

Podjednako nije mogao da sebi objasni uzrok smrtne obamrlosti kojoj su podlegli kao ni njihovo spasenje i vraanje u ivot. Sve je to bio razlog da ove krajeve dri ukletima. A Pevrac je imao smjelosti da se tu nastani. Prilazei Wapassouu, mora da se ulazilo u nepoznatu zonu, u nevidljive, vjeto prikrivene zamke. Nita nije mogao da objasni, a ipak mu je bila dunost da to uradi, bar da se malo proeta i vidi. Time su ga zadrali u Quebecu. Sjetio se koliko mu se uinilo neobino i s karakterom staloenog viteza nespojivo de Lomenieovo oduevljenje za ljude iz Katarunka. Govorio je s ozbiljnim potovanjem o ovim pustolovima kojima su ga uputili da ih silom pokori, a on bio sretan to se s njima sprijateljio. Veselio se kad je saznao da su ostali na ivotu, dok su svi drali kako je najbolje da zaglave od irokeke ruke. Pa kako o gospoi de

85 Anelika u novom svijetu 545 15* Pevrac nije govorio onako uvredljivo kao porunik de Pont-Briand, u nekoiiko su navrata osjetili da nee trpjeti ni jednu uvredljivu rije protiv nje. Frontenac je viteza esto uzimao u zatitu. Ali Frontenac je bio usijana glava. Volio je paradokse i lijepi spol, mrzio jezuite, a njegovo imenovanje za guvernera Kanade vie je bilo znak nemilosti, nego ukazana ast. Luj XIV nije mu opratao nesmotrenost to se udvarao gospoi de Montespan. No pokazao se spretnim politiarom kad je trebalo upravljati jednom zemljom. Novajliii Pevracu, kojega su mu prikazivali kao- neprijatelja Nove Francuske, odmah je ukazao povjerenje jer je kao i on sam nosio gaskonsko ime, ali i zato to se o njemu raspitao. Grof de Pevrac je bogat. Palo mu je na pamet da njegovo prijateljstvo za Novu Francusku provjeri opipljivim dokazima, zato mu je uputio Lomeniea i ambicioznog Caveliera. Gospodin d'Arreboust i otac Masserat bili su im dodijeljeni s posebnim biskupovim preporukama da raiste nagaanja koja su se plela oko uljeza, a osobito da se izjasne je li ili nije demonka ena o kojoj se i suvie govori, a ivi u njihovoj sredini. I eto! Sad su konano u toj jazbini Wapassouu, a nita se nije odvijalo kako su predviali. Pravi osinjak!

Urok! Urok! aptao je tihi vjetar i usprkos relativno lijepom vremenu toga dana rezao poput sje-iva. A on, Francois d'Arreboust, koga su kao i oca Masserata stavili uz bok pukovniku Lomenieu da ga, u stvari, nadzire, a i zato da vodi rauna kakav e sud stvoriti o grofu i grofici de Peyrac, on, staloen i poboan ovjek, udoredan i skroman, koji se brine za spas svoje due, za sreu kolonije i svojih blinjih, nije, eto, nita vidio, nita otkrio. Probudio se iz smrtnoga sna i poeo da ivi sasvim drukije, ne muei se razmiljanjima, a to mu se, moda, jo nikada u ivotu nije dogodilo. 546 Jeo je, pio, puSio u ugodnoj toplini sobe; mirno su askali, izmjenjivali uspomene i snove, a onda ga je odjednom zanio bljesak njenih zelenih oiju i svemu dao novi tok Ali u onom trenutku, gospo dine. d'Arreboust, kad je prijetilo a vas Mascoutini skalpiraju, zar niste proivljavali ba nikakav strah, zar niste osjetili teinu beznaa? Ne! govorio je on uspravljajui se. Sve izgle da jednostavno u asu kad treba da stupimo pred Gospoda. Do toga dana nije znao da je junak. Nije pravio razlike izmeu sebe i drugih. Bio je to skroman ovjek, no ipak mu je godilo kad je otkrio da je hrabar i sran, te zavreuje divljenje jedne ene. Zaboravio je, sasvim je bio zaboravio da je ena s kojom tako prijazno i veselo razgovara upravo ONA, ena koju su u Quebecu sumnjiali da je, moda, demonka Acadije. Tako je bilo sve do jutros ... kad je doivio ok zatekavi je s orujem u ruci. Oruje podsjea na opasnost, zato, kad je iznenada ugledao s kakvom se spretnou njime slue njene lijepe ruke, njegovo srce ispuni podsvjesni strah i od ene, zavoenja, arolija... Sjetio se glasina koje su se o njoj irile, a i miljenja oca d'Orge-vala. Bio je siguran da je i LomenieChambord doivio isti ok. A moda i otac Masserat, no ovaj nikad ne bi rekao to misli. Gospodin d'Arreboust se najei i ogrne lice ovratnikom svoga ogrtaa. Eto, to se dogodilo bez naega znanja, govo rio je u sebi. Dogodilo se, osjeam to. Mori me briga, zlo mi je, nisam u stanju ni da se pomolim. Ve i tav sat ne mogu a da neprestano ne mislim na nju,

na ene, ljubav... NA SVOJU 2ENU!... Vidio je svoju enu, i onako istu, stidljivu, zamiljao je u nepristojnim, bludnim poloajima u kakvim se nikada nije nasla, ak ni u prvim danima 54? braka kada bi je iz panje i po dunosti onako na brzinu zadovoljavao, pa kasnije sebe prekoravao zbog uivanja u takvu sramotnu inu. Sjetio se i razvratne primjedbe nekog svog pakosnog prijatelja koji mu je, pleui na jednom balu s njegovom enomnapo-menuo kako gospoa d'Arreboust ima draesne male grudi, te se on ne bi smio dosaivati. On nikako nije volio takve misli. Ljubav i brak odvraali su ga od njegove sklonosti ka pobonosti. Da studij za sveenika jezuita nije bio tako dug 1 teak, on bi to bio postao. A kad se odrekao vjerskog poziva, oenio se da udovolji roditeljima. No im su oni umrli, definitivno se odrekao da im dade unuka, batinika. emu tatina da se produi vijek jednom Imenu?... Radije svoj imetak namijeniti Bogu. Ispostavilo se da je i njegova ena bila istoga miljenja. I ona se htjela zarediti, zato su se izvrsno slagali. Oboje su eljeli da se posvete Bogu, uzvienom mukotrpnom djelu. Kanada je ispunila njihova oekivanja, ostvarila njihovu zamisao da se rtvuju ... Gospodin d'Arreboust uzdahne. Najzad, muni osjeaj krivice stade da se gubi i on u mislima opet ugleda sliku svoje ene, ali ne vie kao razbludne kurtizane. Vidio ju je upravo onakvom kakva mu je bila najpoznatija: kako se u polumraku neke kapele moli Bogu nagnuvi malo glavu, upravo onako kao to jutro gospoa de Pevrac nad nianom svoje pu-ke. Takva kretnja uvijek ga je uzbuivala jer bi tada i nesvjesno doarao enu kako naslanja glavu na rame mukarcu i od toga se raznjeio. Gospoa d'Arreboust je bila sasvim sitna i jedva mu sezala do ramena. U prvim danima braka, trudei se da razvije atmosferu supruanske prisnosti, nazivao ju je mala"! ali je primijetio da joj je to krivo, jer zaista ni po emu nije odavala siunu, krhku enu. Bila je smiona, poduzimljiva, zdrava kao dren, i s nekakvom nesmiljenou koja se s godinama samo pojaavala u njenom biu. Kakve li tete... i alostil Mogla je da bude draesna i vesela ena, ali je i suvie bila zaokupljena savrenstvom. Zazirala je od svoga tijela i sva se pretvarala u duh i mistian zanos. To me zbog ove ene sa Srebrnog jezera spopada kajanje, enja i ova neizvjesnost. Stao sam da patim zbog toga to se jedna ena nasmijala od sree, podigla prema mukarcu za nju jedinom na svijetu svoj pogled, a on se pourio da joj svoju ruku ovije oko pasa da patim zato to

e se veeras za njima zatvoriti vrata... zato to ta ena ovisi o svome muu i u njega je zaljubljena. A moja supruga vie o meni ne ovisi. Za nju sam ja jedva neto vie od njenog duobrinika, oca d' Orgevala. Cak i mnogo manje jer se ja brinem samo za njene raune i poslove. Kad ,se jednom u godini naemo zajedno, po dolasku prvih laa to iz Francuske stiu s potom, razgovaramo o svom imovinskom stanju i o tome kako da utroimo prihode od zakupnina. Moja mi ena ne duguje nita, ak ni malo njene paljivosti. To je svetica. Ona izgrauje zajednicu i bratstvo Montreala!... Ona ima draesne male grudi" ... JoS uvijek su lijepe... Oh, Gospode, zato se moje misli ne mogu od toga odvratiti? Po to sam ja doao u ovo prokleto mjesto?... Sto da im kaem kad se vratim u Que-bec?... ako se ikad tamo vratimo... Hoe li ovaj podrugljivac dopustiti.da odemo jer, najzad, njegovi smo zarobljenici... On bi vrlo lako mogao... No, tko ono dolazi onamo s jezera?... Reklo bi 06 Gospodin d'Arreboust nadnese nad oi ruku.

548 549 LXXIV Udvoje, samo udvoje kreu se putnici zimi. Samotara bi u stopu pratila smrt. Uvijek udvoje: jedan Francuz i jedan Indijanac. Samo Francuzu moe pasti na pamet luda misao da se izlae zamkama to ih razapinju hladnoa, snijeg, oluje, beskrajni prostori u kojima nema ljudskoga bia. A jedino e Indijanac pristati da ga prati jer bijelac, svojom maginom rjeitou, ima mo da otjera stravine demone snijega to zvide u golim granama drvea. Potpuno slini u svojim bundama s konatim resama, i koraka jednako otealog od krpalja, Francuz i Indijanac primicali su se prelazei preko jezera. Sjene su im bile kratke jer ie bio podnevni sat. Kad su se pribliili, Jean-Francois d' Arreboustu se uini da razabire neko poznato lice, ali prije nego se sjetio ovjeka i njegova imena, proze ga nekakva nelagodnost i cijelo mu se tijelo najei pred tim nezvanim gostom. Oklijevao je da mu dovikne. S nepovjerenjem i gotovo neprijateljski, gledao je kako prilazi. Spopadala ga je elja da zavie: Sto ete ovdje? Zato

dolazite da unosite nemir u ova mjesta na kojima je ovjek sretan? Gubite se!... S utvrenja su bili opazili doljake i ve su k obali silazili Florimond i Yann le Couennec, s pukama u ruci. 550 Jedan od doljaka visoko je drao glavu, malo zabaenu unazad, poput onih koji nastoje da Sto vie svjetla prodre kroz njihove poluzatvorene vjee. Kad se primakao, Arreboust je shvatio. Putnik je bio zaslijepljen od odbijanja svjetlosti na snijegu, a to je jedna od najstranijih nevolja za dugih zimskih pjeaenja. Njegovih crvenih i natjeinih vjea uhvatila se bjeliasta kora, kao u gubavaca. Uasno ga je bilo pogledati. On povika: Ima li koga tamo? Osjeam da ste tu, ali vas dobro ne vidim ... Do njega je stajao Indijanac s pukom i smrknuto gledao kako su u nj uperili oruje. Tko ste? Odakle dolazite? upita Arreboust Ja sam Pacifique Jusserand (Pasifik 2isran) iz Sorela, ali dolazim iz Norridgewooka na Kennebecu. Nosim pismo za pukovnika de Lomenie-Chamborda koje mu alje otac d'Orgeval... On nastavi: Neete valjda pucati na mene? Nisam uradio nikakvo zlo. Francuz sam kao i vi, govorimo istim jezikom... Napola slijep, bio je u velikoj neprilici. Mora da je osjeao kako se predaje na milost i nemilost onima kojima prilazi, a ne moe ni da proita na njihovim licima da li ga prihvaaju ili tjeraju, D' Arreboust najzad prepozna ovjeka koga je cesto sretao u Qu-ebecu. Bio je to jedan od dobrovoljaca", ve etiri godine u slubi oca d' Orgevala. Njemu se najprije smui, kao da guta neto neugodno, gorko kao u, no samilost nadjaa i on e usluno: Jadnice! U kakvom ste to stanju? A onda se obrati Florimondu: Taj je ovjek u slubi oca d' Orgevala i nje gove misije. ini mi se da je taj slubenik ve dolazio u Katarunk! upadne mladi mrtei nos. R5I

 Ne pucajte na mene ponovi doljak okre ui neprestano lice u smjeru odakle su dolazili gla sovi nisam neprijatelj. Ja samo nosim poruku za grofa de Lomeniea. A zato se bojite da vas ne ustrijele im vas ugledaju? upita Florimond. Da nemate na dui neka nedjela u odnosu na grofa de Peyraca, zapo vjednika i vlasnika ovoga utvrenja? Oito zbunjen, ovjek ne odgovori. Htio je da uini nekoliko koraka u pravcu sjena to ih je nejasno razabirao, ali se spotakne o jednu izboinu. D' Arreboust ga uhvati za miku i povede stazom koja je vodila k utvrenju. Grof de Lomenie-Chambord stade okretati omotnicu. To debelo, presavijeno pismo, s peatom od tamna voska i grbom Sebastijana d' Orgevala, zadat e mu duboke rane. Znao je to. Oklijevao je da ga otvori i poeo da ispituje dobrovoljca" kojega je gospodin d'Arreboust posjeo na jednu klupu. Dobrovoljcima" su nazivali pobone odrasle ljude i mladie koji su bez plae ulazili u slubu misionara na jednu ili vie godina kako bi zadobili oproste od grijeha". Pacifique Jusserand sluio je oca d'Orgevala ve etvrtu godinu. Kako je Otac mogao saznati za moj boravak u Wapassouu?... upita malteki vitez. ovjek okrene k njemu svoje preplaeno i nateeno lice i odgovori s ponosom: Dobro vam je poznato da Otac zna sve. Do javili su mu aneli. Anelika mu ispere upaljene i otekle vjee i stavi na njih hladne obloge, a zatim ga poslui juhom i rakijom. Dok je jeo onako zavezanih oiju, Pacifique Jusserand drao se uspravno i prezrivo. U Aneliki je ve od prvog trenutka taj neobini ovjek izazvao nespokojstvo. Na njena pitanja odgovarao je sasvim kratko i odsjeno. ivnuo bi samo kad je bila rije o njegovu gospodaru, ocu d'Orge-valu. 552 Tek e kasnije uoiti ona tu pojedinost, kako se naime otac d' Orgeval, neobino uglaen i prefinjen ovjek, ini se namjerno okruio prostim ljudima, kor ji su u neku ruku utjelovljavali onu skrivenu, mranu i izopaenu stranu njegova bia. Takvi su, pored ostalih, bili otac le Guirane (Girand) i otac Louis Paul Maraicher (Lui Pol Ma-ree) koji su zajedno s njim odigrali presudnu ulpgu

u borbi to ju je on vodio kako bi Acadiju i veliki teritorij Mainea sauvao za katoliku crkvu i francuskog kralja. Valja napomenuti da su ta dva sveenika, a s njima i Pacifique Jusserand, umrli kasnije nasilnom smru, upravo u toj borbi. Kasnije je moda trebalo postaviti pitanje nije li on", koji sve zna, vidio" mnogo prije ostalih to se sprema, kad je Lomenieu de Chambordu pisaoneka se priuva. Dragi moj prijatelju, stajalo je u poruci, saznao sam da ste stigli u Wapassou, kamo su se nakon propasti Katarunka sklonili Pevrac i njegova banda. Nadam se da vaa hrabrost nee ostati bez ploda kad ste, uprkos zimi, odluili da odete do njega. No pre klinjem vas ovim pismom da ovaj put ne pokaete nikakvu slabost u svojim odlukama. Bojim se da ne podlegnete kakvoj suptilnoj dijalektici i prividnoj kreposti kojom e vas ti pustolovi obmanuti kako bi se to lake uvukli meu nas i unitili nae djelo. Kad sam vas vidio u Quebecu, uvjeravali ste kako je gospodin de Pevrac estit i navodili dokaze njegova prijateljstva. Kasnije je ubio Pont-Brianda, jednoga od naih, i primakao se jo malo vie teritoriju Nove Francuske. Tvrdili ste da u njemu vidite samo vrlo vrijednog ovjeka kojemu je na srcu jedino da unaprijedi jednu divlju zemlju. Ah' pitam vas, na dobrobit kojega kralja? U slavu koje vjere?... Uz to, prisutnost jedne ene u ovim krajevima kao da vas uope nije zabrinjavala, bar ne u onom smislu kako sam ja prieljkivao. 55a Za vas su oni bili obian brani par, kao i svaki drugi, i isticali ste kako ste primijetili da ih povezuje ista, neprolazna ljubav. Pa uzmimo da je tako i govorimo o tom osjeaju. Razmotrimo tu lukavu i monu zavodljivost koja sa izvana kiti samo dobrim da bi prikrila zlo. A upravo ste, ini se, vi tome podlegli u svojoj pomalo naivnoj iskrenosti. Neprestano ste isticali kako se divite elji toga ovjeka da bude slobodan, u pravom smislu slobodan. A zar nije kazano da je itav kult Sotone sadran upravo u tom pitanju o slobodi? Zar, po rijeima svetoga Tome, Sotona nije po-el'o da bude Bog? No Sotona je htio da svoju slavu i sreu duguje jedino sebi. TO JE NJEGOV SIGURNI I UOLJIVI ZNAMEN. Ne znam da li ste svjesni toga koliko izopaenosti, i zapravo uvrede Bogu, moe biti u tom osjeaju ljubavi koji ste zapazili u onih to su otvoreno raskinuli s Bogom, te dotjerali dotle da pomau neprijatelje svoje roene vjere. Ljubav ne moe voditi od ovjeka k ovjeku, nego od ovjeka k Bogu. Pokvarena ljubav i nije vie ljubav.

I najzad, upravo u tome i lei najozbiljnija i najstranija od svih opasnosti koje sam uoio otkako su se ti ljudi iskrcali u neposrednoj blizini naih granica, to kaem, u blizini same nae francuske Acadije. Jer sluei kao varljivi uzor, oni navode na grijeh bezazlene due te one tee za sreom koje nema na ovome svijetu, nego jedino u Bogu i u smrti. I zato me spopada uasno strahovanje. Nije li demonka razapela svoje najprepredenije zamke upravo u obliku ljupkosti i te njene ljubavi koja i vas uzbuuje. Ne pokazuje li zlo svoje zavodniko lice upravo u uenosti toga ovjeka, a ona vas je oparala? Svi :se; teolozi slau da je Bog prepustio Neastivom mo nad spoznajom, puti, enom i bogatstvom. Zato se Crkva, u svom oprezu i mudrosti protivi da eni prizna mo i utjecaj, jer drutvo koje bi joj dalo takva 554 prava, prepustilo bi se istoga asa carstvu svega onoga to ena utjelovljuje, to znai puti. A odatle do pada i povratka u mrak poganstva nije daleko. Put i idolopoklonstvo su opasnosti koje vrebaju duu zavedenu arima suprotnoga spola, ma kako te ari imale moralnu ili fiziku privlanost, podvlaim. Koliko li samo putenosti ima u vaem divljenju za gospou de Pevrae, u kojemu sam, ini mi se, otkrio i poneto bolne enje. A zar zbog toga nije Pont-Briand izgubio najprije glavu pa onda i ivot? Zato vas moram upozoriti da preputati se ovozemaljskom blaenstvu znai odvraati se od jednoga cilja kojemu smo posvetili ivot, od linoga i opeg spasenja, znai usporavati procvat nae due koja se mora osloboditi tijelesnosti da bi se pridruila Bogu. Proitajte jo jednom petu poslanicu svetog Pa-vla Galatejcima, dat e vam dosta prilike za razmiljanje. Brao' moja, povodite se za duhom pa neete udovoljavati eljama puti. udnje tijela suprotne su eljama duha... A lako je prepoznati ono ime tijelo raa. To sut blud, pokvarenost, bestidnost, pohota, idolopoklonstvo, zatrovanost, neprijateljstva, svae, zavist, prepirke, zavade, hereze, ljubomore, ubojstva, pijanstvo, razularenost i druga slina zlodjela ... ...Sjetite se da su oni koji pripadaju Isusu Kristu zajedno sa svojim tijelom raspeli na kri i svoje poroke i pohotu" ... Sto bih jo mogao da nadodam rijeima velikog apostola?... Zavrit u, dakle, ovako: preklinjem vas, dragi prijatelju, da, preklinjem vas da nas oslobodite opasnosti koju de Pevrac predstavlja za nas, za Kanadu i za due o kojima moramo brinuti.

On, svakako, nije prvi pustolov niti su oni prvi heretici koji se iskrcavaju na ovim obalama, ali me neki predosjeaj upozorava da u, ukoliko mu smjesta ne onemoguimo da nanosi zlo, doekati da on i njegovi unite nae djelo u Acadiji, a to e ujedno biti i moja smrt Ja to vidim i osjeam... 555 Oh, Boe, to e biti sa mnom? klikne skoro glasno jadni Lomenie i uhvati se rukama za glavu. Srce mu se cijepalo. Dilema u koju ga je dovodio otac d'Orgeval stavljala ga je na muke. On poloi prste na pismo kao da od svojih oiju eli skiti te rijei od kojih je svaka okrutno pogaala njegovu osjetljivost Nije sebi postavljao pitanja ni razmiljao postoji li kakav izlaz, moe li se nai neko drugo rjeenje u situaciji koja mu ak izmie iz ruku. Ali s uasom je gledao kako se izmeu njega i njegova najmilijeg prijatelja poinje otvarati ponor, i panika ga uhvati na pomisao kako u ovom jalovom ivotu vie nee uza nj stajati on, tako snaan, vidovit, uvijek prisutan. Ne ostavljaj me, prijatelju! Pokuaj da shvati, brate... oe moj! preklinjao je i ponavljao: oe moj! Oe moj!. A onda e predbacujui sebi to se ne obraa Gospodu: ,,O, moj Boe, ne odvajaj me od moga prijatelja. Prosvijetli nae due da bolje razumijemo jedan dru goga i da ne upoznamo golemu bol koju emo svaka ko osjeati ako se budemo gledali kao tuinci Bo e moj, otkrij nam svoju istinu" ... Ali to nije bilo tako lako. Trebalo je patiti. On podigne oi i ugleda Aneliku na nekoliko koraka od sebe. Evo dakle ene, ree u sebi, koju bi otac d' Orgeval htio po svaku cijenu oboriti. Ona je zavirila u jednu alicu a onda se sagnula nad kotao da zagrabi vode. Zatim se opet uspravila, svratila pogled na grofa de Lomeniea pa videi njegovo lice, uputila s k njemu. Zar ste tuni, gospodine de Lomenie?... Od njenog tihog i skladnog glasa on se lecnu. Grudi mu se napnu kao od "teka vala i on umalo da ne brinu u pla poput malog djeteta. Da tuan sam vrlo tuan 55ft Stajala je pred njim a on ju je gledao zbunjen, oaran, ve svladan njenim draima, dok mu je duu ibao nesmiljeni glas: BJo nije dolo vrijeme da se moemo posvetiti eni i svemu to ona predstavlja, to jest puti...

 Put?... da, moda! mislio je. Ali u eni je i srce... blagost. U srcu ena cvate ljubav. Bez njih bi svijet bio hladan i ispunjen samo bitkama. U mislima, on opet ugleda prizor kako ga njeno pridie u krevetu dok je leao bolestan. Anelika je, i vie no to je sebi priznavala, bila osjetljiva na arm grofa de Lomenie-Chamborda. Bio je njean, ali i neobino hrabar, i vanjtina mu se izvrsno slagala s karakterom. Nieg pretvornog nije bilo u njemu. Njegova krna pojava oficira, prekaljenog bezbrojnim junatvima i iskuenjima, njegova sive, ozbiljne oi, otkrivale su viteko srce. Kad si ga bolje upoznao, nisi se mogao razoarati. Izvjesna kolebanja, u odreenim situacijama, nikada nisu bila odraz kukaviluka, ve pretjerane savjesnosti i nastojanja da prema prijateljima i onima koje je po dunosti morao sluiti i braniti, bude dokraja poten. Bio je od onih mukaraca koje bi osjetljive ene rado zatitile od nasrtljivih ena, ili od nametljivih prijatelja, jer ovjek lako dolazi u iskuenje da zloupotrijebi njihovu tankoutnost i vjernost. A upravo je to radio otac d'Orgeval, bila je si gurna. Rado bi, pred tim bijelim listom papira i nad menim rukopisom, bila rekla: Ne itajte to, molim vas. Nemojte ni da ga dirnete Ali, u to je pismo ve bio utkan itav jedan ivot to su ga u prijateljstvu zajedniki proivjeli grof i otac d'Orgeval, i u nj Anelika jo nije smjela da stupi. Nekako satrven, malteki vitez teko ustade i udalji se oborene glave. 557 LXXV Misao oca d'Orgevala a mogao je slobodno rei njegova fizika prisutnost nije ga naputala itav dan. Pratila ga je poput sjene i sasvim tiho ali energino prekHnjala. No, to se vie bliila no, glas se mijenjao, dobivao tragian i gotovo djetinji prizvuk, da mu najzad apne: Ne ostavljaj me... Nemoj da me iznevjeri u mojoj borbi" ... Bio je to glas Sebastijana d'Orgevala, jo kao momia u jezuitskom koleu, gdje je i dolo do njihovog prijateljevanja. Kako je grof de Lomenie-Chambord imao sada etrdeset i dvije godine te mu nije nedostajalo iskustva, nije se mogao sasvim obmanjivati u pogledu pobuda koje su njegova prijatelja uvukle u podjednako prikrivenu i estoku borbu protiv novih doseljenika.

Neke su uspomene mogle da objasne njegovu nepomirljivost. On, Lomenie, nije bio prisiljen da, kao Sebastijan d'Orgeval, upozna mranu amotinju jednog sirotinjskog djetinjstva. On je imao umiljatu majku, paljivu usprkos njenom mondenom ivotu, i ona ga nikad nije zanemarila: ni kao djeaka, dok se kolovao kod jezuita, ni kasnije kad je postao malteki vitez. Cesto mu je pisala, upuivala mu kao djetetu neobine poklone koji su mu ponekad bili i neprilini: kitu prvog proljetnog cvijea, venecijansku ordu optoenu dragim kamenjem, medaljon od kojlke s pramenom svoje 65 kose, ueereno voe, a o njegovu etrnaestom roen danu kompletnu muketirsku opremu i jednog i stokrvnog rasnog konja... Oci jezuiti nisu sve to dr ali ba ozbiljnim. Sto emo, takve su ve majke! A imao je i dvije sestre od kojih se jedna kasnije povukla u samostan. Bile su vesele, razigrane, neposredne. Kad mu je majka prije deset godina umrla,. Lomenie je za njom plakao kao za svojom prijateljicom. I dalje je ostao u vezi sa svojim sestrama i nisu. prestali da se iskreno vole. One iste veeri u Wapassouu, u sobici Talijana Porguanija, on paljivije proita pismo i zaspi proet gorinom to je izbijala nekako izmeu redaka u pismo, a samo joj je on znao uzrok. Je li sanjao ili u polusnu dozvao u svijest onu no to ju je u djetinjstvu bio proivio uz svoga prijatelja? Sebastijan je bio rtva one noi, ali je nesvjesno i on sam bio u to upleten. Spokojno je spavao, s ko-vrama svoje kose to mu se prosula po elu, dok se* blizu njega u mraku, kao u ljepljivom komaru kojemu bi on kasnije rado bio porekao istinitost, Sebastijan borio sa enom. Dogodilo se te noi da je iznenada doputovao neki biskup sa svojom pratnjom, pa su uenike poslali da spavaju po sporednim zgradama. Njih dvojica leali su na slami, Orgeval sasvim na kraju sue, jer nije volio da se mijea s drugima. Odjednom, on je u mraku opazio NEKU 2ENU LIJEPU KAO NOC. Gledala ga je s dvolinim smijekom od kojeg ga je-svega podilazila vatra i on je stao drhtati. VADE RETRO SATANAS!"*... aptale su mladieve knjige, ali osjeao je da ga njegove knjige-slabo sluaju; zato prui ruku da pod odjeom dodirne eljezno zvonce s ugraviranom slikom svetog Ig-nacija, koje je, kad bi se njime malo potreslo, imalo-rno da otjera avolske prikaze. A!i i prikazin smijeh je odzvanjao kao srebrno zvonce. Ona je apnula: Odstupi, sotono I

559.

Niega se ne boj, kerubine moj"... Poloila je ruku -na njegovo tijelo i stala da izvodi kretnje kojima on nije mogao odoljeti, ve se prepustio nekoj nepoznatoj i ulnoj sili ija ga je estina svega preplavila. Prihvatio je bestidna milovanja, prihvatio je sve, uzvratio onim to je od njega oekivala i predao se uasnom mahnitanju... A kad se probudio: Vidio si, zar ne? Jesi li vidio? tresao je Orgeval svog susjeda, malog Lomeniea. Ovaj se ni ega nije jasno sjeao. Bio je to nevin i zdrav djeak, te spavao spokojno kao aneo. Ipak se sjetio da je bio primijetio neku enu, osjetio neke ugodne miri se, uo priguenu buku i uzbudljivo komeanje. Je dino je to uznemirilo njegov isti san. Meutim, sta riji je bio tako smuen i oajan da je sve ispriao prijatelju koji nije bogzna to razumio. No jedno ipak, mladi Lomenie nee nikad zaboraviti: plave oi to su sijevale as oajanjem, as bijesom, i tijelo si lovana mladia koje su oborile i savladale neodoljive sile pohote. A on se svome prijatelju toliko divioi Sve do zore trudio se da ga utjei nemonim djejim Ispriat emo sve ocu prio rijeima: Ne brini ru... Nisi ti kriv, kriva je ena." Ali, nita nisu rekli... ili tanije, nisu uspjeli objasniti to se zapravo dogodilo... Prekinuli su ih ve kod prvih rijei.... Umirite se, djeco. To to ste vidjeli nije bila nikakva utvara, nego jedna naa velika dobrotvorka. Ona pomae tako skupo izdravanje siromanih ue nika kao to ste i vi d'Orgeval, zato uiva povla sticu da iznenada posjeuje svoje tienike privile.gium mulieris sapientis".* To je vrlo stari propis koji su prihvatile i mnoge druge kranske i odgojne us tanove, a to dokazuje da ni danju ni nou nemamo to skrivati.. Ali.. * povlastica ene koja pomae nauku.

Bili su izvan sebe. Jesu li to duhovni oci budale, 111. su oni, mladii zaista sanjali... Najzad su zaboravili. Nametnuli su utnju svojim krhkim duama koje su se u toku dana primirile. Postavi kasnije otac d'Orgeval, bivi sauenik grofa de Lomeniea bio je sada na vrhuncu izvanredne karijere. U najboljim godinama i spokojstvu sve^ enikog poziva, navikao na samoodricanja, tijela koje je uslijed trapljenja postalo neosjetljivo na hladnou, glad, muenja ne bi li se on danas nasmijeio na one uspomene ili maglovite snove... Dvaput, triput budio se Lomenie-Chambord iz munog sna i brisao svoje lice, okupano hladnim znojem. Oslunuo bi no u Wapassouu i onda se primirio. Zatim bi opet utonuo u nemirnu obamrlost i vidio demonku zavodnikog lica, kako ju je prema opisu svoga prijatelja zamiljao, sa crnim zmijama to se uvijaju u njenoj kovravoj kosi, i-s vatrom koja izbija kada trepne vjeama. Jahala je na jednorogu konju i pustoila visokim snijegom prekritim krajevima Acadije. Potkraj noi on primijeti kako se ta vizija mijenja: kosa joj se poinje zlatiti, a oi dobivati boju smaragda. Otkako je, nakon petnaestogodinjeg novicijata, otad d'Orgeval bio poslan u svijet, nikada ga nije izdala vidovitost u pogledu ljudi, dogaaja, situacija, a izricao je i prava proroanstva i predskazivao, to boe nehotice, stvari koje nita nije opravdavalo, no uskoro zatim one su se ispunjale iako su izgledale nemogue Sa svake ispovijedi, kad je imao sreu da je obavi pred tim velikim jezuitom, malteki je- vitez uvijek odlazio nekako preporoen, upoznavao bolje sama sebe, bio sigurniji u ispravnost svoga puta. Zato je i shvaao zato se ljudi bore da dou do njegove is-povjedaonice, da satima stoje pred njom u redu, u hladnoj kapelici nekadanje misionarske stanice na rijeci Saint-Charles, gdje je odsjedao kad je dolazio u Quebec.

960 36 AnelJka u covom svijetu 5&1

Nita nije davalo povoda da u njega posumnja danas. Lomenie je bio razborit ovjek, s razvijenim darom zapaanja, i znao je da se okoristi iskustvom koje je stekao ivei u doseljenikim zajednicama. Mnogo se puta uvjerio da neke ene mogu pokazati nevjerojatno strpljenje, upornost i lukavstvo. Nije ih uvijek lako otkriti. Odluio je da bude oprezniji, stroi, a nakon sa vjetovanja s gospodinom d'Arreboustom, da pokua raskrinkati avolsku stranu Anelikina bia uko liko takva uope postoji. LXXVI Opet zavlada no. No koja potraja est dana. Snijeg i vjetar udruili su se da u svom kovitlacu satru nastambu, a kroz prozore zasute snijegom nije vie prodirao ni traak svjetla. Bilo je dana kad su se morali odrei i toga da otvore" vrata. Vjetar je kroz dimnjake vraao oblake dima od kojega su se guili, a nije bilo mogunosti da se prostorije prozrae. Ipak se utvrenje vrsto dralo i mali se Wapassou pokazao sigurnim sklonitem, usprkos iznenadnim udarima od kojih je krov jkripao. Dvije debele etvrtaste grede od crne hrastovine, kao srasle jedna uz drugu pomou stvrdnutog pijeska, nisu iznevjerile. Okupljali su se u toplini sklonita, stiskali se jedni uz druge. Upravo za te duge noi odnijeli su vukovi jednog od konja, crnog pastuha. Joffrev de Pevrac je sebi predbacivao 5to cdlae da ubije te ivotinje, nadajui se nekom nemoguem udu. Dobro je znao da im se zalihe mesa primiu kraju, a da su i mogli odlaziti svaki dan u lov, malo je bilo vjerovatno da bi ubijena divlja dostajala i za najosnovnije potrebe. Gubitak pastuha sada je jo vie smanjivao njihove izglede da preive. Anelika ne ree nita. Hitnost potreba izmijenila je kriterij vrednovanja. Svi su se borili za te konje. injenica da su ih uspjeli dovesti duboko u unutranjost, imala je u nji-

862 16* 563

hovira oima simbolian smisao, a spasiti ih i omoguiti da se tu i odre, inilo se svima najvanijim zadatkom. No sada se radilo o tome da se ivot spasi ljudima. Vie nije bilo u pitanju prisustvo konja u Gornjem Kennebecu, nego Pevraca i njegovih. Svi su utjeli. U nezasluenom porazu ima goleme gorine. Podvig nije mogao biti dokraja izvren. No Andelika je u sebi ponavljala kako se ne moe zahtijevati da sve uspije i da se na odreeni cilj stigne bez usputnih gubitaka. Njena tuga iezne i preplavi je neki val radosti kad je vidjela da svojim bolesnicima i rekonvalescentima moe dati masniju, krepkiju juhu, a itavih nekoliko dana i svjeeg mesa izobila. Miris na rotilju peenog mesa djelotvorno je poticao oslabljene eluce i sve ih je proela pomalo razdraljiva veselost koja e im omoguiti da ojaaju i budu strpljivi. Nikad Andelika nije mogla zamisliti da e jednog dana jesti konjsko meso. U svijesti plemia konj nikako ne moe biti u Istom redu s ostalim domaim ivotinjama, odreenim da zavre u klaonici: s govedom, ovcom, teletom. Od njegova najranijeg djetinjstva, plemiu je konj drug: u etnjama, na putovanjima i u ratovima. U normalnim prilikama ona bi, jedui konjetinu, osjetila isti uas kao da se odala kanibalizmu. Moglo Se pogoditi razliito drutveno porijeklo onih koji su tu bili okupljeni upravo po reakciji koju su tom prilikom pokazali. Kanaani, Englezi seljaci, mornari ak i mla-arija kao Florimond i Cantor nisu ni trepnuli. Zalili su to je uloeno toliko truda da.se konji ovamo dovuku, a onda ih se moralo ubiti. No kasnije e dovesti druge. Poet e se iznova. Oni nisu osjeali onu unutranju odbojnost kao plemi, za kojeg je konj sastavni dio njegova vlastita bia. 564 Vitetvo minulih vremena zaista je bilo mrtva Raala se nova drutvena klasa. Svega e se toga sjetiti Andelika kasnije. U ovom je trenutku bila suvie umorna a da bi se uputala u takve digresije. Vidjela je jedino kako su je HonorinJ opet zarumjenjeli obrazi i kako se svi oporavljaju* pa je stala da shvaa Indijanevo oboavanje hrane. Obiaj okupljanja oko vatre i goenje meu prijateljima potjee zaista iz nekog vjerskog obreda. 665 LXXVII

Anelika je promatrala zlatnu gipku u svojoj rucL Bila je njeno vlasnitvo. Grof de.Pevrac joj je uruio kao I svima drugima, kao jednom od svojih ljudi" ... Ona je eljela da izvede jedan svoj naum koji joj je odnedavna leao na srcu. Budui da je bila obeala svijee svima svecima ako se sretno izvuku od boginja, htjela je pokloniti svoju ipku zlata Crkvi svete Anne od Beauprea (Bopre), o kojoj su Kanaani esto govorili.. Nju su bretonski mornari, preivjevi jedan brodolom, sagradili na obalama Saint-Laurenta, i govorilo se da se u njoj dogaaju mnogobrojna udesa. Ulazei toga popodneva u zajedniku dvoranu, Anelika prosudi da je trenutak pogodan jer su gospodin d'Arreboust i pukovnik de Lomenie sjedili za stolom sami i itali svoje misale. Anelika im prie i urui zlato obrazloivi im svoju namisao.. Ona je eljela da administratori upe i protenita upotrijebe to zlato kako najbolje budu znali: bilo za kupnju misnica i ornata ili podizanje oficija, bilo za izgradnju nekog puta, kria ili glavnog oltara ukraenog skulpturama i pozlaenim liem. Traila je jedino da njeno ime bude ugravirano na bijeloj mramornoj ploi koja e na crkvenom zidu, pored toli568 kih drugih ex-voto, podsjeati i na njenu zahvalnost nebu to ih je sauvalo od uasne bolesti. Dva plemia skoe na noge i tako naglo ustuknu da je gospodin d'Arreboust prevrnuo jedan stolac. Gledali su s uasom na zlato koja je pred njima blistalo na stolu. Nemogue! promuca vojvoda. Nikada u Quebecu nee prihvatiti to zlato, pogotovo kad doznadu odakle je i tko ga poklanja. Sto time hoete da kaete? Monsinjor biskup sigurno bi prije dao spaliti svetite, ili molitvama iz njega tjerati avla. Ma to kaete?... To je zlato prokleto. Ne shvaam vas, ree Anelika. Niste se toliko prenemagaii kad ste prihvatili zlato koje vam je moj mu stavio na raspolaganje za put po Mississipiju. Mislim da ste ga doli ak i moliti. To nije isto. A zato?...

 Iz vae ruke!... Moete zamisliti... Kameno vali bi nas... Ona ih je utke gledala i mislila: Ne, nisu ludi. Jo gore od toga." Gospoo ree Lomnie sav oajan i oborivi glavu. Neprijatna mi je dunost to moram da vas upozorim kako se o vama prenosi nezgodno i dosta raireno miljenje, a dijele ga i nai sugraani u Quebecu, pa i u cijeloj Kanadi. Iznenaeni, naime, vaim dolaskom, a i vaim podvizima, neki su se za brinuli i uinilo im se da vide izvjesnu podudar nost ... Pogled koji je u nj uprla Anelika nije nimalo olakavao njegov zadatak. Upola je ve znala to hoe da kae, ali joj se to inilo toliko nastranim da ga je pustila neka se bespomono sam izvlai. No jedno je bilo sigurno: stao ju je hvatati biies. Dakako, nije oekivala bezgraninu zahvalnost, ali ipak!... 537 Ne pretjeruju li malko ti poboni vojnici; Ona ih je njegovala, posluivala ih u svako doba dana i noi, bila slomljena od umora. Upravo u tom trenutku boljeli su je miii na leima i rukama jer je pijukom razbijala led koji je prokop za prilaz kui bio pretvorio u klizalite. To isto jutro pokliznuo se gospodin Jonas i zadobio nezgodno' uganue. Da se slina nesrea ne bi ponovila, Anelika je bez prekida radila dva puna sata a zatim posula stazu pepelom i prainom. I ba su taj trenutak odabrali da joj u lice dobace uvredljive bedastoe, da je optue zbog njenih avolskih moi. Videi da se Lomenie nee izvui, d'Arreboust izlane: Sumnjie vas da utjelovljujete demonku Acaije. Jeste li uli za ono proroanstvo? Da! ini mi se da se radi o jednoj viziji koju je imala neka vaa opatica. Objavila je da e jedna ena-demon nastojati zavesti due u Acadiji. Doga aju se i takve stvari, ree Anelika s neusiljenim osmijehom. I tako su se, dakle, sabrala u meni sva svojstva potrebna da odigram tu ulogu? Gospoo, mi se na alost ne moemo aliti s ovakvim sticajem okolnosti uzdahne Lomenie.. Sudbina je htjela da se gospodin de Pevrac nastani

u Acadiji u isto vrijeme kad je bilo izreeno to pro roanstvo, a to je uzbudilo duhove. U Kanadi se do znalo da se uza nj nalazi ena iji se opis izgleda po dudarao s onim koji je dala vizionarka, zato je sum nja pala na vas. Anelika se ipak zabrinu. Kad je vidjela kako dva plemia uzmiu, smjesta je shvatila da je stvar ozbiljna. Nije htjela samu sebe zavaravati. ula je govoriti o toj viziji, a spomenuo ju je onako izdaleka i Nicolas Perrot... Ona je slutila da bi ljudi mogli doi u iskuenje da povezu jedno s drugim, ali nije mislila da e to postati ozbiljno. Sada je vidjela Sto se dogaa* Zvijer se pokre-i. ula joj je teki korak... INKVIZICIJA! CudoviSte koje ju je doekalo u Americi nije dakle neukroena priroda, nego uvijek isti neprijatelj, moda jo zagrieniji od onoga u Starom svijet. tu. Ta nije joj bilo nepoznato da na panjolskim, te-ri tor i jama inkvizicija podie najgolemije lomae u historiji Na njima su izgorjeli milijuni Indijanaca zato to nisu htjeli sluiti slubenicima Crkve. Onamo u Francuskoj, progonili su je jer je bila lijepa, voljena i hrabra ena, drukija od ostalih... Ovdje e joj priiti nadimak demonke... kao to su nekad bili doviknuli Pevracu: vjetac!... U Americi je sve jasnije. Tu se strasti otvoreno pokazuju i raspaljuju. Morat e nauiti da prkosi mitu, da se od njega brani, da ga pobjeuje a to je kao da se ve pred njom stvarno nalazi neki zloduh koji joj se uvukao u kuu. Ali i zlodusima valja gledati u oi. Razjasnite se, gospodine de Lomenie ree ona s nemirom u glasu premda se trudila da ne plane. Neete valjda tvrditi da u Quebecu ima znaajnijih, otmjenih ljudi koji bi imalo povjerovali u tu izmiljotinu, koji zaista vjeruju da bih ja mogla biti... utjelovljenje te demonke koju najavljuje proroanstvo? ... Na alost, sve govori protiv vas! povie Lo menie s gestom oajanja. Iskrcali ste se upravo na onome mjestu za koje se moglo ustvrditi da pro roanstvo ba o njemu govori. Vidjeli su vas jahati na konju onim istim krajevima za koje opatica kaeda e ih ugroziti demonka... A vi ste i lijepa... vr lo lijepa, gospoo.' Svi koji su vas vidjeli samo su to potvrditi ... Zato je i bila dunost monsinjora bisku

pa da trai podrobnija obavjetenja... 569 Ipak, neete valjda rei da crkvene vlasti prldaju vanost tim naklapanjima... naroito ne njiho vu tumaenju? povie Anelika. A upravo je tako, gospoo. Monsinjor nije mogao olako shvatiti izvjetaje oca d'Orgevala i fra Marca sa rijeke Saint-Jeana. Uz to, kapelan redov nica ursulinki u Quebecu, gospodin de Jorras, potvr uje svetost i uravnoteenost sestre Madeleine, koje je on dugogodinji ispovjednik. Otac de Maubeuge, jezuitski prior, takoer je sklon da u vaem dolasku vidi nepobitna znamenja najavljenih nesrea.. Anelika je od uasa raskolaila oi. Ali zato? povie. Zato su svi ti sveenici protiv mene?. . Joffrev de Pejrrac koji je upravo uao, dolazei iz radionice, uo je taj povik. On ga je shvatio kao simbolian uzvik, krik uvrijeene ene. Uvrijeene i ve stoljeima odbacivane. Zato?... Zato su ti sveenici protiv mene?... Nije htio da prie, nego je ostao zaklonjen u .mraku. Dunost joj je da se sama brani. Nakon dugih stoljea, otkako Crkva-enomrzac ispovijeda to odbacivanje ene, bilo je ve vrijeme da se prolomi takav krik. A pravo je bila i to da to uradi najljepa i naj-:enstvenija ena to ju je ikada zemlja nosila. Zastao je, nevidljiv. Izdaleka ju je promatrao s ponosom i dubokom ljubavlju, onako lijepu u njenom iznenaenju i negodovanju od kojega su joj se malo-pomalo jagodice na licu stale rumenjeti a zelene oi planule varnicama. Jedino je vojvoda d'Arreboust opazio de Pey-racovu prisutnost. Slutio je da se on smijei gledajui Aneliku i otra ljubomora ujede ga za srce. 570 Taj Peyrac posjeduje blago i on to zna" ree u sebi. On to zna... A moja ena nije nikada pripadala meni..." Zu mu se penjala na usta, otrov ispunjao njegovo srce. Podilazila ga je elja da svu svoju odvratnost izbljuje naprasnim, potkazivakim rijeima ne bi li atro tu pobjedniku ljubav, ali istovremeno, on je uoio da e sve

to bi mogao kazati proistei iz okaljana izvora* njegova vlastita nezadovoljnog bia. Zato je utio. Lomnie je hrabro i savjesno nastavio. On je iz prsluka izvukao list i pokazivao ga s izrazom boli. Ovdje su, gospoo, tano zabiljeeni podaci koji se navode u proroanstvu. Izvjesni opisi pejsaa napadno se slau. Nedavno je jedan reformirani franjevac, otac Mare, inae kapelan gospodina de Vau-venarta (Vovnar) na rijeci Saint-Jean, prepoznao o tome nema sumnje mjesto na kojemu ste se pred kratko vrijeme iskrcali vi, gospoo, i gospodin de Peyrac. Anelika mu bez okolienja istrgnu iz ruku papir i stade da ita. Vizionarka je opisivala mjesto na koje je bila prenesena u snu. 571 Lxxvin ... Nalazila sam se na obali mora. Drvee je raslo do uz samu obalu Pijesak je imao ruiast odsjev... Nalijevo, bila je sagraena drvena postaja s visokom palisadom i kula na kojoj je leprala za stava Posvuda u zalivu mnogobrojni otoci, kao pospane nemani... Na kraju plae, pod liticom, kue od svijetla drva U zaljevu ljuljaju se dva usidrena broda... S druge strane plae, malo podalje, po prilici nakon milju-dvije hoda, nalazio se drugi zaselak, a oko koliba rue... ula sam kako krie galebovi i kormorani." Aneliki je stalo da nemirno udara srce. Kasnije e sebi predbacivati to uzbuenje, jer itajui dalje taj dokument, uoila je pojedinosti koje bi joj omoguile da smjesta opovrgne optubu protiv sebe. Jednog e joj dana taj tekst doi u pamet i ona e sve razumjeti, no tada e biti gotovo prekasno... Danas, ona je prije svega bila zapanjena time to se pouzdanije navodi Gouldsboro, te je osjetila nemoan bijes. ... Odjednom, jedna ena izvanredne ljepote iskrsla je iz mora i ja sam znala da je to demonkai. Qstala je tako lebdei nad vodom u kojoj se odraavalo njeno tijelo, a njen mi je pogled bio nepodnoljiv jer to je bila ena... -i ja sam u njoj vidjela simbol svoga grenog ivota... Odjednom, s kraja horizonta stade se hitrim skokom primicati neko bie koje sam u prvi mah drala demonom i ja pri572

mijetih da Je to jednorogi konj kojemu je u smiraju sunca dugi iljak blistao kao kristal. Demonka ga je zajaila i vinula se u svemir... Tada ugledah Acadiju kao golemu ravnicu, koju kao da promatram visoko s neba. Znala sam da je to Acadija. Drei je za etiri kraja kao pokriva, demoni su je estoko tresli. Demonka ju je pretrala svojim ognjenim kopitima i svu je zapalila... Za sve vrijeme koliko je trajala ta vizija, sjeam se da sam imala osjeaj kako se na kraju okolia kesi neki crni demon i kao da bdi nad blistavim demonskim stvorom, pa sam se na asove uasno bojala da je to sam Lucifer".,. Stajala sam tamo sva oajna jer sam vidjela da je to propast za dragu zemju koju smo uzeli pod svoju zatitu no onda kao da se sve umiri. Neka druga ena prijee nebom. Ne bih znala rei je li to bila Sveta Djevica ili neka svetica zatitnica naih bratstava, ali njeno prisustvo kao da smiri demonku. Stala je kao prestraena da uzmie... ... I vidjela sam kako je iz umarka izalo nekakvo dlakavo udovite, bacilo se na nju i svu je raskomadalo, dok se jedan mladi arhanel s ognjenim maem dizao put nebesa"... Anelika opet presavije pismo i poeka da se u njoj stia strah i razdraenost... Sve je to bila tek hrpa besmislica, piskaranje fedovnice u amotinji samostana, a ipak se nalo i ozbiljnih ljudi da u to povjeruju. Poznato je, meutim, da su samostani puni takvih vidovnjaka. No bilo je u tom prianju neeg u emu je sa strahom otkrivala i djeli istine, pa umjesto da se Usprotivi, ona zastae i zamisli se. Ako je istina ree najzad da se u opisanom mjestu moglo prepoznati Gouldsboro, moram prihvatiti i to da je dolazak ene i konja na tu obalu naveo sveenika na krivo tumaenje proroanstva... 573

4-'*

Uzmimo, moj dolazak! No kako da se branim? Simbolika slika krije u sebi tako Razliite injenice, vi to znate. Sluajne podudarnosti ne ine mi se uvjerljive. Tako vaa vizionarka ne precizira da li je de-monka bila crnka ili plavua... udno je to kad se uzme u obzir s koliko je preciznosti opisan pejza. Tako je. Ali sestra Madeleine nam je sama

precizirala da se prikaza digla iznad voda nekako u sumraku, pa joj nije mogla razabrati lice. Lako li je tako. A kako je onda mogla utvr diti da je ta ena lijepa ako joj nije vidjela lice? Ona je prije svega govorila o ljepoti njena tijela. Upravo je njega isticala. Tijelo te ene uinilo se pobonoj djevojci tako neobino lijepim da se i sama iznenadila i uzbudila. Nema razloga da vam ne vjerujem, ali mi sve to izgleda nedovoljno da se mene poasti tom inkar nacijom. Nitko valjda ne moe tvrditi da me je vidio golu kako izlazim iz vode. Ona se naglo prekine i odjednom sva problijedi. Sjeti se malog, plavog jezera u kojemu se na putovanju bila okupala i straha koji ju je u jednom trenutku proeo kad joj se uinilo da je netko promatra kroz granje. Bila je dakle istina. Netko ju je onda opazio. Ona se izgubljeno zagleda u Lomeniea i d'Arrebousta i po izrazu njihova lica shvati da misle isto to i ona. Znali su. Netko ju je bio vidio i o tome priao... Ona uhvati de Lomenie-Chamborda za zglavak ruke i silovito mu ga stisne. Tko me je vidio? Tko me je promatrao dok sam se kupala u jezeru? Oi su joj sijevale munjom. Jadni malteki vitez obori pogled. Ne mogu vam to rei, gospoo! Meutim, isti na je da su vas bili opazili i to je samo moglo da pojaa strah koji se poeo iriti zbog toga vienja... 574 Aneliku stade hvatati panika. Nije dakle sanjala kad je, usprkos zabaenosti kraja, bila osjetila, nelagodnost na obali jezera. Tko me je vidio? ponovi stiui zube. On odluno odmahne glavom, pokazujui da ne eli odgovoriti. Nije navaljivala. Uostalom, to i nije-vano!... Dugo je vjerovala da joj se od straha tek bilo priinilo kako je vrebaju Irokezi, moda i sam Outtake, ali to je, eto, bio netko od tih francuskih Kanaana to vrljaju umom, neki vojnik, oficir ili divljaar. A onda je stala da se iri legenda. Sve sepodudaralo. Vidjeli su je kako gola" izlazi iz voda"... Prokletstvo! Opet je obuze bijes i ona udari akom po stolu.. Neka vas avo nosi ree stisnutih zubi vas, vaega kralja, vae opatice i popove. Nema, da kle, dovoljno daleke zemlje u kojoj bi se ovjek mo

gao zatititi od tih ludovanja. Posvuda morate iskrsnuti vi i sijati razdor, pod izlikom da spaavate due ili da sluite francuskom kralju. Morate se ba svu gdje pojaviti i onemoguiti ljudima da ive u miru. da se u miru okupaju! Pedeset hiljada jezera!.. U ovoj zemlji ima pedeset hiljada jezera, a zar se ja, za pasje vruine, ni u jednom jedinom neu moi osvjeiti a da se tu ne zatekne netko od vaih i ne pretvori to kupanje u udo Apokalipse?.. Zato to i neki prostak dri kako je imao ast da. mu se ukazu boanska privienja, vi ete se odmah povesti za njim ... Smatrate se sretnim to je upozoren kako prisustvo jedne ene koja se kupa u jezeru ugroava Novu Francusku... A tko je vodio mene kad mi je palo na pamet da vas traim u snijegu, u kojemu biste bili nali smrt? Ako je to bio avo, moj gospodar, treba vjerovati da vam je on izvrstan prijatelj, jer sam vam ja spasila ivote. Njegovali smo vas u bolesti, podijelili s vama svoje posljednje namirnice, bili prisiljeni da ubijemo svoga posljednjeg konja... I nije vam bilo dosta Sto ste nam s vaim Hurff= nima naprtili zarazu, prihvatili nau njegu i gosto575 primstvo, dijelili s nama posljednje Talihe hrane, dobili obeanje da emo potpomoi ekspediciju gospodina de La Sallea sad nas jo pitate nismo li sluge sotone i nisam li ja ta demonka koju su najavili... Dokle ete ostati tako djetinjasti? ree ona prezrivo i gotovo saaljevajui ih. Zbog gospodara kojima sluite, danas ste se pokazali kukavicama, glupanima i nezahvalnicima... Ke elim vie da vas gledam. Izlazite!... Ona ponovi jednolinim, ali jednako ledenim glasom: Napolje! Izlazite iz moje kue. Dvojica plemia ustanu i oborene glave uput* *e k vratima. 676 LXXIX Napolju ih doeka blijedoljubiast sumrak i poput noa britka hladnoa. Hodali su nasumce i teturajui po zaleenoj zemlji, a zaustavili se tek na obali jezera. Oi su upirali prema istovremeno mranom i prozranom horizontu, s kojega je dopiralo neto svjetlosti. Njima, zrelim 1 prekaljenim ljudima, dogodilo se, eto, da u ovaj veernji sat, dok nisko po zemlji zvidi sjeverac i raznosi snijeg, da se odjednom osjete bespomono kao siroad.

Upravo su zakljuili kako e im ivot postati zaista nesnoljiv izgube li naklonost gospoe de Pevrac. Nismo ovo zasluili ree Lomenie turobnim glasom. Nismo... Ali shvaam i nju ... Razumljiv mi je njen gnjev. Nikad sebi neu oprostiti to sam ba ja morao prenijeti te blezgarije koje su povrijedile oboavanja dostojnu mladu enu, koja nam je ui nila samo dobra. Ona je u pravu, Chambord! Pokvarenjaci smo mi! A tome su krivi ti jezuiti. Nakljukali su nas svo jim glupostima. Vie i nismo ljudi asne mi rijei ree sa zaprepatenjem Lomenie, drao sam vas veoma odanim toj gospodi od Drube Isusove gotovo jednim od njihovih!... ar vi i vaa supruga na predstavljate primjer koji... 577 Jezuiti su mi oteli enu ree vojvoda. Vie i nisam znao da je moja. Koristili su se ovime samo da mi je oduzmu. Moe se rei da vie i ne postojim. Napravili sU od mene eunuha u slubi Crkve... U divnom li sam poloaju! Cak je i kranski brak u 17 Anelika u novom svijetu 7 njihovim oima grean. I upravo mi je dama sa Srebrnog jezera pomogla da sve to shvatim. Prekrasna je to ena i toliko enstvena... Volim njen polet, vatrenost koja iz nje izbija. To je ena koju poeli uzeti u naruje... On se nakalja jer je govorio preglasno, pa ga je ledeni zrak ujedao za plua. Shvatite me vi, prijatelju, jer to nitko nee moi u Quebecu, kad odem da bacim kamen u nji hovu abokreinu. Dama sa Srebrnog jezera pripada samo Pevracu. Ona je stvorena da je mukarac grli... kaem vam. Ona je stvorena da bude u naruju toga ovjeka. I dobro je tako! A i pravo! Eto, to ja mi slim. Vi buncate, prijatelju. Vie to niste vi. Moda! A mogue je da opet pronalazim sebe. Jer i mi smo nekad bili vatreni, razdragani, pomalo razvratni, i vjerovali u Boga i ivot, ali smo ga osta

vili daleko za sobom na nekoj okuci mladosti, u zbrci stega i nametnutih zahtjeva, nespojivih s Istinom. A Peyrac nikad nije iznevjerio sebe, ostao je vrst poput litice u ivotu ispunjenom gnusobama. Zavidim Pevracu, ali ne samo zato to je mu toj eni, ve zato to je na svakoj etapi svoga ivota ponovi d'Arreboust tvrdoglavo ak i pod prijetnjom smrti, ostao vjeran sebi. A najtea je etapa mladost jer se u njoj pada pod jake uplive, od kojih nas nita ne spa ava jer utvaramo da su oni posljedica nae vlastite volje. Sumnjate li jo uvijek da je demonka? Upita on upirui divlje kaiprst u Lomeniea koji je cvo-kotao od hladnoe. Ne, nikada je nisam time sumnjiio. Sjetite se da sam se u Quebecu suprotstavljao takvim brbljari jama, i svi su me salijetali i optuivali da sam op injen. Vi prvi... Da, istina je i molim da mi oprostite! Sada shvaam. Nebesa, ja umirem od hladnoe! Brzo se vratimo i izvinimo se toj armantnoj eni koju smo tako teko uvrijedili. 578 LXXX Bojite li se da u vam odsada uskratiti je lo?... upita Anelika kad je vidjela kako pokajni ki stoje iza nje. Baeni u ponor mraka, gdje se uje pla i krgut zubi... uze da citira grof de Lomenie a bije hladnoa da kamenje puca nadoda s kukavnim osmijehom. Ostavi sama, Anelika se malo-pomalo bila umirila. Premda u poetku povrijeena i uzrujana, zahvaljujui svom smislu za humor, ona zatee sebe kako se smijei na pomisao da je njen dolazak u Ameriku mogao onako neugodno iznenaditi praznovjerne Kanaane, pomijeavi se s njihovim vizijama. A osveivala ju je poneto i zbunjenost biskupovih opunomoenika. Jadni Lomenie bio je na ivoj vatri, dok za d'Arrebousta nije mogla ustanoviti od ega je onako bijesan: da li zato to mora da preklapa s tobonjom Luciferovom slubenicom, ili zbog toga to je prisiljen igrati pred njom ulogu inkvizitora. Bila je sklonija da vjeruje u ovo

posljednje. U toku ovih posljednjih sedmica svatko je bio nauio da potuje sebe. Zato, kad ih je za sobom vidjela onako posramljene, bila je sklona da im oprosti. Malteki vitez joj objasni kako shvaa njenu munu uzrujanost i zamoli je da mu oprosti to se pokazao nesmotrenim. Ona se prevarila. Daleko su od toga da je sumnjie zbog tobonjih veza s legijama pakla. Htjeli su je samo upoznati sa injeninim sta579 njem, s izvjesnom opasnou... Njihovi sugraani oito su u zabludi. Oni e ve pronai nain da im to objasne kad se vrate u Quebec. Ona im prui ruku na poljubac i oprosti im. To je vrlo visoka dama, govorio je vojvoda d'Arreboust. Zakleo bih se da je bila primana u sve parike salone, ak i na kraljev dvor, sudei samo po tome kako prua ruku, U toku burnog razgovora to ga je vodila s dvama plemiima, Anelika nije bila primijetila svoga mua. On se bio neujno povukao. ekao je da sama zapodjene razgovor o incidentu, no ona je utjela. Kad je o svemu razmislila, dola je do uvjerenja da stvar i nije vrijedna komentara. Bar ne zasada! Moda kasnije, ako se ispostavi da poprima vee razmjere te im moe nakoditi. Bojala se de Pevracovih reakcija kad je ona sama bila u pitanju. S druge strane, razjanjavanja to ih je imala s dvama predstavnicima Kanade osigurala su im pouzdane saveznike. Dvije utjecajne kanadske linosti bile su prisiljene da stanu na njenu stranu. Otac Masserat, nije gajio neprijateljstva. A Ca-vellier de la Salle je dobio traeni novac. Ba je on mario, dolazi li od demona ili providnosti, glavno mu je bilo da ostvari svoje planove. ovjek se pitao kako je taj neosjetljivi i proraunani mladi, onako hladan i poduzimljiv, sav zaokupljen svojim poslovima, mogao deset godina vjerovati da je predodreen za sveeniki poziv. .Dokle god se Anelika osjeala meu svojima, u utvrenju, nije se bojala. Njen poloaj bio je sasvim drukiji od onoga u kojemu se nalazio Joffrev de Pey-rac kad su ga bili optuili da je vjetac i kad su se predstavnici kraljeve vlasti i inkvizicije mogli svuda uvui, ak i u njegov dvorac. Ona je slobodna! Poela je da bolje shvaa smisao tih rijei dok joj je pogled lutao djevianskim, snijegom prekrivenim i jo nepokorenim planinama. Bila je to nezavisna zemlja, bez vladara, i nimalo nije marila za prava francuskog ili engleskog kralja, S80

I suvie je bila velika za onih nekoliko ljudi koji su pokuavali da je prisvoje. U utvrenju, Anelika je jo dublje osjeala da je Joffrev de Peyrac jedini gospodar o kojemu ovisi njena sudbina i da on ima i snagu i mo da je od svakoga obrani Obeao joj je da e na proljee dovesti u Wapassou dvadesetak--tridesetak plaenika, pa e tako imati posadu triput jau od najbolje branjenih francuskih naseobina. Ti e ljudi izgraditi utvrenje po nacrtima koji ve obeavaju da e biti najljepe i najbolje zamiljeno u itayoj Sjevernoj Americi. Zajedno sa svojim muem i sinovima, Anelika se s veseljem nadnosila nad te planove. Ona se i sama brinula za udobnost ukuana, predviala gdje e biti stanovi za brane parove, gdje obiteljska blagovaonica, a Uz duan i posebna dvorana u koju e moi zalaziti Indijanci te po miloj volji pijuckati i podrigivati!... Ve je zamiljala i vrt, staje, povrt-njak... U oujku, vrijeme se bilo toliko popravilo da je ve trebalo misliti na odlazak pojedinih grupa. Budu li s njim otezali,' lako bi potkraj zime mogli zapasti u opasni, teko raskvaeni snijeg koji ponekad u to doba pada jo obilnije. Nicolas Perrot kretao je na jug sa zadatkom da do misionarske stanice u Noridgewooku otprati Pa-cifiquea Jusseranda, kojemu stanje s oima jo nije doputalo da se sam kree. Indijanca koji je bio doveo dobrovoljca" dodijelili su, kao pratnju do Quebeca, gospodi d'Arreboustu, de Lomenieu i ocu Masseratu. Najzad, grupa koja je imala da prevali najdui put odlazila je na istok, u pravcu jezera Champlain. U njoj su bili Cavelier de la Salle, Florimond, Yann le Couennec te, iz oblinjeg plemena, jedan mladi Indijanac koji je molio da ga povedu sa sobom. Podjela namirnica predstavljala je teak problem: so-ljeno meso, sueno meso, Kukuruzno brano, rakija... Dade li se svima sve to je potrebno za vie-dnevno putovanje, stanovnici utvrenja ostat e go581 tovo bez iega. Zato se trebalo nadati da e providnost njihovim stopama natjerati divlja. Na dan polaska, Anelika je stala na kuni prag s vrem rakije u ruci i svatko je ispio aicu za sretan put. Kako je jo uvijek tvrdi i sipki snijeg omoguavao lako kretanje i bez krpalja, njih su prebacili preko ramena. Hladnoa je i dalje bila otra, ali je poputala. Ne odvie. Putnici su upravo eljeli nisku temperaturu, jer potraje li pet-est dana, oni e ve biti izvan opasnosti...

Florimond zagrli majku ne pokazujui tugu, ali ni preveliku mladenaku radost koju izaziva groznica putovanja. Bio je miran. On jo jednom provjeri s ocem instrumente i karte to ih je nosio sa sobom i izmijeni s njim posljednjih nekoliko rijei. U pore-denju s Cavelier de la Salleom, pa ak i Bretoncem, Florimond se inio starijim. To se po nekim sitnim detaljima tek nasluivalo, ali svatko je osjeao kako e se, u evntualnim potekoama, ostali navaditi da se oslanjaju na njega. Plemika krv ve se stala nametati. Kad je Florimond upro u daljinu pogled svojih crnih oiju odmjeravajui prirodu prije no to e se izloiti njenim opasnostima, te polako krenuo u pravcu jezera, Aneliki se stislo srce, ali vie od udivlje-nja i radosti. A i od zadovoljstva, takoer. To je u svijet polazio jedan novi Joffrev de Pevrac. Malo prije tih putovanja, koristei se prisutno-u oca Massrata, Octave Malaprade i Elvira su se vjenali. Jezuita je najprije odluno odbio da potvrdi vezu izmeu jednog katolika i okorjele protestantkinje. Zatim je Malapradeu oitao malu propovijed podsjetivi ga da je brak sakrament koji suprunici podjeljuju jedno drugomu i da nije uope obavezno posredovanje jednog sveenika, osim zato da u matinu knjigu unese svoje ime kao svjedok. Ako je dobro razumio, funkciju inovnika-mati-ara vri ovdje gospodin de Pevrac. A Sto se tie 682 boanskog blagoslova, niSta r.e ir.oe prijeiti suprunike koji ele i time okruniti svoju zakletvu, da ga prime na isti nain kao i ostali lanovi nekog skupa vjernika kada prisustvuju slubi bojoj. Malaprade je bio bistre pameti. On ree da je razumio i otie bez navaljivanja. Ali sutradan ujutro, gotovo itavo ljudstvo utvrenja natisnulo se u sobicu u kojoj je otac Masserat drao misu. Svi su bili u istoj odjei i kad se sveenik okrenuo da okupljene blagoslovi znakom kria, nije meu njima posebno zapazio dvije stisnute, skromne prilike ije je ruke toga dana ukrasio zlatan prsten. Tako su Octave Malaprade i Elvira bili vjenani pred Bogom i ljudima i za njih su na tavanu uredili poseban stan. Kad su u Quebec stigli izaslanici gospodina de Frontenaca, za koje se dralo da su ve odavna zaglavili u snijegu ili da ih je grof de Pevrac pobio, doekali su ih kao da su se vratili od mrtvih. Vladao je utisak kao da su se u najmanju ruku vratili iz pakla, pa su ih sretali sa strahom i po-tovanjem. Ozbiljni vojvoda d'Arreboust unio je odmah

pometnju svojim neuobiajeno veselim dranjem i izjavama koje su, blago reeno, zaprepatavale. Dogodilo se zlo rekao je. Ja sam zaljubljen. Zaljubio sam se u damu sa Srebrnog jezera. A vitez de LomLnie-Chambord nije izmijenio svoje prvotno miljenje. Usprkos vizionarskim otkro-venjima, usprkos Pont-Briandovoj smrti koja ih je sve potresla, on je u tuincima iz Wapassoua i dalje vidio prijatelje. itav dan bio se zatvorio s guvernerom u dvorac Saint-Louis a zatim otiao k jezuitima, s namjerom da i njih urazumi. Kad su mu spomenuli Font-Briandovu smrt, on izjavi: 582 Zasluio ju je! Raspriao se o svojim doivljajima i boravku meu opasnim hereticima", opisivao svaku pojedinu linost tih gotovo legendarnih ljudi, hvalio Peyracovu naobrazbu i veliinu, te rudare koji u svojim uprljanim rukama dre ipke zlata. A kad je stao da govori o NJENOJ ljepoti, bio je prosto neiscrpljiv. Zaljubljen sam u nju ponavljao je djeti njom upornou. Glas o toj pometnji stigne do Montreala te mu njegova ena, koja je od bijesa sada drukije reagirala, uputi pismo: Dostavili su mi o vama nemile vijesti... A kad se samo sjetim da vas ljubim" ... On joj otpisa: Ne, vi me ne ljubite, gospoo!... a ni ja vas." Nikada u to doba godine nisu glasnici, s krpljama na. nogama, toliko puta morali prevaljivati onih pedeset milja to dijele ta dva grada. Nikada se u Quebecu ni u Montrealu nije toliko spominjala rije ljubav", doprijevi u prolazu i do gradia Trois--Rivieres u kojemu, dakako, o tome nita nisu znali, i nikada se nije toliko raspravljalo u tenji da se tano utvrdi smisao toga najznaajnijeg osjeanja. I sam gospdin d'Arreboust je priznavao da se u njemu neto poremetilo, ali po njegovu miljenju nikako u negativnom smislu, ime se drugi, naravno, nisu slagalL Prilino se ponosio svojim skandaloznim izjavama i uspijevao nasmijati oduevljenog Fronte-naca. Guverner je elio da se pregovori zapoeti s grofom de Pevracem nastave, te su vojvoda i on, u gornjim odajama dvorca, uz plamen klada u kaminu, veselo raspredali o draima lijepih ena, o ljubavnim uicima i nezgodama, jer je Frontenac ostavio u

Francuskoj zamamnu, vjetrenjastu i zaboravljivu enu koju je mnogo ljubio. Strastvena raspravljanja, vatrene matarije i grandiozni planovi podravali su i zagrijavali duhove, a to je pomagalo Kanaanima da ivi doekaju kraj 684 rime. Jer stizalo je vrijeme gladi, zamora o hladnoe, a po gradovima ljudi su ve klonuli od nestaice hrane i stalne borbe protiv uasne smrzavice. Bojali su se da nee izdrati do pristajanja prvih laa iz Francuske. Znali su da pustim prostranstvima ve-huji smrt kao snjena vijavica. Posade udaljenih, utvrenja sahranjuju svoje drugove umrle od skorbuta. Sada meu nesnalaljivim plemenima misionar gricka svoj pojas od sobove koe, dok itava sela gonjena glau kreu prema, ni sami ne znaju kakvu utoitu i umiru na bijelim stazama. Drugi doekuju, smrt uz vatru na izdisaju, ogrnuti crveno-plavin* pokrivaima kupljenim u zamjenu... Kad je poetkom aprila opet stao da dugo pada. teak i smrznut snijeg, vojni guverner, gospodin pukovnik de Castel-Morgeat (Katel Mora), koji je bio> nepomirljiv neprijatelj iteljima Wapassoua, posvuda je u Quebecu ponavljao sa cininim osmijehom kako vie i nema smisla govoriti o tome jesu li zasluni ili tetni jer su u onoj umskoj zabiti sad ve ionako pomrli i oni, i njihove ene, i djeca, i konji. 585LXXXI Malo-pomalo, Anelika je osjeala kako je hvata 'teak umor. Bivalo je to ujutro. Cim bi otvorila oi, sasvim pri svijesti i eljna da se preda dnevnim po-.slovima, osjetila bi kao da ono to lei u ulegnuu madraca i nije njeno tijelo, ve olupina kakva broda nasukanog na pijesku. A opet, nigdje nije osjeala bolove. Zahvaalo je to njenu nutrinu, premda je sada znala da nije nosea. Neto se u njoj bilo polomilo, a nikako da smogne snage da to ponovo sastavi. Umorna sam", sa uenjem je ponavljala u sebi. Produiti s leanjem ne bi imalo smisla. Naprotiv, od toga bi se osjeala jo teom, jo apatinijom, -komadom drva u kojemu budna svijest tjera na rad, ali klada kao klada ostaje nepokretna. Nedostajao joj je Florimond. Bio je tako veseo, postojane udi, ve navikao da se ne raznjeuje nad samim sobom, kako se znalo dogaati njegovu ocu. A ako mu se to ponekad i dogodilo, okretao je u alu, kao onoga dana kad se gotovo sruio od umora i povikao: ,,A ja? Na mene nitko ni da pogleda!" Cak je i onda nasmijavao druge, izigravajui lakrdijaa. Imao je temperament pravog Francuza, ono dragocje-mo svojstvo puanina koje se

moe osjetiti ; u kraljevu predsoblju, jer kada god je situacija kakljiva ili moda bezizlazna, pljute dosjetke. Za njega se nije bojala. Moda bi,' kao i sve majke, bila i osjetila strah da je imala snage o svemu razmisliti. No bila je tako umorna da je prela preko te brige. Proimao ju je mnogo prodorniji bol, od oskudne hrane koje je svak' L86 dan bilo manje. Bljutava kukuruzna kaSa vie nikako da proe kroz grlo. Opet su ostali bez zrna soli, a meso je bilo tako tvrdo da su ga dugo morali vakati. Umorna sam ponavljala je u sebi Anelika. Ponekad je to izgovarala glasno, da osjeti neko olakanje kad ve nikome ne smije da se povjeri. S naporom je ustajala iz kreveta. Svaki je pokret bio muan, ali kad se nakon temeljitog umivanja jednom obukla, briljivo namjestila svoju kapicu, dotjerala na sebi brojne suknje i krznenu odjeu, a o boku joj se naao njen omiljeni pitolj, odmah se osjeala bolje i umor bi gotovo nestao. Meutim, dok god ne bi neto pojela, toliko je bila nervozna da je izbjegavala razgovor s okolinom, iz straha da ne plane pa pone prigovarati i slati ih do avola. To se ve dogodilo dva-tri puta: jednom kad ja Honorina itav dan plakala, drugi put s Cantorom koji se odonda stalno mrgodi, a jednom umalo da nije skoila u oi Clovisu kao zmija zato to je pljunuo na pod. Dakako, poslije su se pomirili. Najzad, stvari je trebalo uzeti takvima kakve su, priznati da je tijelo ranjivo i da je duh pogreiv ako ne nalazi podrke u tijelu. Neprestano je osjeala kako se ljuti na samu sebe, kao da je zbog neeg kriva, neto propustila da uini. Jedne veeri povjeri se muu dok je leala opruena pored njega, s glavom naslonjenom na njegovo rame. To je jednostavno od gladi, slatka moja go spoo ree on milujui joj smeuran, bolan trbufa. Kad opet budete dovoljno jeli, vidjet ete ivot u ljepim bojama. Ali kako to da se vi nikada ne alite, uvijek ste jednako raspoloeni... Ja sam stari panj, otvrdnuo uz vatru. I on stade da je dugo privija uza se, kao da joj eli podati muevnu snagu svoga neukrotiva tijela. Ona ukrsti svoje noge s njegovima, cgrli ga rukama i zaspi se elom na njegovim vrstim grudima. Osjeam ree mu jednoga dana da je ena stvarno roena iz mukareva rebra, kao to se i dijete raa iz majine utrobe.

587 Cesto je trpjela od nesnosnih glavobolja. A ve sutradan, snijeg je opet poeo da pada u dugim koprenama. Vie se nije ni ledio, a padao je u tolikim koliinama da se Nicolas Perrot vratio tek krajem marta. Usprkos krpljama, esto je prijetila opasnost da on i njegov Indijanac ostanu zatrpani pod nekim smetom. U misiji u Noridgewooku zatekao je jedino pomonika oca d'Orgevala, oca Guerandea (Gerand), i predao mu Pacifiquea Jusseranda. Nije se usudio proslijediti do Holananinova duana, nego se radije vratio u Wapassou, bojei se da e uasno nevrijeme potrajati a neizvjesno proljee, kad snijeg pone kop-niti, uinit e neupotrebljivima sve putove i rijeke. Predlagao je da se krene u dui lov prema zapadu, do jezera Umbagoga u podruje Mopoumtooka, i da s njim poe jedan dio mukaraca. Jelen se sada pari i njegov siloviti zov ve se prolama ledenim umama. Lakoga je uhvatiti premda ne predstavlja osobit plijen budui da je omravio od zime i borbe sa svojim rivalima. Mogli bi nabasati i na stada kouta, ubiti medvjeda u njegovoj jazbini koju su jesenas obiljeili, a konano, uvijek e toljagama lako dotui da-brove koji ve izlaze iz bara i kanala na kojima led poinje da "puca. Indijanska plemena s radou e doekati bijele lovce koji dolaze sa zalihama baruta i same. Da bi to vie ivea ostalo u utvrenju, Nicolas Perrot je odluio da se za svakoga ponese mala koliina loja, peninog brana i suhoga mesa stuca-nog s travama. To e dostajati za dva obroka dnevno, a pripremat e ih na indijanski nain tako da u aci rastope malo te mjeavine. Proraunao je koliko im je toga potrebno za est dana hoda. A ako vas zadri oluja ili kopnjenje snijega? ree Anelika kojoj su se te putne zalihe uinile oito nedovoljnima. Lovit emo! Ptice ve poinju da se motaju po grmlju: bijele jarebice, polarne ugare, ponekad ak i labradorske guske. A ima i zeeva ... Ne brinite za nas, gospoo'. Tako smo ratovali i u vrijeme gospo588 dina de Tracvja (Trasi): sto i dvadeset milja, usred zime, do irokekih naselja u dolini Mohavvk. Na alost, u ratnoj groznici podmetali smo vatru pod iro-keke tavane ne mislei kako ni sami nemamo hrane za povratak. I to se dogodilo? Mnogi su pomrli ree filozofski Nicolas. On nabaca na se rog za barut, remen sa fiecima,

lovaki no u futroli ukraenoj perlama i dikobra-zovim bodljama, uturicu s rakijom, sjekiricu i ki-jau, kresivo s dugim strukom truda. Julu, kesice s kremenjem.i s duhanom, vjetrovku s konatim resama, crvepu vunenu kapu, peterostruko upleten areni pojas a zatim krene teka koraka, kao pravi umski lutalac, gacajui na svojim krpljama, na elu svoje male ete. Na stolu je zaboravio torbu s namirnicama pa je Anelika morala potrati i vikati za njima. Ve su bili daleko, na drugom kraju jezera, pa su dali znak da ne mari. Zbogom! Zali su u gusti, u pahuljasti i isti svijet snijegom oteala drvea to se oko njih dizalo u bujnim piramidama, ravno poput svijea, mjestimice kao blijede sablasti, a za sobom su dugo ostavljali praina-stu brazdu od hiljada blistavih estica. Pored ena i djece, u nastambi je ostao samo mali broj mukaraca, no i za njih je jo uvijek bifo nedovoljno hrane. Cantor je jo jednom bio bijesan na oca jer mu nije dopustio da se pridrui lovcima, kao to mu je ve bio zabranio da otputuje s Florimondom. Anelika se sloila s muem da je mladi nakon bolesti preslab a da bi mogao pjeaiti do jezera Umbagog, a i da stigne onamo, lako mogu zatei plemena desetkovana glau, ukoliko ve nisu odlutala na jug, u varavoj nadi da e tako umai smrtnoj zimi. Pejrrac utjei svoga mlaeg sina rekavi da netko i od zdravih mora ostati da razapinje zamke za divlja. Svaki jutro mladi je hrabro odlazio na taj 589 posao. Ponekad bi donio zeca, katkada se vraao prazne torbe, a kako nije bilo lako postavljati mamce, brzo se umarao, usprkos svojoj hrabrosti. Vraao se toliko gladan da bi sam bio pojeo mravu lovinu to ju je donosio. On opet oboli i zato prestadoe s postavljanjem stupica. Indijanci iz malog Logora dabrova u vie su navrata dolazili da trae kukuruza i valjalo im gu je davati. U zamjenu su nudili malo dabrova mesa. Jednog su se dana pokupili i nekamo otili. Izuzev Joffrev de Pevraca, oni koji su ostali u utvrenju bili su ili fiziki slabi, ili pravi invalidi Tu su bila dva panjolca a jedan od njih, Juan Alvarez, jo nije ni mogao ustati iz kreveta. Preostajali su utljivi Englez i zimogrozni Enrico Enzi, te gospodin Jonas i Kuassi-Ba koje su draliodvie starim da bi sudjelovali u lovu. Ova dvojica su stizala posvuda, na sve bacali oko i dobar dio najteih poslova preuzimali na sebe: cijepali drva, odstranjivali snijeg, razbijali led, popravljali gdje god se neto pokvarilo.

I Clovis bi bio poao s lovcima da se dan ranije nije otrovao olovnim solima. Kuassi-Ba je na vrijeme opazio kako je kovau natekao jezik i kako se tui da mu sve ima nekako slatkast okus. Otiavi u upu u kojoj je Overnjanin obino obavljao svoje metalurgijske poslove, crnac je ustanovio da je Clovis zbog hladnoe zaepio sve otvore i pukotine i tako sprijeio prodor ne samo hladnoi nego i zraku, a da pri tom nije mislio kako e se otrovne pare prilikom otapanja rudae zadravati u prostoriji. Kuassi-Ba je odmah izvijestio grofa de Pevraca pa su kovau stali davati umirujue a-jeve kako bi mu ublaili eluane greve od kojih se sav previjao. Ali protiv tekog otrovanja ovakve vrsti nedostajao je onaj pravi lijek: mlijeko. Otkako su nogom stupili na ameriko tlo ni kapi ga nisu vidjeli; zapravo sve od odlaska iz La Rochellea, izuzme li se onih nekoliko zdjelica kozjeg mlijeka to su ga na Gouldsborou ostavljali za djecu. No rudari su 590 znali da u nedostatku mlijeka mogu vrlo korisno posluiti iznutrice kunia, osobito jetra i srce, kad ih se zgnjei i pojede sirove. Ali gdje da ih nau? Cantor je odmah otiao da obie zamke i vratio se sa dva bijela zeca. Anelika je bila toliko sretna da je poV mala shvaati zato u toj zemlji francuski Kanaani, vide posvuda udesa. im je progutao smjesu koju. mu je pripremio i dao lino grof de Peyrac, kovau. je odmah bilo bolje i znalo se da je izvan opasnosti. No morao je da odlei dugi niz dana tresui se pod. svojim pokrivaima iako su mu u krevet metali vrele oblutke da ga ugriju. Anelika vie nije imala snage da se brine o-njemu. Srea da se to dogodilo vama, Clovise. Dovolj no ste rav da se sami branite, jer sam zaista posveiscrpljena. Ali Clovis je odbijao a ga njeguju gospoa Jonas i Elvira, i plaljivo je stenjao. Hou da me njeguje ONA govorio je. Tonije isto. Ima u njenim rukama neeg to iscjeljuje... I Anslika je bila prisiljena da ponekad sjedne-uz njegovo uzglavlje i malo s njim porazgovori kako jo vie ne bi oslabio od sumornih misli. Sto ete sa zlatom koje ete zaraditi u slubi i gospodina de Pevraca? upita ga jednog dana. Njegov odgovor je bio tako udan da je u prvi1 mah pomislila da bunca. Kad nakupim dosta zlata, poi u u jednu draicu Mont-Deserta (Mon Dezer) a znam tanogdje se nalazi u zaljevu Gouldsboro i zakopat u ga na morskom dnu. Zatim u otii u Novu Granadu,

u srcu June Amerike. Kau da se tamo mogu nai smaragdi krupni kao jaje. Ja u ih nai. A onda u krenuti u Istonu Indiju, u kojoj, vele, ima rubina,, safira i dijamanata, pa bude li potrebno, povadit u ih i iz oiju idola po hramovima. I kad budem sa kupio dragog kamenja koliko ja elim, vratit u se po svoje zlato i iskovat u haljinu za malu Foyu de Con<ques. Iskovat u joj krunu i papue i optoiti ih draguljima, a bit e ljepe od svega to su joj do sada izradili... Andelika zbunjeno upita tko je ta Foy de Con->ques. Da nije neka stara ljubav, izgubljena vjerenica? Clovis joj dobaci pogled koji je govorio da ga je naljutila i sablaznila. Kako, gospoo! Vi zaista ne znate za svetu Foyu de Conques? Pa to je najvee svetite na svi jetu. Zar nikada niste za nj uli?... Andelika prizna kako je njeno neznanje neoprostivo, a bit e da joj je od umora oslabilo pamenje. Svakako, ula je za svetite Conques-en-Rouerque {Konk an Ruerg), u planinama Overnje. Onamo se, u jednoj utvrenoj crkvi, u relikvijaru od ista zlata, uva jedan zub i malo kose male rimske muenice iz II stoljea, kojoj su se pripisivala brojna udesa, osobito njeno zalaganje za sunje i pomo u njihovu bijegu. Triput sam joj nosio svoje lance ree Clovis ponosno. Najdeblje to su se ikad vidjeli: one iz zatvora u Aurignacu (Orinjak), pa u kuli u Mancoussetu (Mankuse) i one u zloglasnim podzemnim uza ma biskupije u Riomu. Znai da ste bjeali? upitale djeca prila zei. Pa da! I na kakav nain, zahvaljujui maloj svetici koja mi je priticala u pomo... Kad bi Aneliku pozvali drugamo, Honorina je ostajala uz bolesnika i uvala ga drei u svojim ruicama njegovu krupnu crnu apu kako je vidjela da to radi njena majka. U toku zime Andelika je bila primijetila koliko joj kerka umije da se nametne i najnepristupanijim njenim drugovima.. Miljenici su joj bili Jacques Vignot i Clovis. Toliko ih je salijetala i prema njima bila paljiva da su najzad kapitulirali. A zato ti se ja toliko sviam? upitao je tesar jednog dana djevojicu. *

 Jer se uvijek ere i govori rjeetine!... Honorina se nekako izduila i problijeela, i dobila bolestan izgled. Kosa joj je sporo rasla i Andelika ju je ve vidjela elavu za itav ivot. Dvadeset puta na dan upirala je u nju svoj zabrinuti pogled. Opazila je kako djevojica esto razvlai usne nad svojim oteklim desnima i sa strahom je predosjeala da e uskoro podlei stranoj bolesti, skorbutu, koji zimi hara u cijeloj zemlji. Znala je da se bolest moe sprijeiti jedino povrem i raznim voem, ali sva je zemlja bila jo pod snijegom.

592 U AnaellK u novom svijetu 593 ixxxn Peyrac je osjeao duboki umor svoje ene. Nije vie bila onako vesela, govorila je malo, borila se za ono najnunije. Kad je ujutro ustajala, ograniavala se da obavi samo ono to je osiguravalo normalan ivot i zdravlje njoj i ukuanima za koje se morala starati. Njena briga za kerku i sina, za bolesnike i one koji uslijed neotpornosti mogu sVaki as oboljeti, pa i za njega samog, ispunjala je itavo njeno bie i jo ga vie iscrpljivala. Kad bi naveer legao pored nje, njeno oputeno predivno tijelo budilo je u njemu udnju. Znao je da bi se na njegov poticaj posluno predala, ali je osjeao i neku hladnou za koju ona nije bila kriva. Bila je to odsutnost svojstvena eni koju svaki nesklad mui i svaka prijetnja dri u budnoj napetosti. Jer ak i onda dok je spavala tekim i nemirnim snom, osjeao je da je na oprezu. Vrebala je na sve to je okruuje, na fijuk oluje i sve ljuu hladnou. S brigama se i budila: namirnica sve manje, Honorina sve bljea, Cantbr ve tri dana kalje, gospoa Jonas mravi i vie nije onako vesela, lovci jo nikako da se vrate,'ve kao da su utonuli u pahuljasto carstvo ledom i snijegbm prekri-tih uma. A proljee jo nikako da grane!... Zato je bila sad odsutna i ravnoduna, sad opet prisutna 1 budna. Uporno, prisutna za sve to je trebalo braniti, odsutna za ono to se nije ticalo odranja gologa ivota. Kad je o tome razmiljao, nije

594 mogao a da se ne divi udesnom biu ene koja se instinktivno podvrgava prirodnim i zemaljskim zakonima. U toj eni koja se blijeda i umorna odmarala pored njega, istovremeno rastresena i zabrinuta, apa-tina i na oprezu, on je otkrivao nevolje kroz koje sada prolazi njihov kraj i cijela priroda, cijedei iz nje i posljednje snage u njenom nastojanju da se nekako preturi zima. No te iste nevolje tjerale su je i da sakuplja snage kako bi se izdrao bjesomuni juri proljea. Bilo je to vrijeme umiranja prije ponovnog raanja. Umiralo je drvee, ugibale su ivo^ tinje iscrpljene od zamorne borbe, umirali su i ljui> kojima je preostalo jedva nekoliko aica kukuruza, tek toliko da im se jo koji dan produi nada. I dok je nepokorni pup ve u umi izbijao iz sablasno gole grane, ljudska bia bila su na izdisaju... Anelika se i nesvjesno prilagodila toj posljed-t njoj borbi. Trebalo je sprijeiti svako rasipnitvo. U irokekoj zajednici ene se staraju za zimske zalihe, za seobu ako zemlja postane jalova, za objavu rata ako o njemu ovisi hoe li pleme preivjeti. Mukarci kau za sebe: Mi smo stvoreni za sadanjost j akciju. Vodimo rat, ali ne odluujemo o njemu... U to se razumiju ene." Nadnosio se nad nju s nekakvim potovanjem 1 milovao joj meku kosu apui rijei utjehe. Oboje su proraunavali koliko e vremena trebati da se lovci vrate sa svjeom divljai, jo jednom u mislima racionirali hranu odluivi da CIovisu poveaju obroke jer se sporo oporavljao... I bi li dopustili starom Eloj Macolletu da ode, kako je sam traio, do bara pa razbija led i pod njim lovi dabrove ili bilo to?... Riskirao je da zaluta, da mu iznenada pozli, jer upt> kos snazi; bio je veoma star. Cesto je Anelika uzimala na koljena Honorinu i ostajala pored ognjita gledajui kako poigrava plamen. Inae buna* djevojica je sada traila zatitu* uurila se u toplom majinom krilu, dok su je nje. 99S ne ruke privijale uz grudi koje su je othranile. S vremena na vrijeme Anelika bi joj aptom kazivala kakvu priu ili pjevuila neku pjesmu. No znale su i da dugo ute i to su, najzad, bili ugodni asovi oputenosti svih ula pa su u toj intimnosti obadvije uivale. Aneliku je napustilo osjeanje krivice, nije vie sebi upuivala prigovore. Situacija je doputala nerad, koji bi joj se u normalnim prilikama inio neprirodnim. Dapae, znak je dobrog duhovnog zdravlja kad se moe osjetiti siunim ili nesretnim kada to okolnosti opravdavaju, a da pri tom ne mora traiti isprike ni pokuavati

da se zbog njih brani. Ima gordosti u dranju ovjeka kada odbija priznavanje svoje nemoi. U elucu je osjeala hladnu nezasitnu prazninu, a u glavi joj je stalno zujalo. Osjeajui esto muninu od bljutave hrane, dolazila je u iskuenje da svoj obrok podijeli djeci, no prisiljavala se da ga ipak proguta. Usprkos svojoj elji da svemu odoli, morala je konstatirati kako joj nedostaje silna de Pevracova otpornost. Njega kao da nita nije moglo oboriti, polet mu nije bio ni hinjen ni usiljen. Borba koju je zbog gladi i hladnoe morao voditi sa svojim tijelom odvijala se, ini se, u njegovoj dui, dok se u drugih oitovala u njihovu ponaanju: pokazivali su zlovolju, umor, iznemoglost. Slini njemu su panjolci, a i Englezi su se dobro drali. Anelika je shvaala koliko brige nagrizaju njenu otpornost. No svoju prirodu ne moemo iz temelja izmijeniti. Dok se neko nemilice borila, hrabro poput mukaraca, i to u ubitanoj usamljenosti, nosei teret' to esto nadilazi snage njena spola, sada je mogla da se u iskuenju opusti i sasvim osloni na mukarca. De Peyrac ih je samom svojom prisutnou sve odravao na ivotu. Ipak je u njemu dolo o neke promjene, koju trenutano nije opaala, ali e je se kasnije sjeati s uzbuenjem. Od gospodara pretvorio se u slugu. Netedimice se rtvovao za ta slaba i ugroena bia koja su mu bila povjerena. Svjestan da i previe tra696 i kad zahtijeva da ostanu na ivotu, nastojao je a ih to vie tedi. Tako je gospoi Jonas pomagao da nad ognjite vjea teke lonce, nosio joj je u vedrima vodu, sam previjao ranjenike ili njegovao bolesnike kako ti poslovi ne bi suvie esto paaali na Aneliku. Znao je da prijateljskim alama Cantoru otjera zlovolju, da dobroudnim tapanjem po ramenu zaustavi glupe i nehotine svae meu ljudima, da zabavi djecu pokazujui im u kovanici i radionici, gdje se sada radilo usporeno, male maioniarske trikove koji su ih oduevljavali. Obino djeca tamo nisu smjela zalaziti, no sada su im doputali. S Lvmonom Whiteom i Cantorom odlazio je a razapinje zamke a jednog' dana, na povratku, Anelika ga je vidjela kako sam dere ivotinji kou, neusiljeno i spretno. S nekoliko umirujuih rijei znao je da Elviru oslobodi potitenosti zbog koje je stala da sumnja u svoju novu ljubav i a osjea grinju savjesti. Zato to se tako brzo utjeila nakon smrti prvoga mua, drala je da e joj Gospod oduzeti ovoga drugoga. Ni na to ne mislite dokle god budete gladni ree joj Pevrac i ne mijeajte veliku i uzvienu volju boju s utvarama to ih raaju grevi

vaega eluca. Glad je lo savjetnik, podgriza samopo-tovanje i ponizuje. Ona kri put sebinosti i tjera u gnusnu samou. Zato budite hrabri. Mu e vam se vratiti i zajedno ete se gostiti. Suzdrljivost u radu davala je snage iznemoglim tijelima. Poslove su obavljali nekako kao automati, polagano ali briljivo. Kad bi ono najnunije bilo izvreno, Pevrac je svima savjetovao da legnu i spavaju. Tko spava taj je i veerao", kae jedna poslovica. Pa i onda si ga mogao vidjeti kako nosi vrue oblutke i stavlja ih pod pokrivae onima koji su zaboravili da ih za sebe pripreme. Ustajao je i nou da nadzire i odrava vatre. 597 Jednoga dana on ree Aneliki: Uzmimo djevojicu k sebi u krevet, tako emo joj pomoi da tedi toplinu vlastitog tijela." Bio je opazio kako Anelika svaku veer s veom zebnjom ostavlja Honorinu da se u svom malom krevetu sama bori protiv strave mraka i noi. Temperatura se sputala tako nisko da su se oslabljena tijela teko zagrijavala. U zoru su svi cvokotali pod pokrivaima. Honorina je izmeu oca i majke bila tako sretna da su joj se obrazi opet zarumenjeli. I dok je nou zavijao vjetar, ona je meu njima spavala sretno i spokojno. Kad je bilo lijepo vrijeme, stanovnici Wapassoua prisiljavali su se da malo proetaju napolju, no brzo su se vraali u toplu nastambu. Dugo je trebalo dok se opet ugriju. Honorini su ruke bile uvijek bijele i hladne. Anelika joj ih je uranjala u toplu vodu, a na isti su se nain zagrijavale ona i njene drugarice. Zavoljele su to obino drvo to neumorno pucketa na ognjitu, ali grof de Pevrac je sve budnije pazio da ne doe do poara. Kako je zbog iscrpljenosti u svima slabila budnost, on je postao dvostruko oprezniji te svake veeri obilazio sobe a zatim s fenjerom u ruci izlazio napolje da provjeri nije li to palo na dimnjake i zaepilo otvore, i nee li varnice ugroziti krov od indre. Na to je osobito pazio kad se snijeg poeo topiti. A ojuilo je iznenada. Atmosfera je postala vlana i zasiena kao u stakleniku. Iscrpljena tijela kupala su se u znoju i svi su stali da sa sebe skidaju debelu odjeu, da rastvaraju prozore i vrata a po ognjitima gase vatre, koje e opet upaliti tek naveer kad usijano sunce iezne sa horizonta i opet sve zavije ledena pomrina. Danju se snijeg topio i otjecao a zemlja ga je neumorno upijala. Liio je na pamuk nabubrio od vode, na raskvaenu sriku trske. Padao je sa drvea u tekim hrpama. Za sama dva. dana uma je postala 598

siva, pa crna, i sva se osula blistavim kapljicama. No trebat e due vrijeme da se s jedne i druge strane kue odstrane smetovi i zemlja oslobodi od ledenog sloja, koji je malo-pomalo dosegao visinu est stopa. Nou je opet postajao tvrd poput mramora. Sa strehe su se otkidale rese od leda i padale sa zvekom razbijenog stakla. Otopljenje je imalo jednu jedinu neposrednu posljedicu: izazvalo je kvar posljednjih zaliha zaleenog mesa, spremljenog na tavanima. Kad su se sjetili da ta iznenadna vruina moe ugroziti zalihe-, Anelika se hitro popela ljestvama na tavan na kojemu je visilo neto divljai i konjetine, te posljednja unka i jedini komad slanine. Odvratan smrad odmah ju je upozorio na priinjenu tetu. Cak je i dimljeno meso bilo, izgleda, oteeno. Uz to, svakojake ivotinjice, za koje se moglo pretpostaviti da su ili uginule ili su jo uvijek nepokretne: mievi, takori, vjeverice nagrnuli su sa svih strtna grickajui sve do ega su stigli, te uinili nejestivim i ono to se jol moglo koristiti. I suvie utuena a da bi komentirala tiejsrau, Anelika je uz pomo Kuassi-Baa i gospoe Jonas izdvojila iz trulei ono to joj se inilo jo upotrebljivim. Ostatak su iznijeli i bacili daleko od kue. Smrad e sigurno privui akale i vukove, no oni ne vrijede za jelo i samo predstavljaju opasnost. Spaene komade dugo su iskuhavali. Prelazili su preko sumnjivih mirisa juhe i gutali te posljednje ostatke zimskih zaliha sa smjernou koja i dolikuje. Za vrijeme gladi hrana je stvar koju svatko najradije uiva u samoi. Cesto se dogaalo da se pojedinci povuku sa svojom zdjelicom u kut i tamo u miru i sabrano jedu. Vie se nisu okupljali oko velikog stola. Uvijek skromni panjolci samo su stezali svoje konate pojase i nikada se .nita tuili, dok su im pod crnim, kovra-stim bradama crte lica poprimale boju slonovae. Anelika nikako da sebi oprosti to je zaboravila meso na tavanu. Morala sam na to misliti ponavljala je. Ono malo to nam je jo bilo ostalo, moglo se jedno599 stavno prenijeti u podrum i staviti meu komade leda I ja sam na to morao misliti ree Pevrac kako bi umirio potitenu enu. Vidite, draga, da oskudica utjee i na mene ree on smijeei se Aneliki, kad sam, eto, i ja propustio da mislim na tetu koju iznenadno poboljanje vremena moe na nijeti naim namirnicama. Ali vas nije bilo tu! Koristei se tvrdoom snijega, bili ste rano u zoru otili s Cantorom da ra-

zapinjete stupice. Ne, nikako sebi ne mogu oprostiti. Ona stade rukom prelaziti preko ela. Tako me boli glavt. Znai li to da e opet snijeiti? Oboje se zagledae u zlaanoplavo nebo i lecnu-e od straha videi kako prozranim visinama krui jato vrana. Zlokobne ptice nagovijetale su snijeg isto tako pouzdano kao i glavobolja. I ve sutradan stade da pada, a prethodio mu je ponovno let crnih ptica, sumornih i bunih vjesnica koje kao da za sobom vuku neokaljanu crnu koprenu, a i vjetar se u ledenim zamasima opet okomio na zemlju. Proljee je kasnilo. Za snjenim danima nadolazila je bijela maglutina, a bilo je i dana kad se sivo nebo nadvijalo nad sam rub ume. Hladna magla vukla se uokolo i zastirala sivo drvee. Snijeg koji je sada padao bio je sitan i tvrd kao staklo, a kad bi ga vjetar naglo sasuo u prozore, pucketao je u njihovim drvenim okvirima i koicama razapetim umjesto stakala. U logoru je bilo hrane jo samo za dva dana. Ujutro, svatko je dobio svoj obrok, no Anelika je bila sretna to za njim ne osjea nikakve potrebe. Svoju zdjelicu odloi na stranu, na vrui pepeo. Tako 600 ^e Honorina dobiti jedan obrok vie. Uzrhtalih ruku stajala je pred ognjitem i sanjarski se zagledala u plamen. Misli su joj lutale nepovezane, ali svaka je bila jasna. Nije oajavala ni bila zabrinuta. Nee po-mrijeti, nadivjet e, u to je bila sigurna!... Trebalo je ekati i ne poputati. Neto e se uskoro morati dogoditi. Primie se proljee. Jednog e dana stii, i ivotinje e se opet ustrati poput smaragda zelenim umama i du rijeka e obale prekriti cvijee. Rijeke e ponovo potei i njima e uzvodno i nizvodno ploviti mali crveni amci Indijanaca i trgovaca. Bit e natovareni svakovrsnom robom i raznosit e ivot, kao krv u ilama. Trebalo je samo ekati... Dok je tako stajala nepomino, manje je osjeala hladnou i onu ledenu prazninu u sebi. Nije znala to zapravo eka, no to je ve bilo u pokretu, i mnogo blie nego se i mislilo. Eto, ve je tu, u njihovoj neposrednoj blizini. Ona se uspravi i osluhne: NETKO JE NAPOLJU!" Oko kue jedino je zavijao vjetar, a ipak, Anelika je znala, bila je u to sigurna. NETKO JE NAPOLJU!... Ona se ogrne kabanicom i iskrae se na vrata. Nitko i ne primijeti da je izala.

Napolju joj snijeg poput ledenih iglica udari u lice. Svaki od dva ledena zida to su se dizala pred kunim vratima vjetar je opet zaodjeo u snjeni barun. U daljini se jedino vidjela siva masa magle. Anelika podigne oi. povienog mjesta iznad nje naginjali su se neki ljudi i promatrali je. Bili su to Indijanci. Od snijega koji je ibao s vjetrom inili su se nekako mutni, nestvarni, no odmah ih je prepoznala po perjanicama. Bili su Irokezi. No najneobio-nije i gotovo stravino bilo je to to, izuzev kratke pregaice oko bedara, nieg na sebi nisu imali. Bili su goli. 607 Lxxxm Bili su goli. Naginjali su se prema njoj, dok je ljuti sjeverac zanosio u stranu njihovu zadignutu i perjem okienu kosu, a od njega su im kloparali i resasti rubovi na kratkim pregaicama. Pruali su vratove i nekako radoznalo promatrali bijelu enu koja se pojavila pred ulazom. Vjetar je oko njih ljutito zvidao, no oni nisu drhtali. Njihove crne oi blistale su mirnoom. Izala je i gospoda Jonas. Nije se uputala u nepotrebna zapitkivanja, nego ih odlunom kretnjom pozvala da udu. Hajde ulazite, momci! Smrznut emo se samo gledajui vas takve. Bi li i vragu palo na pamet da gol seta po ovakvom vremenu. Po njenim pokretima shvatili su to kae. Pra-snuvi u smijeh, poskakali su na puteljak iskopan u snijegu, digli ruke s opruenim dlanom u znak pozdrava a onda jedan za drugim uli u nastambu. Bilo ih je estoro a predvodio ih je Tahoutaguete, poglavica Onejuta. Lice mu je bilo grozno unakae-no od preboljenih boginja. Nisu se udostojili ni pogledati ta jadna stvorenja koja su ih raskolaenih oiju promatrali, gotovo utonuli u svoju odjeu i krzna. Njihova mau premazana, neosjetljiva tijela sjajila su se kao glatki uti mramor. Kad je pred njih stupio Pevrac, .Tahoutaguete mu objema rukama prui vampum, ogrlicu sastavljenu od vie nizova ljubiastih i bijelih koljki, upletenih ivotinjskim ilama, a tvorile su simboliku sliku. alje me Outtak, veliki poglavica Pet plemena. Ova ogrlica sadri njegovu poruku. Ona kazuje da nije zaboravio ni tebe ni blago koje si poklonio duama velikih poglavica... Ova ogrlica znai da si i dalje njegov prijatelj. Outtak te oekuje... Pevrac je ve dovoljno poznavao irokeki jezik da bi mogao prevoditi i lino se zahvaliti. Zatim se onaj Irokez s licem nagrenim od boginja obrati Aneliki te i njoj urui wampum ogrlicu. Ona se ustruavala da je primi jer nije znala doputa

li ceremonijal i eni da uestvuje u sveanostima prilikom utvrivanja saveznitva, no Tahouthaguete je ,bio uporan i rekao: Primi, Kawa. Ova ogrlica prenosi ti poruku ena naega plemena. Vijee majki sastalo se kad je mjesec bios crven i reklo: Eto! ovjek koji oslukuje svemir, Gromovnik, umrijet e zajedno ea svojim plemenom jer je sjenima naih poglavica dao posljednju mrvicu'svojih zaliha samo da ispere ljagu. Ako on umre, emu nam njegovo saveznitvo i rtva kojom smo ga platili? Ako umre, odnijet e sa sobom i bogatstvo svoga uma i svoga srca, i tako emo izgubiti prijatelja naega naroda. Umru li mu djeca, proklet e nas njegova ena. Umre li mu ena, proklet e nas on, jer e se sjetiti da je ona spasila Outtakeu ivot, a Outtake je sada puta da umre. Ne, ni on, ni ena, ni njegova djeca ne smiju umrijeti. To se nee dogoditi. Dat emo svaka po aicu od naih zaliha i tako spasiti ivot Kawi, bijeloj eni, koja je sauvala ivot Outtakeu, naem junaku i poglavici bez kojega ne moemo. Da nije bilo njega, danas bismo bili siroad, a i bez nje bismo svi ostali siroad. Istina, djeca e nam zimi neto ee vikati: Gladan sam!? Dva ili tri puta vie, o tom nema sumnje. Ali nita zato... Glad je bolest od koje se ozdravi im doe proljee, a gubitak prijatelja je bolest od koje ne moe ozdraviti. Uzmi je u ruke, eno. U ovoj je ogrlici poklon naih plemena upuen Kav/i, eni-majci, koja je u svoje naruje uzela i svih Pet plemena kad je onomad 602 prihvatila Outtakea ne bi li mu spasila ivot, ugroen izdajstvima neprijateljskih krajeva. Evo, pogledaj! To su na slici ene okupljene u vijeu, ono si ti, a ovo su aice graha koji ti alju da moe utaiti glad sebi i svojoj djeci. U meuvremenu, na njegov znak, jedan od njegovih pratilaca pouri se da otvori vrata, i est drugih, isto tako golih Indijanaca koji su ekali napolju, uu s tekim vreama od uivenih koa. Tahoutha-geuete odvee jednu i stade da sipa na drveni stol njenu sadrinu. Ubrzo se stvori hrpa pasulja, povra na koje se Stari svijet poeo privikavati otkako su ga prolog stoljea prvi putnici bili donijeli iz June Amerike. Grah je curio iz vrea i gomilao se u uzbudljivo veliku hrpu. Nikad ga nisu vidjeli tako lijepog!... Zrna su mu dozrela na obalama est velikih iro-kekih jezera, na sunanim breuljcima u dolini Mo-hawk. U njihovim ljuskama boje zlata i meda jo se zadralo raskono rumenilo tih obronaka. A bilo ga .je razliite vrsti: one koja naroito uspijeva na obalama jezera Kajuga, ruiastocrvenog to ga

istoni Mohajvki gaje u okolici Orangea (Oran), pa neto duguljastijeg i potpuno ruiastog poput ljunka to ga sobom nosi gorski potok, ali i drugog, otmjeno povijenog i proaranog neobinim grimiznim taki-cama, te najzad i sasvim bijelog. Iz njihove kao lak blistave kouljice izvijao se svjei miris bate, kao da su i u zimskom mraku ouvali svjei dah breuljaka koji ih je proeo u vrijeme berbe, prije nego je jesen presvukla brijestove rumenilom, a tikvice i bundeve jo uvijek ostale blijede pod svojim dlakavim listovima, u vrijeme kad se uspravni kukuruzi ovijaju kriavim zelenilom, a isti i suhi zrak tako ee u dolini Mohawk da njom vie ne krivuda ni jedna rijeka, te mahune bre dozrijevaju i prskaju kao mogranji. Djeca se hitro primaknu stolu, urone ruke u zr-nje i stadu ga razgrtati uz radostan smijeh, Anelika 604 je pogledom prelazila s hrpe graha na Wampum ogrlicu, a zatim ga podizala prema smirenim licima tih sirovih stvorova koji su prevalili stotinjak milja kroz ledene pustoi da bi njima dovukli poklon Pet plemena. Nije znala to da kae. Srce joj je bilo toliko uzbueno da su joj u oima zablistale suze, vie zbog neoekivane i gotovo nepojmljive panje nego od radosti i osjeaja sigurnosti koju su im svojim dolaskom donijeli. Neka je hvala irokekom narodu ree Joffrey de Peyrac s ozbiljnou i nekako promuklim i slabim glasom, kao da se i sam smije sada opustiti od umora. Na ovo isto mjesto na koje si ti, Tahoudaguete, poloio svoj poklon, poloit u i ja darove koje e ponijeti svojoj brai. No ma kako skupocje ni oni bili, nikada nee postati ravni ovima! Jer ti si u svojim vreama od koe donio nae ivote i sva ko od ovih zrna pretvorit e se u otkucaje srca koja vam duguju zahvalnost. Smijemo li pristaviti lonac? upita gospoa Jonas. Tako je! Pogostimo se prihvati upadljivi Tahoutaguete, koji mora da je imao fino uho i razu mio nekoliko francuskih rijei. I opet se svi natisnu oko velikog crnog kotla od' livenog gvozda: goli bakarnocrveni Indijanci i bljedoliki Evropejci, do nosa umotani u svoju odjeu. Anelika ga je pridravala dok je gospoa Jonas ulijevala vodu, a Tahoutaguete zatim pomnjivo usuo nekoliko mjerica graha,

Joffrejr de Peyrac lino ubaci poslednju grudu medvjee masti a Eloi Macollet predloi da se uspe i malo pepelne .potaekako bi se grah bre skuhao. U nedostatku soli ili sitnih umskih plodova, oni do-dadoe obilato aromatinog lia te lonac najzad bude objeen o verige, a pod njegovo aavo dno djeca nagomilae suho granje i cjepanice. Svi su pobona posjedali. Vatra je bila tako jaka da je juha ubrzo stala da bijesno vri. Netko je sjedio na podu prostrtom medvjeim koama, netko na kamenom, rubu 605 Ognjita, do uz sam pepeo. Djeca su se ve nadnosila nad kotao i uivala u mirisavim parama. Indijanci s Iz pojasa povadili lule i napunili ih ponuenim virinskim duhanom, ali su s prezirom odbili rakiju. Zar misli da bismo mogli odoljeti demonu zime, kao to si vidio ree Tohoutaguete Pevracu kad bismo pili taj otrov kojim nam bijelci truju due?... Kakva vam to sila, koje boanstvo omoguuje da izdrite zimu ak i bez odjee,- dok je nama bijel cima nije nikad dosta? upita grof. To je Oranda ree ozbiljno Indijanac. On nije bog, ali se nalazi posvuda: u zrnu kukuruza kojim se hrani, u zraku koji udie, i u neizmjernom prostranstvu neba. Vjerujete li da su ovako goli doli ak iz svo ga irokekog zaviaja apne Anelika odvodei u stranu Kanaanina Eloju dok joj -je pomagao da sa kupe zdjele i drvene alice iz kojih e veerati. Ni govora! ree starac slijeui ramenima. Njihova otpornost i avolske vrabine ipak ima ju granica. Nego, vraji su vam to komedijai, i sraunali su kako e postii efekt. Negdje u blizini po sakrivali su svoju krznenu odjeu, pokrivae i hranu, zatim obavili naroite vjebe u disanju te banula po lugoli kako bi nas zapanjili. Priznat ete da su to dobro izveli. Lino sam vidio kako su neki tako pro veli napolju dva dana i dvije noi usred zime ... Kad je uronila drvenu kutljau u juhu smeu poput kestena, na koji je pomalo i mirisala, samo neto blae i neobihije, Aneliku proze gotovo mistina radost sveenice.

Jednu za drugom napuni ona pruene zdjele, dok su joj u uima jo uvijek odzvanjale rijei to ih je izgovorio Irokez. Ova je ogrlica upuena tebi, eno-majko, koja si u svoje naruje uzela i svih Pet plemena kad si onomad prihvatila Outtakea!" ... Zanose se i praznovjerni su ti Irokezi, ali se ne ustruavaju izrei ono emu mi bijelci nikada ne bis606 smo htjeli pogledati u lice... Oni se usuuju uraditi i ono. to mi krani ne moemo ni zamisliti... Toliko se zanijela.da vie i nije osjeala umor. Ona napuni jedan loni pasuljem, odnese ga u svoju sobu i postavi na ognjite, uz ugljevlje. Zatim na jednu klupicu odloi i ogrlicu od koljki koju joj je uputilo Vijee majki a onda se opet pridruila ostalima. Nije s njima jela. ekala je dok Honorina ne isprazni svoj tanjur a onda je, onako mlitavu od iznenada obilnog jela, odvela na.spavanje. Poto joj je zagrijala krevet i turila krajeve pokrivaa pod strunjau, njeno ju je gledala kako tone u najzad smiren san. Potkraj veere, premeui po svojim stvarima, Tahoutaguete iz nekakva ranca izvue mjericu sitne, duguljaste i tako prozirne rie da si je lako mogao drati zrncima minerala. Vade je iz vode u kraju nazvanom Divlji Zob, na podruju- Gornjeg jezera ree Eloi Macollet. Odlaze da je beru, ali malo ih se time moe prehraniti. No mnogima se njome spaava ivot ree Tahoutaguete. Nazvao je Macolleta neznalicom. To nije hrana, ve lijek. Objasnio je grofu de Pevracu kako to zrnje valja rairiti na veliki pladanj, nakvasiti ga vodom i drati na toplom. Cim izbiju zelene kliice, bijelcu e biti dovoljna kaiica takve rie pa da smjesta ozdravi od bolesti koja ih tako esto desetkuje. I Indijanac lupne zamazanim prstom po svojim krupnim i prekrasno bijelim zubima kojih se skorbut nikad nije ni dotakao. Ako sam dobro shvatio, ta e nas ria zatititi od skorbuta primijeti Pevrac. Pa da, zaboga! bar je to jasno! Ma kako bilo sitno, to je ipak svjee bilje koje uva od zimske bolesti. No je li zaista dovolj no da ga se uzme tako malo?... Ipak je imao po vjerenja u Irokeevo iskustvo i odmah poao da razastre riu kako mu je ovaj savjetovao. Zahvalimo Gospou zakljui gospoa Jo-

nas odnosei tanjure, a gospodin Jonas ode da potra i svoj molitvenik. 607 LXXXIV Kad je vidjela da su siti i gotovo svi zaspali, An-elika se zavue u svoju sobu. Sad joj se ni vjetar napolju nije inio tako nesmiljen. Sva je odaja mirisala na paprika to je krkao na eravici. Ona malo podstakne vatru kako bi se bolje vidjelo, a onda sjedne i poloi wampum ogrlicu na koljena. Prstima je prelazila preko gusto nanizanih i poput svile sjajnih koljki to su ih vrijedne ruke dugo i strpljivo slagale. Isprva nije shvaala znaenje wampuma. Sa uenjem je gledala kako se izmjenjuje tih nekoliko niti koe i nanizanih koljki to imaju mo da navjeuju ratove i uspostavljaju mir, a uroenicima predstavljaju veu vrijednost nego nekad porodici Medici njenih 100 livri zlata. Pleme koje je posjedovalo mnogo koljkinih ogrlica bilo je bogato. Predavalo ih je u sluaju poraza, a onda i osiromailo. U tim komadiima vapnenca to ih talasi valjaju i pijesak brusi, a udesna alkemija prirode daje im neobino prefinjenu boju, u tim misterioznim naplavinama koje zanatlija tajnom svoje vjetine tucka i bui, a vjete djevojake ruke prebiru, da bi ih ene najzad spojile i poglavice pobono nosile, Ane-lika je sada vidjela najvii izraz amerike crvene rase. S pomou njih crvenokoci su prenosili i svoje osjeaje jer nisu znali za pismo. U te vezice upletene od koe i koljki amerika rasa upisivala je svoju povijest i tako je uvala od zaborava. Anelika je nabrojala pet enskih figura, posjelih s jedne i druge 608 strane neke hijeratske linosti koja je imala predstavljati nju. samu. Zrna graha simboliki su bila rasuta svuda pomalo, kao tamnomodre zvijezde na bijelom fondu. Vrpca je bila obrubljena nizom ljubiastih perla, a pod tim nizom bio je jo jedan, sa bijelim i neto rjeim perlama. Bio je to savreno umjetniki rad, ta iroka i dugaka vrpca s pravilnim konatim resama ha jednoj i na drugoj strani. Jednog e joj dana ljudi pozavidjeti na tom izra-> zu potovanja koje su joj uputili Irokezi. Dugo ga je jo prevrtala u rukama, a kad su joj se oduevlje-r nje i zanos stiali, stala je da misli na konkretnije stvari. Tada je toplom juhom napunila jednu zdjelu i drei je paljivo u krilu, stala da polako jede sklo-pivi napola oi. Matala je o dolini Mohawk kamo e jednog dana otii,- i u kojoj kraljuju tri boanstva: Kukuruz, Bundeva i Pasulj

Prozrana je to dolina, ruiastim svjetlom ku* pana. U njoj se zadrava miris dima zbog bezbrojnih naselja koja su se tamo okupila. Kao da ih vidi po vrhovima breuljaka, s njihovim dugim i tako udnim kuama u kojima, govorio joj 'je Nicolas Perrot, ivi i po deset-petnaest obitelji. U mislima ih je vidjela poredane, s njihovim zaobljenim krovovima naikanim perjanicama dima to se izvija iz sVakog ognjita, sjajan i blistav kao otjecanje vode u zalazu sunca; dok im proelja i zidovi plamte zagasitim zlatom od klipova kukuruza koji se na njima suL I sve tamo proima ladanjski miris zbog mnogobrojnih usjeva po obroncima breuljaka, ograenih tanjim i svjetlijim drveem od onoga u umi na sjeveru. Iako je nikad nije vidjela, ona je slutila da postoji velika razlika izmeu plodne doline Irokeza i njenih ozbiljnih stanovnika ukaste puti, te neravnih i zaputenih ravnica, kao zamkama ispresijecanih klancima i usjecima zemlje u kojoj crvenoputt i podrugljivi Abenakisi nita ne gaje. 609 J9 Anelika u novom.svijetu Joffrey de Peyrac lie i zatekne je kako sklopljenih oiju sjedi sama i u miru jede svoj obrok, a na koljenima joj wampum ogrlica. Bili ste gladni, ljubavi moja! Gledao ju je njeno i pri tom mislio, kako ne liS ni na jednu drugu enu, i kako svemu to radi daje peat svog osobnog arma. Ni njemu ne bi mogla objasniti prirodu svoje radosti, ona joj je prosto zraila iz oiju. Anelika se opet vraala u ivot. Daleko, onkraj ledenih pustoi, neznana, neprijateljska, neprosvijeena bia priznala su je svojom i odsada ona postoji u njihovim priprostim srcima. Sto znai Kawa, to ime koje su mi dali? -* upita ona. Odlinija ena, izdignuta iznad ostalih! proapta on: ena... zvijezda stajaica. PETI DIO PROLJEE 610 LXXXV Majko, prvi cvijet!... prolomi se Cantorov povik jedne svjee i vedre veeri. Anelika ga je

ula kroz otvoreni prozor sobe u kojoj je s ugaenog ognjita mela pepeo. Ona poskoi Sto kae? Cantor joj se blaeno smijeio. Otkrio sam prvi cvijet!... Ondje, pod pro zorom! ... Anelika pohita dozivajui djecu. Honorina! Thomas! Barthelemv! Doite brzo! Gledajte, prvi cvijet! Bio je to prvi proljetni afran, ist i ut, i uspravno se dizao iz blatnjave zemlje. Kroz njegove prozrane i uske sljubljene latice nazirao se blistavozlaani tuak. Oh, Boe! O, kakve li krasote, ree Anelika klekavi na vlanu zemlju. Stajali su tako i s udivljenjem promatrali udo. Cvijet je iznikao uz sam rub snijega. Od toga dana otkrivali su ih mnogo. Dok su lopatama razgrtali gomile raskvaenog snijega, nailazili su na bljedoute busene stabljika koje tek to nisu procvale. Ve sutradan one e na suncu dobiti krepku zelenu boju, dok e aske cvjetova postepeno prelaziti u bUjedoruiastu ili bijelu. 613 Cvijee si mogao otkriti i pod samom strehom. Nekoliko ljubiica pomolilo se iz aice mahovina i savijalo na suncu, uslijed kojega se snijeg topio 1 neprestano curio. Travanj se bliio kraju. Pod vrelim suncem kopnjenje se uurbano nastavljalo. Prije no to e snijega nestati u podnoju drvea, poli su da zarezuju debla klenova i sakupljaju njihov slatkast i prijatan sok. Eloi Macollet ga je zatim prekuhavao u jednom kotlu i dobivao nekakav tekui med od kojega su se djeca stalno oblizavala. U umi j.e snijeg bio prljav i sav prekriven crn-kastom mahovinom, polomljenim granama i trulim eerima bora to su ih pobacale vjeverice. Ove su skakale s grane na granu, dok je otapanje snijega proizvodilo um kao od sitnog pljuska. Mnoga stabla i grmovi nosili su blijede tragove otrih zuba izgladnjelih ivotinja, zeeva ili kouta, Bilo ih je naprslih od leda, polomljenih pod teinom snijega, a neka.su jo bila povijena, s vrikom zakopanom u

blokove leda koji, onako skriveni neosun-anom i mranom stranom breuljka, nikako da se rastope i ieznu. No ve je lijeska pruala svoje zelene, gusjeni-aste rese, roene jo u jesen. Vjetar ih je povijao i raznosio im pelud od kojega je snijeg pod njima postajao ut. Breza, koja je jo sino bila sablasne boje, pravi skelet od bjelokosti, prekrila se sada bljedoljubia-stim i sivim privjescima, kao zastorom od resa. Brijestovi, raireni kao raskone lepeze, navukli su svoju smaragdnoljubiastu odjeu. A vratili su se i lovci s dimljenim komadima dvaju jelena, polovinom jednoga lesa, te nadjevenim drobom medvjeda slasnim poklonom Mapountooka koji je obeao svoju skoru posjetu. Jo se nisu usuivali sijati sjeme povra jer je tek malo zemlje virilo iz .snjenog pokrivaa od leda i novih oborina jo nije bila sasvim 614 prestala. No proljee se svakim danom sve jae osjealo. Jezero je sve vie liilo na zamagljeno ogledalo, zatim se prekrilo vodom i poelo razdvajati u prozrane otoke. Anelika se u proljee najvie divila umu probuenih voda. Poelo je s lakim mrmorenjem koje je naruavalo duboku zimsku tiinu, a poslije su se mogli uti neskladni jecaji vodopada. Sada je itava priroda postala buna i noi su bile ispunjene ne-' prekidnom i snanom tutnjavom. Ljeti se ona vie nee uti. Priguit e je razbu-jalo raslinstvo. U razuzdanosti oslobaanja, nakon prvoga kopnjenja, priroda se najprije ukazala razbaruena i gola, razdrljena i tuna, napola jo uvijek umotana u svoj bijeli pokrov, te divljom i bezobzirnom rikom ispunila isto nebo nad sobom. Anelika je razmiljala. Proljee je tu! Svitalo je ranije. Naveer, sunce se due zadravalo na vratima kue pa zato i nisu palili svijee. Taj um voda stvarao je oko nastambe i jezera nekakav magian krug. Kanaani i njihovi uroenici krenuli su na istok" izvijesti jednog dana rob Panis koji bi, ge-cajui na svojim krpljama, odlazio ponekad u dugotrajna izvianja okolice. Primijetio ih je kad su polazili prema Kennebe-cu. Posrui po kaljuama i kaastom ledu, te jarugama punim polomljenog i satrulog granja, goropadni i nepristupani Kanaani opet su odlazili' na jug da tamo iznenada napadaju engleska sela. Nije se pravo znalo tko su. Utvrenje su zaobi-li. Moda su imali takva nareenja...

Stanovnici Srebrnog jezera urili su da obnove svoje snage i opet podignu ograde. Mnogo je toga bilo polomljeno i uniteno. Vratima, krovovima... svemu je prijetilo ruenje, pa to se zemlja vie otkrivala, sve se vie moglo vidjeti pravo opustoenje. Ljudi su prema suncu dizali svoja mrava blijeda 615 Kca, mirkali bolesnim ofima i pustili a im svjetlost kupa kou kao vrelo pomlaivanja. Djeca se ponekad nisu ni micala, sa sunca, kao zimogrozni pilii. Anelika je znala da u poetku mora biti strpljiva. Postarat e se sutra za svo]& zaputene, ispucane ruke, sutra e isprati svoje lice u prvoj proljetnoj kinici, sutra e se sa gospoom Jonas prihvatiti velikog pospremanja. No danas, provest e dan sjedei oputeno s Honorinom u krilu, kao za vrijeme velike gladi i klonulosti; ekat e a joj se vrati snaga i prostruji tijelom kao bujni sok u drveu. Zasluuje da malo otpoine od dugotrajna napora. I suvie je zahtijevala od svojih slabih snaga. Iskustvo ju je pouilo kako se skupo moe platiti tek izvojevana pobjeda. .\ Jednom u Parizu umalo nije poinila sa* moubojstvo, upravo kad je bila nadomak cilja... Svjesna svoje krhosti, ona se opustila, sve radila smiljeno i bez urbe, odlaui za slijedei dan najhitnije poslove kojih je popis ve imala u glavi. A najprije je valjalo pouriti u planinu, na rijeke i obale' jezera, u potragu za cvijeem, biljkama, grmljem, korijenjem kojima e puniti kutije i lonie svoje kune apoteke. Nee propustiti ni jednu jedinu vrst. Radi njih e se zavlaiti i u najmanje pukotine hridina, pa ako mnoge od tih biljaka i ne poznaje, nita zato, ve e im ona otkriti ljekovitu mo. Bila je sebi obeala kako nikad vie nee provesti ovako munu zimu, kad za lijeenje bolesnika vrlo esto nije raspolagala drugim sredstvima doli iskuhanom voom i gujom ili medvjeom mau. Sada e tavani zamirisati a na policama e se nai poredani lonci i kutije s natpisima ivih boja. Na dvadeset niilja uokolo ljudi e dolaziti u utvrenje Wapassou da se tu lijee. Jednoga dana krene, najzad, s Honorinom u potragu za proljeem, cvijeem i ljekarijama. Na ukastom pokrivau od poleglih trava, ljubiice su mirkale svojim blijedim, zanesenim okom, a jaglac prui<$ svoju ruiastu perjanicu. uti ljuti rastvorio je svoje tako lagane vjenie da ih svaki daak vjetra zlostavlja. Plava sasa, ona to je u

Poitouu zovu ki-prijermajke", jer se raa prije svojih listova, iz zemlje crne poput ae, kupala je plavetnilom raslinje u podnoju drvea. Na obroncima krnih breuljaka, sitni podbjel irio je na sve strane svoje zlatne rese, pratei afrane i visibabe. Sve su to cvjetovi krhki i goli, i dru na rubu snijega, na jo uvijek otrom vjetru. Anelika je hitro prelazila breuljke i doline, sretna to gazi po spuvastom zemljitu i ne osvrui se na blato i bare. U dane sabiranja bilja vodila je sa sobom i djecu, a traila je da joj pomogne i Elvira ili neki mladi iz nastambe, jer je trebalo pouriti. Sabiranje ljekovitog bilja moe se obavljati jedino po suhom i sunanom vremenu, i to usred dana, kako bi se predveer i u. sumrak izbjegla rosa, jer i najmanja vlaga kvari osjetljive latice i liava ih njihove ljekovitosti. Bilo je izobila podbjela, solidnog i djelotvornog lijeka protiv bolesti grla i usta. Ljubiica je bila rjea, visoki gost njihove skromne apoteke, a lijeila je kaalj i prehlade. Gaj od ljubica je lijek kraljice, a podbjel je uvarak seljaka. Honorina je voljela da se brine za ljubice i s velikom briljivou razastirala ih je po tavanu da se sue. Majka joj je rekla da e od njih pripremiti mirisav sirup za djecu koja kalju, a ne vole da ih se podvrgava lijeenju. Maslaak je iz svoje visoke rozete posvuda sipao svoje zvjezdice po jo utoj travi. Oboruana noiima, djeca su ga vadila, istila mu bijeli korijen i naveer ga jela kao salatu s malo brezinog octa. Neto kasnije, kad mu je korijen postao crvenkast, Anelika ga je spremala i stavljala da se sui. Rezala je nadvoje, i to po duini, podanke ute benoate, udnog i plahog cvjetia koji za sobom vue pod zemljom dug i drvenast crni rep s gorkim sokom, spasonosnim za bolesne eluce, te podanke koz617 laa, aromatine trske to ju Je nabrala pored bara. Strugala je korijene repinca, trave sa icima koje ima i u njenom zaviaju. Nije bila posve sigurna da li je to ba is,ta. trava. Jedva, primjetne razlike pre-ruavale su cvijee Novoga svijeta i inile ga novim i nepoznatim. Zamiljeno ga je okretala i prevrtala u rukama. Jednoga dana Honorina joj donese kiticu nekakva cvijea sa zvoniima, koje je liilo na vrijesak, samo, ovo je bilo meko i svjee. Laki pauinasti listovi bili su zelenosivi, a zvonii ruiasti. Anelika najzad prepozna dimnjau, zvanu zemljina u ili udovika trava, tko zna zato. Znala je da se iz nje dobiva kozmetika vodica koja isti kou, a cvjetovi skuhani u vodi, mlijeku ili surutki, osvjeuju u egi. Isperu li se njome oi, one postaju

iste i blistave. aj od toga cvijea otvara apetit, a govori se da dim-njaa lijei i od skorbuta. Honorina je dobila pohvalu za taj lijepi nalaz a Englez Sam Hol ton, koji je imao smisla za knjievnost, uze da citira Shakespearea kad na jednom mjestu kae za kralja Leara: ...okrunjen bujnom dimnjaom i korovom"... Kad je odlazila da traga za biljem, ali ne i da ga bere, Anelika je sa sobom vodila samo Honorinu. Kad je zima prola, Honorina nije vie bila samo djevojica kojoj je, kao i svakom djetetu, jedino da topline, hrane i lakrdijanja, ve je majci opet postajala drugarica. Povezivao ih je isti smisao za oruje i cvijee. Honorina je bila izdrljiva. Odvano je koraala za majkom, a esto prevaljivala i dvostruko vei put zato to je trkarala i posvuda zavirivala. Kako bi bila sigurna da je u tim divljim umama nee izgubiti, Anelika joj je za zglavak na ruci objesila zvonce. Tako je taj veseli zvuk posvuda otkrivao njenu prisutnost. Zato da vam djevojica smeta, gospoo. Prepustite je nama... znala bi ponekad rei usluna Elvira. No Anelika je odmahivala glavom- Honorina joj ne smeta. Prosto joj se ne mili. da sama otkriva prirodu u cvatu. Bogatstvo proljea treba s nekim dijeliti. I tako, pred kakvim nepoznatim cvijetom znale su dugo kleati jedna uz drugu i avrljati. Nad snijegom je strujao jo uvijek hladan zrak. Suma je bila svijetla i plava a krasile su je sive, zlaane, ruiaste blijedoljubiaste i zelene mace. Ako su se malko popele uzbrdo, majka i kerka nailazile su, meu crnim jelama, na arie osute zelenim prahom. Anelika se ve srodila s ovom zemljom. Ponekad se osjeala tako sretnom da je znala zagrliti Honorinu, estoko je ljubiti i s njom plesati, a tada je djevojiin smijeh duga odzvanjao divljim krajem. Stali su se buditi i medvjedi. Jednoga dana, na dnu neke doline, Honorina je nala jednu smijenu ivu lopticu koja se odmah s njom sprijateljila. Zauvi mumljanje meke i pucketanje granja to ga je ova u prolazu lomila, Anelika pojuri i stigne u posljednji as. Ona obori zvijer koja se bila uspravila na stranje ape ne bi li izgledala strasnija. Dobro odmjeren metak u crvene razjapljene ralje zaustavio je zvijer u skoku. Honorinu je rastuilo to ubistvo zbog kojega je slatki medo postao siroe. Branila je svoje mladune kao to sam i ja morala tebe ree joj Anelika. Ona je imala pande i snagu, a ja pitolj.

Medu su odnijeli u utvrenje i stali ga hraniti klenovim sirupom i kukuruznom kaom. Bio je dosta velik i lako se odrekao majinog mlijeka. Za Honorinu je to bila najljepa igraka na svijetu. Zavoljela ga je ljubavlju koja je potisnula sve druge. Trebalo ju je urazumljivati da i svojim sudrugovima u svagdanjim igrama, Barthelemyju i Thomasu, dopusti da mu se priblie. 618 Meo, kojemu su nadjenuli ime Lancelot, po junaku pria Sto su ih kazivali djeci, izazvao je ozbiljan sukob izmeu Cantora i Honorine. Ve od prvih lijepih dana i Cantor je obilazio breuljcima, no s jasno odreenim ciljem. Tragao je za omrznutom ivotinjom koja mu je pakosno i podmuklo poderala onih nekoliko zeeva ili kunia to su se zimi bili uhvatili u njegove zamke, dok se on jedva vukao od umora, u nadi da e svojima priutiti najzad malo svjeeg mesa. Vinovnik tih zlodjela, taj po zlu uveni umski gusar dobro je poznat svakome . -.. to je nesit. On je neto sasvim posebno u umskoj fauni. Krvoloan je kao hermelin i lasica, ijoj vrsti i pripada, ali veliinom nimalo ne zaostaje za dabrom. Cantor otkrije svoga zakletog neprijatelja, jednu enku, i ubije ju, ali ponese kui njeno mladune, malo klupko snakostruene dlake, veliko kao mae. Ve je razvaljivalo laloke i agresivno pokazivalo svoje otre zube. Ludo je to si naprtio sebi na vrat tu ivoti nju, sinko! ree Eloi Macollet nabravi obrve pred novajlijom. Nieg u njoj nema doli zla i pretvornosti. To ti je najgora od svih umskih ivotinja* Indijanci kau da. se u njoj kriju svi avli i nee vie da prou dolinom za koju kau da je nesit u njoj uredio sebi jazbinu. Nee vie dolaziti ni ovamo. Pa neka! Imat emo samo vie mira, ree Can tor i zadra ivotinju. Dao mu je englesko ime: Wolverines. Wolverines odmah iskezi zube na jadnog, prestraenog Lancelota. Kad ga je jednog dana ko nano ugrizao, Honorina se toliko razljutila da je uzbunila cijelu nastambu. Traila je batinu, no, sje kiru, bilo to da ubije nesita. Mladi je sklonio svoga ljubimca a onda stao da se. ruga djevojici i njenom bijesu. Sada znam koga moram skalpirati ree Ho norina. To je Cantor!... Cantor jo jae pra

sne u smijeh i ode nazivajui je: Miss Bever. Friio 520 joj je takav nadimak jer je tvrdio da ima sitne oi kao dabar. Naziva me Miss Beverovom rasplaka se Honorina, utuena tom najviom uvredom. Anelika uspije da je utjei uvjeravajui je kako su dabrovi neobino simpatine ivotinje, te nema razloga da se ljuti, a onda je s Lancelotom odvede da vidi nove goste na jezeru onkraj planine. Bili su to drvosjee koji su i sami dizali paklenu buku obarajui drvee i gradei uurbano svoje zaobljene kue. Dabrovi su lijepi, a lijepa si i ti, kao i oni. Honorina se divno zabavljala gledajui kako dabrovi ivo i okretno rone i skau u prozirnoj vodi, te se najzad i umirila. No njen spor s polubratom jo nije bio izglaen i ponovo je izbio zbog Starca na planini". Malo je nedostajalo pa da izmeu utljivog momka i vrlo osjetljive djevojice ne doe do pravog rata. Na zapadu, obale koje su strmo obrubljivale kotlinu Wa-passoua zavravale su jednim kamenitim, dosta izre-zuckanim izduenjem koje je ocrtavalo lik starog Indijanca, ili radije nekakva starca poneto gusarskog izgleda. Osobito u vrijeme kad bi sunce na smiraju bacalo na hridinu svoj bakarni odsjev, izraz toga lika postajao bi uzbudljiv. Svak mu se tada divio. Ujutro je Starac izgledao namrgoen, a naveer se smijuckao. Jedino mala Honorina nikako da ga opazi. Beila je oi, nastojala da gleda tano u pravcu koji su joj pokazivali, no ako bi rekla: Sad ga vidim", zvualo je to neuvjerljivo i vie zato da sprijei neslane ale. U stvari, nije ga vidjela. Cantor nije prestajao da je zadirkuje i govorio je kako ona i nije dabar nego radije krtica, a Honorina je turobno buljila u planinu traei meu drveem i hridinama zagonetku u koju nikako da pronikne, te je ostajala po strani od onih koji su vidjeu*1. 621 Toga jutra Cantor ju je opet uzeo na nian, ona je opet poletjela na njega uzdignutih pesnica a pri tom toliko vikala da je smjesta doao sam Joffrev de Pevrac. Sto se dogodilo? Svatko mi eli smrt ree Honorina sva za plakana a ja nemam ni oruja da se branim.

Grof se razvedri i klekne pred djevojicu te prelazei rukom preko njenog suznog lica obea da e joj, ako se umiri,' sam izraditi mali pitolj iz kojega e moi pucati sitnom samom, a srebrni drak moi e joj posluiti kao kijaa. On je uzme za ruku pa se zajedno upute u radionicu. Anelika se okrene prema Cantoru koji je smrknuto pratio taj prizor. Prestani ve jednom s tim Starcem na pla nini". to zato ako ga ne vidi. Uiva u tome da je ponizuje. ' Ona je glupa i lijena, Nije. Tek su joj etiri godine. Kada e se opa metiti, Cantore? Ludo je to zamee kavgu s takvim djetetom. Svi je maze i hvale ree Cantor tvrdo glavo. On se udalji gunajui onako za sebe. Neka drugi slobodno robuju tomu kopiletu. Ja neu!... Taj udarac pogodi Aneliku u srce. Jedino je ona *fula te rijei, njoj su stvarno bile i upuene. Zastala je kao prikovana i paralizirana iznenadnim bolom a zatim otila i zatvorila se u svoju sobu. U prvi mah dolo joj je da iuka Cantora, da njime trese kao ljivom i da... jest, bila je u stanju dotui ga udarcima kundaka. Sva je drhtala od bijesa zbog nadutosti i prostatva toga derana kojega su svi voljeli i pazili, koji je imao oca da ga strpljivo pouava i prijatelje, gotovo ponizne sluge, jer je bio gospoda622 rev sin i znao se time koristiti. A sada se jo usuuje da pred njom izigrava i uvrijeeno dijete. Potajno se zbog njega izjedala cijele zime, jer usprkos prijatnim asovima koje je provodila u razgovoru sa svojim sinovima, smijui se i pjevajui s njima a Cantor bi tada svirao na gitari te postajao veseo i drutven ona je svejedno osjeala kao da neto preuuje i skriva ogorenje. Umjesto da vrijeme izgladi stvari, ono kao da ih je zaotravalo, jer je Cantor potiskivao i krio osjeaje, te nije znala ne ljuti li se on jo uvijek to je tako bila od njih odvojena a to je djetinjasto ili se u svojoj djejoj nepopustljivosti nije mogao pomiriti s time da je, daleko od njegova oca, provodila slobodan ivot. Bilo je, bez sumnje, svega toga, a Anelika je uzmicala pred potekoom da sinovima objasni kako je petnaestogodinje

udovitvo" moralo donekle da opravda izvjesne slobode koje je sebi doputala, a nametao ih je ponajee sam ivot. Anelika je mislila: mladost je nepopustljiva i mora da sazre, eli li da shvati izvjesne stvari. Ona se u ivotu uvijek hvatala za takve izgovore, samo da opravda svoju utnju, no vie nije mogla pred sobom kriti kako je takvo rjeenje odvie komotno. Tano je znala da mladost sve moe shvatiti ako joj se objasni. Dakle, ona sama nije bila dorasla tome zadatku. Nije imala snage da dira u groznu prolost, pogotovo ne pred njima. Bojala se njihovih reakcija, ali jo vie svojih vlastitih. Ta dobro je znala da mladost resi ono najdivnije: instinktivna' nepogreivost u rasuivanju, vatrenost srca, neizmjeran osjeaj za pravdu. Postupala je s njima kao da su djeca a ne mladii od petnaest, odnosno sedamnaest godina, to se u stvari i bili. Nije imala u njih povjerenja, zato je Cantor odvraao sada neprijateljstvom ranjena srca koje nije dobilo zadovoljtinu. S Florimondom je bilo laka 623 On je oti prve sve prihvaao. Bio je prijemljive udi, slobodniji od svoga brata. Od slubovanja na kraljevu dvoru, pa sve do ivota na brodovima, svaega se nagledao. Njemu je bilo glavno da uvijek postigne cilj i da se iz igre povue bez neugodnosti. Bila bi se zaklela da je u ljubavi ve imao izvjesno iskustvo. Njegov mlai brat, krute i nezgodne naravi, sve je uzimao ozbiljno. Anelika se pitala da li je pogrijeila to ga je ostavljala po strani, ili bi on bio jo nepristupaniji da mu se povjeravala. Takva pitanja postavljala je sebi, ali nije nalazila odgovora. Ushodala se po sobi, u dui ga nazivala ne-dotupavkom, nezahvalnikom, beutnikom, i spopadala ju je elja da mu dovikne neka se gubi... da ga vie ne vidi, kad se, eto, nita ne da izmijeniti, te i nije imalo smisla to im je Bog omoguio da se svi opet nau zajedno... Zatim se umirila jer se odjednom sjetila da je on jo dijete, njeno dijete, i da mu po dunosti mora prva prii i pokuati razmrsiti to klupko zlopamenja zbog kojega je s njim tako teko ivjeti... No, ne bi li bilo bolje da on stvarno ode? Mrzio je Honorinu. Majci se vratio kad je ve bilo kasno. Ima stvari koje se vie ne dadu nadoknaditi.. Mogao je krenuti s Florimondom, kako je uostalom i traio, no otac mu je odgovorio: Ne! Jo nisi spreman"... Anelika je sebi predbacivala to od mua nije traila da obrazloi tu svoju odluku jer je o njoj mogla da porazgovori s Cantorom i razbije njegovu mrzovoljnu utnju u koju se zatvarao.

Istina, ima stvari koje se ne dadu nadoknaditi, no jedno drugom mogu pristupiti... bar treba poku-Sati... Cantor se sada zatvorio u sebe i ona nije znala kako da mu prie, toliko je osjeala da e je doekati kao neprijateljicu. A ipak se neto moralo poduzeti. Zbog njegovih e postupaka Honorina postati najzad zloesta. A djevojici su tek etiri godine. Komu je poznato da ovo 624 ameriko proljee po etvrti put podsjea na njena sramotno roenje u vraarinoj spilji u druidskoj umi.? Za to je znala jedino Anelika i nikomu se o tome nije usuivala govoriti. Ona sjedne na krevet. Cantorov odlazak inio joj se neizbjean i potreban. Da ga po nekom, zadatku poalju u Gouldsboro? Moda. Volio je putovanja. Tada se odjednom poboja kako Cantor ne bi nikada oprostio to izgnanstvo, za koje bi okrivljivao nju i Honorinu, i kako bi zauvijek izgubila mogunost da opet pridobije svoga sina. Zaista nije znala to da poduzme te prosudivi da je u ovom sluaju njeno znanje nemono, ona pribjegne kocki. Iz depia svoga pojasa izvue engleski zlatnik koji je uvala kao talisman. Ispadne li glava, to jest strana s kraljevim likom, razgovarat e sa svojim, muem o Cantorovoj drskosti i potrebi da ga se na neko vrijeme udalji. Pokae li se pismo, to znai strana s grbom Velike Britanije i uvredljivim natpisom: Kralj Francuske! smjesta e potraiti revoltiranog mladia i sve mu ispriati. Ona baci zlatnik u zrak. Ispalo je pismo. Cantor je u kovanici obraivao neki predmet od eljeza i odmah ustao im je ugledao majku. Oito mu savjest nije bila ista. Poi sa mnom u umu ree mu ona. Izgovorila je to glasom koji nije doputao prigovora. Bio je vedar, ali vrlo svje, gotovo hladan proljetni dan, jer mu je prethodila obilata kia. Natopljena vodom, zemlja je imala ljubiastu boju i iz nje je bojaljivo tek nicala trava. I vjetar je bio hladan. Raslinje se pod drveem plavjelo i zlatilo. Pupovi klena liili su na jo nerastvorene aske tulipana. Anelika je koraala brzo. Poznavala je svaku stazu, svaki trag, pa iako je bila odsutna duhom i hodala bez cilja, ipak nije lutala. Cantor ju je s mukom 625

40 Anelika u novom svijetu

slijedio i osjeao se glupo jer se morao gotovo probijati kroz isprepletene grane, koje su se tek poele zelenjeti od prvih listova. Anelika bi ponekad rekla: Gle! U onoj jaruzi ima likovca. U jesen e trebati navratiti ovamo jer pod njim rastu gljive... ili pak: Uskoro e procvasti bijeli javor... Kakav je ono miris?... Ah, da! valerijane. Nije se zaustavljala. Sve je pratila budnim okom. lica malo uzdignuta, i nosnicama upijala i najneznat-niji miris. Gledajui njen laki hod, kao da su se i same grane pred njom razmicale, Cantor je mislio: To je vila." Stigli su na. vrh planine i pod nogama osjetili tvrdu zemlju, d^ok je u bo.riku vjetar umio u drveu. Borovi su se osuli zlaanoutim i zlaanozelenim pupovima, a jele, kao trenje crvenima. Na ariima bili su boje jorgovana. Poput balzama ugodan miris irio se kao tamjan. Anelika se zaustavila na kraju visoravni i pogledala prema horizontu. Pod njima je vijugala rijeka i odmicala na istok. Anelika se obrati Cantoru: Ti je ne voli. No dijete, ma tko ono bilo, ma odakle dolazilo, bez obzira tko su mu otac i majka, uvijek je samo dijete, i podlo je udarati po nemo nima. Kad te ve nije tome pouila plemika krv tvo jih predaka, danas te na to podsjeam, eto, ja. On je dahtao od urna i zamorna hoda. Rijei su ga se duboko dojmile i nije mogao odgovoriti. U sebi je ponavljao: dijete... podlost!... Anelika krene dalje. Spusti se malo nie i zaputi stazom koja je na sredini padine vijugala paralelno s rijekom i postepeno se sputala u dolinu. Kad si se ti rodio nastavi ona upravo su toge dana na Trgu Greve spaljivali dvojnika tvoga oca. Dakako, je sam mislila da su spalili njega sa mog i ve ga drala mrtvim... Dok sam te onako sitnog nosila u Temple*, a bila je Svijenica, sjeam 6e da je itav Pariz mirisao na utipke s limunom to ih djeca bez roditelja na taj dan prodaju po ulicama. Bilo mi je tada dvadeset godina. Vidi, nisam mnogo starija no to

si ti danas. Kad sam stigla u sa-mostansko dvorite, zaula sam pla jednog djeaka za kojim su trali derani i nabacivali se na njega kamenjem viui; Mali vjee! Mali vjee! Pokai nam svoje rogove!" Cantor se naglo zaustavi. Sav je pocrvenio i ake su mu se stiskale od bijesa. Oh, zato se nisam tamo zatekao! Da sam bar ja bio ondje! Pa i bio si reCe Anelika smijui se, ali samo kao novoroene od nekoliko dana. Gledala ga je i dalje sa smijekom, kao da mu se podruguje. Danas stie ake, Cantore, no u ono vrijeme niti ti bile vee od oraha!... Ona se opet nasmije videi u duhu onu pruenu rumenu aicu. No smijeh joj je udno i nekako alosno odzvanjao umom, a on ju je zbunjeno promatrao i neka neobjanjiva bol stade da ga proima. Anelika prestane da se smije i kao da se opet uozbilji. Sretan si to ivi, zar ne, Cantore? Da, promuca on. Ali nije bilo lako sauvati ti ivot. O tome u ti jednoga dana priati ako te zanima. U stvari, nikad na to nisi ni mislio, zar ne! Nikada se nisi pi tao: Kako to da sam ostao na ivotu, ja, sin vjeca, osuen na smrt i prije nego sam se rodio?" A eto, tu si, iv i zdrav. Ne mora sebe pitati to je sve tvoja dvadesetogodinja majka smjela i morala ura diti da ti ouva to blago, ivot koji danas udie svo Temple: utvreni templarski samostan u koji su primali i nahoad.

626 627 jim snanim grudima! Ona ga gotovo estoko lup-ne svojom malom ali vrstom akom ondje gdje mu lei srce, a on preplaeno ustukne gledajui je svojim, poput vode bistrim i tako njenima slinim oima, kao da je sada prvi put vidi. Anelika opet krene i stade silaziti puteljkom. Do njih je sada dopirao potmuli huk rijeke, pomijean sa umorom ustalasanog drvea. Vjetri je

lagano poigravao u kronjama johe, topola i vrba, i vidjelo se da je na to mjesto proljee stiglo ranije jer je trava u nizinama bila visoka i gusta. Anelika osjeti da se vie ne ljuti na svoga sina, Djeak joj je svojim zbunjenim pogledom priznavao kako nikada nije razmiljao o tome o emu mu je eada govorila. A kako je i mogao... ta bio je jo dijete. Krivo je uradila to nije progovorila ranije, barem o uspomenama koje su se njega ticale. Tada bi lake pratao i ne bi bio tako netrpeljiv. Djeca vole da im se pria o onome ega se ne sjeaju. Tim kazivanjem potiskujemo iz njihove svijesti nepoznanice pred kojima strepe. Oni vole da ih se vodi kroz iskonske i esto nesuvisle utiske kakav je i svijet njihovih uspomena. U nedostatku takva voenja, Cantor je bio prisiljen da sudi po nebitnim i sluajnim vanjskim znacima. Kad je poodrastao, trpio je od ljubomore na nevjernu majku, baenu s pijedestala na koji ju je u navinosti svoga djetinjstva bio podigao. 'Ono najneugodnije tek je trebalo izvriti... izrei. I Anelika opet skrene razgovor na Honorinu koju je valjalo braniti od nepravednih, skrivenih mrnji. Stigli su do livada uza samu rijeku. Ona se opet okrene k njemu. Ve sam ti rekla da nikada ne valja udarati po nevinima. Sada ti to ponavljam. Mene slobodno jnrzi, ali ne nju. Ona nije ni traila da ivi. No i u tome nema pravo da me. osuuje!... Kad ne znaS 628 to se dogodilo, runo je dopustiti srcu da sipa u, a uz to i... glupo. Promatrala ga je nekako paljivo i on primijeti kako se majine zelenkaste oi pune olujom i kako se u njima raa iskra mrnje i neprijateljstva. Uini mu se da je sve to upueno njemu, pa se prestrai. Ti si jo dijete nastavi ona... No uskoro e postati odrastao ovjek... mukarac ponovi ona sanjarski. Ratovat e, sine, divlje e se boriti i do kraja... A tako i valja. Mukarac se ne treba bojati ubijanja... S pravom pobjednika provaljivat e u gradove i slaviti pobjedu, opijat e se i silovati ene... A da li e se brinuti to e kasnije biti s tvo jim rtvama?... Ne! Ta rat je, rei e. Hoe li te za nimati da sazna jesu li umrle od stida, jesu li se ba cile u bunar? Ne, jer e se to dogaati u ratu! Najzad, na treba da time razbija glavu. Tako je kako ti ja kaem. Cim trupa dojae sa zastavom na elu, ode

eni ast" ... To je esto ponavljala stara Rebeca. Haj de, reci mi, to po tvom miljenju mora da uradi ena kad u utrobi ponese dijete koje joj je nametnuo rat?... Sto ona moe da uini? Da ga ubije?... Da ubije sebe?... Ima i takvih ena koje to dijete donesu na svijet pa ga odgajaju i vole, hoe da mu osiguraju Sretan ivot, jer i to je dijete. Shvaa li?... Ona jo jednom ponovi posljednje rijei i zagleda mu se u lice. Pogled joj opet skrene na dolinu koja se ljupko i sva oivjela sterala pred njima. Gore po njega mislila je ako ne razu%rije, ako mu je srce tvrdo kao kamen! Gore po njega! Neka ode | postane grubijan, surov i beutan ov~ jek. Nek samo ode. Ja sam uinila to sam mogla!... Ona poeka a zatim ga opet smjelo pog-eda. Opazi kako mu usne dru. Ako je tako ree on promuklo ako je zbilja tako, oh! onda mi oprosti, majko. Oprosti mi, nisam znao!... 629 Nije oekivala takvu reakciju, te stade da ga ludo grli privijajui mu glavu na svoje grudi. Milovala ga je po kosi i mehaniki ponavljala: Umiri se! nije to nita!... umiri se, mali moj. Tako je radila i kad je bio dijete. Sjetila se kako mu je kosa bila onda meka i podatna, a sada je tako tvrda, gusta i opora Umiri se opet e ona. Molim te! Prolost vize nema prava da nam nanosi boli. Spaeni smo, Cantore. Svi smo na okupu, mi koji smo bili roeni jedni za druge, a ivot nas je bio rastavio. Meni je jedino to vano... Ne plai vie. Malo-pomalo on se umiri. Svojim tihim glasom i milovanjem njene ali vrste ruke tjerala je od njega moru prolosti i sadanjeg kajanja, ponavljala mu kako je samo ivot vaan i kako je njoj boravak medu svojima sada pravi raj. Ve sama radost to je opet nala svoga Cantora, kojega je drala mrtvim i dugo ga oplakivala, obilato nadoknauje ovih nekoliko tekoa prouzrokovanih njegovom nepovjerljivom udi... On se nato nasmijei mrui i ne usuujui se jo da podigne glavu. A ona ga je pri-vijala na grudi, svjesna da je to njen sin, dio njena tijela, i da e se jo mnogo i dugo

starati za njega, zahvaljujui misteriju krvnoga srodstva koje ih povezuje i niim se ne da nadomjestiti. On se od nje odmakne, ali prije nego se uspravio, odjednom ju je ozbiljno pogledao, tako ozbiljno da se sav izmijenio u licu, kao da je odjednom postao nekoliko godina stariji. Oprosti mi! ponovio je. Ona instinktivno osjeti da to iz njega progovara mukarac i moli oprost u ime svih mukaraca. Ona ovije svoje ruke oko njegova lica. Da, opratam ti ree sasvim tiho. Opra tam ti. A kad se uspravio, ona se nasmije. Zar nije smijeno?... vii si od mene za pola glave. 630 Dok su tako stajali jo uvijek potreseni i nastojali da se priberu, Aneliki se uinilo da uje kako umom odzvanja otegnuto Cantorovo jecanje. Neshvatljiva je bila ta pojava. Ona najprije pomisli da je rtva vlastite iluzije, izazvane uzbuenjem, ali malo-pomalo morala je priznati da je to realnost, iako iznenaujua. Jer jecanje je postajalo sve glasnije umjesto da oslabi i sasvim utihne, a uskoro ga poprate i plaljivi glasovi. uje li i ti? upita Anelika gledajui u sina koji je bio podigao glavu. On potvrdno kimne te gonjen instinktivnom op-reznou, skloni se s njom u jedan umarak. Odakle glasovi i pla na ovako zabaenom mjestu? ... Nicolas Perrot bi rekao da to mogu biti samo due prokletnika ili pak ... Pst! dade znak Cantor. Glasovi su se pribliavali i ve se jasno ulo kako travom koraa vei broj osoba. Na okuci rijeke pojavi, se jedan Indijanac visoka rasta. lice mu je bilo boje gline i premazano ratnikim arama: crvenim i bijelim. Nad zatiljkom uzdignuta i uljem namazana kosa bila mu je naikana ivotinjskim koicama, perjem i dikobrazovim bodljama. U ruci je nosio puku. Njegov preko ramena prebaeni pokriva kao da je bio mokar i teak jer je to jutro kiilo. Mora da je hodao bez zaustavljanja, ak i po pljusku. Koraao je oborene glave, polako ali odmjereno, i izgledao je umoran. Drao se rijeke.

Ve je stigao i do umarka za kojim su se krili Anelika i njen sin. Poznajui neobino osjetljivi njuh Indijanaca, bojali su se da se on odjednom ne zaustavi, no tada se na rubu proplanka pomole i druga lica. Najprije jo jedan Indijanac o kojega se oslanjala jedna bijela ena, raupana i sva u dronjcima, lica uprljana blatom. Poslije nekoliko trenutaka pojavi se opet jedna ena. U naruju je nosila dijete 631 kojemu su mogle biti dvije godine. Njega su i uli plakati. Majka mu je bila na izmaku snage i hodala kao mjesear. Zatim se pojave jo dva Indijanca. Jedan je nosio djeaka od pet godina, drugi neto stariju djevojicu. Ova je spavala, ukoliko ve nije bila polumrtva. Za ovima je stigao jedan bijelac podupirui jo jednoga. Obojica su bili u dronjcima, poderane koulje, i lica punog ogrebotina. Onda se pojavio dvanaestogodinji djeak zaprepatena izgleda. Bio je kao magarac -natovaren zaveljajima i svakojakim predmetima, a ha njima odozgo i jedan ko-sitreni vr. Najzad, kao da pred sobom goni stado, tu udnu grupu zavravao je jedan dostojanstveni Indijanac vitlajui u jednoj ruci sjekirom, a u drugoj tomahavkom. Ta neobina i saaljenja vrijedna povorka proe, mimo Anelike a i Cantora i ne osvrui se na njihovu prisutnost. inilo se da su i Indijanci umorni. Odjednom, ona ena s djetetom srui se na koljena. Indijanac s pukom vrati se natrag i raspali je kundakom po leima. Dijete stade da prodorno vriti. Indijanac se razbjesni, epa maliana za nogu, zavitla njime i baci ga u rijeku. Anelika krikne. Cantore! Brzo! Mladi skoi, hitro pretri livadu i na zaprepatenje cijele grupe baci se u vodu. Sada izae i An-elika, drei ruku na pitolju. Znala je da i najmanji incident s Abenakisima i Irokezima moe lako izazvati pokolj. No on se moe vrlo lako i izgladiti, sve ovisi o sluaju i diplomatskoj vjetini. Primi moj pozdrav! ~- ree ona obraajui se njihovom voi. Zar ti nisi Scacho, veliki poglavica Etchemina? Sudei po njegovoj ogrlici od medvjeih zuba i po crvenim dikobrazovim bodljama u njegovoj kosi, utvrdila je kojemu bi plemenu mogao pripadati. On odvrati: Ne! ja sam mu roak. Ovo je, dakle, Quandequina bogu budi hvala* pomisli Anelika.

Stigla je u pravi as!... Cantor je sav mokar upravo izlazio iz voe, drei dijete koje se guilo i pljuvalo, ali se jo nije bilo-onesvijestilo. Sada je utjelo, i u njegovim plavim oima itao se uas. Majka ga divlje pograbi i zagrli. Oboje su cvokotali zubima i tako se tresli da su se jedva drali na nogama. Zanijemili su od uasnog straha. To su Englezi ree Cantor skidajui kou lju da je izame. Mora da ih je ovaj skup Indi janaca zarobio negdje na jugu. Na ovaj neoekivani upad, Etchemini su hitra opkolili svoje zarobljenike. Onako sumnjiavi, ekali su na rije svoga poglavice da ustanove treba li susret uzeti za zlo. injenica da se ena koja je banula, iz ume slui njihovim jezikom, povoljno ih je dojmila. Ti dakle, eno, govori naim jezikom? upi ta poglavica kao da ne vjeruje svojim uima. Pokuavam! Zar ena moe govoriti jezikom.. Pravih Ljudi?... Bilo je to ime koje su Abenakisi rado sebi nadijevali. Nazivali su se i Djeca zore, ali i Pravi ljudi.. Dakako, jedino sebe. Svi ostali, ukljuivi Algokine i Irokeze, bili su ugavi psi. Poglavici se, izgleda, dopalo to ona uoava tu sitnu razliku i to smatra au-sluiti se takvim jezikom. To kao da rastjera njegov gnjev. Dok je tiinu naruavao umor lia i pjev ptica,, oni su cvokotali zubima i pogledavali jedni druge.. U tom trenutku jedan od Engleza, onaj ranjeni kojega je drugi bio poloio na zemlju, povue lagano-Aneliku za rub suknje. Vi... Francuz?... _ Yes odvrati Cantor We are French.

632 633S Nesretnici smjesta priu i bace im se pred noge salijetajui ih usrdnim molbama: Prey! purchase us! Prey do purchase us!...1) Vjeali su se o njih svojim promrzlim rukama.

Lica su im bila blijeda i sva pomodrela od granja koje ih je bievalo dok su se provlaili umom. Mukarci se ve nekoliko dana nisu brijali. Indijanci su ih gledali s prezirom. Sasluavi s velikim razumijevanjem njihove jadikovke i preklinjanja, Andelika pokua nagovoriti poglavicu da s njima krenu u utvrenje, gdje e tako Tirabri ratnici kao to su oni nai odmor, duhana i kukruzne kae, ali Indijanci odrino odmahnu glavom. Govorili su da im se uri da to prije izbiju na rijeku Saint-Laurenta. Kasnije e svoje zarobljenike odvesti u Montreal i prodati ih za dobru cijenu. Uostalom, zar bijelci iz utvrenja Wapassou nisu Englezima prijatelji? Rekao je to Crna Mantija!... Postajali su opasni. Andelika se iz opreza oslanjala leima o jedno drvo, a vidjela je da to isto Tadi i Cantor. Odostraga zaas moe doletjeti tomahavk!... Uzmiui s grupom nesretnih Engleza koji su se i dalje o nju vjeali, Andelika uz Cantorovu pomo nastavi s njima razgovor, pola na francuskom, pola na abenakikom. Govorila im je o Piksarettu i starom Massasswi, s kojima je Gromovnik bio u savezu. Znatielja ih ponovo dovede u iskuenje. Je li istina da Gromovnik die u zrak planitie? upitaju oni. Je li istina da su Irokezi pred njim pobjegli?... Andelika se raspria: Da, Gromovnik je u stanju da digne u zrak planinu. Ne, Irokezi nisu onomad pobjegli. Irokezi su sa Gromovnikom sklopili savez jer je platio kr varinu veu no to se ikad za nju ulo... Je li istina, pitali su Abenakisi, da je'meu poklonima datira Iro1 Oteti smo! Otkupite nas! I^olimt. 34 kezima bilo perla crvenih kao krv, utih kao zlato i prozirnih kao sok to struji drveem perla za koje drugi trgovci i ne znaju da postoje?... Da, istina je. Nek samo navrate do utvrenja i vidjet e ih... Po Uu stade da udara, Sitna kiica. Odjednom se javi neki glasi, slian mijaukanju make... Videi na Andelikinu i Cantorovu licu zbunjenost, Indijanci prasnu u Smijeh, zadovoljni to su i oni njih uspjeli zauditi. Jedan od njih izvue iz nekakve torbe koju je nosio preko ramena sitno, golo i rumeno stvorenje, drei ga naglavce za noge, i ono se odmah prodera s punim pravom nezadovoljnog novoroeneta.

Tada jedna od ena stade plaui govoriti. Obraala se Cantoru jer je vidjela da dobro razumije engleski. Ona ree da je dijete njezino i da se rodilo u umi, pred est dana ... Gospode apne Andelika. Treba svakako nagovoriti Indijance da svrate u utvrenje kako bi se tim jadnim ljudima pruila kakva-takva njega. Najzad, obeavajui im jo vie perla, duhana, lijepih pokrivaa i puane municije, oni uspiju pridobiti Indijance. Dok su tako hodali, Cantor je pridravao ranjenog Engleza, a onaj zdravi ispriao mu je njihovu odiseju. Svi oni ive u zaseoku Biddeford, blizu jezera Sebago, u unutranjosti zemlje, i graniari su, kako ih nazivaju oni s obale. Unutar malog utvrenja ograenog palisadama ivi tridesetak porodica. Meutim, pojedini nezavisniji farmeri, kao to su Williamovi, nastanili su se napolju. On sam, Daughertv, i njegov mladi sin Samuel bili su zaposleni kod te obitelji. Jedno jutro doao je kao i obino na posao sa svojim sinom, no im su se kuna.vrata otvorila, iz gustia provali jedna grupa Abenakisa, koji mora da su se tamo'krili cijelu no i ekali priliku da provale u kuu. 635 Za tren oka uroenici su pokupili svakoga koga su tamo zatekli, ak i djecu iz kreveta, a to i objanjava zato su jadni maliani bosi i bez iega na sebi doli koulje, kao i sama Mistress William koja je tek bila ustala. Opljakali su sve do ega su doli: odjeu, posue, namirnice, te u trku odvukli sve sa sobom. Zatim su se sa svojim plijenom 2avukli duboko u umu. Pre"pad se odigrao tako brzo i bez buke da se u utvrenju i u selu nita nije moglo uti, a ni vidjeti, jer je to jutro bila tako gusta magla da se ni na deset koraka nita nije razabiralo. Tada su za nesretnike poele muke pjeaenja. Nastojei da se to prije udalje od mjesta svoga podviga, Indijanci su ih pourivali i dodijavali im. Farmer, koji je imao cipelu samo. na jednoj nozi tek je bio navukao arape kad su ga uroenici pograbili dao je te arape svojoj eni koja je i sama bila bosa. Kad je to vidio jedan od uroenika a shvatio je da je trudnica pred bliskim poroajem te u samim arapama nee.moi hodati dobacio joj je par nio-kasina od losove koe. William je povrijedio onu bosu nogu kad je nagazio na trn... Slijedei dan stigli su na obalu rijeke Androscoggin i da bi preli preko nje, uroenici su napravili splavi... Kad su ve bili daleko od engleskih naselja, dozvolili su da se hod neto uspori. Williamu je noga bila sva nateena i trebalo ga je pridravati. A onda su Mistress William spopali poroajni bolovi...

Glas jadnoga nadniara, koji se zvao Phileas Da-ughertv, neprestano se dizao i sputao dok je nizao svoje jadikovke, toliko mu je olakanja donosila injenica to se najzad naao netko da dobrostivo saslua njihove patnje i da ih poali. Kia je padala sve jae pa su se muno kretali po raskvaenoj UovaL Kad su bili nadomak utvrenja Wapassou i primicali mu se puteljkom koji je vijugao uz sama jezera, iznenadni zamah vjetra savije vrhove breza i zalije ih u prolazu. Anelika i njeni indijanski gosti ulete najzad u dobro zagrijanu dvoranu, pa dok je Joffrev de Pey-rac, koliko mu je njihov sadanji poloaj to doputao, s potovanjem gostio Indijance, Anelika se mogla posvetiti njihovim zarobljenicima. Mistress William poloili su u dobro zagrijan krevet gospoe Jonas. Kako je sada bila umivena i toplo umotana, jadnoj se eni malo zarumenjelo lice, inae bijelo poput krede. Ona druga ena, ije su dvogodinje dijete bili bacili u rijeku, sjedila je na klupi i tresla se od hladnoe. Kad je Anelika htjela da je odvede u jednu sobu i svue joj mokru odjeu, poglavica Quande-quina se tome usprotivio. Prema obiajnom pravu Abenakisa, onaj tko prvi stavi ruku na zarobljenika, postaje njegov gospodar i vlasnik, te mu se ovaj mora pokoravati ukoliko ne eli da se s njim najsuro-vije postupa. Mlada ena i njen sin pripadali su, dakle, Quandequini koji, izgleda, nije bio sklon da se pokae osobito blagim gospodarom. Taj je Quandequina opaka gnjida povjeri se Anelika Nicolasu Perrotu, s kojim se povukla u stranu. Pokuajte ga vi kao Kanaanin nagovoriti da mi dopusti postarati se za ovu nesretnicu. Bila je ozlojeena ravnodunou koju je Perrot pokazivao za sudbinu tih ljudi, osobito ena. Iako estit ovjek, bio je prije svega Kanaanin, i za njega krivovjerni Englez nije pripadao soju koji bi trebalo tedjeti. No videi u Anelikinim oima razoaranje pomijeano sa zgraanjem, htio je da se opravda. Nemojte misliti, gospoo, da te ene valja to liko saaljevati. Dakako, Indijanci e ih moda tje rati da im. rade kao slukinje, no za njihovu se ast

638

637 ne bojte. Indijanci ne siluju svoje zarobljenice1). Dre da silovana ena donosi vigvamu nesreu. Osim toga, mislim da prema bijelim enama osjeaju neku odvratnost. Pokau li se te Engleskinje i njihova djeca posluni, nee biti nesretni. A budu li imali sree da ih otkupi neka estita montrealska obitelj, bit e uz to i pokrteni, i due e im biti spaene. Tako se tim Englezima prua prilika da se izvuku iz hereze. On je jo podsjeti kako su Kanaani mnogo prepatili od Irokeza koji su takoer otimali bijelce, ali zato da ih podvrgavaju groznim muenjima, dok Abenakisi saveznici Francuza to nikako ne ine. Nakon te male uspomene, on ode da potrai Quandequina i nagovori ga neka svojoj zarobljenici omogui da se odmori i nahrani, jer umre li mu na putu, kakvu e korist imati od ovoga pohoda, izuzme li onih nekoliko prnja i lonaca, to ih je vukao nekoliko stotina milja. Ugodno omamljen virinskim duhanom Quande-quina najzad pristane. Mlada ena bila je sestra Mistress William. ivjela je u Biddefordu, no kako joj je mu bio otputovao na nekoliko dana u Portland, ona je iskoristila tu priliku i sa svojim siniem posjetila sestru. Sto e rei njen mu, jadni James Darwin, kad zatekne prazan dom? Neprestano je plakala. Uz pomo Elvire, Anelika joj pripremi parnu kupelj, dade joj suho rublje i odjeu, poelja joj kosu i ona se najzad nasmijei videi kako joj je malian zaspao na grudima, poto se prethodno nasitio i ugrijao. Strahovala je za njega. Cijelim putem dijete je jako plakalo, a to je Indijance ljutilo, te su dvaput dolazili u iskuenje da ga se otresu. Da nije bilo Cantora, danas bi s njim bilo svreno. Ljubila je An-deliki ruku i preklinjala neka ih otkupe a onda je Ti Indijanski obiaji o potovanju ene, sveopi u XVII stoljeu, iezli su malo-pomalo zbog primjera bijelaca i pod utjecajem rakije. Pokraj XVII stoljea, mnogi se Indijanci nisu ustruavali da siluju bijele ene. 638 najzad zaspala pored sestre. Gospoa Jonas doe da pita to e s nateenom nogom farmera Williama koja se moJa u lavoru, u otopini izmirne i gavezaSudei po mlohavoj oteklini, Anelika je zakljuila da je skalpel jedini izlaz ako se eli sprijeiti gangrena. Indijanci su je s udivljenjem gledali kako spretno i bez ustruavanja rukuje blistavim noiem to joj ga. je gospodin Jonas iskovao za ovako delikatne zahvate. Uroenici su bili zadovoljni srdanim prijemom.. Williamov gospodar zahvali Aneliki to e njenom, pomoi zarobljenik opet moi pjeaiti.

Na mahove, uo se sitni pla novoroeneta, a, dopirao je iz lovake torbe jednog od Indijanaca, u kojoj ga je ovaj drao kao oderanog zeia koji bi mu u potrebi posluio za veeru. I opet je Aneliki trebalo mnogo diplomatske vjetine da dobije to malo-stvorenje. Najzad, ona ga uzme u ruke i odnese na krevet u kojemu je leala njegova majka. Tamo ga opere i presvue. Bogu budi hvala! ensko je i ostat e na ivotu ... Djevojice su otpornije od djeaka ... Ona joj suncokretovim uljem namaze njenu, kou a zatim je povije i stavi na majine grudi u kojima je, sreom, jo bilo malo mlijeka. Jadna ena stade da opisuje strahote to ih je proivjela: bezumnu jurnjavu umom, hladnou, glad, strah, izudarane noge. Gospoa Jonas, koja je kao i svaka ugledna trgovkinja u La Rochelleu znala engleski, sluila je kao tuma. Engleskinja je priala kako je ve vidjela svoj: smrtni as kad su je spopali poroajni bolovi. Tom. prilikom, meutim, Indijanci su se pokazali ovjeni. Podigli su kolibicu i omoguili njenom muu i sestri da joj pomognu, a ostalu djecu odveli su u stranu. Poslije poroda, koji je protekao bez veih potekoa,, kao da su se i razveselili, te su dogaaj proslavili plesom i strahovitim urlanjem. Pristali su da se putovanje prekine na jedan dan kako bi se porodilja mogla odmoriti, a za to su vrijeme izradili nosiljku 639' od granja. Tako su je dva dana nosili njen mu i onaj nadniar bijelac, dok se nisu sasvim iscrpili, osobito William kojemu se ozljeda na nozi bila inficirala. Indijanci su odbili da se prihvate nosila jer je to bilo ispod njihova dostojanstva. Kako su se ve dogovarali da enu i dijete dotuku sjekirom i ostave ih u umi, Mistress William je, usprkos svojoj obamrlo-sti, nala snage da hoda. Tako se njihov krini put nastavio. Sadanji poloaj bio je za njih raj, no sutra s ponovo nastupiti kalvarija. Anelika se zgraala na pomisao da bijele ene mora ostaviti u rukama uroenika. Ona ode da poraza govara sa svojim muem o mogunosti da ih se otrgne od njihove alosne sudbine. Grof de Peyrac 39 ve nudio otkupninu za sve zarobljenike, no Abenakisi su se pokazali nepopustljivima. Spremno su prihvatili poklone zato to su pristali da se zaustave u utvrenju, a kad su im pridodali nekoliko punih aa perla, est noeva i svakome po jedan pokriva, pristali su da se zadre jo jedan dan kako bi se zarobljenici malo oporavili. No i suvie su drali do toga kako e, namazani ivim bojama, pobjedonosno ui u svoje selo, gonei pred sobom zarobljenike, i unaprijed se veselili oduevljenom klicanju a da bi se s tako opasnog pohoda vratili

praznih ruku. Uz to, u Montrealu imadu medu Kan'aanima prijatelja koji e se neobino radovati to su oni pridonijeli da se tolike due spase za njihov, francuski raj. I tko bi tako neto mogao da plati? Francuzi su uvijek bili iroke ruke kad se radilo o tome da za svoju vjeru pridobijaju due. Bez sumnje, zato to su liili malobrojni, trebala im je pomo nevidljivih sila, A na tom polju raspolagali su lijepom etom: svecima, anelima, duama svojih pokojnika i duama obraenika.. . Eto zato e Francuzi u Kanadi izii kao pobjednici nad Irokezima i Englezima, usprkos svojoj malobrojnosti. Quandequina< ih ne smije izdati, liavajui ih tih dua na koje oni toliko raunaju. Moe li Pevrac jamiti da e ,,Yennglije" predati Crnoj Mantiji da ih ovaj pokrsti?... Ne! emu onda uzaludni razgovori... Kad je pala no, Anelika je poela osjeati razumijevanje, ako ne i pratanje, u pogledu panjol-. sikih osvajaia koji su dobar dio crvenokoaca ive spalili na golemim lomaama. Mora da su u izvjesnim trenucima nalazili i nekakvo opravdanje. Anelika bi se rado bila latila oruja, no usprkos njihovoj zajednikoj tuzi to bijelce moraju ostaviti u rukama uroenika, Pevrac zbog aice radinih Engleza nije smio da riskira rat s Novom Francuskom i abenakikim plemenima. S dubokom tugom U srcu Anelika je morala da uvai te razloge. Jo e mnogo toga imati da naui 0 Americi. Slijedee jutro provela je uz bolesnu englesku djevojicu. Usprkos najveoj njezi, nije bilo izvjesno da li e se ona spasiti. Majka nije imala iluzija u pogledu zdravstvenog stanja svoje starije kerke koja se zvala Rose-Anna. S tugom u oima pratila je An-elikino dolaenje i odlaenje. Mora da je razumjela razgovor izmeu Anelike 1 gospoe Jonas dok su raspravljale kako uroenici nee da popuste ni ustupe svoje zarobljenike, te mi slei na umu i na hladne i vlane noi kojima e mala bolesnica opet biti izloena kada ponovo krenu na put, puritanska farmerica brine u pla. My daughter will die!) promrmlja ona. Poslije podne Anelika ugleda onoga Indijanca koji je bio vlasnik male Rose-Anne., Sjedio je uz ognjite i puio lulu. Ona prie i sjedne pored njega. Jesi li ikada vidio kako planina leti u zrak?

 upita ga. Jesi li ikad vidio kako s neba silazi zelena gusjenica? i kako pada kia zvijezda?... Kerka e mi umrijeti.

640 41 Avrtelika u novom svijetu 641 Indijanac napne ui. Bolje je rei da su mu kroz poluzatvorene vjee malo bljesnule zjenice. An-elika je bila nauila da tumai te znakove, zato se nije dala zbuniti njegovim, poput drva ravnodunim licem. A Irokezi su sve to vidjeli.. I ruice popadali na zemlju. Uroenik, koji se zvao Squanto, izvue iz usta dugi kami svoje lule i malo se nagne naprijed. Kako bi bilo da i ti to vidi, ali samo ti nastavi Anelika pa da kasnije pria svojima. Nee ti trebati zarobljenica pa da ti estitaju i pokau za tebe veliko zanimanje... Naprotiv! Prizor koji e jedino ti ugledati zaista zavreuje vjeruj mi da nam proda svoju zarobljenicu. Uostalom, dobro zna da e uskoro umrijeti! Dakle?... Te zavodljive i vjeto smiljene rijei izazovu izmeu Squanta i njegovih prepirku koja umalo da se ne izrodi u tunjavu. Ostali su bili"ljubomorni na to da Squanto sam prisustvuje tom magijskom prizoru. Osim toga, nisu se htjeli odrei svoga plijena. U pitanju je bila i savjest!... Joffrev de Pevrac ih izmiri govorei da ako Squanto sam i vidi, oni e i pored toga moi uti i potvrditi ono to su uli. Squ-anto e im ispriati sve to bude vidio, a ni Kanaa-nima nee biti na odmet da saznaju to se dogaa u Wapassouu. U sumrak, povedu Squanta s druge strane planine. Mogao je da vidi kako se strma obala rastvara, cijepa, i uz uasnu buku bljuje svoju utrobu. A kad je pala no, tri-etiri praskave bombice koje su usprkos vlazi uspjele da polete, dokraja su ga zanijele. Vratio se meu svoju subrau s takvim izrazom na licu kakav je morao imati Mojsije kad je silazio sa Sinaja. Jest, vidio sam kako s neba padaju zvijezde! Sutradan u zoru, Mistress William zagrli svoju

djevojicu koja je bila u nesvijesti, ali ipak spaena. Bez sumnje, vie je nikada nee vidjeti. Ona dade Aneliki upute kako se dolazi do naseobine Brunschwick Falls, na rijeci Androscoggin, gdje su djevojici ivjeli djed i baka. Moda joj jednoga dana uspije da je onamo i odvede. Privijajui na grudi svoje novoroene, ona se 'hrabro zaputi za svojim nedruevnim pratiocima. Anelika je gledala kako u sitnoj kii nestaje mala povorka. Povrinu jezera stala je da zastire gusta magla. Teke i zasiene oblake probijali su vrhovi stabala. Indijanci i njihovi sunji krenu uz jezero. Djecu su nosili njihovi gospodari, a za njima je iao Samuel Daughertv, pa dvanaestogodinji djeak, ponovo natovaren kao magarac, te nadniar, pridravajui Wil-liama koji je epao. Majke koje su sada bile toplije odjevene i imale na nogama cipele, nosile su svoju malu djecu. Anelika je ljekarijom omamila cmizdravog Corneliusa ne bi li bio mirniji, a boicu je predala majci. Dvije zarobljenice gazile su hrabro i uzdignute glave kako bi odravale korak s hitrim Indijancima i tako izbjegle njihovoj zlovolji. Gledali su za malom povorkom sve dok nije iezla u zelenkastoj umi i kao utonula u neku nejasnu, spuvastu i tekuu tvar.

642 41* 643 LXXXVI to se dublje ulazilo u proljee, sve vie su odasvud stizali Indijanci radi trampe. tJlazili su bez okolianja, .bacali krzna'na stol, i, kao da su kod svoje kue, zavaljivali se na krevete, onako u blatnjavim mokasinama i s lulom u# ustima. Traili su da im se dade vatrene voe" i u sve su dirali. Gospoa Jo-nas je bila oajna. Krznena groznica spopadala je i one najravno-dunije. Pevrac je ponavljao da ne eli takvu trgovinu i da e se korist koju iz nje budu izvukli ubrza pokazati fiktivnom. Znao je, naime, da za Francuze iz Nove Francuske postoje dvije svetinje: kri i monopol na dabrove, zato je 'drao

nepotrebnim da na sebe navlai neprijateljstvo' vlade u Qubecu zbog trgovine koja mu nije potrebna. Ipak je bilo teko drati se sasvim po strani od takve trgovine. Bila je to ujedno bolest i te zemlje i proljea, pa je kao prolazna groznica potresala ljude. Kako da se odoli drai tih raskonih i toplih krzna, njihovoj nedostinoj mekoi? Kako odoljeti savrenoj istoi hermeUna, njenom krznu vidre, ljupkosti sivih, blijedoljubiastih ili plavkastih vizo-na, a osobito zagasitozlatnim dobrovima, tim savrenim medaljonima ponekad jedva deset palaca irokim i najzad krznima crnih medvjeda, vukova, ruiastih lasica i prugastih skunksa... Navalili su i kanadski divljaari, kova Romain l'Aubignerea, natovareni krznima koja su sakupili u 644 gornjakim krajevima, na suprotnoj obali Saint-Lau-renta. Drznuli su se na taj put bez znanja svojih zemljaka i doli moliti Peyraca da krzna rasproda po engleskim ili holandskim gradovima, to oni sami ne mogu jer bi ih optuili za izdaju. No znali su da e tako zaraditi dvostruko vie i da se kod Engleza do-bija u zamjenu dvaput jeftinija i bolja eljeznarija nego u Kanadi. Pevrac pristade na to posrednitvo, a zauzvrat zatrai da mu pomau i budu u potrebi prijatelji. Poslije Aubignereove posjete, stari Eloi Maeollet vie nije mogao da odoli. Usred svih onih mirisa dlake i ivotinja, bilo mu je kao bojnom konju kad zauje zvuk trube i doboa. On stade da sa breza skida koru, da obrua, iva, lijepi, zaepljuje, a kad je amac bio gotov, stavi ga na glavu i krene u potragu za kakvom rjeicom koja e ga odvesti do rijeke Saint-Frangois, a odanle zemlju Outaouaisa. Anelika i djeca pratili su ga koliko god su mogli i dugo mu mahali na pozdrav, sve dok nije veselo jurnuo amcem u virove jedne brzice. Mlada Engleskinja Rose-Anna ve je ozdravila. Bila je to visoka, lomna i blijeda djevojica, i kao da ju je plaila buna ivahnost Honorinina. Ova ju je zatitniki nazivala-malom" iako je Rose-Anna bila dvostruko starija od nje. Slagale su se dobro u igri s predivnom lutkom i satima toj princezi spremali bukurie koje bi zatim progutao Lancelot. Anelika je opazila da Cantor vie ne izaziva Honorinu i da je prema njoj ponekad i dobar. itav dan vrzao se po planini, ponekad ak i nou, a pratio ga je njegov mrki ebeljukasti nesit. Otac se nije protivio. O tim svojim nonim etnjama kazivao je udne prie i obeavao Honorini kako e je jedne noi povesti da na mjeseini promatra vuka, vuicu i njihove mlade.

645 Postao je govorljiviji i otvorenije iznosio svoje misli. Volim vukove znao bi rei. Oni su osjetljivi, inteligentni. Pas je 'okrutan, a vuk-nije. On se brani. Pas rauna na ovjeka, vuk ne. On zna da je sam i. da nema prijatelja. Posvuda oko utvrenja bili su podignuti atori iz kojih se lijeno izvijao dim, a uokolo se razlijegala vika .djece i lave pasa. Jednoga dana stigne i oholi Piksarett. Bio je potpuno sam, a doao je stazom koja vodi uz jezero. U njegovoj zakienoj kosi ponosno su poigravala gavranova pera, pomijeana s nizovima perla. Smijekom je uao u dvorite i drsko se ogledavao. Kao da i ne primjeuje uzbuenje izazvano njegovim dolaskom, uputio se ravno k onima koji su se, kao Elvira i Anelika, tamo zatekli. Indijanac srdano pozdravi dizanjem ruke a zatim prema tesaru Vignotu prui pregrt neega to su u prvi mah svi uzeli kao krzna, a vie je liilo na dosta prljave repove takora. Hoete .li skalpova ,,Yeunglija"?... Skalpova Engleza?... Da ne bi povratila, Elvira prinese ruku ustima i pobjegne. Hoete li skalpova Yeunglija? ponovi uro enik. itavi su! Sam sam ih u Jamestooku odrezao sa glava onih prljavih kojota koji su ubili naega go spodina Isusa... Hej! Zar ih neete objesiti iznad vaih vrata, ako ste dobri krani?... I prasnuvi u smijeh pred zaprepatenim licima svojih sugovornika, veliki Abenakis zavrti se nekoliko puta oko sebe, a onda se oholo udalji kako ;je i doao, maui svojim groznim trofejima. Poetkom lipnja stade kruiti glas kako rijekom Kennebecom plove uzvodno amci s nekim naoruanim ljudima. Izvjesno vrijeme uivali su i su646 vie mira. Ponekad bi se nasmijali kad bi se sjetili s kakvim su se nadama spremali da prezime u utvrenju. Vjerovali su da mjesecima nee nikoga vidjeti, liko bi se usudio zaci u smrtonosnu pusto? Ali kanadski se Franaizi usuuju na 6ve. U to ih je uvjerila zima, i posjeta im nije nedostajalo! A sada, kad snaga imaju napretek, te baruta i same iz vlastite proizvodnje, e pa neka ih! Sada slobodno mogu dolaziti i nove posjete.

No uskoro, sudei po nekim detaljima to su ih ispriali Indijanci koji su tu vijest i donijeli, ispostavilo se da se radi o plaenicima koje je regrutirao Curt Ritz. Njega je Pevrac, kao svoga pouzdanika, bio ostavio u Novoj Engleskoj da obavi upravo taj zadatak. Uzbuenje je ostalo, samo mu se izmijenio razlog. Nicolas Perrot krenuo je kao glasnik, a stalo se pourivati i s radovima na izgradnji nastamba za taj novi kontigent. Nekoliko dana kasnije stigne Pa-nis, sluga Nicolasa Perrota. Dolaze!... ONI DOLAZE!... Sve su napustili. Stanovnici Wapassoua i Indijanci trali su obalama. Kad su stigli na kraj treeg jezera, ve se prvi ovjek pomolio iz vododerine nadsvoene gustom kronjom. Bio je to pleat Nijemac, ekinjaste kose, a pod gustim obrvama sjale su mu plave oi. Nosio je oklop i pruao savrenu sliku ratnika kakvi se susreu po bojitima Evrope, a sada, evo, kroi svojom tekom nogom na tlo Novoga svijeta. Oni ga okrue i pozdrave ne 'krijui uzbuenje. On odzdravi na njemakom. Stanu pristizati i drugi, u pratnji Nicolasa Perrota. Bilo ih je tridesetak: Engleza, veana, Nijemaca, Francuza i Svicaraca. Joffrev de Pevrac odmah opazi da meu njima nema Curta Ritza, no njegov vjerni prijatelj, porunik, se predstavi. Bio je to plemi, vicarac iz francuskog kantona, a zvao se Marcel Autine (Marsel Otin). On pozdravi grofa de Pevraca i urui mu po647 debelo pismo u kojemu se, kako ree, nalazi objanjenje za odsutnost zapovjednika trupe. On sam da je preuzeo tu dunost i veseli- se to su sretno stigli. Kazao je i to da je s njima doplovila i jedna jedrilica, a da e za njom prispjeti i druge. Posada je sa sobom donijela hranu i municiju. Svatko je ponio i bavicu rakije ili vina, jer se dolazak. mora proslaviti veselicom. Na Pevracova -pitanja nije li Riza bolestan ili moda ranjen, odgovarao je uvijeno i rekao da se u pismu nalaze sva potrebna obavjetenja, a ako monsinjor eli, o tome e moi porazgovoriti kasnije. Grof prizna da ima pravo; Bolje je bilo ne mutiti radost ovih prvih nekoliko sati nakon susreta, U Wapassouu su pidolice doekali dugi stolovi na nogarima i gozba zapoe pod oima iznenaenih Indijanaca. Anelika je ila od jednog do drugoga i i posluivala ih ili sjedala da sa svakim izmijeni nekoliko rijei. Srce joj je skakalo od veselja i pjevalo od radosti. Pobijedili smo! Pobijedili smo!... I. ona stade da sa starosjediocima Wapassoua izmjenjuje znaajne i ozarene poglede i da svakome u prolazu snano stie ruku. Najradije bi ih sve bjla

izgrlila, ak i Clovisa, i plaui im se zahvalila. Sjetila se to joj je mu bio rekao prije no to su se svi zatvorili u utvrenje da doekaju zimu, i onoga Sto je elio da ona shvati kad je u nju upirao vatreni pogled svojih crnih oiju:, ishod e ovisiti o hrabrosti svakoga pojedinca. A zima je, eto, prola. I svi su bili tu. Svaki stanovnik Wapassoua znao je da dokae koliko vrijedi, ak i djeca i ene!... Bili su vjerni sami sebi i onomu koji im je bio stavio u zalog da ostanu na ivotu. Sada, najzad, slave trijumf i pobjedu, 648 Jer trideset ljudi predstavlja zaista snagu u Novom svijetu, u kojemu se najvei dio utvrenja moe-pohvaliti prisutnou tek pet-est vojnika. Koji e narod odsada moi da iznese pobjedu na utvrenjem na Srebrnom jezeru? Sutra e se najamnici dati na posao, obarat e drvee i podii e neosvojive bedeme. Oni su pobijedili. Ta Amerika, varljivo pusta u trenutku njihova iskrcavanja, ime im se ona kad se dobro promisli moe suprotstaviti? est hiljada Kanaana na sjeveru, dvjesta hiljada Engleza na jugu, rasutih du rijenih obala i ua, na zapadu dvjesta hiljada pro-engleskih Irokeza, a na istoku gotovo isto toliko pro-francuskih Abenakisa, Algonkina i Hurona. Zbilja malo, kad se uzme u obzir da je zemlja golema, a stanovnitvo podijeljeno i uvueno u neprestane i iscrpljujue svae. Borbeni duh svima ovlada i zato ezdeset odlunih ljudi predstavlja nepobjedivu snagu. Ve su to dokazali Kanaani iz Nove Francuske. Trideset puta ih je manje od ostalih, a ve im je uspjelo da dre u strahu itav sjeverni dio Amerike, sve do New-Yorkar a uskoro moda i do Kineskog mora. Dananjim danom Joffrev de Pevrac je stekao svoju slobodu i nezavisnost. Do kasno u no jelo se, pilo, pjevalo i plesalo uz gitaru na kojoj je svirao Cantor i uz raspojasanu violinu jednog priolice Irca, a iz indijanskog logora dopfralo je udaranje bubnjeva i praporaca od kornjaevine te davalo takt faranolama, overnjskim kolima i tarantelama koje je plesao Enrico Enzi, onglirajui bodeima. Tri ene Wapassoua nisu se mogle potuiti da im nedostaju kavaliri. Te noi Anelika i Elvira ogledale su se u plesovima iz svih krajeva Francuske, ak" je i gospoa Jonas morala otplesati svoj rigodon.

649 Obale su neobino odzvanjale smijehom i pjesmom, muzikom i pljeskanjem, dok je mjesec lagano plovio iznad Triju jezera. Neto iza ponoi Anelika se, na poziv svoga mua, vratila u nastambu. Zatekla ga je u njihovoj sobi, pred nekakvim teleakom od izraene koe, koji je stigao s vojnikim prtljagom. Kad su ga otvorili, ukazala se predivna haljina od svijetloplavog satena, s malim ovratnikom od srebrnog filigrana. Dao ju je donijeti iz Gouldsboroa, a i za sebe jedan kostim od .zelenog velura sa svom potrebnom opremom. Anelika obue toaletu gotovo sa strahom. Kad su prekoraili prag utvrenja i oboje se pojavili na uzvisini, prolomi se snaan pljesak s livade* na kojoj su bili okupljeni posada i Indijanci. U njihovu klicanju bdio je ponosa, zadovoljstva, radosti zbog uspjeha, ali i ljubavi tolikih srca prema branom paru koji im se obraao sa drugarskim smijekom, najvrednijom naknadom za sve to su prepalili ... Anelikina haljina blistala je na mjeseini srebrom, a prosuta kosa blijedim zlatom. Sto mu gromova! ree jedan od Francuza Icoji se bio sprijateljio sa Jacquesom Vignotom. Prava princeza! Ni sanjao nisam da se i neto takvo moe nai tu meu vama... Nije to princeza, ve KRALJICA! odvrati tesar gledajui ga s prezirom... Zatim skrene pogled na AneUku koja im je prilazila s rukom poloenom na zglavak Joffreva de Pevraca. To je naa kraljica! proapta on. Kra ljica Srebrnog jezera. LXXXVII Te noi, u naruju Joffrev de Pevraca, Anelika se prepustila ljubavi s takvom radosti i lakoom kakvu nije osjetila, ini joj se, od svoje mladosti. Po njenom osmijehu on je pogaao da se oslobodila one napetosti koja je predugo sputavala njen spontani zanos. Sada je bila kao preporoena. Zora je poela rudjeti i u 'kronjama su zaago-rile- ptice. Uz obalu jezera jo su tu i tamo plamsale vatre uz koje su mukarci puili lule. Kroz mali prozor dopirali su do njih glasovi uma i ubor voda. Taj priprosti krevet, koji bi toliko toga mogao da ispria o njihovim zanosima, bio je amac to ih je prevezao na drugu obalu zime. U njemu je ona spavala pored Joffreva tako blizu da je ponekad osjeala na licu njegov

dah. Jo i u snu ju je drakao miris njegove koe, a u zoru bilo je dovoljno da razmakne usne pa da im se ve dodirnu jezici. A onda bi uslijedili jedva primjetni .pokreti, pa milovanja i najzad vatrena pomama. Izlijeili su je upravo ti ljubavni snovi. Danas su opet pronali Arijadninu nit i nastavili dijalog to ga je prije petnaest godina bila prekinula lomaa inkvizicije i ostracizam francuskog kralja.

-650 Sutradan, Joffrev de Peyrac proita pismo to mu ga je uputio gazda Berne. Roeljski trgovac jav651 Ijao mu je novosti iz naseobine Gouldsboro i izvjetavao ga o tome kako su proveli zimu. Uglavnom, sve je u redu, no u posljednje vrijeme zadaje im brige neki gusar poznat pod imenom latobradi, koji pljaka po Zalivu Francuza. Progonjen od jednih i drugih, sklonio se na otoke Gouldsboro i upravo je on oteo avo bi ga znao zato nekog Curta Ritza im se ovaj sa svojim ljudima iskrcao u luci. Usprkos tom munom incidentu, Manigault i Berne ipak su ohrabrili vojnike, koji su iz Nove Engleske doputovali malim grofovim laama, da nastave predvieni put do Gornjeg Kennebeca, jer gospodinu de Pevracu moe ustrebati njihova pomo. Meutim, obojica ele da gospodin de Pevrac doe kako bi rijeili pitanje toga gusara, a i mnoga druga. U post-scripturnu Berne je javljao da se njegova supruga Abigae'la osjea dobro, ah' da u ljeto oekuje dijete i da je taj dogaaj malo plai, pa bi eljela da uza nju bude gospoa de Pevrac kad taj trenutak doe. Svi bi se neobino radovali kad bi gospoa de Pevrac mogla pratiti svoga mua kad krene da obie Gouldsboro... Grof je dugo razmiljao. Sto je sada ovo? govorio je u sebi, mislei na otmicu Nijemca Ritza. Iako su upadi gusara na obalu obina pojava, nalazio je u toj otmici neeg neobinog. On poraz-govori s Marcelom Autineom o okolnostima pod kojima je do otmice dolo. Sve je bilo zagonetno. Jedne veeri Curt Ritz je poao da malo proeta alom, a kasnije su doli Indijanci i izvijestili da su vidjeli kako su se sa Zlatobradova broda iskrcali mornari, bacili na Ritza, isprebijali ga i onda odveli svojim amcem.

Joffrev de Pevrac najavi svoj odlazak u Gouldsboro. Domai se ivot u Wapassouu odjednom poremeti. Pevrac kao da nije ni namjeravao krenuti bez 652 Anelike, a ona opet nije mogla ni zamisliti da bude odsutna najmanje dva puna mjeseca. Rado bi prisustvovala izgradnji novog utvrenja, a osim toga, nije li nesmotreno ostavljati za sobom ovakvu etu vojnika?... A morala je da razvrsta i uskladiti sve zalihe hrane koje su stigle rijekom, pa odatle na leima prenoene do rudnika. Uz to, trebalo je sakupljati ljekovito bilje i ukuhavati voe. No i nju je spopadala elja da opet vidi Gouldsboro i svoje prijatelje... da razgovara s Abigaelom, da izljubi Severinu, Laurieta i malog Charles-Henrija, a konano, da ponovo ugleda more i najede se ostriga i jastoga... Ne bih mogao krenuti sam, ljubavi moja! Bez vas vie ne mogu ivjeti... A to e biti s Wapassouom? ... Joffrev de Pevrac ree da je Wapassou u izvrsnim rukama. Starosjedioci e se pobrinuti da prihvate i smjeste novajlije, i da im nametnu brodsku" disciplinu. On da se potpuno pouzdaje u djelotvorni utjecaj dvaju branih parova, Jonasovih i Malapradeovih, a takoer u vicarskog plemia Mar-cela Autinea koji s lakoom govori i njemaki, talijanski, panjolski i engleski. Svoja e ovlatenja prenijeti na Talijana Porguanija u ije se potenje, marljivost i odlunost bezbroj puta uvjerio. Taj neenja lijepih crnih oiju bio je za Aneliku zagonetka, ali je znala da njen mu ukazuje povjerenje pravom ovjeku. Sa sobom e povesti sve usijane glave: Vignota, Clovisa, O'Connela, pa i antora. No Pevrac stade odvraati Aneliku od nauma da uzme i Honorinu. Usprkos prividnoj ravnodunosti s kojom Berne izvjetava o gusaru to sada krstari Francuzpvim i Gould-sborovim zalivom, moglo bi tamo doi i do tekih trenutaka, Pevrac nee olako prijei preko otmice ovjeka kojega je uzeo u slubu jo za svoga prvog putovanja u Ameriku, i koji mu odonda vjerno slui. 653 Meutim, kako se njemu ini, utvrenje u zaleu ne treba se bojati nikakva iznenadnog prepada. Ograda od kolja bit e ubrzo podignuta, pa e s visokih bedema dobro naoruana eta odoljeti bilo kojem Kanaaninu, Irokezu ili Abenakisu koji bi se usudio da zemee kavgu.

Oito, s tom bagrom nikad ne zna na emu si, no ini se da bar za sada nema nikakva razloga za sukob. U Quebecu guverner je zauzet Cavelierovom ekspedicijom, do koje dolazi zahvaljujui Pevracovoj dareljivosti. Irokezi su pruili dokaze o svom prijateljstvu, dok Abenakisi, spopadnuti groznicom trgovine, kreu na jug. Anelika je bila malo razoarana, a i bojala se ostaviti svoju kerku. Dosada se nikada nije od nje odvajala. Sreom, Honorina je mirno primila tu vijest. I suvie je bila zauzeta svojim medom i promjenama to ih je sa sobom donio dolazak najamnika. Istina, s malom Rosa-Annom izgubit e drugaricu u igri, ali joj ostaju Barthelemv i Thomas od kojih se ionako ne odvaja, a dok joj roditelji budu odsutni, za nju e se zduno brinuti Elvira i Malaprade. 654 LXXXVIIT Nad Wapassou se sputalo vee, novo zbog mira u razbujaloj prirodi. Pobjedonosna plima gustog1 lia i trave osvajala je zemlju. I vode i nebo kao da su upijali njihov zeleni odsjev. Joffrev de Pevrac obujmi oko pasa Aneliku i privijajui je uza se, odvede je u umu. Najprije prijeu indijanski logor, zatim se lijevom obalom jezera uspnu do borove ume. Uskladili su svoj korak i hodali hitro i veselo. Cim su preli liniju grebena, opet zavlada mir* naruen jedino snanim dahom vjetra u kronjama. Litica je na tom mjestu bila u razini sa zemljom i prekrivena mahovinom, pa su hodali bez napora, instinktivno slijedei poznatu im stazu. Ova je vodila do jedne uzviice s koje je pucao vidik na daleke planine. Boja im se opet bila izmijenila: vrhunci im se ogrnuli plavim krznom kroz ije su se otvore nazi-rale krpice zelenila, u stvari proplanci ili travom obra-ele obale nekog potoka u kakvoj dolini. Suma se ukrasila svojim ljetnim, raskono smaragdnim nakitom. U suhoj i poput eline praine sitnoj izmaglici razvlaile su se linije i sav je pejza utonu o neku teku mlitavost. No posvuda su se sunevi zraci blistavo odbijali od mnogobrojnih jezera. (3ni se zaustave. Veeras im je to posljednja etnja do ovoga mjesta. Sutra e se pridruiti karavani. Pjeice e do Ken-nebeca, a odanle amcima nizvodno, do samog oceana. 655 Prije no to e se udaljiti, Joffrejr de Peyrac i Anelika su uivali da tako u sumrak promatraju zemlju koju im je sudbina namijenila. Ovdje sara bila sretna ree Anelika. Srce

joj je ponavljalo njenu rije: SREA... Jer opa snosti i zajednike patnje... takoer su srea! Neki misteriozni kvasac iznenada moe da se pomijea sa grubim tijestom ivota, i nedokuiva SREA je onda tu, vie nas ne ostavlja... Sa slau je, i s punim pluima, udisala opojni mirisavi zrak. Ljubavi moja mala! drugo moja ponavljao je u sebi gutajui je oima. Sa mnom si dijelila ivot, i nikad te nisam vidio slabu Nikakve siunosti u tebi Spremno si prihvatila breme duno.sti i ponijela ga na svojim leima... Bili su sretni. Iznijeli su pobjedu nad zimom, poruili ograde koje su ih dijelile. Morat u izdrati jo jednu godinu ree Pevrac. A ve se moglo utvrditi kako mo njihovih neprijatelja nije vie toliko opasna. Preostao je jo jedan jedini. I dok su im misM slijedile isti tok, nikako da otrgnu oi od daleke ume koja je pod navalom pomr-idne neprestano mijenjala izgled i tx>ju, Bojim ee toga sveenika apne Anelika. Sve vie mi se namee uvjerenje kako je zaista vidovit i u duhu svuda prisutan. Iz svoje umske za biti on sve pogaa i vidi. Odmah je shvatio da smo ini olienje svega onoga protiv ega se sam bori. Tako je! Ja teim za zlatom i bogatstvom, a on za kriem i rtvovanjem. Ja sam na strani bez bonika, heretika, buntovnika, a on uz pokorne pra vednike. I najzad, ono najgore: njemu smeta to stra stveno ljubim vas i klanjam se eni. Uza me je predivna ena. Ona Je moja radost, moje tijelo, moj ivot... A za njega je to upravo ono najgore... Ljubim vas, 2eno, i u vama vjenu napast, majku svih zala. Ja sam na strani stvorenja, a on je. uz Stvoritelja. Sada jasno vidim da nieu nama ne moe doi do izmirenja. Propast emo mi ili on. Ustao je da brani kranstvo koje iri meu Indijancima, zato e se boriti do posljednjeg daha! A ja ga i shvaam... Njemu se radi o tome da brani sam, smisao i potku svoga ivota, zato e se boriti do kraja i nee praviti ustupaka. E, pa neka bude! I ja u se boriti... Dosta je. kukaviluka, Adame ... Prihvati svijet'koji'si zavrijedio! Borit u se za bezbonike,

heretike, zlato, za sve to je stvoreno... dakle i za enu koja mi je dana za druga. Dok je izgovarao te rijei, odjednom mu munjevito sijevne misao i svega ga potrese tako snano da od nje osjeti gotovo fiziku bol. A to ako je to pomisli onaj bode ko jim e me probosti?... Da mi otme enu koja mi je dana za druga. U njegovim uima stade da odzvanja zadah'tani i promukli glas de PontBrianda: Razdvojit e vas, vidjet ete!... On mrzi ljubav. U tom trenutku, Joffrev de Pevrac, trezven ovjek i proet kritikim kartezijanskim duhom, poboja se nevidljive i podmukle magije koja bi mogla da u Anelikinu srcu ugasi ljubav. Ve je vidio kako ona postepeno otjee iz njena srca, i bi mu kao da iz njegova vlastita tijela, kap po kap, otjeu- i snaga i ivot. Ne, on to ne bi nadivio. udno je to pomisli. Kad sam jesenas stigao ovamo, nisam se bojao. Nisam mogao znati hoe M mi dani koji su bili pred nama donositi razo aranje, ili e nas sve vie zbliavati. Pa ipak, nisam se plaio iskuenja... A danas je sve drukije... Sada je upoznao i strah. Gledao ju je i pokuavao da zamisli kako bi se jednoga dana osjeao kad bi te plave njene oi planule ljubavlju za nekog drugog mukarca... Prome ga tolika bol da Anelika primijeti kako se trgnuo, i u udu ga pogleda.

656 42 Anelika u novom svijetu 65? U tom trenutku razlijegne im se za leima skladno i tiho zavijanje, a dopiralo je sa strme crne litice koja se dizala nad njima. Bio je to isprekidani zov koji je malo-pomalo jaao u iznemoglom tremolu pa se pretvarao u otegnutu, jednolinu pjesmu, proetu i zanosom i tugom. Posluajte! ree Anelika. To vuii pjevaju u kora.

Pred oi joj iskrsne slika koju je opisivao Cantor po troje vuia, sjedi sa svake strane odrasla vuka. Pruili su svoje okrugle, rumene njukice i poteno se trude da oponaaju svog oca, dok ovaj prema mjeseini okree svoj izdueni, tragini profil. Reklo bi se da pjeVa uma apne Anelika. Ne znam da li imam pravo, no sve mi se ini a sam i ja kao Cantor. I meni su vukovi dragi. On ju je. uporno promatrao, uzbuujui se svakom nijansom njena glasa, svakom rijei koju je izgovarala. udno! ponavljao je u sebi. Nekad sam je ludo volio, a ipak sam godinama mogao ivjeti daleko o nje, odavati se uicima i osjeati nasladu s drugim enama... Odsada to vie nee. moi... Svaki pokuaj da je o mene odvoje, znait e isto vremeno i trganje mog ivog mesa... Bez nje e mi ivot postati nesnoljiv... A kako je do toga do lo? ... Ne znam ak ni to... Na pomisao da netko moe pokuati da mu je otme, ne tako da je ubije, nego nekako prepredenije, stiskao je pesnice. Jer kad bi to utjelovljenje ljepote i svjetlosti silo sa pijedestala na koji ga je on podigao te se srozalo u pakao izdajstva i nevjere, i on bd u nj propao. Njegove ive snage bile bi pokoene, pa bi opijen gnjevom i osvetom zaboravio na svaku razboritost i plemenito djelovanje, koje daje smisao ovjekovu ivotu. Strelice odapete na nju, a u stvari namijenjene njemu, sve e biti otrovane. Nabravi obrve, vrsto joj je stezao ruku, dok je nju gotovo opinjavao eznutljivi zov vukova. A onda 698 Peyrac odvrati o nje pogled i zagleda se u daleki, zamraeni cestar, kao da su inu oi upravo otkrile neprijatelja koji ee onamo krio. A onda se dogodilo slijedee: na horizontu, prema jugu, odjednom je stala treperiti neka svjetlost. Postajala je sve vea-i postepeno se dizala iznad drvea i planina, sve dok nije ocrtala golemi svijetlei oval od nabranih i spiralno naslaganih koprena. Ove su najprije bile ruiaste, zatim zelene, a onda su se stale raskidati prskajui uokolo svjetlucavim iverjeim. to je to? upita uzbueno Anelika. Polarna svjetlost ree Peyrac. On mirnim glasom objasni kako je u tim. krajevima vrlo esta u to doba godine ta jo neobjanjiva pojava. Anelika, koja je stajala kao ukopana, odahne s olakanjem.

 Prepala sam se. Naas sam pomislila a se, eto, i nama ukasoije neko nebesko znamenje... To bi me... neu da tajim, bilo prilino uznemirilo. Oboje.se nasmiju. Grof se sagne d ogrne je skutovima svoga ogrtaa, jer kao a se iz provalije odjednom stala dizati studen. On je briljivo omota prelazei joj nekoliko puta rukom preko ramena, a onda dlanovima primi njeno hladno lice i stade da je dugo ljubi u usta. Na mahove ah je obasjavala prolazna svjetlost, dok se kia ruiastih i zelenih krijesnica gubila u mraku nebeskog svoda. Stajali su tako nijemi, proeti neopisivim osjeajem da kroz ivot koraaju udvoje, da su i sarad-nicd i ljubavnici. Toliko su bili svjesni vrijednosti onoga Sto su dobili svojom uzajamnom ljubavi, da su i.shvaali to im drugi zavie. Na trenutke, oboje je podilazio neki potajni strah, a tada je Peyxiac jo jae privijao Aneliku k sebi. Gledajui prema jugu, oboje su mislili na jednog usamljenog >eovjeka, opruenog na leaju o granja radi kratkog odmora. Kad odbije pono, on e 659 ustati i, okruen mrmljajuom svjetinom, .poi do kolibe s podom od utabane zemlje da se pokloni pred oltarom na kojemu bdi crvena svjetiljka. Desno od oltara je zastava sa po etiri crvena srca- i jednim maem u svakom uglu. U sredini oltara, ispod rasr pela, nalazi se puka iz kriarskog rata. Raspelo je drveno. Joffrev de Pevrac je sada bio miran. Pomalo je postajao i radoznao. Kakav e oblik poprimiti pritajena i uporna borba koja se poela voditi izmeu nje-, ga i njih, a nikada se jo nisu ni susreli? Pevrac je bio vjet u svim. moguim nainima borbe, no imao je utisak da e ova njihova biti sasvim drukija. Ipak je postojala nada. U svakom neprijateljstvu postoji trenutak susreta, mogunost da se protivnici sastanu... Vrijednosti koje su uloile i jedna i druga strana bile su dosta velike a da im ta milost ne bi bila udijeljena. E pa hrabro naprijed! promrmlja on. SADRAJ Prvi dio PRVI DANI

Drugi dio IROKEZI 163 Trei dio WAPASS0U 289 etvrti dio PRIJETNJA 501 Peti dio PROLJEE , . . 611 660 Za izdavaa Drago Crnevi tampa i grafika oprema Grafika radna organizacija Kultura OOUR tamparija Kultura", Beograd, Makedonska 4