C. W.

Leadbeater

Nevidljivi pomagai

The unvisible helpers

"RetroPrint", Mostar 2008

Sadraj

Poglavlje I Univerzalno vjerovanje Poglavlje II Moderni primjeri Poglavlje III Osobno iskustvo Poglavlje VI Pomagai Poglavlje V Realnost nadnaravnog ivota Poglavlje VI Pravodobne intervencije Poglavlje VII Pria o anelu Poglavlje VIII Pria o vatri Poglavlje IX Materijalizacija i vraanje Poglavlje X Dva brata Poglavlje XI Spreavanje samoubojstva

4 13 21 27 34 38 41 47 51 56 62

Poglavlje XII Izgubljeni djeak Poglavlje XIII Pria o Ivy Poglavlje XIV Tipini sluajevi Poglavlje XV Brodolomi i katastrofe Poglavlje XVI Rad meu mrtvima Poglavlje XVII Rad u svezi s ratom Poglavlje XVIII Ostala podruja rada Poglavlje XIX Veliki rad Poglavlje XX Put probacionizma Poglavlje XXI Vlastiti put Poglavlje XXII O onome to se nalazi "iza"

65 70 77 84 88 102 119 123 131 139 148

Poglavlje I
Univerzalno vjerovanje

Prirodna filozofija nam koristi i pomae u religijskom okruenju u kojem smo odrasli, samo u racionalnijem obliku. Mnogi su se na krilima razuma i intuicije iz slije pog vjerovanja uspeli k slobodi i plemenitijem mental nom ivotu viih razina postojanja, osjeajui da tijekom tog sjajnog postignua neto gube, da su naputajui vjerovanja iz djetinjstva odbacili mnogo ljepote i ivot nog pjesnitva. Ukoliko su njihovi dosadanji ivoti bili dovoljno ispunjeni, omoguujui im dobrostiv utjecaj prirodne filozofije, otkrivaju u naroitosti tog nauka veliku dobit. Slava, ljepota i pjesnitvo razvijaju se u daleko veoj mjeri nego to bi se isprva moglo uoiti. Nema vie jednostavnog i ugodnog sna iz kojeg ih svjetlo javnog mnijenja moe u bilo kojem trenutku probuditi; postoji samo istina prirode koja nalae istraivanje i traganje postajui svjetlija, potpunija i savrenija, ujedno prido nosei boljem i ispravnijem razumijevanju tematike. Izraena elja ili, bolje reeno, molba za dobrohot nim djelovanjem prirodne filozofije predstavlja put ko jim se nevidljivi svijet (koji se povlai pred velikim va-

lom materijalizma iako ga uglavnom smatraju podrijet lom svih ivih bia) moe pretvoriti u moderan ivot. Ovo uenje pokazuje da udesne narodne tradicije i predaje o elfima, dobrim kunim duhovima, gnomima, duhovima zraka i vode, duhovima uma, planina i rud nika nisu besmisleno praznovjerje, ve da su zasnovane na stvarnim i znanstvenim injenicama. Ovdje nalazi mo odgovor na temeljno ivotno pitanje: "Da li ovjek ivi nakon smrti?" Uenja o prirodi i ivotu nakon smrti bacaju snop svjetla na neprobojnu tamu kojom se za padnjaki svijet ve otprije okruio. Nije potrebno posebno naglasiti da u uenju o bes mrtnosti due prirodna filozofija zastupa potpuno dru gaije stajalite od religije, ne postavljajui velike istine samo na temelju autoriteta svete knjige iz davnina. Go voriti o ovakvim temama ne znai razmjenjivati pobo na razmiljanja ili metafizike spekulacije, ve vrste i odreene injenice, stvarne i neposredne poput zraka koji udiemo ili mjesta u kojem ivimo. O ovim injeni cama mnogi od nas imaju postojano iskustvo, ukljuu jui i svakodnevan rad nekih naih izuavatelja to u ga u ovoj knjizi predoiti. Moi qui vous parle - piem ove rijei ukazujui vam na stvari koje su mi poznate vie od etrdeset godina, a sada su mi mnogo stvarnije i vanije od onih na fizikoj razini. Pretpostavljam daje jedan dio itatelja ve upoznat s opom koncepcijom svijeta s one strane groba: da se ne nalazi daleko i da nije bitno razliit od ovog svijeta, ve je njegov nastavak. ivot u njemu nije optereen

postojanjem fizikog tijela. Onima koji posjeduju inte lektualne ili umjetnike sposobnosti taj je ivot vii od ovoga, a onima koji nisu duhovno, intelektualno i umjet niki razvijeni ponekad se moe doimati jednolino i dosadno. U tom svijetu, kao i u ovom, postoje ljudi kojima je potrebna pomo, i treba im je pruiti; mnogo se toga moe uiniti, mnogo je razliitih smjerova djelovanja. Moram napomenuti takoer da ideja pomaganja nije iskljuivo vezana za teozofsku ideju. Mrtvi uvijek poma u mrtvima; oni esto pokuavaju utjeiti ive. Vjerojat no nekoliko ivih ljudi radi u samom astralnom svijetu, to nikada nije razmatrano znanstveno, na odreen i organiziran nain. Veliki je broj ivih ljudi uvijek radio indirektno, npr. molei za umrle. No, taj je napor nekako neodreen, jer oni koji ga ine obino ne znaju mnogo o zbivanjima s one strane groba. U Rimokatolikoj crkvi ljudi su se uvijek molili u Bojoj vjeri i strahu za one koji su napus tili ovaj ivot. Njihova molitva ni u kom sluaju nije prazna forma, ali vjerojatno nije potpuna u obliku u kojem je molitelji upuuju. Nije potrebno rei Bogu to bismo htjeli da uini za nas, to ne znai da molitva ne daje nikakav rezultat. Ona za posljedicu ima snano izlijevanje energija na viim razinama- velik mentalan i emotivan napor. U svijetu kojim upravlja zakon nema napora koji ne stvaraju odreenu vrstu rezultata. Akcija i reakcija meusobno su isprepletene. Svaki napor, bez obzira da li je fiziki, emotivan ili mentalan, mora stvo-

riti neto u prirodi djelovanja ili reakcije. Nepobitno je stoga utvrditi da molitva za mrtve jako djeluje na njih, a pritom se oslobaa velika koliina duhovne snage. Oni koji mole pomau u evoluciji onih kojima je molitva upuena, ak i bez poznavanja mogunosti izravnog rada na viim razinama. ivi su oduvijek utjecali na umrle. Netko bi se mogao zapitati: "Je li prije pojave teozofske ideje bila rairena ideja o 'Velikom bijelom bratstvu' i Adeptima? Zar Adepti i njihovi uenici nisu pruali takvu vrstu pomoi?" Naa predodba o vanosti izuzetno je relativna. Mi smatramo da je od primarne vanosti ono to je izravno povezano s nama, ne shvaajui da energije koje oblikuju evoluciju djeluju na ovjeanstvo, a ne na individue; ne na desetine, stotine, ve na tisue i milijune. Adepti ne posveuju svoje vrijeme takvom radu, ali to rade njihovi uenici. U prolosti su mnogi od njih bili Indijci. Svatko tko zna neto o indijskoj re ligiji uvidjet e da ideja pomaganja mrtvima nije uvri jeena meu njenim poklonicima. Njihova ideja o stanju nakon smrti poiva na apsorp ciji u nekom obliju kojim se predstavlja boanstvo, a time i na postizanju znaajnog napretka. Bez ikakve dvojbe mogu biti od velike koristi ovjeanstvu kada uznapreduju, ali teko to mogu ostvariti u sadanjem meustanju. Hinduistika religija svoje sljedbenike ui o stanjima nakon smrti pa stoga ne postoji velika po treba za pomaganjem mrtvima; nakon smrti Indijac

nikako ne smije biti uznemiren ili ometen. Misao da mrtvi trebaju pomo nakon izvoenja Shraddha cere monije potpuno je strana indijskom umu. Nama ostaje dojam o vrlo slabo organiziranom radu. Postoji velik djelokrug aktivnosti u kojem svaka osoba koja neto zna o stanjima u tom svijetu moe biti od koristi. Stoga se oni ubacuju u taj svijet i ine to mogu. I druge su religije u svojim zapisima detaljno uile o stanjima nakon smrti. Egipatska je religija jedna od njih, ali je njihov pristup atlantianski. Egipani nisu imali ideju uopavanja. Iako se radi o mnotvu sluaje va, izgleda da iz njih nisu izvodili neko ope pravilo. U "Knjizi mrtvih" pronalazimo ogromnu koliinu detalja koji su paljivo zapisani i vremenski odreeni. No, ini se da Egipani nisu poklanjali mnogo panje injenici da je to oitovanje ljudske volje; jaka volja moe nositi ovjeka i bez detaljnog znanja pa se moe rei da su u tom sluaju arolije i recitacije nepotrebne.1 Dok teozofija nije zapoela s obraivanjem ove ma terije, na Zapadu nismo imali nikakav zapis ni tvrdnju o svijetu u koji se ulazi nakon smrti. Spiritizam je dao zbirnu informaciju, ali su mu metode bile sporadine. Osim toga, nije mnogo govorio o drugom svijetu. Teo"Knjiga mrtvih" i neki drugi egipatski zapisi detaljno opisuju to se dogaa s ovjekom nakon ovozemaljskog ivota. U Egiptu je svatko imao pravo na ivot nakon ivota, a poimanje tog stanja razli kovalo se od ovjeka do ovjeka ovisno o njegovoj svijesti. Stoga su egipatski tekstovi simbolini, a njihova religija vieznana.
1

zofija je uinila daleko vie. Pribliila je suvremen znan stveni duh problemu nevidljivog svijeta tabelirajui svoja promatranja i izgradivi suvisao sustav. Ipak, i njenica je da nemamo iskljuivo pravo u svim stvarima. Sve obavijesti o astralnom svijetu moe zamijetiti i pre nijeti svaki inteligentan stanovnik tog svijeta. esto se do informacija dolazi drugim kanalima. One bi zasigur no bile uestalije da vei broj umrlih ima izraene osobi ne znanstvenih promatraa. Oni opisuju samo ono to vide u neposrednoj okolini, ne pokuavajui uoiti astralni svijet kao cjelinu. Kada smo poeli prouavati tijek sna, ubrzo smo spoznali da postoji vie smjerova meu ivima i mrtvi ma koji trae pomo. Rijei ivi i mrtvi rabim u uobia jenom znaenju, iako to vjerojatno ne bih trebao initi. Mrtvi su vie ivi od nas samih, to nam uporno i stalno priopavaju. Oni o nama govore kao o mrtvima, jer smo zakopani u grobove od krvi i mesa, zatvoreni za vie utjecaje. Nikada se ne ale na svoje stanje ve, na protiv, prema nama iskazuju aljenje. O njima emo razmiljati kasnije, a sada pogledajmo na koji nain moemo pomoi ivim ljudima. Pokuajte se, svaki put prije odlaska na spavanje, sjetiti da ulaskom u stanje sna naputate tijelo. Tada potpuno slobodno ivite u astralnom svijetu kao umrla osoba, iako zadravate sposobnost vraanja u fiziko tijelo ili fiziki nosa. S vremena na vrijeme susreete stalnije astralne stanovnike te s nekima moete razgo-

varati licem u lice, jednako kao to to inite svakodnev no s poznanicima i prijateljima na materijalnoj razini. Na astralnoj razini, kao i na ovoj, moete utjeiti one koji pate. ak i onima koji jo uvijek ive na daleko materijalnijoj razini zemlje moete pomoi svojim do brohotnim osjeajima. U pravilu se ne moete prikazati nijednoj budnoj osobi. Da biste to uinili, potrebna je materijalizacija, odnosno astralno tijelo morate oviti velom fizike materije. Naravno, to umijee nije lako postii. Odreenoj osobi moete iskazivati ljubav i sim patije bilo kada, ali za razgovor ili prikazivanje bolje je priekati vrijeme sna. ak i iz astralnog tijela moete poslati umirujue i spokojne vibracije koje e osloboditi prenapregnute ivce tijela te omoguiti san nekome tko ga ne moe postii. Takoer moete ublaiti neiju mentalnu zabrinutost polaui u njegov um vedre i ve sele misli, pokazujui mu bez rijei da njegov sluaj moe biti mnogo gori nego to jest. esto moete pomoi zabrinutim i uzbuenim lju dima. Postoji na tisue onih koji nikada nisu upoznali stanje osloboenosti od briga, a uglavnom ih uzrokuju neki dogaaji koji uope nisu bitni. Takvi su ljudi men talno bolesni; ozbiljno bolesni u odnosu spram svojih viih nosaa. Postoje ljudi koji uvijek u neto sumnjaju, to je pak druga vrsta mentalnog oboljenja. Postoje jo i materijalisti koji tvrde da je njihova doktrina u skladu s opim miljenjem (javnim mnijenjem); no moe se tumaiti da teorija koja se uzima u razmatranje nije fi-

ziki imbenik pa je na astralnoj razini laka demon stracija tih injenica nego na ovoj. Onima koje volimo moemo pomoi dajui im kvali tete koje im nedostaju. Plahom i nervoznom prijatelju moemo poslati misli ohrabrenja, snage i povjerenja. Ako je netko grub i netolerantan u prosuivanju, moe mo ga okruiti oblacima ljubavi i njenosti. Takav se pothvat mora provoditi vrlo paljivo, uvijek pomou neznatnih sugestija, a nikako pokuajima dominiranja. Iz vieg svijeta nije teko ovjeku utisnuti snanu misao. Prosjenom osobom moemo dominirati i prak tiki je misaono prisiliti da prihvati odreen smjer djelo vanja, to u potpunosti drim neprihvatljivim. Postoji teorija o velikim i korisnim posrednicima "Prirode". Vjerovanje u njih potjee jo od najdavnijih vremena, a raireno je i dan-danas usprkos osporavanju odree nih dogmatikih krugova koji nastoje osporiti pravednu i istinitu ideju o posrednicima. Oni sve nastoje reducirati na dva imbenika: boanstvo i ovjeka, degradirajui koncepciju boanskog te inei ovjeka bespomonim. Ve i trenutna misao pokazuje da uobiajena pre dodba "providnosti" - koncepcije nejednakog mijea nja posredovanjem "sredinje snage" univerzuma kao rezultata "njegove" vlastite naredbe - ukljuuje uvoe nje djelominosti u shemu, a dosljedno tomu i itav sli jed "zala" koja prate ovaj trag. Teozofski nauk ovjeku pomae na ovaj neobian nain samo ako je on svojim djelima zasluio pomo, koja se ak i u tom sluaju da je posredovanjem onih u blizini njegove razine. On nam

pribliava staru i vanu koncepciju o neprekinutom slijedu ivih bia to se protee od samog Logosa do zemlje pod naim nogama. Na Istoku od pamtivijeka znaju za nevidljive poma gae, iako su im imena i pridruene karakteristike razli iti od zemlje do zemlje. U Europi postoje stare grke prie o utjecaju bogova na dogaaje meu ljudima. Rimska legenda o Kastoru i Poluksu vodi legije mlade republike u bitku kod jezera Religus. Takve koncepcije ne izumiru zavretkom klasinog razdoblja te imaju svoje legitimno naslijee u srednjovjekovnim priama o svecima. One se pojavljuju u kritinim razdobljima, okreui ratnu sreu u korist kranskih vojski. Znako vite su prie o anelima uvarima koji se katkad pojav ljuju i spaavaju pobone putnike od nesrea i nezgoda.

Poglavlje II
Moderni primjeri

Usprkos sumnjiavom razdoblju i zbrci dvadesetog sto ljea, usprkos dogmatizmu znanosti i smrtnoj dosadi protestantizma, mogu se pronai primjeri posredovanja ili djelovanja koji su potpuno neprotumaivi sa stano vita materijalizma. U elji da ih predoim itateljima, ukratko u iznijeti nekoliko primjera u obliku kratkih pria, a ujedno u navesti i one kojima sam osobno svjedoio. Jedno osobito obiljeje tih nedavnih primjera poiva u injenici da je intervencija vrlo esto bila namijenjena pomaganju ili spaavanju djece. Zanimljiv dogaaj koji se zbio u Londonu prije samo nekoliko godina povezan je sa spaavanjem djeteta u velikom poaru nedaleko od Holborna u kojem je do temelja izgorjelo nekoliko kua. Vatra se irila takvom brzinom da vatrogasci vie nisu mogli spasiti kue, ali su uspjeli spasiti sve stanovnike izuzev starice koja se uguila dimom prije no to su vatrogasci uspjeli stii do nje i petogodinjeg djeteta na koje se uslijed urbe i uzbuenja zaboravilo.

Majka je prijatelju ili roaku kuevlasnice ostavila malenog na uvanje jer se tog dana morala poslovno zaputiti u Colchester. Kada su svi bili spaeni, a itava kua zahvaena plamenom, s uasom su se prisjetili djeteta. U tom se trenutku pokuaj spaavanja inio beznadnim, pogotovo zbog toga to je dijete bilo u ta vanskom stanu. Jedan je vatrogasac herojski odluio pokuati spasiti dijete. Primivi upute o tonom polo aju sobe, nestao je u dimu i vatri. Pronaao je dijete i iznio ga vani potpuno neozlijeeno, a pria koju je ispri ao kolegama po mnogoemu je jedinstvena i neobina. Kada se uspio probiti do sobe koja je bila sva u plamenu, velik dio poda ve se bio uruio. Meutim, vatra se "savi jala" prema prozorima na neobian i neobjanjiv nain to on, usprkos svom dugogodinjem iskustvu u vatro gastvu, nikada prije nije vidio. Dio sobe u kojem se na lazilo dijete bio je netaknut, iako je pod na kojem se nalazio djeji kreveti napola izgorio. Dijete je bilo jako preplaeno. Vatrogasac je nekoliko puta jasno i preciz no utvrdio da je prilikom tih nekoliko izrazito rizinih koraka vidio neko oblije, lik slian "anelu". Njegove su rijei bile: "Neto velianstveno bijelo i srebrno nadvilo se nad krevet, smirujui vatru koja je zahvatila pop lun." Tvrdio je da je dobro vidio, jer je lik bio vidljiv ne koliko trenutaka, a potom je, kada mu se pribliio na udaljenost od samo nekoliko koraka, nestao. Postoji jo jedna zanimljivost vezana za ovu priu. Djeakova majka te noi nikako nije mogla zaspati. Ispunjavao ju je osjeaj straha da njenom djetetu prijeti

neka opasnost. Osjeaj je bio toliko intenzivan da je konano ustala i iskreno se pomolila da joj dijete bude zatieno od opasnosti koju je instinktivno osjetila. Ovakvu intervenciju krani bi nazvali odgovorom na molitvu. Prevodei istu ideju znanstvenijom frazeologi jom, moe se rei da je njezin snaan izljev ljubavi stvo rio energiju koju je jedan od pomagaa upotrijebio pri spaavanju djeteta od uasne smrti. Sluaj u kojem su djeca zatiena na jednak nain dogodio se nekoliko godina ranije od navedenog na obalama Temze u blizini Maidenheada. Opasnost je ovaj put prijetila iz vode. Troje djece, koja su ivjela u blizini mjesta Shottesbrook, krenulo je s dadiljom u etnju. Trkarajui uokolo naletjeli su na konja koji je vukao teretni amac. Preplaivi se, dvoje se djece izne nada nalo na drugoj strani ueta za tegljenje koje ih je potom odbacilo u vodu. Vidjevi to se dogaa, laar je brzo priskoio u pomo. Tada je ugledao djecu kako plutaju na "potpuno neprirodan nain", kreui se pre ma obali. To je bilo sve to su on i dadilja vidjeli. Djeca su pak tvrdila da su vidjela "predivnu osobu, bijelu i svijetlu" koja im je pomagala vodei ih do obale. Nji hova pria nije ostala nepotvrena. Laareva kerkica takoer je vidjela neto slino. Zauvi dadiljine kri kove, istrala je iz kabine i vidjela predivnu enu kako izvlai djecu na obalu. Pria nam ne iznosi pojedinosti pa je stoga teko sa sigurnou utvrditi kojoj je vrsti anela pripadao taj

pomaga. Postoji vjerojatnost da se radi o razvijenom ljudskom biu koje djeluje unutar svog astralnog nosa a, to se moe potkrijepiti onim to emo iznijeti u daljnjem tekstu, promatrajui itavu situaciju vie iz kuta pomagaa nego onoga kome je pomo potrebna. Sluaj u kojem je posredovanje jasnije odreeno prenosi nam poznati sveenik dr. John Neale. On govori o ovjeku koji je izgubio enu i nedugo potom poveo djecu na selo kod prijatelja koji su povremeno obitavali u velikoj staroj gospodarskoj kui. U njenom donjem dijelu nalazili su se dugi i tamni hodnici u kojima su se djeca oduevljeno igrala. Odjednom su se uspela u dnevnu sobu na katu prepriavajui kako su dolje sreli majku koja im je rekla da se vrate, a potom je nestala. Pregledavajui poslije hodnike, prijatelji su ustanovili da se samo nekoliko koraka od mjesta gdje su djeca vidjela majku nalazio nepokriven otvor spremita. Da su djeca potrala samo nekoliko koraka dalje, pala bi kroz okno. Prikazanje njihove majke spasilo ih je od gotovo sigurne smrti. Ovaj je primjer poprilino jasan. Majka s ljubavlju nadzire djecu s astralne razine. Njena naglaena elja za upozorenjem na opasnost dala joj je mogunost da je djeca na trenutak mogu vidjeti i uti, ili je jednostavno utisnula u njihove umove misao da su je vidjeli i uli. Mogue je da je pomaga bio i netko drugi tko je uzeo prepoznatljiv majin lik kako ne bi uznemirio i prepla io djecu. Ipak, najvjerodostojnija hipoteza je pridrui-

vanje intervencije djelovanju uvijek budne majinske ljubavi nepomuene prelaenjem kroz vrata smrti. Majinska ljubav, jedan od najsvetijih i najnesebinijih ljudskih osjeaja, predstavlja na viim razinama jedan od najtrajnijih osjeaja. Nalazei se na niim nivoima astralne razine, a time jo uvijek u dodiru sa zemljom, majka odrava svoj interes i brigu za vlastitu djecu jer ih je sposobna vidjeti. ak i nakon ulaska u nebeski svijet ti maleni su najistaknutiji sadraj njezinih misli. Izobilje ljubavi kojom obasipa oblija koja je od njih stvorila predstavlja izlijevanje duhovne energije to kree dolje na njezino potomstvo koje se jo uvijek bori u ovom donjem svijetu i okruuje ih ivim centrima dobrohotne energije. Nedavan sluaj, koji se dogodio pod nadzorom na ih istraivaa, na dobar nain prikazuje reeno. Radi se o eni koja je umrla prije dvadeset godina i za sobom ostavila dva sina za koje je bila duboko vezana. Potpuno je prirodno da su oni bili najistaknutiji likovi njezina nebeskog ivota, kao to je i prirodno da je o njima mislila kao o djeacima od petnaest ili esnaest godina, koliko su imali kada ih je ostavila. Ljubav koju je tako neprestano izlijevala na te likove u nebeskom svijetu zaista je djelovala kao dobrohotna sila koja je obasipala ve odrasle ljude u fizikom svijetu. No, na njih ipak nije djelovala u jednakoj mjeri zbog toga to je postojala velika razlika meu samim likovima. Majka nije mogla vidjeti nikakvu razliku. Oba lika izgledala su joj jednako. Oima istraivaa bilo je jasno

da je jedan od likova bio ista misaona forma bez iega to bi odgovaralo stvarnosti, dok je drugi lik predstav ljao mnogo vie od same slike, jer to je bio prirodni na gon sa ivom energijom. Pratei ovu zanimljivu pojavu do njenog ishodita, pronali smo da je u prvom sluaju njezin sin izrastao u obinog poslovnog ovjeka, ni na koji nain loeg ovjeka, ali ni po emu duhovno orijen tiranog. Njezin drugi sin postao je ovjek vrlo nesebi nih tenji, plemenit i kulturan. Tijekom svog ivota raz vio je daleko vie svijesti u svom egu od svojega brata. Upravo je zbog toga njegova via bit bila sposobna energizirati izgled djeaka, onaj koji je njegova majka stvo rila u svom nebeskom ivotu, i staviti neto od sebe sa me u njega. Londonski biskup vjeruje da neka djeca mogu vidje ti anele. Propovijedajui na svom vlastelinstvu, zaklju io je da su Bog i aneli uvijek blizu nas te je zamolio sluatelje da djeje tvrdnje o vienju takvih bia ne tu mae kao posljedicu uobrazilje. Ispriao im je kako je jednom sluio misu u Westminster Abbeyju. Meu sku pom se nalazilo dijete od trinaest godina koje je dolo pratiti krizmu svog brata. Za vrijeme sluenja mise, dijete je upitalo svoju majku: "Vidi li ih, majko?" "Vidim li to?" upitala je majka, a dijete je odgovo rilo: "Anele. Sa svake biskupove strane nalazi se po je dan."

Reeno je da samo oni istoga srca mogu vidjeti Boga. Nije li stoga mogue da dijete savrene istoe moe vidjeti stvari koje odrasli ne mogu vidjeti? Biskup je takoer ispriao priu o pet djevojaka iji je otac, osjetivi se loe, legao u krevet. Najmlaa je djevojica otila na spavanje, a nedugo poslije iz njene se sobe zauo uzvik: "Evo ih. Dva se anela uspinju stubitem!" Nitko nije vidio nita slino. Poslije je dijete opet zvalo: "Opet su tu. Aneli silaze niz stube. Tata se nalazi izmeu njih." Svih pet djevojaka ovaj je put vidjelo istu stvar. Oti avi u sobu svog oca, pronale su na krevetu njegovo beivotno tijelo. Malena ker nekoga biskupa izala je u etnju sa svojom majkom. etale su svojim rodnim gradom, a dijete je bezglavo jurilo ulicama. Iza ugla je iznenada banula koija s konjima i dijete je palo. Vidjevi svoje dijete meu konjskim kopitima, majka je pojurila svojoj keri oekujui da e je zatei teko povrijeenu. No, dijete je veselo ustalo govorei: "Mama, nisam povrije ena. Neto u bijelom dralo je konje kako me ne bi ozlijedili i govorilo mi da se ne bojim." Naredni sluaj, koji se dogodio u Buckinghamshiru, znakovit je s obzirom na vremenski period tijekom ko jeg se odvijalo fiziko oitovanje posredovanja i pomoi. U dosad navedenim primjerima posredovanja su se do-

gaala u nekoliko trenutaka, dokje tijekom ovog feno mena stvarno posredovanje trajalo vie od pola sata. Farmerova su se djeca zabavljala i igrala dok su ro ditelji i itavo susjedstvo bili zaokupljeni etvom. Djeca su otila u umu i, udaljivi se od kue, shvatila su da su zalutala. U sumrak su roditelji otkrili da djece nema. Nakon to su ih uzalud pokuavali pronai u okolici, roditelji, susjedi i radnici krenuli su ih traiti. Njihovi napori nisu urodili plodom i na farmu su se vratili razo arani i zabrinuti. Nedugo potom ugledali su neobino svjetlo koje se polako kretalo poljem prema cesti. Opi sali su ga kao veliku okruglu svjetleu masu ispunjenu zlatnim odsjajem, potpuno drugaijim od svjetla obine svjetiljke. Kada se svjetlo pribliilo, u njegovom su sre ditu vidjeli nestalu djecu. Otac i neki od prisutnih odmah su potrali prema svjetlu. Tek kada su se potpu no pribliili djeci, svjetlo je nestalo, ostavljajui ih u mraku. Potom su djeca ispriala svoju priu. Kada se spusti la no lutali su neko vrijeme po umi plaui i konano su iscrpljeni legli pod neko stablo pokuavajui zaspati. Probudila ih je predivna dama sa svjetiljkom. Uzela ih je za ruke i odvela kui. Kada bi je neto upitali, samo bi se nasmijala ne izgovorivi ni rijei. Oba djeteta su tvrdila isto. Nije bilo mogue poljuljati njihovu vjeru u ono to su vidjeli. Vrijedno je to to su svi prisutni vidjeli svjetlo. Vidjeli su kako baca svoje zrake na okolno drve e i granje, kao to to ini i obino svjetlo. Ipak, lik za gonetne dame vidjela su samo djeca.

Poglavlje III
Osobno iskustvo

Prie koje sam do sada naveo manje ili vie su poznate, a mogu se pronai u knjigama koje se bave tom temati kom. Jedna od takvih knjiga je "Bljeskovi nevidljivog svijeta" dr. Leeja. Dva sluaja koja u iznijeti u nared nom tekstu nisu do sada nigdje objavljena, a oba su se dogodila u posljednjih pet godina. Jedan se dogodio meni, a drugi naem predsjedniku ija se sposobnost zamjeivanja takvih pojava ne moe dovoditi u pitanje. Moja vlastita pria poprilino je jednostavna, ali me ni neobino vana jer se posredovanjem zasigurno spa sio moj ivot. Jedne vjetrovite i kine noi prolazio sam ulicom u blizini Westbourne Grove borei se s naletima vjetra koji su prijetili da e istrgati kiobran iz mojih ruku. Hodajui tako, pokuao sam razmiljati o pojedi nostima posla to sam ga ba nedavno bio zapoeo. Iznenada je u mom uhu odjeknuo glas, glas koji sam dobro poznavao, glas mog indijskog Uitelja: "Od skoi unatrag". Potpuno mehaniki ustuknuo sam ne koliko koraka prije nego to sam o svemu mogao pro misliti. Trenutak poslije kiobran mije ispao iz ruke, a teak metalni dimnjak pao je tek na pola metra ispred

mog lica. Njegova velika teina i brzina kojom se obru io zasigurno bi me na mjestu usmrtili da nije bilo upozoravajueg glasa. Ulica je bila prazna, a osoba iji sam glas prepoznao bila je udaljena sedam tisua milja da leko od mene. Nije to bio jedini sluaj u kojem sam primio pomo nadnaravne vrste. U mladosti me prikazanje drage oso be, koja je nedugo prije toga umrla, sprijeilo da poi nim neto to sada smatram ozbiljnom kriminalnom radnjom, premda mi se u svjetlu tadanjeg znanja to inilo trgovakim pothvatom vrijednim pohvale. Mno go kasnije primio sam upozorenje s viih razina pod najimpresivnijim okolnostima. Ono mi je omoguilo da sprijeim drugoga ovjeka da krene putem za koji sada znam da bi zavrio katastrofalno iako u to vrijeme o tome nisam imao nikakve predodbe. Vidljivo je stoga da imam dovoljno osobnog iskustva za jaanje svog vjerovanja u doktrinu o nevidljivim pomagaima, iako ak odvojeno od vlastitog znanja o pomoi koja mi se tijekom sadanjeg vremena neprestano daje. Drugi je sluaj jo zanimljiviji. Kada je ova knjiga prvi put tiskana, prije vie od trideset godina, predsjed nica naega drutva dozvolila mi je objavljivanje nekih pria o njezinom radu i dogaajima na viim razinama, ali nije htjela da se spominje njezino ime. Sada, nakon toliko vremena, vjerojatno mi nee zamjeriti to objav ljujem do sada uvanu tajnu. Jednom se prilikom nala u pogibeljnoj situaciji. Zahvaljujui okolnostima, koje ovdje nije potrebno na-

voditi, nala se usred metea na jednoj vrlo opasnoj ulici. Tik do nje nekoliko je ljudi oboreno i ozbiljno po vrijeeno. Oekivala je da e ista sudbina zadesiti i nju, jer je izbjegavanje "sudara" izgledalo nemogue. Iznenada je doivjela neobian osjeaj daje u vrtlo gu odnesena iz mase. Nala se potpuno nepovrijeena i sama u maloj sporednoj ulici paralelnoj s onomu kojoj se dogodio spomenuti mete. Do nje je jo uvijek dopi rao zvuk borbe. Stajala je zauena uslijed svega to joj se dogodilo kada je dvoje ili troje ljudi utralo u uli cu. Ugledavi je, bili su iznenaeni i veseli. S obzirom da su se tijekom uline borbe nalazili blizu nje, njezin iznenadni nestanak stvorio je dojam da je uslijed cjelo kupnog metea pala. Kui se vratila u vrlo udnim okol nostima. U to vrijeme nije mogla pronai nikakvo logi no tumaenje. Kada je u kasnijem razdoblju spomenula neobian dogaaj, Madame Blavatsky je reeno da je njezina karma omoguila spaavanje iz tog izuzetno opasnog poloaja; jedan od Uitelja poslao je "nekog" da je zatiti zbog injenice da je njezin ivot bio potre ban za daljnji rad. Ipak, itav sluaj ostaje jako neobian zbog velike koliine oitovane snage i zbog neuobiajenog javnog manifestiranja. Nije teko zamisliti modus operandi. Njeno je tijelo moralo biti podignuto iznad prostirueg bloka kua i poloeno u paralelnu ulicu. S obzirom da njeno fiziko tijelo nije bilo vidljivo u zraku, oito je bi lo pokriveno nekom vrstom koprene (vjerojatno od eterike materije) za vrijeme njenog prijenosa.

Znakovito je da sve ono to moe sakriti fiziku materiju i samo mora biti izgraeno od materije, a stoga i vidljivo; zato moe odgovarati procesu koji je blizak svim izuavateljima okultizma a koji se sastoji u iskriv ljavanju svjetlosnih zraka (svjetlosne zrake u okviru sadanjih znanstvenih spoznaja putuju pravocrtno sve dok se ne reflektiraju). Zaokruivi odreeni objekt, one opet poprimaju svoj prijanji smjer. Ukoliko je to uinjeno na opisan nain, objekt e fizikim oima biti potpuno nevidljiv sve dok se zrakama ponovno ne do zvoli poprimanje njihovog uobiajenog smjera. Potpu no sam svjestan da e ovu moju tvrdnju suvremeni znan stvenici proglasiti glupou, ali ja tu zaista nita ne mo gu uiniti. Ja samo iznosim mogunost koja postoji u prirodi i koju e znanost budunosti jednoga dana bez sumnje otkriti; za one koji nisu izuavatelji okultizma ova e opaska morati priekati vrijeme pravednog pre ispitivanja. Proces je, kao to sam ve rekao, dovoljno razumljiv onima koji imaju imalo saznanja o okultnim silama prirode, ali se pojava jo uvijek doima jako dramati nom. Jo jedan nedavan primjer posredovanja, manje bombastian ali u potpunosti uspjean, bio mi je priop en u razdoblju kada sam prvi put izdavao ovu knjigu. Jedna je gospoa namjeravala krenuti na dugo putova nje vlakom te je unaprijed rezervirala itav kupe. Ali im je vlak napustio kolodvor, u njen je odjeljak uao ovjek odbojnog izgleda i bijedne vanjtine. Sjeo je u

kut. Gospoa se jako uzrujala i uznemirila. Bila je sama s ovjekom sumnjiva izgleda, a bilo je kasno da potrai pomo. Ostala je mirno sjediti i iskreno se preporuila svom svecu zatitniku. Uskoro se njezin strah pojaao jer se ovjek podigao i okrenuo prema njoj nacerivi se, ali jedva da je zako raio prema njoj kadli se iznenada predomislio i vratio na svoje sjedalo zaprepaten i uasnut. Bacivi letimi an pogled, gospoa je ugledala nasuprot sebi gospodi na pogleda upiljenog u zbunjenog lopova, gospodina koji u kupe nikako nije mogao ui na uobiajen nain. Strano se preplaila. Ne progovorivi ni rijei, promat rala ga je potpuno zapanjena itavih pola sata. Nije izustio ni rijei. Nije ju ak ni pogledao. Njegov je pogled poivao na lopovu koji je drhturei sjedio u svom kutu. Kada je vlak uao u sljedeu stanicu, i prije nego to se u potpunosti zaustavio, potencijalni nasilnik urno je otvorio vrata i izjurio van. Osjetivi duboku zahvalnost zbog takvog raspleta situacije, gospoa se okrenula namjeravajui zahvaliti nepoznatom gospodinu, ali ugledala je samo prazno sjedalo. U tako kratkom perio du gotovo je nemogue da bilo koje fiziko tijelo napusti kupe. U ovom je sluaju materijalizacija postignuta tije kom dueg razdoblja nego to je uobiajeno, ali nije se koristilo djelovanje bilo kakve druge sile, niti je bilo potrebno da se neto takvo uini jer je samo prikazanje bilo dovoljno za izvrenje misije.

Premda se ove prie odnose na ono to uobiajeno nazivamo aneoskim posredovanjem, ilustriraju samo malen dio aktivnosti naih nevidljivih pomagaa. Prije nego to razmotrimo druga polja njihova djelovanja, bilo bi dobro upoznati razliite vrste bia kojima poma gai mogu pripadati.

Poglavlje IV
Pomagai

Pomo mogu pruiti neke vrste stanovnika koji nase ljavaju astralnu razinu. Pomo moe doi od strane deva, prirodnih duhova, ili od onih koje nazivamo duho vima jednako kao i od onih koji svjesno rade na astral noj razini tijekom ivota; to su poglavito adepti i njihovi uenici. Prouimo li temu malo detaljnije, vidjet emo da sve spomenute vrste mogu, a ponekad to i ine, su djelovati u takvom radu, premda je njhov udio u tome poprilino nejednak pa je uglavnom zastupljen samo jednom vrstom. injenica da toliko pomaganja mora biti uinjeno na astralnoj razini ili s astralne razine omoguuje nam tumaenje. Svakome tko posjeduje ak rnajmanju ideju o tome kako stvarno izgledaju moi koje posjeduju adepti bit e odmah jasno da za njih rad na astralnoj razini predstavlja vei gubitak energije nego to bi za nae lijenike i znanstvenike bio posao poploavanja ulica. Djelokrug adepta poiva u viim podrujima, uglav nom na tri via nivoa mentalne razine odakle moe usmjeriti svoje energije utjecajima ega ili pravoj indivi-

dualnosti ovjeka, a ne samoj personalnosti koja pripa da astralnom ili fizikom svijetu. Snaga koju on iskazuje u tome uzvienom kraljevstvu donosi daleko vee rezul tate, dalekosenije i trajnije od onih koji se mogu postii ovdje na zemaljskoj razini uz troenje ak i do deset puta vee koliine energije. Djelovanje na tim razinama moe izvriti samo on, dok na niim razinama, u odre enoj mjeri, to mogu obavljati i oni iji koraci jo uvijek poivaju na niim stepenicama velikog stubita koje e ih jednoga dana odvesti do mjesta gdje se on sada nalazi. Isto je primjenjivo na Deve ili anele. S obzirom da pripadaju viem kraljevstvu prirode, njihov se rad uglavnom ne dovodi u vezu s ovjeanstvom; meu njihovim redovima nalaze se i oni koji ponekad odgova raju na nae vie enje i molbe, ali to radije ine na mentalnoj nego na fizikoj ili astralnoj razini i ee u razdoblju izmeu naih inkarnacija nego tijekom na ega zemaljskog ivota. Zamijeeni su neki primjeri takve vrste pomoi u podnivoima mentalne razine. U jednomje sluaju aneo poduavao korskoga pjevaa najdivnijoj nebeskoj glaz bi, a u drugom je sluaju davao poduke astronomu koji je nastojao shvatiti oblik i strukturu univerzuma. Ovo su samo prikazi mnogih primjera kako veliko aneosko kraljevstvo pomae evoluciju i odgovara vi im tenjama ovjeka nakon smrti. Postoje metode ko jima se ak i tijekom zemaljskoga ivota moe pribliiti velikima i uzvienom znanju koje se od njih moe na-

uiti. Dodir i komunikacija s njima mogu se prije postii uzdizanjem na njihovu razinu nego njihovim priziva njem ili invokacijom na nau. Aneo vrlo rijetko posreduje pri obinim dogaaji ma iz naeg ivota. On je toliko zaokupljen radom na svojoj vlastitoj razini da je toga vjerojatno jedva svjestan. Premda se ponekad moe dogoditi da postane svjestan ljudske tuge ili potekoe koja pobudi njegovo saaljenje te ga pokrene na davanje pomoi, njegovo dalekosenije vienje nesumnjivo prepoznaje da u sa danjem evolutivnom stanju takvo posredovanje moe u veini sluajeva stvoriti daleko vie tete nego dobra. U prolosti, u mladim danima ljudskoga roda, postojalo je razdoblje kada je bilo daleko vie vanjske pomoi nego to je ima sada. U vrijeme kada su svi Buddhe i Manui, pa ak i vii obini voe i uitelji bili povueni iz redova aneoske evolucije ili iz savrenijeg ovjean stva naprednijeg planeta, pomo koju su pruali morala su prenositi ta uzviena bia. No, svojim je napretkom ovjek postao sposoban djelovati kao pomaga, prvo na fizikoj razini, a potom na viim razinama. Sada smo dosegli stadij na kojemu je ovjeanstvo sposobno brinuti se, to u odreenoj ali ipak maloj mjeri i ini, omoguujui nevidljivim pomagaima daleko korisniji i uzvieniji rad za kojeg su i sami sposobni. Meutim, u sadanjem vremenu u obzir moramo uzeti jo jednu vrlo vanu injenicu. Svojim evolutivnim razvojem svijet kojime vladaju i kojemu pomau svaka od sedam velikih zraka ulazi u razdoblje kada postaje

dominantan utjecaj sedme zrake. Jedna od najvanijih karakteristika te zrake je uspostavljanje suradnje izme u ljudskog i aneoskog kraljevstva prirode. Odnosi izmeu ova dva kraljevstva trebali bi u budunosti pos tati bliskiji i prisniji. Njihovo pribliavanje vjerojatno se moe oitovati u poveanju sluajeva individualne pomoi i posredovanja, jednako kao i u suradnji tijekom velianstvenih ceremonija razliitih vrsta. Ipak, to ne mijenja oitu injenicu da pomo na kakvu ovdje upuujemo mogu doslovce pruiti ljudi na odre enom evolutivnom stupnju, bez pomoi adepta koji su sposobni initi daleko vei, iri i korisniji rad bez pomoi obinih ljudi koji nisu osobito duhovno razvije ni, a time i nesposobni za takvu vrstu rada. Pronalazimo da se rad na astralnoj i niim mentalnim razinama nala zi uglavnom u rukama uenika - ljudi koji su, iako jo uvijek daleko od postignua adeptstva, razvijeni do odreenog stupnja na kojem su sposobni djelovati svjesno na razinama o kojima se govori. Neki od njih poduzeli su daljnje korake u dovrava nju svoje veze izmeu fizike svijesti i one iz viih razina te stoga imaju veliku prednost prisjeajui se u budnom stanju onoga to su uinili u drugim svjetovima. Postoje i drugi, koji ne mogu prenijeti svoju svijest potpuno neprekinutu, ali ipak ne gube vrijeme tijekom onoga to sami smatraju snom, ve ga provode u plemenitom i nesebinom radu za svoje blinje. Prije nego to prikaemo takav rad, moramo raz motriti onaj dio teme koji se esto navodi u vezi s tim

radom; takoer emo navesti poprilino rijetke sluaje ve posredovanja prirodnih duhova i ljudi lienih svojega fizikog tijela. Ponekad ljudi ije je razumijevanje "ideje" jo uvijek nedovreno esto dvoje da li im je doputeno pomoi nekome koga zateknu u potekoama ili tuzi jer se ne ele uplitati u sudbinu koja je tom ovjeku odreena apsolutnom pravdom vjenog zakona karme. Oni kau: "ovjek se nalazi u ovom poloaju zbog toga to ga je zasluio. On odrauje prirodan rezultat nekog loeg djela koje je poinio u prolosti. Kakvo pravo imam uplitati se u djelovanje velikoga kozmikog zakona pokuavajui poboljati njegovo stanje, kako na astral noj tako i na fizikoj razini?" Dobri ljudi koji imaju takve sugestije, a pritom su sami nesvjesni, zaista stvaraju nevjerojatne zakljuke koji obuhvaaju dvije zapanjujue pretpostavke: prvo, da tono znaju kakva je karma drugoga ovjeka i koliko je trajanje njegovih patnji; drugo, da oni, mala, neznatna i siuna bia, mogu pobiti kozmiki zakon i sprijeiti izvoenje karme nekom svojom akcijom. Moemo biti uvjereni da su velika kozmika boanstva u potpunosti sposobna upravljati svojim poslom bez nae pomoi te ne trebamo strahovati da bi bilo koji korak koji podu zimamo njima inio ak i najmanju potekou i nelago du. Ako je ovjekova karma takva da mu se ne moe pomoi, tada e svi nai dobro skrojeni napori u tom smjeru pasti, premda emo, usprkos tome, ve samo

inei ih postii dobru karmu. Kakva je ovjekova kar ma - to nije naa stvar. Naa je dunost uloiti nae najvee snage, a nae je pravo samo u djelovanju. Odlu ka je u nekim drugim i viim rukama. Ne moemo rei na koji e nain druga osoba "poloiti raun". Ona moe troiti svoju lou karmu te se u ovom trenutku nalaziti u toki gdje e joj biti potrebna pomo u obliku davanja osloboenja i uzdizanja iznad problema i potitenosti. Zbog ega mi ne bismo imali privilegij uiniti to dobro djelo? Ako mu moemo pomoi, tada ve sama ta inje nica pokazuje da je zasluio pomo, ali to ne moemo znati dok ne pokuamo. Zakon karme e se u svakom sluaju za to pobrinuti, a mi se zbog toga ne trebamo zabrinjavati. Neki sluajevi govore o posredovanju i pomoi pri rodnih duhova. Veina se tih bia povukla pred ovje kom; ne odgovaraju im buka, vibracije i nemir kojima je ispunjena ovjekova okolina. Osim nekih viih redo va, oni su openito nevani i lakomisleni; vie su nalik razigranoj i sretnoj djeci nego ozbiljnim i odgovornim biima. Ponekad se dogaa da netko od njih postane vezan za ljudsko bie inei mu dobro; ali u sadanjem evolutivnom stadiju na taj se dio prirode ne moe oslo niti kao na suradnike u radu nevidljivih pomagaa. Ponekad pomo pruaju oni koji su netom umrli. Oni jo uvijek prebivaju na astralnoj razini i u bliskom su kontaktu sa zbivanjima na zemlji, to podsjea na ve spomenuti sluaj majke koja je spasila svoju djecu od pada u podrum. Ali isto je tako vidljivo da koliina

takve pomoi mora prirodno biti ograniena. to je oso ba nesebinija i sklonija pomaganju, manje je vjerojat no da e nakon smrti biti pronaena kako se zadrava pri punoj svijesti na niim nivoima astralne razine, s koje je zemlja najdostupnija. U svakom sluaju, ukoliko nije izrazito lo ovjek, ostaje unutar kraljevstva tamo gdje bi samo posredovanje moglo biti relativno kratkotrajno; iz nebeskog svijeta on jo uvijek moe imati dobrostiv utjecaj na one koje je volio na zemlji. Vei dio umrlih koji ele pomoi onima koje su osta vili iza sebe pronalazi da su potpuno nesposobni utjecati na njih, premda utjecaj s jedne razine na bia na drugoj razini zahtijeva takoer veliku senzibilnost i odreena je koliinom znanja i spretnou operatora. Stoga, premda prikazanja neposredno nakon smrti nisu uobi ajena, teko je pronai neki primjer u kojem je umrla osoba zaista uinila neto korisno ili uspjela utjecati na svog prijatelja ili roaka kojeg je posjetila. Postoji nemali broj takvih sluajeva, ali oni su ipak znatno rjei od sluajeva prikazanja duhova. Tako je malo pomoi prueno mrtvima od strane ivih. Stoga najvei teret rada koji treba biti uinjen pada na teret onih ivih bia koja su sposobna svjesno djelovati na astralnoj razini.

Poglavlje V
Realnost nadnaravnog ivota

Onima koji su navikli na uobiajen i materijalistiki tok misli ovoga stoljea teko je u potpunosti vjerovati i shvatiti stanje savrene svijesti odvojene od fizikog tijela. Posjedovanje due je injenica usaena u vjerova nje svakog kranina. Ali ako mu sugerirate mogunost da dua moe biti dovoljno realna stvar i vidljiva u odre enim okolnostima, odvojena od tijela i tijekom ivota i tijekom smrti, anse su deset prema jedan da e vam prezrivo rei da ne vjeruje u duhove te da je takva ideja samo anakronistiko preivljavanje odbaenoga sred njovjekovnog praznovjerja. Stoga, ako elimo razumjeti rad skupina nevidljivih pomagaa i sami uiti o sudjelovanju u njima moramo zbaciti okove suvremene misli o tom subjektu i sprem no pojmiti veliku istinu (sada je to mnogima od nas ve demonstrirana injenica), naime da fiziko tijelo pred stavlja samo nosa ili ogrta stvarnoga ovjeka. Tijelo se nakon smrti naputa trajno, a privremeno svake noi za vrijeme sna. I ponavljam, ovo nije puka teorija ili dosjetljiva pret postavka. Postoje mnogi meu nama koji su sposobni

izvoditi (i izvode svaki dan) taj elementaran magijski in pri punoj svijesti, koji vlastitom voljom prelaze s jedne razine na drugu. Ukoliko se to jasno razumije, postaje oito kako im se grotesknom i apsurdnom mora doimati obina nerazumna tvrdnja da je takva stvar krajnje nemogua. To je kao kada bismo rekli ovjeku da mu je nemogue zaspati ili da njegovo vjerovanje da je zaspao mora biti posljedica halucinacija. ovjek koji nije razvio vezu izmeu astralne i fizike svijesti nesposoban je napustiti svoje grublje tijelo vlas titom voljom ili se sjetiti veeg dijela onoga to se dogo dilo dok je bio izvan njega. injenica je da fiziko tijelo naputa svaki put tijekom sna. Vidovita osoba moe vidjeti kako astralno tijelo pluta u samoj blizini fizikoga tijela, jedva neto manje uspavano od njega, bezoblino i nerazvijeno. injenica je da ne moe biti odvueno ak ni na neposrednu udaljenost od svoga fizikog tijela a da se ne izazove ozbiljna nelagoda koja e probuditi njegovo fiziko tijelo. Razvijajui se, ovjekovo astralno tijelo postaje sve odreenije i svjesnije, a time i sve pri mjerenijim nosaem. U sluaju veine inteligentnih i kulturnih ljudi stupanj svijesti daleko je vei i znaajniji, a ovjek koji je potpuno duhovno razvijen svjestan je svog nosaa kao i svog fizikog tijela. Premda u potpunosti moe biti svjestan na astralnoj razini tijekom sna i sposoban slobodno se kretati gdje god poeli, ne znai da je spreman prikljuiti se skupi nama pomagaa. Veina ljudi u tom je stanju toliko ovisna o svojim vlastitim mislima da nastavlja slijed

misli koji je imala tijekom budnih sati, postajui nezain teresirana za sve to se oko nje dogaa. U veini se sluajeva to pokazuje dobrim, jer postoji mnogo toga na astralnoj razini to moe biti obeshrabrujue i uasavajue svakome tko nema cjelovito znanje o stvarnoj prirodi onoga to bi mogao vidjeti, a time, normalno, i hrabrosti. Ponekad se ovjek postupno uzdie iz tog stanja, budi se u astralnom svijetu u kojemu se nalazi, ali ee ostaje u tom stanju sve dok ga netko tko je ve aktivan ne primi za ruku i probudi. Meutim, takvu odgovor nost nije lako preuzeti. Probuditi ovjeka na astralnoj razini relativno je lako, ali vratiti ga u stanje sna gotovo je nemogue, osim uz pomo najnepoeljnijih mesmeristikih vjebi. Prije nego to lan skupine pomagaa probudi uspavanu osobu, mora se uvjeriti u ovjekovu narav, ija e volja sada biti u njegovim rukama, te u injenicu da su ovjekovo znanje i hrabrost dovoljni da ga uine razboritim i da nee pretrpjeti nikakvu te tu. Buenje izvedeno na takav nain stavit e ovjeka u poloaj u kojem se moe pridruiti skupinama onih koji pomau ovjeanstvu. No, mora biti jasno da to ne podrazumijeva sposobnost prisjeanja svega to se do godilo. Tu sposobnost ovjek mora stei sam. U veini sluajeva ona ne dolazi dugi niz godina, pa ak nije si gurno da e je stei tijekom jednog ivota. Gubitak sje anja ni na koji nain ne zaustavlja rad tijela. Izuzev zadovoljstva koje stvara saznanje o tome to se dogo-

dilo i o onome ime je bio zaokupljen tijekom sna, ne postoji nikakva druga vanost. Vano je samo da rad treba biti uinjen; nije vano sjeati se tko ga je uinio.

Poglavlje VI
Pravodobne intervencije

Rad na astralnoj razini je raznolik, ali je usmjeren pre ma jednom velikom cilju - napretku i pomaganju evolutivnog razvoja. Prigodno je povezan s razvojem niih kraljevstva iju je evoluciju u odreenim okolnostima mogue neznatno ubrzati. Dunost prema niim kra ljevstvima, elementalnom jednako kao i ivotinjskom i biljnom, jasno se moe razabrati uz pomo naih adepata, iako u nekim sluajevima samo kroz vezu ili ko ritenjem pomou ovjeka. Prirodno je da je najvei i najvaniji dio posla pove zan sa ovjeanstvom. Postoji nekoliko slubi za izvoe nje tog posla i one su uglavnom zaokupljene ovjeko vim duhovnim razvojem. Fizike intervencije koje smo ve spomenuli izuzetno su rijetke. One se zbivaju povre meno. Kako je moja elja istaknuti mogunost pruanja mentalne i moralne pomoi naim blinjima, bit e dob ro prikazati dva ili tri sluaja u kojima su prijatelji koje poznajem osobno pruili fiziku pomo onima u ne volji. Tako emo vidjeti kako su ti primjeri iz iskustva pomagaa u skladu s kazivanjima onih koji su primili nadnaravnu pomo.

Za pobune u Matabelelandu jedanje od naih lano va poslan na kratak put milosra koji moe sluiti kao objanjenje za nain na koji se povremeno prua pomo na tim niim razinama. Jedne su noi neki farmer i njegova obitelj mirno spavali ne slutei da se na udalje nosti od samo nekoliko kilometara nalaze divlje neprija teljske horde koje su vrebale u zasjedi i spremale plja ke i ubojstva. Zadatak pomagaa bio je probuditi uspa vanu obitelj na bilo koji nain, unijeti u njih osjeaj uasavajue opasnosti, to pomagau nije izgledalo osobito tekim. Pokuaj utiskivanja ideje o neposrednoj opasnosti u farmerov um nije uspio, a kako je hitnost sluaja zahti jevala jae "sredstvo", na se prijatelj odluio materijali zirati i protresti farmerovu enu ime bi je prisilio da se digne iz kreveta. Uspjevi u svojoj namjeri, na je prijatelj potom nestao, a farmerova ena nikad nije uspjela saznati tko ju je od njenih susjeda tom prigodom probudio i tako sauvao ivote itave obitelji. Bez ove tajnovite intervencije zasigurno bi pola sata kasnije bili izmasakrirani u vlastitim krevetima. Nikada nije uspjela shvatiti kako je taj prijatelj uspio ui u kuu kada su svi prozori i vrata bili u stanju kao i prije nemilog doga aja - dobro zakraunati iznutra. Naglo se probudivi, farmerova je ena upozorenje protumaila kao san. Meutim, ustala je i provjerila da li je sve u redu. Unutar kue nita nije nedostajalo. Otvo rila je kapke na prozorima i ugledala nebo crveno od ne tako udaljenog poara. Probudila je mua i ostatak

obitelji. Zahvaljujui pravodobnom upozorenju, sklonili su se na sigurno mjesto prije dolaska divljih hordi koje su spalile kuu i opustoile polja, ali su bile razoarane izostankom ljudskih rtava koje su oekivali. Moemo zamisliti kakav je bio osjeaj spasitelja kada je poslije u novinama itao o sretnom spasenju itave obitelji.

Poglavlje VII
Pria o anelu

Jedan ne tako davni dogaaj posredovanja na fizikoj razini jest i predivna pria o spaavanju jednoga ivota. Meutim, potrebno je prethodno objasniti neke stvari. Meu naim skupinama pomagaa u Europi nalaze se dvije osobe koje su davno, u drevnome Egiptu, bile bra a te su jo uvijek blisko povezane. U sadanjoj inkar naciji izmeu njih postoji velika dobna razlika: jedan je od njih sredovjeni mukarac dok je drugi jo dijete, ali je njegov ego prilino napredan i obeavaju. Prirod no je da je stariju osobu zapala dunost da uvjebava i vodi mlau u okultnom radu kojemu su oboje tako sra no posveeni. Obojica su bila potpuno svjesna i aktivna na astralnom planu, gdje su provodili veinu vremena ostavljajui svoja grublja tijela i djelovali prema uputa ma njihovog zajednikog "Uitelja" pruajui i ivima i mrtvima pomo koja je bila u djelokrugu njihovih mo gunosti i moi. Navest u priu o dogaaju koji se dovodi u vezu s pismom napisanim od strane starijeg pomagaa ne posredno nakon dogaaja. Ondje prikazan opis mnogo

je ivlji i slikovitiji nego to bi to mogao biti da ga je ispriala neka trea osoba. "Ili smo nekim poslom kada je Cyril iznenada uzvik nuo: 'to je to?' Potom smo zauli uasavaju krik bola i straha. U trenu smo se nali na tom mjestu i vidjeli da je djeak od jedanaest ili dvanaest godina pao sa stijene i da je ozbiljno povrijeen. Slomio je ruku i nogu, ali najgore je bilo to je krvario iz posjekotine na bedru. Cyril je uzviknuo. 'Pomozimo mu, umrijet e!' U tekim i kritinim sluajevima poput ovoga mora se brzo razmiljati. Trebalo je uiniti dvije stvari: zausta viti krvarenje i pobrinuti se za tjelesnu pomo. Morao sam materijalizirati Cyrila ili sebe jer smo fizikim ru kama eljeli staviti zavoj, a osim toga inilo nam se da je bolje da jadno dijete vidi kako je netko uz njega. Mislio sam da bi se bolje osjeao uz Cyrila nego uz mene te da bih se ja vjerojatno bolje pobrinuo za pomo, pa je podjela posla bila uinjena. Plan je u osnovama dobro funkcionirao. Odmah sam materijalizirao Cyrila (tada jo nije znao sam to uiniti) i rekao mu da uzme djeakovu maramu, da je omota oko njegovog bedra te da kroz nju provue tap. 'Nee li ga to boljeti?' upitao je Cyril, ali uinio je kako sam mu rekao i krvje prestala istjecati. Ozlijeeni djeak bio je u polusvjesnom stanju. Jedva je govorio. Pogledao je malu svjetleu formu koja se nadvila nad njim i upitao: 'Da li si ti aneo?' Cyril se draesno nasmijao i odgovorio: 'Ne, ja sam samo djeak, ali doao sam ti pomoi.' Potom sam ga

ostavio da utjei djeaka dok sam ja pourio po djeakovu majku koja je ivjela kilometar dalje. Ne biste mi vjerovali kada bih vam rekao kakvih sam sve problema imao pri utiskivanju u nju osjeaja da neto nije u redu s njezinim sinom. Konano je spus tila tavu koju je istila i glasno rekla: 'Ne znam to me to zadesilo, ali moram poi potraiti svog djeaka.' im je krenula, mogao sam je voditi bez velikih potekoa, ali u isto sam vrijeme snagom volje zadrao Cyrila sve dok iznenada pred oima djeaka njegov aneoski lik nije iezao. Vidite, kada materijalizirate formu, mijenjate mate riju iz njezinog prirodnog stanja u neko drugo, privre meno se suprotstavljajui kozmikoj volji. Odvratite li svoj um samo na djeli sekunde, ona se brzinom munje vraa u svoje primarno stanje. Zbog toga nisam mogao cjelokupnu panju posvetiti toj eni. im se pribliila stijeni uinio sam da Cyril nestane. Ipak, uspjela ga je vidjeti pa sada itavo selo ima najbolje potvrenu priu o aneoskoj intervenciji. Nezgoda se dogodila u ranim jutarnjim satima. Iste sam veeri pogledao obitelj (s astrala) elei vidjeti kako se dogaaji dalje razvijaju. Djeakove noge i ruke bile su namjetene i uvrene, a velika posjekotina sanira na. Leao je u krevetu izgledajui blijedo i umorno, ali bilo je oito da e se s vremenom oporaviti. Kod majke je boravilo nekoliko susjeda i ona im je prepriala dogo dovtinu. Pria je bila neobina za onoga tko je znao stvarne injenice.

S mnogo rijei tumaila je kako ne moe tono rei to je to bilo, ali neto se nadvilo nad nju inei da osjeti da se neto dogaa s njenim djeakom. Morala je izai i potraiti ga. Isprva joj se to inilo besmislenim; poku avala je odbaciti taj osjeaj, ali nije pomoglo. Morala je krenuti. Rekla je kako nije znala to ju je nagnalo da krene prema stijeni, ali upravo tako se dogodilo. Obiavi stijenu, vidjela je djeaka kako lei na kamenu, a do njega je klealo "najdivnije dijete" koje je ikada vidjela, odjeveno u bijelo i svjetlee, ruiastih obraza i lijepih smeih oiju; smijao joj se uzvienog izraza lica. Potom je, u trenu, nestao. Bila je zbunjena i nije znala to bi mislila. Pala je na koljena i zahvalila Bogu to joj je posalo anela koji je pomogao njenom sirotom djeaku. Zatim je ispriala kako ga je podigla i odnijela kui. Putem mu je htjela skinuti maramu u koju je bila omo tana djeakova noga, ali on joj to nije dopustio rekavi da je ne smije dirati. Kada je to kasnije spomenula dokto ru, protumaio joj je da bi skidanje marame s djeakove noge prouzroilo njegovu smrt. Potom je ponovila djeakov dio prie, kako je trenutak nakon pada do njega doao taj predivan mali aneo (znao je da je to aneo jer u vidokrugu od jednog kilometra nije bilo nikoga koga bi zamijetio s vrha stijene; jedino nije mogao razu mjeti zbog ega nema krila i zbog ega je izgledao kao obian djeak) koji ga je podigao sa stijene, povio njego vu nogu i rekao mu da se ne treba bojati jer netko e ve dovesti njegovu majku, kako ga je poljubio i poku ao uiniti da se osjea sigurnim i kako su ga njegove

male tople ruke vrsto drale. Sve vrijeme priao mu je neobine i predivne prie kojih se nije mogao jasno sjetiti, ali znao je da su bile dobre jer je gotovo zaboravio na povredu sve dok nije ugledao majku; uvjerio ga je da e ponovno biti dobro; smijao se i vrsto drao nje gove ruke, a potom je nestao. Od tog je trenutka u selu nastupio religiozni prepo rod. Njihov sveenik im je rekao da takav nagovjetaj posredovanja boanske 'providnosti' mora biti shvaen kao znak ukora ismijavateljima i dokaz istinitosti Sve tog pisma i kranske religije; nitko u takvoj zauuju oj tvrdnji nije uoio tatinu. itav dogaaj djelovao je na djeaka pozitivno, jed nako moralno kao i tjelesno. Prije dogaaja po svemu je bio poprilino nepaljivo i nestano dijete, ali poslije je osjeao da njegov aneo moe biti uz njega bilo kada, pa stoga nee uiniti ili rei nita grubo, vulgarno ili agresivno to bi on mogao vidjeti ili uti. Njegova velika elja bila je da jednoga dana ponov no vidi svog anela. Znao je da e ga ponovno vidjeti i da e njegovo predivno lice biti prvo koje e pozdraviti na drugoj strani." Zaista predivna i emotivna pria. Moralni saetak dogaaja za selo i sveenika je vjerojatno a non sequitar; ipak, svjedoanstvo o postojanju neega iza ove materijalne razine zasigurno nam moe donijeti vie koristi nego tete. Majin zakljuak o onome to je vi djela bio je savreno korektan, premda bi je posjedova-

nje vee koliine znanja navelo da ga izrazi malo dru gaije. Zanimljiva injenica koju je istraivanjem otkrio au tor pisma baca zanimljivo svjetlo na razloge koji lee u pozadini spomenutog dogaaja. Otkriveno je da se dva djeaka poznaju otprije. Nekoliko tisua godina prije djeak koji je pao sa stijene bio je sluga drugome. Jed nom je spasio ivot svom gospodaru izlaui pritom svoj, a zauzvrat je bio osloboen. I sada, nakon toliko vremena, gospodar ne samo da je vratio dug ve je ta koer dao svom bivem sluzi visok ideal i povod za moralno ivljenje koje e vjerojatno promijeniti itav tok njegove budue evolucije. Istina je da nijedno dobro dijelo ne ostaje nenagraeno od strane karme, ali se njeno djelovanje doima vrlo usporenim.

Poglavlje VIII
Pria o vatri

Drugi rad to ga je uinio isti djeak, Cyril, odlino se nadovezuje na neke od pria koje sam iznio na prethod nim stranicama ove knjige. On i njegov stariji prijatelj obavljali su jedne noi uobiajen posao kada su primi jetili odsjaj velike vatre. Ne oklijevajui, krenuli su "do lje" elei vidjeti mogu li biti od kakve koristi. Ogroman hotel koji se nalazio tik do velikog jezera bio je u vatri i dimu. Zgrada i trgovine na katovima i nile su tri strane oko vrta prepunog stabala i cvijea, a na unutarnjoj strani nalazilo se jezero. Do njega su dopi rala dva krila zgrade. Veliki prozori gotovo su se nadvijali na povrinom ostavljajui na svakoj strani samo uzak prolaz. Proelje i krila izgraeni su unutar tunela u kojem su se nalazile uzdignute reetke. Kada je vatra izbila, irila se gotovo nevjerojatnom brzinom. I prije nego to su je nai prijatelji primijetili tijekom svojega astralnog putovanja, jednu etau ve je zahvatio pla men. Sreom, uglavnom su svi bili spaeni, ali su mnogi od njih zadobili ozbiljne opekotine i druge povrede. Unutra je ostao jedan maleni djeak, zaboravljen u jednoj od gornjih soba lijevoga krila. Njegovi su roditelji

bili na plesu. O poaru nita nisu znali. Da se netko i sjetio njihovog sina, bilo bi kasno. Vatra se toliko proi rila katom da se gotovo nita vie nije moglo uiniti. Njegova je soba gledala na vrt, pa je stoga bio odsjeen od bilo kakve pomoi. Djeak jo nije bio svjestan opas nosti. Gust, zaguljiv dim postupno je ispunjavao sobu i njegov je san postajao sve dublji i dublji. U takvom ga je stanju zatekao Cyril, kojega su oso bito privlaila djeca u opasnosti. Njegovi prvi napori bili su usmjereni na pokuaj podsjeanja nekih ljudi na djeaka. Bilo je uzalud. Zaista je bilo malo mogu nosti da mu netko pomogne, pa je uskoro ustanovio daje to gubitak vremena. Stariji pomaga je tada mate rijalizirao Cyrila u sobu te ga uputio da probudi napola omamljeno dijete. Nakon velikih potekoa Cyril je uspio u naumu, ali djeak je sve vrijeme bio polubudan pa ga je trebao gurati, vui, bodriti i pomagati mu pri svakom koraku. Najprije su iz sobe ispuzali u sredinji hodnik koji je vodio kroz krilo zgrade. Vidjevi da vatra i dim poi nju prodirati kroz pod, daljnje napredovanje postalo je nemogue. Cyril je odveo djeaka natrag u sobu. Kroz prozor su izali na kamenu izboinu, oko etrdeset cen timetara iroku, koja se pruala uza zid neposredno ispod prozora. Cyril je oprezno napredovao drei svog malog prijatelja skroz uz zid. Pri kraju kamenog bloka, gdje se vatra doimala slabijom, uli su kroz otvoren prozor i ponovno dosegli prolaz nadajui se da e na kraju hodnika pronai jo uvijek prohodne stube. Kako

su one bile zahvaene dimom i vatrom, morali su se hodnikom povui natrag. Cyril je nastojao da djeak dri sputenu glavu. Doprli su do reetke otvora dizala to je vodio dolje u sredite bloka. Dizalo je bilo u prizemlju pa su se sputali niz unu tarnju stranu reetke i doli na vanjsku stranu gornjega kata. Da Cyril nije otkrio otvor na reetkama, ostali bi tamo zaglavljeni. Tako su konano dosegli prolaz. Ma leni je djeak bio napola zaguen od dima; prokrili su put do sobe na suprotnoj strani. Konano su se nali na vrhu terase koja je vodila u prizemlje. Bilo je prilino lako odatle se spustiti u vrt, ali ak i tamo vruina je postala neizdriva, a prijetila je opasnost od uruavanja zidova. S obzirom da je vatra zahvatila uske prolaze, potraili su utoite u malom amcu koji se nalazio uza stube to su iz vrta vodile u jezero. Cyril je namjeravao veslajui zaobii krilo u plame nu i iskrcati djeaka na sigurnom mjestu, ali otisnuvi se, podalje od obale nabasali su na jezerski brod. Ubrzo su ih ugledali, jer je itav krajolik bio pod odsjajem svjetla goruega hotela. Brod je pristao uz amac elei ih prihvatiti, ali umjesto dva djeaka koje su vidjeli za tekli su samo jednog; stariji je pomaga dopustio Cyrilu da se vrati u svoje astralno oblije rasprujui guu materiju od koje je bilo sainjeno njegovo materijalno tijelo te je zbog toga on postao nevidljiv. Nakon to su bezuspjeno traili drugog djeaka, zakljuili su da je pao s amca i utopio se u trenutku kada je brod pristajao uz amac. Spaeni je djeak pao

u nesvijest pa od njega nisu dobili nikakvu informaciju. Kada se osvijestio rekao je samo da je vidio drugog djeaka trenutak prije nego to su pristali i da se ne sjea vie niega. Brod je otplovio uz jezero na mjesto udaljeno dva dana plovidbe. Trebalo je vie od tjedan dana da se spaeni djeak vrati svojim roditeljima koji su mislili da je nastradao u poaru. Napori kojima se u njihov um nastojala utisnuti ideja da je njihov sin iv i zdrav bili su neuspjeni pa nije teko zamisliti kakva je bila njihova srea pri ponovnom susretu sa sinom. Djeak je jo uvijek dobro. Nikada nije prestao razmiljati o svojoj avanturi. Mnogo je puta zaalio to je njegov dobri spasitelj nestao u tako misterioznim okolnostima u trenutku kada je opasnost konano pro la. ak je rekao da njegov prijatelj nije nestao, da je on moda princ iz bajke. Naravno, njegova je izjava samo izazvala dobrohotan smijeak superiornosti odraslih. Karmika veza izmeu njega i njegovog spa sitelja jo nije ustanovljena, ali bez sumnje mora po stojati.

Poglavlje IX
Materijalizacija i vraanje

Susreui se s ovakvim priama izuavatelje esto zani ma da li su u tim opasnim situacijama nevidljivi poma gai sigurni; da li je npr. materijalizirani djeak spaa vajui drugoga od vatre i sebe izlagao opasnosti; da li je njegovo fiziko tijelo na bilo koji nain moglo biti povrijeeno vatrom ili padom s kamene izboine kojom je koraao tako nesigurno. Ustvari, iako znamo da je esto povezanost izmeu materijalizirajue forme i fi zikog tijela dovoljno bliska za ponovno vraanje, nije li se ona mogla pojaviti i u ovom sluaju? Ponovno vraanje je izuzetno tajanstvena i teko razumljiva pojava. Jo uvijek nismo u mogunosti u cijelosti protumaiti taj zanimljiv fenomen. I zaista, da bi se materija savreno razumjela potrebno je razumjeti zakone vibracija na jednoj ili vie razina. Prouavanjem smo ipak upoznali neka od stanja koja doputaju takvo djelovanje. Smatram da imam pravo rei da je to ovdje bilo potpuno nemogue. Da bismo vidjeli zato je to tako moramo se sjetiti da postoje tri odreene vrste materijalizacije kojih je svjestan svatko tko ima do voljno duhovnog iskustva. Ne namjeravam ovdje tuma-

iti kako se materijalizacije izvode, ve jedino elim utvrditi neospornu injenicu o njihovom postojanju. 1. Postoji materijalizacija koja je opipljiva, ali ipak nije vidljiva uobiajenim tjelesnim pogledom. Takve su naravi nevidljive ruke koje tako esto hvataju neiju ruku ili udaraju neije lice za vrijeme seanse; ponekad nose zrakom razne predmete, kuckaju o stol i sline predmete, iako se ova dva fenomena lako mogu stvoriti i bez materijaliziranih ruku. 2. Postoji matenjalizacija koja je vidljiva, ali nije dodirljiva - forma duha kroz koju ruke prolaze kao kroz zrak. U nekim je sluajevima oblije maglovito i nejasno, a u drugim sluajevima oblije je potpuno nor malno pa se stvara dojam da je pojava prava i izgraena od vrste tvari sve dok je netko ne pokua uhvatiti. 3. Postoji savrena matenjalizacija koja je vidljiva i opipljiva; ona ne samo da izgledom odgovara umrlom prijatelju, ve se oblije takoer moe rukovati tako dobro poznatim stiskom ruke. Za treu vrstu materijalizacije postoji dovoljno do kaza da se ona odvija u odreenim okolnostima, ali se to sa sigurnou ne moe primijeniti na prvu i drugu vrstu. U sluaju "djeaka pomagaa" vjerojatno je da matenjalizacija nije tree vrste. Uvijek se s najveom panjom nastoji ne potroiti vie energije nego to je

potrebno za stvaranje eljenog rezultata. Oito je da se manje energije koristi u stvaranju vie djelominih formi koje smo nazvali prvom i drugom vrstom. Vjero jatno je samo ruka kojom je pomaga drao povrijee nog djeaka bila materijalizirana i stoga opipljiva; osta tak njegovog tijela koji se doimao savreno prirodnim bio je u daleko manjoj mjeri opipljiv. No, potrebno je razmotriti i druge toke. Kada se dogodi prava materijalizacija, bez obzira da li je subjekt iv i zdrav, potrebno je skupiti fiziku materiju odreene vrste. Na spiritistikim seansama materija se zamjeuje na eterikom dvojniku medija, a ponekad ak i na nje govom fizikom tijelu, premda su zabiljeeni sluajevi kada je njegova tjelesna teina smanjena ba za vrijeme oitovanja te pojave. Ovom se metodom na najjednos tavniji nain stvara materijalizacija jer je medij unutar granice dohvata bia koja su prema njemu usmjerena. Posljedica je uspostavljanje bliske veze izmeu medija i materijalizirajueg tijela, pa se tako fenomen (iako ga nedovoljno razumijemo) kojeg nazivamo "privreme nim vraanjem" oituje vrlo jasno. Ako npr. ruku mate rijaliziranog tijela obojimo kredom, ona e kasnije biti naena na rukama medija iako je on sve vrijeme bio paljivo zakljuan u kabinetu pod okolnostima koje u potpunosti odbacuju bilo kakvu sumnju i prijevaru. Ako bi se materijaliziranoj formi nanijela bilo kakva povre da, ona bi se reproducirala na odgovarajuem dijelu ti jela medija. Ponekad se moe primijetiti kako materija

od koje je izgraeno to duhovno oblije ulazi u tijelo medija. U sluaju koji smo opisali sve je uglavnom znatno drugaije. Cyril je tisuama milja bio udaljen od svog uspavanog fizikog tijela. Njegovom prijatelju stoga nije bilo mogue iz njega povui eteriku materiju. Pra vila po kojima svi uenici velikih "Uitelja mudrosti" izvravaju svoj zadatak pomaganja zacijelo bi ga sprije ila, ak i uslijed najplemenitijih ciljeva, od injenja takvog napora i iskuenja po bilo ije tijelo. Takoer je takav napor nepotreban, jer pomagai uglavnom koris te manje opasnu metodu materijalizacije - kondenza ciju iz okolnog etera ili ak iz fizikog zraka u onoj ko liini koja je potrebna. Takva je vjetina nedvojbeno iznad sposobnosti koju prosjeno bie oituje tijekom seanse, ali ne predstavlja potekoe izuavatelju okult ne kemije. Razliitost postignutog rezultata je velika. U sluaju medija postoji materijalizirana forma u bliskoj poveza nosti s fizikim tijelom. Stvorena je mentalnim napo rom iz materije strane tijelu i nesposobna je na njega djelovati privremenim vraanjem, jednako kao to mra morni kip ne moe djelovati na ovjeka. Zbog toga prolazak kroz vatru ili pad s visokog ka menog stuba ne bi imao nikakvog uinka na djeaka pomagaa. Jednom drugom prigodom materijalizirani lan skupine bez ikakvih nepogodnosti po fiziko tijelo spustio se u potonuli brod.

U oba spomenuta primjera moglo se primijetiti da djeak Cyril nije mogao materijalizirati sebe i da je taj postupak za njega morao izvesti njegov stariji prijatelj. Jo jedno od njegovih iskustava vrijedno je usporedbe jer nam govori o sluaju kada je zbog velikog stupnja saaljenja i odlune volje bio sposoban prikazati sebe; sluaj je na neki nain slian onome u kojem je ljubav majke omoguila prikazanje i spaavanje ivota svoje djece. Premda se doima neprotumaivo, ne postoji sumnja u postojanje zadivljujue snage volje nad materijom na svim razinama. Ukoliko je snaga dovoljno velika, praktiki se moe stvoriti bilo kakav rezultat njenim izravnim usmjerenjem a da se pritom ne posjeduje zna nje ili ak i pomisao o toj volji i kako se to izvodi. Imamo mnogo dokaza da ta snaga vrijedi u sluaju materijalizacije, iako je uobiajeno da se ta vjetina mora nauiti kao i svaka druga. Prosjean se ovjek ne moe mate rijalizirati na astralnoj razini a da to prethodno nije na uio, jednako kao to na ovoj razini ovjek prvo mora nauiti svirati instrument, a tek onda moe uistinu svi rati. Ipak, postoje izuzeci, a sljedea nam pria govori upravo o jednom takvom izuzetku.

Poglavlje X
Dva brata

Pria je zabiljeena s poprilino dramatskim obiljeji ma i prikazana bogatstvom detalja koje ovdje neu iznositi u cijelosti. Iznijet u sluaj ukratko, vlastitim rijeima, nastojei ga to jasnije predoiti. Imena koja u koristiti, zbog odreenih razloga ne odgovaraju pra vim imenima naih likova. Nae dramatis personae su dva brata. Jedan je Lan celot, etrnaestogodinji djeak, a drugi Walter, dvanaestogodinjak, djeca provincijskog gospodina. Bili su dobroga zdravlja, poput tisua ostale djece, bez nekih posebnih psihikih osobina, ali njihovim je krvnim ila ma tekla uglavnom keltska kr/. Njihova najznakovitija osobina bio je intenzitet meusobne privrenosti. Bili su gotovo nerazdvojni. Nigdje nisu ili jedan bez drugo ga, a mlai je djeak idealizirao starijeg, kao to to po nekad braa ine. Jednoga nesretnog dana Lancelota je zbacio poni i djeak je umro. Walterov je svijet postao prazan. Djeakova je alost bila toliko stvarna i teka da vie nije mogao ni jesti ni spavati. Majka i dadilja nisu se mogle snai i nisu znale to uiniti. Doimao se gluhim na sve

to se oko njega dogaa. Kada su mu rekli da je tuga grijeh i da je njegov brat na nebu odgovorio je da u to ne moe biti siguran pa ak da je to i istina, jer zna da Lancelot na nebu ne moe biti sretan bez njega, jednako kao to on ne moe biti sretan ovdje, na zemlji, bez Lancelota. Moe zvuati gotovo nevjerojatno, ali mali je djeak umirao od tuge. Ono to je itav sluaj inilo jo drama tinijim bilaje injenica, njemu nepoznata, da je njegov brat sve vrijeme bio uz njega, potpuno svjestan njego vog jada i izmuen od neuspjenih pokuaja uspostav ljanja kontakta. Tree veeri nakon nesree stanje je jo uvijek bilo loe. Zbog ega su Cyrilovu panju privukla dva brata, ni sam nije znao. "Prolazio sam onuda", rekao je, ali zasigurno ga je volja "Gospodara samilosti" odvela na to mjesto. Jadni Walter leao je oajan i iscrpljen. Da ga je samo na trenutak mogao vidjeti, tada bi znao, ta da bi bio potpuno siguran. "Kada bih mogao uti njegov glas koji bi mi rekao da je dobro, ne bih se vie brinuo." Cyril je znao da Walterovu elju nije tako jednostavno ispuniti i da ona ne zahtijeva samo obinu potporu. Kada je nerado i alei poeo to govoriti, iznenada je osjetio "prisutnost" koju svi pomagai dobro poznaju. Iako nije bila izgovorena nijedna rije, u njegovom je umu roena misao da umjesto onoga to je htio rei mora obeati Walteru ispunjenje elje. "Priekaj", rekao je. "Kada se vratim, ponovno e vidjeti Lancelota". A tada je nestao.

Samo jedan dodir Uitelja pokazao mu je to da uini i kako da to uini. Pourio je do svojeg starog pri jatelja koji mu je ve toliko puta pomogao. Stariji poma ga jo se nije odmorio, ali zauvi Cyrilove uurbane pozive nije gubio vrijeme i za nekoliko minuta oboje su se nalazili uz Walterov krevet. Jadno je dijete ve poelo vjerovati da je susret s Cyrilom bio samo lijep san. Predivno je bilo vidjeti njegovo oduevljenje i olak anje kada je ponovno ugledao Cyrila. Jo je ljepe bilo vidjeti prizor koji je potom uslijedio, kada je u skladu s Uiteljevom rijeju stariji pomaga materijalizirao ne strpljivog Lancelota. iv i mrtav ponovno su stajali je dan uz drugoga, drei se za ruke. Za oba je brata tuga preinaena u neopisivu radost. Uvijek iznova ponavljali su da nikada vie nee osjeati tugu, jer sada znaju da smrt nema mo da ih razdvoji. Njihova srea nije bila pomuena ni kada im je Cyril paljivo protumaio, na prijedlog starijeg pomagaa, da ovaj neobian fiziki sastanak nee biti ponovljen, ali da e Lancelot sve vrije me biti uz Waltera, koji ga pritom nee moi vidjeti. Svake e noi Walter iskliznuti iz svog tijela i ponovno postati svjestan svojeg brata. Zauvi to, jadni i iscrpljeni Walter odmah je zaspao i provjerio istinitost reenog. Bio je zadivljen saznanjem da dosad nepoznatom brzinom on i njegov brat mogu zajedno letjeti na svoja omiljena mjesta. Cyril ga je pro miljeno upozorio da e probudivi se narednog dana vjerojatno zaboraviti vei dio svojeg slobodnog ivlje nja, ali da uz mnogo sree ipak nee zaboraviti na nain

koji je karakteristian za veinu nas. Vjerojatno je ok zbog velike sree probudio latentne psihike sposob nosti koje se pripisuju keltskoj krvi. Nije zaboravio ni jednu pojedinost o onome to se dogodilo i sljedeeg je jutra ispriao neobinu priu. Roditelji su mislili da mu se um pomutio od tuge. Iako je on sada bio jedini nasljednik, paljivo su ga i dugo promatrali traei daljnje simptome poremeenosti koje sreom nisu pronali. Smatrali su da je itava stvar njegova fiks-ideja, ali su takoer bili svjesni da je ta "opsjena" spasila njegov ivot. Jedino je starija asna sestra, katolkinja, vjerovala u istinitost njegovih rijei. Smatrala je da se Isus, koji je i sam neko bio dijete, saalio nad Walterom vidjevi kako umire od tuge pa mu je poslao svog anela da mu iz svijeta mrtvih dovede brata kao nagradu za ljubav koja je bila jaa od smrti. Ponekad popularna vjerovanja lake pronalaze put do istine nego to to ini obrazovani skepticizam. Pria ovdje ne zavrava, jer dobar rad, zapoet te noi, jo uvijek traje i napreduje, a nitko ne moe rei koliko e se iriti utjecaj tog ina. Walterova astralna budnost koja je na taj nain u potpunosti razvijena osta je i nadalje aktivna. Svakog jutra dovodi u tjelesni mo zak sjeanja o nonim avanturama s njegovim bratom. Svake noi zajedno susreu dragog prijatelja Cyrila od kojeg su mnogo nauili o predivnom novom svijetu koji se pred njima otvorio, kao i o svjetovima koji postoje na jo viim razinama. Pod Cyrilovim vodstvom takoer su postali odani i iskreni lanovi grupe pomaga-

a. U nadolazeim e godinama - sve dok se Lancelotovo astralno tijelo ne dezintegrira - imati razloga biti zahvalni toj trojci koja nastoji da na njih prijee neto od radosti koju su i sami primili. Novi obraenici nisu bili od koristi samo mrtvima. Traili su i pronalazili drugu ivu djecu koja su iskaziva la svijest na astralnoj razini tijekom sna. Jedan kojeg su doveli Cyrilu ve se pokazao kao vrijedno pojaanje djejoj grupi, jednako kao i simpatian mali prijatelj ovdje dolje, na fizikoj razini. Onima kojima su ove ideje nove ponekad je teko shvatiti kako djeca mogu biti od koristi u astralnom svijetu. Rei e da astralno tijelo djeteta mora biti neraz vijeno, a ego time ogranien "djetinjstvom" na astralnoj razini jednako kao i na fizikoj. Na koji nain bi takav ego mogao biti koristan ili sposoban pomagati duhov nu, mentalnu i moralnu evoluciju ovjeanstva, za to smo rekli da ini glavnu preokupaciju pomagaa? Kada je prvo takvo pitanje postavljeno, ubrzo nakon objavljivanja jedne od pria u naem asopisu, poslao sam ga Cyrilu elei vidjeti to e odgovoriti. I njegov je odgovor bio: "Istina je, kao to pitanje kae, da sam samo djeak, da jo uvijek znam jako malo i da u jednoga dana, s vie znanja, biti korisniji. Ali sposoban sam initi malo ak i sada jer postoji toliko mnogo ljudi koji nita nisu nauili o prirodnoj filozofiji premda o svemu ostalom znaju daleko vie od mene. Kada elite doi do odreenog mjesta, maleni djeak koji poznaje

put moe za vas uiniti mnogo vie od stotina mudrih ljudi koji put ne poznaju." Moe se nadodati da buenje djeteta na astralnoj razini pospjeuje brz razvoj astralnog tijela. Uskoro je u poloaju neznatne inferiornosti s obzirom na probu enog odraslog ovjeka. No, u velikoj je prednosti glede "korisnosti" spram najmudrijeg, ali jo uvijek neprobuenog ovjeka. Sve dok ego koji se izraava kroz tijelo djeaka ne postigne odreene kvalifikacije odlune na mjere pune ljubavi koje je jasno oitovao u svojim pri janjim ivotima, nijedan okultist nee preuzeti ozbiljnu odgovornost njegovog buenja na astralnoj razini. Ka da karma omogui buenje, djeca se obino pokazuju kao najuspjeniji pomagai. Obino se itavom duom posveuju radu. I tako je jo jednom ispunjeno staro proroanstvo: "...mala djeca e ih voditi". itajui ovu posljednju priu o dva brata, itatelj bi mogao postaviti pitanje: "Premda je Cyril bio sposoban materijalizirati se pomou iste energije ljubavi i saa ljenja te snagom volje, nije li udno da Lancelot, koji je toliko dugo nastojao uspostaviti kontakt, nije uspio ui niti istu stvar?" Nije teko uoiti zato je Lancelot bio nesposoban komunicirati sa svojim bratom, jer ta je nesposobnost normalno stanje razvoja dogaaja. udno je to to je Cyril bio sposoban materijalizirati sebe. Cyril je tono znao to eli uiniti. Znao je da je materijalizacija mogu a. Imao je openitu ideju kako to uiniti, dok Lancelot tada o tome jo nita nije znao.

Poglavlje XI
Spreavanje samoubojstva

Jedne veeri pisao sam u svojoj sobi u Adyaru malo due nego obino kada me jedan od naih mladih po magaa dozvao (prema dogovoru) u svom astralnom tijelu elei me pratiti tijekom mog nonog putovanja. Zamolio sam ga da prieka nekoliko minuta dok ne zavrim posao kojim sam bio zaokupljen. Stoga je kru io okolicom, a potom iznad Bengalskog zaljeva. Vi djevi brod, oborio se na njega (iz iste znatielje). Nje govu je panju odmah privukla uasavajua zelena aura velike potitenosti koja se projicirala kroz zatvorena vrata kabine. Vidjevi pogibeljan znak, nastavio je dalje istraivati. Uavi u kabinu, vidio je na krevetu ovjeka s revolverom u ruci kojeg je podigao do ela, a potom spustio. Mladi je pomaga osjetio da neto treba brzo uiniti, a kako je u ovom poslu bio nov, nije znao to je najbolje rjeenje. I tako je ponovno bio u mojoj sobi. Uzbueno mi je rekao: "Doi, odmah. Tamo je ovjek koji se namjerava ubiti." Prestao sam pisati, bacio tijelo na leaj i pridruio mu se. im sam dobio uvid u situaciju, odluio sam otezati jer sam se morao vratiti i zavriti posao. U um

potencijalnog ubojice snano sam utisnuo misao da nije vrijeme za bilo kakav brzoplet in, da treba prieka ti do ponoi kada niim nee biti uznemiravan. Da sam na njegov mozak pokuao utisnuti misao o bezbonosti samoubojstva, poeo bi umovati i rasprav ljati, a ja za to nisam imao vremena. Odmah je prihvatio ideju o odlaganju. Ostavio sam svog malog pomonika rekavi mu da me odmah obavijesti ako ovjek ponovno otvori ladicu gdje sam ga naveo da odloi revolver. Po tom sam se vratio u svoje tijelo i dovrio rad. Pono se pribliavala. Pourio sam natrag pomoi mladom pomagau. Zatekao sam ga prilino zbunje nog, iako me izvijestio da se nita nije dogodilo. Poten cijalni samoubojica jo je uvijek bio u stanju potitenosti. Oklijevao je glede konanog rjeenja. Nastavio sam istraivati njegov um i otkrio da je jedan od brod skih asnika te da je neposredan uzrok depresije bila krivnja zbog neke pronevjere u svezi s brodskim rau nom koja e ubrzo biti otkrivena. Bio je nesposoban suoiti se s posljedicama. Uinio je to zbog mlade dame kojoj je kupio skupe poklone, za to mu je bio potreban novac. Kako je iznos bio povelik, svojim primanjima nije ga mogao nadomjestiti. Doimao se kao dobroduan mladi ovjek s potpuno istim zapisom iza sebe (osim zaluenosti djevojkom, ime je poinio ozbiljnu pogreku), kao osjeajan i as tan ovjek. Nastojei pronai neku misao koja bi ga odvratila od tog prijekornog ina, urno sam pregledao njegovu

povijest i otkrio da bi najmonija misao u tu svrhu bila pomisao na staru majku kojoj je bio osobito drag. Bilo je lako utisnuti snano sjeanje na njezin lik, a tada ga izvui i pokazati kako bi taj in unitio ostatak njenog ivota, bacajui ga u neizrecivu tugu ne samo zbog nje govog gubitka na fizikoj razini ve i zbog njene brige za sudbinu njegove due poslije ivota. Takoer je bilo potrebno ispitati mogunost izlaska iz situacije u koju je tako glupo uletio. Zbog toga sam ispitao kapetana broda i otkrio da je razuman ovjek toplog srca. inilo mi se da je mogue od njega traiti razumijevanje. Tu ideju stavio sam u um mladoga ovjeka. Da bi izbjegao veliku tugu koju bi samoubojstvom nanio srcu svoje majke, morao se suoiti s gotovo nemoguim izbo rom - odlazak kapetanu, izlaganje itavog sluaja pri emu e zamoliti kapetana za odlaganje konane odlu ke sve dok ne uspije dokazati da je vrijedan takve milos ti. I tako je u mrklo doba noi mladi ovjek krenuo ka petanu. Kako su mornari uvijek budni, nije bilo teko srediti buenje kapetana i njegovo pojavljivanje navra tima kabine u pravom trenutku. Cijela je situacija raz janjena u manje od pola sata. S mnogo oinskih i do bronamjernih savjeta od strane kapetana, sve se uspjelo srediti. itav iznos nadomjestio je kapetan, a mladi as nik vraat e novac u ratama. Jedan mlad i obeavaju ivot bio je spaen.

Poglavlje XII
Izgubljeni djeak

U elji da pokaem raznovrsnost astralnog rada koji se prostire pred nama, spomenut u jo jedan sluaj kojim je isti mladi neofit bio zaokupljen. Svaki astralni "radnik" uvijek ima na brizi odreen broj redovitih sluajeva koje obilazi nou, jednako kao to lijenik tijekom svog dnevnog obilaska posjeuje svoje pacijente. Neofite, koji su mi dodijeljeni na uenje, uvijek vodim u obilazak, kao to i iskusan doktor esto sa sobom povede svog mlaeg kolegu kako bi i ovaj stekao iskustvo. Meutim, postoji i drugo odreeno ue nje. Poetnik mora proi iskuenja zemlje, vode, zraka i vatre. Ustrajnim vjebanjem mora nauiti razliku izmeu misaonih formi i ivih bia, kako prepoznati i koristiti 2,401 razliitost elementarne sutine; kako ma terijalizirati sebe ili druge prema potrebi; kako se suoiti s tisuama hitnih sluajeva koji se stalno pojavljuju; iznad svega, mora nauiti da nikada, ni u kakvim okol nostima, ne izgubi ravnoteu ili da si dopusti i najmanji osjeaj straha bez obzira kako alarmantno ili neobino moe biti oitovanje koje se pojavljuje. Primarna potre ba za astralnog radnika je uvijek ostati gospodar situ-

acije, ma kakva ona bila. Takoer mora biti pun ljubavi i nesebine elje za pomaganjem, ali tim ih kvalitetama ne moram pouavati jer bez njih mi nijedan kandidat nee biti poslan. Jedne sam noi putovao k jednom od mojih uobia jenih sluajeva. Prolazio sam iznad slikovitog i brdovi tog predjela. Moji su prijatelji lutali uokolo i letjeli nad podrujem, slino kao to foksterijeri tre naprijed pa se vraaju, te ine izlete u raznim pravcima pokrivajui tri do etiri puta vie prostora od ovjeka kojeg prate. Moj mladi prijatelj koji je nekoliko dana ranije spasio ivot brodskoga asnika iznenada se pojavio na svoj uobiajen, impulzivan nain rekavi da je otkrio djea ka koji umire na putu dolje ispod nas. Uskoro smo otkrili osmogodinjeg djeaka izgublje nog u dubokim udubinama goleme pilje, daleko od svjetla dana. Umirao je od gladi, ei i oaja. Sluaj me nekako podsjetio na "Priu o anelu" i uinilo mi se da je potrebno poduzeti neto slino. Zbog toga sam ma terijalizirao mladog pomagaa, ali ne Cyrila ve djeaka druge rase. Bilo je potrebno osigurati svjetlo, jer smo se nalazili u mrklom mraku. Napola klonulo dijete pro bueno je iz svoje obamrlosti i ugledalo je pred sobom djeaka sa svjetiljkom. Prva i najpotrebnija stvar bila je voda. Nedaleko se nalazio potoi, ali iscrpljeni dje ak do njega nije mogao doprijeti. Nismo imali nikakvu posudu. Mogli smo stvoriti jednu, ali moj revni neofit nije o tomu razmiljao ve je pourio i donio vodu u dlanovima. To je toliko pomoglo djetetu da se ono opo-

ravilo i uspjelo sjesti. Poslije dva takva postupka, mogao je ak malo i govoriti. Rekao je da ivi u oblinjoj dolini. Uzdignuvi se kroz zemlju razgledao sam uokolo (ostavio sam materi jaliziranog djeaka uz malog patnika) no nisam mogao pronai nita to bi odgovaralo njegovom opisu. Morao sam se vratiti djeaku i navesti ga da razmilja o svom domu kako bi o njemu stvorio mentalnu sliku koju u upotrijebiti u potrazi za njegovim domom. Tek tada sam pronaao kuu, ali mnogo dalje nego to je djeak rekao. U kui se nalazilo nekoliko ljudi. Pokuao sam u njih utisnuti misao o djeakovim nevoljama, ali bezus pjeno. Nitko od njih nije bio prijemiv pa im nisam mogao jasno prenijeti ideju. Bili su pogoeni nestan kom djeaka. Bezuspjeno su ga traili. U meuvreme nu su poslali po susjede iz doline namjeravajui detalj nije pretraiti okolicu. Ni na koga od njih nisam mogao djelovati, zbog njihove zaokupljenosti potragom. Dulji napor vjerojatno bi nadvladao prepreku, ali djeakovo stanje nije mi za to ostavljalo vremena. Zbog toga sam odustao i poeo razgledavati okolicu elei vidjeti ima li raspoloive hrane koja se moe dematerijalizirati, a kako sam prvo otiao u djeakov dom sma trao sam da imam prava na to te da ne bi bilo nepoteno uzeti hranu. U urbi sam izabrao neto kruha, sira i dvije lijepe, velike jabuke. Potom sam pourio natrag u pilju. Tada sam ponovno materijalizirao raznolik "plijen" u nestrpljive ruke mog neofita koji je poeo hraniti dijete. Uskoro je djeak postao sposoban voditi

brigu o vlastitim eljama. Pojeo je sve do posljednjeg komadia i zatraio jo hrane. Bojao sam se dati mu vie jer je gladovao dulje razdoblje. Zato sam svojem predstavniku rekao da mu kae kako nema vie i kako sada moramo pokuati izai iz pilje. Rekao sam svom pomagau da pita djeaka kako je doao u peinu. Ispriao je da se penjao po okolnim brdima i da je primijetio malu peinu na obronku koju do tada nikada prije nije zamijetio. Krenuo je istraiti je, ali nije proao ni nekoliko koraka kada se tlo pod njim uruilo. Pao je u dolje u drugu, dublju peinu. Neko je vrijeme vjerojatno bio u nesvijesti, jer kada se probu dio ve je bio mrak. Vie nije mogao vidjeti otvor kroz koji je propao. Neto kasnije pretraili smo to mjesto i iznenadili se to nije bio tee ozlijeen. Visina s koje je pao bila je poprilina. Sreom, pad je ublaila vea koli ina mekane zemlje koja se nalazila ispod. Bilo je nemogue iznijeti ga tim putem jer su zidovi pilje bili glatki i strmi. Osim toga, djeak je lutao pi ljom itava dva dana. U danom trenutku nalazio se ne koliko kilometara od mjesta pada. Napokon smo pro nali, na razumnoj udaljenosti, mjesto s kojeg se osjetilo strujanje zraka. Dijete, ojaano vodom i hranom, bilo je sposobno doi do tamo. Dva su djeaka proirila otvor vlastitim rukama sve dok nije bio dovoljno velik da se kroz njega moglo provui. Bilo je oito da djeak sada moe pronai put do svojeg doma. Takoer smo se na dali da emo moi utjecati na neke od tragaoca da krenu u tom smjeru.

Djeakov je otac u svom umu imao zacrtan plan traganja i shemu pretraivanja doline po odreenom redoslijedu. Nikakva naa sugestija nije ga mogla nagnati da od tog plana odstupi. No, meu tragaocima se nalazio pas koji je dokazao dobru prijemivost. Kada je uhvatio nogavicu jednoga od seljaka nastojei ga odvui prema nama, ovjek je pomislio da za to mora postojati neki razlog. Popustio je i poeo slijediti psa. U meuvremenu je dijete bilo izbavljeno iz peine, a ovjek i pas nalazili su se samo nekoliko kilometara dalje od njega. Djeakje iskreno i iz zahvalnosti zamo lio svog novog tajanstvenog prijatelja da ga otprati do kue. Zagrlio ga je iz zahvalnosti, ali pomaga mu je njeno rekao da to ne moe uiniti i da ima drugog posla. Odveo ga je na vrh breuljka odakle je mogao vidjeti svoj posjed na drugoj strani doline. Povik kojim se oglasio netko od tragaoca privukao je njegovu pa nju. im je bio siguran da pomo stie, na mali poma ga se oprostio od djeaka kojeg je spasio, uputivi ga da trei krene prema svojim prijateljima, a tada se bez oklijevanja dematerijalizirao. Djeak nije mogao ni pomisliti da njegov spasitelj nije neto nefiziko, a svako njegovo pitanje glede toga vjeto se izbjegavalo. Vjerojatno je u kazivanju svoje prie nailazio na vee potekoe nego to mu je to inio susret sa strancem, njemu netipina izgleda, na tako neobinom mjestu. U ovom je sluaju nemogue dati ikakav dokaz o nefizikoj intervenciji.

Poglavlje XIII
Pria o Ivy

Junakinja ove prie je Ivy, jedan od naih najboljih ra dnika na astralnoj razini. Tijekom svog zemaljskog i vota bila je lan "Kruga Lotos". Bila je bistra i draesna djevojka, muzikalna, umjetnikih i atletskih sposob nosti. Bila je takoer vjet govornik. Iznad svega je bila dobra, ljubazna i srdana, voljna podnijeti bilo kakvu nevolju da bi pomogla drugima. Osoba s tim karakteris tikama na fizikoj razini uvijek ini dobrog pomagaa na astralnoj. Siguran sam da bi vodila izuzetan i koris tan ivot na ovoj razini da je njena karma krenula tim putem, ali nije sigurno da bi u tom sluaju pronala priliku da ak tijekom dugog zemaljskog ivota uini neto vie za pribliavanje koliini dobra kojeg je uinila na astralnoj razini nakon svoje smrti. Glede toga ne namjeravam ii u detalje. Dovoljno je rei da se s nepu nih osamnaest godina utopila u brodskoj nesrei. Povrativi svoju svijest i utjeivi svoje roake i prijatelje, dola je izravno k Cyrilu, koji je postao njezin poseban guru. Zatraila je obuku za vrenje uobiajenog posla pomagaa. To je bila jedna od njenih najboljih karak teristika. Iako je posjedovala izraenu originalnost i

darovitost, bila je ipak skromna glede svojih sposobnos ti, spremna i voljna uiti o metodama rada, eljna zna nja i razumijevanja. Osobito je voljela djecu, a izuzetno je bila korisna u radu s djevojicama i djevojkama njene dobi. Istinski je bila zainteresirana za stvaranje misaonih formi u ljudima i u tome je stekla izuzetne sposobnosti. Bavila se djecom koja su se bojala noi, kao i onima koje su neprestano napadale misli prkosa, ljubomore i osjet ljivosti. U veini sluajeva pronala bi djetetov najvii ideal, najveeg junaka ili junakinju, stvarajui snanu misaonu formu koju bi potom poslala da djeluje kao djetetov aneo uvar. Zatim bi svakodnevno ponovno oivljavala sve te misaone forme kako bi uvijek bile aktivne i kako bi uvijek obavljale svoj posao. Tako je zapravo spaavala velik broj djece. Poznajem jedan sluaj gdje je uspjela prekinuti poetno ludilo, te druga dva u kojima bi bez njene pomoi zasigurno nastupila rana smrt. Tijekom brojnih intervencija njezin je uinak bio iznad svih oe kivanja. Zaista je nemogue govoriti o radu to ga je uinila. Jedna od njenih aktivnosti osobito e se dopasti oni ma koji nisu zaboravili svoje djetinjstvo. Mnogo djece ivi u nekoj vrsti "ruiastog" svakodnevnog sna. Dje aci se zamiljaju kao junaci uzbudljivih avantura, kao sredinji likovi u prizorima slave, u mornarici, vojsci i sportu. Male djevojice zamiljaju da su oboavane od gomile vitezova i dvorjana, zamiljajui da su krasne i

privlane, da su mone, bogate i utjecajne itd. Ivy je uinila posebnost uzimajui te dnevne snove, oivlja vajui ih i predstavljajui ih oduevljenom sanjaru deset puta stvarnijim, ali ih u isto vrijeme oblikujui i usmjerujui. Postupno je sebine snove pretvarala u nesebi ne, vodei djecu da se zamiljaju pomagaima i dobro tvorima, utjeui na njih da ne razmiljaju o tome to mogu dobiti, ve o onome to mogu uiniti, mijenjajui tako njihov karakter. "ovjekje ono kako misli i osjea unutar svog srca!" Takoer se to odnosi i na djecu. Stoga onaj tko razumije ogromnu snagu dobra nee biti iznenaen saznanjem da je neprocjenjivo dobro uinjeno djelovanjem na mlade u najprimjerenijoj dobi. Ivy nije zanemarivala ni uobiajene naine pomaga nja. Npr. mladoj djevojci bio je nakon ozbiljne bolesti potreban dug i briljiv oporavak. Zamolio sam Ivy da preuzme brigu o njoj. Moja mlada prijateljica nije tije kom svih tih tjedana imala nijedan turoban sat, jer Ivy je odravala postojane struje misli najdivnije i najzanim ljivije prirode, prie svih vrsta, prizora s raznih strana svijeta koje je protumaila, vizije bia, astralnih kao i fizikih, glazbu nadnaravne topline i druge domiljate stvari, pomaui joj da vrijeme provede ugodno i u ue nju. itav opis njenog rada samo je uvod u priu koju u ispriati, priu za koju mislim da e je moji itatelji shvatiti bolje ukoliko se upoznaju s karakterom njenog glavnog lika. Glede tog sluaja bila je izuzetno marljiva

i portvovna. U jednom trenutku on je postao glavnim predmetom njenog zanimanja i aktivnosti. Uspjeno ga okonavi, osjeala se zaista pobjedonosno. Priu u ispriati ukratko, nastojei u nju unijeti kronoloki red. itav dogaaj nisam uo odjednom. Prvo sam saznao samo za njegov aktualan trenutak koji se odnosio na sredinu itave prie. Preostali dio uo sam neto kasnije. Neko davno Ivy se rodila u Ri mu kao djevojica. Imala je kolsku prijateljicu koju emo zvati Rosa. Dvije su djevojice bile privrene je dna drugoj. Zajedno su rasle i bile su gotovo nerazdvoj ne. Rosa je bila izuzetno lijepa i nije imala niti petnaest godina kada je neki mlad ovjek uao u njen ivot. Vje rujui mu, pobjegla je od kue bojei se suoavanja s novonastalom situacijom. Ivy, premda okirana i skr hana bolom, lojalno je stala uz svoju prijateljicu. Neko ju je vrijeme skrivala, a potom joj je pomogla pobjei iz grada. Rosa, meutim, nije izbjegla posljedice svojeg krivo danog povjerenja. Dospijela je u loe ruke i rano je umrla u zaista jadnim okolnostima. Rosa i mladi ovjek rodili su se ponovno (bez Ivy) negdje u Srednjem vijeku, kada su gotovo na identian nain uinili istu stvar, ponavljajui istu dramu. U ovom sadanjem ivotu Rosa je roena mnogo kasnije nego Ivy i na drugom kraju svijeta. Bila je izvan brano dijete, a njena je majka umrla uskoro nakon poroda. Ne znam da li je to bila karma zbog njenih po stupaka du istovrsnog slijeda prethodnih roenja, ali ini se da je tako. Teta koja je podizala Rosu nikada joj

nije oprostila to je bila uzrokom smrti njene voljene sestre. Treba napomenuti da je teta bila kruta stara puritanka najgore vrste. Moemo zamisliti kako je jadno djetinjstvo Rosa imala. Godinu dana prije vremena na koje se odnosi aktualan dogaaj, u Rosin ivot uao je isti mladi ovjek. Premda je bio slab, ni na koji nain ne bi ga se trebalo okarakterizirati kao vucibatinu i nevaljalca. Mislim da bi je ovaj put oenio, iako si to nije mogao priutiti. Meutim, nije imao prilike, jer je usko ro poginuo u nesrei ostavljajui Rosu u drugom stanju. Nije znala to uiniti. Nije mogla izai pred tetu s ta kvom priom. Odluila je utopiti se. Jednoga je dana lutala s tom namjerom, ostavivi teti pismo u kojem je iskazala svoje namjere. Sjela je na obalu rijeke zlovoljno gledajui vodu. Do tada Ivy nije nita znala o svemu tome, ali se u tom trenutku pojavila (astralno), oito kao jedina ansa. Ne vjerujem da glede takvih stvari postoji neto kao ansa. Naravno, nije prepoznala Rosu kao prijateljicu od prije dvije tisue godina, ali vidjela je njezin oaj, osjetila je prema njoj jaku privrenost i saaljenje. Ne koliko tjedana prije spomenutog dogaaja pokazao sam Ivy kako da se koristi mesmerizmom i pokazao sam joj u kojim okolnostima moe biti pravilno i dopus tivo koristiti to saznanje. Naueno je provedeno u prak si i Rosa je zaspala na obali rijeke. im ju je izvukla iz tijela, predstavila joj se kao prijatelj iskazujui joj naj dublje osjeaje i naklonost. Napokon je uspjela otkloniti njene suicidalne namjere. No, nije znala to dalje uiniti.

Zbog toga je Ivy, vodei Rosu sa sobom, pourila potra iti Cyrila. Kako je bio dan, Cyril je bio na fizikoj razini zaokupljen svojim obavezama i tako neraspoloiv za astralnu komunikaciju. S obzirom na tu okolnost, Ivy je dovela Rosu meni i protumaila mi je okolnosti. Predloio sam da se Rosa privremeno vrati kui, ali to se nije moglo provesti jer je strah od tetine okrut nosti bio ogroman. Druga mogunost bio je neizvjestan odlazak u svijet. Ponovno sam oivio njeno sveano obeanje da nee poiniti samoubojstvo. inila se spre mnom suoiti se s potekoama novog ivota rekavi da ne moe biti tako jadan kao onaj prijanji, iako je moe dovesti do skapavanja od gladi. Odluili smo tako jer se inilo da nema drugog izbo ra. Rosa je poslana natrag u svoje fiziko tijelo. Probudivi se, ipak se sjetila dovoljno od prethodnih dogaaja i uasnuta se odmaknula od vode krenuvi u susjedni grad. Imala je vrlo malo novca, jer ljudi ga u takvim prilikama nikada ne nose sa sobom. Uspjelaje pronai jeftino konaite i kupiti neto hrane. Tijekom sna Ivy ju je oraspoloila, razveselila i utjeila, a potom je odlu ila pronai nekoga tko bi joj pomogao na fizikoj razi ni. Do tada je Cyril ve zaspao i osigurao svoju pomo. Uspjeli su pronai divnu i dobrohotnu staru gospou koja je ivjela sama s jednim posluiteljem u lijepoj, maloj vili nadomak oblinjem selu. Uz veliki napor uspjeli su uiniti da dvije osobe (Rosa i stara gospoa) sanjaju jedna drugu kako bi pri susretu na fizikoj razini izmeu njih nastao meusoban interes.

Narednog je jutra Ivy usmjerila Rosin put prema selu gdje je ivjela stara gospoa. Iako je put bio dalek i tegoban, ipak je uspjela. Na kraju je velik tjelesni napor otvorio vrata potitenosti. Postala je svjesna da joj je ostalo samo nekoliko penija, a nije znala kamo krenuti i to uiniti. Nada i polet to su joj pruali uporite tije kom dugoga dana zasnivali su se na onome to je do ivjela u snu. Vidno iscrpljena, tuno je sjela pokraj puta i tamo ju je zatekla stara gospoa istoga trenutka shvativi da je to djevojka koju je tako duboko zavoljela u snu. Uzajamno prepoznavanje zaista je bilo neobino i divno iskustvo. Obje su bile vrlo iznenaene, pokrenu te i na odreen nain sretne. Stara je gospoa odvela djevojku kui i uskoro je uspjela nagovoriti da joj ispria o svojim problemima koji su u njoj izazvali najiskrenije simpatije. Ponudila joj je boravak i pomo makar do roenja djeteta. No, nije bilo nemogue da ak i posvoji Rosu. Ivy sve vrije me radi u tom pravcu i vrsto se nada uspjehu, a ona obino uspijeva u svemu to zacrta u svom umu.

Poglavlje X I V
Tipini sluajevi

Tuan sluaj u kojem nije bilo mogue djelovati izravno govori o troje male djece i majci alkoholiarki. Radi njih je iznajmila neki jeftin stani. Iako se isprva nije mogla rastati od njih, sramno ih je zanemarivala i pokla njala im vrlo malo panje. Najstarije dijete imalo je de set godina. Atmosfera kojom su djeca bila okruena, mentalno, astralno i eteriki bila je izuzetno loa. Poku avao sam uporno djelovati na njenu narav, ali ona je neko vrijeme bila nedostupna bilo kakvom viem utje caju. Mogao samjedino ostaviti jednog od svojih mlaih pomonika uz djecu da ih uva od grubih misaonih formi i ivih bia koja su u skupinama obitavala oko tako srozane ene. Takoer sam savjetovao neofitu da oko djece postavi snaan tit postavljajui umjetne elementale koji e im osigurati zatitu tijekom odreenog perioda. Potekoa je u tome to prirodni duhovi ne ele radi ti u takvim tekim okolnostima. Iako ih se odreenim magijskim ceremonijama moe prisiliti na djelovanje, taj plan nisu usvojili oni koji rade za "Veliku bijelu lou". Mi prihvaamo samo voljne suradnike. Ne moemo

oekivati da bia na razvojnoj razini na kakvoj su pri rodni duhovi budu ukljuena u takve sluajeve; naime da su stekli duh portvovnosti koji bi ih potaknuo da rade u njima uasnim okolnostima. Mogu se stvarati jednostavne misaone forme djelujui u raznim stadi jima ili okolnostima, ali inteligentna iva suradnja pri rodnih duhova, koji udahnjuju duu takvim misaonim formama, moe postojati samo kada je prirodnom duhu posao prikladno olakan. Kasnije smo po ovom pitanju znatno napredovali. Uinjeni su odluni napori na fizikoj, jednako kao i na astralnoj razini. Sretan sam to mogu rei da su ko nano okrunjeni privremenim uspjehom. Dvoje starije djece poslano je u "Dom za djecu", a iako je majka za drala najmlae dijete, stavila se pod nadzor nekih reli-. gioznih prijatelja i sada je ve poprilino izmijenila ka rakter. U astralnom radu postoji mnogo sluajeva koji za htijevaju kontinuirano djelovanje, tj. netko mora biti voljan nadzirati osobu koja trai pomo stalno joj poma ui. Naravno, oni koji imaju irok djelokrug raznoliko ga astralnog rada ne mogu se potpuno posvetiti svakom pojedinom sluaju. Obino se na prvo mjesto stavlja patnja neke osobe. Zamolili su me da pomognem ovjeku koji je nedav no umro. Bio je u stanju uasne depresije, okruen mnogobrojnim oblacima mranih misli, usred neega to ga je inilo potpuno bespomonim i slabim. Njegov je ivot bio daleko od besprijekornosti. Postojali su oni

koje je povrijedio, koji su o njemu razmiljali s mrnjom, elei osvetu. Takve su misaone forme djelovale na nje ga kroz oblake depresije, prianjajui uz njega poput pijavica, oduzimajui mu vitalnost, nadu i vedrinu. Razgovarao sam s njim pun nade, naglasivi mu da njegov ivot nije bio onakav kakav je trebao biti i da postoji mnogo toga pravednog u nainu na koji ga drugi promatraju, ali da usprkos tomu nije bio toliko grean i beskoristan da bi ga to dovelo do oaja. Protumaio sam mu da je nanio ozbiljnu tetu svojom depresijom, jer njegove misaone forme, iako ne pod kontrolom vo lje, djeluju na nju inei mu ivot krajnje jadnim. Rekao sam mu da mora rijeiti svoju prolost ili barem smanjiti njezino djelovanje naporom zadravanja spokojstva pred prisutnou odvratnosti koju je izazvao svojim djelovanjem te da bi morao nastojati odgovoriti joj lije pim eljama umjesto mrnjom i oajem. Zapravo, glav na misao moje propovijedi bila je da zaboravi na sebe i svoju tugu te da misli jedino o posljedicama svog odno sa glede njegove preivjele veze. Jadan momak odgovo rio mi je samo s pola snage svog srca, obeavi da e zaista nastojati to uiniti. Stvarno je tako mislio, ali nije bilo mnogo nade u uspjeh. Bilo bi bolje rei da uope nije imao nade, jer je bio siguran da je predodreen za neuspjeh. Jasno sam mu sve protumaio. Prekinuo sam krug depresije kojim je bio sputan i rasprio mrane oblake koji su ga okruivali. Nedobrohotne misaone forme onih koje je povrijedio tako e imati daleko manji i tetniji utjecaj na njega. Na trenutak se inio gotovo

sretan, jer sam pred njega stavio snaan misaoni izgled preivjele veze koju je tako volio. Rekao je: ini mi se da razumijem dok si ovdje i ve mislim da se mogu oduprijeti oaju, ali znam da e moja hra brost ieznuti im ode." Rekoh mu da ne mora biti tako. Svaki odluan napor nadvladavanja oaja uinit e idui pokuaj mnogo lak im, pa tako to odolijevanje mora shvatiti kao dunost u kojoj ne moe dopustiti neuspjeh. Morao sam krenuti za svojim poslovima, ali sam zamolio jednog od svojih pomonika da ostane uz jadnog ovjeka neko vrijeme promatrajui nakupljanje depresivnih misli te da ih ras pri svaki put kada zaprijete da e se priviti uz rtvu. Znao sam da emo dugotrajnim postupkom postii da se mladi ovjek sam odupre odravajui vlastiti poloaj, iako je tijekom dugog i kontinuiranog podvrgavanja isprva imao jedva dovoljno snage da ostane u borbi. Moj je mladi prijatelj vodio borbu dva ili tri sata sve dok se tamni oblaci nisu "razrijedili" pa je mladi mogao ostati sam. Stoga mi se pomaga namjeravao vratiti. Upravo se spremao na odlazak, ostavljajui nekoli ko jakih i ohrabrujuih misli ve ohrabrenom ovjeku, kadli je spazio malu djevojicu (u astralnom tijelu) kako uasnuta bjei pred nekom vrstom goblina konvencio nalnog tipa. Brzo se isprijeio upitavi: "to je to?" Pre plaeno je dijete potrailo zaklon iza njega pokazujui na demona progonitelja. Pomaga je priznao da mu se njegov izgled nimalo nije dopao. Bio je pomalo ljutit, upuen da prema neemu takve prirode mora uvijek

pokazati hrabro lice. Stoga je stao pred neman i suprot stavio svoju volju njegovoj. Goblin im se nije priblia vao, ve je ostao na maloj udaljenosti svijajui se uokolo, krguui ogromnim zubima, oito nastojei izgledati to stranije. Kako situacija nije pokazivala nikakvog znaka po boljanja, neofit je postao nemiran, ali je bio upozoren da ne smije djelovati agresivno, osim u strogo odree nim okolnostima. Odluio me potraiti te je doveo sa sobom preplaeno dijete. Kretao se polako i oprezno, stalno se okreui prema neugodnom goblinu koji ih je uporno pratio na maloj udaljenosti. Istraio sam predmet i otkrio da jadno dijete ima este none more iz kojih se fiziko tijelo budi u grevi ma, vritei. Bie-progonitelj bila je neugodna misaona forma privremeno oivljena pomou vragolastog i zlob nog prirodnog duha niega tipa kojem je uas male djevojice oito pruao veliko zadovoljstvo i pakosnu ugodu. Sve sam to protumaio djeci, a srditi djeak odmah je okarakterizirao prirodnog duha kao zlo i izo paeno bie. Napomenuo sam mu da to nije nita drugo doli igre make i mia, da bia na takvom niskom evolutivnom stupnju jednostavno slijede svoju nerazvijenu prirodu te se stoga ne mogu nazvati pokvarenima. Ne bi se smjelo dopustiti da njihovi budalasti nestaluci izazivaju patnju i uas ljudskih bia. Pokazao sam mu kako da usmjeri svoju volju protiv prirodnog duha i izbaci ga iz forme rasprujui istu odreenim naporom volje. Mala je djevojica bila jo uvijek uplaena, ali se

zaista oduevila vidjevi kako je neman eksplodirala. Zbog ovog e iskustva vjerojatno skupiti hrabrost pa e ubudue njezin san biti mirniji. Na astralnoj razini postoji velika raznolikost neugodnih misaonih formi, a najgore su one u svezi s lanim i budalastim religioznim vjerovanjima - raznim demonima i ljutitim boanstvi ma. Okultistu je doputeno unititi takva bia. Ona zapra vo ne postoje, odnosno ne predstavljaju trajno evolutivan ivot, ve su samo jednostavne privremene kreature. Zanimljiv je sluaj brata i sestre koji su tijekom svoje mladosti bili privreni jedan drugom. Naalost, kasnije se izmeu njih isprijeila lukava ena. Brat je potpao pod njezin utjecaj i malo-pomalo ona ga je nauila da sumnja u svoju sestru. Sestra nije vjerovala toj eni i upozorila je brata. Upozorenje nije primljeno dobro namjerno i uslijedio je ozbiljan raskol. Slijepa zanesenost brata trajala je vie od godinu dana. Tijekom tog razdoblja drao se podalje od nje. Ona je pak bila teko uvrijeena, ponosna i nesklona pratanju. Postupno je brat otkrio istinski karakter te ene, premda dugo u to saznanje nije mogao povjerovati. ak i kada mu je bilo nemogue odrati svoju slijepu vjeru, jo je uvijek bio ljut na sestru, uvjeravajui se da bi mu bez njenog mi jeanja druga ena ostala vjerna i naklona. Stoga je otuenje jo uvijek bilo prisutno, ali su uzroci ipak iez li. U ovakvom je sluaju najbolje poslati dva pomo nika, jednog bratu, a drugog sestri, sa zadatkom da u njihovim umovima stvore slike o starim danima kada

su se iskreno voljeli. Kada se uspostave takvi odnosi, treba odreenim misaonim formama nastaviti tretman. Brat i sestra nita nisu znali o posredovanju. I jednom i drugom se inilo da stalno naviru sjeanja o malim i neoekivanim dogaajima iz sretnijih dana. Nakon ne kog vremena ponos je nestao. Na kraju je brat, uslijed stalnih sugestija, otiao do sestre, naiavi na neoeki vanu susretljivost, oprost i radost. Odmah je uslijedilo pomirenje. Malo je vjerojatno da e ikada ponovno do zvoliti da se izmeu njih isprijei kakav taman oblak.

Poglavlje XV
Brodolomi i katastrofe

Ponekad je lanovima grupe pomagaa mogue otklo niti prijeteu katastrofu uslijed neke vee odredbe. U mnogo je sluajeva kapetan broda, ne sumnjajui, skre nuo s kursa uslijed neke nepoznate struje ili pogrenog prorauna, kreui prema opasnosti. Brodolom je bilo mogue sprijeiti utiskujui u njegov um osjeaj pogre ke. Iako je informacija u kapetanov mozak dolazila kao neodreena, upozoravajua intuicija koja se ne prestano ponavljala, on bi joj pridao panju poduzima jui sugerirane mjere opreza. U jednom je sluaju kapetan broda bio blie kopnu nego to je mislio. Uporno smo ga pokuavali nagnati da promijeni smjer. Neko je vrijeme odolijevao sugesti jama, odbacujui ih kao nepotrebne i apsurdne, ali je ipak, oklijevajui, promijenio smjer. Rezultat ga je za prepastio. Nalazio se vrlo blizu obale, zapravo nepo sredno uz obalu. Dolaskom sunevih zraka shvatio je za koliko je izbjegao katastrofu. Meutim, katastrofe esto imaju karmiku prirodu i dosljedno tome ne mogu biti otklonjene. No, ne smije se pomisliti da pomo u takvim sluajevima nije potreb-

na i da se ona ne moe pruiti. Ljudi su pritom predodre eni za umiranje i ne mogu biti spaeni od smrti, ali u nekim sluajevima za to mogu biti pripremljeni te im se zasigurno moe pomoi na drugoj strani, kada se sve okona. I zaista, sa sigurnou mogu utvrditi da u sluaju velikih katastrofa postoji posebna pomo. Dva nedavna sluaja takve vrste su potonue broda Drummond Castle i veliki ciklon koji je opustoio St. Louis. U oba sluaja pomagai su uinili sve kako bi smirili i probudili ljudske umove. Kada je nesrea nastu pila, bili su manje uznemireni nego to bi inae bili. Vei dio rada sa rtvama u obje nesree obavljen je na astralnoj razini nakon naputanja fizikih tijela. O tome emo kasnije. Posredovanje pomagaa u katastrofi mo e biti ometeno uslijed panike koja obuzima unesree ne ili ponekad, to je jo gore, zbog suludog pijanstva onih kojima se nastoji pomoi. Mnogo je brodova odvuk lo na dno pijane due. Zbog toga im se nije mogla pruiti nikakva pomo neposredno pred smrt, kao ni dugo nakon toga. Ako se netko od nas nae u velikoj opasnosti koja se ni na koji nain ne moe otkloniti, trebamo se poku ati sjetiti da je pomo blizu i da o nama ovisi da li e zadatak pomagaa biti teak ili lagan. Suoimo li se s opasnou hrabro i smireno, znajui da na istinski ego nije u opasnosti, na e um biti otvoren za primanje vodstva i pouke koje pomagai nastoje dati. Za nas je to zasigurno najbolje, bez obzira da li se to odnosi na

nae spaavanje, kada je ono mogue, ili na sigurno voenje kroz stanje smrti. Potonje asistencije nisu este u sluajevima indivi dualnih nesrea, ve su uestalije glede opih katastro fa. Bit e dovoljno spomenuti jedan primjer kojim u objasniti ono to sam mislio. U velikoj oluji koja je prije nekoliko godina poharala nau obalu zatekao se ribar ski brodi, otisnut daleko od obale. Na brodu su se na lazili stari ribar i mali djeak. Starac se nekoliko minu ta uspijevao drati za prevrnut brod. Nije bilo nikakve fizike pomoi, a da je i bilo, po takvom vremenu nita se ne moe uiniti. Starije ribar znao da ne postoji na da za spasenje i da je smrt samo pitanje trenutka. Osje tio je ogroman strah. Posebno je bio shrvan uasnom samoom koju je poticala beskrajna vodena masa. Ta koer su ga muile misli o eni i obitelji te o poteko ama u kojima e se oni zatei nakon njegove smrti. Naa je predsjednica tuda prolazila te je, vidjevi starca, odluila olakati mu situaciju, ali njegov je um bio toliko uznemiren da se na njega nije moglo djelovati. Zbog toga mu se odluila prikazati kako bi pomo bila djelotvornija. Prepriavajui kasnije taj dogaaj, rekla nam je da je bilo divno uoiti promjenu na ribarevom licu u trenutku kada ju je ugledao. Vidjevi sjajno oblije na brodu, pomislio je da mu je za olakanje muka pos lan aneo. Stoga je osjetio da e kroz vrata smrti proi sigurno, a da e se za njegovu obitelj netko pobrinuti. Nakon nastupanja smrti svjesno se oporavio na astral noj razini zatekavi uz sebe svog "anela". Osjeao se

kao kod kue, spreman prihvatiti savjet pri zapoinja nju novog ivota u koji je zakoraio. Potom nam je ispriala jo jedan sluaj: "Sjeate li se broda kojeg je zahvatio ciklon prolog studenog? Ula sam u kabinu u kojoj je bilo zatvoreno dvanaest ena. Zatekla sam ih kako tuno jadikuju, plau i stra huju od smrti. Brod je trebao potonuti. Nije bilo pomoi. Sve je upuivalo na dezinkarnaciju u stanju mahnitog uasa, to je najgori nain ulaska u novi svijet. Kako bih ih umirila, materijalizirala sam se, a one su pomislile da sam aneo. Jadne su ene pale na koljena molei me da ih spasim. Jedna mi je gurnula dijete u ruke preklinjui me da spasim barem njega. Uskoro su sve utihnule i smirile se, a dijete je zaspalo smijui se. Potom su sve mirno zaspale. Ispunila sam njihov um mislima o nebeskom svijetu pa se stoga nisu probudile kada je brod potonuo na dno. Osigurala sam njihov san do po sljednjeg trenutka. Nisu se ni pomakle kada se san pre tvorio u smrt." Ovaj sluaj pokazuje da oni kojima se pomae imaju veliku prednost u susretu sa smru i daleko veu pre dnost koju su primili na njenim dalekim obalama od onog kome su predali ljubav i povjerenje, onog tko je u potpunosti shvaao novi svijet u kojem su se zatekli, onog tko ih je odveo u sigurnost te im savjetovao kako prilagoditi ivote novim okolnostima. Ovo nas dovodi do jednog od najveih i najvanijih zadataka nevidljivih pomagaa - vodstva i pomoi koju su sposobni pruiti mrtvima.

Poglavlje X V I
Rad medu mrtvima

Jedno veliko zlo proizlazi iz apsurdno pogrenog uenja o stanju nakon smrti, koje je naalost toliko proireno naim zapadnjakim svijetom. Oni koji se iznenada probude iz smrtnog metea obino su jako zbunjeni i esto ozbiljno uplaeni, nalazei da je sve toliko druga ije od onoga emu ih je poduavala njihova religija i od njihovih oekivanja. Mentalni stav velikog broja takvih ljudi nedavno je jezgrovito iznio engleski gene ral, susreui se tri dana nakon smrti s jednim od poma gaa kojeg je poznavao iz zemaljskoga ivota. Nakon to je izrazio olakanje konano pronaavi nekoga s kim moe komunicirati, prva primjedba je bila: "Gdje se nalazim ako sam mrtav? Ako je ovo raj, onda i nije ba neto posebno; ako je ovo pakao, bolje je nego to sam oekivao." Naalost, nema mnogo ljudi koji poimaju stvari filo zofski. Uili su ih da e veina biti izloena vjenoj vatri, izuzev nekolicine nadnaravno dobrih osoba. Kako ih vrlo malo samoispitivanja moe uvjeriti da ne pripadaju toj kategoriji, vrlo su esto u stanju panike, strahujui da ih novi svijet u kojem su se zatekli tako iznenada

moe rastvoriti i baciti u vraju klopku. U mnogim slu ajevima provode dugo u stanju akutne mentalne patnje prije no to se uzmognu osloboditi fatalnog utjecaja blasfemine doktrine o vjenoj kazni. Polako poinju shvaati da se svijetom ne upravlja prema kapricu odvratnog vraga koji se naslauje ljudskim mukama, ve prema dobrohotnom i strpljivom evolutivnom zako nu, apsolutno pravednom, koji uvijek iznova nudi prili ku za napredovanje ukoliko ga ovjek eli na bilo kojem stupnju svog razvitka. Smatram da je potrebno spomenuti da meu protes tantskim zajednicama uasavajue zlo poprima najgo ru formu. Rimokatolika crkva sa svojom doktrinom proienja vie se pribliava koncepciji astralne razine. Njeni odani lanovi u svakom trenutku shvaaju da je stanje u kojem su se zatekli nakon smrti privremeno i daje njihov zadatak pokuaj uzdizanja uz pomo inten zivne duhovne aspiracije. Svaku patnju prihvaaju kao neophodnost za otklanjanje nesavrenosti karaktera prije nego to krenu u via i svjetlija podruja. Zamjeujemo da pomagai imaju obilje posla medu pridolim duama. U veini sluajeva potrebno ih je umiriti, utjeiti, olakati im stanje pouavajui ih. U astralnom, kao i u fizikom svijetu, postoje mnogi ne skloni primanju savjeta od onih koji znaju vie od njih. Ipak, nepoznavanje stanja koje ih okruuje upuuje mnoge mrtve da voljno prihvate vodstvo onih kojima su takva stanja oito poznata. Boravak mnogih ljudi

na toj razini bio je skraen uslijed iskrenih napora grupa neumornih radnika. Razumljivo je da se karma umrlog ovjeka ne moe promijeniti. Tijekom ivota ovjek gradi astralno tijelo do odreenog stupnja gustoe i sve dok ono ne bude uspjeno razgraeno ne moe krenuti u nebeski svijet. Nije mu potrebno produljivati razdoblje neophodno za taj proces prihvaanjem neprikladnih metoda. Svi bi izuavatelji trebali shvatiti da duljina ovjeko va astralnog ivota, nakon naputanja fizikog tijela, uglavnom ovisi o dva imbenika - prirodi njegova prolog fizikog ivota i stavu uma nakon onoga to nazivamo smru. Tijekom zemaljskoga ivota ovjek utjee na ugraivanje materije u svoje astralno tijelo. Izravno utje e na njega strastima, emocijama i eljama doputajui im da njime vladaju. Neizravno utjee na njega odozgo, djelovanjem misli, i odozdo, pojedinostima iz fizikog ivljenja - umjerenou ili razuzdanou, istoom ili neistoom, hranom i piem. Ukoliko ustraje u izopaavanju du bilo kojeg od tih pravaca, izgradit e grubo i sirovo astralno tijelo, naueno odgovarati samo niim vibracijama razine, te e nakon smrti biti vezan za tu razinu dugim i polaga nim procesom razgraivanja astralnog tijela. Nasuprot tomu, plemenitim i paljivim ivotom pribavlja se nosa sastavljen uglavnom od finih materijala; post mortem problemi bit e stoga manji i neugodniji, a njegova e se evolucija nastaviti bre i lake.

Ovo je openito razumljivo, ali se esto zaboravlja na drugi vaan imbenik - stanje uma nakon smrti. Poeljna stvar za njega je razumijevanje svog poloaja glede odreenog segmenta evolucije - treba nauiti da se u tom stanju polako povlai prema nivou pravoga ega te da je, dosledno tomu, njegov posao dezintegrira nje misli koje potjeu od fizikog; treba usmjeriti i uvrs titi misli na duhovne stvari koje e ga okupirati tijekom ivota u nebeskom svijetu. Tako e olakati prirodnu astralnu dezintegraciju i izbjei tegobnu i uobiajenu pogreku nepotrebnog zadravanja na niim razinama, koje su mu ionako privremeno boravite. Meutim, mnogo mrtvih poprilino usporava pro ces rastvaranja strastvenom tenjom za zemljom koju su napustili. Oni jednostavno ne usmjeravaju svoje misli i elje prema gore, ve provode vrijeme borei se svom snagom da ostanu u dodiru s fizikom razinom, inei tako velike potekoe svakome tko bi im pokuao po moi. Jedino su u zemaljskim stvarima nalazili neki i vui interes pa im stoga nakon smrti tee oajnikom tvrdoglavou. Kako vrijeme prolazi, uviaju da je jako teko zadravati svoj interes ovdje dolje, ali umjesto da pozdrave proces postupnog produhovljenja, tvrdo glavo mu odolijevaju na sve mogue naine. No, mona snaga evolucije oito je za njih prejaka i oni su ponovno uvueni u njenu dobrohotnu struju. Ipak, bore se na svakom koraku tog puta uzrokujui mnogo nepotrebnog bola i tuge te odlaganje napredo vanja prema gore i prolongiranje boravka u astralnim

podrujima tijekom dugog razdoblja. U pokuaju uvje ravanja da je to neuko i pogubno protivlenje kozmikoj volji suprotno prirodnim zakonima, kao i naporima ko jima ih se pokuava nagnati da prihvate drugaije stanje uma, poiva velik dio rada onih koji pokuavaju po moi. Pomagai mogu uiniti mnogo vie za one koji su izuavali ove teme i koji su za zemaljskoga ivota naui li kontrolirati niu prirodu. Kako sam ve napomenuo u svojim knjigama "Astralna razina" i "Druga strana smrti", materija astralnog tijela uvijek je neposredno nakon smrti preinaena u koncentrine ahure pod dje lovanjem elementala elja. To je ono to ograniava svijest tijekom nekog vremena na najniim podrazinama. Mrtav ovjek se opire promjeni jednako kao to tijekom zemaljskoga ivota moe nadvladati divlje izviranje elja odlunim naporom volje. Iskazivanjem sna ge moe nakon smrti postati gospodarem vlastitog no saa. Moe biti dovoljno fleksibilan i dopustiti nastavak promjene. Naporom volje moe vratiti svojem astral nom tijelu izvornu fleksibilnost. Moe inzistirati na odr avanju istoga stanja kao i tijekom zemaljskoga ivota, ali uini li to, vjerojatno e razvui borbu s elementalom, to je analogno zemaljskoj borbi za nadvladavanjem neke jake elje u fizikom ivotu. Takav napor pokazat e se vrijednim; kada uspije bit e osloboen i prema vlastitoj volji moi e se kretati astralnim svijetom, svjestan ne samo jedne podrazine ve i svih podrazina

zajedno. Takva svijest primjenjiva je u sluaju ovjeka koji ulazi u astralni ivot pri punoj svijesti za zemalj skoga ivota. Na taj e nain duljina astralnog ivota biti razumno skraena, a on e biti mnogo sretniji i ko risniji. Tako osloboen ovjek moe pruiti vie pomoi drugima. Zapravo se moe, ukoliko je dobro pouen, pridruiti grupama pomagaa i zapoeti s njima rad bivajui od velike pomoi svojim blinjima u astralnom svijetu, pribavljajui sebi mnogo dobre karme. Drugi je razlog odolijevanju koncentrinoj raspodje li to ona esto sprjeava ili odlae susret s prijateljima. Astralno tijelo nema odvojenih ulnih organa kao fizi ko tijelo. Lik iz guste materije u sreditu stvara formu nalik fizikom tijelu u svakoj pojedinosti. Iako ima izra ene oi, njima ne vidi; iako ima prikazane ui, njima ne uje. Vidi i uje (tonije reeno prima vibracije koje stvaraju ono to u fizikom svijetu nazivamo vidom i sluhom) kroz bilo koji dio koji se u danom trenutku nalazi na povrini. Unutra se nalazi materija koja pripada svakoj od podrazina astrala, ali svaki od tih tipova materije moe primiti samo vibracije koje mu odgovaraju. Tijekom ivota sve se estice brzo kreu i krue, nalik proklju aloj vodi. estice svake podrazine ulaze i naputaju povrinski film pa ovjek moe u bilo kojem trenutku vidjeti prizore i stanovnike bilo koje razine. Ako na astralnoj razini nou sretne prijatelja, vidi njegovo astralno tijelo, vidi ga onakvog kakav jest.

Ako se elementalu elja nakon smrti dopusti ponov na preinaka materije ovjekovog astralnog tijela u kon centrine tijekove, na povrinu e izbiti grublje estice najniih podrazina. ovjek tada ne vidi nita osim mate rije te vrste. Neugodna okolica te podrazine bit e jedini prizor koji e vidjeti. Sretne li prijatelja, nee ga vidjeti onakvim kakav jest, ve samo onaj njegov dio koji se izraava kroz grubu materiju; znai da e vidjeti samo njegovu krajnje udljivu stranu (ono to pripada elja ma), njegovu senzualnost, niskost, ljubomoru, razdraljivost - ukoliko posjeduje bilo koju od tih loih osobina. Ako je prijatelj mrtav neko odreeno vrijeme, vjerojat no se ve rijeio tih karakteristika i izgubio grublju ma teriju kroz koju su one bile izraene. U tom sluaju njegov ga novopridoli prijatelj (ije je tijelo ve promi jenjeno) uope nee vidjeti. Svojim dolaskom nevidljivi pomaga slama koncen trine ljuske i obnavlja cirkulaciju, a novopristigao o vjek vidi itavu razinu uivajui u drutvu prijatelja koji se ve dulje nalazi u astralnom svijetu. Tako je obeshra bren nastavak djelovanja elementala. Dogaa se da su mrtvi vezani za zemlju zabrinu tou. Ponekad su zabrinuti zbog neizvrenih dunosti i nepodmirenih dugovanja, ali ee zbog djece i ena koje ostavljaju nedovoljno zbrinutima. U takvim slua jevima potrebno je, prije nego to mrtav ovjek bude smiren i zadovoljan te mirno i smireno nastavi svoje putovanje prema gore, da se pomaga ponaa, do neke mjere, kao njegov zastupnik na fizikoj razini te da

umjesto njega nastoji srediti poslove koji su mu pred stavljali toliko problema. Neki od naih nedavnih doivljaja vjerojatno e potonje tumaenje uiniti jasnijim. Jedan od pomagaa pokuao je pomoi nedavno umrlom ovjeku. No bilo mu je nemogue odvui nje gov um od zemaljskih stvari, jer je ovjek bio zabrinut za dvoje djece koje je ostavio bez ikakve potpore. Bio je radnik, nita nije utedio, a ena mu je umrla prije dvije godine. Kuevlasnica kod koje su ivjeli bila je izuzetno dobra ena, voljna uiniti sve to je u njenoj moi, ali i sama presiromana da bi ih mogla usvojiti. Zbog tog je bila prisiljena, to je prilino nerado uini la, dati ih na skrb parohiji (ustanova koja se samostalno brine za odgoj i za pomaganje sirotinje). Umrlom je ocu to priinilo velike jade. Nije krivio kuevlasnicu, ali ni sam nije mogao uiniti mnogo. Na ga je prijatelj upitao ima li kakve roake kojim bi povjerio djecu, ali se otac nije mogao sjetiti nikoga tko bi bio voljan uiniti takvo to. Rekao je da ima mla eg brata koji bi zasigurno uinio neto za njega, ali on se izgubio prije nekih petnaestak godina pa tako nije znao da li je iv ili mrtav. Posljednje to je uo o njemu bilo je da ivi i radi na sjeveru kao stolar i da je smiren, dobrostojei mladi ovjek. Uporite s kojeg se trebalo krenuti zaista je bilo ja ko slabo, ali kako se nije nazirao nijedan drugi nain kojim bi se djeci pomoglo, na je prijatelj odluio krenuti tim tragom. Zajedno s umrlim ovjekom zapoeo je strpljivu potragu za bratom. Nakon mnogo muka i pro-

blema, ipak su ga pronali. Vodio je dobro razgranat stolarski posao. Bio je oenjen, ali bez djece koju je iskreno elio. Mogao je pomoi. Sada se kao pitanje nametnuo najbolji nain prije nosa informacije. Nasreu, pronaena je osoba koja moe prenijeti vijest o bratovoj smrti i bijedi njegove djece. To mu se jasno predoilo u snu i ponovilo tri pu ta; jasno mu je naznaeno mjesto, pa ak i ime kuevlasnice. San je delovao. Porazgovarao je o svemu sa e nom, koja ga je savjetovala da pie na u snu priopenu adresu. Ideja mu se nije previe dopala. Htio je otputo vati i otkriti da li postoji kua kakvu je vidio u snu i izmisliti neki razlog za svoj dolazak. Kako je bio poslo van ovjek, naposljetku je odluio da ne moe izgubiti radni dan zbog neeg to se moe pokazati kao besmis lica. Napori u tom pravcu nisu urodili plodom. Trebalo je iskuati neku drugu metodu. Jedan od pomagaa napisao je ovjeku pismo opisujui okolnosti u kojima je brat umro i poloaj naputene djece, to je ve vidio u svojem snu. Primivi pismo, nije oklijevao. Narednog dana uputio se u naznaeni grad gde ga je irokih ruku primila dobra kuevlasnica. Zbog toga to je bila dobra dua, pomagaima nije bilo teko uvjeriti je da zadri djecu jo nekoliko dana zbog mogunosti da im netko pomogne. Bila je sretna i zadovolna to je tako postu pila. Stolar je uzeo djecu sa sobom i osigurao im sretniji dom. Umrli otac vie nije bio zabrinut. Veselo je krenuo putem nagore.

Premda neki autori smatraju da je njihova dunost energino inzistirati na zlu koje esto prati odravanje spiritistikih seansi, poeljno je priznat da je u nekoliko sluajeva obavljen "dobar posao", slian onome iz po sljednjeg sluaja, posredovanjem kroz medije ili nekog od prisutnih u krugu. Spiritizam ponekad zadrava du e koje bi drugaije postigle bre osloboenje, ali mora ju mu se pridati zasluge da omoguava oslobaanje drugima, otvarajui im putove napredovanja. Postoje sluajevi u kojima se pokojnik pojavljuje bez ikakve pomoi pred roacima ili prijateljima objanjavajui im svoje elje. Takvi sluajevi su poprilino rijetki, a veina se dua, koje su vezane uz zemlju zabrinutou (onakvom kakvu smo naznaili), moe zadovoljiti jedi no sluei se medijima ili svjesnim pomagaima. Na astralnoj razini esto se susreu ljudi koji ne mogu vjerovati da su mrtvi. I zaista, veina ljudi uzima stanje svoje svijesti kao nepobitan dokaz da nisu proli kroz vrata smrti, to se ini podrugljivim glede prakti ne vrijednosti naeg hvaljenog vjerovanja u besmrtnost due. Meutim, velik broj onih koji umiru, s ciljevima i namjerama tijekom zemaljskoga ivota, mogu se opisa ti kao materijalisti u srcu. Oni koji su sebe na zemlji ta ko nazivali esto se ne mogu ni usporediti s onima koji ak i na spomen tog imena doivljavaju ok. Nedavni primjer govori o znanstveniku koji se zate kao na astralnoj razini pri punoj svijesti, ali pod druga ijim okolnostima od onih koje je poznavao i ikada do ivio. Uvjerio je sebe da jo uvijekivi i daje jednostavno

rtva produenog i neugodnog sna. Na njegovu sreu, meu grupom sposobnih za djelovanje na astralnoj ra zini bio je sin njegova starog prijatelja, mladi ovjek i ji ga je otac ovlastio da potrai umrlog znanstvenika te da mu nastoji pruiti pomo. Nakon to ga je pronao i pristupio mu, umrli mu je znanstvenik otvoreno pri znao da se nalazi u stanju velikog nemira i zbrke, ali da jo uvijek zastupa svoju teoriju o snu jer mu to izgle da kao najvjerojatnije tumaenje onoga to je vidio. Iao je toliko daleko da je napomenuo kako njegov po sjetitelj nije nita drugo doli lik iz sna i da zapravo pred stavlja njega samog. Predloio je mladom pomagau jednu vrstu testa: "Ako si ti, kao to tvrdi, iva osoba, sin mog starog prijatelja, donesi mi od njega neku poruku koja e mi dokazati tvoju objektivnu stvarnost." Uenicima je u uobiajenim okolnostima fizike razine strogo zabra njeno davati bilo kakav pojavni dokaz. inilo se da bi sluaj ove vrste teko spadao u to pravilo: s obzirom da nije bilo primjedbi od viih "autoriteta", ocu je prene sena molba, a on je poslao poruke koje su se odnosile na dogaaje prije sinova roenja. Mrtvog je ovjeka to uvjerilo u stvarnost postojanja njegovog mladog prija telja, a time i razine na kojoj su oba djelovala. Spoznavi to, njegovje znanstveni instinkt oivio i udljivo nasto jao dobiti sve raspoloive informacije o novom svijetu. Naravno, poruka koju je tako spremno prihvatio nije predstavljala nikakav dokaz, jer je priopene inje nice vrlo lako moglo proitati, iz njegovog uma ili iz

zapisa prolosti, bie razvijenih astralnih osjetila. Nje govo neznanje o tim mogunostima omoguilo je stva ranje konanog dojma, a instrukcije koje mu svake noi daje njegov mladi prijatelj nedvojbeno e imati predivan uinak na njegovu budunost; one e utjecati na nebes ko stanje koje lei neposredno pred njim, kao i na nje govu narednu zemaljsku inkarnaciju. Glavni posao kojeg pomagai vre za novoumrle sastoji se od umirivanja i utjehe, kao i izbavljanja od uasnog, ali nerazumnog straha koji ih tako esto ispu njava, uzrokujui toliko nepotrebne patnje, to onemo guuje njihovo napredovanje prema viim podrujima. Time ih se, u to je mogue veoj mjeri, osposobljava za razumijevanje budunosti koja se otvara pred njima. Uzimajui svoj rad kao primjer, elim napomenuti da svake noi posjeujem velik broj mrtvih ljudi, a stal no dolaze novi. Jedna od osobitosti rada s mrtvima je njihov nemir. Nalik su djeci u mraku. Sve dok sjedite uz dijete i drite ga za ruku, ono se osjea sigurnim i sretnim. Kada ga napustite, oko njega se zatvara tama i ono ponovno postaje plaljivo. Stoga opet sjedate do njega i drite ga za ruku dok ne zaspi. Slino je s vei nom umrlih. Potena i asna osoba koja je ve dulje mrtva jako je uplaena. Ne zna kada e se tlo pod njome otvoriti i kada e pasti u pakao. Sve dok sam uz nju osjea se razuvjereno, ali im odem njezini se strahovi poinju ponovo javljati; brine je ak nisam li ja prerueni vrag. Stoga radim s njom kao to se radi s malom djecom. Ostavljam nekog uz nju. Neofit pri astralnom

radu ne mora znati to treba uiniti s neobinim i tekim sluajevima, ali moe sjediti uz osobu, tjeiti je i rei joj toliko toga o novom ivotu. Mora biti tamo, mora biti pri ruci i ne smije se bojati. To je ono to ponovno umiruje mrtve. Ako pomaga pokazuje nervozu, mrtva e se osoba opet poeti bojati. Odreeni broj poetnika svake noi putuje u pratnji starijeg pomagaa. Doemo tako do neke ene u velikoj tuzi. Kaem joj: "U emu je problem? to moemo ui niti za vas? ao mi je, ali siguran sam da ete se oseati mnogo bolje sada kada ste mi sve ispriali." Tada, okreui se prema jednom od uenika, ka em: "Gospoo X, da li biste htjeli ostati uz ovu damu neko vrijeme?" Susreemo se s novim sluajem, ostavljamo jednog od naih poetnika i tako dok ne zaposlimo sve nae pratitelje. U meuvremenu se neki od njih vrate nakon to su ispunili zadatak. S vremenom naue izvravati zadatke sami, bez tue pomoi. Izvravaju ih kada steknu povjerenje u sebe i tada prianjaju na posao kao pot puno spremni pomagai. Umrli koji se ve dugo nalaze na astralnoj razini takoer mogu primiti pomo, naravno, ukoliko je ele prihvatiti. Pomo se sastoji u tumaenju i davanju savje ta koji ovise o njihovim razliitim poloajima. Mogu npr. biti upozoreni na opasnost i otkloniti uzroke nasto jei komunicirati sa ivima putem medija, a ponekad (iako rijetko) bie povueno u spiritistiki krug moe biti odvedeno u vii i zdraviji ivot. Uenje koje se daje

osobama te razine nije izgubljeno. Sjeanje se ne moe izravno odnijeti u sljedeu inkarnaciju, ali uvijek ostaje kao stvarno znanje. Stoga postoje jake predispozicije za njegovim trenutnim prihvaanjem u novom ivotu. Prilino znakovit sluaj pomaganja mrtvima bio je prvo postignue novog lana grupe pomagaa. Taj mla di aspirant izgubio je dugogodinju vezu prema kojoj je imao najdublje osjeaje. Njegova udljiva molba bila je da posjeti tu osobu zajedno s iskusnijim prijateljem kako bi joj mogao pomagati. Tako je uinjeno. Predivan i dirljiv bio je susret ivog i mrtvog. Astralni ivot starije osobe pribliavao se svom kraju, ali stanje apatije, dosa de i nesigurnosti spreavalo ju je da uini neki neposredniji korak. Kada je djeak, koji joj je toliko mnogo znaio u ze maljskom ivotu, ponovno stupio pred nju i zrakama svoje ljubavi rasprio gustu maglu potitenosti oko nje, ona se probudila iz svoje obamrlosti. Shvatila je da joj je doao protumaiti situaciju i priati joj o slavi vieg ivota prema kojem su sada trebale biti usmjerene nje ne misli i tenje. Kada je to u potpunosti ostvareno, u njoj su se probudili uspavani osjeaji, takav izljev iskre nih emocija prema mladom pomagau da je slomlena poslednja spona kojom je bila vezana za astralni ivot. Ogromno izlijevanje ljubavi i zahvalnosti odvelo ju je k vioj svijesti nebeskog svijeta. I zaista, ne postoji vea i dobrohotnija snaga u univerzumu od iste i nesebine ljubavi.

Poglavlje XVII
Rad u svezi s ratom

Mnogo je ljudi pitalo da li je mogue da grupe nevidlji vih pomagaa uine neto u vezi s ratom. lanovi gru pe pomagaa tijekom rata plemenito i predano rade. Mislim, i mogu rei da su od neprocjenjive koristi i po moi. U tu svrhu naa je grupa znatno poveana. ak postoje i pomagai izvan naeg kruga. Za rata nam ti sue ljudi nudi pomo, oni koji vjerojatno nikada prije nisu razmiljali o mogunosti takvog rada. Stanje koje namee rat na mnogo je naina neobi no. Tisue i tisue ljudi iznenada je baeno u astralni svijet. Uglavnom su to jaki i mladi ljudi, a gotovo veina njih pripada najnaprednijim rasama svijeta. ovjek koji umire u starijoj dobi iscrpio je veinu svojih emotivnih energija. One koje su jo uvijek aktivne ipak su slabe, lako ih kontrolira i uglavnom mu ne zadaju mnogo potekoa. U ovjeka koji umire u cvijetu mladosti i u punoj snazi emocije su na najviem stupnju. Sposoban je patiti kroz njih jednako kao to je sposoban kroz njih uivati. Zbog toga njegov astralni ivot predstavlja razliit spektar problema koje treba rijeiti.

to je s ljudima koji umiru iznenada? Neki od njih su dugo nakon smrti nesvjesni svijeta u kojem se nalaze, poglavito zahvaljujui posljedicama prestrukturiranja materije astralnog tijela, o emu sam govorio u prethod nom poglavlju. Cjelokupna grublja astralna materija stavljena je na povrinu astralne ovojnice to rezultira time da se djelovanje primanja i izraavanja odvija kroz grublji tip materije (vibracije na koje e odgovoriti). ovjek koji je vodio umjeren ivot nije navikao ko ristiti tu grublju materiju. Sve vie emocije - ljubav, devocija, simpatija, patriotizam - koriste finije djelie astral nog tijela. Samo nie emocije kao to su senzualnost, ljutnja, zloba, mrnja koriste grublje djelie. Smru o vjek ne mijenja iznenada narav i ne poinje odmah koristiti vibracije na koje je navikao. Svjestan moe biti kroz vanjski omota astralnog tijela, a ostaje zatvo ren unutar ljuske od grube materije; moe ivjeti u ne koj vrsti ruiastoga sna, sretno nesvjestan svih neu godnosti oko sebe sve dok se grublji djelii potpuno ne istroe i dok se ne probudi na vioj razini. Taj proces moe trajati tjednima, ponekad ak i mjesecima. Neki u trenutku smrti doivljavaju samo trenutnu nesvjesnost; poslije jakog oka osjeaju se mnogo bolje i lake nego ikada prije. Razlog tomu nije samo osloba anje teine fizikog tijela. Vie je to posljedica atmosfer skog tlaka (15 funti na kvadratni in; 1 in = 2,54 cm; 1 funta = 453,59 grama), u iznosu od dvije tone na i tavo tijelo. Toliko smo naviknuti na njega da ga podno simo ne znajui za njegovo postojanje. Tek kada ga se

oslobodimo vidimo da smo izgubili neto izuzetno teko i deprimirajue. esto ovjek ne zna da je mrtav i ne eli u to povjero vati. Pokuava razgovarati sa ivim prijateljima, ali ga oni ne uju. Pokuava ih dodirnuti, ali bez rezultata. Rei e pomagau: "Kae mi da sam mrtav, a osjeam se ivljim nego prije deset minuta." Ponekad se eli boriti i tada je potrebno smiriti ga i protumaiti mu ka ko stvari stoje. Kada vojnik konano shvati svoj poloaj, obino iskazuje veliko zanimanje pronalazei bezbroj novih mogunosti. Neopaen se moe kretati neprija teljskim poloajima, ali rijetko kada uspijeva svojima javiti poteze i namjere neprijatelja. Ipak, postoje slua jevi u kojima se moe djelovati na neiji um. No, pri matelji to obino shvaaju kao posljedicu imaginacije, ne pridajui joj previe panje. Neki su ljudi zabrinuti zbog obitelji. Drugi ele na uiti sve to se moe nauiti o novom stanju u kojem su se zatekli. Posao nevidljivih pomagaa sastoji se u spremnosti susretanja s raznoraznim zahtjevima. Prvo to se od njega trai su pouavanja odreene vrste, ne da bi se na njega prenijelo neko vjerovanje, ve zato to uenje predstavlja injenice o sluaju i namijenjeno je onima koji pitaju. Kada im je materija protumaena, mnogi od vojnika spremni su i eljni uiniti sve to mogu za svoje drugove, bez obzira da li su ve na astral noj ili jo uvijek na fizikoj razini. Njihove su aktivnosti tada razliite i od najvee koristi.

Ne mogu ovdje otvoriti iroko polje opisivanja tih mnogobrojnih uda, ali izloit u nekoliko primjera po vezanih s ratom i s nekim od mlaih lanova grupe pomagaa sa ijim smo se pothvatima ve upoznali u prethodnim poglavljima. Pravi je Cyril ivio u prolom stoljeu i bio je asnik u britanskoj vojsci. Dva puta je bio teko ranjen. Bio je zarobljen i utamnien u Njema koj, odakle je izbavljen razmjenom. Mladi pomaga roen je kasnije. Iskreno mu se divio i iskazao mu je svoje potovanje uzimajui njegovo ime kao svoj pse udonim. Iznijet u neka od njegovih postignua.

PRIA O URSULI

Vrei svoj posao, sreli smo na bojnom polju izvjesnog kapetana, nedavno dospjelog u astralni svijet, kojeg emo nazvati Harold. Spremno je primio sva naa tu maenja o novom ivotu postavi miroljubiv i sretan. Ali neto je titilo njegov um. Bio je najstariji sin u obi telji. Imao je brata, godinu ili dvije mlaeg od njega. Bili su jako povezani. ak ni ljubav prema istoj eni ni je naruila njihov odnos. Prije rata Harold se zaruio s Ursulom. Brat Julian je takoer bio zaljubljen u nju, ali je odluio nadjaati svoje osjeaje zbog privrenosti Haroldu. Uskoro je izbio rat i oba su brata uvojaena. Julian nije imao sree. Ubrzo je ranjen i onesposobljen za vojnu slubu. I tako je ostao kod kue gdje nije mogao

izbjei druenje s Ursulom, koju je volio vie nego ika da. Uskoro je i ona postala svjesna njegovih osjeaja i na vlastiti uas otkrila da ih uzvraa. Meu mladim ljudima nije bila izmijenjena nijedna ljubavna rije. Oboje su bili posramljeni zbog svojih strasti, osjeajui se nevjerno prema vojniku u ratu koji, naravno, ni u to nije sumnjao. Vrijeme je prolazilo, a Julian i Ursula osjeali su sve vee nezadovoljstvo. ak je i Harold, prilikom svog kratkog posjeta, osjeao da neto nije u redu, iako nije znao to. Uskoro je Harold bio ubijen. Poginuo je vodei svoje ljude u pobjedu. Smrt je pojmio krajnje filozofski. Jedi no je alio Juliana i Ursulu jer je znao da e oboje osje ati veliku tugu. Nastojei im ublaiti bol, gotovo stalno se nalazio uz njih. Profinjenom sposobnou opaanja kakvo je karakteristino za astralni svijet uskoro je otkrio jaku privlanost meu njima. Odmah je u tomu vidio nadu za brzo olakanje i utjehu za njih oboje. Po kuao ih je ohrabriti. Jake predrasude u njihovim umo vima dovele su do krivog razumijevanja njegovih dobro namjernih pokuaja kojima je nastojao na njih utjecati. Haroldove este astralne posjete stalno su drali u svom umu. to je intenzivnije nametao svoj lik, vie su se sramili svoje nelojalnosti prema njemu i ostali su uporni u naumu da se odupru iskuenju. Ursula se men talno zavjetovala da e itav ivot posvetiti samotnom ivotu. U meuvremenu se Harold zabrinuo nad njiho vom neobjanjivom nenaklonou prihvaanja pote koa koje je toliko udljivo nastojao otkloniti.

Mladi pomaga Cyril (ne Cyril iz prolog stoljea, ve njegov nasljednik koji je uzeo njegovo ime), kojem je dotini sluaj bio povjeren, ubrzo je otkrio da njegov "tienik" nee pokloniti svu svoju panju astralnom radu sve dok se ne rijei obiteljski sluaj. Zbog toga se zajedno s Haroldom uputio u njegov prvobitan dom elei vidjeti moe li se neto uiniti da se situacija razri jei. Stigli su do Juliana i Ursule koji su etali umskim puteljkom, sretni to su zajedno, ali u isto vrijeme osje ajui nelagodu i krivnju. Cyril im je prvo pokuao utis nuti istinu, ali nije mogao nadii njihovo pogreno usmjereno vjerovanje. Oni su osjeali energine suges tije da Harold odobrava njihovu vezu, ali prepoznavali su je kao iluziju roenu iz bolesne elje. Mladi pomaga je bio oajan. Pozvao je svog starijeg i iskusnijeg prijate lja, ali i njegovi su napori ostali bezuspjeni. Na kraju je djeak rekao: "Neemo uspjeti sve dok ne uzmognemo govoriti s njima licem u lice. Ako me materijalizira, mislim da bih ih mogao uvjeriti." Stariji se pomaga sloio. Nekoliko minuta kasnije nestrpljiv i uzbuen djeak urio je prema nesretnom paru govorei im: "Donosim vam poruku od Harolda. eli da se vjen ate i budete sretni. alje vam svoju ljubav i svoj blago slov." Moete zamisliti iznenaenje Juliana i Ursule. Bili su previe zbunjeni da bi neobinom djetetu zamjerili iznenadno prodiranje u podruje njihovih najskrovitijih emocija. Ali uskoro se Ursula oporavila i izustila:

"Tko si ti? to si mislio rei time da dolazi od Harolda? Zar ne zna da je Harold mrtav?" Djeak je odgovorio: "Ja sam Cyril, ali ne obazirite se na mene. Nema za to vremena. Pokuajte shvatiti to vam govorim i uinite to Harold eli." Tada je urno protumaio (zato to je znao da se energija ne smije gubiti predugim odravanjem materijalizacije) da smrt ne postoji i da u danom trenutku Harold stoji pokraj njih, svjestan ljubavi koju su paljivo skrivali, odobravajui njihovu ljubav i zabrinut zbog njihove sree. "Ursula", uzviknuo je Julian, "itavom duom vjeru jem da je to istina. Osjeam to, znam to." "O, kada bih u to mogla vjerovati", rekla je Ursula zapanjujui svojom rezerviranou. "Kako u to mogu biti sigurna? Kae da je Harold ovdje", ree okreui se prema djeaku. "Pokai mi ga na trenutak. Neka mi on to kae, i tada u vjerovati." "Moemo li?" pitao je mlai starijeg pomagaa. Po tonji je sagnuo glavu i sjenovito Haroldovo oblije sta jalo je tamo, smijui im se sjajnih oiju. Uinio je jedan korak, uzeo Ursulinu ruku i njeno je poloio u ruku od straha preneraenog Juliana. Tada je podigao ruku kao to to ini sveenik prilikom blagoslivljanja i izne nada se neega sjetio. Pipkao je po neemu ispod svoje odore i iznenada je izvukao malen zlatni krii koji je uvao za Ursulu, ali prije nego to joj ga je uspio vratiti poginuo je.

Cyril se okrenuo starijem pomagau i upitao: "Mo emo li to uiniti za nju?" Stariji se pomaga udaljio na nekoliko trenutaka, a kada se vratio, u Cyrilove je ruke stavio fiziki kri. Djeak ga je odmah dao Ursuli govo rei: "Vidi, ovo je kri koji ti je Harold htio dati." Zaljubljeni su stajali jo uvijek se drei za ruke, nemalo iznenaeni. Uzevi kri, Ursula je rekla: "Ovo konano dokazuje da sve nije samo san. Ovaj kri dala sam Haroldu prije odlaska u rat. Evo, ovdje su inicijali koje sam dala ugravirati." Julian se iznenada sabrao i rekao Cyrilu: "Nismo ti se zahvalili. Ne znam tko si i zapravo sve ovo ne razu mijem, ali uinio si nam neto to se niim ne moe vratiti. Ako postoji neto to mogu uiniti kao izraz svoje zahvalnosti..." I tada je iznenada reagirala Ursula, naglo se saginjui, oito pokuavajui poljubiti Cyrila, ali djeak se dematerijalizirao brzinom svjetlosti. Njene su ruke zah vatile samo zrak. Oboje su bili preplaeni i razoarani. No Julian je pronaao nain utjehe i oni su proveli mno go sati razgovarajui o udesnom doivljaju. Julian je iskreno poalio to nije imao priliku iskazati tovanje za ono to je djeak uinio. Zaelio je, ukoliko im Bog podari potomstvo, da njihov prvoroeni sin dobije ime Cyril, kao znak sjeanja na ovaj dan. Na to se Ursula zacrvenjela i svim srcem zaeljela isto. Dogaaj je u Ursuli pobudio istinsko zanimanje za ivot nakon smrti, kao i za nefizike fenomene. Cyril je nekoliko dana navraao do nje i vidio je jo jednu

mogunost. Kada je etala umom sama, u pratnji psa uvara, ishodio je dozvolu za ponovno materijaliziranje na nekoliko minuta kako bi joj preporuio neke knjige. Bila je presretna to ga ponovno vidi, a Cyril je ovaj put bio paljiv i drao se na sigurnoj udaljenosti. Bilo je zanimljivo primijetiti da ga je veliki pas, iako isprva uznemiren i znatieljan, potpuno prihvatio, pokazujui mu svoje prijateljstvo na dostojan nain.

ASNIKOVA VOLJA

Isti mladi pomaga nekoliko je dana kasnije izvijestio o drugom zanimljivom sluaju. Umrlom asniku velike probleme inila je njegova ostavtina. Ispriao je svoju priu. Kao neotuivo nasljedstvo ostavljeno mu je imanje i odreena svota novca koju je mogao troiti po slobodnoj volji. Njegova ga je majka neko vrijeme nastojala prisiliti da oeni mladu enu prema kojoj nije osjeao neku posebnu privlanost. Odluio je uvojaiti se kako bi izbjegao donoenje odluke koju nije bio voljan uiniti. U borbi je teko ranjen. Tijekom dugog oporavka zaljubio se u Francuskinju koja ga je njegovala. Oenio se njome prema francuskom zakonu, ali o tome nije izvijestio svoju majku u Engleskoj, bojei se njezine ljutnje zbog neuspjeha njezina plana. Znao je da prema strancima ima izuzetno negativan stav. Mislio je da e sve mnogo bolje razjasniti kada svoju suprugu po svretku rata odvede kui. Nadao se da e

u meuvremenu dobiti sina te da e taj dogaaj ublaiti gnjev njegove majke. I tada je itav plan poremetila njegova smrt. ini se da je pokuao spasiti ivot ranjenom redovu, pri emu su oboje ranjeni daleko ozbiljnije. Uspjeli su dopuzati do nekog jarka, a ratni je vihor krenuo dalje ostavljajui ih postrani. Umirui asnik uinio je krajnji napor piui svoju volju i oporuku, ali nije znao da li e se taj doku ment pronai, da li e dospjeti u prave ruke, ukoliko se uope i pronae, te da li e ga smatrati pravovaljanim. Sreom, imao je uz sebe nalivpero, a jedini papir bilo je posljednje enino pismo. Poeo je pisati na poleini pisma to je mogao bolje, znajui da mu je ostalo malo vremena. Uspio je jasno i odluno izraziti svoju elju prema kojoj itavo nasljedstvo treba pripasti njegovoj eni iju je adresu napisao. Takoer je nalaznika zamo lio da oporuku poalje njegovom odvjetniku u London. Potpisavi pismo, zamolio je umirueg redova da ga kao svjedok potpie. ovjek je pokuao, ali nakon to je tekom mukom napisao dva ili tri slova svog imena, nalivpero mu je ispalo iz ruke. Nakon nekoliko minu ta i asnik i vojnik bili su mrtvi. Pokuali smo umiriti njegov um govorei mu da e oni koji pokapaju tijela zasigurno nai uz njega papir i o njemu se pobrinuti. To ga nije smirilo. Imao je mnogo dvojbi. Kao prvo, utvrdio je da se mjesto na kojem je pao nalazi daleko te da je mogue da ga ne obiu s obzirom da je crta bojinice brzo pomaknuta. Takoer se bojao da kia ne ispere tekst koji je ionako bio jako

blijed, te da pismo umjesto njegovom odvjetniku ne stigne njegovoj majci. Veliku nadu predstavljalo je nje govo dijete koje je uskoro trebalo ugledati svjetlo dana. Provjerili smo. Oekivao je sina. Potom se zabrinuo da li e biti ostvaren zahtjev njegovog sina za nasljeiva njem. Mislio je da bi u tim okolnostima vlastoruno napisana izjava, iako neposvjedoena, vjerojatno bila prihvaena. Imao je starog kolskog prijatelja. inilo nam se da bi pokuaj utjecaja na njega mogao dati neke rezultate. Prijatelj je iskazao tvrdou. Poslije mnogo bezuspjenih pokuaja prijenosa misli morali smo i u ovom sluaju materijalizirati mladog pomagaa. Iskrsle su razne potekoe. Nadilazili smo ih jednu po jednu. Na kraju je prijatelj bio odveden do asnikova tijela, njegova opo ruka je otkrivena i predana odvjetniku. Umrli ovjek konano je pronaao svoj mir, a njegove elje su se po ele ostvarivati.

NEKI MANJI SLUAJEVI

Ponekad su na fizikoj razini nai mladi pomagai spo sobni djelovati mnogo izravnije. Primjerice kada su ne ki seljaci grozniavo bjeali pred njemakim vojnicima koji su nasrnuli na njihova sela, nai mladi pomagai odveli su etvoricu bjegunaca u malu peinu pokraj oblinje rijeke, gdje su ostali skriveni sve dok vojnici nisu otili dalje. Potom su se vratili u svoje selo gdje su

nastojali ugasiti poar u jednoj od kua. Tamo su pre spavali, a idueg dana uputili su se u oblinje selo koje je izbjeglo razaranja. Dva dana kasnije Cyril je spasio dva nova ivota djeaka i djevojicu. Jedini su preivjeli napad na selo. Svi su ostali stanovnici ubijeni. Nekako su se uspjeli sakriti. Kada su vojnici napustili spaljeno selo, pokuali su neopazice pobjei. Namjeravali su pobjei izmeu kua, ali brzim pregrupiranjem vojnika preprijeen im je put. Kada ih je Cyril pronaao, ponovno su bili skri veni. Ovaj put u plitkoj udubini usred gutare koju su stalno probijale granate i meci. Plitka udubina spasila ih je od metaka, ali neprijatelj je bio u umi pa je posto jala opasnost da budu uhvaeni i ubijeni. Kasnije se bitka pomaknula malo dalje i neprijatelj je napustio umu, ali bitka se nastavila tijekom itavog dana i noi. Djeca se nisu usudila ni pomaknuti. Hladnoa i vlaga bile su strane. Kada ih je Cyril pronaao, nisu nita je li ve dva dana, a djeak je svukao sa sebe gotovo svu odjeu kako bi zatitio svoju malu sestru. Gotovo je umirao, a ni njegova sestra nije bila u boljem stanju, iako joj je bilo malo toplije. Cyril se materijalizirao, ali oni ga nisu razumjeli. Bili su jako uplaeni. Nisu znali tko je i kako je ovdje dospio. Zbog toga je pozvao starijeg pomagaa koji ih je umirio protumaivi da im ne ele nauditi. Cyril je prvo u djeaka izlio toplinu i snagu, a kada je utvrdio da mu je mnogo toplije i bolje, pronaao je za njega malo kruha i kobasice u torbi jednog mrtvog vojnika.

ak i tada djeak je hranu prvo ponudio svojoj sestri, ali bilo je dovoljno za oboje. Kada su ojaali, Cyril ih je odveo dalje. Uzdignuvi se u zrak, Cyril je vidio itavo bojno polje i odredio najsigurniji put. Ohrabrivao ih je i pomagao im. Konano ih je uspio dovesti iza vatrenih linija, do grupe francuskih vojnika koji su im dali neto hrane te ih odveli u poljsku bolnicu gdje ih je zbrinulo medicinsko osoblje. Ovdje su bili sigurni. Kako su svi njihovi roaci ubijeni, brigu o njima preuzeli su neki dobri ljudi. U drugom sluaju radilo se o maloj djevojici koja je namjeravala prijei preko mosta i na drugoj strani potraiti hranu za svoju majku i drugu djecu koja su umirala od gladi. Svuda uokolo nalazili su se vojnici pa je taj pothvat bio izuzetno opasan. ekala je pogodan trenutak, onaj za koji je ona mislila da je pogodan, i potrala je preko mosta. Dospjela je do sredine mosta kada je velika grupa poraenih vojnika banula na most bjeei pred neprijateljskim granatama. Ljudi su pa nino trali. Padali su jedan preko drugoga, a neki su bili odbaeni na ogradu mosta. Djevojica nije imala kamo pobjei. Stajala je nepomino, gotovo nasmrt izgladnjela. Cyril se odmah materijalizirao, pomogao joj da prijee ogradu i da se uvue izmeu dva stupa. Tamo je ostala sve dok opasnost nije prola. Potom se opet vratila na most i ostvarila svoj plemenit naum. Cyril je otkrio nov nain pomaganja - spaavanje brodova od mina utjeui na um kormilara. U svom astralnom tijelu mogao je otkriti i raspoznati mine bez

veih potekoa. Uspio je postii da nekoliko brodova izbjegne smrtonosnu zamku. Pokuao bi priopiti kor milaru da se na njegovom putu nalazi mina, ali oito je da takvu zamisao nije bilo lako staviti u njegovu glavu. Cyril bi ga tada pokuao nagnati da na nekoliko trenu taka skrene s kursa, toliko koliko mu je potrebno da ukloni prepreku. Probudio bi kormilara koji bi s ua som primijetio promjenu smjera okreui kormilo u nadi da nitko nita nije primijetio. U jednom je sluaju brodski asnik primijetio promjenu kursa i probudio je kormilara koji je brzo skrenuo brod, ali opasnost je ve prola. Cyrilov je uspjeh bio osobit jer iskusne mornare ni je bilo nimalo lako navesti na promjenu smjera. Jednom nikako nije mogao navesti kormilara da promijeni kurs, a s obzirom da je opasnost zaista bila velika, Cyril je materijalizirao ruku i sam okrenuo kormilo. ovjek je vidio ruku, ispustio kormilo i preplaeno pobjegao. Nas tupila je zbrka tijekom koje je Cyril udaljio brod od mi ne. Kada je asnik preuzeo kontrolu nad brodom, opas nost je ve bila minula. Zakljuili su da je mornar bio pijan ili da je sanjao. Smijali su mu se, ali on je tvrdogla vo govorio kako je mala bijela ruka uhvatila kormilo i poela ga pomicati. I tako je nastala nova pria o duho vima, jer mornari vole povjerovati u sve to je n a d n a r no.

ETHAN

Pria govori o malom djeaku Ethanu iji je otac pogi nuo ranih ratnih dana. Majka je umrla poetkom njego va djetinjstva pa su tako on i otac ostali zajedno, postavi najbolji prijatelji. Ethan je oboavao jakog, visokog o vjeka koji je prema njemu uvijek bio tako njean i spo kojan, premda je u odreenim situacijama s drugima znao govoriti strogo i odbojno. Djeak je uvijek znao emu ga otac eli pouiti. esto su raspravljali o mno gim temama koje obino ne zanimaju osmogodinje djeake. Bili su jako povezani. esto su znali to onaj drugi o neemu misli bez ijedne izgovorene rijei. Kada je otac otiao u rat, ostavio je Ethana na brigu svom bratiu, bunom i veselom ovjeku s velikom obitelji. Prema Ethanu su bili izuzetno ljubazni, ali ipak ga nisu razumjeli. Smrt njegova oca teko ih je pogodila. Bili su puni samilosti. Ethan se uope nije obazirao na injenicu da je postao siroe. Njegovi su roaci inili sve kako bi ga utjeili. Posveivali su mu mnogo panje. Namuili su se provjeravajui i osiguravajui mu oevu imovinu. Bio je potpuno svjestan njihovih dobrih namje ra i zbog toga zahvalan. Ali otac mu je nedostajao u svakom trenutku. Dobrota i razumijevanje okoline nisu mu mogli nadomjestiti njegovu nazonost. Povukao se u sebe. Umirao je od tuge i roaci nisu znali to ui niti. Sve vrijeme otac se nalazio u njegovoj blizini, jako zabrinut. Svake noi, im bi Ethan napustio svoje tijelo,

bili su zajedno kao nekad i djeak je bio presretan. Na kon to bi se probudio, nije se jasno mogao sjetiti onoga to se dogodilo iako je imao osjeaj da se dogodilo neto predivno. Tako je svake noi doivljavao nekoliko tre nutaka sree, a potom bi se polagano budio osjeajui jad i prazninu. Pokuavajui pomoi ocu, Cyrilova panja usmjerila se na neobinu tragediju malenog djeaka. Vidjevi je, zavolio je malenog Ethana i odluio mu je pomoi kako bi ga izbavio iz kobne potitenosti koja je unitavala njegovu vitalnost. Situacija je nalagala da bi se u fizi kom ivotu trebao sjetiti svog izvantjelesnog iskustva, ali svi napori glede toga bili su bezuspjeni zato to o tome nije nita znao i zato to njegov um nije prema takvoj mogunosti bio otvoren. U astralnom ivotu Cyril je pobijedio Ethanovu plaljivost i oni su postali veliki prijatelji, ali sve njegove upute kojima je pokuao pouiti malenog djeaka kako da premosti bezdan bile su bezuspjene. Nakon mnogih pokuaja Cyril je konano morao isprobati lijek protiv svih bolesti, materijalizaciju. Je dnog je jutra doao u fiziki ivot s Ethanovim bue njem, koji je otvorio svoje oi i ugledao ga kako stoji u fizikom tijelu pokraj njega. Cyril mu je rekao: "Sada me poznaje, zar ne? Sjea se da sam drao tvoju ruku trenutak ranije, dok te otac drao za drugu?" "Da! Da!" uzviknuo je Ethan uzbueno. "Gdje je moj otac sada?"

"On jo uvijek dri tvoju ruku, ali ne moe ga vidjeti sada kada su tvoje oi otvorene. Mogu uiniti da vidi mene. Ne mogu uiniti da vidi njega, ali moe osjetiti njegovu ruku." Kada je veza bila jasno uspostavljena, Ethan je bio sposoban sjetiti se svega to mu je otac rekao. Narednog jutra Cyril je uspio uiniti da Ethan sa sobom ponese sjeanje bez potrebe vee dodatne materijalizacije. Bilo je dovoljno materijalizirati stisak dvije ruke, oeve, ve like, s jedne strane i djeakove, male, s druge strane. Tako se sada Ethan svakoga jutra prisjea sve vie i vie, a Cyril uurbano pouava i oca i sina. Dobro se oporavlja, to njegovi roaci ne razumiju, jednako kao to nisu mogli razumjeti njegovu bolest, ali on im to ni kada nee moi protumaiti.

Poglavlje XVIII
Ostala podruja rada

Prelazei s teme vanoga rada meu mrtvima na raz matranje rada meu ivima, moramo istaknuti dosta iroko polje djelovanja, a time djelovanje nevidljivih pomagaa nije konano. Tomu pridonosi ogromna koli ina posla uinjena uz pomo poticaja - jednostavno stavljanjem dobrih misli u umove onih koji su ih sprem ni primiti. Glede smisla izreenog ne bi trebalo initi pogreku. Pomagaima bi trebalo biti savreno lako (lako u odno su na one koji temu ne razumiju praktino) utjecati na um bilo kojeg prosjenog ovjeka navodei ga da misli kako oni ele, i to bez izazivanja sumnje u umu subjekta da je posrijedi kakav vanjski utjecaj. Meutim, ma koli ko bi rezultat mogao biti zadovoljavaju, takvo djelova nje ne bi bilo prihvatljivo. Sve to moe biti uinjeno je polaganje dobrih misli u um osobe kao jedne od stotinu misli koje stalno prolaze kroz njega. Da li e je ovjek primiti, uiniti je svojom vlastitom i djelovati u skladu s njom ovisi u cijelosti o njemu samom. U protivnom bi sva dobra karma uslijed djelovanja bila pripisana samom pomagau, jer subjekt bi predstavljao samo

igraku, a ne aktivnog djelatnika; to nije ono to se eli postii. Pomo koja se na taj nain daje izuzetno varira u karakteru. Tjeenje onih koji pate poinje se nametati kao to to takoer ini napor voenja prema istini onih koji je udljivo ele. Kada osoba provede mnogo vreme na razmiljajui o nekom metafizikom problemu, mo gue je u njezin um staviti rjeenje a da ona nije svjesna da je ono dolo vanjskim posredovanjem. Uenik takoer moe djelovati kao posrednik u onome to se moe opisati kao odgovor na molitvu. Premda je tono da svaka duhovna elja, ona za koju se moe pretpostaviti da pronalazi svoj izraz u molitvi, sama predstavlja silu koja automatski postie odreene rezultate, takoer je tono da takav duhovni napor nudi mogunost utjecaja na "snage dobra". Ponekad je pri vilegij voljnih pomagaa stvaranje kanala kroz koje nji hova energija istjee. Istinito je ono to je reeno za molitvu, ak u veoj mjeri od meditacije, za one kojima je ovo vie vjebanje mogunosti. Uz ove vie openite metode pomaganja postoje i specijalni kanali otvoreni jedino nekolicini. Takvi su uenici spremni upotrijebiti rad za priopavanje istine i predivnih misli autorima, pjesnicima, umjetnicima i glazbenicima, ali razumljivo je da svi pomagai ne mo gu biti sposobni raditi na takav nain. Ponekad, iako rjee, mogue je upozoriti osobe na opasan pravac mo ralnog razvitka kakvim su krenuli i otkloniti zle utjecaje nekog ovjeka ili mjesta, ili omesti spletke crnih maga. Izravno upuivanje u velike istine prirode rijetko se

moe priopiti izvan kruga izuavatelja okultizma, ali ponekad je mogue uiniti neto glede toga polaui u umove propovjednika i uitelja iri spektar misli i slo bodnije vidike od onih koje imaju. Postoji druga primjena te metode mentalne sugesti je koja je od najvee vanosti, ali je zbog svoje naravi pristupana samo naprednijim lanovima grupe poma gaa. Na isti nain kao to obini ljudi mogu primiti pomo u vezi s osobnim problemima, mogu primiti sa vjet i biti voeni u stvarima koje izravno djeluju na samo mali broj njima bliskih osoba. Sugestije mogu biti ponu ene samo onima koji imaju mnogo moi i odgovor nosti u politikom i religioznom svijetu - predsjednici ma i njihovim ministrima, voama crkvenih ili dravnih tijela, voditeljima misli ije rijei mogu utjecati na tisue ljudi. Prihvaanje sugestije i njezino aktiviranje mogu dobrohotno djelovati na itave narode i materijalno potaknuti napredak svijeta. Uvijek moramo imati na umu injenicu da iza pri vidnog kaosa pohlepe i sebinosti postoji evolutivni po redak, mona "Hijerarhija" velikih Adepata koji ine pravo unutarnje vodstvo svijeta; iznad njih nalazi se sjajan lik "JEDINOG POKRETAA', duhovnog kralja koji na ovom planetu predstavlja logose Sunevog sus tava. Pod njegovim svemonim upravljanjem polako, polako se tijekom eona rasprostire nezadriv evolutivni val. Iako se individualni valovi koji ine njegovo uzdiza nje i pad jure i povlae, oni se ipak vraaju sa sve veom i veom snagom, sve dok se "Njegova" boanska svrha ne izvri, a zemlja ne ispuni boanskom slavom. Nae

grupe pomagaa rade pod vodstvom "Hijerarhije". Stoga se dogaa da izuavatelj okultizma koji napre duje na "Putu" dospijeva do irih sfera korisnosti. Umjesto da pomae samo individuama, ui nas kako postupati s klasama, narodima i rasama, a postupno mu se povjerava dio vieg i vanijeg rada to ga ine sami adepti. Stjeui nunu pomo i znanje, poinje rukovati veim energijama mentalne i astralne razine; pokazuje mu se kako poluiti krajnje mogunosti ko ritenja svakog povoljnoga ciklikog utjecaja. Dovodi se u vezu s velikim Nirmanakayasima koji su ponekad simboliki izraeni kao "Kamenje zatitnog zida", pos tajui - isprva u smanjenom opsegu - jedan iz grupe njihovih slubenika, uei kako su rasporeene ener gije koje predstavljaju plod njihove uzviene rtve. Tako se postupno uzdie sve vie i vie; dospijeva u stanje adeptstva, kada je sposoban preuzeti potpunu odgovor nost koja poiva na Uiteljima mudrosti i pomoi dru gima du puta na koji se uputio. Na mentalnoj se razini rad nekako razlikuje s obzi rom na to da se uenje moe dati i primiti direktnije, bre i savrenije dok su pokrenuti utjecaji mnogo sna niji zbog toga to djeluju na mnogo vioj razini. Ali (nekorisno je o tome govoriti detaljnije jer svega je ne kolicina nas sposobna svjesno djelovati na toj razini za vrijeme ivota) ovdje, a i jo vie, postoji obilje posla za kojeg trebamo postati sposobni izvriti ga, bez bo jazni da emo rijekom bezbrojnih eona prestati obavljati taj nesebian i koristan rad.

Poglavlje XIX
Veliki rad

Mogue je postaviti pitanje: "Kako se moemo osposo biti za sudjelovanje u tom velikom radu?" Glede osobina koje su potrebne osobi koja nastoji postati pomaga ne postoji nikakva tajnovitost. Potekoa se ne nalazi u uenju to one zapravo jesu, ve u njihovom razvija nju unutar osobe. One su djelomino ve opisane, ali usprkos tome treba ih izloiti potpuno i kategorino. 1. Privrenost (predanost). Prvo je potrebno prepoz nati velik rad koji e nam Uitelji povjeriti i koji treba postati naa najvea ivotna preokupacija. Moramo na uiti razlikovati ne samo koristan od beskorisnog rada, ve takoer razliite vrste korisnog rada kako bismo se mogli posvetiti najviem radu za kojeg smo sposobni, ne gubei uzalud nae vrijeme za neto, ma koliko to izgledalo dobro ovjeku koji ne moe uiniti neto bolje. ovjek koji eli biti izabran za rad na najviim razinama mora odluno poeti raditi za prirodnu filozofiju ovdje dolje. Ni na koji nain pritom ne elim rei da trebamo zanemariti nae ivotne dunosti. Zasigurno emo ui-

niti dobro ako ne zaponemo bilo kakve nove svjetovne dunosti, ali one koje ve nosimo na svojim leima ima ju karmiku obvezu koju nemamo pravo izbjei. Sve dok ne izvrimo dunosti koje je karma pred nas pos tavila, nismo slobodni za vii rad. No vii rad nam uspr kos tome treba predstavljati jedinu stvar za koju zaista treba ivjeti - stalnu ivotnu podlogu koja je namijenje na radu za "Uitelje milosra". 2. Savrena Samokontrola. Prije nego to uzmognemo sigurno raditi sa snagama i moima astralnog ivota, moramo u potpunosti imati nadzor nad nama samima. Na temperament, naa narav, moraju biti pod kontro lom pa tako nita to vidimo ili ujemo ne smije u nama izazvati stanje uzbuenosti, jer posljedice takve iritacije bit e ozbiljnije na astralnoj nego na ovoj razini. Snaga misli uvijek predstavlja ogromnu mo, ali ovdje dolje ona je ograniena i umrtvljena tekim fizikim moda nim esticama koje nisu stavljene u pokret. U astralnom svijetu sve je to daleko slobodnije i jae; za ovjeka potpuno probuenih sposobnosti osjeaj ljutnje spram druge osobe prouzroit e ozbiljnu, pa ak i fatalnu povredu. Osim temperamenta, potrebno je kontrolirati i ivce. Prividna i uasavajua opaanja s kojima se moemo susresti ne smiju dovesti u pitanje neustraivost i hra brost. Mora se zapamtiti da se uenici koji bude ovjeka na astralnoj razini izvrgavaju odreenoj odgovornosti za njegovu sigurnost, kao i za svoja djelovanja. Stoga

sve dok neofit ne prikupi dovoljno hrabrosti da ostane sam, pomagaevo e vrijeme biti utroeno na njegovu zatitu, u stalnom boravljenju oko njega, to bi oito bilo nerazumno oekivati. Treba biti siguran u postojanje ivane kontrole. ivce treba pripremiti za rad koji treba biti izvren. Kandidati to ine sada, kao i nekada, prolazei ono to se naziva iskuenjima zemlje, vode, zraka i vatre. Drugim rijeima, treba nauiti, ne samo u teoriji ve i praktinim iskustvom, da u njihovim astralnim ti jelima nijedan od tih elemenata ne postane za njih te tan, da nitko ne zastane pred kakvom zaprekom na putu rada kojeg moraju obaviti. Uvjereni smo da e nas u fizikom tijelu vatra spriti, voda utopiti, da vrsta stijena predstavlja nepremostivu prepreku naem napredovanju, da ne moemo letjeti. To je tolko duboko u nama da je za veinu ljudi potre ban veliki napor nadilaenja instinktivne akcije koja iz toga proizlazi i razumijevanja kako u astralnom tijelu i najtvra stijena ne predstavlja prepreku slobodnom kretanju, kako se moe skoiti s najvie stijene, zaroniti u grotlo prokljualog vulkana ili u dubine nedokuivih oceana. Sve dok ovjek to ne spozna, znajui dovoljno da bi mogao djelovati instinktivno i sigurno, beskoristan je za astralni rad, jer e u hitnim sluajevima koji stalno naviru biti trajno paraliziran prividnom nesposobnou. Stoga on mora proi iskuenja i mnoga druga neobina iskustva da bi se hrabrou i mirnoom suoio s naj-

groznijim prilikama usred najodvratnije okoline, da bi injenino pokazao da njegovi ivci mogu biti podvrg nuti bilo kakvim i svim razliitim situacijama u kojima bi se u bilo kojem trenutku mogao nai. Nadalje, potrebno je kontrolirati um i elje. Um zbog toga to je bez sposobnosti koncentracije nemogu e uiniti dobar rad meu zbunjujuim tijekovima astral ne razine. elje - zbog toga to je u ovom neobinom svijetu elja uobiajeno esta. Sve dok se ne uzmogne kontrolirati taj dio nae prirode, mogli bismo se suoiti s naim vlastitim kreacijama kojih bismo se istinski posramili. 3. Spokojnost. Spokojnost je neobino vana; izuze e svih briga i tjeskoba. Mnogi radovi podrazumijevaju umirivanje onih koji su uznemireni i razveseljavanje onih koji su tuni. Kako pomaga moe vriti ovakav rad ako njegova vlastita aura vibrira stalnim nemirom i zabrinutou ili sivilom pogubne potitenosti koja pro izlazi iz stalne depresije? Za okultni razvitak nita nije pogubnije od nepotreb ne zabrinutosti nad sitnicama to nam namee nae dvadeseto stoljee, kada se esto "od muhe radi slona". Veina nas provodi svoje ivote u preuveliavanju najapsurdnijih sitnica, u ozbiljnim i nadasve iscrpnim rad njama slabljenja ni zbog ega. Mi, izuavatelji prirodne filozofije, trebamo nadii takvo stanje iracionalne zabrinutosti i bezrazlone po titenosti. Mi, koji nastojimo postii odreeno znanje

o kozmikom poretku, trebali bismo shvatiti da je opti mistiki pogled na svijet uvijek blii boanskom pogle du, a stoga i istini, jer samo to u svakoj osobi koja je dobra i predivna moe na bilo kakav nain biti stalnost; zlo po svojoj prirodi treba biti privremeno. Zapravo, kao to Browning kae: "Zlo je nitica, nula, tiina koja ukljuuje zvuk", a iznad i iza svega "dua stvari je slatka, srce postojanja je nebesko poivanje." Stoga oni koji znaju stjeu nepomuenu mirnou te potpunim razumi jevanjem zdruuju vedrinu koja proizlazi iz sigurnosti da e sve na kraju biti dobro. Oni koji ele pomoi mo raju nauiti slijediti njihov primjer. 4. Znanje. Da bi bio koristan, ovjek mora imati odreeno znanje o prirodi razine na kojoj treba djelo vati. to vie znanja ima u bilo kojem pravcu, vie e biti od koristi. Mora se pripremiti za zadatak paljivo prouavajui literaturu prirodne filozofije (Leadbeater ovdje daje prvenstvo teozofskim knjigama od kojih smo neke do sada ve objavili). Ne moemo oekivati da e mu oni ije je vrijeme toliko dragocjeno pokloniti svoju panju tumaei mu ono to bi mogao nauiti ovdje dolje itanjem knjiga. Onome tko ve po svojim kapaci tetima i sposobnostima nije "izuavatelj" nije potrebno o sebi razmiljati kao o kandidatu za astralni rad. 5. Nesebinost. Nije potrebno mnogo govoriti o oso bini nesebinosti. Onaj tko je ak samo povrno prou avao nauk prirodne filozofije morao je uoiti da ovjek

u kojem postoji i najmanje zrnce sebinosti nije spre man uputiti se u rad s viim snagama i moima niti je spreman pristupiti poslu ija se sutina sastoji u tom da djelatnik zaboravi na sebe zbog dobrobiti drugih. Onaj tko jo uvijek ima sebine misli, ija je osobnost dovoljno jaka ne dozvoljavajui mu da se odvoji od svog rada zbog osjeaja prezirnog ponosa ili ranjenog dostojanstva - takav ovjek nije spreman iskazati nese binu predanost pomagaa. 6. Ljubav. Ova posljednja i najvea osobina takoer se uglavnom krivo shvaa. Najjasnije reeno, to nije jeftin, beznaajno neodluan sentimentalizam koji se uvijek iskazuje ispraznim frazama i pretjeranom openitou, bojei se vre postojanosti zbog toga to bi ga "neuki" mogli proglasiti "nebratskim". Ono to se trai je ljubav, dovoljno jaka da se njome ne hvali ve da djeluje bez da o njoj govori, silna elja za pomaga njem koja uvijek eka priliku iako to eli uiniti u taj nosti, osjeaj koji cvjeta u srcima onih koji su shvatili veliki rad Logosa. Vidjevi ga jednom, spoznaju da u sva tri svijeta za njih ne postoji drugi pravac doli poisto vjeivanja s Logosom u to je mogue veoj mjeri; ostat skroman na putu, velik na udaljenosti, siuan kanal predivne boanske ljubavi koja kao i Boji mir osvje ava ovjekovo razumijevanje. To su kvalitete ijem zadobivanju pomaga mora neprekidno teiti i koje u razumljivoj mjeri mora na kraju zadobiti prije negoli se uzmogne nadati da e "Veliki" koji stoji iznad odluiti da je spreman za bue-

nje. Ideal je u istini "visokog". Ipak, ne treba odustati i pomisliti da e za vrijeme svoje borbe ostati beskoristan na astralnoj razini. Postoji zaista mnogo toga to se moe uiniti sigurno i uspjeno. Teko je zamisliti da meu nama ne postoji netko tko nou, kada se nalazi izvan svog fizikog tijela, ne bi bio sposoban uiniti neko milosrdno ili dobro djelo. Nae stanje tijekom sna obino se sastoji od zadubljenosti u jednu misao. Moramo upamtiti da u san unosi mo misli koje su nas uglavnom zaokupljale tijekom dana. Osobito je bitna posljednja misao prije zapadanja u san. Ako od te posljednje misli uinimo snanu namje ru da odemo i pruimo pomo nekome za koga znamo da mu je potrebna, dua osloboena tijela nedvojbeno e ponijeti tu namjeru i pomo e biti pruena. Postoji nekoliko sluajeva injenja takvih pokuaja kada je iza brana osoba u potpunosti bila svjesna napora budueg pomagaa pa je ak vidjela njegovo astralno tijelo u i nu noenja uputa koje su na njemu bile utisnute. Nitko ne treba biti raaloen milju da nema udjela u tom velianstvenom radu. Takav bi osjeaj u cijelosti bio netoan, jer svatko tko moe misliti moe i pomoi. Nema potrebe takvu korisnu djelatnost ograniiti samo na sate sna. Ako znate (a tko ne zna?) nekoga tko je tuan ili tko pati, poaljite mu misao ljubavi i iskrenih dobrih elja. Budite sigurni da su takve misli i elje stvarne, ive i jake. Kada ih poaljete, one e izvravati vau volju proporcionalno snazi koju ste u nju ugradili. Misli su stvari, jako realne stvari, potpuno vidljive oni ma ije su oi otvorene u tolikoj mjeri da mogu vidjeti.

Mislima najsiromaniji ljudi, jednako kao i najbogatiji, mogu dati svoj doprinos dobrohotnom radu za svijet. Na taj nain, bez obzira da li svjesno moemo funkcio nirati na astralnoj razini ili ne, svi se moemo pridruiti i svi bismo se trebali pridruiti vojsci nevidljivih poma gaa. Aspirant koji eli postati jedan od grupe nevidljivih pomagaa koji rade prema uputama velikih "Uitelja mudrosti" pripremat e se za daleko veu shemu razvit ka. Umjesto djelomine spremnosti, nastojat e se pri premiti za daleko vei zadatak kako bi slijedio "njihove" stope, podinjavajui sve energije vlastite due za pos tizanje onoga to su "oni" postigli. Tako njegova mo pomaganja nee biti ograniena samo na astralnu ra zinu, ve e se proiriti na one vie razine koje su pravi dom ovjekove boanske biti. Za njega je put ve odavno oznaen mudrou onih koji su na njega stupili u davnim vremenima, put samorazvitka koji prije ili kasnije svi moraju proi, bez obzira da li ga odlui prihvatiti svojom slobodnom voljom ili ekajui da ga polagana, sveprodorna snaga evolucije, nakon mnogo ivota i mnogo patnji, izvue iz bezvoljnosti. Mudar ovjek je onaj koji odmah stupa na "Put", odluno okreui svoje lice prema postignuu "adeptstva", da bi osloboen svih sumnji, straha i tuge, mogao pomoi drugima da pronau sigurnost i sreu. Koji su koraci na tom "Putu svetosti", kako ga budisti nazivaju, i kojim slijedom dolaze vidjet emo u sljedeem po glavlju.

Poglavlje XX
Put probacionizma

Knjige Istoka govore nam da postoje etiri naina po mou kojih se ovjek dovodi na poetak puta duhovne evolucije: 1. Druei se i pratei one koji su na njega stupili. 2. Sluajui i itajui uenja prirodne filozofije. 3. Refleksijom prosvijeenosti; istom i potpunom energijom napornog razmiljanja moe se dospjeti do istine ili do nekog njezinog dijela. 4. Vjebanjem vrline, to znai da dugi niz godina u vrlini provedenih ivota, premda to neophodno ne ukljuuje poveanje intelektualnosti, postupno u ovje ku razvija dovoljno intuicije koja e mu omoguiti da shvati nunost stupanja na Put te mu pokazati kojim smjerom treba ii. Kada je na jedan od ovih naina stigao do te toke, pred njim se prostire Put do najvieg adeptstva odlui li krenuti njime. Piui za izuavatelje okultizma, nuno je naglasiti da na sadanjem stupnju razvoja ne moe mo oekivati da emo nauiti sve ili gotovo sve; moe-

mo se nadati znanju samo o prvim koracima toga puta. O onim sljedeima znamo jako malo, ali ipak moemo uhvatiti povremene bljeskove neopisive slave koja ih okruuje. Prema ezoterijskom uenju, ti su koraci svrstani u tri velike grupe: 1. Razdoblje probacionizma koje se odvija prije ne goli je dana bilo kakva obveza ili inicijacija (u punom smislu rijei). To dovodi ovjeka do stupnja gdje je po trebno uspjeno proi kroz ono to se u teozofskim knjigama naziva kritinim razdobljem "Pete runde". 2. Razdoblje obveze uenitva ili odgovarajueg Pu ta (slubovanja) ija su etiri stupnja esto opisana u istonjakim knjigama kao "etiri sveta puta". Na kraju uenik postie adeptstvo - razinu koju bi ovjeanstvo trebalo dosegnuti po zavretku "Sedme runde". 3. Ono to se moemo usuditi nazvati razdobljem slube gdje adept obnaa odreenu dunost (u skladu s velikim kozmikim zakonom) u vladanju svijetom i glede toga prima poseban zadatak. Naravno, svaki adept - ak i svaki uenik, kada je jednom definitivno prihvaen, kao to smo vidjeli u prethodnim poglav ljima - preuzima udio u velikom poslu pomaganja i unaprjeivanja evolucije ovjeka. Oni koji stoje na viim razinama zadueni su za posebne odjeljke i odgovaraju u kozmikoj shemi kraljevim ministrima u dobro orga niziranoj zemaljskoj dravi.

Prije nego to detaljnije razmotrimo razdoblje probacionizma, dobro je spomenuti da je u veini svetih knjiga Istoka to stanje okarakterizirano i prepoznato kao preliminarno, jedva kao dio Puta, jer se smatra da se na Put stupa samo onda kada se prisegne (kada se da zavjet). injenicom da brojenje stupnjeva zapoinje upravo ovdje moe biti stvorena razumljiva nejasnoa. Ponekad su sami stupnjevi ubrojeni, a ponekad inicija cija vodi u ili izvan njih. Prouavajui knjige, mora se stalno biti na oprezu kako bi se izbjegli nesporazumi. Meutim, razdoblje probacionizma razlikuje se od ostalih. Razlike izmeu stupnjeva manje su naznaene ovdje nego razlike izmeu vie grupe, a potraivanja nisu toliko odreena ili zahtjevna. Bit e lake protu maiti tu posljednju toku nakon to se prikae popis pet stadija tog razdoblja s pridruenim im kvalifikaci jama. Prva etiri opisao je Mohini Mahun Chatterji u prvom "Provoenju londonske loe" gdje itatelje izvje uje jasnije i podrobnije. Izuzetno vrijedne informacije daje nam dr. Besant u "Putu uenitva" i "Vanjskom sudu". Nazivi pridrueni stadijima razlikujuse jer se u ovim knjigama koristi hindi sanskrtska terminologija, a rab ljeni pali nazivi potjeu od budistikog sustava. No, iako se subjektu prilazi s razliitih strana, potrebne kvalitete su iste ak i s obzirom na razliitost forme. Kratko obja njenje svake rijei bit e prikazano u zagradi, a potom e slijediti tumaenje koje obino daje Uitelj. Budisti prvi stupanj nazivaju:

1. Manodvaravajjana (otvaranje vrata uma ili bijeg pomou vrata uma). U njemu kandidat postie vrsto intelektualno uvjerenje u nepostojanost i bezvrijednost iskljuivo zemaljskih ciljeva. esto je opisano kao ue nje razlike izmeu stvarnog i nestvarnog. Da bi se to nauilo, esto je potrebno jako mnogo vremena i tekih lekcija. Oito je da to mora biti prvi korak prema pra vom napretku, jer nijedan ovjek ne moe krenuti na Put svim srcem prije nego to se definitivno odlui "za voljeti one stvari koje su gore, umjesto onih stvari koje pripadaju zemlji". Ta odluka mora doi iz uvjerenja da se nita na zemlji ne moe usporediti s naim ivotom. Ovaj korak hinduisti nazivaju "Vivekovim postignuem ili odabirom", a Sinnet ga naziva zakletvom na vjernost svojoj vioj "biti". 2. Parikamma (priprema za djelovanje) - stanje u kojem kandidat ui djelovati ispravno jednostavno zato to je to ispravno, ne razmiljajui o svom vlastitom gubitku ili dobitku na ovom ili na buduem svijetu, pos tiui, kao to to naukovanje istonjaka nalae, potpunu indiferentnost spram uivanja u plodovima njegovog djelovanja. Ta je indiferentnost prirodni rezultat pret hodnog koraka. Kada neofit jednom shvati nestvarni i nestalni karakter svih zemaljskih nagrada, prestaje te iti istima; kada jednom sjaj stvarnosti obasja duu, nita "ispod" ne moe vie biti predmetom neke od e lja. Tu viu indiferentnost ili ravnodunost hinduisti na zivaju Vairagya.

3. Upacharo (panja ili voenje) - stanje u kojem se mora postii "est preduvjeta" (hinduski Shatsampatti). Na pali jeziku oni su: a) Samo (ravnodunost) - istoa i mirnoa misli to proizlazi iz savrene kontrole uma. Ovaj je preduvjet izuzetno teko postii, a on je pak najpotrebniji. Sve dok um nije posluan i podloan voenju volje, ne moe biti savren instrument Uiteljevog rada u budunosti. Osobina je izuzetno opsena. Ukljuuje samokontrolu i spokojnost koji su opisani u Poglavlju XIX kao nunost za astralni rad. b) Damo (podjarmljivanje) - slino ovladavanju, a stoga i proienju nad neijim djelovanjem i rijeima - osobina koja neophodno proizlazi iz prethodne. c) Uparati (prekid) - osobina se tumai kao prekid bogomoljstva ili vjerovanja u potrebnost bilo kojeg ina ili ceremonije koju propisuje pojedina religija, to vodi aspiranta do neovisnosti misli te do ire i velikodunije tolerancije. d) Titikha (izdrljivost ili odvajanje) - osobina kojom se naznauje spremnost veselog podnoenja onoga to ovjeku karma moe donijeti i rastajanja od sveg svje tovnog kada se za to ukae potreba. Takoer to uklju uje ideju potpunog nepostojanja negodovanja i ljutnje zbog tete ili nepravde; ovjek zna da su oni koji mu nanose tetu ili nepravdu samo instrumenti njegove vlastite karme.

e) Samadhana (nakana) -jednousmjerenost, uklju ivanje na sposobnosti skretanja s neijeg puta zbog napasti. Ova je osobina slina "privrenosti" iz pret hodnog poglavlja. f) Saddha (vjera) - povjerenje u Uitelja i sebe; po verenje da je "Uitelj" kompetentna osoba. Ma kakvo nepoverenje uenik moe osjeati prema svojim vlas titim snagama i moima, ipak u sebi sadri boansku iskru koja e mu, pretvorena u plamen, jednoga dana omoguiti da dosegne ono to je njegov Uitelj ve p o tigao. 4. Anuloma (izravan poredak ili slijed; naznauje da njegovo postignue slijedi kao prirodna posljedica prethodnih triju) - stanje u kojem je intenzivnom eljom postignuto odvajanje od zemaljskog ivota i sjedinjenje s najviim koje hinduisti nazivaju Mumukshatva. 5. Gotrabhu (stanje spremnosti za inicijaciju) - u tom stanju kandidat sabire svoje prethodne steevine, osnauje ih do stupnja potrebnog za sljedei veliki korak kojim e stupiti na vlastiti Put kao prihvaen uenik. Ostvarenje tog stupnja brzo je praeno inicija cijom u sljedei stupanj. Odgovarajui na pitanje: "Tko je Gotrabhu?" Buddha odgovara: "Gotrabhu je ovjek koji posjeduje stanja iz kojih proizlazi trenutan poetak posveenja." Mudrost potrebna za prihvaanje PUTA SVETOSTI naziva se Gotrabhu-gnana.

I sada, kada smo letimice pogledali korake probacionizma, moramo istaknuti ono to se odnosi na poe tak. Savreno postignue tih osobina i sposobnosti ne treba oekivati u ranom stadiju. Mohini kae: "Ako su sve osobine jednako jake, adeptstvo se postie u istoj inkarnaciji." Ali neto takvo je izuzetno rijetko. Kandi dat mora neprestano ii u smjeru tog znanja i tih osobi na. Pogreno je misliti da nikome nije doputen sljedei korak ukoliko nije u potpunosti ovladao ostalima; oni ne moraju ii odreenim redom kao posljednji stadiji. U mnogim e sluajevima ovjek razvijati odreene osobine u isto vrijeme, prije jednu uz drugu nego u pravilnom slijedu. Oito je da ovjek vrlo lako moe raditi du velikog dijela Puta nesvjestan njegovog postojanja. Bez sumnje je mnogo dobrih krana, mnogo ljudi slobodnog duha ve daleko na Putu koji ih moe dovesti do inicijacije, premda u svom ivotu moda nikada nisu uli za rije "okultizam" ili za prirodnu filozofiju. Namjerno sam spomenuo ove dvije vrste jer je u svim drugim religija ma okultni razvitak prepoznat kao mogunost te stoga zasigurno uoen od strane onih koji tee neemu to e ih zadovoljiti vie nego egzoterijska vjera. Takoer moram naglasiti da koraci razdoblja probacionizma nisu razdijeljeni inicijacijom, iako e zasigur no biti proeti raznolikim iskuenjima i probama na svim razinama te mogu biti poduprijeti ohrabrujuim iskustvima, nagovjetajima i pomoi kad god se ona sigurno moe pruiti. Ponekad smo skloni slobodnije

rabiti rije "inicijacija" glede spomenutih iskuenja i proba. Ispravno govorei, ona odgovara jedino uzvie noj ceremoniji kojom je uenik formalno prihvaen na vii stupanj od imenovane slubene osobe koja u ime "Jedinog inicijatora" prima uenikov sveani zavjet i polae u njegove ruke novi klju znanja kojeg e koris titi na stupnju to ga je postigao. Takva se inicijacija primjenjuje pri ulasku u dio koji e od tada razmatrati, kao i pri prelasku iz jednog koraka u drugi.

***
Smatrao sam da je ovo poglavlje najbole ostaviti nepro mijenjeno, onakvo kako sam ga napisao prije vie od trideset godina. Od tada se mnogo toga promijenilo. Nakon svega, ovjeanstvo ipak evoluira polagano, a javno mnijenje se glede materije koju obraujem u ovoj knjizi ipak promijenilo. Zbog toga nam je doputeno da u kasnijoj literaturi podrobnije obradimo tu temu. Ako je nabrajanjem oskudnih i tehnikih podataka o izloenim kvalifikacijama probueno zanimanje nekog od itatelja, ako unutar sebe osjeti potrebu traenja "Puta svetosti" i stupanja na njega, predlaem mu ne davno objavljenu knjigu "Uitelj i Put" koju sam napisao iskljuivo o tome, a u kojoj se nalazi daleko vie priklad nih informacija.

Poglavlje XXI
Vlastiti put

Na etvrtom stadiju Puta nalazi se 10 Samyojana ili karika koje veu ovjeka za krug ponovnih roenja spreavajui njegov ulazak u nirvanu. One moraju biti odbaene. Ovdje poinje razlika izmeu razdoblja obvezatnog uenitva i prethodnog probacionizma. Djelomino skidanje okova nee biti dovoljno. Prije ne go to kandidat prijee s jednog stupnja na drugi, mora u cijelosti biti osloboen odreenih tereta. Njihovim nabrajanjem upoznat emo potrebne uvjete. Stoga ne ma razloga za uenje glede tvrdnje sadrane u svetim knjigama da je ponekad za prelazak tih etapa Puta po trebno sedam inkarnacija. Svaki od etiriju koraka ili stadija takoer se dijeli. Svaki stadij ima svoj: 1.) Maggo ili Put tijekom kojeg se izuavatelj nastoji rijeiti okova; 2.) Pala (rezultat ili plod), kada pronalazi rezultate svojeg djelovanja koji se sve vie i vie pokazuju; 3.) Bhavagga ili dovrenje, razdoblje u kojemu su rezultati na vrhuncu i kada je sposoban na zadovoljavaju nain izvriti rad koji pri pada koraku ili stadiju na kojemu sada vrsto stoji; 4.) Gotrabhu, namjera, stanje u kojem je potpuno spreman primiti sljedeu inkarnaciju. Prvi stadij je:

I. Sotapati ili Sowan. O ueniku koji je dosegao tu razinu govori se kao o Sowani ili Sotapanni - "onaj tko je uao u tijek" -jer u tom razdoblju, iako moe oklijeva ti, iako moe podlei daleko profinjenijim iskuenjima i skrenuti s puta na neko vrijeme, ne moe vie pasti iz stanja svoje duhovnosti i postati obian svjetovnjak. Uao je u tijek odreene uzviene ljudske evolucije u koju itavo ovjeanstvo mora ui oko sredine sljedee "runde", sve dok ne ostavi za sobom privremene neus pjehe pomou velikoga ivotnog vala, ekajui daljnji progres sve do narednog lanca svjetova. Uenik sposoban za takvu inicijaciju spreman je prestii veinu ovjeanstva u iznosu itave "runde" svih sedam planeta. inei to, osigurao se od mogu nosti ispadanja iz tijeka "Pete Runde". Dosljedno tomu, o njemu se ponekad govori kao o "spaenom" ili "sigur nom", to je posljedica nerazumijevanja ove ideje. Iz krive interpretacije proizlazi udna teorija spasenja ko ju zagovara odreen dio kranske zajednice. "Vjeni spas" o kojem govore neki od njihovih dokumenata nije vjena muka, kako su pogreno tumaili neuki. Okovi kojih se mora rijeiti prije negoli prijee na sljedei stadij jesu: 1. Sakkayaditthi - vlastita zabluda ili iluzija. 2. Vichikichchha - sumnja ili nesigurnost. 3. Silabbataparamasa - praznovjerje. Prvi od njih je "Ja sam ja" svijest. Povezan je s osob nou. On je samo iluzija te mora biti uklonjen na pr-

vom koraku stvarnoga gornjeg puta. Da bi se karike u potpunosti zbacile, potrebno je jo neto vie, jer se tu ukljuuje injenica da individualnost uistinu ini jedno sa "Svim", da stoga ne moe postojati nikakav drugi interes suprotan interesu brae i da je najistinskije na predovanje ono koje pomae napredak drugih. Prvi znak i jamstvo stupanja na razinu Sotapati jest uenikov prvi ulazak na razinu iznad mentalne, onu koju obino nazivamo budikom. Bit e to najjednostav niji dodir najnie podrazine s tim velianstveno uzdig nutim stanjem koje uenik moe doivjeti, iako uz "Ui teljevu" pomo. Ali ak i taj dodir je neto to se nikada ne moe zaboraviti, neto to pred njim otvara vrata novoga svijeta, iz korijena mijenjajui njegove osjeaje i koncepcije. Tada po prvi put svojom proirenom svi jeu s te razine on istinski shvaa istaknuto jedinstvo svega, ne samo kao intelektualnu koncepciju ve kao jasnu injenicu to se prostire pred njegovim otvorenim oima. Tada zaista zna neto o svijetu u kojem ivi, ta da dobiva slabane bljeskove o tome kakvi moraju biti ljubav i milosre velikih "Uitelja". Glede drugog okova potrebna je rije opomene. Mi, koji smo navikli na europski nain razmiljanja, skloni smo ideji da od uenika moe biti zatraeno slijepo i nerazumno prianjanje odreenim dogmama. uvi da je sumnja prepreka okultnom napretku, skloni smo povjerovati da je ispravno od sljedbenika traiti neupit nu i nepobitnu vjeru, kao to moderna vjerovanja i ine. Nijedna ideja u cijelosti ne moe biti neistinitija.

Istina je da je sumnja (ili prije nesigurnost) glede odreenih pitanja prepreka duhovnom napretku, ali antidot toj sumnji nije slijepa vjera (koja se smatra oko vom) ve sigurnost uvjerenosti koja se temelji na indivi dualnom eksperimentu ili matematikom zakljuiva nju. Dok dijete dvoji o tonosti mnoenja, teko da e postii znanje o vioj matematici. Njegove dvojbe mogu se na zadovoljavaju nain razjasniti prihvaanjem ra zumijevanja, temeljenog na razumu ili eksperimentu. On vjeruje da su dva puta dva etiri ne zbog toga to mu je tako reeno, ve zbog toga to je to postala injeni ca u koju se sam uvjerio. Upravo tom metodom, i samo tom metodom, mogu se rjeavati sumnje poznate okul tizmu. Vichikichchha je oznaena kao sumnja u doktrinu karme i reinkarnaciju te u djelotvornost metode prihva anja najvieg dobra "Puta svetosti". Biti osloboen od te Samyojane znai napredovati apsolutnom sigurno u zasnovanom na osobnom neposrednom znanju ili na razumijevanju da je okultno uenje glede tih toaka istinito. Da bi se zbacili okovi tree vrste, potrebno je otklo niti sve vrste nerazumnog ili pogrenog vjerovanja, svu ovisnost glede djelotvornosti vanjskih rituala i cere monija te njihovog znaenja pri proienju srca. Onaj tko ih odbacuje mora nauiti biti ovisan o sebi samom, ne o drugima, niti o vanjskim ljuskama bilo koje religije. Prva tri okova ine skladan niz. Kada je razlika izmeu individualnosti i osobnosti u cijelosti shvaena, mogue je do neke mjere procijeniti i potovati pravi

smjer reinkarnacije, a time i raspriti sve sumnje koje u vezi s tim postoje. Tako znanje o duhovnoj stalnosti istinskoga ega uzdie povjerenje o neijoj duhovnoj snazi, rasprujui praznovjerje. II. Sakadagami. O ueniku koji je dospio na drugi stupanj govori se kao o Sakadagaminu - "ovjek koji se vraa samo jednom" - to znai da e ovjeku koji je dosegao tu razinu trebati samo jedna inkarnacija prije nego to postigne arhatstvo. Na tom stupnju nije potrebno rjeavati se bilo kakvih okova, ali uenik je zauzet smanjivanjem i maksimalnim ograniavanjem onih koji ga jo uvijek veu. Meutim, ovo je obino razdoblje znakovitoga psihikog i intelektualnog na pretka. Ono to se naziva psihikim sposobnostima nije se prethodno trailo, ali one moraju biti razvijene na ovom stupnju. Bez njih je nemogue primiti znanje koje treba dati ili izvravati vii rad za ovjeanstvo u kojem sada uenik ima priliku sudjelovati; tijekom budnoga fizi kog ivljenja mora imati razvijenu astralnu svijest, a ti jekom sna pred njegovim e se oima otvoriti nebeski svijet - jer svijest ovjeka koji je odvojen od svog fizi kog tijela uvijek je jedan stupanj via nego dok je zatvo ren u svojoj kui od krvi i mesa. III. Anagami. Anagamin (onaj tko se ne vraa) je nazvan tako jer, dosegavi ovaj stadij, trebao bi biti spo soban dosegnuti sljedei tijekom postojeeg ivota. On

uiva, kreui se "rundom" svojega dnevnog rada, sve vplianstvene mogunosti progresa dane pomou pu nog posjedovanja neprocjenjivih sposobnosti nebes koga svijeta. Naputajui nou svoj fiziki omota, po novno ulazi u predivno proirenu svijest koja pripada Buddhi. Time dolazi do onoga to ga ograniava: 4. Kamaraga -vezanost za osjetilne uitke, kojima kao uzor slui zemaljska ljubav. 5. Patigha - mogunost ljutnje i mrnje. Izuavatelj koji se rijeio tih okova ne moe vie ni kad biti pokoleban utjecajem svojih osjetila niti u smje ru ljubavi niti u smjeru mrnje. Osloboen je od veza nosti ili nemira fizike razine. I ovdje se ponovno moramo uvati krive koncepcije koja se toliko esto susree. Najia i najplemenitija ljudska ljubav nikada ne iezne i nije nikada, ni na koji nain, umanjena okultnim treningom. Upravo su protno. Ona se poveava i iri sve dok ne obuhvati sve s istim arom s kojim je isprva obasipala jednog ili dvo je. Ali uenik se vremenom die iznad svih obzira (raz matranja) povezanih s osobnou onih oko njega pa je stoga osloboen nepravde i pristranosti koju zemaljska ljubav toliko esto donosi pri njegovom obuavanju. Ni na trenutak se ne smije pomisliti da bi stjeui tu iroku nesklonost prema svima izgubio posebnu lju bav prema svojim prijateljima. Neobino savrena veza izmeu Anande i Buddhe, kao i ona izmeu svetog Ivana i Isusa, dovoljan je dokaz. Odnos izmeu Uitelja

i uenika jai je od ikakve zemaljske veze. Jer ljubav koja cvjeta na Putu svetosti jest ljubav izmeu ega, ne ljubav izmeu osobnosti. Stoga je ona trajna i jaka, bez bojazni od smanjenja i nestalnosti, jer to je ona "savrena ljubav koja otklanja strah". IV..Arhat (dostojan potovanja, savren). Dolaskom na ovaj stupanj aspirant trajno uiva svijest budike razine: sposoban je koristiti njezine moi i snage dok se nalazi u fizikom tijelu. Naputajui ga za vrijeme transa ili sna prelazi u neiskazivu slavu nirvanike razi ne. U tom stanju okultist se mora rijeiti preostalih pet okova. Oni su: 6. Ruparaga - elja za ljepotom forme ili za fizi kom egzistencijom u formi, ukljuujui to ak i u nebeskom svijetu. 7. Aruparaga - elja za bezoblinim ivotom (ivo tom bez forme). 8. Mano - ponos. 9. Uddhachcha - nespokojstvo ili nemir. 10. Avijja - neznanje. Odbacivanje Ruparage ukljuuje naputanje svake elje za zemaljskim ivotom ma koliko on bio plemenit i uznosit, kao i za astralnim i nebeskim ivotom, ma koliko on bio velianstven, a takoer i svaku podvrgnutost prekomjernom utjecaju ili odbijanju uz pomo vanj ske ljepote ili runoe bilo koje osobe ili stvari. Aruparaga - elja za ivotom na najvioj i najbezoblinijoj razini mentalnoga svijeta ili na jo uzvienijoj

budikoj razini bit e jednostavno vie ili manje ulna forma sebinosti koje se treba rijeiti, kao i sljedeeg okova. Uddhachcha zaista znai "izloenost umnom uznemiravanju". ovjek koji se konano rijeio tog okova bit e potpuno neuznemiren glede bilo ega to mu se moe dogoditi - savreno nepropustan za ikakvu vrstu napada na njegovu uzvienu vedrinu. Rjeavanje neznanja ukljuuje stjecanje savrenog znanja - praktino sve znanje u vezi s naim planetar nim lancem. Kada su svi okovi konano zbaeni, napre dujui ego dosee peti stupanj - stanje punoga adeptstva, postajui: V. Asekha, "onaj tko vie ne mora uiti" o naem planetarnom lancu. Na naoj sadanjoj razini potpuno nam je nemogue shvatiti to to postignue znai. Pred budnim oima adepta lei sav sjaj nirvanike razine. Naputajui svoje tijelo, ima mo uzdignuti se na neto jo vie - razinu koja nama predstavlja samo ime. Pro fesor Rhys Davids tumai: "Sad je osloboen svih grije ha; vidi i prosuuje sve stvari u ovom ivotu po njihovoj istinskoj vrijednosti; iz njegovog je uma iskorijenjeno svako zlo; za sebe doivljava samo pravedne elje, nje no milosre, sklonost i izrazitu ljubav prema drugima." Da bismo pokazali kako je malo izgubio osjeaja ljubavi, itamo u Metta Sutta o stanju uma onoga tko stoji na ovoj razini: "Poput majinske ljubavi koja e po cijenu vlastitog ivota zatititi svog sina, takva ljubav neka tamo bude prema svim ivim biima. Neka neiz-

mjerna dobra volja prevlada u itavom svijetu, iznad, ispod, uokolo, neograniena, nepomijeana s ikakvim osjeajem razliitog ili suprotnog interesa. Kada ovjek postojano ostaje u tom stanju uma, bez obzira da li stoji ili hoda, sjedi ili lei, dogaa se ono to je zapisano: 'ak u ovom ivotu pronaao je svetost (uzvienost)'."

Poglavlje X X I I
O onome to se nalazi "iza"

Oito je da ne moemo bilo to drugo znati o osobinama potrebnim za jo vie razine koje se otvaraju pred sa vrenim ovjekom. Potpuno je jasno da je, postajui asekha, iscrpio sve mogunosti moralnog razvitka, pa stoga daljnji napredak njemu znai jo ire znanje i jo udesnije duhovne moi. Reeno je da kada ovjek na taj nain postigne svoju duhovnu veliinu, bilo to tije kom polaganog evolutivnog napretka bilo kraim pu tem samorazvitka, postie punu kontrolu nad vlastitim sudbinama, odluujui o svom buduem evolutivnom pravcu izmeu sedam moguih putova koji se pred nji me otvaraju. Prirodno je da na sadanjoj razini ne moemo oeki vati mnogo vee razumijevanje glede toga. Do naega uma dopiru samo slabana opa slika i konture, izuzev i jednu koja adepta izdvaja iz zemaljskog lanca koji mu vie ne osigurava dovoljno mjesta za njegovu evolu ciju. Jedan put je put onih koji idu "prihvatiti nirvanu". Koliko dugo ostaju u tom uzvienom stanju, za kakav se rad pripremaju, koji e biti njihov budui evolutivni

pravac - pitanja su o kojima nita ne znamo. Kada bi se o tome i mogla dati neka informacija, vjerojatno bi nam bila poprilino nerazumljiva. Ali moemo shvatiti toliko da blagoslovljeno stanje nirvane nije, kako neki netono smatraju, stanje prazne nitavnosti, ve je stanje intenzivnije i dobrohotnije aktivnosti; uzdizanjem po ljestvama prirode ovjekove se mogunosti poveavaju, njegov rad za druge postaje vei i dalekoseniji, a beskonana mudrost i beskona na mo predstavljaju mu samo veu mogunost slue nja, jer njima upravlja beskonana ljubav. Druga vrsta odabire duhovnu evoluciju ne toliko daleku ovjeanstvu. Iako nije izravno povezana sa slje deim lancem naeg sustava, protee se kroz dva duga razdoblja koja odgovaraju "prvoj i drugoj rundi". Na kraju, oni takoer prihvaaju nirvanu, no na viem stup nju od prethodno spomenutog. Ostali se pridruuju evoluciji deva, iji progres poi va unutar velikog lanca sastavljenog od sedam manjih lanaca poput naega. Svaki od lanaca njima predstavlja jedan svijet. O tom se evolutivnom pravcu govori kao o najpostupnijem i najmanje strmim, za razliku od osta lih. Iako se ponekad spominje u knjigama kao "odbaci vanje iskuenja da bi se postalo dobrim", to samo ini usporedbu s plemenitim visinama samoodricanja Nirmanakaye kako se to ve moe opisati na ovakav poluuvredljiv nain, jer adept koji odabere ovaj pravac pred sobom ima zaista velianstven put. Put koji je izabrao nije najkrai, ali je izrazito plemenit, to se moe vidjeti

iz injenice da ga je izabrala sveta Marija, Isusova maj ka, desegnuvi stadij adeptstva. Tada se susrela s glaso vitim i odgovornim zaduenjem "Majke Svijeta". Jo jednu grupu ine Nirmanakaye, oni koji potisku ju sve lake metode izabirui najkrai, ali najstrmiji put do visina koje se jo uvijek nalaze pred njima. ine ono to se pjesniki moe izraziti kao "zatitni zid". U "Glasu tiine" pie: "tite svijet od daljnjeg i daleko ve eg jada i tuge." Ne uvaju samo od vanjskih zlih utjeca ja ve posveuju cjelokupnu svoju snagu radu slijevanja duhovne snage i pomoi bez kojih bi ovjeanstvo bilo u daleko teem poloaju nego to je sada. Postoje takoer oni izravnije povezani sa ovjean tvom. Ponovno se inkarniraju odabirui put to vodi kroz etiri stadija onoga to smo oznaili kao slubeno razdoblje. Meu njima se nalaze "Uitelji mudrosti", oni od kojih smo mi, izuavatelji prirodne filozofije, nauili djelie mone harmonije razvijajue prirode. Moe se initi da samo malobrojni prihvaaju ovaj smjer - vjerojatno samo onolko kolko je potrebno da se obavi fizika strana rada. uvi za ove razliite mogunosti, ljudi esto brzo uzvikuju da Uitelji ne mogu drugaije nego izabrati pravac koji najvie pomae ovjeanstvu. Boljim pozna vanjem i veim znanjem zasigurno neto takvo ne bi vidjeli. Nikada ne bi smjeli zaboraviti da uz nau postoje i druge evolucije u Sunevom sustavu te da nesumnjivo treba provesti ogroman plan Logosa na kojemu adepti rade du svih sedam pravaca o kojima smo ve govorili.

Izbor Majstora ovisit e o potrebama; staviti se u slubu apsolutnom nesebinou, biti na raspolaganju glavnim snagama tog dijela velike evolutivne sheme.

***
To je, dakle, put koji se nalazi pred nama, "Put" kojim bi svatko od nas trebao koraati. Velianstvenim se doi maju njegove visine, ali moramo zapamtiti da se one dostiu postupno, korak po korak; oni koji se sada nala ze blizu vrha jednom su se uspinjali kao to mi sada inimo. Iako se "Put" isprva ini teak i strm, napredo vanjem nae noge postaju vre, a vidokrug iri. I tako postajemo sposobniji pomoi onima koji se penju uz nas. Zbog toga to je isprva toliko teak i strm naoj ni oj prirodi ponekad je nazvan "putem jada", to je p o p lino netono. No, dr. Besant je to predivno opisala: "Usprkos svim tim patnjama postoji duboka i stalna radost, jer patnja potjee od nie prirode, a radost od vie. I kada je posljednja mrvica osobnosti nestala, sve to je bilo podlono patnji iezlo je; u savrenom adeptu postoje nepomuen mir i vjeno veselje. On vidi kraj prema kojem je sve djelovanje usmjereno, veseli se tom kraju znajui da je zemaljska tuga samo prolazna faza ljudske evolucije." Iz ovoga proizlazi duboko zadovoljstvo koraanja "Putem", razumijevanja cilja i naina na koji se do njega

dolazi, znajui da se korisne moi poveavaju, a nia priroda polagano nestaje. Malo je reeno o zrakama veselja koje obasjavaju "Put" na uzvienim razinama, o objavljivanju zasljepljujuih bljeskova slave, o pleme nitosti koju zemaljske oluje ne mogu pomutiti. Za sve one koji su stupili na "Put" svi drugi putovi izgubili su svoju dra, a na njemu se i najvea tuga doima kao najvee veselje "donjega" svijeta. Neka nijedan ovjek ne oajava mislei da je zada tak za njega prevelik. to god je ovjek uinio, moe se postii. Jednako pomoi koju pruamo drugima, mo i e oni koji su ve mnogo postigli pomoi nama. Mi, koji koraamo putem, od najnieg do najvieg, vezani smo dugim lancem uzajamnog pomaganja. Nitko se nema pravo osjetiti zapostavljenim i samim. Iako se ponekad nie stepenice mogu izgubiti u magli, znamo da nas vode do sretnijeg podruja i iega zraka, tamo gdje svjetlost uvijek sja.