Teodor Wikerhauser i Viktorija Kutii

Parazitoze svinja

-1UVOD Meu bolestima svinja parazitoze predstavljaju znaajnu stavku. Etiologija parazitoza u mnogome ovisi o nainu dranja, stajskom ili panom, o nainu prehrane, mjeavinom ili napojem koji sadri otpatke sirovog svinjskog mesa, itd. Uzronici parazitoza svinje mogu biti protozoi, helminti i lankonoci. Od parazitoza uzrokovanih protozoima veina se javlja preteno u subklinikom obliku. I dok je kokcidioza uzrokovana vrstama Eimeria spp. i Isospora suis specifina za svinju, toksoplazmoza spada u znaajne zoonoze, jer je meso latentno invadiranih svinja vaan izvor invazije ljudi putem karnivorizma. Helmintoze, osobito one uzrokovane nematodima, mogu u svinjogojstvu uzrokovati znatne tete. Dok su kod stajskog dranja posebno znaajne askarioza , strongiloidoza, ezofagostomoza i trihuroza, kod panog

dranja prevladavaju hiostrongiloza, metastrongiloza i neke spiruroze. Svinje su znaajna karika u razvojnom ciklusu nekih zoonoza kao npr. trihineloze i tenioze (Taenia solium), a posredno i ehinokokoze. Fascioloza pogaa gotovo iskljuivo pane svinje a ekonomske tete nastaju prvenstveno zbog odbacivanja invadiranih jetara. Od parazitoza uzrokovanih ektoparazitima -2znaajne su uga i uljivost, dok je demodikoza relativno rijetka. U panih svinja, osobito u proljee i jesen, krpelji mogu predstavljati izvjestan problem. Mi smo u ovoj monografiji obradili ukupno 28 parazitoza koje se javljaju na naim prostorima. Svrha nam je bila da studentima veterine i veterinarima u saetom obliku prikaemo suvremene spoznaje o epizootiologiji, dijagnostici, sprijeavanju i lijeenju parazitoza svinja, vjerujui da se primjenom tih spoznaja mogu ekonomske tete od parazitoza znatno smanjiti ili

ak izbjei. TOKSOPLAZMOZA Etiologija. Uzronik toksoplazmoze je cistotvorna kokcidija Toxoplasma gondii iz razreda Sporozoa. Ova praivotinja javlja se u mnogih vrsta toplokrvnih ivotinja i u ovjeka. Konani nosilac je maka (i divlji felidi), a sve ostale toplokrvne ivotinje su posrednici u razvoju tog parazita. Javlja se u 3 oblika. Prvi je tzv. tahizoit; polumjeseastog je oblika, veliine 2x6m i dolazi, pojedinano ili u nakupinama, u svim stanicama koje imaju jezgru, ali i izvan stanica (sl. 1 ). Javlja se kod akutne toksoplazmoze. Drugi oblik je tkivna cista; okruglasta je oblika, veliine 20100m, a ispunjena je parazitima neto manjim od tahizoita, tzv. -3bradizoitima, kojih moe biti u pojedinoj cisti i nekoliko tisua. Tkivna cista smjetena je preteno u sredinjem ivanom sustavu

i muskulaturi. To je stadij mirovanja koji u pravilu ne izaziva staninu reakciju tkiva i javlja se kod kronine , latentne toksoplazmoze (sl. 2, 3 ). ivi koliko i njen nosilac. Trei stadij je oocista; velika je 9x13m, ima dvostrukokonturiranu ovojnicu i nastaje iskljuivo u crijevnom epitelu make (i divljih felida) te se izluuje s fecesom make u vanjski svijet. Izluuje se uvijek nesporulirana (sl. 4 A ) i u prirodi za 2-5 dana sporulira formirajui 2 sporociste sa po 4 sporozoita (sl. 4 B ) i tek tada je sposobna za invaziju. Izluivanje oocista majim fecesom traje svega 115 dana, obino 7 dana, ali za to vrijeme broj izluenih oocista moe dosei stotine tisua. To je vrlo otporan stadij koji u prirodi moe ivjeti i dulje od godinu dana. Latentna toksoplazmoza svinja veoma je rasprostranjena gotovo u cijelom svijetu (Dubey, 1986), a podaci se temelje na serolokim pretragama i/ili na rezultatima izoliranja toksoplazmi biolokim

pokusom na mievima i/ili na makama. U Hrvatskoj su dosada izolirane ive toksoplazme iz jetara (Kutii, 1987) i muskulature (Wikerhauser i sur., 1988) kliniki zdravih svinja zaklanih za javnu potronju. Akutna toksoplazmoza odojaka s letalnim ishodom -4opaena je kod nas nakon eksperimentalne invazije ivotinja velikim brojem oocista (Wikerhauser i sur., 1989). Epizootiologija. Svinje se invadiraju tkivnim cistama ingestijom sirovih ili termiki nedovoljno obraenih otpadaka latentno invadiranih ivotinja ili deranjem latentno invadiranih glodavaca. Osim toga svinje se mogu invadirati hranom kontaminiranom sporuliranim oocistama iz majeg fecesa. Make se invadiraju najee deranjem invadiranih glodavaca ili pak sirovim ivotinjskim otpacima latentno invadiranih toplokrvnih ivotinja (tab. I) . Make se mogu invadirati i ingestijom sporuliranih oocista, ali takva invazija ne uspijeva 100% i prepatentni period je znatno dulji.

Simptomi. Toksoplazmoza najee protjee asimptomatski. Akutna toksoplazmoza opaa se uglavnom kod podmladka i oituje se povienom temperaturom, anoreksijom, kaljem, proljevom i u pravilu egzitusom. U odraslih gravidnih krmaa moe doi do pobaaja. Postmortalno se kod akutne toksoplazmoze nae poveanje limfnih lijezda, ascites, hidrotoraks, te nekrotina arita osobito u jetri, slezeni, pluima i bubrezima. Kronina toksoplazmoza protjee asimptomatski pa se ni postmortalno ne -5mogu uoiti makroskopske promjene na organima i tkivima. Dijagnoza. Akutnu toksoplazmozu svinje za ivota nemogue je klinikim metodama pouzdano postaviti. Od serolokih metoda koristi se test bojenjem po Sabinu i Feldmanu, indirektna imunofluorescencija, imunoenzimski test (ELISA) i druge, ali su svinje loi proizvoai antitijela, pa samo izrazita dinamika titra

upuuje na akutnu invaziju. Kronina , latentna invazija moe se dijagnosticirati iskljuivo serolokim metodama. Postmortalno , akutnu toksoplazmozu moemo dijagnosticirati na temelju patolokoanatomskih promjena i nalazom uzronika (tahizoita) u razmazima obojenim po Giemsi, nainjenih iz nekrotinih arita (sl. 1 ). Kod kronine , latentne toksoplazmoze dijagnoza se temelji na izoliranju toksoplazmi iz modanog ili miinog tkiva biolokim pokusom na laboratorijskim mievima ili pokusnim hranjenjem mladih maaka. U tu svrhu mieve treba inokulirati s.c. ili i.p. homogeniziranom suspenzijom ispitujueg uzorka i tkivne ciste toksoplazmi traiti mikroskopijom nativnih preparata iz mijih mozgova 4-6 tjedana nakon inokulacije (sl. 3 ). Kod pokusnog hranjenja mladih maaka treba make koproloki pretraivati (metodom flotacije) svakodnevno, nekoliko dana nakon poetka pokusa, i u fecesu traiti nesporulirane oociste -6-

(sl. 4 A ). Za razliku od drugih kokcidija make oociste T. gondii su izrazito male, svega 9x13m, a sporuliraju tek za par dana u vanjskom svijetu (sl. 4 B ). Sprijeavanje. Na svinjogojskim farmama treba sistematski provoditi deratizaciju i onemoguiti makama pristup svinjskoj hrani. Osim toga svinje se ne smiju hraniti sirovim klaonikim otpacima. Lijeenje. Kod sumnje na akutnu toksoplazmozu moe se pokuati viednevna aplikacija sulfonamida. Lijekovi ne djeluju na tkivne ciste pa je lijeenje kronine toksoplazmoze bespredmetno. Humanomedicinsko znaenje. Toksoplazmoza je zoonoza koja se prenosi na ovjeka konzumiranjem sirovog ili termiki nedovoljno obraenog mesa latentno invadiranih ivotinja, osobito svinja, jer se u takvom mesu mogu nalaziti ive tkivne ciste

toksoplazmi. Drugi nain invazije ovjeka je ingestija sporuliranih oocista iz majeg fecesa kojim je kontaminirana biljna hrana. Toksoplazmoza je posebno opasna za seronegativne trudnice koje se invadiraju tijekom graviditeta, jer jo tada nemaju zatitna -7protutijela pa parazitemija koja uslijedi omoguuje tahizoitima da prodru transplacentarno u plod i uzrokuju kongenitalnu toksoplazmozu (tab. 1 ). Oteenja su najea u oima i mozgu pa se raaju djeca s hidrocefalusom ili doe do pobaaja. Tijekom kongenitalne toksoplazmoze trudnica ne mora pokazivati nikakve klinike simptome. Tkivne ciste u svinjskom (i drugom) mesu mogu se pouzdano inaktivirati smrzavanjem na 7 oC tijekom 4 dana (Kutii, 1992) ili zagrijavanjem na 58 oC tijekom 15 minuta (Kutii i Wikerhauser, 1994) ili pak ionizacijskim zraenjem u dozi od 0,7kGy (Wikerhauser i sur., 1989). Sporulirane oociste T. gondii

su, meutim, znatno otpornije na vanjske utjecaje. Za njihovo inaktiviranje bilo je potrebno smrzavanje na -20 oC tijekom 3 tjedna ili zagrijavanje na 58 oC tijekom 15 minuta (Kutii i Wikerhauser, 1994), ali suenje na sobnoj temperaturi tijekom 7 tjedana ili zasebno tretiranje raznim dezinfekcijskim sredstvima, koncentriranim alkoholima i 10%-nim formalinom nije bilo efikasno (Kutii i Wikerhauser, 1993a, 1993b, 1994).

SARKOCISTOZA Etiologija. Uzronici su cistotvorne kokcidije iz roda Sarcocystis , -8razred Sporozoa. Razvoj im je uvijek posredan: oocista parazitira u crijevu konanog nosioca, mesojeda, a miina mjeinica u muskulaturi posrednika, u ovom sluaju svinje. U svinje dolaze dvije vrste i to Sarcocystis miescheriana (syn. S. suicanis), iji je konani nosilac pas, i S. suihominis , iji je konani nosilac

ovjek. Obje vrste stvaraju u muskulaturi svinje mjeinice vretenastog, duguljastog ili okruglastog oblika, do 1mm duljine, s tankom ovojnicom (sl. 5,6,7). Mjeinice su ispunjene cistozoitima. Svinja se invadira kad pojede s hranom ili vodom sporulirane sporociste (sl. 8 ) nastale u crijevu konanog nosioca, psa, odnosno ovjeka i izluene s fecesom. U crijevu svinje osloboeni sporozoiti dospijevaju prvo u endotel kapilara raznih organa gdje se nespolno razmnaaju shizogonijom (multipla dioba). Tako nastali merozoiti konano dospijevaju u miine stanice gdje formiraju mjeinice unutar kojih se dalje razmnaaju endodiogenijom (uzastopnom dvojnom diobom). Oko 70 dana nakon invazije mjeinice postaju invazijske jer sadre zrele cistozoite. Najee su smjetene u jeziku i vanoj muskulaturi. Cistozoiti (bradizoiti) u zrelim mjeinicama polumjeseastog su oblika duine 1214m. Sarkocistoza svinja je u svijetu dosta esta. U Hrvatskoj je,

prema starijim podacima (Bartuli i Ljubi, 1968), utvrena kod 18,6% -9svinja, bez specifikacije vrste uzronika. U kasnijim istraivanjima (Wikerhauser i sur., 1981) utvrena je u 42% svinja, a biolokim pokusom potvrena je nazonost vrste S. miescheriana (S. suicanis) . U svim sluajevima radilo se o latentnoj, asimptomatskoj invaziji. Epizootiologija. Svinje se invadiraju kad pojedu hranu kontaminiranu sporocistama iz pasjeg ili ovjejeg fecesa. Konani nosioci, pas i ovjek, invadiraju se ingestijom sirovog ili termiki nedovoljno obraenog svinjskog mesa invadiranog zrelim mjeinicama S. miescheriana, odnosno S. suihominis. Simptomi. Simptomi ovise o broju sporocista koje je svinja konzumirala. U veini sluajeva radi se o slabim invazijama bez klinikih simptoma. Meutim, ingestija jednog milijuna ili vie

sporocista dovodi do uginua, sa simptomima hemoragine dijateze i hijaline degeneracije skeletne muskulature koja postaje jako vodnjikava. Dijagnoza. Specifina protutijela u serumu mogu se dokazati metodama indirektne imunofluorescencije, indirektne hemaglutinacije i imunoenzimskog testa, ali tek nakon prestanka -10klinikih simptoma. Kod slabih invazija titar protutijela moe biti vrlo nizak. Postmortalno se mjeinice uoe ponekad prigodom trihineloskopije (sl. 5 ) ili u obojenim histolokim preparatima iz muskulature (sl. 7 ). Cistozoiti se mogu nai umjetnom probavom pomou tripsina (Erber, 1977). U tu svrhu 2g muskulature jezika ili srca usitne se i stave u 10ml otopine tripsina (Tripsin DIFCO, 0,25g u 100ml fosfatnog pufera pH 7,2). Suspenziji se dodaju staklene kuglice i tako ostavi 1 sat na sobnoj temperaturi uz

povremeno mukanje, ili na tresilici. Potom se suspenzija procijedi kroz ianu mreicu i centrifugira 10 min. pri 2000 o/min. Cistozoite treba traiti svjetlosnom mikroskopijom nativnih preparata iz sedimenta. Mogu je i bioloki pokus na psima kojim se utvruje vrsta S.miescheriana. Mlade pse koji jo nisu dobivali sirovo meso nahrani se ispitujuim uzorkom te se od 8. dana nakon toga njihov feces pretrauje na sporociste. Sprijeavanje. Invaziju svinja moemo sprijeiti ili barem smanjiti ako ograniimo ili sprijeimo psima pristup svinjcima i ispustima na svinjogojskim farmama. Ureenjem sanitarnih vorova i uvoenjem higijenskih navika stoara i osoblja na farmama sprijeit emo invaziju svinja vrstom S. suihominis. Osim -11toga pse se ne smije hraniti sirovim otpacima svinjskog mesa. Zagrijavanje svinjskog mesa barem na 60 oC ili smrzavanje na -20 oC tijekom 3 dana pouzdano ubija ove parazite.

Lijeenje. O lijeenju akutne sarkocistoze svinja nema puno podataka u literaturi. U svrhu profilakse moe se hrani dodavati salinomicin dnevno u dozi od 4mg/kg tj. teine i tako sprijeiti akutnu sarkocistozu i smanjeni prirast (McDaniel i sur., 1983). Znaenje za higijenu ivenih namirnica. Oito promijenjeno i vodnjikavo meso nije podobno za ljudsku hranu. Konzumiranje sirovog jako invadiranog svinjskog mesa uzrokuje kod ovjeka nakon 6-10 sati proljev i muninu. Usitnjeno (fairano) meso, predvieno za upotrebu u sirovom stanju, treba prije upotrebe smrznuti na -20 oC.

KRIPTOSPORIDIOZA Etiologija. Uzronici su kokcidije iz roda Cryptosporidium , posebice C. parvum, koje parazitiraju u probavnom traktu

raznih vrsta sisavaca i ptica. Parazitiraju i u ovjeka. Od domaih ivotinja posebice su znaajne kod teladi i janjadi. Kod ovjeka i -12ptica ponekad se nalaze i u dinim organima. Oociste C. parvum okruglasta su oblika, veliine svega 4-6 m (sl. 9 ). Parazitiraju intracelularno na samoj povrini epitelnih stanica probavnog trakta, preteno tankog crijeva, te u stanicama traheje. Razvoj im je izravan. Nakon nespolnog i spolnog razvoja nastaju oociste koje sporuliraju ve u crijevu pa se izluuju s fecesom, osobito dijaroinim, tijekom nekoliko tjedana. Njihovu patogenost za svinje utvrdili su Bergeland (1977) i Links (1982). Kod nas su ove kokcidije dosad utvrene samo kod djece (Matica i sur.,1988) i teladi (Rajkovi-Janje i Grani,1990). Epizootiologija. Izvor invazije najee je dijaroini feces, a invazija se prenosi fekalno-oralnim putem. Znaajna je i invazija

kontaminiranom vodom za pie. Oociste mogu ivjeti u prirodi i nekoliko mjeseci. Simptomi. Invazija svinja najee protjee bez klinikih simptoma. U odojaka su nakon eksperimentalne invazije opaeni gastrointestinalni simptomi: povraanje, proljev i inapetenca (Tzipori i sur., 1981). Dijagnoza. Dijagnoza se postavlja nalazom oocista u fecesu, bilo -13u direktnom razmazu ili nakon koncentracije, metodom sedimentacije ili flotacije. Nakon fiksiranja u koncentriranom metilnom alkoholu, boje se po Giemsi ili jo bolje: modificiranom metodom po Ziehl-Neelsenu (Henriksen i Pohlenz, 1981). Oociste se oboje crveno, a pozadina zeleno ili plavo, ovisno o kontrastnom bojenju malahitnim zelenilom ili metilenskim modrilom (sl. 9 ). Postmortalno se kriptosporidije mogu nai u histolokim rezovima u crijevnim resicama cijelom duinom tankog i

debelog crijeva. Sprijeavanje. Temelji se na sprijeavanju kontakta s fecesom, osobito dijaroinim, latentno invadiranih , a posebice kliniki bolesnih ivotinja, ali i ljudi.Oociste su vrlo otporne na dezinfekcijska sredstva, ali ugibaju nakon smrzavanja na -18 oC ili zagrijavanja na 65 oC. Lijeenje. Pouzdano lijeenje dosada nije opisano. Kriptosporidioza kao zoonoza. Ove kokcidije dolaze i u ovjeka, posebice dojenadi. U odraslih osoba oboljelih od side, kao i nakon imunosupresivne terapije zbog malignih procesa ili sprijeavanja odbacivanja transplantiranih organa, mogu izazvati -14klinike simptome pa su svrstane u tzv. oportunistike nametnike.

KOKCIDIOZA

Etiologija. Kokcidiozu u uem smislu uzrokuju sporozoi iz roda Eimeria i Isospora. Kokcidioze uzrokovane drugim sporozoima (Toxoplasma, Sarcocystis i Cryptosporidium) obraene su posebno. Kokcidije iz roda Eimeria parazitiraju u tankom crijevu svinje gdje se formiraju oociste koje se s fecesom izluuju nesporulirane. U prirodi veina vrsta sporulira za 5-7 dana, pri emu u oocisti nastaju 4 sporociste sa po 2 sporozoita (sl. 10). Najvanije vrste, od ukupno 8, jesu Eimeria debliecki i E. suis , ije su oociste oko 18x14m. Od kokcidija iz roda Isospora u svinje dolazi samo I. suis koja takoer parazitira u tankom crijevu. Nesporulirane oociste sporuliraju u vanjskom svijetu ve za 1-2 dana, pri emu se u oocisti formiraju 2 sporociste sa po 4 sporozoita (sl. 10 ). Oociste su velike 20x18m. U oba roda razvoj je izravan. Epizootiologija. Svinje se invadiraju kad s hranom ili

vodom pojedu sporulirane oociste. Vlaga i toplina u nastambama pogoduju sporulaciji oocista. Kokcidije iz roda Eimeria rijetke su u -15odojaka koji siu i javljaju se tek nakon odbitka, a najbrojnije su u odojaka koji su iz istih nastambi prebaeni u kontaminirana tovilita. Invazija ostavlja imunitet, ali samo na vrstu uzronika. Kokcidije iz roda Isospora , za razliku od prethodnih, najee su u odojaka koji siu, dok su u odraslih svinja vrlo rijetke. Invazija nastaje per os. Simptomi. Veina vrsta iz roda Eimeria su slabo patogene tako da invazije protjeu bez simptoma ili su praene vodenastim, pjenuavim, smrdljivim proljevom i smanjenim prirastom. Kod invazije vrstom I. suis javlja se neonatalni proljev a simptomi ovise o jaini invazije. Preboljena invazija ostavlja imunitet. Dijagnoza. Postavlja se za ivota koprolokom pretragom

(metodom flotacije) i nalazom oocista. Postmortalno se razvojni stadiji kokcidija mogu nai u nativnim ili po Giemsi obojenim strugotinama crijevne sluznice. Sprijeavanje. Najpouzdanije sprijeavanje temelji se na to veoj istoi nastambi. Budui da su oociste vrlo otporne na dezinficijense, najbolje je primijeniti vodenu paru. Lijeenje. Za lijeenje ejmerioze daju se sulfonamidi -16(sulfakinoksalin, sulfadimidin) ili Amprolij (20-50mg/kg tj. te.) 4-5 dana. Za lijeenje izosporoze daju se sulfonamidi, ali obino prekasno.

BALANTIDIOZA Etiologija. Uzronik je fakultativno patogeni trepetljika Balantidium coli. Vegetativni stadij (trofozoit) je krukastog oblika, veliine 50-100m. Ima veliku bubreastu jezgru i do nje malu. Na

prednjem kraju ima usni otvor, citostomu. Na povrini ima uzduno poredane trepetljike. Razmnaa se dvojnom diobom. Pokretan je i ivi najee kao komenzal u lumenu debelog crijeva svinje, ponekad i drugih ivotinja i ovjeka. U prirodu se izluuje u stadiju ciste koja je sline veliine (sl. 11 ). Razvoj je izravan. Epizootiologija. Izvor invazije je feces, osobito svinjski, koji sadri ciste B. coli , a invazija uslijedi oralnim putem s kontaminiranom hranom ili vodom. Ciste B. coli ive u prirodi na sobnoj temperaturi oko 2 tjedna. Simptomi. Iako je ovaj parazit vrlo est u svinja, kliniki sluajevi -17su vrlo rijetki, a nastaju kad trofozoiti prodru u sluznicu debelog crijeva, izazivajui ulceracije i duboku upalu, popraenu jakim proljevom. Pojavi klinikih manifestacija pogoduje istovremena

kokcidioza i neke virusne bolesti. Od simptoma opaa se vodenasti, sluzavi pa i krvavi proljev, a bez terapije bolest moe zavriti uginem. Dijagnoza. Postavlja se koprolokom pretragom (metodom flotacije) i nalazom cista. U svjee izluenom fecesu kao i u sadraju debelog crijeva mogu se u nativnom preparatu uoiti pokretni vegetativni stadiji. Za prosuivanje uloge B. coli u klinikim simptomima treba obaviti histoloku pretragu debelog crijeva. Sprijeavanje. Temelji se na sprijeavanju kontaminacije hrane i vode svinjskim fecesom kao i na suzbijanju kokcidioze i drugih intestinalnih infekcija. Lijeenje. Vrlo efikasan je acetarsoldietilamin (Acetarsol 20 mg/kg tj. te. per os dnevno 4 dana), osobito u kombinaciji s oksitetraciklinom (15 mg/kg tj. te. 2x dnevno u hrani, tijekom 4

dana). Dobre rezultate pokazao je i niridazol (Ambilhar,2040 -18mg/kg tj. te. dnevno tijekom 4 dana). Moe se pokusno primijeniti humanomedicinski preparat metronidazol (Efloran) (Eckert i sur.1992). FASCIOLOZA Etiologija. Uzronik je veliki jetreni metilj Fasciola hepatica. Ima oblik lista s koninom izboinom na prednjem kraju. Velik je 20 do 30 x 8 do 13 mm (sl. 12 ). Usna siska je sprijeda, a trbuna u visini podnoja koninog nastavka. Dvospolac je. Jajaca su 140x80m velika i ute su boje (sl. 13 ). Razvija se putem vodozemnog puia Lymnaea truncatula u kojem se razvija do cerkarija koje naputaju puia i plivaju do prvog vrstog predmeta, najee vodenog bilja, te se privrste i uahure i postaju metacerkarije (sl. 14, 15 ).

Epizootiologija. F. hepatica je prvenstveno nametnik preivaa, rjee konja i svinje, a dolazi i u ovjeka. Javlja se u poplavnim i vlanim terenima pogodnim za razvoj puia L. truncatula i to u svinja koje se dre ekstenzivno na poplavnim panjacima. Simptomi. Parazit ivi u uovodima do kojih dospije migracijom kroz peritonealnu upljinu i jetreni parenhim. Prepatentni period je -19oko 10 tjedana. Invazija najee protjee subkliniki pa tete nastaju zbog odbacivanja jetre na kojoj se vide zadebljani uovodi. Simptomi mogu biti izraeniji pri istovremenoj invaziji nematodima npr. Hyostrongylus rubidus , a oituju se slabijim prirastom. Dijagnoza. Za ivota postavlja se koprolokom pretragom (metodom sedimentacije) i nalazom karakteristinih jajaaca. Postmortalno se narezivanjem jetre i istiskavanjem sadraja iz zadebljalih uovoda lako nau jetreni metilji.

Sprijeavanje. Treba izbjegavati vlane panjake, osobito u podrujima gdje je uestala fascioloza u domaih preivaa. Lijeenje. Daje se nitroksinil (Dovenix) u dozi od 10 mg/kg tj. te. subkutano, ali je karenca za meso 31 dan.

SPORADINE TREMATODOZE Etiologija. Uzronici su slijedei digenetski metilji: Dicrocoelium dentriticum, Echinochasmus perfoliatus i Alaria alata mezocerkarija (Agamodistomum suis). D. dendriticum je mali jetreni metilj, dug do 12 mm i irok 2,5 mm. Jajaca su mala -20(40x25m) i smea (sl. 17 ). E. perfoliatus parazitira u crijevu svinje, psa, make i lisice. Dug je svega 2-4 mm, a irok do 1 mm. Ima bodljikavi ovratnik (sl. 18 ). Jajaca su mu oblikom i bojom slina jajacima velikog metilja F. hepatica (sl. 13 ). A. alata

parazitira u tankom crijevu lisice i psa, a samo njegove mezocerkarije (metacerkarije bez ahurice) dolaze u muskulaturi svinje. Velike su svega 0,5x0,3 mm i vrlo su gibljive. Epizootiologija. D. dendriticum je est u ovaca, rjee goveda, na krakim terenima. Razvija se preko suhozemnih pueva i preko mrava. Invazija uslijedi ingestijom mrava u ijem se zatku nalaze metacerkarije ovog metilja. E. perfoliatus se razvija preko slatkovodnih puia (Bulinus spp.) , a cerkarije se fiksiraju na slatkovodnim ribama i pretvore u metacerkarije. Invazija uslijedi konzumiranjem invadiranih riba pa je najea uz rijeke. A. alata se razvija preko slatkovodnih puia i aba pa je invazija najea na poplavljenim panjacima, ritovima i movarama. U nas je utvrena u divljih svinja iz Baranje. U svijetu su opisani sluajevi invazije ljudi preko invadiranog abljeg ili svinjskog mesa. Simptomi. Dikrocelioza svinje u pravilu protjee bez

klinikih simptoma. Ehinohazmoza, samo u sluaju jake invazije, uzrokuje -21kateralne promjene u crijevu. Larvalna alarioza (agamodistomoza) u svinje protjee bez simptoma. Dijagnoza. Za ivota, dijagnoza dikrocelioze i ehinohazmoze postavlja se koprolokom pretragom (metodom sedimentacije) i nalazom karakteristinih jajaaca, opisanih u Etiologiji. Postmortalno, kod dikrocelioze mogu se nai slabije ili jae zadebljali uovodi, a narezivanjem i gnjeenjem jetre lako se uoe odrasli metilji. Kod ehinohazmoze mogu postojati kataralne promjene u tankom crijevu, a odrasle metilje treba traiti u strugotinama sluznice tankog crijeva. Larvalna alarioza svinje za ivota ne moe se dijagnosticirati. Postmortalno, mezocerkarije se obino uoe tijekom trihineloskopije. Iako su veliinom sline ahuricama miinih trihinela, lako se prepoznaju po svojoj gibivosti i nazonosti usne i trbune siske (sl. 19 ).

Sprijeavanje. Treba sprijeiti ispau svinja na krakim terenima gdje je uestala dikrocelioza preivaa. U svrhu sprijeavanja ehinohazmoze i larvalne alarioze treba izbjegavati napasivanje svinja uz vodene tokove i movarne terene. Lijeenje. Budui da navedene invazije u pravilu protjeu -22subkliniki, lijeenje se ne provodi, a nije ni pouzdano. MIINA CISTICERKOZA Etiologija. Uzronik je svinjska ikrica Taenia soliumcysticercus ili Cysticercus cellulosae , tj. liinka ovjeje svinjske trakavice T. solium . Odrasli cisticerk je mjehuri, veliine do 1,5 cm, ispunjen bistrom tekuinom i na jednom kraju ima uvrnutu glavicu budue trakavice. Mjehuri je okruen vezivnotkivnom ovojnicom.Na uvrnutoj glavici su 4 siske i 2 vijenca kukica (sl. 22 ).Cisticerki su smjeteni u skeletnoj i sranoj muskulaturi, ali i u drugim

organima i tkivima. Najee su smjeteni u jeziku (sl. 21 ), meurebranoj muskulaturi, srcu, miinom dijelu oita itd. Kod jake invazije nalazimo ih i u jetri, pluima, bubrezima i mozgu. Epizootiologija. Izvor invazije svinja su gravidni lanci ovjeje trakavice T. solium koji izlaze s fecesom invadiranih nosilaca trakavice i koji sadre u uterusu veliki broj jajaaca (sl. 25 ). Odrasla trakavica u crijevu ovjeka duga je oko 5 metara, a gravidni lanci 10-12 mm i iroki 5-6 mm te imaju 7-13 lateralnih ogranaka uterusa (sl. 24 ). Na glavici je rostelum s 2 niza kukica (sl. 23 ). Prodrljive svinje koje imaju pristup ljudskim fekalijama mogu pojesti nizove gravidnih lanaka pa se tada u njima razvije velik broj cisticerka. Nakon to jajace ue u probavni trakt svinje -22otopi se jajna ovojnica (embriofor) pa osloboeni embrij s 3 para kukica (onkosfera ili heksakantni embrij) preko crijevne

sluznice krvnim putem putuje po organizmu. Iz embrija nastaje mjehuri koji za 60-110 dana postie konanu veliinu i invazijsku sposobnost. ovjek se invadira kad pojede ivi razvijeni cisticerk iz koga e se u njegovu crijevu za 2-3 mjeseca razviti odrasla trakavica. Vrlo je znaajno da se jajacima ove trakavice moe invadirati i ovjek, bilo kontaminiranom hranom ili vodom, bilo autoinvazijom, tj. ako je ovjek nosilac odrasle trakavice pa jajaca iz gravidnih lanaka retroperistaltikom dospiju u eludac i potom migriraju po organizmu. U ovjeka ovi cisticerki nasele se esto i u mozgu (sl. 26 ), pa mogu uzrokovati teke simptome npr. epilepsiju (cerebralna cisticerkoza). Osim u mozgu nasele se i u muskulaturi (sl. 27 ). Simptomi. Invazija svinja najee protjee asimptomatski. Ipak, ovisno o sjeditu i broju cisticerka, mogu se opaziti smetnje u gutanju (invazija jezika), ukoen hod i ivani simptomi.

Dijagnoza. Kod jake invazije ponekad se cisticerki mogu ve za ivota utvrditi, ako su smjeteni ispod sluznice jezika ili koe kapaka (sl. 20 ), odnosno na perineumu. U humanoj medicini -23koriste se seroloki testovi (IIF i ELISA). Postmortalno, invaziju je lako utvrditi budui da su cisticerki relativno veliki i u pravilu vrlo brojni (sl. 21 ). Radi potvrde dijagnoze mjehuri treba narezati i glavicu u malo vode komprimirati izmeu dvije pokrovnice da se uoe siske i kukice (sl. 22 ). Sprijeavanje. Treba svinjama onemoguiti pristup ljudskim fekalijama. To se najbolje postie ureenjem sanitarnih vorova i zdravstvenim prosvjeivanjem stoara. Invadirane osobe na svinjogojskim farmama treba otkrivati i uputiti zdravstvenim organima na lijeenje. Vrlo je vaan i savjestan pregled zaklanih svinja i nekodljivo uklanjanje invadiranih ivotinja. Na

zakon ne predvia osposobljavanje ikriavog svinjskog mesa dubokim smrzavanjem. Inae, cisticerki ne preive smrzavanje na -15 oC tijekom 3 dana (Sotelo i sur.,1986), kao ni temeljito kuhanje ili peenje. Lijeenje. Iako se za lijeenje miine cisticerkoze svinja spominje da prazikvantel, mebendazol i triklorfon ubijaju cisticerke, u naim uvjetima kemoterapija svinja ne bi bila ni ekonomski ni epidemioloki opravdana. U humanoj medicini kemoterapija cisticerkoze ima praktino znaenje. -24HEPATO-PERITONEALNA CISTICERKOZA Etiologija. Uzronik je Cysticercus tenuicollis (tankovrata ikrica) ili Taenia hydatigena-cysticercus, dakle larva velike pasje tenije T. Hydatigena . Tenija ivi u tankom crijevu psa i moe narasti do 3 metra. Zrela ikrica najee visi na povrini jetre ili na omentumu

u trbunoj upljini i moe dosei veliinu mandarinke (sl. 28 B ). Ispunjena je bistrom tekuinom a kroz tanku i prozirnu kutikulu i serozu vidi se uvrnuta glavica, spojena sa stijenkom ikrice poduim vratom. Epizootiologija. Izvor invazije su invadirani psi koji s izmetinama izluuju gravidne lanke ili osloboena jajaca trakavice. Nakon to ta jajaca dospiju u probavni trakt svinje oslobode se ovojnice i kao onkosfere ili heksakantni embriji putuju u jetru gdje uzrokuju buotine, ispunjene krvlju (hepatitis cisticerkoza), (sl. 28 A ). Usput se pretvaraju u mjehurie koji putuju prema povrini jetre i odande u peritonealnu upljinu. U meuvremenu brzo rastu pa oko 30. dana dosiu promjer oko 10 mm. Glavica u mjehuru ima razvijene siske i kukice izmeu 34. i 53. dana i tada je invazijska za psa. Svinje se najee invadiraju na ispustima i panjacima koje posjeuju invadirani psi, a psi se invadiraju derui

sirove

-25-

ponutrice invadiranih svinja (i preivaa). Simptomi. Kod jake invazije za vrijeme migracije larvi kroz jetreni parenhim, oko 3. i 4. tjedna nakon invazije, moe doi do naglog uginua, uz pojavu krvave tekuine u peritonealnoj upljini. Slabe invazije u pravilu protjeu bez klinikih simptoma ili s malo slabijim prirastom. Kod peritonitisa opaa se poviena temperatura i osjetljivost abdomena na pritisak. Dijagnoza. Za ivota ivotinje dijagnozu je teko postaviti. Postmortalno se u poetku invazije tijekom migracije larvi lako uoe krvave buotine u jetrenom parenhimu, a kasnije se relativno veliki mjehuri s prozirnom tekuinom i uoljivom glavicom lako prepoznaju. Sprijeavanje. Pse, invadirane ovom tenijom treba lijeiti, najbolje prazikvantelom u dozi od 5 mg/kg tj. te. i treba

onemoguiti pristup psima svinjskim nastambama i ispustima.Osim toga, ponutrice svinja (i preivaa), invadirane ovim mjehurima, ne smiju se u sirovom stanju davati psima. Lijeenje. Za lijeenje svinja moe se dati prazikvantel u dozi od 50 mg/kg tj. te. tijekom 5 dana ili 10 mg/kg tj. te. tijekom 14 -26dana. Djelotvoran je i mebendazol u dozi od 25 mg/kg tj. te. tijekom 5 dana (Horchner i sur., 1976).

EHINOKOKOZA Etiologija.Uzronik je larva male pasje trakavice Echinococcus granulosus. Razvijena larva je mjehur ili hidatidna cista (Echinococcus unilocularis seu cysticus), veliine ljive pa ak i jabuke (sl. 29 ). Sastoji se od lamelarne kutikule (sl. 30, 32) obloene iznutra germinativnom membranom koja s vremenom proizvede brojne zametne ahure (vesiculae proligerae) s uvrnutim

glavicama (protoskoleksima) buduih trakavica (sl. 31 ). Mjehuri su izvana obloeni vezivnotkivnom ahurom (pericistom) koju je proizveo nosilac. Najee su smjeteni u jetri, zatim u pluima, a mogu doi i u drugim organima i tkivima. Odrasla trakavica u tankom crijevu psa duga je svega 2-6 mm i iroka 0,5-1 mm. Ima glavicu (skoleks) s 4 siske i 2 niza kukica i strobilu od 3 lanka, od kojih je samo zadnji gravidan (sl. 33, 34 ) tj. ispunjen jajacima. Epizootiologija. Svinja se invadira kad pojede gravidne lanke ili pojedinana jajaca trakavice iz pasjeg fecesa (sl. 35 ). U probavnom traktu svinje otopi se jajna ovojnica (embriofor) pa -27osloboena onkosfera putuje portalnim krvotokom najprije u jetru gdje se preobrazi u mjehuri koji raste, relativno polako: nakon 3 mjeseca postigne veliinu od 4-5 mm, a nakon 5 mjeseci 15-20 mm, ali raste i dalje. Neke onkosfere krvotokom

dospijevaju iz jetre u druge organe. Nakon nekoliko mjeseci u mjehuru se formiraju zametne ahure (fertilni mjehur) i tada postaje invazijski za psa. Kad takav mjehur s odbaenim organima, najee kod privatnog klanja, pojede pas, u njegovu se tankom crijevu oslobode protoskoleksi koji izvrnu glavice, privrste se za sluznicu i za 34-58 dana narastu u spolnozrele trakavice (sl. 33, 34 ). U crijevu psa ove trakavice ive oko 6 mjeseci, ali mogu i dulje. Simptomi. Larvalna ehinokokoza (hidatidoza) svinje najee prolazi asimptomatski, ak i kod jae invazije jetre. Inae, simptomi ovise o smjetaju i veliini mjehura pa mogu uzrokovati kaheksiju, ikterus, ascites, a kod plune lokalizacije i smetnje u disanju. Dijagnoza. Pouzdanu dijagnozu ehinokokoze svinje za ivota nije mogue postaviti. Postmortalno, nalaz karakteristinih

mjehura na jetri, pluima pa i drugim organima, nedvojbeno omoguuje -28postavljanje dijagnoze. Neki mjehuri mogu tijekom rasta uginuti i sirasto degenerirati, ali se po ostacima lamelarne kutikule mogu identificirati. Dijagnoza invazije psa odraslim trakavicama najpouzdanije se postavlja pretragom fecesa nakon primjene arekolina (tenifug) u dozi od 2-4 mg/kg tj. te. Treba pritom imati na umu da su jajaca ove trakavice veoma otporna na dezinficijense pa i na 10%-tni formalin i da su opasna za ovjeka koji moe oboljeti od ehinokokoze. Sprijeavanje. Temelji se na savjesnom i dosljednom pregledu zaklanih ivotinja (svinja, ovaca i goveda) i nekodljivom uklanjanju invadiranih organa. Takvim organima ni u kom sluaju ne smiju se hraniti psi. Parazite se moe ubiti dranjem invadiranih organa desetak minuta u kipuoj vodi. Vano je i zdravstveno

prosvjeivanje puanstva, osobito stoara, o nainu irenja invazije. Osim toga, za uklanjanje trakavica iz tankog crijeva pasa provodi se dehelmintizacija svih pasa, najbolje prazikvantelom, bilo samim ili u kombinaciji s kojim drugim anthelmintikom. Budui da ovi preparati ne djeluju ovicidno, potrebno je pse nakon terapije drati 2 dana u ograenom prostoru i njihov feces nekodljivo ukloniti.U podrujima gdje je ehinokokoza svinja vrlo -29esta, korisno je krajem jeseni i tijekom zime, za vrijeme svinjokolje u privatnim domainstvima, provoditi tzv. preimaginalnu dehelmintizaciju pasa tj. lijeiti pse opetovano u razmacima od 4 tjedna, kako bi se trakavice uklonile iz pasa prije nego to proizvedu jajaca kojima bi mogle kontaminirati okoli. Lijeenje. Ehinokokoza u svinja se ne lijei. Ehinokokoza kao zoonoza. Ehinokokoza ovjeka esto prati ehinokokozu domaih ivotinja, prvenstveno ovaca, kao kod nas u

Dalmaciji, ali i svinja, kao kod nas u sjevernim dijelovima zemlje. Sjedite mjehura najee je jetra, ali i plua (tab. II). Za dijagnozu koristi se rendgenoloki pregled, ultrazvuk i seroloke pretrage, npr. indirektna imunofluorescencija (Wikerhauser i sur., 1977) i imunoenzimski test. Za lijeenje jo uvijek se primijenjuje kirurko uklanjanje ehinokokovih mjehura, ali i kemoterapija, prvenstveno albendazolom ili mebendazolom. Pri kirurkom uklanjanju fertilnih mjehura moe doi do rupture mjehura i diseminacije protoskoleksa po peritonealnoj ili pleuralnoj upljini i njihove preobrazbe u mjehure. Ta vrlo nepoeljna i opasna pojava naziva se sekundarnom ehinokokozom. -30ASKARIOZA Etiologija. Uzronik je svinjska glista Ascaris suum. Parazitira u tankom crijevu svinje, morfoloki je gotovo identina vrsti A. lumbricoides koja parazitira u ovjeka. Mujak je velik

15-25cm x 3-4 mm, a enka 20-30 cm x 5-6 mm. Na prednjem kraju su 3 usne. Mujak je na stranjem kraju poluspiralno savijen (sl. 36 ) i ima 2 tapiasta spikula oko 2 mm duga. enka zavrava suenjem (sl. 36 ).Jajaca su slaboovalna veliine 56-87 x 46-57m i imaju smeu, debelu, poput hrastove kore hrapavu ovojnicu (sl. 37 ). enka u tankom crijevu polae dnevno 0,2-2 milijuna neembrioniranih jajaaca koja u prirodi, uz dovoljno topline, vlage i kisika, najranije za 2 tjedna embrioniraju tj. u njima se nakon jednog presvlaenja formira invazijska larva II stupnja. Invazija uslijedi per os. Larve, osloboene u crijevu, putuju portalnim krvotokom u jetru gdje se ponovo presvlae i postaju larve III stupnja. Iz jetre putuju u plua gdje se nalaze 4. do 7. dana invazije. Potom, preko traheje, drijela i jednjaka putuju u tanko crijevo gdje se nau ve 8. dana invazije i gdje uslijedi 3. presvlaenje i formiranje larvi IV stupnja.etvrto

presvlaenje uslijedi 25-29 dana nakon invazije, a spolnu zrelost (prepatentni -31period) postignu 6-8 tjedana nakon invazije. Nema prenatalne ni laktogene invazije. Steeni imunitet oituje se smanjenjem broja larvi u jetri i pluima. Epizootiologija. Ovisi o dinamici i intenzitetu izluivanja jajaaca, o perzistiranju jajaaca i njihovom razvoju u vanjskom svijetu, o mogunosti prijenosa i o imunitetskom statusu svinja. U vezi prvog faktora odojci se invadiraju odmah nakon prasenja i ve nakon 6-8 tjedana ponu izluivati jajaca, ali maksimalno u dobi od 2-4 pa i 6 mjeseci. Nakon toga broj jajaaca zbog imuniteta opada. Za kontaminaciju okolia najznaajniji su odojci od 3-6 mjeseci. to se drugog faktora tie, jajaca su vrlo otporna na kemikalije (ak i na 10%-tni formalin) i dugovjena: u vlanoj sredini preive 5-6

godina, a u gnojnici kod 8-18 oC oko 2 mjeseca. Neotporna su na suenje i na vie temperature pa kod 55 oC uginu ve za 10 minuta. Za razvoj do invazijskog stupnja (larva II stupnja) u optimalnim prilikama od 30-33 oC i dovoljno vlage i kisika treba 14 dana, ali kod niih temperatura razvoj traje dulje. Ispod 15 o C nema razvoja. Mogunost invazije je osobito velika u svinjcima sa zemljanim ispustima, jer tamo jajaca dugo preive. Simptomi. Ovise o intenzitetu invazije. U fazi migracije larvi kroz -32jetru, 4-6 dana nakon invazije, nastaju krvarea nekrotina arita. Oko uginulih larvi formira se vezivno tkivo, tzv. mlijene pjege (sl. 38 ), bjelkaste pjege od 1-20 mm velike, koje nakon 3-6 tjedana nestaju. Ta faza u pravilu prolazi asimptomatski. Ako su nastale migracijom pasje ili maje gliste (Toxocara canis, odnosno T. mystax), onda perzistiraju u jetri i do 3 mjeseca. Tijekom migracije larvi kroz plua, od 6. do 14. dana invazije, javlja se

dispneja, kaalj, groznica i inapetenca. Simptomi nestaju nakon tjedan dana, ali odojci zaostaju u rastu u usporedbi sa svojim vrnjacima. U crijevnoj fazi koja poinje 15. dana invazije dolaskom larvi u tanko crijevo, ivotinja pokazuje smanjen prirast, loiju konverziju hrane i smanjen apetit. U toj fazi kod jake invazije moe doi do zaepljenja crijeva klupkom glista ili do smetnji u otjecanju ui ako gliste zaepe ductus choledochus. Kod odojaka moe doi do proljeva i poveanog trbuha. Odrasle ivotinje obino ne pokazuju nikakve simptome. Dijagnoza. Postavlja se koprolokom pretragom (metodom flotacije ili sedimentacije) i nalazom karakteristinih jajaaca (sl. 37 ), a ponekad se nau odrasle gliste u izluenom fecesu. Postmortalno, gliste se lako uoe u tankom crijevu, slobodno u -33lumenu, za razliku od velikog rilaa (Macracanthorhynchus

hirudinaceus) koji je sline veliine, ali je prednjim krajem zabuen u sluznicu (sl. 55 ). Sprijeavanje. Temelji se na opoj higijeni i dezinfekciji nastambi te planskoj primjeni lijekova. Dezinfekcija ispusta i gnojnica je nemogua. Nastambe treba periodiki mehaniki istiti, a potom dezinficirati, najbolje vrelom vodenom parom pod tlakom. Od kemikalija afirmirao se derivat fenola P3-Incicoc kao 5%-tna otopina (Eckert i sur., 1992). Budui da je za embrioniranje jajaaca i formiranje invazijskih liinaka potrebno najmanje 14 dana, temeljito ienje u razmacima od 2 tjedna znatno smanjuje kontaminiranost nastambe. Suprasne krmae treba dehelmintizirati 14 dana prije prasenja, a terapiju prekinuti najkasnije 4 dana prije prasenja. Po zavretku terapije krmae oprati, posebno sise i izmeu papaka, i prebaciti u iste i dezinficirane boksove. Nakon odbijanja prasadi krmae ponovo dehelmintizirati. Odojke zadnjih

desetak dana prije prebacivanja u tovilite dehelmintizirati. Neraste 2-4 puta godinje dehelmintizirati. Tovilite prije stavljanja u pogon temeljito oistiti i dezinficirati. Novonabavljene ivotinje najprije u posebnom boksu dehelmintizirati. Tijekom tova ivotinje -34svakih 6 tjedana ponovo dehelmintizirati. Kod dranja svinja na ispustima ili livadama preporuuje se podmladak dehelmintizirati 6 tjedana nakon prebacivanja na potencijalno kontaminirane povrine i terapiju nakon 6 tjedana ponoviti. Nakon toga steeni imunitet titit e ih u znatnoj mjeri od kasnijih invazija. Lijeenje. Lijeiti treba uvijek sve ivotinje u grupi. Za lijeenje postoji znatan broj anthelmintika ueg ili ireg spektra, sa kraom ili duljom karencom. Neki se daju pomijeani s hranom, bilo jednokratno, bilo tijekom nekoliko dana, to je efikasnije. Neki se daju parenteralno. Neki anthelmintici djeluju samo na odrasle

gliste u crijevu, a neki i na njihove larve u migraciji. Od anthelmintika irokog spektra protiv A. suis daju se npr. derivati benzimidazola kao to su fenbendazol (Panacur), mebendazol (Verpanyl), flubendazol (Biovermin) i drugi. Zatim se daje tetramisol (Nilverm), levamisol (Nilverm 7,5%, Citarin- L), ivermektin (Iverktin) i doramektin (Dectomax). Derivate benzimidazola i tetramisol najbolje je davati pomijeane s hranom, tijekom nekoliko dana, a levamisol, ivermektin i doramektin daju se parenteralno. Svi navedeni anthelmintici djeluju ne samo na A. suis nego i na veinu drugih nematoda probavnog trakta kao i na plune -35vlasce, a ivermektin i doramektin djeluju i na neke znaajne ektoparazite. Pri odabiru anthelmintika treba voditi rauna o karenciji, koja nije jednaka u svim europskim zemljama, kao i na mogue nuspojave i kontraindikacije.

HIOSTRONGILOZA Etiologija. Uzronik je vitki, crveni nematod Hyostrongylus rubidus koji parazitira na eluanoj sluznici domae i divlje svinje diljem svijeta. Mujaci su dugi 4-7 mm i imaju dobro razvijenu kopulacijsku burzu s 2 spikula. enke su duge 5-11 mm (sl. 39 ). Polau jajaca strongilidnog tipa oko 75x35m, s tankom ovojnicom i velikim brojem blastomera (sl. 45 ). Razvijaju se bez posrednika. Epizootilogija. U prirodi se iz jajaca izlee larva I stupnja koja se 2 puta presvlai i postaje larva III stupnja koja je invazijska, a prepoznaje se po rezervnoj ovojnici. Za takav razvoj u prirodi potrebno je, ovisno o vanjskoj temperaturi, 2-4 tjedna. Invazija uslijedi per os. Invazijske larve mogu na vlanim panjacima ivjeti i do 10 mjeseci, ali kad se osue ili smrznu, brzo uginu. Invazija -36svinje uslijedi najee na panjacima i ispustima i to od

proljea do jeseni. U eluanoj sluznici svinje larve se jo dva puta presvlae i potom dospjevaju na povrinu sluznice gdje spolno dozriju. Prepatentni period iznosi 16-21 dan. Kod jaih i kontinuiranih invazija dolazi u eluanoj sluznici do karakteristine faze mirovanja ili hipobioze larvi IV stupnja koje se znatno kasnije, obino tijekom laktacije, aktiviraju i sazriju do spolne zrelosti. Simptomi. Slabije invazije mogu proi bez simptoma. Inae, simptomi se javljaju prvenstveno u krmaa i to kao kronina bolest cijelog stada. Bolesne ivotinje imaju proljev, slabiji apetit i smanjenu laktaciju, a mogu i pobaciti. Mlae ivotinje pokazuju smanjen apetit i slabiji prirast, a ponekad anemiju i proljev. Dijagnoza. Za ivota postavlja se nalazom jajaaca koprolokom pretragom. Budui da su jajaca H. rubidus vrlo slina jajacima nekih drugih eluanocrijevnih nematoda svinje ( Trichostrongylus, Oesophagostomum ) pouzdanu dijagnozu mogue je postaviti tek pomou koprokulture i identifikacije invazijskih larvi. Pouzdanija je

postmortalna dijagnoza koja se temelji na nalazu voria s hipobiotskim larvama u sluznici odnosno odraslih nematoda na -37sluznici eluca. Odrasle nematode H. rubidus treba razlikovati od drugih eluanih nematoda u svinje i to Trichostrongylus axei, Physocephalus sexalatus, Arduenna strongylina i Gnathostoma hispidum, opisanih na drugom mjestu. Sprijeavanje. Budui da jae invazije uslijede na livadama i zemljanim ispustima, engleski autori Rose i Small (1983) preporuuju dehelmintizirati svinje u proljee ( u travnju), kako bi se smanjila kontaminacija livada i ispusta jajacima H. rubidus (i Oesophagostomum spp.), i potom u jesen, uz premijetanje na nove povrine. Dranje svinja u nastambama s betonskim ispustima koji se lako iste, znatno smanjuje mogunost invazije. Lijeenje. Na odrasle crvene eluane nematode djeluje veina

anthelmintika irokog spektra iz skupine benzimidazola, zatim tetramisol, levamisol, ivermektin i doramektin, ali na odrasle i nezrele djeluju fenbendazol, ivermektin i doramektin. Fenbendazol bolje djeluje kad se aplicira u hrani 5-15 dana zaredom. TRIHOSTRONGILOZA Etiologija. Uzronik je mali, vitki nematod Trichostrongylus axei. Dug je svega do 7mm (sl. 42 ). Mujak ima tipinu kopulacijsku -38burzu i 2 kratka spikula nejednake duine. Oba spola imaju na prednjoj etvrtini tijela ekskretorni porus.Ovi nematodi vrlo su tanki pa se na sluznici eluca prostim okom teko uoe. Parazitiraju u elucu svinje, konja, izuzetno i preivaa, ponekad i ovjeka. Epizootiologija. Razvoj je izravan. U prirodi, od jajeta do invazijske larve III stupnja treba 1-2 tjedna. Ove larve vrlo su

otporne na suenje i smrzavanje, pa je invazija mogua cijele godine, ali je najintenzivnija u ljeto i jesen. Invazija uslijedi per os. Po organizmu nema migracije. Prepatentni period traje oko 25 dana. Postoji ponekad i faza mirovanja (hipobioza) kad larve IV stupnja proborave u sluznici eluca dulje vrijeme, formirajui sitne vorie ili prstenaste promjene. Budui da se ova vrsta javlja i u konja, izuzetno i preivaa, mogua je invazija na panjacima koje su koristile druge ivotinje. Simptomi. Slabe invazije prolaze bez klinikih simptoma. Kod jaih invazija opaa se proljev i slabiji prirast. Dijagnoza. Za ivota postavlja se na temelju sezonske pojave bolesti i nalazom jajaaca strongilidnog tipa pomou koproloke -39pretrage (sl. 45 ). Meutim, jajaca su slina onima kod drugih eluanocrijevnih nematoda svinje ( Hyostrongylus rubidus

i Oesophagostomum spp. ) pa je razlikovanje mogue tek na temelju morfometrijskih karakteristika larvi III stupnja, uzgojenih pomou koprokulture. Pouzdanija je postmortalna parazitoloka pretraga eluca. Parazite treba traiti u strugotinama eluane sluznice. Sprijeavanje. Svinje se ne smiju putati na panjake s konjima ili nakon konja. Periodika dehelmintizacija svinja anthelminticima irokog spektra zbog drugih nematodoza (askarioze, hiostrongiloze, ezofagostomoze) znatno smanjuje mogunost razvoja trihostrongiloze. Lijeenje. Derivati benzimidazola i drugi anthelmintici navedeni za lijeenje hiostrongiloze, prikladni su i za lijeenje trihostrongiloze. SPIRUROZE Etiologija. Uzronici su nematodi iz reda Spirurida i to:

Ascarops (seu Arduenna) strongylina, Physocephalus sexalatus i Gnathostoma hispidum. A. strongylina i Ph. sexalatus su oko 1-2 -40cm dugi. U usnoj ahuri imaju duboki vestibulum sa spiralom, odnosno s nizom prstenova (sl. 40 ). G. hispidum je dvostruko dua (2-4 cm) i oko 1 mm debela (sl. 41 ). Na prednjem kraju ima bodljikavi bulbus kojim je zabuena u sluznicu eluca. Prednji kraj tijela je crvenkast, a stranji ukast. Sva tri nematoda parazitiraju na sluznici eluca domae i divlje svinje. Epizootiologija. Ovi nematodi razvijaju se preko posrednika. Za A. strongylina i Ph. sexalatus to su koprofagni kukci kotrljani ( balegari ), ali se invazijske larve mogu zaahuriti i u tzv. transportnim nosiocima kao to su ptice i mali glodavci pa invazija nastaje ingestijom invadiranih kukaca ili transportnih nosilaca. Zato se ovi nematodi nau poglavito u divljih svinja i u

domaih koje se dre ekstenzivno. Trei spirurid, G. hispidum, razvija se preko malog vodenog raia (Cyclops) u kome se razvije invazijska larva. Ako invadiranog raia pojede koji transportni nosilac (najee riba, ali i koja ptica ili mali glodavac), invazijska larva e se u njemu zaahuriti. Invazija svinje nastaje ingestijom invadiranog raia ili transportnog nosioca. Zato se gnatostomoza svinje javlja najee uz vodene povrine. Simptomi. Jae invazije mogu uzrokovati kataralne i -41hemoragine upalne promjene na sluznici eluca koje se kliniki manifestiraju smanjenim apetitom. G. hispidum moe izazvati jaku kroninu upalu eluane sluznice pa ona odeblja i otvrdne te poprima oblik kutije od debelog kartona. Dijagnoza. Za ivota postavlja se koprolokom pretragom i nalazom jajaaca koja su kod A. strongylina i Ph. sexalatus eliptina i relativno malena (oko 40x25m), a kod G. hispidum

(oko 70x40m), sa zadebljanjem na polu. Postmortalno, prva dva spirurida mogu se uoiti na sluznici eluca ve prostim okom, ali lake pomou lupe, a na temelju vestibuluma lako se razlikuju od H. rubidus i T. axei. G. hispidum je relativno veliki nematod, najee prednjim krajem zabuen u zadebljalu eluanu sluznicu pa se ponekad vidi i izvana, preko seroze. Sprijeavanje. Budui da invazija nastaje na panjacima i livadama, a u sluaju gnatostome uz vodene povrine, svinje treba drati u zatvorenim ili ograenim prostorima, podalje od ugroenih povrina. Lijeenje. Protiv invazije s A. strongylina preporuuje se triklorfon (Neguvon) u dozi od 50 mg/kg tj. te. per os, na 2 -42uzastopna dana, ali i ivermektin (Iverktin) u dnevnoj dozi od 0,1-0,2 mg/kg tj. te. u hrani, per os (Eckert i sur., 1992).

GLOBOCEFALOZA Etiologija. Uzronik je nematod Globocephalus urusubulatus iz familije Ancylostomatidae . Mujaci su oko 5mm, a enke do 7mm duine. Na prednjem kraju imaju kuglastu usnu ahuru s 2 zuba na dnu. Mujaci imaju kopulacijsku burzu sa spikulima. Jajaca su oko 70x38m, s tankom ovojnicom (sl. 45 ). Parazitira u tankom crijevu divlje svinje, dok je u domae relativno rijedak. Usnom ahurom prisisan je za crijevnu sluznicu i sie krv. Epizootiologija. Razvoj parazita je izravan. Invazija larvama III stupnja uslijedi per os ili perkutano. Prepatentni period iznosi 2636 dana, ali moe biti i znatno dui. Simptomi. Kod jake invazije moe doi do hemoragine upale crijeva s probavnim smetnjama i anemijom. Dijagnoza. Za ivota postavlja se nalazo karakteristinih jajaaca

koja u svjee izluenom fecesu imaju, za razliku od slinih jajaaca drugih eluanocrijevnih nematoda svinje (Hyostrongylus, -43Trichostrongylus i Oesophagostomum), svega 4-8 blastomera ( sl. 45 ). Pouzdanija je determinacija invazijskih larvi III stupnja dobivenih koprokulturom. Postmortalno, parazite je mogue nai na sluznici ili u strugotinama tankoga crijeva i lako ih je identificirati na temelju velike, kuglaste usne ahure. Sprijeavanje. Treba izbjegavati panjake i ispuste na kojima se globocefaloza pojavljuje. Periodina dehelmintizacija invadiranih svinja smanjuje mogunost kontaminacije terena invazijskim larvama G. urusubulatus. Lijeenje. Djelotvoran je fenbendazol ( Panacur ) u dozi od 1x30mg/kg tj. te. per os, kao i levamisol (Nilverm) u dozi od 1x7,5mg/kg tj. te. takoer per os.

STRONGILOIDOZA Etiologija. Uzronik je sitni nematod Strongyloides ransomi . U parazitskom pokoljenju postoje samo enke. Duge su svega 3,34,5 mm i imaju vrlo dugaak jednjak. Polau jajaca s tankom opnom koja u vrijeme izlaska s fecesom imaju ve razvijen embrij u obliku slova U (sl. 43 ). Javlja se gotovo u cijelom svijetu u domae i divlje svinje. Iako parazitira i u odraslih svinja, bolest se -44opaa samo u odojaka. Epizootiologija. Razvoj je izravan. enke parazitiraju u epitelu prednjeg dijela tankog crijeva i polau dnevno oko 2000 jajaaca koja izlaze s izmetom. Iz njih se u prirodi ve za nekoliko sati izlee larva I stupnja, duga svega oko 200m koja se u roku od 48 sati dva puta presvue i postane invazijska larva III stupnja, duga 520-710m, s filariformnim jednjakom do polovice tijela.

S parazitskim pokoljenjem moe alternirati slobodnoivue u kojem postoje mujaci i enke, duine oko 1mm. Invazija uslijedi prodiranjem invazijskih larvi kroz kou ili usnu sluznicu. Nakon kraeg ili duljeg boravka u subkutisu larve limfom i krvlju dospiju u plua pa preko traheje u crijevo gdje nakon 2 presvlaenja spolno dozriju. Prepatentni period traje 6-9 dana. U krmaa larve krvotokom dospiju u masno tkivo vimena gdje mogu boraviti kao hipobiotske larve i preko 2 godine pa se potkraj graviditeta aktiviraju i dospiju u mlijenu lijezdu i uzrokuju u odojaka galaktogenu invaziju. Izluivanje larvi mlijekom traje oko 3 tjedna. Tijekom galaktogene invazije odojaka nema migracije larvi preko plua pa se jajaca nau u fecesu ve za 3 dana nakon invazije. Strongiloidoza je izrazito stajska parazitoza koja se javlja poglavito -45u vlanim svinjskim nastambama s temperaturom iznad 15 oC i

pogaa odojke do odbijanja. Simptomi. Javljaju se iskljuivo u odojaka. Migracija larvi kroz plua u pravilu ne uzrokuje klinike simptome, osim povremenog kalja. Meutim za vrijeme crijevne faze dolazi do smanjenog apetita, zaostajanja u rastu, izrazitog proljeva, anemije, nerijetko i uginua. Preboljeli odojci ostaju krljavci. Naime paraziti ive u epitelu duodenuma i dijela ileuma , stvarajui tunele i uzrokujui atrofiju crijevnih resica. Preboljela invazija ostavlja imunitet pa je reinvazija znatno slabija ili uope ne uslijedi. Dijagnoza. Postavlja se koprolokom pretragom i nalazom karakteristinih jajaaca (sl. 43 ). U uzorcima fecesa koji su stariji mogu se nai larve I stupnja. Za postmortalni nalaz parazita u crijevu odojaka prikladno je komadi tankog crijeva, oko 1m iza pilorusa stisnuti staklenim ploama (kompresorijem) za trihineloskopiju i pretraiti pod lupom ili mikroskopom.

Sprijeavanje. Higijena i istoa u nastambama, osobito u prasilitima, uz redovitu dezinfekciju 2%-tnim formalinom ili 2%-nom natrijevom luinom, znatno smanjuju mogue pojave -46klinike strongiloidoze u odojaka. Suprasne krmae mogue je kemoterapijom (ivermektin u dozi od 0,3mg/kg tj. te. subkutano) 8-16 dana prije prasenja osloboditi hipobiotskih larvi i tako sprijeiti galaktogenu invaziju odojaka. Lijeenje. Daje se tetramisol u dozi od 15mg/kg tj. te. ili levamisol u dozi od 7,5mg/kg tj. te. per os ili 5mg/kg tj. te. subkutano, ili fenbendazol 1x55mg/kg tj. te. peroralno, ili ivermektin 0,3mg/kg tj. te. subkutano. U enzootskim podrujima potrebno je odojke lijeiti ve izmeu 3. i 15. dana ivota. Za pojedinano lijeenje korisno je lijek aplicirati u obliku paste.

EZOFAGOSTOMOZA Etiologija. Uzronici su voronosni nematodi Oesophagostomum dentatum i O. quadrispinulatum. To su bjelkasti crvi 716mm dugi, s cilindrinom usnom ahurom i vijencem listia oko usnog otvora (sl. 44 ). Mujaci imaju tipinu kopulacijsku burzu. Jajaca imaju tanku ovojnicu i blastomere (sl. 45 ). Parazitiraju u cekumu i kolonu, osobito u krmaa. Dosta su esti u Europi. Epizootiologija. Razvoj parazita je izravan. Iz jajaaca u prirodi -47ve za 3-6 dana razvijaju se invazijske larve III stupnja. Invazija uslijedi per os. Larve u tankom crijevu odbace rezervnu kutikulu i putuju u cekum i kolon te se zabue u sluznicu gdje stvaraju vorie (voronosni crvi) i 3. puta se presvuku. Nakon nekoliko dana (i do 2 mjeseca) izlaze u lumen, ponovo se presvuku i spolno

dozriju. Prepatentni period je 35 dana za O. dentatum, odnosno 17 dana za O. quadrispinulatum , ali za obje vrste moe biti i znatno produen. Invazija je mogua u staji i na panjaku. Izluivai jajaaca su poglavito starije svinje. Nakon dehelmintizacije svinja broj jajaaca opada ali se nakon 3 tjedna jako povea, zbog sazrijevanja larvi iz sluznice. Za egzogeni razvoj invazijskih larvi potrebno je najmanje 10 oC. Suenje i smrzavanje brzo ih ubija. U naim kontinentalnim uvjetima invazija je najintenzivnija od srpnja do listopada. Odrasli preive u debelom crijevu i do 200 dana. Simptomi. U histotropnoj fazi larve uzrokuju stvaranja voria oko 1-20mm velikih, ispunjenih gustim eksudatom. U svakom voriu je larva. Kod jake invazije dolazi do zadebljanja crijevne stijenke. Nakon izlaska larvi upalne promjene brzo nestaju, a od voria ostaju mali oiljci. Kod jake invazije odojaka mogue je i

-48naglo uginue. Tada se na sluznici nau nekrotine i difteroidne promjene. Kod slabijih invazija odojaka opaa se slabiji prirast i konverzija hrane te sluzavi proljevi. Kod krmaa jae invazije mogu uzrokovati gubitak na teini i slabiju plodnost (manje leglo). Dijagnoza. Postavlja se koprolokom pretragom ( metodom flotacije) i nalazom jajaaca strongilidnog tipa s tankom ovojnicom i blastomerama, kojih u svjee izluenom fecesu ima 32 (sl. 45 ). Od slinih jajaaca drugih eluanocrijevnih nematoda (Hyostrongylus, Trichostrongylus i Globocephalus) razlikovanje je pouzdanije primjenom koprokulture i pretragom invazijskih larvi. Postmortalno se u cekumu i kolonu nau u sluznici brojni vorii sa sitnim kraterom u sredini, a na sluznici odrasli nematodi. Sprijeavanje. Dehelmintizacija krmaa ivermektinom tjedan dana prije prasenja smanjuje invaziju odojaka

ezofagostomima i askaridima, vjerojatno izluivanjem ivermektina mlijekom (Martinsson i Nilsson, 1986.). Kod stajskog dranja svinja suprasne krmae treba dehelmintizirati 2 tjedna prije prasenja, a terapiju prekinuti najkasnije 4 dana prije prasenja. Krmae potom oprati i prebaciti u iste nastambe. Nakon odbijanja prasadi krmae ponovo dehelmintizirati, kao i odojke prije prebacivanja u -49tovilite. Tijekom tova ivotinje svakih 6 tjedana ponovo dehelmintizirati. Neraste 2-4 puta godinje takoer dehelmintizirati. Kod panog dranja svinje dehelmintizirati u proljee i potom u jesen, uz premijetanje na nove povrine. Lijeenje. Protiv odraslih ezofagostoma svi dosada spomenuti derivati benzimidazola, zatim tetramisol, levamisol, ivermektin i doramektin, djelotvorni su, ali protiv larvi znatno slabije djeluju. Ipak, rezultati su bolji ako se anthelmintici daju u viednevnim obrocima.

TRIHUROZA Etiologija. Uzronik je biasti crv Trichuris suis. Oba spola imaju dugi i tanki prednji dio i deblji stranji dio (sl. 46 ). Dugi su oko 35-60mm. Stranji kraj mujaka je spiralno savijen. Jajaca su smeeuta, limunastog oblika s izboinama na polovima (sl. 47 ). Izluuju se neembrionirana. T. suis parazitira u debelom crijevu svinje. ei je u starijih ivotinja nego u odojaka. Rasprostranjen je gotovo po cijelom svijetu. Epizootiologija. Razvoj je izravan. Odrasli parazitiraju u cekumu i kolonu prednjim, tanjim krajem zabueni u sluznicu, dok je -50stranji, deblji kraj u lumenu crijeva. Jajaca izlaze s fecesom u prirodu gdje embrioniraju kod 34 oC najranije za 19 dana, ali kod niih temperatura embrioniranje moe trajati i do 3 mjeseca.

Pritom se u jajacu razvije invazijska larva I stupnja. Invazija uslijedi per os. Larva se u sluznici debelog crijeva presvlai u larvu II stupnja. Prepatentni period iznosi 6 tjedana, a odrasli ive u crijevu oko 5 mjeseci. Embrionirana jajaca su vrlo otporna i dugovjena. Ipak, izravne suneve zrake brzo ih ubijaju. Invazija je mnogo ea u svinja dranih u stajama nego u onih na panjacima. Simptomi. Slabije invazije prolaze asimptomatski. Kod jakih invazija javlja se inapetencija, proljev, slabiji prirast, anemija i usukan trbuh. U debelom crijevu dolazi do kataralne i hemoragine upale. Najugroeniji su odojci u dobi od 2-6 mjeseci, dok su starije svinje zbog steenog imuniteta otpornije. Trihuroza stvara predispoziciju za razmnaanje Balantidium coli. Dijagnoza. Postavlja se koprolokom pretragom i nalazom karakteristinih smeeutih jajaaca limunasta oblika (sl. 47 ).

Postmortalno na sluznici debelog crijeva lako se uoe deblji stranji krajevi odraslih nametnika. -51Sprijeavanje. S obzirom na relativno dugo vrijeme potrebno za razvoj invazijskih larvi u jajacima, periodiko temeljito ienje nastambi i odravanje higijenskih uvjeta uzgoja znatno smanjuje mogunost pojave klinike trihuroze. Lijeenje. Daje se mebendazol ili flubendazol u nekoliko uzastopnih dana ili fenbendazol u jednokratnoj dozi od 2030 mg/kg tj. te. ili tetramisol u dozi od 15 mg/kg tj. te. Alternativno, fenbendazol u hrani u dozi od 10-20 ppm, tijekom 6 dana, odnosno 7 ppm tijekom 15 dana. Daje se i ivermektin u dozi od 0,3 mg/kg tj. te. subkutano, ili doramektin injekcijska otopina u dozi od 1ml/33kg tj. te. intramuskularno. TRIHINELOZA Etiologija. Uzronik je siuni vitki nematod Trichinella spiralis.

Mujaci su do 1,8mm, a enke do 3,7mm duge. Ovaj nametnik ivi u istom nosiocu kao odrasli i kao larva, samo to odrasli ive u tankom crijevu i relativno kratko vrijeme, a larva u poprenoprugastom miiju i vremenski znatno dulje, tako da praktiki nema razvojnog stadija u slobodnoj prirodi. Parazitira u mnogih vrsta domaih i divljih sisavaca, uglavnom mesodera i svedera, a -52dolazi i u ovjeka. Prema novijim spoznajama (Campbell i sur.,1988) T. spiralis se dijeli na 3 podvrste i to T. spiralis spiralis, T. spiralis nativa i T. spiralis nelsoni, a postoji i posebna vrsta T. pseudospiralis. Na naim prostorima vana je T. sp. spiralis koja je kozmopolit, ea u sjevernoj hemisferi nego u junoj, ima silvatini, ruralni i urbani razvojni ciklus, vrlo je infektivna za svinju i ovjeka. Od drugih dviju podvrsta T. sp. nativa javlja se poglavito sjeverno od 40. stupnja geografske irine u Europi, Sjevernoj Americi i Aziji, ima silvatini razvojni ciklus, a

larve su joj vrlo otporne na niske temperature. T. sp. nelsoni javlja se preteno u Africi i Junoj Europi, razvoj je silvatian, a otpornost na niske temperature slaba. T. pseudospiralis kao posebna vrsta manja je od T. sp. spiralis, javlja se u sisavaca i u ptica, a oko miinih larvi se ne stvaraju ahurice. Miine larve T. sp. spiralis najbrojnije su u miinom dijelu dijafragme, u muskulaturi jezika, grkljana i u meurebranoj muskulaturi. Ispruene su duge oko 1mm, a u ahuricama su smotane, obino po jedna u svakoj ahurici (sl. 48,49,50 ). Veliina ahurica u muskulaturi svinje iznosi oko 0,50x0,25mm. Epizootiologija. Invazija nastaje kad sisavac pojede muskulaturu -53invadirane ivotinje s uahurenim invazijskim larvama trihinele. Djelovanjem probavnih sokova u elucu larve se oslobode iz

ahurica i ulaze u epitelne stanice crijevnih resica u duodenumu. Potom se larve 4 puta presvlae i ve za 24-36 sati nakon invazije razviju se odrasli mujaci i enke. Odmah zatim uslijedi parenje, nakon ega mujaci brzo ugibaju a viviparne enke 5. ili 6. dana nakon invazije poinju polagati ive larve I stupnja, duge oko 100m. enke ive u crijevu 4-6 tjedana, ali mogu i prije biti iz crijeva eliminirane. Tijekom ivota svaka enka poloi oko 2001600 larvi koje odmah prodru u duodenalne resice, odakle limfom putuju u mezenterijalne limfne lijezde i u ductus thoracicus, a manji broj portalnim krvotokom. Potom larve preko desnog srca i plua dospiju u lijevo srce pa velikim krvotokom u skeletnu muskulaturu gdje se nau najranije 5. do 7. dana invazije Larve putuju i u druga tkiva i organe, npr. miokard , mozak, jetru, oko, gdje mogu izazvati teke upalne promjene, iako se tamo ne mogu odrati niti uahuriti. Larve dospjele u skeletnu muskulaturu

prodru u miina vlakna i ponu rasti, ali se ne presvlae. Zanimljivo je da se invadirana miina stanica ne raspada nego postaje stanica njegovateljica (engl. nurse cell). Oko 2 tjedna nakon invazije zapoinje smotavanje larve i formiranje ahurice -54koje je dovreno 4-6 tjedana nakon invazije. Potpuno formirana ahurica je limunastog oblika (sl. 48,49,50 ), veliine 0,260,66x0,21-0,31mm i sadri smotanu larvu koja je, ispruena, duga oko 1mm i iroka 0,03mm. ahurice u muskulaturi su prostim okom praktiki nevidljive. Oko 6 tjedana nakon invazije poinje na polovima ahurica nakupljanje masnih stanica, osobito u svinje i make, a najranije 5 mjeseci nakon invazije moe na polovima zapoeti ovapnjenje. Miine larve postaju invazijske za novog nosioca najranije 17-21 dan nakon invazije. Invazija novog nosioca nastaje ingestijom miinih trihinela u sirovom ili termiki nedovoljno obraenom mesu invadiranog nosioca.

Spominje se i mogunost invazije ingestijom fecesa ili ivotinjskih leina s crijevnim trihinelama, a navodno i mogunost intrauterine i galaktogene invazije, barem u ovjeka i mia (Campbell, 1983). Iako T. spiralis (s podvrstama) ima vrlo irok spektar nosilaca, od domaih i divljih mesodera i svedera do domaih i divljih biljodera pa do morskih sisavaca, epizootioloki i epidemioloki za nae prilike najznaajnija je T. sp. spiralis sa svojim ruralnourbanim (domaim) ciklusom i rjeim silvatinim ciklusom. Izvor invazije svinja je napoj koji sadri sirove otpatke invadiranog mesa, zatim takori, ivi ili uginuli, kao i leine divljih mesodera i -55svedera, barem za svinje koje idu u umu. Grizenje repova i drugi oblici kanibalizma mogu takoer prenijeti invaziju. Neki smatraju da se svinje mogu invadirati i deranjem fecesa svinja koje s fecesom izluuju gravidne trihinele. Za ovjeka je najznaajniji izvor invazije sirovo ili termiki nedovoljno obraeno svinjsko meso,

posebice njegove preraevine, ali i meso divlje svinje i medvjeda. Spominju se sluajevi invazije ljudi i konjskim mesom. U naim krajevima posebno su znaajne svinje koje se privatno kolju i ne podlijeu veterinarskoj kontroli. Zbog uestalih manjih ili veih epidemija humane trihineloze, u ugroenim podrujima Hrvatske propisana je pretraga na trihinelozu i za privatno zaklane svinje. Simptomi. U svinja invazija u pravilu protjee bez klinikih simptoma. U ovjeka intenzitet simptoma ovisi o jaini invazije, pa slabije invazije mogu protjei nezapaeno. Kod srednjih i jaih invazija, nakon inkubacije od nekoliko dana, u intestinalnoj fazi, javlja se proljev, povraanje i bolovi u trbuhu. U miinoj fazi, koja nastupa najranije 7. dana invazije i u kojoj larve prodiru u muskulaturu, nastupa groznica, periorbitalni edem (sl. 52 ), bolovi u miiima, profuzno znojenje, slabost i krvarenja ispod noktiju. Na

te simptome moe se nadovezati miokarditis koji moe biti i -56neposredni uzrok smrti. Trihineloza je redovito popraena jakom eozinofilijom. U blaim sluajevima simptomi se poinju povlaiti nakon 5-6 tjedana. U takora invazija od 1000-2000 larvi na 100 g tjelesne teine moe zavriti letalno. Dijagnoza. Za dijagnozu trihineloze ivih i zaklanih svinja mogu se koristiti s vie ili manje uspjeha razne imunodijagnostike metode, od kojih se najosjetljivija pokazala ELISA (Campbell i sur., 1988), ali nijedna od imunodijagnostikih metoda nije mogla nadomjestiti pretragu zaklanih svinja na miine trihinele trihineloskopijom ili digestijom (Campbell i sur., 1988). Za trihineloskopiju uzima se komadi miinog dijela dijafragme (crura diaphragmatis), veliine ljenjaka, i isjecka na sitne komadie koji se stisnu izmeu dvije staklene ploe s oznaenim poljima (kompresorij) i pretrauju pod mikroskopom,

poveanjem 50x (sl. 48,49 ). Pretraga je olakana primjenom mikroskopa koji baca sliku na ekran, tzv. trihineloskopom. Pouzdanija ali zahtjevnija je metoda digestije. Od raznih modifikacija opisat emo onu koju propisuje Europska zajednica (Eckert i sur., 1992). U tu svrhu uzima se uzorak od 100g muskulature oita, sitno isjecka u stroju za mljevenje mesa i stavi u staklenu posudu kapaciteta 3 litre. -57Nakon dodatka 10g pepsina (jaine 1:10000 NF) doda se 2 litre vode, zagrijane na 46-48 oC, i potom 16ml HCl (25%-tne). Posuda se potom stavi na zagrijanu plou magnetske mjealice i sadraj mijea 30 minuta. Potom se suspenzija procijedi kroz metalno sito (rupice promjera 177m) u veliki lijevak s gumenim nastavkom i tipaljkom. Nakon 30 minuta iz lijevka se ispusti 40ml u epruvetu za centrifugu ili u staklenu menzuru te ostavi 10 min. da se

sedimentira. Potom se odlije 30ml supernatanta i preostali sediment pretrauje u petrijevoj zdjelici mikroskopom ili trihineloskopom na izolirane larve trihinele (sl. 51 ). Kontaminirani pribor treba nakon svake upotrebe temeljito oistiti i vrelom vodom ili 10%-tnim formalinom dezinficirati. Sprijeavanje. Radi sprijeavanja invazije svinja treba sprijeiti hranjenje svinja napojem koji sadri sirove otpatke svinjskog mesa i treba dosljedno provoditi deratizaciju na svinjogojskim farmama. Sprijeavanje invazije ljudi temelji se na obvezatnoj i savjesnoj trihineloskopiji svih svinja zaklanih za javnu potronju, i nekodljivim uklanjanjem svih pozitivnih trupla. Zbog uestalih pojava trihineloze ljudi, osobito zadnjih godina u istonoj Slavoniji, organi vlasti propisali su u tom podruju obvezatnu pretragu svinja -58i nakon privatnog klanja. Za individualnu zatitu potroaa meso treba kuhati ili pei dok ne promijeni crvenu boju u sivu.

Duboko smrzavanje komada, ne veih od 15cm, na -15 oC tijekom 20 dana, navodno ubija larve T. spiralis spiralis, dok suenje, dimljenje ili salamurenje nije pouzdano. U nekim dravama SAD-a primijenjuje se za ubijanje larvi trihinela u svinjskom mesu ionizacijsko zraenje u dozi od 0,7kGy. Lijeenje. Lijeenje invadiranih svinja ne dolazi u obzir. Za lijeenje ljudi u samom poetku bolesti (intestinalna faza) daju se sredstva za ienje da bi se smanjio broj oploenih enki u crijevu. Protiv miinih larvi daju se derivati benzimidazola (npr. mebendazol) koji djeluju i na intestinalne trihinele. Kod jae izraenih miinih simptoma neki daju i kortikosteroide, ali se time smanjuje imunitetski odgovor pacijenta i produuje invazija.

METASTRONGILOZA Etiologija. Uzronici su vitki nematodi iz roda Metastrongylus, od kojih u Europi dolaze 4 vrste, ali na naim prostorima

najznaajnije su M. apri i M. pudendotectus. Hrvatski se nazivaju pluni vlasci. Ostale 2 vrste su M. salmi i M. confusus . Duina -59mujaka M. apri je 15-26mm i enki 34-44mm, a mujaka M. pudendotectus je 16-18mm i enki 22-35mm. ive u srednjim i malim bronhima domae i divlje svinje (sl. 53 ). esti su u svinja koje se dre na panjacima ili na zemljanim ispustima. Epizootiologija. Razvijaju se preko posrednika, a to su kine gujavice, posebice Eisenia foetida i Lumbricus terrestris. enke nametnika u bronhima polau jajaca koja preko dunika, dospiju u drijelo pa budu progutana i s fecesom eliminirana u vanjski svijet. Jajaca tada ve sadre razvijenu larvu I stupnja (sl. 54 ). Embrionirana jajaca ili osloboene larve u svinjskom fecesu ili u zemlji pojedu kine gujavice u kojima se nakon 2-4 tjedna nakon 2 presvlaenja razviju invazijske larve III stupnja. Jajaca

mogu u prirodi ivjeti i do godinu dana, a invazijske larve u gujavicama ak nekoliko godina. Iz uginulih gujavica osloboene invazijske larve III stupnja mogu jo 2 tjedna ivjeti. Invazija svinja nastaje ingestijom invadiranih gujavica ili osloboenih larvi III stupnja. Iz crijeva putuju invazijske larve limfom preko mezenterijalnih limfnih lijezda do ductusa thoracicusa u desno srce i arterijom pulmonalis u plua. Prepatentni period iznosi 28-32 dana. Izluivanje jajaaca je najintenzivnije 5-9 tjedana nakon invazije, a 7 mjeseci nakon -60invazije vie ih gotovo i nema. U to vrijeme vie ni nema plunih vlasaca u bronhima. Najjae su invadirani odojci 4-6 mjeseci stari, a svinje starije od godine dana vrlo su rijetko invadirane. Invazija svinja ovim nametnicima javlja se u svinja koje su barem neko vrijeme boravile na otvorenim prostorima. to se tie sezonske

dinamike simptoma, oni su najintenzivniji poetkom ljeta (nakon proljetne invazije). U starim svinjcima sa drvenim podom na zemljanoj podlozi mogu se takoer pojaviti gujavice i tako omoguiti razvoj plunih vlasaca i u nastambama. Simptomi. Kod jaih invazija odojaka glavni simptom je kaalj, kao posljedica verminoznog bronhitisa. Osim toga dolazi do oteanog disanja, zastoja u rastu i mravljenja. U divljih svinja metastrongiloza je jedna od najvanijih helmintoza i moe u podmlatka izazvati znaajne gubitke. Dijagnoza. Postavlja se koprolokom pretragom i nalazom okruglastih jajaaca, veliine 55-61x45-50m, s razvijenom liinkom (sl. 54 ).Budui da je izluivanje jajaaca najintenzivnije izmeu 5. i 9. tjedna nakon invazije, a nakon toga znatno opada, koproloka pretraga nije uvijek pouzdana. U zaklanih svinja odrasli pluni vlasci lako se nau otvaranjem bronha (sl. 53 ) te -61-

narezivanjem i gnjeenjem plua, posebice u vrcima. Sprijeavanje. Budui da invadirane zemljane povrine ostaju godinama kontaminirane, betoniranje ispusta moe znatno smanjiti rizik invazije. Svinjama treba sprijeiti pristup mjestima gdje se gujavice najee skupljaju, a to su hrpe komposta i gnojnice. Lijeenje. Djelotvorni su brojni anthelmintici kao tetramisol, levamisol, fenbendazol, ivermektin, doramektin ali i mebendazol u neto poveanim dozama (1x20mg/kg tj. te. peroralno, odnosnno 2x15mg/kg tj. te. peroralno). Za lijeenje metastrongiloze divljih svinja Kutzer (1988) preporuuje flubendazol ili fenbendazol u dozi od 150-200ppm u hrani 5 dana.

MAKRAKANTORINHOZA Etiologija. Uzronik je veliki rila ili kuka Macracanthorhynchus

hirudinaceus koji spada u kukae (Acanthocephala). Relativno je velik jer su mujaci dugi do 10cm, a enke ak do 45cm. Valjkaste je grae s prstenastim naborima po tijelu, a sprijeda s kratkim rilom sa 6 redi jakih kukica. Parazitira zabuen u sluznicu tankog crijeva -62(sl. 55 ) domae i divlje svinje. Javlja se ee u junoj nego u sjevernoj Europi i to u svinja koje se dre na otvorenom. Epizootiologija. Razvija se preko posrednika, a to su razne vrste hruteva (sl. 56 ). Embrionirana jajaca izlaze s izmetom pa ih u prirodi pojedu larve hruteva (grice) u kojima se larve nametnika razviju do invazijskog stupnja. Ove larve ostaju u kukcu i tijekom metamorfoze pa invazija moe nastati kad svinja rujui u zemlji pojede invadiranu gricu ili pak krilatog hruta kojeg je vjetar s kronje sruio na tlo. U svinji razvoj nametnika do spolne zrelosti traje 10-11 tjedana.

Simptomi. Nametnik je rilom duboko zabuen u sluznicu tankog crijeva pa na tom mjestu nastaje izboina vidljiva i kroz serozu, a moe doi i do perforacije crijeva pa do peritonitisa. Specifinih simptoma nema. Ovisno o intenzitetu invazije opaa se zastoj u rastu, slabiji apetit, proljev i anemija. Dijagnoza. Za ivota postavlja se koprolokom pretragom i nalazom karakteristinih jajaaca koja imaju 4 ovojnice od kojih je vanjska debela i tamno smea. Velika su oko 90x55m i sadre embrij. Postmortalno je nametnike lako uoiti zbog njihove veliine, -63a od askarida se lako razlikuju jer su zabueni u sluznicu, a kutikula im je naborana, dok su askaridi slobodni u lumenu, a kutikula im je glatka. Sprijeavanje. Budui da se invazija javlja gotovo iskljuivo u

svinja koje se dre na otvorenom, posebice onih godina kad se javljaju hrutevi, svinje u to vrijeme ne bi smjele ii na oranice i livade. Lijeenje. Prema podacima iz literature (Alva-Valdes i sur.,1989) dobri rezultati postignuti su ivermektinom u hrani u dozi od 0,1 ili 0,2mg/kg tj. te. tijekom 7 dana. LINGVATULOZA Etiologija.Uzronik je terminalna larva petoustaa (Pentastomida) Linguatula serrata , iji odrasli stadij parazitira u nosnoj upljini psa, ali i u drugih mesojeda. Terminalna larva duga je oko 5mm, sprijeda ima 4 kukice, a po tijelu vijence sitnih bodlji. Jeziastog je oblika (sl. 57 ) i bijele boje. Parazitira u mezenterijalnim limfnim lijezdama i jetri biljodera i svedera, pa tako i svinje. Epizootiologija. Svinja se invadira kad pojede embrionirano

-64jajace L. serrata iz nosnog sekreta ili fecesa invadiranog psa. Simptomi. Invazija protjee bez simptoma, a nametnika se nae sluajno pri rutinskom pregledu mesa. Dijagnoza. Parazite se najlake nae narezivanjem jetre i mezenterijalnih limfnih vorova u mlakoj vodi. Sprijeavanje. Treba sprijeiti invadiranim psima pristup u svinjogojilite. Lijeenje. Ne dolazi u obzir. UGA Etiologija. Uzronik je Sarcoptes suis. To je mala grinja okruglasta oblika do 0,4mm u promjeru , s kratkim usnim aparatom (gnathosomom) i kratkim nogama. Zadnja 2 para nogu ne prelaze rub tijela (sl. 58 ). Na oba para prednjih nogu, a u mujaka i na 4. paru stranjih, nalaze se plitice na dugim, nelankovitim drcima. Odrasli i nimfe imaju 4 para nogu,

a larve 3 para. Parazitiraju u epidermisu svinje. Dolaze i u divlje svinje. Epizootiologija. Oploene enke prave vijugave tunele u epidermisu, hranei se tkivnim tekuinama i polau jajaca iz kojih -65se za 3-5 dana izlegu larve koje se popnu na povrinu koe gdje se u povrnom sloju presvuku u nimfe i potom u adulte. Nakon oplodnje enke proiruju postojee i prave nove tunele. Cijeli razvoj traje 17-21 dan. Prijenos na novog nosioca uslijedi bliskim kontaktom, vjerojatno pomou larvi koje se esto zadravaju na povrini koe. Mogu je i prijenos predmetima, budui da se ove grinje mogu zadrati izvan nosioca nekoliko dana. Odojci se invadiraju od krmae. Simptomi. Promjene obino poinju na glavi i to na unutranjoj strani uki (sl. 59 ), oko oiju i na njuki, ali se kasnije mogu proiriti po cijelom tijelu (sl. 60 ). Svrbe koji poinje 2 do 3

tjedna nakon invazije, jako je izraen. Na koi se najprije pojavljuju papule, potom kraste. Koa odeblja i dobije nabore. Zbog jakog svrbea ivotinje su nemirne, slabije jedu i gube na teini. Zbog eanja o tvrde predmete nastaju ozljede na koi. uga moe protjei i subkliniki. Dijagnoza. Jak svrbe i promjene na koi upuuju na ugu, a dijagnoza se potvruje nalazom grinja u strugotinama koe uzetih skalpelom ili otrom licom. Ako je uzorak zbog dijelova tkiva, krasta i dlaka gust i neproziran, treba ga staviti u 10%-tnu -66kalijevu luinu i kratko zakipjeti ili ostaviti na sobnoj temperaturi 2 do 3 sata da se macerira i grinje oslobode. Dobivenu suspenziju moe se pretraivati izravno u petrijevoj zdjelici ili je prije toga centrifugirati 2 min. pri 2000 o/min. pa sediment pretraiti. Sprijeavanje. Pri svakoj sumnji na ugu potrebno je lijeiti sve

svinje jedne skupine, a istovremeno tretirati kojim akaricidom nastambe i predmete. Suprasne krmae treba tretirati prije prasenja kako ne bi prenijele ugu na leglo. Budui da ovi ugarci izvan nosioca ne ive dugo, ispranjene svinjske nastambe nakon mjesec dana mogu se smatrati u odnosu na ugu bezopasnima. Lijeenje. Daje se ivermektin premiks peroralno ili 1%, injekcijska otopina supkutano, ili doramektin 1%, injekcijska otopina intramuskularno ili lindan 0,03%, otopina ili amitraz 0,05%, otopina, odnosno bromociklen 0,2%, otopina, kao sprej. Lijeenje treba ponoviti nakon 7 do 14 dana, osim u sluaju lijeenja doramektinom, kada taj period moe biti dui. Osim lijeenja ivotinja neophodno je istovremeno tretirati nastambe i predmete u njima. U tu svrhu mogu se koristiti razni akaricidi kao amitraz 0,05%, otopina, bromociklen 0,6%, otopina, ili lindan 0,03%, otopina. Za prskanje prostorija korisno je upotrebiti

-67vinogradarsku pumpu ili koju drugu prskalicu pod tlakom. DEMODIKOZA Etiologija. Uzronik je duguljasta grinja duine 230260m, s 4 para vrlo kratkih nogu (sl. 61 ). Parazitira u kolonijama u dlanim folikulima svinje, ali i u potkonim arteriolama. Epizootiologija. Razvoj od jajeta do adulta ide preko stadija larve i II stadija nimfe. Prenosi se od ivotinje na ivotinju, a od krmae na odojke. Simptomi. Paraziti su najee u onim kapcima, na njuci i iza uiju, ali se mogu proiriti i na donji dio trbuha, unutranju stranu bedara itd. Dlani tobolci se proire i formiraju vorie i pustule. Kod jae invazije dolazi do ispadanja ekinja i do zadebljanja koe. Svrbea nema. Dijagnoza. Postavlja se nalazom uzronika u sadraju

pustula (sl. 61 ). Lijeenje. Viekratnom primjenom amitraza mogu se ublaiti simptomi ali ne i trajno ukloniti grinje. -68ULJIVOST Etiologija. Uzronik je svinjska u Haematopinus suis. To je najvea u opisana kod domaih ivotinja. Mujaci su dugi 3,54,7mm, a enke 4-6mm. To su dorzoventralno plosnati beskrilni insekti sa uskom izduenom glavom i irim prsima te zatkom koji ima 9 segmenata od kojih je 7 vidljivo. Noge zavravaju jakim kandama (sl. 62 ). Specifini su za svinju. Oba spola kao i njihovi razvojni stadiji siu krv. To su trajni ektoparaziti svinje. Epizootiologija. Razvijaju se putem nepotpune metamorfoze (epimorfoze). enka zalijepi ukastobijela jajaca, tzv. gnjide

(sl. 63 ), duga oko 1mm, na ekinje, najee oko uha, na vratu, u podruju lopatice. Iz jajaaca se za 12-14 dana izlegu bezbojne larve I stupnja koje siu krv i koje se nakon 3 presvlaenja preobraze u adulte. Nakon kopulacije enke polau jajaca, svaka enka po 3-4 dnevno, ukupno prosjeno 54. Cijeli razvoj od jajaca do adulta iznosi 20-29 dana, a enke ive na ivotinji oko 4-5 tjedana. Izvan nosioca brzo ugibaju. Parazitiraju na svinjama svih dobnih kategorija, ali ipak najee na mlaim ivotinjama. Loi uvjeti smjetaja i slaba prehrana pogoduju irenju uljivosti. Uljivost se prenosi dodirom, rjee predmetima. -69Simptomi. Budui da ui esto siu krv i svakiput na drugom mjestu, brojni ubodi i kretanje uiju uzrokuju jak svrbe, oteenja koe, stalan nemir, slabije uzimanje hrane i slabiji prirast. Odojci postaju anemini i zakrljaju. Osim toga ui mogu prenijeti svinjsku kugu.

Dijagnoza. Uzronike i njihova jajaca zbog njihove veliine, lako je uoiti. Paui (Mallophaga) u svinja ne dolaze. Sprijeavanje. Ispravan smjetaj i pravilna prehrana svinja, kao i redovita dehelmentizacija, poveavaju otpornost svinja prema uljivosti. Pri svakoj pojavi uljivosti u svinja treba lijeiti sve ivotinje iste skupine, a istovremeno provesti dezinsekciju nastambi i predmeta. Pritom je iz ekolokih razloga bolje primijeniti vruu paru pod tlakom, nego insekticide. Lijeenje. Moe se primijeniti bromociklen za pranje ili prskanje u 2%-tnoj otopini, ili organofosforni preparat fosmet nalijevanjem (pour on) u dozi od 20mg/kg tj. te., ili amitraz kao sprej u koncentraciji od 0,05%, ili lindan u koncentraciji od 0,03% kao i razni preparati piretruma ili permetrin, a u novije vrijeme ivermektin u dozi od 0,3mg/kg tj. te. supkutano, ili doramektin -70-

1%, injekcijska otopina, u dozi od 1ml/33kg tj. te. intramuskularno. Lijeenje treba ponoviti u razmaku od 14 dana, osim nakon primjene ivermektina ili doramektina. Osim lijeenja ivotinja potrebno je provesti dezinsekciju nastambi i predmeta u nastambama. KRPELJIVOST Etiologija. Uzronici su akari iz porodice Ixodidae ili tzv. krpelji ikare. Usni aparat smjeten je na prednjem kraju i sastoji se od rila i lankovitih palpi. Imaju 4 para lankovitih nogu. Mujaci imaju po cijelim leima tit od tvrdog hitina, a enke srcoliki tit samo na prednjem dijelu tijela, dok je ostali dio tijela enke pokriven mekanim, rastezljivim hitinom (sl. 64 ). enke se hrane krvlju pa mogu poveati svoj volumen i do 200 puta. Mujaci ne siu krv. U Hrvatskoj dolazi 6 rodova krpelja ikare i to Ixodes, Dermacentor, Rhipicephalus, Hyalomma, Haemaphisalis i

Boophilus. Svi su povremeni hematofagni ektoparaziti, prvenstveno sisavaca. Epizootiologija. Razvijaju se putem nepotpune metamorfoze. Oplodnja uslijedi na nosiocu pa nasisana enka padne na tlo i -71poloi veliki broj jajaaca iz kojih e se nakon nekoliko tjedana, ovisno o vrsti krpelja i vanjskoj temperaturi, izlei male larve s 3 para nogu. Larve se popnu na travke ili grmlje i ekaju ivotinju da se na nju popnu i siu krv. Krvni obrok traje kontinuirano nekoliko dana. Potom se otpuste i presvuku u nimfe koje takoer siu krv. Krpelji se meusobno razlikuju i po tome da li za svoj razvoj od larve preko nimfe do adulta trebaju jednog, dva ili tri nosioca tj. da li izmeu svakog stadija naputaju nosioca da bi se presvukli na tlu (trikseni krpelji) ili se dva stadija hrane na istom nosiocu pa se za preobrazbu u odrasli stadij otputaju i presvlae na tlu

(dikseni krpelji) ili se sva tri stadija presvlae i hrane na istom nosiocu (monokseni krpelji). Obini europski krpelj Ixodes ricinus koji je vrlo est na naim prostorima, osobito sjeverno od Save, spada u triksene krpelje. Pritom se za stadij larve i nimfe ne mora koristiti ista vrsta nosioca kao za stadij odraslih krpelja. U kontinentalnom dijelu Hrvatske krpelji su najaktivniji u proljee i neto manje ponovo u jesen. U priobalnom dijelu neke vrste mogu se nai tijekom cijele godine. Od krpelja su ugroene svinje koje se dre na otvorenom i koje idu u umu. Simptomi. Jake invazije mogu uzrokovati nemir ivotinja, slabiji -72prirast pa i anemiju. Piroplazmoza koju prenose krpelji u naih svinja nije utvrena. Dijagnoza. Nasisane enke krpelja lako se uoe i napipaju. Ako se radi o vrsti Ixodes ricinus onda im je mekani dio tijela u

poetku sisanja ruiaste boje a kod nasisanih sive. Usni aparat, kratki tit i lankovite noge su gotovo crne boje. Mujaci su mali, plosnati s crnim titom po cijelim leima (sl. 64 ). Sprijeavanje. Svinje se ne smiju putati u umu u vrijeme kad su krpelji najaktivniji (proljee i jesen). Lijeenje. Moe se primijeniti bromociklen za kvaenje ili prskanje u koncentraciji od 0,2%, ili amitraz kao sprej u koncentraciji od 0,05%, odnosno kao pour on u ulju u koncentraciji od 2% ili lindan u koncentraciji od 0,03%. Kod triksenih krpelja, kao to je i I. ricinus , lijeenje treba ponavljati u razmacima od 7 dana, bar u vrijeme kad su krpelji najaktivniji.

-73HELMINTI SVINJA SVRSTANI PREMA ORGANIMA

ELUDAC Nematoda: Hyostrongylus rubidus Trichostrongylus axei Ascarops (Arduenna) strongylina Physocephalus sexalatus Gnathostoma hispidum TANKO CRIJEVO Trematoda: Nematoda: Echinochasmus perfoliatus Ascaris suum Globocephalus urusubulatus Strongyloides ransomi Trichinella spiralis adulti Acanthocephala: Macracanthorhynchus hirudinaceus DEBELO CRIJEVO Nematoda: Oesophagostomum spp. Trichuris suis JETRA Trematoda: Cestoda: Nematoda: Fasciola hepatica Dicrocoelium dentriticum Echinococcus granulosus larva Cysticercus tenuicollis Ascaris suum larva PLUA Cestoda: Nematoda: Echinococcus granulosus larva Metastrongylus spp. -74MUSKULATURA Trematoda: Cestoda: Alaria alata mezocerkarija Cysticercus cellulosae

Nematoda:

Trichinella spiralis larva

U limfnim lijezdama i parenhimskim organima svinje parazitiraju terminalne larve petoustaa (Pentastomida) Linguatula serrata.

-75-

SREDSTVA PROTIV PARAZITA U SVINJE Generiko ime Firma Trgovako ime

ANTIPROTOZOICI Amprolij Metronidazol Oksitetraciklin Salinomicin Sulfadimidin Sulfakinoksalin Kokciprol praak Medazol Egocin Kokcisan 12% gran. Sulfakomb plus Avistan ANTHELMINTICI Doramektin Fenbendazol Vet. Flubendazol Ivermektin Levamisol Mebendazol Metrifonat Bayer (triklorfon) Nitroksinil Dectomax 1% inj. ot. Panacur Biovermin praak Iverktin inj. ot. Ivomec 1% inj. ot. Nilverm 7,5% ot. Verpanyl 5% praak Neguvon praak Dovenix Biokema Pfizer Lek Belupo Krka Krka Pliva Lek

Hoechst Roussel Krka Pliva Merial Pliva Krka

(CH) Pirantel-tartarat Tetramisol Pliva

-76Piritel praak Nilverm gran. i tbl. Lek

AKARICIDI I INSEKTICIDI Amitraz Vet. Bromociklen Vet. Doramektin Pfizer Ivermektin Merial Lindan Pliva Metrifonat Bayer (triklorfon) Permetrin Pliva Taktic 12,5% EC Alugan Hoechst Roussel Hoechst Roussel

Dectomax 1% inj. ot. Iverktin inj. ot. Ivomec 1% inj. ot. Gamacid T-50 Neguvon praak Pliva

Neopitroid EC 20

-77LITERATURA Alva-Valdes, R., Wallace, D. H., Foster, A.G. Ericsson, G.F. & Wooden, J. W. (1989): Efficacy of ivermectin in feed against parasites of swine. Proc. 34th Ann. Meeting Amer. Ass. Vet. Parasitology, July 16-18, Orlando, Florida, U.S.A., No. 35, Merck Vet. Bull. No. 4, 1989. Bartuli, V., Ljubi, I. (1968): Rairenost sarkocistoze goveda i svinja i njezino znaenje za prosuivanje valjanosti mesa. Vet. glasnik 20, 179-183. Bergeland, M.E. (1977): Necrotic enteritis in nursing piglets. Proc. Am. Assoc. Vet. Lab. Diagn. 20, 151-158. Campbell, W.C. (1983): Epidemiology I: Modes of transmission. In: Campbell, W.C. (ed): Trichinella and Trichinosis, pp. 425-444. Plenum Press, New York. Campbell, W.C., Griffith, R.B., Mantovani, A., Matya, Z., Pawlowski, Z.S. (1988): Guidelines on surveillance, prevention and control of trichinellosis. Vet. Publ. Health Rep., Instituto Superiore di Sanita, Roma and World Health Organization, Geneva. Dubey, J.P. (1986): A review of toxoplasmosis in pigs. Vet.

Parasit. 19, 181-223. Eckert, J., Kutzer, E., Rommel, M. (1992): Veterinrmedizinische Parasitologie. Izd. Paul Parey- Berlin und Hamburg. Erber, M. (1977): Mglichkeiten des Nachweises und der Differenzierung von zwei Sarcocystis- Arten des Schweines. Berl. -78Mnch. Tierrztl. Wschr. 90, 480-582. Henriksen, S.A., Pohlenz, J.E. (1981): Staining of Cryptosporidia by a modified Ziehl- Neelsen technique. Acta Vet. Scand. 22, 594-596. Hrchner, F., Langnes, T., Oguz, T. (1976): Die Wirkung von Mebendazole und Praziquantel auf larvale Taenienstadien bei Maus, Kaninchen und Schwein. Tropenmed. Parasit. 28, 44-50. Kutii, Viktorija (1987): Uestalost parazita Toxoplasma gondii u jetri svinja i ovaca. Doktorska disertacija. Veterinarski fakultet. Zagreb. Kutii, Viktorija (1992): Otpornost tkivnih cista Toxoplasma gondii na smrzavanje. Vet. arhiv 62, 213-216. Kutii, Viktorija, Wikerhauser, T. (1993a): Effects of three disinfectants on the viability of Toxoplasma gondii oocysts. Period. Biol. Zagreb 95, 345-346.

Kutii, Viktorija, Wikerhauser, T. (1993b): A study of the effects of ethanol, methanol and formalin on the infectivity of Toxoplasma gondii. Zb. Vet. Fac. Univ. Ljubljana 30, 113115. Kutii, Viktorija, Wikerhauser, T. (1994): Effects of some chemical and physical factors on the viability of Toxoplasma gondii. Vet. arhiv 64, 89-93. Kutzer, E. (1988.): Die wichtigsten Parasitosen der Wildschweines in Gebegen und Mglichkeiten ihrer Bekmpfung. Verhandlungen, XXII Intern. Symp. esterreich. Wildgehegverb., Heiligenbrunn S. 47-49. -79Links, I.J. (1982): Cryptosporidial infection in piglets. Austr. Vet. J. 58, 60-62. Martinsson, K., Nilsson, O. (1986): The effect of prefarrowing treatment of the sow with ivermectin on the early establishment of Ascaris suum and Oesophagostomum spp. in the pregony. Nord. Vet. Med. 38, 156-162. Matica, Biserka, Richter, B., Kuiec, Nastija, Vodopija, I. (1988): Kriptosporidioza u djece na podruju Zagreba. Lije. Vjesn. 110, 312-313. McDaniel, H.T., Prestwood, A.K., Puette, J., Dorough, K., Strohlein, D.A. (1983): Treatment of sarcosporidiosis in growing swine. Proc. Ann. Meet. Amer. Ass. Swine Pract. Rajkovi-Janje, Ranka, Grani, Jasna (1990): Istraivanje pojave Cryptosporidium spp. u teladi. Vet. arh. 60, 75-79. Rose, J.H., Small, A.J. (1983): Observations on the effect of

anthelmintic treatment on the transmission of Hyostrongylus rubidus and Oesophagostomum spp. among sows at pasture. J. Helminth. 57, 1-8. Sotelo, J., Rosas, N., Palencia, G. (1986): Freezing of infected pork muscle kills cysticerci. J. Amer. Med. Ass. 256, 893-894. Tzipori, S., McCartney, E., Lawson, G.H., Rowland, A.C., Campbell, I. (1981): Experimental infection in piglets with Cryptosporidium. Res. Vet. Sci. 31, 358-368. Wikerhauser, T., Dakula, N., Kutii, Viktorija (1977): Metoda indirektne imunofluorescencije antitijela u dijagnostici humane ehinokokoze i govee cisticerkoze. Rad JAZU 373, 143-149. -80Wikerhauser, T., Dakula, N., Rapi, D., Majurdi, . (1981): Istraivanje sarkocistoze goveda i svinja. Vet. arhiv 51, 275-282. Wikerhauser, T., Kutii, Viktorija, Marinculi, A., Majurdi, . (1988): A survey of porcine and ovine diaphragms for viable toxoplasms. Vet. arhiv 58, 205-208. Wikerhauser, T., Kutii, Viktorija, Orani, Lidija (1989): Effect of X-irradiation on the infectivity of Toxoplasma gondii cysts in the flesh of pigs. Vet. arhiv 59, 113-116.

TABELA I. Toxoplasma gondii razvojni ciklus a) Maka, konani nosilac, invadira se tkivnim cistama T. gondii kad pojede invadirane glodavce, sirovo meso ili organe svinje i drugih toplokrvnih ivotinja. b) Tri do deset dana nakon invazije, maka poinje s fecesom izluivati velik broj nesporuliranih oocista promjera 9-13m koje u prirodi za 15 dana sporuliraju, formirajui po 2 sporociste sa po 4 sporozoita.

Izluivanje oocista traje svega nekoliko dana. c) Sporulirane oociste su invazijski stadij za ovjeka i za gotovo sve vrste toplokrvnih ivotinja, osobito biljojeda, koje ivotinje potom slue kao posrednici u razvoju; oocistama se mogu invadirati i make, ali za formiranje oocista u njihovu crijevu treba vie vremena nego nakon invazije tkivnim cistama i invazija ne uspijeva uvijek. d) U tkivima posrednika, osobito ivotinja za klanje, i to tijekom latentne, kronine invazije, formiraju se tkivne ciste, koje su takoer invazijski stadij parazita i koji se prenosi na ovjeka i ivotinje karnivorizmom. e) ena koja je do trudnoe bila seronegativna i koja se za vrijeme trudnoe invadirala, bilo tkivnim cistama ili oocistama, moe razviti asimptomatsku parazitemiju, tijekom koje toksoplazme, u obliku tahizoita (f) transplacentarno prodru u plod i izazovu teka oteenja, osobito na mozgu i oima pa i pobaaj. Takva kongenitalna toksoplazmoza javlja se i u

ivotinja, poglavito ovaca i manifestira se masovnim pobaajem.

TABELA II.

Echinococcus granulosus razvojni ciklus a) Pas kao konani nosilac u razvoju ove trakavice sa svojim izmetom izluuje gravidne lanke zrelih trakavica (b) ili slobodna jajaca (c) E. granulosus i njima kontaminira panjake i drugi okoli. d) Stoka se invadira kontaminiranom hranom ili vodom. e) Ljudi unesu jajaca u usta neopranim rukama, nakon bliskog dodira s invadiranim psom ili pojedu jajaca s kontaminiranom hranom (npr. salatom). f) Nekoliko mjeseci kasnije, u jetri, pluima pa i drugim organima razvit e se ehinokokovi mjehuri (hidatidne ciste) koji mogu postati fertilni i s vremenom dosei veliinu kokojeg jajeta pa i veu. Pas (a) se invadira kad pojede odbaene organe (jetru, plua) s fertilnim mjehurima E. granulosus, nakon ega se u roku od 6 ili vie tjedana u njegovu tankom crijevu razviju odrasle trakavice (b).

LEGENDE ZA ILUSTRACIJE Sl. 1. Toxoplasma gondii ; tahizoiti u razmazu iz plua, obojeni po Giemsi. x1000. Sl. 2. Toxoplasma gondii ; tkivna cista iz mozga mia, obojena po Giemsi. x1200. Sl. 3. Toxoplasma gondii ; tkivna cista iz mozga mia, razmaz nativno. x1200. Sl. 4. Toxoplasma gondii ; oociste: A nesporulirana i B sporulirana. x400. Sl. 5. Sarcocystis sp.; muskulatura svinje u trihineloskopskom preparatu. x100. Sl. 6. Sarcocystis sp.; mjeinica u muskulaturi svinje. Histoloki preparat. x100. Sl. 7. Sarkocystis sp.; mjeinica u muskulaturi svinje. Histoloki preparat obojen H.E. x400. Sl. 8. Sarcocystis sp.; sporulirana sporocista iz fecesa psa. x2000. Sl. 9. Cryptosporidium parvum; oociste u razmazu iz

fecesa, obojene crveno. x1000. Sl. 10. Kokcidije: lijevo Eimeria nesporulirana i sporulirana, desno Isospora sporulirana. x800. Sl. 11. Balantidium coli ; cista iz fecesa svinje. Nativno. x400. Sl. 12. Fasciola hepatica ; odrasli metilji iz uovoda. Umanjeno x3. Sl. 13. Fasciola hepatica ; jajaca. x200. Sl. 14. Vodozemni puii Lymnaea truncatula na vlatima trave i metacerkarije F. hepatica (bijele tokice). Sl. 15. Dvije metacerkarije F. hepatica i jedna prazna ahurica nakon aktivnog izlaska mladog metilja. x50. Sl. 16. Mlada fasciola nakon aktivnog izlaska iz ahurice metacerkarije. x50. Sl. 17. Dicrocoelium dendriticum ; odrasli metilj s uoljivim zavojima uterusa ispunjenim smeim jajacima. x7. Sl. 18. Echinochasmus perfoliatus ; prednji kraj s bodljikavim ovratnikom. Sl. 19. Alaria alata ; mezocerkarija (Agamodistomum suis) iz muskulature svinje. Trihineloskopski preparat. x100. Sl. 20. Svinjska ikrica Taenia solium- cysticercus (Cysticercus cellulosae) u oku svinje. Sl. 21. Brojne ikrice Cysticercus cellulosae u jeziku svinje.

Sl. 22. Prerez kroz uvrnutu glavicu svinjske ikrice C. cellulosae. Uoljive kukice. x150. Sl. 23. Trakavica Taenia solium ; glavica (skoleks) s 2 vijenca kukica i 4 siske. Sl. 24. Trakavica Taenia solium ; gravidni lanak izbaen s ljudskim fecesom. Uoljivi lateralni ogranci uterusa. x3. Sl. 25. Jajace T. solium iz gravidnog lanka. x1000. Sl. 26. Cisticerki u mozgu ovjeka. Sl. 27. Rendgenska slika ovapnjenih cisticerka u bedrenoj muskulaturi ovjeka. Sl. 28. Taenia hydatigena-cysticercus (Cysticercus tenuicollis); A B A-buotine u jetri svinje uslijed migracije nezrelih cisticerka, C B-razvijeni mjehuri C. tenuicollis na jetri svinje. Sl. 29. Ehinokokovi mjehuri u jetri svinje. Sl. 30. Otvoren fertilni ehinokokov mjehur s uoljivim zrncima (protoskoleksima) na unutranjoj strani (germinativnoj membrani) mjehura. Sl. 31. Zametna ahura (vesicula proligera) s uvrnutim protoskoleksima E. granulosus. x100. Sl. 32. Lamelarna kutikula ehinokokova mjehura (prerez). x100. Sl. 33. Odrasle trakavice E. granulosus iz tankog crijeva

psa. Sl. 34. Odrasla trakavica E. granulosus. U zadnjem lanku uoljiv uterus s jajacima. Sl. 35. Jajaca E. granulosus. x600. Sl. 36. Ascaris suum ; svinjska glista, odrasli mujaci i enke. x2. Sl. 37. Ascaris suum ; jajace iz fecesa svinje. x400. Sl. 38. Mlijene pjege na jetri svinje uzrokovane migacijom larvi svinjske gliste A. suum. Umanjeno. Sl. 39. Hyostrongylus rubidus iz eluca svinje. enka. x20. Sl. 40. Ascarops (Arduenna) strongylina iz eluca svinje. Farinks sa spiralnim prstenovima. Sl. 41. Gnathostoma hispidum ; odrasla enka iz eluca svinje. Na prednjem kraju trnovit cefalini bulbus (c.b.). x2. Sl. 42. Trichostrongylus axei iz eluca svinje. Mujak s kopulacijskom burzom i smeim spikulima. x20. Sl. 43. Strongyloides ransomi ; jajaca iz fecesa svinje. x250. Sl. 44. voronosni crv Oesophagostomum dentatum iz debelog crijeva svinje. x50. Sl 45. Jajaca strongilidnog tipa. Sl. 46. Biasti crv Trichuris suis iz debelog crijeva svinje. Prednji kraj je tanji i dulji.

Sl. 47. Jajace trihurisa limunastog oblika i karakteristine boje. x500. Sl. 48. Uahurene miine trihinele. x60. Sl 49. Uahurena miina trihinela. x100. Sl. 50. Histoloki rez kroz ahuricu trihinele. x50. Sl. 51. Izolirana miina trihinela. x150. Sl. 52. Trihineloza ene s periorbitalnim edemom. Sl. 53. Pluni vlasci (Metastrongylus spp.) u bronhima svinje. Sl. 54. Metastrongylus sp., jajace. x1000. Sl. 55. Macracanthorhynchus hirudinaceus - veliki rila zaboden u sluznicu tankog crijeva svinje. Umanjeno. Sl. 56. Hrutevi i larva hruta (grica) , posrednici u razvoju velikog rilaa. Sl. 57. Linguatula serrata , terminalna larva iz limfne lijezde svinje. Prednji kraj s usnim otvorom i 2 para kuka. x100. Sl. 58. ugarac Sarcoptes scabiei iz koe svinje. Stranja 2 para nogu ne prelaze rub tijela. x200. Sl. 59. Promjene na unutranjoj strani uke svinje uzrokovane sarkoptes-ugom. Sl. 60. Promjene na koi svinje uzrokovane ugom. Sl. 61. Demodex suis iz dlanog folikula svinje.

Sl. 62. Svinjska u Haematopinus suis. Toraks ui od abdomena; noge s jakim kandama. x3. Sl. 63. Jajaca svinjske ui (H. suis) priljepljena za ekinje svinje. Sl. 64. Krpelji Ixsodes ricinus; mujak, polunasisana i potpuno nasisana enka.

-81ZAHVALA U ovom radu upotrijebili smo 64 slike i 2 tabele od ega je 12 slika originalno, a ostatak slika i 2 tabele iz drugih izvora. Mi se najljepe zahvaljujemo svim autorima i ustanovama ije smo slike, odnosno tabele koristili. To su, abecednim redom: Frank, W.: Parasitologie (sl. 10); Gardiner, C.H., Fayer, R., Dubey, J.P.: An Atlas of Protozoan Parasites in Animal Tissues (sl. 1); Kutii, Viktorija : Disertacija (sl. 3); Meddia, Amsterdam (sl. 20, 23, 25, 47, 52); Merck & Co., Inc.: Parasites of Swine (sl. 38, 39,

43, 44, 46, 53, 54, 59, 60, 63); Petithory, J. C., Gonesse, France (sl. 26); Wikerhauser, T., Brglez, J.: Atlas parazita uzronika zoonoza u Hrvatskoj i Sloveniji (sl. 2, 4, 7, 8, 11, 12, 13, 15, 16, 21, 22, 24, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 42, 48, 49, 50, 51, 57, 58, 64, i tabele I i II); Zavod za rendgenologiju medicinskog fakulteta u Zagrebu (sl. 27); ukovi, M., Mikai, D.: Parazitoloka metodika rada s obzirom na nalaze i determinaciju parazita prema organima nosilaca pri razudbi i pri klanju (sl. 18, 40, 45, 61).

SADRAJ Poglavlje Strana Uvod Toksoplazmoza Sarkocistoza Kriptosporidioza Kokcidioza 1 2

7 11 14

Balantidioza 16 Fascioloza Sporadine trematodoze 19 Dikrocelioza Ehinohazmoza Larvalna alarioza Miina cisticerkoza Hepatoperitonealna cisticerkoza Ehinokokoza 26 Askarioza Hiostrongiloza Trihostrongiloza Spiruroze Askaropsoza Fizocefaloza Gnatostomoza Globocefaloza Strongiloidoza Ezofagostomoza Trihuroza Trihineloza Metastrongiloza Makrakantorinhoza 61 Lingvatuloza 63 uga (sarkoptoza) 64 Demodikoza 67 Uljivost (hematopinoza) 68 Krpeljivost Helminti svinja svrstani prema organima 73 Sredstva protiv parazita svinja 75 Literatura Zahvala

18

21 24 30 35 37 39

42 43 46 49 51 58

70

77 81