Katarina Mich

TAJANSTVENI PUTEVI

Emma Bourne nervozno se vrpoUila na sjedalici. U njenim zelenim oima nazi-rala se sjena tuge. Tuno je uzdahnula, a zatim pogledala u lice neznanca koji je stajao nasuprot nje i netremice je promatrao. Osjetila je kako joj se lice zaarilo, kada su im se pogledi susreli. Imala je osjeaj kao da njegove prodor-ne ledeno plave oi dopiru do samog dna njene due. Nala se u neprilici. 1 pored neugodnosti, morala je priznati da pred sobom ima najljepeg mukar-ca kojeg je vidjela. Pogledom je kliznula preko njegovih irokih ramena, a zatim prema dugim vitkim nogama. Dobro skrojeno odijelo stajalo mu je kao sali-veno. Samouvjeren osmjeh koji mu je titrao na usnama, odavao je njegovu sigurnost. Prinijela je ruku usnama i prigueno se nakaljala. Pokuala je ne obraati pozornost na njega, ali je njegovo prisustvo u njoj budito neku udhu mjeavinu osjeaja. Zatvorila je oi, i sebi je jasno mogla predoiti nje-govo lice. Tamna, kratko oiana crna kosa, uokvirivata je njegove skladne linije. etvrtasta brada jasno je govorila o vrstoi njegovog karaktera. Pune senzualne usne, izvijene u samouvje-ren osmjeh koji nije dopirao do njego-vih pifu, kao da je bio jasan pokazatelj njegove nadmoi. Nije znala zato, ali joj se inite da cijefa njegova pojava odie opasnou. Zatresla je glavom i pokuala se skoncentrirati na oporuku koja e uskoro biti proitana. To ju je podsjetilo na nedavnu oevu stnrt i ona je kriom obrisala nekoliko suza koje su joj kliznule niz lice. Znala je da je otac sve njoj ostavio, i da je itanje oporuke samo formalnost koja e joj oduzeti nekoliko sat! dragocjenog vremena. Trebala je napraviti jo toliko toga, aii joj u posljednje vrijeme nita nije pola-zilo za rukom. Kao da se sve urotfto pro-tiv nje. Zar smrt oca nije bk dovoljan udarac? Ne, nego poetak njene stran-putjce. Sve je doto tako iznenada, i ona je bila potpuno nespremna. - Uite - na zvuk njoj dobro poznatog glasa, nagJo je ustala i krenula u ured. Sjela je nasuprot odvjetnika, koji je bio njihov dugogodinji kuni prijatelj. Kad je neznanac sjeo do nje, oprezno se okrenula prema njemu. Sto on radi ovdje? Stranac na itanju njene oporu-ke. Nita joj nije bito jasno. Moda je bio samo jedan od mnogobrojnih Ijudi koji. su pazili da sve bude onako kako je on elio. Sumnjiavo ga je odmjerila. On se nikako nije ovdje uklapao, osjeala je to. Pokuavata je ne obraat! panju na njega, ali je to bilo skoro nemogue. Okrenula se prema advokatu. Pokuala" se skoncentrrrati na njegov gias, na ono to je on govorio. Sve ono to je do tog trenutka ula, bilo joj je sasvim poznato. Nakon uobiajenog uvoda kojeg je odvjetnik itao jednolinim glasom, za nju je nastao pravi ok. Gotovo da nije mogla vjerovati u ono to je ula. Rijei koje je netom izgovorio, odjekivale su joj u glavi poput jeke. Pokuala je usta-ti, ali je taj njen napor ostao samo na pokuaju. "Moja e krdobiti svoju polovicu poduzea, samo uz uvjet da se uda za Victora Rodgersa i da njihov brak potraje najmanje deset godina. U pro-tivnpm e ..." Emma je kriknula. Oi su jpj se rairile dd nevjerice. Naglo je ustala, a zatim ponovo sjela. Ovaj put joj je to uspjelo, barem djelomino. Njeno je lice odraavalo uas i nevje-ricu. Ukoeno je pogledala odvjetnika. - To ne moe biti istina. Ja u prona-i nain da dokaem da je moj otac bio prevaren, On nije bio ovjek koji bi rtvovao svoju ki i upropastio joj ivot zbog interesa. Ne vidim u tome nikakve logike. Ja ovog ovjeka uope ne poznajem. Znara mu oca koji je bio dobar ovjek, ali on? prezrivo ga je pogledala. - On je sigurno ucjenjivao mog oca, ali ne znam zbog kojeg razloga- iz njenih je usana izila prava bujica rijei. Okrenula se prema neznancu i pogle-dala ga s mrnjom. Uinilo joj se da je vidjela trijutnf u njegovim oima. To ju je jos vie razljutilo. Dola je o iskuenje da ga udari j da izbrie nje-gov podrugljiv osmjeh s lica. U tom trenutku nije mogla vladati svojim osjeajima. Orkan bijesa harao je u njoj. Jednostavno, nije se mogia sna-i u toj novonastaloj situaciji. Bila je sigurna u istinitost svojih rijei. Njen je otac bio prevaren, i to na najokrutniji i najnemilosrdniji nain. U pitanju je biia ona i njen ivot. Otac ju je oboavao, i nikada joj ovako neto ne bi napravio. U to je bila potpuno sigurna. On je bio ovjek koji je vjerovao u Ijubav, a ovo? Na to je ovo trebalo sliiti? Ona se trebala udati za njega da bi zadrala ono to je ve foito njeno? Nije li to suludo do krajnjih granica? Ovo nije bila njegova volja, to nikako. - Ja nikoga nisam ucjenjivao - hladno je rekao.

- I ja sam ovim zateen, nita manje nego Vi. ini mi se da je Va otac pogrijeio. Ne znam kakve je imao namjere, ali mu je ova ideja suluda. Ni ja ne efim ispuniti njegove uvjete. Stalo mi je do poduzea, ali ne toliko da bih... - nije dovrio reenicu. Ono nedoreeno ostalo je visjeti u zra-ku, ali je Emma kristatno jasno shvatila to joj je elio rei. Naravno da se prav-dao. Nije valjda toliko lud da prizna da je kriv. A r pogledao je u nju kao da je gubava, s visine, i s omalovaavanjem. - Molim vas - odvjetnik ih je upozorio. - DopustSte mi da zavrim. Emma je klimnula glavom. Bila je bijesna, a to je bila blaga rije za ono to je osjeala. Iskakala je iz koe na sve mogue naine. "... njen dio biti darovan u dobrotvorne svrhe. Brak se mora sklopiti u vre-menskom razdoblju od godine dana, a samo u izvanrednim uvjetirna dvije godine." Emma je ukoeno sjedila. I da je htjela, nije mogla prozboriti ni rijei. Ostatak oporuke se odnosio na uobiajene smjernice za ivot. Jo je godinu dana imala prihod, a onda, ako se ne uda za Victora, mora se snalaziti sama. Tijelo joj se treslo kao u grozni-ci. Njeno je blijedo lice odraavalo svu borbu koja se odvijala u njoj. lako se svojski trudila da e pribere, to joj nije potazilo za rukom. Reagirala je-onako kako se osjeala, a to je vrlo rijetko radila u svom dvadesetogodinjem ivotu. Ali nije mogla drugaije. Ova je oporuka bila poput runog sna. Mit o njenom oboavanom ocu, u tom se trenutku sruio do temelja. Cijeli je svpj ivot mislila da je on voli, a sada je posumnjala u to. - Ne razumijem - podigla je pogled f upiljila ga u odvjetnika. - Ni ja, ali nije na meni da o tome odlu-ujem. Ja sam samo tu da bih uradio ono to mi zakon nalae. ao mi je, Emma, ali poznajui tvoga oca, on ovo nije uradio bez valjanog razloga. On je neto znao, neto to vi tek trebate otkriti. Zna da je bio ovjek koji je gle-dao daleko u budunost. Ako je ovako postupio, onda je to napravio za tvoje dobro. - Bio je prisiljen -" ogoreno je rekia. - Ne. Tu mogunost iskljui. Pfevie dobro ga poznajem da bih vjerovao u to. On je imao nekakve skrivene namjere koje mi sada ne moemo dokuiti, ali e vrijeme pokazati to se doista krije Iza pvih rijer- prstima je lupnuo po oporuci. - Nema se to kriti osim moje propasti. - Sve u ivotu ima svoju cijenu. Ti ipak ima mogunost izbora. Znam da nije jednostavno donijeti nikakvu odluku, ali pred sobom ima cijelu godinu. Ono to nam u poetku izgleda nevjerojatno i crnje od ugljena, ne mora znaiti da e bitM na kraju. ivot je tako nepredvidiv. Molim te, ne prenag-Ijuj. Dobro razmisli o svemu. Nijedna odluka donijeta napreac nije dobra. Treba biti razborita i pametna. Tvoj je tvot sada u tvojim rukama. Trenutno su ti u ruci kare kojim e krojiti svoju sudbinu i ne smije sebi dozvoliti taj luksuz da pogrijei. Ako ti ikada zatreba pomo, ti zna da mi se uvijek moe obratiti. Ti si mi poput keri, ne zaboravi to. Kakogod postupila, ja u biti uz tebe, i imat e moju podrku. - Hvala ti - proaputala je zahvalno, a oi su joj se napunile suzama. Doista mu je u tom trenutku bila zahvalna. Njegove su joj rijei bile pra-va utjeha. Dokazale su joj da nije sama na svijetu i da jo Uvijek ima rretko tko se brine za nju. Nakon nekoliko trenu-taka razmiljanja, ona postavi pitanje o kojem je toliko toga ovisilo. Samo to joj je bilo na umu u posljednjih neko-Hko trenutaka. - Postoji li nain da se oeva oporuka proglasi nevaeom? - dok je pitala, u glasu joj se nazirao maleni traak nade. Nakon Davidovih rijei, bila je donekle smirenija 1 trezvenija. Ipak, eljela je ispitati svemogunosti, te pronai nain da vrati ono to je bilo njeno, ali bez ispunjanja oeve oporuke. - Ne. lako je oporuka sastavljena u bol-nici, postoje svjedoci kojt e potvrditi da je tvoj otac bio pri zdravoj pameti kada me je pozvao, Obavio je sve potrebne preglede, i ustanovljeno je da je bio pri zdravoj pameti, ako hoe da ti tako objasnim. Nitko nije bio pored njega tko bi ga mogao prisi-Ijavati. Svoj naum je ostvario, a razlog zbog kojeg je to napravio, ponro je a sobom u grob. Ovo je biia samo njego-va posljednja elja - njegov glas je bio pun sumnje, kao da nisam nije mogao vjerovati u ono to je govorio, a nije imao razloga da ne vjeruje. On je to najbolje znao. lako su bili dugogodinji prijatelji, on se prvi pobunio pri sastavljanju oporuke. Ipak, morao je obaviti svoj posao za koji je bio plaen, ali se ovjek u njemu zgraao zbog ove nepravde koja je nanesena Emmi. Znao je dobro kao e ona reagirati. Ovo je bila sasvim zdra-va reakcija puna nevjerice. Znao je da u ovom trenutku sumnja u sve i svata, a to joj nikao nije mogao zamjeriti.

- Sumnjam u to - suho }e rekla i ustata. Victoru je uputila jedan pogled pun mrnje i prijezira. Netremice ju je gle-dao u oei. Emma nije u njima pronala ni traak krivnje, ali je jako dobro znala da izgled esto vara. Nju nita nije moglo razuvjeriti. Ona je bila sigurna da je on kriv, ali je obeala sama sebi da e saznati pravi razlog zbog kojeg je njen otac napravio tako udnu oporuku. On nije bio osoba na koju su dru-gi mogli utjecati, ali okolnosti esto znaju promijeniti Ijude. Da je pogled mogao ubiti, on bi na mjestu ostao mrtav. U to nije bilo nikakve sumnje. Nakon to je napustila ured, krenula je prema kui. Prelijepa vila koju je ona oboavala i koja joj je tako nedostajala u posljednjih nekoliko godina, trenutno je bila njeno jedino utoite. Ula je u nju, a zatim odloila kljueve i torbicu. Skinula se i odmah krenula pod tu. eljela je na taj nain barem donekle ublaiti napetost. Dok se tuirala, mili su joj odlutale nekoliko mjeseci una-trag. Bila je poput veine djevojaka i ni u emu se nije razlikovala od njih. kola i izlasci bili su sastavni dio nje-nog ivota. Najvei joj je problem bio izabrati odjeu za izlazak, a sada, kad se toga sjetila, tuan osmjeh razlio joj se po Itcu. Ta joj se bezbrinost inila tako dalekom, kao da i nije bila dio nje-nog ivota, nego neijeg drugog. inilo joj se kao da su ti dani samo prolost koja se nikada vie nee vratiti. alila je za tim danima, i nikako se nije mogla pomiriti s ovim nainom ivota, i ovom neizvjesnou koja je harala u njoj nakon proitane oporuke. , . Od ranog je djetinjstva imala sve. lako joj je majka umrla prilikom poroda, otac se trudio da ona to manje osjeti njen nedostatak. To mu je dobrim dije-lom i usptjevalo, ali je ipak u njoj bila praznina koja je vapila a majkom. Vrlo raho je shvatila to je ivot. Odmah nakon kolovanja se preselila u drugi grad u potrazi za samostalnou. Oca je vrlo rijetko vidala, ali su redovno bili u kontaktu. Vfjest o njegovoj automo-bilskoj nesrei potpuno ju je shrvala. Odmah je doputovala, ali prekasno. Nakon nesree je razgovarala s njim, i inilo joj se da je sve u redu s njim, afi se prevarila. Dolo je do nekih kompli-kacija, i on je pao u komu. Ipak je uspio napisati oporuku. Kao da je predosjetio da bi mogao umrijeti. Izdahnuo je samo nekoliko minuta prije njenog dolaska. Bila je potpuno izgubljena i shrvana bolom. Tek je u tim najteim trenutcima shvatita koliko je ovjek u nesrei sam. Ako se srea i mogla pod-ijeliti s nekim bliskim, tuga nije. Ona je bila samo njena, teret s kojim se mora-la nositi sama. Izila je iz kade i kritiki se promotrila u ogledalu. Kapljice vode bljeskale su poput dragulja na njenoj blijedoj koi. lako nije bila odve visoka, tijelo joj je bito vitko i skladno graeno. Uzan struk naglaavao je blagu zaobljenost njenih bokova i duge skladne noge. Bujne grudi, prebujne za njen ukus, ponekad su u njoj izazivale blagi nagovjetaj iskompleksiranosti, ali se pokuavala ne obazirati na njega. Lice joj je bilo blijedo i poneto izdueno zbog patnje koju je proivjela u poljednjih nekoliko tjedana. Koa je bila crna kao ugljen, a oi neobine zelene boje. Neuobiajeno duge trepavice i lijepo izvijene obrve, bile su najljepe na njenom srcolikom licu, mada nije mogla biti nezadovoljna ni svojim punim usnama i lijepo obliko-vanom nosu. Sve u svemu, bila je zado-voljna svoji izgledom, ali se to za ivot nije moglo rei. Obrisala se, a zatim se odjenula. Krenula je prema dnevnom boravku. Spremila je lagan ruak i sjela. Bezvoljno je gurala hranu po tanjuru. to je vie razmiljala o oevoj oporu-ci, to joj je ona izgledala sve udnija. Nikako nije mogla dbkuiti pravi razlog zbog kojeg joj je on to napravio. Osje-ila je krivnju. U posljednjih nekoliko godina vrlo je malo znala o oevu ivotu, gotovo UUBAnll nita. Toliko joj se pitanja vrzmalo po glavi, ali ona nma jedan nije znala odgovor. to je Victor znaio njenom ocu? Da li je oporuka sastavljena zbog povjerenja kojeg je imao u njega, ili...? Znala je da su bili suvlasnici, i nita vie. Ako je njen otac zapao u tekoe, onda je i Victor. ,Ma koliko god eljela pronai opravdanje, sve je svodilo na to da je bio ucijenjen. Zvono na ulaznim vratima ju je trgnulo iz razmiljanja. Bezvoljno jeustala. Nije bila raspoloen za drutvo. eljela je biti sama i u miru razmisliti o svemu, ali je bilo oito da joj to nije sueno. Nije uope znala tko bi mbgao doi njoj u posjet? - Vi! - rekla je iznenadeno kada je otvo-rila vrata. irom otvorenih oiju gledala je u Victora, Lice mu je bilo smrknuto, a pogled tvrd i hladan. Gledao ju je ravno u oi. Iz njegovih je isijavala Ijutnja za koji ona nije mogla pronai razlog. Zatd se Ijutio? Zar ovo nije bio djelo koje je njemu ilo u prilog, a ne njoj? Ona je bila ta koja bi mogla ostati bez svega, a radije i to, nego da se uda za njega. Na samu tu pomisao, osjetila je jezu kao nikada dd tog trenutka. Zato je doao? Nakon svega, on je imao hra-brosti pokucati na njena vrata. Kako mu nije jasno da ona ne eli ni udi za njega, a kamoli ga pustiti u kuu? - Sto elite? - kruto je upitala. - elim ui - mirno je rekao.

Emma je jako dobro znala da se iza njegove prividne mirnoe krije opas-nost. I dalje je stajala pred njim. Nije imala namjeru pustiti ga unutra, a on sigurno nije bilo lud da ne bi mogao shvatiti da je nepoeljan. - Ne dolazi u obzir! S kojim se pravom tako ponaate? Ovo je privatno vlasni-tvo i ja-sam ta koja e odrediti tko e ui, a tko ne - pjenila se od bijesa. Ne njeno iznenadenje, on ju je uhvatio za ruku i odmaknuo. Uao je u kuu i zatvorio vrata. Ponaao se kao da je ona uljez, a ne on. To je bilo nevjero-jatno. Sto to on sebi umilja? - elim neto razjasniti, a to ne mogu vani. Poto si tako tvrdoglava, nisam imao izbora. Svidjelo se to tebi, ili ne, ja u ti rei ono zbog ega sam doao - rekao je, i ne obazirui se na nju, sigurnim je korakom krenula prema dnevnom boravku. Bilo je oito da on jako dobro poznaje njenu kucu, ali to mu nije davalo pravo da se tako ponaa. Nevoljko je krenula za njim, a zatim je sjela nasuprot njega. Tek je u tom trenutku postata svjesna koliko je oskudno odjevena. Ogrta to ga je prebacila preko tijela, bio je toliko tanak da je isticao svaku njenu oblinu. Jo vie se skupila, ali je bila sigurna da s tim nije nita postigla, samo je privukla njegovu pozornost. Pogledala ga je u oi, a zatim je spustila pogled.Osjetilajekakojojje tijelo zadrhtalo, ali se nadala da on to nije primijetio. Ona ga ni u kojem sluaju nije smjela podcijeniti. to elite? - upitala je nakon podue utnje. - Victor, zovi me Victor. Emma je klimnula glavom, a zatim je pogledala u njegove ruke. - U uredu mi nisi dala priliku da se bra-nim, a i ja sam bio iznenaen onim to sam uo. - Ne vjerujem. - Nije me briga hoe li mi vjerovati. Ja sam ti doao rei istinu. Ovo mi dje-luje tako nestvarno i ja se u potpunosti slaem s tobom. Ne vrijedi rtvovati sreu zbog poduzea, mada morarn priznati, meni to ne bi teko palo-rekao je uz jedva primjetan osmjeh, a zatim je jednim pogledom obuhvatio cijelu njenu figuru. U tom se trenutku ponaao kao muka-rac koji je samo jedno imao na umu. Odmjeravao je njeno tijelo kao to se odmjerava roba koja se kupuje. Zar ona na neki nain to i nije bila? Bila je roba kojom se trgovalo, bila je sredstvo pre-ko kojeg je netko pokuao ostvariti svoj cilj. Ne, to nikako nee dovolitl. Ona je imala svoj ponos kpji joj je bio vaniji od sveg bogatstva na ovome svijetu. - Spojili bi ugodno s korisnim, i po prvi put nakon itanja oporuke, mislim da je tvo} otac znao to radi, Ja imam tri-deset i pet godina, i dolo je vrijeme da zasnujem obitelj, a s druge strane, ti bi imala zatitu i bila bi materijalno osigurana - rijei je popratio jedva pri-mjetnim osmjehom. Gledala ga je s nevjericom. 0 emu on to pria? Ona je trebala biti samo sredstvo preko kojeg bi on doao do potomaka, a to je bilo s njom i njenim osjeajima? To nikoga nije zanimalo. Njoj ne treba zatita ni materijalna sigurnost. ; - Sto? Ne dolazi u obzir! TVoje me miljenje ne zanima. Da vjetar ne ide tebi u jedrd, ti sigurno ne bi predloio brak osobi koju ne poznaje. Ja nisam glupa, a ni naivna. Dobro vidim kamo me sve ovo vodi, ali, ja sam ta koja e odluivati o svom ivotu. Ako misli da mi je toliko stalo do te polovice podu-zea, vara se. Brak s tobom? - Emma je napravila gadljivu grimasu i na samu pomisao da je on dotakne. lako je bio lijep, njoj to nita nije znai-lo. Ona ga je mrzila iz dna due, mrzita kao nikoga do sada. Ponaa se kao pravo nevinace, ali se ona nije dala zavarati. Bio je vuk u janjeoj koi i nije ga smjela podcijeniti. Naila je na dostojnog protivnika, ali je tp nije obeshrabrilo. Znala je da on gleda u svemu svoj interes, isto kao to svi inimo kada neto planiramo. Njemu ovo i nije bila loa kombinacija. On bi dobio nasljednika, pored sebe bi imao mladu i lijepu enu, a poduzee bi u cijelosti ostaio u obitelji. - Sto rneni nedostaje pa pravi takvo lice? - 0 ukusima se ne raspravlja, a uz to smo i potpuni stranci- rekla je hladno. - Moemo se bolje upoznati. Treba samo pokazati malo dobre volje. Zato ne bismo pokuali? Nita ne moemo izgubiti - rekao je uz osmjeh. - Molim! - zgranuto ga je pogledala. inilo joj se kao da on nije bio pri zdra-voj pamett. Poep je doista govoriti gluposti. Jedno je bilo uti to iz usta odvjetnika, a sasvim drugo iz njego-vih. Kakvo je on to miljenje imao o njoj? Ona to he bi uinila ni za to na svijetu. - To ne dolazi u obzir. Zar si zbog toga doao? - Ne znam zato sam doao. Da budem iskren, mislio sam da ti nakon onih rije-i dugujem objanjenje, a uz to nisam elio da me optuuje za neto u emu ja nisam sudjelovao. to bih ja dobio s tim? Nita, ali ti moe izgubiti. - Ne zanima me - odmahnula je rukom.

- Ti si me unaprijed osudila. - Da, ali s razlogom. Molim te, potedi me svoje savjesti. Ne elim se prepirati s tobom. Ovo je ipak previe. Toliko se toga dogodilo u posljednje vrijeme, da mi ;e sve izmaklo kontrolt. Nisam spo-sobna trezveno razmiljati. Treba mi mir, a ja ga nemam. - Nisi se trebala muiti i odrati mi cijeli govor. Jednostavno si trebala rei da odem i ja bih to uinio. Ja nisam Iju-bitelj nikakvih predstava. Te su njegove rijei pokrenule lavinu bijesa u njoj. Imala je osjeaj kao da joj se on ruga. Ona nije izvodila nikakvu predstavu. On je bio glumac, a ona samo nijemi promatra u cijeloj ovoj situacijj. Ooao je vidjeti koliko bi uspjeha imao kod nje. Pohlepa je veoma gadna stvar, a kod njega je ona dominirala. Zar ova predstava i nije izvedena zbog novca, bolje reeno, zbog poloviee poduzea koji je pripadao njoj, ali e se i to uskoro promijeniti. - Van! - kriknula je i prtom pokazala prema vratima. Na njeno iznenaenje, kad je ustao, krenuo je prema njoj. Skoila je kao oparena, ali nije mogla pobjei njego-vu vrstom stiskti. Spustio je usne na njene, i na njeno iznenadenje, u njego-vu se zagrljaju osjeala tako udno. Do tada potpuno nepoznati osjeaji, preplavili su joj tijelo. Ali to nisu bili neprijatni osjeaji, nego... N}je vie razmiljala. Nesvjesna onog to radi, pela mu je odgovarati na poljupce. Victor nije bio prvi mukarac koji ju je poljubio, ali je bio prvi koji je pokrenuo do tada skrivenu lavinu u njoj. Njegove su je ruke poele lagano milovati. Pro-mrmljala je od ugode. Svaki ju je dodir pekao poput eravice, sve vie pove-avajui vrelinu njenog tijela. Victor se naglo odmakao. okirano ga je gledala. Bili joj je potrebno nekoliko trenutaka dok je uvidjela kako se je lakomisleno ponaala. Ponijela se kao prava prostitutka. Nije bila sposobna misliti, tijelo joj je reagiralo onako kako je eljelo, kao da ono s mozgom nije bilo jedna cjelina. - Mrzim te! - kriknula je bijesno. Vjerujem da me tvoj um mrzi, ali tijelo sigurno nije. Dovidenja, Emma. Sada uvidam da je tvoj otac vidio ono to mi tek trebamo otkriti - rekao je odlazei. Nakon to je otiao, nemonp je klo-nula. Mogla je oekivati izdaju od bilo koga, ali ne i od vlastitog tijela. Kao da se ono otrgnulo od mozga i do njega nisu dopirale nikakve naredbe. Bijesno je udarila akom u naslon sofe. Izdao ju je otac, njeno tijelo, ivot,... Postoji li jo neto to bi je moglo izdati? Naglo je ustala i krenula prema obi. Uzela je kofer i spakirala nekoliko neophodnih sitnica. Bijesno ga je zatvorila i kre-nula prema automobilu. Bijeg je bio jedini nain da je puste na miru. Vie nije imala snage za borbu. Morala se pomiriti s porazom. Nije joj bilo ni na kraj pameti da spaava svoje nasljed-stvo. Cijena koju bi morala platiti a to je previsoka, a ona nije bila osoba koja bi za novac prodala i duu. Da li je to istina? Ni sama nije znala to da misli. Bila je svjesna da zavarava samu sebe, da bjei samo od Victora, jer on je bio previe opasan za nju. Kad se sjetila kako je njeno tijelo reagiralo na njego-vu blizinu, zapljusne je val srama. Bila je tako bijesna na sebe. Pokuala je pronai opravdanje, aii joj se sve inilo besmisleno. Ona je bila pod psihikim pritiskom, i to je bilo jedino objanje-nje. Bila je sigurna da ga mfzi, ali nije mogla porepi da je on fascinantno lijep. Da su se upoznali u drugim okol-nostima, zasigurno bi se iskra koja je planula izmedu njih, pretvorila u neto mnogo vee i Ijepe. A ovako? Ona ga mrzi iz dna due, uvjeravala je samu sebe. lako se trudio da joj dokae svoju nevinost, pna mu ni u jednom trenutku nije povjerovala. Lana slatkorjeivost i dokaz njegove nadmoi, samo su je jo vie uvjerili da je on pleo mreu oko nje, ali iz kojeg razloga? Odmahnula je rukom i upalila automobil. Bilo joj je vano da pobjegne to dalje od ovog prokletog grada. Dok je vozila, pokuala se skoncentrirati na put pred sobom. Pokreti su joj bili mehaniki i boljela su je leda. Napetost u njoj nije poputala. inilo joj se da raste iz trenutka u trenutak, a ona ju je svojim mislima jo vie poveavala. im je dola u stan, graciozno se izvila da barem donekle ublai boi u svojim miiima. Sjela je i poela masirati listove, ali joj ni to nije pomoglo. Treba-la se najprije rijeiti napetosti u sebi, a za to je postojao samo jedan nain. Posegnula je za telefonskom sluali-com, a zatim je poela birati broje svo-je najbolje prijateljice Tine. Nakon td joj je ona obeala da e doi, osjetila je ogromno olakanje. Ako je na svi-jetu postojala osoba koja ju je mogla razumjeti, onda je to ona. Biia je tako otvorena, svestrana i uvijek spremna pomoi kada je to netko zahtijevao od nje. Bila je tako velikog srca, a raz-umijevanje koje je pokazivala prema svima, bito je zadivljujue veliko. Samo pola sata nakon poziva, Tina je pozvonila na vratima. im ih je Emma otvorila, poletjela joj je u zagrljaj. Krupne suze poele su joj se kotrljati niz lice, a jecaji su joj potresli tijelo. Nije se mogla suzdrati. Cinilo joj se da se sve ono to je u posljednje vrijeme nakupila u sebi, topi u rijeku suza koju je potaknula Tina.

- Emma, tako mi je ao - ona ju je uhvattia za ruku i povela prema sofi. Jednim pogledom svojih tamnih oiju obuhvatila je cijelu njenu figuru. Zabrinuto je sjela do nje, a zatim joj je ohrabrujue stisnula ruku. Ona je bila osoba koja je razumjela j bez rijei, koja je znala pruiti utjehu. - Ne mogu vie - Emma je slomljeno proaputala. - Znam da ti je teko, ali mora ivjeti. Nesree se dogaaju, a to nas samo podsjea koliko je ivot kratak, i koiiko trebamo uivati u njemu. Ne smije se predati i prepustiti tuzi - njeno je lice bilo ozbiljno i puno suosjeanja. - Da, ali kako? - Emmine su krupne oi pogledale u Tinu. - Vrijeme e zalijeiti rane. Nije lako izgubiti blisku osobu. Normalno je da te boli - tjeila ju je. - Nije samo to u pitanju - pogledala ju je uplakanim oima. - Nego? - Tina ju je zaudeno pogledala, Emma joj je ispriala sve, ne izostav-Ijajui ni najmanju pojedinost. Dok je govorila, promatrala je kako njeno lice mijenja boju. Nije je prekidala, i Emma joj je bila zahvalna na tome. Kad je napokon bila gotova, osjetila je ogromno olakanje. Ovo joj je doista trebalo. Nekome se morala povjeriti, a inilo joj se da samo nju ima, i da je ona bila jedina koja ju je bila spremna siuati bez ikakvih zadnjih primisli. Ona nije bila osoba koja bi neiju bol i slabost iskoristila kao oruje. Bila je tu da pomogne, bila joj je jedini melem za ranu koja je jo uvijek bila svjea. - to da radim? - upitala je muklo. - Ne znam ni ja. Bilo to da ti kaem, ini mi se da nema smisla. Ovo je nevjerojatno. Kako ti je otac to mogao napraviti? - upitala je ogorenp. - Kako? - ponovila je Emma, a zatim je slegnula ramenima. -1 mene to udi - dok je govorila, pozor-no je promatrala Tinino Ijutito lice. Oi su joj sjale kao munje, a duga valovita kosa zatresla bi se pri svakom pokretu glave. Nije bila izrazito lijepa, ali je imala prekrasnu duu. Bila je osoba kojoj se trebalo diviti. Posje-dovala je neto neobino, neto to je privlailo mladie poput magneta. Otvorenost i komunikativnost, bili su njeni glavni aduti. ak i u ovo vrijeme bilo je Ijudi koji su znali prepoznati Ijepotu due, a njena je dua blijetila poputsunca. - Sigurno nije mislio ntta loe. Po tvom opisu, ini mi se da je lijep kao Apolon, a i tvoja me reakcija iznena-duje. Ako je tono ono to si opisata, mogu mu jedino estitati. Napokon se poeo topiti led oko tebe. Do sada si bila neosvojiva, ali se radujem to je napokon netko pronaao put do tvog srca. Zidovi nekad neosvojive tvrdave vie nisu onako kruti i vrsti pokua-la se nasmijeiti dok je govorila. - Molim! - Emma se zagrcnula. - Ti nisi pri sebi. Ja ga nfirzim. ini mi se da si pobrkala ta dva tako razliita osjeaja. udi me da se to tebi dogodi-lo. Umjesto oekivanog savjefa, ti mi pria prave bajke. Tina, odavno sam ih prerasta. Hoe li napokon prestati u svakoj mukoj osobi tfaiti mog budu-eg mua? Ti uvijek vidi ono to ne ppstoji - Ijutito je rekla. - Nisi u pravu. Ja vidim ono to je oito, ali ti to isto ne eli vidjeti. Ma koliko se trudila, nikada ti nee uspjeti pobije-dlti tijelo. Ljubav je poput prirodne sile, ne moe je prevariti, i u tome je sve njena dra. Uzalud se krije iza zavjese mrnje. Izdalo te je ono u to si najvie vjerovala. Tako to uvijek biva. Zavjesa mrnje je prozirna u tvojem sluaju. Samo si bijesna na situaciju, ali i na ono to nisi oekivala, a ne na njega. - Ja se ne krijem. Ja njega doista mrzim. Ne znam to je svim Ijudima oko mene. Kao da su svi poludjeli. Vidi-te ono ega nema, i oito sam jedina ja koja je slijepa. Tina se tajanstveno osmjehnula. Njene su oi poprimile sanjalacki izraz. Ona je u svemu traila neto romantino i nesvakidanje, a Emmina je pria raspirila njenu bujnu matu. Sigurno ju je u svojim matanjima ve vidjela sretno udanu za Victora. - Dola si u napast da mu se prepu-stt, a zato si i pobjegla. Ti zna da je napast gadna kao prhut. Ne vidi je, a ona je tu, uvijek prisutna. Nee ti dati mira. Nikada nisam mislrla da si ti kukavica, a sada si me potpuno razoarala. Bijeg nije nikakvo rjeenje. Ma koliko ti negirala, ako ti je sudeno, na kraju e ipak popustiti. Ljubav nas ini slabima, ali biti slab prema onom koga voli, nije nita loe. Zapamti jedno, tijelo je hram tp ga je Bog stvorio za Ijubav - rekla je glasom u kojem se osjealo likovanje. - To nije sudbina, nego zamisao mog oca. On je sve ovo pokrenuo, on je bio kameni koji je pokrenuo lavinu koja je nastala iza njegove smrti. Sve je ovo tako zbrkano, i bojim se ak i razmiljati o tome. Samo elim da je ovo ruan san iz kojeg u se jednog dana probuditi. Izdab

me je moj otac kojeg sam oboa-vala - kao da ni sama nije mogla vjero-vati u rijei koje je izgovorila. - Hoe li mi neto iskreno rei - Tina jujeupitala. - Zar Sam ikada bila neiskrena prema tebi? - sumnjiavo ju je odmjerila. - Nisi - rijei je popratila odmahiva-njem glave. - to eli? - bojala se njenog pitanja, ati to nije htjela pokazati. - Saznati kako si se doista osjeala u njegovu zagrljaju. Zanima me i haj-manja pojedinost - njen lukav osmijeh kao da ju je izazivao. - Kako am se osjeala? - Emma se zamiljeno upitala. - udno. Svaki atom mog tijela reagirao je na njegovo prisustvo. Potpuno sam izgubila vlast nad sobom. U prvom sam se trenutku pokuala oduprijeti, a umjesto da ga odgurnem, ja sattt mu poela odgovarati na poljupce. Ne mogu se tono sjetiti svega. Kao da se jedan dio onog to sam doivjela izgu-bio u magli - oi su joj zasjale kad se sjetila tih trenutaka. - Izgubila si se ti, a ne jedan dio osje-aja. Sigurno si se u jednom trenutku prizemljila i odgurnula ga. - Ne. On je prvi odustao. Sumnjam da je neto osjetio prema meni. Sigurno mi je elio pokazati svoju nadmo. Bio je Ijutit zbog svega onog to sam mu izgovorila u sudnici i to je bio njegov natn osvete. Ponaao se kao i svi lijepi mukarci. Umiljen je i misli da je neo-doljiv. ak je rekao da ne bi imao nita protiv toga da ispunimo uvjete oevog testamenta. ini mi se da on nije sas-vim normalan - rekla je Ijutito. Tinin glasan smijeh natjerao ju je da je pogleda. Ona je grcala od smijeha, i nikada je nije ula na taj nain. - to je smijeno? - Ti. Tvoja je pria tako prozirna. U nju ne bi povjerovalo ni malo dijete. Ona mu se prepustila iz mrnje - kao da se rugala njenim osjeajima. Emma je Ijutito pogleda. Tinine su je rijei povrijedile. - ijubav je jedina stvar koja - se ne kupuje. Tvoj je otacdoao do zakljuka da ste vi stvoreni {edno za drugo, a ini mi se da je bio u pra-vu. Oporukom vam je elio otvoriti oi - rekla je veselo, ignorirajui njenu Ijutnju i negiranje. - Zamisli samo koliko treba imati povjerenja u nekoga da bi mu povjerio ivot svog djeteta. Zar ti to ne govori sve? Tvoje su misli upuene na ucjenu, ali grijei. Jednog e dana uvidjeti koliko sam u pravu, a taj je dan puno blii nego to ti misli. Trenutno se nalazi u labirintu, a poznavajui te, sigurna sam da e pronai pravi izlaz. Dobro dola u svijet zaljubljenih. Arnor, Bog Ijubavi, napokon je usmje-rio strelicu i prema-tvom srcu. Ne pod-cjenjuj posljednju elju svojeg oca. On poznaje Victora, poznaje ga bolje nego to sluti. Samo vas dobro poznaje, samo to - bila je oduevljena priom kojujeula. - Nepopravljivi si romantiar - rekla je Emma i prasnula u smijeh. U posljednje je vrijeme zaboravila koliko osmjeh moe biti Ijekovit. Pri-tisnuta tugom, nije mislila ni na to. ak se prestala radovati i malenim stvarima koje su bile neizostavan dio njenog ivota. , Ostatak razgovora je proao u neoba-veznom akulanju. Vie nisu spomi-njali Victora, a ni oporuku. Emma je doznala sve ono to se dogadalo dok je bila odsutna. Tina je bila prava enciklo-pedija podataka, i voljela je znati sve to se dogaa oko nje. Uz nju je zabo-ravila na stvarnost i poela je aktivno sudjelovati u razgovoru. Zahvaljivala je Bogu to ima nekog poput nje. Bila je pravi biser ija je cijena neprestano rasla. Tek se u nevolji poznaju prijate-Iji, a ona je na tom podruju i pokazala veliinu svoje Ijudskosti. Oi su joj se napunile suzama, po tko zna koji put u posljednje vrijeme, ali ovaj put zbog sree to ima nekog poput nje. Od tog su dana prola tri mjeseca j Emma se ponovp ukljuila u ivotnu svakodnevnicu. eJjela je ne mislitj na prolost, ali to je bilo tako teko. Igno-rirala je sve pozive iz poduzea, ak ni izvjetaje nije otvarala. to se nje tica-lo, ona se pomirila s tim da je izvrenje oeve oporuke nemogue. Uvjeti koje joj je on postavio, bili su nemogui, a njoj je njena srea bila vanije od novca. Trudila se da ovu godinu isko-risti u pronalaenju odgovarajueg posla, tako da ne ostane bez sredstava za ivot kada prode vrijeme koje joj je preostalo do ispunjanja oporuke. Ako je Victor pomislio da e ona samo bespomono sjediti, i ekati nekakav dar s neba, grdno se prevario. On ntje eljela rtvovati sebe zbog novca. Bila je spremna na sve samo da ostane onakva kakva je i blla. Taj je dan bio vedar i sunan. Poetak jeseni bio je iznimno topao i sunce ju je naprosto mamilo vani. Obukla je laganu trenerku i krenula prema izlazu iz grada. Popela se na malu uzvisinu i sjela na kamen. Zatvorila je oi i osmjehnula se. U posljednja se tri mjeseca potpuno promijenila. Vie joj izlasci

nisu znaili nita. Kao da je u ovom kratko vremenu odrasla. Shvati-la je da ivot nije ono to je zamiljala. Kao i sve, i on ima svoje lice i nalije, a ona je upoznala jedno i, drugo. Bila je potpuno nepripremljena na tragediju koja joj se dogodila, jer ju je otac za vrijeme svog ivota pokuao zatiti-ti od svega. Otvorila je oi i duboko uzdahnula. lako je jesen poela, jo uvijek je sve bilo zeleno i odisalo je ivim bojama. Sve ju je u tom trenutku podsjealo na Ijudsku prolaznost. Od smrti njenog oca, shvatila je da ivot nije nita drugo nego svijea na vjetru, koja se moe ugasiti svakog trenutka. Doavi do te spoznaje, trebala se trgnuti i udisati ivot punim pluima, ali nije mogla. U njoj su bile nevidljive konice koje su je sputavale. Sve se vie povlaila u osamu, i samo je tako mogla biti sigurna da nee biti povrije-dena. Vie nije vjerovala Ijudima, niko-mu osim Tini. Ona je bila jedina koja ju je razumjela, ali ne u potpunosfi. Uvijek joj je proturjeila kada je u pita-nju bila oeva oporuka, a u ostalom su se slagale kao i uvijek. Diskretno ju je upozoravala da joj vrijeme prolazi i da bi trebala neto uiniti po tom pitanju. Samo je gubila vrijeme, pomislila je u sebi. Ona je bila tvrdoglava do beskra-ja, a to joj nitko u ovoj situaciji nije ni. mogao zamieriti. Prvenstvenoje titila sebe, jer to nitko drugi nije ni mogao. Bila je oslonjena sama na sebe, bila je sama kao nikada u svojem ivotu, ali se i na to trebala naviknuti. Jo je neko vrijeme ostala tu uiva-jui u prekrasnoj panorami, a zatim je nevoljko ustala j krenula prema gradu. Kad je ula u stan, nakon samo nekoliko trenutaka, oglasilo se zvono na ulaznim vratima. Zastala }e u pola pokreta, a zatim krenula prema njima. Bila je sigurna da je Tina, i zato je osta-la zaprepatena kada je otvorila vrata. - Ti! - uzviknula je. - to eli? - upitala je hladno. Poela ju je hvatati panika. Victor je bio posljednja osoba koju je oekivala. Ona se uljuljala u svoj prividan mir, i bila je sigurna da ga nikada vie nee vidjeti, barem ne u svojem stanu. Ona je odu-stala od svega, a to moe i on, ili... - Upozoriti te da se ne moe tako djetinjasto ponaati. Ti si jo uvijek vlasnica poduzea, a ja bez tvoje suglasnosti... - Ne podsjeaj me na to prekinula ga je. - Ono za mene ne postoji, a tako e biti i ubuduce. Ne elim se boriti oko nee-ga to u izgubiti. Zato bih se trudila? - nije vidjela razloga da to uini. to se prije pomiri s gubitkom, to e lake podnijeti dan koji e neminovno uslijediti. Victor je mirno uao, a zatim se okrenuo prema njoj. Nakon to ju je promatrap nekoliko trenutaka, s odo-bravanjem je klimnuo glavom. Emma je ignorirala taj njegov pokret i povela ga prema dnevnom boravku. Skuhala je kavu, i sjela nasuprot njega. eljela je biti samouvjerena i sigurna u sebe, ali je bila svjesna da u trenerki izgleda kao nedozrela djevojica. Pokuala je ne misliti na to. Grevito je obuhvati-la alicu i prinijela je usnama. Otpila je gutljaj vrele i miriljave tekuine i pogiedata ga direktno u oi. Ono to je vidjeia, na trenutak ju je zapanji-lo. Njenost je izvirala iz njegovog pogleda, beskrajna njenost kakvu jo nikada nigdje nije vidjela. - Zato bjei od mene? - upitao ju je dubokim glasom. " Ja ne bjeim od nikoga. Ne laskaj sebi. Ti mi ne znai nita - dok je govorila, pokuala je prikriti drhtanje glasa. Odloila je alicu, a zatim prebacila nogu preko noge. Jezikom je ovlaila suhe usne, a taj ju je pokret podsjetio na ono to se dogodiio izmedu njih. Zatresla je glavom da odagna te misli, koje joj ve mjesecima ne daju mira. On je bio tu, a ona je eljela da nesta-ne, da ga jednostavno ne bude. ak ni mrnja nije bila dovoljna da zatomi ono to je njeno tijelo osjealo. - Kako drugaije da protumaim tvoje ponaanje? Nestala si odmah nakon naeg susreta. - Ja se ne trebam nikome opravdavati, a najmanje tebi. Ja nisam pobjegla, jednostavno sam otila. - To mogu donekle shvatiti, ali ne mogu ignoriranje svih mojih telegrama izvjea. - Zar ti to jasno ne govori da te ne elim u svom ivotu? - to sam ti ja uinio? - iznenadeno je upitao. " x . - Nita. - Zato me onda mrzi? - Ne mrzim te, ali ne elim misliti na pro-lot. To je dio ivota kojeg elim ostaviti onamo gdje i pripada, sa svim onim to se dogodilo. Lagano se okreem prema budunosti, a budi siguran da se ti ne nalazi u njoj - zajedljivo je rekla. - Ja u nita nisam siguran. Predobro poznajem ene, a reakcije tvog tijela je sve, samo ne mrnja. Onako se ne porva-a ena kja mrzi. Neke stvari mora najprije raistiti sama sa sobom, a ja ti u tome ne mogu pomoi.

- Ja ne spadam u katego.riju ena koje ti dobro poznaje. Ne moe ki-oz njih gledati mene rekla je s neskrtvenom dozom Ijubomore koja je i nju iznenadila. - Sigurno misli da si ti neto posebno. - Ne mislim, ali me ni tvoje miljenje ne zanima. - Emma, ne moe porei ono to se dogodilo izmedu nas - rekao je blagim glasom i obuhvatio njenu ruku. Zaustavila je dah. Njeno je tijelo rea-giralo isto kao i proli put. Samo jedan bezazlen dodir bio je dovoljan da kroz njene vene potee uarena lava. Ustao je i privukao je u zagrljaj. Njegovi su vjeti prsti znalaki istraivali njeno tijelo. Bez sumnje, bio je dobar pozna-vaoc ena. Slabano se pokuala odu-prijeti, all je to jo vie raspirilo nje-govu strast. Ona je bila izazov kojem nije mogao odoljeti. Po svim pravilima zakona trebala je biti njegova, a to se najvjerojatnije nikada nee dogoditi. Njen otpor je elio slomiti, njeno srce zarobiti, a ona se opirala. - Tko si ti? - malo ju je odmakao od sebe. - Uiva u mom zagrljaju, a ne eli imati nita sa mnom. Ne razumijem te - aputao je. Emmina ruka naglo poleti i oamari ga. Iznenadeno se trgnuo. Rukom je pre-ao preko lica, gdje se nazirao crveni trag, a zatim ju je jo vre privukao k sebi. Ljubio ju je divljaki, posjedniki, kao da joj je elio pokazati da je on taj koji odreduje pravila, aii on nije znao da se ona odluila boriti svim silama protiv onog to je osjeala prema nje-mu. Snano ga je odgurnula od sebe, a zatim ustuknula. - Ne fazumijem rii ja tebe, mijea posao sa zadovoljstvom, a to se nikada ne radi. to eli od mene? - prepla-eno ga je upitala. Nije se osjeala nimalo ugodno u nje-govu drutvu. BHa je sama u stanu s potpunim strancem, Nije sebi htjela priznati, ali je u podsvijesti znala da se ne treba bojati njega, negosebe. On se nije razlikovao od ostalih mukaraca. Od ena je elio samo jedno, a ona mu to nije namjeravala dati. Veina njih su samo djeaci koji izgledaju odraslo, a svojom hladnom vanjtinom vjeto kriju ranjivost koju nose u sebi. - Ono to elim od tebe, to u i dpbiti. - Hoe li? - podrugljivo ga je upitala. - Budi sigurna da hou. Kad neto elim, onda ne biram sredstva da do toga i dodem- kruto je rekao. - A to eli od mene? Poduzee mog oca? - Nisi u pravu. Ostavtina tvog oca nema nikakve veze s onim to ja osje-am. Ja nisam nikakav lovac na miraz. Imam sasvim dovoljno za sebe. Meni e moja polovica ostati, a hoe li tebi tvoja? Previe gubi zbog svoje tvrdo-glavosti - kao da ju je elio urazumiti, ali mukarci nisu razmiljali na nain na koji to ine ene, a to je bila jedna od najveih razlika izmedu ta dva spola. - Ako nisi lovac na miraz, onda si "sigurno lovac na osamtjehe due. Ako misli da sam ja jedna od njih, vara se - rukom je napravila neodreen pokret. I ti sj na svoj nain osamljena, isto kao i ja. Kroz moj je ivot prolo bezbroj ena, ali prema nijednoj lisam osje-tio ovakvu divlju strast. elim te kao nijednu enu do sada, a ta mi je elja postata opsesija. Ima tako privlano lice i tijelo boginje, koje je kao stvo-reno za uitke - gledao je u nju, atl je bila sigurna da je ne vidi. Zjenice s"u rriu bile ukoene, a oi su mu sjale. Ako njeno tijelo nije slualo razum, nije ni njegovo. To joj je na neki nain bilo drago, ali ju je i plailo. Oboje su bili robovi osjeaja, oboje su im se pokuali oduprijeti, ali joj se ini-lo kao da je to uzaludan pokuaj. to bi se dogodilo da su se njih doje sreli ranije, bez oporuke koja je djelovala na njiKove ivote poput bombe? Sigurno bi to bila Ijubav koja bi ih oboje zahva-tila, a ovako...? Ona je bila preponosna da bi popustila, a on je bio nemoan u borbi u kojoj je oito sudjelovao sam. - U pravrsi, ali ovo je moje tijelo, a ini mi se da sito zaboravio. Ponaa se prema meni kao da sam ja tvoje vlasnitvo. Zbog toga nisi ni trebao dolaziti. Nita mi nisi rekap to ve ne znam. Te sam rijei ula bezbroj puta ali se nikada nisam obazirala na njih. Zelje su jedno, a stvarnost neto sasvim drugo. Mrzim te, i to se nikada nee promijeniti. - Mrzi me? - iznenadeno je podigao obrvu. - Mrnja je jako uzbudljiv osjeaj. Da si mi rekla da prema meni ne osjea nita, to bi me pogodilo, ali... - zago-netno se nasmijeio. Tog se trenutka ponovo oglasilo zvono. Victorovo se tijelo napelo. Upitno ju je pogledao. Emma je ustala i otvorila vrata. Dobro je znala da je Tina. Uvela ju je u dnevni boravak, a zatim upoznala s Victorom. Nije joj promakao Tinin oaran pogled. Gledala je u njega kao u neko boanstvo. Gotbvo da je koke-tirala s njim bez ikakvog sratna, to joj nikako nije bilo svojstveno. - I ja bih popila kavu - okrenula se prema Emmi.

Ona je jako dobro znala da Tini ne treba kava, nego je eljela dobiti malo na vremenu. Znala je to slijedi iza ovakvog ponaanja. Krenula je u kuhinju i skuhala kavu. Namjerno se zadrala nekoliko minut due nego to je bilo potrebno. Osjetila je alac Ijubomore. Razni prizori nizali su joj se pred oima. Bila je Ijuta na Tinu, ali nije eljela da ona to primijeti. Skupljala je hrabrost da krene u dnevni boravak. Uzela je posluavnik i napokon se odvaila. Pravila se kao da ne primjeuje koliko je Tina biia blizu Victora. Ponaali su se kao da se godtnama poznaju. Nitko nije obraao pozornost na nju. NakaIjala se, a zatim je stavila posluavnik na stol. Sjela je nasuprot njih i pogledala u Tinu. Ona joj se osmjehnula. - Ve si se vratila? - zaudeno je upi-tala. Emma nita nije rekla. Samo je kli-mnula glavom. Osjeala se kao viak, a oito je to i bila. - Vrijeme je da poem. Oekujem te u ponedjeljak u poduzeu. Ako ne doe... - nije dovrio reenicu. Njegpve je rijei mogla shvatiti kao pr|jetnju, ali i kao obeanje. - Sto e se dogoditi? - radoznalo je upitala. - Doi u po tebe, a ako bude trebalo, primijenit u i silu. Ne podnosim neod-govornost. Dok ne prode ova godina, ti ima obavezu, a poslije radi to hoe. Ustao je i pozdravio se sa Tinom. Kre-nuo je prema izlazu. Emma je pola za njim. Pred vratima se okrenuo i proma-trao je nekoliko trenutaka. - Prestani bjeati. Izbjegavanjem se problem nee rijeiti. Poinjem sumnjati u rijei tvog oca. Zamiljao sam te potpuno drugaije, ne to se tie izgleda, nego karaktera. Ti samo oteava ionako teku situaciju. Poku-avam pronai opravdanje za tvoje postupke,, ali mi to teko polazi za rukom. Ne mogu te shvatiti. Olako odbacuje ono u to je tvoj otac uloio svoj ivot. Zar ti uspomena na njega tako malo znai? On te oboavao. Bila si os oko koje se vrtio cijeli njegov svijet, i zbog tebe se nije ni oenio. Bojap se da bi te netko mogao krivo pogledati, a to ne bi mogao podnijeti. Od hiega, nai su oevi stvorili pravo malo carstvo. Zato ti je vaniji inat od svega? Moe me mrztti, ali mora biti svjesna da bi nam brak oboma dobro doao - rekao je tiho. Emma se zamisJila nad njegovim rije-ima. Na neki nain je bio u pravu, barem to se tie njenog oca, ali se ona nikako nije eljela vezati za ovje-ka kakav je Victor. Ni za to na svijetu nije bila spremna stavtti sebi omu oko vrata. To bi bilo ravno samoubojstvu. Brak iz interesa, ironino je pomislila. To se nije uklapalo u njene snove. Ona je eljela sve ono to i ostale djevojke. Ni u emu se nije razlikovala dd njih. eljela je dio svojih snova i ostvariti, a to na ovaj nain nikada nee uspjeti. - Brak ne dolazi u obzir - odluno je rekla. - Spremna sam preuzeti svoje obveze, ali uz uvjet da mi se ti ne pribliava. Ne podnosim tvoju blizinu - svoju je Ijutnju iskalila na njemu. Vidjela je kako je naglo pro-blijedio. Okrenuo se na peti i bez pozdrava iziao vani. Emma je dobro znala to I mu se dogodilo. Nije mogao prihvatiti njeno odbijanje. Njegov je krhki rriuki ego bio duboko povrijeen. Bilo joj je ao to se tako bezob-zirno ponijela prema njemu, ali se nije mogla kontrolirati. On je sebi previe dozvoljavao. Ponaao se kao da je ona njegova mlada sestra koju treba nau-iti pameti. Podcjenjivao ju je, a samo zbog toga to ona nije eljela sudjelo-vati u cirkusu kojeg su sami stvorili. - Otiao je? - upitala je Tina kad se vratila. - Napokon sam ga se rijeila - jetko je rekla i sjela. - Ti nisi normalna. lli si luda, ili si slije-pa pa ne vidi kako on dobro izgleda. Moram ti priznati da sam ja ostala bez daha, i nikako se ne mogu sloiti s tobom. On ak nije ni dosadan. Uz njega bi mi ivot bio poput pravog sna - oduevljeno je priala. - teta to 4i nisi na mom mjestu. Sigurnd bi sve bilo drugaije - Ijubo-morno je primijetila. - Emma! - uzviknula je Tina. Ja nemam nikakvih namjera prema njemu. Samo sarn ti eljela otvoriti oi, a u tome sam i uspjela. Ljubomorna si, a gdje ima Ijubomore, ima i Ijubavi. - Nisam Ijubomorna - porekla je Emma. - Mora dobro otvofiti oi. Nemoj pogrijeiti. Izmedu vas postoji skoro opipljiva prfvlanost. Ti se uporno trudi da ne vidi ono to je tako oito. Opusti se i prepusti tijeku dogadaja. Ponaaj se onako kako se osjea. Sluaj srce i nee pogrijeiti. Ne misli samo na danas, misli i na sutra. Ti si navikla na lagodan ivot, a njega se je tako teko odrei. "Imao, pa ne imao." To je uobiajena kletva u naem naro-du, a ta ti reenica moe mnogo toga rei. Iza takvih se rijei

kriju prave dra-me, tragedije... Ljudi za novac prodaju i duu, a ti nee ni da se potrudi da spasi ono to je tvoje. - Nije to tako jednostavno - proaputa-la je Emma. - Nije? to ima jednostavnije od prepu-tanja osjeajima? - Ne razumije. Moda bih i ja tako razmiljala da sam na tvom mjestu. Ti tu vidi spoj ugodnog s korisnim, a ja svoju propast. Shvati me, ne mogu pristati na ugovoreni brak. Moda moje tijelo reagira na njegovu blizinu, ali to ne znai da sam zaljubljena u njega. Poljubac moe pokrenuti svijet, ali to je samo poljubac. Fizika privla-nost nam garantira lijepe noi, a to je s danima? Oni su ti koji trebaju biti lijepi. Moda bi nam poetak i mogao biti lijep, ali deset godina? To je ipak previe. Uz njega bih provela svoju najljepu mladost, a poslije bi mi bilo prekasno za novi poetak. Ja to ne elim. Ni trenutak se nisam dvoumila, a mislim da i neu - napokon je rekla sve ono to joj je lealo na srcu. - Nema sree bez boli. Uvijek netotre-ba rtvovati da bi doivjela sreu, a ti e rtvovati samo svoju slobodu. to ti ona znai? Nita, jednog e ti dana i ona dosaditi - uporno ju je uvjeravala da promijeni miljenje, a vjerovala je da to ini u najboljoj namjeri. - Zato ne prihvati izazov? Rizik je sastavni dio ivota. Zato ne stavi sve na kocku i uini odluujui korak? To bi vam uvelike olakalo - rekla je uz osmjeh. - A to ti misli, da je on lud od Ijubavi za mnom? Ne, ni u kom sluaju - rekla je ogoreno. - Kako si samo naivha? Vrlo lako je voljeti osobu koju ne poznaje dovoljno, ali je teko voljeti nekoga koga predobro poznaje. Svi mi imamo bezbroj mana, ali se one u poetku ne vide, ili ihmi ne elimo vidjeti. Vreme-nom se ovjek promijeni, a njegove mane postaju sve izraenije. udim se da tako malo poznaje ivot, Pruila ti se prilika i ikoristi je. Ona se moda nikada nee ponoviti. Ti si ena, a svaka ena ima ubojito oruje, svoj izgled. Iskoristi ga. Sa takvim licem i tijelom od svakog mukarca moe napraviti roba, ali ne pretjeruj. Ne odbijaj ga, prui mu barem malo nade. On je ponosna osoba, i sve ima svojih granica do kojih se moe ii. Nieg previe nije dobro. Koliko nije dobro odmah popustiti, isto tako nije dobro ni odugovlaiti - Tina ju je savjetovala, kao da ima cijeli jedan ivot iza sebe. - Kako si ti udna? to je s tobom. Ti me uporno tjera da idem glavom kroz zid, a ja to ne elim. - Zar cijeli ivot nije takav? Da si pod-nijela nesree onoliko koliko i ja, dru-gaije bi razmiljala. - Nema smisla da raspravljamo o tome. - U pravu si. I ja moram krenuti na posao. Tina je ustala, a zatim se graciozno izvi-la. Nakon to je otila, Emma je poela razmiljati o Tininim i Victorovim rijeima. Na neki nain, oboje su imali pravo, ali je i oha. Nije eljela donositi nikakvu ishitrenu odluku. Vrijeme je jo uvijek na njenoj strani. Toliko toga se moglo promijeniti do vremena koje joj je po oporuci istjecalo. Toga su svi bHi svjesni. Ipak, onje imao pravo. Ljutio se na nju, ali s razlogom. Ona je jo uvijek bila vlasnica polovice poduzea, a to je znailo i odgovornost koju ona nije prihvatila. Zaahurila se u svojoj boli, i sve prepustila rijeci vremena. Tako nije mogla. Trebala se boriti kao to je njen otac inio cijeli ivot, Imala je uzor, ali ona kao da je sve zaboravila zbog oporuke koja je bila kao grom iz vedrog neba. Njen je otac imao razloge, a ona nije imala pravo da ga razoara. Vjero-vao joj je, i ako je oporuka bila naprav-Ijefta bez prisile, ona e sigurno otkriti razlog zbog kojeg je odluio svoje jedi-no dijete dati u ruke Victoru. Sumnjala je da mu je poduzee bilo na prvom mjestu. Znao je da ona nije gramziva, i da ima svoje ideale koje ne bj prodala ni za kakvo bogatstvo. On je bio pametan, izuzetno pametan, i svaki potez koji je napravio, imao je pokrie u prolosti j budunosti, svaki osim oporuke. Ona je jo uvijek bila obavijena velom tajne, a jednog dana, kada taj veo spadne, ona e sagledati istinu onakvu kakvu je"on vidio. tmala je pravo na sreu, ali nije imala pravo da prokocka ono to je on cijeli ivot stvarao. Kako da to dvoje nekako spoji? inilo joj se da je to nemogue, barem u ovom trenutku.

Victor je uvijek dolazio ranije na posao. On nita nije ostavljao za zadnji trenu-tak. Uvijek je volio biti u toku, i samo je u rijetkom prilikama sebi mogao priutiti kratkotrajan odmor. Zbog posjete Emmi, nije uspio dovrlti sve obveze i zato je ve od rane zore svojski prionuo na posao. Nakon smrti njegovog partnera, morao je preuzeti i njegov dio posla.

Odloio je spise i zamiljeno pogledao u neodredeno toku. Tijelo mu je bilo napeto, to se u posljednje vrijeme esto dogadalo. Od itanja one udne oporuke, vie nije imao mira. Brinula ga je budunost poduzea, a i Emmina tvrdoglavost. lako je imala tijelo ene, jo uvijek je bila nezrelo dijete kome je ponos bio tznad svega. Bila je tako neukrotiva i prepuna iznenadenja, kao dungla. Nikada nije znao to da oeku-je od nje. Reagirala je uvijek onako kako se osjeala, a on je bio zabrinut za nju. esto je s njenim ocem priao o njoj, i uvijek je mislio da on sve preuveliava, ali kad ju e upoznao, shvatio je da je sluao samo istinu. Kad mu je njen otac prvi put pokazao njenu sliku, osjetio je tako neobicnu magnetsku privlanost. Dugo ju je vremena gledao. Nije mogao odvojiti pogled od nje. Bila je najljepa ena koju je vidio, ali nije bilo samo to u pitanju. Ona je zraila nein neobinim, neim to on nije mogao dokuiti. I sad se ivo sjeao njihovog razgovora. - Ona je vrjednija od svih dragulja - rekao je njen otac uz zagonetan i tajanstven osmjeh. - Jo uvijek je tako miada i bojim se za nju. Njoj je potreban netko tko e je voditi kroz ivot, uostalom kao i svim enama. Postoji samo jedna osoba na ovom svijetu kojoj bih je mogao povjeriti. - A to je ? - upitao je napeto. - Ti - otvoreno je rekao, Nije se obazirao na njegov iznenaeni pogled, a ni na to to mu je slika ispala iz ruke. Leerno se sagnuo i podigao je. - Ona je tako tvrdoglava, materijal kojeg treba oblikovati, a to bi samo ti mogaov Laskalo mu je povjerenje koje mu je ukazao, ali je ipak mislio da tu nee biti nieg. lako je Emma bila ena koja je mogla usreiti svakog mukarca, on se nije previe nadao. Oporuka mu je sve-zala ruke i postigla je sasvim suprotan efekt od onog kojeg je trebala. I sam je bio okiran kad je uo posljednju elju svog partnera, a sada mu nije preosta-lo nita drugo nego da bude oprezan i da opravda njegovo povjerenje. To je mogao na samo jedan nain, ignorirati je i lagano graditi put do njenog srca. Mislio je o njihovu posljednjem susre-tu. lako se ona trudila da mu otvoreno pokae mrnju, njeno ju je tijelo izdalo, i to u je davato nadu. Pogledao je na sat i namrtio se. Bio je siguran da ona nee doi i zato je i bio hapet. Bio je potpupo nemoan bez njene suradnje, i ona se trudila da radi sve onako kako ne treba. - Dobro jutro - na zvuk njenog glasa, naglo se trgnuo. Bio je toliko zamiljen da uope nije ni uo kucanje i otvaranje vrata. Izne-nadeno je podigao pogled i ostao bez daha. Bila je obuena u kostim strogih linija, ali to ni u kom sluaju nije umanjivalo njenu enstvenost. Sumorna siva boja kostima samo je naglaavala njenu neobinu boju oiju,blijedu put i crnu kosu. Ustao je i progutao knedlu. Kao nikada do sada, osjeao se zbunjen kao kolarac. - Dobro jutro - rekao je neobinim glasom. Pogledala ga je, a zatim je sigurnim korakom krenula prenna stolu njenog oca. Sjela je, a zatim poela otvarati ladice. Oi su joj se napunile suzama kada je odvojila nekoliko oevih sit-nica. Uredno ih je spakirala, a zatim je bespomono pogledala pred sebe. Bilo joj je dovoljno neugodno i bez Victoro-vog prodornog pogleda. lako se trudila da ne gleda u njegovu pravcu, ipak ga je pratila krajikom oka. Iznenada se okrenula prema njemu i pogledala ga direktno u oi. - to ja trebam raditi? - upitala je hladno. - Uskoro e saznati. Strpi se samo malo - rekao je i ponovo obratio pozor-nost na spise pred sobom. - Moe otii popiti kavudok ja ovo zavrim. Ne dvoumei se, ona je ustala i hitrim korakom izila. Ovo e joj vrijeme dobro doei da se pribere. lako je u ured ula s vrstom odlukom da bude hladna, itn je ula, nije ostalo nita od te odluke. Ma koliko god se trudila da ga mrzi, njeno je srce govorito sasvim suprotno. Zato i najjednostavnija stvar u ivotu mora biti tako komplicirana? Ula je u kantinu i naruila kavu. Sjela je za najudaljeniji stol u kutu s kojeg je imala odlian pogled, Lagano je ispijala kavu, pokuavajui ne misliti rti na to. Uskoro je doao i Victor. Pomno je pra-tila kretnje njegovog gracioznog tijela. Kroz nju je prostrujala udna toplina. Spustila je pogled i snano se ugrizla za usnu, Pred oima joj je lebdjelo njegovo lice. Imao je tako neodoljiv osmjeh. Ni njegove oi vie nisu bile onako hladne, kao da se udna toplina kradomice uvukla u njih. Hvatala je samu sebe da razmilja na nain na koji nije trebala. To joj je bilo udno. - Je li slobodno? - upitao je i zastao.

- Naravno - jedva je proaputala. Nervozno je grila prste koji su bili vlani od znoja, to je bilo neuobia-jeno za ovo doba godina. - Zbog ega sam dola ovamo? - upi-tala ga je kad je sjeo. _ Uinilo joj se da su mu oi vragolasto zasjale. hskrice neeg njoj potpuno nepoznatog kao da su frcale iz njih. - Zbog mene sigurni nisi - rekao je ono to je najmanje oekivala i iroko se osmjehnuo. - Jesi li siguran u to? - podrugljivo ga je upitala. - Dobrim dijelom. Zar bih trebao mis-liti drugaije? - humorom je razbijao napetost koja je jo uvijek vladala izmedu njih. - A to ako sam odluila da bi mi se isplatilo potruditi se oko tebe? Mislim da bih mogla otrpjeti, barem neko vrijeme, tvoje dodire. To bi mi se viestruko vratilo. Materijalno bih bila osigurana cijeli ivot, a zauzvrat bih trebala prodati svoje tijelo. Bila bih skupa prostitutka, ali s blagoslovom svog oca. Nije li to suludo? Moram se prodati za ono to mi zakonski pri-pada. Mogla sam oekivati sve, ali ne i ovo. to ti misli o tome? - lagano je jupkala po stolu prstima desne ruke. okirano ju je promatrao. Bio je pot-puno zbunjen. Nije oekivao da e mu ona otvoreno rei ono to misli. BUa je mlada i neiskvarena, a ove su reenice to i dokazivale. Da, nju je samo trebalo oblikovati po svom ukusu, a to je bio izazov kojem nikada ne bi odolio. Zar nije bio fasciniran njenom slikom? To su bili nitavni osjeaji u usporedbi s ovim to je osjeao dok ju je gledao nasuprot sebe. - to ja mislim? Ne znam. Ja te ne prisiljavam ni na to, osim na ovo to mora uraditi. Umoran sam od ove igre make i mia. Ja ti elim pomoi, a ti si sve to pogreno shvatila. Ako t osjeamo neto jedno prema drugom, ti se uporrio trudi dato ubije. Ti nisi sredite mog svijeta, a ni jedina ena na ovom svijetu. Ne laskaj sebi - poku-ao se kontrolirati. Q Znao je da govori besmi-slice, ali to je bio jedini nain da je prizemlji - Ako me eli mrziti, mrzi - rekao je i ustao. Krenula je za njim. Osjea-la je gorak okus poraza u ustima, ali neka. To joj je i trebalo. Ona ga je prva izazvala, a on joj je samo uzvratio istom mjerom. Ostatak dana, komuniciranje za njih se svelo na nekoliko turih reenica. Emma je nestrpljivo gledala na sat. Dan joj je bio dug kao vjenost. Nikako se nije mogla skoncentrirati na posao. Brojke su joj igrale pred oima, pretvarajui se u bezlinu masu. Cijelo je vri-jeme provela nad spisima, ali nita nije uradila. Samo je odsutno buljila u njih. - S obzirom na uinak, mogla sl slo-bodno i ne dolaziti. - to oekuje od mene? - planula je. - Da se potrudi. - To i radim. - Da, vidio sam. Uporno se trudi da nita ne napravi. Tvoj mi je otac rekao da si upuena i cijeli posao i da si vei dio svog slobodnog vremena provela ovdje. Ako ne eli raditi, reci mi. Nita drugo i nisam oekivao od razmaene osobe kakva si ti. Tebi je jedino vano ono to ti osjea. Za druge te nije ni briga. Sebina si i puna sebe. Uzdigla si se na nepostojei oltar i na sve gte-da s visine. - Tko? Ja? Ti nisi normalan! Kako se usuduje? - Istina uvijek boli. To je tako oito. Da sam rekao la, ti bi bila mirna i samo bi se nasmijeila. Predobro te poznajem. - A "to misM da sam ja? - ustala je i dola do njegovog stola. Spustila je ruke na njega i pogledala ga u oi. lako se trudio da izgleda ozbiljno, lice mu je treperilo od osmje-ha. Nemono je klonula. On se samo poigravao s njom. Nasjela je na njegov izazov. Naglo se okrenula i izila iz ureda. U uima joj je odzvanjao njegov glasan smijeh. Sila je do parkiralita i ula u auto. Bijesno je udarila akom po volanu. Ispala je prava budala. U tom ga je trenutku neogranieno mrzila. Vjerovala je da e naii na pro-bleme, ali nije mislila da e postati predmet njegove poruge. Dolazila je u iskuenje da sve napusti, ali nije samo iz obzira prema radnicima koji su ovisili o poduzeu. Upalila je auto-mobil i iiz kripu gurna je napustila parking. Morala je na neemu iskaliti svoj bijes. im je dola kui, obukla je trenerku i pola na trim stazu. Okrutno je iscrpljivala tijelo, kao da je ono bilo krivo za poraz koji joj se dogodio. Vrativi se kui, spremila je laganu veeru i pola u krevet, Osjeala je umor i bol u miiima, ali nikako nije mogla usrtu-ti. Neprestano je preispitivala sve ono to-se dogodilo toga dana. -" Osjeala je golemu mrnju u sebi, toliko veliku da je nije mogla kontrolirati. Sama pomisao da e ga u iduih devet mjeseci vidati gotovo svakodnevno, dovodila ju je do ludila. Ustala je i sebi ulila au mlijeka. Nadala se da e joj ono pomoi da zaspi, ali nije. Svaki joj je nerv treperio od umora, ali su oi bile irom otvorene. Bila je tako rastresena i nemona da se odupre bujici koja ju je neprestano nosila u nevolje. Sve bi bilo u red da nije bilo one proklete oporuke. Ona ju je

potpuno sputata i izbacila iz takta. Jo uvijek nije mogla dokuiti to je njen otac htio. Bilo je i drugih naina da zatiti poduzee. Ako je toliko imao povjerenja u Victora, njemu je mogao prepustiti vodenje, ili bilo to drugo, samo nije smio postupiti onako kako je postupio. Razmiljala je do pred samo jutro. No je bila beskrajna. inilo joj se da je svaka minuta bila dua od godine. Osjeala je udnu prazninu i osamljenost, kao da je njen ivot zalu-tao udnom stazom bespua. III Mjeseci su prolazili, a Emma se jo uvijek nije naviknula na Victorovu blizinu. Od onog dana ponaali su se suzdrano i hladno. Ignorirali su jedno drugo, iako su oboje bili svjesni prisut-nosti onog drugog. Emma se oblaila neupadljivo i ni s im ga nije eljela izazvati. eljela je sauvati krhki mir koji je vladao, iako je bila svjesna da se iskra koja je tinjala izmedu njih moe svakog trenutka pretvoriti u buktinju. Primijetila je da je on u posljednje vrijeme udno promatra. Nije se oba-zirala na to. Jo samo dva mjeseca i istie godina koju je njen otac odre-dio za vjenanje. Ta je mogunost odavno odbaena, i ve je mjesecima nrtko nije ni spominjao. Emma je bila mirna, barem to se toga tie, iako je ponekad mislila da e Victor, kad se jednog dana oeni, nekog istinski usreiti. Potpuno je promijenila mi-Ijenje o njemu. Vie nije mislila da je umiljeni snob, a on je to u posljednjih nekoliko mjeseci i dokazao. Prema njoj se ponaao s dostojanstvom. Drao ju je na distanci, i vie je nijednom nije ni pokuao poljubiti. Vodili su dva ivota kojt su samo bili usporedni, i koji se ni u jednoj toci nisu dodirivali. - Emma - zovnuo ju je tihim glasom. - Molim - podigla je pogled i udno ga pogledala. Nije navikla da joj se obraa tako nje-nimtonom. - Hoe li mi uiniti jednu uslugu? Zastala je u pola pokreta, Sva su njena ula zvonila"na uzbunu. Kada je on bio u pitanju, oprez nikada nije bio naod-met. Odmaknula je pramen kose s lica, a zatim je ruku poloila na stol. Pomno ga je promotrila. Oprez joj je bio na vrhuncu. - Ne znam. Bilo bi suludo kada bih rekla da hou, ne znajui o emu se radi. Odgovoriti ti mogu tek onda kada ujem to zahtijeva od mene - iako se u njoj odvijala prava borba, glas jpj je bio miran. - Hoe li izii sa mnom na veeru? - Na veeru? - iznenaeno je upitala. - Naravno, ako nisi zauzeta - rekao je i ustao. - Nisam - rekla je istog trena i ugrizla se za jezik. Cijelo je vrijeme eljela biti oprezna, a sad joj je jezik bio bri od misli. Osjetila je kako joj tijelo preplavljuje val vruci-ne. Pokuala je okrenuti glavu da on ne vidi njeno zajapureni lice, ali je shvatila da to nema smisla. Njegovu pronicavu pogledu neto takvo sigurno nije moglo promai. - Samo veera. Obeajem ti. Molim te - doao je do nje i prekriio ruke. Emma je klimnula glavom, a zatim je nastavila s radom. Pokuala se pona-ati kao da se nita nije dogodilo, ali joj to nije polazilo za rukom. Odustala je i krenuta kui. Odmah je poela s pripremama. Dugo je vremena leala u kadi u nadi da e se opustiti, ali joj to nije pomoglo. U petnaest do osam, bila je gotbva. Obukla je dugu zelenu haljinu koja se pripijala uz njeno tijelo, istiui zamamne obline. U njoj su joj oi dole do punog izraaja. Od nakita je nosila samo tanku ogrlicu, a kosu je pustila da slobodna pada niz leda. Diskretno se naminkala samo da istakne ono najljepe na licu. Bila je tako uzbudena. Ve mjesecima nije izila. Potpuno se posvetila postu, a kada uskoro prestane raditi, nije znala to e s toliko stobodnog vremena. Tono u osam, oglasilo se zvono. Otvo-rila je vrata i prasnula u smijeh. Victo-rovo je lice bilo skriveno iza ogromnog buketa crvenih rua. Prihvatila ih je i odnijela u kuhinju. Nedugo zatim, bili su u autu. Nakon kratke vonje, zau-stavili su se pred elitnim restoranom. im su uli, mnogi su se pogledi zau-stavili na njima. U nekima je bilo zavi-sti, a u nekima divljenja: Victor ju je ohrabrujue uhvatio za ruku. Znaajno ju je pogledao. Konobar ih je odveo za rezervirani stol i Emma je sjela. Kad je naruio ampanjac, ona se zagrcnula. - Ti zna da ja ne pijem alkohol - rekla je tiho. - Znam, ali veeras napravi izuzetak. - Zbog ega? - Veeras je tono deset mjeseci da samtesreo. - To je bio lijep susret- rekla je vrago-lasto. - Sigurno e ti dugo ostati u sjeanju. - Ono to runo pone, ne mora takozavr-iti. Nadam se da e tako biti i kdd nas. - to znae te tvoje rijei?

- Mora da si slijepa kad nisi primijetila to osjeam prema tebi - dok je govo-rio, uhvatio ju je za ruku. - Sto osjea? - upitala je i povukla ruku. - Jo uvijek ne znam. Ovo je neto posebno. Samo ti mogu rei da nisam ravnoduan prema tebi, daleko od toga. I sam sam zateen, ako e ti to ita pomoi. . -1 to oekuje nakon tih rijei? - Kod tebe se nikada ne zna. Zbog toga sam te sve ovo vrijeme i drao na rastojanju. - Ne elim nikakve zagonetke. Otvo-reno mi reci to eli od mene- malo je povisila glas. I sama je bila iznenadena u kojem je smjeru krenuo njihov razgovor. Da je znala da e se ovako ponaati, ne bi joj bilo ni na kraj pameti da izide s njirn. Mislila je ... ni sama nije znala to je mislila. On sigurno nije elio nju, nego njeno poduzee. U to je bila potpuno sigurna. Samo ju je zanimalo na koji e nain pokuati ostvariti svoju zamisao. - elim ti pomoi uvjerljivo je rekao. - U emu? - upitala je, iako je dobro znala odgovor. - Da zadri ono to je tvoje. - A to e biti ako ja to neu? - Razmisli. Mislio sam da si to ve odavno uinila. Previe toga stavlja na kocku. Znam da ni ti nisi ravno-duna prema meni, a zato se stalni i pitam: u emu je problem? U tom je trenutku doao konobar. Ulio je u ae ampan|ac, a zatim je primio narudbu. Nakon to se diskretno uda-Ijio, njihov se razgovor nastavio. - U nama. Ono to osjea prema meni nije dovoljno da bi se na tome zasno-vao brak. Sve to se gradi na loim temeljima, jednog se dana srui. Toga moramo oboje biti svjesni. Za brak je potrebno vie od ono to osjeamo. Uloimo sebe, a dobivamo mrvice. To je suludo, zar ne? upitala ga je. Da bi prikrila nervozu, uzela je au i otpila gutljaj ampanjca. Ruke su joj lagano drhtale. Trebalo joj je mhogo hra-brosti da izrekne ono to je upravo rekla. Nije mogla prihvatiti njegovu ponudu, ako je to ponuda i bila. Zasnovana je iz drugih razloga, a ona je jako dobro znala kakvi su to razlozi. Nije mogla zavara-vati sebe. lako je u posljednje vrijeme shvatila ono to u poetku nikako nije eljela priznati, da ga vpli, ipak se nije eljela vezati za njega. ivot s njim bio bi pravi pakao. On nikada ne bi bio samo njen. Ako bi i posjedovala njegovo tijelo, duu sigurno ne bi. - Ne elim kvariti ovu vee. Zar ne moe-mo veeras zaboraviti na sve i zabaviti se onako kako to svi mladi rade? Opusti se. To je sve to traim od tebe. - Idem u toalet - rekla je i ustala. To je uradila samo da dobije na vre-menu. Morala se pribrati. Naboj to se osjeao tzmeu njih, postajao e sve. opipljiviji. Bilo bi tako lijepo kad bi mu se mogla prepustiti, ali... Rukom je snano protrljala elo. 0 emu ona to razmi-Ija? Znala je da mora odbaciti te misli. To su samo snovi koji nikada ne smiju postati stvarnost. Uvijek su joj govorila da izmedu Ijubavi i mrnje postoji tanka samo granica i da esto zalutamo u sas-vim suprotno od onog to smo mislili. To se i njoj dogodilo. Pobrkala je ta dva pojma i zamijenila ih. Uskoro se vratila. Izbjegavala je Victo-rov pogled. Sjela je i uzela au u ruke. Prinijela ju je usnama i otpila gutljaj. Imao je tako neprijatan okus. Nikada nije znala zato ga Ijudi oboavaju. - Sto je ovo? - iznenadeno je pogledala u dno.ae. - Emma, udaj se za mene - rekao je on sveano. - to radi prten u mom ampanjcu? Ti stvarno ima dara da zapanji Ijude. Moram ti priznati da si originalan. Jo za ovakvo neto nisam ula. - Nisam ni ja uo odgovor na moje pitanje. Emma ga je pogledala u oi. Nala se u nedoumici. Njeno je srce vritalo: DA, alhiei razum. - elim ti pomoi. to ima loeg u tome? - pokuao je opravdati svoj postupak. Ni nakon tih rijei ona nije nita raz-umjela. Zato eli biti romantian, a govori da joj eU samo pomoi. Nakon stanke od nekoliko minuta, on joj ree: - Ako ti to ne odgovara, imam sasvim drugi prijedlog. Zato se ne bi vjenali, a da taj brak bude samo na papiru? Razmiljao sam o tome. To bi bilo idealno rjeenje. Izmedu nas se nita nee promijeniti. Ti ivj svoj ivot, a ja u svoj. Ovo smatraj kao poslovni dogovor koji e oboma odgovarati. Emma je okirano gledala u njega. Dobro je ula svaku njegovu rije, ali to nije bilo ono to je eljela. Da je samo rekao da je voli, to bi promijenilo sve, ali ovako? On je to smatrao poslovnim dogovorom. Njegove.su rijei unitile ovu prekrasnu veer. Uspjela se neka-ko sabrati, a zatim je upitala. - A to ti dobiva tim dogovorom? - jedva je hvatala zrak.

- Vrijeme e pokazati to u ja dobiti. Ja nisam od onih Ijudi koji srljaju. Svaki moj potez je dobro promiljan. Znam da e ti sve pogreno shvatiti, ali ja nisam bezosjeajan onoliko koliko ti rnisli. Ovim u potezom opravdati povjerenje koje mi je ukazao tvoj otac, a i ti e biti materijalno zbrinuta - objasnio joj je. - Zar ti nisi rekao da je vrijeme da zasnuje obitelj? - dok je govorila, izvadila je prsten iz ampanjca i nervo-zno se poigravala s njim. Nije mogia ne pnmijetiti KOIIKO je DIO lijep. Bio je tako udne i neobine izra-de. Upiljila je pogled u prelijep sma-ragd. I ma!a je flsieao kao da joi se on ruga. Naglo ga je ispustila, a zatim gurnula prema njemu. -1? - upitno ju je pogledao. - to ti misli? Ne mora mi odmah odgovoriti. Znam da to nije tak jedno-stavno. Ma koliko se trudila da izgle-da hladno, ti to nisi. U dubini due si jo uvijek nezrela djevojica koja eka svog princa na bijelom konju. Emma, to su samo snovi. Oni se toliko razli-kuju od stvarnosti. Ako to ne shvaa sada, jednog e te dana ivot primorati da ih se odrekne - ubrzano je rekao. Nije znala to da mu odgovori. Koliko je eljela rei -ne, isto je toliko eljela rei- da. Postajala je sve nervoznija. Nije mogla prihvatiti ulogu koju joj on dodjeljuje. Sporedna uloga nije bila za nju. Ona je eljela sve, ili nita. Bilo bi lijepo imati ga pored sebe, ali on nikada nee biti ono to ona eli. - Ne znam - neodredeno je rekla. - To to trai od mene, to je tako... -slegnula je ramenima. Suze su joj zasjale u oima. Okrenula je glavu. Bilo joj je tako teko u tom trenutku. Sve bi dala da je sada Tina pored nje. Ona se sama nije mogla nositi s onim to joj on predlae. Bio joj je potreban savjet, a bila je tako sama. - Nema mnogo vremena za razmi-Ijanje. Zato ti je toliko teko odluiti se? Tvoje me ponaanje navodi da o sebi mislim sve najgore. Emma - on se nagnuo prema njoj i priekao je dok se ona okrene. - Pa udati se za mene slgurno nije toliko strano. Mnoge bi dale sve da su na tvom mjestu. - Ja nisarrr jedna od njih - prkosno je rekla. - Znam to jako dobro, ali isto tako znam o emu razmilja. Nema mno-go vremena. Najdalje do kraja veere, oekujem odgovor. Ma kakav god on bio, ja ga elim uti - glas mu je bio otar poput ileta. - Ucjenjuje me - gorko je rekla. - Na prijevaru si me izveo van, a sada mi postavlja ultimatume. To je najgo-re to si mogao uiniti. Ja ih ne podno-sim, isto kao to ne podnosim ni tebe. Lice mu se izobliilo. Oi su mu opasno zasjale. Usne su mu bile stisnute u tan-ku liniju. Bilo je ocito da u njemu bijesni pravi orkan. Emma je bila sretna to su na javnom mjestu, inae... - Prestani me izazivati. Poela si pre-laziti sve granice moje strpljivosti. Ja ti elim pomoi, a ti se ponaa prema meni kao da sam silovatelj. Zato, Emma? - upitao je udnim glasom. - Ne znam. Kad sam s tobom, ini mi se da ti iz mene izvlai sve ono naj-gore. Nikada se ovako nisam ponaala, a nikada i nisam bila u ovakvoj situaciji. voijeia bih da sve arugacije.. U posljednje sam vrijeme pod pritiskom. Iznenada sam ubaena u sredite nevolja. Pokuavam pronai ravnoteu, ali bezuspjeno, a ti mi samo oteava - iskreno je rekla. - Nemoj me krivo shvatiti. Ja ti elim ppmoi. U tebi postoji neto sto druge ene ne posjeduju. Ako ne moemo nita drugo, budimo prijatelji. Mora shvatiti da ti od mene ne prijeti nikakva opasnost. Sklopimo primirje - rekao je i uputio joj jedan od svojih najljepih osmjeha. -1 to ti je teko uraditi - bochuo ju je. - Nije. - Napokon - odahnuo je. U tom je trenutku stigla veera. Nakon nje,-razgovarali su o poslu. inilo joj se kao da je veer naprosto proletjela. Ako se u niemu nisu slagali, jesu kada je u pitanju bila dobrobit poduzea. Kad su krenuli prema kui, on jo uvi-jek od n}e nije traio odgovor. To ju je donekle umirilo. utke ju je doveo do kue i iziao iz auta. Stao je pred nju i lagano prstima preao preko njenog lica. Emma je ustuknula. U verbalnom se razgovoru mogla bez problema boriti s njim, ali kada bi je dotaknuo, potpuno bi izgubiia glavu. - Hoe li popiti kavu? - izletjelo joj je, Ugrizla se za usnu. Dobro je znaia kako on mie protumaiti taj njen poziv, ali povratka nije bilo. - Vrlo rado - rekao je veselo. Ult su u kuu, a zatim se Emma otila presvui. Skuhala je kavu, iako jeznala da je nijedno od njih dvoje nee popiti. Kad je ula, zbunjeno mu se osmjehnula. - Moemo li pronai nekakvo rjeenje?

- iznenada je upitao. - Reci mi ako je greka u meni. - Ne znam zato toliko insistira. Tebi bi trebalo biti drago ako ja ne prista-nem. Ti ne zna kakva sam ja osoba, a brak je ipak obveza. - Ja se nikada nisam bojao obveza. - Ali zato jesam ja - rekla je i sjela. - To je samo potpis. Sve e ostalo osta-ti isto, onako kako je i bilo - uzeo je alicu i otpio gutljaj kave. - Sumnjam u to. - Tako si tvrdoglava. U svemu to ja kaem, trai neto to ne postoji - odloio je alicu i pogledao je u oi. Nije skidao pogled s nje. - Sto si odluila? -Nita. , Victor je ustao i sjeo do nje. Na licu mu se odraavala odlunost. Njeno.joj je obuhvatio lice i okrenuo ga prema sebi. - Tako si lijepa, gotovo nestvarna. Kad bi nas dvoje imali djecu, sigurno bi bila boanstvena. - Djecu? - okirano se odmaknula. - Ne boj se. To satn samo tako rekab. Sumnjiavo ga je odmjerila. Nije bila sposobna razmiljati. U njegovoj se blizini ponaala tako neuobi-ajeno. Naglo ju je privukao k sebi i spustio svoje usne na njene. Nije se opirala. Njegove su ruke znalaki straivale njeno tijelo. Dah mu je postao ubrzan. U poetku, pokreti su mu bili puni opreza, a kako je vrijeme odmtcalo, postajali su sve slobodniji. Emma je zajeala od ugode. Srce joj je ubrzano zalupalo. U njegovu je zagrljaju bila ono to doista i jest, podatna i ranjiva ena puna Ijubavi, inilo joj se da dobiva krila. Lebdjela je daleko od stvarnosti. Uz njega se osjea-la posebnom. On je iz nje izvlaio osjea-je za koje ona nije ni znaia da postoje, i u tom je trenutku bila njihov rob. Robovala je osjeajima, robovala je njemu, i samo je on bio gospodar njenog tijela, njenih osjeaja, a ne ona, kako bi trebalo biti. - Toliko te elim - proaputao je muklo. - eli me? - upitala je, a onda su nje?ove rijei doprle do njene svijesti. elio ju je. To je u ovom trenutku naj-manje eljela uti. Za nju su ovi osje-aji vifi tako posebni, preuzvieni i jedinstveni, a on je prema njoj osjeao samo elju. Naglo ga je odgurnula. - to se dogada? - u udu je upitao. Nervozno je rukom proao kroz svoju gustu kosu. Ustao je 1 poeo hodati. Zvuk njegovih koraka iao joj je na ivce. On je bio isti kao i svi mukarci. Mislio je samo na sebe. U ove je tre-nutke uloio tijelo, ali ne i duu. Ona je ostala nedirnuta. Postoji toliko elja, ali je samo jedna prava Ijubav. A ovo to on osjea, to sigurno ntje. - Pozvala sam te samo na kavu - rekla je drhtavim gtasom. Svim se silama trudila da se prizemlji. Da on nije rekao "elim te", tko zna koliko bi daleko otiti. Ona je znala da bi ili do kraja. I te kako je bila spremna na ovo, ali je on pokvario samo s nekoliko rijei. Razbio je ar tog trenutka, i sve je otilo u nepovrat. - Ne podnosim nikakvo nasilje. Victor je prasnuo u grohotan smijeh. Dugo se smijao, nikako se nije mogao zaustaviti. - I ti ovo zove nasiljem? Ne mogu vjerovati - dok je govorio, rukom je posegnuou dep. Izvadio je prsten i njeno joj uzeo ruku. - Ovo je trenutak da odlui o mojoj ponudi. Hoe li se udati za mene? Ja ne elim izgubiti tako prelijepog part-nera - objanjavao je. - Sutra u ti odgovoriti - hladno je rekla, ignorirajui njegov pokret. Razoarano je pustio njenu ruku, a zatirn se okrenuo. Da nije znala to on osjea, u ovom bi trenutku doista pomislila da mu je ao. Pogledao je na sat, a zatim se ponovo osmjehnuo. - Do ponoi je samo pet minuta. Toliko mogu priekati - rekao je s dozom tri-jumfa u glasu. - Ne dolazi u obzir: - Zato? - osmjeh mu je naglo splas-nuo. - Ne dok ne ujem objanjenje. Zato toliko eli ovaj brak? Tvoje mi je pona-anje udno. - Dodi- on ju je uhvatio za ruku i poveo prema predvorju. Zaustavio se pred ogromnim ogle-dalom, a zatim je stao iza nje. Bilo je vidljivo koliko je napet. - Pogledaj se. Zar bi netko tebe oenio iz interesa? - Ne zanima me to bi netko uradio. Zanima me ti. Neto se krije iza tvoje upornosti, neto to ja jo uvijek ne mogu dokuiti? - Da, krije se mukarac koji te ludo eli. Ti ne shvaa ono to je tako oito. Na koji nain da ti pokaem da mi je stalo do tebe? Tvoja mi je blizina tako prijat-na. Jedina si ena uz koju mi pomisao na brak ne izaziva gnuanje.

- Rekao si da eli samo brak na papiru. - Da, rekao sam i stojim iza toga. Nika-da te neu prisiljavati ni na to. Ti e postavljati pravila. Ono to ti ne eli, nee se ni dogoditi - odmaknuo se od nje i okrenuo joj leda. U odrazu je promatrala njegovu vitku figuru. - Dobro, udat u se za tebe, ali samo formalno - naglo je donijela odluku koja je iznenadila i nju samu. Okrenuo se na peti, a oi su mu udno zasjale. - Formalno?- upitao je kruto. - Da, To je uvjet. Ako ti.-ne odgovara, ja tu nita ne mogu. Nije mi bito lako odluiti se, ali je ipak prevladao zdrav razum. Kad bolje razmislim, ipak se isplati rtvovati za poduzee - glumila je hladnou. Namjerno je izgovorila tih nekoliko reenica. eljela je da i on osjeti barem djeli onoga to je ona osjeala nakon njegove ponude. Povrijedio ju je. Brak na papiru, ironino je pomislila. Zar takav brak postoji? To je bila samo far-sa. Vrijem e pokazati to on eli od nje. Rekao je da e svatko pd njih ivjeti svoj ivot. Sto je mislio pod tim? Njegov joj je prijedlog sliio sklapanju poslovnog ugovora, a to je doista i bio. Na samu pomisao da e on izlaziti, u njoj se pro-budila nesnosna Ijubomora. Jo uvijek nije znala zato je pristala. Brak na papiru moe postojati samo kod Ijudi gdje je Ijubav nestala, gdje se istroila, a kod njih nije bio takav sluaj. - Sutra emo se dogovoriti o pojedi-nostima - hladno je rekao i otiao bez pozdrava. Snano je zalupio vratima. Na taj je nain elio iskaliti svoj bijes. "to mu je sada?" - zaueno se upi-tala. Toliko ju je salijetao da pristane, a kad je to uinila, pobjegao je kljuajui od bijesa. S mukom se pomaknula, a zatim je pola na spavanje. Cijelo je vrijeme razmiljala o Victoru i njiho-voj udnoj vezi, i jo udnijem braku. Pristala je, a to joj je bila podsvjesna elja. Valjda je mislila da e on druga-ije reagirati, a to bi sve promijenilo. lako je tvrdio da poznaje ene, bio je potpuna neznalica. Da joj samo rekao da je voli, sve bi bilo drugaije. Od nje bi napravio najsretniju enu na svijetu, ali te arobne rijei nikada nee uti iz njegovih usta. To je bila porazna inje-nica s kojom se trebala pomiriti. to je eljela postii svojim pristankom? Bila je tako osamljena, tako eljna njegove Ijubavi, a on jbj je predlagao poslovni brak. Je li u njoj probudio inat, ili se je uhvatila za posljednju slamku nade? Toliko je pitanja postavljala samoj sebi, ali se samo muila s njima. Raz-dirale su je sumnje, a to tako nije tre-balo biti. Imala je lijep ivot, ali od tog ivota nije bilo ni traga. Kako da bude uz njega, a da ne pokae svoju Ijubav? Teko je to bilo i zamisliti, a kako li e tek biti teko provesti u djelo? Zaspala je pred samo jutro. Bila je izmuena sumnjama, to nije bilo ni udno. Kad je budilica zazvonila, uinilo joj se da nije ni spavaia. Bila je potpuno iscr-pljena i neispavana. Ono malo to je odspavala, i nije mogla nazvati snom. To je bio samo komar, produljenje stvarnosti. Dok se spremala na posao, razmiljala je o Victoru. Nije znala koko e se ponaati kada ga sretne u uredu. Kako je ovaj ivot udan? esto nas odvede onim putem kojim najmanje elimo. Da joj je netko prije deset mjeseci rekao da e se udati za njega, mislila bi da je to nemogue. - Dobro jutro- rekla je Victoru kad je ula u ured. Nije ga ni pogledala. Pognute je glave krenula prema svom stolu i sjela. Odmah je poela raditi. Victor je ustao i nadvio se nad nju. - Kako moja sretna mlada? - upitao je podrugljivo. - Mlada jesam, ali sretna...- odmahnula je glavom. Podigla je pogled i rukom nainila neodreden pokret. Dovoljno je bilo da ga pogleda, pa da se u njoj pone kovitlati prava oluja. Snano je stisnula rub stola, a zatim je i ona ustala. - Ne elim se prepirati. To mi nije ni na kraj pameti. Vrijeme je da se ponaamo kao odrasli Ijudi. Ne eli mi pruiti priliku, i ja sam nemoan. Me koliko se trudtla, ne moe zanemariti te snane osjeaje koji te opsjedaju. Prestani bjeati. Krajnje je vrijeme da se suoi s onim to nas oekuje. Moramo cije-niti ono to imamo, a ne sanjati. Danas emo dogovoriti sve u svezi vjenanja - njegov je glas bio tako opasno miran. - Danas? - kruto je upitala. Nemamo vremena na pretek- energino je rekao. - Slaem se s tobom - dok je govorila, pomistita je da njih dvoje izgledaju kao dva robota. Oboje su se trudili da izgledaju tp hladnije. Krili su svoju duu, bojei se da je onaj drugi ne povrijedi. Dok je izlagao svoje planove, pna ga je promatrala. inilo joj se da je ona cijelo vrijeme bila u zabludi. Kao to je on rekao, nije mu dala priliku. Ve je pri pryom susretu odluila da ga mrzi, i cijelo se vrijeme trudila da se toga pri-drava. Dolazila je u iskuenje da zarije ruku u

njegovu kosu, da se pripije uz hjegovo tijelo, i da jo jednom osjeti buenje ene u sebi. Dok je razmilja-la, osmjeh joj je lebdio na usnama. Da, sad joj ej bilo jasno zato je pristala. Ona ga je voljela, voljela vie od svega. lako je svoje osjeaje krila od njega, nije ih mogla vjeno skrivati od sebe. Tomu je jednom morao dqi kraj. elje-la ga je za sebe, a ako je brak na papiru jedini nain da mu bude u blizini, ona nije imala nita protiv. U podsvijesti se nadala da e jednog dana i on shvati-ti, da ono to osjea prema njoj, nije samo fizika elja. - Hej! - njeno ju je dotaknuo. - Kamo si odlutala? Pocrvenjela je kao bulka. - 0 emu si razmiljala? - uporno je elio zadovoljiti svoju radoznalost. udno ju je pogledao. Oi su mu sliile na dva uska proreza. Kao da je svu svo-ju snagu skupljao u ta dva prekrasna ogledala due, trudei se da sazna ono to mu ona nije eljela rei. - Mogu li barem svoje misli zadrati za sebe, ili i njuh trebam podijeliti s tobom? - rekla je mnogo grublje nego to je namjeravala. Ve se donekle pribrala, iako je jo uvi-jek osjeala nelagodu, ili neto drugo, to nije znala. Biia je potpuno izbaena iztakta. - A to si ti to podijelila sa mnom? - Isto to i ti sa mnom. - Ovo nas nikamo nee odvesti - rekao je. - Hoe, ravno u brak. ini mi se da se sve svodi na to. eli te toliko ena, a ti eni onu koja je nerado pristala na brak. Zar to nije ironija sudbine? ivot nam jb jednom pokazuje da smo mi samo pijuni u rukama sudbine, i da nismo ti koji odluuju o onome to e sedogoditi. - Da, to se moe i tako opisati, ali to se igra blii kraju, pijuni dobivaju na vrijed-nosti. Postaju pravo blago. Ni u kom ih sluaju ne treba podcjenjivati - govorio je, dovrivi ono to je ona trebala rei. - Sudbina se poigrava s nama. To je tako pito. Od ivota mi je napravila pravu zbrku. Bojim se da e mi ivot postajati sve zamreniji i da nikada neu moi isplivati iz ivog pijeska u kojeg tonem. Previe sam zaglibila u njega. Dok je govorila nije skidala pogled s njegovih grudi. Gledala je u njihovo ravnomjerno dizanje i sputanje. Bilo bi dobro kada bi i ivot bio ravnomjeran, a ne ovako krivudav i pun zamki. Ljubav je tako jednostavan osjeaj, ali ga mi kompli-ciramo. Postajemo rtve onda kada ne bi trebali, i to sopstvene rtve. - Kakvo razrrtiljanje? Urnjesto da kujemo planove za vjenanje, mi se ponaamo kao dva oajnika u bez-izlaznoj situaciji. Te tvoje sumorne misli i na mene djeluju. Ako si toliko uvjerena da si pogrijeila, jo uvijek se moe predomisliti. Rekao sam ti da te ja neu prisiljavati ni na to. Prisilna Ijubav ne postoji. Sila moe izazvati samo mrnju, a meni nije cilj da me mrzi- lice mu je bilo poput maske. Nijedan se mii na njemu nije poma-knuo, samo |e nervozno grenje ruku odavalo njegovu unutarnju borbu. Emrna je bila sigurna da on nije mislio ono to je rekao. Njegove su rijei bile rezultat Ijutnje, u to je bila pptpuno sigurna. - Sto je tebi u cilju? - upitala je nakon podue utnje. - Da se barem jednom ponaamo kao odrasli Ijudi. - Nego kako se ponaamo? Da nismo odrasli, ne bi ni mislili na vjenanje. Djeca to ne rade. Zar nisam u pravu? - Emma se pokuala naaliti, samo da ublai napetost koja je bila tako opipljiva. On je bio u pravu. Doista su se ponaali kao djeca. Osim, kada je bio posao u pitanju, nisu mogli progovoriti nijednu reenicu a da se ne posvaaju. Victor je slegnuo ramenima. Njegove je prekrasne oi prekrio veo tuge. To se ni u kom sluaju nije uklapalo u sliku koju je on elio stvoriti o sebi, Ponekad su sitnice rjeito pokazivale da se iza nje-gova oklopa hladnoe krije osoba koja je bila ranjivija mnogo vie nego to je htio pokazati. Nije mogla razumjeti njegovo ponaanje, a sigurno nije ni on njeno. - Doista je vrijeme da se dogovorimo o detatjima - rekao je odsutno. Uskoro su kovali planove, potpuno zaboravivi na nesuglasice. IV Nesnosna vruina koja je vladala tih dana, kao da je iz Emme izvukla i posljednji atom snage. Obilno se znoji-la, a nrje znala da li je to od vremena, ili nervoze koje se ugnijezdila u njoj. Vjenanje se bliilo vrtoglavom brzinom, a ona jo uvijek nije mogla shvatiti da je to stvarnost. Kad god bi pogledala u Victora, inilo joj se da se sa svakim trenutkom sve vie udaljavaju jedno"od drugog. Na neki nain, to joj je j odgo-varalo, ali je i poljuljalo njenu ensku samouvjerenost. Poela je sumnjati u sebe. PretpostavIjala je da je izgubio svako zanimanje za nju kao za enu, ako-ga je ikad i imao.

Nita nije znala o njegovom privatnom ivotu. Noima nije mogla spavati. Njena bujna mata predoavala joj je pora-avajue slike. esto ga je zamiljala u drutvu fatalnih ena r i u tim je trenut-cima njena odluka da se uda, dolazila u ozbiljnu kunju. Toliko je puta eljela odustati, ali nije imala hrabrosti a to. Imala je bsjeaj da se prema njoj pona-a kao prema nekom bezvrijednom predmetu, a to nije mogla podnijeti. U tim je besanim noima spoznala sav uas budunosti. Odkrinula je vrata pakla, a bila je sigurna da e joj se ona irom otvoriti kada se uda. lakb se estoko opirala, Victor je insistirao da vjenanje bude raskono, onako kako i prilii ovjeku koji je na njegovu polo-aju, a nije elio ni razoarati foditelje. Za razliku od njega, ona nije imala koga razoarati, oslm sebe. - Ako je to sporazum izmedu nas dvoje, to nitko ne mora znati. Zato da damo Ijudima materijala da nas ogovaraju? lonako ve krue gtasine. Dovoljno im je to to si ti suvlasnik poduzea i to e naim vjenanjem ono postati jedna cjelina, pa da oni odmah pomisle da je to brak iz rauna - rekao joj je jednom prilikom, pokuavajui je uvjeriti da njegov plan doista ima smisla. - Ali... kad te vide - zagonetno se nasmijeio. - Njihovo e ogovaranje sigurno pre-stati. - Kad me vide... - ponovifa je Emma. - ... sigurno e primjjetiti da neto izmedu nas nije u redu. Ma koliko mi e eljeli, naa su lica kao otvorene knjige. Svaki se osjeaj odraava na njemu, a Ijudi nisu slijepi. - Emma, onr to ne smiju prirnijetiti. Ako e izigravati rtvenicu, onda je bolje da sve otkaemo. Barem taj dan glumi. To ti sigurno nee biti teko. Pomisli samo na svog oca. On bi sigurno bio sretan kada bi znao da si ispunila ono to je oekivao od tebe. Moe isto tako shvatiti i kao borbu za ono to je tvoje. Polovica poduzea je tvoja, a zato bi ga prepustila nekoj dobrotvornoj ustanovi? Priznajem, to je humano djelo, ali isto tako znam da ti nijedna ustanova ne bi pomogla kada bi se nala u bezizlaznoj situaciji. Ti si pre-vie ponosna da bi potraila pomo, a oni tj je nee ponuditi. Misli na sebe, jer ako ti to ne uradi, nitko nee. Raz-mislj, pa e vidjeti da sam u pravu. Previe si odrasla da bi se zanosila snovima. U dananje vrijeme, oni su nepotreban luksuz. Oni te samo mogu unititi, jer se nita u ivotu ne odvija onako kako mi elimo. Snovi nas samo sputavaju j prikazuju nam stvarnost mnogo gorom nego to je. Emma je bez daha sluala njegove rijei. Njemu je bilo lako rei da se ona odrekne snova, ali ona to nikako nije mogla. Zar je san o vjerv anju iz Ijubavi nerealan? Po svemu sudei, za njega jet. On je imao cilj u ivotu i radio je sve da ga otvari. A to je bio njen cilj? Nije elje-la ni misliti na to. Bojala se vjenanja. Sve je ukazivalo na to da e njihov brak biti sve ono to nije eljela, a po njegovu se ponaanju dalo naslutiti da e se on pridravati sporazuma. To ju je toliko boljelo u bacalo u oaj. Ona to nije eljeia. Ona ga je voljela. 0 nekom mu je trenutcima to eljela rei, ali ju je rijegovo hladno ponaanje odvraa-lo od toga. Nije se eljela poniavati, a ni izvrgnuti njegovoj poruzi. Kad bi on znao da ga ona voli, u svojim bi ruka-ma imao mono oruje, koje bi jednog dana upotrijebio protiv nje. Emma se ravnala prema njemu. Ponaala se onako kako se on ponaao. Na njegovu je hladnou odgovarala hladnoom, jer joj nita drugo nije ni preostalo. Ona nije bila osoba bez veliine i ponosa. Ne moe sebi priutiti taj luksuz da ga moli za mrvtce Ijubavi koje bi joj on pruio. Victor bi se samo nasladio njenim tijelom, a to bi u njoj budilo poniavajue osjeaje. U njegovim bi oima bila samo skupa prostitutka, ali se ona nije eljela prodati na takav nain. Ponekad se nadala da e sve biti u redu, a ve bi idueg dana shvatila da su to samo neostvareni snovi. Obrisala je znoj s ela i prila telefonu. Pozvala je Tinu. Ona je bila jedina osoba kojoj se mogla povjeriti, i koja xe je, bez sumnje, u potpunosti razumjeti, samo ako ne bude u svom udnom romanti-nom raspoloenju. Ona je tako hrabra. I pore svlh nedaa, nije prihvaala poraz." Uvijek je uljepavala stvarnost i to joj je sigurno pdmoglo da opstane i sauva svoj vedar duh. Nakon to je Tina s oduevljenjem prihvatiJa njenu ponudu za dolazak, Emmi je laknulo. Ako je ona i ne utjei, sigurno e joj pomoi da prebrodi ovih nekoliko dana to je preostalo do vjenanja. I bila je u pravu. Tina ju je toliko zaoku-pila i ispunjavala je svaki njen slobodan trenutak. Na neki nain, zauzela je Vic-torovo mjesto, jer da je situacije bila drugaija, on bi trebao biti na njenom mjestu. Ali ona tu nita nije mogla. Morala se pomiriti s onim to e uslije-diti. Barem je u neem bila zadovoljna. Njena e iidaja raniti mnoga enska srca djevojaka koje su opsjedale Vic-tora, ali je ipak bila svjesna da e ona imati njegovo prezjme, a one njega. To je znailo da e ona na kraju ipa_k biti gubitnik, a to je i bila od samog poetka. Morala se prepustrti rijeci ivota, a ipak se nadala da e je ona jednog dana odvesti do mirnog zaljeva.

Tmurno nebo, tako neuobiajeno za ovo doba godine, Emmi je bilo znako-vito. To ju je jo vie oneraspoloilo. Teka omara spustila se nad grad. ak joj je i disanje postalo teko, kao da joj je ponestajalo zraka. Izrazito blijedo lice s krupnim grakama znoja, odava-lo je sav njen unutarnji nemir. "Kad grijeim, onda grdno grijeim" - pomislila je samopriiekorno. "Udajem se, a osjeam se kao da idem na stratite." Na rrjenom licu nij bilo ni traga sree koja je danas trebala ostaviti peat na njemu. Do sada je veim dijelom bila zadovoljna svojim ivotom, a sumnjala je da e biti s budunou. Bila je pot-puno obeshrabrena. Predala se prije vremena. Njena borba doista nije ima-la smisla. Nije se mogla boriti za ono to nikada nije posjedovala, a moda nikada i nee. - Prekrasna si - Tina ju je trgnula iz razmiljanja. Na te njene rijei, pogledala se u ogledalo. Morala je priznati, bez lane skromnosti, da je Tina bila u pravu. Nikada ovako dobro nije izgledala, a ni loije se osjeala. Oko njenog su se izgieda potrudili najbolji strunja-ci u ovom gradu. Irnala je sve to se novcem moglo kupiti, ali Ijubav tu nije spadala. Uzela je maramicu i obrisala se, pazei da ne pokvari savrenu minku. Bljedilo lica naglaavalo je udnu boju njenih oiju, crnu kosu i crvene usne. Kosa joj je bila podignuta i u nju su vjete frizerske ruke uplele svjee cvijee. To je bilo uradeno s toliko vjetine, da im je Emma morala odati priznanje. Duga vjenanica dose-zala je do poda i poput druge koe, pripijata se uz njeno tijelo. Naglaavala joj je vitku figuru, koja je izgledala jo krhkije nakon nekoliko izgublje-nih kilograma. Tuno se osmjehnula, a zatim se odmakla od ogledala. Za svih je izgledala savreno, ati nitko nije mogao zaviriti u njenu duu da vidi ono to se doista dogada u njoj. Nitko nije znao za njene strahove i dvojbe, nitko osim Tine. Ona je neprestano bila u njenoj blizini i hrabrila je. - Ermna, glavu gore - rekla je glumei strogost. - - Sigurno i on neto bsjea prema tebi. Da nije takd, on te ne bi enio. U to budi uvjerena. Ja ne vidim hikakav interes zbog kojeg bi se odluio na ovakav korak. Vi ste oboje ludi. Umi-rete od Ijubavi, a to ne elite pokazati. Zato se ti udaje za njega? - upitala ju je uz osmjeh. - Ti jako dobro zna zato. - Znam, voli ga. ugo si vremena to poricala, ali si se urazumila. Kakav bi on zakljuak donio na osnovu tvog ponaanja? - nastavila je s pitanjima. - Da ga mrzim- rekla je Emma. - Ali, Tina! Otkud mu ideja da mi pred-ozjbrak na papiru? Da me voli, to bi mi sigurno otvoreno rekao. - Boe! - podigla je pogled prema stropu. - Pomozi mi! - zavapila je. - A koji to brak nije na papiru? Ni sama ne znam kako da urazumim ove dvije budale. Mue se bez potrebe., Kako moe biti toliko slijepa pored zdra-vih oiju? On te je tako romantino zaprosio, a ti si sve uprskala. to mu je drugo preostalo? On te voli, a na taj te nain eli zadrati za sebe. To bi i slijepcu bilo jasno, ali ne i tebi. Ti se upbrno trudi da radi sve onako kako ne treba. Zato se ne ponaa normal-no? Ja te ponajem bolje od svih, a ako mu ti ne kae ono to osjea, ja u to uiniti - reklaje Ijutito. - Tina! Ne budi luda! - Emma je bila zaprepatena. - To mi ne moe uraditi. - Ne budi sigurna u to. elim vam otvoriti oi, a kako mi se ini, bez moje pomoi to nee ii. Ima sedmicu dana da mu prizna, a onda ja stupam na scenu - rekla je s udnom dozom odlunosti. - Zato mi to radi? - elim da bude sretna. To mi je jedino vano. Ne rnogu te takvu gledati. Umi-re iznutra, a da toga nisi ni svjesna. Unitava samu sebe, ali i Victora. Ako ga voli. Onda ga voli. - To nije tako jedhostavno. - Naravno da nije. Ti si postala pravi strunjak od jednostavnih stvari raditi komplicirane. Moram ti priznati da to radi sa zadivljujuim uspjehom. To od tebe nisam oekivala. Svi smo mi ponosni, ali kada je Ijubav u pitanju, ponosa nema, ne smije ga biti. On je najmanje vaan - rukom je snano gestikulirala. Oi su joj udno sjale, kao da se unapri-jed radovala onom to e za sedmicu dana uraditi. Errima je dobro znala da njeno upozorenje mora shvatiti ozbilj-no. Ona je uvijek radila onako kako je misiila da je najbolje. Morat e upozo-riti Victora. To je bilo jedino rjeenje. Potrudit e se da to uini ve idueg dana, jer bi se njenih sedam dana vrlo lako moglo skratiti na dva, ili manje dana. Kod Tine se nikada ne zna. - to bi ti uradila da si na mom mjestu?

- to bih uradila? Kakvo pitanje. Odmah bi mu se bacila u zagrljaj i privila se uz njega kao brljan. Upotrijebila bih svoje mono enko oruje, i on bi mi stajao pod nogama. Nimalo ne pozna-je muku psihu. Svi su oni veliki, jer im imponjra da drugi tako misle, ali su u enskim rukama manji od makova zrna. Bog te je nagradio Ijepotom, a ti je iskristi. Nemoj dozvoliti da on mora traiti utjehu kod drugiH ena. Ako ga bude uporno odbijala, to e ti se dogo-diti. Mora gledati i malo dalje od nosa. On e potraiti ono to mu ti ne daje, a kad ga na taj nain izgubi, onda ne dolazi plakati na mom ramenu. Ja ti ga neu podmetnuti. Radi onako kako ti ja kaem, i nee pogrijeiti. - Ti nisi normalna - Emma je Ijutito rekla. - Ja se ne moram toliko poniavati. - Pa onda nemoj. Ja te ne mogu prisiliti na to. Da sam ja na Victorovu mjestu... - nije dovrila reenicu. Vragolast osmjeh zatitrao joj je na usnama. - to bi uinila? - upitala je Emma radoznalo. - Upotrijebi malo tu svoju matu. Ja ti neu rei - prasnula je u grohotan smijeh. Uskoro joj se pridruila i Emma. Zvuk njihova smijeha odzvanjao je prostori-jom. Pogledale su se u oi i Emma je klimnula glavom. Tina se zadovoljno nasmijeila. Dobro je znala da e je Emma posluati. Pogledala je na sat, a onda je krenula prema njoj. - Vrijeme je, Zapamti ono to sam ti rekla, i razmisli o mojim rijeima. Vidjet e da sam u pravu. UhvatiJa ju je pod ruku, a zatim su izili. Kad je ula u crkvu, Emmi osmijeh nije silazio s usana. S ponosom je pogle-dala u Victora. Uhvatio ju je za ruku i ohrabrujue stisnuo. Dirnula ju je ta njegova gesta. Oi su joj se napunile suzama. Odluila je da e se svim sredstvima boriti za njega. Kad je raz-mislila, shvatila je da Tina ima pravo. Ne moe se tako jednostavno odrei Victora. On je bio vrijedan svake nje-gove rtve. Odluila je da e mu jo veeras poktoniti svoje tijelo, a srce je ve odavno posjedovao. Pogledala ga je u oi. Vrijeme je stalo za nju. eljela mu je pogledom rei ono to u tom trenutku nije mogla rijeima. Sama ceremonija vjenanja, bila je poput sna. Emma nije bila svjesna nieg osim Victorove blizine. Kad je izgovarala zakletvu, izgovaralo ju je sa srcem. Doista se mislila pridravati tih rijei. Tad joj je jo neto postalo kristalno jasno. Da je Victor htio samo brak na papiru, on se ne bi vjenao u crkvi. Srce joj je ubrzano zakucalo. Sva srea da se na vrijeme osvijestila i uvi-djela ono to je bilo tako oito. Da nije bito Tine... Draga Tina. Ona e joj vjeno biti zahvalna. Pa ako i bude odbijena, nita nije izgubila. Te su joj misli uvelike podigle nivo raspoloenja, i u tom je trenutku bila sigurna da se ne razlikuje od ostalih djevojaka koje se nalaze pred cdtarom. Moda ju je jp uvijek nagrizao maleni crvi sumnje, aiiona nije dozvo-lila da joj pokvari raspoloenje. Velianstvena sveanost koja je uslijediia, uvjerila je Emmu da je do sada doista bila slijepa. Nakon to su rtjih dvoje otvorili ples, uo se oduevljeni pljesak. Uskoro su im se pridruili i ostali parovi. - Tako si predivna- apnuo joj je Victor na uho. Nasmijeila se, lagano se poigravajui njegovom kosom na zatiljku. Dah mu je postao ubrzan. - Izluuje me - nastavio je aputati, - Zar to nisam radila cijelo vrijeme? - Da, ali... Ovo je heto posebno. Moram ti odati priznanje: savreno glumi. Da ne znam to osjea prema meni, i ja bih se dao zavarati, - Zrva to osjeam prema tebi? - izne-nadeno je upitala. Otkad je donijela odluku da e mu priznati ono to osjea prema njemu, bila je tako nestrpljiva i uzbudena. ak joj ni njegova primjedba nije pokvarila raspoloenje. Njena je neizvjesnost bila neznatna, to se za njega ne bi moglo rei. - Da, mrzi me - tuno je rekao. - Oh- uhvatila se za grudi. - to ti j"e? - preplaeno je upitao. - Boli me glumila je. - Trebam svjeeg zraka. Ovdje je tako zaguljivo. Molim te, odvedi me vani - rekla je panino. Ona je doista posluala njegov savjet i glumila je, ali ne ono to joj je on preporuio. Victor je vjeto provlaio izmedu parova. Emma ga je pratila u stopu. Nije mogla sakriti trijumf u svojim oima. Pogledom je okruila po sali, i uskoro se susrela s Tinihim pogledom. Ona joj je jedva primjetnim znakom dala podrku. Izveo ju je na terasu i odveo do najudaljenijeg kuta, Okrenuo se prema njoj. lako je bio polumrak, nije joj promakao njegov zabrinuti pogled.

-,Tako mi je loe - dola je do njega i obgrlila ga oko struka. Podigla je glavu i potraila njegove une. Nekoliko je trenutaka okirano stajao, a zatim je muklo zajeao. Jo vre ju je privukao k sebi. Osjeala je svaki mii njegovog napetog tijela. Poeo joj je odgovarati na poljupce. U poetku sa strahom, a kasnije su ont postali posesivniji i zahtjevniji. U nje-govu se zagrljaju topila od miline. Osje-ala se kao led na suncu. Bilo je tako velianstveno biti pripijena uz njegovo tijelo. Srce joj je udaralo toliko snano, i inilo joj se da je toliko nabreklo u gru-dima, da je jedva hvatala zrak. - to mi to radi? - oajno je upitao. - Zar nisi rekao da trebam glumiti? - Emma je uzbudeno rekla. Jo uvijek je stajala vrsto pripijena uz njega. Njegovo joj je ponaanje probu-dilo nadu, i inilo joj se da je Tina bila u pravu. - Ne razumnijem te. Da si neto pila od alkohola, imao bi opravdanje za tvoje postupke, ati ovako? Ako sam ti rekao da glumi, to s trebala pred publikom, a ne ovdje gdjenikoga nema. Ovdje sam izila da bude to uvjerljivije. Moe li zamisliti kako e se na izlazak protumaiti? Ludi od Ijubavi i elje -tako e glasiti aputanja. Sto misli koliko su oni u pravu?iskuavala ga je. - Vidjet emo - neodredeno je rekao, - A to je s tvojom boleu? - izn6nada je upitao. - Jo uvijek je prisutna. Moda mi ve sutra bude bolje. to ti misli? - vrago-lasto ga je upitala. Nije znao to da joj odgovori. Bio je potpuno zbunjen, kao nikada do tada. Nada, nevjerica i toliko toga se naku-pilo u njemu. Toliko ju je eiio, kao nijednu enu do sada. - Idemo- rekla je i uhvatila ga pod ruku. - Jesi li ti svjesna onog to mi radi? - muklo ju je upitao. Zastala je. Jezikom je obliznula suhe usne. - Ako me ovako nastavi izazivati, neu moi garantirati za svoje postup-ke. Odkrine mi vrata raja, a zatim ih naglo zatvori. Igra se s mojim strpljenjem i opasno si dola do grani-ce. Dolazim u iskuenje da... - zastao je i slobodnom rukom proao kroz kosu. - Nije vrijeme za njih - pokuala je biti hladna. Kad se nakon nekog vremena odmara-la, nakon nekoliko plesova, prila joj je njena svekrva. Sjela je dio nje i uhvatila-je za ruku. Dodir joj je bio blag i pun Ijubavi. Emma je nije dobro poznavala. Susrela ju je nekoliko puta, a i to su bili samo kratkotrajni susreti. - Emma, hvala ti - rekla je tihim glasom. - Na emu? - u udu je upltala. - to si usreila Victora. Emma je uzdahnula. Bilo je oito da one ne nasluuje istinu, a ona joj nije htjela razbiti iluziju koju je stvorila o njihovom braku. - Pruila sam mu samo mrvicu od svega onog to nas oekuje. I ja sam sretna - rekla je mirno. - Ne sumnjam u to. Ljubav zrai iz sva-kog vaeg pokreta. Vi ste dva tijela, ali jedna dua. Jo nikada nije bio ovoliko sretan, ati ipak osjeam da ga neto mui. Proi e- odmahnula je rukom. Jo su neko vrijeme neobavezno raz-govarali, a zatim mu je ona dala do znanja da je osamljena. - Nadam se da u uskoro u naruju dra-ti unuka - fekla je zavjereniki i ustala. Emma ju je ispratila pogledom, a zatinn je potraila Victora. Susrep je njen pogled, a zatim joj je nakon zavrenog plesa priao. Ustala je i krenuli su pre-ma podiju. Nije vie eljela ekati im su taktovi laganog sentia odjeknuli prostorijom, ona se pripila uz njega. - Victore, volim te - rekla je u iednom dahu. Tijelo mu se ukoilo. okirano je zastao. -tosirekla? - Volim te - ponovila je odluno. Na njeno iznenaenje, on ju je obufv vatio oko struka i zavrtio oko sebe. Taj je pokret popratio irokim osmjehom. Kad ju je napokon pustio, uinilo joj se da su mu se oi napunile suzama. - Ne mogu vjerovati. Takp sarn sretan. Zar me uistinu voli?-aputao je zaneseno. Klimnula je glavom. - Emma, moja Emma. Zar je to mogue? Mislio sam da me mrzi. Nisam oekivao ovako nagli preokret Ne mogu ti opisati koliko mi znai tvoje priznanje. Ti si jedi-"-ha ena koja J6" u stanju od mene napra-viti roba, ali sretnog roba. Volio sam te i prije nego to sam te upoznao. im mi je

tvoj otac pokazao tvoju sliku, vie nisam pogledao nijednu enu. Znam da ti to zvui nevjerojatno, ali je istina. Umirao sam od elje da te upoznam, i tvoj je otac . to znao. Zato je i sastavio onu udnu opo-ruku. Imao je toliko povjerenja u mene, da mi je povjerio svoje vlastito dijete. Radio sam sve da se uda za mene, doslovce sve. elio sam te pod svaku cijenu, ali se ni u snu nisam nadao da i ti mene voli. Boe, tako sam sretan, Ovoliko sree odjednom, ... Mogu ti samo obeati da se nikada nee pokajati to si se udala za mene. to bi Ijudi rekli kada bih sada iz sveg glasa viknuo da te volim? - Da si lud - uzvratila je. - Da se nisi usudio. fsljima vei dokaz od ovog vjenanja ne treba. - U pravu si. Zar ne misli da je vrije-me da napustimo sveahost? To nam nitko nee zamjeriti - dok je govorio, eretski joj je namignuo. Uskoro su se oprostili od svih i otili. Emmi je bilo tako neugodno, ali je ubrzo zaboravila na sve. im mu se u osami njegovog stana predala u potpunosti, nakon samog Ijubavnog ina, on ju je okirano pogledao. - Ti si nevina. Ne rnogu vjerovati. - Vie nisam, Zato se udi? Moj mi je otac uvijek govorio: "Sauvaj ast za" ovjeka koji e je zasluiti." Uvijek sam u podsvijesti znala da je on u pravu. - Da. U pravu je. Ti ne zna koliko mi to znai. . - Znai i meni. eljela sam posebnoj osobi pokloniti neto posebno, da jed-nom, kada nekome pripadnem, to ui-nim dtiom i tijelorh. Volim te, Victore. Tvoja sam zauvijek. lako sam posljednjih mjeseci ivjela u zabludi, a i ti si, sada je i tome kraj. Sve je-to iza nas. - Da, napokon si mi otvorila vrata raja. - To zahvali Tini i svojoj tnajcr. Oni su vidjeli ono to ja nisam. Dvije godine nakon njihova vjenanja, Emma je rodila djevojicu. Bila je tako presretna. Ona je bila dragulj u kruni njihove Ijubavi, koja je iz dana u dan postajala sve snanija. Ona nikada nije mogla ni pretpostaviti da moe toliko voljeti, ati joj je ivot, na svu sreu, dokazao suprotno. Oglasilo se zvono na ulaznim vratim. Kad ih je otvorila, iznenadeno je uzviknula: - Tina! Otkud ti? - zaudeno je upitaia. - Zar si me se mislila tako olako rijeiti? - Ne, ali... - Emjna je prasnula u smijeh. - Tako si debela - rekla je, odmjeravajui njenu krupnu figuru. Bila je prt samom kraju trudnoe, i zato je Emma nije ni oekivala, Nakon svad-be, Tinu su zaposlili u njihovu poduzeu, a ona se prije godinu dana udala. - Dola sam vidjeti... Ne znak kako da je nazovem, dijete ijubavi, ili dijete poslovnog sporazuma rekla je uz irokosmjeh. - Upravo je Victor kod nje. - Zar te ne zabrinjava to on toliko panje poklanja drugoj enskoj osobi - vragolasto je upitala. - Ne. To je dio sporazuma - u ali je uzvratila Emma. - Tko to spominje spcM-azum? - upitao je Victor iza njihovih leda. Doao je do njih, i obje ih zagrlio. - Ti uvijek nepogreivo vidi ono to treba. Zato sam te i primio na posao - rekao je Tini u ali. - A ti? - okrenuo se prema Emmi. - Pred svjedokom u ti izjaviti Ijubav. Voljet u te dok sam iv, i umrijet u s tvojim imenom na usnama- rekao je ozbiljno. - Onaj tko kae da Ijubav nije vjena, taj se vara. Vi ste oiti dokaz - rekJa jeTina. Emma je pogledala u VJctora. Razumjeli su se bez rijei. One su u ovakvim trenut-cima bile suvine. Ljubav koju su osjeali jedno prema drugom, doista je vjena. Oni su bili jedni od rijetkih koji su je u pot-punosti upoznali, a ipak e do kraja ivota istraivati njenu velianstvenu mo. Za vidjeti dugu, rhora proi kiu, a oni su je proli. Sada uivaju u velianstvenoj Ijepoti branog "ivota, jer nita ne naruava njihov brani sklad. KRAJ