Allame Tabatabi, Tefsir El-Mizan, sura Muzemmil ( ` )

Meka 20 ajeta
Sa perzijskog preveo: Ertan Basarik

` ` ` `

1 ` ` ` ' 2 ` 3 ` ` ` ` ` 4 ` ` ` ` ` ` 5 ` ` ` ` 6 `
` ' 7 ` ` 8 ` ` ` ` ` 9 ` ` ` ` ` ' 10 ` `
` ` ` ` ` ` 11 ` ` ` ` ` ` ` 12 ` 13 `
14 ` ` ` ` ` ` ` 15 ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` 16 ` ` ` `
` ` 17 ` ` ` ` ` ` ` 18 ` ` ` ` ` ` ` 19 ` `

1. O ti, umotani!
2. probdij no, osim malog dijela;
3. polovinu njezinu, ili malo manje od nje;
4. ili malo vie od nje, i izgovaraj Kuran lijepo i pravilno.
5. Mi emo ti, doista, teak govor slati
6. nono bdijenje, zaista, jae djeluje i pouzdano se izgovara,
7. a ti danju, doista, ima mnogo obaveza.
8. I spominji ime Gospodara svoga i Njemu se potpuno okreni,
9. Gospodar istoka i zapada, nema boga osim Njega, i Njega uzmi za zastupnika!
10. I strpi se na ono to oni govore i kloni ih se na lijep nain,
11. a prepusti Meni poricatelje koji raskono ive i daj im kratku priliku;
12. kod Nas zaista ima okova i razbuktale vatre,
13. i hrane koja u grlu zastaje, i patnje nesnosne
14. na Dan kada se Zemlja i planine zatresu, i planine humci urueni postanu.
15. Mi smo vam, zaista, poslali Poslanika kao svjedoka protiv vas, kao to smo i faraonu poslanika
poslali,
16. ali se faraon suprotstavio poslaniku, pa smo ga tekom kaznom kaznili.
17. Kako ete se, ako uznevjerujete, sauvati Dana koji e djecu starcima uiniti?!
18. Nebo e se zbog teine toga Dana rascijepiti, prijetnja Njegova e se ispuniti.
19. To je, zaista, opomena; i ko hoe uputit e se Putem ka Gospodaru svome.

Objanjenje ajeta

Ovom surom nareuje se poslaniku s.a.v.a. da obavlja noni namaz, da bi na taj nain
postao spreman za preuzimanje odgovornosti koja e mu se ubrzo predati, a to je Kur'an koji
e mu biti objavljen. Takoer mu se nareuje da u vezi sa uzaludnim govorom koji dolazi od
neprijatelja, u kojem ga nazivaju pjesnikom, prorokom ili luakom, bude strpljiv, i da se na
uzorit nain kloni takvih ljudi. Nadalje, u ajetima je upuena opomena i prijetnja
nevjernicima, a naredba strpljivosti uopena je na sve vjernike. Na kraju se spominje olakica
poslaniku i vjernicima.
Ovo je jedna od prvih sura koje su objavljene Poslaniku, znai na samom poetku
poslanstva. Neki su ak rekli da je druga ili trea sura koja je sputena na sveto srce
plemenitog Poslanika.

1 ` ` ` '
1. O ti, umotani!
Rije (s tedidom na na zau i mimu) u osnovi je bila particip aktivni iz
glagolskog oblika u znaenju omotati oko sebe platno. Onaj ko se umota u odjeu ili
neto slino da bi spavao ili da bi se zatitio od hladnoe naziva se . Iz vanjskog znaenja
ovog ajeta proizlazi da je u trenutku kada je sura objavljena Poslanik bio umotan u svoju
odjeu, zbog ega mu se i obratilo rijeju .
Ovo smo objasnili iz razloga da ne bi neko pomislio da ovakva vrsta obraanja
predstavlja prijekor ili pohvalu. Mogue je iz vanjskog znaenja ajeta zakljuiti da je Poslanik
u svom pozivu naiao na uznemiravanja i ismijavanja, i u ime Boga bio je tuan, pa da bi se
smirio i malo predahnuo, umotao se u odjeu, a u tom trenutku obratilo mu se rijeima: O ti
umotani u odjeu, ustaj, klanjaj noni namaz, strpi se na ono to ti priaju, upravo kao to se
svim vjernicima preporuuje da s ciljem podnoenja tekoa pomo potrae u strpljenju i
namazu: O vjernici traite pomo u strpljivosti i namazu.
1
Na taj nain Poslaniku je dato do
znanja da se treba pripremiti za vee nedae uz pomo strpljivosti i namaza, a ne pomou
zamotavanja u odjeu i spavanja.
Neki
2
su ovom ajetu dali sljedee znaenje: O ti to si umotan u teinu poslanstva, tj. to
si postao optereen teinom svog poloaja. Meutim, sa aspekta izraza u ovom ajetu nema
nikakvog argumenta za ovo znaenje.

2 ` 3 ` ` ` ` ` 4 ` ` ` ` ` `
2. probdij no, osim malog dijela; 3. polovinu njezinu, ili malo manje od nje; 4. ili malo vie od nje,
i izgovaraj Kuran lijepo i pravilno.
Stajanje nou podrazumijeva noni namaz, dakle rije je oznaka za vrijeme koja je
alegorino postala objekt, kao kada se kae: Kuu sam uao, to znai da sam uao u kuu, tj.
. Neki su rekli
3
da je mamul (izraeno) od skriven, a rije je zbog
toga to oznaava vrijeme u akuzativu. Ono to je u govoru skriveno je: Ustani na namaz u
noi, tj. , dok je klauza izuzetak od rijei .
Iz vanjskog konteksta ajeta proistie da su rijei apozicija
sintagmi , to se odnosi na obavezu , dvije zamjenice u i odnose se na rije
, a zamjenica u na rije . A ajeti znae: polovicu noi probdij, ili malo manje od
pola, ili, pak, malo vie od pola, a ovo oklijevanje izmeu triju naredbi je stvar slobodnog
izbora, ime se eli rei: Na tebi je da bira da li e tano pola noi probditi, manje od toga ili
vie od toga.
Neki komentatori
4
kau: Rije je apozicija za izuzetak, tj. rijei , a ukoliko je tako,
znaenje e biti sljedee: probdij no, osim pola, ili od pola umanji, tj. ostani vie od pola

1
El-Bekare, 153.
2
Madmeul-bejan, tom X, str. 377.
3
Ruhul-bejan, tom X, str. 204.
4
Ruhul-meani, tom XXIX, str. 102.
noi, ili dodaj na pola noi, tj. probdij manje od pola. Na ovaj nain, nasuprot prethodnom
znaenju reenice, nejasnoa iz izuzea otklanja se antitezom te nuno proistieiz onoga iz
ega se izuzima. od onoga od ega se izuzima neophodnou.
Od ovih dvaju tumaenja, bez obzira to se na kraju svode na isto, ipak prvo prije stie u
um usljed toga to je otklanjanje nejasnoe putem apozicije onome to pripada sudu
ukorjenjenije od potrebe za apozicijom i onim to mu pripada. Dakle, umu e bre postati
jasnije kada je reenica ... apozicija rijei , iz ega proizlazi otklanjanje nejasnoe od
onoga to pripada dunosti, na nain antitetikog referiranja, negoli da je apozicija rijei .
Drugi pak kau
5
da je rije apozicija rijei , meutim, rije znai mali broj noi,
a ne malo vremena jedne noi, tako da ajet ima znaenje: polovinu noi ustaj, ili moe manje
od toga, ili malo tome dodaj, a kada se kae moe umanjiti, misli se na prilike kada se ima
opravdan razlog, kao bolest, pospanost ili neto drugo. Ni ova mogunost nije loa, osim to
prva prije padne na um.
Tertil je takvo uenje Kurana pri kojem harfovi, kada se izgovore, do
sluaoca stignu jasno i razgovijetno. Ova reenica vezana je za reenicu probdij no, a obje
imaju znaenje: Budi nou budan i ui Kuran razgovijetno!
Vjerovatno da se pod uenjem Kurana misli na kiraet u namazu, ili se uope pod rijeju
Kuran misli na namaz. Allah, s.v.t., slino je rekao u 78. ajetu sure Isra: Obavljaj namaz kada
Sunce s polovine neba krene, pa do none tmine, i namaz u zoru jer namazu u zoru mnogi
prisustvuju.
Neki
6
kau da je cilj ajeta da uini obaveznim uenje Kur'ana a ne namaz.

5 ` ` ` `
5. Mi emo ti, doista, teak govor slati
teak je posebno stanje za tijelo koje se ogleda u tome da ga je teko nositi i pomicati.
Ova rije esto se koristi i za netjelesno, naprimjer kod apstraktnih stvari u metafori, kao
kada se kae: dananji as bio je teak, tj. bilo ga je teko razumjeti acima, ili kada se kae:
dananji govor koji se ticao preciznih naunih teorija bio je teak za obinu publiku. U
ovakvim situacijama teina se ne tie tjelesne dimenzije ve duhovne strane koju je teko
percipirati ili podrazumijeva zbilje do kojih je teko stii, ili naredbe koje je teko izvriti i
ustrajati u njima.
asni Kur'an, govor Boiji, teak je sa obaju aspekata. Sa aspekta shvatanja teak je jer su
u pitanju rijei Boije koje Poslanik uzima sa uzvienog mjesta, i jasno je da takve rijei ne
moe razumjeti niko osim dua istih od svake mrlje, dua koje su prekinule nadu u svaki
uzrok i vezale se za Boga, Uzroka svih uzroka. Knjiga Boanska, govor uzvieni, koji ima i
vanjsku i unutarnju dimenziju, ima silazno oglaavanje i uzlaznu spoznajnost, objanjenje je
za sve stvari. Njena teina uoljiva je iz stanja Poslanikovog. Svi su vidjeli da bi prilikom
primanja padao u trans stanje slino besvijesti o emu je do nas stigao veliki broj rivajeta.
A to se tie praktinog ispoljavanja onoga emu Kur'an ui, dakle tevhida, pitanja
uvjerenja i morala, to je tako teko da je, kako bismo ukazali na teinu, dovoljno proitati
ajete: Da ovaj Kuran kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopotovanja puno i kako bi se od

5
Tefsir Kaaf, tom IV, str. 636; Madmeul-bejan, tom X, str. 377.
6
Tefsir Kaaf, tom IV, str. 637.
straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili.
7
Kad bi se Kuranom
brda pokrenula ili Zemlja iskomadala ili mrtvi dozvali (ipak ne bi povjerovali).
8

Kur'an nije teak samo sa ovih dvaju aspekata, ve i sa aspekta provoenja u drutvu i
pozivanja ljudi da primjenjuju obrede iste vjere. I dokazivanje prednosti ove iste vjere nad
ostalim takoer je teak zadatak. Pokazatelj teine je injenica da se Poslanik, s.a.v.a., u svojoj
misiji susretao sa nizom tekoa i nevolja, kao i uznemiravanja koja je okusio u ime Allaha,
s.v.t. Jedan dio ajeta svjedoi o tekoama, ismijavanjima i smicalicama koje su murici,
nevjernici, licemjeri i umobolni prireivali Poslaniku.
Dakle, kada se kae: ` ` ` ` , teak govor odnosi se na Kuran asni usljed toga
to kada se ovi ajeti, objavljeni na poetku poslanstva, bilo kome proue, upravo e mu to na
um pasti. Komentatori su, takoer, protumaili da se ovo odnosi na Kuran asni.
Ovaj ajet ima ulogu objanjavanja razloga presude na koju aludiraju rijei probdij no...,
to na kraju, uzevi u obzir zahtjevnost konteksta kao i injenicu da je ovo obraanje striktno
vezano za Poslanika, ukazuje na znaenje: ako Smo rekli da bdi nou i da namazom svoju
svijest okrene Gospodaru, to je zato da bi se pripremio za plemenitost bliskosti i ast
prisutva i ponos sagovornitva s Nama, da bismo ti Mi spustili teak govor.
Prema tome, noni namaz je taj koji ga vodi ka plemenitom poloaju. Na drugom mjestu
Allah, s.v.t., noni namaz naziva putem prema Bogu: Ovo je napomena, pa ko hoe drat e se
Puta koji Gospodaru njegovu vodi.
9

` `
U sljedeem ajetu Allah, s.v.t., daje vee obeanje: I probdij dio noi u namazu, to je samo
tvoja dunost; da bi ti Gospodar tvoj na Onom svijetu hvale dostojno mjesto darovao.
10

' ` ` ` ` ` ` `
Prilikom komentiranja ovog ajeta objasnili smo ta znai hvale dostojno mjesto.
Kada je jedan aspekt teine Kurana teina njegovog nauka, sigurno e i prihvatanje
njegovih propisa i zakona za ljude biti teko, kao to je bilo teko za Poslanika. U skladu sa
reenim, ajet ima sljedee znaenje: Mi emo ti ubrzo objaviti rijei koje e i tebi a i tvome
umetu biti teke. Teina za tebe ogleda se u teini ostvarenja njegovih zbilja i zbog toga to e
ti biti teko prenijeti Kuran ljudima a to e ti jo uskratiti i oduzeti rahatluk te slobodno
vrijeme kao i zbog borbe s nefsom i okretanja prema Bogu i teina koje su neophodne
prilikom primanja vahja. Teina za umet ogleda se u tome da su i pripadnici umeta sudionici
u nekim od tekoa koje vae i za tebe, kao to je ostvarenje kuranskih zbilja u dui, kao i
slijeenje Boijih naredbi i zabrana te potovanje Boijih granica. Svaka skupina iz umeta
srazmjerno veliini i snazi morat e podnositi muku.
U vezi s pitanjem u emu se ogleda teina Kurana mufesiri imaju razliita miljenja.
11

Jedni kau: Kuran je uzvien, otmjen i argumentiran, upravo kao to mi kaemo: ovaj
govor je sadrajan i teak, tj. doao je na svoje mjesto.
Drugi kau:
12
Kuran je teak na tasu Sudnjega dana, a sada da li je stvarno teak ili
metaforino, i sa tog aspekta da je nagrada koja se daje za Kuran velika i vana.
Sljedei kau:
13
Kuran je teak nevjernicima i licemjerima jer je natprirodan i ne mogu
poput njega donijeti neto slino, a i zbog toga to sadri prijetnje upuene protiv njih.

7
El-Har, 21.
8
Er-Rad, 31.
9
Ed-Dehr (Insan), 29.
10
El-Isra, 79.
11
Ruhul-meani, tom XXIX, str. 104.
12
Ibid.
Jedni, opet, kau:
14
Teina Kurana je aluzija na njegovu opstojnost i prisustvo kroz
vrijeme, jer jedna od karakteristika teke stvari je da ostane na svome mjestu.
Neki su takoer iznijeli drugaije mogunosti. Bez obzira to su svaka za sebe ispravne,
ono to smo mi rekli je neto to se da razumjeti iz spoljanjeg aspekta ajeta.

6 ` ' ` 7 ` `
6. nono bdijenje, zaista, jae djeluje i pouzdano se izgovara, 7. a ti danju, doista, ima mnogo
obaveza.
Prvi ajet objanjava razlog zbog kojeg je izabrana no za ovaj namaz, dok drugi
objanjava zato dan nije izabran, kao to prethodni ajet: Mi emo ti, doista, teak govor slati,
objanjava razlog zbog koje je uope propisan noni namaz.
U estom ajetu u vezi sa rijeju postoje dvije mogunosti: ili je infinitiv, poput rijei
i u znaenju postanka, nastanka, stvaranja, ili je particip aktivni od korijena , koji
je dodat na imenicu. ta god da je tano, u pitanju je no, i ukoliko se za nju reklo da nastaje,
to je poput izraavanja za dijelove stvorenog svijeta.
Neki su ak rekli
15
da se pod nastajanjem noi misli na noni namaz, a znai
koraati po zemlji, i to to je reeno da je nastajanje noi najtee koraanje jeste aluzija na to
da je ovo djelo od svakog drugog djela uinkovitije kada je u pitanju ienje due i bolje od
svega drugog uva od toga da dua bude zauzeta dnevnim zanimanjima, ime postaje
ozlojaena.
Neki su rekli da se pod misli na podudarnost jezika i srca, da bi zatim svoje rijei
potvrdili time to neki ovu rije itaju sa kesrom na vavu.
Rijeima da je dogaaj noi najpostojanijega govora misli se na to da je noni namaz
najispravniji i najstabilniji govor jer je u njemu srce prisutnije i vie se pazi ta se izgovara.
Znaenje ajeta je sljedee: Fenomen noi ili namaz u srcu noi je postojaniji, ili jai je u
podudaranju srca i jezika, i govor je postojaniji i ispravniji; jer Bog je no dao da bude
povodom smiraja, a rezultat toga mira je sloboda od dnevnih preokupacija i povuenost od
spoljnjih uzroka.
` ` Rije znai tranje i brzo hodanje u vodi, a po danu aluzija je
na ukopavanje u ivotne potrebe i razliite vrste dogovora i sporazuma radi stizanja do
onoga to je potrebno za ivot. Ajet ima znaenje: Ti preko dana ima dosta obaveza, to ti
oduzima svo vrijeme. Ne ostaje ti slobodnog vremena da bi se u njemu mogao u potpunosti
posvetiti svome Gospodaru i odvojiti od svega, dakle, na tebi je da iskoristi no i da u njoj
obavlja namaz.
Neki komentatori
16
ajet tumae na sljedei nain: Danju moe odspavati i posvetiti se
ivotu i raditi na ivotnim potrebama, ali zato no posveti nonoj molitvi.
Drugi, pak, tumae na ovakav nain:
17
Ti preko dana ima slobodnog vremena, pa
ukoliko ne moe nou stii obaviti posao, u toku dana to nadoknadi, i ono to nou ne
uini nadoknadi danju. Na osnovu stava ovog komentatora tematski ajet eli rei isto to i
62. ajet sure Furkan: On ini da se no i dan smjenjuju, za onoga koji hoe da razmisli i eli da bude
zahvalan. Meutim, ono to smo mi izabrali vie odgovara kontekstu ajeta.

13
Ibid.
14
Ibid.
15
Tefsir Kaaf, tom IV, str. 638.
16
Madmeul-bejan, tom X, str. 378.
17
Ibid.

8 ` ` ` ` `
8. I spominji ime Gospodara svoga i Njemu se potpuno okreni,
Vjerovatno da ovaj ajet eli opisati noni namaz, usljed ega i dolazi kao komentirajui
veznik rijeima ` ` ` na temelju ove mogunosti rijeima ` ` misli se na uenje
jezikom uz potovanje sukladnosti sa srcem, a takoer i rije ` odnosi se na skruenost
jezika.
Neki su komentatori
18
rekli: u ovom ajetu dogodilo se uopavanje nakon specifikacije iz
prethodnog ajeta u kojem se preporuka odnosila samo na noni namaz, dok se u ovom ajetu
govori uope o zikru, a pod zikrom misli se na kontinuiranost spominjanja Allaha, s.v.t., i
nou i danju, na bilo koji nain, bilo tesbihom, bilo tahmidom, bilo namazom, uenjem
Kurana ili nekako drugaije, a ukoliko smo zikr protumaili kontinuiranim, to je zato to
Poslanik, s.a.v.a., nikada nije zaboravljao Boga, nakon ega bi ga ajet podsjetio na to. Dakle,
neizbjeno moramo rei da se misli na kontinuiranost zikra. Naravno, pod kontinuitetom se
misli na uobiajeni (narodni), a ne na zbiljni, jer nije mogue stalno biti u mislima o Bogu.
Meutim, ta e on (prethodni komentar) uraditi po pitanju ovog problema ako se pod
zikrom misli na zikr jezikom, kakve to opreke ima s tim da Poslanik u srcu zaboravi Allaha,
a ako se pod zikrom misli na openit zikr i srcem i jezikom, u tom sluaju ajet je ogranien da
bi to prenio. Pod pretpostavkom da moemo previdjeti ovaj problem, ostaju nam aktuelna
jo dva problema. Jedan, da nezaboravljanje Boga do dana kada je ovaj ajet objavljen nema
opreke s time da se da savjet da od tog dana nadalje takoer ne zaboravi Boga, kao to to ni
do tada nije uinio. Drugi problem je u tvrdnji da zbiljni kontinuitet zikra nije mogu, tako
da moramo prihvatiti da je rije o narodnom shavatnju kontinuiteta ova tvrdnja je obina
zabluda, zabluda koja je rezultat nerazumijevanja znaenja, usljed toga to se Allah, s.v.t.,
stalno spominje kod ovjeka, ak ni jedan trenutak nije od njega skriven, bilo da je ovjek
toga svjestan ili da je to smetnuo s uma. Dakle, ima mjesta da Allah, s.v.t., predstavi Sebe
ovjeku na nain da Ga ovjek nikada ne smetne s uma. Obratite panju na sljedea dva ajeta:
Oni koji su kod Gospodara tvoga hvale Ga i nou i danju i ne zamaraju se.
19
Hvale ga nou i danju, ne
malaksavaju.
20
Komentirajui ove ajete pri kraju sure A'raf rekli smo da ovo nije svojstveno
samo melekima.
Ukratko, rijei ` ` nareuju da se ime od imena Boijih ili asno ime Boije
spominje. Neki su rekli
21
da se misli samo na bismillahi.
U tematskom ajetu preusmjerilo se sa prvog lica mnoine ( ) na tree lice, odnosno u
ovom ajetu Allah, s.v.t., oznaio se u treem licu. Postoji mogunost da je razlog za to to se
spominjanjem rijei rabb ovjek podsjea na neto to je rob zaboravio, tj. na robovsku niskost
koja je veza izmeu roba i njegova Gospodara.
` ` ` Neki
22
rije ` tumae kao odvajanje od stvorenja i orijentiranje Bogu. Od imama
Ehli-bejta prenosi se rivajet da rije znai dii ruke molbe prema Bogu i biti ponizan i
skruen. Ako zikr uzmemo u znaenju verbalnog zikra, to je prikladnije od prvog znaenja.
Rije vjerovatno je apsolutni akuzativ i vanjska zahtjevnost je traila da se kae:
` , a to to nije ovako reeno, ve je namjesto toga dola rije , po rijeima nekih,
23
zbog

18
Ruhul-Meani, tom XXIX, str. 106.
19
Fussilet, 38.
20
El-Enbija, 20.
21
Madmeul-bejan, tom X, str. 379.
22
Madmeul-bejan, tom X, str. 379.
23
Damiul-ahkam, tom X, str. 44.
toga je to glagolski oblik od korijena podrazumijeva znaenje oblika . Znai, to je
kao da je reeno a znaenje je ili prekini vezu svoga nefsa od svega drugog i samo se
okreni Bogu, ili natjeraj svoj nefs da isprui ruku skruenosti prema Bogu. Prema rijeima
nekih,
24
rije stavljena je na kraj ajeta umjesto radi rimovanja.

9 ` ` ` ` ` '
9. Gospodar istoka i zapada, nema boga osim Njega, i Njega uzmi za zastupnika!
Prva sintagma je opis koji je, kako se to kae, odvojen od opisanog, a skrivena rije je
, a sintagma ` ` ' znai Gospodar svijeta cijelog jer istok i zapad su dva
relacijska smjera koji sadre sve strane svijeta, a to to su od est pravaca spomenuta samo
ova dva je zbog toga to vie odgovara prethodno spomenutim noima i danima jer su no i
dan vezani za izlazak i zalazak Sunca.
Vjerovatno e se zapitati zar nije bilo dovoljno s ciljem ukazivanja na Gospodstvo Boije
spomenuti , ta je razlog da se ponovi ` ` ' ?
U odgovoru kaem: Htjelo se jezikom Poslanika dati do znanja da to to je Poslaniku
nareeno da Allaha uzme za svoga Gospodara je iz razloga to je Bog i njegov Gospodar kao
i Gospodar cijelog svijeta, a ne samo njegov Gospodar, upravo kao to nije bila rijetkost da
murici izaberu svoga linog idola, koji nije bio niiji. Ako bi uzimanje Boga za svoga
Gospodara od strane Poslanika bilo na ovaj nain, ili ako bi neko pretpostavio da je to tako,
on u tom sluaju ne bi mogao pozivati ljude u tevhid jer bi mu oni na poziv odgovorili: Neka
tvoj Allah, s.v.t., bude tvoj Gospodar, a na gospodar neka bude na gospodar.
Druga injenica zbog koje je reeno ` ` ' , to ima znaenje Gospodar cijelog
svijeta, jeste pripremanje terena za drugu sintagmu ovog ajeta u kojoj se kae ` , a koja
je obrazlae i daje do znanja da ukoliko se kae da nema boga osim Boga, to je zato to je
boanstvenost i oboavanost ogranak Gospodstva. A Gospodstvo znai posjedovanje i
upravljanje, to je vie puta do sada objanjeno. Usljed toga to je Gospodar cijelog svijeta
Bog, to znai da osim Njega nema oboavanog.
` ` - znai uzmi Boga za svoga zastupnika u svemu. Uzeti zastupnika znai
namjesto sebe staviti nekog drugog, u smislu da njegova volja bude volja ovjeka i njegovo
djelo da bude djelo ovjeka. Prema tome, da ovjek uzme Boga za svoga zastupnika znai da
ovjek bude svjestan da je sve od Boga i u Njegovoj ruci. to se tie vanjskih deavanja u
svijetu, da ne pripisuje ni sebi ni bilo kakvom vanjskom uzroku nezavisnost u utjecanju, jer u
svijetu egzistiranja osim Boga nema istinskog utjecatelja (u zbiljnom smislu ove rijei). Na
kraju, kada se ima ovakvo uvjerenje, u raznim situacijama zadovoljstva, ljutnje, radosti, tuge
itd. ne vee se srce ni za jedan uzrok, ve se u svojim stremljenjima i eljama vee za uzrok
kojeg je Allah predstavio, a i to na nain da se ne smatra nezavisnim u utjecaju ili da u njega
bude siguran, ve da dosezanje eljenog vidi od Boga, da bi izabrao ono to Bog za njega
smatra odgovarajuim. A to se tie onoga vezanog za njegovo djelo, tj. za njegove praktine
dunosti i u ibadetu i u suivotu s drugima, svoju volju treba nakloniti erijatskoj volji
Gospodara, to rezultira time da e raditi u skladu sa Njegovom voljom i zakonom.
Sada postaje jasno kako sintagma ` ` pronalazi vezu sa sintagmom ` ` ` `
` i sa erijatskim naredbama prije nje, i kako se takoer vee za ono to slijedi: , i
.


24
Madmeul-bejan, tom X, str. 379.
10 ` ` ` ` ` ` ` `
10. I strpi se na ono to oni govore i kloni ih se na lijep nain,

Ovaj ajet i ajeti nakon njega povezani su sa onim to je ulo iza fa u ajetu tako da
je znaenje sljedee: Uzmi Ga za zastupnika, a kada Ga uzme za zastupnika, u tom sluaju
bit e strpljiv na njihove optube, ismijavanja i uznemiravanja u vezi s tim da si prorok,
pjesnik, luak, ili da je Kuran zbirka bajki. Iz tog zastupnitva takoer proizlazi da ih na
lijep nain izbjegava. Rijeima , lijepo izbjegavanje, kako to proizlazi iz konteksta,
misli se na to da s njima lijepo postupa i da ih dobronamjerno pozove u istinu te da ne
uzvraa istom mjerom na njihovu priu. Ovaj ajet nije u opreci sa ajetom o ratovanju tako da
nema nikakvog opravdanja to neki
25
tvrde kako je ovim ajetom opovrgnut ajet ratovanja.

11 ` ` ` ` ` ` `
11. a prepusti Meni poricatelje koji raskono ive i daj im kratku priliku;

Ovo je prijetnja nevjernicima. Kada kaemo: Pusti ga meni, to znai ne mijeaj se i pusti
me da se ja osvetim. A rijei: poricatelji posjednici blagodati, odnose se na nevjernike, ije je ime
spomenuto u prethodnom ajetu, ili u najmanju ruku, odnose se na njihove predvodnike, a to
to je dolo do spajanja rijei poricatelji s osobinom posjednici blagodati je radi toga da bi se
ukazalo na razlog prijetnje koja im je izreena, jer poricanje Boijeg poziva od strane onih
koji su opskrbljeni znai poricanje Njegove blagodati, a kazna za nezahvalnost je prekidanje
blagodati i njena preobrazba u nesreu.
Rijeima malo im prilike daj misli se na malo vremena, tj. upravo onoliko koliko ive na
Ovom svijetu, nakon ega se vraaju svome Gospodaru u pravu vjenost, gdje ih eka
poravnanje rauna i kazna, kao to je na drugom mjestu reeno: Oni ga vide dalekim, a Mi ga
vidimo bliskim,
26
a takoer je reeno: Kratko uivanje, a poslije, mjesto njihovog boravita bit e
Dehennem, a uasno je to prebivalite!
27

Gledajui vanjski aspekt ajeta, on je openit, meutim, neki
28
su rekli da se prijetnja
odnosi na dogaaj na Bedru, no u ajetu nema nikakvog vanjskog ukazivanja na to. U ajetu je
obraanje preusmjereno s treeg lica () na prvo lice jednine (), to je vjerovatno uinjeno
da bi se potvrdila prijetnja, jer Uzvieni Allah, rekavi , prijetnju povezuje sa Sobom.
Potom se vri jo jedno preusmjerenje. Rije je o tome da je metod obraanja s jednine prvog
lica () preobraen u metod obraanja u mnoini prvog lica ( ) da bi im ukazao Svoju
Velianstvenost.

12 `
12. kod Nas zaista ima okova i razbuktale vatre,

Ovaj ajet objanjava razlog prethodnom ajetu. Rije znai okovi i lanci. Ragib Isfahani
kae: Kada se kae: , to znai da je neko nemoan uiniti neku stvar, a kada se
kae: , to znai sputao sam ga. Rije (kesra na nunu i sukun na kafu) znai uzde i lanci

25
Damiul-ahkam, tom X, str. 44.
26
El-Mearid, 6-7.
27
Ali-Imran, 197.
28
Madmeul-bejan, tom X, str. 380.
jer oba sputavaju ivotinju od slobode, a mnoina ove rijei je .
29
U vezi sa rijeju
rekao je: Rije znai razbuktala vatra, a i je takoer upotrijebljen u ovom
znaenju.
30


13 `
13. i hrane koja u grlu zastaje, i patnje nesnosne

U Madmeul-bejanu kae se da rije znai zastajanje zalogaja u grlu, tako da ga ovjek
ne moe s lahkoom progutati. Kada se kae , to znai da mu je zastala
pljuvaka u grlu, a znai da mu je u srcu zbog nekog dogaaja nastala tuga.
Ukratko, je poput tucanja koje ne dozvoljava da hrana i tenost budu ukusni i
probavljivi.
31

Ova dva ajeta podsjeaju na ahiretsku kaznu, koja dunjaluke blagodati, to su im bile
date, a prema kojima su bili nezahvalni, preobraava u nesreu.

14 ` ` ` ` ` ` `
14. na Dan kada se Zemlja i planine zatresu, i planine humci urueni postanu.

Rije je vremenska oznaka za kaznu koja je obeana u dvama prethodnim ajetima.
Ragib Isfahani kae: znai veliku uzrujanost, pa se kae: , tj. zemlja se
zatresla a more se zatalasalo.
32
U Madmeul-bejanu je reeno: znai pjeana kupa, a
rije je iz infinitiva i kada se upotrijebi za brda, znai da kada se potrese temelj brda,
ona se od vrha ponu uruavati.
33
Znaenje ajeta je jasno.

15 ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` `
15. Mi smo vam, zaista, poslali Poslanika kao svjedoka protiv vas, kao to smo i faraonu poslanika
poslali,

Ovim ajetom prijeti se poricateljima iz naroda Poslanikova nakon to je u prethodnom
ajetu prijeeno openito poricateljima blagodati kaznom koja je pripremljena za njih na
Sudnjem danu, a zatim se njihovo stanje poredi sa stanjem faraona koji se bijae uzoholio
spram Boga i poslanika, smatrajui Boijeg poslanika i njegove pristae niskim, zatim im
ukazuje na svretak faraona, kako ga je na najgori nain kaznio da bi njegova sudbina bila
opomena i pouka, te da bi na taj nain pazili ta rade.
U ovom ajetu obraanje se preusmjerilo sa treeg lica na drugo. U prethodnim ajetima
nevjernici su pretpostavljeni kao odsutni te je reeno: , dok su ovdje pretpostavljeni
prisutnim te se kae: Mi smo vam poslali Poslanika, a vjerovatno je razlog to to kada govornik
obeava nevjernicima kaznu okova, vatre, hrane koja zastaje u grlu, i sam je postao tuan
zato ti jadnici moraju zbog svoje gluposti i neznanja sebe baciti u propast, te zbog toga, kao

29
Mufredate-ragib, pod i
30
Ibid.
31
Madmeul-bejan, tom X, str. 380.
32
Mufredate-Ragib, pod
33
Madmeul-bejan, tom X, str. 380.
posljednji put, da uine neto da ne bi morali doekati takvu propast vri se usmjeravanje
govora sa onih koji su odsutni na one koji su tu ispred, ne bi li moda pali pod utjecaj rijei i
na taj nain nastoji se iz njihovih srca izbaciti sumnja. Na taj nain nad njima biva ispunjen
argument, ne bi li se moda time zaplaili. Upravo zbog toga njihovo stanje poredi se sa
stanjem faraona, a stanje Poslanika sa stanjem Musaa, a.s., a rijeima ...
ukazuje se na faraonovu zavrnicu.
Prema tome, rijeima Mi smo vam, zaista, poslali Poslanika kao svjedoka protiv vas ukazuje se
na potvrdu Poslanikovog poslanstva od strane Allaha, d.., i na to da je Poslanik svjedok
vaih djela, vidi i nadgleda ono to radite ovdje na Dunjaluku, a na Ahiretu e svjedoiti, a
mi smo u Kuranu asnom, gdje god da se govori u vezi sa svjedoenjem, objasnili znaenje
svjedoenja poslanika o djelima ljudi, a to to je spomenuto svjedoenje poslanika predstavlja
jednu vrstu odvraanja ljudi od neposlunosti i suprotstavljanja i poricanja poslanika.
Poslanik u rijeima: kao to smo i faraonu poslanika poslali, jeste Musa ibn Imran, a.s.

16 ` ` ` ` ` `
16. ali, faraon se suprotstavio poslaniku, pa smo ga tekom kaznom kaznili.

Rije znai teko. U ovome ajetu ukazuje se na rezultat faraonove neposlunosti
prema Musau, a.s., a razlog nazivanja Musaa poslanikom je da bi se ukazalo na injenicu da
faraonova neposlunost nije bila zbog toga to je Musa bio Musa, ve zbog toga to je bio
Boiji poslanik, tako da i nevjernici dobro paze i da se ne protive Muhamedu, s.a.v.a., jer i on
je Poslanik Boiji, isto kao to je razlog spominjanja imena u sintagmi ` ` elja da se,
prvo, ukae da je povod negiranja i protivljenja faraona upravo njegovo faraonstvo, i drugo,
da sva njegova mo, hvaljenje brojnou, vodenim i kopnenim povrinama koje su bile pod
njegovom vlau i ugodan ivot ili, ukratko, faraonstvo, nisu mu mogli pomoi ni koliko
zrno goruice u odbrani i odbijanju Boije kazne, ve ga je pogodila Boija kazna i pored sve
moi koju je posjedovao, a da ne priamo o kafirima koji poriu a koji su zapravo nemoni i
gladni, kako to Kuran kae: neznatna urotnika vojska koja e tamo biti poraena.
34


17 ` ` ` ` ` ` `
17. Kako ete se, ako uznevjerujete, sauvati Dana koji e djecu starcima uiniti?!

Faraon se nije mogao sauvati kazne, a kako ete se onda vi sauvati kazne u onom danu
koji mlade ini starima? Dovoenje samoouvanja u vezu sa Danom je stilska figura,
alegorija, a zapravo je rije o samoouvanju od kazne koja je pripremljena za taj dan. Usljed
toga, rije je objekat rijei . Neki su rekli
35
da je objekat izbrisan, a rije je prilog za
kaznu tako da je skriveno znaenje: Pa kako ete se sauvati kazne koja e biti toga Dana:
( ).
Neki komentatori kau
36
da je predikat rijei izbrisan, dok je rije prilog za
tako da je znaenje: kakva je vaa zatita toga Dana? Drugi mufesiri iznijeli su drugaija
miljenja.

34
Sad, 11.
35
Tefsir Kaaf, tom IV, str. 641; Ruhul-bejan, tom X, str. 216.
36
Ibid.
` rije , starac, mnoina je od , nasuprot rijei koja znai mlad, a
ovakvo izraavanje: koji od mladih ini starce, aluzija je na teinu kazne, a ne na duinu toga
Dana.
18 ` ` ` ` ` ` `
18. Nebo e se zbog teine toga Dana rascijepiti, prijetnja Njegova e se ispuniti.

Ovaj ajet po drugi put ukazuje na teinu Dana. Rije znai racjepljivanje, a to to je
atribut za u mukom rodu je zbog toga to ova rije prihvata oba roda, i muki i enski,
lina zamjenica u vraa se na , dok ukazuje na uzronost. Znaenje ove sintagme je:
Nebo e se toga Dana zbog njegove teine rascijepiti.
Sintagma ` ` ` ` predstavlja apeliranje, odnosno eli ukazati na novu injenicu da
e se Boije obeanje ispuniti. Donoenjem ove reenice prijanja prijetnja se potvrdila. A
razlog povezivanja rijei obeanje sa zamjenicom Njegovo, a umjesto toga nije reeno
obeanje Allahovo, vjerovatno je u tome da bi se dalo do znanja da osim Boga nema nikog ko
bi bio kompetentan uiniti takvu prijetnju, tako da je bilo dovoljno upotrijebiti zamjenicu i ne
navoditi Njegovo sveto ime.

19 ` `
19. To je, zaista, opomena; i ko hoe uputit e se Putem ka Gospodaru svome.

Pokazna zamjenica odnosi se na prethodne ajete koji u sebi sadre zastraujue
prijetnje i opomene i savjete, a rije predstavlja svaku opomenu koju, kada ovjek vidi ili
uje, uzima pouku prema kojoj e uskladiti svoja djela.
U sintagmi objekat je izostavljen, a uobiajeno je da u ovakvim situacijama za
objekat bude uzeto ono to je pripada vrsti odgovora na uvjet i to se uklapa u kontekst.
Zahvaljujui tome kaemo da je skriveno znaenje reenice:
ko eli uzeti Puta ka svome Gospodaru, moe se uputiti svome Gospodaru. Neki kau
37
da je
skrivena rije uzimanje pouke, tako da je znaenje: svako ko eli uzeti pouku uputit e
se prema svome Gospodaru. A uputiti se svome Gospodaru znai uputiti se Putem prema
Njegovoj blizini. A rije Put, tj. predstavlja vjerovanje i pokoravanje. To su znaenja koja
su predstavili komentatori.
Meutim, mogue je da pokaznu zamjenicu razumijemo tako da se odnosi na prve ajete
sure koji preporuuju nono bdijenje i na taj nain da kaemo kako se ovim ajetom sa
posebnog obraanja Poslaniku, koje se desilo na poetku sure, ono eli proiriti openito na
sve vjernike i da se na openit nain kae: ko eli uzeti Puta prema svome Gospodaru...
Ono to potvruje ovu mogunost jeste injenica da se iste ove rijei nalaze u suri Dehr,
nakon kojih slijedi govor u vezi sa nonim namazom: I slavi Ga nou, dugo, iz tog znaenja
moe se zakljuiti da je noni namaz posebni put koji ovjeka upuuje prema Gospodaru.





37
Tefsir Kaaf, tom IV, str. 642.
Rasprava o predajama

U Durrul-mensuru stoji da Bezar i Taberani u knjizi Evsat, a Ebu-Neim u knjizi Delail
prenose od Dabira hadis: Kurejije su odrale sastanak u darun-nudvetu, na kojem su
htjeli odrediti ime Poslaniku, s.a.v.a., tako da kada ljudi uju to ime, vie se nee okupljati
oko njega, ve e od njega bjeati. Jedni rekoe: Kako bi bilo da ga nazovemo prorokom?
Drugi su predlagali da ga predstave luakom. Jedni rekoe da to ba ne bi odgovaralo. Jedni
upitae: Kako bi bilo da ga zovemo sihirbazom? Rekoe: Ne, nije ni sihirbaz. Meutim,
neko ree: Ali ini ono to i sihirbazi, jer razdvaja dva prijatelja. Na kraju su se sloili da ga
tako nazovu i razili su se.
Vijest o ovom sastanku stigla je do Poslanika. Od velike tuge umotao se u araf. Doao
mu je Dibril i ree mu: O ti umotani, O ti pokriveni.
38

Autor: Kraj ovog hadisa je diskutabilan jer iz njegovog sadraja proizlazi da su obje
sure istovremeno sputene. Pored toga, iz kur'anskih ajeta, pa ak i iz sure Muddessir, da se
razumjeti kako su murici Poslanika nazivali razliitim pogrdnim imenima: prorok, sihirbaz,
luak, pjesnik i nisu se zadovoljili, kako je to u rivajetu preneseno, samo imenom sihirbaz.
Ukoliko i preko ovoga preemo, u cijelom Kur'anu ne moe se nai da su ga optuivali da
ubacuje svau meu prijateljima.
U istoj knjizi prenosi se da su Abdullah ibn Ahmed u knjizi Zuhd i Muhammed ibn Nasr
u knjizi Es-salat od Aie prenijeli sljedei rivajet: Poslanik je nou veoma malo spavao jer je
Allah d.. naredio: Probdij no osim malog dijela!
39

U tefsiru Kaaf preneseno je od Aie da ju je neko upitao u vezi s Poslanikovom
prostirkom, kakva je bila. Rekla je da je prostirka bila duga 14 lakata, ona je spavala ispod
jedne polovine, dok je poslanik obavljao namaz na drugoj polovici. Upitao je od ega je bila.
Odgovorila je: Tako mi Boga, nije bila ni krznena, ni ista svila, a ni kozija koa, ni svila niti
vuna. Navlaka je bila od dlake, a postava od krzna.
40

Autor: Muhadisi su ovaj rivajet proglasili izmiljenim, to je ispravno, usljed toga to
ova sura spada meu prve sure Kur'ana, koje su objavljene u Meki, kada Aia jo uvijek nije
bila postala Poslanikovom suprugom, budui da se on oenio njom nakon selidbe u Medinu.
Iz knjige Davami'ul-dami' prenosi se da je reeno: U jednom rivajetu kae se kako je
Poslanik, s.a.v.a., uao u Hadidinu kuu u stanju u kojem od velikog zamora, preplaenosti
i straha nije mogao stajati na svojim nogama. Rekao je: Umotaj me. Nedugo zatim,
Debrail se oglasio: O ti umotani.
41

U Durrul-mensuru Abd ibn Hamid, Ibn Derir i Ibn Ebi Hatem prenose od Seid ibn
Debira hadis u kojem kae: Kada je objavljen ajet: O ti umotani, ustani i probdij no osim
malog djela, Poslanik je ve deset godina nou bdio u namazu i ibadetu. Neki od ashaba su ga
u tome slijedili. Bog je nakon deset godina spustio ajet: Tvoj gospodar zna da ti bdi, (...) i
obavljaj molitvu..., i nakon deset godina im donio olakicu u tom djelu.
42

Autor: Prenosi se rivajet
43
da je ajet olakice sputen jednu godina nakon toga, a
negdje se kae ta je to bilo nakon osam mjeseci, i da obavljanje nonog namaza za druge
mimo poslanika nije bilo vadib, kao to na to ukazuje dio ajeta: , to smo ve

38
Ed-Durrul-mensur, tom VI, str. 276.
39
Ibid.
40
Tefsir Kaaf, tom IV, str. 636.
41
Davaimul-dami, str. 495.
42
Ed-durrul-mensur, tom VI, str. 276.
43
Tefsir Kurtubi, tom XIX, str. 37.
objasnili. Potvrda toga je rivajet u kojem se kae: Neki od ashaba su ga u tome slijedili
(dakle ne svi).
U Tahzibu svojim lancem prenosioca od Muhamed ibn Muslima, a on od Imama Bakira,
a.s., prenosi se: Upitao sam ga u vezi sa Boijim rijeima: Probdij no osim malog djela. Rekao
je: Allah, d.., naredio je Poslaniku da svake noi obavlja noni namaz, osim u sluaju da
nekad to ne moe uiniti.
44

Autor: Ovaj hadis ukazuje na jedno od objanjenja koja su dali komentatori u vezi sa
ajetom. U Madmeul-bejanu kae se da su neki rekli da je rije apozicija rijei , to
rezultira objanjenjem izuzimanja, a to potvruje i rivajet u kojem Imam Sadik, a.s., kae:
znai polovinu, a rijei , kao i rijei , ukazuju na manje i na vie od pola.
45

U Durrul-mensuru se prenosi da Askeri u knjizi Mavaiz od Alija, a.s., prenosi rivajet u
kojem kae: Upitali su Poslanika, s.a.v.a., ta znai i ui Kur'an tertilom. On je rekao:
Izgovoraj njegove harfove razgovijetno, i da ga ne ponavlja kao to to ini s pjesmom, ni
poput vjetra dugog da bude u nizu, a ni poput pjesme ispresijecan. Kada naie na udesa,
tu da zastane, i ponavljanjem toga srce da pokrene. I pazite! Nemojte da vam cilj bude da
to prije do kraja sure doete.
46

U istoj knjizi Ibn ebi ejbe prenosi od Tavusa da je rekao: Upitali su Poslanika koji
ovjek najbolje ui Kur'an. Odgovorio je: Onaj kod kojeg, kada uje da ui, osjeti da ga je
strah od Boga.
47

U Usule kafi svojim lancem prenosi od Ali ibn ebi Hamze da je rekao: Imam Sadik, a.s., je
rekao: Kur'an se ne smije uiti brzo, ve se mora uiti tertilom. I kada naie na ajet u kojem
se govori o Dennetu, stani i zatrai od Boga Dennet. A kada naie na ajet u vezi sa
Dehennemom, od Boga trai da te zatiti od vatre.
48

U Madme'ul-bejanu vezano za znaenje tertila prenosi se rivajet od Imama Sadika, a.s.,
preko Ebi Basira: Tertil znai praviti predah u uenju i uiniti glas lijepim.
49

U istoj knjizi od Ummi Selme prenosi se rivajet u kojem kae: Poslanik, s.a.v.a., uio je
Kur'an ajet po ajet.
50

Takoer, u istoj knjizi od Enesa se prenosi da je rekao: Poslanik, s.a.v.a., prilikom uenja
Kur'ana otezao je svoj glas.
51

U istoj knjizi prenosi se sljedei rivajet: Haris ibn Hiam je upitao Poslanika s.a.v.a.:
Kako ti dolazi objava? On je odgovorio: Nekada to bude glas poput glasa zvona koje mi
dolazi u uho i ja ono to mi se kazuje pamtim. Ova vrsta objave mi je tea od ostalih, tijelo mi
se znoji. Nekada melek objave dolazi u liku ovjeka i ja pamtim ono to mi on govori.
Aia je takoer rekla: Nekada bi mu dolazila objava a on bi jahao devu, udarao bi je po
prednjem dijelu vratu. ( )
Takoer je rekla: Vidjela bih da mu se objavljuje po veoma hladnom vremenu kada bi
on bio sav mokar od znoja.
52

Prenosi se iz Ajjaijevog tefsira da je on svojim lancem od Isa ibn Abida i od njegova oca i
djeda, i tako do Alija, a.s., prenio hadis u kojem kae: Neki kuranski ajeti derogiraju neke

44
Tehzibul-ahkam, tom II, str. 335.
45
Madmeul-bejan, tom X, str. 377.
46
Usule Kafi, tom II, str. 449, hadis 1.
47
Ed-Durrul-mensur, tom VI, str. 277.
48
Usule kafi, tom II, str. 452, hadis 2.
49
Madmeul-bejan, tom X, str. 378.
50
Madmeul-bejan, tom X, str. 378.
51
Ibid.
52
Madmeul-bejan, tom X, str. 378.
druge ajete, zato treba u skladu sa naredbom Poslanikovom obratiti se svim kuranskim
ajetima, tj. uzeti u obzir i posljednji ajet koji je objavljen. Meu posljednjim ajetima koji su
objavljeni Poslaniku jesu ajeti sure Maide, koji su derogirali ono to im prethodi, ali njih nita
ne derogira. Ova sura objavljena mu je kada je jahao na devi ehiba, devi je objava tako teko
pala da nije mogla hoditi, ve joj je trbuh bio skoro dotakao tlo, vidio sam, malo je
nedostajalo da joj pupak dotakne zemlju.
53

Autor: Ako je ovaj hadis ispravan, moramo kazati da je oitovanje teine objave na
devi ili mazgi zbog otjelovljenja objave a ne zbog toga to je objava neto materijalno, neto
to ima svoju teinu, jer to ne bi bilo logino. Slino ovim kazivanjima, postoji veliki broj
rivajeta koji govore u vezi sa mudizama i kerametima evlija.
U Tahzibu svojim lancem od Hiama ibn Salima, od Imama Sadika, a.s., prenosi se rivajet
u vezi sa komentarom Allahovih d.. rijei: ... , u kojem je rekao: Rijei
znae da je ustajanje ovjeka iz postelje radi zadovoljstva Boijeg (i niijeg drugog) sigurno
ustajanje.
54

Autor: Ovaj hadis prenosi se putem drugih dvaju lanaca u Tahzibu i Ilelu od Hiama i
od Denaba.
55
U Madmeul-bejanu ispod ovog ajeta reeno je da se prenosi rivajet od Imama
Bakira i Sadika, a.s., u kojem su rekli: Misli se na stajanje u namazu pri kraju noi.
56

U Durrul-mensuru od Ibn Munzira, od Husejn ibn Alija, a.s., prenosi se kako su ga vidjeli
da obavlja namaz izmeu akama i jacije. Pitali su ga za razlog. Rekao je: Ovo je upravo ono
bdijenje ().
57

U Madmeul-bejanu ispod ajeta: kae se da su Muhammed ibn Muslim, Zurare i
Hamran prenijeli rivajet od Imama Sadika, a.s., u kojem kae: Pod misli se na dizanje
ruku u namazu. A u rivajetu od Ebi Basira se kae: znai da u namazu digne ruke
prema Gospodaru i da bude skruen.
58

Autor: Ovaj hadis podudara se sa kunutom u namazu. A u jednom je rivajetu kazano
da je dizanje ruku i pomicanje kaiprsta.
59
U drugom rivajetu reeno da se misli na
pokazivanje prstima.
60
U jo jednom rivajetu kae se da se misli na uenje dove jednim
prstom i pokazivanje njime.
61

Takoer, u Madmeul-bejanu se prenosi rivajet od Abdullah ibn Omera da kada je
Poslanik, s.a.v.a., uo nekog kako ui: pao je u nesvijest.
62

U Tefsiru Komi ispod ajeta: kae se: Poput humke pijeska koja nastaje
sipanjem pijeska odozgo.
63







53
Tefsir Ajjai, tom I, str. 288.
54
Tahzib, tom II, str. 336.
55
Ilelu-eraje, tom II, str. 363.
56
Madmeul-bejan, tom X, str. 378.
57
Ed-Durrul-mensur, tom VI, str. 278.
58
Madmeul-bejan, tom X, str. 379.
59
Tefsir urus-sekalejn, tom V, str. 449.
60
Tefsir urus-sekalejn, tom V, str. 449.
61
Ibid.
62
Madmeul-bejan, tom X, str. 380.
63
Tefsir Komi, tom II, str. 392.
Prijevod i tumaenje ajeta 20.

20 ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` `
` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` `
` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` `
20. Gospodar tvoj sigurno zna da ti i oni koji su sa tobom u molitvi provodite manje od dvije
treine noi, polovinu njezinu ili treinu njezinu. Allah odreuje duinu noi i dana, On zna da vi to
ne moete izraunati pa vam prata, i uite iz Kurana ono to vam je lahko; On zna da e meu vama
biti bolesnih, i onih koji e po svijetu putovati i Allahove blagodati traiti, i onih koji e se na Allahovu
putu boriti i uite iz njega koliko vam je lahko, i molitvu obavljajte, i milostinju udjeljujte, i Allahu
zajam dajte, zajam lijepi! A dobro koje inite i za sebe poaljete nai ete ga da je kod Allaha bolje i
vee nagradom. I molite Allaha da vam oprosti, uistinu Allah prata i milostiv je.

U ovom asnom ajetu govori se u vezi sa olakicom po pitanju naredbe koja je izreena
na poetku sure, a odnosi se na Poslanika, dok je u ajetu: To je zaista opomena ( ), koji
se nalazi u sredini sure, naredba uopena na sve vjernike, a rije je bila o obavljanju nonog
namaza i molitvi. U ovom ajetu eli se rei: Bog je zadovoljan da vjernici koliko god mogu
ue iz Kurana, to znai da ovaj ajet eli ukazati na olakicu po pitanju naredbe iz prvog
ajeta, a ne eli ga derogirati, to bi u tom sluaju znailo da zabranjuje bdijenje dvije treine
noi ili njene polovice ili, pak, samo treine.
U velikom broju rivajeta u vezi sa ovim ajetom kae se da je objavljen u Meki nakon osam
mjeseci, ili nakon jedne godine, ili deset godina od objavljivanja prvog ajeta iste ove sure.
Meutim, ova tvrdnja je slaba iz razloga to je u ovom asnom ajetu izmeu ostalog reeno:
` ` ` ` ` ` , iz ijeg se sadraja da zakljuiti, a posebno imajui u vidu
injenicu da je zekat spomenut nakon namaza a prije dobrovoljnog udjeljivanja, da je rije o
obaveznom zekatu, a svi znamo da je zekat propisan u Medini nakon iseljenja muslimana.
Dakle, ovaj ajet objavljen je u Medini, a to to su neki rekli
64
da je zekat propisan u Meki,
ali da je granica nisaba odreena u Medini, i takoer to to neki drugi kau
65
da postoji
mogunost da je asni ajet objavljen prije negoli je postao pravosnaan, a takav je postao tek
nakon prolaska odreenog vremena od objavljivanja, takve tvrdnje su neosnovane i bez
argumenta. Pored toga to su neargumentirane, ovakve tvrdnje iznose se i u vezi sa mjestom
objavljivanja ajeta o propisivanju ratovanja: , i pored toga to znamo da
stanje koje je vladalo u Meki nije bilo pogodno za takvo ta, tj. za propisivanje rata. U
svakom sluaju, vanjski kontekst ukazuje da je ajet objavljen u Medini a ne u Meki, s ime se
neki od komentatora i slau.
` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ...
U ovom ajetu obraa se Poslaniku. Rijei ukazuju na to da Poslanika obavija milost i
naklonost Boija. Takoer, obraanje rijeima ` ` ` ` ukazuje na zahvalnost, a iz tona je
prepoznatljivo da mu se eli zahvaliti, jer Allah, d.., je rekao: , tj. i va trud i
zalaganje je hvalevrijedno.
66

` ` ` ` ` `
Rije je elativ ( ) iz infinitiva koji znai blizina, dok je u javnom govoru ovaj
korijen postao ustaljen za znaenje koje, osim to prenosi blizinu neemu, ukazuje i da je

64
Ruhul-meani, tom XXIX, str. 114.
65
Ibid.
66
Ed-Dehr, 22.
manje od toga. Naprimjer, broj devet i jedanaest su blizu broja deset, meutim, kada kaemo
, tj. blizu deset, to se upotrebljava samo za ono to je manje od deset, u ovom sluaju
za devetku, a ne i za vee od desetke, u ovom sluaju za jedanaest. Dakle, u ajetu ovaj izraz
znai priblino, odnosno malo manje od dvije treine noi.
Vav, veznik u reenici ` ` ` , striktno je za openitu mnoinu, tj. eli rei da Bog
Uzvieni zna da ti u nekim noima provodi manje od dvije treine u namazu, u nekim
manje od polovine, a u nekima manje od jedne treine.
Pod saputnitvom u ajetu, kada se kae i skupina onih koji su sa tobom, misli se na
saputnitvo u vjerovanju, a rije je radi partitivnosti, usljed ega ajet ima znaenje da su
neki od vjernika obavljali noni namaz onako kako ga je obavljao Poslanik, s.a.v.a. Meutim,
neki komentatori
67
smatraju da je rije radi objanjenja, za to ve znate da nije ispravno.
Rijei ` ` ` ` ` ` su na poziciji objanjenja uzroka za sintagmu ` ` ` , a obje skupa
znae: kako da Bog ne zna, kada je On Taj Koji stvara i Koji upravlja. U ovom objanjenju
uzroka vidimo da postoji isputeno znaenje, tj. odreivanje duine dvije treine, polovine i
jedne treine noi dovedeno je u vezu sa Allahom, a ne sa rijeju Rabb ili drugim Njegovim
imenom; to je zbog toga to je odreivanje mjere stvorenog u dimenziji stvaranja, a stvaranje
pripada Allahu jer sve okonava Njime.
` ` ` ` ` ` ` ` `
Rije , koja je infinitiv glagola , znai stjecati i obuhvatati dio bilo ega. Zamjenica
u odnosi se na isputeno znaenje u konstrukciji , ili na ono to se moe iskoristiti
iz konstrukcije , dajui do znanja: svi vi zajedno ne moete odrediti polovinu, treinu ili
dvije treine noi, usljed razliitosti njene duine tokom godine, a posebno je teko odrediti
duinu toga za onog ovjeka koji eli spavati od poetka noi i probuditi se tano u drugoj ili
prvoj treini noi, osim u sluaju da iz predostronosti probdije cijelu no radi sigurnosti da
je bio budan onoliko koliko je htio ili da iznae drugo rjeenje.
Dakle, razlog zbog kojeg je u ajetu reeno Bog zna da vi ne moete izraunati te dijelove noi
jeste da bi se ukazalo da je takvo obuhvatanje nemogue za sve vjerske obaveznike (mukelefe),
a ne da bi se reklo kako to nijedan ovjek nije u stanju.
Razlog zbog kojeg je reeno upravo zbog toga vam je oprostio jeste da bi ukazao da je prema
vama usmjerio milost Svoju i da vam je ovaj propis olakao, to znai da uzvieni Allah za
svoje robove ima oprost i povratak, to je sagledano u tome da im otvori Svoju milost, a
uinak ovog oprosta Boijeg je to da e robovi uspjeti uiniti tevbu i vratiti se Njemu, ili da e
se uspjeti u potpunosti pokoriti, ili da e neke od tekih obaveza ukinuti ili ih olakati, a
asni Kuran je prvi uinak spomenuo u 118. ajetu sure Tevbe, gdje kae: Zatim im je On
oprostio (pomogao im) da bi tevbu uinili (da bi se vratili).
Pored ove, Allah d.. ima jo jednu tevbu, koja slijedi nakon ljudske tevbe, a ogleda se u
tome da im On prihvata tevbu, i da im grijehe oprosti, a ve smo prije ukazali na ovo
znaenje.
Razlog zbog kojeg se dalje u tematskom ajetu kae: a zatim iz Kurana uite ono to vam je
lahko jeste da bi se obaveza nonog ustajanja i njeno trajanje radi obavljanja namaza olakalo
obinom narodu. A to to je na poetku sintagme dolo jedno fa () radi toga je da bi se
dalo do znanja kako je olakica o kojoj je rije rezultat Boijega znanja o teini tane podjele
noi na dijelove za mukelefe.
Iz ove olakice neophodno proistie irenje obaveze za vjernike, tako da se svi mogu
okoristiti ovom blagodati nonog bdijenja, svako po mjeri samog sebe. Razlog olakice nije

67
Ruhul-bejan, tom X, str. 218.
bilo to da bi se obavezno derogiralo ostajanje u nonom bdijenju jednu treinu, dvije treine
ili pola noi, ak i za onoga koji je sposoban izvesti tu podjelu, tako da bi se reklo: od sada pa
nadalje ovo je djelo novotarija i zabranjeno; jer, rekli smo, ovo je djelo (tana podjela noi) za
veinu ljudi teko, ali ne za sve. U sluaju da je bilo teko za sve ljude tako da ne bi bilo ak
ni za jednog ovjeka mogue, u tom sluaju od samog poekta ne bi bilo nareeno takvo ta,
jer Allah, d.., nikoga ne obavezuje na ono to je nemogue: Allah nikog ne obavezuje iznad
mogunosti njegovih.
68

Pored toga, u asnom ajetu Allah, d.., je potvrdio za Svoga Poslanika i skupinu vjernika
da su bdili jednu treinu, polovinu noi ili manje od dvije treine, dakle mogli su ispotovati
tu podjelu, no nije bilo mogue to dovesti u vezu sa svim ljudima, a jasno je da svi ljudi znai
svi oni koji su to radili i oni koji to nisu radili, to znai da je odredba nonog bdijenja teka
za sve iz aspekta da su svi uzeti u obzir, a ne sa aspekta svakog pojedinca, a usljed takve
situacije, dunost je na takav nain olakana da za one koji su sposobni razdijeliti no na
jednake djelove, za njih ostaje vaiti ta mogunost, a laka verzija ostaje za masu, te je zato
reeno ` ` ` . Obaveza nonog bdijenja, bilo u maksimalnom obliku tanog
odreenja dijelova noi,bilo u minimalnoj, lakoj verziji, tj. obavljanju koliko se moe, za
vjernike je mustehab.
Komentatori se razilaze po pitanju toga na ta se odnosi nono bdijenje, da li je to uenje
Kur'ana izvan namaza ili nono obavljanje namaza. A po pitanju toga da li je namaz razilaze
se u tome da li je taj namaz obavezan za Poslanika i sve vjernike, ili je za sve mustehab, ili je
za Poslanika obavezan a za vjernike mustehab. Takoer se razilaze u tome da li je ajet koji
govori o nonom bdijenju derogiran ovim ajetom, kao i u tome da li je noni namaz
zamijenjen uenjem Kur'ana koliko se moe. A sva ova razna miljenja nisu toliko vana da
bismo se njima pozabavili.
` ` ` ` ` ` ` ` ` ` `
Ovaj dio ajeta ukazuje na drugi razlog olakavanja obaveze nonog bdijenja. U njemu se
daje do znanja da pored toga to je spomenuta obaveza ostajanja nou taan dio vremena
teka za sve vjernike, teina je, kada su u pitanju bolesnici, putnici i ratnici, jo vea. ` `
` , to su putnici, a ` ` ` , to su oni to idu za nafakom putujui po svijetu i trgujui.
` ` ` ` ` ` ` ` ` `
U ovom dijelu ajeta ponavlja se presuda olakice da bi se tema uvrstila. Zamjenica
vraa se na Kuran, a uiti Kuran onoliko koliko je lahko znai klanjati onoliko koliko
odgovara vremenu koje se nou bdi.
Rijeima neka obavljaju namaze aludira se na obavljanje vadib namaza, tako da ukoliko
ajet smatramo medinskim, to znai da e se odnositi na pet dnevnih namaza, a ukoliko, pak,
ajet smatramo mekanskim, u tom sluaju rije je o namazima koji su prije hidre bili vadib.
Zekat koji je spomenut u ajetu je obavezni zekjat, a pozajmljivanje Bogu obuhvata
neobavezna davanja i materijalna milosra koja se daju na putu Boijem. Razlog zbog kojeg
su ove tri naredbe povezane sa prethodnim djelom olakice od strane Boga vidi se u tome to
se htjelo dati do znanja da su vjerski farzovi i dalje na svome mjestu, i Allah, d.., i dalje ih
dri nareenima, dakle niko ne treba uobraziti da olakica po pitanju nonog bdijenja
podrazumijeva i ostale obaveze. Ustvari, tematski ajet je s tog aspekta slian ajetu o
savjetovanju, koji odmah nakon to daje olakicu u pogledu davanja milostinje prije
savjetovanja s Poslanikom, podsjea na injenicu obaveznosti obavljanja namaza, zekata i
pokornosti Bogu i Njegovom poslaniku, pa kae: A ako niste udijelili i Allah je prihvatio vae

68
El-Bekara, 286.
pokajanje, pa molitvu obavljajte i zekat dajite i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovom! `
` ` ` ` ` ` ` ` ` `

` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` `
A dobro koje inite i za sebe poaljete nai ete ga da je kod Allaha bolje i vee nagradom.
Rije objanjava rije , a pod apsolutnim dobrom misli se na pokoravanje, bilo da je
obavezno ili mustehab, rije je ili zamjenica razdvajanja, ili potvrda zamjenici u . Ajet
ima sljedee znaenje: Svako pokoravanje koje u svoju korist poaljete ispred sebe, tj. da
njime osigurate svoj ahiretski ivot nai ete ga kod Allaha, odnosno na Danu susreta s
Allahom nai ete ga boljim od svih dobrih djela koje ste inili, ili boljim od svega to
ostavljate na Dunjaluku, i nai ete ga puno vrednijim od toga.
` ` ` ` ` `
I molite Allaha da vam oprosti, zaista Allah prata i milostiv je.
Tematska sura zavrena je naredbom da se trai oprost, a to to je reeno: zaista Allah
prata i milostiv je, ima indikacije obeanja oprosta i milosti, i nije nemogue da se rijeju
misli na openito vrenje pokoravanja jer je pokoravanje sredstvo kojim se postie milost
Boija, tako da se moe rei da su svako pokoravanje i poslunost ujedno i istigfar.

Rasprava o predajama

U Tefsiru Komi u rivajetu od Ebu Daruda kae se da je u vezi sa komentarom ajeta `
` ` ` ` ` ` ` ` ` Imam Bakir, a.s., rekao: Poslanik je to inio, i ljudima je na to
ukazao, meutim, to im je bilo teko, a Allah zna da je teko ljudima da izraunaju (
` ` ` ` ) jednu treinu, polovinu i tvije treine noi. Jedan vjernik ustaje usred noi, a ne zna (u
tom godinjem dobu) ni u koliko je sati polovina noi ni u koliko njena treina, i koliko li su
puta ostajali do sabaha da bi ispunili potreban dio noi. Usljed toga, Allah, d.., je objavio
ovaj ajet i rekao: Bog zna da vi ne moete odrediti polovinu i treinu noi. Tako da je ovaj ajet
derogirao prethodnu naredbu.
` ` ` i znajte da nijedan poslanik nije doao a da u nonoj samoi nije
obavljao namaz, i nijedan poslanik ovaj namaz nije obavljao s poetka noi.
69

Autor: Iz rivajeta moemo razumjeti da je poetak sure noni namaz propisao
obaveznim, a kraj sure je derogirao taj propis. Svakako da su slino ovom znaenju i kod
ehli-suneta preko Ibn Abasa i drugih osim njega preneseni rivajeti, a mi smo ve govorili u
vezi sa derogiranjem.
U Madme'ul-bejanu Hakim Ebul-Kasim Ibrahim Haskani svojim lancem prenosilaca od
Kelbija i od Ebi Saliha te od Ibn Abasa prenosi rivajet u vezi sa rijeima ` da se
odnose na Alija, a.s., i Ebu Zerra.
70

U istoj knjizi preneseno je ispod rijei ` ` ` od Imama Ride, a.s., i njegovog oca
i djeda, a.s., da je rekao: Najmanja stvar koja vam je mogua prilikom uenja Kur'ana jeste
skruenost srca i istota nutrine.
71


69
Tefsir Komi, tom II, str. 392.
70
Madmeul-bejan, tom X, str. 381.
71
Ibid.
U Durrul-mensuru Ibn Ebi Hatim, Taberani i Ibn Mirdevejh od Ibn Abasa prenose, a on od
Poslanika da je uz rijei ` ` ` rekao: To je najmanje stotinu ajeta.
72

U istoj knjizi Ibn Mirdevejh prenosi od Abdullah ibn Mes'uda da je rekao: Poslanik,
s.a.v.a., je kazao: Nema trgovca koji iz nekog mjesta uveze hranu u grad od muslimanskih
gradova i tu robu proda po tekuoj vrijednosti, a da nije kod Boga na razini ehida. Zatim je
Poslanik, s.a.v.a., prouio sljedee kur'anske rijei: ` ` ` ` ` ` ` ` `
.
73

U Tefsiru Komi svojim lancem prenosilaca od Zir'e i od Sema'e prenosi rivajet u kojem se
kae: Ja sam njega (vjerovatno od Imama Sadika, a.s.) pitao u vezi sa rijeima: ` `
. On je odgovorio: Ne misli se na zekjat.
74

U Hisalu se prenosi od Imama Alija, a.s., da je u hadisima Erbe'ate mi'e rekao: Puno inite
istigfar, da biste privukli opskrbu, i da biste danas mogli uiniti dobro djelo kako biste ga
sutra nali.
75

Autor: Zavretak ovog hadisa iskoriten je iz sljedeih kur'anskih rijei:
` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` `
A dobro koje inite i za sebe poaljete nai ete ga da je kod Allaha bolje i vee nagrade.




72
Ed-Durrul-mensur, tom VI, str. 280.
73
Ibid.
74
Tefsir Komi, tom II, str. 393.
75
Hisal Saduk, tom II, str. 615.