Opis Allahova Poslanika u predajama

Ovaj ogled o adabu Allame Tabatabai u svome tefsiru el-Mizan zapoinje nakon tumaenja posljednjih ajeta sure Maide. U nastavku donosimo dio koji se odnosi na hadiski osvrt o adabu miljenika Boijeg, Allahov Poslanika, s.a.v.a. S perzijskog preveo: Amar Imamovi

Kuranski ajeti koji se bave Poslanikovim plemenitim moralom i lije pim adabom u veini primjera dolaze u obliku zapovijedi ili zabrane. Zato emo u nastavku ovo pitanje razmatrati kroz predaje koje u sebi nose opise Poslanikova suneta i morala, koji otkriva lijep boanski adab naravno, potkrijepljene kuranskim ajetima. U knjizi Manijul-akhbr,[1] nizom prenosilaca od Ebu Hle et-Temim od El-Hasan ibn Alija, neka je mir Boiji njima, te drugim nizom prenosilaca od Imama Ride, a on od svojih plemenitih oeva, od Ali ibn Husejna od Hasan ibn Alija, te nizom penosilaca od jednog od sinova Ebu Hle od El-Hasan ibn Alija, neka je mir Boiji njima, prenosi se da je rekao: Izrazio sam elju svome daidi Hind ibn Ebi Hle, koji je ljudima opisivao Poslanika, da i meni opie neke osobine Poslanika, tako da se zaljubim u njega. On se odazvao mojoj molbi i rekao je: Allahov Poslanik, s.a.v.a., u oima svakog posmatraa bio je velianstven i potovan, njegovo lice je svijetlilo poput puna Mjeseca. Nije bio ni previsok, ni prenizak, nego je bio sred nje grae. Imao je iroko tjeme i kosu blago valovitu. Ako bi se desilo da mu kosa nekad i bude

raupana, odmah bi je zaeljao. Ako bi pustio kosu, ona mu nije prelazila resice uiju. Bio je svijetle puti. Imao je iroko elo i tanke i duge obrve, meu kojima je bio razmak. Izmeu obrva je imao venu koja bi nabrekla od krvi kada bi se naljutio. Ta vena je bila svijetla tako da onaj ko ne bi obraao panju mislio bi da je ona produetak nosa, koji je bio izduen. Imao je gustu bradu. Obrazi su mu bili kotunjavi, bez mesa. Usta su mu bila velika, miriljava i veinom poluotvorena. Zubi su mu bili rastavljeni i blistavo bijeli. Dlake na prsima su bile usko rasporeene u liniji koja se protezala sve do stomaka. Vrat mu je bio lijep poput jelena. Od svoga sjaja kao da je bio srebren. Stas mu je bio skladan, tijela vrsta i zbijena, a stomak mu je bio ravan sa prsima. Imao je iroka ramena. Kosti su mu bile obloene debelim slojem mesa. irokih prsa. Njegovo obnaeno tijelo bilo je veoma lijepo. Udovi su mu bili skladni. Imao je tanku liniju malja od prsa pa do stomaka. Grudi i stomak su bili bez dlaka osim ove linije, dok su nadlaktice, ramena i gornji dio prsa bili dlakavi. Podlaktica mu je bila izduena, a dlanovi iroki. Dlanovi i tabani su bili lijepo popunjeni. Cijelo njegovo tijelo bilo je skladno. Kosti su mu bile ravne i neuvijene. Udubine dlana i stopala su bile vee nego uobiajene. Kada bi isko raio bilo je kao da upa zemlju. Koraao je ravnomjerno. Hodao je smireno i dostojanstveno, ali ustrim hodom. Kada bi koraao bilo bi kao da silazi sa nekog visokog mjesta u nizinu. Kada bi se obraao nekome prema toj osobi se okretao cijelim svojim tijelom. Pogled je drao sputen. Vie je gledao u zemlju nego u nebo. Nije mu bilo ravnog kod zadubljivanja i posmatranja. Koga bi susreo pretekao bi ga u selamu. Prenosilac je rekao: Pitao sam ga da mi opie njegov govor. On ree: Boiji Poslanik, s.a.v.a., bio je u neprekinutoj tuzi, stalno zamiljen, a da se ni na trenutak nije oputao. Dugih utnji, nije govorio, osim kada je bilo potrebno, svoj govor od poetka do kraja bi izgovarao otvorenih usta.[2] Govor mu je bio saet i jezgrovit, bez suvinih rijei ili manjkavosti. Bio je blage i dobre udi, i to takve da se ni prema kome u obraanju nije odnosio grubo i omalovaavajui. Svaku blagodat je doivljavao velikom, ak i kad je bila neznatna. Nijednu blagodat nije kudio, a posebno je prema hrani bio takav, nije kudio njen okus, a nije je ni hvalio. Ovaj svijet i njegove nedae nikad ga nisu rasrivale. Kada bi neko pravo bilo pogaeno nikoga nije mogao poznati od estine ljutnje. Niega se nije plaio kada je u pitanju ispunjenje pravde i istine. Kada bi neto pokazivao, inio bi to cijelim dlanom ruke. Kada bi se neemu udio, okretao bi ake ruku. Kada bi govorio, udarao bi palcem lijeve ruke u desnu aku. Kada bi se naljutio, okretao bi lice, a oi bi zatvorio. Kada

bi se smijao, na licu bi mu bio blagi osmijeh tako da bi mu se vidjeli samo zubi poput bijelog grada. Sadq, r.a., prenosi u spomenutoj knjizi, lancem prenosilaca do Imama Hasana ibn Alija, da je rekao: Ja sam jedno vrijeme preuivao Husejnu govor koji sam uo od svoga daide u vezi opisom Poslanika, sve do jedne prilike kada sam mu ga prepriao i shvatio da je on bolje upuen od mene. Pitao sam ga od akle je upoznat, na to mi je odgovorio da ga je otac Amirul-muminin upoznao s poslovima Allahova Poslanika, s.a.v.a., u javnom i privatnom ivotu. Takoer, pitao sam ga i o njegovom nainu sjedenja i njegovom liku i on mi niuemu nije uskratio pojanjenje. Hazreti Husejn prenosi svome bratu: Pitao sam oca o ponaanju i postupcima Boijeg Poslanika, s.a.v.a., u kui i on je rekao: Odlazio je kui po svom izboru, a kada bi se naao u kui svoje vrijeme je dijelio na troje. Dio vremena je posveivao ibadetu Allaha, d.., drugi dio svojoj porodici, a trei sebi, ali tako da za vremena posveenog sebi nije u potpunosti prekidao vezu, ve je dio toga posred stvom njemu bliskih ljudi posveivao poslovima naroda. U tom dijelu vremena nije ostavljao nita za sebe. Njegova praksa je bila da je ljudima od vrline iskazivao ljubav svojim adabom, a svakome je odavao panju u veliini vrline kojom je ovaj raspolagao u vjeri. Zadovoljavao je njihove potrebe koje su bile razliite. Neko je imao jed nu potrebu, neko dvije, a neko i vie. Allahov Poslanik, s.a.v.a., za nimao bi se njihovim stanjima, a njih bi zaposlio otklanjanjem nedostataka. Raspitivao bi se za njihove poslove i upoznavao ih je sa uenjima vjere. U takvim prilikama uvijek bi govorio: Prisutni neka prenesu odsutnima. Takoer bi govorio: Izvijestite me o po trebama onih koji nemaju puta do mene. I znajte da svaki pojedinac koji potrebu slabanoga ovjeka koji nema pristupa vladaru iznese pred vladara i rijei je, Allah, d.., e njegove korake na Sudnjem danu uiniti vrstim i postojanim. U njegovom prisustvu nije bilo govora o drugim stvarima, niti je primao rijei koje su se bavile neim drugim. Ljudi su dolazili do njega da bi se koristili njegovim znanjem i prisustvom i ne bi naputali skup sve dok im se srca ne bi napojila znanjem i dok sami ne bi postali vodii na putu Istine. Potom sam pitao oca o Poslanikovom vladanju izvan kue, a on mi je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.a., govorio je samo u sluaju potrebe. Sa ljudima je njegovao bliskost i nije iskazivao odvratnost i umor spram njega. Prema velikanu svakog plemena odnosio se sa potovanjem, a upravljanje poslovima plemena preputao je njemu.

Poslanik se ustezao od ljudi i bio je na oprezu spram njih, a da pritom nije predavao zaboravu nijednog ovjeka i nijedno stvorenje. Uvi jek se zanimao za svoje ashabe, a o stanju ljudi se raspitivao za jedne od drugih. Svako plemenito djelo je hvalio i jaao, a svako loe djelo je kudio i obeshrabrivao. U svim poslovima je bio umje ren i nikad ni na trenutke nije pretjerivao ili podbacivao. Nije bio ne obavijeten o nemaru muslimana ni o njihovom zastranjivanju. Po pitanju istine nije smanjivao niti je prelazio njene granice. Meu onima koji su ga okruivali smatrao je za boljega i odabranijeg onoga koji je imao vie vrlina i vie elio dobro muslimanima; kod nje ga je imao vii poloaj onaj ija je pomo muslimanima bila vea. Hazreti Husejn u nastavku kae: Potom sam pitao oca o sjedenjima Allahova Poslanika, s.a.v.a., na ta on odgovori: Nikada nije sjedao ili ustajao, a da nije spomenuo Allaha, d.. Ni na jednom skupu nije birao za sebe posebno mjesto. Zabranjivao je postupke koji su odreivali znaaj sjedenja u proelju. Sjedao je tamo gdje je bi naao prazno mjesto, a isto je nareivao svojim ashabima. Na sijelu je ispunjavao pravo svakoga na nain da niko od prisutnih ne bi osjetio da je njemu neko drugi znaajniji i cjenjeniji. Za svakog ko bi mu doao imao je strpljenja da bude s njim, sve dok pridoli ne bi sam prvi ustao i poao. Niko nije doao njemu radi ispunjenja svoje potrebe, a da se nije vratio sa udovoljenjem potrebe ili da nije bio obradovan lijepom rijeju. Njegova plemenita ud je bila takva da su ga ljudi doivljavali kao svoga oca. Svi su kod njega imali jednako pravo. Okupljanja kod njega bila su obiljeena strpljenjem, stidom, iskrenou i povjerenjem. Na tim okupljanjima glas se nije podizao niti se kaljala svetost drugih ljudi. Ako bi neko i poinio pogreku, Poslanik bi ga tako opomenu da bi ovaj nadalje bio stalno oprezan. Sabesjednici na tim skupovima bili su meusobno izje dnaeni, ujedinjeni u uzajamnom pomaganju u bogobojaznosti, meusobno snishodljivi, stariji su bili potovani, a prema mladima se odnosilo samilosno, davana je prednost onima koji su imali potrebu, a o strancu je voena briga. Pitao sam kakvo je bilo dranje Poslanika, s.a.v.a., meu sabesjednicima? On ree: Poslanik, s.a.v.a., bio je stalno vedra lica, blagog ophoenja i prilagodljiv. Prema sabesjednicima nije bio grub, surov, neuljudan, osoran, buan, nije imao nedolinih rijei u govoru, niti je bio od onih koji prigovaraju, ali ni od onih koji govore hva lospjeve. Spram onoga to nije imao sklonost, nije pokazivao na licu. Zato se ljudi nisu ustruavali da predlau, a oni koji su imali oekivanja nisu ostajali razoarani. Svoju

duu je ustezao od tri stvari: prepiranja, obilja govora i govora u kojem nije bilo koristi. Ustezao se kod ljudi u pogledu tri stvari: nikada nikoga nije kudio ni prekoravao, nikad nije ispitivao za pogreke i mahane ljudi i nikad nije raz govarao, osim u prilikama kada je imao nadu u sevabe od tog ina. Kada bi govorio njegovi sabesjednici bi oborili glave kao da je sama smrt svoju sjenku prostrla nad njihovim glavama. Kada bi utio, oni su govorili. U njegovom prisustvu se nisu prepirali. Ako bi neko govorio, drugi bi utjeli, sve dok ovaj ne bi zavrio. U njegovom prisustvu govorili bi po redu. Smijao bi se onom emu bi se njegovi sabesjednici smijali, udio bi se onom emu bi se oni udili. Bio je strpljiv spram grubosti neznalice i njegovog neprilinog govora kada bi ovaj traio neto od njega, sve dok njegovi ashabi ne bi pokuali zaustaviti njegovu navalu, a Poslanik bi na to rekao: Uvijek pomozite i podrite potrebitog. Nikad nije primao hvalu, osim od onoga kome je uinio dobroinstvo. Nikad nije prekidao ovjeka u govoru, osim ako bi ovaj preao granice dozvoljenog i tada bi ga prekidao ili odvraanjem, ili bi ustao. Hazreti Husejn ree: Potom sam Amirul-muminina pitao za utnju Allahova Poslanika, s.a.v.a., na to je on odgovorio: utnja Poslanika je imala etiri oblika: po osnovi uzdravanja, po slijeenju Boije odredbe, usljed strpljive razboritosti te na tragu promiljanja. Kod njega su razboritost i strpljenje bili sjedinjeni, tako da ga nita nije moglo rasrditi niti uzrujati. Njegova utnja po osnovi uzdravanja bila je u etiri vida: kada je htio da posao dobije lijep oblik i da ga ljudi u tome slijede, ondje gdje je govor bio pokuen, da bi ljude poduio da i oni isto izbjegavaju, u primjerima kada je htio da donese odluku o dobrobitima Ummeta te u obavljanju posla u kojem je bilo dobro i Ovog i Budueg svijeta. Njegova utnja po slijeenju Boije odredbe ispoljavala se u postupku da je sve ljude gledao istim oima i sluao istom panjom, dok je utnja zbog promiljanja dolazila do izraaja u pogledu razmiljanja o onome to ostaje i onome to nestaje. Autor: Ovaj hadis sastavlja knjige Makrimul-akhlq prenosi iz knjige hadisa od autora Muhammed ibn Ishak ibn Ibrahim Et-Tlekni, koju on prenosi od Hasana i Husejna, neka je mir Boiji njima. Medlisi u zbirci hadisa Bihrul-envr kae da ovaj hadis spada u red poznatih hadisa, kao i da ga veina sunnijskih knjiga biljei. P otom dodaje da su prema sadraju ovog hadisa ili jednog njegovog dije la preneseni brojni hadisi od ashaba o Allahovu Poslaniku, s.a.v.a.[3]

2. U knjizi Ihj ulmiddn je zabiljeeno: Od svih ljudi Allahov Poslanik je imao ljepi i slai govor do dijela kada kae: Poslanik je govorio saeto i jezgrovito, bez suvinih rijei ili manjkavosti, njegove rijei kao da su slijedile jedna drugu. Izmeu reenica je zastajao da bi mogao pamtiti onaj ko bi htio. Glas mu je bio prodoran i meu svim ljudima najmelodiniji. 3. U knjizi et-Tahdhb prenosi se od Ishak ibn Dafera, od svoga brata Muse, od svojih plemenitih oeva od Alija, neka je mir Boiji njima, da je rekao: uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.a., kako kae: Poslan sam sa plemenitim moralom i njegovim izvrsnostima. 4. U knjizi Makrimul-akhlq Ebu Sad el-Khadar kae: Allahov Poslanik, s.a.v.a., bio je stidljiviji od djevice u njenoj djevojakoj sobi. Ako je prema neemu imao odvratnost, mi smo to vidjeli na njegovom licu. 5. U knjizi el-Kf Muhammed ibn Muslim kae: uo sam hazreti Ebu Dafera kako kae: Doao je melek Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., i ree: Allah ti je dao da izabere da bude ili poslanik ponizni ili poslanik vladar. Poslanik je pogledao u Dibraila, a on mu dade znak da bude ponizan. Poslanik ree: Rob, ponizni poslanik. Melek, drei u rukama kljueve Zemlje, ree: Ovim nije nita umanjeno od onoga to ti ima kod tvoga Gospodara. 6. U Nehdul-belgi, Imam Ali o Poslaniku kae: Zato slijedi Vjerovjesnika svoga..., pa sve do: Grickao je svijet ovaj samo krajicima zuba svojih i nije mu uputio nijedan pogled potpun. Od svih ljudi na svijetu bijae najmanje sit i trbuha najpraznijeg. Svijet mu je ovaj bio ponuen, ali ga odbi prihvatiti. Kada bi doznao da Allah Uzvieni neto mrzi i on bi to mrzio, da Allah neto dri niskim i on bi to drao niskim, da Allah neto dri malim i on bi to drao malim, ako volimo ono to vole Allah i Poslanik Njegov mrze i smatramo velikim ono to Allah i Poslanik Njegov smatraju malim, to je dovoljno odjeljivanje od Boga i krenje zapovjedi Njegovih. Po slanik mir i blagoslovi Boiji neka su na nj i na potomke njegove! obiavao je jesti na zemlji i sjediti poput roba. On rukom svojom popravljae sandale svoje, krpae odjeu svoju, jahae magare neosedlano i obiavae staviti nekoga iza sebe. Jednom je ugledao zavjesu sa likovima na vratima sobe svoje pa je rekao jednoj od ena svojih: Makni mi je ispred oiju jer, zaista, kada je gledam, sjeam se svijeta ovoga i primamljivih ukrasa njegovih. Tako je odvratio srce svoje od svijeta ovoga i izbrisao spomen njegov u mislima svojoj. Volio je da mu ukrasi svijeta ovog ne budu

ispred oiju, tako da ne bi uzimao od njih odjeu raskonu, da ne bi smatrao svijet ovaj mjestom boravljenja trajnog i da ne bi gajio nadu da e u njemu stalno ostati. Zato ga je odstranio iz misli svoje, udaljio iz srca svoga i sklonio od pogleda svoga. Tako, kada neko neto mrzi, mrzi gledanje i spominjanje toga pred sobom. [4] 7. U knjizi el-Ihtidd prenosi se od Musa ibn Dafera, od njegova oca, od njegovih plemenitih oeva, od Hasan ibn Alija, a on od svog oca Alija, koji je u jednom dugoj predaji, izmeu ostalog rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.a., bio je takav da kada bi klanjao on bi toliko plakao iz strahopotovanja spram Allaha, d.., da bi nakvasio mjesto gdje klanja, a da nije poinio neki grijeh ili pogreku.

8. U knjizi el-Manqeb se prenosi: Allahov Poslanik, s.a.v.a., toliko bi plakao da bi se na kraju onesvijestio. A na to mu bi reeno: Zar Allah nije tebi oprostio i prole i budue grijehe? Poslanik odgovori: Zar da ne budem zahvalan rob? Autor: Postavljeno pitanje jasno govori da je pitalac mislio da je ibadet zarad sticanja sigurnosti od Boije kazne. A, ustvari, preneseno je da je robovanje iz straha poput ibadeta robova spram svojih gospodara. Poslanik, s.a.v.a., svoj odgovor temelji na uvjerenju da je ibadet iz zahvale Allahu, d.., a to je ibadet plemenitih, jedan dru gi oblik robovanja. Takoer, preneseno je od Imama Ehli-Bejta da je ibadet iz straha od kazne ibadet robova, ibadet elje za nagradom je ibadet trgovaca, a da postoji takoer ibadet iz zahvale Allahu, d.. U nekim predajama za potonji oblik ibadeta je reeno da je to ibadet iz ljubavi ili, na drugom mjestu, zato to dostoji da se Njemu robuje. Mi smo kod ajeta: Allah e zahvalne sigurno ubrzo nagraditi,[5] u etvrtom svesku opirno raspravljali o znaenjima ovih predaja. Tada smo rekli da je robovanje Bogu iz zahvale ustvari iskrenost u ibadetu i da su zahvalni meu Boijim robovima oni iskreni na koje se odnosi ajet: Slavljen i ist je Allah od onoga kakvim ga oni predstavljaju, osim Allahovih iskrenih robova!,[6] i drugi slini ajeti.

9. U knjizi Ird ed-Dejlam prenosi se: Kada bi Ibrahim Halil, a.s., stao na namaz u strahu od Allaha, d.., od njega bi dopirao glas a mora poput amora uznemirena preplaena ovjeka. Allahov Poslanik, s.a.v.a., bio je isti takav.

10. U tefsiru Ebu el-Futh prenosi se od Ebu Sad el-Khadar da rekao: Kada je sputen ajet: Mnogo spominjite Allaha, Allahov Poslanik, s.a.v.a., toliko je bio zaokupljen zikrom da su nevjernici za njega govorili da ga je din poduhvatio.

11. U knjizi el-Kf Zejd ibn ehhm prenosi od Imama Sadika da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.a., svaki dan je sedamdeset puta inio tevbu. Pitao sam: Da li je sedamdeset puta izgovarao Estagfirullah we etubu ilejh ( odgovori: Ne, ve je izgovarao Etubu ilallah ( grijehu. Imam ree: Treba traiti pomo od Allaha. )? On

). Rekoh: Allahov

Poslanik je inio tevbu, a nije inio grijehe, a mi inimo tevbu i opet se vraamo

12. U knjizi Makrimul-akhlq prenosi se iz knjige en-Nubuwwe od hazreti Alija da bi uvijek kada bi opisivao Poslanika, s.a.v.a., govorio sljedee: Od svih ruku Poslanikova ruka je bila najdareljivija, od svih prsa njegova su bila najodvanija, od svih ljudi bio je najistinoljubivijeg govora, najpouzdanije je odravao obeanja, bio je najblae udi, najplemenitijeg porijekla, ko bi ga neoekivano ugledao osjetio bi strahopotovanje, ko bi se druio s njim sa spoznajom zavolio bi ga, a prije njega ni nakon njega nisam vidio njemu slinoga.

13. U knjizi el-Kf Amr ibn Ali prenosi svoga oca da je rekao: Jedna od zakletvi kojom bi se koristio Allahov Poslanik, s.a.v.a., glasila je: Ne, od Allaha traim oprost! ( )

14. U

knjizi Ihj

ulmiddn prenosi

se

da

bi

Allahov

Poslanik,

s.a.v.a., uestalije gladio bradu kada bi bio veoma veseo. 15. U istoj knjizi se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., bio najdareljiviji ovjek. Nikada se dinar i dirhem nisu zadravali u njegovim rukama. Ako bi se desilo da ostane neto novca kod njega i da do noi ne nae nikoga kome bi to dao, ne bi iao kui dok ga se ne bi oslobodio, skinuo sa sebe odgovornost i to predao nevoljniku.

Od onoga ime bi ga Allah, d.., opskrbio za sebe ne bi ostavljao vie od potreba prehrane za jednu godinu od onoga to bi naao od hurmi i jema, a preostalo bi podijelio na Boijem putu. Nije bio pitan, a da nije udovoljio onome to bi se trailo od njega, sve dok ne bi doao do svoje jednogodinje zalihe hrane, ali i od toga bi udjeljivao. esto bi se deavalo da bi prije isteka godine bila potroena zaliha hrane i ako mu u meuvremenu ne bi neto pristiglo i sam bi imao potrebu. Gazali kae: Allahov Poslanik, s.a.v.a., slijedio je istinu, ak i kad je to bilo na tetu njegovu i njegovih ashaba. Gazali kae: Allahov Poslanik, s.a.v.a., iao bi sam bez zatite meu neprijatelje. Gazali kae: Allahova Poslanika, s.a.v.a., nije nita plailo od Ovog svijeta. Gazali kae: Allahov Poslanik, s.a.v.a., sjedao je sa siro masima i objedovao sa nevoljnicima. Iskazivao je potovanje ljudima udorednog ponaanja. Gradio bi bliskost sa uglednim ljudima dobroinstvom prema njima. Odravao je rodbinske veze, ali nije pri roacima davao prednost pred osobama vee vrline. Nije bio grub ni prema kome. Primao je ispriku od onoga ko ju je traio. Gazali kae: Allahov Poslanik, s.a.v.a., imao je robova i ro binja, ali nije se uzdizao nad njima ni hranom, ni odjeom. Svoje vrijeme nije provodio u drugom, osim u poslovima posveenim Allahu, d.., ili u onome to je za njega predstavljalo dobrobit. Obilazio bi ashabe u njihovim baama. Nikad nije nekog jadnika prezirao zbog njegove neimatine ili bolesti. Nije se plaio nijednog vladara zbog njegove vlasti. Pozivao je Allahu jednako i nevoljnika, i vladara. 16. U istoj knjizi se prenosi: Allahov Poslanik, s.a.v.a., od svih ljudi se najtee ljutio, a najbre bi se odljutio. Bio je od svih ljudi najsamilosniji prema njima, najdobrostiviji meu njima i prema njima i najkorisniji od ljudi ljudima. 17. U istoj knjizi se kae: Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.a., bio veseo i zadovoljan to bi iskazivao prema ljudima na najljepi nain. Kada bi drao govor to bi inio sa potpunom ozbiljnou. Ako bi se razljutio, a to je inio jedino radi Allaha, nita nije imalo snage da se usprotivi njegovoj ljutnji. Takav je on bio u svim svojim poslovima. Kada bi se naao u tekoama, preputao je Allahu, odricao je kod sebe mo i snagu, a Allaha je molio za uputu.

Autor: Znaenje pouzdavanja na Boga, kao i preputanje poslova Njemu, poricanje snage i moi kod sebe, te traenja izlaza i upute od Boga, sve se to temelji na jednom naelu, a to je da svi poslovi skonavaju u Boijoj Volji, Koja nadvladava sve druge volje i nikada nije potinjena, kao i Boija Mo, Koja stoji iznad svih os talih moi i beskonana je. Ovo je zbilja kojoj zajedno poziva Boija Knjiga i sunnet Poslanika Njegova da se vjeruje u nju i da se djeluje po njoj. asni Kuran kae: ...a oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju! [7] Takoer, rekao je: A ja Allahu preputam svoj sluaj...,[8] ...onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta..., [9] Pa zar Allahu ne pripada Stvaranje i Upravljanje!,[10] ...i da e se Gospodaru tvome ponovo vratiti.[11] Poprimanje ovakvih osobina i ostvarenje ovakvog adaba, pored toga to ovjeka izvodi na put zbilja i stvarnosti i to njegovo djelo oblikuje saobrazno zbilji, i to ovjeka smjeta u fitretsku vjeru, tako da zbilju svake stvari vidi u vraanju zbilja svih poslova Allahu, d.., kao to je i Sam rekao: A, zbilja, Allahu se vraaju sve stvari[12] donosi i drugu vanu korist, a to je da ovjekovo oslanjanje na Gospodara, u stanju kada ovjek poznaje Gospodara, Koji ima neogranienu mo i nesavladivu volju, ini ovjeka veoma jakim, darujui mu postojanu odlunost. Ovakvog ovjeka ne mogu slomiti nikakve nevolje koje iskrsavaju pred njim na putovanju ka cilju i ne mogu ga omesti nikakve ejtanske vesvese koje se javljaju u o vjekovoj dui u obliku privida.

[1] U ovom prijevodu nisu navedene tane adrese hadisa u izvornicima jer to ni sam Allame Tabatabai u svom prvom pisanju nije uinio. Oznaavanje izvora hadisa u dananjim izdanjima naknadno je uraeno. Mi ovom prilikom slijedimo primjer Allame, a oni vie zaintresovani za izvore mogu pogledati original ovog tefsira. (Op. prev.) [2] Ovo je alegorija na Poslanikovu ljepotu govora. (Op. prev.) [3] U nastavku Allame Tabatabai pojanjava neke kljune rijei hadisa, a koje je po trebno pojasniti zbog suptilnosti izraza koju posjeduje arapski jezik, a teko ju je, ili se gotovo nikako ne moe prenijeti na drugi jezik. Budui da koristi od to ga imaju oni

koji hadis itaju u izvorniku, tj. na arapskom jeziku, u prijevodu je ovaj dio isputen. (Op. prev.) [4] Vidi: Ali ibn Ebi Talib, Staza rjeitosti, prev. Rusmir Mahmutehaji i Mehmedalija Hadi, (dalje u tekstu: Staza rjeitosti) Zagreb: Islamska zajednica u Hrvatskoj, 1994, govor 159, str. 127. [5] li Imrn, 144. [6] Sfft, 159-160. [7] Ibrahim, 12. [8] Mumin, 44. [9] Talq, 3. [10] Arf, 54. [11] Nedm, 42. [12] ura, 53.

40 predaja od Imama Sadika

1. Imam Sadik, mir s njim, je rekao: Ko bude skroman na Ovome svijetu, Allah e mu u srcu mudrost uvrstiti te uiniti da ona sa njegova jezika i potee i dati mu uvida u mahane dunjaluka, boljke njegove i njegove dermane, te e ga sa Ovoga svijeta sa selametom izvesti u kuu selameta.[1] 2. Imam Sadik, mir s njime: Nije znanje u mnotvu podataka, nego je znanje svjetlost od Allaha, koju On sputa u srca onih kojima eli uputu. Pa ako eli

znanje, prvo u sebi potrai hakikat (sutinu) robovanja, a znanje trai tako to e ga primjenjivati i od Allah trai da ti ga podari.
[2]

3. Imam Sadik, mir s njime: Ko podui dobru, ima istu nagradu kao i onaj ko po tom dobru bude radio. Prenosilac predaje ree: A ta ako podui jo nekoga drugoga, da li i od njega ima nagradu? Imam ree: Kada bi sve ljude poduio, imao bi od svih njih nagradu. Prenosilac predaje ree: Pa ak i kada umre? Imam ree: Pa ak i kad umre.
[3]

4. Prenosilac predaje: ovjek koji biljei vae hadise, a zatim ih iri meu ljudima i ojaava ih u njihovim srcima i srcima vaih sljedbenika, na jednoj, i pobonjak meu vaim sljedbenicima koji ne poznaje ove predaje, na drugoj strani koji je bolji od njih? Imam Sadik, mir s njime, ree: Jedna predaja nekog hadisa od nas koja e uvrstiti srca naih sljedbenika bolja je od hiljadu pobonjaka.
[4]

5. Imam Sadik, mir s njime: Nema Iblisu drae smrti od smrti uenjaka.

[5]

6. Imam Sadik, mir s njime: Kada umre uenjak-vjernik, okrnji se dio islama koji nita ne moe nadomjestiti.
[6]

7. Imam Sadik, mir s njime: Sklonost prema prepirci je smrtonosna bolest. Nema u ovjeku gore sklonosti od nje. To je Iblisova ud i porok. Nikada nee raspravljati, ma kako bilo, osim neznalica o sebi i drugima, koji je uskraen poimanja sutine dina.
[7]

8. Imam Sadik, mir s njime: Zaista su nad ovim znanjem katanci, a kljuevi su u pitanju.
[8]

9. Pitao je Mufaddal ibn Omer, Ebu Abdullaha, mir s njme: Po emu se poznaju spaeni?, na ta Imam ree: ija djela budu saglasna sa njegovim rijeima, posvjedoi mu ehadet, a ija djela ne budu suglasna sa njegovim rijeima, to je samo ostava.
[9]

10. Prenosi se od Ebu Abdullaha, mir s njim e, da je rekao: Doao je ovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve alihi ve selem, te upita: O Allahov Poslanie, ta je to znanje? Ree Poslanik: utnja. Upita: A ta zatim, Poslanie? Ree: Paljivo sluanje. Upita: A ta zatim? Ree: Pamenje. Upita: ta zatim, Allahov Poslanie? Ree: Zatim postupanje po njemu. ovjek ponovo upita: A ta zatim, Allahov Poslanie? Poslanik odgovori: Njegovo prenoenje.
[10]

11. Biljei Ebu Basir od Ebu Abdullaha, alejhis-selam, da je rekao: Rekao je Emirulmu'minin: O ti koji trai znanje, uistinu se znanje odlikuje mnogim osobinama. Njegova glava je poniznost, a njegovo oko istoa od zavidnosti. Njegove ui su poimanje, a jezik iskrenost. Pamenje njegovo je kunja, a srce njegovo je lijepa namjera. Razum njegov je poznavanje uzroka i odredaba, a ruka njegova je milost. Noge njegove su posjeivanje uleme, a briga njegova izb avljenje. Mudrost njegova je opreznost, a odredite njegovo spas. Voa njegov je oprost, a njegova jahalica ispunjenje. Oruje njegovo je blaga rije, a sablja njegova zadovoljstvo. Luk njegov je razmiljanje, a vojska njegova savjetovanje sa uenima. Imet ak njegov je lijepo ponaanje, a riznica njegova ustezanje od grijeha. Ogrta njegov je dobroinstvo, a pribjeite njegovo izmirenje. Vodi njegov je uputa, a saputnik njegov ljubav spram odabranih.
[11]

12. Priao mi je Ebu Abdullah da je itao u nekoj od knjiga da je Allah Uzvieni rekao: Mog Mi ponosa, i veliine, i slave, i uzvienosti, zaogrnut u beznaem svakog onog ko se nada drugom pored Mene. I odjenut u ga ogrtaem ponienja kod ljudi. I uskratit u mu Svoju bliskost i udaljit u ga od veze sa Sobom. Zar da se drugom nada u potekoama, a potekoe u Mojim rukama?! Zar da se drugom nada i mislima kuca na vrata drugih, a u Mojim rukama kljuevi vrata zakljuanih, a Moja vrata otvorena za one koji od Mene trae?! Pa ko se Meni bude nadao u svojim tegobama, premostit e ih bez muke! Ko se Meni bude nadao u silnim tekoama, Ja u biti njegova nada! Uinih nade robova kod Sebe pohranje nim, a oni nezadovoljni Mojom panjom! Ja popunih Nebesa onima kojima ne dosadi da Me slave i naredih im da ne zatvaraju vrata izmeu Mene i Mojih robova, pa mi opet ne vjeruju. Zar ne zna onaj koga snae nedaa od Mojih nedaa da ne posjeduje njeno podizanje niko, doli Ja i onaj kome Ja dozvolim? Pa ta mu je, da ga vidim kako na Mene zaboravlja? Dao sam mu iz Svoje dobrote i ono to od Mene nije ni traio, zatim sam mu uzeo, a on to ne trai od Mene, nego trai od drugog. Zar on misli da Ja ponem sa davanjem prije nego od Mene zatrai, ili misli da ako zatrai nee dobiti!? Jesam li to Ja tvrdica pa Me Moj rob dri tvrdicom?! Zar nisu plemenitost i dobrota Moja svojstva? Zar nisu oprost i milost u Mojim rukama? Zar nisam Ja stjecite nada?! Ko ih moe presjei, osim Mene? Zar se oni to imaju nade ne boje da se nadaju drugima? Kada bi svi stanovnici Nebesa i Zemlje poloili nade u Mene, a zatim Ja svakome od njih pojedinano dao ono to je zatraio, to ne bi umanjilo Moje riznice ni koliko djeli atoma. Pa kako moe manjkati u riznici koju Ja

odravam? E pa teko li onima koji izgubie nadu u Moju milost i teko li onome to je neposluan i ne obazire se na Mene!
[12]

13. Muavija ibn Vehb: uo sam Ebu Abdullaha, mir s njime, da je rekao: Traite znanje i ukrasite se, pored njega, blagou i dostojanstvom. Budite ponizni prema onima koje poduavate i ponizite se pred onima koji vas poduavaj u. Nemojte biti kruti uenjaci pa da vae mahane obezvrijede istinu koju nosite.
[13]

14. Biljei El-Halebi u Sahihu od Ebu Abdullaha, mir s njime, da je rekao: Rekao je Voa pravovjernih, mir s njime: Hoete li da vas obavijestim o istinskom uenjaku? To je onaj koji svojim propovijedi ne uini da ljudi izgube nadu u Allahovu milost, koji im ne budi lane nade da su sigurni od Allahove kazne, i koji im ne doputa ono to je Allah zabranio, niti u svom govoru daje prednost neemu drugom nad Kur'anom. Uistinu, nema dobra u znanju koje je lieno razumijevanja, ni u itanju lienom razmiljanja, niti u ibadetu lienom prisutnosti.
[14]

15. Imam Sadik, mir s njime, je rekao: Allah nije sklopio sa neznalicama ugovor da trae znanje, sve dok nije obavezao uenjake da troe znanje na neznalice. To je stoga to je znanje postojalo prije neznanja.
[15]

16. Od Ebu Basira se prenosi da je rekao: uo sam Ebu Abdullaha, mir s njime, da je rekao: Zapisujte, jer neete napamet nauiti dok ne zapiete.
[16]

17. Imam Sadik, mir s njime, je rekao: Srce se oslanja na zapisano.

[17]

18. Ubejd ibn Zurereta prenosi se da je Imam Sadik, mir s njime, rekao: uvajte ono to ste zapisali, vi ete za tim sigurno imati potrebu.
[18]

19. Mufaddal ibn Omer prenosi da mu je Imam Sadik, mir s njime, rekao: Zapisuj pa iri ono to si nauio meu svojom braom. Pa kada preseli, ostavi svojim potomcima svoje knjige. Uistinu e ljudima doi teko vrijeme; nee se imati u ta pouzdati, doli u svoje knjige.
[19]

20. Imam Sadik, mir s njime, rekao: Rekao je Emirul-mu'minin, mir s njime: uvajte se prepirke i neprijateljstva! Uistinu te dvije stvari ine bolesnim bratska srca i ine da u njima proklija licemjerstvo.
[20]

21. Derrah El-Medaini prenosi od Imam Sadik, mir s njime, da je u vezi Allahovih rijei:

Ko udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka ini dobra djela i neka, klanjajui se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga! , rekao: ovjek
[21]

uini neko djelo za koje ima sevap, ali njime ne trai Boije zadovoljstvo, nego trai ljudsku hvalu i ezne da ljudi za njega uju. To je ovaj spomenuti, koji poini irk klanjajui se Gospodaru svome.
[22]

22. Imam Sadik, mir s njime, je rekao: Nesrea vjere je zavist, umiljenost i oholost.
[23]

23. Imam Sadik, mir s njime, je rekao: Nee se dva ovjeka razii i izbjegavati, a da nee jedan od njih zasluiti prokletstvo i odricanje, a moda to zaslue obojica. Neko, protivei se, upita: Allah ti dao svako dobro, jedan je nasilje poinio, a ta je sa onim kome je ono uinjeno? Ree: Ni on nije nastojao sa bratom uspostaviti vezu, niti se uputao sa njim u razgovor. uo sam moga oca da kae: Kada se dvojica zavade pa jedan uvrijedi drugog, neka se onaj kojem je nepravda uinjena vrati svome prijatelju i kae: O brate, ja sam nepravedno postupio, kako bi dokinuo izbjegavanje, jer Allah Uzvieni je pravedan Sudija i nadoknadit e onome kome je nepravda uinjena od onoga koji ju je uinio.
[24]

24. Imam Sadik, mir s njime, je rekao: Nee vjernik rei o vjerniku nita od onoga to oima vidi ili uima uje, a da nee biti od onih za koje Allah Uzvieni kae:

One koji vole da se o vjernicima ire bestidne glasine eka teka kazna.

[25]

25. Imam Sadik, mir s njime, prenosi od Allahova Poslanik, s.a.v.a.: Najvea oholost je preziranje stvorenja i omalovaavanje istine. Ree neko od ashaba: ta je preziranje stvorenja i omalovaavanje istine? Poslanik ree: Nepoznavanje istine i vrijeanje onih koji je slijede, pa ko tako postupa, namee se Allahovom ogrtau.
[26]

26. Husejn ibn Ebi Ala' prenosi od Imam Sadik, mir s njime, da je rekao: Oholost je svojstvo kojim se odlikuju najgori ljudi u svim narodima, a oholost je Allahov ogrta. Pa ko se namee Allahovom ogrtau, nee mu Allah poveati nita, doli ponienje.
[27]

27. Omer ibn Jezid prenosi da je pitao Imama Sadika, mir s njime: Ja jedem lijepu hranu, volim lijep miris, jaem dobru jahalicu i posluga me slijedi. Vidi li u ovome kakve oholosti pa da to napustim? Zastao je Ebu Abdullah, mir s njime, i rekao: Uistinu je prokletnik oholi onaj ko poniava ljude i ne poznaje istinu. Ree Omer: to se tie istine, nije mi nepoznata, ali to o poniavanju nisam razumio. Na ta se odnosi? Imam ree: Ko prezire ljude i nad njima se uzdie, taj je silnik.
[28]

28. Imam Sadik, mir s njime: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: Ko razglasi neki nemoral, isti je kao i onaj koji ga je poinio. A ko vjernika neim osramoti, nee umrijeti dok ga ista sramota ne snae.
[29]

29. Mufaddal prenosi od Imama Sadika, mir s njime, da je rekao: Dvije u ti stvari zabraniti, a mnogi ljudi su na njima vrat slomili: da Allahovu vjeru provodi kako ne treba i da ljudima izdaje fetve bez znanja.
[30]

30. Sulejman ibn Halid prenosi od Imama Sadika, mir s njime, da je rekao: Nema Iblisu drae smrti od smrti uenjaka.
[31]

31. Imam Sadik, mir s njime: Svako srce u kojem je sumnja ili irk propalo je. Uistinu ono to su (oni prethodni) smatrali skromnou na Ovome svijetu jeste posveenost srca samo ahiretu.[32] 32. ImamSadik, mirsnjime,je rekao: Kada Allah poeli Svome robu neko dobro uini ga skromnim na Ovome svijetu i podui ga vjeri i uini da prozre u nedostatke Ovoga svijeta. A kome ovo bude podareno, podarena mu je svako dobro Ovog i budueg svijet (sve dok ne ree prenosilac) i uo sam Ebu Abdullaha, mir s njim, da je rekao: Kada se vjernik oslobodi Ovog svijeta uzdigne se i dosegne slast Boije ljubavi, a kod robova dunjaluka pone vaiti za nekoga kome se pomijealo u glavi. A uistinu takvima se pomijeala u glavi slast ljubavi spram Allaha koju niim drugim

ne pomijeae. uo sam ga da kae: Srce kada se oisti, zemlja mu tijesna postane sve dok se ne uzdigne (Op. duhovno u vie sfere).[33] 33. ImamSadik, mirsnjime, je rekao: Glava pokornosti Bogu je zadovoljstvo onim to je nainio u onome to rob voli kao i u onome to rob prezire (a Allah sa robom ne ini nita) a da u tome nije dobro po njega.[34] 34. ImamSadik, mirsnjime, jerekao: Zadovoljstvo sudbinom koja je gorka, spada u najvee stepene vrste vjere.[35] 35. Od Ebu Abdullaha, mir s njime: Ko je zadovoljan od Allaha sa malo opskrbe, zadovoljan je i Allah od njega sa malo djela.[36] 36. Ebu Abdullaha, mir s njime, o Allahu Uzvienom, na pitanje da li On ima zadovoljstvo i srdbu ree: Da, ali nije to ono to je kod stvorenja. To je stoga to su srdba i zadovoljstvo nastale pojave koje zadese (ovjeka) te ga prenose iz stanja u stanje, zaposlenog, sloenog, i pojave na njega imaju utjecaja, a na naeg Tvoraca pojave ne ostavljaju traga (tako da mijenja stanja i raspoloenja). On je Jedan jedinstvene Bti i jedinstven u znaenjima. Stoga je Njegovo zadovoljstvo (zapravo) Njegova nagrada, a Njegova srdba Njegova kazna, bez ikakvih vanjskih utjecaja koji bi na Njega utjecali pa Ga raspirili te prenijeli iz jednog stanja u drugo stanje. To su svojstva stvorenja, nemonih, potrebnih, a On, Uzvien neka je, Moan je i Velianstven, nema potrebe za bilo ime od onoga to je stvorio, a sve to je stvorio samo Njega treba. Uistinu stvorio je stvorenja ne iz potrebe, niti iz nekog razloga, stvorio ih je bez prethodnih uzora i bez prethodnih poetaka.[37] 37. Imam Sadik, mir s njime, je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: Rekao je Allah Uzvieni: Ko ponizi Moga prijatelja, Meni je rat objavio. Niim Mi se Moj rob ne moe pribliiti kao onim to sam Mu stavio u obavezu, i neprestano e Mi se pribliavati nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim , postanem njegov sluh kojim slua i njegov pogled kojim gleda i njegov jezik kojim govori i njegova ruka kojom radi, ako Me pozove odazivam mu se, a ako Me zamoli dat u mu [38] 38. Ebu Abdullaha, mir s njime, rekao: ast vjernika je u nonoj molitvi, a ponos u neovisnosti od ljudi.[39]

39. Ebu Abdullah, mir s njime, je rekao: Ako neko od vas eli da zamoli Gospodara bilo to a da to i dobije, neka nadu u sve ljude izgubi i sve nade kod Allaha poloi. Pa kada to Allah u srcu njegovome nae, nee Allaha zamoliti a da nee i dobiti.[40] 40. Imam Sadik, mir s njime, u komentaru Boijih rijei: I veina njih ne vjeruje u Boga, a da mu pritom druge ne pridruuju, je rekao: To su rijei onoga ovjeka koji kae: Da nije bilo toga i toga propao bih ili da nije bilo toga i toga ne bi mi uspjelo to i to ili a da nije toga izgubljena bi mi bila eljad. Zar ne primijeti da je ovakav Allahu sudruga pripisao u vlasti (vjerujui) da ga taj i taj opskrbljuje i otklanja mu tetu. Rekoh: Pa ta e rei? Da li da kae: Da mi Allah nije ukazao panju sa tim i tim propao bih? Imam ree: Da, nema smetnje da kae tako neto ili slino. [41] 41. Imam Sadik, mir s njime, je rekao: Allah Uzvieni objavio je Davudu, a.s.: Nee se Moj rob za Mene vrsto vezati, bez da se vee za ikoga od Mojih stvorenja a Meni njegova unutranjost bude poznata, zatim protiv njega spletku povedu nebesa i zemlja i sve to je na njima, a da mu Ja neu iz svega toga izlaz nainiti. Nee se Moj rob vezati za bilo koga od Mojih stvorenja, a Meni bude poznata njegova unutranjost, a da neu iz njegovih ruku presjei sve faktore nebesa i zemlje i da mu tlo pod nogama neu zatresti bez da se osvrem u kojoj dolini e ga snai propast.[42] 42. Imam Sadik, mir s njime, je rekao: Rekao je Uzvieni Allah: Sine Ademov spomeni Me u sebi spomenuti u te u Sebi. Sine Ademov spomeni Me u samoi, spomenuti u te nasamo. Sine Ademov spomeni Me meu svjetinom, spomenuti u te u drutvu boljem od tvoga drutva. I rekao je: Nema roba koji e Allaha spomenuti u drutvu ljudi, a da ga Allah nee spomenuti u drutvu meleka.[43] 43. Ubejd ibn Zurare prenosi da je uo Ebu Abdullaha, mir s njime, kako kae: Vjernik je kod Allaha sigurno u najboljem poloaju ponovivi to tri puta zaista ga Allah iskua nedaom pa mu uzima dio po dio tijela, a on ivi u zahvali Allahu na svemu.[44] <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> [1]Biharul envar, 2 / 128, rivajet 1.

[2]Biharul-envar, 1/224. [3]El-Kafi, str. 35. [4]El-Kafi, str. 33. [5]El-Kafi, str. 38; Bejheki: ubul-iman, 2/267, od Ebu Dafera, 1714. [6]El-Kafi, str. 38. [7]Biharul envar 2/134. [8]El- Kafi 1/40. [9]El-Kafi, 1/45. [10]El-Kafi, 1/48. [11]El-Kafi, 1/48. [12]El-Kafi, 2/66. [13]El-Kafi, 1/32. [14]Ibid. [15]El-Kafi, 1/41. [16]El-Kafi, 1/25. [17]Ibid. [18]Ibid. [19]Ibid. [20]Ibid. [21]El-Kehf, 110. [22]El-Kafi, 2/294. [23]El-Kafi, 2/207. [24]El-Kafi, 2/344. [25]El-Kafi, 1/351; (En-Nur, 19.) [26]El-Kafi, 2/310.

[27]El-Kafi, 2/209. [28]El-Kafi, 2/311. [29]El-Kafi, 2/356. [30]Ibid. [31]El-Kafi, 1/38. [32]Usulu Kafi 2/ 129, rivajet 5. [33]Usulu Kafi 2/130, rivajet 10. [34]Bihar, 71/139, rivajet 38. [35]Bihar, 71/152, rivajet 60. [36]Usulul Kafi 2/138, rivajet 3. [37]Biharul envar, 3/66. rivajet 7. [38]Usuli Kafi, 2/352, rivajet 7. [39]Usuli Kafi, 2/147, rivajet 1. [40]Usuli Kafi, 2/147, rivajet 2. [41]Vesail, 11/169, rivajet 2. [42]Usuli Kafi, 2/63, rivajet 1. [43]Biharul envar, 93/158, rivajet 31. [44]Usuli Kafi, 2/254, rivajet 13.

40 predaja od Imama Husejna

1. Imam Husejn ovjeku koji mu je rekao: Sjedi da raspravljamo o vjeri, ree: Sluaj, ja poznajem svoju vjeru i jasan mi je pravi put, a ti ukoliko ne poznaje svoju vjeru idi i upoznaj je, ta mi treba rasprava? Zaista ejtan ubaciva vesvesu ovjeku i apue mu u uho: Polemii s ljudima o vjeri, da ne pomisle kako si nemoan i neznalica! (Bihr, 2/135/32) 2. Pazite da ne tlaite one koji nemaju drugog pomagaa osim Allaha. ( Bihr, sv. 78, str. 118.) 3. Onaj ko te voli sprijeava te u injenju grijeha, a onaj ko te mrzi podstie te na grijeh. (Bihr, sv. 78, str. 128.) 4. Pamet dostie savrenstvo samo sljeenjem Istine. (Bihr, sv. 78, str. 128.) 5. Druenje sa razvratnicima slabi vjeru. (Bihr, sv. 78, str. 122.) 6. Pla iz straha od Allaha spaava od dehennemske vatre. ( Mustadrek-wesil, sv. 2, str. 294.) 7. Jedan ovjek doe hazreti Husejnu i ree: Ja sam ovjek grijenik koji se nikako nije u stanju obuzdati od grijeha. Podaj mi savjet! Hazreti Husejn mu ree: Ako si u stanju da ispuni pet uslova onda ostani kakav jesi: Jedi samo ono to ti nije do lo od Allaha pa ini grijeh koliko god hoe; napusti podruje Allahove vlasti pa ini grijeh koji god hoe; pronai mjesto gdje te Allah nee vidjeti pa ini grijeh koliko god hoe; kada ti melek smrti zatrai duu nemoj mu je dati, pa poini grijeh koj i god hoe; kada te Malik poalje u vatru ti odbij da ue, pa onda ini grijeh koji god hoe. (Bihr, sv. 78, str. 126.)

8. uvaj se postupaka zbog kojih e se morati izvinjavati, jer, zaista, vjernik ne ini zlo niti vrijea druge, tako da nema razloga da se izvinjava. Za razliku od njega munafik svaki dan vrijea pa se onda izvinjava. (Tuhful-uql, str. 248.) 9. Brzopletost je glupost. (Bihr, sv. 78, str. 122.) 10. Ne dopusti da ti iko ue u kuu prije nego ti nazove selam. (Bihr, sv. 78, str. 117.) 11. Jedan od znakova neznalice je njegovo raspravljanje sa neznalicama. ( Bihr, sv. 78, str. 119) 12. Jedan od znakova uenog ovjeka je njegova samokritinost i njegovo uvaavanje miljenja drugih. (Bihr, sv. 78, str. 119.) 13. Takmiite se u plemenitim djelima i urite prema (obeanim) nagradama. (Bihr, sv. 78, str. 121.) 14. Onaj ko velikoduno daje drugima voa postaje; onaj ko je krt nizak i prezren ostaje. (Bihr, sv. 78, str. 121.) 15. Najvelikoduniji od svih je onaj koji daje onada kada se od njega ne oekuje. (Bihr, sv. 78, str. 121.) 16. Onoga koji oslobodi brige vjernika, Allah e osloboditi briga u njegovom sadanjem i buduem ivotu. (Bihr, sv. 78, str. 122.) 17. Kada uje da neko diskutuje o tome kakav je ko potrudi se da te takva osoba nikad ne upozna. (Belagatul-Husejn, El-Kelimatul-kisr, str. 45.) 18. Kada je neko zatraio od hazreti Husejna da mu opie bogatstvo on mu je rekao: Imati malo elja i biti zadovoljan s onim to ti je dovoljno. ( Meanijul-ahbr, str. 401.) 19. Ne iznosi svoje potrebe osim ispred tri ovjeka: ovjeka vjernika, ovjeka sa plemenitim ljudskim vrlinama i ovjeka plemenita porijekla. (Bihr, sv. 78, str. 118.) 20. Djeluj u ivotu kao onaj koji zna da e biti kanjen za svoja zlodjela i nagraen za svoja dobra djela. (Bihr, sv. 78, str. 127.) 21. U nazivanju selama ima sedamdeset koristi: ezdeset od njih pripada onome koji ga prvi nazove, a samo jedan onome koji ga uzvrati. (Bihr, sv. 78, str. 120.)

22. Ne reci nita o svom odsutnom bratu u vjeri osim onoga to bi volio da bude kazano o tebi u tvom odsustvu. (Bihr, sv. 78, str. 127.) 23. Rekao je Husejn, mir s njime, da biljei od Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: Rekao je Allah Uzvieni: Presjei u svaku nadu vjernikovu gdje se ponada pored Mene nekome od ljudi. I zasigurno u ga odjenuti u odjeu ponienja meu ljudima i odstranit u ga od Svoje veze i udaljiti iz Svoje blizine. Ko je taj ko se Meni nada za ispunjenje svojih potreba pa da ga neovisnim od njih nainim?! (Bihr, 71/ 143, rivajet 41.) 24. U Hutbi koju je odrao Ebu Abdullah Husejn ibn Ali, mir s njime, kada se odluio na odlazak u Irak, te ustao da govori rekavi: Hvala i zahvala pripada Allahu, biva ono to Allah hoe i nema snage niti moi osim sa Allahom i neka je salavat i selam na njegova Poslanika. Smrt je obavila sina Ademova poput ogrlice to obavije vrat djevojke. Kolika je samo moja enja za precima, enja Ja'kuba za Jusufom, smrt koja e me sigurno snai na izbor mi je ostavljena. Kao da sam s a onima za kojima eznem gdje jedino to nas razdvaja jesu brzi pustinjski konji na putu izmeu grobnica i Kerbele, koji e da popune praznine unutrica i da nahrane ogladnjela koplja. Nema pribjeita od dana to ga pero ispisa. Allahovo zadovoljstvo je ta mo gdje nae zadovoljstvo Ehli-bejta. Strpljivi emo biti na kunji od Njega i isplatiti e nas nagradom za strpljive... (Bihr, 44/366- 367.) 25. To da vam ljudi dolaze sa svojim potrebama smatrajte Bojim blagodatima i naklonou prema vama. Zato neka vam ne dosade blagodati. (Bihr, 71/318, rivajet 80.) 26. Ko Allahu istinski robuje, Allah mu dadne preko njegovih elja i potreba. 27. Neki ovjek iz Kufe je pisao hazreti Husejn ibn Aliju: O sejjide / gospodine moj! Reci mi u emu je dobro ovoga i buduega svijeta?, pa je u odgovoru hazreti Husejn napisao: U ime Allaha Milostivog Samilosnog! A zatim, ko bude traio Boije zadovoljstvo u srdbi ljudi, Allah e ga rijeiti problema od strane ljudi, ako bude traio zadovoljstvo ljudi u Boijoj srdbi, Allah e ga ljudima i prepustiti. Selam! (Mustedrekul-vesail, 12/209, rivajet 13902.) 28. Prenosi se da je Ebu Abdullaha, mir s njime, rekao: Izaao je Husejn ibn Ali, mir s njime, jedene prilike pred svoje drugove i rekao: O ljudi! Allah neka je uzvieno Njegovo ime nije stvorio robove osim da bi ga spoznali, pa kada ga spoznaju tada

e da ga i oboavaju, a kada ga ponu (istinski) oboavati postanu neovisni od oboavanja drugih stvari. (Bihr, 5/312/1) 29. Imam Husejn u Dovi Arefata kae: Boe, Tvoje zadovoljstvo je najuzvienije i ne moe se ograniiti. 30. Imam Husejn u dovi kae: Boe, moje zanimanje tragovima Tvojim (stvorenjima) odgaa susret, zato pomozi da Ti sluim onim to e me pribliiti Tebi. Kako da ukae na Tebe ono to u svome postojanju zavisi od Tebe?! Zar za drugo osim Tebe ima neto to se manifestira a da ga Ti nema pa da time bude prezentiran?! Kada Si bio skriven da Bi imao potrebu za dokazom koji upuuje na Te?! Tobom dokazujem Tebe, zato, uputi me Tvojim svjetlom k Tebi. (Bihr, 98/225.) 31. Imam Husejn kada je bio upitan o spoznaji Allaha: To je da ljudi svakoga vremena spoznaju svog Imama, kojem su se obavezni pokoravati. (Bihr, 23/83/22) 32. Samed (Boije ime spominje se u suri Ihlas), to je Onaj Koji nema u Sebi praznine, Samed to je Onaj ija dominacija gospodarstva je kulminirala, Samed to je Onaj Koji niti pije niti jede, Samed to je Onaj Koji ne spava, Samed to je Onaj Koji je stalan, oduvijek i zauvijek. (Et-Tevhid, 90/3.) 33. Znajte da dobroinstvo donosi zahvalu i da ga slijedi nagrada. Kada bi vidjeli dobroinstvo u liku ovjeka vidjeli biste ga veoma lijepim ija ljepota donosi radost gledaocu, koja nadmauje sve ljude, a ukoliko bi vidjeli pokueno djelo vidjeli biste ga veoma runim, odurnim i unakaenim, od kojeg srce osjea gaenje a pred kojim se oko zatvara. (Mustedrekul-wesail, 12/343/14242.) 34. Nije dozvoljeno oku koje vjeruje da gleda neposlunost Allahu a da to stanje ne promjeni prije nego li trepne. (Tenbihul-Havatir, 2/179.) 35. Najvie oprata onaj ovjek koji oprata kada je moan. (Ed-Durretul Bahire, 29.) 36. Imam Husejn ovjeku koji je u njegovom prisustvu ogovorio nekog ree: O ti, proi se ogovaranja, zaista je ono cviljenje dehennemskih pasa. (Tuhaful-Ukul, 245.) 37. Zadovoljnost je rahatluk za tijelo. (Bihr, 78/128/11) 38. Ko primi ono to mu da, pomogao ti je u plemenitosti. (Ed -Durretul-Bahire, 24)

39. Imam Husejn je rekao Ibn Abbasu: Nikako ne priaj besposlen govor, jer plaim se grijeha za tebe. I nikako ne priaj koristan govor osim dok ne vidi za to pravo mjesto. (Bihr, 78/127/10) 40. Ukoliko imetak ne pripada tebi onda ti pripada imetku, i ne ostavljaj ga jer on nee ostati za tebe, i pojedi ga prije nego li on izjede tebe! (Ed-Durretul-Bahire, 24)

40 predaja od hazreti Fatime

U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog! 1. Neka je slava i hvala Allahu za blagodati i darove koje nam je dodijelio. Hvala Mu za ono to je objavio Svojim slugama. Neka je slavljen za dobroinstva koja je darovao Svojim robovima bez njihove molbe, i za sve silne blagoslove koje nam je svima neprekidno poklanjao! Nebrojene su Njegove milosti i usluge. One su neizmjerne i niim zamjenjive, ljudski um ne moe spoznati njihov kraj. Da bi bile trajne i neprekidne, Allah za uzvrat trai ljudsku zahvalnost. Vrata Njegove slave i hvale su uvijek otvorena, samo da bi se nagrada onima koji je ine uveala. ( Ajan-ui'a ataba el dadid, dio I, str. 315) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 2. Svjedoim da nema boga osim jedinog Allaha, kojem niko nije ravan. Svjedoenje Allahove jednoe su rijei u kojima je, pri njihovom izjavljivanju bitna iskrenost, a ljudska srca su sredite njihova spajanja. (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 315.)

<="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 3. Allah je stvorio sva bia bez prethodne tvari, uzorka, oblika i ablona. Uinio je da nose odjeu ivota vlastitom snagom i moi. Njegova Boanska e lja i namjera pri njihovom stvaranju, nije bila nikakva korist koju bi od njih mogao dobiti za sebe. elio je samo da ljudima da dokaz Svoje mudrosti i uini ih svjesnim potrebe Njegovog potovanja i poniznosti. Pozvao ih je na oboavanje i sluenje i uin io Svoj poziv velianstvenim. (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 315.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 4. Allah je utvrdio nagradu za poslunost i kaznu za nepokornost Njemu, tako da bi zatitio Svoje sluge vlastite ljutnje i poveo ih u Dennet. (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 5. Svjedoim da je moj otac Muhammed, s.a.v.a., Allah ov poslanik i sluga. Allah ga je odabrao prije njegovog postavljenja na dunost poslanika, a imenova ga je prije tog odabiranja. Sva Boija stvorenja tada su bila skrivena i prekrivena pokrivaima nevienog, pritajena meu zavjesama straha, ostavi blizu p osljedenje granice nepostojanja (nitavnosti), jer Allah je znao za kraj svih stvari, zbog Njegovog obuhvaanja vremena i razdoblja, i Njegovog znanja o predodreenom. Allah ga je postavio za poslanika da bi na Zemlji uspostavio Njegov zakon, i poredak i ostvario Njegove odredbe i predodreenja. (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;">

6. Allah je vidio kako se narodi i njihove grupe rasipaju u razliite religijske sekte i kako zaokupljeni idolopoklonstvom stoje na rubu vatre meusobnih razliitosti. Poricali su Boga i sve Njegove znakove i simbole. Tada je Allah osvijetlio tamu poslavi mog oca Muhammeda, s.a.v.a., i otklonio sljepilo njihovih oiju i mrak iz njihovih srca. (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 7. Moj otac Muhammed, s.a.v.a., prihvatio se vostva meu ljudima. Spasio ih je razvrata i zastranjivanja pretvarajui njihovo sljepilo u prosvljetnjenje i vodei ih ka vrstoj religiji i pravom putu. (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 8. Vi, o sluge Allahove, ste oni koji treba da potuju Njegove naredbe i zabrane, nosioci ste Njegove religije i Objave, Allahovi povjerenici nad svojim duama i propovjednici Njegove vjere meu drugim narodima. (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 9. O sluge Allahove! Istinski voa od Allaha je prisutan meu vama. Prethodno su vam bili povjeravani drugi poslanici, a sada je za vae vostvo uspostavljen preost ali dio poslanstva. To je Allahova knjiga istiniti Kur'an i blistava svjetlost, u kojoj su otkrivene i osvijetljene sve tajne i injenice o ovjekovom napretku i ispunjenju. On vodi iz tame prema svjetlu poduke. Njegovi sljedbenici so podreeni poslanstvu drugih. (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.)

<="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 10. Allahova knjiga je vodi njenih sljedbenika prema Allahovom zadovoljstvu. Njeno paljivo sluanje vodi u spas. Putem nje mogu biti predoeni svijetli i jasni Allahovi dokazi. Ona nam daje znanje o Njegovim namjerama, o zabranama koje izazivaju strah, o Njegovim zadovoljavajuim dokazima i jasnim argumentima, o poeljnim vrlinama i dozvoljenim darovima kao i o obaveznim Boijim zakonima. ( Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 11. Allah vam je poslao vjeru kao oienje od politeizma i nevjernitva. ( Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 12. Uinio je vae sluenje Njemu uzrokom udaljavanja i proienja od ponosa (egoizma). (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 13. Ustupio vam je sredstva za oienje due i uveavanje opskrbe. ( Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;">

14. Naredio vam je post za odravanje i istou vae iskreno sti. (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 15. Allah je zapovijedio had radi uvrenja i osnaenja religije. (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 16. On sprovodi i nareuje pravdu zbog spajanja i usklaivanja ljudskih srca. ( Ajanu-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 17. On je naredio potinjenost i pokornost Ehli-bejturadi sigurnosti drutvenog sistema, i sprovoenje vostva (imameta) kao bezbjednosti od razjedinjenosti. (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 18. Uinio je dihad (sveti rat) au i slavom za islam, a prezrenjem i poniznou za licemjere i nevjernike. (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;">

19. Allah je uinio strpljenje sredstvom za dobivanje nagrade. (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 20. On nareuje dobro i zabranjuje zlo radi poboljanja drutva i za dobrobit ljudi. (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 21. Dobroinstvo roditeljima On je uinio titom protiv Svoje ljutnje i nezadovoljstva. (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 22. Odravanje dobrih odnosa sa rodbinom, On je napravio uzrokom za produenje ivota. (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 23. Zakon odmazde za ubistvo On je uveo radi spreavanja prolijevanja krvi. ( Ajanu-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 24. Izvravanje zakletve On smatra vrijednim oprosta. (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.)

<="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 25. Ispravno vaganje i mjerenje On je uinio sredstvom za zaustavljanje prodaje iznad stvarne vrijednosti. (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 26. Zabranio je alkohol radi udaljavanja od zla i oneienja. ( Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 27. Da bi zatitio od Svog prokletstva, zabranio je lano optuivanje za preljubu. (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 28. Naredio je ustezanje od krae, radi uvrivanja odlunosti i skromnosti. ( Ajan-ui'a ataba el dadid, dio I, str. 316.)

29. Allah je zabranio politeizam radi dostizanja iskrenosti u Njegovom oboavanju. (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;">

30. Uistinu vam je stigao poslanik iz vaih redova; rastuuje ga vaa patnja, brian je jer vas potuje, a prema vjernicima je milostiv, samilostan. Ako ga iskuate i prihvatite, nai ete da je on moj otac, ne otac neke od vaih ena i brat mog roaka (hazreti Alija), ne nekog od vaih ljudi i kako je divan moj odnos s njim. Dok je propagirao svoju poslaniku misiju, uvijek bi okretao lice od politeista. Borio se protiv njih dok ih nije savladao. Pozivao bi ljude u islam mudrou i lijepim upozorenjima. Razbio je idole i natjerao njihove poklonike u bijeg, tako da je konano dugo skrivana tajna Allahovog jedinstva bila otkrivena. Uinio je da logika dosegne do uiju ljudi, otklonio pjenu sa usta ejtanovih kamila i uutkao njegovu vrisku. Porazio je licemjerje i meusobna dogovaranja nevjernika su se raspadala sve dotle dok ste vi, o ljudi, sa skromnim i prosvijetljenim ljudima govorili rijeima iskrenosti i Allahovog jedinstva. (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.)

31. Stajali ste na ivici zapaljene jame i bili aa pia i zalogaj pohlepnog, drugi narodi su vas ugnjetavali i pili ste zaraene vode okupljeni oko jaraka. Vaa hrana bila je lie i pustinjska trava. Zbog svoje pokvarenosti i niskosti, uvijek st e se bojali da bi vas onu okolo mogli unititi jednim migom oka. Allah vas je oslobodio ovih nesrea putem mog oca Muhammeda, s.a.v.a. Uprkos tome, bio je prisiljen na rat protiv gladnih vukova Arabije i tvrdoglavih i zadrtih naroda knjige (idova i kran a). (Ajanu-i'a ataba el dadid, dio I, str. 316.)

32. Imam Hasan je rekao: Jednog petka uveer vidio sam svoju majku Fatimu kako stoji na svom mjestu za molitvu. Neprestano je kleala i sputala se na seddu dok zora nije svanula. uo bih je kako se moli za vjernike i vjernice, ali nikada nije spominjala sebe. Rekao sam: O majko, zato se ne moli za sebe kao to se moli za druge? Ona je odgovorila: O moj sine, prvo susjedi pa, a zatim tvoja vlastita kua.' (Beitul ahzan, str. 22.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;">

33. Poslanik, s.a.v.a., pitao je hazreti Fatimu ta je najvea blagodat za enu. Ona je rekla: Ona ne smije vidjeti ovjeka (stranca i nemahrema) i on ne smije vidjeti nju. (Beitul ahzan, str. 22.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 34. Jednom je jedna ena dola hazreti Fatimi i rekla: Imam staru i slabu majku koja ima nekoliko problema sa namazom. Poslala me ovamo da te pitam o tome. Hazreti Fatima je odgovorila na sva njena pitanja, a kada je stigla do desetog, ena se postidi i ree: O Poslanikova keri, neu te vie optereavati ovim. Hazreti Fatima joj ree da je pita o svemu to ne zna, a zatim doda: Jesi li ikada vidjela da osoba, unajmljena da sa zemlje na krov iznese teki teret za isnos od hiljadu dinara (blizu stotinu hiljada miskala zlata)? Ona ree: Ne. Hazreti Fatima kaza: Za svaki odgovor na tvoje pitanje, ja od Allaha dobivam toliku nagradu da ako bi se prostor izmeu neba i Zemlje ispunio biserima, ona bi jo uvijek po vrijednosti bila vea. Dakle, zasluujem dovoljno da se nikada ne umorim. (Biharul envar, dio, str. 3) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 35. O Allah! Umanji me u mojim oima, a Tvoj poloaj mi uzvisi i uveliaj. Inspirii me na Tvoje oboavanje i podstakni me na sluenje koje e izazvati Tvoje zadovoljstvo i pomoi da izbjegnem stvari koje Ti ne voli, o Najmilostiviji od svih! ( Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 323.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 36. O Allah! Uini me zadovoljnom opskrbom koju si mi dodijelio! Sve dok sam u ivotu skrivaj me i uini me potenom i sretnom. Oprosti i saali se na mene kada umrem! O Allah! Ne pomozi mi u onom to za mene nisi predodredio, a olakaj mi dostizanje onog to jesi! (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 323.)

<="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 37. O Allah! Podaj mojim roditeljima i svim onima koji imaju pravo na Tvoje blagoslove i darove na osnovu mene najbolje nagrade. Potedi me lijenosti i odlaganja stvari radi kojih Si me stvorio. Ne dopusti da budem potpuno obuzeta mojim obavezama i ne kazni me kada traim oprost. Ne lii me onog za im eznem i to traim od Tebe. (Ajan-u-i'a ataba el dadid, dio I, str. 323.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 38. Hazreti Zehra je govorila sljedee rijei kada bi oplakivala smrt Muhammeda, s.a.v.a.: Osoba koja osjeti slatki miris Poslanikovog, s.a.v.a., groba dugo vremena nee mariti ni za kakav miris. Nanesene su mu takve patnje i boli da, kada b i one bile izlivene na dan on bi se pretvorio u no (crnu, mranu i zbunjujuu). ( Alam un nisa, dio IV, str. 113.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> 39. Praina tuge prekrila je nebo, Sunce je uvehnulo i svijetli dan se zatamnio. Zemlja je postala mrana nakon smrti Muhammeda, s.a.v.a. O, koliko e se Zemlja tresti nakon odvajanja od njega. Njegov odlazak je vrijedan plakanja cijelog Istoka i Zapada. Cijela velianstvena planina postojanja, zajedno sa pokrivenom Kabom i svim njenim stupovima treba da liju suze. Neka je Allahov blagoslov i selam na posljednjeg Poslanika, ije je svjetlo izvor blagodati za sve ljude svijeta. (Alam un nisa, dio IV, str. 113.) <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;">

40. Nakon tebe Boiji Poslanie, s.a.v.a., pojavile su se nejednakosti i intrige i dizani su svakakvi glasovi. Da si ti bio prisutan i nadgledao stvari sve ove razlike i zastranjivanja ne bi se dogodila. Otiao si od nas na putovanje u vjenost i sada je nae stanje poput zemlje koja je liena kie. Tvoj narod je poremetio red i disciplinu. Zato, budi svjedok i ne dozvoli njihovoj stvari da ti izae iz vida. ( Alam un nisa, dio IV, str. 112.)

40 predaja od Imama Hasana

1. Hvaljen neka je Allah koji uje govor svakog onog koji govori i poznaje misli svakog onog koji uti. Svako ko ivi od Njega opskrbu prima, a svako ko umre Njemu se vraa. (Bihr, sv. 78, str. 112.) 2. Sine, nemoj da zavoli nikoga prije nego sazna kuda ide i odakle dolazi. Kada to dvoje sazna i bude zadovoljan, imaj s njim bratski odnos u kojem ete jedan drugom opratati greke i pomagati se u tekoama. (Tuhaful-uql, str. 233.) 3. Najbolji vid je onaj koji prodire u sutinu; najbolji sluh je onaj koji uje opomenu i okoristi se njome; najzdravije srce (razum) je ono koje je isto od sumnje i dvoumijenja. (Tuhaful-uql, str. 225.) 4. Jednom je hazreti Hasan bio upitan: ta je kukaviluk? Odgovorio je: Kukaviluk je smjelost pred prijeteljem, a bjeanje pred neprijateljem. (Tuhafuluql, str. 225.) 5. Uspjeh u oba svijeta postignut je razumom. (Bihr, sv. 78, str. 111.)

6. Nema siromatva goreg od neznanja. (Bihr, sv. 78, str. 111.) 7. Ui druge onome to zna, i ui od drugih ono to oni znaju. Na taj nain e utvrditi ono to zna i nauiti ono to ne zna. (Bihr, sv. 78, str. 111.) 8. Neko je upitao hazreti Hasana: Koje su najbolje ljudske vrline? Odgovorio je: To su uvanje vjere; samopotovanje; blago ponaanje; upornost u injenju dobra i uvaavanje prava drugih. (Bihr, sv. 78, str. 102.) 9. Nisam vidio da i jedan tlaitelj vie lii tlaenom kao to je to sluaj sa zavidnikom. (Bihr, sv. 78, str 111.) 10. Najpametnije ivi onaj koji se sa ljudima odnosi prijateljski i na lijep nain. (Bihr, sv. 78, str. 111.) 11. Prijateljstvo je dokazano kada prijatelji ostanu zajedno u srei i nesrei. ( Bihr, sv. 78, str. 114.) 12. Liava sam sebe kada propusti dobru priliku koja ti se ukae. ( Bihr, sv. 78, str. 115.) 13. Kada je jedan ovjek zatraio od hazreti Hasana da opie velikodunost, on mu je rekao: Velikodunost znai dati onome u potrebi prije nego ti otkrije svoju potrebu. (Tuhaful-uql, str. 225) 14. Izmeu istine i lai su etiri prsta (tj. razmak izmedu oka i uha.). Istina je ono to vidi vlastitim oima, dok je mnogo lai u onome to uje. (Tuhaful-uql, str. 229.) 15. Ne bori se arom pobjednika da sve dobije, a nemoj se ni prepustiti sudbini duhom ravnodunika; jer, zaista, traenje koristi i blagodati je sunnet, a najljepe traenje je ono koje je umjereno. Umjerenost nikad nee smanjiti koliinu opskrbe, niti e pohlepa uzrokovati njeno uveanje. (Tuhaful-uql, str. 233.) 16. Pripadnici jednog naroda su voeni ispravno kada se meusobno savjetuju i dogovaraju. (Tuhaful-uql, str. 233.) 17. Hazreti Hasan je rekao opisujui jednog svog dobrog prijatelja: "U mojim oima bio je velik, zato to je u njegovim oima svijet ovaj bio malen (beznaajan); Nije dao da njime upravlja neznanje. Nikad se ne bi upustio u neto prije nego bi saznao njegovu korist; Nikad se nije alio, ljutio, niti bio nezadovoljan. Veinu vremena bi provodio u utnji, a kada bi govorio uutkivao bi druge govornike. Kada bi ga vidio,

rekao bih da je slab, ali kada je trebalo da se bori, borio se kao lav. U drutvu uenih vie je volio sluati nego govoriti. Moda bi ga i neko mogao savladati u govoru, ali u utnji bio je nesavladiv. Kada je trebao da izabere izmeu dvije stvari, a nije znao koja je od njih Allahu draa, prepoznao bi onu koja je njemu draa, pa bi izabrao onu drugu. Nikad ne bi optuio nekoga za neto ako je postojala ikakva mogunost za izgovor. (Tuhaful-uql, str.234.) 18. Bin Umeija kae: Posjetio sam hazreti Hasana kada ga je snala bolest od koje e i umrijeti. Rekao sam mu: Dobri gospodaru, zato ne trai lijek? On ree: Robe Boiji, ima li lijeka za smrt? Rekao sam: Zaista smo Allahovi i Njemu emo se vratiti. Potom mi ree: Tako mi Allaha, Allahov Poslanik, s.a.v.a ., je odredio da vlast nad muslimanima pripadne dvanaestorici Imama, potomaka Alija i Fatime i da e svaki od njih biti otrovan ili ubijen. Onda je (hazreti Hasan) zaplakao. Rekao sam: Sine Boijeg Poslanika, posavjetuj me? Rekao mi je: Sluaj! Priprem i se za putovanje (poslije smrti) i nabavi sve to treba prije isteka roka (ivota). Budi svjestan kada trai ovaj svijet da smrt trai tebe. Ne optereuj se danas brigom koja pripada sutranjem danu. Znaj da sve to sakupi od imetka mimo potrebe svoje sakuplja za nekog drugog. Za sve to je (bilo) halal u njemu svodie se obraun; za sve to je (bilo) haram slijedi kazna; za sve to je (bilo) sumnjivo slijedi prijekor. Neka ti svijet ovaj bude kao obina leina. Uzimaj od njega samo ono to ti treba i to ti je dovoljno da preivi. Pa ako to bude halal zaista si se uzdrao od njega, a ako to bude haram nee biti grijean jer ti je to uzimanje bilo odvratno kao to ti je odvratno jesti meso leine - a ako bude nekog prijekora on e biti blag. Radi za o vaj svijet kao da e vjeno boraviti u njemu i pripremaj se za ahiret kao da e sutra umrijeti. Ako eli zadobiti ugled koji se ne moe zadobiti osim pripadanjem plemenitom rodu i ako eli zadobiti potovanje koje se ne moe zadobiti osim visokim poloajem to e postii sa poslunou Allahu, i to e izgubiti sa neposlunou Njemu. (Bihr, sv. 44, str. 138-139.) 19. Strah od svijeta Onog naputa svako srce kojeg voli svijet Ovaj. (Lialil -ahbr, sv 1, str. 51.) 20. Glupak je onaj koji rasipa imovinu, ne brine o svom dobrom glasu i ne obazire se kada ga vrijeaju. (Bihr, sv. 78, str. 115.) 21. Dobro djelo je ono kojem ne predhodi odugovlaenje i ne prati ga spominjanje. (Bihr, sv. 78, str. 113.)

22. Ponienje (na Ovom svijetu) je bolje od ponienja u vatri (na Onom svijetu). ((Tuhaful-uql, str.234.) 23. Zaista se (u Ovom svijetu) vjernik priprema, a nevjernik uiva. (Bihr, sv. 78, str. 112.) 24. Glupost je slijediti osobu niskog karaktera i druiti se sa onom koja vodi u grijeh. (Bihr, sv. 78, str. 115.) 25. Ponos sprijeava ovjeka da prihvati upozorenje. (Bihr, sv. 78, str. 111.) 26. Tri stvari unitavaju narode: oholost, pohlepa i zavist. (Bihr, sv. 78, str. 111.) 27. Oholost unitava vjeru zbog nje je Iblis proklet. Pohlepa je neprijatelj ovjekove due zbog nje je Adem izbaen iz denneta. Zavist navodi na zlo zbog nje je Kabil ubio Habila. (Bihr, sv. 78, str. 115.) 28. Preporuujem vam da razmiljate jer od razmiljanja ivi srce pametnog. (Bihr, sv. 78, str. 115.) 29. Pristojnost ne krasi onoga koji nema razumijevanje. Plemenite vrline ne moe imati onaj koji nema uzviene cijljeve. Onaj koji nema vjere nema ni stida. (Kaful umme, Bejrut, sv. 2, str. 197.) 30. Najbolji imetak je zadovoljnost (sa onim to se ima), a najgore siromatvo je poniznost (pred onim koji ima). (Bihr, sv. 78, str. 113.) 31. Zbijanje ala unitava dostojanstvo. Najdostojanstveniji je onaj koji uti. ( Bihr, sv. 78, str. 113.) 32. Ukazana prililika brzo prolazi i sporo se vraa. (Bihr, sv. 78, str. 113.) 33. Blinji je onaj koji se voli pa makar on i ne bio nita u rodu. ( Tuhaful-uql, str.234.) 34. Niskost je ne zahvaliti za primljeno dobro. (Tuhaful-uql, str.233.) 35. Postupaj sa ljudima onako kako eli da oni postupaju prema tebi. (Bihr, sv. 78, str. 116.) 36. Onaj koji esto ide u damiju dobija (barem) jedno od osmeroga: naui ajet koji sadri propis; zadobije brata koji mu koristi u ivotu; naui neto novo; zadobije

Allahovu milost; uje rije upute; ili rije koja ga odvrati da se ne upropasti; napusti grijeh jer se postidi; ili se Allaha poboji. (Tuhaful-uql, str.235.) 37. udi me onaj koji razmilja o onome ta jede, a kako ne razmilja o onome ta opaa. Tako, izbjegava unositi u stomak ono to mu teti ali slae (puni) grudi onim to ga truje. (Safinetul-Bihr, sv. 2, str. 84.) 38. Napustite preporuene (mustehab) stvari kada one tete obaveznim (vadib). (Bihr, sv. 78, str. 109.) 39. Znajte da onome koji se boji Allaha On mu pokae izlaz iz njegovih n evolja; vodi ga u njegovim poslovima i uini da postupa pametno; njegove dokaze uini prihvaenim; osvijetli njegovo lice i poda mu ono to eli. Njega je on stavio u drutvo onih koje je On blagoslovio meu Poslanike, istinoljubive, ehide i vrle ljude. (Tuhaful-uql, str., str. 232.) 40. Uskraen je za odgoj onaj koji nema razuma. (El-Bihar, sv. 78, str. 111.)

40 predaja od Imama Bakira

1. Zaista, vjernik moe biti samo onaj koji u stanju sree ne ini grijeh i ne zapada u zabludu; u stanju ljutnje govori ono to je pravo; kada ima mo ne posee za onim to mu ne pripada. ( Usli Kfi, sv. 2., str. 234.) 2. Svaki Allahov sluga ima bijelu povrinu na svom srcu. Kada poini neki grijeh na njoj se pojavi crna mrlja; kada se za njega pokaje mrlja nes taje. Kada stalno ini grijeh crna mrlja se poveava sve dok ne prekrije svu bijelu povrinu. Kada je

prekrije u tom ovjeku nema vie nikakvog dobra. O tome Allah kae u Kuranu: Ono to su radili prekrilo je srca njihova. (K.83: 14) (Bihr, sv. 73, str. 332) 3. Zaista, kad ovjek stekne bogatstvo na nedozvoljen (haram) nain, pa s njim obavi had i umru, ini dobro rodbini i druga dobra djela. Allah mu nita od toga nee prihvatiti. (Bihr, sv. 99, str. 125.) 4. ovjekovo savrenstvo lei u razumijevanju vjere, strpljenju u nevolji i pravilnoj procjeni u ivotnoj opskrbi. (Tuhful-uqul, str. 292.) 5. Tri djela se smatraju plemenitim u ovom i onom svijetu: da oprosti onome ko se o tebe ogrijei, da se priblii onome ko se od tebe udalji i da pokae razumijevanje prema onome ko se prema tebi nerazumno ponaa. (Tuhful-uqul,str. 293.) 6. Zaista Allah ne voli da ljudi mnogo trae pomo jedni od drugih; ono to On eli je da ljudi puno i uporno trae pomo od Njega. (Tuhful-uqul, str. 293.) 7. Uenjak ije znanje koristi ljudima, bolji je od sedamdeset hiljada onih koji (samo) ibadet ine. (Tuhful-uqul, str. 294.) 8. Savjetujem ti pet stvari: ako ti je zlo uinjeno, nemoj zlo initi; ako si prevaren, nemoj prevariti; ako te slau, nemoj se ljutiti; ako si hvaljen, nemoj se veseliti; ako te kritikuju nemoj se rastuiti. Ako se o tebi govori runo razmisli o tome. Ako vidi da je to istina i zbog toga se naljuti, znaj da ti je gore to e pasti u Allahovim oima zbog istine o sebi, od toga to e ti ugled opasti meu ljudima. A ako to nije istina, onda zasluuje nagradu i pored toga to nisi uloio nikakav trud. (Tuhful-uqul, str. 284.) 9. Zaista, Allah daruje dobra dunjaluka i onom koga voli i onom koga mrzi. Ali, vjeru u Njega ne daje nikome do onom koga voli. (Tuhful-uqul, str. 300.) 10. Pazi se prepirke. Ona kvari srce i uzrokuje dvolinost. (Eimatana, sv. 1, str. 365.) 11. Zaista, najvei gubitnik na Sudnjem danu e biti onaj ko govori o pravednosti i podstie druge na nju, a sam nije pravedan. (Tuhful-uqul, str. 298.) 12. Pazi se odlaganja to je more koje je progutalo one osuene na propast; pazi se ravnodunosti ona ini srce tvrdim; pazi se otezanja u onome u emu nema izgovora u njemu nalaze utoite oni koji kasnije zaale; ponitavaj grijehe prole

jakim aljenjem i traenjem oprosta. Izlai se Allahovoj milosti i oprostu dugim moljenjem. Neka ti molitva bude lijepa dova i tajno obraanje Gospodaru u nonoj tmini. Postani zahvalnik veliki tako to e smatrati velikom i opskrbu malu, i malom e smatrati svoju poslunost Allahu. Privlai obskrbu zahvaljivanjem uestalim. (Tuhful-uqul, str. 285.) 13. ovjek koji radi sljedee tri stvari nee umrijeti prije nego to doivi njihove zle posljedice: tlai, prekida rodbinske veze i lano se zaklinje. Zaista, djelo za koje se najbre dobije Allahova nagrada je odravanje rodbinskih veza. ak i ljudi koji ine grijehe postaju imuni i njihovo bogatstvo raste ako se dre zajedno i pomau meusobno. Zaista, lano zaklinjanje i raskidanje rodbinskih veza ostavljaju zemlje opustjele i zatiru tragove stanovnika njihovih. (Tuhful-uqul, str. 294.) 14. Onaj iji jezik govori istinu ruka mu dobra djela ini; onaj ija je namjera lijepa njegova opskrba se uvea; onaj ko svojoj porodici dobro ini due ivi. (Tuhfuluqul, str. 295.) 15. uvaj se lijenosti i nestrpljenja jer su oni kljuevi svakog zla; onaj ko je lijen ne izvri ni jednu dunost, a onaj ko nema strpljenja ne ustraje ni u jednoj obavezi. (Tuhful-uqul, str. 295.) 16. Skroman biti znai ostati zadovoljan i kada ti se ne ukae ast u nekom skupu, nazvati prvi selam onome koga sretne i odustati od prepiranja i onda kada si u pravu. (Tuhful-uqul, str. 296.) 17. Zaista, vjernik je brat vjerniku ne vrijea ga, ne liava ga onog to mu moe dati i ima uvijek o njemu lijepo miljenje. (Tuhful-uqul, str. 296.) 18. Niko nije siguran od grijeha sve dok nije u stanju potpuno vladati svojim jezikom. (Tuhaful-uql, str 298.) 19. Zaista, Allah mrzi onog ko proklinje, ogovara i ruga se vjernicima. (Tuhafuluql, str. 300.) 20. Muhammed bin Muslim kae da mu je Imam Muhammed Bakir rekao: O Muhammede, znaj da su tlaitelji i njihovi sljedbenici daleko od Allahove vjere. Zaista, oni su zavedeni i zavode druge. Njihova djela nalik su na pepeo koji vihor u olujnom danu raznese; nee moi da oekuju nikakvu nagradu za djela koja su uinili, to e teka propast biti. (Kur'an: 14:18) (Usli-Kfi, sv. 1, str. 375.)

21. Zaista je Allah sakrio tri stvari u druge tri. Svoje zadovoljstvo sakrio je u djelima poslunosti Njemu. Zato, nemoj nita smatrati malim od onoga u emu si Mu bio posluan, jer moda se ba u tome nalazi Njegovo zadovoljstvo. Svoju ljutnju sakrio je u neposlunosti Njemu. Zato, nemoj ni jednu neposlunost Njemu smatrati malom, jer se moda ba u njoj krije Njegova ljutnja. Svoje prijatelje sakrio je meu ljudima. Zato, ne potcjenjuj ni jednu osobu, jer moda je ba ona Njegov prijatelj. ( Bihr, sv. 78,str.188.) 22. Uzmi Ovaj svijet za mjesto u kojem e se zadrati samo sat vremena, poslije ega e ga napustiti, ili kao imetak kojeg si sanjao da si stekao i u snu si mu se obradovao onda si se probudio i prazne ruke naao. (Tuhaful-uql, str. 287.) 23. Tri djela su uzroci ovjekove potpune propasti: smatranje svojih dobrih dijela brojnim, zaboravljanje svojih grijeha i zadovoljnost sa vlastitim miljenjem. ( El-Hisl, sv. 1, str. 112.) 24. Djela svakog onog koji pridaje vie vanosti svojoj spoljanjosti nego svojoj unutranjosti na Sudnjem danu imaju malu vrijednost. (Tuhaful-uql, sv. 294.) 25. Zaista je Allah oteao injenje dobrih djela u Ovom svijetu, ali je odredio veliku nagradu za njih na Sudnjem danu. I zaista, u njemu je uinio grijehe lahkim i dostupnim, ali ih je uinio na Onom svijetu bezvrijednim. (Usli Kfi, sv. 2, str. 143.) 26. Ugrabi ovaj dan kao vrijedan plijen, jer ne zna da li e ti sutra zapasti. (Tuhaful-uql, str. 299.) 27. Dennet je okruen tekoama i strpljenjem; tako, svako ko se strpi u tekoama ovog ivota ui e u njega. Dehennem je okruen uivanjem i pohlepom; tako, svako ko dopusti svojoj dui da uiva u svemu to eli ui e u njega. (Usli Kfi, sv. 2, str. 89.) 28. Najgora zarada je zarada na kamatama. (Furue Kfi, sv. 6, str.147.) 29. Onaj ko poui nekoga i time ga uputi na pravi put ima nagradu onoga upuenog, i nita od nje mu se nee umanjiti. Onome ko poui nekoga i time ga na stranputicu odvede pripada teret grijeha onoga kojeg je na stranputicu odveo, i nita mu se od toga nee umanjiti. (Tuhaful-uql, str. 297.)

30. Zaista je Allah za svako zlo stvorio katanac. Klju koji moe otkljuati svaki taj katanac je pijenje opojnog pia. Meutim, bolji i od tog kljua je laganje. ( Bihr, sv. 72, str. 237) 31. Da zna onaj koji moli druge ta znai moliti nekoga ne bi nikad nikoga ni za ta molio. Da zna onaj koji se moli ta znai odbiti onog koji moli ne bi nikad nikog odbio. (Tuhaful-uql, str. 300.) 32. Ko podui nekog nekoj uputi, ima nagradu onoga koji bude po njoj radio, a da nikome nee biti umanjena nagrada. A ko podui nekoga nekoj zabludi, nosit e grijehe onih koji po njoj budu postupali, a da od njihovih grijeha nee biti nita umanjeno. (Usli Kafi, sv. 1., str. 35.) 33. Uenjak ijim se znanjem koriste drugi ljudi bolji je od sedamdeset hiljada pobonjaka. (Usli Kfi, sv. 1., str. 33.) 34. Da sjednem u medlis sa onima u ije znanje imam povjerenja vee mi je zadovoljstvo u dui od ibadeta godinu dana. (Usli Kfi, sv. 1., str. 39.) 35. Na vama je da se poduite Allahovoj vjeri. Nemojte biti beduini. Uistinu, onaj od vas ko se ne podui propisima Allahove vjere, Allah ga nee pogledati na Sudnjem danu, niti e njegova djela primiti. (Usli Kfi, sv. 1., str. 31.) 36. Ko bude traio znanje da bi se hvalio meu uenima, ili da bi se raspravljao sa neznalicama, ili da bi skretao na sebe panju ljudi, neka sebi pripremi mjesto u Vatri. Uistinu poglavarstvo ne prilii, osim onima koji su mu dorasli. ( Usli Kfi, sv. 1., str. 46.) 37. Ko ljudima izdaje fetve bez znanja i upute, proklet e ga i meleci rahmeta i meleci azaba i stii e ga grijeh onoga ko po njegovoj fetvi postupi. ( Usli Kfi, sv. 1., str. 42.) 38. Allah se smilovao robu koji oivi znanje. Bi upitan: A kako se znanje moe oivjeti? Ree: Tako to e na njega biti podsjeani oni koji vjeruju i koji su bogobojazni. (Usli Kfi,sv. 1., str. 41.) 39. Zapisano je u Tevratu kako je Allah Uzvieni razgovarao sa Musaom, a.s.: O Musa! Suzdri se od srdbe prema onima u tvom posjedu, suzdrat u i Ja od tebe Svoju srdbu. (Usli Kfi, sv. 2., str. 302.)

40. ovjek moe biti najblie nevjerstvu kada se drui sa nekim zbog vjere, a pamti njegove mahane da bi ga jednoga dana osramotio. (Usli Kfi, sv. 2., str. 355.)

40 predaja od Imama Sedada

1. Slavljen je Onaj koji uini priznanje blagodati koje dolaze od Njega jednakim hvaljenjem Njega; slavljen je Onaj koji uini spoznaju o nemonosti da se zahvati Njemu jednaku zahvaljivanju Njemu. (Bihr, sv. 78, str.142.) 2. Razmiljajte i radite, zato ste i stvoreni; Allah vas nije uzalud stvorio. (Tuhafuluql, str. 274.) 3. Pazite se drutva neposlunih (Allahu), pomoi tlaiteljima, blizine pokvarenih i poronih; uvajte se da vas ne zavedu i drite se to dalje od mjesta koja oni posjeuju. Znajte da svaki onaj koji se suprotstavlja ljudima koje je Allah postavio da upravljaju (evlija-allah) i prihvati neku drugi vjeru osim Allahove, te svoj ivot vodi ne ugledajui se na ivot Allahu bliskog ovjeka zavrit e u vatri zapaljenoj koja se hrani tijelima savladanim mukom. Zbog toga uzmite opomenu, o vi koji opaate. Hvalite Allaha zato to vas je uputio i znajte da se ne moete otrgnuti iz Njegove moi niti traiti pomo od nekog jaeg od Njega; On vidi sve to radite i na kraju ete biti pred Njim skupljeni. Zato okoristite se savjetom i usvojite ponaanje vrlih i pobonih ljudi. (Tuhaful-uql, str.254.)

4. U njegovom pismu upuenom uenjaku Muhammedu ibn Muslimu Azzehariju koji je sluio na halifinom dvoru, stajalo je: 5. U svojoj Knjizi Allah je obavezao uenjaka kada je rekao: A Kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da e je sigurno ljudima objanjavati i da nee iz nje nita kriti... (Kur'an, 3:l87) Sada znaj da je najmanje od onoga to si sakrio i najlake od onoga to si na se natovario (injenica) da si ba ti taj koji slui kao tjeitelj tlaitelju kada je uznemiren i da mu je tvoja blizina prva stanica na putu ka prijestupu. Zar te nisu uinili time to su te pozvali k sebi osovinom oko koje e se okretati rvanj njihovog tlaenja i mostom kojim e premostiti sve prepreke na koje e pri tome naii? Od tebe su uinili ljestve pomou kojih e dosegnuti zablude i od tebe su uinili pozivaoca ka njihovim grijesima. Naveli su te da hodi njihovom stazom pa pomou tebe izazivaju sumnju u narodu i unitavaju njegovo povjerenje u ulemu. Pomou tebe upravljaju srcima neukih, to nisu mogli postii ni s najsposobnijim namjetenicima ni sa najjaim pomagaima. Ti im slui da bi prikazali svoje greke ispravnim i da bi i sve druge ka njima po veli. Koliko li je manje ono to ti daju prema onome to od tebe uzmu! Koliko li je slabije ono to za tebe grade prema onome to ti rue! Zato pazi na se, jer niko nee paziti na tebe ako ti to sam nee! (Tuhaful-uql, str.276.) 6. Allahu nema draih kapi od dvije kapi: kapi krvi prolivene na Njegovom putu i kapi suze prolivene u nonoj tami, suze kojom rob Boiji ne eli nikog drugog osim Njega. (Bihr, sv. 100, str. 10.) 7. Za vjernika postoje tri izvora sigurnosti: uvanje jezika od vrijeanja dru gih ljudi i njihovog ogovaranja, zauzimanje u poslovima koji donose korist u Ovom ili Onom ivotu i dugo plakanje zbog vlastitih grijeha i propusta. (Tuhaful-uql, str. 282) 8. Vjerniku koji ima sljedee tri osobine Allah postaje zatitnik, i na Sudnjem danu dozvolit e mu da se skloni u sjenu Njegovog Prijestolja i sauvat e ga od uasa tog Dana: onome koji daje ono to je za sebe traio, onome koji ne prui ruku ili ne zakorai prije nego sazna da li e u tome biti posluan ili neposluan Allahu, i on ome koji ne kori brata za neki nedostatak prije nego taj isti nedostatak od sebe ukloni. (Bihr, sv. 78, str. 141.)

9. Ne pravi neprijatelja od onog za koga samo misli da ti moe zlo uiniti; ne naputaj ni jednog prijatelja, ak ni onog za koga misli da od njega nee imati koristi. (Bihr, sv. 78, str. 160.) 10. Zaista znanje i potpunu vjeru ima onaj musliman koji ne govori ono to ga se ne tie, gotovo nikada se ne prepire, blag je, strpljiv je i lijepog je ponaanja. ( Tuhafuluql, str.279.) 11. Ne moliti od ljudi je bogatstvo na dohvat ruke. (Tuhaful-uql, str. 279.) 12. Druenje s dobrim i vrlim ljudima vodi ka dobroti i vrlini. (Tuhaful-uql, str. 283.) 13. uvaj se druenja s bezbonicima jer e te prodati za zalogaj hrane, ili manje o d toga. (Tuhaful-uql, str. 279.) 14. uvaj se druenja s budalom, jer e ti donijeti tetu ak i onda kada eli da bude od koristi. (Tuhaful-uql, str.279.) 15. uvaj se drutva krca, jer ti nee dati onda kada ti najvie bude trebalo. (Tuhaful-uql, str. 279.) 16. uvaj se drutva laova, jer ti je on kao fatamorgana, prikazuje ono to je daleko blizu a ono blizu daleko. (Tuhaful-uql, str. 279.) 17. Ako te neko uvrijedi dok ti je stajao s desne strane, pa onda doe s lijeve i zatrai da mu oprosti oprosti mu! (Tuhaful-uql, str. 282.) 18. Vjernikovo gledanje u lice brata u vjeri s ljubavlju i blagonaklonou ibadet je Allahu Uzvienom. (Tuhaful-uql, str. 282.) 19. to se tie prava komije, brani ga u njegovom odsustvu, potuj ga u njegovom prisustvu, pomozi mu kada mu se nepravda ini, ne trudi se da sazna o njegovim mahanama; sakrij ono to zna loe o njemu; savjetuj ga tajno ako misli da e prihvatiti tvoj savjet; ne naputaj ga u njegovim tekoama; zanemari njegove greke i oprosti njegove grijehe; ivi s njim lijepim ivotom, asno i prijateljski. ( Bihr, sv. 74, str. 7.) 20. Boe! Sprijei me da mislim da su siromani ponieni siromatvom, a bogati uzdignuti bogatstvom, jer ast zasluuje onaj koji je posluan T ebi i cijenjen je onaj koji je ibadetom Tebi zadobio vrijednost. (Sahifa-Sedadija, dova 35.)

21. Vjernik udruuje djelo svoje s blagou, prijaznou, utivou ili ljubaznou. Posjeuje mjesta u kojima zna da e neto nauiti; slua paljivo da mu se nema ta prigovoriti; ne prenosi drugima ono to mu povjere prijatelji; ne taji dokaze koji su u korist neznanca; ne izvrava ni jednu od dunosti da bi se pokazao pred drugima; stidljivost i skromnost ga nikad ne naputaju; strah ga je kada ga hvale i trai Allahov oprost za ono to drugi ne znaju; ne kodi mu neznanje neznalice. ( Tuhaful-uql, str. 280.) 22. Dunosti koje ima prema nekome ko ti uini dobro su ove: da mu zahvali, da njegovo djelo ne zaboravi, da govori o tom njegovom djelu drugima i da mu dodijeli mjesto u svojim dovama. Ako tako uini onda si mu zahvalio javno i tajno. Ako uspije da mu istom mjerom uzvrati onda moe rei da si mu dobrom uzvratio. Ako nisi to u mogunosti onda se pripremaj i ekaj da ti se ukae prilika za to. (Tuhaful-uql, str. 256.) 23. Zaista Allah najvie voli onog meu vama ko ini najbolja djela; zaista najvea djela ini onaj koji najvie nastoji da svojim djelima udovolji Allahu; zaista je najsigurniji od Allahove kazne onaj koji ga se najvie boji; zaista je najblii Allahu onaj koji ima najljepe ponaaje i karakter; zaista najdrai Allahu je onaj koji najobilnije daruje ukuane svoje; zaista je najpotovaniji kod Allaha onaj koji je najpoboniji i najbogobojazniji. (Tuhaful-uql, str. 279.) 24. Da ljudi znaju kakvu korist ima traenje znanja, traili bi ga ak i kad bi trebali pri tome prolijevati krv ili roniti u najdublje morske dubine. (Bihr, sv. 1, str. 185.) 25. Jednog dana Imam Zejnul Abidin vidje bolesnika koji se oporavio te mu ree: Kako ti dobro doe ona (tj. bolest) kojom te je Allah proistio od grijeha. Zaista ti je On dobro mislio njome, zato se i ti sjeaj Njega; oslobodio te je pa mu se zato zahvali! (Tuhaful-uql, str. 278.) 26. uvajte se lai, velike ili male, u zbilji ili u ali. (Tuhaful-uql, str. 278.) 27. Grijesi koji sprijeavaju primanje dove su ovi: zle namjere, loe misli, dvolinost prema brai u vjeri, nevjerica u ispunjenje dove, odlaganje vadib namaza sve dok vrijeme za njih ne istekne, naputanje pribliava nja Allahu davanjem sadake i dobrim djelima i upotreba nepristojnih rijei u govoru. (Manijul-ahbr, str. 271.)

28. Neko upita imama Zejnul-Abidina: Kako si poeo svoj dan? Odgovorio je: Osvanuo sam svjestan da se od mene zahtijeva osam stvari: Allah zahtijeva da ispunim svoje obaveze prema Njemu, Poslanik s.a.v.a., zahtijeva da slijedim njegov sunnet, Porodica zahtijeva opskrbu, dua zahtijeva da joj ispunim elje, ejtan zahtijeva da slijedim njega umjesto Allaha, dva meleka zahtijevaju iskrena djela, melek smrti zahtijeva duu i kabur zahtijeva tijelo eto svaki dan se probudim meu tim zahtjevima. (Bihr, sv. 76, str. 15.) 29. Onaj ko strahuje od dehennemske vatre uri da se pokaje Allahu za svoje grijehe i uzdrava se od onoga to je On zabranio. (Tuhaful-uql, str. 281.) 30. Pazite se zadovoljstva u injenju grijeha jer uivanje u njima je gore od njihovog injenja. (Bihr, sv. 78, str. 159.) 31. Grijesi koji mijenjaju Allahovu blagonaklonost su ovi: nepravda prema drugima i njihovo tlaenje, naputanje dobrih i korisnih obiaja, ne podsticanje na injenje dobra, iskazivanje nezahvalnost za blagodati i ne zahvaljivanje za njih. ( Manijulahbr, str. 270.) 32. Nemoj se ustezati da napusti runu osobinu ak i onda ako te drugi po njoj poznaju (tj. ima neku korist od nje). (Bihr, sv. 78, str. 161.) 33. Allahu nema nita drae, poslije Njegove spoznaje, kada ovjek ne jede haram i ne ini preljubu. (Tuhaful-uql, str.282.) 34. Mnogo je onih koji budu zaslijepljeni kada se lijepo govo ri o njima; mnogo je onih koji budu zavedeni kada Allah sakrije njihove grijehe od drugih; mnogo je onih koji budu namamljeni u propast kada im se prui prilika da steknu imetak i ive ugodnim ivotom.(Tuhaful-uql, str.281.) 35. ovjek koji dri do sebe ne pridaje veliki znaaj ovom svijetu. (Tuhaful-uql, str.288.) 36. Najbolji klju za sve poslove je iskrenost a nabolji peat je ispunjenje obeanja. (Bihr, sv. 78, str. 161.) 37. Mirno prihvatanje neprijatnih deavanja (kao Boijih odredbi) najvei je stepen vjere. (Bihr, sv. 78, str. 135.)

38. Kada je bio upitan ko je u najveoj opasnosti, Imam je rekao: onaj ko ne vidi da je ovaj svijet opasnost za njega. (Bihr, sv. 78, str. 135.) 39. O ljudi, bojte se Allaha i znajte da ete Njemu biti vraeni. Svakome e se pridruiti svako dobro i svako zlo djelo koje je inio. Onda e svaki ovjek poeljeti da je zlo njegovo daleko od njega udaljeno. Allah vas upozorava na Sebe! Teko tebi sine Ademov, kako si nemaran a ti nisi zanemaren! Smrt ti se brzo primie, zaista brzo prema tebi ide; trai te i samo to te ne ugrabi; Kraj ti se primie; melek e ti duu uzeti i u kaburu e svom zvriti; onda e ti dua biti ponovo vraena i dva meleka Munkir i Nakir e ti doi da te pitaju i kroz teak ispit provedu. Prvo e te pitati kojem si gospodaru robovao, pa onda o poslaniku koji ti je poslan bio, pa onda o vjeri koju si ispovjedao, pa onda o knjizi koju si itao, pa onda o imamu ijem vostvu si se prepustio, pa onda o ivotu kako si ga proveo i onda o im etku odakle si ga stekao i kako si ga potroio. (Tuhaful-uql, str.249.) 40. Pravo tvoje majke je da zna da te je ona nosila gdje niko nije nosio nikog, davala ti plod svog srca koji niko nikom ne daje i titila te svim svojim djelovima tijela. Nije se brinula je li ona gladna sve dok ti jede, je li ona edna sve dok ti pije, je li ona gola sve dok si ti odjeven, je li ona na suncu sve dok si ti u hladu. Ostavljala je san radi tebe, titila te od vruine i studeni, sve da bi te imala. Nee joj moi iskazati zhvalnost, osim Boijom pomoi i davanjem uspjeha. (Tuhaful-uql, str.263.)

O stvaranju Zemlje, nebesa, Adema, svemira, meleka, poslanju Muhammeda i Kur'anu

Staza rjeitosti: govor 1. U kojem se podsjea na stvaranje Zemlje i nebesa i na stvaranje Adema - mir neka je s njim! Stvaranje svemira, Stvaranje meleka, Opis stvaranja Adema, Allah odabire vjerovjesnike Svoje, Poslanje Muhammeda, Kur'an asni i Sunnet.
Hvala se duguje Bogu, iju slavu govornici ne mogu iskazati, ije darove brojitelji ne moguizbrojiti, a ije pravo ne mogu oduiti oni koji se trude, Kojeg razumska hrabrost najvia ne moe procijeniti, te shvaanja zadubljena ne mogu dosei. Njemu za ije svojstvo nema granice nikakve,niti opisa ikakva nije odreeno vrijeme nikakvo i nije ustvreno trajanje nikakvo. On je stvorio svjetove svemonouSvojom, rasijao vjetre samilou Svojom, te Zemlju, koja se tresla, utvrdio hridinama. U vjeri je na prvom mjestu priznanje Njega. Savrenost priznavanja Njega jest svjedoiti Ga. Savrenostsvjedoenjao Njemu jest vjerovati u Jednou Njegovu. Savrenost vjerovanja u Jednou Njegovu jest smatrati Ga istim. A savrenost istote Njegove jest odricati Mu svojstva, budui daje svako svojstvo dokaz daje ono razlino od onog emu je pripisano, a sve ono emu je neto pripisano razlino je od svojstva. Tako, svako ko Bogu pripisuje svojstva priznaje Njemu slina, a ko priznaje

Njemu slina smatra Ga dvojnou, a ko Ga smatra dvojnou priznaje dijelove za Njega, a ko priznaje dijelove za Njega krivoGa shvaa, a ko Ga krivo shvaa oznaava Ga, a ko Ga oznaava ograniava Ga, a ko Ga ograniava odreuje Ga brojem. Ko god kae u emu je On, dri daje On sadran, a ko god kae na emu je On, dri da On nije na jo neemu. On je Onaj Koji jest, ali ne k roz pojavu dospijevanja u bivanje. On jest, ali ne iz ne-jest. On je sa svime, ali ne u bliskosti tjelesnoj. On je razlian od svega, ali ne u odvojenosti tvarnoj. On djeluje, ali ne u znaenju kretnje sredstava. On vidi ak i kada nema nita za gledanje meu stvorovima Njegovima. On je samo Jedan, tako dane postoji niko s kim Se On moe druiti ili koga On ne moe opaziti u odsutnosti njegovoj.

[Stvaranje nebesa]
On je stvaranje pokrenuo sasvim iz poetka i zapoeo ga posve izvorno, bez promiljanja, bez korienja bilo kakvoga pokusa, bez uvoenja pokreta ikakva, bez iskuavanja nakane ikakve koja bi Ga omela. On je svim stvarima dodijelio vremena njihova, sastavio razliitosti njihove, dao im osobine njihove, odredio, znajui ih, znaajke njihove prije nego to ih je stvorio, obuhvaajui potpuno granice i zatvorenosti njihove, znajui sklonosti i utajenosti njihove. Kada je Svemoni stvorio rupe nebesa, potakao irenje svoda nebeskog i slojeve vjetrova, u tome je pokrenuo vodu, a talasanja njezina bijahu uzburkana i vali njezini preskakahu jedni preko drugih. On je tom vodom opteretio vjetar siloviti i vihore kree; naredio im daje uzvraaju, podario im vlast nad snagom njezinom i saopio joj ogranienja njezina. Vjetar je puhao ispod nje, a voda je burno pretjecala iznad njega. Onda je Svemoni izveo vjetar; uinio mu kretanje neplodnim, odredio mu poloaj, osnaio zamah i rasprostro ga nadaleko i nairoko. Potom je On naredio vjetru da uzdigne vodu obilnu i da osnauje vale mora golemih. Tako je vjetar uspjenio vodukao kad je mlaenica uspjenjena, te je silovito potjerao u nebo, bacajui prednji dio njezin na zadnji i stajui na tekui sve dok razina njezina ne bijae uzdignuta i povrina joj u obilju pjene. Onda je Svemoni uzdigao pjenu na vjetru otvo renom i nebu prostranom, te od tog uobliio sedam nebesa, pa donje uinio poput vala ustaljenog, a gornje poput svoda zatitnog i zdanja visokog bez stupa ikakva koji bi

ga podupirao ili spojnice koja bi ga odravala povezanim. On ih je potom uresio zvijezdama i svjetlou krijesnica, te ovjesio Sunce blistavo i Mjesec sjajni ispod nebesa u obrtanju, svoda u kretnji i neba koje se vrti.

[Stvaranje meleka]
Onda je On stvorio otvore izmeu nebesa visokih, pa ih ispunio vrstama meleka Svojih. Neki od njih sputeni su niice i ne vraaju se u poloaj kleanja. Drugi klee i ne ustaju. Neki su od njihu redovima i ne mijenjaju poloaj svoj. Drugi stalno veliaju Boga i ne posustaju. Njih ne pogaa ni snenost oka, ni pogrjeka razuma, ni klonulost tijela, ni uinak zaboravljanja. Meu njima su uvari pouzdani objave Njegove i donositelji poruke poslanicima Njegovim i oni koji raznose tamo i ovamo naredbe i odluke Njegove. Meu njima su zatitnici stvorova Njegovih i uvari vrata vrtova denetskih. Meu njima su i oni ija su stopala privrena na zemlji, ali im se vratovi proteu nebesima; udovi njihovi izlaze na sve strane, lea njihova podudarajuse sa stupovima Prijestolja Boijeg, pred kojim su oi njihove oborene i pod kojim su krila njihova sklopljena, te su izmeu sebe i svih drugih razastrli koprene slave i zastore moi. Oni ne misle o Stvoritelju svome preko slike, ne pripisuju Musvojstva stvorenoga, ne ograniavaju Ga u boravite neko i ne ukazuju na Nj preko prikaza.

[Opis stvaranja Adema]

Uzvieni je od zemlje grube i njene, slatke i slane, uzeo ilovau, koju je utapao u vodu sve dok nije postala ista, te je mijesio vlaenjem sve dok nije postala ljepljiva. Od nje je izvajao lik s oblinama, spojevima, udovima i lancima. Ovrivao gaje dok se nije ukrutio i otvrdnjivao dok nije suh i zvonak postao u vremenu odreenom i trajanju znanom. Onda je On u nj udahnuo od Duha Svog, na toje on poprimio oblik bia ljudskog s umom koji upravlja njime, razumom kojim se koristi, udovima koji mu slue, dijelovima tijela koji mijenjaju poloaj njegov, razboritou koja lui izmeu istine i neistine, okusa i mirisa, boja i vrsta. On je smjesa ilovae boja razliitih, tvari vezivnih, oprenosti razlazeih i svojstava raznovrsnih, kao to su toplina i hladnoa, mehkoa i tvrdoa. Potom je Allah Uzvieni zatraio od meleka da ispune oekivanje Njegovo od njih i da namire zalog naloga Njegovih, da ga priznaju padanjem niice pred njim i da se pokore asnom poloaju njegovom. Allah je zato rekao:

Padnite niice pred Ademom! i oni padoe niice, osim Iblisa. Uobraenost zadra Iblisa i u njemu nadjaa zloba. On se tako uzoholi u obliju svom od vatre i prezirno se ponese prema stvoru od ilovae. Allah mu zato doznai vrijeme kako bi dopustio da sasvim zaslui srdbu Njegovu, upotpuni kunju i ispuni obeanje. Tako On kae: Uistinu, daje ti se rok do Dana ve odreenog. Uzvieni je potom nastanioAdema u boravitu gdje mu je uinio ivot ugodnim a boravak sigurnim i upozorio gaje na Iblisa i neprijateljstvo njegovo. Taj ga neprijatelj kasnije zavede iz zavisti prema boravljenju njegovu u Dennetu i druenju s dobrima. Tako je uvjerenje svoje utopio u sumnju, a odlunostu slabost. Radost svoju preinaio je u strah, a posrnue svoje u kajanje. Onda je Allah Uzvieni pruio Ademu priliku da se pokaje, pouio ga rijei milosti Svoje, obeao mu povratak u Dennet i spustioga na mjesto iskuavanja i raanja potomaka.

[Allah odabire vjerovjesnike Svoje]

Iz potomstva njegova Uzvieni je izabrao vjerovjesnike i uzeo jamstvo njihovo za objavu Svoju i za noenje poruke Boije kao obavezu njihovu. Tokom vremena mnogi su ljudi iznevjerili povjerenje Boije, zanemarili pravo Njegovo i pomijeali utvare zajedno s Njim. ejtan ih je odvratio od poznavanja Njega i drao ih daleko od sluenja Njemu. Onda im je Allah uputio poslanike Svoje i niz vjerovjesnika Svojih da bi ispunili prisegu Stvaranja Prvotnog, da bi ih podsjetili na dar Njegov zaboravljeni, da bi ih potakli pouavanjem, da bi im otkrili skrivena svjetla spoznaje, da bi im pokazali znake svemoi Njegove: nebesa uzdignuta nad njima, zemlju rasprostrtu pod njima, sredstva za ivot kojima su opskrbljeni, smrt koja ih zaustavlja, potekoe koje ih troe i nezgode koje se nad njima smjenjuju. Allah nije nikada dopustio da stvorovi Njegovi ostanu bez vjerovjesnika poslatog od Njega ili bez poslanice sputene odNjega ili bez dokaza obavezujueg ili puta jasnog. Ti poslanici bijahu takvi da se ne osjeahu slabima zato to ih bijae malo a poricatelja njihovih mnogo. Meu njima je bio ili prethodnik koji bi imenovao sljedecega ili sljedeci kojega je predstavio prethodnik. I tako su pretjecala vremena iprolazila razdoblja njihova; oevi su odlazili, a sinovi su zauzimali mjesta njihova, sve dok Allah nije poslao Muhammeda neka je blagoslov

Boiji na nj i na porodicu njegovu! kao vjerovjesnika Svoga u ispunjenju obeanja datog i upotpunjenju vjerovjesnitva. Svjedoenje za nj bilo je uzeto od svih vjerovjesnika. Lik njegov bio je dobro poznat, a roenje njegovo asno. Ljudi na Zemlji u to doba bijahu razdijeljeni u sljedbe razliite, ciljevi im bijahu razdvojeni, a puti mnogostruki. Oni su ili usporeivali Boga sa stvorovima Njegovim, ili iskrivljavali imena Njegova, ili se obraali drugima pored Njega. Preko njega On ih je izveo iz zablude i izvukao iz neznanja.

[Poslanje Muhammeda]
Potom je Uzvieni dodijelio Muhammedu Allah blagoslovio njega i potomstvo njegovo! susret sa Sobom i odredio da mu pripadne ono to je u Njega, poastio ga odlaskom sa svijeta ovog i ostavljanjem mjesta iskuavanja. O n gaje zato povukao Sebi s poau. Neka Allah blagoslovi njega i potomstvo njegovo!

[Kur'an asni i Sunnet]

Ali, on je vama ostavio isto to su drugi vjerovjesnici ostavljali narodima svojim, jer ih vjerovjesnici ne ostavljahu neusluene, bez puta jasnoga i bez znaka postojanog. Ostavio vam je Knjigu od Stvoritelja vaeg, razjasnio dozvole i zabrane njezine, dunosti izriite i odluke slobodne, opozivajue i opozvane naloge njezine, dopustivoi obaveze stroge, posebno i openito, pouke i primjere njezine, obuhvatnosti i djeliminosti, jasnosti i nejasnosti njezine, potanko objanjavajui kratice i rasvjetljavajui sve nejasnoe. U njoj postoje neki ajeti ijeje poznavanje obavezno i neki ije nepoznavanje ljudima moe biti doputeno. Sadri i ono to je, po njoj, obavezno, a iji je opoziv Sunnetom obznanjen ili ono to je po Sunnetu obavezno initi, aliona doputa neinjenje toga. Ili, postoji ono to je obavezno u dato vrijeme, ali ne i poslije togavremena. Zabrane njezine takoer se razlikuju. Neke su velike i u vezi s njima postoji prijetnja vatrom. Druge su male i za njih postoje izgledi oprosta. Neke e On, opet, oprostiti otkupom, malim ili velikim.

[Kazivanje o hadu]
Allah vam je uinio obaveznim hodoae svetoj Kuci Njegovoj, koja je taka usmjeravanja za ljude to idu prema njoj, onako kako ivotinje hodee ili golubovi hitaju prema izvoru vode. Allah ga je Uzvieni uinio znakom poniznosti skruene

pred veliinom Svojom i znakom pokornosti pred moi Svojom. On je od stvorova Svojih odabrao one koji su Mu se, uvi poziv Njegov, odazvali i rije Njegovu posvjedoili. Oni su zauzeli poloaje poput vjerovjesnika Njegovih i slini su melekima Njegovim koji krue oko Prijestolja Njegova, koji za sepribavljaju sve koristi od slube Njemu i ure obeanom oprostu Njegovom. Allah Uzvieni uinio ju je znakom islama i svetou za one koji kod nje trae utoite. On je obaveznim uinio hodoaenje njezino i postavio pravo njezino, kojim vas obavezuje u ispunjavanju njegovom. Tako Uzvieni kae: Svi Hrama. ljudi koji Uvezi su s sposobni onima duguju koji Bogu poriu hodoaenje Istinu doista,

Allah nema potrebu ni u emu u svjetovima svim.

Preveli: Rusmir Mahmutehaji i Mehmedalija Hadi