GRKA UMJETNOST Tko su bili Grci? Mikenjani su stigli u Grku 2000. pr.Kr.

Druga plemena koja su se sluila grkim jezikom spustila su se na poluotok sa sjevera oko 1100. pr.Kr. te su pokorila i asimilirala izvorno mikensko stanovnitvo, a zatim se postupno irila do Egejskih otoka i Male Azije. Upravo su ta plemena u iduim stoljeima stvorila veliku grku civilizaciju. Istiu se tri skupine koje su naselile grko kopno, obalu Male Azije i Egejsko otoje: Eoljani, Dorani i Jonjani. Unato snanom osjeaju srodstva utemeljenom na jeziku i zajednikim vjerovanjima te obiajima Grci su ostali podijeljeni u brojne nezavisne gradove drave(moe se tumaiti kao odjek prastare plemenske odanosti, naslijee preuzeto od Mikenjana, ili kao odgovor na grke zemljopisne uvjete: zemlja planinskih lanaca, uskih dolina i otre obale u kojoj bi politiko ujedinjenje bilo ionako teko). Snano vojno, politiko i gospodarsko suparnitvo meu dravama bez sumnje je poticalo razvoj novih ideja i institucija. No, Grci su skupo platili svoju nesposobnost da koncept drave proire izvan lokalnih granica polisa: gotovo su neprestano ratovali. Sukobi su Grku toliko oslabili da Aleksandru Velikom u kasnom 4. st.pr.Kr. nije bilo teko poraziti je. GEOMETRIJSKI STIL (1100.-700.pr.Kr.) Prvo razvojno razdoblje grke civilizacije traje otprilike 400 godina, od 1100. do 700.pr.Kr. Poznato nam je samo po oslikanoj lonariji i kipovima malih dimenzija(monumentalna arhitektura i kiparstvo nisu se javili do sedmog stoljea). Isprva su lonarski predmeti bili ukraeni samo apstraktnim arama: trokutima, kockicama, koncentrinim krugovima. Oko 800. pr.Kr. unutar geometrijskog okvira pojavili su se ljudski i ivotinjski likovi. U najzrelijim primjercima ti su likovi tvorili sloene prizore. Primjer: Dipilonska vaza

ORIJENTALNI STIL (700.-650.Kr.) Kao to ime kazuje, novi stil odraava snane utjecaje Egipta i Bliskog istoka, potaknute sve znatnijom trgovinom s tim krajevima. Izmeu 725. i 650. pr.Kr. grka je umjetnost upila mnogo istonjakih motiva i ideja to su je iz korijena promijenili. Dok je starija grka umjetnost po svojem znaaju egejska, orijentalna faza odlikuje se novom monumentalnou i bujnom raznolikou oblika koje su slikari i kipari nastojali usavriti. Primjer: amfora iz Eleusisa. Usporedimo li je s Dipilonskom vazom od prije stotinu godina promjena je i vie nego oita: geometrijski ukras nije potpuno nestao, ali je ogranien na rubne zone: podnoje, ruke i vrat vaze. Novi motivi zaobljenih linija-spirale, isprepletene vrpce, palmete i rozete-istiu se svuda. Na gornjem je dijelu posude friz s prikazom borbe ivotinja no glavne i najvee povrine su posveene naraciji kao prevladavajuoj metodi(osljepljivanje Polifema i Gorgona). Narativno je slikarstvo nalazilo gotovo neisrpan izvor tema u grkim mitovima i legendama. Amfora iz Eleusisa pripada protoatikoj skupini vaza,

preteama velike tradicije oslikavanja vaza to e se uskoro razviti u Atici, pokrajini oko grada Atene. Druga skupina orijentalnih posuda je poznata pod imenom protokorintskih vaza i naznauje kasniju lonarsku proizvodnju u Korintu. Posude u toj skupini sadre ivahne ivotinjske motive i dokaz su tijesnih veza s Bliskim istokom. Neke od njih su izraene u obliku ivotinjskog lika. ARHAJSKI STIL (650.-480.pr.Kr.) Dolazi do procvata grkog umjetnikog genija ne samo u oslikavanju vaza nego i monumentalnoj arhitekturi i skulpturi. Arhajske su vaze openito mnogo manje od svojih pretea, jer lonarske posude nisu vie sluile kao grobni spomenici jer se oni sada izrauju od kamena. Meutim, njihovi slikani ukrasi daju mnogo vei naglasak likovnim temama. Prizori iz mitologije, legendi ili svakodnevnog ivota pojavljuju se u bezbrojnim varijacijama, a umjetnika im je razina, osobito atenskih vaza, esto vrlo visoka. Veliko doba oslikanih vaza je bilo arhajsko razdoblje .

STIL CRNIH FIGURA

Razlika izmeu orijentalnog i arhajskog stila oslikavanja vaza ita se u likovnoj disciplini. U arhajskom se razdoblju slikari vaza rjeavaju nedosljednosti primjenom stila 'crnih figura', tako da je cjelokupna kompozicija izvedena crnim siluetama na podlozi od crvenkaste peene gline.

STIL CRVENIH FIGURA

Oko 500.pr.Kr. je tehnika 'crvenih figura' postupno zamijenila onu stariju. Njene su prednosti u tome to su pojedinosti slobodno ucrtane kistom, a ne vie urezane, tako da prikaz ne ovisi vie toliko o pogledu iz profila. Zbog jednostavnijeg naina oslikavanja detalja u umjetnika se javlja silna tenja za monumentalnou oblika.

Novi motivi po kojima se orijentalni stil razlikuje geometrijskog-borba ivotinja, krilata udovita, prizori borbe-stigli su u Grku na uvezenim reljefima od bjelokosti i metalnim predmetima iz Fenikije ili Sirije, a odraavali su utjecaje Mezopotamije, ali i Egipta. Pitanje je zato su Grci odjednom razvili zanimanje za monumentalnost te kako su tako brzo ovladali egipatskom vjetinom klesanja kamena s obzirom da su sve grke skulpture koje znamo iz geometrijskog razdoblja bili mali i jednostavni glineni ili bronani likovi ivotinja ili ratnika.

Kurosi i kore

Ovi kipovi su bili zavjetni darovi u svetitima, a neki zagrobne skulpture na grobovima. enske kipove nazivamo openitim imenom kore (djevojka), a muke kuros (mladi). Oni ne predstavljaju ni bogove ni smrtnike, ve neto izmeu, ideal tjelesnog savrenstva i ivotnosti koju jednako posjeduju i smrtnici i besmrtnici. Kuros je uvijek gol, a kora odjevena. Muki su likovi vitkih silueta irokih ramena, stisnutih aka, stoje lijevom nogom isturenom naprijed, a koljena su im naglaeno oblikovana. enski likovi slie meusobno ukoenim nainom eljanja poput perika, tijesno pripijenom odjeom i podignutom rukom prema grudima. Oni potpuno slobodno stoje i najstariji su veliki kameni prikazi ljudskog tijela u cijeloj povijesti umjetnosti za koje moemo to tvrditi. U 5.st. se uloga ovih ikonografskih tipova mijenja. Dolazi do poveane realistinosti prikaza i dramatinog prekida s umjetnikom praksom prethodnog razdoblja. Novi osjeaj ivota u kipovima daje im vei stupanj individualnosti to je postalo specifino obiljeje rano-klasinog razdoblja. Novi samostojei mladii nisu vie generalizirani prikazi, oni su sada esto posveta uspjehu ivueg sportaa, ili pak utjelovljuju odreeno boanstvo, najee mladog Apolona, koji je bio omiljen u arhajskom razdoblju, to je ostvareno prilagodbom kurosa, kojem su pridodani boanski atributi.

Zeusov hram u Olimpiji Hram iz 6.st. je imao kultne kipove Zeusa u stojeem i Here u sjedeem poloaju. Sredinja toka Zeusova kulta je bio njegov oltar na otvorenom. Tek u 5.st. je bog Olimpije dobio svoj vlastiti hram (oikos)-dom za novi kultni kip. Na zabat su Sparatanci postavili tit kojim su obiljeili pobjedu nad Argom kod Tanagre 457. Kasnije je hram dobio svoj kultni kip, Fidijino remek-djelo od zlata i slonovae. Hram i skulpture su doivjeli brojne nesree i popravke-u 4.st.pr.Kr. hram je spaljen, u 3.st.pr.Kr. pogoen potresom.Obino se govori o majstoru iz Olimpije, meutim slobodno moemo govoriti o koli ili radionici, na elu s majstorom (majstor je moda sam dovrio neke bitne dijelove-recimo glave). Prednji (istoni) zabat prikazuje pripreme za utrku koija izmeu Pelopa i Enomaja. Na zapadnom zabatu je prikazana borba Lapita i kentaura. Pelopova pria, s utrkom koija, je lokalna tema, prikladna za Olimpiju i odraava pobjedu nad Pisom (kojom je vladao Enomaj), to je, ini se, bio povod izgradnji hrama. Zapadni zabat prikazuje borbu izmeu boanskog i herojskog s jedne strane, protiv divljakog i zvjerskog s druge. Sredinja figura mora biti Apolon, Zeusov sin, donositelj zakona i mira. Premda je i Arkadija takoer zemlja kentaura, pria je smjetena u Tesaliju. Drugi dio figuralne dekoracije u okviru arhitekture hrama nalazi se na 12 metopa, po 6 na svakom kraju iznad unutarnjih trijemova, dok su vanjske metope oko cijelog hrama ostavljene neukraene. Reljefi na metopama prikazuju Heraklove poslove. Skulpture su izraene u punoj plastici, prislonjene na pozadinu, ali veina figura nema dovrenu stranju stranu, a neke su

djelomino uplje, zbog manje teine. Dubina zabata je gotovo jedan metar. Sve su skulpture raene od otokog mramora. Kompozicija istonog zabata je statina i samo poznavanje teme doputa nam da osjetimo napetost trenutka. Na zapadnom zabatu borba se odmie od centra, razvijajui se u simetrinim grupama. Premda su grupe odvojene, radnja djeluje kao da je neprekinuta. Atenu vidimo 4 puta, simetrino prisutnu diljem serije metopa: prva i trea, deseta i dvanaesta. Uvijek je prikazana s kopljem u ruci, ali na prvoj metopi kao djevojka, na treoj kao mlada ena-ali ve dostojanstvena u svog egisu (no, bez ljema), na desetoj kao zrela ena, skoro majinskog izraza, i napokon na dvanaestoj kao boica rata. Na metopi br. 1 umjetnik uspijeva uhvatiti ugoaj prvog u nizu tekih radova, prikazujui iscrpljenost mladog, jo golobradog heroja. U ovoj sceni prisutan je i Hermes, koji se javlja -kao posrednik izmeu podzemnog i nadzemnog svijeta- u epizodi s Kerberom na jedanaestoj metopi. ini se da majstor koji je radio Zeusov hram jo uvijek u potpunosti ne prihvaa stvarni svijet kao predloak za svoje djelo; u izradi ljudskog tijela on je dodue ambiciozan, esto i uspjean, poglavito u kompoziciji figura i skupina u borbi, ali nije bolji od svojih suvremenika u razumijevanju ljudskog tijela u pokretu. Majstor iz Olimpije zna pokazati sav svoj genij prije svega nijansama u izraaju, najee u prikazu lica, ali i pojedinih dijelova tijela. Na metopama majstor genijalno 'hvata' razliite izraze raspoloenja junaka -umor mladia na prvoj, ponos na treoj, prikrivenu napetost na desetoj, koncentraciju i neki nemir na jedanaestoj, gaenje na dvanaestoj, kao i razliite dobi Atene.

Voza kola iz Delfa Prva je pronaena velika bronana skulptura iz 5.st., pronaena u zemlji ispod Svetog puta u Delfima. Promatramo li je samostalno, moramo biti svjesni da je tek dio neega to je neko bila itava skupina -ovjek na kolima s upregnutim konjima i konjuarom koji ih vodi za uzde. Posvetio ga je Polizalos iz Gela -jedan od sicilskih tirana koji su na taj nain podsjeali domovinu na svoje bogatstvo, koje su iskazivali pobjedama na Igrama (sudjelovanje na utrkama dvokolica je bilo financijski zahtjevno), i slinim posvetama.

Bronani bog u iskoraku, iz olupine antikog broda pronaenog kod Artemiziona 1926.g. vjerojatno predstavlja Zeusa s munjom u ruci, a ne kako neki smatraju, Posejdona s ostima. Zeus je, naime, ve otprije poznat u tom stavu, a osti podignute u ruci poput koplja nisu poznate i kvarile bi estetski dojam figure. Potpuna nagost i prirodno dranje izazivaju strahopotovanje. Realizam je zapravo prisutan samo u duhu, jer su udovi figure pretjerano

izdueni (posebno izduena ruka), a poloaj nogu -jedna noga prikazana je u profilu, druga sprijeda- slijedi formulu koju je kasno arhajsko razdoblje koristilo na crteima. Neto manja bronana skulptura iz Boecije je sigurno Posejdon, jer nosi posvetu bogu. Stav je manje agresivan nego na skulpturi iz Atremizona, ali figura nije statina i bog ini lagani iskorak prema naprijed kao da pozdravlja ili, moda, prijeti. Najvaniji noviji nalazi bronane skulpture dovode nas na prag zreog klasinog stila.

Figure iz Riacea Naene su 1972.g. i najuzbudljivije su otkrie nakon Zeusa iz Artemiziona. Po stavu jo uvijek pripadaju strogom stilu iako su po anatomiji daleko napredniji. Slinosti u tehnici, anatomiji i stavu su takve da bismo ih vjerojatno trebali smatrati suvremenicima i pripisati dijelovima iste skupine. Mogli bi vrlo lako biti iz iste radionice, premda su na njima moda radili razliiti kipari. Mogue je da su pripadali skupini podignutoj u ast atenske pobjede kod Maratona koju je izradio Fidija (ukljuivala Atenu, Apolona, Miltijada) ili da su dio skupine postavljene u Olimpiji, koju su Ahejci posvetili grkim junacima iz Troje.Glavna razlika meu njima je u onome to su kipari eljeli izraziti, a to je arogantna samouvjerenost mladog voe ili zrela snaga i pomalo umorna ravnodunost starijeg voe. 'Ratnici' su izvanredna demonstracija kvalitete najboljih sauvanih bronanih skulptura u odnosu na sauvane mramorne skulpture, kao i znatno slabije kvalitete i snage svih kasnijih kopija nastalih prema radovima iz klasinog razdoblja. Kod mlaeg ratnika prepoznajemo namjerno ozraje teatralnosti, a kod starijeg izraz patosa.

Partenon Partenonski zabat vjerojatno prestavlja roenje gradske boice i njezinu pobjedu nad Posejdonom u nadmetanju za kontrolu grada. Na Partenonu moemo prepoznati fiziko raslojavanje tema: boanstva su prikazana na zabatima, heroji na metopama, i jedni i drugi doekuju smrtnike na reljefima friza. Na zapadu, predaja Atene u ruke njenoj boici zatitnici i uspjena obrana od navale Amazonki na metopama, u paraboli herojskog uspjeha smrtnika koji je na tako profinjen nain istaknut na frizu. Teme na istoku su bogovi i ljudi: na zabatu bogovi doekuju novoroenu gradsku boicu (Atenu), na metopama demonstriraju svoju nadmo nad gigantima, a na frizu pozdravljaju povorku smrtnika koji su zadobili status heroja. Na sjevernim metopama najpoznatiji grad grke mitske povijesti (Troja) je opljakan, ali u pojedinanim scenama dvoboja nije prikazano krvoprolie. Na junim metopama divljatvo je doivjelo poraz. U samom hramu stoji kip boice djevice od zlata i bjelokosti; njezin tit i sandale ponovno obrauju teme poraenih Amazonki, divova i kentaura, a na bazi roenje

Pandore koju su, kao Atenu ili Atenjane, olimpski bogovi stvorili na dar ljudskoj rasi. Atenin vlastiti dar za nju je bilo umijee tkanja, moda jo jedna aluzija na sveti peplos. Olimpska obitelj bogova je prvi put kao takva tovana u Ateni od kraja 6.st. Na istonom zabatu Partenona oni prisustvuju Ateninom roenju, a na istonom dijelu friza procesiji. Grka pobjeda kod Troje je pobjeda nad istonjacima te je dugo bila popularna tema u grkoj umjetnosti, kao I u literaturi, i kao takva se javlja na sjevernim metopama Partenona. Na junim parteonskim metopama se nalazi kentauromahija. Ukljuuje Tezeja koji moda i nije bio glavni razlog popularnosti ove teme. U svakom sluaju, zahvaljujui Tezejevu sudjelovanju, bila je to pobjeda kojoj su pripomogli Atenjani. Na jednoj openitoj razini predstavlja trijumf civiliziranog svijeta nad divljatvom. Amazonke su istonjakinje i u klasinoj su umjetnosti odjevene kao Perzijanci, ali su meu Grcima ipak uivale potovanje, a u nekim su grkim gradovima bile posebno tovane. Amazonomahija je prisutna na zapadnim partenonskim metopama. Borba bogova i giganata (gigantomahija), koja je dugo dovoena u vezu s Atenjanima i boicom Atenom, javlja se na istonim metopama Partenona. Ta je tema esto, ako ne i uvijek, ukraavala ritualni peplos koji je bio posveen Ateni. Partenonski je friz uglavnom posveen smrtnicima, ali ne herojima u sukobu s neprijateljima koji ugroavaju grku slobodu. Friz prikazuje panatenejsku povorku koja nije obina procesija, budui da na reljefu ne vidimo glavni dio graana, niti hoplite (teko naoruani atenski pjeak), a umjesto toga dominira povorka jahaa. Njihova prisutnost ukazuje na dogaaj blie vremenu nastanka Partenona. Jedinstvo vremena i prostora je mogue odrediti: poetni dio panatenejske procesije, koja je zapoinjala u sjevernim dijelovima grada i na agori. Vrhunac je trenutak kada arheforos, ispred kraljevske stoe (kraljevska dvorana na stupovima) predaje novi peplos kraljevskom arhontu (lanu vrhovne dravne uprave u Ateni). Radionica peplosa je bila na podruju agore i njegov prijenos na Akropolu je glavni povod za cijelu procesiju. Na izradu peplosa moda se odnose reljefi na istonom frizu. Panatenejski put kroz agoru je bio poznat i kao trkaka staza (dromos), na kojoj su stari Grci odravali konjike igre i trke koija, koje vidimo na reljefu povorke. Na poetku dromosa je bio Oltar dvanaest bogova, a u blizini se (vjerojatno) nalazilo mjesto tovanja plemenskih heroja, koji zajedno s bogovima doekuju procesiju na istonom frizu. Velike Panateje su bile odrane manje od mjesec dana prije bitke kod Maratona. Izbor jahake povorke, a ne procesije s graanima i vojnicima -pjeacima postaje jasan iz herojskih konotacija koje su povezane s takvim izborom. Atena je proglasila boanski status za borce koji su pali u obrani grada i uinila je to u nazonosti bogova i legendarnih heroja, na hramu posveenom gradskoj boici, koji je podignut da bi obiljeio konani uspjeh protiv istonih zavojevaa. To je ostvareno na panatenejskom frizu koji, s genijalnou prenosi itavu poruku prikazujui jedan trenutak u odvijanju svete procesije, sa svim aluzijama na vjersku i graansku topografiju onovremene Atene.

Fidija Fidija je imao ulogu nadglednija Periklova plana obnove i ukraavanja hramova na Atici. On je autor djela koja su za nas sinonim za klasini stil u umjetnosti. Izraz toga stila u arhitekturi i posebno u kultnim i zavjetnim skulpturama uspostavio je standarde kojima su se kasnije generacije divile i koje su nastojale oponaati. Utjecaj Fidijina stila nije, dodue, zamjetan u iduoj generaciji kipara, oni su bili vie fascinirani djelima njegovog suvremenika Polikleta (za obojicu se pretpostavlja da su bili Ageladovi uenici). Fidijini prvi zabiljeeni radovi pripadaju ranom klasinom razdoblju i prema vremenu nastanka i prema stilu. To su bronane skulpture posveene pobjedi Atenjana nad Perzijancima. U Delfima se nalazila skupina s Apolonom, Artemidom, atikim kraljevima i junacima te generalom Miltijadom. Ovoj skupini neki pripisuju ratnike iz Riacea. Na akropoli je bio podignut jo jedan spomenik posveen maratonskoj bitci, kolosalna bronana Atena, popularno nazvana Promahos (Ratnica) koja, dodue, nije prikazana u borbenom iskoraku ve u mirovanju. Bila je postavljena u sklopu ulaza. Moemo zakljuiti (sa siunih prikaza na rimskim kovanicama) da je bila u stojeem poloaju, vjerojatno sa titom pored nje i s neim u ispruenoj desnoj ruci (sova ili Nika) -prototip za Atenu Partenos. tit je bio ukraen prikazom kentauromahije. Fidijina najpoznatija krizelefantinska kultna skulptura je Zeus u Olimpiji. Otkrie njegove radionice u Olimpiji potvrda je da je Zeus nastao nakon Atene Partenos. Pauzanija opisuje skulpturu koja dri Niku u svojoj desnoj ruci, a u lijevoj ezlo s orlom, tron na kojemu Zeus sjedi je ukraen na vrhu personifikacijama godinjih doba, a ispod su bile Nike, sfinge s tebanskom mladei i Niobina djeca koja stradavaju od osvete Apolona i Artemide; na prekama trona bili su prikazani atlete i amazonomahija, na klupi za noge amazonomahija s Tezejem; na bazi roenje Afrodite uz prisustvo bogova. Fidija je nainio i bronanu Atenu koju su atenski kolonisti iz Lemna podigli kao zavjetni dar na akropoli. Njezina ljepota je esto spominjana, pripisana Fidiji skulptura Atene sa skinutim ljemom. Kombinacija kopije glave iz Bologne i tijela iz Dresdena daju nam lijepu, gologlavu Atenu koja dri ljem i koplje u ruci i moda predstavlja Atenu Lemniju. ini se da je Fidija bio koliko tvorac atenskog klasinog stila, toliko i poslovni ovjek. Rad u slubi Perikla osigurao mu je slavu, a kombinacija slave i snage svugdje izaziva ljubomoru. Ne moemo biti sigurni sadre li optube protiv njega u sebi imalo istine: da je pronevjerio zlato ili bjelokost namjenjene za skulpturu Atene Partenos, da je 'ubacio' svoj i Periklov portret na Atenin tit, da je bio osuen, umro u zatvoru ili da su ga ubili ili otrovali Eliani.

Veliki oltar (Pergam)

Oltar se sastojao od monumentalne platforme postavljene na masivno postolje s istaknutim krilima, meu kojima je veliko stepenite vodilo do zatvorenog dvorita. Sam rtveni oltar morao se nalaziti unutar zatvorenog dvorita. Vanjska strana postolja bila je ukraena frizom Gigantomahije, a unutranja Telefovim frizom. Na krovovima kolonade bile su manje figure: tritoni, grifoni, lavovi, konji. Premda su akroterijske figure bile postavljene rad na Velikom oltaru nikada nije u potpunosti dovren. Neki dijelovi gornje kolonade i Telefova friza nisu dovreni. Na malim fragmentima arhitrava s posveenjem nisu se sauvala imena bogova kojima je oltar bio posveen: moda Zeusu, ili Zeusu i Ateni. Znamo da je oltar nastao u 2., a ne u 3.st.pr.Kr. (kako se neko mislilo) po posvetnom natpisu na arhitravu od kojeg su sauvana 2 mala fragmenta. Na jednom se sauvao dio rijei AGATH(A) tj. 'uspjehe' ili 'koristi' u zahvalu za koje je oltar zavjetovan, a na drugom BASILISS(A) tj. 'kraljica'. To moe biti jedino prva atalidska kraljica Apolonija. To je gotovo siguran dokaz za posveenje nakon 197.pr.Kr. Gigantomahija je u potpunosti dovrenai pokazuje veliko jedinstvo stila (prva izvedena, moda u kraem roku), dok su se radovi na gornjoj kolonadi i na Telefovu frizu oduili. Jedini oiti razlog za nedovrenje bi mogao biti kraj atalidske dinastije u 133.pr.Kr.

GIGANTOMAHIJA

Bitka giganata i bogova. Giganti su bili sinovi Geje (boice Zemlje) koju je sluajno oplodilo sjeme Urana. Bila je to starija generacija zvjerolikih barbarskih bia koja su pokuala svrgnuti vladajue olimpske bogove. S druge strane, 'olimpijci' su bili potpuno antropomorfna, kulturna bia, bogovi Grka. Friz je na mnogo naina raison d'etre samog oltara. Dominirao je elevacijom i bio je najvei, najrazraeniji I najskuplji element cjeline. Na frizu se izvorno nalazilo stotinjak likova, uz dodatak raznih ivotinja. Svaki bog i gigant na frizu imao je svoje ime. Imena bogova bila su ispisana na vijencu iznad friza velikim slovima, a imena giganata manjim slovima ugravirana na dijelu baze na kojem su stajale ploe. Friz su potpisali glavni kipari (njihova imena su ispisana ispod imena giganata). Pronaeni su fragmenti 16 potpisa. U kompoziciji i formatu, friz slijedi dva principa klasinih reljefa: figure zauzimaju punu visinu friza, a cijeli friz predstavlja jedinstvenu akciju. (Najpoznatiji uzor za takav prikaz na sve 4 strane graevine bio je partenonski friz- Panatenejska povorka). Ali, u veini drugih aspekata, obrada reljefa je potpuno ne-klasina. Figure su klesane u visokom reljefu i okreu se i izvijaju kao da ne mare za pozadinu. Brojne su frontalne, stree figure. Figure pokazuju upeatljivu kombinaciju monumentalnog oblikovanja i rafinifanih detalja. Imaju masivne tjelesne oblike i uskovitlanu draperiju, a svi su detalji atributa i opreme brino i detaljno klesani. Kipari Gigantomahije vjeto prikazuju raznolikost povrinskih tekstura, kao to su krzna ivotinja, riblje ljuske i perje ptica. Cilj friza je prikaz praiskonskog kaosa kojeg bogovi nadvladavaju samo uz veliki napor.Autori friza su za bogove i gigante osmislili posebno bogatu ikonografiju. Osim razlika u dobi, spolu i

uobiajenih atributa, olimpski bogovi imaju i razliitu odjeu. Pomae im i mnotvo ivotinja. Giganti su svi istog spola i nedovoljno civilizirani da bi nosili odjeu. Razlikuju se po dobi i nogama. Mlai giganti veinom imaju ljudske noge, dok stariji (i bradati) imaju zmijske noge. Zmije su bile uobiajen simbol podzemlja i povezane su s Gigantima kako bi iskazale njihovo podrijetlo (Gejini sinovi). Geja (Zemlja) se i sama pojavljuje na istonoj strani friza, da bi molila za svoje sinove. itav friz je nastao po lako razumljivom programu, rasporeen u 4 dijela i prema razliitim vrstama bogova koji se pojavljuju. Bogovi su rasporeeni prema najeim meusobnim vezama (obitelj ili podruje djelovanja). S obzirom na broj detalja i informacija na frizu tekst je vjerojatno bio nekakav helenistiki ep (tekst na kojem se reljef zasniva), moda dvorski ep nastao za potrebe dinastije Atalida.

TELEFOV FRIZ

Odnosi se na mitoloko herojsko podrijetlo atalidskog Pergama i na vezu s drevnom i prestinom tradicijom vezanom uz Troju. Protee se du unutarnjih zidova oltarnog dvorita. Posjetitelju oltara nudi prevladavajui osjeaj smirenosti. Klesan je uglavnom in situ. Sauvani su samo fragmenti koji ine otprilike treinu friza. Inovacije u prikazivanju mjesta i vremena, bile su bez sumnje preuzete iz slikarstva. Radnja na svim drugim frizevima koje poznajemo (ukljuujui Gigantomahiju) se zbiva u bezvremenskom trenutku i neodreenom prostoru, a radnja Telefovog friza se, naprotiv, odvija u razliitim vremenskim razdobljima i na razliitim lokacijama. Vanjski prostori i svetite nagovjeteni su drveem, stijenama i planinama; stupovi, prijestolja i kreveti upuuju na unutranji prostor i palau; kultni kipovi (Apolon, Atena) i razliite vrste drvea (lovor, platana, hrast) oznaavaju odreeno svetite; prikaz brodova odnosi se na obalu i pristanite. Figure zauzimaju samo polovinu ili 2/3 visine friza, tako da iznad njih ostaje prazan prostor za prikaz pozadine ili neba, to je oigledno utjecaj slikarstva. Vrijeme naracije na reljefu je sloeno. Friz u detalje prikazuje sve dijelove Telefova ivota, od zaea do smrti, spaja razliite elemente koje ne moemo nai ni kod kojeg poznatog autora i pridodaje cijele dijelove reljefa koji se ne javljaju nigdje drugdje. Sauvana treina Telefova friza ima vie od 90 figura. Jasno dolazi do izraaja pretpostavljeni mit o Telefu koji objedinjuje pojedine verzije njegovog mita i dodaje dijelove povezane s osnivanjem Pergama i pergamskim kultovima (boanstvima). Veinu vanijih epizoda lako je prepoznati u sauvanim dijelovima friza (Alejevo proroanstvo, gradnju Augina broda, pronalazak Telefa,dugu scenu bitke, dogovor Argejaca, Telef uzima Oresta za taoca). Pria na frizu je proirena, dodane su nama esto nepoznate epizode. Telefov friz ima ubrzanu pripovjednu strukturu i predstavlja iroki izbor ambijenta i ugoaja: gradski, vojni, civilni, strani, domai. MIT: Arkadski kralj Alej, kojeg je proroanstvo upozorilo na opasnost od unuka uinio je svoju ker Augu sveenicom. Ipak, Herkul ju uspijeva zavesti i iz njihove veze se raa Telef. Dijete je otkriveno, a Auga preputena vjetru i valovima u malom brodu. Naposlijetku pristaje u Miziji gdje je posvaja lokalni kralj Teutrant. U meuvremenu Telefa u divljini

othranjuje kouta, Herkul ga pronalazi i kada odraste kree u potragu za majkom u Miziju gdje je nakon nekog vremena proglaen kraljem i eni amazonsku kraljicu Hieru. Bori se protiv Grka i pobjeuje ih pri njihovom prvom neuspjenom trojanskom pohodu- Grci su, naime, grekom pristali u Miziju- no, ranjava ga Ahilej na poticaj boga Dioniza. Budui da mu je proroite proreklo kako ranu moe izlijeiti samo ono to ga je ranilo, Telef odlazi u Arg potraiti pomo na Agamemnonovu dvoru. Pritom uzima malog Oresta za taoca i konano je izlijeen hrom s Ahilejevog koplja, na povratku vodi Grke u Troju.

GRKI BOGOVI I BOICE

Sve rane civilizacije i pretpismene kulture imale su mitove o postanku svijeta i ovjekovu mjestu u njemu. S vremenom su se ti mitovi razvili u sloene cikluse u kojima su Grci pokuali razumijeti i protumaiti svoj svijet. Grke prie o bogovima i junacima-mitovi i legende- rezultat su spajanja lokalnih dorskih i jonskih boanstava te narodnih pria i panteona olimpskih bogova. Prie su stigle u Grku s drevnog Bliskog istoka, i to u nekoliko valova. Iako su bogovi i boice bili besmrtni, ponaali su se poput ljudi. Svaali su se , raali djecu s tuim branim drugovima, a esto i sa smrtnicima. Katkada su ih ugroavali, ali i unitavali, njihovi vlastiti potomci. Glavni grki bogovi i boice te njhovi rimski pandani: Zeus (Jupiter), bog neba i vremena, bio je kralj olimpskih boanstava. Njegovi su roditelji bili Kronos (Vrijeme) i Rea. Pretkazano je da e jedno od Kronosove djece zbaciti oca, pa je Kronos iz opreza pojeo svoju djecu im su se rodila. Kad se rodio Zeus, Rea ga je sakrila kako ne bi doivjeo sudbinu ostale djece. Kasnije je Zeus prevario Krona i naveo ga da povrati svoju ostalu djecu, koja ga zbacie uz pomo Geje, boice zemlje. Geja je bila majka i ena boga neba Urana i ena boga mora Ponta. Bila je i majka Kiklopa, kovaa oruja olimskih bogova, ali i majka Titana i Storukih. Potomci Titana bili su Atlas (njemu se pripisivalo da nosi zemlju), Hekata (boica podzemlja), Selena (boica mjeseca), Helije (bog sunca) i Prometej (polubog koji je ljudima podario vatru i zbog toga bio teko kanjen). Nakon Kronova poraza, Zeus je podijelio svijet sa svojom braom Posejdonom (Neptun), koji je imao vlast nad morem, i Hadom (Pluton), gospodarom podzemlja. Zeus je bio otac Aresov (Mars, bog rata), Hefestov (Vulkan, bog oruja i kovaa) i Hebin (boica mladosti), a ena mu je bila Hera (Junona), boica braka i plodnosti, koja mu je ujedno bila i sestra. Imao je brojnu djecu iz ljubavnih veza s drugim boicama i smrtnim enama. Najvanija je bila Atena (Minerva), boica rata. Roena je iz veze Zeusa i Metis, a otac ju je progutao ivu jer mu je, kao i njegovu ocu, pretkazano da e ga zbaciti jedan od njegovih potomaka. Atena je kasnije izala u oklopu s orujem iz Zeusove glave koju je raskolio Hefest. Iako je Atena bila enski pandan boga rata Aresa, ona je bila i boica mira, zatitnica junaka, pokroviteljica umjetnosti i obrta (osobito predenja i

tkanja) i, kasnije, boica mudrosti. Postala je zatitnica grada Atene, ast je zasluila u natjecanju s Posejdonom. Dok je Posejdon bio ponudio tek beskoristan izvor slane vode, njezin je dar gradu bilo drvo masline to je uz njezinu pomo proklijalo na Akropoli. Zeus je bio otac i drugih boica od kojih je najpoznatija Afrodita (Venera), boica ljubavi, ljepote i plodnosti. Postala je Hefestovom enom i Aresovom ljubavnicom, a s njim je izrodila Harmoniju, Erosa i Anterosa. Afrodita je s Hermesom jo rodila Hermafrodita, Prijapa s Dionizijem i Eneju s trojanskim princom Ankisom. Artemida (Dijana), s bratom blizancem Apolonom, roena u vezi Lete i Zeusa bila je djevianska boica lova. Katkada je smatraju i boicom mjeseca, zajedno sa Selenom i Hekatom. Zeus je izrodio jo dva vana boga. Hermes (Merkur), sin Maje, bio je glasnik bogova, sprovodnik dua na putu u Had i bog putnika i trgovine. Njemu se katkada pripisuje da je izumio liru i pastirsku frulu. Glavni bog civilizacije (ukljuujui umjetnost, muziku, poeziju, pravo i filozofiju) bio je bog sunca Apolon (Helije), a bio je i bog prorotva, medicine i stada. Po temperamentu Apolon je bio suprotnost Dionizu (Baku), sinu Zeusa i Perzefone (Prozepine), kraljice podzemlja ili pak boice mjeseca Semele. Dioniz je odgojen na planini Nisi, gdje je proizveo vino. Njegovi sljedbenici satiri, poluljudi, polukoze (najstariji je bio Dionizov uitelj Silen), i njihove drubenice nimfe i menade (bakantice) bili su skloni orgijama. No Dioniz je imao i svoju umjerenu stranu. Kao bog plodnosti, bio je i bog raslinja, ali i bog mira, gostoljubivosti i uljudbenih umjetnosti.

RIMSKA UMJETNOST

Rimski duh, koji je tako jasno izraen u svim drugim podrujima ljudske aktivnosti (ekspanzija rimskog teritorija od grada drave do carstva, vojni i politiki sukobi unutar carstva, promjene drutvene strukture, razvoj institucija), zauujue je neuhvatljiv kad se zapitamo postoji li karakteristini stil u rimskoj umjetnosti, posebno u slikarstvu i kiparstvu. Najoitiji razlog tome lei u divljenju koje su Rimljani gajili prema grkoj umjetnosti svih razdoblja i stilova. Uvozili su na tisue primjeraka iz ranijih razdoblja te ih uvelike kopirali. Njihova se vlastita ostvarenja vrlo oito temelje na grkim izvorima, a brojni umjetnici, od doba republike do kraja carstva, bili su grkog podrijetla. Rimski autori ne pokazuju veliko zanimanje za umjetnost svog doba, ve radije govore o razvoju grke umjetnosti, opisanom u grkim spisima, ili o umjetnikim ostvarenjima iz ranog razdoblja rimske republike, od kojih se ba nita nije sauvalo. Rijetko se pie o suvremenim djelima. Rimljani, za razliku od Grka, nikada nisu razvili bogatu literaturu na temu povijesti, teorije i kritike umjetnosti niti su rimski umjetnici uivali individualnu slavu ( za razliku od grkihPolikleta, Fidije, Praksitela, Lizipa-koji su bili vrlo cijenjeni). Ipak, rimska je

umjetnost imala i pozitivne negrke odlike pa ne moemo rei kako njezina inovativnost pripada samo posljednjoj fazi grke umjetnosti. Rimsko je drutvo bilo kozmopolitska zajednica u kojoj su se nacionalna i regionalna obiljeja brzo gubila u zajednikomm operimskom uzorku ustanovljenom u prijetolnici-gradu Rimu. Od poetka se rimsko drutvo pokazalo vrlo snoljivim prema drugim tradicijama, dokle god one nisu ugroavale sigurnost drave. Rimska civilizacija i umjetnost su time primile ne samo grko naslijee ve, u manjoj mjeri, naslijee Etruana, Egipta i Bliskog istoka. Iz svega je ovog nastalo nevjerojatno sloeno i otvoreno drutvo, u isti mah homogeno i raznoliko. U ovakvim uvjetima bi bilo pravo udo kad bi rimska umjetnost pokazivala dosljedan stil kakav smo sreli u Egiptu. Njezin razvoj, kakvim ga vidimo danas, moe se tumaiti kao splet raznorodnih istodobnih strujanja, vidljivih i kod pojedinanih spomenika, a da se ni jedno od tih strujanja ne izdvaja kao dominantno.

Gemma Augustea Izraena je oko 10.g.n.Kr. i ona je sardoniks u dva sloja- figuralni motivi u mlijeno bijeloj boji se istiu na tamnoj podlozi. Radi se o predmetu koji je nastao u okruenju samog cara, to dokazuje I politika vanost prikazanih motiva. U donjem dijelu geme vidimo znak pobjede koji podiu naoruani ljudi i dva mladia odjevena u kratku pregau oko bokova, u prisustvu dvoje zarobljenih barbara; desno su jo dvije figure, mukarac i, moda, ena koji dre dvoje barbara za kose. Miljenja o identitetu ovih figura se razlikuju- neki prepoznaju rimske legionare kojima pomau pomone ete, ali prikazana oprema ne podupire takvo tumaenje; neki par preferiraju simboliko tumaenje i u prikazanim likovima vide boanstva, dva Dioskura (Kastora i Poluksa), Marsa i Kvirina, Artemidu i Merkura koji su ukljueni u scenu jer svi imaju neke veze s Augustovim horoskopom. U gornjem dijelu vidimo Augusta na tronu, oslonjenog na skeptar, s litusom, zavijenim tapom augura, u desnoj ruci. Njegovo poprsje je nago, kao to je uobiajeno pri prikazu heroja ili boga, a noge dri na titu u znak trijumfa. Iza njega su personifikacije koje ga krune: Zemlja (Terra), zajedno s dvoje male djece, simbola godinjih doba; Vrijeme, u liku bradatog starca i (nastanjena) Zemlja; pod tronom je orao. Znaenje prikaza: car je poistovjeen s Jupiterom, na istoj je razini s boicom Romom koja oboruana sjedi do njega. Njegova slavna sudbina je plod elje neba, na to podsjea znak Vodenjaka, Augustov znak u horoskopu, koji se javlja na nebu povrh njegove glave. Gemma Augustea je istovemeno i suptilni dinastijski manifest, budui da se u lijevom dijelu

gornjeg dijela reljefa javlja Tiberije (na kojeg se odnosi znak korpiona na jednom od objeenih titova u donjem dijelu reljefa), prikazan kao pobjednik kako silazi sa svoje koije, te mladi Germanik, njegov posvojeni sin.

Titov slavoluk u Rimu Slavoluk komemorira trijumf Vespazijana i Tita nad pobunjenim idovima i osvajanje Jeruzalema, to su car i njegov sin zajedniki proslavili 71.g. Ali, slavoluk je podignut nakon Titove smrti, 61.g., u vrijeme vladavine Domicijana, drugog Vespazijanova sina na istonom kraju 'Svetog Puta' (Via Sacra), na podruju Foruma Romanuma. Titov slavoluk je tijekom srednjeg vijeka bio ukljuen u jednu obiteljsku utvrdu. Prilino temeljita restauracija provedena je do 1822.g. od strane Valadiera i ona je odgovorna za neoklasini dojam, ali nije u veoj mjeri promijenila izvorni izgled spomenika. Visok je 15m, irok 13, to je tip slavoluka s jednim prolazom, artikuliran s 4 kompozitna polustupa na oba proelja. Natpis zauzima velik dio prostora na povienoj atici. Skulpturalni ukras je bio bogat. U tjemenu svoda prikazan je Tit kojeg Jupiterov orao nosi meu bogove; njegova apoteoza daje odgovaraju smisao cjelokupnom ukrasu. Na istacima u vrhu luka nad prolazom prikazani su boica Roma i Genij rimskog naroda, okrueni s obje strane krilatim Viktorijama. Trijumf cara i njegova sina prikazan je na malenom frizu ispod atike, modeliranom u stilu bliskom plebejskoj umjetnosti. Sastoji se od figura malih dimenzija u nepovezanom slijedu na potpuno neutralnoj podlozi. Dva velika reljefa zauzimaju bone strane unutar prolaza: i jedan i drugi naglaavaju ulogu Tita u osvajanju Jeruzalema. Prvi prikazuje princa u trijumfalnoj koiji koji vodi sama boica Roma, u pratnji Viktorije, Genija rimskog naroda i Genija senata. Dvanaest likova okruuju koiju, to je, dakle, kombinacija povijesnih osoba i personifikacija boanstva ili apstraktnih sila karakteristina za rimsku umjetnost u to vrijeme. Reljef nasuprot prikazuje povorku sa svetim predmetima iz Jeruzalemskog hrama: srebrne trompete i svjenjak sa sedam grana, u povorci koja se kree prema slavoluku u desnom dijelu kompozicije, sudjeluju i rimski vojnici koji dre slike na kojima su bila ispisana imena u ratu osvojenih gradova. Novina ovih reljefa je odnos prema prostoru: treba uoiti relativno konvencionalni, ali vrlo vjet nain na koji su glave konja iz careva etveroprega rasporeene kako bi pojaale dojam volumena u sredinjem dijelu reljefa, ali prije svega igru prua (fasces) u rukama liktora na pozadini. S nekoliko linija ukoenih u ratnim smjerovima, ona istovremeno sugerira postojanje pozadinskog plana i prisutnost veeg mnotva ljudi. Na drugom reljefu kipar se poigrao sa zakrivljenim kretanjem povorke koja 'raste' u reljefu prema sredinjem dijelu reljefa da bi se postupno 'smanjivala' kako povorka zamie prema trijumfalnim vratima slavoluka i nestala u pozadini.

Trajanov slavoluk Senat je 114.g. u Beneventu posvetio slavoluk caru Trajanu kako bi mu odao poast zbog zavretka radova na novoj via Appia, to je olakalo komunikacije s jugom Italije. Slinost s Titovim slavolukom, oko etvrt stoljea starijim, je velika: jedan prolaz, jednostavna, vrsta struktura s 4 kompozitna polustupa sa svake strane, poviena atika. Skulpturalni ukras takoer pokazuje slinosti: dva reljefna polja u prolazu, maleni friz ispod atike (koji slavi Trajanovu pobjedu nad Daanima), dva reljefima ukraena zaglavna kamena nad prolazom, uokvirena leteim Viktorijama. Ali, ukras u Beneventu je puno bogatiji, budui da su i dva pilona sa svake strane prolaza u cijeloj visini ukraena reljefima, ba kao i atika. Slavoluk tako nudi bogati ikonografski sadraj, organiziran u jedinstvenu cjelinu s namjerom slavljenja cara. Predmet slave nije, meutim, toliko njegova osoba koliko sam pojam carske dunosti; sa svake strane slavoluka su rasporeena 4 velika reljefna polja, razdvojena tanjim trakama s prikazom Viktorija koje rtvuju bika ili mladih ljudi koji ukraavaju kandelabar girlandama, u pomalo hladnom klasicistikom stilu. Osim reljefa povijesnog sadraja prikazuju Trajana, veeg od svojih pratilaca, kako sudjeluje u odreenim simbolinim radnjama pri emu se mijeaju zajedno boanstava, apstraktne personifikacije i elementi preuzeti iz stvarnosti: ulazak cara u Rim, izgradnja luke u Ostiji (vana u kontekstu opskrbe Rima itom), osnivanje veteranskih kolonija, npr. Naglasak je stavljen na dobrobit carstva, to svima osigurava sigurnost i sreu (a ne radi se o kronici jedne vladavine): tako jedan od reljefa iz sredinjeg prolaza prikazuje vladara kako ustanovljuje alimenta. Ta je odluka trebala olakati obrazovanje djece malih zemljoposjednika u Italiji. Upratnji nekoliko personifikacija gradova, djeaci i djevojice od cara primaju 'doplatak' i odlaze u pratnji roditelja; to je jedan od prvih primjera u slubenoj rimskoj umjetnosti gdje je tolika vanost pridana seljacima, odnosno lanovima srednje klase. Gusto reljefno polje, s figurama u visokom reljefu, dovodi do vrhunca novine koje smo vidjeli na Titovu slavoluku. Na reljefu nasuprot je prikazan in rtvovanja koji je popratio ceremoniju putanja u promet nove prometnice. Ara Pacis Augustae (Oltar mira) Neosporivo je remek djelo politike i drutvene propagande. Mramorni oltar sagraen je izmeu 13. i 9.pr.Kr. u slavu povratka Augusta u Rim nakon viegodinjeg boravka u zapadnim provincijama Carstva. Ara Pacis je simbol Augustove vladavine i mira koji je postigao, naruio ga je Senat 13.pr.Kr., a posveen je 9.g.pr.Kr. Na sveanom obredu na Marsovom polju. Graevina se sastoji od pravokutnog, gotovo kvadratnog zatvorenog prostora s ulazima na istoku i zapadu, unutar kojeg je stajao monumentalni oltar do kojeg se moglo doi pomou stepenica. Oblik oltar je u osnovi grki s pomno izraenim viticama na svakom kraju, a omeeni prostor takoer treba dovesti u vezu s grkim prototipom- najblia poznata usporedba je Pitijin oltar na agori u Ateni iz 5.st.pr.Kr. Na spomeniku su

polja ukraena scenama iz mitske povijesti Rima; na stranjoj strani su Luperkalije i pria o Eneji i Penatima. Na proelju su prikazane boice Tellus i Roma. Dvije due stranice ogradnog zida imale su friz u gornjem dijelu koji prikazuje procesiju iz 9.g.pr.Kr., kada je oltar bio posveen; u donjem dijelu je vjeto izraen ornament od akantovih vitica koji ukljuuje mnotvo raznolikih naturalistikih detalja u najdelikatnijem niskom reljefu. Iznutra, friz od girlanda (lanac spleten od lia, cvijea i vrpci objeen izmeu stupaca) i bikovih lubanja (bukranija) simbolizira rtvu; ispod toga zona orostasa moda predstavlja neku privremenu strukturu podignutu prije dovrenja oltara. Friz s prikazom rtvene povorke na samom oltaru po svemu sudei slavi spomen na posveenje oltara 9.g.pr.Kr. Premda friz- dio na kojem je prikazan vladar s obitelji, senatorima i sveenicima- daje iv prikaz pojedinaca okupljenih na proslavi, I u to se smislu u najveoj mjeri razlikuje od idealiziranog prikaza na drugoj poznatoj povorci antike umjetnosti- onoj na partenonskom frizuproporcije, stil odjee (draperije) i pravilne crte lica kod mnogih sporednih figura odaju oit utjecaj klasinog stila. Klasina Atena nije bila jedino nadahnue za Aru Pacis: fini naturalizam vitica vrlo je slian reljefima iz Ateninog hrama u Pergamu, iako su ovi vie od stotinu godina stariji. Najpoznatiji i najbolje sauvani su reljef s paljivo izraenom alegorijom blagostanja (boica Tellus) pod Augustovom vladavinom i drugi koji prikazuje Eneju s togom navuenom preko glave kako se sprema rtvovati bijelu krmau; dvojica slugu (camilli) pomau pri obredu, a iza Eneje stoji Akates. U jednostavnom svetitu u kutu reljefa su Penati koje je Eneja donio iz Troje i 'udomio' u Laviniju prije nego su pohranjeni u Vestin hram u Rimu. Ara Pacis je izvanredno djelo Augustova vremena, ali po mmnogima najimpresivniji spomen njegove vladavine bio je Forum, projektiran i uspjeno izveden kao veliki dinastijski izlog prema monumentalnoj zamisli, uz upotrebu najskupljih materijala. Forum je zapoet rano u Augustovoj vladavini, ali zbog razliitih razloga nije dovren sve do ranih godina 1.st.n.Kr. Kao i Ara Pacis, njegov je tlocrt mjeavina grkih i rimskih obiljeja.

Trajanov forum Trajanov forum je vrhunski primjer koritenja umjetnosti i arhitekture u svrhu carske promidbe. Njegove dimenzije jednake su svim ostalim carskim forumima zajedno, a bogatiji je i raskoniji nego ijedan od njih. Zapoeti nakon Trajanova trijumfa 107.n.Kr., forum i bazilika posveeni su 112., a stup u svibnju 113. Izgradnja hrama Boanskom Trajanu zapoela je 121. Osnovni plan foruma slian je onom Augustovog foruma, ali s dodatkom bazilike i dvije vrlo vane knjinice te uvenog Trajanovog stupa. Trijumf

nad Daanima je tema reljefa stupa, slavoluka koji je sluio kao ulaz na forum, kao i gornjeg reda kolonada, gdje su figure zarobljenih Daana zamijenile klasine karijatide Augustovog foruma. Mnoge od ovih figura pronaene su jo u vrijeme renesanse i sauvane su do dan-danas: velike snage, tihog dostojanstva, bogate draperije, izraajnih karakteristika, najee izraeni od bojanog mramora, ukljuujui giallo, pavonazzetto i porfir, s glavama i rukama od bijelog mramora. I arhitektonski i figuralni reljefi su vrhunske izrade, te predstavljaju najbolje primjere rimske dekorativne skulpture. Friz s lavovima-grifonima, simbolom rimske moi te jo jedan s Viktorijama koje vode ivotinje na rtvovanje, stavljaju vrpce na thymaterie (kadionica), neko su ukraavali baziliku. Oni obuhvaaju majstorski izraene tradicionalne teme. Skulptura je dominirala forumom.

VELIKI TRAJANOV FRIZ

S razlogom se smatra da friz s daanskim scenama, od kojeg su poznati dijelovi i pojedini blokovi, koji nazivamo 'Veliki Trajanov friz', takoer potjee iz ovog kompleksa. Prikazuje extispicium (pregled utrobe), rtveni ritual koji prethodi vojnom pohodu, i odvija se ispred hrama Jupitera Kapitolijskog. Visoke, dostojanstvene figure u razliitim stavovima i raznolikih gesti djeluju ivotno, postavljene ispred velianstvene arhitektonske pozadine hrama s tri cele, koji vie nije umanjen (u odnosu na likove), nego dobiva zaslueno mjesto u sceni. Iznad glava likova lebdi Viktorija sa zastavom.

TRAJANOV STUP

Datira se u 112.-113. Glavna namjena stupa bila je obiljeavanje dvije careve vojne protiv Daana, prve iz 101. i druge iz 105.-106. Iako prvotno tome nije bila namjenjena baza stupa je kasnije posluila kao Trajanova grobnica. Povrina stupa ukraena je spiralnom trakom reljefa koja je veinom iroka oko jednog metra i ovija se 23 puta oko tijela stupa. Reljefi predstavljaju najbolji 'zapis' koji imamo o te dvije vojne, budui da su jedina pisana izvjea djelomice sauvani tekst Dioniza Kasija i ulomak iz Trajanovog vlastitog dnevnika. Neprekinuta spirala prikazuje niz epizoda kronolokim redom, podvrgnutih precizno odreenim i davno utvenim umjetnikim i promidbenim konvencijama, ali ovdje su one prikazane s osobitim smislom za detalje. Smjetaj stupa u kontekstu graevina na forumu paljivo je odreen- on je podignut izmeu dvije knjinice, a i sam je na neki nain namjenjen 'itanju'. Baza je bogato ukraena trofejima oruja prikazanim s preciznim detaljima. Narativna metoda koja je koritana za prikaze na reljefu je kontinuirana metoda (ili stil). Stup je doven 113. i posveen 13. svibnja, kad je , prema svjedoanstvima na novcu, na vrhu stupa postavljen kip Trajana; no jedan vaniji novi, sestercij iz Bea datiran u 107. prikazuje stup s pticom na vrhu- moda sovom- Ateninom pticom koja slui kao podsjetnik na izgradnju dvije knjinice pa bi se u tom sluaju stup mogao smatrati svitkom, knjigom Trajanovih junakih djela (res gestae). Na Trajanovom stupu je narativna

forma prilino jednostavna. Epizode su razdvojene, no pozadina prua osjeaj kontinuiteta. Narativni niz podijeljen je na dva dijela, prvi zavrava mirovnim ugovorom iz 102. koji je simboliki prikazan velikom figurom Viktorije, a drugi zarobljivanjem Sarmizegeta i pripojenjem Dacije (Rimskom Carstvu). Friz je u niskom reljefu , veliina ljudskih likova odgovara otprilike polovice visine pojasa, dok ostatak povrine ispunjavaju likovi postavljeni na viim razinama ili elementi krajolika. Unutar osnovnog okvira postoji niz jasnih tematskih uzoraka- ratno vijee, rtveni ritual, adlocutio (car u obraanju vojsci), zatim sve vrste vojnih djelovanja, graenje utvrda, te kljune epizode rata poput neuspjenog barbarskog napada na rimsku utvrdu. Zavrne scene su najdramatinije i najefektnije, a figure vojnika su precizno prikazane. U prikazu ambijenta- krajolik ima brojne namjene, od izrazitih topografskih referenci do pukog dodatka prii. Odnos izmeu likova i krajolika uvijek je konvencionalan. Prikazom dominiraju figure i nema perspektivnih skraenja, ak ni udaljenih figura. Reljefna skulptura Trajanova stupa u potpunosti ostvaruje svoju namjenuprua epsku verziju ratova, s rimskom vojskom pod vodstvom velikog voe u ulozi heroja. Paljivo odabrane scene vojnih akcija kombinirane su s uobiajenim prikazima cara i smjetene u povijesni okvir koji istie glavne dogaaje tijekom ratnih pohoda. Krajolik i pozadina pomau u stvaranju kontinuiteta naracije premoujui pojedinane epizode. Pojednini detalji u prizorima ratovanja preuzeti su iz tradicionalnih (helenistikih) prikaza sukobljenih Grka i Gala, ali uspjeno naglaavaju red i disciplinu rimskih legionara i pomonih eta, u kontrastu s Daanima.

Reljefna skulptura iz vremena Hadrijana Hadrijanova putovanja u sve dijelove Carstva preporodili su umjetnost i arhitekturu u mnogim gradskim sreditima. 'Veliki antoninski rtvenik' je nastao po uzoru na veliki Zeusov oltar u Pergamu, skulpture su izvedene u vrlo slinom teatralnom stilu, s dramatinim scenama bitke kombiniranim s prikazima carskih skupina. Reljefi su opisani kao kronika careve slave, zemaljske i boanske, u terminima koji predstavljaju savren spoj helenistike drame i rimskog smisla za povijesnu svrhovitost. U Rimu, reljefna skulptura iz Hadrijanova razdoblja ima monumentalnu kvalitetu i jednostavnost, posebice u obradi tradicionalnih scena, to doista odraava pojaani klasicizam. To moemo uoiti na dva reljefa: jedna od scena prikazuje apoteozu careve supruge Sabine, a druga adlocutio- trenutak carevog obraanja vojsci. Poglavito u posljednjoj sceni upadaju u oi relativno malobrojne figure, koje su u suprotnosti s mnotvom likova i vie naturalistikom obradom teme u ranijoj rimskoj skulpturi. Vanu skupinu reljefa iz Hadrijanova vremena ine medaljoni (tondo), nanovo upotrijebljeni na Konstantinovom slavoluku po.4.st. koji veliaju carevu predanost uicima lova.

Jo jedna bitna inovacija ovog vremena, koja e imati ogroman utjecaj, je kultni lik boice Rome izraen za novi Hadrijanov hram Venere i Rome u Rimu. Ova stroga klasina figura, u sjedeem poloaju, s Viktorijom i ezlom u ruci, nastala je prema liku boice Atene, a njen stil oponaa onaj iz 5.st.pr.Kr.

Baza stupa Antonina Pia Stup su nakon njegove smrti 161.g. (u blizini Ustrinuma na Marsovom polju) podigli njegovi sinovi Marko Aurelije i Lucije Ver. Sastojao se od mramornog postolja i baze te stupa od crvenog granita i kapitela koji je nosio bronanu statuu diviniziranog cara. Prikazuju ga kovanice sa tekstom DIVO PIO. Jedan od prizora na bazi prikzuje apoteozu Antonina i Faustine (njegove ene), pun je klasinog simbolizma i u istoj tradiciji klasinog stila. Car i njegova ena uzdiu se na nebo na leima krilatog Genija, dok ih ispraaju boica Roma i jo jedna alegorijska figura (Gotovo pompozna rasko prizora, moda upravo u ovom detalju treba razabrati poetke propadanja klasine tradicije). U zapanjujuem je kontrastu s drugim prikazom: decursio (vojna parada prigodom dr. pogreba). 17 konjanika jae u smjeru suprotnom od kazaljke na satu oko 10 legionara, u 2 grupe po 5, koji su prikazani u vodoravnoj perspektivi. Stranje noge konja prizemljene su na vlastitom djeliu tla (iznenauju zdepaste i vrlo ne-klasine proporcije figura). Prikazi vojne parade (decursio) predstavljaju bitno drugaiju tradiciju od glavnog reljefa s apoteozom.

Reljefi iz vremena Marka Aurelija Kriza koja je zavladala nakon dugog razdoblja mira, za vrijeme Markove vladavine ponovno je prisilila cara da se lati vojnih poslova. Tema carske pobjede opet postaje dominantna u slubenoj umjetnosti, a osvajanja su obiljeena u svim glavim sreditima Carstva. ini se da je u Rimu podignuto nekoliko slavoluka koji su proslavljali careva junaka djela, i premda niti jedan nije sauvan, reljefi s dva su se sauvali. Rije je o 8 pravokutnih reljefnih polja koja su kasnije ponovno upotrijebljena na atici Konstantinovog slavoluka. Reljefi pripadaju vrsti koja je postala popularna u vrijeme Hadrijana. Obiljeava je relativno mali broj likova u razliitim epizodama koje su uokvirene tekim profilacijama, a primjetna je i ukoena i monumentalna kvaliteta koja je u suprotnosti sa slobodom i prirodnou prikaza na ranijim povijesnim reljefima.

Trijumfalni stup Marka Aurelija

To je veliki komemorativni spomenik podignnut na Marsovom polju u 2.st.n.Kr. Istoga je oblika kao i Trajanov stup, ali nije jednako dobro ouvan- nedostaje mu izvorno postolje iako nam je njegov oblik poznat iz starih crtea, a na kraju 16.st. je velikim dijelom restauriran. Prikazani su germanski i sarmatski pohodi Marka Aurelija. Naracija se zakljuuje dogaajima iz 175.g. kada je zbog pobune Avidija Kasija Marko morao prepustiti zapovjednitvo Komodu koji se uope ne pojavljuje na stupu. Spomenik je oito zapoet pri kraju Markove vladavine i zavren poslije njegove smrti. Reljefi ostavljaju jai dojam od onih s Trajanova stupa- naglaeniji su oblici i dublje sjene. Vee je zanimanje za uinak dogaaja na pojedince nego za sam dogaaj. Pripovijedanje po epizodama je naglaenije; uporaba manjeg broja figura u viem reljefu, premda je krajnji rezultat umanjena raznolikost radnje i, openito, manji interes za krajolik i mjesto radnje, kao i detalje u prikazu vojnih aktivnosti i povijesnih dogaaja. Upotrebljava se svrdlo za postizanje tamno-svijetlih efekata i otrijih kontura pojedinih likova.

RIMSKI FORUM Forum u Rimu bio je ogranieni prostor sloenog tlocrta unutar kojeg su vano mjesto imali hramovi i svetita, sudnica(basilica) i vijenica(curia), te otvoreni prostori okrueni raskonim kolonadama(porticus). Forum Romanum se smjestio izmeu Kapitola i Neronove "zlatne palae"(Domus aurea) odnosno kasnijeg Koloseuma te je postao veliko mjesto za okupljanje gdje su graani mogli svjedoiti mimohodima ratnih voa u bojnim kolima. Forum Romanum bio je sredite javnog ivota ne samo Rima, ve i itavog Carstva. Dimenzije prostora, prema Vitruviju, trebale su biti prilagoene publici: prostor nije smio biti odve skuen, ili suprotno, izgledati odve velik u sluaju manje posjeenosti.

RIM U DOBA AUGUSTA

Od graevina koje je dao podii August, niti jedna nije u potpunosti sauvana, dok su od nekih graevina sauvani samo manji dijelovi, no oni nam, barem djelomice, mogu doarati kvalitetu, ali i kvantitetu arhitekture Rima u doba Augusta. Marcelov teatar sauvan je zahvaljujui preobrazbi u tvravu tijekom srednjeg vijeka i palau obitelji Savelli u 16.st. Marcelov teatar zavren je i posveen izmeu 13. i 11. godine pr.Kr. Pozornica je jo uvijek pod zemljom no, prema prikazu na mramornom tlocrtu Rima iz vremena Severa ostala je, usprkos kasnijim pregradnjama, prilino jednostavna u tlocrtu. Nosai za konstrukciju gledalita dobro su sauvani ispod kasnije palae, a zakrivljeni zidni plat spada meu najbolje sauvane spomenike Rima. Shema fasade(sustav viekatnih arkada uokvirenih u etvrtasta polja klasinih redova koji pritom imaju iskljuivo ukrasnu namjenu) vue podrijetlo neposredno iz tradicije kasne Republike, kao to se vidi i na velikim svetitima u

Prenesti(Fortuna Primigenia) i Tivoliju(Heraklovo svetite). Obino se pretpostavlja da je na vanjskoj fasadi primijenjena superpozicija tri reda, kao i u sluaju kasnijeg Koloseuma, no na Marcelovom teatru su sauvana samo dva donja, dorski i jonski. Neki strunjaci predlau da je izgubljena nadgradnja mogla biti u obliku obine atike(kao to je sluaj na amfiteatru u Puli), a ne korintski red, kako predvia kanonska praksa. Marcelov teatar dao je izgraditi August u poast svog prerano preminulog sinovca, zeta i nasljednika, Marcela. Posveeno je 13.g.pr.Kr., a graeno je na dva kata, sa 52 luka, od kojih je 12 ostalo sauvano. Izgraeno je veinom od travertina, pri izradi temelja i unutranjih zidova koriten je "opus reticulatum" pokriven tukom i mramorom. Promjer mu je 150m, a scena 8090x20m.

AUGUSTOV FORUM

Predstavlja vrhunac Augustova graditeljskog programa. Forum i hram mogu se s pravom smatrati oglednim primjerom Augustove arhitekture u trenutku njezine pune zrelosti. Hram Marsa Osvetnika(Mars Ultor) bio je podignut na daljem kraju izduenog prostora s dvije bone dvorane na stupovima(trijem), iz kojih su se otvarala dva polukruna proirenja, postavljena na kraju krine osi koja se podudara s linijom proelja hrama. Uza sve helenistike detalje, osnovna koncepcija Augustova foruma je izrazito rimska. Marsov hram je u odnosu na forum bio postavljen na isti nain kao i hram Venere Praroditeljice(Venus Genetrix) na Cezarovom forumu. Hram je imao apridu u kojoj su stajali kipovi Marsa, Venere i boanskog Julija, a strop su nosila dva reda stupova odmaknutih od zida s odgovarajuim pilastrima na zidovima. Gotovo da i nije bilo graevine na Forumu Romanumu koja na ovaj ili onaj nain nije bila povezana s Augustom, no u brojnim sluajevima je rije o dovretku ili obnovi graevina koje je zapoeo Julije Cezar. etiri glavna graevinska projekta koji se povezuju s Augustom su bazilike Emilija i Julia, zgrada kurije(senata) i rostre. Peti projekt, hram Boanskog Julija(Divinus Iulius) nadovezuje se na Cezarov projekt, ba kao i prethodna etiri.

ROSTRA (govorniki podij)

Od povijesnog je vie nego arhitektonskog znaaja, a Augustova kurija je bila u toj mjeri oteena u poaru 284.godine da ju je Dioklecijan morao u cjelosti obnoviti. Augustova kurija bila je vrlo slina svojoj nasljednici, a to je bila visoka graevina sa zabatima i tri pravokutna prozora iznad plitkog trijema uzdu inae jednostavnog proelja.

BAZILIKA EMILIA

Bila je konzervativnija od te dvije bazilike na republikanskom forumu. Ona je bila iznova podignuta nakon poara 14.godine pr.Kr.

Ta nova graevina je vjrojatno slijedila gabarite svoje prethodnice. Sastojala se od uske dugake sredinje dvorane, koja je bila osvjetljena kroz prozorski kat i okruena na sve etiri strane unutranjim trijemovima s galerijama na katu. Ta dvorana je bila otvorena prema jugoistoku i sa sjeveroistone strane je imala dodatni red stupova koji su s obzirom na blizinu vanjskog zida imali vie dekorativnu nego funkcionalnu namjenu. Uz jugoistonu stranu, prema forumu, bila je zatvorena nizom duana(Tabernae Novae), najvjerovatnije na dva kata i otvorenih na dvokatni trijem. Proelje trijema imalo je stupce s lukovima koji su bili uokvireni snano istaknutim elementima dorskog reda, te se identificira kao trijem Gaja Lucija i praktiki predstavlja zasebnu zgradu, preinaku helenistike stoe u suvremenu rimsku verziju.

BAZILIKA JULIA

Unitena je u poaru nedugo nakon zavretka gradnje, vjerojatno 12.godine pr.Kr. i obnovljena do 12.godine n.Kr. Podignuta je kao sjedite centumvirskih sudova i vie odgovara obrascu arhitekture iz doba republike po tome to je otvorena s tri strane, a zatvorena samo na jugozapadu("stranja strana" u odnosu na forum) gdje se dvokatni red duana ili ureda otvarao prema unutranjem trijemu i galeriji povrh njega. Umjesto da ju nose stupovi, konstrukcija lei na arkadama i etverokutnim stubovima, ophodni trijemovi su nadsvoeni, a jedino sredinja dvorana ima drveni krov. Graevinska struktura je u velikoj mjeri nalikovala strukturi Marcelovog teatra i nudi jedinstven primjer reinterpretacije tradicionalne arhitektonske teme pomou suvremenih graditeljskih metoda.

APOLONOV HRAM

Jedan je od najranijih i najljepih hramova iz Augustova doba, podignut izmeu 36.-28.godine pr.Kr na Palatinu. Sagraen je iz etvrtastog kararskog mramora i ukraen brojnim poznatim skulpturama. Uz njega bio je podignut trijem sa stupovima od numidskog mramora te grka i latinska knjinica. U tlocrtu je hram bio pseudoperipter, sa iroko postavljenim heksastilnim trijemom otvorenim prema Circusu Maximusu. Bio je smjeten na vrhu velianstvenih stepenica, bono od kojih je s jedne strane bila Augustova kua, a s druge strane dvorite s dvije knjinice.

KASTOROV HRAM

Bio je peripter podignut na dvostrukom podiju, iji se prednji dio izdizao iznad foruma i bio koriten kao pozornica za nastupe govornika(kao u sluaju hrama Boanskog Julija). Obnovio ga je Augustov posinak i nasljednik Tiberije izmeu 7.godine pr.Kr. i 6.godine n.Kr. Cela je gotovo u potpunosti nestala, no zna se da je unutranjost bila ukraena redom stupova du oba bona zida, slino kao u hramu Marsa Ultora na Augustovom forumu.

HRAM SLOGE (Concordia)

Takoer ga je obnovio Tiberije i koji je bio posveen 10.godine pr.Kr., ponavljao je neobian tlocrt svog prethodnika kod kojeg je dua os cele ila irinom graevine, tako da je trijem zauzimao samo dio prednjeg dijela cele. Sauvani fragmenti ukljuuju dio reljefima bogatog glavnog vijenca, bazu stupa unutranjeg reda cele, te kieni korintski kapitel s parovima ovnova umjesto uobiajenih voluta.

Svetite Fortune Primigenije u Palestrini(Praeneste) Fortunin hram u Prenesti ini grandiozan kompleks koji je sustavno istraivan jo od 19.st. Grad Palestrina nalazi se na 37km udaljenosti od Rima, na planini Ginestro, a hram, s najviim vrhom na 766m nadmorske visine dominira dolinom Lacija. Prepoznatljiva su dva dijela, "donji" i "gornji" hram. Odozgo prema dolje, superponirane terase formiraju piramidu visine 90m s krunim hramom(tolosom) na vrhu.

GRAEVINE DONJEG DIJELA oko katedrale San Agapito dio su foruma

grada Preneste i obuhvaaju: -tzv."pilju proricanja", tj.komoru s bavastim svodom ispred ulaza, pod je poploen aleksandrijskim mozaicima s morskim motivima -etverobrodnu baziliku(svetite) s dvokatnim trijemom koji gleda na jug te ukljuuje gradsku riznicu -dvoranu s apsidom izdubljenu u stijeni(s tri nie i jo jednim polikromnim mozaikom s nilskim motivima) -Jupiterov hram od sedre ispod dananje katedrale

GORNJI HRAM predstavlja zasebnu homogenu cjelinu. Dvije karakteristine rampe vode prema sredinjem stubitu na uskoj "terasi polukrugova" koja je sa strane brda zatvorena kolonadom s proirenjem u obliku dvije egzedre. Kroz kolonadu se pristupa u dvorane nadsvoene bavastim svodom. Povrh ove terase nalazi se jo jedna, koja takoer zavrava kolonadom, ovaj puta ritmiki rastvorenom lukovima. Stubitem de dalje pristupa na etverokutnu terasu koja je okruena dvobrodnim trijemom s tri strane. Najgornje stepenite vodi u manje prostran dio usjeen u stijenu. Stube to zavravaju trijemom u obliku polukrunog gledalita(cavea) formiraju kazalite grkog tipa. Na najvioj toki prema kojoj tee sve linije ove kompozicije podignut je mali kruni hram naslonjen na stijenu. U njemu je neko bio kip boice koja je odonud gledala prema moru i Rimu. Graevine u gornjem dijelu bile su namijenjene drevnom i bogatom kultu Fortune Primigenije, gradske zatitnice i boice od velikog znaaja za ovaj grad. Prenesta je tako postala vjersko sredite, iji je drevni i impresivni hram privlaio vjernike ne

samo iz Italije ve i iz itavog helenistikog svijeta. Teatralnost kompleksa je vie nego oita: poloaj, reljef tla i arhitektura su meusobno usklaeni. Vidljiva je orkestracija dekora koji uvjetuje koherenciju cjeline, materijala i tehnike u uskoj sprezi konstrukcije, arhitektonskih oblika i krajolika. Graevinski kompleks u Prenesti, tzv."lacijskim Delfima", pokazuje u kojoj mjeri su u Italiji toga vremena bili prihvaeni helenistiki modeli. On takoer svjedoi o inventivnom duhu koji je zasluan za prihvaanje i prilagodbu uvezenih oblika te prua neusporediv primjer uprizorenja jedinstva boanskog, prirodnog i ljudskog.

Pompejev portret(mramor) Nastao je 55.godine pr.Kr. Gnej Pompej Veliki bio je Cezarov rival koji je namjerno u javnosti isticao slinosti s Aleksandrom Velikim(nadimak koji si je sam dao). Njegov portret je takoer brino osmiljen kako bi ukazao na slinosti-kosa je obraena u pojedinano modeliranim, kratkim pramenovima, koji formiraju gustu i razbaruenu masu. Iznad ela se neki pramenovi nabiru i uzdiu te na taj nain oponaaju specifini izgled makedonskog osvajaa. Prikaz lica je vrlo paljiv, moda ak poneto hladan, emu pridonosi linearna obrada bora na elu. U ovom se portretu susreu realistike tendencije, dodue prilino ublaene, portreta italske tradicije i pokuaj personalizacije koji je karakteristian za najbolje skulpture oko polovice 1.st.pr.Kr.

Car Komod kao Herkul Monumentalno poprsje cara Komoda pronaeno je na Eskvilinu. Izradio ga je nepoznati umjetnik na samom kraju vladavine ovoga cara, moda 192.godine, u mramoru. Skulptura se odlikuje vrsnoom rada, vjetinom kojom majstor koristi kiparski alat, virtuoznou igre svjetla i sjene izmeu svjetlucajuih povrina, pojedinano izdubljenim kovrama kose i brade i jakim predjelom sjene izmeu glave cara i lava. To je ujedno i neobian tip poprsja-odrezan vrlo nisko, s rukama koje su u potpunosti izvedene. Neobinom izgledu pridonosi i postolje ukraeno sitnim figurama-to su dvije Amazonke koje svaka dri rog izobilja povrh globusa oko gojeg je omotana traka zodijaka. Od znakova na traci nalaze se lav, bik i korpion. Izmeu rogova izobilja nalazi se tipini tit Amazonki(pelta). Car je prikazan kao Heraklo-na glavi nosi glavu nemejskog lava, u desnoj ruci dri toljagu, a u lijevoj tri zlatne jabuke iz vrtova Hesperida. Komod nastoji nametnuti kult cara-boga pojavljujui se u javnosti s toljagom ili lavljim krznom. Takav prikaz poistovjeuje cara i junaka koji je uspjeno nadvladao sva iskuenja, naglaava njegovu kozmiku mo(globus,

Amazonke) i predstavlja ga kao donositelja napretka cijelom svemiru(zlatne jabuke, rogovi izobilja). Car je prikazan kao besmrtni bog.

Nika sa Samotrake Kipovi boginje Nike ili Viktorije(Pobjede) imale su dugu povijest kao ratni spomenici. Nika sa Samotrake je tradicionalan kip u novom stilu helenistikog baroka. Boginja je prikazana u stavu iskoraka kako lagano dotie desnom nogom palubu broda. Bokovi su joj okrenuti u jednom smjeru, a prsa i ramena u drugom, nasilno iskrivljujui tijelo. Nosi tradicionalan tanki hiton, podvezan ispod grudiju i pripijen uz torzo i debeo ogrta koji joj pada preko desne noge i vijori straga. Perje na golemim krilima je detaljno obraeno. Skulptura u cjelini je izuzetan izraz snanog pokreta prema naprijed. Spomenik je bio postavljen u pravokutnu eksedru, ukopanu u brdo iznad svetita velikih bogova u Samotraci. Prednji dio sivog mramornog broda bio je poloen kao da isplovljava ukoso iz eksedre. Krilata Nika slijee na palubu broda-pulsirajua pokrenutost haljine naglaava stvarnost njene epifanije. Nika je datirana negdje izmeu 306. i 31.pr.Kr., a trenutno vlada uvjerenje da predstavlja komemorativni spomenik podignut nakon pomorske bitke 190.pr.Kr. u kojoj su Roani uz pomo Rimljana pobijedili Seleukide.

Atena Parthenos Krizelefantinski kip visok 9m, nainjen je za Atenski Partenon i u njega postavljen 438.p.Kr. To je votivna statua(zavjetna, posveena) i ne postoje tone kopije. Platon u svom opisu otkriva da su boicine ruke, noge i glava bili nainjeni od bjelokosti, dok su joj zjenice bile od mramora. Kip poznajemo preko literarnih opisa, reprodukcija, antikog novca i gema. Fidijina Atena je istovremeno i ljudima bliska ena i uzviena boginja. Simbolizira snagu, te velianstvenost atenskog polisa. Prikazana je u stojeem poloaju, u stavu kontraposta, u jednostavnom peplosu poput mlade djevojke; u lijevoj ruci dri tit, na ijoj je unutranjoj strani prikazana Gigantomahija, a na vanjskoj Amazomahija. Na vrlo uskom reljefu izraenom na boicinim sandalama prikazi su Kentauromahije, dok je na samoj bazi kipa prikaz roenja Pandore. Osim peplosa, boica na sebi ima egidu s Gorgonom, a na glavi nosi antiki ljem koji je ukraen trostrukim nakitom-sfinga u sredini i pegazi sa strane, dok su rub ukraavali grifoni. U lijevoj ruci Atena dri malu Niku, dok joj je desnica poloena na tit na ijoj je unutranjoj strani zmija, Erehteon. Zmije ine pojas na peplosu, dok se druge obavijaju oko samog tita. Boica uz sebe ima i koplje koje se oslanja na bronanu sfingu.

Panatenejska povorka

Panateneja je bila proslava roendana boginje Atene koja se slavila tijekom srpnja i kolovoza i ujedno je najvei blagdan stare Atene. Posebno su bile vane Velike Panateneje koje su se slavile svake etiri godine. Tada su se organizirala i natjecanja u glazbi, utrke konja i veslaka natjecanja. Glavni dio sveanosti bilo je donoenje nove odjee za kip Atene smjeten na Akropoli u Erehtejonu. Novu odjeu donosila je velika sveana povorka. Povorku je prikazao Fidija na frizu Partenona. Istaknutu ulogu u povorci imali su mladi jahai prikazani na ovom reljefu. Na dva kraja friza, ije su dimenzije 21,2 metra duine i metar visine, prikazani su voditelji sveanosti izmeu kojih se nalazi povorka konjanika. Intrigantnom razliitou prikaza konjanika, od onih koji se tek obuvaju ili eu uz svoje konje pa do onih koji jedva svladavaju konje u propnju ili galopiraju, povezane su sve pojedinosti vezane uz ljudsku i konjsku anatomiju. Poput stripa, prizori se niu jedan za drugim i u cjelini znae vrhunac grke visokoklasine umjetnosti. Smjetaj u apstraktnom i neodreenon prostoru, obiljeje je grkoga narativnog reljefa koje se izrazito iskazuje u ovom fragmentu.

Kentauromahija Nalazi se na junim partenonskim metopama i sandalama Atene Parthenos, na zapadnom frizu i na zabatu Hefestiona, kao i na Sunionu(i na titu Atene Promenos). Ona ukljuuje Tezeja, koji moda i nije bio glavni razlog popularnosti ove teme, no zahvaljujui njemu bila je to pobjeda kojoj su pripomogli Atenjani. Ona predstavlja trijumf civiliziranog svijeta nad divljatvom(Perzijanci su, kao i svi napadai, imali lou reputaciju) i dogodila se u sjevernoj Grkoj koja je openito prijateljski doekala perzijske osvajae.

Patricij Barberini Nalazio se u zbirci kardinala Barberinija. To je prikaz rimskog patricija koji sa sobom nosi i hvali se bistama svojih prethodnika(iz svoje obitelji). Patriciji u atriju svoje kue uvaju maske svojih predaka(neka vrsta kapele) i vrijedi pravilo da to vie maski ima, to je vea slava toj obitelji. Na njemu su prikazane osnovne rimske vrline-odlunost, strogoa, determiniranost, vrstoa, disciplina i red-patricijski ideal.

Akorpola Prvo je imala obrambeni poloaj, do 5.st., a kasnije je odran naziv. Graevine na akropoli:

PARTENON

Dorski hram graen u mramoru iz 480., graditelji su bili Iktin i Kalikrat, a unutra se nalazio Fidijin kultni kip Atene. Skulpturametope u visokom reljefu,akroteriji, friz oko cele-jonski stil(skulpture u niskom reljefu).

PROPILEJI

Mramorni portal iz 465., po etiri dorska stupa uz put. Graditelj je Mnesiklo, ima cik-cak rampu, te "portal" sa 6 dorska stupa in antis. Strop trijema je kasetirani; prva pinoteka ikad.

HRAM NIKE POBJEDE

Graditelj je Kalikrat(447.), ima po 4 jonska monolita na proelju i zaelju. Jako je malih dimenzija, ima gotovo kvadratnu celu.

EREHTEION

Hram jonskog reda(421.-405.). Postoje velike razlike u tlocrtu i razini(elevaciji) tla-sjeverni i juni(karijatide) trijem. On djeluje kao protutea Partenonu. Ulaz je na istoku-trijem sa 6 stupova.

Hramovi u Paestumu

CERESOV HRAM

510.pr.Kr. Ima trijem sa 4 stupa, pa 2, pa stupove in antis. Ima arhitrav tipian za Siciliju. Ima kosi vijenac koji je izboen i kasetiran. Na hramu se javlja nekoliko inovacija: upotreba razliitih materijala na frizu, izostavljanje horizontalnog geisona, upotreba jonskih stupova unutar dorskoga hrama. Vratovi dorskih stupova, kao i kod Herinog hrama, imaju cvijetne motive.

NEPTUNOV (HERIN) HRAM najbolje je ouvani talijanski hram. To je dorski peripter sa 14 stupova na duim stranama i po est stupova na kraim stranama. Kolonada je postavljena na visokom postolju sa tri stepenice. Unutranji amfiprostil ima celu, pronaos i opistodom. Cela je podijeljena na tri broda s dva reda od po sedam stupova. Stupovi su i vertikalno podijeljeni u dva niza, iznad donjih stupova nalazi se red manjih stupova. Pronaos i opistodom imali su po dva stupa in antis. Izmeu pronaosa i cele, sa svake strane ulaza nalazila se po jedna mala prostorija. U onoj s desne strane ulaza bilo je stepenite.

BAZILIKA

dorski stupovi; kontrast izmeu nosivih i noenih dijelova reda je dramatian, a ne skladno uravnoteen. Ovo je najstariji hram u Posidoniji, sagraen izmeu 550. i 525. g.pr.Kr. Pronaeni natpisi i votivne terakote pokazale su da je posveen Heri. Hram je dorski peripter. Sauvan je cijeli pteron s arhitravom. Ima po 9 stupova na eonim stranama i 18 na bonim stranama. Cela je podijeljena na dva broda aksijalno postavljenom kolonadom od sedam stupova. Neki smatraju da je cela dvodijelna jer su se tu tovala dva boanstva, Hera i Zeus, na to bi upuivala i dva ulaza u hram. Pronaeni su brojni fragmenti oslikanih terracotta koje su ukraavale hram. Metope nisu sauvane, no utori za klinove na frizu pokazuju da su one mogle postojati.

Afrodita s Melosa ili Venera miloska Ta skulptura nastoji boici pridati klasiniji izraz dostojanstva-ona ima tijelo matrone i jaka obiljeja skulpture iz 5.st. s neizraajnim, ozbiljnim licem. Kip je impresivan, original je iz drugog stoljea prije Krista, ali njena oita veza s tipom Venere iz Capue ukazuje na zamke koje u sebi nosi pojam "originala" u ovom kontekstu.

Kleea Afrodita To je najdojmljivija helenistika gola Afrodita. Skulpturu odlikuje putena seksualnost, dinamini okret glave i neobino snani izraz. Dranje tijela oponaa knidijski motiv kupanja, a "narativna" kleea poza izbjegava neposredno seksualno sueljavanje.

Dioklecijanova palaa u sredinjem dijelu Dioklecijanove palae u Splitu, pred ulazom u careve odaje, istono i zapadno od tzv.Peristila postojale su etiri kultne graevine unutar dva kultna prostora ograena zidom. Do danas su se u velikoj mjeri sauvali, poloeni jedan nasuprot drugom, Dioklecijanov mauzolej u istonom i pravokutni hram u zapadnom temenosu. Danas izvrsno sauvani Peristil, postao je trg katedrale, a nad prostazom mauzoleja u 13.st.sagraen je romaniki zvonik. Dioklecijanov mauzolejjedan je od najbolje sauvanih kasnoantikih mauzoleja. Radi se o grobnici, a neosporivi dokaz tome je sepulkralna simbolika dekorativnih elemenata. U povijesnim izvorima spominje se kao Dioklecijanov grob ili Jupiterov hram jer je Jupiter Dioklecijanov carski i vjerski predikat. To je mauzolej osmerokutnog tlocrta s prostazom i peripterom, a graen je od blokova bijelog vapnenca iz kamenoloma na otoku Brau. Kupola je u potpunosti sauvana i na njoj nisu pronaeni tragovi buke koji bi govorili

o tome da je bila dekorirana. Vanjska ljuska izvedena je u horizontalnim redovima, a unutarnja u lukovima koji se oslanjaju jedan na drugog. Krov je atorasti, a prostor izmeu kupole i krova ispunjen je sedrom u mortu. Streha krova Mauzoleja ne lei na bogato dekoriranom vijencu, ve na atici zidanoj od manje nepravilnog kamena, bukanoj crvenim mortom, koja lei na jednostavnom vijencu. Prostilni hram-nalazi se nasuprot Mauzoleja u zapadnom temenosu i do danas je u velikoj mjeri sauvan s izvrsno ouvanim kasetiranim bavastim svodom nad celom. Ispod cele je kripta presvoena svodom u koju se ulazi sa stranje, zapadne strane-u izvorima sa spominje kao Janov, Eskulapov ili Jupiterov hram. Moe se pretpostaviti da se radi o jo jednoj grobnici-hramu, nato ukazuju elementi dekora sepulkralnog karaktera, postojanje kripte i grobne dvorane nad njom, nadsvoena cela, smjetaj graevine unutar ograenog prostora temenosa. Krune monumentalne graevine-radi se o sekundarnim mauzolejima ili o isto dekorativnim graevinama. Imena boanstava(Kibela i Venera) pripadaju boanstvima u ijem liku su esto prikazivane pokojnice u grobnicama-hramovima. Broj i razmjetaj kultnih graevina povezan je sa simbolikom tetrarhije. Zid temenosa-etiri kultne graevine Dioklecijanove palae nalazile su se unutar dva kultna prostoratemenosa. Dioklecijanov mauzolej je zbijen unutar zidova temenosa te udaljen samo pedesetak centimetara od njegovog istonog zida.

Neronova Zlatna Palaa (Domus aurea) Bila je to luksuzna ladanjska vila u srcu Rima notorna po brojnim inenjerskim udima. Imala je uvueno dvorite u sredinjem dijelu kompleksa s bonim krilima koja oblikuju tri strane nepravilnog esterokuta. U arhitekturi interijera su svjetlost i prostor jednako vani kao i sama ploha zida-naglasak je prebaen s volumena(punih zidova) na prostor(upljine). Na zidovima i svodovima su komplementarni i isprepleteni elementi ovojnice koja obuhvaa oblik. Tlocrt je centraliziran oko zajednikog sredita, no pogled bjei prema van kroz otvor na vrhu svoda(occulus) ili prema uzbudljivim vizurama koje se otvaraju pogledom kroz radijalno rasporeene prostorije. ini se da osmerokutni plan ima zaseban razvitak i da je naknadno prilagoen novom konceptu arhitekture.