WOLFGANG LOTZ

ARHITEKTURA ITALIJE 1500 - 1600. 1. KLASINA ARHITEKTURA RIMA:

.

BRAMANTE

PRIJEVOD I SAETAK: DAVOR IFTAR

TE Bramante (1444 - 1514.) u Rim dolazi 1499. Stjecanje znanja u Urbinu i prouavanje teorije arhitekture, posebno Albertija, dovelo je do njegovih radova u Lombardiji; klasini jezik njegova kasnijeg stila, kojeg je razvio u svojim ezdesetim i kojeg je pokazao na Tempiettu, bio je rezultat prouavanja stare rimske arhitekture. Svojim formalnim idiomom, strukturom i dizajnom memorijalne kapele, Tempietto je blii antikoj arhitekturi vie od bilo koje sakralne graevine 15. st.

TEMPIETTO S. Pietro in Montorio, Rim, 1502.

Tempietto je prva renesansna graevina ija je cella na antiki nain okruena kolonadom (16 stupova) koja nosi arhitrav. Kao i na antikim uzorima, razmak meu stupovima je jednak. Interijer je vrlo mali - promjer celle je samo 4,5 m. i gotovo polovicu zauzima oltar sa stubama, pa ostaje vrlo malo prostora za kongregaciju. Dok su centralno planirane graevine prethodnog perioda bile zamiljene kao zatvoreni prostori namijenjeni crkvenom ritualu, pravi "sadraj" Tempietta je njegov eksterijer. On je izgraen kako bi ga se gledalo, a ne upotrebljavalo. To nije crkva, ve spomenik u tradicionalnom smislu. Stupovi su dorski, stilobat je povien jer se ispod nalazi kripta, a kupola je na visokom tamburu. Na graevini se izmjenjuju nie i prozori izmeu kojih su vrlo plitki pilastri, novi element je balustrada, a iznutra se cella die sve do lanterne. Bramanteov plan nije dovren u cijelosti. Tempietto nije trebao biti u kvadratnom dvoritu kao danas, ve u krunom klaustru sa 16 stupova, iji su promjer i visina trebali biti jedan i po puta vei od onih na kolonadi. Time bi pogled na Tempietto bio uokviren stupovima i entablaturom, to bi mu dalo dojam monumentalnosti, a dvorite bi djelovalo jo prostranije. Kad su vrata otvorena, vidi se oltar s raspeem Sv. Petra na predeli (postavljen u visini oita), uokviren ulazom u cellu. Da je originalni Bramanteov nacrt bio izveden do kraja, kolonada na Tempiettu pojavila bi se uokvirena klaustrom, a oltar bi se ukazao kao slika unutar slike. S ulaza u klaustar obje ove slike mogle bi se obuhvatiti jednim pogledom.

KLAUSTAR S. MARIA DELLA PACE Rim, 1500.

U usporedbi s klaustrom u S. Ambroggio (Milano), pokazuje veu asimilaciju antikih oblika. U

Milanu donje arkade stoje na stupovima, a u Rimu na stupcima, iako je sustav stupca, pilastra i luka vrlo slian onome u gornjoj zoni S. Ambroggija. U Rimu stupovi i stupci naizmjenino podupiru arhitrav u gornjoj zoni, stupci su u osi sa stupcima donje zone, a stupovi su postavljeni iznad vrhova lukova donje zone. Udvostrueni broj arkada gornjeg dijela moe se vidjeti u dvoritu S. Ambroggija i sakristiji S. Marije presso S. Satiro. Jednostavna trabeacija s natpisom umjesto friza i korintski red postavljen iznad jonskog ovdje naglaavaju klasini stil. Prvi put nakon dvorita palae Venecija, antiki strukturalni oblici primijenjeni su na suvremenom projektu.

GRADEVINE U DOBA JULIJA II.

Graevine koje je u Rimu i rodnoj Savoni podigao Julije II. projektirao je GIULIANO DA SANGALLO, koji je 1504. iz Firence doao u Rim. Vasari je napisao kako Giuliano i Antonio da Sangallo reprezentiraju toskansku arhitekturu bolje od bilo kojeg drugog arhitekta i primijenjuju dorski red pravilnije nego Vitruvije. Nitko nije vjernije sauvao nasljee Brunelleschija i Albertija nego Giuliano da Sangallo, to je ujedno bilo i nedostatak njegova stila. Naime, Giulianov crte loe za papine trubae iz 1505. (nije sagraena) pokazuje potpun nedostatak dubljeg razumijevanja antike: na klasinim trijumfalnim vratima dekorativni detalji i natpis ne pokazuju namjenu projekta. 1507. Giuliano se vraa u Firencu, a velike graevine za novog papu projektirat e BRAMANTE. Pod Julijem II. papinska je drava postala najveom u Italiji i slovila je za veliku europsku silu. Ova nova koncepcija papinskog statusa manifestirala se i u umjetnikim djelima koja je Julije II. ostavio za sobom: svoenje Sikstinske kapele, novi Sv. Petar, Vatikanska palaa i papin grob, uinili su Rim centrom umjetnosti Zapada.

DVORITE BELVEDEREA u Vatikanu, po. 1505.

Projekt je zapoeo BRAMANTE kao glavni arhitekt. Zadatak je bio spojiti papinsku palau Nikole V. (uz Sv. Petra) i odvojenu vilu (Belvedere) Innocenta VIII. na sjevernoj padini vatikanskog breuljka. Bramante je napravio 3 terase povezane stubama, uz koje su sa dviju strana bili koridori s loama. U prvom dvoritu su arkade na 3 etae, u drugom na dvije, u treem su jednoetane, a na kraju je velika eksedra. To je prvi primjer urbanistikog rjeavanja tako malog prostora. Kasnije je poprijeko sagraena Vatikanska biblioteka koja je vizualno prekinula ovu cjelinu. Papinska kolekcija antikih skulptura bila je smjetena u kvadratnom dvoritu izmeu vile Belvedere i sjeverne strane novog dvorita. Dvije gornje terase novog dvorita sluile su kao vrtovi, a na niem dvoritu odravali su se turniri i parade. Na uoj strani ovog nieg dvorita bilo

je sjeverno proelje stare palae s papinim privatnim odajama: apartmani Borgia Aleksandra VI., a iznad njih Rafaelova Stanza, koja je bila na istoj razini kao i gornja terasa dvorita. Ova terasa zavrava kod jednokatnog proelja stare vile, s polukrunim udubljenjem u sredini. Stubite koje je vodilo s terase do eksedre vie ne postoji, a stube su bile u obliku koncentrinih polukrugova. S obzirom na ogranieni prostor, niti stube, niti platforma na koju su vodile, nisu imali nikakvu praktinu svrhu, ve im je funkcija bila iskljuivo estetska. Eksedra je bila zavrna nota u artistikom kreendu teras i stubit, kad bi se dvorite gledalo sa suprotne ue strane. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 10. 12. 13. Sv. petar Dvorite S. Damaso s loom Belvedersko dvorite Eksedra Pija IV. Dvorite s kipovima Vatikanska knjinica Siksta V. Bramanteovo kruno stubite Porta Julia Braccio Nuovo Sikstinska kapela

U ovom projektu Bramante je primijenio princip perspektivne kompozicije koji je ukljuivao pejza i arhitekturu, breuljak i udolinu, vrt i fontanu, ujedinjene u jednu sliku. Mogui antiki uzori za dvorite Belvederea bili su Neronova Zlatna kua i Hadrijanova vila u Tivoliju. Dvorite nikada nije izvedeno u obliku kakvog je zamislio Bramante. Tijekom 50 godina graeno je u skladu s osnovama originalnog projekta, ali oko 1580. Siksto V. napustio je Bramanteovu ideju i sagradio Vatikansku biblioteku koja presjeca dvorite. Od svih rimskih graevina, dvorite Belvederea imalo je najvei utjecaj na svjetovnu arhitekturu. Utvrdilo je ideju o odnosu arhitekture i pejzaa, koja je dalje razvijana tijekom 16. st. Vodei rimski arhitekti (od Rafaela do Domenica Fontane) nastavljali su i varirali Bramanteove ideje i formalni jezik.
ISTONI PORTAL (Porta Julia) koji vodi u donje dvorite

jedini je dio sauvan u izvornom obliku. Kombinacija cigle, rustificiranog vapnenca i monumentalnog natpisa u rimskoj kapitali stavlja ga uz bok antici. Formalni repertoar ovog ulaza nastavljan je tijekom 16. st., ali njegova snaga ekspresije i monumentalnost nikada nisu dostignuti.
JEDNOKATNA LOA gornjeg dvorita, iako je kasni-

je dograena drugim katom, zadrala je izvornu izmjenu irokih arkada i uskih dijelova meu njima, s po dva korintska pilastra. Visoka podnoja pilastara i izboena entablatura iznad pilastara sauvani su u izvornom obliku.

LOE Vatikan
Dio vatikanskog programa Julija II. bilo je etveroetano proelje na istonoj strani papinske palae, kojeg je zapoeo BRAMANTE. Donji dio je sakriven zidovima i stoga je tretiran kao plinta. Drugi i trei niz sastoji se od stupaca i arkada, a na najgornjem dijelu su stupovi s entablaturom. Redovi su uobiajeno rasporeeni: dorski, jonski i korintski. Po prvi put u renesansi, proelje palae okrenuto prema gradu koncipirano je kao sustav slobodnostojeih potpornj i lo, a ne kao zid. Znamenitu dekoraciju interijera u tuku i freskama izveo je Rafael sa svojim uenicima, a interijer lo dekoriran je scenama iz Starog i Novog zavjeta.

NOVI SV. PETAR

Stara Konstantinova bazilika bila je ruevna i trebalo ju je obnoviti. Papini planovi proizili su iz diskusije o njegovu grobu kojeg je trebao projektirati MIchelangelo. Prvo odabrano mjesto za grob bio je Rossellinov kor. Tijekom tih rasprava papa je odluio ponovo izgraditi crkvu i od predloenih planova odabrao je BRAMANTEOV, koji je do smrti 1514. bio arhitekt gradnje Sv. Petra. Najranija reprodukcija njegova projekta nalazi se na reversu medalje Julija II., koja je vjerojatno bila iskovana prigodom polaganja kamena temeljca. Na prikazu je vidljiva graevina s kupolom, iji je tlocrt vjerojatno bio grki kri. U prizemlju, apside su izboene iz krakova kria, na uglovima kria nalaze se manje kupole, a na obje strane proelja su tornjevi. Drugi izvor koji pokazuje Bramanteovu ideju je Vasarijev tlocrt na pergamentu (u Uffizi), a na poleini je biljeka Antonija de Sangalla Mlaeg (bio je nadzornik gradnje) u kojoj je navedeno kako je to Bramanteov plan koji nije bio realiziran. Ni medalja ni tlocrt ne ukljuuju Rossellinov kor na zapadnoj strani starog Sv. Petra, koji je tamo stajao kada je poloen kamen temeljac. Nakon Bramanteove smrti (1514.) djelomice je sruen glavni brod starog Sv. Petra, podignuti su veliki lukovi kriita i nadsvoen je krak kria, ali ostatak jedva da je zapoet. Za svoenje zapadnog kora koriteni su postojei Rossellinovi zidovi, na koje su izvana stavljeni dorski pilastri. Stupci kriita imali su korintske pilastre. Tlocrt iz Soane muzeja u Londonu pokazuje ovu fazu gradnje i razlikuje se od Vasarijeva pergamenta: stupci na kriitu su pojaani, a izostavljene su male zapadne kupole. Iz tlocrta je vidljivo da se vie ne radi o centralno planiranoj graevini, jer par stupaca na istonom dijelu kriita izgledaju kao poetak glavnog broda. Za konstrukciju i veliinu takve kupole postojao je samo jedan model u Zapadnom svijetu: Panteon. Bramante je vjerojatno namjeravao izvesti kupolu graenjem u cementu, kao na Tempiettu. Jednostruka koljka polukugle jedino je tako mogla biti sagraena. Kompleksna krivulja konstrukcije dvostruke koljke iz Firence (to je Giuliano da Sangallo koristio i u Loretu) nije bila prikladna za Bramanteovo nastojanje da postigne jednostavnost prostornog oblika u interijeru i izgleda u eksterijeru. Serlio je sumnjao u Bramanteove statike proraune, jer po njemu velika masa kupole nije mogla stajati na 4 stupca, a kupola Panteona bila je poduprta vrstim valjkom i prema Serlijevu shvaanju stajala je doslovno oslonjena na tlo. Kasnije su Bramanteovi stupci jo jednom pojaani, a oblik i konstrukcija kupole radikalno promijenjeni.

Ideja o jednostrukoj koljki i izvedbi u cementu bila je naputena. Dananja kupola je zavrena 1590. i poiva na stupcima i lukovima iz prve faze graevine, ije su irina od 24,5 m. i visina od 49 m. odredile promjer kupole (oko 42 m.), kao i visinu i irinu sadanjeg glavnog broda. Stoga su osnovne dimenzije stare bazilike ostale sauvane u Sv. Petru kakvog danas znamo. Bramanteova kupola, koja je gotovo dvostruko ira od glavnog broda, nastavlja razvoj koji vodi od srednjovjekovnih kupola Firence i Siene do crkve u Loretu i katedrale u Paviji, ija kriita zauzimaju punu irinu glavnog i bonih brodova. Ali dok njihove kupole imaju kupolne lukove, odnosno sastoje se od naglaenih dijelova, Bramanteov projekt polazi od tradicije firentinskog 15. st., primjerice S. Spirita, u kojem lukovi i pandantivi nose polukuglu. U tlocrtu, kupola S. Spirita izgleda kao krunica upisana u kvadrat kriita, pa joj je promjer jednak irini glavnog broda. Bramante ujedinjuje kruni tip S. Spirita sa irokim rasponom srednjovjekovnog tipa. Pod kupolom on sijee stupce kriita tako da kutove kvadrata u kojeg je upisan krug kupole oblikuju sredine, a ne uglovi stupaca. Istodobno, pokuavao je postii racionalan odnos izmeu visine i irine kupole. Visina lukova kriita je njihov dvostruki raspon, a ukupna visina krune lanterne je dvostruka od visine lukova, pa tako omjer izmeu raspona i visine lukova i ukupne visine kupole iznosi 1:2:4. Kod graenja, stupci kupole nisu samo pojaani, ve su i drugaije artikulirani od onih nacrtanih na pergamentu. Izmeu dvostrukih pilastara umetnute su nove nie, a na vanjskim povrinama stupaca nie su tri puta ire i dublje nego na izvornom nacrtu. Ako se pokua vizualizirati elevacija tlocrta s pergamenta, tamo pilastri prvenstveno slue kao artikulacija zidne plohe. Ali u izvedbi, njihova je strukturalna uloga naglaena, tako da se ini kao da pilastri, a ne stupci, nose teinu kriita. Upravo zato je zid izmeu pilastara izdubljen niama. Takoer se moe pretpostaviti da su neuobiajeno izboeni vijenci i kapiteli posljedica promjene projekta. Bramanteova karakteristika su i stepenaste baze korinstkog reda visoke 3 m, koje su kasnije prekrivene zbog dizanja razine poda. Projekti Sv. Petra napravljeni nakon Bramanteove smrti pokazuju kako nije bilo jasno trebaju li dijelovi koji su ve zapoeti biti zavreni kao bazilika ili kao centralni plan. Bramanteov interes je u cijelosti bio usmjeren na kupolu i njen vanjski i unutarnji izgled, dok mu je ostatak graevine bio na drugom mjestu. Kupola se dizala iznad groba Sv. Petra i okrunjivala Mons Vaticanus. Julije II. je naredio da se nita ne mijenja na samom grobu i visokom oltaru iznad konfesije. Osim to je bio znaajan kao liturgijsko mjesto, novi Sv. Petar trebao je biti i grobni spomenik u tradiciji starih mauzoleja i ranokranskih martirija. Bramanteov projekt bio je kombinacija izvjesnog broja starijih ideja: centralne graevine s tlocrtom u obliku grkog kria, visokom kupolom nad kriitem i manjim sporednim kupolama, pojavljivale su se ve u Leonardovim crteima. Bramante koristi Bruneleschijeve pandantive i tip kupole u obliku polukugle, iji je promjer vei od glavnog broda. Divovski red stupaca na kriitu ve je bio vien u S. Andrei u Mantovi. Visoke plinte na bazama stupaca, koje naglaavaju perspektivu, karakteristike su Albertija. Alberti, i nakon njega Francesco di Giorgio Martini, osigurali su teorijske argumente za koritenje krune forme u crkvenoj arhitekturi i zaista, Bramanteova hemisferna kupola bila je podignuta iznad krunog plana. Bramante je takoer slijedio Albertijeve sugestije o upotrebi kaseta za dekoriranje kupole i lukova na kriitu.

Formalni repertoar graevine: pilastri, nie, lukovi i kupole, nije bio nov, ali Bramante je bio prvi koji je ove oblike zaodjenuo monumentalnou. Spoznao je jasnou odnosa proporcij i jednostavnost velikih prostornih organizacija Panteona i Maksentijeve bazilike. Spojio je ekspresivnu snagu klasine arhitekture s tradicijom kranske liturgijske i memorijalne graevine, a rezultat je bio oblik koji je ostao idealom crkvenih graevina sve do doba klasicizma.

KOR CRKVE S. MARIA DEL POPOLO Rim, 1508.

Uz Tempietto, ovaj kor je jedina sauvana neizmijenjena sakralna BRAMANTEOVA graevina. Na kvadratno svetite Bramante je dodao pravokutni travej i apsidu. Arhitektonski oblici - toskanski vijenac, koljkasti svod apside, kasetirani bavasti svod iznad traveja - ne mogu biti jednostavniji i zato se Bramanteovi principi projektiranja jo jasnije ukazuju. "Slika" apside uokvirena je pilastrima i lukom svoda traveja, ije su kasete pravokutne (a ne kvadratne kao u Panteonu) i vode pogled u apsidu. Istom cilju slui i neobina svjetlost koja dolazi kroz proreze na zidu i najniu kasetu svoda. Mnogo detalja podsjea na kor Sv. Petra u kojem je Bramante istodobno radio svod: apsida u obliku koljke, neukraeni prozori iznad glavnog vijenca i kasete na svodu.

PALAZZO CAPRINI (Rafaelova kua) Rim, 1501 - 10.

Palaa je graena za obitelj Caprini, a 1517. kupio ju je Rafael. Proelje poznato samo iz crtea bilo je vano za razvoj palaa. Po prvi put se klasini rimski red pojavljuje u obliku polustupova na zidnoj plohi koja je blago uvuena. Prvi put je funkcionalno i vizualno odijeljeno prizemlje s duanima i radionicama od prvog kata, koji slui za stanovanje. Prizemlje je rustificirano i slui kao postament gornjoj zoni koja nosi dorski red i entablaturu. Rustika je izvedena u tuku postavljenom na zid od cigle, to je bila Bramanteova invencija. Srednja vertikalna zona nije naglaena veim prozorom - sve su zone jednake kao na proelju rimskog hrama.

SANTA CASA Loreto, po. 1509.

Jo jedan primjer BRAMANTEOVA koritenja klasinih redova ovdje je vidljiv na mramornoj inkrustaciji. Kao i na dvoritu Belvederea, artikulacija je tipa trijumfalnog luka. Polustupovi povezani bazama i entablaturom, stoje kao strukturalne skele na uvuenoj povrini zida s reljefima i portalima. Jednako kao i na Rafaelovoj kui, vidljiva je razlika izmeu podupirajuih i ispunjavajuih elemenata. U skladu sa Serlijevim teorijama, upotrebljen je korintski red.

GRADNJA SV. PETRA NAKON BRAMANTEOVE SMRTI

Tri mjeseca nakon Bramanteove smrti RAFAEL postaje glavnim arhitektom Sv. Petra. Antonio da Sangallo Mlai postavljen je za Rafaelova suradnika, a od 1520. na graevini radi i Baldassare Peruzzi iz Siene. Suoili su se s tekim zadatkom, jer nije postojao konani plan graevine. Naredni papa Leo X. zahtijevao je da se taj plan napravi, pa je Rafaelov prvi zadatak bio izrada drvenog modela. Velik broj crtea iz te faze odraava zbunjenost arhitekata i suprostavljanje trendova nakon 1514. g. Osnovni su problemi bili: tlocrt grkog ili latinskog kria, broj brodova, ambulatorij i oblik krakova.

2. KLASINA ARHITEKTURA RIMA: RAFAEL

KAPELA CHIGI S. Maria del Popolo, Rim, po. 1513.
Jedina RAFAELOVA sakralna graevina sauvana u cijelosti. U kapelu se ulazi kroz arkadu, u interijeru su 3 slijepe arkade, a ovaj sustav arkada podupire kupolu na pandantivima iji je promjer vei od ulazne arkade. Proporcije i detalji izgledaju kao umanjena kopija Bramanteova kriita u Sv. Petru. Posjetitelj moe sagledati cijelu kapelu i kupolu tek ako ue u nju. Mozaici su integralni dio cijele kompozicije. Poput Bramanteova kora, kapela Chigi je dodana crkvi Sta Maria del Popolo kao aneks. Kao i Tempietto, natkrivena je kupolom. Dok se interijeri Bramanteovih crkava moraju gledati s udaljenosti, jer se jedino tada i samo jednim pogledom moe osjetiti njihova monumentalnost, u kapeli Chigi promatra mora stajati u prostoru i gledati u nekoliko smjerova kako bi obuhvatio sve skulpture smjetene u 4 nie u stupcima kupole. Dvije vane inovacije ine razliku izmeu Bramantea i Rafaela potpuno jasnom: 1. Rafael naputa visoke baze Bramanteovih stupaca u Sv. Petru i pilastara na celli u Tempiettu, 2. dok su zidovi i kupola Tempietta bez dekoracije, Rafael sm crta mozaike i freske za itavu unutranjost kapele, a barem jedna od statua u niama raena je prema njegovu dizajnu. Dekoracija zidova izmeu pilastara nije sastavni dio arhitekture. U kupoli se razni motivi s Tvorcem u sredini mogu vidjeti kroz isprekidani arhitektonski okvir.

PALAE
PALAA BRANCONIO DALL' AQUILA Rim, po. 1515 - 17.
RAFAEL je projektirao palau za papinog biljenika

Giovanbattistu Branconia dall' Aquilu, unitenu u 17. st. kako bi se dobio prostor za Berninijevu kolonadu ispred Sv. Petra. Kao i Rafaelova kua, proelje ima 5 prozorskih osi, ali prizemlje nije u rustici, ve artikulirano toskanskim redom i slijepim arkadama. Na pianu nobile Rafael raskida s tradicijom palaa Rucellai, Cancellerije i Caprini, te naputa klasine redove. Prozori su uokvireni glatko oblikovanim edikulama s naizmjeninim trokutnim i segmentnim zabatima, a teke forme gornjeg kata korespondiraju s otvorenim arkadama prizemlja. Izmeu edikula u zidu su polukrune nie. Spram strogog Bramanteovog sustava gradnje s jasno diferenciranim noseim i ispunjavajuim elementima, proelje Aquile djeluje nemirno i nelogino. Klasini redovi javljaju se tamo gdje su konstrukcijski potrebni kao nosai, tamo gdje je zid probuen otvorima - u prizemlju i edikulama piana nobile. Zid gornjeg kata tretiran je kao reljef, sukladno graevinskoj funkciji, pa stoga uglovi nisu artikulirani tro-etvrtinskim stupovima, kao kod Bramantea.

PALAA VIDONI - CAFFARELLI Rim, 1524.

Vjerojatno je nije projektirao Rafael, iako je graena u njegovu stilu. Proelje je izvorno imalo 7 prozorskih osi, a produenje i gornji kat izvedeni su u kasnijoj fazi. Prizemlje tretirano kao rustificirano podnoje i parovi toskanskih stupova podsjeaju na Bramantea. Stupovi su na zajednikim bazama, prozori su bez zabata, a pred njima su balustrade. Horizontale su naglaene, pa su parovi stupova veoma vani kao jedini vertikalni elementi. Horizontalnost prizemlja i vertikalnost gornjeg kata nisu povezane, a harmonija bramanteovskog proelja lei u rasporedu 5 vertikalnih jedinica. To je jedina preivjela rimska palae iz ove stilske faze koja se vraa Bramanteovu uzorku.

VILA MADAMA Rim, prije 1520.

Na projektu ove vile za kardinala Giulia de'Medicija, RAFAEL radi zadnjih godina svog ivota. Upravitelj gradnje bio je Antonio da Sangallo Mlai, koji mu je bio pomonik i na Sv. Petru od 1516. g. Sredite vile trebalo je biti prostrano okruglo dvorite. Osim prostorija za boravak, vila je obuhvaala kazalite, staje za 200 konja, hipodrom i velike vrtove s fontanama. S juga, iz doline izmeu Vatikana i Monte Ma-

ria, veliko otvoreno stubite vodilo je do ulaza u vilu. Ovaj program moe se usporediti jedino s vatikanskim Belvedereom, kojeg vila oito nastoji dostii. Vila Madama nije dovrena, a ono to je izgraeno spaljeno je u velikoj pljaki Rima 1527. Nakon minimalne restauracije, 1536. g. vila prelazi u vlasnitvo Margarete od Parme i zbog nje dobiva ime vila Madama. Dananje stanje rezultat je modernih restauracija, a jedini izvorni dijelovi su centralna rotonda, 5 soba, trobrodna loa i dijelovi vrta. Bitan faktor za razumijevanje vile je njen smjetaj na padini breuljka. Spoj arhitektonskih i prirodnih oblika bio je zamiljen od poetka. Zato je naputen princip simetrije, koji je pravilo u vilama quattrocenta i Belvedereu. Graevine koje okruuju dvorite rasporeene su u obliku kria, a svaka je neovisna struktura prilagoena terenu. Ne postoji toka gledanja s koje se vila u cijelosti moe sagledati. Naglasci interijera su jednaki kao i kod kapele Chigi, a strukturalni sustav je naputen kao i kod palae Branconio: u dvoritu mali i veliki red stoje jedan do drugoga; na vrtnoj loi pilastri u interijeru su toskanski, a izvana jonski; dvije prednje strane terasa modelirane su u razliitim sustavima. Ni jedna prijanja graevina nije tako tono reproducirala funkcije i oblik antikog rimskog modela. Rafaelovi vlastiti opisi potvruju da je vilu projektirao prema shemi koju je naao u Plinijevim pismima, a kazalite je bilo raeno prema arheolokom uzorku rimskog tipa.
VRTNA LOA vile savreno pokazuje atmosferu

rimskih interijera. Kao modeli su uzeti tuko i fresko dekoracija Zlatne kue i Titovih termi. Centralni travej loe natkriven je kupolom, 2 bona traveja imaju krine svodove i proireni su apsidama, a zidovi su ralanjeni pilastrima i niama. Rafael je nastojao postii obnovu antikog jedinstva arhitekture, slikarstva i skulpture.
TERASASTI VRTOVI su spoj pejzaa i arhitekture

koji je bio karakteristian za cijelu vilu. Voda iz 3 potoka s breuljka skuplja se u 3 nie izdubljene u zidu glavne terase. Tip fontana sastavljenih od dijelova rimskih skulptura bio je esto ponavljan u 15. st. Iz njih je voda tekla u veliki bazen na donjoj terasi, koji je sluio i za pojenje konja. Grupiranje lukova i nia na postojeem zidu slijedi uzorak trijumfalnog luka.
VILA MADAMA - VRTNA LOA

SV. PETAR
Za vrijeme pontifikata Lea X. pronaena je metoda gradnje Sv. Petra, koja se nije mijenjala sve do zavretka izgradnje. Nakon Bramanteove smrti osnovan je odbor koautora, tako da je vie ljudi snosilo odgovornost za gradnju. ANTONIO DA SANGALLO MLAI bio je na elu tog odbora od 1516 - 1520., a nakon Rafaelove smrti (koji je bio protomajstor 1514 - 1520.) postao je

glavnim arhitektom. Rafael je Leu X. poslao memorandum u kojem jasno objanjava naputanje Bramanteove perspektivne konfiguracije prostora. Bitni postaju svi aspekti graevine, a ne pojedinana vizura. Rafaelov plan je prvi dovreni plan koji se namjeravao izvesti, a istie se jednostavnou i jasnoom. Boni brodovi i glavni brod s 5 traveja postavljeni su ispred Bramanteova prostora s kupolom, to je graevini dalo longitudinalnu os. Bramanteov sustav pilastara koriten je na stupcima glavnog i bonih brodova i u odgovarajuim varijacijama za unutarnju artikulaciju kapela bonih brodova, pa su tako svi podupirai bili istog osnovnog oblika. Na stupcima izmeu glavnog i bonih brodova bili su dvostruki pilastri ispod arhivolt s niama. Visina glavnog broda bila je odreena Bramanteovim lukovima na kriitu. Vraen je sustav manjih kupola, iako je 1514. odlueno da se maknu 2 kupole na zapadnoj strani.
RAFAELOV TLOCRT

Osim glavnog broda, najvaniji dio projekta bili su ambulatoriji oko transepta. Ovi jednoetani pasai pojavljuju se u veini planova raenih nakon Bramanteove smrti, ali nije sigurno je li ih uveo Bramante ili njegovi nastavljai. Razlog za gradnju ambulatorija bila je statika. Naime, ubrzo nakon ustolienja Lea X. dokazano je da su stupci neadekvatni, pa je vjerojatno vladala odreena zabrinutost hoe li Bramanteovi transepti izdrati pritisak kupole. Zbog toga je odlueno da se vanjski zidovi, koji e biti izloeni pritisku, postave blie stupcima kupole nego to se izvorno namjeravalo. Ambulatoriji su omoguavali smanjenje razmaka izmeu kriita i apsida, a istodobno su udvostruili vanjske zidove samih apsida. Time bi pritisak kupole bio prebaen preko lukova transepta na nii, polukruno svoeni, prsten ambulatorija i preko njega na vanjske zidove. Iz Sangalovih crtea vidljiva je elevacija krakova kriita. Veliki red kriita nastavlja se na stupcima transepta, a stupovi izmeu stupaca oblikuju manji red. Iznad njihova arhitrava trebala je biti neka vrsta triforija od slijepih arkada i skupina od 3 prozora na klerestoriju. Na vanjskoj strani ambulatorija trebali su biti stupovi dorskog reda s edikulama i natpisi Lea X. na metopama. U prizemlju tornjeva trebali su biti dorski stupovi, a nii red na prednjem dijelu. Inovacija je bio veliki red od 4 korintska stupa i ogroman zabat na sredini proelja. Ima neto udno u nainu na koji su Bramanteovi projekti transponirani i razvijani. Kupola i njegov sustav pilastara na visokim plintama bili su zadrani bez izmjena, ali je negovom velikom redu dodano mnotvo manjih elemenata. Eksterijer sada ima bogato artikuliran dorski sustav koji daje snani reljefni efekt. Jasan i ist odnos izmeu unutranjeg i vanjskog izgleda je naputen. Zidovi koji zatvaraju krakove kriita vie nisu vanjski zidovi, ve su od njih odvojeni novim prostorom - ambulatorijem oko transepta, kora i kapela. Zbog toga interijer sada ima samostalnost koja nije bila u Bramanteovu planu, a kompozicija eksterijera ne daje nikakve naznake o sustavu koji vlada u interijeru. Ovdje ponovo susreemo princip neovisnosti pojedinih izgleda ili elemenata graevine, koji je ve vien na vili Madama i palai Branconio dall' Aquila. Rafael nije imao namjeru mijenjati Bramanteovu kupolu, ili oblik i strukturu svoenja. Njegov projekt prihvaa upotrebu rimskih oblika i metoda, ali on ide i korak dalje. Vanjskim izgledom crkve trebao je dominirati antiki sustav potpornja i greda. U ambulatoriju i na proelju nad slobodnostojeim ili povezanim stupovima nalazi se dorski arhitrav, a proelje se kao i na klasinom hramu sastoji od stupova i zabata. Nadalje, ovo ureenje je oita korekcija sustava iz S. Andreje u Mantovi: veliki red stupova na proelju tono odgovara stupovima glavnog broda, tako da je najvia toka zabata jednake visine kao i vrh luka, dok u Mantovi visina unutranje strukture nije jednaka onoj u eksterijeru. Klasini red nije postavljen na zid poput plitkog ornamenta kao u Mantovi, ve je slobodan i izgleda kao strukturalni podupira graevine. Sa svojim brodom, visokim tornjevima i kolosalnim proeljem, ovaj projekt u mjerilu i veliini

10

nadilazi prvu fazu graevine. Rafelov projekt bio je povratak tradicionalnom T obliku starog Sv. Petra. Rafaelov novi Sv. Petar trebao je (kao i stara crkva) biti procesijski put od predvorja do apostolova groba ispod kriita. Ova je crkva bila jedna od njih 7 koje je svaki hodoasnik u Rimu morao posjetiti. tovie, od 15. st. sluila je kao katedrala, otkada je Vatikan postao slubenom papinskom rezidencijom. Rimske hodoasnike crkve, kao i veina Zapadnih katedrala, imale su bazilikalni plan. U kasnom 15. st. ovaj je oblik bio odabran i za crkvu u Loretu, koja je sadravala Santa Casu i mnogim svojim funkcijama bila povezana sa Sv. Petrom. Rafaelova kombinacija kupole i broda naglaava Sv. Petra kao crkvu, dok je Bramanteova centralno planirana graevina trebala biti trijumfalni spomenik Apostolu i njegovu nasljedniku, vladajuem papi. Antonio da Sangallo, koji je 1520. g. naslijedio Rafaela na Sv. Petru, u glasovitom memorandumu opisao je nedostatke Rafaelova projekta. Projekt, kae Sangallo, osim malih kapela bonih brodova, predvia samo jednu veliku kapelu, a to je zapadna apsida. Stupci glavnog broda su vii od onih u kriitu, a dorski stupovi u eksterijeru su previsoki u odnosu na svoj opseg. U interijeru je nezadovoljavajui odnos izmeu visokih postamenata stupaca i nia u njima. Osvjetljenje broda je neadekvatno. Prostor iza zapadne apside ne osigurava pravo rjeenje, jer nije povezan s enterijerom apside. Za vrijeme Rafaela, graenje Sv. Petra napredovalo je veoma sporo. Ipak, projekti stvoreni u tom periodu imali su odluujui utjecaj na razvoj novog stila. Kolikogod je Antonio da Sangallo Mlai bio kritian u prosudbi Rafaelova projekta, ipak je usvojio Rafaelov idiom u svom vlastitom radu. Novi stil se pojavljuje jedino u djelima arhitekata koji su bili aktivni u Rimu dvadesetih godina 16. st. i koji su vidjeli, ili ak suraivali u Rafaelovoj interpretaciji Bramanteovih ideja. Posljedica pljake Rima (1527.) bila je umjetniki vakuum. Kao i kod Sv. Petra, zamrlo je svako znaajnije graenje. Tek za pontifikata Pavla III. (1534 - 49.) pojavilo se novo svjetlo. Ali rimske graevine iz etrdesetih i jo vie pedesetih godina nosile su peat koji ih je jasno razlikovao od klasinog Bramanteova i Rafaelova stila. Razvoj stila u tridesetim i etrdesetim godinama stoljea bio je determiniran Firencom i sjevernom Italijom.

3. OSTALE GRAEVINE RANOG 16. st. U RIMU I CENTRALNOJ ITALIJI

Pontifikati Julija II. i Lea X. bili su veoma vani za opi izgled Rima. Novi Borgo Alessandrino bio je napravljen izmeu Vatikana i dvorca S. Angelo jo za vrijeme Aleksandra VI. Julije II. gradi dvije ulice paralelne s Tiberom: na zapadnoj obali Via Lugara koja povezuje Vatikan sa starim kvartom Trastevere, i na strani grada Via Giulija (nazvana po papi) u kojoj su temelji Bramanteove palae Giustizia. Leo X. potom gradi Via Leonidu koja povezuje most S. Angelo s Porta del Popolo, sjevernim ulazom u grad. Campo Marzio, zatvoren velikim zavojem Tibra, sve vie postaje centrom grada. Ovdje se grade kardinalske palae koje su mnogo udobnije i povezanije s ulicom od prethodnih "tvrava" iz 15. st. poput palae Venecije ili Cancellerije. Nove palae su: Corneto, della Valle, Sora-Fieschi i Giovanni de' Medici. I u palaama patricija estetika fasade i dvorita postaje vanija od obrambene funkcije. Ruku pod ruku s urbanizacijom palaa kardinala i aristokracije, rasle su arhitektonske ambicije obinih graana. Kue humanista i bankara koji su radili za Kuriju natjecale su

11

se s palaama plemia.

PALAA PALMA-BALDASSINI Rim, 1516 - 1519.

Projekt: ANTONIO DA SANGALLO MLAI. Jasno se vide razlike od prethodnog tipa (Caprini, dall' Aquila i Caffarelli) ije su fasade imale 5 ili 7 prozorskih osi, koje su imale 2 glavna ulaza, u prizemlju duane ili radionice, a na pianu nobile privatne apartmane vlasnika. Meukatovi, mezanin iznad duana i drugi mezanin iznad piana nobile, teko su se mogli vidjeti na proelju, jer su im prozori bili najmanji mogui i podreeni shemi dvaju glavnih katova.
DVORITE je oblikovano kao dvokatna loa s po 3 arka-

de, pilastrima na stupcima, toskanskim redom u prizemlju i jonskim na prvom katu. Najbolji projekt dvorita u klasinom smislu sauvan je u Bramanteovim crteima za Palazzo di Giustizia: kvadratno dvorite, po 5 arkada sa svake strane, a ispred pilona su stupovi, prema modelu Marcelova Teatra. Oko 1520. postaje uobiajena kombinacija pilastara na stupcima u dvoritu, a ova palaa je rani primjer.
PROELJE palae Baldassini takoer predstavlja inova-

ciju. Umjesto duana, u prizemlju su jednostavni prozori s parapetima na konzolama. Sangallo naputa artikuliranje piana nobile pomou stupova i edikula (karakteristinih za Bramanteove i Rafaelove palae). Ornamentalni horizontalni profil slui kao vijenac prizemlja i ujedno prag prozora, a balustrade ispred prozora su uklonjene. Glavni naglasak proelja je portal s dorskim stupovima koji nose entablaturu. Vertikala je naglaena samo rustificiranim kamenim blokovima na uglovima, a prozori su jednostavni otvori na ravnoj ciglenoj povrini.

Duani u prizemlju nestaju s veine rimskih palaa. Sobe u prizemlju otvaraju se prema dvoritu, a koriste ih sluge ili klijenti vlasnika. Nestaju i meukatovi, a 2. kat postaje vaniji. Vie mjesta se ostavlja za stubite i vea panja posveuje se osvjetljenju i udobnosti. Ovaj se razvoj moe pratiti u graevinama druge polovice 16. st. Uvodi se tip koji vie podsjea na firentinske palae 15. st., nego na rimske palae 16. st. Najsjajniji je primjer palaa Farnese, koju je zapoeo kardinal Farnese i poveao nakon to je postao papom. Sangallova nova fasada je zrelija i vie ukraena varijanta proelja palae Baldassini.

PALAA ALBERINI - CICCIAPORCI Rim, 1515.

Proelje se razlikuje od Bramanteovih i Rafaelovih po izuzetno plitkoj artikulaciji. Plona rustifikacija prizemlja i trake pilastara na pianu nobile izgledaju kao gravirani ornamenti. Plosnata traka odvaja duane od otvora na mezaninu, a nad rustificiranim prizemljem je izboeni vijenac. Na gornjim katovima je grubo obukana cigla, a kamen je koriten samo za vijence i uglove graevine. Rustika prizemlja izvedena je u tuku. Luk portala je iste visine i irine kao i lukovi iznad duana u mezaninu. Ulaz vodi u bavasto svoeno predvorje, jednake visine

12

kao i arkada dvorita. Ovaj odnos izmeu proelja i dvorita predstavlja novost.

CRKVE
U ranom 16. st. uglavnom se grade crkve centralnog plana. Pored Tempietta, ukupno je sagraeno 7 centralnih crkava. Kupole S. Marije di Loreto i S. Marije in Porta Paradisi podignute su iznad oktogonalne baze, a prijelaz iz kvadrata u oktogon rijeen je dubokim niama u uglovima kvadrata. Taj novi tip konstrukcije karakteristian je za prijelaz stoljea. Proelja na obje crkve artikulirana su tankim i plonim pilastrima. Pred kraj stoljea centralne graevine se drastino mijenjaju ili unitavaju, jer ih se poelo smatrati poganskima i neprikladnima za kransku Crkvu.

S. MARIA DELLA CONSOLAZIONE Todi. po. 1508.

Arhitekt: COLA DA CAPRAROLA. Ova se hodoasnika crkva oduvijek smatrala pojednostavljenom verzijom Bramanteova Sv. Petra. Plan i elevacija sastoje se od jednostavnih geometrijskih oblika: kvadrata, kruga i polukruga. Bolje od ijedne druge centralne graevine ujedinjuje liturgijsku (hodoae) i umjetniku funkciju. Gradnja je dugo trajala, a kupola je zavrena tek 1606. Plan se sastoji od kvadrata s apsidama na sve 4 strane. Jedino je apsida s udotvornom slikom polukruna, ostale tri su izvana i iznutra poligonalne i imaju portale. Nalikuje na crkvu S. Maria delle Carceri, samo to je ona u obliku grkog kria, a ne kvadrata s apsidama. Stubite i sakristija smjeteni su u kutove kvadrata i nevidljivi su izvana. Sve 4 strane crkve jednako su artikulirane. Mnotvo detalja poput plonih pilastara, oblika prozora, kapitela i dvostruke entablature iznad pilastara, usko je povezano sa S. Marijom del Calcionaio (Cortona), a veliki pilastri kriita pokazuju utjecaj Bramanteova kriita.

MADONNA DI S. BIAGIO Montepulciano, po. 1518.

Arhitekt: ANTONIO DA SANGALLO STARIJI. Projekt je bio odreen karakteristikama terena, kao u Todiju ili kod vile Madame. Sve 3 graevine svjedoe o novom odnosu izmeu arhitekture i pejzaa. Baccio d' Agnolo, firentinski arhitekt, projektirao je lanternu (1544.), a njegov sin Giuliano di Baccio nastavio je rad na zvoniku. Drugi zvonik nije nikada stigao dalje od prizemlja. Tlocrt grkog kria, portali, prozori i zabati podsjeaju na Madonnu delle Carceri. Kupola je "rimskog" tipa, polukruna, na cilindrinom tamburu s pilastrima iznutra i izvana. Odjek Sv. Petra vidljiv je u dva tornja na proelju i smjetaju sakristije u pravokutni prostor zatvoren polukrugom iza oltara, koji izvana izgleda kao jednokatni kor. Jedna strana crkve se prepoznaje kao proelje, a nasuprotna kao svetite, to crkvi izvana daje nepogreivu orijentaciju, ali iznutra, od portala do ol-

13

tara svi su krakovi jednakog oblika (sakristija ne sudjeluje u toj prostornoj slici). Nad kriitem je kupola na pandantivima, a nad krakovima kria su polukruni svodovi. Uglovi kriita su istureni u interijer poput slobodnostojeih stupaca s duboko modeliranim dorskim pilastrima i povezanim stupovima, iznad kojih je istaknuta entablatura. Zidovi iza stupaca kriita tretirani su kao duboke oltarne nie, tako da se funkcija zida kao granice prostora teko moe osjetiti. Velianstveni dojam interijera najvie proizlazi iz upotrebe dorskog reda na niskim bazama, to potjee od Rafaela. Stupci i parovi stupova izboeni su iz zidova, a redovi zadravaju svoju ulogu potpornj. U eksterijeru, zbog plitkih pilastara i odsutnosti stupova, zidovi izgledaju kao membrana koja ne podupire nita i djeluju kao ista povrina. Razlika izmeu podupiraa i zida vidljiva je samo na tornju, a na njegovim gornjim katovima reljefnost reda je smanjena, a meuplohe proirene.

PALAA PANDOLFINI Firenca, po. 1518.

Projekt: RAFAEL, gradnju zapoeo: GIANFRANCO DA SANGALLO. Proelje je kombinacija firentinskog tipa (palae Medici i Strozzi) i rimskog tipa koji su razvili Bramante i Rafael prvih destljea 16. st. Za razliku od firentinskih palaa koje su troetane i potpuno rustificirane, s polukrunim okvirima prozora, ova je dvoetana, a prozori imaju edikule, odnosno zabate na stupovima. Firentinsku karakteristiku predstavlja njena velika duina (jer ni jedna rimska palaa nije imala 9 prozorskih osi) i odsutnost duana u prizemlju. Luk ulaza ne prelazi visinu prozora u prizemlju. Inovacija su oblik i veliina portala: samo ovdje je upotrebljena rustifikacija koja je izboena iz glatke povrine zida. Zaglavni kamenovi nad ulazom su toliko dugaki da dodiruju vijenac, a horizontalni blokovi s obiju strana luka su iroki gotovo kao i sam otvor. Budui da je balustrada iznad portala ira od one na lijevoj i desnoj strani, a srednji prozor na pianu nobile je takoer trebao biti iri od ostalih, centralni dio fasade u prizemlju i na katu trebao je biti snano naglaen.

PROELJE SAN LORENZA Firenca, 1516.

Crte proelja kojeg radi GIULIANO DA SANGALLO u posljednjoj godini ivota, pokazuje Rafaelov utjecaj: parovi dorskih stupova ispred fasade i dugaka balustrada iznad entablature. Ove proporcije i detalji reda nisu imali prethodnika ni u firentinskim graevinama, niti u Giulianovim ranijim radovima. Izvor ovog novog i visoko monumentalnog stila treba traiti u Rimu.

14

PROELJE SAN BERNARDINA

Abruzzi, po. 1525. Autor: COLA DALL' ARMATRICE. Parovi dorskih stupova, naizmjenini zabati iznad portal i nie izmeu stupova podsjeaju na Sangallovo proelje S. Lorenza. Visoka podnoja stupova su zastarjela i dokazuju kako autor nije poznavao kapelu Chigi i kasnije Rafaelove projekte. Na gornjim katovima Cola se trudio izgraditi, bez velikog uspjeha, novi klasini rjenik oblika unutar srednjovjekovne sheme crkvenih fasada uobiajenih u Abruzziju.

KAPELA CARACCIOLO S. Giovani a Carbonara,

Napulj, po. 1515. Ovaj obiteljski mauzolej s kupolom, oblikom i funkcijom podsjea na kapelu Chigi. Zidovi su u cijelosti inkrustirani mramorom. Oltar i grobovi smjeteni su u nie nalik apsidama, izmeu kojih je zid s dorskim polustupovima na visokim podnojima. Dojam prostora vie podsjea na Bramanteov Tempietto nego na kapelu Chigi, a tretman zidova na Santa Casu u Loretu. Arhitekt je morao poznavati Bramanteove graevine, jer je portal kapele urezan u zid svetita i posjetitelju prua tono proraunat pogled na oltar.

4.

BALDASSARE PERUZZI I ANTONIO DA SANGALLO MLAI

1481 - 1536.

BALDASSARE PERUZZI

Poput Bramantea i Rafaela, Peruzzi je izvorno bio slikar. Jedna od osnovnih znaajki njegove umjetnosti bila je bliska povezanost arhitekture i perspektivnog prikaza. Kad je 1505. g. iz Siene doao u Rim, vjerojatno je poznavao ideje Francesca di Giorgija Martinija. Osim antikih i srednjovjekovnih planova, njegove skice sadre fortifikacije, planove cesta u Toskani i scenografske projekte.

VILA FARNESINA Rim, 1509 - 1511.

Peruzzijevo prvo djelo u Rimu. Uz Bramanteove gradnje, to je najvanija graevina prvog desetljea 16. st. i prva villa suburbana tog doba. Tipino je za Peruzzija to niti prekida, niti nastavlja s tradicijom. Od ostalih vila kasnog quattrocenta (Poggio a Caiano, Poggioreale, Belvedere) razlikuje se po tome to na obje strane ima dvije etae.

15

Artikulacija ovih fasada dorskim pilastrima i pravokutnim prozorima bila je novost u Rimu, jer su Cancelleria i njene derivacije imale prozore s polukrunim zavrecima. Za razliku od Cancellerie, Franesina nema ritmiki grupirane pilastre niti mramornu inkrustaciju. Vrtno proelje s petodjelnom loom flankiranom bonim krilima, jedan je od najranijih primjera plana u obliku slova U, koji e u Francuskoj preivjeti kao cour d'honneur. etvrto proelje, okrenuto prema Tiberu, nalikuje gradskom proelju, s izuzetkom loe u prizemlju. Polovicu prizemlja zauzimaju 2 loe koje se susreu u desnom uglu. Tu su poznate freske Rafaela i njegovih uenika: u vrtnoj loi je ciklus Psihe, a onoj prema rijeci su mitoloki horoskopi patrona i Trijumf Galateje. Za razliku od Madame (izgraene 10 godina kasnije), u kojoj tuko igra vanu ulogu, Farnesina ima slikanu dekoraciju. Kao i u Rafaelovoj Stanzi, freske u Farnesini su najvaniji primjeri slikanja arhitekture u perspektivi. Peruzzi je osobno naslikao dekoraciju patronovog apartmana na pianu nobile. I naziv dvorane - Sala dele Colonne pokazuje koliko su u njoj dominirale slike arhitekture. Motivi fresaka bili su bogovi Olimpa. Naslikane su brojne iluzije perspektive. Na oba kraa zida, teki stupci s pilastrima izmjenjuju se s parovima irokih stupova i posjetitelj ima dojam da izmeu stupova gleda kroz balkon na rimski pejza. Stupci i stupovi nemaju podnoja, ve izgleda kao da stoje izravno na podu, pa gledatelj vidi samo potpornje i iluziju otvorena prostora. Dok Bramante svojim iluzijama poveava postojei prostor (kao u S. Mariji presso S. Satiro), Peruzzi ide korak dalje i stvara iluziju prostora iza zidova. Stilski, ova se oslikana arhitektura dri Bramanteovih formi, tretman toskanskog reda slijedi liniju Tempietta, a moe se pretpostaviti kako je i za pilastre s pridruenim stupovima izvor bio Bramante.
LOGGIA DI PSIHE

SALA DELLE COLONE

Uz eleganciju detalja, arm Farnesine lei u izuzetnoj kompoziciji cjeline: ugodan slijed prostorija, komforno stubite, dvije otvorene oslikane loe u prizemlju kao i Sala dele Colonne. U renesansi ne postoji graevina koja je dosegla takvo savreno jedinstvo arhitekture i slikarstva.

DRVENI TEATAR Capitol, Rim, 1513.

Teatar se gradi na zahtjev Lea X. u povodu primanja u rimsko plemstvo njegovih neaka Giuliana i Lorenza de' Medicija. Pravokutni teatar bio je prekriven skupocjenom tkaninom koja je predstavljala nebo. Proelje je bilo u obliku rimskog trijumfalnog luka. Iza stuba za publiku, na kojima je moglo sjediti vie od 1000 ljudi, dizali su se zidovi visoki 15 m. na kojima su bile velike slike objeene izmeu zlatnih pilastara. Nad pilastrima je bio friz vinove loze, morskih bogova i medicejskih amblema. ma. Najznaajnija je bila "prospettiva", odnosno sceno-

16

grafija komedije: razne vrste graevina, loe, udna predvorja i prozori, bili su izraeni vrhunski i s puno mate. Kada je nakon Rafaelove smrti Antonio da Sangallo Mlai postao glavnim arhitektom Sv. Petra (1520.), Peruzzi postaje upraviteljem ureda koautor. Tijekom svog rada u "fabrici" Sv. Petra, doprinosi razvoju modernog arhitektonskog crtea perspektivnim prikazima u kombinaciji tlocrta i elevacije. Nakon pljake Rima, bjei u rodnu Sienu gdje postaje glavnim gradskim arhitektom i radi palau Pollini i vilu Belcaro. Karakteristina je njegova mo otkrivanja novih rjeenja za neobine probleme. Obnavlja gotike crkve S. Petronija u Bologni i S. Domenica u Sieni, te kupolu sienske katedrale.

PALAA MASSIMO DELLE COLONNE Rim, po. 1532.

Peruzzijevo zadnje djelo u Rimu, podignuto na mjestu starije palae unitene u pljaki. Peruzziju je vanija uloga fasade palae u kontekstu ulice, nego njena simetrija. Na krae strane loe dodane su apside, moda kao pokuaj stvaranja vestibula prema uzoru na starokranski narteks. Proelje preklapa susjednu graevinu zbog ega izgleda jo vee i postaje zaobljeno (konveksno) pa dominira izgledom ulice s dviju strana. Elevacija proelja pokazuje kontrast izmeu slobodnostojeih stupova loe i glatkih zidova triju gornjih katova. Peruzzi je osjetio kako bi bilo nelogino uz fasadu priljubiti sustav rimskih redova, pa stupove koristi samo u prizemlju, gdje podupiru arhitrav. Na gornjim katovima on naputa edikule, koje Bramante i Rafael koriste za oukviravanje prozora i vraa se jednostavnijim oblicima 15. st. Koliko on smatra fasadu povrinom, moe se vidjeti iz plone, gotovo gravirane rustike i prozor na treem katu, iji okviri izgledaju kao aplicirane trake koe. Dojam fasade ne proizlazi iz njene harmonine ravnotee, ve iz bogatstva kontrasta. Arhitrav prizemlja nose stupovi u sredini i pilastri sa strana. Prostrana loa flankirana je vrstim zidovima, teki balkoni prozora na pianu nobile oborili su se na prostor interkolumnija, a iznad duboke sjene arhitrava i dorskog reda die se zid gornjih katova bez sjena, ija je plitka rustifikacija u kontrastu s bogatom dekoracijom unutranjosti loe. Ulaz vodi u hodnik koji ide kroz sredinu proelja. Prednja fasada ima 4, a dvorina 3 etae. Dorski red se na proelju pojavljuje u parovima, a u dvoritu pojedinano. Peruzzi kombinira visoko klasinu dekoraciju loe s posve neklasinim prozorima gornjih katova. Naputanje klasinog kanona omoguuje mu uvoenje starijih motiva, primjerice okvire prozora piana nobile i jednostavnog vijenca.

Peruzzi pokazuje malo zanimanja za oivljavanje Vitruvijeva kanona, a njegova arhitektura

17

ne utemeljuje ni pravila ni tipove. Njegov arm lei u nalaenju inventivnih rjeenja za pojedine arhitektonske probleme, a skice su mu znaajne zbog gotovo nestane fantazije.

ANTONIO DA SANGALLO MLAI

1484 - 1546.

Roeni Firentinac, i za razliku od Sijenjanina Peruzzija, do arhitekture je doao kroz umijee graenja, a ne kroz umijee slikanja. Tehnike gradnje je upoznao uz brau svoje majke: Antonija Starijeg i Giuliana. Reputaciju je stekao radei na konstrukciji Sv. Petra kao tesar. Nakon smrti Rafaela (1520.) postaje glavnim arhitektom sve do svoje smrti. Takoer je nastavio gradnju Rafaelove vile Madame. Na natjeaju (1518.) za izgradnju crkve S. Giovanni dei Fiorentini pobjedio ga je Sansovino. Godine 1527. na natjeaju za visoki oltar u Orvietu pobjedio ga je Sanmicheli. Nakon pljake Rima, kad su njegovi suvremenici pobjegli, on je ostao. Kasnijih godina, za ponitifikata Klementa VII. i Pavla III., povjereni su mu svi vani projekti Kurije.

S. GIOVANNI DEI FIORENTINI projekt, Rim, 1520.

Kruni prostor s kupolom okruen je sa 16 polukrunih kapela. Na proelju 4 stupa u parovima nose zabat. Iako Sangallo zadrava centralni plan, naglaavanje proelja pokazuje utjecaj Rafaelova projekta Sv Petra. Oblici kupole i lanterne gotovo doslovno ponavljaju Rafaelov projekt, samo bez stupnjevitih prstenova na kupoli, koji su tamo smanjivali boni pritisak i usmjeravali ga na prsten baze. Sangalova je ideja bila da pomou ogromnih voluta taj pritisak vodi na zidove izmeu kapela. Bilo je logino da na tim volutama budu statue, kao na stupovima gotikih katedrala. Iako je skoro doslovno kopirao proelje, konturu kupole i eksterijer Sv. Petra, istovremeno je nastojao unaprijediti Bramanteovu konstrukciju oivljavajui srednjovjekovnu tehniku prenoenja teine kupole na potpornje vanjskog zida, umjesto da poiva na slobodnostojeim stupcima.

FORTIFIKACIJE
Tijekom pontifikata Klementa VII, SANGALLO gradi fortifikacije papinske drave. Godine 1508. radi kao Bramanteov pomonik na konstrukciji papine pomorske utvrde Civitavecchia, graevine pravokutnog tlocrta s ugaonim krunim tornjevima. Dvadesetih i tridesetih godina 16. st. kruni tornjevi zamijenjeni su poligonalnim kulama otpornijima na artiljeriju. Godine 1534. on projektira Fortezzu di Basso, veliku pentagonalnu graevinu. U Firenci i Perugiji gradi slobodnostojee tvrave. Srednovjekovna vrata i kule Rima, Ancone i Loreta trebalo je prilagoditi novim dostignuima artiljerije i za ove utvrde Antonio stalno koristi poligonalni oblik.

ZECCA kovnica novca, Rim, 1530.

U svojoj prvoj palai SANGALLO koristi formalni rjenik Bramantea i Rafaela. Proelje ima 3 dijela, a prvi kat je artikuliran motivom trijumfalnog luka, koji je vjerna kopija Bramanteovih zidova Gornjeg Belvederea, uz izuzetak uokvirenih tonda izmeu pilastara. Rustificirano podnoje, unato vertikalnim pravokutnim prozorima, izgleda pre-

18

nisko za prizemlje, a previsoko za plintu. Takoer nije osobito sretna ideja povezivanje vijencem vrlo visokih podnoja pilastara na prvom katu.

SV. PETAR
Zbog nedostatka novca gradnja je sporo napredovala. Za prvih godina pontifikata Pavla III. sagraen je samo zid izmeu prostora nove kupole i preivjelih dijelova Konstantinova broda. Dio zlata Ink kojeg su donijeli konkvistadori utroen je na dvije skupe mjere koje su odigrale kljunu ulogu u povijesti graevine: 1. 1539. naruen je drveni model koji se radio 5 godina prema nacrtu Sangalla 2. Podie se pod crkve za 3,20 m. vie zbog estetskih, nego strukturalnih razloga Time su snieni visoki podesti Bramanteovih pilastara, pa se stupovi, pilastri i stupci poinju doivljavati iskljuivo kao strukturalni podupirai, a ne kao elementi artikulacije zida. Istodobno, Serlio je u etvrtoj knjizi formulirao novi ideal ljepote: "stupovi ije baze stoje na podu graevine mnogo su ljepi od onih koji stoje na postamentima". Podizanje poda dovelo je do promjene na velikim stupcima kupole: zazidane su nie na njihovim vanjskim stranama, jer bi ih se teko moglo vidjeti iznad novog poda. Tada su stupci dobili i kvadratni oblik kakav imaju danas. Sangallov model bio je udan kompromis izmeu centralnog i bazilikalnog plana. Kupola, grki kri i 4 ugaona tornja morali su biti preuzeti iz prethodnog stadija graevine. Proelje ove potpuno centralne strukture, pomaknuto na dvostruku udaljenost prema istoku, postalo je gotovo neovisnom fasadom flankiranom s dva ogromna tornja i slabo povezano s nukleusom graevine. Nedostaci ovakve kompozicije su oiti: udvostruenje istonog kraka rascijepilo je graevinu, a neovisno proelje je krajnja kontradikcija. Nesklad se jo jasnije pokazuje u elevaciji: visina tornjeva na proelju artificijelno je poveana kako bi se uspostavio odnos s kupolom, ali preostala dva tornja izdiu se iz krova kao batrljci i izgledaju gotovo nepotrebni. Jednako tako je nezadovoljavajua artikulacija krakova kriita: nebrojeni stupovi, loe i edikule stavljeni su zajedno, nesrazmjerno slaboj horizontalnosti vijenaca.

SANGALLOV TLOCRT SV. PETRA

SANGALLOV DRVENI MODEL SV. PETRA

Kad je nakon Sangallove smrti Michelangelo preuzeo posao, radikalno je promijenio projekt vanjske elevacije i istoni dio crkve, ali zadrao je Sangallov sustav pomonih svodova oko jezgre. Michelangelova kritika Sangallova modela pogaa ravno u nedostatke projekta. Sangallo je zadrao Bramanteov i Rafaelov formalni repertoar 25 godina nakon Rafaelove smrti, jer se smatralo da je bez premca. Odabrao je gotiku konstrukciju kupole s kojom je (kao Firentinac) bio upoznat, umjesto jo neispitane antike Bramanteove, iako je nastojao spasiti njenu "ljepu" nesrednjovjekovnu polukrunu vanjsku konturu. Predvidio je klasini centralizirani plan, ali s odvojenim proeljem. Zidovi su bili pojaani zbog vee stabilnosti, a dekoracija multiplicirana kako bi se povealo bogatstvo eksterijera. Ali svi ovi napori doveli su samo do umnoavanja i sterilnog ponavljanja, a ne do stapanja strukture graevine s njenom povrinom.

19

PALAA FARNESE Rim, projekt 1541.

SANGALLOVO najvanije sauvano djelo i prvo u nizu

papinskih obiteljskih palaa u Rimu. Pavao III. renovira staru kardinalsku zgradu (1517.), a potom je preuzima kardinal Alessandro Farnese i odluuje dograditi dva stubita, prema prijedlogu Antonija Sangalla. Nakon Farneseova izbora za papu (1534. g), Sangallo u cijelosti mijenja izvorni projekt: izmijenio je stubite, poveao dvorite i palau. Od prvobitne palae ostaje samo vestibul, 2 sobe s lijeve strane i 3 dvorine arkade.
DVORITE - zbog povienja portika trebalo je povisiti
TLOCRT PRIZEMLJA

i lukove izmeu stupaca i vijence iz kojih se diu lukovi. To objanjava dvostruke vijence na stupovima, koji su bez prethodnika u klasinoj rimskoj arhitekturi. Ovo je odstupanje genijalan odgovor na problem pred kojim se naao Sangallo: niski stupci iz prve faze gradnje trebali su se spojiti s viim svodovima "novog dizajna". Isti pronalazak primijenjen je i na nove stupce oko dvorita, sagraene nakon 1541. Rezultat je bio jednostavnost spojena s ljepotom, zbog ega je dvorite tako esto bilo hvaljeno. U usporedbi s rafaelovskim prizemljem, jonski red piana nobile izveden u skladu s "novim dizajnom" izgleda bezlino; njegovi kapiteli su beznaajni, a polustupovi se ne mogu usporeivati s monim stupcima dorskog reda u prizemlju. Piano nobile pokazuje Sangallov kasniji stil koji je izgubio snagu i svjeinu ranijih radova.
PROELJE je graeno u skladu s "novim dizajnom" iz

DVORITE

1541. g. ima 13 prozorskih osi i veliinom nadmauje sve ostale rimske privatne palae. Graevina je zamiljena kao slobodnostojei pravokutni blok s 4 proelja i kvadratnim dvoritem, a prizemlje predstavlja bazu za gornja dva kata. Na proeljima su naputeni firentinska rustifikacija i rimski red pilastara ili stupova. Ravna povrina zida oivljena je samo okvirima prozora i vijencima. Edikule na pianu nobile, s naizmjeninim trokutastim i oblim zabatima, posve su u Rafelovoj tradiciji, ali predstavljaju anakronizam u doba gradnje. Kako bi se edikule na treem katu prilagodile krunim zavrecima prozora, maknuti su njihovi arhitravi, a ostavljeni samo dijelovi imposta iznad stupova. Efekt proelja proizlazi iz njegove veliine, a ne dizajna. S neprekinutim vijencima i dugakim redom jednakih otvora, fasada je u tradiciji palae Medici. Sangallov zavrni vijenac nije se svidio Pavlu III., koji se odluio za Michelangelov projekt veoma izboenog vijenca, koji stvara duboku sjenu. Michelangelo je modificirao i plonost Sangallova proelja, projektirajui srednji prozor na pr-

VESTIBUL

20

vom katu i nad njim grb.

PROELJE

5.
.

LOMBARDIJA I VENECIJSKO KOPNO

Tijekom 1/4 16. st. Lombardija i Emilija su, poput Venecije, ostale vjerne arhitektonskim oblicima kasnog 15. st. Sjevernotalijanska sklonost ornamentu malih dimenzija i obojanoj inkrustaciji bila je prepreka prihvaanju monumentalnog stila Rima. Dolaskom Giulija Romana u Mantovu (1524.), Jacopa Sansovina u Veneciju i Michelea Sanmichelija u Veronu, novi stil prodire u sjevernu Italiju. Nakon pada Sforzi, Lombardija postaje popritem borbi izmeu Francuske i Habsburgovaca. Svi znaajni graevni pothvati trpe zbog nesreene politike situacije. Velike crkve S. Maria della Passione i S. Maria presso S. Celso u Milanu, zapoete prije 1500. g., zavrene su tek oko 1600. g.

ATRIJ S. MARIJE PRESSO S. CELSO Milano, po. 1513.

Projekt: CESARE CESARIANO, Bramanteov uenik. Jedino se atrij ove crkve moe mjeriti sa suvremenom arhitekturom Rima. Arkade na stupcima bile su u Milanu novost. Stupci s polustupovima na visokim bazama i paljivo modeliranom entablaturom imaju uzor u Bramanteovu klaustru S. Marije della Pace, a parovi pilastara i zabat na ulinom proelju atrija podsjeaju na S. Mariju di Loreto u Rimu. Jedinstveni detalj su bronani korintski kapiteli na dvorinoj strani.

MADONNA DELLA STECCATA Parma, po. 1521.

Glavni arhitekt: GIOVANFRANCESCO ZACCAGNI, glavni graditelj: Bernardino Zaccagni (otac). Tlocrt je grki kri, bavasto svoeni dijelovi umetnuti su izmeu lukova kriita i lukova apsida, a niske kvadratne kapele dodane su izvana u kutove kriita. U eksterijeru se vide 3 razine: apside i ugaone kapele, krov svetita i kupola. Relativno nizak tambur gotovo je cijeli sakriven dijelovima graevine. Krini plan jo je jasniji u enterijeru. U kutne kapele moe se ui jedino kroz niske ulaze. Pilastri lukova kriita i popreni lukovi ukraeni su freskama, kao to je uobiajeno u sjevernoj Italiji. Raspored prozora oito je bio proraunat s obzirom na freske (koje je 1531. radio Parmigianino). Otac i sin Zaccagni nisu dovrili graevinu. Antonio da Sangallo Mlai predloio je komisiji da 3 apside dobiju ulaze, da se 2 kutne kapele otvore i u njih stave oltari, a smatrao je da su vanjski zidovi nad svetitem previsoki i statiki nesigurni. Samo je nekoliko njegovih preporuka bilo uvaeno: sve su kutne kapele ostale zatvorene, na crkvu je stavljen samo jedan portal, zadrani su veliki prozori na apsidama, a vrh kupole bio je zatvoren, tako da je lanterna bila slijepa. Neto malo panje posveeno je Sangallovu projektu zone krova, koji je vjerojatno nastojao sprijeiti "utonue" kupole. "ista" monumentalnost rimske koncepcije "hrama" bila je nespojiva sa sjevernotalijanskom ljubavlju prema obojanom ornamentu i velikim freskama na svodovima. Komisiju nije zanimala "klasina" artikulacija graevine,

21

ve arhitektonski okvir fresaka, jedinstvo prostora i boje, zida i dekoracije.

GIOVANNI MARIA FALCONETTO

1468 - 1535.

Roen u Veroni, karijeru zapoinje kao slikar. Odlazi u Rim, gdje crta antike graevine. Od 1524. do smrti angairan je na arhitektonskim radovima u Padovi i radi za venecijanskog humanistu Alvisea Cornaroa. U graevinama koje projektira za Cornaroa prvi put se javlja klasicizam karakteristian za Veneciju i njeno kopno.

ODEON I LOGGIA CORNARO Padova, 1524.

Loa i ono to je poznato kao Odeon jedini su preivjeli od Cornarove gradske palae. Petorodjelna loa (5 prozorskih osi) formira zaelje dvorita, a trodijelno proelje Odeona zauzima sredinu due strane. Rijetko su klasini redovi bili toliko do krajnosti imitirani kao na ovom forumu Cornaru, koji je sluio za susrete ili kazaline predstave. Ipak, besprijekoran klasini sustav oblika nije stvorio trodimenzionalnu artikulaciju proelj, jer su pilastri i nie neobino plitki. Odnos izmeu zida i redova podsjea na rimske graevine s prijelaza stoljea (npr. Cancelleriju). Oktogonalna prostorija u sreditu Odeona, glatkih zidova koji se izmjenjuju s niama, ima slian oblik kao dijelovi Neronove Zlatne kue. Sjajna tuko i fresko dekoracija loe i Odeona spada meu najbolja djela tog doba.

TLOCRT

PORTA S. GIOVANNI I PORTA SAVONAROLA Padova, 1528. i 1530.

Dvoja gradska vrata Padove, s Falconettovim potpisom. U oba sluaja arkadni prolazi imaju kupolaste svodove. Visoke atike slue kao parapeti za topove. Obje strane porte Savonarola i gradska strana porte S. Giovanni artikulirane su s po 4 stupa na visokim pijedestalima, kao rimski trijumfalni luk, a bona vrana vanjskoj strani su slijepa. Rustificirana unutranja strana porte S. Giovanni ima plitki red pilastara, a porta Savonarola gotovo slobodnostojee stupove. Falconettu su klasini rimski oblici bili vaniji od obrambene snage vrat. Boni otvori na porti S. Giovanni tretirani su kao edikule i okrunjeni zabatima.
PORTA SAN GIOVANNI

VILLA DEI VESCOVI Luvigliano, po. 1535.

Stvaranje terasa na breuljku na kojima stoji vila, i loe na pianu nobile podsjeaju na Bramanteov Belvedere, a masivna rustifikacija prizemlja na porta Julia. Naglaen je kontrast izmeu redova i rustifikacije, to je potpuno u Bramanteovoj maniri: red na pianu nobile trijumfira nad "jo neoblikovanim" prirodnim oblicima podnoja. Efekt Falconettova rada ovisi o paljivim i

22

delikatnim detaljima, a njegov pogled na antiku bio je ogranien, jer ga je prvenstveno zanimao detalj.

6.

MICHELE SANMICHELI 1484 - 1559.

Jedini veliki arhitekt talijanske renesanse koji je mogao poznavati klasine grke graevine, jer je kao vojni inenjer Venecije radio utvrde na Krfu, Kreti i Cipru. U mladosti je posjetio Rim i njegov stil oblikuju Bramanteova rimska djela. U dobi od 25 godina postaje glavnim arhitektom katedrale u Orvietu, a u Rimu se konzultira s Antoniom da Sangallom. Godine 1526. s Antoniom da Sangallom Mlaim proputovao je sjevernu i centralnu Italiju kako bi podnio izvjee o stanju papinskih fortifikacija. Oko 1530. ulazi u slubu Venecije.

PORTA NUOVA Verona, 1533 - 1540.

Arkadni prolaz kombiniran je s 2 tornja za topove sa strana u jedan popreni blok. Vanjski zidovi titili su od topnike vatre i sluili kao potpora za prihvaanje trzaja topova postavljenih iznad svoda. Proelje je rustificirano. U 19. st. probijena su 2 bona prolaza i izmijenjeno je proelje prema gradu. Na vanjskoj strani samo je centralni dio izvorno rustificiran, a susjedni dijelovi zida su glatki. Dorski red, zabat, ukrasi u obliku trofeja i natpisi ukraavali su ovu stranu. Zid okrenut prema gradu ima 4 uska prolaza za pjeake i 2 prozora na irokim rampama, koje kroz debljinu zida vode na krov. Friz triglifa nalazi se samo na sredini vanjske strane, a na strani okrenutoj gradu tee preko cijele irine, do parova pilastara na uglovima.

PORTA PALIO Verona, 1555 - 1560.

Ova vrata nisu bila namijenjena smjetaju topova, pa su s vanjske strane mogla biti izgraena 3 nadsvoena prolaza, bez zabata na sredini. U interijeru prolazi vode u dvoranu s krino-rebrastim svodom, koja se prema gradu otvara s 5 arkada. Shema je slina Falconettovim vratima u Padovi, ali Sanmicheli stupove postavlja u parovima, a vitki korintski red zamjenjuje teim i krupnijim dorskim. Porta Palio je ira, a horizontalni elementi su jai nego na Porti Nuovi. Rustifikacija je vrlo plitka. Snaan reljef dorskog reda donosi dvostruku ulogu Porte Palio: utvrdu i trijumfalni luk. Dekoracija je snanija, harmoninija i bolje uravnoteena nego na Porti Nuovi.

PALAE U VERONI
Proelja Sanmichelijevih palaa podsjeaju na shemu Btamanteove palae Caprini. Terraferma (venecijsko kopno) i Venecija nastavljaju upotrebljavati stupove i pilastre na pianu nobile i rustifikaciju na prizemlju sve do kraja 18. st. U palaama terraferme dvorita nisu toliko vana kao u Rimu i Firenci. Graevne parcele su najee pravokutne i njihova je dubina ponekad 3 ili 4 puta vea od irine proelja, a dvorite je esto samo dugi prolaz koji vodi od ulice do stranjih

23

prostorija za poslugu. Stoga je "velika" arhitektura ograniena na proelje i salon na pianu nobile. Sanmichelli u Veroni gradi 4 palae. PALAA BEVILACQUA Verona, 1530. Proelje ima 5 prozorskih osi na desnoj i jednu na lijevoj strani ulaza. U prizemlju su rustificirani toskanski pilastri, a na pianu nobile kanelirani korintski polustupovi. Na obje etae izmjenjuju se iroki i uski dijelovi, a na prvom katu niski i visoki kruno zavreni prozori. Posve je nov nain na koji Sanmicheli transformira ritam irokih i uskih dijelova (b-a-b-a) u sustav od 3 dijela nalik trijumfalnom luku. Od 4 polustupa, unutarnji par ima spiralne kanelire, a vanjski par ravne. U susjednoj skupini odnos izmeu parova stupova je obrnut. Balustrada se protee cijelom duinom prvog kata i poiva na izboenim konzolama, koje ujedno slue kao triglifi na dorskom redu prizemlja. Prozorske klupice u prizemlju ukraene su motivom meandra i stoje na konzolama u obliku sfingi. Kljuni kamenovi iznad prozora imaju oblik antikih poprsja. Na pianu nobile krilate figure ispunjavaju trokutne dijelove uz lukove velikih prozora, a girlande vise od kapitela do kapitela iznad manjih prozora. Na bogatom frizu glavne entablature i na konzolama u prizemlju pojavljuje se krilo orla, amblem Bevilacque. Motivi dekoracije jesu antiki, ali njihova kompozicija to sigurno nije. Na prvom katu stupovi na visokim pijedestalima, koji stoje na balustradi, izdiguti su iznad prozorskih klupica. U prizemlju je obrnuto: ovdje su prozori toliko izdignuti da njihove klupice doseu polovicu visine pilastara. Ovo proelje je najvaniji primjer reakcije protiv visokog klasinog stila: klasini repertoar je upotrebljen za izraavanje neeg potpuno neklasinog.

PALAA CANOSSA Verona, po. 1532.

Proelje je puno mirnije, prozorske osi su jednake irine, na prvom katu su parovi pilastara, u prizemlju je red potpuno nestao, a reljef zida je posvuda vrlo plitak. Na sredini prizemlja su 3 luna otvora - Sanmicheli je taj motiv mogao vidjeti na palai del Te u Mantovi. Vijenci prozorskih imposta i baz prozora kontinuiraju du cijelog proelja i prolaze iza parova pilastara. Fasada prvog kata izgleda kao da se sastoji od dva sloja: prvog kojeg ine povrine pilastara, njihovih baza i entablature, i drugog uvuenog, na kojem su prozori, njihove karnie i plosnat niz iznad slijepih prozora mezanina. Fokus kompozicije je trodijelna loa proelja. Portal ovog atrija vodi u dubok vestibul, koji je jednake visine i irine kao i loa. Na drugom kraju vestibula je dvorina loa, a na njenim stranama su stube. Sredinji blok ima 2 etae i flankiran je atveroetanim bonim krilima. Svod dvorine loe je malo nii od svoda vestibula, to je omoguilo umetanje niskog mezanina iznad loe, koji komunicira s meukatovima na bonim krilima.

24

PALAA POMPEI (plan) Venecija, 1555.

Proelje ima 7 prozorskih osi, a irina vestibula i salona odreena je s 3 sredinja dijela. Nema mezanina, a dekoracija je (osobito na dvorinoj strani) vrlo smirena. Na prvom katu su kanelirani dorski stupovi, a prozori zavravaju lukovima. Nema naznaka horora vacui niti kompleksnog ritma kao na palai Bevilacqua, a shema ne moe biti jednostavnija. Sa svake strane ireg centralnog dijela proelja nalaze se po 3 jednaka ua dijela, a uglovima je pilastru pridruen stup. Tema trijumfalnog luka zamijenjena je simetrinim rasporedom elemenata, motivi se ne izmjenjuju, naglasak je na obliku i sreditu koji daju stabilnost.

PALAA GRIMANI Venecija, po. 1556.

Palae Grimani i Cornaro su Sanmichelijeva kasnija djela i slijede uobiajenu venecijansku shemu: od glavnog ulaza dugi prolaz vodi u dvorite na kraju vrlo dugake i uske graevne parcele. Na palai Grimani korintski pilastri prizemlja podravaju korintske stupove na prvom katu. Krajnji dijelovi proelja flankirani su dvostrukim potpornjima i uokviruju motiv trijumfalnog luka u sredini. Kanelirani stupovi, kornie mezanina i balustrada podsjeaju na palau Bevilacqua, ali kompozicija je manje kompleksna (iako jednako ornamentalna). Kao i na Porta Palio, vertikalni i horizontalni elementi, naglaena sredina i uokvirene strane u savrenoj su ravnotei, a cjelina daje dojam mirnoe. Upotreba korintskih pilastara u prizemlju predstavlja otklon od pravila, jer bi na njihovu mjestu trebali biti dorski ili u najboljem sluaju jonski pilastri; ponavljanje korintskog reda na prvom katu je ponovno krenje pravila, ali to koritenje kienijeg korintskog reda na oba kata, s povienjem njegova reljefa od plosnatih pilastara prizemlja do okruglih stupova na katu, fasadi daje ljepotu. Na oba kata pilastri i stupovi sijeku i prolaze kroz entablaturu manjih pilastara uz prozore, koji nisu kanelirani. Ovdje se opet vidi efektna razlika izmeu plonog zida fasade i velikog reda postavljenog ispred nje. Glavni portal vodi u bavasto svoen "glavni brod" predvorja, a njii boni ulazi vode u nie "bone brodove", pa elevacija ulaznog dijela korespondira s trodijelnim predvorjem. Ni jedna palaa 16. st. nema takvo organsko jedinstvo proelja i ulaznog prostora.

KAPELE I CRKVE
Dvije Sanmicheleove crkve su krune, a ostale dvije oktogonalne. Kapele Petrucci u Orvietu i

25

Pellegrini u crkvi S. Bernardino u Veroni su grobne kapele, a kapela u Fumani pripada vili obitelji Della Torre. S. Maria di Campagna je vana hodoasnika crkva pored Verone. Ovaj popis pokazuje funkciju i oblik sakralnih graevina 2/4 16. st. - indiferentnost prema upnim i samostanskim crkvama, prevlast memorijalnih graevina i sklonost prema centraliziranom planu. Sanmicheleova sklonost krunom obliku pokazuje dubok utjeca Bramanteova Tempietta na njegov rad.

KAPELA PETRUCCI S. Domenico, Orvieto, 1516.

Ova mala grobna kapela vjerojatno je Sanmichelijev najraniji arhitektonski rad. Sastoji se od oktogonalne prostorije i minijaturnog kora ispod svetita gotike crkve S. Domenico. Izvanredna artikulacija zidova toskanskim pilastrima i niama te smjetaj oltara pokazuju kako je Sanmicheli moda elio oponaati confessio ili katakombu.

KAPELA PELLEGRINI S. Bernardino, Verona, po. 1527.

Kruni tlocrt i njena funkcija podsjeaju na rimske grobne graevine, osobito na carski mauzolej dodan starom Sv. Petru. Kapela je malim pretprostorom povezana sa crkvom, a u eksterijeru nema artikulacije. U interijeru, motiv trijumfalnog luka i kanelirani stupovi ponavljaju formalni repertoar palae Bevilacqua. Tambur poiva na slobodnostojeim stupovima, a polukruna kupola stoji na njihovom arhitravu, to podsjea na Bramanteov projekt tambura Sv. Petra.

MADONNA DI CAMPAGNA Verona, po. 1559.

Velika crkva 16. st. koja je ostvarila Albertijev ideal slobodnostojeeg krunog "hrama". Niska toskanska kolonada okruuje bazu golemog valjka, ija je glatkoa zidova prekinuta samo jonskim pilastrima i prozorima na tamburu. U interijeru, oktogon sa stupcima i lukovima nosi oktogonalni kupolasti svod, koji je sakriven unutar polukugle vanjske drvene ljuske. Tri portala su smjetena na uzdunoj i poprenoj osi, dok etvrti prolaz vodi u kor. Kor je u stvari druga, manja, centralna crkva u obliku grkog kria, s kupolom nad kriitem. Poprena os kora je manja, a kupola nia od velikog valjka. Izvana kor izgleda kao sporedni aneks. Naglaenost uzdune osi u sukobu je s principom centralnog plana; ak ni oltar nije ispod kupole, ve pomaknut u dubinu. Stara tehnika svoenja cementom bila je u Veroni tada nezamisliva, pa Sanmicheli nije imao izbora osim dvostruke ljuske. Zbog statikih razloga, konture dviju ljusaka bile su razliite. Podnoje teke unutranje ljuske trebalo je biti postavljeno relativno nisko, a ono lake vanjske ljuske relativno visoko. Toskanski trijem je prenizak, valjak previsok, balustrada prelagana za ostvarivanje prelaza izmeu kupole i valjka, a prazna

26

zona izmeu prozora tambura i balustrade izgleda besmisleno. Od svih arhitekata 16. st. Sanmicheli se najdulje i najintenzivnije koristio Bramanteovim nasljedstvom. Njegove su centralne kompozicije nezamislive bez Tempietta, a njegova proelja palaa bez Palazzo Caprini. Pravi nasljednik Sanmichelija bit e Palladio.

7.

GIULIO ROMANO

1499 - 1546.

Dok je Sanmicheli pod utjecajem Bramantea, Romano je bio pod utjecajem Rafaela. Bio mu je omiljeni uenik i suraivao na Stanzama, Loi u Vatikanu i vili Madama. Nakon Rafa- elove smrti preuzima radionicu u suradnji s Giovanfrancescom Pennijem. Nerazdvojivost arhitekture i dekoracije nasljeuje od Rafaela. Romano svjesno kontrastira klasine i neklasine elemente. Od dolaska u Mantovu (1524.) do svoje smrti odgovoran je za sva umjetnika djela na dvoru Gonzaga. Novi kvartovi koje je Romano planirao uinili su od Mantove moderan grad. Prije Mantove, u Rimu je izveo vilu Lante i palau Maccarani.

PALAA MACCARANI Rim, 1520.

Kao i Bramanteova palaa Caprini, palaa Maccarani ima 5 prozorskih osi, prizemlje je rustificirano, piano nobile je artikuliran parovima pilastara, ali ovdje su otvori na prizemlju i mezaninu pravokutni. Na pianu nobile se nad prozorima izmjenjuju trokutni i segmentni zabati, na zadnjem katu su iznad prozora segmentni lukovi umjesto ravne entablature, a pilastri nemaju kapitele. Parovi pilastara na pianu nobile imaju kapitele, ali su neobino vitki i zato izgledaju kao da su predugaki. Na dvorinoj strani je sauvana artikulacija kao i na pianu nobile.

PALAZZO DEL TE Mantova, 1525 - 1534.

Vila je smjetena izvan gradskih zidina. Graevina je kvadratna, s centralnim dvoritem i 4 ulaza. Glavni ulaz vodi u veliku lou otvorenu prema vrtu, a dva druga portala vode u razne sobe dekorirane slikama i tukom. Propoporcije su vrlo neobine (odnos irine i visine je 4:1), pa eksterijer izgleda kao niski jednokatni blok. Oba proelja koja gledaju prema gradu imaju gigantski red dorskih pilastara, a intervali izmeu pilastara i portala su nejednaki, pa razliiti sustavi kolidiraju na uglovima. Trijemovi i prozori su snano rustificirani. Na strani prema gradu je velika loa, dok zapadni ulaz vodi u kvadratno predvorje koje ima bavasto svoen glavni brod i bone brodove ravnih stropova. Kombinacija stupova, arhitrava, ravnog stropa i ka-

27

setiranog bavastog svoda podsjea na klasine graevine. Stupovi i pilastri su presvueni tankim slojem rustifikacije. U kutovima dvorita sukobljuju se razliiti sustavi. Povrine zida izmeu polustupova na sjevernoj i junoj strani iste su irine, ali na istonoj i zapadnoj strani dolazi do izmjene irih i uih dijelova. Izmeu polustupova, otra rustika i fine kamene plohe stoje jedni do drugih. Na dvije strane dvorita triglifi entablature izgledaju kao da su skliznuli dolje. U cjelini, dojam je kao da je povrina nedovrena, pojedini dijelovi nisu nali svoje konano mjesto, a stanje provizorno i nestabilno.
SALA DEI CAVALLI

DVORITE

na freskama je Vojvoda imao portrete svojih omiljenih konja, koji stoje u prirodnoj veliini ispred naslikanih pilastara i nia. U niama su figure bogova s Olimpa naslikane u sivim tonovima, kako bi se postigao dojam mramora. ovdje kombinacija iluzije i stvarnosti dosie vrhunac. Posjetitelj ima dojam da je okruen zidovima koji e pasti - oni predstavljaju stijene koje se rue na Gigante koje je pobijedio Zeus. Naslikani kaos i teror podsjeaju na Hieronimusa Boscha. Ne postoji ni jedan horizontalni ili vertikalni akcent na kojem bi se oko moglo odmoriti. Arhitekt je napustio jezik arhitekture i jedino brine o vrijednosti ekspresije i emocija koje e soba ostaviti na gledatelja.
SALA DEI GIGANTI

u cijelosti prekrivaju arkade. U sredinjem dijelu nalazi se trodijelna loa, a svod svakog dijela podupiru 4 stupa. Posjetitelj je u loi okruen svjetlim zidovima i stupovima s bijelom tukaturom. Stupovi su besprijekornog oblika i proporcija. Dijelovi ogromne klasino oblikovane entablature lee na skupinama stupova, pa nema izravne veze izmeu stupova i lukova. Slina kombinacija stupova, arhitrava i lukova nalazi se na niim loama s obiju strana centralnog dijela, koje oblikuju plitke balkone.
VRTNO PROELJE
VRTNA LOA

ESTIVALE Palazzo Ducale, Mantova, 1539.

U gradskoj rezidenciji Gonzage, Romano je projektirao juno proelje, zvano Estivale, u Cortille della Cavallerizzia. Graevina koja je bila podignuta (1539.) kao samostojea, trebala je postati nekom vrstom terase za predstave i turnire. Proelje ima 7 prozorskih osi, a rustificirani su prizemlje i piano nobile. Dorski stupovi su tordirani, a njihove rustificirane baze izboene su iz zida i stoje na konzolama postavljenima izmeu segmentnih lukova prizemlja. Zabati iznad prozora na prvom katu postali su plosnati lukovi.

OBNOVA KATEDRALE Mantova, iza 1540.

Srednjovjekovni vanjski zidovi bili su sauvani, pa

28

je Romano radio samo na enterijeru. Glavni brod s ravnim stropom, korintskim stupovima i arhitravima podsjea na starog Sv. Petra. Unutranji boni brodovi imaju raskono dekorirane bavaste svodove, a vanjski ravne kasetirane stropove. Ova neobina izmjena ravnih stropova i bavastih svodova nastavlja se i u kapelama vanjskih bonih brodova. U svakom drugom traveju luk vodi u svoenu kapelu.

KATEDRALA U MANTOVI

KATEDRALA U MANTOVI

OBNOVA S. BENEDETTA Polirone, iza 1540.

Za proelje i bone strane crkve Romano je prilagodio motiv trijumfalnog luka iz Bramanteova gornjeg dvorita Belvederea. U enterijeru je sauvan svod iz 13. st., a srednjovjekovni sustav izmjene teih i lakih stupaca kompletno je promijenjen. Na glavne stupce stavljeni su pilastri, manji stupci su maknuti, a svaki je zamijenjen s dva niska stupa koji zajedno sa svojim arhitravima oblikuju manji red. Na sredini traveja arhitrav je prekinut lukovima.

KUA GIULIA ROMANA Mantova, 1540.

U prizemlju su bile radionice, a na pianu nobile prostorije za stanovanje. Proelje je potpuno u palazzostilu. Prizemlje je rustificirano, a portal sa svojim segmentnim lukom prekida red kvadratnih prozora. Romano se suzdrao od primjene stupova i pilastara na prvom katu, a artikulacija se sastoji od slijepih arkada u kojima su prozori s trokutnim zabatima. Kljuni kamenovi ovih arkada podravaju bogato ukraen zavrni vijenac, koji nije izboen. Ovaj jednostavan i logian sustav prekinut je jedino na centralnom dijelu proelja, gdje se arhitrav pretvara u zabat iznad glavnog ulaza. Iznad njega mala nia sa skulpturom zamjenjuje prozor. "Mantovanski stil" imao je vie utjecaja na prekoalpske zemlje nego na Italiju. Preko Primaticcija, koji je kratko vrijeme radio na Palazzo del Te, Romanov se utjecaj iri na fontenbloku kolu, a vojvoda bavarski je svoju palau u Landshutu izgradio u mantovanskom stilu.

29

KRAJ I. DIJELA

30