Antropiki princip

Mirko bijae mladi naizgled poput drugih mladaca svoje generacije, i to da ne kaemo svih generacija mladih ljudi otkada je svijeta i vijeka. Rekosmo, naizgled, jer neto ga je stubokom odvajalo od svojih vrnjaka. Djevojke, zabava, pie, automobili, sport - sve to ga nije manje zanimalo no njegove drugove, ali Dok su se ostali i duom i tijelom preputali uicima milovanja svojih djevojaka, opojnosti uivanja alkohola ili adrenalinu brzih vonji nonim ulicama grada, on u svemu tome bijae tek djeliem svoje osobe. Od potpunog preputanja spomenutim arima oduvijek ga je bar doklem mu je sjeanje dopiralo odvajalo fundamentalno pitanje. Zato? Nitko ne zna to je dojene razmiljalo na majinoj sisi, ali uvjeren sam kako mu se i tada glavom vrzmalo pitanje: Zato ja moram iz tog mesnatog tetrapaka upijati u se ovu mlanu tekuinu? Koja je svrha toga? Mirko, naime, bijae obuzet svrhovitou. Ne znam kako se struno naziva ta manija, obuzetost ili opsesija, u svakom sluaju bijae negdje u rangu manije gonjenja, sem to ga nisu (u mislima, dakako) proganjali pijuni, atentatori, seksualni manijaci i srodne tvorevine njegova uma, ve zagonetka koja se ukotvila duboko u zakutcima njegova mozga: Koja je svrha svega toga? Kad su ga (jo bijae malac) klinci njegove ulice prvi puta pozvali da im se pridrui u igranju nogometa, nije mogao odoljeti da ne upita zato? udno ga pogledavi, objasnie mu kako im upravo jedan igra fali za formiranje dvije ekipe. - A to imaju raditi te dvije ekipe? - gotovo nehotice mu je kliznulo preko jezika. -Gledaj mali, rekoe naa ekipa nastoji loptu protjerati kroz gol suparnike momadi to je vie puta mogue, istovremeno im ne dozvolivi da oni to uine nama. -Zbog ega mi to nastojimo uiniti? - spontano je izletjelo iz njegovih ustiju. -Zbog ega? Pa, da pobijedimo, jasno! odvratie klinci zaueno ga promatrajui. -Zato bismo mi trebali pobijediti; koja je svrha toga? bijae naredno pitanje koje je prelilo au strpljenja njegovih drugova, te ga ostavie bez odgovora, shvativi kako je bolje igrati i sa igraem manje negoli uz pomo ovog zvekana. Naravno, bijahu jo premali da bi shvatili kako Mirko uvijek nastoji dotjerati cara do duvara, da bi uope shvatio smisao radnji koje mora poduzimati. Nije mu to ba uvijek uspijevalo, to ga dakako, to i jeste karakteristika opsesije, nije odvratilo od promiljanja smisla i svrhe (prvenstveno nje) svojih postupaka, ali ne samo njih. Kao beskrajni ocean prelila se njegova manija na propitivanje svega postojeeg. Zato postoji maka, zbog ega mora ii u kolu, s ega ona uope postoji, zato postoje dva spola da, seksa radi ali, zato seks da, zbog uitka ali, zato uitak pa da te natjera da se seksa zbog odranja vrste ali, zato bi se vrsta trebala odrati, koji je smisao u tome koja je tvoja uloga u odranju vrste pa jasno, da doprinosi tome ali, u emu je svrha uope tvog doprinosa i odranja - i tako se pitanja bez odgovora, poput ulananih karika lanca nizahu u njegovoj psihi do u beskraj. Nije da ga je to ometalo u vrenju svakodnevnih radnji, u emu dodue, kao to rekosmo, nije uestvovao cijelim biem. No, darvinistiki nagoni preivljavanja uz to je mogue manje truda i vie uitaka, neumoljivo i neosporivo djeluju na sva iva bia, pa ni Mirko ne bijae izuzetak. Zavrio je kole, zaposlio se, osnovao obitelj, imao djecu, slobodno vrijeme koristio bilo za sebe, bilo na ostale lanove svoje familije, no manija

ga nije naputala. Dapae, sve se vie pojaavala i dostigla stupanj iznad kojega teko da bi se mogla dii. to je uope svrha cijelog svemira? kao, da su se sve sitnije i krupnije opsesije saele u ovo fundamentalno pitanje. Nije on ba tako izriito postavio problem u svojoj glavi, ve poneto labavije: Ima li svemir neku svrhu, i ako je ima koja je to? Jasno vam je kako on, ne priznajui to samom sebi, nije ni mogo zamisliti odreni odgovor na ovo pitanje svih pitanja, stoga sam vam ga prvobitno i predstavio u eksplicitnom obliku koji je iskao njegov odgovor. Mora da postoji neki razlog da sve a to obrazovani ljudi zovu svemirom opstoji, inae on ne bi naao nikakav razlog vlastitog postojanja i sve bi se rasplinulo u totalnom besmislu. U traganju za objanjenjem proitao je na stotine lanaka, pohodio desetke okruglih stolova na tu temu, isposuivao maltene sve popularne filozofske, astronomske i fizikalne knjige svoje lokalne biblioteke, skupljajui komad po komad razloga za svoju uvjerenost da svemir a time dakako i on sam ima neku svrhu. I, ne mo' zamisliti, naao je odgovor! Kao to rekoh, u intervalima izmeu opsesivnih maksimuma (i opsesije moraju spavati da bi se probudile ivlje i proganjale vas s jo vie elana), savreno je, barem na prvi pogled, uestvovao u manifestacijama ivota. Profesionalno je radio svoj posao, zadovoljavao enu, igrao se sa djetetom, familiju vodio na godinji odmor, viao se sa prijateljima (da, imao je nekolicinu koji ili bijahu slijepi za njegovu nastranost, ili pak je smatrae savim nebitnom da bi prekinuli prijateljstvo), igrao loto, E da! Ne biste povjerovali, upravo ova igra, u kombinaciji sa injenicama koje je popabirio po knjigama, promijenila mu je ivot u svakom smislu, od ega najvrijednije bijae ieznue njegove opsjednutosti k'o da je nikada nije ni bilo. No, rei e netko, valjda je ipak tome vie doprinjelo onih eterdesetak milijuna kuneka koje je, kao jedan jedini sa pogoenom supersedmicom, osvojio, ali stvari ipak nisu tako jednostavne. Rekoh kako ga je je najvie opsjedala misao o svrhovitosti svemira, u sklopu koje i o vlastitoj svrsi cilju koji bi uspio opravdati vlastito postojanje i sva naizgled besmislena djelovanja u sklopu njega. Rujui poput knjikog moljca po ukorienim papirima, naiao je na neto to mu je privuklo panju. Nosilo je ime antropiko naelo iliti antropiki princip. Prva reakcija bila je beskrajna radost, kad je ustanovio da svijetom sem njega, dakako egzistiraju ljudska bia koje mue savreno isti problemi. A kad se udubio u objanjenje, gotovo orgazmiko zadovoljstvo prelilo mu je tijelo i duh. Polazei od injenice vlastitog postojanja tonije, ljudske vrste kao takve ne mali broj fiziara, astronoma i filozofa doao je do zakljuka kako do toga nikako nije moglo doi spontano, milijardugodinjim evolucijskim procesima anorganske materije, ve je unaprijed bilo paljivo isplanirano od neke nadmone inteligencije. Boga, to da se laemo. A, ako nas je ve netko napravio, stvarajui svemir i uvjete u njemu koji su neizostavno morali rezultirati nama valjda je to radio sa nekom svrhom, ma bila nama i nepoznata. Ta, rezbarite li vrbovu granicu pretvarajui je u sviralu, valjda to radite s naumom da na njoj zasvirate, bilo mu je jasno. Daklem je i cijeli taj sustav, svemir - zajedno sa inteligentnom ljudskom vrstom - raen sa nekom unaprijed zadanom namjerom iliti svrhom. Sve je govorilo tome u prilog. Promotre li se fundamentalne fizikalne konstante, od tzv. kozmoloke konstante, preko gravitacione konstante, konstante fine strukture i slinih o kojima ovisi razvoj svemira, svekolike materije u njoj i jaina takozvanih osnovnih meudjelovanja koja su odgovorna za pojavu zvijezda, elemenata, ivota i inteligentnih bia poput ljudi, jasno je da njihove vrijednosti ne mogu biti sluajne. One su unaprijed tako podeene da dovedu do nae pojave!

Primjerice, da je kozmoloka konstanta samo za postotak manja negoli je njena stvarna vrijednost, ne bi bilo mogue formiranje Sunevog i slinih sistema u kojima se pojavio ivot. Obrnuto, ukoliko bi njena vrijednost bila samo malo vea od dananje, cijeli svemir bi ubrzo kolabirao u crnu rupu ne davi evoluciji dovoljno vremena da stvori ivot, kamoli onaj inteligentni. Pojednostavljeno reeno, izbor kljunih fizikalnih konstanti naeg svemira je upravo takav da nikako ne moe biti sluajan, ve je unaprijed podeen kako bi omoguio nastanak ivota, u krajnjoj konzekvenciji i same ljudske vrste! Daklem ipak, svemir ima neku svrhu! ushien od zadovoljstva lebdio je nekoliko narednih dana na oblacima sree. Da bi se ubrzo oni postepeno pretvorili u teke oblake nove opsjednusti koja je zamijenila onu prijanju. Ne kae se badava kako odgovori samo otvaraju nova pitanja. A koja je to svrha? Koja je moja svrha u toj opoj svrhi? poput otrih iglica poelo je svakodnevno bockati njegovu duu. Ako ne uspije odgovoriti na ova pitanja, onda je razlono posumnjati i u prethodni odgovor o svrsi cijelog univerzuma. I onda se desilo! U jeku ovih fundamentalnih sumnji koje su ga opsjedale, poput udarca malja djelovala je vijest njegov loto listi dobio je premiju od etreset milijuna kuna. Ne, ne i ne imate sasvim krivo! Nije njega pogodila veliina zgoditka koja e mu - do tada nezamisliva u analima ove igre osigurati bezbrian ivot do kraja svoga vijeka. Ostao je zgranut pred pitanjem: Zato ba ja? Koja je tome svrha? I dok se njegova obitelj veselila, pravei planove za budunost i letjela na krilima rastronosti, on je danima bezuspjeno pokuavao dokuiti odgovor. A onda, poelo se polako ali sigurno slagati u mozaik koji ga je zauvijek promijenio. Pred oima su mu se konano pojavile sve karike lanca koji se protezao od njega direktno do Svevinjega, Tvorca svega Postojeeg ija mu je svrha - zajedno sa svojom vlastitom - iznenada postala bjelodano jasna. Da je kozmoloka konstanta drukija ne bi svemir bio kakav jeste, a prosjena gustoa materije u njemu bila bi ili toliko mala da se ne bi mogle formirati zvijezde i galaksije, ili pak tako velika da bi se sva materija zgusnula u crne rupe. Da je jaina takozvanog jakog meudjelovanja, odgovornog za nuklearne procese, tek malo manja ili vea, ne bi se mogli formirati atomi vodika to bi dovelo do nemogunosti postojanja zvijezda kao tvornica tekih elemenata meu njima i ugljika potrebnih za formiranje ivota. Konano, bez vodika ne bi bilo ni vode - izvora ivota, zar ne? Da se zaleivanje vode ne zbiva od povrine prema dnu, nikako se ne bi mogao formirati ivot u vodi jer bi rijeke, jezera i mora bili zaleeni od povrine do dna a to njeno svojstvo, nimalo sluajno, proizlazi iz zadanih vrijednosti fizikalnih konstanti. Ako se ne bi mogao formirati ivot, kako bi onda uope mogli govoriti o inteligentnom ivotu mislio je Mirko, povezujui karike u jedinstveni vrsti lanac uzroka i posljedica. Ljudska vrsta bila bi nemogua, a tada ni ja ne bih postojao, nastavljao je svojom spekulacijom. Svojstva elemenata dovela su do postojeih svojstava molekula u koje su se atomi udruili, pa i onih najkompleksnijih poput DNA koje su prenijele karakteristike mojih roditelja na mene. A jedna od tih bezbroj karakteristika je i moje traganje za svrhom, kao i navika da svakotjedno igram loto. Da ne igram loto, ne bih ni u snu mogao razmiljati o dobitku, ali ni to nije dovoljno. Iz one dvostruke spirale koja me uinila neizmjerno privlanim (nije patio od manjka tatine), neizostavno je slijedilo da e Milica ve prvu no pasti nauznak, daklem se matematiki tono - skoro u sekundu - moglo predvidjeti roenje moje djece i da u se, posljedino, kladiti na sretne brojeve naih roendana. A da loptice u bubnju iz kojih su izvlaeni brojevi nisu imale upravo takva elastina svojstva koja proizlaze iz svojstava elemenata, a ova iz poetnog skupa prirodnih konstanti, njihovo

meusobno sudaranje ne bi uzrokovalo da upravo oni brojevi koje sam zaokruio na listiu izlete iz bubnja! Kako dalekosean i fascinantan zakljuak, trijumfirao je Mirko, poentirajui u sebi odgovor na ospesiju koja ga je opsjedala cijeli ivot. Mojih etrdeset milijuna kuna, zapisano je u prirodnim konstantama svemira. I ne samo to one su upravo mene unaprijed apostrofirale kao njihova dobitnika. I sad mu je, u bljesku spoznaje za kojom je tragao toliko vremena, odjednom postalo jasno. Svemir ima svrhu, a njen dokaz mu lei upravo na dlanu, u obliku eka na spomenutu svotu. Svrha svemira je da ja, Mirko Mania, postanem slavodobitnik ove nagradne igre. A moja svrha je upravo u tome to sam ispunio unaprijed odreenu svrhu vasione. Ona, vasiona, i ja inimo nedjeljivo svrhovito jedinstvo bojeg plana. Aleluja! Slava bogu na nebesima i meni na Zemlji koji sam shvatio njegov plan. Pa digne pogled put nebesa i kao potvrdu svojih zakljuaka opazi kako se cijeli svemir rasprostire oko centra u kojem je stajao upravo on! O toga trenutka, kao spuvom izbrisana nestade svaka opsesija iz Mirkova mozga. Cijelim svojim biem, i duom i tijelom, sa vie no sto posto entuzijazma unosio se u sve poduhvate koji su ga oekivali u daljnjem ivotu. A toga je bilo zaista na pretek. Nije tako lako potroiti etrdeset milijuna, ne mislite li? Tisuama kilometara daleko, Ignacije Y. del Manya nije nikada ni igrao loto. Te vedre noi bez mjeseine, na putu kui sa slubenog puta, auto mu je ostao bez i kapi benzina. Moja blesava greka! - ljutio se, nazivajui mobitelom broj lokalnog Auto kluba. ekajui njihov dolazak koji e ga izvui iz ove pustoi, pogled mu se digne spram visina osutih zvijezdama i mlijenim tragom nae galaksije. Nigdje oko njega ni ive due, samom posred puste ceste kroz neku livadu, s pogledom u dubine univerzuma odjednom mu se priini ta nije li on u centru cijelog svemira? U taj as, jedna opsesija o kojoj ranije nikada nije razmiljao, prokrijumarila se u njegovu duu. Zaboga, pa to ne moe biti bez ikakve svrhe da upravo on - Ignacije Y. del Manya ima privilegiju biti toka koju simetrino okruuje cijeli univerzum! Koja li je svrha toga? Koja li je svrha cijelog svemira, iji se beznaajni dio uoblien u njegovoj osobi nalazi u njegovom centru?