Naziv predmeta: Grka filozofija II Nositelj: Boko Zeni, vii pred.

Grki stoicizam

Irena Krijan

Podjela kole
Zenon iz Kitiona na Kipru bio je osniva stoike filozofije. Budui da se tijekom ivota bavio trgovinom, esto je putovao, te je jednoga dana,zbog posljedice brodoloma,zavrio u Ateni. S obzirom da se naao tamo, odluio je napraviti neto to bi preokrenulo njegov cijeli ivot,a to je bilo rasprodati sve to ima te se poeo zanimati za filozofiju, te je poeo dolaziti na filozofska predavanja kod poznatog kiniara Kratesa. Pohaao je isto tako nastave dijalektike, budui da ga je to sve zajedno veoma zanimalo. Kako je s vremenom napredovao u svome spoznavanju, ali i znanju, Zenon je ak poeo drati predavanja u Ateni. Time je omoguio razvoj i irenje svoga znanja i poznavanja filozofije i dijalektike ostalim ljudima eljni znanja. No, ve ga je tada Polemon poeo govoriti da Zenon krade njegove misli i oblai ih u feniko odijelo. 1 No, Zenon je ipak bio sluan i shvaen od strane drugih ljudi, te je tako naao i nasljednika svoje stoike kole, a to je bio uenik Kleant iz Asosa. Budui da je bio siromaan no eljan znanja, nije imao papir te je stoga pisao po kostima kako navodi Diogen Laertije. Isto tako, smatra se da je napisao ak 48 djela iz filozofije, a neki od njih su O vremenu, O Zenonovom uenju, O prirodi, O dunostima itd. Bio je veoma predan filozofiji,kako vidimo iz priloenoga, te je imao veliki utjecaj na stoicizam. No, u to vrijeme postojao je ak i jedan vei i znaajniji filozof stocizma, a to je bio Hrizip. On se isticao zbog svoga znanja u dijalektici te je iz toga razloga nastala i izreka: bogovi bi, kad bi se bavili dijalektikom, mogli imati samo Hrizipovu dijalektiku., to opisuje njegovu nadboansku mo i umijee dijalektiara. Bio je isto tako i izniman pisac, odnosno stvaratelj djela, da je ostavio iza sebe ak 705 knjiga. No kako se moglo i oekivati, nastale su kritike i to loe zbog njegovog citiranja drugih mislioca u tim knjigama te je Apolondor iz Atene izjavio : kada bi se iz tih knjiga oduzelo ono, to pripada drugima, Hrizipu bi ostali samo prazni papiri. 2 No naravno, to nije
1

Branko Bonjak, Od Aristotela do renesanse, Nakladi zavod Matice hrvatske, str.16. B. Bonjak, Od Aristotela do renesanse, str. 17.

istina jer je Hrizip imao itekakav utjecaj na filozofiju openito.

Prema

tome, Zenon, Kleant i Hrizip, filozofi su stare stoike kole,a takoer postoji i srednja stoika kola u koju spadaju, izmeu ostalih, Panetije i Posejdonije. No oni su bili eklektiari te nisu bili od velike vanosti za razvoj same stoike kole kole kao filozofije, ve su irili i obzaninili ostalim sugraanima nain djelovanja i rada stoike kole, te ih na taj nain uveli u svijet rimske filozofije u kojoj se istiu Seneka, Epiktet i Marko Aurelije o kojima emo govoriti neto kasnije.

Fizika
Stoici su iz Platonove kole prisvojili, odnosno preuzeli neke podjele filozofije. A to bi bila podjela na fiziku, logiku i etiku. To su lijepo ukomponirali u svoj rad jer svaka od tih disciplina ima svoj zadatak, daju rjeenja, odnosno odgovore na odreena pitanja, te na taj nain pomau ovjeku u shvaanju svijeta te samih sebe. Etika recimo odreuje cilj djelovanja, no fizika je ta koja objanjava kako svijet zapravo postoji, iz ega je sastavljen te kako to sve skupa funkcionira. Isto tako ne moemo zanemariti logiku, jer je i ona bitna komponenta stoike kole. Njen je zadatak shvatiti i objasniti miljenje, odnosno kada istinito,kada nije, te na koji se nain dolazi do njega. je miljenje Filozofija imala

zadatak openito da objasni ivot te svrhu ovjeka, njegovog postojanja kao i njegovog djelovanja. Sve je to moglo biti mogue tek nakon ta se spozna vanjski svijet. To oznauje jedinstvenost predmeta i jedinstvenost spoznaje, tj samo u odnosu na cjelinu ( bitak ) moe se odrediti ovjek ( spoznaja ), jer dijelovi ostaju nepotpuni, a time i nedovoljni. 3 Ta potreba za cjelinom je postala itekako vana i traena, te su stoga i stoici, Epikur, kao i skeptici nastojali dati odgovore na ta pitanja ali na temelju spoznanja svojih filozofija i teza. No stoici nisu davali nikakve nove odgovore, tj Tako je Hans Arnim otkria ve su interpretirali prethodne zakljuke i odgovore na njihov nain te to oblikovali kako je njima najbolje odgovaralo.
3

Ibid., str 18.

sakupio fragmente stoike kole i izdao ak 4 knjige.

Nadalje, po

njihovome shvaanju,postoji jedan svijet te izvan njega ne postoji nita to bi na bilo kakav nain utjecalo na njega ili prouzroio njegov drugaiji tok ili razvoj. Sve to se tie svijeta samoga, nalazi se u njegovoj materiji kao cjelini, te na taj nain nisu doputali u svojoj filozofiji da se prikae ikakav izvanjski utjecaj. Ve su sve promjene koje su se dogaale, bile prouzrokovane samim tim svijetom, tom cjelinom, odnosno pomou 4 bitna elementa od kojih se sastojala a to su zemlja, zrak, voda i vatra. Dakle one su vrile sav utjecaj na svijet. Oni su aktivni, jer su, kako su stoici objasnili, savreniji od same zemlje,svijeta. Stoici se dakako razlikuju od prijanjeg filozofskog dualizma, i to po tome to smatraju da je sve to djeluje materijalno, te je aktivna materija bolja, naprednija od pasivne, to znai da su aktivni princip, a to je po njihovom uenju bog, i pasvni princip zapravo tjelesni. Openito govorei, taj cijeli materijalni svijet je kao cjelina savren te mu oni daju imena, bog, um, sudbina, Zeus itd. Po tome se da zakljuiti da je i bog zapravo tjelesan, da je materijalan, te je sve to se dogaa, uzrok nunosti. Dakle, svijet je jedan, a nematerijalni su ta praznanina koja ga okruuje, te vrijeme, mjesto i iskaz. Sve to postoji je sainjeno od tjelesne tvari, koja je ograniena i mijenja svoja stanja, a u centru je smjetena Zemlj koja ne mijenja svoje mjesto stajanja te je okruena vodom. U kozmosu djeluje pneuma, a to je naziv za boga i prirodu, odnosno svjetski um i duu, a ona je i materijalna, i to je jo vanije, umna. Zenon tako ljudsku duu naziva vruom pneumom jer smatra da je ljudska dua dio svjetske, te se ljudi tako pomou nje kreu i udiu zrak. Nadalje, zakonita nunost je ta koja djleluje te upravlja svijetom, a to je isto tako umni, kao i vjeni zakon. Na taj nain, po djelovanjem tog zakona, djeluje i priroda, odnosno kako bi oni rekli, pod utjecajem Heraklita, stvaralaka vatra. Priroda je tako po njima jako bitna, jer smatraju da ona sve proizvodi to je potrebno ljudima, te odrava svijet te sama od sebe kree te iz nje nastaju pojedinana postojanja, odnosno iva bia. Dakle u toj se prirodi sve dogaa s razlogom, sve to se dogodi je nuno i sve mora biti tako kako je. ovjek tako treba u prirodi pronai svoju linost, te svoj drutveni ivot. Ona je isto tako po stoikom
4

shvaanju i boanstvno jer Izvan nje nita ne postoji, i stoga je bilo nuno, de se bog, umnost, usud, providsnot, smislenost stavi u nju, i da ona kroz to postane savrenstvo i ideal.4

Karakter stoikog monizma

Kao to sam i prije spomenula, u stoikoj filozofiji isticali su da cjelina djeluje kao sinteza aktivnog i pasivnog koji meusobno utjeu jedno na drugo,a iz njih proizlazi sve ono to zapravo postoji, dakle oni kao komponente ne mogu jedno bez drugoga to je iznimno vano. Dakle tu na neki nain postoji monizam dualizmapo obliku,a po sadraju je to jedinstvo antiteza. Kod stoika je materija spojena s logosom kao olienje svega aktivnoga i stvaralakoga i izvan nje nita ne postoji. 5

Logika i spoznajna teorija

Hrizip je filozof koji se kod stoika najvie zalagao za raspravljenje o logikim problemima. Diogen Laertije govori kako postoji ak 311 logikih spisa koje je Hrizip napisao. Prema njegovim spisima, O padeima, O elementima rijeli i reenice, O dijalektikim definicijama, vidimo kako su stoici logiku dijelili na dijalektiku i retoriku,a dijalektiku su jo dijelili na
4

Ibid., str 19. Ibid., str. 20.

logiko istraivanje i gramatiku. Logika je kod njih imala velik znaaj, a to je bio taj da se istrai smisao spoznavanja, a najee su se koncetrirali na problem kategorijalnog odreenja svega to postoji. Referirali su se na Aristotela, te umjesto njegovih 10, odredili 4 kategorije, a to su : supstancija, kvaliteta, stanje te relacija. A to bi mogli objasniti tako da svaki predmet ima svoja odreenja te samostalno postoji. Stoci su nadalje istraivali i problem hipotetskog i disjunktivnog zakljuka. Hrizip se naravno u tome oitovao kao dobar poznavalac logike,te he postavio 5 osnovnih oblika hipotetskog zakljuka koji ne trebaju dokaze. Budui da je u logici gramatika bila dio dijalektike, stoici su pridonijeli na podruju gramatike veliki utjecaj. Stvorili su razne gramatike termine te prouavali padee i glagolska vremena. Tako je Zenon razdijelio vremena na odreena i neodreena, a u dananjoj gramatici je danas ostao naziv aorist. Openito, stoici smatraju kako se znanje odnosi samo na materijalne predmeta, jer zapravo izvan same materije nita ne postoji. Isto tako smatraju da ljudi stjeu iskustva pomou razliitih opaanja kao i osjetila. Neka opaanja po njima nastaju prirodno a neki prouavanjem. Nadalje, to se tie istine, postavili su problem objektivnosti spoznatoga i miljenoga. U rjeavanju toga problema, oni poinju od subjekta i objekta. Tako objekt djeluje na subjekt koji preko ostjetila prima razlilite sadraje, te na taj nain objekt prestaje biti aktivan jer sve prenosi na subjekt, te postaje osnova za daljnje miljenje. Dakle osjetilna spoznaja kao takva, nije potpuna te se istie zahtjev za racionalno-logikim miljenjem to je spoznato preko osjetila. Iz toga sadrajno-posrednog razum je kljuan jernastavlja svoje istraivanje te se sam odluuje je li za ili protiv toga. Kriterij istine predstavlja i kontrolu istine u stoikoj filozofiji, jer svako uenje treba teiti istini,a tu sigurnost subjekt nalazi u objektu, tj ako sadraj i misao odgovaraju prirodi stvari, spoznaja je tona, odnosno istinita,na taj nain se vraaju na Aristotelovu spoznaju : da je neki iskaz

istinit,ako postavljena veza pojmova odgovara vezi stvari. 6 No oni se ne dre striktno Aristotelove teze, ve se nadovezuju na Protagoru da je ovjek mjerilo stvari, te stoga moemo odrediti kada veza pojmova odgovara vezi stvari, po ovjekovom sudu. Tako su,na taj nain stoici postavili jedinstvo misaonog i osjetilnog kao kriterij spoznatom sadraju.

Etika
Stoci smatraju da su etiki principi korektni samo onda kada je ovjek u potpunosti slobodan a to je od jako velike vanosti jer oni svojim uenjem ele dati rjeenja ovjeka i drutva u kozmosu, gdje se sve i uvijek dogaa po odreenom redu, zakonima ali i nunosti. Svijet je dakle cjelina harmonije gdje sve ima svoje razloge i mjesto, te je zato i ovjek dio njega, jer je to nunost, postojanje ovjeka. Stoici,ako to se moglo i zakljuiti, izvode etiku samo i iskljuivo iz prirode, jer je ona izvor i osnova svega kao i savrenstvo,ali je i aktivna,radi i stvara te se u njoj nalaze i bog i dua. Oni ele ovjeka kakav je nastao od prirode, ele njegovu samostalnu linost, koja je sama po sebi, po svojoj prirodi, u potpunosti slobodna. Svi su ljudi tako u odnosu prirode jednaki, te ive po odreenim zakonima kozmosa. Zato i je glavna misao stoike filozofije da treba ivjeti u skladu s prirodom, ali i u skladu s umom, te je vanost ovjeka da um stavi ispred svojih tjelesnih pouda i nagona. Tako ovjek moe u postpunosti biti etian samo onda kada u sebi ujedinjuje teoretsko i praktino. Isto tako kao i u logici, subjekt treba biti taj koji odluuje. Kada ovjek spozna da je nunost opa injenica koju razum nee i ne moe negirati, tada e shvatiti da je njegovo mjesto u toj cjelini tj, u toj nunosti te nigdje drugdje, te da treba usavriti svoju prirodu te se dovesti u sklad sa
6

Ibid., str. 24.

cjelinom. No, budui da se ovjeku moe dogoditi i da njegova tjelesna pouda i nagon nadvlada sve ostalo, nr bi se postigla ta harmonija linosti, koja je iznimno bitna,te priroda iz toga razloga ne bi vie bila harmonina niti umna i savrena. Iz toga razloga zapravo i hvaamo zato stoici govore da je ivot skladan s prirodom, zapravo ivljenje u skladu s umom. Dakle stoika je sloboda teoretska spoznaja, te je uvjetovana spoznajom postojanja svijeta. Ona nije u stanju izai iz okvira prirode, odnosno nunoga. Tako samo slobodan ovjek, moe djelovati umno i biti potpuno etian. Nadalje, u stoikoj etici razlikujemo 4 osnovne vrline, a to su razboritost, hrabrost, pravednost i umjerenost, a vano je kod stoika i to da je postrebno znanje prije djelovanja, to je bitno za sadraj njihove etike. Kod njih su izreene i ono suprotno tim vrlinama,, no isto taki i ono to ne moe koristiti niti tetiti, a to su ljepota, snaga, visoko podrijetlo itd. Prema zenonu isto tako postoje i afekti, a glavna 4 su bol, pouda, strah i naslada, te oni u nekim trenutcima mogu biti vrlo tetni, jer ako oni prevladaju, ovjek se moe nai u neprirodnom stanju, jer postaje rob strasti. Prema tome, uzdizanje iznad afekata je zapravo ideal mudraca, jer je to jedan od najteij poslova, pobijediti vlastite strasti. No uzevi sve u obzir, moemo rei kako je glavna teza stoika ta da je svatko roen slobodan, te da su svi graani, stanovnici svjetske drave. Svima je omogueno da ive u harmoniji, u toj savrenoj cjelini koja se zove Zemlja. Svi bi mogli savrenoj ivjeti u prirodi koja utjee na njih, koja utjee na samu sebe, mogli bi biti dio kozmosa koji se svjetski um, svjetska dua, te na taj nain ivjeti u potpunosti skladan ivot.

Literatura:
Branko Bonjak, Od Aristotela do renesanse, Nakladi zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1978.