KEMIJSKO - TEHNOLOKI FAKULTET SVEUILITA U SPLITU

ZAVOD ZA ORGANSKU TEHNOLOGIJU

TEHNOLOKI PROCESI ORGANSKE INDUSTRIJE

III.

Bojila i bojenje

SADRAJ Strana 1. BOJILA. 1.1.TEORIJSKE OSNOVE.... 1.1.1. BOJA I KONSTITUCIJA... 1.1.2. PODJELA BOJILA.... 1.1.3. SKUPINE BOJILA PREMA BOJADISARSKIM ZNAAJKAMA...... 1 1 1 4 5

1.1.3.1. Bojila topljiva u vodi 5 1.1.3.2. Bojila topljiva u alkoholu. 9 1.1.3.3. Bojila netopljiva u vodi 9 1.1.3.4. Bojila koja se grade na vlaknu. 1.1.4. TABLINI PRIKAZ BOJADISARSKIH SVOJSTAVA BOJILA.... 1.2. SINTEZA BOJILA.. 1.2.1.PROCES DOBIVANJA AZO-BOJILA.. 1.2.1.1. Openito... 11 13 15 15 15

1.2.1.2. Diazotacija 16 1.2.1.3. Kopulacija 1.2.1.4. Izolacija bojila.. 16 19

1.3. EKSPERIMENTALNI RAD... 20 1.3.1. PROCES DIAZOTACIJE.. 20

1.3.1.1. Anilin 20 1.3.1.2. Benzidin... 1.3.2. SINTEZA MONO AZO-BOJILA.... 1.3.2.1. Fenil-azo--naftol ... 21 22 22

1.3.2.2. Amidonaftol crveno G. 24 1.3.2.3. Krisoidin Y... 26 1.3.2.4. p-Amino-azo-benzen 27 1.3.3. SINTEZA DIAZO BOJILA 1.3.3.1. Kongo crvenilo. 29 29

2. BOJENJE TEKSTILNIH VLAKANA... 31 2.1.TEORIJA BOJENJA 31

2.2. PRIPREMA TEKSTILIJA ZA BOJENJE.. 2.3. POSTUPAK BOJENJE...

31 32

2.4. EKSPERIMENTALNI RAD... 34 2.4.1. BOJENJE PAMUKA SUPSTANTIVNIM BOJILIMA. 2.4.2. BOJENJE PAMUKA REAKTIVNIM BOJILIMA... 2.4.3. BOJENJE PAMUKA REDUKCIJSKIM BOJILIMA... 2.4.4. BOJENJE PAMUKA NAFTOLIMA AS. 34 36 38 39

2.4.5. BOJENJE MIJEANOG MATERIJALA. 42 3. ANALITIKI DIO... 3.1. ANALIZA TEHNIKIH BOJILA..:... 3.1.1. KVALITATIVNA ANALIZA BOJILA U PRAHU...... 3.1.1.1. Odreivanje bojadisarske skupine bojilima topljivim u vodi.. 44 44 44 45

3.1.1.2. Odreivanje bojadisarske skupine bojilima netopljivim u vodi... 47 3.1.1.3. Analiza reaktivnih bojila.. 47

3.1.1.4. Odreivanje kemijske konstitucije, odnosno kromofornih skupine. 48 3.1.2. KVALITATIVNA ANALIZA BOJILA NA TEKSTILNOM VLAKNU 50

1. BOJILA

1.1.TEORIJSKE OSNOVE

1.1.1. BOJA I KONSTITUCIJA

Boja je u uem smislu osjet vida to ga izaziva nadraaj mrenice oka elektromagnetskim zraenjem valne duine izmeu 380 i 760 nm. Prema ovoj definiciji boja nije svojstvo svjetla ni predmeta, tj. nije svojstvo fizikog svijeta ve psihiki doivljaj izazvan fizikim uzrokom. Ipak se u tehnici kao i u obinom ivotu govori i o boji svjetla, razumijevajui time njegov spektralni sastav, i o boji tijela, mislei pri tom na boju svjetla koja se od njih odrava ili kroz njih prolazi. Bojila su tvari koje apsorbiraju svjetlost u vidljivom dijelu spektra te su stoga obojene, a imaju sposobnost da obojaju tekstilna vlakna ili druge materijale manje ili vie trajno, ulazei s bojanim materijalom u kemijsku vezu, ili veui se stalnim fizikim silama. Tvar je obojena ako selektivno apsorbira vidljivo svjetlo, tj. ako apsorbira elektromagnetsko zraenje stanovitih valnih duljina izmeu 380 i 760 nm, a proputa ili reflektira elektromagnetsko zraenje ostalih valnih duljina u tom dijelu spektra. Kada to zraenje djeluje na mrenicu ovjejeg oka, ono izaziva osjet (kromatske) boje. Boja koju doivljava promatra komplementarna je boji apsorbiranog svjetla, npr. ako tvar apsorbira modro svjetlo, valne duine 480 nm, ona (osvijetljena bijelim svjetlom) izgleda naranasto uta. Tvari ije molekule apsorbiraju fotone valnih duljina izvan podruja vidljivog svjetla, bilo u ultraljubiastom (valna duljina ispod 380 nm), bilo u infracrvenom podruju (iznad 760nm ), za ljudsko oko su bezbojne, ali se energija apsorpcije ili zraenja moe mjeriti pogodim instrumentima. Jednu od najranijih teorija o vezi konstitucije bojila i boje iznio je 1878. godine O.Witt. Prema toj teoriji, koja u modificiranom obliku i danas jo vrijedi, apsorpcija svjetla u navedenom podruju, a prema tome i boja organskih spojeva, uvjetovana je prisutnou odreenih skupina, tzv. kromfora, kao to su:

C C

N = N

N= N

etilenska skupina
NH = C

karbonilna skupina
O N O nitro skupina

acetilenska skupina

azo skupina

O azoksi skupina

N= O
nitrozo skupina

N S
tiocianat skupina benzen

karboiminska skupina

X=

=X

NH =

=O

HC = CH HC = CH

C=C

CH3

X= O, N ili O

naftalen

kinoidna skupina

kinoniminska skupina

CH3 dimetilfulven (ciklopentadien izobutilen)

Kromoforne skupine sadravaju dvostruke i trostruke veze, to znai da su obojene tvari uvijek nezasieni spojevi. Kasnije se spoznalo da molekule nekog organskog spoja, da bi on bio obojen, mora sadravati odreeni broj kromofora povezanih meusobno tako da su im dvostruke veze konjugirane. Tvari koje u molekuli sadre kromofore nazvane su kromogenima. One ne moraju nuno biti obojene. Witt je pokazao da neke skupine koje mogu tvoriti soli, kao npr. NH2, -NHR, -NR2, -OH, gdje je R alkilni ili arilni ostatak, ne mogu same po sebi uvjetovati obojenost, ali mogu izazvati obojenost bezbojnog kromogena ili produbiti obojenost nekog obojenog spoja. Ove su skupine nazvane auksokromima. Pozitivno djelovanje na dubinu obojenosti, tj. apsorpciju prema veim valnim duljinama naziva se batokromijom. Auksokromne skupine mogu se po rastuem kromnom utjecaju poredati u nizu:

OH ,

OR ,

O ,

NH2 ,

N (CH3)2 ,

NH .C 6 H5

Prema elektronskoj teoriji tim redom raste tendencija -elektrona slobodnih elektronskih parova da sudjeluju u mezomeriji molekule. Naime, prema elektronskoj teoriji sposobnost molekule da apsorbira fotone energije zraenja zavisi od njene sposobnosti da pree u pobueno stanje, tj. od mogunosti da neki njen elektron pree u orbitalu vieg energetskog stanja. Za razliku od -elektrona koji su vrsto

vezani i koji zahtijevaju velike energetske iznose za skok u viu orbitalu (apsorpcija u ultraljubiastom podruju) raspoloivi energetski nivoi -elektrona manje su udaljeni jedan od drugog, pa su za prijelaz u eksicitirano stanje potrebni manji iznosi energije. Hoe li doi do apsorpcije u vidljivom podruju spektra i koja valna duljina e biti apsorbirana ovisi o: - broju dvostrukih veza - broju konjugiranih dvostrukih veza - broju konjugiranih benzenovih jezgri (veliina podruja na kojem se nalaze konjugirane veze) - prisustvu heteroatoma (N, O, S) u konjugiranom lancu - ravanju konjugacije - prisustvu metiliranih amino-skupina.

1.1.2. PODJELA BOJILA

Podjela bojila, ovisno o porijeklu, supstratu, bojadisarskim znaajkama i kemijskoj konstituciji prikazana je u sljedeoj tablici:

BOJILA
Prirodna Vegetabilnog porijekla Indigo Alizarin Boja modrog drveta Sintetska Podjela prema materijalu koji se Podjela prema bojadisarskim njima bojadie znaajkama 1. Bojila za tekstil 1. Bojila topljiva u vodi a) za vegetabila vlakna a) bazna bojila b) za animalna vlakna b) kisela bojila c) za sintetska vlakna c) kiselo-moilska bojila d) za mijeana vlakna ili d) metal-kompleksna bojila tkanine e) supstantivna (direktna) 2. Bojila za kou bojila 3. Bojila za papir f) reaktivna bojila 4. Bojila za plastine mase g)leuko-esteri reduktivnih 5. Bojila za ivene namirnice bojila (indigosoli) 6. Bojila za premazna sredstva 2. Bojila topljiva u 7. Bojila za druge specijalne svrhe alkoholu a) za mikroskopiju 3. Bojila netopljiva u vodi b) za fotografiju a) bojila koja se c) za kozmetiku redukcijom mogu d) za pirotehniku prevesti u leuko-spojeve topljive u vodi e) za farmaceutske svrhe (reduktivna i sumporna f) za kemijske analize (indikatori) bojila) b) disperzijska bojila c) bojila topljiva u mastima i uljima d) pigmentna bojila e) bojeni lakovi 4. Bojila koja se grade na tekstilnom materijalu a) naftol-AS-bojila b) acetatna bojila za razvijanje c) oksidacijska bojila d) bojila koja nastaju u diazotipiji e) bojila za vieslojnu fotografiju u bojama Podjela prema kemijskoj konstituciji Animalnog porijekla Purpur Koenila Lac-dye

1. Nitrozo bojila 2. Nitro bojila 3. Azo-bojila (mono-azo, di-azo, poli-azo bojila) 4. Stilbenska bojila 5. Difenil-metanska bojila 6. Di- i triaril metanska bojila 7. Ksantenska bojila 8. Akridinska bojila 9. Kinolinska bojila 10. Metinska i polimetinska bojila 11. Tiazolna bojila 12. Azinska bojila 13. Oksazinska bojila 14. Tiazinska bojila 15. Sumporna bojila 16. Antrakinonska bojila 17. Indigoidna bojila 18. Amino-ketonska i hidroksi-ketonska bojila 19. Leuko-esteri reduktivnih bojila 20. Oksidacijska bojila 21. Reaktivna bojila 22. Ftalocijaninska bojila 23. Metalkompleksna bojila

1.1.3. SKUPINE BOJILA PREMA BOJADISARSKIM ZNAAJKAMA

1.1.3.1. Bojila topljiva u vodi

Bazna bojila sadre slobodne ili supstituirane amino skupine (krizoidin), a upotrebljavaju se najee u obliku u vodi topljivih soli (octene, oksalne, sulfatne ili kloridne kiseline), odnosno kao dvosoli tih kiselina sa cinkovim kloridom. U vodi topljive soli boje vunu, svilu, papir i kou, a pamuk tek nakon obraivanja moilima (taninom, sintetskim tavilom). Slobodne baze topljive su esto u organskim otapalima (alkoholima, esterima, ketonima itd.), a djelomino i u uljima, mastima i voskovima. Upotrebljavaju se za bojenje lakova plastinih masa, voskova i parafina, a takoer i u tamparskim bojama. Disperzija baznih bojila u vodi boji acetatni rejon. Bazna bojila ine najstariju grupu bojila a odlikuju se jasnim i ivahnim tonovima, ali su im postojanosti naroito na svjetlost, slabe. Upotrebljavaju se kad se daje vea vanost ivahnom tonu obojenja nego postojanosti. Baznih bojila ima u gotovo svim kemijskim skupinama.
NH2 N=N NH2

Krizoidin

Kisela bojila sadre jednu ili vie sulfonskih skupina koje uzrokuju njihovu topljivost u vodi i njihov bojadisarski karakter ( amidonaftolcrveno). Kemijski spadaju najveim dijelom meu azo- (monoazo- i diazo-) bojila, antrakinonska, triarilmetanska i ksantenska bojila. Boje animalna vlakna, naroito vunu i svilu, i to izravno iz kisele kupke. Posebni asortimani kiselih bojila upotrebljavaju se za kou, animalna vlakna, poliamidna vlakna i papir. Neka kisela bojila boje vunu i iz neutralne kupke.

CH3

CO

NH OH N2 SO3H

HO 3S

Amidonaftol crvena
Kiselo-moilna bojila na vlaknu tvore s pogodnim metalnim spojevima (solima kroma, a takoer solima aluminija, bakra i eljeza) manje ili vie teko topljive kompleksne spojeve i tako daju obojenja dobrih mokrih postojanosti, a u veini sluajeva i bolje postojanosti na svjetlu nego to ih imaju obojenja istim bojama bez metala. Kako se kao moilo najee upotrebljavaju kromne soli, ova bojila se esto nazivaju i kromnim bojilima. Po konstituciji ta bojila pripadaju azo-bojilima, triarilmetanskim, ksantenskim i antrakinonskim bojilima. Veina tih bojila sadri u orto- ili para-poloaju ili dvije hidroksilne skupine ili dvije karboksilne skupine ili jednu hidroksilnu i jednu karboksilnu skupinu. U bojilima iz reda azo-spojeva mora biti u obe jezgre prisutna po jedna od navedenih dviju skupina u o, o'-poloaju, odnosno u para poloaju, s obzirom na azo-skupinu, ili pak mora u jednoj jezgri biti jedna od ovih skupina u spomenutom poloaju, a u drugoj amino skupina. Bojila ovakve konstitucije nazivaju se orto-oksi bojila. Najvei dio prirodnih bojila spada takoer u grupu moilnih bojila. Bojila ove skupine su od naroitog znaenja za bojenje vune. Obojenja su dobrih postojanosti, naroito obojenja dobivena bojilima antrakinonskog reda, izvedenim od alizarina.

COONa N=N

OH SO3Na

SO3Na

Kiselo alizarinsko crvenilo

Metalkompleksna bojila predstavljaju skupinu kromnih i kobaltovih kompleksa (preteno) orto-oksi-azo bojila. Prema sadraju kompleksno vezanog metala u molekuli bojila, dijele se na metal kompleksna bojila 1:1 (jedan atom metala vezan na molekulu bojila) vrlo dobro topljiva u vodi i koja boje vunu iz vrlo kiselih kupki (palatinska i neolanska bojila) i na metal kompleksna bojila 1:2 (atom metala na dvije molekule bojila) tee topljiva u vodi s kojima se boji iz slabo kiselih do neutralnih kupki (cibalani, irgalani, izolani, ortolani). Oba tipa bojila daju na vunenom materijalu vrlo postojana obojenja, a primjenjuju se i na poliamidna i modificirana poliakrilonitrilna vlakna. Naroito dobre postojanosti postiu se na sintetikim vlaknima metal kompleksima 1:2 topljivim u vodi, koji su pripremljeni u finim disperzijama.
6

N=N O
O

O Cr
O

N=N

Cibalan

Supstantivna (direktna) bojila boje celulozna vlakna (pamuk i druga prirodna i regenerirana biljna vlakna) direktno, bez prethodnog obraivanja moilima. Ta su bojila najee topljiva u vodi zbog prisutnosti sulfonskih skupina u molekuli. Najvei je broj direktnih bojila iz reda di-, tri-, i poliazo bojila, a relativno mali broj iz redova monoazo bojila, stilbenskih, oksazinskih, tiazolskih i ftalocijaninskih bojila. U pogledu postojanosti na svjetlu mnogo se razlikuju; ima ih od slabo postojanih do naroito postojanih. Mokre su im postojanosti (na vodu, pranje, znoj) openito vrlo slabe. Stoga su se razvile metode za naknadnu obradu supstantivnih bojila na materijalu koje znatno poboljavaju naroito mokru postojanost. Metoda obrade zavisi od kemijske strukture bojila, pa se supstantivna bojila mogu podijeliti u ove skupine:

a) Bojila za naknadnu diazotaciju: sadre slobodnu amino-skupinu, koja se tek na vlaknu diazotira, a zatim se kopulira s odabranom komponentom za kopulaciju (npr. naftolom, m-fenilendiaminom).

b) Bojila koja se lako kopuliraju: obrauju se odabranim diazonijevim spojevima (najee diazotiranim p-nitronilinom). U oba sluaja molekula bojila se poveava, smanjuje se njena topljivost a nijansa boje se znatno produbljuje.

c) Bojila za naknadnu obradu metalnim solima (najee bakarnim, rjee kromnim solima), imaju po svojoj kemijskoj grai moilni karakter, pa na vlaknu naknadno nastaju odgovarajui metalkompleksi.

Sva direktna bojila mogu se naknadno obraivati na materijalu kation-aktivnim preparatima, ali ta obrada daje razliite rezultate u pogledu poveanja postojanosti.
NH2 N=N SO3H N=N SO3H NH2

Kongo crvenilo

Reaktivna bojila imaju posebnu atomsku skupinu, tzv. reaktivnu komponentu, vezanu za molekulu bojila koja je po kemijskoj grai veinom azo-bojilo, rjee antrakinonsko, ftalocijaninsko ili metalkompleksno u vodi topljivo bojilo. Reaktivna komponenta je najee striazinski prsten s jednim ili dva reaktivna atoma klora, ili vinil-sulfonski ostatak. Ona se kemijski vee s hidroksilnim skupinama celuloznog vlakna ili amino skupinama vune i poliamidnog vlakna. Od izbora obojene komponente zavisi postojanost reaktivnih bojila na svjetlu, a sve mokre postojanosti znatno su poboljane zbog kemijske veze ostvarene vlaknom preko reaktivne skupine bojila.

NaO3S N=N SO3Na

NH N

N N Cl

Cl

Prosionska brilantno naranasta GS

Leukoesteri reduktivih bojila (indigo soli) jesu soli estera sumporne kiseline s leukospojevima koji nastaju redukcijom karbonilnih skupina indigoidnih i antrikinonskih bojila. Karakterizira ih prisutnost grupacije MeO3SO-C=C-C=C-OSO3Me (Me=K ili Na). Veu se iz neutralne kupke na pamuk ili iz slabo kisele kupke na vunu ili svilu, a zatim se u drugoj kupki, s kiselinom hidrolizira ester i istodobno oksidirajuim sredstvom (natrijev nitrit, natrijev dikromat, feriklorid) oksidira hidroksilna skupina u karbonilnu. Njihove postojanosti odgovaraju

postojanostima onih reduktivnih bojila od kojih se izvode. Upotrebljavaju se najee za bojenje pamuka, lana, regeneriranih celuloznih vlakana, a rjee za vunu i svilu. Odlikuju se izvanrednom sposobnou egalizacije i prodiranja u tekstilno tkivo, pa se zato upotrebljavaju za pastelne nijanse i za bojenje komadne robe. Stanovitu upotrebu imaju i u bojadisarskom tampanju (tisku).

NaO3SOC C C C NH

NaO3SO-

NH

Indigosol O

1.1.3.2. Bojila topljiva u alkoholu

Ova bojila mogu se nai u svim kemijskim skupinama. Veina pripada azo-bojilima, a ima ih iz reda nigrozina i indulina, triarilmetanskih i ksantenskih bojila. Slue za prozrano bojenje celuloznih estera, celuloida, prirodnih i sintetikih smola itd.

1.1.3.3. Bojila netopljiva u vodi

Reduktivna bojila obuhvaaju u vodi netopljiva bojila koja se natrijevim hidrosulfitom (natrijevim ditionitom, Na2S2O42H2O) u prisutnosti alkalija prevode u reducirani oblik, tzv. leuko-oblik, topljiv u vodi. Iz takve se otopine bojila veu na materijal i onda se kisikom iz zraka oksidiraju natrag u netopljivo bojilo. Za bojenje vune upotrebljiva su samo ona bojila, koja se mogu prevesti u topljiv oblik u prisutnosti amonijaka na nioj temperaturi. Najvrednija bojila za celulozna vlakna jesu bojila s najveim postojanostima i pripadaju kemijskoj grupi antrakinonskih bojila, (indantrenska bojila). Niz indigoidnih bojila upotrebljava se na isti nain za istu svrhu. Reduktivna bojila za vunu pripadaju skupinama indigoidnih, benzokinonskih i naftokinonskih bojila.
O O C C S C C S

Helidoncrvenilo BB (Tioindigo)
Sumporna bojila prevode se u oblik topljiv u vodi djelovanjem otopine natrijeva sulfida koji reducira sulfidni sumpor u merkaptanski, te u prisutnosti alkalija nastaju u vodi topljive natrijeve soli merkaptana. Zbog alkalne reakcije ovako nastalih otopina sumporna bojila upotrebljavaju se iskljuivo za bojenje biljnih vlakana u tamnim nijansama.

N (CH3)2N S

S O

N S N(CH3)2

Imedijal isto plavo

Disperzijska bojila u vodi su netopljiva ili teko topljiva, pa se za bojenje upotrebljavaju u obliku finih vodenih suspenzija u prisutnosti disperzijskih sredstava (sapuna, deterdenata). Suspendiranu boju materijal apsorbira nakon to je ona prodrla u intermicelarne upljine.

Kemijski su to jednostavna antrakinonska bojila, monoazo-bojila i azometinska bojila, a imaju obino vei broj supstituenata: amino-, alkoksi-, hidroksilalkil-, halogen-, nitro-, ili cijano skupine. Primjenjuju se za bojenje acetatne svile i sintetikih vlakana.

H2N

N=N

NH2

Celitazol ST

Bojila topljiva u uljima i mastima pripadaju najveim dijelom azo-bojilima i upotrebljavaju se za bojenje tehnikih masnoa, goriva i ivenih namirnica.
OCH3 N=N

OH Sudan crveno

10

Pigmentna bojila su potpuno ili gotovo netopljiva u mediju u kojem se apliciraju. Po kemijskoj grai pripadaju skupinama azo-bojila, antrakinonskih, indigoidnih i ftalocijaninskih bojila. Upotrebljavaju se u premaznim bojama, lakovima, grafikim bojama, bojama za tapete, bojama za bojenje plastinih masa. U tekstilnoj se industriji upotrebljavaju za tisak i za bojenje sintetikih vlakana prije procesa predenja.

N=N OH SO3Na COOH

Litolrubin B

Bojeni lakovi su teko topljive ili netopljive soli bojila inae topljive u vodi ili njihovi kompleksni spojevi. Upotrebljavaju se za iste svrhe za koje se upotrebljavaju i pigmentna bojila, ali su nepostojana prema kiselinama i luinama, koje ih cijepaju u prvotno topljivo bojilo i odgovarajui metalni spoj. Bojeni lakovi proizvode se iz reda azo-, antrakinonskih, akridinskih, azinskih, kinoftalonskih, nitro-, nitrozo-, tiazinskih i triarilmetanskih bojila.

1.1.3.4. Bojila koja se grade na vlaknu

Naftol AS bojila su netopljiva azo-bojila koja nastaju kopulacijom topljivog diazonijeva spoja na topljivu aktivnu komponentu direktno na vlaknu ili tkanini. Kao aktivne komponente upotrebljavaju se arilamidi 2-oksi-3-naftojeve kiseline (Naftola AS), od kojih je najednostavniji njen anilid. Kako komponente ne sadre skupine koje omoguuju otapanje u vodi (sulfonske i karboksilne grupe), nastaju na vlaknu zapravo pigmentna bojila. Upotrebljavaju se u prvom redu za bojenje celuloznih materijala, manje za svilu, a stanovite kombinacije se upotrebljavaju i za bojenje acetatnog rejona i sintetikih vlakana. Dobivena obojenja vrlo su postojana prema svim utjecajima esto koliko i najbolja reduktivna bojila. Znaajna je i njihova upotreba za bojadisarsko tampanje (tisak).

11

OH CONH

Naftol AS

Acetatna bojila za razvijanje analogna su naftolima-AS, ali se kao aktivne komponente za kopulaciju upotrebljavaju relativno jednostavni aromatski fenoli i derivati acetatenog estera. Upotrebljavaju se za bojenje celuloznog acetata i poliamidnih vlakana, a u manjoj mjeri i poliesterskih vlakana. Postojanosti su im odline, ali je asortiman uzak.

Oksidacijska bojila nastaju na materijalu kad se neki aromatski amini i diamini, odnosno aminofenoli, kondenziraju i oksidiraju u toku procesa bojenja pomou oksidacijskih sredstava (kromata, klorata), u prisutnosti metalnih soli kao katalizatora. Upotrebljavaju se za bojenje celuloznih materijala i krzna. Postojanosti su im openito dobre.

N NH N NH

N N NH

N N NH

NH2

Anilinsko crnilo

Bojila koja nastaju u diazotipiji su relativno jednostavna azo-bojila. Nastaju na papiru impregniranom stabilnim diazonijskim spojevima, kopulacijskim komponentama (floroglucinom, rezorcinom, acetoacetanilidom, derivatima naftola itd.) i kiselinama (limunskom, vinskom) koje sprjeavaju kopulaciju nakon to je na osvijetljenim mjestima djelovanjem svjetla razoren diazonijski spoj i zatim omoguena kopulacija izlaganjem parama amonijaka.

Bojila za viebojnu fotografiju nastaju kad dietil-p-fenilendiamin, ili p-aminofenol, ili njihovi derivati supstituirani u jezgri ili na alkilnim skupinama, djeluju na pogodne komponente s kojima se veu u azometinska, indofenolska ili indaminska bojila.

12

1.1.4. TABLINI PRIKAZ BOJADISARSKIH SVOJSTAVA BOJILA

Skupine prema bojadisarskim svojstvima Podskupine
Bazna bojila Bojila topljiva u vodi

Najei supstrati
Vuna, svila, papir, koa, pamuk, poliakrilna i druga sintetika vlakna Animalna vlakna, poliamidna vlakna, papir. Vuna, svila, poliamidno vlakno. Vuna, poliamidna i modificirana poliakrilonitrilna vlakna. Celulozna vlakna, rjee papir, poliamidna vlakna. Celulozna vlakna, vuna, poliamidna vlakna. Pamuk, regenerirana celulozna vlakna, rjee vuna, svila. Celulozni esteri, celuloid, prirodne i sintetske smole Celulozna vlakna, vuna.

Postupak kod bojenja

Bojenje pamuka nakon obraivanja moilima, a ostala vlakna direktno.

Najea bojila prema kemijskoj konstituciji Azo, azinska, ksantenska, polimetinska, oksazinska, triarilmetinska bojila.
Azo, antrakinonska, triarilmetanska i ksantenska bojila. Azo, triarilmetanska, ksantenska i antrakinonska bojila. Orto-oksi-azo bojila.

Kisela bojila

Kiselo moilska bojila Metal kompleksna bojila Supstantivna (direktna) bojila

Bojenje iz kisele kupke a ponekad i iz neutralne kupke. Bojenje posredstvom metalnih soli, Cr, Al, Cu, Fe. Bojenje iz jako kiselih do neutralnih kupki.

Bojenje iz neutralnih ili lagano alkalnih kupki uz dodatak elektrolita. Kemijska reakcija s vlaknom, bojenje iz alkalnih kupki. Bojenje iz neutralne kupke (pamuk) odnosno slabo kisele kupke uz naknadnu diazotaciju na vlaknu.

Reaktivna bojila Leukoesteri reduktivnih bojila (indigosoli) Bojila topljiva u alkoholu Bojila netopljiva u vodi Reduktivna bojila

Di-, tri-, poliazo bojila, rjee monoazo, stilbenska, oksazinska, tiazolna i ftalocijaninska bojila. Azo, rjee antrakinonska, ftalocijaninska bojila. Indigoidna i antrakinonska bojila.

Azo, triarilmetanska, ksantenska bojila i dr. Prevoenje u topljivi oblik natrijevim ditionitom. Prevoenje u topljiv oblik natrijevim sulfidom. Bojenje u finim suspenzijama (vodenim) bojila u prisutnosti disperzijskih sredstava (sapuna, deterdenata). Antrakinonska bojila. Za vunu indigoidna, benzokinonska i naftokinonska bojila. Sumporna bojila.

Sumporna bojila Disperzijska bojila

Celulozna vlakna.

Acetatna svila i sintetika vlakna.

Antrakinonska, monoazo ili azometinska bojila.

13

Bojila topljiva u uljima i mastima. Pigmentna bojila

Bojeni lakovi

Tehnike masnoe, goriva, ivene namirnice. Premazi, lakovi, grafike boje, boje za tepete, boje za plastine mase, u tekstilnoj industriji za tisak i bojenje sintetikih vlakana prije predenja. Isto kao pigmentna bojila.

Azo bojila.

Azo, antrakinonska, indigoidna, ftalnocijaninska bojila.

Bojila koja se grade na vlaknu

Naftol-ASbojila

Acetatna bojila za razvijanje

Oksidacijska bojila

Celulozna vlakna, rjee svila, acetatni rejon i sintetika vlakna. Celulozni actetat poliamidna vlakna, rjee polesterska vlakna. Celulozna vlakna, krzno

Kopulacija na vlaknu

Azo, antrakinonska, akridinska, azinska, nitro-, nitrozo-, tiazinska, triarilmetanska bojila. Netopljiva azo bojila.

Kopulacija na vlaknu

Netopljiva azo bojila.

Oksidacija na vlaknu

Bojila koja nastaju u diazotipiji Bojila za vieslojnu fotografiju

Papir za fotografiranje Papir za fotografiranje

Kopulacija na papiru

Aromatski amini, hidroksiamino, dihidroksi i aminohidroksi spojevi. Azo bojila

Kopulacija na papiru

Azometinska, indofenolska, indaminska bojila.

14

1.2. SINTEZA BOJILA

Osnovne sirovine za sintezu organskih bojila su aromatski spojevi, kao npr. benzen, toluen, fenol, ksilen, naftalen, antracen, krezol, piridin, karbazol, piran, difeniloksid i drugi, koji se veinom dobiju iz nafte. Ove primarne komponente se relativno jednostavnim kemijskim reakcijama prevode u intermedijere za bojila. Najee reakcije su sulfoniranje, nitriranje, halogeniranje, oksidacija, redukcija i dr. Intermedijeri za bojila nadalje u meusobnim reakcijama daju konani produkt - sintetiko bojilo.

1.2.1. PROCES DOBIVANJA AZO -BOJILA

1.2.1.1. Openito

Azo-bojila su bojila koja sadre najmanje jednu - N = N- skupinu. Teorijski se izvode od azo-benzena C6H5N = NC6H5, najjednostavnijeg aromatskog azo-spoja, koji se dobije redukcijom nitro-benzena i nema karakter bojila. Meutim, ako se u njegovu molekulu uvedu odreeni supstituenti dobiju se spojevi s karakterom bojila. Azo-bojila se gotovo bez izuzetka proizvode naelno na isti nain: vodena otopina ili suspenzija nekog aromatskog amina reagira sa otopinom natrijeva nitrita i kloridne kiseline (proces diazotacije). Ovako dobiven diazonijev spoj vee se na neku aktivnu kopulacijsku komponentu, tj. intermedijer (proces kopulacije). Kako u sintezi azo-bojila moe sudjelovati niz azo-spojeva s vie amino-skupina ili slobodnih mjesta za kopulaciju, to se reakcije diazotacije, odnosno kopulacije mogu ponavljati nekoliko puta a reakcijski produkti su diazo- i poliazo bojila razliite grae (sadre dvije ili vie azo-skupine) Azo-bojila su najbrojnija skupina sintetikih bojila i imaju najiri spektar primjene. Sposobni su bojati svako vlakno, bilo prirodno bilo sintetiko, upotrebljavaju se kao pigmenti itd. Prilikom sinteze azo-bojila na kvalitetu konanog produkta vrlo utjeu sljedei initelji:

istoa reaktanta
tona odvaga reaktanta konstantno i potpuno mijeanje tokom procesa dobra svojstva diazo-spoja (svjee pripravljen u kiseloj sredini, zatien od svjetla i topline).

15

1.2.1.2. Diazotacija

Proces diazotacije definira se kao reakcija primarnog aril-amina natrijevim nitritom u prisustvu kiseline, uz nastajanje diazonijeve soli prema sljedeoj jednadbi:
R-NH2 + NaNO2 + 2 HX R-N=N + NaX + 2 NaX + 2 H 2O X

Obino se radi s kloridnom kiselinom, jer ona s aromatskim aminima tvori topljive soli. Nitrit se mora upotrebljavati o tono teorijski potrebnoj koliini, kiselina se dodaje uvijek u suviku. U pravilu viak kiseline iznosi oko 0,5 molova na teorijski potrebna 2 mola. Pri diazotaciji slabo bazinih amina, kojih soli vrlo lako hidroliziraju (npr. kloro- i nitro-anilini) potreban viak kiseline je 1-3 mola. U nekim sluajevima gdje je i ovaj vei suviak kiseline nedovoljan za otapanje (nitrokloranilin) diazotacija se provodi u suspenziji. Tako se otopina baze u konc. sulfatnoj kiselini ulije u ledenu vodu, baza se odfiltrira, opere i ostavi u obliku paste. Treba naglasiti da konc. HCl reagira s nitritom dajui klor koji pospjeuje sporedne reakcije. Zato reakcijska smjesa ne smije sadravati vie od 20 % slobodnog HCl. Kod diazotacija koje se provode u razrijeenim otopinama nije potrebno sporo dodavati otopinu nitrita. Naprotiv, poeljno je da se nitrit doda odjednom, kao to je to sluaj kod baza koje tee stvaraju azo-spojeve i kopulaciji samih sa sobom. Meutim, neophodno je dobro hlaenje, to se postie izravnim dodavanjem leda diazotirajuoj smjesi.

1.2.1.3. Kopulacija

Kopulacija je reakcija aromatskog diazo-spoja s kopulacijskom komponentom (kuplerom). Zajedniko za sve kuplere koji se upotrebljavaju u sintezi azo-bojila je da imaju aktivni vodikov atom vezan na ugljikovu atomu. Takvi su npr.

fenoli enolizirajui keto-spojevi alifatskog karaktera s reaktivnom metilenskom skupinom u ravnom lancu ili prstenu, bilo homociklikom ili heterociklikom.

16

X - CH2 - CO - Y X - CH -C(OH) - Y X = - COR, - CO2 R , - CN, - SO2R itd.

primarni, sekundarni i tercijarni aromatski amini s amino-skupinom direktno vezanom za prsten. pirol, indol i slini prstenasti sistemi.

Optimalni uvjeti kopulacije uvelike ovise o prirodi kuplera, ali i o prirodi azo-spojeva.

Fenoli i enolizirajui keto-spojevi u pravilu kopuliraju se u alkalnoj (Na2CO3) otopini. Ako je kupler sulfonska ili karboksilna kiselina ili ako je topljiv u vodi (rezorcinol), otapa se izravno u potrebnoj koliini Na2CO3 otopine. U drugim sluajevima, kupler se otopi u ekvivalentnoj koliini razrijeene otopine NaOH i zatim se doda potrebna koliina Na2CO3. Mnogi kupleri, kao npr. naftol AS, zahtijevaju suviak NaOH za potpuno otapanje. Veliki suviak alkalija vrlo brzo razgrauje diazo spoj. Poeljno je upotrijebiti onu koliinu Na2CO3, koja e se moi prevesti u bikarbonat s kiselinom diazo otopine (slobodna kiselina i kiselina vezana s diazo skupinom). Na taj nain se ne stvara nita ugljinog dioksida, ime se izbjegava pjenjenje. X- N= N + 0,5 HCL + H-Y-ONa + 0,5 Na2CO3 X-N=N-Y-OH + 1,5 NaCl + 0,5 NHCO3

Kisela diazo otopina dodaje se iz lijevka za dokapavanje alkalnoj otopini kuplera polako uz dobro mijeanje. Reakcija kopulacije esto nastaje trenutno, pa je mogue raditi pri sobnoj temperaturi. Meutim, ako je za potpunost reakcije potrebno due reakcijsko vrijeme, poeljno je reakcijsku smjesu ohladiti u ledu i raditi u odsutnosti jakog svjetla. Postoje takoer i sluajevi, kad se reakcija mora provesti uz lagano grijanje. Stoga se optimalni uvjeti reakcije utvruju pojedinano za svaku reakciju. Da se odredi je li reakcija kopulacije potpuna, kapne se na filter papir kap reakcijske smjese. Neobojeni prsten koji okruuje kapljicu bojila, tretira se jednom kapi otopine reaktivnog kuplera (npr, natrij--naftola, R-soli ili resorcinola), a zatim s kapi otopine Na2CO3 ili NaOH. Ako je prisutna neproreagirana diazo otopina, vrlo brzo e se formirati bojilo. Ako je bojilo lako topljivo, tako da se ne moe formirati bezbojan prsten, mali dio reakcijske otopine tretira se u epruveti sa soli da bi se isolilo bojilo i zatim se za test upotrebljava kap ove smjese. Suviak kuplera odreuje se na slian nain, testiranjem neobojenog prstena diazo otopinom. 17

Amini u pravilu kopuliraju u slabo kiselim ili neutralnim otopinama. Upotrebljavaju se razni postupci ovisno o topljivosti pojedinog amina. Amini se otope u vodi ili u razrijeenoj mineralnoj kiselini. Ako kupler ima sposobnost viestruke kopulacije, diazo otopina se dodaje otopini kuplera sporo i uz mijeanje. Inae, jednostavnije je kupler dodavati diazo otopini. Diazo spojevi koji su vrlo aktivni kupleri, reagiraju neposredno i kopulacija zavrava kroz vrlo kratko vrijeme. U sluaju mnogo sporijih diazo spojeva mineralna kiselina se neutralizira natrijevim karbonatom i tijekom reakcije dri to je mogue blie toki neutralnosti. Kod amina topljivih u mineralnoj kiselini reakcija mora biti kisela na Kongo crveno da bi se kupler odrao u otopini. Kopulacija amina netopljivih u vodi ili razrijeenim kiselinama (difenilamin, fenilnaftilamin itd.) izvodi se u laboratorijskom mjerilu u organskim otapalima (etanol, metanol, aceton, piridin itd.). Benzidinska bojila. - Kod dobivanja mijeanih diazo bojila iz benzidina ili slinih baza prva reakcija kopulacije mora se provesti u uvjetima koji e sprijeiti formiranje simetrinih diazo bojila. Zato je kupler u prvoj reakciji slabo aktivan dok se u drugom stupnju radi mnogo aktivnijim kuplerom. Ukoliko su kupleri jednako aktivni, prva reakcija koplulacije provodi se u to je mogue blaim uvjetima (niska alkalinost ili visoka kiselost). tovie, suprotno uobiajnoj praksi, otopina prvog kuplera dodaje se tetrozo otopini uz intenzivno mijeanje, jer u suprotnom moe doi do povremenog suvika kuplera u reakcijskoj smjesi. Proces se odvija bez potekoa jer se otopina tetrazo spojeva benzidina i njegovih derivata vrlo lako alkalizira natrijevim karbonatom pri niskoj temperaturi bez posljedine razgradnje. Druga reakcija kopulacije zapoinje tek kad je prva potpuno zavrena i kad je sav sadraj tetrazo spoja proreagirao. Sekundarna kopulacija se provodi uobiajenim metodama za monoazo bojila.

18

1.2.1.4. Izolacija bojila

Amino-azo bojila imaju izraen bazini karakter te s mineralnim kiselinama stvaraju u vodi topljive soli i openito se upotrebljavaju u takvom obliku. Izoliraju se zakiseljavanjem kopulacijske smjese s konc. kiselinom (kloridnom). Hidroksiazo bojila uglavnom su, uz nekoliko iznimaka, o-hidroksiazo bojila netopljiva u vodi i solnoj otopini, te precipitiraju u obliku kako su nastala reakcijom. Precipitirano bojilo se odfiltrira, ispere vodom i sui. Ako je potrebno, bojilo se moe preistiti rekristalizacijom iz organskog otapala. Bojila sa sulfo ili karboksilnom skupinom obino se izoliraju isoljavanjem kao soli alkalijskih metala topljive u vodi. Izolacija se provodi precipitacijom to je mogue potpunije, dok pratei materijal ostaje u otopini. Katkada su za uspjenu precipitaciju dovoljne soli koje nastaju sintezom bojila, ali obino je potreban i dodatak soli. Najee se upotrebljava otopina soli da precipitat ne bi sadravao netopljive soli i neistoe koje su uvijek prisutne u soli. Krute soli dodaju se samo vrlo topljivim bojilima, jer se otopina mora zasititi solju kako bi dolo do precipitacije. Najvea potekoa je dobiti precipitat boje u obliku koji se lako filtrira i pere. Obino, ali ne uvijek, preporuljivo je precipitirati bojilo pri 70-80 C, ali uvijek ispod temperature vrenja, uz povremeno mijeanje smjese. Time se dobije kristalian ili granulast precipitat. Meutim, katkada bojilo koje dobro precipitira u hladnom grijanjem postaje amorfno. Optimalni uvjeti precipitacije pojedinog bojila, odreuje se pokusom u epruveti. Precipitat s neistoama reprecipitira se otapanjem u vruoj vodi. Otopina se, ukoliko je potrebno, filtrira, zatim isoli pri otprilike istoj temperaturi i koncentraciji soli kao i kod prve precipitacije. Oprani produkt prea se da bi se uklonila solna otopina to je mogue vie, zatim se sui i usitni. Teko topljiva bojila bolje je ostaviti u obliku paste, a teinu suhog bojila odrediti pomou uzorka. Suenje bojila koja sadre nitro skupine treba provesti paljivo pri umjerenoj temperaturi zbog opasnosti od eksplozije.

19

1.3. EKSPERIMENTALNI RAD

1.3.1.

PROCES DIAZOTACIJE

1.3.1.1. Anilin

REAKTANTI

PRIBOR

Anilin Kloridna kiselina konc. Natrijev nitrit 20 % krob-jodid ind. papir Kongo crveni ind. papir Led

Porculanska aa od 950 ml Lijevak za dokapavanje, grad. Pipeta graduirana od 25 ml Termometar 0-350 C Mjealica sa staklenim mijealom Elektromotor Posuda za kupku Laboratorijski stoli

U porculansku au opskrbljenu sa staklenim mjealom, lijevkom za dokapavanje i termometrom (vidi sliku 1), mijea se smjesa od 9,3 g (0,1 mol) anilina u 30 ml vrue vode uz istovremeno dodavanje pipetom u tankom mlazu 25 ml konc. kloridne kiseline (HCl). Otopina se ohladi do 40 C i doda se dosta leda (oko 100 g) da se temperatura snizi na 0 C, ali da jo malo leda ostane neotopljeno. U meuvremenu aa se stavi u kupku s ledom. Zatim se uz dobro mijeanje iz lijevka za dokapavanje doda 20 %-tna otopina NaNO2 i to koliina koja sadri 7 g

istog NaNO2. Dodatak NaNO2 moe biti brz, ali uz uvjet da temperatura ne poraste iznad 0 C.
Ako je potrebno smjesi se doda jo leda. Nitritnu otopinu standardiziranu sa istom sulfanilnom kiselinom treba imati u zalihi. Vrijeme potrebno za diazotaciju iznosi oko 2 minute (30 minuta kod rada s veim koliinama). Tijekom diazotacije ne smiju se stvarati mjehurii, niti otopina smije biti zamuena ili obojena. Nakon cjelokupnog dodatka NaNO2 mijeanje se produi 10 minuta. Diazotacija je potpuna kada kap reakcijske smjese daje brzi test na krob-jodid (slabo plava boja) i kongo-crveni (jako plava boja) indikator papir. Sve diazotacije mogu se kontrolirati s ova dva reagensa. Ako smjesa nije dala pozitivan slabo-plavi test, doda se kapajui jo nitritne otopine dok se pozitivan test ne odri nekoliko minuta. Suprotno, ako se postigne jaki test na nitrit doda se nekoliko kapi razrijeene otopine anilin hidroklorida, dok nitritni test skoro nestane. 20

Ako je potrebno dodati vie od nekoliko kapi otopine nitrita ili anilin hidroklorid za konano podeavanje, znai da je napravljena vea pogreka u vaganju ili je netona nitritna otopina. U tom sluaju ili kad doe do zamuenja ili jaeg obojenja eksperiment treba ponoviti.

1.3.1.2. Benzidin

Smjesa od 18,4 g (0,1 mol) tehniki istog benzidina, 23 ml 30 %-tne HCl i 150 ml vode zagrije se do 70 C (ako se eli dobiti potpuno bistru otopinu, mora se upotrebiti kloridna kiselina koja ne sadrava niti malo sulfatne kiseline). Otopina se hladi na 30-40 C i doda se 50 g leda to uzrokuje odvajanje jednog dijela HCl. Zatim se uz mijeanje doda jo 23 ml 30 %-tne HCl, te 70 ml 20 %-tne nitritne otopine kroz 10 sekunda. Temperatura iznosi 10-12 C, a otopina se izbistri kroz 1 minutu. Pri niim temperaturama posljednji tragovi benzidin sulfata iezavaju tek nakon 8-10 minuta. Otopina se ispita s kongo-crvenim i krob-jodid papirom. Otopina je skoro neutralna, ali se ne stvara nita diazoamino spoja, kao ni u sluaju anilina.

Slika 1. Aparatura za sintezu bojila 21

1.3.2. SINTEZA MONO-AZO BOJILA 1.3.2.1. Fenil-azo -naftol (Sudan I.) (Kiselo bojilo)

OH N=N

REAKTANTI

PRIBOR

1. Anilin 2. Kloridna kiselina konc. 3. Natrijev nitrit 20 % 4. - naftol 5. Natrijev hidroksid 10 % 6. Ledena octena kiselina 7. Etanol 8. Led

1. Porcelanska aa, 950 ml 2. Lijevak za dokapavanje graduirani, 250 ml 3. Pipeta graduirana, 25 ml 4. Termometar 0-360 C 5. Stakleno mijealo 6. Elektromotor 7. Bchnerov lijevak 8. Boca za vakum filtraciju 9. Posuda za kupku 10. Laboratorijski stoli

Otopi 5,0 g (4,9 ml) anilina u 16 ml konc. HCl i 16 ml vode (prema postupku za diozotaciju). Diazotacija se vri dodatkom 20 ml 20 %-tne otopine NaNO2. Posebno se pripremi otopina od 7,8 g -naftola u 45 ml 10 % NaOH, te ohladi do 5 C stavljanjem u kupku s ledom i uz direktni dodatak oko 25 g usitnjenog leda. Ovoj otopini se uz intenzivno mijeanje vrlo polako dodaje hladna otopina diazonijeve soli. Razvija se crvena boja i uskoro se odvajaju crveni kristali. Nakon to je dodana itava koliina diazonijeve soli, smjesa se ostavi stajati 30 minuta uz povremeno mijeanje. Otopina se zatim filtrira kroz Bchnerov lijevak uz lagani vakuum, opere dobro sa vodom i potpuno osui. Rekristalizacija, ukoliko je potrebno, vri se iz ledene octene kiseline (120 ml). Prekristalizirani produkt ostavi stajati preko noi,

22

filtrira se uz vakuum, opere s malo etanola (ili metanola) da se ukloni zaostala octena kiselina te osui na filter papiru. Iskoritenje je 12 g. isti fenil-azo - naftol ima Tt 131 C. Ako je Tt nia potrebno je suhi produkt rekristalizirati iz alkohola.

23

1.3.2.2. Amidonaftol crveno G (Kiselo bojilo)

CH3

CO

NH OH N2 SO3H

HO 3S

REAKTANTI

PRIBOR

1. H-kiselina 2. Natrijev karbonat 3 % 3. Natrijev karbonat anhid. 4. Anhidrid octene kiseline 5. Anilin 6. Kloridna kiselina konc. 7. Natrijev klorid, 40 g 8. Led 9. Kongo crveni papir 10. Kalijev jodid-krob ind. papir 11. Otopina kloridne kiseline 12. Otopina natrijeva nitrita

1. Porcelanska aa, 950 ml 2. Lijevak za dokapavanje, graduirani 250 ml 3. Pipeta od 10 ml graduirana 4. Pipeta 25 ml graduirana 5. Termometar 0-350 C 6. Stakleno mijealo 7. Elektromotor 8. Bchnerov lijevak 9. Boca za vakum filtraciju 10. Eksikator 11. Posuda za kupku (led) 12. Elektrini grija 13. Autotransformator, V... A ... 14. Laboratorijski stoli

U porcelanskoj ai opskrbljenoj mijealicom, lijevkom za dokapavanje i termometrom otopi se pri 50 oC 35 g (0,1 mol) H- kiseline 100 %-tne u 200 ml vode koja sadri 6 g Na2CO3 anhidrinog. Uz burno mijeanje dodaje se kroz od 15 minuta 17 grama anhidrida octene kiseline (18,4 ml). Reakcijom dolazi do potpunog acetiliranja amino skupina H-kiseline, ali i do djelominog acetiliranja hidroksilnih skupina. Da bi se potvrdilo da je acetiliranje potpuno, mali dio otopine se zakiseli s HCl i tretira s nekoliko kapi NaNO2, a zatim napravi alkalnim s Na2CO3. Ako je mnogo H-kiseline ostalo u smjesi stvori se plavo obojenje (kopulacija diazotirane H24

kiseline s acetil H-kiselinom). Kada reakcijska smjesa ne sadri vie nepromijenjenu H-kiselinu, nitrozacijom nastaje uta boja. Test se moe zgodno izvesti i na filter papiru. Kada je acetiliranje potpuno doda se 25 g Na2CO3 anhidrinog, smjesa se mijea i grije pri temperaturi 90-95 C 1 sat, nadoknaujui vodu izgubljenu isparavanjem. Ovim postupkom hidroliziraju se acetilne skupine vezane na kisiku iz OH skupine, dok acetilirane amino skupine ostaju nedirnute (ako se izostavi tretman sa sodom gubi se oko 30 % poetnog materijala i konano bojilo je oneieno produktima razgradnje diazo-spoja). Reakcija se moe kontrolirati titracijom s otopinom diazobenzena. Dobivena otopina sode se direktno upotrebi u reakciji kopulacije. Acetil H-kiselina kombinirana s razliitim diazo-spojevima stvara vrlo lijepa azobojila otporna na svjetlo, koja odlino egaliziraju. Tako se npr. diazotiranim anilinom dobije vrlo vana boja amidonaftol crveno G. Diazotira se 9,3 g (0,1 mol) anilina (vidi diazotaciju anilina). Ta diazo otopina polagano se dodaje iz lijevka za dokapavanje sodnoj otopini acetil-H-kiselina, koja je prethodno ohlaena u kupki s ledom. Nakon zavrene kopulacije doda se 20 % soli. (raunato na volumen reakcijske smjese), tj. 40 g. Nakon stajanja u hladnom 12 sati bojilo se filtrira na Bchnerovom lijevku, ispere malom koliinom vode i ostatak vode ukloni paljivim pritiskanjem taloga irom stranom staklenog epa. Bojilo se rairi na filter papiru i sui pri 50 C. Iskoritenje je oko 50 g. Ako se umjesto anilinom kopulira s aminoacetanilinom, dobije se plavo obojeno bojilo, amidonaphtol plavo G. Hidroliza bojila se smanjuje radom pri niim temperaturama i to je mogue brim suenjem (vakuum).

25

1.3.2.3. Krisoidin Y (Bazno bojilo) NH2 N=N NH2

REAKTANTI

PRIBOR

1. Anilin 2. Kloridna kiselina konc. 3. Kloridna kiselina 2 M 4. Natrijev nitrit 5. m- fenilen diamin 6. Natrijev acetat 40 % 7. Natrijev klorid 8. Led 9. Kongo-crveni ind. papir 10. krob-jodid ind. papir 11. Otopina - naftola 12. Otopina natrijeva karbonata

1. Porcelanska aa, 950 ml 2. Lijevak za dokapavanje, graduirani od 250 ml 3. Pipeta od 10 ml graduirana 4. Pipeta od 25 ml graduirana 5. Termometar 0-350 C 6. Staklen mijealo 7. Elektromotor 8. Bchnerov lijevak 9. Boca za vakum filtraciju 10. Lijevak kvalitativni 11. Posuda za kupku (led) 12. Elektrini grija 13. Autotransformatori, V....A... 14. Laboratorijski stoli

Diazotira se 9,3 g anilina. Diazo-otopina dodaje se otopini 11 g m-fenilendiamina u 200 ml H2O, koja je lagano zakiseljena s HCl. Reakcijska smjesa se mijea dok koplulacija nije potpuna, to pokazuje brzi test u kojem adicijom alkalne otopine -naftola nema nikakve promjene boje ako je potroen sav diazo-spoj. Otopina se zagrije na oko 60 C. Doda se koncentrirana otopina soli (oko 120 g). Reakcijska smjesa se zatim ostavi stajati da se ohladi, bojilo filtrira i sui. Dobiju se crvenosmei kristali, topljivi u vodi.

26

1.3.2.4. p - Amino - azo - benzen

N N Cl + NH2 N N NH N N + NH2 (HCl) NH2

REAKTANTI

PRIBOR

1. Anilin 2. Kloridna kiselina 2M. 3. Natrijev nitrit 20 % 4. NH4OH 25 % 5. Anilinhidroklorid 6. Octena kis. 2M 7. Kloridna kiselina konc.

1. Porcelanska aa, 950 ml 2. Lijevak za dokapavanje graduirani,250 ml 3. Pipeta graduirana, 25 ml 4. Termometar 0-360 C 5. Stakleno mijealo 6. Elektromotor 7. Bchnerov lijevak 8. Boca za vakum filtraciju 9. Posuda za kupelj 10. Laboratorijski stoli

Receptura : Diazotacija. Otopi se 7 g (0,075 mola) anilina u 87,5 ml 2 M HCl u porculanskoj ai i ohladi vanjskim hlaenjem na oko 20C, a zatim na 0C dodatkom usitnjenog leda. Otopina se diazotira dodatkom otopine pripremljene otapanjem 5,5 g NaNO2 u 37,5 ml hladne vode. (Vidi postupak diazotacije). Diazo otopini se doda otopina pripremljena iz 7,57 ml anilina, 50 ml vode, 25 g leda, 8 ml 2 M octene kiseline, 30 ml 2 M HCl, te ostavi stajati 10 minuta. Zatim se doda 112,5 ml otopine amonijaka, (50 ml 25 %-tne NH4OH u 400 ml vode) uz neprestano mijeanje i to takvom brzinom da reakcijska smjesa itavo vrijeme bude izrazito kisela na lakmus papir. Amonijak se mora dodavati ispod povrine reakcijske smjese. Za dodatak amonijaka potrebno je
27

cca 1 sat, nakon ega smjesa ne daje test na diazotirani anilin s otopinom -naftola. uti diazoamino precipitat je u obliku koji se vrlo lako filtrira. Potrebno ga je filtrirati i oprati destiliranom vodom. Talog tei 24 do 34 g.

Pregradnja diazo -amino spoja

Precipitat se pomjea s 34,2 ml anilina u ai. vrsta komponenta se vrlo brzo otapa, a voda zaostala u diazoaminobenzenu odvaja se na povrinu te ukloni malom pipetom. Zatim se doda 2,5 g anilinhidroklorida, te se smjesa neprestano zagrijava do 30 C uz neprestano mijeanje na vodenoj kupki. Nakon 2 sata temperatura se lagano povisi na 40 C (ne vie) i smjesa ostavi stajati preko noi. Slijedei dan mali dio smjese zagrije se u epruveti do 100 C. Ako je pregradnja potpuna ne izdvaja se duik i ne javlja se miris na fenol. Ako reakcija nije potpuna, smjesa se grije 1 sat na 50 C ali najee to nije potrebno. Uljna smjesa se stavi u dobro promijeanu otopinu od 75 ml H2O i 50 ml konc. HCl. Aminobenzenhidroklorid izdvaja se kao grafitu slian precipitat, te se filtrira i na lijevku ispere dva puta zakiseljenom vodom( HCl u 100 ml H2O). Dobiveni materijal je sasvim ist.

28

1.3.3. SINTEZA DIAZO BOJILA

1.3.3.1. Kongo crvenilo (Supstantivno bojilo)

NH2 N=N SO3H N=N

NH2

SO3H

Bojilo se pripravlja tetrazotacijom benzidina i kopulacijom sa Na-naftolom.

REAKTANTI

PRIBOR

1. Benzidin 2. Kloridna kiselina konc. 3. Natrijev nitrit - 13,6 % 4. Na-naftionat 5. Natrijev acetat(kristalni) 6. Na2CO3 7. Zasiena otopina natrijeve soli 8. Led 9. Kongo-crveni ind. papir 10. krob-jodid ind. papir

1. Porcelanska aa, 950 m2 2. Lijevak za dokapavanje, graduirani 250 ml 3. Pipeta od 10 ml graduirana 4. Pipeta od 25 ml graduirana 5. Termometar 0 - 350 C 6. Stakleno mijealo 7. Elektromotor 8. Bchnerov lijevak 9. Boca za vakum filtraciju 10. Posuda za kupku(led) 11. Elektrini grija 12. Autotransformator, V .... A ... 13. Labolatorijski stoli

Postupak: Otopi se 4,6 g benzidina u vruoj (70C) mjeavini od 12 ml koncentrirane HCl i 75 100 ml H2O. Zatim se ohladi u ledenoj kupki na 0-5 C te diazotira (tetrazitira) adicijom otopine od 3,45 g NaNO2 u 25 ml H2O unutar 1 min. Diazotacija se produi 5 minuta. Testira se Kongo crvenim i krob papirom, a zatim se ta smjesa doda otopini od 16 g Na-naftionata i 20 g

29

kristalnog NaAc u 250 ml H2O. Dobro se izmijea i ostavi smjesu stajati 1 sat. Kada uzorak tekuine nakon zagrijavanja s HCl ne oslobaa due N2 otopi se plavo-crni precipitat kisele boje postupnim dodavanjem Na2CO3 (cca 10 g), nastavljajui s mijeanjem i grijanjem, dok temperatura ne dostigne 80 C. Kroz to vrijeme bojilo prelazi u otopinu kao crvena Na-sol (Kongo crveno). Otopi se, filtrira i jo vrue upravo zasiti (izbjegavaj suviak) s NaCl, te ostavi da se spontano ohladi do sobne temperature. Zatim se ohladi u ledu, bojilo se opere zasienom otopinom NaCl i sui na zraku. Iskoritenje je 30 g. Ako je filtracija spora radi se po sljedeem postupku. Finu suspenziju stavi se na iroku plou za isparavanje i isparava na vodenoj kupelji do suhog. Tako dobivena ljepiva masa otopi se u minimalnoj koliini razrijeenog alkohola (1 vol. vode : 3 vol. metanola, oko 100-125 ml), i ostavi da se ohladi. Filtriraj Kongo-crvenilo koje je sada u obliku granulata, uz lagani vakuum, te sui na filter papiru na zraku. Produkt moe sadravati znatne koliine soli, koje se uklone ponavljanjem rekristalizacije iz razrijeenog alkohola.

30

2. BOJENJE TEKSTILNIH VLAKANA

2.1. TEORIJA BOJENJA

Bojilo se moe vezati na vlakno adsorpcijom, mehanikim ili kemijskim putem. Kojom e se od ove tri mogunosti bojilo vezati ovisi o kemijskoj konstituciji vlakna i o vrsti bojila. U sluaju adsorpcije bojilo se adsorbira na povrini vlakna u monomolekularnom sloju. Ovako "povrinski vezano" bojilo postupno difundira u unutranjost vlakna i stvara koordinativne komplekse. Kod mehanikog vezivanja bojilo se pomou veziva mehaniki privrsti na vlakno. Ukoliko bojilo kemijski reagira sa slobodnim skupinama vlakna radi se o kemijskom vezivanju.

2.2. PRIPREMANJE TEKSTILIJA ZA BOJENJE

Tekstilni materijal koji e se bojati (sirovi pamuk, vuna ili drugi) mora se prvenstveno oprati , da bi se uklonila masna oneienja koja sadrava, u manjoj ili veoj mjeri, svako prirodno vlakno. Svijetle nijanse mogu se postii samo na onom vlaknu koje je prije bojenja ne samo prano, nego i bijeljeno. Tekstilije prije unoenja u kupku za bojenje treba dobro nakvasiti u vodi. Pamuk se obino kvasi u toploj, a vuna u mlakoj vodi. Samo dobro nakvaena i ocijeena roba natopit e se sva za kratko vrijeme jednakomjerno bojilom u kupki, a to je vaan uvjet da se postigne jednolian ton (egalitet). Kao sredstva koja ubrzavaju kvaenje i prodiranje otopljenog bojila u vlakna, upotrebljavaju se sapuni, sulfonirana ulja i drugi povrinsko aktivni preparati (npr. 2-4 g/l Nekala BX). Sirova vuna s koje nisu prije bojenja pranjem uklonjena prirodna masna oneienja ne moe se jednakomjerno obojiti ako se kupki za bojenje ne dodaju sredstva koja potpomau kvaenje i smanjuju povrinsku napetost vode. Sintetika vlakna su termoplastina, te pri vruoj obradi podlijeu promjenama kao to su skupljanje, stvaranje nabora i kovravosti. Da bi se ovo sprijeilo, prije bojenja materijal se mora "tremofiksirati" tj. obraditi vruom vodom, parom ili toplim zrakom.

31

2.3. POSTUPAK BOJENJA

Bojenje tekstilnog materijala obavlja se u vodenoj otopini bojila. Bojilo se otapa u omekanoj vodi, a po potrebi otapanje se ubrza zagrijavanjem. Samo potpuno otopljeno bojilo smije se izliti kroz sito u kupku za bojenje. Otopina u kupki sadrava osim bojila i potrebne dodatke: soli kiseline, alkalije itd. Za neke skupine bojila kupka jo sadri redukcijska ili oksidacijska sredstva. Otopljeno bojilo s dodatcima ini kupku za bojenje. Volumen otopine izraava se uvijek u omjeru prema materijalu. Ako se boji 10 g pamuka u kupki od 200 ml kupka jest 1:20. Koliina bojila i dodatka oznauje se u postotcima prema materijalu koji se boji ukoliko nije drugaije naglaeno. U ovako prireenu kupku potapa se tekstilni materijal da primi bojilo. Suhi materijal je potrebno prije potapanja u kupku za bojenje nakvasiti u vodi i onda ocjediti, da bi vlakna mogla primati bojilo bre i jednakomjernije. Bojenje se vri redovito uz grijanje kupke i neprestano pokretanje robe ili pak roba miruje, a otopljeno bojilo cirkulira kroz materijal. Za svaku grupu bojila propisani su potrebni dodatci i najpovoljnija temperatura kupke, jer o tome ovisi nain prijelaza bojila iz kupke na vlakno. Proces bojenja mora se voditi tako, da se bojilo to bolje iscrpi iz kupke i jednakomjerno razdjeli, te da se postigne jednolino obojenje.

vrstoa vegetabilnog vlakna bit e ouvana, ako se boji u alkalnim ili neutralnim
kupkama, a samo u izuzetnim sluajevima gdje to nije mogue drugaije izvesti (anilinsko crnilo) doputa se kisela kupka; pri tom valja postupati vrlo oprezno. Animalna vlakna, vuna i prirodna svila osjetljivi su prema alkalijama i stoga se redovito boje u kiselim kupkama. Kiselost se podeava dodatkom organskih ili mineralnih kiselina i zgodno odabranih soli. Samo s nekim redukcijskim bojilima boje se animalna vlakna u slabo alkalnoj kupki. Dakle, materijal se najprije odvae i prema odvagi prorauna, uzevi u obzir zadatak, koliina bojila i dodatka. Ako je zadano da se oboji 5 g vune s 1,5 % oran II bojila uz dodatak 5 %-tne sulfatne kiseline u kupki 1:30, onda se raunom ustanovi, da kupki za bojenje treba dodati 0,075 g bojila i 0,25 g sulfatne kiseline. Bojilo se otopi najprije u malo vode i onda se volumen vode koja sadrava bojilo i dodatke, nadopuni do 150 ml (volumen kupke odgovara postavljenom zadatku 1:30). Za lake i tonije odmjeravanje koliine bojila pri bojenju u laboratoriju, napravi se razrijeena otopina (2 g u litri), pa da se menzurom odmjeri zadana koliina bojila (0,075 g 32

bojila sadrano je u 35,3 ml takve otopine). Za ogledno bojenje naprave se i otopine (obino 10 %) kiselina, baza, soli i drugih dodataka, pa se potrebne koliine uzimaju odmjeravanjem po volumenu, to se bre i lake vri nego vaganjem. Pokretanje (hantiranje), protjecanje i iscjeivanje tekstilnog materijala treba vriti (to je osobito vano) u poetku bojenja, a mora se ponavljati svakih 2-5 minuta, naroito kod bojila, koja brzo prelaze na materijal (npr. bazna bojila na tanirani pamuk). S nekim bojilima (sumporna i indigoidna) preporuuje se bojiti ispod povrine otopine. U tom sluaju materijal se povremeno pokree ali ispod povrine otopine. Kad se postigne traeni ton boje, roba se vadi iz kupke i temeljito ispire vodom sve dotle dok ne pone otjecati bistra voda neutralne reakcije. Time se ukloni nevezano bojilo i isperu dodatci (kiseline, soli, alkalije itd.). Kod bojila koja se grade na vlaknu ili fiksiraju u neotopljenom obliku (moilska i redukcijska), nadopunjava se prvo ispiranje kuhanjem robe u otopini sode i sapuna. Time se oivi ton bojila i povea njegova postojanost prema trenju i pranju. Iz opranog tekstilnog materijala ukloni se voda mehanikim postupcima. U mnogo se sluajeva tekstilni materijal ocjeuje i nakon obrade u moilima, ili nakon impregniranja vlakna s nekom komponentom koja sudjeluju kod tvorbe i razvijanja bojila. Ocjeivanje mora biti jednolino, to se najbolje postie cijeenjem izmeu gumenih valjaka.

33

2.4. EKSPERIMENTALNI RAD

2.4.1. BOJENJE PAMUKA SUPSTANTIVNIM BOJILIMA

Bojenje supstantivnim bojilima vri se iz slabo alkalne otopine uz dodatak sode i soli (Na2SO4 ili NaCl ). Soda poveava topljivost bojila, a solju se postie bolja ravnomjernost. Bojenje poinje obino pri srednjoj temperaturi koja se postupno podie do blizu vrelita da bi se dobilo dobro iskoritenje i ravnomjernost obojenja. Nedovoljna postojanost supstantivnih bojila moe se poveati naknadnom obradom s formaldehidom, metalnim solima, kation-aktivnim preparatima i diazotiranjem ili kopuliranjem na vlaknu. Izbor sredstva za naknadnu obradu ovisi o kemijskoj konstituciji bojila.

Bez naknadne obrade

Receptura I .

0,5 % bojila

1% bojila

1,5 % bojila

2% bojila

Bojilo: Tobazol supro siva 66 Na2CO3 Dispergol KD Glauberova sol krist.(Na2SO4)

25 ml 0,5 g/l 0,5 g/l 10 g/l

50 ml 1 g/l 1 g/l 20g/l

75 ml 1,5 g/l 1,5 g/l 30 g/l

100 ml 2 g/l 2 g/l 40 g/l

Odnos kupke - 1 :20 Koliina materijala - 10 g Otopina bojila - 1 : 500 Otopina kemikalija - 1 : 10 Materijal se prije bojenja iskuhava 1/2 sata pri 100 C u vodi uz dodatak 0,5 g/l Superola 0. U pripremljenu kupku se stavi iskuhano pamuno vlakno i postupno zagrijava od 20-100 C. Bojenje traje 1 sat.

34

Naknadna obrada s metalnim solima.

Receptura II.

0,5 % bojila

1% bojila

1,5 % bojila

4% bojila

Bojilo: Cuprophenyl-Marine blau Rh Na2CO3 Dispergol KD Glauberova sol krist.(Na2SO4)

25 ml 0,2 g/l 1 g/l -

50 ml 0,3 g/l 1 g/l 10 g/l

75 ml 0,4 g/l 1 g/l 20 g/l

200 ml 0,5 g/l 1 g/l 40 g/l

Octena kiselina CuSO4

1% 1%

2% 2%

3% 3%

3% 3%

Odnos kupke - 1 : 20 Koliina materijala - 10 g Otopina bojila - 1 : 500 Otopina kemikalije - 1 : 10 Pamuni materijal se iskuhava 1/2 sata u vodi pri 100 C uz dodatak 0,5 g/l Superola 0., te boji u prethodno pripremljenoj kupki koja sadri bojilo, Na2CO3, Dispergol i Glauberovu sol, 1 sat uz postupno zagrijavanje od 30-100 C. Nakon zavrenog bojenja pamuni materijal se dva puta dobro ispere hladnom vodom, a tada obrauje sa CuSO4 u octeno-kiseloj otopini 30 minuta pri 80 C.

35

2.4.2. BOJENJE PAMUKA REAKTIVNIM BOJILIMA

Bojenje reaktivnim bojilima provodi se u dva stupnja. U prvom stupnju boji se u neutralnoj otopini bojila uz postupno dodavanje soli i to u obrocima. U ovoj fazi vlakno ravnomjerno crpi bojilo i to pri sobnoj temperaturi cca 30 minuta. Crpljenje pojedinih "procion" bojila je razliito ( uto bojilo se iscrpi bre nego plavo ili crveno). U drugom stupnju kupka se alkalizira dodatkom natrijevog karbonata, kako bi mogla nastupiti reakcija izmeu vlakna i bojila, te se uz crpljenje obavlja i fiksiranje bojila cca 1 sat. Dio nevezanog bojila ispere se sapunanjem.

Receptura III.

Bojilo: Dumaren Blau X-3 LR

0,5 % bojila

1% bojila 60 g/l 10 g/l

1,5 % bojila 60 g/l 10 g/l

2% bojila 80 g/l 15 g/l

Glauberova sol krist.(Na2SO4) Na2CO3

40 g/l 5 g/l

Odnos kupke - 1 : 20 Koliina materijala - 10 g Bojilo se upasti s malo hladne vode i prelije vruom vodom. Kupki zagrijanoj na 45C doda se otopljeno bojilo, ukupne koliine Na2CO3 i prethodno iskuhani materijal (iskuhavati sata sa 0,5 g/l Superola 0, zatim dobro isprati). Temperatura kupelji se povisi do vrenja tijekom 45 minuta. Kroz tih 45 minuta kupki se dodaje Glauberova sol u obrocima (3 puta svakih 15 minuta), a zatim ostatak vode. Nakon ovog dodatka bojenje se nastavlja jo 1 sat. Nakon zavrenog bojenja materijal se opere hladnom vodom, zatim vruom (80 C) i osapuni s 0,5 g/l Superola 0 uz kuhanje 20 minuta. Zatim se opere jedan put vruom vodom i konano hladnom vodom.

36

Receptura IV.

Bojilo: Procion Yellow LS

0,5 % bojila

1% bojila 20 g/l 3 g/l

1,5 % bojila 20 g/l 3 g/l

2% bojila 30 g/l 5 g/l

NaCl Na2CO3

15 g/l 3 g/l

Odnos kupke - 1 : 20 Koliina materijala - 10 g Prethodno bojenju materijal se mora bijeliti. Najprije se materijal dri 10 minuta u hladnoj vodi sa 0,5 g/l Superola, a zatim se istoj kupki doda 3 ml/l H2O2, NaOH 42 % do pH 10 i 0,1 ml/l perstabilizatora. Kupka se zagrije na 50 C i ostavi pri toj temperaturi 45 minuta, a zatim zagrijava pri temperaturi vrenja 1/2 sata. Bojilo se upasti malo hladne vode i potpuno otopi prelijevanjem vruom vodom. Boji se pri sobnoj temperaturi i to 10 minuta bez NaCl, zatim se u u dva navrata u razmacima od po 10 minuta doda sol. Bojenje se produi jo 10 minuta, a zatim u dva navrata u razmacima od po 5 minuta doda Na2CO3, te boji jo 15 minuta. Ukupno bojenje traje 6 minuta. Obojeni materijal se ispere, sapuna 20 minuta u vodi sa 0,5 g/l Superola pri 100 C, te ponovno dobro ispere.

37

2.4.3. BOJENJE PAMUKA REDUKCIJSKIM BOJILIMA

Za otapanje redukcijskih bojila potrebna je redukcija pomou ditionita (Na2S2O4 tzv. hidrosulfita) i natrijevog hidroksida. Reducira se uglavnom u matinoj kupki " koja ima visoku koncentraciju. Matina kupka se izlije u kupku za bojenje, kojoj je prethodno dodano neto hidroksida i ditionita (eliminacija u vodi otopljenog kisika). Koliina luine, ditionita i dodatka, te temperatura bojenja ovise o karakteru redukcijskog bojila (indigoidno, antrakinonsko). Nakon bojenja slijedi oksidacija na zraku, u vodi ili oksidacijskim sredstvima. Intenzivnim sapunanjem razvija se prava nijansa. Receptura V.

Bojilo: Indantren Gelb 36 FN

0,5 % bojila

1% bojila 6 ml/l 2 g/l 10g/l

1,5 % bojila 7 ml/l 2,5 g/l 15 g/l

2% bojila 8 ml/l 3 g/l 15 g/l

Natrijev hidroksid32 % Natrijev ditionit Glauberova sol krist.

5,5 % 2 g/l 10 g/l

Matina kupka Natrijev hidroksid 32 % Natrijev ditionit Voda 1,5 ml/g bojila 0,5 g/g bojila 50 ml/g bojila

Odnos kupke - 1 : 20 Koliina materijala - 10 g Redukcijsko bojilo otapa se u matinoj kupki 10-15 minuta pri 50 C. Zatim se matinoj kupki doda kupka za bojenje i izbijeljeni materijal (vidi postupak bijeljenja u recepturi IV.) i boji se jedan sat pri temperaturi 45-50 C. Nakon zavrenog bojenja bojilo se oksidira namakanjem materijala u vodi do povratka obojenja, a zatim se materijal sapuna 1/2 sata uz kuhanje u vodi sa 0,5 g/l Superola i 1 g/l Na2CO3. 38

2.4.4. BOJENJE PAMUKA NAFTOLIMA AS Bojenje pamuka naftolima AS obavlja se u dvije faze. U prvoj fazi materijal se impregnira komponentom koja se fiksira na vlaknu (naftolom), a u drugoj razvija obojenje kopulacijom s otopinom diazonijeva spoja. Naftol se otapa po hladnom postupku i to u alkoholu uz dodatak natrijevog hidroksida. Dobivena koncentrirana otopina razrijedi se do propisanog omjera prema materijalu i dodaje kupki za naftoliranje. esto se otopini naftola doda neto formaldehida koji stabilizira otopinu i sprjeava hidrolizu naftolata na vlaknu. Neposredno prije naftoliranja otopini se doda Glauberova sol za poveanje supstantivnosti naftola prema vlaknu. Nakon naftoliranja obino pri temperaturi 25-40 C materijal se ocijedi i kopulira. Diazotacija se obavlja u hladnom ("ledeno bojilo"). Naime, solno-kiseloj otopini "baze" (Ectorange GR Base) dodaje se natrijev nitrit ili se "bazi" koja se upasti u vodi doda potrebna koliina HCl i NaNO2. Nakon zavrene diazotacije viak HCl odstrani se dodatkom natrijeva acetata, te se doda octena kiselina za vezivanje vika alkalije u otopini za naftoliranje. Neposredno prije potapanja naftoliranog materijala, otopini diazokomponente dodaje se NaCl da bi dolo do ispiranja jednog dijela naftolata s vlakna. Materijal se provodi kroz hladnu otopinu ovako pripremljene diazokomponente, pri emu se boja stvara trenutano. Poslije razvijanja materijal se ispere i iskuha u sapunskoj otopini (skidanje estica neotopljene azo boje, tj. poveanje postojanosti prema otiranju).

Receptura VI.

Naftoliranje

Naftol AS Alkohol Natrijev hidroksid 32 % Voda 40 C Formaldehid 33 % Kupka

5 g/l 1 ml/g naftola 0,5 ml/g naftola 2 ml/g naftola 0,5 ml/g naftola

39

Natrijev hidroksid 32 % Meupranje Natrijev hidroksid 32 % Natrijev klorid

10 ml/l

2 ml/l 20 g/l

Diazotiranje Ectorange GR Base Hladna voda Diazolan A Natrijev nitrit 98 % Hladna voda (+led) 10 - 12 C Kloridna kiselina 32 % Natrijev acetat (2 ml/g vode) Octena kiselina 50 % 1,4 g/l 1,5 ml/g baze 0,1 g/g 0,56 g/l 30 ml/g 2,15 ml/g 1,1 g/g 0,67 ml/g

Kupka Diazolan A NaCl 1 g/l 20 g/l

Odnos kupke - 1 : 20 Koliina materijala - 10 g Naftolu se dodaje smjesa alkohola, natrijevog hidroksida i vode i mijea dok otopina postane bistra. Tada se doda formaldehid i ostavi stajati sata. Iz ovako dobivene koncentrirane otopine bojila priredi se kupka dodatkom propisane koliine natrijevog hidroksida i vode. Materijal se uroni u kupku, naftolira pola sata pri 25 C, a zatim 10 minuta ispire hladnom vodom uz dodatak natrijevog hidroksida i natrijeva klorida. Sada se pripremi kupka za diazotiranje tako da se "baza" upasti s diazolanom i hladnom vodom, te doda natrijev nitrit. Nakon to se nitrit potpuno otopio pasta se ohladi i brzo doda u 40

smjesu hladne vode i kloridne kiseline. Uz povremeno mijeanje ostavi se stajati pola sata, te doda natrijev acetat i octena kiselina. Ovako koncentrirana otopina profiltrira se ukoliko je potrebno i razrijedi vodom koja sadri odreenu koliinu diazolana i kuhinjske soli, tako da se dobije kupka 1:20. Sada se u ovu kupku potopi naftolirani materijal, te se razvija boja pola sata pri temperaturi 12 C. Ukoliko je potrebno doda se led. Poslije razvijanja obojeni materijal se dobro ispere u vodi i sapunu s 0,5 g/l Superola najprije 20 minuta pri 60 C, te 30 minuta pri 100 C.

41

2.4.5. BOJENJE MIJEANOG MATERIJALA (50 % poliestersko vlakno - 50 % pamuk)

Preduvjet za uspjeno bojenje mjeavine od razliitih vlakana je poznavanje sastava mjeavine u pogledu vrste vlakna i kvantitativnog sastava. Za mjeavinu celuloznih i poliesterskih vlakana postoji veliki izbor bojila za postizanje jednobojnih nijansa. Za poliesterski dio dolaze u obzir disperzijska i specijalna redukcijska bojila, a za celulozna vlakna direktna, redukcijska, reaktivna bojila i leukoesteri redukcijskih bojila. Bojenje se moe obaviti iz jedne ili dvije kupke ovisno o izboru bojila. U sljedeem primjeru boji se kombinacijom disperzijskog i reakcijskog bojila. Obzirom da su disperzijska bojila netopljiva ili teko topljiva u vodi, kupka se dobije pripremom fine vodene suspenzije u prisutnosti disperzijskog sredstva. Poliesterska vlakna teko primaju bojila i pod normalnim uvjetima mogu se postii samo svijetla obojenja (difuzija u unutranjosti vlakna je spora). Za dobivanje tamnih obojenja dodaju se kerijeri (promotori) koji, pretpostavlja se, poveavaju topljivost bojila, izazivaju bubrenje vlakana ili nastanak novih mjesta za vezivanje bojila. To su klorirani benzen i dr. Druga mogunost je bojenje pri visokoj temperaturi od 120 130 C.

Bojenje u dvije kupke Receptura VII I. kupka Rezolin orange 5 R Rezolin rot FB Sustilan N Levegal PT Odnos kupke - 1 : 20 4% 0,6 % 1 g/l 2 g/l

42

II. kupka Procion brillant orange 2 NS Procion brillant rot 2 BS Natrijev klorid Na2CO3 4% 1% 40 g/l 10 g/l

Odnos kupke - 1 : 20 Bojila se otapaju tako da se napravi pasta koja se razrijedi vodom temperature 80 C. Ova voda mora sadravati 2 g/l Avolana IS. Na jedan dio boje doda se 20 dijelova vode za otapanje. Pripremi se prva kupka s octenom kiselinom pH se podesi na 5-6, te u njoj boje poliesterske niti mijeanog, prethodno iskuhanog (vidi recepturu I) materijala 1,5 sat poevi od 30 C do vrelita. Obojeni materijal se dobro ispere, te uroni u drugu kupku koja sadri samo bojilo (vidi otapanje reakcijskog bojila). Nakon 10 minuta bojenja doda se u dvije porcije NaCl u razmacima po 10 minuta. Zatim se u razmaku od po 5 minuta u dva navrata doda soda i bojenje produi jo 45 minuta. Bojenje se vri pri sobnoj temperaturi. Nakon bojenja materijal se sapuna u vodi uz dodatak 0,5 g/l Superola zagrijavanjem od 5 do 100 C.

43

3. ANALITIKI DIO

3.1.ANALIZA TEHNIKIH BOJILA

Kvalitativnom analizom odreuju se bojadisarska i kemijska svojstva bojila i stjee uvid u prisutnost razliitih kromofora, a time i kemijsku konstituciju, odnosno kemijske skupine dotinog bojila. Analiziraju se bojila u prahu kao i bojila vezana na vlaknu. Kvantitativnom analizom odreuje se sadraj istog bojila u nekom tehnikom uzorku ili u otopini za bojenje.

3.1.1. KVALITATIVNA ANALIZA BOJILA U PRAHU

Bojilo se moe poblie ispitati, ne odvajajui anorganske soli i druge dodatke, primjenom kemijskih i bojadisarskih metoda. Ogledna bojenja obavljaju se na obraenom i neobraenom tekstilnom vlaknu, te se na taj nain pokazuju karakteristina svojstva bojila, prema kojima se bojilo moe razvrstati u jednu od bojadisarskih skupina. Kemijsko ispitivanje obavlja se u nizu epruveta u kojima se istrauje topljivost bojila u raznim otapalima. Osim toga, potrebno je ustanoviti kako bojilo reagira s kiselinama i bazama, redukcijskim i oksidacijskim reagensima. Pri rjeavanju analitikih zadataka u praksi potrebno je kombinirati bojadisarske i kemijske metode. Analiza poinje ispitivanjem bojila u epruveti, tj. ispituje se je li bojilo topljivo u vodi. Ako je topljivo pripada skupini bojila topljivih u vodi (supstantivna, bazna i kisela bojila). Ako je netopljivo pripada skupini u vodi netopljivih bojila (sumporna, pigmentna, moilska, redukcijska bojila i bojila koja se otapaju u alkoholu). Treba takoer uzeti u obzir da sumporna i redukcijska bojila dolaze na trite esto pripremljena kao reducirana topljiva bojila, zatim da neka moilska bojila i tzv. alkoholna bojila mogu biti manje ili vie topljiva u vodi, i najzad da neka bojila koja su u vodi netopljiva, mogu postati topljiva ako im se doda natrijev bisulfat; u tom sluaju dolaze na trite kao bisulfatni spojevi. Ako se sumpornim topljivim bojilima doda kiselina razvija se sumporovodik (H2S), jer ona sadre natrijev sulfid. Netopljiva sumporna bojila daju istu reakciju ako ih zagrijavamo sa antimonkloridom i kloridnom kiselinom (SnCl2 + HCl). Ako se spojevi s bisulfitom (NaHSO3) kuhaju s razrijeenom kloridnom kiselinom, razvijaju sumporni dioksid 44

(SO2), pa e papir natopljen ivinim nitratom potamniti. Topljive redukcijske boje taloe se ako se kroz njih propuhuje zrak.

3.1.1.1. Odreivanje bojadisarske skupine bojilima topljivim u vodi

Bojila topljiva u vodi mogu se razvrstati po skupinama ako se izvede bojenje obraenog i neobraenog vunenog i pamunog vlakna u nizu od pet ogleda. Uzme se pet epruveta i do polovine svake epruvete nalije se topljivo bojilo. Zatim se stavi u svaku oko 0,5 g pree, i to; u prvu epruvetu stavi se kromirana vuna, u drugu i treu obina vuna, u etvrtu obini pamuk, a u petoj se boji pamuk impregniran taninom. Otopljenom bojilu u prvoj i petoj epruveti ne dodaje se nita. U drugoj epruveti boji se vuna u kiselom uz dodatak sumporne kiseline i natrijevog sulfata (4 % H2SO4 + 10 % Na2SO4 ), a u treoj epruveti boji se vuna u neutralnom uz dodatak natrijevog sulfata (10 % Na2SO4). Pri bojenju obinog pamuka u etvrtoj epruveti treba dodati soli (30-50 % Na2 SO4). Svih pet epruveta stavi se u posudu s koncentriranom otopinom kuhinjske soli. Bojene poinje u hladnom, zatim se zagrijava do vrenja i ostavi 1/4 sata da otopina bojila vrije. Poslije toga otopine se odliju, a predivo se opere. Rezultat bojenja pojedinih vlakana raznim skupinama bojila pokazuje sljedea tablica. Tablini pregled rezultata oglednog bojenja: BOJADISARSKA SKUPINA OGLEDNO BOJENJE I. II. III. IV. Kromirana Vuna s 10 % Vuna s 10% Pamuk s vuna (bez Na2SO4 + 4% Na2SO4 30-50 % dodataka) H2SO4 Na2SO4 V. Pamuk natopljen taninom (bez dodataka)

Supstantivna bojila Kisela bojila Bazna bojila Moilska bojila (topljiva u vodi)

? + + +

? + ? ?

? ? + -

+ ? -

+ + -

U tablici je intenzivno obojenje oznaeno znakom +, a slabo ili nikakvo obojenje znakom - . Znak pitanja ? znai da rezultat u pogledu bojenja moe varirati. 45

Nejasne rezultate oglednog bojenja potrebno je dopuniti posebnim ispitivanjem prema sljedeim uputama. Poblie razlikovanje supstantivnih i kiselih bojila u spornim sluajevima izvodi se tako da se niti bijelog pamuka oboje u otopini bojila kojoj smo dodali neto amonijaka. Kisela bojila ne boje pamuk, a supstantivno bojilo e obojiti pamuk. Razlikovanje obinih kiselih od kiselo-moilnih bojila, koja imaju osobinu da se naknadnim kromiranjem mogu razviti i uvrstiti, obavlja se na ovaj nain: neto pree od obine i kromirane vune boji se dotinim bojilom zajedno u irokoj epruveti uz dodatak mravlje kiseline. Poslije etvrt sata kuhanja otopina se odlije i uzorak obojene vune ispita na postojanost iskuhavanjem u razrijeenom amonijaku (1:10). Kiselo bojilo ima afinitet prema moilu, pa e kromirana vuna bit e intenzivnije obojena jer ona tee otputa bojilo. Bazna bojila koja su sulfoniranjem prevedena u kisela pokazuju zbog prisutnosti amino skupina, latentna bazna svojstva (kiselo-bazna bojila). Zato takva bojila oboje u izvjesnoj mjeri taninom moeni pamuk. Eozinska bojila su slabo kiselog karaktera jer sadre karboksilnu i fenolne skupine i mogu se razlikovati od izrazitih kiselih bojila koja sadre sulfonsku skupinu. Ako se eozinskim bojilima doda neto mineralne kiseline, njihova Na-sol prelazi u slobodnu kiselinu , a bojila se istaloe. U tom obliku mogu se ekstrahirati eterom. Bojila topljiva u vodi mogu se razvrstati u bojadisarske skupine i pomou tzv. taninskog reagensa. To je otopina koja sadri 10 g tanina, 10 g natrijevog acetata u 200 ml vode (treba dodati 0,1 g fenola radi konzerviranja). Bojila topljiva u vodi mogu se na temelju reakcije taninskog reagensa s bojilom, te rezultata bojenja obinog pamuka i pamuka impregniranog taninom, podijeliti u ove tri grupe : 1) Tipina bazna bojila i moilska bazna bojila taloe se taninskim reagensom. Ova bojila intenzivno oboje pamuk natopljen taninom. 2) Supstantivna i topljiva sumporna bojila ne taloe se taninskim reagensom i oboje obian pamuk i pamuk impregniran taninom. 3) Obina kisela bojila i moilsko kisela bojila ne taloe se taninskim reagensom i obino ne pokazuju afinitet prema nemoenom pamuku.

46

3.1.1.2. Odreivanje bojadisarske skupine bojilima netopljivim u vodi

Meu bojila netopljiva u vodi spadaju: sumporna, moilska, redukcijska, alkoholna i pigmentna. Za ispitivanje bojadisarske skupine uzorak netopljivog bojila najprije se zagrijava u epruveti u 5 %-tnoj otopini natrijevog hidroksida. U alkalnu otopinu prelaze samo moilska bojila i neka sumporna. Reakcija na sumporna bojila obavlja se u drugoj epruveti u koju se stavi ispitivanog bojila, doda otopina SnCl2 + HCl i zagrijava. Iznad otvora epruvete stavi se papir namoen olovnim acetatom. Ako je uzorak sumporno bojilo na papiru se pojavi tamna mrlja od nastalog olovnog sulfida (PbS). Redukcijska bojila ne otapaju se u 5 %-tnoj luini niti u alkoholu. Ali ako se uzorku redukcijskog bojila uz NaOH doda jo i Na2S2O4 (hidrosulfita), onda ono prelazi u otopinu poslije redukcije, koju je izvrio hidrosulfit. Natrijeva sol nastalog spoja kod nekih reduktivnih bojila skoro je bezbojna odnosno slabo ukasta (leuko-spoj). Takav je leuko-spoja indiga i njemu srodnih indigoidnih bojila. Meutim nastali spojevi velikog broja drugih redukcijskih bojila, meu koje spadaju i indantrenska (antrakinonska) bojila, pokazuju intenzivna obojenja. To su antrakinonska redukcijska bojila. Alkoholna bojila poznaju se po tome to se otapaju u alkoholu. Takva su na primjer: inolinska uta, sudani, nigrozinska baza i dr. Pigmentna bojila mogu biti anorganskog ili organskog karaktera. Ona uglavnom ne pokazuju navedene reakcije netopljivih bojila spomenutih bojadisarskih skupina.

3.1.1.3. Analiza reaktivnih bojila

Reaktivna bojila najee dolaze na trite pod nazivom prosion bojila i cibakron bojila. U vodi se lako otapaju, isto kao i supstantivna, kisela i bazna bojila. Identifikacija reaktivnih bojila u prahu obavlja se na osnovi njihovih specifinih svojstava. U tu svrhu potrebno je sprovesti ogledno bojenje bijelog pamunog prediva u tri epruvete uz sljedee uvjete. U svaku epruvetu nalije se oko 10 ml razrijeene otopine bojila. Prvoj epruveti se doda oko 1 g soli (NaCl ili Na2SO4). Otopina bojila u drugoj epruveti alkalizira se dodatkom 1 ml 10 %-tne NaOH, k tome se jo epruveti doda 1 g soli (NaCl ili Na2SO4). Otopini bojila u treoj epruveti ne dodaje se nita. U prve dvije epruvete koje sadre dodatke, stavi se bijelo pamuno 47

predivo, a u treu epruvetu se stavi pamuk impregniran taninom. Bojenje se obavlja pola sata u hladnom. Zatim se svi uzorci dobro isperu vodom, a prema rezultatima obojenja aproksimativno se razvrstava dotino bojilo u jednu od bojadisarskih skupina, kao to prikazuje sljedea tabela:

Tablini pregled rezultata bojenja BOJADISARSKA SKUPINA Supstantivna bojila Kisela bojila Bazna bojila Reaktivna bojila I. Pamuk + 1g NaCl OGLEDNO BOJENJE II. III. Pamuk + 1g NaCl + 1 Pamuk impregniran ml 10%-tne NaOH taninom bez dodataka

+ ? ? ?

+ ? ? +

+ + -

Dobivena obojenja treba jo ispitati na postojanost. U tu svrhu svaki isprani uzorak posebno se potopi u vruu sapunsku otopinu koja se nalazi u epruvetama. Kisela i bazna bojila, koja su bila samo mehaniki vezana na vlakno, preu skoro potpuno u otopinu, a supstantivna samo jednim dijelom. Reaktivna bojila iz druge epruvete ne mogu se isprati jer su kemijski vezana za celulozno vlakno.

3.1.1.4. Odreivanje kemijske konstitucije odnosno kromofornih skupina

Poslije obavljenog razvrstavanja bojila po bojadisarskim skupinama pristupa se sistematskom ispitivanju kemijske konstitucije na osnovi kromofornih skupina koje bojilo sadri. Poznato je da su sve kromoforne skupine nezasienog kemijskog karaktera. Ako se na njih djeluje nascentnim vodikom (koji se razvija djelovanjem octene kiseline na cink), veliki dio bojila e izgubiti obojenost, jer se pri tom kemijska konstitucija dotinog bojila promjeni. Kromoforne skupine vezuju vodik i bojilo prelazi u novi, bezbojni (zasieni), tzv. leuko-spoj. Ukoliko se ovi leuko-spojevi reoksidiraju na zraku radi se o kromofornim skupinama trifenilmetanskih bojila (fuksin) i ksantenskih bojila (eozin i rodamin). Kad se leuko-spojevi reoksidiraju dodatkom jaeg oksidacijskog sredstva, kao to je kalijev permanganat ili vodikov 48

peroksid, u prisutnosti razrijeene sulfatne kiseline, radi se o kromofornim skupinama trifenilmetanskih bojila (fuksin) i ksantenskih bojila (eozin i rodamin). U sljedeu skupinu spadaju bojila koja utjecajem nascentnog vodika potpuno izgube kromofore, a molekule im se razgrade, pa se prema tome ne moe vie obnoviti njihova obojenost niti pomou jakih oksidacijskih sredstava. Takve kromoforne skupine imaju sva azo-bojila. Isto tako boja se ne vraa redukcijskim bojilima, nitro-bojilima ni nitrozo-bojilima. Bojila ije su kromoforne skupine otporne prema utjecaju vodika ne gube redukcijom obojenost. To su kinolinska bojila (kinolinska-uta), ketoniminska (auramin) i tiazolna bojila (tioflavin i primulin). Redukcija cinkom u prisustvu octene kiseline izvodi se u epruveti tako, da se vruoj otopini bojila doda cinkova praka na vrhu noa, zatim se protrese, dolije nekoliko kapi 5 %-tne octene kiseline i grije dok se ne izgubi boja. Ako poslije obavljene redukcije nastane bezbojna otopina, ona se izlije na komad filter papira i ostavi stajati na zraku. Ako se boja ne pojavi nakon 1-2 minute, onda se staklenim tapiem nanese na papir kap kisele otopine kalijevog permanganata; pojavljivanje boje se ubrzava ako se vlani papir oprezno zagrije iznad plamena. Kod nekih kiselih bojila (eozina), boja e se vratiti tek onda, kada se mjesto navlaeno permanganatom postavi iznad boce koja sadri koncentriranog amonijaka. Umjesto permanganata moe se upotrijebiti 3 %-tni vodikov peroksid.

49

3.1.2. KVALITATIVNA ANALIZA BOJILA NA TEKSTILNOM VLAKNU

Analizom bojila na obojenom tekstilu odreuje se prvenstveno bojadisarska skupina kojoj bojilo pripada. U tu svrhu rade se sistematska ispitivanja pomou karakteristinih kemijskih reagensa. Najprije je potrebno ustanoviti vrstu obojenog tekstilnog vlakna. Ako je potrebno obaviti identifikaciju bojila na poluvunenoj tkanini, najprije se moraju mehaniki odjeliti niti osnove i potke, a zatim se posebno ispituju njihova bojila. Na viebojno tampanim tkaninama ispituje se takoer svako bojilo posebno. Poto neke skupine bojila boje samo celulozno, a druge samo proteinsko vlakno, to ve predstavlja jednu mogunost raspoznavanja bojila. S tim u vezi nee se traiti na vuni sumporna bojila, a na pamuku kisela. Takoer je i ivost tonova karakteristian za pojedine skupine bojila. Tako e se npr. ve po izgledu razlikovati i raspoznavati na vlaknu sumporna i bazna bojila. Poznato je da su bojila topljiva u vodi slabo postojana. Bazna bojila prelaze s vlakna u octeno - kiselu otopinu, kisela i supstantivna u amonijanu otopinu. Dobivene otopine mogu se koristiti za odreivanje, ako je to potrebno, primjenjujui pri tome nie navedene postupke. Pri ispitivanju bojila na obojenom tekstilnom materijalu, na materijal se djeluje nizom odabranih reagenasa, odnosno nastoji se bojilo skinuti s vlakna ili izazvati karakteristine promjene nijanse. Prema tome se prosuuje kojoj skupini bojilo pripada. Sistematsko ispitivanje bojila na vlaknu obavlja se na sljedei nain: Obojeno vlakno kuha se 1-2 minute u 5 %-tnoj octenoj kiselini. U otopinu prelaze samo bazna bojila. Ona prelaze u otopinu i kada se vlakno oprezno kuha 1-2 minute u razrijeenom alkoholu (1:1). Ako bojilo ne prelazi u vruu octeno-kiselu otopinu, onda to mogu biti: kisela, supstantivna, sumporna, moilska ili redukcijska bojila. Za odreivanje kiselih i supstantivnih bojila potrebno je obaviti sljedee oglede: obojeno vlakno kuha se 1-2 minuta uz dodatak bijelih pamunih niti u razrijeenom amonijaku (10 g koncentriranog NH4OH + 100 g H2O). Ako mnogo bojila prijee s vlakna u otopinu, a bijele pamune niti se ne oboje, onda su to kisela bojila. Ako je bojilo prelo u otopinu u manjoj koliini i bijele pamune niti su se obojile, onda je na vlaknu prisustvo supstantivno bojilo. Sumporna bojila mogu se na vlaknu dokazati na isti nain kao i bojila u prahu, tj. pomou antimonklorida i kloridne kiseline (SnCl2 + HCl ).

50

Moilska bojila raspoznaju se po moilu, koje se pojavljuje ako se obojeno vlakno potpuno spali. Boja pepela kromnog moila je sivo zelenkasta(Cr2O3), Od eljeznog moila zaostaje crveno-smei pepeo od Al2O3 i SnO2. Redukcijska bojila mijenjaju nijansu ako se njima obojena vlakna stave u alkalnu otopinu (NaOH) kojoj je dodan hidrosulfit (Na2S2O4). Ako se vlakno izvadi iz te otopine i izloi utjecaju kisika iz zraka, prvobitna boja uskoro se opet vrati. Indigoidna bojila grijanjem sublimiraju. Ako se niti obojene indigom zapale na porculanskoj zdjelici, otputat e indigo koji e napraviti modar obljep na zdjelici. Indigoidna bojila mogu se ekstrahirati s vlakna pomou toplog ksilola ili anilina. Antrakinonska redukcijska bojila ne sublimiraju.

51