Utvrde

TVRAVA SV. NIKOLA ISPRED ULAZA U IBENSKU LUKU

Dogaaj koji je potaknuo gradnju jedne od najvrednijih i najljepih hrvatskih utvrda, utvrde Sv. Nikole na ulazu u ibensku luku, zbio se u svibnju 1522. godine. Tada je velika vojska hercegovakog sandaka sa 25.000 vojnika i s mnotvom topova, pod zapovjednitvom Husrevbega, poela opsjedati Knin. Nakon nekoliko juria, branitelji su pod zapovjednitvom Mihajla Vojkovia uvidjeli da se ne mogu obraniti i predali su se 28. svibnja da bi zatitili civile. Na glas o padu Knina Skradinjani su napustili svoje slabo utvreno i jo slabije opskrbljeno mjesto te pobjegli na more ili u ibenik koji je vie od stoljea bio pod mletakom upravom. Tako su Turci bez ikakva napora doli u Skradin i ibenik se naao u potpunom okruenju. Iako su Turci tumaili da osvajaju samo podruja kojima vlada hrvatsko-ugarski kralj, ibenane je najvie plaila mogunost da Turci morskim putem, kroz kanal Sv. Ante, uspostave vezu sa Skradinom i zaleem. Stoga su zamolili mletake vlasti da njihov grad to bolje utvrde, posebno s morske strane. Mletako je plemiko vijee prihvatilo zahtjeve ibenana i ocijenilo da je vrlo vano ojaati obranu ulaska u ibensku luku gradnjom jae utvrde u kanalu Sv. Ante. Ocijenili su da se ne smije dopustiti osvajanje ibenika jer, kako su tvrdili, tko dri ibenik taj je gospodar tog dijela Jadrana. Ipak od odobrenja do gradnje morske tvrave proi e jo dosta vremena i valja objasniti zato je taj grad bio toliko vaan ondanjim gospodarima Jadranskog mora da su bili spremni sauvati ga na svaki nain. ibenik je naime smjeten u potopljenom uu rijeke Krke i jedini je ulaz u luku uski 2,5 km dug kanal koji su u 14. i 15. stoljeu kontrolirale dvije GRAEVINAR 53 (2001) 11 ST NICHOLAS FORTRESS AT THE ENTRANCE TO THE IBENIK PORT The Fortress of St Nicholas, built at the entrance of the St Anthony channel in front of the ibenik port, was built by Venetians in the sixteenth century to prevent Turkish boats from reaching the port.The fortress is one of the most valuable and best preserved examples of defense architecture in Dalmatia.It is made of brick because this material was considered to be most resistant to cannon balls, while the foundations are made of stone.Although defense capabilities of the fortress have never been tested in military operations, the structure still proved successful in protecting the city from sea-bound enemy attacks.During the centuries of use the structure served to various armies and has undergone a number of renovations, some of them made necessary because of the development of arms.It was completely abandoned by the military in 1979 and has been in renovation ever since.However, due to the scope and cost of works, the renovation activities are advancing quite slowly. The renovation effort is also hindered by the fact that the future use of the fortress is still quite uncertain. torete na njegovu kraju, izmeu kojih se za spreavanje prolaza brodova razapinjao lanac. Iako se kao utvreno mjesto razvio mnogo prije, ibenik se u pisanim izvorima prvi put spominje tek 1066. godine, a njegovo je jaanje povezano s nastojanjem Petra Kreimira IV. da s pomou hrvatskih gradova stvori protuteu bizantskim gradovima u Dalmaciji. Kreimir boravi u utvrenom katelu Sv. Mihovila (prvog zatitnika ibenika), a ta se utvrda poslije zvala Sv. Ana da bi joj nedavno opet bio vraen najstariji povijesni naziv. Poslije se vlast nad ibenikom mijenja u skladu sa sudbinom ostalih dijelova Dalmacije, pa ibenikom vladaju naizmjence hrvatsko-ugarski kraljevi, kneevi ubii, bosanski kraljevi i Venecija. Velika je vrijednost ibenika u

Prikaz ibenika iz 17 stoljea (iz djela Viaggio da Venetia a Cistantinopoli G. Rosacia). U donjem dijelu je tvrava Sv. Nikola

747

Utvrde njegovoj zatienoj luci te u velikim pliinama na njegovoj junoj strani na kojima se proizvodi sol, vaan trgovaki artikl i temelj kasnijega ima gdje su bile crkvice Sv. Andrije (to je dananja Jadrija i nije vie otok) na zapadnoj i Sv. Nikole na istonoj strani ulaska u kanal. U danjega benediktinskog samostana. Redovnici su se preselili u grad nakon ruenja samostana tijekom mletakog osvajanja poetkom 15. stoljea. Potpuno je nepoznat i izgled crkve i samostan jer su kasnijom gradnjom tvrave srueni svi njihovi ostaci. Gradnju tvrave na otoku Ljuljevcu mnogi zagovaraju, ali je njezina gradnja aktualizirana 1539. godine kada u Dalmaciju dolaze dva istaknuta vojna inenjera, oba iz obitelji Sanmichelli. Rije je o starijem Michelu i njegovu neaku Gian Girolamu. Upravo je Gian Girolamo izradio program svih potrebnih radova za poboljanje postojeih fortifikacija i izgradnju novih za obranu ibenika. Predloio je gradnju tvrave na brdu na kojem je bila crkvica Sv. Ivana, jer to brdo dominira nad uzvisinom na kojoj je tvrava Sv. Mihovila. Za gradnju tvrave u kanalu Sv. Ante, mlai je Sanmichelli takoer predloio otoi Ljuljevac. Njegov je program mletaka vlast prihvatila u cijelosti i realizacija je odmah poela. Kako je obrana s morske strane imala prvenstvo, po-

Tlocrt terase tvrave

ibenskog prosperiteta. ibenani su bili poznati i kao smioni pomorci, a nerijetko su se bavili i unosnim gusarenjem. Poto je Ladislav Napuljski 1409. prodao Mleanima Dalmaciju, Mleani su odluili zauzeti ibenik. Nakon dugogodinje opsade, ponajprije s morske strane, grad je konano kapitulirao 1412. godine i otad e biti pod vlau Mleana do pada Mletake Republike te nakon kratkotrajne francuske uprave pod vladavinom Austrije sve do uspostave Jugoslavije nakon Prvoga svjetskog rata. U vrijeme kad su se Turci ibeniku pribliili na samo 10 kilometara i kad su mu zaprijetili s morske strane, prve je ideje o gradnji ak dviju morskih tvrava na ulazu u kanal Sv. Ante iznio 1524. Bernardin Baglion, kojega je mletaka vlast poslala da pregleda obrambene sposobnosti dalmatinskih gradova. On je predlagao gradnju tvrava, na otoi748

vrijeme kada M. Baglion obilazi mogue lokacije, crkva Sv. Nikole na otoku Ljuljevcu je u ruevnom stanju, a ruevne su i zgrade neka-

Tvrava Sv. Nikole snimljena s mora

GRAEVINAR 53 (2001) 11

Utvrde elo se s izgradnjom tvrave na mjestu poruenog samostana jer za realizaciju drugih prijedloga iz programa jednostavno nije bilo dovoljno novca. Dugo se smatralo da je projekte za tvravu Sv. Nikole izradio stariji Sanmichelli, a da je Gian Girolamo samo nadzirao graenje. No u posljednje je vrijeme s velikom sigurnou ustanovljeno da je upravo on i projektirao i vodio izgradnju. Inae je Michele Sanmichelli (1484.-1559.) bio glavni predstavnik manirizma u arhitekturi, a gradio je brojne utvrde po Dalmaciji. Osim za tvravu Sv. Nikola pripisivali su mu se i projekti za kopnena vrata u Zadru (Porta terraferma), a zna se da je i jedno i drugo gradio Gian Girolamo, kojemu se takoer pripisuju i gradska vrata uz ibensku katedralu te loa i zgrada gradske strae u Zadru. Gian Girolamo Sanmichelli (1513.1558.) novu je tvravu poeo graditi 1540. godine. Projektirao ju je kao vrstu i sigurnu graevinu koja prati ondanje suvremene tokove graenja vojnih graevina. Ako se ta tvrava usporedi s ondanjim tvravama graenim na Mediteranu, na tvravi Sv. Nikole mogu se pronai sva dostignua u projektiranju i graenju fortifikacijskih graevina Cinquecenta. ak se neka rjeenja ovdje pojavljuju i prvi put, poput "klijeta" koja se nalaze izmeu polubastiona, smjetenih prema junom dijelu tvrave. O izgradnji tvrave postoji jedan dokument iz 1540. godine koji do detalja opisuje graenje i mjere nove graevine. Kako je to vrijeme poetka izgradnje, rije je o svojevrsnom tehnikom opisu. Kada je tvrava zavrena ne moe se pouzdano ustanoviti. Zna se da je ve 1544. godine na nju postavljen kastelan, to znai da je bila djelomino izgraena, ali ne i zavrena. No za fortifikacijske se graevine nikada ne moe rei da su u cijelosti zavrene jer se

Prilaz tvravi s kopnene strane

uvijek prilagoavaju napretku ratne tehnike i usavravanju topnikog oruja. Kako je otoi Ljuljevac male povrine, gradnja tvrave iziskivala je ruenje svih ostataka samostana jer je zauzimala vei dio otoka. Ipak juni je dio otoka, onaj koji se gotovo dodiruje s otokom koji je blii kopnu, ostao neizgraen. Za ruenje crkvice trebao se tijekom graenje

izvjetaju Senatu 1542., Gian Girolamo se ali da mu nedostaje graevnog materijala, ponaprije sedra, vapno, cigla i drvo te razni alati potrebni za graenje. Ako se osigura novac doveli bi se prijeko potrebni klesari za klesanje kamena na gradilitu i za vaenje i obradu sedre koja se dopremala s rijeke Krke. Naime, tvrava se u donjem dijelu gradila od kamena, a u preostalom dijelu od

Izmeu krakova "klijeta" tvrave

odluiti voditelj radova, to svakako znai da je Gian Girolamo stvarni projektant koji je u skladu s uvjetima na gradilitu prilagodio i mijenjao prijanje planove. Voditelj je ipak crkvicu sruio, ali je zato na terasi tvrave izgradio istoimenu crkvicu u obliku kapelice. U

cigle. Cigla je upotrijebljena stoga to mnogo bolje amortizira topovske granate od kamena, a sedra zbog svoje male teine u svodovima unutar tvrave. Inae tvrava je Sv. Nikole, zajedno s kopnenim vratima u Zadru, jedina utvrena graevina u Dalmaciji graena ciglom.

GRAEVINAR 53 (2001) 11

749

Utvrde Ondanji knez i kapetan ibenika nakon povratka u Mletke 1547. tvrdi da e cijena tvrave kada bude zavrena iznositi vie od 20.000 dukata, to je zaista mnogo kada se zna da je spominje svjetlarnike ni kako se prostor ventilira. Ipak iz opisa saznajemo da je posadu tvrave sainjavalo 25 vojnika i pet topnika. Na elu je kastelan koji se redovito bira iz redova nika i njegove luke iz druge polovice 16. stoljea na kojima se redovito prikazuje i tvrava Sv. Nikole. Na svim je crteima tvrava mona graevina trokutasta oblika, a u donjim su dijelovima topovski otvori. Na terasi tvrave crtane su mnoge graevine za smjetaj posade i kapela na torionu. U usporedbi s osnovnim zamislima projektanta i voditelja izgradnje na poetku graenja s prikazima s kraja 16. i poetka 17. stoljea te sadanjim stanjem moe se rei da je tvrava sagraena prema autorovim zamislima. Svoj je oblik sauvala do danas, uz neznatne promjene dijela pod svodovima, gotovo nikakve u meuprostoru u kojem je ulaz u dvoranu, a znatne promjene na terasi. U prostorima na morskoj razini razlikuje se kruna forma od dugih pravokutnih prostora. U torionu je sauvano sedam kazamata s topovskim otvorima. Na istoj razini u zapadnom dijelu, prema otvorenom moru i otoku Zlarinu, i danas je sauvano est kazamata, a prema kopnenom dijelu dva topovska otvora. Prostor je tvrave pod svodovima zaista impresivan. Sastoji se od tri pra-

Presjeci kroz tvravu Sv. Nikola

cijela Dalmacija prije neto vie od stoljea prodana za 100.000 dukata. Tvrava je kompletno dovrena 1553. godine, o emu svjedoi Giovani Battista Giustiani koji ju je detaljno opisao. On tvrdi da je tvrava izgraena na grebenu okruenom morem i da je jednim dijelom povezana s kopnom. Trokutastog je oblika i ima tri obrambene toke. Prva je krunog oblika i nalazi se na sjeverozapadnoj strani prema ulazu u luku. Od ovog bastiona do iljka bastiona na jugu ima 100 passa (koraka), koliko je udaljen i iljak bastiona na istoku. Opseg cijele graevine jest dakle 300 passa. Po opisu se zakljuuje da se na okruglom dijelu tvrave, graditelj Sanmichelli ga naziva torionom, nalazi mali trg s crkvicom. Na jugoistonom dijelu tvrave smjetene su cisterne, a izmeu bunarskih kruna i kapele nalaze se zgrade za posadu tvrave. Na alost Giustiani u svom opisu nita ne govori o topovskim otvorima ni na terasi ni u unutranjosti na razini mora. Jedino opisuje kazamate i njihovu dobru povezanost, ali ne 750

mletakog plemstva na rok od dvije godine. Za trajanja funkcije ne smije naputati tvravu pod prijetnjom smrtne kazne. Kastelan je zapravo politika dunost, poput svojevrsnog komesara, a vojni se zapovjednik naziva kapetanom.

Obrambeni kasteljeri na terasi

Za pravi izgled tvrave u 16. stoljeu i za stupanj njezine dovrenosti nedostaju grafiki prikazi. Stoga su za prouavanje ondanjeg izgleda tvrave vani grafiki prikazi ibe-

vokutne prostorije, jedne polukrune ispod toriona te hodnika koji ih meusobno povezuje. Pod svodovima je i prostor spremita za kinicu koji je dananjim istraivaima jo uvijek GRAEVINAR 53 (2001) 11

Utvrde nedostupan. No da se radi o velikim prostorima svjedoi i Giustiani koji tvrdi da na tvravi ima vode za cijelu jednu godinu. Zanimljivo jest da nadsvoeni dio mnogim knezovima i kapetanima ibenika nije ulijevao povjerenje. Bojali su se da e se pri ispaljivanju svodovi sruiti zbog detonacija. ak su predlagali da se prostor pod svodovima nasipa raznim materijalima. Jo je vea zanimljivost da tvrava nikad nije napadnuta niti je borbeno djelovala. Prvi i jedini pokuaj neslavno je propao kada se htjelo pucati na brodove panjolske armade u blizini Zlarina. Ispaljena je kugla pala svega nekoliko metara od tvrave jer se drveno postolje zbog velike vlage jednostavno raspalo. No i taj dogaaj koji zvui poput anegdote na svojevrstan nain svjedoi i o ulozi i funkciji takvih graevina. Tvrava je s mora djelovala toliko mono da joj se nitko nije usudio niti pribliiti. To je uostalom osim stvarne borbene vrijednosti i glavna zadaa takvih fortifikacijskih objekata - preplaiti i rastjerati mogue napadae. U dijelu tvrave pod svodovima kazamati su smjeteni gotovo na razini mora. Oni su vrlo prostrani i doputaju nesmetano obavljanje svih poslova posade. Po zamisli Gian Girolama Sanmichellija, upravo su takvi topovi najbolji za unitavanje neprijateljskih brodova jer ih pogaaju direktno u bok, dok bi analogno tome prvenstvena uloga topova na terasi bila u obaranju jarbola. Na svodovima iznad kazamata nalaze se pravokutni svjetlarnici koji ujedno slue za ozraivanje. Barutni su se plinovi iz kazamata izbacivali s pomou ventilacijskih kanala koji su se nalazili u debljini zida tvrave, a zavravali iznad parapeta tvrave. Graditelj spominje sporedni kopneni ulaz u tvravu koji meutim nije pronaen pa je vjerojatno kasnije zatvoren, a komunikacija se s kopnom odravala preko drvenih ophoGRAEVINAR 53 (2001) 11 da. Glavni je ulaz u tvravu na morskoj strani, na kamenoj kortini prema ibeniku. Ta su ulazna vrata najvredniji arhitektonsko-skulptorski detalj na tvravi. Graena su u madrave. Lava i prigodni natpis otetili su francuski vojnici. Car Franjo I. je nakon svog posjeta tvravi 1824. naredio da se isklee novi lav i postavi na vrata.

Glavna ulazna vrata u tvravu

niri Sanmichellijevih vrata kakvih ima mnogo u Veroni, Veneciji i drugim gradovima. Na klesanju kamena i gradnji vrata radili su domai majstori - Dujam iz Splita i Frano Dismani iz ibenika. Na trostupnom postolju iznad atike bio je postavljen veliki lav, simbol mletake

Tog su lava vojnici Kraljevine Jugoslavije 1926. godine razbili i bacili u more. Najvee je promjene tvrava doivjela na svojoj terasi, jo u vrijeme mletake uprave kada se visina mjestimino poveavala, a znaajno su se

Otvor za top s tragovima postolja

751

Utvrde vencije s kojima su nagrdili tvravu, a jedna od tih intervencija je otetila svod nad ulazom u zapadnu kortinu. Pokualo se ak otvoriti i nove topovske otvore koji su takoer otetili svod. Konzervatorima je tvrava dostupna od 1979. godine. Zateene su ruevine na terasi, oteeni svod i dio kortine prema moru, ali i mnogo otpadnog materijala, raslinje je nekontrolirano raslo i rastakalo obrambene kavaljere. Uz rampu s kojom se dolazilo na terasu na nasipu je sagraena signalna stanica kojoj je prijetilo ruenje. Ve u prvim istraivanjima ustaovljeno je da je kamena kortina tvrave dijelom ugraena u more te da je visina prirodnih stijena uvjetovala visinu kamenog pojasa u njezinu podnoju. Topovski su otvori pri morskoj razini oblikom i materijalima podsjeali na topovske otvore tvrave Sant Andrea na Lidu, koja ima cijelu kortinu izgraenu u kamenu, iako niu od tvrave Sv. Nikole. Iznad kamene osnove cijeli je plat na kortinama, torionu i polubastionima graen ciglom. Uporaba cigle u prostorima bogatim kamenom svjedoi o znaenju koje je Venecija pridavala gradnji tvrave Sv. Nikole. Cigla se brodovima u golemim koliinama dovozila iz Venecije. Iako tvrava nikada nije napadnuta, pa time ni oteena, plat se morao na nekim mjestima mijenjati. Naime utjecaj mora, atmosferskih faktora i vijeka trajanja uvjetovao je brzo propadanje cigle. Izgradnja tvrave Sv. Nikole u 16. stoljeu na ulazu u kanal Sv. Ante osigurala je grad ibenik i njegovu luku od svih moguih napada. Tvrava je graena u formi trokuta, a taj je fortifikacijski oblik vrlo rijedak i u nas i u Europi. Takav oblik imaju jo samo tvrave Zarzanelo u Italiji i tvrava u Sisku. Ipak za razliku od njih ibenska tvrava nema istaknute kule te je visina kortine, polubastiona i toriona ista to omoguuje da GRAEVINAR 53 (2001) 11

Svjetlarnici u stropovima

Otvori za odvod barutnog dima

mijenjali i zatitni kavaljeri uz rub terase. No velike su se promjene dogodile poetkom 19. stoljea, iako su zadrane neke vrste graevine na terasi, ponajprije one koje su sluile za smjetaj posade i kao skladita baruta. Krajem 19. stoljea uslijedila je jo jedna velika rekonstrukcija i ti su radovi preteno obavljeni na terasi. Radovi su izazvani instaliranjem velikih obrambenih topova, zapravo uvoenjem lijebnih umjesto glatkih topovskih cijevi. Postavljeni su novi topovi prema kanalu Sv. Ante i izvedeni novi otvori. Ta je gradnja, za 752

razliku od venecijanske, izvedena pravokutnim kamenom sloenim u pravilne redove. Ujedno su polubastioni ponovno snieni. Godine 1911. na terasi je izgraena semaforska stanica koja je regulirala plovidbu kanalom Sv. Ante. Prije gradnje sruena je zgrada vojarne koja se nalazila po sredini terase. Ostale graevine nisu sruene, ali vrlo brzo propadaju jer tvrava zapravo prestaje biti vojna graevina. Vojnici su bili prisutni, ali samo kao straa na semaforskoj stanici. Izmeu dva rata vojnici rade neke inter-

Utvrde se cijela tvrava doivljava kao jedinstven prostor. O istranim radovima na tvravi i o njezinoj moguoj namjeni sugovornik nam je bio mr. sc. Josip uzela, prof., proelnik Konzervatorskog odjela Uprave za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture u ibeniku. To je ujedno ovjek koji najbolje poznaje tvravu Sv. Nikole i njegovim smo se znanstvenim radom o toj temi koristili u pripremi ovog napisa. Mr. uzela tvrdi da eventualnog korisnika plae visoka ulaganja, budui da su svi radovi u tvravi vrlo skupi. Ona je uglavnom konstrukcijski sanirana, a taj su velik posao svojedobno odradile ibenske tvrtke. Skinute su sve nadogradnje i ruevine te uklonjene instalacije semaforske stanice. Bilo je izuzetno mnogo otpadnog materijala. Ono to su u poetku na tvravi zatekli bilo je djelo zajednikog rada mora, vjetra i ljudi. Znatno su bili oteeni kavaljeri. Ipak je najvei zahvat bio ureenje toriona, koji je poploen na povrini od gotovo 600 etvornih metara. Posebno je na tom dijelu terasa proputala vodu, pa se uz poploavanje pokualo izvesti to bolju hidroizolaciju. Zapravo je vei dio prostora vraen u prijanji izvorni izgled. Za uporabu ove utvrde bilo je mnogo ideja i mnogo zainteresiranih, a i sada poneki navrate u zanimaju se za njezin status. Svaka je ideja dobrodola ako potuje njezinu veliku spomeniku vrijednost. Bilo je govora o muzeju podmorske arheologije. Veliko zanimanje pokazuju nautiari koji esto plove pokraj tvrave, a oni esto plove izmeu dva nacionalna parka - Kornata i Krke. Ona je svojim izgledom vrlo atraktivna i privlai svaiju panju. Razgovor s mr. sc. Josipom uzelom, inae strunjakom za utvrde (posebno u Dalmaciji), zakljuili smo o razlozima koji su potaknuli ruenje mnogih gradskih zidina i utvrda, ega je u velikoj mjeri bilo i u ibeniku. To su poticali stanovnici gradova izvan zidina jer im se inilo da su na nekih nain u tom gradu izopeni. Ali bilo je to vrijeme kada su mnoge utvrde bile poruene i potom iskoritene kao graevni materijal. Tome je pridonijela i injenica da ni nai povjesniari nisu mnogo panje posveivali utvrdama i njihovu ispitivanju pa su prva temeljitija istraivanja zabiljeena tek prije tridesetak godina. Tvravu smo obili s Miroslavom kugorom, dipl. ing. arh., viim konzervatorom savjetnikom iz istog KonNajvie je radova na tvravi napravljeno uoi rata jer poslije za temeljitiji rad nije ba bilo novca. Na obnovi tvrave su radili ZAK - komunalno poduzee i Minigradnja d.o.o. iz ibenika te Graeving iz Rijeke. Radovi su nakon 8 godina ponovno nastavljeni. Sanirani su svi oteeni dijelovi te oieno sve ono to je ostalo od svih koji su na tvravi bili - od Austrijanaca do JNA. Kompletno su zavrena i sva konzervatorska istraivanja. Najvei je zahvat napravljen na hidroizoaciji toriona i to se u meuvremenu pokazalo vrlo dobrim rjeenjem. Obnovili su i reetke u podu terase i sve kovane dijelove koje je djelovanje mora otetilo. Pojedine su dijelove obukali, ali nisu mogli nabaviti posebnu ciglu za obnovu plata. U meuvremenu je na tvravi ponovno narasla vegetacija pa e je trebati opet temeljito oistiti. Bilo je mnogo zanimanja za namjenu tvrave. Jedna je australska tvrtka sa sjeditem u Londonu htjela ak tvravu pretvoriti u kockarnicu, no ozbiljnije je pregovore omeo rat. Za ozbiljnije je razmiljanje potrebno rijeiti i problem vlasnitva. Sadanji je vlasnik ipak Ministarstvo obrane, iako ju je biva JNA napustila jo 1979. godine. Inae je uoi rata tvrava bila pripremljena za posjetitelje.
Stubite za izlaz na terasu tvrave

zervatorskog odjela. U tvravu smo uli preko provizornog nasipa i drvenog prijelaza postavljenih izmeu kopna i susjednog otoia te otoia i tvrave Sv. Nikole. Na terasu smo se uspeli preko nasipa koji se upravo i uporabljuje za tu svrhu. Obili smo sve dijelove tvrave i uoili da vlaga u suradnji sa sedrom u stropovima stvara u unutranjosti tvrave prave stalaktite. Razgledali smo dio koji su Austrijanci bili prenamijenili u zatvor te paljivo i temeljito razgledali ulazna vrata. Vidjeli smo i krunu pe na terasi u kojoj je, kad je oiena i popravljena, ak ispeen i kruh.

Zanimljiva je i sudbina samog ing. kugora koji je na tvravu najprije doao kao izvoditelj da bi kasnije preao u Konzervatorski zavod i postao stalno vezan uz ovu neobinu tvravu. Uostalom na podruju nekadanje opine ibenik samo su tri lokaliteta imala najviu moguu spomeniku zatitu: katedrala, Bribirska glavica kao arheoloko nalazite i tvrava Sv. Nikole. Za te lokalitete i graevine praktiki nikad nije bilo problema za dobivanje potrebnog novca. ak ni rat ne bi zaustavio radove da tvravu grad nije izbacio iz svojih prioriteta. Branko Nadilo 753

GRAEVINAR 53 (2001) 11