SL Pogl02

sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 5 #1
2
Logika istinosno funkcionalnih formi
2.1 Istinosno funkcionalni veznici
Svi prirodni jezici sadre veznike pomo cu kojih se iz jednostavnijih deklarativnih re cenica grade sloenije. Neki od tih veznika su istinosno funkcionalni, to zna ci da je vrijednost istinitosti sloene re cenice jednozna cno odredena vrijednostima istinitosti komponenti koje su vezane takvim veznikom. (Drugim rije cima, vrijednost istinitosti sloene re cenice je funkcija vrijednosit istinitosti njezinih komponenti; otud termin "istinosno funkcionalni".) Na primjer, emo radi jednostavnosti takoder binarni veznici "i", "ili", kao i unarni operator "nije" (koji c zvati veznikom), u hrvatskom su jeziku naj ce ce istinosno funkcionalni. U logici ih nazivamo konjunkcijom, alternacijom i negacijom i ozna cavamo simbolima , i . Sljede ce tablice istinosnih vrijednosti deniraju kako vrijednosti istinitosti konjunkcije P Q, alternacije P Q i negacije P (koju jo zapisujemo P) ovise o vrijednostima istinitosti njihovih komponenti P i Q, odnosno P.
DEFINICIJA KONJUNKCIJE , ALTERNACIJE I NEGACIJE

P Q PQ P Q PQ P P
Mnogi veznici prirodnih jezika nisu istinosno funkcionalni (ili katkad jesu, a katkad nisu). Na primjer, veznik "jer", kao ni unarni veznici "nuno je" i "mogu ce je", o cito nisu istinosno funkcionalni. P jer Q ? P Nuno je P ? P Mogu ce je P ?
| 5
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 6 #2
ISTINOSNO FUNKCIONALNI VEZNICI
Naime, iako je istina da je Ivan umro (P = ) i da je prije smrti pojeo sladoled (Q = ), to ipak ne zna ci da je Ivan umro jer je pojeo sladoled (P jer Q = ); moda je doivio infarkt (P jer Q = ). Nadalje, neke fakti cne istine su nune, a neke nisu ("Nuno je 2 + 2 = 4" je istina, ali "Nuno je bilo da Draen Petrovi c pogine u prometnoj nesre ci" nije.). Sli cno, neke bi fakti cne neistine mogle biti istinite, a neke ne bi ("Mogu ce je bilo da Draen Petrovi c ne pogine u prometnoj nesre ci" je istina, ali "Mogu ce je da je 2 + 2 4" nije.). Logika istinosno funkcionalnih formi ograni cava se samo na istinosno funkcionalne veznike i time je ograni cena u odnosu na prirodne jezike. S druge strane, prirodni jezici sadre mali broj veznika (dakle, i mali broj IFveznika), dok IFlogika uklju cuje sve mogu ce IFveznike, tj. sve unarne, binarne, ternarne, itd. funkcije iz {, } u {, }. Sve unarne istinosne funkcije denirane su sljede cim tablicama: P
1
Ukupno ih je 2(2 ) = 4. Prva je konstanta ( f1 (P) = ), druga je identitet ( f2 (P) = P), tre ca je negacija etvrta je konstanta ( f4 (P) = ). ( f3 ( P ) = P ) i c Binarnih istinosnih funkcija ima 2(2 ) = 16 (dvije od njih su konjunkcija i alternacija). Ternarnih ima 2(2 ) = 256 n i, op cenito, n-arnih istinitosnih funkcija ima 22 . Dakle, istinosnih funkcija ima beskona cno mnogo: 2
(21 )
2 3
+2
(22 )
+2
(23 )
+ ... =
n=1
2(2 ) =
n
Ipak, sve se one mogu realizirati pomo cu samo tri: konjunkcije , alternacije i negacije . Promotrimo, na primjer, jednu od 256 ternarnih istinosnih funkcija F (P, Q, R) koja je zadana sljede com tablicom istinosnih vrijednosti: P Q R F A1 A2 A3 A4
Funkcija F (P, Q, R) jednozna cno odreduje funkcije Ai (P, Q, R) koje imaju samo po jednu vrijednost i to na to cno onim argumentima na kojima F (P, Q, R) prima vrijednost . (Dakle, koliko puta F primi vrijednost toliko imamo i funkcija Ai , u naem slu caju 4.) Te su funkcije takoder prikazane u gornjoj tablici. Iz denicije funkcija Ai odmah slijedi F (P, Q, R) = A1 (P, Q, R) A2 (P, Q, R) A3 (P, Q, R) A4 (P, Q, R).
6 |
(2.1)
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 7 #3
LOGIKA ISTINOSNO FUNKCIONALNIH FORMI
civo na argumentu (, , ), konjunkcija Osim toga, o cito je da konjunkcija P Q R prima vrijednost isklju civo na argumentu (, , ), P Q R isklju civo na (, , ) a P Q R isklju civo na (, , ). P Q R isklju To zna ci da vrijedi A1 = P Q R, A2 = P Q R, A3 = P Q R, A4 = P Q R. (2.2)
Iz (2.1) i (2.2) slijedi F (P, Q, R) = (P Q R) (P Q R) (P Q R) (P Q R), (2.3)
tj. F je kona cno realizirana pomo cu konjunkcija , alternacija i negacija . Speci cni oblik (2.3) kojim je predstavljena naa funkcija F zove se potpuna alternacijska normalna forma.
ATOMI I LITERALI
Atom je osnovna neanalizirana forma. Atome ozna cavamo s P, Q, R,... Literal je atom ili njegova negacija. (Dakle, literali su P, P, Q, Q, R, R,...)
ALTERNACIJSKA NORMALNA FORMA

Konjunktivni blok je konjunkcija literala proizvoljne duljine (dakle, i sami literali su blokovi duljine 1). Konjunktivne blokove naj ce ce zapisujemo tako da isputamo znak , tj. konjunkciju zapisujemo kao konkatenaciju. (Na primjer, P Q R zapisujemo kao PQR.) Alternacijska normalna forma je alternacija konjunktivnih blokova koje zovemo njenim komponentama. Broj komponenti je proizvoljan. (Dakle, jedan jedini konjunktivni blok smatramo alternacijskom normalnom formom. ) Potpuna alternacijska normalna forma u svakoj svojoj komponenti sadri sve svoje atome. (Na primjer, 2.3 je potpuna, a PQ PQR nije. )
O cito je da se postupak koji smo proveli s naom istinosnom funkcijom F (P, Q, R) moe na isti na cin provesti s bilo kojom istinosnom funkcijom. (Ako F (P, Q, . . . , R) ne prima vrijednost ni na jednom argumentu, onda je F = PPQ . . . R.) Dakle, vrijedi sljede ci teorem:
TEOREM O ALTERNACIJSKOJ NORMALNOJ FORMI

Svaka istinosna funkcija moe se prikazati u potpunoj alternacijskoj normalnoj formi.
Polaze ci od -vrijednosti nae funkcije F dolazimo do drugog postupka.

http://www.fsb.hr/matematika/sikic_logika
| 7
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 8 #4
ISTINOSNO FUNKCIONALNI VEZNICI
K1
K2
K3
K4
Sada funkcija F (P, Q, R) jednozna cno odreduje funkcije Ki (P, Q, R) koje imaju samo po jednu vrijednost i to na to cno onim mjestima na kojima F (P, Q, R) prima vrijednost . (Dakle, koliko puta F primi vrijednost toliko imamo funkcija Ki , u naem slu caju 4.) Te su funkcije takoder prikazane u gornjoj tablici. Iz denicije funkcija Ki odmah slijedi F (P, Q, R) = K1 (P, Q, R) K2 (P, Q, R) K3 (P, Q, R) K4 (P, Q, R). (2.4)
Osim toga, o cito je da alternacija P Q R prima vrijednost isklju civo na argumentu (, , ), alternacija P Q R isklju civo na argumentu (, , ), P Q R isklju civo na (, , ), a P Q R isklju civo na (, , ). To zna ci da vrijedi K1 = P Q R, Iz (2.4) i (2.5) slijedi F = (P Q R)(P Q R)(P Q R)(P Q R), (2.6) gdje smo konjunkciju od K1 , K2 , K3 i K4 opet zapisali kao konkatenaciju (tj. isputaju ci znakove ). Oblik (2.6) kojim je sada predstavljena naa funkcija F zove se potpuna konjunkcijska normalna forma. K2 = P Q R, K3 = P Q R, K4 = P Q R. (2.5)
KONJUNKCIJSKA NORMALNA FORMA

Alternacijski blok je alternacija literala proizvoljne duljine (dakle, i sami literali su blokovi duljine 1). Konjunkcijska normalna forma je konjunkcija alternacijskih blokova koje zovemo njenim komponentama (i samo jedan blok smatramo konjunkcijskom normalnom formom). Potpuna konjunkcijska normalna forma u svakoj svojoj komponenti sadri sve svoje atome. (Na primjer, (2.6) je potpuna, a (P Q)(P Q R) nije.) O cito je da se gornji postupak, koji vodi do potpune konjunkcijske normalne forme, moe provesti sa svakom istinosnom funkcijom. (Ako F (P, Q, R) ne prima vrijednost ni na jednom argumentu onda je F = P P Q . . . R).) Dakle, vrijedi sljede ci teorem.
TEOREM O KONJUNKCIJSKOJ NORMALNOJ FORMI

Svaka istinosna funkcija moe se prikazati u potpunoj konjunkcijskoj normalnoj formi.
8 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 9 #5
Teoremi o normalnim formama jasno pokazuju da ograni cenje na mali broj IFveznika: konjunkciju, alternaciju i negaciju, zapravo i nije neko ograni cenje jer se pomo cu njih mogu izraziti svi drugi (njih beskona cno mnogo). Zbog vanosti osnovnih IFveznika, konjunkcije, alternacije i negacije, posebno isti cemo njihova najvanija svojstva.
OSNOVNA SVOJSTVA KONJUNKCIJE, ALTERNACIJE I NEGACIJE

Asocijativnost konjunkcije i alternacije: P ( Q R) ( P Q ) R Komutativnost konjunkcije i alternacije: PQ QP Idempotentnost konjunkcije i alternacije: PP P Distributivnost konjunkcije i alternacije: P ( Q R) ( P Q ) ( P R) Apsorpcija: P ( P Q) P Involutivnost negacije: P P De Morganovi zakoni: ( P Q ) P Q ( P Q) P Q P ( P Q) P P ( Q R) ( P Q ) ( P R) PP P PQ QP P ( Q R) ( P Q ) R
Ekvivalenciju, ozna cenu s , denirali smo sasvim op cnito u 1. U ovom posebnom IFkontekstu ekvivalentnost dvaju IFformi zna ci jednakost IFfunkcija koje one deniraju. Na primjer, funkcije denirane formama (P Q) i P Q su jednake, to slijedi iz jednakosti njihovih tablica istinitosti: P Q PQ ( P Q ) P Q P Q PQ
No, to zna ci da vrijedi prvi De Morganov zakon, (P Q) P Q. Sli cno se dokazuju i ostale ekvivalencije iz gornjeg okvira. Primjetimo da nam asocijativnost konjunkcija i alternacija omogu cava da ih, u slu caju vie od dvije komponente, piemo bez zagrada. Naprimjer, (PQ)R P(QR) pa moemo bez dvosmislenosti pisati PQR. Time smo se ve c koristili pri zapisivanju alternacijskih i konjunkcijskih normalnih formi.
| 9
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 10 #6
FORME, INTERPRETACIJE I ISTINITOST
Spomenimo na kraju da nam De Morganovi zakoni pokazuju da se na osnovni skup IFveznika, {, , }, koji generira sve IFveznike, moe reducirati na jo manje skupove generatora, {, } i {, }. Dapa ce, veznici i |, denirani na sljede ci na cin: P| Q PQ P Q PQ generiraju {, }, odnosno {, }, jer o cito vrijedi: P P PP P P Q PQ PQ P| P PP P P| Q PQ PQ
Takve IFveznike, koji generiraju sve mogu ce IFveznike, zovemo Scheferovima (jer je Schefer prvi naao takve veznike). Post je dokazao sljede ci op ci teorem koji karakterizira Scheferove veznike.
POSTOV TEOREM O SCHEFEROVIM VEZNICIMA

Istinosno funkcionalni veznik je Scheferov akko (i) F (P, Q, . . . , R) (ii) F (P, P, . . . P) = P F (P, Q, . . . , R)
2.2 Forme, interpretacije i istinitost

emo primjeniti na istinosno funkcionalnu Na op ci plan matemati cki egzaktnog razvijanja logi ckih teorija sada c logiku. Prvi je korak denicija istinosno funkcionalnih formi. Naravno, gradimo ih uz pomo c IFveznika, a moemo se ograni citi na bilo koji skup IFveznika koji generira sve IFveznike.
ISTINOSNO FUNKCIONALNE FORME (IFFORME)

Ako neki skup IFveznika generira sve IFveznike, onda IFforme induktivno deniramo kao IFforme generirane tim skupom veznika. Na primjer, ako je taj skup veznika {, , } onda su IFforme induktivno denirane s (i), (ii) i (iii). (i) Atomi P, Q, R, P1 , Q1 , R1 , P2 , Q2 , R2 , . . . su IFforme. (ii) Ako je A IFforma onda je to i A. (iii) Ako su A i B IFforme onda su to takoder (A B) i (A B). esto zovemo i formulama). (Forme c
iju induktivnu izgradnju opisuju sljede Na primjer, (P1 (Q R2 )) i (Q3 (P (Q2 R1 ))) su IFforme c ca stabla izgradnje:
10 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 11 #7
R2 Q R 2 P1 ( Q R 2 ) (P1 (Q R2 )) (P1 (Q R2 ))
Q3
Q2 R1 P ( Q 2 R1 ) (P (Q2 R1 )) (P (Q2 R1 )) (Q3 (P (Q2 R1 )))
Forme koje prethode nekoj formi u njezinom stablu izgradnje (ili su joj identi cne) zovemo podformama te forme. I njih moemo denirati induktivno.
PODFORME IFFORMI
(i) Jedina podforma atomarne forme je ona sama. (ii) Ako je forma oblika A onda su njene podforme ona sama i sve podforme od A. (iii) Ako je forma oblika (A B) ili (A B) onda su njene podforme ona sama i sve podforme od A i B.
Na primjer, podforme forme (A B) su ona sama, (A B), A, B, A i B. (Primjetimo da A B nije podforma nae forme, iako je njen dio.) esto c emo se koristiti uobi emo krajnje vanjske zagrade, kao Pri pisanju IFformi c cajenim pokratama. Isputat c i zagrade u neprekinutom nizu konjunkcija ili alternacija (zbog njihove asocijativnosti), a negaciju A ponekad emo isputati znak konjunkcije , tj. konjunkciju c emo zapisivati kao emo zapisivati kao A. Osim toga, ponekad c c konkatenaciju. Dakle, (P1 (QR2 )) je pokrata forme (P1 (Q R2 )), a Q3 (P1 Q2 R1 ) je pokrata forme (Q3 (P1 (Q2 R1 ))). emo se i konvencijom da konkatenacija (tj. konjunkcija c iji se znak isputa) vee ja Koristit c ce od svih drugih znakova, te da negacija vee ja ce od svih drugih neisputenih znakova. Dakle, PQ i P QR su pokrate od (PQ) i P (QR), dok su P Q i P Q pokrate od (P) Q i (P) Q. Osnovna primjena logi ckih formi je da ih prepoznamo kao forme konkretnih tvrdnji. No, forma F je forma konkretne tvrdnje F ako se F (ili neki njen sinonim) dobija iz forme F interpretiranjem atoma od F odgovaraju cim konkretnim tvrdnjama. U slu caju IFformi vrijednost istinitosti koju ima interpretacija cijele forme potpuno je odredena vrijednostima istinitosti koje imaju interpretacije atoma. Budu ci da osnovni logi cki pojmovi vezani uz forme i njihove interpretacije ovise samo o vrijednostima istinitosti onda je, u IFlogici, forme dovoljno interpretirati tako da odredimo vrijednosti istinitosti njihovih atoma.
IFINTERPRETACIJA
IFinterpretacija je pridruenje vrijednosti istinitosti ili atomima od kojih su izgradene IFforme. Drugim rije cima, to je funkcija iz skupa atoma At u skup {, }. Ozna cavamo je s int. int : At {, } Ta funkcija moe biti totalna ili parcijalna, tj. moe pridruivati vrijednosti istinitosti svim ili samo nekim atomima. | 11
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 12 #8
Na primjer, funkcija zadana sljede com IFtablicom jedna je IFinterpretacija. P Q R P1 Q1 R1 P2 Q2 R2 ... ...
U toj interpretaciji forma (P R) (P Q) je neistinita, tj. ima vrijednost . To slijedi iz denicije veznika , i , jednostavnim ra cunom:
int((P R) (P Q)) = int(P R) int(P Q) = =(intP intR) (intP intQ) = (intP intR) (intP intQ) = =( ) ( ) = ( ) = = Taj se ra cun temelji na sljede coj induktivnoj deniciji.
ISTINITOST IFFORME U IFINTERPRETACIJI

Vrijednost istinitosti IFforme F u IFinterpretaciji int (koja mora biti denirana na svim atomima forme F ) ozna cavamo s int(F ) i deniramo je induktivno s (i) i (ii): (i) Na atomima je int ve c denirana. (ii) int(A B) = int(A) int( B) int(A B) = int(A) int( B) int(A) = int(A) . . . Forma F je istinita u interpretaciji int akko int(F ) = .
Gornja denicija zapravo opisuje kako se funkcija int, denirana samo na atomima, induktivno proiruje do funkcije denirane na svim IFformama izgradenim nad tim atomima. Ra cunanje tablice istinosti neke forme zapravo je ra cunanje vrijednosti istinitosti te forme u svim (parcijalnim) interpretacijama deniranim na atomima te forme. P
12 |
PR
PQ
( P R) ( P Q )
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 13 #9
Prva tri stupca gornje tablice zapravo su sve mogu ce (parcijalne) interpretacije atome P, Q i R. Ima ih ukupno 8, smjetenih u 8 redaka prva tri stupca. Daljnje vrijednosti su vrijednosti istinitosti nazna cenih formi, izra cunate u odgovaraju cim interpretacijama. U zadnjem stupcu izra cunate su vrijednosti istinitosti forme (P R) (P Q) u svim interepretacijama atoma te forme. Drugi i tre ci korak izgradnje IFlogike sada su jednostavni.
TEST VALJANOSTI
Forma A je valjana, tj. Dakle, A, ako je A istinita u svim interpretacijama.
A testiramo tako da izgradimo tablicu istinitosti od A i provjerimo jesu li u stupcu pod A sami -ovi.
Na primjer, forma A = Q PR PR PS QR R S je valjana, jer su u stupcu pod A sami -ovi.
PQ
PR
PR
PS
QR
RS
TEST KONZISTENTNOSTI
Forma B je konzistentna, tj. B, ako je B istinita bar u jednoj interpretaciji.
Dakle, B testiramo tako da izgradimo tablicu istinitosti od B i provjerimo je li u stupcu pod B bar jedan .
Na primjer, forma B = PQ PR PR QR je konzistentna, jer u stupcu pod B nalazimo -ove (ona nije valjana jer nalazimo i -ove):
| 13
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 14 #10
PQ
PR
PR
QR
TEST IMPLIKACIJE
Forme A1 , . . . , An impliciraju formu C , tj. A1 , . . . , An C , ako ne postoji interpretacija u kojoj su sve forme A1 , . . . , An istinite, a u kojoj je C neistinita. Dakle, A1 , . . . , An C testiramo tako da izgradimo zajedni cku tablicu istinitosti za forme A1 , . . . , An , C i provjerimo da ne postoji redak u kojem sve forme A1 , . . . An imaju vrijednost , a u kojem forma C ima vrijednost .
Na primjer, A1 = P Q, A2 = P R i A3 = R S impliciraju C = PR PS QR, jer u svakom retku u kojem A1 , A2 i A3 imaju vrijednost i C ima vrijednost : P Q R S A1 = P Q A2 = P R A3 = R S PR PR QR C
14 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 15 #11
TEST EKVIVALENCIJE
Forme F i G su ekvivalentne, tj. F G ako u svakoj interpretaciji imaju istu vrijednost istinitosti. Dakle, F G testiramo tako da izgradimo zajedni cku tablicu istinitosti za forme F i G, te provjerimo da F i G u svakom retku imaju istu vrijednost istinosti.
Na primjer, forme F = R PQ i G = (P R)(Q R) su ekvivalentne jer u svakom retku imaju istu vrijednost istinitosti: P Q R PQ F PR QR G
emo upoznati Vidimo da tablice istinitosti moemo koristiti za testiranje osnovnih logi ckih relacija. Uskoro c i neke druge testove, koji su jednostavniji i mogu se lako proiriti na druge logike (to nije slu caj s tabli cnim testovima).
2.3 Kondicional i bikondicional

esto se koristi binarni veznik "akoonda". Tvrdnju oblika Osim binarnih veznika "i" i "ili" u prirodnim jezicima c "ako A onda B" zovemo kondicionalom. Njezinu A komponentu zovemo antecendentom, a njenu B komponentu konzekventom. Kondicional naj ce ce nije istinosna funkcija. Naime, pod kojim bismo uvjetima kondicional drali istinitim? Cak je i postavljanje tog pitanja neobi cno, jer armaciju tvrdnje "ako A onda B" manje doivljavamo kao armaciju kondicionala, a vie kao uvjetnu armaciju konzekvente. Ako se pokae da je antecedenta istinita onda stojimo emo nau greku ako se ona pokae neistinitom). Ako se pak pokae da je antecedenta iza konzekvente (i priznat c neistinita naa armacija kondicionala postaje praznom, kao da nije ni u cinjena. Mogli bismo re ci da tako shva ceni kondicional ima djelomi cnu tablicu istinosti: "ako A onda B"
A
| 15
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 16 #12
KONDICIONAL I BIKONDICIONAL
U IFlogici odustajemo od ove prakse i kondicional drimo istinosno funkcionalnim veznikom (s potpunom tablicom). Ako je antecedenta istinita onda vrijednost istinosti kondicionala poistovje cujemo s vrijedno cu istinosti konzekvente, kao u prirodnim jezicima. Ako je antecedenta neistinita onda kondicional smatramo istinitim bez obzira na vrijednost istinitosti konzekvente, suprotno praksi prirodnih jezika. Tako upotpunjeni kondicional, oznakom esto se zove materijalnim kondicionalom. A B, c
DEFINICIJA KONDICIONALA
A O cito vrijede sljede ce ekvivalencije: A B AB, A B A B. B AB
U skladu s tom IFdenicijom sljede ce su tvrdnje istinite: (1) Ako je Zagreb u Hrvatskoj onda je more slano. (2) Ako je Zagreb u Sloveniji onda je more slano. (3) Ako je Zagreb u Sloveniji onda je more slatko. To sigurno izgleda neobi cno, ali jednako bi neobi cno izgledalo da neku od tvrdnji (1), (2) ili (3) proglasimo neistinitom. Neobi cne su nam tvrdnje (1), (2) i (3), a ne to jesu li one istinite ili neistinite. Naprosto nije uobi cajeno ije su istinosne vrijednosti (bezuvjetno) poznate. Razlog za to praviti kondicionale od jednostavnijih komponenti c emu tvrditi neto dugo i sloeno poput (1) i (2) ako smo u poziciji da iskaemo ja je o cit: c cu i kra cu tvrdnju: "More je slano"? Zato tvrditi dugo i sloeno (3) ako moemo re ci kra ce i ja ce "Zagreb nije u Sloveniji"? Uostalom, isto vrijedi i za veznik "ili". Tvrdnja (4) Zagreb je u Hrvatskoj ili je more slatko. zvu ci jednako neobi cno kao i tvrdnje (1)(3), i to iz istih razloga. Informativnije je i jednostavnije re ci "Zagreb je u Hrvatskoj" nego tvrditi (4). Tko tvrdi "Ako A onda B" (odnosno, "A ili B") obi cno nije siguran u pojedina cnu istinitost ili neistinitost tvrdnji A i B, nego ima neke razloge da ne vjeruje u kombinaciju "A i nije B" (odnosno, "Nije A i nije B"). Dakle, onaj koji tvrdi: Ako Lidija ima upalu slijepog crijeva onda hitno treba i ci u bolnicu.
16 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 17 #13
tvrdi to zato to zna koje su mogu ce komplikacije upale slijepog crijeva, a ne zato to zna ima li Lidija upalu i treba li i ci u bolnicu. Sve to smo rekli o kondicionalu "ako-onda" vrijedi i za bikondicional "ako i samo ako", koji skra ceno zapisujemo "akko". Naime, bikondicional "A akko B" je konjunkcija kondicionala "Ako A onda B" i "Ako B onda A". esto se naziva materijalnim bikondicionalom. Njegova IFvarijanta ozna cava se s i c
DEFINICIJA BIKONDICIONALA
A O cito vrijede sljede ce ekvivalencije: A B AB A B, A B (A B)( B A). B AB
U prirodnim jezicima idiomi "ako-onda" i "ako i samo ako" takoder se koriste za izraavanje implikacije i ekvi ak dominantna. To, naalost, dovodi do brkanja kondicionala s implikacijom valencije. U matematici je ta uporaba c i bikondicionala s ekvivalencijom. Njihov stvarni odnos je sljede ci: A implicira B, tj. A B, ako ne postoji interpretacija u kojoj je A istinito i B neistinito, to zna ci da ne postoji interpretacija u kojoj je A B neistinito. Dakle, implikacija A B zna ci valjanost kondicionala A B. Sli cno, ekvivalencija A B zna ci valjanost bikondicionala A B. To je izuzetno vana veza, ali nije identitet. Kondicional i bikondicional omogu cuju nam da implikaciju i ekvivalenciju svedemo na valjanost, kao to nam je negacija omogu cila da valjanost i implikaciju svedemo na konzistentnost (usp. 1 poglavlje).
VEZA KONDICIONALA, IMPLIKACIJE I VALJANOSTI

Forma A implicira formu B akko je kondicional A B valjan. Zapisano simboli cki: A B akko (A B)
VEZA BIKONDICIONALA, IMPLIKACIJE I VALJANOSTI

Forma A je ekvivalentna formi B akko je bikondicional A B valjan. Zapisano simboli cki: A B akko (A B)
O cito je da su istinosne funkcije i (kako smo ih ranije denirali) jedine istinosne funkcije koje na ovaj na cin implikaciju i ekvivalenciju svode na valjanost. To je jo jedan razlog (moda i najvaniji) da IFfunkcije i deniramo onako kako smo ih denirali.
| 17
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 18 #14
IFLOGIKA I ALGEBRA SKUPOVA
emo se ubudu ine konjunkcija , alternacija , negacija , kondiOsnovni fond IFveznika kojima c ce koristiti c e {, , , , }forme, koje deniramo kao u prethodnom cional i bikondicional . Dakle, nae IFforme bit c odjeljku. Uz nove veznike i uvodimo i novu konvenciju da oni razdvajaju ja ce od starih veznika , i . Dakle, P Q R je pokrata za ((P Q) R), P Q je pokrata za ((P) Q) itd. Forme su razumljivije kada koristimo sve te veznike, iako otprije znamo da su dovoljni {, } ili {, }, a lako je pokazati da su dovoljni i {, }. Naime, iz AB A B i lako slijedi AB AB A B i A B AB (A B), tj. i alternacija i konjunkcija mogu se izraziti pomo cu kondicionala i negacije. Primjetimo jo da je AA to nas dovodi do {, }, kao jo jedne zanimljive baze svih IFveznika. AB A B
2.4 IFlogika i algebra skupova

Svakoj IFformi moemo pridruiti skup svih totalnih interpretacija u kojima je ona istinita. Taj skup predstavlja esto ga i identiciramo s tom formom. (Budu tu formu, a c ci da su medusobno ekvivalentne forme predstavljene identi cnim skupovima, time identiciramo i medusobno ekvivalentne forme. ) Ako su forme A i B identicirane sa skupovima totalnih interpretacija u kojima su one istinite, onda A B i A B identiciramo s presjekom i unijom tih skupova, a A s komplementom od A. (Naime, skup interpretacija u kojima je forma A istinita je komplement skupa interpretacija u kojima je forma A istinita; skup interpretacija u kojima je forma A B istinita je presjek skupova interpretacija u kojima su istinite forme A i B itd.) Kondicional A B i bikondicional A B ekvivalentni su s A B cim skupovima. To prikazujemo sljede cim skupovnim dijagramima, i AB A B, pa i njih identiciramo s odgovaraju koji se jo zovu Eulerovim: AB AB A
AB
AB
elije): P Primijetimo (vidi donje dijagrame) da dijagram koji prikazuje 1 atomarnu formu P sadri 2 podru cja (tzv. c elije: PQ, PQ, PQ i P Q. Dijagram koji prikazuje 3 i P. Dijagram koji prikazuje 2 atomarne forme P i Q sadri 4 c elija: PQR, PQR, PQR, PQ R, PQR, PQR, P QR i P Q R. I tako dalje. atormarne forme P, Q i R sadri 8 (tj. 23 ) c
18 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 19 #15
PQ
PQ
PQ
PQ
PQR
PQR PQR
PQR
PQ R
PQR
P QR
PQR
elija odgovara jednoj parcijalnoj interpretaciji prikazanih formi. Na primjer, c elija P QR sadri totalne Svaka c interpretacije u kojima je P = , Q = i R = , tj. predstavlja parcijalnu intepretaciju (P, Q, R) = (, , ). Svih 8 elija, u tom istom prikazu, predstavlja svih 8 parcijalnih interpretacija formi P, Q i R. Dakle, ono to je 8 redaka u c elija u skupovnom prikazu. tablici istinitosti za atome P, Q i R, to je 8 c Nadalje, svaka istinosna funkcija F (P, Q, R) je pridruenje istinosnih vrijednosti ili parcijalnim interpretaci ine sve intrpretacije u kojima je F (P, Q, R) istinita, jama koje interpretiraju P, Q i R. Dakle, njezin skupovni prikaz c elija u kojima vrijedi F (P, Q, R) = . Na primjer, istinosna funkcija F (P, Q, R) tj. F (P, Q, R) je prikazana unijom c zadana sljede com tablicom: P
F | 19
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 20 #16
IFLOGIKA I ALGEBRA SKUPOVA
ima sljede ci skupovni prikaz: F (P, Q, R)
PQR
PQ R
P QR
Iz oba prikaza, tabli cnog i skupovnog, moemo o citati da je F PQR PQR P QR, tj. iz oba prikaza lako o citavamo alternacijsku normalnu formu od F . (U skupovnom dijagramu ona je doslovno "vidljiva".) Osim to omogu cuju da vrlo zorno prikazujemo IFforme, skupovni dijagrami (uz dolje opisane Vennove konvencije) omogu cavaju zorno prikazivanje logi ckih svojstava formi (npr. valjanosti i konzistentnosti) i logi ckih odnosa medu ci da je forma A valjana? To zna ci da nema formama (npr. implikacije i ekvivalencije). Na primjer, to zna interpretacije u kojoj je ona neistinita, tj. izvan skupa A nema ni cega. To se na Vennovom dijagramu prikazuje tako da se podru cje izvan A iscrtka. Naime, Venn iscrtkavanjem podru cja ozna cava da je ono prazno.
Lijevi Eulerov dijagram prikazuje jedan objekt (formu A), a desni Vennov dijagram prikazuje tvrdnju o tom objektu (da je forma A valjana, jer je sve izvan podru cja A prazno). To je ona ista razlika koju smo uo cili izmedu kondicionala i implikacije, te bikondicionala i ekvivalencije. Sljede ci Eulerovi dijagrami, koji su lijevo, prikazuju kondicional i bikondicional, dok desni Vennovi dijagrami (s konvencijom o iscrtkavanju) prikazuju implikaciju i ekvivalenciju.
20 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 21 #17
AB
(A B) tj. A B
AB
(A B) tj. A B
Razmotrimo, nadalje, to zna ci da je forma A konzistentna. To zna ci da postoji intepretacija u kojoj je ona istinita, tj. da skup A nije prazan. To se na Vennovom dijagramu prikazuje tako da se u podru cje A stavi krii c . Naime, stavljanjem krii ca u neko podru cje Venn ozna cava da je ono neprazno. Lijevi Eulerov dijagram opet prikazuje objekt (formu A), dok desni Vennov dijagram prikazuje tvrdnju o tom objektu (da je forma A konzistentna, jer je unutar podru cja A krii c). A A
U skladu s Vennovom konvencijom nevaljanost forme A prikazuje se krii cem, kao lijevo dolje, a inkonzistentnost forme A iscrtkavanjem, kao desno dolje. A A
emo vidjeti kako ove Vennove konvencije uspjeno rjeavaju probleme Aristotelove silogistike. U 3. poglavlju c
2.5 Matematicka struktura IFformi

emo odjeljku neto re itateljima koji znaju neto apstraktne algebre. Oni U ovom c ci o strukturi IFformi, i to onim c koji to ne znaju mogu presko citi ovaj odjeljak, jer se na njega u daljnjem tekstu ne cemo pozivati. emo ozna Relacija implikacije reeksivna je i tranzitivna na skupu IFformi koji c citi sa F . Dakle, ona je preduredaj na F . Slijedi da je presjek nje i njenoga inverza tranzitivna, reeksivna i simetri cna relacija (to je
| 21
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 22 #18
GENERALIZIRANA IMPLIKACIJA
naravno naa relacija ekvivalencije ). Ona generira particiju skupa F na klase ekvivalencije, na kojima je parcijalni uredaj. Dakle, (F / , ) je struktura parcijalnog uredaja. Klase od i , tj. [] i [], su najve ci i najmanji element u toj strukturi, jer A i A za svaku IFformu A. Osim toga iz A B i A C slijedi A B C , a iz B A i C A slijedi B C A, to zna ci da su i operacije inmuma i supremuma u toj strukturi. Drugim rije cima (F /, , [], []) je reetka s nulom [] i jedinicom []. Ona je i distributivna, jer su i medusobno distributivni. Takoder je i komplementarna jer je svakoj formi A pridruena forma A sa svojstvima ce zovemo bulovom A A i A A . Distributivnu komplementarnu reetku s nulom i jedinicom kra reetkom, pa kona cno moemo re ci da je (F /, , [], []) bulova reetka. Do sada smo F / gledali kao relacijsku strukturu, s relacijom uredaja i konstantama [] i []. Moemo je gledati i kao algebarsku strukturu s operacijama i . Njezina osnovna svojstva su komutativnost i asocijativnost operacija i , te sljede ca svojstva: (A B) B B (A B) B B A A A A A A AA AA
Struktura s tim svojstvima naziva se bulovom algebrom, pa zato moemo re ci da je (F / , , , [], []) bulova algebra. Ova dva opisa strukture IFformi zapravo su ekvivalentni. Naime, nije teko dokazati teorem koji tvrdi da je svaka bulova reetka ( B, , 0, 1) ujedno i bulova algebra ( B, , , 0, 1) i obratno. (U kontekstu reetke i se deniraju sa A B := inf{A, B} i A B := sup{A, B}, dok se u kontekstu algebre denira sa A B := A B = B.) Napomenimo jo da Stoneov teorem o reprezentaciji tvrdi da se svaka bulova algebra, odnosno reetka, moe realizirati kao algebra skupova (tj. izomorfna je nekoj algebri skupova uz = , = i = ). U specijalnom slu caju algebre/reetke klasa ekvivalencije IFformi to smo pokazali u prethodnom odjeljku.
2.6 Generalizirana implikacija

Klju cni logi cki pojmovi implikacije, konzistentnosti i valjanosti, posebni su slu cajevi pojma generalizirane implikacije koji deniramo na sljede ci na cin.
GENERALIZIRANA IMPLIKACIJA |=
Skup formi (generalizirano) implicira skup formi ako ne postoji interpretacija u kojoj su sve forme iz istinite i sve forme iz neistinite. Drugim rije cima, u svakoj interpretaciji bar jedna forma iz prima vrijednost ili bar jedna forma iz prima vrijednost . To kra ce zapisujemo |= itamo " implicira ". ic Sloena formula oblika |= zove se sekventa. Forme iz zovu se premisama, a forme iz konkluzijama te sekvente.
Skupove formi i naj ce ce zapisujemo kao liste formi koje odvajamo zarezima. Na primjer, {A, B, A} |= {C, D} zapisujemo A, B, A |= C, D. (Uo cimo da su A, B, A |= C, D i A, B |= D, C iste sekvente jer je {A, B, A} = {A, B} i {C, D} = {D, C }.) Osim toga, umjesto oznake praznog skupa obi cno ne piemo nita. Na primjer, |= zapisujemo |= , |= zapisujemo |= , a |= zapisujemo |= .
22 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 23 #19
Ako je i sadri to cno jednu formu onda |= i zna ce isto jer im se denicije poklapaju. (U oba slu caja nema interpretacije u kojoj bi sve forme iz bile istinite, a u kojoj bi ipak bila neistinita.) Relacija |= je op cenitija jer doputa da su i proizvoljni skupovi. Na primjer, |= zna ci da nema interpretacije u kojoj su sve forme iz istinite. To zna ci da je inkonzistentan skup formi, to smo ozna cavali s .
KONZISTENTNOST KAO GENERALIZIRANA IMPLIKACIJA

zna ci isto to i |= (tj. |= ).
ini neistinitom. To zna Sli cno, |= A zna ci da nema interpretacije koja formu A c ci da je forma A valjana, to smo ozna cavali s A.
VALJANOST KAO GENERALIZIRANA IMPLIKACIJA

A zna ci isto to i |= A (tj. |= A).
Ako su = {A, . . . , B} i = {C, . . . , D} kona cni skupovi formi onda se relacija |= moe svesti na relaciju izmedu samo dvije forme.
SVOENJE GENERALIZIRANE IMPLIKACIJE NA OBICNU

A, . . . , B |= C, . . . , D zna ci isto to i A . . . B C . . . D
Naime, interpretacija u kojoj su A, . . . , B istinite forme, a C, . . . , D neistinite forme ujedno je i interpretacija u kojoj je A . . . B istinita forma, a C . . . D neistinita forma. ini sve forme s lijeve strane istinitima, a sve Razmotrimo jo i ekstremni slu caj |= . Bilo koja interpretacija c forme s desne strane neistinitima, jer tih formi uop ce nema. No to zna ci da je sekventa |= neistinita.
NEISTINA KAO GENERALIZIRANA IMPLIKACIJA

zna ci isto to i |= .
Za negaciju generalizirane implikacije |= kaemo da je partikularna zato jer se njome tvrdi da neka interpretacija ima odredeno svojstvo (u ovom slu caju svojstvo da su u toj interpretaciji sve premise istinite i sve konkluzije neistinite). Za samu relaciju |= kaemo da je univerzalna jer se njom tvrdi da sve interpretacije imaju odredeno svojstvo (u ovom slu caju svojstvo da je u svim interpretacijama bar jedna premisa neistinita ili bar jedna konkluzija istinita). Odavde odmah slijedi da su (valjanost) i (inkonzistentnost) univerzalna svojstva, a (nevaljanost) i (konzistentnost) partikularna. Naime, A je isto to i |= A, je isto to i |= ; dok je A isto to i |= A, a je isto to i |= .
| 23
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 24 #20
UNIVERZALNE I PARTIKULARNE RELACIJE

|=, |=, i i su univerzalne relacije. su partikularne relacije.
Implikacija |= pokorava se nekim op cim pravilima koja je korisno usvojiti i njima se uspjeno koristiti. Prije svega emo se baviti, a ne samo za IFforme. to su strukturna pravila koja vrijede za sve forme kojima c
STRUKTURNA PRAVILA
Preklapanje (P):
, A |= A, |= , A |= |= |= A,
Slabljenje (S):
Rez (R):
|= , A A, |= |=
Iz denicije relacije |= neposredno slijedi da je , A |= A, uvijek istinito, jer ne postoji interpretacija u kojoj bi A mogla biti i istinita i neistinita. To se na celo zove "preklapanje" jer se skupovi premisa , A i konkluzija , A preklapaju (bar u A). Crta nad , A |= A, , iznad koje nema sekventi, zna ci da je preklapanje pravilo bez pretpostavki (tj. da je aksiom). Ako vrijedi |= , tj. ako ne postoji interpretacija u kojoj su svi istiniti i svi neistiniti, onda ne postoji ni ona u kojoj su svi i A istiniti i svi neistiniti, pa vrijedi , A |= . Ukratko, iz |= slijedi , A |= . Sli cno, iz |= slijedi i |= A, . To se pravilo zove "slabljenje" jer su , A |= i |= A, o cito slabije implikacije od |= . Zadnje strukturno pravilo je poop cena verzija tranzitivnosti implikacije. Ono moda nije sasvim o cito. Pretpostavimo, medutim, da ono ne vrijedi, tj. da imamo: (1) |= , A (2) A, |= (3) |= .
Tada bi, u skladu s (3), postojala interpretacija u kojoj su svi istiniti i svi neistiniti. U toj interpretaciji forma A je bilo istinita bilo neistinita. U prvom slu caju imamo kontradikciju s (2), a u drugom s (1). U svakom slu caju dolazimo do kontradikcije, tj. nae pravilo ipak vrijedi. To se pravilo zove "rez" jer se njime forma A "izrezuje" iz kona cnog zaklju cka. Preklapanje i rez katkad se formuliraju i u sljede cem obliku: 1 |= 2 , A A, 2 |= 2 1 , 2 |= 1 , 2
A |= A
Uz slabljenje je o cito da su te formulacije ekvivalente naima. emo se baviti, a ne samo Sljede ce pravilo se obi cno ne zove strukturnim iako i ono vrijedi za sve forme kojima c za IFforme. Prije nego ga iskaemo uvodimo neke oznake.
24 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 25 #21
emo Rezultat zamjene atoma forme P formom A u formi F , na svim mjestima na kojima se P pojavljuje u F , zvat c emo formu ozna supstitucijom od A za P u F i tu c cavati s F (A/P). Rezultat supstitucije od A za P u svim formama emo supstitucijom od A za P u i taj c emo skup formi ozna nekog skupa zvat c cavati s (A/P).
PRAVILO SUPSTITUCIJE
|= (A/P) |= (A/P) Forma P je atomarna, a forma A je proizvoljna. Pravilo je o cito korektno. Naime, atomarna forma P moe se interpretirati s i , to sigurno obuhva ca i sve mogu ce interpretacije od A (jer su to jedine dvije mogu cnosti). Dakle, ako ne postoji interpretacija koja bi oborila |= onda sigurno ne postoji niti ona koja bi oborila (A/P) |= (A/P). (Primjetimo da je za dokaz klju cno da se supstituira na mjesto atomarne forme, tj. da je P atomarna forma.) esto izri uva implikaciju |=. (Ako je neka |=-veza vrijePravilo supstitucije c cemo tako da kaemo da supstitucija c uva i ostala svojstva izraziva pomo dila prije supstitucije vrijedi i poslije supstitucije.) Naravno, supstitucija c cu |=, uva |=, kao ni svojstva izraziva pomo dakle valjanost i inkonzistentnost . Vano je uo citi da supstitucija ne c cu |=, dakle nevaljanost i konzistentnost . (Na primjer, konzistentna forma P supstitucijom QQ za P u P postaje uva univerzalna ali ne i partikularna svojstva. inkonzistentna forma QQ.) Jednom rje cju supstitucija c
SUPSTITUCIJA I UNIVERZALNOST / PARTIKULARNOST

uva univerzalna svojstva |=, i . Supstitucija c uva partikularna svojstva |=, i . Supstitucija ne c uva i univerzalna i partikularna svojstva jest zamjena ekvivalentnih formi. Postupak koji c emo forme koje su Prije nego ga deniramo uvedimo jo jednu konvenciju. Oznakama F (A) i F ( B) ozna cavat c identi cne ako su A i B identi cne forme. (Dakle, F ( B) nastaje iz F (A) tako da se na nekim, ali ne nuno svim mjestima podforma A u formi F zamjeni formom B.) Sada moemo formulirati nae pravilo.
PRAVILO ZAMJENE EKVIVALENTNIH FORMI

AB F (A) F ( B)
Pravilo je o cito korektno. Naime, ekvivalnentne forme A i B imaju istu vrijednost istinitosti u svim interpretacijama. No onda i forme F (A) i F ( B) imaju iste vrijednosti u svim interpretacijama, jer su F (A) i F ( B) identi cne forme za identi cne A i B. uvaju univerzalna svojstva |=, O cito je da se zamjenom ekvivalentnih formi c emo se c esto koristiti. , . Time c i , ali i partikularna svojstva |=,
ija korektnost slijedi iz denicije odgovaOsim do sada uvedenih pravila, u IFlogici vrijede i posebna pravila c raju cih IFveznika.
| 25
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 26 #22
IFPRAVILA
(|= )
A, |= |= , A A, B, |= A B, |= A, |= B, |=
( |=)
|= , A A, |= |= , A |= , B
( |=)
(|= )
|= , A B |= , A, B |= , A B A, |= , B |= , A B
( |=)
A B, |= |= , A B, |=
(|= )
(|=)
A B, |= , |= |= |= , |=
(|=)
( |=)
(|= )
|=
( |=)
(|= )
|=
Dvostruka crta u formuliranju pravila zna ci da ona vrijede u oba smjera. Na primjer, uz oznake (1) |= , A (2) |= , B (3) |= , A B
lako se vidi da iz (1) i (2) slijedi (3), ali i da iz (3) slijedi (1) i (2). Naime, ako vrijede (1) i (2) to zna ci da je u svakoj interpretaciji bar jedna forma u neistinita ili je bar jedna forma u isinita ili su obje forme A i B istinite. U sva tri slu caja vrijedi (3). Obratno, ako vrijedi (3) to zna ci da je u svakoj interpretaciji bar jedna forma u neistinita ili je bar jedna forma u istinita ili je A B istinita. U sva tri slu caja vrijede (1) i (2). Na sli can na cin se dokazuju i ostala pravila, u oba smjera. Uo cimo da svaki IFveznik ima po dva dvosmjerna pravila. Lijevim se pravilom, lijevo od znaka |=, veznik itamo na dole) ili se izvodi (ako pravilo c itamo na gore). Desnim se pravilom veznik uvodi uvodi (ako pravilo c odnosno izvodi desno od znaka |=. (U skladu s tim su pravila i ozna cena.) Jo kaemo da lijeva pravila uvode ili izvode veznike iz premisa, a desna ih uvode ili izvode iz konkluzija. Uvodenja i izvodenja uobi cajeno je jo i zvati introdukcijama i eliminacijama. Pravila koja smo do sada uveli samo su maleni (iako sistemati cni) izbor iz skupa svih mogu cih pravila. Ipak, emo dokazati da sva korektna pravila slijede iz naeg izabranog skupa, tj. na je skup pravila potpun. Za sada uskoro c emo samo na jednom primjeru pokazati kako iz naeg skupa strukturnih i IFpravila moemo izvesti npr. sljede c ce pravilo: A, |= A, |= |=
26 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 27 #23
Evo tog izvoda:

(P) (|= ) (|= ) (R)
A |= A |= A, A
( |=)
A, |=
A, |=
|= A A |=
A A, |=
Dokaimo na kraju primjenom naih pravila i Craigov teorem o interpolaciji:
TEOREM O INTERPOLACIJI
Ako A |= B onda postoji forma C izgradena samo od atoma koji su zajedni cki formama A i B, takva da A |= C i C |= B. (Forma C zove se "interpolant".)
Pretpostavimo da A |= B te da se atomarna forma P pojavljuje u A, ali ne i u B. Tada je B(/P) = B(/P) = B, pa primjenom pravila supstitucije i ( |=) nalazimo: A |= B A |= B A(/P) |= B A(/P) |= B A(/P) A(/P) |= B Osim toga, neposredno iz denicije relacije |= slijedi: A |= A(/P), A(/P) A |= A(/P) A(/P)
Dakle, A(/P) A(/P) je interpolant koji ne sadri P. Ako postoji sljede ci atom Q koji se pojavljuje u A, dakle i u A(/P) A(/P), ali ne i u B, onda na isti na cin moemo na ci interpolant za A(/P) A(/P) |= B. Naravno, to je emo do i interpolant za A |= B, jer je |= tranzitivna relacija. Ponavljanjem ovog postupka kona cno c ci do interpolanta C koji sadri samo one atome iz A koji su i u B. Evo nekih napomena uz ovaj dokaz. Interpolant A(/P) A(/P) sloeniji je od forme A, ali se uvijek moe pojednostaviti uz pomo c sljede cih ekvivalencija (tzv. pravila simplikacije za i ) i pravila zamjene ekvivalentnih.
FiXme: j
3 kolon
PRAVILA SIMPLIFIKACIJE ZA I
D D D D DD DD D D D D D D D D
| 27
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 28 #24
ANALIZA ISTINOSNIH VRIJEDNOSTI I HORNOV ALGORITAM
e se reducirati na ili , ili c e iz njega biti eliminirani svi primjerci od i . U Na taj na cin interpolant c ekstremnom slu caju, u kojem A i B nemaju zajedni ckih atoma, interpolant se nuno reducira na ili . Tada imamo (1) A |= , |= B ili (2) A |= , |= B.
Prema pravilima za konstante i , (1) je ekvivalentno s |= B, a (2) je ekvivalentno s |= A. Dakle, ako A i B nemaju zajedni ckih atoma, a ipak vrijedi A |= B, onda je A inkonzistentna forma, tj. A |= , ili je B valjana forma, tj. |= B. Evo i jednog konkretnog primjera nalaenja interpolanta i njegove simplikacije, Nadimo interpolant za ((P Q) (R Q)) |= (P R)(S P) i simplicirajmo ga tako da ne sadri ni ni . Uvedimo oznake A = ((P Q) (R Q)), B = (P R)(S P). e traeni interpolant biti Jedina atomarna forma koja se pojavljuje u A, ali ne u B, je Q. Zato c C = A(/Q) A(/Q) = = ((P ) (R )) ((P ) (R )) ( ) (P R) P R P R Dakle, ((P Q) (R Q)) |= P R |= (P R)(S P).
2.7 Analiza istinosnih vrijednosti i Hornov algoritam

Tablica istinosnih vrijednosti forme A iscrpno analizira kako njezine vrijednosti istinitosti ovise o interpretacijama njezinih atoma. Na primjer, ako je A = (PQ P R) (Q R) analiza izgleda ovako: P Q R PQ PR PQ P R QR (PQ P R) (Q R)
Iz takve iscrpne analize moemo izvesti razne zaklju cke. Da je A konzistentna (jer u nekim interpretacijama ima vrijednost ), da nije valjana (jer u nekim interpretacijama ima vrijednost ) itd. Ovaj tabli cni postupak je dosta spor i glomazan. Iscrpnu analizu istinosnih vrijednosti forme A moemo provesti bre i saetije tako da vrijednosti i redom supstituiramo na mjesta atoma P, Q i R, provode ci pritom
28 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 29 #25
simplikacije za i iz prethodnog odjeljka (v. str. 27): (PQ P R) (Q R) P (Q R) (Q R) (Q ) (Q R) Q ( Q R) (Q R) (Q R) ( R) ( Q R) R ( Q R)
( R) R R
( R)
(Q )
(Q ) Q Q
R Q
emo vie njih provesti u jednom koraku. Uz to ubrzanje Simplikacije smo provodili jednu po jednu, no naj ce ce c analiza je jo kra ca i izgleda ovako:
(PQ P R) (Q R) P Q ( Q R) Q R R
R ( Q R) R
Q Q
| 29
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 30 #26
Stablo provedenih supstitucija lako se o citava iz gornje analize, a eksplicitno ispisano izgleda ovako:
(PQ P R) (Q R) /P Q ( Q R) /Q R /R /R /Q /P R ( Q R) /R /Q /R Q /Q
Analiza istinitosnih vrijednosti omogu cava da lako odredimo vrijednost forme u svakoj interpretaciji. Na primjer, u interpretaciji (, , ) = (P, Q, R), tj. u interpretaciji (/P)(/Q)(/R) forma (PQ P R) (Q R) ima vrijednost ; dok u interpretaciji (/P)(/Q) ona ima vrijednost , bez obzira kako je interpretiran R. Evo jo jednog primjera analize istinostnih vrijednosti, bez detaljiziranja kao u prethodnom primjeru. Analiziramo formu (P Q) (Q R).
( P Q ) ( Q R) ( P T ) ( Q ) Q (P ) ( Q) P
Moemo zaklju citi da je forma (P Q) (Q R) neistinita samo kad je Q neistinita i P istinita. U svim drugim slu cajevima ona je istinita. Takoder ce ne ovisi o R. (Dokaite sami vidimo da vrijednost od (P Q) (Q R) uop da je (P Q) (Q R) (P Q) Q.) esto se koristimo i pravilom zamjene ekvivalentnih formi iz prethodnog odjeljka Pri analizi istinosnih vrijednosti c (v. str. 25). Naravno, da bismo uspjeno provodili zamjene ekvivalentnih formi vano je zapamtiti bar neke najjednostavnije ekvivalencije. Evo nekih koje se lako dokazuju analizom istinosnih vrijednosti (svaka forma lijevo od znaka ekvivalentna je sa svakom pojedinom formulom desno od znaka ):
30 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 31 #27
NAJJEDNOSTAVNIJE EKVIVALENCIJE
A( B C ) AB AC (AB) A B A BC (A B)(A C ) (A B) A B A A, A A, A AB, A(A B) A B A B, AB, A AB, (A B) B A B (A B)( B A), AB A B AB A(A B) A B A AB
FiXme: lje
Sljede cim primjerom pokazujemo kako se analiza istinosnih vrijednosti moe ubrzati primjenom pravila za zamjenu ekvivalentnih formi. Analiziramo formu (P Q)(P Q) PQ PR PR .
(P Q)(P Q) PQ PR PR P QQ PQ P(R R) P PQ P P PQ P PQ P QP P Q Q
Najprije smo nizom zamjena ekvivalentnih formi zadanu formu sveli na Q P (i tako vidjeli da ona uop ce ne ovisi o R). Zatim smo proveli analizu istinosnih vrijednosti te jednostavnije forme.
Evo jo jednog primjera u kojem se zamjena ekvivalentnih formi provodi u toku (a ne samo prije) analize istinosnih vrijednosti. Analiziramo formu PQ PR PR PS QR R S .
| 31
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 32 #28
PQ PR PR PS QR R S P
Q R QR R S Q QR R Q
R S QR R S R S RS R
Dakle, analizirana forma je valjana, to smo brzo i jednostavno ustanovili analizom istinosnih vrijednosti. Izra cunavanje njezine tablice istinitosti bilo bi mnogo sporije i glomaznije. Medutim, i tabli cni algoritam i analiza istinosnih vrijednosti imaju eksponencijalnu sloenost, to zna ci da su ija je sloenost polinomska.) ra cunalno neupotrebljivi. (Ra cunalno upotrebljivi algoritmi su samo oni c emo objasniti pri obradi pojma izra to to zna ci, to cnije c cunljivosti. Za sada moemo re ci da algoritam ima polinomsku, odnosno eksponencijalnu, sloenost ako je broj koraka potrebnih za analizu forme s n atoma polinom od n, odnosno eksponencijalna funkcija od n. Takve algoritme zovemo polinomskim, odnosno eksponencijalnim, algoritmima. Za polinomske se jo kae da spadaju u klasu P. Naravno, da bi se ova denicija mogla primjeniti potrebno je denirati to je "korak". Za sada izbrojimo koliko puta, tijekom primjene algoritma,moramo i citavati razne ili iste forme i neka to bude broj naih koraka. U tabli cnom algoritmu formu F koju analiziramo moramo i citati u svakom redu nae tablice (jer za svaki red moramo izra cunati odgovaraju cu vrijednost od F ), a to zna ci 2n n puta. Pri analizi istinosnih vrijednosti u najgorem slu caju moramo valuirati (dakle i i citati) 2 sve kra cih i kra cih formi. U oba slu caja sloenost je eksponencijalna. Nije poznato postoji li polinomski algoritam koji bi rjeavao problem valjanosti, konzistentnosti ili implikacije IF formi. Nalaenje takvog algoritma, ili dokazivanje da on ne postoji, jedan je od najslavnijih nerijeenih problema u matematici. Taj se problem obi cno zove problemom ispunjivosti (konzistentnost i ispunjivost su sinonimi) i njegovo e jo biti rije bi rjeenje bilo i rjeenje slavnog P = NP problema o kojem c ci. Recimo samo da gotovo svi vjeruju da polinomski algoritam za ispunjivost ne postoji (to zna ci P NP), no nitko to jo nije dokazao. Zbog svega re cenog prakti cni ra cunski zna caj ima tzv. Hornov algoritam za ispitivanje konzistentnosti. On je polinomski, ali je njegova primjena ograni cena samo na jednu vrstu konjunkcijskih normalnih formi, koje zovemo Hornovim formama.
32 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 33 #29
HORNOVA FORMA
Hornova klauza je alternacija literala s najvie jednim pozitivnim literalom. Npr. Hornove klauze su: P, P Q R, P Q.
Lako se vidi da je svaka Hornova klauza ekvivalentna kondicionalu s konjunkcijom (jednog ili vie) atoma u antecedenti i to cno jednim atomom u konzekventi. Npr. gornje klauze ekvivalentne su sljede cim kondicionalima: P, PR Q, PQ .
Hornova forma je konjunkcija Hornovih klauza. Na primjer, Hornova forma je: P(P Q R)(P Q), ili u ekvivalentnom kondicionalnom obliku, ( P)(PR Q)(PQ ).
Je li Hornova forma konzistentna ili nije, moemo odlu citi koriste ci se Hornovim algoritmom.
HORNOV ALGORITAM
U kondicionalnom obliku Hornove forme najprije zaokruujemo sve konstante , a zatim opetovano zaokruu ijim su antecedentama svi atomi zaokrueni. jemo one atome koji su konzekvente onih klauza u c Kada je zaokruivanje zavreno, ili je neka konstanta zaokruena, ili nije zaokruena nijedna. U prvom slu caju je Hornova forma inkonzistentna, a u drugom je konzistentna.
Postupak ilustriramo na Hornovoj formi P(R S )(P Q R)(R S )Q. Njezin kondicionalni oblik je: ( P)(R S )(PQ R)(RS )( Q). Niz zaokruivanja izgleda ovako: ( P )( R S )( P ( P )( R S )( P ( P )( R S )( P ( P )( R S )( P ( P )( R S )( P ( P )( R S )( P ( P )( R S )( P
Q R )( R S )( Q ) Q R )( R S )( Q ) Q R )( R S )( Q ) Q R )( R S )( Q ) Q R )( S Q R )( S Q R )( S R )( Q ) R )( Q ) R )( Q ) | 33
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 34 #30
DUALNOST I REZOLUCIJA
( P )( R S )( P
Q R )( S
R )( Q )
Konstanta je zaokruena to zna ci da je zadana forma inkonzistentna. emo Naravno, formu obi cno ne prepisujemo nego sva zaokruivanja obavljamo na po cetnom primjerku. To c iji kondicionalni oblik poslije svih mogu cih zaokruivanja izgleda ilustrirati na formi P(P Q R)(Q S )(R S ), c ovako: ( P )( P Q R)(Q S )(RS ) Konstanta nije zokruena, to zna ci da je forma konzistentna. Hornov algoritam za konzistentnost je korektan, tj. ako algoritam utvrdi da je forma konzistentna onda ona to i je. Pretpostavimo, naime, da je zaokruivanje Hornove forme H zavrilo i da nijedan nije zaokruen. Tada ini interpretacija u kojoj je int(P) = akko je P zaokruen. Naime, u toj je H konzistentna jer je istinitom c interpretaciji svaka je klauza forme H istinita, jer je klauza oblika A B C neistinita akko su svi A, . . . , B istiniti (tj. zaokrueni), a samo C je neistinita (tj. nezaokruena). No, to nije mogu ce prema Hornovom algoritmu. e to i utvrditi. PretposHornov algoritam za konzistentnost je i potpun, tj. ako je forma konzistentna algoritam c ini istinitima. Onda ta interpretacija tavimo, naime, da postoji interpretacija koja sve klauze Hornove forme H c ini istinitima, jer iz istinitosti kondicionala i njegove antecedente slijedi i istinitost njegove sve zaokruene atome c konzekvente. No, to zna ci da nijedan nije zaokruen, tj. algoritam pokazuje da je forma konzistentna. Moemo zaklju citi da Hornov algoritam radi. Njegova dodatna prednost je da radi u malom broju koraka. Pokazat emo da za formu s n atoma on zavri u manje od n + 2 koraka (to zna c ci da je polinomski). Izbrojimo, dakle, koliko puta moramo i citavati Hornovu formu H do zavretka rada algoritma. Prvi put je i citamo zaokruuju ci konstante . Drugi put je i citavamo trae ci klauze oblika A B C u kojima su svi A, . . . , B zaokrueni i usput zaokruujemo odgovaraju ci C . Kod svakog novog zaokruivanja taj postupak moramo ponoviti. No atoma ima n pa tih ponavljanja nema vie od n. Na kraju formu jo jednom i citavamo gledaju ci ima li zaokruenih konstanti . To je ukupno manje od 1 + n + 1 = n + 2 i citavanja. Zbog svojeg polinomskog karaktera Hornov algoritam, iako ograni cenog dosega, nalazi mnoge primjene. Izmedu ostalog je u temelju programskog jezika PROLOG, ina ce bliskog DATALOG-u.
2.8 Dualnost i rezolucija

ije se tablice istinosnih vrijednosti transformiraju jedna u drugu medusobnom Dvije forme c zamjenom vrijednosti i zovemo medusobno dualnim formama.
DUALNA FORMA
ija se tablica istinitosti moe dobiti iz tablice od A medusobnom Dualna forma forme A je forma d(A) c zamjenom vrijednosti i u cijeloj tablici. O cito je i A dualna forma od d(A), tj. d(d(A)) = A.
Osnovni primjer dualnih formi su konjunkcija A B i alternacija A B. Dakle, d(A B) = A B i d(A B) = A B.

34 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 35 #31
AB
AB
(Medusobnu zamjenu vrijednosti i provodimo u cijeloj tablici, a ne samo u zadnjem stupcu, jer bismo ina ce dobili negiranu, a ne dualnu formu.) Vizualno upe catljiviji na cin da dodemo do dualne forme jest da zrcalimo njenu tablicu istinitosti tako da svaki prede u i obratno. Za konjunkciju i alternaciju to izgleda ovako: H O HO
ZRCALO
--------------------------------- H O HO
Primjetimo da se gledano od vrha stranice prema dnu raspored istinosnih vrijednosti komponenata ne mijenja, emo re dok su vrijednosti u zadnjem stupcu zrcaljene i zatim poredane u obrnutom smjeru, kra ce c ci "dvostruko invertirane". Dakle umjesto medusobne zamjene vrijednosti i u cijeloj tablici do duala moemo do ci dvostrukim invertiranjem zadnjeg stupca. P Q R F (P, Q, R) dF (P, Q, R)
Odavde odmah slijedi da su P i P samodualne forme, tj. d(P) = P i d(P) = P. Dualnost konjunkcije i alternacije evidentna je (bez poziva na tablice) ve c iz verbalnih opisa konjunkcije i alternacije:
| 35
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 36 #32
Konjunkcija ima vrijednost kada sve njene komponente imaju vrijednost , a ina ce ima vrijednost . Alternacija ima vrijednost kada sve njene komponente imaju vrijednost , a ina ce ima vrijednost . Jedina je razlika u medusobnoj zamjeni vrijednosti i , to zna ci da su konjunkcija i alternacija medusobno dualne. Sli cno vrijedi i za negaciju: Negacija forme ima vrijednost ili ako sama forma ima vrijednost odnosno . Ako medusobno zamjenimo vrijednosti i dobijemo isto, to zna ci da je negacija sama sebi dualna. Neto op cenitiji argument vodi nas do 1. zakona dualnosti. Zamislimo formu F izgradenu samo uz pomo c veznika , i . Pretpostavimo da je forma F izgradena na isti na cin osim to su veznici i svugdje zamjenjeni. Tada ra cunanje istinosnih vrijednosti od F i F mora izgledati potpuno isto kada se medusobno zamjene i . No, to zna ci da su F i F duali.
1. ZAKON DUALNOSTI
Dual forme izgradene pomo cu veznika , i dobija se medusobnom zamjenom veznika i . Dualnost formi P Q i P Q te samodualnost forme P posebni su primjeri 1. zakona. No, uz njegovu pomo c lako nalazimo i mnoge druge, npr. d(P (Q R)) = P (Q R) d(PQ PR) = (P Q)(P R) d(PQ QR PR) = (P Q)(Q R)(P R) Zadnji primjer je primjer samodualnosti jer je PQ QR PR (P Q)(Q R)(P R), to se lako provjerava. ak ne zahtjeva da je forma izgradena Zamjena i nije jedini na cin formiranja duala. Drugi na cin, koji c samo pomo cu , i , opisuje 2. zakon dualnosti.
2. ZAKON DUALNOSTI
Dual forme dobije se tako da se negira svaki njen atom, a zatim i cijela tako dobivena forma. Zakon je o cita posljedica originalne denicije; negiranje atoma zna ci izmjenu i u svim stupcima ispod atoma, a negiranje cijele forme izmjenu i u zadnjem stupcu. De Morganovi zakoni zapravo su zakoni dualnosti koji slijede neposredno iz 1. i 2. zakona. Dual od P Q . . . R je P Q . . . R po 1. zakonu, ali i (P Q . . . R) po 2. zakonu. Dakle, (P Q . . . R) P Q . . . R. Na isti na cin dokazuje se i (P Q . . . R) P Q . . . R. Tre ci zakon govori o vezi dualnosti s valjano cu, implikacijom i ekvivalencijom.
3. ZAKON DUALNOSTI
(1) (2) (3) A AB AB akko akko akko d ( A) d( B) d(A) d(A) d( B)
36 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 37 #33
Prvi dio slijedi iz metode "dvostrukog invertiranja" zadnjeg stupca. Drugi dio slijedi iz "zrcalnog" razumijevanja dualnosti. Naime, ako u zajedni ckoj tablici istinitosti za A i B postoji redak u kojem je A = i B = (tj. A B) onda u "zrcalnoj" tablici postoji redak u kojem je d(A) = i d( B) = (tj. d( B) d(A)), i obratno. Tre ci dio slijedi iz drugog, jer je A B akko A B i B A. Tre ci zakon dualnosti omogu cuje da iz dokazanih valjanosti, inkonzistentnosti, implikacija ili ekvivalencija izvedemo daljnje inkonzistentnosti, valjanosti, implikacije ili ekvivalencije. Na primjer, lako je dokazati da (P Q)(Q R)(R S ) P S . Naime, P S = akko P = i S = . U tom slu caju je i (P Q)(Q R)(R S ) = ( Q)(Q R)(R ) Q(Q R)R (QQ Q R)R ( Q R)R Q RR cujemo da PS to zna ci da (P Q)(Q R)(R S ) P S . Po 3. zakonu, bez daljnje analize, odmah zaklju PQ QR RS . Sli cno moemo zaklju citi da oba De Morganova zakona: (P Q . . . R) PQ . . . R slijede jedan iz drugoga, ili da oba zakona distributivnosti: P (QR S ) (P Q)(P R) (P S ) slijede jedan iz drugoga. Jo zanimljiviji je slu caj (tzv. denicijskih) implikacija za konjunkciju: A B C akko A B i A C. Iz njih, prema 3. zakonu, odmah slijede (tzv. denicijske) implikacije za alternaciju: d( B) d(C ) d(A) akko d( B) d(A) i d(C ) d(A). Forme A, B i C su bile proizvoljne (dakle mogle su biti i d(A), d( B) i d(C )) pa kona cno imamo B C A akko B A i C A. Naravno, vrijedi i obratno; iz denicijskih implikacija za alternaciju slijede i one za konjunkciju. U odjeljku 2.1 vidjeli smo da je svaka IFforma ekvivalentna nekoj AN formi i nekoj KN formi (alternacijskoj odnosno konjunkcijskoj normalnoj formi). Te dvije forme, budu ci da su ekvivalentne, naj ce ce nisu medusobno dualne (osim u rijetkom slu caju samodualnosti). Vidjeli smo, takoder, kako se iz tablice istinitosti forme F moe i citati njena potpuna AN i KN forma. To ilustriramo na primjeru forme F = (P Q) PQ. P Q PQ | 37 P(Q R . . . S ) PQ PR . . . PS (PQ R) P R . . . R
P
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 38 #34
Forma F je istinita samo ako smo u 2. ili 4. redu, tj. akko PQ P Q. To je potpuna AN forma od F . Ekvivalentno, forma F je istinita samo ako nismo u 1. i 3. redu, tj. akko (PQ) (PQ), to je ekvivalentno s (P Q)(P Q). Zadnja forma je potpuna KN forma forme F . Osim ovom tabli cnom metodom, do AN i KN formi zadane forme moemo do ci i uporabom DeMorganovih pravila i pravila distributivnosti, u sljede ca tri koraka: 1. Iz forme F eliminiramo sve IFveznike osim , i (npr. A B zamjenimo s A B ili (AB); A B zamjenimo s AB A B ili (AB) (AB) itd.). 2. Upotrebom De Morganovih zakona (A B) A . . . B i (A . . . B) A B formu dovedemo u oblik u kojem su negirani samo atomi. (3A) Upotrebom distributivnosti konjunkcije, A( B . . . C ) AB . . . AC , formu F kona cno dovodimo u AN oblik. (3K) Upotrebom distributivnosti alternacije, A ( B C ) (A B) (A C ), formu F kona cno dovodimo u KN oblik. emo Ako elimo do ci do potpunih AN i KN formi (koje u svakom bloku sadre sve svoje atome; vidi 2.1) primjenit c etvrti korak. jo i c (4PA) Svaki konjunktivni blok koji ne sadri neki atom, npr. P, -mnoimo s P P. (4PK) Svaki alternacijski blok koji ne sadri neki atom, npr. P, -mnoimo s PP.
Postupak ilustriramo izvodenjem PAN i PKN forme od (P Q) PQ. (1) (2) (3K) (P Q) PQ P Q PQ (P P)(P Q)(Q P)(Q Q) (P Q)(Q P)Q (P Q)(Q P)Q (4PK) (P Q)(Q P)(Q (PP)) (P Q)(Q P)(Q P)(Q P) (P Q)(Q P) Rezultat se, naravno, poklapa s onim koji smo dobili tabli cnom metodom. U ra cunarstvu se KN forme tretiraju kao skupovi skupova literala. Na primjer, (P Q)(Q P) = {{P, Q}, {P, Q}}. emo klauzama i ozna U vezi s tim uvodimo sljede ce termine i oznake. Kona cne skupove literala zvat c cavati ih pisanim slovima. Na primjer: L = {P, Q, R}, M = {P, R, S , Q}
38 |
(To je ve c PAN forma.)
(To je KN forma.)
(To je PKN forma.)
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 39 #35
su klauze. Klauzu zovemo trivijalnom ako ona sadri i atom i njegovu negaciju. Na primjer: {P, Q, S , Q} je trivijalna klauza. Za klauzu kaemo da je klauza za forme A, . . . , C ako sadri samo atome iz A, . . . , C . Na primjer: {P, Q, R} je klauza za P, Q S , R. Za klauzu kaemo da je potpuna za A, . . . , C ako sadre sve atome iz A, . . . C . Na primjer: {P, Q, R, S } je potpuna za P, Q S , R. cavamo klauzu koja sadri negirane literale iz L. (Dakle, L je o cito L.) Na primjer: Ako je L klauza onda s L ozna L = {P, Q, R} daje L = {P, Q, R}. Ako je L klauza, onda s L , odnosno L , ozna cavamo formulu koja je alternacija, odnosno konjunkcija, svih literala iz L. Na primjer: L = {P, Q, R} daje L = P Q R, i L = PQR. Uz ove oznake lako vidimo da za svaku formu G vrijedi: AN(G) = L . . . M KN(d(G)) = L . . . M . To je neposredna posljedica 1. i 3. zakona dualnosti, koju moemo izre ci i ovako: d(AN(G)) = KN(d(G)) d(KN(G)) = AN(d(G)). (Slobodnije kazano, d "prolazi" kroz AN i KN tako da ih "pretvara" jednog u drugi.) Iz DeMorganovih zakona i 3. zakona dualnosti slijedi: AN(G) = L . . . M KN(G) = L . . . M . To moemo izre ci i ovako: AN(G) = KN(G) Za potpune normalne forme vrijedi sljede ce: PAN(G) = L . . . K , PKN(G) = M . . . N {{L, . . . , K}, {M, . . . , N}} je particija skupa svih potpunih klauza za G. Vrijedi i obrat, u sljede cem obliku: {{L, . . . , K}, {M, . . . , N}} je particija skupa svih potpunih klauza za kona can skup atoma L . . . K i M . . . N

KN(G) = AN(G).
(Slobodnije kazano, negacija "prolazi" kroz AN i KN tako da ih "pretvara" jednog u drugi.)
su PANF i PKNF iste forme.
Obje tvrdnje trivijalno slijede iz tabli cnog postupka za nalaenje PAN i PKN forme (vidi gornji primjer i 2.1). Dakle, ako znamo PAN formu neke forme odmah moemo ispisati i njezinu PKN formu. Na primjer, PKN forma od PQ PQ P Q je P Q; a od PQ P Q je (P Q)(P Q). Identikacija KN forme s odgovaraju cim skupom klauza: L . . . K = {L, . . . , K}
koristi se u postupku rezolucije, koji je jedan od temelja programskog jezika OTTER. Ina ce, to je postupak odluke theorem-pr za konzistentnost. Za IFforme denira se na sljede ci na cin.
dok programsk smi 39 naslij
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 40 #36
REZOLUCIJA
Je li IFforma konzistentna odlu cujemo tako da je najprije prevedemo u KN-formu F = {L, . . . , K} (uz pomo c ranije opisanog postupka; tj. u tri koraka (1), (2) i (3K)). Zatim, polaze ci od klauza iz F (s ciljem izvodenja praznog skupa ), primjenjujemo pravilo rezolucije: M, A N, A M, N (Klauzu M, N = M N zovemo rezolventom klauza M, A = M {A} i N , A = N {A}.) Ako dodemo do praznog skupa po cetna forma je inkonzistentna.
Postupak ilustriramo s KN formom F = {{P, Q, R}, {P}, {P, Q, R}, {P, Q}}: P, Q, R P, Q P Dakle, F je inkonzistentna forma. Rezolucija je korektna, jer iz istinitosti od M A i N A slijedi istinitost od M N . No, ako iz F , primjenom uva istinitost, moemo izvesti (tj. kontradikciju P i P, za neki atom P) onda je F inkonzistentna forma. pravila koje c Rezolucija je i potpuna, tj. iz svake inkonzistentne forme F rezolucijom se moe izvesti . To dokazujemo emo da KN forme ne sadre trivijalne klauze s P i P, jer indukcijom po broju atoma u KN formi F . (Pretpostavit c su takve klauze ekvivalentne s pa njihovim izbacivanjem dobivamo ekvivalentne KN forme.) Ako je broj atoma n = 1 onda je F {{P1 }, {P1 }, {P1 , P1 }}. Jedini takav inkonzistentni F je {{P1 }, {P1 }}, a iz njega odmah slijedi . Pretpostavimo, nadalje, da smo za svaki inkonzistentni F s n 1 atomom dokazali da iz njega rezolucijom slijedi emo da onda to isto vrijedi i za inkonzistentni F s n atoma. Neka je, dakle, F inkonzistentna forma s n . Dokazat c atoma P1 , . . . , Pn . Uo cimo najprije jednostavnu ekvivalenciju: F F (/Pn ) F (/Pn ), injenicu da je alternacija inkonzistentna akko su to i oba alternanta. Dakle, F (/Pn ) i i isto tako jednostavnu c F (/Pn ) su inkonzistentne KN forme. Ako neka klauza u KN formi sadri , onda je ta klauza ekvivalentna s (jer je A ), pa se izbacivanjem te klauze nita ne mijenja, tj. dolazimo do ekvivalentne KN forme (jer je A A). Ako neka klauza u KN formi sadri , onda se izbacivanjem tog nita ne mijenja (jer je A A).
40 |
P, Q, R P, Q P
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 41 #37
To zna ci da su F (/Pn ) i F (/Pn ) ekvivalentne formama F+ i F do kojih moemo do ci u dva koraka: izbaci sve klauze s Pn izbaci sve Pn iz klauza F+ F F 1+ izbaci sve klauze s Pn izbaci sve Pn iz klauza F F 1 F Kao to smo ve c utvrdili: F (/Pn ) F1+ F+ F (/Pn ) F1 F . Osim toga o cito je da vrijedi: F = F 1+ F 1 (jer naa KN forma ne sadri trivijalne klauze s P i P). Sada kona cno moemo dokazati da se iz F moe izvesti . Po pretpostavci indukcije je izvedivo iz inkonzistentnih F+ i F . No, onda je iz F1+ izvedivo ili Pn , a iz F je izvedivo ili Pn . Budu ci da je F = F1+ F1 , slijedi da je iz F izvedivo , ili Pn i Pn , iz kojih je opet izvedivo . Dakle, iz F je izvedivo , to smo trebali dokazati.
2.9 Semanticka stabla

Analiza istinosnih vrijednosti neke forme, kao i njezina tablica istinitosti, daje iscrpnu informaciju o vrijednosti istinitosti te forme u svakoj interpretaciji. Metoda semanti ckih stabala nije u tom smislu iscrpna. Tom metodom pokuavamo na ci bar jednu interpretaciju u kojoj forma ima zadanu vrijednost ili, neto op cenitije, u kojoj sve forme skupa imaju vrijednost , a sve forme iz skupa vrijednost . To zna ci da pokuavamo na ci bar jednu interpretaciju koja potvrduje da |= . emo je s par primjera. Pokuajmo, dakle, na Prije strogog deniranja metode ilustrirat c ci interpretaciju koja P Q vrednuje s i PQ vrednuje s . To je interpretacija koja potvrduje da P Q |= PQ. Polazimo od postavljenih zahtjeva: PQ PQ Prvi zahtjev, P Q , moe se ostvariti na dva na cina, tako da P bude ili da Q bude : PQ PQ
To da smo zahtjev P Q analizirali ozna cili smo zaokruivanjem zahtjevane vrijednosti. Dvije alternative za ostvarenje tog zahtjeva postale su dvije grane naeg semanti ckog stabla. Zaokruivanje atoma P i Q zna ci da su to kona cni zahtjevi koji odreduju interpretaciju (i koji se dalje ne mogu analizirati).
| 41
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 42 #38
SEMANTICKA STABLA
Ostao je jo zahtjev PQ , koji se moe ostvariti na dva na cina, tako da P bude ili da Q bude :
PQ PQ
Zahtjev PQ nalazi se na obje grane, pa se one obje razvijaju u po dvije alternative koje ga ostvaruju. Tako smo etiri alternative (tj. c etiri grane) za ispunjenje po etvrta grana) dobili ukupno c cetnih zahtjeva. Cetvrta alternativa (tj. c sadri kontradiktorne zahtjeve da Q bude i . Ona nije mogu ca to ozna cavamo crtom ispod te grane i tu granu zovemo zatvorenom. Na kraju je ostao jo jedan zahtjev, P , koji se ostvaruje samo na jedan na cin, P :
PQ PQ
P P
P P
etiri Stablo je potpuno razvijeno jer vie nema zahtjeva koje bi trebalo ispuniti (svi su zahtjevi zaokrueni). Od c grane dvije su se zatvorile, jer su na njima kontradiktorni zahtjevi. No, dvije su ostale otvorene i sa svake od njih moemo o citati interpretaciju koja ispunjava po cetne zahtjeve, da P Q bude i da PQ bude . To su (P, Q) = (, ) s druge grane i (P, Q) = (, ) s tre ce. Svaka od njih dokazuje da P Q |= PQ. Sljede ci primjer u kojem ne cemo detaljno obrazlagati svaki korak, ilustrira situaciju u kojoj nije mogu ce ispuniti e biti potvrdeno po cetne zahtjeve koji bi potvrdili da |= . No, time c da |= . Pokuajmo, dakle, na ci interpretaciju u kojoj bi PQ bilo , dok bi P Q bilo . Ta bi interpretacija potvrdila
42 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 43 #39
da PQ |= P Q. PQ PQ PQ P Q P
Q Q
Sve su se grane zatvorile, to zna ci da nema interpretacije koja bi potvrdila da PQ |= P Q. To zna ci da PQ |= P Q. Upoznavi se preko ovih primjera s osnovnom idejom semanti ckih stabala, sada ih moemo i precizno denirati. Po cnimo najprije s pravilima koja koristimo pri izgradnji semanti ckih stabala. Svaki IFveznik ima jedno pravilo, koje odreduje pomo cu tog veznika istinita, i drugo koje odreduje kad je forma izgradena kada je ona neistinita. Za , , i pravila su sljede ca.
SEMANTICKA IF-PRAVILA
A A
A A
AB A B
AB A AB A B B
AB A B
AB A B
AB A B
Pravila moemo izvesti i za bilo koji drugi IFveznik, iako smo se mi ograni cili na standardni skup {, , , }. Na
| 43
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 44 #40
SEMANTICKA STABLA
primjer, pravila za izgledaju ovako: AB A B A B zadanog sljede com tablicom: B A B A B A B AB
Ili, promotrimo slu caj ne tako uobi cajenog veznika A
Iz tablice vidimo da je jedini na cin da A B bude taj da A bude i da B bude . To jednozna cno odreduje ( ) pravilo. S druge strane, postoje tri alternative u kojima je A B , pa bi mogli o cekivati da ( ) vodi na tri grane (to je sasvim u redu). No, te tri alternative mogu se svesti i na dvije: A je ili je B . Dakle, pravila za su: A A B B A A B B
Dalje se time ne cemo baviti, ali o cito je kako se za svaki IFveznik mogu formulirati odgovaraju ca semanti cka pravila. Sada moemo denirati i pojam semanti ckog stabla za |= .
SEMANTICKO IFSTABLO
Formule oblika A ili A , gdje je A IFforma, zovemo ozna cenim IFformama ili IFzahtjevima. Ako je skup IFformi onda s i ozna cavamo odgovaraju ce skupove ozna cenih formi (forme u ozna cene su s , a one u s ). U daljnjem pretpostavljamo da su skupovi formi kona cni. iji je svaki sljede Stablo IFzahtjeva koje po cinje nizom svih zahtjeva iz i , a c ci zahtjev Z posljedica primjene nekog semanti ckog IFpravila na neki zahtjev koji u stablu prethodi zahtjevu Z , zovemo semanti ckim IF-stablom za |= . Grana semanti ckog stabla nije potpuno razvijena ako na njoj postoji zahtjev na koji nije primjenjeno semanti cko pravilo. Ako na grani nema takvih zatjeva onda je ona potpuno razvijena. Grana je zatvorena ako se na njoj pojavljuju kontradiktorni zahtjevi A i A . Ina ce je otvorena. Grana je zavrena ako je potpuno razvijena ili zatvorena. Stablo je zavreno ako su mu sve grane zavrene. Stablo je zatvoreno ako su mu sve grane zatvorene.
44 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 45 #41
Zaokruivanje oznake ili u zahtjevu na koji se primjenilo neko semanti cko pravilo, ili zaokruivanje atoma, emo se i dalje te podvla cenje zatvorenih grana crtom nismo formalno uveli u deniciju semanti ckog stabla, iako c neformalno koristiti tim postupcima. Uz to ozna cavanje moemo re ci da je grana potpuno razvijena ako su svi njeni zahtjevi zaokrueni (bilo forme, bilo njihove oznake). Sli cno, grana je zavrena ako je podvu cena crtom ili su svi njeni zahtjevi zaokrueni. Evo jo nekoliko primjera. Po cnimo sa semanti ckim stablom za P R, Q R |= P Q. (P R) QR PQ P Q Q
R R
Stablo se zatvorilo (tj. sve su se njegove grane zatvorile) to zna ci da nema interpretacije koja bi potvrdila da P R, Q R |= P Q. Drugim rije cima, P R, Q R |= P Q. Izgradimo semanti cko stablo za (P Q) R |= (P Q) R. ( P Q) R ( P Q) R
PQ P Q PQ P Q
PQ R P Q
Stablo je zavreno (svi zahtjevi su zaokrueni) ali nije zatvoreno. Dvije su grane ostale otvorene i snjih moemo o citati dvije interpretacije koje potvrduju da (P Q) R |= (P Q) R. To su (P, Q, R) = (, , ) i (P, Q, R) = (, , ). Metoda semanti ckih stabala, za svaki kona cni i , daje odgovor na pitanje je li |= ili |= . Naime, izgradnja semanti ckog IFstabla, za kona cne i , sigurno zavrava u kona cno mnogo koraka (jer i sadre kona cno mnogo IFveznika).No, tada preostaju samo dvije mogu cnosti. Sve su grane tog stabla zatvorene, pa
| 45
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 46 #42
KOREKTNOST, POTPUNOST I KOMPAKTNOST
zaklju cujemo da |= , ili je bar jedna grana otvorena pa zaklju cujemo da |= (i s te grane moemo o citati interpretaciju koja to potvrduje). Dakle, metoda semanti ckih stabala je postupak odluke za |= . Njezina glavna prednost je da se ona lako poop cuje i na kvantikacijsku logiku, iako tako poop cena vie ne ce biti postupak odluke za |= .
2.10 Korektnost, potpunost i kompaktnost

Pri kraju odjeljka 2.6 neke smo sekvente |= izveli primjenom strukturnih i IFpravila. Za takve izvode kaemo isto mehani da su sintakti cki, jer se pravila mogu primjenjivati c cki, uzimaju ci u obzir samo sintakti cku gradu formi na koje se primjenjuju, a ne i njihovu semantiku (zna cenje). Uobi cajeno je da se sekvente u takvim sistemima ine sljede ozna cavaju s . Jedan takav sintakti cki sustav c ca pravila, koja su u logi ckoj literaturi poznata kao Gentzenova sekventna pravila (rije c je o strukturnim i IFpravilima "na dolje" iz odjeljka 2.6.
GENTZENOV SEKVENTNI IFSUSTAV
( )
, A A, A, B, A B, A, B, A B, , A B, A B,
( )
A, , A , A , B , A B , A , B , A B A , , B , A B , A A,
( )
( )
( )
( )
()
()
(P)
, A A , , A A,
(S)
(R)
Pravilo () zovemo uvodenjem veznika na desno ili medu konkluzije. Pravilo () zovemo uvodenjem veznika na lijevo ili medu premise. Analogno imenujemo i ostala pravila. Sekventa dokaziva je u Gentzenovom sekventnom sustavu ako se moe izvesti pomo cu njegovih pravila (tj. izvesti iz preklapanja, kao aksioma, uz pomo c ostalih pravila). U sljede ca dva primjera dokazujemo (P Q) P Q i (P Q) (P R) P (Q R).
46 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 47 #43
P, Q Q P Q, P P Q, Q
P Q, P Q P, Q , P Q P Q, P Q ( P Q ) P Q
P, Q Q, R P, R Q, R P, Q P P, Q Q R P, R Q R P, R P P, Q P (Q R) P, R P (Q R) P Q P ( Q R) P R P ( Q R) ( P Q ) ( P R) P ( Q R) Za sintakti cki sustav izvodenja kaemo da je semanti cki korektan, ako je svaka dokaziva sekventa ujedno i (semanti cki) istinita, tj. |= .
KOREKTNOST
Sintakti cki sustav izvodenja je korektan ako iz slijedi |= .
uvaju relaciju |=. Tako smo ih uveli u odjeljku 2.6. Gentzenov sustav je korektan, jer sva njegova pravila c Za sintakti cki sustav izvodenja kaemo da je semanti cki potpun ako je svaka (semanti cki) istinita sekventa u njemu dokaziva, tj. ako iz |= slijedi .
POTPUNOST
Sintakti cki sustav izvodenja je potpun ako iz |= slijedi .
emo dokazati potpunost tamo uvedenih strukturnih i IFpravila. Dokazat c emo i U odjeljku 2.6 najavili smo da c ine tek dio pravila iz 2.6. Prije tog dokaza uvest c emo jednu vie. Potpun je ve c i sustav Gentzenovih pravila, koja c notacijsku preformulaciju metode semanti ckih stabala. Izgradnja semanti ckog stabla za |= po cinje s granom na emo granu u novoj notaciji zapisati jednostavno kao |= . kojoj su formule iz ozna cene s , a one iz s . Tu c Na primjer, po cetak semanti ckog stabla za (P Q) |= P Q u staroj notaciji je prikazan lijevo, a u novoj desno:
STARO NOVO
( P Q ) PQ
(P Q) |= P Q
Izgradnja stabla se nastavlja primjenom semanti ckih IFpravila. U staroj notaciji navodimo ih lijevo, a u novoj
| 47
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 48 #44
desno:
STARO NOVO
A A AB A B
A A
, A |= |= A, , A B |= , A, B |= , A B |= , A |= , B |= , A B |= |= A, , B |=
|= A, , A |= |= A B, |= A, |= B, |= A B, |= A, B, |= A B, , A |= B,
AB A B AB A B AB A B
AB A B AB A B
U naem primjeru, izgradnja semanti ckog stabla za (P Q) |= P Q nastavlja se primjenom tih pravila, u obje notacije, ovako:
STARO NOVO
( P Q ) PQ PQ P Q P
(P Q |= P Q |= P Q, P Q |= P, Q, P Q P |= Q, P Q P |= Q, P P |= Q, Q P, Q |= Q Q Q
U svakoj fazi izgradnje stabala, to nije vidljivo na kona cnoj slici, u "novim" sekventama pojavljuju se one formule ije su oznake na odgovaraju c cim "starim" granama nezaokruene. Najvanije je uo citi da su semanti cka IFpravila ekvivalentna Gentzenovim sekventnim pravilima. Na primjer, pravilom , A B |= , A |= ili , B |= tvrdi se: "Ako , A B |= onda , A |= ili , B |= ". No, tome je o cito ekvivalentno: "Ako , A |= i , B |= onda , A B |= ", to je Gentzenovo pravilo , A |= i , B |= , A B |= . Isto vrijedi i za ostala pravila.
48 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 49 #45
Dakle, semanti cko stablo za (P Q) |= P Q u novoj notaciji i u obrnutom smjeru, uz zamjenu |= sa |=, nije nita drugo nego Gentzenov dokaz sekvente (P Q) |= P Q. Sada je jasno kako moemo dokazati potpunost Gentzenovog sustava. Pretpostavimo da |= . U tom slu caju izgradnja semanti ckog stabla za |= zavrava zatvaranjem svih njegovih grana. U novoj notaciji, grane se zatvaraju ako zavravaju sekventama "preklapaju ceg" oblika , A |= A, . Iz prethodno objanjene veze Gentzenovih itano u obrnutom smjeru uz zamjenu |= sa |=, dokaz od |= u i semanti ckih IFpravila slijedi da je to stablo, c Gentzenovom sustavu. To smo i trebali dokazati.
TEOREM O POTPUNOSTI I KOREKTNOSTI GENTZENOVOG SEKVENTNOG SUSTAVA

Gentzenov sekventni sustav je potpun i korektan, tj. |= akko .
Zapravo smo dokazali i neto vie. Naime, u zatvorenim semanti ckim stablima " citanim naopako" nikada se ne pojavljuju ni rez ni slabljenje. To zna ci da je potpun ve c i Gentzenov sustav bez reza i slabljenja. Uobi cajeno se kae da su rez i slabljenje eliminabilni iz Gentzenovog sustava. (Gentzen je teorem o eliminaciji reza dokazao sintakti cki, ne pozivaju ci se na |= i potpunost, to je kombinatorno dosta sloen dokaz.) U slu caju da su i kona cni skupovi IFformula, metoda semanti ckih stabala je postupak odluke za |= . U slu caju da su ili beskona cni nije neposredno jasno postoji li postupak odluke za |= . Najjednostavnije bi bilo da |= akko postoje kona cni i takvi da |= . Tada kaemo da je relacija |= kompaktna.
KOMPAKTNOST
Relacija |= je kompaktna ako vrijedi sljede ce: |= akko postoje kona cni i takvi da |= .
Metodu semanti ckih stabala moemo modicirati tako da bude primjenjiva na beskona cne sekvente |= i odatle e slijediti kompaktnost od |=. c Modicirana metoda za . . . , A3 , A2 , A1 |= B1 , B2 , B3 , . . . sastoji se od (potencijalno) beskona cno mnogo koraka. 1. korak Polaze ci od zahtjeva A1 izgradimo (u kona cno mnogo podkoraka) zavreno stablo za taj zahtjev. Na kraju svih otvorenih grana dobivenih u prethodnom koraku dopiemo zahtjev B1 , te polaze ci od novih zahtjeva izgradimo (u kona cno mnogo podkoraka) zavreno stablo. Na kraju svih otvorenih grana dobivenih u prethodnom koraku dopiemo zahtjev A2 , te polaze ci od novih zahtjeva izgradimo (u kona cno mnogo podkoraka) zavreno stablo.
2. korak
3. korak
I tako dalje. | 49
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 50 #46
e stati, ako se u nekom koraku sve grane zatvore, ili ne Postupak c ce nikada stati, ako u svakom koraku bar jedna grana ostane otvorena. U prvom slu caju stablo sadri samo kona cno mnogo po cetnih formula A1 , . . . , An , B1 , . . . , Bm . Za njih vrijedi An , . . . , A2 , A1 |= B1 , B2 , . . . , Bm , jer je stablo zatvoreno. U drugom slu caju stablo je beskona cno, pa ima bar jednu beskona cnu granu. Prema konstrukciji stabla na beskona cnoj grani pojavljuju se sve po cetne formule A1 , B1 , A2 , B2 , A3 , B3 , . . . i svi atomi od kojih su one izgradene. Neka je int interpretacija u kojoj ti atomi primaju vrijednost ili ovisno o tome s kojom je od tih vrijednosti ozna cen pojedini atom na toj grani. (Nijedan atom ne moe biti ozna cen i s i s jer bi se grana tada zatvorila, pa ne bi bila beskona cna.) Prema semanti ckim pravilima za izgradnju stabla, u toj interpretaciji sve formule na toj grani imaju to cno onu vrijednost s kojom su ozna cene. Posebno A1 , A2 , A3 , . . . imaju vrijednost , a B1 , B2 , B3 , . . . imaju vrijednost . No to zna ci da . . . , A3 , A2 , A1 |= B1 , B2 , B3 , . . .. Rezimirajmo, metoda semanti ckih stabala za sekventu |= , s beskona cno mnogo formula: 1. stane u kona cno mnogo koraka i tada za kona cne , imamo |= , ili 2. ne stane, tj. generira beskona cno stablo, i tada |= . Odavde odmah slijedi kompaktnost relacije |=. Naime, ako |= onda slu caj (2) ne moe nastupiti, pa postoje kona cni i takvi da |= .
TEOREM O KOMPAKTNOSTI IMPLIKACIJE

Relacija |= denirana medu proizvoljnim skupovima IFformi je kompaktna.
emo da ona vrijedi i za kvantikacijsku logiku) zapravo je iznenaduju Kompaktnost IFlogike (a vidjet c ca, jer je vrlo lako na ci jednostavne implikacije s beskona cno mnogo premisa koje prestaju vrijediti ako se ograni cimo na (bilo koji) kona cni podskup tih premisa. Na primjer, beskona cno mnogo premisa (P1 ) a nije roditelj od b; (P2 ) a nije roditelj od roditelja od b; (P3 ) a nije roditelj od roditelja od roditelja od b; i tako dalje, implicira konkluziju (K ) a nije predak od b. Medutim, nijedan kona cni podskup navedenih premisa ne implicira (K ). To zna ci da implikacija . . . , P3 , P2 , P1 |= K ne slijedi iz istinosnofunkcionalne (ili kvantikacijske) grade premisa Pi i konkluzije K , nego se temelji na speci cnoj vezi relacija roditelj i predak. Isto vrijedi i za sljede ci, matemati cki, zaklju cak: ( P1 ) a ( P2 ) a ( P3 ) a
50 |
1; 2; 3; i tako dalje,
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 51 #47
implicira konkluziju (K ) a .
Upozorimo na kraju da modicirana metoda semanti ckih stabala nije postupak odluke za beskona cne |= . Naime, ako postupak stane u nekom koraku onda imamo odluku u tom koraku, tj. znamo da |= . No, ako postupak ne staje, nismo sigurni je li to zato to nismo napravili dovoljan broj koraka ili zato to nikada ni ne ce stati (jer |= ). Modicirana metoda je pozitivni postupak odluke za |= , to zna ci da, u slu caju da |= vrijedi, postupak to i dokazuje u kona cno mnogo koraka. Ona nije i negativan postupak odluke za |= , jer u slu caju da |= ne vrijedi, postupak to ne dokazuje u kona cno mnogo koraka. Biti postupak odluke za neko svojstvo zapravo zna ci biti i pozitivan i negativan postupak odluke za to svojstvo.
2.11 Prirodne dedukcije i aksiomi

Metodu semanti ckih stabala, kao postupak dokazivanja, u logiku je 1955. g. uveo E. W. Beth. Prije toga, logika je, po uzoru na matemati cke teorije, naj ce ce formulirana kao aksiomatska teorija. Prvu takvu aksiomatizaciju, Fregeovu iz 1879. g., mnogi smatraju rodenjem moderne logike. (Frege je pokuavao dokazati logicisti cku tezu da matematika zapravo nema svojih posebnih aksioma, nego da oni slijede iz logi ckih aksioma.) Fregeovi aksiomi za istinosno funkcionalni dio njegove mnogo obuhvatnije logike bili su: (F1) (F2) (F3) (CP) (DNI) (DNE) A ( B A) (A ( B C )) ((A B) (A C )) (A ( B C )) ( B (A C )) (A B) ( B A) AA AA
(Zadnja tri aksioma ozna cili smo latinskim kraticama njihovih predfregeovskih imena: (CP) za kontrapoziciju, (DNI) za introdukciju dvostruke negacije i (DNE) za eliminaciju dvostruke negacije.) Fregeovo jedino pravilo izvodenja je modus ponens: A AB (MP) B ijem dnu (korjenu) je forma A, na c ijim vrhovima (listovima) Izvod ili dokaz forme A je kona cno stablo formi na c su aksiomi i u kojem svaka forma koja nije na vrhu slijedi iz onih neposredno iznad nje primjenom pravila. Svi aksiomi o cito su valjane forme, a i modus ponens iz dvije valjane forme izvodi valjanu formu. Dakle, u emo dokazati da je Fregeovom sustavu dokazive su samo valjane forme, tj. sustav je semanti cki korektan. Uskoro c i potpun. No prije toga, krenimo s jednim primjerom izvoda. Dokaimo A A.
(MP)
A ((A A) A)
(F1)
A ((A A) A) ((A (A A)) (A A)) (A (A A)) (A A) ()
(F2)
| 51
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 52 #48
PRIRODNE DEDUKCIJE I AKSIOMI
(A (A A)) (A A) () AA
A ( A A)
(F1) (MP)
Ono to nas zbunjuje u ovom dokazu jest da se tako jednostavna forma, kao A A, dokazuje na tako zaobilazan na cin. (Tko bi se sam dosjetio forme (F2) iz gornjeg izvoda?) Pronalaenje ovakvih dokaza, i to je jo vanije, nekih op cih principa koji vode k nalaenju takvih dokaza, bila je jedna od glavnih zada ca kojima su se bavili logi cari s po cetka 20. st. Najuspjenija ideja bila je da se osim izvoda iz aksioma dopuste i izvodi iz pretpostavki. U terminima prethodnog odjeljka, da se osim izvoda sekventi oblika A dopuste i izvodi sekventi oblika A. ijem je dnu forma A, na c ijim su vrhovima Naravno, izvod ili dokaz sekvente A je kona cno stablo formi na c aksiomi ili formule iz i u kojem svaka forma koja nije na vrhu slijedi iz onih neposredno iznad nje primjerom pravila. Budu ci da pravilo (MP) sada primjenjujemo i na formule izvedene iz pretpostavki, ono je neto op cenitije:
(MP)
A AB , B
Denicija izvoda iz pretpostavki opravdava i sljede ce oblike starih strukturnih pravila, preklapanja, slabljenja i reza:
(P1)
AA
(S1)
A , B A
(R1)
A A, B , B
U izvodima se pojavljuju samo singularne sekvente (tj. sekvente sa samo jednom konkluzijom), pa su zato i strukturna pravila u singularnoj formi (otud oznake (P1), (S1), (R1)). emo na primjerima pokazati kako je bitno lake nalaziti dokaze iz pretpostavki nego samo iz aksioma. Uskoro c No, prije toga dokazujemo da se svaki dokaz iz pretpostavki A, . . . , B, C D, moe transformirati u A, . . . , B C D, koji se moe transformirati u A, . . . B (C D), i tako dalje, do obi cnog aksiomatskog dokaza A ( ( B (C D)) ). Transformacije se temelje na teoremu dedukcije,
(TD)
, A C AC
koji vrijedi u Fregeovom aksiomatskom sustavu. To dokazujemo indukcijom po duljini izvoda. etiri slu Pretpostavimo, dakle, da vrijedi , A C . Tada su mogu ca c caja: (1) C je aksiom, (2) C = A, (3) C ili (4) , A C slijedi iz , A B i , A B C . (1) Ako je C aksiom, onda:
52 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 53 #49
(Aksiom)
C (A C ) AC (S1) AC
(F1) (MP)
(2) Ako C = A, onda:

(Dokazano) (S1)
AC AC
(3) Ako C , onda:

(P1) (P1)
CC
C (A C ) CAC AC
(F1) (MP) (R1)
(4) Ako , A C slijedi iz , A B i , A B C , onda po pretpostavci indukcije (p.i.) iz , A B moemo izvesti A B, a iz , A B C moemo izvesti A ( B C ). No onda iz , A B na sljede ci na cin izvodimo A B:
(p.i.)
, A B C A (B C )
(A ( B C )) ((A B) (A C )) (A B) (A C ) ()
(F2)
(A B) (A C ) AC U svakom slu caju, ako , A C onda A C , tj. vrijedi (TD).
(p.i.)
, A B AB
( )
(MP)
Kada teorem dedukcije koristimo u konkretnim izvodima onda umjesto sekventnog formata (lijevo) naj ce ce koristimo tzv. prirodni format (desno):
(i)
A . . . , A B AB B
AB
(i)
Desno, prirodno pravilo koristi se kako je zapisano u lijevom sekventnom formatu. Dakle, ako smo polaze ci od nekih pretpostavki izgradili stablo koje zavrava s B, u sljede cem koraku moemo izvesti A B i pritom odbaciti sve pretpostavke A. Odbacivanje pretpostavke ozna cava se crtom iznad nje, a indeksi (i) nazna cuju u kojem je koraku pretpostavka odba cena. Kao ilustraciju dokazujemo da je kondicional tranzitivan, tj. dokazujemo da vrijedi pravilo (Tr) A B, B C A C.
(1)
A B
AB BC
(1)
C AC
| 53
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 54 #50
(Odavde odmah slijedi da je i formula (A B) (( B C ) (A C )) dokaziva u Fregeovom sustavu.) Koriste ci se tranzitivno cu, lako dokazujemo da u Fregeovom sustavu vrijede i sljede ci oblici kontrapozicije:
(DNI)
(CP)
AB BA
(Tr)
(CP)
AB BA
(DNE)
BB BA
AA BA
(Tr)
(DNI) (Tr)
(CP)
AB BA
(DNE)
BB BA
AA BA
(Tr)
emo svako od pravila A B B A , A B B A , A B B A i A B B A zvati Od sada c kontrapozicijom. Sve gornje dokaze bilo bi bitno tee izvesti direktno iz Fregeovih aksioma, samo uz pomo c (MP). Zato je ukasiewicz tek 1939.g. dokazao da je Fregeov aksiom (F3) izvediv iz (F1), (F2) i (MP); dakle, da je suvian. Upotrebom (TD) koji, vidjeli smo, slijedi iz (F1), (F2) i (MP), taj dokaz postaje trivijalan:
(3) (1)
A A (B C ) BC C (1) AC (2) B (A C ) (A ( B C )) ( B (A C )) Osim toga, lako se vidi da (F1) i (F2) slijede iz (TD) i (MP):
(2)
(2)
(3)
A (1) BA A ( B A)
(1) (3)
(2)
A (B C ) A AB BC B C (1) AC (2) (A B) (A C ) (3) (A ( B C )) ((A B) (A C ))
(1)
(2)
(U prvom dokazu B A izvodimo iz A uz odbacivanje pretpostavki B. No, njih nema, pa nita ni ne odbacujemo.) Pravilo (TD) zapravo je pravilo introdukcije veznika , dok je pravilo (MP) pravilo eliminacije veznika . Zato emo ih ozna c citi s (I ) i (E ).
54 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 55 #51
A . . .
(I )
(i)
B AB
(i)
(E )
AB B
Dakle, dosad smo dokazali da su Fregeovi aksiomi i pravila za veznik ekvivalentni introdukciji i eliminaciji tog veznika. Ukratko, (F1), (F2), (F3) i (MP) ekvivalentni su pravilima (I ) i (E ). Preostali Fregeovi aksiomi, (CP), emo da su (CP) i (DNI) ekvivalentni pravilima introdukcije i eliminacije (DNI) i (DNE), ti cu se negacije. Pokazat c negacije. Ta pravila ozna cavamo s (I ) i (E ), a deniramo ih na sljede ci na cin:
A . . .
(I )
(i)
(i)
(E )
(Primjetimo da su to posebni slu cajevi od (I ) i (E ) ako A deniramo s A A .) Da (CP) i (DNI) slijede iz (I ), (E ), (I ) i (E ) dokazuje se vrlo lako:
(3)
AB B A
A
(1)
(1) (2) (2)
B
(2) (3)
A A AA
(1)
(1)
BA (A B) ( B A)
(2)
Da (I ) i (E ) slijede iz (I ), (E ), (CP), (DNI) i (DNE) ne moemo dokazati direktno, jer sustav (I ), (E ), (CP), (DNI) i (DNE) uop ce ne sadri konstantu . No, moemo je uvesti denicijom (C C ) i tada to lako dokazujemo.
A . . . (C C )
(1)
A (C C ) CC (C C ) A A
(1) (CP) (CP)
A BA AB B A
U oba dokaza koristili smo poop cene verzije (CP) koje slijede iz originalnog (CP), (DNI) i (DNE). U desnom dokazu B je proizvoljna formula, dakle moe biti i (C C ). No, to zna ci da smo dokazali i ja cu verziju pravila
| 55
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 56 #52
(E ) koja je oblika A, A B.Nju je uobi cajeno razdvojiti u dva dijela, obi cni (E ) i (EFQ) ex falso quodlibet (iz kontradikcije bilo to):
(E )
(EFQ)
Dakle, kona cno smo dokazali da je Fregeov sustav ekvivalentan sustavu koji uz (DNE) ima pravila za introdukciju i eliminaciju svih svojih IFveznika: , i (eliminacija od je introdukcija od , a introdukcija od je eliminacija od ). To su, ponovimo jo jednom, sljede ca pravila:
A . . .
(I )
(i)
B AB
(i)
(i)
(E )
AB B
A . . .
(I )(E )
(i)
(E ) (I )
(DNE)
A A
Aksiomatske dokaze teko je konstruirati pa je put prema pravilima prirodan i prakti cki nuan. Sljede ci korak, kojeg je prvi u cinio Gentzen 1934., jest da se odmah krene od pravila introdukcije i eliminacije, a da se aksiomi naprosto zaborave. Tako je nastala tradicija da se logika formulira kao sustav prirodnih dedukcija. Osnovne su karakteristike takvih sustava da su njihovi izvodi izvodi iz pretpostavki, da svaki logi cki simbol ima svoja pravila introdukcije i eliminacije i da su pravila introdukcije i eliminacije za pojedini logi cki simbol (ili grupu logi ckih simbola) potpuna za taj simbol (ili grupu). Tre ca karakteristika vie je smjernica nego realizirana karakteristika jer ju ve cina sustava ispunjava samo uz iznimke. U tom smislu je na sustav pravila (I ), (E ), (I ), (E ) i (DNE) sustav prirodnih dedukcija za IF-logiku, u kojem (DNE) donekle odska ce (iako ga moemo smatrati jo jednom eliminacijom negacije).Veznici i u njemu cajenije je da se nezavisno se mogu denirati na standardni na cin (A B (A B) i A B A B), no uobi formuliraju njihova pravila introdukcije i eliminacije (koja ina ce lako slijede iz denicija):
56 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 57 #53
(I )
A B AB
(E )
AB A AB
AB B
(i) (i)
A . . . C C
B . . . C
(I )
A AB
B AB
(E )
(i)
Evo par primjera izvoda formula u tako proirenom sustavu. Najprije izvodimo A B (A B). AB A (A B)
(1) (1) (3)
(3)
A AB
AB B (A B)
(2)
(2)
(A B) Slijedi izvod od (A B) (A C ) A ( B C ). (A B) (A C ) AC A A (B C ) A (B C )
(2) (1) (2) (1) (1)
(3)
B ( )
BC
(A B) (A C ) AB
A A (B C ) A (B C )
A ( B C ) ( )
(2)
Dakle, IF-sustav prirodnih dedukcija s bazom veznika {, , , , }, koji je takoder ca uveo Gentzen, ima sljede pravila (zapisana u sekventnom obliku):
| 57
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 58 #54
GENTZENOV SUSTAV PRIRODNIH DEDUKCIJA

(P1)
, A A A , B A , A B AB , A A
(R1)
(S1)
A, B B AB B
(I )
(E )
(I )(E )
(E )(I )
A A AB B , A C B , B C
(I )
A B AB A AB A A B AB
(E )
AB A AB
(I )
(E )
(DNE)
Uz slabljenje (S1) svako od pravila s vie pretpostavki moe se koristiti i u neto op cenitijoj formi, npr.
(E )
A A ,
ili
(R1)
A A, B . , B
emo se slobodno koristiti. Time c emo tako da ga usporedimo s GentzenoDa je taj sustav potpun i korektan (korektnost je zapravo o cita) dokazat c iju smo potpunost i korektnost dokazali u prethodnom odjeljku. vim sekventnim sustavom (vidi str. 46) c Najprije uo cimo da je prirodni sustav singularan, to zna ci da doputa samo singularne sekvente s to cno jednom konkluzijom. Gentzenov sekventni sustav (vidi str. 46) je multiplaran, to zna ci da doputa multiplarne sekvente s nula, jednom ili vie konkluzija. Ako elimo usporediti ta dva sustava onda u singularni moramo uvesti multiplarne inimo pravilima koja deniraju zna sekvente. To c cenje multiplarnih sekventi u singularnom sustavu:
(DM)
Tu je alternacija svih formula iz ako je vie clan skup, = ako je jedno clan i = ako je prazan. emo u daljnjem A identicirati s A.). Dvostruka crta zna (Dodajmo da c ci da pravila vrijede u oba smjera (tj. da su gornja i donja sekventa ekvivalentne). emo dokazati da sva pravila Gentzenovog multiplarnog sustava slijede ve Prvo c c iz njihovih singularnih restrikcija (obrat je, naravno, trivijalan). Evo dokaza za svako pojedino pravilo:
58 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 59 #55
Slabljenje (S):
(DM) A , A
( 1) (DM)
(DM) A, A,
(S1) (DM)
Preklapanje (P):
(P1) (S) dokazano
, A A , A A ,
Rez (R): A, A,
, A A
(DM)
(P1)
(DM) ( 1) (R1)
A,
(DM)
Konjunkcija lijevo ( ) ): A, B, A, B, A B, A B,
(DM) ( 1) (DM)
Konjunkcija desno ( ) ):
( 1) (R) dokazano
A, B A
A, B B A, B A B A, , A B , A B
(P1)
(P1)
, B , A
(R) dok.
Alternacija lijevo ( ) ):
| 59
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 60 #56
, A
A A B , A B
(DM) ( 1) (DM)
Alternacija desno ( ) ): A, A,
(DM)
B, B,
(DM)
(DM) ( 1)
A B, A B,
Negacija lijevo ( ) ): AA A, A , A
(P1)
( 1)
, A
(R) dokazano
Kondicional lijevo () ): AA BB A, A B B A, A B, , A B
(P1) (P1)
( 1) (R) dokazano
B, , A
(R) dok.
Primjetimo da je ekvivalentnost multiplarnih i singularnih formi svih do sada razmatranih pravila dokazana bez upotrebe pravila (DNE). Za dokaz ekvivalentnosti singularne i multiplarne forme introdukcije od i desno emo detaljnije analizirati (DNE), tj. dokazat c emo da je pravilo (DNE) trebamo (DNE). No, prije tog dokaza malo c ekvivalentno pravilima (TND) tertium non datur (tre cega nema) i (EFQ). Pravilo (TND) moemo formulirati u dva medusobno ekvivalentna oblika:
TERTIUM NON DATUR

(TND) AA A, A,
Dokaz njihove ekvivalentnosti je jednostavan: A, AA A, A A, A A AA AA A A, A A AA
A A,
60 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 61 #57
I pravilo (EFQ) moemo formulirati u dva oblika.
EX FALSO QUODLIBET
(EFQ) A
I oni su o cito ekvivalentni:

(DM)
(DM)
Sada lako dokazujemo da su (TND) i (EFQ) ekvivalentni s (DNE). (TND) slijedi iz (DNE):
(DM)
A, A, , A, , A , , ,
(DM)
A, A,
(DM)
(DNE)
(EFQ) slijedi iz (DNE):
A, A A (DNE) slijedi iz (TND) i (EFQ):
AA AA
(DNE)
AA A, A
(TND) (EFQ)
A, A A
A, A A AA A A
Na kraju dokazujemo da je (TND) ekvivalentan sa oba preostala pravila ( ) i ().
| 61
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 62 #58
(TND) je ekvivalentno s ( ) ):
( )
A, , A A,
A,
A, , A , A
(TND)
(TND) je ekvivalentno s () ): A A, B A, B B A, , B BAB A, , A B , A B A, A B AAB A, , A B

(TND)
AA A A, A A, A A A, A AA
AA A, A A AAA
AA A, A
A, A A A
()
Rezimirajmo, Gentzenov multiplarni sekventni sustav (vidi str. 46) ekvivalentan je svojoj singularnoj restrikciji. Tu singularnu restrikciju sada je lako usporediti s Gentzenovim prirodnim sustavom, koji je takoder singularan. Pravila (I ), (I ), (I ) i (I ) identi cna su singularnim restrikcijama pravila (), ( ), ( ), ( ), a za pravila (E ), (E ), (E ), (E ) lako dokazujemo da su ekvivalentna singularnim restrikcijama pravila (), ( ), ( ), ( ). (E ) je ekvivalentno sa singularnim ():
()
AA BB A, A B B A, B B
AB A
(E )
AA
ABAB A, A B B , A B B , A B C
A B, C
(E ) je ekvivalentno sa singularnim ( ):
62 |
sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 63 #59
( )
AA A A, A A, AA AA A , A A
(E )
A, A
(E ) je ekvivalentno sa singularnim ( ): A, B A AB A A AB AB AB A A B, C
( )
AB
(E )
A, C
(E ) je ekvivalentno sa singularnim ( ):
( )
A, C B, C A B, C C
AB
A, C AB AB A B, C
B, C
(E )
Sve u svemu, potpuni i korektni Gentzenov multiplarni sustav ekvivalentan je svojoj singularnoj restrikciji, koja je ekvivalentna Gentzenovom prirodnom sustavu, koji je ekvivalentan Fregeovom aksiomatskom sustavu. No, onda su i Gentzenov prirodni i Fregeov aksiomatski sustav takoder potpuni i korektni. U gornjim dokazima lako je provjeriti da je Gentzenov prirodni sustav bez (DNE), tj. bez (TND) i (EFQ) (sustav tzv. minimalne IF-logike) ekvivalentan Gentzenovom sekventnom sustavu sa singularnim restrikcijama pravila ( ) i (), uz slabljenje (S) koje ne doputa slu caj odnosno |= A , tj. ne doputa (EFQ). Gentzenov prirodni sustav bez (TND), ali sa (EFQ) (tzv. sustav intuicionisti cke IF-logike), ekvivalentan je Gentzenovom sekventnom sustavu pravila sa singularnim restrikcijama ( ) i (). Zato te restrikcije zovemo intuicionisti ckima.
Fi
| 63

SL Pogl02

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

SL Pogl02

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 5 #1

DEFINICIJA KONJUNKCIJE , ALTERNACIJE I NEGACIJE

sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 6 #2

ISTINOSNO FUNKCIONALNI VEZNICI

sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 7 #3

LOGIKA ISTINOSNO FUNKCIONALNIH FORMI

Iz (2.1) i (2.2) slijedi F (P, Q, R) = (P Q R) (P Q R) (P Q R) (P Q R), (2.3)

ALTERNACIJSKA NORMALNA FORMA

TEOREM O ALTERNACIJSKOJ NORMALNOJ FORMI

Polaze ci od -vrijednosti nae funkcije F dolazimo do drugog postupka.

sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 8 #4

ISTINOSNO FUNKCIONALNI VEZNICI

KONJUNKCIJSKA NORMALNA FORMA

TEOREM O KONJUNKCIJSKOJ NORMALNOJ FORMI

sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 9 #5

LOGIKA ISTINOSNO FUNKCIONALNIH FORMI

OSNOVNA SVOJSTVA KONJUNKCIJE, ALTERNACIJE I NEGACIJE

sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 10 #6

FORME, INTERPRETACIJE I ISTINITOST

POSTOV TEOREM O SCHEFEROVIM VEZNICIMA

2.2 Forme, interpretacije i istinitost

ISTINOSNO FUNKCIONALNE FORME (IFFORME)

sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 11 #7

LOGIKA ISTINOSNO FUNKCIONALNIH FORMI

Q2 R1 P ( Q 2 R1 ) (P (Q2 R1 )) (P (Q2 R1 )) (Q3 (P (Q2 R1 )))

sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 12 #8

FORME, INTERPRETACIJE I ISTINITOST

ISTINITOST IFFORME U IFINTERPRETACIJI

sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 13 #9

LOGIKA ISTINOSNO FUNKCIONALNIH FORMI

Na primjer, forma A = Q PR PR PS QR R S je valjana, jer su u stupcu pod A sami -ovi.

sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 14 #10

FORME, INTERPRETACIJE I ISTINITOST

sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 15 #11

LOGIKA ISTINOSNO FUNKCIONALNIH FORMI

2.3 Kondicional i bikondicional

sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 16 #12

sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 17 #13

LOGIKA ISTINOSNO FUNKCIONALNIH FORMI

VEZA KONDICIONALA, IMPLIKACIJE I VALJANOSTI

VEZA BIKONDICIONALA, IMPLIKACIJE I VALJANOSTI

sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 18 #14

IFLOGIKA I ALGEBRA SKUPOVA

2.4 IFlogika i algebra skupova

sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 19 #15

LOGIKA ISTINOSNO FUNKCIONALNIH FORMI

sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 20 #16

IFLOGIKA I ALGEBRA SKUPOVA

ima sljede ci skupovni prikaz: F (P, Q, R)

sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 21 #17

LOGIKA ISTINOSNO FUNKCIONALNIH FORMI

2.5 Matematicka struktura IFformi

sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 22 #18

2.6 Generalizirana implikacija

sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 23 #19

LOGIKA ISTINOSNO FUNKCIONALNIH FORMI

KONZISTENTNOST KAO GENERALIZIRANA IMPLIKACIJA

VALJANOST KAO GENERALIZIRANA IMPLIKACIJA

SVOENJE GENERALIZIRANE IMPLIKACIJE NA OBICNU

NEISTINA KAO GENERALIZIRANA IMPLIKACIJA

sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 24 #20

UNIVERZALNE I PARTIKULARNE RELACIJE

sl-pogl02 2009/7/20 13:46 page 25 #21