Ika Ronevi-Greta | Karin Kuljani-Vlai | Ivan Host | Mirjana Pernar i suradnici

PSIHOLOKA POMO U SUOAVANJU SA ZLOUDNOM BOLEU

Prirunik za oboljele i lanove njihovih obitelji

Liga protiv raka Primorsko-goranske upanije Rijeka

PSIHOLOKA POMO U SUOAVANJU SA ZLOUDNOM BOLEU Prirunik za oboljele i lanove njihovih obitelji

Liga protiv raka Primorsko-goranske upanije Rijeka, 2007.

Glavni urednici Ika Ronevi-Greta Karin Kuljani-Vlai Ivan Host Mirjana Pernar Uredniki odbor Antica Duleti-Nainovi ivka Jureti Snjeana Jurii Nada iul eljka Vojinovi Recenzenti prof. dr. Igor Kardum prof. dr. Predrag Pavlovi Lektor Tomislava Medved, prof. IlustracijE Goran Kosi Nakladnik Liga protiv raka Primorsko-goranske upanije Rijeka ZA NAKLADNIKA Nada iul PRIPREMA I Tisak Zambelli, Rijeka
CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUILINA KNJINICA RIJEKA UDK 159.923.2.072 616-006:159.9 PSIHOLOKA pomo u suoavanju sa zloudnom boleu: prirunik za oboljele i lanove njihovih obitelji / Ika Ronevi-Greta ... <et al.> ; <ilustracije Goran Kosi>. - Rijeka : Liga protiv raka Primorsko-goranske upanije, 2007. ISBN 978-953-55010-0-8 1. Ronevi-Greta, Ika 111025069

Tiskanje edicije omogueno je novanom potporom Odjela gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb grada Rijeke i Primorsko-goranske upanije.

Ika Ronevi-Greta | Karin Kuljani-Vlai | Ivan Host | Mirjana Pernar i suradnici

PSIHOLOKA POMO U SUOAVANJU SA ZLOUDNOM BOLEU

Prirunik za oboljele i lanove njihovih obitelji

Liga protiv raka Primorsko-goranske upanije Rijeka, 2007.

POPIS SURADNIKA

mr. sc. Ingrid Belac-Lovasi, specijalist onkologije i radioterapije doc. dr. sc. Antica Duleti-Nainovi, specijalist interne medicine Zora Forko dr. Igor Girotto, specijalist psihijatrije dr. sc. Jasna Grkovi, specijalist psihijatrije dr. Ante Host dr. Ivan Host, specijalist interne medicine ivka Jureti, VMS Snjeana Jurii, VMS Nada Kauri-Raos, MS Radoslav Kosi, VMT, grupni terapeut mr. sc. Karin Kuljani-Vlai, prof. psihologije Danica Laki mr. sc. Franjo Lovasi, specijalist kirurgije Branka Lui, VMS prof. Ranko Pamukovi mr. sc. Ira Pavlovi-Rui, specijalist onkologije i radioterapije Ljiljana Peri prof. Mirjana Pernar, dipl.psiholog, psihoterapeut, grupni analitiar Ivanica Pezelj Jagoda Prebeg Matija Pavii, VMS Ljiljana Peri, VMS Senka Pu, VMS Nataa Ribi doc. dr. sc. Ika Ronevi-Greta, specijalist psihijatrije prof. Helena Sveko-Visintin, dipl.psiholog prof. dr. sc. Nada iul, dipl. oecc. dr. Loredana urlina-Balaban dr. Robert Tiac, specijalist otorinolaringologije Vlasta Turina Katherine Trinajsti mr. spec. Inge Vlai-Cicvari, kliniki psiholog prof. eljka Vojinovi, dipl. psiholog Jovanka ia,VMS, grupni terapeut

Sadraj

Predgovor (Ira Pavlovi-Rui) Rije urednika

9 11

1. Zdravlje- osjeaji stres 15 1.1. Osjeaji i zdravlje (Mirjana Pernar) 15 to je zdravlje? Koji su izvori zadovoljstva i to nas ini sretnim? to nas ini nesretnim? to nam moe pomoi da doivimo zadovoljstvo i sreu? Kako i sami moemo pridonijeti stvaranju osjeaja zadovoljstva i sree? to najvie utjee na osjeaj zadovoljstva? 1.2. Emocije i kako ih izraavamo (Mirjana Pernar, Igor Girotto) 17 to su emocije? emu emocije u naem ivotu? Koje su osnovne emocije? Kako izraavamo emocije? Kako prepoznati neugodne osjeaje? O emu ovisi nain na koji emo izraziti emocije? Kako olakati nelagodu koju izazivaju snane emocije? 1.3. Stres i njegov utjecaj na zdravlje (Ante Host, Jovanka ia, Ivan Host) 19 to je stres? Koji su simptomi stresa? Ima li stres uvijek negativnu konotaciju? 2. Suoavanje s dijagnozom raka 25 2.1 Zdravlje i bolest (Jasna Grkovi) 25 Koliko razmiljamo o zdravlju? Kada se javlja briga za zdravlje? 2.2. O nainima suoavanja s boleu? (Karin Kuljani-Vlai, Branka Lui) 25 Suoavanje - to zapravo znai? Kako se suoavamo? Razumijevanje: to mi se dogaa? 2.3. Reakcije na saznanje o dijagnozi raka 28 (Radoslav Kosi, Helena Sveko-Vizintin, Loredana urlina-Balaban) Koje su najee emocionalne reakcije u suoavanju s rakom? Strahovi i sumnje vezani za terapijske postupke 2.4. Najei emocionalni poremeaji kod oboljelih od raka i kako ih prepoznati 30 (Ika Ronevi-Greta, Senka Pu) Kako se oituju tjeskoba i depresija? Kako razlikovati simptome depresije ili tjeskobe od simptoma raka ili nuspojava lijekova?

 Koji su pretkazatelji tjeskobe i depresije? Kada treba potraiti pomo zbog psihikih smetnji poput tjeskobe i depresije? Moe li se dogoditi da depresiju ili tjeskobu ne prepoznamo? Kako si pomoi u takvoj situaciji? 2.5. Operacijski zahvati kod malignih bolesti (Franjo Lovasi, Ira Pavlovi-Rui, Ivan Host) 2.6. Kemoterapija (Ira Pavlovi-Rui, Ivan Host) Koje su popratne pojave djelovanja kemoterapije? Popratne psihike smetnje i kemoterapija 2.7. Radioterapija (Ira Pavlovi-Rui, Ingrid Belac-Lovasi, Ivan Host) Koji su neeljeni uinci terapije zraenjem? O emu ovisi pojava neeljenih reakcija na terapiju zraenjem? 3. Psiholoka pomo i lijeenje 3.1. Psiholoka pomo (Mirjana Pernar, Nada Kauri-Raos) Kada koristiti strunu psiholoku pomo? Zato razgovor pomae? Na koji nain moe pomoi strunjak iz podruja mentalnog zdravlja? Gdje potraiti psiholoku pomo? 3.2. Praktine smjernice u suoavanju s dijagnozom raka (Karin Kuljani-Vlai) Tehnika rjeavanja problema (problem-solving) Vanost izraavanja emocija Rad na negativnim mislima Najee pogreke u razmiljanju koje se kognitivno-bihevioralnom terapijom uspjeno rjeavaju Poveanje kvalitete ivota 3.3. Kad je potrebno lijeenje lijekovima za ublaavanje tjeskobe i depresije? (Ika Ronevi-Greta, Matija Pavii) Koji lijekovi mogu pomoi? Kada oekujemo poboljanje kod osoba koje uzimaju antidepresive? Neeljeni uinci antidepresiva 4. Bolest kao uzrok promjene obiteljskih odnosa (Igor Girotto, Loredana urlina-Balaban, Ljiljana Peri) 4.1. to se dogaa u obitelji? 4.2. Na koji se nain obitelj nosi s boleu svoga lana?

32 32

33

37 37

38

43

45 45 45

5. Kako olakati komunikaciju - neke praktine smjernice (Inge Vlai-Cicvari) 5.1. Komunikacija s lijenikom i drugim medicinskim osobljem 5.2. Komunikacija s obitelji i prijateljima 5.3. Komunikacija s djecom 5.4. Komunikacija s radnom sredinom 5.5. Pruanje potpore oboljelom 6. Iskustva lijeenih (Danica Laki, Zora Forko, Ljiljana, Nataa Ribi, Ivanica Pezelj) 7. Gdje dobiti dodatne informacije? 7.1. Liga protiv raka Primorsko-goranske upanije (Nada iul) 7.2. Klub ena operiranih dojki - Nada (Katherine Trinajsti) 7.3. Klub lijeenih od leukemije i limfoma (Jagoda Prebeg, Ljiljana Peri, Nataa Ribi) 7.4. Klub laringektomiranih Primorsko-goranska upanije (Robert Tiac) 7.5. Internet novi nain komuniciranja (Ranko Pamukovi) 8. Literatura 9. Rjenik pojmova (Ivan Host, Ira Pavlovi-Rui, Ika Ronevi-Greta, Ante Host) 10. Biljeke 11. Komentari i sugestije

47 47 49 50 53 54 56 66 66 66 67 67 68 70 72 75 76

PREDGOVOR

Suoiti se s dijagnozom zloudne bolesti nikome nije lagano ni jednostavno i izaziva u svakom ovjeku niz psihikih reakcija razliitog oblika i jaine. Uz sve fizike promjene i zbivanja koje nosi bolest, promjene u psihikoj sferi dodatno optereuju bolesnika i okolinu. Naalost, iste su i dugo su vremena bile nepravedno zanemarivane ili umanjivane, a sve u elji da se naglasak posveti upravo savladavanju fizikog aspekta bolesti. Ve prva spoznaja postojanja mogunosti da netko boluje od raka razvija napetost, nesigurnost, dovodi do stresne situacije. Potvrda dijagnoze praena je esto raznolikim depresivnim krizama, strahom od smrti i neizvjesne budunosti. Bez pomoi i podrke duevni se nemir jo vie pogorava tijekom lijeenja. Strah se javlja zbog potrebnih kirurkih zahvata ili tijekom dodatne radioterapije ili kemoterapije, posebice zbog dobro poznatih neugodnih nuspojava takvog lijeenja. Obino onkolozi raznih specijalnosti te onkoloke medicinske sestre koje primjenjuju ta lijeenja, svakodnevno pruaju bolesnicima razliita obavjetenja, ali i psihosocijalnu potporu. Ipak, sve ee bolesnici i lanovi njihovih obitelji trae strunu pomo psihologa ili psihijatra. Posljednjih nekoliko desetljea u lijeenju raka postignut je ogroman napredak. Noviji dijagnostiki aparati i tehnike omoguavaju otkrie raka u poetnoj fazi kada je u potpunosti izljeiv. U upotrebi su i novi ureaji za znatno preciznije zraenje, s manje tetnih popratnih pojava i posljedica, koji su smanjili nunost nekada opsenih kirurkih zahvata s velikim nagrivanjem, uz iste ili ak bolje rezultate. Kirurke su tehnike stoga sve vie potedne i odstranjuje se samo tumor i najblie nuno tkivo u okolini. Novi, mnogo uinkovitiji lijekovi primjenjuju se u kemoterapiji tumora. Sve je vie potpuno izlijeenih bolesnika, a isto tako i zalijeenih, koji ive niz godina zahvaljujui raznim mogunostima uspjenog palijativnog lijeenja zloudnih tumora. Upravo je zato sve prihvaenija nunost i potreba osmiljavanja kvalitetnog sveobuhvatnog odnosa prema bolesti. Potrebno je poraditi na lakem proivljavanju tijeka lijeenja i svakako na podrci u kasnijoj socijalizaciji zalijeenih ili izlijeenih bolesnika. Naziv RAK sve se ee i slobodnije upotrebljava pa tako maligni tumor inimo boleu kakve su i sve druge. I ovaj je prirunik nastao iz potrebe da se doivljaji za vrijeme suoavanja s boleu i tijekom lijeenja objasne i priblie bolesniku, ali i njegovoj obitelji i okolini. Shvaanje i razumijevanje psihikih stanja kroz koje prolazi netko nama blizak moe pridonijeti boljoj i kvalitetnijoj podrci koju pruamo oboljelom. A i bolesnik sam, utopljen u svoje doivljaje i strahove, nee se osjetiti usamljen ako svoje reakcije shvati kao neto sasvim uobiajeno. Mr. sc. Ira Pavlovi-Rui Rijeka, studeni 2007.

10

RIJE UREDNIKA

U svakodnevnom radu esto se susreemo s ljudima koji nam se obraaju u potrazi za odgovorom na pitanje kako se suoiti sa svojom boleu. Nae su namjere u fazi pripreme i planiranja ovog prirunika bile velike. eljeli smo ponuditi gotovo sve odgovore, a uz to i razumjeti, uvjeriti, ohrabriti, i podrati vas u suoavanju s boleu. No kada smo stigli do realizacije knjige, shvatili smo da ona ne moe ponuditi sve, a najmanje onu toplinu koju mogu ponuditi osobe kojima vjerujete i s kojima se osjeate bliski. No, nadamo se da ete u ovom priruniku pronai i saznati informacije koje su vane za prevladavanje krize, da e vas potaknuti na razmiljanje i brigu o sebi, te da e nekima od vas dati novu snagu samo saznanje da postoje razliiti oblici podrke i razumijevanja. A sve s ciljem da se ohrabrite kako biste aktivno sudjelovali u traenju odgovora i traenju podrke za tegobe koje vas mue. Prirunik je namijenjen ne samo osobama koje su netom saznale za dijagnozu raka nego i onima koji se nalaze u fazi oporavka ili su ve zavrili terapijske procedure, kao i lanovim njihovih obitelji. Prirunik je osmiljen u obliku pitanja i odgovora, a ukljuuje tri dijela. Prvi bi trebao dati poveznicu izmeu emocija, stresa i zdravlja te naglasiti izvore psihike dobrobiti. Drugi dio nudi osnovne informacije o postupcima dijagnostike i lijeenja raka. Daje preporuke i sugestije o tome kako prepoznati emocionalne reakcije i kako se nositi s dijagnozom i terapijskim postupcima tijekom lijeenja raka. Trei dio govori o vrstama psiholoke pomoi kada je ona potrebna, o oblicima pomoi koji se nude, ukljuujui i dinamiku obitelji i pomo lanovima obitelji oboljelog od raka, te praktine smjernice za komunikaciju. Prirunik je upotpunjen iskustvima lijeenih kojima se toplo zahvaljujemo na nesebinosti i otvorenosti. Nadamo se da e ovaj prirunik dati odgovor barem na neka pitanja koja vam se nameu i biti ohrabrenje za oboljele od raka i lanove njihovih obitelji. Zahvaljujemo svima koji su svojim trudom i zalaganjem pridonijeli stvaranju ovog prirunika. Ika Ronevi-Greta, Karin Kuljani-Vlai, Ivan Host, Mirjana Pernar Rijeka, studeni 2007.

11

STRES

14

1. ZDRAVLJE - OSJEAJI - STRES

1.1. Osjeaji i zdravlje Pomisao da nismo zdravi javlja se obino kad osjetimo fiziku nelagodu ili bol. Malo je onih koji e razmiljati da su bolesni kad osjeaju tugu, unutarnji nemir ili dugotrajan nespokoj, a rijetki e se smatrati bolesnim zbog toga to su upali u financijske probleme, ostali bez posla ili zato to ive u siromatvu. Dakle, to je to zdravlje?! to je zdravlje? Prema definicije Svjetske zdravstvene organizacije zdravlje je stanje potpunog fizikog, psihikog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti. Dakle, zdravlje nije samo zdravo tijelo ve i skladan i potpun duevni ivot. Psihiko zdravlje moemo poistovijetiti s osjeajem zadovoljstva i sree. Koji su izvori zadovoljstva i to nas ini sretnim? Sreu osjeamo onda kad vlastiti ivot procjenjujemo dobrim i kvalitetnim, kad imamo pozitivno miljenje o sebi, kad osjeamo optimizam, kad moemo biti otvoreni i iskreni prema bliskim osobama koje nas podravaju i koje vode rauna o naim osjeajima i potrebama i ne osujeuju naa stremljenja. Openito, to je osjeaj kontrole nad vlastitim ivotom vei, to je i osjeaj zadovoljstva vei. Dobronamjeran i ugodan stav prema ljudima koji nas okruuju vraa nam se kroz prihvaanje i priznanje okoline. Postizanje kompromisa i pomaganje drugima za mnoge je nepresuan izvor ispunjenja. Izvor zadovoljstva je i obiteljska i radna atmosfera koja pozitivno gleda na ivot i koja moe dati dovoljno pozitivnih interpretacija onoga to radimo i kakvi jesmo. Posao kojeg obavljamo sam po sebi moe biti veliki izvor zadovoljstva ako ovjek ima rijeeno stambeno pitanje, ako ima dovoljno dobru plau i ako je ponosan na to to radi ili pak radi po osobnoj filozofiji, koja stvara unutranji doivljaj mira i ravnotee. Osjeamo se sretni i zadovoljni i onda kad imamo dovoljno nade, kad je na odnos prema stvarnosti ispravan a prema ivotu konstruktivan, kad uspijevamo stvarati i kreirati. to nas ini nesretnim? S druge strane zadovoljstva stoji nezadovoljstvo, osjeaj nesretnosti, ljutnje, mrnje, zavisti i ljubomore. To su vrlo mone emocije i imaju utjecaj na nae socijalne relacije. Kada ih osjeamo, moemo povrijediti i sebe i ljude oko sebe. Kad u nama dugo vlada takav emocionalni ton, zavlada i okus gorine. Ali, nitko nije tako neosjetljiv da takve osjeaje ne poznaje. Takvi e se osjeaji probuditi ako su ljudi prema nama nepravedni ili ako iznevjere naa oekivanja. Takve emocije esto su usmjerene upravo prema onima koje volimo i trebamo. Pokazuje se vanim pronai naine u sebi da ne postanemo kronino ljuti, mrzovoljni i nezadovoljni. Ako dugo ivimo preplavljeni negativnim emocijama, ak kada one i samo tinjaju, otvaramo put i prema razvoju tjelesnih bolesti. Ako dobrim i ugodnim emocijama neto stoji na putu, to moe

15

postati otponac za oboljevanje od raka. to nam moe pomoi da doivimo zadovoljstvo i sreu? Razina osobne zrelosti, tj. zrelost linosti odreuje koliko realan stav moemo zauzeti prema ivotu. Zrela osoba moe prihvatiti sebe, svoje osobine i svoju ivotnu situaciju onakvom kakva jest i tome se prilagoditi. Nezreli ljudi bjee od realnog pogleda na sebe i ono to ih okruuje. Zadovoljstvo sobom i ivotom sauvat emo i ako nismo pretjerano osjetljivi na kritike, uvrede i intrige kojima smo ponekad izloeni. Dobitak na lotu nije klju doivljavanja sree, iako imati dovoljno novca za lagodno zadovoljenje osnovnih, svakodnevnih potreba jest. Uvijek toliko fascinirajui osjeaj ljubavi i bliskosti vaan je u svim razdobljima naeg ivota. Ljubavi i intimnosti moemo dati samo onoliko koliko smo je sami primili tijekom djetinjstva. Srea i ljubav u braku produuju ivot za nekoliko godina. U odnosima koji su obgrljeni ljubavlju moemo postati kreativniji i produktivniji u poslu kojeg obavljamo. Ljubav je neophodna kako bi ovjek mogao biti sretan. Meu nama lako prepoznamo sretne ljude. To su oni koji su zadovoljni to rade i zadovoljni jer vole. Kako i sami moemo pridonijeti stvaranju osjeaja zadovoljstva i sree? Najbolji osjeaji u naem ivotu obino nisu uvjetovani pasivnim, relaksirajuim stanjem, iako i takva stanja ukljuuju emocije u kojima uivamo (kao kad nam na primjer u relaksiranom stanju nadolaze fantazije o njenoj igri ljubavnika). Najbolji trenuci su oni kada svojevoljno upotrebljavamo snagu svog tijela ili duha kako bismo postigli neto teko i vrijedno. Moemo rei da je optimalno emocionalno iskustvo kad ovjek sam UINI da se neto dogodi. Taj se osjeaj postie kada uspijemo postaviti zadatke koji nisu ni preteki ni prejednostavni za nae sposobnosti. Osim radnog zadovoljstva, osjeaj produktivnosti, ispunjenosti i ugode moemo osjetiti u sportu, igri ili umjetnosti. to najvie utjee na osjeaj zadovoljstva? Skladan odnos prema samima sebi i bliskim osobama glavni je izvor osobne dobrobiti svakoga od nas. Isti je izlaz iz osjeaja osamljenosti i otuenosti. Kada gubimo blizak odnos, osjeamo tugu, depresiju, uznemirenje i niz tjelesnih simptoma. Gubitak emocionalne bliskosti moe razboljeti i duu i tijelo. Ono to veina od nas eli je da nam odnosi s dragim ljudima budu ispunjavajui, puni smisla i iznad svega topli i ugodni. Boljeg i vreg tita za nau duu i tijelo jednostavno nema.

16

1.2. Emocije i kako ih izraavamo to su emocije? U svakodnevnom ivotu dosta esto upotrebljavamo izraze - imati osjeaj, osjeati se, izraziti emocije ili neto opisujemo kao osjeajno ili emocionalno. Rei emo i neto u afektu, a kad spominjemo afekt obino mislimo na jako uzbuenje. To su izrazi kojima opisujemo emocije, osjeaje, afekte ili uvstva. Osjeaji su subjektivan doivljaj, ali za onog koji ih doivljava predstavljaju neto sasvim objektivno, tj. stvarno. emu emocije u naem ivotu? Sve to radimo, ak i kada smo naizgled pasivni, popraeno je nekom, makar i blagom emocijom. Emocije su znaajna karika u naoj svakodnevici i pokreu nas kako bismo se u stvarnosti bolje uklopili i djelovali. Emocije su neophodne jer pokreu nau motivaciju. Bez emocija na bi ivot bio potpuno prazan i bezlian. Svi nai doivljaji sebe i svijeta ne bi imali ni boje, ni topline. Svatko od nas ima potrebu da ugodne emocije i ugodni doivljaji traju to due, a da se neugodni to prije prekinu. Koje su osnovne emocije? Ugodne emocije su na primjer ljubav, radost, zanos, osjeaj ponosa i trijumfa, estetski osjeaji, umjetniki osjeaji. Neugodne emocije su alost, strah, ljutnja, beznae, mrnja. Emocije su razliite po intenzitetu. Mogu biti vrlo suptilne, blage, njene ili mogu dosei dramatine intenzitete. Za nas znaajni dogaaji obino su vezani uz snaniji emocionalni odgovor. Ne postoji ljudsko bie koje doivljava samo intenzivne pozitivne emocije a rijetko negativne, u nekom duem vremenskom periodu. Ljudi uglavnom mijenjaju emocije, ak i tijekom samo jednog dana. Sve jake emocije dovode nas u vrlo aktivno stanje, uznemiruju nas i imaju sline tjelesne reakcije (lupanje srca, napetost miia, znojenje, ubrzano disanje itd.). Jake emocije su uvijek neka vrsta stresa. Pozitivne, ugodne emocije podiu na osjeaj samopotovanja, negativne ga smanjuju. Pozitivne emocije poboljavaju na odnos s drugim ljudima, negativne umanjuju kvalitetu naeg ivota. Pozitivne emocije (ak i kada su vrlo intezivne, ali kada neometano nalaze svoje izraze u odnosima s ljudima ili u poslu) nekodljive su i mogu pojaavati volju za ivotom. Kako izraavamo emocije? Nain na koji opisujemo i izraavamo emocije individualan je i u skladu je s onim to nosimo u sebi, to osjeamo prema sebi i prema bliskim ljudima. Izraavamo ih i opisujemo u razgovoru s drugim ljudima (ili u naim dnevnicima ili intimnim pismima) i iskazujemo razliitim neverbalnim znakovima i ponaanjem. Najekspresivniji dio tijela je lice - s lica moemo najbolje proitati kako se netko osjea. Tu su jo i pokreti, dranje, razlike u prostornoj udaljenosti izmeu dviju osoba, usmjeravanje i zadravanje pogleda, miris kojeg

17

koristimo. Na temelju neverbalnih znakova moemo na drugome vidjeti ili pak sami pokazati kako se osjeamo. ee koristimo neverbalni od verbalnog naina izraavanja emocija. Neverbalno izraavanje emocija uvijek je prisutno, htjeli mi to ili ne. Vrijedno ga je prepoznati i uvaiti jer je spontano, a spontano je vie nego istinito. Moe se rei da mi izraavamo emocije, ali i one izraavaju nas. Emocije pomau tijekom prilagodbe u razliitim ivotnim situacijama i vane su za opstanak. Emocije slue i kao vrsta komunikacije s drugim ljudima, ali i u regulaciji naeg unutranjeg psiholokog ivota, tj. za odravanje unutarnje homeostaze. Djeca, kao i odrasli, koriste emocije kako bi obavijestili druge o svojem emocionalnom stanju i potrebama. Emocije, odnosno njihove razliite ekspresije, koristimo kako bismo poveali ili smanjili distanciju izmeu sebe i drugih ljudi. Kako prepoznati neugodne osjeaje? Situacije u kojima nam je ugroen ivot, kao npr. vijesti o vlastitoj tekoj ili neizljeivoj bolesti, pripadaju situacijama koje moemo nazvati traumatskim. Pri tome se ukljuuju intenzivne emocije. Reakcije tijela u takvim su stanjima individualne. Velika psihofizika optereenja koja traju due vrijeme, mogu izazvati dodatne poremeaje - psihike ili psihosomatske smetnje ili bolesti. Ne kae se bez razloga da se nekom slama srce od tuge, da mu puca glava, da mu se ne ivi ili da mu se od brige pomuti razum. U traumatskim situacijama primjeivanje stvarnosti se suzuje (vrijeme kao da stoji ili kao da leti), pa tako i primjeivanje vlastitog stanja postaje manje realno. Moemo imati osjeaj kao da emo poludjeti. Razmiljamo o vrijednostima naeg ivota, esto se pitamo ima li on smisla kad ga ispunja toliko potekoa. Dugotrajno stanje u kojem smo preplavljeni intenzivnim i neugodnim osjeajima postaje poseban problem i vano ga je ublaiti. O emu ovisi nain na koji emo izraziti emocije? Ono to osjeamo prema sebi i svojoj okolini te nain na koji reguliramo vlastite emocije uvelike ovisi i o nainu na koji smo odgajani i kakvu je panju naa najua okolina pridavala naim emocionalnim potrebama i stanjima dok smo bili jo sasvim mala djeca. Kae se da su ene emotivnije i da lake izraavaju osjeaje. I ene i mukarci upotrebljavaju iste izraze lica, upotrebljavaju isti jezik i isto opisuju emocionalne doivljaje, tako da stereotip o tome da su ene emocionalne a mukarci nisu, nikako ne vrijedi. I ene i mukarci imaju jednaku ansu do doive ljubav, ljubomoru, anksioznost u novim socijalnim situacijama, da budu ljuti kada ih netko uvrijedi, da tuguju kad neki blizak odnos doe do kraja, da osjeaju nelagodu kad naprave neto pogreno u javnosti. Kako olakati nelagodu koju izazivaju snane emocije? Osobe koje su u stanju prepoznati kako se osjeaju i izraziti ono to osjeaju, pokazati osjeaje ili razgovarati s nekim o tome kako se osjeaju, vjerojatno e lake prevladavati nelagodu i tjeskobu kada su suoene s tekom boleu kao to je rak. U situaciji suoavanja s tekom i neizlje-

18

ivom bolesti bilo bi dobro o tome govoriti i pokuati pronai prihvatljiv smisao. Oekujemo da je problem lake razumjeti ako je izgovoren glasno, iako to ponekad izgleda nemogue ili bolno. Prolazei kroz zamren put prepoznavanja, uobliavanja spoznaje u rijei i sluanja odjeka naih rijei kod sugovornika, moda bi nam bilo lake suoiti se i razumjeti ono to se dogaa.

1.3. Stres i njegov utjecaj na zdravlje to je stres? Stres oznaava reakciju organizma na vanjske podraaje (stresore). Reakcijom stresa organizam u kratko vrijeme dostie vii stupanj pripravnosti, to mu omoguava bolje suoavanje i savladavanje prepreka i opasnosti. Zvui paradoksalno, ali ova fizioloka reakcija stresa koja je naim precima spaavala ivote, moe nas ugroziti. Ukoliko stresna situacija traje due vrijeme, na organizam biva doslovno preplavljen hormonima stresa. To u konanici rezultira slabljenjem naeg imunolokog obrambenog sustava, poremeajem metabolizma (mijene tvari) te preoptereenjem srca i krvotoka. Zbog toga osobe izloene stresu lake obolijevaju.

Reakcija na stres protjee kroz tri jasno definirane faze: 1.) Faza uzbune: Organizam prepoznaje opasnost, tj. stresnu situaciju i priprema se za nju. Dva su izbora: boriti se ili pobjei. Zbog toga se u krvotok izluuju hormoni koji ubrzavaju sranu akciju i disanje, podiu razinu eera u krvi, a usporavaju probavu. Raste sposobnost koncentracije, brzina reakcija i miina snaga. Sve je ovo u svrhu podizanja organizma na vii stupanj spremnosti, kako bi se bolje mogao suoiti s predstojeom opasnou ili rijeiti zadatak. 2.) Faza otpora: Nakon prestanka stresne situacije organizam razgrauje izluene hormone stresa kako bi mogao opet uredno djelovati. Ako stres nije trajao due vrijeme, to e uspjeti bez problema. No u naem suvremenom drutvu esto smo izloeni dugotrajnim stresovima. Zbog toga hormoni koji se izluuju pri stresu, optereuju na organizam due nego to je to poeljno. 3.) Faza iscrpljenja: Nakon dugotrajnog stresnog doivljaja na je organizam iscrpljen pa moramo ponovno obnoviti izgubljenu snagu, ponovno napuniti akumulatore. Ukoliko organizmu ne omoguimo za to dovoljno vremena, brzo e se potroiti sve nae rezerve snage. Prijeti nam izgaranje - burn-out sindrom. 19

Kada govorimo o stresu, mislimo na optereujui kronini stres. Ovaj, takozvani lo stres, nazivamo jo i distres. Distres nas sputava i ako dugo traje, vrlo je tetan. Koji su simptomi stresa? Simptomi stresa mogu se javiti neposredno nakon izloenosti stresoru ili s vremenskim odmakom. Zato razlikujemo: a) kratkorone ili neposredne simptome: stalna zaokupljenost stresogenim dogaajem uz pratei nemir ili obamrlost, pojaano znojenje, tuga, tekoe sa spavanjem i sl. b) dugorone simptome stresa: stalna napetost bez veeg povoda, potitenost, drhtavica, nemir, ideje krivnje, samooptuivanje, bezvoljnost, nesanica, prolazna paranoidna stanja s jakim strahom i napetou, gubitak kontrole, zbrkano ponaanje i nepovezan tijek misli, osjeaj bespomonosti i bezizlaznosti, osjeaj otuenosti od drugih ljudi. esti su i izljevi ljutnje i razdraljivost, promjene navika (puenje, zlouporaba alkohola, gubitak apetita ili prejedanje), smetnje koncentarcije, tjelesni simptomi poput glavobolje, bolova u miiima, smetnji u dinom, probavnom i srano-ilnom sustavu, stalan osjeaj umora te slabljenje imunolokog sustava i poremeaji metabolizma. Zbog toga osobe izloene stresu lake obolijevaju.

Ima li stres uvijek negativnu konotaciju? Naravno da nema. Uspjena prilagodba na stresor, nain suoavanja sa stresogenom situacijom, pronalaenje zadovoljavajueg rjeenja i iskuavanje vlastitih sposobnosti i snaga moe rezultirati: pozitivnim promjenama linosti i karaktera (osoba postaje vra, lake rjeava probleme, bolje podnosi rizik, ojaa samopouzdanje ...) pozitivnim promjenama u pojedinim razdobljima ivotnog ciklusa (adolescenti odrastu, nezrele odrasle osobe postaju zrelije) poboljanjem komunikacije s ljudima promjenama u intenzitetu i hijerarhiji motiva i interesa pozitivnim promjenama u vjerovanjima, stavovima i vrijednostima

20

to moemo uiniti da smanjimo djelovanje dnevnih stresova na na organizam? 1.) Prouite koji imbenici i situacije kod vas izazivaju stres (termini?, konflikti?....). Zapiite ih i razmislite kako biste te uzronike stresa mogli najbezbolnije izbjei. 2.) Radni dan isplanirajte uvijek barem jedan dan ranije. Za razliku od toga, slobodno vrijeme nemojte uvijek detaljno isplanirati. Priutite si da ponekad jednostavno nita ne radite. 3.) Tono odredite to je stvarno vano odmah uiniti, a koji se posao moe odgoditi za pogodniji trenutak. Priutite si redovite pauze u svakodnevnom poslu. Opustite se.

4.) Redovito se bavite sportom ili fizikom aktivnou posebno su korisne redovite etnje. Tako ete se bolje moi nositi sa stresom, a i bolje e se razgraivati hormoni stresa. 5.) Pijte dovoljno tekuine svakodnevno barem dvije litre, a ljeti i puno vie. 6.) Hranite se raznovrsno - s puno svjeeg voa i povra bogatog vitaminima i mineralnim tvarima. Jedite redovito i nemojte preskakati obroke. Neka vam svaki dan pone s dobrim dorukom, a i uina na poslu ne smije se zaboraviti. 7.) Priutite si dovoljno slobodnog vremena za oputanje od svakodnevnih obveza. Imajte dovoljno vremena za svoje hobije. I nemojte zaboraviti na san spavajte barem sedam sati dnevno.

21

SUOAVANJE

24

2. SUOAVANJE S DIJAGNOZOM RAKA

2.1. Zdravlje i bolest Koliko razmiljamo o zdravlju? Ima ljudi koji u utrci s vremenom rijetko brinu o fizikom zdravlju i ne vode previe rauna o podrijetlu svojih osjeaja, jednostavno ih ive. Neki se ljudi osjeaju preteno sretni, drugi preteno nesretni i nezadovoljni, ali nitko ne razmilja o razlozima. Na putu postizanja duevnog i tjelesnog blagostanja ponekad nas moe omesti bolest. Tek tada se moemo sjetiti citata iz knjige Bolest kao metafora, poznate knjievnice Susan Sontag, u kojem podsjea da nitko od nas nije zatien od bolesti: Bolest je tamna strana ivota, tegobnije dravljanstvo. Svatko tko se rodi dobiva dvojno dravljanstvo, u carstvu zdravih i u carstvu bolesnih. Premda se svi radije sluimo dobrom putovnicom, prije ili kasnije svatko je od nas primoran, barem na kratko, pokazati isprave dravljanstva onog drugog mjesta. Kada se javlja briga za zdravlje? Briga za zdravlje javlja se obino u trenutku kad smo ga izgubili, kad smo suoeni s dijagnozom raka. Svaka osoba intimno ivi u uvjerenju da je nepovrediva i besmrtna. Takav je stav u redu, jer ivot bi lako mogao izgubiti smisao ako bismo vjerovali u skori kraj. Zato smo uvijek neugodno iznenaeni pojavom bolesti. Navedeni stav dio je obrambenog sustava svake osobe i pomae nam da se lake nosimo s neugodnim dogaajima i osjeajima.

2.2. O nainima suoavanja s boleu Osjeaji i misli koje se pojavljuju u razliitim razdobljima lijeenja raka, predstavljaju vane emocionalne izazove. Danas znamo da upravo naini na koje se nosimo ili naini na koje se suoavamo s boleu, mogu biti izvor olakanja naeg emocionalnog stanja. Suoavanje - to zapravo znai? Suoavanje je pojam kojim se koristimo kako bismo opisali nain na koji se ljudi pokuavaju prilagoditi stresnim ivotnim uvjetima. Ponekad se pogreno smatra da se pod suoavanjem podrazumijeva samo ivot s problemom, bez obzira na to svia li nam se takav ivot ili ne svia. Suoavanje je, zapravo, stalno prilagoavanje problemu, ali i iznalaenje naina upravljanja problemom. Ne moemo promijeniti injenicu da mi osobno ili netko nama drag ima rak, ali vano je raditi na tome da to uspjenije prihvatimo tu situaciju, da to primjerenije reagiramo i to kvalitetnije ivimo s rakom. 25

Kako se suoavamo? Nema dobrog ni loeg suoavanja, postoje samo potencijalno vie ili manje uspjeni naini ublaavanja stresa. Suoavanjem nastojimo aktivirati kapacitete na misaonom, emocionalnom i izraajnom planu kako bismo savladali ili umanjili zahtjeve stresne situacije. Najee razlikujemo tri naina suoavanja. Prvi je aktivni nain i usmjeren je na rjeavanje problema (prikupljanje informacija o dostupnim nainima lijeenja, poduzimanje koraka ka rjeavanju problema, zanimanje za lijekove koji umanjuju munine i sl.). Drugi je nain emocijama usmjereno suoavanje, a usmjeren je na olakavanje i izraavanje emocija kako bismo se osjeali lake (plakanje, razgovor o strahu prije novog naina lijeenja, traenje podrke i sl.). Trei je nain izbjegavanje suoavanja - tada inimo sve drugo samo da se ne moramo suoiti s problemom, odnosno zaboravljamo, odgaamo, prespavamo, pravimo se da problem ne postoji (ignoriramo kontrole, odbijamo lijeenje, inimo sve to nikad nismo inili usprkos bolesti i sl.). Sva tri navedena naina suoavanja koriste gotovo svi ljudi u razliitim situacijama. Suoavanje jest: Razumijevanje i upravljanje - to mi treba kako bih mogao/la ivjeti s boleu Ulaganje napora i nastojanja u kontroliranje problema vezanih za bolest Odravanje zdrave ravnotee izmeu stvarnosti i razumnog optimizma

Suoavanje nije: Beznadno i bezuvjetno prihvaanje problema Osjeati se sretno stalno i uvijek uprkos raku Zauzeti stav to se mene ne tie i neu se potruditi da prevladam probleme

Razumijevanje: to mi se dogaa? to god osjeali, vano je suoiti se s vlastitim osjeajima jer oni djeluju na sliku koju imamo o sebi, mogu utjecati na oblikovanje naeg pogleda na ivot i na odluke i motivaciju za sudjelovanje u lijeenju i oporavku. Stanje tuposti i kaotina izmjena misli i osjeaja karakteristini su za prve reakcije. Poljuljana su osnovna vjerovanja i vrijednosti o sebi te nain na koji doivljavamo sebe, okolinu i budunost. Tijekom sljedeih tjedana i mjeseci polako se dobivaju odgovori na tri vana pitanja: 26 1. Koliko je prijetnja velika? 2. to se moe uiniti? 3. Kakva je prognoza?

Nain na koji doivljavljavamo prijetnju je individualan i vaan je u poimanju bolesti i prilagodbi na nju. Osobine linosti i iskustvo najee odreuju veliinu promjene bolesnog ovjeka. Ljudi se razlikuju u oekivanjima koja imaju u odnosu na sebe i bolest, odnosno u vjerovanju o veliini utjecaja koji mogu imati u kontroliranju ili usporavanju procesa bolesti. Odgovor na tree pitanje proizlazi iz odgovora na prva dva. Ako se bolest doivljava kao gubitak svega to se prije imalo (i izgubilo saznanjem o bolesti), javlja se osjeaj bespomonosti i budunost izgleda prilino loe. Ako se bolest vidi i doivljava kao izazov koji se moe i eli izdrati ili uspjeno proi, osoba se osjea optimistino. Naini na koje razmiljamo, nai osjeaji i ponaanja povezani su sa stavom koji emo zauzeti i stilom suoavanja koji emo razviti kako bi se nosili s boleu, s onim to se dogaa sada i ovdje.

27

2.3. Reakcije na saznanje o dijagnozi raka Za veinu bolesnika prva asocijacija koju imaju nakon dobivanja dijagnoze je da se radi o bolesti sa smrtnim ishodom. Meutim, danas su zloudne bolesti u velikom postotku izljeive zahvaljujui napretku u prevenciji, dijagnostici, lijeenju i rehabilitaciji istih. Unato toj injenici dijagnoza raka i postupci lijeenja utjecat e na vae razmiljanje i osjeaje, ali i na osjeaje lanova vae obitelji i prijatelja. Uoavaju se razlike u potekoama s kojima se mora nositi oboljeli od raka u odnosu na lanove obitelji: oboljeli se mora suoiti sa strahom od tijeka lijeenja i ishoda bolesti, strahom od patnje i strahom od smrti, a lanovi obitelji s ugroenou ivota lana obitelji i prijetnjom gubitka. Dovoljno dobrom komunikacijom takvi strahovi mogu se ublaiti ili prevladati. Koje su najee emocionalne reakcije u suoavanju s rakom? Najee emocionalne reakcije na suoavanje s dijagnozom raka prikazane su u tablici 1.
Strah je neugodan osjeaj i predstavlja reakciju organizma na poznatu opasnost. U nekim situacijama djeluje mobilizirajue, tj. pozitivno, ali u nekim situacijama inhibira, tj. djeluje neeljeno na ponaanje. Tjeskoba u malom intenzitetu dovodi organizam u stanje pripreme, a u pojaanom intenzitetu dominira ponaanjem pojedinca i dovodi do osjeaja bespomonosti. U situacijama intenzivne tjeskobe ponaanje nije usmjereno cilju, ve su svi napori usmjereni na oslobaanje od tjeskobe. Ako je tjeskoba odgovor na suoavanje s rakom, vano ju je prepoznati i lijeiti. Tuga je emocionalni odgovor na gubitak ili drugi stresor i nema znaaj neprilagoene reakcije. alovanje je proces prorade gubitka (zdravlja). Naglasak je na procesu koji nam pomae da se pomirimo s promjenom stanja i pronaemo naine da nastavimo ivot u novoj situaciji. Depresija je neprilagoena reakcija na gubitak (zdravlja) i zahtijeva lijeenje. Bijeg od stvarnosti kako bi se odgodila prva teka reakcija na bolest, prvenstveno strah koji ukljuuje strah od neizvjesnog ishoda, strah od patnje i bolova, strah od ovisnosti o drugima te strah od smrti. Negaciju emo prepoznati kroz reakciju bolesnika koji nakon saznanja o dijagnozi vjeruje kako se ne radi o njemu i kako je vjerojatno dolo do pogreke, zamjene nalaza i sl. Uzroke za svoju bolest bolesnik pripisuje drugim osobama ili okolnostima (drugi su bili loi pa je on stradao). Ponekad bolesnik vjeruje da je bolest urok. Dogaa se da bolesnik optui zdravstveno osoblje za pogreno lijeenje. Definira se kao nain na koji se neugodan osjeaj potiskuje u odnosu na objekt ili situaciju koja ga je izazvala, a izbija prema drugom objektu ili situaciji. Koristi se u cilju smanjenja straha. Kod oboljelih od raka intenzivan strah moe se preusmjeriti (premjestiti) na neki dio tijela (glavobolja, titranje pred oima, klecanje nogu, lupanje srca, pritisak u prsima, bolovi u tijelu i dr.).

STRAH

TJESKOBA

TUGA ALOVANJE DEPRESIJA

NEGACIJA

PROJEKCIJA

PREMJETANJE

28

Tablica 1. Najee emocionalne reakcije na saznanje o dijagnozi raka

Strahovi i sumnje vezani za terapijske postupke? U fazi lijeenja nuni su neki terapijski postupci kao to su kirurki zahvat, zraenje ili kemoterapija. Strahovi i strepnje mogu se vezati uz neki od tih postupaka. Razgovor s lijenicima i prikupljanje potrebnih informacija moe koristiti kod uklanjanja strepnje, planiranja daljnjih koraka, nabavke potrebnih pomagala i pripreme na neophodne zahvate. Sljedea tablica pokazuje normalne i neprilagoene reakcije na dijagnostike i terapijske postupke kod oboljelih od raka.
FAZA NORMALNE REAKCIJE U PRILAGODBI NEPRILAGOENE REAKCIJE Preosjetljivost, pretjerana preokupiranost, fiziki simptomi (somatizacije). Potpuna negacija i odbijanje lijeenja, razmiljanje o neizbjenosti kraja, depresija, traganje za iskljuivo alternativnim oblicima lijeenja. Odgaanje operacije, traenje nekih ili samo alternativnih metoda lijeenja, klinika (snana) depresija. Srah koji oteava, a katkad i onemoguava terapiju zraenjem, neobina doivljavanja (halucinacije). Strah koji oteava ili pak onemoguava kemoterapiju

Dijagnostika obrada

Prihvaa mogunost da boluje od raka.

Dijagnoza Lijeenje Operacija

ok, nevjerica, poetna negacija, ljutnja, agresivnost, tjeskoba, potitenost. Strah od boli i smrti, neizvijesnost, strah od anestezije, reakcija alovanja na fizike promjene. Strah od rengenskih zraka, ureaja, popratnih pojava lijeenja, strah od naputanja. Strah od popratnih pojava lijeenja, osobito fizikih promjena, izolacija, tjeskoba, potitenost Povratak na uobiajene interese i obrasce ponaanja, strah od povratka bolesti, tjeskoba, potitenost.

Zraenje

Kemoterapija

Nakon lijeenja

Snana anksioznost, snana depresija, nemogunost povratka u vlastiti ivot. Bespomonost, povlaenje, prekomjerna ovisnost o drugoj osobi i slino. Odbijanje kontrola.

Redovite kontrole.

Tablica 2. Normalne i neprilagoene reakcije tijekom dijagnostikih i terapijskih postupaka kod oboljelih od raka (* Modificirano prema: Rundell, RJ, Wise GM. Textbook of consultation-liaison psychiatry, American Psychiytric Press, New York, 1996.)

29

2.4. Najei emocionalni poremeaji kod oboljelih od raka i kako ih prepoznati Ako je tjeskoba preplavljujua i ometa normalno razmiljanje, tada je patoloka. Tjeskoba i depresija najei su emocionalni poremeaji kod dijagnoze raka i mogu biti izraene do razine da vas ometaju u uobiajenoj dnevnoj rutini. Kako se oituju tjeskoba i depresija? Tjeskoba i depresija oituju se i psihikim i tjelesnim simptomima. Posumnjajte na tjeskobu ako imate vie sljedeih simptoma: Trajne misli i brige koje se nameu i ne moete ih se rijeiti, prvenstveno o tjelesnoj bolesti, postupcima lijeenja i ishodu Strah od najgoreg, ukljuujui i smrt, gubitak nade Nemogunost oputanja Osjeaj lupanja srca, ubrzano disanje, uzdisanje i osjeaj nedostatka zraka Napetost i bolovi u miiima, bolovi u kraljenici, glavobolja, umor i sl. Vrtoglavice, osjeaj gubitka tla pod nogama Osjeaj malaksalosti, omaglice, pojaano znojenje Probavne smetnje

30

Posumnjajte na depresiju ako vas prati vie sljedeih simptoma: Tuno raspoloenje koje traje vie tjedana, skoro svaki dan, vei dio dana i niste u stanju uvaiti zapaanja vae okoline Nemogunost uivanja u stvarima koje vas inae vesele Gubitak interesa za sve ili gotovo sve aktivnosti, hobije i sl. Nesigurni ste i kolebljivi u donoenju bilo kakve odluke Osjeate krajnji umor Osjeate unutarnji nemir, ne moete biti na mjestu Nemate apetita i gubite na teini Imate probleme sa spavanjem: teko zaspite, budite se tijekom noi i prerano Gubite interes za seks Gubite samopouzdanje, osjeate se beskorisno, neadekvatno i beznadno Izbjegavate druge ljude i izolirate se od okoline Osjeate se razdraljivo to se oituje npr. sklonou svaama oko sitnica Osjeate beznae za sebe, svoju situaciju i za svijet u cijelosti. ini vam se da nikada nee biti bolje, da ste bezvrijedni te da nita nema smisla Razmiljate o samoubojstvu (Ako se misao pojavi, uvijek govoriti o tome s drugima, ne skrivati!)

Kako razlikovati simptome depresije ili tjeskobe od simptoma raka ili nuspojava lijekova? Neki simptomi, kao npr. umor, nesanica, gubitak apetita i sl., mogu biti slini simptomima tjelesne bolesti ili nuspojavama lijekova i terapijskih postupaka. Ponekad ni sami lijenici i zdravstveno osoblje ne mogu sa sigurnou razluiti emu pripadaju, zbog ega se ne trebate ustruavati govoriti o tome. Vano je znati da i neki lijekovi mogu pojaati ili izazvati simptome tjeskobe ili depresije. Otvorenost i suradnja sa zdravstvenim osobljem predstavlja vau osobnu aktivnost i moe vam pomoi da se osjeate manje nemoni. Koji su pretkazatelji tjeskobe i depresije? Vie je izgleda za pojavu depresije ili tjeskobe: Ako ste od ranije osjetljiviji ili ste ve prethodno patili od slinih smetnji Ako imate slabu podrku u okolini, nemate bliskih prijatelja ili lanova obitelji s kojima moete dijeliti svoje osjeaje vezane za pojavu raka Ako istovremeno imate i druge ivotne stresore kao npr. pretrpanost obavezama, razvod, gubitak bliske osobe i sl. Ako trpite jake bolove ili vam je ugroen ivot Ako ovisite o tuoj pomoi

Kada treba potraiti pomo zbog psihikih smetnji poput tjeskobe i depresije? Obvezatno se obratite lijeniku obiteljske medicine ili psihijatru ako su tjeskoba ili depresija: Gore od samo straha, brige ili tuge koja je bila prisutna i ranije Ako simptomi tjeskobe i depresije traju ili se pogoravaju Ako osjeaj tjeskobe i/ili depresije ima za posljedicu gubitak interesa i volje za lanove obitelji, izbjegavanje prijatelja i rodbine, gubitak radnog elana i zadovoljstva u poslu Ako je prisutan osjeaj besmisla ivota, osjeaj da ivot nije vrijedan ili osjeaj da bi dru gima bilo bolje bez vas Moe li se dogoditi da depresiju ili tjeskobu ne prepoznamo? Naravno, lako je mogue da ne prepoznate depresiju ili tjeskobu, jednostavno niste svjesni da su prisutne. Posumnjajte da je tako ukoliko: Sve simptome pripisujete tjelesnoj bolesti Optuujete sebe da ste lijeni i slabi Kako si pomoi u takvoj situaciji? U takvim situacijama vano je sasluati ljude iz svoje okoline, koji e ponekad prije vas samih shvatiti da simptomi nadilaze simptome osnovne bolesti i da neto nije u redu. Moe se dogoditi

31

i obrnuto, tj. da vaa okolina nije u stanju prihvatiti vae psihike smetnje pa vas uvjerava da je to normalno ili da moete sami. Neki ljudi pokuavaju izai na kraj s neugodnim psihikim smetnjama na nain da se zaposle kako bi manje mislili. Neki uspijevaju u tome, a za neke je to izvor dodatnog stresa i iscrpljivanje ionako slabih snaga.

2.5. Operacijski zahvati kod malignih bolesti Kirurkim lijeenjem raka nastoji se postii lokalna kontrola bolesti (sprijeiti lokalni povrat bolesti ili recidiv), dobiti informaciju o vrsti tumora (patohistoloki nalaz) i postii to bolji estetski rezultat. Operacijski zahvati koji naruavaju vanjski izgled ili se njima odstranjuju organi od posebnog znaenja, naroito su stresogeni. Dojka ili maternica kod ena odnosno testisi kod mukaraca ine seksualna obiljeja svakog od njih. Gubitak istih utjecat e na odnos prema vlastitoj seksualnosti zbog ega se mogu javiti potekoe u seksualnom funkcioniranju kako oboljelog tako i njegovog partnera. Operacije koje mijenjaju izgled lica, amputacije i sl. znaajno mijenjaju vanjski izgled. Promjena vanjskog izgleda za veinu ljudi znai i promjenu identiteta. To je teko prihvatiti, stoga je vano o svakom zahvatu traiti informacije od lijenika koji su ukljueni u postupke dijagnosticiranja i lijeenja kako bi vas to manje iznenadile neke od posljedica, tj. kako bi se lake prilagodili i prihvatili novo stanje.

2.6. Kemoterapija Kemoterapija podrazumijeva upotrebu posebnih lijekova u lijeenju raka. Moe se primjenjivati samostalno, kao jedino lijeenje ili u kombinaciji s kirurkim zahvatom i/ili radioterapijom. Koje su popratne pojave djelovanja kemoterapije? Najea neeljena djelovanja kemoterapije, koja e vam stvarati najvie brige i nelagode, jesu: munina i povraanje, smanjeni broj krvnih stanica s posljedinom anemijom ili infekcijom, alopecija ili gubitak kose, bol i umor. Prije poetka kemoterapije razgovarajte s onkologom koji planira kemoterapiju i traite tone informacije o potencijalnim neeljenim djelovanjima te se pravovremeno pripremite za njih kako biste na vrijeme ublaili nelagodu i uspjeno zavrili lijeenje. Ukoliko nepripremljeni i prestraeni zaponete kemoterapiju, strah i neznanje mogu pojaati nuspojave. Vano je znati da postoje lijekovi koji ublaavaju muninu i povraanje. Kako biste lake podnijeli gubitak kose, na vrijeme nabavite vlasulju u skladu s vaom bojom kose i frizurom. Zatitite se od infekcije pravilnim rukovanjem namirnicama, odravanjem higijene i izbjegavanjem javnih

32

mjesta na kojima se kree puno ljudi. Umor pokuajte prevladati pravilnom prehranom, odravanjem kondicije svakodnevnim etnjama, a sve aktivnosti koje zahtijevaju vei napor, prepustite blinjima dok se vi ne oporavite. Neeljena djelovanja mogu biti neugodna, ali ih se uvijek mora procijeniti u odnosu na korisnost lijeenja zloudne bolesti. Popratne psihike smetnje i kemoterapija Kod nekih osoba moe se razviti i tzv fobija od kemoterapije ili fobija od bolnice, to moe oteavati nastavak i ishod lijeenja. Osobe koje teko prihvaaju dijagnozu raka, tee e prihvaati i dijagnostike postupke i metode lijeenja. Ako se osjeate tjeskobno, potiteno ili gubite nadu, nuspojave na kemoterapiju mogu biti jae izraene, iako za to nema objektivnog razloga. Ukoliko ste skloni pokazati svoj strah i razgovarati o tome s osobama kojima vjerujete i od kojih dobivate podrku, teret i osjeaj usamljenosti ponekad e biti manji, to moe utjecati i na lake podnoenje nuspojava.

2.7. Radioterapija Usmjereno zraenje (radioterapija) moe kompletno unititi rak ili ga smanjiti, a time i umanjiti neugodne pojave vezane uz pritisak tumora na okolinu (bol, oticanje i sl.). Prilikom provedbe zraenja osnovno je osigurati da zraenje djeluje uvijek na isto mjesto i u istom smjeru, to se postie preciznim planiranjem (oznaavanjem polja CRTANJE). Koji su neeljeni uinci terapije zraenjem? Zraenje nekih regija moe djelovati na sposobnost kotane sri da proizvodi krvne stanice (leukocite i trombocite), zbog ega treba pratiti krvnu sliku. Popratni uinci zraenja mogu biti neugodni, ali esto nisu ozbiljni. Obino se javljaju u drugoj polovici trajanja lijeenja i nestaju nekoliko tjedana nakon zavretka zraenja (rane reakcije na zraenje). Najea rana komplikacija zraenja je radiodermatitis - prolazno oteenje koe koje moe varirati od laganog crvenila do jae suhe ili vlane jake upalne reakcije koe, edema (oteklina), fibroze (skvravanje tkiva) i drugog. O emu ovisi pojava neeljenih reakcija na terapiju zraenjem? Strah od zraenja moe se manifestirati kao strah od zatvorenog prostora, naoko bezrazlona tjeskoba, a ponekad i napadima panike, to moe oteavati lijeenje raditerapijom. Neki bolesnici prou bez neeljenih reakcija na zraenje, to ovisi o dijelu tijela koji se zrai, ali i o osobnoj osjetljivosti bolesnika. Osjetljivost bi mogla biti vea ako nemate potrebne informacije o nainu primjene zraenja i posljedicama ili ako ste preplavljeni strahom, ako se osjeate usamljeni i sl. Osobe koje su sklone razgovarati o terapiji i o tome kako se osjeaju, ponekad mogu lake prihvatiti lijeenje.

33

POMO

34

35

36

3. PSIHOLOKA POMO I LIJEENJE

3.1 Psiholoka pomo Rak mijenja ivotni stil ovjeka na puno naina. Bolesnik je preplavljen razliitim neugodnim fizikim i psihikim senzacijama. Osobe bliske bolesniku (suprunici, djeca, roditelji) mogu pruiti veliku i nezamjenjivu potporu. Ali, ponekad njihova briga i suosjeanje nisu dostatni. Kada koristiti strunu psiholoku pomo? Osobe oboljele od raka imaju neku vrstu zadrke da ba sve svoje strahove i druge osjeaje vezane za bolest dijele sa svojom obitelji - plae se izgovoriti ih glasno. Zadrka se esto javlja iz potrebe da ih zatite i potede dodatne brige ili su potpuno zaokupljeni boleu i nisu u stanju uspostaviti komunikaciju. Tada je dobrodola pomo strunih osoba koje im mogu pomoi da vrate nadu, uspostave kontrolu nad ivotom i tijekom lijeenja te pomoi u trenucima krize i gubitka emocionalne snage. Profesionalci na podruju mentalnog zdravlja (psiholozi, psihijatri, psihijatrijske sestre, psihoterapeuti) znaju pruiti takvu vrstu pomoi. Zato razgovor pomae? Veina ljudi, naroito onih koji su jako ustraeni i depresivni, najee ne vjeruje da razgovor pomae. Razgovor ih plai, jer su pri tom suoeni s vlastitim stanjem, od kojeg najee bjee. Meutim, kad se jednom ohrabre, osjete se da razgovori ipak na neki nacin pomau. Razgovor pomae jer vie niste sami sa svojom boleu, a struna osoba vam moe pomoi da shvatite to se dogaa s vaim osjeajima, da pronaete nain na koji ete se bolje nositi s vlastitim emocijama, mislima ili praktinim problemima. Osjeaj olakanja donosi i sama injenica da moete slobodno govoriti s nekim tko je zainteresiran za vas i vae osjeaje, nekim tko nije s vama da bi vas procjenjivao i sudio o vama i da je to osoba kojoj moete vjerovati. Na koji nain moe pomoi strunjak iz podruja mentalnog zdravlja? Psiholoka pomo se moe pruiti individualno i grupno. Individualno zai da e strunjak iz podruja mentalnog zdravlja u jednom ili vie navrata razgovarati s vama na samo. U zajednikom radu pomoi e vam da prepoznate pozitivne aspekte bolesti i lijeenja, a ne da panju usmjeravate iskljuivo na njezine fatalne i jako zastraujue komponente. Oni e vam pomoi da prepoznate znaenje nade i brige drugih za va oporavak. Pomoi e vam da naete ljude koji vas podravaju, to je posebno vano za one koji nemaju vlastite obitelji ili ije su obiteljske situacije konfliktne. Tijekom psiholokih intervencija posebna panja e se usmjeriti na kvalitetu ivota koja se neminovno mijenja tijekom bolesti, ali i tijekom, ponekad dugotrajnog lijeenja. Prihvaanje injenice da se kvaliteta ivota nuno mijenja, postepen je proces. Budui da ivimo s bazinom pretpostvkom da smo neranjivi, da se teke stvari dogadjaju drugima, a ne nama samima, zahtijeva postupnu promjenu i prilagodbu misli i osjeaja. Naroito je bolna istina za svakog od nas da je smrt sastavni dio ivota. Svatko se od nas bilo svjesno, bilo nesvjesno boji smrti. Svi se mi pitamo da li je smrt bolna, to se dogaa nakon smrti. ini se da je ipak

37

najbolnija pomisao o rastanku od ljudi i svijeta koje volimo. Oboljela osoba razmilja o tome to bi njihova smrt znaila i kako bi se osjeali lanovi obitelji kojoj pripadaju, koje vole i koji vole njih. S druge strane, ljudi koji su bliski oboljeloj osobi, ponekad teko podnose dilemu tipa priati ili ne priati o rastanku i o strahovima od smrti. Ljudski obzir je ralog zbog kojeg se ne razgovara o strahu od smrti i smrti. Ali, koliko god to moda udno zvualo, bolesnik i njegovi najblii mogu osjetiti veliko olakanje ako s nekim podijele svoju tugu i strah koji u nekim fazama bolesti i lijeenja moe dotaknuti beskraj. Terapeuti e vas uiti o povezanosti emocija i tijela jer je dokazano da su misli, emocije i ponaanje u uskoj povezanosti s fiziolokim i fizikim promjenama u tijelu kod svake bolesti, pa tako i raka. Pomo se moe pruati i grupno. Mnoge studije pokazuju da suportivne grupe mogu puno pomoi. To su grupe koje vode profesionalni grupni terapeuti, u kojima bolesnici s drugima dijele probleme koje im je rak donio. One umanjuju osjeaj usamljenosti, vraaju nadu, ire spektar moguih pozitivnih naina reagiranja. Postoji mogunost da u okviru bolnikih odjela ili nekih specijaliziranih udruga i sami organizirate tzv. grupe samopomoi. Takve grupe mogu biti vodjene i od strane neprofesionalaca. Jedna od psiholokih tehnika koje poveavaju zadovoljstvo sobom i ivotom, jest i sluanje ivotnih pria. To e vam pomoi da stvorite pregled svojih uspjeha i pronaete smisao vlastitog ivota. Gdje potraiti psiholoku pomo? Nabrojane vrste intervencija moete potraiti u razliitim zdravstvenim ustanovama i specijaliziranim ambulantama. U bolnikim uvjetima najekipiraniji su psihijatrijski odjeli ili klinike koje meu svojim kadrom imaju i psihoterapeute. U medicinskom sustavu psiholoku pomo najee daju psihijatri i psiholozi. Idealno bi bilo da se tom vrstom pomoi bave zdravstveni psiholozi i suradni psihijatri, koji su obrazovani za psihoterapiju, naroito ako su oni dio istog medicinskog tima koji se brine i o vaoj tjelesnoj bolesti. Teoretske osnove njihovih intervencija mogu biti razliite, ovisno o tome kojoj psihoterapijskoj koli pripadaju, a dobro primijenjene, uz adekvatnu motivaciju bolesnika, jednako su djelotvorne. U naim bolnikim uvjetima najee se primjenjuju psihodinamske, kognitivno-bihevioralne i getalt psihoterapijske tehnike.

3.2. Praktine smjernice u suoavanju s dijagnozom raka Psihoterapija moe pomoi u prevladavanju emocionalnih tekoa kod osoba oboljelih od raka. Kognitivno-bihevioralno tehnika samo je jedna od njih i nudi neke praktine smjernice koje bi vam mogle koristiti. Psiholoka terapija ili savjetovanje moe vam pomoi u suoavanju sa zahtjevima koje vam na-

38

mee lijeenje raka, kao i u periodu nakon zavretka kemoterapije ili zraenja. Ovakvo savjetovanje obino zahtijeva 6-12 sati (seansi), jedanput tjedno. Psihoerapeut e vam pomoi uoiti problem, kao i vae jake strane, snage i slabosti s kojima se suoavate. Zajedno ete odluiti koje probleme elite rijeiti i koji je nain najbolji za vas. Takoer, tijekom nekoliko seansi moe se u terapiju ukljuiti i vama bliska osoba. Tehnika rjeavanja problema (problem-solving) Ve ste se sigurno tijekom ivota uspjeno nauili rjeavati probleme i donositi odluke, ali kada je rije o raku - osjeate se paralizirani. Kada odredite problem na kojem elite raditi, uz pomo psihoterapeuta moete doi do najrazliitijih naina rjeenja i sami nauiti kako doi od toga. Na primjer - prilikom vizite ili na kontroli kod lijenika veina ljudi osjea kao da izgubi dar govora kad ugleda lijenika te zaboravi sva vana pitanja koja je htjela postaviti. Postoje razliiti naini kojima moemo izbjei zaboravljanje u sljedeem susretu s lijenikom. Neki naini koje nam mogu pomoi: 1. Napiite na papir sve to ste htjeli pitati i proitajte naglas. 2. Povedite sa sobom jo nekog. 3. Izvjebajte ono to elite pitati sa svojim psihoterapeutom ili partnerom.

Vanost izraavanja emocija Istraivanja pokazuju kako je otvorenost iskazivanja emocija bitna za bolje suoavanje. Neki ljudi ustruavaju se govoriti o osjeajima, a duevne smetnje smatraju znakom slabosti pa psihike simptome prikrivaju i umanjuju kako bi izbjegli dodatnu nelagodu i sram. Sa svojim psihoterapeutom imat ete priliku otvoreno razgovarati u nastojanju da poboljate svoj nain komunikacije s vanim osobama, kako biste bili podrka jedan drugome. Rad na negativnim mislima Neke negativne misli mogu biti korisne (obrambeni mehanizmi), dok druge mogu odmoi i potencijalno dovesti do poticanja stresa. Bitno je uoiti negativne emocije, osvijestiti ih i podijeliti s psihoterapeutom. Tek tada moete poeti istraivati misli koje su iza njih. Neki primjeri: Nema smisla ita initi. Nitko me nee voljeti ako izgubim svu kosu. Ne mogu se nositi s time. Sve misli gore navedene automatske su misli, isto tako su negativne i nerealne i odraavaju pesimistian stav. U terapiji se moe nauiti kako odvojiti realne negativne misli od ekstremnih ili oteavajuih negativnih misli. Prva stepenica je upravo prepoznavanje takvih misli. Zatim misli

39

treba izazvati i pokuati doznati u kojoj se situaciji javljaju. Preporua se biljeenje misli ili voenje dnevnika. Veina ljudi ima osjeaj da samo prepoznavanje takvih misli vraa osjeaj kontrole. Moete se zapitati koliko su te misli realne i koliko vam pomau i tada traiti alternative, odnosno druge naine razmiljanja, koji su konstruktivniji. Istraivanja pokazuju kako ve samim osvjeivanjem misli moemo poboljati svoje raspoloenje i osjeaj kontrole u situaciji. Primjer: ena koja boluje od raka, odjednom je osjetila bol u kuku. Odmah je pomislila: Imam rak u kostima. (Ovo je primjer tipine negativne automatske misli odmah je pomislila na najgoru varijantu i donijela zakljuak. Bez sumnje, postala je anksiozna - uznemirena i osjetila je jaki strah). Zatim se upitala zato je upravo to pomislila i sjetila se kako, ustvari, ve odavno osjea bol u tom dijelu tijela, povremeno se javlja i nestaje i to puno prije nego to je saznala da boluje od raka. Tada je izazvala svoju misao s odgovorom: Ja imam artritis u kuku, davno prije nego to sam oboljela od raka. Na zadnjoj kontroli pokazalo se kako se rak nije proirio. Ovo su samo obini trnci i bolovi. (Ova misao je umanjila uvjerenost o irenju raka, a posredno se smanjila i uznemirenost te nemir i strah). Najee pogreke u razmiljanju koje se kognitivno-bihevioralnom terapijom uspjeno rjeavaju Veina ljudi osjea kako neka situacija prelazi naine kojima se inae suoava, to esto dovodi do pretjerivanja u odnosu na stvarni problem pred kojim se nau. Moda vam neki od navedenih primjera mogu pomoi da se prepoznate u svojim negativnim mislima. 1. Pretjerana generalizacija Jedan dogaaj vidimo kao uvijek ponavljajui i nikad ne prestajui dogaaj u svome ivotu. Npr. Ako ste se posvaali s partnerom na dan kad ste doli iz bolnice, pomislite: To je zbog raka, zauvijek emo se tako svaati i nikad vie nee biti isto. Bilo bi najbolje razii se i zavriti s time. 2. Uveavanje ili umanjivanje Pretjeruje se u vanosti pojedinih stvari, kao to su snaga i naini suoavanja drugih pacijenata, dok se u isto vrijeme umanjuju vlastiti naini suoavanja i naini koji pomau u tome. Tako sebi kaemo: Svi se nose s rakom bolje od mene. Ja sam potpuno nesposobna. 3. Miljenje sve ili nita, crno- bijelo Sve se gleda kroz crno-bijele naoale. Ako u bilo emu popustite i ne budete apsolutno savreni, vidite sebe kao potpunu propalicu i nita ne vrijedite. Npr. ako lijeenje ne garantira 100% uspjenosti, mislite da je beskorisno. ovjek kojemu je reeno da ne moe biti

40

zauvijek izlijeen pomisli: Ako me ne mogu izlijeiti, nema smisla nita zapoinjati, mogu jednostavno i sada umrijeti. (Potpuno se zanemaruju druge mogunosti, npr. kako s odgovarajuim lijeenjem moe dobiti godine aktivnog ivota.) 4. Selektivna panja Ako ste depresivni, onda moete razmiljati jedino o neuspjenim dijelovima svojega ivota. Panju usmjeravate samo na taj aspekt, zanemarujui potpuno sve pozitivne pokazatelje koji vam se dogaaju. Npr. ena koja se lijei od raka dojke i prima kemoterpiju, mogla je misliti samo o nuspojavama koje e osjeati tijekom lijeenja. Razmiljala je samo o neugodnostima koje e doivljavati tijekom sljedeih mjeseci i ignorirala injenicu kako e nakon uspjenog lijeenja moi uivati u ivotu. Usmjerena na nuspojave nije mogla vidjeti kako e moi svaki dan napraviti neto u emu moe osjetiti radost ili oputanje. 5. Negativna predvianja Budunost je neizvjesna za veinu ljudi koji ive s rakom. Ona moe postati izvjesna i negativno sigurna ako pretpostavite najgore: Znam da ovo lijeenje niemu ne koristi. Neu se moi nositi ako se rak vrati. Ako izgubim kosu zbog kemoterapije, vie neu biti atraktivna svom partneru. ak i ako se izlijeim od raka, znam da e neto drugo doi i stvarati mi probleme. Stoga, negativna previanja nisu konstruktivna u suoavanju s rakom, ve je poeljno zamijeniti negativne misli pozitivnim. 6. itanje misli Ovo je vrlo mona tehnika i jedna od rasprostranjenijih. Umjesto da otkrije to drugi ljudi doista misle, osoba izvodi zakljuak. Zaboravlja kako su pokuaji itanja tuih misli vrlo rijetko uspjeni. Npr. Pacijentica koja je uspjeno lijeila rak lijezda slinovnica, nala se po povratku iz bolnice pod velikim stresom. Mislila je kako joj njezini ukuani namjerno ne pomau zato to su lijeni i zato to im nije stalo do nje. U stvari, oni su pogreno pretpostavili kako se po njezinom fizikom oporavku sve vraa na staro, i to odmah. Tako su se ponaali iz neznanja, a ne iz zloestoe. 7. Morati i trebati Ako se pokuavate motivirati s morati i trebati, cijela pria zavrava tako da ete se na kraju osjeati krivim. Npr. Moram initi sve kao i prije nego to sam oboljela od raka. ili ak i kad se ne osjeam dobro, moram se brinuti za svoju djecu. Kada upotrijebite morati, prema drugima ili ivotu openito osjeate se ljuto ili razoara-

41

no: Moj mu i ki trebali bi znati da sam pod stresom i trebali bi se prema meni drugaije ponaati. Uvijek sam zdravo ivjela i radila dobro u ivotu, nisam smjela dobiti rak. Stoga, motivirajte se s elim! 8. Etiketiranje Biti prekritian prema sebi umjesto da se poteno opie situacija. Npr. Osoba kae: Ja sam propalica, potpuni gubitnik. (Umjesto: Nisam rjeila posao onako kako sam trebala.) Ili, ako vam je teko koncentrirati se zbog stresa pod kojim se nalazite, vi sebi kaete: Koji sam ja idiot!? 9. Personaliziranje To bi bilo osobno shvaanje svega to se dogodi. Vidite sebe kao uzrok negativnih dogaaja za koje niste odgovorni. Npr. ako se vaa djeca loe ponaaju u drutvu, kaete sebi: To je zato to ja imam rak. Opaanje negativnih misli prva je stepenica u uenju promjene naina razmiljanja. Poznato je kako neugodni dogaaji mogu biti uveani i dugo trajati, mogu nam izgledati enormni pa nam se ini kako se ne mogu nikako rijeiti. Ako uoite i poboljate vae pogreke u razmiljanju, moete umanjiti veliinu problema i posvetiti energiju i snagu njihovom rjeavanju.

Uenje novih naina suoavanja Postoje razliite metode suoavanja koje se koriste u razliitim situacijama. Mnogim ljudima mogu koristiti tehnike relaksacije, oputanja. Fizika napetost i stres mogu stvoriti krug u kojem se vrtimo i ini nam se kako ne moe stati. Obino se takve reakcije prekidaju uenjem koritenja tehnika oputanja. Nauiti i znati kako se opustiti moe pomoi u suoavanju sa stresnim situacijama. Poveanje kvalitete ivota Cilj svakog lijeenja je, naravno, izljeenje, a kada ono nije u potpunosti mogue, cilj je produenje ivota, uz osiguravanje to bolje kvalitete ivljenja. Jednako kao to nakon neke povrede ostaje oiljak i vie nikad nije isto, tako ni nakon dijagnoze raka nee vie biti isto. Unato tome, nakon terapije i rehabilitacije moe biti dobro i moe se ivjeti jednako kvalitetno kao i prije bolesti. Utjecaj bolesti na ivot pokuajte umanjiti tako da inite stvari koje volite i koje vam daju osjeaj

42

vrijednosti ili uspjeha, s tim da uskladite svoja oekivanja s mogunostima. Npr. ako ste jako slabi i iscrpljeni velikim postignuem smatrajte i samostalno pripremanje aja. ak i ako to zahtijeva vie energije i vremena nego ranije, nemojte odustati: inite to moete i zato se nagradite, priznajte si da je i to to inite jednako vano. Ponekad moete osjeati kako sve ide dobro, a ponekad kao da su potekoe toliko velike da vam se ini da ih ne moete prevladati. Bez obzira na to u kojem razdoblju bolesti se nalazite, nastojte se uz pomo bliskih osoba i/ili psihoterapeuta suoiti s realnim mogunostima s ciljem stvaranja osjeaja da vi drite uzde u svojim rukama, odnosno da imate kontrolu nad svojim ivotom.

3.3. Kad je potrebno lijeenje lijekovima za ublaavanje tjeskobe i depresije? Ponekad nisu dovoljni samo razgovori. Kad vas preplavi tjeskoba i kad ste jako bezvoljni ili razdraljivi, neete moi adekvatno sudjelovati u razgovoru. U tom sluaju potrebni su lijekovi, moda i samo privremeno ili povremeno, ali tu su da vam bude lake. Koji lijekovi mogu pomoi? Ako depresija ili tjeskoba traju predugo ili se pogoravaju, moe pomoi kura antidepresiva. Antidepresivi u veini sluajeva djeluju i na tjeskobu i na depresiju i najee nije potrebno uzimati vie razliitih lijekova, osim prvih 1-2 tjedna dok antidepresivi ne zaponu svoj uinak. U tom periodu pomaemo se lijekovima za umirenje i lijekovima za spavanje, ako je prisutna i nesanica. Tijekom lijeenja antidepresivima polako ete se osjeati bolje, u smislu ublaavanja napetosti, poboljanja raspoloenja i boljeg sna. Stvari se vie nee initi tako beznadne, polako e se vratiti povjerenje i optimizam pa ete se lake nosi s problemima u svakodevici, kao i problemima vezanim za tjelesno stanje. Crna predvianja zamijenit e nada u pozitivan ishod lijeenja. Kad se popravi depresija i umanji tjeskoba, i bolovi e biti manji i lake ete ih podnositi. Sve navedeno vodi popravljanju opeg stanja i jaanju obrambenih snaga organizma pa ishod lijeenja i rehabilitacija imaju bolje izglede. Kada oekujemo poboljanje kod osoba koje uzimaju antidepresive? Ne oekujemo odmah. Kao i za veinu lijekova, uinak oekujete i elite odmah, ali poboljanje raspoloenja, ipak, morate malo priekati. Raspoloenje e se popraviti tek nakon 1-3 tjedna, ovisno o vrsti antidepresiva i ovisno o tome jeste li i ranije uzimali neki od njih. Antidepresivi djeluju i na tjeskobu pa se veina ljudi odmah na poetku osjea manje napeta i bolje spava. Ublaiti tjeskobu i popraviti san moete i uz pomo lijekove za umirenje i/ili lijekova za spavanje. Njih, zbog potencijalnog navikavanja, koristite kratko, prvih par tjedana dok antidepresiv ne zapone svoj uinak.

43

Neeljeni uinci antidepresiva Svaka tvar koja ima aktivno djelovanje moe imati i neke neeljene uinke (nuspojave), pa i antidepresivi. Nuspojave su obino blage i javljaju se na poetku lijeenja. U naoj kulturi veina ljudi zazire od uzimanja lijekova koji djeluju na psihiko stanje. Jako je vano odmah pitati sve to vas brine vezano za propisani lijek. Ljudi se najee plae da e postati ovisni, da nee moi vladati svojim postupcima i slino. Antidepresivi koje danas imamo uglavnom se dobro podnose i nee stvoriti naviku niti ometati vau sposobnost rasuivanja. Veina antidepresiva ne izaziva dnevnu pospanost, osim nekih u poetku lijeenja. Veina antidepresiva moe se kombinirati s lijekovima za bolove, antibioticima ili kontraceptivima. Uz antidepresive se ne preporua alkohol jer moe izazvati pojaanu pospanost. Lijenik koji se brine o vaem lijeenju raka, pobrinut e se da dobijete antidepresive koji su dozvoljeni u kombinaciji s lijekovima za rak.

44

4. Bolest kao uzrok promjene obiteljskih odnosa

Kada se razboli bilo koji lan obitelji, u procesu suoavanja s novonastalom situacijom javljaju se i isprepliu razliite emocije koje utjeu na sve lanove i mogu uzrokovati promjenu dotadanjih odnosa. 4.1. to se dogaa u obitelji? lan obitelji koji je bolestan due vrijeme, mijenja svoj do tada uvrijeeni poloaj. Njegova uloga biva zamijenjena nekom novom, najee ovisnijom ulogom. Ostali lanovi obitelji nalaze se pred zadatkom da, takoer, promijene svoje uloge s ciljem pomaganja sada ovisnijem lanu. Ponekad e centralna obiteljska uloga ili neke njene funkcije (npr. uloga oca ili majke) zbog bolesti biti djelomino ili u potpunosti pomaknute na nekog drugog lana. Na taj se nain mijenjaju obiteljski odnosi, navike i zajedniki rituali. U kroninoj bolesti moe doi do trajnih promjena u obiteljskim odnosima.

4.2. Na koji se nain obitelj nosi s boleu svoga lana? Kao to bolesnik mora proi proces prihvaanja bolesti, i u obitelji se zbiva fazni proces prihvaanja bolesti njenog lana. U poetku moe dominirati negacija, potom lanovi obitelji prolaze kroz depresivnu fazu da bi konano postigli novu kvalitetu odnosa. Obitelj mijenja i nain komunikacije - u tjelesnoj bolesti nuno se javlja i tjelesni govor koji moe ometati adekvatnu izmjenu osjeaja. Ovisno o prethodnim odnosima lanova obitelji, naroito ako su oni ambivalentni, u situaciji kad je jedan lan bolestan na povrinu mogu izai i neki neprilagoeni oblici odnosa i komunikacije, u ijoj se podlozi moe nalaziti osjeaj krivnje, potreba za dominacijom i moi, preuzimanje uloge rtve i sl., kako bolesnika tako i nekog od lanova njegove obitelji. Kod bolesti majke mrea odnosa bitno se mijenja drugi lanovi preuzimaju dio dunosti majke, a kod djeteta se moe reaktivirati strah od separacije (odvajanja), ali i osjeaj krivnje. Kako je majka jedan od najvanijih prualaca empatije u obitelji, takva promjena esto dovodi do naruavanja funkcioniranja obitelji, osobito ako okolina nije u stanju preuzeti dio empatizirajuih, podravajuih uloga. Roditelj predstavlja model za identifikaciju za dijete istog spola. Identifikacija je neophodna za prihvaanje vlastite spolne uloge tijekom razvoja. Ako je, pak, bolesno dijete, vea panja poklanja se tom djetetu, dok se od zdrave djece oekuju ustupci, a uloge se prerazmjetaju - sve nade obitelji mogu se projicirati u drugo, zdravo dijete. Postoji mogunost aktivacije osjeaja krivnje kod majke, roditelja ili nekog od brae, osobito ako postoji i pretpovijest za takav osjeaj krivnje (neplanirano dijete, oekivanja od dijeta koja su postojala prije nego li je dijete oboljelo). to se pak partnera tie, partner je osoba s kojom, obino, provodimo najvei broj godina svog ivota. Od partnera se oekuje da je prijatelj, ljubavnik, oslonac. Mogue je da u bolesti po-

45

stanete njegov njegovatelj i veza s ostalima. Kad isto osjeate i kao potrebu i dunost, unato tome prihvatite i drugu ponuenu pomo kako biste se lake nosili s buduim tekoama. Kroz razgovor donesite neke odluke koje bi trebale biti fleksibilne, vezane ne samo za bolest i organizaciju lijeenja ve i odluke vane za obitelj u cjelini, posebno za budunost djece. U pitanje mogu doi i seksualni odnosi koji su najee narueni kad se radi o bolesti, to dodatno moe natetiti partnerskim odnosima. Razgovorom i izmjenom njenosti moete poboljati odnos i otvoriti put razumijevanju. Bolest roditelja znai gubitak podrke i oslonca i zamjenu uloga, pri emu djeca preuzimaju centralnu ulogu. Taj proces nije jednostavan jer dijete oekuje da je roditelj svemoan i da mu se nita ne moe dogoditi. Zbog toga se kao prva reakcija na bolest roditelja javlja negacija i ljutnja. Vano je znati o kakvoj se bolesti radi, zbog predvianja onog to predstoji i adekvatnog planiranja. Nameu se pitanja vezana za njegu roditelja, posjete lijeniku, nabavku pomagala i sl. esto e vam se initi (kao djetetu, makar ste odrasla osoba) da ste sami i da ne znate kako ete sve sami, kao i kako se suoiti s injenicom da se moda primie kraj ivota vaeg roditelja. Potrebno je okruiti se bliskim osobama, na koje se moete osloniti i potraiti pomo. Vano je razgovarati s bolesnim roditeljem, razumjeti ga, saznati kako se osjea i to eli, pomoi mu da to lake prebrodi nadolazei period. Kada je jedan od roditelja bolestan, valja imati na umu da dijete teko razumije to je bolest. Moe se osjetiti krivo jer ne moe pomoi, ne zna kako se ponaati, to rei, uiniti. Ne silite ga da radi neto to ne eli, ali svakako ga ukljuite u neke aktivnosti za koje je spremno i za koje ima kapaciteta. Posjeti u bolnicu bi trebali biti kratki. Mogue su i neke neugodne reakcije, a ponajvie stoga to su djeca iskrena, postavljaju direktna pitanja za koja nismo spremni. Bilo bi uputno obavijestiti kolu, a isto tako i rezervirati vrijeme za boravak s djecom. U sluaju gubitka roditelja, potrebno je da roditelj koji ostaje uz dijete, podijeli tugu s djetetom. Ne treba se plaiti sjeanja i uvijek treba nastojati nai vremena za dijete. I bolest brata ili sestre moe znaajno utjecati na vas jer vas vee zajednika prolost, bez obzira u kakvim ste odnosima u trenutku pojave bolesti. Ako su neke nerazrijeene emocije bile potisnute, u bolesti bi moglo doi do njihove reaktivacije, to za posljedicu moe imati promjenu ponaanja prema oboljelom bratu ili sestri. Njihov odnos u bolesti odraava njihov raniji odnos pa se mogu oitovati ljubomora, zavist, ljubav, ovisnost, nadopunjavanje i sl.

46

5. Kako olakati komunikaciju - neke praktine smjernice

Bolesnik treba potporu svoje okoline za suoavanje i noenje s potekoama vezanim za bolest i lijeenje. Za stvaranje i djelovanje socijalne i emocionalne podrke nuno je ostvariti komunikaciju.

5.1. Komunikacija s lijenikom i drugim medicinskim osobljem Vano je da oboljela osoba aktivno sudjeluje u lijeenju. Ona je aktivni lan tima, uz lijenika i medicinsko osoblje. Kako bi mogla biti aktivni sudionik u lijeenju, treba uiti o svojoj bolesti, pitati lijenika sve to joj je nejasno pa e tako moi sudjelovati u donoenju odluka zajedno sa svojim lijenikom. Nastojte ne initi: donositi odluke impulzivno, bez dovoljno znanja i informacija o bolesti prepustiti lijeniku da donosi odluke koje vam nisu jasne jer ne elite preuzeti odgovornost oekivati da vam drugi kau to trebate raditi to je bolest tea, to je lijeenje invazivnije, zahtjevnije i dugotrajnije, vaa je suradnja vanija. Kako to postii? Uite o svojoj bolesti i nainu lijeenja, pruite svom lijeniku informacije o sebi, pitajte pitanja i pomno sluajte odgovore, sudjelujte u odlukama, dozvolite da vam odluke budu jasne. Vano je da se osjetite slobodni komunicirati sa svojim lijenikom i medicinskim sestrama. Oni vam mogu dati odgovore na vaa pitanja, oni vam pruaju potporu u vaim naporima tijekom lijeenja. No, nije se lako osjetiti slobodan komunicirati. Poznato je da se pacijenti ustruavaju pitati zbog niza razloga - vide da su lijenici prezaposleni, da nemaju vremena pa ih ne ele smetati ili se pak boje da ne pitaju glupo pitanje. To ih ometa u otvorenoj komunikaciji s medicinskim osobljem. Evo kratkih preporuka kako sruiti neke barijere koje pacijenti esto iznose: Lijenici i medicinsko osoblje upotrebljavaju rijei koje ne razumijem. Mogue je da ne razumijete sve to tumai lijenik . Stoga, bez ustruavanja, zamolite lijenika da vam objasni ono to niste razumjeli. Kad mi lijenik daje upute ini mi se jasno, ali do kue sve zaboravim. Koliina novih informacija koje ete dobivati je velika, pa je mogue da budete manje ili vie zbunjeni i ne uspijevate sve zapamtiti. Ako se to dogodi, poeljno je da to kaete lijeniku i

47

da zapiete vane informacije koje vam uputi. Nekim bolesnicima pomae da ue o bolesti - moete zapisati vane infomacije. Na razgovor s lijenikom moete doi sami ili s nekom od bliskih osoba. Obeshrabruje me guva u ekaonici. Moda je drugim ljudima potrebnija pomo nego meni. Lijenici e nastojati uti vaa pitanja i odgovoriti na njih. Dogovorite s lijenikom termin za razgovor, nemojte ga hvatati po hodniku. Dobro je pripremiti se za razgovor s lijenikom - prije zapiite pitanja koja su vam jako vana. Poeljno je da na razgovor s lijenikom povedete blisku osobu u koju imate povjerenje (prijatelj, lan obitelji). Ona vas moe podsjetiti da upitate pitanja koja vas mue, a i pomoi vam da se poslije razgovora prisjetite onoga to je doktor rekao. Bliska osoba moe vam pomoi u donoenju neke odluke. Bit e bolje informirana ako je bila s vama kod lijenika i direktno ula njegovo miljenje i upute. Ja ne znam koje pitanje postaviti? Maligne su bolesti vrlo kompleksne. Mnogima je, vjerojatno, puno toga novog i nepoznatog. Moete se osjeati konfuzni i ne znati kako postaviti lijeniku pitanje i o emu, ili pak imate toliko pitanja da ne znate to pitati, ni kojim redom. Kako biste si pomogli organizirati i posloiti misli, sastavite i napiite listu pitanja. Uzmite si vremena da je vie puta pregledate. Nai ete pitanja za koja odmah vidite da nisu za lijenika, nego su stvar organizacije u obitelji. Moda naete i vie istih pitanja, samo reenih neto drugaijim rijeima. Samite listu i donesite je na razgovor s lijenikom. Zamolite vaeg lijenika da pregleda vau listu pitanja i da vam odgovori na ona koja su vana. Ako vam se uini da lijenik nije shvatio vau brigu, donesite pitanja ponovno na sljedei susret. Ja vjerujem da doktor najbolje zna. Neki ljudi vjeruju da doktoru treba prepustiti odluivanje o njezi i lijeenju i da o tome nita ne treba znati. Tada su lieni bilo kakve odgovornosti. Oni su pasivni, odgovoran je lijenik. Ne zaboravite da ste vi vaan lan tima u lijeenju svoje bolesti. Pitajte pitanja i uite o svom tretmanu, bolesti i zdravlju. Tako ete moi bolje suraivati, jer e vam situacija biti jasnija. Bit ete motivirani i postat ete aktivan sudionik u svom lijeenju. Lijenika je uloga da vam svojim strunim znanjem prui informacije o mogunostima i nainima lijeenja, prednostima i nedostacima. Vaa je uloga da odluite i izaberete za vas najbolju mogunost.

48

5.2. Komunikacija s obitelji i prijateljima Izraavanje osjeaja i komunikacija s bliskim osobama moe pomoi, korisna je i povoljna i za vas i za vae blinje. Kako rei obitelji i prijateljima da imamo malignu bolest? Recite bliskim osobama za svoju dijagnozu im osjetite da to moete Vano je da priopite bliskim prijateljima i obitelji to se dogaa. I oni se moraju nauiti na situaciju da vi - njihova voljena osoba, imate malignu bolest. Bit e povrijeeni i osjetit e se odgurnuti i izostavljeni ako im ne kaete. Objasnite koju vrstu bolesti imate, koji su neophodni postupci lijeenja i kako dijagnoza raka ne znai odmah i smrtni ishod. Objasnite da rak nije zarazna bolest. Pitajte ih to osjeaju i nastojte odgovoriti na njihova pitanja. Obino je lake izraziti emocije nego ih sakrivati. Normalno je da brinete, da se pitate Zato ba ja?, da ste tuni. Ovi su osjeaji normalni i mijenjaju se kako prolazi vrijeme. Objasnite im to. Dobro je biti direktan prema drugima u izraavanju potreba i osjeaja. Recite ljudima, paljivo, da vas ponekad nije volja razgovarati, da sada ne osjeate potrebu za tim. Bliske osobe e to shvatiti. Moe vam se dogoditi da dobivate savjete: Bit e sve dobro, raspoloi se, nasmij se. Ako vas takvi savjeti smetaju, slobodno recite blinjima da vam treba da vas sluaju, bez da vam dijele savjete. Dobro je da se ne otvarate svakome Ako unutar obitelji obino ne govorite o nekim intimnim osobnim stvarima, u redu je ako se ne otvorite potpuno. U svojoj najblioj okolini esto imamo i osobe koje ne osjeamo stvarno bliskima. Izaberite osobe kojima ete se povjeriti. Ne morate svakome. Oekujte da ete moda biti meta ljutnje, ali da niste vi tome krivi. Ljutnja je ponekad prvi nain izraavanja straha. Recite prijateljima i obitelji kako vam mogu pomoi Vaa e se uloga u obitelji promijeniti dok ste usmjereni na lijeenje. Vjerojatno neete moi obavljati sve poslove koje ste do tada inili. Dopustite prijateljima i obitelji da vam pomognu, ali budite precizni i jasni u vezi vrste pomoi koju trebate. Koliko je god mogue, nastojte zadrati osjeaj normalnog, uobiajenog ivota u obitelji dok ste u procesu lijeenja. Ako vi naglasite da je vano da se odvija uobiajena rutina, vaa

49

e obitelj tada nastojati da se odvijaju ustaljene aktivnosti (suprugove sportske aktivnosti, suprugino druenje s prijateljicama, djeje sportske aktivnosti, uenja jezika, igre) bez osjeaja krivnje.

Mnogim pacijentima pomae ukljuivanje u udruge za oboljele od malignih bolesti. Ove su udruge vrlo uspjene u uzajamnoj podrci i praktinom savjetovanju. Nastojte ne initi: Ignorirati ili odbijati nastojanje prijatelja ili lana obitelji da otvoreno priaju s vama. Potiskivati i ignorirati vlastitu potrebu da razgovarate s nekim. Glumiti veselje kada se ne osjeate tako. Problem je u vaem sugovorniku ako ne moe podnijeti vae istinske emocije (o kapacitetu za sluanje kojeg ima va sugovornik, ovisi hoe li moi podnijeti vae istinske emocije).

5.3. Komunikacija s djecom I ne tako davno ljudi su esto nastojali zadrati dijagnozu maligne bolesti u tajnosti, to samo oteava suoavanje s boleu. Danas znamo da je nemogue zadrati u tajnosti postojanje i lijeenje maligne bolesti, ak i pred djecom. Vano je da roditelji podijele informacije o tome na nain koji omoguava djetetu da razumije i da se osjea ukljueno. Roditelji trebaju pripremiti dijete za promjene koje predstoje u obitelji, tu nema mjesta dilemi. Zato ne treba tajiti? Roditelji koji su nastojali na poetku bolesti potedjeti djecu od istine, u kasnijem tijeku, kada aspekti bolesti postanu vidljivi, zaale to nisu bili otpoetka otvoreni i postupno ukljuivali dijete. Kada obitelj odlui skriti informacije od djeteta, dijete je zbunjeno jer osjea stres i napetost dogaanja, a ne zna to se dogaa. Prije ili kasnije poinje sumnjati da se od njega neto krije. Djeca nauju svata iz razgovora odraslih. U takvim situacijama nee razumjeti pravilno, a i ut e stvari koje nisu za njih ili su izreene na neprikladan nain. Normalno je da su mlaa djeca egocentrinog miljenja. To znai da gledaju na svijet samo u odnosu na sebe samog. U tom periodu razvoja uobiajeno je da dijete pomisli da je ono krivo, neim to je reklo ili uinilo, za bolest svoga roditelja. Tada jepotrebno dijete razuvjeriti i poduiti ga to je to maligna bolest. Ako djeca ne dobiju ublaeno i pristupano objanjenje situacije, oni e sami izvoditi uznemirujue, neistinite zakljuke. 50

Kako rei djeci i nositi se s njihovom reakcijom? Ako imate malu djecu, vjerojatno ste zabrinuti kako e se oni suoiti s vijeu o vaoj bolesti. Reakcija djece na uznemirujuu vijest ovisi u mnogome o tome kako e to odrasli prikazati. ekajte dok vam proe prvi val najsnanijih emocija pa onda priopite djeci. Djeci treba govoriti o temi maligne bolesti (raka) na nain koji je bio uobiajen u dotadanjoj komunikaciji. Na taj nain shvaaju i osjeaju da je obitelj podrka i da se na njenu zatitu i brigu moe raunati. Treba ih potaknuti da govore o svojim osjeajima. Rak je najee nepoznat pojam za dijete. Djeca upijaju informacije i ideje od druge djece, iz svakodnevnog ivota, s televizije ... Bez pravilne informacije svoje rupe u znanju popunjavat e matom. Ponekad je ono to izmislimo daleko gore od realnosti. I djeca, kao i odrasli, i mogu i ue suoavati se s malignom bolesti i njenim lijeenjem. Kada govorite djeci o malignoj bolesti, trebate im dati jednostavne, istinite informacije koje mogu razumjeti. Poeljno je rei jednostavnim, obinim rijeima (koje dijete poznaje i koristi) mali broj informacija u jednom navratu. Zatim im treba pustiti vremena da shvate informaciju i dati priliku da pitaju. Pitajte ih koju rije nisu razumjeli i koja ih je rije uplaila. Ponukajte ih da iskau osjeaje i uvjerite ih u svoj govor. Mnoga djeca osjeaje najlake iskazuju u igri s lutkama ili slikanju. Kod starijeg djeteta rije rak moe izazvati strah, pa budite pripremljeni pokazati razumijevanje i dati objanjenja. Naglaavajte pozitivne korake koje e lijenici poduzimati u lijeenju vae bolesti. Ne optereujte vrlo malu djecu s previe informacija. Djetetu treba objasniti situaciju u par reenica: Moj mi je lijenik rekao da imam bolest koja se zove rak. Doktor e me lijeiti. Morat u puno puta ii doktoru u bolnicu da mi da posebne lijekove, pa tada neu moi biti s tobom. Koji puta e mi biti slabo i loe u se osjeati pa se neu moi s tobom igrati ili ii u park. Vano je da zna da te volim i da u te voljeti i misliti na tebe i kad budem u bolnici. Roditelji su esto u nedoumici koliko rei djeci o malignoj bolesti. Koliko trebaju znati i koliko e moi razumjeti, ovisi o njihovoj dobi i zrelosti. Koliko informacija treba rei djeci? Dob je vaan imbenik. Mala djeca ( 2-8 god.) ne trebaju jako detaljne informacije. Djeca u dobi od 9 do12 god. i tinejderi trebaju i zasluuju znati vie. Treba nai pravu ravnoteu izmeu previe i premalo informacija. Previe informacija moe biti pretjerano optereenje za dijete. Premalo informacija moe potaknuti previe pitanja i zabrinutosti.

51

 Sva djeca trebaju znati oblik (vrstu) bolesti, gdje je rak lociran u tijelu, to se dogaa tijekom lijeenja i kako e se promijeniti njihova organizacija ivota. Kako e moje dijete reagirati na vijest o mojoj bolesti? Neka djeca mogu postati uznemirena kada im se kae za roditeljevu dijagnozu maligne bolesti. Druga se djeca ponaaju kao da se nita nije dogodilo. Iako reakcija nije vidljiva u ponaanju, moete biti sigurni da je vijest o vaoj dijagnozi utjecala na vae dijete. Jedan razgovor obino nije dovoljan. Ne silite dijete na razgovor. Nastojte povremeno ponuditi ovu temu i kada dijete prihvati, budite kratki i jasni. Dobro je podijeliti informacije u male doze i ponuditi objanjenja koja djeca mogu razumjeti, primjereno njihovoj dobi i zrelosti. Budite sigurni da ste djeci dali priliku da vam upute pitanja i da ste im dali razumljive odgovore. Ako osjeate da je to primjereno, moete potraiti savjet psihologa za svoje dijete. Tako ete djetetu omoguiti psiholoku podrku izvan obitelji. to rei djetetu o lijeenju? Djeci je vano rei kako e lijeenje bolesti utjecati na vas i u emu e se njihov svakodnevni ivot promijeniti za vrijeme vaeg lijeenja. Ako ste dobili informaciju da ete promijeniti izgled, npr. gubitkom kose, pripremite na to svoju djecu prije nego to se to dogodi. Ako vae lijeenje zahtijeva smjetaj u bolnicu, djeci trebate dati precizne obavijesti: gdje ete biti i koliko dugo to e se raditi u bolnici kada vas mogu posjetiti ili zvati telefonom tko e se brinuti o njima u vaem odsustvu. Dio lijeenja esto se odvija u bolnici. Manja djeca teko proivljavaju odvajanje od roditelja. Treba im pomoi da podnesu tu separaciju. Obvezatno im treba objasniti tko e o njima za to vrijeme voditi brigu (poeljno je da to bude njima bliska osoba). Promjene u obitelji i zauzetost oboljelog roditelja, ali i drugih odraslih, zbog lijeenja i odlazaka u bolnicu, dijete moe, ukoliko mu ne damo prave i istinite informacije, shvatiti i osjetiti kao zanemarivanje, odbacivanje ili kaznu. Imajte na umu: Ako osoba oboljela od maligne bolesti osjea da ne moe rei svom djetetu o svojoj bolesti, neka to uini druga bliska osoba. Nemojte se zbog toga osjeati loim roditeljem. Upravo suprotno, nesebino ste dozvolili da dijete dobije informaciju na primjereniji, manje stresan nain.

52

Kako komunicirati s bolesnim djetetom? Ako je dijete bolesno, javljaju se burni osjeaji - zbog potrebe da ga zatitimo. Javlja se osjeaj odgovornosti uz istovremeni osjeaj bespomonosti i krivnje. Za prilagodbu i upoznavanje s boleu trebat ete vrijeme, a jo vie vremena bit e vam potrebno da je bar dijelom i prihvatite. Nastojte da se ivot, koliko je mogue, odvija normalno, napravite planove ne samo za bolesno dijete ve i za ostale lanove obitelji. Strah od smrti uvijek je prisutan. Djeci mlaoj od 5 godina vano je da su roditelji uz njih, ne razumiju to znai rije smrt pa time nisu niti okupirani. Djeca od 6 do10 godina nemaju jo vrsto izgraen stav o svojoj budunosti, ali shvaaju da je to neto konano i snano reagiraju na ogranienja koja im bolest namee. Adolescenti su ogoreni, shvaaju svoju limitiranost, gubitak dijela raznih mogunosti i ale za tim, odbijaju lijeenje, ne prihvaaju savjete. Potrebno je izabrati pogodan trenutak za razgovor o vanim stvarima, za koji je najbolje da bude kratak ali viekratan, s jasnim, kratkim reenicama, koliko to djeja panja dozvoljava. Svakako provjerite koliko i kako je to dijete shvatilo. Ukoliko dijete izgubi borbu s boleu, u svoj svojoj tuzi nemojte ga pretjerano idealizirati, nemojte se predugo vezivati za njegove stvari. Pred drugom djecom tugu pokazujte ogranieno, iskreno razgovarajte s njima. Reenica Zauvijek je zaspao. nije dobra jer postoji mogunost da se dijete prestrai i da se javi potekoa vezana uz usnivanje i prosnivanje.

5.4. Komunikacija s radnom sredinom Kada maligna bolest nastupi kod osobe koja je radno aktivna, pred njom se nalazi i obveza, koju mnogi doivljavaju jo jednom neugodom, da to obznani na poslu. Kako i kome tu vijest priopiti na poslu? Kada o tome razmiljate, uzmite u obzir da takve vijesti ne mogu dugo ostati tajna. Ako vi niste izvor istinite informacije, mogu se razmahati razne neistinite glasine. Ako ste odluili ljude na poslu obavijestiti o svom zdravstvenom stanju, prvo razgovarajte sa svojim lijenikom. Morate saznati kako e vae lijeenje utjecati na vau radnu sposobnost. Tada svom pretpostavljenom dajte one informacije o svojoj bolesti koje su vezane za posao. Vaa je odluka i izbor kako i koliko ete biti otvoreni prema drugim svojim kolegama. Budite pripravni na razliita reagiranja svojih kolega. Neki e vai kolege reagirati na va zdravstveni problem s razumijevanjem. Drugima e to biti neugodno i izbjegavat e vas. A trei pak mogu reagirati previe radoznalo, zabadajui nos u vau intimu i pokazujui previe interesa za vae osobne stvari.

53

 Prije nego to kaete u kolektivu o dijagnozi svoje bolesti, dobro je promisliti tko bi od kolega bio najskloniji razumjeti vau situaciju. Ta vam osoba moe pomoi iznijeti informaciju o vaem zdravstvenom stanju na poslu. To e vas potedjeti razgovora s puno ljudi i beskrajnog odgovaranja na stalno ista pitanja.

Ukratko: Vano je suoiti se i proraivati svoje osjeaje jer e vam to pomoi da se osjeate bolje, stabilnije. Ima naina da se nosite s emocionalnim reakcijama na saznanje o bolesti i tijekom lijeenja, kao to postoje i naini da podnesete fizike nuspojave tretmana. Dijagnoza maligne bolesti izrazito je teka ne samo za vas nego i za vau obitelj i prijatelje. Komunikacija omoguava uzajamnu podrku. Roditelji trebaju pripremiti djecu i upoznati ih s promjenama koje e se dogoditi u obitelji. Vi ste vaan dio tima u lijeenju svoje bolesti, stoga budite aktivan lan tima. To znai da uite o svojoj bolesti i postavljanjem pitanja prikupljate informacije koje e vam pomoi da odluujete i postupate onako kako je dobro za vas.

5.5. Pruanje potpore oboljelom Za osobu oboljelu od maligne bolesti jako je vano da uspije iskazati svoje osjeaje. U tome joj moete pomoi upuujui joj pitanje - Kako se osjea? Ako postavimo pitanje na uobiajen nain - Kako si?, unaprijed se pretpostavlja da e odgovoriti - Dobro. ili Loe. To ne ostavlja puno prilike za daljnji razgovor i produbljivanje teme. Upit Kako se osjea? pokazuje osobi koju pitamo da nam je vana i da zaista brinemo za nju. Kada nekome postavite takav upit, morate biti spremni uti svata. Ne morate znati odgovore i imati gotove savjete, ali morate biti spremni sluati. O emu razgovarati? Dozvolite oboljelom da vodi razgovor. Ako eli govoriti, budite dobar slua. Sluajte to kae i kako to kae. Pokuajte razumjeti i dozvoliti utnju. Tiine u govoru mogu pomoi osobi da razbistri svoje misli. Vae stalno prianje znak je vae napetosti i moe biti iritantno sugovorniku. Ako je shvaamo, utnja moe biti ugodna komunikacija. Sugovornik iz vaeg tona govora i izraaja lica uoava stvari koje moda i ne elite prenije-

54

ti. Nastojte odravati kontakt pogledom kako biste pokazali da elite biti otvoreni i iskreni. Prijateljski dodir i smijeak pokazuje da marite i brinete za sugovornika, da vam je vaan kao to je i do sada bio. Iako smo dali puno razliitih savjeta, pokuajte ne dijeliti savjete. Davanje savjeta je teko jer vi niste u koi bolesnika. Nemojte misliti da se od vas oekuje instant rjeenje. Izbjegavajte treba ovo i ono ili mora ovo i ono. Sve to ete postii je osjeaj krivnje kod oboljelog to to ne moe. Moda je dobivanje savjeta posljednje to osoba pogoena boleu treba. esto je bolje sluati ili pokazati interes postavljanjem jednostavnih pitanja. Ne ponavljajte Ja znam kako se osjea. Ne znate! Ako ste jako emocionalno uzbueni i osjeate potekoe u kontaktu, recite kako se osjeate. Budite hrabri i jasni u objanjavanju. Ne forsirajte kontakt dok ne osjetite da moete biti pored bliske osobe pogoene boleu i osjeati se ugodno. Ljudi oboljeli od maligne bolesti ne ele stalno misliti ili govoriti o svojoj bolesti. Prihvatite i druge teme. One su esto dobro doao predah. Kao to ljudi koji boluju od maligne bolesti, ne mogu i ne trebaju cijelo vrijeme misliti o svojoj bolesti, ni njima bliske osobe ne moraju svaku minutu misliti o njima. Vi morate ostati emocionalno i fiziki zdrava osoba kako biste mogli pomoi voljenoj osobi oboljeloj od maligne bolesti. To znai da morate planirati i vrijeme za sebe i svoje potrebe i ukljuiti druge osobe (druge lanove obitelji i prijatelje) u pruanje pomoi i potpore oboljelom. Nastojte svog bolesnog prijatelja ili lana obitelji ukljuiti u zajednike aktivnosti, koliko on moe. Ako ste imali obiaj igrati karte - igrajte ih i sada! Ako ste skupa ili u kino, nastavite tako. Njeno i uporno nudite i predlaite, nemojte siliti. Organizirajte odmor od bolesti. Uzmite slobodno vrijeme za boravak s oboljelim, a trajanje odredite prema mogunostima. To moe jednom biti sat, drugi put dan ili vikend. U tom vremenu pomozite voljenoj osobi da bude u kontaktu s dijelom svog ivota koji nema veze s boleu. Nastojte ne podcjenjivati njegovu bolest i tegobe, ali ne budite pretjerano zatitniki nastrojeni. Dolazite u posjete. Nastavite pozivati bolesnu osobu da bude s vama i sudjeluje u aktivnostima koje se odvijaju. Potraite i druge prijatelje da je posjeuju. Ispitajte u emu su drugi prijatelji spremni pomoi (uvanje djece, nabavke u trgovini i sl.). Ako ne mogu doi u posjetu, zamolite ih da zovu telefonom ili piu. I najvanije, budite ono to jeste i nastojte da se stalno ne brinete radite li dobro ili pogreno. Dozvolite da vae rijei i postupci budu u skladu s vaim osjeajima, da budu iz srca. Vae suosjeanje, razumijevanje i brinost najvanije su stvari koje moete pokazati i dati svojoj voljenoj osobi u ovom tekom periodu.

55

6. ISKUSTVA LIJEENIH

Zahvaljujemo se lanstvu Lige protiv raka i klubova koji su iskreno podijelili s nama svoja iskustva:

56

etajui bezbrino s prijateljicom po Trsatu i uivajui u arima jeseni koja zna biti raskona i lijepa, kao to je bila i ova, ni slutila nisam to u doivjeti u svojoj kupaonici poslije tako divno provedenog dana. Tuirajui se, uoila sam i napipala na desnoj dojci lopticu veliine malog oraha. Prvo sam to pokazala snahi koja me, vidjevi me onako uplaenu, utjei rijeima: Nije Vam to, bako, nita opasno. To me malo smirilo. Uputila sam se doktorici, a ona mi je dala uputnicu za kirurga. Dalje slijede svi mogui pregledi i odreivanje termina za operaciju, koja je bila neizbjena. Ti pregledi, ekanja, iekivanja unosili su u mene nemir i strepnju, ali zahvaljujui mojoj obitelji, govorila sam sama sebi: Sve e ovo zavriti dobro! Jedva sam ekala operaciju, da se i to zavri. Operirana sam 19. 11. 2003. Saznavi za dijagnozu, ja - uvijek zdrava i ila, koja sam znala samo za migrenu, pitala sam se: Zato mene ovo zadesi? to je uzrok? No, ipak sam dala sebi odgovor: Nisam jedina. Mnogi stresovi koji su se polako taloili, sustavno su tome pridonijeli. Znala sam, prebrodit u ja sve to. U fazi lijeenja slijede kemoterapije, zraenja. Negdje u sredini svega toga dobijem jo i upalu plua! Ni tada nisam dozvolila da potonem u bolest. Vidjevi lice i nalije bolesti, nisam se dala slomiti mislei uvijek pozitivno, bez obzira na straan utisak koji je na mene ostavila kemoterapija, kada mi je otpala kosa. Znala sam, ponovo e izrasti, samo neka meni bude bolje. Prolo je sve to, i evo etvrta godina ide poslije svega. ini mi se da sam samo odsanjala jedan ruan i teak san. U poetku su kontrolni pregledi bili bili esti, sada su sve rjei. Osjeam se dobro, pijem Arimedex-hormonalne tablete. Prije dvije godine postala sam lanica kluba Nada. Tu nam je lijepo, druimo se i pomaemo jedna drugoj, posebno novim lanicama - da to lake prou kroz sve nabrojano. To je na mali, topli kutak u kojem se informiramo o pravima i ostalom. Posjeuju nas i mnogi lijenici i dre predavanja po potrebi. Imamo i tjelovjebe koje vodi struna osoba. Kad se osvrnem unazad i sagledam kako sam sve to preivjela, doem do zakljuka da sam bila i suvie jaka i hrabra, najvie zahvaljujui svojoj snahi koja je svakog momenta unosila u mene podrku i pozitivnu energiju. Veliku su mi podrku pruili i ostali lanovi obitelji. Sada ivim u okruenju svojih najbliih i najdraih, pijui i dalje hormonalne tablete i ivei normalan ivot, uz redovitu kontrolu koja je sada svakih sedam mjeseci. Ima jedna izreka koju esto koristim: TO ME NE UBIJE; TO ME OJAA! Zato i dalje mislim da svatko u svom trenutku sudjeluje u vlastitom zdravlju ili bolesti. Uz to, na nau reakciju na lijeenje djeluju naa uvjerenja o uinkovitosti lijeenja te povjerenje to ga osjeamo prema medicinskom osoblju. Tu je najbitnija volja za ivotom i pozitivno miljenje o cijelom tijeku bolesti i lijeenja to sam iimala. Eto, tako prohujae ve etiri godine, ja sretna izaoh kao pobjednik, uivam sada i u rascvalom i mirisnom proljeu i svim njegovim ljepotama, puna optimizma i ivim... Danica Laki

edna sam od starijih lanica kluba Nada, po godinama i po stau. elim ukratko iznijeti svoje iskustvo kako bih pomogla i ohrabrila ene koje prolaze mukotrpan put lijeenja i ulila im nadu da nikada nije sve izgubljeno. U rujnu 1996. g. vratila sam se s godinjeg odmora, nakon tri mjeseca, odmorena i puna planova. Obino sam jednom godinje obavljala ginekoloki pregled, pa sam i tom prilikom otila na redovnu kontrolu.Tijekom pregleda lijenica me upitala jesam li ikada bila na mamografiji. Imala sam 70 godina, nikada nisam bila na tom pregledu i gotovo da i nisam znala o kakvom se pregledu radi. Dobila sam uputnicu i obavila snimanje. Na snimci se pokazala svijetla mrlja na lijevoj dojci, promjera 1,8 mm. Odmah su me uputili na ultrazvuk koji sam obavila za pet dana. Iznenaena, dospjela sam i kirurgu te sam nakon tri dana hospitalizirana. Nitko mi nije objasnio o kakvoj se bolesti radi, niti sam bila svjesna dogaaja i muka koje me oekuju. Smjetena u sobi s 15 pacijentica, sluajui njihove probleme, dola sam do spoznaje o emu se radi. etvrti dan izala sam iz bolnice na kunu njegu. Uspaniena, prestraena i slaba nisam se imala kome obratiti za savjet, a tek tada sam postala svjesna da je to rak. Ki mi ivi daleko, ja i suprug sami, on boleljiv, borila sam se svim snagama da pobijedim tu nesretnu bolest. Parcijalno su mi odstranili jedan dio dojke i 12 limfnih vorova (nalazi su bili negativni ). Slijedilo je dugih 36 zraenja na kobalt-aparatu. U poetku su me vozili na terapiju, a onda sam smogla snage i autobusom ila sama. Sve sam to prebrodila, sluajui tu i tamo kako se moram ponaati, kako hraniti i slino. Nekako u isto vrijeme poeo je s radom Klub ena operiranih dojki Nada. Prva naa predsjednica bila je gospoa Nadia Blakovi, i sama operirana. Zduno se borila za sebe i za nas sve ostale. U poetku nas je bilo malo, moda 20 do 30 lanica. Prostorije smo dijelile s Drutvom esperantista, a kasnije smo se preselile u prostorije u kojima danas djelujemo i koje dijelimo s Ligom protiv raka. Ulanila sam se u Klub u svibnju 1997. g. i tek su mi se onda poele otvarati oi. Druila sam se s lanicama, uz razna predavanja doktora i strunih osoba obogaivale smo svoja saznanja. Pristupom novih lanica postajalo je sve ugodnije i ljepe, bile smo si utjeha i podrka. U Klubu se ne pria samo o bolesti, kako neki izvana misle, ve imamo razne sadraje, aktivnosti i planove. Poetak je bio skroman u svemu. Narcise smo prodavale ispred zgrade na Jadranskom trgu, na malom stolu. Prolaznici nisu bili informirani o naoj djelatnosti pa smo se morale truditi i objanjavati o emu se radi. Danas je Dan narcisa organiziran na dravnom nivou i ljudi se rado odazivaju naoj akciji. U poetku smo ile na izlete u blizini. Prvi izlet, na Lisini, organizirala je gospoa Elda Zamli, tajnica Kluba. Ile smo s nekoliko automobila, nas petnaestak. Druenje je bilo nezaboravno, uz ruak i pjesmu u prirodi. Drugi put ile smo na Dan sv. Antona Padovanskog na izlet u Fuine. Bilo nas je malo, desetak. Dan prekrasan, etnja mjestom i boravak uz jezero. Putovale smo vlakom, veselile se i pjevale, tako da su nas putnici pitali koje smo mi tako veselo drutvo. Kad smo im rekle, ostali su iznena-

57

eni. Od tada je bilo puno lijepih izleta. Boravke u Lovranu, svake godine u svibnju, omoguuje nam Odbor za obiljeavanje Svjetskog dana bolesnika. Moram se prisjetiti i Dana sv. Agate, nae zatitnice. Tada svake godine odlazimo zajedno na misu u samostan asnih sestara milosrdnica. Kroz na Klub prolo je mnogo mlaih i starijih lanica, s nekima smo se rastale, ali sjeanje na njih ostavilo je dubok trag u mojoj dui, jer smo manje-vie prole slino iskustvo. Sve tee mi pada uspinjanje na trei kat, ali svaki svoj dolazak u Klub doivljavam kao susret s dragim i bliskim osobama, jer nas povezuju zajedniki problemi. Tijekom godina nastala su prijateljstva i veze koje nisu usredotoene samo na boravak u Klubu, ve se i inae ujemo, posjeujemo i pomaemo. To je najbolji dokaz kako jedno negativno ivotno iskustvo moe prerasti u neto pozitivno, u neto to nas obogauje i ispunjava nam ivot. Zora Forko

58

og kasno jesenskog dana u petak, 08. 11. 2002. dola sam s posla kui i pola pokupiti ve na balkonu. Ispruivi ruku prema ici s veom, osjetila sam strahovitu bol i pritisak na lijevoj strani, u predjelu srca. Nisam mogla disati od boli. Pomislila sam da je infarkt. Prestala sam kupiti ve i pola svojoj lijenici, koja je istog momenta napipala kvricu u lijevoj dojci i uputila me na mamografiju i kirurgu. Tog trenutka doivjela sam takav ok da sam se sledila od straha i sva sam se tresla. Odmah sam otila u bolnicu na kirurgiju. Docent me vrlo ljubazno primio i pregledao te je ustanovio da se radi o tumoru u lijevoj dojci. Priopio mi je da moram hitno biti podvrgnuta operacijskom zahvatu i da doem u ponedjeljak na bolniko lijeenje, tj. operaciju. Od tog momenta poinje moj krini put. Uslijedile su pripreme i operacija koja je dugo trajala (9 sati), jer mi je istovremeno odstranjena cijela lijeva dojka i izvrena rekonstrukcija. Nalaz je pokazao da se radilo o zloudnom tumoru koji je zahvatio i limfu. Uslijedio je susret s onkologom, koji je prema meni od prvoga dana bio izuzetno paljiv, dobar i ljubazan. Sve mi je otvoreno rekao ISTINU: Gospoo morate na kemoterapiju, est ciklusa u razmaku od tri tjedna! Od tog trenutka poinje moja borba za ivot. Sama, bez ikoga i bez iije podrke. Kako sam se razboljela, svi su me redom napustili, svi moji najdrai i najmiliji. Naime, otac me napustio im sam operirana, jo sam leala na kirurgiji, s obrazloenjem da se mora vratiti u Zagreb i ii klati svinju i praviti kobasice i prute suiti.

O, Boe, zar je to vanije od ivota keri?! pitam se i danas, etiri i pol godine nakon toga. Nikad se nije javio, niti zvao, niti pitao jesam li iva! Moj gospodin otac veliki! Tuna sam zbog toga ne ljuta ve jako tuna. Nije mi doao, ne pita za mene, i ne mora hvala mu za ivot. Kod druge kemoterapije umire mi majka od karcinoma guterae. Sad znam da je mojoj bolesti uzrok stres - nesretan ivot, a pogotovo djetinjstvo. Majka alkoholiarka, ouh me nekoliko puta htio silovati, ali nije uspio, na moju sreu. Razvedeni roditelji, poslije i moj razvod, sama sam se brinula o sinu i muila se svakako. Poslije razvoda imala sam 17 godina vezu s ovjekom koga sam jako voljela. Kako sam se razboljela, ubrzo me je napustio i on, jer sam mu se gadila bez dojke!. Dakle, zdrava sam bila dobra, a bolesna ne valjam nikome! ok za okom! Ali, TO TE NE UBIJE OJAA TE! Imam sina, iz braka, koji ivi u New Yorku, zavrio je studij dizajna i menager je u IKEI. Bio mi je 8 dana kad sam operirana i od tada, evo ve vie od etiri godine, nisam ga vidjela, niti mi pomae financijski, a ponekad me ne zove ni po etiri mjeseca. I zato sam veoma tuna, ne ljuta, ve tuna. Hvala i njemu to ga imam. eljna sam vidjeti unuke koje volim najvie na svijetu, a ne dolaze mi. No, da se vratim na prvi susret s kemoterapijom. Legla sam na bolniki krevet, pruila desnu ruku, igla u veni, pa to bude. O, dragi Boe, pomozi mi! Borim se za ivot, budi mi na pomoi! elim ivjeti, i to jako svim srcem. Treba voljeti ivot, a ivjeti znai boriti se! Munina, povraanje, leim taj dan u svojoj sobi, gledam na prozor i mislim: Boe, dragi, sunce je vani, divan dan, daj mi snage i pomozi mi da ustanem da mogu ii van etati, da gledam drvee i cvijee, da mu se radujem, da oslukujem cvrkut i pjev ptica. Samo sam eljela van i van. Ja moram ustati iz kreveta, ii hodati, puno, dugo. Vjerujte mi to me je izvuklo, ta elja za ivotom, za hodanjem. Ja moram van i gotovo! Ja to elim, ja to mogu i hou i moram! Inae moj ventil za oputanje je hodanje. Mene smiri i opusti hodanje. Trenerka. tenisice, ruksak na lea i idemo. Eto, to je moj ivot i borba za ivot. Sestra me je, pri kemoterapiji, upozorila da e mi uskoro pasti kosa. Ah, moja duga, plava kosa moj ukras. Idem frizerki i kaem: Gospoo, molim Vas, iajte to krae i ne pitajte nita! Uskoro pramen po pramen, u 3 dana pada, i na lavabo, i na WC koljku, i na jastuk. ok nema kose! Plaem, jako i dugo. Ne mogu se pogledati u ogledalo. To je za mene strano. Vie me to pogaa, nego sama operacija. Moja divna, duga, plava kosa. Da, zaboravih vam rei, da moje tijelo nikako nije primalo onu rekonstruiranu dojku, tako da sam svaki dan ila u bolnicu na previjanje, i to est mjeseci. Jo i to, uz sve ostalo! Nikako i nikako! Jedva se to smirilo. Moram vam rei da s novom dojkom nisam zadovoljna i ao mi je to sam pristala na to, meutim iva sam, glava je na ramenu, sve ostalo je nevano. Za estetiku me nije briga, jer i tako mi to nitko ne gleda i ne vidi. Brojim kemoterapije, ve sam na pola, dobro je, izdrat u ja to, moram. elim ivjeti! Volim ivot! Sve ostalo pada u drugi plan, a moja elja za ivotom je najvanija, ivjeti kvalitetno i

59

pozitivno. Ne ljutiti se vie i ne sekirati se vie ni za koga, sve je nevano. Dragi Boe, hvala ti na svakom novom danu i svakom trenutku, jer znam da mi je sve to poklonjeno. Slijedi zraenje, i to 30 zraenja za redom. Svaki put slijede moje molitve dragom Bogu da izdrim i da ivim. To me je snailo i dralo, i elja za ivotom. Moram pobijediti, moram biti jaka! Ja to mogu, ja to elim! Ja to hou! Daj mi, Boe, snage da to sve izdrim. Jo malo i sve je gotovo! I biti e dobro, ja to znam i osjeam! ivi se i s rakom, ljudi! Zato ba ja? Eto, tako je moralo biti. Kad si zdrav, misli: Ne, to se meni nee dogoditi! a, kad ti se dogodi bolest, suoi se s njom i bori svom snagom duha i tijela. Moram vam rei da sam svo vrijeme svoje bolesti uz sebe imala malu macu Rikicu koja mi je mnogo pomogla. Uvijek je bila pored mene, s njom sam priala, ona je svjedok moje bolesti. Danas ona vie nije sa mnom jer je nakon 16 godina umrla, ali imam druge dvije mace, moje male, Mimicu i Sunicu koje su takoer uz mene. Koje ja volim neizmjerno i koje meni pruaju ljubav i radost. ekaju me i raduju mi se. Ja ih oboavam! Vjerujem da mi one puno pomau u lijeenju. Moje male ljubimice! Priam s njima i uz njih nisam sama. Takoer imam i prijateljice, i ovim putem im se neizmjerno zahvaljujem, mojoj Slavici, mojoj Mariji i teti Marici. Na njih se uvijek mogu osloniti. Puno su mi pruile. Hvala im od srca! Danas, eto ivim, a jedva preivljavam. Radila sam 34 godine, ivim od 1 204,00 kune mirovine i 400,00 kuna socijalne pomoi. Da nema dobrih ljudi, umrla bih od gladi, a ne od bolesti. No, hvala Bogu! Meni je danas etiri i pol godine od operacije, jo uzimam Arimedex, dobro se osjeam i svakim danom sve bolje i bolje. Idem u klub Nada druimo se, priamo, toplo sam primljena od lanica, i to mi puno znai. I elim ivjeti! A ivjeti znai boriti se! I ne bojte se, ljudi! I s rakom se ivi! Pa, dok izdrim! Ljiljana

60

pravo je prolo dvanaest godina od kada sam saznala da bolujem od zloudnog tumora limfnih lijezda, tonije od ne Hodgkinova limfoma (non Hodgkin lymphoma). Tada mi je to bila totalna nepoznanica, ali ubrzo sam shvatila da je najbitnije to prije dobiti sve informacije. Nisam dopustila sebi previe vremena za alovanje i traenje odgovora na pitanja: Zato ba meni? i Kako sam to mogla dobiti?. Trebalo je to prije reagirati i krenuti na dugotrajan put terapije i oporavka. Piui ove retke, sjeanje navire kao da se sve dogaa sada. Teko je bilo gledati svoju okolinu koja je s nevjericom primili vijest o bolesti, tim vie to sam bila mlada, 31 godinu, majka troje djece od 5, 3 i 2 godine. Nisam htjela nikakvo saaljenje, nego odluno krenula u bitku svog ivota. Moji najblii i ja u hodu smo uili saivjeti se s boleu i prihvatiti je. Mislim da je najvanije priviknuti se na novu situaciju to prije, prihvatiti stanje takvo kakvo je i poeti se boriti . Boriti se pozitivnim stavom, ulijevanjem nade u izljeenje, discipliniranim nainom ivota, traei nain pravilnije prehrane. ovjek je bombardiran svakojakim informacijama, poznanici se javljaju o udotvornim nainima lijeenja. U umi svega toga ovjek ne zna koji put je najpravilniji. Ja sam se vodila svojom intuicijom i izabrala svoj put. Bila sam otvorena prema svemu. Klasino lijeenje sastojalo se od kemoterapija, transplantacije kotane sri s matinim stanicama i zraenja. Kad se sjetim kemoterapija, sjeam se da nisam imala pojma to je to i to me eka. Saznavala sam u hodu. Imala sam 7 kemoterapija. Nakon ciklusa od 5 kemoterapija, slijedila je kemoterapija neposredno prije vaenja matinih stanica i ona zadnja, prije transplantacije. Svaka kemoterapija bila je dobivanje citostatika putem infuzije, u kombinaciji s tabletama. Kada je medicinska sestra na 1. kemoterapiji donijela bocu s crvenom tekuinom i pripremila je za infuziju, samo je rekla: Od ovoga e ti otpasti kosa, a Zofran e ti pomoi da ima manje munine. Nisam to uzela kao neto strano. Nakon dvadesetak dana kosa je toliko ispadala da sam je mogla rukom micati s tjemena. Nisam odugovlaila nego sam u jednom danu postala elava i glatka kao beba. Vie sam osjeala neugodnost okoline nego to je meni to bilo. Nabavila sam periku koju sam nosila samo vani, a po kui sam nosila kapicu. Sjeam se djece koja bi rekla : Mama, stavi kosu na glavu pa idemo u park. enama na odjelu gubitak kose bio je moda najbolniji trenutak, a ja sam se trudila da im objasnim da je to najmanje to moemo podnijeti i da nema smisla gubiti energiju i alostiti se oko toga. Moja reakcija poslije kemoterapije bile su munine i povraanja. Prve tri i nisu bile toliko strane. Nisam imala previe apetita, ali sam znala ako odmah pojedem, makar u imati neto i za izbaciti van. Kasnije je bivalo sve jae, ali to mi nije bio problem. Osjeala sam kao da sve loe to je u meni izlazi van. Nakon transplantacije desetak dana nisam jela nita, osim par lica juhe, komad dvopeka ili kruha. Munine su me muile, ali ja sam znala da moram sebe prisiliti da poneto pojedem i popijem. U sterilnoj jedinici provela sam 66 dana. Spor je bio oporavak. Bila sam dobro organizirana i disciplinirana. Naruila sam knjige koje sam htjela proitati, birala program na televiziji koji sam htjela pogledati, tako da ne bude gledanje cijeli dan. Obvezatan odmor poslije ruka i naveer spavanje u 22 sata. Cijelo vrijeme bila sam vezana na infuziju i 2 metra kretanja. Danas mi se sve to ini posve nezamislivo. Prije spavanja imala sam svoju molitvu, a ona je glasila: Moji leukociti rastu, moji

61

eritrociti rastu, moji trombociti rastu. Nekome se to ini posve glupo, ali ja sam vrsto vjerovala u to. Kada bi doao doktor i rekao da e moda doi do visoke temperature, a to se ipak nije dogodilo, osjeala sam da drim sve konce u svojim rukama, kao da imam mo da upravljam i borim se za ozdravljenje. Nikada u svom ivotu nisam imala pozitivniji stav nego tada. Krvna slika se sporo oporavljala. Trombociti nikako da rastu, ali doekala sam i taj dan. Kada sam izala na hodnik, inilo mi se kao da ponovno uim hodati. Bila sam neizmjernio sretna. Nije bilo lako, bilo je uspona i padova, ali ovjek moe sve izdrati ako vrsto vjeruje u pozitivan ishod. Nije lako stalno odravati optimizam, vjeru u sebi da e se sve dobro zavriti, ali nikako se ne smije prepustiti nemoi. Ne znam to je bilo najtee na cijelom tom putovanju: jesu li to kemoterapije, munine, povraanja, padanje kose, bezbroj vaenja krvi, brojne pretrage, punkcije, biopsije, stavljanje subklavija, paziti da se ne prehladi, ne vidjeti djecu, paziti na prehranu, piti ciklu na litre, ajeve , organizirati ivot tako da sve bude u funkciji izljeenja bolesti. Sve je bilo teko i lako kada ima cilj. Ja sam samo bila sigurna da u dati sve od sebe, svoj maksimum. Vjerovala sam u sebe i svoje lijenike. Moja okolina dala mi je punu potporu, ali i ja njima. Ova bolest bila je teka, ali i blagoslov. Otvorila je nove vidike koje ne bih mogla spoznati. U ivotu nikad ne znamo to nas eka. Prihvatimo ga upravo onakvim kakav jest. Svaki dan je nov poetak i zato uivajmo u njemu. Lijeenje je trajalo 2 godine. Jo uvijek odlazim na kontrolne preglede, jednom godinje, ali bez straha. Dobro se osjeam, sretna sam i zadovoljna sa svojom obitelji. Nataa Ribi, Rijeka

62

VJERA LJUBAV NADA

Kada tijelom bolest vlada, a na plea teki teret pada, dua ti je puna jada, srce ti je puno boli, misli nitko te ne voli. Ne kloni duhom, ve usrdno moli. Ispleti vijenac u vjeri i nadi zrno ljubavi u srce posadi nestat e tvoji teki jadi. U nevolji prui drugom ruku ublai mu bol, olakaj mu muku. I dok ti tako ruka njeno obraz gladi vjerovat e da je lijepo ivjeti u nadi. Kada pati tijelo, pati uvijek dua, ali Bog nas gleda, Bog nas slua, moda nas to samo kua. ovjek mnogo toga podnijeti moe zato pomozi nam, Boe, trebamo Te dok nam tijelo die a i onda kada nas ne bude vie... ( Posveeno svim bolesnima i ljudima dobre volje, jer DOBRA VOLJA DOBRIH LJUDI PLEMENITE OSJEAJE BUDI . ) Ivanica Pezelj

63

DODATNE INFORMACIJE

7. Gdje dobiti dodatne informacije?

7.1. Liga protiv raka Primorsko-goranske upanije Liga je osnovana 02.06.1967., djeluje na podruju Primorsko-goranske upanije i trenutno ima 190 lanova (individualnih i kolektivnih). Liga je dobrovoljna i humanitarna organizacija u koju se mogu ulaniti graani, poduzea i ostale institucije, radi aktivnosti zatite od bolesti raka i pomoi u lijeenju oboljelima od raka. Zbog poveanja raznih vrsta oboljenja od raka, ciljeve svoje aktivnosti Liga usmjerava prema radu na zdravstvenom odgoju i prosvjeivanju graanstva, i to posebnih dobnih skupina radi ranog otkrivanja bolesti raka. Prua pomo u organiziranju rehabilitacije lijeenih od raka i pomo bolesnicima koji boluju od raka te njihovim obiteljima i srodnicima. Organizira struna savjetovanja, seminare i teajeve za usavravanje osoblja koje se profesionalno i volonterski ukljuuje u rad s obiteljima. Osim navedenog, Liga objavljuje i distribuira prikladne edicije za zdrastveni odgoj i prosvjeivanje, pomae u organiziranju strunih savjetovanja, seminara i teajeva, potie osnivanje specijalnih klubova samopomoi i rehabilitacije lijeenih od raka - kao to je Klub ena operiranih dojki Nada, Klub lijeenih od leukemije i limfoma, Klub laringostomiranih i sl. Svrha klubova je pruiti potporu i pomo oboljelima, informirati i educirati ih o nihovoj bolesti. Klubovi imaju za cilj i senzibilizirati javnost za probleme s kojima se susreu oboljeli. U klubovima lanovi razmjenjuju iskustva, razgovaraju o svojoj bolesti, strahovima i optereenjima. U aktivnosti Lige ukljuene su etiri sekcije: Sekcija za psihosocijalnu rehabilitaciju, Sekcija za promidbenu aktivnost, Sekcija za edukaciju i animaciju te Sekcija za organizaciju lanstva Lige. Jedanput godinje Liga tiska informacije o aktivnostima koje se distribuiraju zainteresiranima. Prikupljanje novanih sredstava potrebnih za rad Lige provodi se putem individualnih lanarina, lanarina poduzea i ostalih institucija, donacija i sponzorstva, uplatom umjesto cvijea na odar pokojnika - o emu se informira obitelj pokojnika i izvjeuje o darovateljima u rijekom dnevnom tisku. Liga je lanica Hrvatske lige protiv raka. Adresa: Rijeka, Jadranski trg 4/ III; Telefon: (051) 338 091 MB 3383415; iro raun: 2402006-1100136172 Deurstvo i informacije utorkom od 18 19 sati

7.2. Klub ena operiranih dojki - Nada Klub je osnovan 12. 6. 1999. s ciljem pomoi i podrke enama nakon operacije dojke i prije nje. Trenutno broji 150 aktivnih lanica i 15 podupiruih. Aktivnosti Kluba odvijaju se po tjednom rasporedu i ukljuuju druenje lanica, fizike aktivnosti, predavanja, psihosocijalnu pomo, realizaciju odreenih programa, obiljeavanje Dana narcisa te humanitarnu akciju prodaje boinih zvijezda.

66

Klub je lan Hrvatskog foruma protiv raka dojke i Europa Donna. Surauje s drugim srodnim klubovima u Hrvatskoj, kao i klubom ANDOS iz Trsta . Adresa: M.Smokvine Tvrdog 5/I Kontakt: predsjednica kluba - Katherine Trinajsti (tel. 098 931 65 86) Tajnica - Zvjezdana Rubini

7.3. Klub lijeenih od leukemije i limfoma Klub lijeenih od leukemije i limfoma osnovan je u sklopu Lige protiv raka Primorsko-goranske upanije 18. 3. 2003. Zauzima se za oboljele od limfoma, leukemije, multiplog mijeloma i drugih hematolokih bolesti. Na slogan je: Zajedno smo jai, jer smatramo da samo tako moemo ostvariti ciljeve. Pozivamo da nam se pridrue sve osobe koje se lijee ili su lijeene od hematolokih bolesti, lanovi njihovih obitelji i svi ljudi dobre volje koji ele i smatraju da mogu pomoi. Javite se u na Klub, zatraite pomo, preporuite nas drugima, ispriajte nam svoju priu jer mi smo ovdje zbog vas, i to svaki drugi i etvrti utorak u mjesecu, od 18 do 19 sati. Adresa: Rijeka, Jadranski trg 4/lll Telefon: 051 338 091.

7.4. Klub laringektomiranih Primorsko-goranske upanije Klub laringektomiranih Primorsko-goranske upanije osnovan je 22.veljae 2006. Broji 70 lanova. Djeluje u sklopu Lige protiv raka PG-a. Sastanci Kluba odravaju se dva puta mjeseno, prve i zadnje srijede u mjesecu. Klub osmiljava edukaciju i druenje lanova, potie razmjenu iskustava i organizira tradicionalne dane sv. Blaa u Crikvenici U sklopu kluba djeluje i Zbor laringektomiranih. Adresa: Klinika za otorinolaringologiju i cervikofacijalnu kirurgiju KBC-a Rijeka. Kontakt: ga. Biserka Brki (tel. 0915760187 ili 0921212405) 67

7.5. Internet - novi nain komuniciranja Na internetu moemo pronai brojne informacije o zloudnim bolestima. Kako je zdravlje u pitanju, kvaliteta i pouzdanost informacije je od presudnog znaenja. Izuzetno je vano utvrditi kredibilitet i reputaciju osoba ili organizacija koje daju informacije. Najpouzdanije zdravstvene informacije dolaze od vladinih organizacija raznih drava, bolnica, univerziteta i vodeih javnih zdravstvenih organizacija te njihovih glasnogovornika (npr. American Cancer Society, ije se informacije smatraju referentnima). Koristiti vam mogu i tzv. skupine podrke jer udruuju ljude koji su u slinim zdravstvenim situacijama. Uvijek imajte na umu da informacije naene na internetu nisu zamjena za medicinski savjet vaeg lijenika. Obzirom na iznijeto, dajemo vam adrese web stranica za koje mislimo da su kvalitetne i da bi mogle biti korisne za oboljele od raka. Neke od njih je Klub lijeenih od leukemije i limfoma ve objavio u svojim glasnicima: www.cancer.gov www.chemotherapy.com www.cancerguide.org www.plwc.org www.cancer.org www.cancerbacup.org.uk www.acor.org www.oncochat.org www.zdravlje.hr www.health.gov www.adam.com www.drdrev.com www.ificinfo.health.org Valja nanovo napomenuti da je internet podruje vrlo podlono promjenama. Promjenjive su adrese web oglaivaa, izgledi njihovih web stranica i njihovi naini pretraivanja, a osobito sadraji tih stranica.

68

69

8. LITERATURA

70

American cancer society: Building a suport network. Preuzeto 21. travnja 2007. sa stranice: http://www.cancer.org/docroot/ESN/content/ESN Beard, B.H. Fear of death and fear of life. Arch Gen Psych 21,373-380, 1969. Beck, J.S. Cognitive therapy: Basics and Beyond. New York: Guilford Press, 1995. Bird, G. i Melville H. Femiliers and Intimate Relationships. New York,:McGraw-Hill, Inc.,1994. Blocher, HD. Counseling A developmental Approach. John Wiley & Sons, Inc. New York, 2000. Blum D. Coping with cancer: Tools to help you live. Cancer Care, Inc. New York, 2005. Blumenfield M, Tiamson LAM. Consultation-Liaison Psychiatry. Lippincott Williams&Wilkins, Philadelphia, 2003. Brammer L.M., Abrego P.J., Shostrom E.L., Therapeutic Counseling and Psychotherapy. Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1993. Buckman R. Ne znam to rei. kolska knjiga Zagreb, 1996. Buss A. H. Personality. Allyn &Bacon, Boston, 1995. Folkman, S i Greer, S. Promoting psychological well-bing in the face of the serious illness: when theory, research and practice inform each other. Psycho-Oncology, 9, 11-19, 2000. Frydenberg E. Beyond Coping. Oxford University Press, 2002. Gaynard L., Wolfer J., Goldberg J., Thompson R. H., Redburg L., Laidley L. (1990) Psychosocial care of children in hospitals. A clinical practice mannual from the ACCH Child life research project. Association for the Care of childrens health. Bethesda, MD. Havelka M, Zdravstvena psihologija. Naklada Slap, Jastrebarsko, 2002. Horwitz M. Stress and Coping. U: Review of General Psychiatry, .American Psychiatric Publishing; 1984. Hudek-Kneevi J., Kardum I. Psihosocijalne odrednice tjelesnog zdravlja. I. Stres i tjelesno zdravlje. Naklada Slap, Jastrebarsko, 2006. Hrvatska Udruga Primalja, Zbornik radova. 2004. Jakovljevi M. Psihijatrija. Zagreb, 1995. Kaplan IH, Sadock JB. Synopsis of psychiatry. William&Wilkins, Baltimore, 1998. Kaplan, R. J. Cancer and rehabilitation. Preuzeto 20. travnja 2007. sa stranice: http://www.emedicine.com/pmr/topic226.htm Katini K. ivjeti za smrt umrijeti za ivot. Stajergraf, Zagreb, 2005. Klain E. i sur. Psiholoka medicina . Golden marketing, Zagreb, 1999. Klain E. i sur. Grupna analiza. Medicinska naklada, Zagreb, 1996. Lazarus AA. Kratka ali sveobuhvatna psihoterapija. Naklada Slap, Jastrebarsko, 2003. Moro, Lj. i Franikovi, T. Psihijatrija. Rijeka, 2004. Moorey, S i Greer S. Cognitive behaviour therapy for people with cancer. New York: Oxford University Press, 2002. National cancer institute: Chemotherapy and you: A guide to self-help during cancer treatment. Preuzeto 20. travnja 2007. sa stranice: http://www.cancer.gov/cancertopics/chemotherapy-and-you

Oatley K, Jenkins MJ. Razumijevanje emocija. Naklada Slap, Jastrebarsko, 2003. Pavlovi-Rui I, Host I. i sur. Vodi kroz kemoterapiju. Adami, Rijeka, 2005. Pernar M., Uloga klinikog psihologa u psihijatriji. u: Lj.Moro, T. Franikovi ur., Psihijatrija. Glosa, Rijeka 2004. Peveler R, Feldman E, Friedman T. Liaison Psychiatry. Gaskel,Royal College of Psychiatrists; London, 2000. Prstai M, Sabol R. Psihosocijalna onkologija i rehabilitacija. Medicinska naklada, Zagreb, 2006. Roesch SC, Weiner B. A meta-analytic review of coping with illness: do causal atributions matter. J Psychosom Res 2001;50:205-219 Rundell, RJ, Wise GM. Textbook of consultation-liaison psychiatry. American Psychiytric Press, New York, 1996. Santrock JW. Psychology. Brown&Beuchmark Pub, Dubuque, 1997. Schaie W., Willis S., Psihologija odrasle dobi i starenja. Naklada Slap, Jastrebarsko, 2001. Sheridon C.L., Radmacher S.A. Health Psychology. John Wiley&Sons, Inc, New York 1992. Sontag S. Illness as metaphor. The New York Review of Books 24; 1978. Stahl MS. Essential psychopharmacology. Cambridge University Press, New York, 2000. Taylor D, Paton C, Kerwin D. The Maundsley 2003 Prescribing guidelines. Martin Dunitz, London, 2003. World Federation for Mental Health Ed. The Relationship Between Physical and Mental Health: Co-occuring Disorders. 2004. World Federation for Mental Health Ed. The Relationship Between Physical and Mental Health: Co-occuring Disorders. 2004.

71

9. Rjenik pojmova

Alopecija Opadanje kose. Neeljeno djelovanje nekih oblika kemoterapije. im se terapija zavri ili smanji njezin intenzitet, u veini sluajeva kosa opet naraste Ambivalencija Istovremeno prisustvo oprenih emocija npr. ljubavi i mrnje prema istoj osobi Amputacija Operacijski zahvat kojim se odstranjuje bolesni dio tijela Anemija Slabokrvnost. Pad broja crvenih krvnih tjeleaca i koncentracije hemoglobina u krvi. Posljedica toga je slabija opskrba tkiva kisikom. Pacijent s anemijom osjea se slabim, malaksalim, sve slabije podnosi fiziki napor i pri njemu osjea nedostatak zraka. Anemija moe biti jedno od neeljenih djelovanja kemoterapije. Anoreksija Gubitak apetita praen izrazitim mravljenjem Dermatitis Upala koe Empatija Sposobnost suosjeanja s drugom osobom Eritem Crvenilo Getalt terapija Oblik psihoterapije koji ima za cilj ostvariva-

nje kontakta sa samim sobom i s drugim ljudima ovdje i sada, to je osnova za proirenje osobne svjesnosti Grupna terapija Oblik psihoterapije u kojoj sudjeluje vie bolesnika istovremeno, obino sjede u krugu i izmjenjuju svoje misli i osjeaje. Prati ih najee jedan terapeut koji pomae u koordinaciji i prepoznavanju zbivanja u grupi Grupe samopomoi Oblik grupne terapije u kojem sudjeluju osobe koje imaju slian problem, npr. oboljeli od raka ili oboljeli od eerne bolesti i sl. Grupa se sastaje zbog meusobnog pruanja podrke, davanja savjeta ili izmjene iskustava Identifikacija Poistovjeivanje Individualna terapija Terapija u kojoj sudjeluje jedan terapeut i jedan bolesnik. Problem zbog kojeg se bolesnik javlja odreuje ciljeve i nain provoenja terapije, fokus terapije, kao i oblik psihoterapije Kemoterapija Koritenje lijekova za unitavanje zloudnih stanica. Brojne se tvari koriste u ovu svrhu. Veina njih djeluje tako da oteuje genetski zapis stanica (DNK). Kada je oteena DNK, stanice vie ne mogu rasti niti se razmnoavati. Uspjena kemoterapija ovisi o injenici da su zloudne stanice daleko osjetljivije na djelovanje kemoterapije nego zdrave stanice. No kako su stanice kotane sri, stanice sluznica i koe takoer dosta osjetljive na

72

djelovanje kemoterapeutika - veina neeljenih djelovanja kemoterapije moe se pripisati oteenju ovih tkiva (pad krvne slike, ranice u ustima, proljevi i gubitak kose) Kognitivno-bihevioralna terapija Strukturirani usmjereni pristup koji pomae pojedincu da promjenama u miljenju i opaanju savlada emocionalne probleme i promijeni ponaanje Psihodinamska terapija Oblik lijeenja koji naglaava vanost osobne povijesti svakog ovjeka, utjecaj genetike te utjecaj ranog iskustva na obiljeja linosti. U fokusu ima odnos terapeut-bolesnik Psihoterapija Metoda lijeenja psihikih i emocionalnih problema. Postoji vie priznatih oblika psihoterapije. Neke od njih preferiraju rad na odreenom problemu, druge rad na emocijama, tree se baziraju na odnosu bolesnik - terapeut. Openito, psihoterapija se moe provoditi individualno i grupno. Koji e se oblik terapije primijeniti, ovisi o edukaciji terapeuta, kao i o problemu kojeg treba rijeiti Psihotropni lijekovi Lijekovi koji djeluju na sredinji ivani sustav i utjeu na njegove funkcije Radioterapija Lijeenje zraenjem Recidiv Ponovna pojava bolesti

Regresija Povratak na ranije obrasce ponaanja koji su nezreliji (npr. tendencija oboljele osobe da se osjea bespomono i ponaa kao dijete), s ciljem privlaenja panje i stvaranja osjeaja sigurnosti u situacijama kad se osjeamo ugroeni Somatizacije Senzacije ili bolovi u pojedinim dijelovima tijela ili organima, a bez njihova oteenja, uzrokovane psihikim pritiskom poput straha, depresije i sl. Sredinji ivani sustav (SS, CNS) Pod ovim pojmom podrazumijevamo veliki i mali mozak te lenu modinu. Postoji i periferni ivani sustav, a ine ga svi ivci koji izlaze iz sredinjeg ivanog sustava i dolaze do svih dijelova organizma Suportiva psihoterapija Oblik psihoterapije koja radi na jaanju zdravih snaga bolesnika Suradna ili liaison psihijatrija Odnosi se na granu psihijatrije koja povezuje psihijatriju i somatsku (tjelesnu) medicinu. Konkretno, specijalisti suradne psihijatrije educirani su iz psihijatrije, psihoterapije i podruja somatske medicine kojim se bave. Dio su tima lijenika somatske medicine koji se brine o lijeenju somatskog bolesnika i prua psiholoku podrku bolesnicima na odjelima somatske medicine Toksinost Ovim izrazom oznaavamo neeljeno tetno djelovanje citostatika u kemoterapiji. Toksi-

73

nost citostatika koji se koriste kod kemoterapije, moe varirati od blage, srednje izraene do izraene i opasne po ivot. Toksinost moe biti kratkotrajna, prolazna ili dugotrajnija. Kako je djelovanje citostatika nespecifino, ne moe se izbjei toksino djelovanje citostatika na zdrava tkiva ivotni ciklus obitelji Proces razvoja obitelji od faze para, preko faze obitelji s jednim ili vie djece do faze kad djeca naputaju obitelj - umirovljenje i traenje nove ravnotee. U svakoj se fazi obitelj moe nai u krizi i traiti nain prilagodbe

74

10. BILJEKE

75

11. KOMENTARI I SUGESTIJE

Svatko se s rakom suoava na osobit nain i koristi vlastite naine noenja s boleu i lijeenjem. Kako bi idue izdanje ovog prirunika bilo blie vaim potrebama, molimo da sve vae komentare, kritike, savjete i prijedloge za poboljanje dostavite (osobno ili potom) na adresu: Liga protiv raka Primorsko-goranske upanije Jadranski Trg 4 51000 Rijeka ili na e-mail: ligapgz@yahoo.de

76

77

78

79