Joseph E.

Stiglitz, Andrew Charlton Pravedna trgovina za sve

Naslov izvornika Joseph E. Stiglitz and Andrew Charlton Fair Trade For All Oxford University Press Oxford University Press Copyright hrvatskog izdanja MASMEDIA d.o.o., Zagreb, Savska 66 www.masmedia.hr Nakladnici Poslovni dnevnik MASMEDIA Urednik Vjeran Andrai Izvrna urednica Ksenija Gredelj Vargovi Lektura Perina Vuka Izrada kazala Ivana Kirini Raunalna priprema teksta Martina Mami Dizajn omota Adverta d.o.o., Andrija Previi Tisak Grafiki zavod Hrvatske

ISBN 978-953-157-514-0 CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 663030

Joseph E. Stiglitz Andrew Charlton

Pravedna trgovina za sve

Prijevod Ivan Grguri

Poslovni dnevnik MASMEDIA

Predgovor
Potkraj dvadesetogstoljea liberalizacija trgovine postala je dio mantre politikog vodstva u razvijenim zemljama i na ljevici i na desnici. Predsjednik Clinton nadao se da e nova runda trgovinskih pregovora koja je trebala zapoeti na sastanku WTO-a u Seattleu, u prosincu 1999., biti njegovo konano postignue u stvaranju novog svijeta s liberaliziranom trgovinom, to bi se naslanjalo na uspjeno stvaranje NAFTA-e i dovretak Urugvajske runde. Moda e se nova runda pamtiti kao Runda iz Seattlea, ili jo bolje, Clintonova runda, kao to su i prijanje runde dobivale imena po gradovima gdje su zapoele (primjerice Tokijska runda iz 1951. i Tokijska runda 1973. 1979.) ili prema dunosniku s kojim su se poistovjeivali pregovori (primjerice Dillonova runda 1960. 1961. i Kennedyjeva runda 1964. 1967.). Kao glavni ekonomist Svjetske banke, bio sam vrlo zabrinut zbog nepravdi Urugvajske runde i osjetljiv na injenicu da ova runda nije ispunila obeanja dana zemljama u razvoju. Ove nepravde izloio sam u svojem govoru na sastanku WTO-a te sam pozvao na zapoinjanje nove razvojne runde koja bi ih ispravila.* Samo nekoliko dana prije poetka sastanka WTO-a u Seattleu (u svojem govoru na Sveuilitu Harvard) predvidio sam da ako ispravljanje ovih nepravdi ne bude visoko na dnevnom redu pregovora, zemlje u razvoju nee pristati na tu novu rundu trgovinskih pregovora. Kao to se ispostavilo, Seattle je bio potpuni neuspjeh. Uline pobune i protesti tijekom sastanka bili su javna manifestacija promjene u raspravama o trgovini i liberalizaciji trgovine te jo vanije promjene u odnosu izmeu razvijenih zemalja i zemalja u razvoju. Na prijelazu tisuljea razvila se nova svijest o kolektivnoj odgovornosti za izazove s kojima se sueljavaju siromane zemlje, ali se i priznalo da su prijanje runde trgovinskih pregovora bile nepravedne. Napredne industrijske zemlje odgovorile su na dogaaje u Seattleu i na iru javnu potporu novom pristupu rjeavanja meunarodnih problema. U Dohi, u studenom 2001., pristale su na dnevni red za koji su tvrdile da odraava probleme u zemljama u razvoju.
* Pogledati Stiglitz (1999b; 1999c)

Pravedna trgovina za sve

Ali poslije godinu i pol postalo je jasno da razvijene zemlje nisu ispunile obeanja dana u Dohi. inilo se da e ak i uz ostvarivanje napretka u poljoprivredi, taj napredak biti vrlo spor mogle bi proi godine prije nego to se subvencije smanje na razinu iz 1994. Neposredno prije sastanka u Cancnu, u rujnu 2003., Sjedinjene Amerike Drave bile su jedina zemlja koja nije htjela potpisati sporazum koji bi zemljama u razvoju osigurao pristup najvanijim lijekovima, ali ak i nakon to su popustile pritiscima, ostaje dojam da su traile velika ogranienja na dostupnost ovih lijekova. Uvjeti na koje su prisiljavali druge zemlje ak i Australiju u bilateralnim su sporazumima poslali jasnu poruku da Sjedinjene Amerike Drave nemaju namjeru zemljama u razvoju pruiti jednostavan pristup generikim lijekovima po pristupanim cijenama. Niti jedan ministar trgovine iz razvijenih zemalja nee braniti nepravednost primjerice poljoprivrednih odredbi. Kada je prijanja verzija izvjetaja, na poziv predsjednika Generalnog vijea, prezentirana UN-u, i kada je prezentirana na sastanku WTO-a u enevi, nitko, ak ni predstavnici Sjedinjenih Amerikih Drava, nije osporavao optube protiv vrlo nepravednih prijanjih runda, pa ak i protiv nekih nepravednih prijedloga o kojima se pregovaralo u sklopu trenutane runde. Ministri trgovine neslubeno govore ovako: to nam je initi? Nai kongresi i parlamenti vezali su nam ruke. Mi ne moemo ukrotiti posebne interese. Mi ivimo u demokracijama, i to je dio cijene koju moramo platiti zato to ivimo u demokracijama. inimo najbolje to moemo. U Cancnu je, moda ak i prvi put, bilo dovoljno transparentnosti da su novinari mogli prenositi to se na sastanku dogaa. Tijekom pregovora, brzi izvjetaji o dnevnom razvoju dogaaja slali su se natrag u nacionalne prijestolnice. Zapravo, demokracije zemalja u razvoju odgovorile su: I mi ivimo u demokracijama. Nae demokracije zahtijevaju da potpiemo pravedan sporazum. Ako doemo s jo jednim sporazumom koji je jednako nepravedan kao i proli, izgubit emo izbore. Ni mi nemamo izbora. Tako se izbor sveo na pravedan sporazum koji e odraavati osjeaje velike veine stanovnitva i u razvijenim i u manje razvijenim zemlja, ili jo jedan nepravedan sporazum koji bi odraavao samo posebne interese u razvijenim zemljama. Jasno je bilo da su zemlje u razvoju bile na moralno superiornijoj poziciji od razvijenih zemalja. Nakon neuspjeha pregovora u Cancnu, zemlje lanice Commonwealtha skupine zemalja s povijesnim vezama s Velikom Britanijom zamolile su nas da provedemo istraivanje o Razvojnoj rundi. Pedeset dvije zemlje lanice Commonwealtha su razvijene zemlje (Velika Britanija, Kanada, Australija, Junoafrika Republika i Novi Zeland), velike zemlje u razvoju (Indija, Pakistan, Nigerija, Malezija) i mnoge male zemlje (Sveti Kristofor i Nevis, Fidi, Cipar). Stoga Commonwealth prua je-

Predgovor

dinstven forum u kojem se moe na otvoren nain raspravljati o kljunim pitanjima koja odreuju odnos izmeu razvijenih zemalja i zemalja u razvoju. Zemlje Commonwealtha postavile su pitanje: Kako bi izgledala istinska razvojna runda pregovora runda koja bi odraavala interese i probleme zemalja u razvoju, runda koja bi ubrzavala njihov razvoj? Odgovorili smo im da bi takva runda izgledala znatno drukije od one koja je izloena na dnevnom redu Doha-runde, a osobito od naina na koji se Doha-runda razvijala. Doli smo do zakljuka da takozvana Razvojna runda nije zasluila ovaj epitet. Ova knjiga izlae preporuke ovog izvjetaja unutar ireg konteksta pregovora trgovinske politike, razvoja i WTO-a. Neki e ljudi kritizirati sadraj i motivaciju ove knjige. Sigurno je da postoji bojazan da e se navoenjem nepravednosti globalnih trgovinskih pravila ova knjiga dovesti do toga da e vlade i posebni interesi, osobito u zemljama u razvoju, za svoje probleme kriviti druge, umjesto da se okrenu provoenju velikih unutranjih reformi. Meutim kao i s bilo kojim rezultatima istraivanja, informacije se mogu upotrebljavati u krive svrhe, i jedina zatita je da se koliko god je to mogue jasno izloe pretpostavke na kojima se temelji istraivanje. Iako je istina da zemlje u razvoju mogu uiniti mnogo vie u rjeavanju vlastitih problema, te da su mnogi njihovi problemi samo djelomino povezani s ogranienjima na pristup stranim tritima, ovo nije isprika za meunarodni trgovinski reim koji zagorava ivot zemljama u razvoju. injenica da istina pojedince moe uiniti nesretnima jer shvaaju kako ih se loe tretira, teko moe biti argument za nezapoinjanje istraivanja i irenje rezultata. Dakako da postoji rizik da nepopustljivost na Sjeveru i nerealistina oekivanja na Jugu mogu dovesti do bezizlazne situacije. Ali ova knjiga, pokazujui da postoji prorazvojni dnevni red bogat sadrajem, prua razliite putove kojima se moe ostvariti napredak. Vei dio knjige je analiza ostvarenja. Opisuje politike koje bi najvie pridonijele integraciji zemalja u razvoju u svjetski trgovinski sustav, koje bi im donijele najvie trgovinskih mogunosti te koje bi im pomogle da iskoriste te mogunosti. Pretpostavka je da e bolje razumijevanje uinaka trgovinskih sporazuma pomoi u mobilizaciji javnog miljenja u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju; to e pomoi pregovaraima u tekim pregovorima koji su karakteristika svih runda trgovinskih pregovora; a to bi pak trebalo pomoi u donoenju reformi u procedurama i institucijama WTO-a koje e poveati transparentnost i dovesti do pravednijih ishoda. Kao to stara izreka glasi: znanje je mo. Mi se nadamo da informacije koje prua ova knjiga mogu igrati malu ulogu u oblikovanju rezultata trgovinskih pregovora. Trebamo objasniti to ova knjiga jest, a to nije. Ova knjiga predstavlja pregled teorijskih i empirijskih dokaza veina detalja izloena je u dodacima o utjecajima odredbi iz prijanjih trgovinskih sporazuma, kao i novih predloenih spora-

Pravedna trgovina za sve

zuma, na blagostanje i na razvoj u zemljama u razvoju. Na temelju ovog pregleda naznaujemo skup prioriteta istinske Razvojne runde. Sama knjiga ne sadrava nikakva nova istraivanja ovih utjecaja, ali zato analizira pretpostavke, prednosti i nedostatke ve postojeih istraivanja. Ako Doha-rundu ele zavriti uspjeno kao i bilo koju drugu rundu trgovinskih pregovora zemlje u razvoju trebat e veliku pomo kako bi im se omoguilo da se prilagode promjenama koje donosi ova runda, ali i u iskoritavanju njezinih novih mogunosti. Stoga je kljuno pitanje koje se razmatra: Koji bi oblik pomoi razvijene industrijske zemlje trebale pruiti? No prije nego to razmotrimo ovo pitanje, moramo si postaviti jo neka: Zato je ova pomo toliko vana? Zato su trokovi prilagodbe vei u zemljama u razvoju, a njihova mogunost podnoenja trokova manja nego u razvijenim zemljama? Nadamo se da emo objanjenjem zato je pomo razvijenih zemalja toliko vana ako hoemo da liberalizacija trgovine donese potencijalne koristi zemljama u razvoju, jo vie poveati odlunost razvijenih zemalja u ispunjavanju obeanja koja su ve dana zemljama u razvoju. Stjee se dojam da su razvijene zemlje ispunile malen dio svojih obveza prema zemljama u razvoju i razvijenim zemljama na koje su pristale u Doha-rundi, a da bi trenutana runda trgovinskih pregovora zasluila naziv Razvojna runda. Isto tako, barem je nekoliko razvijenih zemalja daleko od ispunjavanja obeanja o financijskoj pomoi koja su dana u Monterreyu, u oujku 2003. godine. Ove su se obveze temeljile na najplemenitijim ciljevima, kako bi se stvorila pravednija globalizacija i povealo blagostanje najsiromanijeg dijela svjetskog stanovnitva. Nadamo se da ova knjiga na neki nain moe pridonijeti ostvarenju ovih ciljeva. Joseph Stiglitz, 2005.

10

Uvod
Ova knjiga izlazi u vrijeme kada je svjetska pozornost usmjerena na esti ministarski sastanak WTO-a u Hong Kongu u prosincu 2005. godine.* To je prvi ministarski sastanak nakon propasti pregovora na Petom ministarskom sastanku u Cancnu u Meksiku. Napredak nakon Cancna u sredinjim spornim pitanjima, ukljuujui i poljoprivredu, bio je spor, to je i dovelo do sve veeg pesimizma o potencijalnim ishodima pregovora u Hong Kongu. Optimisti se pak ne nadaju bilo kakvom sporazumu, nego onom koji je vie od geste koja spaava obraz, kao to su formalne obveze da se nastave pregovori i da se ponovno utvrde uzvieni ciljevi postavljeni u Dohi. Dokument koji je pokrenuo ovu rundu pregovora Doha-deklaracija bio je ispunjen plemenitim ciljevima. Taj je dokument obeavao da e ispraviti nepravednosti prijanjih runda trgovinskih sporazuma koji su carine u razvijenim zemljama na uvoz proizvoda iz zemalja u razvoju ostavili na mnogo vioj razini od onih na proizvode iz ostalih razvijenih zemalja. Svijet je spoznao vanost smanjenja siromatva u Treem svijetu. Stoga je ostvaren dogovor oko skupine ciljeva Milenijskih razvojnih ciljeva. Osim toga, sve se vie prepoznaje vanost otvaranja trgovinskih mogunosti zemljama u razvoju i pruanje pomoi kako bi mogle iskoristiti ove mogunosti ako se ovi ciljevi ele ispuniti. Stoga je bilo potpuno prikladno da su ministri trgovine u Dohi odluili da iduu rundu trgovinskih pregovora pretvore u razvojnu rundu, rundu koja e zemljama u razvoju pomagati, a ne oteavati postizanje ovih nada. Meutim ostatak svijeta ne moe rijeiti probleme s kojima se suoavaju zemlje u razvoju njihov uspjeh prije svega ovisi o njihovu vlastitom trudu ali isto tako ostatak svijeta ne bi trebao postaviti pravila trine utakmice na njihovu tetu, to je, kako pokazujemo, u mnogim aspektima i inio. Dio problema bio je da se prema raspravama o reformi globalnog trgovinskog sustava pristupalo sa stajalitem da onaj tko ima veu pregovaraku mo, a to su razvijene zemlje, dobiva vei dio kolaa. ak i da je dnevni red zacrtan u Dohi bio potpunije proveden, jo bi bio daleko od istinskog razvojnog dnevnog reda. Ali ono to se dogaalo nakon Dohe, sigurno ne zasluuje ovaj epitet. Ironija je u tome da i Sjever i Jug mogu imati koristi od pravednog dnevnog reda orijentiranog prema razvoju. Ova knjiga jasno pokazuje da nas, bez obzira na rezultat pregovora u Hong Kongu, eka dug put u uspostavljanju svjetskoga trgovinskog reima koji osigurava pravednu trgovinu za sve. Meutim ne bismo smjeli biti zadovoljni neim manjim od toga.
*

Englesko izdanje knjige (nap. ur.).

11

Zahvala
Knjigu su napisali Joseph Stiglitz i Andrew Charlton uime Inicijative za dijalog o politici (IPD), mree koju ine dvjestotinjak ekonomista i istraivaa razvoja u cijelom svijetu, a koji su predani produbljivanju razumijevanja procesa razvoja i politika koje bi ubrzale razvoj. Ovaj projekt vodi IPD-ov generalni direktor Shari Spiegel, a pomau mu IPD-ova programska koordinatorica Shana Hofstetter i direktorica publikacija Kira Brunner. Izvorni izvjetaj koji predstavlja sr 5., 8. i 9. poglavlja napisan je na zahtjev i uz potporu Tajnitva Commonwealtha. Poslije je recenziran na sastanku IPD-ove trgovinske radne skupine u New Yorku u oujku 2004., kojom su predsjedali Dani Rodrik sa Sveuilita Harvard i Andres Rodriguez-Clare iz Interamerike razvojne banke (obojica u svojstvu fizikih osoba). Zatim su slijedile prezentacije tijekom sastanaka MMF-a i Svjetske banke u Washingtonu, u proljee 2004., i u Institutu za meunarodnu ekonomiju, gdje je svoje komentare iznio generalni direktor WTO-a Supachai Panitchpakdi. U svibnju 2004. istraivanje je prezentirano u Bruxellesu na godinjoj konferenciji Svjetske banke o ekonomici razvoja koju je sponzorirala Svjetska banka; a u rujnu 2004., na poziv predsjednika Generalnog vijea, prezentirano je i u Ujedinjenim narodima i u WTO-u u enevi, te na susretu ministara financija Commonwealtha na Svetom Kristoforu i Nevisu. eljeli bismo zahvaliti svim sudionicima na korisnim komentarima tijekom prezentacija, od kojih su mnogi objavljeni u knjizi. Takoer, zaduili su nas i David Vines, Simon Evenett, Andrew Glyn, Sarah Caro, izdavaica Oxford University Pressa, Anya Schiffrin za neprocjenjivu pomo u mnogim podrujima izrade i promidbe, Dan Choate i Josh Goodman svojim pomoi pri ureivanju, kao i nekoliko anonimnih recenzenata koji su pruili korisne komentare. Takoer elimo zahvaliti na financijskoj pomoi Fordovoj zakladi, MacArthurovoj zakladi, Mott zakladi, Agenciji za meunarodni razvoj iz Kanade (CIDA) i Agenciji za meunarodnu razvojnu suradnju iz Kanade (SIDA). Radnu skupinu IPD-a veinom je financirala CIDA. Joseph Stiglitz i Andrew Charlton, 2005.

12

Sadraj
Popis tablica.....................................................................................................................14 Popis grafikona................................................................................................................16 Rjenik..............................................................................................................................18 1. Uvod: Razvoj dogaaja do danas...............................................................................27 2. Trgovina moe biti dobra za razvoj...........................................................................35 3. Potreba za Razvojnom rundom.................................................................................59 4. to je postignuto u Dohi?...........................................................................................73 5. Principi osnivanja: Osnova pravednog sporazuma.................................................81 6. Poseban tretman za zemlje u razvoju...................................................................... 97 ..........................................................................................113 7. Prioriteti Razvojne runde. 8. Kako liberalizirati trita.......................................................................................... 123 9. Prioriteti koje moraju ispuniti druge zemlje.......................................................... 137 10. to ne bi trebalo biti na dnevnom redu?...............................................................143 11. Pridruivanje svjetskom trgovinskom sustavu..................................................... 157 12. Institucionalne reforme...........................................................................................165 13. Liberalizacija trgovine i trokovi prilagodbe........................................................169 Dodatak 1: Pregled empirijskih istraivanja vezanih uz probleme pristupa tritu.....................................................................................................................211 Dodatak 2: Pregled empirijskih istraivanja vezanih uz Singapurska pitanja.......261 Bibliografija.................................................................................................................277 Kazalo......................................................................................................................... 295

13