3. razred srednje kole Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponaanje STIGMATIZACIJA I DISKRIMINACIJA SEKSUALNIH MANJINA II.

Tema, cilj i ishodi uenja, trajanje, dob uenika Napomena: Radionica je nastavak radionice: Stigmatizacija i diskriminacija seksualnih manjina I. te ciljevi i ishodima za uenike nadovezuje na nju. Preporuka je da se izvodi u kratkom vremenskom razdoblju nakon prve radionice ili u obliku dvosata. Ishodi: - prepoznati uzroke negativnog odnosa prema homoseksualnim osobama - prepoznati razliite pristupe (religijski, drutveni, znanstveni i zakonski) homoseksualnosti - prepoznati razliite oblike nasilnog ponaanja prema pripadnicima seksualnih manjina - informirati se o pravnom poloaju seksualnih manjina u Hrvatskoj - izgraditi vrijednosti prihvaanja i tolerancije seksualnih razliitosti Trajanje: 1 kolski sat Potreban materijal

Potreban materijal: Prilog 1 4X Prilog 2, 3, 4, 5 1X Sadraj opis i tijek aktivnosti

Uvodna aktivnost 5' Najava teme

Nastavnik/nastavnica navodi kako se ova radionica nadovezuje na prolotjednu (prolosatnu ovisno o okolnostima i dinamici izvedbe radionica) i pitanjima podsjeti uenike na tu radionicu: Kojom temom smo se bavili? Kako biste objasnili to je stigmatizacija i diskriminacija? Na koji su nain seksualne manjine diskriminirane? Zato je vano uvaavati, izmeu ostalih manjinskih skupina i seksualne manjine?

to smo na prolom satu zakljuili, kojim postupcima moemo uvaavati seksualne manjine? Zatim nastavnik/nastavnica objanjava nain rada u ovoj radionici: Kao i na proloj radionici, i u ovoj je vana nenasilna komunikacija, sluanje i uvaavanje tueg miljenja. Prvenstveno emo danas raspravljati i zauzimati razliite pozicije razumijevanja. Dalje objanjava aktivnost: U sljedeoj aktivnosti emo razmatrati pitanje homoseksualnosti. Rije je o seksualnoj manjini o kojoj se u naem drutvu dosta raspravlja i ima mnogo polemika na tu temu, pa emo nastojati upoznati te suprotstavljene stavove. Sredinje aktivnosti 35' Razliiti pogledi na seksualnu orijentaciju

Nastavnik/nastavnica zamoli uenike da se prisjete tko najee u javnosti spominje pitanja seksualnih razliitosti. Ako se ne mogu sjetiti, nastavnik/nastavnica ih potie potpitanjima: Tko ima izraene stavove o tome? Kome je vano da se prava homoseksualnih osoba uvaavaju? Tko zagovara stav da homoseksualne osobe ne smiju imati jednaka prava kao heteroseksualne? Nakon kratkog uvoda, nastavnik/nastavnica proita pismo zabrinutog mladia (Prilog 1), i nakon toga podijeli razred u 4 grupe te im objasni kako e zadatak svake grupe biti da na temelju pripremljenih materijala (prilozi 2, 3, 4 i 5) zastupaju stav odreene drutvene grupe/institucije (svaka grupa ita i priprema stav jedne grupacije). Svaka grupa dobije Prilog 1 te jedan od priloga (2/3/4/5). Stavovi koji e se razmatrati su: stajalite Katolike crkve, znanosti, zakona, stav drutva/javnosti). Nakon to proitaju odreeni stav, napiu kratak odgovor mladiu. Zadatak grupe je ukratko predstaviti stav grupacije koju zastupaju te nakon toga ukratko rei kako su odgovorili mladiu prema tom stajalitu. Za itanje teksta i pripremu potrebno je izdvojiti 10 minuta, a za predstavljanje generalnog stava grupe koju zastupaju te za odgovor mladiu iz odreene perspektive 20 minuta (svaka grupa po 5 minuta). Vano je da stavovi pravobranitelja i zakonska regulativa budu posljednji u izlaganju njihovog vienja. Ostale grupe mogu izlagati redom kojim se dogovore meusobno i s nastavnikom/nastavnicom. Nakon to su grupe pripremile vlastite odgovore, nastavnik/nastavnica zamoli ili prozove odreenu grupu (s time da objasni kako e zakonska perspektiva biti posljednja).

Podsjeti uenike kako je njihov zadatak da kratko predstave perspektivu koju zastupaju te da budu jasni u svom odgovoru zabrinutom mladiu. Nakon to grupa proita odgovor, nastavnik/nastavnica pita grupu: Na kojim uvjerenjima koje ste proitali u tekstu ste temeljili svoj odgovor? to biste izdvojili kao vano za razumijevanje crkvene/ drutvene/ znanstvene ili zakonske perspektive? Zatim se obrati ostalim grupama: Biste li jo neto dodali, neku injenicu koja je vama poznata o crkvenoj/ drutvenoj/ znanstvenoj/ zakonskoj perspektivi? Biste li jo neto dodali u odgovor mladiu? Nakon toga slijede odgovori preostalih grupa i kratka diskusija nakon predstavljanja svake perspektive.

Zavrna aktivnost 5' Pouka iz prethodne vjebe Nastavnik/nastavnica navodi uenike na zakljuak o pouci ove vjebe. Bitno je naglasiti kako imaju pravo podravati bilo koji od ovih stavova, no ono to je vano je da dozvole drugim ljudima pravo na izbor vlastite seksualne orijentacije, na ivot bez nasilja i diskriminacije. To znai da je vano da se prema njima odnose s potovanjem. Poruka mora biti: Svi smo razliiti (s razliitim stavovima, seksualnim orijentacijama i sl.), ali smo ravnopravni. Nuno je s drugim ljudima razgovarati na nenasilan nain. Na stav sam po sebi nije nasilan, ali nasilan moe biti nain na koji ga izraavamo.

Prilog 1. Pismo zabrinutog mladia Dragi znastvenie/sveenie/pravobranitelju/ sugraaninu.... Piem ti jer me ve due vrijeme mui jedan problem. Zovem sa Marko, imam 19 godina i ivim u malom mjestu. Do sada sam imao nekoliko cura, no nikada nisam bio zaljubljen u njih i uvijek sam imao osjeaj da neto nedostaje. Nedavno sam primijetio da mi se svia moj prijatelj. Inae dosta vremena provodimo skupa i stvarno se dobro slaemo. Imamo iste poglede na ivot, sluamo istu glazbu, volimo iste filmove, moemo razgovarati o svemu... Samo ne o onome to me mui. Ispoetka nisam znao to se dogaa, zato imam takve osjeaje. Nikad nisam niti pomiljao da bih ja mogao eljeti deka... To me sve uasno zbunjuje. A sada imam osjeaj da sam sve zaljubljeniji... S jedne strane je to stvarno lijep osjeaj, a s druge mi je jako teko... Kako i zato se to sve dogaa? Je li to normalno? Ne znam... sve me to zbunjuje... Strah me je izrei na glas vlastite misli jer nisam siguran je li normalno biti gay? Strah me priznati mu svoje osjeaje jer ne elim ostati bez prijatelja. Mogao bih povrijediti svoje roditelje... ne znam bi li oni to mogli prihvatiti... A ne mogu ni zamisliti kako bi moja okolina i vrnjaci iz kole mogli reagirati... Nedavno su jednog deka iz moje kole pretukli zato to su mislili da je gay... Ne znam, osjeam strah i osjeam se usamljeno jer ne znam kome bih se povjerio, a da me taj netko ne osudi. Molim te da mi odgovori na ova pitanja to me mue. Unaprijed hvala! Marko

Prilog 2. STAV KATOLIKE CRKVE Odnose izmeu mukaraca i ena koji osjeaju spolnu privlanost iskljuivo ili preteito prema osobama istoga spola nazivamo homoseksualci. Uzroci homoseksualnosti ostaju velikim dijelom neprotumaivi. Oslanjajui se na Sveto pismo predaja je uvijek tvrdila da su homoseksualni ini u sebi neuredni. Oni spolni in zatvaraju daru ivota. Ni u kojem sluaju ne mogu biti odobreni. Nezanemariv broj mukaraca i ena pokazuje duboke homoseksualne tenje. Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje, ono za veinu njih predstavlja kunju. Zato ih treba prihvaati sa potovanjem, osjeanjem i obazrivou. Izbjegavat e se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije. Homoseksualne osobe pozvane su na istou. Te su osobe pozvane da u svom ivotu ostvare Boju volju, i ako su krani, da sa rtvom Gospodinova Kria sjedine potekoe koje mogu susresti uslijed svojega stanja". "Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadto uz potporu nesebina prijateljstva, molitvom i sakramentalnom milou, one se mogu i moraju, postupno i odluno pribliiti kranskom savrenstvu" . Na emu se temelji, odakle polazi takvo stajalite crkvenog nauka? Drugi Vatikanski sabor, govorei o braku i obitelji, i dakako o naravi ljudske spolnosti, istie: "Ta se ljubav posebno izraava i dopunjuje u samom branom inu. Zato su ini kojima se supruzi meusobno intimno i isto sjedinjuju asni i dostojni. Kad se obavljaju na doista ljudski nain, izraavaju i produbljuju meusobno darivanje, kojim se supruzi, radosni i zahvalni, uzajamno obogauju. Isti nauk nastavlja papa Pavao VI u enciklici Humanae vitae. Izlaui stav Rimokatolike crkve, papa Pavao VI, kao vrhovni uitelj Crkve, istie da svaki brani in mora ostati po sebi usmjeren na prenoenje ljudskog ivota. Crkvenu nauku u tom pogledu saima takoer dokument Persona humana: "Prema objektivnom moralnom redu, ini u homoseksualnim odnosima lieni su svoga bitnog i nenadomjestivog cilja (raanja). Sveto pismo osuuje ih kao teku izopaenost i ak ih prikazuje kao kobnu posljedicu naputanja Boga". Glavna zadaa Crkve nije usmjerena na otkrivanje je li neija sklonost prema istom spolu rezultat naslijea ili odgoja, niti prosuivanje je li ona stalna ili prolazna. Crkva se bavi ponaanjem ljudi bez obzira na njihovo seksualno usmjerenje jer naposljetku svi odgovaraju Bogu za svoje seksualne sklonosti i fantazije. Poziva na apstiniranje od homoseksualnih sklonosti. Crkva kao glavni problem dananjice istie kako sve manji

broj ljudi vidi homoseksualnu praksu kao grenu. Veina krana bori se sa sklonostima koje mogu biti rezultat naslijea, odgoja ili kombinacije obaju imbenika, no kad ih provedu u djelo, denirani su kao grijesi. Krani ipak moraju uskladiti svoj stav s biblijskim standardima, ali i s crkvenom tradicijom i povijeu. Prilog 3. STAV ZNANOSTI Adolescencija je razdoblje ivota koje zapoinje otprilike u jedanaestoj, a zavrava oko dvadeset i prve godine. Rije je razvojnom razdoblju bura i oluja, ispitivanja granica, buntovnitva, znatielje i istraivanja svijeta. U ovom razdoblju mladi intenzivno tragaju za odgovorom na pitanje tko su, odnosno intenzivno istrauju i grade svoj identitet. U skladu s tim, otkrivaju i privlanost prema drugima. Mnogima su u toj dobi privlani pripadnici oba spola. To ne mora nuno znaiti da je osoba homoseksualne/biseksualne ili heteroseksualne orijentacije. Nakon razdoblja zbunjenosti i traganja, moe otkriti da ga vie privlae heteroseksualne osobe. Nema jedinstvenog naina razvoja homoseksualnosti. Odreeni broj osoba ve u djetinjstvu ima osjeaj da je po neemu razliit od vrnjaka istog spola te se osjea slinije pripadnicima suprotnog spola, pri emu postaju svjesni da ih privlae osobe istog spola. Drugi dio homoseksualnih osoba ne osjea nikakvu razliku s obzirom na vrnjake istog spola u djetinjstvu pa tek u adolescenciji poinju otkrivati da ih privlae osobe istog spola. Osobe homoseksualne orijentacije esto osjeaju veliku zbunjenost koja potjee iz sukoba izmeu homoseksualnih osjeaja te pretpostavke da su heteroseksualni poput ostalih (Mondimore, 2003). Zbunjenost je esto pogorana strahom od stigmatizacije. Naime, osobi je esto jako teko priznati samome sebi i drugima da je homoseksualne orijentacije kada zna da je vrlo vjerojatno da e ga/ju neki ljudi iz njegove/njene sredine osuditi. No, iskrenost o vlastitoj seksualnoj, emocionalnoj i odnosnoj orijentaciji kljuna je za razvoj i odravanje pozitivnog mentalnog zdravlja. Sve vei broj istraivanja ukazuje na to da sram vezan uz to to pojedinac jest ili to osjea, udaljuje ga od ljudi koje voli. Stoga je otkrivanje vlastite seksualne orijentacije, zvano outanje vrlo vano za psiholoko zdravlje homoseksualnih osoba (Alonso i Rutan, 1988). No to, osobito u poetnim fazama, nije lako. To esto ukljuuje odbacivanje i podsmijeh od prijatelja, lanova obitelji, i ire okoline. Istraivanja pokazuju kako drutvo ima negativne stavove prema homoseksualnim osobama, te je diskriminacija a i nasilje prema njima vrlo uestalo. Iskustvo rtve nasilja za bilo koju osobu, pa tako i onu homoseksualne orijentacije, bolno je iskustvo s razliitim, kratkoronim i dugoronim posljedicama, od nevjerice i poricanja, usamljenosti, ranjivosti i samosaaljenja preko gubitka identiteta i samopotovanja do straha, anksioznosti i depresije (Piki i Jugovi 2006). Kako diskriminaciju najveim dijelom uzrokuje nepoznavanje osoba koje se diskriminira, izuzetno je vano upoznati se sa znaajkama, u ovom sluaju, homoseksualnosti. Ameriko udruenje psihologa naglaava kako se veina znanstvenika danas slae da je seksualna orijentacija rezultat kompleksne interakcije

okruenja, kognitivnih i biolokih imbenika. Kod veine ljudi, seksualna orijentacija oblikuje se u ranim godinama. Postoje i vani rezultati istraivanja koji upuuju na to da biologija, ukljuujui genetske i uroene bioloke imbenike igra znaajnu ulogu u ljudskoj seksualnosti. Homoseksualna orijentacija je do 70 ih godina smatrana boleu. No, etiri desetljea istraivanja potvrdilo je kako su homoseksualne osobe stabilne, zdrave i funkcionalne, jednako kao i osobe heteroseksualne orijentacije. Na temelju toga, Ameriko udruenje psihijatara, 1973. godine uklonilo je homoseksualnost s popisa bolesti iz Dijagnostikog i statistikog prirunika za mentalne poremeaje (DSM). Ameriko udruenje psihologa je 1975. godine usvojilo rezoluciju kojom podrava ukidanje homoseksualnosti kao mentalnog poremeaja, rekavi: "Istraivanje o homoseksualnosti vrlo je jasno. Homoseksualnost nije ni mentalna bolest, niti moralna izopaenost. To je jednostavno nain na koji manjina nae populacije izraava ljudsku ljubav i seksualnost. Istraivanje za istraivanjem svjedoi mentalnom zdravlju homoseksualaca i lezbijki. Istraivanja koja su ispitivala prosuivanje, stabilnost, pouzdanost, drutvenu i profesionalnu prilagodbu homoseksualaca, pokazuju da homoseksualci i lezbijke u svakom pogledu funkcioniraju jednako dobro kao i heteroseksualne osobe. Svjetska zdravstvena organizacija je u 10. reviziji Meunarodne klasifikacije bolesti (1990.) temeljnog prirunika koji koriste lijenici irom svijeta (ukljuujui i Hrvatsku) takoer izostavila svrstavanje homoseksualnosti meu mentalne poremeaje. Vezano uz esto postavljana pitanje, moe li se seksualna orijentacija mijenjati, strunjaci mentalnog zdravlja upozoravaju kako su pokuaji promjene neije seksualne orijentacije neuinkoviti, a mogu biti i psihiki tetni.

Prilog 4: STAV DRUTVA Hrvatsko drutvo sastoji se od razliitih ljudi i grupacija, te je stoga teko odrediti jedinstveni stav drutva prema osobama homoseksualne orijentacije. No neka istraivanja, ukazuju na dominantne stavove. Rezultati istraivanja Agencije Puls iz 2002. godine (prema Piki i Jugovi, 2006) provedenom na uzorku od 600 osoba pokazali su da oko 40% ispitanih osoba smatra da su ugroena prava homoseksualnih osoba. Takoer, oko 40% sudionika i sudionica bi omoguilo istospolnim partnerima pravo na branu zajednicu. Pokazalo se da bi prijateljstvo s homoseksualnim osobama prihvatilo tek neto manje od polovine graana, dok bi homoseksualca za susjeda htjelo neto vie od polovine, a za suradnika na poslu neto manje od 60% graana Hrvatske. Vano je naglasiti da gotovo svaki etvrti sudionik i sudionica u uzorku ne bi prihvatilo homoseksualne osobe niti u jednom sluaju, pa ak niti kao stanovnika Hrvatske . Parma (2005.) je s 1121 sudionika i sudionica u Zagrebu, Rijeci i Splitu provela istraivanje o stavovima prema homoseksualnim osobama. Rezultati su pokazali da su mukarci homofobniji od ena te da imaju jae izraen negativan stav prema homoseksualnim mukarcima nego prema lezbijkama. Oko 60% mukaraca i oko 27% ena ne bi htjeli da im dijete odrasta u drutvu koje tolerira muku homoseksualnost. ini se kako su slini stavovi prisutni i kod maturanata. Nekoliko rezultata nacionalnog istraivanja politike pismenosti provedenog 2010. godine na uzorku maturanata/ica u Hrvatskoj (N=999) pokazalo je kako gotovo polovina ispitanika/ca (45.5%) smatra homoseksualnost nekom vrstom bolesti. Uz to, skoro dvije treine svih ispitanika/ica (64.3%) podrava diskriminaciju gejeva i lezbijki, tj. slae se da bi homoseksualnim osobama trebalo zabraniti javno nastupanje jer na taj nain loe utjeu na odgoj mladih (Bagi, 2011.). U istraivanju u kojem su se ispitivale razlike u negativnim stavovima prema homoseksualcima u razliitim zemljama Europe, utvreno je da najmanje negativnih stavova imaju Skandinavske zemlje (osim Finske) i Nizozemska, zatim slijede stare lanice Europske unije (poput Velike Britanije, Njemake, Francuske i sl), a najvie negativnih stavova prema homoseksualnim osobama imaju stanovnici zemalja sredinje, jugoistone i istone Europe - meu kojima je i Hrvatska (tulhofer i Rimac, 2009).

U skladu s rezultatima spomenutih istraivanja, veliki broj homoseksualnih osoba u hrvatskoj izjavljuje kako su doivjeli neki oblik diskriminacije. Istraivanje o nasilju nad LGB osobama u Zagrebu, Rijeci i Osijeku, u periodu od 2002. do 2005. godine (Piki i Jugovi, 2006), pokazalo je da je polovica ispitanica/ka (N=202) doivjelo neku vrstu nasilja, a da je njih 15% bilo rtvama fizikog nasilja. Nasilje nad LGB osobama najee su poinile njima nepoznate osobe, bilo na javnim, otvorenim ili zatvorenim mjestima. Valja napomenuti kako u suvremenom hrvatskom drutvu djeluju i udruge koje skreu panju javnosti na probleme s kojima se sreu osobe homoseksualne orijentacije te koje se zalau i rade na tome da osobe homoseksualne orijentacije imaju jednaka prava kao i osobe heteroseksualne orijentacije. Kako bi skrenuli panju na potrebe homoseksualnih osoba, ova udruenja svake godine organiziraju Paradu ponosa, odnosno Gay pride u Zagrebu i Splitu. Ti dogaaji uvijek izazovu intenzivne reakcije graana (od odobravanja i podravanja do estokih kritika i nasilnih postupaka).

Prilog 5: SLOVO ZAKONA U Hrvatskoj je homoseksualnost prestala biti kazneno djelo 1977. godine. U dananje vrijeme, zatita temeljnih ljudskih prava i promicanje ravnopravnosti pojedinca bez obzira na spol, rasu i etniku pripadnost jedno je od temeljnih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Prema l. 14. Ustava Republike Hrvatske (NN 41/01): Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji koe, spolu, vjeri, politikom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, roenju, naobrazbi, drutvenom poloaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki. Hrvatska je 2003. godine otila korak dalje u zatiti od diskriminacije po navedenim osnovama kada su usvojeni prvi Zakon o ravnopravnosti spolova i Zakon o istospolnim zajednicama te se time pribliila Europskim standardima zatite ljudskih prava. Prema Zakonu o ravnopravnosti spolova (l.6., st.1): Diskriminacija na temelju spola predstavlja svako normativno ili stvarno, izravno ili neizravno razlikovanje, iskljuivanje ili ogranienje temeljeno na spolu kojim se oteava ili negira ravnopravno priznanje, uivanje ili ostvarivanje ljudskih prava mukaraca i ena u politikom, obrazovnom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom, graanskom i svakom drugom podruju ivota. Unato dobrim zakonskim rjeenjima, i dalje ostaje problem njihove primjene u praksi. Do kraja 2007. godine nije donesena niti jedna pravomona presuda na podruju diskriminacije (Vasiljevi i Balen, 2009). Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08) donesen je 2008., a stupio je na snagu 2009. godine. Radi se o Zakonu koji je po pravnoj snazi iznad obinih Zakona, no ispod Ustava. Svrha ovog Zakona je osigurati zatitu i promicanje jednakosti kao najvie vrednote Ustavnog poretka Republike Hrvatske, ime se stvaraju pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogunosti i ureuje zatita od diskriminacije na osnovi razliitih obiljeja, a izmeu ostaloga, rodnog izraavanja i spolne orijentacije (l. 1, st.1.). Uz ova nacionalna, postoje i meunarodna pravila, koja nalau potivanje ljudskih prava bez obzira na razliitosti. Rije je, o UN-ovoj Deklaraciji o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu, kojoj je potporu (prema podacima Stalne misije Republike Hrvatske u Ujedinjenim nacijama), dala i Republika Hrvatska 18. prosinca 2008.

Deklaracija, iji je glavni cilj pozivanje na dekriminalizaciju seksualne orijentacije i rodnog identiteta, do sada je potpisalo 66 drava, lanica UN-a. Deklaracija potvruje naelo nediskriminacije koje zahtijeva da se ljudska prava primjenjuju podjednako prema svakom ljudskom biu bez obzira na seksualnu orijentaciju ili rodni identitet, a posebno se osuuje primjena smrtne kazne i muenja po osnovi seksualne orijentacije ili rodnog identiteta te uskraivanje zdravstvene skrbi.

Literatura: Alonso A., Rutan, J.S. (1998). The experience of shame and the restoration of self-respect in group therapy. International Journal of Group Psychotherapy, 38(1):3-27. Bagi, D. (ur.), 2011. Odgaja li kola dobre graane? Studija o politikoj socijalizaciji hrvatskih srednjokolaca. Zagreb: GONG i Fakultet politikih znanosti. aplar, D. Kustura, D., ivkovi, I. (2011). ivotom darovani: udbenik katolikoga vjeronauka za 3. razred srednjih kola. 2 izdanje, Zagreb. Izvjee povjerenstva Britanske evaneoske alijanse o jedinstvu i istini meu evaneoskim kranima (ACUTE). Zagreb: Crkva cjelovitog evanelja. Preuzeto s mrene stranice: http://dld.souldata.net/0706/5572_vjera_nada_i_homoseksualnost.pdf Joki-Begi, N. (2008). Psihosocijalne karakteristike transseksualnih osoba u Hrvatskoj, Socijalna psihijatrija, 36(3). Joki-Begi, N. i sur. (2008). Transseksualnost: ivot u krivom tijelu? Lijeniki vjesnik, 130: 237-247. Katoliki odgovori, katekizam o homoseksualnosti. Preuzeto s: http://www.katolicki.info/homo.htm Lutes, J.(2003). What the Science Says and Doesnt Say About Homosexuality. Soulforce. Preuzeto s: http://www.soulforce.org/pdf/whatthesciencesays.pdf Mondimore, F.M. (2003). Prirodna povijest homoseksualnosti. Zagreb: Antibarbarus. Palaek, M.; Bagi, D.; epi, A. (2002) Ljudska prava i stavovi o homoseksualnim osobama. Zagreb: Agencija Puls za CARANA corporation. Parma, M. (2005.) Stavovi studenata prema osobama homoseksualne orijentacije. Zagreb: Filozofski fakultet, Odsjek za psihologiju. Piki, A., Jugovi, I. (2006). Nasilje nad lezbijkama, gejevima i biseksualnim osobama u Hrvatskoj: izvjetaj istraivanja. Zagreb: Kontra. Pravilnik o nainu prikupljanja medicinske dokumentacije o promjeni spola (2011). Narodne novine, 121/11) Svjetska zdravstvena organizacija. Meunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema. Medicinska naklada, Zagreb, 1994. tulhofer, A., Rimac, I. (2009). Determinants of Homonegativity in Europe. Journal of sex research, 46, 19. UN-ova Deklaracija o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu. Preuzeto s; http://sh.wikipedia.org/wiki/Deklaracija_Ujedinjenih_nacija_o_seksualnoj_ orijentaciji_i_rodnom_identitetu Ustav Republike Hrvatske, NN 41/01, Zagreb: Narodne novine Vasiljevi, S., Balen, B. (2009). Zakon o suzbijanju diskriminacije u svjetlu europskog prava: sadraj i sankcije. Policija i sigurnost. 18 (2), 213-221. Zakon o istospolnim zajednicama, NN 116/03 Zakon o ravnopravnosti spolova, NN 82/08, Zagreb: Narodne novine Zakon o suzbijanju diskriminacije, NN 85/08, Zagreb: Narodne novine