ANKA JUREVI LOZANI IZAZOVI ODRASTANJApredkolsko dijete u okruju suvremene obitelji i vrtia VISOKA UITELJSKA KOLA U PETRINJI, PETRINJA

2005

PREDGOVOR ......................................................................................................................... 1. RAZVOJ DJETETA PREDKOLSKE DOBI .................................................................... 1.1. Poticanje razvoja i odgoja cjelovite djetetove osobnosti ........................................... 1.2. Uloga igre u razvoju djeteta ....................................................................................

4 5 6 8

2. OBITELJ I ODGOJ DJETETA ............................................................................................. 2.1. Odgojni utjecaj roditelja .................................................................................................... 2.1.1. Vanost branog odnosa u odgoju djeteta .......................................................... 2.1.2. Stilovi roditeljskog odgoja ................................................................................. 2.2. Dijete u obiteljskom okruju .............................................................................................. 2.2.1. Majka i dijete ....................................................................................................... 2.2.2. Otac i dijete ............................................................................................................

11 12 15 16 20 21 24

3. KVALITETNO VRTIKO OKRUJE - POTICAJ DJEJEM UENJU I STVARANJU ...................................................................................................................... 3.1. Vanost zadovoljavanja potreba djece ............................................................................... 26 30

3.2. Uenje predkolskog djeteta .............................................................................................. 33 3.2.1. Suradniko uenje .................................................................................................. 34 3. 2. 2. Rad na projektu ................................................................................................... 36

3.3. Kako djelovati na zdrav razvoj osobnosti predkolskog djeteta u vrtikom okruju ............................................................................................................ 3.4. Predkola - program pripreme za kolu ............................................................................. 4. KOMPETENTAN ODGAJATELJ - POTREBA SUVREMENOG DOBA ........................ 4. 1. Praktina kompetencija odgajatelja ................................................................................. 38 40 42 44

4.2. Suradnja roditelja i odgajatelja ......................................................................................... 47

5. POREMEAJI U PONAANJU PREDKOLSKOG DJETETA ................................... 48 5. 1. Obitelj i poremeaji u ponaanju predkolskog djeteta ........................................... 52 5. 2. Klasifikacija poremeaja u ponaanju ............................................................................ 56

5.2.1. Eksternalizirani i internalizirani poremeaji u ponaanju .................................. 58

5.3. Kako sprijeiti poremeaje u ponaanju predkolskog djeteta vanost prevencije ......... 5.3.1. Vrste preventivnih intervencija .......................................................................... 5.3.2. Primarna prevencija u okruju suvremenog vrtia ........................................... 62 64

61

6. RAZLIKE U SOCIOEMOCIONALNOM RAZVOJU DJECE POLAZNIKA PRIMARNOG PROGRAMA I PROGRAMA PREDKOLE - REZULTATI ISTRAIVANJA ............. 6.1.Problemi i cilj istraivanja ................................................................................................ 6.2. Metodologijski pristup .................................................................................................... 6.2.1. Ispitanici .......................................................................................................... 66 66 67 67

6.2. 2. Varijable ............................................................................................................. 67 6.2.3. Primjenjeni instrumenti ....................................................................................... 68 6.2.3.1. Upitnik o socioemocionalnom statusu djeteta .................................................. 6.2.3.2. Upitnik o sociodemografskom statusu obitelji djeteta .................................... 6.2.4. Nain provoenja istraivanja ........................................................................... 68 68 68 2

6.3.Dobivenirezltati i interpretacija

..................................................................................... 69

69

6.3.1. Faktorizacija primjenjenog instrumenta ........................................................ 6.3.2. Razlike u socioemocionalnom razvoju djece polaznika primarnog

programa i programa predkole ................................................................................. 74 6.3.3. Rezultati dobiveni Upitnikom o socijalnom okruju djece primarnog programa i programa predkole .................................................................................................................... 81

7. ZAKLJUNARAZMATRANJA ...................................................................................

87

LITERATURA PRIVITAK

PREDGOVOR
Djetinjstvo, najosjetljivije razdoblje puno promjena, pred predkolsko dijete postavlja raznovrsne izazove odrastanja. Kako odgovoriti na jednu od najzahtjevnijih zadaa odgajati dijete i pomoi mu da odraste u sigurnu, zdravu i emotivno stabilnu osobu spremnu na sve ivotne izazove koji je okruuju? Odgovornost je velika, svako je dijete drugaije i svojim individualnim osobinama predstavlja izazov roditeljima, odgajateljima i svim osobama koje ga prate na njegovom putu odrastanja. Suvremeni svijet odlikuje se sloenou i raznolikou, a kao odgojni djelatnici esto smo svjedoci promijenjenog naina ivota, a time i sasvim drugaijih potreba dananje djece. Da bi se dijete pravilno razvijalo, prije svega je vaan utjecaj obitelji. Meutim, iako roditelji imaju vaan utjecaj u ivotu djece u razdoblju ranog djetinjstva, oni nisu jedini koji utjeu na njihov razvoj. Danas mnoga djeca pohaaju predkolske ustanove. Obitelj ipak zadrava primarnu ulogu u djetetovom razvoju, tako da se predkolsko, vrtiko okruje treba oblikovati uvaavajui specifine razvojne potrebe djeteta i obitelji. Djetetov razvoj obino tee prirodnom, uzlaznom linijom, na veliku radost roditelja i svih onih koji vode brigu o njegovu odgoju. Ipak, razvojni tijek odrastanja vrlo je esto naruen vieslojnim i raznovrsnim problemima u razvoju djeteta, bilo utjecajem roditelja ili odgajatelja, bilo socijalnog okruja djeteta. Ova knjiga nosi naziv Izazovi odrastanja - predkolsko dijete u okruju suvremene obitelji i vrtia i prvenstveno je usmjerena prema onim imbenicima koji u okruju suvremene obitelji i vrtia mogu pozitivno utjecati na proces odrastanja djeteta u zdravog, sretnog i zadovoljnog pojedinca. Knjiga je namijenjena studentima, odgajateljima, roditeljima i svima koji se bave odgojem djece predkolske dobi, a nastala je kao rezultat dugogodinjeg neposrednog rada s djecom predkolske dobi, te daljnjeg strunog i znanstvenog usavravanja u podruju predkolskog odgoja. Vjerujem da je tema aktualna i da e doprinijeti boljem i cjelovitijem razumijevanju sloenog, ali zanimljivog svijeta djeteta u dananjem kompleksnom ivotnom okruju koji sve ee izaziva razliite probleme odrastanja.

1. RAZVOJ DJETETA PREDKOLSKE DOBI

Nita na svijetu nije tako oaravajue kao promatranje djeteta tijekom rasta i razvoja. U poetku je to samo stvar poveanja visine. I gle uda, kako dijete ui razliite stvari, vjerojatno ete zakljuiti da se radi o svladavanju raznih vjetina. No taj je proces puno zamreniji i ima puno vie znaaja. Razvoj svakog djeteta oponaa razvoj cijele ljudske rase, fiziki i psihiki, korak po korak... (B. Spock, 2004.) O razvoju djeteta predkolske dobi objavljene su brojne studije, pa e u ovoj knjizi biti istaknute samo neke specifinosti razvoja djeteta predkolske dobi. Neposredno iskustvo u radu s djecom proiruje saznanja i spoznaje te pokazuju kako je predkolsko doba razdoblje intenzivnog razvoja djeteta koje moemo promatrati i tumaiti kao dvije povezane cjeline. Rano djetinjstvo razdoblje je od prve do tree godine djetetovog ivota, a predkolska dob obuhvaa razdoblje od tree do este ili sedme godine, ovisno o tome kada e dijete krenuti u kolu. Potom slijedi vrijeme srednjeg djetinjstva, koje zavrava devetom godinom starosti djeteta, koje se, prema Eriksonu, naziva vremenom radinosti, ee, kolskim razdobljem.1 Odmah nakon roenja dijete pokazuje naslijee kojeg uglavnom ine predispozicije za razvoj razliitih sposobnosti i osobina. Ako je roeno dijete zdravo, dakle, bez potekoa i poremeaja koji bi mogli ometati njegov prirodni rast i razvoj, ono raspolae nizom predispozicija koje e mu omoguiti raznovrstan i kvalitetan nain ivota, to ilustriraju rijei: I premda mi katkad moemo osuivati prirodu zbog njezine bezumne okrutnosti, postoji puno toga za to joj moramo biti zahvalni. Izgleda kako evolucija veini djece automatski poklanja temeljnu

Vasta i sur., 1998.

sposobnost za intimnost, iznimnu psiholoku radoznalost i mnotvo pripadnika iste vrste s kojima mogu biti intimni i koji ih mogu zanimati. Moemo li traiti vie od toga? 1

1. 1. Poticanje razvoja i odgoja cjelovite djetetove osobnosti

Mnogobrojni utjecaji na dijete u ranom, predkolskom razdoblju njegovog ivota, mogu biti pozitivni i negativni, zbog toga je razumljiva skrb drutva za dijete u toj dobi, kada se uspostavljaju temeljne karakteristike budue zrele osobnosti. Danas je uobiajno miljenje da je razvoj djeteta sloen i kompleksan proces koji ne ovisi samo o nasljeu i okolini, ve i samoaktivnosti djeteta, to znai da samim razvojem mogunosti djeteta rastu, a repertoar ponaanja postaje sve sloeniji. Razvojni napredak djeteta i ovjeka prikazuje se u odreenim fazama razvoja koje su zajedike svim ljudima. Prema klasinoj teoriji faza, koju je predloio J. Piaget, strukture u mozgu, koje su u osnovi mentalnih operacija nunih za uenje i rjeavanje problema, ovise o miljenju, napreduju kroz niz fiksiranih faza. Pri tome se razvojni napredak dogaa postupno. U strunoj literaturi govori se o tzv. karakteristinim fazama u redovnom razvoju djece, ali i o razlikama u razvoju koje predstavljamo tempom i granicama razvoja. Navedene spoznaje sistematiziraju se unoenjem odreenog reda pomou klasifikacije razvojnih razdoblja. Misli se na karakteristina razvojna razdoblja u ivotu ovjeka. Takoer, koristi se podjela prema odreenim podrujima, odnosno aspektima razvoja. Predkolska djeca prolaze kroz mnoge aspekte razvoja tjelesni, intelektualni, socijalni i emocionalni. Navedena podjela samo je uvjetna, obzirom da je svaki od tih aspekata vaan za razvoj identiteta male osobe. Vano je istaknuti da je djetetov razvoj transakcija koja se temelji na meusobnom proimanju ranije spomenutog biolokog sazrijevanja i odgojnih utjecaja koje prima. 2 Bioloko sazrijevanje ne uzrokuje razvoj, ono stvara unutranje uvjete koji mu pogoduju. S odgojno obrazovnog aspekta vano je prepoznati optimalan stupanj zrelosti za uenje odreene aktivnosti ili vjetine, jer e tada odgojno djelovanje dati pozitivne rezultate, a postoji i potreba za to ranijim poetkom planiranog odgojnog djelovanja. Jer kako se esto istie:
1

2 Gopnik i sur., 2003., str. 56. Vasta i sur., 1998.

 Dananja mala djeca trebaju nau predanost, nau brigu, nae znanje o njihovom razvoju i nau sposobnost da primjenimo to znanje na njihov odgoj. Svijet je kompleksniji nego to je ikada bio i oni nas trebaju da im pomognemo da taj svijet dobije smisao.1

elimo li pojasniti to je zapravo odgoj, zbog same kompleksnosti pojma moemo upasti u zamku nepotpunosti definicije. Postojee definicije odgoja pokazuju da je kao odrednice pojma neophodno primijeniti rijei: aktivnost, djelatnost i proces. Proces uvijek ima svoje ciljeve, sadraje i zadatke. Naglasiti samu vanosti odgoja za razvoj djeteta osnovni je razlog nastajanja ove knjige, a za sada emo se osvrnuti na analize tog povijesnog fenomena kojeg daju suvremeni autori.2 U pedagogijskim znanostima odgoj podrazumijeva svjesno i namjerno (intencionalni odgoj) ili nenamjerno (nenamjerni ili funkcionalni odgoj) djelovanje na socijalno ponaanje pojedinca. eljeno se ponaanje oituje u potivanju socijalnih normi, tj. onih obrazaca ponaanja koji se u odreenoj zajednici dre moralno poeljnima. Prema psihologijskim znanostima, odgoj je uenje motiva, vrijednosti, stavova, interesa i navika, tj. od uenja osobina kod kojih je znaajna afektivna komponenta. Ako se djetetu prui ljubav i razumijevanje, ono e vrlo brzo nauiti da vlastite elje i zahtjeve usklauje s okolinom. Razvoj i odgoj djeteta odvija se u stalnoj interakciji nasljednih imbenika i okoline3, u socijalnom okruju odraslih, koji, prepoznajui djetetovu osobnost, nastoje uvaavati i razvijati njegove prirodne potencijale, te ga pripremati za daljnji odgoj i obrazovanje. Taj e cilj biti uvijek lake postii kroz igru s vrnjacima. Osim to se kroz igru dijete priprema za ivot, od prvotnih ukljuivanja, pa do kompleksnijih oblika s utvrenim ulogama i pravilima, igra je temeljni pokreta djetetova odrastanja. Danas, u vremenu velikog utjecaja elektronske tehnologije na djecu, vanost aktivne igre treba jo vie naglasiti, posebice ako se zna da mnoga djeca vrijeme provode pasivno ispred televizora. Igra je nuna za pravilan i cjelovit razvoj djeteta, a neophodno je pojasniti znaaj igre u vrtiu, to je tema idueg poglavlja.

1.2. Uloga igre u razvoju djeteta

Krogh, 1994.,str. 162. Andrilovi i udinaObradovi,1994.; Vasta i sur.,1998. Bai i sur., 1993.; 1994.

Definirati igru nije jednostavno ni lako. Kompleksnost pojma igre jedan je od razloga neujednaenosti, pa i nepodudarnosti u odreivanju onih elemenata koji ine sutinu navedenog pojma. Najteje je tono odrediti to zapravo igra jest i na koje se sve naine moe definirati, obrazlagati i tumaiti. Igra nije samo ispunjavanje slobodnog vremena i troenje vika energije, ona je temeljna aktivnost, iz koje e se kasnije razvijati niz sposobnosti i vjetina djeteta. Emotivan stav i motivacija djeteta za igru najee su izvor njegove radosti, to openito pozitivno djeluje na cjelovit razvoj djeteta. Iako su emocije najei pokretai igre, u njoj su uvijek u veoj ili manjoj mjeri prisutni spoznajni procesi, jer kroz igru dijete predstavlja, zamilja, konstruira, prerauje svoja iskustva, te na taj nain vlastitom aktivnou dolazi do spoznaje o sebi i drugima. Promatramo li dvoje ili vie djece u zajednikoj igri, uvidjet emo da postoje odreena pravila kojih se veina djece pridrava. Igra prua i mnotvo prilika za razvoj socijalnih umijea djeteta, obzirom da kroz igru dijete primjenjuje raznovrsne tipove ponaanja, postavlja se u nove i neobine situacije u kojima se koristi poznatim obrascima, vrednujui ih, mijenjajui i njima ovladavajui. Tako primjerice, igra zamiljanja ili simbolika igra otvara djeci mnotvo prilika za uvjebavanje socio-kognitivnih umijea. Djeca s razvijenijim umijeima na tom podruju socijalno su kompetentnija, te se utjecaj simbolike igre na razvoj predkolskog djeteta treba smatrati posebno bitnim. Evidentne crte osobnosti koje rezultiraju negativnim odnosom prema drugima (rigidnost, sebinost, posesivnost, stereotipnost, autoritativnost) posljedica su djetinjstva bez prave igre.1 Neki aspekti tumaenja igre mogu se, zbog openitije predodbe o njoj, tumaiti podjelom na dvije razine:2 spoznajnu i drutvenu. S obzirom na spoznajnu razinu poetni funkcionalni oblici igara provode se za razvoj jednostavnijih pokreta, kojima se potie razvoj motorike, dok se konstruktivni oblici odnose na manipuliranje predmetima ( kocke, razliiti oblici slaganja slagarica, ili kreacija u strukturu). U spoznajnoj razini igre intrigantan je oblik igra pretvaranja, kada u prvi plan igre dolazi upotreba simbola u kojoj neki predmet zamjenjuje drugi predmet ili osobu. Postoje i igre s pravilima, kada se zahtjeva potivanje odreenih pravila kojih se veina djece ukljuene u igru pridrava. S obzirom na drutvenu razinu igre raspoznajemo igru promatranja, kada dijete promatra odreenu aktivnost, ali u njoj ne sudjeluje direktno; slijede samostalni oblici igara, kada igra postaje neovisna o drugima. Uz navedene postoje: usporedne, povezujue i suradnike igre u kojima se jedno ili vie djece igraju jedno pored drugog, ali bez suradnje, zatim igra u kojoj se dijete igra s

Coplan, i sur., 2001.; Shapiro, 2002. Vasta i sur., 1998.

vrnjacima, ali bez grupnog cilja ili se pak radi o postupcima igranja usmjerenih zajednikom cilju. Organizacija igre i razina njezine strukturiranosti zasigurno utjee na razvoj djeteta. Govorei o igri u vrtikom okruju, znanja o razvoju predkolskog djeteta ukljuuju strukturiranje takve vrtike sredine koja osigurava uvjete za zdravlje, sigurnost i razvoj djetetove imaginativnosti. Sredina je vana za razvoj socijalnih kompetencija predkolskog djeteta vezanih uz samopotovanje i potovanje drugih, kooperativnost i odgovornost.1 Stimulativna vrtika sredina omoguuje predkolskom djetetu izbor razliitog materijala koji trebaju odgovarati njegovim unutarnjim potrebama. Djeca koja se igraju razliitim predmetima i materijalima, pokazuju vie istraivalakog i kreativnog ponaanja. Da bi se uope zapoelo igrati, dijete treba istraiti predmet, upoznati njegove jedinstvene i vieznane mogunosti primjene. Vea ponuda materijala osigurava mogunost raznovrsnih igara djeteta potaknutih njegovom prirodnom znatieljom. Iskustva iz pedagoke prakse svjedoe, to je materijal manje strukturiran ( oblikovan ) dijete e ga kreativnije iskoristiti. esti primjeri za to su vei ili manji komadi drveta koje dijete koristi za kuu ili auto... Poetna aktivnost (inicijalno istraivanje ) tek najavljuje istraivaku igru, a sve to slijedi nakon toga ( kreativna upotreba ) oblikuje i usmjerava djetetovu istraivaku igru. Ponuda raznolikog materijala znaajno utjee na razvoj i ishod djetetove aktivnosti. Dok neki materijali vode djecu u specifinim pravcima, drugi su evocirajui i olakavaju otkrivanje, istraivanje, stvaranje pria, metafora i igara. Ti materijali unose osjeaj uda i uzbuenja te su djeca motivirarana da im se vrate. Primjerice, ako djeci ponudimo naprijed navedene komadie drveta djetetova mogunost istraivanja i oblikovanja je ograniena, meutim, ako ponudu obogatimo dodatnim materijalima koji ne odreuju unaprijed zadanu temu, ve potiu elju djeteta za istraivanjem, (pilce, pluto, paga, voda, avlii, ljepilo, piljevina...) djeca mogu doivjeti tvrdou, miris drveta.... Istraujui materijal na djetetu najprirodniji nain, inei i to inei s drugima, raspravljajui o svojim idejama i iskustvu, djeca se u zajednikoj aktivnosti usklauju, nadopunjuju, ue razumijevanju, toleranciji i suradnji, da bi se na kraju
1

agud i Jurevi- Lozani, 2000.

pribliila zadanom cilju, a odgajatelj pri tome upoznaje djecu, nain na koji razmiljaju, istrauju i ue. Djeca su aktivni sudionici koji najbolje ue kada: 1
iniciraju aktivnosti, otkrivaju, slobodno se kreu, imaju pravo izbora u bogato pripremljenoj vanjskoj ili unutarnjoj okolini, ukljuuju se u projekte planiraju, surauju i raspravljaju s prijateljima i odraslima, bivaju promiljeni i kreativni, rjeavaju probleme, suoavaju se s izazovima koji dolaze prirodno, po potrebi rade i sa odraslima koji nenametljivo sudjeluju u aktivnostima, grade i razvijaju znanje po mjeri svog osobnog cjelovitog razvoja, procjenjuju rezultate svojih aktivnosti individualno, s vrnjacima, ili s odraslima, osjeaju se kompetentno, iskuse i doive spontane izazove koji zahtijevaju uenje kada naiu na intrigantne zanimljivosti koje privlae

njihovu panju.

PREDKOLSKO DIJETE UI INEI fotografija

Greenberg, 1990., prema Krogh., 1994.; str. 70-71.

10

2. OBITELJ I ODGOJ DJETETA

Posljednjih smo godina spoznali da je obitelj sloena mrea ljubavi, ljubomore, ponosa i tjeskobe, uitka, krivnje - neprestana plima i oseka cijelog spektra ljudskih osjeaja. Ti se osjeaji bukaju u mranom moru obiteljskih stavova, doivljaja i odnosa. Kao u moru, samo je mali dio unutranjih zbivanja u obiteljskom sustavu vidljiv s povrine, to dublje zaronite, vie ete otkriti... ( Forward i Buck 2002.)

Obitelj, vaan initelj pozitivnog razvoja djeteta, esta je tema strunih rasprava mnogih autora. No, svaka nova rasprava oko obitelji kao da pokree drugu i slui se drugim odreenjima. Je li moje dijete sretno u obitelji? Osjea li se eljeno i voljeno? Osjea li pripadnost obitelji? Ta i slina pitanja potaknula su nas da u tekstu koji slijedi opiemo i razjasnimo vanost nove, suvremene obitelji u razvoju i odgoju predkolskog djeteta. Suvremena obitelj doivljava promjene vidljive u ivotu drutva i pojedinca. Te su promjene novije s obzirom na drutvena kretanja koja imaju svoja pravila, zakonitosti te vremenske i druge okvire. Tako primjerice, dok je patrijarhalna obitelj bila viegeneracijska, to znai da su u odgoju djece sudjelovali lanovi ue i ire obitelji, dananja suvremena obitelj je jednogeneracijska ili dvogeneracijska, ona samostalno egzistira. Promjene suvremene obitelji uvjetovane su irim drutvenim promjenama, cijeli se vrijednosni sustav mijenja, razina obrazovanja roditelja je via, potuje se individualnost djeteta.1 U nizu promjena u procesu obiteljske strukture, primjeuju se i pozitivne promjene u odnosima roditelja i djece: dijete je ravnopravni lan koji od obitelji dobiva odreene ideje, temeljna pravila ponaanja, ali ima pravo i na vlastito izraavanje i djelovanje. 2 Nadalje, ivei u obitelji djetetu je omogueno zadovoljavanje osnovnih tjelesnih i u okviru teorije izbora psiholokih potreba: za ljubavlju i pripadanjem, igrom i zabavom, slobodom, i stalnim osjeajem uspjeha i postignua. Za uspostavljanje zdravog i sretnog ivota djeteta, najodgovornija je njegova obitelj. Naglaena orijentacija prema komunikaciji unutar suvremene obitelji, brizi za dijete i kvalitetnije ivotne sadraje dovodi i do kvalitetnije skrbi za dijete. Obitelj ukljuuje podjednaku odgovornost majke i oca za odgoj djece.

Krogh, 1994. Rosi i Zlokovi, 2002.; Greenspan, 2003.

11

2.1. Odgojni utjecaj roditelja

Iako roditeljske vrijednosti prolaze kroz burno razdoblje dezintegracije i promjena suvremeni autori naglaavaju neke temeljne dunosti roditelja. Roditelji moraju:1 1. zadovoljiti fizike potrebe djece, 2. tititi djecu od fizikih povreda i boli, 3. zadovoljiti djeju potrebu za ljubavlju, panjom i njenou, 4. tititi djecu od emocionalnih povreda i boli, 5. pruiti djeci moralne i etike smjernice.

Znaaj roditelja u ivotu ovjeka protee se, vie ili manje, kroz sva razdoblja ivota, no njihov je utjecaj u ranom djetinjstvu i predkolskoj dobi najintenzivniji. Utjecaj i znaaj roditelja na predkolsko dijete posebice je naglaen zbog burnog i intenzivnog rasta i razvoja djeteta, njegovog naina reagiranja i uenja, specifinih emocionalnih veza i odnosa, te zbog ovisnosti djeteta o odraslim osobama.2 Stoga ne iznenauje da gotovo svi suvremeni autori upravo roditeljima pripisuju najznaajniju ulogu u razvoju djeteta i formiranju njegove osobnosti:

Prema nekim autorima, socijalni svijet dojeneta sastoji od svega nekoliko znaajnih osoba, ponajprije majke, oca, te brae ili sestara, roditelji e imati vei utjecaj na cjelokupni djetetov socijalni razvoj i razvoj osobnosti, pa ak i na kognitivni razvoj, nego svi kasniji socijalni odnosi.
3

Temeljem navedenog mogue je zakljuiti da dijete u obitelji usvaja osnovne norme, razvija ope stavove i vrijednosti, ali pored toga dijete usvaja i neke interne aktivnosti koje su u obiteljima razliite. Neosporna je injenica da je rast i razvoj djeteta uz roditelje model za identifikaciju i
Za veinu nas roditelja doslovce nema nita vanijeg od dobrobiti nae djece. Nema mnogo stvari za koje moemo zamisliti da bismo mogli dati svoj ivot, no za njh bi smo ga dali... Svojoj djeci posveujemo nau svakodnevnu
1 energiju, Forwardinduvidualnu i Buck, 2002. slobodu, nae prihode, panju i brigu. U ljudskom iskustvu nema niega to bi se time moglo

mjeriti 3 2

Koller-Trbovi, 1994.

3 Forward i Buck,2002.; str.137.

3

Vasti i sur., 1998.

12

poistovjeivanje. Dijete se u ranom djetinjstvu, kroz proces identifikacije i oponaanja poistovjeuje s roditeljem-uzorom, te na taj nain usvaja odreene drutvene i moralne vrijednosti. Rije je o uenju koje nastaje kao rezultat djetetove ovisnosti o roditeljima i njegova doivljaja roditeljske moi. Odatle i vanost odnosa meu roditeljima, te odnosa roditelja prema djeci. No, da bismo analizirali suvremeno roditeljstvo treba demistificirati prenaglaeno majinstvo i emancipirati potisnuto oinstvo, jer niti majinstvo moe biti iskljuivo roditeljstvo, niti bi oinstvo trebalo zamijeniti i istisnuti majinstvo.1 Uloge oca i majke u odgoju svakog djeteta meusobno su komplementarne i reciprono povezane. Brojna suvremena literatura naglaava vanost oba roditelja u odgoju djece. I otac i majka svojim osobnim primjerom pruaju djetetu model ponaanja koji e im kasnije olakati daljnje susrete s drugim osobama. Dijete se obino identificira prema spolu: djeak s ocem, a djevojica s majkom, to uvjetuje da djeak oponaa oevu, a djevojica majinu osobnost. Procesom identifikacije nastaju promjene koje djeci razliitih spolova pomau da prihvate sebe i prepoznaju razlike. Dolazi i do razvoja spolnog identiteta kao unutarnjeg, osobnog doivljaja muke ili enske spolne pripadnosti te uloge koje se za taj spol vee, u emu je najvanije da se dijete uzdigne na razinu prihvaanja svoje spolnosti. U tom smislu istraivanja pokazuju da je specifino spolno ponaanje sloena kombinacija prirode i odgoja.2 Ako uz sve slinosti i razliitosti dijete uspjeno prihvati oba roditelja, uspjeniji je razvoj njegova spolnog identiteta. To upuuje na zakljuak da procese identifikacije i imitacije, trebaju prepoznati, hrabriti i potpomagati oba roditelja, kako bi se eljeni rezultati postigli u to veoj mjeri. Kroz meusobno proimanje procesa djetetova sazrijevanja i uenja nastaju promjene koje djetetu pomau da spozna sebe i uvidi osobitosti koje ga razlikuju od drugih. Spoznaja sebe teak je i sloen zadatak.3 Kao to smo ve naveli, u tom procesu dijete nije samostalno, ve je okrenuto odraslima, ponajprije roditeljima. Dijete gradi sliku o sebi na temelju komentara odraslih, na temelju svega onoga to roditelji o njemu misle, kada i kako ga hvale ili kritiziraju. Pritom se esto istie vanost emocionalne povezanosti djeteta s roditeljima i drugim lanovima obitelji. Predkolsko dijete ukljuuje u svoje samopotovanje percepciju socijalne prihvaenosti (koliko me roditelji i znaajni drugi vole ili ne vole) i kompetenciju (to sam sposoban uraditi ili izvesti). Stoga ne iznenauje da se ve u predkolskom uzrastu uoavaju djeca koja su po ukupnoj razvijenosti ispred, odnosno iza drugih. Ako roditelji vole dijete, ve samim tim to postoji, bez obzira to moe i kakvo je, dijete e razviti samopotovanje i pozitivnu sliku o sebi. Neka istraivanja potvrdila su vanost zrelosti
1

Braja, 1995. Wenar, 2003. LaFreniere i Dumas, 1996

13

roditelja, posebice socijalne i emocionalne, te spremnost za obavljanje zadataka koje pred njih postavljaju brane i roditeljske dunosti.1 Suvremena istraivanja istiu problem nesigurnosti roditelja u odabiru stila odgoja muke i enske djece. 2 Promatrajui razliku izmeu muke i enske djece smatra se da u odgoju djeteta treba poticati osobine znaajne za odreeni spol djeteta, to e, izmeu ostalog, utjecati i na kasnija stajalita prema veini ivotnih pitanja, posebice s aspekta svakog roditelja. Utjecaji roditelja na osobnost djeaka i djevojica zapoinju vrlo rano. Daljnjim rastom i razvojem djece roditelji pojaavaju njihove spolne uloge ohrabrivanjem aktivnosti - spolno tipiziranim igrama i igrakama. Roditelji djeci trebaju osigurati razliita iskustava, posebice izvan onih koji se ubrajaju u tradicionalne spolne stereotipe. To znai omoguiti djeci da biraju aktivnosti kojima se ele baviti i u kojima su uspjena. Zdrav, kvalitetan, prirodan odnos majke i oca uspostavlja toplu i emotivno bogatu atmosferu u kojoj dijete odrasta. Zadovoljni roditelji u svakom sluaju e to zadovoljstvo, vedrinu i lakou i nesvjesno, dakle spontano prenositi na dijete koje u toj dobi poput spuvice upija sve oko sebe , to e se razjasniti u iduem poglavlju.

IDEMO NA IZLET: MAMA TATA I JA djeji likovni rad

2.1.1. Vanost branog odnosa u odgoju djeteta Brani odnos temelj je svih ostalih odnosa unutar obitelji i zbog toga brak mora biti vrst i zdrav da bi obitelj bila sretna i uspjena. (S. J. Cuidon, 2001.) Brak je zajednica izmeu dvaju pojedinaca iji se kvalitetan partnerski odnos temelji na zrelosti oba partnera. Partnerski odnos rezultat je ne samo osobnosti dviju osoba, ve i cijele lepeze njihovih ivotnih iskustava i specifinih oekivanja od zajednike budunosti. 3 Ve je reeno, da u zajednikom branom odnosu utjecaji oca i majke meusobno se isprepliu, to obiteljsku klimu ini zdravijom, a ona je odluujua za pravilan psihofiziki razvoj djeteta. Poput svih ivotnih odnosa, i brana zajednica podlona je stalnim promjenama. Dijelei sa svojom djecom ivotni prostor u ozraju istinske roditeljske prihvaenosti koje prua sigurnost i zatitu, odgaja se dijete sigurno u

Koller-Trbovi, 1994. Wenar,2003.

Dela Hrupelj, 2000.

14

sebe, svjesno svojih mogunosti.

Takvo dijete ima sve predispozicije da odrastanjem postane

samostalna i odgovorna osoba, i brojni suvremeni autori istiu da je obitelj u kojoj vladaju kvalitetni odnosi izmeu svih lanova obitelji od presudnog znaaja za razvoj djetetove osobnosti. Odgovornost za ozraje u obitelji imaju gotovo redovito odrasli.2 Zapravo, u svakoj se obitelji osjea neko njeno ozraje, koje oznaava emocionalno ponaanje njezinih lanova, to obiljeava ve i malu djecu i njihovo ponaanje. Tako primjerice, radost i smijeh razvijaju se u ugodnom i toplom obiteljskom ozraju.3 Govorei o obiteljskom ozraju esto se istie vanost kvalitete emocionalne povezanosti djeteta s roditeljima i drugim lanovima obitelji, iz koje proizlazi djetetov osjeaj da je eljeni lan obitelji, da joj pripada te da u njoj moe nai oslonac. U takvom okruju dijete vrlo lako stjee znanje i iskustvo o tome kako se treba odnositi prema sebi, vrnjacima, a kako prema odraslima. 4 Obitelj je najvanija zajednica djeteta. to su roditelji aktivniji u odgoju djeteta, vie mogu pomoi razvoju zdrave osobnosti svog djeteta, obogaujui u isto vrijeme i sebe. 2.1.2. Stilovi roditeljskog odgoja U namjeri da odgajaju svoje dijete, roditelji se obino priklanjaju nekom od odgojnih stilova. U daljnjem tekstu opisati e se istraivanje o odgojnom stilu roditelja i nekim obiljejima predkolskog djeteta kao to je socijalna kompetentnost 5. Empirijsko istraivanje je provedeno na stotinu troje predkolske djece iz devedeset i pet obitelji s ciljem da utvrdi utjee li roditeljski odgojni stil pozitivno ili negativno na djetetov razvoj. Rezultati istraivanja pokazuju da roditelji uglavnom tee razliitim odgojnom stilovima usklaujui svoje roditeljske uloge unutar odabranog stila, to ima pozitivne ili negativne posljedice na daljnji djetetov razvoj. Kategorizirana su tri roditeljska odgojna stila: autoritativan, permisivan i autoritaran odgojni stil. Temeljem dobivenih rezultata vidljivo je da su djeca odgajana autoritarnim stilom povuena i neprijateljski raspoloena. Permisivno odgajana djeca su emotivno nezrela, neustrajna, usprkos moguoj uspjenosti na intelektualnom planu. Djeca odgajana autoritativnim stilom jesu prijateljska, neovisna i intelektualno uspjena.
1

Greenspan,2003.; Mehringer , 2003. Cuidon, 2001.; Juul, 2002.; uturi, 1995., str. 8. Pantley, 2001.

Diana Baumrind, 1971., prema Papalia i Olds, 1992.

15

Kombinacijom navedenih odgojnih stilova nastaju etiri opa stila roditeljstva koja imaju razliite posljedice na razvoj osobnosti djece: autoritaran, permisivan, indiferentan i demokratski. Autoritarni roditelji postavljaju mnogo pravila i oekuju da ih djeca u potpunosti slijede, trae poslunost i bezuvjetno pokoravanje njihovom autoritetu. Implicitna roditeljska poruka djetetu je: Uini to se od tebe trai jer sam ja to rekao. 1 Djeca odgajana autoritarnim stilom su nagla i nepromiljena, agresivna i neprijateljski raspoloena prema vrnjacima i odraslima. Rezultati suvremenih istraivanja pokazuju da su ta djeca sklona razvijati osjeaj krivnje u mnogim socijalnim situacijama, te je manje vjerojatno da e biti intelektualno i socijalno uspjena. 2 Permisivni roditelji, iako emocionalno topli, pokazuju manje zahtjeva i pravila djejem ponaanju te su esto popustljivi i nedosljedni u svojim postupcima. Roditelji nemaju kontrolu, nisu zahtjevni, iako relativno brini, njihova djeca uglavnom su nezrela, odnosno imaju najmanje samokontrole i istraivakog duha. 3 Iako permisivni roditelji pokazuju ljubav, njihova djeca, slino kao djeca autoritarnih roditelja, pokazuju znakove nesigurnosti, te se ponaaju impulzivno, sebino, nezrelo i nekontrolirano. Brojna istraivanja pokazuju da djeca odgajana ovim odgojnim stilom imaju manje samopuzdanja i uglavnom nisu sretna. Indiferentan roditeljski stil odgoja prua djetetu manje panje, zanimanja i emocionalne podrke. Djeca odgajana indiferentnim odgojnim stilom neposluna su i nerado sudjeluju u socijalnim aktivnostima. Indiferentno roditeljstvo kod djeteta uvjetuje impulzivnost, este promjene raspoloenja, kolski neuspjeh, uzimanje alkohola i droge u ranijoj adolescenciji. Djeca koja odrastaju u autoritarnom, permisivnom ili u indiferentnom obiteljskom okruenju, najvjerojatnije e razviti emocionalne probleme ili probleme u ponaanju. Brojna empirijska istraivanja koja su se bavila prouavanjem odnosa izmeu roditelja i djece pokazala su kako je demokratski odgojni stil najdjelotvorniji u odgoju djeteta. Demokratini roditelji aktivno provode vrijeme sa svojom djecom, topli su u kontaktu, iskazuju im ljubav, postavljaju jasna pravila djetetovom ponaanju, te imaju razumijevanje za njihove potrebe. Takvi roditelji postiu najbolje odgojne efekte i socijaliziraju djecu sukladno njihovim razvojnim karakteristikama.4 Aspekti ovog roditeljskog stila odgoja znaajno su povezani s pozitivnim razvojem djeteta, ne samo u djetinjstvu, ve i u odrasloj dobi. Dijete odgajano ovim odgojnom stilom
1

Wenar, 2003., str. 45. Miller, 1995.; LaFreniere i Dumas, 1996.; Forward i Buck, 2002.; Male i sur., 2003. Baumrind, 1971., prema Papalia i Olds, 1992., str. 228.
Cuidon, 2001.; Shapiro, 2002.; Kostelnik i sur.,2003.

16

je prijateljsko, kooperativno, samopouzdano, samostalno, intelektualno uspjeno i socijalno odgovorno. Dakle, ako je cilj odgoja, odgoj zdravog i zadovoljnog pojedinca, a taj se cilj odgojem ne ostvaruje, tada je potrebno mijenjati ponaanje roditelja i njihove odgojne metode, od neuspjenih: autoritanih, permisivnih, indiferentnih prema uspjenim, demokratskim. Odgoj djece u suvremenim uvjetima ivota teak je nesiguran posao roditelja kojima znanost ne nudi dovoljno prikladnih odgovora. Brojni autori posebice istiu problem nesigurnosti roditelja u odabiru stila odgoja vlastite djece. Jesmo li kao roditelji prestrogi ? Ili preblagi? Odgajamo li dobro svoje dijete?, samo su neka od pitanja koja si najee postavljaju roditelji. Potaknuti spoznajama pedagogijskih znanosti, mnogi roditelji vjeruju da dijete raspolae mnogim potencijalima koje je mogue razvijati samo kroz odgovarajui odgoj. Pored toga, svijest o tome da priprema djece za svijet odraslih danas postaje sloenija nego ikad prije, poveava ionako zahtjevnu odgovornost roditelja za odgoj vlastite djece, to dobro ilustriraju rijei:
Edukacija roditelja ima za cilj pomoi roditeljima da budu bolje informirani o tome kako obiteljski ivot utjee na dijete i njegovo odrastanje. Iako nitko roditeljima ne moe rei to konano initi u odgoju djece, oni e s veseljem prihvatiti svaku informaciju koja e njihovo roditeljstvo uiniti lakim i bezbolnijim.1

Da bi roditelji bili to kompetentniji u odgoju svoje djece trebaju stjecati nove spoznaje, vjetine, mjenjati svoja ponaanja, odnosno neprestano raditi na poboljanju roditeljskog djelovanja. Krajnji cilj roditeljskog samorazvoja je postizanje kompetentnosti, a time i zadovoljstva i sree u odgoju djece. Kompetentni roditelji razmiljaju o odgoju svog djeteta kao izazovu kojem su dorasli i koji im, prua osjeaj zadovoljstva, snage i upornosti.
2

Mnoga istraivanja provedena posljednjih

nekoliko desetljea pruaju spoznaje i dokaze o tome kako nain na koji roditelji postupaju s djecom, bilo da je rije o strogoj disciplini ili pak empatiji i razumijevanju, bilo da to rade nezainteresirano ili s toplinom, ima duboke i trajne posljedice za djetetov daljnji razvoj. Neki suvremeni autori otvaraju pitanje kako se roditelj treba ponaati da bi djetetu to vie pomogao u odrastanju - postizanju vlastitog identiteta i autonomije. Drugi autori smatraju da ne postoji jednoznaan odgovor na navedeno pitanje, s obzirom na razliitost razvoja svake osobnosti.3 Svako dijete je razliito, jedinstveno i neponovljivo. Odgajati dijete kao roditelj znai biti zainteresiran, aktivno pratiti
1

Krogh,1994.,str 64. 2 Bai i sur,1998.; Male i sur, 2003.

17

djetetov razvoj i nadasve odgajati emocionalno toplo i s uitkom. 1 Poeljna je uravnoteena kombinacija roditeljske ljubavi i kontrole, jer je tada djetetovo ponaanje obiljeeno opom samostalnou i kompetentnou.2 Najprikladniji odnos izmeu roditelja i djece je onaj u kojem dominira osjeaj ljubavi, meusobne odgovornosti, povjerenja i pripadnosti. Pojam ljubavi ovdje se tumai kroz potpuno prihvaanje i potivanje osobnosti djeteta. To je naizgled veoma jednostavna odgojna strategija, no uspostavlja se da je neki roditelji teko ostvaruju i da je sve rjea. Ljubav je nenadomjestiv odgojni imbenik koji djeluje u okviru obiteljskog odgoja. Povezanost ljubavlju izmeu roditelja i djece jedan je od temeljnih imbenika koji odreuju razvojni tijek u djetinjstvu .3 No, ta se ljubav mijenja od najranije faze djetetova ivota, kada se o djetetu najvie skrbimo zbog njegove potpune ovisnosti o roditelju, pa do ljubavi koja e ostaviti dovoljno prostora za samostalno djelovanje djeteta, kakva je potrebna kasnije. U toj fazi, ljubav se pretvara u poticaj, hrabrenje, a kod roditelja i djeteta izaziva radost zbog manifestiranja djetetove samostalnosti. Suvremena literatura, ali i neposredno iskustvo svjedoe da navedeni osjeaji ljubavi povezuju roditelje i djecu neraskidivim vezama te ine obiteljski odgoj nezamjenjivim.

2.2. Dijete u obiteljskom okruju

Danas je posve jasno da dijete treba promatrati kao dio obiteljskog okruja. Takvim pristupom nastoji se razmatrati razvoj djeteta kroz meusobnu povezanost majke, oca i djeteta, te drugih odraslih osoba: baka, djedova, teta i drugih, i djeteta. Obitelj je organizirani sustav odnosa u kojem sudjeluje vie lanova vezanih srodstvom ije je ponaanje i doivljavanje u stalnoj meuovisnosti.4 S obzirom da je obitelj istodobno i izvor brojnih, ponajprije emocionalnih oekivanja, vaan initelj obiteljskog ivota nesvjesna je mrea meuljudskih odnosa.
5

lanovi

obitelji djeluju jedni na druge, a time i na obiteljsku cjelinu. Djeca prenose sve one obrasce ponaanja
3

Cuidon, 2oo1.; Rosi i Zlokovi, 2002. Dela Hrupelj , 2000. Ehrensaft, 2002.; Pantley, 2001. Wenar, 2003.; str. 34. Male, 1994. Forward i Buck, 2002.; Pantley, 2001.

18

i osjeajne reakcije koje doivljavaju od odraslih u obitelji. Nasljedni imbenici predstavljaju mogunosti koje se mogu ali i ne moraju ostvariti, ovisno o poticajima iz obitelji i ue djetetove okoline. Odnosi koje dijete naui u prvim godinama svog ivota osnova su njegovih kasnijih odnosa s osobama koje e tijekom ivota susretati. U strunoj i znanstvenoj literaturi suvremeni autori naglaavaju pozitivni utjecaj obitelji na cjelokupni razvoj djeteta: PROTEKTIVNI IMBENICI OBITELJI _______________________________________________________________________ - ljubav i briga za dijete, - skladni odnosi u obitelji i kohezivna obitelj, - umjereni stupanj kontrole i srdana komunikacija, - emocionalno topli i podupirui odnos prema djetetu, - disciplina, nekanjavanje, konzistentnost u odgoju, - uvaavanje djeteta, - bavljenje djetetom, zajednike aktivnosti, zajedniko provoenje vremena, - vedro ozraje, humor - odgovorno i kompetentno roditeljstvo, zainteresiranost za suradnju u cilju dobrobiti djeteta. _______________________________________________________________________ Koller- Trbovi, 1998. Od davnih je dana uoeno i prihvaeno kako su ljubav i zatita, to ih dijete osjeti u roditeljskom domu najbolji uitelji poeljnog drutvenog ponaanja, tj. da od odnosa roditelja i djeteta u znaajnoj mjeri ovisi kakav e se drutveni karakter razviti. Dijete u obitelji stjee prva znanja, ui vjetine, navike, sposobnosti, razvija temeljne strukture osobnosti, to postaje osnovni model drutvenog ponaanja. Na taj nain dijete usvaja kriterije za prosuivanje svojih i tuih postupaka, odnosno prepoznaje odreene moralne smjernice. Konkretne postupke djeteta roditelji ocjenjuju kao dobre i loe. U tom smislu, pitanja koja se odnose na roditelje i koliko su kompetentni za ulogu majke i oca postaju sve vanija, to e se razjasniti u dijelu teksta koji sljedi.

2.2.1. Majka i dijete Onaj kome mati nije pokazala put u svijet, trai li trai, i ne moe nai ni jedna vrata. (R. M. Rilke)

19

Na poetku svog ivota dijete je potpuno ovisno o skrbi svoje okoline i bez te brige i njege ono ne bi moglo preivjeti. U toj okolini za rani razvoj djeteta najvaniji je lik majke. Stoga mnogi suvremeni autori istiu vanost zbliavanja majke i djeteta, odmah nakon djetetova roenja. U razdoblju trudnoe i poroaja kod ene dolazi do mnogih hormonalnih promjena koje potiu majinski instinkt, a koji se oituje u majinskoj potrebi da uspostavi prisni kontakt s djetetom. Posebno je vano da se to ranije razvija topli emocionalni odnos koji e kasnije tijekom rasta i razvoja djeteta poprimiti sloenije oblike privrenosti: sigurnost, povjerenje i toplinu. 1 Razumijevanje ranih interakcija izmeu majke i djeteta predmet je interesa mnogih istraivanja. Prema teorijama privrenosti2 majina ljubav je djelotvorna ako udovoljava primarnim biolokim i psiholokim potrebama dojeneta, prua simbiotiki zatieni prostor za rast i sazrijevanje djejeg organizma te pomae u stjecanju poetne sigurnosti potrebne za daljnje djetetovo sueljavanje s okolinom. Istodobnim zbliavanjem dijete dobiva osjeaj sigurnosti potreban za stjecanje poetnog povjerenja u majku. Majinska ljubav nije automatska, niti unaprijed jami pravilnu njegu, odgoj i privrenost djetetu. U tom smislu, mogue je izdvojiti neke imbenike koji posredno ili neposredno utjeu na nain kako e se majka odnositi prema djetetu:3 - razlozi zbog kojih majka eli imati dijete, - njezino zadovoljstvo branim ivotom, - njezini stavovi prema ivotu, - njezin odnos s djetetovim ocem, - njezin interes za posao ili vanjske aktivnosti, - njezine ukupne ivotne okolnosti, - prisutnost ostale rodbine u kui kao to je primjerice, podravajua ili nametljiva baka. Majka je najvaniji odgajatelj djeteta. Aktivnom prisutnou i cjelokupnim pristupom majka znalaki prepoznaje i zadovoljava djetetove bioloke i psiholoke potrebe. Zadovoljstvo koje pritom osjeaju majka i dijete je obostrano i kao takvo ima veliki znaaj ne samo u razvoju prisnih uzajamnih odnosa ve i za djetetov daljnji emotivni i psiholoki razvoj. Istiui vanost njenosti i
1

La Freniere i Dumas,1996.

Rosenblith i Sims-Knight, 1992.; prema Wenar, 2003.

Papalia i Olds, 1992.

20

strpljenja u odgajanju djeteta, majinsku ljubav neki autori usporeuju s optimizmom bez granica. 1 esto se pritom naglaava vanost razvoja djeteta uz toplu, ohrabrujuu majku, to izmeu ostalog potie razvoj djetetove emocionalne stabilnosti koja bitno olakava njegovu prilagodbu novoj sredini.
To je vrlo lijepo prikazano na sici Donalda W. Winnicotta: majka gleda u dijete u svom naruju, a dijete u njezino lice u kojem se ogleda... Majka to jedinstveno, maleno, bespomono bie gleda, a ne projicira svoja vlastita oekivanja, strahove i planove, koje ima za dijete. Inae dijete u majinom licu ne bi vidjelo sebe nego njezine vlastite projekcije i tada bi ostalo bez zrcala i cijeli svoj ivot bi ga trailo.2

Meutim, nije svako majinstvo idealno. Ne treba zanemariti niti problematino majinstvo u suvremenoj obitelji koje ometa pravilan razvoj djeteta, posebice ako majka pristupa djetetu kao dijelu svoje osobnosti, zahtijevajui od njega ostvarenje vlastitih neiivljenih poriva.
3

Usmjeravajui se

samo na majku, djetetu je onemogueno u svakom svom obliku izraavanja prikazati sebe okolini. Takvo dijete nee razviti dovoljno povjerenja ni u sebe ni u vanjski svijet, a time se dovodi i u pitanje njegov daljnji razvoj. Za pravilan razvoj djeteta, najvanije je da majka vodi dijete kroz ivot sigurno, bez strahova. Ve je reeno, nain podizanja i odgajanja djeteta ne ovisi samo od osobnosti majke ve i o kvaliteti obostranog odnosa. Nepravilnosti u ranom razvoju djeteta prisutne su ako je dijete nesigurno vezano uz majku. Pomanjkanje majinske ljubavi u ranom djetinjstvu ne samo da ima negativan utjecaj na daljnji razvoj djeteta, nego i posljedice koje postaju vidljive u odrasloj dobi. Istraivanja su pokazala da takva djeca kasnije odrastaju u zavisne i suzdrane linosti koje imaju izrazitih problema na emocionalnom planu, u branoj zajednici i roditeljstvu. 4 Negativna iskustva uvjetovana pomanjkanjem majine ljubavi dijete nosi kroz cijeli ivot, to su potvrdila brojna istraivanja svjetski poznatih psihologa, psihoanalitiara i psihoterapeuta. Od izuzetne je vanosti da majka aktivno prilazi djetetu, i to kao zasebnoj osobnosti koje ima pravo na svoje ideje, elje i interese. Dijete treba uvijek prisutnu, ohrabrujuu majku, koja e stalno podravati svaki pozitivan uinak djeteta, usmjeravati ga prema sigurnoj, samostalnoj osobi.

Cuidon, 2001.; Diamond i Hopson, 2002. Miller, 1995.; str.6o.

3
4

Braja, 1995.
LaFreniere i Dumas, 1996.; Miller, 1995.; Ehrensaft, 2002.

21

2.2.2. Otac i dijete

Jedan je otac vie nego stotinu uitelja. (G. Herbert) U obiteljima gdje postoje oba roditelja netom nakon poroaja dijete je najprije emocionalno vezano za majku, ali se istodobno razvija i emocionalna vezanost s ocem tako emocionalna povezanost dobiva na dinamici i sigurnosti, a daljnja prisutnost oca olakava odvajanje i osamostaljivanje djeteta iz zajednice s majkom. Iako u prvih nekoliko mjeseci ivota dijete u gotovo svim segmentima razvoja ovisi o majci, postavlja se i pred oca. Unato opem vjerovanju da su ene bioloki vie predisponirane za odgoj djece, istraivanja pokazuju da mukarci takoer mogu biti jednako senzibilni za odgoj svoje djece. U nekim situacijama djetetova plaa ili pak smijeha promatrano je oevo psiholoko ponaanje (promjene u radu srca, krvni tlak, opa uzbuenost, itd.). Rezultati navedenog istraivanja svjedoe da su psiholoke reakcije oca u navedenim situacijama vrlo sline majinima 1 te istiu da pored majke i otac svojom aktivnom prisutnou potie dijete na uenje mnogih ivotnih vrijednosti. Razliitost oeva i majinska pristupa omoguuje djetetu uoavanje razlika izmeu dviju bliskih osoba, to se posebice odraava u usvajanju uloga vezanih uz djetetov spol. U suvremenoj literaturi esto se istie znaajna uloga oca u ohrabrivanju djece u procesu identifikacije s vlastitim spolom, kako za djevojice tako i za djeake. Ukazujui na opravdanu potrebu aktivnog sudjelovanja oca u odgoju djece, smatra se da je njegova uloga jednaka majinoj. Tako je opovrgnuto ope miljenje da su majke vanije u odgoju, jer upravo isto koliko i majka, premda na drugaiji nain, u odgoju sudjeluje i otac. Njean otac, koji prua djetetu emocionalnu podrku, prenosi mu osjeaj da je voljeno, sigurno i zatieno. to je vie razliitih, emotivnih energija upueno djetetu ( otac, majka, baka, djed, brat, sestra..) ono e bivati snanije u svom emocionalnom razvoju, sigurnije i samostalnije. Odsustvo oca u odgoju djeteta negativno utjee na razvoj djetetova identiteta. Djeci koja su rasla bez oca, esto nedostaje sigurnost, oteano im je stjecanje neovisnosti, povuena su i ee sklona antisocijalnim ponaanjima. Takve probleme u djetetovu ponaanju mogue je primijetiti vrlo rano, a kasnije, odrastanjem djeteta, i sa sigurnou potvrditi. Najea pogreka oeva jest zaputanje
1

izazov pronalaenja sadrajne interakcije s djetetom

LaFreniere i Dumas, 1996.

22

odgoja djece radi osiguranja materijalnih sredstava za obitelj. 1 Kako bi se osigurala cjelovita priprema djetetova budueg ivota u iroj zajednici, od izuzetne vanosti je oeva stalna i aktivna prisutnost u odgoju djece. Neki autori 2 smatraju da odnos oca prema majci prua djetetu mogunost da uoi sve aspekte ponaanja znaajne za mukarca ili enu. Uoavajui oevo ponaanje prema majci, dijete zapaa osobine oca kao mukarca, to znaajno utjee na djetetove daljnje susrete s osobama razliitog spola. U suvremenim istraivakim izvjeima pronalazimo da njean odnos oca i keri suzbija pojavu negativnog ili grubog ponaanja u djevojica, dok posljedice njegova izostajanja u odgoju djevojica uvjetuju dugotrajne tekoe u susretima s osobama mukog spola. Jo izraenije posljedice odsutnosti oca opaaju se u djeaka, to rezultira mnogim oblicima delinkventnog ponaanja. Upravo oevi u sinovima potiu unutarnju snagu, samodisciplinu, odlunost, preuzimanje inicijative u ivotu i drugo.
3

Djeaci koji ostvare

vrste i sigurne emocionalne veze s oevima, imaju veu mogunost razvijanja stabilnijih emocionalnih i socijalnih odnosa u odrasloj dobi. Aktivna prisutnost oca u odgoju djeteta omoguuje bri kognitivni i motoriki razvoj te stvaranje obrazaca buduih poeljnih socijalnih odnosa. 4 Isto tako, neka istraivanja
5

su potvrdila da u ozraju dobre emocionalne veze i privrenosti ocu, dijete

je spremnije za mnoge aktivnosti u vanjskom svijetu, koje e ga voditi prema boljem prepoznavanju sebe jer je oevo potovanje i njegova emotivna potpora, najvaniji za razvoj pozitivne djetetove slike o sebi. Na temelju svega navedenog potvruje se vieaspektualna uloga oca u odgoju djeteta bez obzira na spol. Otac svojom aktivnom prisutnou omoguuje djeci uspjeno odrastanje s puno ljubavi i razumijevanja. Osnovni uvjet takvog odrastanja je ponajprije voljeti dijete, to znai pronalaziti dovoljno vremena da se dijete upozna i iskreno doivi. Moja obitelj djeji likovni rad

Braja, 1999. Kindlon i Thompson , 2002. Shapiro, 2002.; Kindlon i Thompson, 2002.; Rosi i Zlokovi, 2002.
Braja,1999.

LaFreniere i Dumas, 1996.; Kindlon i Thompson, 2002..

23

3. KVALITETNO VRTIKO OKRUJE - POTICAJ DJEJEM UENJU I STVARANJU

ivot u suvremenom drutvu iziskuje primjeren odgoj, irok i mnogostran, kakav se djetetu ne moe pruiti samo u obitelji, te se odgojni napori upotpunjuju odgojem u irem ivotnom krugu. To je najee djeji vrti, pored obitelji najbitniji imbenik u odgoju djeteta predkolske dobi. U djejem vrtiu kao javnoj ustanovi realizira se primarni (redoviti) program koji obuhvaa djecu od prve godine (prema potrebi i djecu od estog mjeseca) do polaska u kolu. Primarni program prvenstveno je namijenjen djeci zaposlenih roditelja. Ciljevi i zadae primarnog programa usmjereni su na poticanje i razvoj svih djetetovih aktualnih i potencijalnih mogunosti, uz naglaenu komunikacijsku komponentu. Tu se planiranim odgojnim pristupom potie cjelovit razvoj djetetove osobnosti. Primarni predkolski program se realizira sukladno razvojnim i ostalim drutvenim i kulturnim potrebama djece kroz djelatnu suradnju s roditeljima i neposrednim djetetovim okrujem (Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja, 1991.). Vano je podsjetiti, da pod utjecajem politikih i gospodarskih promjena u Hrvatskoj devedesetih godina doneseno je Programsko usmjerenje, kao prvi i polazni dokument u kojem se zacrtava koncepcija razvoja djece predkolske dobi. Koncepcija razvoja predkolskog odgoja po Programskom usmjerenju upuuje na injenicu da je dominantna djelatnost odgojno-obrazovna, temeljena na humanistikom razvojnom pristupu. Takoer, osnovna je znaajka dokumenta poticanje osmiljavanja uvjeta za podizanje kvalitete ivota i zadovoljavanje djetetovih potreba u vrtiu. Obzirom na vremensko produljenje boravka djece u vrtiu, otvara se pitanje: da li li organizirati rad koji bi bio zamjena za odgoj djeteta u roditeljskom domu ili takav koji je dopuna tom odgoju? Suvremeni trend razvoja organizacije rada djejih vrtia je orijentacija k obogaenju i proirenju obiteljskog odgoja, navodi se u Programskom usmjerenju. Danas u svijetu postoje vrlo razliite odgojne koncepcije koje daju doprinos teoriji i praksi predkolskog odgoja. U praenju dostignua na podruju predkolskog odgoja u svijetu vrijedno je spomenuti uglednu koncepciju koja se ostvaruje u modelu vrtia u pokrajini Reggio Emilia ( sjeverna Italija ), utemeljitelja Lorissa Malaguzzia. U vrtiima Reggio Emilia - odgajatelji, djeca i roditelji- svi sa svojim individualnim kompetencijama svjesni svojih vlastitih uloga surauju u stvaranju jedinstvenog i orginalnog vrtikog okruja u kojem svaka osoba ima mogunost razviti svoje vlastio uenje. 24

U vrtiima Reggio Emilia ... dogaaji kao ekanje dobrog prijatelja (kao i saznanje da si oekivan) pronalaenje trenutka samoe, izvravanje (tajnih) projekata s grupom prjatelja, interpretiranje sjeanja o osobama koje su pohaale vrti u prolosti, verbalni razgovori izmeu odraslih, zvukovi, okusi i mirisi, sve to ini ekspresiju, kolaboraciju (pojedinca) djeteta sa vrtikim okrujem1

U veini europskih zemalja stvoreni su uvjeti za ravnopravno postojanje razliitih odgojnih koncepcija i njihovo meusobno proimanje. Budui da se elimo to cjelovitije ukljuiti u suvremena europska zbivanja, kod nas se deavaju mnoge promjene koje, izmeu ostalog, omoguuju ravnopravno egzistiranje razliitih odgojnih koncepcija ( Waldorf, Montessori, Head Start, Reggio Emilia...). Svaka od tih koncepcija treba dokazati svoju vrijednost u praksi demokratskog drutva tako da se roditelju omogui upis djeteta u vrti koji ostvaruje program koji u potpunosti zadovoljava potrebe roditelja i djeteta. Odgoju djeteta u djejem vrtiu treba pristupati struno i znalaki . Kvalitetan rad pojmovno se ne definira, jer se uvijek moe raditi kvalitetnije, ali se prepoznaju postignuti rezultati 2. Kvaliteta vrtia kompleksan je pojam koji se moe ocijeniti iz razliitih perspektiva, ovisno o promatrau (roditelj, dijete, odgajatelj, ravnatelj). Suvremeni autori u ocjenjivanju kvalitete prednost daju perspektivi djeteta.
3

Odgojnu kvalitetu ostvaruje vrti u kojemu se prepoznaje kvaliteta

zajednikog ivota djece i odraslih u spletu djelovanja svih situacija i aktivnosti u odgojnoj skupini, gdje se ne razvijaju samo neki aspekti djetetove osobnosti, nego se i dijete razvija na svoj osobit nain, zadovoljavajui osobne potrebe i sposobnosti. Kvaliteteno vrtiko okruje odnosi se na cjelokupan organizacijski kontekst ivljenja i uenja djece, a ono je kvalitetnije to vie promie slobodu i neovisnost djeteta.4 Dakle, takav vrti se usmjerava prema kreiranju takvih odgojnih uvjeta i situacija u kojima dijete uspjeno razvija fizike, intelektualne, emocionalne, socijalne i druge potencijale te tako zadovoljava svoje ope i specifine potrebe. Uvijek kada se u tome uspije ostvaruje se vana pretpostavka cjelovitog razvoja djetetove osobnosti. Uvaavati individualne odgojne mogunosti i potrebe djeteta postaje imperativ u radu kvalitetnog suvremenog vrtia. Ni jedno dijete ne moe biti anonimno, jer anonimnost izaziva kod djeteta strah i nesigurnost, te dijete ne moe razviti pozitivnu sliku o sebi i svijest da se razlikuje od drugih.5 Drugim rijeima, cjeloviti odgoj s obzirom na navedeni program, te oblici i metode
1

Giudici i Rinaldi, 2002.; str.176. Katz i cesarone, 1994.;udina Obradovi, 1995. Miljak, 2002. Bredekamp,1996.;Gopnik i sur.,2003.
poljar, 2003.

25

ostvarivanja ciljeva u odgoju trebaju biti primjereni potencijalima i potrebama osobnosti djeteta u njegovu razvoju. Bitna je pretpostavka ovakvome radu, osigurati objektivne i subjektivne uvjete za individualni pristup djeci. Rije je o uvjetima kao to su: prostor, oprema, timski rad, organizacija. Naglaavajui znaaj vrtia za razvoj i odgoj djece predkolske dobi, veina suvremenih istraivaa koristi sintagmu prag kvalitetne ustanove koji oznaava granicu izmeu osobina ustanove koje oteavaju razvoj djece i onih koje djeluju pozitivno. U predkolskoj ustanovi u kojoj se radi prema kvalitetnom strunom programu djeca postaju zrelija od one odgajane samo u obiteljskoj sredini. Najopravdaniji su razvojno prilagoeni programi koji daju prednost aktivnom uenju djeteta kroz cjelovito iskustvo, simbolike sadraje uvode kao dio iskustva, na inicijativu djeteta. 1 Brojna suvremena znanstvena istraivanja potvruju da odgojna skupina treba imati manji broj djece, te da o djetetu brine odgajatelj koji postavlja umjerene zahtjeve uz stalno poticanje njihove samostalnosti i ustrajanju na neautoritarnoj disciplini. Najnepovoljniji odgojni stil za dijete je pasivni ili nekompetentni odnos prema djetetu. Temeljni zadatak djejeg vrtia kao izvanobiteljskog okruja je postii kvalitetu zajednikog ivota djece i odraslih uz istodobno pruanje podrke obitelji u odgoju djeteta. U tu svrhu, odreuju se tri osnovna meusobno zavisna aspekta kvalitete: 2 1. stav odgajatelja prema djetetu (slika o djetetu) i odgojni postupci, 2. odgojni proces i prostorni, materijalni i personalni uvjeti, 3. kvaliteta interakcije u odgojnoj skupini, poticaji i podrka djetetovom razvoju. Vrijedan doprinos unapreivanju kvalitete odgojno-obrazovnog procesa u vrtiu svakako je primjena humanistiki usmjerenog kurikuluma. Navedena paradigma koju nazivamo humanistika ini djeji vrti kuom radosnog ivljenja djece ( i odraslih ), u kojoj se pouavanje zamjenjuje izravnim stjecanjem raznolikog ivotnog iskustva i znanja sukladno dobi, interesima i potrebama djece. Primjena navedenog kurikuluma potaknula je mnoge kvalitetne promjene u odgojno-obrazovnoj praksi.3 Tako se primjerice, sve vie nastoji humanizirati okruje u vrtiu, odgojnoj skupini te omoguiti djetetu razvoj svih potencijala koji su u skladu s njegovom prirodom. Preobraaj vrtia prema paradigmi humanistike orijentacije podrazumijeva cjelovite promjene u
1

udinaObradovi,1995.

Tietze, 1998., prema poljar, 2003. Miljak, 1996.; 2002.

26

ulogama svih subjekata, posebice odgajatelja. Odgajatelj dobiva nove uloge: on postaje vodi i pomaga u djetetovom uenju i razvoju. U praenju suvremenijih dostignua na podruju predkolskog odgoja kod nas, vrijedno je spomenuti akcijska istraivanja kojima se nastojalo ispitati i analizirati stanje u odgojnoj praksi te na temelju toga zajedno s odgajateljima izravno mijenjati odnosno utjecati na poveanje kvalitete odgojne prakse u vrtiu.1 Odgajatelj kroz akcijsko istraivanje postaje refleksivni praktiar koji se razvija praenjem i analiziranjem vlastite odgojne prakse. U strunoj i znanstvenoj literaturi kurikulum se definira na vie naina i s razliitih gledita. No, ako pokuamo dati jedno openitije odreenje ovog pojma tada bi ono moglo glasiti: kurikulum nije unaprijed odreen plan ve je odgajatelju i djetetu pruena mogunost da ga sami stvaraju i stalno razvijaju... 2 Aktivnosti koje se ostvaruju integriraju razliita podruja znanja, a vrijeme je fleksibilno rasporeeno, to znai da sekvence uenja nisu podjeljene prema umjetno napravljenom rasporedu. Humanistiki kurikulum se smatra istraivanjem odgojno - obrazovne prakse jer se vie panje pridaje nainima, postupcima i metodama rada s djecom nego programskim sadrajima. Na taj nain oblikuje se i okruje bogato poticajima, te na osnovi praenja aktivnosti djece vre stalne ispravke i dopune okruenja, kako bi se to vie zadovoljile potrebe djece, to e se detaljnije razjasniti u iduem poglavlju ove knjige.
VRTI JE MJESTO IGRE I ZAJEDNKOG IVOTA- DJEJI LIKOVNI RAD

3.1. Vanost zadovoljavanja potreba djece Suvremena istraivanja, temeljena na primjeni humanistike razvojne koncepcije pedagoke prakse u vrtiu, 3 istiu vanost okruja odreenog ozrajem zajednitva u kojem za djecu i odrasle koji se svakodnevno susreu postoje razliite mogunosti koje e zadovoljavati njihove potrebe, slijedei ona pravila koja omoguavaju zadovoljavanje potreba svakog sudionika posebno. O zraje zajednitva treba razmatrati u irem smislu zato to obuhvaa ukupnost svih aspekata koji ine vrti (ljudskih, strunih, odnosnih i komunikacijskih, materijalnih, organizacijskih, i prostornih potencijala). Kao to se je na poetku treeg poglavlja istaknulo, u ostvarivanju ugodnog ozraja u odgojnoj skupini vana je odgovarajua briga o svakom djetetu, zadovoljenje njegovih potreba te razvijanje pozitivnih odnosa dijete-odgajatelj te djece meusobno. U skladu s rezultatima istraivanja
1

Miljak, 1996.; 2002.; Slunjski, 2001. Bredekamp, 1996.; Bruner, 2ooo.;Slunjski, 2001. Bai i sur., 1994.; 1998.; Male i sur., 2003.

27

koja su se bavila problemom veliine djejeg centra (omjera izmeu broja djece na jednu odraslu osobu)1 vidljivo je da se djetetove potrebe kvalitetnije zadovoljavaju u manjim ustanovama koje omoguuju frekventnije i sadrajnije kontakte djece.
VRTI U KOJEM DIJETE ZADOVOLJAVA SVOJE POTREBE FOTOGRAFIJA DJECE

Pravilan razvoj predkolskog djeteta odreen je njegovim potrebama, od kojih su

predkolskoj dobi posebno naglaene fizioloke i psiholoke potrebe. Sve ljudske potrebe su jednako vane i moraju biti zadovoljene da bismo se osjeali dobro. elje su specifine za svakog pojedinca. Ako se potrebe promatraju u kontekstu odgoja, treba naglasiti da je uloga odraslog pomoi djetetu ovladati svojim potrebama. Zadovoljenje potreba ini temelj razvoja i uenja svakog djeteta, dok suradniki odnosi meu djecom izravno djeluju na kvalitetu okruja u vrtiu.2 U tom procesu neki autori3 posebice naglaavaju stjecanje stanovite emocionalne stabilnosti i samokontrole te stvaranje adekvatnog praga tolerancije na frustracije koje predkolskom djetetu omoguava emocionalno sazrijevanje i uenje socijalno poeljnog ponaanja. Glasserova klasifikacija psiholokih potreba: LJUBAV - pripadanje, prijateljstvo, ukljuenost, brinost. MO -vanost, priznanje, vjetina, kompetencija. ZABAVA -radost, uivanje, uenje, igra. SLOBODA - izbor, neovisnost, sloboda, autonomija. Sukladno smjernicama suvremenog odgoja, zalaemo se za sretno dijete, a to je dijete ije su potrebe zadovoljene, to znai da boravkom u odgojnoj skupini dobiva dovoljno pripadanja i ljubavi, moi (uvaavanja), zabave i slobode. Pored obitelji, djeji vrti, a posebice odgojna skupina, predstavlja sredinu koja svojim koordiniranim djelovanjem omoguuje optimalno
1

Katz i Cesarone, 1994.; Edwards i sur. ,1998. Wood, 1995. Salovey i Sluyter , 1999.; Andrilovi i udina- Obradovi, 1994.

28

zadovoljavanje potreba svakog djeteta. Prepoznavanje i prihvaanje potreba za preivljavanjem (glad, e, umor, toplina, fizioloke potrebe) djetetu predkolske dobi je olakano. Zadovoljavanje psiholokih potreba (ljubav, mo, zabava, sloboda) nije jednostavno, jer ih dijete predkolske dobi zadovoljava kroz sebe, drugu djecu i odrasle. U ostvarivanju ciljeva u odgoju treba nuno polaziti od stvarnih potreba djeteta. To znai da je uravnoteeno zadovoljavanje potreba pretpostavka djetetovog uspjenog uenja i napredovanja na intelektualnom, socijalnom, emocionalnom i tjelesnom planu. No, zbog nepovoljnog odnosa izmeu broja djece i odraslih u naim vrtiima najvei broj praktiara orijentiran je na osiguravanje osnovnih uvjeta za zadovoljenje elementarnih primarnih djetetovih potreba te im ostaje malo vremena za opserviranje djeteta i njegovih aktivnosti kako bi na taj nain doznali vie o njegovim postojeim interesima i psiholokim potrebama, te ih na odgovarajui nain zadovoljiti.1 Iako su sve osnovne potrebe jednake, kako kod ljudi, tako i kod djece, postoje brojni i razliiti naini da se one zadovolje. Tako odabrani oblici ponaanja kojima dijete zadovoljava svoje potrebe odraavaju njegovu individualnost. Naime, potrebe se mogu zadovoljiti na vie ili manje prihvatljive naine. Svako djetetovo ponaanje je svhovita tenja da zadovolji jednu ili vie potreba, to znai da su sva djetetova ponaanja motivirana iznutra. Kada se dijete ponaa neprimjereno oekivanjima sredine, uloga je odgajatelja da kod njega razvija umijea za bolji izbor ponaanja. Ukoliko se radi na uenju djeteta o prihvatljivom zadovoljavanju potreba, obzirom na svoje razvojne i individualne specifinosti, dijete predkolske dobi ui sustavno birati odgovarajue ponaanje. U tu svrhu, mogue je primjeniti nekoliko pitanja: - to eli ? ( elja ) - to radi da dobije to to eli ? ( Radnja ) - Donosi li ti to to radi ono to eli ? ( Radnja ) - to moe uiniti jo ? ( Plan) Upravo stoga to svako dijete na individualan nain manifestira svoje potrebe, od odgajatelja se trai visoki stupanj pedagokog senzibiliteta da bi mogao pravilno dekodirati i osigurati povoljno okruje za njihovo zadovoljavanje. Sukladno humanistikom razvojnom kurikulumu odgajatelj bi trebao svoja razmiljnja usmjeriti na obogaivanje djetetove sredine kako fizike tako i socijalne, na organizaciju aktivnosti koje e po sadraju, materijalu i socijalnim odnosima omoguiti raznovrsnost u kojoj bi svako pojedino dijete moglo pokazati svoju invenciju, njegovati samostalnost i istodobno uiti na njemu prihvatljiv nain. Odgajatelji
1

agud i Jurevi Lozani, 1999.

29

bi u tom smislu trebali vie vremena posvetiti praenju i prepoznavanju djetetovih psiholokih potreba i iznalaenja naina da se one zadovolje. Potrebno je ve u edukaciji odgajatelja veu pozornost usmjeriti na irok spektar strategija i razvoj onih profesoinalnih kompetencija koje ga pripremaju za njihovu fleksibilnu i raznovrsnu primjenu, a ne na unaprijed determinirane postupke i akcije koje ne mogu istodobno zadovoljiti potrebe svih pojedinaca.

3.2. Uenje predkolskog djeteta Predkolsko dijete je prirodno zainteresirano za istraivanjem svoje okoline. Uenjem i pravilnim spoznavanjem svijeta oko sebe, predkolsko dijete postaje sigurnije, a time i sretnije. Napredak u istraivanju djejih intelektualnih sposobnosti je pokazao da ak i novoroenad prilino osjetljivo reagira na podraaje iz okoline i aktivno prikupljaju podatke o svijetu u kojem se nalaze.. Djeca stvaraju i revidiraju teorije na slian nain na koji to ine znanstvenici. Oni formuliraju teorije, stvaraju i provjeravaju pretpostavke, trae objanjenja, provode eksperimente te u svjetlu novih dokaza revidiraju sve ono to znaju.1 Ulazei svakodnevno u aktivne odnose sa stvarima i ljudima, dijete dobiva povratne informacije koje se javljaju kao posljedica njegovih aktivnosti. Na taj nain dijete upoznaje stvarnost koja ga okruuje, aktivno ispituje svoje mogunosti, razvija svoj identitet. Predkolsko dijete je jedinstvena osoba koja ima svoj slijed odrastanja, svoju osobnost i stil uenja. 2 Tako primjerice, neko dijete najbolje ui uz pomo dodira i pokreta, drugo dijete vie je sklono vizualizaciji, povezivanju s vrnjacima i suradnji...Zato im, u vrtiu treba omoguiti uenje u odgojnim skupinama djece razliite kronoloke dobi, u kojima se prepoznaju posebnosti svakog djeteta te cijeni specifian doprinos koji dijete moe dati zajednikom uenju i razvoju. Navedene odgojne skupine najslinije su velikoj obitelji, u kojoj se svatko brine o svakome na prirodan nain, bez obzira da li su stariji ili mlai, te se meusobno pridaje onoliko pozornosti koliko je potrebno svakom njenom lanu. U suvremenoj literaturu esto se istie kako dijete konstruira svoj model svijeta koji mu pomae u tvorbi iskustva.3 To znai da dijete stupanjem u neku akciju upoznaje, stjee iskustva o svemu to ga zanima. U tim akcijama dijete simbolizira sve ono to je steklo iskustvom. Kakav smisao e za dijete imati neka ideja, predmet, ili odnos s nekim ovisit e o tome kako e dijete to

Gopnik i sur., 2003., str. 61. Bredekmap, 1996. Bruner, 2000.

30

iskustvo sebi objasniti, tj. kakvo znaenje e mu pridati. 1 Naini na koji djeca interpretiraju svoja iskustva razliita su od djeteta do djeteta, ovisno o njihovom stupnju razvoja.Voeno prirodnom tenjom da pronae, izgradi i konstruira smisao, dijete postupno dolazi do potpunijeg, tonijeg i cjelovitijeg razumijevanja vlastitog iskustva i svijeta oko sebe. Iskustvo koje doivljava potie dijete da obogauje, modificira, ponekad i mijenja postojeu sliku svijeta. Predkolsko dijete aktivno eksperimentira s novim mogunostima i svoje postupke mijenja samostalno ili kroz diskurs s drugima u svjetlu onog to je ve otkrilo.

3.2. 1. Suradniko uenje

Danas se sve vie naglaava vanost suradnikog uenja djeteta u vrtikom okruju . Uenje putem aktivnosti, diskursa i suradnje, zapravo oznaava da se predkolska djeca u zajednikoj akciji usklauju, nadopunjuju prema stupnju i nainu razumijevanja, da bi postigla zajedniki cilj. Kompetentnija, odrasla osoba preuzima odgovornost za voenje djetetova napora ili zadae te potie djecu na iznoenje, usporeivanje, suprostavljanje miljenja, pregovaranje, te ponovno formuliranje i preispitivanje svojih poetnih postavki.2 Ovakva dinamika odnosa pogodovat e socijalnom, emocionalnom i kognitivnom razvoju djece omoguujui da stjeu vlastita iskustva demokratskog ivljenja. Suvremeni autori se zalau za djeje vrtie kao zajednice koje se uzajamno potpomau i omoguuju djetetu da svoje ideje, teorije i saznanja dopunjuje i korigira u socijalnoj interakciji s drugom djecom i odraslima. Nadalje, ako se u suradnikoj skupini utvrdi da znanja nema dovoljno, posegnuti e se za znanjem ire kulture. 3 U tradicionalnim predkolskim ustanovama odgajatelj unaprijed odreuje zadatke, pretpostavlja to bi dijete odreene kronoloke dobi moglo ili trebalo znati, te sukladno tome planira i strukturira sekvence uenja, to nije sukladno osnovama socijalnog, interaktivnog uenja u kojemu su djeca slobodna za iniciranje aktivnosti i za preuzimanje rizika. Uenje djeteta predkolske dobi ne moe biti podreeno vanjskom cilju, ne moe biti izdvojena sekvenca nezavisna od djetetovih ideja. Ono nije automatska supstitucija starog s novim iskustvom. Mogunost transfera i operacionalizacije novog iskustva mogue je ako postoji kontinuitet izmeu
1

Slunjski, 2001. Bredekamp, 1996. Edwards,1998.;Bruner, 2000.

31

prethodne i idue razine iskustva. Ovaj pristup se podudara s idejom Vigotskog o zoni sljedeeg razvoja djeteta, koja predstavlja razliku izmeu aktualnog razvojnog stupnja vidljivog kroz stupanj neovisnosti djeteta pri rjeavanju problema i razine potencijalnog razvoja djeteta koji se odnosi na rjeavanje problema uz pomo odraslog ili kompetentnijeg vrnjaka. 1 Kao to je razjanjno, uloga odgajatelja u uenju djeteta je kompleksna i sastoji se od pravilno odmjerenih intervencija s ciljem osamostaljivanja djeteta, i podupiranja njegova daljnjeg uenja. Djeca znaju vie naina za uenje nego to mi znamo za poduavanjem. 2 Zato je temeljna sposobnost odgajatelja da zna promatrati i sluati dijete, da postavlja pitanja o djetetovim motivima, zakljuak ostavlja otvorenim, ne uri se, istrauje, te da je otvoren za riskantne ideje, sposoban preuzeti rizik i ne optereuje se unaprijed postavljenim planom.3 Uenje predkolskog djeteta je kontinuirani proces, koji zahtjeva od odgajatelja obogaivanje uvjeta, za samostalno, neovisno i suradniko uenje djeteta. Za cjelokupni razvoj djeteta u odgojnoj skupini u vrtiu potrebno je ostvariti relaksirajue, oputajue i podravajue ozraje koje potie dijete na stjecanje znanja, te se panja poklanja sljedeim odrednicama:4

UITI UITI

Zadovoljiti djetetovu potrebu za uenjem na zanimljiv nain i u ozraju topline i ohrabrenja.

UITI INITI

Vanost aktivnog, kreativnog znanja koje utjee na tjelesni, socijalni, intelektualni i emocionalni razvoj djeteta.

UITI

IVJETI

ZAJEDNO

Predkolsko dijete izgrauje svoje suradnike vjetine koje e daljnjim odrastanjem kvalitetno upotrebljavati u svim podrujima ivljenja.

Slunjski, 2001.

Edmunds, 1991.; prema Salovey i Sluyter, 1999., str. 169. agud i Jurevi-Lozani , 2000.
Delors,1998.

32

UITI BITI

Ukupno ozraje vrtia treba biti poticajno i omoguavati djetetu uiti kako BITI.

Kao to se razjasnilo na samom poetku ovog poglavlja, suradniko uenje djeteta u vrtikom okruju dogaa se u situacijama u kojima djeca poduzimaju neke akcije da bi postigla zajedniki cilj. lanovi skupine ue kroz diskusiju i prihvaanje meusobnih razlika, to ini proces uenja kvalitetnijim, zanimljivijim, a steena znanja i iskustva postojanima. Grupnu koheziju i uzajamno razumijevanje lanova skupine na relaciji dijete - druga djeca, mogue je promatrati na sljedei nain:1 - poetna fizika distanca djeteta od lanova skupine, ali kako rad u skupini napreduje tako se poveava fizika blizina, - spontana organizacija manjih skupina te izraavanje verbalnih izjava na relaciji dijete - druga djeca, u prvom licu mnoine: mi to moemo napraviti, hajde, idemo to napraviti, - smanjivanje fizike udaljenosti te aktivna uporaba verbalnog i neverbalnog govora (mimika, ton glasa, govor tijela) kao poziv na sudjelovanje, - rastavljanje skupine kada se eljeni cilj postigne. 3.2. 2. Rad na projektu Jedan od naina uenja u vrtiu rad je na projektima, koji pomae predkolskoj djeci da dublje i potpunije svim svojim osjetilima upoznaju svakodnevne fenomene koji ih okruuju. Projekti djeci omoguuju uenje, u prirodnim situacijama u kojima su djeca iznimno motivirana za traenje odgovora i to na nain koji je u skladu s njihovim stilom uenja.
2

Takoer, polaze od toga da sva djeca imaju osnovne potrebe koje treba zadovoljiti ako se kod njih eli razviti osjeaj da i oni mogu s uspjehom obavljati neke aktivnosti. Dijete definira poetak projekta svojim interesom ili idejom, a odgajatelj osigurava uvjete koji e omoguiti njegov daljnji razvoj. Temelji se na djetetu bitnim idejama i problemima, koje se u zajednikom diskursu razrauju, a potom se iznose mogua, ali ne i unaprijed odreena rjeenja. Krajnji cilj svakog projekta je djetetovo samoodreenje prema problemu i njegovo kreativno rjeenje. Na taj nain djetetu je omogueno da aktivno ili u kooperaciji s drugima iri svoja znanja do krajnjih granica i mogunosti,
1

Giudici i Rinaldi , 2002.; str. 145. Edwards i sur., 1998.; Bruner, 2000.; Slunjski, 2001.

33

aktivirajui sve svoje sposobnosti. Ostvaruju se kroz aktivno uenje i djelovanje djeteta u interakciji s drugom djecom, odraslima i neposrednoj komunikaciji sa prirodom i okoliem. Vana karakteristika projekta je njegova jedinstvenost i neponovljivost.

RADOM NA PROJEKTU POKLANJA SE PANJA OVIM ODREDNICAMA1:

- Teme projekta mogu biti svakodnevne (dovoljno ne istraene), to znai djeci zanimljive. Ne treba bjeati od tema koje su iroke, kontraverzne ili emocionalno ispunjene ( primjerice, strah, tuga...). Vri je neutralno mjesto u kojem se moe raspravljati i o takvim temama. - Plan projekta se izrauje razgovorom s djecom, a temelji se na postepenim tranzicijama koje ine djeca kada se njihovi interesi kreu od jednog do drugog aspekta koji moda nemaju konvencionalnu vezu sa sredinjom (odabranom) temom projekta, ve su njome vezani iskustvom. - Da bi se ostvrio cilj projekta djeca trebaju imati to vie razliitih aktivnosti. Neka djeca znaju da e njihov rad biti dokumentiran i izloen, te da e svoj rad obrazloiti i drugima. Ohrabrite djecu da svoje crtee uvaju, da bi ih mogli upotrijebiti za budua razmiljanja i radnje. - Pretpostavite kojim tijekom bi projekt mogao krenuti da bi dosegao viu razinu ( primjerice, aproksimativno slanje poruka, ukljuivanje osoba izvan vrtia, posjete raznim mjestima)...Kada djeca krenu tim putem komentirajte o tome na oglasnim ploama za roditelje. - Modifikacija ili skretanje s odabrane teme projekta, prihvatljiva su u bilo kojem dijelu projekta. Prouite pisane transkripte djeje preliminarne diskusije o odabranoj temi. Zabiljeite u transkripte bogatstvo djejih rijei i misli. - Dokumentirajte! Dokumentacija bez interpretativnog djela dovoljno ne objanjava. Koristite dokumentaciju za profesionalni razvoj odgajatelja, ukljuenost roditelja i kao potporu za samostalno uenje djece. Dokumentacija omoguuje djeci da se prisjete svojih poetnih ideja i razmiljanja, to pomae proirivanju i produbljivanju procesa njihova uenja.

Edwards i sur.,1998.;str.69.

34

3.3. Kako djelovati na zdrav razvoj osobnosti predkolskog djeteta u vrtikom okruju

Kao to se je obrazloilo u predhodnim poglavljima ove knjige u vrtiu, odnosno unutar programa predkolske ustanove dijete se ukljuuje u socijalnu sredinu koja mu pomae potiui ga na nove mogunosti spoznavanja sebe. U takvoj skupini, razliitim aktivnostima i odnosima, dijete istrauje svoje mogunosti nastoji se afirmirati i pronai svoje mjesto u drutvu vrnjaka. elja djeteta za interakcijom s drugom djecom zahtjeva postojanje vjetine za suradnju. U drutvu s vrnjacima, brojnim socijalnim interakcijama, nastaju prva kontrolirana osobna djetetova ponaanja, zatim prvo usporeivanje osobnog ponaanja s ponaanjem druge djece, prva prihvaanja razliitih zahtjeva drugih... U strunoj literaturi esto se govori o emocionalnoj osjetljivosti i o razvoju sposobnosti emocionalnog reagiranja na pojave, prije svega u vrtikom okruju. Vano mjesto u tome pripada razvoju pozitivnih emocija, primjerice, sposobnost suosjeanja ili empatije koja se odnosi na sposobnost afektivne komunikacije s drugima. Govorei o razvoju pozitivnih emocija mogue je istaknuti: prijateljski suradniki odnos meu djecom, izraavanje razumijevanja, topline i podrke odgajatelja, osiguravanje ugodnog ozraja u vrtiu i sl... Sve se to odraava na raspoloenje i ponaanje svakog djeteta tijekom boravka u vrtiu. Predkolsko dijete iz okoline ui koje su situacije emocionalno obojene. Socijalna okolina prua djetetu modele za imitaciju raznovrsnih naina emocionalnog izraavanja, te se socijalnim uenjem postie kontrola emocija. Socijalni razvoj djeteta, odnosi se na uenje onih oblika ponaanja koji omoguuju uspostavu odnosa s drugima, te prilagodbu na ivot u drutvenoj zajednici. Socijalni odnosi s okolinom utjeu ne samo na socijalni, ve i na cjelokupni razvoj djeteta. U zajednici s vrnjacima poinju se razvijati sposobnosti i vjetine koje ine temelje socijalne kompetentnosti.
1

Ideje, vlastite i tue, poinju se preispitivati odnosno procjenjivati, i sukobi u

kojima se dijete nerijetko nae dobar su poligon za vjebanje socijalnih kompetencija, preispitivanje svojih postupaka i ponaanja. Predkolska djeca s duim boravkom u vrtiu su socijalno kompetentnija, te se utjecaj vrtia na razvoj djeteta treba smatrati posebno bitnim. 2 Akceleracija navedena procesa razvoja oituje se u veoj socijalnoj zrelosti, lakem emocionalnom izraavanju te razvijenijoj kompetentnosti u smislu pripreme za kolu. Takoer, prepoznaju se i znakovi zrelog socijalnog razvoja kao npr. kooperativna igra i izrazi pozitivnih i prijateljskih emocija.
1

Krogh, 1994.; La Freniere i Dumas, 1996.; Salovey i Sluyter, 1999. Katz i Cesarone , 1994.; Clarke-Stewart & Fine, 1989., prema udina- Obradovi, 1995.; Milanovi i sur., 2000.

35

Potaknuti rezultatima takvih i slinih istraivanja, u daljnjem tekstu ove knjige, pokuat e se odrediti osnovne imbenike koji odreujuju djetetovu osobnost, njegovo ponaanje i odnose s okolinom, dakle, sve ono to odreuje pravilan socioemocionalan razvoj. Vano je podsjetiti da programi koji su se provodili u vrtiu, upuuju na saznanje da je socioemocionalno podruje manje zastupljeno, odnosno da neprekidno prua nove mogunosti istraivanja i djelovanja. Dakako, ne misli se na slabosti odreenih programa ili kritiku postojeih, ve nastojanju da se ovo podruje zastupa sukladno saznanjima koji su kompetentni dananjim uvjetima ivota djeteta i njegove obitelji.1 Na taj nain nastoji se izmeu ostalog doprinjeti razumijevanju svijeta djeteta u velikom i sloenom kompleksu suvremenog svijeta i ivota koji sve ee izaziva probleme u odrastanju. Program odgoja i obrazovanja predkolske djece polazi od humanistiko-razvojnog usmjerenja, s tendencijom priznavanja razliitosti u koncepciji predkolskog odgoja. Pored cjelovitih programa, razvijaju se i specijalizirani, skraeni programi. Stoga e se u daljnjem izlaganju panja usmjeravati ne samo na ve prethodno objanjeni, primarni (redoviti) program, ve i na skraeni program, tzv. program predkole namijenjen djeci u godini pred polazak u kolu. 3.4. Predkola - program pripreme za kolu Ve su due vrijeme prisutna nastojanja da se djeci koja nisu redovni polaznici vrtia organizira, sukladno opim odgojno-obrazovnim ciljevima, planski i sistematski odgojno-obrazovni rad. Zato su sedamdesetih godina organizirani programi minimuma ili tzv. male kole, kao programi rada s djecom u estoj godini ivota, dakle, onom koja nisu obuhvaena primarnim programom i koja e sa sedam godina starosti krenuti u kolu. Program predkole izvode odgajatelji, a odvija se dva ili tri puta tjedno u trosatnom ili dvosatnom trajanju u vrtiu. Namijenjen je pripremi djece za polazak u kolu, tako da se pravovremeno utvrdi ope stanje njihova zdravlja i psihofizike razvijenosti, evidentiraju potekoe u razvoju, te se na vrijeme takva djeca obuhvate strunom pomoi. Skraeni program u godini prije polaska u kolu predstavlja vrijednu pomo obitelji i djetetu u njegovom pravilnom razvoju. Polazak u kolu znaajan je trenutak za dijete i roditelja. To je prvi znaajni susret djeteta s odgovornostima, tono odreenim pravilima, zahtjevima i zadaama na koje mora primjereno odgovoriti. Ono e se nai u sasvim novom kolskom okruju u kojem e biti ocjenjivano i usporeivano s drugom djecom. Ponekad je polazak u kolu izvor jakog stresa za dijete, posebice ako se od njega oekuje da se angaira u uenju u okolnostima koje se bitno razlikuju od onih s kojima se
1

Bai i sur.,1998.

36

ranije susretalo. esto su roditelji, preplaeni da e njihovo dijete krenuti u kolu nepripremljeno, te da e program predkole omoguiti djetetu uenje itanja, pisanja i drugih znanja koja pripadaju kolskom obrazovanju. Svakako da u godini pred polazak u kolu posebnu panju treba usmijeriti prema razvoju razliitih spoznajnih funkcija koje potiu opi psihiki razvoj djeteta. Neki autori naglaavaju vanost psihomotornog razvoja koji podrazumijeva niz sposobnosti vizualnog, auditivnog, prostorno-vremenskog i motorikog karaktera koje se razvijaju i povezuju, to je osnova za razliita uenja, ukljuujui uenje itanja i pisanja.1 U strunoj literaturi esto se koriste pojmovi pripremljenost, odnosno zrelost za kolu. S obzirom na vanost pripremljenosti i zrelosti djeteta, suvremeni autori razmatraju ukupnu tjelesnu i psihiku razvijenost djeteta. Tjelesna razvijenost obuhvaa najuoljivije kriterije: visina i teina te opi zdravstveni status djeteta. Openito uzevi, psihika razvijenost ukljuuje elementarne spoznaje o predmetima i pojavama iz neposredne okoline, razvijen rjenik, te emocionalnu i socijalnu zrelost. Obzirom na vanost pripremljenosti i zrelosti, neki autori naglaavaju ukupne odgojne utjecaje koji se ostvaruju pri organiziranom predkolskom odgoju i obrazovanju djece. Tu se razvijaju sve tjelesne i psihike funkcije koje su djeci potrebne za njihovo uspjeno kolovanje. Ili jo konkretnije:
Zrelo za kolu je svako ono dijete koje je iscrpilo sve mogunosti prijanjih stupnjeva razvoja i koje se, budui je ispunilo svoja nastojanja i elje ranog djetinjstva, od njih oslobodilo da bi se u radosnoj uzbuenosti obratilo svemu onome to mu nudi kola.2

Program predkole ostvaruje se tako da primjenom raznovrsnih sadraja, sredstava, metoda i postupaka djeci osigura vedrije i bogatije djetinjstvo. I u ovom programu naglaava se vanost igre na razliite naine. Uvijek kada se djeca igraju, mnogo je prilika za zajedniko uivanje, izraavanje miljenja, pregovaranje, rjeavanje nesporazuma, suraivanje, kao i za stvaranje prijateljstva...3 Zapravo, to je ee dijete u igri s drugom djecom, ima vie prilike upoznati reakcije i emocije drugih prema sebi i tako nauiti naine ponaanja zbog kojih e biti prihvaeno. Pozitivni odnosi s vrnjacima pomau pozitivnoj prilagodbi djece na kolu. Djeca kojoj je onemogueno stjecanje takvih iskustava ne uspiju razviti svoju socijalnu kompetenciju, pa polaskom u kolu mogu doivjeti teke prilagodbe u skupini vrnjaka.4 Ua djetetova okolina, npr., obitelj i rodbina, esto
1

Milanovi, i sur., 2000. Krogh, 1994.; str.172.

Johnson, 1987.; prema Krogh, 1994.; 51. Ispa, 1987.; Ladd, 1996.;prema Salovey i Sluyter, 1999.

37

sami za sebe ne mogu ponuditi djetetu sredinu bogatu raznovrsnim poticajima, kakva mu je potrebna za njegov cjelovit razvoj. Takvu sredinu nudi program predkole. Njegovo provoenje, kao to je reeno, prua djetetu iroke mogunosti prikupljanja raznolikih ivotnih iskustava. Svakako da se i ovdje posebno misli na doprinos navedenog programa za cjeloviti ( tjelesni, intelektualni, socijalni i emocionalni ) razvoj djeteta.

4. KOMPETENTAN ODGAJATELJ - POTREBA SUVREMENOG DOBA

Kompetentnost je sr svakog uspjeha i svakog osjeaja radosti.

(W. Glasser, 2000.) Svakodnevnim dolaskom u vrti roditelj i dijete stjeu dojmove o odgajatelju, njegovoj strunosti i osobnosti. Neposredno iskustvo iz pedgoke prakse svjedoi da nije dovoljno razumijeti i pristupiti djetetu iskljuivo s racionalne strane, posebice ako se zna da je jedna od temeljnih karakteristika djeteta njegova osjeajnost te se esto naglaava odgajateljeva spremnost razumijevanja djetetovih osjeaja, odnosno da ima razvijenu sposobnost empatije. Zapravo, nema odgojnog modela i postupka koji je jedino dobar i primjenjiv za svu djecu, osim onog: voljeti dijete, osjeati odgovornost i biti optimist u odnosu na njega. Taj ivotni optimizam, senzibilnost i odgovornost osnova su za pronalaenje odgovarajuih postupaka i pristupa svakom djetetu, to je prvi znaajan korak prema kompetentnom odgajatelju predkolske djece u vrtiu. Nakon odlaska iz vrtia djetetu u sjeanju dugo ostaju dojmovi o odgajatelju i njegovim osobinama, kao to su primjerice, dobrota, zainteresiranost, strogost, duhovitost, toplina, prihvaanje drugih i briga za druge. Strunost odgajatelja, odlike njegove osobnosti, stil ponaanja i nain komunikacije, zasigurno uvjetuju stvaranje djelatne slike o njemu samome, to e se razjasniti u dijelu teksta koji sljedi. U suvremenoj literaturi kompetencija se odreuje kao spososobnost ulaenja u transakcije s promjenjivom i izazovnom okolinom, to ima za posljedicu razvoj i sazrijevanje pojedinca. 1 Krajnji je cilj postizanje zadovoljstva, sree i kompetentnosti ili, prema Maslowljevoj piramidi potreba,
1

Vasta i sur., 1998.; Glasser, 2000.

38

samoostvarenje ili samoaktualizacija. Na temelju Maslowljeve analize osnovne znaajke samoostvarene osobe su:
- prihvaanje sebe, drugih i prirode, - spontanost, jednostavnost - prirodnost, samostalnost, - sposobnost uoavanja i rjeavanja problema, - uivanje u drutvu drugih ljudi, ali i u samoi, - sposobnost uvianja novih aspekata stvarnosti, - demokratski karakter, - moralna ravnotea, - humor, kreativnost, - sposobnost intenzivnog proivljavanja svakog iskustva.

Maslowljeve potrebe svrstvane su du ljestvice, od niih prema viima. Ukratko, to su: fizioloke potrebe, potrebe za sigurnou, pripadanjem i ljubavlju, te potreba za samoaktualizacijom. Pritom se razvojni napredak ovjeka dogaa na nain koji metaforiki moemo povezati s penjanjem po ljestvama. Kada se svaka potreba zadovolji, ovjek, pa i dijete, postaju svjesniji idue, vie. U hijerarhiji zadovoljavanja potreba vlada odreeni red (stazom koju je znanstvenik Jacob Bronski opisao kao uspon ovjeka). Sintetizirajui navedeno, neizbjeno se namee pitanje to to sutinski odreuje i ini kompetentnog, educiranog odgajatelja? Suvremena istraivanja o razvoju predkolskog djeteta naglaavaju vanost odgajatelja, njegovu spremnost za nove, fleksibilnije metode i naine odgojnog djelovanja u vrtiu koje namee drugaiji, moderniji nain ivota.
U zoru 21. stolja profesionalna odgovornost postaje jo vei izazov. Od poetka informatikog doba suoni smo vie no prije s mogunou ukljuivanja u trajno uenje na radnom mjestu. Eksplozija znanja je naa stvarnost. Ne odrimo li korak, izlaemo se opasnosti da nae odluke temeljimo na zastarjelim informacijama.1

Obzirom na viestruko promjenjive uvjete suvremenog ivota, klasina uloga odgajatelja kao voditelja koji se oslanja na postojea znanja vie nije dostatna. Neophodno je stalno pronalaenje realnih i prikladnih odgovora na zahtjeve suvremenog naina ivljenja da bi se dijete to uspjenije pripremilo za suoavanje s izazovima budunosti. Odgajateljeva osobnost i njegova struna kompetencija bitni su initelji razvoja i uenja predkolskog djeteta. Prema nekim suvremenim autorima kompetentnost odgajatelja za odgoj djece zapravo je odraz kvalitete obavljanja
1

Salovey i Sluyter,1999.

39

profesionalne uloge.1 To je vana ivotna i profesionalna uloga, usmjerena s jedne strane na praenje djetetova razvoja kroz kvalitetan, struno kompetentan meuljudski odnos. Suvremena koncepcija predkolskog odgoja naglasak stavlja na osposobljenost i kompetentnost odgajatelja koji djeluje sukladno profesionalnom identitetu strunjaka odgojne prakse, koji radi na sebi, stjee potrebna znanja i socijalne vjetine tako da novosteeno znanje integrira s postojeim i primjenjuje u neposrednom odgojno obrazovnom radu. Stjecanje novog znanja i novih vjetina esto potie elju za osobnom promjenom. Osobna razmiljanja i originalna djelovanja glavna su sredstva promjene, koja svoj pravi smisao dobivaju u doivljaju pojedinca. Teorija izbora i realitetna terapija istie da za proces osobne promjene nije dovoljno posjedovati znanje i vjetine, nego i razvijati navike procjene novih znanja i vjetina u svakodnevnoj odgojno-obrazovnoj praksi. Imati samo znanje - nije mo, prava je mo primjena tog znanja. 2 No, kako u esto promjenjivim uvjetima ivota biti i ostati pozitivno orijentirana osoba u odnosu na sebe i druge, te djelovati sukladno profesionalnim znanjima i vjetinama odgajatelja strunjaka? Suvremena literatura istie da je za osobni napredak potreban stalan rad na sebi. Bolje poznavanje sebe omoguuje nam bolji odnos sa sobom, svojim potrebama, kao skladniji odnos sa svojom okolinom. ini se da ovjek nije u stanju nikada u potpunosti upoznati sebe, stoga je rad na sebi stalan proces. Na temelju navedenoga mogue je zakljuiti da odgajatelj koji radi na sebi, razmilja o sebi, analizira svoje postupke, osvjetava svoje potrebe, ostvaruje znaajne pomake u procesu osobne promjene na taj nain postaje profesionalno odgovorna i kompetentna osoba. 4.1. Praktina kompetencija odgajatelja Razvoj praktine kompetencije odgajatelja, fleksibilnog u razliitim situacijama i uinkovitog u odgojno-obrazovnom procesu mogue je tumaiti prema novoj paradigmi humanistike orijentacije u kojoj se naglaava vanost odgajatelja za samostalno istraivanje odgojne prakse. Odgovori na sljedea pitanja pomau kontinuirano razvijanje odgajatelja u refleksivnog praktiara spremnog na stalnu provjeru:3 - Razmiljam li kritii i analitiki o svemu to se dogaalo? Jesam li dovoljno introspektivan?

Bai i sur., 1998.; Male i sur., 2003. Glasser, 2000. Edwards, i sur., 1998.

40

- Prihvaam li odgovornost za svoje odluke ili prebacujem odgovornost na druge? Jesam li spreman priznati mogunost pogreke? - Jesam li dovoljno otvoren za nove ideje? Traim li nove informacije koje bi se mogle suprostaviti s mojim postojeim uvjerenjima o dobroj edukaciji? - Pokuavam li vidjeti dogaaje iz vie perspektiva ( od djeteta, roditelja, suradnika...)? -Traim li altrnativna objanjenja za sve to se dogaalo, posebice za svoje vlastito ponaanje? - Upotrebljavam li adekvatne injenice koje bi afirmirale ili evaluirale moje ideje? - Uporebljavam li edukacijske i etike kriterije kao i praktine odluke?

Razmiljanje o vlastitim metodama poveava korisnost iskustava steenih praksom te pridonosi analiziranju moguih odgajateljevih pogreaka, osvjeivanju implicitnih pedagogija i donoenju valjanih odluka kako djelovati u radu s djecom. Da bi to bolje odredio djelotvornost rada, odgajatelj redovito opservira vlastite intervencije, sam ili u suradnji sa sustrunjacima pronalazi razliite puteve i naine kako se ispravljati, a promjene i unapreenje prakse temelji na rezultatima evaluacije. Na taj nain, uloga odgajatelja kao kompetentnog praktiara, maksimalno dolazi do izraaja. Ili kako se esto naglaava: razvojno je vrijedno ono poduavanje koje ukljuuje analizu, istraivanje, suraivanje, graenje, uz odgajatelja koji je i sam uenik i istraiva, koji kontinurano prilagoava svoje akcije radi angairanja uenika.1 Vana odrednica koja se pridaje refleksiji i samorefleksiji jest oblikovanje vrtike kulture koja podrava razmiljanje i propitivanje. Standardni i sastavni dio Reggio pristupa ini suradnitvo, cijeni se znatielja, postoji uzajamno potovanje, prua se podrka, to dovodi dovee spremnosti da se iskuaju i provjere nove zamisli...

Uvijek kada postoji pravi dijalog u grupi, otvara se prostor individualnim idejama, mislima,

oekivanjima, prijedlozima, eljama i pravima svih njenih lanova. Navedene subjektivnosti pojaane su istraivanjem i identifikcijom prijedloga koji spaja sve potrebne elemente na nain koji je prihvatljiviji, te se daje sudionicima bolji osjeaj individualnog sudjelovanja...

Bruner, 2000.

41

4.2. Suradnja roditelja i odgajatelja Predkolsko dijete je u punom zamahu socijalizacije i stvaranju svog identiteta. Najintenzivniji je njegov psihofiziki razvoj. Unato svom izuzetno krhkom ustroju otvorenom svim vanjskim utjecajima, pozitivnim i negativnim. Zbunjujue, pa i obeshrabrujue, na dijete mogu djelovati neusklaeni odgojni postupci. Neusklaenost odgojnih postupaka moe se oitovati unutar obitelji, primjerice na relaciji otac - majka ili na relaciji obitelj - odgojna ustanova, to moe djelovati zbunujue, pa ak i obeshrabrujue na dijete. Suvremeni vrti u svojem programu treba ostvarivati suradniki odnos izmeu svih pojedinaca koji ga ine. Traenje i odabir takve koncepcije odgoja odreenog ozrajem uzajamne podrke i brige, uvjetuje stvaranje stalnog osjeaje sigurnosti kod djeteta (Programsko usmjerenje, 1991.). Samo u obostranoj suradnji i razumijevnju roditelja i odgajatelja mogu se uskladiti utjecaji na dijete, a oni moraju biti jedinstveni. Roditelji i odgajatelji susreu se na istim odgojnim zadacima, svatko u svojoj ulozi, te ih shvaamo kao partnere u zajednikoj djelatnosti u kojima su odnosi jednaki, aktivno dijele informacije, obveze, ciljeve i odgovornost vezane uz odgoj djeteta te imaju odreena prava ali i dunosti.1 Da bi odgajatelji i roditelji bili to usklaeniji, a time i uspjeniji u odgoju djece, bitno je povjerenje, tolerancija, objektivna razmjena informacija, zajednitvo, te stalna tenja istom cilju. Usklaenost odgojnih postupaka u obitelji i vrtiu otvara vee mogunosti povoljnijem utjecaju na dijete, to e sukladno djejim razvojnim mogunostima potpomoi njegovom daljnem odrastanju. Nadalje, dobra suradnja za dijete ima posljedicu jaanja njegova osjeaja sigurnosti, vlastite vrijednosti u novoj sredini te porast broja korisnih reakcija i doivljaja kao rezultat razmjene znanja meu odraslima. Kontinuitet i skladnost dogaanja u obiteljskoj sredini i predkolskoj ustanovi predstavljaju vrijedan stimulans djetetovom razvoju i prirodnom obogaenju njegove osobnosti.
2

Potujui potrebe i pravo roditelja na aktivno sudjelovanje odgajatelji provode razliite oblike suradnje ( radionice, druenja, igraonice ). Odgajatelji svoju suradnju ostvaruju i manje formalnim putem ( individualni razgovori, zajednike akcije, pozitivni meusobni kontakti ). Prihvaajui navedene postavke, namee se zakljuak da odgajatelj uvijek treba znati kako predoiti sebe, kako se pribliiti djetetu i njegovu roditelju, te kako pruiti odgovaraje informacije o djetetu i njegovom

Pugh i De Ath 1989., prema Male 1994. poljar, 2003.

42

razvoju. Na taj nain, uz obostranu suradnju, istaknuta veza djeteta i obitelji s vrtiem dobiva puni smisao u sretnoj zajednici djece i odraslih. Navedeni pristup roditelju dio je vrtikog okruja koji je prepoznatljiv u razvojno primjerenoj praksi i programima ranog obrazovanja, a u kojima:1 - roditelji se potuju kao djeji primarni izvor ljubavi, brige i zatite te imaju najvie utjecaja na odgoj svoje djece, - odnos izmeu roditelja i odgajatelja smatra se partnerskom suradnjom s ciljem uzajamnog razumijevanja, - razmjena informacija i ideja izmeu lanova obitelji i odgajatelja, posebice onih koje bi djetetu mogle koristiti, - odgajatelji uvaavaju zahtjeve i ciljeve koje roditelji imaju prema svojoj djeci, roditelji imaju pravo odluke o cjelokupnom predkolskom programu, - postupan i lagan prijelaz iz obiteljske u vrtiku sredinu , - odgajatelji potuju kulturalne i obiteljske razlike.
MAMA I TATA IGRAJTE SE S NAMA- fotografija

5. POREMEAJI U PONAANJU PREDKOLSKE DJECE

U suvremenom svijetu globalnih utjecaja sve vie smo svjedoci upozoravajuih, vrlo raznovrsnih oblika poremeaja u ponaanju, posebice onih veeg stupnja sloenosti i u sve ranijoj ivotnoj dobi. Predkolski uzrast najpogodnije je vrijeme za otkrivanje i dijagnosticiranje poremeaja u ponaanju, posebice s aspekta imbenika koji doprinose razvoju poremeaja u ponaanju, ali isto tako za rano interveniranje u cilju preveniranja moguih smetnji i poremeaja, odnosno u cilju poticanja cjelovitog razvoja.2 Za potrebe ove knjige treba podsjetiti na rezultate istraivanja
1

Krogh, 1994. Koller- Trbovi, 1994.;1998.

43

provedenog na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu 1988. godine. Rezultati istraivanja pokazali su da oko 7% djece predkolske dobi manifestira est i vie oblika poremeaja u razvoju i ponaanju, dok se jedan oblik poremeaja javlja u 20-30% djece. Dobiveni rezultati ukazuju na prisutnost aktivnih, pasivnih, fizikih poremeaja te poremeaja u podruju djeje igre. Navedene skupine poremeaja uglavnom se podudaraju s klasifikacijama poremeaja u djejoj dobi. Ve je reeno da se tekoe djetetova odrastanja poveavaju i bivaju sve kompleksnija, a mogunosti razvoja razliitih oblika poremeaja u ponaanju, znatno se ire sa ivotnom dobi djeteta. Tako se primjerice, u strunoj literaturi naglaava, da rizik za razvoj poremeaja u ponaanju, odnosno procjena rizinosti populacije mladih ljudi kree se i do 35%.1 Znanstveno je dokazano rizino djelovanje vie imbenika (bio- psiho- socijalnih) koji mogu uvjetovati pojavu i razvoj poremeaja u ponaanju predkolske djece. Danas se mnogo toga zna o uzrocima, imbenicima rizika za razvoj poremeaja u ponaanju, a to su: genetika, tjelesna povreda, oteenje mozga, siromatvo, nepovoljne obiteljske prilike, te posebice zlostavljanje i zanemarivanje djece... Iako su razlozi zbog kojih djeca imaju poremeaje u ponaaju brojni, prihvaeno je da su poremeaji u ponaanju u djejoj dobi rezultat uzajamnog djelovanja trijade initelja: osobina djeteta, obiljeja obitelji, te socijalnog okruja djeteta. 2 Dijagnozu poremeaja u ponaanju ine uglavnom sva ona ponaanja koja ometaju dijete u redovnom funkcioniranju, te su tetna i opasna za njega samog i / ili njegovo okruje. Takva ponaanja:3 - odstupaju od normi uobiajnih ponaanja za dob, spol, situaciju i okruenje, - mogu biti prisutna na osobnom planu i u socijalnom okruenju, - zahtijevaju strunu pomo. Djeca imaju poremeaje u ponaanju, ako ne mogu izgraditi i odrati zadovoljavajue odnose s vrnjacima i odgajateljima, ako su openito nesretna ili depresivna, ili ako se kod njih pojave tjelesni simptomi ili strahovi u vezi s osobnim problemima. 4 Bitno je ustanoviti distinkciju izmeu smetnji i poremeaja koji su rezultat prirodnog procesa rasta i razvoja, od onih koji predstavljaju rizik ili smetnje u razvoju djeteta. Pri procjeni djejeg ponaanja roditelji i odgajatelji polaze od osnovnih saznanja o razvoju, posebice o relativno brzom razvojnom pomaku i moguem nesrazmjeru u razvoju razliitih komponenata razvoja djeteta i nepravilnostima koje se mogu javiti u
1

Kostelnik i sur., 2003.

uturi, 1995.; Mehringer, 2003. Koller- Trbovi i sur.,2001. Kostelnik i sur., 2003.,str. 112.

44

redovnom razvoju. Dakle, potrebno je poznavati mnoge specifinosti razvoja djeteta predkolske dobi koji esto oteavaju procjenjivanje radi li se o redovnom razvoju ili o poremeajima u ponaanju, a time i donoenju odluka o daljnjem odgoju. Ve je spomenuto da problem predstavljaju brojni imbenici, odnosno uzroci nastanka i razvoja poremeaja u ponaanju djece (genetski, organski, psihosocijalni, i drugi). Uvijek treba polaziti od djetetove kronoloke dobi, obzirom da je ponaanje u korelaciji s bio-psiholokim razvojem djeteta. Pritom dijete reflektira ponaanja mikro i makro sredine u kojoj ivi i razvija se.
1

Vano je neprekidno pruavati nain na koji se uoeni problemi rjeavaju ( tretiraju ), kako zbog nedovoljne razraenosti terapijskih koncepcija, izostanaka evaluacije istih, tako i zbog nedovoljne educiranosti kadrova, te stalnog opreza da se neprimjerenim uplitanjem u prirodni rast i razvoj djeteta ne bi izazvale vee tekoe. 2 Rezultati brojnih istraivanja pokazuju da se kod djeteta predkolske dobi mogu zapaziti odreena ponaanja: pretjerani strah, neobina i steretipna ponaanja, plaljivost, tjelesni poremeaji, prkos, odbijanje poslunosti, gubitak interesa za igru, hiperaktivnost, agresivnost... Iako autori daju razliite opise navedenih ponaanja, svi se slau, ako ih ima vie (est i vie je mogui kriterij), rije je o djetetu kojemu treba pomo.

DJECA S POREMEAJIMA U PONAANJU EE E: * biti neposluna ili prkosna te e kriti pravila kod kue, u koli ili zajednici, * razmiljati na impulzivan nain (neplanski), * pokazivati hiperimpulzivno ponaanje (nestrpljivost, zahtjevnost, prianje u neprikladnim situacijama i sl.), * pokazivati nedostatak socijalnih vjetina (dijeljenje, izraavanje osjeaja, suradnja, igranje po pravilima i sl.), to rezultira veom agresivnou prema vrnjacima ili, s druge strane, odbacivanjem djeteta od strane vrnjaka, * krivo interpretirati ponaanja drugih kao neprijateljska i cijenit agresivna rjeenja problema, * pokazivati nisku razinu samopotovanja. Bai i Jankovi (2001.)

Kovaevi i sur., 1988.

Koller- Trbovi.,1994.,1998.

45

Naziv poremeaji u ponaanju zapravo je vrlo obuhvatan i kompleksan. Stoga e ga mnogi i razliito tumaiti, ali i drugaije shvaati njegovo temeljno znaenje. U literaturi i praksi postoji vie uvrijeenih termina kojima se na vie ili manje primjeran nain opisuju poremeaji u ponaanju. Kriteriji za odreivanje poremeaja u ponaanju su raznovrsni: simptomatoloki, etioloki, kulturnodrutveni, pravni... To se prepoznaje ve iz pojmovne raznolikosti koju najee susreemo. Neki od tih termina su: odgojna zaputenost, drutvena neprilagoenost, drutveno neprihvatljivo ponaanje, smetnje ponaanja, poremeaji u ponaanju i osobnosti i sl....Kod nas slubeno jo uvijek ne postoji jedinstvena ope prihvaena definicija poremeaja u ponaanju djece predkolske dobi niti njihova klasifikacija. Autori koji se bave poremeajima u ponaanju daju vlastite definicije i klasifikacije polazei s razliitih stajalita. Pregledom strune literature vidljivo je da poremeaji u ponaanju oznaavaju ne samo poremeaje organske etiologije, psiholoke i socijalne. Stoga se istie da je taj termin skupni naziv za sve one pojave bioloke, psiholoke i socioloke geneze, koje pogaaju pojedinca i nepovoljno djeluju na njegovu aktivnost i reaktivnost, te neugodno ili tetno utjeu na druge pojedince i drutvene organizme.1 Iz svih postojeih definicija i podjela lako se izvodi zakljuak da se poremeajima u ponaanju smatraju, vea ili manja odstupanja od normi uobiajnih ponaanja, koja mogu biti prisutna kako na osobnom planu ( depresija, povlaenje ) tako i u socijalnom okruenju ( prkos, neposlunost ). Neke promjene u ponaanju nestaju same od sebe, sazrijevanjem i uenjem (prilagoavanjem), a neke uz pomo sustavnih terapijskih postupaka. Ako se uoeni poremeaji ne mogu otkloniti terapijom, znak su ozbiljnijih problema u razvoju, ili jo konkretnije:

Poremeaji u ponaanju je peat ili stigma koja se moe udariti na elo nekom djetetu, kako se ne bismo morali izloiti pitanjima to to krivo inimo mi roditelji, mi odgajatelji? Nije li upadljivo ponaanje znak da je ono jo uvijek zdravo te da se samo brani od toga kako se s njim postupalo?2

5.1. Obitelj i poremeaji u ponaanju predkolskog djeteta Sve sretne obitelji sline su jedna drugoj, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj nain. (Tolstoj)

Dobreni i Poldruga, 1974., prema Kovaevi i sur., 1988. Mehringer, 2003.; str.30.

46

Obitelj je najsnanija odgojna sredina djeteta, bez obzira na dobre ili loe odnose unutar nje. U tom smislu, mogue je govoriti o djetetovoj obitelji kao izvoru zatite za dijete, ali i o nekim rizinim okolnostima unutar obitelji koji mogu imati utjecaj za razvoj ili podravanje razvoja poremeaja u ponaanju djeteta:1 Najpoeljniju, funkcionalnu obitelj, strukturiraju: jasna pravila, ljubav, fleksibilnost, potivanje djetetove individualnosti i potpuno razumijevanje djetetovih potreba. Oito je da se radi o obiteljima koje pruaju djeci sigurnost i zatitu, potiu dijete da razvije sve svoje sposobnosti i samostalnost, da bi se moglo otvoreno i spremno nositi sa svijetom oko sebe. Govorei o vanosti obiteljskih odnosa u odgoju djeteta namee se zakljuak da odnos sigurne privrenosti izmeu djeteta i majke, djeteta i oca, te osjeaj meusobne bliskosti izmeu roditelja, osiguravaju djetetu zdravu obiteljsku klimu koja je poticajna za njegov daljnji razvoj. No, naalost, u stvarnosti to nije uvijek tako. U disfunkcionalnim obiteljima mogue je govoriti o odsutnosti roditeljske ljubavi, nejasnim i strogim pravilima, openito naruenoj dinamici obiteljskih odnosa ispunjenih estim meusobnim sukobima. U takvim obiteljima dijete se osjea zbunjeno i osamljeno, te je sklonije emocionalnim problemima ili problemima u ponaanju. Stoga nije udno da e se odgojni djelatnici u svome radu sve ee susretati s djecom koja pokazuju razliite probleme, kao odraz neravnotee u djetetovu razvoju ili krize suvremene obitelji. Takve obitelji nisu rijetke, to se primjeuje u brojnim istraivanjima koja ukazuju na znaaj obitelji za pravilan razvoj i odgoj djeteta, kao i na njezino negativno djelovanje. Na temelju rezultata istraivanja poremeaja u ponaanju kod djece predkolske dobi suvremeni autori naglaavaju da se poremeaji u ponaanju djece veu uz nepovoljne obiteljske okolnosti (osobnosti roditelja, njihovih meusobnih odnosa, te posebice njihova odnosa prema djetetu).2 Za pravilan i zdrav razvoj djeteta idealna obiteljska sredina nije ona u kojoj se ne osjeaju problemi, jer takva obitelj ne postoji, ve ona u kojoj su odnosi meu lanovima zasnovani na uzajamnoj privrenosti, povjerenju i suradnji. Ve davna spoznaja psihoanalitiara Erika Eriksona naglaava da nedostatak vrstog intimnog kontakta u obitelji kod djece izaziva zabrinutost i nesigurnost koje su osnova izvoru neuroza. U obiteljima u kojima vlada napetost, nesnoljivost i uestali sukobi meu ukuanima, kod djece e razviti strah, tjeskobu, alost, ljutnju i agresiju. Ti osjeaji uzrokuju socijalno nepoeljna ponaanja koja se oituju i u ponaanju prema vrnjacima. 3 Zasigurno, sve to se zbiva u obitelji odrazit e se na kasniji razvoj djece. Neka suvremena istraivanja takoer su potvrdila da je
1

Bai i Jankovi, 2001. Koller- Trbovi, i sur., 2001. Pantley, 2001.

47

postojanje moguih problema u emocionalnom razvoju djeteta uvjetovano nedostatkom jednog roditelja u odgoju.
1

To nuno ne podrazumijeva fiziku udaljenost, nego se moe oitovati kao

hladnoa, depresija, utnja, nedostatak skrbi, njenosti.

Nai roditelji zasade mentalno i emocionalno sjeme u nama sjeme koje raste kako i mi rastemo. U nekim obiteljima to je sjeme ljubavi, potovanja i samostalnosti. No, u nekim drugim obiteljima radi se o sjemenu straha, dunosti i krivnje.

Rezultati suvremenih istraivanja pronalaze mnoge rizine imbenike unutar obitelji, a neprimjereni odnos roditelj - dijete jedan je od njih. Ako su odgojni postupci roditelja prema djetetu neprimjereni ili nerealni vea je vjerojatnost da e se kod djece pojaviti razliiti poremeaji u ponaanju. Odgojni postupci roditelja prema djetetu predmet su znanstvenih istraivanja ve dugi niz godina, a zanimljivo je da se taj interes ne umanjuje, nego sve izrazitije poveava, posebice u odnosu na populaciju djece i mlade s poremeajima u ponaanju. O konanim uincima razliitih odgojnih stilova na djecu i njihov razvoj bilo je rijei u drugom poglavlju ove knjige. Nedosljedno izmjenjivanje grubog kanjavanja, zanemarivanja ili pak popustljivosti treba izbjegavati.2 Pretjerana strogost roditelja prema djetetu uvjetuje antisocijalno ponaanje jer dijete ne dobiva roditeljsku ljubav koja bi opravdala samokontrolu. U razjanjenju navedenog, istie se da roditeljsko kanjavanje potie pobunu djeteta i u sutini slui kao model za impulzivno neprijateljstvo djeteta. Pretjerana popustljivost roditelja uvjetuje razmaenost i sebinost djeteta koje je nekooperativno s vrnjacima te openito ima manje prijatelja. 3 Stoga se u literaturi navodi da roditelji trebaju biti dovoljno dobri, pronalaziti zlatnu sredinu odnositi se prema djetetu ni previe zatitniki, ni prestrogo. Kao to je reeno, u stvarnosti nije uvijek tako. Takoer, je vano podsjetiti da se u roditeljima prilikom odgoja djeteta bude fantazije, te u komunikaciji s djetetom nesvjesno komuniciraju s vlastitim djetinjstvom i svojom primarnom

Biddulph, 2002.; Ehrensaft, 2002.; Shapiro, 2002. Maccoby i Martin, 1983.; prema Wenar, 2003. Pantley, 2001.;Ehrensaft, 2002.; Shapiro, 2002.

48

obitelji.1 U takvom, dijelom realnom, a dijelom umiljenom odnosu roditelj - dijete, visoki je stupanj zabrinutosti. Ona se moe predstaviti pitanjem: Jesam li dobar roditelj? To ponajprije podrazumijeva brigu, njenost, hranjenje i prisutnost. U tom smislu, istie se da majke naginju pretjeranom kontroliranju svog djeteta, dok oevi, naprotiv, izostaju iz obiteljskog ivota. 2 Dijete u takvoj obitelji nee stei potrebno povjerenje u sebe i vanjski svijet, bit e sklono krizama identiteta te su mogui sloeniji problemi u njegovu daljnjem razvoju. Ponekad ti negativni utjecaji nisu vidljivi, direktni, niti izreeni, a mogu se sastojati od djelovanja nekih elemenata obiteljske dinamike bitnih za djetetovo odrastanje.3 Upravo ta dinamika krije odnose koji mogu biti negativni za rast i razvoj djetetove osobnosti. Rezultati brojnih suvremenih istraivanja pokazuju da su problemi u ponaanju ei kod djece koja odrastaju u rizinim obiteljima. Rizini imbenici unutar obitelji Poremeaji u ponaanju djece esto su povezani s nizom nepovoljnih okolnosti, ne samo socijalnog okruenja u kojem dijete ivi, ve i djelovanjem razliitih rizinih imbenika obitelji:
RIZINI IMBENICI UNUTAR OBITELJI loi brani odnosi, poremeaji u osobnosti roditelja, kao i bolesti roditelja, socijalnopatoloka ponaanja roditelja, stresni dogaaji (smrt bliske osobe, razvod braka, preseljenje), strogost i teko kanjavanje djeteta, pretjerano uskraivanje, kao i pretjerano doputanje, indiferentnost prema djetetu i njegovim potrebama, zlostavljanje i zanemarivanje djeteta, slab roditeljski nadzor, nepovoljan socijalnoekonomski status obitelji. Koller-Trbovi, 1998.

Obitelj se tijekom razvoja djeteta susree s nizom rizinih imbenika i razvija, vie ili manje uspjeno svoj model prilagodbe novim situacijama. Sve to utjee na obitelj kao mikro zajednicu, utjee i na svakog njezinog lana, posebice na predkolsku djecu. Razumijevanje djeteta, te podrka
1

Miller, 1995. Forward i Buck, 2002. Pantley, 2001.

49

svakoj fazi djetetova razvoja, rano otkrivanje moguih poremeaja vaniji su za dijete, obitelj i drutvo, no to su naknadni pokuaji djelovanja, kada je mogu razvoj kompleksnijih problema odrasle osobe.

5.2. Klasifikacija poremeaja u ponaanju

Kao to je razjanjeno u predhodnom poglavlju ove knjige, uzroci poremeaja u ponaanju nalaze se u nerijeenim konfliktima izmeu pojedinca i okoline, uvjetovani su organskim uzrocima (nasljedne osobine), loim obiteljskim utjecajem... Na taj nain mogu nastati promjene u djetetovom psihikom ivotu, koje e imati neposredan utjecaj na daljnji razvoj djetetove osobnosti. Poremeaji u ponaanju, znak su ili poziv djeteta za pomo. Najvanije je na vrijeme prepoznati taj poziv i pomoi djetetu, to e rezultirati spreavanjem ili ublaavanjem poremeaja obzirom da se dijete novonastalom zrelou prilagoava postavljenim zahtijevima.1 Kada je rije o predkolskom djetetu bitna podruja razvoja su ona koja se odnose na ishranu, spavanje, kontrolu sfinktera, samokontrolu emocionalnih reakcija i uspostavljanja ravnotee izmeu zavisnosti i nezavisnosti. Obzirom da e se u daljnjem tekstu ove knjige procjenjivati socioemocionalni status djeteta, iznijet e se klasifikacija po kojoj se poremeaji u socioemocionalnom razvoju u predkolskom razdoblju mogu grupirati na: 2 1. Poremeaji u socijalnom razvoju - agresivnost, - nametljivost, - prkos, - la, - lijenost, - povuenost. 2. Poremeaji u emocionalnom razvoju - strah, - plaljivost,
1

uturi, 1995.; Salovey i Sluyter, 1999.; Shapiro, 2002.; Mehringer, 2003. Koller-Trbovi, 1994.

50

- ljubomora, - depresija, - ljutnja. 3. Poremeaji u emocionalnom razvoju praeni neurotskim poremeajima - poremeaji eliminacije, - poremeaji prehrane, - poremeaji govora, - poremeaji motorike, stereotipne radnje i neobina ponaanja. Kada govorimo o poremeajima u socioemocionalnom razvoju predkolskog djeteta oigledno je da se najee radi o djetetovoj agresivnosti ili pak nametljivosti, uvjetovanoj prkosom, neuvaavanjem potreba i miljenja okoline, nepredvidljivog raspoloenja, ponekad sklonou neistini, te neosjetljivou na osjeaje i doivljaje drugih, to pridonosi da postaje neprihvaeno u drutvu vrnjaka. Osim toga, dijete je prepoznatljivo po ruilakom ili destruktivnom odnosu prema okolini, to takva ponaanja ini lako uoljivim. esto se prepoznaje nestabilnost ili labilnost djetetova ponaanja, a posljedica toga je da se takva djeca tee zaigraju ili uope zainteresiraju za okolni svijet budui da ga esto doivljavaju kao neugodu. U radu s takvom djecom esto se istie vanost pruanja osmiljene pomoi, s ciljem stabilizacije djetetovog ponaanja. 1 Nasuprot te djece su povuena djeca neprimjerenih emocionalnih reakcija ( ljubomora, plaljivost, strah, depresija), koja su esto neprimjetna za svoju okolinu, odnosno okolina ih ne percipira onakvima kakvi jesu i kako se osjeaju, odnosno ne percipira ih kao problem. U jednom od istraivanja 2 prouavan je utjecaj samopotovanja i depresivnosti djece na njihovo pameje odreenih rijei. Rezultati su bili u skladu s pedvianjima: djeca s visokim samopotovanjem i nedepresivna bolje su pamtila pozitivne rijei i opise, dok su djeca niskog samopotovanja i depresivna bila vie orijentirana na negativne rijei i opise. Ovo istraivanje bilo je potkrijepa kako e se dijete odnositi prema svojoj okolini. Nedepresivna djeca usmjerenija su na informacije u skladu s njihovim pozitivnim samopotovanjem, dok su depresivna djeca svjesnija informacija koje, na neki nain, potvruju njihovu negativnu sliku o sebi. Najvanije je prepoznati takvo dijete i pomoi mu da prevlada negativne osjeaje poticanjem pozitivnih, usmjeriti ga prema sigurnosti i samopuzdanju koje e rezultirati jaanjem njegova
1

Greenspan,2003.

Hammen i Zupan, 1984.; prema Vasta i sur., 1998.

51

pozitivna identiteta. Poremeaji u emocionalnom razvoju koji pokazuju neurotske tekoe upozoravaju i na druge neeljene posljedice djetetova ponaanja, a to su poremeaji eliminacije (eneureza, enkopreza) te poremeaji motorike, stereotipnih radnji i neobinih ponaanja (tikovi, njihanje, ljuljanje, upkanje kose). Nadalje, pregledom brojne suvremene literature vidljivo je da se poremeaji u ponaanju dijele u dvije velike skupine: eksternalizirani i internalizirani. To je predmet sljedeeg poglavlja.

5.2.1. Eksternalizirani i internalizirani poremeaji u ponaanju

Eksternaliziranim poremeajima pripadaju sva ona ponaanja koja se izraavaju prema van, primjerice to su : impulzivnost, negativizam, neposlunost, agresivnost, suprotstavljanje drugima i destruktivnost...Kod eksternaliziranih ili aktivnih poremeaja posebno su izraene tekoe usklaivanja s drugima, neuvaavanje drugh osoba, njihovih potreba i zahtjeva, agresivnost, destrukcija i openito potekoe u kontroli reagiranja. Suvremeni autori kod djece zapaaju eksternalizirane probleme, kao to su: 1 - agresivno ponaanje prema drugim ljudima, i predmetima, - ne udovoljavaju razumnim zahtjevima, - imaju ispade, - glumataju, - lau i kradu, - sklona su svaanju. Obzirom na sve navedeno oito je da sutinu djetetova ponaanja ini djetetova agresivnost, tekoe socijalne adaptacije izraene otporom prema zabranama, zahtjevima okoline. Agresivna djeca nisu sposobna uspostaviti odreenu socijalnu komunikaciju jer esto imaju ispade, tuku se, ometaju druge. Agresivno ponaanje ( odnosno agresija ) moe se definirati kroz svaku reakciju, fiziku ili verbalnu, izvedenu s namjerom da se nekom drugom nanese teta ili povreda bilo koje vrste.2 Poznavajui stupanj agresivnosti u djejoj dobi, s prilinom se sigurnou moe predvidjeti razvoj agresivnosti osobe u odrasloj dobi. Takva djeca takoer iskazuju potekoe u kontroli
1

Kostelnik i sur., 2003. Vasta i sur., 1998.; Kostelnik i sur., 2003.

52

reagiranja, imaju ispade, protive se zahtjevima okoline. Ponekad se takva ponaanja javljaju u one djece koja ele skrenuti panju na sebe, ili je to neki oblik pobune protiv roditelja, odgajatelja, a mogu se iskazati otvoreno ili ostaju prikrivena, pojavljuju se povremeno ili su trajna . 1 Kada se ponaanje prepoznaje u ekstremnim oblicima (la, kraa, neiskrenost) treba ga stalno preusmjeravati kroz poticanje i razvoj odgovarajuih poeljnih oblika ponaanja. Analizirajui sva ova ponaanja mogue je govoriti o usmjerenosti djeteta prema sebi, odnosno odreenoj egocentrinosti, dok tzv. sociocentrina ponaanja izostaju. To upuuje na zakljuak da su zapravo takva djeca nesretna i odbaena jer ne znaju na primjeren nain zadovoljiti svoje potrebe. Vano je pomagati djetetu da zadovolji svoje potrebe na primjeran nain, jer se na taj nain kod njega razvija osjeaj sigurnosti i zadovoljstva. Govorei o djeci kod koje su rano uoeni eksternalizirani poremeaji u ponaanju, neki autori upozoravaju da kod te djece postoji vei rizik pojave razliitih poremeaja osobnosti te razliiti negativni stilova ivota.2 Djeca s navedenim poremeajima dolaze iz obitelji u kojima dominiraju grube, antisocijalne vrijednosti. Zapravo, dijete je takve oblike ponaanja nauilo ivei s lanovima obitelji koji su bili rtve agresivnih ispada i nasilja. Kod eksternaliziranih poremeaja radi se o kontinuitetu poremeaja kroz djetinjstvo, adolescenciju, mladenatvo i odraslost. Internaliziranim ili tzv. pasivnim poremeajima pripadaju sva ona ponaanja koja se izraavaju prema sebi, a to su ukratko sljedea ponaanja: povuenost, nesigurnost, strah, sram, depresivnost i psihosomatske tegobe... U osnovi ovog tipa ponaanja obino se nalazi plaljivost, stidljivost, nisko samopotovanje ili samopouzdanje te pretjerana ovisnost o drugima. Kako izgleda takvo dijete? Moemo ga uoiti prije svega po izdvojenosti, po strani je, pasivno i nezainteresirano za ono to se dogaa. Ako se u poetku neke igre i upusti u igru s vrnjacima, zbog svoje nesamostalnosti i stalnog osjeaja straha od nepripadnosti brzo e odustati. Djeca koja imaju internalizirane probleme ee su:3 - depresivna, - povlae se u sebe, - izrazito su stidljiva, - pokazuju manje interesa za aktivnosti, - anksiozna, - imaju manje energije.
1

uturi, 1995. Koller- Trbovi, i sur., 2001.; Greenspan, 2oo3. Salovey i Sluyter, 1999.; Kostelnik i sur., 2003.

53

Sve navedeno upuuje na zakljuak da se radi se o djeci koja ne prilaze drugoj djeci, osamljuju se, potitena su i bez inicijative. Ponekad su to djeca koja mogu odavati dojam tzv. mirnog djeteta, koje obino ne izaziva vee probleme, te kao to je ve navedeno, ne pobuuje pozornost ni brigu odraslih. To ima za posljedicu nepravovremeno uoavanje problema i pruanje pomoi takvoj djeci, to dodatno potie razvoj poremeaja te u kasnijem uzrastu moe biti praeno jo veim tekoama. Pored povuenosti javljaju se i tei poremeaji, od kojih je jedan i anksioznost. Anksiozna djeca jo su povuenija i zatvorenija u sebe te se njihove potekoe tee zamijeuju. Prema nekim istraivanjima,
1

djevojice su sklonije pasivnijim oblicima ponaanja, no takvo

miljenje ne treba generalizirati. U osnovi navedenih ponaanja obino su stidljivost, nesigurnost, strah od neuspjeha, vezan uz predhodna negativna iskustva, osjeaja manje vrijednosti, bespomonosti ili neeljenosti. Suvremena istraivanja 2 pokazala su da je upravo za povuenu djecu vaan to dui boravak u skupini vrnjaka koja ga stimulira da postane slobodnije, sigurnije, otvorenuje s vie samopouzdanja. Ova djeca svakako trebaju pomo odraslih, te se preporua primjena promiljenog plana koji moe biti upravo udesna pomo pri osiguranju napretka i potpunog uspjeha djeteta. Najvanije je prepoznati uzroke navedenog ponaanja i provesti mjere prevencije te sprijeiti nastajanje veih tekoa.3 Govorei o prevenciji poremeaja u ponaanju gotovo je nemogue zaobii vrijedna iskustva tima Odsjeka za poremeaje u ponaanju Edukacijsko- rehabilitacijskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Navedeni tim ve dugi se niz godina cjelovito i sustavno bavi poremeajima u ponaanju i u praksi predkolskog odgoja ostvaruje mnoge znanstvene projekte, kojima je doao do vrijednih iskustava i saznanja. U znanstvenoj potrazi za modelima rada na prevenciji poremeaja u ponaanju djece predkolskog i osnovnokolskog uzrasta 1991., godine potaknut je znanstveni projekt Evaluacija modela tretmana mladih s poremeajima u ponaanju. Unutar tog projekta obraena je znanstvenotematska jedinica pod nazivom:

Evakuacija integralne metode u radu s djecom i njihovim roditeljima u predkolskoj ustanovi, kojom se ukazuje na potrebu prevencije poremeaja u ponaanju i s tim u vezi rane intervencije drutva u sve nioj, sada i u predkolskoj dobi. Bai i sur., (1993.; 1994.; 1998.)
1

Coplan i sur., 2001. La Freniere i Dumas, 1996.; Salovey i Sluyter, 1999.; Ehrensaft, 2002. Koller-Trbovi, i sur., 2001.; Shapiro, 2002.

54

I ova je knjiga, dijelom, potaknuta rezultatima takvih i slinih istraivanja.

5.3. Kako sprijeiti poremeaje u ponaanju vanost prevencije

Malo prevencije je dr. Spock 21. stoljea. (L. E. Shapiro, 2002.) Obzirom na interese drutva za suoavanje s poremeajima djece i mladih, s ciljem traenja naina njihove regulacije, te suzbijanja i spreavanja negativnih pojava koriste se postojea saznanja o spomenutim determinantama razvoja. Prevencija poremeaja u ponaanju djece temelji se na znanstvenim saznanjima i praktinom iskustvu vie znanstvenih disciplina (medicina, pedagogija, edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, psihologija, socijalni rad, javno zdravstvo, sociologija, itd.). Interdisciplinarnim pristupom navedenih znanstvenih disciplina, uvijek se nastoji postii eljeni uinak, zaustaviti ili sprijeiti nastajanje problematinog ponaanja djece i mladih. U posljednjih nekoliko desetljea najvei napori ulau se u ope programe iji je cilj podizanje ope kvalitete ivljenja te kontrole svih negativnih imbenika iz psiholokog, socijalnog i fizikog okruja koji mogu biti uzroci poremeaja u ponaanju djece. Metode prevencije poremeaja u ponaanju treba temeljiti na znanju o uzrocima ili rizinim imbenicima koji mogu izazvati regresiju ili mogue aberantno ponaanje djeteta. Potreba ranog uoavanja rizinih imbenika iz neposrednog okruja djeteta koji mogu biti uzroci poremeaja u ponaanju dobivaju sve vei znaaj, posebice stoga to djeca kod koje su rano uoeni poremeaji u ponaanju bivaju izloena riziku koji e se kasnije prepoznati kao socijalna nekompetentnost. 1 U tom smislu, neka longitudinalna istraivanja pokazuju da ta djeca u pubertetu i odrasloj dobi mogu razviti razliite negativne stilove ivota koji se oituju u ponaanjima koja se prepoznaju kao: maloljetnika delinkvencija, akademski neuspjeh, loije zdravlje.2 Dakle, potrebno je krenuti od djetetove najranije dobi te sustavno poticati sve one preventivne programe koji bi postojee rizine imbenike u potpunosti eliminirali ili smanjili na najmanju moguu mjeru, to ilustriraju rijei:

Koler- Trbovi, 1988. Katz i Cesarone, 1994.; Salovey i Sluyter, 1999.

55

Ako je vrijeme ono najvrijednije to je dano ljudima, ono to im pripada, onda to vrijedi i za djecu, osobito za djecu s poremeajima u ponaanju: na vrijeme, u pravo vrijeme potrebna im je pomo1

5.3.1. Vrste preventivnih intervencija

Prouavanjem strune i znanstvene literature vidljiv je glavni cilj preventivnih intervencija smanjivanje rizika i / ili poveavanje zatitnih imbenika. Prevencija shvaena u terminima modela smanjivanja rizika ukljuuje univerzalne, selektivne i indicirane intervencije.2

VRSTE PREVENTIVNIH INTERVENCIJA UNIVERZALNE Usmjerene su na opu populaciju ili sve sudionike neke skupine. SELEKTIVNE Ciljane su na pojedinca ili podskupine populacije kod kojih su rizici za razvoj poremeaja vei nego u prosjeku, a identificiraju se na osnovi biolokih, psiholokih ili socijalnih rizinih imbenika za koje se zna da su INDICIRANE povezani s poetkom mentalnih poremeaja i poremeaja u ponaanju. Namijenjene su rizinim pojedincima kod kojih je identificiran minimalni ali vidljiv znak ili simptom nekog poremeaja koji nije dosegnuo dijagnostiki stupanj poremeaja. Takve intervencije esto se poistovjeuju s ranim intervencijama. Bai i Jankovi, ( 2001.) Nadalje, mogue je istaknuti podjelu koja se takoer nalazi u strunoj literaturi i praksi, a prema kojoj postoje: primarna i sekundarna, te opa i specifina prevencija. Svrha primarne prevencije je podizanje kvalitete ivljenja te kontrola svih negativnih imbenika iz psiholokog, socijalnog i fizikog okruenja koji mogu biti uzroci poremeaja u ponaanju djece i mladei. Dok je svrha primarne prevencije usmjeriti drutvo na akciju prije nego se problem pojavi, svrha je sekundarne prevencije identifikacija i rjeavanje problema koji su se ve javili ili barem njegova kontrola. Opim programima prevencije pokriva se cijeli prostor primarne prevencije, a specifinim neki njegovi segmenti, npr. provedba odreenih programa. Navodei rezultate brojnih longitudinalnih istraivanja uinaka intervencija kod djece s poremeajima u ponaanju, neki autori smatraju da prioritet treba biti na programima primarne prevencije jer
1

Mehringer, 2003., str 47. Williams, Ayers, Arthur, 1997., prema Bai, i Jankovi, 2001.

56

obuhvaaju svu djecu, minimalna je segregacija i negativni efekti vezani uz etiketu visokog rizika.1 Isti rezultati su pokazali da su djeca rizinog ponaanja bolja ako su zajedno s djecom uobiajenog ponaanja. Takoer, je utvreno da prisutnost djevojica u skupini smanjuje antisocijalno ponaanje djeaka. Navedeni programi prevencije trebaju biti kompatibilni s programima iz drugih podruja (zdravstvo, kolstvo, socijalna skrb i sl.), odnosno ukupnim djelovanjem lokalne zajednice. 5.3.2. Primarna prevencija u okruju suvremenog vrtia

U suvremenom vrtiu, odnosno unutar programa predkolske ustanove, mjere primarne prevencije usmjeravaju se prema svoj djeci jednako, dakle i prema onoj koja bi, iako trenutno ne pokazuju potekoe, obzirom na ivotnu dob ili iskustvo mogla biti rizina u budunosti. Kada se govori o predkolskom djetetu, uputno je govoriti o zatiti i daljnjem unapreivanju njegova zdravlja, a na to nas obvezuje i Programsko usmjerenje (1991.) i sve aktualnija humanistiko razvojna kretanja. Rezultati suvremenih istraivanja pokazuju da, zahvaljujui brojnim i sloenim programima primarne prevencije, djeca mogu razviti razliite vjetine koje ih osposobljavaju da se uspjenije suoe sa ivotnim problemima, to umanjuje broj i teinu moguih poremeaja. 2 Posebno je vano pomoi djetetu u ponovnom stjecanju emocionalne stabilnosti, ako se poremeaj ve pojavio. Emocionalni ivot djeteta optereen je povremenim ili trajnim konfliktima koji nastaju zbog suprotnosti izmeu oekivanja i elja te stvarnosti i neuspjeha. Pri tome zadovoljavanje i ispunjenje tenja i elja rezultira mirnoom i zadovoljstvom, a neispunjenje potie osjeaj manje vrijednosti, kao i agresivne tendencije.3 Prema istim izvorima korisno je, to posebno mogu uiniti predkolske ustanove, pruiti podrku djetetu, usmjeravati ga na razvoj i jaanje pozitivnih emocija, interesa, aktivnosti i stvaranja pozitivne slike o sebi. Naime, od trenutka djetetova dolaska u predkolsku ustanovu potrebno mu je pruiti svu potrebnu panju u sadrajima i postupcima koji potpomau njegov razvoj, uzimajui u obzir njegove osnovne potrebe koje su jednim dijelom identine potrebama druge djece, a drugim svojstvene samo njemu. Suvremeni vrti uz postojei odgojno - obrazovni rad uvodi novije i fleksibilnije metode rada kako bi se to vie pribliio djetetu i roditelju, odnosno humanizirao. Stoga emo naglasiti:
1

Offord i Bennet ,1994. Salovey i Sluyter, 1999.; Shapiro, 2002. Diamond i Hopson, 2002.

57

NEKE SMJERNICE DJELOVANJA U PREVENCIJI:

- usklaenost odgojnih postupaka na relaciji obitelj- odgojna ustanova, - poticanje prosocijalnog ponaanja djece, - sposobnost kooperacije i rjeavanje konflikta, - uvaavanje drugih ( njihove potrebe i osjeaji ), - stvaranje ugodnog socijalnog okruenja.

Humanizaciju okruenja i ugoaja u kojem dijete boravi mogue je postii integrativnim povezivanjem odgojno- obrazovnih sadraja i aktivnosti, posebice, aktivnostima za razvoj pozitivne slike o sebi. Spoznaja, da i djeca, ba kao i odrasli, trae odgovore na pitanja koja e pomoi da sami sebe bolje razumiju i spoznaju, potaknula je mnoge autore da ponu istraivati razvoj pojma o sebi. Polazite svima je bilo pojmovno odreenje. injenica je da nema ope prihvaene definicije pojma o sebi, kao ni jednoznanosti u terminolokom odreenju te se koriste slijedei pojmovi: selfkoncept, samopoimanje, pojam o sebi, samopercepcija, samosvijest, identitet, slika o sebi...Razni autori daju razliite opise navedenih termina, no svi se vie ili manje slau da je pojam o sebi percepcija nas samih kojom dajemo odgovore na pitanja: tko sam, i to sam ja? Pojam o sebi predstavlja bit strukture ovjekove osobnosti. Omoguava ovjeku (i djetetu) razumijevanje i tumaenje njegovih reakcija, kao i cjelokupnog ponaanja prema okolini. 1 Pojam o sebi razvija se, pretpostavlja se, cijeli ivot. No ipak, teoretiari se slau da je za razvoj pojma o sebi najvanija predkolska dob, kao i da su svi njeni aspekti ve dobro razvijeni krajem srednjeg djetinjstva. Ako u predkolskom razdoblju izostanu pozitivni poticaji i nastanu potekoe u razvoju pojma o sebi ili, u strunoj literaturi o odgoju i obrazovnju djece predkolske dobi, vie koritenom terminu- slike o sebi, poslije e biti teko nadoknaditi nastali deficit i dijete e cijeli ivot osjeati posljedice.

Vasta i sur., 1988.

58

6. RAZLIKE U SOCIOEMOCIONALNOM RAZVOJU DJECE POLAZNIKA PRIMARNOG PROGRAMA I PROGRAMA PREDKOLE - REZULTATI ISTRAIVANJA1

6.1. Cilj i problemi istraivanja Cilj ovog istraivanja bio je pronalaenje onih imbenika koji mogu pozitivno i protektivno utjecati na proces odrastanja djeteta u zdravu i sretnu osobu s ciljem provedbe primarne prevencije, odnosno poticanja zdravog i uspjenog razvoja djece. U tom smislu osnovni cilj rada bio je ispitati socioemocionalni status predkolskog djeteta s obzirom na duinu boravka djeteta u vrtiu kako bi se utvrdilo da li polaenje vrtia kroz dui niz godina utjee na smjer i intenzitet socioemocionalnog razvoja predkolske djece. Specifini problemi istraivanja bili su: 1. procjeniti socioemocionalni status djece polaznika programa predkole (jedna godina polaenja vrtia) i djece polaznika primarnog programa (od tri do est godina polaenja vrtia), 2. utvrditi varijable socijalnog okruenja kako bi se iskljuilo njihovo djelovanje na osnovni predmet mjerenja, 3. utvrditi latentne strukture socioemocionalnog statusa djece polaznika primarnog programa i djece polaznika programa predkole, 4. utvrditi postojee eventualne razlike u socioemocionalnom razvoju meu djecom polaznicima primarnog programa i djece polaznicima programa predkole.

Jurevi- Lozani, 1996.

59

6.2. Metode rada

6.2.1. Ispitanici Istraivanjem je bilo obuhvaeno 220 djece oba spola u dobi izmeu est i sedam godina starosti. Sva su djeca bila polaznici djejih vrtia na podruju Velike Gorice i Zagreba. Ispitanici su bili odabrani metodom prigodnog uzorka i to: pet starijih odgojnih skupina primarnog programa (110 djece) i pet odgojnih skupina djece programa predkole (110 djece). Sva su ispitivanjem obuhvaena djeca bili obveznici osnovne kole.

6.2.2. Varijable U istraivanju ispitivane su varijable kojima se ispituje odnos djeteta prema sebi, prema vrnjacima, prema odraslima-autoritetima, prema svojini i pravilima. Emocionalnu stabilnost djeteta ispituju varijable koje se odnose na opi ton i stabilnost djetetova raspoloenja, njegove reakcije na frustracije, naine reagiranja u odreenim situacijama i prema odreenim osobama. Socijalni status djeteta ispituju varijable koje se odnose na stil djetetova ponaanja i komunikaciju u razliitim situacijama, prema razliitim osobama, npr. status u skupini vrnjaka, suradnja, inicijativnost, razina interesa... Jedan broj varijabli dotie neke tjelesne funkcije za koje je poznato da su pod utjecajem socioemocionalnog razvoja, kao to su podruja prehrane, sna, eliminacije i govora. Ispitane su i varijable koje se odnose na poremeaje na socijalnom (verbalna i fizika agresivnost, la, nametljivost, povuenost) i emocionalnom planu (strah, plaljivost, plaljivost, ljubomora, depresija), te poremeaje u emocionalnom razvoju, praene neurotskim poremeajima (poremeaji eliminacije, ishrane, govora, spavanja, motorike, neobina ponaanja i stereotipne radnje). Varijable o sociodemografskom statusu djetetove obitelji, odnosno o socijalnom okruenju djeteta odnose se na podatke o djetetu, njegovim roditeljima i lanovima obitelji, te nekim ekonomskim uvjetima ivota. 60

6.2.3. Primjenjeni instrumenti 6.2.3.1. Upitnik o socioemocionalnom statusu djeteta Za ispitivanje socioemocionalnog statusa djece predkolske dobi koriten je Upitnik o socioemocionalnom statusu djeteta koji je konstruiran na Fakultetu za defektologiju (Koller-Trbovi, Lebedina-Manzoni, 1993). Upitnik je konstruiran za potrebe projekta: "Evaluacija integralne metode u radu s predkolskom djecom i njihovim roditeljima". Upitnik se sastoji u privitku i sadri ukupno 30 varijabli. Varijable u Upitniku sadre etiri kategorije odgovora. Prvi odgovor, oznaen brojem 1, u pravilu oznaava potpunu odsutnost odreenog ponaanja ili poremeaja (pozitivno usmjeren socioemocionalni razvoj djeteta), a posljednji, oznaen brojem 4, postojanje navedenog ponaanja ili poremeaja (odnosno negativno usmjeren socioemocionalni razvoj djeteta).

6.2.3.2. Upitnik o sociodemografskom statusu obitelji djeteta

Prikupljani su podaci o sociodemografskom statusu djetetove obitelji, odnosno o socijalnom okruju djeteta: datumu roenja djeteta, godina roenja majke i oca, ima li dijete brau/sestre i koliko, broj odraslih lanova domainstva (otac, majka, baka, djed), stambenom statusu (vlasnici stana ili podstanari), da li obitelj ivi u stanu ili u kui i koliko ima soba, te o zdravstvenom statusu djeteta (ukoliko ima neku dijagnozu, koju..). Upitnik je konstruiran za potrebe navedenog istraivanja (Jurevi-Lozani, 1996). Upitnik se nalazi u privitku i sadri ukupno 9 varijabli.

6.2.3. Nain provoenja istraivanja Istraivanje je provedeno u vrtiima grada Zagreba i Velike Gorice. Podaci su prikupljeni na nain da su odgajatelji procjenjivali djecu u svojoj odgojnoj skupini. Uzorak procjenjivaa u 61

primarnom programu inilo je petero odgajatelja starijih odgojnih skupina, a uzorak procjenjivaa programa predkole dva odgajatelja. Kriterij za odabir odgajatelja koji su sudjelovali kao procjenjivai u istraivanju bio je duljina boravka s djecom iste odgojne skupine, budui da to utjee na njihovo poznavanje djece. Trajanje procjenjivanja po jednom djetetu bilo je izmeu 20 i 30 minuta. Jedan odgajatelj je, ovisno o broju upisane djece u svojoj odgojnoj skupini, procjenjivao izmeu dvadesetoro i tridesetero djece u razdoblju od dva tjedna. Odgajatelji su prikupili podatke i o socijalnom okruju djeteta.

6.3. Rezultati i interpretacija 6.3.1. Rezultati faktorske analize za prostor socioemocionalnog statusa Kako bi stekli jasniji uvid u latentnu strukturu ispitivanih prostora, provedena je faktorska analiza upitnika o socioemocionalnom statusu djece predkolske dobi za oba uzorka. Kod uzorka djece predkolske dobi polaznika primarnog programa izolirano je est faktora koji objanjavaju 67.4% ukupne varijance, dok je kod djece predkolske dobi polaznika programa predkole izolirano osam faktora koji objanjavaju 69.6% ukupne varijance. Uinjena je analiza matrice sklopa i strukture izoliranih faktora, te su prema osnovnim obiljejima faktori imenovani (u obje skupine). Faktori i postotak varijance koju oni objanjavaju nalaze se u tablici 1. Posljednja dva faktora (sedmi i osmi) kod djece polaznika programa predkole tee su interpretabilni, te nee biti detaljnije objanjavani u daljnjem tekstu.
Tablica 1. Faktori i postotak varijance koju objanjavaju
POSTOTAK OBJANJENE VARIJANCE PRIMARNI PROGRAM PROGRAM 26.7 19.9 6.9 5.3 4.8 3.8 67.4 PREDKOLE 17.8 23.7 4.3 6.3 5.5 4.7 3.8 3.5 69.6

FAKTORI
Povuenost i osamljivanje djeteta Prkos i suprotstavljanje djeteta Poremeaji koji se manifestiraju na fizikom planu Traenje panje Problem separacije Razdraljivost djeteta Poremeaji govora Problem separacije i oteano prilagoavanje djeteta sedmi faktor osmi faktor UKUPNI POSTOTAK OBJANJENE VARIJANCE

62

Faktorskom analizom upitnika za pojednine skupine dobiveni su faktori koji objanjavaju podjednak postotak varijance unutar skupine. Kod djece polaznika primarnog programa dobivena su dva faktora koja se nisu javila kod djece polaznika programa predkole. To su faktori traenje panje i problem separacije. Kod djece polaznika programa predkole dobiven je jedan faktor koji se nije javio kod uzorka djece polaznika primarnog programa. To je faktor poremeaja govora. Ostali faktori javljaju se u obje skupine. Kako bismo ispitali razlike u socioemocionalnom statusu djece primarnog programa i djece programa predkole provedena je analiza kovarijance za svih trideset varijabli Upitnika socioemocionalnog statusa. To znai da su za svaku varijablu usporeene prosjene procjene ispitanika za obje skupine s iskljuenim utjecajima varijabli socijalnog okruja. Analizom kovarijance statistiki znaajnim (na razini p<0.05) pokazalo se 11 od ukupno 30 varijabli socioemocionalnog statusa. To su bile slijedee varijable: 1. Poremeaji prehrane, djeca programa predkole statistiki znaajno vie ispoljavaju poremeaje prehrane nego djeca primarog programa. 2. Uvaavanje zahtjeva, predkolska djeca ukljuena u primarni program ee (na razini statistike znaajnosti) uvaavaju zahtjeve, nego to to ine djeca programa predkole. 3. Uvaavanje potreba drugih, djeca polaznici primarnog programa sklonija su uvaavati potrebe drugih nego djeca polaznici programa predkole. 4. Opi ton raspoloenja djeteta, djeca primarnog programa stabilnijeg su i predvidljivijeg raspoloenja nego djeca programa predkole. 5. Ustrajnost djeteta u aktivnostima, polaznici primarnog programa ustrajniji su u aktivnostima nego polaznici programa predkole. 6. Traenje drutva druge djece, djeca primarnog programa ee nego djeca programa predkole trae drutvo druge djece. 7. Prilaenje drugoj djeci,

63

djeca primarnog programa samoinicijativno prilaze drugoj djeci, dok je to rijee sluaj kod djece programa predkole. 8. Problem odvajanja od blinjih, djeca primarnog programa statistiki znaajnije ee nego djeca programa predkole imaju probleme odvajanja od blinjih. 9. Vedro, veselo raspoloenje, predkolska djeca polaznici primarnog programa vie su vedrog, veselog raspoloenja nego to su to djeca programa predkole. 10. Ispoljavanje i zadovoljavanje vlastitih potreba, djeca primarnog programa ee se usmjeravaju prema vlastitim potrebama, odnosno znaju ispoljiti i zadovoljiti svoje potrebe bolje od djece programa predkole. 11. Prihvaenost od vrnjaka, djeca primarnog programa statistiki su znaajno vie nego djeca programa predkole prihvaena od vrnjaka. Djeca primarnog programa i djeca programa predkole statistiki znaajno se razlikuju po socijabilnosti, na razini p<0.01, to se oituje kroz sljedea ponaanja: usmjereni su na drutvo vrnjaka, sami prilaze drugoj djeci, prihvaeni su od vrnjaka, uvaavaju potrebe i miljenja drugih, kao i u uvaavanju zahtjeva drugih. Takoer su usmjereni i na zadovoljavanje vlastitih potreba, stabilnog su raspoloenja, vedri, veseli, pokazuju ustrajnost u aktivnostima i ne ispoljavaju poremeaj prehrane. Iznenauje podatak da djeca primarnog programa statistiki znaajnije nego djeca programa predkole ispoljavaju probleme odvajanja od blinjih. Kako se kod te djece vie ne moe raditi o problemima separacije i tekoama prilagoavanja jer je ve jako dugo razdoblje polaenja vrtia iza njih, odnosno svi, i oni iroki vremenski kriteriji problema separacije (od 6 mjeseci) su proli. Mogue je govoriti o neprihvaanju vrtia od strane te djece ili o nekim drugim odnosima koje dijete ima s bliskim osobama od kojih se teko rastaje. No, bez drugih informacija teko je donositi argumentirane zakljuke. Djeca programa predkole manje su sklona uvaavanju zahtjeva, potreba i miljenja drugih, ee se osamljuju, potitenija su i zabrinutija, rjee prihvaaju ponuene im sadraje, manje su prihvaena od vrnjaka. Rezultati dobiveni analizom kovarijance ukazuju na zakljuak da polaznici primarnog programa u vrtikom okruju pokazuju bolju socijalnu i emicionalnu stabilnost od djece polaznika programa predkole. 64

Sline rezultate potvruje istraivanje vreno s ciljem provjere konkretnih oblika socijalnog ponaanja i njihove trajnosti. U tu svrhu, pojedini autori izdvojili su samo neke oblike socijalnog ponaanja djeteta i pratili ih u duem vremenskom razdoblju. Rezultati longitudinalno provedenog istraivanja u koli s djecom koja su predhodno boravila u vrtiu, pokazuju da su ta djeca bolje prihvaena od vrnjaka, jer pokazuju fleksibilnije ponaanje usklaeno sa zahtjevima okoline, to im pomae da se u koli lake koncentriraju na zadatke. 1 Drugi autori istiu pravo bogatstvo kontakata koje dijete uspostavlja u vrtikom okruju, to pomae djetetu da se ui toleranciji i suradnji.2 Nadalje, usporedom faktorske strukture za djecu polaznike primarnog programa (N=110) i djecu programa predkole (N=110), pokazano je da je struktura socioemocionalnog statusa ispitana Upitnikom o socioemocionalnom stutusu djeteta za obje skupine relativno slina. Zbog toga je provedena faktorska analiza na cijelom uzorku djece. Na taj je nain dobiveno ukupno sedam faktora koji objanjavaju 64.3% varijance. Faktori i postotak varijance koju oni objanjavaju nalaze se u tablici 2.

Tablica 2. Faktori i postotak varijance koju objanjavaju FAKTORI

Aktivni oblici poremeaja u ponaanju djece predkolske dobi Pasivni oblici poremeaja u ponaanju djece predkolske dobi Osjetljivost ili nesigurnost djeteta Problem separacije djeteta Poremeaji na fizikom planu Poremeaji u govoru Poremeaji u prehrani UKUPNI POSTOTAK OBJANJENE VARIJANCE POSTOTAK OBJANJENE VARIJANCE 21.9 19.8 6.2 5.2 3.9 3.8 3.5 64.3

Prvi faktor upuuju na slijedee: ne uvaavanje potreba niti miljenja drugih, ne uvaavanje postavljenih zahtjeva, nestabilnost i nepredvidljivost raspoloenja, redovita destruktivnost, neiskrenost, ne suosjeanje s drugima, sukobljavanje s drugom djecom, verbalna agresivnost, ne prihvaanje kritike ni prijekora, neprihvaenost od vrnjaka, nedistanciranost i nametljivost, ea agresivnost, neustrajnost, uvredljivost, ljubomora. Ovaj faktor moemo nazvati faktorom aktivnih oblika poremeaja u ponaanju djece predkolske dobi.
1

La Freniere i Dumas, 1996. Katz i Cesarone, 1994.

65

Drugi faktor ine varijable koje ukazuju na ponaanje djece koja: ne prilaze samoinicijativno drugoj djeci, nisu radoznala, sklona su osamljivanju, mirna su i pasivna, potitena i zabrinuta, esto u podreenoj poziciji, stidljiva, prihvaaju ponuene sadraje, prihvaena od vrnjaka, suzdrana, neustrajna. Drugi faktor moemo nazvati faktorom pasivnih oblika poremeaja u ponaanju djece predkolske dobi. Trei faktor ine varijable iji smjer i intezitet informiraju o djeci: izrazito sklonoj plaljivosti, ljubomori, ne prihvaanju kritike, nestabilnosti i nepredvidljivosti raspoloenja. Ovako struktuiran faktor mogue je nazvati faktorom osjetljivosti ili nesigurnosti djeteta. etvrti faktor znaajno definira samo nekoliko varijabli, koje upuuju na dijete koje je: redovito plaljivo, i ima probleme odvajanja od blinjih. Oito da se ovdje radi o problemima izvjesne osjetljivosti. a moda i razmaenosti. Obzirom na navedeno, ovaj faktor mogue je nazvati faktorom problema separacije djeteta. Peti faktor ine varijable koje upuuju na: poremeaje eliminacije, ljubomore, neobina ponaanja i stereotipne radnje, ne prihvaanje kritike. Ovako sadrajno struktuiran faktor govori o visokoj razini poremeaja koji se prepoznaju na fizikom planu, te ga moemo imenovati faktorom poremeaja na fizikom planu. esti faktor najvie ine varijable koje govore o djetetu koje iskazuje poremeaje govora, te ga je mogue nazvati faktorom poremeaja u govoru. Sedmi faktor najvie ine varijable koje govore o djetetu koje iskazuje poremeaje u prehrani, te ga je mogue nazvati faktorom poremeaja u prehrani. Nadalje, u ovom istraivanju provedena je diskriminativna analiza faktora dobivenih faktorskom analizom na oba uzorka djece, a njom je utvreno da se djeca polaznici primarnog programa i programa predkole statistiki znaajno razlikuju s obzirom na faktor aktivnih poremeaja i faktor pasivnih poremeaja. Djeca primarnog programa pokazuju statistiki znaajno manje nego djeca programa predkole poremeaje opisane u faktoru aktivnih oblika poremeaja i faktoru pasivnih oblika poremeaja.

6.3.2. Razlike u socioemocionalnom razvoju djece polaznika primarnog programa i programa predkole U tekstu koji slijedi prikazana je deskriptivna analiza rezultata socioemocionalnog statusa (frekvencije i relativne frekvencije varijabli koje opisuju djecu polaznike primarnog programa i 66

programa predkole), a prema procjeni odgajatelja navedenih odgojnih skupina, te statistiki pokazatelji razlika meu skupinama. S obzirom da se radi o podacima u kategorijama kao statistiki postupak za dobivanje razlika meu skupinama koriten je 2- test. Tablica 3. Frekvencije i relativne frekvencija procjene socioemocionalnog statusa za djecu polaznike primarnog programa (N=110) i programa predkole (N=110), te statistiki pokazatelji razlika meu skupinama
SADRAJ VARIJABLE Poremeaji prehrane 1. ne iskazuje poremeaje 2. uglavnom ne iskazuje poremeaje 3. esto iskazuje poremeaje 4. redovito iskazuje poremeaje Poremeaji eliminacije 1. ne iskazuje poremeaje 2. uglavnom ne iskazuje poremeaje 3. esto iskazuje poremeaje 4. redovito iskazuje poremeaje Poremeaji govora 1. ne iskazuje poremeaje 2. uglavnom ne iskazuje poremeaje 3. esto iskazuje poremeaje 4. redovito iskazuje poremeaje Drugi poremeaji (tikovi, sisanje prstiju, grienje noktiju...) 1. ne iskazuje poremeaje 2. uglavnom ne iskazuje poremeaje 3. esto iskazuje poremeaje 4. redovito iskazuje poremeaje Dijete uvaava postavljene zahtjeve 1. uvijek uvaava 2. uglavnom uvaava 3. esto ne uvaava 4. redovito ne uvaava Dijete uvaava potrebe drugih 1. uvijek uvaava 2. uglavnom uvaava 3. esto ne uvaava 4. redovito ne uvaava mu 64 40 3 3 58.2 36.4 2.7 2.7 36 53 19 2 32.7 48.2 17.3 1.8 14.37 <0.001** PRIMARNI PROGRAM % F PROGRAM PREDKOLE F %

88 22

80 20

72 18 19 1

65.5 16.4 17.3 0

5.87

0.015*

80 30

72.7 27.3

103 1 6

93.6 0 5.4

17.19

< 0.001**

71 27 7 5 62 44 4

64.5 24.5 6.4 4.5 56.4 40 3.6

89 7 11 3 74 14 16 6

80.9 6.4 10 2.7 67.3 12.7 14.5 5.5

7.43

0.006**

2.77

0.096

68 38 3 1

61.7 35.5 2.7 0

44 40 18

40 43.6 16.4

10.48

0.001**

67

Opi ton raspoloenja djeteta 1. stabilno i predvidivo 2. uglavnom stabilno i predvidivo 3. esto nestabilno i nepredvidivo 4. redovito nestabilno i nepredvidivo Ustrajnost djeteta u aktivnostima 1. ustrajno je u aktivnostima 2. uglavnom je ustrajno u aktivnostima 3. esto je neustrajno u aktivnostima 4. redovito je neustrajno u aktivnostima Nametljivost, dominiranje djeteta 1. namee se, dominira 2. uglavnom se namee, dominira 3. esto je podreeno 4. redovito je podreeno Trai drutvo druge djece 1. trai drutvo druge djece 2. uglavnom trai drutvo 3. esto se osamljuje 4. redovito se osamljuje Prilaenje drugoj djeci 1. samo prilazi drugoj djeci 2. uglavnom prilazi drugoj djeci 3. esto ne prilazi 4. redovito ne prilazi Sukobljavanje s drugom djecom 1. ne sukobljava se 2. uglavnom se ne sukobljava 3. esto se sukobljava 4. redovito se sukobljava Verbalna agresivnost prema vrnjacima 1. nije verbalno agresivno 2. uglavnom nije verbalno agresivno 3. esto je verbalno agresivno 4. redovito je verbalno agresivno Agresivnost prema odraslima 1. nije agresivno 2. uglavnom nije agresivno 3. esto je agresivno

70 37 3

63.6 33.6 2.7

53 41 16

48.2 37.3 14.5

5.33

0.021*

76 29 5

69.1 26.4 4.5

48 47 12 3

43.6 42.7 10.9 2.7 14.49 <0.001**

23 32 44 11

20.9 29.1 40 10

15 40 48 7

13.6 36.4 43.6 6.4

2.04

0.154

79 24 7

71.8 21.8 6.4

59 38 8 5

53.6 34.5 7.3 4.5

7.78

0.005**

77 25 8

70 22.7 7.3

54 39 12 5

49.1 35.5 10.9 4.5

9.98

0.002**

34 58 17 1

30.9 52.7 15.5 0

46 42 21 1

41.8 38.2 19.1 0

2.83

0.093

48 48 13 1

43.6 43.6 11.8 0

58 33 18 1

52.7 30 16.4 0

1.82

0.177

91 17 1

82.7 16.5 0

82 23 5

74.5 20.9 4.5

2.19

0.139

68

4. redovito je agresivno Dijete suosjea s drugima 1. suosjea s drugima 2. uglavnom suosjea s drugima 3. esto ne suosjea s drugima 4. redovito ne suosjea s drugima Problem odvajanja od blinjih 1. nema problem odvajanja 2. uglavnom nema problema 3. esto ima problem odvajanja 4. redovito ima problema Dijete je vedro, veselo 1. vedro je, veselo, spontano 2. uglavnom je vedro, veselo 3. esto je potiteno, zabrinuto 4. redovito je potiteno Odnos prema stvarima 1. ne unitava stvari 2. uglavnom ne unitava stvari 3. esto je destruktivno 4. redovito je destruktivno Stidljivost 1. nije stidljivo 2. uglavnom nije stidljivo 3. esto je stidljivo 4. redovito je stidljivo Nametljivost 1. dijete je suzdrano 2. uglavnom je suzdrano 3. esto je nametljivo 4. redovito je nametljivo Pasivnost 1. dijete je izrazito mirno 2. uglavnom mirno, pasivno 3. esto je aktivno 4. redovito je aktivno Plaljivost 1. nije plaljivo 2. uglavnom nije plaljivo 3. esto je plaljivo 4. redovito je plaljivo

68 40 2

61.8 36.4 1.8

63 40 8

57.2 36.4 6.4

0.47

0.492

77 28 5

70 25.5 4.5

93 13 4

84.5 11.8 3.6

6.63

0.01**

72 31 6 1

65.5 28.2 5.5 0

47 49 12 2

42.7 44.5 10.9 1.8

11.44

<0.001**

87 23

79.1 20.9

78 25 7

70.9 22.7 6.4

1.96

0.161

33 41 34 2

30 37.3 30.9 1.8

37 51 20 2

33.6 46.4 18.2 1.8

0.34

0.563

43 40 22 5

39.1 36.4 20 4.5

29 56 22 3

26.4 50.9 20 2.7

4.05

0.044*

10 23 36 41

9.1 20.9 32.7 37.3

5 13 58 34

4.5 11.8 52.7 30.9

1.79

0.181

72 36 2

65.5 32.7 1.8

83 20 6 1

75.5 18.2 5.5 0

2.64

0.104

69

Plaljivost 1. nije plaljivo 2. uglavnom nije plaljivo 3. esto je plaljivo 4. redovito je plaljivo Uvredljivost 1. nije uvredljivo 2. uglavnom nije uvredljivo 3. esto je uvredljivo 4. redovito je uvredljivo Ljubomora 1. nije ljubomorno 2. uglavnom nije ljubomorno 3. esto je ljubomorno 4. redovito je ljubomorno Iskrenost 1. dijete je iskreno 2. uglavnom je iskreno 3. esto je neiskreno 4. redovito je neiskreno Radoznalost 1. spremno je na nova iskustva 2. uglavnom je radoznalo 3. esto nije radoznalo 4. redovito nije radoznalo Prihvaa kritiku i prijekor 1. prihvaa kritiku i prijekor 2. uglavnom prihvaa kritiku 3. esto ne prihvaa kritiku 4. redovito ne prihvaa kritiku Zna ispoljiti i zadovoljiti vlastite potrebe 1. usmjerava se prema vlastitim potrebama 2. uglavnom se usmjerava prema vlastitim potrebama 3. esto prihvati ponuene sadraje 4. redovito prihvaa ponuene sadraje

38 64 8

34.5 58.2 7.3

31 71 7 1

28.2 64.5 6.4 0

1.03

0.309

26 66 18

23.6 60 16.4

44 50 15 1

40 45.5 13.6 0

6.79

0.009**

37 67 6

33.6 60.9 5.5

66 34 9 1

60 30.9 8.2 0

15.35

<0.001**

78 28 4

70.9 25.5 3.6

70 34 6

63.5 30.9 5.5

1.32

0.25

65 37 8

59.1 33.6 7.3

62 31 11 6

56.2 28.2 10 5.5

0.17

0.682

60 48 2

54.5 43.6 1.8

61 38 11

55.5 34.5 10

0.02

0.892

52 23 28 7

47.3 20.9 25.4 6.4

27 45 21 17

24.5 12.34 40.9 19.1 15.5 <0.001**

70

Prihvaeno je od vrnjaka 1. prihvaeno je od vrnjaka 2. uglavnom je prihvaeno 3. esto nije prihvaeno 4. redovito nije prihvaeno * p<0.05,**p<0.01

83 21 6

75.5 19 5.5

46 52 12

41.8 47.3 10.9

25.66

<0.001**

Kao to je vidljivo iz tablice 3., statistiki znaajne razlike naene su na 16 od ukupno 30 vaijabli. Rije je o slijedeim varijablama: poremeaji prehrane, poremeaji eliminacije, poremeaji govora, uvaavanje zahtjeva, uvaavanje potreba drugih, opi ton raspoloenja djeteta, ustrajnost djeteta u aktivnostima, traenje drutva druge djece, prilaenju drugoj djeci, odvajanju od blinjih, raspoloenju djeteta (vedro, veselo), nametljivost, uvredljivost, ljubomora, ispoljavanje i zadovoljavanje vlastitih potreba, prihvaenost od vrnjaka. U daljnjem tekstu poblie e biti pojanjene dobivene razlike izmeu skupina. Pri procjenjivanju emocionalnih poremeaja praenih neurotskim smetnjama (poremeaji prehrane, govora i drugi poremeaji), odgajatelji djece iz primarnog programa procjenjuju manju prisutnost poremeaja prehrane (2=5.87; p<0.05), poremeaja eliminacije (2=17.19; p<0.01) i poremeaja govora nego odgajatelji djece iz programa predkole (2=7.43; p<0.01). Postoji znaajna razlika u uvaavanju postavljenih zahtjeva kod djece koji polaze primarni program i djece koja polaze program predkole (2=14.37; p<0.01). Djeca polaznici primarnog programa uvaavaju postavljene im zahtjeve u visokom postotku (94.6%), dok taj postatak kod djece 71

programa predkole

iznosi oko 80%. Uvaavanje tuih potreba ee je prisutno kod djece

primarnog programa (96%) nego djece programa predkole (84%) - 2=10.48; p<0.01. Stabilno i predvidivo raspoloenje evidentirano je kod djece primarnog programa u 94% sluajeva, a kod djece programa predkole 80.9% ( 2=5.33; p<0.05). Sklonost ka nametljivosti ili dominantnosti, odgajatelji prepoznaju u podjednakoj mjeri kod djece koja polaze primarni program i djece programa predkole (u obje skupine po 50%). U oba uzorka veina djece trai drutvo druge djece (primarni program 93,6% : program predkole 88,1%), ali postoji statistiki znaajna razlika izmeu skupina ( 2=7.78; p<0.01) djeca iz primarnog programa vie trae drutvo druge djece. Djeca iz primarnog programa vie pokazuju ustrajnost u zapoetim aktivnostima ( 2=14.49; p<0.01), vie pristupaju drugoj djeci (2=9.98; p<0.01). Iako u oba uzorka mali broj djece pokazuje problem odvajanja djeteta od blinjih (4.5% djece primarnog programa : 3.6% djece programa predkole), ipak postoji statistiki znaajna razlika izmeu skupina (2=6.63; p<0.01). Vedro i veselo raspoloenje djeteta u odgojnoj skupini odgajatelji uoavaju kod 93,7% djece primarnog programa, te 87,2% djece programa predkole (2=11.44; p<0.01). Nametljivost djeteta odgajatelji uoavaju u 24.5% djece primarnog programa i 22.7% djece polaznika programa predkole (2=4.05; p<0.05). Svoje potrebe zna ispoljiti 68.1% djece primarnog programa, te 64.5 % djece programa predkole (2=12.34; p<0.01), a prihvaanje ponuenih sadraja 31.8% primarnog programa i 34.6% programa predkle. Prihvaenost djeteta od skupine vrnjaka pronalazimo kod veine djece primarnog programa (94.5%) i djece programa predkole (89.1%) sluajeva (2=25.66; p<0.01).

6.3.3.

Upitnik

socijalnom

okruju

djece

primarnog

programa i programa predkole Navedeni su podaci dobiveni upitnikom o socijalnom okruju djece primarnog programa i programa predkole. U tablici 4. navedena je spolna struktura uzorka i zdravstveni status djece iz oba programa. Tablica 4. Pregled spolne strukture i zdravstvenog statusa djece programa i programa predkole 72

Usporeujui spolnu strukturu djece polaznika obje skupine, vidljivo je da su djeaci u PRIMARNI PROGRAM N 62 48 0 0 110 % 56.4 43.6 0 0 100 PROGRAM PREDKOLE N 58 52 3 4 110 % 52.7 47.3 2.7 3.6 100

SPOL I ZDRAVSTVENO STANJE DJETETA SPOL ZDRAVSTVENI STATUS Muko ensko Bolest Smetnje

UKUPNO DJECE

prosjeku brojniji (u primarnom programu: 56%, a u programu predkole: 53%). Utvreno je da su sva djeca polaznici primarnog programa urednog zdravstvenog statusa, a kod djece programa predkole prepoznaju se odreena odstupanja u zdravstvenom statusu u oko 6% djece.

Tablica 5. Starosna struktura roditelja djece polaznika primarnog programa i programa predkole

PRIMARNI PROGRAM DOBNA STRUKTURA RODITELJA GODINA ROENJA RODITELJA Otac 1961-1970 Majka 1940-1950 1951-1960 63 0 25 59.4 0 22.7 1940-1950 1951-1960 N 8 35 % 7.6 33

PROGRAM PREDKOLE N 6 46 52 4 38 % 5.8 44.2 50 3.7 35.2

73

1961-1970 1971-1975 UKUPAN BROJ RODITELJA Otac Majka

83 2 106 110

75.5 1.8 96.3 100

65 1 104 108

60.2 0.9 94.5 98.1

Majke su u prosjeku neto mlae od oeva. Veina oeva i majki iz obje skupine djece roeni su izmeu 1961. i 1970. godine. Majke i oevi djece polaznika primarnog programa i programa predkole u prosjeku su iste ivotne dobi.

Tablica 6. Obrazovna struktura roditelja djece polaznika primarnog programa i programa predkole
PRIMARNI PROGRAM OBRAZOVNA STRUKTURA RODITELJA STUPANJ OBRAZOVANJ A RODITELJA NKV KV VKV Otac SSS VS VSS Majka NKV KV VKV N 7 14 31 37 8 9 21 6 15 % 6.6 13.2 29.2 35 7.5 8.5 19 5.5 13.6 PROGRAM PREDKOLE N 3 11 14 52 15 9 9 4 12 % 2.9 10.5 13.5 50 14.4 8.7 8.3 3.7 11.1

74

SSS VS VSS UKUPAN BROJ RODITELJA Otac Majka

56 7 5 106 110

51 6.4 4.5 96.3 100

61 16 6 104 108

56.5 14.9 5.5 94.5 98.1

Majke djece iz primarnog programa u prosjeku SSS (51%) kao i oevi, ali u neto niem postotku (35%). U programu predkole majke (56.5%) i oevi (51%) su prosjeno SSS. Postoji statistii znaajna razlika po obrazovanju oeva djece polaznika primarnog programa i oeva djece polaznika programa predkole (2=12.8; p<0.05%). Oevi djece polaznika programa predkole vieg su obrazovanja nego oevi djece polaznika primarnog programa, dok kod majki nije naena razlika po obrazovanju. Prisutnost oca u obitelji slina je za djecu polaznike primarnog programa (96%) i djecu programa predkole (94%). Majka je uvijek prisutna u obiteljima primarnog programa, te u 96% obitelji djece programa predkole. Dvoje djece nije imalo majku. Tablica 7. Prisutnost ostalih lanova obitelji (djed, baka, braa sestre) u obiteljima djece polaznika primarnog programa i programa predkole
PRISUTNOST OSTALIH LANOVA OBITELJI Da DJED Ne Da BAKA Ne 0 1 BROJ BRAE 2 3 4 BROJ 0 REDOVNI PROGRAM N 76 34 58 52 47 54 7 2 0 61 % 69.1 31 53 47 43 49 6.3 1.7 0 55.5 PROGRAM PREDKOLE N 99 11 91 19 59 40 8 2 1 59 % 90 10 83 17 54 36 7.2 1.8 1 53.5

75

1 2 SESTARA 3 4

44 4 1 0

40 3.5 1 0

46 4 1 0

42 3.5 1 0

U obiteljima djece vrtike dobi manje je prisutna baka (53% obitelji) nego djed (69% obitelji). U obiteljima djece polaznika programa predkole baka je prisutna u 83%, a djed u 90% obitelji. Statistiki znaajna razlika izmeu skupina dobivena je u prisutnosti baka ( 2 =22.65; p<0.01), te u prisutnosti djedova (2 =14.78; p<0.01). I bake i djedovi ee su prisutni u obiteljima djece programa predkole. Gotovo isti raspon u rezultatima mogli evidentirali smo za varijable koje se odnose na broj brae ili sestara obje skupine djece. Djeca primarnog programa imaju do troje sestara ili brae, a djeca programa predkole do tri sestre te do etvero brae.

Tablica 8. Stambeni status obitelji djece polaznika primarnog programa i programa predkole

STAMBENI STATUS I VELIINA STAMBENOG PROSTORA Rijeen STAMBENI STATUS 1 - 1.5 2 - 2.5 BROJ SOBA 3 - 3.5 4 - 4.5 58 UKUPAN BROJ OBITELJI Podstanari

REDOVNI PROGRAM N 106 4 10 26 43 15 16 110 220 % 96.4 3.6 9.1 23.5 39.1 13.6 14.5

PROGRAM PREDKOLE N 103 7 27 37 27 13 6 110 % 93.6 6.4 24.5 33.6 24.5 11.8 5.6

76

U varijablama koje se odnose na obiteljski status i podstanarstvo, evidentirana je mala razlika: status podstanarstva evidentira se za 3% obitelji primarnog programa, dok ista varijabla za program predkole iznosi 4%. Priblino slian raspon dobivamo u varijablama koje se odnose na broj soba u kojima obitelj stanuje: od jednosobnog stana do najvie osmerosobne kue za obitelj djece primarnog programa. Raspon je neto nii za obitelj programa predkole: od jednosobnog stana do najvie esterosobne kue. Primjenom 2-testa statistiki znaajna razlika dobivena je jedino po varijabli broj soba (2=27.55; p<0.01%). Obitelji djece polaznika primarnog programa uglavnom imaju veu stambenu povrinu, odnosno vei broj soba od obitelji djece polaznika programa predkole. Nakon provedene statistike analize utvrena je statistiki znaajna razlika na etri od ukupno jedanaest varijabli prostora socijalnog okruja djece. Navedene razlike uoavaju se na slijedeim varijablama: djeca primarnog programa u odnosu na djecu programa predkole pokazuje manje bolesti i smetnji, evidentirano je nie obrazovanje oeva kod djece primarnog programa, rjea je prisutnost baka i djedova kod djece primarnog programa, ivot u veem stambenom prostoru djece primarnog programa.

Oito da zaposlenost roditelja, obzirom da djecu ima tko uvati, nije jedini razlog upisivanja djece u primarni program, ve se radi o drugim vanim razlozima, primjerice, stjecanju razliitih iskustava koje dijete ne moe dobiti u obitelji. U nekim istraivanjima1, roditelji su najee navodili uvjerenje da razliiti oblici predkolskih programa imaju dugotrajna pozitivna djelovanja na djecu, a ponajprije: stjecanje vanih socijalnih iskustava kroz igru i druenje s drugom djecom, zatim mogunost osamostaljivanja djeteta, a manje pragmatino zbrinjavanje dok su roditelji na poslu.

Milanovi, i sur., 2000.

77

ZAKLJUNA RAZMATRANJA: Predkolsko je razdoblje djeteta vezano uz primarno obiteljsko, ali i vrtiko okruje. Pred roditelje i odgajatelje postavljen je odgovoran i vaan zadatak: odgoj zdravog, sretnog, radoznalog i zadovoljnog djeteta. Suvremeni pristup djeci u vrtikom okruju zahtijeva primjerenu odgojnu praksu, kontinuirano traenje i kreativnu primjenu cjelovitih znanja o razvoju i odgoju djeteta, te odabir pravilnih odgojnih utjecaja i postupaka, to su realni pokazatelji uvjeta za odgovoran odgojni proces.Tu se holistikim odgojnim pristupom potie pozitivan razvoj djetetove osobnosti. Prepoznajui djetetovu individualnost, tj. uvaavajui njegove razvojne mogunosti i specifinosti, od odgajatelja se oekuje donoenje pravilne pedagoke odluke u korist djeteta i njegova daljnjeg razvoja, razliito za svako pojedino dijete. Na taj nain okruje u vrtiu nastoji se humanizirati, te omoguiti cjelokupan razvoj svih djetetovih potencijala koji su u skladu s njegovom prirodom. Zasigurno da takvim pristupom suvremeni vrti postaje mjestom kvalitetnog ivljenja i stjecanja raznolikog ivotnog iskustva djece, mjestom u koje dijete eli dolaziti, u kojem ui i zadovoljava svoje potrebe i interese, te u koje ga roditelj dovodi s osjeajem sigurnosti. Jer, kako se esto naglaava, kvaliteta suvremenog vrtia mjeri se upravo zadovoljstvom djece koja ga pohaaju. Poznato je da sva djeca u razvoju ne postiu jednake rezultate, najee zbog razliitih bioloko-psiholokih i socijalnih problema na koje dijete nailazi. Stoga je vano pravovremeno razmiljati o usmjeravanju i orijentaciji pedagogijskih znanosti na programe prevencije. U tom smislu, u ovoj knjizi su prikazani rezultati istraivanja iji je osnovni cilj - ispitati utjee li duina polaenja vrtia na socioemocionalni razvoj predkolskog djeteta. Radi se o razvojnim podrujima, kao vanim sastavnicama oblikovanja djetetove osobnosti, to zadire u modalitete i kvalitetu njegove socijalne integracije, ne samo u datom trenutku ve i u budunosti. Iz dobivenih rezultata istraivanja zakljuujemo da dui boravak djeteta u vrtiu utjee povoljno na njegov socioemocionalni razvoj, to je vidljivo u svakodnevnom ponaanju djeteta i njegovu pozitivnom razvoju. Rezultati provedenog istraivanja impliciraju da je mogue djeji vrti smatrati vanim imbenikom primarne prevencije poremeaja u ponaanju, budui su se pokazale znaajne razlike izmeu djece primarnog programa i programa predkole, posebice u ponaanjima koja opisuju socijalne komponente ili socijalna obiljeja, ali i ona koja se odnose na emocionalna ponaanja. Takoer, rezultati ovog istraivanja ukazali su na dvije vrste poremeaja u ponaanju djeteta predkolske dobi: aktivne i pasivne. Najznaajnije razlike pokazuju se upravo na ukazanom razmeu: kod one djece koja polaze primarni program, te djece koja polaze program predkole. Obzirom da se radi o djeci iji razvoj ne tee primjereno dobi, potrebno je naglasiti da takva djeca zahtjevaju izrazitu 78

panju i pomo odraslih, prvenstveno roditelja i odgajatelja. Suvremena istraivanja, ali i neposredno iskustvo, svjedoe da se vea panja pridaje aktivnim poremeajima u ponaanju, budui da su ona esto vidljivo ometajua i za dijete i za njegovu okolinu. Kod takve djece posebno je izraeno neuvaavanje drugih osoba i njihovih potreba, uoljivo je kako izostaje suosjeanje, a prepoznaje se agresivnost i destrukciju. Uglavnom su takva djeca neprihvaena od vrnjaka, nesretna i odbaena jer ne znaju na primjeren nain zadovoljiti svoje potrebe, pa su izloena poveanom riziku koji e se vrlo vjerojatno daljnim odrastanjem prepoznati kao izrazitiji poremeaji u ponaanju. Potrebno je isto tako, panju usmjeriti i prema pasivnim poremeajima u ponaanju, jer se radi o sloenim problemima djeteta, ak znatno sloenijim za dijete negoli za okolinu. Takva se ponaanja obino manifestiraju kao plaljivost, nesigurnost, strah od neuspjeha vezan uz prethodna negativna iskustva; osjeaj manje vrijednosti, bespomonosti ili neeljenosti. Ponekad su to djeca koja mogu odavati utisak mirnog i poslunog djeteta, to ima za posljedicu nepravovremeno uoavanje poremeaja, a samim time i pruanja pomoi takvoj djeci. Stoga je mogue da ti poremeaji evoluiraju, te u kasnijem uzrastu prerastu u jo vee tekoe. Da bi se takvi i slini problemi u razvoju djeteta sprijeili, potrebno je razvijati programe primarne prevencije koji bi imali za cilj poveati socijalnu kompetenciju djece, sa svrhom spreavanja razvoja intenzivnijih poremeaja u ponaanju i osobnosti. U suvremenom vrtiu, programima primarne prevencije uvijek se nastoji pojaati opredjeljenje za zdrav i kvalitetan ivot kao vanim pretpostavkama prevencija brojnih problema, kao to su primjerice poremeaji u ponaanju i osobnosti predkolskog djeteta. Temeljem svega navedenog mogue je prepoznati osnovnu namjeru ove knjige: istaknuti, pribliiti i opisati prednosti ukljuivanja djeteta u vrti, dati preporuku roditeljima da omogue svojoj djeci pohaanje kvalitetnog vrtia, ukazati na sve njegove pozitivne utjecaje na rast i razvoj predkolskog djeteta. Nadam se da e im u tome pomoi opis predkolskog djeteta u suvremenoj obitelji i vrtiu prikazan u ovoj knjizi.

LITERATURA 1. Andrilovi. V., udina - Obradovi, V. (1994.): Osnove ope i razvojne psihologije. kolska knjiga. Zagreb. 79

2. Bai, J., Koller-Trbovi, N., iak, A. (1993.): Integralna metoda u radu s predkolskom djecom i njihovim roditeljima. Alinea. Zagreb. 3. Bai, J., Hudina, B., Koller-Trbovi, N., iak, A. (1994.): Integralna metoda u radu s predkolskom djecom i njihovim roditeljima: prirunik za odgajatelje i strune suradnike predkolskih ustanova. Alinea. Zagreb. 4. Bai, J., iak, A., Koller-Trbovi, N. (1998.): Integralna metoda u primjeni. Alinea. Zagreb. 5. Bai J., Jankovi, J. (2000.): Rizini i zatitni imbenici u razvoju poremeaja u ponaanju djece i mladei. Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za prevenciju poremeaja u ponaanju djece i mladei i zatitu djece s poremeajima u ponaanju. Zagreb. 6. Biddulph, S. (2002.): Tajna sretne djece. Mozaik knjiga. 7. Braja, P. (1995.): Oevi, gdje ste? kolske novine. Zagreb. 8. Braja, P. (1999): Tajna uspjenog roditelja i odgojitelja. C.A.S.H. Pula. 9. Bredekamp, S. (1996.): Kako djecu odgajati. Educa. Zagreb. 10. Bruner, J. S. (2000): Kultura obrazovanja. Educa. Zagreb. 11.Coplan, R.J., Gavinsky-Molina, M.H., Lagace-Seguin, D., Wichmann, C. (2001.): When girls versus boys play alone: Gender differences in the associates of nonsocial play in kindergarten. Developmental Psychology, 37, 464-474. 12. Cuidon, S. J. (2001.): Izgraivati dijete ljubavlju i povjerenjem. Zrinski. akovec. 13. Giudici, C. Rinaldi, C. (2002.): Making learning Visible children as individual and group learnes. Reggio Children. Reggio Emilia. Italy. 14. udina-Obradovi, M. (1995.): Psiholoka utemeljenost institucionalnog predkolskog odgoja. Napredak, 136(1), 64-76. 15. uturi, N. (1995.): Zabrinjava me moje dijete: ponaanja djece od 2. do 6. godine. kolska knjiga. Zagreb. 16. Dela Hrupelj, J. (2000.): Lijepo je biti roditelj. Creativa. Zagreb. 17. Delors, J. (1998.): Uenje: blago u nama. Educa. Zagreb. 18. Denham, S. A., Mitchell-Copeland, J., Strandberg, K. (1997.): Parental contributions to preschoolers' emotional competence: Direct and indirect effects. Motivation and Emotion, 21, 65-86. 19. Diamond, M., Hopson, J. (2002.): arobno drvee uma: kako razvijati inteligenciju, kreativnost i zdrave emocije u vaeg djeteta od roenja do adolescencije. Ostvarenje. Lekenik. 20. Doen-Dobud, A. (2001.): Predkola - vodi za voditelje i roditelje. Alinea. Zagreb. 21. Ehrensaft, D. (2002): Razmaeno dijete: kako dobronamjerni roditelji daju djeci previe - ali ne ono to im treba. Mozaik knjiga. Zagreb. 80

22. Edwards, C., Gandini, L., Forman, G. (1998.): The Hundred Languages of Children. The Reggio Emilia Aproach- Advanced Reflections. London. A.P.C.Greenwich.Conecticut. 23. Forward, S., Buck, C. (2002.): Otrovni roditelji: prevladavanje njihovog bolnog nasljedstva i spaavanje vlastitog ivota. Bios. Zagreb. 24. Glasser, W. (2000.): Teorija izbora: nova psihologija osobne slobode. Alinea. Zagreb. 25. Gopnik, A., Meltzoff, A. N., Kuhl, P. K. (2003.): Znanstvenik u kolijevci: to nam rano uenje kazuje o nama. Educa. Zagreb. 26. Greenspan, S. I. (2003.): Sigurno dijete: kako pomoi djeci da se osjeaju zatieno i sigurno u promjenjivom svijetu. Ostvarenje. Lekenik. 27. Juul, J. (2002.): Razgovori s obiteljima: perspektive i procesi. Alinea. Zagreb. 28. Jurevi Lozani, A. (1996.): Primarna prevencija poremeaja u ponaanju i socioemocionalni razvoj predkolskog djeteta u vrtiu (magistarski rad). Fakultet za defektologiju Sveuilita u Zagrebu. Zagreb. 29.Katz,L.G., Cesarone, B. (1994.): Reflections on the Reggio Emilia Approach. ERIC/EECE University of Illinois. Pennylvania. Urbana. 3o. Kostelnik, M., J., Onaga, E.; Bohde, B.; Whiren, A. (2003.): Djeca s posebnim potrebamaprirunik za odgajatelje, uitelje i roditelje. Educa. Zagreb. 31. Kindlon, D.; Thompson, M. (2002.): Odrastanje Kaina: kako zatititi emocionalni ivot djeaka. ArtLogos. Zagreb. 32. Koller-Trbovi, N. (1994.): Povezanost poremeaja u ponaanju predkolske djece i njihovih obiteljskih prilika (doktorska disertacija). Fakultet za defektologiju Sveuilita u Zagrebu. Zagreb. 33. Koller- Trbovi, N. (1998.): Pravovremeno otkrivanje poremeaja u ponaanju djece i mladei i rano interveniranje. Kriminologija & socijalna integracija.6 (1), 51 59. 34. Koller-Trbovi, N., Bai, J., iak, A. (2001): Odreenje prevencija i tretman poremeaja u ponaanju djece i mladih. Dijete i drutvo. 3(3), 319-340. 35. Kovaevi, V., Stani, V., Mejovek, M. (1988.): Osnove teorije defektologije. Fakultet za defektologiju Sveuilita u Zagrebu. Zagreb. 36. Krogh, L. S. (1994.): Educating young children: Infancy to Grade Three. Western Washington University. McGraw-Hill, Inc. Washington. 37. LaFreniere, P. J.; Dumas J. E. (1996.): Social Competence and behavior evaluation in childrenages 3 to 6 years. Psychological Assessment 8(4), 366-377. 38. Male, D. (1994.): Razliito shvaanje suradnje roditelja i profesionalaca. Napredak, 135(3), 342 -349. 81

39. Male, D., Milanovi, M., Strievi, I. (2003.): ivjeti i uiti prava. Odgoj za ljudska prava u sustavu predkolskog odgoja. Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu. Istraivako-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko graanstvo. Zagreb. 40. Mehringer, A. (2003.): Mala specijalna pedagogija. Educa. Zagreb. 41. Milanovi, M., Strievi, I., Male, M., Sekuli Majurec, A. (2000.): Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Targa. Zagreb. 42. Miller, A. (1995): Drama djetinjstva. Educa. Zagreb. 43. Miljak, A. (1996.): Humanistiki pristup teoriji i praksi predkolskog odgoja i obrazovanja predkolske djece. Persona. Velika Gorica. 44. Miljak, A. (2002.): Vrti kao djeja kua. Kako uiniti da vrti bude u skladu s djejom prirodom. Zbornik radova Vrti u skladu s djejom prirodom djeja kua. Neven. Rovinj. 45. Offord, D. R., Bennet, K. J. (1994.): Conduct disorder: long term, outcomes and intervention Effectiveness. Journal of American Academy for Child and Adolescence. Psychiatry, 33(8), 10691078. 46. Pantley, E. (2001.): Savreno roditeljstvo: ABC odgoja djeteta. Mozaik knjiga. Zagreb. 47. Papalia, D., Wendkos Olds, S. (1992.): Human Development (5th edition). McGraw-Hill, Inc. New York. 48. Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predkolske djece. (1991.): Glasnik Ministarstva prosvjete i kulture Republike Hrvatske., br. 7 8, str. 8 12. 49. Rosi, V., Zlokovi, J. (2002.): Prilozi obiteljskoj pedagogiji. Graftrade. Rijeka. 50.Shapiro, L. E. (2002.): Malo prevencije: kako roditelji mogu sprijeiti probleme u ponaanju i emocionalne probleme djece. Mozaik knjiga. Zagreb. 51. Salovey, P., Sluyter J.D. (1999.): Emocionalni razvoj i emocionalna inteligencija pedagoke impikacije.Educa. Zagreb. 52. Slunjski, E. (2001.): Integrirani predkolski kurikulu,: rad djece na projektima. Mali profesor. Zagreb. 53. agud, M., Jurevi-Lozani, A. (1999.): Obrazovanje senzibilnog i fleksibilnog odgajatelja. Zbornik uiteljske akademije u Zagrebu, 1(1), 231-236. Zagreb. 54. agud, M., Jurevi- Lozani, A. (2000.): Dokumentiranje procesa uenja.Zbornik radova akovec. Djeji centar akovec i Visoka uiteljska kola akovec. 31- 33. akovec. 55. poljar, K. (2003.): Slobodno izraavanje u funkciji podizanja odgojne kvalitete vrtia. Zbornik Uiteljske akademije u Zagrebu, 2 ( 3), 135-143. Zagreb. 56. Vasta, R., Haith, M.M., Miller, S. A. (1998.): Razvojna psihologija. Naklada Slap. Jastrebarsko. 82

57. Wenar, Ch. (2003.): Razvojna psihopatologija i psihijatrija: od dojenake dobi do adolescencije. Naklada Slap. Jastrebarsko. 58. Wood, D. J. (1996.): Kako djeca misle i ue. Educa. Zagreb. PRIVITAK UPITNIK O SOCIOEMOCIONALNOM STATUSU DJETETA ANKETA

83