SEMINARSKI RAD

MEDIJI I JEZIKA KULTURA

SADRAJ: 1. UVOD...........................................................................................................................3 2. JEZIK...........................................................................................................................4 3. JEZIK I MEDIJI.........................................................................................................5 4. MEDIJI I JEZIK REKLAME...................................................................................6 5. INFORMACIJE U MEDIJIMA................................................................................9 6. MEDIJI I JEZIK NASILJA......................................................................................10 7. UTICAJ NASILJA U MEDIJIMA NA DJECU I MLADE....................................11 8. NAJMONIJI MEDIJI I NJIHOVA HISTORIJA.................................................12 9. GLOBALIZACIJA ENGLESKOG JEZIKA U MEDIJIMA.................................13 10. ENGLESKI JEZIK I MEDIJI..................................................................................14 11. ZAKLJUAK.............................................................................................................15 12. LITERATURA...........................................................................................................16

UVOD

Uenjaci koji istrauju nastanak i opstanak drava-nacija, slau se (uz neke izuzetke) da je tampa u tome odigrala znaajnu ulogu. Ona je istoimenim ili srodnim narodima, odnosno narodima srodnih jezika omoguila da se prepoznaju kao jedan narod, odnosno njihovim srodnim jezicima ili govorima da se oforme kao jedan, zajedniki , nacionalni jezik. Maral Mekluan u vezi s tim kae: Lako je mogue da su tampa i nacionalizam aksioloki ili koordinatni naprosto otud to jedan narod pomou tampe prvi put vidi sebe samog. Narodni govor, pojavljui se u veoma vizuelno definisanom izdanju, prua naziraj drutvenog jedinstva koje postoji naporedo sa granicama narodnog jezika. Novine, knjige i druge publikacije, tampane na jednom od srodnih jezika (dominantnom, najrasprostranjenijem) i irei se iz jednog centra (iz centra najbrojnijeg naroda) cijelim prostorom srodnih jezika, utjecali su na pribliavanje govora i jedinstvo jezika. To su najprije prihvatali intelektualci, zatim poslovni ljudi, dravna administracija i, na kraju, obian narod. Tvorcima drava/nacija nije, onda, bilo teko da proglaavaju tzv. slubene jezike i tako provincijske govore gurnu na marginu javne komunikacije, odnosno u folklor. Tako je pojavom tampe i tipografije narodni jezik postao masovni medij. Radio i televizija, odnosno, elektronski mediji aktualizirali su problem simbolizacije poruka i uticaja te simbolizacije na identitete, uinivi ga veoma sloenim. Osnovno je pitanje: da li se savremeni ovjek u simbiolistici masovnih medija prepoznaje u svom ljudskom totalitetu ili se u njoj gubi? Uvid u drutveno jedinstvo koje postoji uporedo sa granicama Narodnog jezika kod Srba je proizvela tampa poslije jezike reforme Vuka Stefanovia Karadia, kod Hrvata Ilirski pokret na elu sa Ljudevitom Gajom. Jezik tampe, bez obzira to ga razliito imenuju, isti je ili zajedniki; on ipak ostvaruje multikulturalnu komunikaciju, ali u naglaenoj tenji za dominacijom jednih nad drugim, odnosno oba nad treim. Jezik je najsloenije i najkompleksnije sredstvo pomou kojeg ljudi jedne zajednice komuniciraju meusobno, sa ljudima drugih zajednica, sa svojom povijeu i budunou; kao sredstvo materijalizacije misli i transparencije stvaralake prakse; on je nosilac kulture i sam je kultura. On, dakle, implicira fenomen kulture i to kako u njenom znanstvenom tako i u prakseolokom smislu i tako je bitan inilac identiteta ovjeka i ljudi on je manifestacija tog identiteta. Upravo u vezi s tim postavlja se pitanje funkcije jezika. S jezikom, sa reenicom, sa rijeima i nainom njihovog organizovanja ide i sve ostalo to je za jednu kulturu bitno: od skrivene, suptilne radijacije mentalne strukture do vrijednosnog sistema, istorije i ciljeva. uti neiji govor znai imati sluh za itavo bie jedne kulture. Imajui u vidu da je granica kulture zapravo granica prostiranja njenog jezika, nije teko uvidjeti da je kultura zapravo omeena drugim kulturama

JEZIK

Jezik je komunikacijski sustav, koji se moe sastojati od rijei, tonaliteta kojim se izgovaraju te rijei (naglasci) - tj. auditivne komponente jezika (koju moemo percipirati i preko telefona), te vizualne komponente jezika - gesta, stava i pokreta koji dopunjuju reenu informaciju. Kada je u pitanju jezik potrebno je razlikovati svakodnevni govor koji se ui prirodnim putem od strunog govora koji se stie znanjem iz odreenih oblasti. Struni govor omoguuje veu preciznost izraavanja na odreenim podrujima ljudske djelatnosti. Ljudi se u javnosti bave opim pitanjima i stvarima od opeg interesa pri emu se slue obrazovnim govorom, koji je u opem opticaju na televiziji, radiju i dnevnoj tampi. Od svakodnevnog jezika on se razlikuje po tome to koristi neto precizniji jezik, a od strunog jezika razlikuje se po tome to je po pravilu pristupaan svima koji, zahvaljujui opem kolskom obrazovanju, mogu sticati najraznovrsnija znanja. Kriza sporazumijevanja moe se uoiti u svakodnevnom ivotu. Za njegovanje jezika neophodno je izgraditi jeziku kulturu. Jezika kultura je najbolje svjedoanstvo da je jezik neto vie od obinog pisanja i govora preko kojih se omoguuje osnovno komuniciranje i sporazumijevanje. Problemi upotrebe jezika su ozbiljni i brojni, ne samo zbog jezike heterogenosti, nego i zbog jezike i obrazovne kulture.1 Jezik je najsloenije i najkompleksnije sredstvo pomou kojeg ljudi jedne zajednice komuniciraju meuobno, sa ljudima drugih zajednica, sa svojom povijeu i budunou, kao sredstvo materijalizacije misli i transparencije stvaralake prakse; on je nosilac kulture ,i sam je kultura. On, dakle, implicira fenomen kulture i to kako u njenom znanstvenom tako i u prakseolokom smislu i tako je bitan inilac identiteta ovjeka i ljudi on je manifestacija tog identiteta. Jezik, mit, umjetnost i religija sastavni su dijelovi tog svijeta. To su raznolike niti u kojima je spletena mrea simbola, zamreno tkanje ovjekova iskustva. Prvotno, jezik ne izraava misli i ideje nego sustav i afekte.2 Kultivisanje jezika podrazumijeva nastojanje svih institucija da povedu vie rauna o obrazovanju kolskih slojeva i da se ne izdvaja, kao ranije, samo stale akademski obrazovanih ljudi. Neophodno je uvesti akademsko obrazovanje za mnoga zvanja, u ovom sluaju novinarska; takoe treba obatiti panju na masovne medije i naine na koji se nude sadraji masovne kulture, industrija zabave i sportska industrija. Malo emo se pozabaviti upravo konkretnim jezikom jezicima i to u njihovoj funkciji izraavanja identiteta i manifestovanja kultura. Ta pitanja su stoljeima aktualna, a naroito s obzirom na ogromne mogunosti interkulturalne komunikacije. To je podruje koje proizvodi pitanja i probleme, bilo da se razmatra sa nauno-lingvistikog, bilo sa komunikoloko-prakseolokog stajalita. S jezikom, sa reenicom, sa rijeima i nainom njihovog organizovanja ide i sve ostalo to je za jednu kulturu bitno: od skrivene, suptilne radijacije mentalne strukture do vrijednosnog sistema, istorije i ciljeva. 3 uti neiji govor znai imati sluh za itavo bie jedne kulture. Imajui u vidu da je granica kulture zapravo granica prostiranja njenog jezika, nije teko uvidjeti da je kultura zapravo omeena drugim kulturama.

JEZIK I MEDIJI
1 2

Dragan Kokovi,(2007) DRUTVO I MEDIJSKI IZAZOVI, Uvod u soc. masovnih komunikacija, str.131 Cassirer, str.42 3 Dr.Ferid Muhi,(2006 JEZIK I MEUNARODNO KOMUNICIRANJE, str.110

Mediji su kompleksni pojam koji oznaava sustave javnog informisanja, koji slue za rasprivanje (diseminaciju) vijesti i audio-vizualnih sadraja u svrhu informiranja, obrazovanja i zabave najirih slojeva stanovnitva. Mediji su: novine i drugi tisak, radijski i televizijski programi, programi novinskih agencija, elektronike publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodinog objavljivanja uredniki oblikovanih programskih sadraja prijenosom zapisa, glasa, zvuka ili slike. Mediji nisu knjige, udbenici, bilteni, katalozi ili drugi nositelji objavljivanja informacija koji su namijenjeni iskljuivo obrazovnom, znanstvenom i kulturnom procesu, oglaavanju, poslovnoj komunikaciji, unutarnjem radu trgovakih drutava, zavoda i ustanova, udruga, politikih stranaka, vjerskih i ostalih organizacija, kolska glasila, slubena glasila jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave i ostala slubena priopenja, plakati, letci, prospekti i transparenti, te video stranice bez ive slike i druge besplatne obavijesti, osim ako Zakonom nije drukije propisano. U savremenom svijetu teko je omeiti kulture, a to znai i prostiranje jezika. U mjeri u kojoj je to tano, problem se komplikuje. Mediji su proizveli jednu situaciju u kojoj je interferencija jezika, tj. njihovog prostiranja izazvala i interferenciju kultura, granice izmeu njih uinila mekanim, poroznim. To bi moglo da raduje. Ali, tu je tzv. kulturni (socijalni) darvinizam. Masovni mediji proizvode tzv. dominantne ili dominirajue jezike. injenica da je dominacija jezika ujedno i dominacija kultura koje taj jezik prezentuje izaziva zabrinutost onih kojima se taj jezik namee.4 Govorei o jeziku javne komunikacije, injenica je da specifina obiljeje recipijenata medijske poruke (mnogobrojnost, anonimnost i utljivost), medije pretvaraju u izuzetno pogodno sredstvo usmjeravanja javnosti i njezina mnijenja u odreenom pravcu. Govoriti o medijima (u medijima), te o specifinom poloaju koji mediji danas imaju u polju javne komunikacije nije zahvalno. Ponajprije, ta je tema predmetom prouavanja brojnih disciplina i o njoj se moe govoriti iz razliitih perspektiva: politoloke, komunikoloke, socioloke, kulturoloke ili iz perspektive teorije informacije. Mogu se opisivati konkretni oblici u kojima se on ostvaruje s obzirom na tehnoloke zadanosti njegovog komunikacijskog kanala (televizija, radio, novine, internet), moe se propitivati njegova raslojenost s obzirom na jezine funkcije. 5 Razvoj savremenih komunikacija u globalizovanom svijetu ubrzano napreduje, a elektronska civilizacija je ula na velika vrata u nauku. ivi se u vremenu brzih i egzaktnih informacija, virtuelnog svijeta i vizuelnog identiteta. Tradicionalni mediji uzeli su novu formu, a formu korice knjige zamijenio je lap top. Sutina je ostala ista, ali je brzina preuzimanja informacija znaajno uveana putem mrene, odnosno Internetske komunikacije. Ovo je sve dovelo do ubrzanog ekonomskog razvoja i globalizacije, a engleski jezik se globalizovao i u medijima i u drutvima.6 Pojam medija e se preuzeti od Mek Kvejla (1994), o emu on kae sljedee: Pod medijima se podrazumijevaju sva sredstva javnog komuniciranja. Mediji su kulturni i drutveni fenomen, ali bez jasnih uzroka i bez jasnog smjera posljedica koje izazivaju.
4 5

Dr.Ferid Muhi,(2006). JEZIK I MEUNARODNO KOMUNICIRANJE, str.110 Anera Ryznar, (2009). STILISTIKA NOVIH MEDIJA 6 Ostler, N.,(2005). Empires of the World

Autor je dalje panju usmjerio na vodee ili etablirane medije u kojima je utemeljen rad profesionalnih novinara.7 Mediji snano utiu na drutvo u pozitivnom ili negativnom smislu; Oni odraavaju sve to se deava u drutvu, pa izgledaju da su vie posljedica nego uzrok zbivanja; Odnos medija i drutva je interaktivan i ciklian, bez jasnog izvora uticaja.

Jaanjem globalizacijskih tokova dolo je do znaajnih promjena u medijskoj sferi. Jedna od najznaajnijih je, svakako, injenica da su mediji postali industrija per se (a njihov najvaniji proizvod: informacija dobio je trinu vrijednost kao i svaka druga roba), ime se dijelomice izgubila (ili je stavljena u drugi plan) uloga medija kao monitora i korektora u drutvu, a znaajno je porasla uloga medijskih vlasnika (pojedinaca, interesnih grupa ili kompanija) u savremenoj ekonomiji, politici i drutvu openito. Takoer, ranije je pluralizam medijskih sadraja bio ogledalo medijskih sloboda, odnosno, posljedino, garancija slobodnog drutva. Danas, pak, pitanje slobode medija nije vie samo pitanje kvantiteta, nego prevashodno kvaliteta dostupnih, medijski posredovanih informacija. Informacije se kreiraju i o njihovom plasiranju se odluuje ovisno o interesima vlasnika medija koji ih posreduju, pa su graanima dostupne drugorazredne informacije, odnosno omnibus vijesti (koje su zavodljive, zanimljive i zabavne, ali sutinski nisu od velike vanosti), dok su prvorazredne informacije (one na osnovu kojih se donose strateke i vane odluke) na raspolaganju samo uskom krugu privilegovanih.

Mediji i jezik reklame

(REKLAMNO MANIPULIRANJE KROZ MEDIJE)

Nezaobilazni pratilac savremenih medija je reklama (od latinskog reclamare: glasno vikati, uzvikivati, oglaavati). Ona poiva na potpunoj kontroli koju nad porukom ima poiljalac od jednog do drugog kraja informativnog lanca. Da bi to postigao on kupuje proctor u javnosti, tj. postavlja reklamne panoe na ulici, oglaava se u novinama, na radiju ili televiziji (i odskora , na informativnoj mrei). Reklama se sastoji u stvaranju medijskog prostora koji poiljalac moe potpuno da kontrolie. Reklama je svaki oblik plaene promocije, proces ubjedljivog saoptavanja informacija odgovarajuem tritu u vezi s nekim proizvodom ili uslugom. Najvanija obiljeja reklama jesu: visok stepen izloenosti poruka javnosti, uvjerljivost koja se postie ponavljanjem poruka, mogunost stvaranja atmosfere (boja, zvuk, izgled), dramatizacija proizvoda. Reklamom se moe dugorono stvarati i odravati pozitivna predstava o dogaaju ili robi, ili kratkorono zainteresovato potroaa za kupovinu.8 Reklama je psiholoka udica, svjedok duha vremena i potroakog drutva. Reklama i propaganda svojim pozivima namjeravaju da oblikuju ovjeka kao potroaa. Jezika reklame mnogo je bitan, pa se zbog toga u prouavanju reklame analiziraju raznovrsne funkcije jezike komunikacije. Te funkcije su sljedee: 7 8

REFERENCIJALNA (ili denotativna): odnosi se na kontekst i iskljuivo tei da ukae na robu ili fiziki postojee usluge.

Mc Quail Denis, (1994). Mass Communications and the Public Interest 1994, str.235-254 Dragan Kokovi,(2007). DRUTVO I MEDIJSKI IZAZOVI, Uvod u soc. masovnih komunikacija, str.134

EMOTIVNA (ili ekspresivna): nastoji da izazove emotivnu reakciju kod primaoca putem ubacivanja individualnostipoiljaoca u reklamnu poruku. TENDECIOZNA (ili imperativna): predstavlja direktnu komandu primaocu, istovremeno pokuavajui dag a angauje i naini sauesnikom situacije koju dotina reklama prezentuje. PRENOSNA (ili kontaktna): djeluje kao da eli da prui ili izazove emocije, a zapravo tei da permanentno ustanovi komunikativni kanal izmeu poiljaoca i primaoca. METALINGVISTIKA: odnosi se na kodeks pomou kojeg je uspostavljena komunikacija i sastoji se iz poruke koja sopstvenom objektu doputa prenoenje neke druge poruke, nastojei na taj nain dag a uini razumljivim. POETSKA (ili estetska): odnosi se na poruku i ambivalentnog je karaktera jer nastoji da privue panju primaoca posredstvom formalnih retorikih inovacija koje reklama uvodi i koje se razlikuju od uobiajenog govora.

Televizija prodaje reklamno vrijeme. Najee nekoliko firmi ili korporacija kupuju cijelokupni program za reklamiranje samo svojih proizvoda. U tom sluaju one se nazivaju sponzorima odreenog programa. Praktino, sponzori se od obinog reklamiranja razlikuju po tome to jae naglaavaju i privlae panju TV gledalita za svoje proizvode. Reklama nastupa sistematski; nju ne interesuje samo masovnost, ve i kontigent potencijalnih gledaoca: uzrast, pol, interes, a pre svega nivo prihoda i mogunost kupovine. Vrijeme medija postaje vrijeme reklamiranja. Reklame suptilno manipuliraju potrebama. ovjek ne moe a da u reklamama ne zapazi previe neznanja, nepotovanja, povrnosti, loeg ukusa, lanih vrijednosti, nelojalnosti i nemorala. Reklama je slika stanja drutva. Od silnog reklamiranja ovjek se nalazi u takvoj zbrci da se ne moe odluiti ni za koji proizvod. Poeljne mlade osobe, manekenke, esto su jo djevojice, anoreksine, ovisnice Reklama je izazov koji rijeju i slikom uvijek smjeraistom cilju: izaziva elju za troenjem. Sadraji reklama esto su upitni ne samo jezino (zbog prevladavanja engleskog jezika), nego i moralno, zbog poruke koju alju. Istodobno, agresivno reklamiranje, slanje neeljenih e-mail poruka sa zamamnim i najee zavaravajuim ponudama predstavljaju pravu nonu moru za cijeli svijet (osobito roditelje malodobne djece). Preporuka je ljudi koji se bave raunalima, ugradnja providera koji e filtrirati sadraje dostupne internetu, kao i ugradnja programa za filtriranje u vlastito raunalo, ili u ona koja su dostupna djeci i mladima u kolama, igraonicama ili u knjinicama. Devalvacija morala i nasilja u reklamnom svijetu odlian je trik da se proda roba. Ulaskom stranog kapitala u nau zemlju, naalost uao je i medijsko reklamni vulgarizam i prostaenje. Kao tranzicijska zemlja uvozimo i kopiramo zapadne reklamne modele, i to uglavnom loe. Nekada je bilo dovoljno pod naziv tvrtke napisati dobra majica, prodaja istog bila bi zajamena. Medijski prostor toliko je zasien da se trae sve pikantniji izrazi. Novootvorene tvrtke za izradu reklama pristaju na svakojake poslove ne bi li opstali na tritu. S takozvanom ok reklamom u inozemstvu je odavno krenula talijanska modna industrija Benetton, sve pod motom promicanja ljubavi i tolerancije meu rasama. Upravo jedna od takvih kampanja, s plakatima na kojima crni i bijeli konji nasru na drjebicu poluila je sjajan efekt u prodaji Benettonove konfekcije. Strunjaci ironino navode kako se uspjeh reklame vrednuje upravo prema koliini medijske buke koju uspije podii. Slino inozemnim jeftinim reklamnim smeem i kod nas postoji niz primjera uspjene prodaje zahvaljujui ok reklami!9
9

mr. Snjeana Raa, Ivana Cikolja, (2005). MEDIJI I REKLAMNO MANIPULIRANJE,str 61

Kljuni aspekt medija je njihova snaga (potencijal) da oblikuju prirodu drutvene svijesti i javnog mnjenja putem predstave neke stvarnosti. Nastanak masovnih medija smjetaju u vrijeme Gutenbergovog otkria tamparske prese, kada je tehnoloki proces omoguio laku i iru diseminaciju ideja (McCullagh, 2002; Jowett & O'Donnell, 2006; Rogers, 2007). Ipak, ne bismo se sloili sa ovom postavkom jer ikonografska i ikonoloka analiza u historiji umjetnosti otkrivaju "medijsku" ulogu likovne umjetnosti, odnosno jezika likovne predstave. Njena propagandna svrha i dejstvo stara je koliko i sam jezik likovne predstave, budui da je on bio snano sredstvo komunikacije ideja i prije nego to je "otkriveno" samo pismo. Svijet je danas preplavljen vizuelnim informacijama likovnim predstavama od kojih se mnoge koriste u svrhu ubjeivanja. to je poruka "likovnija" to je ivlja, likovnost joj daje vee prisustvo, veu stvarnost, to znai da njen sadraj moe da privue vie panje. Sa postera, bilborda, ekrana sa kojih se emituju ekonomsko-propagandne poruke, sa televizijskog ekrana, plijeni likovni jezik i uvlai nas u svijet virtuelne stvarnosti koja korespondira sa trendovima u savremenoj estetici. Slika govori vie od hiljadu rijei, to dobro znaju, makar i da teorijski ne obrazlau, kretori medijskih kampanja.10 Za reklamu moemo jo rei da je ona drutvena pojava koja formira odreene vrijednosti, utjee na obrasce ponaanja, oblikuje odreenu sredinu i nain ivota. Njena funkcija sastoji se u tome da publici ponudi jedan model ivota i miljenja, cijelinu poeljnih vrijednosti, dakle onih koje motiviu, ali koje su istovremeno i prihvatljive, pa prema tome uoljive, umirujue, konformistike. Potronja postaje nain drutvene integracije i definicija linosti u njenoj sredini. Stvari se najee kupuju zbog prstestia i efekta ugledanja, da bi se drao korak sa onima na koje se to ugledanje odnosi. Pojedinac eli da pripada odreenoj grupi, ona je njegov referentni okvir. S druge strane, on e sve uiniti da se odvoji i ogradi od one grupe kojoj ne eli da pripada. Pozivanje na snobizam veoma je esto kad je u pitanju reklamiranje. Pojedinci, ponekad, nisu svjesni da kupuju simbol drutvenog poloaja, a ne proizvode koji bi funkcionalno zadovoljili njihove stvarne potrebe. Dodue, u pitanju su potrebe, ali vjetake i prestine.

INFORMACIJE U MEDIJIMA
Snaan razvoj medijskog kapitala te njegova tendencija ka stvaranju zamrene globalne mree jakih medijskih kua, u svijetu prije pada eljezne zavijese, vrlo je rano potaknuo iroku raspravu o utjecaju i ulozi medija u globalizacijskim procesima. S obzirom na obujam i korporativne karakteristike dominantnih svjetskih medija, ve se tijekom '70-ih godina otvorila javna rasprava o njihovu uinku na lokalne medije i njihov uinak na kulturu. Kroz UN-ove i UNESCO-ove deklaracije uli su se zahtjevi zemalja Treeg svijeta za uspostavom novog informacijskog i komunikacijskog poretka koji bi omoguio pravedan balans izmeu tehnoloki i infomacijski razvijenijih i onih siromanih i manje razvijenih zemalja. Rasprava je u poetku bila usmjerena ka pitanju slobodnog protoka informacija. Svjetskim novinarskim agencijama pripisivan je monopol nad protokom informacija u zemljama u razvoju, a njihova izvijea, tvrdili su predstavnici zemalja Treeg svijeta, ocrtavaju kulturne i ekonomske interese vladajue elite razvijenih industrijaliziranih (zapadnih) zemalja. Nacionalne agencije imaju prednost pred stranim agencijama, no provjera tonosti podataka gotovo je nemogua. Preesto se agencijske vijesti uzimaju zdravo za gotovo, a zabrinjava slinost dananje domae informativne scene sa odlomkom UNESCOve studije: injenica da je agencijama potreban neprekidan dotok informacija koje e
10

Eemeren, F.H.(2002). Argumentation, Analysis, Evaluation

publika ocijeniti vrijednima da se objave ima, izmeu ostalih, i tu posljedicu da je, primjerice, u zemljama u razvoju izvjeivanje izoblieno i prilagoeno ukusima urbanog stanovnitva i elitnih krugova. Izvjeivanje iz ruralnih podruja koliinski je beznaajno. Agencije sakupljaju vijesti najradije na mjestima na kojima se oekuje neprekidan dotok informacija, tj. preferiraju se elite, koje, takorei prema definiciji proizvode vijesti. injenica da se velika panja posveuje pripadnicima elite pridonosi tomu da politiko zbivanje u naelu postaje vidljivo u ponaanju utjecajnih osoba. Uobiajen oblik pribavljanja vijesti istodobno znai da izostaje dublja analiza drutvenih zbivanja. Neposveivanje panje dugotrajnim drutvenim zbivanjima moe dovesti do svojevrsne praznine u strukturnoj osvijeenosti. Ako agencije ocijene da neka vijest nije vrijedna objavljivanja, onda izostaje svijest o tome da konkretna pojava predstavlja problem. Takoer najee nije mogue provjeriti istinitost vijesti. U sluaju da zakau drugi informacijski izvori (diplomacija, tajna sluba) to moe dovesti do potpuno krivih procijena.11 Zahtjev za novim informacijskim poretkom, u kojemu e protok informacija biti slobodan ali izbalansiran, vrlo brzo je pao u vodu. Praksa je pokazala kako je balans od strane lidera zemalja Treeg svijeta shvaen tek kao zeleno svjetlo za daljnju uporabu dravne kontrole nad medijima, a koja se u naim krajevima odrala nevjerovatno dugo. U razdoblju od '80-ih do '90-ih godina Istona i Jugoistona Europa doivjela je niz promjena, koje se, u najmanju ruku, mogu okarakterizirati kao pobjeda kapitalistiko-demokratskih vrijednosti Zapada nad komunistikim viedesetljetnim eksperimentiranjem. Odnosi izmeu zemalja Treeg svijeta mijenjaju se, te njihovi interesi prestaju biti zajedniki. Pad Berlinskog zida doslovno predstavlja poetak ruenja ere ideolokih sukoba koji je stoljeima okupirao nacionalne drave Zapada. U proteklih dvadesetak godina takoer smo svjedoili neuspjehu UN-a da artikulira i realizira vlastite vrijednosti, ideje i zakljuke. Na medijskom polju, neuspjeh UN-a da osigura slobodan protok informacija te da jami osnovna ljudska prava i demokratske principe, jasno je ocrtan u niz deklaracija i zakljuaka to su ih iznjeli glavni svjetski predstavnici medija na brojnim konferencijama i sastancima koji nisu urodili niti rekapitulacijom osnovinih problema, a kamoli njihovim rijeavanjem. Evo njihove geneze. Puna dva desetljea novinarske organizacije, poput International Federation of Journalists, International Federation of Newspaper Editors i International Press Institute , nastojali su nametnuti opu deklaraciju kojom e interesi i prava novinara u potpunosti biti zatiena. Meutim, zatitu novinara uskoro je zasjenlo pitanje uloge vlada u njihovoj zatiti. Poetkom osamdesetih na UNESCO-vim sastancima, veina vlada spremno prihvaa vanost zatite novinara. Meutim, tek nekolicina istie vrijednosti istraivakog novinarstva i dostupnosti informacija.

MEDIJI I JEZIK NASILJA

Nasilje je uvijek zanimljiva tema za film i televiziju bilo da je rije o fizikom ili duhovnom nasilju. Krajem 60-ih godina dolo je do prave ekspanzije nasilja na filmu i televiziji. Niz tabua koji su bili vezani za prikazivanje nasilja je poniteno nasilje postaje
11

Z. Tomi, KOMPARATIVNI PREGLED ZAKONA, str. 12

jedna od najkomercijalnijih oblasti. Ti novi procesi povezuju se sa otvaranjem ratnih arita, ekspanzijom terorizma i najraznovrsnijim oblicima nasilja, od ulinog pa sve do onog na stadionu. Prezentiranje nasilja u medijima izazvalo je kontraverze i podjele na radikalne kritiare (protivnike prikazivanja nasilja) i apologete, tj.one koji brane i odobravaju nasilje. Da bi se cjelovito uobliila istina o ljudskoj prirodi i ljudskoj pojedinanoj ekzistenciji, masovni mediji, svakako, mogu kao izraajno sredstvo koristiti nasilje. Problem je kad se nasilje koristi radi nasilja. U takvim sluajevima ne vidi se zamisao autora, njegove osmiljavajue intencije, humanistiki stav prema prikazanom destruktivnom prizoru; zanemarivanje neposrednog konteksta je, takoer, vidljivo. Neke drastine nasilne scene ili prizori ne predtsavljaju toliki problem koliko oni mediji koji direktono slave nasilje. U vijeku u kojem ivimo nasilje je postalo estetika i etika ekrana; drati se nasilniki pripada stilu, obrascu i modi. U drutvima u kojima postoji vea potreba za koritenjem nasilja, po pravilu se javlja i vea tolerancija prema prikazivanju nasilja u sredstvima masovne komunikacije. Mas-mediji obiluju ivim i vizuelnim prizorima uasa, muenja skoro bez ikakve svrhe. Nasilje se u umjetnosti prikazuje kao simbolina prijetnja. Nagon vie ne simbolizuje ivu prirodnu snagu, nego mehaniku. Sami organi kao da vie nisu u funkciji ivota, radosti stvaranja i uivanja. Oni uope vie nisu simbol, niti su simbolizovani, oni su postvareni. Mediji kao da imaju u vidu Fromovu tezu o destrukciji: ovjek je jedini primat koji osjea intenzivno zadovoljstvo kad mui i ubija. Zato se postavlja pitanje: kako je uope mogue vaspitanje u ideologiji nasilja? 12 Razvoj televizije je bio i jeste sastavni faktor koji je uzrokovao promjene u drutvu. Naalost, njegov ospeg i nain uticaja se ne moe sa sigurnou definisati, ve se moe nadograivati. Jedno je sigurno televizija ima uticaj na gledaoce, ali je pitanje koliki je taj uticaj i na koji se nain on vri. Odgovori na ova pitanja mogu se djelimino dokuiti, posmatrajui televiziju sa mnogobrojnih aspekata (priroda medija, formulacija stvarnosti, osnovne odlike televizijskog programa na formalnom i sadrinskom aspektu, itd.). Uslijed promjena sadraja na televiziji, njegovih formata te mijeanja anrova, dolazi se do pitanja stvarnosti sadraja kao i stepena njegovog razumijevanja. Upravo zato, uloga montae, pokreta kamere i ostalih dokumentaristikih stilskih i formalistikih figura u novijoj televizijskoj istoriji redefiniu televizijsku stvarnost, a time i razumijevanje stvarne stvarnosti kroz iskustvo nastalo posmatranjem televizijske stvarnosti i iskustva proisteklog iz stvarne stvarnosti, koje je u odreenom omjeru izgraeno na osnovu shvatanja stvarne stvarnosti kroz televizijsku stvarnost. Upravo uticaj televizijskog programa na ovjeka, preciznije uticaj televizijskog nasilja na djecu jeste jedna od okosnih tema interesovanja ovog kratkog preglednog rada. Kroz rad e se nastojati, kroz interpretativni pristup, polemisati o nekoliko kljunih pitanja kad je rije o uticaju nasilja na djecu unutar druge faze razvoja (preoperacionalna faza razvoja). Ovaj cilj e se pokuati dosegnuti sticanjem opte predstave o televiziji kao mediju, televizijskom sadraju, problemu stvarnosti, definisanju nasilja unutar televizijskog programa te kratkom preglednom analizom istraivanja ije se polje interesovanja orijentie na nasilje na televiziji i njegovog uticaja na djecu mlaeg uzrasta.

12

Dragan Kokovi,(2007). DRUTVO I MEDIJSKI IZAZOVI, Uvod u soc. masovnih komunikacija, str.135

Nasilje na televiziji moe, ali i ne mora uzrokovati promjene ponaanja, a njeno dokazivanje (ukljuujui stepen njenog uticaja) je podlono manipulaciji tako da se injenice koje opovrgavaju hipoteze budu izostavljene iz konane analize. Kako bi se ustanovile promjene, potrebno je izolovati mogue uzronike poput: a) nedostaka komunikacije unutar porodice, b) stepena obrazovanja lanova porodice i c) kontrole pristupa djece sadrajima masovnih medija; te ih selektivno analizirati kod ispitanika pri tom jasno postavljajui definicije nasilja u medijima.13

UTICAJ MEDIJSKOG NASILJA NA DJECU I MLADE

Uticaj medija na formiranje stavova kod djece nije nimalo beznaajan. Mediji su na treem mjestu kao izvori uenja nasilja, odmah iza porodice i drutvenog okruenja. Djeca su od najranije dobi izloena djelovanju nasilja u medijima. Danas televizija dominira ivotom djece kako u gradskim, tako i seoskim sredinama. Pored televizije, djeca rano dolaze i u kontakt sa kompjuterima, pa su dosta i u kontaktu sa internetom i informacijama koje na njemu mogu dobiti. Vie od 50% svog slobodnog vremena djeca provedu u gledanju filmova i sve uestalijem igranju igrica na kompjuteru, koje su ponekad prepune nasilnog sadraja i koje nisu prilagodjene djeijem uzrastu, pa ih djeca esto shvataju i oponaaju bukvalno. To djecu dovodi do toga da ih ona u svakodnevnom ivotu primjenjuju u istim ili slinim situacijama. Nasilni junaci postaju uzori djeci irom svijeta. Od 1950. godina vie od hiljadu istraivanja provedeno je u svezi uinaka nasilja koje uzrokuje televizija ili filmovi. U veini tih istraivanja zakljuak je kako e djeca koja gledaju nasilje na televiziji i filmu u znatnoj mjeri najvjerojatnije biti i sama sklona nasilnom ponaanju i nasilnim vrijednostima. Posljednja istraivanja govore da u Engleskoj i Njemakoj djeca gledaju televiziju prosjeno tri sata na dan, dok u Sjedinjenim Amerikim Dravama gledaju u ekran i do 4 sata na dan. Djeca od 8 do 18 godina vie vremena provode za raunalom, televizijom ili na video igricama nego na ostale aktivnosti osim na spavanje( 44-5 sati tjedno-6 sati dnevno). vrste nasilja poput ubojstva i samoubojstva glavni su uzroci smrtnosti u djece, adolescenata i mladih ljudi, mnogo ei nego bolest.

NAJMONIJI MEDIJI I NJIHOVA HISTORIJA

Pretea svih dananjih medija, bile su novine, koje su se prvi put pojavile 1605 godine. U poetku su one bile zamiljene kao glasilo koje e informirati odreeni broj stanovnika nekog mjesta o dogaajima, koji su po miljenju izdavaa, bili od ireg interesa za zajednicu kojoj su se obraale. Kroz povijest, one su se razvijale objavljujui sve vei spektar vijesti iz
13

Ognjen Radovi, (2010). Mogunost uticaja globalno dostupnog televizijskog nasilja na djecu, str.303

drutvenog, politikog, kulturnog i sportskog ivota. Postupno, od periodinog izlaenja, to su diktirali sami dogaaji, prelazi se na redovno dnevno izlaenje. Zatim slijedi profilacija po sadraju. Sa razvojem potroakog drutva pojavljuju se i prvi tjednici koji se obraaju samo ciljanim skupinama. Danas imamo na stotine tisua raznih novina, a svima je zajedniko, naravno uz profit, da tee veem ili manjem politikom ili nekom drugom drutvenom utjecaju. Iako se utjecaj novina razvojem transportnih sredstava znaajno proirio, ipak bi se moglo rei da se u veini obraaju samo odreenoj, esto ciljanoj skupini itatelja. Novine su nekoliko stoljea bile jedini mediji preko kojega se neka vijest ili dogaaj mogao objaviti veem broju ljudi. Podrazumijevalo se, da se sve to se objavi u novinama zaista i dogodilo, odnosno da je sve to se objavi istinito. U to vrijeme to je bio jedini nain da se sazna za pojedine katastrofe, ratove i ostale vijesti od ireg javnog interesa, makar vrlo esto sa velikim zakanjenjima. Krajem 19. stoljea pojavljuje se novi medij, koji se vrlo brzo razvija i koji na neki nain zasjenjuje prvotnu funkciju novina. Novi medij, radio, imao je prednost jer se istovremeno obraao velikom broju konzumenta, a mogao se javljati i sa samog mjesta dogaanja, tako da je u odnosu na novine postao znatno aktualniji i bri. Danas moemo slobodno rei da je televizija apsolutno najmoniji medij, ako stvar promatramo kroz drutveni utjecaj. Neki e rei da je internetsko doba premailo sva ljudska oekivanja u brzini razmjene informacija i svijet nam je na dlanu, no mo televizije ne jenjava. Televizija je najjai masovni medij dananjice jer se u televiziji za razliku od ostalih medija sjedinjuje tekst, zvuk, slika i pokret pa se za nju moe rei da ujedinjuje sve prednosti ostalihmedija. Posredovanjem televizije pamenje propagandnih poruka znatno je vee nego pomou ostalih medija. Zbog velike gledanosti ulaganje u nju je isplativo unato skupoi. Za televiziju veoma je vano da poruke budu jasne, kreativne te da imaju snaan karakter. Takoer je od iznimne vanosti vrijeme emitiranja poruke, te podruje na kojem se prikazuje. Glavne prednosti televizije su: 1. 2. 3. 4. 5. 6. BRZINA REAKCIJE MOGUNOST DEMONSTRIRANJA PROIZVODA U STVARNIM USLOVIMA IROKI OBUHVAT I VELIKA POZORNOST VIZUALNI I ZVUNI EFEKTI MASOVNA UPOTREBA I IROKI UTJECAJ BOLJE PAMENJE I PRIHVATANJE REKLAMNE PORUKE

Nedostatci televizije su: 1. 2. 3. 4. KRATKOTRAJNOST REKLAMNE PORUKE I NUNOST PONAVLJANJA POTIVANJE VREMENA EMITIRANJA I VISOKI TROKOVI PRENATRPANOST PROGRAMA SMANJENJE CILJNE PUBLIKE (sve vei broj TV postaja i manji postotak publike)

U dananje vrijeme svjedoci smo snane ekspanzije medijskih sadraja i u kvalitativnom i u kvantitativnom smislu. Medijske poruke razliitih izvorita prisutne su u svim drutvima, a primatelji i kreatori poruka u meusobnom su vrlo ivom, dinaminom i kompleksnom odnosu. Mediji su sastavni dio naih ivota i to u svim ivotnim fazama, ukljuujui ak i najraniju dob. Razliite tiskovine, nacionalne i lokalne radiostanice i televizijski programi, prisutni su u gotovo svim kuanstvima, a zbog relativno lake

dostupnosti i brzine irenja informacija, neizostavni su initelji ljudske svakodnevnice. Funkciju masovnog medija u novije vrijeme sve vie poprima i internet, to doprinosi sve veem otvaranju mogunosti dvosmjerne komunikacije, te brisanju jasnih granica izmeu odailjanja i primanja poruka. Glavna metoda televizije je osigurati da osoba bude dovoljno dugo tiha, mirna, odsjeena od svih vanjskih smetnji i fokusa na izvanjsko, a zatim stvoriti novi fokus, zadrati joj panju i u odreenom je trenutku navesti da slijedi vae misli. Praksa pokazuje da je televizija najbolji medij za demonstriranje proizvoda i usluga, zabavu i dobro raspoloenje jer se moe prenijeti na gledatelje. Televizija je moan medij za obraanje irokoj publici- dopire do ljudi bez obzira na njihovu dob, spol, prihod ili stupanj obrazovanja. Svi navedeni negativni utjecaji televizije nisu razlog da se potpuno prestane gledati televiziju, jer televizija je kao i drugi mediji, donijela puno dobroga. Televizija, kao ni veina drugih stvari u ivotu, nije ni crna ni bijela, najvanije je kako je kako je neko prihvati i ta od nje napravi.

GLOBALIZACIJA ENGLESKOG JEZIKA U MEDIJIMA

Sa ubrzanim razvojem novih informacionih i komunikacijskih tehnologija, te transformacijom medija iz pisanog i auditivnog u slikovno i interaktivno, pojavila se potreba za zasebnim jezikom, prije svega leksikom, kojom e biti mogue opisati i prenijeti sve promjene i fenomene u komunikacijskoj sferi dananjice. Zahvaljujui dominaciji engleskog jezika softverske industrije u irem smislu, tj. kompjutera, televizije, muzike produkcije itd., mediji aktivno doprinose ustoliavanju engleskog jezika nad svim drugim jezicima. Pored svoje dominacije, engleski takoe predstavlja i svojevrstan izazov za ostale jezike, koji, u manjoj ili veoj mjeri, usvajaju engleske rijei, fraze, pa ak i sintaksike forme itd. Osim toga, lingvistiki efekti medija nijesu ogranieni samo na irenje engleskog jezika, ve dovode i do novih upotreba jezika, odnosno do stvaranja novih jezikih varijeteta. Ve 60-tih godina prologa vijeka, u svojoj uvenoj paradigmi o stvaranju globalnog sela, ameriki teoretiar medija Marshal McLuhan nagovjetava i lingvistiki promjene koji razvoj medija donosi. Sa pojavom i razvojem procesa integracije ili zbliavanja svjetskih kultura i ekonomija, poznatog kao globalizacija, i jezike promjene, u smislu promjena upotreba jezika i uspostavljanja meunarodno razumljivih u uticajnih jezikih formi, oblikuju jezik kojim govorimo, esto uz pomo novih jezikih formi koje usvajamo i kojima se sluimo.14 Od oko 6900. ivih jezika, koliko ih lingvisti biljee, engleski je posle mandarinskog najrasprostranjeniji jezik. Oko 350-400. miliona ljudi govori engleski kaomaternji jezik, oko 400. miliona kao drugi jezik, a izmeu 500. i 700. miliona ga koristi kao strani jezik. Prema istaivanju koje je 2001. sproveo Eurobarometer, 47% graana EU govori engleski dovoljno dobro za uspostavljanje neformalne konverzacije. Ranije jedan od dominantnih evropskih jezika, zajedno sa francuskim i panskim, tokom protekle dvije ili tri decenije, engleski jezik je zauzeo jedinstvenu poziciju meu jezicima. Ve uveliko svjetski jezik kojim se ljudi koriste kad god ele da komuniciraju sa drugim ljudima van svoje jezike zajednice, sa silovitim razvojem informacionih tehnologija, engleski je konano postao lingua franca globalne mree. U opisivanju i kontrastiranju jezika, esto se gramatika engleskog jezika navodi kao
14

Zorica Grego, (2010). GLOBALIZACIJA ENGLESKOG JEZIKA U MEDIJIMA, str, 353-354

laka u poreenju sa nekim drugim jezicima, njegova struktura kao jednostavnija i savrenija, vokabular obiman, kao i literatura na istom. Takoe, engleski je jako fleksibilan u svom razvoju, lako inkorporira druge jezike u sebe, tj. usvaja njihove rijei, fraze. Meutim, jezik postaje tradicionalno meunarodan iz jednog glavnog razloga, a to je mo njegovih govornika, naroito njihova politika i vojna mo, dok ekonomska mo tu prevlast odrava i proiruje. Ovo je od pamtivijeka bio sluaj (sjetimo se nimalo lakih i praktinih grkog i latinskog) ali je postao posebno kritian faktor u 19. i 20. vijeku, sa ekonomskim razvojem na globalnom nivou, praenim novim komunkacionim tehnologijama, kao i nastajanjem masovnih multinacionalnih i meunarodnih organizacija koje za svoj zvanini jezik uzimaju upravo engleski. Oigledno se engleski naao na pravom mjestu u pravo vrijeme. Poetkom 19. vijeka, Britanija je postala vodea industrijska i trgovaka zemlja. Do kraja vijeka, populacija SAD-a je bila vea od bilo koje zemlje u zapadnoj Evropi, a njena ekonomija najproduktivnija i sa najbrim razvojem u svijetu. Ukratko, britanska imperija je uvela engleski jezik na svjetsku scenu, a zatim, sa slabljenjem imperije, amerika ekonomska i tehnoloka, pa time i medijska dominacija, daje mu dodatni pogon, zapravo, daje mu konaan status globalnog jezika. 15

ENGLESKI JEZIK I MEDIJI

Rast konkurentne industrije i biznisa donio je eksploziju meunarodnog marketinga i oglaavanja. Mo pisanih medija je dostigla neviene razmjere, da bi je uskoro prestigli interaktivni mediji, sa mogunou da se i nacionalne granice prelaze elektromagnetnom lakoom. Tehnologija, uglavnom u vidu filmova i muzike, pokrenula je nove industrije masovne zabave koje svoje plagijate prenose od zemlje do zemlje. Film postaje savren nain propagiranja popularnosti i drugaijih, privlanijih, idealizovanih stilova ivota. Raanje interneta na teritoriji engleskog jezika je takoe imalo velikog uticaja na njegovu globalnu evoluciju, s obzirom da se gotovo 80% svjetskih digitalnih informacija biljei na engleskom jeziku. Ne osporavajui pozitivne aspekte umreavanja, mahom u zapadnjaku, ili ameriku kulturu, posredstvom medija, odnosno engleskog jezika, mora se priznati da je esto rije o kiu i povrnosti koji lako dopiru i do najudaljenijih djelova svijeta, zato to je zadatak i svrha kia da bude dopadljiv, jeftin i svima dostupan. I ova (sub)kultura je na engleskom jeziku. Globalni mediji su i trasirali put irenja konzumerizma, kosmoplitoskog ivotnog stila i masovne kulture. Jedan od rezultata je izmijenjena percepcija kod krajnjih konzumenata, koji su iz jedne literarne i pasivne pozicije vrlo brzo prerasli u audiovizuelnu i interaktivnu publiku. Korienje engleskih izraza kao tekovina nosioca ove globalne kulture sa jedne strane predstavlja izraz obrazovanja i bogatstva opte kulture, pa i neophodnosti u bilo kom obliku djelatnosti koja podrazumijeva moderan menadment, razvijanje i usavravanje. Takoe, ovaj sveprisutni trend esto moe biti izraz pomodarstva u svim drutvenim krugovima, a esto i bizarnosti i ekstrema u iskrivljavanju svakodnevnog jezika, pa i samog engleskog. 16

Zakljuak:
Sa zahuktavanjem elektronskih medija, od kojih su danas najuticajniji muzika produkcija, televizija, film i internet, a koji su po svom globalnom uticaju potpuno zasjenili tampane medije, i sa globalizovanjem engleskog jezika kao medijuma angloamerikog uticaja, utie se ne samo na druge jezike, ve i na kulturu i kulturne vrijednosti, nain razmiljanja novih generacija i uopte formiranje novih, moda globalnih identiteta. Mediji
15 16

Isto, str.354 Isto, str.355

na svom jednom polu, putem engleskog jezika, izjednauju globalizaciju sa vesternizacijom, pa ak i amerikanizacijom. Masovna kultura vri homogenizaciju vrijednosti, kao i masifikaciju publike. Iz takve perspektive postoji opasnost ponitavanja malih jezika, malih kultura i nacionalnih identiteta. Ovaj proces najvie dolazi do izraaja preko masovnih elektronskih medija. Ali kad se malo bolje sagleda, imamo i drugu stranu ovog preocesa. U pozitivnom smislu, to je odlina prilika za mlade da na najbri mogui nain dou do eljenih informacija i da, bar na virtualan nain, postanu dio svijeta. U cijelom arenilu globalizacije, postavlja se pitanje ouvanja nacionalnog identiteta, koje ima velikog utemeljenja u ouvanju sopstvenog jezika. Profesori jezika, bilo domaeg ili stranog, kao i prevodioci, esto su u nedoumici da li da insistiraju na primjeni domaih izraza gdje god je to mogue, ili bi to bila borba s vjetrenjaama, s obzirom da je esto, iako paradoksalno, pojedini termin na engleskom jeziku blii, praktiniji, a u svakom sluaju moderniji, nego domai na koji bi mogao da se prevede. Moda bi za ouvanje i njegovanje naeg jezika kao temelja kulturnog identiteta prije svega trebalo raditi na njegovom boljem i prisutnijem tretmanu u okviru formalnog obrazovanja. Ako bi nai studenti imali prigodan predmet iz svog jezika na svim studijskim programima, moda bi iz drugaije i zdravije perspektive pratili strane medijske uticaje i rijee posezali za anglicizmima, ili to makar inili uz vie samosavjesti.

LITERATURA:

Dragan Kokovi, (2007). DRUTVO I MEDIJSKI IZAZOVI, Uvod u sociologiju masovnih komunikacija, str.131-135

Cassirer Dr.Ferid Muhi, (2006).JEZIK I MEUNARODNO KOMUNICIRANJE, str.110 Anera Ryznar, (2009) STILISTIKA NOVIH MEDIJA Ostler, N., (2005). Empires of the World Mc Quail Denis, (1994) Mass Communications and the Public Interest , str. 235-254 mr. Snjeana Raa, Ivana Cikolja, (2005).KULT. GLOB. U HRV., MEDIJI I REKLAMNO MANIPULIRANJE, str 61 Eemeren, F.H., (2002). Argumentation, Analysis, Evaluation Z. Tomi, KOMPARATIVNI PREGLED ZAKONA, str. 12 Ognjen Radovi, (2010) Mogunost uticaja globalno dostupnog televizijskog nasilja na djecu, str. 303 Zorica Grego, (2010) GLOBALIZACIJA ENGLESKOG JEZIKA U MEDIJIMA, str, 353-355 www.wikipedia.com