SEMINARSKI RAD Kraj ovjeka: genska tehnologija ili civilizacija

http://www.besplatniseminarskiradovi.com

Kraj ovjeka: genska tehnologija ili civilizacija

Saetak
U ovom radu razmotrio sam pojam ljudske naravi i suoio ga s dvije opasnosti. Prvu opasnost opisuje Francis Fukuyama i vidi je u genetskom inenjeringu, kao prvom znanstvenom otkriu u povijesti koje bi moglo dovesti do mijenjana pojma o ovjeku. U radu se opisuje biotehnologija, dosadanja postignua na tom polju i njihova primjena na ljudima, kao i konani cilj znanstvenika, razumijevanje uloge ovjekovih gena i mogunost njihove manipulacije koja zadire u samu ovjekovu bit. Fukuyaminom stavu suprotstavljen je stav Johna Zerzana, radikalnog autora koji tvrdi da je ovjekova bit naruena ve samim uspostavljanjem civilizacije. Da bismo vratili izgubljenu ljudsku narav, moramo unititi mnoge sveprisutne tekovine civilizacije, ukljuujui i jezik, umjetnost i pojam vremena.

Kljune rijei: ljudska narav, genetski inenjering, kontrola znanosti,

anarhoprimitivizam, otuenje, biotehnologija, genetska lutrija

Uvod
Napredak civilizacije jedan je od pojmova o kojima su se vodile, i vode se, beskrajne rasprave u znanstvenim i manje znanstvenim krugovima. U dananjem vremenu relativne nesigurnosti i neizvjesne budunosti, takvo je pitanje jednako aktualno kao i u "mra nom" srednjem vijeku. ini se da su, unato tome to su se tim pitanjem zabavljali najve i svjetski umovi, miljenja i dalje podijeljena, a spektar moguih pravaca u kretanju ka odgovoru iri nego ikad. Od apsolutnih optimista, pojedinaca koji se uzdaju u tehni ki napredak koji e sustavno rjeavati probleme koji nam danas zadaju glavobolje, do pesimista koji bi najradije unitili itavu civilizaciju, koja je otuila ovjeka od njegove biti. U ovom u radu pokuati dati neke uvide o pitanju o kraju ovjeanstva. Pri tome u se uglavnom sluiti dvama izvorima, prili no radikalno suprotstavljenima. Prvi pogled je poznatog sociologa i ekonomista Francisa Fukuyame, koji se u djelu Kraj ovjeka? Naa poslijeljudska budunost dotie pitanja o tehnolokom razvoju, njegovom napredovanju i odgovoru na pitanje: zato je ba danas doao trenutak kada tehnologija prijeti "krajem ovjeka". Fukuyamina polazna toka je rasprava o ovjekovoj naravi, dakle o njegovom biolokom odre enju, na koju se nastavlja analiza genske tehnologije i njenih mogunosti promjene te naravi, koju do sada nijedan stroj nije bio u mogunosti ozbiljnije ugroziti.

druge

strane

je

radikalan

autor

John

Zerzan

njegovo

djelo

"Anarhoprimitivizam protiv civilizacije". Djelo kree od pretpostavke da je ovjek ve izgubljen u silnom napretku civilizacije, koja mu ne doputa da se izrazi slobodno i pokae svoju ljudskost, tj. upravo tu ljudsku narav o kojoj govori Fukuyama. Povratak ovjeka svojoj naravi je mogu, ali kroz radikalnu revoluciju koja bi u potpunosti odbacila civilizaciju i ljude vratila u lovakosakupljake zajednice.

O ljudskoj naravi
Definiranje ljudske naravi mora biti polazina toka prikaza dvaju

suprotstavljenih miljenja o kraju ovjeka, jer je kraj ovjeka zapravo kraj ljudske naravi. Naalost, ve je ta poetna toka optereena dubokom podijeljenou kod koje meu znanstvenicima, filozofima i teolozima nije postignut konsenzus, niti se on nazire. Da bi daljnja rasprava imala teinu, postavit u tezu da ljudska narav postoji, te prikazati Fukuyamine argumente kojima on to postojanje pokuava dokazati. Pitanje o ljudskoj naravi u svakodnevnom ivotu je vrlo esto postavljano u obliku: "gdje je granica izmeu prirode i odgoja?" Krajem XX. stoljea, inilo se da je odgovor da je odgoj zasluan za razvijanje ovjeka u odreenu individuu, i da je samim time uloga ljudske naravi vrlo mala. Meutim, napredna su genetska istraivanja ukazala na drugi put, tj. na veliku ulogu biolokog determinizma, pri emu su najveu ulogu imala dva otkria: 1953. su Watson i Crick u asopisu Nature objavili strukturu DNA, a 2000. godine su predsjednik SAD-a Bill Clinton i britanski premijer Tony Blair objavili da je otkrivane "gruba skica" ljudskog genoma. Ova su otrkia dovela do toga da se ljudska narav moe definirati kao "skup uzoraka ponaanja i svojstava tipinih za ljudsku vrstu te ih uzrokuje genetsko naslijee vie nego okoli" (Fukuyama 2002.:166) Ovu se definiciju moe pojasniti na primjeru ovjekove visine. Razliite etnike skupine se razliku po visini, jednako kao i mukarci i ene. Prosjena se visina ljudi poveala od srednjeg vijeka, meutim poveala se priblino jednako kod mukaraca i kod ena. Zbot toga moemo ustvrditi da su prosjene visine odreene okoliem, ali su rasponi varijacija zadani genetski, dakle naslijeem. Sljedee su velike kategorije argumenata iznesene protiv postojanja ljudske naravi:

1) nema ljudskih univerzalija koje bi se mogle dovesti u vezu s ljudskom naravi

Ovaj argument ukazuje na injenicu da se za mnoge ljudske karakteristike ne moe govoriti da su tipine, npr. za boju koe ili krvnu grupu. Meutim, veina karakteristika se moe opisati nekim prosjekom i standardnom devijacijom koja nije prevelika i time ini tipinu karakteristik u, npr. snaga, visina, teina, agresivnost.

2) genotip organizma ne odreuje njegov fenotip

U ovom sluaju naglaava se razlika izmeu genotipa, tj. ovjekove DNK i fenotipa, tj. bia koje se stvarno razvilo iz odreene DNK. Primjer koji se navodi su jednojajani blizanci, dakle genetski identina bia, koja se razviju u razliite jedinke. Meutim, bitno je napomenuti da priroda postavlja vrste granice ovakvim varijacijama i da ljudska svojstva ostaju unutar odreenih granica.

3) ljudska narav ne postoji, jer su ljudi kulturna bia koja su u stanju uiti
Ljudska narav i uenje su pojmovi koji su potpuno usklaeni, a ljudska narav nas ne vodi automatski usvajanju vrlina i procvatu, ali nam taj procvat omoguuje.

Ljudska narav i genska tehnologija

Genetsko inenjerstvo kakvo se primjenjuje na poljoprivrednim proizvodima sve je blie pronalasku svog mjesta pod suncem i kod ljudi. Manipulacija genima provodila se i prije, kroz eugeniku totalitarnih sustava, ali niti eugenika dovedena do krajnosti ne bi mogla i zmijeniti ljudski genotip dovoljno da bi ugrozila ljudsku narav. Meutim, genetsko inenjerstvo bi moglo probiti i tu barijeru, posebno zato to mnogi znanstvenici dijele stav poznatog genetiara Steena Willadsena, da je uloga znanosti kriti zakone prirode (Kolata 1998.: 134)

Stanje genske tehnologije danas

Dananje znanje svodi se na skicu ljudskog genoma, to znai da se prepoznaje gen u genomu, ali je on tek dio sloenog sustava i nije poznato to pojedini gen radi. Identificirani su pojedini geni za neke nasljedne bolesti, kao to su cistina fibroza, anemija srpastih stanica, Huntingtonova koreja, ali to su relativno jednostavni poremeaji za ije je nastajanje odgovoran samo jedan alel, pojedini niz u genu. Meutim, drugi su poremeaji mnogo kompliciraniji i ovise o meudjelovanju vie gena, od kojih svaki gen ima razliitu ulogu, to je izuzetno teko razumjeti. Nekoliko gena tvori sloeni

sustav, a veina se biolokih sustava ne moe razumjeti jednostavnim prikupljanjem podataka njihovih sastavnih dijelova. Novo podruje istraivanja su nelinearni ili "sloeni prilagodbeni" sustavi, koji pokazuju da se cjelina moe rastaviti na dijelove, ali da ne postoji jednostavan model kojim bismo dijelovima omoguili da djeluju kao cjelina. Modeli sloenih sustava primijenjeni su na mnoga podruja te se ustvrdilo da mnoge cjeline ostaju kaoti ne i nepredvidljive. Zakljuak koji moemo izvesti jest da via stanja i tipovi ponaanja ostaju neobjanjeni na razini gena i da e objanjavanje uzoraka ponaanja kao to su intelgiencija, agresivnost ili spolnost biti iznimno zahtjevno. Blie ostvarenju su druge tehnologije, npr. pregled zametka prije usa ivanja, pri emu se zametak pregleda na mnoge bolesti i roditeljima se da mogu nost izbora zametka koji e biti usaen. Ovaj postupak ne zahtijeva manipuliranje zanetkovom DNK, ali omogu ava izbor u opsegu raspona varijacija kao pri normlanoj spolnoj reprodukciji.

Posljedice dostupnijih tehnologija

Uz pretpostavku da genetiki inenjering nee biti mogu u bliskoj budunosti, biotehnologija svejedno postavlja mnoge dileme pred ovjeanstvo. Prve tri faze u njenom razvoju su: ve e znanje o genetskim uzrocima, neurofarmakologija i produivanje ivota. Svaka od voih to aka izaziva korjenite promjene jer ugroava ukorijenjene i potovane postavke o jednakosti svih ljudi i njihovoj sposobnosti za moralni izbor. Mijenjaju se i naa gledita na identitet, postoje e drutvene hijerarhije i stope napretka. Ipak, one zadravaju zajedni ku poveznicu sa svim dosadanjim tehnlokim otkriima; ne mijenjaju ovjekovu narav.

Posljedice genetskog inenjerstva

Genetsko inenjerstvo je posljednja i najudaljenija faza biotehnologije. Iako ne znamo za koliko bi godina moglo doi njegovo vrijeme (ako ikada i do e), njegove su potencijalne posljedice takve da se rasprava o njima vodi ve danas, a institucije koje bi ga trebale kontrolirati se ubrzano stvaraju. Razlog je u tome to jedino genetsko inenjerstvo moe promijeniti ovjekovu narav, koja je u temelju naeg shvaanja pravde, moralnosti i dobrog ivota. Najjasnija opasnost je da e se velike genetske varijacije koje danas postoje suziti i raspodijeliti unutar odreenih drutvenih skupina. Tzv. "genetska lutrija" omoguava "pravedniju" raspodjelu gena, jer bogati i uspjeni roditelji ne moraju imati jednako takvog potomka. Meutim, genetski inenjering bi mogao omoguiti bogatima prenoenje genetikih prednosti (uz drutvene) i time unititi egalitarni efekt koji "genska lutrija" posjeduje. Osjeaj mnogih ljudi da je njihov dobar poloaj stvar sree, jednako kao i tekog rada, mogao bi se promijeniti u uvjetima kada se gensko naslijee bira i optimizira i pojavljuje

se nova aristokracija, koja moe tvrditi da je bolja od drugi h, ali ne na temelju drutvene konvencije kao do sada, nego objektivnih prirodnih razloga. Genetsko bi inenjerstvo moglo dovesti do nove, genetske klase ljudi. Druga je mogunost da bi se nova tehnologija iskoristila za stvaranje genetski ujednaenijeg drutva.

Politiki nadzor nad biotehnologijom

Opasnosti genetskog inenjerstva bi mogle vrlo brzo doi do faze kada bi trebalo brzo odluiti elimo li ih ili ne. Budui da bi odgovor vrlo lako mogao biti da je u pitanju ovjekova narav i dostojantsvo i da se genetski inenjering mora kntrolirati, treba razmotriti je li to uope mogue, i ako jest, kakve se korake moe poduzeti na vrijeme. Zbog toga se treba osvrnuti na procese odluivanja i razmotriti stanje s drugim opasn im tehnologijama i kako ih danas kontroliramo.

Odluivanje o kontroliranju tehnologije

Postoji miljenje da bi znanstvenici mogli kontorlirati sami sebe i da su upravo oni najpozvaniji da to uine. Meutim, priroda znanosti je takva da ne moe uspostaviti namjene kojima slui. ak ni pri uspostavi moralnih pravila koja se tiu njihovog vlastitog ponaanja, znanstvenici ne mogu djelovati kao pravi znanstvenici, nego kao lanovi ire drutvene zajednice. Sudove o znanstvenim dostignuima mogu dati samo teologija, filozofija ili politika, a legitimnu odluku o nadziranju razvoja pojedine tehnologije moe dati samo demokratski ustrojena politika zajednica.

Mogunost nadziranja tehnologije

Najvie nadzirana tehnologija dananjice je tehnologija izrade nuklear ne bombe. Njeno nadziranje je relativno uspjeno, to pokazuje trenutni mali broj zemalja koje posjeduju nuklearno oruje, u usporedbi s prvim procjenama iz 1940-ih kako e uskoro deseci zemalja posjedovati nuklearno oruje. Iz te perspektive, relativno mala rairenost nuklearnog oruja i njegova rijetka primjena mogu se smatrati uspjehom institucija koje se brinu za nadzor nuklearne tehnologije. Nuklearno je oruje ipak lake nadzirati nego biotehnologiju. Nuklearna tehnologija zahtijeva ogromna sredstva i velike i vidljive pogone, a i predstavlja puno jasniju i neposredniju opasnost. Biotehnologijom se bave tvrtke, a ne pojedine zemlje, meu kojima vlada otra konkurencija i koje tragaju za

najpovoljnijom zakonskom regulativom za svoj rad. Po Fukuyaminom miljenju, za ovakav nadzor potreban je meunarodni konsenzus o zabrani ili strogom nadzoru odreenih tehnika. Velike su razlike izmeu prihvaenosti biotehnologije u razliitim kulturnim krugovima. Njemaka i jo neke zemlje kontinentalne Europe su vrlo skeptine prema biotehnologiji zbog svjeih sjeanja na nacistiku eugeniku. S druge strane, Azijske zemlje nisu toliko zaokupljene etikim apsektima biotehnologije, vjerojatno zbog svojih

religijskih pokreta, koji ne poznaju transcedentnog Boga. Zbog toga azijske religije ne prave toliku razliku izmeu ljudi i ostalih ivih bia, kao to to ini kranstvo.

"Prirodni ivot"
Fukuyamino gledite je onakvo kakvo bi sigurno veina ljudi zapadnih civilizacija potpisalo. Nakon stabilnog razvoja, ljudska se civilizacija nalazi pred odreenom prijetnjom, s kojom se treba suoiti. Meutim, za suoavanje postoje naini unutar postojeeg sustava, dovoljno je ve postojee institucije prilagoditi ili kreirati nove, ali ne radikalno nove. (Fukuyama 2002.) John Zerzan eli spasiti ovjeka ne od neke nove prijetnje ili tehnologije, ve od civilizacije same. Njegovi se argumenti temelje na opinjenosti bogatstvom ivota lovaca-sakupljaa s jedne strane i otuenosti koju primjeuje kod stanovnika koji ive u razvijenim civilizacijama. Neki su od njegovih argumenata lako prihvatiljivi bilo kome tko se ponekad zaputi u prirodu i provede neko vrijeme ivei u skladu s njom, meutim neke od njegovih radikalnih ideja, kao to je odricanje od simbolikog jezika ili pojma vremena doista izazivaju uenje ili bunt. Ovdje u podrobnije predstaviti nekoliko njegovih razmiljanja o civilizaciji.

Primitivci budunosti
Jedan citat iz knjige dobro e posluiti da ocrta opi ton kojim Zerzan pristupa civilizaciji:

"Meutim, taj ideoloki pogled na nau prolost se u posljednjih nekoliko desetljea radikalno izmijenio, zahvaljujui radu akademika poput Richarda Leeja i Marshalla Sahlinsa. U antropolokim uvjerenjima dogodio se gotovo potpun obrat, praen bitnim posljedicama. Danas, primjerice, znamo da je ivot prije zemljoradnje zapravo bio porpilino lagodan, obiljeen bliskou s prirodom, ulnom mudrou, jednakou spolova i zdravljem. Tijekom milijuna godina to je bila naa ljudska priroda, sve dok nas nisu porobili sveenici, kraljevi i efovi." (Zerzan 2004.:52)

Dakle, kljuna je teza da je ivot lovaca-sakupljaa bio lagodan i s puno slobodnog vremena, bez podjele rada koja bi doprinosila razlikama meu ljudima i pripitomljavanja ivotinja, koje potlaivanjem jedne vrste otvara prostor potlaivanju ljudi u zajednici. Istaknuti antropolog i pustolov Jens Bjerre u svojoj knjizi "Kalahari: praovjek u atomsko doba" prouava Bumane u pustinji Kalahari. Kao i Zerzan, i on zamjeuje mnoge stvari koje predstavljaju istinske ljudske vrijednosti kod lovaca-sakupljaa, a koje su se razvitkom civilizacije izgubile. On navodi da Bumani ive u skupinama koje su proete staloenou i mirnoom. Svako agresivno ponaanje toliko ugroava teak opstanak u negostoljubivim uvjetima da ne moe preivjeti. Podjela rada postoji, a sastoji se od toga da mukarci idu u lov, a ene prikupljaju biljnu hranu, plodove i korijenje. Budui da je Bumanima kua zapravo gnijezdo u travi, privatna sfera ne postoji. (Bjerre 1964.) Vrlo je vano ovaj prikaz suprotstaviti Zerzanovu i uoiti kljunu razliku. Zerzan zakljuuje da je ivot lovaca-sakupljaa bio lagodan, to je omoguilo ljudskim vrlinama da se nesmetano razviju. Bjerre smatra da su upravo teki uvjeti ivota i nepostojanje vikova stvorili od Bumana egalitarno drutvo, koje je njemu kao izdanku zapadne civilizacije ukazalo na mnoge vrijednosti koje su se civilizacijom izgubile.

Porijeklo i znaenje jezika

Prema nekim autorima, glavna razlika izmeu naeg i "primitivnog" uma je taj to kod "primitivnog" uma nema odvojenosti u trenutku iskustva, tj. "divljakov um totalizira", kako se izrazio Levi-Strauss. (Zerzan 2004.:27) Za razvoj svijesti se nunim smatraju pojam vremena i razvoj jezika. Zerzanova je teza da je jezik u trenutku svojeg postanka ve bio potpun, a da je njegov napredak obiljeen stalnim procesom kvarenja. Dananji jezik tei ka openitom i apstraktnom, tako da nam jezik Navajo Indijanaca izgleda "previe doslovan". Meutim, ba je ta doslovnost odraz izravnih

meuljudskih odnosa i spoznaja. Jezik se moe razmatrati i kao organizator spoznaje, pri emu je konstrukcija drutvene zbilje vrlo esto odreena jezikom. Jezik isto tako ograniava naine percpecije i stv ara ideoloku zbilju kao sloj odvojen od ljudi.

Uloga umjetnosti
Poeci umjetnosti vezani su uz relativno rijetke slikarije otisaka ruke, to Zerzan tumai kao izravan doivljaj prirode. Procvat umjetnost doivljava u gornjem paleolitiku, a oituje se kroz slike lova u spiljama Altamira i Lascaux.

Umjetnost se tako moe shvatiti kao oitavanje nezadovoljstva, to potkrepljuje i razvoj obreda u isto vrijeme, pri emu veina obreda tei prikazivanju trenutka poetka. Postupno krljanje osjetila doprinijelo je slabijem neposrednom opaanju, a to je znailo da je stvarnost uklonjena u korist umjetnikog, isto estetskog iskustva. Tumaenje Oscara Wildea je da umjetnost ne oponaa ivot, nego ga slijedi, a time slijedi i simbolizam. Prema Zerzanu, upravo izoblieni ivot stvara simbolizam, a umjetnost ga kao takvog slijedi.

Uloga vremena
"Ne postoji nita to bi se, makar priblino, moglo usporediti s vremenom. Ono je jednako neprirodno, a ipak jednako univerzalno poput otuenja." (Zerzan 2004.: 97) Vezu vremena i jezika moemo shvatiti kao tez da je vrijeme simboliki konstrukt koji prethodi svima drugima i zahtijeva jezik kao sredstvo vlastite aktualizacije."Svijest o vremenu omoguava nam da se simboliki odnosimo prema vlastitoj okolini; izvan takva otuenja, vrijeme ne postoji." (Zerzan 2004.: 99)

Zakljuak
Tema ovog rada bila je razmatranje ljudske naravi, a cilj prikazati postoji li ona i to ona jest, te razmatranje opasnosti koje joj prijete. Pri tome su suprotstavl jena dva gledita, prvo Francisa Fukuyame u kojem on izraava svoju zabrinutost genskom tehnologijom i njenim moguim posljedicama te predlae konkretne naine kako kontrolirati proces koji prijeti ozbiljnim posljedicama za ljudsku narav. Drugo je gledite radikalnog autora Johna Zerzana, anarhoprimitivista, koji smatra da je gubitak ljudske naravi zapoeo civilizacijom, tj. poecima podjele rada, pripitomljavanjem ivotinja i prelaskom na poljodjelstvo. U kaotinom djelu koje vrvi citatima izvaenim iz konteksta nije se lako snai, ali osnovna poruka o otuenju dananjeg ovjeka je jasna i treba biti ozbiljno shvaena. Pitanje je, naravno, je li nuno potrebno odrei se jezika ili pojma vremena da bismo to otuenje smanjili ili izbrisali. Po mom miljenju, takve su osnovne blagodati civilizacije nune i pokuaj odricanja od njih bi stvorio silnu tetu, uz malo pozitivnog uinka na otuenje. Meutim, neki manji zahvati u svakodnevne ivote bi mogli pomoi kako bismo ponovno poeli shvaati prirodu i odnose u njoj. Ti su zahvati, iako manje vidljivi, za ouvanje ovjeanstva vjerojatno jednako vani, kao i nadzor biotehnologije.

Literatura
1. Bjerre, Jens: Kalahari: praovjek u atomsko doba, Znanje, Zagreb, 1964. 2. Fukuyama, Francis: Kraj ovjeka? Naaposlijeljudska budunost, Izvori,
Zagreb, 2003. 3. Kolata, Gina: Clone, Penguin Books, London, 1998. 4. Zerzan, John: Anarhoprimitivizam protiv civilizacije, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2004.

10