Djeca iz Fatime u Nebu...

FATIMA

English language : http://catholicism.suite101.com/article.cfm/our_lady_of_fatima

Jacinta i Franjo su u Nebu

BLAENI

FRANJO
Lucija je glavni svjedok

i JACINTA

DJECA IZ FATIME U NEBU

Roena je 22. oujka 1907. godine Otac se zvao Antun dos Santos i majka Marija Rua. Imali su estoro djece, pet keri i jednog sina. Lucija je bila najmlaa. Rodio se djeak Obitelj Manuela Pedra Marto i Olimpije od Isusa u upi Fatimi, koja je u biskupiji Leirija, obradovalo je 11. lipnja 1908. roenje jo jednog djeaka. Devet dana kasnije zazvonila su zvona seoske upne crkve javljajui krtenje djeteta Bojeg imenom Franjo Manuel Pedro Marto (1873-1957) bio je poznat kao ozbiljan ovjek mjesta, kojeg su od milja zvali 'ujak Marto'. Olimpija (1870-1956) je bila udana prvi put 1888. s bratom Lucijine majke. Imala je dva djeaka iz prvog braka, a 1897. sklopila brak sa Manuelom i rodila sedmoro djece. Prvo dijete koje su dobili Manuel i Olimpija je Franjo. Franjo se razvio u djeaka okrugla lica, ivih oiju i dobra zdravlja. Kao i ostali djeaci u selu bio je siromano obuen u duge hlae i kratki kaputi. Na glavi je nosio kapu duga unjasta oblika, koja je visila do ramena. Karakter kao da je naslijedio od oca: ljubazan, skroman, utljiv i miroljubiv. Po naravi nije podnosio galamu. Rado je razmiljao islua, vie sklon mirovanju nego hodu.

Rodila se djevojica
Zatim se rodila djevojica 11. oujka 1910. koja je na krtena na blagdan Svetog Josipa 19.3. i primila po svojoj kumi ime Jacinta. okom rasta pokazivala se njezina ivahna narav.

Tri prijatelja
Brat i sestra Franjo i Jacinta boravili su rado u drutvu svoje sestrine Lucije, koja je stanovala u susjednoj kui u istom mjestu Aljustrel. O tim danima djetinjstva Lucija je zapisala: Ne znam zato, ali Jacinta i njezim brat osobito su voljeli i skoro uvijek dolazili po mene da se poigramo.

Nisu voljeli drutvo ostale djece. Molili su me da idem s njima bunaru, koji se nalazio u stranjem dijelu vrta mojih roditelja. Tu smo igrali, plesali i pripovijedali lijepe pripovijesti koje smo znali. Takoer ili smo zajedno na brdo s ovcama. Jacinta je naroito voljela hvatati bijele janjce i sjedei drala bi ih na krilu i milovala. Ponekad bi koje janje na povratku sa pae ponjela na ramenima, da se ne umori. Jednog dana, kad smo krenuli kui, Jacinta je ula u stado. - Jacinto, upitah je, zato ide usred stada? - Da budem kao Isus, koji na sliici koju sam dobila, takoer se nalazi meu ovcama i jednu dri u ruci. Tri poljupca i tri zagrljaja Lucija se sjea i ove zgode iz djetinjatva: Jednom smo se igrali zaloga u kui mojih roditelja. Dobitnik zapovijeda gubitniku uiniti neto, to mu padne na um. Dopalo me da zapovijedam. Moj je brat sjedio za stolom i pisao. Zapovjedila sam Jacinti da ga zagrli i poljubi. Jacinta je odgovorila: - To neu! Zapovijedi mi neto drugo! Zato ne trai da poljubim Spasitelja, koji tamo visi? -Dobro, rekoh, popni se na stolicu, donesi ga ovamo, tri ga puta kleei zagrli i daj mu tri poljupca: jedan od Franje, jedan od mene i jedan od sebe. - Naem Gospodinu dat u toliko, koliko trai. Potrala je i donesla kri. Poljubila ga je s tolikim predanjem, to nikad neu zaboraviti. Nije mi do toga stalo! Lucija je zapisala o svome mladom bratiu: Franjo kao da nije bio Jacintin brat, nije joj bio slian ni po licu, ni po vjebama u krepostima.. Kad je u naim igrama pobjedio i netko bi mu pokuao oduzeti pravo, popustio je bez otpora i rekao jedino: 'Misli da si pobijedio? No, dobro, Meni nije do toga stalo! Ako su druga djeca neto uzela, to je pripadalo Franciscu, rekao bi: 'Pustite! Nije mi do toga stalo!' Sjeam se, jednog je dana doao k nama Francisco s rupiem na kojem je bila slika Nazaretske Djevice. Upravo mu je to netko donio. Pokazao mi rupi. Skupila se djeca i divila. Iao je od ruke do ruke i najednom nestao. Traili ga, ali nisu nali. Kratko zatim otkrila sam ga u depu drugog djeteta. Htjela sam rupi uzeti, ali je tvrdio da pripada njemu, da ga je takoer dobio. Priao je Francisco i rekao: 'Ostavi mu! Nije mi stalo do rupia!' Prijatelj ptica Franjo je volio ptice. Nije mu bilo drago to djeca pticama kradu gnijezda. Dio svojeg kruha izmrvio bi i ostavio na stijeni za ptice. Nije dopustio da se pticama tko priblii niti da ih plai. -Jadna stvorenja! Kako ste gladne vi ptiice. Doite,jedite! Tako je Franjo pozivao ptice koja bi velikom broju. Nakon jela bi ptice radosno cvrkutale, a Franjo bi im se pridruio vjeto ih oponaajui. Jednog dana Franjo je susreo djeaka koji je drao u ruci ulovljenu ptiicu. Franjo ponudi djeaku 20 novia ako pusti pticu. Djeak prihvati ponudu, ali zatrai prije novac. Franjo ode hitro kui po novac. Vrativi se isplati djeaku otkupninu pa tako oslobodi uhvaenu ptiicu. Kad je ptica odletjela zapljeskao je od radosti i upozorio: Dobro pazi, nedaj se vieuhvatiti!

Nebeska svjetla
Franjo i Jacinta zajedno sa Lucijom za verih predveerja oekivali su pojavu zvijezda, aneoskih svjetla. Jacinta je vievoljela mejsec, svjetlo nae drage Gospe, jer od tog svjetla ne bole oi. Franju je vie oduevljavalo sunce. To svjetlo ga je podsjealo na Gospodina Isusa Krista. Franjo pomae starici Staricu, tetu Mariju Garreira, slali su sinovi da uva stado ovaca i koza. Djevojice bi se ivahne u igri rasprile na sve strane. Kad bi naili na staricu Franjo joj je prvi sakupitiovce i posvestistado na

panjak. esto se starica zahvaljivala Franji i nazivala ga svojim anelom uvarom. uvanje ovaca na breuljku Serra bilo je za djecu pravo slavlje. Djevojice bi esto plesale dok bi im na fruli svirao Feanjo, koji bi se esto popeo na najviu stjenu. Sakriveni Isus Lucijina sestra obiavala je na blagdan Tijelova obui nekoliko djece u likove Anela, koji su za procesije pratili nebnicu i sipali cvijee pred Spasiteljem. Jacinta je ispitivala: - Hou li vidjeti Spasitelja? - I dobila je odgovor: Da, nosi Ga gospodin upnik. Tako su jednom zgodom Lucija i Jacinta bile bijele pratilje nebnice sa koaricama punim cvijea. Lucija se toga sjea: - Na odreenim mjestima, moja nam je sestra davala znak. Ja sam bacala cvijee Isusu. Znakovima sam pokuala navesti Jacintu da baci koji cvjet. No Jacinta je je samo promatrala upnika. Nakon obreda povela nas je moja sestra pred crkvu i upitala: - Jacinto, zato nisi bacila Isusu ni jedan cvijet? Jacinta odgovori: - Jer Ga nisam vidjela! Tada me upita sestra: - Jesi li ti vidjela malog Isusa? Potom je slijedilo objanjenje Jacinti: Isusa se u hostiji ne moe vidjeti. No Isus je stvarno prisutan u hostiji. Brza Krunica Nakon veere djeca su trebala moliti Krunicu. Kako bi im ostalo vie vremena za igru i pjesmu sa plesom, djeca su pronala nain kako e brzo izmoliti Krunicu. Nizajuci mala zrna govrili su samo : Ave Maria, Ave Maria. Nakon desetke bi rekli u duljoj stanki Oe na. Tako su brzo molili Krunicu.

Aneo mira Lucija se ovako sjea prvog ukazanja Anela: - ini mi se, bilo je to proljee 1916. kada nam se Aneo prvi puta ukazao u Loca de Caberge. Igrali smo se i gle: jaki vjetar tresao je drvee. Preplaeno smo gledali to se dogaa u tako mirnom danu. Najednom ugledasmo mladia od 14 do 15 godina. Bio je bijeliji od snijega, a pri sunanom svjetlu bio je proziran kao predivni kristal. Pribliivi ma se rekao je: - Ne Bojte se! Ja sam Aneo mira Molite sa mnom. Zatim Aneo klekne i prikloni elo do tla te nas je pozvao da tri puta s njim molimo ovu molitvu: Moj Boe, vjerujem u Te, klanjam Ti se, ufam se u Te i ljubim Te! Molim Te, oprosti onima koji ne vjeruju u Te, ne klanjaju Ti se, ne ufaju se u Te i ne ljube Te. Dignuvi se, Aneo je rekao djeci: 'Tako molite. Srce Isusovo i Srce Marijno uju vae molitve.' I Aneo nestade. Mi smo duboko prignuti esto ponavljali molitvu koju smo uli od Anela. Aneo Portugala

Drugo ukazanje Anela dogodilo sepokraj bunara u vrtu Lucijinih roditelja. Evo Lucijina opisa: 'Jednog ljetnog dana igrali smo se, provodei podnevni odmor kod kue kraj bunara mojih roditeljla, a zvali smo ga Imeria. Najednom ugledali smo opet Anela koji nam je rako: - to radite? Molite, molite mnogo! Srce Isusovo i Srce Marijino ele vam svoje milosre iskazati. Stalno prikazujte Svemoguem mollitve i rtve. - Kakve rtve treba prinositi? upitah. Aneo mi odgovori: - Prinesiti sve to moete kao rtvu, kao zadovoljtinu za grijehe, koji Njega vrijeaju i kao molbvu za obraenje grenika. Tako ete za svojudomovinu postii mir. Ja sam njezin Aneo uvar, Aneo Portugala. Prije svega prihvaajte i podnosite spremno trpljenja, koja e vam Gospodin slati. Od toga smo vremena prikazivali Bogu sve to nas je alostilo.' Aneo Euharistije Evo Lucijina sjeanja treeg ukazanja Anela: Nekoliko mjeseci kasnije siao je nebeski Glasnik u Loca de Cabago, mjesto prvog ukazanja. im smo onamo stigli, zapoeli smo na koljenima, s licem do tla ponavljati Anelovu molitvu: 'Moj Boe..' Nekoliko puta smo ponavljali ovu molitvu Iznad nas je zasjalo. Usptravili smo se da bi vidjeli to se dogaa. Ugledali smo Anela, u lijevoj ruci je drao kale, nad kojim je lebdjela Hostija, iz koje je u kale palo nekoliko kapi Krvi. Ostavio je da kale sa Hosijom lebdi u zraku, kleknuo se kraj nas i potaknuo da s njim ponavljamo tri puta: Presveto Trojstvo, Oe, Sine i Due Sveti, duboko Ti se klanjam i prinosim Ti predragocjeno Tijelo i Krv, Duu i Boanstvo Gospodina naega Isusa Krista prisutnog u svim Svetohranitima svijeta kao zadovoljtinu za sve uvrede, svetogra i nemar kojima je On vrijean. Po neizmjernim zaslugama Presvetog Srca Isusova i po zagovoru Bezgrenog Srca Marijina, molim te za obraenje jadnih grjenika. Aneo se potom podigao, prihvatio kale i Svetu Hostiju. Meni je pruio Svetu Hostiju a Krv iz kalea su pili Franjo i Jacinta. Aneo je rakao: - Primite Tijelo i pijte Krv Isusa Krista koje nezahvalni ljudi strahovito vrijeaju.Dajte zadovljtinu za grijehe ljudi. Tjeite svog Boga.' Aneo je ponovno kleknuo na tlo i ponovio s nama tri puta molitvu: Presveto Trojstvo.. Zatim je nestao Aneo. Bog u meni Franjo nije uo Anelove rijei, pa je upitao Luciju: - Aneo ti je pruio Svetu Priest. Ali to je to bilo, to je dao Jacinti i meni? - Isto tako Svetu Priest, - odgovori Jacinta sva sretna. Nisi li vidio Krv kako tee iz Hostije? - Osjetio sam da je Bog bio u meni, ali nisam znao kako. Tada je Franjo kleknuo, sagnuo glavu do zemlje i sa svojom sestricom ponavljao molitvu koju su nauili od

Anela. Rijei Anela da Boga treba tjeiti, jer je alostan zbog tolikih pogrda i grijeha duboko su potresle Franju i Jacinutu. Franjo se trudio da tjei Isusa a Jacinta se inila rtve za obraenje grenika.

Ukazanje Majke Boje u Fatimi 13. svibnja 1917. Prvi posjet Majke Boje u Fatimi

U nedjelju 13. svibnja 1917. u Iriskoj dolini Igralo se troje spomenute djece. U podne ugledali su blijesak. U strahu pred olujom potrali su obronkom i opazili iznad malog hrasta lunjaka enu u bjelini, sjajniju od sunca. Evo Lucijina sjeanja rijei koje je rekla Majka Boja: - Ne bojte se! Neu vam uiniti nita na ao. - Odakle dolazite? upitah. - Dolazim s Neba! - to elite od mene? -Dola sam vas zamoliti da slijedeih est mjeseci, svakog trinaestog u mjesecu, u isti sat doete ovamo. Tada u vam rei tko sam i to elim od vas. - Hou li doi u Nebo? - Svakako. - A Jacinta? - Takoer. - A Franjo? - Isto. Ali on mora jo izmoliti mnogo Krunica Hoete li se prikazati i sve svoje muke podnijeti, koje e vam On poslati za zadovoljtinu svh grijeha kojima je vrijean, kao i molbu za obraenje grenika?

- Da, mi tohoemo! - Morat ete mnogo pretrpjeti, ali Boja milost bit e vaa jakost...Unutarnjim poticajem pali smo na koljena i ponavljali u sebi: 'Presveto Trojstvo, klanjam Ti se moj Boe! Boe, ljubim Te u Presvetom Oltarskom Sakramentu...' Nakon nekoliko asaka nadodala je Majka Boja: - Molite dnevno krunicu za mir u svijetu i da se postigne svretak rata! Zatim se Ona mirno podizala u smjeru sunana izlaza i nestala u daljini. Jacinta nije mogla utjeti Lucija se sjea kako su toga popodneva tiho sva troje vidioca razmiljalo o divnom iznenaenju, najmlaa Jacinta je kliknula: - O kako je lijepa ta Gospoa! - Ve znam, rekoh joj, ti e to nekome odati. - Nita neu rei, odgovorila je, budi mirna! Sljedei dan, tako nastavlja Lucija, dotrao je Jacintin brat k njoj s vijeu da je Jacinta kod kue sve ispripovijedila. Jacinta je ula tu tubu, ali nije nita rekla. - Vidi, to sam mislila rekla sam joj. - Ovdje unutra je neto, to mi nije dalo utjeti, odgovorila je Jacinta suznih oiju. - Ne plai, ne kai vie nikome, to nam je Gospoa rekla. - Ve sam rekla. - to si rekla? - Rekla sam da nam je Gospoa obeala, uzeti nas u Nebo. - I odmah si to morala ispripovjedati? - Oprosti, vie neu nikome nita rei!

Vie nikome ni rijei Vijest o udesnom dogaaju u Fatimi brzo se proirila. Lucijina majka se zabrinula i zahtjevala od Lucije da sve to poree. Evo opet Lucijinih rijei: 'Jednog dana, prije nego sam krenula sa stadom, majka me je htjela prisiliti da priznam da sam lagala. Nije tedila s milova-njem, prijetnjama, pa ni drkom metle. Nakon to joj nije uspjelo dobiti odgovor, osim samo upornu utnju ili potvrdu onoga to sam ve prije bila rekla, poslala me po stado s rijeima, neka kroz dan razmislim, jer ona nije nikada dopustila da njezina djeca lau. Ni sada to nee odobriti. Odluka je bila: prisilit e me naveer da odem k ljudima koje sam obmanjivala i priznam im la, te zamolim za oprotenje. Krenula sam sa svojim ovcama, moji su me prijatelji iekivali. Ugledavi me zaplakanu, dotrali su k meni i upitali me za razlog. Pripovijedala sam im sve to se dogodilo i nadodala: - Recite mi, to da inim? Moja majka eli pod svaku cijenu da priznam la. Kako bih mogla to uiniti? Tada ree Franjo Jacinti: - Ti si kriva. Zato si to rekla? Jacinta je klekla sklopljenih ruku i plaui zamolila oprotenje. - Pogrijeila sam, ree plaui, nikome neu vie nita rei.' Vijest o ukazanju Majke Boje u Iriskoj dolini postala je glavna tema razgovora. Ali nitko ili skoro nitko nije u to vjervao. Troje djece vidioca pino je trpjelo: izrugivanja,nepovjerenje ljudi, pa i najbliih. Bilo je i prijetnje kaznama.

Srce Marijino ovijeno trnjem

Po elji Mjake Boje troje djece vidioca doli su na mjesto ukazanja 13. lipnja. Evo Lucijina svjedoanstva: 'Nakon to sam sa Jacintom, Franjom i jo s nekoliko prisutnih izmolila Krunicu, ponovno smo ugledali dragu Nau Gospu. - to elite od nas? upitah. - elim da trinajstoga idui mjesec ovamo doete, molite dnevno Krunicu i nauite itati. Kasnije u vam rei to elim. Zamolila sam za ozdravljenje bolesnika. Bogorodica je rekla: - Ako se obrati, ozdravit e ove godine. Lucija nastavi sa molbom: - Htjela bih Vas zamoliti da nas povedete u Nebo. - Da, po Jacintu i Franju doi u uskoro. Ali ti e jo neko vrijeme ostati ovdje. Isus eli da Me ljudi po tebi upoznaju i ljube. eli na zemlji ustanoviti tovanje moga Bezgrjenog Srca. Tko to prihvati, obeajem mu spasenje. Te due e Bog ljubiti kao cvijee, koje sam postavila za ukras Njegova prijestolja - Dakle, ostat u ovdje sama?- upitah alosno. - Ne dijete moje! Trpil li mnogo? Nemoj se obeshrabriti! Neu te nikada na-pustiti. Moje Bezgrjeno Srce bit e tvoje utoite i put koji te bude vodio k Bogu. U tom trenutku, izrekavi zadnje rijei, Majka Boja je rastvorila je sklopljene ruke i pokazala nam po drugi puta odsjev neizmjernog Svjetla. Tada smo vidjeli sebe uronjene u Boga. Jacinta i Franjo nalazili su se u Svjetlu koje se dizalo prema nebu, a ja u onom koji se izlijevalo na zemlju. Pred desnim dlanom drage Nae Gospe, nalazilo se Srce ovijeno trnjem, koje ga probada. Shvatili smo da je Begrjeno Srce Marijino grijesima ljudi i trai zadovoljtinu. Zraka svjetla Franjo, duboko poresen onim to je vidio upita: - Zato je draga Naa Gospa stajala sa Srcem u ruci i zato je svijetom rasprostrla veliko Svjetlo, koje je Bog? A ti su Lucija stajala s Naom Gospom u Svjetlu koje je sjalo na zemlju, a Jacinta i ja u onom Svjetlu koje se dizalo prema nebu? - Zato, odgovori Lucija, jer e ti s Jacintom uskoro ui u Nebo, a ja ostajem s Bezgrjenim Srcem Marijinim jo na zemlji. Vienje pakla: more vatre Tri do etiri tisue ljudi stiglo je 13. srpnja na mjesto ukazanja. Majka Boja je dola po trei puta i rekla preko vidioca: - elim da trinaestog idueg mjeseca doete ponovno ovamoi nastavite svaki dan moliti Krunicu u ast drage Nae Gospe od Krunice da se postigne mir u svijetu i svretak rata, jer jedino Ona moe to postii. - Smijem li Vas zamoliti da nam kaete tko ste Vi i da uinite udo, kako bi svi povjerovali da nam se Vi ukazujete. - Dolazite i nadalje svaki mjesec ovamo. U listopadu rei u vam tko sam i to elim, te u uiniti udo da svi povjeruju. Tada je nastavila: - rtvujte se za grjenike i recite esto, osobito kad prikazujete rtvu: 'Isuse, ovo je Tebi za ljubav, za obraenje grjenika i kao naknada za uvrede Bezgrjenom Srcu Marijinom.' Pri ovim zadnjim rijeima Majka Boja je ponovno rastvorila ruke. Kao da je zraka prodrla zemlju. Ugledali smo kao neko more vatre i u to more uronjene avle i due kao da su prozirne i crne bakrenaste, uarene ljudske spodobe, koje su u toj vatri plivale, a plamenovi su ih bacali u vis, padali su na sve strane poput iskra iz ogromna poara uz viku i jauk boli i zdvojnosti. Nakon vienja pakla rekla je draga Naa Gospa puna dobrote, a istovremeno i tuge: Vidjeli ste pakao kamo dolaze due siromanih grjenika. Da ih spasi, eli Bog uvesti u svijet pobonost mojem Bezgrjenom Srcu. Bude li se provodilo to to vam govorim, spasit e se mnoge due i nastat e mir. Rat ide kraju, ali ne prestane li se vrijeati Boga, zapoet e pod vladanjem Pija XI. drugi jo gori rat. Kada budete jedne noi ugledali od Boga dano nepoznato svjetlo, onda znajete, da e ga On zbog njegovih zlodjela kazniti ratom, progonima Crkve i Svetog Oca. Da to sprijeim doi u traiti posvetu Rusije mom Bezgrjenom Srcu s naknadnom Priesti na prve subote u mjesecu. Budu li moji zahtjevi izvreni, obratit e se Rusija i bit e mir. Ako ne odogovore, tada e Rusija svoje zablude iriti svijetom, izazivati ratove i progone irom svijeta. Mnogi e podnijeti muenitvo,

Sveti Otac e mnogo trpjeti. Uniteni e biti neki narodi. Ali na kraju e moje Bezgrjeno Srce pobjediti. Sveti Otac e mi posvetiti Rusiju, koja e se obratiti i na kraju svijetu e biti darovan mir. Portugal e sauvati cjelovitu vjeru. O tome ne govrite nikome nita. Franji moete rei. Kad molite Krunicu ponovite nakon svakog otajstva: Moj Isuse, oprosti nam nae grijehe, ouvaj nas od paklenog ognja, dovedi u Raj sve due, osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje milosre. Toliko smo plakali i za tebe molili Godine 1917. proivljavala je Katolika Crkva u Portugalu veliki progon. Vlasti je smetalo veliko okupljanje vjernika u Fatimi. Naelnik okruga Vila Nova de Ourem naredio je da se vidioci iz Fatime i njihovi roditelji predvedu 11. kolovoza. Franjin i Jacintin otac Marto otiao je bez djece, dok je Lucija pola sa svoji ocem. Evo njezina sjeanja: 'Slijedei dan ujutro rano smjestili me na magaria i putem padoh tri puta s njega. Pratili me moj otac i moj ujak. Prolazei uz ujakovu kuu poekali smo nekoliko asaka na ujaka, a ja sam otrala do Jacintina kreveta da se s njom oprostim.Budui da nismo znale hoemo se jo ikada vidjeti, zagrlile smo se. Jadno dijete ree plaui: - Ako te ubiju, kai im da sam ja, kao i Franjo, ba kao i ti elimo umrijeti. Odmah u poi s Franjom do bunara da se za tebe molimo. Kad sam se predveer vratila, otrala sam k bunaru. Tu su oboje kleali i nagnuti na rub bunara s glavom izmeu ruku plakali. Ugledavi me, bili su iznenaeni. - Vratila si se? Tvoja sestra dola je po vodu i rekla nam da su te ve ubili. Toliko smo plakali i za tebe molili. O Franji svjedoi Lucija jo ovo: 'Proveo je cijeli dan u molitvi i plau. Mogue u veoj boli nego ja.' Naelnikova prevara Dana 13. kolovoza naelnik je obavjeten da prema Iriskoj dolini kree mnotvo naroda. Smilio je plad da omete tok ukazanja. Toga dana, rano ujutro, dovezao se u koiji pred kuu seljaka Martoa. Marto se tada nalazio na polju, pa je naelnik ekao dok ga dozovu. Djeci Franji i jacinti je postavljao razliita pitanja, ali su ga djeca samo gledala i utjela. U meuvremenu je dao dozvati i Luciju. Kad je Marto uao u kuu, naelnik mu je lukavo rekao: 'Doao sam vidjeti to se to dogaa.' Naelnik je pozvao djecu da krenu s njim u koiju. Djeca su odgovarala da im je rano, ali je on obeao da e ih najprije dovesti do gospodina upnika. On e ih ispitivati, a naelnik e samo sluati. Tako su zajedno s roditeljima, u naelnikovoj koiji, otili gospodinu upniku. Razgovarali su na balkonu upnikove kue: - Tko vam je rekao da govcrite ono to se pripovijeda po selu? pitao je upnik. - Gospoa koju smo vidjeli odgovorila su djeca. - Zar ne zan da e u pakao kad tako lae? obratio se upnik Luciji. - Ako se zbog lai ide u pakao, onda ja neu u njega. Ja govorim samo ono to sam ula od Gospe. - Je li istina da ti je Gospa povjerila jednu tajnu? - Jest, ali ju ne mogu rei. Ako ba hoete, otii u najprije pitati Gospu. Ako ona dopusti, kazat u vam je. Naelnik je imao svoj plan pa je prekinuo razgovor. - Idemo, vrijeme je, doite sa mnom u koiju! Djeca se najprije pogledae izmeu sebe pa onda okrenue prema roditeljima. Oni su odgovorili: - Samo idite, lijepo ete se voziti u naelnikovoj koiji. Tada se popee i sjedoe. im je koija krenula iz dvorita, naelnik krene prema Vila Nova de Ourem. Djeca se uplahirie: - To nije put za Irijsku dolinu. - Znam odgovorio je naelnik Idemo najprije upniku u Ourem, on vas eli vidjeti i s vama razgovarati. Djeca se smirie. Kad su stigli ponueno im je jesti. Zatim su se igrali s naelnikovom djecom na kunom balkonu. Tu ih je vidio najstariji sin Olimpije Marto kojega su poslali da sazna to je s djecom. Nije mogao do njih, jer su providna eljezna vrata zatvarala dvorite. Vidio ih je kroz reetke kako se igraju na

balkonu. Time se zadovoljio i vratio kui. Naelnik je uspio da djeci onemogui sastanak sa Gospom i razoara znatieljnike koji su dohrlili u Irisku dolinu. Tim se nadao da e prestati nepoeljni sastanci mnotva. Tada je usljedilo ispitivanje naelnika. Bez rezultata. Zlostavljanje djece iz Fatime Potom su djecu zatvorili u neku malu sobicu, kuda su malo kasnije, dola trojica da ih ponovno isputuju.Uz prijetnje su traili da odaju tajnu, uvjeravali ih da odatle nee izii dok je ne otkriju. Bilo je uzalud, djeca su bila neustraiva. Zanimljivo, naelnik se ponaa kao da vjeruje da se ipak neto dogodilo. Ne trai da to djeca zanijeu. Zahtjeva da djeca kau to im je Gospa povjerila. Tu su prespavali no. Sutradan je k djeci dola neka gospoa, poodmaklih godina, koja je veoma hvalila naelnika i uvjeravala djecu kako je on dobar i kako mu sve treba priznati. Ako se njega plae, neka kau njoj, ona e mu to prenijeti. Djeca nisu odala ni eni. Oko deset sati dola su etri policajca, dva u uniformi, dva u graanskom odijelu, i odvala ih u Istrani ured. Istragu je vodio naelnik, koji se za vrijeme ispitivanja igrao as zlatnim satom, zlatnim laniima i komadima srebrnog novca. Novac je bacao po stolu, da uju kako zvui. Zlatni sat je bio namjenjen Franji, lanii djevojicama, novac svima. To su im i rekli. Djeca su dogaaj detaljno opisivala bez protuslovlja. Rekla su to su vidjela, ali o tajni ni rijei! Zlatni predmeti nisu ih zanimali. Naelnik je djecu opet odveo kui. Tu im je njegova supruga Adelina dos Santos ponudila malo okrepe. Poslije ruka opet su ih odveli u Istrani sud. Ponovno je poelo presluavanje. Sad vie nije bilo darova i obeanja. Odmah su uslijedile prijetnje. - Ako ne odate tajnu, rei emo jednom od ovih ljudi da vas izvedu i ubiju poeo je jedan od istraitelja. - Nee biti potrebno, oni e sve rei ublaio je rijei naelnik. Djeca nisu rekla ni rijei. Tada su djecu odveli u javni zatvor meu zatvorenike. Pri ulazu, policajac im je dobacio: - Kasnije emo doi po vas i ive vas spaliti. Jacinta je najtee podnijela odvojenost od roditelja. Zaplakana lica jadikovala je: - Ne dolaze nam u posjete ni tvoji ni moji roditelji. Vie ne mare za nas! - Ne plai, govorio joj je Franjo, prikaimo to Isusu za grjenike. Uzdignutih oiju i ruku prema nebu, izgovarao bi molitvu: Moj Isuse, to je Tebi za ljubav i za obraenje grjenika. Jacinta je dodala: - I za Svetog Oca i naknadu za uvrede koje se nanose Bezgrjenom Srcu Marijunu. Franju je najvie alostilo i brinulo to se Majka Boja nee vie ukazivati. Svoju tugu otkrio je plaem i rijeima: - Sigurno je draga Naa Gospa bila tuna, jer nismo doli u Irijsku dolinu pa nam se nee vie ukazivati. A tako sam se radovao da u Je vidjeti. Kad je Jacinta u zatvoru plakala od boli za majkom i svojom obitelji, Franjo ju je tjeio rijeima: - Ako majku vie neemo vidjeti, nita za to! To prikazujemo za obraenje grjenika. Bilo bi najgore kad nam se ne bi vie ukazala draga Naa Gospa. To mi je najtee. Ali i to prikazujem za grjenike. Krunica u zatvoru Iz vremena boravka sjea se Lucija: 'Odluili smo izmoliti nau Krunicu u zatvoru. Jacinta je skinula svoju medaljicu s vrata i zamolila jednog kanjenika da je objesi o avao na zidu. Klekli smo pred medaljicom i zapoeli molitvu. Zatvorenici su molil s nama koliko su znali. No bili su barem na koljenima. Nakon to smo zavrili Krunicu, Jacinta je pola k prozoru i plakala. - Jacinto, zar nee prikazati ovu rtvu Naem Gospodinu? upitah je.

- Hou, ali mislim na moju majku i plaem, a da to i ne elim. Meu kanjenicima jedan je zapoeo svirati harmoniku i svi su zapjevalida nas razvedre. Upitahu nas da li znamo plesati. Odgovorili smo da znamo 'viru' i 'fandango'. Jacintin plesa, neki lopov, uoivi kako je malena, podigne je da je dri na ruci. Mogue se smilova Naa Gospa njegovoj dui i obratila ga. Zatvorenici su nastojali utjeiti djecu. Ta kaite gospodinu upravitelju tu tajnu. to se vas tie to ona Gospoa to ne eli. - Nipoto, ivo odgovori Jacinta, rae bi umrla! Prijetnja vrelim uljem u kotlu Da bi slomio otpor vidioca, upotrijebio je naelnik prijetnju. 'Dao je u kotlu ugrijati ulje da u njemu spee djecu, ne budu li htjeli odati tajnu. Uao je policajac, zaurlavi prijeteim glasom na Jacintu: Ulje se ve grije. Kai tajnu inae e biti sprena. - Ne mogu. - Ne moe?Ja u te ve nauiti pa e moi. Hajde naprijed! Malu Jacintu je bez otpora odvukao u pokrajnu sobu. Dok su je ispitivali, rekao je Franjo mirno i oputeno: - Ako nas ubiju, idemo u Nebo. A onda nakon nekoliko asaka utje: - Neka Bog uva Jacintu od straha. Izmolit u za nju Zdravomariju. Odmah je skinuo kapu i molio. kad ga straar ugleda u molitvi, upita ga: - to radi? - Molim Zdravomariju da Jacintu ne svlada strah. uvar mahne preirno rukom i pusti ga. - Otila je Jacinta, a da se nije od nas oprostila alostila se Lucija. I s Franjom je ponovljen postupak. Bio je hrabar kao i Jacinta. 'Tada sam dola i ja na red.Rekoe mi da su Jacinta i Franjo spreni i da mene eka ista sudbina ne budem li odala tajnu. Unato to sam mislila da govore istinu nisam se bojala. inilo mi se da je naelnik orue kojim se Bog posluio, da mi iz ljubavi prema Njemu trpimo i to prikaemo za obraenje grjenika. Mislim da su Jacinta i Franjo imali isti osjeaj...' U meuvremenu Lucijina majka je tumaila susjedama: - Neka joj bude! Ako lae, zasluuje kaznu, ako ne lae, Gospa e se ve za nju pobrinuti. Lucijina majka je tako dva dana mirno jela i dvije noi mirno spavala. Nakon tri dana ispitivanja i zastraivanja vratio je gradonaelnik djecu naveer 15.kolovoza u Fatimu. Ukazanje u Valinhosu U nedjelju, 19. kolovoza uvali su Lucija, Franjo i njegov brat Ivan stado u mjestu zvanom Valinhos. Tada su vidioci osjetili da se neto nadnaravno pribliava i njih obuzima, slutili su dolazak Majke Boje. Lucija ovako svjedoi: ' Bilo mi je ao da Jacinta ne vidi dragu Nau Gospu. Zamolila sam njezina brata Ivana da je dovede. Budui da nije htio poi, ponudila sam mu 20 novia. Odmah je otrao. Franjo mi ree: - Jacinta e biti tuna ko ne stigne na vrijeme. Odmah nakon Jacintina dolaska ugledali smo Nau Gospu iznad hrasta. Rekla je: - elim da doete trinaestoga u Irijsku dlinu. Nastavite dnevno moliti Krunicu U zadnjem mjesecu uinit u udo da svi povjeruju. - Molimo ozdravite neke bolesnike.

- Da, tijekom godine ozdravit u neke. Molite, molite mnogo i prikazujte rtve za grjenike, jer mnoge due odlaze u pakao, budui da se nitko za njih ne rtvuje i ne moli. I ponovno se podigla u prvacu istoka. Bog je zadovoljan vaim rtvama Djeca vidioci poli su 13. rujna u Irijsku dolinu. Stizalo je vie od 25000 ljudi. Evo Lucijina opisa: 'Svim putevima kretalo se mnotvo , svi su nas htejli vidjeti i s nama razgovarati. Nije bilo bojazni. Brojni ljudi, dapae otmjene dame i gospoda probijali su se kroz mnotvo, koje nas je opkolilo. Bacali su se pred nama na koljena i molili da Majci Bojoj povjerimo njihove potrebe. Ostali se nisu mogli probiti, vikali su iz daljine. Stigli smo u Irisku dolinu do hrasta lunjaka i zapoesmo sa svijetom moliti Krunicu. Kratko zatim ugledamo jasni sjaj a potom Majku Boju iznad hrasta. - Molite nadalje Krunicu da se postigne svretak rata. U listopadu doi e i Na Gospodin, alosna Gospa, Karmelska Gospa, Sveti Josip s Djetetom Isusom da blagoslove svijet. Bog je zadovoljan vaim rtvama ali ne eli da s uetom spavate. Nosite ga samo po danu. - Zamolili su me da toliko toga od Vas izmolim, ozdravljenja bolesnika i jednog gluhonijemog. - Da, neke u ozdraviti, a druge ne. U listopadu u uiniti udo da svi povjeruju. Zapoela se podizati i nestala je kao obino.

udo sa suncem i rastanak esto ukazanje zbilo se 13.listopada. Evo Lucijina opisa: 'Stigli semo u Irisku dolinu do hrasta. Padala je kia. Unutarnjim nadahnuem zamolila sam svijet da zatvori kiobrane i mole Krunicu. Kratko zatim ugledali smo svjetli sjaj i Nau Gospu iznad hrasta lunjaka. - to elite od mene? - elim da se ovdje sagradi kapela Meni u ast. Ja sam vaa draga Gospa od Krunice i nadalje neka se dnevno moli Krunica. Rat ide kraju, a i vojnici e se vratiti kuama. - Htjela bih vas toliko toga zamoliti: da ozdravite bolesnike, obratite grjenike.... - Neke da, druge ne. Moraju se popraviti i moliti za oprotenje svojih grijeha. Neka Gospodina vie ne vrijeaju, ve je previe vrijean. Rastvorila je ruke, blistala na suncu, dok se podizala odraavalo se njezino vlastito svjetlo na suncu.' Tada se dogodilo veliko udo, dokaz istinitosti ukazanja.Najednom je prestalo kiiti. Sunce se zapoelo kao vatreno kolo oko sebe okretati bacajui na sve strane svjetla u bojama koje su se izmjenjivale: uta, zelena, crvena, modra i ljubiasta. Najednom kao da se otkunulo od nebeskog svoda da bi se amo tamo skokovima strovalilo na mnotvo. Ovaj potresni prizor trajao je oko 10 minuta. Potom se sunce vratilo na svoje mjesto i zasjalo redovitim sjajem. U meuvremenu su pastirii doivjeli drugo milosno gledanje. Lucija pripovjeda: 'Nakon to je draga Naa Gospa nestala u neizmjernoj daljini nebeskog svoda, vidjeli smo kraj sunca Svetog Josipa s Djetetom Isusom i Nau Gospu u bjelini s modrim ogrtaem. Sveti Josip kao da je znakom kria blagoslivljao svijet.' Jadni Sveti Otac Stigla su dva sveenika s molbom da se djeca mole za Svetog Oca. Jacinta je upitala tko je Sveti Otac i kako da se mole. Lucija kae: 'Od tada nismo Bogu prikazivali ni jednu molitvu ni rtvu, a da Mu nismo upravili molbu za Svetog Oca. Jacintu je zahvatila tako velika ljubav prema Svetom Ocu, da je prikazujui svoje rtve uvijek nadodala: I za Svetog Oca. Na kraju je Krunice izmolila uvijek tri Zdravomarije za Svetog Oca. udila se mala Jacinta: - Toliki svijet dolazi ovamo, a Sveti Otac nikada. Kad bih mogla vidjeti Svetog Oca. Naa ljubav prema Svetom Ocu bila je tako velika da sam ja od radosti zapljeskala, kad je gospodin upnik rekao mojoj majci da u vjerojatno morati putovati u Rim da me Njegova Svetost ispita. Bratiu i

sestrini sam rekla: - Divno, budem li vidjela Sveotog Oca! Jacinta je sa suzama rekla. - Mi ne putujemo, ali ovu rtvu prikazujemo za njega. Jacinta vidjela Svetog Oca Velika Jacintina odanast prema Svetom Ocu nagraena je posebnom milosti. Lucija pripovijeda: ' Jednog dana proveli smo podnevni odmor kraj bunara mojih roditelja. Jacinta je sjela na kamene bunara. Franjo je traio samnom divlji med u grmlju ukovina na panjaku. Nakon nekog vremena pozove nas Jacinta: - Da li ste vidjeli Svetog Oca? - Ne- Ne znam kako je to. Vidjela sam Svetog Oca u vrlo velikoj ku kako pred stolom klei, lica sakrivena rukama, u plau. Vani je stajalo mnogo ljud. Neki su bacali na njega kamenje, drugi ga sramotili runim rijeima. Jadni Sveti otac, moramo se mnogo za njega molliti! Drugom smo zgodom krenuli prema pilji Cabeco. Stigavi onamo, sagnuli smo se duboko do zemlje i ponovili Anelovu molitvu. Neto kasnije podigla se Jacinta i dozvala me: - Vidi li tolike ulice i putove i polja prepune ljudi! Od glada plau, jer nemaju nita za jesti. I Svetog Oca u crkvi u molitvi pred Bezgrjenim Srcem Marijinim? A koliki svijet moli s njim! Mnogi idu u pakao Lucija spominje: ' Vizija pakla ispunila je Jacintu tolikim uasom da su joj sve pokore i mrtvenja bile neznatne, da bi samo neke ljude mogla odvtratiti od pakla. esto je acinta sjela na tlo ili kamen i razmiljala: - Pakao! Pakao! Kako alim due koje odlaze u pakao! I ljude koji tamo ivi gore kao drvo u vatri! alosna je klekla, sklopila ruke i molila kako nas je Majka Boja nauila: Moj Isuse, oprosti nam nae grijehe, ouvaj nas od paklenog ognja, dovedi u Raj sve due, osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje milosre. Dugo je kleala i ponavljala istu molitvu. Ponekad je dozivala mene ili svoga brata. Franjo,Franjo! Zar nee samnom moliti? Moramo mnogo moliti da bi spasili due od pakla.Kolike odlaze onamo! Kolike! Drugi put bi upitala Jacinta: - Zato ne pokae Naa Gospa pakao grjenicima. Kada bi ga vidjeli ne bi grijeili da ne dou onamo. Kako alim grjenike! Kad bi im mogla pokazati pakao! Due rtve Na dan prvog ukazanja Jacinta je pitala: - Gospa nam je rekla da molimo Krunicu i prikazujemo rtve za grjenike. Kakove rtve? Kako ih prikazati? Franjo je pronaao brzo prvu rtvu. - Dajmo na obrok ovcama i eto, rtvujmo se da nita ne jedemo! Na poetku su dali ovcama, a kasnije siromasima. Nekoliko djece iz Moita dolazilo je prositi od vrata do vrata po Fatimi. Pastiri vidioci sreli su ih jednog dana pratei putem svoje ovce. Kad ih je Jacinta ugledala rekla nam je: - Podjelimo na ruak ovim siromasima za obraenje grjenika. Jadna djeca radovala su se daru i nastojala nas doekati na putu kad smo prolazili. im ih je Jacintas ugledala, predala im je cijeli ruak toga dana i to tako radosno, kao da njoj nee nita uzmanjkati. Kad je jednog dana ponudila Jacintina majka djecu groem, odgovorila su: - Neemo ga jesti, prikazat emo ovu rtvu za grjenike. To se isto dogodilo kad im je majka donijela kui uskusne smoke. Lucija spominje ovo: 'Naviknuli smo da povremeno kroz devet dana nita ne pijemo, takoer i kroz cijeli mjesec. Jednom smo prikazivali tu rtvu usred kolovoza, kad je vrueimna bila nepodnosiva.' Jedanput je donijela Lucija pehar vode. Franjo je rekao: - Ja neu! Radije trpim za obraenje grjenika. Lucija ponudi Jacinti: - Uzmi ti! - I ja elim prikazati rtvu za obraenje grjenika.

Tjelesno mrtvljenje Uz post pastiririi su trapili svoje tijelo i drugim pokorama. Nosili su vrsto uz tijelo zavezano ue. Gospa im je dopustila da ga smiju imati samo danju. i udarali se s koprivama po nogama. Jacinta je osobito voljela plesati. Za ples je bila nadarena i spretna. Uskoro je nakon ukazanja rekla: - Neu vie plesati. elim time Naem Gospodinu prikazati rtvu. Sate su provodili ponavljajui Anelovu molitvu s glavom sputenom do zemlje. Bijeg pred znatieljnicima Iz poniznosti i elje za samoom izbjegavali su vidioci znatieljnike, koji su ih dolazili ispitivati. Ponekad bi im uspjevalo pobjei malom lukavtinom. Lucija spominje ovaj dogaaj: 'Jednog dana putem u Fatimu u blizini prometnice, ugledali smo auto iz kojeg je izlazila skupina gospode i gospoa. Ni asak nismo dvoumili da ele s nama govoriti. Vie nismo mogli pobjei. Krenuli smo dalje u nadi da nas nee prepoznati. Kad su gospoe stigle do nas, upitale su, da li poznajemo pastirie kojima se Majka Boja ukazuje. To smo potvrdili. A da li znamo gdje stanuju? Dali smo im potrebne upute i pobjegli sakrivajui se u polju nedaleko ume. Jacinta je bila zadovoljna ishodom te rekla: - Tako moramo uvijek postupati, ako nas ne prepoznaju. Jednog dana, opet smo sjedili nedaleko moje kue navodi Licija. Bile smo ja i Jacinta u sjeni dvaju smokava, poraj puta. Franjo se udaljio igrajui se. Kad je primjetio da se pribliavaju neke gospoe sa velikim eirima, dotrao je i obavjestio nas. Brzo se popesmo na smokve. im su gospoe prole, spustili smo se dlje i sakrili se u polju kukuruza. esta i umarajua ispitivanja, kojima veinom nisu mogli izbjei, bila su za vidioce muka i velika rtva. Franjo treba izmoliti jo mnogo Krunica Kod prvog ukazanja Majka Boja je Franji i Jacinti obeala da e ih povesti u Nebo. A da bi Franjo doao u Nebo zatraeno je da izmoli jo mnogo Krunica. Franjo je bio radostan to e doi u Nebo. S rukama

prekrienim na prsima uskliknuo je: - O moja draga Gospo! Izmolit u Krunica koliko Ti eli! esto se Franjo nastojao udaljiti od nas, kao da ide u etnju, a kad smo ga zvael iupitale to radi, podigao je ruku i pokazao krunicu. Zvale bi ga da se igramo a potom zajedno molimo. Odgovrio bi: - Molit u poslije jo. Zar ne znate to je rekla draga Naa Gospa da moram izmoliti mnogo Krunica? Premda je uvajui ovce na brdu izmolio Krunicu, doavi kui bila mu je prva briga da obitelj ne legne prije nego iskae svoju odanost Blaenoj Djevici Mariji. Kad mu se majka potuila da zbog toliko posla ne stigne moliti Krunicu, rekao je milo da je moe i hodajui moliti. Kasnije, kad ga je Lucija posjetila u bolesti, zamolli je da s njim izmoli Krunicujer mu je ponekad samom moliti je teko. Isusov tjeitelj Anelove rijei Jacinti za treeg ukazanja: 'Tjeite vaega Boga!', duboko su djelovale na Franju. Dok je Jacintu vodila kao glavna misao: obraenje grjenika i ouvati due od pakla, Franjo je mislio da tjei Naega Gospodina i Nau Gospu, jer su izgledali tako alosno. Proet osjeajem Boje Prisutnosti, osjetivi je kod prvog i u svjetlu drugog ukazanja Blaene Djevice Marije, uskliknuo je: - Kakav je Bog! To ne moe nitko izrei!teta to je Bog tako alostan. Kad bih Ga mogao utjeiti!

Drugi puta bi uskliknuo: - Silno ljubim Boga. Tako je alostan zbog tolikih grijeha. Ne smijemo ni jedan popiniti! esto je, nakon dugih molitava, kliknuo: - Mislim na Boga. alostan je zbog tolikih grijeha. Kad bih bio u stanju razveseliti Ga! U bolesti otkrio je Luciji: - Zar e Bog uvijek biti alostan? Kako Ga alim! Prikazujem Mu sve rtve koje podnosim. Kad su ga pitali da li mnogo trpi, prizano bi: - Prilino, ali nita za to. Trpim da utjeim Naega Gospodina. Kratko pred smrt rekao je: - Neu dugo, idem u Nebo. Tamo u tjeiti Spasitelja i Majku Boju. Pred 'sakrivenim Isusom' 'Sakriveni Isus' je naziv od milja koji su pastirii koristili za Presveti Oltarski Sakramenat. Franjo je rado boravio satima pred Svetohranitem u dragosti i samilosti razgovarajui s Naim Gospodinom. Luciji na putu u kolu naredi: - Sluaj me! Idi u kolu, a ja ostajem ovdje kod sakrivenog Isusa. Meni se ne isplati uiti itati. Uskoro odlazim u Nebo. Na povratku pozovi me! Na povratku nala ga je sestrina u pobonoj i sabranoj molitvi. - to ti je? upitah ga. ini mi se kao da ne moe hodati. - Jako me boli glava, kao da u pasti. - Ostani kod kue! - Neu ostati, ostat u kod sakrivenog Isusa dok ti bude u koli. Nakon njegova oboljenja govorio je esto Luciji, kad je putem u kolu prolazila uz njegovu kuu: - Sluaj! Idi u crkvu i odnesi sakrivenom Isusu mnogo mojih pozdrava. Najvie alim to ne mogu ostati kod sakrivenog Isusa. 'Kad je Jacinta bila bolesna, pripovijeda Lucija, donijela sam joj svetu sliicu s Kaleom i Hostijom. Prihvativi je, ljubila ju je i rekla blistajui od radosti: - Tu je sakriveni Spasitelj. Tako Ga volim, tako bih Ga rado u crkvi primila. Da li se i u Nebu prieuje? Ako se tamo prieuje ii u svaki dan na Priest. Kad bi barem Aneo doao u bolnicu i donio mi ponovno Priest! Kako bih bila sretna. Ponekad me je Jacinta upitala: - Budem li umrla, a da skrivenog Isusa ne primim? Da mi Ga barem draga Naa Gospa donese kad doe po mene! Kad sam je ponekad, dolazei iz crkve, posjetila, upitala me: - Jesi li primila Isusa? Kad sam to potvrdila, zamolila bi me: - Doi ovamo posve blizu meni, jer ima sakrivena Isusa u srcu. Kad bi Lucija polazila u kolu, koja se nalazi uz crkvu, zamolila je Jacinta da Naem Gospodinu prenese ove poruke: - Kai sakrivenom Isusu da Ga volim i arko ljubim. Drugom bi zgodom rekla: Kai Isusu da Mu aljem puno srdanih pozdrava. Jacinta od Bezgrjenog Srca Marijina Ukazanja u lipnju i srpnju 1917. kad se objavilo Bezgrjeno Srce Marijino, usplamtjela je najmlaa vidjelica Jacintaizvanrednom ljubavlju prema tom Srcu, koje ju je posve obuzelo. Lucija se sjea da joj je ponekad Jacinta govirila: - Naa Gospa je rekla da e njezino Bezgrjeno Srce biti tvoje utoite i put koji e te voditi k Bogu. Da i je jako voli? Ja arko ljubim njezino Srce, jer je tako dobro. Ve sam spomenula da je od zaziva koje nam je veleasni Cruz preporuio, ja odabrala ovaj: 'Slatko Srce Marijino, budio moje spasenje!' Molei ga nadodala bi ponekad sa svojom priroenom plahou: 'Bezgrjeno Srce Marijino tako je dobro! To je Srce moje nebeske Majke! Ne ponavlja li i ti to rado: Slatko Srce Marijino, Bezgrjeno Srce Marijino! Ja to tako rado, rado izgovaram.

Jacinta je Aneo Lucija je zapisala: 'Jedne nedjelje nakon Mise, zamolile su moje prijateljice iz Molta moju majku neka mi dopusti da idem k njima i taj dan provedem s njima. Dobivi dozvolu, zamolie me da povedem Franju i Jacintu. Isto tako dopustila je i moje tetka. Poli smo do Molta. Nakon ruka Jacinta je od umora spustila glavu. Domain Jose Alves naloio je jednoj od svojih neakinja da je poloi u svoj krevet. Uskoro je zatim pala Jacinta u dubok san. Skupilo se mnogo ljudi sa sela da s nama provedu popodne. eljeli su da vide Jacintu pa su ili pogledati da li se probudila. Ugledavi je u dubokom snu sa smjekom na usnama, aneoska lica sa sklopljenim ruicama uzdignutih prema nebu, bili su veoma sretni. Znatieljnici su brzo napunili sobu. Svi su je htjeli vidjeti i nerado su izlazili da bidrugi mogli doi. Gospoa Alves i neakinje govorile su: - Ona je Aneo! Obuzete nekim potovanjem, kleali su kraj nezina kreveta sve do pola pet, kad sam je probudila. Htjeli smo u Iriskoj dolini izmoliti Krunicu i tada krenuti kui.' Franjo i Jacinta obolie Uoi Badnjaka, 23. prosinca 1918. teko obolie Franjo i Jacinta. Radilo se o poznatoj poasti, koja se pojavila nakon Prvog svjetskog rata, nazvanoj 'panjolka'. U kui dvoje maliana svi su oboljeli osim oca. Ovdje se tako dobro osjeam Za vrijeme duge bolesti posjeivali su Franju brojna djeca i odrasli. Lucija kae: 'Franjo pred odraslim posjetiocima bio je tih i malo je odgovarao na njihova pitanja. Posjetioci su sjedili ponekad dugo uz Franjin krevet. Znali su rei: - Ne znam to je s Franjom! Ovjde se tako dobro osjeam. Susjeda Romana koja nije vjerovala u ukazanja, rekla je: Kad uem u Franjinu sobu, osjeam kao da sam stupila u crkvu. Zadnja Franjina Ispovijed U etvrtak, 3. travnja 1919. dao je Franjo pozvati Luciju , kojoj se povjeri: - Sada u se ispovjedati da bih se priestio. A potom u umrijeti. Kai da li si vidjela da sam poinila koji grijeh, a o tome pitaj i Jacintu Nekoliko puta nisi posluao svoju majku odgovorih Franji kad ti je rekla da ostane kod kue, a ti si pobjegao k meni ili se sakrio. - Tono. Taj sam grijeh poinio. Sad idi i pitaj Jacintu da li se ona jo koji sjea. Jacinta se sjetila ovih Franjinih nestaluka: - uj! Prije nego li nam se draga Naa Gospa ukazala, ukrao si ocu 10 noviia da kupi od Jose Martoa usnu harmoniku iz Casa Velha. I kad su djeaci iz Ajustrela bacali kamenje na one iz Boleirosa, bacao je i on nekoliko. Lucija navodi dalje: - Kad sam Franji to od sestre prenjela, odgovorio je: To sam ve ispovjedio, ali jo u ponovo. Mogue je Na Gospodin zbog ovog grijeha vrlo tuan. Ali i onda kad ne bih umro, nikada vie ne bih poinio ikoji griheh. Sada se za njih doista kajem. Sklopljenih je ruku molio: - Moj Isuse, oprosti nam nae grijehe, ouvaj nas od paklenog ognja, dovedi u Raj sve due, osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje milosre. Nakon to je Lucija pomogla svojem bratiu pripremiti se za Ispovijeds, rastala se s rijeima: - Sada idem na Misu i molit u sakrivena Isusa za tebe. Budui da Svetu Priest jo nije primio, osim iz ruke Anela, Franjo se bojao da mu veleasni nee donijeti Svetu Priest. Vrativi se iz crkve, nala sam Jacintu uz Franjn krevet. Franjo me upita: - Jesi li molila sakrivena Isusa da se gospodin upnik udobrovolji danjeti mi Svetu Priest.

- Da! - U Nebu, molit u za tebe! Ostavila sam oboje i krenula na dnevne kolske dunosti. Kad sam se naveer vratila, Franjo je zraio od radosti. Ispovijedio se i gospodin mu je upnik obeao idui dan donijeti Svetu Priest. Jedno sa sakrivenim Isusom Velikom enjom oekivao je Franjo trenutak sjedinjenja sakrivens Isusa sa svojim srcem. Da bi euharistijskog Isua s veim potovanjem primio, nije htio nita okusiti nakon ponoi, to je i onda zbog njegova tekog stanja bilo douiteno. Kada je za izlaza sunca, onog proljetnog dana, Isus u Hostiji doao u njegov dom, pokuao se uspraviti i sjesti na krevet. No, nije imao snage, pao je na jastuk. - Moe Naega Gospodina primiti leei ree mu kuma Tereza. Odma zatim doa Isus i njegovu istu, nevinu duu. Franjo je uronjen u zanos tjeio Naega Gospodina. Osvjestivi se nakon sretna zagrljaja, uputio je prve rijei majci: - Hoe li gospodin upnik jo jednom donijeti sakrivena Isusa? - Neznam odgovorila je majka Tada se Franjo okrene svojoj sestrici Jacinti i pohvali: - Danas sam sretniji od tebe. imam u srcu sakrivenog Isusa. Do vienja u Nebu! O predveerju Franjine smrti pie Lucija: 'Skoro sam cijeli dan s Jacintom provela kraj njegova kreveta. Budui da vie nije mogao moliti, nas je zamolio da za njega molimo Krunicu. Zatim mi ree: - Sigurno u u Nebu eznuti za tobom! Kako bi bilo lijepo da i tebe draga Naa Gospa pozove u Nebo! Ve jebila no, kad sam se opratala od njega. - Franjo, do vienja! Ako ove noi ode u Nebo, ne zaboravi me, uje li! - Neu te zaboraviti, budi mirna! Prihvatio je moju desnu ruku, stiskao je neko vrijeme vrsto i gledao me suznih oiju. - eli li jo neto? upitah ga u suzama. - Ne! odgovrio je slabim glasom. Budui da je taj rastanak bio veoma potresan, poslala me tetka iz sobe. - Do vienja Frano! U Nebu! Do vienja u Nebu! Umro je smjeei se na rukama nebeske Majke Prema jutru, 4.travnja klikne Franjo: - Majko, divna li svjetla tamo kraj prozora! I nakon nekoliko asaka kao u nekom umiljatom aru: - Sada ga vie ne vidim! Kratko zatim poprimilo je njegovo lice aneoski sjaj i u 10 sati ujutro izdahnuo je bez smrtnog gra, bez uzdisaja. Njegova ista dua poput goluba digla se prema Nebu da vidi svoga Isusa i da Ga tjei. Naqvrio je desetu godinu i deset mjeseci. Djeakova blaga smrt ostavila je duboki utisak na prisutne, osobito roditelje. Majka je izjavila na slubenoj istrazi: - Sjajan smjeak ostao je i kad je prestao disati. To je potvrdio i otac: - Umro je sa smjekom. Franjo, kad bih te mogla ponovno vidjeti! Skromni sprovod krenuo je 5. travnja 1919. prema upnom groblju u Fatimi. Franjo je ivio skrovito, skromno i umro je nepoznat. Iza lijesa ilo je nekoliko ljudi i Lucija , koja je tugovala za svojim dragim prijateljem. Pokopan je Franjo u grob kojeg je Lucija natapala suzama. Jacinta je morala ostati kod kue vezana boleu uz krevet. U dubokoj tuzi vise sati je lila gorke suze. Dugo vremena kao da je bila odsutna mislima. Kad sam je upitala na koga misli, odgovrila bi: - Na Franju! O, kad bih ga mogla ponovno vidjeti! Svoje sjeanje na Franju ovako zavrava Lucija:

'Kad je groblje bilo otvoreno, sjela sam na Franjin grob ili grob moga oca i tu provela sate. enja je neopisiva, ona je kao tuni trn koji godinama ranjava srce. To je sjeanje koje odjekuje u vjenosti.' Kod male Svetice Jacinta je uasno trpjela radi bratove smrti. Prije nego je izdahnuo, rekla mu je: -Pozdravi mi Naega Gospodina i Nau Gospou. Reci im da u trpjeti koliko god oni hoe, da bih spasila mnoge due i dala im zadovoljtinu za uvrede kojima ih vrijeaju ljudi. Poslije Franjine smrti Jacintina se bolest pogorala. Nastupila je teka upala plua i jo neke komplikacije. Prenesli su je u bolnicu u Vila Nova de Ourem. Tamo je ostala dva mjeseca, lipanj i srpanj 1919. godine. Lucija ju je nekoliko puta posjetila. . Rekla je Luciji: - Ne bih htjela da ikome kae da trpim. Takoer ni mojoj majci, jer je ne elim rastuiti. Jacinta je umirivala svoju majku: - Ne brini majko. Idem u Nebo. Tamo u puno za tebe moliti. Drugi bi puta rekla: - Ne plai, dobro mi je. Kad smo je upitali da li neto treba, rekla je: - Hvala, nita ne trebam. Lijeenje u bolnici nije posebno koristilo Vratili su je kui. Jcinta je vrlo strpljivo nosila teki kri bolesti. Mnogi su je ljudi posjeivali, ali s osjeajem da su kod male Svetice. - Malo u uz Jacintu raditi. Ne znam zato, uz nju se osjeam smireno. Takoer su dovodili malu djecu da se s njom igraju. Ako su djeca rekla neto nepristojno, opomenula ih je Jacinta: - Ne govorite tako, to vrijea naega Gospodina Boga, koji je ve previe vrijean. Ako su ene iznosile neto iz vlastite obitelji, a nije bilo u redu, primjetila je: - Ne dopustite djeci upadati u grijehe, da ne dou u pakao! Ako su to bili odrasli rekla je Jacinta: - Kaite im da to ne smiju initi, to je grijeh. Time vrijeaju Gospodina Boga i mogli bi propasti. Jacinta se trudila da nikome ne bude na teret i ne zadaje im brige. Ponekad bi proaptala: - O Isuse, sad moe obratiti mnogo grjenika, jer ova rtva je vrlo velika. Neu te Lucijo vie vidjeti Mnogo prije nego je itko govorio da e biti otpremljena u bolnicu, Jacinta se povjerila Luciji: - Draga Naa Gospa navijestila mi je da u doi u bolnicu i mnogo trpjeti za obraenje grjenika, kao zadovoljtinu za grijehe protiv Bezgrjenog Srca Marijina i iz ljubavi prema Isusu. Vrativi se kui, sve se vie pogoravalo njezino stanje gnojna upala porebrice. A onda se dogodilo to je Gospa navijestila. Na hodoae u Fatimu doao je uveni kirurg iz Lisabona Dr. Enrico Lisboa. elio je posjetiti i vidjelice pa je svratio u Jacintinu kuu Videi je onako bolesnu, traio je od roditelja da je dovedu k njemu u Lisabon, jer eli pokuati operaciju. Roditelji su se branili. Zbog dva razloga: Gdje namaknuti novac za trokove? Drugo: Gopspa je rekla da e doi po nju, pa je suvino bilo to poduzeti. Ali lijenik je bio uporan pa je majka Jacintu odvela u Lisabon. Primili su Jacintu u sirotite udotvorne Nae Gospe, to su ga vodile asne sestre u ulici Estrela, broj 17. Predstojnica, sestra Marija Godinho odmah ju je zavoljela, a i Jacinta nju pa ju je prozvala 'kuma'. Jednog dana predstojnica ula je u Jacintinu sobu da je posjeti. Jacinta ju zamoli: - Doite, kumo, malo kasnije! ekam Nau Gospou. Jacinta je nepomino gledala u jednom smjeru. Kasnije je predstojnica povjerovala o emu je s Gospom razgovarala. Jacintine mudre izjave Predstojnica je neke izjave biljeila, pa ih je prikladno i sada navesti: - Najvie ljudi odlazi u pakao zbog grijeha neistoe. - Javit e se besramna moda koja e biti povodom mnogih uvreda Naem Gospodinu. - Osobe koje su se posvetile Bogu ne smiju ii za modom. Uasni su grijesi svijeta. - Naa Gospoa kae da su ratovi i neredi u svijetu kazna za grijehe. Ona vie ne moe zadravati

ruku svoga Sina. Potrebno je initi pokoru. Ako se ljudi pokaju, Na Gospodin je jo uvijek pripravan oprostiti. Ako ne, doi e kazna. - Kad bi ljudi znali, to je vjenost, sve bi uinili da promjene ivot. - Sveenici se moraju baviti samo stvarima Crkve, spaavanjem dua. Moraju biti isti, vrlo isti. - Neposluh sveenika i redovnika svojim poglavarima i Svetom Ocu vrlo alosti Naeg Gospodina. - Draga kumo, izbjegavaj rasko, ljubi siromatvo i utnju. - Budi dobra i prema zlima! Ne govori zlo ni o kome, bjei od onih koji ogovaraju blinjega! Budi strpljiva, jer strpljivost vodi u Nebo. - Pokora i rtva mnogo se dopadaju Naem Gospodinu. - Ia bih rado ila u samostan, ali vie volim otii u Nebo. Redovnice moraju biti iste duom i tijelom. - Ma , tko te je sve to nauio zapitala je Jacintu jednom predstojnica? - Naa Gospoa. A i ja razmiljam, mnogo volim misliti. Sa darom prorotva Jednom je Jacinta povjerila predstojnici: - Naa Gospoa eli da moje dvije sestre odu u samostan, ali moja majka nee za to da uje. Zato e brzo umrijeti, vidjet e. Bilo je tako. - Jacinto, ja bih tako rado otila u Fatimu, ali ne mogu ostvariti tu svoju elju ree joj jednom predstojnica. - Ii e, ali poslije moje smrti. Bilo je tako. Predstojnica je mrtvu Jacintu otpratila kui i tom prigodom bila u Fatimi i Iriskoj dolini. Jacinta je oduevila dva poznati i priznata lijenika u bolnici koji su se zduno brinuli za nju. Jedan joj se preporui: - Kad doe u Nebo, moli za mene! Jacinta ga je uporno gledala u oi, a zatim rekla: - Doi et Vi ubrzo za mnom. Drugi je lijenik preporuio svoju ker. Zadubivi se u ljenikove oi, Jacinta je odgovorila: - Neete ni vi dugo ekati. Najprije e vam ki odseliti u Nebo, a vi uskoro za njom. Bilo je tako. injenice su provjerene. 'Ponovo je, pie Lucija, Sveta Djevica Marija posjetila Jacintu i najavila joj nove krieve i rtve. Rekla mi je: - Otpremit e me u Lisabon u drugu bolnicu. Neu te vie vidjeti, takoer ni roditelje, mnogo u trpjeti i sama umrijeti, ali ne smijem se bojati. Sveta Djevica Marija doi e i odvesti me u Nebo. I plaui zagrlila me i rekla - Nikada te vie neu vidjeti. Moli mnogo za mene, jer u umrijeti sama. Lijenik je htio izvesti svoje Javinta je danomice razgovarala s Naom Gospom, koja joj je povjerila da je operacija suvina i rekla toan dan kad e umrijeti. Jacinta je to kazala kumi. No, lijenik se nije htio obazirati na Gospine planove, nego je htio izvesti svoje. Dan prije operacije, 2. veljae 1920. Jacinta se odvukla u kapelicu da se oprosti sa sakrvenim Isusom. Zatim su je odveli na operaciju. Mirno je pola da izvri svoju najteu pokoru: da umre sama! lijenici su je operirali 10. veljae, pomou lokalne anestezije. Nisu je smjeli uspavati radi slabosti srca. Izvadili su joj dva rebra s lijeve strane, Njezina strpljivost bila je zauujua. Znala je aptati: - Svi moramo trpjeti, da bismo se domogli Neba. Tri ddana prije smrti rekla je kumi: - Ne boli me vie. Naa Gospa mi je dola rei kad u umrijeti i odazela mi je sve bolove. Od tada vie nije bilo traga boli na njezinu licu svjedoi predstojnica. Naa Gospa dola po Jacintu U petak, 20. veljae, oko 18 sati, Jacinta je zatraila svete Sakramente. Ispovijedio ju je upnik Dr Pereira dos Reis, oko 20 sati. Molila je i Svetu Priest, jer e uskoro umrijeti. Budui da su lijenici

tvrdili da je operacija dobro uspjela, a Jacinta je bila mirna i zadovljna, upnik joj je rekao da ne treba uriti, da e joj Svetu Popudbinu donijeti sutra ujutro. Je li mu je bilo teko doi iste veeri dva puta ili su o tome odluili tadanji propisi, redovita praksa, kad se Popudbina davala na izdisaju? Malo je vano. Neto poslije 22,30 sati, iste veeri, Blaena Djevica Marija dola je po Jacintu i odvela ju u Nebo. Bilo je, kako je rekla: umrla je, a da uz nju nije bio nitko od rodbine. Samo jedna bolniarka. Jacinti jo nije bilo ni potpunih deset godina. Obukli su je u bijelu haljinu i opasali pojasom plave boje, kako je sama zaeljela. Njezino je tijelo preneseno idue jutro u crkvu Svetih Anela, gdje je ostalo do 24. veljae popodne. Mrtvaki sanduk je vlakom prebaen u Vila Nova de Ourem. Pokopali su je u grobu jedne plemike obitelji. Jacintin lijes je otvoren 13. rujna 1936. Tijelo Blaene Jacinte bilo je netaknuto pa je isti dan preneseno na groblje u Fatimi i pokopanou istom grobu u kojem je poivao i njezin brat Blaeni Franjo. Na nagrobni spomenik urezan je natpis: 'Ovdje poivaju smrtni ostaci Franje i Jacinte kojima se ukazala Gospa.' Dana 21. prosinca 1949. lijeriski biskup imenovao je komisiju za Informativni postupak u svrhu proglaenja blaenim dvoje djece vidioca iz Fatime. Najprije su posmrtni ostaci Blaene Jacinte smjeteni s desne strane glavnog oltara, a potom Franjini ostaci na lijevoj strani. Uvijek svjee cvijee svjedoi ne samo o glasu svetosti nego i njihovom zagovoru. Najmlai Blaenici nemuenici u povijesti Katolike Crkve Dvoje portugalskih pastira, Franjo i Jacinta Marto, proglaeni su Blaenim u subotu 13. svibnja 2000. na blagdan Gospe Fatimske, najmlaim Blaenicima nemuenicima u povijesti Katolike Crkve. Sveano proglaenje blaenima bilo je u tijeku Misnog Slavlja odranom ispred bazilike u Iriskoj dolini, koje je predvodio Papa u zajednitvu sa devet kardinala, desetinama biskupa, stotinjak sveenika, u kojima je sudjelovalo vie od pola milijuna vjernika. Sveanosti proglaenja blaenima bila je nazona i trea vidjelica Licia Dos Santos, danas 94-godinja klauzurna redovnica u Karmelu u oblinjoj Coimbri. Franjo i Jacinta su proglaeni blaenima jer su vrili kreposti u herojskom stupnju, dajui svoj ivot za grjenike i s radou prihvaajui smrt u dobi od jedanaest odnosno deset godina. Od trenutka uzdizanja na ast oltara oni su izvorni uzori ovjetva i svetosti kranima i dananjem drutvu. Tim proglaenjem Crkva ujedno eli svratiti pozornost na vanost djeteta koje je takoer sposobno vriti junake kreposti pred Bogom te samim tim zasluuje da bude potivano od strane odraslih. Na to je bio usredotoen i poetak Papine propovijedi. Prema Boanskom naumu 'ena odjevena Suncem' sila je s Neba na ovu zemlju traei malene. Ocu najdrae. Ona im progovara glasom i srcem Majke: Poziva ih da se prinesu kao rtve okajnice te im govori da e ih povesti Ocu, rekao je Papa. Uronjena u Svjetlo fatimska su djeca pozvana u mistino jedinstvo s Gospodinom koje preobraava njihov kratki ivot u istinsko poslanje molitve i prinosa za spas zalutaloga iizgubljenog ovjeanstva. Male pokore i rtva fatimskih pastira, zajedno s njihovim potpunim povjerenjem u Poruke koje su primali od Gospe, daju nam naslutiti remek-djelo milosti. Papa je govrio o ivotu malog Franje, koji neprestano misli na Isusa, alosnog zbog grijeha, i eli Ga utjeiti. Govori o Jacinti, duboko svjesnoj uasa pakla, koja se trapi i dragovoljno nudi svoj mladi ivot za grjenike. Ta djeca mogu velike pouiti ovjeanstvo koje je prestalo biti svjesno teine grijeha i opasnosti prokletstva. Papa je rekao kako se potresna Poruka iz Fatime izravno odnosi na stranu i beskrajnu borbu izmeu dobra i zala u vijelom svijetu i povijesti. Papa je rekao izmneu ostalog: Ovdje u Fatimi, gdje su predskazana ta vremena patnje i gdje je Gospa zatraila molitvu i pokoru kako bi trajala to krae, elim zahvaliti Nebu na snazi svjedoanstva koje se oitovalo u svim tim ivotima. Vjernici su posebno bili potreseni rijeima Svetog Oca, jedinstvenog svjedoka tih povijesnih dogaanja, kada se zahvalio Gospodinu to ga je zatitio u atentatu godine 1981. elim jo jednom Gospodinu zahvaliti na dobroti koju mi je iskazao kada sam u atentatu 13.svibnja 1981. spaen od smrti. Izraavam svoju zahvalnost i Blaenoj Jacinti na rtvama i molitvama za Svetog Oca, zbog kojih je toliko prepatila, rekao je Papa . Na kraju Papa se obratio i bezborjnoj djeci koja su pristigla iz svih krajeva Portugala: Gospa treba sve vas da utjei Isusa, oaloena nepravdama, koje Mu se nanose. Treba vae molitve i rtve za grjenike. Preputajui se Gosponu vodstvu Franjo i Jacinta u kratkom su vremenu dosegli vrhunac

kranskog savrenstva, zakljuio je Papa.