William P.

McGivern:

KOBNI REISER

TRAG biblioteka kriminalistiko-ljubavnih romana

William P. McGivern: KOBNI REISER Recenzija: Tomislav Odlei, knjievni prevodilac Prijevod: Marija Manoli Redaktura: Slavko Mihali Urednik: Borivoj Jurkovi

TRAG, biblioteka kriminalistiko-ljubavnih romana Izdava: OOUR izdavake djelatnosti Vjesnik, Zagreb, Ljubice Gerovac 1 Glavni i odgovorni urednik: Borivoj Jurkovi Tisak: OOUR novinsko-revijalna tamparija i OOUR TMG, Vjesnik, Zagreb, 1974.

Copyright (sva prava za Jugoslaviju): Vjesnikova Press-agencija, VP A Zagreb

1
Ako se ne dogodi nita nepredvieno, preostaju mi otprilike tri sata. Zakljuao sam vrata svojega malog stana, smijeao otro pie i ostao sjediti sve dok mi nisu prestale drhtati ruke, Tada sam uinio ono to se od mene u ovakvim okolnostima moglo oekivati: skinuo sam potpuno prokisnut ogrta i briljivo ga pregledao. Lijevo dolje, uza sam rub, nalazila se krvava mrlja. Odstranih je mlakom vodom i grudicom vate natopljenom benzinom za ienje. Tada ogrta objesih iza zavjese udubljenja u malom predvorju... Moj se stan sastojao od gostinjske i spavae sobe, posve male kuhinje i predvorja. Kritiki sam se osvrnuo oko sebe i pokuao

zamisliti kako bi stan morao izgledati kad se pojavi policija. Bio sam iznenaen kako je pri tom moj razum savreno radio. Jasno, u ovo je nedjeljno jutro policija ve pretraila desetak stanova pod slinim okolnostima pa e odmah zakljuiti je li sve kako valja. Znat e, na primjer, da krevet mora biti nepospremljen, a njegov vlasnik u pidami ili kunom ogrtau. Ne znam to vi o tome mislite, ali ja smatram da ovjek u nedjelju ne ustaje suvie rano, nipoto se ne uri da se obrije i obue. Tumara naokolo, ita debelo izdanje nedjeljnih novina i pui. Kava moe biti skuhana, ali i ne mora. To zavisi o ovjeku. Ja sam za kavu. Poao sam dakle u kuhinju. Ali, odmah sam se vratio natrag, jer mi je palo na um da je suvie rano za kavu.

Upravo je prolo est sati, a policija e iskrsnuti, tako sam barem procijenio, otprilike oko devet sati. Svakako bi se zaudili ako bi u to doba naili na ustajale ostatke kave. Zbog toga sam odluio da s kavom jo malo priekam. Bilo mi je jasno kako odsad moram biti oprezan. Nisam ni u emu smio pogrijeiti, ni na to krivo odgovoriti, to je bilo izvanredno vano... Otiao sam u spavau sobu, skinuo se i objesio odjeu preko stolice. Tada sam obukao pidamu, legao u krevet i malo se pro val jao. Zatim sam ustao, navukao papue i kuni ogrta I otiao u kupaonicu. Tamo sam zapalio oba svjetla kako bih se temeljito pogledao u ogledalu. Nita se na meni nije promijenilo. Jo sam uvijek imao trideset i est godina, bio sam visok metar i sedamdeset i devet centimetara, a teak osamdeset i est kilograma. Lice mi je bilo, kao i obino opaljeno suncem, kosa tamna. Djelovao sam poput ovjeka koji ima dovoljno

posla, a posao ga raduje. U pravilu sam se osjeao odlino, ukoliko vas to zanima. Bio sam napet i pun oekivanja, otprilike kao prije poetka koarkake utakmice. Promatrao sam tako samoga sebe i poeo razmiljati, zato bih se zapravo sada morao osjeati drugaije? Otiao sam u sobu za dnevni boravak i sjeo. Proboravio sam tu vie od dva sata, popuio poneku cigaretu i pokuavao izmijeniti svoje misli. Prije svega nisam htio misliti kako je on izgledao. Ili, ona. Oko pola devet otiao sam u kuhinju i pristavio kavu. Tada sam sa stubita unio novine, vratio se svojoj stolici i bez naroita zanimanja listao debelo izdanje, putajui stranicu za stranicom da pada na pod. U devet sati sam u kuhinji natoio alicu kave i ponovno se vratio stolici. Puei i pijuckajui kavu promatrao sam kako velika kazaljka mog starinskog sata prelazi polovicu brojanika.

Pri tom sam se jo jednom podsjetio svih pojedinosti i nisam uspio otkriti ni jednu pogreku. Dobro! Ali, uprkos tome bila mi je potrebna i srea. ak mnogo sree! Tada zauh zujanje dizala. Zastao je na mojem katu. Mojem stanu su se pribliavali teki i odluni koraci. Pogledao sam starinski sat: bilo je dvadeset minuta do deset. Netko je pokucao dva puta. Morao sam potisnuti glupi poriv da pourim prema vratima. Zapalio sam cigaretu i tek kad sam i drugi put zauo kucanje, polagano sam iziao. Dakako, bila je policija utjelovljena u jednom jedinom ovjeku. Na prvi se pogled mogao otkriti njegov poziv. Stajao je do samih vrata i bezizraajno me promatrao. Zapitao sam: Izvolite? Vi ste Steve Blake? Tono. O emu se radi? Htio bih malo s vama razgovarati ljevicom mi je pokazao policijsku znaku.

Zovem se Martin. Iz komisije za ubojstva. Mogu li ui? Glas mu je bio miran, ponaanje pristojno. Kimnuo sam i stao u stranu. Otiao je ravno u sobu za dnevni boravak. Slijedio sam ga i vidio kako se paljivo ogledao unakolo. O emu se radi? upitah, iako sam to vrlo dobro znao. Morao sam tako pitati, shvaate me, nadam se. Samo mali razgovor. Stavio je eir na stolicu i skinuo mokri ogrta. Odvratno vrijeme. Objesit u ga posegnuh za kinim ogrtaem. Nije potrebno. Sam je otiao u predsoblje, gurnuo moj ogrta malo u stranu i na praznu vjealicu objesio svoj. Zatim se vratio u sobu, sjeo i rairio nozdrve. Mirie dobra kava. Hoete li mi sada rei emu se radi. Najprije je promatrao svoje promoene cipele. Tada me je pogledao. Proveo sam itavu no na nogama i jo nisam stigao

dorukovati. Je li vam ostalo malo kave? Moda rekoh, ali se niti ne pomaknuh. Rado bih popio alicu kave. Sa zadovoljstvom! Moete zamisliti kako sam to rekao podrugljivo, upravo poput ovjeka koji se nimalo ne boji policije. Poao sam u kuhinju i napunio dvije alice. elite li eera ili mlijeka, ili oboje? Samo malo mlijeka odgovorio je odmah iza mojih lea. Okrenuo sam se i uo kako nastavlja: Kava dobro mirie. Tek ste je skuhali, zar he? Da, im sam ustao. Kad je to bilo? Pruio sam mu alicu. Nije tako odavno. Promatrao je svoju kavu, kao da se unutra nalazi neto vrlo vano. Zatim se vratio svojoj stolici, uspravno sjeo, dok sam se ja nehajno spustio u naslonja i promatrao kako pije vruu kavu. Bio je visok otprilike koliko i ja, ali je bio snaniji. Imao je dugi nos, sive oi i sumnjiavo

iskrivljene usne. Vjerojatno je bio strpljiv, temeljit i savjestan. Nakon to je ispio kavu, zapalio je cigaretu. Kava je bila dobra. U koliko ste sati ustali, gospodine Blake? Ne odavno. Otprilike oko pola devet. Ali, to sve to znai? Vratit emo se jo na to. Nije li pola devet prilino rano za nedjeljno jutro? Slobodan sam utorkom i tada ostajem sve do podneva u krevetu. Razumijem... Samo, ja sam se naspavao... Znai, ustali ste, skuhali kavu i itali nedjeljne novine. Radite za ToneBailey ja, zar ne? Da. U izdavakoj kui to izdaje revije, koliko ja znam. Detektivske prie i takve stvari, je li? Revije s kriminalistikim priama, a ja sam im glavni urednik ... Osim toga, izlazi u nas i est ilustriranih revija, te katalog knjiga. Prilino velik posao... Kako dugo ste ve tamo?

 Neto vie od mjesec dana. Poznate li Byrona Crofielda? Kako ne! On mi je pomonik. Urednik je jedne od revija kojima sam glavni urednik. Ne volite ga, zar ne? Ne znam zato bismo morali o tome govoriti rekoh odsutno. A sada po trei put, ne biste li mi konano rekli zato ste ovdje? Gdje ste bili sino, gospodine Blake? Na domjenku u Crofieldovu stanu. Kako ste dugo ostali? Ne znam tono. Moglo je biti blizu ponoi kad sam otiao. Jeste li poli ravno kui? Ne, najprije sam otpratio jednu djevojku. Kako se zove ta djevojka? Ustao sam i zarinuo ruke u depove kunog ogrtaa. Sada mi je dosta! Ne doputam da me dalje ispitujete bez ikakva objanjenja. Doao sam ovamo zbog ozbiljna sluaja mirno je rekao.

Bre emo napredovati ako mi pustite da vam postavljam pitanja na svoj nain. Dakle, kako se zove ta djevojka. Ponovno sam se spustio u naslonja. Carol Reed rekoh. Ona mi je tajnica. Odveli ste je dakle s Crofieldova domjenka kui. Kad ste napustili stan gospoice Reed? Ne mogu vam to tono rei. Ali, zacijelo nisam tamo ostao vie od pola sata. I onda ste se vratili kui? Kimnuh. Naslonio se i tada se prvi put promijenio izraaj njegova lica. Usne su mu se napele, kraj oiju se pojavilo jo nekoliko boria. Sada je djelovao mnogo zanimljivije. Jo jednom od poetka, Blake. Nije mi promaknulo kako je ispustio gospodine. Oko dvanaest sati ste otili od Crofielda, odveli gospoicu Reed kui, a oko pola jedan napustili njezin stan. Vratili ste se dakle kui oko pola jedan ili jedan. Je li tako?

 Da. Nije li to bilo kasnije, moda oko pola tri ili... Uvjeren sam da sam se vratio mnogo prije pola tri. Jeste li nakon toga izlazili? Odmahnuo sam glavom. Prilino sam se loe osjeao. Znai, stigli ste oko jedan kui i niste vie izlazili rekao je vie samome sebi. Tada me je trenutak ili dva utke promotrio, a meni se inilo da traje beskrajno dugo. Konano je progovorio: Byron Crofield je ubijen noas izmeu dva i etiri sata. Netko ga je ustrijelio s dva metka iz automatika 32. Njegova je dvorkinja jutros rano dola u stan, nala ga mrtvog na podu u sobi za dnevni boravak i nazvala policiju. Zastao je oekujui da u neto rei. Poto sam utio, samo me je promatrao. Hm... Kao da se niste jako iznenadili? Sada sam morao biti naroito oprezan. Pripremili ste me na takvo neto. Sami ste rekli da ste ovdje zbog ozbiljna

sluaja. Jasno, nisam mogao slutiti da se radi o tome. Ne vjerujem da vas je vijest rastuila... Nisam volio Crofielda. Koliko znam, nitko ga nije volio. Ipak, ao mi je to ujem da je mrtav. Kako bi bilo da mi sada ispriate kako je dolo do vae sinonje tunjave s Crofieldom? ini se da brzo radite. Oh, nakon to smo zavrili posao u Crofieldovu stanu, najprije sam potraio sudionike sinonjeg primanja. S nekima sam ve razgovarao. Pri tom je bila spomenuta vaa sinonja svaa. Rado bih uo to moete o tome rei. Crofield je bio pijan i zato jo neugodniji nego inae poeo sam, Izgovorio je nekoliko primjedbi koje mi se nisu dopale. Zamolio sam ga da prestane. Kad nije htio, udario sam ga. Jasno, glupo je to se nisam svladao... Eto, to je sve... Maloprije ste rekli da nitko nije podnosio Crofielda?

Slegoh ramenima. Moda ga je podnosila njegova majka. Samo, nju nikada nisam sreo, pa nita ne mogu tvrditi. Martin je zapalio novu cigaretu, izraaj lica mu je postao jo otriji. Jo jednom, Blake! Vratili ste se oko jedan ili malo kasnije i niste vie izlazili? To sam ve rekao. Niste otili u mrlu etnju, po cigarete ili neto slino? Ne. Niste vie izlazili, da, to ste rekli potvrdio je Martin, ali mi se ton njegova glasa nije dopao. Tada je ustao. Obucite se, Blake! Zato? Toboe sam se udio. Neto je polo po zlu, ali, to? Laete, Blake ree Martin. Dosta ste svirali istu gramofonsku plou: nisam vie izlazio, ali sada mi je dosta, ne elim je vie sluati. Zbog toga u vas povesti na policiju, gdje vau plou mogu razbiti na komadie! Govorio sam istinu.

Prezirno me je pogledao, otiao u predsoblje uzeo moj ogrta i bacio mi ga u krilo. Jo je mokar. Sam sam objesio svoj, jer sam htio vidjeti va. Noas je kia poela padati tek oko pola tri. Kako do vraga moe va ogrta biti mokar, ako ste najkasnije oko jedan sat stigli kui i niste poslije izlazili? utio sam. Zaboravio sam na kiu. Prva pogreka... Martin se naslonio na vrata i nije me putao iz vida sve dok'se nisam obukao, a onda smo krenuli.

2.
Vjerojatno biste htjeli znati kako je sve zapoelo. Tog dana pred est tjedana uao sam u zgradu izdavake kue Tone-Bailey ja, u novom odijelu i s osjeajem kako u ovdje uskoro postati vaan ovjek. Na dvadeset drugom katu iziao sam iz lifta i

priao irokim vratima na kojima je metalnim slovima pisalo Tone. Na moje kucanje odgovorio je enski glas. to elite? upitala me djevojka u ukusno ureenoj prostoriji. Dopali su mi se njezin glas i izgled. Ja sam Steve Blake. Gospodin Tone vas oekuje. Ustala je od svoga stola i prila dvostrukim vratima. Imala je gotovo djeji stas i vitke, lijepe noge. Dosezala mi je do ramena, a umjesto parfema upotrebljavala je sapun fina mirisa. Recite, biste li, iznimno, dopustili neznancu da vas pozove na ruak? upitah. Izvolite rekla je. Gospodin Tone eka. Ali, niste odgovorili na moje pitanje! nasmijeio sam se. Na njenom se licu pojavio izraaj nevoljkosti. Navikla sam sama odlaziti na ruak, gospodine Blake. Oh, moda bi se ta navika mogla izmijeniti? Kunem vam se da u taj mah nita drugo nisam

imao na umu. Uope nisam tip zavodnika. Ali, djevojka se povukla sve do zida i uasnuto proaputala: Molim vas! Pri tom ak nije djelovala ljutilo, ve uplaeno i jadno. ao mi je progunah. Oprostite, zaista mi je ao. Tada sam otvorio vrata efove sobe. Tone je sjedio za svojim pisaim stolom. Bio je to visoki, suncem opaljeni plavokosi ovjek etrdesetih godina. im me je ugledao ustao je i priao ispruene ruke. Radujem se Blake rekao je dok smo se rukovali. Stisak mu je bio vrst i uope je djelovao vrlo simpatino. Sjednite poveo me do stolice svog pisaeg stola. Drago mi je to vas konano vidim ovdje. Proitao sam sve vae stvari i ve vam dugo elim osobno rei kako mi se veina toga zaista dopada. Bio je to izvanredan poetak. Gospodin Tone je zaista proitao sve to sam napisao, a ono to je o tome rekao, bilo je

zanimljivo i pronicavo vlastito miljenje. Moete zamisliti kako sam bio oduevljen! Odjednom je zautio nasmijeio se i ispriao: Nemojte se ljutiti, ali do sada vam nisam dao mogunost da doete do rijei. to se tie mojih novanih prijedloga, brzojavio sam vam u Los Angeles. Poto sada sjedite ovdje u Chicagu, nadam se da ih smatrate prihvatljivim. Bio mi je ve od prvog trenutka simpatian, a taj se osjeaj u meuvremenu nije nimalo smanjio. Dakle uzvratio sam mu smijeak plaeno putovanje ovamo u svakom sluaju nisam mogao propustiti. Zaista, dosad mi se sve ini prihvatljivim. Ali, prije nego konano odluim, rado bih doznao to oekujete od mene... Razumljivo suglasio se Tone. Vi znate da je izdavaka kua ToneBaileyja dobro uvedeno i ugledno poduzee. Gospodin Bailey je umro prije dvije godine. Bio je to

teak i bolan gubitak. Ali, uinio sam sve kako bi poduzee zadralo ugled. Izdajemo est ilustriranih revija koje spadaju u najuspjenije svoje vrste. Jo prije nekoliko godina eljeli smo gospodin Bailey i ja poeti izdavati reviju s kriminalnim i detektivskim priama osobite vrijednosti, ali nismo pronali pravoga ovjeka za mjesto glavnog urednika, pa smo zbog toga stalno odlagali izvrenje plana. ekanje jamano nije kodilo. U svakom sluaju, danas smo u takvoj novanoj situaciji da moemo ponuditi vee honorare od ostalih. Zautio je i zapalio cigaretu. Vi ste, Blake, ovjek koji posjeduje dovoljno sposobnosti da preuzme taj posao. Tijekom vremena, ne bismo izdavali samo jedno izdanje, ve itavu seriju takvih revija. U stvari, elimo poeti s jednom revijom koja bi izlazila jednom mjeseno, a kasnije bismo objavljivali dvije ili tri sline edicije za itatelje s manjim estetskim

zahtjevima. Prema tome, Blake, imate mogunost da postanete glavni urednik najvee serije kriminalistikih pria ove zemlje. A to se tie novane strane, u brzojavu sam naveo svotu od est stotina dolara tjedno. Jasno, to bi bio honorar za poetak za rad na jednoj reviji. Sa svaku daljnju reviju vaa bi se plaa povisila za daljnje dvije stotine dolara tjedno. Oekujemo rezultate, Blake, ali i... plaamo... Naravno, i prije nego sam otputovao iz Los Angelesa, odluio sam prihvatiti ponudu, a sada sam se samo toboe kolebao: Vaa je ponuda zacijelo vrlo zanimljiva, ali, upravo piem roman i ne bih htio da ostane nezavren. Osim toga, jedva imam pojma o radu u izdavakom poduzeu. Sada je njegov smijeak postao tako ohrabrujui da bi mojih bojazni nestalo sve da sam ih doista imao. Ne vidim nikakve potekoe. Ono nekoliko tehnikih problema vrlo

ete brzo svladati, Blake. Dogovorili smo se, zar ne? Da, sada je sve jasno, kimnuo sam. Odlino! zablistao je od zadovoljstva. Uvjeren sam da e vam se u nas dopasti, Blake. Tako, a sada u vam dati plan izdavanja prve i svih buduih revija. Moete ga pogledati slijedeih dana. Sadri sve vane tehnike i novane podatke. Sadrajni dio samo je vaa stvar. Za Tone-Baileyjeve revije vrijedi odsad samo ono to vi kaete... Pritisne dugme pokraj telefona, vrata se otvore a u sobu ue djevojka iz predsoblja. Izvolite, gospodine Tone? Mene nije niti pogledala. Hoete li mi, Carol, molim vas, donijeti plan o izdavanju revija s kriminilanim i detektivskim priama? Vi ste ga prepisali i sloili, zar ne? Kimnula je i izila. Toni je smijeei se gledao za njom.

 Ovo je gospoica Reed, moja tajnica. Vrlo simpatina djevojka. Mene ne podnosi rekao sam. Oh, ve ste razgovarali s njome? Da. Bojim se da me smatra lovcem na djevojke. Hm... Tone nabere elo. Znate, Blake, Carol je tek tri mjeseca u nas. Ne znam mnogo o njoj, ali, bojim se da je neko imala neprijatan doivljaj s nekim mukarcem. U svakom sluaju, osjeam se odgovornim da joj nitko u kui ne dosauje. Pri tom me je gledao ravno u oi. Moda zvui kao da sam vas htio upozoriti, ali, kaem vam to samo zato kako biste mogli prema njoj zauzeti najbolje stajalite. Zaista vam hvala... Zautio sam, jer je u sobu ula Carol i na pisai stol stavila veliku mapu. Carol, htio bih vas upoznati 5 gospodinom. Blake e ureivati nae revije s detektivskim priama. Oh. gospodin Blake nije mi pruila ruku, nego

se brzim koracima vratila u predsoblje. Tone nije nita primijetio, ve je razgledavao mapu. Tu ete nai sve najvanije... Danas je etvrtak.., Recimo, tijekom vikenda sredit ete svoje poslove, nai stan i slino... Moete li u ponedjeljak poeti? Mislim da u moi... Ustali smo i ponovno se rukovali. *** U nedjelju sam se uselio u svoj ikaki stan koji se sastojao od sobe za dnevni boravak, spavae sobe, male kuhinje, kupaonice i predsoblja. Pokustvo je bilo prilino priprosto. U ponedjeljak ujutro primio me je Myers,'ef osoblja, ovjek srednjih godina. Otpratio me u moju buduu radnu prostoriju, zaelio sve najbolje i nestao. Moja se soba nalazila u dvadeset etvrtom katu i imala je prekrasan pogled. Dok sam se tako divio vidiku, pojavio

se pomoni slubenik s obje ruke'pune papira i pisaeg pribora. Ja sam Johnny, a ovo vam alje gospodin Myers. Sjeo sam za pisai stol i odmah poeo pisati poznatim piscima, molei ih za to hitniju suradnju. Poslao sam i nekoliko brzojava agencijama u New Yorku, Bostonu, i Los Angelesu. Zatim sam nazvao gazdu. Obavijestio sam ga da sam poeo raditi i pitao to je s naslovnom stranicom revije. Rekao mi je da se na tome ve radi. U dnevnim su novinama objavljeni oglasi pa e se ve sutra, a najkasnije u srijedu, umjetnici poeti javljati gospodinu Mastersonu. Gospodin Masterson je, naime, bio likovni urednik poduzea. Inae, sve je u redu, Blake? U najboljem redu. Dobro, ako bilo to trebate, nazovite Myersa. Ostatak tjedna pisao sam u kancelariji svoju kriminalnu priu to sam je namjeravao objaviti u novoj

reviji. Inae, nitko se nije brinuo za mene. Nitko me nije niti nazvao, a ostale su sobe na mojem katu jo bile prazne. U petak poslije podne zavrio sam svoju priu. Zapravo sam morao biti zadovoljan, ali sam se osjeao nepotrebnim i suvinim. itavog tjedna jedva sam progovorio deset rijei s nekim iz svog poduzea. *** Slijedeeg ponedjeljka rano ujutro ekao me je visok, mrav mladi. U jednoj je ruci drao eir, u drugoj mapu za crtanje. Zvao se Adam Belknap, bio je grafiar, proitao je oglas i htio mi pokazati neke svoje crtee. Jasno elim ih vidjeti rekao sam. Drhtavih je ruku stavio nekoliko listova na stol. Dugo sam ih kritiki promatrao i dopali su mi se. Bili su to jednostavni crtei s dvije figure, mukarcem i enom koji su ili uskom

ulicom. Pred njima se ulica ravala, jedan je put vodio u tamu, drugi u svjetlo. Crte je posjedovao ugoaj i unutranju snagu. Sto ste htjeli time izraziti? upitah oprezno. Pogledao me tako oajno kao da se odmah kani rasplakati. To me svatko pita. Ja... mislim da se to vidi. Mukarac i ena pribliavaju se raskru na kojemu moraju odluiti. Moda odu u mrak, moda na svjetlo. Moda se i razdvoje. Jedno e otii ovamo, drugo onamo. Nemono je mahnuo rukom. Zapravo, nema smisla, ako ste to mislili. Crte mi se dopada, Belknape. Moete li ga napraviti u etiri boje? Narudbu plaamo sa stotinu dvadeset i pet dolara. Nijemo je kimnuo i rekao da e to sa zadovoljstvom uiniti. Naklonio se i nestao. Nakon toga sam se posvetio debelim pismima agencija i odgovorima na moje brzojave. Na alost, naao sam samo dvije

dobre prie, prvu ne posve svjeu, ali zato odlino isprianu detektivsku priu i drugu vrlo uzbudljivu stravinu priu. Ugovore i naloge za honorare naao sam u ladici. Savjesno sam ih ispunio i krenuo efu raunovodstva. Htio sam da honorari budu odmah isplaeni. Izdavako poduzee koje plaa ne samo dobro nego i brzo, moe raunati na suradnju najboljih pisaca. Prostorija efa raunovodstva bila je dva kata nie, tik uz Tonejeve prostorije. Na vratima je pisalo Gail Anders. Uao sam u prazno predvorje, stao na otvorena prolazna vrata i iza vrlo otmjenog ali bezlinog pisaeg stola ugledao enu koja me je promatrala prodorno i gotovo neprijateljski. Mogla je imati oko trideset i pet godina, ali je pripadala tipu ena za koje se to moglo tvrditi jo desetak godina. to je? ree otro. Ja sam Steve Blake, donosim dva isplatna

naloga za honorare za prie u novoj reviji. Oh, gospodin Blake! Vi ste ve tjedan dana u nas. Hoete li sjesti? pri tome se nasmijeila, bezlino, poslovno, nimalo prijateljski. Priao sam pisaem stolu i prihvatio usku ruku koju mi je pruila. Vjerojatno vam je jasno da sam ja Gail Anders rekla je. Nadam se da vam se u nas dopada. Oh, hvala, da. Vjerujem da e mi se s vremenom sve vie dopadati. Spomenuli ste isplatne naloge za honorare. Stavio sam papire na stol. Sam sam ih donio kako bi to prije bili isplaeni. Nemam jo tajnice. Paljivo je itala papire, tako da sam je mogao dobro pogledati. Njezina je pepeljasta kosa boje uglaanog srebra bila zaeljana iza lijepo oblikovanih usnih koljki. Na uskom su licu svijetlile zelene oi i uzdizale se duge trepavice. Meutim, ravan nos i usta bilo je na prvi pogled nemogue

razvrstati. elinosivi konati kostim naglaeno je isticao djeaki vitko tijelo. Ali u njezinoj pojavi nisam mogao otkriti nikakve enstvene osjeaje ni toplinu. Oito, bila je uzorak suvremene ene koja se jedino trudi da postigne poslovni uspjeh, sa crvenom tintom u ilama i udi poput registarske blagajne. Pregledala je papire. Da, to je u redu. Hvala vam to ste se sami potrudili. Jo neto? Ne, to je sve. Kad e honorari biti isplaeni? Naravno, im prie budu objavljene. Znai, za pet tjedana. A ime ete u meuvremenu, obradovati nae autore?' Rekao sam to prilino otro, jer su me njezine rijei neugodno iznenadile. Sve priloge u naim revijama plaamo nakon objavljivanja. Taj princip ne bi smio vrijediti za novu reviju. Radimo tako ve godinama. Moda. Ali, ostale su revije struna izdanja.

Njihovi su urednici poslovni ljudi i u drugaijim novanim prilikama od pisaca slobodne profesije. Pisac napie priu i nada se da e je prodati, ali za to nema nikakvo jamstvo. Mora se potruditi da je proda, tako da je nudi sam ili putem agencije. U svakom sluaju, nada se da e je to prije unoviti. Novac mu je uvijek nuno potreban. Bavio sam se ovom granom izdavake djelatnosti i znam da pisci svoje najbolje radove nude izdavaima koji brzo plaaju. A, mi bismo za nae nove revije htjeli imati najbolje prie. Ne bi li se mogao promijeniti dosadanji postupak? Ne vjerujem, Blake. Bila je tako hladna da bih joj najradije raupao njezinu umjetniki poeljanu kosu. Znala je da me svojim ponaanjem razdrauje i uivala u tome. Razgovarat u sa efom. Ustao sam. On to moe promijeniti. Ne bih vam savjetovala da ovako neto pokuate mimo mene. Uostalom,

Tone e vam rei isto to i ja. Vidjet emo. Idete dakle k njemu? Odmah. Dapae, vjerujem da e prihvatiti moj prijedlog. Poao sam prema vratima. Gail Anders ustane i krene za mnom. Idem s vama, Blake! Uvjerit ete se kako ste glupo pogrijeili! Njen hladan oklop kao da se poeo topiti. Bila je uzbuena, usne su joj postale punije, zelene oi blistale. To mi je vratilo samopouzdanje, pa sam osjetio stanovitu nadmo. Viri vam podsuknja rekao sam i pogledao iskosa na rub njene suknje. Zaustavila se, okrenula glavu i pogledala rub suknje, ali nije mogla nita otkriti. Vi se alite, zar ne? Na primanjima stavljate enske eire na glavu, je li? U Tonejevoj je kancelariji bio Masterson, likovni urednik. ef je ipak elio da uemo. Mastersona kao da je to oneraspoloilo. Sreo sam ga ve prolog tjedna i

sada smo samo kimnuli jedan drugome. Bio je to debeljukasti pedesetogodinjak duboka glasa. Tone nas pozdravi uobiajenim djeakim smijekom. Onda mi se obrati: Ba dobro to ste doli, Blake. Ionako sam vas kanio pozvati. Masterson je naime dobio naslovnu stranicu za vau prvu reviju. Pogledajte, kako vam se dopada? I vi, Gail. Volio bih da se svi zanimate za nove revije. elimo s njima dobro zaraditi. Oh, da, to me zanima, rado bih pogledala ustro odgovori Gail. S njena je lica nestalo ljutita izraaja, ak se smijeila. Tone je ispruio ruku, drei crte pred sobom. To bi bio ovitak, Blake! okrene se meni. Jo nisam nita odgovorio. I gospoica Anders i Masterson su utjeli, ali, zacijelo iz drugih razloga. Crte je bio primjer onog to ve godinama vrijea dobar ukus na naslovnim stranicama

kojekakvih magazina kriminalnih pria: dva su gangstera s automatskim strojnicama ispred proelja banke predstavljala pozadinu. Sasvim naprijed leala je punana plavua zadignute suknje, sudei po krvavoj mrlji na njezinu elu, vjerojatno ve mrtva. Pretpostavljam da itaoci ele upravo neto ovakvo ree Gail. Tono, to ljudi ele. Neto stravino. Crte je odlian! umijea se Masterson. A to vi mislite, Blake? upita Tone. Odvratan mi je. Mastersona kao da je pogodio grom. Htio je neto rei, ali ga Tone pretekne. Odvratan? Uzbudljiv je i stravian, ali odvratan? Ove su rijei godile Mastersonu. Tono, gospodine Tone. Pogledao me je i nastavio pounim tonom. Crte je uzbudljiv i stravian. Gail Anders je znatieljno gledala u mene, Tone namrtena ela promatrao crte, a Masterson zadovoljno trljao ruke.

 Pokuat u objasniti to mislim rekoh. Ne vjerujem da su ljudi koji kupuju revije s kriminalnim priama, veinom nastrani razvratnici. Oni vole prie i moraju se pomiriti s ovakvim naslovnim stranicama koje iz nekih neobjanjivih razloga moraju biti odvratne, odbojne ili perverzne. Izdavai vjerojatno imaju udno miljenje o itaocima, inae im ne bi nudili ovakve stvari. Imam potpuno drugaije miljenje o ukusu italaca. Zbog toga elim pokuati s neutralnijim koricama na kojima nee biti ni krvi ni nasilja. Ne zaboravite da elimo pridobiti ozbiljnog itaoca koji e s revijom u ruci moi sjediti u vlaku ili autobusu, a da ga suputnici ne smatraju sposobnim da ubija ili nastranim. Tone je neko vrijeme zamiljeno utio. Ovo zvui razborito i jasno konano je rekao. Sto o tome mislite vi, Mastersone? Na prijatelj oito eli za naslovne stranice

prvorazredna umjetnika djela naruga se Masterson. Nadam se da zna gdje ih moe dobiti i koliko kotaju. Nikakva umjetnika djela. Takvo neto moe nacrtati svaki osrednji nepokvareni grafiar. Usput budi reeno, jutros je u mene bio mladi talentirani crta koji spada upravo meu takve. Zove se Belknap. Donio mi je odlian crte. Rekao sam mu neka nam prema tom crteu napravi etverobojnu naslovnu stranicu. Molim? zagrmio je Masterson. Ne shvaajte to tragino, Mastersone! upozori ga Tone, a tada se. s osmijehom obrati meni: Masterson je na likovni urednik i on odluuje o svim likovnim rjeenjima. Bojim se da vam to nisam dovoljno jasno objasnio. ao mi je... Lijepo... Ali, to nije nikakvo zlo... To je zlo! zaurlao je Masterson. Ako se ovako nastavi...

 Hajde, hajde rekao je Tone umirujui ga. Najprije moramo vidjeti to e nam donijeti taj Belknap. Ponovno je uzeo u ruke crte. Doista, ni ja ne bih htio da me ljudi vide s ovakvom odvratnou u ruci... Bacite to, Mastersone! Predlaem da vi i Blake ubudue tijesno suraujete. Iskreno reeno, Blakejevi mi se nazori dopadaju! Na Mastersonovu se licu pojavi ruan gr. U redu, gospodine Tone, Kimne Gail Anders pa izie. U tom je trenutku predstavljao olienje uvrijeenog dostojanstva. Tone je zapalio cigaretu, najprije pogledao Gail Anders a zatim mene. A to je s vas dvoje? upitao je oinskim tonom. Gail Anders mu je poslovno i bez strasti opisala nau nesuglasicu. Dok je govorila, Tone me nije isputao iz vida, a kad je zavrila, rekao je: Da, Gail, mislim da je Blake u pravu. Moramo nastojati da obraujemo pisce do kojih nam je stalo.

Plaat emo honorare im prie budu prihvaene. Gail je lagano slegla ramena. U redu, gospodine Tone. Vi ste tako odluili. Odmah u isplatiti ova dva honorara, a isto u tako postupati i s ostalim honorarima za revije s detektivskim i kriminalnim priama. Nakon toga, pokazala mi je da eli s Tonejem razgovarati u etiri oka. Htio sam izii, ali sam prije nego to sam stigao do vrata zauo Tonejev glas: Vi jo nemate tajnice, Blake? Ne, nemam ... Dobro. Razgovarat u o tome s Myersom. Ne smijete misliti da se ne brinem za vas. Iziao sam. U predsoblju je Carol Reed tipkala, nije niti podignula pogled s pisaeg stroja. Sjetio sam se Tonejeve primjedbe o njezinom nesretnom sluaju s nekim mukarcem. Poslije podne sam nazvao Gail Anders.

 Molim? upitala je hladno. Steve Blake... Bojim se da vam se danas nisam pokazao u najboljem svjetlu... Mogu li to ispraviti ako vas pozovem da neto popijemo? Nije potrebno. Ipak bih to rado uinio. Imate li veeras vremena? Veeras imam posla. A, sutra uveer? Svaku veer imam posla, Blake. Shvaate li? Naglasila je to poput glumice koja prvi put govori u mikrofon. Shvaam odgovorio sam i spustio slualicu.

3.
Kad sam slijedeeg jutra uao u svoju kancelariju, tu me ekala Carol Reed. Sjedila je poput prestraene uenice. Ja sam... sada sam vaa tajnica, gospodine Blake jedva je objasnila. Gospodin Tone mi je malo prije rekao da u raditi s vama...

Lijepo rekao sam nesvijesno i pokuao da to lijepo zvui. ak sam se nasmijeio. Ali, zato sam se upravo ja morao muiti s psihiki bolesnom tajnicom? Tada sam je pogledao i osjetio stid. Djelovala je tako ganutljivo, mlado i neduno. Znam da se ne radujete, gospodine Blake. Zacijelo mnogo ne vrijedim, inae me gospodin Tone ne bi premjestio. Rekla je to tako zabrinuto i obeshrabreno da sam se razljutio na Tonea. Vrlo mi je drago to ete mi upravo vi pomagati. Ali, znate, ja sam novajlija u struci. Neko ete vrijeme morati imati mnogo obzira prema meni. Ove su rijei promijenile izraaj njezina lica. Oh, init u za vas sve to budem mogla, gospodine. Odlino. Bio bih vam zahvalan kad biste za poetak smislili nain kako da zapisujemo i odlaemo rukopise. Odmah u pokuati. Ustala je i kao da je odmah bila manje nesreena.

Morala je misliti na posao a ne na samu sebe. S njezina je lica nestalo zabrinuta izraaja. Zadovoljan poetkom otiao sam u svoju sobu. Na stolu je lealo nekoliko novih rukopisa. Poeo sam itati, ali je tada zazvonio telefon. Nazvao je Tone. Mislim da imam za vas pomonika. Bio je sino ovdje, uinio mi se upotrebljiv. Jutros e vam se doi predstaviti. Ako ga budete smatrali prikladnim, moemo ga zaposliti. Dobro, ali zato bi mi bio potreban pomonik? Priekajte samo, Blake. Imat ete vrlo mnogo posla im ponemo izdavati i ostale revije. Tada e vam dobro doi uhodani pomonik. Momak se zove Crofield, Byron Crofield. Bio je posljednjih pet, est godina u Junoj Americi i izdavao neku strunu reviju. Ranije je radio za Disneyjeve magazine. Sto mislite? Ne zvui loe. Kad e doi?

Oko jedanaest. Obavijestite me nakon to ode. U redu... Da, jutros je poela raditi moja tajnica. To je dobro. Gospoica Anders je smatrala da e ona odlino odgovarati vaem odjeljenju. A ja osjeam da ete se vi brinuti o njoj. Sjeate li se naeg nedavnog razgovora? Da... ini mi se da je Carol zaista dobra djevojka... Sigurno, Blake! Dobro ete suraivati s njom. Time je razgovor bio zavren. Oko jedanaest sati pojavi se Crofield, najprije zvuno. Zauh kako u predsoblju neki prilino tanak, pjevuckavi glas kae: Zdravo, slatka moja! Gdje mogu nai Blakeja? I nehotice sam morao pomisliti na nekog mravog, razdraljivog ovjeuljka. Ali sam se prevario. Cerekajui se, sa cigaretom u ustima, pojavi se visok, prilino debeli tip i objasni:

 Ja sam Byron Crofield. Steve Blake uzvratio sam i ustao. Tone vas je najavio. Rukovali smo se i on je sjeo bez poziva. udan tip. Zapravo i nije bio tako debeo kao to je djelovao na prvi pogled. Dojam debljine moralo je izazivati njegovo preiroko neuredno odijelo. Imao je sitne nemirne oi, svijetle trepavice, guste obrve, utozlatnu kosu briljivo zaeljanih uvojaka i manje briljivo njegovanu bradu to se poput karnevalske maske protezala od jednog do drugog bucmastog obraza. Brkove nije putao. I njegova je odjea podsjeala na karneval: utosmei kockasti kaput, bijela svilena koulja s isto tako bijelom svilenom maramom oko otkopanog okovratnika, lake svijetlomodre ljetne hlae, crvene arape i plavo-sive mokasinke. Crofield je primijetio kako ga paljivo promatram. Kad su se nai pogledi sreli, upitao je: Je li promatranje zavreno? Poto sam

ravnoduno kimnuo, nastavio je: Tone mi je sino rekao da vam se predstavim. elim ponovno raditi u izdavakom poduzeu. Dojadilo mi je biti slobodan pisac. Na vama je da odluite hoete li me ili ne. Tone smatra da biste nam odgovarali. A to mislite vi? Slegoh ramenima. Ako kaem da, bit ete prvi ovjek kojeg sam ikad namjestio. Oduvijek sam takve stvari smatrao previe sloenim. Znam ve to mislite... Prouavanje rukopisa, test inteligencije i slino... Bit e bolje da vam sam ispriam to je potrebno da znate o meni. Imate li kakva iskustva o radu u izdavakim poduzeima? Da. Ali, znate, ve sam toliko puta ispriao svoj ivotopis da mi nije vano hou li to jo jednom ponoviti. Zapalio je cigaretu i pounim tonom poeo. S devetnaest sam godina napustio viu kolu, dvije godine prije zavrnog

ispita. Htio sam se posvetiti pisanju. Pisao sam o Oscaru Wildeu i sline besmislice koje mi, jasno, nisu donijele nikakav novac. Da bih mogao preivjeti, poeo sam pisati pustolovne i kriminalne prie. Uspio sam, dobro sam zaraivao i to me je dovelo u vezu s Disneyevim magazinima. Time sam se bavio devet godina. Objavio sam dvije knjige koje su se nekim kritiarima dopale, ali ne i itateljima. Bio sam sretan kad sam se uspio zaposliti u urednitvu strune revije drutva Acme-gummi. Meutim, est mi godina u Junoj Americi ogadilo sve to mirie na junu zemljinu polutku. Napustio sam i taj posao i vratio se u domovinu kako bih izazvao sudbinu slobodnog pisca. I kako je protekao taj izazov? Iskreno reeno, ne najbolje. Tada sam uo da Tone-Bailey planira reviju s kriminalnim priama, otiao Toneju i ponudio se. Bit u iskren, nemam nikakvih umjetnikih sklonosti, elim samo gotovinu, dragi moj.

Pokuajmo... Zasad jo nema mnogo posla, ali e ga biti kad ponemo izdavati drugu i treu reviju. U meuvremenu se moete upoznati s poslom. Odlino. to da uinim kako bih to prije dospio na platnu listu? Otiite efici raunovodstva. Zove se Gail Anders, njene su prostorije odmah pored Tonejeve kancelarije. A vi ete rei Toneju da sam primljen? Obeao sam mu i on je otiao: Neko sam vrijeme itao rukopise to su stigli jutarnjom potom, ali se nisam mogao srediti. Morao sam razmiljati o Gail Anders, osjeao sam potrebu da je bolje upoznam, premda nisam shvaao zato mi je to tako vano. Kad sam se pribliio njezinoj kancelariji, otvorila su se vrata i pojavio se Byron Crofield, namrtena ela. Ugledavi me, usiljeno se nasmijeio. Sve u redu?

 U najboljem. Ako vam odgovara, poeo bih sutra u jutro... U redu, Crofielde... Uao sam u predsoblje. Vrata za glavnu prostoriju bila su napola otvorena. Pokucao sam, ali nisam dobio odgovor. Malo sam priekao a onda odgurnuo vrata. Gail Anders je bila glavu naslonila na pisai stol i rukama prekrila lice. Bio sam zapanjen da sam nekoliko trenutaka piljio u nju prije nego sam se poeo povlaiti. Pri tom sam ramenom lupio o vrata. Gail Anders je podigla glavu i pogledala me. Plakala je. to hoete? zapitala je bezizraajnim glasom. Oh, nije vano. Hoete li, molim vas, otii i za sobom zatvoriti vrata... Posluao sam. Na hodniku sam zastao i razmiljao. Gail Anders je plakala nakon to je Crofield iziao iz njezine sobe. Odjednom se pokraj mene pojavio Tone. Smijeio se. Bio je dobro raspoloen.

Dakle, Blake, je li Crofield ve bio ovdje? Da... Mislim da bi nam mogao biti koristan... Odlino! potapao me po ramenu. Pobrinut u se da vas dva imate dovoljno posla, makar ja ne spavao. Samo priekajte! Zatim je otiao u prijemnu kancelariju. Vratio sam se u svoju kancelariju i nastavio itati rukopise. Malo kasnije ula je Carol. Zamolila sam gospodina Myersa da poalje stvari za gospodina Crofielda. Je li to u redu? Kako? Oh, da, jasno, on sutra poinje. U redu, Carol. Htjela je otii, ali je onda zastala na vratima i zbunjeno rekla: Zao mi je... zbog onoga... Vi ste zacijelo dobro mislili, a ja... Bila sam nepristojna. Oh, ni govora! Odavno sam to zaboravio. Nestala je oito bolje raspoloena. Ponovno sam se udubio u rukopise. Deset minuta kasnije zazvonio je telefon. Gail Anders!

 Zao mi je, Blake, malo prije sam bila odvratna prema vama. Ali, molim vas! Zao mi je... Jeste li htjeli o neem vanom razgovarati sa mnom? Ne. Htio sam samo malo popriati... Kako laskavo... Zato i ne bi bilo? Moda je nepristojno da vas podsjeam na to, Blake, ali, juer ste spominjali pie... Vrijedi li ponuda jo uvijek, ili enama ne pruate i drugu mogunost? Onoliko koliko im je potrebno... Kako bi bilo veeras? Odlino. Nakon zavretka radnog vremena? Dobro. Da doem po vas u kancelariju? Malo je razmiljala. Moram srediti neke sitnice... Recimo, u pola est u Harrysa. Znate li gdje je to? Nisam znao i rekla mi je adresu. Spustio sam slualicu, priao prozoru i gledao van. Svakako, elio sam bolje upoznati Gail Anders. Ali, zato je ona

odjednom promijenila miljenje? Harrys je vrlo otmjena i supermoderno ureena gostionica. Sjeo sam i naruio martini. Gail Anders se uskoro pojavila u napadnom crnom kostimu. Zao mi je, Blake, to ste morali ekati ispriala se kad je sjela. Nisam dugo ovdje. Sto elite popiti? Martini, ako je dobar kao to izgleda. Naruio sam i zapalio joj cigaretu. Smijeila se i djelovala poput prave ene. Pod blagim indirektnim svjetlom s njena su lica nestale otre borie. A sada mi priajte malo o vaoj reviji rekla je nakon to je stigao martini. Jo smo sasvim na poetku. Zasad mi je najtee da se snaem u Tone-Baileyja, a da se istodobno nikome ne zamjerim. Nasmijeila mi se s mnogo razumijevanja. Tono, da, nekima ste se ve zamjerili. Ali, uvjerena sam da to niste eljeli. to

se mene tie, bili ste u pravu. Ljuti li se Masterson jako na mene? Bojim se da je tako. On je razdraljiv, hirovit i zlopamtilo. Suprotno od mene... Popila je gutljaj pia. Osjeam se prijatno. Prva dva naa susreta nisu bila ni napola tako ugodna. Da. Pri prvom sam se susretu ponaao poput oklopljena viteza koji se mora boriti za prava slobodnih pisaca. A danas prijepodne morao sam upasti u vau kancelariju upravo... prekasno sam uvidio kako sam netaktian. Nemojte me tako zbunjeno promatrati! nasmijala se. Tko je zapravo taj Byron Gofield ili Cowfield? Crofield! On je Tonejevo otkrie, a trebao bi biti moj pomonik. Premda na prvi pogled djeluje udno, moda je upravo ono to nam treba. Vie ne znam o njemu. Tako? U tom sluaju mogu malo proiriti vae znanje. Tek to je uao u moju kancelariju, poeo je

kleti poput lukog radnika. To me je razljutilo. Rekla sam mu samo da bi, ukoliko kua Tone-Bailey kani izdati rjenik kletvi, on bio pravi ovjek za taj posao. I to je bilo zatim? Vidjeli ste, mene je zaboljela glava. A gospodin Crofield je otiao oito zadovoljan. Ali, sada je to prolo i zaboravljeno. Popila je gutljaj martinija. Vidite, Blake, obavljam muki posao. Zbog toga se moram pomiriti s time da se ljudi ponekad prema meni ponaaju kao prema mukarcu. Hoete li o tome razgovarati s Tonejem? Ne. Ili se moram pomiriti s takvim stvarima, ili prijevremeno preseliti u dom za stare usidjelice. Iskapila je pie. Odlian martini. Mogu li dobiti jo jedan? U tom je trenutku djelovala tako ljupko, da bih je bio najradije poljubio. Naravno. Nakon to smo ponovno dobili martini, razvio se lak, povran razgovor. Priao sam joj o mojem stanu i

praznovjernoj dvorkinji koja mi je tri puta tjedno zaslaivala rane jutarnje sate. Gail je sluala i ubacivala duhovite primjedbe. Posjedovala je neoekivani smisao za humor. Bilo je s njom zabavno i prijatno. Kad je pogledala na sat i objasnila da mora ii, bilo mi je ao. Odvezao sam je taksijem do stana u nekom neboderu. U predvorju mi je pruila ruku. Bilo je vrlo ugodno, Steve. Hvala! Sto mislite, bismo li to mogli ponoviti? Zvui vrlo privlano. Moda bismo kadgod mogli otii na ruak ili na ples... Promatrala me kao da je to oduevljava, ali nije nita rekla, ve se brzo oprostila i ula u dizalo.

4.
Slijedeeg mi je jutra postalo jasno s kakvim se oduevljenjem Crofield namjeravao baciti na

posao. Gurnuo je svoj pisai stol uz moj tako da smo se za vrijeme posla gledali licem u lice. Jedini se telefon preselio na njegov stol. Sjedio je, itao neki rukopis, i nije niim pokazao da je primijetio moj dolazak. Tek kad sam mu sjeo nasuprot, za svoj stol, podignuo je pogled. Oh, Blake! Mislim da e nam ova pria odgovarati. Rukopis je stigao jutros... Znai, samovoljno je otvorio potu! Upravo sam htio o tome neto rei, ali je zazvonio telefon. Posegnuo sam za njim, ali poto je stajao na Crofieldovu stolu, slualicu je podignuo on. Javio se, sluao, i konano rekao: U redu, slatka moja, poaljite ga gore. Odmah zatim pojavio se sitan, mrav plavokos ovjek i neodluno nas promatrao. Gospodin Crofield? zapitao je. To sam ja ree Crofield. Samo, vama je lake nego meni. Kako to mislite?

 Zato to ja ne znam kuda bih vas strpao. ovjek me je neodluno promatrao. Neto privatno? upitah Crofielda. Nemam pojma, samo ostanite. Zatim se obratio neznancu. Sto mogu uiniti za vas? Zovem se Nelson. Primijetio sam kako mu drhu ruke. Nelson? pretjerano zamiljeno je ponovio Crofield. Slavno prezime. Dakle, to je Nelsone? Moda vam Alice Nelson vie govori nego samo Nelson? Alice Nelson, je li? Kakve vi veze imate s njom? Ja sam njezin mu. Tako? Crofield je kimnuo i s podrugljivom dobrodonou promatrao ovjeka. Da, a vi ste se prije nekoliko tjedana sastali s njom u nekom baru, ispriali joj masu besmislica i poveli je u svoj stan. Opili ste je i ona je s vama provela no. Sve znam, razumijete li?

Glas mu je postajao sve glasniji, na kraju je vikao. Ona vam je sve to ispriala? Da, sve mi je ispriala! Htio sam vas posjetiti u vaem stanu, ali vas nisam naao. Vaa mi je domaica rekla gdje radite. Zato sam sada ovdje. Lijepo od vas... Sto elite od mene? Da se drite to dalje od nje! viknuo je Nelson. Shvaate li? Drhtao je i tresao se kao u gru. Crofieldova besramna nadmonost oduzela mu je i posljednju trunku samopouzdanja. Dakako, Crofield je to shvatio. Samo se smirite, ako smijem zamoliti, dragi moj Nelsone. I sami uviate kako se ova scena odvija na krivom mjestu. Poslovna kancelarija, pisai stolovi, police s dokumentima, sve to ne pristaje naem razgovoru. Morali smo, Nelsone, ovaj prizor odigrati ispred kamina mrane knjinice, odjeveni u

veernja odijela. Time bi scena dobila na stilu! Onda, da sve to ponovimo jo jednom na nekom prikladnijem mjestu? Nelson je poput ribe na suhom nekoliko puta otvorio usta a onda ponovno poeo vikati: Ne! elim sve svriti sada! Ispriali ste joj svakojake besmislice! To je rekla Alice, a ja joj vjerujem! elim da se drite to dalje od nje! Razumijete li? Oenjeni smo osam godina i dosad se nikad nije dogodilo neto takvo! Smatram to nevjerojatnim rekao je Crofield. Ali, to je tono! ogoreno je viknuo Nelson. Moda se ponekad morala odrei nove haljine, ili nekog drugog zadovoljstva, jer kao knjigovoa ne zaraujem dovoljno. Uprkos tome, uvijek smo se dobro slagali i bili sretni. Razumijete li? Ne tako glasno, molim vas! upozorio ga je Crofield. Vaa se vika uje u itavoj kui! A vaa pria ipak ne vrijedi toliko.

Konano, to se dogodilo? Sreo sam vau enu u baru. Bila je sama i kao da je traila drutvo. Upustili smo se u razgovor, pozvao sam je da poe sa mnom kui, gdje je, kao to se zgodno izrazila, provela sa mnom no. Nisam se morao naroito truditi. Alice rado ini takve stvari, bez obzira s kime. Uvrijeeno sam ustao. Oprostite! Ali, Blake, zato odlazite? zaueno je zapitao Crofield. Iziao sam i tresnuo vratima. Carol me je promatrala zaprepateno. Sve je ula, jer su vrata bila samo prislonjena. Doite, idemo dolje popiti kavu. U dizalu nismo izmijenili ni rijei. Kasnije, dolje, u baru nestrpljivo je guvala svoj papirnati ubrus. ao mi je to ste sve ono uli... Nastojte zaboraviti... Oh... Jako mi je ao onog jadnog ovjeka... Da, zaista je vrijedan aljenja. Ipak moete iz toga neto nauiti, Carol.

Mukarci nisu aneli. Ali, ima i zlih ena. Time smo ovu temu okonali i iduih etvrt sata priali o naem poslu. Kad smo se vraali, kao da je zaboravila Nelsona. Smijeila se, djelovala je mladenaki i vrlo ljupko. Otiao sam u svoju kancelariju. Crofield je sjedio drei noge na pisaem stolu. Sve je objanjeno? Sve. Uspio sam ga uvjeriti da me se vie ne mora bojati. Pri tom sam se morao posluiti ne ba pristojnom, ali zato djelotvornom tvrdnjom da me Alice ne privlai. Napustio me s uvjerenjem kako je razgovarao sa asnim i plemenitim ovjekom! podrugljivo se nasmijao. Nadam se da ubudue neete takve stvari obavljati u kancelariji rekao sam prilino upljim glasom. Zacijelo! Ubudue e moja sramotna djela ostati skrivena iza ruevnih zidina groblja! Ipak, ja bih na vaem mjestu bio sretan

kad bi u ovu mrtvanicu ponekad netko unio malo boemske veselosti i ivotne radosti. Predstavlja li zaista spavanje sa enom sitnog inovnika ivotnu radost? Sada se ljutite! Smatram da je zanimljivo i vrijedno ponekad sresti ljude koji su u svojim seksualnim oitovanjima iskreni, kao to sam to na primjer ja. Veina je ljudi u tim stvarima suzdrana, utljiva... licemjerna... Moda i zato to za veinu ljudi seks spada meu prirodne ivotne djelatnosti kao to su spavanje, ishrana, probava i tako dalje. Jasno, ne govorim o ljubavi, Crofielde. Ljubav, naime, nije istovjetna s onim na to vi mislite. Do vraga, vidim da u morati biti oprezan pred vama! podrugljivo se nasmije Crofield. *** Ovo se dakle dogodilo prvog radnog prijepodneva.

Slijedeih je dana Crofield imao jo vie prilika da pokae svoje loe osobine. Dodue, preda mnom se uglavnom sustezao. Ve sam ga prvog dana upozorio kako se mora ponaati u mojem odjelu i on se nastojao toga pridravati. Zacijelo vas zanima, zato se nisam pokuao rijeiti ovako neugodna suradnika. Ja sam u ivotu svagda nastojao biti strpljiv; i nikada ne donositi preuranjene odluke. U tom sam se smislu ponaao i prema Crofieldu i time je problem odnosa meu nama bio rijeen. Inae je Crofield dobro obavljao svoj posao. Bio je vrlo naitan, a i mnogo je znao. Bez obzira kakav je bio ovjek, tako dugo dok nije dolazio u sukob sa mnom, to me je ostavljalo hladnim. Naravno, injenica da sam se esto ljutio zbog njega, predstavljala je zaseban problem. Tako je jednog dana doao k nama Masterson da se raspita za ime nekog crtaa koji je ranije radio za

Disneyja, a sada treba da izrauje nacrte za nae plakate. Crofield je znao ime, a i gdje se moe nai tog ovjeka. Meutim, saopio je to Mastersonu tako pouno kao da je ovaj upravo namjeten uredski kurir. Jasno, Masterson se jako razljutio. Zabranjujem vam da ovako s visine razgovarate sa mnom. Radio sam u ovoj struci jo dok ste se vi igrali u praini! Vodio sam rauna o vaim godinama podrugljivo je odgovorio Crofield i upravo sam se zato trudio da vas to tonije obavijestim. Jednog e vam dana netko naplatiti sve to zasluujete, Crofielde! zagrmio je Masterson. Nadam se da u to jo doivjeti! bijesno je iziao iz sobe. Senilna budala! rekao je Crofield. Drski ste, ovjee! Ja? Samo sam ponosan i nikome se ne ulagujem.

 Ovdje se morate pristojno ponaati, Crofielde. Ali, Blake! Kako me ne moete shvatiti? elim samo unijeti malo ivota u ovu mrtvanicu, to sam vam ve objasnio! Neko je vrijeme utio, a ja sam osjeao kako i opet neto smilja. Odjednom je bradom pokazao prema predsoblju. Za promjenu, Blake, kako napredujete kod nae male? Dobacio sam mu ljutit pogled. Ali, on se nastavio podrugljivo smijeiti i zatitnikim tonom rekao: Moete se mirno povjeriti tatici Crofieldu. Divini se vaem ukusu. Ali, sumnjam da ete doi na svoj raun. Dosta Crofielde! izderao sam se. Zapamtite, ova je djevojka tabu! Pati zbog nesretnog doivljaja u ranoj mladosti, o tome valja voditi rauna. Jeste li shvatili? U redu! kliknuo je Crofield, pretvarajui se da se uplaio. Samo sam pitao...

Ostavimo tu temu, jednom zauvijek! otro sam ga prekinuo i udubio se u svoj posao. Nismo vie izgovorili ni rijei. *** Pri kraju radnog vremena Crofield me upitao hou li prije odlaska neto s njime popiti. Poto nisam elio napetost u uredu, pristao sam. Otili smo u bar odmah iza ugla. Moram se ovdje sastati s jednom djevojkom objasnio mi je Crofield dok smo pili prvi martini. elite li da nestanem kad doe? Ni govora! Upravo suprotno. Ostanite, molim vas. Tog poslijepodneva mi je Tone ispriao kako bi osim planiranih asopisa s kriminalnim priama htio izdavati i reviju s naslovom Moderne pustolovine. Dogovorili smo se da Crofield bude urednik. To sam mu sada rekao. Bio je oduevljen i polaskan, ali je

njegova prva primjedba glasila: Nadam se da se Apolon nee suvie uplitati. Apolon je bio njegov nadimak za naeg gazdu. Ne vjerujem. Nisam stekao takav dojam. Da, vas mazi! nasmijao se. Vama je lako s njime, a da ne spominjem tovanu eficu raunovodstva. Zar vjerujete da izmeu Tone ja i Gail Anders postoji neka veza? upitah Crofielda. Je li Tone uope oenjen? Da, s jednom od onih mravih bogataica. Nije starija od njega, ipak izgleda kao da mu je majka objanjavao mi je. No, dobro, moda grijeim kad govorim o vezi Apolona i Gail, ali ja imam odlian nos za takve stvari. Odmah u poetku sukobili ste se s Gail, zar ne? Ja? Kako vam to pada na um? Osjeao sam se poput brbljavca, ali se vie nisam mogao povui.

Gail mi je to spomenula jedne veeri kad smo sjedili a baru. Gle, sastajete se s njome? Uveer? Kasno uveer? I, onda? to je u tome tako udno? Ne uzbuujte se odmah, Blake! Samo, ja se ne mogu sjetiti nikakvih nesuglasica s Gail. Moda sam joj pri naem pivom susretu malo razigrao ivce. Ta je ena suvie osjetljiva. Vjerojatno provodi nezdrav ljubavni ivot... Zaboga, Crofielde! Zar ne moete rei tri reenice o nekom, a da odmah ne dospijete na ovo podruje? Oh, kakav ste vi puritanac, Blake! Ali, upravo sam vas zbog toga zavolio! Oh pogledao je prema ulazu. Upravo dolazi moja sadanja suigraica! Mahnuo je djevojci lijepoj poput lutke i ona nam je prila. Ustali smo. Crofield je teatralnim pokretom privukao njene obje ruke te ih poljubio. Zatim nas je upoznao. Zvala se Alexia Smedley. Sjeli smo.

Djevojka je neumorno poela priati o vremenu i prekrasnim stvarima koje je upravo pokupovala. Crofield joj je naruio viski. Mogla je imati neto vie od dvadeset godina, posjedovala je znalaki dotjerano, ali bezizraajno lice i tipino ponaanje bogatake keri. Velike oi s umjetnim trepavicama blistale su prazno i glupo. Zao mi je to sam zakasnila, ali Norm nije mogao nai mjesto za parkiranje. Sada vozi oko ove skupine kua dok ja ne iziem. Prema tome, ne mogu dugo ostati. Shvatio sam da eli nasamo razgovarati s Crofieldom. Rekoh: Oh, sada moram otii... Ni govora odluno se suprotstavi Crofield pa se obrati Alexiji Steve Blake i ja idemo zajedno na veeru, moram mu objasniti neke svoje ideje o biolokom imperativu. Zar ne, Blake? Postalo mi je jasno kako sam Crofieldu posluio samo kao zatita od djevojke. Naljutio me ovaj

trik, htio sam ustati, ali me Alexia pretekla. Skoila je sa stolice: Moram otii. teta. Tek si dola podrugljivo se smijeio Crofield i ustao. Ionako nisam namjeravala ostati. Norm me eka. Dobri, pouzdani Norm. Zacijelo ne voli ekati! Ne. Kad mogu razgovarati s tobom, Byrone? U svako doba, draga. Da, ali... shvati... Moram razgovarati s tobom... Ba mi je drago. Da te otpratim van? Ne, hvala prisilno se nasmijeila. Drago mi je to sam vas upoznala, gospodine Blake. Pourila je prema izlazu. arobna lutka s uitkom je rekao Crofield. Najradije bih ga bio pljusnuo. Htjela je nasamo razgovarati s vama. Zato ste me, k vragu, umijeali u sve to... Nemojte se odmah ljutiti, Blake. Svakako,

htjela je sa mnom razgovarati o nekom svom problemu. Samo, to mi je uasno dosadno pa sam vas pozvao kako... I opet jednom pravi Crofield! Ubudue me, molim vas, ne upliite u svoje igre! Ali, upravo sam vam htio ispriati itavu priu, tako je zanimljiva... Hvala. Radije u sada kui. Posegnuo je za raunom i izvadio sveanj novanica iz depa. Niste se previe trudili da budete faktini. Nasmijao sam se. Byron Crofield kao strunjak za pitanja taktinosti! Dok je plaao, pitao sam se kako je uspio doi do toliko novaca. Otkako je poeo raditi, uvelike je troio novac. Kad je doao, rekao je da je praznih depova. A sada je nabavio novu skupu garderobu, priao o jahanju u nedjeljna jutra i spominjao da trai brzi motorni amac. Osim toga, unajmio je skupi stan. Ali, to se sve to mene

ticalo? Na izlazu iz bara smo se oprostili.

5.
Kad sam doao kui, poeo sam itati korekturske otiske to su mi ih poslali iz tiskare. Uskoro mi je posao dojadio. Poeo, sam razmiljati. Znao sam to mi je nedostajalo: Osjeao sam potrebu da razgovaram s nekim dragim ovjekom, a dragi ovjek s kojim bih u tom trenutku najradije priao, bila je Carol Reed... Nije postojao opravdan razlog da je nazovem. Ipak, dao sam joj neki rukopis da ga proita kod kue. Nazvao sam njezin broj: Ovdje, Steve Blake. Nadam se da vas ne smetam? Niti govora, gospodine Blake. Upravo itam rukopis to ste mi ga dali. Zbog toga sam vas i nazvao. Potreban mi je i htio sam vas zamoliti da mi ga donesete. Nastao je kratak prekid.

 Da, gospodine Blake, odmah u vam ga donijeti... Uzmite taksi. Raun e platiti Tone-Bailey. U redu. Da ostavim rukopis u nonog portira? Portira na alost nema. Ali, dizalo nije zakljuano. Molim vas, donesite rukopis gore. Stan 3A. Oklijevala je, a tada je nesigurno rekla: Dobro, za dvadeset u minuta biti tamo. Spustila je slualicu. Pristavio sam kavu i pokuao .objasniti samome sebi kakvi su moji osjeaji prema maloj dragoj tajnici, ali nisam uspio rijeiti to pitanje. Malo kasnije, odjeknulo je zvonce. Otvorio sam vrata. Preda mnom je stajala Carol s velikim rukopisom u ruci. Smijeila se. Uzeo sam od nje debelu omotnicu. Mnogo vam hvala to ste ga donijeli. Kako bi bilo da skinete ogrta i popijete sa mnom alicu kave? Oh, hvala, ne bih vie tako kasno pila kavu. Ali, moete bar trenutak sjesti. Pogledajte, upravo itam ovu veliku

knjigu. Napisao ju je moj prijatelj. Volio bih da je pogledate. Carol je razgledavala knjigu. Listala ju je, sjela i pri tom skinula ogrta. Imala je svijetlosivu haljinu s bijelim okovratnikom i rasputenu kosu. Pustio sam da proe nekoliko trenutaka. Moete ponijeti knjigu, ako vas zanima. Ja sam je proitao. Oh, hvala, jako me zanima. Fino. Kako bi bilo da ipak popijete kavu? Kad ve sjedim, mogu. Ali, ne bih vas htjela zadravati. Ne zadravate me. Samo se udobno smjestite. Vraam se za minutu... Dok je ulijevala kavu, priao sam: Nakon zavretka radnog vremena sjedio sam s Crofieldom neko vrijeme u baru. Tone, naime, eli pokrenuti reviju Moderne pustolovine. Crofield bi bio urednik... Mislite li... Ne znam smijem li to rei...

 Samo mirno kaite to mislite. Zapravo me se ne tie. Ali... vjerujete li vi zaista... da je gospodin Crofield pravi ovjek za to?... Zato ne biste smjeli ovako neto pitati?... Vjerujem da on moe sasvim dobro raditi, ali to ne mogu znati. Cak ne znam jesam li ja u stanju napraviti neto dobro. Oh, vi zacijelo jeste! I ja vjerujem, ali... utim... naalio sam se. Odjednom se uozbiljila: I ja utim. Ali, o naem se odjelu tota pria. Pria se? Sto? Vidio sam kako joj je ve ao to je to rekla. Oh, nisam to trebala spomenuti. Radi se samo o ogovaranju. Molim vas, nemojte to nikome priati. Ne, neu. Hvala urotniki mi se nasmijeila. Jedna mi je djevojka priala da je dolo do sukoba izmeu gospodina Mastersona i gospodina Crofielda.

Oh, ono danas u mojoj kancelariji, to ste i sami mogli uti. Nisam mislila na to... Dogodilo se to prije nekoliko dana i bilo je mnogo gore... Djevojka je priala da je gospodin Crofield pokuao neto s Florence Bailey, Mastersonovom mladom prijateljicom u likovnom urednitvu. Florence Bailey? Ona mala smeokosa, sanjarskih oiju. Neakinja Tonejeva pokojna ortaka? Da... Pria se da su ona i gospodin Masterson u prijateljskim odnosima. Ona eli slikati, a on je poduava. Masterson je oenjen, zar ne? Da, a ena mu je bolesna. Meutim, njegovo prijateljstvo s Florence je posve platonsko. Samo, ponekad rade do kasno u no zajedno... u poduzeu... To ne mora nita znaiti. I ne znai. Svi to znadu i nitko ne tvrdi suprotno... Samo

Crofield!... Pozvao je nedavno Florence da iziu, a kad je odbila, zaprijetio joj je da bi mogla loe proi, ako Mastersonova ena dozna koliko vremena provodi s Mastersonom... Odvratno, pravi Crofield! Da... A, Florence se prestraila i ispriala to Mastersonu. Kad se Crofield ponovno pojavio, upleo se gospodin Masterson... Bojim se da sam prava brbljavica.... Ta je pria zacijelo ve poznata svima... Jo smo neko vrijeme priali, a meni je postajalo sve jasnije koliko mi je Carol draga. Oduevljavalo me povjerenje to ga je osjeala prema meni. Odjednom je telefon prekinuo moje misli. U slualici sam zauo poznat glas: Gospodine Blake? Da, Steve Blake. Oh, gospodine Blake, ovdje Alexia Smedley. Srela sam vas danas u Crofieldovu drutvu. Sjeate li se? Naravno...

Mogu li vas jo veeras vidjeti? Vrlo je vano. Zao mi je to vam smetam, ali ne znam kome bih se drugom mogla obratiti. Dobro rekoh. Gdje ste sada? U baru Zebra, Northernova ulica. Kad ete doi? Pogledao sam na sat. Osjeao sam se neprijatno ,jer sam slutio da u biti uvuen u neto neugodno. Doi u nakon devet sati... Vrlo sam vam zahvalna, gospodine Blake. Spustio sam slualicu i opazio kako Carol oblai ogrta. Moram sada ii, gospodine Blake. Ne biste li radije rekli, Steve? U redu, Steve, Dogodilo se neto nepredvieno. I ja moram izii. Uzet u ionako taksi pa u vas odvesti kui. Ve na slijedeem uglu nali smo taksi. Kad smo stigli do Caroline kue, rekoh vozau da me prieka.

 Ova je veer bila pravi doivljaj za mene ree Carol blistavo se smijeei. Smijem li vam neto rei, Steve? Sve to elite, Carol. Oh, dragi ste mi. Znam da vam to ne moe znaiti mnogo, ali meni znai. Mnogo vam hvala, Steve. Stisnula mi je ruke i nestala u kui. Zamiljeno sam se vratio u taksi i rekao vozau novu adresu. Zaueno me pogledao i slegnuo ramena. Sto je to znailo, postalo mi je jasno kad snio se, deset minuta kasnije, zaustavili ispred Zebre. Plativi taksi, naao sam se u jednoj od najozloglaenijih ulica Chicaga. Oko mene je sve vrvjelo od sumnjivih spodoba, kue su bile stare i zaputene, a u njima poslovale jeftine igranice, tobonji saloni za masau itd. Iz podrumskog bara Zebra dopirala je urnebesna buka. Zrak je unutra bio zadimljen i ispunjen neopisivom mjeavinom zadaha. Lijevo

od ulaza protezao se drveni ank okolo je bilo oslonjeno dvanaestak bijedno odjevenih mukaraca i nekoliko djevojaka u preuskim haljinama. Stao sam uz bar naruio pivo. Zena iza bara me zapitala: Traite nekog, je li? Tono. Imam ovdje sastanak s djevojkom. Visoka je otprilike ovoliko pokazao sam joj rukom. Dobro je odjevena, smeokosa. Da, ovdje je. Sjedi tamo otraga. Otiao sam u stranji dio bara i pronaao Alexiju. Oh, kako sam sretna to ste doli, gospodine Blake. Ne znam to bih uinila... Sada sam ovdje. Sto elite? Najprije jo jednu aicu. Konobarica nas je odmah posluila. Alexija je otpila gutljaji promatrala me irom otvorenih oiju i poela drhtati. Dakle? zapitah. U stranoj sam neprilici, gospodine Blake. Ne znam odakle sam smogla

hrabrosti da vas nazovem. Ali, danas poslije podne ostavili ste na mene dojam potena i pouzdana ovjeka. Hoete li me sasluati? Svakako. Za nekoliko mjeseci trebala bih se udati... zaplakala je za potena i draga momka koji me smatra prekrasnom... Prije nekoliko mjeseci upoznala sam onog... Crofielda... Nekoliko puta smo se sastali i poneto popili. Tada sam jednog poslijepodneva otila u njegov stan i ostala do jutra. Vjerojatno sam bila potpuno luda. Ali, uinila sam to... Jo uvijek mi je bilo nejasno kako bih joj mogao pomoi... Zaista sam bila luda nastavila je. Mislila sam da je taj ovjek dar neba pa sam uvijek sve sama plaala, jer sam vidjela da ima malo novaca. Popila je gutljaj pia, nije vie plakala. inila sam sve to je zahtijevao. Pisala sam mu koliko mi je mnogo poklonio, to mi znai i to

osjeam za njega. A, on? Kad smo se ponovno sreli rekao mi je da sam mu dosadna! ponovno je zaplakala. Moete zamisliti kako sam se neugodno osjeao. Bilo je tako malo toga to sam joj mogao rei. Bila je glupa i postala je rtva pokvarenjaka. alio sam je, ali sam sumnjao da joj mogu pomoi. A pisma? Moda vam ih nee vratiti? Oajniki je kimnula. Tako je, nee ih vratiti. Zahtijeva li novac za njih? Ponudila sam mu novac, ali on kae da su mu pisma dragocjena uspomena. Sada uiva, jer zna koliko smo Norm i ja zabrinuti. Norm zna o tome? Sve sam mu ispriala. Morala sam, jer mu inae ne bih mogla pogledati u oi. I sada biste htjeli da ja zamolim Crofielda da vam vrati pisma? Da jedva je ujno proaptala.

 A to ako mi kae isto to i vama? Ne znam to e se onda dogoditi. Norm kae da se ne moemo vjenati prije nego vrati pisma. Razgovarat u s Crofieldom obeao sam. A sada hajdemo odavde. Kimnula je i obrisala suze. Sreom, tik ispred Zebre naili smo na taksi. Smjestio sam Alexiju unutra i uo kako je vozau rekla svoju adresu. Stanovala je u predjelu preskupom za obine milijunae... Te noi nisam mogao dugo zaspati. Razmiljao sam o Crofieldu koji mi je postao pojam svega to me je muilo i bilo mi odvratno... *** Slijedeeg dana nisam mogao odmah razgovarati s Crofieldom. Tone me pozvao na razgovor koji je potrajao sve do podneva. Kad sam se vratio u kancelariju, Crofield je bio otiao na ruak.

Pojavio se malo prije dva sata. Zdravo, Blake. Danas vas je Apolon... Kasnije hladno sam ga prekinuo. Najprije neto drugo. Zamoljen sam da razgovaram s vama. Sino me je nazvala Alexia Smedley i priala mi o pismima to vam ih je svojedobno pisala... Molila vas je da mi odrite oinsko predavanje? Ne, ona bi htjela da joj vratite pisma. ini se da zbog njih ima neprilika sa svojim zarunikom. Nee je oeniti dok... Oh, nisam imao pojma da to drago dijete ima neprilika! Jasno, dobit e svoje glupe poslanice. Ali, nije li strano i pomisliti kako e se udati za tog blesavog Norma Bakewella? To ne mogu prosuditi. Ali, ja mogu! Na alost, upoznao sam tu budalu! Pravi je idiot, kao to moete i sami zakljuiti prema njegovu cirkusiranju s tim pismima. Ali, neka bude, u subotu naveer osobno u joj predati ta pisma. Jo vam nisam o

tome nita rekao: u subotu namjeravam prirediti domjenak za sve koji ele doi. Jasno, oekujem i vas. Hoete li doi? Da... Makar samo zato da se uvjerim je li Alexia dobila svoja pisma... Oh, kako ste nepovjerljivi prema meni! Uostalom, pozivam i Norma Bakewella. Prema tome, upoznat ete ga. A sada idem popiti alicu kave... Zazvonio je telefon. Crofield je ve bio na vratima. Ako je za mene, nema me dobacio je. Podigao sam slualicu i do mene je dopro vedri glas Gail Anders: ao mi je, to sam vas dva puta morala odbiti. Smijem li ponovno biti besramna i predloiti da zajedno veeramo? Vrlo rado. Kada i gdje emo se nai? Doite u pola osam po mene u moj stan. U redu... Zato bih tajio da sam se obradovao? Gail Anders me je privlaila. ***

Gail mi je sama otvorila vrata stana i prijateljski pruila obje ruke. Uite, Steve. Nadam se da se niste osjeali duni da prihvatite moj poziv na veeru. Odvela me u sobu za dnevni boravak. Sjednite i neto popijte. Odmah u biti gotova. Iezla je kroz pokrajnja vrata. Pogledao sam unaokolo. Prostorija je bila namjetena vrlo ukusno, otmjeno, ali i jednostavno. Odgovarala je Gail. Ulio sam u au viski i sjeo u naslonja ispred kamina. Na stoliu preda mnom lealo je nekoliko primjeraka najnovijih ToneBaileyjevih revija. Upravo kad sam ih poeo prelistavati, ula je Gail Anders. Bila je odjevena u zelenu kunu haljinu. Htio sam ustati, ali je ona rekla: Samo ostanite sjediti! Prije nego obuem haljinu htjela bih neto popiti. Smijeala je sebi pie i sjela na divan pokraj kunog bara. Dopada mi se ovdje rekoh.

 Hvala. I ja se u svom stanu osjeam sretnom. Malo smo priali. Tada je opazila da je moja aa prazna, pa mi ju je napunila. Zatim je prila prozoru, odgurnula zavjese i otkrila prekrasan vidik na Michigansko jezero. Vratila se do divana, zapalila jednu od svjetiljaka na zidu i sjela. Svilena kuna haljina pomogla je da doe do punog izraaja sva vitkost njezina tijela. Lijepo, zar ne? rekla je smijeei se. Vrlo lijepo... Moete li raspoznati svjetla onih brzih amaca? Da, upravo ih promatram. Volite li dakle vidike? Kako kada. Ponekad vie cijenim neto blisko. Skrenula je pogled s mene i zautjela. Unutarnja napetost koju sam ovdje osjeao od prvog trenutka, postala je gotovo nepodnosiva. Odloio sam au na stol, ustao i polagano priao Gail. Pogledala me. Jo jedno pie? Ne.

Sjeo sam pokraj nje na divan, tako blizu da sam mogao udisati miris njezine kose. Idemo li na veeru? Ne! Paljivo sam stavio obje ruke na njezina ramena. Poljubio sam je. Usne su joj bile hladne. Ali, nisu ostale hladne. Odjednom je stavila ruke oko mojeg vrata i eljno me privukla sebi... Kasnije smo ponovno smijeali pie i s divana promatrali tamnoljubiasto nono nebo. Konano se okrenula licem prema meni. Prijatelj si mi, Steve, zar ne? Zvualo je ozbiljno i zamiljeno. Sada sam tono znao ono to sam odavno pretpostavljao. arko je eljela da bude voljena, ali je to duboko krila. Zbog toga je htjela znati: to misli, zato se ovo dogodilo? Ve sam sebi postavio to pitanje, ali nisam znao odgovor. Ne znam. Ja neto malo znam rekla je. Znam da sam te

od prvog dana eljela. A to za enu moe postati vrlo opasno... neugodno... Lako sam joj preao prstima preko glave i ramena. Zapalili smo cigarete i utke puili. Odjednom je upitala. Kako izlazi nakraj s Crofieldom? S ovim rijeima kao da se u prostoriju uvuklo neto to me je smetalo. Oh, poslovno dobro. Ide li na njegov domjenak? Vjerujem da u ii. A, ti? Brzo je rekla da i dodala da e ii sama. Malo kasnije, uzbueno je poela: Ne bih htjela da me smatra glupaom zato to te to pitam. Ali, ovo s nama ipak se nije dogodilo samo onako sluajno... Mislim, zato to se pruila prilika? Ovo je pitanje muilo i mene, jer jo uvijek nisam znao to sam zapravo osjeao. Nije bilo zbog prilike rekoh. Dakako, ovo nije bilo eljeno objanjenje, ali bolje nisam mogao dati, jo ne.

Jo smo malo pili, a onda smo izili na kasnu veeru. Nakon toga sam je otpratio kui i, kao i prvi put, dolje u predvorju joj zaelio laku no. Dakle, sutra se vidimo, gospodine Blake! Objeenjaki mi je pokazala vrh jezika. Hoete li me tijekom dana posjetiti u mojoj kancelariji? Naravno! Ba si drag momak, Steven. Nasmijeila se i otila.

6.
Slijedeeg sam jutra zakasnio pola sata u kancelariju i naao Crofielda kako pregovara s tri autora pria, koji su osobno doli utvrditi mogunost tiskanja svojih stvari u nas. To mi ja dobro dola. Iza mene je bila besana no puna razmiljanja. Htio sam zadrati Gail, ali sam istodobno neprekidno morao misliti na CarL..

Pozdravio sam troje pisaca, sve sam ih odavno poznao i kimnuo Crofieldu... Max Ringold, marljiv pisac kriminalnih pria i romana osrednje vrijednosti, sjeo je pokraj mojeg stola, kako bi mogao razgovarati sa mnom. Pitao me za nae honorare, a kad sam mu namjerno rekao najniu cijenu od dva centa po rijei, pobunio se. Kako bi se od toga moglo ivjeti? Oito, i vi ste pljakai! Ako su stvari dobre, moemo platiti i vie... Dawn Sorell, ivahna riokosa ena, autorica bezbrojnih ljubavnih romana, kliknula je: Ja bih umjela ivjeti i od dva centa po rijei. Mudra ena primijetio je Crofield i okrenuo se Darylu Westmanu, veaninu s ogromnim naoalama od kornjaevine: Nisu li dva centa ispunjenje svih vaih elja i snova? Dva centa po rijei? rekao je ovaj s neodreenim smijekom.

Liberty mi je plaao deset... To je bilo prije dvanaest godina! Croffield se nasmijao. Tada ste tek izili iz kole i jo ste znali pisati. Uvijek isti srdani Crofield narugala se Dawn Sorell i prila k meni. Kako ste, Steve? Stignete li se baviti svojim pravim poslom? Zasad ne. Moda kasnije, kad se sve uhoda. Nemojte imati iluzija... Redovna plaa uniti svakog pisca... Sto kupujete, Steve? Zasad pustolovne i kriminalne prie. elite li udi izvanrednu ideju za kriminalnu priu s. otprilike, sedamdeset tisua rijei? upitao me Ringold. To bi bio itav roman. Nae prie mogu imati najvie petnaest tisua rijei. Oh! Vjerojatno se radi o prii koju je ispriao jo u vlaku! prestraeno je rekao Westman. Osim toga, kao da sam je ve negdje itao.

Ringold je poskoio: to to pria? I to upravo ti? Zato konano ne izmisli neto to bi se moglo prodati? Zatim se obratio meni i poeo brzo priati! Radi se o jednoj djevojci, Sieve. Ona primijeti kako je netko uhodi. Obina je strojopisaica i zapravo ne postoji razlog zato bi je netko uhodio. Razumijete li? Dakle, u prva dva poglavlja postoji samo njezin strah, uasan strah ... A ja sam izmislio dosjetku! kliknuo je Westman. U treem poglavlju doznajemo da djevojku uhode zbog... Ti si to smislio, Westmane? Ti? vatreno ga je pitala Dawn Sorell. Ve je godinama ivjela s Ringoldom i opskrbljivala ga veinom njegovih tema. Ne ti, Westmane! Imali smo dosjetku prije... Uostalom, djeco, ne doputamo izdavau da on doe do rijei. Recite nam konano, Steve, to kupujete? Sada smo poeli razgovarati gotovo

razumno. A kad su se sve troje htjeli nakon nekog vremena oprostiti, Crofield ih je pozvao na svoj sutranji domjenak. Rado su prihvatili poziv i nestali. *** Poslije podne otiao sam s Carol popiti kavu. Imala je novu haljinu i djelovala je vrlo ljupko. Poto nisam imao par za Crofieldov domjenak. upitao sam je bi li htjela poi sa mnom. Njezin da doao je tako brzo da mi je to polaskalo. Ali, tamo bi moglo doi do guve rekao sam. Carol se nasmijeila: Zvui puno obeanja. ini mi se da ste odjednom postali potpuno drugaiji, Carol. S vama se i osjeam drugaije, Steve ozbiljno je odgovorila. Doi u po vas oko devet sati izbjegao sam joj pogledati u oi. Ponaao sam se kao da nisam shvatio dvostruki smisao njezinih rijei. Nisam joj mogao rei to za nju

osjeam, jer to zaista nisam znao. *** Stigli smo prilino kasno na Crofieldov domjenak... Prolo je deset sati kad smo izili iz taksija. Ve u dizalu uli smo galamu. Crofield kao da je naslutio na dolazak, jer nas je doekao na otvorenim vratima stana: Samo uite, draga djeco! Crofield e vam pokazati zanimljivu zbirku glupana, najveu koja se moe smjestiti u sobu srednje veliine! Pia ima dovoljno, nadam se da ete i vi uskoro biti pijani kao i svi ostali. Slijedili smo ga u lijepo namjetenu sobu gdje je skupocjeni gramofon nastojao nadjaati glasan razgovor. Gail Anders nam je mahnula iz kuta u kojem je razgovarala s Tonejem i Mastersonom. Pokraj Mastersona otkrio sam Florence Bailey. Mrava starija ena pored Toneja

nije mogla biti nitko drugi nego njegova supruga. Gail me primila ispod ruke i nasmijeila se Carol. Kako nae urednitvo kriminalnih revija? U svojoj veernjoj haljini od tafta djelovala je neopisivo otmjeno. Dobro, jasno. Smijem li zamoliti cijenjenu eficu raunovodstva, da se pobrine za Carol dok ja odem po pie? Svi smo se troje nasmijali. Pokraj bara stajao je Crofield s visokom plavuom u uskoj crvenoj haljini. Upoznao me s njome. Zvala se Cherrie i kao da nije bila dorasla ulozi kue-domaice. Vai su gosti vrlo dobro raspoloeni rekao sam Crofieldu. Ali, gdje je Alexia? Doi e. A da vas preduhitrim, dat u joj pisma. To vas zanima, zar ne? Okrenuo se plavui Budi dobro dijete i otii prijeko onoj trojici pisaca to tule. elim nesmetano razgovarati sa svojim efom.

Djevojka se nevoljko udaljila. Tako! Htio sam vas pitati neto sasvim osobno, Blake, ukoliko nemate nita protiv. Pitajte. Tada emo vidjeti. Jeste li uspjeli s gospoicom eficom raunovodstva? Krv mi je navrla u lice. Ne usuujte se, Crofielde... Nemojte se odmah uzbuivati prekinuo me. Toliko se prenemaete da se ponekad udim kako vas uope mogu podnositi. No dobro, neu govoriti o tome. Hoemo li neto popiti? Hvala, zasad mi je dosta. A vi biste bar veeras mogli biti manje uvredljivi. Nekoliko krivih rijei upuenih nekom vaem gostu mogli bi mnogo toga pokvariti... Budite bez brige. Apolona zacijelo neu uvrijediti. Okrenuo sam se. Htio sam otii Carol, ali mi je Dawn Sorell neto doviknula. Priao sam joj.

Gdje su Ringold i Westman? zapitao sam. Otili su u predvorje, raspravljaju o Jamesu Joyceu. Recite, Steve, to se to dogaa s naim domainom? im smo doli, izgovorio je uasne stvari Maxu i Darylu. Rekao je Maksu da, ukoliko uope nekad misli, boluje od neke vrste misaonog proljeva. Trebalo je zvuati kao ala. Ali, nije bila ala. Znam sjeo sam na pod kraj nje. Recite obojici neka to ne shvaaju tragino. U tom su se trenutku Ringold i Westman vratili u sobu. Oito su bili pijani. Hej, gospodine Blake! kliknuo je Westman iznenaeno, ugledavi me kako sjedim kraj Dawn Sorell na podu. to vi traite meu knjievnim proleterima? Ne biste li morali biti s kapitalistima u onom uglu preko? Ne svaaj se s Blakejom! upozorio ga je Ringold i sjeo kraj mene. Steve je na prijatelj! Nikada ti nije rekao runu rije.

 Oh, nemam nita protiv potene kritike, ali... samo to se nije zaplakao. Hajde, hajde majinski ga je tjeila Dawn Sorell. Nemoj odmah plakati, Westmane. A Liberty mi je plaala deset centi po rijei! Leima oslonjen o zid, Westman se spustio na pod. Vratio sam se Carol, koja je posljednjih nekoliko minuta stajala pomalo osamljena pokraj gramofona. Zao mi je to je tako dugo trajalo, Carol. Nije vano, Steve. Zabavljam se. Tako je i djelovala. Oi su joj blistale, kao da je bila sretna i uzbuena. Priao nam je Tone. Dopada li vam se? upitao je nasmijanu Carol. Jako... Lijepo! prijateljski me gurnuo pod rebra i vratio se supruzi... Upustio sam se u razgovor s Mastersonom. Carol je priala s Florence Bailey.

Tada je na vratima odjeknulo zvonce. Crofield je iziao i uskoro se vratio s Alexijom Smedley i visokim tamnokosim mladiem. Tebi postaje muno! zakripao je zubima. A to bih iz.... Zao mi je to imate toliko neprilika umijeao sam se ja. Na alost moram otii. Kimnuo sam Alexiji i vratio se Carol. Sjeli smo sa aama u ruci u udubljenje pokraj prozora. Veeras ste jako traeni rekla je Carol. Dogaa se. Uvijek samo dunosti, nikakva odmora. Oboje smo se nasmijali. Uskoro sam potpuno zaboravio na domjenak, jer me je Carol isuvie zaokupljala. Ponaala se prirodno i samouvjereno. Vedro i sretno sam proveo pola sata. Tada je odjednom Crofieldov glas nadjaao sveopi razgovor. Podigao sam pogled. Crofield je stajao pred Tonejem zarumenjena lica, raupane kose, teturajui

 A vi to ne odobravate, gazda Tone? Svi su zautjeli, napeto promatrajui dva ovjeka. Tone se mirno smijeio. Nisam govorio o neodobravanju, Crofielde objasnio je. Uostalom mislim da ne bismo smjeli dosaivati ostalima s naim raspravama. Ne bismo smjeli dosaivati! Crofield je prezirno odmahnuo rukom. A vi, gazda Tone mislite, da sam ja previe popio? Smijem li vas pitati, to se to vas tie? Zapravo me se ne tie jo je uvijek Tone govorio mirno. U redu! Kakva srea to ste barem to shvatili! Tone je podigao ruku. Samo sam vam predloio da budete umjereniji. I ja pijem, ali umjereno. Jasno! Kladio bih se da ste, gazda Tone, izradili tabele za sve! Tu i tamo poneko pie, poneko brijanje, tu i tamo kakva nova ideja! Tone je paljivo stavio svoju au na stol.

Nema smisla nastavljati razgovor rekao je i kimnuo svojoj eni. Mislim da bismo sada mogli otii, draga. Crofield je uzeo s bara novu au i jednim je gutljajem iskapio. Zatim ju je spustio da padne na pod. A u ponedjeljak ete mi otkazati, zar ne, Tone? Tone ga je netremice promatrao. Koliko ja mogu odluivati, bit ete na platnom popisu tako dugo dok vrijedi va rad. ToneBailey nije ni dobrotvorno drutvo, Crofielde, ni savez za uzajamno divljenje. Izdajemo revije i time zaraujemo novac. Tako dugo dok vodite rauna o tim injenicama, sve je u redu. Dostojanstveno je pruio ruku eni, kimnuo u znak pozdrava i iziao. Zavladala je neprijatna utnja. Tek kad su se zatvorila kuna vrata, Dawn Sorell se nasmijala i kliknula: Ponovno dobrodoli u Byrona Crofielda!

Napetosti je nestalo. Razgovori su se nastavili i svi su poli prema baru. Crofield je stajao usred prostorije, piljei u krhotine ae na podu. Priao sam mu: Niste izabrali pravog ovjeka za alu, Crofielde rekoh. Na alost, u pravu ste. Zato ste to, do vraga, morali uiniti? Namignuo mi je: elim pobijediti u trci, Blake. Polet i brzina to je sve, razumijete li? Odluno je priao baru, podrugljivo se nasmijao i posegnuo za novom aom. Sa aom u ruci izazovno je gledao unaokolo. Kad su njegove oi srele hladan pogled Gail Anders, kao da se razljutio. ena je stajala sama pokraj prozora i ravnoduno ga promatrala. Dopustite mi da vam izrazim svoje divljenje! doviknuo joj je i naklonio se tako da umalo nije izgubio ravnoteu. Gospoice Anders, vi ste zaista znaajan proizvod nae epohe! Pobjeda nadomjestka! Izgledate

gotovo kao prava ena. ini se kao da posjedujete i srce i duu, a umjesto toga imate obilan zbir na bankovnom raunu i velik, prazan krevet, u kojem iz noi u no morate spavati sama! Gail je podignula glavu, ali se njezin ravnoduan izraaj lica nije promijenio. Na alost, sada moram otii, Crofielde poela je, ali ju je Crofield prekinuo: Ne morate nita objanjavati. Ako elite otii, idite. Carol i ja takoer odlazimo, Moemo li vas povesti taksijem? upitao sam Gail kad je prolazila pokraj nas. Nasmijeila se: Hvala ne! Kao da joj se urilo da ode. Skrenula je u predvorje i odmah zatim vratila se s veernjim ogrtaem preko ramena Laku no, svima! Mahnula je i nestala. Samo jedna moja rije i svi odjure poput punokrvnih konja! Podrugljivo se nasmijao Crofield.

Bilo mi je dosta Crofielda i njegova domjenka. Rekao sam Carol da sada odlazimo. Crofield je opazio kako smo ustali i doteturao k nama. Kakvi su to ljudi? zapitao je Masterson. Crofieldovi prijatelji. Nemogue! Ovo su oito bogataka djeca... Crofield je izviknuo njihova imena i odveo ih do bara. Alerxia me upitno pogledala i nasmijeila se. Poznate ih? zapitala me Carol. Povrno. Uskoro sam primijetio kako se Crofield nesigurnim koracima udaljio od bara. Alexia i Norm su ostali sami. Oprostite, jo jednom obratio sam se Carol. Moram se za neto pobrinuti. Priao sam baru. Cherrie mi je automatski pruila pie. Pozdravio sam Alexiju i izmijenio s njome nekoliko rijei. Njezin zarunik nije sudjelovao u razgovoru. Ogorena lica pijuckao je iz svoje ae.

Jeste li razgovarali s Crofieldom? ! upitala je Alexia. Da, vratit e vam ih. Tada se Norm Bakewell nakaljao i pogledao me s omalovaavanjem. Ne elim da to ne bude izgovoreno, Blake. Ljutim se na Alexiju to vam je priala o pismima. Ne vidim razloga da nepoznati ljudi guraju nos u njezine stvari. Osjetio, sam kako me obuzima hladan bijes. Normane! upozorila ga je Alexia. Zaista, ne znam nita neprijatnije u to bih morao gurati svoj nos, Bakewelle! Lice mu je oblilo rumenilo. Htio je otro uzvratiti, ali se svladao. Alexia je proaputala: Molim vas, je li Crofield rekao da e mi veeras... Da. Rekao je da e vam veeras vratiti pisma! Alexia je s olakanjem odahnula. Bakewell je meutim stavio au na bar i zareao: Ti si prokleta budala, Alexia. Ne shvaam zato uope...

 Ne ovdje, Normane. Toliko smo o tome razgovarali da mi postaje muno... Odlazite, Blake? Da. I vodite malu Carol sa sobom? izazovno je zapitao. A, zato? ljuti to je mucao. Zar vam moje derilo nije prijalo? Moja vam pia nisu dosta dobra? Smatrate li moju zbirku idiota suvie dosadnom? Ili vam ja vie ne odgovaram? Gadio mi se. Ne mogu rei da ste veeras bili naroito zabavni. Vrijeanje ljudi previe je jeftina ala. Oh, Blake, ne biste li prije nego odete, odrali predavanje o pristojnom ponaanju? Laku no svima! rekao sam i primio Carol ispod ruke. Crofield je teturao za nama. Nije vam odgovaralo ono to sam rekao Gail Anders, zar ne? Da, tono... Eto, znao sam to! ponosno se ogledao unaokolo. ujte, prijatelji! Sada u vam neto otkriti!

Na je Blake tako krepostan i poten da ga ljuti to sam uvrijedio uzvienu eficu raunovodstva. A ipak podrugljivo je pogledao Carol njegova mala prijateljica Carol... Dosta, Crofielde! otro sam ga prekinuo. Kreposni Blake brani stare djevice, a mlade djevice... U tom sam ga trenutku tresnuo desnicom u lice. Udarac ga je pogodio u bradu, zateturao je izgubio ravnoteu i pao na pod. Sada su svi utke i napeto promatrali to e se dogoditi. Crofield se oslonio na laktove i promatrao me gotovo sanjarska izraaja lica: Zato ne uviate da se samo alim, Blake? Zaudo, sada sam prvi put osjetio neto poput simpatije prema njemu. Ali, nije postojalo nita to bi se moglo rei. Primio sam Carol ispod ruke i mi smo otili.

7.

Dok smo pred kuom ekali taksi, Carol je utjela. Ni u taksiju nije progovorila. Samo je gledala kroz prozor. to mislite, ne bismo li negdje popili kavu? oprezno sam zapitao. Ne, htjela bih kui. Neko je vrijeme utjela. Ali, mogli bismo kod mene popiti kavu. To bi bilo lijepo osjetio sam olakanje. Znate, Steve, veer je ipak bila vrlo zabavna. Dosadno zacijelo nije bilo... Mislite li da e gospodin Tone otpustiti Crofielda? Ne znam, ali, imao bi dovoljno razloga... Iz svega srca mrzim Crofielda mirno je rekla. Nakon toga nismo razgovarali, sve dok nismo stigli u njezin stan. Tamo smo sjedili, pili kavu i priali gotovo itav sat. Oko jedan sat u noi sam krenuo. Carol me otpratila do vrata. Drago mi je to vas se sve ono nije suvie dojmilo rekao sam. Bilo je vrlo neugodno. Ali, sada je prolo.

Da, prolo je smijeila se. A ja se osjeam sasvim dobro. Ne morate se zabrinjavati... Nije mi bilo drago Sto Je primijetila moju zabrinutost. Nisam se zabrinjavao. Nasmijala se. I ja sam se morao nasmijati. to vas je tako oraspoloilo? Sretna sam uozbiljila se. Uvijek sam sretna kad sam s vama, Steve. Nikada nisam bila tako sretna. Mora da ste neto naslutili, Steve. Spustila je pogled, a kad je malo kasnije nastavila, glas joj je bio jedva razumljiv. Dosad nisam mogla o tome govoriti, uvijek sam se bojala. Jednom je postojao mladi iz susjedstva, bio je nekoliko godina stariji od mene. Dobro sam ga poznavala. Jo sam se kao dijete igrala s njime. Jednog je poslijepodneva doao k nama, kui. Bila sam sama u stanu. Bio je pijan i mnogo jai od mene... Nakon toga sam se uasavala svih mukaraca... I, nisam mogla o tome

govoriti... Sada mi nita ne znai govoriti o tome, barem ne vama. Zautjela je, pogledala me i nasmijeila se. Nadam se da vas nisam prestraila tom svojom priom. Nisam mogao odgovoriti, Stavio sam joj ruke oko ramena i njeno je poljubio. Priljubila se uz mene. Kad sam je ponovno pogledao, ozbiljno je rekla: Volim te, Steve. Oh, hoemo li sutra u jutro jo jednom o tome razgovarati? Znam prirediti dobar doruak. Da doem oko osam? Ili j to prerano? Ne, nije, Steve. Naao sam taksi i odvezao se kui. Kad sam uao u stan, bilo je pola dva. Istuirao sam se, napunio au i legnuo u krevet. Razmiljao sam o Carol. Moji osjeaji prema Gail Anders kao da su potpuno nestali. Jo nikada u ivotu nisam bio tako siguran u sebe, tako zadovoljan i smiren. Ipak, u mislima mi se vrzmao Crofield i nije se dao odagnati. Crofield koji

poput automobila s pokvarenim konicama juri ususret katastrofi, a to mu nita na znai, jer ja sam izabrao taj put. Njegovo pijanevanje, sarkazam, uitak da se ruga i vrijea, sve je to moralo izazvati nagli, zao kraj. Vjerojatno znate kako je to kad ovjek eli zaspati,' ali se zbog nemirnih misli uvijek nanovo budi. Neko sam se vrijeme muio, a onda sam konano zaspao. Moglo je biti oko pola tri, sjeam se da sam prije toga pogledao na sat. Probudila me zvonjava telefona Posegnuo sam za slualicom. Halo? promrmljao sam pospano. Oh, Steve... zato? Taj je tihi glas bio poput apta, a ipak je liio na krik. Tko je tamo? Koji broj traite'' Steve, to sam ja, Carol. Zato si to uinio, Steve... Glas se izgubio u jecanju^ nita vie nisam razumio. Zaboga, Carol, o emu govori? Bio sam tako zbunjen i uzbuen da sam

gotovo vikao. Gdje si? Sto sve ovo znai? Zato si ga ubio, Steve? Valjda ne zbog mene? Gdje si, Carol? prisilio sam sebe da govorim mirno i razgovjetno, ali mi je srce burno kucalo. Ja... ja sam u Crofieldovom stanu, Steve, On lei preda mnom, nije li to uasno? Zato si ga... O emu, zaboga, govori, Carol? Crofield je mrtav, Steve. Carol! Naglo sam se razbudio. Sat je pokazivao deset minuta prije tri sata. Molim te, Carol, pokuaj mi ispriati to se dogodilo. Doi i odvedi me odavde, Steve. Molim te. Jako se bojim! Saberi se, draga moja, i malo se strpi. Doi u po tebe za nekoliko minuta. Jesi li me razumjela? Da. doi e po mene. Steve. Tako je, draga moja djevojice. I, nemoj nita dirati! Samo mirno sjedi i ekaj me. Da, Steve glas joj je zvuao poput automata.

A sada spusti slualicu, draga. Zauvi kvrcaj i ja sam spustio slualicu i poeo se oblaiti. Vrtjelo mi se u glavi. Zar je Carol odjednom poludjela? Ili je sve to samo straan san? Kad sam iziao iz kue, pljutala je kia. Nigdje nisam vidio taksi. Trao sam sve do ugla Archove ulice i tu priekao tramvaj. Grmjelo je, bljeskale su munje. Konano je stigao gotovo prazan tramvaj. Vozio sam se oko pet minuta, iziao i morao trati koju stotinu metara. Sreom, u Crofieldovoj kui nije bilo nonog portira. U predvorju je stajalo otvoreno dizalo. Vrata Crofiedova stana bila su otkrinuta, u predvorju je gorjelo svjetlo. Zatvorio sam vrata za sobom. I vrata to su vodila u sobu za dnevni boravak bila su otvorena. Svuda je gorjelo svjetlo. Ali, nije se ula nikakva buka, osim kripe mojih promoenih cipela. Duboko sam uvukao zrak i uao u sobu za dnevni boravak.

Carol je prekrienih ruku sjedila na kauu. Kad je zaula moje korake, pogledala me, ali joj je lice ostalo ukoeno. Dugo smo gledali jedno u drugo. Tada je Carol polako okrenula glavu u stranu, polako i znaajno i pogledom mi je pokazala mrtvaca pokraj bara. Tamo je leao Crofield, s lijevim obrazom na tepihu. U lijevoj ispruenoj ruci jo mu je uvijek bila prazna aa. Ponovno sam pogledao Carol. Ali, ona se nije niti pomakla. Priao sam baru i spustio se pokraj Crofielda na jedno koljeno. Bio je nesumnjivo mrtav. Samo je mrtvac mogao leati tako udno i bezbrino i istodobno zgreno. Pokraj njegove lijeve sljepoonice bile su dvije male rupe. Krv to se izlila iz njih bila je tamna i zgruana. Tik ispod njega leao je telefon s podignutom slualicom. ica je vodila u utika na zidu iza bara. Neko sam vrijeme kleao i piljio u njegovo lice i

raupanu kosu. Tada sam ustao. Kad si dola ovamo, Carol? Slegla je ramenima i odmahnula glavom. Jesi li negdje vidjela revolver? pitao sam i ne znajui zato. Ne... Nisam ga vidjela Steve. Priao sam joj i htio joj staviti ruke na ramena. Ne, nemoj me doticati, Steve! tiho je kriknula. Zgrabio sam je za ramena i snano je stresao. lice joj se zarumenilo, a onda zadobilo prestraen izraaj. Odgovaraj mi na pitanja, draga. Kad si dola ovamo? Oko., oko pola tri. Malo im pola tri... Je li ve bio mrtav? Jezikom je prela preko usana: Da... bio je... Zato, si zaboga, ponovno dola ovamo? Nazvao me, rekao je da si ti ovdje. Kad te je nazvao? Ne znam... Zurila sam se da to prije stignem. Kad

je to moglo biti? Moda u dva sata i deset minuta. Rekao je da si se vratio pijan i ponovno otpoeo svau. I to da si trenutno onesposobljen... Rekla sam da u doi i pobrinuti se za tebe. La!... Nisam bio ovdje objasnio sam joj. Naravno, znao sam zato je htio da doe u njegov stan! Nastavi, Carol! Dola si i nala ga... ovakvog? Kimnula je. Jesi li sigurna da je ve bio mrtav? Steve, zna da je bio mrtav proaputala je. Pokuao sam razborito razmiljati, ali mi se u glavi vrt jelo. Ponovno sam se sjetio revolvera. Poeo sam ga traiti po itavu stanu, ali ga nisam pronaao. Kad sam se ponovno vratio u sobu za dnevni boravak, postalo mi je jasno kako sam bio na najboljem putu da se uvalim u grdne neprilike. Jasno, morao sam odmah nazvati policiju i ekati, da doe komisija za umorstva. Ali, mrzio sam i samu pomisao na to. Zar bi

policija vjerovala Carolinoj prii? Moda, nakon stanovitog vremena. Ali, najprije bi poveli Carol sa sobom i podvrgli je munom ispitivanju. im bi je pustili na slobodu, navalili bi na nju novinski izvjestitelji. Carol ve sada samo to nije doivjela ivani slom. Bio joj je potreban mir i odmor, a ne ispitivanja policajaca i ljudi iz tiska. Bilo je to opasno, ipak sam odluio da ne zovem policiju. Kleknuo sam pokraj Carol i primio je za ruke. Sluaj me, draga. Je li netko vidio kako si dola ovamo? Ne... nije. Bilo je tako kasno... Dobro. Nitko ne mora znati da smo bili ovdje. Sada u te odvesti kui. Odmah e lei, jer se mora brzo oporaviti. Policija e uskoro doznati to se ovdje dogodilo. Za nekoliko dana sve e biti objanjeno. Znam tko je to uinio poela je plakati. Onda mi reci!

Njene su se ruke zgrile oko mojih prstiju. Ti si ga ubio, Steve, znam to. Ali, nitko to nezna, a ja te neu nikome odati, Steve! Pria besmislice, draga. Sama si rekla da je bio mrtav kad si dola. ula sam preko telefona kako te je molio da ga ne ubije! Carol, nisam bio ovdje! Od tebe sam se odvezao ravno kui. Bio sam u krevetu kad si nazvala. Nastavila je, kao da me uope nije ula. Rekao je kako si suvie pijan da bi sam mogao otii kui, a ja sam rekla da u doi po tebe. I, onda sam ga ula kako vie: Ne, zaboga, ne Steve! Odmah zatim su prasnula dva hica. ak sam ula kako je pao, Steve. Paljivo sam je promatrao. Htio sam doznati je li bulaznila ili je zaista vjerovala u ono to govori. Nisam se vraao ovamo, Carol. To mi mora vjerovati. A sada idemo odavde...

Uinit u sve to eli, Steve. Jo sam se jednom ogledao po sobi, a onda smo izili. Spustili smo se dizalom, u predvorju nije bilo ni ive due. Nismo smjeli pred kuom ekati taksi, jer bi voza kasnije mogao rei policiji u koliko smo sati napustili Crofieldovu kuu. Preli smo po kii dva bloka kua. Iz tree nam je poprene ulice doao ususret taksi. Vozau sam rekao adresu udaljenu pola bloka od Carolina stana. Loe vrijeme noas, zar ne? rekao je ovjek preko ramena. Nisam se htio uputati u razgovor, jer nisam elio da nas se sjea ili nas ak moe prepoznati. Samo sam potvrdio da je zaista loe vrijeme. ini se da ste oboje dobro pokisli, ali, mladim ljudima to ne smeta... Kad smo se pribliavali cilju, primijetio sam kako sam u urbi zaboravio sitan novac. Imao sam uza se samo novanicu od dvadeset dolara, a voza bi

se zacijelo kad-tad mogao sjetiti mijenjanja novca. Moda ak nije imao dovoljno sitnia. Bilo bi suvie opasno da mora izii i promijeniti novanicu u nekom nonom lokalu ili na benzinskoj stanici. Toga bi se vjerojatno sjeao i nakon tri godine. Prvi put sam bio do kraja zaista svjestan da sam upleten u ubojstvo. A to nije bila ala. Netko je doao u Crofieldov stan i satjerao mu dva metka u glavu. Za nekoliko e sati policija krenuti u potragu za ubojicom. Nisam dakle smio uiniti ni najmanju pogreku! Poeo sam se znojiti. Oprezno sam gurnuo Carol i zapitao je ima li jedan dolar. Jasno, nije shvatila, zaueno me je pogledala. Pokazao sam joj novanicu od dvadeset dolara i vozaa. Tada je poela traiti u svojoj torbici. Voza je usporio vonju, a onda i stao. Ukljuio je unutranje osvjetljenje. Da lake naete sitni ree.

Tek kad se voza ogledao iznad ramena, Carol je rekla: Evo, nala sam i pruila mi dolar. Dao sam ga vozau i rekao neka zadri ostatak. Zahvalio se i promatrao nas kako izlazimo. Tek kad je nestao s vidika, primio sam Carol ispod ruke. Ili smo bez rijei. Kia je pljutala. Konano smo stigli do njezinih kunih vrata. Idem s tobom gore. im smo uli u stan, rekao sam: Skini mokru odjeu i obuci neto toplo. Onda emo jo malo razgovarati. A, ti? I ti si potpuno mokar. Nije vano! Posluno je izila. Skinuo sam mokri kini ogrta i objesio ga preko stolice. Kad sam zapalio drugu cigaretu, ula je Carol odjevena u ogrta od frotira i sjela pokraj mene. Sada emo jo jednom sve ponoviti, Carol. Moram znati svaku sitnicu. Dakle, ega se sjea otkako sam ja otiao?

 Kad si otiao, osjeala sam se... osjeala sam se tako dobro i sretno. Na njenom se licu pojavio izraaj tuge. apatom je nastavila: Uskoro sam legla. Bilo je pola dva kad sam ugasila svjetlo. Nakon nekog vremena zazvonio je telefon, malo iza dva sata... Bio je Crofield... Ali, sve sam to ve ispriala, Steve. Molim te, draga htio bih jo jednom uti sve. Rekao je da mu je ao to me je probudio. Ali, nije znao koga bi drugog zvao. Ti se naime nalazi u njegovu stanu, ali tako pijan ,da se ne moe sam vratiti kui. Rekao je da si doao kako bi ponovno otpoeo s njim svau, ali sada nisi ni za to sposoban. Pitao je, mogu M doi po tebe. Pristala sam. Prije nego je spustio slualicu, ula sam kako je tiho kriknuo, kao da se neega prestraio ili se jako iznenadio. Tada je viknuo Ne, zaboga, ne, Steve! I tada su prasnula dva hica... Jesi li sigurna da je viknuo Steve? Promisli, Carol.

Sigurna sam. Jesi li ula jo neto? ula sam kako je pao. I protrljala je elo bilo je jo neto. Neki apat mislim. Jesi li mogla razumjeti rijei? Ne. Bilo je to tako... udno. Ali, nisam nita razumjela. Tada sam ula kako je netko spustio slualicu. Najprije sam htjela nazvati policiju, ali sam morala misliti na tebe. Zato sam i otila tamo., Nisam te nala pa sam te nazvala. Nisam jo jednom otiao Crofieldu, Carol. Ne znam zato je izgovorio moje ime.' Ali, zato bi mi rekao da si tarn'v ako... To mogu samo nasluivati, Carol. Htio te domamiti u svoj stan i zavesti. Time bi mi se osvetio zbog onog udarca. Odvratna pomisao, ali sada nam mora biti ravnoduna. Najvanije je ovo: jesi li sigurna da te nitko nije vidio u Crofieldovoj kui? Ne vjerujem da me je netko vidio.

 Kako si dosta Crofieldu? Taksijem? Nisam nala taksi. Ila sam pjeice i tramvajem. Dobro... Pretpostavimo dakle da te nitko nije vidio. Prema tome, nema razloga da bude upletena u ova sluaj. Jasno, mora se pripremiti da e policija doi i k tebi, jer si bila na Crofieldovu domjenku. Ispriat e im da sam te oko dvanaest sati dopratio kui. Ne smije im rei posve tono vrijeme. Ja sam nakon nekoliko minuta otiao. Nakon toga, ti si se okupala, kratko vrijeme si sluala radio... Izmeu ponoi i jedan bile su na programu Pinzine kreacije. Arije iz Don Juana Pitat e te, naime, to je bilo emitirano. Najprije e rei da ne zna tono, da je bila neka glazba, operna... Razumije li? Da, neka glazba, operna... Ponovno e te pitati i ti e se sjetiti. Sluala si arije iz Mozartova Don Juana. Pozna tu operu? Da, poznam je, Steve.

Dobro. Ali nemoj rei da je pjevao Pinza... Reci samo... neki mukarac... bas. Jesi li razumjela? Razumjela sam, Steve. Nisam bio siguran u nju. Igrali smo opasnu igru s neznatnim mogunostima. Ipak, htio sam iskoristiti i te mogunosti. Samo se nemoj brinuti, draga. Ponaaj se kako smo se dogovorili... Klimnula je, ali je izbjegavala moj pogled. Nije mi se dopadao prazan i beivotan izraaj njena lica. elio sam je zagrliti i tjeiti. Ovako zbunjenu i bespomonu volio sam je vie nego ikada. A sada idi brzo u krevet rekao sam nakon malog prekida. Ipak, jo sam neko vrijeme neodluno sjedio. Uznemiravala me pomisao kako e sve to ona izdrati. Konano sam joj prstima preao preko lica i otiao. Nekoliko kua dalje sjeo sam na tramvaj. Bilo je neto malo iza pola est...

8.

U est sati stigao sam kui. Uinio sam sve to je moralo biti uinjeno i ekao policiju. Pojavila se oko pola deset, utjelovljena u ovjeku koji se zvao Martin, loe odjevenom policijskom inspektoru nakostrijeene kose i zamiljena pogleda. Martin je u predvorju pronaao moj potpuno mokar kini ogrta. Prva pogreka... *** Martinova je soba bila vrlo topla i uska. Zrak je bio zadimljen. Martin je sjedio iza pisaeg stola, puio i promatrao me. Sjedio sam na neudobnoj stolici nasuprot njegovu pisaem stolu. U sobi su bila jo tri detektiva. Dvasu sjedila, trei je stajao pokraj prozora. Dobro, ponimo otpoetka rekao je Martin. elite jo jednom uti priu?... Ve sam vam je ispriao najmanje deset puta. Ali, jo uvijek mi se ne dopada. Pokuajmo jo

jednom. Ponite s time kako ste doli po Carol da je odvedete na Crofieldov domjenak. Stavio sam cigaretu u usta. Detetkiv, zvao se Green, mi je zapali. Bio sam vrlo umoran, ve su me pet sati neprekidno ispitivali. Nisu spominjali ostala presluavanja. Prema tome, nisam imao pojma to je bilo s Carol. Lijepo, htio sam odvesti Carol u devet sati, ali nije jo bila gotova i zato smo prilino kasno stigli na domjenak. Uzeli ste taksi? Da, useli smo taksi. Crofield nas je doekao na vratima stana. Bio je prilino pijan. Niste ga podnosili, zar ne? Ve sam vam rekao kako se to ne moe opisati s dvije rijei. Bio je zbog svojeg ponaanja neka vrsta sveopeg muitelja. Ne anam hoete li me tono shvatiti ako vam kaem, da sam se prema njemu uglavnom odnosio kao prema zanimljivom ali i zloestom majmunu u zoolokom vrtu...

 Prilino dubokoumno objanjenje! ubacio je Green. On je pisac objasnio je Martin Greenu. Zatim me je zapitao: Postoji li neto izmeu vas i te Carol? Nita naroito. Ona mi je tajnica i draga mi je. Tako. Je li joj Crofield udvarao? Ne, imao je dosta drugih djevojaka. Znai, stigli ste na domjenak. I tada je Crofield poeo vrijeati vaeg efa Toneja? Ne, to je bilo kasnije. Dobro. Je li vrijeao i ostale goste? ini se da je bio loe raspoloen. Bio je bezobziran i drzak, te se iivljavao na svojim vlastitim gostima. Mogao sam mu neto rei o Alexijinim pisima, ili Mastersonu, ali to je trebao otkriti sam Martin. Koliko sam ga poznao, nee mu zato biti potrebno mnogo vremena. Dakle, svaao se s Tonejem. Radilo se o njegovom pretjeranom uivanju alkohola... Tone je

otiao, a on je nakon toga vrijeao Gail Anders. I ona je otila... Uskoro nakon Toneja, moda svega pet minuta kasnije... Zatim ste otili vi i Carol... Kako brzo nakon nje? Moda pet do osam minuta nakon Gail Anders... Htjeli ste otii prije nego je Crofield poeo vrijeati Carol, je li tako? Da. Bilo mi ga je dosta. Ali, kad smo odlazili, rekao je nekoliko neumjesnih rijei. Upozorio sam ga, ali on nije mario. Zato sam ga udario. Da... I vie nita ne znam... Kakve su to bile neumjesne rijei? Vrijeao je Carol, a to me je razljutilo... Crofield je vjerojatno bio prilino lukav momak. Jamano je znao kako e vas time uzrujati. Nije va volio, zar ne? Ne znam. Bio je udan. Uvijek je morao pronai nekoga s kime e se svaati ili ga vrijeati. Moda je to inio samo zato da bi se potvrdio pred samim sobom...

 Ostavimo Freuda rekao je Martin. Odveli ste dakle Carol kui. Nakon toga ste se odvezli u svoj stan, stigli tamo u jedan, ili neto iza jedan sat... To je vaa pria... I time se ponovno vraamo na va kini ogrta. Jer stigli ste najkasnije u etvrt dva kui, a kia je poela padati tek oko pola tri. Je li vam palo na um neko objanjenje, zato je va ogrta bio mokar kad sam oko pola deset doao k vama? ini se da je ovo s ogrtaem bilo zaista jedino to je Martin Imao protiv mene. Ako je bilo tako, postojao je izlaz. Vjerojatno ete ponovno misliti da laem. Ali, upravo sam se neega sjetio rekao sam nehajno. Probudio sam se jutros oko pola etiri i htio puiti, ali nisam imao vie cigareta. Zbog toga sam preko pidame navukao kini ogrta i po kii otrao do nonog lokala u ulici Arch. Martinov izraaj lica se smraio.

Tako! Upravo sada ste se toga sjetili, je li? Tako je mirno sam odgovorio. Time je objanjeno zato je moj ogrta bio mokar. A poto to sada znate, pretpostavljam da mogu otii. Je li? Vi mislite da moete otii?... Smislite neto uvjerljivije, Blake! Nemate nikakva razloga da me zadravate ovdje, Martine. Spreman sam s vama suraivati, ali ne elim ispatati za nekog drugog. Sada me zatvorite ili pustite da odem. Gle, odjednom otkrivate kako imate neka prava! Zar ne znate da vas moemo beskrajno dugo zadravati, a da vas ipak slubeno ne uhapsimo? Moda moete, ali to ne bi bilo pametno. Istina, nisam nikakva zvjerka, ali gospodin Tone redovno igra golf sa efom policije... Martin se nasmijao. Ne moete me uplaiti, Blake! elim doznati zato ste lagali.

 Nisam lagao... ovjeku se moe dogoditi da ode po cigarete i to zaboravi... Cigareta ste se morali sjetiti, najkasnije jutros, kad sam vas o tome pitao. Umjesto toga, vi ste mi lagali. To nije bio dobar poetak, Blake! Prezirali ste Crofielda i udarili ga zato to je uvrijedio Carol! Moda ovo sa cigaretama zvui smijeno, ali je ipak istina. Gdje ste ih kupili? U Archovoj ulici, ugao Severnove ulice. Mislim da se vlasnik zove Walgreen. Ranije nisam nikada bio tamo. Posluivala su dva mukarca i dvije djevojke, ali gostiju gotovo i nije bilo. Ovo posljednje vidio sam vlastitim oima, kad sam ispred Walgreenova svoda ekao tramvaj. Newcomber kimnuo je detektivu pokraj prozora provjerite tu priu. Pitajte, sjeaju li se Blakeja. Newcomber je iziao, a Martin uzeo nekoliko listova papira to su leali na pisaem stolu. Ovo su podaci o noanjim kretanjima

ostalih. Najprije va ef, gospodin Tone. On je otiao od Crofielda oko pola dvanaest, ili malo kasnije. Kakav je taj Tone? Iskreno reeno, ugodan, vedar ovjek. Ugodno je raditi za njega? Vrlo. Lijepo. On je dakle oko pola dvanaest otiao sa svojom enom. Kao to je izjavio, otili su u neki noni klub, tamo su veerali i gledali program. Zatim su se odvezli kui, i oko pola dva legli u krevet. Kad smo rano jutros razgovarali s njime, Tone je priznao kao ga je Crofield sino jako razljutio. Je li izmeu Tone ja i njegove ene sve u redu? Jasno, sjetio sam se to je Crofield rekao o Toneju i Gail Anders, ali to nisam htio spominjati. Koliko ja znam, da... Martin je uzeo slijedei papir. Ovdje imamo gospoicu Gail Anders. Napustila je domjenak ubrzo nakon Toneja, najkraim putem otila kui i legla. Je li ona

imala razlog da se ljuti na Crofielda? Sjetih se kako sam je nakon Crofieldove prve posjete naao zaplakanu. O tome nita ne znam rekao sam. Koliko je meni poznato, meu njima nije bile razmirica. Dakle, velika i sretna obitelj, je li? Promatrao me je iskosa. Ipak, netko meu vama nije bio sretan... Evo Mastersonova iskaza i iskaza Florence Bailey. Masterson je izjavio da su on i gospoica Bailey, nakon to ste vi Crofielda spremili na pod, takoer .otili. Kad su odlazili kae Masterson, Crofield je leao na kauu, a Cherrie Angelo, barska djevojka, otirala mu vlanom maramicom krv s lica. Nakon toga je Masterson otpratio gospoicu Bailey kui i tamo s njom neko vrijeme razgovarao. On je Martin me je ponovo pogledao oenjen, zar ne? Da... Poznajete li njegovu enu?

Nikada je nisam vidio. uo sam da je bolesna. Spava li Masterson s Florence Bailey? Kako bih to mogao znati? Vi oito nita ne znate, Blake, zar ne? U svakom sluaju, Masterson kae da je odmah iza jedan bio kod kue. Zena mu je ve spavala... Martin je uzeo slijedei papir. Sada dolaze trojica odjednom... pisci iz New Yorka... Stanuju sve troje u jednoj sobi u hotelu Olimpia... Poznate li ih? Da... Opasna trojka upao je detektiv Green. Bio sam jutros tamo i morao sam ih buditi. Momci nisu bili u stanju izgovoriti ni jednu razumnu rije. Onaj visoki, mravi, neprekidno je brbljao o deset centi to su mu plaali... Oh, prekinuo ga je Martin, dvosmisleno se smijeei. Ono to je isprialo njih troje, barem zvui poteno. Tvrde da ne znaju to se dogodilo nakon vaeg odlaska, jer su bili suvie pijani. ena kae da

ih je stigla na ulici, htjela ih je otpremiti u hotel, ali su uli u neki noni bar. Nitko od njih troje ne zna kad su stigli u hotel... Tako, a sada jo jedan izabrani par: Alexia Smedley i njezin zarunik Norman Bakewell. Kako je, k vragu, njih dvoje dospjelo na taj domjenak? Mislite li da su nai takozvani aristokrati suvie fini da bi se mogli druiti s obinim pukom? Upravo suprotno! Oni to, tu i tamo, vrlo rado ine. Zato onda ne bi mogli biti na Crofieldovu domjenku? Jelo i pie bijae besplatno, a gosti jamano zabavniji od onih koji se sastaju u Nort Lake Shore Driveu! Ne uzbuujte se, Blake rekao je Martin. Jeste li ih prije toga poznali? Alexiju Smedley, jesam. Sreo sam je s Crofieldom u baru. Bez zarunika? Da. K vragu, Blake, vi ipak neto znate! Martin je kimnuo Greenu: Ispitajte to je to bilo izmeu Crofielda i Alexije Smedley. To mi je

sumnjivo. Ali, budite oprezni, Green, Blakewellovi i Smedleyjevi spadaju u... hm... visoko drutvo. Kad je Green otiao, Martin je uzeo slijedei papir. Cherrie Angelo... Zove se zapravo Hula Himmelstoss... ono prvo joj je umjetniko ime... Tvrdi da je umjetnica. U stvari ivi kao dekorativni predmet koji se svlai, smijei i pokazuje obline... Cherrie-Hulda je otila posljednja, neto prije jedan sat, kao to smo izraunali... Kae da je Crofield u to doba leao pijan na kauu i djelovao kao da e dugo ostati izvan pogona. Otila je u hotel Imperial i upoznala nekog dareljivog gosta... Jutros rano pronali smo ih u hotelu... Huldina je pria neoboriva. Tako... Martin je uzeo posljednji list i znatieljno me pogledao. Ostaje samo vaa Carol. Kae da ste je dopratili kui i uskoro otili. Prije nego Je legla, okupala se i malo sluala radio.

Zautio je i zamiljeno promatrao papir u svojoj ruci. Srce mi je lupalo tako jako, da sam mislio kako ga i on uje. Zapalio sam cigaretu. Kad sam ibicu htio staviti u pepeljaru, primijetili kako me paljivo promatra. Carol je bila vrlo zbunjena kao da je govorio samome sebi. Ali, mislim da je po prirodi razdraljiva. Jo me neko vrijeme promatrao. Najnedunija skupina ljudi koju sam ikada sreo! Svi su lijepo otili kui, neki su jo popili po au mlijeka, drugi malo sluali radio. U vrijeme kad je ubijen Crofield, svi su leali u krevetu! Pokraj njegovih usana iskoe otre bore. Meutim, netko lae! Vi u svakom sluaju, Blake! Moda i drugi. Ali, to emo otkriti. Imamo vremena... Zbog ega ste tako uvjereni da ga je ubio netko od gostiju? Nisam... Ali, to je dobra poetna toka. Prvo, to nije bilo grabeno ubojstvo, jer mrtvi Crofield je imao u

lisnici osam stotina dolara. Drugo, ubojica je poznao Crofielda i snalazio se u stanu. Meci su bili opaljeni iz razdaljine od kakve tri stope. Iz toga proizlazi da je Crofield poznao osobu koja je pucala u njega. Vjerojatno je prije toga s njom i razgovarao. Blake, moda ste ipak jo jednom bili u Crofielda... kad ste ili po cigarete... Moda ste uli, poeli s njime razgovarati, izgubili glavu i ustrijelili ga, je li, Blake? Nisam ga ubio. Moda ste ga ubili umjesto nekog drugog? Poto nisam odgovorio, nasmijeio se onim svojim smijekom bez imalo humora. Zatim je kimnuo detektivu koji je jo uvijek nijemo sjedio pokraj pisaeg stola. Odvedite ga u eliju, Godwine! *** etiri sata kasnije, oko sedam sati, pojavi se Martin i sjedne na moj leaj. Izvadi

cigarete, ponudi me a i sam zapali. Putamo vas, Blake. Najprije nisam shvatio, a onda osjetih silno olakanje. Kad mogu otii? Odmah. Ve sam zapovjedio da vam donesu vae stvari. Zbog ega ste odluili da me pustite? Ne postoji razlog da vas zadravamo ovdje. Sluaj je okonan. Okonan? Ne biste li mi ispriali to se dogodilo? Zato, ne? Nazvala nas je vaa Carol. Htjela je priznati da je ona ustrijelila Crofielda. Otili smo po nju i presluali je... Sada je sve zavreno... Ali... ona ga nije ubila! Kako znate? Grozniavo sam razmiljao. Jasno, Carol je htjela zatititi mene. Vjerojatno je doznala zato su me zadrali na policiji. Po svoj je prilici jo uvijek vjerovala da sam ja ubio Crofielda te se rtvovala da me spasi... Ili ga je zaista ona ubila?

Kako znate? ponovio je Martin. To je nemogue. Dovoljno je da je ovjek pogleda pa da mu postane jasno kako ona ne moe nikome uiniti nita naao. Nemojte se nikada oslanjati na vanjtinu, Blake. Uostalom, Carol sada sjedi u mojoj kancelariji i diktira priznanje... Ispriala je da je ponovno otila Crofieldu, jer ju je nazvao i rekao da mora neto vano s njome razgovarati. Kad je dola, poeo ju je napastovati, a ona ga je ustrijelila. Zar Carol spada u vrstu djevojaka koje nou eu unaokolo s revolverom u torbici? To je teko rei slegao je Martin ramenima Uostalom, revolver nije pronaen. Ona kae da ne zna to je s njime kasnije uinila. Ne zvui uvjerljivo, zar ne? Ne, ali je ipak mogue ustao je i zijevnuo. Vrijeme je da odem spavati. Nemojte otputovati, Blake.

Bit ete nam slijedeih dana potrebni. Ne vjerujete, valjda, da ga je Carol ubila? Netko je to morao uiniti, a ona je priznala. To mi je dovoljno...

9.
Kad sam se vratio kui, okupao sam se i presvukao. Tada sam sjeo i poeo razmiljati o dogaajima tijekom posljednja dvadeset i etiri sata. Pokuao sam u mislima ponoviti sve to sam rekao i uinio, sve to je Carol rekla i uinila. ak sam glasno ponovio razgovor to smo ga vodili u Crofieldovu stanu, dok je on leao mrtav na podu, isto tako i razgovor u Carolinoj sobi. Najudnija toka u Carolinoj prii bila je tvrdnja da je ula Crofielda kako zaziva moje ime trenutak prije nego su bili ispaljeni meci. Ili je krivo ula, ili su Crofieldove rijei bile namijenjene nekom drugom Steveu... Ili je Carol lagala...

A onda... revolver koji nisam uspio pronai u Crofieldovu stanu... Dakako, ako je Carol bila ubojica, mogla ga je u meuvremenu ukloniti. Meutim, ona je bila tako zbunjena da na takve stvari naprosto nije mogla misliti. Nije ga mogla imati ni u runoj torbici, jer je ona bila premalena. Sada je Carol priznala da je izvrila ubojstvo. Ali, prole noi kao da je bila zaista uvjerena da sam ja ubio Crofielda. to sam due razmiljao, postajao sam sve sigurniji u njezinu nedunost. to sam mogao uiniti za nju? Zvonjava telefona trgla me iz misli. Oh, Steve, tako sam sretna to si ponovno kod kue zauo sam glas Gail Anders. Da, vratio sam se prije pola sata. ula sam na radiju o Carol. To je uasno, Steve. Nevjerojatno! Ni ja ne vidim u tome mnogo smisla. to misli o tome, Steve, da doe k meni?

Mogli bismo neto popiti i pojesti? Imam sve kod kue. Moe doi kad zaeli. Pola sata kasnije pozvonio sam na njezina vrata. Otvorila mi je odjevena u svileno kuno odijelo, na bosim je nogama imala sandale. Je li bilo strano na policiji? Dalo se podnijeti. Ulila mi je ti au viski, a ja sam sjeo u naslonja. Gail se smjestila na divanu. Ispruio sam noge i odjednom se osjetio vrlo umoran. Zato su te odveli na policiju? U mene je rano ujutro bio neki mravi detektiv i postavio mi desetak pitanja. Ali, to je bilo sve. Nakon to si ti otila, udario sam Crofielda. Na temelju toga su zakljuili da bih najvjerojatnije ja mogao biti njegov ubojica. Udario si ga? Zato? Izgovorio je nekoliko prljavih primjedbi. Oh, sve je to tako odvratno uzdahnula je. Razgovarala sam s Tonejem

i Mastersonom. Tone je silno uzbuen, dok je Masterson gotovo oduevljen. On je bolesno osvetoljubiv. Neko je vrijeme utjela. Carol ti postaje sve draa, zar ne, Steve? Da. Ih ti predstavlja neto mnogo vie od toga? Mnogo vie. Njezino me je pitanje razljutilo i istodobno probudilo moj prkos. Najprije je to bilo samo saaljenje. Sada je postalo mnogo vie. Pomalo se izgubljeno nasmijeila. Mislim da si vrlo umoran. Ne smije se zabrinjavati. Time nita nee postati bolje. Mora se opustiti i odmoriti. Pripremit u ti sendvi i pivo. Odlino. Uskoro sam je uo kako posluje po kuhinji. Poeo sam se oputati i tada je na vratima zazvonilo zvonce. Hoe li pogledati tko je, Steve? doviknula mi je Gail. Ustao sam i otvorio vrata. Vani je stajao portir i

u ruci drao par zlatnih veernjih cipela, iste one to ih je Gail Anders sino nosila na Crofieldovu domjenku. Cipele za gospoicu Anders rekao je portir. Moete ih dati meni pruio sam mu etvrt dolara. Moda je to bilo protiv kunog reda, ali on mi je ipak pruio cipele. Drei ih u ruci, vratio sam se u moj naslonja. Tko je bio? upitala je Gail ulazei sa aama i bocama pive. Tada je na stoliu ugledala cipele. Oh, ve su mi ih poslali! Ulila mi je pivo. Lake e doekati sendvie. Uzela je cipele i promatrala ih. Dobro obavljen posao. Morala sam ih dati pooniti. Drago ml je to su ponovno u redu. To su mi najdrae veernje cipele... Jo malo piva, Steve? Ne, hvala. Malo kasnije donijela je sendvie. A kad smo ih pojeli, rekla je: Sada u pospremiti, a ti se odmori. Zaklopio sam oi i zavalio se duboko u naslonja.

Prijala mi je hladna i mirna atmosfera prostorije. Tada se Gail ponovno vratila, stala iza mojeg naslonjaa i poela mi prstima prelaziti preko sljepooica. Djelovalo je ugodno i umirujue. Napet si poput ice na violini. Opusti se, Steve. Pokuat u. Na kraju je sjela na naslon mojeg naslonjaa i odvezala mi kravatu. Tako je bolje, zar ne? Podigao sam pogled i nasmijeio se: Ba si dobra... I ona se nasmijeila i skrenula pogled. Tada me je ponovno pogledala, nagnula se i poljubila u usta. Ovo sam eljela otkako si ovdje... I opet sam outio razdraenost. Osjeao sam neto prema njoj, ak prilino mnogo, ali to nisam mogao razumjeti. Sto misli o tome da do jutra ostane ovdje? Smatra li to naroito dobrom idejom? Ne znam krv joj je navrla u obraze. Oito, nisam promislila. Ustala

je, prila prozoru i zagledala se u no. Ponekad ne razmislim dovoljno. Uvrijedio sam te, zar ne? Da, ali to nije vano. Sama sam kriva... Ne bi li sada otiao, Steve. Htjela bih biti sama. Ustao sam i priao vratima. Tada sam se nesigurno i zbunjeno okrenuo. utke smo se gledali. Postalo mi je jasno da na ovaj nain ne mogu otii od nje. Kasnije, uveer, govorila je o sebi iskreno i bezobzirno. Na taj nain kao da joj je postalo lake. Potpuno si me zbunio zvualo je kao da govori samoj sebi. A ja sam sve zamiljala lijepo i jednostavno. to? Oh, ono uobiajeno... kako sam dobila sve za ime sam eznula ... 'Ljubav i sreu... i sve ostalo... zna. Zavladala je utnja. Namjerno nisam nita rekao jer i nije postojalo neto to bih mogao odgovoriti. Konano je rekla:

Tone me zamolio da sa udam za njega. Morao sam se sjetiti Crofieldove primjedbe o Gail i Toneju. Znai, ipak je neto postojalo. A to e Tone uiniti sa svojom enom? Ukoliko kaem da, zatrait e rastavu. Neko sam vrijeme utio. I to si odgovorila Toneju? Zamolila sam ga da mi ostavi malo vremena. Ta rekla sam ti da sam zbunjena... Dvije sam se godine trudila kako bih Toneja navela da me oeni. A sada,' kad je on konano odluio, nisam vie sigurna u sebe. Zato se eli udati za njega? Nee to lako razumjeti, Steve. Djelujem sigurno i samouvjereno, poput prave pravcate poslovne ene. Ali, vei je dio toga gluma. Kad sam bila mla morala sam izdrati prilino teka vremena i to je u meni ostavilo nesigurnost i strah pred ivotom. Vjerojatno nee shvatiti, ali ne mogu se osloboditi bojazni da bi

se to moglo ponoviti. Ta je nesigurnost bi to m natjerao da postanem bezobzirna ena koja pravi karijeru.. . Kad sam otkrila da se Tone zanima za mene kao mukarac, pronala sam u njemu svoj konani cilj, neku vrstu utoita... Ali, molim te, Steve... nemoj misliti da sam besavjesna raundijka. Tone mi je doista drag i uvjerena sam da bih mu dobro pristajala... Ne misli li ti da bih mu pristajala? Oh, da rekao sam. I sve zvui vrlo razborito... Znao sam kako je moja primjedba banalna, ali je u ovoj situaciji bilo teko nai pravu rije. *** Slijedeeg me je jutra nazvao Tone i zamolio da doem u njegovu kancelariju. U njega sam naao Mastersona, Gail Anders, Dawn Sorell i Maxa Ringolda. Bila je tu i Mastersonova tienica Florence Bailey.

Zatvorite vrata, Blake, i sjednite rekao je Tone. Sjeo sam pokraj Gail Anders. Zamolio sam vas da doete ovamo poeo je Tone zbog traginog sluaja u subotu u noi. To je uasan dogaaj za sve nas, ali, ne smijemo dopustiti da nas izbaci iz koloteine. Jasno, policija e nas jo ispitivati i zahtijevati nae iskaze pred sudom. Uz to bih htio rei da emo uiniti sve kako bismo pomogli i policiji i sudu... Zautio je. Gail Anders mi je apnula: Htjela bih nakon ovoga razgovarati s vama u mojoj kancelariji... Kimnuo sam i ponovno pogledao Tone ja. Policija vas je vjerojatno sve presluala nastavio je. Moda to nije previe ugodno iskustvo. Nasmijeio se prema Dawn Sorell. Zamolio sam i vas i gospodina Ringolda da doete ovamo, premda niste nai slubenici. Hvala vam to ste doli. Poaeni smo time rekla je Dawn Sorell.

 A gdje je onaj visoki, plavokosi? Htio je znati Tone. Oh, sinula mu je odlina ideja i pokuava je staviti na papir objasnio je Ringold. Nismo ga htjeli omesti. Naravno kimnuo je Tone. Zapravo, vie vam nemam to rei, osim da moramo nastaviti raditi i izdignuti se iznad te tragedije. Ukoliko netko ovaj tjedan nije raspoloen za posao, doputam mu da ostane tri-etiri dana kod kue. Masterson se glasno nasmijao: Nikada nisam bio ornij i za posao! Bilo bi bolje, Mastersone, da ovakva miljenja zadrite za sebe hladno je rekao Tone. Naravno odmah se sloio Masterson. Morao sam misliti na to. Ali, bilo je zaista teko raditi s Crofieldom. Znate, one sam veeri dugo razgovarao s njime. Pokuao sam mu objasniti da e svojim ponaanjem u prvom redu nauditi samome sebi. Samo sam uzalud troio vrijeme i

rijei. Ono to je rekao o meni i gospodinu Toneju, bilo je zaista odvratno... Nisam mogao suzdrati smijeak. Tone je malo problijedio. Oito, kolebao se izmeu znatielje da dozna neto vie o Crofieldovim izjavama, i uvanja svojeg dostojanstva... Dostojanstvo je ipak bilo vanije. Pokuajmo biti obzirni rekao je. Da, ovo bi zasad bilo sve. Hvala vam... Napustili smo njegovu kancelariju. Na hodniku sam se oprostio s Dawn Sorell i Ringoldom i pourio za Gail. Sto je? Zapitao sam je. Uli smo u njezinu sobu. Vidjet emo odgovorila je tako hladno, da sam se morao nasmijeiti. Izvadila je iz pisaeg stola hrpu naloga za isplatu honorara. Znate li neto o ovome, Blake? htjela je i dalje ostati pri svojem poslovnom ponaanju. Paljivo sam pregledao naloge. Ispunjavao ih je i

potpisivao Crofield, a odnosili su se na honorare za price's prosjeno petnaest tisua rijei, rije po dva centa. Bilo je ukupno devetnaest naloga, pa je ukupna suma iznosila, kako sam izraunao u glavi, oko est tisua dolara. Ja sam, za to vrijeme otkupio etrdeset i jednu priu, i na njih potroio oko jedanaest tisua dolara. Odakle vam ove uputnice, gospoice Anders? zapitao sam isto onako poslovno kao i Dna mene. Ne zna za njih? zapitala je uplaeno i mnogo osobnije. Nikada ih ranije nisam vidio. Oh, sve sam ih dala isplatiti. Mislila sam da su u redu. A jutros sam u raunovodstvu ustanovila da je Crofield za svaku uputnicu preuzeo ek.' Rekao je da pisci ive u gradu, on e se s njima sastati i radije e im osobno predati ekove. ao mi je, Gail, ali mi nemamo te prie. Imena

pisaca su mi nepoznata. Vjerojatno su izmiljena. To bi znailo da se Crofield prijevarom domogao gotovo est tisua dolara... Jesi li to ispriala Toneju? Ne, jo nisam. Htjela sam najprije razgovarati s tobom. Nadala sam se da zna za te prie i da je sve u redii. Jasno, sada moram obavijestiti Toneja. Hoe li doi sa mnom? Otili smo Toneju. Nakon to mu je Gail pokazala uputnice i sve ispriala, zabrinuto me zapitao: Zaista nita ne znate o tome, Blake? Ne, nemam pojma. Odmahnuo je glavom poput ovjeka koji ne moe shvatiti doivljenu nepravdu. Spadao je meu potene ljude koje vie bole zloupotreba povjerenja nego novani gubitak. No, dobro obratio se Gail. est tisua dolara nas nee upropastiti, zar ne? Ali, izmislit ete neki sustav kako bismo mogli sprijeiti ponavljanje ovakvih stvari, zar ne?

 Pri slijedeoj bi reviziji ovo izilo na vidjelo zamiljeno je primijetila Gail. To bi bilo krajem ovog tjedna, zar ne? Da Crofield nije bio ubijen, naao bi se nakon vikenda iza reetaka. Moda je ak i bolje to se dogodilo ovako. U svakom sluaju, smislite neto, Gail... to mislite o ovome: im pronaemo novog urednika, da sve naloge za honorare supotpisu je Blake? Gail je ustro kimnula. To e biti najbolje...

10.
Kad smo htjeli otii, Tone me zamoli da jo malo ostanem. Samo sam znatieljan rekao je kad je Gail izala. Kako je bilo juer na policiji? Jako neugodno? Ne naroito. Vjerojatno znate da sam, uskoro nakon to ste vi otili, udario Crofielda. I to je policija htjela tono ispitati.

im je Carol priznala, pustili su me. Moram vam rei da me je njeno priznanje potpuno dotuklo. Carol je oduvijek bila drago i razumno stvorenje... I tako blago... Ne vjerujem da je to onu uinila. Ne vjerujete? Ali, ona je priznala! Da, priznala je uplaih se da sam previe rekao. Ali, policija... i ona vjeruje da je Carol to uinila... Ili... Vjerojatno... Premda se nikad ne zna to policija zaista misli. Nisam htio nita vie rei, ali sam ipak uo samoga sebe: Osjeam da to jo nije zavreno. Kad sam se vratio u svoju sobu, pokuao sam raditi, ali nisam mogao. Uzeo sam list papira i napisao imena svih gostiju na Crofieldovu domjenku. Tada sam uz svako ime naveo vrijeme kad je dotina osoba otila i to je, prema vlastitoj izjavi, nakon toga uradila. Ali, to me nije dovelo ni do ega.

Razderao sam papir i bacio ga u koaru. Zapalio sam cigaretu i razmiljao" o Carolinoj tvrdnji da je Crofield zazivao moje ime. Ovo je mogla biti Carolina izmiljotina. Ali, nije bila ni logina, ni vjerojatna. Bila je nespretna i besmislena, kao to to jedino moe biti istina... Je li moda Carol krivo ula? Ili se radilo o nekom drugom Steveu? Odjednom je zazvonio telefon i trgnuo me iz misli. U slualici sam zauo nesiguran muki glas: Halo, gospodine Blake? Da. Htio bih razgovarati s vama, jo veeras. Tko ste vi? Moje vam ime ne bi nita reklo. Ali, vano je. Radi se o sluaju Crofield... Osjetio sam hladnou u predjelu eluca. Lijepo, ali htio bih da doete u moj stan. U redu. Odgovara li vam pola osam? I, adresu... molim... Rekao sam mu.

Bit u toan obeao je neznanac i spustio slualicu. Nekoliko sam minuta razmiljao kad i gdje sam ve uo njegov glas, ali me tada ponovno zaokupila moja najvea briga, Carol... Ipak sam prisilio samoga sebe da obavim najhitnije poslove, a onda sam obavijestio djevojku u prijemnoj kancelariji da poslije podne neu biti u uredu, te se spustio dizalom. Vani sam sjeo u taksi i odvezao se na policiju. Martin je sjedio drei noge na pisaem stolu. Prilino me ljubazno pozdravio. to ima nova, Blake? Htio bih vidjeti Carol. Zato? Radila je sa mnom, a rekao sam vam da mi je draga, Ako se moe za nju neto uiniti, rado bih joj pomogao... Moete je vidjeti, ali bih prije toga htio malo razgovarati s vama... Ovo me je iznenadilo, ali sam ipak pristao. Neko me je vrijeme promatrao.

 Jo uvijek ne vjerujete da je Carol ubila Crofielda, zar ne? Ne znam ni sam u to vjerujem. Ali, osjeam da ona to nije mogla uiniti. Kimnuo je. Policijski je posao ponekad vrlo teak. ovjek dobije jasan i zaokruen sluaj kao to je ovaj, ali kad bolje promisli, shvati kako je suvie jasan i zaokruen a da bi bio istinit... Tu neto nije u redu... Carol je priznala i tvrdi da je sve bilo tako kako ona kae, i nikako drugaije. Ipak, i ja sam posumnjao da je to ona uinila? to vas je navelo da tako mislite? U prvom redu: oruje. Nismo ga pronali. Balistiari kau da se radi o automatskom revolveru 32. Carol tvrdi da nema pojma to je kasnije uinila s revolverom. Tako neto se moe dogoditi samo jednom od tisuu sluaja. Ali, kod nje to ne zvui istinito. Pitao sam je kakvo je oruje koristila. Ne zna. Pokazao sam joj

dvadesetak razliitih tipova oruja da vidim hoe li izvui revolver iz kakvog je navodno pucala. Nita od toga! Bojaljivo je promatrala oruje i odmahivala glavom. Pitao sam je i kako je dola do revolvera. Ponovno isto. Kazala je da ga ima odavno, ali se ne moe sjetiti kako je dola do njega. I to ne moe biti tono. Onaj tko ima revolver, zna sve o njemu, jednako kao to bi morao znati i o boci otrova koju dri negdje u kui... Pa onda njezin odlazak Crofieldu. Kae da ju je nazvao malo poslije dva i zamolio da doe k njemu. Djevojka koja dri do sebe, a na to mi lii Carol, ne odlazi nou u stan ovjeka kakav je bio Crofield... Crofield joj je toboe htio neto vano rei... Carol nije tip djevojke koja bi se ulovila na takav mamac. Zatim pria da joj je Crofield poeo udvarati i tada ga je ona ustrijelila. A, zato je uope ponijela revolver, zapitao sam. Oh, to ne zna, odgovorila je.

Nosi li ga ee uza se? Oh, ne... zapravo... ne, samo ponekad. I tada se u meni pojavila sumnja. I to proizlazi iz toga? Kuda to vodi? Ne znam. Moda nikamo, moda nekome drugome. U svakom sluaju, Carol ostaje pri svojoj prii, a to je dobro, jer nas oslobaa novina i na je ef sretan. Neobino me je pogledao. udno je to sam tako povjerljiv prema vama, zar ne? Moda se nadam da ete mi dati neki mig, ili odati nekoga tko bi to mogao uiniti, je li? Slegoh ramenima. Znate i sami da Crofield nije bio omiljen... Zbog naina na koji je postupao s ljudima... Ni vi ga niste podnosili. Hoete li mi poblie objasniti zato? To je nemogue rei u dvije rijei. Morao bih tom problemu prii psihoanalitiki. Ako ne bude predugo, moda u podnijeti! Poeo sam mu priati o Crofieldovu ivotu i njegovu

strahu pred ozbiljnim poslom, koji bi se kasnije pokazao kao djelo osrednjeg piskarala kakve je Crofield naroito prezirao i kojima se rugao. Zapravo, progonio je svakog tko je ouvao iluzije da... Dosta! prekinuo me Martin. Freudove teorije nam nee pomoi. Srea je to mi policajci smijemo ostati primitivni i moramo voditi rauna jedino o tome je li netko u odreeno vrijeme mogao izvriti zloin, ili nije. Odmahujui glavom, posegnuo je za telefonom. Sada u urediti da moete razgovarati s Carol. Nazvao je nekog i rekao da e stii posjetilac za Carol Reed. Nakon to je spustio slualicu, upitao me. Jeste li znali da je netko ve pucao na Crofielda? Nekoliko noi prije nego je bio ubijen? Ne. Moje je iznenaenje vjerojatno djelovalo smijeno, jer kao da je dobro zabavilo Martina.

 Ipak, bilo je tako. Danas sam dobio rutinski izvjetaj oblinje policijske postaje. Netko je pucao na Crofielda iz nekog ulaza u kuu. Metak se zabio u zid kue tik pokraj njegove glave. Crofield je otrao kui i nazvao policijsku postaju. Policajci su na navedenom mjestu nali izoblieni revolverski metak. Preda mnom nije nita rekao. I ne mogu se sjetiti da se ikad ponaao tako da bih mogao zakljuiti kako mu se neto naroito dogodilo, bar ne u tom smislu. Da, i to je jo jedna od udnih stvari u sluaju Crofield. Onda mi je objasnio kako u doi do Carol. Zahvalio sam mu i poao. Putem sam razmiljao to bi "mogao znaiti taj tajanstveni metak namijenjen Crofieldu. Bilo mi je udno to Crofield, koji je inae nadugo i nairoko priao o svojim doivljajima, nije ovaj niti spomenuo... Soba, koju mi je oznaio Martin, nalazila se tri kata

nie. Rekao sam policijskoj slubenici to elim i ona je izila. Dvije minute kasnije vratila se s Carol. Priao sam djevojci, nespretno joj stisnuo ruku i pri tom bio zbunjen i bijedno se osjeao. Carol, blijeda i izmuena, djelovala je pokraj krne slubenice poput prestraene djevojice. Sjeli smo. Slubenica nas je trenutak promatrala, a onda se okrenula i prila prozoru. Lijepo je to si me doao posjetiti rekla je Carol izbjegavajui moj pogled. Gledala je u svoje ruke prekriene na krilu. Zar me nisi oekivala? Ja... Oh, ne znam... Imala je na sebi jednostavnu, ali draesnu haljinu. Promatrao sam je i mislio na razgovor s Martinom. Odjednom mi je postalo potpuno jasno da ona nije ubila Crofielda. Carol, emu sve to? oprezno upitah. Ne znam to misli. Posegnuo sam za njezinom rukom.

 Ti ga nisi ubila, Carol. Znam da to nisi uinila. Prvi put mi je pogledala u oi, bila je uasnuta i zbunjena. Usne su joj drhtale. Jesam, ubila sam ga, Steve tiho je i jasno izgovorila. Lae, Carol! Vjeruje da mora zatiivati mene, zar ne? Ne! Tako je kriknula, da se slubenica okrenula. Carolino se lice zarumenjelo i zadobilo izraaj odlunosti. Svim je snagama nastojala osloboditi svoju ruku. Ti to nisi uinila, draga! Skoila je. Gospoo Olsen, odvedite me, molim vas! Dobro, draga! Slubenica joj je ovila ruku oko ramena, dobacila mi neprijateljski pogled i s njom pola prema vratima. Carol se nije niti okrenula. Vjerojatno niste nikada imali posla s ubojstvom, ali, moda ipak moete zamisliti kako sam se osjeao. Nisam znao to bih mogao uiniti i nije mi preostalo nego da odem.

Vani sam uzeo taksi i rekao vozau adresu svojeg stana. Na pola puta mi je palo na um da sam duan pokloniti se Crofieldovim posmrtnim ostacima. U poduzeu sam bio doznao da mrtvac lei u mrtvanici pogrebnog zavoda u sreditu grada. Rekao sam vozau novu adresu i istodobno zapitao samoga sebe, tko se to zapravo pobrinuo za tijelo neomiljenog Crofielda. ef pogrebnog poduzea odveo me u mrtvanicu i pokazao mi udubljenje u kojem je leao Crofield, pa se odmah povukao. Prilazio sam polaganim korakom. Tada u polutami primijeti h u crno odjevenu enu koja je zaudo puila. Odmah sam, na svoje veliko iznenaenje, pretresao Cherrie Angelo. Nakon to sam minutu nijemo stajao ispred udubljenja, okrenuo sam se i pozdravio je. Dobro ste ga poznavali? zapitao sam zatim. Ne ba jako dobro proaputala je. Ali, ao mi ga je. Poznavala sam ga

tono tjedan dana nastavila je. est noi sam spavala s njime, a prvi put kad sam ga napustila... Znate i sami. Tuno se nasmijeila. Ali bio je sila! Da potvrdio sam i nesvjesno zapalio cigaretu. U meuvremenu sam pokuao prebrojiti zgnjeene opuke na podu oko Cherrie. Bio ih je sedamnaest. Dakle, Cherrie je ve bila prilino dugo ovdje. Vi ste zadnji otili s domjenka, zar ne? Da, bila sam... nasmijala se ve potpuno pijana. itavu sam veer mnogo pila. Domjenak nije bio po mojem ukusu, nije uope bilo zabavno a... nakon to ste ga vi udarili... postalo je jo gore ... Stavili smo ga na kau, a gosti su nestajali jedan za drugim. Odjednom je zasut jela i zaueno me promatrala. Zato ste zapravo ovdje, gospodine? ini mi se da ga niste podnosili? Mislite zato to sam ga udario? Ovako neto ne smije se suvie tragino shvatiti... Osobito na domjenku... Znate li

zapravo koliko je bilo sati kad ste otili? Pa znate da sam bila mrtva pijana ponovno se nasmijala. Osim toga, bila sam i bijesna to je on tamo leao i spavao. Nisam eljela igrati ulogu bolniarke ili njegovateljice. Jednostavno sam otila. Ali, u koje sam vrijeme otila izraunali su pajkani. Kau, bilo je deset minuta prije jedan. Je li padala kia kad ste odlazili? Kia? Ne, zacijelo nije. Ila sam pjeice do Imperija... Uostalom, sasvim je svejedno kamo sam otila. To se vas ne tie. Ali, nije padala kia. U mojim pitanjima nije bilo mnogo smisla ili sustava. Mogao sam se samo nadati da u na neto naii, ali moje se nade nisu ispunile. Nakon nekoliko minuta sam se oprostio. *** U pola osam e doi neznanac koji me je nazvao

zbog Crofieldova sluaja. Jo uvijek nisam znao tko bi to mogao biti. Oko sedam poeo sam svake minute gledati na sat. Postao sam napet i razdraljiv. Ni sam ne znam kako, odjednom sam postao svjestan kako sam uo dvije primjedbe u vezi s Crofieldovim sluajem, koje su bile u meusobnoj suprotnosti. Masterson je na sastanku u Tonejevoj kancelariji spomenuo kako je za vrijeme domjenka razgovarao s Crofieldom. Dok sam ja bio tamo, nije se nita slino dogodilo. Nasuprot, bio sam zapazio kako se Masterson trudio da se Crofieldu mie s puta. A, nakon to sam udario Crofielda, gosti su, kao to je Cherrie Angelo tvrdila, jedan za drugim nestajali, dok je Crofield pijan leao na kauu. Cherrie je, kao to je policija izraunala, otila deset minuta prije jedan sat. Kad je Masterspn mogao razgovarati s Crofieldom? Oito, tek nakon to su svi gosti otili, ukljuujui tu i

Cherrie Angelo. Ali, poto je Cherrie Angelo otila zadnja, Masterson se vjerojatno kasnije vratio Crofieldu! Htio sam odmah nazvati Mastersona, ali mi je tada neto bolje palo na um. Potraio sam telefonski broj Florence Bailey i nazvao. Pet puta je zazvonilo prije nego sam zauo Florencin glas: Da? Ovdje Steve Blake. Nadam se da vas ne smetam, Florence? Ne... Ova je mala rije zazvuala oklijevajue i sumnjiavo. Htio sam samo neto pitati. Radi se o Crofieldu. Htio bih znati tono vrijeme kad se gospodin Masterson jo jednom vratio u Crofieldov stan. Mislim da je to bilo... prestraeno je zautjela. Nastavite, vano je! Varate se! kriknula je Florence. Gospodin Masterson nije se vie vraao Crofieldu. Dopratio me, malo smo razgovarali pa je otiao kui. Laete, Florence!

 Ne, ne laem! spustila je slualicu. Neko sam vrijeme uzbueno hodao gore-dolje po sobi. Sada sam znao: Masterson je jo jednom 'otiao Crofieldu! Morao sam odluiti to u sada poduzeti... Nazvati Martina ili priekati do sutra i...

11.
Trgnuo me poziv iz interfona. Pola osam! Posve sam zaboravio na svog posjetitelja. To sam ja, gospodine Blake uo sam bezbojan muki glas. mogu li doi gore? Svakako... Stan 3 A... Doite dizalom... Otvorio sam vrata stana i sluao kako dolazi dizalo. Zaustavilo se na mojem katu. Vrata su se otvorila, pojavio se moj posjetitelj. Odmah sam ga prepoznao. Bio je to ovjek koji je doao u moju kancelariju prvog dana kad je Crofield poeo raditi. ak sam se sjetio da se zove

Nelson, a njegova ena Alice... Nisam niti pomislio da biste to mogli biti vi rekao sam. Ali, sjeate me se, zar ne? Da. Uite Nelsone. U sobi za dnevni boravak sjeo je na rub stolice i nesigurno me promatrao. Dakle, to ste mi htjeli ispriati, Nelsone? Grevito se smijeio. Gospodine Blake, znam neto u vezi sluaja Crofield... Zato s time dolazite upravo k meni? Slegnuo je ramenima. Drugog nikog ne poznajem. Zato niste otili na policiju? Ne, ne, hvala. Znate i sami kakvi su pajkani. ovjek im neto ispria i onda se nae u nevolji. Nemojte mi niti spominjati policiju! Htjeli biste prodati vau informaciju, zar ne? Ne biste to smjeli tako nazvati, gospodine Blake. Jasno, dobro bi mi dolo neto novaca. Mislim da vi

imate smisla za pravdu. To sam ve onda primijetio. Nadam se takoer da biste htjeli rtvovati neku sitnicu za trud i izgubljeno vrijeme... znate? to ako sada nazovem policiju? Nita. Jednostavno bih rekao pajkanima da laete. Jasno, oni bi mi mogli praviti neprilike, ali bi me ubrzo morali pustiti. I tada nitko ne bi imao nita od toga to znam... Vidite, na sve sam mislio... Lijepo. A, koliko oekujete? Oh, mislim da bi pedeset dolara zadovoljilo obje strane.. Sluajno sam doao do tog podatka, ali... U redu. Nemam gotovine, ali u vam napisati ek. Fino, gospodine Blake protrljao je ruke i poeo: Dakle, znate da se taj Crofield povlaio s mojom enom i da sam, onda, s njime razgovarao. Tada je to zavrilo, te je izmeu mene i Alice opet bilo sve u redu. Nismo vie tu stvar niti spominjali. Ipak bih se ponekad nou sjetio kako

me je prevarila. Tada ne bih mogao zaspati. Morao sam se obui, izii i hodati sve dok se ne bih smirio... Ponekad sam u tim noima iao sve do kue u kojoj je stanovao Crofield. elio sam ga opaziti kako se vraa kui, a istodobno mi se gadila i sama pomisao da u ga vidjeti... Prole subote bila je opet takva no. Alice se sa mnom posvadila, ne zbog Crofielda, ona mi uvijek neto prigovara. Kad sam legao, osjeao sam se bijedno i sve loije. Obukao sam se i iziao. Grio je ruke. Opet sam otiao do Crofieldove kue... Ovaj put sam ga jako elio vidjeti... U koje je to doba bilo? zapitah. Kad sam doao tamo? razmiljao je. Malo iza dva, moda oko etvrt tri. Je li padala kia? Da... To jest, nije... Najprije nije padala, ali se kasnije spustila. Stajao sam nasuprot njegove kue i gledao u njegov stan. Svjetlo je gorjelo, ali su na prozorima bile zavjese pa nisam nikoga mogao

vidjeti. Uto se dovezao veliki crni automobil i zaustavio pred Crofieldovom kuom. Da, u tom sam trenutku primijetio da je poela padati kia... Iz automobila je izila neka djevojka i zastala dok nije navukla kapuljau... Tada je otrala u kuu i... Je li u automobilu bio jo netko? Da, neki ovjek. On je sjedio iza volana. Ali, nisam mu mogao raspoznati lice, jer je sada kia pljutala. Promatrao sam Crofieldov prozor i, to da vam kaem, odjednom sam iza zavjesa ugledao djevojinu sjenu! Sjenu djevojke koja je izila iz automobila? Kako moete biti uvjereni u to? Zato to je jo uvijek imala kapuljau na glavi. Mogao sam to dobro zapaziti, promatrajui je kako se mie iza zavjese. etiri ili pet minuta kasnije istrala je iz kue, ula u automobil i nestala! Paljivo me je pogledao. Dakle, gospodine Blake, ne vrijedi li ovo obavjetenje malo sitnia?

Hm... Znate li jo neto, Nelsone? Znaajno je kimnuo, izvadio novarku, a iz nje izvukao komadi papira. Ono najvanije... registarski broj automobila... Kako ste ga uspjeli raspoznati? Kia je tako padala da niste mogli vidjeti lice ovjeka iza volana? Kia je poela padati kad je. automobil stigao. Pljusak je bio jak, ali i kratkotrajan, razumijete li? Isto je tako brzo prestao, kao to je i poeo. Kad je djevojka istrala iz kue, kia vie nije padala. A trala je tako urno, da mi se uinila sumnjiva. Zato sam pourio na cestu i stigao vidjeti broj, upravo kad je auto kretao. Prava, dugotrajna kia poela je padati tek kad sam se vraao kui. Vidim da ste se dobro potrudili, Nelsone. Zar se vi ne biste potrudili? zaudio se. Kad sam ugledao djevojku kako tri u kuu, bio sam napet poput strune. A tek

kad je izila! I vi biste primijetili da neto nije u redu! Usred noi tri u stan nekog mukarca, a drugi je eka s ukljuenim motorom! U svakom sluaju, kad sam u nedjelju sluao vijesti, znao sam da sam postupio pravilno. Zacijelo, Nelsone. Hoete li mi dati broj ? Da! A ek? U redu! Izvadio sam ekovnu knjiicu i napisao ek. Spremio ga je u dep i pruio mi papiri s prilino malim brojem. Sjetio sam se kako je nekim bogatim obiteljima u Chicagu stalo da njihova kola imaju brojeve to su ih bili dobili prvi automobili. Vrijeme je da odem rekao je Nelson. Sutra rano idem na pogreb. Crofieldov? Da. Vjerujem da je ugodno gledati kako stavljaju u zemlju onog koji ti je zaveo enu! Odveo sam ga do vrata i on je otiao. Zapalio sam cigaretu i razmiljao tko bi mogla biti djevojka koja je te noi, upravo oko etvrt tri,

posjetila Crofielda. Sudei po automobilskom broju i ovjeku za volanom, mogla je to biti Alexia Smedley. Jasno, mogla je biti i kakva neznanka, za koju se dosad nije niti znalo. U svakom sluaju, sada je bilo sigurno da je osim Carol i mene jo dvoje ljudi dolazilo u Crofieldov stan nakon zavretka domjenka: djevojka koju je vidio Nelson, te Masterson... Jo jednom sam te veeri zauo zujanje interfona. Ovdje Masterson, Blake. Htio bih razgovarati s vama. Doite gore! Florence oito nije dugo oklijevala da li da ga obavijesti o naem telefonskom razgovoru. Minutu kasnije uao je u moj stan. Odsutno mi je kimnuo i odmah sjeo, a da uope nije skinuo eir. Teko je disao, ruke su mu drhtale. Ponudio sam mu viski. Ne, hvala, Blake. Doao sam samo da malo razgovaram s vama. Kako znate da sam jo jednom bio u Crofieldovu stanu?

 Florence mi je ispriala. Ne, znali ste to ve kad ste je nazvali. Kako ste saznali? Objasnio sam mu da sam to zakljuio iz njegovih vlastitih rijei izgovorenih u Tenejevoj kancelariji. to ete sada uiniti, Blake? Jeste li to ve nekom ispriali? Nisam, i ne znam to u uiniti. Zasad jedino elim uti to ete vi o tome rei. Promatrao me pogledom koji uope nisam mogao odgonetnuti. U njemu je bilo moleivosti, ali i prijetnje. Prije nego prijeem na to, Blake, moram vam ispriati neto o sebi i Florence, uo sam ono to sam ve ranije doznao od Carol. Zakleo se kako je njegova veza s Florence samo prijateljska. Uostalom, kako bi prema njoj, koju je poznavao jo kao dijete, mogao gajiti neto drugo osim oinskih osjeaja? Osim toga, suvie voli svoju bolesnu enu, a da bi je mogao pozlijediti. Sve to mogu vam vjerovati, Mastersone, ali

me se ne tie. Svatko moe initi to eli a ja se za to neu brinuti sve dok se ne pone ticati i mene. Nisam se dosad brinuo za vau vezu s Florence i ne elim imati nikakvo miljenje o njoj. Ali, Carol Reed je preko glave upletena u taj sluaj ubojstva. To je jedini razlog zato se zanimam za vae privatne stvari. Lijepo progunao je Masterson i poeo priati kako se Crofield pokuao pribliiti Florence, ne zato to mu se dopadala, ve samo da bi je prestraio i natjerao nju i njega u oajanje. Prijetio se kako e jednog dana prii bolesnikoj postelji Henriette Masterson i rei joj takozvanu istinu. Oh, to bi ubilo jadnu Henriettu! ; oajniki je rekao Masterson. A on je zadovoljavao svoju sadistiku elju za muenjem, gledajui Florence i mene kako strepimo! Kasnije je izilo na vidjelo da je Crofield imao tono razraen plan muenja i nije postupao nagonski i prema

trenutnom hiru. U subotu poslije podne nazvao je Florence i najavio joj da e u nedjelju izvriti svoju namjeru. Zbog toga sam poslije domjenka otiao k njemu sa eljom da ga pokuam odgovoriti. Je li bio jo iv kad ste uli u njegov stan? Da, neto malo poslije jednog sata bio je jo iv. Sam je otvorio vrata i ponaao se poput luaka zato to su svi otili... ukljuivi i onu kurvu. Cherrie. Ali, bio je suvie pijan a da bi mogao razumjeti i jednu rije. Samo je proklinjao sve koji su mu bili u gostima. Na kraju me izbacio van. Kako ste dugo bili u njega? Ni pet minuta uvjeravao me Masterson i ispriao kako je slijedeeg jutra iz radio-vijesti u deset sati, doznao da je Crofield ubijen. Odmah je nazvao Florence i rekao joj neka nita ne kae policiji o njegovom kasnijem posjetu Crofieldu. U suprotnom bi sluaju novine mogle

objaviti podrobnosti koje e ubiti Henriettu. to ete sada uiniti, Blake? bojaljivo me zapitao, ali su mu oi pri tom udno zasvjetlucale. Jedino pravilno bilo bi odmah nazvati Martina i upoznati ga s Mastersonovom priom. Jedino pravilno? A to ako je Masterson govorio istinu? Tada obavjetavanje policije ne bi dovelo ni do ega drugog, osim to bi stanovite novine kojima je jedino do senzacije, poniavale Mastersona, njegovu enu i Florence Bailey. Zasad u se ponaati kao da nita ne znam. Ali, ako bude nuno, morat u govoriti, Mastersone. Razumijem. Nekoliko je trenutaka gledao preda se, a onda otro rekao: Ako vas sada ubijem, Blake, nitko nee znati da sam jo jednom bio u Crofieldovu stanu. Sledio sam se. To ne bi bilo mudro. Kakvog ima smisla biti mudar? Svi pokuavaju biti

pameti, a sve je samo zbrka od poetka do kraja! Odluno je ustao i zarinuo obje ruke u depove ogrtaa. Nai su se pogledi sreli. Znao sam kakve mu misli krue glavom. Konano je polagano izvukao desnicu iz depa i pritisnuo je o elo. Bili ste pristojni, Blake. Vie nisam smio oekivati. Ni od koga ne bih mogao oekivati vie. Kimnuo mi je, zamiljeno otiao u predvorje, otvorio kuna vrata i iziao. Tek kad sam zauo otvaranje vrata dizala, trgnuo sam se iz ukoenosti. elo mi je bilo oroeno znojem, srce mi je uzbueno kucalo. Ronald Masterson je mogao biti ubojica! Gledao sam nekoliko trenutaka u oi ovjeku koji je bio spreman izvriti umorstvo! Osim toga, primijetio sam da je u depu ogrtaa imao revolver! Kad sam se sabrao, poeo sam razmiljati: jesam li uope smio obeati Mastersonu da u zasad utjeti o njegovom posjetu Crofieldu. Svakako, ukoliko

je govorio istinu! Ali, u suprotnom sluaju? Pokuao sam zaboraviti Mastersona i misliti na Nelsonovu priu. Registarski broj! To je bio trag koji sam morao slijediti. A pri tom mi je mogao pomoi Jonathan Sloan, agent osiguravajueg drutva kojem je doprlo do uha da namjeravam kupiti dobro ouvan auto. Od tada mi se javljao svaka dva-tri dana. Nazvao sam ga i ispriao mu tobonju malu nezgodu to mi se dogodila parkirajui posueni automobil. Na alost, nisam mogao ekati dok doe vlasnik parkiranog automobila. Zapisao sam broj i... Oh, samo mi kaite broj i odmah u se raspitati kako se zove vlasnik 12.

12.
Preutjet u kako sam muno proveo ostatak veeri i no. Ujutro sam pozvao Sloana.

 Naravno, gospodine Blake vedro je rekao. Imam traeni podatak: Radi se o crnom cadillacu iji je vlasnik stanoviti Norman Bakewell, High Street 724, Chicago Glencoe. Jeste li zapisali? Nisam morao biljeiti. Sjajno! Mnogo vam hvala, gospodine Sloan. Kad e budem htio osigurati, mislit u na vas. Zamiljeno sam spustio slualicu. Dakle, bio je to ipak Norman Bakewell, zarunik Alexije Smedley. Djevojka je otila u kuu, a on ju je ekao pred kuom. To sam i pretpostavljao... Najprije sam morao obaviti hitan posao za tiskaru. Zbog toga je ve bilo deset sati kad sam nazvao Alexiju. Javio se muki glas: Da? Htio bih razgovarati s gospoicom Smedley. Tko je tamo? Steve Blake. Hoete li rei gospoici Smedley da je vano? Ovdje Norman Bakewell, Blake. Alexia ima puno posla. Putuje poslije

podne u New York. Poruit u joj... Htio bih razgovarati s njom osobno... Ve sam vam rekao da neu dozvoliti da se upliete u nae stvari! Moda nisam bio dovoljno jasan. Molim vas, recite Alexiji da elim trenutak razgovarati s njom mirno sam ponovio. Neu! Sreom, ne moramo vie imati posla s ljudima poput vas. Lijepo spustio sam slualicu. Uzeo sam rukopis za tiskaru, rekao u prijavnici da me neko vrijeme nee biti i spustio se u prizemlje. Taksijem sam se odvezao najprije u tiskaru, a onda Alexiji. Alexia je stanovala u vrlo otmjenoj vili. Morao sam se dobro namuiti prije nego me je vratar pustio u kristalnim ogledalima ukraeno dizalo. Gore mi je vrata stana otvorio Norman Bakewell. Zar vi, Blake! Oito me niste razumjeli! Alexia vas ne eli vidjeti, niti razgovarati s vama. A ni ja!

 Samo se smirite, Bakewell. Stvar je neobino vana, inae, ne bih bio ovdje. Uinili biste dobro da sada ne gubite vrijeme! Imamo goste, Blake zasiktao je. Osim toga, Alexia se mora pripremiti za put... Ne bismo htjeli s vama razgovarati kada ak i ne bi bilo toga. Sluajte, Bakewell! otro sam rekao. Znam da ste se vi i Alexia, u noi kad je Crofield bio ubijen, jo jednom, oko etvrt tri, dovezli do njegove kue te da je Alexia tada bila u njegovu stanu. O tome elim razgovarati s vas dvoje. Ukoliko nemate vremena, otii u na policiju. Njegovo je reagiranje gotovo izazvalo sauee u meni. Problijedio je poput krede i poeo drhtati. Odakle to znate? jedva je promucao i ogledao se oko sebe. Netko vas je vidio i zabiljeio broj vaeg automobila. Zna... zna li policija za to?

Jo ne. A sada otiite po Alexiju... Jasno. Uite, molim vas! Zatvorio je vrata i rukom mi pokazao naslonjae pored niskog stolia u predvorju. Sjednite, molim vas. Idem po Alexiju... Tek to sam zapalio cigaretu, Bakewell se vratio s Alexijom. Grevito se smijeila, a Bakewell joj je apnuo: Tako, to je on. Sad mu ispriaj svoju lijepu priu. Pruila mi je ruku. Sjednite, molim vas, gospodine Blake. Norman mi je nagovijestio da donosite loe vijesti. Jo ne znam koliko su loe. Zavisi o tome to ete vi rei. Radi se o slijedeem: u noi kad je izvreno ubojstvo, bili ste oko etvrt tri jo jednom u Crofieldovu stanu. Policija smatra da je Crofield ubijen otprilike u to vrijeme. Alexia se polako spustila u naslonja. Bakewell, koji je ve sjedio, rukama je prekrio lice i poeo tiho kleti. Tada je spustio ruke, prezirno i s mrnjom

pogledao Alexiju i oajniki zasiktao: Tako! Sada si nas do kraja povukla u blato! Nije dovoljno to si pisala ona luaka pisma, ne, morala si i mene uplesti u to! Smrtno blijeda Alexija promatrala ga je poput tuina. Pokuala je neto rei, ali nije mogla izustiti ni rijei. Bilo mi ju je ao. Da... da... jedva je ujno proaputala u to sam doba jo jednom otila u njegov stan. Je li jo bio iv? Ne nije... Leao je pokraj bara... Bio je mrtav. Jeli s njime bio jo netko? Bio je sam. Ali, bila sam samo u jednoj sobi. Ono to je rekla zvualo je iskreno. Pokuao sam to uskladiti s onim to sam ve znao. Kad je Carol telefonski razgovarala s Crofieldom, otprilike deset minuta iza dva, on nije bio sam. ula je njegove rijei i metke. Konano, slualica je bila sputena na viljuku, beset minuta iza dva sata... Odmah zatim, oko etvrt tri, dakle pet minuta

kasnije, Alexia je stigla u stan. Tvrdila je da je Crofield bio mrtav i sam. Dodue, moda Carol nije tono navela vrijeme, a ni Nelson. Oboje nisu gledali na sat, samo su ocjenjivali vrijeme. Prema tome, razlika je u vremenu mogla iznositi od etiri ili pet minuta. Osim toga, dok je Alexia bila u stanu, ubojica se mogao kriti u nekoj drugoj sobi. Carol je naila na prislonjena vrata. Zar bi ubojica nakon zloina samo prislonio vrata? Jedva! Zakljuao bi ih kako bi nedjelo to due ostalo neotkriveno. Kako ste zapravo uli u stan? upitao sam Alexiju. Imala sam kljueve proaputala je. Odakle?... Crofield vam ih je dao? Ne, nije. U predvorju je leao sveanj kljueva. Uzela sam ih kad smo te veeri odlazili. Zato? Svakako sam htjela jo jednom doi u Crofieldov stan... Nije mi vratio pisma... Htjela sam ih sama uzeti...

 A kad ste otili? Jeste li zakljuali vrata? Bespomono me gledala. Ne znam... Ne sjeam se... Bila sam potpuno zbunjena... Znai, doli ste u stan i nali Crofielda mrtvog kraj bara? U meuvremenu se Bakewell malo sabrao. Odakle vam pravo da ispitujete Alexiju? Nemojte se uplitati! Sjetite se da bih s Alexijinom priom morao ravno na policiju! A, to se tie mojeg prava, u taj je sluaj upletena neduna djevojka koja mi je vrlo draga. Izjavila je policiji da je ona izvrila zloin, kako bi zatitila drugu osobu, onu koju je u poetku smatrala poiniteljem. elim pomoi toj djevojci da se izvue iz neprilike. Pri tom u biti bezobziran prema svakom tko nee sa mnom suraivati. Dobro jedva je izgovorio. Nastavite pitati. Dakle, Alexia? pogledao sam je ohrabrujui.

Sve u vam ispriati izazovno je okrenula Bakewellu lea. Nakon to ste vi napustili domjenak, Crofield je leao na kauu, a ona mu uasna djevojka u crvenoj haljini brisala lice. Prila sam kauu i zamolila Crofielda da mi vrati pisma, ali je bio suvie pijan a da bi me mogao i uti. Postalo je besmisleno da jo ostanemo, pa smo Norm i ja krenuli. Izlazei, ugledala sam sveanj kljueva i uzela ga. Norm to nije niti primijetio. Zapravo, htjela sam tek u ponedjeljak, kad Crofield bude na poslu, otii u njegov stan i uzeti pisma. Ali, Norman je bio bijesan pa sam zatraila da me odmah ponovno od veze Crofieldu. Htjela sam se jo iste noi domoi pisama, U meuvremenu sam se sjetila da je Crofield jednom spomenuo kako svoje uspomene uva u jednoj crvenoj japanskoj kutiji. Upravo sam takvu kutiju vidjela na jednoj od polica izmeu prozora. Norman najprije nije htio niti uti o svemu tome i tada sam rekla da mogu uzeti taksi...

 Oh, kazao sam joj da je luda! upao je Bakewell. uti! zasiktala je Alexia i obratila se meni. Neu rei kako sam ga na kraju prisilila da me odveze do Crofieldove kue. Bila sam bijesna i spremna na sve. ak sam sa sobom ponijela teki kiobran. Odluila sam, ako mi Crofield nee vratiti pisma, tresnut u ga kiobranom po glavi onesvijestili ga ... Dola sam dakle gore i pozvonila. Poto mi nitko nije otvorio, pomislila sam da Crofield jo spava, ili je iziao. Otkljuala sam vrata i ula. Svuda je gorjelo svjetlo. Pored bara je leao Crofield. Odmah sam vidjela da je mrtav... Tako sam se uplaila da sam odmah htjela pobjei. Tada sam samu sebe prisilila da ostanem. Palo mi je na um da e policija sve pretraiti i pronai moja pisma. Nala sam crvenu kutiju, uzela je i otrala. Dolje Sam rekla Normu da je Crofield mrtav, a on je... Ne uplii mene u to! izderao se Bakewell.

Alexia mi je dobacila udan pogled i slegla ramenima. U svakom sluaju, imate pisma? upitah. Da. Nije li time ta stvar za nas zavrena. Blake? ponovno se upleo Bakewell. Crofield je bio propalica i dobio je to je zasluio. Alexia ima svoja pisma. Zato... Ne zaboravite jednu mogunost, Bakewelle! Mogunost da je Alexia ubila Crofielda! Imala je motiv i priliku, dvije injenice to mnogo znae policiji. Hoete li im to ispriati? bojaljivo zapita Alexia. Ne, to ne namjeravam, jer pretpostavljam da ste govorili istinu. Ako ne budem morao, neu vam praviti nepotrebne potekoe. Ali, ne zaboravite to sam vam malo prije rekao: policija dri u zatvoru djevojku koja mi je vrlo draga i kojoj moram pomoi. Ako policija pronae pravog poinitelja, neu vas niti spomenuti. Je li to dovoljno poteno?

 Ja... ja ga nisam ubila proaputala je Alexia. To ni ne tvrdim. Htio sam samo da znate pod kojim u okolnostima utjeti. Ako policija optui tu djevojku ... ona se zove Carol Reed i moja je tajnica, kao to vjerojatno znate iz novina... Dakle, ako policija podnese protiv nje optunicu, sve u iznijeti na javu! Tada u poeti govoriti ... Je li jasno? Da... i mislim da je poteno rekla je Alexia. *** U mojoj me kancelariji ekao Martin. Sjedio je za mojim pisaim stolom i itao. Nije loa pria rekao je pokazujui rukopis. Drago mi je to vam se dopada. Mislite li da bismo je trebali otkupiti? Jo jednom o genijalnom privatnom detektivu! uozbiljio se. Htio sam zapravo razgovarati s Tonejem. Ali, on je na pogrebu. Isto tako i

Masterson i Gail Anders. Zato vi niste otili? Trenutak sam razmiljao ne bih li mu ipak ispriao to sam znao. Ali, tada sam odluio da to ne uinim. Obeao sam Mastersonu i Alexiji da u utjeti. Oh, imao sam hitnog posla u tiskari. Tako promatrao me namrtena ela. Znate li da ste me razoarali, Blake? A to sam uinio? Nita! Ovaj put se radi o tome da niste nita uinili. Vidite, u nedjelju sam mislio da znate neto o Crofieldovoj smrti, ali mi neete ispriati. Osim toga, uinilo mi se da volite Carol. A vi znate da ja ne vjerujem kako je ona ubila Crofielda... uprkos priznanju. Eto, zbog svega toga sam mislio da ete, ako vas pustim posvuda njukati i otkriti tota za mene... Neto poput privatnog detektiva u kriminalnim romanima. Moda. Osim toga, i ja sam jednom htio biti poput nekog od detektiva iz tih

pria. Ali, imao sam smolu: itavo drutvo u Crofieldovu sluaju razlikuje se od ljudi s kojima sam dosad imao posla. S ljudima poput Toneja, Mastersona i gospoice Anders, ili s parom Alexia i Norm, ne moe se postupati prema starim, prokuanim policijskim metodama. S njima treba postupati naroito je oprezno. A to. se s njima postupa opreznije, oni se bolje sjeaju kako posjeduju svoja prava. Ipak sam, sa svojim starim metodama, postigao neke rezultate. Na primjer, vjerujem da smo otkrilli tipa koji je prije nekoliko dana pucao na Crofielda. Oh... A tko je to bio? Beznaajan ovjek po imenu Nelson. Znate li neto o njemu? Uspio. sam samo odmahnuti glavom. Da, otkrili smo da je taj ovjek prilino ustrajno lunjao oko mrtvanice u kojoj je leao Crofield. Jasno, uvijek se pomalo brinemo za ljude koji dolaze pogledati rtvu ubojstva.

Neki pri tom djeluju prilino sretno, a tako je bilo i s Nelsonom. Jedan ga je od mojih ljudi odveo na rutinsko presluavanje. Pri tom mi se tota uinilo udnim. Ili smo i dalje i u njegovu smo stanu nali revolver u ijem je magazinu nedostajao jedan metak. Alice Nelson, njegova ena, ispriala nam je da je njezin mu dobro poznavao Crofielda. Sto mislite o tome? Bio sam vrlo zbunjen. Sreom, Martin je priajui gledao kroz prozor. Zvui zanimljivo. A to kae Nelson na to? Ba nita. ini se da ima iskustva s policijom pa uti. Zasad se neemo naroito truditi oko njega. Ali, kladio bih se da je upleten u taj sluaj vie no to bi ikad priznao. Shvaate li sada, Blake, zato ste me razoarali? Vi volite Carol. Prema tome, ve ste odavno morali krenuti na posao. Bio sam uvjeren, da ete nekog satjerati u kripac. Znai, ozbiljno ste vjerovali kako u ubojicu

tako prestraiti da e odmah dotrati k vama i sve priznati? Tako neto podrugljivo se nasmijeio. Tada je ustao i krenuo prema vratima. Uostalom, danas emo pustiti Carol na slobodu. Ova je izjava dola tako neoekivano da sam se lecnuo i zaboravio sve ostalo. Putate Carol na slobodu? Znai, otkrili ste neto to ukazuje na pravog ubojicu? Ili znate ak i vie . .. Da? Samo je odmahnuo glavom. To me iznenauje, ali putanje na slobodu ipak znai da Carol vie ne smatrate krivom? Tono. Ne vjerujem da je ona ta za koju bismo se morali zanimati. Pitao sam efa policije mogu li je, bez obzira na njezino priznanje, pustiti na slobodu i on je pristao. Jasno, novine e nas napasti, ali to nije vano. Vjerujem, Martine, da postoji jo neki razlog zato ste pustili Carol...

Moda elim vidjeti to e se dogoditi kad ona bude na slobodi ... Kimnuo mi je i iziao. Oko dva sata je zazvonio telefon. *** Ovdje Alexia Smedley, gospodine Blake. Glas joj je zvuao uzbueno. Morala bih razgovarati s vama... O emu se radi? Posvadila sam se s Normanom. Ali, ne zovem vas zbog toga. Nakon to je on otiao, malo sam pogledala pisma, znate ve koja. To dosad nisam bila uinila. Bila su svezana zajedno, odmah sam prepoznala svoj rukopis. Razvezala sam ih i pri tom meu njima sam nala vjenani list. Byron Crofield je bio oenjen s nekom Eve Castairs. Poznate li nekog tko se tako zove? Ne. Gdje je izdan vjenani list? Pogledat u ovdje mi je pri ruci. Ispostavljen je u srpnju tisuu devet stotina

pedeset devete u Lincolnu, Nebraska... Nisam u tome vidio nita naroito. Crofield nije nikada spominjao da je bio oenjen. I to je sve? Da, to je sve kao da je bila razoarana to me ta vijest nije naroito uzbudila. Ali, postoji jo neto, gospodine Blake. Odluila sam da odem na policiju i ispriam poruniku Martinu sve to mi je poznato o tom stranom sluaju. Vie ne mogu podnijeti strah i nervozu. Ali, prije toga sam htjela s vama razgovarati i neto vas zamoliti... Jamano elite da budem prisutan kad budete razgovarali s Martinom? Da, gospodine Blake. Dobro. Doi u k vama. Divno... Moete li odmah doi?... Nemojte me smatrati djetinjastom, ali bilo bi mi drago ako biste pourili... Posve sam sama. Roditelji su zajedno s poslugom otputovali u Glencoe... Nisam mogla znati da e Norman tako naglo odjuriti odavde... Sada se osjeam vrlo

neugodno u praznom stanu... Uzet u taksi. Spustio sam slualicu i uzeo eir. Tada sam pomislio da je Carol moda ve dola kui. Martin je malo prije rekao da e je jo danas pustiti na slobodu. Nazvao sam Carolin broj... Znak je zazvonio etiri puta i tada sam uo tihi i bojaljivi Da? Carol? rekoh. Ovdje, Steve. Sretan sam to si kod kue! Paljivo me sluaj, draga! Dogodilo se neto to e vjerojatno sve objasniti. Moram sada odmah otii Alexiji Smedley. Idem po nju i zajedno emo otii poruniku Martinu. Ona mu eli ispriati neto to on jo ne zna. Osim toga, otkrila je neto zanimljivo o Crofieldu. Sluajno se domogla njegova enidbenog lista. Jesi li znala da je bio oenjen? Nije odgovorila, ali veza nije bila prekinuta. Carol! viknuo sam. uje li me?

Nije bilo odgovora, ali sam osjeao kako ujem da me napeto oslukuje. Tri ili etiri milje dalje, u Carolinu stanu, neije je uho bilo pritisnuto o slualicu. Ali, ije? Do mene je dopro jedva ujni uzdah. Carol! Netko je na drugom kraju ice spustio slualicu. Nekoliko sam trenutaka gledao u slualicu u svojoj ruci. Nisam sigurno znao s kime sam razgovarao. Glas, tih, budan i blag, izgovorio je samo da... Mogao je jednako pripadati i mukarcu i eni... Mogao je biti Carolin, ali i glas nekog drugog. Nekoliko sam minuta grevito razmiljao, a onda sam nazvao policiju i zatraio Martins. Netko mi je rekao da porunik Martin nije u svojoj kancelariji, ali e ga potraiti. Opet su prolazile minute. Konano se ipak javio Martin. Da, to je, Blake? Gdje ste bili? nervozno sam zapitao.

Prao sam ruke, ako vas to smiruje. I policajci to ine. Jeste li ve pustili Carol na slobodu? Prije jedan sat. Prva veernja izdanja ve su to objavila. Zato? Prije jedan sat? Sigurni ste? Jasno. Sam sam je otpratio do taksija. Rekla je da e se odvesti kui. Znai, ipak se Carol javila na telefonu. Tko zna zato mi nije odgovarala? Hvala, Martine. Uostalom, nadam se da u uskoro imati neto zanimljive za vas. Javit u vam se...

13.
U dizalu sam odluio da u ipak jo jednom nazvati Carol. Pokuao sam to iz telefonske govornice u predvorju, ali nisam dobio vezu pa sam postao nestrpljiv. Pokuao sam jo jednom. Nitko se nije javio. Obuzela me panika.

Odjednom sam htio to prije stii Alexiji Smedley. Iziao sam na ulicu, mahnuo taksiju to je upravo prolazio i rekao vozau adresu. Vonja do Lake Shore Drivea trajala je oko etvrt sata, ali se meni to vrijeme inilo poput vjenosti. Doekao me isti vratar kao i prije podne. Prepoznao me i uzeo je slualicu prije nego sam dospio neto rei. Trebate gospoicu Smedley, zar ne? Da. Recite joj, molim vas, da je Steve Blake ovdje. Nazvao je Alexijin broj. Dok je ekao vezu, smijeio mi se. Konano je, ne skidajui slualicu s uha, rekao: Na alost, gospoica Smedley kao da nije ovdje. Hoete li joj ostaviti poruku? Mora biti ovdje. Telefonirala mi je prije jedva pola sata. Vratar je jo neko vrijeme ekao, a tada je spustio slualicu:

ao mi je, gospodine, ali nitko se ne javlja. Morate znati da je gospoica Smedley namjeravala otputovati... Znam. Pokuajte, molim vas, jo jednom... Uinio je to. Nakon pola minute, jo uvijek sa slualicom na uhu, rekao je: Moda je gospoica Smedley na trenutak izila i uskoro e se vratiti. Zabrinjava me to se gospoica Smedley ne javlja. Imate li kljueve njezina stana? Naravno, gospodine. Ali, ne smijem ih nikome dati. Moete li sa mnom gore. Ni to ne smijem, gospodine. Ovdje zacijelo postoji upravitelj zgrade. Pozovite ga, molim vas. Nevoljko je pritisnuo dugme na zidu. Gospodin Blake eli razgovarati s gospodinom Nevinsom. Gotovo u istom trenutku pojavio se ovjek srednjih godina.

 to mogu uiniti za vas, gospodine Blake? Imam hitan i vaan sastanak s gospoicom Smedley. Obeala je da e me ekati. Sada se iz njezina stana nitko ne javlja. Bojim se da se neto nije dogodilo. to bi se to na primjer moglo dogoditi, gospodine Blake? Kako bih to mogao znati? Moda se gospoica Smedley okliznula u kupaonici ili tako neto. Mislim da bismo morali pogledati u njezin stan. Na elu gospodina Nevinsona pojavile su se bore. U redu. Pogledat emo. utke smo se odvezli dizalom. Gospodin Nevinson je pozvonio i malo priekao. Zatim je zabrinuta lica otkljuao stan i oklijevajui prekoraio prag. Slijedio sam ga kroz predvorje u sobu za dnevni boravak. Tu je zastao i sladunjavim glasom pozvao: Gospoice Smedley. Ovdje Nevinson. Gospodin

Blake bi elio razgovarati s vama. Nije bilo odgovora. Polutamna je prostorija djelovala obeshrabrujue. Gospodin Nevinson mi je pogledom pokazao jedna vrata i krenuo da ih otvori. Iza njih je bila blagovaonica. Ispruene glave provirio je unutra. Nema nikoga glas mu je zvuao uplje. Nervozno mi je mahnuo i pourio kroz blagovaonicu, u hodnik. Tamo je zastao pred jednim vratima. Spavaa soba apnuo mi je i pokucao. Ni ovdje nema nikoga rekao je nakon to je po drugi put pokucao. Otvorio je vrata i oprezno zavirio unutra. Ne, nema nikoga. Prazna je bila slijedea prostorija, a i kupaonica. Nevinson pokae pokretom glave: Tamo su prostorija za doruak, kuhinja i soba za poslugu. Pogledat u otvorio sam dvokrilna vrata i uao u prostoriju za doruak. Druga vrata prostorije kao da su vodila u kuhinju.

Kad sam ih pokuao otvoriti, osjetio sam otpor. Neto je meko i teko lealo iza vrata. Nevinson, koji je ekao na ulazu, brzo mi prie. Tik iza sebe uo sam njegovo uzbueno disanje. Kad sam vrata pritisnuo malo jae, toliko su se otvorila da sam mogao progurati glavu i pogledati u kuhinju. Na prvi sam pogled zakljuio to je izazvalo otpor. Zaudo, nisam se uplaio a niti iznenadio kad sam Alexiju ugledao kako lei poput odbaene lutke, staklenastih oiju, lako otvorenih usta, uasnuta izraaja lica. inilo mi se da nita drugo nisam niti oekivao. Zato je bilo tako, nisam znao. Imala je na sebi istu sivu haljinu kao i prije podneva. Iz desne je strane njezina vrata virio drak rezaa za led. Sasvim sam svjesno, kao to je to tipino za stanovite trenutke vrhunske psihopatske napetosti, prihvatio da reza za led sa svojim kromiranim drkom spada u isti pribor kao i otvarai za

epove i pivo, te razliite lice to su zajedno s dvije prazne ae i posudom za led, leale na pladnju usred kuhinjskog stola... Vidjelo se iznenaujue malo krvi... Iza mene je Nevinson zastenjao. Ovako kako je stajao, mogao je vidjeti samo Alexijine noge. Stao sam u stranu i pokretom glave ga pozvao neka pogleda u kuhinju. Uinio je to i odmah ustuknuo natrag. Lice mu jc odjednom pozelenjelo. Morao bih nazvati policiju rekao sam. Nevinson je grevito kimnuo. Da, morate. Policija mora biti odmah obavijetena. Ona je ... ona je ubijena, zar ne? Da. Otiao sam u blagavaonicu gdje sam bio opazio telefon. Nevinsom me je pratio i uzbueno disao. Ovaj put je prolo manje od pola minute prije nego sam dobio Martina na telefon. Ovdje, Blake rekoh.

 Lijepo, to imate za mene? Na alost, ne ono to sam mislio... Bilo mi je teko sabrati, se i misli pretvoriti u rijei. Nalazim se u stanu Alexije Smedley. Djevojka je ubijena. Kratko je vrijeme vladala tiina. Tada sam uo Martinov glas: Alexia Smedley je djevojka iz visokog drutva, zar ne? Tono. Izvodite lijepe stvari, Blake. Ostanite tamo i nemojte nita dirati. Dolazim odmah. Kad sam spustio slualicu, primijetio sam da mi ruke drhu. Nevinson se progurao do mene i posegnuo za slualicom. Moram obavijestiti portira rekao je i pri tom me pogledao, kao da mu je potrebno moje odobrenje. Kad je dobio vezu, otiao sam u prostoriju za doruak i toliko odgurnuo vrata da sam mogao ui u kuhinju. Pri tom sam morao prekoraiti Alexijino tijelo.

Vanjska su vrata kuhinje bila otvorena. Iza njih se vidjelo stubite ulaza za poslugu. Tim je putem ubojica vjerojatno doao i kasnije otiao. Pokraj Alexije leala su tri pisma. Iz blagavaonice je jasno dopirao Nevinsonov glas. Uzeo sam pisma i brzo zakljuio da su ona to ih je Alexia pisala Crofieldu i onda ih onako oajniki zahtijevala natrag. Crofieldov vjenani list to se prema Alexijinim rijeima nalazio uz pisma, nisam naao. Sluajui Nevinsonov glas, na brzinu sam proitao pisma. Kad sam zavrio, ogledao sam se unaokolo. Na zidu pokraj elektrinog tednjaka naao sam ono to sam traio: zaklopac ureaja za spaljivanje smea. Razderao sam pisma u komadie, otvorio zaklopac i bacio ih unutra. Vratio sam se u blagovaonicu gdje je Nevinson upravo spustio slualicu. Djelovao je potpuno slomljeno.

 Sada moemo jedino ekati rekao sam tek toliko da neto kaem. Tako je, gospodine Blake. Sjeli smo na stolice. Nisam osjeao nikakvu grinju savjesti zbog toga to sam unitio Alexijina pisma. Niti su bila vana, niti zanimljiva. Alexia je strepila pred pomilju da bi mogla biti objavljena. Sada ta mogunost vie nije postojala. Uostalom, bila su to djetinjasta pisma, svakako ne onako opasna kako je to smatrala Alexia. utke smo sjedili sve dok nije odjeknulo zvonce. Evo ih! kliknuo je Nevinson i istrao van. Uspio sam zapaliti novu cigaretu prije nego je uao Martin, ozbiljan i odluan, u pratnji nekoliko detektiva u graanskom odijelu i jednog u uniformi. Dobar dan, Blake! Gdje je ona? Rekao sam mu i on je otiao s detektivima u kuhinju. Onaj u uniformi me pogledao bez ikakva zanimanja i poao u predvorje gdje je stajao Nevinson.

Nakon nekoliko minuta Martin se vratio, sjeo nasuprot meni i zapitao: Dakle, to znate o tome. Blake? Zapravo, nita. Imao sam sastanak s Alexijom. Namjeravala je nakon toga doi k vama, a ja sam po njenoj elji trebao tome prisustvovati. Kad sam doao, nije se odazvala na vratarev telefonski poziv. Tada sam se s upraviteljem kue odvezao dizalom ovamo gore. Nali smo je tamo gdje je sada. Upravitelj je bio prisutan kad ste je nali? Da. Hm... Martin je neko vrijeme gledao preda se, a onda je doviknuo: Mac, doi malo ovamo! Uniformirani policajac je uao i s mnogo oekivanja promatrao Martina. Sakupit e sve ljude iz Crofieldova sluaja, Mac, i dovesti ih ovamo. Zna koga sve, ima popis. Odvezi se najprije u stanicu. Neka ti tamo dadu tri-etiri, prazna naloga za' hapenje, ukoliko bi netko

pravio potekoe. I, pouri! Nemoj sve obavljati sam, ukljui i patrolna kola! Ti e samo rukovoditi pothvatom, jesi li razumio? Nakon to je policajac iziao, Martin je otiao u predsoblje, izmijenio nekoliko rijei s Nevinsonom i poslao ga van. Tada se vratio, sjeo i upitao: Sto mi je Alexia htjela ispriati, Blake? Neto o sluaju Crofield. To sam i oekivao. Ali, to? Pokuao sam strelovitom brzinom promisliti to bih mu mogao ispriati. Nije znao za pisma kao ni to da je Alexia nakon domjenka ponovno otila po njih. Isto tako nije znao da sam se ja vratio u Crofieldov stan po Carol. Palo mi je naime neto na um i o tome sam morao jo malo razmiljati. Nekoliko okolnosti koje su do sada postojale same za sebe, kao da su se poele povezivati. Valjalo ih je briljivo ispitati, jer ako se moje pretpostavke pokau kao tone, mogao bih

odgonetnuti tko je ubio Crofielda i Alexiju. Alexia je neko vrijeme dobro poznavala Crofielda oprezno sam poeo i napisala mu je tri prilino nezgodna pisma. Kad je prijateljstvo prolo, zamolila je Crofielda da joj vrati pisma. Najprije nije htio o tome niti uti, ali joj je kasnije obeao da e joj ih dati na domjenku. Meutim, tada se napio, pa je Alexia morala otii bez pisama. Nekoliko sati kasnije vratila se u Crofieldov stan. Martinov se izraaj promijenio. I sto se dogodilo za vrijeme tog posjeta? ljutito je zapitao. Nita. Kad je Alexia ponovno dola u njegov stan, Crofield je ve bio mrtav. Potraila je svoja pisma i otila. Gle, odjednom obilujete zanimljivim podacima! zareao je Martin. Kako ste to doznali, Blake? Nelson mi je ispriao... Sada sam ga izvijestio o Nelsonovim posjetima u urednitvu i u mojem stanu, o razgovoru s Alexijom i

Normanom, kao i o mojoj odluci da neko vrijeme o tome utim. Do vraga, ovo je zaista vrhunac! Gospodska djevojka jo jednom odlazi u Crofieldov stan, a njezin je zarunik eka dolje u automobilu! Alexia dolazi gore, nalazi mrtvog Crofielda, trai pisma i gubi se! Tako mi je ispriala. A to site vi htjeli ispriati meni? Upravo to! Da je jo jednom otila u Crofieldov stan i nala ga mrtvog. A gdje su pisma? Najprije sam htio rei da ne znam, ali sam onda, promijenio miljenje. Spalio sam ih. Spalili ste ih, je li? Doli ste ovamo, nali dokazni materijal to bi nam pomogao pri razjanjenju dva ubojstva i spalili ga! Ustao je i stajao preda mnom strahovito bijesan. Pisma nisu imala nikakve veze s Crofieldovom smrti rekoh. Bila su to glupa, sentimentalna pisma zaljubljene guske. Novine bi

ih s uitkom objavile. Spalio sam ih da se to ne dogodi. Vi ste tuilac, porota i sudac u jednoj osobi, je li? Vi odluujete to je vano, a to nije, vi unitavate dokazni materijal! Imam sada dovoljno razloga da vas otpremim iza reetaka, Blake, sve dok taj sluaj konano ne bude jasan. Znali ste da se Nelson one noi kad je Crofield ubijen vucarao oko njegove kue, ipak ste utjeli! S tim bismo obavjetenjem mogli izvriti pritisak na Nelsona. Ipak, priznao je da je nekoliko noi ranije pucao na Crofielda. Ali, kako je, do vraga, mogao ubiti Alexiju Smedley, kad je u zatvoru? Vjerujete li da je oba zloina izvrio isti ubojica?... Martin je jo trenutak stajao preda mnom, a onda je priao prozoru i zagledao se van. Kad se okrenuo, s njegova se lica izgubio mrani izraaj. Bio je bolje raspoloen. ini se da je ubojica stranjim stubitem uao u kuhinju, uzeo sa stola reza za led i zarinuo ga u Alexijin

vrat. Reza je jamano stajao na stolu pored ostalog pribora. Nakon ubojstva, zloinac je istim putem pobjegao. Zar kroz stranji ulaz moe u kuu ui svatko? Da. Stubite zavrava u podrumu, ispred ulaza za opskrbljivae. Taj je izlaz zakljuan samo nou. Danju tim putem u kuu ulaze mljekari, pekari i ostali. Vratar ne moe vidjeti stranji ulaz, njegova je dunost samo da se brine za prednji ulaz. ovjek s loim namjerama ne treba imati mnogo hrabrosti da tim putem ue u kuu. Neko je vrijeme utio. Mogli biste sada otii u spavau sobu i tamo priekati dok se ne sakupi itavo drutvo. Nain, na koji je to rekao, zvuao je, obzirom na okolnosti, prilino prijateljski. Dobro ustao sam i slijedio ga u spavau sobu. Sjednite rukom mi je pokazao svi* lom presvuenu stolicu. Doi u po vas kad bude potrebno.

Iziao je i zatvorio za sobom vrata.

14.
Bio sam sretan to sam neko vrijeme mogao ostati sam i mirno razmiljati. Nakon to se ustanovilo da je Nelson, nekoliko noi prije Crofieldova ubojstva pucao na njega, vjerovao sam da pouzdano znam tko je ubio Crofielda i Alexiju Smedley. Nelsonovo mi je priznanje predstavljalo veliku pomo. No, jo je uvijek postojalo nekoliko protuslovlja i ne jasnoa koje su morale biti rijeene i svrstane. Jo sam jednom dobro promislio o svakoj pojedinosti. Pola sata kasnije Martin je uao u sobu. Svi su ovdje... Domjenak moe poeti... Slijedio sam Martina u prilino pretrpanu blagovaonicu. Pokraj svakih vrata stajao je uniformirani policajac. Tone, Masterson i Gail Anders stajali su pokraj kamina, Florence Bailey je,

blijeda i zbunjena, sjedila na stolici iza Mastersona. Troje iz New Yorka, Dawn Sorell, Max Ringol i Daryl Westman, izabrali su stolice u jednom uglu. U drugom je uglu pokraj jednog od irokih prozora sjedio Bakewell, odsutna izraaja lica. Nije mi bilo jasno je li mu Martin ve ispriao to se dogodilo Alexiji. Carol je sjedila posve sama na poivaljci. Bila je blijeda i bez snage, djelovala je gotovo prozirno. Moja je pojava izazvala sveope iznenaenje. Gail mi se nesigurno nasmijeila, Tone mrano kimnuo, Masterson podignuo obrve i obdario me pogledom to je mogao znaiti sve mogue. Gledao sam u Carol, ali je ona gledala u zemlju. Nije niti primijetila moj dolazak. Vrata se otvore a policajac uvede Cherrie Angelo. emu sve ovo? zapita ona Martina. Imam posla. Kako u raditi ako me pajkani izvuku iz kreveta.

Tvoj ti posao nee pobjei, jo e uvijek stii pravodobno suho odgovori Martin. Uini nekoliko dugih koraka, zastane u sredini sobe, redom pogleda sve prisutne i pone: Dao sam vas dovesti ovamo, jer je ovdje, u svojem stanu, prije otprilike jedan sat, ubijena Alexia Smedley. Htio bih doznati gdje je svako od vas u to vrijeme bio. Dok je govorio, promatrao sam prisutne. Norman Bakewell se nije niti pomaknuo, niti se promijenio izraaj njegova lica. Znai, Martin mu je ve rekao. Tone je kliknuo: Zaboga! Zvualo je pomalo teatralno, ali i pristojno i kultivirano. Masterson je problijedio, dok je Florence poela plakati. Gail je prila Florenci, sagnula se i stavila joj ruku oko ramena. Ni ona nije djelovala vrsto. Daryl Westman je oito bio prestraen. Dawn Sorell i Max Ringold su se trenutak pogledali, a onda

zagledali u mene. Dawn je tako obuzela znatielja, da je jedva mogla mirno sjediti. Cherrie Angelo je stajala tako da je nisam mogao vidjeti. Carol je sjedila nepomino, poput kipa, pogled joj je bio kao i dosad usmjeren u vrhove cipela. Martin je pustio da proe nekoliko trenutaka, a onda se obratio Toneju: Gdje ste bili danas izmeu dva i pola tri poslije podne? Bili smo Tone je pokretom ruke pokazao Mastersona i Gail Anders na Crofieldovu pogrebu. Kad smo se vratili? Mislim da je moglo biti oko pola jedan. Niani bio raspoloen za rad, pa sam se odvezao na ruak u Riverpoint. Vratio sam se upravo kad je doao va policajac. A, vi, gospoice Anders? zapitao je Martin i pogledao Gail. Kad smo se vratili s pogreba, gospodin Tone mi je savjetovao neka odem kui da se odmorim. Nisam

se dobro osjeala mirno je odgovorila Gail. Posluali ste njegov savjet? Da. itavo sam vrijeme provela kod kue. Masterson, koji je bio slijedei na redu, rekao je da je radio u svojem studiju... Bili ste sami? htio je doznati Martin. Ne, sa mnom je bila i Florence Bailey. Prije nego ju je Martin pozvao, Florence je kimnula: Da, radili smo u studiju ... ... Osim to smo oko pola dva sili u bar da popijemo kavu nadopunio ju je Masterson. Kako dugo ste ostali tamo? Otprilike sat vremena... Uvijek tako dugo pijete kavu? Ne moram nikome o tome polagati rauna, gospodine Martine odgovorio je Mesterson s visine. Budite sretni zbog toga rekao je Martin i priao uglu gdje su sjedili Dawn Sorell, Max Ringold i

Westman. A. vas troje? zapitao je. Odgovorila je Dawn Sorell: Ja sam sjedila u hotelskoj sobi i pisala. Dva su se genija otila svaati u hotelski bar.' Martin je pogledao najprije Ringolda a zatim i Westmana. Zbog ega ste se svaali? Nismo se svaali objasnio je Ringold. Raspravljali smo. Pokuao sam uvjeriti Westmana kako dobro pisanje vie zavisi o nadahnuu, uvstvu i osjeajnom promatranju nego artistikoj sposobnosti nizanja lijepih i glatkih reenica. Koliko vam je za to trebalo? Hou rei, kako ste dugo ostali u hotelskom baru? Kako dugo? Oh, sili smo oko jedanaest. A, ostali smo dolje sve dok va pajkan nije doao po nas. Ima li u tome neto loe? Gotovo bih elio da je tako grubo je odgovorio Martin. Tada je priao Carol

i napadno blagim glasom zapitao: A vi? Kad ste nas napustili, htjeli ste se odvesti kui, zar ne? Jeste li to uinili. I ne podigavi pogled, Carol je tiho i sabrano odgovorila: Zaustavila sam taksi kod parka Orwell. eljela sam ostati na svjeem zraku. Da. I kako ste dugo ostali na svjeem zraku? Ne znam tono. Ali, kad sam dola kui, moglo je biti oko tri. Znai, vi ste od jedan do otprilike tri etvrt tri sjedili u parku Orwell? Da, sjedila sam u parku Orwell na suncu. Martin je jedva primjetno kimnuo i ljevicom preao preko smee kose. I ne pogledavi Bakewella, zapitao je: A, vi, Bakewell? Ja? zbunjeno zapita Bakewell. Ja sam... Oko pola jedan odvezao sam se odavde. Bio sam tako... tako zbunjen da sam se najprije zaustavio kod nekog bara i popio viski. Tada sam se odvezao u

klub Evanstone i odigrao partiju golfa. Nakon toga sam sjeo u bar kluba. To je sve. Zato ste bili tako zbunjeni? Bio sam zbunjen, jer... pogledao je Martina, njegov se tupi izraaj lica promijenio, glas mu je postao piskutav od srdbe jer mi je dojadilo izigravati budalu! Alexia je bila sa mnom zaruena, a ponaala se poput kurve! Bio sam uprkos svemu to je uinila na njezinoj strani, sve dok se nije poela ponaati kao da nije uradila nita strano! Tada je dolo do loma i ja sam otiao. Zbog toga sam bio tako zbunjen! Ja... Bakewelle! ogoreno sam viknuo. Vi ste glupi tvrdoglavac bez trunke osjeaja! Alexia je bila dobra djevojka! Ali, niste joj mogli oprostiti to je jednom pogrijeila! Zaista ste glup! Bakewell je problijedio, skoio i zakrijetao: To ne doputam! Razbit u vam glavu, Blake!

Pokuajte! hrabro sam odgovorio, premda se nisam prijatno osjeao, jer sam u meuvremenu primijetio kako je moj ispad bio nepromiljen. Smirite se gospodo! upao je Martin. Sjednite, Bakewell! Dawn Sorell mi je poluglasno do viknula: Bravo, Steve! Tada je srela Martinov pogled i na njenom se licu pojavio odraaj osjeaja krivnje. Martin je priekao dok Bakewell nije sjeo i svi se smirili. Dakle, primjerna zbirka nedunih anela izjavio je kiselkastim tonom. Cherrie Angelo je uinila nekoliko koraka prema njemu i pozlijeeno upitala: A mene ne pitate to sam radila? Mogu zamisliti! Glasio je Martinov odgovor. Svi su se poeli smijeiti. Tone se ak glasno nasmijao. Samo se Carol nije niti pomaknula. Moda nisam u pravu kad mislim da netko ovdje lae otro je poeo Martin ali u to sve vie sumnjam.

Gotovo sam siguran da je netko od vas ubio Crofielda i Alexiju Smedley. Uto su se otvorila vrata, uao je uniformirani policajac i predao Martinu neki metalni predmet. Martin je paljivo pogledao ono to je skrivao u svojim velikim rukama i neto apnuo policajcu, koji je odgovorio na isti nain, a Martin mu je ponovno neto aputao. aputanje je trajalo otprilike minutu. U sobi je zavladala potpuna tiina, napetost se osjeala jasno poput zranog elektriciteta prije oluje. Policajac konano ode. Prie vratima i, drei ruke na leima, osloni se o njih. Martin prie Carol i isprui joj otvorenu desnicu. Na dlanu je leao, sada svima vidljiv, mali automatski revolver. Prepoznajete li ovo, Carol? upita Martin. Oklijevajui je podignula pogled. Lice joj je i dalje bilo bezizraajno, ali sam opazio kako je zgrila ruke. Oruje je spadalo u onaj malen broj pojedinosti to u

mojoj teoriji jo nisu nale pravo mjesto. Sada je i ovaj problem bio rijeen. Neto sam vas pitao, Carol? rekao je Martin. Prepoznajete li ovo oruje? Ne odgovorila je. Njezine su se usne jedva micale. Hm, rei u vam o njemu nekoliko sitnica strpljivo je poeo Martin. Ovaj je revolver poluautomatski browning. Magazin sadri osam metaka, deveti moe biti u cijevi. Tim je revolverom ubijen Byron Crofield. Zautio je, nekoliko trenutaka promatrao naizmjence Carol i revolver, a tada je zapitao Kae li vam to neto. Osvjeava li vae sjeanje? Ne ponovno ta kratka, jedva razumljiva rije. Znate, Carol, ovaj je revolver naen u vaem stanu rekao je Martin. O tome, naravno, nita ne znate, je li? Nije odgovorila. Lice joj je iskazivalo uasavanje. Ba ste lukava mala djevojka izgovorio je Martin kao da govori

samome sebi. Izveli ste pravo majstorsko djelo! Potpuno ste me izbacili iz ravnotee svojom zbunjenou, stidljivim glasiem i nedunim velikim oima! Kad ste priznali da ste ubili Crofielda, za to nisu postojali nikakvi dokazi, ak ni sumnja. Bio sam uvjeren kako elite nekoga zatititi. A i vi ste mislili da u stei to uvjerenje, zar ne? Vjerovali ste da neemo ozbiljno shvatiti vau priu, da emo traiti nekog drugog, a vas, konano, pustiti na slobodu, zar ne? Da, i mi smo zaista neko vrijeme bili tako glupi. U meuvremenu smo postali pametniji! Kratko je vrijeme utio, a tada je, ne glasnije, ali zato znatno otrije zapitao: Carol, zato ste ubili Alexiju? Ona kao da ga nije ula. Ponovno je gledala u pod, ak se ni njezine ruke nisu vie micale. Tek je nakon mnogo sekundi, kad je napetost postala ve gotovo nepodnoljiva, pogledala Martina, a na njezinim se usnama pojavio

jedva vidljiv, tajanstveni smijeak: Ako vam kaem, hoete li me ponovno povesti sa sobom? U to moete biti uvjereni brzo je rekao Martin. Pogledao ju je podignutih obrva i odjenom kao da je bio silno iznenaen. Da, Carol izgovorio je gotovo oinskim tonom. Povest emo vas ponovno sa sobom. Moram dobro promisliti zato sam ubila Alexiju zamiljeno je proaputala. Carol, o tome emo kasnije u miru razgovarati! Martin se uspravio i rekao jednom od uniformiranih policajaca koji su stajali pokraj vrata za predvorje: Bille, ostali mogu otii. Carol! priao sam poivaljci. Nemoj vie izgovoriti ni jednu jedinu rije! Martin se naglo okrenuo: Vi ete utjeti, Blake! Drhtao sam od uzbuenja. Carol nije sposobna niti govoriti, a niti dati kakvu izjavu!

 O tome u odluivati ja! otro odgovori Martin. Sada mi je dosta vaeg glupog uplitanja u ovaj sluaj! Nestanite. Blake! Ostali su ve prilazili otvorenim vratima i uzbueno razgovarali. Svi su nastojali to prije izii. Nitko nije mario za nas. Carol nije ubila ni Crofielda ni Alexiju! rekao sam dovoljno glasno da me svi uju. elite li, Martine, znati tko je to uinio? Buka razgovora potpuno zanijemi. Martin uini pokret rukom. Oba policajca pokraj vrata za predvorje raire ruke i zatvore izlaz. Da, Blake ree Martin neobino ljubazno. Silno elim doznati sve o tome...

Svi su se vratili na svoja stara mjesta. Netko se tiho i nervozno smijao. Cherrie Angelo je stala tako blizu Toneja da se Gail Anders odmakla i prila jednom od dva iroka prozora. Carol je podigla glavu i pogledala

me irom otvorenih oiju, ali bez ikakva izraaja. Martin je priekao dok se svi nisu smjestili, a onda je priao poivaljci, sjeo uz Carol i kimnuo mi: Ponite, Blake! Ovaj put se morate prokleto dobro potruditi! Stajao sam usred sobe obuzet munim osjeajem da sudjelujem u izvedbi loeg kriminalnog igrokaza. Napetost je dosegla vrhunac. Bili su okupljeni svi sudionici, a ja sam morao izazvati rasplet! Pogledom sam preao preko nazonih. Tone, Masterson i Florence Bailey su se porazmjestili kao i ranije, samo je Cherrie Angelo zauzela mjesto Gail Anders. Ova se naslonila na jedan od prozora, vitka i otmjena ispred dramatine pozadine oluje to se naglo pribliavala. Uostalom, poela je padati kia. Teke su se kapi sve bre slijevale niz prozorska okna. I troje iz New Yorka zauzelo je isto mjesto, u kutu. Bakewell se spustio na istu stolicu. Dakle, ponite. Blake! ponovio je Martin.

Nakaljao sam se. Vjerujte, nisam se osjeao naroito ugodno. Dobro... Poet u odmah s odluujuom injenicom to ju je porunik Martin maloprije naveo: netko je od prisutnih svjesno i uporno lagao. Sada je ta osoba prela ak na podmetanje lanih dokaza. Svi znate da je Carol, nakon domjenka, jo jednom otila u Crofieldov stan, svi znate da je Carol priznala kako je ubila Crofielda. Ali, svi ne znate da sam i ja bio jo jednom u Crofieldovu stanu, a osim mene jo nekoliko drugih osoba. Masterson je problijedio, njegove su oi zadobile udan sjaj. Jedna od tih osoba nastavio sam bila je Alexia Smedley. Ali, najprije u vam objasniti zato sam ja jo jednom otiao u Crofieldov stan i to se pri tom dogodilo. Ubrzo iza tri sata u noi nazvala me Carol. Leao sam u krevetu i spavao. Carol mi je rekla da je u Crofieldovu stanu, a Crofield je mrtav. Zamolila

me da doem te da je odvedem. To sam uinio i... I pri tom se smoio va kini ogrta ubacio je Martin. Tono, pri tom se smoio moj kini ogrta... Kad sam doao u Crofieldov stan, Carol mi je rekla da ju je Crofield nazvao i ispriao joj kako sam se ponovno pojavio u njega, pijan i svadljiv, i nisam u stanju sam otii kui. Zbog toga je zamolio Carol da doe po mene. Ona je odvratila da e doi. Ali, prije nego je razgovor bio zavren, Carol je ula kako je Crofield odjednom viknuo: Ne, zaboga, ne, Steve! Odmah zatim ula je dva pucnja i kako se Crofield sruio na pod. Vrlo je paljivo oslukivala i ula jo neto: um, koji mi je opisala kao neku vrstu aptanja. Tada je netko spustio slualicu. Uvjerena da sam ja pucao u Crofielda, Carol je pourila u njegov stan, nala Crofielda mrtvog i nazvala me. Usprkos mojim uvjeravanjima ona je i dalje vjerovala da sam ja Crofieldov ubojica. Na

policiji je priznala kako bi spalila mene... Pogledao sam Carol, ali je on i dalje nepomino sjedila i gledala u pod. inilo se da uope ne uje to govorim. Bakewell se uspravio na svojoj stolici: I kakve to veze ima s Alexijinim ubojstvom, k vragu! Dobro pitanje. Sada u govoriti o Alexiji i okolnostima to su je navele da jo jednom ode u Crofieldov stan. Alexia je svojedobno Crofieldu napisala nekoliko pisama i sada ih eljela dobiti natrag i... Mora li se zaista o tome ponovno govoriti? ogoreno je zasiktao Bakewell. Moram to spomenuti, jer je vano objasnio sam mu i nastavio: Istina, pisma nisu imala znaenje koje im je pridavala Alexia, ali je Crofieldu bilo jasno koliko joj je stalo do njih pa ju je muio i sve vie straio jadnu djevojku... Htio bih

spomenuti i to da su pisma sada unitena... Na ove rijei Martinovo je lice pocrvenjelo, a Bakewell vidljivo osjetio olakanje. Alexia se na svaki nain htjela domoi pisama. To je bio razlog zato je jo jednom otila u Crofieldov stan. Kad je tamo stigla, Crofield je ve bio mrtav. Imala je hrabrosti da potrai pisma, nala ih i pobjegla... Danas oko jedan ili pola dva poslije podne jo je jednom pogledala pisma. Pri tom je u jednoj omotnici otkrila i Crofieldov vjenani list. Je li netko od vas znao da je Crofield bio oenjen... za neku Evu Castairs? Pokuao sam utvrditi kako e se tko u taj mah ponaati, ali nisam otkrio nita znaajno. Tone je zaueno odmahnuo glavom, Martin podignuo obrve, dok se Dawn Sorell nije mogla svladati a da se ne nasmije i tiho ree: Ta je divljenja vrijedna ena zasluila medalju za hrabrost! Martin se nakaljao: Nastavite, Blake!

 Dakle, Crofield je bio oenjen sa stanovitom Evom Castairs. Alexia me nazvala i ispriala mi kako je nala vjenani list. Vjerojatno polako shvaam, jer u poetku nisam razumio znaenje svog otkria. Tek sam u ovom stanu odjednom spoznao i tada mi je tota postalo jasno. Morate znati da me je u mojim razmiljanjima uvijek nanovo zbunjivala Carolina izjava. Carol ni u kojem sluaju nije mogla uti kako je Crofield, neposredno prije nego su bili opaljeni meci, zazivao moje ime. U to sam vrijeme naime leao u krevetu... to potvruje samo vaa vlastita izjava suho je primijetio Martin. Znam. Ali... Priekajte jo koju minutu... Meni je bilo vano saznanje je li to Carol izmislila ili nije. Sada znam da je govorila istinu... Jedino, Crofield je u tom trenutku zazvao Eve, a ne Steve kako je Carol vjerovala da je ula... Pred njim nisam s revolverom u ruci stajao ja, nego Eve, njegova ena. Kad mi je to

postalo jasno, odmah sam shvatio to je predstavljalo takozvano aptanje to ga je Carol ula prije nego je slualica bila sputena... Razliite stvari mogu prouzrokovati utanje nalik ljudskim glasovima, na primjer: i veernje haljine... Dakle, nakon to sam te tri pojedinosti... vjenani list, Crofieldov poklik Ne, zaboga, ne, Eve i pravo znaenje tobonjeg aptanja... doveo u uzajamnu vezu, shvatio sam da je Crofielda ubila ena po imenu Eve Castairs, dakle njegova vlastita ena! Carol me sada promatrala pogledom iz kojeg je ponovno blistao ivot. Zapalio sam cigaretu i nastavio: Sada sam prisiljen spomenuti, jednu neugodnu injenicu. Crofield je, kao to neki od nas ve znadu, tijekom svojeg kratkog boravka u poduzeu ToneBailey, pronevjerio okruglo est tisua dolara. Vano je sada...

 Blake! ljutito je upao Tone. Nisam vas ovlastio da objavljujete tu injenicu! Ja... Gospodine Tone! prekinuo ga je Martin. Ukoliko se injenica odnosi na sluaj o kojem raspravljamo Blake je duan o njoj govoriti! Dakle, Blake? Ne bih to nikada spomenuo da se zaista ne odnosi na sluaj... Vano je, ini mi se, slijedee pitanje: kako bi dugo Crofieldova pronevjera mogla ostati neotkrivena? Odgovor glasi: do etvrtgodinje revizije koja e biti obavljena jo ovog tjedna... Crofield je, prema tome, morao raunati da e nakon revizije otii u zatvor. Ali, bez obzira to mislimo o njemu, Crofield nije ni u kojem sluaju bio glup. Nikad mu ne bi palo na um da krade ako ne bi bio posve siguran da to moe initi bez ikakve opasnosti po sebe. A, Crofield je bio potpuno siguran, dapae, on je znao da se moe praktiki neogranieno

dugo obogaivati novcem Tone-Baileyja. Spada li i to u sluaj? zapita Martin. I te kako! I, molim vas da to dobro zapamtite, jer u se sada ponovno vratiti Evi Castairs. Eve je ustrijelila Crofielda, ona je vjerovala da ga mora ustrijeliti, jer se nikako ne smije doznati za njezinu vezu s njime. I to u kasnije poblie objasniti... Dakle, Eve je ustrijelila Crofielda... Nakon toga je htjela pronai vjenani list. Vjerojatno joj je sam Crofield ispriao da ga jo uvijek posjeduje. Ona je morala pronai vjenani list, jer je znala da e, ako taj dokument padne u ruke policiji, igra biti zavrena. Poela ga je traiti, ali ga nikako nije mogla pronai. Bio je jednostavno, ali i vrlo mudro skriven meu Alexljinim pismima koja Evu nisu nimalo zanimala. Osim toga, netko ju je u traenju omeo. Pojavila se naime Alexia koja je traila svoja pisma. Eve se sakrila. Kad je Alexia otila, Eve vie nije imala vremena za traenje. Bojala se da bi

tajanstveni posjetitelj, kojeg vjerojatno nije vidjela nego samo ula, mogao makar i anonimno pozvati policiju. Zato je nestala bez dokumenta i slijedeih se dana strahovito bojala... Nakon to se do kraja drugog dana nije nita dogodilo, Eve je ponovno poela slobodnije disati. Policija oito nije pronala dokument, moda taj prokleti papir, mislila je Eve, nije vie niti postojao, a Crofield je samo lagao kako bi je mogao ucjenjivati... Kao da se sve razvijalo povoljno za Eve... Carol je priznala i sjedila u zatvoru. Ali, Eve je znala da policija nee jo dugo vjerovati golim Carolinim rijeima, pa e joj zaprijetiti nove opasnosti. Pomislila je, kako bi bilo da se pobrine za jae dokaze protiv Carol... na primjer na taj nain to bi u njezinu stanu ostavila revolver kojim je bio ustrijeljen Crofield? Odlina zamisao! Zapalio sam novu cigaretu i pogledao Martina. Sjedio je namrtena ela i zamiljeno gledao preda se.

Odlina zamisao! nastavio sam. Eve se, danas poslije podne, oko dva sata, uuljala u Carolin stan. Nije znala da je Carol u meuvremenu putena na slobodu. Zazvonio je telefon. Eve se nije mogla oduprijeti znatielji da dozna tko to naziva Carol, kad svi znadu da je u zatvoru. Javila se samo s da kako se ne bi moglo raspoznati tko govori. Ja sam bio taj koji je nazvao. uo sam da je Carol putena na slobodu pa sam htio doznati je li ve u stanu. Jasno, vjerovao sam da je na telefonu Carol pa sam joj izmeu ostalog ispriao to mi je Alexia malo prije rekla o Crofieldovu vjenanom listu... Sada je Eve morala vrlo brzo djelovati... Nije joj preostajalo dovoljno vremena da planira ili razmilja... Odjurila je u North Shore Drive i kroz stranji ulaz ula u Alexijin stan. Alexia joj je otvorila kuhinjska vrata... to se tada dogodilo, zna samo Eve... Ali, mi to moemo zamisliti. U svojem oajanju

Eve vjerojatno nije vidjela drugi nain da se domogne dokumenta, nego... Od tada je prolo sat i po vremena... Moemo biti uvjereni da sudbonosni papir vie ne postoji... Odlina teorija, Blake! suho mi je upao Martin u rije. Ne biste li nam sada jo otkrili gdje je Eve Castairs? Pribliio se trenutak kojeg sam se usprkos svemu grozio. Postalo mi.je hladno, koljena su mi drhtala. Nisam se vie usudio promatrati ponaanje ostalih. Pogledavi MartinovO lice, postao sam svjestan da je vani poela oluja... Gotovo se smrailo... Prasnula je munja i ispunila prostoriju svojim neugodnim svjetlom. Eve Castairs je osoba rekao sam glasno, jer je upravo odjekivala grmljavina koja je na Crofieldovu domjenku imala na sebi haljinu od tafta. Ta je haljina, naime, proizvela umove nalik na aputanje koje je Carol ula preko telefona... Eve Castairs je zatim osoba koja je jedina

bila u mogunosti prikrivati Crofieldove pronevjere... Ona je ena koja se morala bojati da e, im se dozna da je bila udata za Crofielda, izgubiti sve za to se svom snagom borila punih petnaest godina. Eve Castairs je... efica raunovodstva poduzea Tone-Bailey... Gail Anders! Svi su pogledi bili uprti u nju. Nepomino naslonjena na prozor, stajala je poput vitke, krhke sjene ispred neprekidnog sijevanja munja. Njezino je zagonetko lice bilo u sjeni. Ne moe se rei da je ovo bila prijateljska ala, Blake mirno je rekla. Ne pokuavam se aliti. Prilike nisu nimalo aljive. Osim toga, ni sam se ne osjeam potpuno neduan. Trebao sam ranije spoznati istinu! Postojalo je zaista dovoljno indicija! Tu mislim na ok to ste ga proivjeli prvog dana po Crofieldovu dolasku... Objanjenje je ipak bilo naivno... Mislim i na pozlaene veernje cipele to ste ih nosili na Crofieldovu domjenku. U nedjelju uveer pokuali ste

me uvjeriti kako ste ih morali dati pooniti. A istina je bila da su cipele u kinoj noi promoile... Meni je jasno da ste vi iz Crofieldova stana trebali kui... Nije smio postojati voza taksija koji bi mogao svjedoiti protiv vas... Sandale niste dali pooniti, njih ste dobro osuili pokraj ureaja za centralno loenje!... Mislim i sa tota drugo!... Za sada u rei samo jo ovo: vae bi nastojanje da steknete Tonejevu naklonost i arko eljenu sigurnost propali, im bi izbilo na javu da ste bili udati za Crofielda!... Zvui li to jo uvijek poput ale, Gail? Povlaim svoje rijei hladno je odgovorila. Radi se o pogrenom ili neukusnom podmetanju! Blake odmahne Tone glavom. Nadam se da ne vjerujete u ono to govorite. Ja... Molim vas utite, gospodine Tone poluglasno je upao Martin. Nastavite, Blake! Sada sam netremice promatrao Gail i govorio

njoj izravno. Jo je uvijek stajala poput nepomine sjene ispred prozora za kojim su i dalje bljeskale munje. Nisam joj nikako mogao raspoznati lice. Vjerovali ste da morate ubiti Crofielda, jer ste spoznali da ne moete neogranieno kupovati njegovu utnju. Znali ste takoer da bi vas on uvijek ucjenjivao. Zbog toga je, po vaem, morao umrijeti. Nadali ste se da ete se nakon njegove smrti ponovno osjeati sigurnom. Nitko nije znao za vau vezu s njime. Kad bude mrtav, mislili ste, nee postojati opasnost da to netko u budunosti dozna. Ustrijelili ste ga. A onda ste poeli tragati za vjenanim listom. Ali, taj je kompromitirajui dokument neoekivano iezao. Na kraju ste ubili Alexiju da biste ga se domogli... U meuvremenu ste vjenani list unitili, za" ne?... Odmahnula je glavom. Ovo je vaa pria, Steve. Ona se mene nita ne tie. Neko je vrijeme

utjela, a onda je drhtavim glasom objasnila: Nisam vjeta u odgovaranju na pitanja iz optube zbog ubojstva. Nemam u tome nikakva iskustva. Slijedei u put moda biti bolje upuena. Sada ne znam bili se smijala ili plakala, I kao da je doista bila blizu suza. Tvrdite da sam ja stanovita Eve Castairs. ini mi se prilino smijeno da vama moram navoditi svoje ime i prezime. Zovem se Gail Anders, Steve, zar se ne sjeate? Znam da se nazivate Gail Anders, a ipak ste zatajili Crofieldove pronevjere!... Nazivate se Gail Anders, a ipak ste ustrijelili Crofielda!... Nazivate se Gail Anders, a ipak ste Eve Castairs!... Rijei, rijei, nita osim rijei! odgovorila je. Ne samo rijei, Gail! Vjenani list je izdan, kako mi je telefonski ispriala Alexia, u srpnju pedeset devete u Lincolnu, u dravi Nebrasca. Porunik Martin moe lako utvrditi injenice...

Za vrijeme mojih posljednjih rijei, porunik Martin je ustao, pa su sada svi pogledi bili upereni u njega. Gospoice Anders rekao je mirno Blake je iznio vrlo zanimljivu ideju. Ne elim umanjiti njegovu zaslugu, ali i mi smo doli na istu pomisao, i to u okviru naih rutinskih ispitivanja. Zanimale su nas prolost i meusobne veze svih osoba upletenih u sluaj Crofield. Uvijek tako postupamo... Izvjetaj o vama dobili smo danas poslije podne. Znao sam za vau vezu s Crofieldom ve kad ste uli u ovu prostoriju. Meutim, nisam mogao sebi objasniti ubojstvo Alexije... Zbog toga sam vas i bio sve skupio u ovoj prostoriji. Tada je njegovo lice odjednom zadobilo grub i odsutan izraaj. Glas mu je otro zazvuao kad je rekaO: Dakle, idemo, Eve! Ili elite da vas zovem gospoa Crofield? _ Gail je zateturala kao da ju je netko udario. Lice

joj se jo uvijek nalazilo u polusjeni, poto je leima i dalje bila okrenuta prozoru. Ipak sam, jo dok je govorio Martin, po izrazu njezinih oiju i usta mogao zakljuiti da je sada za nju sve svreno i izgubljeno. inilo mi se da prvi put gledam uzan, vitak obris njena tijela. Njezina se rasputena kosa sputala sve do ramena i imala onaj svoj dobro poznati odsjaj uglaana srebra. Morao sam misliti na ono to se meu nama dogodilo, na ono to me je k njoj privuklo i jo uvijek ostalo zagonetno. Osjetio sam njezinu enstvenu toplinu koju je uspijevala tako dobro sakriti. Znao sam za njezinu tajnu elju da se dopadne i da bude eljena. Vjerovao sam da znam kako ju je, na kraju, uasan strah natjerao da izvri svoja nedjela. Primijetio sam da je i ona promatrala mene, te se pri tom tuno i izgubljeno smijeila. Bili ste u pravu rekla je drhtavim glasom. Za mene je ionako bilo samo

pitanje vremena kad ete vi ili netko drugi otkriti istinu. Udala sam se za Crofielda jo kao posve mlada djevojka. Nestao je nakon nepune godine dana. Nikada vie nisam ula o njemu. Mislila sam, ili bolje rei, nadala sam se da je mrtav. Meutim, prije etiri se tjedna ponovno pojavio u mojem ivotu... Pogledala je sve redom i uinila pokret kao da moli oprotaj. Moda vi, dragi, asni ljudi, e moete shvatiti to sam ja u sebi proivljavala. Moda nitko od vas ne moe niti zamisliti to za jednu mladu, neiskusnu djevojku, punu ideala, znai udati se za Byrona Quinceyja Crofielda... Moj je ivot poeo kad je on otiao, a sastojao se od rada i tenji za usavravanjem. Ali, nakon esnaest godina, on se ponovno pojavio. Odmah je shvatio kakva mu se mogunost prua. Slegla je ramenima. Otila sam na njegov domjenak s namjerom da ga ubijem. Kad sam se

toboe oprostila, uope nisam napustila kuu. Sakrila sam se u njegovoj spavaoj sobi i ekala da svi odu. Ni poslije nije ilo glatko, jer se netko ponovno vratio. Poslije toga je sam Crofield izjurio iz kue i nije ga bilo otprilike sat vremena. Kad se vratio, nazvao je malu Carol i izmislio la kako bi. je domamio k sebi. Tada sam izala iz spavae sobe i ustrijelila ga. Znala sam da je mrtav. Odmah iza toga morala sam se ponovno sakriti, jer je ponovno netko doao... Alexia Smedley, kao to sada znam... U svemu ste bili u pravu, Steve, u svemu osim u jednom... niste. A to bi bilo? upitah promuklim glasom. Krajikom oka opazih kako Martin, pokazujui Gail, daje znak jednom policajcu. Nisam htjela Toneja kliknula je jecajui. Htjela sam tebe, Steve... Onda se sve odigralo strelovitom brzinom. Gail je poela urno prekopavati po svojoj runoj torbici. Kad se njezina ruka ponovno

pojavila, u nekoj sam udnoj zapanjenosti, spoznao da dri mali otmjeni revolver, skupocjeni ukrasni predmet. Cijev se blistala na slabom svjetlu. Gail je glasno plakala. Martin je neto viknuo i potrao naprijed. Dosad se sve, ve sam rekao, odigravalo nevjerojatnom brzinom. Ono to je slijedilo, odvijalo se nevjerojatno polagano... Usta Gail Anders pretvorila su se u tanku, odlunu crtu. Nai su se pogledi sreli u djeliu sekunde. Ugledao sam njezine usne. U istom sam trenutku opazio i mali plamen iz revolverske cijevi. Silno iznenaen, osjetio sam bolan, teak udarac u lijevo rame. Polagano padajui, zauo sam i drugi pucanj...

15.

Morao sam drugaije lei jer mi je lijeva ruka bila jo malo ukoena i osjetljiva. Tako sam probudio Carol i ona je pospano otvorila oi. ini se da ti nije osobito udobno rekla je. Oh, nije vano... Volim te gledati kako spava... Ali, dentlmen to nikada ne ini. S neba je grijalo sunce. Ali, vie nije bilo visoko i pribliavala se veer. Iznad mora preleti hladan povjetarac. Pijesak na plai uvukao je preko dana u se mnotvo vruine i sada ju je dareljivo vraao. Promatrao sam oblake to su se skupljali iznad mora. Bili su tamni i kao da su donosili kiu. Kia... Naborao sam elo i tko zna po koji put htio utonuti u mrane misli. Kia ponekad u meni budi stanovite uspomene. Ne pridrava se dogovora, Steve tiho je rekla Carol. Nismo li se dogovorili da na naem putovanju nee razmiljati o onome... Umije itati misli, zar ne?

Oh, ve te dobro poznam. A moda bi ipak bilo bolje da razgovaramo o onome, kad se ve tako osjea... Mui li te neto posebno? Sto bismo jo mogli o onome razgovarati? odgovorio sam odsutno. Toliko je toga ve reeno... Ne, ne bih htio vie razgovarati o svemu onome. Nasmijeio sam se Carol. Barem ne dok smo ovdje, u Floridi. Oh, znam. Ali, ponekad mi se ini da si silno daleko od mene, Steve. Ne elim to, zna li? Trenutak je utjela, a onda je oprezno zapitala Jesi li je volio, Steve? Promatrao sam oblake i povjerovao da e uskoro padati kia. Zbog Carolina sam se pitanja morao u mislima vratiti u doba koje kao da je odavna minulo. Ali, ponekad nailaze trenuci kad se ovjeku ini da su se stanoviti dogaaji odigrali tek juer. U stvari, odonda je ve prolo gotovo est mjeseci. Prvi metak to ga je ispalila Gail, pogodio me

prilino duboko u lijevo rame i bacio na pod. Drugi metak, to sam ga jo uo u padu, ispalila je u vlastito srce. U sebe je pucala i trei put, ali to vie nisam uo. Tone i Martin su je pridrali. Odmah nakon toga umrla je u Tonejevu naruju... Neto kasnije, Martin i ja razgovaiali smo podrobno o svemu. Martin nije onom prilikom lagao. Kad je stigao u stan Alexije Smedley, doista je u depu imao opiran izvjetaj o Eve Castairs, koji su mu poslali iz Lincolna, drava Nebrasca. Izvjetaj je pratio njezin put sve do kancelarije efice raunovodstva ToneBaileyja. Martin je namjeravao kasnije, bez buke, uhapsiti Gail u njezinu stanu. Detektivi Green i Newcomber ve su ekali u neboderu. Trebalo je to obaviti vrlo pristojno. Ali, smrt je bezobzirno vodila svoju reiju. Uostalom, Martin dolazi svakog tjedna po nau reviju s kriminalnim priama. Smatra je

uglavnom zabavnom. Odbio je da napie kakvu priu za nas. Kae kako ne zna nita to bi bilo dovoljno zanimljivo... Jo nisam uspio nai vremena da i sam piem. Ali, uskoro u poeti. Stanovitim dogaajima i ljudima ne moe se samo tako okrenuti lea i zaboraviti ih, tim vie ako su postali dio tvog vlastitog ivota... Carol je podignula aku pijeska i pustila ga da sipi na moja gola prsa. Zar mi nee rei, Steve? To uope nisi trebala pitati, Carol. Ti najbolje zna koga ja volim... Nakon toga smo jo dugo leali, jedno pokraj drugog, na toplom pijesku. Kad sam ponovno otvorio oi, plameno crveno sunce nalazilo se iznad samog mora. Oblaci to su prijetili da e donijeti kiu, potpuno su se razili... KRAJ

ROBERT ARTHUR: Starice vode istragu Vlak je usporio vonju. Grace Usher podigne pogled s knjige u koju je dugo vremena bila zadubljena. Ulazimo u stanicu Milwaukee ree, A to zaista nije prerano. Ve je devet sati. etiri sata zakanjenja. Gospodin Bingham pitat e se to je s nama zabrinuto primijeti njena suputnica Florence. Izgladi nabore svoga crnog ogrtaa, a zatim rukom prijee kroz kosu. Florence se ponosila svojom mladou. Imala je tek sedamdeset godina: dvije godin manje od Grace. U svakom sluaju zadovoljno nastavi Grace zahvaljujui ovom zakanjenju uspjela sam proitati najnovije romane Elleryja Queena. Oh, ba su bili uzbudljivi! Silno volim dobar zaplet. I ja ih moram proitati ree Florence i neto zapie u mali crveni notes to ga

je izvukla iz velike konate rune torbe. Jesi li pozvala nosaa, Grace? Da bih mu morala dati napojnicu? Nikad, ni za to na svijetu. Dovoljno smo odrasle da moemo same ' ponijeti svoju prtljagu! Ali on bi nam mogao nai taksi i objasniti kako emo doi do ureda gospodina Binghama. Florence, molim te ne igraj ulogu male provincijalke. A to je, uostalom, Milwaukee? Obian grad. Iako nikad nismo bile u velikom gradu, ipak nismo neznalice u pogledu najveih gradova na svijetu. Svaka od nas proitala je na tisue kriminalistikih romana, zar ne? Poznamo London zahvaljujui Agathi Christie, Miami zahvaljujui Brettu Hallideyu, Chicago nam je opisivao Craig Rice, Pariz Simenon, a da ne spominjem San Francisco, New York. Da prekinu je Florence Istina je, znamo to je ivot nakon toga to smo

proitale toliko krimia, ali... Ali... Uvjerena sam da smo sposobne da se suoimo s bilo kakvom situacijom zahvaljujui iskustvu to smo ga stekle itanjem tih romana. A sada bi bilo najbolje da izaemo. Gospodin Bingham sigurno nas ve eka. Gospodin Bingham uistinu ih je ekao. ekao ih je ve nekoliko sati krijepei se s pomou boce iz koje je marljivo pio u svojoj prljavoj kancelariji na ijim je zastakljenim vratima bio natpis: Bingham Prodaja nekretnina Osiguranje. Ali u ovom je trenutku vakao gumu i ulijevao aj za Grace i Florence Usher. aj prireen na malom elektrinom kuhalu, na kome je sve do danas prireivao samo kavu, dovoljno jaku da se ujutro izlijei od mamurluka, posljedice nonog pijanevanja. Kako je to ljubazno ree Grace pijui sitnim gutljajima. Nema nieg

boljeg od alice aja da vam vrati snagu nakon dugog putovanja eljeznicom. Imali smo nezgodu, znate, pedeset milja daleko odavde i... Bio sam u brizi za vas, drage moje gospoice upadne Bingham izvadivi gumu iz usta. Poeo sam vjerovati da ste odustale i da neete doi po svoje malo nasljedstvo. Spalile smo sve mostove za sobom odluno izjavi Grace. Kad smo primile vae pismo u kome ste nas obavijestili da nam je na neak Walter ostavio kuu i pokustvo, prodale smo posudbenu biblioteku to smo je drale otkako smo prestale biti nastavnice, oprostite se s prijateljima i dole da se smjestimo ovdje. Vidite nastavi Grace naginjui se prema njemu ivjele smo sedamdeset godina u malom gradu, a sada smo eljne irokih vidika. Binham kao da se zbuni. Ah, da! Da, da, Eh... mislio sam da ete se vratiti im prodate kuu svog neaka...

 Oh, ne, zaboga! odgovori Grace. elimo ivjeti pravim ivotom, gospodine Bingham! Namjeravamo pretvoriti Walterovu kuu u pansion za pisce i umjetnike. Sto e nam omoguiti da upoznamo ljude stvaralakog duha, arobne linosti! oduevljeno nastavi Florence. Razgovori o literaturi s gostima bit e divna glazba naim uima. Bingham odgurne alicu aja, zaputi se prema boci viskija i, okrenuvi lea goama, otpije nekoliko gutljaja. Ali ja vam savjetujem nastavi da prodate. Kua je u loem stanju, porezi su veliki, okolina neugodna... Ali Grace odmahnu glavom. Razmislit emo. A sada nam priajte o jadnom Walteru. Nismo ga vidjele dvadeset pet godina. Od ega je umro? zabrinuto upita Florence stisnuvi ruke u rukavicama. No dobro, eto... Bingham prijee rukom

preko ela. Umro je od... neke vrste sranog napadaja... Da, moglo bi se ba tako rei Grace e blagim glasom. Tri metka u srce smatrati nekom vrstom sranog napadaja. Pa ipak... Dva metka u srce ispravi je Florence. Sudski je vjetak iznio da je trei proao nekoliko centimetara iznad sranog miia. Znate, Bingham, proitale smo izvjetaj o tom sluaju u novinama prije nego to smo primile vae pismo. Redovito pratimo reportae o zloinima. Nismo znale da je ubijeni na neak. Pa ipak se nismo iznenadile doznavi da je to Walter. Oduvijek smo osjeale da e nekako slino zavriti. Jo kao djeak muio je pse doda Grace pijui aj. Izbacili su ga iz svih kola, ba kao i njegova oca. Da, znate, na je brat Henry nastavi Florence nestao prije mnogo godina. Mislile smo da je u zatvoru pod tuim imenom. Henry

je oduvijek drao do obiteljske asti. Poto je ponovo uzeo svoj omiljeni lijek, Bingham obrie usta maramicom sumnjive istoe. To se razumije ree. U redu. I Walter je uzeo novo ime, zvao se Walter Smith. I sve dok u njegovim papirima nisam naao biljeku da svoj imetak ostavlja vama, nisam mu znao pravo ime ni tko su mu bili roditelji. Bio je, da vam kaem istinu, tajanstvena linost. Izvor njegovih prihoda... bio je nepoznat. Njegova je kua velika graevina u predjelu vila, ali nitko ne bi mogao rei na koji ju je nain stekao. Jedne noi, prolog mjeseca, vratio se oko pola noi kui. Tada ga je nepoznati napada ustrijelio na samom pragu vile. Policija ne samo to nije uspjela pronai zloinca nego ne zna ni motiv zloina. Duboko sam uvjerena da ga je ubio netko tko je imao za to razloga izrazi Grace svoje miljenje briui maramicom usta.

Kad je Walter bio mla, mi smo takoer esto eljele da ga ubijemo. Bingham obrie elo. Da, zacijelo, zacijelo... sloi se. Binghamu je, u stanju u kakvom se nalazio, bilo teko usredotoiti se na dvije stare sitne osobe, nalik na mieve, zahvaljujui njihovim provincijskim haljinama, eirima to su odavno prestali biti moderni i prosijedoj kosi. Ali, drage moje gospoice, oprostite to ostajem uporan nagovarajui vas da prodate kuu Svog neaka. Ona je u prilino ozloglaenoj etvrti, okaljana zloinom, a ja imam kupca koji bi je sruio i umjesto nje izgradio benzinsku stanicu... Ne. Odluile smo da tamo stanujemo i osnujemo pansion za intelektualce Grace e odluno. Dakle, gospodine Bingham, budite ljubazni, predajte nam kljueve, recite adresu i otii emo taksijem.

Bingham, koji je u mladosti imao tetu eljezna karaktera, izvadi klju i na komadiu papira napie adresu. Eto tuno uzdahnu. Nadam se da ete... da ete ugodno provesti no. Nadam se od sveg srca. A zato ne bismo dobro provele no? upita Grace. Idemo. Florence. Umirem od nestrpljenja da vidim nae nasljedstvo. Razmiljam kako bismo nazvali nau kuu. Hoe li: KUA USHER? U ast Edgara Allana Poa? Izale su utei suknjama. Bingham ih je promatrao s prozora kako diu kiobrane i zaustavljaju taksi. Uzdahnu, iskapi ostatak boce, prijee mranim predsobljem i stidljivo pokuca na susjedna vrata. Zatim ih gurne i ue. Iza tih vrata sjedio je u konoj fotelji elegantno odjeven visok ovjek sa cigarom u ustima. Prostorija je bila namjetena s mnogo vie raskoi od Binghamove

kancelarije, a na vratima je bio natpis: Poduzee Gordon. Kad je Bingham uao, Harry Gordon otpuhne oblak dima. Dakle, Ed, koliko u platiti tu kuu? Bingham opet obrie znoj sa ela. One je nee prodati, Harry. Nee je prodati? Visok i krupan ovjek odluno ustane. Moda zato to nisi bio dovoljno uvjerljiv? One ele otvoriti pansion. Zvat e se KUCA USHER. Bingham sjedne. Umorne su od malih gradova nastavi duboko uzdahnuvi. ele ivjeti u velikom gradu poput Milwaukeea ivotom umjetnika. To su dvije starice k mnogo mate. Jesi li im ispriao kako se proveo njihov neak? Da, rekao sam im da je kua na zlu glasu, da je neak bio tajanstvena linost, uglavnom sve. Nisi im rekao da im je neak bio naj podliji

ucjenjiva to ga je Harry Gordon ikad sreo? Nisam. Harry Gordon se zlovoljno namrti. Mnogo bih dao da saznam gdje je sakrio one stranice blagajnike knjige kojih se doepao nastavi. Zacijelo su negdje u toj kui, on ih ne bi uvao daleko od sebe. Ali mi smo triput pretraili kuu od podruma do tavana i nita nismo pronali. Ako bi ikad dospjele u ruke predsjednika komisije za ispitivanje dohodaka... Naglo zatvori usta. Bingham ponovo uze svoju prljavu maramicu i obrie elo. Budui da nismo uspjeli pronai papire, sigurno su jo uvijek ondje gdje ih je ostavio. Ove dvije krtice ubrzo e se umoriti u onoj turobnoj mrtvanici i mi emo je moi kupiti u bescjenje, a njih izbaciti. Treba ih malo preplaiti... Ne! To nikako! Navukli bismo na sebe policiju. A novinari i dobre duice uvijek se rasplau zbog

takvih starica. One svakoga podsjete na neiju majku. U svakom sluaju doivjet e neto zbog ega bi se mogle predomisliti promrmlja krupan ovjek. Poslao sam Tinyja tamo neka veeras jo malo pretrai kuu. Ako nalete na njega, mogle bi se brzo odluiti na prodaja, i te kako brzo. Tiny nije takav da bi susret s njim mogao razveseliti starice, a pogotovu ako bi se to dogodilo u mranoj staroj kui usred noi! *** Dobro ree Florence Usher tonom u kome se osjeala neodlunost ovo je zaista prostrana zgrada, zar ne? I prilino mrana. Sve su kue mrane dok u njima nisu upaljena svjetla pouno odgovori Grace. Uimo i upalimo svjetlo. Uzele su kovege i otputile se poljunanim putem to je vodio od mrane ulice prema crnkastoj kui koja je

zlokobno djelovala izmeu krljavih stabala. Neki kapak na kui kripne, Florence tiho krikne. Molim te, Florence, pokuaj se svladati. Svi kriminalistiki romani puni su zvuni efekata poput kripanja kapaka. Oni ne znae nita drugo osim da je potrebno staviti malo ulja na arke. Daj mi klju i uimo. Florence doda klju svojoj sestri. Grace ga stavi u modernu bravu to je ukraavala teka vrata.

Ule su u predvorje i tapkale tako dugo dok Florence ne pronae elektrini prekida. Svjetlo se upali. Dobro, dobro zadovoljno ustanovi Grace. Namjetaj je lijep. Walter se na neki nain domogao novca... iako sumnjam da ga je zaradio vlastitim trudom.. Florence, to je? Neto sam ula preplaeno ova apne. Netko je gore.

Obuzdaj svoju matu... Da, zaista, netko je gore... Grace odjednom utia glas. Sigurno je neki provalnik koji je znao da je kua prazna, pa je iskoristio priliku da je opljaka. Odlazimo, odmah odlazimo promrmlja Florence drhtavim usnama. Obavijestit emo policiju i prespavati u hotelu! Ne budi kukavica. Pa mi znamo sve o tehnici hvatanja lopova, ona je opisana u mnogim kriminalistikim romanima. Sjeti se samo Arsena Lupina, sjeti se Raflesa. Uostalom, poznato je da provalnici ne primjenjuju nasilje. Svi se kriminalci strogo pridravaju svoje specijalnosti, a kradljivci iskljuivo kradu. Posluaj me, mi emo pokazati tom lopovu na koga se namjerio. Ja... radije ne bih pokua Florence, ali Grace se ve na vrhovima prstiju otputila prema stepenitu. Zaustavi se da skine cipele i pokretom ruke upozori sestru neka uini isto. U arapama, praene

samo ukanjem sukanja, one su se polako uspinjale. Kada su stigle na drugi kat, bolje su raspoznavale buku. Lopov je sigurno bio iza zatvorenih vrata, odmah uz hodnik, na stubitu. Grace i Florence neujno su se pribliile. Grace je bila samouvjerena, Florence zabrinuta. Pst, bez buke. Priekaj dok pogledam kroz kljuanicu. Grace se sagne i priblii oko starinskoj bravi. Soba je bila osvijetljena. Niski, zdepasti ovjek, kojemu je lice bilo nalik na zgnjeenu rajicu, kuckao je savinutim prstima po zidu. Rio je to Tiny Tinker, nekad boksa teke kategorije. Tu je ovjek koji neto trai tiho e Grace sestri. Moramo ga prisiliti da izae. Ali ja ne elim da izae dahne Florence. Molim te, hajdemo! Grace se nije osvrtala na sestrinu molbu. Nakon toga to smo proitale sve one romane sigurno smo sposobne da se snaemo odvrati. Svi

se praktiki slau s tim da je enska cipela veoma dobro oruje. Budui da nosimo kvalitetne Bordenove cipele, s naroito vrstim petama, sigurna sam da smo dobro opremljene. Dakle, ja u stati uz jednu stranu vrata, a ti uz drugu, svaka sa cipelom u desnoj ruci. Drugu svoju cipelu bacit u na stepenite... Doista, Tiny Tinker odjednom zauje buku na stepenitu. To su takori umiri samog sebe i nastavi pretraivati zidove. Ali buka se ponovo zaula poto je Florence, na uporno navaljivanje svoje sestre, pristala da baci svoju lijevu cipelu. Tiny, iji mozak nikad nije bio osobito bistar, shvati da mora pogledati to se zbiva. Otvori vrata napeto gledajui u mrak. to je to? upita. Ali ak ni glava poput njegove nije mogla odoljeti istovremenom napadu dviju kvalitetnih Bordenovih peta.

 Dobro je, napredujemo odluno izjavi Grace Usher. Odmjeri od glave do pete Tiny ja Tinkera koji je stenjao na podu u sobi. Uspjele su ga odvui unutra, ali nisu ga mogle podii na divan. Ipak su mu s pomou nekoliko arenih kravata to su ih nale u ormaru zavezale noge uz divan, a ruke ispruene iza glave uz noge pisaeg stola. Tako je Tiny Tinker sliio na dobro omotan zaveljaj. Hoemo li pozvati policiju? upita Florence. Sigurno neemo. Pogledaj ovog provalnika. Vidi li kako je dobro odjeven? To nije obian kradljivac. Tiny Tinker bio je po profesiji tjelohranitelj Harryja Gordona, to one nisu mogle znati. Pa dobro, to onda? Tako je ruan da me spopada strah kad ga samo pogledam. Florence, duboko si me razoarala. Grace prezirno pogleda sestru.

Toliko smo godina priale o tome kako bismo eljele ivjeti pravim ivotom i upoznati pustolovine. A sada kada smo uspjele, ti ne misli ni o emu nego o tome kako bi pozvala policiju. Zaista... Ali Grace! Moda nas netko zove. Tko bi nas mogao zvati? Zaista, Grace.. Ali Grace je ve podigla slualicu... Halo? ljubazno se javi, a zatim stavi ruku na slualicu. Jesam li ti rekla? To je gospodin Bingham! Onda se opet javi. Da, gospodine Bingham? Na drugom kraju ice Binge ham kao da je bio uzbuen. Grace je li sve u redu, da li je sve mirno, mnogo se brinuo nisu li ule kakve udne umove. Pored njega Harry Gordon vakao je cigaru i mrmljao. Do avola, Tiny je sigurno tamo. Kako ve nisu nalet jele na njega! Dok je Florence sluala ne vjerujui vlastitim uima, Grace je uvjeravala Binghama kako je sve

zaista mirno, kua je prekrasna i zahvaljivala mu na brizi. Zatim spusti slualicu ostavljajui Binghama i Harry Gordona da se zajedno ude zinuvi jedan u drugoga. Do avola prasne Gordon. Tiny je moda otiao prije nego to su one dole. Dali smo mu pola sata vremena. Nakon toga morao je podnijeti izvjetaj. Uostalom, idemo tamo da vidimo to se dogodilo.

***
O tajanstvenom obitavalitu neaka Waltera, Florence i Grae uno su raspravljale. . Grace, kako moe govoriti takve lai! On je mogao pozvati policiju, da odvede ovog... kriminalca. Ali nama nije stalo da ga dovedu! Grace upotrijebi svu tvoju strpljivost. Vidi, najprije ga moramo ispitati. O emu bismo ga ispitivale?

O Walterovoj smrti, zatim o tome to je ovdje traio. Waller je neto sigurno sakrio. Zar ne uvia? Pa to je prava policijska zagonetka! A mi smo se nale u sreditu radnje. To je prilika kakvoj se nikad nismo padale. O emu govori? Ponavljam da nam se pruila prilika da rijeimo zagonetku poput svih detektiva-amatera u romanima. Ali oni su mukarci. Hildegarde Witkers je ena. I uiteljica. Ne vidim zato bismo bile manje sposobne od nje. Poet emo pretraivati prostorija. * Dobro, pristajem prihvati Florence, obraza ruiasto obojenih od lovakog uzbuenja. Ali najprije valja ispitati ovu prostoriju nema li tajnih skrovita. Bila je to neka vrsta radne sobe s bibliotekom, a uz nju se nalazila Walterova

spavaa soba, ispunjena skupim namjetajem, ormarom punim knjiga, samih krimia, te pravim istonjakim sagom. Na pisaem stolu bio je umjetniki izraen pribor za pisanje. Kraj njega dvije uramljene fotografije. Na jednoj je bila mlad osoba isturenih grudi, prilino oskudno odjevena. Na njoj je bila njena posveta: Waltyju, njegov mali dvostruki grijeh. Druga fotografija raznjei Florencino lice. Pogledaj ree. Ovo je slika nas dvije s Walterom kad je objesio o klin svoju diplomu prije dvadeset pet godina! Priznajem da me uvijek pekla savjest zato to sam mu poklonila prolaznu ocjenu da bi mogao dobiti diplomu. Uzevi u obzir kako je ivio, zaista je nije zasluio prizna Florence promatrajui poutjelu sliku svoje sestre i sebe s Walterom koji je bio za glavu vii od njih. Walter je imao usko lice, mala usta i preblizu

smjetene oi otra pogleda. Meutim, kosa mu je bila gusta, prirodno valovita. Zaboravila sam kako su Walterove oi bile preblizu nosa. Ali mi smo bile veoma zgodne. Da, a po stasu nismo zaostajale za ovom, za ovom... osobom s kojom je Walter, ini se, bio veoma prisan. Grace, molim te! Florence baci zaprepaten pogled na Tinyja Tinkera na podu. Ne dolikuju ti takve primjedbe u prisutnosti nepoznata ovjeka. U svakom sluaju, to je dokaz da Walter nije bio sasvim pokvaren. Ni nakon toliko godina nije nas zaboravio. A dosta mu je bilo stalo do nas kad nam je ostavio svoju kuu. Moda smo bile prestroge prema njemu. Moda zamiljeno odgovori Grace. Uprkos svojim nedjelima, ini se da nije prestao osjeati privrenost prema nama. Ali vratimo se svom poslu! Ova je prostorija ve pretraivana. Pisai je stol pretraen, stolice pregledane, sag podignut, i

divan smo pregledale sa svih strana. A na svim tim mjestima traio je i ovaj tip ovdje. Moda bismo ga mogle prisiliti da nam kae to je traio. Zajedno su promatrale Tiny ja Tinkera. Lice te osobe zadrhti od boli, a iz toga se moglo zakljuiti da e se uskoro osvijestiti. Florence javi se Grace sanjalaki pitam se nije li ovaj ovjek ubio Walter a i nije U se vratio na mjesto zloina da bi naao neto to nije uspio pronai u trenutku kad je izvrio zloin? Florence poskoi. Ubio Waltera! Oh, pa onda to nije obian provalnik, to je ubojica! Grace, moramo pozvati policiju. Sluaj, reci mi: jesi li ikad proitala krimi u kome je policija rijeila zagonetku? Oh... Sigurno nisi. Dakle, nas dvije to moramo uiniti. A moramo i osvetiti naega siromanog Waltera, pa makar radio svakojake nepodoptine. Ovaj... ova

osoba dolazi k svijesti. Ispitat emo ga. Tiny Tinker napola otvori jedno oko i zbunjeno ih stade promatrati. Po emu misli da e nara odgovoriti na pitanja? Iz tisue krimia nauile smo kako valja postupati s gangsterima! Ne moramo raditi u rukavicama. Ako bude potrebna grubost, bit emo grube! Pa ti nisi nikad dignula ruku ni na muhu odvrati Florence. Kako e odjednom postati gruba? Grace s omalovaavanjem prijee preko tog pitanja. Pst upozori sestru. Otvara i drugo oko. Tiny Tinker s mukom progovori. Sto je to, tko me onesvjestio? zabrinuto upita. Nas dvije, mladiu odvrati Grace. Nas dvije smo vas svladale s pomou naih vrstih Bordenovih peta. Zatim smo vam svezale noge i ruke da, se ne moete braniti i svojevoljno prekinuti boravak kod nas.

Tiny Tinker pokua pomaknuti ruke i noge, ali utvrdi da se njegov poloaj poklapa s tvrdnjom stare gospoice. Na njegovu licu javi se izraaj straha. Sestre Usher izjavi To ste vjerojatno vas dvije. To to se raspitali za nas i doznali tko smo ini nam se naroito sumnjivim ree Florence ohrabrena injenicom da su arene kravate vrste. Hajde, odveite me to prije zaprijeti Tiny Tinker. Ako vam je stalo do vaih glava. Harry e doi da me potrai! Florence naredi Grace molim te zabiljei da je ova osoba u slubi nekoga tko se zove Harry. Veoma rado. Florence u ladici pisaeg stola nae olovku i komadi papira te urno zabiljei: U slubi osobe koja se zove Harry. Nisam nita rekao! vikne zarobljenik. Sto vas dvije zapravo hoete? Sve je veoma jednostavno odgovori Grace. Ubili ste naeg neaka Waltera...

Strah na licu Tinyja Tinkera pretvori se u beskrajno uenje. Kako znate? Htio sam reci. nisam ga ja ubio. Vi ste dvije stare lude. Ah! Grace pobjedniki po gleda sestru. Napredujemo, ovaj je ubio Waltera. Ne priznajem! povie Tinker. Nita od svega toga! Nisam ga ubio i nita nisam priznao. Htjele biste me namamiti u klopku ali neete uspjeti! Gurate nos u neto emu niste dorasle! Oh! Grace zacvrkuta od zadovoljstva. Zabiljei, Florence! Zarobljenik priznaje da je sudjelovao u velikom gangsterskom pothvatu. Da, Grace. Florence je posluno biljeila. Tiny udvostrui napore. Ne, nisam priznao. Nita slino nisam priznao! Sto mi to pokuavate natovariti na lea? Bavimo se objanjenjem zloina s pomou priznatih metoda, tonije, onako kako smo to nauile iz tisuu krimia

objasni Grace. A sada, mladi ovjee, tko je bio mozak? Mozak? Da, mozak! Gospodin... Za koga radite, glupane? Radim za Harry ja Gordona i... nemojte me nazivati glupanom. Ali o emu vi to uope priate, male moje dame? Florence, biljei! Zarobljenik otkriva identitet voe pothvata, to je neki Harry Gordon. Priekajte, samo minutu, molim vas! Tiny umalo to nije zaplakao. Nikad nisam nita slino rekao! Tri negacije u jednoj jedinoj reenici naljuti se Florence. Koju ste skoku pohaali? Koju kolu? Kakve to veze ima sa svim ovim? Tiny od iznenaenja zine. Bio je u stanju izdrati dvadeset etiri sata ispitivanja na policiji, ali metode sestara Usher potpuno su ga zbunile. Pustimo to dostojanstveno e Grace. Hajde da skratimo. Priznali ste da ste ubili naeg

neaka Waltera. Priznali ste da ste plaenik Harryja Gordona. Priznali ste da on vodi velikim zloinakim pothvatom. Sada moemo s pravom pretpostavljati da vas je Gordon poslao ovamo da u ovoj kui potraite neki predmet koji je pripadao Walteru, a Gordon ga se eli domoi, Dakle, to je to? Opojne droge? Dragocjenosti? Vrijednosni papiri? Matrica za lane novanice? Bilo bi bolje za vas da nam to dobrovoljno kaete jer emo vas u protivnom prisiliti da propjevate. Tinyja su promatrala dva para elinosti ovih oiju isto onakvim pogledom pred kakvim su drhtale generacije uenika. I on takoer zadrhti. Da promuca. Vjerujem da ste sposobne da to postignete. Dobro. Kazat u vam. Iako neete moi nita uiniti. Harry Gordon je gospodar ovoga grada. Dakle, evo... I Tiny Tinker poe priu, a Florence ju je biljeila. Pa ipak je Tiny neprekidno pogledavao na zidni sat.

Alko bude uspio dovoljno dugo brbljati, Harry e stii na vrijeme. Harry e znati kako valja postupiti sa dvjema starim vjeticama u crnoj utavoj svili i s kapicama kakve nose dobre bakice. *** Dobro. Slika je potpuna izrazi Grace svoje miljenje. Walter je vodio knjigovodstvo tom Harryju Gordonu. Domogao se nekih dokaza o kriminalnai djelatnosti svog poslodavca. Meutim, umjesto da ih je predao policiji, on ih je sakrio i ucjenjivao Gordona, koji je odluio da mu vie ne plaa i poslao ovoga... Kako e vi zapravo zovete? Zovite me Tiny uzdahne zarobljenik. Gospodin Tiny dobio je nalog da pretrai kuu. Walter se prerano vratio i gospodin Tiny ga je ubio. Odonda se nitko nije mogao domoi kompromitantnim dokumenata. Oni su jo uvijek u kui.

Eto razloga zato se gospodin Bingham trudio da nas nagovori da ne idemo ovamo! uzvikne Florence. On je njihov ovjek! A mi smo na najboljem putu da unitimo tu zloinaku bandu proape Grace svjetlucavih oiju. Kakva radost, Florence, kakva pobjeda! I sam bi se Nero Wolfe ponosio s nama. A sada moramo pronai te papire, predati ih predsjedniku komisije, i Harry Gordon gospodin Bingham i ovdje prisutni gospodin Tiny, zajedno s ostalim neasnim osobama, bit e baeni u zatvor. Zbog ega? upita Tiny pabravi obrve. Florence kao da je bila malo nesigurna. Kako ree kako se mi moemo nadati da emo pronai te papire ako to ni oni nisu uspjeli? Jo uvijek mislim da bi bilo najbolje pozvati policiju. Florence, tvoj stav ne mogu nazvati drugaije nego defetistikim. Prvo, moramo misliti onako kako

je mislio na neak Walter. Drugim rijeima, moramo se uivjeti u njegov poloaj. Pretpostavimo da mi nekog ucjenjujemo. Gdje bismo sakrile kompromitantne dokumente? Zaista... Florence namrti elo. Kako su veliki ti dokumenti? upita Grace Tinyja. Kako su veliki? Kao stranica registra. Walter se domogao dvadeset stranica, otprilike. Koje bi se mogle spremiti u mapu glasno je razmiljala Grace. ekaj da razmislim... Kad bih ja bila Walter. Ja bih... glasno poe matati Florence. Meutim, neki joj glas s praga presjee reenicu i obje sestre poskoie od straha. Samo nastavite, molim vas, dobre moje gospoice nadam se da vas nee suvie smetati ako em? I Harry Gordon, putajui veli ke oblake dima, ue u prostoriju. Iza njega nervozno je poskakivao Bingham. Harry Gordon

pohita prema staricama, ali ona se zaustavi podrugljivo ih promatrajui. Dobro, ljepotice moje, vidim da ste se zabavljale s malim Tinyjem, je li? Ali sastanak je zavren. Sjednite ovdje dok Ed i ja ne od veemo momka. A onda emo vidjeti to emo uiniti s vama! Tiny Tinker osloboen kravata, pokorno sjedne u kut. Harry Gordon smjesti se u naslonja i vrhom cigare pokae na Grace i Florence koje su se stisnule jedna uz drugu na divanu, ali ne sasvim ukroene. Reklo bi se, dvije naroguene kokoke. Prisilile su Tinyja da govori promrmlja Gordon. Valjalo bi ih ohladiti. Ne, Harry usprotivi se Bingham grozniavo briui elo. Molim te vjeruj mi, ono to znaju ne bi vrijedilo pred sudom. A ja sam te ve upozorio: takve su starice poput dinamita. Samo ih malo podrmaj, sve e novine pisati samo o njima i roniti suze samo zbog njih. Sluaj me, Harry, uini to god hoe, ali pod

uvjetom da ni vrhom prsta ne takne ove dobre starice. Dobro! Onda to ti predlae mrzovoljno upita Harry neprijateljski promatrajui sestre. Otpremi ih izvan grada i uini da nikad vie ne dou ovamo. Ako bismo uinili onako kako ja kaem, nikad vie ne bi dole. Ako mislite da nas moete uplaiti ljuto se varate! vikne Grace. Ne, on se ne vara! ree Florence. Mene je uplaio. Ja sam spreman da se njim nagodim. U Gordonovim oima pojavi se iskra znatielja. Nagodba, kako to mislite, mala damo? Vi elite ovu kuu zato to su u njoj skriveni neki papiri. Veoma dobro. Mi emo vam je prodati u takvom stanju u kakvom je danas, pa traite svoje papire. A onda? Mi emo krenuti na put oko svijeta im budemo primile novac.

Florence, ne elim trgovati s kriminalcima! uzvikne Grace negodujui. Tiho, Grace. Dosad si ti zapovijedala, odsad ja uzimam stvar u svoje ruke. Dakle, to kaete, gospodine Gordon? Plati im i neka se gube preklinjao je Bingham. Mi emo nai te papire pa makar morali premetnuti svaku ciglu. Ne znam... Herry Gordon otpuhne nov oblak dima. Malo razmisli pa ree: Dat u vam deset tisua dolara za kuu. Jo veeras napustit ete Milwaukee. Petnaest! brzo odgovori Florence. Kako! Ova zgrada vrijedi najmanje dvadeset tisua! Grace e uvrijeeno. Niste u poziciji da se pogaate, drage moje ree Harry Gordon. Uostalom, dobro, petnaest tisua. U gotovu novcu. A vi ete nas odvesti ravno na kolodvor opet e Florence.

 Neka bude. Novac emo uzeti usput, iz moje kancelarije, Tiny! Da, gazda? Ove proklete starice... ove se dame nisu domogle dokumenata prije nego to sam stigao, je li? Ne, gazda. Nisu se niega ni dotakle, niega osim mene. Sve su vrijeme provele, zasipajui me pitanjima. Dobro. Polazimo. Tiny, ti e ostati ovdje. Ne naputaj kuu sve dok ne bude naao ono to elim. Ako ne uspije pozvat u zidare i razruit u je do temelja. Dobro, gazda. Oprostite, samo neto. Florence borbeno isturi bradu. Nemamo to da itamo u vlaku. Volimo krimie. Veselilo bi nas da ponesemo dvije knjige iz Walterove biblioteke. Oh, to bi vas veselilo, zaista? Gordonov glas postane sladak poput meda. A koje bi vas dvije knjige naroito zanimale? One na kraju donje police. Uvezane u zeleno platno.

Zato ne. Dodaj mi ih. Tony. Gordon ih uze, netremice promatrajui Florencino lice. Ti si prilino lukava, mala moja, je li? Misli da je Walter snimio na mikrofilmove te dokumente i sakrio ih n te dvije knjige, je li? Ed, pomozi mi da ih pregledam... Baci pogled na naslove: Sabrana djela Edgara Allana Poea sveznik prvi, svezak drugi. Gordon i Bingham paljivo su pregledali obje stare knjige. Rascijepili su omot, otkinuli hrbat, pomno prelistali sve stranice. Na kraju ih Gordon prui Florenci. Ona otvori torbu i stavi ih unutra. Idemo naredi Gordon. Dosta mi je vas i vaih ideja. Moda ste zaista htjele literaturu za itanje. Ali kad se sjetim da ste me htjele prevariti... Mrko ih pogleda i krene prema vratima. Idemo. Jedan vlak polazi u pono. ***

Vlak ubrza vonju. Tono je pono nezadovoljno primijeti Grace. Florence, zna li da smo provele samo tri sata u Milwaukeeu?, Ali kako uzbudljiva tri sata odvrati Florence. Zaista moramo lei. San nam je i te kako potreban. Kako uope moe misliti na spavanje nakon toga to smo kuu prodale bandi lopova i ubojica? Ja nisam pospana. Zaista nisam! Pustili smo Walterova ubojicu da mirno ode, a sve to samo zbog nekoliko. kukavnih tisua dolara! Walter je oduvijek bio nevaljalac odgovori Florence. Nisam eljela izgubiti ivot uludo. Da, ali na kraju sve se dogodilo sasvim drugaije nego to se dogaalo u kriminalistikim romanima to smo ih proitale. Osjeam se strano ponienom. Ne vjerujem da ima razloga za to, Grace. Sjeti se: imamo dvije Walterove knjige, zar ne?

Otvori torbu, izvadi ostatke Poeovih svezaka i rasprostre ih na sestrina koljena. A emu nam mogu posluiti? Oni su ih lopovi do temelj prekopali. Nisu nali ni papire ni mikrofilmove. Zato to nisu ovdje. Tu se nalazi ifra o mjestu na kojem se nalaze. Kakva ifra? Rekla si da nam se valja uivjeti u Walterovu linost. Pa dobro. Zar ga nismo nas dvije ve u djetinjstvu upoznale s Poeom? I ba smo mu mi poklonile ova dva sveska. To to ih je jo imao znailo je za mene da je jo uvijek volio toga velikog pisca. Tako smo dola do kljua za rjeenje zagonetke. Ti govori u zagonetkama razdraeno primijeti Grace. Vara se. U jednom od ta dva sveska je pria Ukradeno pismo. Ona se nastavlja na nau najdrau priu, priu koju je i Walter najvie volio: Propast kue Usher.

 Oh! traak razumijevanja obasja Gracino lice. Povijest onoga vrijednog dokumenta spremljenog u staru kuvertu namjerno ostavljenu na istaknutom mjestu. Sasvim tono, I tako... Florence zavue ruku duboko u svoju torbu i izvue uramljenu fotografiju, onu na kojoj je bila u drutvu Grace i Waltera. Onu koja je jo prije jednog sata ukraavala pisai stol pokojnog Waltera. Walter je bio sentimentalan, otprilike poput naoark nastavi. Zato bi uvao svoju fotografiju na kojoj je snimljen zajedno s nama? Jedino zato to bi njegova slika izmeu dviju starih neudatih starica mogla biti najmanje sumnjiva stvar na svijetu. Nitko je ne bi udostojio ni pogleda. Ali kako je postala tvoje vlasnitvo? upita Grace. Nisam vidjela kad si je uzela? U guvi koja je nastala kad su Gordon i Binham

osloboali Tinyja. Jednostavno sam je stavila u torbu. I sada, ako je moja teorija tona, preostaje nam da skinemo okvir i pronaemo mikro-filmove za koje se zanimaju Harry Gordon i ostali kandidati za robiju. Pogledajmo, Grace. Uistinu, mikro-filmovi Su bili ovdje. Ellery Queen bi se ponosio s tobom prizna Grace. Hercule Poirot takoer. Perry Mason i Peter Wimsey bili bi ponosni na tebe. Udruenje pisaca kriminalistikih romana odalo bi ti priznaje. Hvala ti odgovori Florence stidljivo se smijeei. Kad budemo predale mikro-filmove, popet emo se na brod... Kakav brod? Pa na brod za London, prirodno! Imamo petnaest tisua dolara, znai, idemo na put oko svijeta, a London e biti prva stanica. Grace se uspravi. London! London Henry ja Merrivalea i Alberta Campiona! London Scotland Yarda! Tko zna kakve nas pustolovine oekuju u

maglom obavijenim ulicama Londona? Moda emo imati priliku da pomognemo Scotland Yardu da izrui pravdi zloinca koji bi im bez nae pomoi umaknuo! Njene su se oi upravile u da leku nevidljivu toku. A glas joj postade sanjarski: Tko zna! Moda emo imati sreu i uspjeti iznajmiti namjetenu sobu u Baker Streetu!

IDUI ROMAN: J. P. Ferriere Halo, ja umirem! Tema i zaplet romana posve su novi i dosad neiskoriteni. Neki propali pisac honorarno radi u specijalnoj potanskoj slubi koja se naziva SOS nada. Ako ste osamljeni, nesretni, imate neki problem, nazovite taj broj: dobit ete odgovor na sva pitanja, utjehu, razgovor. Jedne veeri naziva neka ena i kae da je popila otrov i da e uskoro umrijeti. Je li to samoubojstvo ili, moda, zloin? ... Roman je pisan lako, zanimljivo, ivo, daje atmosferu Pariza, glumakih i kazalinih krugova u tom gradu. Traite kod vaeg prodavaa novina TRAG 2