Priroda

KATARINA KNAPP
PRIRODA UZVRAA UDARCE

O S V R T N A Z A H V A T E KOJE M O D E R N A C I V I L I Z A C I J A P O D U Z I M A P R O T I V P R I R O D E I ZDRAVLJA LJUDI
Zaprei, oujak 2008.
SADRAJ
emu se moemo nadati? Pregled recenzija i zahvala Uvod PRVI DIO - EKOLOGIJA Zrak
BORBA S PRIRODOM PRIMJERI
9 11 13 17 17
18
NARUAVANJA PRIRODNE RAVNOTEE 1 9
Tlo
PROBLEMI U MODERNOJ POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI
22
23
Voda
SAMOPROIAVANJE V O D A U PRIRODI PRISUTNOST VIRUSA U STAJAIM V O D A M A ZAGAENJA U PODZEMNIM VODAMA
28
30 31 33
Napomene o poglavlju Ekologija Pregled literature navedene u poglavlju Ekologija DRUGI DIO - HRANA I PREHRANA Problemi suvremene proizvodnje namirnica
P R O B L E M I KOJI P R A T E Z A T I T U P O L J O P R I V R E D N I H PROIZVODA
35 36 37 37
38
Z A S T R A N J I V A N J A U P R O I Z V O D N J I SVJEEG M E S A .. .39 M E S N O - K O T A N O B R A N O I KRAVLJE L U D I L O 41
KATARINA KNAPP: PRIRODA U Z V R A A UDARCE
SADRAJ
Prehrambeni aditivi (dodatci)

PRIMJENA P R E H R A M B E N I H A D I T I V A TOKSINOST PREHRAMBENIH ADITIVA EMULGATORI
44
44 46 48
ETVRTI DIO - NAE ZDRAVLJE
77
Rizici od upotrebe antibiotika i konzervama . . . 7 9

POREMEAJI MIKROBIOLOKE RAVNOTEE U P R O B A V N O M T R A K T U , U Z R O C I I POSLJEDICE POREMEAJI MIKROBIOLOKE RAVNOTEE U UROGENITALNOM T R A K T U ENA I ZNAAJ PRISUSTVA L A K T O B A C I L A 8L . .83 80
Nitro spojevi
N A T R I J E V N I T R A T I NJEGOVA D A N A N J A RAIRENOST T O K S I N O S T NATRIJEVOG NITRATA PRIMJENA N A T R I J E V O G N I T R I T A U N A M I R N I C A M A T O K S I N O S T NATRIJEVOG NITRITA I NITROZAMINA
51
52 55 .56 57
Z N A A J MIKROBIOLOKE R A V N O T E E U PRIRODI
Rizici od upotrebe hormona

M O G U E POSLJEDICE U P O T R E B E H O R M O N A KOD ENA
85
86
Pregled literature navedene u poglavlju Hrana i prehrana TREI DIO - KONTROLA ZDRAVSTVENE ISPRAVNOSTI NAMIRNICA 63 60
Rizici
od
prekomjerne
upotrebe
vitamina
89
90
O P A S N O S T I OD HIPERVITAMINOZA
Pregled literature navedene u poglavlju Nae zdravlje PETI DIO - P O G O V O R
94 97
Osvrt na kontrolu namirnica s obzirom na primjenu aditiva

M E S N I PROIZVODI IZ MALIH P O G O N A
63
65
Dananja rairenost nitrospojeva i njihova povezanost s naruavanjem zdravlja ljudi 98

PRIRODA UZVRAA UDARCE 101
Kontrola koliine toksinih tvari unesenih u organizam

ADI -VRIJEDNOST, NJEN I Z R A U N I V E L I I N E PRIMJENA A D I - V R I J E D N O S T I U K O N T R O L I UNOSA NITROSPOJEVA U O R G A N I Z A M TTC-VRIJEDNOST, UKUPAN U N O S T O K S I N I H TVARI U O R G A N I Z A M 72 70
68
69
Tuma pojmova Biljeka o piscu Reklamni prilog
103 105 107
EMU Znanost ne
SE
MOEMO
NADATI? budunost ljudskog
moze predvidjeti
drutva, ili ak ima li ono uope neku budunost. Izvorite opasnosti je u injenici da se nae moi oteivanja ili unitavanja okolia i nas samih po veavaju veom brzinom nego li naa mudrost u nadzoru upotrebe tih moi.
(Iz predavanja S. W. Hawkinga, znamenitog engle skog fiziara, koje je odrano 1991. na sveuilitu u Cambridgeu.)
Ovim rijeima je dr. Hawking dao vrlo crnu prognozu bu dunosti ovjeanstva, ali naalost, vjerojatno istinitu. Za gaujemo atmosferu, trujemo vodu i hranu, prekomjerno smo izloeni lijekovima, kemikalijama i raznim medicin skim tretmanima. emu se moemo nadati?
PREGLED
RECENZIJA
ZAHVALA
Sada, nakon zavretka ove knjige, osjeam potrebu da se zahvalim mnogim ljudima, prijateljima i znancima koji su mi pomagali u raznim fazama izrade teksta, koji su mi u toku pisanja davali podrku i hrabrili me kad sam ve htjela odustati. No, izmeu mnogih, moram istaknuti one koji su neposredno pridonijeli da knjiga bude ovakva kakvu danas imate u rukama. Strunu recenziju teksta izvrio je dr. Dragan Jei li jenik iz Baltimora, Maryland, SAD, dugogodinji lan re dakcije asopisa JAMA (Journal of the American Medical Association). On je veoma ozbiljno i detaljno prouio moj tekst i dao niz korisnih primjedbi, naroito u poglavlju o prehrani i naem zdravlju. Nakon njegovih primjedbi ste kla sam sigurnost i samopouzdanje kao i potvrdu da moj trud nije bio uzaludan. Ovom prilikom mogu samo rei, velika mu hvala. Recenziju i pregled teksta izvrila je takoer i dr. Marija Vuemilo, profesorica na Veterinarskom fakultetu u Za grebu. Zahvaljujem joj na dobroj volji i trudu koji je uloila u taj rad. Ona se suglasila sa svim postavkama navedenim u knjizi, a posebice s problematikom opisanom u poglavlju o ekologiji. Velika hvala i dr. Vesni Tomai znanstvenoj suradnici u amerikoj vladinoj agenciji FDA, koja mije kao biolog dala mnogo korisnih sugestija i pomogla u nabavkama strune literature.
12
KATARINA
KNAPP:
PRIRODA
UZVRAA
UDARCE
Veliku zahvalnost dugujem takoer i profesorici Mariji Bievi, koja mi je puno pomogla svojim paljivim ita njem teksta, sugeriranjem koritenja praktinijih i suvre menijih jezinih konstrukcija kao i ispravljanjem gramati kih greaka, koje su kod nas laika esto prisutne. U okviru organizacijskih poslova, pisanja i korigiranja teksta, moram se u prvom redu zahvaliti svome suprugu na svekolikoj pomoi i podrci, posebice zbog niza sugesti ja, koje mi je dao u poglavlju o ekologiji. Bez njegove surad nje ova knjiga zaista nebi ugledala svjetlo dana. Zahvaljujem se takoer svojoj keri Zrinki Popovi na pomoi oko kompjutorskog sreivanja teksta knjige. U toku zavravanja teksta knjige, kad sam poela razmi ljati i brinuti se, kako u uope izai s knjigom u javnost, pojavila se, meni spasonosna, podrka drutva "Zaprean" u Zapreiu. Drutvo mi je ponudilo potpunu podrku i pomo u finalizaciji i izdavanju ove knjige. Bez te pomoi nala bi se u ozbiljnim tekoama. Stoga se i na ovom mje stu najsrdanije zahvaljujem cijelom odboru drutva. Ovdje takoer elim i moram izraziti zahvalnost osoblju Sveuiline biblioteke zbog izuzetne ljubaznosti i spremno sti za pomo, naroito kod prikupljanja starijih literaturnih podataka,koji esto puta nisu bili lako dostupni. Dogaalo se da je trebalo pretraivati starije arhive, koji su se katkada nalazili ak i u podrumima. Ova knjiga namijenjena je naravno svim ljudima, jer svi smo zajedno izloeni uvjetima i pritiscima modernog na ina ivota. Ipak, bit e blia onima koji ele i razmiljaju kako ivjeti prirodnim nainom ivota i hraniti se zdravom hranom, koliko je to danas jo uope mogue, a moda e i nekim prehrambenim strunjacima i lijenicima skrenuti panju na probleme o kojima moda nisu razmiljali. Moja razmiljanja nastojala sam u tekstu poduprijeti navodima europskih i amerikih strunjaka, naroito s podruja pre hrane i prehrambene mikrobiologije. Na taj nain eljela sam ukazati na ozbiljnost problematike koju obraujem. Zbog toga ova knjiga nema lako itljiv tekst, ve vie djeluje kao struna studija, pa e se moda nekome initi teka za itanje. Ipak mislim da e svaki paljivi itatelj u njoj nai neto to e ga zanimati. Kao veina ljudi, sklona sam razmiljanju o bolestima i problemima povezanim s njima. Svakodnevno se susree mo s izvjeima o uspjesima moderne medicine. Doimlju nas se uspjesi u modernoj kirurgiji, naroito operacije srca, oiju, transplantacije organa i drugo. Uoavaju se veliki uspjesi postignuti u imunologiji, otkrivanjem spasonosnih cjepiva protiv tekih zaraznih bolesti koje su u prolosti ko sile ljudski rod. Ne manji uspjesi postignuti su i u dijagno stici bolesti, a primjenom antibiotika u terapiji infektivnih bolesti dolo se do revolucionarnih rezultata. S druge strane ovjek ostaje zbunjen injenicom, da usprkos tako velikom napretku medicine, farmaceutske i prehrambene industrije, problemi zdravlja nisu smanjeni. UVOD
14
K A T A R I N A KNAPP: P R I R O D A U Z V R A A U D A R C I :
UVOD
15
Moe se uoiti da su jedni problemi rijeeni, a drugi su se, ne manje teki, pojavili i, dapae, namnoili. Analize zdravstvene problematike pokazuju ponovno nadiranje virusnih bolesti, ali u novom ruhu, poput vi rusa AIDS-a, ebole, pa i nekih zloudnih tumora iji su uzronici virusi. Slino je i s bolestima koje su povezane s poremeajem metabolizma, poput eerne bolesti, gojaznosti, degenerativne reumatske bolesti, bolesti titnjae, osteoporoze, a naroito porast zloudnih tumora. Pojava i irenje ovih bolesti poprima u svijetu takve razmjere da oz biljno zabrinjava kako zdravstvene strunjake, tako i iroku javnost. S pravom se pitamo kuda sve to vodi. Probleme modernog naina ivota i razvoj industrijski pripremljenih namirnica pratila sam kroz dugi niz godina, koje sam provela u prehrambeno-mikrobiolokim labora torijima. Neprekidno sam bila u prilici uoavati njihovu povezanost s mnogim negativnim pojavama i bolestima iji porast ih je pratio. Sve sam vie sazrijevala u ideji da to moram na neki nain obraditi i objaviti. Smatrala sam da bih time moda mogla nekome i pomoi. U poetku, moram to navesti, u tim razmiljanjima, veliki utjecaj na mene imalo je i moje prijateljstvo sa sta rim seoskim lijenikom. On je bio veliki ljubitelj prirode i mnogo je radio na zatiti okolia. Njegove kritike na raun dananje moderne medicine o prevelikoj upotrebi ljekova, i o dananjem nainu prehrane, meni su se u poetku i nile pretjeranima, a moj prijatelj poprilino staromodan. Zbog toga sam njegova razmiljanja u poetku primala s prilinom rezervom. Meutim, kako su se nai sastanci i razgovori produavali, sve sam vie shvaala i prihvaala njegove stavove i sve me je vie zaokupljala ideja da njego ve tvrdnje provjerim u strunoj literaturi. On je najee
kritizirao bezobzirno zagaivanje zraka, vode, tla i hrane. Nita manje kritian nije bio niti prema nekim metodama lijeenja, koje se primjenjuju u dananjoj medicini. O ekologiji, prehrani, kao i o terapiji raznih bolesti napi sano je enormno mnogo znanstvenih lanaka u strunoj li teraturi i napisa u popularnim brourama i asopisima. Po to su se gledita mog prijatelja dosta razlikovala od mno gih napisanih, mislila sam da ih je vrijedno analizirati i ako se potvrde, dokumentirati strunom literaturom. Rezultat svega toga je ova knjiga, koja se kod mene raala dui niz godina. Ona je na kraju obuhvatila mnogo iru problemati ku od poetnih ideja zbog kojih sam poela cijelu studiju. Pregledala sam veliki broj priznatih strunih radova objavljenih od pedesetih godina prolog stoljea do danas, iz kojih sam kao saetak iznijela stavove navedene u po glavljima koja slijede, no kao navode izvora podataka u tek stu navela sam samo neke, po mom sudu znaajnije. Sma tram da navoenje velike bibliografije nije cilj ove knjige. Izabrane izvore podataka navela sam u tekstu, a detaljno citirala na kraju svakog poglavlja. Tekst sam nastojala pisati to jednostavnijim rijeima, no niz strunih izraza ipak ni sam mogla izbjei. Neke izdvojene pojmove objasnila sam na kraju knjige u Tumau pojmova. Tekst cijele knjige podijeljen je u etiri glavna poglavlja, koji predstavljaju zasebne cjeline, ali se pojedini podaci, po potrebi, koriste iz poglavlja u poglavlje. Poglavlja su slijedea: I. II. III. IV. Ekologija Hrana i prehrana Kontrola zdravstvene ispravnosti namirnica Nae zdravlje
i6
KATARINA KNAPP: PRIRODA UZVRAA UDARCE
U tekstu sam se najvie zadrala na prehrani i zdravlju, jer smatram da se ba kod prehrane moe najvie uiniti u poboljanju naina ivota i utjecati na vlastito zdravlje, a to su istovremeno i podruja u kojima sam kroz radni vijek stekla najvie iskustava. Primjeri i podaci koje sam navela u poglavlju o zdravlju moraju zabrinuti i prisiliti na razmi ljanje svakog itatelja. Poglavlje o ekologiji djeluje moda malo turo, ali ono je ovdje zapravo samo uvod u prehrambenu i zdravstvenu problematiku. No, ekoloki problemi, koji se danas pojav ljuju paralelno s razvojem industrije, mogu izravno, djelo vanjem na okoli, predstavljati opasnost za zdravlje ljudi. Moram napomenuti da sam imala mnogo problema u traenju starijih podataka objavljenih u strunoj literaturi prije 30, 40 ili ak 50 godina. asopisi i godinjaci iz tog perioda davno su zavrili u podrumima i arhivima naih zavoda i biblioteka, a sadraji uglavnom nisu niti mikrofilmirani niti snimljeni u kompjutorskim memorijama. Va nost starijih podataka, za usporedbu s novijima je u tome, to je veliki dio novijih radova usko specijaliziran, a neki su pri tom oito raeni uz financiranje i za interes raznih industrijskih proizvoaa. esto puta se zanemaruju ili za boravljaju rezultati iz starijih istraivanja, pa se radovi po navljaju i iz njih se izvlae drugaiji zakljuci. To se moe vidjeti u tekstu kod upotrebe hormona i nitrita, kao i kod navoda o meudjelovanju bakterija i virusa. Nadam se da sam u ovoj knjizi i ovim pristupom pre hrambenoj i medicinskoj problematici iznijela gledita koja, mislim, nisu do sada bila dovoljno zastupljena u domaoj strunoj, pa ni u popularnoj literaturi. Ako iznesene inje nice i izvedeni zakljuci potaknu itatelje na razmiljanje o uvjetima i nainu ivota, ova knjiga je postigla svoj cilj.
PRVI DIO
EKOLOGIJA
Zrak
etnja umom po istom zraku, kako to zvui idilino! Na alost, malo je ljudi danas, koji mogu uivati i udisati i sti zrak. Mnogi su na to ve i zaboravili, naroito oni koji ive u veim gradovima i industrijskim centrima. Neki su ve zaboravili, a mladi moda nikad nisu niti osjetili miris ume, miris svjee pokoene trave ili miris sijena. Industrij ski dimnjaci i ispune cijevi automobila - to je naa sva kodnevnica. Nivo zagaenja zraka najbolje se zapaa zimi kada snijeg u gradovima za 2 do 3 dana izgubi svjeinu i postaje sve sivlji. udimo se, kad odemo negdje na selo i vidimo da je snijeg zapravo trajno bijel. Meutim, ja ovdje ne elim raspravljati o takvoj vrsti za gaenja zraka. Neu raspravljati ni o dogovoru iz Kyota, o isputanju C O u atmosferu, o uinku staklenika i global
z
nom zatopljenju, makar su to globalni, i u ovom asu mo da najvaniji primjeri unitavanja ovjekove okoline. U naoj zemlji imamo dovoljno primjera opasnih za gaivanja atmosfere. Jedan od takvih je afera u Sisku, gdje rafinerija preraujui naftu s visokim sadrajem sumpora, a bez zadovoljavajuih filtera, zagauje zrak sa sumpornim spojevima. U toj regiji je dokazan povean broj oboljenja od karcinoma. Nije mnogo bolja situacija niti u kutinskom industrijskom bazenu. Nae cementare (Split, Koromano, Naice) daju takoer znaajan doprinos zagaenju zraka. Afera s azbestom u Solinu je izgleda uspjeno rijeena za-
i8
EKOLOGIJA
19
tvaranjem tvornice. Velika zagaenja zraka u Zagrebu prije vie godina uspjeno su smanjena kad je grijanje na lo ulje zamijenjeno plinskim grijanjem. No niti takvi primjeri nisu tema ove knjige. To su problemi velikih sistema koje mora ju rjeavati inspekcije na dravnom nivou, pa ak i drave meusobnim dogovorima. BORBA S PRIRODOM Ovdje elim ukazati na probleme ekolokih odnosa u ma njim sredinama, gdje moda svaki pojedinac moe, svje snijim odnosom prema prirodi, utjecati na nivo zagaenja svoje neposredne okoline. Noviji razvoj poljoprivredne i voarske proizvodnje, tenja za sve veim prinosima i nu nost jeftinije proizvodnje, prisiljava poljoprivrednike na primjenu sredstava koja e im to omoguiti. Opi razvoj tehnike i kemije zadnjih desetljea razvio je i niz metoda za uinkovitiju obradu zemlje i zatitu plodova. Zrakoplo vima i raznim vrstama modernih poljoprivrednih strojeva tretiraju se velike poljoprivredne povrine insekticidima i herbicidima, kako bi se poljoprivredne kulture zatitile od raznih tetnika i korova. Naalost, ne postoje insekticidi koji bi ciljano unitavali samo neke tetnike i korove. Na tretiranim povrinama ne unitavaju se na taj nain samo tetnici nego i drugi organizmi, koji su vrlo korisni u priro di. Nije potrebno biti veliki strunjak u ekologiji, pa da se shvati to to znai za bioloku ravnoteu u prirodi. Meutim pomalo se shvaa, da rat protiv tetnika i ra znih nametnika pomou otrova nije dobiven. Dapae, sva ke godine nuno je upotrijebiti sve vie i sve jae koncen tracije otrova, kako bi barem na kratko ljudi mogli brati ljetinu i uivati u plodovima prirode, kakvi jesu da jesu.
Moda bi ipak u takvoj situaciji trebalo razmisliti to smo to uinili u prirodi da nam je potrebno svake godine sve vie tona otrova za unitenje tetnika. ovjek izmisli djelotvoran otrov i uniti ono to mu je smetalo. Meutim, za neko vrijeme tretirani tetnik ili ko rov postane otporan na taj otrov i preivljava. ovjek izmi sli drugi, jai otrov, primijeni ga i cijeli ciklus se ponavlja. Ovdje nije vano da li su ti tretirani subjekti mutirali ili je po srijedi neto drugo, oito je samo to da se priroda bori protiv naeg djelovanja i nastoji uspostaviti poremeenu ravnoteu. Mogli bismo rei da ovjek u svojoj borbi za opstanak zadaje udarce prirodi, ali priroda nam ih nemilo srdno uzvraa. Moemo razmiljati o toj borbi s prirodom, i nadati se pobjedi, ali se moramo podsjetiti da je naa Ze mlja, i priroda s njom, kroz milijune godina, doivljavala razne udarce i opstala, a mnoge biljne i ivotinjske vrste, koje su dominirale u nekom periodu, jednostavno su ne stale.
PRIMJERI NARUAVANJA PRIRODNE RAVNOTEE Interpretirat u ovdje dva, na izgled sitna, primjera i pri kazati kako poremeujemo ravnoteu u prirodi. Medu ra znim nametnicima istaknuto mjesto zauzimaju komari, koje neprekidno unitavamo raznim nainima zapraiva nja. Moemo pretpostaviti, da smo moda, unitavajui komarce, unitili i neke druge ivotinjske vrste, najee kukce, pa meu njima i prirodne neprijatelje komaraca. I zaista, stari ljudi u Dalmaciji znali su da postoje takvi pri rodni neprijatelji komaraca. To su u prvom redu ose i razne vrste osica, koje se hrane jajacima komaraca. Zato i jesu ti ljudi, promatrajui zbivanja u prirodi i na osnovi pojave ve-
20
EKOLOGIJA
21
eg broja osica, zakljuivali o izostanku najezde komaraca. Ali, naalost, zapraivanjem komaraca ubili smo i osice, pa se komari ponovno javljaju, moda u jo veem broju. Drugi primjer koji elim navesti takoer je u vezi s ak cijom zapraivanja komaraca. To je bila jedna alosna epi zoda kojoj je bio svjedok moj stari prijatelj. On je bio veliki zaljubljenik u pelarstvo. Znao je da su pele i med riznica zdravlja. Prouavao je na koji nain pele proizvode med, skupljajui nektar s cvijea u prirodi. Fermentacijom tog nektara pele u svom mednom mjehuru stvaraju dragocjen proizvod poznat svakom ovjeku. v Prouavajui kemijski sastav meda moj prijatelj je uoio da med sadri organske kiseline, primjerice mlijenu, octe nu, propionsku i druge, kao i vitamine, naroito one iz gru pe B. Sve to zapravo ukazuje da bi u procesu fermentacije i pretvaranja cvjetnog nektara u med, u mednom mjehu ru pela mogle sudjelovati mlijeno kisele i druge korisne bakterije. Ova pretpostavka potvrena je vrlo brzo podatkom iz literature, kad su panjolski mikrobiolozi dokazali da Lactobacillus bifidus u mednom mjehuru pela sudjeluje u procesu stvaranja meda (i). Moj prijatelj je vrlo dobro poznavao znaaj laktobacila i za zdravlje ovjeka, pa ga je nalaz panjolskih mikrobiologa upravo oduevio. Poeo je obilaziti mikrobioloke laboratorije i molio da mu napra ve analize, kako bi i sam dokazao pomou mikrobiolokih analiza prisustvo laktobacila u mednom mjehuru pela. To mu je u nekoliko analiza i uspjelo. Meutim, upravo u toku tih njegovih ispitivanja na tom se podruju poela provoditi zrakoplovna akcija za praivanja komaraca. Ovdje se dogodila situacija koju sam
gore navela, zapraivanjem komaraca nastradale su i pele. Otrov namijenjen komarcima naalost je upropastio med ne mjehure pela, naravno onih koje su preivjele zaprai vanje. Zdravi medni mjehuri izgledaju kao prozirne mjeinice ispunjene bistrim nektarom, dok su bolesni medni mjehuri bili upaljeni, crvene boje i neprozirni. Najalosnije je od svega da u sadraju takvih mjehura vie nije bilo lak tobacila i te pele vie nisu mogle preraivati cvjetni nek tar. Ovo je samo jedan primjer kako se uskim gledanjem na problem unitavanja komaraca moe poremetiti sklad u prirodi. Zapraivanja iz zraka, na koja se odnose gore navedeni primjeri, danas su manje uestala od izravnih zapraiva nja koja se provode u vonjacima, vinogradima ili poljima. Ovakvi radovi koji se izvode na zemlji, upravo zbog svoje uestalosti, postaju znaajan izvor zagaenja zraka u okoli ci zapraivanog objekta i ire okolice. Meutim, rijetko koji pojedinac, prskajui voke ili vinograd sredstvima protiv nametnika ili herbicidima, razmilja o tome da time zaga uje i zrak. Vjetrovi raznose raspreni otrov, pa se nerijetko dogaa da i sam izvritelj bude otrovan. Veoma je vano, ako se ve mora obavljati zapraivanje, da se pazi na najpo voljnije meteoroloke uvjete za obavljanje tih radova. Pa njom i razmiljanjem moe se i kod malih akcija utjecati na smanjivanje zagaivanja atmosfere i ouvanja ravnotee u prirodi.
22
EKOLOGIJA
23
Tlo
Ako se eli promatrati tlo s ekolokog stanovita, onda se moraju promatrati promjene prirodnih odnosa na povri ni zemlje i posljedice koje su one izazvale. To se, narav no, odnosi na promjene koje je izazvao ovjek i dananja civilizacija svojim djelovanjem. Pri tome treba odvojeno razmatrati velike zahvate koji su imali regionalni utjecaj, i relativno mala djelovanja koja provodi pojedinac ili manja zajednica. U posljednja dva stoljea ovjek je zbog potrebe razvoja drutva, zbog promjena naina ivota, poveanja ivotnih potreba pojedinca i, konano, zbog poveanja broja ljudi koji ive na Zemlji, izvodio niz veih i manjih zahvata ko jima je mijenjao sliku Zemljine povrine, ali je mijenjao i prirodne odnose koji su do tada vladali. Razvojem znanosti, a posebno tehnike, izgraene su mnoge velike hidroelektrane i stvorena umjetna jezera, isuivane su movare, skretani su tokovi rijeka. Izgraeni su nadalje i mnogi veliki industrijski kompleksi, da o da nanjim nuldearnim centralama i ne govorimo. U okviru toga mora se spomenuti i bezobzirno krenje uma s ci ljem da se poveaju obradive povrine. Tome treba dodati razvoj i naglo poveanje gradskih urbaniziranih podruja i njihov utjecaj na okolinu. Takvi zahvati izazvali su promjene klimatskih i drugih ekolokih uvjeta u podrujima oko tih objekata, promjenu vegetacije i izumiranje ili migraciju raznih ivotinjskih vrsta. No niz takvih lokalnih promjena prirode rezultirali su s glo balnim ekolokim promjenama. Pojavljuje se ope globalno zatopljenje, otapaju se ledenjaci, poveavaju se povrine pod
pustinjama, a zadnjih godina znatno je porastao i broj trop skih oluja. Visoka emisija ugljinog dioksida iz industrijskih pogona, energana i cestovnog saobraaja unitava atmos feru i stvara tzv. ozonske rupe na polovima kroz koje nam prijeti opasno zraenje iz svemira. Sve ovo predstavlja, na neki nain, opi i neizbjeni razvoj nae civilizacije. Ovdje se naravno govori o negativnoj strani razvoja i, naalost, po jedinci teko mogu na takav razvoj utjecati. Pojedinac moe razmiljati i poduzimati mjere za smanjenje zagaenja, koje on sam i njegova blia okolica izaziva. Ovdje bi veliko podruje razmatranja moglo biti sme e i otpad, koji ovjek svojom djelatnou stvara, i naini zbrinjavanja toga otpada. To je meutim vrlo opseno po druje, zato ga ovdje samo spominjem kao problem koji prati razvoj drutva i njime se u ovoj knjizi ne mogu ba viti. Podruje na koje u se detaljnije osvrnuti jeste poljo privredna proizvodnja i zagaenja tla, izazvana dananjim metodama obrade. PROBLEMI U MODERNOJ POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI U borbi za poveanje prinosa u poljoprivrednoj proizvod nji dolo se, zadnjih nekoliko desetljea, do zadivljujuih rezultata. S jedne strane pronaene su nove sorte penice, kukuruza i drugih poljoprivrednih vrsta. S druge strane, obrada i tretiranje poljoprivrednih povrina raznim sred stvima danas daju takve prinose, da smo od nestaice hrane doli u relativno kratkom vremenu do velikih vikova po ljoprivrednih proizvoda. Ovo je postignuto u prvom redu upotrebom umjetnih gnojiva i primjenom raznih sredstava za zatitu bilja od nametnika i suzbijanje korova.
24
EKOLOGIJA
25
To su svakako veliki uspjesi, meutim smatram da upra vo uz tu injenicu treba upozoriti i na negativne posljedice njihove primjene. Oni su istovremeno glavni izvori zaga enja tla, uz industrijska i globalna zagaenja, koje sam ve spomenula. Prevelika upotreba umjetnih gnojiva nosi sa sobom stalnu opasnost trajnog prisustva nitrata u tlu, a za tim u podzemnim vodama i u vodoopskrbnim sistemima. Ista je situacija s ostacima herbicida i pesticida koji, dje lovanjem oborinskih voda dospijevaju iz tla u podzemne vode. Kontrolni laboratoriji vodoprivrednih poduzea u poljoprivrednim podrujima kod nas su dosta esto nala zili takve sastojke u uzorcima vode. Kako sam ve napomenula, dananja poljoprivred na proizvodnja je nezamisliva bez upotrebe sredstava za zatitu bilja, u prvom redu pesticida i herbicida. Njihovo djelovanje kao zagaivaa prikazat u na primjeru jednoga od njih. Svojedobno otkriven herbicid Atrazin pokazao se kao izvanredno sredstvo protiv korova, a naroito je dje lotvoran u uzgoju kukuruza. Naalost i kod tog kemijskog spoja gledalo se samo na pozitivnu stranu. Njegovom upo trebom prinos poljoprivrednih kultura bio je izvanredan, a zatita od korova takoer. I proizvodnja novog herbicida je krenula. Tone i tone tog djelotvornog herbicida bacalo se po poljima. No ubrzo se pokazalo, da taj herbicid vrlo brzo prodire kroz tlo u podzemlje pa tim putem i u izvorita vode za pie. Izgleda da Atrazin ima i dugi period razgrad nje, pa ga se jo dugo moe detektirati u pitkoj vodi. Tek nakon masovne primjene tog herbicida znanstvenici su se poeli pitati to taj kemijski spoj predstavlja u pogledu zdravlja ljudi i ivotinja. Ispitivanja na pokusnim ivotinja ma pokazala su porazne rezultate.
Prema nalazima znanstvenika, ve i male koliine Atrazina, dakle one subtoksine, kroz due vrijeme uzimanja kod pokusnih ivotinja izazivaju promjene na spolnim organima. Te promjene se oituju kao zadebljanja stijenki spolnih organa, to dovodi do steriliteta kod mukih i enskih ivotinja. O tome ima mnogo podataka u strunoj literaturi, a navest u radove dvojice naih strunjaka, J. Kniewald 2000. g. (2) i M. Mitak 1998. g, (3). Nakon takvih saznanja upotreba Atrazina zabranjena je u veini evrop skih zemalja. Naalost, zabranjen je jedan herbicid, a upo trijebiti emo druge, takoer moda nedovoljno ispitane. Spomenut u jo jednu vanu poljoprivrednu kulturu, gdje se upotrebljavaju vrlo ozbiljni pesticidi. Radi se naime o pesticidima protiv krumpirove zlatice. Bez upotrebe pestici da, krumpirova zlatica desetkovala bi danas urod krumpira u poljima. Nekad upotrebljavani pesticidi protiv krumpirove zlatice bili su Pantakan, Ekolups, Regent i drugi, a danas se sve vie upotrebljava vrlo uinkovit Prestige FS 290. To je otrov iz najotrovnije tree skupine otrova. U prospektu stoji jasno upozorenje, da je otrovan za ljude, domae ivotinje i pele. O nastavku tretiranja krumpira kao gomolja u podru mima i trapovima govorit u opirno u sljedeem poglavlju. U voarskoj proizvodnji imamo jo goru situaciju. Pr skanje voaka pesticidima protiv nametnika zapoinje dok jo voke spavaju zimski san. To je tako zvano zimsko pr skanje voaka. No prskanje se nastavlja tokom cijele vege tacije voaka. Zavisno o metereolokim uvjetima ili pojavi nametnika na vokama, obavlja se prskanje voaka i do petnaest puta u godini. Slina je situacija i u vinogradarstvu. Prskanje se provo di protiv peronospore i drugih gljivica, ali i protiv paukova,
26
EKOLOGIJA
27
virusa i drugih. esto puta vinogradari prskaju tlo u vino gradu i protiv korova. O kakvim se sredstvima radi najvie nam govore zatitna odijela radnika, koji obavljaju prska nje, te preporuke o maskama i upozorenja koja se nalaze u uputama za upotrebu. Kakvo je stanje u poljoprivredi, moemo se, posrednim putem, uvjeriti uemo li u bilo koju prodavaonicu sjemenja i preparata koji se preporuuju u poljoprivredi. Sve sjeme nje koje kupujemo u sjemenarnama tretirano je otrovima, a priloene upute preporuuju nam upotrebu zatitnih rukavica. Gledajui te preparate na policama, vrlo se brzo stie utisak, da smo doli u prodavaonicu samih otrova. Nude nam se otrovi protiv virusa, bakterija, gljivica, grinja, pueva, glodavaca, i nuno te uhvati neki strah i nelagoda, pa se pita gdje mi to ivimo. Preparate za zatitu bilja koji nam stoje na raspolaganju u prodavaonicama sjemenja, preporuuju nam i strunjaci u poljoprivrednim asopisima, televiziji, teletekstu i internetu. Logino je da otrovi za unitavanje tako irokog ras pona tetnika, ne mogu biti bezopasni za ljude, meutim premalo je upozorenja na toksinost tih proizvoda. Dodu e, kod svih sredstava koja se upotrebljavaju za spomenuta prskanja, priloeno je upozorenje o otrovnosti preparata s kojim se prska, kao i podatak o karenci preparata, to jest o vremenu raspada preparata nakon prskanja. Poljoprivredni proizvoai vrijeme karence uglavnom ne potuju. Voe i povre plasira se kada dozrije ili prema potranji na tritu, a ne prema navedenoj karenci. Isto vremeno, stanje na tritu je takvo da praktino nema kon trole prisutnosti pesticida na vou i povru. U praksi bi to bilo dodue i veoma teko kontrolirati. Meutim, nema ni
zakonske obveze da se potroa obavijesti kad je obavljeno zadnje tretiranje prodavanog proizvoda i kojim zatitnim sredstvom. U takvoj situaciji, ipak me se najvie dojmio podatak o otrovnosti pesticida, koji se upotrebljava pri uzgoju ba nana. To je pesticid Paraquat. Prema mnogim podacima, to je jedan od najotrovnijih pesticida koji se danas koristi. Spominju se smrtni sluajevi radnika, koji su na plantaa ma prskali banane. I onda pomislim koliko je tog pesticida prodrlo u plodove banana koje tako oboavaju naa djeca. Usput da napomenem, nigdje u literaturi nisam naila daje netko analizirao banane na zaostali sadraj upotrebljenih zatitnih sredstava. Na kraju svega iznesenog, jasno je da sva sredstva iz na vedenih tretiranja (naravno i onih koje nisam spomenula) ispiranjem putem oborina ili otpadanjem lia zavravaju u tlu. Normalno da ih ima najvie tamo gdje se najvie i koriste. Prema tome, moe se zakljuiti da je ovom vrstom kemijskog zagaivanja najvie pogoeno tlo u poljopri vrednim ravniarskim i voarskim regijama, dok su nam planine jo relativno iste. Slian raspored i odnos imaju i zagaenja koja dolaze od raznih industrijskih postrojenja. Zagaenost tla, meutim, ne bi nas trebala izravno smetati, jer stvarni problemi nastaju kasnije. Prvi je u tome to svi otrovi nataloeni u tlu, djelovanjem oborina i pro diranjem kroz tlo, dospijevaju u vode koje koristimo, dakle zagaivanjem tla zapravo zagaujemo vodu. Drugi pro blem zagaenog tla je u tome to bilje, pa dakle i ono koje ovjek koristi za hranu, apsorbira otrovne tvari i ugrauje ih u svoje tkivo.
28
KATARINA
KNAPP:
PRIRODA
UZVRAA
UDARCE
EKOLOGIJA
29
Voda
Narod kae, voda je izvor ivota, to je i velika istina. Me utim, ovjeanstvo se danas s pravom pita kako se od nosimo prema tom dragocjenom izvoru. Nekad iste rije ke, tijekom razvoja industrije u 20. stoljeu, a naroito u zadnjih nekoliko desetljea, pretvorili smo u kloake naeg otrovnog otpada. U mnogim zemljama u svijetu se zbog zagaenosti vodovodna voda vie ne koristi za pie. Kod nas je situacija, barem za sada, povoljnija. Naa voda iz vodovodnih cijevi je uglavnom pitka voda. Izvori nae pitke vode su planinska i brdska izvorita u bregovi tim regijama, a podzemne vode u ravniarskim regijama. Nae planinske rijeke jo su preteno iste, pogotovo nji hova izvorita, od kojih su mnoga kaptirana i koriste se za vodovodnu mreu. No te iste rijeke, kad svojim tokom dospiju u ravniar ska i urbanizirana podruja, postaju sve zagaenije. Zaga enja dolaze iz raznih izvora. Glavni su izvori zagaenja ispusti tehnikih i otpadnih voda iz industrijskih pogona, zatim kanalizacije urbanih sredina te razni kanali i poto ci koji utjeu u rijeku, a skupljaju povrinska zagaenja tla na svom podruju (pri tom mislim najee na zagaenja uzrokovana poljoprivrednom djelatnou koju sam opisala u poglavlju o tlu). Takva voda se vie ne moe izravno ko ristiti za vodovodne sisteme. No naa zemlja spada, po vo denim resursima, meu bogatije u svijetu, pa takvu vodu, za sada sreom ne moramo koristiti. Naa se ravniarska podruja, meutim, snabdijevaju vodom iz podzemnih vodonosnih slojeva i tu se esto puta pojavljuju problemi. Mnoga takva podruja, pogotovo ona
u porjejima Save i Drave, bogata su ljunanim i pjeanim nanosima, ponegdje debljine i po nekoliko desetaka meta ra. Ti su nanosi zasieni vodom i predstavljaju bogate izvore pitke vode. Sagraena su mnoga vodocrpilita s bunarima, a razvijena je naravno i pripadna vodovodna mrea. Sve je bilo dobro dok se nije intenzivirala i modernizi rala poljoprivredna proizvodnja, koja je zagadila tlo. Dje lovanjem oborina, u podzemlje su poeli prodirati ostaci primijenjenih herbicida i nitrata iz umjetnih gnojiva, pa danas podzemne vode vie nisu iste kao ranije. Ponegdje su utvrene koncentracije u uzorcima vode prele i ured bama dozvoljene granice. Prodiranje oneiivaa u podzemne vode ovisi o mno gim uvjetima i nemogue ih je pojedinano i egzaktno raz matrati. Vrijeme i jaina zagaenja voda ovisi o vrsti i poroznosti tla, o debljini slojeva iznad vodnog nivoa, o koliini oborina i, naravno, o jaini i vrsti povrinskog zagaenja te o karenci upotrebljenih zagaivaa. Treba spomenuti jo jedan veoma vaan put zagaivanja podzemnih voda o kojem se rijetko razmilja. Velike rijeke poput Save ili Drave svojim vodama neprekidno popunja vaju ili ispranjavaju priobalne slojeve (ovisno o vodostaju). One na neki nain ive sa svojim priobaljem. Podzemne vode teku kao i rijeke, samo naravno daleko sporije. Iz toga je jasno da i svi otopljeni kemijski spojevi, koje rijeka nosi sa sobom ulaze i u priobalne podzemne slojeve. Organska zagaenja i estice se filtriranjem na podzemnim ljunano-pjeanim slojevima uglavnom zaustave. Gotovo sva crpilita podzemnih voda smjetena su blizu rijenih obala pa taj oblik zagaenja nije zanemariv. O situaciji s korite njem podzemnih voda govorit u neto kasnije.
30
EKOLOGIJA
31
SAMOPROIAVANJE VODA U PRIRODI
Ovu pojavu danas koriste mnogi bioloki laboratoriji koji se bave uzgojem praivotinja u znanstvene svrhe, gdje praivotinjama dodaju bakterije kao hranu. Pokazalo se da je ova pojava i te kako bitna u proiavanju voda u priro di. Dakle, bakterije u vodama u prirodi nemaju mogunost prekomjernog razmnoavanja, jer ih, doslovce, pojedu praivotinje. U nastavku razvojnog procesa praivotinja ma se hrane punoglavci, njima se opet hrane razni raii, a njih pojedu ribe i tako se cildus zatvara. To je put kojim je priroda osigurala ravnoteu i sprijeila pretjerani razvoj pojedinih vrsta.
Ovdje bih eljela iznijeti jedno razmatranje o nainima kako je priroda sama organizirala borbu protiv zagaiva nja, odnosno kako se u prirodi odvija proces samoproiavanja voda. Jesmo li se ikad upitali kako to da se staja a voda u jezerima tipa Kopaki rit, Crna mlaka, Vransko jezero kao i u malim jezercima i barama, ne pokvari i ne usmrdi od stajanja? Naravno, odgovor postoji. Priroda se u normalnim uvjetima pobrinula da svojim odnosima osigura ravnoteu. To se vrlo dobro moe uoiti ba u stajaim vodama. Na primjer, u prirodnim uvjetima, kod takvih voda normalno dolazi do bakterijskog zagae nja zbog raznih organskih oneienja, raspadanja lia, truljenja, kao i raznovrsnog zagaenja ivotinjskog porije kla. No unato tome, u prirodnim uvjetima ne dolazi do gomilanja takvih organskih oneienja i kvarenja vode. Ovdje su doli do izraaja zakoni prirode, takozvano samoproiavanje vode. Ovu pojavu znanstvenici su uoili i u laboratoriju. Uzeli su uzorke vode stajaice i oekivali u takvoj vodi prisutnost velikog broja bakterija, koje su se prema njihovom oekiva nju, vremenom trebale razmnoiti. Meutim, naeni broj prisutnih bakterija u takvoj odstajaloj vodi bio je zauuju e nizak. No u toj su vodi istovremeno utvrdili prisutnost velikog broja praivotinja (protozoa, ameba i drugih), koje se u vodi vrlo brzo kreu. To saznanje ih je potaknulo da u uzorke vode unesu E. coli, Proteus i druge fekalne bakteri je. Ustanovili su da nakon nekoliko dana u takvim uzorci ma vode unesenih ivih bakterija vie nije bilo. Pojele su ih praivotinje.
PRISUTNOST VIRUSA U STAJAIM VODAMA Nakon ovih razmatranja postavlja se logino pitanje: to je u tom ciklusu s virusima, koji se vjerojatno takoer razvijaju u stajaim vodama. Valjalo je zaviriti u neto stariju stru nu literaturu, da bi se dolo do vrlo zanimljivih podataka. Ameriki virusolog Mc Lean izvijestio je ve davne 1964. 0 nalazu virusa u vodi (4). O slinim nalazima izvijestio je 1 Berg G. 1965. (5) navodei brojne radove, koji su proua vali nalaze i znaaj virusa u otpadnim vodama. Saznanje o nalazu virusa u vodi objavio je i Primavesi C. A. 1966. (6). Godinu dana kasnije, Grosgebauer K. (7) iz Instituta za mikrobiologiju medicinskog fakulteta u Berlinu objavio je veliku studiju o antagonistikom djelovanju bakterija na viruse, s naroitim osvrtom na nepatogene stafilokoke. Je dan zanimljivi prikaz na temu meudjelovanja bakterija i virusa iznijela sam kasnije u poglavlju IV.-i, kod izlaganja o poliomielitisu u SAD. Mnogo se podataka moe nai o antagonistikom dje lovanju praivotinja - protozoa i ameba - prema virusima.
32
EKOLOGIJA
33
Ve je 1956. Knorr M. sa suradnicima ispitivao djelovanje praivotinja, naroito ameba, na virus gripe i na virus krav ljih boginja (8). Ustanovili su da ve nakon 12 sati dolazi do znatnog slabljenja moi spomenutih virusa, ako su drani zajedno s amebama. Slina saznanja iznijeli su Mose J.R. i sur. 1970. (9)- Oni su ustanovili snano antiviralno djelova nje protozoa prema virusu influence i vaccinia virusu. Zanimljivo je da se zadnjih desetljea u strunoj literatu ri gotovo ne mogu nai radovi koji bi prouavali meusob no djelovanje virusa i drugih mikroorganizama. Ne znam da li je ova znaajna problematika iscrpljena radovima u starijem razdoblju ili je moda samo zanemarena. Istina je vjerojatno negdje u sredini. Iz gore navedenih starijih znanstvenih radova saznaje mo da protozoi i neke vrste bakterija unitavaju viruse u vodi i time nas tite od njihovog prekomjernog razmnoa vanja. Dakle i virusi su ukljueni u gore navedeni ivotni cildus. Iz svega navedenog vidljivo je kako u prirodi postoji meusobna ravnotea biolokog svijeta, ili je barem posto jala dok ju ovjek svojim djelovanjem nije poremetio. Poremeaji prirodne ravnotee koje izaziva dananji ci vilizacijski razvoj mogu dovesti do tekih posljedica. Mo ramo se zapitati to se dogaa sa svim korisnim bakteri jama i protozoima nakon masovnih isputanja otpadnih i otrovnih tvari u prirodne vodotokove i mora. Priroda se svojim polaganim procesima proiavanja ne moe bori ti s dananjim nivoima zagaenja. Otrovima sadranim u otpadnim vodama, naime, unitavamo ranije spomenute prirodne mikroorganizme koji su bitni u lancu proiava nja. U teim sluajevima oneienja voda otrovima, dolazi nerijetko i do masovnog ugibanja riba. Tim ljudskim dje-
lovanjem ozbiljno se naruava proces prirodnog proia vanja voda. Proiivai otpadnih voda, koji se u novije vrijeme grade na kanalizacijskim sistemima u veim gradovima, svakako otklanjaju organska oneienja i krute estice, ali ne znamo kakva je situacija s kemijskim spojevima, koji su potpuno otopljeni u vodi.
ZAGAENJA U PODZEMNIM VODAMA Kakvo je stanje u podzemlju i podzemnim slojnim vodama? Ve je navedeno da se u ravniarskim regijama pitka voda crpi iz podzemnih vodenih slojeva. Veliki vodoopskrbni sistemi, koji koriste takve vode, provode stalne laboratorij ske kontrole, i tu ne bi smjelo biti opasnosti. Meutim, ipak treba navesti da su laboratorijske kontrole u zadnjih desetak godina, u nekim vodovodima sjevernog dijela nae zemlje, utvrdile prisutnost nedozvoljenih kemikalija i iznad propi sanih koncentracija. Poduzete su mjere sanacije i problemi se pokuavaju rijeiti. No i dalje se pojavljuju uzorci vode u kojima je sadraj nedozvoljenih kemikalija iznad graninih vrijednosti. To je naroito sluaj u podrujima s intenziv nom poljoprivrednom proizvodnjom. No najvei problem u vodoopskrbi je u seoskim po drujima gdje nema vodovoda i gdje jo mnogo ljudi ko risti vodu iz seoskih bunara. U tim bunarima uglavnom nema organskih, dalde mikrobiolokih zagaenja, osim naravno, kada su bunari iskopani preblizu tala ili sanitar nih jama. Meutim, kemijsko zagaenje koje je otopljeno u vodi ne moe se izbjei. Kako je ve opisano u prethodnom poglavlju, kemijsko zagaenje voda nastaje zbog upotrebe pesticida i herbicida, ali i zbog masovne upotrebe umjetnih
34
EKOLOGIJA
35
gnojiva u kojima je natrijev nitrat glavni sastojak. Jo 1945. god. zabiljeeno je oboljenje od methemoglobinemije kod male djece uzrokovano koritenjem vode za pie koja je sa dravala nitrate (10). Navest u jo jedan primjer o kojem se u javnosti malo zna, a koji nam pokazuje kako eljeznice zagauju podze mne vode. Naime, du eljeznikih pruga masovno se sipa ju sredstva kojima se unitava raslinje, koje bi inae izraslo du njihovih trasa i nasipa. Kemijskim unitavanjem rasli nja du pruga, izbjegava se skupo mehaniko uklanjanje raslinja i ikara. Ono je nekad predstavljalo veliki problem za eljeznicu, kada se raslinje uklanjalo pilama i sjekirama. Daleko je lake i jeftinije posipati otrov uz prugu, a kod toga se ne pitati, gdje taj otrov zavrava. Ne smije se za boraviti da su upravo uz eljeznike pruge ljudska naselja gue smjetena, pa uz to naravno ima i vie bunara. Njih danas uope ne kontroliramo. Zna se da su bunarske vode danas najvei problem u pogledu otrovnih kemikalija. Vlasnicima bunara ostaje mogunost slanja vode na analizu u ovlatene laboratorije. Meutim analiza vode na prisutnost herbicida i pesticida je veini obinih ljudi nedostupna, kako zbog cijene analize, tako esto puta i zbog lokacijske nedostupnosti laboratori ja. Osim toga, korist od takve analize je gotovo nikakva, jer vlasnik bunara nema drugog izbora nego rabiti svoju vodu. Upravni organi u dravi odobrili su upotrebu kemijskih preparata, ali je bilo neophodno donijeti i uredbu o obve znoj besplatnoj kontroli bunarskih voda u poljoprivrednim regijama i du eljeznikih pruga. Tu se treba prisjetiti naeg velikana i ustrajnog borca za ouvanje narodnog zdravlja, dr. Andrije tampara, koji je
jo dvadesetih godina prolog stoljea organizirao kontro lu kvalitete voda seoskih bunara i radio na prosvjeivanju sela s higijenskog stanovita. Za svoj rad dobio je brojna meunarodna priznanja. S Rockfellerovom donacijom, ko ju je dobio kao priznanje za takav rad, sagraeno je zdanje "kola narodnog zdravlja" u Zagrebu 1927. godine. Aktiv nost te kole prema organizaciji dr. Andrije tampara bila je usmjerena na zatitu narodnog zdravlja. Osnivani su hi gijenski zavodi s bakteriolokim, epidemiolokim, kemij skim, sanitarno tehnikim i socijalno medicinskim odjeli ma. Zadatak tih odjela bio je u prvom redu rad na sana ciji sela, kontrola seoskih bunara, sanacija otpadnih voda i odravanje predavanja na terenu. Te ideje bi se i danas trebale vie prakticirati. Na kraju razmatranja o vodama moemo navesti da je kod nas, barem za sada, kvaliteta vode bolja nego u vei ni zemalja u svijetu. U naoj zemlji moe se jo nai dosta podruja i izvorita koja nisu zagaena, a i u veini rav niarskih vodovodnih sistema voda sadri nitrate i ostale kemijske spojeve u dozvoljenim koncentracijama. Kod nas se voda iz vodovoda jo uvijek pije. No ako nastavimo s intenzivnom proizvodnjom u poljoprivredi i primjenom agrotehnikih mjera po uzoru na svijet, ubrzo emo se i u pogledu kvalitete voda nai na istoj razini.
Napomena 0 poglavlju Ekologije.

Ovo poglavlje o ekologiji htjela bih zakljuiti napomenom, da ovdje iznesena razmatranja svakako ne predstavljaju cjelovit pristup ekolokim problemima. Iz veoma iroke ekoloke problematike izdvojila sam samo one detalje, koji e posluiti kao nadopuna kasnijim razmatranjima u vezi s
36
prehranom, i zdravstvenim problemima koji se pojavljuju kao posljedica naruavanja ekoloke ravnotee. Ako se itatelj eli detaljnije i kompleksnije upoznati s ekolokim odnosima i problemima, preporuam da proui knjigu prof. Vjekoslava Glavaa: "Uvod u globalnu ekolo giju" koja prua vrlo detaljan pregled ekoloke problema tike.
DRUGI DIO
HRANA I PREHRANA
Problemi suvremene proizvodnje namirnica

Poznata je izreka znamenitog grkog lijenika i znanstve nika Hipokrata: "Vaa hrana neka bude lijek, a va lijek neka bude hrana" To je on napisao prije vie od dvije tisue godina. Uistinu, zdrava hrana i ispravna prehrana, trebala bi i danas biti lijek. Meutim, u doba moderne tehnologije i naa je hrana postala industrijski proizvod, sa svim pro blemima koje moderna industrija nosi sa sobom. Dananji nain ivota prisiljava nas na prehranu goto vim i polugotovim industrijskim jelima. U domainstvima se danas rijetko pee kruh, ne pripremaju se vie doma i voni sokovi i ne spremaju se kisele paprike i krastavci za zimu metodama naih baka ve se koriste konzervansi. Danas se vie ne pije domae mlijeko, mlijeko krava pozna tih vlasnika. Sve je to daleka prolost. Zbog brzog ritma ivota i nedostatka vremena hranimo se industrijskim proizvodima. Moderna domaica nakon napornog rada u tvornici, uredu ili koli ima u svako doba u trgovinama veliki izbor polugotovih i gotovih jela, to joj znatno olakava ivot u kui. Meutim, industrijski proi zvedena hrana uz oevidne prednosti, donosi sa sobom i niz negativnosti, pa ak i opasnosti. U ovom poglavlju e lim govoriti upravo o tim problemima.
Pregled literature navedene u poglavlju EKOLOGIJA

1. Giordani G. et al,. 1970, The bifid bacteria as characteristic inhabitants of different species in the genus APIS, J. of Apicultural Research 9, 49 -51. 2. Kniewald J. et al, 2000, Disorders of male rat reproductive tract under the influence of atrazine, J. Appl. Toxicol, 20 (1), 61-68. 3. Mitak M. 1998, Utjecaj subtoksinih doza atrazina i zearalenona na reprodukciju takora, Disertacija, Veterinarski fa kultet Zagreb. 4. Mc Lean D. M. 1964, Contamination of water by viruses, J. Amer. Wat. Works Assoc. 56, 565. 5. Berg G. 1965, Die Virusubertragung auf dem Wasserweg, Arch. Hyg. und Bakt. 310-316 . 6. Primavesi C. A. 1966, Virologische Untersuchung von Oberflachenwassern, Arch. Hyg.und Bakt. 150,196. 7. Grosgebauer K. 1967, Antagonistische Phanomen zwischen Viren und Bakterien, Arch. Hyg. und Bakt. 151,146-173. 8. Knorr M. 1956, Das Schicksal des Virus im Fluswasser und im Boden, Arch. Hyg. und Bakt.140,181-207. 9. Mose J. R. 1970, Inaktivirung von Viren durch Abwasserprotozoen, Arch. Hyg. und Bakt. 4, 319-330. 10. Comly H. 1945, Cyanosis in infants caused by nitrates in well water, J. Am. Med. Assoc.129,112-116.
38
HRANA 1 PREHRANA
39
PROBLEMI KOJI PRATE ZATITU POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA Ve je ranije navedeno koliko se, uglavnom otrovnih, tvari upotrebljava na poljima prilikom uzgoja poljoprivrednih proizvoda. Dokazano je (vidi kasnije navode) da dio tih supstanci ostaje u poljoprivrednim proizvodima koje ko ristimo izravno u domainstvu ili koji slue kao sirovina u prehrambenoj industriji. Naalost kod nekih se poljoprivrednih proizvoda pri mjenjuje tretiranje otrovnim supstancama i u sldaditima. Moemo za primjer uzeti krumpir. Da tijekom skladitenja u podrumima i trapovima ne bi dolo do klijanja krumpira, a time i do smeuravanja gomolja, proizvoai krumpira tretiraju ga sredstvima protiv klijanja. U tu svrhu najee se koristi Kloroprofarn, preparat odobren od Ministarstva poljoprivrede i umarstva, 1997. god. Iz priloene upute za upotrebu tog preparata vidljivo je, da se oito radi o otrov noj tvari, jer se prema uputi prilikom rukovanja moraju primijeniti zatitne mjere (zatititi nos i usta), a neutroe no sredstvo ne smije se prilikom ispiranja izlijevati u vodotokove. Prema priloenoj uputi, karenca, to jest vrijeme raspadanja preparata, traje najmanje 42 dana. Usput treba napomenuti interesantan podatak daje rok valjanosti istog preparata, prema navodima iz upute, ak 5 godina. Ovo sredstvo je prakasta supstanca koja se sipa po povrini krumpira. Sigurno je da dio te supstance kemijski reagira i raspada se u dodiru s krumpirom, ali dio i ostaje, naravno, nerazgraden. Ako je suditi po izgledu krumpira koji se nudi tijekom itave zime i proljea na naem tritu, krumpir je oito tretiran sredstvom protiv klijanja.
Na naim trnicama, odnosno u trgovinama prilikom kupnje krumpira, ne moe se nai podatak o datumu tre tiranja krumpira, to jest kada se krumpir moe upotrijebiti za jeOo s obzirom na karencu. Nakon toga postavlja se lo gino pitanje kemijske analize i kontrole takvog proizvo da, kao i zahtjev da proizvoai krumpira prilikom proda je obvezno navedu datum tretiranja krumpira sredstvom protiv klijanja. Slino je i s drugim poljoprivrednim proizvodima na tritu. Kupus, rajica, paprika i itav niz drugih poljopri vrednih proizvoda uglavnom se tretiraju na poljima u svr hu zatite od tetnika. Zbog toga se moe pretpostaviti da dio takvih tvari zaostaje u poljoprivrednim proizvodima, koji slue kao sirovina u prehrambenoj industriji, ili se nji ma izravno koristimo u svakodnevnoj prehrani.
ZASTRANJIVANJA U PROIZVODNJI SVJEEG MESA U lancu poljoprivrednih proizvoda, koji slue kao sirovina u prehrambenoj industriji, treba spomenuti moda najva niji proizvod, a to je meso. U proizvodnji mesa, dalde pri likom uzgoja stoke i peradi, i opet je glavni cilj kako u to kraem vremenskom razdoblju postii to veu teinu, to e rei, to vei prinos mesa i to veu dobit proizvoaa. Da bi se to postiglo, pribjeglo se proizvodnji raznih doda taka krmnim smjesama za stoku i perad prilikom uzgoja. Poelo se s ribljim branom, pa nastavilo s dodavanjem hormona i antibiotika u krmne smjese i kasnije s mesnokotanim branom. Kod sva tri dodatka pokazao se pozi tivan uinak na poveanje prinosa kod ivotinja prilikom uzgoja. Meutim, riblje brano, iako vrlo jeftin i uinkovit
4o
HRANA I PREHRANA
41
dodatak krmnim smjesama, pokazao se vrlo brzo nepri hvatljivim, jer je meso ivotinja, hranjenih takvim smjesa ma, imalo neugodan riblji okus i miris. Sto se tie primjene hormona i antibiotika kao dodataka ivotinjskoj hrani, moe se rei da je tu dolo do izraaja klasino usko promatranje problema. Gledalo se samo na poveanje prinosa mesa, a nedovoljno se istrailo pitanje zdravlja ljudi, koji e konzumirati takvo meso. Dodatak hormona vrlo se brzo pokazao tetan za ljudsko zdravlje. U SAD-u su vreni pokusi na ivotinjama, dodavanjem hor mona u njihovu hranu. Pokazalo se da hormon dietilstilbestrol, koji se najee dodavao u krmne smjese, djeluje kan cerogeno. Zbog toga je ve 1972. u SAD-u od strane Food and Drug Administration (Slubene agencije amerike vla de za kontrolu kvalitete hrane i lijekova), za koju emo u daljem tekstu koristiti kraticu FDA, zabranjena upotreba toga hormona za krmne smjese. (Medicinska enciklopedi ja, Zagreb, MCMLXXIV, Dopunski svezak str. 248) Upotreba antibiotika kao dodatka u krmne smjese po kazala se neprihvatljivom i zbog izgleda takvog mesa, tj. blijeda boja i vodnjikavost mesa, te mekane kosti, o emu su pisali i nai veterinarski strunjaci (1, 2). Kod nas su zakonske odredbe o zabrani prometa mesa koje potjee od ivotinja hranjenih dodacima hormona i antibiotika donesene Pravilnikom o najveim koliinama tetnih tvari i sastojaka u stonoj hrani, Narodne novine 4/92. Vidljivo je, dalde, da je koritenje hormona i antibio tika u prehrani stoke kod nas zabranjeno jo 1992. godine. Ipak moda najtei problem koji smo stvorili u tenji za to veim prinosom mesa, bila je upotreba mesno-kotanog brana. Ovdje bi se trebalo prvo podsjetiti na davno prola
vremena, kada su postojala takozvana ivotinjska groblja, i zakonom je bila propisana stroga obveza da se na takvim lokacijama moraju pokapati sve uginule ivotinje. U tim prolim vremenima, kada jo nisu postojali tako uinkovi ti dezinficijensi (djelotvorna sredstva za dezinfekciju) niti su postojale vakcine protiv zaraznih bolesti, naroito onih koje se prenose sa ivotinja na ljude, kontrola pokapanja uginulih ivotinja bila je od presudne vanosti. MESNO-KOTANO BRANO I KRAVLJE LUDILO Moderna vremena donijela su nove ideje za rjeavanje na vedenih problema. Razvijeni su novi tehnoloki postupci spaljivanja klaonikog otpada, ali i trupla uginulih ivo tinja. Pogoni za spaljivanje takvog otpada prvo su poeli nicati uz velike mesne industrije, a sluili su za sanaciju klaonikog otpada. Ovi pogoni nazvani su kafilerijama. Jednostavna i relativno jeftina metoda spaljivanja pokaza la se idealna i za zbrinjavanje i sanaciju uginulih ivotinja. Meutim industrija je i ovdje nala mogunost izvlaenja dobiti. Konani proizvod termike obrade u kafilerijama, bilo je mesno-kotano brano. Logiki nastavak lanca takvog tehnolokog procesa bila je ideja o primjeni mesno-kotanog brana za ishranu ivo tinja. Eksperimenti na pokusnim ivotinjama dali su izvan redne rezultate u poveanju prinosa mesa kod ivotinja, koje su hranjene krmnim smjesama uz dodatak mesno-ko tanog brana. Prerada uginulih ivotinja u mesno-kotano brano, koje e sluiti za ishranu ivotinja, ve samo po sebi ne zvui kao previe pametna ideja, a pokazala se vrlo brzo i kao ozbiljan problem za zdravlje ljudi i ivotinja. Pojavila se naime nova bolest nazvana kravlje ludilo.
42
K A T A R I N A KNAII: P R I R O D A U Z V R A A U D A R C E
H R A N A I PREHRANA
43
Sve je poelo prije dvadesetak godina. U Engleskoj se pojavila do tada nepoznata zarazna bolest koja je rezultirala masovnim ugibanjem ovaca. Problem sanacije zaraze po kualo se rijeiti spaljivanjem uginulih i ubijenih ivotinja. Mesno-kotano brano dobiveno spaljivanjem prolo je vrlo visoku temperaturu i pretpostavljalo se da su uniteni i najtermorezistentniji mikroorganizmi. Naalost, pojavio se novi problem, pojavili su se prioni. Prioni su proteinske estice sitnije od virusa, koje mogu izdrati dosad neza mislivu temperaturu, ak i vie stotina stupnjeva Celziusa. Pokazalo se da prioni mogu uzrokovati kravlje ludilo. Kravlje se ludilo kod ivotinja prvi puta pojavilo u Velikoj Britaniji 1986, kada se kod nekoliko krava primijetilo udno ponaanje. Veterinarskim pregledom ivotinja ustanovljeno je da se radi o dosad nepoznatim simptomima bolesti. Mi kroskopskim pregledom mozgova tih ivotinja ustanovljeno je, da su mozgovi takvih ivotinja postali spuvasti i rupia sti, to do tada nije bilo zabiljeeno u strunoj literaturi. Me utim, bolest kravljeg ludila naglo se irila. Tako, prema iz vjetaju Britanskog ministarstva poljoprivrede 1993. ve ima vie od 25.000 zaraenih krava. Prema nekim nezavisnim studijama, ta je brojka bila i znatno via. Javnost se s pravom poela pitati, da li se ova bolest moe prenijeti na druge ivo tinje i na ljude, ako konzumiraju meso zaraene stoke. Prve na udaru zaraze bile su male ivotinje. Ve 1990. uginula je prva maka oboljela od spongiformne encefalopatije, to je struni naziv za kravlje ludilo. Ustanovljeno je da se maka hranila suhom goveom hranom, najvjerojat nije proizvedenom od mesa zaraenih ivotinja. Naalost, ubrzo se dogodilo i ono najgore. Godine 1994. dolo je do prve pojave bolesti kod ljudi. Do 1996. u Veli-
koj Britaniji oboljelo je od ove smrtonosne bolesti deset, uglavnom mladih osoba. Zavladala je panika meu ljudi ma. U ono vrijeme ni strunjaci nisu imali pravi odgovor, jer se o novoj bolesti malo znalo. Tek kasnije, kad se bolest bolje prouila i kada se dokazalo da su uzronici prioni iz mesno-kotanog brana, poduzete su mjere i upotreba toga brana je zabranjena. Nakon svega treba se kritiki osvrnuti na upotrebu me sno-kotanog brana. Hranjenjem ivotinja s ovim vrlo jef tinim dodatkom, cilj je bio postizanje veeg prinosa mesa u to kraem vremenu. Da bi se to postiglo, goveda se hra nilo mesno-kotanim branom, a pritom se zaboravilo da goveda nisu mesoderi i da im je probavni trakt anatomski graen za probavu biljne hrane. Rezultat te zablude je vid ljiv. Dobili smo novu bolest, koja se prenosi sa ivotinja na ljude putem mesa. Problem kravljeg ludila samo je jedan primjer kuda nas moe dovesti tenja za jeftinijom i ekonominijom proi zvodnjom goveeg mesa, bez temeljitog ispitivanja mogu ih posljedica. Navedimo na kraju da se i nakon zabrane koritenja mesno-kotanog brana, pa i sve do danas, jav ljaju sporadini sluajevi kravljeg ludila. U ovom poglavlju iznijela sam neke od problema suvre mene tehnologije proizvodnje namirnica. Pokazala sam na primjerima proizvodnje, posebice mesnih proizvoda, ko liko je bilo lutanja i zastranjivanja u tijeku razvoja raznih tehnolokih procesa. Niz greaka u proizvodnji hrane, koje su dokazane, tijekom vremena su i ispravljene. No budu nost e pokazati hoe li se jo neke greke pojaviti. Neke od takvih problema, koji se ve sada pojavljuju, iznijet u u sljedeim poglavljima.
44
HRANA I PREHRANA
45
I zaista, moderna tehnologija prehrambene industrije
Prehrambeni aditivi (Dodatci u prehrambenim proizvodima)

Posljednjih nekoliko desetaka godina svjedoci smo novog zastranjivanja u pogledu nae prehrane. Prehrambena in dustrija se, zbog modernog naina ivota i velike potranje industrijski proizvedene hrane, naglo razvila. Veliki pre hrambeni koncerni, kao i ostale specijalizirane industrije, preuzeli su dominaciju na tritu. Sirom svijeta razvili su se financijski moni prehrambeni pogoni, a paralelno s njima i veliki trgovaki lanci. Preko velikih trgovakih kua nude se ogromne kolii ne svih moguih prehrambenih proizvoda, koji stalno sto je na raspolaganju potroau. Da ne bi dolo do kvarenja tih proizvoda, a time i do neeljenih posljedica po zdravlje potroaa, prehrambena industrija je pribjegla upotrebi zatitnih dodataka, koji joj olakavaju proizvodnju i osigu ravaju trajnost proizvoda.
uspjela je pomou aditiva proizvesti namirnice i napitke odlinog okusa, prihvatljive konzistencije i izgleda. Posti gla je da odreeni proizvodi i u velikim serijama imaju sta bilnu i uvijek jednaku boju (na primjer boja ulja), izgled i, to je najvanije, dovoljnu trajnost. Takvi proizvodi se ne kvare i na duem putu do potroaa i ne izazivaju bakterij ska trovanja. Zbog tih svojstava je primjena aditiva u prehrambenoj industriji masovno prihvaena, prvo u SAD, pa zatim u ve ini europskih zemalja. Primjena aditiva u SAD slubeno je regulirana odlukama vladinog organa - Food and Drug Administration - FDA, IFIC Broshure Januar 1992* u Nje makoj putem - Lebensmittel und Bedarfsgegenstandgesetz, - LMBG. Slino je i u drugim zemljama Europske Unije. U Hrvatskoj je to regulirano Pravilnikom o prehrambe nim aditivima - Narodne novine 173-04- Pravilnik je doni jelo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. U navedenom Pravilniku doputena je upotreba, za ivene namirnice i osvjeavajua bezalkoholna pia, ukupno 293 prehrambe na aditiva. Ti se aditivi, prema svojstvima i njihovoj namje ni, mogu podijeliti u sljedee grupe: bojila, konzervansi, antioksidansi, emulgatori, pojaivai okusa i sladila. Kao to se vidi iz nabrojenih vrsta aditiva, ovim je Pravilnikom prehrambena industrija dobila mogunost proizvoditi i roki spektar ljepih i atraktivnijih namirnica u smislu boje, okusa, konzistencije i naroito trajnosti. Ako pogledamo ope odredbe Pravilnika o prehrambe nim aditivima, lanak 7 govori, da se prehrambeni aditivi mogu dodavati hrani uz sljedee uvjete:
PRIMJENA PREHRAMBENIH ADITIVA Prehrambena industrija je razvila cijeli niz dodataka koji se primjenjuju kod proizvodnje raznih vrsta namirnica. Pre hrambeni aditivi su ope prihvaeni naziv za takve dodatke u namirnicama. U veini zemalja, pa i kod nas, oni su si stematizirani, ozakonjeni i u slubenoj nomenklaturi ozna eni slovom E i pridruenim brojem. Svaki takav E broj oznaava odreeni aditiv. Svrha tih aditiva je, njihovim do davanjem u namirnice, zatititi prehrambene proizvode i napitke od kvarenja, postii prihvatljiv stabilan izgled, boju i okus te konano produiti namirnicama rok valjanosti.
46
HRANA I PREHRANA
47
da su toksikoloki evaluirani (ispitani) da su tehnoloki opravdani da se dodaju hrani u doputenim koliinama da se njihovim dodavanjem potroa ne dovodi u zablu du u pogledu prave prirode sastojaka ili prehrambene vrijednosti hrane da bitno ne utjeu na prirodno svojstveni okus i miris hrane kojoj su dodani, osim ako im to nije posebna na mjena da se njihovim mijeanjem i dodavanjem hrani ne stva raju toksine tvari tijekom prerade, uvanja i uporabe Sve ove navedene toke su ispravne i nune i preko njih se je donositelj Pravilnika osigurao da se odobreni prehram beni aditivi ispravno koriste. TOKSINOST PREHRAMBENIH ADITIVA Kasniji razvoj dogaaja i novija istraivanja nametala su nune promjene u primjeni prehrambenih aditiva. Treba se osvrnuti upravo na prvi stavak lanka 7, koji kae da aditivi moraju biti toksikoloki evaluirani. Naalost, u proteklom periodu otkako se prehrambeni aditivi koriste u svijetu, mnogi od njih, koji su bili odobreni kao toksikoloki isprav ni, kasnijim nalazima pokazali su se tetnima za zdravlje potroaa, a neki ak i kancerogeni. Kao primjer moe se spomenuti tartrazin E 102 - uta boja koja se upotrebljava u osvjeavajuim napitcima, pu dinzima, sladoledima, slatkiima. Naeno je da aditiv E 102 izaziva alergijske reakcije, to su u svojim radovima iznijeli Michaelsson G. 1973. (3), i Collins Wiliams C. 1985. (4). Prema izvjetaju Michaelssona i sur., pojava urtikarija nakon upotrebe tartrazina moe se pojaviti kod ak 35 %
korisnika. Collins Wiliams u svom radu upozorava da ova najee upotrebljavana boja izaziva niz popratnih i ne eljenih reakcija poput urtikarija, astme i angioedema. Iz statistikih podataka, u Njemakoj godinje vie od 10.000 ljudi trpi od urtikarija, koje potjeu od prehrambenih adi tiva, a na azoprehrambene boje ak 10% astmatiara reagi ra astmatikim napadom, kako u svojoj knjizi iznosi prof. I. Elmadfa (5). Slino je i s crvenim bojilom Amaranth E 123, koje je zabranjeno u mnogim zemljama Europske Uni je zbog moguih alergijskih reakcija. U SAD je ovaj aditiv naknadno zabranjen radi sumnje da je kancerogen. Primjere, po mom miljenju, neodgovornih i prebrzo donijetih strunih miljenja o neotrovnosti moemo nai i u drugim skupinama aditiva. Tako je za natrijev benzoat, koji se primjenjuje kao konzervans u bezalkoholnim napit cima kao i u nekim vrstama namirnica, naknadno dokaza no njegovo toksino djelovanje. Poto je njegova upotreba veoma rairena, ovaj navod emo dokumentirati s nekoliko podataka iz literature. Podaci u literaturi pokazuju da pre osjetljivost na benzoat uzrokuje poveano luenje histamina (7), to moe dovesti do anafilaktikog oka (6), kao i problema dinih puteva (8). Nakon ovih podataka ne mogu se oteti dojmu, da su navedena bojila i natrijev benzoat odobreni bez dovoljnih prethodnih analiza na toksinost. Zanimljivo je da su nave deni aditivi i danas u upotrebi. Napomenimo da se spome nuta bojila najee upotrebljavaju u proizvodnji pudinga, krema, bezalkoholnih napitaka, instant juha, i sladoleda, dakle proizvoda koje najee konzumiraju naa djeca.
48
HRANA I PREHRANA
49
EMULGATORI Emulgatori su grupa prehrambenih aditiva koji se vrlo e sto upotrebljavaju u prehrambenoj industriji a koje, zbog njihovih svojstava, elim posebno istaknuti. Ova grupa aditiva dodaje se namirnicama, najee mesnim proizvo dima, u svrhu homogenizacije masti i vode. Pregledamo li E brojeve oznaene na deklaracijama mesnih proizvoda na naem tritu, moemo ustanoviti da su emulgatori prisut ni u gotovo svim vrstama kobasica i slinim suhomesnatim proizvodima koje se danas nude potroaima. Djelovanje emulgatora u tehnologiji mesnih kobasica je toliko jako i znaajno, da se elim na to posebno osvrnuti. Poznato je da se primjenom emulgatora u proizvodnji me snih kobasica postie jednakomjerno rasprivanje masti u nadjevu kobasica. Mast kod kobasica koje sadre emulgatore ne izlazi iz nadjeva ak niti kod kuhanja kobasica, jer ju emulgatori dre vezanu uz nadjev. Na taj nain dobiva mo utisak, daje kobasica, koju kuhamo, potpuno bez masti i da jedemo dijetalni proizvod. To je naroito sluaj kod kobasica za kuhanje, tipa hrenovki ili safalada, pa zatim kod posebne kobasice i slinih. To su naime kobasice s po sve homogenim nadjevom, kod kojih se prisutna masnoa na presjeku kobasice ni ne uoava. Iz toga proizlazi, da je potroa doveden u zabludu u pogledu sadraja masnoe, jer je ona na presjeku kobasice praktiki nevidljiva. Dakle, stvorili smo pojam skrivene masnoe, jer potroa ne zna, koju koliinu pojede u kobasicama. Smatram da se to kosi s odredbom navedenom u lanku 7, stavak 4 Pravilnika o prehrambenim aditivima. koji kae da se dodavanjem adi tiva potroa ne smije dovoditi u zabludu u pogledu kvali tete proizvoda.
U takvoj situaciji jo vie zauuje jedna zanimljiva i njenica. Naime gotovo u isto vrijeme, kada je odobrena upotreba emulgatora u kobasicama, doneseni su i novi za konski propisi o kvaliteti mesnih proizvoda. Novi propisi ne predviaju vie ogranienje sadraja masti u barenim kobasicama, kao to su hrenovke, safalada, posebna koba sica i slino. (Pravilnik o kvaliteti mesnih proizvoda, Na rodne novine 53-91, 96-97, i 105-03). Zbog izostanka pro pisa o gornjim granicama doputene masnoe u novom Pravilniku, koliina masnoe u kobasicama od strane in spekcijskih slubi praktiki se ne kontrolira, jer nema vie zakonske podloge. Istovremeno proizvoa vie nije duan navesti postotak masnoe na deklaraciji svog proizvoda. I zaista danas, u deklaracijama na proizvodima tog podatka vie nema. Usporedbe radi, elim podsjetiti na stari, sada ve neva ei, Pravilnik o kakvoi mesnih proizvoda, SI. List SFRJ, 29-74. U tom starom Pravilniku koliina masnoe u ba renim kobasicama bila je ograniena na 30%. To dodue takoer nije bilo malo, ali je koliina ipak bila normirana. Sada je dakle dozvoljena upotreba emulgatora, koji svojim djelovanjem u proizvodu potroaa dovodi u zabludu da jede kobasice bez masnoe, a s druge strane inspekcijska sluba na terenu nema vie zakonskih ovlasti na osnovu kojih bi mogla kontrolirati koliinu masnoe u odreenom proizvodu i kazniti eventualne prekritelje. Oito je da se novim zakonskim propisima, po mom miljenju, ilo na ruku mesnoj industriji da uz pomo emulgatora prikrije stvarnu kvalitetu mesnih proizvoda. Za poboljanje i pojaanje okusa mesnih jela, juha i ne kih drugih proizvoda, dozvoljen je jo jedan aditiv, natrijev
50
HRANA I PREHRANA
51
glutamat, sistematiziran pod brojem E 621, koji je dobio vrlo iroku primjenu. On je danas neizbjean sastojak u gotovim smjesama koja se dodaju jelima. Meutim ubrzo su se pojavila upozorenja znanstvenika o toksinosti toga aditiva. Ve je 1988. Choi (9) upozorio, da natrijev glutamat ima neurotoksino djelovanje koje na staje zbog oteenja ivanih stanica. I neka novija istra ivanja potvrdila su neurotoksino djelovanje toga aditiva (10). No bez obzira na upozoravajue podatke o natrijevu glutamatu, ovaj se aditiv jo uvijek nalazi meu dozvolje nim aditivima u svijetu i u naem Pravilniku, i to samo da bi poboljao okus namirnica.
Nitro spojevi
Aditive iz ove kemijske grupe izdvojila sam u posebno po glavlje, jer zbog svoje vanosti u industrijskoj primjeni, ali i zbog zdravstvenih rizika kojima prijete, zahtijevaju vrlo opseno razmatranje. Nitro spojevi koje e se ovdje razma trati su: natrijev nitrat, natrijev nitrit i nitrozamin. Natrijev nitrat sistematiziran pod oznakom E 251, i natrijev nitrit sistematiziran pod oznakom E 250, su naim Pravilnikom o prehrambenim aditivima dozvoljeni aditivi. Nitrozamin, koji nije aditiv, nastaje iz nitrita procesom redukcije po mou bakterija. Aditivi E 250 i E 251 su neobino vani za prehrambenu industriju zbog svojih izuzetnih svojstava i pomoi koju oni, svojim djelovanjem, pruaju u tehnolo kom procesu proizvodnje namirnica. Prije nego to se ponu razmatrati pozitivna i negativ na svojstva spomenutih aditiva moraju se ukratko objasniti povezanost i kemijski odnosi meu navedenim nitro spo jevima. Cijelu ovu grupu nitro spojeva treba promatrati zajedno, jer oni, procesom redukcije uz pomo bakterija, lako prelaze jedan u drugoga. Situacija je zapravo sljedea. Prvi spoj u kemijskom nizu je nitrat. Djelovanjem bakterija procesom redukcije nitrat prelazi u nitrit, a ovaj daljnjim djelovanjem bakterija prelazi u nitrozamin. Iz ovoga je ja sno da se ovi kemijski procesi mogu odvijati samo tamo gdje su prisutne reducirajue bakterije. Stoga je prisutnost ovih procesa u gotovim namirnicama praktiki zanemari va, jer je u njima, upravo zbog djelovanja nitrita, pa i nitra ta kao konzervansa, koncentracija bakterija zanemariva. Neki istraivai su analizirali gotove proizvode s polica u trgovinama i konstatirali da je u njima prisutnost nitro-
52
HRANA I PREHRANA
53
zamina zanemariva i da su kao takvi ispravni za konzumi ranje. Meutim, nisu uzeli u obzir injenicu da se cijeli niz navedenih reducirajuih kemijskih procesa naglo aktivira tek od trenutka unoenja namirnica u organizam, kada nitro spojevi s namirnicom dospiju u probavni trakt. U crijevnom sadraju zdravog organizma prisutne su ogro mne koncentracije raznih bakterija. Takvih koncentracija bakterija, pa i onih koje provode navedene reakcije, nema gotovo nigdje drugdje u prirodi. Prema tome, tek se u probavnom traktu, pomou navedenih mikrobiolokih pro cesa, stvaraju znatnije koliine nitrozamina. Prema nizu objavljenih izvjetaja, nitrozamin je upravo taj koji izaziva razliite, veoma ozbiljne, toksine reakcije i najopasniji je od sva tri nitrospoja koji se ovdje razmatraju. Na poetku treba navesti nekoliko rijei o primjeni ni trata i nitrita u prehrambenoj industriji. Nitrat kao konzervans ima znatno slabije djelovanje od nitrita, pa se i znatno rjee koristi. Nitrat se najee koristi u mlijenoj industri ji, kod proizvodnje sireva i u nekim drugim prehrambenim industrijama, dok je upotreba nitrita daleko najea u me snoj industriji, gdje je on, zbog svojeg snanog djelovanja, praktiki nezamjenjiv, o emu e se opirnije govoriti ka snije. Cilj ovih razmatranja je, meutim, ukazati na zdrav stvene opasnosti, koje navedeni aditivi uzrokuju nakon nji hovog unoenja u organizam. NATRIJEV NITRAT I NJEGOVA DANANJA RAIRENOST Natrijev nitrat je obvezan sastojak umjetnih gnojiva kojim se na poljima obavlja prihranjivanje raznih poljoprivred-
nih kultura, kako itarica, tako i povra i voa. U poglavlju o ekologiji tla navedeno je kojim putem dolazi do zagae nja tla i kako biljke preko korijena crpe iz tla zagaivae, u ovom sluaju natrijev nitrat, i ugrauju ga u svoje tkivo. Tako dolazi do poveanog sadraja natrijevog nitrata u po ljoprivrednim proizvodima, najee u povru. Proveden je veliki broj istraivanja u raznim dijelovima svijeta na uzorcima uzetih s polja na kojima se provodi intenzivan uzgoj i svugdje je naen povean sadraj nitrata. On je na en u gotovo svim vrstama ispitivanog povra, u nekima ak znatno povien. U nastavku su prikazani rezultati jedne opsene studije koju su proveli istraivai iz Novog Zelanda i Australije, ( n ) . Ispitivan je sadraj nitrata u raznim vrstama povra. Autori su usporeivali rezultate ispitivanja iz svojih labora torija s nalazima istraivaa iz nekoliko drugih zemalja. Ovi veoma zanimljivi rezultati prikazani su u tabeli sa stavljenoj prema rezultatima iz navedene studije. Studija je obuhvatila veoma irok spektar raznih povrtnih kultura, no u tabeli sam izdvojila samo neke za koje sam smatrala da su zanimljive za nau regiju. Navedene brojke predstavljaju srednje vrijednosti veeg broja ispitanih uzoraka. Podaci o sadraju nitrata za druge navedene zemlje preuzeti su takoer iz navedene studije. Podaci za Kinu i Koreju su spojeni, jer studija u svakoj po jedinoj zemlji nije davala dovoljno podataka za razne vrste povra. U studiji su navedeni autori istraivanja u pojedi nim zemljama. Za Englesku su spojeni rezultati dvaju istra ivanja. Sva navedena istraivanja su se provodila izmeu 1990. i 2004. godine.
54
HRANA 1 PREHRANA
55
TABELA 1 Usporedba meunarodnih podataka o sadraju nitrata NaNO u raznim vrstama povra. Podaci su u mg/kg svjeeg sirovog povra. vrsta povra Cikla Kupus Mrkva Celer Salata pinat Krumpir Rajica Australija i Novi Zeland 3810 542 48 2100 1323 990 129 19 Engleska 1211 860 210 1200 3000 2100 155 17 2440 1783 229 Danska 1390 1530 316 3600 2430 4259 452 78 Kina i Koreja
O sadraju nitrata u povru u naoj zemlji nema u jav nosti dovoljno podataka, iako se moe vjerovati da se ne razlikuju znaajnije, jer su i kod nas umjetna gnojiva u iro koj upotrebi. Kod nas, meutim, postoji Pravilnik o tetnim tvarima u hrani (Narodne Novine br. 16 od 2005. g.) koji govori o nitratima u povru. Dodue u Pravilniku se spo minje samo pinat i salata, dok se drugo povre ne navodi. Moramo se upitati da li drugo povre kod nas ne sadri nitrate? Osim toga navedene dozvoljene koncentracije su iznenaujue visoke. Pravilnik dozvoljava sadraj nitrata do 3000, odnosno 4500 mg/kg, ovisno o godinjem dobu branja povra, no ne objanjava zato granica tetnosti ni trata ovisi o razdoblju u godini kada je odreeno povre ubrano. Visina ovih normativa zauuje kada se usporede s normativima donesenim za nitrate u mesnim proizvodi ma i sirevima (250 mg/kg), a pogotovo s normativom za dozvoljeni sadraj nitrata u vodi za pie (50 mg/lit.).
Iz tabele se vidi da se podaci o sadraju nitrata razlikuju od zemlje do zemlje, ali se isto tako vidi da iste vrste povra u svim zemljama imaju istu tendenciju povienog ili snie nog sadraja nitrata. Usporeeni su i podaci iz jedne, takoer vrlo opse ne ameriko-francusko-panjolske studije, koja je sabrala podatke velikog broja istraivaa raene izmeu 1981. g. i 1998. g.(i2). Podaci o sadraju nitrata po vrstama povra uglavnom se slau sa navedenima u gornjoj tabeli. Zauuje podatak da je u nekim vrstama povra (ra zne vrste salata i pinat u novozelandskoj studiji, te radi u ameriko-f'rancuskoj studiji) sadraj nitrata ak deseterostruko vei od zakonskih normativa, kao na primjer za mesne proizvode. TOKSINOST NATRIJEVOG NITRATA U nastavku u iznijeti podatke koji govore da problem konzumiranja prevelikih doza nitrata nije bezazlen, ve da moe izazvati teka otrovanja. Pojave trovanja nitra tom kod male djece zabiljeene su jo od pedesetih godina prolog stoljea. Navest u dva starija rada. koji govore o tome. Armstrong J. C.i sur. 1958. g. (13) su upozorili na supstance koje mogu izazvati methemoglobinemiju kod djece. Prema njihovom miljenju najei uzrok su nitrati prisut ni u vodi i hrani. Sander C. i Jacobi H. 1967- (14) spominju sluaj methemoglobinemije kod dvogodinjeg djeteta na kon jedenja pinata.
56
HRANAI PREHRANA
57
Neonatalna methemoglobinemija ili tzv. Blue baby sin drom je po ivot opasna komplikacija, koja je u literaturi mnogo opisivana. Navest u jo dva izvjetaja iz ezdesetih i sedamdesetih godina koji govore o djejoj methemoglobinemiji izazvanoj pinatom i mrkvom. Povre je sadra valo vee koliine nitrata. Jedan izvjetaj iznio je Simon C. 1966. g.(is) a drugi Keating J. P. 1973. g. (16). Takoer su 1970. g. (17) iz nacionalnog instituta za zatitu okoline u SAD-u izvijestili o 320 sluajeva methemoglobinemije kod djece povezanih s koritenjem bunarske vode koja je sadr avala nitrate. Sudei prema svim navedenim izvjetajima iz literature, na kontaminaciju vode i hrane s nitratom i nitritom, naroito su osjetljiva djeca. Strunjaci smatraju da je razlog tome mnogo via pH vrijednost u eluanom soku djece, a sposobnost njihovih eritrocita, da reduciraju methemoglobin do hemoglobina znatno je slabija. Zbog svega navedenog o rasprostranjenosti nitrata u prirodi, ali i kao aditiva u industrijskim prehrambenim proizvodima (a slino vai i za druge aditive), u svijetu se poelo razmiljati o ukupnom dnevnom unosu pojedinog aditiva. Isti aditiv moe se nalaziti u vie vrsta namirnica koje potroa istovremeno koristi, pa se takav unos poku ao sumirati i normirati. Zbog toga je uveden pojam ADI to znai "Acceptable daily intake" odnosno ukupan dnevni unos pojedinog aditiva. No o njemu i njegovom znaenju opirnije e se govoriti u poglavlju o kontroli.
pije reducirati iz nitrata. Natrijev nitrit se kao prehrambe ni aditiv najee koristi u mesnoj industriji. On je vrlo jak konzervans, pa se njegovim dodavanjem postie velika si gurnost da u proizvodima nee doi do razmnoavanja bak terija, koje bi mogle pokvariti mesne proizvode ili ak iza zvati trovanje potroaa. Osim toga upotrebom natrijevog nitrita postie se u mesnim proizvodima lijepa i vrlo stabilna crvena boja, koja stajanjem na zraku ne blijedi. Upotrebom natrijevog nitrita mesna industrija je osigurala trajnost, kva litetu i lijepi izgled mesnih proizvoda, koji se nude kupcima u svako doba u velikim trgovakim centrima. Pregledom E brojeva, koji se nalaze obvezno na dekla racijama mesnih proizvoda na tritu, moe se uoiti da je natrijev nitrit, oznaen kao E 250, prisutan u gotovo 98 % suhomesnatih proizvoda. Toliko o pozitivnim svojstvima i rairenosti upotrebe natrijevog nitrita.
TOKSINOST NATRIJEVOG NITRITA I NITROZAMINA Cilj ove knjige je, meutim, razmotriti i ukazati na njihove negativne osobine i posljedice njihove upotrebe. Otrovnost natrijevog nitrita odavno je poznata. Ve su 1939- go dine Padberg i suradnici izvijestili o smrtnim sluajevima trovanja nitritom (18). Takoer postoji zapis Wilsona L. G. 1976. g., (19) o sluajevima trovanja natrijevim nitritom u Australiji. Do trovanja je dolo zbog nesretne zamjene ni trita s kuhinjskom soli, s posljedicom teke methemoglo binemije. Poznato je, kada se nitrit u organizmu apsorbira u krvotok, on reagira s hemoglobinom stvarajui methe moglobin. Methemoglobin je u krvotoku nesposoban prenositi kisik do tjelesnih tkiva i organa i rezultat toga je
PRIMJENA NATRIJEVOG NITRITA U NAMIRNICAMA Ve je ranije reeno da ovaj kemijski spoj treba promatrati samo kao prehrambeni aditiv. Njegovo prisustvo u prirodi je zanemarivo, odnosno prisutan je onoliko koliko se dos-
58
H R A N A I PREHRANA
59
cijanoza, to znai znaajna ozljeda organa zbog pomanj kanja kisika, i mogua smrt. Ovu problematiku su obrai vali mnogi istraivai, a ovdje u navesti jednog od ranijih, Bodansky 0. 1951. g. (20). Razmotrimo sada nitrozamin i njegovo toksino djelo vanje. Nitrozamini su duini spojevi kojih u neznatnim koliinama ima i u hrani, no oni najee nastaju u probavnom traktu ljudi i ivotinja, putem redukcije nitrita, kao to je ve ranije opisano. O toksinosti pa i kancerogenosti nitrozamina ima danas u strunoj literaturi enormno mnogo podataka. Potrebno je na ovom mjestu spomenuti barem neke od njih. Prvo u navesti nekoliko izvjetaja o dokazanom tok sinom djelovanju nitrozamina na pokusnim ivotinjama. Pokusi istraivaa dokazali su da nitrozamini kod pokusnih ivotinja najee izazivaju rak eluca. Istraivanja su se izvodila na takorima, mievima i zamorcima (21 do 24). Meutim, ipak je najvanije istaknuti nalaze strunja ka o kancerogenom djelovanju nitrozamina kod ljudi. O sposobnosti nitrozamina da induciraju zloudne tumore, izvjetavali su ve poetkom 1970. g. mnogi autori. Navest u ih nekoliko. Low H. 1974. (25) naglaava da je sposob nost nitro spojeva da induciraju tumore dobro poznata, Shank R.C. 1975- g- (26) takoer upozorava na opasnost od nitro spojeva. Wynder E. L. sa sur. 1972. g. (27) upozorava da su neka odreena podruja-regije istaknuta kao opasna za pojave raka eluca. On takoer sugerira na oprez kod izbora hrane. Na sline opasnosti ukazuje i Weisburger J. H. 1975- g- (28). Navest u jo jednu studiju Maga J. 1978. g.(29) u kojoj autor upozorava na iroki spektar mogueg konzumiranja nitro spojeva putem hrane, napitaka i lije-
kova i ukazuje na endogeno stvaranje nitrozamina iz kon zumiranih nitro spojeva. Interesantan je i jedan noviji rad koji ukazuje na povezanost nitro-spojeva i nastajanja neoplazmi kod ljudi, Mirvish S. 1995- g- (30). No iznenaujui su i dojmljivi rezultati relativno novi jih studija, koje ukazuju na povezanost prehrane trudni ca i pojavu zloudnih tumora kod tek roene djece. Tako Mc Credie M. sa sur. 1994. g. (32) upozorava na vanost zdravog naina ivota majke za vrijeme trudnoe, u prvom redu na vanost zdrave prehrane. Slina upozorenja navodi i Bunin G. sa sur. 1998. g. (31)- Oni takoer povezuju poja ve tumora na mozgu djece s nainom prehrane trudnica. Epidemioloke studije provedene u SAD naglaavaju pove zanost majinog konzumiranja nitrita u salamurenim me snim proizvodima s tumorima djece, naroito tumora na mozgu i leukemije. O tome izvjetavaju u svojim radovima Murphy R. 1998. g. (33). Sarasua M. 1994- g- (34) i Peters J. 1994. g- (35). Nakon tako ozbiljnih i upravo zastraujuih izvjetaja o toksinom i ak kancerogenom djelovanju nitro spojeva i ranije obraenih drugih aditiva, postavlja se pitanje, oda kle nam sve prijeti opasnost, odnosno, gdje se nalaze ovi spojevi. Moramo se samo podsjetiti na sve to sam navela u ranijim poglavljima. Kontaminacije nitro spojevima su mogue putem vode, zatim iz tla, odnosno putem plodova koje dobivamo iz tla. Drugi izvori opasnosti su preraene namirnice u koje su dodani ovi aditivi. Iz svega to je do sada navedeno, vidi se da smo u sva kodnevnom ivotu neizbjeno izloeni koritenju nitro spojeva i raznih drugih otrovnih dodataka. Graani, naa lost, kod koritenja industrijskih prehrambenih proizvoda
6o
HRANA I PREHRANA
61
nemaju veliku mogunost izbora, naroito kod suhome snatih proizvoda. Prisiljeni su kupiti ono to se nudi u trgo vakoj mrei. No istovremeno teko moemo saznati kojoj smo koliini takvih opasnih kemikalija izloeni, bilo mo mentalno u nekom obroku, bilo dnevno ili dugorono. U iduem poglavlju nastojat u to pitanje opirnije obraditi.
11. Thomson B. et al, 2004, Nitrates and nitrites dietary exposu re and risk assessment, Institute of Environmental Science, New Zealand. 12. EPIC - European Prospective Investigation on Cancer, Food content of potential carcinogens. 13. Armstrong J. C. et al, 1958, Methaemoglobinemia in infancy, Can. Med. Assoc. J. 79, 392-514. Sander C, Jacobi H., 1967, Methemoglobinemia poisoning in a two year old boy after eating spinach, Z. Kinderheilkd, 98, 222-226. 15. Simon C. 1966, Nitrate poisoning from spinach, Lancet I. 872-874. 16. Keating J. P. et al, 1973, Infantile methemoglobinemia cau sed by carrot, N. Eng. J. Med. 173, 824-826 . 17. National Institute of Environmental Health Science, Triangle park N.CNTIS, 1970, Nitrate, nitrite and methemoglobine mia research. 18. Padberg L. R. et al, 1939, The fatal cases of sodium nitrite poisoning, J. Am. Med. Assoc. 113,1733-6. 19. Wilson L. G. 1976, Accidental sodium nitrite ingestion, Med. J. Australia 1,505-7 2o.Bodansky O. 1951, Methemoglobinemia and methemo globin-producing compounds, Pharmacological Review 3, 144-156. 21. Schoental R. 1963, Induction of tumors of the stomach in rats and mice by N-nitroso-N-alkylurethanes, Nature 199.190-202, 22. Alexandrov V. A. et al, 1971, The teratogenic action of ethilurea and nitrite in rats, Experientia 27, 538-9 23. Sugimura T. et al, 1967, Tumor production in glandular sto mach of rat by N methyl- N nitro- N- nitrosoquanidine, Na ture 216, 943-94424. Druckrey H. et al, 1968, Erzeugung von Magen- und Pankreas-krebs beim meerschweinschen durch methyl nitrosoharnstoff und urethan, Z. Krebs 72,167-182.
Pregled literature navedene u poglavlju HRANA I PREHRANA

1. Forenbacher S. i sur. 1972, 0 utjecaju oksitetraciklina u hrani na neke fizioloke i patoloke promjene u organizmu svinje, Praxis Veterinaria 20,1-2. 2. Ivandija L. 1978, Utjecaj virginijamicina na stupanj odre enih morfolokih i histokemijskih promjena u skeletnom miiju i miokardu svinja s posebnim osvrtom na sistemne miodistrofije, Disertacija. 3. Michaelsson G. et al, 1973, Urticaria induced by preservati ves and dyes additives in food and drugs, Brit. J. Dermatol. 88, 525 - 32. 4. Collins Williams C. 1985, Clinical spectrum of advers reacti ons to tartrazine, J. Asthma 22 (3), 139-43. 5. Elmadfa 1.1996. E-numern, GU Kompass, Munchen. 6. Michils A. 1991, Anaphylaxis with sodium benzoate, Lancet 337,1424-5 7. Weber R. W. 1993, Food additives and allergy, Ann. Allergy 70,183-91, 8. Asero R. 2002, Multiple intolerance to food aditive J, Allergy Clin. Imunol. 110, 531-532. 9. Choi D. W. 1988, Glutamate neurotoxicity and disease of the nervous sistem, Neuron. 1, 623-634. 10. Ali M. M. 2000, Locomotor and learning deficits in adult rats exposed to monosodium L glutamate during early life, Neurosci Lett. 21,57-60.
62
KATARINA
KNAPP:
PRIRODA
UZVRAA
UDARCE
25. Low H. 1974, Nitroso Compounds, Arch. Environ. Health 29, 256-260. 26. Shank R. C. 1975, Toxicology of N-nitroso compounds, Toxi col. Appl. Pharmacol. 31 361-368. 27. Wynder E. L. et al, 1972, Etiological and preventive aspects of human cancer, Prev. Med. 1, 300-334. 28. Weisburger J. H. et al, 1975, Dietary factors and the etiology of gastric cancer, Cancer Res. 35, 3469-3474. 29.Maga J. 1978, Amine in food, CRC Crit. Rev. Food Sci. Nutr. 373-403. 3o.Mirvish S. 1995-, Role of N-nitroso compounds (NOC) and N-nitrosamin in etiology of gastric, esophageal, nasopharyn geal and blader and contribution of cancer of known exposu res to NOC, Cancer Lett. 1995. 93,17-48. 31. Bunin G. et al, 1998, Maternal diet during pregnancy and risk of brain tumors in children, Int. J. Cancer Suppl. 0(11) 23-25. 32. Mc Credie M. et al, 1994, Antenatal risk factors for malignant brain tumors in New South Wales children, Int. J. Cancer 56, 6-10. 33- Murphy R. et al, 1998/irends in cured meat consuption in relation to childhood and brain cancer in the United States, Food Control 8,13-24. 34-Sarasua M. et al, 1994, Cured and broiled meat consuption in relation to childhood cancer, Cancer Causes Control 5, 141-148. 35- Peters J. et al, 1994, Processed meats and risk of childhood le ukemia (California USA), Cancer Causes Control 5,195-202.
TREI DIO
KONTROLA ZDRAVSTVENE ISPRAVNOSTI NAMIRNICA
Osvrt na kontrolu namirnica s obzirom na primjenu aditiva

U ranijim je poglavljima navedeno da je naim Pravilnikom o prehrambenim aditivima dozvoljena upotreba 293 pre hrambena aditiva. Veliki dio ovim Pravilnikom dozvoljenih aditiva su tvari koje se u praksi rijetko koriste. Nadalje, zna tan dio aditiva su tvari koje nisu tetne za zdravlje. Za takve aditive sc navedenim Pravilnikom ne odreuje najvea do putena koliina, odnosno koncentracija u namirnici, nego se navodi oznaka DPP tj. "Dobra proizvoaka praksa". To znai da je Pravilnik dozvolio da proizvoa prehrambe nih proizvoda upotrijebi onoliko toga aditiva koliko sma tra potrebnim, i tu se kontrola koncentracije ne provjerava. U grupi aditiva s oznakom DPP su i mnogi, domaicama dobro poznati dodaci, jer se veina njih koristila u doma instvu i prije donoenja Pravilnika o aditivima. Spomeni mo samo neke od njih: na primjer - octena kiselina E 260, limunska kiselina E 330, karamel E 150, ekstrakt paprike E 160 C i niz drugih. No nas potroae, kao i veinu nama slinih graana, mora zanimati koji se aditivi najee koriste u namirni cama i da li su neki od njih opasni za nae zdravlje. Po troae bi moralo zanimati i to je li za takve aditive u Pra vilniku propisana maksimalna dozvoljena koncentracija i
64
K O N T R O L A ZDRAVSTVENE ISPRAVNOSTI NAMIRNICA
65
kakva je kontrola sadraja takvih aditiva u namirnicama na tritu. Pregledom proizvoakih deklaracija na nizu proizvoda koji se nude na naem tritu (napitci, mlijeni proizvodi, mesni proizvodi, proizvodi od brana i drugi) moe se uoiti da se kod nas, a takoer i na deklaracijama uvoznih proizvoda, koristi svega oko tridesetak aditiva od onih ukupno dozvoljenih 293. No i od tih tridesetak vei dio njih nije opasan za zdravlje potroaa, barem prema sadanjim saznanjima i nalazima istraivanja. Meutim dio njih, a pogotovo oni koje smo spominjali u prethod nim poglavljima, i te kako su opasni za zdravlje. Neki od njih mogu biti opasni ve i u kratkoronoj upotrebi, ako se prekorai normalna koncentracija. No neki su opasni i kroz dugoronu upotrebu, makar ih konzumirali u okviru dozvoljenih koncentracija. U vezi s ovim zadnjim navodom, vano je razmatranje ukupnog dnevnog konzumiranja nekog aditiva iz raznih vrsta namirnica, to se ve uvelo u zakonske odredbe nekih zapadnih zemalja. Uveden je pojam ADI, koji smo ve spo menuli u poglavlju II .-3. ADI zapravo oznaava graninu koliinu odreenog aditiva koju dnevno smijemo unijeti u organizam, a da jo ne osjeamo zdravstvene probleme. Pojam i primjenu ADI vrijednosti detaljno u objasniti u iduem poglavlju. Potroau svakako mora biti najzani mljivija kontrola namirnica s obzirom na sadraj nitrospojeva, jer oni su, s gledita potencijalne toksinosti, naj opasniji. Smatram da sam to u prolom poglavlju dovoljno opirno obrazloila. U naoj zemlji kontrola namirnica, ukljuujui i sadraj aditiva, definirana je odredbama Zakona o hrani (Narodne novine 49/2007), zatim Pravilnikom o provoenju monito-
ringa hrane radi utvrivanja razina nutrijenata, kontaminata, aditiva, drugih sastojaka i tvari (Narodne novine br. 135/2004) i konano Pravilnikom o prehrambenim aditivi ma (Narodne novine br.173/2004). Ovim se odredbama odreuje koliina dozvoljenih adi tiva u mg/kg za pojedine namirnice kao i nain kontrole putem inspekcijskih slubi, a takoer i sankcije za prekr itelje. Slina se kontrola provodi i u veini zemalja Europe i svijeta. Meutim, ovdje treba upozoriti na neke specifi nosti u sadanjim trinim odnosima u naoj zemlji i tradi cionalnim navikama, koje oteavaju uinkovitu kontrolu i djelovanje inspekcijskih slubi. M E S N I PROIZVODI IZ MALIH POGONA Na je narod navikao razmiljati da e najkvalitetnije meso i mesne proizvode nai kod privatnih proizvoaa u malim mesarskim pogonima, a manje povjerenja ima u proizvo de velikih mesnih industrija. To je vjerojatno nekad i bilo tono, no danas je situacija neto drugaija. Pokuat u to obrazloiti. Kod nas je Pravilnikom o prehrambenim aditivima do zvoljena upotreba prehrambenih aditiva u proizvodnji ko basica i drugih mesnih proizvoda svim proizvoaima, pa tako i malim mesarskim pogonima. To, naravno, ukljuuje i najee upotrebljavane nitrate, nitrite i emulgatore. Na vedeni aditivi stoje im na raspolaganju u slobodnoj prodaji i svaki ih mesarski obrtnik, pa i obini graanin, moe kupiti. U velikim mesnim industrijama postoje interne kon trolne slube, pa i interni laboratoriji, koji kontroliraju ti jek proizvodnje, kao i gotove mesne proizvode, i u kojima
66
KATARINA KNAPP: PRIRODA U/.VRAA UDARCI:
67
su zaposleni kompetentni strunjaci. Njihov rad, odnosno proizvode, nadzire nezavisna inspekcijska sluba. Takvu kontrolu u malim mesarskim pogonima vrlo je teko pro vesti u praksi. Privatni obrtnik je moda upotrijebio kva litetniju mesnu sirovinu, ali je u praksi teko provoditi svakodnevnu kontrolu, koliko je i kojih dodataka stavio u proizvod. Nau zdravstvenu slubu morala bi zabrinuti jo jedna injenica. Naime, od davnina kod nas su se na selu pro izvodili domai mesni proizvodi proistekli iz poznatih naih svinjokolja. Na taj nain proizvodile su se cijenjene domae kobasice za koje je svako domainstvo imalo svoj recept. Tako su se proizvodili, i postali pojam, danas na i roko poznati slavonski kulenovi i dalmatinski pruti, koji bi u buduim trinim odnosima u Europi trebali biti nai vrlo traeni izvozni proizvodi. Naalost, reklame trgovake mree i reklame agencija za prodaju prehrambenih aditiva prodrle su i do seoskih svinjokolja. Danas su i ljudima na selu postali dostupni prehrambeni aditivi. Mnogima je za vrijeme svinjokolja lake kupiti vreicu prehrambenih aditiva ili gotovih smje sa umjesto ienja bijelog luka. No na taj je nain zdravlje ljudi dovedeno u pitanje. Prilikom kupnje aditiva nigdje nema upozorenja o potencijalnoj kancerogenosti nitrita koji je glavni sastojak smjesa aditiva za mesne proizvode, pa se o tome i ne razmilja. Prema najnovijem saznanju, pregledom deklaracija na proizvodima na tritu, ak i nai kandidati da postanu na cionalni izvozni proizvodi, slavonski kulen i dalmatinski prut, takoer se proizvode uz dodavanje gotovih smjesa aditiva sa sveprisutnim nitritom. Nove velike proizvoae
kulena i pruta trebalo bi podsjetiti na viestoljetnu tradi ciju izrade ovih proizvoda na selu: dodavanje domaeg bi jelog luka i crvene paprike (kod kulena) koji su sluili kao konzervansi. Dodavanje domaeg bijelog luka naglaavam s razlogom. Vjerujem da je svaki ovjek, koji se bavi prav ljenjem kobasica ili ee koristi bijeli luk u svakodnev noj prehrani, mogao primijetiti razliku u kvaliteti izmeu uvoznog bijelog luka, koji je preplavio nae trite i doma eg. Poznato je naime, da je bijeli luk kao poljoprivredna kultura vrlo otporan na mnoga kemijska oneienja tla i raste ak u blizini kemijskih tvornica, gdje mnoge druge povrtne kulture uope ne uspijevaju. Koliko se takvih ke mikalija moe nai u uvoznom bijelom luku, nije poznato, jer se to prilikom uvoza ne ispituje, iako je poznato, da je u tim dalekoistonim zemljama, odakle nam stie bijeli luk, tlo najzagadenije. Nama ostaje injenica, koja se lako moe uoiti u domainstvu i kod pravljenja kobasica, da uvozni bijeli luk nema onu kvalitetu niti jainu i snagu arome koju ima domai.
68
69
graanima u samokontroli koliina aditiva unesenih u or
Kontrola koliine toksinih tvari unesenih u organizam

U ovom u poglavlju iznijeti razmiljanja i navesti mogu nosti, ali i tekoe prilikom kontroliranja koliine opasnih tvari koje prehranom unosimo u organizam. Opa inspek cijska kontrola proizvoda na tritu, koja utvruje da li se proizvoai pridravaju zakonskih propisa o dozvoljenoj koncentraciji aditiva u odreenom proizvodu, nije pred met naeg razmatranja. U nastavku izlaganja pridravat u se pretpostavke da proizvodi na tritu odgovaraju propisanim normativima. U takvim uvjetima, ako pretpostavimo da na tritu ras polaemo namirnicama na iji sastav ne moemo utjecati, i ako se eli provoditi neka vrsta kontrole konzumiranja opasnih tvari, onda moramo uzeti u obzir pojedinca, po troaa. Potroa mora sam paziti to kupuje i koje aditive i ko liko njih konzumira. Pri tome moram odmah napomenuti da je ovakvu kontrolu, zbog problema koji e proizai iz svega to u u nastavku iznijeti, u praksi veoma teko pro voditi. Nju bi potroa morao provoditi sam, pazei na vr stu namirnica koje koristi i na koliine koje unosi u organi zam. No isto tako moram napomenuti, da takvu kontrolu u tijeku svakodnevnog ivota smatram vrlo kompliciranom, pa i, naalost, gotovo nemoguom, no o tome kasnije. Nezavisni prehrambeni strunjaci u Americi i u zapad nim zemljama, gdje se proizvodnja industrijski preraenih namirnica najjae razvila, uvidjevi da su aditivi u namir nicama svugdje prisutni, poeli su razmiljati kako pomoi
ganizam.
ADI -VRIJEDNOST, NJEN IZRAUN I VELIINE Raznim istraivanjima dolo se do podataka koje su gra nine, a jo neopasne koliine pojedinog aditiva koje o vjek moe dnevno unijeti u organizam. Istraivanja su se provodila na pokusnim ivotinjama i bila su veoma opse na. Najprije su kod ivotinja, kojima je uz hranu dodavan pojedini aditiv, utvrene letalne doze, zatim su one sma njene na 50%. Daljim smanjivanjem doza dolo se do koli ina kod kojih ivotinje u roku od 90 dana nisu pokazivale nikakve znakove trovanja. Istraivai su tako dobivene be zopasne doze za primjenu na ljudima smanjili za faktor 10, a onda jo za faktor 10, da bi imali dovoljnu zdravstvenu sigurnost. Ovako dobivene doze definirane su kao dnevna, jo dozvoljena, koliina aditiva koju ovjek moe unositi u organizam. Na taj nain je dobiven pojam ADI jedinice tj. "Acceptable daily intake" koju smo ve na vie mjesta ranije spomenuli. ADI je brojana vrijednost koja bi trebala vaiti i za djecu i za odrasle, za mrave i debele, pa je stoga izra ena po kilogramu tjelesne teine. U tabeli 2, u nastavku, iznijeto je nekoliko podataka o ADI vrijednostima za pojedine aditive i, radi usporedbe, njihova dozvoljena koncentracija u namirnicama. Podaci o dozvoljenoj koncentraciji navedeni su na te melju naeg Pravilnika o prehrambenim aditivima, a ADI vrijednosti i E-oznake na temelju podataka iz knjige Prof. Dr. I. Elmadfa i sur; "E-Nummern" koju smo naveli u pre-
70
71
gledu literature pod brojem (5) u poglavlju o hrani. Gore navedeni prikaz, kako se dolo do vrijednosti za ADI, pre uzet je takoer iz te knjige. Vrijednost ADI za nitrat u pitkoj vodi nisam nigdje nala, ali je logino da bude isti za sve izvore nitrata koje dnevno koristimo, pa sam prenijela vrijednost navedenu za mesne proizvode. TABELA 2 Aditiv Natrijev nitrat u mesnim proizvodima Natrijev nitrit u mesnim proizvodima Natrijev benzoat u napitcima Kalijev benzoat u napitcima Natrijev nitrat u vodi za pie (kontaminent) Eoznaka E-251 E-250 E-211 E-212 Dozvoljena koncentr. 250 mg/kg 100 mg/kg 150 mg/lit 150 mg/lit 50 mg/lit ADI veliina 5 mg 0,1 mg 5 mg 5 mg 5 mg
ko provedivo, no prikazat u to i jednom malom rauni com na primjeru natrijevog nitrita. ADI vrijednost za nitrit prema europskim propisima i kako je navedeno u tabeli 2 iznosi 0,1 mg na kg tjelesne teine. ovjek od 70 kg smio bi dakle dnevno konzumirati 70 puta 0,1, to jest 7 mg nitrita. Dozvoljena koncentracija nitrita prema naem Pravilniku iznosi 100 mg na kg nekog suhomesnatog proizvoda, a to prema propisanim vrijed nostima za ADI znai da potroa smije dnevno konzumi rati ukupno samo 7 dkg takvih suhomesnatih proizvoda, a da o drugim namirnicama, koje moda takoer sadre navedeni aditiv, i ne razmiljamo. To su oito nerealni odnosi, jer ovjek koji konzumira razne suhomesnate proizvode nee paziti na ukupnu koli inu od 7 dkg dnevno. A ovdje bi se trebalo podsjetiti jo i na pretvorbu nitrata u nitrite u probavnom traktu o kojoj smo govorili u poglavlju o hrani, ako smo uz suhomesnate proizvode jeli salatu ili neki drugi takav prilog koji sadri velike koliine nitrata. Takva pretvorba kroz probavni trakt poveava dnevnu apsorbiranu koliinu nitrita. Zanimljiva je i raunica s benzoatima koji se dodaju kao konzervansi u bezalkoholne napitke. ADI vrijednost za benzoate je 5 mg, to znai da bi mladi ovjek od 40 kg smio dnevno konzumirati maksimalno 40 puta 5 tj. 200 mg benzoata. Dozvoljeno dodavanje prema normativima u svijetu i kod nas iznosi 150 mg na litru napitka. To nadalje znai da takav mladi ovjek smije ukupno dnevno popi ti tek neto vie od jedne litre raznih napitaka koji sadre benzoat. A da li je i to ba tako? itajui deklaracije na piima, na nekima se moe nai da su dodani i natrijev benzoat i kali-
PRIMJENA ADI-VRIJEDNOSTI U KONTROLI UNOSA NITROSPOJEVA U ORGANIZAM. Odmah u poetku primjene gornjih podataka, graanin, koji eli provoditi kontrolu konzumiranih aditiva, nailazi na probleme. Morao bi znati gdje se pojedini aditiv nala zi, morao bi vagati koliko je neke namirnice pojeo u poje dinom obroku, znati koncentraciju aditiva u namirnici i, konano, vjerovati napisanoj koncentraciji. I tako za svaki opasniji aditiv. Mislim da se odmah uoava koliko je to te-
72
73
jev benzoat. Na deklaracijama ne pie, ali svaki vjerojatno ima pravo sudjelovati sa svojih dozvoljenih 150 mg na litru, to onda znai da je moda dodana dvostruka koliina go tovo istovrsnog konzervansa. To nuno smanjuje dozvolje nu koliinu napitka na pola. U zapadnim zemljama su ve uoili da neke vrijednosti za ADI ne odgovaraju, tj. da su preniske, da koliinski ne dozvoljavaju normalnu konzumaciju suhomesnatih proi zvoda, i ve se razmatraju korekcije. To se posebno odnosi na natrijev nitrit. Treba takoer napomenuti da sadanje ADI vrijednosti ne idu na ruku ni prehrambenoj industriji, jer ne dozvoljavaju dovoljno visoku potronju namirnica s takvim aditivima, pa i ona propagira promjenu normativa. Normativi su, gledajui kroz praksu, pa i prema gore izve denim raunicama zaista preniski, ali obzirom na sve to sam ranije navela o opasnostima koje oni mogu izazvati, njihova korekcija zahtijeva temeljita i ozbiljna prehrambeno-zdravstvena ispitivanja.
prevesti kao granina vrijednost ukupne koliine raznih otrovnih supstanci koje smijemo dnevno konzumirati. O tome se detaljnije moe proitati u sljedeem lanku (R. Kroes, Gunhild Kozianowski, "Threshold of toxico-logical concern-TTC- in food safety assessment" 2002, Toxicolo gy Letters 127,43-46). Definicija TTC-a je slina ADI-u, ali trai obuhvaa nje konzumiranja svih tetnih aditiva i ostalih zagaivaa i otrova kojima smo izloeni. Pokuat u to prikazati na primjeru, koji odraava nau prehrambeno-ivotnu situa ciju. Neka kemikalija moe biti u jednom sluaju aditiv, a u drugom se nalazi kao normalni sastojak neke namirnice. Taj primjer sam obradila u poglavlju II.3. za natrijev nitrat, a on je i najvaniji takav sluaj, pa u preko njega nastaviti razmatrati te odnose. Usporeujui tabele 1 i 2 vidimo da je sadraj natrijevog nitrata u povru zauujue visok u odnosu na koncentraciju koja mu je dozvoljena kao pre hrambenom aditivu u namirnicama. Sada moemo nitrat promatrati na dva naina. Prvo raz motrimo izravnu apsorpciju nitrata iz namirnica. Uzmimo podatke iz tabele 1, zbrojimo tamo navedene koncentracije nitrata na primjer za pinat i salatu, jer su to po sadraju ni trata sline namirnice i dobivamo priblinu prosjenu vrijed nost sadraja nitrata od 1500-2000 mg na kilogram povra. ADI-vrijednost za natrijev nitrat prema tabeli 2 iznosi 5 mg, to znai da bi ovjek od 70 kg smio ukupno na dan konzu mirati 70 puta 5 mg , to iznosi 350 mg natrijevog nitrata, odnosno oko 20 dkg navedenog povra. Meutim, ta osoba bi istovremeno morala voditi rauna i o koliini unesenih nitrata iz drugih izvora osim povra, na primjer iz vode, koju dnevno popije, ili sireva koje konzumira.
T T C - V R I J E D N O S T , UKUPAN UNOS TOKSINIH TVARI U ORGANIZAM. Strunjaci za prehranu u svijetu su u svojim razmiljanjima otili i korak dalje. Uoilo se da nije dovoljno promatrati samo pojedini aditiv i njegovo toksino djelovanje, nego da treba kompleksno promatrati djelovanje ne samo svih adi tiva, nego i drugih toksinih kemikalija koje se pojavljuju u hrani i svemu ostalom to ovjek konzumira. Zbog toga je amerika vladina agencija za hranu FDA u dogovoru s FAO uvela novi pojam "Threshold of toxicological concern" od nosno kao kratica T T C . Znaenje T T C - a se moe opisno
74
75
Drugi smjer promatranja opasnosti od sadraja nitra ta u namirnicama je kad nitrat promatramo kroz njegovu pretvorbu u nitrit, i nakon toga ga dalje slijedimo kao kon zumaciju nitrita. U poglavlju II-3 opisala sam kako se ni trat u probavnom traktu reducira u mnogo opasniji nitrit. Strunjaci su u nizu radova ispitivali koliki se postotak ni trata u prolazu kroz probavni trakt dospije pretvoriti u ni trit. Normalno da su dobili veoma razliite rezultate, jer ta pretvorba ovisi o nizu individualnih i fiziolokih faktora, ali su se sloili da se taj postotak kree izmeu 5 i 20 %. I sada bi potroa u okviru kompleksne prehrane morao raunati koliko je nitrata pojeo u povru, koliko se pretvorilo u nitrit (uzevi 13% kao srednju vrijednost izmeu onih 5 i 20 %) i koliko je nitrita bilo u konanoj ukupnoj konzumaciji. Pri tome naravno treba uraunati i izravno konzumirani nitrit, na primjer onaj iz suhomesnatih proizvoda. Ovdje sam prikazala s kojim se problemima moramo suoiti ako elimo pratiti dnevnu konzumaciju jednog adi tiva, a kao tipian primjer uzela sam nitrat. Meutim, pri mjenjujui T T C , prema definiciji koju sam ranije navela, potroa bi morao sabrati dnevnu konzumaciju ne samo svih aditiva koji djeluju na zdravlje, ve i drugih toksinih supstanci koje na bilo koji nain konzumira. Kod nas graanin teko moe doi do podataka koliko stvarno ima nitrata u vodi za pie, a nigdje nema dostupnih podataka niti o drugim otrovima o kojima smo govorili u ranijim poglavljima. to je sa sadrajem atrazina, i raznih drugih herbicida? Sto je s otrovima na krumpiru, te u vou i povru? O svemu tome obian graanin nema podataka i nije ih u stanju ukljuiti ni u kakva konkretna razmatranja. Zbog toga smatram da su ove rasprave, makar smo ih oz-
biljno i detaljno obradili, u praktinom ivotu beskorisne, kako sam na poetku i iznijela. Pojedinac, obuzet ostalim ivotnim problemima, jed nostavno nije u mogunosti provoditi navedene izraune i kontrole, niti se obraniti od konzumacije cijelog spektra raznih otrova prisutnih u namirnicama i piima. Potroau, koji je svjestan svih navedenih opasnosti, preostaje samo da pazi to i kod koga kupuje. Ako je mo gue, neka kupuje domae proizvode kod malih i njemu poznatih proizvoaa, posebice kod onih koji provode ekoloku proizvodnju. Sva razmatranja koja sam iznijela, razrauju i prehram beni strunjaci u zapadnim zemljama. Oni pokuavaju nai izlaz iz situacije, iz koje se zapravo ne vidi izlaz. Suoava ju se s problemom neizbjene svakodnevne konzumacije otrova sjedne strane, i svoje profesionalne elje kako zati titi potroaa s druge strane. Meutim, o zdravstvenim problemima s kojima se moe susresti potroa koji je prisiljen troiti industrijski proi zvedene namirnice, pa je time izloen stalnoj i neizbjenoj potronji raznih aditiva i otrova, opirnije u raspravljati u iduem poglavlju.
E T V R T I DIO
NAE ZDRAVLJE
U prolim poglavljima opirno sam opisala probleme mo derne prehrane i sve opasnosti koje nam donosi neizbjeno koritenje industrijski proizvedenih namirnica, kao i svih za gaenja koje moderan ivot i proizvodnja donosi sa sobom. U ovom poglavlju elim iznijeti i razraditi razmiljanja i saznanja o posljedicama naruavanja odnosa u ljudskom organizmu nastalom zbog zahtjeva i naina modernog ivota uzrokovanog razvojem i reklamiranjem proizvoda prehrambene i farmaceutske industrije, kao i primjene ne kih metoda moderne medicine. Iznijet u takoer i neke drugaije poglede na zdrav stvene probleme dananjeg ovjeka, drugaije od gledita s kojeg dananja slubena medicina promatra zdravstvenu problematiku. Moje ivotno i laboratorijsko iskustvo, koje sam stelda kao prehrambeni mikrobiolog, nuno mi name e gledite da su mnoge dananje bolesti ili, bolje reeno, poremeaji zdravlja, uzrokovani poremeajima ravnotee u organizmu. U ovom poglavlju u preteno govoriti o poremeenoj bakteriolokoj ravnotei. Takvi poremeaji se najee po javljuju u probavnom traktu, te u mokranim i spolnim orga nima, posebice kod ena. Govoriti u i o poremeenoj hormonalnoj ili vitaminskoj ravnotei u organizmu. Svaki takav poremeaj manifestira se kao bolest, a moda je uzrokovan samo, prividno bezazlenim, prekomjernim uzimanjem ne kog preparata, ili nedostatkom nekog sastojka u organizmu.
78
N A E ZDRAVLJE
79
U nastavku ovog poglavlja, osim ve obraene teme o aditivima i konzervansima, koju u kao rezime ponoviti, u kratkim potpoglavljima obradit u i probleme koji se po javljuju zbog pretjerane upotrebe hormona, umjetnih vita mina i antibiotika. Prvenstveno u iznijeti probleme i popratne pojave koje se javljaju zbog poremeene mikroflore u organizmu. Izni jet u i neka razmiljanja o uzrocima enormnog porasta virusnih bolesti u zadnjim desetljeima, kako obinih viroza tako i nekih veoma opasnih, poput AIDS-a, ptije gripe ili virusom uzrokovanih zloudnih tumora.
Rizici od upotrebe antibiotika i konzervama

O upotrebi aditiva i konzervansa i njihovoj prisutnosti u namirnicama ve sam mnogo govorila u ranijim poglav ljima. Danas su i antibiotici svugdje prisutni, jer se moraju koristiti u terapiji mnogih bolesti te ih kao neizbjean lijek ne moemo izbjei. Konzervansi i antibiotici mogu se ovdje razmatrati zajedno, s obzirom na njihovo slino djelovanje u organizmu. Kod toga, se naravno, elim osvrnuti na ne gativne posljedice koje oni izazivaju, jer pozitivna djelova nja su opepoznata i zbog njih ih u stvari i koristimo. Osvrnimo se najprije na antibiotike. Najznaajnija i izravna posljedica njihove upotrebe je svakako poremeaj mikrobioloke ravnotee u probavnom traktu. Ovdje go vorimo samo o antibioticima koji se uzimaju oralno. Oni djeluju, naravno, na bolesti za koje su namijenjeni, meu tim, oni prolazom kroz probavni trakt, ubijaju i velik dio bakterija koje se tamo nalaze, pa dakako i one korisne. Djelovanje antibiotika u probavnom traktu je jako izrae no, meutim, nakon zavretka kure primanja antibiotika, organizam se moe relativno brzo nanovo oporaviti i po novno uspostaviti mikrobioloku ravnoteu, naroito uz upotrebu mlijeno-kiselih proizvoda poput jogurta ili acidofilnog mlijeka. Sasvim drugaija opasnost naruavanja prirodne bakte rioloke ravnotee prijeti od konzervansa, koje unosimo u organizam putem hrane i napitaka. Za razliku od antibi otika, ovdje smo suoeni s posljedicama trajnog, svakod nevnog izlaganja konzervansima, poput nitrata u povru
8o
K A T A R I N A KNARR: P R I R O D A U Z V R A A U D A R C E
N A E ZDRAVLJE
81
i nitrita u mesnim proizvodima, te benzoata i sorbata u napitcima. Konzervansi se u probavnom traktu svojim dje lovanjem ponaaju kao i antibiotici, iako nemaju njihovu snagu udarnog djelovanja. Ipak, naalost, trajnom svakod nevnom prehranom konzervansima stvaramo uvjete za ozbiljne poremeaje u naem tijelu. POREMEAJI MIKROBIOLOKE RAVNOTEE U PROBAVNOM TRAKTU, UZROCI I POSLJEDICE Iznijeti u nekoliko primjera vrlo ozbiljnih posljedica pore meene mikrobioloke ravnotee u organizmu. Navedeni primjeri mi se ine najpristupaniji shvaanju svakog gra anina, iako ima jo niz drugih moguih posljedica koje ovdje neemo obraivati. U naem tijelu, naroito u probavnom traktu nastanjeno je milijarde bakterija, koje igraju bitnu ulogu u probavi hra ne. Samo se po sebi razumije, da u procesu probave sudje luju sasvim odreene bakterijske vrste i nije svejedno koje su to bakterije. No svakodnevnom upotrebom namirnica i napitaka, koji sadre vrlo uinkovite konzervanse, stal no potiskujemo korisne i druge manje otporne bakterije u naem probavnom traktu. Naalost, na njihovo mjesto na seljavaju se otpornije bakterije koje nisu uvijek bezazlene. Jedna od takvih je danas dosta poznata, Helicobacter jejuni. Ova bakterija, koja svojim prisustvom upozorava na mo gunost loe prognoze za zdravlje, unijela je strah i trepet meu ljude. Ako ovjek malo lista po izvjeima ozbiljne medicinske literature, moe uoiti, da se problem prisustva bakterije Helicobacter u. elucu ovjeka prije 1980. godine uope nije spominjao (vidi Index Medicus), a danas je, sudei prema
broju objavljenih radova, vana tema medicinskih izvjea. Namee se zakljuak da je njena pojava i irenje povezana s modernom prehranom i svakodnevnim koritenjem konzervansa. Navest u jo jedan primjer opasnog naruavanja pri rodne ravnotee meu bakterijama. Mikrobiolozima je poznato, da u zdravom crijevnom sadraju prebivaju bak terije pod imenom Oxalobacter formigens. Ove bakterije svojim prisustvom igraju vanu ulogu u razgradnji oksalata u crijevnom sadraju, a time i u spreavanju stvaranja bu brenih kamenaca. O meusobnoj povezanosti tih bakte rija i pojavljivanja, odnosno, nepojavljivanja bubrenih ka menaca izvijestili su mnogi lijenici univerzitetskih klinika Amerike i Europe. Meu prvima je bio Ammon B. Peck Ph Dr sa University of Florida, College of Medicine, jo deve desetih godina prolog stoljea. Oni su ustanovili da kod bolesnika s bubrenim kamencima i bolesnika s cistinom fibrozom u crijevnom sadraju nedostaju crijevne bakte rije Oxalobacter formigens. O povezanosti nedostatka pri sutnosti ovih bakterija i stvaranja bubrenih kamenaca jo uvijek se obavljaju mnoga istraivanja, no da je to ozbiljan problem pokazuju i statistiki podaci. Danas od bubrenih kamenaca pati 5 - 10 % stanovnika svijeta.
POREMEAJ MIKROBIOLOKE RAVNOTEE U UROGENITALNOM T R A K T U ENA I ZNAAJ PRISUSTVA LAKTOBACILA Jo jedan vaan primjer poremeene bakterioloke rav notee, naroito nakon dugotrajne upotrebe antibiotika i drugih agensa, imamo kod rodnice ena. U zdravoj rodnici ena naseljeni su laktobacili, koji se smatraju korisnim bak-
82
KATARINA KNAPP: PRIRODA UZVRAA UDARCI:
N A E ZDRAVLJE
83
terijama, jer svojim prisustvom sprjeavaju razvoj drugih bakterija, pa time tite rodnicu od raznih infekcija. Naa lost, pokazuje se da su laktobacili vrlo osjetljivi na antibi otike i druge terapeutske tretmane, pa i na svakodnevnu izloenost konzervansima. Njihovim nestankom iz rodnice dolazi do vrlo ozbiljnih zdravstvenih problema kod ena. U vezi s tim poznate su gljivine infekcije, ali i in fekcije uzrokovane Chlamidiom. To je vrsta bakterija, koja danas sve ee naseljava rodnicu ena nakon potiskivanja laktobacila. Za klamidiju se smatra da moe izazvati sterilitet kod ena, a kod trudnica prema mnogim izvjeima izaziva pobaaje. U okviru ovih razmatranja ne moe se dovoljno istaknu ti vanost prisustva i djelovanja danas ve dobro poznatih laktobacila, specijalno vrste Lactobacillus acidophilus, koji se nastanjuju ne samo u rodnici ena ve i na sluznici mo kranih puteva, to jest mokranog mjehura i mokraovo da. O nalazu laktobacila na sluznici mokranih puteva u literaturi gotovo da i nema podataka, iako je njihovo prisu stvo neophodno za odravanje ravnotee bakterijske flore i spreavanje infekcija mokranih puteva. Ako izvrimo mikroskopski pregled sedimenta mokra e ena, moemo uoiti da u mokrai ima mnogo stanica ploastog epitela, koje se normalno otkidaju sa sluznica mokranih puteva. Zanimljivo je da se na tim ploastim stanicama kod zdravih ena, pod mikroskopom mogu uoiti, kao snoplje jedan do drugoga poslagani, laktobaci li. Oni izgledaju kao uvari zdravlja rodnice i mokranih puteva ena, i ovdje oito imaju ulogu barijere i zatite od drugih infekcija mokranih puteva i rodnice. Medu te in fekcije svakako moemo ubrojiti tvrdokornuEshericiu coli,
zatim Proteus i druge. Ove infekcije kao to je poznato, u pravilu se javljaju nakon dugotrajne antibiotske terapije, kada su vrlo osjetljivi laktobacili eliminirani s tih mjesta. Mikrobiolozima je antagonizam izmeu raznih vrsta bak terija dobro poznat i on je eksperimentalno dokumentiran. Priroda se i ovdje pobrinula za mikrobioloku ravnoteu, tako da je kod zdravih ena naselila laktobacile koji, svojim prisustvom, sprjeavaju naseljavanje drugih bakterija. U novije vrijeme mikrobiolozi izvjeuju i o djelovanju laktobacila na viruse, kao na primjer na papiloma virus, koji izaziva rak grlia maternice. Prema izvjetaju Seymoura i suradnika iz Medicinskog fakulteta u Washingtonu (1), oni su uspjeli pomou velikih doza Lactobacilus acidophilusa inaktivirati ak i virus AIDS-a. ZNAAJ MIKROBIOLOKE RAVNOTEE U PRIRODI Ulogu bakterija u odravanju ravnotee u prirodi, a time i ouvanju zdravlja uoili su strunjaci u SAD nakon neko liko epidemija virusne bolesti poliomielitisa koje su harale Amerikom u prvoj polovici prolog stoljea, a najjaa epi demija bila je 1916. god. Za vrijeme tih epidemija 27.000 osoba je ostalo paralizirano, a preko 6000 je smrtno stra dalo. Statistikom obradom epidemiolokih podataka ame riki su epidemiolozi doli do zanimljivih podataka. Naime u toj epidemiji oboljelo je samo 15% djece koja su potjecala iz siromanih obitelji, a 85% oboljelih bilo je iz bogatih obi telji s viim ivotnim standardom. To se protumailo tako da su djeca iz siromanijih obitelji ivjela u manje higijen skim uvjetima, bila vie u dodiru s raznim bakterijama i stekla bolji prirodni imunitet. Ovaj podatak je veoma zna ajan i posredno mnogo govori o odnosu bakterija prema
84
N A E ZDRAVLJE
85
virusima. Bakterije oito antagonizmom sprjeavaju ra zvoj virusa. U dananje vrijeme, kad je ivotni standard u svijetu pa i kod nas dosegao prilino visok nivo, kao i zbog este primjene antibiotika, ivimo u bitno manjem dodi ru s bakterijama iz prirode. Jedna od negativnih posljedica toga, danas je nadiranje niza raznih vir usnih infekcija, koje popularno zovemo virozama. No vratimo se poetnim temama iz ovog poglavlja i iznesenim problemima naruene mikroflore u probavnom i urogenitalnom traktu. Moramo biti svjesni da se antibi oticima moramo lijeiti, a da aditive ne moemo izbjei. Kroz to elim naglasiti vanost koritenja mlijeno-kiselih napitaka za popravljanje naruenih odnosa i mogue spr jeavanje razvoja neke od gore navedenih bolesti. Lijenici danas s pravom preporuuju da se uz, ili nakon, upotrebe antibiotika obavezno konzumiraju mlijeno-kiseli proi zvodi, poput raznih vrsta jogurta, jer u tim napitcima ima mnotvo razliitih mlijeno-kiselih bakterija. Ja bih ovdje dodala, s obzirom na stalno i svakodnevno konzumiranje konzervansa, da takve napitke treba koristiti stalno.
Rizici od upotrebe hormona

U ovom poglavlju osvrnut u se samo na znaaj i terapij sku primjenu enskog spolnog hormona estrogena ili to nijim kemijskim nazivom dietilstilbestrola (DES-a), i na zdravstvene posljedice njegove upotrebe. Sigurno je da je hormon dietilstilbestrol, u daljem tekstu emo ga navoditi samo kao DES, najee upotrebljavani hormon, a moe se slobodno rei i najee upotrebljavani farmaceutski pripravak, kojeg koriste ene. Ostali hormoni se veoma ri jetko koriste kao terapijska sredstva, pa smatram da ih ne treba posebno razmatrati. Hormon DES najee se upotrebljava kao kontracepcijsko sredstvo poznato pod popularnim nazivom antibaby pilule, a zatim se propisuje i kao lijek, koji ublaava tegobe enama u menopauzi i kao pomo enama u rizinoj trud noi. iroka primjena ovog hormona zapoela je nakon to je on kemijski sintetiziran i to 1938 god., a u primjeni je od pedesetih godina prolog stoljea, kada je zapoelo njego vo koritenje. Naravno da su prije primjene hormona obavljana i vrlo opsena istraivanja sa svrhom da se dobiju podaci o uvje tima primjene i o popratnim pojavama koje ona eventual no izaziva. Kod eksperimenata na pokusnim ivotinjama, pored pozitivnih svojstava zapaene su i druge popratne pojave, kao to su prekomjerni nagli porast tjelesne teine, porast krvnog tlaka i promjene na titnjai. Porast tjelesne teine, uoen na pokusnim ivotinjama, dao je ideju da bi se ti hormoni mogli iskoristiti u uzgoju stoke. Prva ispitivanja su pokazala da se tretiranjem stoke
86
N A E ZDRAVLJE
87
ovim hormonom znatno ubrzava rast nemasnog miinog tkiva, a time poveava i prirast mesa. Raunalo se, kako takav hormonski dodatak moe znatno poveati proizvod nju mesa, i smanjiti trokove uzgoja stoke, a time naravno, i poveati zarade proizvoaa. I tako se prilo masovnoj upotrebi toga hormona u pre hrani stoke, dodavanjem u stonu hranu. To se dogaalo u toku ezdesetih i sedamdesetih godina prolog stoljea. Meutim, ubrzo su se pojavile i prve sumnje i prvi nala zi o tetnom djelovanju hormona zaostalog u mesu tako hranjenih ivotinja. Zbog toga je ve 1972. vladina agen cija FDA u SAD-u zabranila upotrebu hormona u stonoj hrani. Ubrzo nakon toga zabranjena je njegova upotreba u svim europskim zemljama, pa i u naoj zemlji. Ali, danas se ponovno javljaju pritisci udruenja velikih uzgajivaa stoke i poljoprivrednih lobija na komitet eksperata FAO-WHO da se ukine zabrana upotrebe hormona za stonu hranu (2).
pojava raka dojke se poveava s duljinom trajanja uzimanja hormona. Poto su trudnice relativno krae vrijeme izloe ne tretiranju hormonima, a isto bi se moglo rei i za ene u menopauzi, pretpostavlja se da je najrizinija ona grupa mladih ena, koja upotrebljava kontracepcijske pilule. To su istovremeno ene koje najdue koriste hormone. Usput, moe se spomenuti da epidemioloki izvjetaji u Hrvatskoj govore da rak dojke danas prijeti svakoj jedanaestoj eni. Zanimljive su rasprave koje se medu istraivaima vode o raku grlia maternice i njegovoj povezanosti s upotrebom hormona. Ovu vrstu raka u stvari uzrokuje virus za kojeg je utvreno da se prenosi spolnim putem. O povezanosti hormonske kontracepcije i uestalih pojava raka grlia ma ternice opirno je u svojoj studiji izvijestila Jennifer Smith sa suradnicima (4). No prema miljenju Epsteina (5), ovdje se zapravo ne radi samo o upotrebi hormona ve i o poveanom izlaga nju virusnoj infekciji. Slino zakljuuje i J. Gregson (6). On navodi da oko 80% ena koje upotrebljavaju hormonalne kontraceptive ne primjenjuje dodatnu zatitu, smatrajui da su hormoni dovoljna zatita od neeljene trudnoe. Pri tome one ne razmiljaju da se treba zatititi i od infekcije virusom koji se prenosi spolnim kontaktom. Time se po kazalo da je hormonalna kontracepcija posredni uzrok u potpomaganju virusne zaraze grlia maternice. Uestalost raka grlia maternice u svijetu i u naoj zemlji stalno raste. Pitanje je koliko su tome posredno pridonijeli hormoni. Prema gore navedenim istraivanjima uzrok irenja zara ze virusom, koji izaziva rak grlia maternice, je slobodno spolno ponaanje ena, nakon upotrebe hormonskih kontraceptiva, a bez mehanike zatite protiv zaraze.
M O G U E POSLJEDICE UPOTREBE HORMONA KOD ENA No vratimo se upotrebi hormona kod ena. Primjena DESa danas je u obliku kontracepcijskih pilula rairena po cije lom svijetu. Mnogo se koristi i u svrhu prevencije sponta nih pobaaja, kao i pomo enama od tegoba u menopauzi. U vezi s ovim zdravstvenim problemima tretirano je s hor monom DES do danas vie milijuna ena u SAD i Europi. Ali, sve se ee govori i o posljedicama koje ovaj hormon izaziva kod tretiranih ena. Meu najopasnijim posljedica ma najee se spominje rak dojke. Od mnogih autora koji obraduju ovu tematiku, navesti u rad Magnussona i sur. (3) iz 1999. god.. Prema izvjeima vie autora, opasnost od
88
N A E ZDRAVLJE
89
I konano jo jedna, moda manje opasna, posljedica koritenja DES-a je pojava debljine tj. porasta tjelesne te ine, koju smo ve opisali kod hranjenja stoke hormonima. injenica je da danas velik broj mladih ljudi ima preko mjernu teinu. Dio razloga treba svakako traiti u moder noj prekalorinoj prehrani, ali je injenica da i hormoni u tome pridonose svoj dio. O posljedicama debljine na zdrav lje, o sranim bolestima, o bolestima krvoilnog sustava, o eernoj bolesti i drugom, neemo ovdje raspravljati, to su poznate posljedice. Na kraju, kao rezime, trebalo bi se ponovno podsjetiti na sve opasnosti koje prijete od iroke upotrebe hormona. Jo se uvijek raspravlja koliko je primjena hormona prido nijela porastu broja oboljelih ena od raka dojke. Uesta lost raka grlia maternice u svijetu i u naoj zemlji stalno raste. Pitanje je koliko su tome pridonijeli hormoni, a ko liko nedostatak spolnog obrazovanja kod mladih ljudi. Ja, naalost, ne raspolaem statistikim podacima o utjecaju prevelikog izlaganja hormonima u zadnjim desetljeima i svim popratnim pojavama koje su u porastu, ali poplava debljine u svijetu je ope poznata. Slino je i s bolestima krvoilnog sustava i titnjae te gore spomenutim vrstama raka. Podsjetimo se, da su ove neeljene pojave nakon upo trebe hormona, znanstvenici uoili kod pokusnih ivotinja jo prije vie od 50 godina, no na njih se izgleda sasvim zaboravilo.
Rizici od prekomjerne upotrebe vitamina

Vitamini su organski spojevi, koji sudjeluju u mnogobroj nim procesima u naem organizmu. Oni ne daju energet ski doprinos organizmu, ali su neophodni katalizatori u cjelokupnom ivotnom procesu. Njihov nedostatak ubrzo dovodi do usporavanja ivotnih procesa, a kod ekstremnog pomanjkanja i do pojava bolesti. I u primjeru vitamina se vidi kako je priroda organizi rana. Prirodni vitamini se nalaze u mnogim biljkama, na roito u vou i povru, pa zatim u mesu, mlijeku, i drugim namirnicama koje su prirodna hrana ovjeku ali i drugim ivim biima. Iz toga slijedi, a to je i tono, da bi putem zdrave i raznolike hrane, s obiljem voa i povra ovjek u pravilu trebao namiriti dnevne i trajne potrebe svih vrsta vitamina. Priroda se pobrinula da ivi organizmi u svojoj prehrani dobivaju sve to im je potrebno za ivot. No kod nepravilne ishrane kao i kod mnogih bolesnih stanja, gdje je moda nedovoljna resorpcija vitamina u or ganizmu ili je zbog nekog bolesnog procesa poveana po treba za vitaminima, moe se pojaviti nedostatak vitami na. Poznato je, da nedostajanje vitamina u organizmu, to zovemo avitaminozama, dovodi do ozbiljnih poremeaja, pa i do bolesnih stanja. U povijesti je zabiljeeno dosta pri mjera bolesti uzrokovanih avitaminozama. Karakteristian primjer je pojava skorbuta kod pomoraca u srednjem vije ku, kad na dugim putovanjima nisu imali dovoljno svjee hrane. Zabiljeena je zatim i beri-beri bolest u ekstremno siromanim zemljama. U takvim sluajevima svakako je potrebno nadoknaditi nedostatak, u prvom redu, ako je
90
N A E ZDRAVLJE
91
mogue, koritenjem izabranih namirnica, a zatim, ako treba, i sintetskim vitaminima. No takva dopuna eventu alnog nedostatka vitamina, trebala bi biti strogo pod nad zorom lijenika, jer je poznato da prevelika doza nekih vi tamina moe izazvati isto tako ozbiljne poremeaje kao i nedostatak istih. Meutim, u dananje vrijeme dolo se do sasvim druge situacije. Radi se zapravo o novom trendu iroke primje ne vitaminskih preparata, koja se pod parolom potrebe za zdravijom prehranom, posljednjih 20 -ak godina naglo iri. Mimo lijenikih preporuka, a na temelju nasilnih rekla ma putem televizije, dnevne tampe i raznih broura, pro daja i potronja vitaminskih preparata naglo se poveava u cijelom svijetu. Prema statistikim podacima potronja vitamina u SAD u posljednjih 25 godina porasla je deseterostruko. Meutim, ovu prekomjernu potronju vitamina nigdje ne prati upozorenje o opasnostima prekomjernog uzimanja vitamina. Nema, dodue, jo ni zakonskih pro pisa o tome. U ovom poglavlju elim govoriti upravo o prekomjernoj izloenosti vitaminima i o posljedicama koje hipervitaminoze mogu izazvati. O tome se ve dosta dugo obavljaju istraivanja i ima mnogo upozoravajuih izvjea.
taminom C, ako je pojeo eventualno previe zelene salate ili nekog voa. Isto tako zna se da jedui moda previe mrkve, neemo u organizmu izazvati hipervitaminozu vitamina A. Dodue samog vitamina A u prirodi, pa i u mrkvi, ima malo. Ovaj vitamin se u povru i vou nalazi u obliku provitamina, koji se tek u organizmu pretvara u vitamin A. Nakon toga su doli do izraaja zakoni prirode. Prirodni odnosi su se pobrinuli da se u naem organizmu ne stvori vie vitamina A nego to mu je potrebno. S prirodnim provitaminom A nije u strunoj literaturi zabiljeen sluaj hipervitaminoze. Slina je situacija i s vitaminima B kompleksa, koji se takoer stvaraju u organizmu. Taj se proces odvija u crije vima uz pomo crijevnih bakterija. Kao to smo ranije re kli, kod takvih procesa, gdje se vitamini stvaraju u samom organizmu, nema opasnosti od hipervitaminoza. Meutim u dananje vrijeme, nakon to je industriji uspjelo sintetizirati vitamine, izloeni smo pritiscima far maceutskih industrija o potrebi nadoknaivanja vitamina pomou tableta i drugih pripravaka. Svakodnevno nam se preko medija, poruuje, kako je naa hrana siromana vitaminima, a potrebe za vitaminima sve vee s obzirom na intenzivan tempo ivota. Uvjeravaju nas kako emo se nakon vitaminskih kura osjeati bolje i zdravije. ak su i neki vrlo obrazovani ljudi podlegli vjerovanju u korisnost velikih doza umjetnih vitamina. Moemo navesti kao primjer dobitnika Nobelove nagra de, poznatog kemiara Paulinga, koji je bio gorljiv zagovor nik uzimanja megadoza vitamina C. On je smatrao da nas velike doze vitamina C mogu zatititi od raznih infekcija, u prvom redu prehlada, pa ak i od tumora. On je to i objavio u svojoj knjizi (7).
OPASNOSTI OD HIPERVITAMINOZA Na poetku, prije izlaganja o hipervitaminozama, treba istaknuti, da se prirodnim vitaminima, ako jedemo i mno go voa i povra, ne moemo predozirati. Priroda se pobri nula da nas svojim mehanizmima titi od hipervitaminoza, naravno samo dok su u pitanju prirodni vitamini. Svakom je ovjeku jasno, da se ne moe predozirati, na primjer vi-
92
N A E ZDRAVLJE
93
Naalost upravo zbog takvih razmiljanja, mislim da je nuno osvrnuti se na probleme prekomjernog i nekontro liranog uzimanja sintetskih vitamina i na posljedice koje takvo predoziranje moe izazvati. Zbog toga sam odluila napisati ovo poglavlje. Prvo u se osvrnuti na prekomjerno i nekontrolirano uzimanje vitamina A. Vitamin A je moda prvi vitamin koji je, u sintetskom obliku, naao vrlo iroku primjenu kod ljudi. U poetku, on se koristio prema preporukama li jenika za sanaciju dermatolokih problema i promjena na sluznicama. No tijekom vremena preao je u iroku i, mo emo slobodno rei, nekontroliranu upotrebu. Ve 1989. god. imamo prva upozorenja na posljedice prekomjerne upotrebe vitamina A (8), i na promjene na oima koje je on izazvao. Dolaze takoer i upozorenja o moguoj povezanosti uzimanja prevelike koliine tog vitamina s pojavama osteoporoze (9). O opasnosti od poveane upotrebe vitamina A i povezanosti s promjenama gustoe kostiju medu prvi ma su upozorili jo 1990, Sower i suradnici (10). Takoer Anderson 2002. god. (11) upozorava na povezanost izmeu prevelikog uzimanja vitamina A i fraktura kostiju, naroito kod starijih osoba. Navest u sada neto o hipervitaminozama vitamina D iE. Prekomjerna upotreba sintetskog vitamina D nije bez opasnosti. Francuski lijenici su ve 1988. izvijestili o te kom trovanju jednog djeteta s prevelikom dozom vitamina D (l2) Zabiljeene su i negativne popratne pojave kod preve like upotrebe vitamina E. Ameriki znanstvenici vrili su
pokuse na ivotinjama ispitujui simptome koji nastaju nakon previsokih doza toga vitamina. Na osnovi rezultata pokusa oni su zakljuili, da visoki iznosi vitamina E mogu utjecati na pojavu aterosklerotikih oteenja na aorti i po vieni kolesterol, (13). Na opasnosti od prevelikih doza nekih pripadnika vita mina B skupine upozorila je Charlotte M. Yong ve 1973, (14). Vitamin iz skupine B vitamina, folna kiselina upotre bljavala se u lijeenju perniciozne anemije. Prevelika ko liina dovela je do tekih neurolokih manifestacija. Ista autorica upozorava da je prodaja bez recepta vitaminskog preparata koji sadri folnu kiselinu u dozi veoj od 0,1 mg na dan u SAD-u zabranjena Federalnim Registrom od 20.VI.1963., dakle veoma davno, pa se to i zaboravilo. Ima jo jedna vrlo vana pojava koja moe biti opasna u sluajevima hipervitaminoze i na koju, mislim, treba upo zoriti. Radi se naime, o meusobnoj ovisnosti pojedinih sintetskih vitamina. Prevelike doze jednog vitamina mogu izazvati nestaicu nekih drugih vitamina u organizmu. Na primjer, prekomjerne koliine vitamina C u organizmu iza zivaju nestaicu vitamina E. To je dokazala amerika znan stvenica Linda H.Chen s pokusima na ivotinjama (15). Isto tako viak vitamina E izaziva veu potrebu za vitaminom K, kojeg ovdje nismo posebno spominjali. O meudjelo vanju vitamina izvijestili su takoer Herbert i suradnici (16). Oni govore o destrukciji vitamina B12 pomou velikih doza vitamina C. Od gore spomenute 1963. godine, i onda donesenih ogranienja o upotrebi prevelikih doza folne kiseline u SAD, prolo je mnogo vremena i mnogo je zakonskih odre daba doivjelo izmjene. Mi moemo sa svoje strane samo
KATARINA KNAPP:
N A E ZDRAVLJE
95
konstatirati, da se i u naoj zemlji nalaze vitaminski pre parati u slobodnoj prodaji, podrani stalnim reldamnim porukama o potrebi za vitaminima. Teko se moe nai neki sok ili drugo pie, a da nije obogaeno dodavanjem vitamina. Istovremeno nigdje nema upozorenja o tetnosti konzumiranja prevelikih koliina vitamina.
11. Anderson J. J. 2002 , Over supplementation of vitamin A and osteoporotic fracture in elderly, J. Bone Mineral Res. 17, 1359-163. 12. Velin P. et al, 1988, Severe acute hypercalcemia in a child ca used accidental vitamin D poisoning, Pediatric 43, 753-756. 13. Godfried S. L. et al, 1989, Potentiation of atherosclerotic lesi on in rabbits by a high dietary level of nitamin E, Brit. J. Nutr. 61, 607-617. 14. Charlotte M. Yong, 1973, Overnutrition, World Review of Dietetics, 16,179-202. 15. Linda H.Chen, 1981, An increase in vitamin E requirement induced by high suplementation of vitamin C in rats, Amer. J. Clin. Nutr. 34,1036-104 16. Herbert V. et al, 1974, Destruction of vitamin B 12 by ascorbicacid, J. Am. Med. Assoc. 230, 241
Pregled literature navedene u poglavlju NAE ZDRAVLJE

1. Seymour J. et al, 1991, Viricidal effect of Lactobacillus aci dophilus on human immunodeficiency virus type 1- Possible role in heterosexual transmission, J. Exp. Med. 174, 289292. 2. Anna-Maria Andersson et al, 1999; Exposure to exogenous estrogen in food-possible impact on human development and health, European Journal of Endocrinology 140, 477 485. 3. Magnusson C. et al, i999 Brest cancer risk folowing longterm oestrogen-progestin replacement therapy, Int. J. Can cer 5, 81,339-44. 4. Smith J. S. et al, 2003, Cervical cancer and use of hormonal contraceptives - a systematic reviev, Lancet 361,1159-1167. 5. Epstein R. J. 2003, Hormonal contraception and cervical cancer, Lancet 1915-I917. 6. Gregson J. et al, 1999, Double Dutch, Looking at the usage of combined pill plus condom in girls, Eur. J. Contracept. Reprod, Health Care 4, 45-48. 7. Pauling L. 1970, Vitamin C and the common cold Freeman, San Francisco. 8. Biezalski H. K. 1989, Comparative assesment of the toxicology of vitamina A and retinoids in man, Toxicology 57,117-161. 9. Whiting S. J. et al, 1999, Excess retinol intake may explain the high incidence of osteoporosis in northern Europe, Nutr. Rev. 57,192-19510. Sower M. R. et al, 1990, Retinol supplemental vitamin A and bones status J.Clin. Epidem. 43, 693-699.
PETI DIO
POGOVOR
Kroz sva, u knjizi navedena poglavlja, obraen je niz ra znih, smatram veoma vanih tema u kojima sam nasto jala ukazati na probleme i odnose koje je ovjeanstvo u tijeku razvoja stvorilo. Odnosi u ljudskom drutvu koji su stvoreni u zadnjih sto godina, bitno su pogorali ekolo ke, ivotne i zdravstvene uvjete o kojima ovisi i ono samo u globalnim uvjetima, ali i svaki pojedinac. Jasno je da je industrijski razvoj i prisutnost novih tehnologija, posebi ce razvoj elektronike, nametnuo novi, drugaiji, bri nain ivota. Nadalje, iznenaujue brzi, ak eksplozivni porast broja stanovnika na zemlji zadnjih pedesetak godina na metnuo je problem prehranjivanja tolikog broja ljudi. U vrijeme naih srednjokolskih godina uili smo da na zemlji ivi oko dvije milijarde ljudi, a danas nas ima oko est milijardi. Sve to opravdava potrebu i nunost vee proizvodnje raznih ivenih namirnica, a naroito poljo privrednih proizvoda. Meutim, kako smo to ve na vie mjesta u tekstu naveli, taj razvoj ima uz pozitivnu i svoju jako izraenu tamnu stranu. Nune mjere i zahvati, koji su pratili poveanje poljoprivredne i industrijske proizvodnje, znatno su utjecali na kvalitetu ivota. Iz svega to je izneseno u poglavlju o ekologiji vidljivo je koliko smo naruili odnose u prirodi. Upotrebom kemikalija u svrhu poveanja prinosa u poljoprivredi zagadili smo nau okolinu, naroito vodu i tlo. Tu se radi u prvom redu o upo trebi umjetnih gnojiva, zatim pesticida, herbicida i raznih
98
POGOVOR
99
drugih otrova u neposrednoj poljoprivredi i u kasnijoj skla dinoj zatiti poljoprivrednih proizvoda. Veliki problem su umjetna gnojiva, koja sadre nitrate. Ona, kao i rezidui pe sticida i herbicida, prelaze putem tla i rasta u poljoprivred ne proizvode, a preko poljoprivrednih povrina, spiranjem prodiru u vodoopskrbne sustave i u vodu za pie.
Svakako su nitro spojevi sa svojim toksinim djelova njem najvei svakodnevni problem. Najozbiljnija posljedi ca njihovog djelovanja mogu biti zloudni tumori. Osim problema koje stvaraju aditivi i nitro spojevi mo ramo spomenuti i zdravstvene rizike koje sam obradila u poglavlju o hormonima i vitaminima. Vidjeli smo da preko mjerna upotreba sintetskih vitamina moe izazvati mnoge poremeaje u organizmu, poput, na primjer, osteoporoze. Vidjeli smo takoer kako koritenje estrogena moe do vesti do raznih poremeaja i stvoriti preduvjete za razvoj zloudnih tumora. Koliko sve ove injenice pridonose pojavama odnosno incidenciji (uestalosti) zloudnih bolesti u dananje vrijeme, ne znamo. Odgovor na ova pitanja svakako bi trebali dati nai epidemiolozi. Meutim, incidencija, tj. broj registrira nih novootkrivenih sluajeva raka u svijetu pa i kod nas su u porastu. Pritom nas ne smiju zadovoljiti podaci o blagom padu ili stagnaciji stope incidencije novodijagnosticiranih zloudnih tumora kod ljudi u posljednjih 5 godina, koji se moe vidjeti u godinjim biltenima hrvatskog registra za rak. Dobro je pogledati i porast incidencije u periodu od 20 godi na. Tako je za Hrvatsku, prema statistikim podacima, stopa incidencije zloudnih tumora na 100.000 stanovnika 1982 god. iznosila 281 dok je 2002 god. iznosila 442 sluaja. Isto tako nimalo utjeni ne bi nam smjeli biti statistiki podaci o mnogo veem broju zloudnih tumora u zapad nom svijetu, kojem zapravo teimo. No priroda nam i ovdje uzvraa udarac i to u najosjetlji vijoj domeni, u razvoju zloudnih tumora kod nae djece. Naime, prema izvjetajima u posljednjih desetak godina, mnogo je napisa, naroito u amerikoj literaturi, o estoj
DANANJA RAIRENOST NITROSPOJEVA I NJIHOVA POVEZANOST S NARUAVANJEM ZDRAVLJA LJUDI U poglavlju o prehrani navedeno je mnogo izvjetaja iz ra znih laboratorija o sadraju nitrata u poljoprivrednim proi zvodima, poput salate, pinata, cikle i drugih. Naeno je da sadraj nitrata u navedenim poljoprivrednim proizvodima moe iznositi i vie tisua mg/kg, i to redom u vrstama po vra koje se najee koriste u prehrani. to se tie vode za pie i ovdje se susreemo s prisutnou nitrata. Prema naim slubenim normativima, dozvo ljen je sadraj nitrata do 50 mg u jednoj litri vode. Ako se usporedimo sa svijetom, kvaliteta naih voda je, u pogledu sadraja nitrata, veinom znatno bolja. Iznimku ine vode koje potjeu iz poljoprivrednih podruja, gdje su zbog upo trebe umjetnih gnojiva nitrati prodrli i u izvorita vode za pie, i gdje se povremeno u uzorcima nadu nitrati ili drugi zagaivai iznad dozvoljenih granica. U poglavlju o prehrani izneseni su zdravstveni proble mi koji se pojavljuju u vezi primjene raznih prehrambenih aditiva, a naroito nitrita, koji se dodaju u gotovo sve suho mesnate proizvode. Iz svega to je tamo navedeno proizlazi, da smo svakodnevno izloeni ne samo nitratima iz povra i vode, nego i nitritima u suhomesnatim proizvodima, kao i to da prilikom nabave namirnica nemamo drugog izbora.
loo
KATARINA KNAPP: PRIRODA U Z V R A A U D A R C E
POGOVOR
101
pojavi zloudnih tumora kod male djece. U izvjeu Julije Ross pod naslovom "Pediatric Cancer in the United States; The Children's Oncology Group Epidemiology Research Program" iznesenim u asopisu "Cancer Epidemiol. Biomarkers" 2004, 13 (10), 1552-1554 navodi se da se u SAD svake godine dijagnosticiraju zloudni tumori kod vie od 8500 djece ispod 15 godina starosti. No mene kao majku, a konano i kao baku, najvie su se dojmili izvjetaji, od kojih sam neke ve navela u poglavlju o nitrospojevima, ali ih ovdje elim ponovno istaknuti. Ri je je 0 povezanosti prehrane trudnica koje su se tijekom trudnoe hranile suhomesnatim proizvodima, s pojavama zloudnih tumora kod njihove tek roene djece. U izvjeu International Classification of Childhood Cancer, iz 2005 god. izneseni su podaci o pojavama tumora na mozgu kod djece do jedne godine starosti. Prema nave denom izvjeu u razdoblju od 2001. do 2004. god. u SAD bila je stopa incidencije 50 sluajeva na 1.000.000 stanov nika za neuroblastom, i 48 sluajeva za leukemiju. Istovre meno, ta stopa za leukemiju u starosnoj skupini djece od 1 do 4 godine jo je vea i iznosi 91 sluaj na 1.000.000 sta novnika. Problem djeje onkologije postoji i u Hrvatskoj, no nisam uspjela doi do pouzdanih statistikih podataka o pojavama zloudnih tumora kod novoroene djece, od nosno za starosnu grupu do 1 godine. Takav bi podatak, naravno uz daljnja istraivanja, mogao ukazati na poveza nost s nainom ivota i prehrane trudnica, pa vjerovatno i na povezanost s konzumacijom suhomesnatih proizvoda. U svakom sluaju nad tim se izvjetajima trebamo za misliti, da ne bismo u budunosti, umjesto djejih vrtia i kola, morali graditi djeje onkoloke klinike.
PRIRODA UZVRAA UDARCE Na kraju ove knjige, i nakon iznesenog gornjeg kratkog rezimea o svemu navedenom u tekstu, trebala bi iznijeti konane stavove o cjelokupnoj problematici. Meutim, mislim da je veoma teko donijeti konkretan i jednoznaan zakljuak. Pokuat u to obrazloiti kroz slijedee izlaga nje, koje odraava moja gledita to sam ih iskazivala u po zadini svih tekstova navedenih u knjizi. ovjeanstvo ivi, raste i razvija se. Razvijaju se tehno logije u svim pravcima. Naa civilizacija mora stvarati uvje te za ivot i preivljavanje sve veeg broja ljudi na zemlji. Ona to i provodi, no vidjet e se kakvi e biti dugoroni rezultati. Nas ovdje primarno ne zanima nagli razvoj elek tronske, mehanike, kemijske ili nekih drugih tehnologija, koje omoguuju sve lagodniji ivot pojedinaca. Sve te teh nologije, na kraju svojim otpadnim materijalima zagauju i oneiuju ivotnu okolinu. Meutim, smatram da je ci jeli lanac proizvodnje hrane, s nuno sve veom proizvod njom, glavni naruitelj odnosa u prirodi. Najprije sipamo tone umjetnih gnojiva za dobivanje vi sokih prinosa, zatim sipamo tone raznih otrova da nam sve te prinose ne prerastu korovi i ne pojedu nametnici. U toku prerade, u namirnice dodajemo razne dodatke kako bi ih sa uvali da se ne pokvare na putu do potroaa. Sve te faze, svaka u svom dijelu i svaka na svoj nain, naruavaju odnose u ivotnoj okolini, i kao posljedicu naruavaju zdravlje ljudi. Niz dananjih zdravstvenih tegoba, da ne kaem bolesti, uzrokovan je poremeenim ivotnim uvjetima. Pri tome mislim na odnose u okolini i na nain prehrane, ili da to kaem obinim rijeima, sami se trujemo, putem zraka, vode i namirnica.
102
KATARINA
KNAPP:
PRIRODA UZVRAA
UDARCE
Meutim, ni sama priroda ne miruje. I ona pokuava suzbiti preveliki i prebrzi razvoj ovjeka kao bioloke vrste. Ona se pokuava boriti stvaranjem uvjeta i naina za sma njenje broja ljudi na zemlji. Jedan od tih naina su uestale pojave novih bolesti, bilo genetskih, bilo zaraznih, naroi to u zadnjih nekoliko desetaka godina. Smatram da razvoj i porast zloudnih tumora, pojava AIDS-a, ptije gripe i drugih virusnih bolesti, stalno pojavljivanje novih imiti ranih otpornih bakterija i niza slinih novih poasti, nije sluajna. Priroda se bori protiv prevelike brojnosti i tehnoloke nadmoi ljudske vrste, a ovjek se bori da se zatiti i opsta ne. U sadanjem vremenu teko moemo ocijeniti, kako je Stephen Hawking rekao u uvodnom motu, da li bre uni tavamo nae ivotne uvjete ili dovoljno brzo razvijamo nau mudrost da prevladamo tekoe koje smo stvorili. I zaista ne znamo kakva nas budunost eka. U ovom pregledu navela sam neke pojmove i izraze za koje mi slim da su moda previe struni, a u tekstu nisu mogli biti de taljnije objanjeni. Nastojala sam ih navesti abecednim redom bez obzira gdje su u tekstu spomenuti. anafilaktiki ok - ok, fatalna alergijska reakcija usljed preo sjetljivosti na odreene strane bjelanevine koje su unesene u organizam, ili se stvaraju u organizmu, (histamin). angioedem - oteklina rahlog potkonog tkiva i sluznica respira tornog trakta, zbog bolesti krvnih ila. benzoati - soli benzenske kiseline, koriste se kao konzervansi u napitcima. beri-beri bolest - avitaminoza, bolest ivanog sustava koja na staje zbog pomanjkanja vitamina B -i. bijanoza - modrilo sluznica i koe, nastaje zbog pomanjkanja kisika u krvi. Vidi Methemoglobinemiju. Dogovor iz Kvota - na meunarodnoj konferenciji UN odra noj 1997. g. u japanskom gradu Kyotu dogovorene su kvote, tj. koliine zagaivaa, odnosno staklenikih plinova, koje svaka pojedina zemlja smije isputati u atmosferu (uglavnom C 0
2 )
TUMA
POJMOVA
efekt staklenika - zagrijavanje zemlje zbog povratnog toplin skog zraenja koje se reflektira na sloju C 0 u atmosferi.
2
herbicidi - otrovni kemijski spojevi koji se koriste u poljopri vredi za suzbijanje korova. histamin - organski spoj prisutan u organizmu. Oslobaa se kod alergijskih reakcija. kaptaa - kaptiranje vodocrpilita, obrada izvora odnosno vodocrpilita kojom se osigurava crpljenje vode bez vanjskih za gaenja.
io4
KATARINA
KNAPP:
karcinom, neoplazma i zloudni tumor su sinonimi, tj. imaju isto znaenje Lactobacillus bifidus i acidophilus - vrste mlijeno kiselih bakterija korisnih u organizmu. letalna doza - smrtna doza nekog otrovnog sredstva, vidi - Subtoksina doza methemoglobin - oksidirani hemoglobin. Takav hemoglobin je nesposoban za prijenos kisika u krvotoku. methemoglobinemija - poviena razina methemoglobina u krvi, odnosno manjak kisika u krvotoku. neonatalno - koje se odnosi na novoroenad. neoplazma - tumor, izraslina. neuroblastom - jedna vrsta tumora na mozgu, najea kod male djece. ozonske rupe - oteenje ozonskog sloja u atmosferi. Rupe u ozonskom sloju pojavljuju se iznad zemljinih polova i kroz njih suneve zrake sa znatno veom snagom dolaze na zemlju. pesticidi - otrovni kemijski spojevi koji se koriste u poljoprivre di protiv plijesni, gljivica, bakterija i dr.. poliomielitis - djeja paraliza. Opasna djeja bolest koja je bila veoma rairena, dok nije polovicom prolog stoljea pronaeno cjepivo. prion - zarazna proteinska estica sitnija od virusa. Utvrena je kao uzronik kravljeg ludila. praivotinje - protozoa - mikroskopski sitna jednostanina bia. ive u vodi. rezidui - ostaci raznih jo ne raspadnutih kemikalija. stafilokok - vrsta bakterije koja izaziva gnojne upale. subtoksina doza - koliina nekog otrova koja se smatra jo ne opasnom. urtikarija - koni osip, koprivnjaa.
BILJEKA
PISCU
Katarina Knapp roena Oreki zavrila je gimnaziju u Va radinu, a diplomirala 1956. god. na Veterinarskom fakul tetu u Zagrebu. Doktorsku disertaciju pod naslovom, "Izvori i vrste klostridija izoliranih iz mesnih konzervi, te neki faktori koji utjeu na njihovu termorezistenciju" izradila je pod stru nim rukovodstvom prof. Dr. Mirka Francetia, i obranila 1965. god. Najvei dio svog radnog vijeka provela je u mikrobio lokoj kontroli kvalitete ivenih namirnica. Nakon kratke veterinarske prakse rad je nastavila kao voditelj mikrobio lokog laboratorija u Istraivakom institutu mesne indu strije Sljeme. Dr. Knapp je zatim preuzela voenje mikrobiolokog laboratorija u farmaceutskoj industriji Pliva. Njezin labo ratorij je imao zadatak provoditi kontrolu kvalitete dojenake hrane, koju je Pliva u to vrijeme proizvodila. Upravo taj rad i svijest da je o njihovoj kvalitetnoj kontroli ovisilo zdravlje novoroenadi, pobudilo je potrebu za istraiva kim radom. U cijelom radnom vijeku Dr. Knapp je, obavljajui teku e poslove za potrebe poduzea, i odano se brinui za obi telj, ukljuujui odgoj troje djece, uvijek nalazila vremena i za istraivaki rad. Izradila je vei broj struno naunih radova koje je re dovito iznosila na godinjim mikrobiolokim kongresima, a ti radovi su kasnije bili tiskani u kongresnim materija-
io6
KATARINA KNAPP:
lima. Osim tih objavljenih radova, Dr. Knapp je izvrila i niz neobjavljenih, ali veoma zanimljivih istraivanja iz po druja mikrobiologije. Uz ostalo, mnogo se bavila uzgojem i svojstvima bakterije Lactobacillus acidophilus, o kojoj je i u ovoj knjizi dosta govorila. Dr. Vesna Tomai, Silver Spring, Maryland, USA
REKLAMNI PRILOG:
OTKRIJTE
MO
PRIRODNIH
PROIZVODA I POMOGNITE SVOM ORGANIZMU Prirodno bogatstvo naeg tijela su dobre bakterije.One su izravna zatita od nepoeljnih mikroorganizama. Dobre bakterije koje nazivamo i probioticima stimuliraju imuni tet i imaju niz pozitivnih uinaka na nae zdravlje. Probiotiki terapijski pripravci ACIDOVERUS i BIFIDOVERUS
koji se izrauju u specijaliziranom laboratoriju za pro izvodnju ljekovitih mlijenih napitaka, sadre veoma ve lik broj ivih bakterija laktobacilus acidophilus odnosno laktobacilus bifidus koje imaju sposobnost naseljavanja na sluznice. Proizvodi su visoko djelotvorni kod naruenog imuniteta, sklonosti alergijama te cijelog niza smetnji i bolesti probavnog trakta i urogenitalnog sustava. Neophodni su kod ob navljanja crijevne mikroflore nakon antibiotskih terapija i kemoterapije, kao i za eliminacije kliconotva. B I F I D O V E R U S posebno preporuamo kod bolesti jetre, trudnicama, dojiljama, djeci do 7 godina i starijim osobama. Bifidobakterije su prirodni stanovnici zdravih sluznica debelog crijeva i imaju pozitivne uinke na ope zdravlje i vitalnost. One su zatitna mikroflora u crijevima dojenadi hranjenih majinim mlijekom i prirodna obrana
imuniteta. Dojenad hranjena na boicu nema dovoljnu zatitu od crijevnih infekcija i alergija i zato preporuamo koristiti B I F I D O V E R U S kao nadoknadu. Terapijske pripravke ACIDOVERUS i BIFIDOVERUS, preporuamo uzimati zajedno, jer se na taj nain postie cjelovito i trajno djelovanje. Probiotiki pripravci se pripremaju na kravljem mlijeku, sojinom mlijeku ili kozjem mlijeku i nosioci su znaka " Hr vatska kvaliteta " Svi pripravci se proizvode
runim radom u malim serijama u specijaliziranom laboratoriju,
uz odobrenja i stalan nadzor nadlenih inspekcija. Za sve detaljnije informacije o zdravstvenim primjenama ili o mogunostima nabave molimo zainteresirane da se obrate na adresu:
V A L S d.o.o. Petrova 101, Zagreb, tel/fax 01/2348661

Priroda

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Priroda

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

KATARINA KNAPP

PRIRODA UZVRAA UDARCE

Zaprei, oujak 2008.

NARUAVANJA PRIRODNE RAVNOTEE 1 9

Z A S T R A N J I V A N J A U P R O I Z V O D N J I SVJEEG M E S A .. .39 M E S N O - K O T A N O B R A N O I KRAVLJE L U D I L O 41

KATARINA KNAPP: PRIRODA U Z V R A A UDARCE

Prehrambeni aditivi (dodatci)

ETVRTI DIO - NAE ZDRAVLJE

Rizici od upotrebe antibiotika i konzervama . . . 7 9

Rizici od upotrebe hormona

Pregled literature navedene u poglavlju Nae zdravlje PETI DIO - P O G O V O R

Osvrt na kontrolu namirnica s obzirom na primjenu aditiva

Dananja rairenost nitrospojeva i njihova povezanost s naruavanjem zdravlja ljudi 98

Kontrola koliine toksinih tvari unesenih u organizam

Tuma pojmova Biljeka o piscu Reklamni prilog

103 105 107

NADATI? budunost ljudskog

KATARINA KNAPP: PRIRODA UZVRAA UDARCE

KATARINA KNAPP: PRIRODA UZVRAA UDARCE

KATARINA KNAPP: PRIRODA U Z V R A A UDARCE

KATARINA KNAPP: PRIRODA U Z V R A A UDARCE

KATARINA KNAPP: PRIRODA U Z V R A A UDARCE

KATARINA KNAPP: PRIRODA U Z V R A A UDARCE

KATARINA KNAPP: PRIRODA UZVRAA UDARCE

SAMOPROIAVANJE VODA U PRIRODI

KATARINA KNAPP: PRIRODA U Z V R A A UDARCE

KATARINA KNAPP: PRIRODA UZVRAA UDARCE

Napomena 0 poglavlju Ekologije.

KATARINA KNAPP: PRIRODA U Z V R A A UDARCE

Problemi suvremene proizvodnje namirnica

Pregled literature navedene u poglavlju EKOLOGIJA

KATARINA KNAPP: PRIRODA UZVRAA UDARCE

KATARINA KNAPP: PRIRODA U Z V R A A UDARCE

KATARINA KNAPP: PRIRODA UZVRAA UDARCE

I zaista, moderna tehnologija prehrambene industrije

Prehrambeni aditivi (Dodatci u prehrambenim proizvodima)

KATARINA KNAPP: PRIRODA U Z V R A A UDARCE

KATARINA KNAPP: PRIRODA UZVRAA UDARCE

KATARINA KNAPP: PRIRODA UZVRAA UDARCE

KATARINA KNAPP: PRIRODA UZVRAA UDARCE

KATARINA KNAPP: PRIRODA UZVRAA UDARCE

KATARINA KNAPP: PRIRODA U Z V R A A UDARCE

KATARINA KNAPP: PRIRODA U Z V R A A UDARCE

KATARINA KNAPP: PRIRODA UZVRAA UDARCE

Pregled literature navedene u poglavlju HRANA I PREHRANA

KONTROLA ZDRAVSTVENE ISPRAVNOSTI NAMIRNICA

Osvrt na kontrolu namirnica s obzirom na primjenu aditiva

KATARINA KNAPP: PRIRODA U Z V R A A UDARCE

K O N T R O L A ZDRAVSTVENE ISPRAVNOSTI NAMIRNICA

KATARINA KNAPP: PRIRODA U/.VRAA UDARCI:

KONTROLA ZDRAVSTVENE ISPRAVNOSTI NAMIRNICA

KATARINA KNAPP: PRIRODA UZVRAA UDARCE

KONTROLA ZDRAVSTVENE ISPRAVNOSTI NAMIRNICA

graanima u samokontroli koliina aditiva unesenih u or

Kontrola koliine toksinih tvari unesenih u organizam

KATARINA KNAPP: PRIRODA U Z V R A A UDARCE

K O N T R O L A ZDRAVSTVENE ISPRAVNOSTI NAMIRNICA

KATARINA KNAPP: PRIRODA UZVRAA UDARCE

KONTROLA ZDRAVSTVENE ISPRAVNOSTI NAMIRNICA

KATARINA KNAPP: PRIRODA UZVRAA UDARCE

K O N T R O L A ZDRAVSTVENE ISPRAVNOSTI NAMIRNICA

KATARINA KNAPP: PRIRODA U Z V R A A UDARCE

Rizici od upotrebe antibiotika i konzervama

KATARINA KNAPP: PRIRODA UZVRAA UDARCI: