Nenad Radanovi PRIPOVJEDA IZ SJENKE Ranko Pavlovi: uta bjelina, Zadubina Petar Koi, Banja Luka 1999.

Za pripovjedaa Ranka Pavlovia bi se moda jedva i ulo, pa i u najuoj sredini u kojoj je ivio i radio kao novinar predratnog Osloboenja, da nije tako esto sudjelovao na konkursima za novinsku priu gdje je, gotovo redovno, ulazio u najue izbore ili pobjeivao. Meutim, kad bi te iste pripovijetke sabirao u knjige, oko njih je, uglavnom, vladao mk. Takvoj situaciji je vjerovatno doprinosila i injenica to je Pavlovi boravio daleko, sve do ovog zlosretnog rata, od jedino relevantnog kulturnog sredita Sarajeva, a iz same Banja Luke bili su uvaavani pisci Ranko Risojevi, Kolja Mievi kao prevodilac, pjesnik za djecu i omladinu Ismet Bekri, a od pripovjedaa i romansijera, panju je privlaio Irfan Horozovi. Meutim, Pavlovievo pripovjedako umijee ipak je uoio i apostrofirao ga smotreni istoriar i istraiva novelistikih kretanja u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata Svetozar Koljevi u svojoj izuzetno korisnoj i obimnoj studiji Pripovetka (1945-1980), gdje, govorei o knjizi Prie iz Vakufa, objavljenoj u Banjoj Luci 1978. godine, konstatuje neto od same biti pripovjedakog opredjeljenja ovog autora: Ukratko, u ovoj Pavlovievoj zbirci, moderni oblik kratke prie, najee s ironinim novelistikim poentiranjem, deluje kao prirodan oblik autentinog umetnikog govora o raznolikim ljudskim sudbinama ija zanimljivost upravo proistie iz zagonetne fragmentarnosti njihovog vienja. Ovih nekoliko opservacija, uz jo poneko proniknue iskazano biranim rijeima, donekle je i bio signal za objavljivanje onog najvaljanijeg to je ovaj pripovjeda u svom 35-godinjem radu napisao. Tako je i dolo do ovog trotomnog izbora (uta bjelina, Subote bez Ilze, U kui duhova, ova posljednja sadri njegova pripovjedaka ostvarenja za djecu i omladinu, koje ovog puta neemo razmatrati.) Gledano neto stroije a tako se mora nad neijim reprezentativnim predstavljanjem sve ono to je Ranko Pavolovi vrijednoga napisao, sabralo se na stranicama njegove najobimnije i najpromiljenije sainjene knjige uta bjelina, dok se Subote bez Ilze mogu posmatrati kao pratee djelo, tim prije to su, zaudo, i u ovoj knjizi nale mjesto neke istaknutije prie iz ute bjeline, dok ostale pripadaju dosta neujednaenim crticama ili marginalijama, emu je Pavlovi to primjeuje i S. Koljevi katkada sklon. Svi veliki pripovjedai, kao i mnogi knjievni teoretiari i istoriari, isticali su vanost motiva s jedne strane, kao i posebnost u formi njegove prezentacije, pa je ista besmislica kad izvjesni Aco Rakoevi u pogovoru Kui duhova tako komotno, s izvjesnim optimizmom, ali i nepoljuljivom sigurnou kae, ve u prvoj reenici: Sve je pria i sve za priu jeste. Nee biti. ehov je od dobrog pripovjedaa traio vaan temat, ali i naroitost njegovog stilskog uoblienja, a E.A. Po je ak smatrao da je pria, dua ili kraa, svejedno, u stanju da iscrpi potpune mogunosti jednoga genija. Osjeajui i sm kako su Subote bez Ilze motivski sasvim nejake, izuzev neto stabilnije prie Popodnevni aj, mada predvidive u zavrnici, ali stilski besprijekorno iznijansirane i psiholoki tanano izbalansirane, sve to je iole vrijedno u Subotama... preuzeto je iz ute bjeline: Vuica, Subote bez Ilze, Dodir Hermine Stuli i da je samo priu Popodnevni aj uvrstio u utu bjelinu Subote bez Ilze bi bila izlina knjiga. Ono to smeta boljem utisku, jest i odnekud sveprisutno naravouenije, to je osobito dolo do izraaja u prii Steak. Uglavnom, ovaj drugi tom je teko opravdati sve je, zapravo, u utoj bjelini, itav Ranko Pavlovi u svom najozbiljnijem izdanju, a u pogledu provjere tog izdanja pred sudom vremena, ini se, nisu bez ansi za preivljenje tri-etiri pripovijetke, to je za bilo kojeg pripovjedaa mnogo. Naalost, upravo zbog prevelike zahtjevnosti anra sudbina nije izdana prema pripovjedaima, i svu svoju volju, dar, radni elan i vjeru, pripovjeda mora

uloiti u tih nekoliko zlatnih zrnaca, ako ih bude, a u loijoj varijanti, neuporedivo eoj i ne bude ih! Eto, to je to. Do kraja opasna, neizvjesna pustolovina koja drhti pred udima i hirovitou nadolazeih formalnih obrazaca kojima valja odoljeti, oduprijeti im se i opstati. A to se rijetko deava, pa je moje predvianje da e Pavloviu biti naklonjeno vrijeme u tih nekoliko pripovjedaka, po njega, a i po bosanskohercegovaku pripovijetku u cjelini, ohrabrujue. Inae, ovu drugu, slabu knjigu, niim ne mogu poduprijeti reportani tekst izvjesnog Petra akovia ulutao u knjievno djelo, a jo manje neumjesni i diletantski pogovor nekog Mr Svetozara . Liine, ija nijedna reenica nije tana. Neodriva je sa bilo kojeg aspekta dosad znane estetike, knjievne teorije, knjievne istorije no, na sreu, Pavlovievim priama to nee ni nakoditi, kao to im nee ni pomoi. Ukupnoj ozbiljnosti predstavljanja Ranka Pavlovia kao pripovjedaa u prvom tomu pod naslovom uta bjelina doprinosi i izvrsni Pogovor Poetika malih stvari Ranka Risojevia, tog iskusnog kritiara i esejiste, francuskog aka elastine reenice, jednostavne i jasne, s neizmjernom upuenou u ono o emu govori, i s preciznim poznavanjem glavnih tokova, pa i razuenih rukavaca, razvoja pripovijetke u Bosni i Hercegovini nakon Drugog svjetskog rata, u iji se korpus svim svojim biem uklapaju i Pavlovieve prie, i samim tim, to su proistekle iz jedne tako plodonosne kreativne klime kad je vrena viestruka preobrazba tradicionalne tzv.- bosanske prie na njenom putu ka evropeizaciji i izlasku u svijet. Ranko Pavlovi i time dobija na znaaju. Izgleda da se dananji pripovjedai ni u kojem segmentu svog ispoljavanja ne mogu mjeriti s onim to je dosezao Vitomir Luki, Risto Trifkovi, Nedad Ibriimovi, Sead Fetahagi, Detko Petrov, Dragoslav Janji, Irfan Horozovi, Nenad Epek i Alija Iskovi, pa i tri prozna remek-djela novelistikog karaktera Mee Selimovia Izlet u ivot, ik i uma. A tu su i nai pisci koji nisu ivjeli u BiH, ali im je tematska i jezika vezanost za zaviaj bila opsesivna Branko opi sa Batom sljezove boje, potom Novak Simi koji je ivio i radio u Zagrebu, kao i Skender Kulenovi koji je manje panje posveivao pripovijeci, ali i tu s vidnim rezultatom, a posebno ne bismo trebali zaboraviti Eriha Koa ija je zbirka pripovjedaka Prvo lice jednine objavljena u Sarajevu, prepuna visokih knjievnih dometa situiranih u rodnom Koevom gradu, tj. Sarajevu. E, sad, u jednom takvom stvaralakom procvatu pisaca razliitih generacija, a podalje od Sarajeva, pritisnut onom ve uobiajenom neizbjenou pisaca Bosanske krajine da moraju biti, sudbinski, vezani za Koi-opievo knjievno nasljee, Ranku Pavloviu odista nije bilo lako osvojiti prostor za vlastitu knjievnu egzistenciju, prekinuti s tom tradicijom, pa i konfrontirati se spram nje, jer inae, da nije krenuo tom stazom, propast bi bila neminovna ili bar dosuena eklektinost koja bi, u najboljem sluaju, pisca dovela do ruba marginalizacije, pa i do gubljenja u vremenu. Gledano iz sarajevske perspektive, Pavlovieve tekoe se, ini se, ovakvim opaskama preuveliavaju, ali u ambijentu ondanje Banje Luke, njegovom stalnom bivaku, gdje je pisao preoptereenim i stalnom novinarskom obavezom, njegova knjiga uta bjelina jest knjievni otklon od jedne provincijalne ambijenture koju itekako dobro znam ravan podvigu! Prvo: osloboditi se jezika kojim su pisala pomenuta dvojica neospornih krajikih velikana, a zadrati toponim realiteta u kojima se pripovjedake fabule odvijaju, bio je smion raskid s jednom tradicijom. S druge strane, najreprezentativnije Pavlovieve prie iz ute bjeline, one fantastike provenijencije, tee jo vie ka novom. I to su njegovi najprimjetniji dosezi, pa je pojava ute bjeline znaajan dogaaj u knjievnom stvaralatvu u nas poslije Drugog svjetskog rata. U njenom izboru nema nijedne prie koja bi tematski bila vezana za ovaj neovjeni atak na Bosnu i Hercegovinu i njenu opstojnost. Eto, izmeu ostaloga, pored one involviranosti u modernitet ezdesetih godina, Pavlovieve prie

uopte ne pripadaju novokomponovanom pojmu knjievnost Republike Srpske - na svu sreu nego onoj teoj, neisparceliziranoj i neprovincijaliziranoj njenoj strani. Koje su najbolje Pavlovieve prie? Meu njih spadaju Ptica, Sjenka, Preljuba, pa i inae fantastika pria Vuica s, naalost, upropatenim i banalizovanim zavretkom, s onim prozainim upadom zbilje u sjajno zamiljenu panteistiku viziju ene ivota koju stvara vreteno uzvihorenog lia i vjetra s kojom se i polno identifikuje glavni protagonist, jednaei se s praelementarnim u kojoj se iznenada, u poenti, itava vizija srozava do grube greke. Pokazuje se, naime, da to nije ena sa vrha brijega koja se povremeno a utvarno javlja, nego ena koju jednom odvedoe milicionari, jer bjei iz nedalekog Stacionara za umobolne. Takav sunovrat u nekoliko reenica na kraju prie prosto eliminie sve ono metafiziko u Vuici i pomjera je nezaslueni rang prosjenih Pavlovievih pria. Ui izbor najboljeg Pavlovia spadaju i Lujzin portret, kao i Golubovi gospoe Magdalene, s malim motivskim prisjenkom na Foknerovu priu Rua za Emiliju pa i pria Ljubomora, kao i ironiki zasnovane Subote bez Ilze i uta bjelina, ali gle uda! na najvii stepen Pavlovieva pripovjedatva najednom izbija ne ono po emu je specifina, nego suprotno isto realistiki oblikovana, a sa takvoj formi sasvim sukladnim motivom izvanredna, neto obimnija novela Spoznaja bez adrese, o pismenom seljaku Radmilu Vojvodiu koji je na opte zaprepatenje Vakufljana krajnje tvrd i nepoljuljiv u jednome: Ne spominji boga! Samo njega ne spominji! On, koji nepismenim seljacima koji siu u Vakuf pie pisma, adrese i lijepi marke u Poti to jedino od ega i ivi u svom ateizmu je neopoziv?! Zato? Pa, sve to je bio on, i sve njegovo, razorili su gromovi dok je bio djeak, i svu mu porodicu poubijali, sa krevite zemlje svukli u rijeku sve to nije kamen i on je ostao bez igdje iega, bez ikoga pa je Bogu, jednom i zauvijek, okrenuo lea, ivei kao kasabsko potucalo, po gostionama, a radnim danom na poti, gdje za milostinju opsluuje seljake... Kako je u umjetnosti toliko toga nepredvidivog, paradoksalnog! Dosta je Pavlovievih pria tek solidnih, prihvatljivih, zanimljivih, ali su Spoznaja bez adrese, Ptica i Sjenka, ona bit koja njegovo stvaralatvo neruivo okree budunosti, a postii toliko nije malo. Ove prie i opravdavaju pojavu izabranih djela Ranka Pavlovia, a u povodu njegove 35-godinje odanosti provjeravanju vlastitih mogunosti u ovom pretekom knjievnom domenu.