Institucije Rimskog Svijeta Skripta

You might also like

Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 33

Dravno ureenje

- dravno ustrojstvo najstarijeg doba naziva se dobom kraljevstva, jer se tadanji vrhovni vojskovoa i poglavica rimskog naroda naziva rex, to se prevodi s kralj - uz njega je postojao senat i narodna skuptina - rimski rex je bio vrhovni vojskovoa, vrhovni sveenik, a vrio je i stanovite sudske funkciije - njegova je funkcija bila doivotna, ali ne i nasljedna - smru rexa nastaje interregnum kraljevske funkcije i auspicia (pravo tumaenja volje bogova) prela bi na senat te su ih vrili pojedini senatori po redosljedu kroz 5 dana u svojstvu interrex-a - interrex bi predloio osobu novog kralja na izbor narodnoj skuptini, senat bi taj izbor potvrdio, a zatim bi se narod ponovno sastao u skuptini da kralju podijeli vrhovnu vlast, tj. da se novom rexu obvee na dunost - senat (patres) bijae patricijsko vijee sastavljeno od starjeina svih gensa - s vremenom su starjeine gensova birani uvijek iz istih obitelji, pa se tako stvarala prva gentilna aristokracija, prvo gentilno plemstvo - tako se i senat od gentilnog organa pretvarao u organ te ue gentilne aristokracije i time dobivao karakteristike dravnog organa - iz samog naziva senata proizlazi da se radi o vijeu staraca (senes), nesposobnih za oruje (preko 60 godina), no doskora sainjavahu senat svi stariji ljudi koji nisu bili obvezatni na vojnu slubu (mukarci s navrenom 46. godinom ivota) - senat je sudjelovao kod izbora kralja i kod svih ostalih vanijih poslova uprave, potvrivao je zakljuke narodnih skuptina i bio je savjetodavno vijee kralja - narodne skuptine bijahu comitia curiata - narod se sastajao i glasovao po kurijama tako da je veina pojedinanih glasova u kuriji sainjavala glas kurije, a odluka skuptine donosila se veinom glasova svih 30 kurija - skuptine su vrile izbor rexa i odluivale su o vanijim pitanjima itavog naroda (objava rata, zakljuenje mira i primirja), te su se naroito bavile pitanjima gensa i obitelji (primanje novih gentes, sastavljanje oporuke, adrogacija - ako bi se neki paterfamilias s cijelom obitelji htio podvrgnuti vlasti nekog drugog paterfamiliasa) - skuptine su se sastajale 2 puta godinje (24.3. i 24.5.), a predsjedao im je pontifex maximus

Prva tri stoljea republike (509. - 201. pr.n.e.)

* Opa obiljeja - Servijev ustav - na elu rimske drave vie nije rex, nego 2 konzula koji vladaju po naelu kolegijata i ija vlast traje jednu godinu - vlast u religijskim pitanjima prenesena je na posebne sveenike organe (pontifices i rex sacrorum), a s vremenom su se od vrhovne vlasti konzula odvajale pojedine funkcije i prenosile na nove, posebne magistrate - uz staru rodovsku podjelu naroda na kurije, nalazimo novu podjelu naroda na imovinskoj diferenciji, i to na teritorijalno-imovinsku podjelu na zemljine tribuse, te podjelu po imetku na razrede i centurije - tradicija pripisuje ove reforme pretposljednjem kralju Serviju Tuliju (zato tzv. Servijev ustav), iako je danas vladajue miljenje da je centurijatski sustav uveden postepenim razvojem u republikansko doba - tribus bijae zemljino okruje, jer je temelj podjele na tribuse bila zemljina podjela - navodno je Servije podijelio grad na 4 tribusa (tribus urbanae), a zemljite izvan grada dijelilo se na 16, odnosno 17 tribusa (tribus rusticae), a od 421. pr.n.e. ukupno je broj tribusa iznosio 35 - u tribuse su bili upisani i patriciji i plebejci, ali samo oni koji su imali zemljini posjed na podruju nekog tribusa - zemljina podjela na tribuse sluila je ubiranju poreza (tributum) i novaenju, a na temelju te podjele razvila se i posebna vrsta narodnih skuptina - comitia tributa

- druga podjela rimskog naroda je podjela prema imetku na razrede, koji se opet dijele na centurije - graani su po imetku podijeljeni u 5 razreda, a oni koji nisu imali potreban imetak ni za najnii razred zvali su se capite censi (jer su se kod cenza brojili samo svojom glavom) ili proletarii (jer su dravi doprinosili samo svoju djecu - proles) - polovinu broja centurija u svakom razredu sainjavahu iuniores (do 45. godine ivota, koji su sluili u operativnoj vojsci), a polovinu seniores (rezerva iznad te dobi, koja brani grad)

- ispred 1. razreda stajahu 18 centurija konjanika vitezova (equites) koji su kao najbogatiji graani sluili u konjici, a iza 5. razreda je postojala jedna centurija nenaoruanih asnikih slugu i rezervista (accenti velati) - osim toga postojale su 2 centurije vojnih obrtnika (tesari i kovai) i 2 centurije sviraa (trubai i frulai) - u centurijatskim skuptinama glasovali su pojedinci unutar centurija, kako bi se dobio glas centurije, a konana odluka je zavisila od nadpolovine veine glasova svih centurija - mehanizam centurijatskih skuptina osiguravao je pobjedu volje najbogatijih graana, meu kojima se opet prednost davala starijim, konzervativnijim graanima. * Borbe plebejaca za ravnopravnost s patricijima - po Servijevu ustavu bili su plebejci rimski graani, ali su u prvo doba republike imali malo koristi od toga - njihovo pravo glasa bilo je gotovo iluzorno, magistrature, senat i sveenike slube bile su pristupane samo patricijima, nisu imali mogunost raspolaganja s u ratovima osvojenom zemljom (ager publicus), a radi svog opstanka morali su se esto zaduivati kod bogatih patricija, to ih je esto dovodilo u dugovno ropstvo (nexum) - u takvim prilikama zapoela je borba plebejaca za ravnopravnost s patricijima koja je potrajala sve do 4., tj. 3. st.pr.n.e. prvi uspjeh te borbe bijae 494. pr.n.e. uvoenjem pukog tribunata - plebejci su dobili vlastite plebejske organe, puke tribune, najprije dvojicu, a kasnije i vie nakon toga su plebejci postavili zahtjev da se stvori pisano, uzakonjeno pravo - plebejci su se tuili na sistem pravosua, jer su magistrati i suci-porotnici bili iskljuivo patriciji, a u njihovim rukama su leala i sredstva za poznavanje prava i tadanjeg pravnog formalizma, jer su pontifices uvali i tumaili u to doba tubene formulare kao tajnu svoga stalea, te su se stranke u svojim sporovima i pravnim poslovima morale obraati njima za pravne savjete - nakon dugogodinjeg protivljena patricija, 452. pr.n.e. izabrano je povjerenstvo od 10 patricija kojemu je uz dunost sastavljanja zakona bila povjerena na godinu dana i vrhovna dravna uprava - oni su 451. pr.n.e. izradili 10 ploa zakona, a za slijedeu 450. pr.n.e. izabrani su opet decemviri, koji su posao dovrili dodavanjem jo dviju ploa - tako je nastao Zakonik XII ploa, kojim je bilo postavljeno znatno ogranienje samovolji patricijskih magistrata.

445. pr.n.e. donesena je lex Canuleia o dozvoli zakonitog braka (conubiuma) izmeu patricija i plebejaca to se magistratura tie, prvi uspjeh je postignut kod najnie magistrature - kvesture - oko 421. pr.n.e. povien je broj kvestora sa 2 na 4 i odreeno da se za kvestore mogu birati i plebejci - 367. pr.n.e. usvojen je zakon leges Liciniae Sextiae (nazvan po predlagaima) kojim su plebejci bili priputeni konzulatu - nakon toga doli su ubrzo i do ostalih magistratura do slinog pokreta dolo je i kod sveenikih slubi - lex Ogulnia iz 300. pr.n.e. povisila je broj augura od 4 na 9, a broj pontifika od 4 na 8, odredivi da 4 pontifika i 5 augura moraju biti plebejci zavretak plebejske borbe tvori lex Hortensia iz 287. pr.n.e. kojim je zakonom bilo odreeno da zakljuci plebejskih skuptina obvezuju itav narod, dakle i patricije i plebejce.

* Magistratura - magistratus je bila politika sluba koje je njezin nosilac bio na ustavom predvieni nain ovlaten i duan vriti dravnu vlast u ime i kao organ rei publicae romanae, a istim izrazom oznaavao se i nosilac te slube - magistratska vlast oznaivala se izrazima imperium i potestas - imperium je sadravao: a) ovlast vojnikog zapovijedanja sa svim saveznim poslovima b) ovlast jurisdikcije sa svim saveznim poslovima c) pravo sazivati narodne skuptine i senat d) pravo izdavati naredbe e) ius coercendi - pravo prisiljavati na pokoravanje magistratskim odredbama - magistrati cum imperio bili su konzuli, diktatori i pretori, te izvanredni magistrati, a pred njima su u javnosti ili liktori, koji su im krili put i izvravali tjelesne kazne - magistrati samo cum potestate bili su svi nii magistrati - oni nisu imali pravo vojnikog zapovjedanja niti ius coercendi u onoj mjeri kao magistrati cum imperio - magistrati su se dalje dijelili na vie (magistratus maiores - diktator, konzul, pretori, cenzori) i nie (magistratus minores - kurulski edili, kvestori i vigintisexviri)

- obiljeja rimskih magistratura: 1) bitno obiljeje bijae kolegijalitet i s njime spojeno pravo intercesije - pravo protivljenjem zaprijeiti akte svoga kolege u istoj magistraturi 2) magistrature su bile besplatne poasne slube, zbog ega je obnaanje magistrature faktino bilo mogue samo bogatim slojevima graana, premda je pravno bilo dostupno svakom graanu 3) magistrat nije smio izvriti nijedan vaniji in, a da nije prethodno ispitao volju bogova (auspicia) 4) rimski magistrati nisu morali imati nikakvu posebnu strunu spremu za vrenje slube ispoetka se traio samo patricijat, tj. puno graansko pravo, punoljetnost i muki spol - zato su mogli uza se imati savjet strunjaka (consilium) 5) magistrati nisu mogli svoje funkcije prenositi na drugoga, ali su mogli imati pomonike, na koje bi prenosili izvrenje pojedinih slubenih poslova (mandiranje slubene vlasti)

- pojedine magistrature: a) konzulat - na dvojicu konzula prela je uvoenjem republike biva vlast rexa - njihova vlast je bila kolegijalna, to znai da je svaki od konzula imao jednaku vlast, ali je mogao svojom zabranom i protivljenjem zaprijeiti svaki slubeni in svog kolege - pripadala im je vrhovna vojnika, graanska i politiko-upravna vlast, a od nje je odvojena vjerska vlast - u poetku su konzuli vladali naizmjence po jedan mjesec, a kad su se poslovi umnoili, jedan bi upravljao gradom, a drugi bi zapovjedao vojskom van grada - u sluaju rata bi obojica zapovijedali vojnim operacijama, svaki na svom sektoru (provincia), a gradom bi upravljao praefectus urbi ili pretor kao zamjenik konzula - konzule su birale centurijatske narodne skuptine b) diktatura - u sluaju ratnih opasnosti ili unutarnjih nemira uspostavljala bi se opet jaka dravna vlast u rukama jedne osobe - diktatora, kojeg je na prijedlog senata imenovao jedan konzul, i to redovito izmeu isluenih konzula - diktatoru su bili podreeni konzuli i ostali magistrati, a njegova je sluba isprva bila veoma ograniena - mogla je trajati najdulje do isteka slube konzula koji je imenovao diktatora, ali nikada dulje od 6 mjeseci c) pretura - pretoru je bilo povjereno civilno pravosue u glavnom gradu, ali mu je pripadao i imperium
5

- 242. pr.n.e. uveden je i drugi pretor, tako da je sad jedan imao jurisdikciju samo u sporovima meu rimskim graanima (praetor urbanus), a drugi je vrio jurisdikciju meu graanima i strancima, te meu samim strancima (praetor peregrinus) - Sula je povisio broj pretora na 8, a Cezar na 16; pretore su birale centurijatske narodne skuptine d) puki tribunat - isprva su postojala samo 2 puka tribuna, a kasnije im je konaan broj iznosio 10 - puki tribuni mogli su svojim vetom zaprijeiti svaki akt magistrata, imali su pravo sazivati plebejske skuptine, koje su ih birale, te ius coercitionis - pravo kanjavanja globama i zatvorom, ak i protiv patricijskih magistrata i samih konzula e) cenzura - svake 4., a kasnije svake 5. godine (to se razdoblje nazivalo lustrum) obavljao se census - popis graana i procjena njihova imetka radi uvrtavanja u tribuse, razrede i centurije - tako sastavljene liste graana bile su temelj za utvrivanje prava glasa, vojnike dunosti i porezne obveze - posao cenza obavljala su 2 cenzora, koji su se svake 5. godine birali u centurijatskim skuptinama, a njihova je sluba ograniena na 18 mjeseci, tj. na vrijeme potrebno za dovrenje poslova oko cenza - popisivanje graana vrilo se na Marsovu polju gdje bi graani pod zakletvom morali navesti svoje osobne i imovinske podatke i vojni poloaj - po Lex Ovinia cenzori imaju pravo imenovati senatore, a nedostojni senatori mogli su uz suglasnost obojice cenzora biti brisani iz senata f) edilitet - plebejski edili su izvrivali tribunske kazne i podizali optube pred narodom, te su bili uvari isprava vanih za plebejce, dok su kurulski edili za razliku od plebejskih bili magistratus populi Romani, te su imali sudbenost u trinim sporovima oko kupoprodaje robe i stoke - kurulski i plebejski edili su imali redarstvenu slubu u Rimu i stanovito kazneno sudovanje, brinuli su se za opskrbu grada itom i za prireivanje javnih igara i sveanosti g) kvestura - ispoetka su postojala 2 kvestora, a kasnije im je broj povien, prvo na 4, a potom i na vie - oni su isprva pomagali konzulima kod izvianja i suenja pri umorstvu, a u povijesno doba upravljaju dravnom blagajnom i financijama, i to dvojica u Rimu, a ostali u provincijama

h) vigintiviri - ovim nazivom obuhvaen je niz niih sluba koje su se razvile iz pomonih organa viih magistrata; nadzornici zatvora, nosioci redarstvene i vatrogasne slube, kovai novca itd.

* Senat - on u doba republike postaje dravni organ koji postepeno koncentrira najviu vlast u rukama predstavnika rimske vladajue klase - imao je 300 lanova, a uz patricije nalazimo sada u njemu i plebejce - u poetku republike imenovali su senatore konzuli doivotno, no od Lex Ovinia postavljahu ih cenzori za razdoblje jednog lustruma - senat se sastajao samo na poziv magistrata cum imperio, a kasnije i pukih tribuna, te je bio samo savjetodavni organ vrhovnih magistrata, no unato tome je u doba republike njegova vanost sve vie rasla, jer je to bila trajna ustanova, dok su se magistrati mijenjali svake godine - glasovanjem prihvaeno miljenje senata nazivalo se senatus consultum - senat je koncentrirao u svojim rukama svu vaniju unutranju i vanjsku politiku, te je utjecao na rad magistrata i narodnih skuptina, pogotovo na zakonodavnu djelatnost narodnih skuptina (imao je pravo potvrivati sve njihove zakljuke, ispitivati formalnu stranu po skuptini donesenih zakona i pravo da u pojedinim sluajevima oslobaa od zakonske obveze) - najvaniju djelatnost razvio je senat na podruju kulta i vjere, dravnih financija, vanjske politike i vojnikih pothvata.

* Narodne skuptine - skuptine itavog naroda, patricija i plebejaca, zvale su se comitia - ovisno o tome da li je narod u skuptinama bio rasporeen i glasovao po kurijama, centurijama ili tribusima, razlikuju se comitia curiata, centuriata i tributa - skuptine samih plebejaca zvale su se concilia plebis - sazivali su ih plebejski magistrati, a plebejci su ovdje bili rasporeeni i glasovali su po tribusima (zato concilia plebis tributa) - contio je bila skuptina u kojoj se narod sakuplja takoer na poziv magistrata, ali ne radi glasovanja i stvaranja odluka nego samo zato da neto uje ili saslua

- comitia curiata (kurijatske skuptine) su u republikansko doba izgubile svako politiko znaenje - u njima su se obavljali jo samo akti s religioznim znaenjem (arogacija, pravljenje oporuka) - na politiki ivot i upravu drave utjecao je narod preko ostalih triju vrsta narodnih skuptina: - comitia centuriata smatrahu se najviom vrstom skuptine - narod je bio poredan po centurijama, sastajale su se izvan grada na Marsovom polju, a sazivali su ih i predsjedali im samo magistrati s imperijem (konzul, pretor, diktator) nakon prethodno obavljenih auspicija - unutar centurija glasovali su pojedinci, da bi se dobio glas centurije, a zatim su se pozivale centurije da predaju svoje glasove prema razredima - nakon brojenja predanih glasova magistrat bi proglasio rezultat glasovanja, jer bez takvog sveanog proglaenja nije zakljuak skuptine imao vrijednosti - zakon bi stupio na snagu objavom rezultata glasovanja, ukoliko nije samim zakonom bila predviena vacatio legis kasniji rok njegova stupanja na snagu - u sadraju zakona razlikovala su se 3 dijela: a) praescriptio - uvod zakona - tu je oznaen predlaga zakona, datum i mjesto skuptine, centurija odnosno tribus koji je prvi glasovao, ak i graanin koji je u toj jedinici prvi glasovao b) rogatio - sam sadraj zakona, koji je odgovarao magistratovu prijedlogu c) sanctio legis - sadri pravne posljedice za onoga tko prekri zakon - s obzirom na vrstu sankcije razlikovali su se leges perfectae, leges minus quam perfectae i leges imperfectae - comitia tributa - narod je bio sakupljen po tribusima i glasovalo se po tribusima - svi graani upisani u tribuse glasovali su jednako i istodobno, bez obzira na svoje vee ili manje bogatstvo - postupak oko sazivanja i glasovanja je bio analogan onome kod centurijatskih skuptina, ali su se skuptine sastajale unutar grada - na Forumu - concilia plebis tributa - sastajali su se samo plebejci u poretku po tribusima onako kako se sastajao itav narod u comitia tributa - sazivali su ih i predsjedali im plebejski magistrati, a mogle su se odravati samo unutar prvog miljokaza, jer je dotle dopirala vlast plebejskih magistrata - ove 3 vrste narodnih skuptina bile su nadlene u stvarima: a) izbora magistrata - vii magistrati birali su se u centurijatskim, a nii u tributskim skuptinama, dok su se plebejski magistrati birali u concilia plebis b) donoenja zakona - zakonodavnu nadlenost imale su i centurijatske i tributske skuptine,

te su se zakonski prijedlozi mogli iznositi pred jedne ili druge - itava djelatnost magistrata oko predlaganja zakona zvala se legislatio, leges ferre - po skuptini prihvaeni zakon zvao se lex lata (lex rogata), a po concilia plebis doneseni zakoni zvali su se plebiscita c) kaznenog sudovanja - provocatio protiv smrtnih osuda je ila na centurijatske skuptine, a provocatio protiv globa na tributske skuptine

* Zakonik XII ploa - Zakonikom XII ploa zapravo poinje povijest rimskog privatnog prava - taj je zakonik i jedina kodifikacija koja je nastala u Rimu - do druge kodifikacije rimskog prava (Justinijanova) dolo je nakon tisuljetnog razvoja, ali sada ve u Bizantu - Zakonik XII ploa nastao je u toku staleke borbe plebejaca i patricija polovinom 5. st.pr.n.e. - zakonik se zvao lex duodecim tabularum jer je bio urezan na 12 mjedenih ploa i javno izloen na rimskom Forumu (sve dok nije izgorio kad su Gali zapalili Rim 390. g.pr.n.e.) - izvorni tekst Zakonika nije sauvan, pa se na temelju sauvanih fragmentarnih navoda nastoji rekonstruirati tekst - uobiajene dananje rekonstrukcije dijele sadraj Zakonika po ploama ovako: I-III civilni postupak IV obiteljsko pravo V tutorstvo i nasljedno pravo VI vlasnitvo i pravni poslovi VII - susjedovni i meani odnosi VIII - delikti IX - ius publicum X ius sacrum XI i XII nadopune k ostalim ploama - stari pisci smatrali su Zakonik openitom i potpunom kodifikacijom cjelokupnog prava - ona jest openita, ali ne moe se rei da je potpuna, jer mnoge temeljne ustanove privatnog prava nisu dodirnute ili su spomenute tek mimogred.

- Zakonik je bio uglavnom kodifikacija dotadanjeg obiajnog prava; najvie odredaba ima s podruja privatnog prava, a najmanje, kao kod svih primitivnih naroda, s podruja ugovornog obveznog prava - rimski povjesnici nastoje prikazati Zakonik kao veliku pobjedu plebejaca kojom su oni stekli vana prava, no zapravo je samo dokrajeno samovoljno tumaenje prava u korist patricija on je prvi pokuaj da se zakonom utvrde neka opa pravila koja su dosad ivjela samo u obiajnom pravu i u sudskoj praksi kojom su rukovodili iskljuivo patriciji i sveenici - Zakonik XII ploa ostao je na snazi sve do Justinijanove kodifikacije, jer u cjelini nije bio nikada ukinut.

OD KRAJA DRUGOG PUNSKOG RATA DO OSNIVANJA CARSTVA (201. - 27. pr.n.e.)

Politike, gospodarske, socijalne i kulturne prilike * Ustavno ustrojstvo Rima - to je razdoblje koje obuhvaa posljednja dva stoljea republike - unato ogromnom proirenju drave, koja se ve pretvarala u velevlast, Rim je i nadalje zadrao politiko ustrojstvo gradske drave - temelj ustavnog ustrojstva sainjavahu i dalje magistrati, senat i narodne skuptine - ustrojstvo magistratura ostalo je jednako kao i potkraj preanjeg doba, samo je u pojedinostima dolo do manjih promjena - tako je sada nestalo diktature, koja je ukinuta po senatu - po imenu se ta ustanova odrala u Sulinoj i Cezarovoj diktaturi, no to nisu bile diktature u prijanjem smislu, ve su oni bili izabrani diktatorima na neogranieno vrijeme - Sula je povisio broj pretora od 6 na 8, ali je odredio da sva osmorica za vrijeme svoje slubene godine ostaju u Rimu, a po isteku godine slube preuzima svaki od njih kao propraetor upravu jedne provincije - Cezar je broj pretora dalje povisio na 10 i koano na 16 - senat je i sada teoretski samo savjetodavni organ vrhovnih magistrata, ali uistinu je vrio odluni utjecaj na cjelokupnu dravnu upravu, naroito u poslovima vanjske politike

- zakonodavne djelatnosti senat nije imao ni sada, no on si je u ova posljednja dva stoljea prisvajao neizravno na neki nain zakonodavnu vlast time to je u stanovitim stvarima pozivao magistrate da poduzmu neke hitne mjere, te im je u tu svrhu davao openite i trajne upute, dakle stvarao opa pravna pravila - narodne skuptine ostale su po vrstama i broju iste kao i u preanjem razdoblju - kurijatske skuptine nisu se vie sastajale, nego je za lex curiata de imperio umjesto 30 kurija glasovalo 30 liktora - ostale narodne skuptine zadrale su ustrojstvo i nadlenost kao i do sada - neku promjenu doivjele su tek centurijatske skuptine zbog reforme Servijevog centurijatskog sustava potkraj 3. ili poetkom 2. st. pr.n.e.

Ustrojstvo Italije - proirujui tijekom 4. i 3. st. pr.n.e. svoju vlast na itavu Italiju, Rim se kod toga organiziranja i stapanja razliitih gradova, dravica i naroda sluio uglavnom sa 3 sistema: - sklapanjem saveza - savezniki ugovori odnosili su se na javnopravni poloaj i politike odnoaje saveznikih drava - poloaj saveznika (socii) bio je vrlo razliit - formalno su saveznici zadravali svoj suverenitet, svoje pravo kovanja novca, svoje magistrate, svoje organe i zakone, no stvarno su bili vie ili manje zavisni od Rima, ovisno o tome da li je savezniki ugovor bio ravnopravan (foedus aequum) ili neravnopravan (foedus iniquum) - veinom se dakako radilo o foedera iniqua, kojima se krnjio suverenitet druge strane, jer je takav saveznik bio obvezan pomagati Rimljanima vojskom, brodovljem i novcem u svim njihovim ratovima, dok je kod foedera aequa morao pomagati Rimu samo u njegovim obrambenim ratovima - u povlatenom saveznikom odnosu prema Rimu stajali su Latini - latinski gradovi sainjavali su od davnine latinski savez, koji je s vremenom dopao pod hegemoniju Rima nakon latinskog rata koji je svrio pobjedom Rima, neki su latinski gradovi naprosto pripojeni Rimu, drugi su dobili rimsko polugraanstvo (civitas sine suffragio) i poloaj municipija, a neki su i dalje zadrali poloaj saveznika s vlastitom autonomijom, svojim magistratima, kovanjem novca, ali su u pogledu rata i mira imali poloaj kao kod foedus iniquum - stanovnici latinskih saveznikih gradova (Latini prisci) uivali su ius commercii i ius conubii, pa i neko ogranieno pravo glasa (ius suffragii), jer su mogli glasovati u jednom tribusu koji bi se odreivao drijebom.
11

- ostali saveznici s kojima su Rimljani sklopili do stotinu saveznikih ugovora po srednjoj i junoj Italiji (socii Italici, foederati) nisu uivali tih povlastica kao Latini - oni su bili peregrini, nisu imali ni ius comercii ni ius conubii, nego su im bili pristupani samo instituti iuris gentium - s lex Iulia je 90. pr.n.e. najprije Latinima koji su ostali vjerni Rimu, a zatim i s lex Plautia Papiria 89. pr.n.e. svim talijanskim saveznicima podijeljeno rimsko graanstvo i poloaj municipiuma civium Romanorum - na taj je nain zapravo itava Italija postala velikom rimskom opinom.

Kolonije - osnivanjem kolonija - latiniziranju Italije sluilo je i osnivanje kolonija - kolonisti bi se slali ili u ve osvojene gradove, pa bi im se ondje dodijelio dio osvojenog zemljita u vlasnitvo, ili bi se u tu svrhu osnivali novi gradovi na osvojenom zemljitu - razlikovale su se kolonije rimskih graana (coloniae civium Romanorum) i kolonije Latina (coloniae Latinae) - u prve bi odlazili rimski graani, a u druge su ili prvenstveno Latini ako su u latinske kolonije ili i rimski graani, izgubili bi rimsko graanstvo i postali Latini coloniarii - pripadnici takvih kolonija imali su jednak poloaj kao i Latini prisci te su mogli stei rimsko graanstvo preseljenjem u Rim, ako bi u koloniji ostavili sina, no latinskim kolonijama osnovanim nakon 286. pr.n.e. nije vie pripadao ius conubium, a preseljenjem u Rim mogli su stei rimsko graanstvo samo najvii mjesni magistrati s obiteljima - oko 180. pr.n.e. prestalo je osnivanje latinskih kolonija, a po lex Iulia su 90. pr.n.e. uz ostale Latine i Latini coloniarii stekli rimsko graanstvo.

* Provincije - provincijom se potkraj republike oznaavalo podruje izvan Italije koje je bilo podvrgnuto rimskoj vlasti i upravljano po rimskom namjesniku - prva takva provincija je bila Sicilija - Rimljani su dolazili do provincija vojnikim osvajanjem, ali katkada i dragovoljnim podvrgavanjem

- ustrojstvo provincija i pravni poloaj osoba i zemljita ureivali su se zakonima koje su donosili pobjedniki vojskovoa i senat - njihovi stanovnici bi veinom nakon izvrene dedicije postali peregrini dediticii, a njihovo zemljite postalo je s javnopravnog gledita vlasnitvom rimskog naroda (no faktino bi Rimljani ostavili dosadanje vlasnike u posjedu i uivanju zemljita uz plaanje odreenog zemljinog poreza) - u sluaju ratne okupacije bilo bi oduzeto zemljite vraeno provincijalcima samo pod uvjetom plaanja prave zakupnine - provincijama su upravljali namjesnici - sluba im je trajala godinu dana, pripadala im je cjelokupna upravna vlast kao i zapovijedanje vojskom, a za financijalno poslovanje imali su pomonika u kvestoru - namjesnicima je pripadala kaznena i civilna jurisdikcija kako meu rimskim graanima u provinciji, tako i meu peregrinima - rjeavanje sporova meu samim domaim stanovnitvom preputali bi namjesnici veinom domaim sudovima koji su sudili po domaem, a ne po rimskom pravu. - eksploatiranje provincija putem tekih poreza koje je rimska drava davala u zakup publikanima, a pored toga gotovo neograniena vlast namjesnika, koji su kroz kratko vrijeme nastojali izvui to vie osobnih koristi, djelovala je na namjesnike vrlo koruptivno - kod uprave provincija bio je naime naputen princip besplatnosti magistratura, jer su stanovnici provincija morali davati namjesnicima znatna sredstva za hranu, vino i sol, a tako isto morali su uzdravati i razliita senatska poslanstva - to je bio samo dio sredstva koja su primali namjesnici - vei dio znali su si pribaviti podmiivanjem, korupcijom i pljakom - zato su potkraj republike donaani zakoni po kojima su namjesnici mogli biti tueni na povrat neopravdano uzetog novca (leges repetundarum) - i kraj takve uprave vreno je preko rimske vlasti u provincijama stalno prodiranje i proirivanje rimskog prava, rimske kulture i civilizacije, to je doprinosilo romanizaciji provincija

13

* Gospodarski, socijalni i kulturni odnosi - iz osvajakih ratova, naroito u Grkoj i Maloj Aziji, vraali su se rimski vojskovoe s bogatim ratnim plijenom, prvenstveno u obliku robova i stoke, dobivajui tako potrebnu radnu snagu i stoku za obraivanje one osvojene zemlje, koja je sainjavala ager publicus - pored toga pritjecale su u Rim ratne odtete, zlato, robovi i svakojaka dobra i stoka iz provincija - to se bogatstvo gomilalo u rukama vojskovoa i pripadnika senatorskog reda - tako se stvarala nova klasa bogataa, koja je u svojim rukama koncentrirala imetak, zemlju, robove i stoku. - Rim postaje sreditem trgovine izmeu Italije i Istoka, a rimski srebreni novac (denarus) imao je slubeni teaj na svim obalama Sredozemlja - broj robova je poslije velikih pobjednikih ratova znatno porastao - cijena im je uslijed toga padala, a eksploatacija se pojaala i pootrila. - sve to je izazvalo i nove socijalne grupacije - Rim prestaje biti seljaka drava, nestalo je opreke izmeu patricija i plebejaca, ali je na njeno mjesto sada dola opreka izmeu bogataa i siromaha, opreka aristokratsko-plutokratske oligarhije, koju je predstavljala senatska stranka nasljedne zemljoposjednike aristokracije (optimates) i irokih slojeva puke stranke (populares) - unutar te nove bogatake aristokracije stvarala su se dva nova stalea: nobilitas i ordo equester - nobilitas sainjavahu potomci starih patricijskih obitelji i imuni plebejci, koji su doprli do kurulskih magistratura, dakle svi oni (patriciji i plebejci), iji su preci obnaali neku kurulsku magistraturu - viteki stale (ordo equester) obuhvaao je sve one, koji su imali dovoljni imetak da o svom troku slue u konjanitvu, te bi ih cenzori uvrstili u liste vitezova-konjanika - ovamo spadahu bogati trgovci i novari, zakupnici poreza i carina (publicani), poduzetnici javnih radova i bogati municipalni graani - dok su senatori sainjavali zemljinu aristokraciju, tvore vitezovi financijsku aristokraciju - nasuprot ovoj novoj aristokraciji stajao je siromani plebs, koji se sastojao od propalih zemljoposjednika, razliitih obrtnika i nadniara te ostalog gradskog proletarijata - taj je plebs sainjavao pristae popularne (puke, demokratske) stranke.

- dolo je do tekih opreka izmeu senatorskog i vitekog stalea - viteki stale, koji je raspolagao bogatstvom, teio je za politikom vlau, koju je ljubomorno uvao senatorski stale - u toj borbi izmeu senata i vitezova uzdigoe se konano pojedini vojskovoe koji se oslanjali na puku stranku i vojsku u borbi protiv optimata - u tim trajnim borbama dolo je u posljednjem stoljeu republike do Suline i Cezarove diktature i do poznatih triumvirata, koji svravaju obraunom izmeu Oktavijana i Antonija i uspostavom mira pod Augustinovim principatom

- uz gospodarske i socijalne promjene dolo je u ovom razdoblju do znatnih promjena u duhovnom i vjerskom ivotu, u prvom redu zbog utjecaja napredne grko-orijentalne civilizacije - grki robovi i osloboenici odgajali su esto rimsku djecu, a rimski mladii polazili su u Grku, u tamonje retorske i filozofske kole - grki se utjecaj opaao i u umjetnosti, a i u pravu, a poeli su poputati i stroga rimska vjera i moral pod utjecajem novih filozofskih i grko-orijentalnih religioznih struja.

Razvoj prava i pravna vrela posljednjih dvaju stoljea republike

* Zakonodavstvo - u ovom razdoblju donesen je po narodnim skuptinama znatan broj zakona - ukupno oko 800, no veina tih zakona odnosila se na javno pravo, a samo jedna treina na privatno pravo, jer su Rimljani mijenjali privatno pravo putem zakona samo onda, kad je to bilo neophodno potrebno - privatnopravni i procesualni zakoni vrijedili su samo za rimske graane - prema negraanima djelovao je neogranieni imperij rimskih magistrata, a samo prema graanima, bio je taj imperij ogranien zakonom - esto se zakonodavstvo toga doba bavilo i odnoajima na ager publicus-u, a uz civilni proces bavilo se zakonodavstvo esto i kaznenim postupkom - tako je s lex Calpurnia (149.pr.n.e.) bila uvedena prva stalna kaznena porota (quaestio perpetua) za delikte provincijalnih slubenika, a kasnije je raznim zakonima prenoeno

15

sudovanje o tekim deliktima od narodnih skuptina na stalne porotnike sudove, quastiones perpetuae, osnovane za pojedine zloine * Edicta magistratuum i ius honorarium - ogromnim gospodarskim i socijalnim promjenama poslije drugog punskog rata nije vie moglo dostajati staro, uskogrudno i formalistiko civilno pravo (ius civile Quiritium) - zakonodavstvo narodnih skuptina se razmjerno malo posveivalo privatnom pravu - zato je prilagoavanje prava novim prilikama preputeno bilo uglavnom sudskoj praksi, tj. djelatnosti pravosudskih (jurisdikcionih) magistrata, u prvom redu pretora, koji su pri vrenju pravosua provodili vane preinake i uvodili novote u staro civilno pravo - tako je uz ius civile dolo do stvaranja novog pravnog sloja, koji se po tim magistratima zove ius honorarium - da bi graani znali, kako e pravosudni magistrat postupati kad se budu stranke na nj obratile sa svojim sporovima, izdavali su pravosudni magistrati, u prvom redu pretori, svoje edikte - edikti bijahu magistratske objave, koje su se ispoetka priopivale usmeno (edicere) narodu u skuptinama, a kasnije su se objavljivale pismeno - isprva su pretori izdavali edikte, kasnije i drugi jurisdikcioni magistrati - tako kurulski edili kod svoje trne jurisdikcije, a provincijalni namjesnici kod svoje jurisdikcije u provincijama.

PRINCIPAT - OD CARA AUGUSTA DO SMRTI CARA ALEKSANDRA SEVERA (27. pr.n.e. - 235. n.e.)

Politike, gospodarske, socijalne i kulturne prilike

* Graanski ratovi i prijelaz na principat - posljednje stoljee republike ispunjeno je tekim unutranjim politikim i socijalnim borbama, koje su estoko potresle temelje republikanskog ustrojstva - velikim prilivom robova pogoravao se njihov poloaj, te su se redom nizale urote, pa i itavi ustaniki ratovi robova, od kojih je najvei - onaj pod vodstvom Spartaka (73. - 71. pr.n.e.) - predstavljao teku opasnost za robovlasniki sistem, jer su se ogromnoj vojsci robova pridruili siromaniji plebejci, ali je taj ustanak bio uguen - teko je nezadovoljstvo titilo male i srednje zemljoposjednike, koji su, pritisnuti latifundrijama, redom propadali i poveavali mase plebejskog proletarijata - tome je zlu htio doskoiti Tiberije Grakho zakonom da nitko ne smije od ager publicusa posjedovati vie od 500 jugera - on je u jeku agrarne reforme bio ubijen, a slino je proao i njegov brat Gaj Grakho sa svojim namjeravanim reformama, meu kojima je vau ulogu igrao zakon o jeftinom prodavanju kruha - dolo je i do otrih opreka unutar pripadnika same vladajue klase, tj. izmeu nobiliteta i vitezova, jer su potonji kraj svog novanog bogatstva teili za politikom vlau u senatu, sudovima i magistraturama, a koju vlast su uvali u svojim rukama pripadnici nobiliteta - u takvim prilikama vidjela je vladajua klasa jedini izlaz u centralizaciji jake vlasti, koja e zatititi njene interese - tako je dolo do prijelaza na pojedinane diktature i konano na trajni principat - izdizanju pojedinih diktatora pogodovala je injenica to je Marije uveo stajau najamnu vojsku, gdje su vojnici od zvanja, nevezani za zemlju, ili za svojim vojskovoom u nadi za plijenom - vojska i njeni vojskovoe postaju vana nova snaga koja potiskuje i ulogu senata i narodnih skuptina, a u ruke vojskovoa prelazi sve vie i politika vlast u dravi - Sula je uz pomo vojske u svojoj trogodinjoj diktaturi (83. - 79. pr.n.e.) izvrio dravni prevrat u reakcionarnom pravcu - ukinuo je sve reforme brae Grakho, svojom strahovladom je osigurao poloaj senatorskog stalea velikih zemljoposjednika protiv vitezova, a ograniio je i poloaj pukih tribuna i ojaao opet poloaj senata - po raspadanju prvog triumvirata (Pompej, Kraso, Cezar, 60. pr.n.e.) Cezar je svojom
17

doivotnom diktaturom htio uspostaviti monarhiju i pretvoriti rimsku republiku u sredozemnomorsku imperiju - oslonio se na puku stranku i vojsku, ali je prije dovretka svojih planova pao rtvom republikanskih urotnika (44. pr.n.e.) - no republikansko ureenje nije se vie moglo odrati - drugi triumvirat (Antonije, Lepid, Oktavije, 43. pr.n.e.) bio je ustvari produenje Cezarove vojne diktature - po raspadu istoga i po konanoj likvidaciji republikanske stranke prela je sva vlast na Oktavijana, kasnijeg cara Augusta - Oktavijan je 27. pr.n.e. prividno uspostavio republikanski ustav, no stvarno je svojim poloajem princepsa sve vie potiskivao vlast republikanskih ustavnih faktora (magistratura, senata i narodnih skuptina) - princeps je bio prvi magistrat u dravi, koji je u svojoj ruci ujedinio razliite funkcije bivih republikanskih magistrata - naroite mu je ovlasti pruao doivotni imperium proconsulare, po kojem je imao vrhovnu komandu nad cjelokupnom vojskom, ne samo u provincijama nego i u Rimu, te potestas tribunicia, koja ga je ovlaivala na intercesiju (veto) protiv svih ina redovitih magistrata - pored toga bi se dao birati za konzula i vrhovnog sveenika, odluivao je o ratu i miru i koncentrirao u svojim rukama razliite upravne i sudske funkcije, ukljuujui i cenzorske ovlasti po kojima je dobio pravo imenovati senatore - princepsova vlast nije bila nasljedna, nego je izbor princepsa formalno pripadao senatu, ali se kod toga uvaavala volja pokojnog cara, a i vojska je estoput igrala kod izbora odlunu ulogu - republikanski magistrati birali su se i nadalje svake godine, no svi su oni bili samo graanski slubenici bez ikakve vojnike vlasti - uz njih je postojao itav niz plaenih carskih inovnika i pomonika koji su bili od njega zavisni te ih je on po volji postavljao i skidao - bili su to veinom osloboenici, a kasnije prevladavaju vitezovi - odatle su se razvili brojni carski uredi s birokratskim aparatom, a vanu ulogu je imalo i carsko vijee - za Augusta je ustrojena carska garda u Rimu (pretorijanci) - na elu joj stajahu po dvojica praefecti praetorio, koji s vremenom postadoe najvii carski inovnici i zamjenici cara u cjelokupnoj dravnoj upravi i vrenju carske jurisdikcije - narodne skuptine su ubrzo izgubile svoju prijanju zakonodavnu, izbornu i sudsku funkciju, jer su ove prelazile na senat i princepsa - August je jo dodue neke svoje vane zakone dao izglasati po narodnim skuptinama, no odmah zatim djelatnost skuptina jenjava i posve

iezava - posljednji po skuptinama donesen zakon spominje se za cara Nerve 98. n.e. - senat je u odnosu prema princepsu bio formalno predstavnik republikanskog ureenja, ali je stvarno izgubio najvei dio svoje vlasti u korist princepsa - on je izgubio svaki utjecaj na vanjsku politiku, ali je pod Tiberijem na senat prelo od narodnih skuptina pravo izbora magistrata, a isto tako i zakonodavna vlast, tako da senatus consulta dobivaju snagu zakona - no u oba ova pravca bijahu stvarno odluni princepsovi prijedlozi senatu, te je senat postao mehaniko orue u princepsovim rukama - kod uprave provincija je senat putem prokonzula i propretora upravljao senatskim provincijama u kojima nije bilo vojske, a car je preko svojih legata i prokuratora upravljao carskim provincijama - prihodi iz prvih ili su u aerarium populi Romani, kojima je upravljao senat, a prihodi iz drugih ili su u fiscus Caesaris, kojim je upravljao princeps - temeljem svog prokonzularnog imperija presizao je car i u upravu senatskih provincija - od 3.st. sve su provincije ve pod carskom upravom . - kako su potkraj republike rimsko graanstvo dobili svi Italici, poelo se ono dijeliti i u provincijama - u irokoj mjeri podijelio je konano car Karakala 212. g. pravo graanstva svim slobodnim stanovnicima carstva, izuzev peregrina koji nisu pripadali nikakvoj peregrinskoj opini - tim se inom rimsko pravo probilo u sve dijelove carstva, koji su dotada ivili po svom domaem, provincijalnom pravu

19

DOMINAT - OD SMRTI CARA ALEKSANDRA SEVERA DO SMRTI CARA JUSTINIJANA (235. - 565.)

Politiki, gospodarski i socijalni odnosi

* Ustavno ustrojstvo drave - u 3. st.n.e. ubrzano se nastavlja proces raspadanja robovlasnikog sistema - teku krizu koja je prijetila rasulom carstva zaustavio je dodue Dioklecijan reformom dravnog ustrojstva u pravcu apsolutne monarhije, ali je time rasulo drave bilo samo odgoeno - poetkom 5. st. stvaraju ve barbari na teritoriju rimskog carstva svoje drave, a 476. svrgava barbarski vojvoda Odoakar posljednjeg zapadnorimskog cara Romula Augustula, dok Italija dolazi 493. pod vlast istonih Gota - pokuaj kojim su rimski carevi, poev od Dioklecijana, nastojali zaustaviti rasulo drave sastojao se u temeljitoj reorganizacij dravnog ustrojstva i vojske uvoenjem otvorene vojne diktature i centraliziranog vojnobirokratskog dravnog aparata - car je bio neogranieni i bezuslovni gospodar (dominus et deus - odatle dominat) i zakonodavac, koj se okruio istonjakim despotskim ceremonijalom i birokratskim upravnim i vojnim aparatom - da bi se drava i vladajua klasa uspjenije branila protiv unutarnjih nemira, ustanaka i vanjskih napada, podijelio je Dioklecijan vlast s jo jednim Augustom i s dva cezara, tako da su carstvom upravljala etvorica (tetrarhija), a jedinstvo je bilo odrano zajednikim zakonodavstvom - car Konstantin je uspostavio jedinstvo carstva te ojaao apsolutizam i preselio prijestolnicu iz Rima u Konstantinopol (Bizant), no po smrti Teodozija I. 395. dolo je do definitivne diobe carstva na istonu i zapadnu polu, koje su bile vezane zajednikim zakonodavstvom, ali je svaka sa svojom posebnom upravom - nekadanje republikanske forme sada su stvarno i formalno nestale - car je gospodar zemlje, a svi stanovnici smatraju se njegovim podanicima ili robovima - sve to je vezano s carem smatralo se kao sacrum - narod je izgubio svaki utjecaj na dravnu upravu - senat je postao gradska skuptina Rima, odnosno Konstantinopolisa, bez ikakve vlasti - slino su i konzuli, pretori i kvestori postali gradski magistrati bez ikakve vlasti, a imenovao ih je car - ostale republikanske magistrature uope su nestale - dravom upravlja car s ogromnim brojem svojih razliitih plaenih slubenika, koji su bili hijerarhijski rasporeeni u birokratske stupnjeve s odgovarajuim titulama

- vrhovne upravne vlasti i vrhovni slubenici bili su centralizirani na carskim dvorima odakle su se izdavale sve zapovijedi, svi zakoni, naredbe itd., a vrhovni organi cjelokupne davne uprave i najvii graanski slubenici bili su praefecti praetorio - u vezi s diobom carstva bila je itava drava konano podijeljena na 4 prefekture (Oriens, Illyricum, Italia s Afrikom i obje Gallie) na elu s prefektima pretorio - prefekture su bile podijeljene na dijeceze, kojima upravljahu vikari, a dijeceze su se dijelile na provincije kojima upravljahu namjesnici - znatno je povien broj stajae vojske primanjem u vojsku sve veeg broja barbara, naroito Germana - vrhovni vojni zapovjednici (magistri militum) imali su takoer sjedite na dvoru te su pripadali carevu konzistoriju. uz unutranje nezadovoljstvo robova, zemljoradnika i stanovnika provincija pridola su sve ee prodiranja i pustoenja barbara u unutranjost carstva, a nemirne provincije nisu vie bile vrelo mirnog eksploatiranja - drava je pak trebala sve vie sredstava za uzdravane sve vee vojske i skupog birokratskog upravnog aparata - ogromne svote troio je raskoni, po orijentalnom ceremonijalu ureeni dvor - zbog svega toga dolo je do rasula u financijama, te je drava poela umanjivati vvrijednost novca kovanjem sve loijeg novca - time se ekonomska kriza samo pogorala, a privreda se vraa na naturalno gospodarstvo - da bi se povisili dravni prihodi, uvodili su carevi itav niz poreznih reformi - Dioklecijan je reformirao zemljini porez prema stanju zemljine obrade, posebni porez plaali su lanovi senatorskog stalea, veinom veliki zemljoposjednici, a za trgovce i obrtnike uveo je car Konstantin obrtni porez, koji se plaao na kapital svake 4. godine.

21

Rimski sveenici
-bogosluja (sacre) u Rimu su bila javna ili privatna. Privatna su se vrila u kui , a javna u hramovima, provodila su ih obini ljudi ili sveenici. -sveenici su se postavljali imenovanjem ili izborom, a u slubu su bili uvedeni inauguracijom -najee su nosili toge (TOGA PRAETEXTA) ili eire (samo flaminesi)

PONTIFEX MAXIMUS  -na elu zbora pontifika, njih 15.  -on je duhovni nasljednik cara  -od Augustove vladavine ta je dunost predana caru  -nadzirali su sva bogosluja i odluivali o sakralnim pitanjima  -ureivali su kalendare , arhive ,popise konzula i ljetopise

HARUSPEX  -Etruanski tumai znakova, koji su tumaili volju bogova po ivotinjskim utrobama  -u carskom je vremenu djelovao zbor od 60 Haruspexa

AUGUR  -motrioci ptica  -bilo ih je 16 i inili su zbor ija je uloga bila da prate auspicije po nalogu magistrata  -znakove je davao Jupiter a odnosili su se na razne dravne pothvate  -istoni su znakovi bili povoljni a zapadni nepovoljni  -osim ptica pratili su munje

VESTALKE

Biraju se djevojice od 6 do 10 godina starosti, ija su oba roditelja iva i nikad nisu bili u ropstvu, koji se nisu bavili neasnim poslom i iji je dom bio u Italiji. Pontifex maximus imenuje 20 djevojica od kojih se nasumino izabire jedna.  Sluba: 30 godina: prvih 10 sveenica ili discipula je zauzeta uenjem dunosti, sljedeih 10 ih je naueno prakticirala, i zadnjih 10 je ona davala instrukcije novim discipulama -obvezana svetim zavjetom istoe sve dok je u slubi -nakon tog odreenog vremena, ona se mogla vratiti u svijet i udati se uzdravale su se o javnom troku od trenutka njihova posveenja su bile su potpuno osloboene od roditeljske vlasti pravo napraviti oporuku, svjedoiti na sudu bez da polau zakletvu

 Povlastice:

FLAMINES  u poetku ih bira comitia curiata, kasnije comitia tributa  primljeni i inaugurirani od p. maximusa, ijem autoritetu su cijelo vrijeme bili podreeni  njihova sluba je doivotna  imaju mjesto u senatu zbog autoriteta svoje slube  nije se smio zakleti, popeti ni dotaknuti konja, svui se na otvorenom, nou izbivati iz kue, doticati se neistog  mora oeniti djevicu i smije se oeniti samo jednom, a ako bi ona umrla, morao je napustiti slubu

23

SACERDOS  religiozni ini - privatni ili javni; javne su vrili magistrati i sveenici (sacerdotes publici)  sveenike je imenovao pontifex maximus a kasnije e biti postavljeni izborom  poasna mjesta  osloboeni sluenja vojsci, graanskih slubi i plaanja poreza  imali mnogobrojne sluge (za obrede)

NOVAC Kovanje novca jo od doba Augusta u Rimskom Carstvu bilo je centralizirano tako da se novac kovao na raun cijelog Carstva.. Uestaliju oznaku kovnica nalazimo na noviima iz 3.st jer je u to doba Rimsko Carstvo koloniziralo veliki teritorij, na ijim su se granicama vodili ratovi, a potreba da se financira vojska i postojea inflacija uzrokovali su podizanje kovnica u mnogim gradovima. Prva kovnica novca nalazila se na Kapitolu, pored hrama boginje Junone Monete Junona koja opominje. 260. godine, kada je car Galijen izvrio novanu reformu i kada je, osim u Rimu, otvorena i prva kovnica u jednom pokrajinskom centru, dolazi do uvoenja kovnike oznake kao naina kontroliranja postupaka duosnika kovnica. U poetku su na novac stavljane samo oznake radionice. Od Aurelijanove novane reforme stavljani su i skraeni nazivi mjesta gdje se nalazila kovnica (R za Rim, M za Milano, T za Ticinum ili S za Sisciju). Radom kovice od poetka 2.st. pr. Kr rukovodio je kolegij magistrata sastavljen od tri lana, tzv. Tresviri (ili Triumviri) monetales. Njihov pun naziv je bio Tresviri aere, argendo, auro, flando feriundo tri ovjeka (odgovorna) za lijevanje i kovanje (novca od) bakra, srebra i zlata. Ove dunosti pripadale su broju mladih magistara, od kojih su predstavnici vladajue klase u Rimu zapoinjali svoju drutveno-politicku karijeru.

Na podruju Hrvatske treba istaknuti slijedeu kovnicu novca: Siscia 262.-423. Osnovana od strane Galijena. Kovnica je u kontinuitetu radila sve do poetka 5. St. U poetku su radile 2 kovnice sa radionicama P i S i oznakama 1 i 2. Od vremena Probusa nalaze se i radionice u okviru grkog alfabeta. Aureusi se kuju ve od osnivanja, a kasnije se otvara 5 kovnica. *Dioklecijanova reforma novca: Ovom reformom je utvrena punovrijedna zlatna moneta (aureus), koja je zvanino bila teka 1/6 rimske funte (5,45 grama). Pored toga, u opticaj je puten srebrni i broani novac. Male emisije zlatnog i srebrnog novca putene su u opticaj, ali poto se jo uvijek na tritu pojavljivao stari bakreni novac bezvrijedni skok cijena nije zaustavljen. 1 aureus- zlatnik vrijedio je 200 srebrnjaka, a ovi 8000 denarija Ova reforma nije imala nekog naroitog uspjeha, jer realna vrijednost novca nije stajala u potrebnom skladu sa njenom nominalnom vrijednou. Odnos izmeu vrijednosti metala bio je odreen proizvoljno, takoer nije bio u obzir sistem cirkulacije novca. Cijene robe, ne samo da nisu opadale nego su i dalje rasle.

25

VOJSKA: Vojska u doba republike: Legionarius = vojnik, pripadnik legije (onaj koji je sakupljen) Vojnu obavezu imaju svi zdravi, od 17. do 60.g. ivota (do 46. iuniores, stariji seniores), ne preniski, ali ni previsoki Podijeljeni su u razrede prema cenzusu Razredi:
 Hastati najmlai, imaju kacigu, tit, oklop, kratki ma i dva laka koplja

 Principes zrele dobi, naoruanje jednako hastatima  Triarii najstariji, imaju dugo koplje, bore se samo u najteim prilikama  Velites mladi i siromani, nemaju oklop, imaju lagano koplje Jedinice:  Manipul (manipulus)= taktika jedinica, sainjavaju ga 2 centurije (= 200 ljudi), u kojima je omjer c. 150 tekih oruanika na 50 lakih  Turma (turma) = odio konjanika, svaka ima 30 ljudi rasporeenih u 3 dekurije Legija:  4200 5000 ljudi, ukupno ih je 4  10 manipula hastata + 10 manipula principa + 10 manipula trijarija + 10 turmi konjanika  Na krilima su jo ete saveznika (socii ) s 30 manipula i 30 turmi

Zapovjednitvo:  Vrhovni je zapovjednik konzul, za pomonike mu senat postavlja legate  Voe legije su 6 vojnih tribuna (tribuni militum ), svaka 2 mjeseca dvojica  Manipulima zapovijeda izborni centurion, a centurijama imenovani centurion (najugledniji je centurio primipilus)  Saveznicima zapovijeda praefectus socium Vojska u doba Cezara Vojsku je Gaj Marije uinio plaenikom i stalnom (sluba je trajala 20 godina, vojnik sam plaa opremu i sprovod). Razredi su ukinuti, u svakoj kohorti ima po jedan manipul trijarija, hastata i principa Svi imaju teko oruje i lako koplje: nema vie velita Legije poinju dobivati brojeve i imena

Legija:  6000 ljudi  1 legija = 10 kohorti = 30 manipula = 60 centurija  Na svaku legiju dolazi oko 1000 konjanika (obino Gali ili Germani) Vojska u doba Carstva  Ustroj legije je kao u doba Cezara, ali postoje odjeli veterana (veterani), vojnika koji su odsluili 20 godina, ali sada imaju poasno mjesto i jedina im je dunost borba  Pojavile su se pretorijanske kohorte (cohortes praetoriae, najvie njih 10 s po 500 ljudi) = careva osobna straa (prvi je to imao Scipion Emilijan)  Plaa im je oko 3x vea od legionarske, dobivaju i nagrade (donativum )  August je ustanovio i 3 (kasnije 4) gradske kohorte (cohortes urbanae ) kojima zapovijeda praefectus urbi, a slue kao gradska poasna straa za senatore  Tu je i 7 cohortes vigilum s po 1000 ljudi, kao nona straa (protiv poara i sl.)

27

Rimska vojna oprema:  kaciga (cassis = metalna, galea = kona);  tit (scutum; drven, presvuen koom i okovan mjeu s ispupenjem);  oklop (lorica; od metalnih traka ili karika)  koplje (pilum = lako i hasta-teko);  ma (gladius; s vremenom se skratio i zailjio);  bode (pugio)  lukovi i strijele pripadaju pomonim etama; prake nose siromani Odjea:  Sagum = ratna kabanica, etverokutna, kopa se na desnom ramenu (paludamentum = ratna grimizna kabanica za vojskovoe)  Calligae = kone sandale ili cipele pletene od remenja sa eljeznim avlima na potplatima  Braccae = hlae, zbog praktinosti preuzete od sjevernjakih naroda Vjebe:  Mariranje 30ak km dnevno (pod opremom), pola korakom, pola trkom  Bacanje kamenja, jahanje (skoiti na konja i s njega pod opremom), plivanje  Izgradnja logora (logor se na putu dizao svaki dan, a spremao unutar tri znaka trube) Uobiajni zadaci vojnika:  Izgradnja mostova: drveni most preko 500m iroke i 8m duboke Rajne kod Koblenza (Cezar); kameni, 1500m dugaak i 50m visok na Dunavu u Daciji (Trajan), u panjolskoj se jo koristi  Izgradnja cesta: u 4 sloja s odvodnim jarcima, iroke 5-6m, i na najnepristupanijim mjestima, i danas u upotrebi.

Bitke na moru:  Brodove su nauili graditi od Kartaana (tek u punskim ratovima razvili mornaricu, prvu stalnu ustanovio je August), od Ilira pokupili naves Liburnae, brze bireme  Razliiti po broju reda vesala: bireme, trireme, kvadrireme i kvinkvereme (300 veslaa i 120 vojnika, trijerarh = centurion)  Nikad nisu imali pomorsku taktiku: corvus (kuka, sredstvo za prebacivanje na neprijateljski brod) Opsadne naprave:  nasip (agger ) i jarak (fossa)  zakloni (od titova do tornjeva)  ovan (aries)  strojevi za strijeljanje catapultae (izbacuju strijele) ballistae (bacaju kamenje)

29

Rimska godina i raunanje vremena - U staro vrijeme poinjala s martom , trajala 10 mjeseci. - Mjesenu godinu od 12 mj. uveo kralj Numa Pompilij , dodao mjesece januar i februar, poetak godine prenio na 1. januara. - Zbog izjednaavanja sunane i mjesene godine, svake 2 godine je umetan mjesec mercedonius od 22 dana, a svake 4. godine je imao 23 dana. - 46. godine Cezar uvodi julijanski kalendar kojeg je uredio aleksandrijski matematiar Sosigen. - Osnova kalendara: 365 dana, 1 prijestupni dan koji se svake 4 godine vraao (24. februara, taj je dan onda dolazio 2 puta i zvao se bis sextus Kalendas Martias;bissextilis=prijestupna godina) - Papa Grgur 1582. g. uvodi gregorijanski kalendar, pravoslavna Crkva se jo i danas koristi julijanskim. - Mjeseci Quintilis i Sextilis promijenjeni u Iulius i Augustus. - Kalendae-prvi dan u mjesecu, rex sacrorum na Kapitoliju narodu objavljuje kada e biti prva etvrt (Nonae). - Idus pun mjesec ; u martu , maju , julu i oktobru 15., u ostalim mjesecima 13. dan. - Deveti dan prije, dakle 7. dan marta, maja, jula i oktobra, a 5. dan ostalih mjeseci bili su Nonae. - Kod naznaivanja datuma raunali su se dani unatrag. -Dan pred zvao se pridie Kalendas , Nonas , Idus; ostali dani obino ante diem (npr. sextum) Nonas , Idus ili Kalendas. - Godine su Rimljani oznaavali po konzulima. - Od Augusta stali su pisci brojiti godine otkad je osnovan Rim (ab urbe condita ).Po Varonu , to se dogodilo 753 . g. pr. K. - Tjedan 8 dana , internundinum (nundinae -sajmovi). - Graanski dan od ponoi do ponoi , prirodni od izlaska do zalaska sunca. - Vojnika sluba no se dijelila na 4 strae od po 3 sata.

- Fasti ( kalendar) vodili sveenici , 304. g. pr. K. je postao openito pristupaan javnosti.

- Dies Fasti pretoru bilo dozvoljeno suditi. - Dies Comitiales dani za skuptine ili suenja - Dies Nefasti- skuptine i suenja zabranjeni -Dies Religiosi- isto kao nefasti, bili nezgodni za vane poslove - Dies Atrii nesretni dani -Dies Intercisi- ujutru i naveer zbog sakralnih inova bili nefasti - Dies Fissi do kraja vjerskog ina nefasti, inae pak fasti.

31

INSTITUCIJE RIMSKOG SVIJETA


Tajana Blaekovi

33

You might also like