UVOD

Starenje je normalna fizioloka pojava, odnosno proces koji traje itav ivot i u kojem ovjek doivljava stalne bioloke, psiholoke i socijalne promjene, dok je starost stanje vezano uz odreenu ivotnu dob. Kalendarski starost je odreena s dobi od 65 godina ivota, to je pojava koja nije istovjetana za sve ljude, svaka osoba razliito stari na ta mogu uticati razne razlike u nainu i brzini uvjetovane nasljednim osobinama, kvalitetom ivota, nazonou razliitih rizinih imbenika i bolesti, to znai da postoje velike individualne varijacije zavisno od osobe do osobe. Meutim to je neizbjena pojava koja se prirodno odvija kod svih ivih bia, neprekidnog trajanja i kao normalan slijed okolnosti, ovjek kako stari tako se mijenja kako sa biolokog tako i sa psiholokog i socijolokog aspekta , pa na osnovu toga ja u se u ovom radu voditi tim promjenama ali iskljuivo okviru psiholoke gerentologije. GERONTOLOGIJA (geron gr.=starac; logos gr.=rije,znanost) je multidisciplinarna znanost o biolokim procesima starenja, psihikim i fizikim svojstvima starijeg organizma te socijalno-ekonomskim problemima starijih. Prvi ovaj termin je upotrebio 1903god. Elie Metchnikoff s Pasteurevog instituta u Parizu u biolokoj studiji starenja. U strunoj literaturi starenje se moe podjeliti na: primarno, sekundarno, i tercijarno.

Pritom primarno predstavlja normalno i uobiajeno starenje koje zahvaa sve ljude, dok je sekundarno jo poznato i kao bolesno, odnosno ono koje nastupa uslijed neke bolesti, i ogranieno je na pojedine ljude ili skupine. Konano, neki gerontolozi spominju pojam tercijarnog starenja, pri emu misle na kratko vremensko razdoblje od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci prije smrti, kada ivotne funkcije naglo i znaajno slabe. Meutim osnovna podjela gerentologije je na: 1. Bioloku gerontologiju koja se bavi prouavanjem uzroka starenja stanica organa i organizma u cjelini pa tako obuhvaa i problematiku patolokog starenja organizma tj.podruje koje nazivamo medicinskom gerentologijom ili gerijatrijom, 2. Psiholoku gerontologiju koja se bavi se psiholokim promjenama u starosti i 3. Socijalnu gerontologiju a bavi se prouavanjem odnosa izmeu starijih ljudi i drutva u cjelini.

PSIHOLOKA GERONTOLOGIJA

Psiholoku gerontologiju definiramo kao kao granu gerentologije koja se bavi prouavanjem psihikih promjena u funkciji dobi. Ona se naruito bavi prouavanjem promjena koje se pojavljuju sa starenjem na podruju osjeta, percepcije, psiho motorike, uenja i pamenja, inteligencije i linosti starijeg ovjeka, to je dio razvojne psihologije usmjeren ka prouavanju posljednje razvojne faze u ivotu ovjeka. Psiholoka gerontologija pored prouavanja psihikih promjena bavi se i prouavanjem socijalne interakcije starijih pojedinaca i utjecajima socijalne interakcije na psihika stanja tih pojedinaca. Ovo podruje je posebno usmjereno na prouavanje problema vezanih uz uvjete obiteljskog ivota i starosti kao i problema zbog promjene socijalne uloge starijeg ovjeka (umirovljenje, stavovi i predrasude koje u drutvu vladaju u odnosu na starije ljude). Djelo poznatoga i priznatoga slovenskog psihologa Pejak,V. Psihologija tree ivotne dobi se moe se smatrati osnovom, ali i poticajem za daljnje izuavanje, potreba i osobina starijih ljudi, kao i problema s kojima se suoavaju u toj ivotnoj dobi. Danas prosjeno trajanje ivota u razvijenim zemljama iznosi 75 godina, te se moe rei da posljednja treina ivota poinje nakon 50. godine. Pejak to razdoblje dijeli na etiri vremenska perioda: od 50 do 60 godina, ili kasnu srednju dob, od 60 do 70 ili mlau starost, od 70 do 80 godina ili srednju starost, te nakon 80. godine visoku starost.

Pritom napominje: Kao to se vidi trea ivotna dob ne obuhvaa samo starost. Kasne srednje godine vrijeme je oluja i stresova, slijedea faza je razdoblje prilagodbe na novo stanje, treu prate brze promjene ivotnih funkcija, a za etvrtu fazu karakteristina je pojava sveopeg slabljenja. U knjizi Psihologija odrasle dobi i starenja1 autora Schaie,W.K.,Willis, S.L se izmeu ostalog govori o posljednjem stadiju odraslog ivota starosti ( reintegracija ili oaj) koja obuhvaa ak treinu ivotnog vijeka! U toj ivotnoj fazi osoba se hvata u kotac sa smislom ivota, te se priprema za kraj svog tjelesnog postojanja. Jedan od pionira socijalne gerontologije Rober Havighurst, navodi est zadataka s kojima se osoba u toj dobi mora suoiti:

je prijevod Amerike knjige Adult development and aging, koja je prvi put izdana 1996., a doivjela je svoje 4. izdanje. Preveli su je prof. dr. sc. Jasminka Despot-Luanin i mr. sc. Zvjezdan Penezi.

1. 2. 3. 4. 5. 6.

prilagoavanje na opadanje tjelesne snage i zdravlja, prilagoavanje na umirovljenje i smanjeni prihod, prilagoavanje na smrt suprunika, uspostavljanje jasne povezanosti s vlastitom dobnom skupinom, usvajanje i prilagoavanje drutvenih uloga na fleksibilan nain, te uspostavljanje zadovoljavajue fizike okoline za ivot.

Takoer, su opisane pozitivne crte starosti kao to su kreativnost i postignua, te uspjeno starenje koje u prvom redu podrazumijeva pozitivan pojam o sebi uz realnu procjenu sposobnosti. Autori istiu da je starost viena kao jedno razdoblje ivota, ali moe biti podijeljeno u najmanje tri stadija: mladi-stari (65 do 75 ili 80 godina), stari-stari (75 ili 80 do oko 90 godina) i vrlo-stari ili najstariji-stari (85 do 90 ili vie godina.

METADOLOKI PRISTUPI ZA ISPITIVANJE PSIHIKIH PROMJENA U FUNKCIJI DOBI

Jedna od prvih potekoa s kojom su se suoili psiholozi u nastojanju da ispitaju promjene koje se u psihikom ivotu deavaju sa starenjem, je bila potekoa oko pronalaenja najprimjerenijeg metadolokog pristupa u ispitivanju ovih promjena. Na prvi pogled ispitivanje psihikih promjena u funkciji dobi moe izgledati vrlo jednostavno mogu se naprimjer uzeti dvije grupe ljudi razliite dobi, ispitati njihove sposobnosti i utvrditi da li postoje odreene razlike meu njima. Budui da se radi o grupama ljudi razliitih starosti, moglo bi se zakljuiti da je starenje naih ispitanika dovelo do tih razlika, pa takav metadoloki pristup nazivamo transverzalni pristup. Postoji jedan veliki problem vezan uz ovaj istraivaki pristup, naime, ovakvim ispitivanjima ispitujemo razliite grupe ljudi, roenih u razliito vrijeme, ljudi koji su bili pod razliitim socio-kulturnim uticajima to je naravno sve moglo dovesti do razlika meu njima bez obzira na njihovu starosnu dob. Transverzalnim pristupom dobivamo dobne razlike, razlike u pojedinim obiljeijima koje nalazimo kad usporeujemo prosjene vrijednosti dvije ili vie grupa ispitanika razliite ivotne dobi. Meutim, u koliko elimo utvrditi dobne promjene tj. promjene koje se kod odreenog pojedinca dogaaju iskljuivo pod utjecajem dobi tada koristimo drugi istraivaki pristup zvani logitudinalni pristup. Kod ovog istraivakog pristupa provodimo istraivanja na uzorku tih ispitanika kod kojih uzastopno u odreenim 3

vremenskim razmacima mjerimo pojedina obiljeija, radi utvrivanja promjena koje se zbivaju u funkciji dobi. Meutim, kod ovog pristupa mogu se javiti brojni problemi kao to je dugotrajnost istraivanja. Dugotrajna istraivanja mogu smanjiti motivaciju istraivaa s obzirom da se na rezultate mora ekati i po desetak i vie godina. Jedan od najveih problema je osipanje uzorka ispitanika koje se javlja zbog pada motivacije ispitanika za daljnje sudjelovanje u ispitivanju. Najvei broj istraivanja u psiholokoj gerontologiji kao i u gerontologiji openito, sproveden je putem transferzalnog pristupa. Jedan od razloga je taj da je transferzalni pristup lake provesti nego longitudinalni pristup, jer se u relativno kratko vrijeme dobiju podaci o dobnim razlikama izmeu pojedinih skupina ispitanika.Ovaj pristup je znatno jeftiniji od longitudinalnog, i sa njim se izbjegavaju brojne potekoe. U psiholokoj gerontologiji kada se eli doi do fundamentalnih zakljuaka i utvrditi neke ope zakonitosti o uticaju starenja na psihike sposobnosti koristi se longitudinalni pristup. Logitudinalnim studijama utvreno je da u funkciji dobi ne dolazi do naglog opadanja psihikih sposobnosti, kao to se to ranije mislilo na osnovu rezultata transferzalnih studija. Takoe, longitudinalnim ispitivanjima utvreno je da postoje znatno velike razlike izmeu starijih ljudi i da se te razlike poveavaju sa ivotnom dobi. Osnovni a najvaniji zakljuak ovih ispitivanja je u tome da se u individualnom pogledu samo na osnovu dobi teko moemo procjeniti sposobnosti pojedinca. Rezultati ovih ispitivanja daju nam samo podatke o odreenim prosjenim zakonitostima, a mi uvijek moramo imati u vidu da postoje mnogi pojedinci koji se od tog prosjeka znaajno razlikuju, to jeste da su njihove sposobnosti slabije razvijene od prosjeka, ili pak znatno razvijenije od prosjeka. Jedna od znaajnih potekoa u ispitivanju promjena kod starijih ljudi je ta to se razliite sposobnosti ispituju izolirano. Na primjer posebno se ispituju promjene u pamenju, inteligenciji, uenju i tako dalje.

PSIHOLOKE PROMJENE U STAROSTI

ta se dogaa kod ljudi starijih dobi? Kod ljudi starije dobi opadaju fluidne kognitivne sposobnosti , to oznaava opadanje sposobnosti kognitivne obrade koje nam omoguuju manipuliranje apstraktnim simbolima, kao npr. u matematici. Provedena psihometrijska istraivanja ne slau se oko tone dobi kada taj pad nastupa, ali sva se slau u tome da odreeni pad postoji. No, istraivanja su takoer pokazala da ne dolazi do opadanja svih kognitivnih sposobnosti nego da ak u pojedinim podrujima, kao to su rjenik i opa obavijetenost, dolazi do odreenog porasta. Promjene koje nastupaju u starosti , a koje zahtjevaju niz prilagodbi u socijalnim odnosima starije osobe, oigledno dovode osobu u vrlo sloenu ivotnu i psiholoku 4

situaciju. Iako se razliiti aspekti socijalnih odnosa u starosti obino razmatraju odvojeno, svaki za sebe, treba imati na umu da starija osoba istovremeno i lan obitelji i umirovljenik , prijatelj a moda i bolesnik. Druga vana injenica je ta da je svaka starija osoba inividua za sebe , formirana raznim iniocima i iskustvima jednog gotovo itavog ivotnog ciklusa. Shvaanjem vanosti ovih dviju injenica bitno doprinosi razumjevanju starijih osoba. U procesu duevnoga starenja postoje znatne individualne razlike. Osobe koje svoj ivot doivljavaju uspjenim, emocionalno zrele osobe, ekstrovertirane i neegocentrine, nesibine, optimistine i prilagodljive osobe, lake e prihvatiti starost i nezine promjene. Psiholoke promjene kod starijih osoba vezane su uz: Percepciju2-brzina i tanost percepcije smanjuje se kao i sposobnost reakcija. Starije se osobe slabije snalaze u novim i nepoznatim situacijama, a bri e i lake u poznatim oekivanim situacijama. Starenjem se smanjuju osjetne i motorike sposobnosti, usporavaju se procesi u sredinjem ivanom sustavu. Intelektualne sposobnosti- smanjuje se sposobnost i brzina pamenja, koncentracija i brzina miljenja. Sposobnost uenja i izlaganja nauenog u starijih osoba je usporena , potreban je vei broj ponavljanja, a esto nedostaje prava tehnika uenja. Starije osobe slabo pamte dogaaje novijih datuma a u detalje pamte dogaaje satijih datuma i lako evociraju te doivljaje. Psihika inkontinencija 3starije osobe na najmanji podraaj mogu izraziti jake, nekontrolisane emocije, esto praene mimikom (napr.iznenadni, bezrazloni i povrni pla).

1. SENZORNE SPOSOBNOSTI Senzorne sposobnosti su sposobnosti ulnog opaanja, povezane sa funkcionisanjem sistema ulnih organa (otrina sluha, otrina vida, otrina mirisa, taktilna sposobnost, sposobnost razlikovanja nijanse boja, sposobnost tane lokalizacije zvuka itd). Ispitivanja i merenje stupnja razvijenosti senzorne sposobnosti standardizovanim testovima imaju znaajnu ulogu u psiholokim istraivanjima i u praksi (u klinikoj psihologiji, inenjerskoj psihologiji, profesionalnoj orijentaciji i profesionalnoj selekciji). Senzorne sposobnosti opadaju sa starenjem, meutim esto se pretjeruje u intezitetu opadanja ovih sposobnosti i mogunostima obavljanja raznih aktivnosti koje ovise o ovim sposobnostima. Iako opadaju gotovo sve senzorne sposobnosti treba imati imati na umu da postoje velike mogunosti kompezacije senzornih nedostataka putem pomagala (naoale, uni aparat za poveanje sluha i razna druga ortopetska pomagala).
2

se definie kao nesvjesni proces kojim mozak organizira podatke dospjele iz raznih osjetila i intrepetira ih tvorei smisljenu cjelinu. 3 je emocijonalna nestabilnost pri kojoj pojedinac ne moe suzdrati emocije i nema nadzor nad njima.

1.1 Vidna osjetljivost Jedan od uzroka opadanja otrine vida su fizioloske promjene u vidnom receptoru, zatim smanjena sposobnost akomodacije4 lee. Sa starou se smanjuje elasticnost lee ali i miia koji sudjeluju u organizmu akomodacije lei. Jedan od simptom starih ljudi je smptom prekratkih ruku tj. itanje sa udaljenosti zbog starake dalikovidnosti. Takoe na slabiju vidnu osjetljivost djeluje i slabija adaptacija na manje intezitete osvjetljanja. Najmanje potrebno osvetljenje da bi se predmet uoio se poveava, te stariji ljudi imaju potekoe pri upravljanju autobomilom u sumrak ili u noi. Opada i osjetljivost na boje,ali vrlo malo. Osjetljivost na boje raste do 20 godina a onda postepeno opada. Kao jedna od pojava vidne osjetljivosti je i suenje vidnog polja, koja je vie vezana za razne ocne bolesti u starosti nego u samom starenju. Zato u starijoj dobi postoje vei broj slijepih osoba.

1.2 Sluna osjetljivost Sluh je najotriji od oko 15 godina a zatim dolazi do njegovog opadanja. Kod vecine ljudi vec nakon 40 godina slabi osjetljivost na visoke tonove a osobe preko 60 godina starosti imaju potekoe sa percepcijom tonova iznad 10.000 hiljada herca. Znaajan inilac koji moe uticati na slabljenje sluha je buka. Poznato je da kod muskaraca sluh bre slabi nego kod ena. 1.3 Okusna i mirisna osjetljivost Okusna i mirisna osjetljivost do 50 godina se znaajno ne mijenja. Meutim nema konzitentnih podataka kako se mirisna osjetljivost mijenja sa starou. Znaajno opadanje okusne osjetljivosti zapaa se tek oko 70 godina, to se vezuje sa opadanjem broja osjetnih talaaca na jeziku. Mirisna osjetljivost iz dananjih ispitivanja proizilazi da se sa starou ne dolazi do znatnog slabljenja osjetila mirisa jer se te promjene vie prepisuju drugim utjecajima a ne starenju. 1.4 Osjet dodira i boli Osjet dodira ostaje ne promjenjen do 50 godina, poslije ega opada na razliitim dijelovima tijela.
4

je podeavanje organizma ili jednog njegovog organa skladu sa promenljivim uslovima sredine.

Sa starenjem se smanjuje tj, poveava prag boli, ali se mora razgraniiti prag boli i tolerancije na bol, zato to je mogue da je tolerancija na bol poveana u starosti. 2. MOTORIKE SPOSOBNOSTI Vrijeme reakcije najkrae je u dobi od oko 18.godina. poveanje vremena reakcije relativno je malo do 40.godine, da bi zatim znaajnije povealo stime da je du vrijeme reakcije na vidne nego na zvune podraaje. Pored opeg usporavanja vremena reakcije u starosti naene su i neke druge razlike izmeu mladih i starijih osoba. Kod sloenih reakcija postoje vee razlike izmeu mladih i starijih nego kod jednostavnijh reakcija. Izmeu 20 i 60 godine dolazi do smanjenja vremena reakcije za 10-20%. Tri osnovna uzroka poveanja vremena reakcija sa starou i to: Opadanje Senzorne osjetljivosti Opadanje brzine Provoenja impulsa u ivanim vlaknima Usporavanje procesa u centralnom ivanom susravu. Da li se to odraava na manje mogunosti starih ljudi da obavljaju odreene svakodnevne motorike zadatke ili moda pridonosi veoj izloenosti nesreama zbog usporenosti reakcije? U koliko se tempo obavljanja motorikih zadataka prilagodi sposobnostima starijih radnika ono ih mogu obavljati jednako dobro kao i mladi. to se nesrea tie ne moemo govoriti openiti o povezanosti izmeu dobi i nesrea ve moemo govoriti o razlikama u tipu nesrea koje pogaaju mlae i starije dobne skupine. Najee nestree kod starih ljudi poljavljuju se u kui, meu takvim nesraama najei su padovi. Njima pridonosi mnostvo razliitih inilaca kao to su oslabljen osjeaj za balans, usporenost u reagiranju potekoe u predvianju nesree i neadekvatan okoli kojim su stari ljudi izloeni i koji je esto osnovni uzrok nesree (tepisi, namjetaj sa otrim rugovima, stilske kupaonice, nedostatak draa za dranje i sl.) Stariji ljudi zbog umanjenih senzornih sposobnosti esto stradaju kao pjeaci u prometnim nesreama.smatra se naime da opadanje mnogih perceptivnih, senzornih i motornih funkcija u starosti moe poveati broj nesrea u prometu. Naprimjer, smanjena vidljivost za vrijeme vonje noi, smanjena sposobnost akomodacije,ako nakon bljeska fara drugog automobila u noi, smanjena sluna sposobnost, smanjena sposobnost usmjeravanja panje i sposobnost kratkotrajne memorije te konano slabije tj.dulje vrijeme jednostvne iznenadne motorne reakcije, inioci su kojima se prepisuju nesree starijih vozaa.

Karakteristino za prometne nesree starijih ljudi je to da one nisu toliko opasne kao nesree mladih. Nesree starih ljudi su obino nesree bez ljudskih rtava.

3. INTELEKTUALNE SPOSOBNOSTI 3.1 Uenje i pamenje Pamenje je mogunost usvajanja, zadravanja i koritenja informacija. Pamenje je uvelike znaajno za ovjeka, za njegov razvoj i njegov identitet. Ono je u uskoj vezi s uenjem, mogli bismo rei da bez njega uenje ne bi imalo smisla jer je pamenje mjesto na kojem se uvaju informacije, a ujedno je i proces unutar ovjeka koji obrauje te informacije. Postoje tri faze pamenja: 1. Kratkotrajno 2. Dugotrajno Kratkotrajno pamenje odnosi se na zamuivanje sadraja ne toliko vanih da bi bilo potrebno due zadravati u svijesti ali potrebnih za neku svakodnevnu aktivnost. Dugotrajno odnosi se na trajno zapamivanje bilo namjerno nauenim, bilo sluajno doivljenim sadraja. Bioloka osnova kratkotrajnog pamenja su bioelektriki procesi koji ne ostavljaju stalni trag u ivanom sustavu. Kod dugotrajnog pamenja dolazi do biohemijskih promjena u modanoj kori. Opadanje sposobnosti pamenja oituje se kao: 1 .smanjenja sposobnosti usvajanja novih znanja. 2. smanjenju sposobnosti prisjeanja i prepoznavanja ranije nauenih sadraja. Kako se mijenja pamenje u starijoj dobi? Slabljenje pamenja se smatra jednim od znakova starenja. No, to slabljenje varira od osobe do osobe. Senzorno pamenje se relativno dobro odupire starenju, kratkorono isto tako, no dugorono pamenje slabi. Kako godine napreduju, pamenje novih informacija znaajno opada, ali sposobnost da se stariji ljudi prisjete dogaaja iz dalje prolosti generalno nije pogoena protokom vremena. Zato pamenje slabi? Istraivai su ponudili nekoliko hipoteza pri objanjavanju dobnih razlika u dugoronom pamenju: 1. Bioloke hipoteze-to osoba vie propada fiziki, gubici u pamenju e biti vei. Novija istraivanja sugeriraju da je degeneracija frontalnih renjeva mozga povezana s opadanjem u epizodikom pamenju u starijoj dobi.

2. Hipoteze procesiranja-odnose se na tri koraka potrebna za procesiranje informacija u pamenju: kodiranje, pohrana i dosjeanje. Starije osobe su manje uinkovite u kodiranju informacija od mlaih. Nisu sklone razmiljati na nain da organiziraju materijal kako bi ga lake upamtili. Takoer, starije osobe imaju potekoa pri dosjeanju informacija iz pamenja. Uenje definiemo kao proces sticanja novih iskustava, proces koji moe biti namjeran kao naprimjer, elimo usvojiti neke nove verbalne sadraje ili nove vjetine i namjeran kada uimo sluajno iz svakodnevnih iskustava. esto se smatra da stariji ljudi imaju veliki potekoa u uenju tj.u usvajanju novih saznanja. Uenje kod starijih ljudi moe biti uspjeno kao i kod maldih ljudi samo je potrebno prilagoditi tempo uenja starijoj dobi. Kao jedna od opih pojava karakteristina za sve intelektualne procese kod starijih ljudi je usporanje intelektualnih procesa. Intelektualne probleme stariji ovjek moe uspjeno rijeiti ali mu je potrebno vie vremena. Zaboravljanje ranije naunih sadraja esto se prepisuje starijim ljudima kao jedno od njihovih obiljeja. To je jedna pojava koju svatko doivljava bez obzira na dob. Uzroci zaboravljanja su stvaranje preslabih tragova pamenja zbog izostanka ponavljanja kao interferencije sa drugim sadrajima. Usvajanje novih znanja na neki nain djeluje na brisanje ranijih sadraja. Ovu pojavu zovemo retroaktivnom inhibicijom. Najvie zaboravljamo imena ljudi brojeve, datume, neugodne dogaaje i ono to ne razumijemo te ono to smatramo nevanim u naim ivotima. Najmanje zaboravljamo ugodna iskustva ono to nam se ini vrijednim pamenja ono to esto ponavljamo i nae nekadanje uspjehe. Ovu pojavu nazivamo optimizmom pamenja. Sa procesom starenja opada broj ivanih stanica u kori mozga ovjeka to se uzima kao i jedan od bitnih razloga slabljenja intelektualnih funkcija u starosti. Od ostalih razloga spominje se usporenje ivanih procesa u mozgu zbog smanjenene brzine ivanih impulsa i odreeni patoloki procesi koji nuno ne moraju biti uvjetovani starenjem ali koji se esto pojavljuju u toj dobi. No u toku normalnog starenja ove promjene nisu toliko primjetne da bi dovodile do znaajnih potekoa u normalnom ivotu kod starijih ljudi. Nadalje, uenje u starijoj dobi podpomae jedan mehanizam kojeg zovemo proaktivno olakanje, to je pojava kada stara znanja koja je neko ranije nauio pomau u sticanju novih. Kod normalnih i zdravih starijih osoba problem uenja novih znanja nisu toliko izraena. 3.2 Inteligencija

Inteligencija je mentalna karakteristika koja se sastoji od sposobnosti za uenje iz iskustva, prilagodbe na nove situacije, razumijevanja i koritenja apstraktnih pojmova, i koritenja znanja za snalaenje u okolini. Iako se definicije inteligencije razlikuju, teoretiari se slau da je inteligencija potencijal, a ne potpuno razvijena sposobnost. Smatra se da je inteligencija kombinacija uroenih karakteristika ivanog sustava i razvojne inteligencije, oblikovane iskustvom i uenjem. Inteligenciju je mogue mjeriti, iako nesavreno, testovima inteligencije. Iako bi se moglo pomisliti da visoka inteligencija omoguava osobi uspjeh u drutvu, mnogi drugi inbenici koji utjeu na drutveni uspjeh ine predvianja nepouzdanim. Mehanizmi pretvaranja intelektualne sposobnosti u drutveni uspjeh nisu u potpunosti razjanjeni. Tako, na primjer, postoji vrsta veza izmeu uspjeha u osnovnoj koli i inteligencije, ali nakon toga nije vie mogue predvidjeti uspjeh pojedinaca na temelju inteligencije. Postoji nekoliko inilaca o kojima ovise intelektualne sposobnosti i stupanj njihovog opadanja sa starou to su: 1. Vrsta intelektualne sposobnosti napr.verbalne sposobnosti mogu sa starenjem ak i rasti dok napr. Sposobnosti pamenja i loginog zakljuivanja nakon 50tih godina polako i opadaju. 2. Stupanj prijanje razvijenosti intelektualnih sposobnosti takoer je od velikog utjecaja na njihovo opadanje u starosti. Inteligencija moe biti u starosti i dalje sauvana iako je ona u mladosti bila bolje razvijena. 3. intezitet mentalnih aktivnosti u starosti i tokom cijeloga ivota od velikog je znaaja za ouvanje intelektualnih sposobnosti u starosti. Mentalne aktivnosti uvaju mentalne sposobnosti od propadanja u smislu ako ih se dovoljno ne koristi tada bre propadaju. Ta injenica moe posluiti i za unapraenje intelektualnih sposobnosti starijih ljudi putem organiziranja raznih oblika edukacije i drugih mentalnih aktivnosti za starije ljude. 3.3 Kreativnost Kreativnost je povezana sa intelektualnim osobinama pojedinca, njegovim znanjima i vjetinama, te s nainom na koji je njegovo znanje struktuirano i kako se ono koristi. Istraivanja pokazuju da se ljudi mogu nauiti kreativnom miljenju, to moe biti povezano s uklanjanjem prepreka kreativnom miljenju, kao to su npr. razliiti oblici misaonih stereotipa, kao i s usvajanjem kreativnih heuristikih tehnika, kao to su npr. analiza sluaja i istraivanje analogija kad se odnose na izuzetke iz uobiajenih pravila, zatim strukturiranjem poznatih ideja i znanja tako da izgledaju strane ili neobine. Ispitivanje utjecaja starenja na osjetne, motorne i intelektualne sposobnosti esto nam ne daju odgovor na pitanje koliki je openiti utjecaj starenja na razna postignua koja o ovim sposobnostima ovise. Potrebno je naime razlikovati izmeu odreenih

10

sposobnosti koje predstavljaju potencijal za postizanje raznih postignua u ivotu, i stvarnih postignua koja osim o sposobnostima ovise i o mnogim drugim iniocima kao to su objektivne okolnosti, zdravstveno stanje, interesi, stavovi, stupanj motivacije, crte linosti i dr. Prvi sistematski prikaz utjecaja starenja na postignua dao je H.C.Lehman koji je 30tih godina ovog stoljea zapoeo istraivanja o povezanosti dobi i znaajnih dostignua u raznim djelatnostima. Lehman je napravio tablice dobi iz kojih se vidi u kojim su godinama poznati pojedinci uinili neto znaajno u podruju umjetnosti znanosti, literature, tehnologije i sl. ili pak postali poznati kao glumci, politiari, dravnici, vojskovoe i dr. Na temelju tih podataka utvrdio je koja vrsta postignua je vezana uz odreene dobne skupine. Tako na primjer utveno su najvea postignua iz podruaja hemije ostvarena kod hemiara u dobi od 30-34 godine. Na nekim drugim podruijima napr.u filozofiji najproduktivnije razodoblje bio je period od 35-39 godina, a u poeziji period od 25-29 godina, najbolji bestseleri nastali su u dobi od 40-44 godine, najbolje tragedije i komedije od 35-39 godina. Oito je da se najvea postignua postiu u mlaoj i srednjoj dobi i da sa starenjem njihov broj opada. To naravno ne znai da se znaajna postignua ne ostvaruju i od strane pojedinaca i u starijoj dobi ve samo to da u toj dobi znaajno manji broj pojedinaca ostvaruje odreena dostignua. Zbog ega broj postignua opada sa starenjem. Najei inioci koji se spominju kao razlozi manjeg broja postignua u starosti su: opadanje psihike vitalosti i energije; opadanje senzomotornih kapaciteta; loije fiziko i duevno zdravlje; osiromaenje mate; opadanje brzine mentalnih procesa; smanjeno vrijeme posveeno kreativnom radu; nedostatak nagrada i manji interes za nagrade.

Neki od ovih inilaca u vezi su sa subjektivnim promjenama koje se u individualnim sposobnostima mjenjaju sa starou a drugi sa objektivnim promjenama koje smanjuju motivaciju starijeg ovjeka za bavljenje onim aktivnostima kojima su usmjereni mladi ljudi sa ciljem postizavanja drutvenog priznanja. 3.4 Mudrost Zbog ega postoji miljenje da mudrost raste s dobi? Meacham (1990) smatra da jepovezivanje mudrosti sa starijom dobi u prvom redu posljedica elje mladih da je pripiu starijim osobama (opisana istraivanja Clayton i Birren (1980) i Holliday i Chandler (1986). Mlade odrasle osobe postaju svjesne potekoa i odgovornosti povezanih sa zadacima odrasle dobi. One trebaju donijeti znaajne i nepovratne odluke s obzirom na svoje mjesto u drutvu i odnose s drugim

11

ljudima. U isto vrijeme svjesne su i nedostataka na podruju znanja i iskustva koje bi im trebalo omoguiti da donesu dobru odluku i da budu sigurni da e u budunosti u njihovim ivotima prevladati uspjeh, zadovoljstvo i ljubav. U prisutnosti takve neizvjesnosti, za mlade odrasle osobe utjeno je i neophodno vjerovati da su stariji ljudi, koji su u poziciji moi, zaista uili iz iskustva, da vide stvari u irem kontekstu, upotrebljavaju zdrav razum, da vide samu bt situacije, da su moralni i u njih se moe imati pouzdanja, ukratko, da su starije osobe mudre. Stvar nije u tome da li starije osobe imaju takve atribute, ve da je razumno da mlae osobe imaju potrebu vjerovati i imati povjerenja u starije osobe, posebno u one koje su u poziciji moi u drutvu i kojima se mlae osobe mogu obratiti za savjet. S druge strane treba naglasiti da i starije osobe imaju potrebu podravanja tradicionalnog gledita da se mudrost poveava s godinama. U drutvu u kojem biti star predstavlja rizik gubljenja kontrole nad ivotnim resursima, gubljenja moi, ugleda i statusa, razumna je elja vjerovati da postoji odreena posebna kvaliteta koja se stie tokom ivota i ne moe biti oduzeta od strane mlaih ljudi. Te posebne kvalitete ne mogu se stei ni na jedan drugi nain nego ivotom koji traje est, sedam dekada. Ako bi se postojanje tih kvaliteta priznalo i mlaim osobama to bi znailo odbacivanje posebnih kvaliteta do kojih se moe doi samo starenjem. Mudrost se moe definirati kao izniman uvid u ljudski razvoj i pitanja ivota, to ukljuuje i vrlo dobre prosudbe, savjete i komentare. Takoer, mudrost se moe promatrati kao odraz pozitivnih dobitaka u kulturno utemeljenim kognitivnim pragmatikama; odnosno smislenom koritenju kognitivnih vjetina i to unato vie fizioloki kontroliranim gubicima kognitivne mehanike. Postoji est faktora na temelju kojih ljudi konceptualiziraju mudrost, a to su: sposobnost rezoniranja, otroumnost, usvajanje ideja i uenje iz okoline, prosuivanje, posebno otra svjesnost, percepcija i uvid.

Prouavanje mudrosti predstavlja novi smjer za otkrivanje sposobnosti koje se mogu razvijati tijekom cijelog ivota i to u isto vrijeme kada fluidne sposobnosti mogu slabjeti 4. EMOCIJE Promjene mentalnih funkcija u starijih osoba vie su istraene a, stoga i bolje poznate od onih koje se javljaju u emocijama i motivaciji. O karakteristikama uvstava u knjizi ljudi tree ivotne dobi- Pejak. V, izmeu ostalog, navodi ...da se intenzitet emocija u jednakim situacijama sa starenjem smanjuje, to je u skladu s aktivistikom teorijom emocija, prema kojoj su emocije to intenzivnije to je organizam aktivniji (str. 186).

12

U ovoj se dobi javlja i osjeaj osamljenosti (gubitak branog partnera, prijatelja), te tjeskobe i strah od budunosti i blizine smrti. S produljenjem ivotnog vijeka raste udjel starijeg stanovnitva, kao i zahtjevi za podizanjem kvalitete ivljenja u poznim godinama. Uz to, kao da je prosjena ivotna granica od 75 godina jo uvijek prekratko vrijeme, jer se napori znanstvenika sve vie usmjeravaju na razliite postupke produljenja ivota na razini gena i hromosoma. Ne treba zaboraviti i postupak kloniranja jer, ini se, nekima nije dovoljan samo jedan ivot. Meutim, dok istraivanja ne pokau to doista znanost tu moe napraviti, vano je i potrebno uiniti to vie ovdje i sada kako bi starost, kao i druga ivotna razdoblja, imala, ako ne vie a ono barem podjednak broj dobrih i loih strana. Jedan od naina zasigurno je i promjena slike koju je drutvo stvorilo o ovom periodu ovjekova ivota. Ako stariji ljudi na starost ponu gledati pozitivnije, a i njihova okolina postane njima naklonjenija, otvorit e se mnoga vrata za nova iskustva. Naravno, u skladu sa eljama i, to je jo vanije, mogunostima pojedinaca. Dobar primjer tome su sveuilita za ljude tree dobi, teajevi stranih jezika za umirovljenike, turistika putovanja itd. Vei interes znanstvenika i praktiara, posebno pripadnika pomagakih struka, takoer moe pridonijeti da i u ovom razdoblju ivota svaki pojedinac u to veoj mjeri pronae sreu i smisao svoga ivljenja. Depresija je u pravilu ea u starijih ljudi, ali se obino radi o blaem obliku. Uestalost depresije poveava se s dobi kao i uestalost suicida. Depresija se esto pojavljuje uz demenciju, zbog infarkta ili inzulta na mozgu. Novija istraivanja pokazuju da najmanje treina stanovnika domova umirovljenika imaju psihike tegobe, pri emu su najee depresivne slike. Mogui uzroci pojave depresivnih stanja u starijoj ivotnoj dobi su: osamljenost, otuenost, nezadovoljstvo odlaskom u mirovinu, gubitak partnera, odlazak djece, smanjenje potreba i motivacije.

Ako je potrebno provesti terapiju, naglasak se stavlja na odravanje samopotovanja, organizaciju slobodnog vremena i kvalitetnih sadraja te pronalaenje aktivnosti koje prema preostalim sposobnostima ovjek moe obavljati. Za neke od takvih aktivnosti danas se u svijetu organiziraju i dnevne bolnice. Mnogi od nas poznaju ljude u kojima odlazak u mirovinu izaziva zabrinutost i tjeskobu jer je dananja generacija umirovljenika suoena s nizom problema pogotovo

13

onih financijske prirode. Osim smanjenih prihoda, ograniene drutvene aktivnosti i manjih kontakata s okolinom, pojavljuju se i brojne druge narcistike povrede, jer osoba koja nije u radnom odnosu nije toliko traena kao prije te odlaskom u mirovinu gubi na vanosti. Svi ti imbenici dovode do poveane psihike osjetljivosti. Najei izvori opasnosti za psihiko zdravlje su i velika pasivnost i povlaenje jer vode u osamljenost koja je danas jedan od glavnih problema u starijoj dobi. Veina starijih ljudi ali za prolou, osjea da vie nema to oekivati od budunosti, pojavljuju se sumnja, neodlunost, strah, ponekad i zablude miljenja, pogrena tumaenja opaanja i iluzije. U toj dobi est je multimorbiditet5. Iako pojedini poremeaji ne moraju imati invalidizirajui karakter, hronine bolesti i ogranienja svakako spreavaju ispunjenje elja. Biti umirovljenik nova je uloga na koju se treba priviknuti i koju treba prihvatiti, jer ivot umirovljenika trai novu organizaciju vremena. Priprema za umirovljenje trebala bi se sastojati od redefiniranja odnosa prema partneru, prihvaanje novih meugeneracijskih odnosa (unuci), odnos prema profesiji, revidiranje dosadanjih i traenje novih interesa, odnos prema vlastitom identitetu i prema financijskomaterijalnoj sigurnosti. Potrebno je pronai novi identitet u kojem ima mjesta za samopotovanje i aktivnost. Osobito je vano uspostavljati nove odnose, preuzeti nove uloge kao npr. ulogu djeda i bake koja prua ponovni doivljaj mladosti i ispunjava veseljem i osjeajem korisnosti. Na taj nain moe se ouvati i razvijati volja za ivotom. Umirovljenici mogu znatno pridonijeti vlastitoj obitelji i drutvu, zato ih treba na odgovarajui nain povezati i dati smisao njihovim aktivnostima.

REAKCIJE NA PSIHIKE PROMJENE I STARAKU DOB

Promjena motivacije za veinu aktivnosti kojom se ovjek bavio u periodu aktivne profesionalne djelatnosti jedna je od sutinskih psihikih promjena kod starih ljudi koja iz osnove mjenja manifestnu sliku ponaanja, pa time i predstavu koju imamo o mentalnim procesima kod veine osoba u ovom ivotnom periodu. Danas se navodi vei broj tipinih rekacija na starenje i starost. Meu njima najvie se navodi da pet takvih kljunih reakcija a to su: 1. Konstruktivni stav prema ivotu zrelih osoba. Obino se osobe iz ove grupe opisuju kao stabilne, sposobne za uspostavljanje toplih odnosa sa drugim ljudima, uivaju u ivotu, imaju smisla za humor, svjesne su svojih nedostataka, vrjednosti u budunosti. Preduslov za ovako pozitivno rekacije su uglavnom sreeno djetinjstvo, stabilan brak, uspjena profesionalna karijera, odsustvo financijskih tekoa i napredovanje na osnovu sopstvenih sposobnosti, 2. Zavisnost: Osobine iz ove grupe u materijalnom i emocionalnom pogledu oslanjanja na druge. Ovakve osobe su obino neambiciozne, rado odlae u
5

je p risutnost vie dijagnoza bolesti.

14

penziju, sve manje ele da preuzimaju odgovornost i esto vole da ive izvan svojih mogunosti, esto su i submisive. 3. Odbrambeni stav. Ova grupa starijih i starih moe biti naglaenija suzdrana i kontrolisana, koje mogu biti vezane i za navike. Rad im esto slui kao odbrana od suoavanja sa starou i tekoama koje starost nosi. esto su zatvoreni i nerado se poveravaju, naroito kada je re o porodici i psihosocijalnim odnosima. Takoe, nektiriki esto starost i smrt ignoriu kao problem. Razmiljanje o tim problemima uglavnom potiskuju drugom aktivnou. U njihovoj ivotnoj historiji ovih osoba iz ove grupe nalaze se esti profesionalni padovi u karijeri, a i drugi neuspjesi. Prema mladima mogu da dominiraju zavist i neprijateljsko raspoloenje. 5. Rezigrirani tip- Osnovna karakteristika je mrnja prema samom sebi. Da li se moe utjecati na starost? Neki znanstvenici tvrde da se kvaliteta ivota starijih ljudi nee znaajnije popraviti sve dok se ne pone tretirati sam mehanizam starenja, umjesto ublaavanja njegovih simptoma, to je trenutna praksa. Do prije samo nekoliko godina nije postojao znaajniji interes za istraivanje procesa starenja, a jedan od razloga je bio taj to niko nije vjerovao da je mogue boriti se protiv starenja. No, stvari se polako mijenjaju. Genetike studije pokazuju da ne postoji jedan odreeni gen odgovoran za starenje, nego se radi o kombinaciji djelovanja vie zasebnih dijelova naeg genoma. Na primjer, smanjimo li koliinu hrane koju dajemo ivotinjama, one e ivjeti dulje. U laboratorijskim eksperimentima, takori koji su dobivali manje hrane bili su boljeg mentalnog stanja, obolijevali su u kasnijoj ivotnoj dobi, i u manjem su omjeru patili od ozbiljnih bolesti. Njihov ivotni vijek produio se za minimalno 15, do ak 30%. Vjeruje se da smanjeni unos kalorija u organizmu uzrokuje promjenu stanja, od normalnog, do stanja u kojem se rast i starenje usporavaju. Kada bi se ivotinje vratile na normalni reim prehrane, i starenje njihovog organizma. Veina znanstvenika smatra kako je razmiljanje o zaustavljanju procesa starenja trenutno ipak "pomalo luckasto", ali tu ideju ne odbacuje u potpunosti: slau se s De Greyom da je mogue utjecati na mehanizme starenja. Postizanje prosjenog ivotnog vijeka od 100 ili vie godina sastoji se u odravanju kvalitete ivota: vodimo li brigu o svom tijelu, hranimo li se pravilno, izbjegavamo li puenje, poveat emo vjerojatnost da i sami jednog dana doivimo stotu godinu.

15

ZAKLJUAK

Dodati ivot godinama to je parola gerentologa. Jedino su godine kao mjerna jedinica vremena, a drugo je ivot!. Iako smo ve vidjeli i uoili da je starost neizbjena a samim tim i psihike promjene koje dolaze sa tom dobi, moramo imati u vidu da prosjeno opadanje sposobnosti starijih ljudi sa starenjem ne mora imati nikakvog utjecaja na njihov normalni svakodnevni ivot. Tako mnogi stariji ljudi iako imaju manje razvijene neke sposobnosti, jo uvijek mogu obavljati svakodnevne aktivnosti sa preostalim sposobnostima. U pitanju je smisao, sadraj i cilj u ljudskom ivotu i svaki taj period ima svoje ari pa tako i starost. Dr.E.N. Gruber Jedno sam se vrijeme pitao koja je vrijednost starenja i starosti. Vie ne. Ne elim propustiti svoju starost nita vie nego to bih volio da sam preskoio djetinjstvo i adolescenciju. Kakav u biti star, ako mogu birati? Odgovor: u velikoj mjeri ovisi o tomu kakav sam sada. Jer, starenje je proces samopotvrivanja koji se samo nadovezuje na na prijanji ivot.

16

LITERATURA:

1. Prof. Dr . Vahid Kljaji ( akademska 2007/2008) , Socijalna gerontologija 2. Pejak, V. (2001.) Psihologija tree ivotne dobi, Prosvjeta, Zagreb 3. Ivan Furlan (1988.) ovjekov psihiki razvoj , kolska knjiga, Zagreb, 4. Internet stranice: www.munjiza.com/edukacije/dokumenti/ www. zdrav-zivot.com.hr. www.portal.luderberg .hr.

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com

17