ISSN 1331-7970

dvotjednik za kulturna i drutvena zbivanja zagreb, 21. travnja 2,,5., godite VII, broj 153 cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sit

John Zerzan - Anarhoprimitivizam Vlasta ani - Pobuna protiv denicije Andrea Dragojevi - Hrvatska ideologija

Zarezov natjeaj za esej

z
Z a r e

n a t j e

a
j
z a

e s e

0 5 . 2 0

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

info/najave
Gdje je to?
Info i najave 2-3 Satira Jobovske patnje junaka videoigra The Onion 5 U aritu Dravno pripitomljavanje povijesti Andrea Dragojevi 6 Dovoljno je rei DA Nataa Petrinjak 7 Razgovor s Ivom Goldsteinom i Filipom Davidom Omer Karabeg 12-13 Razgovor s Nenadom Zgrabljiem Dijana Vuleta 14-15 Kamen oko vrata Rastko Monik 15 Tema: John Zerzan Razgovor s Johnom Zerzanom Lela Vujani 8 Jednako ubijamo nedjelovanjem, kao i izravnim djelovanjem Rade Dragojevi 9 Previe udesno za rijei John Zerzan 10-11 Vizualna kultura to uiniti s audio-vizualnim arhivima? Tev Logar 16-17 404_FILE_NOT_FOUND eljko Jerman 18 Potreba zatvaranja u vlastiti svijet Iva Rada Jankovi 19 Glazba Tramvajem do raja Marko Grdei 20 Kazalite Dramocid i dramopjev: obrisi jednog pejzaa Nataa Govedi 30-31 Razgovor s Vlastom ani Suzana Marjani 32-33 Kanjenje s isporukom: postdramski teatar Loren Kruger 34-35 Kritika Licemjerna ispovijed Nataa Petrinjak 36 ovjek je ovjeku znak Sinia Nikoli 37 O tajnama svijeta i djetinjstva Staa Skeni 38 Zapisi svjedoka pljake Grozdana Cvitan 39 Kritika i ironija su nemogue Steven Shaviro 40 Poezija Origami orgije Matko Abrami 41 Proza Nae drutvance Sam Shepard 42-43 Tri mirkosekunde Predrag Vrabec 44 Rijei i stvari Ideali i ubretari eljko Jerman 45 Marulieva dica Neven Jovanovi 46 Svjetski zarezi 47 Gioia-Ana Ulrich Ilustracija na str. 48 A. Andrew Gonzalez TEMA BROJA: Zarezov natjeaj za esej Kulturna zadaa prevoditelja Dinko Telean 21-22 Umjetnost kao prepoznavanje svijeta Petar Grimani 23-24 Inkartavanje Nika Domuzin 25 Izlet u Shoppingland Olja Savievi Ivanevi 26-27 Esej Goxy 28 Iggyju Popu Psihomodo pop, a Bobu Dylanu Bob Marley Danijela Ritoa 28-29 Slon/Elephant Gordan Duhaek 29 naslovnica: Vlasta ani, Prelaenje, Gliptoteka, Zagreb, 2005., foto Boris Cvjetanovi

dvotjednik za kulturna i drutvena zbivanja adresa urednitva: Vodnikova 17, Zagreb telefon: 4855-449, 4855-451, fax: 4813-572 e-mail: zarez@zg.htnet.hr, web: www.zarez.hr urednitvo prima: radnim danom od 12 do 15 sati nakladnik: Druga strana d.o.o. za nakladnika: Boris Maruna glavni urednik: Zoran Roko pomonik glavnog urednika: Rade Dragojevi zamjenice glavnog urednika: Nataa Govedi i Katarina Luketi izvrna urednica: Lovorka Kozole poslovna tajnica: Dijana Cepi urednitvo: Grozdana Cvitan, Agata Juniku, Silva Kali, Slaan Lipovec, Trpimir Matasovi, Katarina Peovi Vukovi, Nataa Petrinjak, Gioia-Ana Ulrich, Andrea Zlatar grako oblikovanje: Studio Artless lektura: Unimedia priprema: Davor Milaini tisak: Tiskara Zagreb d. d. Tiskanje ovog broja omoguili su: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Ured za kulturu Grada Zagreba

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

web kritika

Kompjutorske igre kao oblik narativnosti

Katarina Peovi Vukovi Godina 2001. je godina prva studija kompjutorskih igara. Od tada, proglasom istaknutih teoretiara, kompjutorske igre postaju polje teorijskog prouavanja antropologa, sociologa, naratologa, semiotiara i filmologa
drutvenu legitimaciju. Slino utjecaju feministike, queer ili hipertekstualne teorije na sveuilita i igre kao outsideri na znanstvenom tritu pokuavaju svoju legitimaciju stei kroz postojei teorijski instrumentarij. Nije nuno rije o pozitivnim praksama. Da pokuaj akademizacije moe biti nasilan, svjedoi primjer poznate analitiarke koja je Tetris interpretirala kao utjelovljenje prezahtjevnog ivota Amerikanaca u devedesetima sliku neprestanog bombardiranja zadacima koje moramo uklopiti u pretrpane ivotne rasporede. Razliiti pristupi teoriji igara rezultirali su i nedavnim sukobom naratologa i tzv. ludologa. Iako je sukob donekle predimenzioniran, jer je u konanici rije o vrlo slinim pristupima, analizu igara kao pripovjednog anra ludolozi su otro kritizirali pozivajui teoretiare na razvijanje novog znanstvenog instrumentarija prilagoenog strukturi igrajueg, a ne narativnog uitka. Ludolozi slijede funkcionalnousmjeren pristup Espena Aarsetha, ija se studija Cybertext: Perspectives on Ergodic Literature bavila mehanizmima umjetnikih djela ergodine knjievnosti. (Knjievnost koju karakterizira povratna reakcija itatelja, a koja ukljuuje razne oblike i stupnjeve sudjelovanja u stvaranju teksta.) Ciljano ignorirajui medij na kojem su djela nastajala, takav je pristup izjednaio djela digitalne kulture i eksperimentalna djela kulture tiska, otkrivajui mehanizme nelinearnih naracija. Pristupom koji usmjerava teoriju na mehanizme djelovanja, odvraajui je od injenice medijskog utjelovljenja, Aarseth je postavio temelje studija kompjutorskih igara, a svoj e ludoloki pristup popularizirati kroz asopis Game Studies, jedan od najeminentnijih prostora razvoja studija kompjutorskih igara (http://www.gamestudies.org).

ompjutorske igre poinju sve vie privlaiti zanimanje znanstvenika. Dok je zadatak psihologa ranijih desetljea bio upozoriti roditelje na ovisniku prirodu igranja, novi naratolozi teorije kompjutorskih ili videoigara (krovni pojam videoigara ukljuuje i igre na kompjutoru i na razliitim konzolama) smjetaju igre u zatieno podruje akademskog interesa. U isto vrijeme, svijet kompjutorskih igara nalazi se u razdoblju razvoja i redeniranja. Prepoznatljivi anrovi FPSovi, mrene role-playing igre i simulacije se mijeaju, kanali za igranje se umnaaju pored osobnih raunala i konzola za igranje u utakmicu ulaze i mobilni telefoni, a novi umjetniki i marketinki modeli, voeni novim statistikama, razvijaju igre za sve iru populaciju. Marketinke i umjetnike strategije prole su golem put od 1991. i studije Eugenea Provenza, koja je postavila temelje esto ponavljane teze o adolescentnim djeacima koji ine najvei dio publike videoigara. Istraivanja pokazuju kako se modeli kreiranja i oglaavanja igara kreu prema sve starijoj publici i publici obaju spolova. Kako statistike odreuju smjer razvoja kojim kreu veliki proizvoai poput Sonyja ili Sege, injenice da je prosjeni igra danas dvadesetosmogodinjak i da oko 43% igraa ine ene, bitno mijenjaju suvremene strategije. Oglaivake prakse Sonyjeva PlayStationa, sline reklamnim materijalima za cigarete, obraaju se publici koja posjeuje klubove underground strategija Sonyjeve kampanje priziva glazbu, droge i alternativne ivotne stilove. U isto vrijeme, promjene rodnih uloga u industriji igara upuuju na dva raznorodna pristupa s jedne strane proizvodnju igara za djevojice (ruiastih igara), a s druge sve raireniju pojavu rodno neutralnih (crossover) igara. Tako su Segina Sonic the Hedgehog ili Sonyjeve Final Fantasy VII i Parappa the Rapper nastajale pod utjecajem pokreta koji pruaju otpor industriji rodno podijeljenih igara (jedan od takvih je i Quake grrls).

Prostor i vrijeme igara

Dok je naratologija priskrbila igrama akademski status, ludolozi odluno zastupaju idui korak otvaranje novog znanstveno podruja studija kompjutorskih/ videoigara. I jedni i drugi pridonijeli su stvaranju nove discipline koja se bavi problemima dinamike prostora i vremena u igrama, kao i aktantske i dogaajne strukture igara. I kod jednih i drugih, odnos igre i prie je u sreditu pozornosti, no dok naratologe zanima istraivanje igara kao jedne od narativnih praksi, ludologe zanima pomicanje fokusa prema neovisnim mehanizmima igranja. I jedna i druga teorija slau se kako je rije o novoj umjetnosti. Igre se razlikuju od tradicionalnih umjetnosti, naroito od lma i knjievnosti iako se koriste nekim poznatim tehnikama i pripovjednim praksama. Kompjutorske igre nisu naracije tvrde ludolozi, upozoravajui kako je u igrama naracija u klasinom smislu upravo onaj element koji djeluje protiv kompjutorsko-igrajue sastavnice.

Igre se razlikuju od tradicionalnih umjetnosti, naroito od filma i knjievnosti iako se koriste nekim poznatim tehnikama i pripovjednim praksama. Kompjutorske igre nisu naracije tvrde ludolozi, upozoravajui kako je u igrama naracija u klasinom smislu upravo onaj element koji djeluje protiv kompjutorsko-igrajue sastavnice

kasnijeg igrajueg uitka. ak su i rane igre, sasvim razliitih anrova, poput primjerice Zorka nasuprot Super Mario Brosa, imale za cilj natjerati igraa na prostorno istraivanje. Takvo prostorno pripovijedanje nije strano ni knjievnoj tradiciji koja je, smatra Jenkins, pretea pripovijedanja o (i u) okoliu. Od Rata i mira, do Gospodara prstenova, knjievnost je stvarala kanon djela koja su bila zaokupljena prostorom i prostornim pripovijedanjem. Uz to, Jenkinsova primjedba kako prostorno pripovijedanje moe pronai svoje pretee i u Disneyjevim zabavnim parkovima, povezuje igre s popularnom kulturom koja je odigrala presudnu ulogu u oblikovanju ove umjetnosti. Analize prostora, poput Jenkinsonove, kljune su sastavnice svojevrsne gramatike kompjutorskih igara. Na slian se razvija i teorija vremena. Jasper Juul u lanku Uvod u vrijeme igara postavlja osnove teorije vremena u kompjutorskim igrama. Koristei se Genetteovom tipologijom vremena, Juul govori o izravnijoj vezi igre i igraa u odnosu na gledatelja lma ili itatelja romana. Vrijeme igranja (to strano, konzumirajue vrijeme) i vrijeme dogaaja koji se odvijaju u svijetu igre grade pojam vremena koji omoguava uronjeniji osjeaj. Igra, nesumnjivo ucrtava igraa u svoj svijet.

Igrajua znanost
Godinu 2001. Espen Aarseth je proglasio godinom prvom studija kompjutorskih igara. Te je godine u oujku u Kopenhagenu odrana prva meunarodna konferencija o kompjutorskim igrama, a studijska godina 2001/2002. prva je godina redovitog programa Studija kompjutorskih igara na Sveuilitu u Bergenu. Ako je vjerovati Aarsethu, poetak novog milenija rezerviran je za procvat novih interdisciplinarnih prouavanja. Teoretiari kompjutorskih igara dolaze iz razliitih podruja antropologije, sociologije, naratologije, semiotike, lmologije i drugih disciplina. Iako e donijeti u novo podruje specine prakse i ideologije, teoretiari sve vie deniraju prakse terminima studija novonastale discipline.

Studiji kompjutorskih igara

Znanstveno zanimanje za kompjutorske igre ne iznenauje profesori koji se ele baviti igrama dio su projekta koji e popularnoj kulturi priskrbiti

Srednja struja predstavlja pokuaj da se igre istrauju manje kao prie, a vie kao prostori napueni narativnim mogunostima. Tako Henry Jenkins, predstavnik ovakvog pristupa, u svojem lanku Game Design as Narrative Architecture izdvaja prostornost igara kao kljuno razlikovno obiljeje naracije i igre. Igre, za razliku od naracija, mogu bolje predoiti prostor, nudei uronjeniji osjeaj i prikaz narativnih svjetova. Dizajneri igara, tvrdi Jenkins, nisu pripovjedai, nego arhitekti naracije. Mnogi dizajneri i sami potvruju kako je osnovna zadaa tvorca igre upravo dizajniranje prostora, a istraivanje tog prostora osnova je

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

satira

Jobovske patnje junaka videoigre

The Onion Hoe li Bog ikada objasniti junaku videoigre zato mora stalno iznova umirati i ponovo ubijati
eli dopustiti konani poinak?, upitao je reinkarnirani Snake puui ispod amca za spaavanje na gornjoj brodskoj palubi. Za mene sigurno mora postojati vei smisao od ubijanja desetaka ljudi i, naposljetku, vlastita ubojstva. Snake je dodao: Kao to je kazao Goethe, ovjek se mora truditi i grijeiti dok se trudi. Visei preko brodske ograde kako bi izbjegnuo trojicu uvara u ophodnji, Snake se zadubio u matanje o samoodreenju, na glas se pitajui ima li on ikakvu kontrolu nad vlastitom sudbinom. Meutim, prije negoli je izvukao zakljuak nije se uspio zadrati rukama te je pao u more i utopio se. Kuran postavlja pitanje zar Gospodin cjelokupne Zemlje nee uiniti ono to je ispravno?, kazao je dok se ponovo materijalizirao ispod amca za spaavanje. No, uenjaci su esto raspravljali o tome je li to pitanje zapravo zagovaranje ili pobijanje vjere apsolutne dobrote u ime Stvoritelja. to se mene tie, samo znam da sam umoran od neprestane boli, smrti i destrukcije. Potom je jedan neopaeni uvar u glavu upucao Snakea koji je pao u lokvu vlastite krvi prije nego to se ponovo pojavio na krmenoj palubi broda, gdje je zapoela njegova misija. esto se, kao i mnogi likovi iz videoigrica, pitam tjera li me Bog da se nastavim kanjavati za svoje grijehe, kazao je Snake. Pa ja sam, napokon, napustio ameriku vojsku, poubijao stotine uvara te izdao buduu lju-

RANGEBURG, Juna Carolina Solid Snake, strunjak za taktiku pijunau i zvijezda Play Station igrice Metal Gear Solid izrazio je nepovjerenje u prirodu univerzuma kad ga je, u ponedjeljak, nekoliko trenutaka nakon to je jedanaesti put umro u roku od dva sata, okrutni Bog natjerao da nastavi svoje zemaljske muke i patnje kliknuvi na continue. Je li to sve?, upitao je Snake skrivajui se u spremnici u potpalublju teretnoga broda, dok su ga traila dva maskirana uvara. Jesam li stvoren zato da patim? Hou li ikada utei ovom beskonanom zatvorenom krugu napornoga rada nakon kojega slijedi naprasna smrt? Zatim su Snakea otkrili uvari i pokosili ga rafalom. Snake, koji je u posljednjih est mjeseci ubijen 2143 puta, kazao je kako ne zna zato Bog smatra kako je vano da on svoju misiju ponavlja u beskonanost. U to je ukljueno potajno ukrcavanje na oteti vojni brod i otkrivanje osobe koja je ukrala pokretni bojni tenk opremljen nuklearnim orujem poznatiji kao Metal Gear Ray. Zato mi Bog ne

Snake, koji je u posljednjih est mjeseci ubijen 2143 puta, kazao je kako ne zna zato Bog smatra kako je vano da on svoju misiju ponavlja u beskonanost. Zato mi Bog ne eli dopustiti konani poinak?, upitao je reinkarnirani Snake puui ispod amca za spaavanje na gornjoj brodskoj palubi. Za mene sigurno mora postojati vei smisao od ubijanja desetaka ljudi i, naposljetku, vlastita ubojstva

Bog, takoer poznat kao jedanaestogodinji Brandon MacElwee iz Orangeburga, nije ponudio nikakav komentar o Svojem uzvienom planu za Snakea, rekavi da je prezaposlen pokuavajui doi do dijela s ruskom djevojkom, bacaicom noeva

bavnicu Meryl Silverburgh, podvrgnuvi je muenju u izmjeninom svretku prvoga nastavka igrice Metal Gear Solid. No ponekad, kao kada jedino golim rukama samoubilaki napadam desetke naoruanih uvara, izgleda kao da me Bog tjera do proivim pakao samo kako bi se on mogao zabavljati. To jednostavno nema smisla. Kako kae veleasni Paul Flessing s Teoloke kole Sveuilita Yale, Snakeova teozofska dvojba nije neobina. Svi se mi hrvamo s Velikim Pitanjima Boje volje i vlastita mjesta u stvaranju svijeta. No, vano je imati vjere i pokuati pronai smisao vlastita ivota ili vlastitih ivota, ve prema sluaju. Moramo se sjetiti Jobove kunje iju je vjeru Bog stalno testirao. Izgleda da Snake uslijed tog stalnog obrasca klikanja na continue prolazi kroz neto veoma slino. Na kraju e mu smisao postati jasan. uljajui se po brodskim stepenicama, Snake je razmiljao o svojoj posljednjoj sudbini. to me eka na kraju mojih ivotnih putova?, dodao je Snake. Postoji li raj na drugoj strani ili e se sve zavriti ubrzanom video sekvencom koja nagovjetava nastavak? Tada se hodnik ispunio nervnim plinom koji ga je uguio. Bog, takoer poznat kao jedanaestogodinji Brandon MacElwee iz Orangeburga, nije ponudio nikakav komentar o Svojem uzvienom planu za Snakea, rekavi da je prezaposlen pokuavajui doi do dijela s ruskom djevojkom, bacaicom noeva. S engleskoga prevela Gioia-Ana Ulrich

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

kolumna
Na meti

Dravno pripitomljavanje povijesti

Andrea Dragojevi ini se da su svi elementi nove hrvatske ideologije na gomili: prije jedno etiri godine donesena je Deklaracija o Domovinskom ratu, nedavno je Sabor izglasao Deklaraciju o antifaizmu, da bi kao trea stranica ovog svojevrsnog dravno-ideolokog trokuta ovih dana bio formiran glavni stoer jezine policije ili Vijee za normu hrvatskog standardnog jezika
ini se da su svi elementi nove hrvatske ideologije na gomili: prije jedno etiri godine donesena je Deklaracija o Domovinskom ratu, nedavno je Sabor izglasao Deklaraciju o antifaizmu, da bi kao trea stranica ovog svojevrsnog dravno-ideolokog trokuta ovih dana bio formiran glavni stoer jezine policije odnosno, kako je to formulirano u agencijskim vijestima, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta osnovalo je Vijee za normu hrvatskog standardnog jezika i imenovalo njegovih 13 lanova, na elu s predsjednikom Vijea akademikom Radoslavom Katiiem iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Podsjetimo, to i kako o Domovinskom ratu treba misliti propisano je u Saboru 2000. izglasanom Deklaracijom o Domovinskom ratu. U sedam toaka u tom svojevrsnom politikom katekizmu sublimirano je sve to se ima znati o tom razdoblju nae nedavne prolosti, da bi u posljednjoj, sedmoj toki svi graani i drutvene institucije bili pozvani da na navedenim naelima tite temeljne vrijednosti Domovinskog rata. Ta apelativna toka otkriva pravo i skriveno znaenje tada donesenog dokumenta, znaenje s dugoronim posljedicama. U toj se toki priznaje da e svaki revizionistiki stav o ratu biti na odreeni nain sankcioniran. Stoga je Deklaracija i dokument koji legitimira neku moguu buduu upotrebu represivnih sredstava protiv svakog heretikog izazova. ist, nedvosmislen, nedvojben i uzvien kako ga se htjelo prikazati. Budui da se, dakle, Domovinski rat ne moe vie legitimirati iz samoga sebe, te da je evidentnost i neupitnost vrijednosti nastalih ratom bilo sve tee prenositi puku, posebice novoj generaciji, a da pritom propisani stavovi ne dou u brojne kolizije s faktima (zloini s nae strane, egzodus Srba, hukaki govori bive politike vrhuke), pristupilo se postupku dogmatizacije. I dok je u Deklaraciji o Domovinskom ratu bila sanitarizirana nedavna prolost, dok je od bilo kakve historiografske, politoloke ili reeksije neke druge znanosti bio oien jedan mali prljavi rat s golemim privatnim tragedijama i praktiki zanemarivim posljedicama za svjetsku povijest, dotle se u sluaju Narodnooslobodilake borbe priklonilo drugoj metodi vanoj za stvaranje etnodravne ideologije - metodi etniciziranja povijesti.

Hrvatski je antifaizam iznenada i kao nikada dosad postao samo i jedino - hrvatska stvar. Osim etniciziranja, ovdje je takoer upotrijebljen i prije spomenuti princip sanitarizacije: hrvatski je antifaizam posve raskuen od komunizma

Falsikat o NOB-u
Naime, Deklaracija o antifaizmu, donesena glasovima velike veine saborskih zastupnika, osim pravaa i neto suzdranih hadezeovaca, u treoj od ukupno devet toaka donosi sljedee: Naglaava se da su vrijednosti i visoki doprinos hrvatskog naroda u borbi protiv faizma u Drugom svjetskom ratu ugraeni u temelje samostalne Republike Hrvatske, u izvorinim osnovama Ustava Republike, kojima su armirane i Odluke Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja Hrvatske. To da je u antifaistikoj borbi sudjelovao praktiki cijeli srpski narod u Hrvatskoj ne zato jer bi bili neto posebno senzibilizirani na faizam, nego stoga jer su bili u ivotnoj opasnosti od ustakog reima to se i ne spominje. Ni u toj treoj, ni u bilo kojoj drugoj toki Deklaracije. Hrvatski je antifaizam iznenada i kao nikada dosad postao samo i jedino - hrvatska stvar. Osim etniciziranja, ovdje je takoer upotrijebljen i prije spomenuti princip sanitarizacije: hrvatski je antifaizam posve raskuen od komunizma. Nedugo iza toga povjesniar Ivo Banac ustvrdio je da je posrijedi obini falsikat. Naime, kako je kazao, pokreta otpora u Hrvatskoj, kao ni u drugim tadanjim jugoslavenskim zemljama, uope ne bi bilo bez Komunistike partije Jugoslavije. Komu pravo, komu krivo! Niti jedna druga politika struja nije ni pokuala povesti borbu i okupiti narod u antifaistikoj fronti osim komunista. Meutim, za potrebe izgradnje nove dravne ideologije, iz NOB-a je komuniste i Srbe trebalo maknuti.

Kako provercati podjelu Bosne?

U tom kontekstu jasno je da Deklaracija, da se posluimo danas popularnom terminologijom, na neki nain kriminalizira cjelokupno stanovnitvo. Ona, naime, sve nas a priori stavlja na osumnjieniku klupu, svima nam unaprijed pripisuje krimen pogrenog miljenja. Svi su krivi dok ne dokau nevinost, a postupak za dokazivanje pravovjernosti prilagoen je razliitim uzrastima. Pukokolci e, recimo, kao nekad sedam ofenziva, uskoro morati napamet znati izrecitirati sedam toaka Deklaracije. Ima li onih koji problematiziraju Domovinski rat i koji nude alternativna tumaenja dvadeset posto, kako se to inilo bivem Vrhovniku, ili ak vie, papir o tome nita ne govori. Ali da je igra sumnjienja zapoela, vie je nego jasno. Kad je ova problematika u pitanju, svi kao da se nalazimo na carini. Kao to se zna, na graninom smo prijelazu svi sumnjivi, svima nam se pretrauju gepeci pod trajnom optubom da smo verceri. Svaki put kad ubudue doemo na politiku Breganu nee biti dovoljno pokazati paso kao formalni znak detektiranja dravljanstva, morat e se potpisti i carinska deklaracija, svojevrsni dokaz da ispod sjedala ne vercamo torbe s injenicama o Tumanovom planu podjele Bosne. Deklaracijom je bila otkrivena jedna od sredinjih trauma hrvatskog drutva, ona da Domovinski rat nije onako

Pukokolci e, recimo, kao nekad sedam ofenziva, uskoro morati napamet znati izrecitirati sedam toaka Deklaracije. Ima li onih koji problematiziraju Domovinski rat i koji nude alternativna tumaenja dvadeset posto, kako se to inilo bivem Vrhovniku, ili ak vie, papir o tome nita ne govori

Meusobno razumijevanje kao trauma

To svojevrsno dravno pripitomljavanje povijesti putem ove dvije deklaracije upotpunjeno je i treim manevrom kojemu je sponzor drava - osnivanjem Vijea za normizaciju jezika. Tome je, kao to se zna, prethodila Akademijina Deklaracija o hrvatskom jeziku, napisana

u vrlo dramatinom tonu, kao da je u najmanju ruku posrijedi izumiranje hrvatskoga jezika ili kao da nam predstoji neki loloki Armagedon. Taj panini Akademijin akt, kao i ovaj koji je amenovao ministar Dragan Primorac, moda na najjasniji nain pokazuju kako radi ideologija. Jer, u potki svega je konstatacija da su hrvatski i srpski dva razliita jezika. U toj konstataciji, dakako, ima neto istine, ali puna istina to sigurno nije. Da bi se ta zrnca istine o dva razliita jezika povezala u jedan kompaktan i vrst grumen bila je potrebna kanonizacija malih i, u smislu meusobnog razumijevanja, posve beznaajnih razlika. Svaka ideologija ujedno je i prikrivanje neeg teko podnoljivog ili ak nepodnoljivog. U ovom sluaju ulogu traume igra empirijski lakoutvrdiva injenica da se ta dva jezika u komunikacijskom smislu uope ne razlikuju. Ta se oitost najprije trebala tretirati kao neravnina koju e se u buduem vremenu izravnati ideolokim radom. Sva tri elementa jo nisu nacionalno pounutrena na potrebnoj razini. Rad na kolektivnoj interiorizaciji ovih grubih falsikata tek treba poeti, a plodovi e se ubirati u sljedeim generacijama. Naime, jo je mnogo ivih koji znaju to se u Domovinskom ratu dogaalo u Gospiu, Sisku, Zadru ili Vinkovcima, ima mnogo onih koji su o NOB-u uili iz jedne druge historijske itanke koja je, dodue, zanemarila jednu drugu dimenziju, ali je ipak bila kudikamo potenija od dananjih kao to je sad jo mnogo onih koji se lako sporazumijevaju s braom pravoslavnima. Stoga su to tri pisma za budunost, to su svojevrsne projekcije za narataje koji dolaze. Jer, ideologija postaje ideologijom tek kad postane neprimjetna, kad bude jednaka razgaenoj cipeli koja se nosi a da je se i ne primijeti. Svaka reeksija, ukljuujui i ovaj pokuaj, zapravo znai ili da se ideologija jo nije uhvatila, ili pak da se iz nekog razloga pojavio opozicijski stav. U svakom sluaju, da je u cipeli kamen neki.

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

kolumna
Jedra demokracije
spornima. Na stranu ovaj put sklonost medija da prezentiraju tek najradikalnije i najstranije prie nasilja nad djecom u funkciji podizanja tirae ili gledanosti, ali injenica je da se o tom problemu vie zna, time se lake prepoznaje te je sve vei broj onih koji shvaaju da batina nije izala iz raja. broju sluajeva, 79%, zlostavlja je bio lan ue obitelji, u 6% sluajeva zlostavljanje je dolazilo od lana ire obitelji, dok je u 15% sluajeva rije o osobama izvan obiteljskog kruga. Pridodajui tim stranim brojkama one koje govore da je na svakih 1000 djece estero ziki i troje emocionalno zlostavljano, te osmero zanemareno, da e svaka etvrta djevojica i svaki esti djeak do svoje 18. godine doivjeti neki od oblika seksualnog zlostavljanja, sasvim sigurno nikoga ne iznenauje angaman kojim se pristupilo osnivanju Centra u Rijeci. Grad Rijeka prihvatio se osnivanja javne ustanove u kojoj bi se svakom djetetu pruila potrebna struna pomo, ali koja bi kontinuirano obrazovala nove strune kadrove, kao i iru javnost upoznavala s problemom zlostavljanja djece. Zanimljivost te inicijative jest i to da predvia podvrgavanje posebnom tretmanu, dakako na drugoj lokaciji, i zlostavljae. Dvogodinje sreivanje papirnate dokumentacije pratilo je i ureenje adekvatnog prostora. Iskoriten je nekadanji djeji vrti, za iju je adaptaciju za novu namjenu utroeno neto manje od dva milijuna kuna. Na 40% sredstava Grada, isti je iznos dalo i Ministarstvo socijalne skrbi, a preostalih 20% uloila je Primorsko-goranska upanija. Svoju podrku i nastavak ve postojeih suradnji iskazali su i centri za socijalnu skrb, policija, sudovi, djeji vrtii i kole Grad se obavezao nancirati rad troje psihologa i jedne medicinske sestre, pa je sve, do prije mjesec dana, izgledalo da e jedna inicijativa stasati i zaivjeti bez onog uvenog ne, ne moe.

Dovoljno je rei DA
sprkos negativnom rjeenju, Centar e zapoeti s radom 26. travnja kratko komentira Vojko Obersnel, gradonaelnik Rijeke, negativnu odluku Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi o poetku rada Centra za zatitu djece Ti u Rijeci, zapravo poliklinike za zlostavljanu i zanemarivanu djecu. turo obrazloenje Ministarstva nadlenog za izdavanje dozvola za poetak rada javnih ustanova glasi tek da Odluka o osnivanju Centra nije donesena u skladu sa Zakonom o ustanovama i Zakonom o socijalnoj skrbi, odnosno da djelatnost koju bi ustanova obavljala nije djelatnost socijalne skrbi koju bi obavljao dom socijalne skrbi sukladno odredbama Pravilnika o vrsti doma za djecu i doma za odrasle osobe i njihovoj djelatnosti (), a koje je postalo predmetom i naeg interesa , pa i ako se zadrimo samo na formalnoj strani prie, jednostavno zato to nije tono. I bez obzira to e Centar za zatitu djece Ti koristei drugi organizacijski oblik otvoriti svoja vrata za koji dan. Tek moda godinu-dvije unatrag javnost je u Hrvatskoj koliko-toliko redovito informirana o oblicima zlostavljanja i zanemarivanja djece, raznih oblika psihikog, zikog i seksualnog nasilja o kojima se u tradicionalnim, patrijarhalnim drutvima, to hrvatsko nesumnjivo jest, nekada uope nije govorilo ponajvie jer se nisu smatrala

Porazne brojke djeje patnje

Zasluga je to godina i godina mukotrpnog rada niza strunjaka koji su, ma koliko paradoksalno zvualo, najvee pomake u osvjetavanju problema napravili upravo u godinama kad su nasilje i bezobzirnost openito, pa onda i prema djeci, bili ne ba doputeni, ali niti pretjerano osuujui modeli ophoenja meu ljudima. Dobri rezultati rada nekih udruga i inicijativa, poput one Poliklinike za zatitu djece u Zagrebu prije dvije godine u tadanjem Ministarstvu rada i socijalne skrbi, pokrenuta je inicijativa za osnivanje slinih ustanova i u ostalim dijelovima Hrvatske. Grad Rijeka doekao ju je, kako se kae, irom otvorenih ruku, jer mnogi su preduvjeti nuni za realizaciju ve postojali. Prije svega, viegodinji rad i potpora Grada programa Savjetovalita za zatitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja nevladine organizacije Ti, koji se provodio u Domu zdravlja Rijeka, a potom i naelna odluka da se tom iskustvu koje je ve odavno preraslo kapacitete Doma zdravlja i stvarnih potreba prui prilika daljnjeg razvoja. U etiri i pol godine rada tog savjetovalita, u psihoterapijski postupak bilo je ukljueno 346 djece iz Primorsko-goranske, Likosenjske i Istarske upanije. Kod vie od 70% sluajeva postavila se sumnja na zlostavljanje ili zanemarivanje, dok je u nekim sluajevima ve utvreno da je rije o nasilju nad djetetom. Od toga je 44% djece emocionalno zlostavljano, 24% ziki, 17% seksualno zlostavljano i 15% zanemarivano. U najveem

Nataa Petrinjak Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi odbilo je izdati dozvolu za poetak rada Centra za zatitu djece u Rijeci premda je iniciralo osnivanje, uloilo sredstva i ima zakonsko utemeljenje

Zlostavljai zlostavljaju ne pitajui dravne slubenike

Spornost inicijative, meutim, pojavila se ponajvie iz loeg Zakona o socijalnog skrbi koji vrvi nedoreenostima i neeksibilnou, a to pak omoguuje birokraciji, ako ba eli, zloupotrebu moi i opstruiranje i onda kada zakon kae drukije. Zakon o socijalnoj skrbi predvia tri organizacijska oblika pruanja socijalnih usluga Centar za socijalnu skrb, Centar za pomo i njegu, kao i samostalno obavljanje socijalne skrbi kao profesionalne djelatnosti. Prva dva oblika predviaju osnivanje doma ili stacionara, s tom razlikom da je jedinicama lokalne samouprave, trgovako drutvo ili druga domaa i strana pravna osoba moe pruati skrb izvan vlastite obitelji za najvie 20 korisnika bez osnivanja doma, a za to se upravo odluio Grad Rijeka procjenjujui da e u prvoj fazi rada Centra za djecu realno moi dnevno obraditi desetero djece, a da nedostatak kapaciteta za pratei dom ne smije biti razlogom da program pomoi eka neka bolja vremena. Jer ih ne ekaju ni zlostavljai. Oni rade i danas i svakodnevno. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi odbilo je tako izdati dozvolu za poetak rada instituciji koja ima utemeljenje u zakonu, ije je osnivanje poticalo, za ije je osnivanje i dalo dio novca Tim strunjaka okupljenih oko Centra za zatitu djece Ti zajedno s osnivaem, Gradom Rijekom, promptno je reagiralo prestrukturiranjem u organizacijski oblik samostalno obavljanje socijalne skrbi kao profesionalne djelatnosti, pa e psiholozi svoj rad na adresi Beli Kamnik bb poeti kao obrtnici uz podrku gradskih sredstava temeljem ugovora o poslovnoj suradnji. Ponekad je dovoljno rei samo da, moe. Zato je tu poetnu lekciju birokraciji tako teko nauiti?

Spornost inicijative, meutim, pojavila se ponajvie iz loeg Zakona o socijalnog skrbi koji vrvi nedoreenostima i nefleksibilnou, a to pak omoguuje birokraciji, ako ba eli, zloupotrebu moi i opstruiranje i onda kada zakon kae drukije

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

razgovor

Zerzan
Lela Vujani Zerzan govori o primitivizmu, vremenu, tehnologiji, naputanju civilizacije, Seattleu i istinskoj antiglobalizaciji
Kako van iz civilizacije
Promjena antropoloke paradigme jo ne znai da su stvari koje su postojale u, na primjer, paleolitiku dobre za nas danas; nije mogue jednostavno izbrisati sve ovo to smo do danas nauili i navikli koristiti? Zato nije mogue? Ako je sve ovo dio sve rairenije dehumanizacije i ekocida, moramo li to zaustaviti? Sjeti se cijene onoga to uzimamo zdravo za gotovo: stalnog rintanja i otrovnosti, postojanog unitavanja ivota. Sve to dolazi s golemim i rastuim raunom za naplatu, zar ne? Ti se ne zalae za promjenu u izbornom sustavu ili za neku partikularnu promjenu u okviru postojeeg vie je rije o destrukciji cijele civilizacije i svega na emu ona poiva. Pitanje je koje su zapravo alternative civilizaciji i koliko se brzo te promjene mogu dogaati? Tko bi mogao znati kako brzo i tono i na koji nain se moe dovriti prijelaz iz pripitomljavanja i civilizacije? Mnogo je praktinih pitanja s kojima se moramo suoiti, jednako kao i s onim najvanijim, o naoj voljnosti da idemo naprijed. Stvarnost je uvijek najbolji uitelj, tako da e promjene na odreene naine diktirati dogaaji, ali jednako tako i nae vizije naina na koji elimo ivjeti. Moram postaviti jedno poprilino dosadno pitanje koje te pretpostavljam uvijek pitaju jer su ljudi zabrinuti oko toga, a mediji upravo na tome grade svoj spektakl. U vrijeme pacikacije svih inicijativa, rehabilitira pojam destrukcije; bilo u komentarima o Unabomberu bilo kad u lmu Surplus kae da je korporacijski posjed najlegitimniji cilj napada i da moramo unititi ono to tako bezobzirno unitava nas. Unititi na koji nain? to zapravo podrazumijeva pod nasiljem? U mom rjeniku, djela kao to su razbijanje prozora, ispisivanje politikih grata, onesposobljavanje teke mainerije i tako dalje, odnosi se na unitavanje imovine, a ne nasilje (koje znai nanoenje boli i tete ivim biima). Jedno od najvanijih obiljeja takvih djela moe biti to da omoguuju prekidanje nae uvjetovanosti. To jest, mogu pridonijeti razbijanju arolije nae pripitomljenosti. se boriti protiv sustava. Preciznije reeno, proirio je ideje primitivizma zato to su neki od najmilitantnijih ljudi ondje prihvatili anticivilizacijske stavove. Antiglobalizacijski pokret je neto poput kiobranskog termina koji pokriva puno heterogenih organizacija, inicijativa i grupa s vrlo razliitim premisama i ciljevima, ponekad i kontradiktornim Upravo zato se globalna promjena ini malo vjerojatnom. Postoji li nain ujedinjavanja u budunosti i koje bi mogle biti zajednike osnove ili principi? Temelj ujedinjenja, po mome miljenju, jest odluka da budemo istinski protivnici globalizacije. Do danas, veina aktivista u tom pokretu samo eli reformirati globalizacijske procese, a ne ukloniti ih. Ljevica prihvaa globalnu vladavinu tehnologije, njezinu standardiziranu prirodu i njezin napad na uroenike naine ivota. Ljeviari ele samo humanizirati globalizaciju umjesto da se okrenu autonomnoj, radikalno decentraliziranoj face-to-face zajednici. Misli li da danas moemo identicirati grupe ili klase koje imaju mo i elju da budu jezgra promjene? Koje bi grupe ili pojedince izdvojio kao one koji se ve danas bore za promjenu? Tu je jo i staro pitanje diktature elita Odnosno, to sa svima onima koji predstavljaju veinu a zapravo ne ele nikakvu promjenu jer sve je dobro ili ne moe biti bolje? Pitanje djelovanja je izazovno i zahtjevno. Tko eli temeljnu promjenu ili, tko je, na ovoj ili onoj razini, ne eli? Mislim da postoji ogroman potencijal za udaljavanje od smrtonosnog mara civilizacije. Mnoge stvari mogu se nazvati prisilnima, a time i neprihvatljivima za antiautoritarnu osjetilnost. To je jo jedan veliki izazov u smislu pitanja kako dalje. Bilo kakva vrsta diktature za nas je odmah anatema, to je moda nepotrebno i rei. Nadam se da e se snaga primjera ili nadahnue njime pokazati zaraznima. To jest, kako se budemo kretali u zdravom smjeru slobode ostali ljudi e poveavati pokretaku silu. Svibanj 1968. u Francuskoj bio je kratkotrajni primjer naglog irenja subverzije, pokret koji je ukljuio vie od 10 milijuna ljudi. Kako misli da e se stvari razvijati u budunosti i to bi ti elio vidjeti? Nemam kristalnu kuglu, no prilino sam optimistian. Ovom sustavu ponestaje uvjerljivih odgovora, a iz toga slijedi da za njega nema ni budunosti. Zapravo se pred nama moda otvara put kada je rije o novim smjerovima. S engleskoga prevela Lovorka Kozole

Unititi ono to nas unitava

dje vidi vezu anarhizma i primitivizma, posebno zato to mnoge anarhistike grupe zapravo odbijaju primitivizam kao neto to nema veze s anarhizmom? Anarhiju se moe promatrati kao pokuaj da se prepoznaju i uklone svi oblici dominacije. Ako pojave poput pripitomljavanja gledamo kao dominaciju a zaista bismo mogli tada je dosljedno i nuno suprotstavljati im se kao anarhist. Naravno, tradicionalni ljeviarski anarhisti ne ukljuuju takve institucije na svoj popis dominacija. Primitivizam je nekada bio primitivizam, to jest neka vrsta ale ili omalovaavanja. No, danas je samo primitivizam (ili anarhoprimitivizam). Mislim da je to drukija rije za odbacivanje civilizacije, za zakljuak da sve ovo ne moe tako i dalje. Ne moe ako namjeravamo imati prilike za ivot, zdravlje i slobodu, u svakom sluaju. Neto je na dubokoj razini krenulo vrlo krivo, a uvidjeti koliko duboko to ide naziva se primitivizmom, rekao bih. to misli da je glavni razlog naeg pristajanja na postojee? Postojei totalitet zatvara nas u sloenost meusobno povezanih institucija, formi i uloga. Pojavio se i usavravao da bi proizveo i reproducirao ovisnost, koja je uvijek i stalno sve vea i vea. Njegove granice i njegova inercija dre nas kao taoce na toliko mnogo naina. Sve nas to ini zaista infantilnima. Podjela rada, ili specijalizacija, dolazi prvo. Polagano se razvija, pripremajui teren za ostalo. Simbolika misao (ritual, mit itd.) ini se dolazi s njom i kulminira u pripitomljavanju, najvie zato da bi dominirala i vladala svijetom prirode. Tehnologija, shvaena kao podjela rada nasuprot osnovnom oruu, postaje sve bra i bra, bivajui sve snanija i sustavnija: ono to vidimo danas! Veina ljudi jo ne shvaa da sadanji razvoj tehnologije znai daljnje unitavanje prirode, rad u uvjetima masovne proizvodnje, sve veu ovisnost o elektronikim uzicama te potpunu tehnologizaciju svih sfera ivota, pri emu tehnologija ve odavno nije orue kojim se kao slobodni subjekti samo koristimo. Tehnologija se ini autonomnom, nikada ne obre samu sebe. Vrlo zanimljiva pojava. A to se tie toga hoe li je se ljudi ikada odrei, rekao bih da je to pitanje toga koliko je ona zadovoljavajua. Mnogi se doimaju nesretnima: prezaposleni, dosauju se, depresivni su, pod stresom, tjeskobni, prati ih osjeaj praznine. Moda e ljudi odluiti, kako svijet postaje sve siromaniji, da to nije dobar posao.

Povratak izvoru?
Moda je najproblematiniji dio tvoje teorije onaj koji se odnosi na jezik; ak i ako slijedimo tvoju argumentaciju to ostaje izvan jezika, odnosno koje su alternative upotrebi jezika, posebno ako znamo da upravo jezik ini osnovu svijesti i ljudskosti. Ja sam se samo pitao je li jezik poput broja, umjetnosti i ostalih dijelova simbolike tako bitan. Sigurno da je iznimno teko zamisliti njegovu odsutnost, a ipak je simbolika kultura kao cjelina prilino noviji izum. Nitko ne zna kada se govor pojavio, no, najranija piljska umjetnost stara je svega 35.000 godina. A kuhali smo uz pomo vatre i izraivali kameno orue prije dva milijuna godina. Danas inteligenciju mjerimo u smislu manipulacije simbolima, no to oito nije jedino mjerilo, osobito ako uzmemo u obzir nae mnogo starije kapacitete. Tvoja teorija rehabilitira u dananjem diskursu zastarjele pojmove poput biti, izvora, neposrednosti, supstancije. Gdje je taj izvor i moemo li ga jo dohvatiti/osjetiti? Mogla je postojati neka vrsta prisutnosti bivanja prisutnim ili neposredovanog naina postojanja u praiskonskom smislu. (Derrida je svoju karijeru zapoeo napadom na Husserla zbog te tvrdnje.) Moda se moemo vratiti tome. Ili nas moda uklanjanje temeljnih, iako stranih, drutvenih

Robovanje vremenu
Dio tvoje argumentacije lei daleko u prolosti koji je smisao referiranja na prethistorijsko vrijeme? Prethistorijska bezvremenost bila bi toniji izraz! ivot u sadanjosti, za razliku i kao suprotnost ugnjetavanju vremenom koje postaje sve tee. Svijest o vremenu i otuenje su grubi ekvivalenti. Tako da nas sasvim bezvremenska prolost podsjea da nae dananje robovanje vremenu nije uvijek bilo takvo i da ne mora biti nae stanje. U nedavnim desetljeima sada vidimo ivot izvan civilizacije kao ivot koji obiljeava dijeljenje egalitarna priroda skupljakolovakog naina ivota, mnogo vremena za razonodu, znatna autonomija za ene, bez dokaza o ratovima te potovanje a ne unitavanje zemlje. Uzeto zajedno to je donijelo paradigmatsku promjenu spram prijanjeg manje pohvalnog pogleda na pred-civilizacijski ivot. Koje su meusobne veze izmeu pripitomljavanja, podjele rada, simbolike misli i pojave tehnologije? Jesu li sve one zajedno manifestacije istog procesa?

John

institucija poput podjele rada i pripitomljavanja moe s time nekako povezati. A to je s naim naputanjem simbolikog u odreenim trenucima, to jest u trenucima roenja, smrti i seksa? Mnoge stvari koje o kojima govori zapravo su ve napisane, odnosno nisu nove represivni karakter civilizacije kod Freuda ili, na primjer, Marcusea; bitak tehnologije kod Heideggera i Frankfurtske kole na koje se esto referira. Ono to ini ozbiljnu razliku izmeu tebe i spomenutih teorija su konzekvence koje iz reenog proizlaze? Da, mislim da su posljedice ili zakljuci ono u emu se razlikujem od onih koje si spomenula. Ima snanih kritiara, ali, mnogima nije palo na pamet da bismo trebali izvesti konzekvence iz onoga to znamo. Za to, naravno, ima razliitih razloga. Dijalektika prosvjetiteljstva, djelo Adorna i Horkheimera, donosi razornu kritiku civilizacije, no, zakljuuje da ako ne pripitomimo prirodu drutvo ne moe egzistirati. Opremljeni boljim poznavanjem antropologije, danas znamo da taj zakljuak nije valjan.

Tko eli temeljnu promjenu

esto spominje dogaaje u Seattleu. to za tebe znai Seattle i koju je vrstu promjene donio? Seattle (kraj 1999.) je bio vrijedno i korisno iznenaenje koje je pokazalo kako ivi opozicija. Otkrio je da postoje i oni koji e

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

k ri t i k a

Jednako ubijamo nedjelovanjem, kao i izravnim djelovanjem

Rade Dragojevi Zbornik tekstova postljeviarskog anarhista, koji je u svojoj kritici svega postojeeg radikalniji i od modernista, postmodernista i mnogih priznatih anarhista
John Zerzan, Anarhoprimitivizam protiv civilizacije; priredili Zoran Roko i Vieslav Kirini; s engleskoga preveli Vieslav Kirini i Igor Grbi; Naklada Jesenski i Turk, 2004.
unitavanje eko-sustava, vidi upravo u povratku u Arkadiju predsjedilakog ovjekovog razdoblja, u razdoblje prije usustavljenja ivota prema naelima podjele rada i prije sveope simbolizacije ivota kroz umjetnost, religiju i jezik. Chomsky je pak kritiar, uglavnom amerike vanjske politike i manje-vie umjereni ljeviarski kritiar neokapitalizma, praktiki na stajalitu odreenog socijalnog reformizma bez radikalnijih zahtjeva. Sve to navodimo jer meu njima dvojicom postoji jasno iskazani animozitet, barem od Johna Zerzana, jer za Zerzana Chomsky nije nikakav anarhist, nego, kako kae u tekstu naslovljenom Tko je Chomsky? on pripada poznatom, otunom, povrnom prostoru blijedeeg ljeviarstva. I doista, to su Chomskyjeve objekcije o mogunostima rjeavanja palestinskog pitanja naspram Zerzanovih prepiski s Unabomberom, i njegovih objekcija o nasilju kao moguem odgovoru na nasilje sustava, to je Zerzana, uostalom, i dovelo na zao glas ne samo meu protivnicima anarhizma nego i irih masa. s uima zaepljenim voskom, kako bi, kako kae Zerzan, svi zajedno uplovili u represivni i neosjetilni ivot civilizacije i tehnologije. Prema tome modernom ludistu, tehnologiji je opresivnost inherentna i tu se ne da puno uiniti. Treba je posve unititi, a ne je, recimo, kao to to smatra Marx, sliti iz ruku buroazije u ruke proleterijata, drei da je tehnologija nuno neutralna. Odaleivanju od stvarnog, punog ivota, prema Zerzanu, posebno je pridonijela, s poljoprivrednom revolucijom, pojavljujua naglaena estetizacija ivota. Posredovanje svijeta najprije slikama u peinama, a onda i drugim vrstama umjetnosti, za Zerzana predstavlja ovjekov pad u reprezentaciju i, hajdegerski kazano, zaborav bitka, pad koji danas konano rezultira potpunim gubitkom referencije, postupnim gubitkom same stvarnosti kao podloge za simboliko predstavljanje i posvemanjom virtualizacijom ivota. Ovom svojevrsnome protuestetskom platonizmu Zerzan dodaje i nezanemariv dio rusoizma. Kod velikog enevljanina posebno ga se dojmila njegova gesta odbacivanja sata. Naime, Zerzan upravo vrijeme, odnosno vrijeme kako ga danas doivljavamo i tretiramo, ta tzv. spacijalizacija vremena, oprostorenje vremena, znai bitan korak u pravcu raovjeenja ovjeka i autentinog naina ivota. Naime, vrijeme raspodijeljeno i mjereno nije ono vrijeme iskonskog ovjeka, kojega dvije dimenzije budunost i prolost zapravo uope ne zanimaju, nego samo ritmovi sadanjosti, ritmovi stalnog protjecanja, ali bez podjarmljivanja zakonitostima kronologije. Poput Rousseaua, i Zerzan lovca i skupljaa, tog plemenitog divljaka smatra uzor-ovjekom, predratarsku kulturu dri obeanim stanjem, a izostanak estetske, simbolike dimenzije iz ivota ranih ljudi vidi kao znak zdravog i nepatvorenog ivota.

trenutku dok ovo itate, jedno od prvih imena svjetske anarho-scene, Amerikanac John Zerzan, za mali ili nikakav honorar dri niz predavanja po veim i manjim mjestima nae domovine te ire. Zanimljivo je da je jedno drugo ime anarhistike scene, zapravo prvo, Noam Chomsky, takoer nedavno gostovao u ovim krajevima, te je takoer odrao nekoliko predavanja. Razlika izmeu Chomskog i Zerzana, ako se u obzir uzme samo drutveni tretman njih dvojice na gostovanjima u jugostonoj Europi, je kao nebo i zemlja. A obojica, barem nominalno, pripadaju anarhistikom pokretu. Recimo, dobiti intervju sa Chomskym za Zarez bilo je jednako kao dobiti sedmicu na lotu. Najprije su se trebale medijski zadovoljiti televizijske kue, drugima to ostane, a ostalo je malo. Za to vrijeme, Zerzan je dao intervju Zarezu, a ni njegov posjet Hrvatskoj i Srbiji posve sigurno nee biti zabiljeen ni u Milievu Dnevniku ni u Explozivu RTL-a. Govori to da ni med cvetjem ni pravice, da ni na anarhistikoj sceni nisu svi jednaki, nego da ih ima jednakih i jednakijih, kao i to da profesoru s MIT-a medijski ipak nitko nije dorastao. Njih su dvojica opozicija i po stilovima ivota koje su odabrali.

Zerzan anarhistiki postljeviar

Dakle, tekst Tko je Chomsky?, u kojem se raskrinkava Chomskyjev radikalizam, samo je dio ireg izbora iz Zerzanovih knjiga, izalog u nas u knjizi Anarhoprimitivizam protiv civilizacije, koju su priredili Zoran Roko i Vieslav Kirini, a koja je prole godine izala u Jesenskom i Turku. Da Zerzan ne zazire od najradikalnijih poteza vidi se i u njegovu sudjelovanju u radu Black Bloca, ako se o ikakvom sustavnijem radu te krajnje nehijerarhizirane i adhokizirane grupacije uope i moe govoriti, dakle u radu vjerojatno najradikalnije grupacije unutar iroke anarhistike lepeze, koja je svoju najizrazitiju javnu promociju doivjela 1999. na velikim i po nekima, prekretnikim demonstracijama u Seattleu. U smislu idejnih pretea Zerzan je dakako dijete 68. te nekih tendencija iz tog vremena, kao to je, recimo, bila Situacionistika internacionala i Guy Debord kao najizrazitiji situacionist i kritiar drutva spektakla. Meutim, danas se Zerzan sam, a i drugi ga tako svrstavaju, smatra postljeviarskim anarhistom, koji bi da raskrste s ideologijom kao takvom, dakle pripadnikom struje koja se u anarhizmu javila nakon propasti istonoeuropskog bloka i koja tematski doista iri dijapazon ideja, od prava ivotinja, dubinske ekologije i dr.

krajnje problematina, ipak je barem neto obeavala, ona je donekle drala na vezi stvarnost, a sve u korist igre, zapravo neobaveznih veza iza kojih se ne krije nita drugo doli goli cinizam. Postmodernizam je modernizam bez nada i snova koji su modernizam inili snoljivim, kae Zerzan. Lacan mu je poneto blii jer barem shvaa da jezik otuuje i totalizira, te da kao takav ne moe ak ni reprezentirati neke od najbitnijih stvari. Recimo, ono vano za ovjeka, uitak, jouissance, Lacan smjeta onkraj jezika, u podruje nerecivog, ime, zapravo, priznaje nemo jezika.

Svi smo odgovorni

Zerzan je u svojim knjigama i tekstovima uredno pobrojio i probrao najvanija mjesta kritike moderne te posloio zanimljivu idejnu riznicu. Meutim, budui da se ne radi ni o kakvom akademskom mislicu, ni o kakvom sjedilakom lozofu, ve upravo suprotno, o aktivistu i ovjeku kojemu je djelovanje bitno, postavlja se pitanje kako ozbiljiti kritiku tehnologiziranog svijeta, kako prizvati aboridinski svijet, kako ga re-kreirati, kako operativno izvesti neoprimitivnu revoluciju. Postavljaju se pitanja o potrebnoj dozi nasilja, o nainima izvedbe kao i o tome tko bi bili akteri te revolucije. I sam Zerzan je zbunjen svime time, ni sam ne zna kako doi do rezultata, kako odgovoriti na neka od tih pitanja, barem ako je rije o intervjuu koji je dao Derricku Jensenu, a koji je takoer uvrten u ovaj izbor. Tamo, recimo, kae: Posve mi je jasno da mi u jednakoj mjeri ubijamo nedjelovanjem, kao i izravnim djelovanjem... Nedavno sam naiao na navod Exiene Cervenkora, koji kae: Ubio sam puno vie ljudi od Kaczynskog (Unabombera), jer sam u posljednjih petnaest godina platio hrpu poreza koji on nije poplaao. Uistinu me zapanjila osnovanost te tvrdnje koja nas podsjea da smo svi odgovorni.

Arkadija lovakih drutava

Zerzan, stari ezdesetosma s Berkeleyja ve dvadeset i vie godina ivi u nekoj oregonskoj zabiti, bez stalnog je zaposlenja, pie knjige, dri predavanja, velimo, uglavnom bez honorara, te tako i svojim ivotom svjedoi nauk koji propovijeda. Chomsky, kao to se zna, ve je dugo vremena stalno pod svjetlima javnosti, u ii interesa i vodi krajnje konvencionalan profesorski ivot. I teorijski njih su dvojica dva svijeta. Zerzan je tono se kae anarhoprimitivist, to e rei zastupnik teze da je ovjek svoje rajsko razdoblje imao prije desetak tisua godina, prije poljoprivredne revolucije, dakle u vrijeme skupljalako-lovakih ljudskih skupina. Zerzan odgovor na posvemanju i unitavajuu tehnologizaciju svijeta, na ultraracionalizam u miljenju i

Postmodernizam je modernizam bez nada i snova

Moglo bi se initi da bi mu neka vrsta teorijskih suboraca mogli biti postmodernisti, koji ba kao i Zerzan odbacuju kartezijanstvo modernizma. Meutim, kod postmodernista Zerzan ne cijeni njihove napore, jer su njihovi dosezi za njega prekratki, ne zadiru u samu bit, a poesto i ne naimlju prava pitanja. Upravo u ovom posljednjem, u strahu od naimanja pravih tema, u tom svojevrsnom poricanju stvarnosti i nepostavljanju pravih pitanja, Zerzan vidi vaan uzrok krize. Dakle, postmodernisti. Za Zerzana Derrida, vjerojatno kljuna gura tog razdoblja, u teoriji jezika izbacuje ak i tu referentnost koja, iako je sama po sebi

Vosak u ui, pa u civilizaciju

Dakle, to je na tapeti kod Zerzana u Kirinievom i Rokovom izboru? Na prvom mjestu to je tehnologija. Kao svoje prethodnike, barem jednim dijelom, on smatra Adorna i Horkheimera iz Dijalektike prosvjetiteljstva u kojima dvojica frankfurtovaca, naroito u prii o sireni i Odiseju, koji sirenski zov prirode nadvladava prolazei pored nje

cmyk

10

VII/153, 21. travnja 2,,5.

esej
municiraju i dijele jedni s drugima poriu, to je nevjerojatno, da su komunikacija, dijeljenje, drutvo postojali i prije pojave simbolikog, koje se pojavilo razmjerno kasno na ljestvici evolucije. (Pojavilo se prije otprilike 35.000 godina, nakon gotovo dva milijuna godina uspjene ljudske prilagodbe ivotu na Zemlji.) Takve formulacije savreno odraavaju oholost, imperijalizam, i neznanje simbolikog miljenja. Ne znamo kada je nastao govor, ali ubrzo nakon to je pripitomljavanje odnijelo pobjedu nad poljodjelskim i lovako-skupljakim ivotom, pojavilo se pismo. Znakovi urezani u glinu oko 4500. godine prije Krista, zapisi agrikulturnih transakcija i inventara, rairili su se diljem Bliskoga istoka. Pet tisua godina kasnije, grko usavravanje alfabeta zavrilo je prijelaz na moderne sustave pisanja. Pojedinana izvrsnost modernog ovjeka postala je osnovnom dogmom civilizacijske ideologije. Ona se moe proiriti i na Sapirovu deniciju osobe kao sustavne psiholoke organizacije ovisne o konstelaciji simbola7. Simboliki medij jezika sada se sve vie prepoznaje kao sve-odreujui zatvor, prije nego kao oslobodilaka pobjeda. Velik dio lozojske analize prologa stoljea vrti se oko te spoznaje, iako teko moemo zamisliti osloboenje iz tog zatvora, pa ak i jasno raspoznavanje njegove sveprisutnosti i utjecaja. To je mjera dubine logike osiromaenja koju Feyerabend eli razumjeti. Zasigurno nije nevaan trud zamiljanja kakva je ljudska spoznaja mogla biti prije nego to su jezik i simboliko miljenje zaposjeli toliko nae svijesti.

Previe udesno za rijei

John Zerzan Korijeni dananje globalne duhovne krize lee u udaljavanju od neposrednosti; to je glavno obiljeje simbolikog. Jezik u tome ima kljunu ulogu

rije nekoliko godina, danas pokojni lozof i anarhist Paul Feyerabend, pozvan je da potpie peticiju koja je kruila meu dobro poznatim europskim misliocima. U njoj je izneseno da drutvo treba upijati informacije od lozofa, koji poseu za intelektualnim blagom prolosti. U ovim mranim vremenima, stoji u zakljuku, trebamo lozoju. Derrida, Ricoeur i drugi liberalni tvorci dokumenta bili su nedvojbeno okirani negativnom reakcijom Feyerabenda. On je istaknuo da lozojska blaga nisu miljena da budu dodaci nainima ivota, nego da budu njihov nadomjestak. Filozo su, objanjava, unitili ono to su pronali, na nain slian onom kojim su (drugi) barjaktari Zapadne civilizacije unitili starosjedilake kulture.1 Pitao se kako je civilizirana racionalnost koja je reducirala prirodno bogatstvo ivota i slobode te time obezvrijedila ljudsku egzistenciju postala tako dominantna. Njezino glavno oruje moda je simboliko miljenje, sa svojom usponom u obliku jezika. Moda se pogreno skretanje nas kao vrste dogodilo s tom prekretnicom u naoj evoluciji.

Jezik je uvijek supstitucija

Prema Terenceu Hawkesu, Pisanje... se moe promatrati kao uzrok javljanja nove stvarnosti; on dodaje da jezik ne doputa jednostruku, jedinstvenu korespondenciju s vanjskom stvarnou. Na kraju, on stvara vlastitu stvarnost.2 Konani jezik zarobljava beskonanu razliitost stvarnosti; sve prirodno biva podreeno njegovu formalnom sustavu. Kako je to formulirao Michael Baxandall, svaki jezik... jest urota protiv postojanja u smislu da je kolektivni napor simplikacije i ureenja iskustva u operabilne fragmente.3 U poetku dominacije i represije, zaetka dugakoga procesa iscrpljivanja bogatstva prirodnog svijeta, nalazi se nerazborito odvajanje od tijeka ivota. Ono to je neko bilo slobodno dano, sada je kontrolirano, racionalizirano, distribuirano. Feyerabend upuuje na nastojanje, posebno specijalista, da reduciraju bogatstvo koje ih okruuje i zbunjuje.4 Bit jezika jest simbol. On je uvijek supstitucija. Uvijek bljee vienje onoga to je pred nama, to nam se izravno otkriva. Susanne Langer promiljala je tajnovitu prirodu simbola: Kad bismo rije obilje zamijenili sonom, stvarnom, zrelom breskvom, malo ljudi bi obraalo pozornost na sam sadraj rijei. to je simbol prazniji i to smo ravnoduniji prema njemu, to je vea njegova semantika mo. Breskve su predobre da bi funkcionirale/nastupale kao rijei: previe nas zanimaju same breskve.5 Za narod Murngin sa sjevera Australije davanje imena i sline lingvistike eksternalizacije tretiraju se kao vrsta smrti, kao gubitak autentine cjelovitosti. To je otprilike ono to jezik kao takav postie. Malo openitijom terminologijom, Ernest Jones tvrdi da samo ono to je potisnuto biva simbolizirano, jedino ono potisnuto treba biti simbolizirano6. Bilo koji simboliki modus samo je jedan od naina gledanja i povezivanja. Ako pogledamo unatrag, u svjetlu onog to je sve vie obestvareno ili izgubljeno, ini se da su, prije nego to je simbolika dimenzija prevagnula, odnosi meu ljudima bili mnogo suptilniji, neposredniji te senzualniji. Ali ta je misao zabranjena. Svakodnevne izjave tipa govorni je jezik moda najvei tehniki izum (!) ljudskoga ivota i jezik omoguuje ljudskim biima da ko-

Mnogo je izglednije da je socijalni ivot prethodio jeziku. Ugovori zasnovani na jeziku mogli su se pojaviti kako bi rijeili neke drutvene izazove, poput javljanja neravnotee ili nejednakosti

Udaljavanje od neposrednosti
Gramatika je ta koja uspostavlja jezik kao sustav, podsjeajui nas da simboliko mora postati sustavno kako bi zadobilo i odralo mo. Na taj nain zamijeeni svijet postaje strukturiran, njegovo bogatstvo procesuirano i reducirano. Gramatika svakoga jezika teorija je iskustva, i vie od toga; to je ideologija. Ona odreuje pravila i granice, i brusi lee prema kojima jedan-recept-odgovara-svima, kroz koje vidimo sve. Jezik je odreen gramatikim pravilima (koja nije izabrao govornik); na ljudski se um sada uobiajeno gleda kao na gramatiki ili sintaktiki pokretani stroj. Ve poetkom 18. stoljea ljudska je priroda opisana kao tkivo jezika8, to je bila daljnja mjera hegemonije jezika kao odreujueg temelja svijesti. Jezik, i simbolizam openito, uvijek su supstitutivni, implicirajui znaenja koja se ne mogu neposredno izvesti iz iskustvenog konteksta. U tome lei stari izvor dananje poopene krize znaenja. Jezik inicira i reproducira razliku ili odvajanje koje vodi prema sve veoj bez-mjesnosti. Otpor tom osiromaenju mora voditi prema problematizaciji jezika. Foucault je istaknuo da govor nije samo verbalizacija konikata i sustava vladanja, ve... sam predmet ljudskih sukoba9. On nije razvio tu ideju, koja je ispravna i stoga zahtijeva nau pozornost i promiljanje. Korijeni dananje globalne duhovne krize lee u udaljavanju od neposrednosti; to je glavno obiljeje simbolikog. Civilizacija ponavlja beskorisne napore prevladavanja nestabilnosti i erozije supstancije prouzroenih vladavinom simbolikog. Jedan je od najpoznatijih Decartesov pokuaj pruanja utemeljenja znanosti i modernosti u 17. stoljeu. Njegov poznati dualizam uma i tijela stvorio je lozofsku metodu (zasnovanu, naravno, na zatomljivanju tijela) zbog koje od tada patimo. Temeljio je izvjesnost sustava na jeziku i brojevima, kako ih je izrazio u svojoj analitikoj geometriji. Ali san o sigurnosti otkrio se kao daljnji represivni supstitut: iluzorni temelj na kojemu se dominacija irila u svim smjerovima.

Jezik se razvio iz rituala

Jezik je konformistiki u najdubljem smislu, ak i objektivna stvarnost poputa njegovu pritisku. Takozvano injenino dovedeno je do raspada jer je oblikovano i stijenjeno granicama jezika. Pod vlau te reducirajue sile zaboravljamo da ne trebamo simbole da bismo bili otvoreni znaenju. Stvarnost predjezine socijalne prakse zaklonila su pred nama vie nego praktina, empirijska ogranienja pristupa davnim vremenima. Prvobitna egzistencija proglaena je nevanom, uroeniki naini ivota svugdje su izloeni napadima zbog civilizacijskog sveprisutnog pridavanja najvee vrijednosti simbolikome.

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

11

esej
Ipak, istraivanje socijalnog ivota u ranom razdoblju simbolikog ne treba biti preteito spekulativno i moe razotkriti vane poveznice. Zahvaljujui etnolokim i arheolokim istraivanjima znamo da je u ranim klasnim drutvima nejednakost esto bila zasnovana na ritualnom znanju: na tome tko ga ima a tko ne. Simboliko je ve tada moralo biti prisutno i odreujue; ako nije tako, zato onda nejednakost ne bi bila zasnovana na, recimo, znanju o biljkama? Lako bi moglo biti da se jezik razvio iz rituala, koji je, pored drugih obiljeja, supstitutivni oblik emocije. Odvojen od svijeta, simboliki proces ritualne aktivnosti paralelan je jezinoj aktivnosti i moda ju je i stvorio: emocionalno izmjeten izraz, apstraktni krikovi, jezik kao ritualiziran izraz. Od davnine ritual misticira odnose moi. Deacon tvrdi da je jezik postao nunim za omoguavanje ugovora o kojima ovisi drutvo10. Svejedno, mnogo je izglednije da je socijalni ivot prethodio jeziku. Ugovori zasnovani na jeziku mogli su se pojaviti kako bi rijeili neke drutvene izazove, poput javljanja neravnotee ili nejednakosti.

Sjene su sve dulje

Moda jo ne znamo mnogo o onome kako, ali barem znamo neto o onome zato. U jeziku, broju, umjetnosti i ostalim pojavama, supstitucija sutinskog bila je loa trgovina za simboliko. Te kompenzacije ne uspijevaju kompenzirati ono to je odstupilo. Simbolike transakcije donose suhoparnu, antispiritualnu dimenziju, prazniju i hladniju svakim ponavljanjem. To nije nita novo, nego samo sve tunije opresivno i oito; to samo jo vie nagriza stvarnu povezanost, posebnost i neprogramiran ivot. Ovo zaguujue, nesretno stanje iscrpljuje nau vitalnost i unitit e nas ako ga ne dokinemo. Predstavljanje je nevjerno ak i samome sebi. Geert Lovnik zakljuuje da vie ne postoji prirodna slika. Sve informacije prole su kroz proces digitalizacije. Jednostavno se moramo nositi s injenicom da vie ne moemo vjerovati naim oima i uima. Svatko tko je radio s raunalnom to e znati16. Oslabljena, atrorajua osjetila dolaze zajedno s distanciranjem i dekontekstualizacijom. George Steiner najavio je sutinski umor kao klimu dananjeg duha. Breme jezika i simbolikog donijelo je ovaj nespokoj, sjene su sve dulje, a u zraku su oprotajne rijei17. Zbogom je doista prikladno. Rastua nepismenost, pojeftinjeni kanali simbolikog (npr. e-mail)... dimenzija dronjaka. Babilonski toranj, sada izgraen u cyber prostoru, nikada nije bio vii a opet vjerojatno nikada slabije poduprt. Laki za sruiti? S engleskoga preveo Nikola Mokrovi. Pod naslovom Too Marvelous For Words (Language Briey Revisited) objavljeno na web-stranici http:// zerzan.dzabalesku.net
(Endnotes) 1 Paul Feyerabend, Conquest of Abundance: A Tale of Abstraction versus the Richness of Being (Chicago: University of Chicago Press, 1999.), str. 270. 2 Terence H. Hawkes, Structuralism and Semiotics (London: Methuen, 1977.), str. 149., 26. 3 Michael Baxandall, Giotto and the Orators (Oxford: Clarendon Press, 1971.), str. 44. 4 Paul Feyerabend, Killing Time (Chicago: University of Chicago Press, 1995.), str. 179. 5 Susanne K. Langer, Philosophy in a New Key (Cambridge: Harvard University Press, 1942.), str. 75. 6 Ernest Jones, cited in Dan Sperber, Rethinking Symbolism (Cambridge: Cambridge University Press, 1975.), str. 43. 7 Edward Sapir, The Emergence of the Concept of Personality in a Study of Cultures, Journal of Social Psychology 5 (1934.), str. 408.-415. 8 Na primjer, Johann Gottfried Herder, Treatise on the Origin of Language. 9 Michel Foucault, The Archaeology of Knowledge, translated by A.M.Sheridan Smith (New York: Pantheon, 1972.), str. 216. 10 Terrence W. Deacon, The Symbolic Species (New York: W.W. Norton, 1997.), passim. 11 Ernst Cassirer, Language and Myth (New York: Dover, 1953.), str. 45.-49. 12 Sigmund Freud, Moses and Monotheism, The Standard Edition of the Complete Works (London: The Hogarth Press, 1964.), str. 114. 13 Marlene Nourbese Philip, Looking for Livingstone (Stratford, Ontario: Mercury Press, 1991.), str. 11. 14 Dan Sperber, Anthropology and Psychology: Towards an Epidemiology of Representations, Man 20 (1985.), str. 73.-89. 15 Najvei rast u pojavljivanju autizma nije metaforian. Autizam kao povlaenje pred simbolikom interakcijom djeluje kao uasavaju komentar na njegovu neispunjavajuu prirodu. Moda nije samo koincidencija da se autizam u medicinskoj literaturi pojavljuje 1799., kako je odmicala Industrijska Revolucija. 16 Geert Lovink, Uncanny Networks (Cambridge: The MIT Press, 2002.), str. 260. 17 George Steiner, Grammars of Creation (New Haven: Yale University Press, 2001.), str.3.

Simbolika sredstva mimoilaze stvarnost

U kasnijem razdoblju religija je bila daljnji (premda jo manje uspjean) odgovor na probleme i napetosti u ljudskim zajednicama. Jezik je i tu igrao sredinju ulogu. Rije magija provlai se kroz povijest religija; oboavanje imena i davanje imena uobiajeno je svugdje (povijest religijskog ivota u drevnom Egiptu dobro je dokumentiran primjer)11. Problemi postavljeni kategorijama kompleksnosti i hijerarhije nikada nisu bili rijeeni simbolikim sredstvima. to je simboliki prevladano, ostaje netaknuto na ne-simbolikom (stvarnom) planu. Simbolika sredstva mimoilaze stvarnost, ona su dio onoga to je polo krivo. Podjela rada, primjerice, unitila je interakciju licem u lice, i ljudsku neposrednu, intimnu vezu s prirodnim svijetom. Simboliko je suuesniko, ono stvara sve vie i vie posredovanja koja prate ona stvorena socijalnom praksom. ivot postaje fragmentiran, veze s prirodom nevidljive i nepostojane. Umjesto popravljanja lomova, simboliko miljenje okree ljude u krivom smjeru, prema apstrakciji. Javlja se e za transcendencijom, ignorirajui promjenjivu stvarnost koja je uope stvorila tu udnju. Jezik tu igra kljunu ulogu, preodreujui i subordinirajui prirodne sustave s kojim je ljudska vrsta nekada bila skladno povezana. Simbolika kultura zahtijeva da odbacimo nau ivotinjsku prirodu u korist simboliki denirane ljudske prirode. Sada proivljavamo nau svakodnevicu u svjetskom sustavu koji je sve vie simboliki i bestjelesan. ak su i ekonomije bitno simbolike; reeno nam je da je socijalna veza (ono to je od nje ostalo) bitno jezina. Jezik je bio upad koji je, izazvavi niz transformacija, rezultirao naim gubitkom svijeta. Nekad je, kao to je to Freud rekao, cijeli svijet bio oivljen12, poznat svima na potpun, djelatan nain. Kasnije je ivotinjski totem zamijenjen bogom, putokazom simbolikog napretka. (Uroeniki starjeine, zamoljeni da budu snimljeni audio ili video opremom, esto to odbijaju, inzistirajui da ono to kau mora biti uivo, licem u lice.) Jezik je bio snaan instrument tehnolokog i socijalnog raaravanja. Poput svakog simbolikog mehanizma, bio je izum. Ali nije uspostavio ili stvorio znaenje, koje prethodi jeziku. On zapravo ograniava i izopauje znaenje preko pravila simbolikog predstavljanja arhitekture logike kontrole. Pripitomljavanje takoer sudjeluje u ovoj osnovnoj orijentaciji, koja na krucijalne naine slui dominaciji. Jezik standardizira; to se njegovo obiljeje razvilo zajedno s tehnolokim razvojem koji je omoguio. Tiskarski stroj, primjerice, potiskuje dijalekte i ostale jezine varijante, stvarajui unicirane standarde razmjene i komu-

Prema Terenceu Hawkesu, Pisanje... se moe promatrati kao uzrok javljanja nove stvarnosti; on dodaje da jezik ne doputa jednostruku, jedinstvenu korespondenciju s vanjskom stvarnou. Na kraju, on stvara vlastitu stvarnost. Konani jezika zarobljava beskonanu razliitost stvarnosti; sve prirodno biva podreeno njegovu formalnom sustavu. Kako je to formulirao Michael Baxandall, svaki jezik... jest urota protiv postojanja u smislu da je kolektivni napor simplifikacije i ureenja iskustva u operabilne fragmente

nikacije. Pismenost je oduvijek sluila ekonomskom razvoju, te ciljala da podupre koheziju toliko potrebnu za dravu-naciju i nacionalizam.

Epidemija predstavljanja
Jezik je produktivna sila; poput tehnologije, nije podloan drutvenoj kontroli. U eri postmodernizma vladaju i jezik i tehnologija, iako oboje pokazuju znakove iscrpljenosti. Dananje simboliko reektira nita vie nego puki ustroj moi koji stoji iza njega. Ljudsku povezanost i tjelesnu neposrednost zamijenio je sve bljei osjeaj stvarnosti. Bijeda i manipulacija masovnih komunikacija postmoderna je verzija kulture. To je glas industrijske modernosti dok postaje cyber/digitalan/virtualan, zrcalei svoju pripitomljenu jezgru, obrazac masovne proizvodnje. Jezik ne donosi prisutnost, on tovie prisutnost i njezinu transparentnost progoni. Osueni smo na rijei, rekla je Marlene Nourbese Philip. Ona daje prekrasnu metaforu naeg podrijetla: Boginja je prvo stvorila tiinu cjelovitu, nedjeljivu, potpunu. Sva su bia mukarac, ena, zvijer, insekt, ptica i riba ivjela sretno zajedno s tom tiinom, sve dok jednoga dana mukarac i ena nisu legli zajedno i meu njima je stvorena prva rije. Ta ozlovoljena Boginja, duboko u ljutnji, izvalila je bujicu rijei na svijet, posipajui njima svoju tvorevinu. Bujica njezinih rijei potekla je biima, zauvijek razarajui cjelinu koja nekada bijae tiina. Boginja je proklela svijet rijeima, i poslije zauvijek bijae to borba mukarca i ene da se vrate iskonskoj tiini13. Dan Sperber je pisao o epidemiologiji predstavljanja; njegova metafora patologije prikladna je. Pitao se zato se simboliko iri poput epidemije, zato smo joj toliko podloni14, ostavivi ipak ta pitanja bez odgovora15. U Doba Komunikacije nai homogenizirani simboliki materijali pokazuju se neadekvatnima. Naa izolacija raste, ono to imamo priopiti smanjuje se. Kako je dolo do toga da svijest i jezik postanu tako obuhvaeni i zatvoreni jezikom? Strukturira li vrijeme jezik, ili jezik strukturira vrijeme? Toliko je pitanja, ukljuujui ono kljuno; kako moemo prevladati, pobjei, rijeiti se simbolikog?

cmyk

12

VII/153, 21. travnja 2,,5.

razgovor

Goldstein i David
kalnog pokreta koji je ustvrdio da je Europska unija jedno idovsko-masonsko stvorenje, da je Haki sud zapravo idovski marionetski sud, i tako dalje. Prijetilo se i nasiljem. Policija je, koliko znam, vodila istragu, ali nita vie od toga. Ja sam, ini mi se, prvi u javnosti neto rekao o tome, mislim da do novinara te vijesti nisu niti dole. Ipak, ini mi se da je to jedan izolirani incident. Gospodine David, kako se vlasti u Srbiji odnose prema antisemitskim ispadima? Filip David: Ne samo da se ti ispadi ne kanjavaju, nego se vrlo blago gleda na tu vrstu incidenata. Oni se, meutim, moraju posmatrati u sklopu ukupnog stanja. Ovde postoji jedan pokret za reviziju istorije. Pogledajte samo nove udbenike. Recimo, u udbeniku istorije za etvrti razred nema ni rei o Holokaustu, nema ni rei o logorima koji su postojali ovde u Beogradu, na Sajmitu, nema ni rei o kamionima duegupkama kojima su prevoeni Jevreji kroz grad i onda gueni u tim specijalno konstruisanim automobilima. To je bila neka vrsta pripreme za ono to e se kasnije dogaati u koncentracionim logorima Auschwitz i drugima. Uopte, ukupna obavetenost o onome to se ovde deavalo u Drugom svetskom ratu je sve manja i manja. Treba znati da je Srbija bila prvo podruje u Drugom svetskom ratu za koje su Nemci govorili da je oieno od Jevreja, i to ve negde krajem 1941. i poetkom 1942. godine. Na ovoj naoj teritoriji stradalo oko 90 procenata ukupnog jevrejskog stanovnitva. To je, naravno, uinjeno po nacistikim zakonima, nacisti su u tome vodili glavnu re, ali uz pomo domaih kolaboracionista, posebno ljotievaca i Nedieve andarmerije. Meutim, to se vie uopte ne spominje, zato to ovde dolazi ili je dolo do rehabilitacije upravo te vrste kolaboracije. Koliko se u hrvatskim kolama ui o Holokaustu, i ne samo Holokaustu, nego i onome to se desilo u Jasenovcu? Ivo Goldstein: injenica je da hrvatski uenici posljednjih nekoliko godina mnogo ue o Holokaustu, da je 27. sijenja, dan kad je osloboen Auschwitz, postao Dan sjeanja na Holokaust. Mi smo, dodue, predlagali da to bude 22. travnja, to je dan proboja zatoenika iz Jasenovca, ali to se, naalost, nije dogodilo. Hrvatska javnost u velikom

Dananja Srbija kao Weimarska republika

spisuju se grati i lijepe plakati s antisemitskom sadrajem, alju poruke da Jevreji trebaju napustiti Srbiju. Plakate potpisuje dosad nepoznata organizacija Nacionalni stroj. Gospodine David, mislite li da su to izolovani incidenti ili je to izraz jaanja antisemitizma u Srbiji? Filip David: To je samo dijagnoza jedne bolesne situacije u itavom drutvu. Nije to samo taj Nacionalni stroj, koji se nedavno oglasio, tu su i druge organizacije: Obraz, Sveti Justin, Rasionalisti Srbije, itd. Meu njima su i neke grupe koje se direktno deklariu kao nastavljai Hitlerovih nacistikih ideja. Meutim, ne preduzimaju se mere protiv irenja rasne i etnike mrnje. Kad je re o poslednjim incidentima, uhvaena su tri momka koji su lepili plakate. Oni su kanjeni kao da su na nedozvoljenom mestu lepili plakate za neki koncert. O onome ta stoji iza svega toga ni rei. Karakteristino je da ovde antisemitizam slui da se kompromituju mediji, kao to je B-92, ili organizacije kao to su Helsinki komitet i Fond za humanitarno pravo, upravo oni koji se zalau za kanjavanje zloina i za suoavanje sa prolou. Kad se kae da su oni pod uticajem jevrejskih krugova, da su plaeni od Jevreja, onda to u ovom naem drutvu dobija znaaj neke stvarne opasnosti. Jer, ne zaboravimo, mi smo poslednjih 15-20 godina, posebno u vreme Miloevievog reima, iveli pod opsesijom postojanja meunarodne zavere protiv Srbije. A im ima meunarodne zavere, zna se ko mora da stoji iza toga neki internacionalni element, a to su onda Jevreji.

Omer Karabeg Koliko je antisemitizam prisutan u Srbiji i Hrvatskoj u emisiji Most Radija Slobodna Europa razgovarali su Ivo Goldstein, povjesniar iz Zagreba i Filip David, beogradski pisac

Filip

Ivo

Nije vano tko je, samo da je kriv za sve

Gospodine Goldstein, ima li antisemitskih ispada u Hrvatskoj? Ima li u Hrvatskoj po fasadama kukastih krstova i antisemitskih parola? Ivo Goldstein: U Hrvatskoj nema takvih fenomena kao u Srbiji. Barem ne na prvi pogled. Nema antisemitizma u smislu direktnog napadanja idova. U posljednje vrijeme dogodio se samo jedan incident koji nije ni zabiljeen u medijima. Prije mjesec dana, ba u vrijeme kada je Hrvatska dobila odgodu pregovora s Evropskom unijom, na faksove nekih ambasada u Zagrebu stigao je tekst do tada nepoznatog Hrvatskog radi-

Ivo Goldstein: Antisemitizam danas u Hrvatskoj nije vie problem, idovsko pitanje je apsolvirano. Problem je odnos prema Srbima i srpskoj manjini, pogotovu u kontekstu dogaaja u Drugom svjetskom ratu, a ini mi se da se i to, kako dolaze drukija vremena, u dijelu desne javnosti mijenja. Sada mjesto Srba zauzima Europska unija

postotku nema, ini mi se, velikih problema s prihvaanjem istine o genocidu nad idovima u Drugom svjetskom ratu. ak i desna javnost priznaje da se u NDH dogodilo neto strano idovima. Vrlo rado bi izbjegli rije genocid, ali mogu i taj genocid progutati, meutim, cijela stvar se pokuava, apsolutno neprimjereno, objasniti da se to moralo napraviti zbog pritiska Nijemaca ili kao svojevrsni ustupak Nijemcima. To je kao obrazloenje, naravno, besmisleno, ali to je, zapravo, povijesni revizionizam, a pod tim revizionizmom podrazumijevam i negiranje zloinakog karaktera NDH. To je pravi problem Hrvatske danas. Taj povijesni revizionizam je, u stvari, jedna varijanta hrvatskog antisemitizma. Inae, antisemitizam danas u Hrvatskoj nije vie problem, idovsko pitanje je apsolvirano. Problem je odnos prema Srbima i srpskoj manjini, pogotovu u kontekstu dogaaja u Drugom svjetskom ratu, a ini mi se da se i to, kako dolaze drukija vremena, u dijelu desne javnosti mijenja. Sada mjesto Srba zauzima Europska unija. Masovnoj kulturi koja je nedemokratska, orijentirana na negaciju i netoleranciju, gotovo da i nije vano tko je na mjestu onog koga se mrzi ovaj ili onaj etnikum, vjera ili kolektivitet. Ovisno o konkretnim drutveno-politikim i povijesnim okolnostima mijenja se kolektivitet koga treba napadati.

i vea. Hrvatska je dobila nezavisnost, ostvarila je neke ciljeve, Srbija nije dobila nita, ne zna se ak ni kako izgleda njena drava. Vie puta sam ovu situaciju uporedio sa onom u Vajmarskoj republici, mislim da je matrica ista nacionalizam, militarizacija drutva, veliko nezadovoljstvo ekonomskom situacijom, mogunost plaanja ratne tete. Naravno, Srbija nije Nemaka, ne moe se ta situacija ponoviti, ali tendencije u drutvu su takve. Pogledajte, recimo, izdavaku delatnost. Postoji preko 150 naslova sa antisemitskom sadrinom. U uglednoj knjiari u centru Beograda moe se nai 20 ili 30 takvih knjiga. Pomenuu samo nekoliko naslova da vidite o emu se radi: Jevrejska zavera protiv Srba, Srpski narod u kandama Jevreja, Pod estokrakom zvezdom, Zato se divim Adolfu Hitleru, Mrtve krave protiv est miliona mrtvih Jevreja, Zato je rasizam ispravan, Protokoli sionskih mudraca, Vladika Nikolaj o Judejcima, neprijateljima hriana i hrianstva, Zli i prokleti, Zavera nad zaverama, Zlotvori oveanstva,

to se prodaje
Prema izvjetaju State departmenta o globalnom antisemitizmu, objavljenom u januaru ove godine, u periodu od jula 2003. do decembra 2004. u Srbiji i Crnoj Gori zabiljeeno je vie od 50 incidenata nad jevrejskim vjerskim objektima. Gospodine David, vi kaete da vlast nije reagovala na ove najnovije incidente. Je li ikada itko u Srbiji osuen za antisemitske ispade? Filip David: Da se razumemo, bilo je ograivanja od tih incidenata, politike partije su se izjasnile, ak je i crkva izdala jedno saoptenje, ali to nisu mere koje bi spreile jaanje antisemitizma. Antisemitizam treba posmatrati u realnom kontekstu. U Srbiji prema poslednjem popisu ima 1.500 do 2.000 Jevreja, u Beogradu ih nema vie od 500. Antisemitizam je zapravo izraz frustriranosti koja je ovde u Srbiji sve vea

Filip David: Mi smo poslednjih 15-20 godina, posebno u vreme Miloevievog reima, iveli pod opsesijom postojanja meunarodne zavere protiv Srbije. A im ima meunarodne zavere, zna se ko mora da stoji iza toga neki internacionalni element, a to su onda Jevreji

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

13

razgovor
Satansko-judejsko porobljavanje oveanstva, Judejska zavera protiv Boga i oveka, i , naravno, uz to ide uvek i Mein Kampf. Kad ovek proita jednu, dve ili tri takve knjige, on poinje da veruje u neke injenice, neke dokaze da takva zavera postoji. Poinje da veruje da Jevreji stvarno vre ritualna ubistva kao to pie na omotu jedne takve knjige. Proitau vam taj pasus: Kada je ritualno ubistvo poinjeno na Pashu, ubijeno je obino dete mlae od sedam godina, kao najsavreniji mogui predstavnik svoje vrste. Ne samo to se proliva krv, ve se ono i razapinje, ponekad se obrezuje, stavlja u se kruna od trnja, ono se mui, udara, probada noem, i ponekad se zavrna rana nanosi sa strane, i tako dalje, da ne itam sve. Moete misliti kad neko neto ovako proita, ta e misliti o Jevrejima. To su knjige koje po zakonu ne bi smele da se ni tampaju, ni prodaju. Meutim, one su prisutne svuda, apsolutno u svakoj knjiari, na svakom sajmu knjiga, i to su najprodavanije knjige. Mogu li se u Hrvatskoj kupiti knjige s antisemitskom sadrajem? Ivo Goldstein: Mogu, naalost. Hitlerov Mein Kampf imao je vie izdanja i moe se kupiti u vodeim zagrebakim knjiarama. Bilo je protesta protiv toga, nita nije uinjeno, i ja osobno, i ljudi koji su meni bliski, pitali smo se to napraviti. Ako javno protestirate i diete galamu, zapravo radite besplatnu propagandu tim knjigama i njihovim izdavaima. Ako o tome utite, onda publiciteta nema, jer mediji o tome ne govore, ne reklamiraju ih ni izravno, ni neizravno. To se dogaa na polju alternativne kulture, negdje, kako bi Dalmatinci rekli, u kuribandi, na tamnoj strani ulice, gdje, dodue, ne zalazi malo ljudi, ali oni to rade potajno. To je neto to preutno postoji u javnosti i, naalost, mi smo tu nemoni. Jesu li i u Hrvatskoj objavljeni Protokoli sionskih mudraca, jedan od najstranijih antisemitskih pameta koji je ikada napisan? Ivo Goldstein: Protokoli sionskih mudraca objavljeni su i ovdje i bilo je nekoliko izdanja. Drugi antisemitski pameti, poput ovih o kojima govori gospodin David, u Hrvatskoj se nisu pojavljivali. Svi pokazatelji govore da to nije mainstream, niti u ii interesa javnosti. To je neto to postoji i to je neugodna injenica, meutim, mislim da bi jai pritisak protiv tih krugova mogao izazvati neeljeni efekt jaanje desne radikalne scene, to nikome nije u interesu. Filip David: Savez jevrejskih optina je u nekoliko navrata zahtevao zabranu tih knjiga, od kojih neke prevazilaze i Protokole sionskih mudraca, meutim, do sada nije izreena nijedna zabrana. ak je pre nekoliko godina stigao odgovor javnog tuioca ne znam da li je bio cinian, meni je tako delovao da i Savez jevrejskih optina treba da ulae neke pare da bi se takve knjige objavljivale, a narod neka kupuje, pa e videti kakve su to budalatine. Slaem se sa gospodinom Goldsteinom da se to deava na margini, te knjige izdaju manje poznata preduzea i pojedinci, ali ih objavljuju u velikim koliinama. Meutim, taj diskurs se uvlai i u neke knjige sa ozbiljnijim pretenzijama. Pre neki dan, upravo u vreme obeleavanja 70. godinjice roenja Danila Kia, u uglednom izdavakom preduzeu Narodna knjiga pojavila se knjiga koja ima izrazito antisemitski podtekst. U njoj se estoko napada Danilo Ki, kao ovek i pisac, i sugerira da su kulturnu politiku u Srbiji godinama odreivali pisci kao to su Oto Bihalji-Merin, Eli Finci, Oskar Davio, Erih Ko, a zna se kojeg su oni porekla. Za samog Danila Kia se kae da je svoj svetski uspeh postigao zahvaljujui meunarodnim jevrejskim vezama i da je od nekog meunarodnog lobija bio odreen da nadzire srpsku kulturu, da je bio neka vrsta daljinskog upravljaa. Ova knjiga je, rekao bih, sa odobravanjem primljena u beogradskoj ariji, bilo je, istina, i odbrane Danila Kia, ali je od mnogih bila i podrana. Imam utisak da se sve svodi na to da treba stvarati etniki istu knjievnost, a da, recimo, Danila Kia, koji je jedan od najznaajnijih pisaca na ovom jeziku, treba odstraniti iz srpske knjievnosti. Gospodine Goldstein, shvatio sam da vi niste za zabranjivanje tih knjiga? Ivo Goldstein: Ne elim da se takve knjige zabranjuju iz mnogo razloga. Jedan od njih je svakako u tome da bi pritisak da se to zabranjuje, koji bi, moda, ak poluio i djelomian uspjeh, mogao rezultirati kontraefektom. Naime, ne elim da se idovsko pitanje, odnosno antisemitizam, kao iskaz mrnje prema idovima, prenaglaava u situaciji kada druge nacionalne i vjerske skupine doivljavaju iste takve, jo i ee udarce. Mislim da bi svako isticanje, odnosno izdvajanje idova, i stavljanje idovskog pitanja, odnosno antisemitizma, na posebno mjesto, rezultirao kontraefektom, i onda bi se ak i dobronamjerni ljudi rekli: Pa, dobro, sada se difamira Europska unija, govori o zavjeri protiv Hrvatske, konstantno se na neprimjeren nain govori o Srbima, a idovi dobivaju takvo mjesto. Filip David: Slaem se s gospodinom Goldsteinom da je velika dilema da li priati o antisemitskim knjigama i time im praviti reklamu ili o tome utati. Karl Poper je govorio da se demokratija, ako nije u stanju da sama sebe odbrani, moe izvrgnuti u neto veoma loe. Pitanje je ko treba da reaguje na pojavu takvih knjiga. Najbolje bi bilo da to ini intelektualna javnost. Meutim, u Srbiji je problem to dobar deo intelektualne javnosti koji je, izmeu ostalog, podrao Miloevieve ideje i njegov reim, nije spreman da reaguje na pojave antisemitizma, on je pre spreman da se tome prikljui. Ostaje nekoliko stotina ljudi u jevrejskoj zajednici koji su, moram to da kaem, vie Srbi nego Jevreji, jer govore tim jezikom, ovde su se rodili i ovde ive, i koji su strano zaplaeni onim to se dogodilo u Drugom svetskom ratu. Nema porodice koja nije izgubila 4050 najbliih, rekao sam ve da je 90 procenata Jevreja u Srbiji stradalo. Razumljivo je da oni oseaju strah i potrebu da se reaguje, kada odjedanput bivaju ponovo izdvojeni, ponovo obeleeni, na nekim sajtovima se objavljuju njihove adrese, i to sve lii na pripremu nekog novog obrauna. Rekao sam da ovde postoji velika frustriranost to stvara pogodno tle za antisemitizam. Mislim da je proglaavanje Nikolaja Velimirovia za sveca, to se dogodilo devedesetih godina, jako pogodovalo stvaranju takve atmosfere. Grupe mladih ekstremista se u svojim antisemitskim istupima vrlo esto pozivaju na Nikolaja Velimirovia. Spremni su da se odreknu svakoga u crkvi, i patrijarha, ali se nee odrei Nikolaja Velimirovia koji je napisao neke od najeih antisemitskih tekstova. I ne samo to, Nikolaj Velimirovi, koji je danas izuzetno itan, koji je danas uzor mnogim mladima, i onim ekstremnim, i onima koji to nisu, ima jaku antievropsku i antikulturnu orijentaciju. Za kulturu kae da je to nula ispod jedinice, blato, mutljag, glupaka nitarija, a kad govori o Evropi pie da to nisu narodi, nego jazavci, dvonogi majmuni, zverovi, neljudi i opominje Srbiju da se ne sme povesti za Evropom, jer Evropom vlada jeres. Sva tehnika dostignua mikroskop, voz, avion, telefon za njega su izumi avola i njihovog oca idova. Kae da su sva evropska gesla sastavili idi koji su i Hrista razapeli, i demokratiju su stvorili, i trajkove, i socijalizam, i ateizam, i toleranciju svih vera, i pacizam, i sveoptu revoluciju, i kapitalizam, i komunizam, sve su to, kae Nikolaj Velimirovi, izumi idova, odnosno oca njihova, avola, sve u nameri da ponize Hrista. Vrlo je opasno kad takve poruke dolaze iz samoga srca crkve. Bilo je zahteva od strane srpskih Jevreja da se crkva ogradi od tih Velimirovievih pogleda, ali nikada nikakva ograda nije dola, jer je Velimiroviev antievropski, antikulturni, i rekao bih, antisemitski duh, usaen u ono to je danas sutina dobrog dela ljudi iz crkve. razgovarao s njim potaknuo papu, odnosno Vatikan, da utjee i pritisne neke krugove u Katolikoj crkvi da krenu prema europeizaciji, odnosno da ponu mijenjati odnos prema europskim integracijama i uope prema ukupnom politikom ivotu Hrvatske.

Crkve
Znai, vi vidite u svemu tome i odgovornost Pravoslavne crkve? Filip David: Apsolutno. Istina, crkva je, dodue, malo kasno, posle tri-etiri dana, osudila nedavne incidente i govorila o slinoj sudbini Srba i Jevreja, o situaciji na Kosovu i tako dalje, ali nije direktno osudila grupe koje se pozivaju na crkvu, i nije spomenula Nikolaja Velimirovia. Naprotiv, svako ko dirne u Nikolaja Velimirovia proglaava se za nepatriotu, izdajnika i stranog plaenika. Gospodine Goldstein, kakav je odnos Katolike crkve prema antisemitizmu? Ivo Goldstein: Rekao sam da antisemitizma nema. Meutim, kada je moja knjiga Holokaust u Zagrebu izala 2001., prva dva mjeseca su novine bile pune vrlo pozitivnih recenzija, ak se ilo i do hvalospjeva, a onda je poeo, i u Glasu koncila, i u nekim desnim novinama, napad zbog moje prezentacije uloge nadbiskupa Stepinca u Drugom svjetskom ratu. Istina, u Glasu koncila nitko se od crkvenih ljudi nije oglasio, te tekstove su pisali ljudi koji su laici, ali bliski katolikim krugovima. Nikada nisam negirao da je nadbiskup Stepinac pokuavao zatititi i zatitio je i spasio neke idove. Meutim, uloga Katolike crkve u Drugom svjetskom ratu ipak je bila poneto dvojbena. To, naalost, Crkva nije eljela prihvatiti, ni uope bilo kakvu diskusiju o tom pitanju. I tako je to ostalo. U posljednjih nekoliko mjeseci neki desni krugovi u Crkvi opet su harangirali, odnosno napadali Europu zbog njezina inzistiranja na uhienju i izruenju generala Gotovine Haagu. Govorili su da neemo ii u Europsku uniju na koljenima, i tako dalje. Meutim, nedavno je nadbiskup i kardinal Bozani dao izjavu u kojoj je, koliko se to crkvenim jezikom moe rei, osudio antieuropske tendencije u Crkvi i izrekao stav da Hrvatska mora pogledati istini u oi, da mora pogledati u oi i onim povijesnim injenicama koje joj ne slue na ast. To je, na neki nain, nadam se, apsolutni prijelom u odnosu Crkve, jer su neki crkveni krugovi zatvarali Hrvatskoj put prema Europi. ini mi se, iako nemam denitivnih dokaza, da je upravo premijer Sanader, prilikom posjeta papi Ivanu Pavlu II. to je bio posljednji premijer ili predsjednik koji je uope

Teko suoavanje sa zloinima

I na kraju, u zakljuku, gospodine David, kako biste okarakterisali antisemitizam u Srbiji kao marginalnu ili kao prijeteu pojavu? Filip David: Mislim da je poslednjih 15-20 godina antisemitizam zapravo bio pratilac politike, trebalo je da prui malo uverljivosti svim idejama koje su plasirane sa politikog vrha. I onda je to ulo u svakodnevni pogled na svet. Plaim se da se time stvara palanaki i populistiki kulturni model koji moe Srbiju vratiti opet tamo gde je bila i dovesti do nekih situacija za koje smo verovali da se nikada vie nee ponoviti. Antisemitizam ne ugroava ziki ovo malo Jevreja to je ostalo, ali moe naneti veliku tetu ukupnoj politici koju sada Srbija pokuava na neki nain da formulie. Ako hoemo da se oslobodimo od antisemitizma i od antievropeizma i od zabluda o kulturi, kao to je ona Nikolaja Velimirovia koju sam malopre pomenuo, moramo promeniti ukupni kulturni model. A to ide jako teko, zato to nije bilo neophodnog suoavanja sa svim onim to se desilo u poslednjih petnaestak godina. Mi se s tim moramo suoiti, a ne brisati to i praviti reviziju istorije kao da e, ako to uinimo, te stvari nestati. Ne, one e, pre ili kasnije, ponovo isplivati, jo sloenije i jo traginije. Vi ste, gospodine Goldstein, rekli da praktino u Hrvatskoj danas nema antisemitizma. Mislite li da se Hrvatska denitivno oslobodila negativnih stereotipa o Jevrejima? Ivo Goldstein: Ovo to je gospodin David govorio jednim djelom vrijedi i za Hrvatsku. Suoavanje sa zloinom vrlo teko ide i u Hrvatskoj. Neto vie je uinjeno kad je rije o zloinima poinjenim tijekom Drugog svjetskog rata. Danas vie nitko nee rei da su ustae bili dobri deki, ili e to rei vrlo malo ljudi. Ali, teko e se odluiti da vrlo jasno kau tko je u Drugom svjetskom ratu bio na krivoj, a tko na pravoj strani. A to se tie suoavanja sa zloinima koji su dogodili za vrijeme onoga to se u Hrvatskoj zove Domovinski rat, to ide jo tee, i to je neto na emu se mora raditi. Mislim da je dosta napravljeno u posljednjih pet godina i da se matrice, koje su vladale do 2000., vie ne mogu ponoviti, ali ne mogu rei da je uinjeno mnogo. Napravljen je bitan pomak, meutim, jo je dalek put do onoga to bismo eljeli da bude.

Zabrana i/ili reklama

Te knjige, oito, ire mrnju i to rasnu, a po zakonima i Srbije i Hrvatske, to je zabranjeno. Bi li, po vama, gospodine David, trebalo zabraniti takve knjige?

cmyk

14

VII/153, 21. travnja 2,,5.

razgovor

Zgrablji
Dijana Vuleta Glavna urednica Medijskih istraivanja govori o svojem asopisu i knjizi te o stanju medijskih istraivanja u Hrvatskoj
nih znanosti u Ljubljani i jo je aktualan i zanimljiv. Trudili smo se uvijek pratiti interes struke novinara i medijskih vlasnika, te poticati razmjenu iskustava izmeu medijskih eksperata, novinara i studenata novinarstva. Radili smo na poticanju znanstvenih istraivanja, publiciranju tih istraivanja i popularizaciji znanosti. Danas je uobiajeno da gotovo svaki znanstveni rad lanak, istraivanje, diplomski rad, magisterij ili doktorat o medijima citira Medijska istraivanja kao izvor. Tad nas obino zovu i trae stare brojeve. Na alost gotovo da ih vie nemamo, pogotovo nekih tematskih brojeva, ali autore upuujemo na web stranice www.mediaresearch. cro.net. Tamo mogu nai sve objavljene lanke.

Novinarskom domu u Zagrebu nedavno je predstavljena knjiga Nade Zgrablji Rotar Medijska istraivanja i medijska disciplina od 1995. do 2005. godine. Knjiga je nastala u povodu desete godine redovitog izlaenja asopisa Medijska istraivanja te daje uvid u nastanak i ulogu toga hrvatskog znanstvenog asopisa za novinarstvo i medije u razvoju medijske discipline u nas. Knjiga je namijenjena medijskim prouavateljima i analitiarima, svima koji istrauju ili piu ili koji e se tek upustiti u empirijska ili teorijska istraivanja u tom podruju. Tim smo povodom razgovarali s autoricom knjige i glavnom urednicom Medijskih istraivanja dr. sc. Nadom Zgrablji Rotar.

Znanstveni asopis osnovni element znanstvene zajednice

Prije 10 godina pokrenuli ste znanstveni asopis za novinarstvo i medije Medijska istraivanja. Kako ste se za to odluili, to je bio Va motiv? Nakon magisterija shvatila sam kako se teko dolazi do literature za znanstvenoistraivaki rad. Tada ne samo da je bilo teko pratiti to se na polju medijskih istraivanja radi u nas, nego i koja je recentna literatura u svijetu. Nai strunjaci objavljivali su svoje ionako rijetke radove o medijima u razliitim, manje ili vie prikladnim publikacijama i knjigama. Internet je olakao pitanje informiranosti o recentnoj literaturi u svijetu, ali tada, iako je to bilo samo prije deset godina, bilo je drukije. Ustanovili smo izvaninstitucionalno, multidisciplinarno urednitvo. Urednici Medijskih istraivanja, profesori razliitih fakulteta u Zagrebu i Ljubljani Vladimir Biti, Ivan Ivas, Ivo kari, Zrinjka Peruko, Nenad Prelog, Pavle Novosel i Manca Koir iz Ljubljane imali su uredniko iskustvo i objavljene mnoge znanstvene radove o medijima u okviru razliitih znanstvenih disciplina. Urednitvo se nalazilo u Kulturno informativnom centru u Zagrebu, jer je KIC prvih pet godina bio suizdava. Drugih pet godina suizdava je bio Fakultet politikih znanosti. asopis se nancirao na poetku potporom Instituta Otvoreno drutvo Hrvatska, ali je Ministarstvo znanosti odmah nakon prve godine izlaenja podralo tiskanje Medijskih istraivanja i nancira nas do danas, a dijelom i Ministarstvo

kulture i Gradsko poglavarstvo za kulturu. Naravno, mi smo uvijek potivali sve uvjete za nanciranje znanstvenih asopisa redovitost izlaenja, dvostruku domau i meunarodnu recenziju lanka, indeksiranost u sekundarnim publikacijama i meunarodno urednitvo, te potivanje drugih standarda ureivanja znanstvenih asopisa. to su Medijska istraivanja pridonijela razvoju medijske znanstvene discipline u Hrvatskoj? Medijska istraivanja pridonijela su razvoju teorije novinarstva i medijske discipline u Hrvatskoj zato jer je znanstveni asopis kljuni, osnovni element znanstvene zajednice. To je institucija znanstvene komunikacija kojoj nema alternative. U sadanjem vremenu Interneta mnoge se promjene dogaaju, ali i dalje je tiskani znanstveni asopis jedini legitimni oblik razmjene znanstvenih informacija kad je rije o lancima i predstavljanju istraivanja tim putem, prije svega zato to njeguje instituciju recenzije, koja nije ba popularna kod autora, ali koja je vana za razvoj znanosti. Medijska istraivanja objavila su u proteklom razdoblju 151 lanak 110 autora. Od toga 33 znanstvena lanka, 26 preglednih, 52 struna i est prethodnih priopenja. Autorima je omoguena dvostruka recenzija dobrih strunjaka, a suraivali smo i s domaim i sa stranim recenzentima. Mi smo mala sredina, mala znanstvena zajednica i mali asopis, ali smo ipak organizirali pet znanstvenih meunarodnih ili domaih skupova, te nekoliko tematskih brojeva. Jedan je bio na temu Etika i novinarstvo, uredila ga je Manca Koir, tada profesorica etike na Fakultetu drutve-

Nada

Znanost o medijima

U proteklom desetogodinjem razdoblju istraivai su se najvie bavili politikom komunikacijom u medijima i medijskim politikama, informacijskom tehnologijom i njezinim utjecajima na novinarstvo, te pitanjima novinarske profesije kao to su pitanja etike. Izrazit je manjak istraivanja o kulturnom aspektu medijske produkcije

Malo strunjaka
Kako ocjenjujete stanje u medijskoj disciplini u Hrvatskoj? Medijska disciplina u Hrvatskoj nije dovoljno razvijena s obzirom na potrebu i s obzirom na iru meunarodnu znanstvenu zajednicu. Nema dovoljno institucija, nema dovoljno istraivanja, nema jake kritine mase. Vjerujem da e mladi znanstveni novaci kojih ima dosta popraviti takvo stanje i da ih matini studiji usmjeravaju u tom pravcu. Na alost, ne javljaju nam se s radovima. I u proteklom, otrom medijskom razdoblju, mnogo se govorilo o medijima, ali nije bilo ba mnogo znanstvenih teorijskih i empirijskih istraivanja. Od ukupno 33 izvorna znanstvena rada u Medijskim istraivanjima objavljeno je 17, a od ukupno 26 preglednih 13 su napisali hrvatski autori. Trideset izvornih i preglednih znanstvenih radova domaih autora u deset godina, to se ba ne ini mnogo, iako je mogue da su neki autori objavljivali znanstvene radove o medijima i u drugim znanstvenim asopisima. Malo se strunjaka odluuje za sustavna empirijska istraivanja ak i oni koji bi morali. Moda je razlog tome to je to teak, dugotrajan, skup i drutveno nepriznat posao, a to se vidi i iz injenice to mi u Hrvatskoj nemamo specijaliziranu instituciju iskljuivo za istraivanje medija, to bi bilo potrebno jer su empirijska istraivanja osnova argumentiranog raspravljanja o medijima. Kakva vrsta istraivanja o medijima prevladava u proteklom razdoblju? Koje teme ili podruja tema?

U proteklom desetogodinjem razdoblju istraivai su se najvie bavili politikom komunikacijom u medijima i medijskim politikama, informacijskom tehnologijom i njezinim utjecajima na novinarstvo te pitanjima novinarske profesije kao to su pitanja etike. Izrazit je manjak istraivanja o kulturnom aspektu medijske produkcije. Danas hrvatski mediji stampedom ulaze u svijet proizvodnje i potronje senzacija. Nedostaje kvantitativnih i kvalitetnih istraivanja publike, nedostaju istraivanja o utjecaju medija. Globalizacija i komercijalizacija donijele su nam previe nasilja, previe pornograje, stereotipa, reklame, posebno one prikrivene. Nedostaje istraivanja o tome kako se naelo spektakla kao vrhunsko naelo medijske proizvodnje odraava na politiku komunikaciju, na participaciju drugih grupa u medijima, demokratski javni govor i medijsku kontrolu toga govora.

Budunost medijskih istraivanja

U povodu 10. obljetnice asopisa objavili ste knjigu Medijska istraivanja i medijska disciplina od 1995. do 2005. Kome je knjiga namijenjena? Knjiga je izila u biblioteci Medijska istraivanja, izdava je Doron d.o.o iz Zagreba koji izdaje i asopis Medijska istraivanja. U radu na knjizi, odnosno prikupljanju i pripremanju podataka, sudjelovale su ura Vrljevi i Dajana Mari i njihov je doprinos jako vaan. Knjiga je namijenjena svima koji e istraivati medije, pisati neto o njima ili koji se na profesionalan nain bave medijskom praksom dakle novinarima, oglaivaima, vlasnicima i slino. Knjiga je izvrstan i pouzdan izvor podataka, izvor recentne bibliograje za podruje novinarstva i medija,

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

15

komentar
izvor podataka o jednom krugu ljudi koji su se na znanstven nain bavili medijima u proteklom razdoblju u Hrvatskoj i ire. U knjizi upoznajemo itatelje sa svime to je u Medijskim istraivanjima objavljeno u proteklom desetogodinjem razdoblju, knjigama koje smo prikazali, skupovima koje smo organizirali i pratili. U knjizi je posebno zanimljiv dio u kojem kulturni i znanstveni djelatnici iz Zagreba i Ljubljane govore o nekim pitanjima medija i asopisu iz podruja svoje djelatnosti. Autori su ugledni novinari Boo Novak i Mirko Bolfek, znanstvenice Melita Poler Kovai iz Ljubljane i Biserka Cvjetianin iz Zagreba, ugledni urednici i znanstvenici Matko Marui i Danijel Laba i drugi. To je zanimljiv pregled razmiljanja o medijima iz razliitih motrita. Kako zamiljate budunost Medijskih istraivanja? Imate li neke planove za daljnji razvoj asopisa i teme brojeva? Informacijska tehnologija mijenja sve, pa tako i znanstveni asopis kao medij. Sve su glasniji zahtjevi da se i proces razmjene znanstvenih informacija ubrza. Proces i tehnologija ureivanja znanstvenog asopisa ne trai samo mnogo truda i discipline nego i mnogo vremena. Danas smo naviknuti na brz protok informacija, a na objavljivanje lanka u znanstvenom asopisu treba ekati nekoliko mjeseci. To e moda na neki nain utjecati na znanstvene asopise. Osim pitanja utjecaja informacijske tehnologije na znanstvene asopise, ima i drugih o kojima bi se trebalo vie raspravljati. U budunosti bih eljela intenzivniju suradnju izmeu urednika znanstvenih asopisa i asopisa u kulturi. Potrebna nam je razmjena iskustava, potrebno nam je ujednaavanje kriterija, kvalitetna konkurencija i ujednaavanje etikih standarda za objavljivanje znanstvenih radova. Medijska istraivanja u ovoj godini objavljuju jedan broj u kojem su goe-urednice profesorice s Fakulteta za drutvene znanosti u Ljubljani, Odsjeka za komunikologiju doc. dr. Melita Poler Kovai i doc. dr. Karmen Erjavec. Broj je e istraiti mnoge teme vezane za profesionalizaciju novinarstva. Drugi broj je tematski Mediji i proirenje EU. Dobili smo mnogo radova iz razliitih europskih zemalja, starih i novih lanica EU-a, u kojima se istrauje proces i posljedice usklaivanja medijskog zakonodavstva s europskim standardima. Realizaciju ovoga broja podupire i Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija. Broj e izai do kraja godine jer su lanci na recenzijama u razliitim zemljama. Vjerujemo da e to opet biti jedan vrlo koristan i itan broj Medijskih istraivanja.

Kamen oko vrata

Rastko Monik Jugoslavenski komunizam imao je i niz svojstava zbog kojih je bilo mogue u okvirima njegove jednostranake drave razviti emancipacijske politike u opsegu i na razinama koji su bitno nadmaivali ostalo politiko siromatvo realnog socijalizma
Neosporno, stoji njezin osnovni stav: noviju povijest treba i u Sloveniji analizirati u okviru istjecanja fordovske faze svjetskog kapitalizma. Fordizam, kapitalizam velike tvornice, tekue trake, masovne proizvodnje, masovne potronje, esto izjednauju sa socijalnom dravom. No, meu njima nema nikakve nune veze: Ford je izagnao sindikate iz tvornica ve 1905. godine, prvu tekuu traku uveo je 1908. Uvjet za uspon fordizma je zaotravanje nasilja nad radnitvom i poveanje iskoritavanja. Socijalna drava dostignue je radnikog pokreta: s reformama u sreditu kapitalistikog sistema, s revolucijom na rubovima. Pa i konanu krizu fordizma prvi su spoznali oni dolje: na globalnu krizu kapitalizma odazvali su se svjetskom revolucijom 1968.

Socijalna drava dostignue je radnikog pokreta: s reformama u sreditu kapitalistikog sistema, s revolucijom na rubovima
paraziti, pokuali su preraditi kapitalizam ne bi li preivio. Sada poznajemo obrazac preivljavanja kapitalizma: liberalizam. Najprije su ga nametnuli u svjetskom sreditu, esto uz pomo nasilja. Zatim su ga nametnuli periferiji, s pomou jo goreg nasilja. U Jugoslaviji, jo najsnanije u Sloveniji, podreeni su kao odgovor na krizu postrevolucionarne periferne socijalne drave razvili iznenaujue kvalitetne nove kulture, inovativne i obeavajue nove politike prakse. Osamdesete godine tako su usred krize socijalne drave perifernog kapitalizma donijele nadu da je mogue sauvati steevine borbi 20. stoljea i poeti traiti izlaz iz kapitalizma, koji ne bi donio jo gore barbarstvo. To je na svoj nain razumljivo jer je jugoslavenska federacija po mnogo emu ve bila postnacionalna drava. Jugoslavenski komunizam imao je i niz svojstava zbog kojih je bilo mogue u okvirima njegove jednostranake drave razviti emancipacijske politike u opsegu i na razinama koji su bitno nadmaivali ostalo politiko siromatvo realnog socijalizma. S druge strane, lokalne vladajue grupe prihvatile su obrazac liberalistikog spaavanja kapitalizma, reorganizirajui se tako da si osiguraju vlast u novim okolnostima perifernog liberalnog kapitalizma. Sklopile su novu vladajuu koaliciju koja se legitimirala s pomou nacionalistike ideologije a stvarni uinak bio je uspostava identitetskih zajednica u dravama etnikih veina. Nastavak znamo: mrak devedesetih, krvava postjugoslavenska tranzicija. U tom poloaju stvarno se konstituiralo civilno drutvo o kome tako kritiki govori Darij Zadnikar. Alternativne kulture i alternativne politike koje su novi gospodari s pomou novog identitetskog konsenzusa istisnuli na rub, institucionalno potkopali, nancijski unitili i ideoloki difamirali, pokuale su se braniti ideologijom i praksom civilnog drutva, a to znai s pomou liberalnog argona i civilnodrutvene samoorganizacije. Barem do neke mjere uhvatile su se u zamku: pokuale su se spasiti ba s pomou onoga to ih je unitavalo.

uvremeni pokreti mogli su nastati tek u okolnostima u kojima se rasplinuo mit o civilnom drutvu koji su uspostavile osamdesete i tadanji akteri civilne scene, akteri koji su pripremali uspostavljanje nacionalne kapitalistike drave. Drutveni pokreti osamdesetih samo su kamen oko vrata novovremenih pokreta civilno drutvo bilo je u osnovi antipolitiko, zato to je politiku reduciralo na Stranaku Vlast, umjesto da ju oblikuje iz logike vlastitih bitaka i preko horizonta (neo)liberalizma Uistinu, radilo se o kraju fordovskoga industrijskog razdoblja ovim popratnim slovom smjeta Darij Zadnikar Hollowayev rad Mijenjamo svijet bez borbe za vlast u prostor iz kojega je tu teoretizaciju suvremenih politikih praksa uope mogue itati: u onaj prostor koji su i u nas otvorili suvremeni politiki pokreti UZI, Autonomna zona Molotov, pokret protiv NATO-saveza, protiv napada na Irak, pokreti solidarnosti s prognanicima, bjeguncima, s izbrisanima

Oholost institucija
S druge strane, nasljednicima alternativa bio je civilnodrutveni okvir ipak nametnut. Svrstavanju u njega svakako ih je prisililo dravno, zakonsko ureenje njihovih aktivnosti. Alternative su postale civilno drutvo, vjerovale u tu ideologiju ili ne. Gledamo li tako, obrazac civilnog drutva bio je prije obrazac nasilja nad alternativama negoli njihov kraljevski put prema koritu banana-republike. Zapravo su se one u tom kripcu i sasvim dobro snale. Gdje je danas kulturni eksperiment, intelektualna izvrsnost, politika inovacija? U oholim nacionalnim ustanovama ili u Metelkovoj u Ljubljani, Pekarni u Mariboru, Rovu u eleznikima i Drutvu prijatelja umjerenog napretka u Kopru? Sa slovenskoga preveo Sreko Pulig

Liberalizam obrazac preivljavanja kapitalizma

Revolucija 1968. pobunila se protiv kapitalistike ekonomije, drave i kulture. Postrevolucionarni naboj nacionalne drave u to je vrijeme ve jako onemoao: nacionalna drava samo je jo krajnjim naporom socijalizirala asocijalnu kapitalistiku ekonomiju, njezina dekadentna nacionalna kultura vie nije bila ispolitizirana arena povijesne inovacije i eksperimenta. ezdesete godine otvorile su nove politike prostore: s druge strane barikada nale su se ba sve politike stranke. ezdesete su stvorile nove kulture: nacionalna kultura otada je samo jo eufemizam za mranjatvo i prisilnu masovnu socijalizaciju u sluganstvo. Povijest nakon 1968. traenje je izlaza iz krize fordizma. Podreeni, ona veina koja proizvodi ivot, traili su nove oblike suivota koji bi omoguili izlaz iz kapitalizma. Izmeu ostalog, pronali su nove politike prakse (nove drutvene pokrete) i uspostavili nove politike prostore izvan stranake politike (pa bila ta viestranaka ili jednostranaka). S druge strane, vladajui, manjina,

Kako nastaje ideja socijalne drave

U prikazu povijesti i djelatnosti suvremenih pokreta Darij Zadnikar obrauje i njihov odnos spram prijanjih politikih praksi i u tom okviru ukratko ocjenjuje osamdesete godine. Za uinkovit poetak naveo sam nekoliko karakteristinih naglasaka iz njegove skice: s tom analizom moemo se i ne sloiti ali moramo joj priznati temperamentnost i jasnou, pa i otrinu.

cmyk

16

VII/153, 21. travnja 2,,5.

vizualna kultura

Tev Logar Suvremene umjetnike prakse ine dio kulturnog nasljea, stoga ih treba integrirati u sustav ouvanja kulturne batine
Kaj storiti z avdiovizualnimi arhivi? projekt SCCA-Ljubljana Zavoda za suvremenu umjetnost / http://www.e-arhiv.org/

rojekt to uiniti s audio-vizualnim arhivima sastojao se od vie cjelina i pokuao je izloiti razliite teorijske i praktine aspekte digitalnih arhiva i njihove uporabe. Jo od 1994. Zavod SCCA-Ljubljana je usmjeren prema sustavnom radu na video-produkciji u slovenskom prostoru. Nezaobilazan rezultat tog rada je istraivaki i dokumentacijski projekt Videodokument: Video umjetnost u slovenskom prostoru 1969. 1998. (sadri katalog s dokumentacijom, zbirku eseja, CD-ROM i Internet stranicu http:// www.videodokument.org). SCCALjubljana nastavlja svoje istraivake i dokumentacijske napore na podruju video umjetnosti u slovenskom prostoru kroz razliite referentne i tematske video programe (Videospotting je projekt od est tematskih video cjelina iz razdoblja 1994. 2002.) i mreni projekt Internet Portfolio, svojevrstan elektronski arhiv s mogunou dopunjavanja na www.internet-portfolio.org/.

obradu i efektivnu distribuciju. Svi ti imbenici omoguuju laki pristup audio-vizualnim i tekstualnim podacima koji vie nisu ogranieni lokacijom i dostupni su u irem meunarodnom prostoru, to omoguuje bolju platformu za razvoj suvremenih umjetnikih praksi i medijske umjetnosti. No, digitalizacija, osim pozitivnih strana, donosi i negativne konotacije, koje se na najbolji nain odraavaju u dvije razine procesualnog rada, i to na podruju pohrane (pojam pohrana audio-vizualnih podataka podrazumijeva pohranu podataka na originalnim medijima) i ouvanja (pojam ouvanje audio-vizualnih podataka podrazumijeva presnimavanje s jednoga na drugi medij sa starijih na novije medije zbog mijenjanja strojne i programske opreme) audio-vizualnih podataka. Povijesna iskustva na podruju ouvanja audio-vizualnih podataka kao sljedei problem predviaju nestabilnost medija (pojam nestabilni mediji odnosi se na injenicu da se mediji, programski alati, sistemi i formati neprestano mijenjaju, a s njima naravno i strojna oprema, koja je od kljunog znaaja za snimanje i prikazivanje audio-vizualnih materijala. Stoga je potrebno ouvanje kako medija, tako i strojne opreme), koji se uslijed naglog tehnolokog razvoja i politike velikih korporacija neprestano mijenjaju, to hiperprodukcija video sadraja ne moe pratiti. Osim toga, kod digitalizacije je svakako rije i o mogunosti restauracije i konzerviranja starijih audio-vizualnih snimaka.

Stanje, primjeri i planovi

Projekt to uiniti s digitalnim arhivima sastojao se od etiri cjeline. Prva cjelina je bila radionica Produkcija digitalnih arhiva, na kojoj su sudionici radionica radili na digitalizaciji analognih audio-vizualnih materijala, koje su zatim u digitalnom obliku prezentirali kroz najprimjerenije medije, bilo da je bila rije o CD-ROM-u, DVD mediju ili Internet stranici. Radionicu su vodili Neven Korda, Damjan Kracina, Gerard Couty i Christian Vanderborght, koji su usmjeravali sudionike radionice temeljem vlastitih iskustava i znanja s podruja umjetnike produkcije i postprodukcije. Radionica se pokazala kao potpuni model povezivanja dvaju segmenata: pripreme materijala i produciranja primjerenog medija. Druga cjelina projekta su bila predavanja Moni Schieren, C. Vanderborghta i Rotrauta Papea o perspektivama medijskih arhiva, gdje je bila rije o predstavljanjima referentnih meunarodnih diskusija i projekata. Predavai su na konkretnim primjerima prikazali razliite mogunosti i pristupe arhiviranju i distribuciji autorskog audio-vizualnog materijala. Prvenstveno je bilo govora o tzv. video-on-demand (VoD je sustav odreenih internetskih stranica koji omoguuje pretraivanje video-sadraja po razliitim kategorijama kao to su godina proizvodnje, autor, naziv, geografsko podruje... sustavima koji omoguuju istodobno arhiviranje i distribuciju.

Restauracije i konzerviranje starijih audio-vizualnih snimaka

Svakako je kod projekta to uiniti s audio-vizualnim arhivima rije o nadgradnji prethodnih projekata, kod kojih se pokazalo da se audio-vizualna arhivska graa gomila i postaje neupotrebljiva, bilo zbog tehnolokog napretka, bilo zbog same njezine funkcije. Projekt koji u predstaviti pokuava pokrenuti raspravu i otvoriti odreena pitanja, prvenstveno o tome na koji nain pristupiti podizanju suvremenih audio-vizualnih arhiva i kako postii njihovu smislenu uporabu, a prije svega dostupnost iroj javnosti. Rasprava je nuna primarno radi toga to segment autorskog videa i dokumentarnih projekata ini vaan dio naeg kulturnog nasljea. Prije svega je rije o ouvanju umjetnike produkcije, a isto tako je rije o ouvanju dokumentacije o drutveno-politikim dogaanjima, a time i o povijesnim dogaanjima na slovenskom tlu. Audio-vizualni arhivi sa sobom donose i druga vana pitanja, a prije svega se ovdje nadovezujem na digitalizaciju arhiva, koja putem raunalnih mrea i drugih digitalnih nosaa podataka omoguuje veu dostupnost, uinkovitu

Emancipirano djelovanje umjetnika i konstruktivna razmjena suvremenih praksi te usmjereni projekti koji problematiziraju odreena podruja, ine osnovnu platformu kojom bi se u suradnji s nadlenim vladinim slubama rijeio dio problema pokretnog kulturnog nasljea

Sljedee dogaanje, i time trea cjelina projekta, je bilo strukovno savjetovanje o vanosti i dostupnosti digitalnih audio-vizualnih arhiva s predstavljanjem stanja, primjera i planova. Pozvani gosti (dr. Melita Zajc, Sam Zorc, Martina Horvat, Barbara Bori i Neven Korda) su svojim prilozima na uvid sudionicima predstavili vie moguih gledita na zadanu temu. Bila su ponuena teorijska i praktina ishodita, na temelju kojih su se razvili diskusija, razmjena znanja, vjetina i iskustava. Glavna pitanja rasprave su prije svega bila: zato digitalizacija audio-vizualne arhivske grae, tko stvara audio-vizualne arhive i tko njima raspolae, koja je uloga umjetnika u odnosu na dravu, te koje su mogunosti izvaninstitucionalne razmjene i distribucije audio-vizualnih materijala? Struno savjetovanje je zasigurno otvorilo jednu od znaajnijih tematskih cjelina, predstavljajui znaajan poriv za odreene organizacije i umjetnike koji rade na podruju suvremene vizualne umjetnosti, da se osvijesti situacija i stekne uvid u stanje stvari.

Uporaba, arhiviranje i dokumentiranje medija

Dogaaj koji je zakljuio projekt, i time njegova posljednja cjelina, bila je jednodnevna izloba u galeriji Kapelica, na kojoj je SCCA-Ljubljana elio prikazati primjere javnih, strukovnih i autorskih audio-vizualnih arhiva s podruja suvremenih vizualnih umjetnosti i novih medijskih praksi (CD-ROM, DVD i Internet stranica). Prvenstveno su bile izloene mrene lokacije koje sadre razne baze podataka i autorske Internet stranice preko kojih djeluju umjetnici i producenti s podruja novomedijske umjetnike prakse. Mrena lokacija postaje prostor umjetnikog djelovanja, sredstvo izraavanja, umjetnika baza, atelje i katalog. Namjena izlobe je bila prikazati razliite medije, njihovu uporabu i naine arhiviranja i dokumentiranja. Zbog specinosti samih projekata izloba se sastojala od vie kategorija, koje su se me-

cmyk

www.internetportfolio.org

to uiniti s audio-vizualnim arhivima?

VII/153, 21. travnja 2,,5.

17

vizualna kultura
usobno razlikovale s obzirom na namjenu i tehnoloke mogunosti odreenih medija i nosaa podataka. Kod nekih projekata rije je o autorskom pristupu, konstruiranju pria i povijesti, neki drugi su prije svega dokumentacijsko-arhivistiki modeli, pojedini projekti prvenstveno su strateki postavljeni, s obzirom na to da se arhiviraju samo odreene stvari, i, naposljetku, kod nekih je projekata bila rije o eksperimentiranju razliitim modelima i medijima. Kategorije prisutne na izlobi su: digitalni video arhiv na Internetu (video kao izraajno sredstvo ili podloga); dokumentacijsko-arhivistiki projekti; umjetniki projekti koji tematiziraju uporabu arhiva i mrene lokacije (autorske Internet stranice i prikazi raznih organizacija). Sasvim sigurno se ovaj projekt pojavio na pravome mjestu u pravo vrijeme. Zastraujua je injenica da je pokreta rjeavanja problematike audio-vizualnih arhiva neprotna nevladina organizacija kakav je SCCA-Ljubljana, jer ova tematika problematizira ouvanje vanog dijela kulturnog nasljea, to je zasigurno iri nacionalni problem. Uspostava konsenzusa o tome da suvremene umjetnike prakse ine dio kulturnog nasljea svakako predstavlja poruku upuenu nadlenim strunim vladinim slubama, i te umjetnike prakse integrira u sustav ouvanja kulturne batine. Prema rijeima autorice i voditeljice projekta to uiniti s audiovizualnim arhivima Barbare Bori, ovu je problematiku potrebno rjeavati na dvije razine: preko dravnih slubi (uspostavljanjem stratekog vijea za digitalizaciju kulturnog nasljea, ija bi dunost bila donoenje prijedloga zakona o arhivima Republike Slovenije i sastavljanje pravilnika koji e odreivati to su predmeti pokretnog kulturnog nasljea) i preko umjetnikih institucija, to znai gradnju Muzeja suvremene umjetnosti i Centra za suvremene umjetnosti koji bi se sastojao od veih programa i prostora za predstavljanje nevladinih organizacija. Pobuda za osnivanje Centra za suvremene umjetnosti stigla je od strane Drutva Asocijacija (skupine nevladinih organizacija i samostalnih stvaratelja s podruja kulture i umjetnosti), i zasad nije naila na razumijevanje drave i njezinih nadlenih organa. U svakom sluaju je krajnje vrijeme da se planovi koji lee na nekoj pranjavoj hrpi ponu realizirati i time pridonesu veoj asimilaciji moderne umjetnike prakse u irem slovenskom prostoru. www.videodokument.org

Uspostava platforme za ouvanje grae

Projekt to uiniti s audio-vizualnim arhivima je izvrstan model za uspostavu platforme (proces uspostave platforme: 1 informiranje i poticanje; 2 prikupljanje i istraivanje; 3 organizacija materijala i digitalizacija; 4 prezentacija i distribucija) za ouvanje audio-vizualnog kulturnog nasljea na podruju suvremene umjetnosti. Prije svega bih istaknuo struno savjetovanje i izlobu, jer se je pokazalo da bi takav prikaz digitalne arhivske grae novih medijskih praksi morao imati formu stalnog postava i prezentacije koji e se neprestano tematizirati i dopunjavati. Namjena i cilj projekta prema tome su ispunjeni, jer je uspostavljena platforma za ouvanje grae, zapoeta je rasprava o pokretnom kulturnom nasljeu, poela je produkcija i upoznavanje s razliitim modelima i sredstvima arhiviranja, kao i drugim strategijama izlaganja Nepropitiva je injenica da pokretno kulturno nasljee ne treba zanemarivati i zapostavljati, to je bila dosadanja praksa. Potrebno je uspostaviti vie manjih samostalnih platformi koje e se meu sobom povezivati, ali e sve biti samostalne na svojim podrujima umjesto da ine jednu monolitnu platformu, teza je voditeljice i autorice projekta Barbare Bori. Emancipirano djelovanje umjetnika i konstruktivna razmjena suvremenih praksi, povezani s usmjerenim projektima koji problematiziraju odreena podruja, ine osnovnu platformu kojom bi se kroz veze s nadlenim vladinim slubama rijeio dio problema pokretnog kulturnog nasljea, neprestano ignoriranog i guranog na stranu. Projekt to uiniti s audio-vizualnim arhivima predstavlja temelj za rjeavanje problema arhiviranja netrajnih zapisa, a ako je rjeenje tog problema samo u Njihovu interesu, vrijeme je da Oni sljedei korak naprave to prije, s obzirom na to da se audio-vizualna graa svakoga dana sve vie gomila, unitava i postaje joj svrhom da slui samoj sebi, a ne nama i onima koji e doi poslije nas. (Pojam Oni odnosi se na nadlene dravne slube, i time na realizaciju postavljenih planova ili njihov sluh za vanjske poticaje i sudjelovanje s neprotnim nevladinim organizacijama.)

Odbor Knjievne nagrade Drago Gervais, na temelju zakljuka Poglavarstva Grada Rijeke od 5. travnja 2005. raspisuje

Javni natjeaj za Knjievnu nagradu Drago Gervais

Grad Rijeka pokrovitelj je Knjievne nagrade Drago Gervais. Nagrada se dodjeljuje u dvije kategorije: 1. za najbolje neobjavljeno knjievno djelo (roman, zbirka pjesama, zbirka novela, drama i drugo) 2. za najbolje objavljeno knjievno djelo na akavtini Nagrada se dodjeljuje autorima knjievnih djela. Nagrada se sastoji od novanog iznosa (u svakoj kategoriji 20.000 kn neto) i objavljivanja knjievnog djela (u kategoriji za najbolje neobjavljeno knjievno djelo).

Knjievna nagrada Drago Gervais za neobjavljeno djelo Za Nagradu u ovoj kategoriji predaju se anonimni rukopisi. Na rukopis valja napisati ifru, priloiti zapeaenu omotnicu u kojoj se nalazi ifra, ime i prezime autora, adresa, telefon ili e-mail adresa. Doputeno je poslati samo jedan knjievni rukopis. Rukopis predan na natjeaj ne smije biti objavljen prije ili za vrijeme natjeaja u bilo kojem obliku odnosno bilo kojemu mediju. Nagraeni autor obvezuje se ustupiti prava za izdavanje djela Gradskoj knjinici Rijeka koja e ih prenijeti na nakladnika. Rukopis treba biti napisan na raunalu ili pisaem stroju s dvostrukim proredom na bijelom papiru formata A4. Rukopise valja dostaviti u 5 primjeraka. Za Nagradu u ovoj kategoriji mogu se natjecati dravljani Republike Hrvatske.

Knjievna nagrada Drago Gervais za objavljeno djelo na akavtini Za Nagradu u ovoj kategoriji konkuriraju knjige objavljene u razdoblju od 1. sijenja 2004. do 31. oujka 2005. Prijedloge i knjige mogu poslati autori, nakladnici i sve ostale zike i pravne osobe. Za Nagradu u ovoj kategoriji mogu se natjecati i osobe koje nisu dravljani Republike Hrvatske. O dobitnicima Nagrade odluuje Prosudbeno povjerenstvo. Rukopisi i knjige dostavljaju se na adresu: Odbor Knjievne nagrade Drago Gervais c/o Gradska knjinica Rijeka M. Gupca 23 51000 Rijeka Rok za predaju radova je 1. lipnja 2005. Rezultati natjeaja bit e objavljeni 15. rujna 2005. na web-stranici Grada Rijeke www.rijeka.hr . Napomena: Rukopisi i knjige ne vraaju se !

Sa slovenskoga preveo Mario Markovi

cmyk

18

VII/153, 21. travnja 2,,5.

vizualna kultura
da mi je dobar dio ivota javan... a i u tzv. privatnom, mislim da su mi vrata dosta otvorena. Npr. bukvalno, ne znam koliko je ljudi spavalo u mom stanu u Amsterdamu, valjda vie od stotinu... S druge strane, ako se privatno koristi u artu, to je dosta osjetljivo obzirom na to o kome i emu se radi, evo neto privatno i moda kakljivo : dosta sam pizdio na svoju... bla bla ... ovo nemoj objavljivati jer mi je... blablabla... pa bi bilo loe pisati o toj pizdariji ... (eto, nisam objavio!, op. a.). Ja sam zapravo samo roen u Splitu (1966., moj upad), no ful sam Zagrepanin... no mama i njena familija su iz Splita, i krv nije voda... A stari je iz Zagreba, pa imam u sebi tu kontradikciju sjever-jug, sa svim stereotipima... Zaprue je svijet za sebe, mjeavina urbanog u predgrau, pravi gang... rocknroll mjesto ... Kada sam odrastao tamo, stariji deki su se natjecali ko e bolje svirati Hendrixa, a ja sam negdje 1978. postao, u svom 6. osnovne punker, kao jedan od rijetkih tih ranih godina... (rez, jebi ga Darko, oprosti!)... Tada, u osnovnoj sam sluao The Clash i utuvio si u glavu da sam anarhist i ljeviar, pa sam itao jako prerano knjige od Bakunjina... poslije sam iao na kulturu i umjetnost, 2. gimnazija, i tu je negdje u 2. ili 3. srednje nastalo drutvo iz dviju kola, moje i primijenjene, od svojih tridesetak ljudi koji su se svakodnevno druili, mali kavez svaki dan, svaki dan duvanje, i viednevni tulumi, kasnije i tripovi pa svi skupa ludi u nekoj vikendici par dana i te spike ... No, iz tog drutva nekolicina ljudi sada ivi u Amsterdamu, i to je neka vrsta familije... Ja sam, kao to rekoh, sve poeo prerano i sada mi je dosta toga dosadno ... prve performanse, sa slajd projekcijama po fasadama, rekli bi site-specic media art, radio sam u srednjoj koli, fanzine, fotokopije...

404_FILE_NOT_FOUND
eljko Jerman Izgubljeni portreti, zbirka tjednih kolumni eljka Jermana u Jutarnjem listu o suvremenim hrvatskim umjetnicima uskoro izlazi iz tiska u Nakladi Meandar. S tim u vezi donosimo nikad objavljen zbog ukinua kolumne u svojedobno izvrsnom i takoer dokinutom subotnjem prilogu kulture 31. tekst o Darku Fritzu
Cvijee ispisuje serversku greku
Izmeu ostalog, elio sam da polaznicima svog kolegija na Slobodnoj umjetnikoj akademiji (unutar koje je djelovala galerija), primjerom dokaem koliko u kompjuterskoj umjetnosti ovjek, njegove ideje i (njima slikarima nezamislivo) senzibilitet, nadvladava i svojem duhu podvrgava elektronsku napravu, te kako tek tako savladana maina postaje svrsishodna (to je davno, imajui u vidu fotograju i lm, ustvrdio Karel Teige u djelu Vaar umjetnosti). Ovaj umjetnik me specijalno privukao (i) uporabom kompjuterskih inioca u sasvim nepredvidljivim materijalima i postupcima, kao i temama. Tako npr. nekonvencionalnim projektom MIGRANT NAVIGATOR na osobit nain problematizira pitanje/temu migracije, predodbom/predodbe doma, identiteta i nostalgije. Sastoji se od tri dijela: 1. Plakata iz 2002. na kojima koristi Home ikonu pretraivaa Netscape Navigator. Za razliku od originalne Home ikone, ovdje je printa u crnoj, srebrnoj i bijeloj boji. Plakate izlae na komercijalnim billboard oglasnim mjestima u blizini hrvatskih granica, oni oglaavaju vlastitu sliku i poruku. 2. The Future of Nostalgia cvjetne instalacije. 3. Illegal immigrants dis.information on-line projekt. Projekt 404_FILE_NOT_FOUND izveo je na manifestaciji Zadar uivo (2003.), u kome se nasad dimenzija 2,5 x 25 metara formira i odrava hortikulturalnim materijalima: dvije boje cvijea, trava i ljunak, koji oblikuju tipografsku sliku, ispisuju tekst 404 FILE NOT FOUND. Rije je o kompjuterskoj operaciji (HTML serverska pogreka). Dogaa se proimanje naizgled nespojivih faktora umiljatog ukrasnog organskog materijala i kompjuterske izvedenice. I(li) kako Silva Kali lucidno zakljuuje: ... manipulira organskim procesima rasta, razmjenom tvari kao metaforom razmjene ideja; simbolizam cvijeta i estetski doivljaj te krhke i efemerne senzacije, nastoji se dopuniti konceptualnim znaenjem...

Gastartbeit
Ja sam gastarbajter, samo sam umjetnik pa to zvui vie fancy... super sam sretan da radim samo stvari koje me zanimaju... i to mi omoguuje nizozemski razvijeni sistem koji zna hendlati konceptualce koji ne prodaju na umjetnikom tritu. Onda meni nije bilo jasno kak se u raju stipendira alternativa te sam pitao. To su ti neke stipendije, na godinu ili dvije da ti pokriju osnovne trokove, pa to zaradi preko, super..., s puno birokracije, na koju sam se nauio. Nee se od toga obogatiti i kupovati stanove, no moe ivjeti i raditi to hoe... i to je super... kada sam negdje poslije Rijks akademije bio napola legalan, tj. nisam mogao biti ni na tzv. socijali u Nizozemskoj, donio sam odluku da u raditi samo ono to me zanima, i dok su drugi radili po bircevima i sl. ja sam ivio na ful minimalcu, to znai u squotu, okretao broja plina da ne zaraunava, pa ga ukljuivao na 2 dana mjeseno i platio 2 guldena, kupio povre sa trnice kada se zatvara, najbolje vone salate... i sl. ... Jebo te, mislim si, a ja tu u LUDNICI proveo cijeli ivot: A koliko si tamo, koliko ovdje? Pola pola, kada se sve zbroji, od 1990. napie mi Fritz i doda sve sam zajebo, i kazalite i otvorenje... (Stvarno sam ga uhapsil!). Oprosti stari moj, valjda nije bilo zalud! oujak, 2005.

ako su prestale izlaziti kolumne, sve sam se vie bavio zamiljenom knjigom koju sam kanio proiriti s jo nekolicinom autora; kontaktirao ih i... kako to obino biva, na tome bi i ostalo da me nije uoi ljeta 2003. posjetio Darko Fritz, ostavio materijal o sebi na CD-u, te na mom novom kunom oltaru, kompjuteru, ispisao vrlo interesantne odgovore na pitanja vezana uz njegov osobni ivotopis. Novopeeni kompjutera u meni zauvijek e zapamtiti uzgred dane savjete o radu raunalom ovog novomedijskog profesora, kao i neke ope njegove teze i onda skoro neshvatljive poduke, od kojih se najoitije, praksom pisanja, potvrdila ova: Kada potpuno usvoji pisanje na kompu, vidjet e, izraava se na sasvim drukiji nain, i postanu ti strana sva druga pisanja i olovkom, i rajbmainom. Pa evo kako sada dobro doe specinost kompjuterskog portretiranja... klikne Copy, onda samo metne Paste i tekst je tu: Darko Fritz je medijski umjetnik, kustos i graki dizajner. U svojim umjetnikim radovima koristi i kombinira razliite materijale i medije te elektronske, komunikacijske i digitalne tehnike. E, da; ba zbog tih stavki i to autor ima neke veze sa Splitom, te poradi njegove izrazite sklonosti ka edukativnom djelovanju, pozvao sam ga (2000.) kao voditelj Galerije Ghetto da doli odri predavanje i pokae kako se te stvarice primjenjuju u recentnoj art praksi. Jer to mi je manjkalo u programu, a on je na tom podruju tata-mata! Da opet malo Darka prisejvam(!), to da prepisujem iz neobino bogate bio(biblio)graje... zato je tu gosp. Komp: Participira u mreama Syndicate, Spectre, Nettime, Culturenet.hr. Organizirao je izlobe: Culture of graphic design in the Netherlands (1999.), I am Still Alive (internetska i kompjutorska umjetnost od 1960-ih, 2000.), CLUB.NL (nizozemska umjetnost i umjetnike mree, 2000.), Lights from Zagreb (interaktivna svjetlosna instalacija, 2001.) te <dis.location> (2003.).

Stereotipi kontradikcija
U stvari, ovak: Fritza ima na netu kolko hoe, (http://darkofritz.net, pretraite pored ostalog), a o radu takva radoholika bih mogao ispisati i tridesetak kartica, ne najvie tri koliko mi je bilo doputeno u novinama. Iz solidarnosti prema ostalima autorima, biti u sam svoj urednik te skratiti njegov (u mom kompiu) dugo uskladiten tekst. Zapravo kompjuterski intervju, s time da sam ja polako, ne snalazei se jo na tastaturi napisao samo jedno pitanje, a onda je tipkovnicu preuzeo gost. Napii mi iskreno sve o svom ivotu, od djetinjstva nadalje, naravno, koliko eli javno govoriti tipkam ja sporovozno, na to slijede brzopotezni rafali! ...Paaaaaaaaaa, zapravo ja loe razlikujem privatno od javnog, budui

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

19

vizualna kultura

Potreba zatvaranja u vlastiti svijet

Iva Rada Jankovi Izloba kao sugestivan nain prenoenja psihikih stanja, uz neposredno sudjelovanje posjetitelja u umjetnikom dogaaju
Izloba Vlaste ani u tri dijela: estitanje, Roata, Prelaenje, Gliptoteka HAZU-a, Zagreb, 11. veljae, 18. oujka i 7. travnja 2005.
foto: Boris Cvjetanovi osjeaj slatke ugode, preobraen je u in nalik ranjavanju, koji prati poruka o besmislu sizifovskog ponavljanja neega to e ionako biti razrueno. Ova reminiscencija na performans iz 2002. mogla bi posluiti kao uvod u trodijelni performans koji je u odreenim vremenskim razmacima izvodila u Gliptoteci. No, vraamo se jo malo unatrag. Nakon spomenutih ekspresivnih performansa, uslijedili su videoradovi kojima fokalnu toku prebacuje s govora u prvom licu na komunikaciju s drugom osobom. U tom kontekstu osobito je suptilan video rad Illusion. U kadru je zamagljeni, sleeni prozor. S jedne strane je umjetnica koja rukama topi led na staklu, ali ona se ispoetka ne vidi. S druge strane je mukarac koji neto govori na stranom jeziku. Polagano otapanje sleenog okna sve vie otkriva umjetnicu, dok lik stranca u odrazu, kako se ona sve jasnije vidi, istom brzinom postupno nestaje. Motiv komunikacije mogao je posluiti kao jo jedan uvod u performanse u Gliptoteci.

amostalno predstavljanje Vlasta ani zapoinje kao kiparica, instalacijama od tekog materijala hrajueg/hravog eljeza. eljezne armature trokutastog presjeka stranica doimale su se, tijesno prijanjajui uz zidove, poput prostornih usisavaa. Klaustrofobine sugestije ubrzanog vremena i prostora koji nestaje stvarale su i instalacije s crnim pokretnim gumenim trakama koje su na metalnim konstrukcijama ulazile i izlazile iz iste toke. Kad bi se ipak pokuala pronai neka zajednika osobina koja bi sintetizirala njezin umjetniki rad u ranim devedesetima i kasnije, moda bi se mogla opisno odrediti kao introspektivna ekspresija. Iako je veina njezinih recentnih radova autoreferencijalne prirode, nije rije o pukom javnom razotkrivanju segmenata privatnosti, koliko o sugestivnim nainima prenoenja psihikih stanja: osjeaja nesigurnosti, panike, tjeskobe, bunta i mirenja...

Govor u prvom licu komunikacija s drugom osobom

Radikalno naputanje medija (ambijenta i instalacije) u kojemu se pronala i stekla kredibilitet suverene umjetnice, iskorakom u autoreferencijalnost medijem videa i performansa, iziskivao je izvjesnu hrabrost. U jednom od prvih performansa pojavljuje se u odjei prekrivenoj zatvaraima za staklenke. Polagano zatvaranje epova i zakrivanje tijela, slikovito je ocrtalo stanje potiskivanja i potrebe zatvaranja u vlastiti svijet. Performansi koji su uslijedili podjednako su nabijeni ekspresijom dubinskog nezadovoljstva ene i majke koja proivljava raspad idiline slike sigurnog obiteljskog ivota. Performansom Marake koji izvodi u Zadru 2002., u potpunosti armira tijelo kao medij. Rije je zapravo o body artu, performativnom inu s acting out uinkom. Samu sebe pretvara u savijau od vianja. Obnaeno tijelo oblae tijestom i u njega utiskuje vinje, koje ispadaju, a ona ih neprestano, istom upornou utiskuje ponovo u tijesto. Sok maraki razlijeva se po tijestu i izgleda poput krvavih mrlji. Slika je paradoksalna: aluzija na postupak pravljenja vonog kolaa, koji bi trebao izazvati

Ispunjenje zadovoljstvom davanja

Na pozivnici prvog performansa koji izvodi 11. veljae pod nazivom estitanje, publiku poziva da joj estita ni na emu. in je potpuno performativne prirode. Ne dogaa se nita, a neto se ipak dogaa. Vlasta izlae samu sebe, onakvu kakva je, sa svim to je napravila ili nije napravila i trai/oekuje od publike da joj estita. Hrabrost da to

napravi, ve je dovoljan razlog za estitanje. Ljudi to i ine, svaki na svoj nain. Kamere snimaju svako estitanje. Ironija fokusiranja umjetnikog djela na vlastitu osobu i pretvaranja sebe u umjetniki predmet, podsjea na tautoloke postupke iz sedamdesetih godina, koji su obino komentirali tradicionalne ideje umjetnosti. Za drugi performans pod nazivom Roata tekstom na pozivnici apostrora vlastitu svijest o davanju neega to najbolje zna, i ta je spoznaja ispunjava zadovoljstvom davanja. Doite i kuajte moju roatu! Ponovo se u performansu pojavljuje hrana, ali ne vie s dramatinim konotacijama nego, tovie, s dozom smirenog uivanja u inu pripremanja jednako kao i u inu davanja. I sveana scenograja ovog performansa potpuno se razlikuje od prethodnih radova s hranom. Tradicionalna dalmatinska slastica smjetena je u visoke staklene posude, a svaka roata na svom postamentu osvijetljena je posebnim svjetlom. Umjetnica u ulozi domaice svojoj je publici predano izrezuje i stavlja na tanjur. Kola je ukusan, atmosfera je ugodna. Kamere i ovaj put neprekidno snimaju cijeli dogaaj. Trei performans pod nazivom Prelaenje na pozivnici je najavljen tekstom: ...iz uloge u ulogu iz medija u medij iz prostora u prostor iz vremena u vrijeme neprestano u krug.... Kiparica po edukaciji, umjetnica se preobraava se u skulpturu. Obojanog lica nepomino stoji s kamerom na postamentu koji se pokretan strojem okree u krug. foto: Boris Cvjetanovi

Ono to je drukije jest injenica da umjetnica ne izlae samo samu sebe, nego i one koji je gledaju. Tehnikom izravnog videoprijenosa, close-circuit projekciju posjetitelja koji je promatraju mogue je vidjeti u drugom prostoru. Gledamo ih okom autorice, jer se na drugom pokretnom postamentu nalazi videoprojektor koji se okree brzinom mehaniziranog pijedestala na kojemu stoji
Posjetitelje koje snima promatra kako je promatraju kroz oko kamere. Situacija podsjea na ive uline skulpture ili, u kontekstu umjetnosti, na primjerice ivue autoskulpture Gilberta i Georgea koji su se premazani zlatom i nepomini u preuskim odijelima izlagali publici.

Atmosfera gostoprimstva
Ono to je drukije jest injenica da umjetnica ne izlae samo samu sebe, nego i one koji je gledaju. Tehnikom izravnog videoprijenosa close-circuit projekciju posjetitelja koji je promatraju mogue je vidjeti u drugom prostoru. Gledamo ih okom autorice, jer se na drugom pokretnom postamentu nalazi videoprojektor koji se okree brzinom mehaniziranog pijedestala na kojemu stoji. U prostoru se nalazi i video arhiva prethodnih performansa: estitanje, u realnom vremenu estitanja i prizori Roate. Krug se zatvara. Istovremenost i prolost u elektronikom prijenosu postoje paralelno. Koja je pozicija umjetnice u okviru autoreferencijalnosti koju preuzima? Sve se odvija u kodiciranom krugu izlobenih rituala: galerija, izlaganje, publika, promatranje. Samoizlaganje i promatranje na istoj su ravni. Uloge su jasno podijeljene i prihvaene, a razgranienje izmeu performansa i stvarnosti namjerno se brka. Tautoloki postupak, kao to je to u ovakvim postupcima najei sluaj, ne funkcionira samo u ironinom odmaku. Dogaaj neposrednog sudjelovanja posjetitelja u umjetnosti proet je smirenom atmosferom gostoprimstva, koji umjetnica emanira svojom pojavnou. Istodobnost stvarnog dogaanja i elektronikog prijenosa podsjea na refren Laurie Anderson: Umjetnost i iluzija, iluzija i umjetnost / jesu li doista ovdje ili je to tek umjetnost?/ Jesam li doista ovdje ili je to tek umjetnost? Tekst je napisan za radijsko itanje u emisiji Triptih III. programa HR-a.

cmyk

20

VII/153, 21. travnja 2,,5.

glazba

Tramvajem do raja
Marko Grei Sjajan za gitarom, kao i u produkciji, Smith je u viziji svoje glazbe bio krajnje dosljedan i efektan, uvijek majstorski pogaajui one emocije koje je najtee pogoditi, ali koje najtrajnije zadravaju pozornost te stvaraju neraskidivu vezanost sa sluateljem
Elliot Smith, From a Basement on a Hill, Anti, 2004.; Jens Lekman, When I said I wanted to be your dog, Secretly Canadian, 2004.
i to na vrlo brutalan nain ubodom noa u prsa. Iako oboavateljima nee znaiti mnogo, ovo je istodobno njegov njegov istodobno najambiciozniji, najeksperimentalniji i najmelodiniji album. Smith je uvijek bio struan u kombiniranju svojih punk i folk strana, konstruirajui pjesme koliko krhke toliko i nevjerojatno razarajue. Sjajan za gitarom, kao i u produkciji, Smith je u viziji svoje glazbe bio krajnje dosljedan i efektan, uvijek majstorski pogaajui one emocije koje je najtee pogoditi, ali koje najtrajnije zadravaju pozornost te stvaraju neraskidivu vezanost sa sluateljem. I doista, tako predanom skupinom oboavatelja mogli su se pohvaliti samo Kurt Cobain i Je Buckley. Smrt svakog od autora samo je zapeatila sudbinu tih ljudi ostaju trajno vezani uz te autore na iznimno teak i ozbiljan nain.

da mu oduzme pravu mogunost da se u njegovim pjesmama uiva na ozbiljan, predan i emocionalan nain. Primjerice, u Psychogirl Lekman pjeva o djevojci (treba rei da najee pjeva upravo o enskom spolu, i ini se da je kronino bez sree) koja mu se svia ali, naalost, pokae se da je luda. Tako stihovi kau They all fall for me psychogirls, they are drawn to me, mysteriously, da bi naposlijetku toj djevojci poruio da ga se kloni: But stop following me psychogirl, I have enough problems to deal with on my own.

Vjeni optimist
I drugdje je Lekman ubojito duhovit, toliko da ometa sluatelju emocionalno vezanje za inae vrlo lijepe melodije i njegov ugodan i dubok glas (a i pjeva na dobrom engleskom!). U Do You Remember The Riots In Gothenburg? pjeva o demonstracijama, ali ne zbog toga to ima neku politiku poruku koju smatra vanom, nego zbog toga to je tamo spoznao da mu je veza s djevojkom oito pri kraju. Od bijesa Lekman se hoe ukljuiti u nasilje i pale, ali, naalost, nema upalja da zapali neto. Takve ivotne ironije stalno prate nesretnog Lekmana. Treba ipak rei da mu se srea ponekad i osmijehne. Primjerice, u sjajnom niu albuma, A Higher Power, Lekman pjeva o tome kako je i gdje pronaao duhovnost: In church on sunday making out in front of the preacher. You had a black shirt on with a big picture of Nietzsche. When we had done our thing for a full christian hour, I had made up my mind that there must be a higher power. Ovaj je stih upravo sjajan, iako bi nesumnjivo navukao na sebe bijes kojeg sveenika bez smisla za humor. A treba imati na umu da je ovaj ovjek popularan u vedskoj barem onoliko koliko je kakav Tedi Spalato ili Gibonni u Hrvatskoj, iako ga je teko zamisliti kao UN-ova veleposlanika za bilo to. Najbolja pjesma albuma i pravi hit je You Are The Light, u kojoj Lekman nakon ekstatinih trubaa pria priu o tome kako je zavrio u zatvoru jer je na Mercedesu oca jedne djevojke (u koju je, naravno, zaljubljen) neto naarao. Svoj jedini poziv iz zatvora iskoristio je kako bi na radiju posvetio pjesmu, ponovno, njoj. I takav je Lekman, vjeni optimist i borac za ono to smatra da je najvanije. Pa makar i to najvanije ne zna predobro opisati (refren pjesme You Are The Light, naime, glasi: You are the light by which I travel into this and that). Ovo ili ono za Lekmana je ljubav neke enske osobe, a ako je suditi prema neuspjesima koje opisuje u ovim pjesmama, moramo mu poeljeti vie sree u budunosti pod uvjetom da nas nastavi opskrbljivati ovako sjajnim pop pjesmama.

amoubojstvo Elliota Smitha, koje je iznenadilo svijet prije vie od godinu dana, danas se ini kao prirodna posljedica njegova rada i autorskog peata. Pogotovo sluajui postumno izdani From a Basement on a Hill, koji je za objavljivanje priredila njegova obitelj i djevojka, Smithova posljednja odluka ini se nuna i logina. Taj je album oito prepun i teih aranmana i stihova koji aludiraju na ozbiljne probleme s kojima se njihov autor borio i od kojih je na kraju izgubio bitku. Smithovi prijatelji tvrdili su pak da je u danima prije samoubojstva Smith bio vrlo sretan, zadovoljan i samopouzdan, tj. sve ono to nije bio inae. ini se da je bila rije ili o raspoloenju koje nije potrajalo ili o postignutome miru nakon donesene odluke. Na kraju je Smith odustao i okonao svoj ivot,

Podsjetnik na bezgranini talent

Takav je bio i Smith, iako je bio jo i dodatno nesiguran u svoj ziki izgled (za Cobaina i Buckelyja bi se ipak moglo rei da su bili zgodni na ovaj ili onaj nain). Sklon psihikim problemima, kao i tekim drogama, Smith je od poetka svoje sjajne glazbene karijere u privatnom ivotu bio na silaznoj putanji. ini se da je posljednjih tjedan dana ivota ponovno obnovio svoje probleme s heroinom, a referenci za to na ovome je albumu vie nego dovoljno. From a Basement on a Hill poinje sjajnom Coast to Coast, pjesmom kakvu Badly Drawn Boy ve dugo nije u stanju napisati, ivom i brzom pjesmom u kojoj ima moda najmanje izravnih referenci na samoubojstvo ili drogu pa je jedna od rijetkih pjesama s

tog albuma koju je lako sluati. Ve druga pjesma, Lets Get Lost mnogo je tea, jer se u njoj Smith koristi mnogo izravnijom produkcijom samo svojim glasom i gitarom. Utoliko su opisi njegovih problema tim tei, premda je melodija neodoljivo pristupana i lijepa. injenica da je Smithov krhki i tanki glas tu u sjajnoj formi samo dodatno oteava situaciju. Takvih je pjesama na albumu jo nekoliko, primjerice A Fond Farewell, Twilight ili Memory Lane. U svakoj od njih mogu se nai izravni ili neizravni pozivi u pomo poput This is not my life, its just a fond farewell to a friend who couldnt get things right, ili pak Give me one good reason not to do it. Smith je i prije znao prikazivati svoje probleme vrlo vjerno, ali na tom se albumu nije tedio ni najmanje. U zakljuku ovo je tekstualno najsablasniji, a glazbeno najambiciozniji i najbolji album u Smithovoj karijeri. From a Basement on a Hill ostaje podsjetnik na jednog ovjeka, njegove misli i sjajan, bezgranian talent. Oboavatelji e biti zahvalni na tom albumu, koji se doista doima kao da ga je dovrio sm Smith, a svi se moramo nadati da njegovo naslijee, za razliku od Cobainova ili Buckleyjeva, nee biti povodom za sudska natezanja s jedne ili protiranje s druge strane.

Lekman u svojoj glazbi ne taji da se oslanja na britansku glazbenu tradiciju, pogotovo na ravnoteu melodioznosti i cinizma koju su pogodili takvi sastavi poput Belle and Sebastian ili pak The Smithsi

Akustina trubadurska glazba

Jens Lekman vedski je kantautor koji je nedavnim albumom When I Said I Wanted To Be Your Dog dosegnuo, za vedske razmjere, zavidnu razinu slave, a usto mu je album dobio pozitivne, pa i hvalospjevne recenzije u meunarodnoj glazbenoj javnosti koja govori engleskim jezikom, kojim i sam Lekman pjeva. Ovaj album sastavljen je od pjesama koje je pisao u duljem razdoblju, od 2000. do 2004. godine. Tako je taj album svojevrstan best of za ionako mladog autora (22-godinjaka).

When I Said Wanted To Be Your Dog prava je poslastice za sve one koji jednako uivaju u akustinoj trubadurskoj glazbi koliko i u cininim i duhovitim stihovima kakve Lekman redovito isporuuje. Sam Lekman u svojoj glazbi ne taji da se oslanja na britansku glazbenu tradiciju, pogotovo na ravnoteu melodioznosti i cinizma koju su pogodili takvi sastavi poput Belle and Sebastian ili pak Smithsi. Album poinje sjajnom Tram #7 to Heaven, koja e hrvatske sluaoce automatski podsjetiti na Manceovu pjesmu Dva. U obje pjesme glavnu ulogu ima tramvaj u Lekmanovoj varijanti tramvaj ide do raja, a u Manceovoj do neba (preko itnjaka). Je li rije o nekoj preokupaciji koja je zajednika svim kantautorima? Kakav god da je odgovor na to pitanje, ostaje injenica da Lekman koketira s tipom duhovitosti koja opasno prijeti

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

21

Zarezov natjeaj za esej

iri Zarezovog natjeaja za esej donio je sljedeu odluku:

Kulturna zadaa prevoditelja

Dinko Telean
smislu Benjamin se zadrava na sutinskoj prevodivosti svetih spisa, koja proizlazi iz njihove univerzalnosti. Sveti spisi govore iz iskona, to jest oni su samoobjava iskona. Njihovo prevoenje znai doista ponitavanje mnotvenosti jezik i kultur na najvioj razini, uz njihovo uvanje na niim razinama (Hegel bi to nazvao Aufhebung). Prijevod tih spisa, nadalje, ve je takorei sadran u njima izmeu redaka, u emu se i ogleda njihova jezina i ina univerzalnost. Pritom se oituje prividan paradoks: to je neki tekst dublji, vaniji, univerzalniji, utemeljeniji, povezaniji s istim jezikom, to je prevediviji; tako su drevni sakralni i lozojski tekstovi prevediviji od suvremene und-literature, jer je ova, osim sadrajnim prazninama, ograniena partikularnou suvremenih jezika razvijenih ak i kad je knjievnost posrijedi u smjeru kolokvijalne, trivijalne komunikativnosti, po uzoru na dananji engleski jezik kao do krajnosti srozanu lingua franca.

1.
odrijetlo potrebe za prevoenjem jest mnotvenost jezika. Razliiti jezici pripadaju razliitim kulturama. Krajnji cilj prevoenja, pak, jest na neki nain uspostavljanje prvotnog jedinstva jezika/kultura prvotnog ne, dakako, u vremenskom smislu, osim ako izgradnju babilonske kule i njezine posljedice ne shvatimo kao historijsku injenicu. Prevoenje stoga uvijek u primisli, makar neosvijetenoj, ima jezinu, odnosno kulturnu univerzalnost, to jest voeno je pretpostavkom da svi jezici izriu isti svijet, da su svi jezici odvjeci ili derivati jednoga jedinog jezika i da sve kulture proistjeu iz jedne jedine kulture koja podrazumijeva jedinstveno, opeljudsko naziranje i doivljaj svijeta, bitno posredovan, ak odreen jezikom. Slikom kazano, most gradimo samo ako smo uvjereni da obje obale zapravo tvore isto kopno. Oslanjajui se ponajprije na oglede o prevoenju Waltera Benjamina, Vladimira Nabokova i Josa Ortege y Gasseta, na kraju uz kratak osvrt na vlastito iskustvo prevoenja Frazerove Zlatne grane, u ovom u se izlaganju nastojati unekoliko pribliiti tome predleeem jedinstvu, koje, ini mi se, preesto gubimo iz vida.

* Prva nagrada u iznosu od 5.000 kn dodjeljuje se Dinku Teleanu za esej Kulturna zadaa prevoditelja. * Druga nagrada u iznosu od 2.000 kn dodjeljuje se Petru Grimaniju za esej Umjetnost kao prepoznavanje svijeta . * Pet eseja koji su nakon nagraenih dobili najvie glasova su: Inkartavanje Nike Domuzina, Izlet u Shoppingland Olje Savievi Ivanevi, Esej Goxyja, Iggyju Popu Psihomodo Pop, a Bobu Dylanu Bob Marley Danijele Ritoe i Slon / Elephant Gordana Duhaeka.

z
Z a r e

n a t j e

j
z a

3.
U eseju naslovljenom Sjaj i bijeda prevoenja, napisanom u obliku dijaloga, Jos Ortega y Gasset inzistira na utopijskom karakteru svekolikoga ljudskoga djelovanja, pa tako i prevoenja. Pritom on razlikuje lo ili lani utopizam, koji dri da je ono emu ovjek tei i stremi naelno i mogue, te dobar utopizam, po kojemu, upravo stoga to bi bilo poeljno da se ovjek oslobodi od podjela nametnutih jezicima, postoji sasvim mala mogunost da e takvo to ikad biti i postignuto, i da je, ako uo-

e s e
pe, takvo postignue ostvarivo tek u priblinoj mjeri. Sjaj prevoenja je otuda (samo) idealna mogunost da se neto uistinu prevede, odnosno naelna prevedivost uope, a bijeda prevoenja realna nemogunost da se to idealno uini. Ortega u nastavku navodi instruktivan primjer, glasovito nepostojanje rijei Bog u baskijskom, umjesto koje u tom jeziku postoji izraz Jaungoikua, to doslovce znai gospodar nad visinama. Taj bi izraz bilo neprimjereno prevoditi s Bog, jer premda u svijesti baskijskog govornika zauzima donekle slino mjesto, njime se izrie drukije poimanje boanskog, kao to su Heleni izgovarajui rije Zeus na umu imali neto sasma drugo nego, recimo, novodobni Europljanin kad izgovara rije Bog. Kad je ve o toj sferi problema rije, dobar je primjer grka rije theora. U antikome grkom, uvjetno kazano religijskom horizontu, ona oznaava neto bitno vie od onoga to danas nazivljemo teorijom, pogotovo teorijama, u mnoini. Rije uz ostalo oznaava sveanu povorku, svetkovinu u ast bogova, a doslovce imenuje motrenje, gledanje (horao) boga (theos), ne Boga, nego bogova, onog boanskog, pa bi je se u nevolji moglo prevesti kovanicom (sveano) bogozrenje, ega je teorija tek daleka izvedenica, daleka i od kasnijega grkog, recimo Aristotelova, konteksta. Tako kad Aristotel kae bios theoretiks, on ne govori o teoretikom ili znanstvenom ivotu, nego o ivotu posveenom zrenju onog boanskog. Da ne bude nesporazuma: to ne znai da su oni koji su u to doba izricali tu rije bili svjesni njezine etimologije, nego da je izvorni sadraj te i takvih rijei pri njihovu izricanju bio ivo prisutan. Kanda nadovezujui se na ovaj ekskurs, Ortegin francuski sugovornik u nastavku dijalokog ogleda govori o fundamentalnoj stvari, o ozbiljnosti, naime, negdanjeg ovjeka i njegova jezika, u kojemu je izricanje stvari ujedno znailo i njihovo spoznavanje. Konzekventno iz toga izvodei, moglo bi se kazati da su dananji jezici zapravo anakroni, upravo mrtvi jezici, jer su lieni ivog odnosa prema imenovanim biima, tj. ta bia vie ne izgovaraju sebe kroz te jezike, nego se reeni jezici zatvaraju u sebe same, izgovarajui u svojoj okotalosti sve vie tek same sebe, tj. puku vanjsku formu. Pravi kriterij mrtvila odnosno ivosti nekog jezika, naime, ne moe biti rairenost i aktualna

2.
U znamenitom eseju Zadaa prevoditelja (Die Aufgabe des bersetzers) Benjamin, na tragu Friedricha Schleiermachera, istie kako se prevoenjem zapravo hoe demonstrirati srodnost jezika. Ta srodnost ne ukljuuje nuno slinost, a osnovno je to da poiva na onome to Benjamin naziva istim jezikom. Prevoenje je nain spoznavanja stranosti jezik. Neki je jezik stran ne zato to nije na materinji jezik, nego zato to je tek jedan meu jezicima. Svi su jezici kao jezici strani jedni drugima i sami po sebi, kao to je ovjek uvijek stranac sebi i drugima ako rasipa svoju autentinost meu mnotvom ljudi i, platoniki kazano, u svojoj egzistenciji zaboravlja svoju jedinstvenu bit, tj. ideju ovjeka, ne tek ideal humaniteta. Nesavrenost jezika upravo je u njegovoj mnotvenosti, navodi Benjamin Mallarma i kae: Zadaa je prevoditelja osloboditi u svome jeziku isti jezik koji je zaaran drugim jezikom, osloboditi jezik zarobljen u nekom djelu svojim ponovnim stvaranjem toga djela; na taj nain proiruju se granice vlastita jezika. To irenje see prema famoznom Drugom, ali preko Drugoga, dakle, dopire, i to nuno, do Prvog Jednog. U istom duhu govori i Rudolf Pannwitz o pogrenoj premisi prijevoda koji u sluaju njegova jezinog okruja hoe pretvoriti hindski, grki, engleski u njemaki umjesto obratno, tj. umjesto da vlastiti jezik prodube i proire stranim jezikom (kao to je to, primjerice, uinio Hlderlin u svojim osporavanim prijevodima Sofokla, helenizirajui njemaki). Treba to suprotstaviti i u naih nadristrunjaka estim oskulama o silovanju jezika kad su u pitanju sintaktike, leksike i ostale inovacije uvjetovane prenoenjem jedne jezine strukture u drugu. Kad je o tome rije, kljuno je takoer na umu imati s jedne strane rang teksta, a s druge rang jezika koji se prenosi. U tom

Zato, naime, ne prevodim onako kako mislim da bi trebalo, dakle u skladu s gore navedenim postavkama? Zato u praksi pristajem na zatvaranje tog duha u boci, tzv. duha jezika, ako nije u pitanju prilagoavanje da ne kaem podilaenje iroj publici, potrebama izdavaa i prosjenom shvaanju jezika? Zato, recimo, izbjegavam participe i pasivne oblike u hrvatskome, povodei se za tim zapravo bezrazlonim uzusima?

j
cmyk

0 5 . 2 0

22

VII/153, 21. travnja 2,,5.

Zarezov natjeaj za esej

u najboljem sluaju, nanovo drugim sredstvima ispjevati/prepjevati ono to je ispjevano u izvornom pjesnikom djelu. No tada to vie nije prijevod, nego takorei pjesnikovanje s predlokom, iliti na zadanu temu. Katkad se govori o potrebi za suvremenijim ili osuvremenjenim prijevodima velikih knjievnih/ pjesnikih djela u naoj kulturnoj sredini. Kad je o takvim djelima rije, i s obzirom na gore izreeno, ne postoji li, upravo suprotno, potreba za arhainijim prijevodima? Jer nije li apsurdno govoriti o tome da se, umjesto da se mi pokuamo pribliiti takvom djelu i njegovu vremenu, to djelo hoe o-su-vremeniti, u smislu da ga se priblii nama i naem vremenu? Da to istaknem tek kao povod za diskusiju: u nas je takav sluaj, meu ostalim, s Homerovim spjevovima. govorna uporaba tog jezika, nego stupanj do kojega je ivo ono to kroz njega progovara, odnosno to u kojoj mjeri taj jezik kao takav zbiljski ivo zbori. Neobino je stoga da novovjekovna lologija ve i sama za sebe tvrdi da ima posla s mrtvim jezicima. Navodim to zato to je prevoenje u prvom redu loloki posao, to hoe rei da je voena ozbiljnim prijateljstvom odnosno ljubavlju spram logosa (lo-logia), koja ljubav ite dati ivot onome do ega joj je stalo, tj. rijei/izreenom. Svakako nije sluajno da je asno ime lologije danas rezervirano za toboe mrtav grki i latinski, a da se toboe ozbiljna znanost koja se bavi dananjim uistinu mrtvim jezikom/jezicima nazivlje lingvistikom. U toj lingvistici ljubavi dabome nema, kao to je nema niti u pukoj znanosti za razliku od lo-soje. Takvo stanje duhovno-jezinog mrtvila podupiru suvremene mrtvozornike teorije poput one o arbitrarnosti veze izmeu oznaitelja i oznaenoga i o konvencionalnom postanku jezika. Uklanjajui, ve prema tendenciji novovjekovnog scijentizma, vertikalnu os iz vida i smjetajui sve na horizontalnu ravan (sinkronija itd.), sline teorije samo dodatno produbljuju jaz izmeu univerzalnog jezika-logosa i iz njega deriviranih jezika. Iz takve je perspektive, dakako, sve izreeno u Platonovu Kratilu suti zalupani anakronizam. Da se vratimo ogledu Ortege y Gasseta. Konkretno, kad je u pitanju prevoenje, navodi dalje Ortegin Francuz, a upravo u povodu prijevoda Platona: prijevod ima sluiti kao aparat, a ne kao lijepo, prohodno i itko djelo; prijevod treba istaknuti upravo razliitost jezika, misaonog i ivotnog obzora u kojemu je izvorno djelo nastalo, doslovce privesti itatelja tom obzoru, makar takav prijevod na kraju ispao rogobatan i oprean nekakvom, uglavnom ktivnom, duhu jezika. Paradoksalno, upravo bi se kroz isticanje te razliitosti putem prijevoda trebala otvoriti vrata za onu prvotnu istost, za isti jezik o kojemu govori Benjamin i kojemu tei svako istinsko miljenje i pjevanje; i upravo e se na taj nain pokazati vrijednost i povratiti dostojanstvo jezika samog i prevoenja kao intelektualnog rada prvog reda.

Umjetnost kao prepoz

Petar Grimani

5.
Osvrui se naposljetku na vlastito iskustvo prevoenja Zlatne grane, moram u prvom redu istaknuti da je tu rije o prevoenju s vie ili manje suvremenog engleskog jezika. Stavljati takav rad i, primjerice, prevoenje staroperzijskih ili kineskih tekstova, na istu ravan, upravo je nepravedno; jedva da se moe govoriti o istoj vrsti posla. Izmeu prevoenja s mrtvih i ivih (suvremenih) jezika navodnike treba staviti stoga to je, kao to je ve spomenuto, u najmanju ruku dvojbeno koji su od tih jezika uistinu mrtvi, a koji ivi postoji sutinska razlika, pa su problemi s kojima sam se suoavao pri prevoenju Frazera, u odnosu na one to se javljaju ve kod samo stotinu godina ranijih anglosaksonskih autora, gotovo zanemarivi. Upravo stoga mi se ini da prava tema, koju ovdje imam prostora tek dotaknuti, nisu problemi vezani uz prevoenje Frazera, nego uz Frazerovo prevoenje materijala s kojim autor ima posla u Zlatnoj grani. To je prigoda da se vratimo na poetak, na pitanje mnotvenosti kultura i razlika meu njima. Razlike izmeu kultura razlike su izmeu raznih iskustava svijeta pri emu esto spominjana razlika izmeu jezine i izvanjezine zbilje, odnosno jezinog i izvanjezinog iskustva, u bitnom ne postoji, jer se zbilja, ako ne svaki put logiki, ali zato vazda kroz logos i logosom oituje, a za ivo bie koje raspolae jezikom, logosom, zoon logon ehon (opet Aristotel), svako iskustvo ujedno je i jezino iskustvo, s obzirom na to da mu se svaki doivljaj svijeta reektira kroz jezik. Nadalje, pojam kultura vue korijen iz kulta, a Zlatna grana bavi se ponajprije kultovima i ritualima. Elem, Frazer dospijeva u nevolju kad iz perspektive svoga prostora i vremena pokuava prevesti termine vezane uz kult kojima u danas preivjelim jezicima vie nema adekvata ili ih s mukom nalazimo. Primjeri bi se mogli nizati unedogled, no bit e dovoljno navesti samo nekoliko znaajnijih: podsjetimo se, podnaslov knjige glasi Studija o komparativnoj religiji. U najmanju je ruku dvojbeno mogu li se ba svi skupovi rituala u raznim tzv. pretpovijesnim drutvima o kojima je u toj knjizi rije nazvati religijama, kao to je upitno je li oznaka kralj i sveenik primjenjiva na poglavice i vraeve eskimskih ili papuanskih plemena, i jednako kao to je, nadalje, upitno to se misli kad se ta i takva drutva naziva primitivnima, a njihove pripadnike divljacima (savages), na to je ve upozorila i etnologija. Bilo bi, dakako, neumjesno da sam kao prevoditelj stavljao vra umjesto sveenik kad u tekstu stoji priest, s obzirom na to da u engleskom postoji vie izraza za vraa, ali sam si uzeo tu slobodu da ono divljak ublaeno prevedem, ovisno o kontekstu, s primitivni ovjek ili uroenik, premda je i to upitno rjeenje. Na kraju bi moebit bilo dobro da, polazei od sebe, kaem koju i o konformizmu u prevoenju, pogotovo s obzirom na autore koje sam odabrao kao doista mjerodavne kad je u pitanju prevodilaki nazor. Zato, naime, ne prevodim onako kako mislim da bi trebalo, dakle u skladu s gore navedenim postavkama? Zato u praksi pristajem na zatvaranje tog duha u boci, tzv. duha jezika, ako nije u pitanju prilagoavanje da ne kaem podilaenje iroj publici, potrebama izdavaa i prosjenom shvaanju jezika? Zato, recimo, izbjegavam participe i pasivne oblike u hrvatskome, povodei se za tim zapravo bezrazlonim uzusima? Odgovor, odnosno izlika, mogla bi biti ta da se jo nisam latio prevoenja svetih ili drevnih pjesnikih tekstova, kao i ta da dosad nisam imao ozbiljnijeg posla s nekim od spomenutih, od dijalekata dananje Europe radikalno drukijih jezika, pa me jo nije spopala grinja savjesti to prevodim neprincipijelno. Uhvatim li se pak ikad u kotac s takvim tekstovima i jezicima, bit u zahvalan ako me se na tu, i svaku drugu, nedosljednost upozori. oliko je produkt umjetnosti novi kd u prepoznavanju svijeta? STRICTLY WESTERN COMMERCIAL. Moda su najbolja djela koja se upravo dogaaju na polju lijepih zanata ona koja vidimo u slubi reklamne industrije i moda je sve to vidimo i ujemo ili proitamo samo velika reklamna industrija? NEMOJTE MI VJEROVATI TO JE NAJPODLIJE TO VAM MOGU REI ONDA VAS ZAINTERESIRAM MANIPULIRAM I HIPNOTIZIRAM NAJPOZNATIJI PROPALI UMJETNIK DVADESETOG STOLJEA JE ADOLF HITLER ovjek kao reaktor i realizator onoga drugoga, umjetnik kao komunikator provodnik moe li umjetnik sagledati napredak znanosti i industrije, poglavito one vojne kojoj je jedina svrha ostvariti to bolji poloaj na polju dominacije i koliko je umjetnost danas zapravo samo tampon zona koja pokuava na ivotu odrati nekoliko vitalnih funkcija kao to su prijemivost, mata, percepcija i imaginacija. Omoguuje li umjetnost ovjeku da postane bolji? Je li umjetnost prostor u kojem se simboliki obnavlja i isti konikt pojedinca i drutva? Ima li ona snagu ostvarivanja deus ex machinae, magiju alkemije i znanosti? HISTORY IS NOT LINEAR PERSPECTIVE Odnos prema prirodi uvijek je imao posebnu dimenziju. Usudio bih se rei i dimenzije koje se mijenjaju. Naime, tek u prirodi dolazimo do nepatvorenog. Kod Aboridina je podjela na vrijeme snova i ono nakon njega odredila ponaanje u svijetu budnosti. Kao osnovna funkcija i razlog postojanja ovjeka na zemlji trai se njegova predanost da kao uvar zemlje uva to je mogue vie zemlju onakvom kakva ona zaista jest: TO BEE Da pojasnim to malo blie: ne uzima se vie nego to je potrebno. Sveta se mjesta ne grade, ona jesu i do njih ne vode ceste i signalizacijski sustavi nego pjesmice koje se ue u djetinjstvu i kojima se opisuje krajolik ali ta civilizacija na zalazu ve postaje mit koji se gubi u stvarnosti i odlazi gdje i edenski vrt. BUENJE PREPOROD Priroda u renesansi izgleda i djeluje kao intelektualni alibi za prostor koji u svojoj stvarnosti bjei katolikom dogmatskom prikazivanju. U pogledu na nebo i biljke otvara se prostor za reinterpretaciju zadanih formi koje u sebi imaju neto zdravog humora. Tako u romantizmu osloboen graanin moe kao produhovljena individua biti osupnut ljepotom i snagom prirode pejza koji na neki nain zamjenjuje samu ideju boga-ovjeka to je uvijek do tada uspjeno vladao silama kao to su grom, kia, sunce postaje tada ve poznati prirodni fenomen na granici mistinog i spoznajnog. Renesansni se ovjek ipak drukije obraa tjelesnom nego Grci i Rimljani. Kao da se kroz barbarsko i srednjovjekovno razdoblje akumulirao novi transcendentni ltar koji je u svojem zrenju potraio usporedbu i suivot s civilizacijom prije. Jedno je vano: poinje proces odnosa jednog razdoblja s drugim promatran kroz povijest i mit raa se pojam suvremenosti.

4.
I Vladimir se Nabokov, raspravljajui o prevoenju Pukinova Onjegina na engleski, kojemu je i sam bio posveen niz godina, te s tog ishodita govorei o prevoenju poezije uope, otro protivi glatkoj itljivosti kao kriteriju uspjenog prijevoda stihova: Najnezgrapniji prijevod tisuu je puta korisniji od najljepe parafraze. Tko eli prevesti knjievno remekdjelo u drugi jezik, kae on, ima samo jedan zadatak: reproducirati s apsolutnom tonou cijeli tekst, i nita osim teksta. Izraz doslovni prijevod je tautoloki, jer sve osim njega uistinu nije prijevod nego imitacija, adaptacija ili parodija. Moglo bi se dodati i otrije falsikat: glatka povrina, krivotvoren sadraj. Jedini pak pravi, beskompromisni, dakle vjeran, toan i reproduktivan prijevod, treba biti opremljen fusnotama, kae Nabokov, koje se na stranici prevedenog teksta uzdiu poput nebodera. Ako smo ozbiljni itatelji, naime ozbiljni u gore naznaenom smislu glavni nam cilj nije uivati u tekstu, nego doprijeti do onog to taj tekst izrie, probiti se kroz umu prepreka najprije do osebujnosti jezika izvornika, potom do jezika samog univerzalnog, istog jezika pa do stvari same, koja je uostalom istovjetna takvom jeziku. Problem koji se tu javlja, meutim, jest u tome da pjesniko djelo barem ono klasino, kao to je to Onjegin ima svoje formalne, metrike zahtjeve, a nije ba razvidno kako njima udovoljiti u prijevodu kakav zahtijeva Nabokov. Ne treba ponavljati da poeziju moe prevoditi samo pjesnik, i da to uistinu znai kako prevoditi poeziju zapravo nije mogue; mogue je,

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

23

Zarezov natjeaj za esej

o

Z a r e

navanje svijeta
KOORDINATNI SUSTAV LINEARNA PERSPEKTIVA Tu ljudski duh prolazi kroz katarzu u elji da izmiri duhovni i tjelesni prostor u pojmu harmonije kao apstraktnijem prostoru od panteona klasinih boanstava ili biblijskih likova u strogim kanonima nazire se odreena sloboda koja svoje uporite ima u nepretencioznom i svakodnevnom. U baroku kao da se vanjska forma posve savladava, pretvara se u igru. No, ta igra ipak na neki nain postaje izvjetaena fraza u kojoj se hrabrost umjetnika mjeri otvaranjem mranijih i nemirnijih podruja ljudske psihe. Iz samog majstorstva, preko klasicizma, pokuava se vidjeti svijet jasnijim prosvjetiteljskim okom, nakon to se ljudsko tijelo dublje otiskuje u svijesti kroz anatomiju, a zatim i kirurgiju. Tu ve vidimo realnije prikazane ljude koji se ele prilagoditi zadanoj idealnoj matrici, grevitije i bolnije od idealiziranih koncepata renesanse. Ipak, sama estetska forma postaje pattern otvoren mnogo veem broju korisnika. U svakom sluaju, taj svijet, pogotovo u arhitekturi, koristi uvijek nekoliko osnovnih motiva to su geometrija: arhitektonska klasika, Grka, Rim, ljudsko tijelo. Nakon oslobaanja mate i vizije u renesansi, a sve vie ovladavajui zanatom, umjetnici gube onaj ushit, strast i uvjerljivost, a sve se vie oslanjaju na kienje zbog kienja kojim ele nadograditi i nadvisiti svoje prethodnike. Tako da je razumljiva kasnija klasicistika reakcija smirivanja strasti. Tu su ei racionalniji i hladniji odnosi gotovo lieni erosa kao da su se tada uspostavili koncepti razvodnih kutija i kanalizacijskih sustava... TISAK MULTIPLIKACIJA Zapravo je udesno u kolikoj se mjeri znanstveni ziki svijet anticipira u umjetnosti. Po pravilu: prvo umjetnost, a zatim drutvo. Ulaskom u 20. stoljee umjetnost i znanost dobivaju vie zajednikih plodova u novim medijima. Ti mediju stvaraju nove mogunosti u djelovanju na razvoj ovjeka i drutva. Stvara se novi medijski svijet u kojem, za razliku od prosvjetiteljskog koji se obraa prirodi kao preslici boanskog, dolazimo do novog prostora. Mogli bismo ga nazvati ELECTRO WAVE-BRAIN NEUROSPACE Neurospace odnos unutarnjeg prostora ideja i utjecaja, odnos prema plastici lutaka na koje se vjeaju odjevni predmeti. Stvara se novi simboliki metaprostor u kojem arhitekturu zamjenjuje scenograja, knjigu dogaaj, a mitoloki junak je onaj ije lice ee i dulje gledamo. Ako njegova snimka ostane vana za povijest, taj lik postaje vjean i kanoniziran najmanje jedanput godinje vidjet emo ga prigodom neke godinjice... Zanimljivo je u kolikoj su mjeri scenski umjetnici, glumci i muziari ostavili traga u naoj svakodnevnici... i iz tog Nekog scenskog BODY MOVEN gdje god se okrenemo hiperprodukcija koja nas tjera na konzumizam hijerarhijski kodovi. Stvara li se copy-paste sustav bezgraninog irenja mase koja sve manje i manje ima smisla? Upravo negdje u zametku medijalnoga, koje postaje svakodnevno i pristupano gotovo svakom, likovne umjetnosti iskorauju u svijet stvarnosti samim tijelom u onome to kao formu nazivamo performansom, iako sama rije dolazi iz francuskog i oznaava uspjeh, dostignue, rezultat ili moda tehnike i radne karakteristike. Tu na narcis izlazi iz ustaljenog, moda najvie kroz instinktivno i kreativno u elji da njegov prostor stvarnog dobije novu i osobniju razinu stvarnosti. U jednoj od denicija likovni performans izvodi performer bez ikakva teksta, istiui pritom samu gestu kao kreativan in. Ono to je zanimljivo je dokumentacija ili materijalni dokaz tog ina, pa tako sam istup ima i jaku mogunost potencijalnog titranja u medijskom prostoru. Zanimljivo je istaknuti da se performans i ostale izvedbene umjetnosti, kojima je bitan element djelovanja u vremenu, intenziviraju u razdobljima turbulentnih drutvenih dogaaja, najee u vrijeme ratova. Kao da u trenutano nastalom kaosu treba nai mogunost hitne artikulacije i uvoenja harmonije. Upravo kroz takvu praksu umjetniko i amansko preklapaju svoju svrhovitost. U odnosu na linearnost i prostornost konstruiranih mrea, danas smo zapljusnuti plonou kockica uredno sloenih u pikselima zaslona ... ili multipliciranog otiska, konstrukciji urbanistikih estica ili mnotvom naoko labirintskih formulara koji nam ostvaruju kredite ili nas pomiu u zadanim granicama ureenih drutvenih teritorija. Stjee se dojam potpune determiniranosti koja se pokuava objasniti uzrono-posljedinim kaosom. Ono to me je zanimalo u mojim istraivanjima kroz performanse jest to to se dogaa ako sam dokaz o realizaciji zanemarimo i koncentriramo se na sam in i njegov uinak. Jer, ako zanemarimo potrebu za promocijom i reeksijom unutar nekog drugog medija, sam kreativan in jo se vie zgunjava i poprima izravnije veze sa stvarnou. Osobno mi se kroz te eksperimente otvorio prostor realiziranosti i potpunosti i ne bih, kao neki moje kolege, povezivao taj fenomen s vrstom autizma. Jer, zapravo svjesno i kontrolirano prilazimo manje artikuliranom i inventivnom obliku ponaanja koje doista skree s utabanih svakodnevnih staza po kojima se kreemo poput tramvaja. Ali, samom invencijom i pomakom u stvarnosti izlazimo iz osobnog. Kljuni element je tijelo kojim ne svjedoimo samo sebe u prostoru, nego i prostor u nama. Kod ozbiljne situacije gotovo se redovito pojavljuje fenomen umjetnika medija. Sama mogunost da umjetnik transformira osobnu i drutvenu stvarnost treba biti nadograena mehanizmima koji stvaraju posve nove i okrepljujue situacije koje zbiljski potiu na univerzalno dobro i kvalitetu. Nikako ne treba ostati na pukom zgraavanju i umreavanju sa sebi slinima poput korumpiranih politiara. Pomicanjem medija gdje se elektronika ini poput igrake za djecu ili slagalice u kojoj pomiui kockice na plohi, zapravo ne postiemo nita do mehanikih promjena na povrini kako bi se dobila zadana slika. Slino je i s trodimenzionalnom Rubikovom kockom. U oba se sluaja uimo ubrzavati imaginaciju, ali kao istu kombinatoriku koja na kraju ne zadovoljava posve i izgleda kao simuliranje u pretakanju iz upljeg u prazno. Slika na raunalu ipak otvara mogunost stvaranja analitikog modela. Naime, poveavanjem slike do maksimuma sudarit emo se s monolitnim slogom piksela. A na toj jednoj pojedinosti moemo ponovno razviti cijeli svijet koji (ako sliku vratimo na format u kojem je slika bila) ne vidimo. Ta nam simulacija omoguuje

n a t j e

j
z a
e s e
j
cmyk

Koliko je umjetnost danas zapravo samo tampon zona koja pokuava na ivotu odrati nekoliko vitalnih funkcija kao to su prijemivost, mata, percepcija i imaginacija. Omoguuje li umjetnost ovjeku da postane bolji? Je li umjetnost prostor u kojem se simboliki obnavlja i isti konflikt pojedinca i drutva? Ima li ona snagu ostvarivanja deus ex machinae, magiju alkemije i znanosti

uspostavu modela prema kojem se odnos velikih i malih estica stavlja pod osvijeteni pogled na beskonani niz odnosa i rastvara nam svijet na sitne sastavne dijelove. To nam omoguuje da gledajui prirodu uemo jo dublje u beskraj stvarnoga svijeta koji nas okruuje. GO WEST ! bog-priroda pada u posve drugi plan postaje privilegijom onih (kojima bitka za egzistencijom nije primarni punitelj svakodnevne satnice) koji mogu njegovati osjetila za primanje i sudjelovanje u ljepoti sada ve artikuliranih zikalnih estica. Na visokorazvijeni tehnoloki ovjek kao da s enjom eli porazgovarati s onim primitivnim idealom ovjeka koji U SVOJEM NEZNANJU vidi nevidljivo, koji poznaje jezik svijeta bez artikuliranih imena i analiza. U kojoj mjeri dananja umjetnost ulae napor da se u tom tehnolokom razvoju ne zastrani, troei pri tome golemu energiju samo da bi utvrdila problem infekcije i distorzije. Ljepota i harmonija istine, simboliki svijet masovne kulture ve su dobili svoje obrasce. Onaj tko ima mo i kapital napravit e sve da ga nadzire. STOKA S WOODSTOCKA Zanimljivo je ovom prigodom spomenuti fenomen ezdesetih prologa stoljea kada mladi konzumentski narataj pokuava (na primjeru Woodstocka) doi do rjeenja svojih problema. Ponovo je rije o odlasku u prirodu: nazivaju se djecom cvijea. Ima li tu slinosti s rentinskim Davidom, simbolom cvjetne republike i na odreen nain simbolom modernog samosvjesnog

0 5 . 2 0

24

VII/153, 21. travnja 2,,5.

Zarezov natjeaj za esej

ljudska vrsta ima najvei broj hijerarhijskih podvrsta. Upravo u takvom ustrojstvu raspodjele vika kapitala sablasno se amblematino pojavljuje pojam suvremene umjetnosti zajedno sa svojim institucijama i opsluiteljima tih modernih kua strave. Kao to karcinom vitalne smjerove razvoja ivotnih stanica okree i proizvodi mrtvu tvar, i nije ga lako prepoznati dok ne uhvati maha, tako i sadanje stanje zapadnocentrinog organiziranog arta postaje sve oitija kao nagomilani deponij u kojemu, ponestaje vitalnog ivotnog soka. Tada dolaze na red kustosi koji znaju koliko i gdje treba postaviti bocu s infuzijom. Nakon to je potroen model otkupa i gradnje muzeja, sada idemo na programe razmjene s njima ili nama egzotinim zemljama. Suvremena umjetnost sve jasnije postaje produljena ruka suvremene politike. Ideja prerasta kvalitetu realizacije, vie nije rije o kvalitetno izraenim artefaktima koliko o kvalitetno provedenom konceptu. Svakako da postoje dijela koja spadaju u suvremenu umjetnost i koja po svojoj kvaliteti imaju svoje mjesto u prostoru vrhunskih umjetnikih dijela. Nalik produkciji koju diktira trenutana sezonska moda i gdje nije problem kupiti cipelu, nego u mnotvu ponuenih modela pronai objekt koji je cipela po sebi. ESCAPE LANDSCAPE CHANELL ovjeka koji u svojem pravednom narcisoidnom gnjevu nije ni primijetio da je vei od Golijata, diva kojeg je kao svojeg neprijatelja upravo ubio. Upravo ta skulptura ini mi se kao jedan od dokaza snage umjetnosti koja anticipira-tvori svijet ljudi. No, u doba renesanse vjerojatno se nije razmiljalo o dalekosenosti koju umjetniki titraj moe izazvati, bar ne na sjenu koja pada iz duhovnih visina kad se jednom izae iz Platonove pilje... GRAND KONTROL Konzumizam ezdesetih godina 20. stoljea vrlo je dobro prepoznao Andy Warhol koji se postavlja u poziciju drag-ART-dielera. Naime, osim to kao subjekt uzima celebrity sustav, pokuava i sam preko svoje factory/tvornice stvoriti nove zvijezde koje formalnom svijetu pariraju svojim nonkonformizmom. Danas na poetku novog milenija odnos poznatih i nonkonformista postaje pitanje stila, a droge ulaze u sve pore drutva kao sredstvo da se zadovolji konzumentska praznina koja paradoksalno, dok god trai svoje zadovoljenje, nikada ne moe biti zadovoljena. Konzumizam postaje destruktivna crna rupa koja u svojem irenju gubi sve estetske, etike i moralne kodove. Tko je mogao pretpostaviti da e popularna glazba i zabava IM SO STUPD ENTRTEJN MI postati toliko VELIK I RAZGRANAT BUSINESS Svaka struktura deniranog polja djelovanja opet se specijalizira u lepezi pod-djelovanja. Raslojavanje ide u tolike irine i nijanse. S druge strane, recepcija pojedinca postaje nemogua u odnosu na obraena podruja prakse i djelovanja. Sama civilizacijska struktura gledajui kroz urbanizam u odnosu na tkivo biosfere ima kancerogenu strukturu rasta. ini se kako je empirijski pragmatian svijet dominantan i denitivan i da smo uhvaeni u mreu viedimenzionalno konstruiranog svijeta socijalnog, politikog, ekonomskog, virtualnog te da nam je svaki pokret ogranien. Svaka nova invencija koja vodi u pokuaj ostvarivanja neke kvalitete lako se moe pretvoriti u orue kojim se sustav jaa. WIDE OPEN CALIFORNIA SUNSHINE BUDUNOSTI ili BOLJE I LJEPE MADE IN CHINA Ali, naravno, nije sve tako crno, oprostite, bljetavo i divno, okupano suncem 24 HOURS A DAY. Neurotransmiteri, kanali komunikacije i organizacija mravinjaka, u elektrovalove kodirane poruke, za razliku od medijskog neuroprostora, prostori arhitekture, kiparstva, knjievnosti i ostalih umjetnosti imali su mnogo manje utjecaja na ljudsko ponaanje, pokuavali su konstruirati reeksivni svijet u eteru i percepciju s odreenim osjeajem interakcije prema apsolutu. Dananji mediju imaju mogunost izravnog utjecaja na samog ovjeka i njegovo sudjelovanje ELEKTRO-NEURO ATACK ONCE AGAIN diktira i kroji ovjeka u samom mediju ljudskog tijela i njegovih elja te postaje stvarnija stvarnost od onog to se zbiljski dogaa. Zbog mogunosti da se na individuu utjee velikom brzinom i koliinom, ne samo informacija nego potpunim preuzimanjem dogaanja osjetilne, intelektualne i emotivne stvarnosti, same funkcije mozga postaju sinkroni elektrovalovi. Onaj globalni transmiter neega to dolazi do nas i to postaja toka oko koje se sve vrti jest dogaaj, a da bi neto bilo dogaaj treba zaokupiti iru javnost preko medija. Isto tako, treba postati temom razgovora na koji se lako moe odnositi. Slinu stvar rade i umjetnici jo od prve polovice 20. stoljea kada rade djela o kojima se moe lako govoriti kao o kakvoj dosjetci ili vicu a da ih se uope ne pogleda. Ali, to se doista dogaa, u dosegu same realnosti koja okruuje svakog ovjeka? ini se da globalna civilizacija postaje zbroj istoga sve vie i vie zbrojeva istoga: stanovi, ceste, parkiralita, semafori, televizori i telefoni, robne kue, veliki marketi, isto, pa isto, pa isto... I arhitektura gubi kontakt sa specinou podruja. A opet, u toj istosti raaju se podstrukture: svaka marka mobitela ima svoj punja, ne postoji generalni standard. Isto vrijedi za automobile itd... Je li ta istost hiperprodukcije zapravo bitka s matom i kreativnosti korisnika? GAENJE PREMA DRUTVU I REAKCIJA Ponekad mi se ini iluzornim i odvratnim graditi nekakvu karijeru i ostvarivati materijalni napredak. Korjenite promjene nastale u zemljama koje nisu bile dio globalnog kapitalistikog sustava uinile su nepredvidiv pomak u klasnom raslojavanju i smanjile cijenu i standard ljudskoj radnoj snazi. Kvaliteta drutva ne oituje se samo u kupovnoj moi pojedinca ili u razliitosti i kvaliteti proizvoda koja su mu na raspolaganju, nego i u psihozikom zdravlju, uvaavanju, poloaju svakog pojedinca u drutvu, njegovim pravima npr. za kvalitetnom ishranom i zdravstvenom osiguranju, mogunosti kolovanja i realizaciji njegovih kvaliteta... U nekakvoj mranoj futuristikoj viziji moe zamisliti svijet u kojem osim ljudske vrste preivljavaju samo one biljne i ivotinjske vrste koje su namijenjene ljudima iskljuivo za zabavu, ishranu, kao sirovine, tako se ve sada moe rei da napredak visokorazvijenih zemalja nije u slubi globalne dobrobiti, nego da bi se odrao odnos sila u kojem visoko obrazovanje, tehnologija, znanost, zabava, umjetnost, ekonomski prot ostaje iskljuivo unutar novog zapadnorimskog imperija koji unutar globalnog imperija dijeli svijet na sredita moi i zaputene barbarske enklave na rubu egzistencije. Takva se podjela moe, primjerice, nai i unutar strukture nekoga visokorazvijenoga grada: nema granice, a sve je unaprijed odreeno. Od svih ivotinjskih vrsta Nije li kia zapravo uvijek padala onda kada treba i nisu li nae misli uvijek bile u skladu s bojama i ostalim podraajima pejzaa? Sve je jasnije koju tjeskobu i nemir stvara medijsko-reklamni svijet koji nas okruuje. Nije udo to su u drugoj polovici 20. stoljea umjetnici pokuavali istodobno biti amani, i tako biti privilegirani u otvorenoj strukturi zapadnog drutva. Razumljivo je da se taj energetski ispust upravo traio na sceni, bila ona glazbena, likovna ili ak sportska. Glad za neposrednim zapravo jo vie pasivizira konzumenta, jer preputa da netko drugi umjesto njega ivi ivotom dok ga on gleda u takozvanom REALITY SHOWU u kojem irina dokumentiranja dobiva mitske dimenzije. Naalost, spontanost se tako samo sve vie gubi, postajemo oponaatelji oponaanog koji ve nekog oponaa. Zbog mogunosti opetovanog prouavanja, struktura je sve tvra. Spas se trai u sve strooj i zahtjevnijoj koreograji u kojoj na mitski junak postaje maina savrenog dizajna s jako malo sadraja. Krug oponaanja opet se vrti i slika postaje jo plonija, da bi na kraju najjae fascinirao sam medij transmisije i njegova snaga ulaska u na prostor. I tako nekakav bajker postaje najomiljeniji Hrvat izvaen iz mraka anonimnosti, osvijetljen milijunom kuna, a upravo u to vrijeme pravi superjunak u tvrdom gumenom ronilakom odijelu roni u smeem moru uu lokalne kanalizacije i zarauje za ivot montirajui nove ltre za na organsko-kemijski otpad... I jedan i drugi prolaze kroz gust i nepoznat prostor slabe vidljivosti...

Gdje god se okrenemo hiperprodukcija koja nas tjera na konzumizam hijerarhijski kodovi. Stvara li se copy-paste sustav bezgraninog irenja mase koja sve manje i manje ima smisla

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

25

Zarezov natjeaj za esej

Inkartavanje
Nika Domuzin
Marica odoljet Revlonu? Naravno da ne moe! A kako e. Hoe li se ostvarit kao ovjek? Hoe, jer e dovesti u ravnoteu objektivnost opevaeeg i bezuvjetnost vlastitog temelja, i to kroz komunikaciju koja je osnov ljudskog bia i iji doseg nitko ne zna. Pokreti koje obavlja njen palac dok ispisuje poruke na mobitelu podraavaju mozak i integriraju vie procese novih selekcija. I inae, inteziviranjem simbiotskog partnerstva sa tehnikom ostvaruju se nove konstrukcije prostora ije ad hoc konceptualizacije nije umjesno zanemariti. Elektronska interferencija opredmeuje duh kao neto funkcionalno i stvara povezane hodnike organizirane nesvijesti gdje zajedno participiraju u istoj konguraciji svojstva, odnosi i zika forma. Kao u psihoanalizi iznose se na povrinu potisnute dubine i predikatne vrijednosti nervnog sistema u kojima se zrcali slika diskontinuiranog razvoja nelinearne kauzalnosti. Odmak ostvaren od nekonzistentnog pojedinca ka totaliziranoj depersonalizaciji slika je neorganskog oublienja modusa inteligencije; nekontroliranog efekta ljudskih akcija. Taj nas nain kultiviranja uvodi u nove konzekvence miljenja i potrebu da se opravda materija iskustva i analiziraju njihovi subjektivni uvjeti. Razvojem detekcijskih ureaja i metodom aksiomatske probabilistike deducirat e se nune akcije koje su vodile nadarene pojedince i uspjene dogaaje u procesiranju stvarnosti. Takvim znanjem barataju kompozitori, oni se bave organizacijom nizova koji su nesvodljivi na slijed i ija logika harmonizira vrijeme kombinacijom tiine i uha. Gravitacijske intrige multiformacija (to nas je upropastilo!) oduzele su mogunost utemeljenja znanosti koja bi se ozbiljno bavila komparativnom teorijom glazbe i koja bi mogla pokazat jedan od putova razrjeenja antinomija epohalnog stanja duha. Regulativni uvjeti koje bi takvo znanje razrijeilo pomoglo bi Marici da zajedno sa Ivicom lake nae sponzora i sa 30 000 kuna organizira koncert u HNK Split. Ovako se mno-

rovalija u kojoj zli eho divlje ujeda i nestaje, kao umirujua crta kardiograma, to spaja uortaene operatere i nacionalne neprijatelje u nadziranju ivota, a erozija maskirana tiinom zatrpava Izmrcvarene i odgaa epilog preputajui dugoj sjeni prolosti hladnu svetost kostiju, kalcij svih neuspjeha. Heraldika srea uktuira, a Izbezumljeni misle neke misli, protegnute geometrijskim svojstvima njihovih gospodara. Namireni, generalski vijore zazivajui epicentre ponosa i slave u blagoslovljenom zalogu vercerske odlunosti. Dobronamjernost je troma pratiteljica ivota i kolapsirala je u ustima nezasitnih, odrijeujui ih povezanosti sa svojim radnjama, kao kapara loih aroma. Tu metazika dere godine. Svakome fali najmanje treina ivota, izgubljena u ekanju da neto proe, prestane ili zapone. Godine su manje bitne nego stoljea; ona su vana i dovoljno davna, osloboena od protuslovlja. Oni koji zavladaju unite to to im prethodi, prikazujui se pokretaem i skrbnikom konano ovlatenih razdaljina. Otac nacije ili najvei sin, kao ozbiljenje nevidljivog u vidljivome, maehinski ujedinjuje smisao postojanja, i otri ga. Strategija pristajanja voena je oekivanjem nagrade, ideologija je tek naknadna aproksimacija, strailo za one kojih bude manje. Zloinom nad njima se dokazuje kvaliteta uvjerenja i kontinuitet misli. Najei ispiru svoje prijanje zablude i daju intonaciju itavom orkestru. Logorski vedro. Naalost kanjavanjem zloinaca ne nestaje proces REPLAY (I vi ovdje moete imati reklamu) I tako, bespolno prijanjajui, nad leima, masovno organizirano trite kapitalizma. E tu smo popuili... Nauiti kalkulirati u vlastitom dugoronom interesu, prihvatiti mehanizme primjene odreenog niza opih naela i zakona, navika stvaranja kompromisa i demokratsko ponaanje u sporovima to su stvari iz knjiga i odnose se na svemirce. Koristei stanje izazvanog ratnog sukoba, uz producirani kompleks nedovoljne pravovjernosti i razne oblike zastraivanja, ukljuujui likvidacije, stvorena je atmosfera da se bez ozbiljnog otpora opljaka drutvena imovina, usmjeravaju tokovi novca i zaposlenika struktura. Time je dugorono umanjen razvojni potencijal prostora, i od mene napravljena budala. Izostanak reakcije razlikuje slobodne od neslobodnih, i dijagnosticira ozbiljan poremeaj koji ne doputa nastajanje objektivnog svijeta predmeta i dogaaja, na koji se spoznajui i djelujui moe odnositi subjekt, u svim sferama uspravnog ivota, pa i u ekonomiji. Viak moi i manjak snage, sudbina je cijelog Balkana i uskoro e, kako moj kolega Bombardelli voli rei, biti asimilirani od naroda s vie civilizacijske ljestvice, kao radna snaga u uslunim djelatnostima. Ukoliko jakim argumentima ne zadobijemo dobre pozicije kod pregovora oko ulaska u EU... Ali, injenica je da ne postoje komparativne prednosti koje bi nam osigurale bolju poziciju od ekanja da se vidi to sa nama. Zatim je usljedila stanka. udotvorni arobnjae... hoete li mi neto rei o mojoj budunosti? to? oh arobnjak... da, uite samo! Budunost? deset dolara... plaa se unaprijed! Umnaanje ljudskog blejanja logina je posljedica krivog koritenja govora. Traiti autonoman model svjeta u tom horizontu je putokaz za ludnicu, pretjeravanje ignoranta ozbiljnih puteva realizacije. Biti korisnik je temeljna kategorija oko koje se ire krugovi ukljuivanja u veliku obitelj oduevljenih. Moe li

gostruko povezani balast, sumnjive optike gustoe, zadrava na povrini i ima tendenciju smradnog isparenja, uz istu mute. Kakve posljedice proizlaze iz tako organiziranog stanja stvari? Velike interferometrijske antene biljee izostanak varijabli koje se podrazumijevaju uz inventar. Aktivnost je prebaena na odravanje uz pomo administritativnih tehnologija izvedenih iz politike participacije. Ogranienost tih dometa razbija moralni kontinuum i mijenja agregatna stanja smisla, putajui nebitnim stvarima kohezivnu inicijativu. Programski nabujak matunima na mamute za kazalite uz prugu, kao da nema toliko perja i katrana kojim bi njihova nesrea dobila lik taxiste, a ne konduktera. Dva penzionera: dokle e nam ovaj klokan kidat karte. Zna li vic o istom Muji i Hasi? To je kantovski vic. Suvremenost je veliko neisplakano osueno govno koje dohranjuje muice i stvara zalihe pejsaa. Parada aditiva nepostojee kontrole budunosti psiholoke zajednice koja ezne za transcedencijom neurotransmitera. Suradniku Zareza milija je Bjork od Ante Gotovine, ne i islandski liaj od rodne razlike. Ali zalud prijeti ponor pakla s poetka teksta, dok je mudrog diskursa. Odkalji svog vegeterijanca, Safari. Herbie Hancock, Enzo Bettiza. Dekorativna misao sponzoriranih manekena (u klinu duha) i njukajui argon u glavu uvuene zagrebake magle nije deva i nee se provui kroz uicu igle, a zato? Jer je samozadovoljna. Ziheraka vokacija nanara, oslukujui prakse slobode, istisne iz sebe toliko bale koliko je njena kuica uronjena u normativna oekivanja okoline. Hladnokrvno servirani hiperbariki sklad meusobnog netrebanja podgrijava nominalni brujet namjenjen porculanskim intelektualcima. Nestajanje je aktivna tvar u glavama onih koji su odrastali u vrijeme dok su na televiziji bili Franjo Tuman, Ivica Raan i takvi. Koliina budalatina pretvorenih u jake stavove izvrila je nad tim mladim nositeljima imagea pomak ka kozmolokom oktogonu: Kulturna revolucija, Hezbollah, Gibonni. Uzaludna defektna dijakronija rastee identitet sumnjive elastinosti i navlai metaziki kondom koji je paravan za slabu pokretljivost spermija, jer repii mau u nita. Gadi mi se, neu vie. Hajduk ivi vjeno. Smrt faizmu. Daj pare.

cmyk

26

VII/153, 21. travnja 2,,5.

Zarezov natjeaj za esej

Izlet u Shoppingland
Olja Savievi Ivanevi
prostorima naraslo do fenomena koji se ba i ne da preutjeti s obzirom na to da je izmeu ostalog postao i dijelom pop kulture. Mnogo je lake prodrlo u jedan drugi svijet teksta, onaj namijenjen lmu i pop-rock glazbi. Tako e se nekad sarajevski bend Zabranjeno puenje, s nostalgijom prisjetiti: Bilo je to dobro vrijeme Sve na kredit, sve za raju, jarane, U auto naspi orbe Pa u Trst po farmerke... Pankeri iz Pule KUD Idijoti u pjesmi Benzin, bejzbol i rok-en-rol praili su upravo na temu oping putovanja: ... Pula Trst autoputom stiem U shopping lagano ukliem Ja mogu shoppingovat dan i no... Treba pojasniti zato ovdje govorim iskljuivo o opingu u domaem smislu i okvirima. Tema kupovine nerijetka je u zapadnoj literaturi, pogotovo u kakvom enskom tivu, a s obzirom na to da je rije o izrazito potroakom drutvu, bit e toga i vie. Meutim, nas ovdje zanima oping kao fenomen i kao putovanje, a te dvije kvalitete vezuju ga uz one zemlje u kojima je bilo nemogue ostvariti neobuzdanu upovinu na zaviajnom teritoriju, jer jednostavno nisu postojali uvjeti za to. Trebalo je, dakle, putovati na Zapad. I kolikogod to putovanje bilo kratko (polazak u 01.00 u Trst, povratak u 13.30 u Zagreb ili Split, svejedno) i posveeno samo jednoj trivijalnoj svrsi mahnite opskrbe odjevnim predmetima i kojekakvim potreptinama, ono sadri gotovo sve odlike pravog putovanja. Tu je promjena sredine u prostoru i u socijalnom okruenju. To nije bio samo put u drugu zemlju, nego s obzirom na stupanj moi novanika veine graana bive drave na brdovitom Balkanu, esto jedini nain da se ode s one strane, put u drugi drutveni sistem, u obeanu zemlju rebatinki, farmerki ili traperica. Istok je putovao na bliski Zapad da ponese kui komadi njegove osobite egzotike (jer limenka Pepsi-Cole bila je za desetogodinjakinju iz malog mista upravo to). Na jednom drukijem (pro)putovanju, virtualnom, krstarei, dakle, Internetom, ako kliknete na oping, izmeu ostalog moete proitati i ispovijest stanovite Latice:

utovanje je jedna od onih arobnih rijei koje pripadaju stvarnom svijetu. im je izgovorimo, u stanju je premjestiti nau svijest u prostore u kojima smo bili ili tamo kamo bismo eljeli poi. Bilo da se radi o simbolinom putovanju, istraivanju, hodoau bilo turistikom pohodu, putovanje je bilo i ostalo jedna od omiljenih tema svjetske knjievnosti. Bez obzira na pretpostavku da je dananji turist sve manje avanturist tj. da, kako je primijetila Theresa Hubert, ulicu i sve to po njoj luta i to na njoj ivi poinje doivljavati kao kazalite1, enja za putovanjem ostaje zajednika gotovo svim ljudskim stvorovima, podjednako kao i elja i najsiunijeg Odiseja za povratkom domu. S porastom moi da se krene na dalek put (koja se naravno, odnosi na debljinu lisnice, ali, dodala bih, i na razvoj prometala), organiziranim paket-aranmanima, brdom vodia koji putniku namjerniku mogu ponuditi klasino turistiko obrazovanje, arolija nije izgubljena, jer putovanje uvijek nosi arm nepredvidljivosti, neto to e se dogoditi mimo zacrtanog plana i to ba tebi. Stvarno putovanje ima velik literarni potencijal, jer ono ivi u priama, u prepriavanju, i zato je samo pitanje vremena kada e neki novi drukiji putopis (moda primjerice poput putopisa Roberta Pauletia) ovaj anr s knjievne margine gurnuti prema sreditu knjievnog zanimanja. Mislim da nije previe smjelo prognozirati, jer se poklapa s opeturistikim stampedom. Danas, kad se konkretno putovanje dogaa mnogima, ti isti mnogi moda ne ele knjievno traganje za zlatnim runom, nego ih zanima npr. kako je putnik Goethe doivio Rim, a kako putnik Josif Brodski Veneciju. Za one mlae nai e se poneto oputeniji pristup anru i kulerskije lokacije kao to su kod ve spomenutog Pauletia Nepal i Brazil. Vrsta putovanja o kojoj zapravo elim pisati vratit e nas na samu marginu i putovanja i putopisa, na temu koja je ak i u vodiima svedena na puko nabrajanje, koja dakako, banalizira aroliju o kojoj smo govorili, ali nas nedvojbeno vodi u samo sredite ivljenja. Na buvljak! Termin shopping ili naki reeno oping, kupovanje po duanima, do nedavno se u Hrvatskoj i ostalim zemljama bive Jugoslavije, odnosio iskljuivo na kupovanje u inozemstvu. U vrijeme socijalizma u kojem je jedan te isti artikl popunjavao tri metra police u samoposluivanju, modno osvijetena mlade, a i oni stariji, preko grane su uglavnom odlazili po traperice u Trst (ako im netko nije bio pomorac ili gastarbajter). Naravno, bilo je i onih sretnika koji su zahvaljujui poznavanju stranog jezika i u svrhu usavravanja istog, mogli otii vani na nekakav privremeni posao tipa uvanja djece. Tako e Ljerka Damjanov-Pintar u svojim putopisnim opaanjima i prisjeanjima s putovanja 1954. zabiljeiti: Bila sam gotovo pet mjeseci izvan zemlje pa sam mogla uvesti garderobe koliko sam eljela. Kad sam kod kue sve raspakirala, okupila se cijela obitelj i udila se koliini i divila se kvaliteti. Zbog toga sam odluila sljedee godine ponoviti svoje putovanje. Gotovo u pravilu jednodnevno, oping putovanje, koliko god na prvi (i svaki sljedei?) pogled izgledalo literature nedostojno ili ak sterilno u literarnom smislu, osiguralo je sebi jedan golemi pripovjedni prostor u usmenoj predaji, u svakodnevnoj prii. Pa iako je o putovanjima toga tipa pisao malo tko i iako itajui hrvatske putopise moemo doi do zakljuka da nai putopisci ba nimalo ne drahu do stranih duana (za razliku od restorana i kavana!), opingovanje je na ovim

To nije bio samo put u drugu zemlju, nego s obzirom na stupanj moi novanika veine graana bive drave na brdovitom Balkanu, esto jedini nain da se ode s one strane, put u drugi drutveni sistem, u obeanu zemlju rebatinki, farmerki ili traperica. Istok je putovao na bliski Zapad da ponese kui komadi njegove osobite egzotike

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

27

Zarezov natjeaj za esej

Samo jedna reenica iz mog dnevnika iz osamdeset i neke (imala sam nekih 8 godina, uglavnom nii razred osnovne): ...Kad sam dola doma, ula sam da e mama iz Trsta (prije toga je prekrieno Graza- dvije shopping meke Zagrepana) doi u 10 h. I dola je! Donijela je (za mene i sestru): svakom po jedne trapke, pet Milki (2 mlijene i 3 od ljenjaka), 5 brooklyn vaka i Nesquik, a u njemu igricu Nesquik game! Jeee! Kak sam sretna! I tako je Trst ipak ostao na, kao fascinacija Zapadom, kao vrata tog istog Zapada, pa makar to bila i vrata duana. Prije nego to se vratim ovom gradu Sveva, Sabe, Foa, o kojem su pisali Magris i Tamaro, nai Nemi i Bego, a eto i Latica iz Zagreba na svoj nain, dotakla bih se vrlo kratko jednog drugog fenomena. To su ene putnice. Kao to su unutranja perspektiva i prikaz interijera vrijedili kao specino ensko podruje na putovanjima2, tako je, ini se i sa opingom na putovanjima. Uvaeni Antun Nemi opisat e venecijanske Cae Quadri i Florian u kojima se sre teja, kava, okolada... sladoled oli limunada, a Milan Begovi e svoj put po Italiji zapamtiti i po odlinoj cae espresso koju je u Anconi popio s piscem Mariom Puccinijem, ali samo je gospoa Pintar u Putovanjima i ogovaranjima nala za shodno da uz umjetnike i gastro-delicije raznih krajeva u kojima je bila, sladokusno nabroji i delikatese druge vrste koje je kupila u Milanu: Ovom prilikom, moram priznati, nisam vidjela ni muzeje, ni Posljednju veeru Leonarda da Vincija ve samo trgovine i robne kue. Kupila sam predivni zimski kaput od kamelhara, be boje, s krznenim ovratnikom, cipele, izmice, suknju, twin set i jednu model haljinu. Kad sam se u njoj pojavila u razredima, uenice su umjesto u knjige buljile cijeli sat u moju odjeu (str.51). To ne mora buditi nita manje apetita od nabrajanja i opisivanja to-sam-sve-dobrog-pojeo&popio-na-putu, a kojeg je krcata ne samo putopisna nego lijepa knjievnost openito, pa i poneki strip3. Da bih se ogradila od kabinetskih putopisaca koji sluei se vodiima putovanje izmiljaju za pisaim stolom, osjeam potrebu priznati da nikad nisam bila ni u Trstu, ni u Grazu, da nisam hodoastila ni u jednu od mitskih oping meka, ali jedno isto oping putovanje u Anconu i oblinji Pesaro, te usputno opingiranje u Londonu, Parizu i vie puta po raznim gradovima Italije, daje mi svojevrsno pravo onoga tko o temi govori i iz neposrednog iskustva. Pravo budi reeno, jedino su prake trgovine obue i odjee bile poteene susreta sa mnom, ali Prag je to bogato nadoknadio u svakom drugom smislu. Uistinu ne znam kako i zato nisam ila u Trst, jer ili su svi, i taj moj propust ljudima zvui podjednako neobino kao kad netko iz Rijeke npr. nikad nije bio u Zagrebu. Mislim da je jedan od razloga i taj to mi sam oping nije bio dovoljan motiv. Svi su priali o Trstu i nitko nije priao o Trstu. Nitko nije priao o Trstu gdje sve vri i gori, ari i plamti, gvoe se lijeva, i miice snane trzaju se..., gdje je ...sraz mora i kopna, sjevera hladnog i toplog juga, razbojite triju kultura, triju svjetova4, o njegovoj nezgrapnoj ljupkosti i njegovim rukama previe velikim da bi mogle pokloniti cvijet5, o blistavom katelu Miramare koji je nainjen od bijelog istarskog kamena i u ije je salone navraala povijest6 ili o tome da su Devinske elegije nostalgija ostala od transkog Duina; da je njegova Piazza della Unita najvei trg Italije, a u njegovim kavanama postojano ivi tradicija itanja, pisanja i diskutiranja, pa je i sam Joyce, za svojeg desetogodinjeg ivljenja u Trstu, navodno, pisao svoje knjige u kavani San Marco. Nitko nije spomenuo da je probao putizze ili presniz. Ali ja ne vjerujem da nisu osjetili taj miris bogate i smirene Europe. Prije e biti da zaokupljeni prepriavanjem svojih zgoda i nezgoda sa oping ture nisu stigli ili htjeli priznati da Zapad drukije mirie (ne ba na truli kapitalizam) i kad izae iz butige. Jer, svi su zapravo hrlili kupiti malo tog Zapada, a mirisi, boje, tradicija ne daju se odnijeti u vreicama. No, Trstu je izgleda, sueno da bude centar trgovine. U prvom stoljeu p.n.e. keltsku su nastambinu pokorili Rimljani i nazvali je Tergeste ime koje dolazi od sanskrtske rijei terg, to znai trnica. Pa e i duhoviti Nemi Gostovinsky u dijelu svojih Putositnica koji je posveen Trstu, zabiljeiti: Odavle pa a do pijace delle Legne (drvenika), protee se Corso. Ovdje najvea ivahnost vlada. Tu su izloeni djelom jo uvijek na autobusnom kolodvoru Zapada, u strahu od vlastite nemoi (siromatva, neznanja) da mu se pribliimo, zalutamo u koloplet njegovih ulica, razbakarimo se po restoranima, pa i po duanima, ali onima skupim, najboljim. Da od opingaa postanemo ono to su strani turisti kod nas. U Kronici o naem Malom mistu Miljenka Smoje zanimljiva je epizoda Veliko putovanje koja govori o odlasku glavnih junaka u Trst u oping. Ovdje donekle nailazimo na obrnutu situaciju od one u kojoj autor koristi svoj ili tui nekcionalni tekst u pripovjednim tekstovima kcionalne naravi8. Poznate su Smojine reportae iz raznih mjesta, a koje su izlazile u Slobodnoj Dalmaciji. Meu njima, sjeamo se i onih o odlascima u Trst, koji su ipak bili vie inspirirani nekim drugim pobudama, nego samim opingom. Ipak, mogue je da je Smoje dio iskustava s tih izleta prenio u ovaj tekst. U Smojinom tekstu dominira pripovijedanje, a opisi su tek kratki prijelazi od jedne do druge zgode. Upravo tako i jest na oping-putovanju, nema mnogo predaha ni razgledavanja, sve se dogaa u skladu s motom shop till you drop. Pa, iako e drutvo iz Malog mista, za razliku od velike veine jednodnevnih opingaa, ak nakratko odsjesti u hotelu (ipak je rije o mjesnoj eliti direktoru hotela, lijeniku, partijskoj funkcionarki i gospoji starog kova), nain njihova putovanja uvjetovan je od samog poetka to ekonominijim iskoritavanjem vremena. Staro je pravilo opinga ne gubi vrijeme na putu, zaustavljaj se samo zbog najnunijih potreba, jer to ima vie vremena, energije i novca kupit e vie stvari. Formula je to bez ijedne nepoznanice. Direktor hotela Roko i njegova Ana Vlajna, najtipiniji su oping-turisti u ovom etvercu. Skorojevii socijalistikog sistema (ne previe drukiji od skorojevia bilo kojeg vremena, prostora ili drutvenog ureenja) pravi su poklisari svoje domovine i pioniri ovog putniko-trgovakog fenomena, koji e tek za koju godinu postati dostupan i obinom, malom socijalistikom ovjeku: A a jemate od ditinje robe? pitala je Ana prodavaicu koja je, ne razumivi rii, gledala u nju ka leani mol. Prevedi jon, Roko- zapovidila Ana. Ne mogu Ano, ruke me bolidu od velikog prevoenja... (Kronika o naem Malom mistu) Naravno, oping-putovanje neposrednije ovisi o novcu od ostalih naina putovanja, jer je trgovina njegov direktan povod. Bez novca nema opinga. Meutim, nije sve bilo ba tako jednostavno, pogotovo u prvim poslijeratnim desetljeima. Putnika mo bila je ograniena viom silom, a granice te moi su se odreivale na granici, pa su se nai ljudi koristili ve udbenikom putnikom snalaljivou, vercajui devize pri odlasku, a kupljenu robu pri povratku. Dakle, carina/carinici su ona prepreka na putu koja ovdje ispunjava ulogu suparnika ili protuaktanta (pseudosuparnika ili pseudoaktanta), to je, s obzirom na svrhu putovanja i potpuno oekivano. Sa anrovskog gledita, ovo je jo jedna slinost kcionalnog teksta o putovanju s pravim putopisom, to moe znaiti i to da oping-putovanje ima uistinu sve odlike pravog putovanja uz, naravno, neke svoje ve navedene karakteristinosti. I naposljetku povratak. Meutim, oping putovanja ne zavravaju ba s povratkom kui. Onaj tko o njima pie, zavrava tamo gdje je uglavnom sretno preao granicu, a onaj koji prepriava ne prestaje sve dok u njegovu ormaru postoji ijedna uspomena na jednodnevni izlet u Shoppingland. U izgubljenu Zemlju udesa.
Biljeke 1 Iz teksta Annegret Pelz: Penelope i prijestupnice 2 A. Pelz:ene na putovanju 3 Na pamet mi padaju Asterix, Tajanstveni Alan, Veliki Blek, Alan Ford... 4 M. Bego: Niz nau obalu 5 Umberto Saba 6 Predrag Matvejevi 7 Italiju su opisali Nemi u Putositnicama, Veber Tkalevi u Listovima o Italiji, Kukuljevi u Putnim uspomenama, ali i Mato, Kamov, Begovi i Batui, kao i likovnjaci Oton Ivekovi i Ljubo Babi 8 Begovievo Hodoae u Loreto i dio o conte Simeoniju u Gigi Barievoj; Krlein opis ulaska u Moskvu i dijelovi Povratka Filipa Latinovicza; Pogled u Bosnu Matije Maurania i Smrt Smail-age engia Ivana Maurania

Gotovo u pravilu jednodnevno, oping putovanje, koliko god na prvi (i svaki sljedei?) pogled izgledalo literature nedostojno ili ak sterilno u literarnom smislu, osiguralo je sebi jedan golemi pripovjedni prostor u usmenoj predaji, u svakodnevnoj prii

najznamenitiji proizvodi obrtnosti (razumijeva se inostrani, jerbo Trst osim rozolije, voska, sopuna i nekojih na brodarstvo spadajuih malo to proizvaa); nu to je u ovoj ulici zanimljivije negoli sve biuterije i drugi nakiti zalihosti, to su ljepotice koje ovuda robu rado razgledavaju za da ih opet drugi gledaju... (prema D. Duda: Putopisi) U novinskoj putopisnoj reportai iz pera knjievnice Tatjane Gromae najprisutniji inozemni itinerarij hrvatskih romantiara Italija7, zadobio je sasvim novo lice; hrvatskih motiva ima na svakom koraku: To je transko tlo, obiljeeno nekim nevidljivim biljegom, za proteklih desetljea bilo vazda vezano za nae ljude, koji su ondje vakali svoje sendvie, izuvali cipele i leali u siromanoj transkoj travi okrueni raskoi Giovannijevih vreica. Bila je to realizacija nepisanog postulata jednodnevnog turistikog ponaanja nakon uspjene kupovine, navlaenja novih traperica u oznojenom kolodvorskom WC-u (stare su, takoer po pravilu, zavravale u najbliem kontejneru), lijegalo se u park, kako bi se u miru bojem provelo jo ono malo preostalih inozemnih sati... (Trst i nokat, Feral Tribune) Svrha i razlog Gromainog odlaska u Trst je zapravo traganje za izgubljenim vremenom, jer Trst je u zadnjih nekoliko godina izgubio na vanosti kao centar oping putovanja, jer ljudi mogu sve vie kupovati doma. Zapad je, napokon stigao na istok, tako da u Trst jo uglavnom odlaze tek oni koji se ele jeftinije opskrbiti odjevnim predmetima kakvih ima napretek i kod nas. A dolo je i do nekih drugih neobinih promjena. Dalekoistonih: U Trstu se ta kritino visoka vikendaka koncentracija naeg ivlja smanjila na neto razumniji broj... Neko dominantne predstavnike naeg roda i jezika zamijenili su oni kojih ipak ima neto vie Kinezi... Struktura tipine transke oping prie je vrlo jednostavna i izgleda ovako: put dolazak premetanje po trgovinama odmor uz hladni i suhi obrok u parku povratak. A pria je upuena, jasno je, onima koji su u zlatnim godinama ljubavi oping turista i transkih duana, posjeivali vie puta mitski grad, da bi ih na isti podsjetila, ali i ukazala na mjesto gdje smo bili i gdje smo dobrim

cmyk

28

VII/153, 21. travnja 2,,5.

Zarezov natjeaj za esej

Esej
Goxy
(ction) koji nema nikakvih obveza spram stvarnosti. Zamislite samo dogaaj oznaen kao breaking news na nekom od bezbrojnih/kloniranih Sat TV kanala kojemu je posveen lm, kazalina predstava ili roman objavljen circa tri ili etiri godine poslije toga. Estetski, umjetniki ili povijesno to moe biti sasvim zadovoljavajue, ali ekasno i uinkovito nikako. Prvi su potpuno lieni lirske dimenzije koja (uz neophodnu dozu izraene Autorske Osobenosti) moe biti presudna za opredjeljivanje pri kakvom drutvenom angamanu; drugima nedostaje faktografska utemeljenost. Zahvatiti u nepregledno obilje sveobuhvatne Stvarnosti, a izbjei postavljene zamke diobe (jedinstvene) Cjeline na parcijalne, razbijene djelie. Um vidi istinu tamo gdje prosti razum vidi razliku, davno je zapisao jedan klasik. Svaki pravi znalac dobro zna da se u ama ba svakom dostignuu/ideji bilo koje discipline ljudskog duha nasuprot dogmatskim tumaenjima totalitarnih tipova djelatnog (odsjek: prevaga snaga Kaosa, Bezumlja & Thanatosa nad modanom masom) i teorijskog (grupa: osloboeni tjelesnog) kova ima tek hedonistiki prepustiti, ne proputajui zateenu priliku. Ma ta o tome mislili oni opsesivno/ultimativno optereeni raznim izmima, jasno je da nikada nee shvatiti pravu stvar. Da prividnu protivrjenost (i njoj srodnu ozbiljnost) itekako vrijedi rtvovati zarad Nesputanog Momenta Igre do kraja uivajui u svakom sadraju koji se iz nje moe izvui. Nita vie, nita manje. Tako nipoto nije udno redovno a istovremeno konzumirati proizvode naizgled suprotstavljenih, pa i neprijateljskih autora-kola-pravaca. Osim ako ovi nisu poziv na Istrijebljenje (crnogorski: Istragu) po bilo kojoj osnovi. A do tog trenutka, takve niim izazvane izraze mrtvake ozbiljnosti akademskog svijeta moemo itati i kao rutinske potapalice netalentiranih. Doista, nije li njihov istup nerijetko tek poligon za paradiranje dozla-boga-smarajue Visokoparne Preuenosti? Ako se sloimo da jest, tada ni optube kao to su fah-idioti ili u neto radikalnijoj verziji obrazovane budale, nisu sasvim bez osnove. Trajno operirani od Duha, nee razumjeti da ovjek (uistinu) jest stil. Tada emo ponovno posegnuti za omiljenim esejistikim favoritima, onima koji e se vazda u pravom trenutku angairati Tamo Gdje Treba i onima koji e, jednako tako, pomalo koketno uivati u svojoj samodopadljivosti. S pravom. ime e i ta prastara bekonovsko-montenjevska dvojba konano biti razrijeena. I nee nam ostati nita drugo nego da opet izvuemo jo jedan le iz te beskrajne kartoteke miljenja, iji e nam verbalni otisak prsta ostati kao (materijalni) dokaz da ni ovog puta nismo pogrijeili.

Iggyju Popu Psihomo a Bobu Dylanu Bob M

Danijela Ritoa

onim davnim zaostalim, primitivnim i, uope, skroz nazadnim vremenima, kao osnove (nacionalnog) razlikovanja vaile su tek triave podjele tipa Empirizam vs. Racionalizam. Ili, u moda nekoj update varijanti na kontinentalce i otoane. To sve u nekim esnaestim i sedamnaestim stoljeima kada su se jo prakticirali ti divljaki/antiki obiaji itanja knjiga. Za razliku od modernog progresivnog, civiliziranog i do balaka tolerantnog svijeta dananjice, sposobnog tek za sterilno pljuckanje u dalj putem anketa, viceva ili anegdota. S obje strane Lamana. Rukovoen nadaleko poznatim galskim entuzijazmom (vidi pod: mrtav konj) i jo uvenijim francuskim smislom za humor, Montenj (Michel de Montaigne, 1533-1592) je, sasvim ozbiljno, pokuavao ubijediti ljude u opravdanost skepticizma kao naina ivota. I smrti. Neuspjeno. Jo veu kost u grlu mora da mu je izazivala injenica da je daleko bolje sree bio upravo lider suparnike kole miljenja Frensis Bekon (lord Francis Bacon, 1561-1626). Vrijedi napomenuti da je ovaj baron osim to je bio vrhunski majstor miljenja svog vremena bio i veseljaki sklon krajnje slobodnom i unekoliko kreativnom tumaenju termina posudba (ifra: Sir Oliver) zbog kojega je dopao i reetaka. Ni kriv, ni duan, razumije se. Njih dvojica bjehu rodonaelnici novog stila u knjievnosti, s tom razlikom da je jedan smatrao da ovaj (stil, to jest) ima dunost da pouava dok je drugi rastereeno tvrdio da je sam sebi cilj i da drugih ciljeva nema. Esej (ogled) je najee pisan u prozi, iako mu ni eskapade u poetsku formu nisu sasvim strane. Novoustanovljeni hibridni anr, podjednako udaljen od iste knjievnosti, lozoje, umjetnosti ili znanstvene rasprave istovremeno sadri elemente svake od njih. Prostorno, metodoloki ili tematski neogranien, polje je potpune autorske slobode (to je rijedak blagoslov!), ali time ne nuno i osloboen odgovornosti koja uz nju ide. Lien obaveze pristupa na Zadatu Temu, teite pomjera s onoga o emu se govori (to se, uostalom, ovako ili onako, moe pronai i na nekom drugom mjestu) na nain na koji se to ini. Njegov potpuno individualistiki (uglavnom novinski) oblik komentara moemo oznaiti kao osobni stav bez ostatka dok su, isto tako, prisutne i edukativne tendencije eseja, pa i one sa didaktikim karakterom. Sve dosada reeno, uvjerit e nas u sutinsku ulogu njegovog stvaraoca, nadasve njegove originalnosti i (po pravilu) specinog literarnog izraaja. Svjedoci smo sve veeg ubrzanja modernog doba, smanjenja raspoloivog slobodnog vremena i, shodno tome, multipliciranja dogaaja munjevitom brzinom to iziskuje trenutne odgovore. Tradicionalne znanstvene discipline, zbog obveze potovanja stroge metodologije, esto su nedopustivo spore i neuinkovite; a osim toga, redovito bivaju ogranienog dometa na vrlo skromnom uzorku publike. Da ne govorimo o isto umjetnikom nainu interpretacije

idija Bajuk, A Perfect Circle, Europe. Muziki tobogan. Niz njega sputaju se slapovi Idola. Uz ovakvu Sonic Youth, Youth Against Fascism, Children Of The Revolution, Generation X, smo Forever Paul Young. Men At Work irom otvaraju sva The Doors jednoj od arolija. Ona je i Joy Division i Madness i Rage Against The Machine. U poecima The (International) Noise Conspiracy, a danas? The Music zaslueno tovani The Cult?! Simple Minds? Bila bih bistrija da sam sluala Mozarta. Nema mi spasa, kasno je za mene, ve su mi urezane u modane vijuge Puccinijeve arije, kalvarije. Why Does My Heart Feel So Bad? Osvjedoena sam veteranka patetike, kojoj ne pomau ni kie koje se slijevaju u cvjetove agava. Milijuni maramica nakvaeni zbog raspada ABBE koju je razorio ZZ Top. The Winner Takes It All. Dirnuo me je u srce i Freddie Mercury alias Mr. Bad Guy, koji je ispraen na posljednje poivalite jo 91., sjeam ga se ponajvie 24. studenog. The Show Must Go On. Predstave se odigravaju u Prljavim kazalitima, glumci se bune jer nisu vie gaani paradajzima, nego Red Hot Chili Peppersima. Obuzima me zamisao da se probijam bezbolno kroz najuzavrelije slojeve zemlje, dovodei me tako do uzvienog stanja Nirvane, kada sluam Koncert za violonelo i orkestar u h-molu adagio ma non troppo od Dvoraka. Ako ikada rodim, dijete u nazvati Antonin, bilo muko ili ne. Ve vidim kerku kako mijenja ime u opini. Bit e to performans kao u Gotovca. The Who? Ne, ne onaj s onoga svijeta. Ili da. Antonio G. Lauer. Laufer, Urban et Orbital. Moon River, Starsailor Buckley. Spremam se za skoranji Polazak. Do Daleke obale Jalte, Jalte u stii s Yellow Submarine. Jeerson Airplane zaboravljen u hangaru, Led Zeppelin nije pouzdan, lako zapaljiv, Smoke On The Water, Smoke Gets In Your Eyes. R.E.M. Is The End Of The World? Boom, Broken Social Scene, Rebel Rebel. Crash Test Dummies. The Clash, Sandinista. Fight The Power. Velianstvena Bella, ciao!, koju sve rjee ujem, ali usprkos tome svesrdno pjevam. Preko puta, u susjedstvu, netko nekoga moljaka: Please, Please, Please Let Me Get What I Want. tedim za koncert, ne volim balet, Spandau Ballet, malice se iskupljuju s Through The Barricade. Ligeti se zaletio u monolit, a ezdesetosmai imaju privienja, snatre boljitak... Ali sve upuuje na Desolation Row, na The End. Grizem susjedove nokte, moji su ve istroeni. Ostalo je neto od veere, pizza s artiokama, Breakfast In America. Preludij za Faunovo poslijepodne; za ruak mi dolazi deko, a Lanog Franza skrit u u ormar. Me Gus Gustas tu, meni: Meat Loaf, Leb i sol, Hot Chocolate i The Cream, te Hladno pivo. Neemo preskoiti ni The Cranberries ni Strange Fruit Billie Holiday. The best Elektrini orgazam, gazi, pazi, mazi. Yes, All Is Full Of Love, Unforgettable. Milly Vanilli su zijevali, a meni po zakonu gravitacije rijei upadaju u uplji zub. utim, Enjoy The Silence, nisam Pretty Woman, ali zato Mrs. Robinson pokuava i uspijeva zavesti Diplomca. Schools Out i Alice Cooper kolje kokoi. Oerupani umjetnici, Chicks On Speed. Dok pilii kljucaju note i sastavljaju kompilacije, groupies kominjaju Korn. Odmalena htjedoh brojnu obitelj pa nemajui sreu, elju nekako ublaila. Budui da su Scissor Sisters na turneji, zabavljaju me The Chemical Brothersi, koji naprave darMarvin Gaye i P.J.Harvey, talu kao u Gustafa. Marilyn Manson, uz Good Vibrations, objanjava udni amalgam Charlesa Mansona i Marilyn Monroe, te razvitak doktrine Amerika Amerikancima u cijeli svijet nekim Amerikancima. W.A.S.P., white Trash,

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

29

Zarezov natjeaj za esej

do pop, arley
Crno-bijeli svijet, Wild World, Simfonija Iz novog svijeta. What A Wonderful World, Satchmo. Samarica i Bullet With Buttery Wings, previe se opaljuje njome, ne preza se ni od ega. I oboavatelji mogu nastradati. The Killers, Video Killed The Radio Star, TV On The Radio, Radiohead, Portishead. Prekrasno i jezovito, kao i rtva (za) umjetnost(i), a o tome zna Farinelli; Loser, kome su zeznuli mukost. Whats A Man Without A Woman? And You Will Know Us By The Trail Of Dead, Grateful Dead, Zombie. Elvis Presley suprotno uvjerenju veine nije pokojnik, ne lei u Gracelandu, nego u Istri dri farmu i ivi povueno. Svoje The Animalse zavarava pjesmom Love Me Tender, koja je zapravo autorsko djelo moga strica, napisana za jedan stoarski sajam, i u originalu glasi Tov me tender. Pjevajua Mina povukla se iz javnosti sakrivi se u Atomsko sklonite. Ne brinem se za nju, protupjeake su posijane posvuda. Sowing The Seeds Of Love, ori se iz usta miroljubivih. Je li Michael Jackson Bad, i oDuran oDuran? Kylie Minogue So Lucky? Podmetni im Placebo. The Cure, Tears For Fears, Primal Scream, Therapy?, Die Arzte, psihoterapeuti te opeljue za 250 kn po satu. Luciu sam Dalla (ma samo Kiss), imao je The Flaming Lips i Bette Davis Eyes. Frankie Goes To Hollywood, skrenuo jo u Woodstocku. K.U.D. Idijoti? Jedan ostaje u Poreu guei se u muzikim manetrama, drugi poriu Status (Quo). Fiju Briju. Brian Ferry, The Dandy Warhols, The Velvet Underground, Bananarama. The Ramones, Sex Pistols. Sexpress, Lets Talk About Sex. Talk Talk, Talking Heads, Modern Talking, Tell Me Lies, Paroles, paroles. Manic Street Preachers: If You Tolerate This, Than Your Child Will Be Next. Time Is Running Out, The Final Countdown. Raunam, zdvajam. Ovo ne bi izraunao ni nobelovac: kolika je suma, odnosno Yma Sumac, Grupe 220 + 4M + UB4O + U2 + B 52S + 10000 MANIACSa. Enigma? Dio se dade razrijeiti: U2 + B 52S + 10Q00 MANIACS jednako G7. Moe i ovako: 10000 MANIACS jednako Beastie Boys puta Public Enemy potencirano s Trenjevaki maliani. Ili, 10000 MANIACS jednako Kaizers Orchestra, The Queen, VivaEmanuleReDItalia, Franz Ferdinand, Carole King, Nat King Cole, Ben E. King, B.B.King, King Crimson, Gipsy Kings, Kings Of Leon, Kings Of Convenience, Prince, Paolo Conte... Azzurro. Paint It Black Sabbath Pink Floyd. Simply Red. Idem ispoetka; A-ha i Bee-gees su popuili Plavu travu zaborava. Sigur Ros, ja uvijek i bespogovorno kao primjerna i posluna kerka i graanka sluam The Mamas&The Papas i The Police. Od punoglavca The Police do abe Interpola valjalo je ekati dvadesetak godina, pratila sam Genesis. Izvrili su raciju, Massive Attack, traili Ultravox. Maria Callas kao Casta diva; Madredeus. Somewhere Over The Rainbow Galeb i ja, Doves, The Eagles i Falco, Sheryl Crow, Albatross i Labud Saint-Saensa. Pjevui i ofucani Vrapi La vie en rose. Danas sam luda ali svejedno Stand By Me, Arija kraljice noi Strancu u noi, The Strang(l)ers In The Night. Kad me napusti deko, Celentano mi obeava 24.000 bacci, a prijatelji me razvedruju dragocjenostima; na kauu mi ostavljaju Crystal, Shine On Your Crazy Diamond, Goldfrapp i Pearl Jam. Ni priroda nije siromana, posjeduje kojekakve zvukove; protee se unedogled sastavljajui dnevne hit liste, neprestano, ak i Quando calienta el sol, ime se ustoliuje kao najeminentnija diskografska kua. Ja Almamegretta izgubila sam se, Nella mia ora di liberta, u razbacanoj sobi. Mozaici ploa (laem, nemam ih; pobjegle mi, ja u dvadesetima), kazeta i CD-a. Nisam sama. People Have The Power. A ta da radim, jer Hell Is Around The Corner?... Bacit u uho na Audioslave, ali se neu dati pokoriti. I neu propustiti rei Iggyju Popu Psihomodo pop, a Bobu Dylanu Bob Marley!!!

SLON / ELEPHANT
Gordan Duhaek
John (likovi u lmu nose imena glumaca koji ih igraju) se na poetku ini kao onaj koji bi mogao posegnuti za ubijanjem. On je sa esnaest godina primoran preuzeti roditeljsku ulogu, ne samo za sebe, nego i za alkoholom unitenog oca. Kada zbog toga zakasni u kolu, profesor ga, bez pitanja za razloge, kanjava. Ali John nas konstantno iznenauje. On je jedini lik koji otvoreno izraava svoje emocije i jedini koji unaprijed shvati to se dogaa, te pokua sprijeiti ljude da ulaze u kolu. Interpretacija plavokosog, aneoskog Johna Robinsona je istovremeno impulzivna i smirena, prirodna i maniristina, ba kao i ponaanje svakog tinejdera. Johnov antipod je Alex, pametniji od dvojice ubojica, koji stoiki podnosi kad ga poniavaju sportai. Van Sant to prikazuje samo u jednoj sceni, ali nam je jasno da se to redovito odigrava ve tri godine. To je i jedina scena u Slonu koja se dogaa u uionici, sugerirajui nam kako se zlostavljanje uenika dogaa pred oima profesora. Alex, za razliku od svog partnera u zloinu Erica, jasno shvaa neovjenost njihovog ina, ali to mu se ini jedinim ispravnim odgovorom na svakodnevnu neovjenost kolega, roditelja i profesora. Slon je neto to se moe dogoditi svugdje na svijetu, no neki detalji su nezamjenjivo ameriki: Alex i Eric oruje naruuju putem Interneta, a FedEx im ga isporuuje na kuni prag. Dostavlja od njih samo zahtjeva potpis i poruuje im dobar dan. To to je upravo dvojici tinejdera predao u ruke automatske puke ga ne uznemiruje, jer i on je jedan od onih koji samo rade svoj posao. Van Santa ne zanimaju suho posloeni socioloki uzroci; njegov pristup je duboko ljudski, te zato u lmu paradira uobiajenim stereotipima kako bi razotkrio njihovu apsurdnost. Alex i Eric gledaju dokumentarac o nacistima, s tim da Eric uope ne prepoznaje Hitlera, igraju videopucainu, poljube se pod tuem, no jasno je kako nisu u pitanju gay nazis, kako to voli plakatirati amerika kransko-fundamentalistika desnica. Nego suprotno, jer sve to moe znaiti mnogo toga. Van Sant nasluuje kako su Alex i Eric dva otuena mladia, koji su potonuli zahvaljujui drutvenoj ravnodunosti i hipokriziji. Oni su dio svijeta, u kojem su Nathanovi touchdowni vie vrijedni od Alexove Mondschein-sonate, u kojem se ljudi ve u srednjoj koli, dijele na manje i vie vrijedne, manje i vie vane. Utjecaji Kubricka i Altmana su oiti, ali uklopljeni u estetiku Gusa Van Santa. Neizbjeni su smireni kadrovi oblanog neba, Van Santov trademark jo od My Own Private Idaho iz 1991. Nasuprot tome, imamo duge kadrove, snimljene Steadycamom, koju je Kubrick proslavio u Isijavanju, lutanja po hodnicima, to stvara atmosferu jeze i bolnog iekivanja neizbjenog masakra, kao u lmu strave i uasa. Od Altmana Van Sant preuzima mozainu strukturu i mnotvo karaktera, kao i preklapajue dijaloge, tako da esto ujemo samo fragmente razgovora, koji nam pribliavaju atmosferu ravnoduja i povrnosti. Ono to Van Santa odvaja od dvojice starih majstora je toplina, koju pokazuje prema likovima, za razliku od cerebralnog Kubricka i cininog Altmana. Likove u Elephantu koji odbijaju podravati status quo, kao Alex i Eric ili John, veina percipira kao losere, a in su tri bulimiarke koje nakon doslovno dva zalogaja idu povraati, ili Nathan, koji na vijest o moguoj trudnoi svoje djevojke poinje priati o organiziranju partyja. Alex svojim nasilnim inom amoralnost svakodnevice dovodi do ekstrema, ali ne shvaa da se tako ne bori protiv slona, nego ga samo jo vie podrava. Njegov in bit e kooptiran od drutva, kao jo jedan razlog za vie represije, a manje slobode, za vie kontrole, a manje razumijevanja. John je jedini koji ivot sa slonom pokuava uiniti podnoljivim. On je, bez obzira na osobnu tragediju, pristojan i obziran, bori se obinom, a tako neobinom i rijetkom dobrotom, kako bi svijet oko sebe uinio malo humanijim. Ni Alex ni John ne uspijevaju. Slon je jo u sobi. Moe li ga netko maknuti?

to uraditi kad se u sobi nae slon? Prvo emo ga pokuati otjerati, na neki nain ukloniti, ali u pitanju je slon, a oni su veliki i teki. Ljudi im ne mogu nita. Kada se pomirimo s injenicom da u sobi imamo slona, onda emo pokuati organizirati ivot oko njega, praviti se kako ga ne primjeujemo. Poslije nekog vremena emo se toliko naviknuti da e nam se initi kako slona uope nema. Da je sve u redu. Ali jednog dana slon e se ritnuti, podivljati i unititi sve nae dragocjenosti. Onda e se opet smiriti, te e nam se initi kako i dalje moemo ivjeti zajedno u miru. Zapitat emo se to smo uinili da iznerviramo slona, tko je kriv. Smislit emo lagane odgovore na teka pitanja, ne elei shvatiti kako smo mi pravi krivci. Dopustili smo slonu da bude tamo gdje mu nije mjesto. ak tovie, mi smo stvorili slona i ne znamo to nam je initi kada se okrene protiv nas. Slon Gusa Van Santa, zaslueni dobitnik Zlatne palme 2003., prikazuje traumatini trenutak kada slon podivlja. Iznenaujui za sve, a strahovito neizbjean i jasno predvidljiv. U lmu, dakle, vidimo jedan obian dan u ivotu jedne obine sveamerike srednje kole, koji zavrava krvoproliem. Van Santov lm oito je inspiriran masakrom u Littletonu, Colorado, iz 1999., kada su dva uenika, Eric Harris i Brian Klebold, naoruani do zuba, uli u srednju kolu Columbine i nasumino ubili dvanaest ljudi, a brojne ranili. Amerika je bila u kolektivnom oku, no mogui kandidati za javni lin su brzo pronaeni: Marilyn Manson, nasilni lmovi i kompjutorske igrice. Malograani su se time umirili, jer sad su imali u koga uperiti kaiprst. Stvar, naravno, nije tako jednostavna, to je pokazao ak i uvijek povrni Michael Moore u svom Oscarom nagraenom dokumentarcu Ludi za orujem, ostavljajui nas bez konanog odgovora. Ali s dosta zanimljivih, iako esto nategnutih, pretpostavki. Moore je za najvjerojatnijeg krivca proglasio ameriki tipinu kulturu straha, potpomognutu osjeajem ugroenosti, koji su proizveli mediji sa svojom ksacijom na izvjetavanje o nasilju. Van Sant istoj tematici pristupa induktivno, ograniavajui se prostorno i vremenski, no Slon je lm koji ipak vrvi informacijama. Dok kamera prati uenike kako hodaju beskrajno zavijenim kolskim hodnicima, mi saznajemo njihov poloaj u kolskoj hijerarhiji, odnose koje imaju s kolegama i primjeujemo rutinsku nezainteresiranost s kojom ih promatraju profesori. Stiliziranost fotograje, zainjena i povremenim slow motionima, jedan je od elemenata to nas dovodi do realnosti. Direktor fotograje Harris Savides svoj tehniki tour-de-force provodi zbog obogaivanja prie i stvaranja pamtljive atmosfere, iako se ponekad teko ne odueviti savreno dizajniranim vieminutnim kadrovima. Nasuprot kompliciranoj tehnikoj izvedbi, stoji nekoliko jednostavnih, svakodnevnih pria. John kasni u kolu, jer se mora brinuti o ocu-alkoholiaru, Elias bezbrino razvija fotograje za svoj portfolio, Michelle pokuava ignorirati dobacivanja tzv. popularnih djevojaka, Acadia ide na sastanak Gay-Straight Alliance, Nathan i Carrie dogovaraju veernji izlazak, itd. Van Sant je za likove tinejdera uzeo naturike iz Portlanda, Oregon, gdje je i smjetena radnja lma i tako osigurao Slonu nezamjenjivu notu autentinosti. Otpisati glumaku ekipu, jer navodno ionako glume sami sebe, bila bi neoprostiva pogreka: Slon ne bi mogao funkcionirati bez njihove suzdrane, a istovremeno naturalistike glume.

cmyk

30

VII/153, 21. travnja 2,,5.

kazalite

Dramocid i dramopjev: obrisi jednog pejzaa

Nataa Govedi U vrijeme kada se teatrologija gotovo posve spojila s izvedbenim studijima, vano je razmisliti to dobivamo i to gubimo forsiranjem odreenih pojmovnika. Recimo, kakav kulturalni pejza izbija iz Lehmannova termina postdramskog , a to dobivamo (ili gubimo) raspravom o dramskom subjektu, o kojemu odabire zboriti Zuppa
Vjeran Zuppa, Teatar kao , Zagreb: Antibarbarus, 2004.; Hans-Thies Lehmann, Postdramsko kazalite, Zagreb i Beograd, CDU i TkH, 2004. Sistematinost koja preskae 23 stoljea
Lehmannova tekstualna bujnost ini se suprotna Zuppinoj metodologiji dosjetke, no pomnije itanje oba teksta brzo e nas uvjeriti da je blagoglagoljivi Lehmann bitno povrniji od lepravog Zuppe. Lehmann, naime, potpuno preskae povijest drame koja prethodi devetnaestom i dvadesetom stoljeu. Zapravo je spreman i citatno opremljen precizno govoriti iskljuivo o teatru druge polovice dvadesetog stoljea, ije ishodite posve konvencionalno pronalazi u modernistikim pokretima s poetka stoljea. Kada, pak, govori o drami kao vrsti, Lehmann se referira iskljuivo na razumljivu fabulu, povezan smisao, kulturalno samopotvrivanje i ganutljive kazaline osjeaje, prevlast teksta i dijalektiku sukoba. Pod svim ovim terminima Lehmann u pravilu misli graansko kazalite zapadne Europe u protekla dva stoljea, stilski i kronoloki simetrino Brechtovu poimanju kulinarskog teatra ili pak drame institucionalizirane Hegelovom Estetikom. U knjizi ne postoje Lehmannovi uvidi u antiku dramu: autor je tek uzgredno okrtava pred-dramskim teatrom (sic), to je faktiki nekorektna formulacija: ne znam postoji li ita eklatantnije dramsko od Antigone, Medeje, Elektre i drugih remekdjela grkog tragikoga glumita. Lehman, predvidljivo, ne ulazi ni u komentiranje srednjovjekovnog teatra kolektivnih procesija, niti elizabetanskih izvedbenih scenarija. Veliko je pitanje to uope Lehmann zna, uzet u najmarkantnije primjere, o Euripidu, Aristofanu ili Shakespeareu, dakle kako je mogue da njihovo stvaralatvo povijesno tretira kao ksni dramski tekst, kao dramaturku loginost, sintezu ili kao sentimentalnu ganutljivost. Komadanje Penteja, uprizorenje Lizistrate ili Learovo ludilo poznati su po svom subverzivnom, logiku poriuem, pa i ikonoklastinom, ali nikako ne sintetikom ili socijalno armativnom naboju. No u isto zanatskom smislu, kako hrvatskoj teatrologiji jo uvijek (i vjeno) nedostaju temeljni prijevodi strukovnih klasika, logino je da e studenti prije nauiti s Lehmannom preskoiti ili prezirati povijest drame, no dospijeti do kakve seminalne literature o dramskoj izvedbi, primjerice knjige Carla Ferdinanda Russoa o Aristofanu kao libretistu ive izvedbe ili pak do uistinu obimne ekspiroloke grae koja tumai upravo nestabilnost teksta te njegovo deriviranje iz izvedbe, kao i ponovno utjecanje u izvedbu, egzistenciju iskljuivo kroz izvedbu. ive izvedbe danas je ukljuena neka od brojnih tehnologija reprodukcije: u najmanju se ruku koriste elektronske amplikacije i medijacije, to znai da vrlo teko moemo govoriti o posve neposredovanoj izvedbi. I tekst je samo jedna od tehnologija reprodukcije, a drama, kao relativno ksirana izvedba, po Auslanderu predstavlja pamenje izvedbe, sada kao mjesto stalnog nadzora: pravnog, politikog, pa i policijskog discipliniranja. No drama donosi i izmicanje spomenutom nadzoru: razine izvedbene radikalnosti, izvedbene otvorenosti (ili zatvorenosti). Procesi subverzivnog ponaanja nuno ostaju upisani u tekst. Ili, da citiram Tadashija Suzukija (The Way of Acting, 1986.): Rije u sebi uva tijelo koje je izgovara. Drama nije nikada liena korporalnosti izvedbe. Prigrlimo li, meutim, Lehmannovu perspektivu nasilne dihotomije suprotstavljanja dramskog i performativnog, bit emo prisiljeni razmiljati antagonistiki, pa i iskljuivo. U izvedbi Brace Up! u reiji Elizabeth LeComte (1990.) nee nam biti bitno to LeCompte posee i za ehovljevim tekstom, nego e vrijednima zapaanja biti tek postupci zaobilaenja, slabljenja ili naprosto prevrednovanja teksta. Iz niza primjera koje Lehmann navodi, jasno je da tzv. postdramsko kazalite nipoto nije slobodno od interesa za djela klasinog dramskog repertoara: tovie, jasno je da beziznimno sva redateljska imena koja knjiga navodi ipak igraju knjievne i dramske tekstove. Ako Lehmann odluuje ignorirati povijest teatra kao stalnog pucanja membrane drama/izvedba (vrlo je tur u navoenju kazaline antropologije u seminalnim djelima Schechnera i Turnera), ili ako ignorira glas Heinera Mllera onda kad njemaki autor zapisuje da se ugleda upravo na elizabetansku dramaturgiju, u kojoj se vizualna slojevitost ne pristaje jednostavno prevesti u konceptualnu formulaciju ili u bilo kakvu jednodimenzionalnu metaforu (usp. Hamlet Machine and Other Text for the Stage, 1984.), u tom sluaju, dakle, Lehmann gradi jednostranu, time i krhku argumentaciju. Njezin je zadatak ponovo iskljuiti dramsko iz teatra, a ne razumjeti razliite razine stalnih interakcija scenskih virtualnosti i realnosti, ponaanja (kao glavne Lehmannove odrednice suvremene teatralnosti), ne manje i njegove tekstualne memorije. Dramski tekst, naime, osobno mi se ini onoliko pasivnim (nikada ne i mrtvim, lienim dogaaja) koliko je to i Blanchotova misao: Pasivnost me potpuno otvara, iri prema onom pas iz pojma posvemanje pasivnosti: prema ivotu koji je ve poslije, ve je naputen, ali nikada nije neaktivan (usp. The Step Not Beyond, 1992.).

a policama teatroloke literature u nas nedavno su se pojavile dvije iznimno zanimljive knjige: Teatar kao (2004.) Vjerana Zuppe te Postdramsko kazalite (2004.) HansaThiesa Lehmanna. Na usporedbu ovih knjiga navode oite kontekstualne poveznice: upravo je Zuppin teorijski angaman (na ADU te pri Centru za dramsku umjetnost) imaginirao i pragmatino zaeo asopis Frakciju, dok je danas krug ljudi okupljenih oko Frakcije plodno mjesto teorijske nadahnutosti Lehmannom. Ili, rijeima Marina Blaevia, urednika biblioteke AKCIJA, u sklopu koje je tiskan i Lehmann: AKCIJA iri djelovanje Frakcije. Prikladnim se, stoga, ini pitanje postoji li izravnija veza izmeu Zuppina teatra kao epistemologije (kole, napisane na nain Husserlove epoh) i Lehmannove postdramske izvedbe? Demonstriraju li njemaki i hrvatski teatrolog, kao simetrino utjecajni uitelji mladih narataja dramaturga, glumaca i redatelja, demonstriraju sline interese, vrijednosti ili moda komplementarne tehnike tumaenja? Na kraju Lehmannove knjige njezini prireivai meu ostalome zahvaljuju Zuppi na znanju i dobroj volji; unutar Zuppine knjige Lehmann koraa kao jedan od sugovornika domaeg autora. Unato ovoj prividnoj intersekciji, pokuat u pokazati da je rije o vrlo razliitim pristupima teatru, drami i izvedbi. U vrijeme kada se teatrologija sve ue spaja s izvedbenim i kulturalnim studijima, vano je razmisliti o tome to dobivamo i to gubimo forsiranjem odreenih pojmovnika. Recimo, kakav kulturalni pejza izbija iz termina postdramsko, a to dobivamo (ili gubimo) raspravom o dramskom subjektu, o kojemu odabire zboriti Zuppa. Ponimo od knjige koja pretee brojem stranica: Lehmannove studije, u kojoj itatelj-namjernik ponajprije moe nauiti da je drama, kliniki govorei, mrtva.

Utezi klasikacije
Granica izvedbe i drame, dogaaja i tekstualne memorije dogaaja, u povijesti je teatra uasno iva i propusna. O tome svjedoi i niz knjiga suvremenog teatrologa Philipa Auslandera (indikativno je da ih Lehmann uope ne navodi u svojoj knjizi), od kojih posebno izdvajam Auslanderovu studiju Liveness (1999.), odakle citiram: U gotovo sve

dovoljno irok zajedniki nazivnik. Zanimljivo je da ga gotovo uope ne zanima feministiki, transrodni ili liminalni performans, jo manje performans kao forma radikalne demokracije; ne zanima ga niz izvedbenih fenomena koje kulturalna teoretiarka Eve Kosofsky Sedgwick naziva svjesnim politikim projektom postmodernih performera, zaokupljenih decentralizacijom ideologijskih autoriteta kroz estetiziranje etniciteta, seksualne orijentacije, zdravstvenog stanja, roda, rase ili klase. Naprotiv. Lehmannova je estetika vezana za tradicionalno modernistiko i tradicionalno maskulino poimanje redateljskog teatra kao stila, u koji eventualno ulazi i Pina Bausch, ali ne i Coco Fusco, ne i Rachel Rosenthal, ne i Suzanne Lacy, ne i Tim Miller. Kod Lehmanna su za primjere postdramskog odabrani upravo oni europski i ameriki redatelji (postdramsko se u Lehmannovoj knjizi ne tie Indije, Kine Afrike, hispanoamerikog kontinenta itd.) koji glumca tretiraju kao depsihologiziran govorni stroj, to je ujedno i jedna od Lehmannovih omiljenih sintagmi, a ne izvoai ili izvoaice koje izbjegavaju ne samo redateljski nego i institucionalni nadzor, k tome maksimalno intimizirajui javnost izvedbe metodologijom osobne ispovijedi ili politiki provokativne dekompozicije vlastita tijela. Imenovat u jo neke izostavljene umjetnike: Carolee Schneemann, Orlan, Deb Margolin, Annie Sprinkle, Robbie MacCauley, Tanja Ostoji itd. Postdramsko kod Lehmanna postaje sinonim za cijeli niz postupaka konvencionalno poznatih i kao postmodernistika diskurzivnost: mislim na nelinearnost izlaganja ili multipnu dijegezu, autoreferencijalnost, metahistoriografske postupke, anrovsku hibridizaciju, metakcionalnost, kulturalnu logiku kasnog kapitalizma, pensiero debole, parodinost, nomadologinost, distopinost... sve ove odrednice postmodernistike umjetnosti ponavljaju se i prelamaju kroz ionako neiste forme vizualnih, narativnih i izvedbenih umjetnosti, a da toj analitikoj aparaturi njihove odavno uspostavljene analize Lehmann nema nita svoje za dodati.

Starovjerci i novovjerci
Autorov stav da se politinost teatra javlja upravo tamo gdje teatar nije htio biti politian (tema intencionalnosti izvedbe zahtijeva mnogo ozbiljniju obradu no to je Lehmann prua) sigurno e iskoristiti najkonzervativniji i/ili politiki nepismeni performeri, ali njima i jest namijenjeno Postdramsko

Deskriptivna poetika?
Razlog Lehmannova dramocida ima i svoje strukovno opravdanje: autor eli sistematizirati cijeli niz raznorodnih estetikih fenomena, od Johna Jesuruna preko Jana Fabrea do Michaela Grbera, zbog ega im mora pronai

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

31

kazalite
Uspijeva li razlabaviti Akademijin bastion konzervativnosti, pomaknuti mee estetike i politike zatvorenosti zagrebakog ADU-a, prekinuti favoriziranje muke predavake i stvaralake moi, redateljskog teatra, izvedbene povrnosti te narcistike izoliranosti od izvedbene alternative i izvedbenog amaterizma? Kako to da Zuppa tako izazovno misli, a tako ga se nejasno uje? Pitanje, preformulirano, glasi: je li Zuppa permanentno strano tijelo domae teatrologije, njezin atenski stranac, ili je i na njemu ipak neki dio odgovornosti za rigidnost postojeih teatrolokih programa i institucija? Sjajno je da nas u miru njegova teksta budno motri nesmanjena radikalnost autorova sagledavanja, ali to je s onom najodgovornijom, dakle ivom izvedbom?

Dramski tekst, naime, osobno mi se ini onoliko pasivnim (nikada ne i mrtvim, lienim dogaaja) koliko je to i Blanchotova misao: Pasivnost me potpuno otvara, iri prema onom pas iz pojma posvemanje pasivnosti: prema ivotu koji je ve poslije, ve je naputen, ali nikada nije neaktivan

kolski sluaj: to je jedan od motiva starenja nove umjetnosti (cit. prema Estetika teorija, 1979.).

Nita kao dogaanje Subjekta: Zuppa

Vjeran Zuppa itao je iste knjige kao i Lehmann (dobro, malo vie Sartrea, Levinasa i Badioua; malo manje Benjamina i Agambena), a poznaje i mnoge dramske izvedbe koje navodi njemaki teoretiar. No Zuppa se od Lehmanna razlikuje ve i po tome to je jednim svojim nezanemarivim dijelom, a isto toliko i cijelim svojim singularnim, koliko i dobrano institucionaliziranim tijelom, umjetnik teatra, dramaturg, pa tek onda dramatolog. U mojoj privatnoj klasikaciji, Zuppa je pjesnik (velikog talenta, samovolje i potrebne drskosti), pa tek onda skolastiar. I zato je svaka od Zuppinih dosjetki vokacijski erotizirana: on je autor koji voli jezik, preokree ga poput stare zmije kojoj svaka odbaena kouljica prerasta u blistave are novih semantikih migoljenja; pjesnik koji upravo senzualno uiva u zijevu prazne, obeane p/r/ozornice. Zato je organski nemogue da se Zuppa sloi s tezom o smrti drame, smrti subjekta ili smrti jezika. Previe je iv i ilav: kako za nekroliju, tako i za ono to Adorno imenuje kolskim sluajevima izumljivanja starog. Zuppina knjiga Teatar kao doista se i bavi najivljim sudionikom, egzemplarnim subjektom, svih izvedbenih procesa: Glumcem. Zuppa ispisuje vokabular jednog generiki shvaenog glumca kao nultog i u isti mah apsolutnog mjesta (svakog) oblikovanja subjektivnosti glumca kao utopije subjekta, dakle njezina ili njegova doslovnog nemjesta; nitavila; iz-mjetenosti; nevremena; rastjelovljenosti; trajanja; pojavljivanja; izviranja; izmiljanja; isprobavanja; proirivanja; pucanja; obuhvaanja; preprega epistemologijskih paradigmi. Citiram: to je ozbiljniji pristup glumcu, to je sloeniji pristup teatru. Dalje: Gluma raspolae onim vrijednostima Subjekta, koje niti glumac nema, ali ih moe uiniti dostupnima. Ili: Svaki teatar koji je ikada, dramaturki ozbiljno, zapeo lik da bi pogodio subjekta, uvijek je kroz njega estoko pogodio glumca. Shakespeareov i Beckettov, Krlein i Handkeov, Brechtov i Weissov, Pirandellov i Sartreov, samo su neki od reprezentativnih uzoraka dramaturki ozbiljnog teatra. Zato Zuppa pie i o metodologijama glume, o Stanislavskom i Michaelu ehovu, a ne samo o glumi kao rezultatu odreene predstave. Glumac je tertium quid, ili preciznije: Ono neko tree koje je izmeu konkretnog subjekta i ideje o njemu. Izmeu

Zuppa je autor koji voli jezik, preokree ga poput stare zmije kojoj svaka odbaena kouljica prerasta u blistave are novih semantikih migoljenja; pjesnik koji upravo senzualno uiva u zijevu prazne, obeane p/r/ozornice. Zato je organski nemogue da se Zuppa sloi s tezom o smrti drame, smrti subjekta ili smrti jezika

Peroformativna pedagogija
Igrajui prologa ljeta na ADU (razgovor u povodu Eurokaza 2004. godine) samoga sebe, Zuppa je u sredite dvorane dovukao stolac, sjeo na njega, opustio ruke i ramena, isplazio jezik pa neko vrijeme tiho stenjao nepomino sjedei: izvedbena slika zaustavila se izmeu demencije, oaja uhvaene ivotinje i katatonije. To je bila gotovo amanistika izvedba dekanske/skolastike nemoi, ali i izvedba kazaline lucidnosti: subverzivna upravo stoga to je igra Zuppa osobno i samokritiki. Denicija performansa iz pera Amelije Jones imenuje ga upravo kao anr kritikog narcizma, koji Zuppa tako savreno demonstrira. Ili, rijeima Adorna: Konstelacija ivotinja-budalaklaun jedan je od temelja umjetnosti. No sada u navesti neka pitanja iz knjige Performing Pedagogy: Toward an Art of Politics (1999.) Charlesa R. Garoiana, s kojom bih voljela da su i Zuppa i Lehmann operativno bliskiji: to bi se dogodilo kad bi se kolski programi, poput produkcije performansa, sastojali od zaigranih izvedbenih kontradikcija? Bi li meusobno suprotstavljene ideje, slike i akcije u prostoru uionice jednako propitivale kulturalne opepoznatosti kao to to ine na sceni? Bi li osporavale socijalno i povijesno odreene pretpostavke o umjetnosti i kulturi, pretpostavke koje se inae ue u koli, za razliku od pretpostavki koje studenti donose na temelju svoga ivotnog i etnokulturalnog iskustva? Moe li performans, kao pedagogija, uiniti osobnu/politiku djelatnost dostupnom studentima? I svojim nastavnim i svojim ueumjetnikim radom Garoian na ovo pitanje potvrdno odgovara: velika je razlika ako Sartrea predajete kao izvedbu hodanja nikamo, grabei nogama zrak u gigantskome mlinu, ili ako je egistencijalizam distancirano preprian za potrebe studenata. Ono to Zuppi nedostaje sigurno nije svijest o moi izvedbe. Tu mu, vjerojatno, na domaoj sceni nema ravnog. Nedostaje mu, meutim, svijest o koli kao teatru; koli koja povijesni (a ne samo suvremeni) materijal spoznaje tretira kroz individualni performans i profesora i studenata, a ne kao jednosmjerno deskriptivni napor predavaa. Richard Schechner pisao je o tome kako je granica ivo/posredovano ili samoizlaganje/gluma u pravilu tjeskobno mjesto; ljudi tee ukinuti je biranjem ili ivota ili drame. Ali taj se izbor, kako odlino pokazuje Zuppina glumaka epistemologija subjekta, pokazuje lanim: najvrednija je ona pedagogija i onaj teatar koji moe izdrati pritisak liminalnosti; neklasiciranosti. Sada ih jo samo treba su-utjeloviti: kao kolu i-ili kao kazalite.

kazalite. Kao to je lijepo napisala Julija Kristeva u djelu Intimni revolt (2002.): nita nije srodnije od pravovjernika i nihilista, uvara stare ili donositelja nove vjere: I jedni i drugi ne odstupaju od svoje dogme, tvrdei kako je ona iznad mogunosti politike artikulacije. Govorei pak o politinosti razliitih izvedbenih stilova (usput budi reeno: neodvojivih od sadraja), Lehmann izbjegava imenovati referencijalni dug neusporedivo preciznijem te lozofski radikalnijem Adornu. Izvuemo li lokalni metar, prijevod Postdramskog kazalita znaajan je za nau malu varo, iji se scenski mainstream i ontoloki i tehnoloki krajnje uporno dri 19. stoljea, pa je velika korist ako e itatelji barem preko Lehmannove knjige konano doi u kontakt s popisom (ne i pomnijim opisom) suvremenih izvedbenih postupaka. Pokuaj sistematizacije izvedbenog postmodernizma pri tom ostaje paradigmatski konzervativna gesta, u naivnoj suprotnosti sa samom graom koju Lehmann obrauje: tamo gdje se Beckettov pijesak mijea s kapanjem preciznih snopova Wilsonova svjetla, iznimno je teko govoriti u jasnim ili preglednim kategorijama ope povijesti kcijskog, koliko i fakcijskog ludila kazaline umjetnosti. Pronai da je suvremeni teatar zaokupljen stanjem (a ne radnjom) ili da je na suvremenoj sceni dolo do promjene funkcije dijaloga prema favoriziranju govornih povrina, istaknuti da je subjekt izvedbe zapravo subjekt nesvjesnoga: moram priznati da mi ovi uvidi zvue kao predoslovno prepriana mjesta iz Lacana, Lyotarda, Deleuzea, Vattima i drugih harnih djeaka mukog internata Sv. Filozoje minuloga stoljea. Za Lehmannovo arhiviranje scenskih eksperimenata ponovno vrijedi Adornova glosa: Eksperiment kao isprobavanje mogunosti najee kristalizira prevladavajue tipove i vrste i lako reducira konkretno djelo na

teorije i izvedbe glumac je istegnuto Ja, manipulativna osobnost, poviena linost, mjesto svih identikacija, prolih i moguih. Zuppa se (i ovom) knjigom nostalgiarski nadovezuje na Gavellu, ali Gavellin dodir akustike imaginacije nadopunjuje svjesnim skretanjem to dalje! od spektakularnosti kazalita. Zanimljivim promiljanjem drame tijela Zuppa ulazi i u epistemologiju performansa, odnosno bavi se nainima na koje perfomans (negiranje plus agiranje) neprestano klizi prema glumi. Bilo u teorijskom, bilo u izvedbenom smislu, Zuppina knjiga nadahnjuje i izotrava percepciju, provocira i promovira, ni u jednom momentu ne zapadajui u tvorniki rad citatne opeprepoznatljivosti.

Sueljavanja, heteronomije, kole

Zuppa, naprotiv, njeguje pojmovnik suvremenosti kao stalne uktuacije prastarog i aktualnog; teatra kao javne scene svih promjena znaenja i poloaja subjekta. Vidi se da odlino poznaje povijest drame, jer povijest performansa potpuno tono prepoznaje ve u somnabulinom prizoru ludila Lady Macbeth. Ve i samom svojom formom nizanja dosjetki ili numeriranih kratkih pasusa ija se meusobna referencijalnost stalno obnavlja i dinamizira, Zuppa ukazuje na nesvodivost teatra na jednu metodu, kronologiju ili poetiku. kola iz naziva knjige de facto je preporuka kretanja izmeu lozoje i poezije, izmeu izvedbe i njezine teorije, izmeu drame i performansa, izmeu Breia i Gavelle, u meuvremenu metafore. Budui da se Zuppa i pragmatino bavi kolovanjem studenata Akademije dramskih umjetnosti, moemo se u povodu knjige Teatar kao zapitati je li autorova majeutika djelotvorna: tko su subjekti koje poraa? Kakva je kvaliteta Zuppine scenske epistemologije u konkretnoj edukacijskoj primjeni?

cmyk

32

VII/153, 21. travnja 2,,5.

razgovor

ani
Suzana Marjani Likovna umjetnica kojoj je kiparstvo osnovna orijentacija govori o svojim izvedbenim djelima: od prvoga performansa Zatvaranje (2002.) do nedavnoga triptihperformansa estitanje, Roata i Prelaenje, koje je izvela i izloila kao izvedbeni eksponat na izlobi Prelaenje u Gliptoteci HAZU-a, Zagreb (od 18. oujka do 8. travnja 2005.)
kojem smjeru. Postojati ako uope iskljuivo sama sa sobom, usmjerena samo prema unutra.

Pobuna protiv denicije

ivotopisu obino navodite da performanse izvodite posljednje tri godine. to vas je potaklo na performans i, konkretno, to je iniciralo va prvi performans? U intervjuu za Knjievnu reviju (broj 4-6, 2003.) navodite: Nikada prije nisam vjerovala da u raditi performance. Dosta sam veliki trema i svaki performance koji izvodim za mene je, osim to me veseli i ispunjava (a i prazni!), prilino traumatino iskustvo. Prvi put kad sam osjetila potrebu sama biti protagonisticom jednog izvedbenog ina, mislila sam da je to neto to e s vremenom ieznuti. Meutim, motiv za njezino postojanje bio je preintenzivan i scenarij mi se stalno vraao u mislima. To je bio performans Svijea za Editu, potreba da se drastino reagira na drastino stanje, smrt prijateljice. Izvela sam ga nekoliko godina kasnije; trebalo mi je vremena da se priviknem na ideju sebe u performerskoj ulozi. Kasnije, ponovo suoena s traumatinom ivotnom situacijom, opet sam osjetila potrebu reagirati na isti nain, cijelom sobom. Kao da su svi ostali mediji u tim trenucima bili nedostatni, preposredni, spori, dosadni. No vie mi nisu trebale godine provedbe od ideje do izvedbe. Odonda sam ih izvela desetak, dobila valjda iskustvo, osjetila slobodu, pa sad vie nije nuno da mi se dogodi trauma, iako je trema i dalje ostala prisutna, i performans osjeam kao svoj oblik izraavanja, medij u kojem, ini mi se, najtonije mogu prenijeti ono to osjeam i mislim da vrijedi prenositi. Moda je to faza, a moda je trajno ne znam, a i nije bitno. to je meni performans? Pokuaj izoliranja iste potrebe za umjetnikim izraavanjem, liene bilo kakvog konteksta zanata, tradicije, kolovanja, pravila ponaanja. Naravno da svaki performans koji radim ima svoja pravila i slijed i scenarij, ali ona vrijede samo za tu priliku. Neponovljiva su. I ak i tada nisu iskljuiva; vie su to smjernice, putokazi, usmjeravanja s obzirom na koncept ili ideju koju nastojim predstaviti. Dra je upravo u odreenoj neizvjesnosti, u praznom prostoru ostavljenom sluaju, reakciji ili svemu zajedno da ga ispuni. Svaki trenutak izvedbe odreuje njezin daljnji tijek, a tenzija koja se stvara mijeanjem adrenalina izvoaa i publike nuan je graevni element performansa. Na otvorenju izlobe Nemo (Galerija Karas, Zagreb, 2002.) izvodite svoj prvi performans Zatvaranje u kojemu izlazite pred publiku odjeveni u bijeli kombinezon s rupama na koje ste zalijepili navoje od staklenki, nakon ega ste poklopcima zatvorili rupe, te navlaite preko glave kapuljau i na njoj takoer zatvarate sline otvore. to vas je potaklo na propitivanje izvedbenoga zatvaranja? Zatvaranje je bilo simbolino samoukinue. Javno samoubojstvo. Mnotvo otvora na mom kombinezonu simboliziralo je ranjivost, otvorenost, preputanje. Zatvarajui rupe poklopcima htjela sam ukazati na potrebu obrane od takvog stanja, ali ne zbog obrane, jer za nju kao da je ve bilo prekasno. Cilj je bio potpuno prekinuti protok energije u bilo

Vlasta

O hrabrosti i Ogoljavanju
Isto tako, obino se navodi kako ste u posljednje vrijeme navodno odustali od izrade materijalnih skulptura i ostvarili prijelaz na konceptualnu umjetnost, kao to, primjerice, navodi M. Zec (usp. Novi list, 20. oujak 2005.) u prikazu Od promatraa do promatranog i natrag u povodu vae nedavne izlobe. Koliko je navedeno tono, s obzirom na to da neke svoje performanse odreujete kao sinteze performansa i skulpture, kao to ste odredili, primjerice, hommage, komemorativan rad Svijea za Editu, ili kao to savreno dijagnosticira Iva Krbler, koja navodi da ste ostvarili radove graninoga podruja izmeu konceptualnog razmiljanja, ambijenta i instalacije, neto blisko pojmu space art, ak light and space works (Vijenac, 6. rujna 2001.). Hrabrost za izvedbu prvih performansa sigurno mi je dala i opa pobuna to je u to vrijeme sazrela u meni. Pobuna protiv bilo kakvog sistema, naina, postupka, protiv bilo ega usvojenog, preuzetog, nauenog, protiv stereotipa bilo koje vrste, a nadasve pobuna protiv denicije. Na poetku, naravno, svrstavana sam u ladicu mladih kiparica. Nakon to sam rodila troje djece, moda se i nije oekivalo da u u ivotu biti i jo neto osim majke, a sad me se proglaava perforfoto: Boris Cvjetanovi

Neponovljivost performansa
Zanima me vae shvaanje performansa. Naime, u spomenutom intervjuu za Knjievnu reviju navodite da se performansom pokuavate pribliiti onoj spontanosti koju ste imali s pet godina. Prethistoriju performansa zamiljam kao najprimarniji oblik ovjekovog izvedbenog izraavanja, prije nego to se stigao uobliiti u bilo to, npr. u ples, ritual ili bilo koju formu koja ima svoja pravila i zadatosti. Proizaao je iz najiskonskije potrebe da se prenese emocija, podijeli misao Gola poruka, ista improvizacija, pokuaj izraavanja cijelim biem, bez unaprijed utvrenih postupaka i recepata.

mericom koja je odustala od izrade materijalnih skulptura i prela na konceptualu. Stalno naglaavam da kiparica u meni nije nestala i da se i dalje bavim skulpturom. Gotovo svaki moj performans sadri u sebi elemente kiparstva, doslovno ili na razini ideje problematizira pitanja trodimenzionalnosti i percepcije prostora dovodei ih u kontekst drugih medija i propitujui odnose meu njima. Upravo je u tom meuprostoru fokus mog trenutanog interesa. Jedina denicija na koju pristajem je eksperiment, a jedina konstanta mogunost promjene. U performansu Udaljavanje (Galerija Ghetto, Split, 2004.) osigurali ste rekvizite za posjetitelje slualice za zatitu od buke i neobine naoale, tonije, konstrukciju za gledanje nainjenu od naoala za varenje i djejeg dalekozora s obrnuto postavljenim leama. Kako je nastala ideja za realizaciju performansa u kojemu ste doista postigli osjeaj udaljavanja s obzirom na to da slualice ponitavaju postojei zvuk prostora, a naoale umanjuju sliku, i zanima me kako ste oblikovali navedene naoale? Svi moji performansi, kao uostalom i drugi radovi, kroz neku su osobnu prizmu prelomljen djeli moje stvarnosti. U vrijeme kad je nastalo Udaljavanje, taj djeli moje stvarnosti odnosio se na jedan pomalo sjetan osjeaj udaljavanja, koji mi se, opet, dovoljno dugo zadrao na povrini svijesti da bi postao motivom za rad. Zaintrigiralo me kako jedan tih i suptilan osjeaj, intiman i okrenut prema unutra, podijeliti s drugima i javno izloiti, a da pritom ne unitim njegovu strukturu i nou, da ga sauvam od banalnosti i patetike. Osim rekvizita koje ste spomenuli, bio je prisutan jo jedan element koji je pridonosio dojmu udaljavanja. To je bila tiha, jedva ujna glazba ljetnih terasa nekih davno minulih ljeta. Naime, slualice nisu potpuno ponitavale zvuk, nego ga stiavale, udaljavale. Naoale sam konstruirala Naime, postojala je ideja da moraju stajati na nosu i sliku initi udaljenom, pa sam kupila plastini dalekozor i naoale za varenje i prkala, rastavljala, sastavljala sve dok nisam bila zadovoljna, a onda napravila jo petnaestak istih konstrukcija. U okviru manifestacije Periferije (MM centar SC-a, 2002.) prikazan je va vide-

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

33

razgovor
operformans Ogoljavanje u okviru kojega ste iupali pincetom obrve sve do njihovog potpunog nestanka. Koji je kontekst navedenoga rada? - Ogoljavanje je bio performans izveden pred kamerom i istovremeno projiciran u kino dvorani MM-a. upanje obrva vrlo je uobiajen in uljepavanja enskog lica. upajui obrve do kraja, htjela sam pod znak pitanja dovesti granicu izmeu uljepavanja i unakazivanja; pitati se postoji li uope i to je odreuje. Dakle, opet kiparske, ali i ivotne dvojbe: gdje prestaje pozitiv a poinje negativ. rezultiraju istim: ukidanjem, destrukcijom. Jabuka se guli dok ne nestane, a glava zamata dok joj se ne ukine dovod kisika. Takav vizualni i mentalni dojam nemogue bi bilo postii bez koritenja video tehnike, iako se u osnovi sastoji od dva performansa. Kao poveznicu izmeu vaa tri performansa estitanje, Roata i Prelaenje, koje ste izveli kao triptih performans ove godine, a na temelju kojih ste osmislili izlobu Prelaenje, osim to ste ostvarili mogunost povezivanja nekoliko razliitih medija kiparstva, performansa i videa te odnos izmeu vas kao autorice i publike/posjetitelja, zanima me koja vam se reakcija publike uinila posebno intrigantnom? Osobno, ini mi se da je tijekom prvog performansa estitanje pri emu ste na pozivnici, meu ostalim, ispisali tekst Pozivam Vas na sudjelovanje u ovom performanceu, doite i estitajte mi. Ni na emu. bilo zanimljivo kako vam je Predrag Raos, inae medijski performer-Diogen, priao etveronoke u traenom izvedbenom estitanju. Reakcija publike na estitanju bila je iznenaujua utoliko to nisam oekivala da u stajati skoro deset minuta a da mi nitko ne prie, iako je na pozivnici bilo jasno napisano to se oekuje. Nisam unaprijed imala konkretnu pretpostavku to e se dogaati, ali nije mi bilo na kraj pameti da e se dogoditi takav jaz, da se tako dugo nitko nee odvaiti i prijei prazan prostor koji je odvajao publiku i mene. Atmosfera je na trenutke bila teka i napeta, i bez obzira to mi nije bila namjera postaviti je takvom, ispostavilo se da je performans predstavio dijagnosticirao stanje takvo kakvo jest. I ba je ta nepredvidivost ono to performans kao umjetniki oblik ini ivim. Gospodin Raos moda nije bio upuen o emu je rije, pa je stoga u tom nedogaanju osjetio potrebu napraviti neto efektno. No, upravo je efekt, pria, sadraj ovdje suvian. Sve je ogoljeno, nema nieg to bi moglo odvui panju u krivom smjeru; u pitanju je simbol koji postavljamo publika i ja. Tema je estitanje, nita drugo. Na pozivnici za estitanje, izmeu ostaloga, ispisujete pitanje: Kada je ono iskreno priznanje, potvrda, a kada se prima ili daje kao izraz bontona?. U kojim ste sluajevima kao umjetnica estitanje doivjeli samo kao izraz bontona? Mnogo je situacija u kojima se od estitanja i ne oekuje drugo nego da bude gesta, izraz bontona. Kakva je npr. neija zasluga za to to je nekog odreenog datuma njegov roendan i to se tu zapravo estita? Kod estitanja na izlobi ili bilo kojem autorskom ostvarenju stvar je bitno drukija. Naime, tu su senzori za detektiranje iskrenog od lanog, stvarnog od onog reda radi mnogo izotreniji. Autor je svjestan uloenog, oekuje priznanje, bar mu se nada. Kao da se pita, ima li jo nekog osim njega samog kome je vano to to radi. Je li to prepoznato, uvaeno? Koji je radijus emitiranja energije njegova rada? Prvi izlazak u javnost nakon roenja moje druge keri bio je otvorenje neke skupne izlobe na kojoj sam sudjelovala. Bilo mi je zabavno i neobino primati estitke zbog roenja keri u ambijentu otvorenja izlobe. U sebi sam se zabavljala zamiljajui da se estitke odnose i na moj eksponat. Isto kao to za svoj rad nikad nisam dobila toliko iskrenih komplimenata kao za roatu koju povremeno radim prijateljima. zaista prvih pola sata u Galeriji djelovale kao izloci, ali bit je ipak bila u dijeljenju i konzumiranju. Nikada nisam imala potrebu uvati svoje radove ili misliti o vijeku trajanja materijala od kojeg su napravljeni. Moda je to neodgovorno prema sebi, ali me odbija svijest o veliini i znaenju neijeg rada do te mjere da se unaprijed misli o trajnosti materijala u kojem se radi. Iskreno, za mene je neki umjetniki rad ili in zavren kad se zatvori krug: ja djelo prezentacija; nakon toga obino sve zavri u nekom podrumu ili tavanu. Svakako vrlo nepraktino, jer kad ponovo zatreba zbog neke dokumentacije, onda se potroi enormna energija ne bi li se naao dotini mini DV ili sl. U performansu Prelaenje preuzimate ulogu skulpture naminkana (bjelilom) kao iva skulptura, nepomino stojei na rotirajuem postamentu unutar zastorom ograenog krunog prostora, snimajui posjetitelje videokamerom. U pozivnici navodite kako je rije o prelaenju iz uloge u ulogu, iz medija u medij, iz prostora u prostor, iz vremena u vrijeme neprestano u krug. O kakvu je prelaenju rije kada spominjete prelaenje iz uloge u ulogu? Od svih prelaenja, upravo ovaj iz uloge u ulogu sadri najvie elemenata na nekoliko razliitih planova. U svakodnevnom, privatnom ivotu, prelazim iz uloge u ulogu gotovo neprestano. Intenzitet tog prelaenja je tolik da me ponekad hvata panika. Kada mi je neku situaciju teko prevladati i nositi se s njom, prevodim je na kreativni jezik, pretvaram u umjetniki rad. Neprestana promjena uloga u ivotu povezala se, pridonijela jasnijoj svijesti o promjeni mojih autorskih uloga. Tako ovdje, vrtei se na kiparskom postamentu, istovremeno predstavljam model za kip, kiparicu u koju je usaen zakon kruenja i sagledavanja skulpture sa svih strana, kao i skulpturu samu. Takoer, tu sam i kao performerica koja stoji na sceni, primajui sve energetske silnice pogleda publike, jednako kao i videoumjetnica koja cijelo to vrijeme kamerom snima tu istu publiku. U drugom dijelu rada, koji se odvija u identinom krunom prostoru, ali u drugoj prostoriji, putam projekciju maloas snimljene publike tako da krui po stjenci prostora. Posjetitelji pojedinano bivaju putani unutra. Da bi mogao pratiti projekciju, gledatelj se mora okretati oko sebe. S projekcije ga gleda on sm iz uloge publike od maloprije. Dakle, smjetam ga u poziciju eksponata i pruam mu mogunost osjetiti kako je biti vien kad si izloen, odnosno kako se vidi oima izloenog. Ispada da je i ovaj rad preslika sadanjih ivotnih okolnosti u kojima je bitna konstanta upravo neprestana promjena uloga.

Videoperformans o destrukciji
Koliko eksperimentalni lm Ukidanje jabuke (2004.), to ste ga prikazali u okviru One Take Film Festivala, a rije je o snimci zamatanja glave bijelim zavojem to je projicirano na jabuku koja se guli, odreujete i kao videoperformans? - Ukidanje jabuke smatram eksperimentalnim lmom i videoperformansom, kao i jo neke svoje radove. Osim to su neki neusporedivo sugestivniji projicirani na velikom platnu nego izvedeni uivo (npr. Ogoljavanje), neke bi bilo nemogue realizirati bez kamere. Kod Jabuke vrlo je vana upravo simultanost zamatanja glave zavojem i guljenje jabuke. Te se radnje projiciraju jedna preko druge i vremenski tijek jedne sinkroniziran je s drugom. Te dvije, prema kiparskoj terminologiji, suprotne radnje jednoj se forma oduzima, a drugoj dodaje na mentalnom nivou

lasta ani roena je u Zagrebu 1966. Godine 1985. zavrila je kolu primijenjene umjetnosti i upisala Akademiju likovnih umjetnosti (Zagreb), Odjel kiparstva. Diplomirala je u klasi profesora Miroslava uteja 1990. Iako joj je kiparstvo osnovna orijentacija, posljednjih godina posee i za drugim umjetnikim medijima, istraujui nove oblike izraza. To je u prvom redu video, isprva u formi prostornih videoinstalacija, a kasnije i eksperimentalnih lmova. Posljednje tri godine esto radi i performanse. U tom periodu izvodi desetak performansa na priznatim manifestacijama i izlobama kod nas i u inozemstvu. Na posljednjem 8. trijenalu hrvatskog kiparstva (2003.) osvaja jednu od tri prve nagrade za rad Svijea za Editu koji je sinteza performansa i skulpture. lanica je HDLU-a, HZSU-a i KKZ-a. Majka je troje djece. Samostalne izlobe: 1991. Galerija Vladimir Nazor, Zagreb; 1991. Galerija Miroslav Kraljevi, Zagreb (s N. Radi i D. Kova); 1992. Tjelovjeba za Hrvatsku (s . Jandri), Galerija Josip Rai, Zagreb; 1996. Skulpture 1992.-1996., Galerija Josip Rai, Zagreb i Crkva Sv. Tome, Rovinj; 1999. Umjetnika galerija Slavonski Brod; 2000. Lanca probijanca, HDLU Galerija PM; 2001. Prostori, Galerija Boidar Jakac, Kostanjevica ob Krki; 2002. Nemo, Galerija Karas, Zagreb; 2004. Illusion 1, Galerija Krii-Roban, Zagreb; 2004. Udaljavanje, Galerija Ghetto, Split; 2004. Illusion, Galerija Otok, Dubrovnik; 2005. Prelaenje, Gliptoteka HAZU-a. Performansi: 2002. Zatvaranje, performans, HDLU Galerija Karas, Zagreb; 2002. Veernja molitva, videoperformans, HDLU Galerija Karas, Zagreb; 2002. Ogoljavanje, performans, MM centarSC, Zagreb; 2002. Marake, performans, INTERMUROS umjetnike intervencije u urbanom prostoru, Zadar; 2002. Crveni razlog, performans, Karantena, Dubrovnik; 2003. Svijea za Editu, 8. trijenale hrvatske skulpture, Gliptoteka HAZU-a, Zagreb; 2003. Illusion 2, 9. Internationales Projekt fr bildende Kunst Mauern, Graz; 2004. Udaljavanje, performans, Galerija Ghetto, Split; 11. veljae 2005. estitanje, performans, Gliptoteka HAZU-a, Zagreb; 18. veljae 2005. Roata, izloba/ performans, Gliptoteka HAZU-a, Zagreb; 18. oujka 2005. Prelaenje, performans, Gliptoteka HAZU-a, Zagreb.

Prvi izlazak u javnost nakon roenja moje druge keri bio je otvorenje neke skupne izlobe na kojoj sam sudjelovala. Bilo mi je zabavno i neobino primati estitke zbog roenja keri u ambijentu otvorenja izlobe. U sebi sam se zabavljala zamiljajui da se estitke odnose i na moj eksponat. Isto kao to za svoj rad nikad nisam dobila toliko iskrenih komplimenata kao za roatu koju povremeno radim prijateljima

Umjetnica roate
Jeste li doista napravili sve one prekrasne roate za izlobu Roata? Je li vam ih bilo ao podijeliti (razrezati) s publikom s obzirom na to da su bile prekrasni izlobeni, umjetniki primjerci na bijelim postamentima? Ili kao to navodi Leonida Kova u katalogu vae izlobe: Iskazom s pozivnice Vlasta ani uvjerava nas da je umjetnica roate. I ne lae, niti se pravi vana: okus je, denitivno nezaboravan. I miris i oblik i boja i svjetlo. Naravno da sam napravila sve roate, uz pomo dobrih prijatelja, a razrezati i podijeliti ih ne samo da mi nije bilo ao nego mi je bilo ao to ih je na kraju nekoliko ostalo nepojedeno. Na sreu, opet su se tu nali prijatelji i spasili roate odnijevi ih kui. Roate su

cmyk

34

VII/153, 21. travnja 2,,5.

kazalite

Kanjenje s isporukom: postdramski teatar

Loren Kruger Razmiljanja o Lehmannovu dugu Hegelovoj Estetici, prizvana u povodu hrvatskog objavljivanja Lehmannove knjige Postdramsko kazalite (2004.)
konvencije identiciranja s izvedbom, ipak se s Hegelom sloio oko zahtjeva da se umjetnost motri hladnim i udnje lienim mukim pogledom, oienim od enske sentimentalnosti matinejske publike, kao to je i od Hegela i od njegova prosvjetiteljskog uzora Diderota preuzeo interes za hladnog, distanciranoga glumca. postbrehtijanci a pod njima mislimo dramatiare poput Heinera Mllera ili Davida Greenspana, redatelje poput Petera Zadeka ili Ann Bogart, izvoaki timovi poput Wooster Group ili Goat Island (za koje je tipino kombiniraje pisanje i preraivanje tekstualnih, tjelesnih i scenografskih repertoara), ba kao i kritiare koji piu tekstove kao to su The Death of Character (Fuchs), Presence and Resistance (Auslander) ili Unmaking Mimesis (Diamond), jednako kao i autor teksta Postdramatisches Theater raskinuli s modernistikim pojmovnikom. Kako potvruju navedena imena, metama suvremenih napada ostaju upravo kljuni koncepti Hegelove moderne drame.

Temperatura glume i Hegelove ostavtine

raj 20. stoljea moda jest odgodio milenijsku groznicu, ali zato nam je pruio dobru prigodu da se prisjetimo proroanstva o kraju drame, koje se, ba kao i proroanstva o kraju humanizma ili kraju moderniteta te openito post-izmu epohe, jo oekuju, to jest denitivno kasne s isporukom. Moda uistinu svjedoimo postdramskom teatru, kako tvrdi Hans-Thies Lehmann u svojoj iznimnoj studiji istoga naziva, ali, kako i sam zakljuuje, koncept postdramskog, kao i postmodernog ili poststrukturalistikog, ostaju duboko i dvostruko vezani za koncepte dramskog, modernog, strukturalnog, ba kao i drugih formi esetetikog objekta koje nastoje dekonstruirati. Prije no to dramu proglasimo mrtvom ili modernitet dovrenim projektom, pokuajmo se zapitati je li suvremena polimorfna izvedba jo zaduena dramskim teatrom? No dok hladni glumac Hegelova teksta raspolae vlastitim emocijama da bi transformirao svoje tijelo u tekstom zacrtani karakter, Brecthov glumac, kao i Diderotov, odlijeva dovrenoj transformaciji u karakter. I tu postoje razlike: Diderotovi comdiens su glumci nad glumcima, performativni virtuozi s potpunom kontrolom nad vlastitim udvajanjima, u isti mah la petite Clairon i la grande Agrippine. Brechtovi se glumci, ukljuujui i egzemplarnu Helene Weigel, suzdravaju od potpune transformacije kako bi bolje prikazali cjelinu prie. Pa premda Brechtovi glumci prihvaaju korporalnost teatra koja bi kod Hegela vjerojatno izazvala tjeskobu, upravo je Brechtova formulacija kazalita koje se mora kloniti zabave i nastojati na sosticiranom njegovanju estetskog uitka (Vergngen) zasluna za tumaenje publike koja je jednako elitna i diskriminirajua koliko je to i ona Hegelova. Hegelovoj estetici, dakako, dugujemo banalnu, ali sveprisutnu ideju o drami kao zastupanju ljudskih likova i strasti u sukobu. Za Hegela tragedija ukljuuje ne samo stvarna ili trenutana ljudska djela i odnose (gegenwrtige menschliche Handlungen und Verhltnisse) nego i osobe koje izraavaju meusobne odnose. Naglasak na osobama i njihovim odnosima, ukratko, na subjektivnosti jednako kao i djelovanju protiv ogranienja drave i tradicije izrazito je moderan i prilino razliit pojam od Aristotelova poznatog preferiranja radnje iznad osoba. Hegelu dugujemo zamisao o drami kao proizvodu moderniteta, onih epoha u kojima je individualna (subjektivna) samosvijest dosegla visoku razinu razvoja i modernosti drame kao izraza te subjektivnosti u sudaru sa sloenou ovog svijeta, suprotnog onome iz antike kako je detaljno razloio Peter Szondi, Hegelov uenik i teoretiar moderne drame. Suprotno od Aristotela, drama je za Hegela manje ostvarenje odreenoga cilja, a vie sudar okolnosti, strasti i likova koji dijalektiki vode do djela i reakcija koji zahtijevaju rjeenje ili smirenje (Schlichtung) sukoba ili nesloge. Dakle, upravo protiv Hegelove obrane dramskog sukoba izmeu subjekta i objekta te rjeenja tog sukoba uz pomo identiciranja sa strau, Brecht je pokrenuo svoju raspravu zagovarajui epski, nearistotelijanski teatar, nasuprot dramskom, zagovarajui prekid identikacije i analizu, a ne patos i razrjeenja akcije. I, konano, protivno je Hegelu, jednako kao i Brechtu, tvrditi da su

Dijalektika modernog i drame

Prije prouavanja modernosti drame u eri navodno postmoderne izvoake umjetnosti moramo se, dakle, vratiti na Hegela iji su nazori o drami u toj mjeri postali naa druga priroda da ih vie i ne vidimo kao izvor. Hegel je prvi promiljao, ako ne i izmislio, uvjetno povezivanje modernosti i drame, u sukobu izmeu sebstva i drutva, teei loginim razrjeenjima sukoba (Schlichtung), koja podrazumijevaju racionalni, svjetovni, pa ak i legalistiki dogovor, a ne metaziko pomirenje (Vershnung) tragedije. U ovom tekstu

Brecht je poetkom 20. stoljea nastojao likvidirati estetiku, no njegova polemika protiv dramskog teatra kojemu je suprotstavljen epski teatar nije uspjela toliko osporiti logiku klasine dramaturgije da bi Brecht, primjerice, odustao od ideje fabuliranja ili od ideje gledatelja koji nastoji proizvesti neki smisao s obzirom na izvedbu kojoj svjedoi. Drugim rijeima, Brecht je obnovio i proirio dramaturgiju koju kritizira, umjesto da je do kraja likvidira

Dijalektika modernosti i drame

Dramsko je kazalite u najveoj mjeri zadueno idealistikim konceptima koje su oblikovali Aristotel i Hegel. No prije no to se latimo jaza izmeu smisla i senzacije, teorije i predmetnosti, kako ih denira Hegelova koncepcija moderne drame, trebali bismo pogledati teorijsku strukturu koja oblikuje spomenuti jaz, iskljuujui osjeaje iz teorijskog svijeta ideja, kao i iz same drame. To mi se ini vanim zato to je rije o povijesnom fenomenu, kako utvruje i Lehmann, zatim i fenomenu koji je sam po sebi navodno postao povijest. No ako s tim jazom jo nije gotovo, to je onda postdramsko kazalite i kada se ono pojavljuje? Brecht je poetkom 20. stoljea nastojao likvidirati estetiku (a ne samo napustiti je), pridonosei pomaku s idealistikih teorija prema materijalistikom poimanju umjetnosti, no njegova zloglasna polemika protiv dramskog teatra kojemu je suprotstavljen epski teatar nije uspjela toliko osporiti logiku klasine dramaturgije da bi Brecht, primjerice, odustao od ideje fabuliranja ili od ideje gledatelja koji nastoji proizvesti neki smisao s obzirom na izvedbu kojoj svjedoi. Drugim rijeima, Brecht je obnovio i proirio dramaturgiju koju kritizira, umjesto da je do kraja likvidira. Premda je izazvao hegelijanski ideal integriranih zapleta, subjektivistike karakterizacije i nalnog pomirenja u korist montae, glumakog deziluzioniranja i drugih tehnika koje ralanjuju inae integrirane elemente kazaline izvedbe, ba kao i publiku odvajaju od

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

35

kazalite Metama suvremenih napada ostaju upravo kljuni koncepti Hegelove moderne drame. Hegelovi pojmovi i teorija dijalektike jo proimaju, ako ne i potpuno diktiraju, trenutane poglede na modernost i na dramu. Primjerice, upravo Hegel tvrdi da je dramsko djelo u potpunosti dramsko samo uz pomo ive izvedbe za gledatelje i da je dramatiar odgovoran odreenoj publici ili Publikumu
evocira otvoreno Diderotovu ironinu karakterizaciju osjeajnosti kao gubitak kontrole nad dijafragmom, Hegelov kontrast izmeu sentimentalnog plaa i dijalektike logike upuuje da njegova logika teatra, kao i Diderotov paradoks, ovise prevenstveno o psiholokom te dijalektikom poretku izvedbe. Hegelov epitet za paljivu publiku, das kunstreife Publikum ili publika zrela za umjetnost obuhvaa preciznije od bestjelesnog neutraliziranog prijevoda onoga to bismo mogli nazvati kolovanom publikom. Obuhvaa napetost izmeu razliitih naina promatranja izvedbe: suosjeajna i pathosa nasuprot racionalnom rasuivanju, samim ime, rekla bih, obuhvaa isto tako i konstitutivnu kontradikciju izmeu ideje drame te zbrkanog materijaliteta kazalinog dogaaja s njegovom konzumacijom. Kontradikcija je konstitutivna jer poiva u temelju teorije koju dekonstruira: Hegelova teorija drame ili, zapravo bilo koja teorija drame koja trai bit dramskog djelovanja onkraj sluaja pukog kazalinog umijea i iskustva, ipak eli vidjeti izvedbu kao kljunu za znaenje. U tom sluaju, kontradikcija je odreena u paradoksu ukusa ili Geschmack, koji se bori da zadri i udnju i pozornost, zrelost i autonomiju, te da tako pretvori napetost izmeu neposrednih izjedajuih osjeta i njihovih propadajuih objekata, i diskriminirajue teorijske osjete i njihova vjena, autonomna djela, s kojima Estetika i estetika kao disciplina poinje i zavrava. drame i izvedbe jo privlai nau pozornost. Sukob kategorija ostaje temeljnim i paradoksalnim atributom kazaline teorije jednako kao i prakse; on je moderan i u vremenskom i u epistemolokom smislu, po tome to prethodi dekonstrukciji cjelovitosti zapleta, lika i dramskog prikazivanja obino pripisanog postmodernizmu, i po tome to nastavlja postavljati uvjete, ako ne i ishode, trenutanih rasprava. Dijalektika koja je muila Hegela izmeu rijei i tijela, izmeu oka bez udnje i udeih organa, izmeu logike prikazivanja i opasnosti izvedbe, ista ta dijalektika nastavlja strukturirati kazalinu i teorijsku praksu onoga to moemo nazvati postdramskom izvedbom ili postdramatskim u izvedbi, od Brehtova u potpunosti modernog pokuaja da ponovo stvori kazalinu i teorijsku jasnou u nedramskom teatru, do izazova novijeg datuma za taj projekt kao zastarjelo naslijee prosvjetiteljskog moderniteta ili kao pripisivanje dosljednosti i zavretka svijetu koji nema ni jedno, ukljuujui velik dio izvoake umjetnosti i antiumjetnosti, nazvane postmodernom (Fuchs), postdramskom (Lehmann), ili, manje apokaliptino, suvremenom (Auslander).

predlaem da ne iznosimo itavu egzegezu, genealogiju ili nekrologiju pojma moderna drama, nego da bolje ispitamo i izdrljivost i ogranienja tih pojmova. Prvo namjeravam pokazati kako Hegelovi pojmovi i teorija dijalektike jo proimaju, ako ne i potpuno diktiraju, trenutane poglede na moderno i na dramu; drugo, ispitati sloene probleme u toj teoriji dramskog moderniteta i njegovih antagonista kako bih pokazala da ak i najsuosjeajnije postdramske izvedbe tek moraju protresti sjenu moderne drame. Brojne izvedbe opkorauju granicu izmeu moderne drame i postmoderne izvedbe te tako prkose empatikim zahtjevima za njihovim raskidom. Hegelova obrana dramskog moderniteta pribliava ga prepoznavanju povijesnih i materijalnih uvjeta dramske poezije, izvedbe i reakcije publike vie nego to bi konvencionalno itanje njegove lozoje idealizma moda doputalo. Unato ponavljanja Aristotelova zahtjeva za lozofskim i univerzalnijim karakterom poezije, osobito dramske poezije nad epskom, Hegel se razilazi s Aristotelovom strogom antiteatralnou. On umjesto toga tvrdi da je dramsko djelo u potpunosti dramsko samo uz pomo ive izvedbe za gledatelje i da je dramatiar odgovoran odreenoj publici ili Publikumu. To prepoznavanje osjetilne prisutnosti dramske akcije u izvedbi, moguih reakcija odreenih publika u odreenim vremenima i na odreenim mjestima, koje je odluujue oblikovao organizirani nacionalni ivot i podreeni, ali i vani utjecaj praktinog kazalinog znanja i iskustva, mnogo govori o Hegelovu prepoznavanju povijesnog, fenomenolokog i materijalnog, ako ne i materijalistikog odreenja dramskog znaenja i uinka. No, Hegelov fenomenoloki zaokret prema izvedbi znaenja i znaenju izvedbe njegovu teoriju vodi samo djelomino onkraj idealistikog prezira prolaznosti i propadanja materijalnih pojava. Da ne bi bilo zabune, Hegel osporava idealistino odbacivanje teatra kao prolaznog i, slijedom toga, suvinim za bitno umjetniko djelo, tvrdei na stranicama o drami pri kraju Estetike da osjetilna neposrednost dramskog prikazivanja (Darstellung) u izvedbi (Auhrung) bitno odreuje znaenje

drame i epistemoloku vrijednost izvedbe. Pa ipak, na poetku predavanja o umjetnosti, on slijedi klasini idealizam u dodjeljivanju statusa umjetnosti samo objektima sluanja i, osobito, pogleda. Slijedei porijeklo pogleda, teatra i teorije iz grkog uebomoi (gledati neto), koji, kao glagol u sredini kao suprotnost aktivnom ili pasivnom glasu, naglaava ozakonjivanje ina, Hegel tretira pogled kao najteoretskiji od svih osjeta. Dok se za pogled i sluh podrazumijeva da su teorijski zato to se njihovo djelovanje pojavljuje na reeksivnoj distanci od netaknutog objekta, dodir, a osobito mirisi i okus, razgrauju i konzumiraju (ili unitavaju verzehrt) objekte, koji su zauzvrat objektima apetita vie nego umjetnosti. Samo objekt koji nije konzumiran na taj nain, nego umjesto toga promiljan i nedirnut u svom autonomnom objektivitetu (selbstndige Objektivitt), prikladan je za status umjetnosti. Samo nezainteresiran pogled, koji Hegel hvali u osnovi kantijanskim pojmovima kao to je promatranje bez udnje (das begierdelose Sehen) omoguava umjetnikom djelu da ostane autonomno i da tako nadie podruja korisnosti ili udnje.

Kada se dogodilo i to je bilo postdramsko?

Postavljam to pitanje u prolom vremenu jer je ta pojava, kako kae Lehmann, ve djelomino povijest. Ona se kree tragom Brechtova oklijevanja na pragu izmeu klasinog prostora za nezainteresirane, teorijski fundirane osjete ili oi bez udnje, nasuprot plebejskog javnog prostora za utjelovljenu izvedbu i nepredvidivo udee organe. Mjestima, citatima i repertoarima suvremene izvedbe zajednika je samo negativna zajednika distanca od razvijenog zapleta, zaokruenog lika i iluzionistikog (ne nuno naturalistikog) uprizorenja koje jo dominira veim dijelom zapadnjakog kazalita, s formalnim obiljejima u rasponu od kolaa elemenata iz viestrukih pripovijesti i medija koji dekonstruiraju logiku zapleta i uinke lika, preko autoriteta glumake prisutnosti na pozornici, do obnovljene odanosti priama i osobama dosad udaljavanim iz sredita pozornice, ili pak institucionalnih praksi koje prkose povrnom osjeaju ili prosvjetiteljskim planovima te oholim podrujima visoke umjetnosti (s isto toliko visokim dravnim budetima), otvarajui niska i jeftina podruja gerilskog ulinog djelovanja. Taj raspon metoda je, u irem smislu, postmoderni pa onda i postdramski, kao i niz nejednakih reakcija na mnogo hvaljenu dvostruku propast i kritike distance i master-naracija, iako bismo samo mali podskup svega onoga to se trenutno tretira kao estetiko djelo imali osnove, kako tvrdi Philip Auslander, nazvati postmodernistikim. Postmodernistikom izvedbom trebalo bi zvati samo onu izvedbu koja je oblikovana takvim tehnolokim posredovanjem koje djelo ve u trenutku izvedbe pretvara u potronu robu, kao i izvedbu koja se bavi kibernetikim obestjelenjem zastupljenim, na primjer, djelom Monsters of Grace (1999.) Roberta Wilsona. Tome nasuprot, ive su i zdrave brojne moderne, jo dramske forme, u kojima dominiraju drukije tehnike reprodukcije. S engleskoga prevela Lovorka Kozole. Skraenu verzija teksta Making Sense of Sensation: and the End(s) of Modern Drama objavljeno u Modern Drama, Volume 43, Number 4, 2000.

Pogled bez udnje?

Pogled bez udnje koji nezainteresirano razmatra autonomno djelo jasno zauzima poloaj autoriteta u Hegelovoj teoriji, isto kao i u idealistikoj tradiciji od Kanta do Adorna, no, moe samo nelagodno naseljavati tijelo pronicavog (mukog) gledatelja koji je, kao kreator ukusa moderne kazaline scene, zainteresiran za izvedbu po tome to je i pozoran i posveen izvedbi, ak i ako ne iznevjeri to zanimanje u vidljivom pokazivanju osjeaja. Za razliku od njegovih klasinih prethodnika, Hegel smjeta svoju pozornu publiku u odreujui drutveni kontekst, organizirani nacionalni ivot, jednako kao i nasuprot mase gledatelja kojima manjka estetska prosudba. Idealno bi bilo kada bi ta paljiva publika koristila oi prosudbe liene udnje, riskirajui zarazu sentimentalnog plaa i spektakularne patnje onih drugih gledatelja, koje Hegel odbacuje kao ene iz malih mjesta (kleinstdtische Weiber), no ije karakteristine reakcije suosjeanje i sentimentalnost ipak utjeu na izvedbu. Iako ne

Sukob u teorijama drame

Ta konstitutivna kontradikcija u Hegelovu tekstu vana je ne zbog toga to rui idealistiku arhitekturu Hegelove teorije, nego zato to na precizan, privlaan i pouan nain iznova odigrava osnovni dramski sukob u modernoj kazalinoj teoriji izmeu ideje o dosljednoj, jasnoj i pounoj dramskoj akciji i uvjetovanom, zbrkanom materijalitetu kazalinih dogaaja i njihovih nepredvidljivih publika. Sukob je dramski zato to, unato poznatom zvuku tog sudara, sukoba, ili blaziranoj reakciji postdramatiara, problem kontradicija

cmyk

36

VII/153, 21. travnja 2,,5.

k ri t i k a

Licemjerna ispovijed
Nataa Petrinjak Navodno seksualni provokativna knjiga koja vrvi patrijarhalnim obrascima
Anonimna, Gola mladenka: seks, tajne i dnevniki zapisi; s engleskog prevela Ivana Skrai; AGM 2005.
svoj poloaj u patrijarhalnom drutvu u kojem imaju podreenu ulogu, svoje dunosti i prava u braku... Za naglaavanje razlike kako je bilo nekada, a kako je, eto, kod nae glavne junakinje danas, autorica je svaki dnevniki zapis uobliila u lekcije i podnaslovila ih zgodnim i dopadljivim savjetima za ene iz dva viktorijanska teksta Znanost kuanstva; tiva o potrebnim vjetinama za ene, Veleasnog J. P. Faunthorpea i enska rije za ene o skrbi za njihovo zdravlje u Engleskoj i Indiji, Mary Scharlieb, te tajanstvenog teksta Odlinost ena poznat i pod naslovom Rasprava o svekolikim dokazima o enskoj nadmoi nad mukarcima. I tu otprilike i zavrava provokativnost knjige koja toliko vrvi patrijarhalnim obrascima, predrasudama i stereotipima da se ponekad ini da knjigu uope nije napisala ena, ponajmanje ena koja je osvijestila svoju ulogu u braku i drutvu svoju seksualnost, erotinost, odnose s mukarcima. Radnja romana poinje promiljanjima glavne junakinje tijekom izleavanja na lealjci hotela u Marakeu gdje je sa suprugom Coleom stigla na poneto odgoeni mjedeni mjesec. Sretna je i zaljubljena, ispunjena, kako kae. Na prvoj i drugoj stranici dobivamo sliku mukarca za kojeg se udala Cole je pouzdan istunac koji uvijek spava u majici i boksericama jer ne cijeni ugodu koe uz kou, tu mekou i miris, toplinu i ne ostavlja dojam bog zna kako strastvenog mukarca s kojim bi bilo mogue proivjeti neobuzdan, ludi seks. Samo dvadesetak stranica kasnije prisjeajui se njihovih poetaka autorica e pobiti samu sebe opisom navodno ludih igrica u iznajmljenom stanu u Edinburghu prilikom kojih su padali s kreveta i ruili stolne lampe s nonih ormaria. Zaplet romana dogaa se kada tijekom tog istog mjedenog mjeseca otkriva da njezina najbolja prijateljica Theo i njezin suprug imaju neto. Poinje muno stanje brane snoljivosti u kojoj Cole tvrdi da nikada nita, osim nekoliko pia

otice na zadnjoj korici knjige i klapnama, kao to znamo, slue za to bolju prodaju pojedine knjige, ali trebaju itateljstvu dati (to im je nekada bila primarna funkcija) i barem osnovnu informaciju o sadraju teksta. Ponekad se urednici i pisci tih notica toliko zanesu u uzdizanju vrijednosti djela da se napisano pretvara u svoju suprotnost, odnosno toliko odstupaju od injeninog stanja da jedino to nakon itanja knjige ostaje jest osjeaj iziritiranost uslijed nesklada najavljenog i konzumiranog. Takav je sluaj i knjiga Gola mladenka koja suprotno napisanom ne razotkriva tajne ljubavi i seksa, nije uzbudljiva poput vjetog striptiza, nije senzualan, jo manje pronjen portret modernog braka, niti je roman koji opinjava i uznemiruje i sasvim sigurno nitko ga nee itati jo jednom, a kamoli vie puta. Autorica romana u stvarnom je ivotu novinarka i majka dvoje djece, a za anonimnost se odluila zbog moguih neeljenih posljedica osude drutva nje ili njezine obitelji jer, navodi se u najavi na klapni, slobodno pie o seksu, a to je enama jo zabranjena rabota. U funkciji objanjenja anonimnosti je i svojevrsni prolog u formi pisma majke glavne junakinje koje upuuje uredniku u izdavakoj kui uz tekst to ga je pronala u kerinu kompjutoru nakon keri i sina.

nije imao s Theo, ali mu ona ne vjeruje i premda e do kraja romana ponovo nai veliku branu sreu neuvjerljivim ostaje da Cole doista nije imao nita s Theo. Glavna junakinja, tridesetestogodinjakinja, tijekom perioda utnje, durenja, krae Coleove odsutnosti iz doma, pa ponovnog snubljenja (premda nigdje nije ispisano kako su pronali izgubljenu strast i razumijevanje) ulazi u ljubavniku vezu s poluuspjenim glumcem Gabrielom, nekoliko godina mlaim panjolcem lijepo oblikovana tijela i dolinog, pomalo starinskog ponaanja. Koji je pritom i djevac, te e ga upravo ona uvesti u arobni svijet seksa i od njega napraviti savrenog ljubavnika kakav upravo njoj treba!

Neto seksa s ljubavnikom i dva grupnjaka s neznancima u odnosu ve tisuu puta ispisanih, snimljenih, analiziranih slinih seksualnih situacija mlako su i ni po emu osobito tivo, pa i ti hard core dijelovi knjige niti okiraju, niti iznenauju, niti na bilo koji nain pridonose osvjetavanju ena. A tu funkciju je, navodno, ova knjiga trebala ispuniti

Ni strasti, ni seksa, ni ljubavi

ak i ako su pobrojavanje onoga to ona voli i to ne voli, te opisi njezinih uiteljskih vjetina napisani s namjerom da se mukom svijetu posredno da do znanja to ene vole, a to ne vole tijekom seksualnog ina, sve su to dosadne matarije o nekakvom idealnom mukarcu koji istovremeno ima senzibilitet da shvati uiteljiine potrebe, ali i ne iskazuje nikakve svoje eventualne elje kao da je besvjesno bie na granici idiota. U trenutku kada taj podanik otvoreno iskae svoju zaljubljenost, vrla e ga uiteljica koja, recimo usput, do svoje 35. godine nije pogledala svoju vaginu, pamti samo loe usputne seksualne odnose s loim mukarcima na loim lokacijama odbaciti. Premda ga kao jako voli i muit e je taj prekid toliko da e si pri kraju prie u visokom stupnju trudnoe priutiti jo jednu super seksi avanturu u Sevilli, kraj njihovih susreta srijedom poslijepodne okrunit e dvama izletima u grupni, divljaki seks s potpunim neznancima, taksistima i jednom njihovom prijateljicom. Od kaosa faktograje i smisla fabule vei je jo samo kaos kojim autorica navodno osvjetava svoju feministiku poziciju potpuno passe pitanjima na koje je feministika teorija ve odavno dala odgovore, ali koje autorica nije uvrstila u knjigu, kao to nije dala ni neke svoje nove originalne. Najgadljivija manifestacija patrijarhalnosti dijelovi su koji se tiu njezine najbolje prijateljice koju oboava, divi joj se, s kojom je povezana od 11. godine. Da s tim prijateljstvom takoer nita nee biti kako valja, jasno je ve na

Bespotrebna anonimnost
Anonimnost se uva i neimenovanjem glavne junakinje koja je cijeli tekst ispisala u formi dnevnikih zapisa obraajui se samoj sebi. Na stranu sada to se po zavretku romana, u recimo epilogu, ipak otkriva da znamo tko je napisao knjigu, recimo prije svega da je sva ta drama oko anonimnosti a zarad navodno slobodnog pisanja o seksu toliko isforsirana i nategnuta da se itatelj/ ica stalno kree na granici izmeu plaa od oaja i smijeha! Neto seksa s ljubavnikom i dva grupnjaka s neznancima u odnosu ve tisuu puta ispisanih, snimljenih, analiziranih slinih seksualnih situacija mlako su i ni po emu osobito tivo, pa i ti hard core dijelovi knjige niti okiraju, niti iznenauju, niti na bilo koji nain pridonose osvjetavanju ena. A tu funkciju je, navodno, ova knjiga trebala ispuniti dati svijetu, ponajprije enskoj populaciji (mada je knjiga posveena Mom suprugu. Svakom suprugu) osobno tjelesno i mentalno iskustvo ne bi li lake osvijestile svoju seksualnost,

trinaestoj stranici: Izbacili su je iz samostanske kole kad je nadstojnica samostana uvidjela da ona ima vie utjecaja na uenice od redovnica. Mnogo se takvih pria vee uz nju. Za tebe ne. Najblii je zovu Diz. Uvijek mota cigarete iz ishabane srebrne tabekere, a to samo pridonosi njezinu armu, kao i dranje kao da se neprestano tjera. Odnosi kompeticije i njima izazvano odbacivanje ena od ena koji su patrijarhalni standard nastavit e se i potpunim prekidom komunikacije, odbacivanjem najbolje prijateljice nakon to je doznala da je s njezinim muem imala neto na nain kako svog supruga nikada nee odbaciti. Udobnost branog ivota i sigurna egzistencija koju joj suprug osigurava ipak je neto ega se ne treba liiti.

Glavna junakinja u konanici je prikazana kao kakva osvijetena, velikoduna Pobjednica nad nepravdama, iako je do prijestolja Pobjede stigla uniavanjem svih koji je okruuju. Sve se pravei smotanom, zbunjenom, nedovoljno voljenom

A bogami, ni osvijetenosti
Svoj proces osvjetavanja konzumacijom nosafe sexa (autorica je u potpunosti zanemarila prisutnost AIDS-a i ostalih spolno prenosivih bolesti) nai e iskupljenjem u ponovo rasplamsanoj ljubavi sa suprugom koje je ni manje ni vie nego okrunjeno eljenom trudnoom i roenjem zdravog i preslatkog sina kojeg oboje oboavaju, ak pomirenjem s najboljom prijateljicom. Ali, uvjetovano pomirenjem s ipak najstroom kaznom dijagnozom Dizine neplodnosti. Glavna junakinja u konanici je prikazana kao kakva osvijetena, velikoduna Pobjednica nad nepravdama, iako je do prijestolja Pobjede stigla uniavanjem svih koji je okruuju. Sve se pravei smotanom, zbunjenom, nedovoljno voljenom. Gola mladenka primjer je knjige koju napose mladi ljudi ne bi trebali dobiti u ruke... muna je i sama pomisao na negativne efekte za njihov razvoj.

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

37

k ri t i k a

ovjek je ovjeku znak

Sinia Nikoli Zato uope postoje drave i zato je znanost o znakovima nemona pred vieznanostima kazaline komunikacije?
Thomas Hobbes, Levijatan ili Graa, oblik i mo crkvene i graanske drave; prijevod Borislav Mikuli; Jesenski i Turk, Zagreb, 2004.
dobar dio svoga razloga za postojanjem. A to se odnosi kako na imperijalne apetite megadrave SAD-a, tako i na gospodarsko-politiki kolonizirane dravice poput mile nam Domaje Rvacke. Samim time, Hobbesov je Levijatan, i na toj empirijskoj razini aktualan, ba danas. U sadrajnom pogledu, Hobbesovo djelo predstavlja kristalno jasan model svih moguih aspekata o kojima treba voditi rauna svatko onaj tko se eli baviti dravnikim poslovima. etiri dijela ove goleme knjige (O ovjeku, dravi, religiji i praznovjerju) ine trodimenzijsku projekciju dravnog ustrojstva, njezinih poeljnih struktura i institucija, kao i potrebnih i politikih mehanizama koji ga odravaju na ivotu. Filozojsko utemeljenje potrebe za dravom Hobbes pronalazi u antropolokoj koncepciji ovjeka kao sebinog pojedinca sklonoga ekspanziji vlastite koristi, koji e, meutim, upravo zbog te iste sebinosti odustati od dijela svoje koristi da bi se zatitio i stekao kakvu takvu sigurnost. Tzv. prirodno stanje ovjeka je rat svih protiv svih i ve spomenuti vuji pristup ovjeka prema ovjeku. Uspostavom drave, meutim, to se prirodno stanje dokida i ljudi stupaju u odnose utemeljene na pravu, ali i pravnim sankcijama. Zato su zakoni i jednak odnos svih podanika prema njima temelj svake drave. Tako je za Hobbesa, drava jedino stanje koje omoguuje opstanak ovjeanstva, bez nje nuno vlada anarhija, ono prvotno, nemogue prirodno stanje opeg rata. Ne treba dakako ni napominjati da se svakom potenom anarhistu, pa makar i onome koji je to samo u dui, die kosa na glavi kad uje te argumente. Za njega to su samo reakcionarne, konzervativne dimne bombe koje slue za odravanje gospodstva jednog povlatenog sloja ljudi nad drugima. Razvoj situacije u posljednje vrijeme u najveoj od svih demokracija svijeta, SAD-u, idu u prilog ovoj kritici. Lideri slobodnoga svijeta, poglavito obitelj Bush, dali su novu dimenziju ovome Novome Svjetskome Gospodstvu. Ipak, ne smijemo zanemariti ni injenicu da su najei kritiari graanske drave stvorili totalitarne nakaze, kojih se ne bi posramili ni egipatski faraoni. Oito, stvari s tom nesretnom Dravom nisu tako jednostavne, a sad imamo priliku cijelu stvar prouavati na samome izvoru. Pred nama je, dakle, prvi prijevod Levijatana na hrvatski, u ozbiljnom, angairanom i promiljenom prijevodu lozofa Borislava Mikulia. Tim je cijela stvar znaajnija, jer staroga, onoga na srpskom jeziku, a koji je kolao ovim krajevima, nestalo je ve davno, pa je rije o dvostrukom poentiranju. Pored svega, Mikuliev je prijevod moderan i prohodan, pa ga se lako ita, ali ne i nuno razumije. S obzirom na injenicu da kod nas postoji obilat pretiak politikanata, i akutni nedostatak dravnika, ovo bi djelo moglo posluiti kao lakmus-test za bavljenje politikom. Tko uspije proitati i razumjeti ovu knjiurinu, prolazi, moe se baviti politikom, a tko ne, nalijevo krug i mar u proizvodnju. Ah, slatke elje slatki snovi. Ali, tko bi onda uope bio politiar? Filozo? Brr, Boe oslobodi.

Kraj semiotike?
Marija Papraarovski, Semiotiko bruenje kazalita; Hrvatsko filoloko drutvo; Biblioteka Knjievna smotra, Zagreb, 2003.

omo homini lupus, bellum omnia contra omnes, ne, ne, nisu to albumi nekih napaljenih hevimetalaca. Da je ovjek ovjeku vuk, (uups, ne vrijeajmo vukove), i da su svi protiv svih danas nije neka novost a te su teze i postulati svake realpolitike, ali znamo li odakle to nama? Znamo, takoer, da je Leviathan biblijsko udovite, kao i to da postoji i Novi Levijatan (glasoviti roman onog ludog Slovenca Vitomila Zupana), ali kakve veze sve to ima s teorijom drave i prava? E pa izvorite cijele prie, koja povezuje sve nareene elemente, djelo je, zapravo opaka knjiurina, Thomasa Hobbesa: Levijatan, prvi put tiskana daleke 1651. u Londonu. Rije je o jednome od onih neprispodobivih lozofskih Djela koja predstavljaju jedan cjeloviti spoznajno-teorijski Univerzum i zaetak jedne od Velikih pripovijesti, koja bez obzira na sve krize, pulsira i danas (moda ak i najivlje danas). Ako bolje razmislimo, teko je sjetiti se neke cjelovitije knjige koja bi bolje i jasnije razotkrila to se krije u svakom spekultaivnom utemeljenju ideje moderne Drave, poglavito u odnosu na antropoloke i socioloke dimenzije s jedne strane ovjeka, a s druge drutva. I ne treba nas zavarati povijesno-empirijski kontekst zrelog feudalizma i poetaka graanskog kapitalizma. Mnogo rijei potroenih na opravdanje monarhije ili citati iz Biblije samo su dug vremenu. Ono to je najvea vrijednost djela je spekulativna (a samim time i apstraktna i univerzalna) konstitucija koncepta Drave, kakvu poznajemo i danas. Tijekom burnog 20. stoljea, ovjeanstvo je imalo prilike iskusiti na djelu totalitarne koncepcije drave faizma, nacizma i staljinistikog realnog socijalizma, zatim minimalne dravne strukture liberalne demokracije, kao i u biti anarhistike ideje o odumiranju drave, nama bliskog samoupravnog socijalizma. Iz teorijske perspektive gotovo da bismo se trebali uditi kako to da bilo kakve dravne strukture danas uope postoje. Nakon pustih kritika fenomena drave,a u korist samokonstituirajuih drutvenih organizacija, poglavito lijeve teorijske misli nakon 11. rujna i globalnih pretumbacija politike moi, dravne institucije kao da su povratile

Neko davno, u nekoj, nama danas ve dalekoj, intelektualnoj galaksiji, vladae lijepa i mona znanost po imenu Semiologija. Neki je zvahu i Semiotikom, ali kako bilo, u cijelom joj intelektualnom kraljevstvu ne bijae ravne, i svi su se plemeniti intelektualci trudili da je osvoje, ali uzalud. Bila je ona toliko narcisoidna i sama sebi dovoljna, nezainteresirana za svijet oko sebe, da je prerano, u svojoj jalovosti propala, i nestala s intelektualne pozornice prije nego li je dala ikakve trajne plodove. Tako bi mogla, jednoga dana, u dalekoj budunosti glasiti koliko tuna toliko i neobina pripovijest o jednom silnom intelektualnom nastojanju, koje u svome ekstenzitetu tono uokviruje 20. stoljee. Iako semiotika/semiologija, kao jedna od novijih humanistikih disciplina koja prouava ljudski simboliko-komunikacijski univerzum, nije u potpunosti nestala s post-postmodernog intelektualnog neba, ona je danas u velikoj krizi s potpuno nepredvidivim perspektivama za vlastiti opstanak. A to je bogme golema razlika u poziciji u odnosu na situaciju, samo kakvih 10-15 godina ranije, kad se svaki znaajniji intelektualac silno trudio svoje dragocjene misli, barem koliko-toliko udjenuti u pomodno ruho semiotike termoinologije. Da se to radilo bez prethodnog promiljanja kako i zato cijele te semiotike pripovijesti, ne treba posebno naglaavati. Krajnja je posljedica tog procesa bila unutarnja atroja cijelog sustava, i tiho umiranje ove lijepe, na koncu, nikom potrebne znanosti. Knjiga Marije Papraarovski na neki nain saima tu intelektualnu sudbinu, i to na uem podruju semiotike kazalita, unatrag nekih pola stoljea. Na veoma malom prostoru (od kakvih 150 stranica) ona manirom pravog znalca, s lakoom demonstrira dobro poznavanje svih znaajnijih opih semiotikih/semiolokih pravaca, ali i detaljno poznavanje semiotike kazalita, te irih lozojskih i teorijskih uenja u humanistici 20. stoljea. Ipak, nije ta referencijska dimenzija ono to ini pravu kvalitetu ove knjige, nego je rije o dubljem sagledavanju stanja stvari u semiotici kazalita danas, kao i hrabrom donoenju ocjena o smjeru kretanja i sudbini te, nekad toliko po-

pularne znanosti. Svim poznavateljima tog tipa literature poznato je koliko su takva konciznost, kritinost i promiljenost rijetke pojave, tim vie to ni budunost nije nimalo ruiasta. Stari dobri A. Artaud, sa svojom je koncepcijom (teatra) surovosti oito na visokoj cijeni kod autorice. Koncentrirajui se prije svega na, uvjetno govorei, francusku kolu semiologije kazalita (T. Kowzan, A. Ubersfeld, P. Pavis, M. Corvin, J. Alter, M. Issacharo, A. Hebo), i u tom kontekstu posebno na teorijski opus Patricea Pavisa, autorica na njihovu tragu istie i ukazuje na problem primjene semiolokih spoznaja u kazalinoj komunikaciji, kao i na recepcijski aspekt toga procesa. Poetni semioloki zamah ezdesetih i sedamdesetih godina prologa stoljea bio je pod utjecajem strukturalizma, orijentiran na konstituciju i opis kazalinog znaka, to je vodilo samodostatnom zatvaranju semioloke analize u jednodimenzionalne koncepcije u tumaenju bilo dramskoga teksta, bilo kazaline predstave. U obama sluajevima naglasak je bio na ideji o postojanju unaprijed zadanih poruka to ih upisuju dramatiar ili reiser, koje se onda trebaju jednoznano iitati semiolokom analizom. Pokazalo se, meutim, da se estetska komunikacija opire takvim redukcijama, pa su se kasniji radovi francuskih autora orijentirali na proces recepcije i vieznanosti tumaenja kazaline komunikacije. No, posljedica takvog kompromisa velika je neodreenost, proizvoljnost i neuhvatljivost takvog tipa znaenjskih tumaenja, koja onda dovode u pitanje smislenost postojanja jedne tako stroge i pretenciozne znanosti, kako je o sebi semiologija/semiotika voljela umiljati. Upravo su to razlozi gubitka veeg interesa za semiologiju danas ona je, naime, postala neproduktivna i nikom potrebna, jer se kazalini ivot, stalno i sam u krizi, odvija potpuno i neovisno od bilo kakve veze sa semiotikim analizama, a sama se semiotika sve manje bavi suvremenim kazalinim ivotom, jer je on svojom nepouzdanou iznevjerio njezina oekivanja, kao u kakvom loem ljubiu, bez oekivanog hepienda. Kakve su, meutim, perspektive? Nimalo optimistine, premda treba rei da i pored sve te kritinosti, autorica ne gubi potpuno nadu. Ona ostavlja otvorenu mogunost da se nakon brane terapije, a sve u meusobnom potivanju i uvaavanju, shvaanju vlastitih ogranienosti ipak obnovi stari ar, i moda ponovo plane kakva ljubavna intelektualna iskrica, koja bi mogla razbuktati sada ve ugaen plam. Ah, ini se da nam nema spasa od dramaturgije soap-opere, ak i na ozbiljnom podruju semiotikog bruenja kazalita. Na svu sreu, jer bismo inae umrli od dosade, a ne od istine, kako je to pogreno mislio naivni Nietzsche. Ali to s ovom vrijednom i zanimljivom knjigom nema ba nikakve veze.

cmyk

38

VII/153, 21. travnja 2,,5.

k ri t i k a

O tajnama svijeta i djetinjstva

Staa Skeni Neobian, iznimno zanimljiv roman koji nudi neoekivanu igru punu napetosti i iekivanja, u kojoj teko moemo razlikovati mogue i nemogue, stvarno i nestvarno, matu i stvarnost
Pawel Huelle, Gdje je David Weiser?; s poljskoga prevela Ivana Vidovi Bolt; Naklada MD; Zagreb, 2005. Pothvati nevjerojatnog Davida
Naime, trojica dvanaestogodinjaka provode kolske praznike u svome rodnom Gdanjsku. Tijekom raznovrsnih zabava i djeakih ekspedicija otkrivaju kako je njihov znanac i kolski kolega Weiser, do tada prezren zbog svojeg idovskog podrijetla i tobonje nespretnosti, neobian djeak obdaren razliitim talentima i znanjima. Fascinirani tajanstvenom aurom koja okruuje Davida, zarobljeni njegovim nesumnjivim sposobnostima, mali junaci sudjeluju u udesnim i nesigurnim pustolovinama koje organizira Weiser. Dresiranje divlje pantere u mjesnom ZOO-u, ples koji se zavrava levitiranjem, genijalne sposobnosti koje pokazuje tijekom nogometne utakmice i, konano, eksplozije mina koje je David vlastoruno konstruirao od materijala pronaenog u starim njemakim sklonitima (radnja se odvija neposredno nakon Drugog svjetskog rata). To su samo neki pothvati nevjerojatnog Davida. Mnogo godina kasnije, rekonstruirajui davne dogaaje, pripovjeda koji se ne moe osloboditi sjeanja na davne kolske praznike, pita se to se doista zbilo, a to je bilo rezultat kolektivne sugestije, kojoj je podlegao zajedno s prijateljima jer su bili tako eljni udnih i neuobiajenih doivljaja. Je li David doista poginuo tijekom jedne od eksplozija, kako tvrde odrasli, ili je nestao na neobjanjiv nain sljedeeg dana kako misle djeaci? To nikada neemo doznati. Znamo samo da je nestao tako naglo i tajanstveno kako se i pojavio. ak i Elka, koja mu je pravila drutvo pri posljednjoj etnji, ne moe (ili ne eli) objasniti pripovjedau sumnje kojima je mui kada su se susreli toliko godina kasnije. Rije je o Wieseru. Samo o njemu napisao je Heller, pripovjeda. Je li doista rije samo o Weiseru? A ako i jest, moemo li rei samo? Toliko je naina na koje moemo itati ovu knjigu. Obratimo li pozornost na nain kako je predstavljeno razdoblje (pedesete godina, poljski komunistiki poeci), tadanji obiaji, kultura, Huelleovo djelo moemo promatrati kao povijesni roman. Roman obuhvaa i odjeke drugih velikih dogaaja iz suvremene poljske povijesti poput trajka u brodogradilitu 1970. ili nastajanja Solidarnosti 1980/81. godine. Ta potka ipak ne izbija u prvi plan. Egzistira na razini simbola dopunjujui bogatstvo znaenja knjige. Istodobno, Huelle se ne buni protiv jezika, ne lomi jezik traei neke nove sintaktike oblike, nove jezine mogunosti. To je normalni, jednostavni, komunikativni jezik pun estetske mate, koji ne stvara nikakve prepreke na razini osnovne percepcije djela. Ne bi to bilo mogue osjetiti da nema izvrsnog prijevoda. Djelo se, naime, normalno ita. Gdanjsk, mjesto u kojem je roen Schopenhauer, grad palimpest u kojem se kriaju tragovi povijesti, ima svog knjievnog oca: rije je, svakako, o Gntheru Grassu. I u djelu Pawela Huellea taj mitski grad na sjeveru Poljske ima vanu ulogu. Ako ne glavnu, sigurno sporednu. Gdanjsk se u Huelleovu romanu predstavlja kao prostor u kojem je vrijeme stalo. Taj je grad privatna domovina koja oblikuje svjedoanstvo vlastitih korijena. Kako bi mjesto roenja postalo malom domovinom, u njemu mora postojati vidljivi izvor tradicije koji uzrokuje da ovjek osjeti vlastitu posebnost. Jasno je, ne u psiholokom, nego u kulturolokom smislu. Gdanjsk tako postaje pozornica nepromjenjivosti. To omoguuje likovima osjeaj sigurnosti. Pripovjeda esto prekida svoju priu kako bi, skrivajui se, pogledao gdje se nalazi i kako bi se uvjerio da se nita nije promijenilo.

oe li dvanaestogodinjak imati hipnotizerske sposobnosti? Moe li lebdjeti? Koliko djetinjstvo utjee na ivot svakog ovjeka? Ili drukije: mogu li se u zreloj dobi nai objanjenja nekih zagonetki iz djetinjstva? to je zajedniko crkvenim pjesmama i onima koje smo nekada pjevali na masovnim prvomajskim komunistikim proslavama? Mogu li ivi razgovarati s mrtvima? Koliko istine nose u sebi pitanja na koja ne moemo odgovoriti? I nije li knjiga koja na sva ta pitanja pokuava nai odgovore jednostavno pretenciozni ki kakav nije teko pronai u knjiarama? A ipak djelo Gdje je David Weiser? Pawela Huellea, poljskog suvremenog knjievnika roenog 1957. u Gdanjsku, neobian je, udnovat, iznimno zanimljiv roman, iji saetak podsjea na literaturu namijenjenu tinejderima.

Kada djeca prestanu biti djeca, ne uspijevaju prihvatiti tajnu i moraju je, ne pitajui za cijenu, objasniti ili se praviti kako je uope nije bilo. Ta se amnezija naziva biti odraslim

Filmska verzija
Meutim, kada je dolo do ekranizacije ovoga romana (2000., redatelj i scenarist lma W. Marczewski), radnja je prebaena iz Gdanjska u Wrocaw, grad na jugu Poljske, grad s drukijom povijeu i drukijom atmosferom, no nikako ne grad bez due. I taj je grad iza sebe imao odreeni literarni background, koji je stvorila Olga Tokarczuk. Pokazalo se kako je redatelj imao pravo. Znao je proitati knjigu na jedan drukiji nain i pokazao je kako to nije pria o gradu i njegovim tajnama, nego pripovijest o tajnama svijeta i djetinjstva, a to je mogue prikazati bilo gdje na svijetu, ak i u Sahari. Film je posvjedoio o novim vrijednostima knjige rije je o sjeanju i njegovoj krhkosti. Ali prije svega o tome da svijet nije objanjen do kraja i tako treba ostati. Kada djeca prestanu biti djeca, ne uspijevaju prihvatiti tajnu i moraju je, ne pitajui za cijenu, objasniti ili se praviti kako je uope nije bilo. Ta se amnezija naziva biti odraslim. alopojki o tome kako knjievnost nestaje, kako novi mediji unitavaju pisanu rije, kako u vremenu masovne kulture knjiga ne moe pronai put do svog konanog adresanta itatelja, nasluali smo se. Ali nikada nije bilo toliko knjiga u knjiarama. Mnogo je knjiga, mnogo je novih naslova, velik je izbor, no malo je literature. Roman P. Huellea Gdje je David Weiser?, roman koji je poljska knjievna kritika nazvala remek-djelom, lektirom drogom, pobjedom knjievnosti, zasluuje poasno ime LITERATURA.

Mnogo godina kasnije, rekonstruirajui davne dogaaje, pripovjeda koji se ne moe osloboditi sjeanja na davne kolske praznike, pita se to se doista zbilo, a to je bilo rezultat kolektivne sugestije kojoj je podlegao zajedno s prijateljima jer su bili tako eljni udnih i neuobiajenih doivljaja

Vieslojan a jednostavan roman

Druga je mogunost itanje toga romana preko djejeg pogleda na Bibliju. Aluzije su jasne: Davidovi izabranici su imun, Petar i, iako je pripovjeda bezimen, moemo mu dati ime Pavao, moda Toma. Davidova najodanija pratilja je Elka koja nosi crvenu suknjicu. Ne nedostaje lanih proroka na grobljima, katastrofalnih

pomora riba, netko je nad Gdanjskom vidio komet u obliku konjske glave, pojavljuje se i psihiki bolestan ovjek na groblju koji zvoni i objavljuje apokaliptine vizije Trea mogunost je autoreferencijalna. Pripovjeda, naime, govori o svojem pisanju kao o autoterapiji, sreivanju izvanjskoga kaosa. Reeksija na samoga sebe, reeksija na temu kako se pie knjiga, svako malo prekidaju tok pripovijedanja, pojavljuju se digresije koje poesto nemaju nita zajedniko sa samim glavnim junacima ili radnjom. Sve te razliite mogunosti itanja romana Gdje je David Weiser? pokazuju kako je rije o ne ba jednostavnom (kako to na prvi pogled izgleda) djelu. To je vieslojan roman intrigantno, ranirano, nestandardno djelo koje ne kopira gotove sheme. Iznenauje, nudi nam neoekivanu igru punu napetosti i iekivanja u kojoj teko moemo razlikovati mogue i nemogue, stvarno i nestvarno, matu i stvarnost. Takvo majstorsko omamljivanje itatelja iziskivalo je veliki talent i spisateljsku inteligenciju.

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

39

k ri t i k a

Zapisi svjedoka pljake

Grozdana Cvitan Memoarsko djelo novinara (djelatnika prvog crnogorskog nezavisnog i oporbenog tjednika Monitor) i crnogorskog vojnog obveznika o ratu i pljaki na dubrovakom i hercegovakom podruju 1991.
Veseljko Koprivica, Operacija Dubrovnik: sve je bilo meta; Kaptol, Zagreb, 2004.
na putu i o emu knjiga Operacija Dubrovnik: sve je bilo meta precizno izvjetava. Istodobno u Crnoj Gori jedini dnevnik Pobjeda, elektroniki mediji i posebne publikacije pod zajednikim naslovom Rat i mir javljaju o velianstvenim pobjedama protiv ustaije koju se napada na njihovoj zemlji da ne bi preli granicu, a pljakai se veliaju kao junaci, donose se njihova svjedoenja i nabrajaju ratni uspjesi. U tom dijelu Kopriviina knjiga nije samo svjedoenje nego i izvor za literaturu onima koji se bave ratom u razliitim povijesnim, sociolokim i psiholokim istraivanjima. Neka od njih i sam je naznaio. Da bi pokazao razliita lica rata koja su se nudila crnogorskim graanima i, posebice, vojnim obveznicima, da bi pribliio stvarnost crnogorskih slubenih i neslubenih glasila, Koprivica uz svoje dnevnike biljeke citira ta ista glasila (od komentara i svjedoenja do izvjea iz crnogorske skuptine u kojoj svoja obrazloenja o ratu iznose Bulatovi, ukanovi, Marovi i drugi politiki voe, razni stranaki poslanici sve do oporbenih liberala na koje u tom trenutku traje hajka). Povremeno citira i oporbeni Monitor da bi svoj glas provjerio u kontekstu onog dijela vlastite sredine kojoj je pripadao. To je ujedno i jedini neslubeni glas spomenutog medijskog trita, ali i vrlo zanimljivo tivo; prikaz onog dijela scene koja se zanemarivala i u sredini u kojoj se dogaala, a o prekograninim znanjima da se i ne govori. zapisuje i osobne razloge prihvaanja mobilizacijskog poziva kao rezultata tekog poloaja zbog ve poznatih istupa u tisku, obiteljskih razloga kao i pripadnosti sredini kao prostoru diktiranja vrijednosti ne samo u sadanjosti nego i u budunosti (etiketa izdajnika se prenosi ak i na potomke). Knjiga izravnih svjedoenja prerasta tako opravdanje i postaje antiratna slika ratnog zbivanja, slika koja ne bi bila mogua bez dimenzije nazonosti. Piui paralelnu dokumentarnu kroniku vlastitog ratovanja kojom pokazuje razliita lica istog zloina, Koprivica nije zanimljiv samo hrvatskom itatelju. Njegova knjiga pisana je ponajprije za vlastitu sredinu i itatelje u njegovoj zemlji. Ona je ona vrsta zrcala s kojom danas svaka sredina ima mnogo muke kako bi sastavila umiljaj i realnost, te kako bi u svjetlu novih injenica ponovno sastavljala sliku zbivanja.

a razliku od knjiga koje su dosad pisali uglavnom hrvatski dragovoljci i drugi vojni obveznici, zapovjednici i neki politiari, uz literaturu koja pripada stranim autorima koji su se na bilo koji nain oeali o Domovinski rat, pred hrvatskim itateljima najrjee su knjige koje svjedoe ili umiljaju f iction ili non-f iction, dakle vienje tzv. druge strane. I to one druge strane u najdoslovnijem, memoarsko-dokumentarnom smislu/tivu. Nedavno objavljen roman maarskog autora Sndora Majorosa Umrijeti kod Vukovara mogue je umjetniko i donekle dokumentarno vienje te druge strane. Na hrvatskom tritu knjige tom romanu s elementima dokumentarne uvjerljivosti mogue je prispodobiti ponajprije ipak dokumentarno djelo Veseljka Koprivice Operacija Dubrovnik: sve je bilo meta. Kopriviina knjiga pripada memoarskoj literaturi i zasigurno je bliska povijesti. Rije je o djelu novinara (djelatnika prvog crnogorskog nezavisnog i oporbenog tjednika Monitor) i crnogorskog vojnog obveznika. Za razliku od Majoroeva junaka koji spas od odlaska u rat protiv Hrvatske nalazi u bijegu iz zemlje, Kopriviina stvarnost je suprotna.

Suoavanje Crnogoraca s ratom koji bi najradije zaboravili

Bez velikih rijei, pa ak i bez bilo kakva napora u literarnom bojanju teksta, Koprivica uporno biljei dane i iznenaenja koja mu donose u smislu upoznavanja ljudi s kojima se naao kao okupator u tuoj zemlji, u velikoj pljaki i stalnoj pogibelji. Istu tu scenu kao politiku oporbenu stvarnost u Crnoj Gori u knjizi Operacija Dubrovnik: sve je bilo meta autor upotpunjuje svjedoanstvima i dodacima hrvatskom izdanju knjige. Ti zapisi, izmeu ostalog, rijetke su kritike na prvo izdanje knjige objavljene u Crnoj Gori, nekoliko svjedoenja (hrvatskog logoraa u Morinju, razoaranoga crnogorskog dragovoljaca itd.) onih koji danas ne znaju gdje su bili i za to su se borili, do istraivanja hakih istraitelja vezanih za ono to se dogaalo oko Dubrovnika i Ravnog te one koji su time zapovijedali. Taj dio predstavlja knjigu nakon knjige, svojevrstan funkcionalni dodatak koji pokazuje suoavanje Crnogoraca s ratom koji bi najradije zaboravili i s hakom mjerom stvari koju ni autor knjige ni mnogi drugi ne vide onako kako to ini sud, ponajprije kad su u pitanju tamonji politiari. Ako se itatelju i uini da je znao mnoge detalje iz knjige, onda knjigu svakako treba shvatiti kao potvrdu za ta znanja. Sve to je iznad toga ponajprije je graanska hrabrost autora kojemu i dalje, vjerojatno manje krvavo i glasno, ali ne i manje stvarno prijeti etiketa izdajnika koja se prenosi ak i na potomke. U mjeri vlastite koe Veseljku Koprivici esto je neudobno bilo i meu onima s kojima se slagao; o onima s kojima nije da se i ne govori. Koliko takvu stvarnost moe prenijeti knjiga koju e, ma gdje se pojavila, itati ljudi sa strau i mjerom vlastite koe?!

Pucnjava nastaje nakon zavrene bitke

Mnogo je zanimljivih detalja u knjizi Veseljka Koprivice i oni e zasigurno privui svakog analitiara ratnih zbivanja na dubrovakom i hercegovakom podruju 1991. Ponajprije, teko je govoriti o vojsci uistinu, rije je o vojskama. Njihov put do uniforme slika je i njihova ratnog ponaanja. Jedno od temeljnih ponaanja u ratu pucanje je, ali Koprivica izvjetava i jednu posebnu sliku ratovanja na Balkanu: opisuje razne sluajeve u kojima najea pucnjava nastaje nakon zavrene bitke ili bez veze s bilo kakvom bitkom. Posebno su dojmljivi opisi situacija u kojima razna vozila natovarena opljakanom robom zakruju ceste onima koji kreu u pohode. (Kretanje u svim smjerovima, na svemu to se na bilo koji nain moe pokrenuti i funkcija tog kretanja posebna su, ne samo ratno-dokumentarna nego i knjievna tema kojoj bi netko jednom trebao posvetiti posebnu pozornost.) Osim zauzimanja pojedinih, najee praznih, naputenih mjesta, opisa pljaki, raspada vojske kojoj je pripadao i slinih pojava, Koprivica svjedoi i o promjeni ratnog raspoloenja meu vojnicima. Kao potvrdu navodi brojke o uspjehu poetnih i kasnijih mobilizacija. U tom kontekstu on

Velianstvene pobjede protiv ustaije

U trenutku kad crnogorske jedinice u sastavu JNA zajedno s dragovoljcima iste te Crne Gore kreu u unitavanje Konavala, Dubrovakog primorja i Hercegovine, propaganda sotonizira pripadnike hrvatske obrane u razmjerima i detaljima koji najvie govore (kao i obino u takvim situacijama) o onima koji su tu propagandu kreirali, a logiku im ne treba ni traiti. S vremenskim odmakom, onima koji nisu ivjeli to vrijeme, sve bi moglo izgledati kao autorska sloboda. Nje, na alost, nije bilo ni za Koprivicu osobno, ni za njegove zapise. Jer se odluio na vjerodostojnost. A vjerodostojnost propagandnih podmetanja u opravdanju osvajakog pohoda mnogi su vojnici rado doekivali i kao alibi za temeljitu pljaku i unitavanje svega to im se nalo

Osim zauzimanja pojedinih, najee praznih, naputenih mjesta, opisa pljaki, raspada vojske kojoj je pripadao i slinih pojava, Koprivica svjedoi i o promjeni ratnog raspoloenja meu vojnicima. Kao potvrdu navodi brojke o uspjehu poetnih i kasnijih mobilizacija. U tom kontekstu on zapisuje i osobne razloge prihvaanja mobilizacijskog poziva

cmyk

40

VII/153, 21. travnja 2,,5.

k ri t i k a

Kritika i ironija su nemogue

Steven Shaviro Kapitalizam se moe prevladati samo tako da ga se dovede do njegove krajnosti, a ne da ga se odbacuje
Postironija vodi do mistine veze s potronjom. Roba je uzviena. U svijetu bez nunosti ili potreba samo uz pomo proizvoda koje kupujemo moemo odravati odnos s Beskonanim. Shakarova druga s tim povezana ideja je ona o parabiti (krai izraz za paradoksalnu bit). Svaki proizvod ima paradoksalnu bit. Dvije suprotstavljene elje za koje moe obeati da e ih ispuniti istovremeno. Parabit je izmatina jezgra ili slomljena dua svakog potroakog proizvoda. Tako kava obeava bolju stimulaciju i relaksaciju, sladoled znai i erotizam i nevinost ili (vie psihoanalitiki) i sjeme i majino mlijeko. Parabit nije dijalektika kontradikcija; njezini suprotni pojmovi ne djeluju jedni na druge, ne sudaraju se niti proizvode neku viu sintezu. Nita se ne mijenja niti se ita razvija. Umjesto toga, u parabiti je rije o tome da sve bude na oba naina i na svaki nain te da se dobije sve to (pojedinac) eli. To je obeanje koje samo potrona roba moe dati; to je nain ivota koji ne moe biti odran u prirodnom, neotuenom ivotu, nego samo uz pomo umjetnog raja konzumerizma. Ne znam koliko Shakar poznaje Deleuzea i Guattarija, no njegova analiza ima slinosti s njihovom, kada njegov lik marketinki guru objavljuje da je isti oblik postironije i parabiti doslovno shizofrenija. Radnja The Savage Girl vrti se oko kampanje za oglaavanje proizvoda koja obeava sve, upravo zato to je doslovno nita. Taj je proizvod nazvan dijetna voda: umjetni oblik vode koja kroz tijelo prolazi potpuno neapsorbirana. Potpuno je neaktivna, potpuno bezopasna i nema ama ba nikakva uinka. Zapravo ne gasi e, no, kao posljedica toga, ne dodaje ni teinu onome koji je pije, od nje se nee osjeati naduto. Ako ste nakon ispijanja dijetne vode jo uvijek edni, morate samo kupiti jo. Potroai mogu popiti koliko god ele, bez imalo osjeaja krivnje. Dijetalna voda je ista razmjenska vrijednost, image vrijednost i znakovna vrijednost. Savren proizvod za svijet onkraj oskudice, kao i onkraj krivnje: zato to ostaje savjesno odijeljena od bilo kakve koristi ili potrebe. Ludo uspjena kampanja za dijetnu vodu istovremeno manipulira slikama shizofreninog sloma i primitivistike nevinosti. Oglasi izraavaju parabit dijetne vode; ak i vie od toga, istiu kako je dijetna voda, savren potroaki proizvod, personikacija postironijske parabiti. Ima toga jo, poput ideje o transtemporalnom marketingu: marketinki strunjaci iz budunosti vratili su se u vremenu da nas koloniziraju kako bismo kupovali proizvode koji jo ne postoje, a ta e naa potroaka odluka dovesti do toga da ti proizvodi nastanu, zajedno sa samim marketinkim strunjacima koji sve kontroliraju. No, neu vie ukratko prepriavati

he Savage Girl Alexa Shakara je roman o oglaavanju, marketingu i potrazi za cool stvarima. Krajolik je alegorijski (grad-istilite izgraen na obroncima aktivnog vulkana), no, obiljeja ivota u njemu prepoznatljiva su kao ona iz amerikog ivota danas. Manje su me zanimali likovi i zaplet od naina na koji knjiga (kao i veina znanstvene fantastike) funkcionira poput neke vrste drutvene teorije. Svijetom ove knjige ne dominiraju nedostatak i potreba nego obilje, estetika i umjetno stvorene elje. Zahvaljujui konzumeristikom kapitalizmu ljudska su bia prela iz carstva Nunosti u carstvo Slobode. Stojimo na granici Light Agea ponekad se pie Lite Age renesanse samo-stvaranja, u kojemu emo, zahvaljujui udima specijaliziranog marketinga, biti u mogunosti nae ivotno iskustvo potpuno prilagoditi svojim potrebama naa uvjerenja, nae obiaje, naa plemena, cijelu nau osobnu mitologiju i odabrat emo sve to nas ini onim to jesmo iz nepreglednog niza izbora. U takvo doba ljepota je public relations kampanja za ljudsku duu i potie nas da elimo sve vie i vie. Ni sama Virginia Postrel ne bi to mogla bolje rei; samo to Shakar dramatizira dvojakosti i ironije onoga to Postrel proglaava samo pretjerano samozadovoljnim. Upravo sam spomenuo ironije, no Shakar kae da je ta utopija o razlikovanju proizvoda u uzajamnoj vezi s postironijskom svijeu. Sva entuzijastina promiljanja u romanu ine razliiti likovi, to omoguava Shakarovom pripovjedakom glasu da, suprotno tome, zadri savren pokeraki izraz lica bez izraaja. To je neto to se pojavljuje daleko od sveprisutne lettermaneskne ironije koja optuuje dananje oglaavanje. Zato to je naa kultura postala toliko zasiena ironinom sumnjom da poinje sumnjati u svoj vlastiti nain sumnje Postironiari stvaraju vlastiti niz upotrebljivih stvarnosti i proivljavaju ih neovisno o svim aspektima vanjskog svijeta koje vlastitim izborom zanemaruju Oni koji upranjavaju postironijsku svijest zamagljuju granice izmeu ironije i ozbiljnosti na naine koje mi tradicionalni ironiari jedva da moemo shvatiti, stvarajui stanje svijesti u kojemu kritike i nekritike reakcije nije mogue razlikovati. Postironija ne eli demisticirati, nego zbuniti. Zvui kao da je rije o Bushevoj Bijeloj kui i njezinim zagovornicima zajednice koja se zasniva na vjeri. No, Shakar smatra da se mnogo vie odnosi na liberale koji sve zasnivaju na stvarnosti, zato to je postironija u procesu postajanja univerzalnim nainom bivstvovanja potroaa.

ideje ove knjige (ili njezin zaplet). Zato to je najvanija stvar o knjizi The Savage Girl nain na koji nas (itatelje/potroae) smjeta u odnos s postupcima koje opisuje. Za Shakara nema niega izvan svijeta potroake kulture, nema bijega iz marketinkog raja koji opisuje. Nema vanjske toke odakle bi se moglo zapoeti kritiku, nema naina da se ostvari ironino odbacivanje koje ve nije izgubilo vjerodostojnost. I mislim da je to stvarno tono; trino drutvo ne moe biti razoruano iskoraivanjem izvan njegovih pretpostavki. Aktivisti antikomercijalizma uvijek na kraju zvue puritanski i moralizatorski; govoriti ljudima da prestanu kupovati nije nain na koji se gradi opozicijski politiki pokret. Stvari moemo promijeniti samo kada najprije potvrdimo itav opseg nae upletenosti u sustav koji tvrdimo da pokuavamo promijeniti. Nikamo ne stiemo kritikom kapitalizma zbog njegova obilja ili optuujui ga za manjak manjka. Ako je potroaki kapitalizam prazna utopija, kao to vjerujem da jest, samo iskoritavanjem i proirivanjem njegova utopizma, a ne njegovim odbacivanjem, moemo se nadati da emo se pomaknuti preko njegovih granica i udaljiti ga od njega samoga.

Za Shakara nema niega izvan svijeta potroake kulture, nema bijega iz marketinkog raja koji opisuje. Nema vanjske toke odakle bi se moglo zapoeti kritiku, nema naina da se ostvari ironino odbacivanje koje ve nije izgubilo vjerodostojnost. I mislim da je to stvarno tono; trino drutvo ne moe biti razoruano iskoraivanjem izvan njegovih pretpostavki
na netu i jednostavno je odlian. Glazba uglavnom samo primitivni/prljavi/analogni rifovi na sintisajzeru plus hrpa semplova (na primjer, Dr. Buzzards Original Savannah Band!) s vokalima, repanim, recitiranim, pjevanim, i sve izmeu toga, bez glasova osim M.I.A-ina (iako je esto viekanalan). Ritam je izveden iz hiphopa i britanskoga garagea, a osobito iz najnovijih anrova kao to su grime i bailefunk. No, M.I.A. u stvari ne zvui kao bilo koji od njezinih izvora: a to je vano onoliko koliko je teko tono objasniti zato je to tako. U M.I.A.-inoj glazbi prisutan je odreeni osjeaj da su svi njezini izvori (razliiti anrovi ili, preciznije, razliiti funky ritmovi) zbrkano pomijeani i provueni kroz mikser a rezultat je ovo. No, takva metafora podrazumijeva odreeno smirivanje, ili homogenizaciju, a nita nije dalje od istine. Sve na Arularu je otro urezano i singularno. Ritmovi pucaju i skau a razina energije je visoka. U toj glazbi ima mnogo prostora, dijametralno je suprotna zidu zvuka. A M.I.A.-ini vokali odjekuju kroz prostor, nagovjeujui neku vrstu trajnog irenja, kao da je to glazba koja struji iz nekog praiskonskog Velikog praska. M.I.A.-ini su izvori ritmova, osobito grime i bailefunk, teki, vrsti i uranjajui (unato tome to je BaileFunk prilino rijedak, esto samo malo vie od linije basa koja prati rep); no, M.I.A. prerasporeuje njihove ritmove kao lagane i rastezljive/ centrifugalne. Drugim rijeima, M.I.A.ina glazba je POP to grime, bailefunk i otrije vrste hip-hopa zasigurno nisu. I ta pop kvaliteta je upravo ono to mi se kod nje svia. Arular je neodoljivo veseo i ivahan a nije pretjerano sentimentalan; izravan i jednostavan a nije naivan; zaokupljen djevojkom ali ne djevojaki; ekstrovertiran i vie zainteresiran za to da pokrene tijela nego da izrazi osjeaje ili psiholoka stanja. M.I.A.-ini tekstovi su zapetljani i neorganizirani: hvalisanja, poruge, politiki slogani, vojne metafore i one iz video igrica, izmiljeni sleng i lani reklamni jinglovi, sve pomijeano i zbrkano. Sve u svemu, radosna i pozitivna glazba. S engleskoga prevela Lovorka Kozole

M. I. A.
Tijekom prole godine sluao sam M.I.A.-u, vjerojatno uivajui u tome vie nego u bilo kojem drugom glazbenom umjetniku. Njezin album Arular napokon je objavljen, nakon mjeseci odgoda, glasina, mnogo publiciteta i prigovora

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

41

poezija

Origami orgije
Matko Abrami
*** Legoh u jazbinu svoju, papue lijevo, poster desno, zvuk vrata, neugodna tiina... Moje vijuge igraju kriket, upravo ponos udara lopticu jako i pravovremeno. *** Osjeam glatku itkou, prolazi mi uima, buljooke sove kucaju put ka umi vatrenoj. Osjeam miris paljevine, taj vjeni piroman vjetar igra se mojim vjeverijim ivotom. *** Kotlovina malih okruglica na siromadanskom stolu te kasne godine kolko i neke i tako svako malo teko lako, opako.

*** *** *** Daj mi uzicu da se vrtim oko stupa, da povratim krug korova zadavim otrovanost stasa tih trasa. Omrei me, baci me na svjetlo, nek krakovi aba bespomono lamparaju ispod ugaslog lampiona. Mali crv plee u sapunu. Topi se plee skae, lie rub, osakaen i lud. Kupi lulu, sjedni na kulu, malo supstance stavi, nek organizam poblesavi, nek ti tvrava ne bude hrava.

*** *** Maleni komarii zuje pa ne zuje, strka zbrka juri leti bodi pij pij leti pazi amar leti leti pij grizi pazi leti zz bum crvena mrlja.

*** Boks kao razonoda, boks u salonu magnata, pogled gore, vi ste dolje male ahurice u svojem barutu injekcije adrenalina ushienih milina. Promukli mrak u bijesnoj zveavi bujice birokrata bez svog zanata.

Vreli vrtuljak smijeha baen kao samljeven kamen gurujskog blata meke raznobojne trstike. Gavran pjeva sramotu njegovu. Krastavac morski vodu mu uee.

*** Prolo ljeto. Budue ljeto. Zima izmeu. Cipele ofurene jesenske. Mali telefon zvoni. Doktor je daje mi recept dvije bucne.

*** Ta svaa pusta, usta puna gurmanskih jela o dravi bi ela. Zar im nos taj Pinokijev mora biti jo dui, podlost mrska i lica drska. Dajte mi crnilo da izbriem te bijele mrlje...

*** Osjeam trnce pod nogama. Tri tri tri. Vidi vodu vidi vodu. Ispij ispij naiskap.

*** Zazvidao je himnu i ukrcao se u auto istroenih guma.

atko Abrami, roen jednog toplog nedjeljnog kolovokog jutra godine tisuu devetsto osamdeset i etvrte u maloj bolnici na hrvatskome sjeveru, vapi za pjesnitvom. U netipinoj svakodnevici tipinog studenta kroatistike ivotari u Zagrebu, a pie gdje se nae. Meu pjesnicima mjesto trai, u drutvo vae s vjerom ponizno ulazi i pazi da nikog ne pogazi. Ovih desetak pjesmica samo su kap u moru njegovih ostvaraja.

cmyk

42

VII/153, 21. travnja 2,,5.

proza

Nae drutvance
Sam Shepard Pripovijetka iz zbirke Krstarenje rajem koju, u prijevodu Mie Pervan, uskoro objavljuje Hrvatsko filoloko drutvo i Disput u biblioteci Na tragu klasika
va ena Louise. Meni je Louise bila jako seksi, a Lance i Louise su imali jednako seksi kerku imenom Liza, koja je bila otprilike mojih godina, oko trinaest. Ja i Liza bismo se iskrali iza tora za ovce i naganjali se. Bilo je vrlo uzbudljivo zezati se s njome jer je gugutala kao to gugue Jayne Manseld u lmovima s Mickeyom Hargitayem. Lizina je mama Louise imala fenomenalne bokove. Bili su snani, a ona ih je uvijek utezala u kratke suknjice to su joj sezale do polovine bedara ispod kojih su, vidjelo se, strala puceta pojasa za arape. Mnogo poslije sam doznao da se Louise bacila s verande na drugom katu, pala licem na dvorite poploano panjolskim ploicama i slomila vrat. Njezin mu Lance, bivi nogometni trener, u sljedeih je deset godina polako poludio i profukao sav imetak od trgovine cipelama. Zatim Lou i Doris Parnell, koji su voljeli kartati i kladiti se u konje. Uvijek ste mogli pogoditi kakva im se srea nasmijeila po marki automobila to su ga trenutno vozili. Kad su dobivali, to bi bio thunderbird. Kada bi gubili, thunderbirda bi zamijenio plymouth. Zatim Phil, vanjtinom Talijan, koji je bio predmetom brojnih sporova u naoj kui. Otac je neprestano optuivao majku da odrava vezu s Philom, ali nikad nisam vidio da bi tu optubu bacio Philu u lice. On bi, umjesto toga, s vremena na vrijeme porazbijao jednu od soba u naoj kui: uvijek kasno nou nakon to bismo ja i moje sestre toboe zaspali. Svoje je nasilje uvijek ograniavao na jednu sobu, a ujutro nije bilo dvojbe koju. Najvie je da je stoga morao napustiti Meksiko. Nikad mi nije htio priati pojedinosti, ali je govorio da je u to bila upletena ena. Znao je urezivati zmijolike oblike u oguljene granice voaka i davao ih meni. Ja sam ih sve uvao u jednoj ladici, zajedno s depnim noiima. Nae se drutvance izvrsno zabavljalo. Majin visok iskren smijeh nadvisivao je ostale glasove, dajui mi na znanje da je ve trgnula nekoliko aica. Svi su pili, kucali se i uglas govorili. ak je i otac izgledao privremeno sretan dok je dugakom vilicom nabadao cvravo meso i pijuckao pivo. Ted je pjevao pjesmu Ti nisi jedini nabor na ljivi, ni jabuka jedina to na stablu zri, al znam i kaem otvoreno: za mene postoji samo ti. Oponaao je Wallera to je bolje umio obiljeavajui kraj svakog stiha sonim Yeah!, dok je Phil pripjevu dodavao improvizirane vokalno-trombonske frazice. Zatvorio bi oi, a usne bi mu nekako zatitrale gore-dolje i pritom zazujale. On je to zujanje pratio kliznim pokretima, kao da svira trombon, sluei se rukom u kojoj je drao au. Pie bi pri svakom kliznom pokretu lagano poprskalo Teda po krilu, no Ted kao da to nije primjeivao. Phil nije otvarao oi pa nije znao kakav nered stvara. Bio se previe unio u pjesmu. Lance, Louise, Lou, Doris i mama davili su se od smijeha zbog neega ega se upravo bijahu sjetili iz srednjokolskih dana. Neega od prije dobrih dvadeset godina, u vezi s najljepom djevojkom u koledu. Mama se vjerojatno toga najivlje sjeala jer se najglasnije smijala. To su mi jedini trenuci u sjeanju kada su se moji roditelji smijali zajedno, na istom mjestu: ta njihova mala okupljanja. Uslijedilo je ovo: Liza je odjednom dotrala do kue, bez one gumene kosti, a za njom na pas mislei, valjda, da se ona jo igra s njime, ali se ona nije igrala. Plakala je. Pritrala je k majci, obujmila je oko struka i zarinula lice u Louisinu usku bijelu suknju. Drutvo prestade razgovarati, smijati se i piti, svi osim Teda i Phila koji su bili pri zadnjem stihu Honeysuckle Rose. Uskoro i oni zamuknu i krenu s piem u unutarnje dvorite da vide zato je raspoloenje okupljene druine iznenada jenjalo. Svi su se svrstali u parove i gotovo nitko nije progovarao. Oni koji jesu, aputali su meusobno, buljili u tlo i polako odmahivali glavom. Louise i Liza pou u kuu s mamom koja je njeno milovala Lizu po ramenu i gladila je po glavi. Lance prie ocu i dobaci mu u lice Jesam li te upozorio da ne unajmljuje Meksikance, a? pa zatim ue u kuu preputajui oca samome sebi. Otac skine pregau i prisloni dugaku vilicu uz rotilj. Zurio je u uarene komadie ugljena posve izmijenjen u licu. Nije na tom licu bilo ljutnje, samo duboke tjeskobe koja ga nekako bijae ponovno obuzela, kao da je svjestan kako su ti kratki izleti u sreu tek privremene maske njegove prave sudbine. Ted potapa oca po leima, ali ga otac i ne pogleda, i ne dade mu na znanje da cijeni tu prijateljsku kretnju. Samo se polako udalji

Biblioteka Na tragu klasika

redinom pedesetih moji su roditelji imali nekoliko prijatelja, drutvance. Ve 1961. svi su prijatelji bili netragom nestali. Poslije sam otkrio da je to djelomice bilo zbog oeva pijanevanja i zbog napadaja bijesa to bi ga potom obuzimali. Napadaja od kojih se inilo da e mu se glava rasprsnuti. Oko 1957. roditelji su priredili rotiljadu na koju su doli svi njihovi prijatelji. Prvo Ted Maysley, visok vitak ovjek elino sive na etku oiane kose koja mu je strala s glave nalik na naopake okrenutu etku za cipele. Imao je tek etrdesetak godina, ali je bio sasvim sijed. Svirao je klavir, pjevao Fats Wallerove pjesme i svagda nosio odijelo i kravatu. Odijela su mu uvijek bila siva, u skladu sa sijedom etkastom kosom. Mnogo poslije sam doznao da se Ted objesio o gredu u garai zato to je ustanovio da je homi. Zatim Lance Torrace i njego-

volio kuhinju. Rotiljada iz 1957. bila je, reklo bi se, dobro zapoela. Bilo je vedro poslijepodne, na stablima su upravo dozrijevale marelice. Lak vjetri iz San Joaquina pronosio je miris hamburgera, piletine i naranina cvijeta po dvoritu i dalje, meu nasade avokada. Liza je naem psu bacala gumenu kost i histerino jurila za njim. Uporno je skretala prema toru za ovce i dobacivala mi kratke, strelovite poglede preko ramena. Ja sam se priinjao da ih ne primjeujem. Arturo, Meksikanac kojega je otac bio unajmio za vrtne poslove, kosio je travu elektrinom kosilicom toro. Bio je to ovjek smirena lica i nosio mlohav slamnati eir i sandale s potplatima od stare automobilske gume. Priao mi je da je neko imao gadnih problema s nekim opakim ljudima dolje u Chihuahua Cityju i

am Shepard rodio se 1943. u Fort Sheridanu u Illinoisu kao Samuel Shepard Rogers. Otac mu je bio pilot i vozio je bombardere u Drugom svjetskom ratu. Nakon rata predavao je panjolski po vojnim uilitima pa se obitelj esto selila. Po umirovljenju, kupio je farmu u Duarteu u Kaliforniji. No, ve je tada obitelj bila razdirana oevim alkoholizmom to je utjecalo na mladog Samuela (a o emu svjedoi i autobiografska pria Nae drutvance). U srednjoj koli nije ba briljirao, vie ga je zanimalo itanje poezije i sviranje bubnjeva u bandu s momcima iz susjedstva. Upisao je studij agrikulture, ali je nakon godinu dana otiao s putujuim glumcima jer je u kui postalo nepodnoljivo. S devetnaest se nastanio u New Yorku i radio kojekakve zike poslove. Njegov prvi komad, autobiografski, jednoinka Cowboys (1964.), postavljen na o-o Broadwayu, dobio je dobre kritike i otvorio mu kazalina vrata. I sam je glumio u eksperimentalnim predstavama, a kada je 1967. njegova prva cjeloveernja predstava La Turista, postavljena u teatru American Place, dobila nagradu Obie, ve je bio slavan. Usporedno je bio bubnjar u nekim skupinama, napravio rock operu s Patti Smith i stekao epitet pravog amerikog kauboja. Potom je osamdesetih bio poznatiji kao glumac, scenarist i reiser. Glumio je u vie od dvadeset lmova, a za ulogu pilota Chucka Yeagera u lmu Philipa Kaufmana The Right Stu (Put u svemir) bio je 1983. nominiran za Oscara. Te je godine napisao i jednoinku Fool for love (Ludi od ljubavi), prema kojoj je Robert Altman snimio lm sa Shepardom u glavnoj ulozi. Zapaene uloge ostvario je i primjerice u lmovima Frances (1982.), Thunderheart (Ubojstvo u rezervatu, 1992.), The Pelican Brief (Sluaj pelikan, 1993.). Napisao je dvanaest lmskih scenarij, od kojih je nedvojbeno najslavniji onaj za Paris, Texas (1984./1985.), za koji je dobio i Zlatnu palmu na Cannskom lmskom festivalu. Reirao je dva lma, a nakon stanke od dvadeset godina ponovno se pojavio i u ulozi kazalinog redatelja

vlastitog komada The Late Henry Moss (Pokojni Henry Moss 2000.) u San Franciscu u Magic kazalitu, u kojem je i sam neko bio glumac. Sa suprugom, glumicom Jessicom Lange i njihovo dvoje djece ivi na ranu u Minnesoti i dalje pie angairane komade koji se izvode na o-Broadwayu, u mnogim drugim elitnim amerikim kazalita, ali i diljem svijeta. Zbirka kratkih pria Krstarenje rajem (1996.) odraava svu raznovrsnost talenta i bogatstvo imaginacije Sama Sheparda: potragu za mitskim korijenima, za idealnim prostorom u kojem se ostvaruje autentian identitet, u kojem nespokojan junak pronalazi mir, osjeaj pripadnosti tj. ono to je dom u tradicionalnom smislu. Ima tu romantinih elja, natruha sentimentalnosti, zakamuirane nostalgije za onim davnim zlatnim vremenima kada je mukarac znao to mu je initi, ali s duhovitim ironijskom odmakom, cool stajalitem promatraa i neutralnou drevnog pripovjedaa Sam Shepard stvara svijet pomalo tjeskoban, mjestimice tragikomian, napuen i bizarnim i obinim ljudima. Pripovijesti, dijalozi ulovljeni u prolazu ili upameni zbog neobinosti, dnevnike zabiljeke, minijature iz vlastita i tueg ivota jezgrovito, ivopisno, jezgrovito govore o Americi kakvu inae ne vidimo. Filminost nekih pria i nehotice odaje drugu autorovu profesiju, doraenost do sitnih detalja pojedinih prizora govori o moda i nesvjesnoj redateljskoj ruci, dok dijalozi bez didaskalija upuuju na samosvojnog dramatiara. Svima njima je pak zajedniko izravno ili neizravno ozraje osamljenosti, otuenosti, tjeskobe i osuenosti na egzistenciju koja ne ispunjava ljudsko bie i ostavlja trpke sumnje u puninu identiteta. U prijevodu Mie Pervan zbirka pria Krstarenje rajem uskoro izlazi u izdanju Hrvatskog lolokog drutva i Disputa u biblioteci Na tragu klasika. Jadranka Pintari

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

43

proza
sam joj samo jedno oko koje, uini mi se, bijae puno krivnje. Majka poe s njima do auta, ruku prekrienih na grudima i sputene glave. Poljubi Lizu u obraz i tiho zatvori vrata za njom. Domahne im zbogom te nastavi mahati i kad ih vie nije vidjela, kao da odlaze nekamo daleko. Phil prestane kruiti oko narane i podigne au prema majci dok se vraala u kuu. Ona zastane i pogleda ga. Nije se nasmijeila. Zatim se okrene prema meni i zagleda se, kao da je odjednom izgubila nit zbivanja. Uao sam u kuu i promatrao ih iza zavjesa na kuhinjskom prozoru. Gledao sam kako prelazi travnjak u onim visokim potpeticama. Phil se smjekao i puio, kao da misli da je u nekom lmu. Tada se isprsi. Izbaci bok i otrese pepeo pa povue dim, duboko. Upravo u trenutku kad je mama dola do njega spazih Arturov zeleni kamion: penjao se uz breuljak. I majka to vidje pa se naglo okrene i zaputi natrag, prema kui, hinei da je zapravo sve vrijeme ila u tom smjeru. Phil je zovne, ali ga ona i ne pogleda. Hodala je odmahujui glavom i drala ruke vrsto prekriene na grudima, kao da se titi od studena vjetra. Phil zgnjei nogom cigaretu u travi i otpije gutljaj iz ae. Arturov kamion se zaustavi na cesti pred dvoritem, a otac iskoi iz njega. Stajao je na cesti i piljio u Phila kroz grmlje oleandera dok je Arturo kretao. Majka ue u kuhinju gladei se po grudima. Disala je brzo, pri svakom je izdisaju snano izbacivala zrak. Ree mi da se odmaknem od prozora, a kad sam je upitao zato, dobaci Posluaj me! Poe ravno u sobu i zalupi vrata za sobom. uo sam kako je zavitlala visoke potpetice o zid, a zatim se umirila. Stajao sam kraj kuhinjskog prozora i gledao oca koji je hodao provlaei se kroz visoko grmlje ivice prema Philu, umjesto da poe duim putem, okolo, uz prilaznu stazu. Phil se okrene prema ocu i podigne ostatak pia u ai. Nasmijei se i dohvati cigarete. Otac opali Phila tako snano da mu se aa rasprsne na licu. Led se razleti po narani. Kad Phil podigne ruke da zatiti oi, otac ga zgrabi za kosu i tresne mu glavu o svoje podignuto koljeno. Lupao je tako, dvaput, triput, neprestance. Ja sam ak iz daljine uo kako je Philu puknuo nos, ali Phil ni da pisne. Zatim se strovali u travu, a otac ga ostavi leati. Odmakne se i odvrne rasprivae za vodu te pusti da pljuskaju po Philu sa svih strana. Jedan je tirkizni kolibri iskakivao unutra-van iz magliastog mlaza rasprivaa. Te noi sam izvadio sve zmijoliko izrezbarene tapie to mi ih je poklonio Arturo i poredao ih po krevetu. Slagao sam ih i preslagivao u razliite are dok sam sluao kako otac i opet razbija sobu. Sljedeeg sam jutra zauvijek napustio grad. Sa sobom sam ponio sve svoje depne noie i zmijolike tapie. 4/4/89. (Los Angeles) S engleskoga prevela Mia Pervan

Queer Zagreb festival koji e se odrati od 7. 11. 9. 2005. i uvelike se baviti heteronormativnou djetinjstva, raspisuje

natjeaj za queer bajke

i krene prema toru za ovce. Koraao je kao da ne eli poi, kao da izvrava zapovijedi tue savjesti. Poao sam za njim, ali ne preblizu da ga ne razljutim. On je u mislima ionako bio drugdje pa me nije ni primijetio. Pas je poskakivao oko mene u blesavim krugovima, maui repom amo-tamo; kesio zube gledajui uvis, prema meni, ovjeena jezika. Takav je bio, povazdan sretan i blesav, ma to se dogaalo. Ugledao sam Artura koji je sjedio u svom starom zelenom kamionu marke chevy, s kosilicom toro i vrtnim alatom to je strio odostraga. Sjedio je sasvim mirno, bez eira, konato-smeih ruku na upravljau, kao da oekuje da e mu otac prii i izgrditi ga. Motor mu nije bio ukljuen. Otac prie kamionu i sjedne u kabinu, pokraj Artura. Vrata strahovito zalupie kad ih je zatvarao. Dugo nisu pogledali jedan u drugoga. Nisu progovarali. Samo su gledali kroz vjetrobran, u nita. Arturo je vrsto stezao upravlja kao da se voze, no kamion se, dakako, nije kretao. Na trenutak se uini kao da je rije o dvojici mukaraca na izletu u prirodi, samo to se kamion nije micao. Ovce ponu blejati kao da im stie sijeno, pa se poredaju uz ogradu gurajui gubice kroz mreu. Pas je trkarao gore-dolje uz ogradu, nisko sputene glave, reao na janjce i bjesomuno lajao. Otac i Arturo su samo piljili kroz pranjavi vjetrobran. Tada otac ree neto Arturu, na panjolskom, ne okreui glavu prema njemu, a Arturo kresne kljuem i oni krenu, zajedno, polako. Gledao sam kako zeleni kamion silazi niz breuljak, mimo eukaliptusa, te nestaje, zajedno s kosilicom i vrtnim alatom to je poskakivao u leitu. Kad sam doao do kue, svi su ve odlazili, svi osim Lancea, Louise i Lize. Majka je u kuhinji, za crvenim stolom, tiho razgovarala s Lanceom. Glas joj je bio pun isprike. Lance je puio i piljio u linoleum. Louise i Liza bijahu otile u spavau sobu mojih roditelja i zatvorile za sobom vrata. Ipak sam i kroz vrata uo Louisin glas Stotinu puta sam ti govorila da ne nosi taj grudnjak! Premlada si za takav grudnjak! Oprostio sam se od Teda i stisnuo mu ruku. Sjeam se kako sam pomislio da je pravi dentlemen. U oima je imao neto veoma ljubazno. Bio je to posljednji put to sam ga vidio iva, a da sam tada znao, bio bih mu rekao koju rije o tome koliko je ljubazan. I kako je sve to neobino. Vozei se natrake prilaznom stazicom, Lou i Doris su mi mahali iz plymoutha. inilo se da su sretno nakresani i da ih nisu kosnula najnovija zbivanja. Odmahnuo sam im. Ugledao sam Phila u prednjem dvoritu: kruio je oko stabla narane, s piem u ruci i s cigaretom. Neprestano je nogom udarao po travi i gledao svoje teke visoke cipele, a zatim brisao vrhove o potkoljenicu. Pogledavao je prema kui, pa opet hodao u krug vrtei au u ruci. uo sam zveckanje leda u njoj. Ted mu na odlasku dvaput kratko zatrubi, a Phil mu mahne aom, ali ne podigne glavu. Samo je uporno kruio oko narane i nogom udarao travu. Dvoritem je strujio bijeli dim s poluugaena rotilja. Domalo izie majka s Lanceom, Louisom i Lizom. Lizino je lice bilo crveno i zamrljano suzama, ali nije vie plakala. Virnula je prema meni, a zatim se skrila majci iza struka. Ugledao Bajke su pripovijetke o nevjerojatnim i udesnim dogaajima u kojima se stvarnost preplie s fantastinim svjetovima. U bajkama je sve mogue. Po tome su bajke nalik na snove. Sve to je mogue u snu, mogue je i u bajci. Moda je prva bajka koju je netko nekome ispriao i bila samo isprian san, pie u lektiri za etvrti razred osnovne kole. Bajka je pria koja se pria prvenstveno djeci. Najstarije bajke su pune strahota, u stanju su zaplaiti. Moderne se bajke pomalo rugaju onim starima i njihovim strahotama. Queer bajke bi mogle pokuati otkloniti strahote od predrasuda, stereotipa, gluposti,...i pomalo se rugati tradiciji, onako, reda radi. Queer je i dalje pojam koji oznaava: udno, ekscentrino, nekonvencionalno, pomaknuto, drugaije, homoseksualno, transrodno iri u kojem lebde Nataa Govedi, Miljenko Jergovi i Ana Mari ocjenjivat e bajke, a najbolje e biti uvrtene u ilustriranu zbirku ije izdavanje planiramo do kraja godine. Svima ije e bajke ui u zbirku, Queer Zagreb e osigurati po jedan primjerak knjige te propusnicu za predstave u programu festivala. Autor/ici najbolje bajke pripada i bajkovita svota od 1000 kuna. Uvjeti natjeaja: 1 autor/ica = 1 bajka bajka ne smije biti ranije objavljena bajka ne smije biti dua od 15 kartica teksta (1 kartica = 1800 znakova) Natjeaj je otvoren od 15. travnja do 15. lipnja 2005. Rezultati e biti javno objavljeni u srpnju 2005., a detalji e se nalaziti na web stranici www.queerzagreb.org. Molimo da prie aljete iskljuivo e-mailom na adresu natasa@queerzagreb.org. Organizator ima pravo javne prezentacije i publiciranja svih prijavljenih radova na internetu u toku jedne godine i u knjizi (prva naklada) bez naknade autorima. Projekt queer bajki je, za sada, potpomognut dobrim vilama i zlim tet(k)ama, ali se nadamo maginom Ministarstvu kulture Republike Hrvatske.

cmyk

44

VII/153, 21. travnja 2,,5.

proza

Tri mikrosekunde
Predrag Vrabec

ovjee, toliko malo ti je trebalo, da me zaboravi. Kasni cijeli ivot, za ivotom. Svaki dan, svaki dan, po tri, tri mikrosekunde. Ako ti nisu potrebne, oduzeti u ti ih. Svaki dan bit e ti krai, za te tri mikrosekunde. Rei e, kao i svaki raspikua da to nije nita. Dugo, dugo pravit e se kao da se nita nije dogodilo. A onda odjedanput, poet e trljati oko, kako bi otklonio neku sjenku, mrljicu. A onda e shvatiti da je rije o praznini, praznini koju nije mogue otkloniti. Ona je tu. Zauvijek. Za itav tvoj ivot. Za ono to je ostalo, od tvoga ivota. Te, tri mikrosekunde su ranica, zlokobna. Ranica, na tijelu tvoje matere, matere zemlje. Kolijevke koja te je rodila, nunala i svaki dan u postelju spremala. Ti se vie ne sjea, kada si prvi puta posjekao drvo, kada si presjekao put puu i zgazio ga, kada si u zranu komoricu pustio prvi, prvi smrad, a u vodu bibavicu posutu biserjem pustio gare. Kako bi se i sjeao, kada to i dan danas ini. Ne potujui matere svoje, ne potuje ni sebe sama. Matera ti je skrbna, brina, kada ti udri trisku, udri i sebe, u obraz. Prata ti, prata ti i neoprostivo. Usahnula, umorna, vazda se nada zadobiti ljubav, ljubav tvoju. No, koulja, koulja od kostrijeti to si joj ju darovao, darovao jednom, vrijea je, vrijea je sve vie, jer suza radosnica kojim je ta koulja bila protkana vie nema. Mater ti, mater ti ne elei to, crnu rubau sprema. Rubau koja kae, da udova bit e, bez roda i poroda. No, sjeti se, i osjeti jo jednoga, jo jednoga svoga sina, pod srcem od dubina, u vrelini maternice svoje, nosi sina, sina burevjesnika. Obrisa otrih, jasna govora, duge kose i ruku vrstih to mijese, mijese dobar kruh, koji lomei ga svakome daju, i kaplju znoja sa svoga ela kao dobru vodu daju piti, piti svakome. Piti svakome, tko je astan, i ne stidi se prositi, prositi ljubavi boje.

Troznamenkasta brojka tri

Podsjea me na mog pokojnog profesora aute, rekla je Sara. Radovalo me je da to ujem. Cijeli ivot htio sam biti profesor, a auta je bila jedno od mojih omiljenih, muzikih drvaca. Sklonost pokoju, smiraju, utisi nije kod mene bila previe izraena. Zato je toga hladnog, zimnog i kostoboljnog dana blizu naega doma huknula lokomotiva, ne znam. Znam da sam nosio eir s dva, tri klasa jo nezrela ita, koji su bili u skladu s naranastim otkosom moje kose. Moda je nebitno, ali moje je ime Albert. Znao sam da to ime ima neke veze s keksima, i da su oni krhki, slatki i posluuju se uz aj. Nita drugo u vezi s keksima nisam znao. Kada smo Sara i ja putovali u tom vlaku, nismo se bojali, jer smo se voljeli. I u trenutku kada nam je koa postala posve prozirna, oi ugaene, a ruke nae silom

razdvojene, osjeali smo jedan drugog, kako nas posve gole, odjevene samo u plijesan neke zelene, otrovne magle, izgrebane, grebenaste puti vode, vode kroz crnilo i mrak. Brehali smo, i biljeili svaki svoj korak, crnom, crnom dimom ogaravljenom krvi. Kada su nas vodili kroz dvorane, dvorane sapuna, dvorane kosa i dvorane naoala znali smo da je to naa posljednja svetkovina, da naa ljubav titra kao iak, koji e se ugasnuti, svaki as. I u tom trenutku, daleko jedan od drugog, pod zlatnim tuevima koji su svrdlali naa tijela i nae due utjeli smo da e se dogoditi udo. Na rukama naim, sluajnou ili ne, tetoviran je troznamen-

kasti broj tri. Kada nas je ve naputala dua, i kada smo eljeli zagrliti tebe, ti si nas tri puta, diui se i padajui s nama, i drei nas zajedno, pokuao vratiti u zagrljaj, na, zemni. Ali mi smo ipak ostali s tobom. Sutra, u neko jutro, jutro koje se odreklo jutra pronali su Saru i mene. Sarina ruka, tanka poput aute, sainjena od kotane sri nekom van vremenom njenou doticala se mog crnog, posve izgorjelog nosa. Bilo je to na sabat. Dan kada su nae due otpoinule. Zagrljeni, zaspali i probueni u ljubavi tvojoj sainili smo ovaj zapis, kao znak i spomen. Iz rukopisa knjige Ormarin

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

45

kolumna
Egotrip
daskice s roletaja kao meni jo odmalena... ta ti si ustvari mlada naprava, par let stara... a ja sam... vezano/1; odavno proao pola stoljea, vezano/2; osjetilno ljudsko bie! Dobro da si sauvao ovu poruku odaslanu na mnogo primatelja, jer hou da se zna ko je kome od nas dvoje bio pop, a ko obian bob! skupinama. Jupiii!!! Evo ideje za novu akciju u kojoj e uestvovati i publika! I jeste, na nekoliko mjesta... Zagreb, Frankfurt (valjda, ne kopa mi se po Vlastinoj monograji, jerbo poklem nae rastave, zaboravio sam na sve nae razstave!), Ljubljana... Rijeka... e tu, na nekom bijenalu mladih (kaj si nekad i ti bila mlada Lastavice?!?), tukaj sam ja zdelal i dodatnu akciju, na koncu pipkanja rekoh rulji da je po meni, najpravija komunikacija u etiri oka za ankom(!)... i bok te mazo bi nevieno zanimanje; iz Malog salona na Korzu odlazio sam pojedinano s interesentima u birtiju preko puta, popio na brzaka pivo pa doao po novu osobu... a vjerna mi (alkoholu) publika ekala u repu! Tri, etiri, sedam, osam piva (najmanje!). to sam se napriao to jest nalijao, ali i sve bodiartistiki izdrao (na nogama). V. D.: Oprosti to se osjea prevareno. Drugi puta u napisati cijeli historijat Delimar Jerman. Traim po mobitelu rubriku Poslane. Je, evo odgovora, pametan moj Mobi, zadri to treba: Ne mora jer ve jesi. Ja u. AUU, kaj sam se preel! Morao bi napisati roman a ne kolumnu, a ne da mi se vie, i to je bilo za njene mogunosti PREvie (mislim na umne sposobnosti i izdrivost percepcije). No, no... naj se ljutiti Cona (tako su je zvali kada je diplomirala na Akademiji kole primijenjene umjetnosti), veu nas i laki sadraji od pipanja s galerijskim muterijama i drugih jo ozbiljnijih akcija, poput primjerice javnog branog zikog obrauna, kade smo se za res pomlatili na pozornici MM centra. Piceki npr. u starom ormaru u dvoritu, koji su do tri ujutro ekali da se vratimo s tulumarenja i zapremo im vrata (udo da se nisu smrznuli!), a poslije (do)ekali podne da ih pustimo vanka na pau i damo im rota.

Sve moje mise

Ideali i ubretari
eljko Jerman Valjda ni u jednoj profesiji IDEALI I UBRETARI ne dolaze toliko do izraaja kao na tom podruju idealan umjetnik namjesto da danima i noima provodi vrijeme u besprijekornom radnom zanosu, gubi ga i gubi obletavajui idealnog kunsthistoriara , dodvoravajui se uvaljiva mu svoja djelca, poziva ga na veere... e, onda se to pomnoi sa 5 6 puta i dobivamo klanovsku sliku i priliku remek-djela: IDEALI I UBRETARI!!! Strgani roletari!
() Hiii!!! Smije mi se herr Kompmann, sretan to moe tek tako uletiti u tekst. () Hiii!!! Vibrira prijatelj Moboslav te svjetlucka kao da je upravo stigao neki SMS. Hoe re da je napokon i on bitan, vaniji od Kompe koji ne kapira ba o emu se djeluje, nego misli kako e me JETZT zatrpati tekstovima s neta o rikaveli pape, koje je skupljao danima (kao i svi mediji u iekivanju smrti Svetog tatice, da bi u pravi trenutak preplavili kioske, knjiare, monitore, krugovalne postaje, webeke, ki tandeke i sliknute und presliknute prodavce megle) ... a Ja bi pun emocija sve... nu najbitniji je ipak stari dobar Mob, kojeg vavek drim pored Kompjuterskog oltara uz pepeljaru, cigarete i au pive. Hej rista, jebem se ko glista, pigam ko traktorista, daj mi ispii prepisku Vlaste Delimar i mene u zadnje vrijeme. Hou, hou... drhti kraj oltara sv. Kompa pomalo zaputen frend, sretan u svojoj jednostavnosti, koristan najvie kada sam na putu, inae zagubljen med cigarama, aama i ikalnicama. Zna kaj? Pretjerala si! Ono to sam Ja smislio, napisao tekst i nije MOJE, jer smo radili skupa. Ali, TVOJE JE! OK. vedro izlazi Mobi u prvi plan i malo naduto promatra veliki monitor (kaj bu rekel taj kuni Svetac... na kog je zaprav ve dugo ljubomoran?) te njegovih 6 zvunika, kvalitetan skener i printer Sama si to htjela! Da si rekla moj i Jermanov performans, ne bi imao nita protiv. Kako sam postao tek asistent, obraunat emo se! Ne vulgarno, rijeima! Si ti stvarno zaboravila kako su nastali NAI performansi? Sjea li se ko je pisao tekst i kak je jedan lanak o majmunima rezultirao Taktilnom komunikacijom? Nekada sam te zbilja cijenio. HVALA. Bok! Danke, mislim si i vaknem pifce preko dundeka Mobeka, koji strpljivo, 50-tak puta manji od trenutno ljutog Kompanjona, eli i dalje iskazivati svojih pet minuta slave. Nekada Jedini! U znak alosti zbog smrti pape Ivana Pavla II. na svim dravnim institucijama zastave se trebaju spustiti na pola stijega, zakljuila je hrvatska Vlada, priopeno je iz Banskih dvora ne da se tupa kanta furajui total zastarjele vijesti, kao da smo i on i ja manijaci koji e se ukljuiti u GLOBALNI CIRKUS UMIRANJA. Zabranjujem mu takve ispade. Ipak sam ja neki kapo; makar na moru samo ljeti, a tu nasukan u Zagrebu svih ostalih godinjih doba... pae i ovoj jebenoj smetlarskoj, kompjuterskoj kanti, koja ne zna promijeniti danima zbrisanu i novo upisanu mejl adresu to mi je od ivotne vanosti... jerbo je Blanka prava eulanka : bfaktor@gmail.com.vfc! A, ko su ti eulani pita me uzdrhtali Mobi, sada ve uzrujaniji od nekad upavog Kipkea! Malom sam reka da uti, da je to preduga pria o kojoj valjda nekog vraga zna, jer u Agramu skroz zaboravi da je i on dio posade, odnosno i sam eulan! Umah se primiria i zablista ka pahuljica sniga udarena eom: Nevieno! Objavio sam rat Delimarki! Trpio sam to svojata moje performanse u kojima je njen poetak i nek budu zajedniki, ali ona u svijetu to prodaje kao SVOJE! Od Amerike do Japana! Kako reagirat nego najavit rat! Rijeima, ne boks meom, il nedajboe Sud(ovanjem)! Bravo, prijatelju stari, ko bi se nadao da ipak ima malo manje razbijenih roleta od mene hvalim Aparat nu i muuu, nisu tebi padale

Globalni cirkus umiranja

e moram se opiti da mi padne KMICA NA MRAK; dovoljno je malo prisjeanja na ideale... i netko ve za mnom mora pobirati potrgane rolete, one sa mojih usanjanih prozora, koje su tijekom ivljenja barem dvadesetak puta razbijene ekale majstore roletare da ih poprave. A ti bi gadi uvijek neto na brzinu zbrkali, da vanjski forangi tek tako kao stoje, oplindrali me do daske, nestali poput jesenjeg lia, pa opet doli kada bi daskice iz mozga popadale po podu... i, jasno, sfuali posao te u maniri pravih majstora ekali novi KRAH IDEALA, odnosno roleta... e, da pizduni to vie zarade. TAMA NA CRNINU!!! Roletari ubretari! Mogu biti i u suknji, ako se sjeaju to predstavlja taj odjevni predmet, hou rei ROLETARKE! Mijenjao sam ih poput svih oajnika... masculinum, femininum... pa ak uzeo, tj. dozvao i neutrume, mislei da e oni morti biti bolji, a su Vatikan, Boosh Ameri, policija, rulja, crknuti diktatoristi i papoisti KONTRA njih... Sveudilj bez uspjenog ispravka, popravka, i kaj da priam... SVEJEDNO NONA MORA iz perioda u period, iz faze u fazu ve dugog ivota(!) roletarke mi se osipale po roletarima!

A kada ve spomenuh popa, valja mi naglas naglasiti... tu poinje pria IDEALI I UBRETARI. Pogodak! Da, mislio sam na viroznog vjerouitelja koji mi je zgadio prve naoite i samo meni svojstvene ozbiljne djeje igre. Na bakinu veliku krinju za ve stavio bih raspelo, neku debelu otvorenu knjigu (mislim da je bila kuharica, no u mojoj igri popa ta je knjiurina predstavljala Bibliju... uostalom kakve ima razlike, pogotovo jer jo nisam znao itati, ma i da sam znao isti kurac!). Ondak sam stavio u vazu divlje crvene rue odrezane iz vrta, zapalio dvije tri svijee, dodao sliku Marije s malim Isusekom (za tu zgodu skinutu sa zida)... te tako stvorio u svojoj zaigranoj djeakoj mati pravi oltar! E, sad, kako bih bio nalik na pravog, obinog sveenika (nisu mi padale na um blasfemine ideje da izigravam nekog vieg kuhara kao npr. biskupa, kardinala, ili nedajBoe svetogra... samog Svetog oca)... 11. BLASFEMIJA / b.o. 8.8% A. svetogre 44.6%, B. dosljednost 10.0%, C. oivotvorenje 11.1%, D. uspaljenost 8,8%, E. razotkrivanje 16.7%.... Herr Kompmann, ne prekidajte mi sjetne uspomene, IDEALE (bar dok ih ubretari ne ucmekaju!)... usput odakle Vam odjednom ti podaci? (Vikam mu samo kada sam ljut na njega, kada iz ista mira aterira sred teksta antibulozama!). Kakva bedastoa! Skida mi majmun kompjuterski, a samo da se i on istakne, izraz BLABLAsfemija iz testa ope naobrazbe za studoe FF-a (sociologija)... dodue ima pojam neke daljnje veze s Vlasticom, ali nema s malim pobonim eljkiem! Gdje sam ono (za)stao? ... ah, da, kako bi liio na popugu uzeo sam bakin najljepi stolnjak i zamotao se u njega, a preko glave metnuo njenu krunicu. I tako drao mise za gluhe, odnosno nikoga, propovijedao, ispovijedao, dijelio hostije... (bakine okrugle kekse, mljac, mljac, samome sebi... prvo sam ne, bio popo, a onda bi kleknuo ko vjernik, otvorio usta i dobio keks!). Svjetlucka mob, ima jo puno toga za rei o velianstvenoj performerki: Utorak. 19. 04. u 19. Paviljonu velesajma u 19 sati. Doite! Z. Kopljar. I ovaj je popizdia! Ne Zlatko nego Mob! Uzimam sam spravu, odnosno osipanu roletarku u svoje ruke... Proitane. V. D.: Kaj misticira, izaziva probleme. Jesam li napisala tvoje ime? Umjesto da pita kako je bilo u Japanu, ti mene napada totalno infantilno. Tako se bedasto ponaa Martek a ne jedan Jerman. YES & MORTI! Samo on pojma nema (kao niti ja do sada) kako je kapetanu ili glavnom kuharu poslije pobune na brodu, nakon to VLAST preuzme VLAST(a)... odnosno kada plovilom upravlja mali od palube, a posadi kuha mali od kuine! Hiii ()... i jo da budem ponosan to sam spomenut kao pera palube i sua!!! Hiii ()... i jo da pitam kako je bilo u Japanu, kao da ne umijem itati... VELIKA ARTISTICA BALKANISTICA iza svake izvedbe svojeg remek-djela znatieljnim studentima i kosookim performerima tumai svoj rad: Danas imam mengu pa mi se ne pria o radu... ili je loe volje, ili ostala bez kurca, il ima sraku... uglavnom, tamo ziher nije ni spomenula Jermana koji joj je jednog davnog dana sav happy citirao iz nekih novina: Kada se majmun iz nekog razloga izgubljen za opor pokuava vratiti svojoj grupaciji, sve odrasle jedinke ga moraju opipati! Taj najprirodniji nain komuniciranja ljudi su odavno izgubili, ali sada se dijelom relativizira u izvjesnim psihoterapeutskim

Prekasno za sveenika
Nu, to vie veze nema s idealistima i ubretaristima, a storiju o nama pisal bum na ONOM SVIJETU, kada u (nadam se) napokon imati puno slobodnog vremena... ak i za etnje sa svim svojim umrlim cuckima i cuckicama beskrajnim livadama. Daklem, ukratko jo o IDEALIMA I UBRETARIMA. Nisu samo umjetnici i skoro svi povezani s umjetnou (teoretiari, galeristi i dr.) govnari, ima ih u svim zanimanjima koja su mi se svojedobno inila idealnim. Kako me neka djelatnost privukla, tako sam se, zahvaljujui kojekakvim nametnicima, udaljio od nje. Poslije crkve, razoarala me mornarica, iza nje astronomija, poslije biologija i medicina. Ja naivac... u mojoj je viziji IDEALAN OVJEK bio pop, pa kapo, pa astronom koji noi provodi buljei u daleke kozmike krajolike, onda biolog koji bi ivot dao za muhu il mrava, a o doktorima da ne govorim(!), oni su trebali naricati za svakim umrlim pacijentom a ne kuvertama. Na kraju, neku zanimaciju ovjek mora odabrati, i usprkos svim ve spoetka uoenim muljatorima i muljatoricama, opredijelio sam se, zahvaljujui prijateljima (nekad ARTISTIMA IDEALISTIMA) te nekolicini izuzetnih povjesniara umjetnosti (kakvi su odnedavno izumrla sorta, uz pokoji rijetki izuzetak)... za njeno velianstvo umjetnost. NADOVJEK (ibermenasto bie) u mojoj kciji trebao je biti sav predan stvaralatvu ili podrci onima koji stvaraju. AUUU, kako sam pogreio! Valjda ni u jednoj profesiji IDEALI I UBRETARI ne dolaze toliko do izraaja kao na tom podruju idealan umjetnik namjesto da danima i noima provodi vrijeme u besprijekornom radnom zanosu, gubi ga i gubi obletavajui idealnog kunsthistoriara, dodvoravajui se uvaljiva mu svoja djelca, poziva ga na veere... e, onda se to pomnoi sa 5 6 puta i dobivamo klanovsku sliku i priliku remek-djela: IDEALI I UBRETARI!!! Strgani roletari! I, kaj sad? Malo prije penzije prekasno je vratiti se sveenikom zvanju. AMEN.

Velika Artistica - Balkanistica

cmyk

46

VII/153, 21. travnja 2,,5.

kolumna
Noga lologa
tirinih prizvuka. U crticama iz mediteranskog ivota (UV zrake, Guzice i sise, Alles Gut) satira je moda stiana do razine zezanja na vlastiti raun poput izbezumljenih glasova dvojice macho pripovjedaa Guzica i sisa, opkoljenih ljetnom plimom osamostaljenih enskih atributa kao to su idovi u Betuliji bili opkoljeni strijelama i kopljima Nabukodonosorove ratne mainerije. Ali ostalo je satira najie vode. Recimo, prva reakcija hrvatske kulture na kladioniarsku maniju (Papilova po cili dan ja gledan teletekst). Recimo, onaj proglas beskorisnog proizvoda iz junk-mail kataloga u prvom licu jednine (areni artikal noviji i bolji). Recimo, jedna varljivo pitoma i jedna revolucionarno-himnina varijacija na temu hrvatskih ideolokih agonija (Nostalgina i Heroyix). Pa SF alegorije Tobogan o galaktikom dilanju istine (na e se koji roo iz tih orbitala) i Bog i zemljani: Glupi gmazovi, runi, lijeni prokleti im geni, bit e istribljeni... Taj je svijet ujedno i vrlo srednjovjekovni: naopak, pun propadanja, kaosa, beaa. Bio bi crnjak do neba. Kad ne bi bilo nih melodija. U zemlji apsurda, zakon je ka Burda pa se po njemu kroji, sve po zakonu, samo izbroji zaepi pravu rupu to je lako kod nas bit snalaljiv je zajebat zakon zajebat sve nas, nema problema, zakon je pun rupa poput goblena. nisu obian narodni jezik. To je visoko stiliziran narodni jezik njegova varijanta prikladna za ep. Isto kao... ...kao to je hip-hop TBF-a forma amerikih Crnaca u jeziku i melodijama s ulica modernog Splita. Ali su i jezik i melodije preoblikovani, prestilizirani. Te njihove uzdu-i-poprijeko rime!

Marulieva dica
arko Maruli ima nasljednike u Splitu. Ne oni ne ive u samostanu ni u upnom dvoru; ne ne griju stolce u znanstvenom zavodu ni u knjinici. Oni izdaju CD-ove, sviraju gae, slau semplove i sjede na tekatu, na makijatu. I zovu se TBF.

Dijabolika druba
Je. Kao ono: Gledan van, ludilo je dan Al to je normalno skroz jer je kolovoz I smokve cide med, u ai topi se led Tako brzo to ne mo vie pit (Brad) A meni su super: A ja bi rae da bude utopija Al re e mi Lud si! Nisi se uklopija! Naiva! Ne moe te izliit niti Pliva, i Belupo skupa, jer si glupan! Ili ono: Sunce se jur zavi za more dolika, dan za sobom zani, no osta gorika. Svu no dijabolika druba starac dviju, Misle zla tolika, ne saa oiju: Taj nesan bi njiju, da ini Susane I bliik nje sviju, kimi briga gane. To ne znam. To je Maruli, iz Susane.

Nahrupi u grupi
Ajd ba da vidim kako e to izvest. to povezuje, molim te, TBF i Marka Marulia osim geografskog porijekla, osim injenice da su svi iz Splita? Najprije satira. Kad ga jednom krenemo itati, Maruli je danas najdojmljiviji, najnadahnutiji i najkonkretniji najbre pali dok u satirinom gardu slika grijehe i grenike. Takvi nas reci, zbog neega, najbre katapultiraju preko barikada petsto godina stare akavice, latinskog jezika, retorikih gura, ega li ispale nas ravno u loah na markati (to su renesansni ekvivalenti tekata). A praktiki nema Marulieva teksta bez satirinih pasaa. Pritom je njegova prva meta kompleks u se, na se, poda se: potroako drutvo, ovjee. Raskoa obroka i vina ko sarka Uini estoka Antonija Marka: Silan po Rim tarka vlastele koljui, Njih blago raztarka kuhaem dajui. Jednako tako i na posljednjem albumu TBF-a (MAXON Universal, Menart, 2004) osim uvodne dokumentarne snimke cvraka, praktiki nema pjesme bez sa-

Neven Jovanovi lologanoga.blogspot.com Od rojenja Isukarstova u puti godie esto nakon dvi tisue, na dvadeset i dva dni miseca aprila. U Splitu gradu. I visoko gore, ka Suncu, u nebesa, di se guvaju poruke SMS-a

Imat eura ka petit beura

Dobro, recimo da to sve donekle stoji. Ali Maruli je asketa, ovjee. Ovi deki iz TBF-a to nipoto nisu! Pa onda, Bog. Za Marulia je knjievnost neodvojiva od Boga knjievnost je nain sluenja Bogu, i gotovo sve to je Maruli napisao okree se oko Boga i religije. Sad mi reci da su TBF lektira za vjeronauk: ivi li sloboda ispod nebeskog svoda Il je na putu do Boga, ali koga? svako pleme ima svoga i zato ne moe bit sloga Dogma je droga, roba koja dobro se proda. Za Boga i Bibliju i religiju svakako si u pravu. Tu mogu potegnuti moda da je Maruli govorio ljudima oko sebe ono to ne ele sluati. Kao TBF kad govore o naim zaboravljenim socijalistikim predivotima, o lizanju olatara, o Hrvatinama. Ili radije da ti kaem da su Bog i religija u renesansi popkulturni grund kao to su to danas Arsen Dedi i rokenrol? Da je citiranje analogno semplanju, a obrada onija tulia (pri emu obrada ispada bolja od izvornika) parafrazi biblijske prie o Juditi? Ti si neozbiljan. Jo neto, o hedonizmu. Dok su Marulia inili drutveno prihvatljivim u socijalistikom mraku, jako se isticalo njegovo uivanje u svakodnevici svako mjesto gdje pie o jelu i piu, o enskoj ljepoti, o lokalnim prirodnim ljepotama, o domovini. Ali ja mislim da je Maruliev hedonizam drugdje. On je hedonist verbalni. Uivanje u tekstu. I kad prenosi najtvru asketsko-dogmatiku poruku, Maruli je mora lijepo formulirati. On, kojem nikad nije dosta propagiranja posta i odricanja, ne moe zamisliti knjievni izraz bez parova sinonima, bez nabrajanja i gomilanja. Ponizan je u rafalima retorikih pitanja. Je, na tvoj nain moe se zbilja sve sa svime povezivati. Ali stvar je u odabiru, stari moj. to emo povezivati, i s ime. Hoe li veza bit oekivana ili ne. Ukusna ili neukusna. Evala.

Kapital je pitar cvita demokracije

Dobro, satiriari su i TBF i Maruli, shvatili smo. Ali zato onda ba TBF, a ne, recimo, Feral Tribune? Zbog muzike. ekaj, koliko ja znam, Maruli nije uglazbljivao svoje stvari. Ne, ali ono glavno to je napisao na hrvatskom bilo je u stihu. U irokom spektru od virtuozne glavolomke dvostruko rimovanog dvanaesterca, do pjevnih osmerakih strofa. A im je tu stihu, teku dvije struje: jedna sadraja, druga ritma i rime. Nekad paralelno, nekad jedna protiv druge. Pa onda itavo vrijeme stvar balansira: neka panja malo popusti, i sluat emo samo uks, samo ritam i rimu, bit e prilino svejedno o emu se radi. Sve to, smatram, vrijedi i za muziku posebno za ekstramelodiozni rap kakav izvode TBF. Otkad su konano na ovom albumu otkrili lijepe melodije, za razliku od one tutnjave na dva ranija albuma. Poezija je ispriana muzika? Muzika rijei? Ni ja to ne bih bolje rekao. Ali jo je neto ovdje vano. Objavljujui Juditu u knjizi, Maruli je bio cutting edge ranog 16. stoljea. Posegnuo je za najmodernijim masovnim medijem svog doba, internacionalno popularnim i vruim, prenosei u taj medij sadraj na lokalnom jeziku istovremeno odvodei taj lokalni jezik nekamo gdje on jo nije bio. Niti dvostruko rimovani dvanaesterci, niti izbor rijei i oblika u Juditi (gdje, osim dalmatinske akavice, ima i kajkavskoga, staroslavenskoga, latinizama, turcizama, maarizama)

cmyk

VII/153, 21. travnja 2,,5.

47

s,v,j,e ,t,s,k,i , ,,,,,,,,,,,

Sjedinjene Amerike Drave Grka

Pulitzerova nagrada
ezdeset i jednogodinja Amerikanka Marilynne Robinson ovogodinja je dobitnica Pulitzerove nagrade za roman Gilead. Autorica je u oujku nagraena i nagradom National Book Award, i tom je prigodom izjavila kako je nita drugo ne moe toliko razveseliti, ne nadajui se da e njezin mirni i razmjerno opskurni roman takoer osvojiti jednu od najvanijih meunarodnih knjievnih nagrada. Doista je rije o romanu koji na prvi pogled ne djeluje odve spektakularno. Njegova se radnja odvija u amerikom provincijskom gradiu Gileadu, a u sreditu prie je upnik John Ames koji u pismu sedmogodinjem sinu pie svoju ivotnu priu. Roman na dvjesto pedeset stranica zapravo je opsean testament u kojemu Ames govori o svojim precima, svojoj vjeri, ljubavi i prijateljstvu. Stari duhovnik biljei sve to sinu nee imati prilike rei jer mu je preostalo malo ivota, s obzirom na to da boluje od srane bolesti. Kritiari hvale poeziju i jezinu snagu kojom Marilynne Robinson oslikava ivot u amerikoj provinciji. Njezin prvenac Housekeeping (1981.) o dvjema djevojicama bio je takoer nominiran za Pulitzera. Marilynne Robinson John Patrick Shanley

Prenatrpani grki muzeji

uzeji u Grkoj nemaju dovoljno prostora za izlaganje umjetnina: desetci tisua arheolokih nalaza, meu kojima se nalaze i kipovi od neprocjenjive vrijednosti, zbog nedostatka prostora uvaju se u magazinima i ne mogu biti izloeni, utvreno je nakon istraivanja koje je provelo grko ministarstvo za kulturu. Kako je objavio grki tisak, samo za vrijeme graevinskih radova dviju novih linija za podzemnu eljeznicu, uoi olimpijskih igara u ljeto prole godine, u Ateni je otkriveno vie od trideset pet tisua predmeta. Nai su preci napravili vie umjetnikih djela nego to mi moemo pohraniti, za grki je radio izjavila jedna arheologinja te dodala kako je situacija

zabrinjavajua i apsurdna. U nedostatku skladita umjetnine su smjetene u iznajmljene podrume u stambenim etvrtima u sreditu Atene. Opasnost od krae je golema, stoga ministarstvo ini sve kako bi osiguralo nove skladine prostore koji e se danonono nadgledati.

Gioia-Ana Ulrich
djeakom. Ameriki dramatiar odluio se za trenutano najaktualniju temu: u posljednjih nekoliko mjeseci u SAD-u su objelodanjeni mnogobrojni sluajevi seksualnog zlostavljanja koje su poinili katoliki sveenici. John Patrick Shanley roen je i odrastao u Bronxu, a sedamdesetih je godina napisao svoju prvu dramu Danny and the Deep Blue See. Mark Stevens dobitnik je Pulitzera za biograju o slikaru Willemu de Kooningu, Ted Kooser za zbirku poezije Delights and Shadows, a skladatelj Steven Stucky za 2. koncert za orkestar. Los Angeles Times obranio je svoju prologodinju titulu najboljih amerikih novina te dobio dva Pulitzera, kao i Wall Street Journal, dok je nekada Pulitzerima pretrpani New York Times, kao i lani, dobio samo jednoga. Amerika izvjestiteljska agencija Associated Press nagraena je za seriju fotograja snimljenih u Iraku.

Njemaka

Pobuna zbog stotinu nagih ena

New Yorku, u svijetu je poznata po slinim performansima, ivim slikama, koje izvodi u muzejskim prostorima meu umjetniki djelima, a u sreditu kojih se uglavnom nalaze razodjevene ene koje ondje satima nepokretno stoje, poput statua u kakvoj formaciji. Tijekom odravanja performansa ispred Galerije dolo je do velikih nereda jer su se posjetitelji, koji su ekali u redu dugom nekoliko stotina metara, pobunili, jer su kontrole na ulazu predugo trajale. Povrh toga, nekoliko osoba bezuspjeno je pokuavalo preskoiti zid i prepreke kako bi to prije dospjele na izlobu. Organizatori su pozvali u pomo policiju kako situacija ne bi izmakla kontroli.

Jednoinka naslovljena Doubt, a Parable autora Johna Patricka Shanleyja nagraena je kategoriji najbolje drame. Kazalini komad, koji je prole godine doivio veliki uspjeh na Broadwayu, smjeten je u 1964. i govori o seksualnom zlostavljanju u katolikoj crkvi o njujorkom sveeniku osumnjienom za spolno openje s dvanaestogodinjim Fotograja Associated Pressa

berlinskoj Novoj nacionalnoj galeriji 8. travnja odran je performans umjetnice Vanesse Beecroft pod nazivom VB 55. U performansu je sudjelovalo sto potpuno nagih ena, od osamnaest do ezdeset pet godina starosti. Namazane uljem i nenaminkane, na sebi su imale samo prozirne najlonke. Tri sata stajale su nepokretno, nisu smjele razgovarati niti se smijati. Talijanska umjetnica Beecroft, nastanjena u Vanessa Beecraft

cmyk

A. Andrew Gonzalez

cmyk