Pasquale Binazzi

Zato ne glasamo
I. Bez zastupnika, bez biraa. Ve smo toliko puta, to na naim predavanjima, a to u naim novinama i pamfletima, odgovorali i dokazivali do iznemoglosti zato mi anarhisti ne trebamo biti ni birai niti zastupnici. Usprkos tomu, stare predrasude kojima se mau oi velikog dijela radnika, to je podlo umijee politikanata svih vrsta, uvijek nas prisiljavaju da se branimo od napada, ponekad bezazlenih, a ponekad malodunih i beznaajnih. Na taj nain, istraivanjima zavedenih ljudi i spletkara, ele umanjivati nau propagandu kako se izborno stado ne bi otelo njihovoj kontroli, jer im je potrebno da bi se popeli irokim i raskonim stepenicama moi. A glavni razlog zato se ti ljudi toliko trude, petljaju, korumpiraju, zastrauju, je da bi se domogli povlatenog mjesta zakonodavaca, na kojem vie ne moraju provoditi volju svojih biraa, ve mogu nametati svoju volju, koristiti resurse i djelovanje naroda za svoju dobrobit i dobrobit klase kojoj pripadaju. To je stara i oita istina koja se svakim danom nanovo potvruje. Nitko ne bi stremio moi kada mo ne bi omoguavala prednosti, moralne, politike i ekonomske povlastice. Dakle, mo je sama po sebi nepravedna i pokvarena. Osim ovog osnovnog objanjenja, koje ne moe promai ni najdobroudnijim promatraima, trebamo pronai druga, jo vanija, i upravo ona koji nas ine gorljivim zagovaraima apstinencije na parlamentarnim i lokalnim izborima. Na se stav i razlozi zbog kojih primjenjujemo takav nain djelovanja bitno razlikuju od ostalih opcija koje prihvaaju apstinenciju, bilo one revolucionarne ili reakcionarne, kao primjerice Mazzinijevi pristae i nepopustljivi klerici. Nismo apstinenti zbog neke odluke koje smo donijeli ve prije ili zbog toga to vlast nije demokratska i republikanska ili nije crkvena ili papinska, ve je burujska i monarhistika, ve zbog toga to se mi protivimo svakom obliku izabrane vlasti jer svaka izabrana vlast predstavlja nametanje, nasilje, nepravdu. Smatramo da drutvena zla nestaju uklanjanjem uzroka koji ih stvaraju, to znai da se protivimo Dravi, u bilo kojem obliku, jer predstavlja tiranina koji visi graanima nad glavom, velikog parazita s tisuu pipaca koji sve prisvaja, sve grabi bez da ita daje. Smatramo da prihvaanjem da drugi misle, ue, djeluju za nas, osuujemo same sebe na ne djelovanje, odriemo se nae samostalnosti, a na se pokretaki duh ne moe vie razvijati, ni u misaonom ni u praktinom smislu. ovjek, odnosno narod je jak, sposoban da se djelotvorno suoi sa ivotnom borbom i stvarno uspjeva prebroditi tekoe na koje nailazi, zahvaljujui svojem osjeaju za samostalnou i pokretakim duhom. Suprotno tomu, izborna taktika navikava ljude i narode na pasivnost, sve se svodi na izbor predstavnika, na koncentriranju vlasti u ruke malog broja ljudi, a time i budunost cijele nacije. Mi anarhisti uvjereni smo da maksimalna samostalnost pojedinca, odnosno svakog ljudskog kolektiva, je prijeko potreban uvjet za brzi razvoj i rast svake vrste djelovanja te uklanjanje parazitiranja nametljive i tetne birokracije. ovjeku se ne smije dati mogunost da postane gospodar drugom ovjeku; ne smije mu se pruiti i nanovo pruati vlast zbog koje e onda svi snositi tetne posljedice te trpjeti greke i nepravde koje se ine u ime moi koju smo sami odabrali. Vlast, po svojoj prirodi, mora razviti dva velika zla kako bi paralizirala cijeli narod, a to su centralizacija i birokracija. Pomisliti i ustvrditi da se u Rimu moraju raspraviti, prihvatiti i davati naredbe,

ureivati odnosi i interesi koji se odnose na kolektive koji ive u Milanu, Torinu Palermu itd. je u potpunosti pogreno. Svi, ak i u najteim uvjetima, mogli su svjedoiti velikom porazu Drave. To to se uspostavlja, kako tvrde njegovi pobornici, da bi se zatitili interesi kolektiva kojima se treba upravljati, uz to vei potencijal, to manji utroak energije i skupom namjera, samo je zasluilo kritiku i ope negodovanje, jer umjesto da otklanja zla, ograniava tete pomou brzih mjera, dokazalo je njegovu nemarnost te nesnosnu sporost zbog zastraujue birokratske mainerije. Logika dogaaja dokazuje da se ne smije podupirati stvaranje institucija iji predstavnici predstavljaju najvee zlo koje nam se moe dogoditi. Svatko moe usporediti djelovanje Drave, ije predstavnici i izvritelji moraju uvijek ekati njezine naredbe i u najgorim situacijama, s izvanrednim rezultatom koji prua individualna i kolektivna inicijativa, i odmah e se uvidjeti istina koju mi ve godinama irimo i koju zovu utopija, samo zato jer je prevelika i jer namee radikalne promjene sadanjih uvjeta. Svi moraju shvatiti da narodi, umjesto nepotrebne i glomazne dravne mainerije, za vlastito blagostanje trebaju unititi sve Drave, bilo one demokratske ili reakcionarne, kako bi to prije mogli uspostaviti brze odnose razmjene, neposredne i promjenljive, ovisne o potrebama i inovacijama koje se uvode u umjetnostima, znanosti i industriji. Drave u svim zemljama svijeta samo sprjeavaju indivudalni razvoj i unitavaju tui trud i zato se moramo boriti protiv njih, a ne pomoi im, moraju se sruiti, a ne promijeniti. Zato, radnie, kada e oni koji streme tome da monopoliziraju sve, sipati sofizme iz rukava i koristiti se slatkim rijeima koje njihove licemjerne due mogu lako pronai, sjeti se da ti ne mora sudjelovati u stvaranju Drave, ti ne mora sudjelovati u izboru ljudi koji e je personificirati, ti, ako eli da pobjedi sloboda i pravda, ne smije biti ni zastupnik ni bira. II . Iluzije drutvenog zakonodavstva Republikanci, socijalisti i svi oni koji imaju povjerenja u drutveno zakonodavstvo vjeruju da koriste glavni argument protiv nas kada kau nama, kada kau radnicima da je potrebno da razvlatena klasa ima u parlamentu ta burujska institucija svoje direktne predstavnike, svoje zastupnike koji e u sivilu onog okruja unijeti glas prosvjeda i muka siromanih lutalica u poljima, rudnicima i tvornicama. Malo nas je, govore demokratski politikanti, jer ne postoji univerzalno pravo glasa, mono oruje kojeg se buroazija boji. Pomozite nam da postignemo ovo pravo za sve graane, sve radnike i napravit emo veliki korak prema drutvenom osloboenju. Na stranu s primjerima koji bi se mogli navesti o zemljama u kojima pravo glasa ima vie ljudi nego u Italiji; na stranu s nesigurnim rezultatima koji bi se mogli dobiti kad bi se cijela bezglava gomila, poput stada ovaca, uputila na biralita da obavi svoju graansku dunost!!!; na stranu s moralnim razlozima spomenutim u prethodnom poglavlju, potrebno je voditi rauna o neumornom otporu, u mnogim sluajevima i nasilnom, koji svaka privilegirana osoba zna iskoristiti protiv onih koji joj ele oduzeti dio privilegija, koje su lukavo i prevarantski nametnute velikoj veini proizvoaa. Bilo je to vrijeme kada je lukavi policajac Giolitti ljubovao s generalima talijanskoga socijalizma u trenutku sramotnog zagrljaja koji bi svi htjeli zaboraviti i koji je ak izazvao i tajnu konferenciju u Bardonecchiji izmeu Giolittija i budueg ministra Filippa Turatija kada su se svi hvalili uspjesima drutvenog zakonodavstva i s 50 milijuna koje su zaradili na proletarijatu u zadnjim nemirima. Stigla je surova stvarnost koja je rasipala prazne rijei, proleterski pokolji su nametnuli

utnju politikantima ekstremne frakcije, koji su, pred opim ogorenjem radnika, morali naglo raskinuti sa svojim incestuoznim ljubavima, slijediti narod i izgubiti poneko birako mjesto na Montecitoriju. ak i tada, kao i u drugim prilikama, buroazija, koja se ozbiljno zabrinula zbog brzine i rairenosti kojom je proletarijat proglasio opi politiki trajk, i shvaajui koliko je za nju opasno da radnici napuste legalne puteve i ponu provoditi direktnu akciju, proganjala je voe naroda, uperila je protiv njih sve svoje potplaene novinare, provocirala krmare, iznajmljivae soba, sitnu buroaziju, cijelu plejadu sluga institucija kako bi digli svoj maloduni i zagluujui glas protiv radnika, jer su se usudili (naalost!), samo na koji dan, prosvjedovati s malo energije protiv sustavnih ubojstava bjednih gladnih ljudi, iscrpljenih ena i siromane djeice. ak i jadna buroazija, koja se u mirnim vremenima zadovoljava da je nazivaju liberalnom, znala je jednakom estinom i reakcionarnim kriterijima osuditi velikodunost radnika, velikim bijesom vriti pritisak na voama proleterskih eta, protiv politikanata populistikih stanaka, kako bi pozvali pobunjenike na uobiajenu poslunost i slijepo vjerovanje u drutveno zakonodavstvo. Inteligentnija buroazija je shvatila da omoguavanje izrabljivanoj klasi da postigne poneko slubeno priznanje te da prihvaanje naela drutvenog zakonodavstva za nju ne predstavlja nikakvu opasnost. Ono ega se, ustvari, boji i od ega eli svim sredstvima odvratiti pozornost jest nepovjerenje u metode kojima se koristi zakon; ne eli da se unutar radnikog pokreta proiri metoda direktne akcije, individualne akcije, iste revolucionarne akcije, jer jako dobro zna da bi ona obiljeila poetak njezina kraja. Zbog toga mi anarhisti vodimo estoki rat s naim protivnicima, koji mame radnike iliuzijom velike (??) dobrobiti drutvenog zakonodavstva. Siromani, nagreni od umora, siromatva i neznanja, sluaju ove projektante mirnih osvajanja, sve uzimaju k srcu, vjeruju da je dovoljno jednim lankom zakona omoguiti i najmanje poboljanje koje e se ubrzo provoditi; ue se oboavanju svojih zakonodavaca kao to su antiki krani oboavali svoga Krista; u meuvremenu vrijeme prolazi, a gladni i beskunici nastavljaju biti posluni strojevi za proizvodnju, radei i dalje za druge u nadi da e, zahvaljujui radu drutvenog zakonodavstva, ugledati simbolino i opjevano sunce...budunosti koja e donijeti blagostanje i pravdu za sve. Usmjereni na krivu stazu, zapoinju jalova gibanja koja ne donose, niti mogu dati ikakav praktini rezultat, malo se povode za jednim, malo za drugim politikantskim smutljivcem; trae koji novi vie za svoje plae; nadaju se da e im ovo poveanje donijeti vee blagostanje, dok ne shvate da se krutim zakonom plaa, koji proizlazi iz aktualnog sustava politike ekonomije, utjeu na lukavo poveanje opih ivotnih trokova, davajui prednost eksploatatorima, dok oni ostaju jadnici lieni nasljedstva, koji trebaju sve plaati i trpiti. Sve dok privatno vlasnitvo ostane snaan princip, i plaa e predstavljati kompenzaciju za ljudski rad; sve dok financijska naela budu preputena posjednicima bogatstva i prisvajaima svih proizvoda, oni e ostati slavodobitnici moi, saveznici, tienici i nadahnue Drave i Crkve, a radnicima e, unato prividnim poputanjima i poboljanjima, ostati samo onoliko koliko im je potrebno da ne umru od gladi. Debeli i tuni heroji zlata poputaju samo kada su na to prisiljeni. Svi oni ljudi koji su u zabludi i zavaravaju druge da mogu postii ravnoteu kapitala i rada, ne bi mogli vie natetiti interesima siromanih od onoga to im ve tete. Osjea se duboko gnuanje gledajui sve ljude koji bi se eljeli prikazati kao iskreni i vidoviti, koji bi eljeli zaboraviti temeljna pitanja socijalnog problema i, za ljubav jednog bezvrijednog odbora na lokalnim izborima ili u parlamentu, priguiti

mladenaku strast, uguiti svaki velikoduni poticaj; a da bi se osjeali prihvaenima od svih biraa razliitih politikih i socijalnih kategorija izglauju sve otre uglove svojih misli, i uistinu se trude da budu neshvatljivi i prihvatljivi bezoblinoj masi koja ne zna misliti, niti se eli naprezati da shvati. Jo vee gnuanje izazivaju oni mladi koji govore da pripadaju redovima avangardnog socijalizma, kada preuzimaju aktivnu ulogu u hibridnim suivotima i mue se u potrazi za bilo kojim kandidatom, koji bi se potrudio dati poneko sitno obeanje i beznaajnu izjavu nesigurne vjere. Ne, u tom sluaju bolje je zakloniti se u utnji ako se ne zna ili se ne eli probuditi uspavani duh naroda. Ako oni ne ele biti pokretai goruih istina, ako ne ele biti borbeni ratnici protiv sadanjih zlih institucija i podmienih ljudi i ljudi koji podmiuju, neka bar ne sudjeluju u intrigama, neka napuste narod samom sebi umjesto da ga varaju i vuku u neka kriva rjeenja koji ga udaljavaju od uznemirujueg socijalnog problema. Ako vole svoj narod, ako ga ele obrazovati, ohrabriti i savjetovati, oni trebaju biti s narodom i u narodu. U tome e nalaziti uvijek novu hrabost i izbjei e opasnost da postanu razboriti dresirani majmuni nacionalnog cirkusa. III . to initi? Nakon svega izloenog, imam osjeaj kao da me sa svih strana salijeu s pitanjem: Pa to nam je initi? Ja odgovaram jednom rijeju: revolucija. Ta opa slabost koja se zaotrava kod svih radnika bili oni fiziki radnici, njegovatelji duha ili plodonosnog uma proirena je i na druge manje mone i privilegirane kategorije, koje se trude, na sve mogue naine, da ih ivotna borba ne svlada u potpunosti. Takva, gotovo opa, nevolja predstavlja prva podrhtavanja tla na dijelovima gdje se jo nije u potpunosti namjestilo, a namjetavanje e se dogoditi nakon velikog podrhtavanja, nakon stranog potresa. I sama nas priroda ui da ne moemo radnikalno promijeniti drutveno-ekonomske odnose ukoliko ne poduzmemo revolucionarni in, krajnji in koji treba upotpuniti, odnosno pokrenuti revoluciju koja se ve dogodila u naim mislima. Sve ostalo je isprazna retorika, odnosno besramna la. Trenutna pobjeda, rjeenje dnevnog problema, zakonsko prihvaanje prava koja drugi trebaju omoguiti; ekanje vlastitog blagostanja u tuem znanju, potenju, djelovanju samo predstavlja privremenu pomo, odgodu, obmanu, mistifikaciju. Revolucija nije hir, nije izopaenost, nije pakost, nego potreba. Svaki ovjek mora biti u mogunosti da ivi na zemlji onako kako on eli, mora osjeati potpunu slobodu u djelovanju i miljenju, pojedinac se ne smije nametnuti kolektivu, kao to se kolektiv ne smije nametnuti pojedincu, a to se moe ostvariti samo pobjedom velike revolucije koja e nas izjednaiti i osloboditi nas od svih nepravdi, svekolike bijede i robovanja. Samo tada e se poeti uspostavljati prava drutvena ravnotea, koja e omoguiti da svaki pojedinac proivljava svoj novi hrabri ivot, jer e svatko biti odgojen po naelu djelovanja i slobodne inicijative. Kako sam ve napisao u jednom drugom dijelu ovog skromnog rada, same potrebe e regulirati aktivnosti, inicijative, proizvodnju i razmjenu dobara. Ali i revolucionari i anarhisti moraju shvatiti jednostavno da revolucija nije razbijanje jednog stakla, glupo suprotstvaljanje policiji kad si pijan, ve je stalno djelovanje, koji se svjesno buni protiv svih nepravdi, protiv svih sadanjih ekonomskih i politikih shvaanja.

Potrebno je dokinuti sadanji drutveni poredak, oduzeti mu njegove branitelje i pomonike, ne smijemo dopustiti da nas obuzme ni moralno ni ekonomski, ne smijemo mu dati snage, ve kopati ponor u kojem e pasti. A vi, radnici u poljima i tvornicama, iako sijete i anjete plod vaeg rada, morate predati sve onima koji nita ne proizvode, vi koji radite automobile, kue, namjetaj, odjeu, predmete za ljepotu i umjetnost morate uvijek biti vrijedni, uvijek robovi, uvijek heloti, shvatite nas ve jednom, sluajte nae savjete, ponite se udaljavati od Crkve, Drave i ete politikanata, i ujedinite se s naim pobunjenikim falangama, koje se bore za pobjedu potpunog ljudskog osloboenja, za pobjedu ideala koji toliko ulijeva strah i toliko ga se blati, a to je veliki ideal Anarhije. La Spezia , 1909. Naslov originala: Pasquale Binazzi (1873. 1944.) Perch non votiamo Preveli s talijanskog: Dario Voten i Vida Papi