Ne znam da li da obucem odoru famoznog junaka kojeg imenujes predikatom "on" ali je nesporno da u meni plamti oganj cije

titranje slika obrise u kojima se zrcali moje ja tj "on". S istancanom transparentnoscu si iscrtala skicu nasih emotivno-intelektualnih transakcija koje su bile binom na kojima se odigrase susreti liseni dokucivog objasnjenja, glasa logike i hira da sebi dokucimo enigmu egzistirajuceg a ipak neopipljivog medija zvanog misli. Postoji nagon koji nas tjera da budemo blizi ka necem sto smatramo uzvisenijim, vrjednijim, mocnijim a da bi to postigli, posezemo za psiholoskim nadoknadama ka protezama koje imaju poslanstvo biti udom za kojeg osjecamo da bi trebao biti tu a nema ga. Mozda ce ovo biti jedno od najcudnovatijih obracanja s kojima te susrecem, ali bez bojazni da ce bilo koji atom mojih misaonih cjelina ostati nedesifriran, razuzdajem vrance moje neuracunljivosti i ekscentricnog disbalansa bez sumnje da me neces razumjeti. Osjecam se vise postanarom nego stanovnikom ovog suptilnog svijeta koji rotira svoje piruete po nerazumljivim zakonima i okrutnoscu plasi i one cije se srce imenuje hrabrim, kako objasniti "nas" koji nemamo ulaznicu na prestavu zivota iako se na daskama igra nasa sudbina ? Ja sam jedno, ti si drugo i mi smo nista, kojeg li apsurda, koje li kontradikcije ? Da li smo doista nistavilo u bespucu svemirskog kotla u kojem hropcu mucene duse beskucnika lisenih prava na utociste, sve dileme, multileme i sjene sto nas proganjaju poput spodoba cija grba na zidu kronicno lici na nasu su jebena stratista minulog, a ne dozivljenog. Ne mogu reci da mrzim Maribor, ali ga nekako od onog dana dozivljavam kao jebeno smetljiste neubranih emocija koje su osudene da trunu i uginu u nerealizaciji svojeg rodenja. Na kraju, fizika vlada nad kemijom, matematika nad logikom i nasi promasaji nad nama. Minut ce stihija vremena i njeni vrtlozi otudit ce slike kojima smo bili privremenim vlasnicima, ali ostat ce trag, nit koja reanimira i budi dokaze da ipak nismo bili prividenje i

sepsa nasih zjenica, vec akteri od krvavih atoma i molekula mesa koje nas eto povede u zabludu da smo imali pravo jedno na drugo. Fluid tvojih rijeci je mocan, razmisli o opciji da misli uokviris u recenice i objavis ih svijetu kao balzamirane trenutke u kojima si bila ne samo svjedokom vec i aktivnim sudionikom, mozda i nisam "on", mozda sam sebi umislio ulogu kaskadera u romansi ciji eho odzvanja mojim liticama, a ipak je bilo carobno zamisliti se junakom koji te miluje obnazenu. I ostat ce zapisano da egzistira jedna destinacija koja je trebala biti popristem ljubovanja aktera iz ove price a zove se jebeni Maribor, i dok su u nama vrtlozi, Drava ga mirno rasjeca i cini podatnim za neka druga ljubovanja, sretnika cije maske lica ne lice na nase. Zaliti..............? Mislim da ne vrijedi zivot reducirati, ipak si bila moja radost.