Sadraj

Sadraj ........................................................................................ .........1

Uvod ........................................................................................ ............2

Romul ........................................................................................ ..........3

Numa Pompilije.......................................................................... ..........5 Tul Hostilije ........................................................................................ ..7

 Anko Marcije ....................................................................................... 9 Tarkvinije Prisko ................................................................................10

Servije Tulije ......................................................................................1 2

Tarkvinije Oholi ..................................................................................13

Zakljuak ........................................................................................ ....15

Literatura ........................................................................................ ...17

Uvod
Kada govorimo o povijesti openito, uvijek se vraamo na njezine poetke i s velikim zanimanjem paljivo otvaramo oi pred izvorima s kojih je potekla neka povjesna pria. Ali kada govorimo o povijesti jednog Rima, koji je u knjizi povijesti ovjeanstva zauzeo doista jedno vano poglavlje, ne moemo ostati ravnoduni. Upravo je ovaj grad utjecao na antiki svijet, a samim time dananjim narodima, dravama, znaajnijim ljudima itd. ukazao na vane segmente ivota. Neosporiva je injenica da je upravo ovaj grad imao snaan utjecaj na dananji nain ivljenja, iako je i sam bio podvrgnut utjecajima antike Grke i svojih susjeda Etruana. Nakon to je Romul zaorao brazdu budueg grada 753. godine pr.Kr. (godina koja se smatra godinom osnutka Rima), zapoelo je razdoblje kraljevstva u kojem je dravnom vladalo sedmero kraljeva. Oni su uspostavili prve temelje kasnije jedne od najveih svjetskih sila i obiljeili ju. Romul, prvi rimski kralj, pobrinuo se za dravnu organizaciju, stanovnitvo itd. dok su kasniji kraljevi na sebi svojstven nain uinili da se glas o snanom Rimu prouje meu sve narode i kraljevstva ondanjeg svijeta. Kraljevi su bili najvia upravna i pravosudna vlast, bili su vojskovoe u ratovima te su upravljali dijelom dravnog bogosluja, vlast su dijelili sa senatom i narodnom skuptinom. Razdoblje kraljeva trajalo je sve do 510. godine pr.Kr. kada je, zbog revolucije, dolo do osnutka Republike. U tablici je navedeno svih sedam kraljeva i razdoblje njihove vladavine:

Romul 753.-716.pr.Kr.

Romul (lat. Romulus) bio je sin boga Marsa (bog rata) i Reje Silvije, Vestine sveenice (vestalka)1. Po ocu je bio potomak jednog od najmonijih bogova, a po majci potomak Jula koji je trojanske doseljenike doveo u Italiju. Nije odrastao u kraljevskoj obitelji ve meu pastirima. Naime, kada je vuicu privukao pla djeaka koji su se nali na obali rijeke, poloeni u koaru i nakon to su s njom bili neko vrijeme, uoio ih je Faustul, pastir Amulijevih2 stada koji ih je smjestio u svoj dom te ih je sa svojom enom Akom Larencijom odgajao uz svojih 12 sinova. Kada su saznali za svoje porijeklo, Romul i Rem su odluili otii i osnovati grad koji e biti vei nego ijedan drugi u to vrijeme. Meutim, poto se nisu mogli dogovoriti o nazivu grada, ekali su povoljno znamenje ptica. Remu se pojavilo 6, a Romulu 12 jastrebova. Uskoro je dolo do sukoba u kojem je Rem kasnije izbugio ivot. Na kraju, Rim je po Romulu dobio ime Roma ili Rim , a Romul je ujedno postao i njegov prvi kralj. Gesta koja je Romula proslavila kao iznimno lukavog i mudrog kralja bila je famozna otmica Sabinjanki. Nakon to su Romul i njegovi prijatelji osnovali grad, bilo je potrebno osigurati mu i budunost koja je neostvariva bez ena. Poto u gradu nije bilo ena, Romul je organizirao veliko slavlje u ast boga Neptuna na koje je pozvao okolna sela, meu njima i Sabinjane. Na slavlju je bio prisutan i sabinjanski kralj, Tit Tacije. Dok je slavlje bilo u tijeku, na Romulov znak, prisutni mladii navalili su na sabinjanske djevojke te su ih silovali. Kasnije e, upravo zbog ovog ina, doi do sukoba izmeu Sabinjana i Rimljana. No, otete djevojke su kasnije utjecale na odnos dvaju naroda iji e kraljevi nakon pomirbe dijeliti rimsko prijestolje. Romul je za svoje vladavine uspostavio senator i narodnu skuptinu (comitia) te je uspjeno vodio nekoliko ratova. O Romulovoj smrti postoje dvije verzije: patricijska (artistokratska) i plebejska (puka). Aristokrati tvrde da je Romul iv uznesen na nebo na ognjenim kolima boga Marsa dok je jednom (tonije 17. oujka nepoznate godine) prinosio rtvu na Marsovu polju, kod Koprejskih movara. Cijeli taj dogaaj bio je popraen vjetrom i pljuskom i odonda ga nitko nije vidio. Druga pak, plebejska verzija govori kako su Romula ubili rimski patriciji jer je navodno htio ograniiti njihovu mo. Rimljani su ga zato pokopali na rimskom Forumu. Kasnije je proglaen bogom pod imenom Kvirin (Quirinus) te postaje zatitnikom grada.

kolegij sveenica koje su tovale Vestin kult. Vestalke postaju kao djevojice koje moraju imati oba roditelja. Sveenika sluba traje 30 godina, a nakon toga se mogu udati. Do tada moraju ostati djevice, ne smiju se ktiti i moraju uvati plamen grada. U sluaju krenja nekih od pravila, ena se iva sahranjuje.
2

mlai sin kralja Proka koji je naredio da Reja Silvija i njezini sinovi, Romul i Rem, budu baeni u rijeku.

U cijeloj prii koja se vee uz Romula, velika zanimljivost je ta da njegovim imenom poinje i zavrava povijest antikog Rima. Posljednji rimski car svojem je imenu pridruio Romulovo ime, a zvao se Romul August (Romulus Augustus). Meutim, jako je vano naglasiti injenicu da je Romul u potpunosti i bez sumnje mitoloka osoba. Vjeruje se da Rim zapravo niti nije bio osnovan ve da je i prije postojao, a nastao je stapanjem latinskih naseobina iji su stanovnici zavladali sabinjanskim i drugim naseljima na podruju dananjeg Rima. O mitolokom aspektu Romulove linosti svjedoi i sam naziv grada. Naime, smatra se kako je Rim dobio ime po Romulu. Meutim, Romul je navodno izvedenica od rijei Rim koja je vjerojatno etruanskog porijekla. U prilog mitskom Romulu ide i sam osnutak grada te Romulova tzv. grobnica koja je 1899. godine otkrivena na sjeverozapadnoj strani Foruma. Tijekom iskopavanja utvreno je da je to samo kenotaf3. Bilo kako bilo, postojao ili ne, Romul je odigrao najvaniju ulogu, odradio je ono to su mu bogovi namjenili i za to je bio predodreen. Nakon njegove smrti (ili misterioznog nestanka) gradom su zavladali nemiri i razdori te je dolo vrijeme da se izabere njegov nasljednik.

Numa Pompilije 715.-673.pr.Kr.

simbolina grobnica

Numa Pompilije (lat. Numa Pompilius) bio je Romulov nasljednik i drugi rimski kralj. Po nekoj udnoj podudarnosti roen je upravo istog dana kada je Romul zaorao brazdu budueg grada. Bio je sabinjanin, a vladao je punih 43 godine. Segment kojem se Numa najvie posveivao i na to je najvie obraao panju, bila je rimska religija. ak se vjerovalo da ga je u vjetinu vjerovanja i sluenja bogovima uputio sam Pitagora. Meutim, to je nemogue jer je Numa ivio krajem 8. stoljea pr. Kr., a Pitaroga je u Italiji djelovao tek sredinom 6. stoljea pr.Kr. Numa simbolizira vjerski ivot u Rimu te se pokuava odmaknuti od tradicije koju je Romul utemeljio na dravnoj i vojnikoj djelatnosti. Takoer, ve se usmjerava na manje koristoljubivo poznavanje natprirodnih istina.

Numa Pompilije u narodu je ostao zamapen kao vrlo dobar, miran i mudar vladar. Bio je jednostavan ovjek, uvijek predan vrlini i obrazovanju. ivio je na selu, vrlo povueno, a dravniki ga poslovi nikada nisu zanimali. udno je to kako je upravo on bio predvien za jednog od rimskih kraljeva unato tome to se nije smatrao pozvanim na takvu slubu. Kada su mu jednom donijeli vijest da je izabran za kralja, njegovi glasnici i suradnici nisu mogli ni slutiti koliko e truda i napora trebati bili uloeno da ga se nagovori na pristanak, tj. da prihvati prijestolje i da postane kralj. Numa je uporno odbijao, ali je pristao tek na temelju povoljnog boanskog znamenja. Numina vladavina bila je obiljeena mirom, ali i znaajnom produktivnou koju je

dokazao u organizaciji kako dravnog tako i vjerskog aspekta. Za svoje je vladavine podigao Janusov4 hram. Sveenike dunosti podijelio je na nekoliko kolegija5 te mu je takoer pripisano stvaranje flamina6, od kojih je jedan vrio Marsov, a jedan Jupiterov kult. Stvorio je kolegij Salijaca i ustanovio pontifex maximus7. Reformirao je kalendar iji je cilj bilo usklaivanje sunevih i mjeseevih ciklusa. Uz to je reformirao vojsku, smanjio broj aktivnih vojnika, podigao je hramove itd. Doista je vidljivo koliko je Numa kao prioritet postavio vjerski ivot rimskih graana. Svaki njegov potez i odluka imali su teinu i to je najbolje, udario temelje religije budueg grada. Pokazao je kako posveivanje vjerskom ivotu nije nita manje vanije od uistinu vanih dravnikih potreba i ciljeva. U svakom sluaju, 43 godine Numine vladavine zapamene su po jednostavnosti, plemenitosti i miru (kojeg e u kasnijem razvitku Grada biti sve manje i manje).

Janus (Ianus), bog poetaka, vrata; vrlo staro i znaajno boanstvo koje je posjedovalo svog flamina. Njegovo porijeklo i priroda su vrlo nejasni. Najvjerojatnije se radi o demonu povezivanja, indoeuropskog porijekla. Prikazuje ga se s dva lica, a asimilirao se s nekim etruanskim boanstvom istonjakog porijekla. 5 izraz koji obiljeava zakonom priznato udruenje magistrata jednakih po inu (npr.kolegij dva konzula) ili sveenika koji obavljaju isti kult (kolegij pontifeksa, augura, itd.), kolegij igraa, pjesnika, mladii pod pokroviteljstvom careva... 6 kolegij sveenika vrlo starog porijekla. Postoji 15 flamina vezanih za 3 vrhovna boanstva (Mars, Jupiter, Kvirin) i 12 koji slue drugim bogovima. Najvei je Jupiterov flamin koji je vrhovni bog, a predstavlja pontificis maximi. 7 starjeina koji brine o tonosti obreda

Tul Hostilije 670.-639.pr.Kr.

Tul Hostilije (lat. Tullus Hostilius) bio je trei rimski kralj i nasljednik Nume Pompilija. Za kralja je izabran od strane narodne skuptine. Gradom je vladao 32 godine nakon kojih je u narodu ostao zapamen po ratobornom duhu i stalnim voenjem ratova. Uz njegovu obitelj vee se jedno poznato ime, a to je ime Hosta Hostilija. Naime, za Romulove vladavine, sabinjanska i rimska vojska spremala se na meusobni napad. Neposredno prije poetka borbe, jedan jedini Rimljanin je pohitao prema neprijateljskoj strani i zapoeo famoznu borbu sa sabinjanskim ratnikom koji je imao sline ideje kao i taj hrabri ratnik rimske vojske ije je ime bilo Hostije Hostilije. injenice govore da su od sedam kraljeva jedino Romul i Tul Hostilije bili Rimljani. to je vrlo zanimljivo, upravo bi se izmeu Tula i Romula mogla povui paralela s obzirom da su obojica udvostruili broj stanovnika u gradu, organizirali su rimsku vojsku, a i misteriozna smrt jedna je od njihovih karakteristika. Kada govorimo o Tulu, moda najvanija stvar koja se vee za njegovu vladavinu jest to da su Rimljani po prvi put u svojoj povijesti teritorij grada proirili izvan gradskih zidina. Razorio je glasoviti grad Alba Longa8. U poetku je njezine pripadnike smatrao saveznicima, no nakon izdaje Metije Fufetija, njihovog voe, Tul se razoaran okrenuo protiv svojih navodnih suradnika. Nakon napada na Albu Longu, Tul grad razara do temelja, a njezine preivjele stanovnike dovodi u Rim ime udvostruuje broj graana u Gradu. Albanski voa uskoro je uhvaen i biva rastrgan konjima ime je platio svoju izdaju. Takoer je vano spomenuti kako je Tul neke bogatije pripadnike sada razorenog grada prihvatio u Senat, no nepoznat je razlog tog Tulovog ina. Ipak, kao mogui razlozi navode se uspostavljenje mira meu albanskim graanima, njihova povezanost s glavnim gradom ili jednostavno poveanje grada, kako navodi Tit Livije. Unitenje Albe Longe smatra se injenicom s obzirom na to da se na svih sedam kraljeva gleda kao na legende. Tada se potee pitanje tko je i kada zapravo unitio ovaj grad kojeg je prema Vergiliju, osnovao Eneidin sin Jul? Smatra se da su to najvjerojatnije bili Latini, a ne Rimljani koji bi unitenje zemlje svog porijekla
8

prema rimskom povjesniaru Titu Liviju, Enejin sin Aksanije Jul osniva novi grad Alba Longu. Na prijestolju tog grada izmijenit e se dvanaest kraljeva. Vladavina prve jedanaestorice protjee u blagostanju, ali kada kraljevstvo naslijeem prijee na brau Numitora i Amulija, poinju se pojavljivati nesuglasice. Amulije, mlai brat, dijeli itavu batinu na dva dijela, stavivi na jednu stranu kraljevstva ast, a na drugu blago i zlato za koje se vjerovalo da potjee iz Troje. Numitor izabire krunu, a Amuliju pripadne svo blago te on lako otme kraljevstvo svome bratu, ubije njegova dva sina, a ki jedinicu Reu Silviju uini Vestinom sveenicom kako nikada ne bi imala potomke. Ali sudbina je htjela drukije.

smatrali bogohulnim inom. No, primanje bogatih graana Albe Longe u Senat govori kako je taj grad moda ipak osvojio Tul Hostilije.

Smrt Tula Hostilija Smrt Tula Hostilija slina je Romulovoj jer je smrt obojice obavijena velom tajne. Zadnje godine Tulove vladavine strana je poast zadesila grad. Rimskoalbanski graani smatrali su tu pojavu kao boansku kaznu zbog svih Tulovih loih postupaka, grijeha i uznosite arogancije. Uskoro, Tula je zadesila teka, nepoznata bolest. Kada je pokuao izvriti obred u Jupiterovu hramu, Tul je ubijen gromom. Jo je jednom smrt rimskog kralja bila okruena misterioznou.

Nakon njegove smrti, na prijestolje dolazi Anko Marcije.

Anko Marcije - 640.

616. pr. Kr.

Anko Marcije (lat. Ancus Marcius) etvrti je rimski kralj i nasljednik ratobornog Tula Hostilija. O njegovom ivotu i djelovanju kao kralj ima izrazito malo podataka, ali i ono to se o njemu zna , znaajno je za Rim i njegovu bogatu povijet. Anko Marcije bio je sin Marcija II. i njegove ene Pompilije. Najee mu se pridodaje karakteristika koja je posebno opisivala drugog kralja, Numu Pompilija. Sam Anko pozivao se na njegovu linost, vladavinu i ideje koje je i sam slijedio i nastajo ih provesti meu graanima i svim stanovnicima Rima. To svjedoi injenica da se najvie posveivao odravanju mira i vjerskom obrazovanju. Prema tradiciji, napisao je pravilnik religijskih obreda . Meutim, poto su susjedni narodi jo uvijek bili pod dojmom nasilne i ratoborne vladavine Tula Hostilija, dolazak novog kralja koji se poziva na mirno voenje grada smatrali su kao slabost rimske moi. U tome su vidjeli idealnu priliku kako bi uzdrmali rimsku vlast. Iako se sam Anko Marcije nije htio baviti ratovima i raznim opasnostima zbog svojih pacifistikih uvjerenja, bio je primoran braniti grad od neprijatelja. Tako su, primjerice gradovi Politorij i Medulija postali dio Rima (ba kao i stanovnici Albe Longe). Anko Marcije za grad je poduzeo i druge znaajne pothvate: Rimu je pripojio male okolne naseobine, sagradio je glasovitu luku u Ostiji, podigao je most Sublicio (lat. pons Sublicius, ponte Sublicio), most preko rijeke Tiber, sagradio je akvedukt (vodovod) Aqua Marcia te je 625. godine pr. Kr. utemeljio prvi javni zatvor podno Kapitolija, porazio je Latine i smjestio ih na padine Aventina.

Upravo zbog ovakve vladavine Anka Marcija koji je pokazao snanu povezanost s Numom Pompilijem, grad je iznimno ojaao te su se granice jo vie proirile.

Tarkvinije Prisko - 616.

578. pr.Kr.
Tarkvinije Prisko (lat. Tarquinius Priscus) bio je peti rimski kralj i prvi meu posljednja tri koji nisu bili Rimljani ve Etruani. Poznatiji je i kao Tarkvinije I. Tit Livije nas obavijetava da je pravo ime Tarkvinija Priska zapravo bilo Lukumon ije ime obiljeava etruanski politiki poloaj voe. Potjecao je iz etruanskog grada Tarkvinija. Bio je ekstremno bogat to je, po njegovu kasnijem dolasku u Rim, privuklo panju ondanjeg stanovnitva. Tarkvinije je bio sin Demarate koji je bio Korinanin te je Tarkviniju upravo zbog tih razloga zabranjen pristup politikim uredima vlastitog grada. Uskoro emigrira u Rim gdje e uvrstiti svoje prijateljstvo s Ankom Marcijem. Kralj ga je iznimno favorizirao, a kada je umro, narod ga je, privuen njegovim govornitvom, dostojanstvom i prvenstveno bogatstvom, izabrao za kralja. No, prije nego to je zauzeo prijestolje, sprijeio je sinove Anka Marcija (iji je Tarkvinije ujedno bio odvjetnik) da zauzmu prijestolje prijevarom. Smatra se da je vodio ratove protiv Latina. Poto su mu se pripisivale izraene vojne sposobnosti, uskoro ih je morao dokazati u ratu protiv Sabinjana, a kasnijei protiv vlastitih Etruana. Tako se i za njegove vladavine rimski teritorij jo vie poveao. Nakon svake borbe, u grad je donosio bogat ratni plijen. Udvostruio je centurije na 1.800 osoba, a Senat je poveao za 100 novih lanova. Tarkvinije je vladao vrlo okrutno i oholo. Kada je htio mijenjati ustav, jedan mu je sveenik rekao da Romulov ustav ne smije mijenjati bez privole bogova,

odnosno bez povoljnog znamenja ptica9. U Rimu je bio obiaj prije svake vane odluke savjetovati augure. Prisko je omalovaavajuim tonom rekao sveeniku neka priupita ptice je li mogue ostvariti ono to on zamisli u svojoj glavi. Augur upita ptice i vrati se s pozitivnim ogovorom. Kralj mu tada ree: Prerei, dakle, krama ovaj brus, jer to sam mislio. Sveenik uze kare i prereza kamen na dva dijela. Rimljani su potom, u sjeanje na ovaj udesan dogaaj, podignuli kip u ast tog sveenika, a brus i kare pohranili u kip. Takoer, za njegovog vladanja gradu podignuta su prva velika svetita, a najvanije od svega, podignut je hram boga Jupitera, Najboljeg i Najveeg na brdu Kapitolu, koji e postati simbol rimske moi. Meutim, Tit Livije nas uvjerava da je Tarkvinije taj hram obeao bogovima, ali da je hram izgraen do kraja tek pod vodstvom Tarkvinija Oholog. Tako je na Kapitolu ustanovljen kult boanskog trojstva10. Ubrzo, poto su sinovi Anka Marcija sada ve odrasli, smatrali su da je vrijeme da im se ustupi prijestolje. I tako su, po naredbi Marcijevih sinova, dvojica zemljoradnika sjekirama ubili Tarkvinija Priska. No, njegova ena Tanakvila, zahvaljujui svojoj domiljatosti, izborila se da kraljevine postanu Marcijevi sinovi, ve Servije Tulije.

10

Sveenici su tumaili volju bogova prema letu ptica. Jupiter, Junona i Minerva

Servije Tulije - 578.

534.pr.Kr.
Servije Tulije (lat. Servius Tullius) bio je esti rimski kralj i drugi kralj etruanskog porijekla. Vladao je 44 godine i uz Romula i Numu smatra se jednim od utemeljitelja rimske drave. Smatralo se da je roen kao rob, ali se i prialo da je oenio ki Tarkvinija Priska (kojoj je takoer ime bilo Tarkvinija) kojeg je naslijedio nakon atentata 579. godine pr.Kr. Bio je prvi kralj koji na prijestolje nije doao odlukom naroda ili Senata ve putem nasljedstva, ali i zbog otorumnosti i mudrosti ene pokojnog Priska, Tanakvile. Takoer, jedne noi dok je kao dijete spavao, navodno je bio okruen vatrenom aurom to je kraljici Tanakvili bio povod da zatiti Servija. I tako je Servije bio odgojen na kraljevskom dvoru kao princ. Naime, uz njegovo se porijeklo veu mnoga pitanja. Tit Livije je smatrao da Servije nije roen kao rob i da je njegova majka bila kraljica etruanskog grada kojeg su jednom zauzeli Rimljani. No, u prilog Titu Liviju ne ide i etimologija njegova imena. Ako malo bolje promotrimo korijen rijei Servije, tj. Servius, primjeujemo da se u njegovu imenu krije imenica servus, -i, m. to znai rob. Kako se cijela pria o kraljevima i rimskom kraljevstvu od samog osnutka Rima do Republike bazira na mitologiji, mogli bismo zakljuiti da njegovo ime ujedno predstavlja jednu Servijevu karakteristiku, a ta je da je Servije ipak bio roen kao rob. No, to e pitanje jo uvijek ostati bez svog pouzdanog odgovora. Servije Tulije uvrstio je upravu i politiku organizaciju Rima te je pokrenuo nekoliko graditeljskih projekata. Takoer, proirio je grad i reformirao ustav. Ostao je zapamen i kao branitelj ljudskih prava. No, njegova 44-godinja vladavina zavrena je urotom 535. godine pr.Kr. voena Tarkvinijem Oholim i njegovom enom Tulijom koja je bila Servijeva ki. Naime, Servijeve dvije keri oenili su Priskovi unuci, Lucije i Aruns. Lucije ubija svoju enu, a Tulija svog mua Arunsa. Nakon toga, Lucije i Tulija

postaju par. Nakon nekog vremena spremaju urotu protiv kralja tako to e Lucije ubiti Servija, a Tulija e se probinuti da ubojstvo u oima javnosti ispadne kao sluajnost tako da preko njegova mrtva tijela proe koija. Tako je urotom zavrila vladavina kralja Servija Tulija kojeg nasljeuje Tarkvinije Oholi.

Tarkvinije Oholi
535. - 510. pr.Kr.
Lucije Tarkvinije Oholi (lat. Lucius Tarquinius Superbus) bio je posljednji, sedmi rimski kralj etruanskog porijekla. Bio je sin Tarkvinija Priska i mu Tulije, keri Servija Tulija. Vladao je 25 godina, tj. do osnutka Republike 510. godine pr.Kr. Iako je se radi o samo 25 godina vladavine, uspio je pokazati svoju aroganciju i oholost (zbog ega je i dobio nadimak Superbus, tj. Oholi). Kao to je ve poznato, bio je jedan od organizatora urote protiv oca svoje ene i pretposljednjeg kralja, Servija Tulija. Ono to je Tarkvinija snano optereivalo bila je spoznaja da nije naslijedio prijestolje i tako postao kraljem. Uza sve to, jo ga je vie uznemiravala spoznaja da je na prijestolju sin roba. Tada je sazvao Senat i proglasio se kraljem. Uz pomo svoje ene, kerke Servija Tulija, osmislio je urotu, tj. ubojstvo kralja koju su realizirali njegovi plaanici. No, kako bi jo vie dokazao svoju nadmo i nedostinost, dao je ubiti jo nekoliko kljunih lanova Senata koji su podravali Servija Tulija. Uz Tarkvinija se vee i pria o Sibilskim knjigama11. Naime, pria govori kako je jednom jedna starica, za koju se pretpostavljalo da je Sibila12 Kumska,
11

U Sibilskim knjigama skupljena su najvanija proroanstva. Knjige su bile smjetene u podrumu kapitolskog hrama, a uvao ih je sveeniki red od 15 lanova. Kasnije su unitene u poaru. Senat je kasnije dao nalog da se skupe nova proroanstva u mjestima koja se smatraju sjeditima sibila. Skupljeno je oko 1000 proroanstava koja su pohranjena 74.god.pr.Kr. u novi kapitolski hram. Da bi se sprijeila zlouporaba Sibilinskih knjiga, August ih je prenio u Apolonov hram na Palatinu.
12

Sibile su ene koje u ekstazi predskazuju stranje dogaaje. Posrednice su izmeu bogova i ljudi, najee tumae Apolonovu volju. Nisu besmrtne, ali ive due od ljudi. U poetku je postojala samo jedna, a kasnije se govori o 2 do 10 sibile.

Tarkviniju ponudila devet knjiga po vrlo visokoj cijeni. Tarkviniju je to bilo preskupo i nije ih htio kupiti na to je starica prve tri bacila u vatru. Tada mu je ponudila preostalih est za istu cijenu. Tarkvinije se ponovno nije sloio s ponuenim iznosom pa je Sibila u vatru bacila jo tri knjige. Tada mu je ponudila posljednje tri po istoj cijeni. Kada je Tarkvinije napokon pistao kupiti knjige, dao starici novac koji bi inae dao za devet knjiga. Od tog trenutka, knjge su postale jedne od najvanijih u povijesti Rima. 25 godina Tarkvinijevog vladanja gradom bilo je obiljeeno velikim krvoproliem i nasiljem. Vodio je ratove protiv Latina i Etruana, a niim je klasama oduzeo oruje te im dao nalog da rade na izgradnji velikih monumentalnih graevina (nekima je pak dao da rade na vanim javnim/dravnim poslovima). Brak njegova sina za ki Oktavija Minila iz Tuskula znailo je i saveznitvo koje mu je osiguralo snanu pomo na bojnom polju. No, in silovanja Lukrecije njegova sina Seksta Tarkvinija znailo je i pobunu koju je vodio Lukrecijin neak Lucije Junije Brut (Lucius Iunius(Junius) Brutus). Pobuna je naposljetku rezultirala progonstvom cijele kraljevske obitelji, pa tako i Tarkvinija Oholog. Nakon to je napustio Rim zbog vlasitith nedjela i nedjela svojih sinova, pokuao je ponovno stei povjerenje i saveznitvo nekih etruanskih vladara i, iako je bilo nekih naznaka, sav trud Tarkvinija Oholog pokazao se kao uzaludan.

Nakon ekscentinog Tarkvinija Oholog, nastupa jedno novo razdobolje, a to je radobolje Republike koje e u mnogoemu obiljeiti daljni razvitak rimske povijesti.

Zakljuak
U jednom od svojih djela, Ciceron velia i uzvisuje Romula zbog njegove osjetljivosti na geografski poloaj grada; hvali njegov in i osobu jer je odabrao savreno mjesto za osnutak grada. Romul je zaorao brazdu na najboljem moguem mjestu koje su bogovi predodredili. Da je u kojem sluaju to uinio u blizini mora, grad bi bio izloen stalnim neprijateljima s mora, nemirima, skupocjenoj robi koja bi rezultirala skupocjenom trgovinom, raskoi i sl. Uistinu, Ciceron nas je uvjerio u vanost Romulove osobe. No, pogledamo li realno na ove 243 godine kroz koje su sedmorica kraljeva pokazali mo Rima, ali i svoju vlastitu mo upravljajui gradom, moemo zakljuiti da je Rim svoju dugogodinju mo zapoeo na jedan doista zanimljiv nain. Meu ovom velianstvenom sedmoricom mogu se uoiti razliiti karakteri, interesi, tenje, propusti itd. Sve je pokrenuo Romul, zaoravi brazdu i okupivi narod koji e postati svjedocima svog vremena. Numa Pompilije svojim je ivotom i vladanjem gradom ukazao na vanost vjerskog ivota koji predstavlja vaan ivotni segment svakog velikog Rimljana te je aktualizirao pacifistike naine rijeavanja sukoba. Njegovu veliinu i vanost okrunio je i Anko Marcije koji se pozivao na njegovu linost i dijelo. Tul Hostilije, uz Romula jedini Rimljanin, pokazao je kako i poprilino trivijalne stvari mogu proiriti granice grada. Dva famozna Etruana, Tarkvinije I. i Tarkvinije II., otac i sin, svojom su nasilnom vladavinom pokretali grad i donosili mu budunost. Svoje su misli doslovno provodili u djelo, bez ikakvih razmatranja i previranja. Prema tome, na jednom mjestu, u 243 godine kraljevstva, nalazimo razliitosti; i dobre i loe postupke i principe. Nadalje, postavljamo dva vana pitanja: kolika je pouzdanost ovih podataka s obzirom na mitoloko obiljeje ovog razdoblja i koliko je Rim uistinu originalan? Promatrajui ivote pojedinih kraljeva, nailazimo na neutemeljnosti. Je li Romul uistinu prvi rimski kralj, je li Rim dobio ime po Romulu ili Romul po Rimu, je li Romul umro ili je udesno uznesen na nebo, je li Servije Tulije roen kao rob ili je bio sin kraljice? Jesu li svi ovi kraljevi doista postojali? to svjedoi novi s likom Anka

Marcija (slika u poglavlju o Anku Marciju)? U povijesti se iznova pria o vladavini sedam kraljeva, ali koliko se u obzir uzima mitoloka strana te prie, daje se na raspolaganje struci. S obzirom na to da su od sedam samo dva kralja bila Rimljani, postavlja se pitanje jedinstvenosti i originalnosti grada Rima. Ve je poznato kako su na rimsku kulturu i religiju utjecali Grci i susjedni Etruani. No, kao to je vidljivo, takvih je ujecaja bilo i u politici. Numa kao Sabinjanin i posljednja tri Etruana vodili su grad. to to govori, daje se na subjektivnu procjenu svatkome tko doe u doticaj s priom o sedam kraljeva. Ono to je sigurno, svaki kralj dao je neto gradu Rimu, a to se krilo iza svakog njihovog poteza i ina, koja misao i elja, nama, ljudima 21. stoljea, ostaje i ostat e nepoznato. Ipak, znamo jedno: bilo je sedam rimskih kraljeva.

Literatura:
1. asopis Nova Akropola, 2007. Rimsko carstvo, broj 27., Zagreb, 16.-18. str. 2. Grimal, P., 1968. Rimska civilizacija, Jugoslavija, Beograd 3. Zamarovsky, V., 2004., Junaci antikih mitova, Duevi & Krovnik, d.o.o., Rijeka 4. http://duerrholz.de/latein-welt/geschichte/koenigszeit/, 20. prosinca 2007. 5. http://ancientworld.net/_aw/Post/342917, 21.prosinca 2007. 6. http://italycyberguide.com/History/factspersons/ancus.htm, 21. prosinca 2007. 7. http://crystalinks.com/priscus.html, 23. prosinca2007. 8. http://historie-fr.com, 29.prosinca 2007.

Napomena: Zbog nedostatka literature na hrvatskom jeziku, tekstovi su prevaani s engleskog, njemakog i francuskog jezika. Mogue da u tekstu postoje krivo prevedena imena nekih osoba, mjesta, itd. Takoer, za neke kraljeve nije postojao izvor slika koje prikazuju njihove portrete.