Pronaen nain da se sprijei nastajanje

tumora dojke
13. maj 2011. od Durmitor Ostavite komentar
Istraivai Klinikog instituta za patologiju na Medicinskom fakultetu u Beu
deifrovali su mehanizam nastajanja metastaza u limfnim vorovima kod raka dojke.
Naunici su takoe potvrdili pozitivno dejstvo jedne kineske ljekovite biljke, koja
spreava nastajanje prenosne supstance elija tumora.
- Otkrili smo kako elije tumora prave rupu u zidu limfnih sudova, da bi dospele do
limfnih vorova ispod pazuha i tamo stvorile metastaze objanjava proferor doktor
Dono Kerjaki i dodaje Najpre elije primarnog tumora kroz kanale koji povezuju
limfne sudove dospiju u limfne vorove. Mi smo deifrovali kako se to dogaa i ta se
moe uiniti protiv toga.
Naunici su viegodinjim istraivanjem otkrili da je elijama tumora potreban
odgovarajui enzim da bi proizvele bioaktivni razgradljivi produkt arahidonske
kiseline. Genetskim iskljuivanjem enzimske mainerije istraivai su uspeli da
sprijee prodiranje u limfne sudove i time metastaziranje u limfnim vorovima.
Radna grupa sa profesorom Kerjakim na elu utvrdila je da jedna supstanca korena
kineske lekovite biljke pod nazivom Scuteria baicalensis veoma djelotvorno spreava
nastajanje prenosne supstance elija tumora i tako blokira dopiranje elija tumora u
limfne sudove. Ova ljekovita biljka se u tradicionalnoj azijskoj medicini upotrebljava
ve stotinama godina protiv oboljenja od raka.
Izvor: S media
Mak Dizdar
(1917-1971)
Putevi
Ti si nakanio da mene nema i pod svaku cijenu
Ide prema meni. I u juriu
Smijuci se i placuci
Pred sobom
Sve cisti
i niti
Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uniti
Ali nikako da nade
Istinski put
Do mene
Jer
Ti poznaje uklesane i utrte pute

I niti ijedan drugi

( A mali su zapravo i jalovi
Bez obzira koliko su
Za tebe
Oholog i jakog
I preteki
I
Dugi)
Ti poznaje samo one puteve
to prolaze
Od srca
I
Oka
Ali to nije sve
Ima puteva to su se ispruzili pred nama
Bez javnog traga kolovoza
Bez voznog reda
Bez vremena
I roka
Ti misli da je tvoja putanja do ubogog mene
Veoma sigurna i cesna
Ona
to dolazi
S lijeva
Ili
Zdesna
Zavarava se stalno da do mene treba ici
Smjerovima slicnim
Sa sjevera
Ili
Juga
Ali to nije sve
Kuga
Oci uvijek
Pametno mi trazi
Ispod ustalasale na vjetru razi
Iz korijena zemlje gdje se zgusla tmina
A iz bezmjernih visina
Odozgora
Pritiskivati
Grudi
Najjace
Moze
Mora

Ali to nije sve

Ti ne zna zakon raskrsnice
Izmedu svjetlila
I
Tmice
Ali to nije sve
Jer najmanje znas da u svom zicu
Najteza rvanja su
I ratovi pravi
U samom
Bicu
Ti ne zna dakle da zlo si moje najmanje
Izmedu mnogih
Mojih
Velikih
Zala
Ti ne zna s kim
Ima posla
Ti ne zna nita o mojoj mapi putova
Ti ne zna da put od tebe do mene
Nije isto to i put
Od mene
Do tebe
Ti ne zna nita o mome bogatstvu
Skrivenom za tvoje mocne oci
( Ti ne zna da meni je
Mnogo vie
Nego to misli
Sudbina
Namrijela
I
Dala)
Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uniti
Ali nikako da nade istinski put
Do mene
( Shvatam te:
Covjek si u jednom prostoru i vremenu
to zivi tek sada i ovdje
I ne zna za bezgranicni
Prostor vremena
U kojem se nalazim

Prisutan
Od dalekog jucer
Do dalekog sjutra
Misleci
O tebi
Ali to nije sve )
San
Ima slovo tajno O sebi to uti
Tajni su mu snovi Tajanstveni puti
Zbog tog slova cudnog odagnasmo ptice
Zbog njega smo sada nagrdili lice
U snu mekom lakom letimo ka plavom
Probudi nas zemlja S krvavom smo glavom
Zbog tog slova dragog zivimo od snova
Da nas slovo ovo na javi
Ne ostavi?
Smrt
Zemlja je smrtnim
sjemenom posijana
Ali smrt nije kraj Jer
smrti zapravo i nema
I nema kraja Smrcu je
samo obasjana
Staza uspona od gnijezda
do zvijezda.
Modra Rijeka
Niko ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano
Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam
I jo dalje i jo gore
Preko gorkih preko mornih
Preko gloga preko drace
Preko zege preko stege
Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset
I jo dublje i jo jace
Iza slutnje iza tmace
Gdje pjetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga

I jo hude i jo lude
Iza uma iza boga
Ima jedna modra rijeka
iroka je duboka je
Sto godina iroka je
Tisuc ljeta duboka jest
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmua neprebolna
Sto godina iroka je
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke
Zapis o izvoru
Rastvorio sam se
I potekao
Potocima
Rijekama
Morima
Sada sam tu
Bez sebe
Gorak
Kako svome izvoru
Da se vratim?
Slovo o smijehu
(Kako ga je izgovorio Mravac
tisucu cetiri sto pet desetog ljeta
dva na deseti dan februara u Dubrovniku)
Nekad davno ja ti bijah pa se smijah
Vijah i vikah i ijah i ikah i kah i ah
Osmijavah nasmijavah zasmijavah
I sve oha i sve eha o ne spavah od smijeha
Kad se smijah tim se grijah
Sve u svemu kad se smijah tad i bijah
Onda smijeh posta grijeh
Greni grijeh, Greni smijeh
Pa tad smijac smijulji se Smijeno smije
Preko mice Kradimice Ne u lice Jer se krije
Al od grijeha cuj ti smijeha posta smijeh
Grijeh smijeha Smijeh grijeha

Opet sada ko nekada smijac mole da se smije

Smije smijehom smije grijehom
Te se opet osmijavam nasmijavam zasmijavam
Od smijeha od tog grijeha i ne spavam
Od svih kvaka po najvie smijeh kvaci
I od grijenog i od smijenog smijeh je jaci
Kad se smijah tad i bijah
Pa se smijem Tim se grijem Tim se bijem
I na kraju Mozda ja to samo snijem
Kako smijem kako smijem
O tom grijehu
O tom smijehu?

Petar II Petrovi Njego (1813-1851). Lua mikrokozma

S toke svake pogledaj ovjeka, / kako hoe sudi o ovjeku -/ tajna ojku ovjek je
najvia. / Tvar je tvorca ovjek izabrana! / Ako istok sunce svjetlo raa,/ ako bie vri
u lue sjajne, / ako zemlja prividjenje nije, / dua ljudska jeste besamrtna, / mi smo
iskre u smrtnu prainu, / mi smo lua tamom obuzeta.
Svi njihovi, kobajagi, mudri odgovori, drugo nita ne predstavljave mi, do nijemog
jednog nareija, do pogleda mrakom ugaena.
udo mi je svemogui ree / vojvodama neba svetenoga -/ e mi u dvor s vama
nije doa /
drug vam inom jednaki, Satana, / jer ste esto skupa dolazili, / ka nebesni
vojenaelnici. /
Istina je, svi besmrtni dusi / da slobode prave uivaju, / svato rade to je njima drago
/ po lakome i svetom pravilu.
Svjetilnie, pravdom okrunjeni! / Glavni ree ocu prevjenome / pravila su tvoja
osvetana, / njihovijem premudrim poretkom /
plan se krasi neba i nebesah./ Mi vjeitu sreu uivamo; / Satana je, na drug
blistatelni, / na svojemu ostao prestolu, /
meu svoje velike polkove / njihan horom besmrtne ljubavi.
Snom je ovjek uspavan tekijem, / u kom vidi strana prividjenja, / i jedva se
opredjelit moe /
da mu bie u njima ne spada. / On pomisli da je neke pute od sna ovog oslobodio se; /
ah njegove prevarne nadede; /
on je tada sebe utopio / u sna carstvo tvrdje i mranije / i na prozor strani
snovidjenja!

ovjeku je srea nepoznata / prava srea, za kom vjeno tri; / on joj ne zna mjere
ni granice: /
to se vie k vrhu slave penje; / to je vii sree neprijatelj.
volje mu je osnov poloena / na krilima nepostojanosti; / elja mu je strasti uasnije /
probuditelj, rukovoa sljepi; /
zloa, zavist, adsko naslijedje, / ovo ojka nie skota stavlja, ali pored toga
um ga, opet, s besmrtnima ravni!
Zadatak je smeni ljudska sudba, / ljudski ivot snovienje strano! / ovjek izgnat
za vrata udestvah, / on sam sobom udo soinjava;
/ on se sjea prve svoje slave, / on snijeva presretnje blaenstvo; / al njegovi snovi i
sjeanja / kriju mu se jako od pogleda, /
samo to mu u tamnijem prolaskom / trag alosti na dui ostave, / te se trza badava iz
lanca, / da za sobom pronikne mranosti. /
NJegova e duevna tablica / s obje strane naertana /
s dva sasvijem protivna zakona: / na jednu e zakon pravde blage / bit u svete nartan
linije, / na drugu e prevlasnika njina / zla svakoga crnjat e zakoni / adski spomen
veze sa Satanom.
Mo e ovjek ova dva zakonaa, / kad posveti misli Bojoj pravdi, / bez nikave muke
razliiti; / ali adsko prokletije duha / ovjeka e ee pljenjivati. / Ova borba pravde i
nepravde, /
bie ona svijem uasom / peatana na duu ovjeku, / da mu ropstvo gori i
koleblje.

Kako sve moete iskoristiti

sodu bikarbonu
6. maj 2011. od Durmitor Ostavite komentar

Soda bikarbona se moe koristiti kao jeftinija i zdravija

zamjena za bar pedesetak industrijskih proizvoda koje svakodnevno koristimo.
Jednako je efikasna, jeftinija i bezopasna.
-za uklanjanje mrlja sa odjee (ak i od ulja i masti)
-kombinacija sode bikarbone i limunovog soka savreno e oistiti vae kupatilo i
kuhinju (ploice i sanitarije)
-sodom bikarbonom moete ugasiti male poare u kui i automobilu mjesto koje
gori pospite sodom bikarbonom
-ako povre i voe operete vodom u kojoj ste rastvorili malo sode bikarbone, bolje e
se oprati. Isperite obinom vodom.
-ako na dno kante za smee sipate malo sode bikarbone, pa onda stavite kesu, ona e
upiti neprijatne mirise.

- bijeli ve e se bolje otkuvati ako ga prije ubacivanja u mainu potopite u rastvor

sode bikarbone.
-odlina je za pranje friidera i zamrzivaa. Ako u friideru drite posudicu sa sodom
bikarbonom, i povremeno je promijeate, nee biti neprijatnih mirisa. Sodu menjati na
svaka dva mjeseca.
-Soda odlino uklanja mirise maaka. Na dno kutije stavite sodu bikarbonu pa preko
sipajte pijesak za make (posip) u tri puta veoj koliini.
-Jednom mjeseno sipajte sodu bikarbonu u mainu za ve i pustite je da odradi jedan
ciklus. To e je oistiti.
-eljeve i etke potopite u rastvor tople vode, sode bikarbone i 1 kaike ampona za
kosu. Neka tako stoje pola sata pa ih isperite toplom vodom.i osuite. To e ih oprati i
dati im sve miris.
-plastine stolove i stolice perite vlanim sunerom i sodom bikarbonom, a mrlje sa
plastike gustom pastom od sode i vode.
-ako vam je termos dugo stajao do sledee upotrebe, osveiete ga sodom bikarbonom
i vodom.
-aparat za filter kafu oistiete ako sipate 1 kaiku sode u vodu i pustite da odradi
ciklus sa tim. Dobro isperite.
-masne podove u garai i radionici pospite sodom bikarbonom, ostavite da djeluje i
isperite vodom.
-srebro moete ispolirati vlanom krpicom i sodom bikarbonom.
-Ako vam zagori hrana, lonac oribajte sodom bikarbonom, a ako je ba drastino onda
naspite sodu bikarbonu i malo vode (da bude gusto) i ostavite, pa oribajte sutradan.
-porcelansko i stakleno posue dobie sjaj ako ga operete u sodi bikarboni i vodi
-u slivnike svake nedelje uspite po 4 kaike sode bikarbone, ostavite malo pa prelijte
vrelom vodom.
-zavjesu za tuiranje potpoite u vodu sa sodom i bie ista
-da biste uklonili jake mirise sa ruku, navlaite ruke i jako ih istrljajte sodom
bikarbonom.
-Soda bikarbona je najbolji prirodni izbjeljiva zuba
-uklonite smrad iz cipela i patika tako to ete ih posuti sodom bikarbonom iznutra
-umesto soli za kupanje, u vodu dodajte pola oljice sode bikarbone i koa e vam biti
meka
-da biste izlijeili osip od deijih pelena, u vodu u kojoj kupate bebu dodajte malo
sode bikarbone
-ubode insekata i opekotine od meduza i koprive efikasno e izlijeiti pasta od malo
vode i dosta sode bikarbone. Primijeniti direktno na mjesto koje boli.
-nesnosan svrab od djeijih boginja ublaie soda dodata u vodu za kupanje
-kisjelinu u elucu otklonie malo sode i vode.
- ispiranje usta vodom sa umijeanom sodom bikarbonom je odlino kod afti,
otvorenih ranica i ireva
-ubode insekata smirie mjeavina sode bikarbone i jabukovog sireta
-pelinji ubod smirie gusta pasta od sode b. i vode
-kada dijjete povrati po kauu, operite fleku sodom i neugodan miris e nestati
-operite prozore rastvorom sode bikarbone
-dodajte sodu bikarbonu u prvu vodu u kojoj kuvate pasulj, i bie lake probavljiv
-odlina je za ienje kofera sa putovanja istrljajte unutranjost kofera vlanom
krpicom namoenom u sodu bikarbonu, i kad se osui, samo usisajte ostatke sode sa
kofera.
-mikrotalasnu penicu prebriite iznutra mjeavinom sode bikarbone i sireta i

ostavite nekoliko minuta da nestane miris sireta, sa kojim e otii i miris hrane iz
mikrotalasne. Isto vai i za toster,
-kad istite perad, u kljualu vodu dodajte sodu bikarbonu. Perje e se lake skidati sa
koe, a meso e biti isto i bijelo.
-Stari recept za uklanjanje svake vlage sa tepiha, pa i mokrae kunog ljubimca je
obilno posipanje sodom bikarbonom. Kad se osui, sodu temeljno usisati,

SODA BIKARBONA KAO LIJEK

Natrijev hidrogenkarbonat (NaHCO3) u domacinstvima je poznata pod nazivom soda
bikarbona. NaHCO3 ili soda bikarbona je bijeli kristalni prah koji se slabo otapa u
vodi dajui slabu lunatu otopinu. Zagrijavanjem se raspada na natrijev karbonat,
vodu i ugljikov (IV) oksid.
Osim to se moe koristiti kao vrlo efikasno sredstvo za kuvanje i ienje u
domacinstvu, soda bikarbona kao lijek jednako je uinkovita. Naravno, ako se s njom
ne pretjeruje.
SODA BIKARBONA pomae kod urinarne infekcije
Lijek sastavljen od jedne etvrtine kasicice sode bikarbone pomijeane s otprilike
dvije litre vode (svakodnevno, kroz nekoliko dana) mogao bi pomoi kod problema s
urinarnim traktom. Naime, soda bikarbona ini okruenje u mjehuru vie lunatim, to
bakterijama smanjuje mogunost irenja.
SODA BIKARBONA poveava brzinu i snagu
Soda bikarbona poznata je od davnina kao lijek za osobe koje imaju problem sa
pretjeranim luenjem eluane kiseline. Tijelu pomae na taj nain to smanjuje viak
kiseline koja uzrokuje bol u elucu. Takoe, taj viak kisjeline u miiima uzrokuje
osjeaj umora. No, ipak mora biti jasno da soda nije udotvorna supstanca i da e
njezin efekt osjetiti samo vrhunski sportai.
SODA BIKARBONA isti zube i vri piling lica
Soda bikarbona korisna je i za ienje zuba i piling lica. Neki ljudi su skloni pojavi
perioralnog dermatitisa iritacijama koe, ili aknama oko usta, koje nastaju zbog
pranja zuba pastom sa fluorom. Inae, sodu bikarbonu moe koristiti veina ljudi jer
je vrlo blago sredstvo.
SODA BIKARBONA protiv ujeda insekata
Soda bikarbona moe se nanijeti i na kou u obliku paste napravljene od tri dijela soda
bikarbone i jednog dijela vode u svrhu ublaavanja ujeda insekata.
SODA BIKARBONA protiv garavice
Povremeno uzeti sodu bikarbonu da bi se smirila garavica je u redu, ali uzimati je
redovno i kontunuirano nije preporuljivo. Alternativna i klasina medicina se slau
da se od pretjeranog uzimanja sode bikarbone moe otrovati i izazvati mnoge
nuspojave kao to su metabolika alkaloza, otekline (koje su posljedica pretjeranog
unosa natrija), glavobolju, muninu, povieni krvni pritisak zbog unosa natrija pa ak
i otkazivanje rada srca.

Kod osoba koje redovno unose preparate kalcija upotreba sode bikarbone moe
rezultirati pojavom kamenaca u bubregu i zastojem bubrega. Ako osjetite slabost
miia, usporene reflekse, konfuziju, nateenost nogu ili lanaka, vrlo crnu stolicu i
povraanje, a koristite redovno sodu bikarbonu morate se odmah obratiti doktoru.
Danas postoje moderni antacidi (lijekovi koji neutralizuju eludanu kisjelinu) u vidu
tableta topivih u ustima ili u vidu umeih tableta koje se otapaju u ai vode i koji
uspjeno rjeavaju problem sa garavicom, osjeajem nadutosti, arenjem u predjelu
eluca i jednjaka.
PROTIV INSEKATA U KUCI
Bubasvabe moete otjerati bez upotrebe hemikalija tako da pomijeate dvije kasike
sode bikarbone, dvije kasike brana i dvije kasike eera te smjesu posipate po
mjestima kao to su kuhinja ili kupatilo te ispred ulaza u stan.
Uz ivicee posipajte so, kredu ili djeji puder kako bi se rijeili mrava
Svaki od sastojaka ove smjese ima svoje djelovanje. eer e namamiti bubasvabe,
brano e ih zasmetati, dok e ih soda bikarbona unititi.
Mravi su takoe neeljeni gosti u vaoj kuhinji, a njih ete se najlake rijeiti ako
posipate so po ivicama kuhinje ili sitnim pukotinama. Moete ih zaustaviti s obinom
kredom ili sa djejim puderom.

Prirodan nain lijeenja akni

24. mart 2011. od Durmitor Ostavite komentar

Kod lijeenja akni najvanije je problemu pristupiti sistemski,

dakle i iznutra i spolja.
Bubuljice nastaju kada se zaepe otvori lojnih lijezda, i upale se uz pomo bakterija.
Prvi korak je prestati istiskivati bubuljice, jer se tako moe otetiti tkivo, a na zdravu
kou prenijeti gnojne klice.
Sunanje pomae lijeenju akni, posebno pored mora.
Osim to treba povesti rauna o prehrani i zdravo se hraniti, trebalo bi i smanjiti stres
na najnii mogui nivo, i redovno spavati i boraviti u prirodi na svjeem vazduhu.

Za unutrasnjunju primjenu protiv bubuljica pomae nekoliko ajeva. Ali je vano

odluiti se za jedan i primijeniti cijelu kuru lijeenja, odnosno redovno piti najmanje
mjesec dana.
1. U litri vode skuvajte caj sa etiri kasike Viola tricolor (Dan i Noc).Posle 10 minuta
posuda se skine sa vatre i procijedi. Pola litre aja popije se tokom dana, a ostatak se
upotrijebi za ispiranje lica.

2. Protiv bubuljica djelotvorna je i KOPRIVA. Trebalo bi konzumirati 4 svjee

pripremljene olje aja dnevno, odnosno 1 l.
3. ili Metvica(MATINJAK) Dnevno se piju 3 olje.

4. ZELENI AJ dvije olje svjee pripremljenog aja dnevno popijte, i dva puta
dnevno isperite lice takoe svjee pripremljenim ajem.
Losion protiv bubuljice pripremit ete tako da u 2 dl destilovane vode nakapate 24
kapi eterinog ulja od lavande. Koristiti ujutro i uvee prije nanoenja kreme. Prije
svake upotrebe potrebno je boicu dobro protresti.
Za mazanje lica moe se koristiti pripravak od imira. Stueni listovi imira namoe
se u maslinovom ulju. Posle dvadeset dana procijedite, i mazite lice uvee prije
spavanja.

Za jako upaljena mjesta moe se koristiti obloga od Bokvica. Tri kasike narezanih
listova uskolisne bokvice pomijeaju se sa dvije kasike maslinovog ulja i stave na
bolesno mjesto. Tri puta dnevno drati po jedan sat.
Lice na kojem je ve koa oteena trebalo bi ispirati ujutro i uavee ajem od pravog
nevena.
Prije upotrebe svakog pripravka potrebno je napraviti test alergije, tako to ete na
unutrasnju stranu lakta utrljati pripravak i ostaviti 24 sata. Ukoliko se na koi primijeti
bilo kakva reakcija proizvod se ne smije koristiti.

Kako bijeli luk titi od nastanka

malignih elija?
24. maj 2011. od Durmitor Ostavite komentar

Bijeli luk je odavno u narodu poznat kao mono sredstvo u borbi sa

bakterijama, virusima, gljivicama, za razreivanje krvi, za smanjenje krvnog pritiska i
masti u krvi Sada stiu nauni dokazi i o njegovoj efikasnosti u sprjeavanju
nastanka i razvoja malignih elija, tj. elija raka.
Bijeli luk djeluje antibakterijski na Helicobacter pylori, te time smanjuje rizik od
nastanka raka eluca. Ove bakterije dovode do stvaranja nitrozo jedinjenja, koja su
kancerogena. Tako se upotrebom bijelog luka , smanjuje mogunost nastanka raka
eluca i jednjaka. Preventivno dejstvo je posebno vano kod ljudi koji se hrane sa
dosta dimljenog mesa, rotilja i slinog, jer u dimu ima dosta kancerogenih materija,
koje se usvoje u meso. Zato ako ve ne mozete da se odreknete pljeskavica,
dimljene unke i drugih mesnih namirnica, obavezno jedite bijeli ili crni luk sa
tim.

Dva ena bijelog luka dnevno

Kod kancera mokrane besike bijeli luk se pokazao kao efikasan stimulator imunih
elija tzv.prirodnih ubica, koje eliminiu maligno mutirane elije. Sulfidi iz bijelog
luka smanjuju uticaj prokancerogenih gena i ubrzavaju njihovu inaktivaciju. Bijeli luk
utie i na inaktivaciju toksinih supstanci i njihovo lake izbacivanje iz organizma.
Ajoeni, jedna od komponenti bijelog luka su pokazali sposobnost da stimuliu
unitavanje malignih elija, te spreavaju napredovanje i razvoj kancera. Jo jedna
komponenta bijelog luka, flavonoidi, spreavaju nastanak kancera debelog crijeva.
Izvor:Prirodni lijek

Svijee sa parafinom opasne za zdravlje

12. maj 2011. od Durmitor Ostavite komentar

Kada se upale svijee pravljene od parafina, dolazi do

isparavanja opasnih gasova, koji mogu da prouzrokuju i tumore.
Parafin se proizvodi od nafte. Plamen svijee ne prouzrokuje dovoljno visoku
temperaturu koja bi uspjela izgoriti sve supstance koje se nalaze u parafinu.
Naunici Univerziteta South Carolina State su analizirali koje se supstance isparavaju
kada se upali svijea. Izolovali su razliite alkane, alkene, ketone, toluol i bencol koji
su opasni za zdravlje, jer mogu prouzrokovati rak.
Ukoliko samo s vremena na vrijeme palite svijeu, nemojte se bojati da ete se
razboliti.
Ali ako godinama svaki dan udiete supstance iz svijea ili ih palite u neprovjetrenim
prostorijama, moete imati zdravstvenih problema kao to su iritacije disajnih puteva,
alergijski ekcemi ili astma, sve do raka plua.
Ipak, romantini parovi ili osobe koje vole svijee, ne moraju se skroz odrei svijea.
Svijee pravljene od voska ili soje su bezopasne, jer kod njih ne dolazi do isparavanja
opasnih supstanci.
Izvor:zdravlje.at

10 ljekovitih biljaka koje moete

uzgajati kod kue

3. mart 2011. od Durmitor Ostavite komentar

U svojoj novoj knjizi Uzgajajte svoje licne lijekove,

etnobotaniar James Wong objanjava kako bilo ko moe napraviti vrlo korisne kune
lijekove, losione i kreme. Sve to vam treba jest malo zemlje i sjemenje lijekovitih
biljaka. Pogledajte koje su to.1. Kamilica uravnoteuje probavne funkcije i
ublaava greve, smanjuje napetost, a dobra je i za kone iritacije.
2. Echinacea jaa imunoloki sistem i ublaava simptome prehlade i gripe.
3. Mauhica - ima anitupalno djelovanje, ublaava osip koe, podie rasoloenje.
4. Lavanda umiruje i oputa, olakava bol, djeluje kao antispetik za posjekotine i
modrice.
5. Matinjak ublaava napetost, olakava nesanicu te lijei ozebline.
6. Neven dobar za opekline, akne, ublaava probleme sa probavom i ireve.
7. Pepermint pospjeuje probavu, pomae kod glavobolja i vjetrova.
8. Rumarin osvjeava pamenje i pomae koncentraciju, poboljava raspoloenje,
osvjeava dah.
9. Kadulja ublaava kaalj, prehladu i nalete temperature.
10. Hypericum calycinum ( pljuskavica) djeluje kao antidepresv i pomae
zarastanja koe.

Koje je ulje najzdravije

13. maj 2011. od Durmitor Ostavite komentar

Ulja nisu samo bogat izvor energije, ve obezbjeuju osnovne

masne kisjeline koje su vane za mnoge funkcije organizma
Raznovrsna jestiva biljna ulja nisu vie retkost u naim prodavnicama. Dostupna su u
veini supermarketa i prodavnica zdrave hrane. Osim toga to predstavljaju bogati

izvor energije, ona obezbeuju osnovne masne kisjeline, vitalne za brojne funkcije
organizma i za zdrav kardiovaskularni, reproduktivni imuni i nervni sistem.
Suncokretovo ulje nepravedno zapostavljeno
kaika od 15 g sadri 124 kalorije i 13,8 g masti od kojih su 1,5 g zasiene masti.Ovo
ulje je bogato vitaminom E, koji pomae u zatiti elija organizma i smanjuje
holesterol. Ako se ovo ulje koristi nekoliko puta za prenje, u njemu se stvaraju tetne
masti.
Orahovo ulje spreava upale
kaika od 15 g sadri 124,2 kalorije i 13,8 g masti, od kojih su 1,2 g zasiene masti.
Bogato je nezasienim omega 6 i 9 kiselinama, koje su od vitalnog znaaja za
funkcionisanje svake elije u naem organizmu. Esencijalne masne kisjeline iz
orahovog ulja blokiraju hemikalije koje izazivaju upale u organizmu. Kao i sva jestiva
ulja, i orahovo je bolje svjee. uvajte ga u flai braon ili zelene boje da bi bilo
zatieno od svjetlosti.
Ulje od bundeve (rudnik omega kisjelina)
Kaika od 15g sadri 124 kalorije i 14g masti, od kojih su 2.25g zasiene. Da bi se
dobilo ovo ulje, sjemenke se peku na visokoj temperature i u presama cijede. U
zavisnosti od vrsta bundeve, moe da sadri i do 15% omega-3 kisjelina I 60%
omega-6 kisjelina. Sjemenke bundeve predstavljaju odlian bilans esencijalnih masnih
kiselina. Bogate su gvoem, cinkom, kalijumom i magnezijumom.
Ulje od avokada (protiv katarakte i pritiska)
Kapika od 15g sadri 135 kalorija i 15g masti, od kojih su 2g zasiene. Od avokada se
poizvodi vrlo kvalitetno ulje koje sadri oko 70% monozasienih masti. Ovo voe
jedan je od najbogatijih izvora beta-sitosterola, za koji je kliniki dokazano da
smanjuje nivo loeg holesterola. Bogat je I luteinom koji titi od pojave katarakte.
Kao riznica vitamina E i kalijuma pomae u regulisanju krvnog pritiska i poboljava
cirkulaciju.
Maslinovo ulje (idealno za salate)
Najuvenije je meu zdravim uljima i ini sr mediteranske dijete poznato je da
stanovnici oko Sredozemlja, koji redovno koriste maslinovo ulje, manje oboljevaju od
kardiovaskularnih bolesti. Iako je dovoljno termiki stabilno za blae prenje,
najzdravije je ako se konzumira u dinstanim jelima ili kao preliv za salatu. Kupujte
djeviansko maslinovo ulje, provjerenih proizvoaa i ne alite da date koji dinar vie
ovo je pametno ulaganje, jer vrlo malo kvalitetnog maslinovog ulja ini uda,
posebno kada je u pitanju pasta! Ako volite, odaberite organsko ili maslinovo ulje sa
nekim od dodataka: nasjeckanim bijelim lukom, papriicom, tartufima,
ruzmarinom(sve ovo moze da se napravi i u domacoj radinosti)
Kaika od 15g sadri 135 kalorija i 15g masti, od kojih su 2.2g zasiene. Iako nije
bogato omega 3 i 6 masnim kisjelinama, ovo ulje sadri visok nivo oleinske kiseline,

za koju se smatra da igra znaajnu ulogu u smanjenu rizika od sranog udara. Naziv
ekstra djeviansko, isto , stoprocentno ili ekstra blago znae da je ulje
hladno cijeeno, ime su sauvani sastojci koji pozitivno utiu na zdravlje.

Ulje od repice (idealno za prenje)

Kaika od 15g sadri 134.5kalorija i 14.9masti, od kojih je 1g zasienih. Ulje repice je
najbolje ako je nerafinisano. Ovo ulje moe se zagrijevati na visokoj temperaturi, a da
pri tome ne izgubi svoja svojstva, pa je zato dobro za prenje. Budui da je uljana
repica usjev koji se esto prska pesticidima kako bi se zatitio od brojnih tetoina,
jako je vano da pri kupovini obratite panju na to da na pakovanju pie da je ulje
nerafinisano.

Kokosovo ulje (lako se vari i sagorijeva kalorije)

Kaika od 15g sadri 135 kalorija i 15g masti, od koji su 13,9 zasiene. Kokosovo ulje
spada u zasiene masti za koje se zna da nisu dobre. Ipak postoji razlika izmeu
zasienih masti u kokosovom ulju i onih u keksu ili kolaima. Ova masnoa se lake
vari, ide direktno u jetru, pretvara se u energiju i ubrzava metalobizam, tako da dolazi
do breg sagorijevanja kalorija. Zato treba unijeti 10% zasienih masti dnevno.
Svemoni lanovi porodice OMEGA
Omega masne kisjeline su polinezasiene masti, potrebne za normalno funkcionisanje
mozga, rast i razvoj, zdrave kosti, za kou i rast kose, regulaciju metabolizma i
odravanje reproduktivnog procesa. Omega-3 i omega-6 kisjeline su osnovne masne
kiseline na organizam nije u stanju da ih sam proizvodi i zato ih moramo unositi
kroz ishranu. Omega-9 kiseline nisu osnovne organizam ih moe proizvesti, ali je
potrebno da i njih unosimo.

Ulje kotica grodja

Mnoge studije su napravljene kako bi se utvrdila prednost upotrebe ulja sjemenki
groa. Danas se koristi u prevenciji i kontroli raznih zdravstvenih problema kao to
su bolesti srca, kancera i za reguliranje nivoa eera u krvi. Sjemenke groa sadre
antioksidanse, koji tite organizam od brojnih zdravstvenih problema uzrokovanih
slobodnim radikalima. Osim toga, ovo ulje bogato je vitaminom E, flavonoidima,
vitaminom C i beta-karotenom. Ulje semenki groa sniava holesterol, a posebno
tetan LDL holesterol. S druge strane, utvreno je poveanje HDL,
dobrog holesterola, ime se smanjuje rizik od koronarnih bolesti.
Za odreene elemente koji se nalaze u ulju sjemenki groa vai da poboljavaju vid,
fleksibilnost zglobova i cirkulaciju krvi. Mnogi su miljenja da ono takoe moe biti
efikasno u smanjenju simptoma povezanih s alergijama i astmom jer potiskuje
proizvodnju histamina (amina koji dolazi od strane imunolokog sistema tokom
alergijske reakcije). Ulje semenki groa je obino bezbojno s visokom takom
dimljenja i nairoko se koristi u kuvanju. Danas ulje semenki groa ima svoju veliku
primjenu u kozmetikoj industriji. Posjeduje osobinu da moe zategnuti kou i na taj
nain moe se koristiti u svrhu toniranja. Moe se koristiti u lijeenju akni i mnogih
drugih problema sa koom. Ulje sjemenki groa je vaan sastojak u mnogim
proizvodima za negu kose, kremama i losionima. Zbog svoje lakoe, lako se
apsorbuje u koi. Za dobrobiti ulja kotica groa su mnogi ve uli, a na dananjoj
generaciji je da ga otkriju u potpunosti.
LANENO ULJE
Kao i sjeme od kojeg je dobijeno, ovo blago gorko ulje bogato je omega-3 masnim
kiselinama, za koje je dokazano da spreava i ublaava aterosklerozu (nagomilavanje
masnih, ateromatoznih naslaga na zidovima arterija). Laneno ulje blagotovrno deluje i
kod drugih sranih problema, recimo aritmije. Naalost, ovo ulje ima veoma kratak
rok trajanja, ve nakon nekoliko nedelja gubi svoja svojstva, uegne i ak postane
potencijalno kancerogeno. Kod kupovine ovog ulja posebno obratite panju na rok
trajanja! Koristite ga za prelivanje salata i povra.

SUSAMOVO ULJE
Ovo je ulje osnova kod makrobiotike ishrane. Postoji tamno susamovo ulje koje se
dobija presovanjem prepeenih sjemenki susama, i svijetlo ulje -iz prijesnih sjemenki.
I jedno i drugo su zdrava ulja, s tim to je tamno jaeg ukusa, ima oraastu i punu
aromu, pogodnu za makrobiotika specijalitete. Svijetlo susamovo ulje je lagane
arome i koristi se u blagim jelima. Susamovo ulje je veoma termiki stabilno i stoga
idealno za peenje i prenje u dubokom ulju.
ULJE OD PENINIH KLICA
Po nekim istraivanjima, ovo ulje je najbogatije vitaminom E od svih ulja.
Znaajno je i to to u sebi sadri u veim koliinama oktakosanol supstancu za koju
su naunici uvjereni da poboljava izdrljivost i fiziku spremnost organizma. Zbog
svega ovoga preporuuje se posebno sportistima i ljudima koji teko fiziki rade. Ne
treba ga koristiti za prenje, ve pomalo, preko salate. uva se na hladnom i tamnom
mjestu, najvie par meseci, jer vrlo lako propada.
OMEGA-3: riba i riblje ulje
Vane su za pravilan razvoj mozga i vida kod djece. Spreavaju zgruavanje krvi i
upala u organizmu, a pokazalo se da tite od sranih oboljenja, artritisa, bolesti koe,
depresije i drugih psihikih poremeaja.
OMEGA-6: kotunjavo voe, jaja i itarice

Gama-linolenska kiselina (GLA) predstavlja osnovnu masnu kiselinu u porodici

omega-6. Pomae zdravlju koe, kose i noktiju.
OMEGA-9: maslinovo ulje
Oleinska kiselina je dio omega-9 porodice, a ima je i u maslinovom ulju. Potpomae
smanjenje taloenja masti u arterijama, tako da titi od kardiovaskularnih oboljenja i
modanog udara.

arobna mjeavina: med i cimet Leave a comment

Naunici danas prihvataju med kao vrlo efikasan lijek za razne

bolesti. Njegovo korienje ne izaziva tetne efekte. Savremena nauka kae da med ne
teti dijabetiarima, ako se uzme u pravoj dozi, kao lijek. Za koja se sve oboljenja
preporuuje mjesavina meda i cimeta?
BOLESTI SRCA
Pomijeajte med i cimet, namaite na hljeb i jedite redovno za doruak. Tako se
smanjuje holesterol u arterijama i spreava srani udar. Oni koji su ve preiveli
srani udar umanjie rizik za novi. Olakaete disanje i pojaati otkucaje srca.
OPADANJE KOSE
Protiv opadanja kose pripremite smjesu od vrueg maslinovog ulja, kaike meda i
kaiice cimeta. Prije pranja smjesu drite 15 minuta na kosi, a zatim je isperite.
INFEKCIJE BEIKE
Popijte dvije kaike cimeta pomijeane sa kaiicom meda u ai mlake vode. Ovaj
rastvor unitava bakterije u beici.
ZUBOBOLJA
Napravite smjesu od kaiice cimetovog praha i pet kaiica meda i stavite na bolni
zub. Radite tako 3 puta dnevno, sve dok zub ne prestane da boli.
HOLESTEROL
Dvije kaike meda i tri male kaike cimetovog praha pomijeajte sa 4,5 dl aja. Ovom
mjeavinom ete smanjiti nivo holesterola u krvi za 10% u roku od 2 sata. Ako ovo
uzimate 3 puta dnevno, moete da izlijeite bilo koje hronino povienje holesterola.
NAZEB

Kod uobiajenih ili ozbiljnih nazeba trebalo bi 3 dana uzimati po kaiicu mlakog
meda sa ajne kaiice cimetovog praha dnevno. Tako ete izlijeiti hronini kaalj,
prehladu i proistiete sinuse.
VARENJE
Za lake varenje prije jela uzmite dvije kaiice meda posute cimetovim prahom. To
smanjuje kisjelinu i olakava varenje ak i najteih jela.
PROTIV STARENJA
4 kaike meda, kaika cimeta u prahu i 3 olje vode prokuvajte i napravite aj. Popijte
olje, 3 do 4 puta dnevno. Ovo odrava kou svjeom i njenom i spreava starenje.
LO ZADAH
Ujutro ispirajte grlo kaiicom meda i cimeta koje ste rastvorili u toploj vodi. Dah e
vam biti sve tokom celog dana.
IZLIJEITE ARTRITIS
Pomijeajte jedan deo meda sa dva dijela mlake vode i dodajte ajnu kaiicu
cimetovog praha. Tom masom njeno masirajte zglobove. Bol se smanjuje posle
jednog do dva minuta.
Osobe oboljele od artritisa mogu ujutro i uvee piti jednu olju vrue vode s dvije
kaiice meda i jednom ajnom kaiicom cimeta. Ako ovo pijete redovno, ak i
hronini artritis moete da izlijeite ili bar ublaite.
ZA MRAVLJENJE
Svakog jutra, pola sata prije doruka, i uvee, prije spavanja popijte med i cimetov
prah prokuvan u olji vode. Tako ete spreiti masnoe da se nagomilavaju u tijelu.
IZVOR: B92

Med i uvarkua Leave a comment

uvarkua je viegodinja biljka visoka od 10-60 cm. Ima

debele, sone listove, koji su na vrhu zailjeni i sloeni u rozetu. Cvjeta od juna do
septembra.
Raste na stijenama, krovovima i zidovima. Za lijek se skupljaju listovi, ljeti, za
vrijeme cvjetanja.

Upotreba:
Sok uvarkue lijei opekotine, ubode insekata, kurje oi, bradavice, sunane pjege,
nervnu rastrojenost i padavicu. Svjee isceen sok biljke upotrebljava se i protiv
zapaljenja zuba i upale grla.
aj pospjeuje izluivanje mokrae, a kod proliva zatvara. Pomae kod jake
menstruacije, krvave dizenterije i upale uha

Med i uvarkua
500 g meda,
300 g listova uvarkue.
Samljeti listove uvarkue, pa dodati med. Promijeati i ostaviti nekoliko dana da
odstoji.
Konzumirati kaiicu smjese na prazan stomak. Nakon toga ne jesti naredna dva sata.
Zimi zbog smanjene fizike aktivnosti dolazi do poveanog zadravanja tetnih
materija u organizmu. Smjesa od meda i uvarkue ubrzava metabolizam i isti
tijelo od svih tetnih materija. Upotreba ove smjese posebno je blagotvorna posle
obilnih gozbi i raznih proslava.

aj od uvarkue
2 kaiice listova uvarkue,
1 aa vrele vode.
Listove uvarkue preliti aom vrele vode i ostaviti da odstoji 2 sata. Procijediti i piti
po 1/4 ae, 4 puta na dan, prije jela.

Tinktura
Svjee listove uvarkue razrezati i staviti u jednake koliine biljke i domae rakije ili
70% alkohola.
Izvor:Zalogaj.com

Kako kupiti Leave a comment

Kontaktirajte nas na:
mob-069617848
e-mail: board@t-com.me
http://durmitorskimed.wordpress.com/

Kola od banana
13. jun 2011. od Durmitor Ostavite komentar

Evo jo jedne zdrave i liepe poslastice.

Sastojci:
4 kaike nerafinisanog ulja
50g meda
100g oraha
400g banana
vanila
4 kaike soka od pomorande
250g brana od cijelog zrna
100g urmi
- Za ukraavanje:
50g kokosovog brana
20g meda
groice ili neko drugo sueno voe
Priprema:
Nerafinisano ulje izmijeati sa medom, dodati mljevene orahe i izgnjeiti banane.
Brano pomijeati sa ostalim sastojcima. Na kraju dodati sitno sjeckane urme. Pei 45
minuta. Dok je kola jo topao, premazati kola sa tankim slojem meda (poto je
topao, lako e se razmazati med) pa posuti sa kokosovim branom. Moe se i preko
kokosa poreati suve groice ili neko drugo sueno voe.

Ovaj kola sadri i dosta ugljenih hidrata ali i bjelanevina, to ga ini jo jednim
jaim jelom koje prua dosta energije. U njemu ete nai vitamina C, thiamina,
niacina, vitamina B6. Osim ovih vitamina, tu su i minerali: bakar, potasijum, fosfor,

magnezijum i selen, a posebno se istie Mangan koji je bitan mineral u ljudskoj

ishrani. I ovaj kola je takoe bogat sa omega-3 i omega-6 masnim kisjelinama koje
su bitne za ispravno funkcionisanje mozga
Izvor:Veganatletika

Blue Marble 2012. najljepa slika

Zemlje ikad pogled s druge strane
6. februar 2012. od Durmitor Ostavite komentar

Prole nedjelje, NASA je objavila zapanjujuu, nevjerojatno visoke rezolucije,

fotografiju Zemlje. Ta slika je bila usmjerena zapadnoj hemisferi, naglaavajui
Sjevernu i Srednju Ameriku, a sada NPP vraa drugu sliku Plave planete, ovaj put s
druge strane, prema Istoku i pokazuje Afriku, Saudijsku Arabiju i Indiju. Slika je
nastala kombinovanjem podataka sa satelita Suomi NPP, za razliku od originalne
fotografije Blue Marble, koju je 1972. godine snimila posada Apolla 17, na putu
prema Mjesecu.
Zanimljivo je da smo toliko navikli vidjeti slike Zemlje da ljudi zapravo ne osjeaju
vie puno ushienja kada ih vide. No, da ste tu sliku pokazali nekome recimo 1960.
vjerojatno biste rasplakali tu osobu. Dovoljno se sjetiti da je to, upravo ovdje, na dom

 moda samo jo jedan kamen u beskrajnom prostoru Svemira, ali je na kamen.

Pogledajte fotografiju u visokoj rezoluciji i pokuajte ostati ravnoduni

Jabukovo sire protiv peruti

14. jul 2011. od Durmitor Ostavite komentar

Svima nam je poznata blagodat jabukovog sireta ali ipak u

njega se zadnjeg pouzdamo nakon to isprobamo skupe kreme i ampone i potroimo
brdo novaca.
A mi vam preporucujemo da prvo isprobate prirodnim putem da sprijecite pojavu
peruti,pa tek nakon sto ste dali sve od sebe da predjete na raznorazne hemijske

preparate protiv peruti i masne kose.

Evo kratkog i vrlo jednostavnog recepta protiv peruti
Potrebna vam je jedna prazna flaa od pola litre,1dcl jabukovog sireta i topla voda.
U boicu od pola litre sipajte1 dcl jabukovog sireta i ostatak nalijete toplom vodom.
Kada operete kosu,uzmite mjeavinu jabukovog sireta i polako izlivajte na kosu.
Moda e vas prvi put malo peckati ali nista strano.
Masirajte kou glave i onda samo malice tuem isperete kosu da ne bi mirisala na
sire.
I to je to!
Ovaj jednostavni recept su mnogi probali i veoma su zadovoljni.
07.03.2012. | 17:06

AMERIKANCI NA RUBU OTKRIA Postojanje tajnovitog Higgsovog

bozona navodno uskoro dokazano
Nova mjerenja koja su dva znanstvena tima izvela s amerikim akceleratorom
Tevatronom, zatvorenim 2011., daju naslutiti da e Higgsov bozon, kljunio dio
teorije elementarnih estica koji jo nedostaje, biti uskoro otkriven, objavio je u
srijedu ameriki laboratorij Fernilab.
Novi izrauni potvruju one koje su u pokusima ve dobile druge dvije skupine
fiziara na Velikom hadronskom sudarau (LHC) u Europskom centru za nuklearnu
fiziku (CERN) u enevi, navodi se u priopenju amerikog laboratorija.
No, dva su znanstvena tima - CDF i DZero - u traenju Higgsovog bozona koristila
razliite tehnike od ekipa iz CERN-a, navodi se u priopenju.
"Kraj potrage za Higgsovim bozonom je blizu", ustvrdio je pomonih ravnatelja za
fiziku u amerikom ministarstvu energije Jim Siegrist.
"To je presudna etapa u pokusima provedenim u Tevatronu i pokazuje vanost
nastavka neovisnih mjerenja u potrazi za razumijevanjem imbenika u prirodi", dodao
je.
Higgsova estica, nazvana tako 1964. po britanskom fiziaru Peteru Higgsu koji je
pretpostavio da ona postoji, dio je koji nedostaje i ije postojanje nikad dosad nije
potvreno u teoriji temeljne strukture materije nastale 60-ih godina prolog stoljea u
sklopu nastojanja da se opiu sve estice i sile prirode.
Prema toj teoriji, Higgsov bozon objanjava zato neke estice imaju masu, a druge ne
i njegovo bi otkrie potvrdilo tu teoriju.
hina
22.09.2011. | 23:45

OTKRIE U CERN-u Postoje estice bre od svjetlosti!

Brzina svjetlosti nije navea brzina na svijetu, pokazuju rezultati istraivanja u
CERN-u, javlja BBC

.
Ovo nevjerojatno otkrie znanstvenici su uoili nakon to su 'ispalili' neutrine iz
CERN-a prema laboratoriju Gran Sasso, udaljenom 732 kilometra. Neutrini su uporno
na cilj dolazili djeli sekunde prebrzo, javlja jutarnji.hr.
Znanstvenici su vrlo oprezni oko rezultata svog istraivanja, ali naglaavaju kako su
ve pokuali pronai druga objanjenja.
- Htjeli smo pronai greku - trivijalnu greku, kompliciranu greku ili kakav efekt.
Nita nismo nali. A kada se naete u takvoj situaciji onda velite 'Dobro, sada sam
prisiljen izai pred ostale znanstvenike i traiti ih da donesu svoju ocjenu' - izjavio je
Antonio Ereditato, autor izvjea o neutrinima.
Vanost ovog otkria, ukoliko izdri brojne provjere drugih znanstvenika, je
neprocjenjiva za modernu znanost. Brzina svjetlosti kao najvea brzina u svemiru
konstanta je moderne fizike, a osnova je brojnih velikih otkria jo od doba Alberta
Einsteina.
Ukoliko se zapaanja tima iz CERN-a pokau tonima, morat e se preispitati neke
stare istine, a o revoluciju koja bi se mogla dogoditi u fizici teko je uope i
predvidjeti.
23.02.2012. | 17:22
LABAVI KABEL Revolucionarno CERN-ovo otkrie neutrina brih od svjetlosti je tehnika pogreka!?
Znanstvenici koji su prole godine otkrili da se neutrini kreu bre od brzine svjetlosti
, te time pobili Einsteinovu teoriju relativnosti, sada razmatraju dva tehnika problema
koji su moda uzrokovali pogrene podatke u kontroverznom otkriu, priopio je
CERN u etvrtak, prenosi Jutarnji list.
Europski centar za nuklearna istraivanja ( The European Centre for Nuclear Research
, CERN) potvrdio je u srijedu izvjee amerikog asopisa Science da znanstvenici
trenutano rade na provjeravanju veze izmeu kabela.
- Labave veze izmeu kabela moda su uzrokovale nepodudarnost u rezultatima i
znanstveni tim provjerava je li zaista dolo do toga - izjavio je CERN-ov
glasnogovornik Arnaud Marsollier.
Dodao je kako se provjerava ispravnost instrumenta koji mjeri vrijeme zvanog
oscilator.
- Rije je o vrlo kompliciranom eksperimentu s mnotvom kablova i opreme. Fiziari
su ve sve provjerili, nastavljaju s provjerama i provjerit e ih ponovo. Kvar na
opremi je uvijek mogu, no znanstveni je tim na to upozoravao od poetka - pojasnio
je Marsollier.
Cijela je strka zapoela u rujnu kada je znanstveni tim, poznatiji kao OPERA, paljivo
objavio otkrie da subatomske estice, neutrini, putuju bre od svjetlosti. Tonije,
putuju oko est kilometara po sekundi bre od brzine svjetlosti.

Prilikom mjerenja neutrini su lansirani iz CERN-ova podzemnog laboratorija

nedaleko od eneve prema 732 kilometra udaljenom Gran Sasso Laboratoryju u
Italiji. Znanstvenici su oekivali da e neutrinima za put kroz Zemljinu koru trebati
0,0024 sekunde, no estice su udarile u talijanske detektore 0,00000006 sekundi prije.
Otkrie je izazvalo sveopi skepticizam u znanstvenim krugovima jer direktno napada
Einsteinovu teoriju relativnosti koja kae da je maksimalna brzina u Svemiru - brzina
svjetlosti.
Izvjee objavljeno na internetskim stranicama Science Insidera, prestinog
amerikog znanstvenog asopisa, navodi kako 'nepodudarnost od 60 nanosekundi
vjerojatno je uzrokovana zbog loe veze izmeu optikog kabla koji je povezan s GPS
primateljem koritenim za sinkronizaciju vremena duine leta neutrina i elektronike
kartice u raunalu'.
- Nakon to su pojaali vezu i mjerili koliko je vremena potrebno podacima da prou
cijelom duljinom optikog kabela, znanstvenici su otkrili kako su informacije stigle
60 nanosekundi ranije nego to se oekivalo. To bi moglo objasniti i raniji dolazak
neutrina. Meutim, potrebni su novi podaci kako bi se potvrdila hipoteza - stoji u
lanku.
Oscilator, koji je takoer podvrgnut ispitivanju, dizajniran je kako bi sinkronizirao
vrijeme lansiranja svakog neutrina te vrijeme njegovog dolaska na odredite.
OPERA tim novo izvjee mora podnijeti ponovo u svibnju, a do tada ne bi trebalo
biti novih informacija o napretku ispitivanja opreme.
- Otkria su okirala znanstvenika zbog ega su apelirali druge da pokuaju ponoviti
eksperiment i dobiti ista mjerenja - zakljuio je Marsollier.
KEC IZ RUKAVA Nenad Kecmanovi

Tajna operacija "Vranduk"

Bonjaki vojno-politiki vrh je tokom graanskog rata od 1992. do 1995. u BiH
vodio rat i protiv mudahedina - svojih saboraca iz islamskih zemalja, otkrila je
"Slobodna Bosna" u poslednjem prologodinjem broju, a ovo vano otkrie ostalo je
bez komentara i pitanja u medijima RS.

Ko su bili glavni akteri "obrauna" u ABiH, bonjakom politikom vrhu i partijskoj

hijerarhiji SDA? Kako je tekao "obraun" i kakav je bio ishod? Zato se o toj ratnoj
epizodi 17 godina utalo? I, napokon, zato bi se uopte bilo ta preduzimalo protiv
brae po veri koja su iz celog islamskog sveta po cenu ivota pritekla u pomo kada
im je bilo najtee?
U okviru Armije BiH delovala je regularna jedinica u ijem sastavu su, pored
ekstremnih bh. muslimana, bili i muslimanski dobrovoljci iz afroazijskih, prvenstveno
arapskih zemalja. O tome svedoi i tipino domae "bosansko" ime formacije - "El
Mudahid" i ime njenog komandanta - Abu Maali Hasan. Ova internacionalna
islamska jedinica zapamena je po bukvalnom klanju (ubijanju odsecanjem glave)
srpskih zarobljenika u Vozui i na drugim lokalitetima u srednjoj Bosni, kao i po
drugom, ne manje jezivom, nasilju kojim su bili okirani i neki od njihovih bonjakih
saboraca. Svi ti ratni zloini bi ostali meunarodno preutani kao deo "legitimne
patriotske borbe" koju su Alirci, Avganistanci, Saudijci, Pakistanci, Egipani i drugi
vodili u odbrani "nezavisne Bosne" protiv "agresije bosanskih Srba", da se nije tek
naknadno ispostavilo da su ti uvezeni "bosnoljubi" zapravo bili islamski teroristi iz
vie ogranaka Al Kaide.
Bil Klinton je, jo prilikom potpisivanja Dejtonskog sporazuma u Parizu, upozorio
Aliju Izetbegovia da preduzme sve mere protiv mudahedinskih elemenata u Bosni.
"Ukoliko te snage pokrenu bilo kakve akcije protiv naih jedinica... elim uiniti sve
to sam obeao, ali to bi me moglo spreiti." Alija je na to predsednika SAD uveravao
"da su te snage u potpunosti demobilisane i da je veina ve otila". No, poto je
spolja utvreno da su Alijini najblii ratni saradnici Hasan engi, po vojnoj, i Bakir
Alispahi, po policijskoj liniji, ipak potajno nastavili aktivnosti u teroristikom kampu
Pogorelica, preko noi su trajno nestali iz javnog ivota i okrenuli se privatnom
biznisu.
Od tada na stranicama sarajevske tampe, pa i "Slobodne Bosne", itamo kako su
mudahedini zapravo bili "nezvani gosti", kako su "sa zbornog mesta u Teheranu,
preko Zagreba, stizali u BiH", kako su "sve sa orujem probijali embargo UN, uz
diskretan ameriki blagoslov", kako su "naneli vie tete nego koristi pravednoj borbi
Bonjaka za Bosnu..." Nelagodu Bonjaka pojaao je 11. septembar 2001. godine, ne
samo zbog ratnih veza sa muslimanskom braom. Vehabijske komune u srednjoj
Bosni, u kojim su se stacionirali iz rata zaostali mudahedini i njihovi bonjaki
sledbenici, bile su dodatni razlog. A operetski atentat vehabijskog teroriste Mevlida
Jaarevia na ambasadu SAD u Sarajevu prelio je bonjaku au straha da e izgubiti

podrku supersile, pa su lokalni mediji bili zaigrali na kartu da je "atentator doao iz

Srbije", jer je rodom Sandaklija.
Tako se ukazala potreba za retroaktivnim distanciranjem od mudahedina i nastala
naivna pria u "Slobodnoj Bosni". Glavnokomandujui ABiH general Rasim Deli,
generali Nedad Alagi i Jusuf Jaarevi i drugi iz vojnog vrha bili su naime
pripremili tajnu operaciju kojom bi se "jedinica 'El Mudahid' rasformirala, a
mudahedini demobilisali i proterali". Ali, ne lezi vrae, komandant Treeg korpusa
general Sakib Mahmuljin, Izetbegoviev savetnik general Fikret Muslimovi i jo
neki, smatrali su da sa "braom treba najpre razgovarati i politiki ih ubediti, uz
asistenciju predstavnika Islamske zajednice". Poto vodei generali (Rasim, Nedad,
Jusuf, Sakib i Fikret) "multietnike" Armije BiH nisu imali ni due ni obraza da bilo
ta prigovore svojoj muslimanskoj brai, pogotovo da ih poalju kui, a na suenje
zbog ratnih zloina oito nisu ni pomiljali, sve je palo u zaborav.
Da ne bi bilo zabune kako su u ABiH zaista postojale i sekularne bonjake snage,
jedini dokument kojim "Slobodna Bosna" potkrepljuje ovu priu jeste dopis Rasima
Delia po kome: "Vojni angaman mudahedina ne sme da bude prepreka da se i u
njihovim jedinicama energino ne raiava sa kriminalom, ratnim profiterstvom ili
bilo kakvim ekstremizmom, koji podriva bojnu gotovost i ugled nae armije." Kasnije
u lanku pie da je, navodno, bilo i pijunae, jer su Avad Alman, Enver aban, Abu
Hamza i ostala braa pisali svojima kui o situaciji u Bosni. Od svega je najkominije
to doslovce pie i to da "nije poznato da li je obraun sa mudahedinima odobrio i
Alija Izetbegovi." Otkuda takve nedoumice kada se zna da je Alija bio protiv
panislamizma, fundamentalizma, dihada i to crno na belo potvrdio u "Islamskoj
deklaraciji".
Elem, pored fronta protiv srpske (VRS), hrvatske (HVO) i vojske Fikreta Abdia,
Armija BiH je bila razapeta i na etvrti front. Dodue, taj front je bio vrlo specifian.
Bio je to unutranji front, jer je bio otvoren u vlastitim redovima. Bio je spoljni front,
jer je bio okrenut protiv stranaca. Bio je tajni front, jer se o njemu dve decenije nije
nita znalo. Bio je i fiktivni front, jer zapravo nikada i nije bio otvoren. ifra
nepostojee operacije je glasila "Vranduk", kao da su organizatori i hteli da nagoveste
da e je zaturiti u mraku najdueg tunela u BiH i, tek ako ustreba, izvui na svetlo
dana. Pitanje je samo ko e im to uzeti za ozbiljno.
MEHMED MEA SELIMOVI:
Najzamreniji ljudi na svijetu.
Ni sa kim istorija nije napravila takvu alu kao sa nama muslimanima.
Do jue smo bili ono to danas hoemo da zaboravimo.
Ali nismo postali ni neto drugo.
Stali smo na pola puta, zabezeknuti.
Ne moemo vie nikud.
Otrgnuti smo, a nismo prihvaeni.
Kao rukavac to ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema vie ni toka ni ua,
suvie malen da bude jezero, suvie velik da ga zemlja upije.
S nejasnim osjeanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadnitva, neemo da
gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo u naprijed, zato zadravamo vrijeme, u
strahu od ma kakvog rijeenja.

Preziru nas i braa i doljaci, a mi se branimo ponosom i mrnjom.

Htjeli smo da se sauvamo a tako smo se izgubili, da vie ne znamo ni ta smo.
Titula kralja Tvrtka je bila "Kralj Srbljem i Bosni, Primorja".
("Kralj Srbljem", potpis kralja Stefana Tvrtka)
Tvrtko je do 1390. nosio titulu kralja Srba, Bosne, Pomorja i Zapadnih Strana. Iz ove
se titule jasno vidi da je vladao samo nad jednim narodom, Srbima. Kada je Tvrtko
osvojio dijelove Hrvatske njegova je titula promijenjena 1390, u kralj Raske, Bosne,
Dalmacije, Hrvatske i Primorja. Kada je osvojio teritorije drugog naroda (Hrvata)
promijenio je titulu i u njoj nije bilo etnicke odrednice "kralj Srbljem", zato sto Srbi
nisu vise jedini narod kojim on vlada, vec su sada to i Hrvati. Iz ovoga se jasno vidi
koliko je Tvrtko bio svjestan da je Srbin i da u Bosni zive Srbi, jer dok je vladao samo
Bosnom i dijelovima Raske i Primorja bio je KRALJ SRBA. Kada je Bosna posle
Tvrtka izgubila dijelove Hrvatske koje je osvojila, sledeci bosanski vladari vracaju
titulu KRALJ SRBA, jer vise ne vladaju Hrvatskom i sada ponovo vladaju samo
Srbima. To sve govori koliko su oni bili svjesni da su Srbi. Toliko.
Kada spomenu Zmaja od Bosne to ne kaza i kako se na kraju proveo?!!Mihailo Latas
alijas Omer Paa Latas,sve otpadnike kao Kapetan Gradaevi, po naredbi
Sultana,proveo je kroz Bosnu vezane na magarcima,licem okrenutim
nazad(repu)!!!Dananji veliki Bonjaci preferiraju istu glupost i politiku kao i u
vrijeme Omer Pae Latasa!!Vjerujem da ih eka ista sudbina kao i prethodne
otpadnike i pobunjenike protiv Stambola!!Danas se bune protiv Beograda a kao dobar
im Stambol!!Najgore je,to narod veli,kada balija uhvati fursat!! Uepi baliju u
Graanici drei onaj u Stambolu, stara je istina!!
U Bosni i Hercegovini ivi preko milion stanovnika pravoslavne vjeroispovijesti.
Velika veina njih su pripadnici srpskog naroda.
Nakon ukidanja Peke patrijarije, od kraja 1760-ih do 1880, Pravoslavna crkva u
Bosni i Hercegovini je bila pod direktnom nadlenou Carigradske patrijarije. Nju
su vodili fanarioti, grki svetenici iz Istanbula. Godine 1920, posle Prvog svetskog
rata i stvaranja Kraljevine SHS, Pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini dolazi pod
verski autoritet novo-uspostavljene Srpske patrijarije, pod patrijarhom Dimitrijem.
Danas u Bosni i Hercegovini nad pravoslavnima ima nadlenost Srpska pravoslavna
crkva.
Britanski historiar Noel Malcolm smatra da je Pravoslavna crkva jedva bila nazona
na teritoriju srednjovjekovne Bosne prije dolaska Turaka, samo je u Hercegovini
igrala vaniju ulogu. U ranoj srednjovjekovnoj povijesti Hercegovina (Hum) bijae
dio kulturnog i politikog svijeta srpskih upa i kneevina. Vei dio hercegovakog
plemstva bio je u 14. i 15. stoljeu pravoslavne vjere, a vjerojatno je tako bilo i sa
samim puanstvom. No, ini se da Srpska pravoslavna crkva nije provodila
organiziranu aktivnost u srednjovjekovnoj Bosni sve dok kralj Tvrtko nije proirio
bosanski teritorij u sedamdesetim godinama 14. stoljea na gornji tok rijeke Drine i
dijelove dananje Crne Gore i Srbije ukljuujui tu i pravoslavni manastir Mileeva.
Gotovo svi bosanski kraljevi su bili katolici.[1]

Nakon dolaska Turaka slika se poinje naglo mijenjati. Od osamdesetih godina 15.
vijeka spominju se pravoslavni sveenici i vjernici u mnogim dijelovima Bosne u
kojima prije nije bilo ni spomena o njima. Zna se da je nekoliko pravoslavnih
manastira podignuto u 16. vijeku (u Tavni, Lomnici, Paprai, Ozrenu i Gostoviu), a
vani manastir Rmanj u sjeverozapadnoj Bosni prvi put se spominje 1515. godine.
Bosanski mitropolit spominje se prvi put 1532. godine, a prva pravoslavna crkva u
Sarajevu vjerojatno je sagraena sredinom 16. stoljea. Te nove graevine iznenauju
kad se zna da je zakonom kanun-i raya bilo zabranjeno graenje novih crkava - oito
je da su otomanske vlasti svaki put morale izdati posebno odobrenje. Premda su
hriani bili poniavani i ugnjetavani, otomanski reim je favorizirao Pravoslavnu
crkvu, jer je ona imala sredinju vjersku vlast u samom Otomanskom Carstvu, a
katolika izvan njega.[1] Od 16. vijeka Otomanske vlasti naseljavaju dosta
pravoslavnih Vlaha u Bosni, ali oni vremenom bivaju posrbljeni. Taj je vlaki element
bio toliko vaan u nastanku bosanskog pravoslavnog stanovnitva da se jo i nakon tri
stoljea izraz "Vlah" rabio u Bosni u znaenju "pripadnik Pravoslavne crkve".[1]

Manastir Tvrdo, sjedite Zahumsko-hercegovako i primorske eparhije.

Bosanski pravoslavni mitropolita uselio se u svoju slubenu rezidenciju u Sarajevu
1699. godine. Do kraja 18. stoljea imao je pod sobom etiri episkopa, u Sarajevu,
Mostaru, Zvorniku i Novoj Paani (danas u Srbiji).[1] Obini svetenici su bili prilino
neobrazovani i uglavnom su oskudne zalihe Biblija i liturgijskih knjiga dobavljali iz
tiskara u Rusiji i Rumunjskoj.[2] Premda knjievna produkcija pravoslavnog
sveenstva u Bosni u to vrijeme nije bila velika, ne smije se zanemariti vaan
doprinos Pravoslavne crkve likovnoj batini Bosne.[3]
Na poetku 19. vijeka neki su promatrai zabiljeili da je otomanska politika u Bosni
bila sklonija katolicima nego pravoslavcima.[4] Vjerojatno je to bio odraz sve veeg
poistovjeivanja pravoslavlja s pokretom otpora osmanlijskoj vladavini u Srbiji, a
katolicima u Bosni moglo se vjerovati da se nee urotiti s novom susjednom
velesilom, Napoleonovim carstvom, koje su oni smatrali "dozlaboga" ateistikim.[1]
Mnogi strani promatrai su govorili o tekoj korupciji u Pravoslavnoj crkvi u 19.
vijeku. Jedan je njemaki putnik zabiljeio kako popovi kupuju parohiju za izmedu 20
i 200 dukata.[5][6] Drugi je putnik zabeleio kako pravoslavni episkopi kupuju
episkopije za velike svote novca, koje zatim nastoje nadoknaditi od svoje pastve. Radi
toga su se uputali u "neobino prisne odnose s lokalnim muslimanskim vlastima".[7]
Mnogi su posjetitelji komentirali suparnitvo izmedu katolikog i pravoslavnog
sveenstva u Bosni, da neprijateljstvo izmedu te dvije vjerske zajednice "podravaju
sveenici obiju crkava iznosei grozomorne optube jedni na racun drugih".[8]
Britanski povjesniar Noel Malcolm smatra da bez poticanja tih dviju strana u sporu,

katoliki i pravoslavni seljaci ne bi imali mnogo razloga da se ne trpe.[1] Neki meu

pravoslavnim sveenicima i uiteljima su agitovali za "nacionalnu stvar". Takav je bio
i Teofil Petranovi, uitelj u pravoslavnoj koli u Sarajevu 1860-ih godina, koji je
okupio oko sebe skupinu ljudi to su obilazili sela i govorili pravoslavnim seljacima
da je vrijeme da prestanu sami sebe nazivati "hrianima" i ponu se nazivati Srbima.
Tu je bio i Vaso Pelagi, ravnatelj pravoslavne kole u Banjoj Luci, koji je agitirao za
osloboenje Srba.[9]
U drugoj polovini 19. vijeka, oko 1871-1872. godine, se javilo osjeanje
neprijateljstva prema krcanima meu nekim muslimanskim sveenicima i
hodama.[10] Poznati je skandal izbio oko gradnje pravoslavne saborne crkve u
Sarajevu. To bijae simbol izmijenjenog statusa bosanskih krcana, ije su interese
sada promicala strana predstavnitva i vlade toboe "zatitnickih" velesila - Rusija se
zauzimala za pravoslavce a Austro-Ugarska za katolike. Kad je 1872. godine Saborna
crkva bila pred zavretkom, izbila je ogorena raspra izmeu pravoslavne zajednice i
muslimanskog sveenstva, koje je zahtijevalo da toranj crkve ne smije biti vii od
minareta Begove damije.[11] Pa i sama zvonjava zvona bila je neto novo. Prema
odavno utvrenom obiaju, u otomanskim gradovima nisu smjela zvoniti crkvena
zvona.[1] Arthur Evans, iako poznat po svojim antimuslimanskim stavovima,
napisao je o toj crkvi, kad ju je vidio 1875. godine, da je "razmetljiva gradevina" i
dodao: "Krcani nisu bili zadovoljni odobrenjem da sagrade crkvu na najistaknutijem
poloaju u jednoj od glavnih gradskih ulica, nego su morali poto-poto podii
pretencioznu gromadu koja ce baciti u zasjenak najveu od dvije stotine i neto
damija... Teko je bilo moda i oekivati da e neuki muslimanski fanatici
ravnoduno gledati ovo najnovije oitovanje krcanske poniznosti" (Through Bosnia,
str. 247).

15. 2013.

, ,


, , ,
, . ,
, XVI, ,
,
, .
, .
;
,

 . ,
.
? ,
, , ,
, , ,
, , . ,
XVI 2009. , ,
, , ,
, ,
. , , ,
. ?
, 24. 1981. , ,
,
, ,
, ,
, ,
. .
;
,
, , , .
, , . ,
,
, ,
.
,
, : , , ,
.
, , , , ,
. ,
, , ,
, .
,
, , .

? ,
, ; ,
,
, ,
, ,
.
, , 1941.
, .
,
600, , . 1941. .

.
, . .

 . ,
, 172.
,
1961. . , , ,
.
640 . ,
, , 1941.
; , , ,
. , ,
,
.
.
, ,
. ,
. ,
.
1981. .
?
? , ,
. ,
,
, ,
.
,
, . , ,
, ,
, , ,
40.000 .
. ,
,
; , ,

. ,
,
.
, ,

. , .

. ,

, . ,
,
, ,
. ,
. ,
.
, ?
,

 . ;
,
, ,
.
; ,
?
, 24. 1981. , :
, , , , .
.

, .

, .

:
Alperin vs
,
,
500.000 . .
.
Alperin vs
,
,
500.000 .

.

.

.


.
, ,
,
,
.
, ,
.
(Office of Inqisition)
()
.

 ,
.
,
.

, ,
.
( ??)
,
,
( ),
, ,
, .

.
700.000.

1953 ()
http://video.google.com/videoplay?docid=4506666011464565164&pr=goog-sl
, []
, ,
:

, 500.000 ,
.
[]
.
Alperin vs
1999. . ,
,
500.000 .

,
.
: ,
.
, , ,
1941-1945. .


,
.

-
.
, vs
, ,
,
. 2001. , ,
, .
, The Investigative Journal
( ), , (
,.

,
.
( ) .
Greg Szumeanski ( )
w: www.genlive.com .
.
: www.LewisNews.com.
www.arcticbeacon.com .
:
: !
: .
,
,
,
,
.

20. 2008.
,
.


. ( ,
, , 189, , 24. 2008.)


23. 2007. ()
,

.
:

! ()
,
, , , ,
! ()
:
. ()


!
.
.


. ()
,
a !


,
,
,



.

.
,

-
!
,

, ,
-
.
, .
!
,
, !

 !
!
, ,

, , ,
.
.
!
!


!

!
, , ,

!
?
?

,
, , , , ,


.
.
,
,
, ,
!

!
!



!
,
, , , , ,
.

!
:
,
, !
,

,
!
!

 ,
.
?

.

,
. , ,
:

!
, !
!

.
, !
!
!
!
,
, .

,


!
,
, ,
,
:
?
?
?
?
?
J ,
!
, :
, e
.

!
!
!
!

!


.


!
,
, .
, ,
, , ,
.
?
. . .
. . .
.

!
!
?
, ,
,

!

!

!

!
?
,
?

, ?

?
?
!
, :


!
!
?

, ?
, ,

, - ,
?
,
, ,
?
?

 ?
!
, ,
, , ,
,
!
!



:

.
.
:
?

, , ,

:
!
!
, , :
,
,
.
,
,


!


!
, ,
:
,
,
.
!
!


!
, !
!

:
,
, , ,

, ()
().
!
O ,
!
, ,

!

, ,
:
,
,
.
!
!

:
,
,
, , !
,
:
,
, .
! , , !
,
,
!
?

!
,
,
?

, , . ,
, .
, ,
!


.
, , , ,
,
,

.

 50.000

,
. ( , , ,
189, , 24. 2008.)

,

,
.
, , ,

,
,
, ,
.





.
.

.

.
,
.
, ,
, ,

, , , ,
, .
-



!
,
.
-
.

!
!


. ,

-
.

, ,
, !
:

!

, ,
.

!
!


!
.
!
!

!
.


.

.
50.000
.
!
500.000 !


.
,


( )
,

1926. ,

 1926. ,
. (. ,
, XX )

!
7. 2013.

. .
.

.

!
!
,

.

, , :
, .
,
, ?
- ,
,
. 50 ,
.
. ,
, .
! , ,
, . .
, , ,
,
, .
,
,
,
?
-
.
. . ,
, , 1941.

 . , ,
. ,
. ,
,
.
.
, !
!
,
. ?
- . ,
. ,
. ,
7. .
. , , . .
,
. , ,
, , [1] .
. .
,
, 82.
. ,

. . ,
!
1992. ,
-
. , ,
, ,
. !
- , , 13 ,
, ,

E -. -
918. . ,
. 19 ,
.
- ,
, . ,
, , , .

.
.

- .
.
.
. ,
1998-1999, ,
, .
,
, . ,
, , .
, !
, .
. , ,
,
, . , , 200 .
, , .
, !
, .
, ,
- , 17 .
, ,
. .
,
, . , ,
, ,
.
, - E.
, , E,
. , , ,
.

.
- .
,
,
. , ,
,
.
.
,
. , , , ,
.
,
,
, . !

,
. ?

- 1997. 2008.
, , ,
.
. , ,
,
. ! !
.
. ,
.
, ,
. , ,
.
,
, .
.
. ,
, ,
.
. ,
. , ,
, . ,
,
, , ,
.
. ,
. ,
, ,
. !

, ,
17. 2004. ,
.

, ?
- , , ,
, , -
-, ,
. .
. , , .
, .
, .

, .
- ,
, ,
, .

,

 . ,
2004, .
, .
. !
-, -.
, ,
, - ! 17.
, . .
, , ,
,
- . ,
!

.
?
- 2004. 115 ,
. , , , ,
, 35 .
, -,
,
. :
, , ,
.
,
,
! ,
! .
.
2004. , ,
, . , , !!!
.
.
. 2005.
. ,
.

,
.

,
, . ,
,
, .
- , ,
. o ,
!

 , ,
, , !
,
, , .
, ! ,
, , , ,
, !
?
- ,
-
A, , ,
!
- E
E,
, . :
, , ,
A.
,
.
, , ,
,
.
?
- , ,
, .
, , . ,
.
,
, ,
.
!
, ! , ,
, E,
? .
!
. !
, ,
,
. .
.
.
, .
.
, ,
.

, . , ,
?
- . ,
, , !
.
.
, ,
-.
, , 10.
,
.
350 ,
. , 10 !
,
, ,
.
! ?

. ?
. 10
.
, ,
!
, ,
, , , ,
- !
. ! ,
! ! , ,
.
-
. ,
. ,
?
- , ,
, ,
, ,
.
.
1244, ,
!
! , ,
, ,
, ,
.
. ,
, - ,
.

 , , , ,
.

.
- , , .

. ,
,
!
! , ,
,
! ,
,
. , ,
, ! . ,
.
, , !
, , -.
, , !
?
- , , ,
!
, !
.
. ,
!
, .
!
18 , , .
2004. ,
. .

. , ! ,
!
,
E! ,
E ! ,
!
! .
,
, .
, . ,

. !
. .
. ,

 ! ! !
! E -
Eo. .
E E.
E . .

!
, , , .
!
! !
! , !
, ,
! ,
, . , .
!
?
- E. 50 ,
,
. ,
. ,
. ,
, . .
, , ,
.
, . ,
, ,
!
, ,
. ?
-
,
! , ?
? , , , ,
,
.
!
, , ,
.
! , ,
, .
.

,
O, !
, , .

! !
E -!
.

, , .

! !
A
, , , .

.
.
.
!
- , . , ,
.
, ,
.
E, . ,
.

. ?
: , ! ,
. , .
, , , ,
?!
,
:
-

, ,


, je , ,
13 -, 1.000

.
,
,

.

, ,

.




, 28 .
:
175 ,
.
.
, .
,
16 ,
.
, 13.000,
, :
( )
!

, 20. 1944:
, 4.
. 1.
, 2.
2. :
.
15. 11.
14. 2. .
,
, 2.
. , ,
. ,
, .
.
, , .
, .
68. .
25. , 1.
. .
1. 3. ,
.
. .
, .
, , ,
.
, ,
, .
. 1944.
12. 1945. ,
.
,
.
, ,

 ,
: 6. 10. ( ).
. ,

, .
BONJACI i BONJATVO: Bonjaci su autohtoni narod Bosne sa milenijskim
kulturno - politikim kontinuitetom. Razne seobe, progoni, i ratovi utjecali su na
geografsku rasprostranjenost Bonjaka, kako na Balkanu, tako i po svijetu. Najvea
koncentracija Bonjaka (oko 2 miliona) je u Bosni i Hercegovini i Sandaku (Srbija i
Crna Gora), a veliki broj Bonjaka (oko 300,000) moe se nai i na amerikom
kontinentu (SAD i Kanada), zapadno-europskim zemljama, te u Turskoj (oko 5
miliona potomaka Bonjaka, koji su se iselili za vrijeme Austro-Ugarske okupacije).
U srednjovjekovnoj Bosni, Bonjaci su bili pripadnici heretikog vjerovanja i nisu
priznavali ni katoliku ni pravoslavnu crkvu. ta vie, od ovih crkava im je
konstantno prijetila opasnost progona; sam rimski papa je tijekom srednjovjekovne
Bosne poslao nekoliko kriarskih ratova na nau zemlju sa ciljem unitenja bonjake
hereze (pr. 1235-38, 1358 i dr.). Prisilne konverzije heretikih Bonjaka na
katolianstvo, odnosno pravoslavlje, su postepeno uzimale svoga maha. Slomom
Bosne od strane Turaka 1467 godine i kroz period Otomanske Bosne, Bonjaci
postepeno primaju Islam. Nacionalni identitet Bosanskih Srba, odnosno Bosanskih
Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19 stoljea, kada se Bonjaci
pravoslavne, odnosno, katolike vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem
srbijanskih i hrvatskih politikih misionara, odrouju od bonjakog nacionalnog
korpusa i na temelju zajednike vjeroispovijesti poinju nacionalno identifikovati sa
susjednim pravoslavnim srbima, odnosno katolikim hrvatima. Tijekom austrougarskog perioda, Kallayev pokuaj ovrivanja jedinstvene bonjake nacije bio je
osuen na propast, iz razloga to je proces identifikacije pravoslavaca sa srbima, i
katolika sa hrvatima, bio daleko odmakao, pa tako i nije mogao uspjeti, jer su
integracioni impulsi dolazili od okupatora -Austro-Ugarske, a ne iznutra. Poslije
njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik, 1907 godine.
Prof. Dr. Muhamed Filipovi pojanjava da su svi ljudi na prostoru Bosne u etnikom
smislu bili Bonjaci "i to tokom cijele nae povijesti, a posebno u vrijeme dravne
samostalnosti (srednjovjekovne) Bosne. Zatim smo bili isto u vrijeme Osmanskog
carstva, bili smo naime Bonjaci, sve dok propaganda iz Srbije i Hrvatske, koja
poinje od sredine 19 stoljea, nije poela unositi srpsku i hrvatsku nacionalnu svijest
u nae pravoslavce i katolike." Istaknuti bonjaki intelektualac, Adil Zulfikarpai
napominje da su prije procesa kroatizacije i posrbljavanja naeg naroda i "katoliki i
pravoslavni pisci u Bosni, naroito franjevci u 16., 17. i 18. vijeku pisali o bosanskom
jeziku, a sebe nazivali Bonjacima." Prof. Dr. Mustafa Memi se slae, i istie: "Od
sredine XIX stoljea od kada su se javljali nacionalni pokreti Srba i Hrvata, vodila se
permanentna borba meu ovim nacionalnim pokretima da prisvoje to vee dijelove
bosanskih teritorija i da se bosanski jezik ukine. Od tada poinje proces bosanskih
pravoslavaca i bosanskih katolika da se oni tretiraju nacionalno kao Srbi i Hrvati, iako
su do tada svi bili Bonjaci... Taj proces se putem nacionalistikih propagandi dalje
razvijao da on danas predstavlja osnovnu smetnju razvoja ovih prostora kao
jedinstvene, geografske i ekonomske cjeline."

Primjera radi, Teofil (Bogoljub) Petranovi je bio utemeljitelj srpskih propagandnih

aktivnosti u Bosni. Kao plaenik srbijanske Vlade, Petranovi je 60-tih godina 19
stoljea oko sebe okupio itavu mreu istomiljenika, koji su radili na irenju srpskog
nacionalnog identiteta meu bonjakim pravoslavcima, ali i meu dijelom Bosanskih
Vlaha, koji su bili pogodni za utapljanje u srpski nacionalni okvir. Fra Grga Marti,
koji je ivio u Sarajevu u isto vrijeme kada i Petranovi, u svojim Zapamenjima
navodi da je Teofil Petranovi bio glavni organizator srpske propagande u Bosni. U
predgovoru Petranovievoj knjizi - Srpske Narodne Pjesme iz Bosne i Hercegovine Novak Kilibarda pie da je Petranovi "cijenio ukazano povjerenje [vlade Srbije], pa
je za vrijeme svoga boravka u Sarajevu od 1862 do 1869 godine neprekidno irio
srpsku propagandu..." Nadalje, Kilibarda navodi da je Petranovi "kao povjerenik
srpske vlade u Bosni dobijao vie novane potpore nego ijedan drugi povjerenik."
Utemeljitelj hrvatskih propagandnih aktivnosti u Bosni bio je plaenik hrvatske vlade
- Stjepan Radi. Redarstvo ga je zatvorilo i osudilo na izgon iz Bosne zbog hrvatskih
propagandnih aktivnosti, a potom ga otpratilo parobrodom do Rijeke. Kako opisuje u
svom ivotopisu, Stjepan Radi je u Petrogradu, u drutvu javnih pregalaca postigao
da predaje o tkz. "pravu Hrvatske i Hrvata na Bosnu i Hercegovinu s gledita
zemljopisnoga, kulturnoga i narodno-gospodarskog, a najvie sa gledita isto
narodnoga, radi toga jer se Bosanski Muslimani, koji su svi Slaveni i najstariji narod u
Bosni, sve vie priznaju hrvatima u narodnom i politikom smislu." Bitno je
napomenuti da su i brojni katoliki misionari jo od srednjeg vijeka radili na irenju
katolicizma u Bosni, a bili su poslati upravo od rimskog pape da suzbiju heretiko
vjerovanje Bonjaka. Meutim, ovi misionari nikada nisu irili hrvatstvo, stoga ni
bonjaki katolici nisu imali razloga da se tako osjeaju niti su se tako osjeali. Sve do
dolaska brae Radia u Bosnu, nijedan bonjaki katolik se nije izjanjavao kao
Bosanski Hrvat. Propagandne aktivnosti brae Radia bile su usmjerene ka
iskorjenjivanju termina Bonjaci i ulijevanju hrvatske narodne svijesti meu Bonjake
katolike, ali i Bonjake islamske vjeroispovijesti.
itav ovaj fenomen, u svojoj uvenoj pjesmi "Pjesma Bonjaku," koju je objavio list
Bonjak 2. VII. 1891. godine, opisao je i Safvet-beg Baagi rijeima:
Znas Bonjae, nije davno bilo,
Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta,
Kad u naoj Bosni ponositoj,
I junakoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrate,
Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroz svoje hire,
Oba stranca ko u svome ire,
Oba su nas gosta saletila,
Da nam otmu najsvetije blago,
Nae ime ponosno i drago.
Bonjaki katolik Fra. Ivan Frano Juki (1818-1857), koji je koristio pseudonim
Slavoljub Bonjak, je u svom proglasu 1848. godine zapisao:
"Mi Bonjaci njekad slavni narod sad jedva da smo ivi nas samo kao oenutu glavu
od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i ale nas.... Vrime je da se i probudimo

od dugovine nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk;

nastojte da najpred naa serca oistimo od predsudah, fatajmo za knjige i asopise,
vidimo to su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da na narod prosti iz
tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo."
Milovan ila svjedoi o bonjacima iz Sandakog kraja, za vrijeme bive
Jugoslavije:
Taj naziv... je tradicionalan vec od srednjeg vijeka: muslimani koje sam ja poznavo u
Bijelom Polju i druio se sa njima uvijek su govorili da su Bonjaci. U mojoj porodici
je bio sluga musliman, Beir Zulevi iz okoline Roaja. Bio je nepismen ja sam ga
naucio pismenosti to nije bilo teko, jer je bio veoma bistar...uvijek je govorio da je
Bonjak. A i Vuk Karadic je upotrebljavao taj termin Bonjaci. (Milovan
Ðila i Nadeda Gaco: Bonjak Adil Zulfikarpaic; isto vidi: Polje, br. 36)
Prof. Dr. Darko Tanaskovi, najpriznatiji jugoslovenski orijentalist, o bonjatvu kao
nazivu kojim se oznaava etnopolitika koncepcija, kae da je "sutina u stavu da u
staroj istorijskoj zemlji Bosni, starijoj i od Srbije i od Hrvatske, kao njeno autohtono
stanovnitvo, s neprekinutim etnikim, kulturnim, psihikim, pa i dravotvornim
kontinuitetom od ranog srednjeg vijeka do danas, ive Bonjaci i da je to jedino njima
odgovarajue narodno i nacionalno ime." (Polje, br. 36).
U potrazi za receptom posrbljavanja Bonjaka, osvrnimo se na Naertanije (1844),
Ilije Garaanina. U svom programu Naertanije on narod Bosne naziva bonjacima bez obzira na vjersku pripadnost - i jasno ih razlikuje od Srba u Srbiji::: "Ako
Bonjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na
provincijalna mala knjaevstva..." Nadalje, govori o procesu preobraavanja srpstva u
Bosni, koje poinje polovinom 19 stoljea podudarajui se sa periodom u kojem su
pisane Naertanije, i sjedinjenju istih sa Srbijom: "...ako bi se pre ovog opteg
sojedinjenja Srbstva to osobito u Bosni preobraavati poelo....K ovome treba dakle
uiniti da se Bonjaci i ostali Slaveni obrate..." Nadalje, predlae da se: "nekoliko
mladih Bonjaka u srpsku slubu dravnu prima da bi se ovi...obuavali i za takove
inovnike pripravljali koji bi ono to su u Srbiji nauili posle u svom oteestvu u djelo
privesti mogli." Da bi plan Velike Srbije tekao bez veih problema, Garaanin smatra
da bi se trebala pisati i opta historija Bosne gdje se "ne bi smela izostaviti slava i
imena nekih muhamedanskoj veri preavsi Bonjaka" i nadalje napominje da bi ova
historija trebala da bude oprezno pisana i to iskljuivo "u duhu narodnog jedinstva
Srba i Bonjaka" i od strane "oveka vrslo sposobnog i duboko pronicavajueg." Meta
njegovog programa bili su i katoliki Bonjaci: "Na istonog veroispovedanija
Bonjake vei upliv imati nee biti za Srbiju teak zadatak. Vie predostronosti i
vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katoliki Bonjaci zadobijedu. Na elu ovih
stoje franjevaki fratri."
Bosna nikada nije bila ni hrvatska, ni srpska - ona je od pamtivjeka, pa sve do
polovine 19 stoljea, bila zemlja Bonjaka razliitih vjera, zemlja Bosanaca. Jedan od
najcjenjenijih historiara u svijetu, po pitanju historije svih junoslavenskih zemalja,
Dr. Nada Klai u svome djelu "SREDNJOVJEKOVNA BOSNA - POLITIKI
POLOAJ BOSANSKIH VLADARA DO TVRTKOVE KRUNIDBE" (Zagreb,
1989.), nauno je ustvrdila da Bosna nikada nije bila ni hrvatska ni srpska. Zemlja
Bosna je po Dr. Nadi Klai potpuno posebna i po narodu i po kulturi i po svojemu

postanku. Dr. Nada Klai dolazi do sljedeih konstatacija:

"No, ove nevjete projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko iievo dokazivanje
o hrvatsvu Bosne. Meutim nekritiki izvjetaj Konstantina Porfirogeneta o
Sklavinijama moze posluiti kao podloga za zakljuke samo onom historiaru kome
nije odve stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i
Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek
povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni poloaj
bosanskih zemalja, jer su one bez Hrvata i Srba odavno ile svojim, od njih posve
odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a jo manje
vjeta konstrukcija barskog nadbiskupa koji pie sredinom 12. stoljea".
Posve razumljivo da irkoviu za njegovu teoriju o srpstvu Bosne ne mogu posluiti
niti Konstantinovi podaci o naseljenju Srba, jer ih car, a znamo i zato, stavlja u
Srbiju, Paganiju, Zahumlje i Travuniju te Konavle po kriteriju 10-og stoljea kad su
sve te zemlje priznavale bizantsku vlast. Prema tome, ako se sam car nije hvalio da je
Bosna od naseljenja srpska, a sigurno bi to vrlo rado uinio,onda kritikom historiaru
ne preostaje drugo nego i na osnovi careva teksta tvrditi da je Bosna od poetka bila
BOSANSKA.
Bosna i Hercegovina maternja drava autohtonog bonjakog naroda (ma gdje on
ivio), dok je bosanski jezik maternji jezik svih Bonjaka, bilo da oni ive u Bosni ili
izvan nje. Srbija, Crna Gora i Hrvatska su maternje drave srpskog, crnogorskog i
hrvatskog naroda. Sve propagandne djelatnosti usmjerene protiv bonjakog naroda
od strane srpskih i hrvatskih propagandnih historiografa unaprijed su bile i ostale
osuene na propast. Jedna od najmizernijih aktivnosti kojima se ovi propagandisti
bave jeste pripajanje bonjakih velikana srpskom, odnosno hrvatskom nacionalnom
korpusu, kao i koritenje historije u nacionalno-romantiarske, politiko-ideoloke,
svrhe uperene protiv nae zemlje i naeg naroda. Upravo, takvi potezi su me i
ponukali da napravim ovu stranicu. Poto su planovi ostvarivanja etniki iste Velike
Srbije odnosno Velike Hrvatske jo od poetka bili osueni na propast, ovinistiki
nastrojenim intelektualcima i nije preostalo nita drugo nego da prisvajaju bonjako
nacionalno blago i nijeu historijsko pravo bonjakog naroda na svoju zemlju, ime,
jezik, knjievnost, tradiciju, i dr. Ukratko reeno, svako kreiranje lane historije i
nacionalni romantizam - u cilju asimilacije bonjakog naroda i pripajanja bonjakih
velikana srpskom ili hrvatskom nacionalnom korpusu - je krajnje reeno suludo i nita
drugo nego propagandni terorizam nevieno podmuklih razmjera. Projekat Poznati
Bonjaci je direktan odgovor na bilo koju vrstu historiografske propagande uperene
protiv bonjakog naroda, odnosno bonjakog nacionalnog blaga i kulturno
historijsko-znanstvenih dostignua bonjakog naroda Bosne i Hercegovine i ire.
PROGON MUSLIMANA SRBIJE 1830-1867.GODINE
Uvodna napomena
Ovaj tekst u osnovu predstavlja sazeti rad Safeta Bandzovica objavljen pod istim
naslovom, uz neke manje nadopune, nastale na osnovu koristenja dostupne literature.
U radu nema opisa pojedinacnih i grupnih zlocina koji su cinjeni prema muslimanima
Srbije sve do 1862.godine, to jest do Medjunarodne konferencije u Kanlidzipredgradju Istambula. Do ove Medjunarodne konferencije muslimani Srbije su se
protivili iseljavanju sa svojih ognjista, ali poslije Medjunarodne konferencije, svima je

bilo jasno, da im opstanka u Srbiji nema, jer je to bila volja medjunarodne zajednice,
koja se pokolopila sa voljom srpskih vlasti, a scim se saglasila i sve slabija Turska.
Tako je poceo masovni egzodus muslimana u: Albaniju, Makedoniju, Rumuniju,
Tursku, a jedan veliki broj naselio je prostiore sjeverne Bosne od Zvornika do
Orahove kod Bos. Gradiske.
Iako se cesto upotrebljavamo izraz Beogradski pasaluk, to je pogresan izraz ,jer se
on kao takav nigdje ne pominje u osmanskim dokumentima,a ne pominje se iz
razloga, jer kao takav nikad nije ni postijao. Postojao je samo Smederevski sandzak u
cijem sastavu je bio i Beograd. Izraz je nastao kao plod prepiske Hazburskog carstva,
pa iako netacan, kasnije se udomacio u savremenoj historiografskoj literature i
publicistici, o cemu je opsirnije pisao M. Pelesic, Manipulacije srpske historiografije
o BiH.
------------------------------------------------------------------------------------Muslimansko stanovnistvo na prostoru Beogradskog pasaluka u kojem je bilo veoma
malo etnickih Turaka koje su nazivali Gangricima ili Mandzukama, pocetkom 19
stoljeca cinilo je vecinsko stanovnistvo, narocito u Beogradu, Sapcu i Uzicu. U
jedanaest nahija ovog pasaluka oni su predstavljali 58% stanovnistva. Jezgro
muslimanskog stanovnistva formiralo se kroz jedan dugotrajan i slozen proces,
dijelom islamizacijom domaceg slavenskog stanovnistva, raznorodne etnicke
pripadnosti, doseljavanjem sa istoka, trajnjim nastanjenjem i asimilacijom grupa i
pojedinaca neslavenskog porijekla. Tako su u Beogradu muslimani cinili cetiri petine
u odnosu na drugo stanovnistvo, a u Uzucu 96,7% od ukupnog broja stanovnistva
grada, dok je u Pomoravlju taj procenat iznosio 65%. U Sokolu i osam okolnih sela
bilo je 1.600 muslimana, dok je u Sapcu bilo oko 1000 muslimana. Beograd je
pocetkom sedme decenije 19 vijeka imao 730 muslimanska 536 nemuslimaska i 3
romska domcinstva, 2.328 zgrada, kuca, od kojih su 842 bile srpske a 1486
muslimanske. Joakim Vujic u svom Putesestviju navodi da je u Uzicu 1826.godine
bilo 1200 muslimaskih kuca, 20 dzamija i 80 srpskih kuca, dok je engleski putopisac
Andreja Arcibalda Patona navodi da je Uzice 1834.godine imalo 3.500 muslimanskih
i 600 srpskih kuca, dok Vladimir Karic pise da je u Uzicu 1844.godine bilo 3697
Turaka, (citaj muslimana) I samo 707 Srba.
Iseljenje muslimanskog stanovnista sa ovih prostora zakljuceno je 1876.godine, a iz
jugoistocne Srbije 1882.godine. Tome je doprinijela i Medjunarodna konferencija
odrzana 1862.godine u Kanlidzi, isambulskom predgradju, kojom prilikom su
francuska i ruska vlada napravile poseban Sporazum o zajednickom istupanju u korist
Srbije. Ugovorom je bilo propisano da se muslimani imaju iseliti sto je moguce
brze. Ostetu za njihovu pokretnu i nepokretnu imovinu od 9.000.000 grosa Srbija je
trebala ispaltiti Turskoj.
Muslimani Srbije mogli su ostati na svojim ognjistima, zadrzati sva svija dobra, ali
samo pod sledecim uslovima:
-da se vrate veri pradedovskoj, a ako to nece onda mogu
-da budu Srbi islamske vere, a ako i to nece,
-onda moraju da da se pisu u vode kao Cigani, a ako i to nece
-onda moraju da se isle iz Srbije.
Masa se odlucila na iseljavanje, a jedan broj je radije prihvatio da budu Cigani, nego
da se vrate veri pradedovskoj, ili da budu Srbi islamske vere, pa smo u pocetku

imali, a mozda i danas imamo ciganske male ili mahame u:Beogradu, Uzicu, Sapcu,
Loznici itd. Neki od ovih samoproglasenih Cigana kasnije su isli istim onim
putevima kojim su ranije isli njihovi sunarodnjaci, a jedan broj je dosao i Bosnu.Oni
su dolazili pojedinacno i u grupama i tako su u manjim varosima nastajala manja
nasalja-mahale, ali kako su u Bosnu dolazili sa papirima da su Cigani, bez obzira sto
su imali isti ili slican zivot kao starosjedioci, bez obzira sto nisu imali crnu nego bijelu
put kao i starosjedioci, ostali su do dan danas obiljezeni kao bijeli cigani a njihove
mahale, kao ciganska mahala, ciganski zaseok, ciganska kuca.Puno puta sam cuo
kako ljudi sami sebi postavljaju pitanje, zasto su oni bijeli cigani, kad imaju lijepe i
uredne kuce, baste, avlije, vole da rade, skoluju svoju djecu itd.Tada nisam znao
odgovor, ali danas znam.
Iseljavanje je u prvo vrijeme bilo usmjereno prema jugu u okolinu Nisa, a kasnije
Albaniju, Makedoniju, Rumuniju, Tursku, a posebnou sjeverne dijelove Bosne:
Gornja i Donja Azizija, odnosno Bosanski Samac i Orasje, pa sve uz Savu, do
Orahove kod Bos. Gradiska.Tako su nikla naselja:Kozluk kod Zvornika,Janja kod
Bijeljine, Brezovo Polje kod Brckog, Kostajnica, Orahova kod Bos. Gradiske, itd.
Neke porodice iz Beograda odselile su se u okolinu Istambula i tamo osnovali selo
istog imena.Veliki broj muslimana iz Srbije Turska je odmah naselila u Anadoliju i
pogranicna mjesta prema Kurdima. U prvo vrijeme niko nije imao pravo izbora, svako
je morao da prihvati ono sto mu se ponudi.
Muslimansko stanovnistvo iz Uzica i okoline iselio se najvise u Bosnu i dugo od
srpske vlasti trazilo naknadu za svoja dobra, ili potrazivanje prihoda sa svoje zemlje,
ali naknad nikakve prihode niti naknade nisu ostvarili. Srpski seljaci iz okoline su
napustena imanja prisvojili i to bez odobrenja lokalnih starijesina, dok su napustene
kuce palil, kako se slucajni povratnici ne bi imali na sta vratiti.
Opisujuci selo Bascaluci kod Loznice L. Sopalovic 1903.godine pise, Ime Bascaluci
pricaju da je doslo otuda sto su u staroj varosi Loznica oko reke Sire stanovali Turci
(citaj muslimani), cije su baste bile na tom mestu, gdje je sad ovaj zaseok, i tu su bili
veliki jabucnjaci, i kestenja je bilo dosta, pa kad su Turci isterani, onda doseljenicima
Srbima nije bilo potrebno da krce sume, vec su imali gotovo zemljiste sa bastama.
Da bi se muslimani cim prije iselili iz Uzica srpske vlasti su organizovale podmetanje
pozara u gradu, a sve u zelji da optuze muslimane kao navodne podmetace i
podstrekace stalnih sukoba sa Srbima. Pozar je iznenadio i same podmetace, ali je
posluzio kao dobar izgovor, da se muslimani cim prije isele iz Uzica, shodno ranije
postignutom dogovoru na Medjunarodnoj konferenciji u Kanlidzi-istambulskom
predgradju 1862.godine. Prema zapisima Miladina Radovica najveci dio varosi
prekrio je pepeo pozara, zatrpane su i pogazene stare drvene cesme na lule, nestalo je
vrtova i vocnjaka, platane i jablanove opalio je pozar. Pusta i otvorena zjapila je
velelepna Sehova dzamiija, i niko ne misli na turbeta, nisane i druge svetinje, niti se
vise svet kupi u Musali nekad punoj zelenila, najljepsem kraju Uzica. Kasnije je
srusena i nagorjela Sehova dzamija, ali je u narodu ostalo vjerovanje, da ce onaj koji
je to srusio ostati proklet. Dzamiju je srusio Ilija Jokanovic trgovac i kafedzija. Iza
njega je ostao sin koji se ozenio zenom koja je ubrzo oboljela, pa tako nije imao
poroda. Bolesna zena je u teskom psihickom stanju vikala na sav glas, i pozivala ,
dodjite i uzmite sto je vase, dodjite i uzmite sto je vase. Odlazak iz Uzica prema
kazivanju istog autora bio je tuzan. Kolona iseljenika bila je tako velika, da joj je cello
bilo na Kadinjaci, a zacelje se jos formiralo u samom Uzicu. Slicno je bilo i sa

iseljavanjem iz Beograda, Smedereva, Sokola, Sapca, Loznice, Maloga Zvornika, itd.

Kolone iseljenika obezbjedjivala je srpska vojska. Neki od vojnika vrijedjali su
iseljenike, drugi su ih zalili, pa je na jednu takvu uvrdu iseljenik Husein beg
Kavadarevic rekao ako vam je biva car dao da nas sa nasih ognjista krecete, nije dao
da nas u obraz dirate, a obraz je postenom covjeku preci i od samog zivota.Jednu
takvu kolonu nadgledao je i kapetan Mica, koji je bar prema rijecima zalio iseljavanje
muslimana uz komentar oni su se ovdje izrodili, oni i njihovi djedovi, i njihovi
cukundjedovi, nije lasno bolan, ostaviti svoju kucu, svoj zavicaj i svoje ognjiste.
Sta je sve iza Uzicana ostalo, najbolje pokazuje primjer Ibrahima Hadziahmetovica
koji je u samom Uzicu imao konak, dvije kafane, 5 basti, 2 vocnjaka, 2 caira, njivu,
vodenicu, jedan vodenicki zakup i 7 placeva. Bastu je imao i u okolini u Bugaru i
Zabucju. U Vilovini je imao 2 vocnjaka, zemlju i jos jedan vodenicki zakup, a u
okolnim selima jos 7 caira, 6 vocnjaka i 2 vodenicka zakupa, ne racunajuci posjede u
Pozegi.
Prema izvorima ruskih diplomata iz Sarajeva 1862.godine u krajeve Zvornickog
sandzaka dosle su 533 porodice sa oko 1.234 clanova, u Tuzlu je doslo 12 porodica,
Bijeljinu 23, Brezovo Polje 89, Bos. Samac-Gornju Aziziju 235, u Gracanicu 14,
Srebrenicu 22, Donju Asiziju-Orasje 132, i u Vlasenicu 3 porodice. Zajedno sa
Uzicanima u Bosnu je stiglo i nekoliko desetina Cigana iz ovoga grada, koji su
takodje protjerani.
Nesto muslimanskih porodica ostalo je u Malom Zvorniku kao porodice: Alic, Corica,
Imsirevic, Demirovic, a bilo je i onih koji su pristigli iz drugih krajeva Srbije kao sto
su porodice:Beganovic, Djonlic, Krzevic i drugi, ali su i oni kasnije protjerani u
Bosnu. H. Suljkic koji pisao o isaljavanju muslimana iz Uzica navodi neke od
porodica koje su dosle iz Srbije u Tuzlu:Berbic, Cugurovic, Mandzic, Mukic, Prcic,
Saracic, a S. Hodzic navodi i imena drugih porodica koje su dosle 1881.godine
kao:Prgonjic,Djulbegovic, Bojadzija, Hasanovic, Tabak, Culumarevic, Kulenovic,
Ramic, Cosic, Dzudzic, Sejdic, Saletovic, Buzadzic, Drinjakovic, Zilic, Tufekcic i
drugi. UBijeljinu su dosle porodice: Berberovic, Cosic, Alibegovic, u Brezovo Polje:
Tvice, Sataric, Beslagic, Kukic, u Bos. Samac: Fisovic, Topalovic, Skiljic, Begic, u
Orajsjer:Kabaklic, Cosic, Drljaca, Isic, Besirevic, u Srebrenicu: Begic, Malagic itd.
Nakon iseljavanja muslimana iz Beograda i Uzica, ovi gradovi su nastaviuli normalan
zivot zahvaljuci ubrzanom naseljavnju Srba, dok grad Soko nakon rusenja nije vise
naseljavan. Glavni uzrok lezi u tome sto je Soko sa okolnih 11 sela bio nastanjen
iskljucivo etnickim Turcima, pa je njihovim iseljavanjem i rusenjem grada koje su
izvrsili ruski strucnjaci na zahtjev Srbije, prestao svaki zivot u grada.
Ispraznjeni prostori od muslimana postal su veoma primamljivi za Srbe koji su
dolazili sa razlicitih strana:Kosova, Sandzaka, Bosne I Hercegovine. Zakon o
dosleljavanju stranaca koji je potpisao knez Mihajlo 1865.godine, davao je velike
povlastice za doseljenike, kao besplatno dobijanje zemlje,kuca, stoke, odredjene
kolicine hrane, oslobodjenje od poreza, vojne obaveze tokom odredjenog perioda, sto
je izazvalo masovno doseljavanje, pa su ubrzo doneseni novi zakoni kojima su
uvedena ogranicenja, sa ciljem da se ne proredjuje stanovnistvo u neoslobodjenim
krajevima.

Izgonom muslimana iz Beogradskog pasaluka ostalo je, bolje receno oduzeto je 5

miliona hektara obrdive zemlje koja je podijeljena doseljenim Srbima , zatim 100.000
gradjevinskih objekata (kuca znatskih radnji i slicno). Unisteno je, poruseno je 600
vjerskih objekata i opljackano oko 300.000 grla stoke, itd. Mnogi strain izvjestaci
pisali su da je malo koji narod u svijetu imao tako tragicnu sudbinu kao muslimani
Srbije. Oni su poput Hazara, nestali sa cjelokupnom bastinom, sa svim onim sto su
imali, kao da nikad nisu ni postojali. Nastalo je je frontalno unistavanje svega onoga
sto je podsjecalo na islam i Turke. Sa promjenom stanovnista Srbije, otpoceo je i
proces promjene zivota, zivotnih obicaja i ranije stecenih navika. Strani zvjestaci su
zapisali da se turski jezik vise ne cuje nigdje, grck rijetko, a srpski se cisti i ispravlja
svaki dan. Kuce, ducani, nosnja-odijela, sve se to udesava prema onome sto se vidi na
Zapadu.
Svetozar Markovic u svom djelu Srbija na istoku pise. Ocedvidno srpski narod nije
priznavao nikakva prava Turcima (citaj muslimanima) svojim sugradjanima,
clanovima iste drzave, da zive na srpskoj zemlji. Srpski narod je isao prosto da
istrijebi Turke, to se pokazalo docnije u srpskim ustancima, gdje su Srbi ubijali Turke
koji su im se na veru predali. Spram Turaka Srbi su imali osobite pojmove o moralu.
Savest kao da ih nije ni malo grizla da ucine ma kakvo zlo delo po savremnim nasim
pojmovima, samo da se osvete za nasilje koje su Turci vekovima cinili.Kradju,
otimanje i ubistvo, samo kad se ucini spram Turcima, u mirno vreme kao i u ratu,
smatrali su kao moralna dela.
Tome se ne treba cuditi, jer je i Njegos u svom Groskom vijencu sponosom pjevao o
klanju i ubijanju muslimana, koje on naziva Turcima, pa je tako klanje i ubijanje
muslimana po njemu najvis moralni cin. Tako su generacije i generacije pogresno
uciene o moralu i moralnosti uopste, zahvaljuci uvrstavanju Gorskog vijenca u sve
nastavne planove i programe, sto je bilo pogubno za muslimansko stanovnistvo od
tada pa sve do dana danasnjeg. Jednostavno receno, pogresno smo uceni o mnogo
cemu, pa i o moralu.
Srpski knjizevnik Milan Milicevic ce zabiljeziti 1871.gdine u svom Dnevniku koji je
ostao najvecim dijelom neobjavljen. Ne mogu nasi potomci znati istinu o nama jer je
mi ne kazujemo, nego ono izlazemo sto nam podmiruje trenutni jadni racun.
Najbolji primjer predstavlja zbivanje na Cukur cesmi o kojem smo svi ucili kao
izuzetno znacajnom istorijskom dogadjaju. Pravi istinu o ovom dogadju objavio je
Kosta. N. Hristic, Zapisi starog Beogradjanina, na osnovu zapisa svoga oca Nikole,
tadasnjeg ministra unutrasnjih poslova. K. Dimitrijevic koristeci ove zapise u Politici
expres pise kako smo godinama uceni na pogresnim istorijskim podacima, pa
navodi primjer Cukur cesme. Znacajan je podatak da 1862.godine nije od turskog
nizama bio ubijen, nego samo tesko ranjen srpski segrt Sava Petkovic, kao sto
pokazuje njegov spomenik u Dobracinoj ulici, gdje je uklesan cak i pogresan datum
zbivanja. Istina o ovom dogadjuju iz politickih razloga morala se zataskati i drukcije
prikazati. Vidi opsirnije Politika expres Beograd, 31.12.1994-3.01.1995.godine.
Hans Kohen, Its History and Ideology, Notre Dame, 1953.godine govoreci o Srbima
kaze, Srbi su bili mnogo zaostaliji cak i od turskog rezima, posto su bili ljudi
patrijarhalne jednostavnosti, i primitivne brutalnosti.

Filip Dz. Kohen autor knjige Tajni rat Srbije, propaganda i histrorijska obmana
Sarajevo 1996.godine istice da srpski fasizam stariji i od Hitlerovog, da korijeni
srpskog fasizma pocinju vec 1804.godine koje 40 gdoina kasnije oblikova Ilija
Garasanin u svom Nacertaniju.Vec tada je nastao izrazi etnicko ciscenje, i da su Srbi
izvrsili genocide nad nesrpskim stanovnistvom, da se to proteze vec dva stoljeca. U
svim pobunama ili mirnim periodima u proslom stoljecu stradalo je muslimansko i
jevrejsko stanovnistvo, tako da je Srbija pred Prvi balkanski rat bila ociscena od
muslimana. Mada su bili malobrojniji u odnosu na muslimansko stanovnistvo, ista
sudbina zadesila je i Jevreje, sa izuzetkom perioda Milosa Obrenovica. Obrazac koji
je dao Ilija Garasanin, a koji su usavrsili njegovi sledbenici, svodi se na zlostavljanje,
prisilno isiljevanje, pljackanje, silovanje, klanje, masakriranje posebno nozem. U pet
ratova koje su Srbi vodili u ovom stoljecu ideologija i metode koje su zagovarali
njegovi sledbenici Vasa Cubrilovic, S. Moljevic i Milorad Ekmecic, bile su iste, samo
se lista nesrba prosirila na: Albance,Bosnjake,Bugare, Hrvate,Makedonce, Madjare i
Nijemce Vojvodine.
Filip Dz. Kohen se u svom pomenutom djelu nadovezuje na tvrdnju srpskog
knjizevnika Milana Milicevica iz 1871.godine koji je jos tada otvoreno kazao da ne
mogu nasi potomci znati istinu o nama jer je mi ne kazujemo, nego ono izlazemo, sto
nam podmiruje trenutni racun , pa kaze ako je historija umjetnicka galerija puna
slika, s malo orginala i mnogo kopija, onda je srpska historija takva galerija, puna
falsifikata koje je Evropa pa i Amerika dugo vremena prihvacala kao orginalne.
Mnogi zapadni eksperti za Balkan eksploatisali su ih za svoje titule, a politicari za
svoje prljave ciljeve.
Srpska, crnogorska, makedonska, bugarska i grcka historijografije, pod balastom
politike i ideologije, imaju jedan poseban odnos prema iseljevanju muslimana sa
svojih prostora, pa i muslimanima uopste na svojim prostorima, posmatrajuci ga
iskljucivo u sklopu stvaranja svojih nacionalnih drzava i oslobidjenju od vjekovne
osmansko-turske uprave, a sto je podrazumijevalo odstranjivanje muslimana sa
prostora njihovih nacionalnih drzava. Duh koji je vladao, a vlada i danas gotovo isto
kao i prije, uticao je na historiografiju, iracionalnim nacionalizmom, koji je od
hisorigrafije pravio instrument svoje politike, pa su historicari kao sto vidimo postajali
logisticka podrska nacionalisticke ideologije prozete ksenofobijom.
Zakljucak
Ako se vratimo u sadasnjost, nije tesko zakljuciti, da su potomci jednom protjeranih iz
Srbije, naseljeni u dijelove sjeverene Bosnene:Bos. Samac, Kozluk, Janja, Bijeljina,
Brezobo Polje, Brcko,Bos. Brod, Derventa, Prnjavor pa sve do Orahove kod Bosanske
Gradiske, kao i dijerlove istocne Bosne I Hercegovine:Visegrd,Foca, Trebinje,
Nevesinje,Ljubinje,Srebrenica i itd, dozivjeli istu sudbinu svojih predaka, i to samo
nakon 120- 160 godinu. Potomci nekad do koze opljackanih, ponovo su opljackani na
isti nacin, od potomaka onih koji su pljackali njihove pretke. Metode primjenjivanje
prije u izgonu njihovih predaka, ponovu su primjenjivane 1991, 1992, 1993.godine na
isti nacin prema potomcima protjeranih iz Srbije.Stvorena je cito etnicka teritorija
koja danas nazivamo RS, istina kao entitet u sastavu BiH, ali sa aspiracijama, da se
prvom mogucom prilikom prikljuci Srbiji, sto ne krije ni jedan iole ugledniji politicar
u RS, na zadovoljstvo politickog vrha Srbije.
Gdje je kraj ovoj suludoj rasistickoj ili fasistickoj politici, nazovimo je kako god

hocemo, ali sigurno necemo pogrijesiti, koja ima podrsku medjunarodne zajednice.
Kakvu je sudbinu Bosnjacima namijenila medjunarodna zajednica, koristeci
velikosrpsku i velikohrvatsku rasisticku politiku. Po svoj prilici njen je cilj nestanak
Bosnjaka u BiH, ili u najboljem slucaju sabijanje Bosnjaka na jedan mali prostor u
centralnim dijelovima Bosne, na kome nece moci opstati iz ekonosmskih razloga, jer
ce njihov ekonomski razvoj zavisti od volje istocnih i zapadnih susjeda, a kakva je
njihova volja, najbolje pokazuju primjeri iz ne tako davne proslosti, iseljavanja
muslimana iz Srbije, i Hrvastke, bolje receno Slavonije i Like.
Ono sto ozbiljno zabrinjava kod Bosnjaka je nespremnost da iz nesto ranije i
skorasnje proslosti izvuku bilo kakvu pouku. Bosnjaci jos uvijek nemaju svoj
Nacionalni program. Bosnjaci jos uvijek ne znaju sta hoce od BiH, a ne znaju, jer
nisu okupili najumnije ljude medju Bosnjacima, da se uradi Nacionalni program
Bosnjaka, da svaki bosnjacki politicar u svako vrijeme zna, kako da se postavi u
odredjenoj situaciji. Kako sada stavri stoje, to je prepusteno volji vodje (ili vodjama)
ove ili one stranke, koji nisu dorasli da predstavljaju Bosnjake.Nikada i nikada, ne
smijemo dozvoliti da sudbinu Bosnjaka odredjuju jedan ili dva covjeka, bez obzira ko
je on ( ko su oni), i ma kakvih sposobnosti bio on ili bil onii. Bosnjaci su uvijek bili
prodavani od drugih, u prvo vrijeme od Turske a po volji zapadnih zemalja a u korist
nasih isticnih i zapadnih susjeda, a sad nas prodaju, i prodavat ce zapadne zemlje, u
dogovoru sa bosnjackim politicarima, a u korist nasih istiocnih i zapadnih susjeda, i
svakako na svoju volju, a na stetu Bosnjaka. Tako ce biti dok Bosnjaci ne izvuku
pouke iz nesto ranije i skorasnje proslosti, i ne naprave Bosnjacki nacionalni
program koga treba da sprovodi svaki politicar koji zastupa interese Bosnjaka. Taj
Program treba da pruzi odgovor na najaktualnija pitanja, kako Bosnjake zastiti od
medjunarodne zajednice, i od aspiracija nasih istiocnih i zapadnih susjeda, kako bi
Bosnjaci opstali kao narod, na svojoj zemlji i u svome dobru. Dakle,taj Nacionalni
program Bosnjaka ne bi podrazumijevao, nikakvu otimacinu tudje zemlje i tudjih
dobara, niti izgon bilo koga iz nacionalnih i vjerskih razloga. Ako to Bosnjaci ne
urade, ceka ih sigurno sudbina muslimana Srbije, Hrvatske, i Bosnjaka sa prostorora
danasnje RS.
AGRARNA REFORMA I KOLONIZACIJA 1918. GODINE
Pise Dr. Ivo Banac
Rijetko je u svijetu jedan narod uspio da u posljednjih 150 godina prosiri svoj drzavni
teritorij i protjera nesrpske narode, kao sto su to postigli Srbi. Interesantno je naglasiti
da se taj njihov uspjeh ne temelji na pobjedama u ratu, nego za pregovarackim
stolovima, uz podrsku njihovih ratnih saveznika. Uza Srbija, koja je obuhvacala
Beogradski pasaluk, poslije Balkanskih ratova 1912. i 1913. godine prosirila se
teritorijalno na Kosovo,dio Sandzaka i tzv. jugoslavensku Makedoniju. U tijeku prvog
Balkanskog rata srpske postrojbe su u tim podrucjima pocinile zlocin genocida nad
Albancima, Bosnjacima i Makedoncima. Palili su citava naselja ubijajuci civilno
stanovnistvo na najprimitivniji nacin, nozevima, sjekirama i tupim drvenim
maljevima. Takav zlocin nije bio zabiljezen u Europi od Selidbe naroda.Progon
nesrpskog stanovnistva nastavio se poslije uspostave srpske vlasti, pa je doslo do
masovnog iseljavanja, sto je uvjetovalo izmjenu demografske strukture i provodjenje
srpske kolonizacije na oteta imanja prognanika.Prvo navedeno prosirenje srpskog
teritorija, na kojem je provedena kolonizacija predstavlja pocetak realizacije
politickog programa, koji je definiran u "Nacertaniju" iz 1844. godine, Ilije

Garasanina.
Srpska ideologija osvajanja teritorija
Srpski nacionalni program u "Nacertaniju" 1844. godine polazi od obnove Dusanova
carstva iz XIV. stoljeca, uz odredjene promjene koje su bile posljedica politickih
dogadjanja sredinom proslog stoljeca. U stvari "Nacertanije" je postalo sinonim za
velikosrpski hegemonizam u odnosu na susjedne narode. U tom nacionalnom
programu polazi se od cinjenice da se Srbi ne mogu zadovoljiti dobicima iz Prvog i
Drugog srpskog ustanka, te da ce nastaviti borbu za preuzimanje prevlasti na
balkanskim prostorima. U "Nacertaniju" je navedeno u kojim zemljama Srbija treba
organizirati promidzbeni i obavjestajni rad, radi pripreme pripajanja tih zemalja svojoj
drzavi. Zbog toga taj program nije publiciran sve do 1906. godine. Nacionalnim
programom se predvidja prikljucenje Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore,
sjeverne Albanije, Srijema, Banata i Backe. Prvi put se u srpski nacionalni teritorij
ukljucuju podrucja bosansko-hercegovacka i vojvodjanska, koja nisu bila obuhvacena
Dusanovim carstvom. Kasnije "Nacertanije" ce postati srpska ideologija ne samo
dinastije Obrenovica i Karadjordjevica, vec i svih velikosrpskih programa do onih
genocidnih cetnickih Stevana Moljevica i Draze Mihailovica, kao i Memoranduma
SANU od 1986. godine.
Prema tome, velikosrpska hegemonisticka politika zadnjih 150 godina nije se u biti
promijenila, jer joj je osnovni cilj osvajanje teritorija, prodor na zapad preko Drine,
progon i unistvanje nesrpskih naroda radi stvaranja Velike Srbije i to da "svi Srbi zive
u jednoj drzavi". Zbog toga se vrsi promjena etnicke strukture kolonizacijom
osvojenih teritorija. Da bi proveli programsku politiku vode ratove i provode agrarne
reforme na osvojenim podrucjima radi kolonizacije srpskog stanovnistva. Mi cemo se
u nasem razmatranju osvrnuti na neke aspekte agrarne reforme i kolonizacije 1918.
godine.
Promjene vlasnistva nad zemljisnim posjedom 1918. godine
Radi boljeg uvida u stanje vlasnistva nad zemljisnim posjedom prije agrarne reforme
1918. i 1919. godine u Bosni i Hercegovini, gdje je ona na najdrasticniji nacin
provedena, koristit cemo se posljednjim popisom zemljisnog posjeda i stanovnistva po
vjerskoj pripadnosti, provedenog 1910. godine u Austro-Ugarskoj. Prema tom popisu
Bosnjaci-muslimani su imali 91,1 posto, Srbi pravoslavci 6,0 posto, Hrvati katolici
2,6 posto i "ostali" 0,3 posto zemljisnog posjeda. Poslije uspostave Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca, bosnjacki narod je dosao u podredjeni polozaj, jer je dobio status
vjerske manjine, pa mu je oduzeta politicka i kulturna autonomija. Prvom agrarnom
reformom od 1918. i 1919. godine na perfidan nacin proveden je genocid nad
Bosnjacima oduzimanjem zemljisnog posjeda, uz simbolicnu naknadu, koja nije
nikada u cijelosti isplacena. Preko noci su mnoge obitelji bogatasa zemljoposjednika
postale socijalni problemi, bez sredstava za zivot. Nekim obiteljima su cak uzeli
gospodarske zgrade i okucnice. Poceo je proces masovnog osiromasenja bosnjackog
naroda i egzodus u Tursku.
Otetu zemlju bosnjackih obitelji dobile su srpska domacinstva iz Bosne i
Hercegovine, Hrvatske krajine, Srbije i Crne Gore. U zemljisnje knjige upisali su se
kao vlasnici koji nista nisu platili za dobiveni posjed. To im je bila nagrada za to sto

pripadaju povlastenoj naciji. Glavno je bilo provesti nasilno izmjenu demografske

strukture, srpskom kolonizacijom, u skladu nacertanijevskog programa. Naime, pod
svaku cijenu se nastoji prikazati Bosnu i Hercegovinu kao srpsku zemlju, koja se treba
u povoljnom povijesnom momentu prikljuciti Velikoj Srbiji.
Omjer genocida nad Bosnjacima mozemo ilustrirati pokazateljima o promjeni
vlasnicke strukture zemljisnog posjeda, koji je oduzet prvom agrarnom reformom
1918. i 1919. godine. Bosnjacima-muslimanima oduzeto je ukupno 1.175.305 hektara
poljoprivrednom i sumskog zemljista. Od akcionarskih drustava, banaka i drugih
institucija oduzeto je 110.922 hektara zemljista.
Prema tome, oduzeto je ukupno 1.286.227 hektara poljoprivrednog i sumskog
zemljista. Cjelokupna zemlja oduzeta po prvoj agrarnoj reformi 1918. i 1919. godine
je dodijeljena 249.518 srpskoj obitelji, medju kojima su bili i naseljenici, kolonizatori
izvan Bosne i Hercegovine, a narocito "solunasi". Imamo li u vidu da je svaka obitelj
imala u prosjeku po cetiri clana, onda proizlazi da je skoro jedan milijun stanovnika
srpske nacionalnosti postao vlasnikom i posjednikom zemljista i znatno se obogatio.
Ostrica agrarne reforme 1918. I 1919. godine najvise je bila usmjerena protiv
pripadnika islamske vjeroispovijedi, radi ponovnog ozivljavanja svetosavske
ideologije, cija je sintagma - jedan narod jedne religije u jednoj drzavi. Zbog toga je
agrarna reforma na genocidan nacin provedena i nad zemljoposjednicima
muslimanima koji su zivjeli u Makedoniji, na Kosovu i Metohiji, te Sandzaku i Crnoj
Gori. Njima je oduzeto ukupno 231.098 hektara zemljista, koji su dodijeljeniu
vlasnistvo 48.267 srpskih obitelji.
Primjenom navedene metodologije da je svaka obitelj u prosjeku imala cetiri clana,
proizlazi da je skoro 200 tisuca clanova srpskih obitelji dobilo zemlju, cime se je
znatno izmijenila vlasnicka i etnicka struktura stanovnistva. Proces iseljavanja i sa tog
podrucja je nastavljen u Turskoj, paralelno s kolonizacijom srpskog stanovnistva, iz
Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Like, Banije i Korduna.
U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca agrarna reforma 1918. i 1919. godine
provedena je u znatno blazem obliku u Hrvatskoj i Sloveniji, u odnosu na podrucja u
kojima su zivjeli muslimani. Primijenjena je na veleposjednike i oduzeto im je
relativno manje zemljista, sto prema statistickim pokazateljima predstavlja oko 1/4 od
ukupno oduzete zemlje u drzavi. To iznosi 406.981 hekatara zemljista, koje je
podijeljeno na 316.762 srpske obitelji, koje su pretezito kolonizirane iz pasivnih
krajeva. Tako je na tom podrucju skoro 1.200.000 clanova obitelji dobilo zemlju u
vlasnistvo i posjed. Agrarna reforma 1918. i 1919. godine jedino nije provedena u
Srbiji, u granicama bivseg Beogradskog pasaluka do 1912. godine, sto je dokaz
povlastenog polozaja srpskih veleposjednika u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Iz
navedene analize vidi se da je prvom agrarnom reformom od 1918. i 1919.godine
oduzeto bivsim zemljoposjednicima u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1.924.307
hektara zemljista i podijeljeno na 614.603, pretezito, srpske obitelji. Primjenivsi
usvojenu metodologiju da obitelj ima prosjecno cetiri clana, proizlazi da je oko
2.450.000 clanova obitelji dobilo uvlasnistvo i posjed zemlju, a da za nju nisu nista
platili. S povijesnog gledista, agrarna reforma je doprinijela najvecoj kolonizaciji
srpskog naroda u prostore preko Drine u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. To je
bio politicki koncipiran plan srpske teritorijalne ekspanzije u poslijeratnim uvjetima.
Najveci stradalnici bili su pripadnici islamske vjeroispovijedi Bosnjaci, Albanci, Turci

i Makedonci, jer od ukupno oduzetog zemljista po agrarnoj reformi bilo je 3/4 otetog
iz njihovog posjeda ivlasnistva.
Povijesno, Banjaluka nije srpski grad
Pred kraj agrarne reforme 1918. i 1919. godine, kojom je na temelju
diskriminatorskog zakona oduzeta zemlja Bosnjacima, koristene su i teroristicke
metode, kao poznati "mars smrti" u 1919. godini na Bosnjake iz Lijevce polja kraj
Banjaluke. Na plodnim ravnicarskim podrucjima Lijevce polja zivjelo je pedeset
tisuca Bosnjaka, od kojih su vise tisuca vlasnika zemljisnog posjeda ubili srpski
teroristi prigodom "marsa smrti", a preostali dio civilnog stanovnistva su protjerali sa
stoljetnih ognjista. Duga kolona stradalnika isla je pjesice do zbirnih logora na
Kosovu i Sandzaku, odakle su prebaceni u Tursku i naseljeni u Anadoliji. Tada su
Bosnjaci izgubili zemljisni posjed u opcini Banjaluka na najbrutalniji nacin,
genocidom.
Srpske obitelji, bezemljasi i solunasi su se naselili u kuce i zaposjeli otetu zemlju
Bosnjaka. Doslo je do nagle promjene demografske i vlasnicke strukture u Kraljevini
Srba, Hrvata i Slovenaca. Radi ilustracije navode se statisticki pokazatelji da do 1878.
godine nijedna srpska obitelj nije bila vlasnik zemljisnog posjeda u Lijevce polju kraj
Banjaluke. Tek poslije agrarne reforme 1918. i 1919. godine intenzivira se
naseljavanje i kolonizacija srpskog stanovnistva u opcini Banja Luka. Prema prvom
popisu stanovnistva u Bosni i Hercegovini, za vrijeme Austro-Ugarske, 1879. godine,
prema vjerskoj pripadnosti u gradu Banjaluci, Bosnjaci muslimani su bili apsolutna
vecina stanovnistva od 67,71 % a od 1895. godine pa sve do 1991. godine njihov se
postotak neprekidno smanjivao, te je danas pao na 19,35 posto.
Broj Hrvata katolika u 1879. godini iznosio je 10,52 posto, da bi se postupno
povecavao te 1931. godine narastao na 29,26 posto. Na toj razini se zadrzao sve do
1953. godine, kada je iznosio 28,34 posto. Poslije je doslo do naglog smanjenja broja
Hrvata u ukupnoj populaciji, pa je njihov udio pao na 10,97 posto u 1991. godini.
Pravoslavno stanovnistvo obuhvaca Srbe i Crnogorce, pa ih je prilikom popisa, 1879.
godine, bilo 19,80 posto. Od tada se njihov udio u ukupnoj populaciji povecava, te
1931. godine iznosi 30,53 posto, a intenzivniji porast nastaje 1948. godine kada
dostize 34,78 posto, da bi 1991. godine iznosio 49,3 posto. Iz navedenih pokazatelja
moze se zakljuciti da Banjaluka nije povijesni srpski grad, kako tvrdi ratni zlocinac
Radovan Karadzic, jer se srpsko stanovnistvo u taj grad pocelo naseljavati u XIX.
stoljecu.
Nagli porast srpskog stanovnistva nastaje poslije provedene agrarne reforme 1918. i
1919. godine, kada su Srbi oteli zemlju od Bosnjaka, i nakon katastrofalnog potresa
1969. godine, kada su u najvecem broju dobili posao i novosagradjene stanove. Uz to
povecanju udjela srpskog stanovnistva u gradu Banjaluci doprinio je korpus JNA od
25 tisuca vojnika i 700 casnika, od porucnika do generala, koji su pretezito iz Srbije i
Crne Gore.
Povijest se na jedan nacin ponavlja. U tijeku srpske agresije, od 1992. do danas, srpski
agresor provodi genocid na Hrvatima i Bosnjacima u gradu Banjaluci. Kako je
registrirala statistika prigodom popisa stanovnistva, 1991. godine, u okolici Banjaluke
bilo je dvanaest naselja s etnicki cistom hrvatskom vecinom, ali iz njih su u srpskoj

agresiji protjerani skoro svi Hrvati, a njihove kuce i zemljiste zaposjele su srpske
obitelji. Proces nasilne promjene demografske strukture i zemljisnog vlasnistva vrsi se
sistematski od uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), pa traje skoro 80
godina, ali sve do 1992. godine Srbi nisu u gradu Banjaluci cinili apsolutnu vecinu
stanovnistva. Buduci je povijesno Banjaluka bosnjacki grad, koji se sada nalazi pod
okupacijom srpskog agresora, legalna vlada u Sarajevu opravdano trazi da se izvrsi
njegova demilitarizacija i da mirnim putem dodje pod kontrolu organa Federacije
Bosne i Hercegovine. Radi toga, medjunarodna diplomacija je prihvatila prijedlog o
obustavi vojne aktivnosti i mirnog rjesavanja statusa grada Banjaluke putem
pregovora.
Simbolicna naknada za otetu zemlju
Zastupnik u Saboru ' parlamentu - Narodnoj skupstini Kraljevine SHS dr. Stjepan
Radic u svojim govorima i napisima odupiruci se hegemoniji, izmedju ostalog
kritizirao je i nacin sprovodjenja agrarne reforme 1918. i 1919.godine, kojom je
nasilno oduzeta muslimanska zemlja (od aga i begova). Zbog toga je radikalski
zastupnik Punisa Racic izvrsio zlocin pucajuci u hrvatske zastupnike u njihovim
zastupnickim klupama, ubivsi Pavla Radica i Djuru Basarickog i ranivsi Stjepana
Radica, Ivana Pernara i Ivana Grandju, pa je dr. Stjepan Radic od posljedica teskog
ranjavanja umro 6. kolovoza 1928.godine. Poslije je odluceno da se Bosnjaci
muslimani obestete za oduzeta imanja, pa je drzava priznala da je bilo "nepravilnosti"
u provodjenju agrarne reforme. Doneseni su zakoni o financijskoj likvidaciji odstete
za oduzeto zemljiste poslije 1928. godine s kojima se pocinje regulirati isplata
zemljista.
Zemljiste je tada procijenjeno za 60 posto manje od stvarne trzisne vrijednosti, a
isplata se je vrsila u gotovom novcu i obveznicama na rok od 50 godina sa cetiri posto
kamata godisnje. Isplata je vrsena dva puta godisnje pocevsi od 1923. godine i trebala
je trajati do 1971. godine. Bosnjacima muslimanima je isplacivana naknada za
oduzeto zemljiste po dva osnova, za aginsku zemlju (s kmetovskim odnosima) i
begovsku zemlju (s najamnim odnosima). Do pocetka Drugog svjetskog rata bivsi
vlasnici su naplatili za aginsku zemlju 125 milijuna dinara u gotovini, ili 49 posto, a u
obveznicama 36 posto, sto novcano izrazeno iznosi 46,8 milijuna dinara. Ukupno je
naplaceno 171 milijun dinara ili 67,4 posto, a otalo nenaplaceno 83,2 milijuna dinara
ili 32,6 posto. Za razliku od obestecenja vlasnika za aginsku zemlju, naknada za otetu
begovsku zemlju planirana je iskljucivo u obveznicama, s rokom isplate od 50 godina.
Od ukupno predvidjenih 650 milijuna dinara u 36 polugodisnjih rata, isplacenesu
samo cetiri u iznosu 139,5 milijuna dinara, ili manje od 1/4, odnosno 21,5 posto.
Prema tome, nije isplaceno 510,5 milijuna dinara, ili 78,5 posto. Iz navedenih
pokazatelja jasno se vidi da oduzeta zemlja bivsim zemljoposjednicima (agama i
begovima) nije nikada u cijelosti placena, pa nije mogla postati vlasnistvo Srba, niti se
je pravno valjano mogla prenijeti na njihove potomke. Prema misljenju pravnih
eksperata pravo na neisplacenu zemlju nikada ne zastarjeva, a zemljisna
dokumentacija oprovodjenoj agrarnoj reformi sacuvana je u Arhivu grada Sarajeva i
Becu.
Sazetak
Nakon Balkanskih ratova 1912. i 1913. poceo se primjenjivati nacertanijevski

nacionalni program velikosrpskog hegemonizma, kolonizacijom srpskog stanovnistva

na osvojenim teritorijama Kosova, dijela Sandzaka i tzv. jugoslavenske Makedonije.
Taj proces kolonizacije srpskog stanovnistva preko Drine intenziviran je poslije Prvog
svjetskog rata, kada je stvorena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, 1918. godine.
Medju prvim zakonskim aktima nove drzave bila je Agrarna reforma 1918. godine,
radi kolonizacije i promjene demografske i vlasnicke strukture stanovnistva. Ona je
najdrasticnije provedena u Bosni i Hercegovini, nad zemljoposjednicima Bosnjacima
muslimanima, od kojih je oduzeto 1.286.227 hektara poljoprivrednog i sumskog
zemljista kasnije podijeljenog na 249.518 srpskih obitelji.
Na isti nacin postupljeno je prema muslimanima zemljoposjednicima u ostalim
dijelovima Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca pa i onima koji suzivjeli u
Makedoniji, Kosovu i Metohiji, te Sandzaku i Crnoj Gori. Na pripadnike islamske
vjeroispovijedi otpada 3/4 od ukupnog zemljista, koje je oduzeto agrarnom reformom
od 1918. i 1919. godine, sto ih je dovelo u tezak ekonomski polozaj i prisililo na
iseljavanje u Tursku. Iz prezentiranog razmatranja se vidi da je u Hrvatskoj
(Dalmacija, Slavonija), Vojvodini i Sloveniji agrarna reforma primijenjena na krupne
zemljoposjednike, pa im je oduzeto 406.981 hektar zemljista, sto je ispod 1/4 ukupnog
zemljista, te je podijeljeno na 316.762 srpske obitelji. Ukupno je agrarnom reformom
oduzeto 1.924.307 hektara zemljista i podijeljeno na 614.603, pretezito srpske,
obitelji. Na taj nacin, prema primijenjenoj metodologiji u analizi proizlazi da je blizu
2.450.000 clanova obitelji dobilo u vlasnistvo i posjed obradivo i sumsko zemljiste, pa
je time izvrsena prva kolonizacija srpskog stanovnistva, s cime je izmijenjena
demografska i vlasnicka struktura nad zemljistem u prvoj Jugoslaviji.
O zlocinima cetnika Draze Mihalovica i njegovih komandanata po BiH naopsirnije je
pisao Vladimir Dedijer u svojoj knjizi "Genocid nad muslimanima u Drugom
svjetskom ratu". Iz tog razloga ovdje cu prezentirati samo Instrukcije Draze
Mihajlovica, i neke brojcane podatke o stradanju muslimana:Visegrada, Gorazda,
Foce itd, ali samo brojcano. Opsirnije svako moze porcitati u knjizi V. Dedijera ciji
sam naslov naveo.
Muslimani su strahovito stradali od cetnickih masovnih genocidnih pokolja, a
ogroman procenat ih je protjeran sa svojih ognjista. Draza Mihajlovic je u stvaranju
homogene Velike Srbije vidio najvecu zapreku u bosnjackom narodu i Bosnjacima
Sandzaka, pa je zato u instrukcijama cetnickim komandantima Djordju Lasicu,
komandantu cetnickihj odreda vojske u Crnoj.Gori i kapetanu Pavlu Djurisicu,
komandantu limskih cetnickih odreda jugoslavenske vojske, sa vlastitim potpisom
istakao ciljeve borbe:
1.Borba za slobodu cjelokupnog srpskog naroda pod skriptom N.J.V.Petar II;
2.Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj Veliku Srbiju, etnicki cistu, u granicama Srbije,
C.Gore, BiH,Srema,Backe;
3.Borba za ukljucivanje u nas drzavni zivot i svih jos neoslobodjenih slovenackih
teritorija pod Italijom i Njemckom, kao Trs, Gorica, Istra i Koruska, kao I dijelovi
bugarske I Sjeverne Albanije s Skadrom;
4.Ciscenje drzavne teritorije od svih narodnih manjina i nacionalnih elemenata, a
narocito po Srbe najopasnije-muslimane;
5.Stvoriti neposredne zajednicke granice izmedju Srbije I C.Gore, kao iizmedju Srbije
i BiH, ciscenje Sandzaka od muslimanskog zivlja, te BiH od muslimana i hrvatskog

zivlja;
6.Kazniti sve one koji su krivi za nasu aprilsku katastrofu;
7.Kazniti sve ustase i muslimane koji su u tragicnim danima nemilosrdno unistavali
nas narod;
8.U krajevima ociscenim od narodnih manjina i nacionalnih elemenata izvrsiti
naseljavanje Crnogoraca, a u obzir dolaze siromasne, nacionalno ispravne i postene
porodice;
9.Osiguranje jednog takvog politickog tijela koje ce voditi drzavni brod smjerom
opstih narodnih teznji i interesa;
10.Ciljevi su ogromni i zato je borba toliko zahvalnija za one koji se bore za njihovo
ostvarenje.
Govoreci o upotrebi cetnickih odreda u C.Gori u datom trenutku Draza Mihajlovic
dosloce kaze:
1.Jednim dijelom snaga dejstvovati sa doline Lima, pravcem Bijelo Polje. Sjenica i
Pestar da se ociste od muslimanskog i hrvatskog zivlja;
2.Dijelom snaga dejstvovati pravcem ka Metohiji, sa zadatkom da se na tom pravcu
ociste teritorije nastanjene Arnautima, kao i da se presretnu oni koji ce biti prognani
sa Pestara i Sandzaka.
3.Dijelom snaga iz podrucja Niksica dejstvovati u pravcu Juznog primorja ka
Dubrovniku sa zadatkom da se ovi oslobode. Jednim dijelom snaga djelovati ka jugu
u cilju zauzimanja Skadra. U svakom slucaju obezbijediti C.Goru od upada arnautskih
elemenata iz Albanije.
Zlocin I genocid
Najmasovnije zlocine genocida nad Bosnjacima cetnici su izvrsili u istocnoj Bosni,
istocnoj Hercegovini i zapadnom Sandzaku. Samo u istocnoj Bosni, u periodu od
augusta 1941. Do januara 1942. Godine, ubijeno je preko 18 hiljada Bosnjaka.
O kakvim se zlocinima radi, vidi se iz svjedocenja "Hadzere Bijedic-Catovic", bacene
u jamu Cavkaricu u septembru 1941. Godine. Ona kaze: "Kada su nas cetnici uhvatili,
tj. nase komsije Srbi, rekli su nam da nas vode u Stolac. " Na pitanje 'Je li vas koliko
bilo', ona je odgovorila da ih je bilo preko 6 stotina, sto zena, sto djece i staraca.
Poveli su nas prema Nevesinju, te nas opet odatle vratili govoreci da ce nas vratiti
kuci, dok su oni, u stvari, trazili jamu, u koju ce nas moci baciti. Najzad im je poslo za
rukom i nasli su jamu, koja je bila povoljna za njihovu zlocinacku namjenu. Nas su
malo dalje od jame zadrzali dok sa puskama okrenutim prema nama pazili da neko ne
bi pobjegao. Jama je od nas bila udaljena oko 100 metara i nalzila se iza jednog
omanjeg brezuljka. Odvodili su nas grupu po grupu tako da mi koji smo ostali nismo
mogli vidjeti kako ih bacaju u jamu. Najzad je dosao red i na mene. Poveli su me sa
jednom zenom, jednim starcem i dvoje nejake djece. Cim sam prisla jami i vidjela sta
me ceka, ja sam se od straha onesvijestila. Kada sam pala u jamu potres me je
osvijestio, a ja sam se odmah pomnakla u stranu, da na mene ne bi pali oni sto si ih
poslije bacali. Osjecala sam pored straha i veliki bol u lopatici, jer sam prilikom pada
iscasila ruku u lopatici. Uz mene, bila je jos ziva i jedna zena, koja je bila noseca. Ona
je mnogo jaukala i previjala se od bolova zadobijenih pri padu. Umrla je slijedeci dan.
Ja sam prezivjela hraneci se hljebom koji sam imala uza se. Nasla sam prilicno mnogo
hrane i kod drugih koji su bili mrtvi. Spasili su me seljaci iz Nevesinja. Kada sam
izasla iz jame nisam tezila vise od oko tridesetak kilograma, a prije toga sam imala 70
kg." (Izvod iz fonda arhive Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu A-3769. Str.

20/21).
Korijen hrvatsko-srpskog genocida u istrebljenju Bosnjaka-muslimana lezi u tradiciji
balkanskih vlastodrzackih krugova da tim putem stvaraju etnicki ciste teritorije. Srbi
su svoja klanja Bosnjaka u najvecoj mjeri izvrsili na mostovima Foce (8 hiljada
zaklanih u februaru 1941.), te Gorazda i Visegrada.
U izvjestaju kotarske ispostave Gorazde pise: "Na most su dovodili cijele grupe ljudi
od 300 osoba pa i vise. Tada bi na jednoj strani mosta donijeli harmonike i svirali a na
drugoj bi postavili motor, te bi ga upalili i dodali puni gas da bi prigusili vrisak
nesretnih zrtava koje bi za to vrijeme klali i mucili na najsvirepiji nacin. Samo na tri
mosta u Gorazdu poklano je preko 7 hiljada Bosnjaka, a na relaciji Foca-Ustipraca
Drina je progutala oko 20 hiljada Bosnjaka-muslimana." (Iz knjige prof. Dr. S.Cekica
"Genocid nad Bosnjacima u II Svj. Rata", izdavac MAG, Sarajevo 1996.godine).
Poseban vid zlocina nad Bosnjacima bilo je pokrstavanje, o cemu ima veliki broj
dokaza. Tako Devla Hadzimusic, kci Muratova iz Potpeci, opcina Dragacevo kod
Foce, prica: "Cetnici Milan , Acim, Ljubo i Milovan Perisic iz Potpeci, ti nasi susjedi
pokrstiuli su oko 80 muslimana iz naseg sela. Medju njima je bilo najvise zena i djece,
a bio je i jedan starac Hasan Kovac. Spomenuti cetnici su najprije izdali proglas,
pozivajuci sve muslimane sela Potpec da se pokrste, naglasivsi pri tome da ce svi oni
koji se prekrste uzivati sve povlastice i da ce biti spaseni, dok ce svi koji to odbiju biti
poklani ili protjerani."
(Izvod iz knjige Muhameda Hadzijahica "Posebnost BiH i stradanje Muslimana",
1991.)
U kojoj mjeri se srpski nacionalizam bio infciran mrznjom prema muslimanima,
nalazimo u raznim dokumentima, korespondencijama . Milos Jovanovic, komandant
Ozrenskog cetnickog korpusa 13.februara 1943. Godine, pise komandantu Zenickog
cetnickog odreda Golubu Mitrovicu: "Sjetite se velike borbe za oslobodjenje pod
vodstvom velikog Karadzordza. Srbija je bila puna Turaka (muslimana) u Beogradu i
ostalim srpskim varosima. Strsile su muslimanske munare, a pored dzamija su
muslimani vrsili svoja smrdljiva pranja, kao i sad u srpskoj Bosni i Hercegovini. Na
stotine hiljada muslimana je bilo tada preplavilo i nasu domovinu, a prodjite danas
kroz Srbiju necete nigdje naci niti jednog muslimana, necete naci cak ni njihovog
groba, ni jednog siljka (nisana-nadgrobnog spomenika), jer je svjesni sprski narod jos
davno sve to zbrisao sa zemlje zive, a isto tako dosljedno i potpuno unisten je i
posljednji trag mrskog muslimana, te je srpski narod ostao cist, sposoban za velika
djela balkanskog i svjetskog rata za oslobodjenje svih srpskih zemalja. To je najbolji
dokaz i jamstvo da cemo uspjeti u ovoj danas svjetskoj borbi i da cemo istrijebiti sve
muslimane iz nasih krajeva. Nijedan musliman nece moci medju nama ostati."
Niko medjutim ne cita tekst koji je predstavljen u samom Letopisu Matice Srpske.
Posto neki ocigledno imaju problema sa razumjevanjem teksta evo da im pomognem.
Teskoce prilikom razumjevanja teksta su mozda zato sto je tekst pisan staromodnim
srpskim jezikom iz tog doba, dakle 1825 godine a mozda zato sto je pisan cirlicom.
Dakle ovo je prevod na moderan srpski jezik
II Sloveno-Serbsko koljeno

Ovom koljenu pripadaju

1. Bugari u starom kraljevstvu Bugarskoj a sada u takozvanoj proviciju Sofija Vilajet,
izmedju Dunava, Crnog Mora, Balkan Gore i Srbije. Krenuli su od Volge 679 godine i
dosli ovamo i tu naseljena slovenska plemena pokorili ali se sa njima sjedinise
primivsi slavenski jezik i slavenske obicaje. Bugara ima oko 500 000 od kojih su 450
000 pravoslavne vjeroispovjesti a ostali su katolici.
2. Serbi su najprije u kraljevstvu Srbskom (sadasnjoj provinciji Turskoj Serf-Vilajet)
s obje strane Morave, izmedju Timoka, Srema, Save i Dunava obitavali; poslije su
narocito koncem 17 vijeka u Austriju, Slavoniju i juznu Madjarsku presli i tu se
naselili. Oni se zlonamjerno i Raci (Rasljani) nazivaju od stranaca; neka je cast
Srbima koji zive oko rijeke Rasce koja je nekad cijelu zemlju srpsku na Srbiju i Rasku
dijelila. U Serfvilajetu ima 900 000 Srba; u Madjarskoj ukljucujuci i Slavoniju 338
000; dakle svega 1238 000; svi su istocne pravoslavne crkve.
3. Bosljaci zive izmedju Drine, Vrbasa, Save, Dalmacije, Srema; broje 450 000;
ispovjedaju ili islam, ili su katolici ili pravoslavni.
4. Cernogorci (Montenegri) nazivaju se slovenski stanovnici planina Crnogorskih u
Turskoj Albaniji koja se od primorja Antivarskog i Bosne proteze. Od Turaka nikad
pokoreni nisu bili i dan danasnji su slobodni i nezavisni. S njima upravlja Episkop
Mitropolit Petar Petrovic. Ima ih preko 55000 ljudi koji su bez iznimka pravoslavnog
vapitanja crkve sinovi.
Na slijedecoj stranici su vjerovatno
5. Slavonci
6. Dalmatini
Za neke diskutante je ovo dokaz da 1825 godine pisac doticnog clanka iz Letopisa
Matice Srpake smatra sve Bosljake posebnim narodom samo podjeljenim u tri vjere.
Posto ja mislim da logika tim diskutantima zakazuje hocu samo da pojasnim sta sj
mislio pisac ovoga teksta iz Letopisa Matice Srpske saopstiti svojim citaocima.
Prvo se navode Bugari za koje se jasno kaze da nisu cak ni Sloveni nego da su
sjedinili sa Slovenima prilikom dolaska na Balkan poprimivsi njihov jezik i obicaje.
Dakle Bugari su kulturloski Slaveno-Serbsko koljeno ali ne i porijeklom jer nisu
slovenski narod.
Pod brojem 2 se navode Serbi i po opisu gdje oni zive i gde su se preselili krajem 17
vijeka (velike seobe Srba pod Carnojevicima) vidi se da se radi o Srbima iz Srbije
dakle geografski pojam. (izraz Srbijanci Ausrtougarska jos nije izmislila)
Ostale kategorije Bosljaci, Crnogorci, Slavonci, Dalmati predstavljaju takodje
Slaveno-Serbsko koljeno po geografskoj odrednici ili mozda neko od diskutanata
misli da su Slavonci i Dalmati posebni narodi kao sto uostalom hoce i Bosljake da
predstave.

Jos jedna napomena. U pravoslavnoj crkvi svaki narod ima svoju autokefalnu crkvu.
Tako imamo Bugarsku, Rusku, Srpsku, Grcku Pravoslavnu Crkvu itd. Da su Bosljaci
poseban narod onda bi pravoslavni Bosljaci imali i svoju autokefalnu Bosljacku
Pravoslavnu Crkvu. Isto vazi i za Cernogorce. Medjtim i Bosljaci i Cernogorci su
pripadnici Srpske Pravoslavne Crkve kao i Srbi iz Srbije.
,
.
,
.
,
.
,
.
, ,
, .
,
.
"" ,
, .
. , ? 8)
.
//. 8-) ,
. ? ,
? III (
) , .
? ,
, .
,
, .
II - - ,

?
""" . ,
. , ,
,
, ""
,
.
,
,
."
,
, ( .
( )
( ) ,


. , , ,
, . , ,
,
,
, ,
. (
"Drang nach osten"
), :
(), (), ,
: , .
Meunarodna komisija strunjaka za istinu o Jasenovcu, osnovana je 2000. godine.
Na jednoj sednici Meunarodne komisije u Njujorku dolo se do podataka da su 1400
katolikih svetenika iz NDH bili direktni koljai nevinih rtava genicida o emu
govori Dr. Srboljub ivanovi, profesor londonskog univerziteta, antropolog svetskog
glasa i lan Meunarodne komisije strunjaka za istinu o Jasenovcu. Njegova
kazivanja prenosi "Politika" od 3. jula 2002. U jednom dokumentu navodi se i to da u
zloglasnom logoru Jasenovac su se esto ustae i takmiile meu sobom koliko e ko
od njih da poubija nevine rtve. Katoliki svetenik Mate je u jednom danu zaklao
1360 Srba!!!!

,

( )
22. 1945.
600 , ,

.

.
, ,

,
- ,

.
.

82
.

, ,
( ) 41.000 ,
.

 ,
, 73.000
, ,
, . 19.106 14
.
u
,
, .
1993.

, , .



. :

, ,
,
, ,

.
,
, ,
.
, , ,

.
.
Katolika crkva u slubi zloina
Teke optube jevreja iz Zagreba zbog odnosa prema Jasenovcu. Jevrejska nevladina
organizacija iz Zagreba Margelov institut saoptila je da se Rimokatolika crkva u
Hrvatskoj i dalje slui revizionistikim smanjivanjem broja jasenovakih rtava u
politikantske svrhe, istiui da je svako smanjivanje broja rtava u slubi poinjenog
zloina.
+++
Institut navodi da ne vidi ni po emu spremnost Rimokatolike crkve u Hrvatskoj da
sa sebe konano uspeno zbaci teret istorijske odgovornosti za endehazijske strahote,
od kojih neuspeno bei poslednjih 67 godina.
Nadbiskup zagrebaki kardinal Bozani ne dolazi u Jasenovac, dok na Blajburgu 13.
maja prole godine zahteva da se sazna istina o Jasenovcu nakon ustakog Jasenovca,
te time svesno podrava krivotvorene teze nekih hrvatskih istoriara revizionista da je
Jasenovac radio i posle 1945. godine, ali za Hrvate, navodi se u saoptenju.

Institut istie da je svako izjednaavanje Jasenovca i Blajburga, u bilo kom vidu,

neprimereno poreenje sudbine onih koji su sluili reimu koji je ubijao u Jasenovcu i
onih koji su ubijani u Jasenovcu i drugim ustakim logorima smrti.
Margelov institut navodi da potpuno podrava nastup hrvatskog antifaistikog
borca i biveg logoraa ustakog koncentracionog logora Ivana Fumia na
komemoraciji u Jasenovcu.

1941.
.
.
( ),
.
.
, ,
.
.
10. 1941. ,
.
. [1]
E !!!
[]

.

, 2000. .
1400

. , ,

. "" 3. 2002. [2]
" "
" , ,
". [2]
.
" "
,
(Einsatzgruppen),

. , ,

 .
. [3]
, ,
1941.
-
,
.
-
,
.
[3]
,
,
: "
". [3]

,
() 1942. ,
, " ,
" ( , ,
" " 143. 7. 1941. ). [4]

(
). ,
.
,
.

.
,

. "


" [4]

: " , ,
".

: "!
: : ,
. , .
, ,

 .
, ,
,
. ,
, "
(" " 3. 1941. ).
[
1941.
""
. ,
,
.
1941.

. , , : "
,
, ". 28. 1941.
" "
.
,
, 18. 1941.
II, , .
XII , , .
.

- XII .
.
( , 17. 1835 , 28.
1895[a]) .
, 1862.
- 187677,
.
4. ,
.
- 187778 ,
24. 1877. ,
.
188185 ,
188687.

 , ,
.[1] , ,
,

, 4. 1852.
.[1][2][3] ,
, ,
, , .[1]
,


. ,
. ,


1862. .[4]
, 1. ,
,[3][4]
. , ,
,
.[2]
1867. ,
.[2]

,
, , ,
.[2]

, .[2]

. ,
.[2]

, .
.
.[2]

- (187677)

1876. , ,

. ,
, . ,

 ,
,
, , .[5]

( ).[6]
, ,
(2. )
,
.

.[6]

,
(1877).
, je ,
8 , 1 8
a,[7]
. 1.
, a 8 je
. , , ,
, ,
11 .[8]
je
, a
.
je 4. 2
.[8][9]

,
, [. ]
,
.
.[10]

, .
,
.

 ,
. 19.

.[6][8]

. , ,
(1877).
,
, 22. .[11]
43 , 12 , 4
4.000 .[12]
, ...

... ,
, 5 , ,
.[13]

.

6 , 5
4 2 ,
. : 2
6 4 .[14]

1. 9 .
,
,
,
. 11
, 3
. 2

. 3
, . ,

 . 124
376 .[15]
,
:

-,
...
50 180 .[16]

4 4 .
,
. :

. .
.

. ,
,
.[17]

2. .
3
, .
.

.[18]
, .
:

, .[19]

, , ,

(15.000 ) .[20]
, - ( . , 5:1
),
-.[21]
,
. ,
, .
-, ...[22]

 . ,

. ,
.[23]

[ ]
. ,[b] [ ]
, ,
,
, ,
, ,
.[24]

3. 10
.
, , ,
.[25]

,
. ,

.[25]
, ,
.

4. 13 12
,
. ,
.
. ,
(3 , 1 1
), .[25]

, 4. 5. ,
,

.[25]

 , ,
,
:

, ,
, , ,
...
, ,
, [. 4. 5.
], ,
, .[26]

5. 8

.
.

. -
. , ,
.
,
.
.[27]

8-9
,
, 5 .
,
,
. ,

. , ,
, :
, .[28]
,
,
. ,
.
80 .

.[28]
, .
, ,
1.500 . ,

.[29]

 , , 23
.
.[29]
:

,
.
; ,

, ;
; ;
,
. 6-8
; , hors de
combat,
,
. ,
.[29]

- .
,
.[2]
,
,
.[11]
,

.[30]
, , ,

. , ,
.[11]


. , -

.
- :
, -,
. ,
(19 23. ) .[11][31]
- . ,
. ,
.
,

1.100.[31]

,
(1877).
23. ,
,
, . ,
, .
1.500.[31]
,
. . , :

, ...[32]

, 23. .
,
.
.
, .[33]
, , 28.
. , - .
. -

. ,
. ,
, : .
, -
.[31]
9 371
38 1.195 . .[34]

1.
2.

^ .
^ .

(, 11. 1864 , 24. 1929)

, .
,
, , 1883. .
(1882)
(1885).
1887,
.
1914. , , ,
.
,
. 1920. ,
.[ 05. 2011.]
,
., ,
- .
,
.
1929. . .

, 1895;
, 1899;
, , 1900
IIV, 191027
, 1900.
. , 1901.
XIX , 1903, 1904.
, 1910.
, 1911.

, 1912.
-
, 1913.

(1911)
:

, (1911). .
: . .

.
, ;

.
;
.
.
. .

1.
,
, ,
, .

. ,
.
,
:
,
.
, ,
.
, ,
:
, ,
! .

 , ,
. ,
, , .
8

2.
,
.
:
, .
:
,
.
,
.
,
.
,
.
,
, , .
, ,
, .
9

.
, ,
, !
,
!

! !
,
,
,

, ,

 !
, ,
,
,
.
,
, !
, ,
!

,
,
!
, ,
!
,
,
!
! ! :

1.
, .
.
,
.
, , ,
. ,
, :
! !
, ,
, ,
.
,

11

2.

, .


. .
, , :
! !
.
, , , , ,
:
!
! . , ,
!

1.

,
.
, .
, ,

. , :
, ,
!

2.
1828, , ,
13 , ,
.
, , ,
. , , , , ,
:
, !

1.

, ,
.


:
! , , ,
!
! .

2.
1809 , .
.
. 15 ,
:
!
!

.
1.

.
. ,
,
I.
, , , :
, ! !
?!

2.
, ,
.
,
17 . , , ,
.
. ,
,
. :
, .
, , . ;
: ,
, ;

3.
1848, :
, , ! .
. ,
! ?
18 . ,
. . :
? , , ,
. , . ,
. , .
. , ,
. , .
! :
. .
! !

4.
,
, . . . ,
, .

, : 19
, , ?
, ,
,
, .
?
!
?
, , ! , .
.
:


1.
, , ,
.
.

,
.
,


, .
.
,
21 ,
, , .
-
, .
, , , ,
, , ,
, ,
.
, , ,
, .
, .
,
.
.

2.
, , , , ,
22 , ,
. , ,
, .
, , ,
.
, ,
.

 ,
.
! ,
, .
, , , ,
.
, , ,
.
, .

3.
1835 ,
. 23 ,
.
, !
,
, ! ,
!

4.
1846 , ,
, , .
:
,
, ,
,
,
, ,
24 : ,
, ,
,
, . ,
,
,
, ,
1813-
. ,
, !

5.
.
, .

 , , . .
. .
.
;
.
25

,
, :
, !

:

. . .

.

.
.
, () .
?
?
,
.
.
.

. .
26

: !

. ,
. :
,
,
,

, .
.

,
.

 ? !!!
!
: !
, ,
.
?
,
.

.
,
.
.

.
.
.
27

1.
. , ,
, .
, :
, ,
: !
, , :
, ! . !

2.
,
.
: 29
!

 !
,
.

1.
,
, .
, :
; :
!

2.
:
. . ,
.
, ,
; , :
!
.

1.

,
.

.

. ,
,
:
, .
, ! ,

32

2.
,
. :
. , !
:
!
, , ,
.

1.
, , .
,
.
,
. , ,
,

.
, , .
.
.
.
.
! ! ,
, !
34

?
. , .
:
: ! , !

 ,
. !
, !
! , !
,
.
, , ,
:
,

:
.
35

,
.
, .
, . ,
.
!
, .
. , .
.

.
,
.

.
36

,
.
!
.
,
.

 ! ,
.
!
, :

*
**

, ,
.
!
!
?
!
37

! , , !
!
,
: ,

, , -.
!
*
**
.
, ,
! .
, , !
.
! ! ! !
.

 .
.
, 38 ,
! , !
,
,
, .
.
.
.
,
, ?

, !
. ,

2.

.
,
,
. 39
? .
, , ! .
? . .
.
?
.
, , .
?

 , !
?
!
?
, !
, ! ,
. !
!
, ,

3.
, ,
.
.
40

, :

! ,
? ,

1.
,
,
.
.
,

.

.
,
:
, , : 42
.
.

 ,
!
, :
!
.

2.


.
, ,
:
,

1.
,
,
.
,
,
.
,
.
,
,
, ,
:
-!
44

2.

. - ,
, .


.
: ,
!

1.
.
. . .
. 18401841 ,
.
, ,
, .
. : , , ,
, ,
.
, . ,
, . .
.
16

2.
18411842 .
.
. 1850 , .
.
, , , :
: , ,
; , !
, , .
, .. 18411842 , 1841
.

1.
, .
, ,
, .

 :
-, !
, , ,
. , :
!
! . . ,
.
, . ?
, , ,
: 48
,
, , !
? ?
, . !
.

, ,
!
,
,
:
, ! ! !
,
,
.

,
49

2.
.
. ,
. :

 ,
?!

1.
,
.

. ,
:
. ,
. .

2.

.
, .

, :
51

, ,

.
1.

.
, ,
, :
, .
,
:
. ,

2.
,
.

, 53
. :
,
.
, :
.
, :
, ,
, , ,
.
.

3.

.

, ,
54 .
, .
.
, :
, ; , , !
!
.
:
, ! ! ;
. ! .
.
, ,
:
, , !
!

 , , .

4.
1876 .
,
, , .
55

:
, ! ,
. , : !

.
1.
. ,
,
: .
:
.
. , ,
, ,
, , :
?
. . ., ,
, , , ,
.
, : 57
, !
, :
?
, , ,
.
, :
? , .
; , .

 , ,

!

2.
,
.
.
, .
:
, , ! , ,
!

.
.
;
.

3.

. ,
.
;
.
, .
. .
.
59 , , ,
.
, ,
.
, .
, ; !

4.
,
.

 ,
.
,
.

:
:
: 60
, , !?

.

1.
1865 .
. .,
.
, ,
, , ,
- ,
. , ,
.
;
, ,
, , .

, .
, . ,
:
62

, , ,
: !
!
, ,
, , .

2.

. ,
, , , .
, :
.
63

?
,
. ; !
.

3.
, , .
.

, ,
, . .
,
.

4.
,
,
.
64 , ,
.
:
, ?
, , , .
?
,
.
. .

, , , . ,
!

5.
, ,
.
,
; ,
, , 65
.

6.
,
.
. :
!
,
.
, .
, ,
. ,
. ,
.

.
1.

, , ,
. ,

, , , ,
. , .
:
, !
, ! , , .
! ? , !
, , ,
?!
, : ?
?
. .
!
67

2.
,
.
, , , . :
; , , ,
: ,
.

3.
, ,
,
68
. ,
:
, . :
!

4.
.
, . ,
.
? .
.
, , .
.
, ! .
! , ,
!

5.
,
69 ,
. , :
!
, .


:
,

6.
, ,
:
, , : !
!

7.
,
.
.
.
70

!
, , .

!
, :
?
?
, , :
, !

.
1.
.
.
1848 ,
.
. ,
: ? :
!

 , ,
,
, . ,
,
; 72
, , ,
.
. ,
. ,
.

. ,
,
.
, :
, ?
,
.
,
, .
, .
73
, . .
, ,
. .
, ,
,
, ,
,

2.
:
.
. !
, ,
, ,
,
.


.
74

 .
1.
.

. ,
, ,
. ,
:
, , ?
.
,
:
, ,
!
? . , 76

2.
,
,
.
.
,
.
, , .

1.
. ,
.
.
, , ?
! .
, .
! .

 .
! .
, .

.
, , , ,
78 , .
, , ! ,
. !
. , , ,
. ! ,
.
. , , ,
.
, , ,

2.
, ,
;
.
, :
, ,
: 79
, : , !

3.
1879 ,
.
, ,
, , .
?
: .
, : ,
. .
.

4.
, ?
.
, , ,
80

! : , ,
, . !

5.
,
.
,
:
; ,

:
! ,
! !

6.
, ! 1890 .
,
: , ,
? ,
81 , .
. !

7.

, :
:
, .

8.

. ,
, ,

, .
,
, . .
, , ?
.
82

, ? .
!
, , . . .
!
, .
,
.
, ,
.
, .
.
! .
! , .
, ?
, ! !
?
!
?
83

?
, !
, ! . ,
.
. . ,
. , ,

 : ! ,
: ,
, , , : !
! , , , . , , ,
. , ,
, ! , . , ,
, , : , , ! !
! ; , , .
,
84 , :
, , :
!
, .
?
.
?
. !

9.
13.
, ,
. :
, ;
,

1.
2.
3.
4.
5. .
6.
7.
8.
9.
10.

3
7
10
12
14
16
20
28
30
31
33

11.
12. -
13.
14.
15.
16. .
17. . .
18.
19. .
20. .
21. .
22.

41
43
45
47
50
52
56
61
66
71
75
77

uro Horvatovi (ponegdje i ura; Nova Gradika, 17. sijenja 1835. Beograd,
28. veljae 1895.) bio je srpski general i ministar vojske, podrijetlom iz Hrvatske.[1]
Iz austrijske vojske u inu potporunika, preao je u srpsku vojsku studenoga 1862.[2]
Istaknuo se u Prvom srpsko-turskom ratu 1876.-77., u kojem je kao potpukovnik
zapovijedao Knjaevakom vojskom. Na inicijativu generala ernjajeva promaknut je
u in pukovnika,[3] i preuzeo zapovjednitvo nad IV. korpusom, ijim je dijelom u
boju kod umatovca napao desno krilo turske vojske i pridonio pobjedi srpske
vojske.[4]
U velikom ilustriranom kalendaru Orao povodom ovih uspjeha zabiljeeno je:
Po osjeanju kojim Srpstvo prati ovu borbu srpskoga oruja, Horvatovi je posle
ernjajeva danas najomiljeniji voa srpske vojske.[5]
()

U Drugom srpsko-turskom ratu 187778. zapovijedao je Timokim korom, s kojim

je 24. prosinca 1877. g. zauzeo Belu Palanku, a etiri dana kasnije u sudjelovanju sa
umadijskim korom i Pirot. U razdoblju od 1881.85. bio je izaslanik u Petrogradu,
a zatim zapovjednik aktivne vojske i njen ministar 1886-87.[6]
Momilo uji (Kovai kraj Knina, 27. veljae 1907. - Chicago, 11. rujna 1999.)
etniki vojvoda. Nekanjeni ratni zloinac iz Drugoga svjetskog rata.[1][2]
Nie razrede gimnazije pohaao u Kninu, vie u ibeniku, ali nije maturirao jer je iz
sedmog razreda (1929.) otiao je na bogosloviju u Srijemske Karlovce. Za sveenika
zareen 1933. godine i odmah dobiva mjesto u strmikoj parohiji kraj Knina. Od
1935. godine je inicijator, organizator i voa etnikih udruenja u okolici Knina.

Drugi svjetski rat [uredi]

Nakon proglaenja NDH sa skupinom etnika razoruao je andarmerijsku stanicu u
Strmici. Potkraj svibnja 1941. pred prijetnjom uhienja bjei u Kistanje te sve do
rujna 1943. godine djeluje pod pokroviteljstvom te surauje s talijanskim

okupacijskim i vojnim vlastima,[3] potom zatitnika trai u Nijemcima.[4] U ljeto 1941.

godine stavlja se na elo etnikog odreda, od rujna 1941. godine zapovjednik je puka
"Petar Mrkonji", a poetkom 1942. sudjeluje u osnivanju Dinarske etnike divizije,
kojoj je voa, premda stvarni zapovjednik postaje tek 1943. godine. U ime taba
divizije 15. veljae 1942. godine upuuje srpskom stanovnitvu proglas kojim poziva
na oruani ustanak protiv ustakog reima i NDH. S Dinarskom divizijom sudjelovao
je u nizu akcija protiv partizana. Pod njegovim su zapovjednitvom etnici poinili
mnoge zloine nad hrvatskim stanovnitvom. Krajem 1942. i poetkom 1943. godine
uji je sa svojim etnicima poinio pokolje po selima Gata, Tugare, Cista, Gornji
Dolac, Zveanje, Dugopolje, tikovo, Maovice, Otavice, Vinali, Kijevo i Garjak.[5]
U selu Kosovu kod Knina je formirao i koncentracijski logor, koji su nazivali "malim
Jasenovcem" (nazivan je i "srpskim Jasenovcem"[6] a narod Kninske krajine prozvao
ga je i "drugim Jasenovcem"[7][8]) a ije su rtve najvie bili Srbi antifaisti.[9]
" Okruni komitet KPH za Knin u svom izvjeu od 18. listopada 1943.,
upuenom Pokrajinskom komitetu KPH za Dalmaciju, izmeu ostaloga, istie i
ovo: uji u uvenom Jasenovcu (Kosovo) ne prestaje da ubija. Zadnjih dana
ubio je 15 osoba. Ali ni to ne pomae."[7]
uji je izmislio spravu za muenje, nazvanu "popovo bure" (Velika bava, okovana
elinim obruima i sa svih strana izvana nabijena dugim avlima tako da su otrice
avala bile iznutra. U bure bi se zatvarao logora i zatim kotrljao niz strminu kraj
crkve Lazarice. Na taj nain avli su sa svih strana probadali logoraa, te su neki
prilikom tih koturanja iskrvarili i umrli.)[7], koja je nekada bila izloena u Vojnom
muzeju u Beogradu.[9]
Povremeno je odravao veze i suradnju s vlastima NDH (od Velikog upana u Kninu
Davida Sinia prima pomo u novcu, hrani i drugim ratnim potrebama te sudjeluje u
zajednikim borbenim akcijama sa ustaama)[10][11] te njemakim vojnim vlastima[12] u
Hrvatskoj.[7]

Odlazak etnike divizije i emigracija [uredi]

U prosincu 1944. godine uz odobrenje Ante Pavelia[9][13][14] prebacuje Dinarsku
diviziju preko Hrvatskog primorja i Istre u Sloveniju, pri emu je poinila brojne
zloine nad Hrvatima[9] vrei ubojstva, pljake i palei kue[14]. U svibnju 1945. u
okolini Soe predaju se zapadnim saveznicima. Uhien je i zatvoren u logoru Eboli u
Italiji, poslije se prebacuje u SAD i Kanadu gdje nastavlja djelovati kroz velikosrpsku
organizaciju "Ravna Gora".[15] Godine 1989. dodjelio je titulu etnikog vojvode
Vojislavu eelju.[2][16][17] Tada je pouio eelja neka "izgna sve Hrvate, Albance i
ostale strane elemente sa svetoga srpskog tla" te se obeao vratiti iz izbjeglitva u
Sjedinjenim Amerikim Dravama u otadbinu, samo ukoliko eelj uspije "oistiti
Srbiju sve do posljednjeg idova, Albanca i Hrvata".[1] Titulu je eelju oduzeo 1998.
godine, nakon to je eelj poeo suraivati sa Slobodanom Miloeviem.
Bio je i najveim inozemnim donatorom u velikosrpske pobune u Hrvatskoj za
vrijeme Domovinskog rata (novac je dobio Vojislav eelj).[18]
uji je umro 1999. godine u Chicagu.[15]

Izvori [uredi]
1,0 1,1 Philip J. Cohen, Drugi svjetski rat i suvremeni etnici. Njihov
povijesno-politiki kontinuitet i posljedice po stabilnost na Balkanu, Ceres,
Zagreb, 1997., ISBN 953-6108-44-5 str. 11.
2.
2,0 2,1 Proleksis enciklopedija: etnici, preuzeto 8. travnja 2012.
3.
(srp.) Dr. Branko Latas: Dokumenti o saradnji etnika sa Osovinom:
Dokumenti etnikog porekla, str. 138.-142., preuzeto 7. travnja 2012.
4.
(srp.) Ilija T. Radakovi: Besmislena YU-ratovanja 1991-1995: Dok
je uji nastojao da saradnju s ustaama prikrije, koliko god je to bilo
mogue, dotle saradnju s Talijanima, a od septembra 1943. i s Nijemcima, nije
krio. O tome sam svijedoi, na primjer, u pismu novoimenovanom talijanskom
komandantu u Kninu uoi kapitulacije Italije: Od jula 1941. rame uz rame sa
italijanskom vojskom borim se protiv zajednikog neprijatelja - komunista u
oblasti Dinare... (AVII, 160, 14/2)., preuzeto 8. travnja 2012.
5.
(srp.) Ilija T. Radakovi: Besmislena YU-ratovanja 1991-1995:
Naroitom surovou je krajem 1942. i poetkom 1943. uji krenuo u pokolje
po selima Gata, Tugare, ista, Gornji Dolac, Zveanje, Dugopolje, tikovo,
Maovice, Utavice, Vinali, Kijevo i Gorjak, gdje je ubijeno 230 stanovnika,
preteno dece, staraca i ena, tako da su im vadili oi, probadali ih
mnogostruko noem, a neke ive bacali u vatru zapaljenih kua (AVII, 8,
3/143; 201, 11/16; 230, 29/7-1; 201, 11/10-18; 271, 24/2-25; 138, 6/15-1
itd.)., preuzeto 8. travnja 2012.
6.
(srp.) Ilija T. Radakovi: Besmislena YU-ratovanja 1991-1995: Iz
talijanskih dokumenata se vidi da su uji i njegovi etnici, pored ratnih
operacija, zajedno s Talijanima izveli 57 akcija ienja sela, u kojima je
ubijeno 159 osoba, a zarobljeno i mueno uglavnom u srpskom Jasenovcu Kosovu kod Knina, 948 ljudi, ena i maloljetnika., preuzeto 8. travnja 2012.
7.
7,0 7,1 7,2 7,3 Zvonimir Despot: etniki zloini u Hrvatskoj u Drugom
svjetskom ratu (1941.-1945.), preuzeto 6. travnja 2012.
8.
Fikreta Jeli Buti: etnici u Hrvatskoj 1941-1945: Pojaani etniki
teror, preuzeto 6. travnja 2012.
9.
9,0 9,1 9,2 9,3 Vjesnik: Rehabilitacija Drae Mihailovia, preuzeto 6.
travnja 2012.
10.
(srp.) Dr. Branko Latas: Dokumenti o saradnji etnika sa Osovinom:
Dokumenti etnikog porekla, str. 22., preuzeto 7. travnja 2012.
11.
(srp.) Ilija T. Radakovi: Besmislena YU-ratovanja 1991-1995: uji
je sa ustaama poeo pregovarati u decembru 1941. kad je u Kninu posjetio
velikog upana velike upe Bribir i Sidraga Davida Sinia. Ministar vanjskih
poslova NDH Mladen Lorkovi je odobrio pregovore i saradnju. Naredio je
Siniu da ujiu i jo trojici vojvoda isplati po 100.000 kuna. Sporazum o
borbenom sadejstvu postignut je 9. juna 1942. Sini je 10. juna aktom BT
16/185 obavijestio poglavnika Pavelia: Juer sam trima glavnim voama
etnika, koji se bore protiv partizana, Momilu ujiu, Branku Bogunoviu i
Mani Rakviu dao svakome po 100.000 kuna radi organizacije borbe protiv
partizana (dokument je u Arhivu Vojnoistorijskog instituta JNA, kutija 195.
broj registra 12/6-1 - dalje AVII 12/1). U aktu VT 16/197, Sini 18. juna
1942. obavjetava Pavelia da je etnikim voama isporuio makar
skromne koliine hrane i da im je domobransko zapovjednitvo stavilo na
1.

raspoloenje 20.000 metaka. 100 puaka i 10 dobrovoljaca

pukomitraljezaca (AVII, 244, 35/11-1). Sedam dana kasnije, glavni stoer
domobranstva je isporuio Momilu ujiu milijun kuna, 200 puaka
jugoslovenskog porijekla, 20 pukomitraljeza i odgovarajue koliine
streljiva (Arhiv Hrvatske, FND, III-801450). Dokumenti u AVII (npr. MF-H46/137-378, MF-H-34/493, 83 B, 32/1-19 itd.) svjedoe o zajednikim
akcijama ustaa i etnika i o tome kako je uji vodio operacije ienja
srpskih sela od partizanskih simpatizera i saradnika, meu kojima je bilo
posebno surova ona s kraja februara 1944. godine, kad je sa Vjekoslavom
Servatzijem, komandantom 7. ustakodomobranskog zbora, ubio stotine Srba.,
preuzeto 8. travnja 2012.
12.
(srp.) Dr. Branko Latas: Dokumenti o saradnji etnika sa Osovinom:
Dokumenti etnikog porekla, str. 153.-155., 178.-179., 182., 188., preuzeto 7.
travnja 2012.
13.
Fikreta Jeli Buti: etnici u Hrvatskoj 1941-1945: Bijeg pred
snagama NOP-a: U naredbi od 21. prosinca on se poziva na sporazum izmeu
vlade NDH i vlade Treeg Reicha, prema kojemu e se otpremiti "etnika
skupina popa ujia, ukupne jakosti oko 6.000 ljudi, iz podruja juno od
Bihaa i june Like prema sjeveru u Njemaku". U naredbi se kao "vjerojatni
smjerovi pokreta" navodi pravac Biha-Bos. Novi-Kostajnica-Novska-Dugo
Selo-Zagreb-Zaprei-granica, ili Gospi-Ogulin-Karlovac-Zagreb-Zapreigranica. Paveli je naredio da se spomenuta grupacija "bezuvjetno
nesmetano" propusti, prijetei ratnim sudom onima koji bi to ometali. etnike
je do granice trebala pratiti jedna vojna jedinica NDH., preuzeto 6. travnja
2012.
14.
14,0 14,1 Domagoj Zovak, prof.: Odlazak etnike divizije iz kninske
krajine i predaja saveznicima, preuzeto 6. travnja 2012.
15.
15,0 15,1 Domagoj Zovak, prof.: etniki pokret 1941. godine u Srbiji i
Hrvatskoj, preuzeto 7. travnja 2012.
16.
(engl.) ICTY: The prosecutor of the Tribunal against Vojislav eelj.
Indictment., preuzeto 6. travnja 2012.
17.
Robert Thomas: "Serbia under Miloevi: politics in the 1990s", C.
Hurst & Co. Publishers, 1998., ISBN 978-1850653417, str. 141.
18.
Fond za humanitarno pravo Svjedoenje 10. lipnja 2003., svjedok C047, svjedok C-017

etniki pokret 1941. godine u Srbiji i

Hrvatskoj
Posted on 04.09.2009. by Domagoj Zovak

U Srbiji
Nakon sloma Kraljevine Jugoslavije u travanjskom ratu dolo je i do raspada njenih
vojnih snaga, tako da su se u pojedinim dijelovima zemlje pojavile manje naoruane
skupine sastavljene od asnika, doasnika i vojnika jugoslavenske vojske. Jednu od
tih skupina koja je brojala tridesetak asnika i doasnika predvodio je generaltabni
pukovnik Dragoljub Draa Mihailovi. Oni su povlaei se iz sjeverne Bosne preko

Drine, poetkom svibnja, nali na Ravnoj Gori, kod Valjeva u Srbiji. Ta je skupina
organizirana kao budua jezgra pokreta otpora, te je 8. svibnja 1941. godine osnovan i
Stoer (tab) organizacije, koja se esto naziva i Ravnogorski pokret. To je bio
zaetak Mihailovieve etnike organizacije koja je slubeno nazvana etniki
odredi jugoslavenske vojske (kasnije Vojno-etniki odredi) ime je oznaen
kontinuitet s oruanom silom raskomadane Kraljevine Jugoslavije i veza sa njenim
nositeljima vlasti, sa emigrantskom vladom u Londonu i kraljem Petrom II
Karaoreviem.(1)
Pored vojne organizacije etnikog pokreta Drae Mihailovia, u kolovozu 1941. bilo
je osnovano i politiko rukovodstvo i to pod nazivom Centralni nacionalni komitet
(CNK). Njegovi vodei lanovi bili su Dragia Vasi(2) Mladen ujovi(3) i dr.
Stevan Moljevi(4). Slijedilo je i osnivanje politikih odbora lokalnog karaktera, a
meu njima najveu vanost je imao etniki odbor u Beogradu (tzv. Beogradski
etniki komitet).(5) Beogradski komitet je tako npr. dao prijedlog o protjerivanju
2.675.000 ljudi iz etnike zamiljene velike Srbije, ukljuujui 1.000.000 Hrvata i
500.000 Nijemaca. Isto tako bi u redefiniranu Srbiju ulo 1.310.000 ljudi, od toga
oko 300.000 Srba iz Hrvatske, dok bi se u velikoj Srbiji dopustilo da ostane oko
200.000 Hrvata.(6)
etniki pokret Drae Mihailovia je osnovan kako bi vodio borbu sa okupatorom, ali
je njegov voa stalno odlagao borbu protiv istih jer je planirao jaanje svojih snaga
kako bi se mogle dostojno upustiti u ratovanje kada se saveznici iskrcaju na tlo
okupirane Jugoslavije. U meuvremenu je Mihailovi dobio velikog konkurenta u
pogledu obnove Jugoslavije u liku Josipa Broza Tita, tajnika (sekretara) KPJ i voe
jugoslavenskog Narodnooslobodilakog ili tzv. partizanskog pokreta koji je bio
oformljen na komunistikim naelima i kao takav je dijametralno suprotan
rojalistikom etnikom pokretu.(7) I dok se etniki pokret s Mihailoviem na elu
zalagao za obnovu Kraljevine Jugoslavije na elu s kraljem iz dinastije
Karaorevia, te za obnovu starog drutvenog centralistikog i velikosrpskog sustava
uz pomo etnikih postrojbi i za svojevrsnu etniku diktaturu, stvorivi prije toga u
okviru Jugoslavije etniki istu veliku Srbiju na zapadnoj crti Virovitica-SisakKarlovac-Ogulin-Gospi-Karlobag, partizanski pokret organiziran i predvoen od
KPJ zalagao se za obnovu Jugoslavije kao nove federativne i ravnopravne zajednice
svih njezinih naroda po uzoru na SSSR (sa sloganima nema povratka na staro,
bratstvo i jedinstvo) koju treba ostvariti kroz zajedniku borbu protiv okupatora i
njihovih suradnika, te kroz revolucionarnu promjenu sustava i vlasti.
Unato razlikama Tito i Mihailovi su se dva puta sastali, 19. rujna u Struganiku i 27.
listopada 1941. u Brajiima, s namjerom da ujedine svoje snage u borbi protiv
okupatora. Dogovor je postignut samo o meusobnom nenapadanju partizana i
etnika. Skoro istodobno Mihailovi je pregovarao sa Nijemcima kojima je rekao da
je spreman upotrijebiti svoje ljude u borbi protiv komunizma. im je poeo prvi
pothvat (ofenziva) Nijemaca na partizansko podruje u zapadnoj Srbiji (tzv. Uika
republika), etnici su napali partizane i tako se svrstali uz okupatora. Njemaka
pomo etnicima je utanaena u selu Divci blizu Valjeva (11. studenoga 1941.), u
kojem se Mihailovi sastao sa njemakim opunomoenikom potpukovnikom
Rudolfom Kogardom. etnici se od tada aktivno ukljuuju u borbu protiv NOP-a
predvoenog komunistima.(8)

O postupcima Drae Mihailovia Tito 1. XII. 1941. u pismu(9) informira Glavni

stoer (tab) NOP-a Hrvatske: Pukovnik Draa Mihailovi, koga je ovih dana
jugoslavenska vlada unapredila za generala i koga ona postavlja za vrhovnog
komandanta na osnovu njegovog lanog izvjetaja, napao nas je 1. XI u lea sa ciljem
da nas razorua i uzme Uice. On je do naega savjetovanja u Stolicama imao oko
sebe svega jednu grupu oficira i koju stotinu andara i podoficira. Samo blagodarei
naoj irokogrudnosti, mogao je Draa iza fronte na osloboenoj teritoriji da stvara
nove etnike odrede, koje je 1. XI poveo protiv nas kod Poege i Uica. U isto
vrijeme njegovi etniki odredi napali su na svim sektorima nae partizanske odrede s
lea i pokuali ih razoruati. To izdajstvo uspjelo je samo na dva, tri mjesta, gdje je
razoruano nekoliko eta od par stotina. Ali kod Poege, Uica itd., mi smo ove
najnovije neprijatelje strahovito potukli i satjerali ostatke na Ravnu Goru.
U listopadu 1941. godine Draa Mihailovi uspostavlja radio-vezu s Britancima, a
preko njih i s emigrantskom vladom Kraljevine Jugoslavije od koje etnici dobivaju
podrku, jer ih vlada smatra jugoslavenskom vojskom u otadbini, pa Mihailovia u
prosincu 1941. unapreuje u in brigadnog generala, a u sijenju 1942. u in generala,
te ga imenuju ministrom vojske, mornarice i vazduhoplovstva u emigrantskoj vladi
i zamjenikom vrhovnog zapovjednika (kralja).(10)

U Hrvatskoj
Nakon proglaenja NDH, na podruju Tromee (sjeverne Dalmacije oko Knina, june
Like i jugozapadne Bosne /B. Grahovo, Drvar, B. Petrovac/) srpsko stanovnitvo, koje
je za Kraljevine Jugoslavije preteno glasovalo za velikosrpske stranke, krajem srpnja
i poetkom kolovoza 1941. podie ustanak, ali ne protiv okupatora (izuzimajui
malobrojne komuniste) ve protiv ustakog reima i Nezavisne Drave Hrvatske, a to
su na terenu esto manifestirali i protiv hrvatskoga naroda u cjelini. Tako se ve 27.
srpnja 1941. pod nadzorom srpskih ustanika nala juna Lika ukljuujui opinu Srb i
samo mjesto (iako bez borbe) na podruju kojih su prije toga bili pobijeni svi tamonji
Hrvati, a nekoliko dana potom uz talijansku potporu uspostavljena je u Srbu i etnika
opinska vlast. Ustanici su i u ostalim okolnim mjestima toga i narednih dana pobili
tamonje Hrvate ukoliko isti nisu uspjeli izbjei prije toga (npr. Borievac, Gornji
Lapac) u mjesta pod nadzorom vlasti NDH. Bez obzira na sve to u Srbu i oko njega
taj dan morao se u bivoj SFR Jugoslaviji slaviti sve do 1990. kao Dan ustanka
naroda Hrvatske protiv okupatora.(12)
Dio Srba koji je prije rata bio monarhistiki raspoloen, te se zalagao za hegemoniju
Srbije u Kraljevini Jugoslaviji, a to je pokazivao i kroz angaman u etnikim
organizacijama, priao je etnikom pokretu koji pravi vojno-formacijski karakter
poinje poprimati nakon ustanka u srpnju 1941. Drugi dio Srba se prikljuuje
Narodnooslobodilakom pokretu (partizanima) koji je organiziran pod vodstvom
Komunistike partije Jugoslavije i kroz svoj program se zalae za obnovu Jugoslavije
na federativnom principu i socijalistikog drutvenog ureenja po uzoru na SSSR. U
njegovim redovima su svi narodi bive Jugoslavije ravnopravno zastupljeni, jer se on
za razliku od etnikog pokreta nije zasnivao na iskljuivo nacionalnom (srpskom)
principu. Prvi partizanski odred u Hrvatskoj (pa i na podruju bive Jugoslavije) bio je
osnovan na sam dan napada Njemake na SSSR tj. 22. lipnja 1941. od sisakih
komunista Hrvata, te ve slijedeeg dana izveo napad na njemaki transportni vlak.
No, taj dan nije se u bivoj dravi smio slaviti na dravnoj razini, jer je rije o prvom

partizanskom antifaistikom odredu i sastavljenom samo od Hrvata, a to se nije

uklapalo u velikosrpske optube Hrvata kao genocidnog naroda. Tek nakon
demokratskih promjena 1990. u samostalnoj Republici Hrvatskoj on se slavi kao Dan
hrvatske antifaistike borbe.
Bilo je jo pokuaja suradnje izmeu etnikog i partizanskog pokreta, ali je ona bila
kratkog daha, jer su razlike izmeu etnika i komunista bile nepremostive. Zbog toga
dolazi do diferencijacije u pokretu otpora, tako da ubrzo ova dva politika subjekta
postaju smrtni neprijatelji. Kako je NOP sve vie rastao i jaao tako je rasla i jaala
suradnja i saveznitvo etnikog pokreta sa talijanskim i njemakim okupatorom, a
pod njihovim utjecajem i etnika suradnja s vlastima NDH sve na crti zajednike
borbe protiv komunista i njihovog partizanskog pokreta.
Podloga za prijateljski odnos etnika i Talijana je ostvarena jo u poetku svibnja
1941. u Splitu kada su srpski politiari iz sjeverne Dalmacije, dr. Niko NovakoviLongo i Boko Desnica, predali talijanskom civilnom komesaru predstavku u kojoj
u ime 100.000 pravoslavnih Srba sjeverne Dalmacije trae da se to podruje pripoji
Italiji(13). Bio je to pritisak na NDH pred Rimske ugovore potpisan u Rimu 18. V.
1941. U Splitu je tada u svibnju bio osnovan etniki Srpski odbor za Hrvatsku, a u
lipnju 1941. u Kistanjama posebni etniki odbori za Dalmaciju, junu Liku i
jugozapadnu Bosnu, koji e uz talijansku potporu razviti intenzivnu aktivnost prema
podrujima NDH i predstavljati jednu od osnova za organiziranje i djelovanje
etnikog pokreta na tim podrujima nakon izbijanja ustanka.
Kakav su odnos etnici zauzeli prema Talijanima vidimo i iz izvjea Giuseppe
Bastianinija, guvernera Dalmacije. On alje depeu 29. srpnja 1941. g. predsjedniku
ministarskog savjeta u Rimu u kojoj ga obavjetava o kretanju 2.000 etnika prema
Kninu, te mu prepriava dogaaj kada je kapetan iz talijanskog zapovjednitva II.
armije zaustavljen kod Zrmanja Vrela od strane stotinjak naoruanih ljudi koji su mu
rekli da nisu komunisti, ve da su im samo dozlogrdili ustaki progoni i klanja, a da
pokret nije uperen protiv Talijana i da stanovnitvo Like eli da ima garnizon od
talijanskih trupa. Voa ustanika je predao kapetanu papir kojeg treba uruiti
Zapovjednitvu talijanskih postrojbi u Kninu, a na papiru je pisalo:
Stanovnitvo Like moli talijansku vojsku da smjesta zauzme cijelu zonu provincije jer
ne moe vie da ivi od hrvatskog tlaenja. eljno vas oekujemo. Stanovnitvo i
etnici.(14)
O uspostavljanju suradnje izmeu etnika i Talijana saznajemo i iz partizanskih kao i
izvjea vlasti NDH. Iz jednog partizanskog pisma saznajemo o sastanku u Otriu 11.
VIII. 1941. izmeu talijanskih asnika, meu kojima su bila i dva generala, te Steve
Raenovia, jednog od etnikih voa sa Tromee i Milana Tankosia, organizatora
ustanika u Dugopolju, prilikom kojega su Talijani pokazali mapu na kojoj je bilo
oznaeno da ele da okupiraju krajeve od linije koja ide pravcem Ogulina-PlakogKorenice-Rudog Lisca-Brotnje-Cvjetnia-Kamenica-Marinkovaca itd. prema
Hercegovini. Kulen Vakuf, Donji Lapac i Drvar bili bi izvan, dok bi Grahovo potpalo
pod talijansku okupaciju. Interesirali su se za Drvar i Bos. Grahovo i izjavili da bi
eljeli uguiti srpski oslobodilaki pokret u tom kraju. Talijanskim vlastima su
postavljeni zahtjevi za autonomiju krajeva Like naseljenih Srbima pod zatitom
Kraljevine Italije; za garanciju sigurnosti i slobode srpskog naroda; za slobodu

ispovijedanja vjere i slobodu vrenja nastave na srpskom jeziku. Tankosi i

Raenovi su se ponovno sastali sa Talijanima u selu Paane 26. kolovoza 1941.(15)
Nakon proglaenja NDH, na podruju Tromee (sjeverne Dalmacije oko Knina, june
Like i jugozapadne Bosne /B. Grahovo, Drvar, B. Petrovac/) srpsko stanovnitvo, koje
je za Kraljevine Jugoslavije preteno glasovalo za velikosrpske stranke, krajem srpnja
i poetkom kolovoza 1941. podie ustanak, ali ne protiv okupatora (izuzimajui
malobrojne komuniste) ve protiv ustakog reima i Nezavisne Drave Hrvatske, a to
su na terenu esto manifestirali i protiv hrvatskoga naroda u cjelini. Tako se ve 27.
srpnja 1941. pod nadzorom srpskih ustanika nala juna Lika ukljuujui opinu Srb i
samo mjesto (iako bez borbe) na podruju kojih su prije toga bili pobijeni svi tamonji
Hrvati, a nekoliko dana potom uz talijansku potporu uspostavljena je u Srbu i etnika
opinska vlast. Ustanici su i u ostalim okolnim mjestima toga i narednih dana pobili
tamonje Hrvate ukoliko isti nisu uspjeli izbjei prije toga (npr. Borievac, Gornji
Lapac) u mjesta pod nadzorom vlasti NDH. Bez obzira na sve to u Srbu i oko njega
taj dan morao se u bivoj SFR Jugoslaviji slaviti sve do 1990. kao Dan ustanka
naroda Hrvatske protiv okupatora.(12)
Dio Srba koji je prije rata bio monarhistiki raspoloen, te se zalagao za hegemoniju
Srbije u Kraljevini Jugoslaviji, a to je pokazivao i kroz angaman u etnikim
organizacijama, priao je etnikom pokretu koji pravi vojno-formacijski karakter
poinje poprimati nakon ustanka u srpnju 1941. Drugi dio Srba se prikljuuje
Narodnooslobodilakom pokretu (partizanima) koji je organiziran pod vodstvom
Komunistike partije Jugoslavije i kroz svoj program se zalae za obnovu Jugoslavije
na federativnom principu i socijalistikog drutvenog ureenja po uzoru na SSSR. U
njegovim redovima su svi narodi bive Jugoslavije ravnopravno zastupljeni, jer se on
za razliku od etnikog pokreta nije zasnivao na iskljuivo nacionalnom (srpskom)
principu. Prvi partizanski odred u Hrvatskoj (pa i na podruju bive Jugoslavije) bio je
osnovan na sam dan napada Njemake na SSSR tj. 22. lipnja 1941. od sisakih
komunista Hrvata, te ve slijedeeg dana izveo napad na njemaki transportni vlak.
No, taj dan nije se u bivoj dravi smio slaviti na dravnoj razini, jer je rije o prvom
partizanskom antifaistikom odredu i sastavljenom samo od Hrvata, a to se nije
uklapalo u velikosrpske optube Hrvata kao genocidnog naroda. Tek nakon
demokratskih promjena 1990. u samostalnoj Republici Hrvatskoj on se slavi kao Dan
hrvatske antifaistike borbe.
Bilo je jo pokuaja suradnje izmeu etnikog i partizanskog pokreta, ali je ona bila
kratkog daha, jer su razlike izmeu etnika i komunista bile nepremostive. Zbog toga
dolazi do diferencijacije u pokretu otpora, tako da ubrzo ova dva politika subjekta
postaju smrtni neprijatelji. Kako je NOP sve vie rastao i jaao tako je rasla i jaala
suradnja i saveznitvo etnikog pokreta sa talijanskim i njemakim okupatorom, a
pod njihovim utjecajem i etnika suradnja s vlastima NDH sve na crti zajednike
borbe protiv komunista i njihovog partizanskog pokreta.
Podloga za prijateljski odnos etnika i Talijana je ostvarena jo u poetku svibnja
1941. u Splitu kada su srpski politiari iz sjeverne Dalmacije, dr. Niko NovakoviLongo i Boko Desnica, predali talijanskom civilnom komesaru predstavku u kojoj
u ime 100.000 pravoslavnih Srba sjeverne Dalmacije trae da se to podruje pripoji
Italiji(13). Bio je to pritisak na NDH pred Rimske ugovore potpisan u Rimu 18. V.
1941. U Splitu je tada u svibnju bio osnovan etniki Srpski odbor za Hrvatsku, a u

lipnju 1941. u Kistanjama posebni etniki odbori za Dalmaciju, junu Liku i

jugozapadnu Bosnu, koji e uz talijansku potporu razviti intenzivnu aktivnost prema
podrujima NDH i predstavljati jednu od osnova za organiziranje i djelovanje
etnikog pokreta na tim podrujima nakon izbijanja ustanka.
Kakav su odnos etnici zauzeli prema Talijanima vidimo i iz izvjea Giuseppe
Bastianinija, guvernera Dalmacije. On alje depeu 29. srpnja 1941. g. predsjedniku
ministarskog savjeta u Rimu u kojoj ga obavjetava o kretanju 2.000 etnika prema
Kninu, te mu prepriava dogaaj kada je kapetan iz talijanskog zapovjednitva II.
armije zaustavljen kod Zrmanja Vrela od strane stotinjak naoruanih ljudi koji su mu
rekli da nisu komunisti, ve da su im samo dozlogrdili ustaki progoni i klanja, a da
pokret nije uperen protiv Talijana i da stanovnitvo Like eli da ima garnizon od
talijanskih trupa. Voa ustanika je predao kapetanu papir kojeg treba uruiti
Zapovjednitvu talijanskih postrojbi u Kninu, a na papiru je pisalo:
Stanovnitvo Like moli talijansku vojsku da smjesta zauzme cijelu zonu provincije jer
ne moe vie da ivi od hrvatskog tlaenja. eljno vas oekujemo. Stanovnitvo i
etnici.(14)
O uspostavljanju suradnje izmeu etnika i Talijana saznajemo i iz partizanskih kao i
izvjea vlasti NDH. Iz jednog partizanskog pisma saznajemo o sastanku u Otriu 11.
VIII. 1941. izmeu talijanskih asnika, meu kojima su bila i dva generala, te Steve
Raenovia, jednog od etnikih voa sa Tromee i Milana Tankosia, organizatora
ustanika u Dugopolju, prilikom kojega su Talijani pokazali mapu na kojoj je bilo
oznaeno da ele da okupiraju krajeve od linije koja ide pravcem Ogulina-PlakogKorenice-Rudog Lisca-Brotnje-Cvjetnia-Kamenica-Marinkovaca itd. prema
Hercegovini. Kulen Vakuf, Donji Lapac i Drvar bili bi izvan, dok bi Grahovo potpalo
pod talijansku okupaciju. Interesirali su se za Drvar i Bos. Grahovo i izjavili da bi
eljeli uguiti srpski oslobodilaki pokret u tom kraju. Talijanskim vlastima su
postavljeni zahtjevi za autonomiju krajeva Like naseljenih Srbima pod zatitom
Kraljevine Italije; za garanciju sigurnosti i slobode srpskog naroda; za slobodu
ispovijedanja vjere i slobodu vrenja nastave na srpskom jeziku. Tankosi i
Raenovi su se ponovno sastali sa Talijanima u selu Paane 26. kolovoza 1941.(15)
Profil autora Domagoj Zovak
Roen sam 15. kolovoza 1978. u Slavonskom Brodu. Osnovnu kolu zavrio sam u
Donjim Andrijevcima, a opu gimnaziju u Slavonskom Brodu. Jednopredmetni studij
povijesti upisao sam 2002. godine u Zagrebu na Hrvatskim studijima. Studij sam
zavrio u lipnju 2007. obranom diplomskog rada pod naslovom Dinarska etnika
divizija (u svjetlu povijesnih izvora), te sam time stekao zvanje profesora povijesti.
Za vrijeme studija sudjelovao sam u radu studentskih udruga, pa tako i u radu Drutva
studenata povijesti Ivan Lui-Lucius (DSP). U udruzi sam obnaao i dunost tajnika.
Sudjelovao sam u organizaciji dvije terenske nastave (Srednjovjekovni grad na
istonoj obali Jadrana, 02.-09. studenoga 2005., te Dvorci i utvrde Slavonije, 19-22.
svibnja 2006.). Takoer sam sudjelovao u organizaciji znanstvenog kolokvija Tajna
drutva u Hrvatskoj kroz povijest (14. prosinca 2005.) kao i u radu zbornika radova
Drutva studenata povijesti Lucius. Od rujna 2007. polaznik sam poslijediplomskog
doktorskog studija Hrvatska moderna i suvremena povijest u europskom i svjetskom
kontekstu u 19. i 20. st., a koji se odvija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U

Dravnom arhivu u Slavonskom Brodu zaposlen sam od studenoga 2007. kao arhivist
na Odjelu za zatitu, obradu i koritenje arhivskog gradiva.

Istorijske i drutvene okolnosti djelovanja SRBA

KATOLIKA
- Politiko-istorijsku raspravu KATOLIKI SRBI prof. dr Lazo M. Kostic objavio je
1964.g. u Torontu, u izdanju kanadskog ogranka Srpskog kulturnog kluba Sveti
Sava. Ona predstavlja iskreno i sentimentalno iskazivanje postovanja prema svim
srpskim patriotima katolike vjeroispovjesti, koji su prezreli sve primamljive ponude,
prevashodno austrougarskih vlasti da na osnovu svog religioznog opredjeljenja i
eventualnog odricanja od spostvenih nacionalnih korjena postignu najvie dravne i
drutvene privilegije. Mnogi su bili kanjeni, zatvarani, gonjeni, ali se od Srpstva nisu
htjeli odvajati, niti ga negirati.
Prof. Kosti: ,, Ja sam im se kao dijete divio: u njima sam gledao apostole, patrijarhe,
tribune. Svaki mi je izgledao beskrajno veliki, nedostian. I sretan sam to mi se na
kraju ivota pruila prilika da im se u ime Srpstva malo oduim: da ih spomenem, da
ih otrgnem iz zaborava, da im izrazim posthumnu zahvalnost.
Istorijski, Srpstvo je tjesno integrisano sa pravoslavljem i njegovim specificnim
izrazom, koji sadri drzavotvornu komponentu, a naziva se svetosavljem. Pravoslavlje
je dalo najvisi doprinos odrzanju srpskog naroda i vijekovima je napustanje
pravoslavne vjere znacilo i raskid sa srpskim nacionalnim bicem.
Katolici su postajali okci, Bunjevci, Latini, a sada Hrvati; muslimani-Turci a sada
Bonjaci, a neki i Goranci; komunistiki ateisti Crne Gore su se naputajuci
pravoslavlje odrekli i srpstva, a i makedonski Srbi su preko komunizma utopljeni u
vjetaku makedonsku naciju, koju pored Srba ine i Bugari, stari Slovenski
doseljenici, Cincari, Vlasi, Romi
Kod priprostog, neobrazovanog svijeta identifikacija Srpstva i pravoslavlja bila je
gotovo apsolutna.
Medjutim, u spisima iz XVII i XVIII v. brojna su svjedocanstva i o Srbima katolicke
vjere koji su sacuvali svoj nacionalni identitet, a Bunjevce i Sokce su austrijske vlasti
i zvanino nazivale katolikim Racima, sto znai Srbima. Na hr vikipediji to ne spore,
da su nazivani katolikim Racima, samo kau da se to odnosi na Hrvate! Eh, a to ih
onda nisu zvali Hrvati?
I zato katoliki Raci, a pravoslavne ne zovu pravoslavni Raci ? Zato sto su iste
narodnosti racke, tj. srpske, a razlicite vjere, zato to katoliki, da ih razlikuje od
veine, pravoslavih Srba, jer besmisleno bi bilo govoriti katoliki Hrvati kada istorija
za neke druge i ne zna. Raci su ih zvali zbog njihove srpske prapostojbine Rake.
Istina je ta da se pravoslavlje kod prostog naroda identifikovalo sa srpstvom, ali
razlog je samo taj sto kada su dosli Turci, dosla je i nova vjera, i prelaskom na novu
vjeru prestajali su neki biti Srbi, jer su se odrekli svog identiteta, ( iz predturskog
perioda svi katolici i bogumili Bosne i Hercegovine su sebe nazivali Srbima)
U 16.,17.i 18.v. dananja Slavonija se po Srbima nazivala Rascia, sto svjedoce i
brojne geografske karte iz toga vremena, dok je Slavonija tada bila predio oko
Zagreba, a juzno je bila Hrvatska; juzno pak od te Rake je bila Bosna.
. , :
- Kod Albanaca kao manjeg naroda - stranim silama nije smetalo da budu sve 3 vjere,

pa ak im stvaraju 2 drave na raun Srba, ali kod Srba im to smeta jer bi to inilo
veliku silu na Balkanu, sto se ne poklapa sa njihovim imperijalistickim teznjama. Srbi
tu nasjedaju na manipulacije i kau: mi nismo Srbi, mi smo: Hrvati, Bonjaci,
Crnogorci, Makednci, Gorancipodiui lokalizam na rang naciona. Odlaican dokaz
tog vrludanja su Srbi koji su primili islam. Odmah su postali Turci, a turski nisu znali,
pa su za Tita bili muslimani, a to nije nac.vec vjerska odrednica, a sada su Bosnjaci pa
makar bili i Hercegovci, iz Sandzaka ili Goranci neki. Tako i Crnogorci, postali su to i
neki Brdjani, Bokeli, ostali primorci, a to ime cg je mladje od mnogih prezimena, pa
kako je onda nacionalno?
SRBINOM se smatrao i glavni voa hercegovakih katolika do 1905.g. FRA GRGA
MARTI.
On objavljuje 1842.g. u srpskom narodnom listu Opis Hercegovine, u kom stoji:
Jezik je Hercegovaca narjeje naeg SRPSKOG JEZIKA. Iste godine u Skoroteci
se buni protiv crkvenoslovenskih rijei u naem SRPSKOM literarnom jeziku.
Opisuje kako je mlad tesko primao te rijei, nastavljajuci: Tako je MENI SRBINU
bilo, a kako je tuinu moralo biti.?
lanak zavrava rijeima: Prodjimo se kojekakvih mjearija, SRBIN SRBIMA
SRPSKI SRPSTVUJEMO.
U Kraljevini Srbiji istaknuti Srbi katolici su bili veliki naucnici JOSIF PANI,
general URA HORVATOVI i FRANASOVI, porodice poznatih intelektualaca
AJA itd. Mnogi baki Bunjevci su se izjasnjavali kao Srbi, kao knjizevnica MARA
MALAGURSKI i vajarka ANA BESLI, ali ni jedan Bunjevac se nije smatrao
Hrvatom.
U knjizi Srbi u Dalmaciji LUJO BAKOTI, Srbin katolik, je pisao:
Jedna osobita dalmatinska pojava su SRBI KATOLIKE VJERE. Bilo je i ima i
danas pokoji Srbin katolik u BiH , ali su rijetki. Kod nas u Dalmaciji su dosta u
velikom broju. Veinom su intelektualci, ali medju njima i radnika i seljaka. Ima ih
svuda po Dalmaciji: u Kninu, Sinju, Imotskom, Makarskoj, ibeniku, Splitu,
Katelama, na otocima, ali ih najvie ima u Dubrovniku i u okolini dubrovakoj.
Poznati srpski naunik katolike vjere, iz Dubrovnika, Ruer Bokovi, potomak je
Rovana sa Crnogorskih brda, velikog srpskog plemena, koje kao krsnu slavu slavi
Svetog Luku(poznato je da je specifikum Srba upravo slavljenje krsne slave, i u
tome se slau svi naunici).
Nakon sto se Ruer distancirao od propalog jezuitskog reda, nastanio se trajno u
Parizu, i stekao akt o naturalizaciji, plemiki oficirski status, sam se proglaujuci za
vlastelina od Luke, sjeajui se da mu je porodica kao pravoslavna slavila krsnu
slavu Svetog Luku. Otac Nikola mu se oenio kerkom dubrovakog trgovca Baje
Betere, Italijana porijeklom. Pod stare dane Nikola je biljeio svoja Staroraka
sjecanja u kojima opisuje uvene srpske manastire: Sopoane, ureve Stupove
kod Novog Pazara, Studenicu, Patrijariju, Deane, Sv.Trojicu kod Pljevalja i dr, po
emu se jasno vidi njegovo porijeklo.
Inae svi Bokovii u tim junijim krajevima, ponikli su sa jednog mjesta, i slave
Svetog Luku kao krsnu slavu.
epanovici poticu od epana Gojakovog, koji je imao 5 sinova: Vuka, Vlatka,
Bozidara, Stanisu i Radoja. Bratstvo epanovica se dijeli na DRAKOVICE,

Puletie, BOKOVIE i Mutapovie. Svi osim Drakovia su se iselili sa Rovaca.

Pored Sime Milutinovia Sarajlije, hajduk Veljka Petrovia i Petra Dobrnjca, Ruer
Bokovic je ipak djelom najvei Rovanin koji je svjestku slavu stekao daleko od
Rovaca. U vreme pokatoliavanje Bokovia u Orahovom Dolu, njegov otac Nikola je
ipak kao pravoslavan otiao u Dubrovnik. Ne prihvatajuci pokatoliavanje, dio
Bokovia, koji su se nazivali EELJI i Milii, odselili su u Velicane. Iako su odatle
uskoro EELJI odselili u Do, dio Velicana i danas se naziva eeljevima. Kroz
seobe zbog Turaka (neuspjela pobuna) otuda mnogi rodovi u Popovu slave Lucindan,
krsnu slavu Rovcana: Bokovii, Ivanievii, Ljepave, Batinii, eelji, Milii i dr.)
Antun Radi pie u Domu od 10.11.1904:
Lako vam je danas govorit moj gospodine! Ali da ste vi samo prije 20 godina dosli
tamo u Vinkovce (dananja Hrvatska), pa da ste rekli da ste Hrvat, i da su oni ljudi
tamo Hrvati vi biste sretni bili kad bi vam se sav svijet smijao, jer biste lako bili
dobili i batina.
Ali nije tako bilo samo meu gospodom, nego jo vie meu seljacima: i to su bili
Raci i okci- a Hrvatima kakovim ni traga. A tko je to uinio, da su danas
gospoda po Slavoniji veinom Hrvati, te ima i seljaka, koji ponosno kau da su
Hrvati, hrvatski seljaci?
Tko je to uinio? Tko je te Hrvate tako rei ,,stvorio?
To je uinila Stranka prava. Nauka Ante Starevia, ona je od nesvjesne mase stvorila
Hrvate!
Tako je to moj gospodine, a lako vama danas govoriti!\
U Domu od 31.3.1904. Antun Radi pie: Na jugu, osobito pri moru oko
Dubrvnika i Kotora ima dosta Srbalja katolika.
to vie, u samom Dubrovniku i okolini ima ak est rimskih popova, koji kau da su
Srblji
oni u Sebisu. Lanjske godine poslije smrti jednog oca, fra Stjepana Markovia,
misionara u Sebisu, poslan od oca M.P.Prefekta isao sam ispovjedati i propovjedati u
ono mjesto. Ali to je selo bilo gotovo opustjelo zbog velikih tiranija i dabina turskih,
a siromani su krani ivjeli po brdima raspreni sa svojim obiteljima i sa svojom
stokom, da bi izbjegli turske nalete. U tom je selu ve bila crkva, koju je sagradio
o.Ivan Desmani, upravo sruena pri zadnjim ratovima s Turcima. Tu se i sada nalazi
redovnika kua od koje je spomenuti o.Stjepan napravio oratorij za katolike onog
kraja, iji broj dostie 1.000 dua. To je mjesto neko vrijeme ostalo ispranjeno,
poslije smrti o.Stjepana koji je umro dne 13.novembra 1674.g. Otac Prefekt ne alje
nikoga, a ja se nisam mogao udaljiti iz Lipe i ostaviti tamonje krane bez
sakramenata i djecu bez kole. I kad sam ve bio na odlasku prema onim krajevima,
o.Provincijal (franjevaki) iz Bosne mi je poslao nekog o.Tomu, oca dobrog primjera,
kojemu sam dao upute i kad sam naao pratnju, poslao sam ga k onim kranima
shodno Vaoj odredbi.
Dano u Rimu 9.sijecnja 1676. (Acta S.C. de propaganda Fide, anno 1676.)
Hrvatstvo je nepoznat narodnosni pojam u dananjoj Vojvodini sve do tridesetih
godina XX vijeka.
Banat, Baka i Baranja, kao dio maarske krunovine, bili su saroliko narodnosno i
vjersko podrucje nastanjeno Njemcima, Srbima, Maarima, Slovacima, Bunjevcima,
okcima, Rusinima, Jevrejima i drugima.
O Hrvatima, kao posebnoj narodnosti ili etnikoj tvorevini, ni pomena u izvorima i
literaturi iz druge polovine XIX i prvih decenija XX vijeka. Bunjevaki i okaki

srpsko-katoliki narodnosni element nikad u to vrijeme nije vezivao svoje etniko

bie za hrvatstvo.
U izvorima i literaturi (popisima stanovnitva) s kraja XIX i poetka XX vijeka,
Bunjevci su svrstavani u kategoriju Srba rimokatolike vjere (Szerbek romai
katholikus).
BOKELJI I KONAVLJANI
- U vreme Berlinskog kongresa, 1878.g., u crnogorskom primorju je zivjelo oko pet i
po hiljada Srba katolika. Za ove katolike uspjelo je bilo knjazu Nikoli da sklopi sa
Vatikanom konkordat, relativno povoljan (izmedju ostaloga dozvoljena je bila
upotreba slovenskog jezika pri bogosluzenju). Cilj, ostvareni cilj, crnogorske vlade je
bio da se taj dio katolika, kome je na elu stajao katolicki arhiepiskop u Baru kao
PRIMAS SRPSKI, odri za srpstvo.
Pregovore za konkordat je vodio SRBIN KATOLIK IZ DUBROVNIKA, KONTE
LUJO VOJNOVI, crnogorski ministar pravde. Vodio ih je dobro, posteno,
patriotski.
Papa je tada dekretom potvrdio starodrevnu titulu barskog nadbiskupa kao PRIMASA
SRPSKOG. Tadanji nadbiskup barski MILINOVI je bio SRBIN KATOLIK iz
Perasta (sada je to jedan Albanac, iako je titula i dalje Primas Srpski).
Milinovi i Vojnovi su se u Rimu SUPROSTAVILI papskoj odluci da Zavod sv.
Jeronima ima HRVATSKI pridjev.
O tome je veliki ruski istoricar Pavle Rovisnki pisao:
Trud je krunisan tim uspjehom. Izaslo je (papisnko) breve kojim je ustanovljen naziv
ilirski za kolegijum, pri cemu je objasnjeno da se DRUGIM IMENOM RAZUMIJU
SVI SRBI-KATOLICI svih strana, i da i oni imaju prava na Zavod. Pored toga,
crnogorskim opunomocenicima je uspjelo bilo da se u kolegijumu predaje SRPSKI
JEZIK SA IRILICOM.
Crna Gora je trijumfovala i imala je osnova da trijumfuje, jer ja ne poznajem drugi
primjer u istoriji papstva da je nepogresivi papa mijenjao svoje rjesenje. Nije moguce
ne diviti se tome sto je papa ucinio koncesije Crnoj Gori i Srbima katolicima.
Zanimljiv je primer pokuaja pohrvaenja Dubrovana katolika u ne tako davnom
vremenu 1901. godine. Hrvatski dravotvorci su i godinama pre toga svojski radili
na tom poslu. Izmeu ostalog, bacili su oko i na Zavod Svetog Jeronima u Rimu,
kojeg su osnovali i izdravali Srbi Dubrovani. Papa Lav Trinaesti je bio uveren da su
Dubrovani, poetkom 20. veka, ve bili pripremljeni za prevoenje u hrvatstvo, pa
je, svojom bulom, ovaj zavod preimenovao u Hrvatski zavod Svetog Jeronima.
Dubrovani katolici su estoko protestvovali protiv ove odluke pape Lava Trinaestog.
Papa je ustuknuo. Bojao se, tada, due polemike o sutini srpstva i hrvatstva, a i
rasprave o pravoslavlju i katolianstvu. Poslao je pismo Dubrovanima katolicima,
obavetavajui ih da se iz imena ovog zavoda brie dodata re hrvatski. No, i posle
ovog izvinjenja, papa je i dalje strahovao od pokretanja javne rasprave o narodnosti i
jeziku Dubrovana, pa im se obraa, kao Srbima katolicima, telegramom i 1903.
godine.
Pismo i telegram pape Lava Trinaestog Dubrovanima objavljeni su u srpskom listu
Dubrovnik, ali su ti brojevi godinama traeni i unitavani od strane budnih graditelja
hrvatske drave i nacije, pa je pitanje da li su, pored onih u arhivi Vatikana, ovi a
tekstovi Lava Trinaestog igde jo sauvani.

Link sa bosanskog katolikog sajta, odakle je tekst i preuzet ranije(kasnije vise taj
link nije bio u funkciji)
http://www.bkbih.org/knjige/g-k00021.html
Hrvatski zavod svetog Jeronima ustanovljen je Apostolskim pismom Slavorum
gentem 1. kolovoza 1901. U ovom pismu Leona XIII. bio je nazvan Collegium
Hieronymianum pro Croatica Gente (Svetojeronimski zavod za hrvatski narod), no
zbog diplomatskih intervencija protiv osnivanja Zavoda i poglavito protiv njegova
naziva; 7. oujka 1902. promijenjeno mu je ime u Collegium Hieronymianum
Illyricorum (Ilirski Zavod Sv. Jeronima). Odredbom pape Pavla VI. od 22. srpnja
1971. Zavod nosi ime Pontificium Collegium Chroaticum Sancti Hieronymi (Papinski
hrvatski zavod svetog Jeronima), to je priznala i talijanska drava dekretom
Predsjednika Republike 11. listopada 1982.
Korijeni Zavoda, meutim, seu u daleku prolost
OVO JE OIGLEDAN DOKAZ POHRVAIVANJA DUBROVAKIH SRBA
KATOLIKA, ALI TO IM NIJE USPJELO 1901.G., JER JE BILO PRERANO,
USPJELO JE BEZ PROBLEMA 1971.
KO IZ OVOGA NE MOE DA IZVEDE ZAKLJUAK DA E 2071. I
CRNOGORCI BITI HRVATI ?

U Boki Kotorskoj i Dubrovackoj oblasti austrougarske vlasti su ometale i perfidnim

metodama sprecavale manifestovanje Srpstva, pa je otvoreno ispoljavanje srpskih
nacionalnih osjecanja bilo najizrazenije kod intelektualaca, dok je seljastvo uglavnom
camilo u neznanju pod sveobuhvatnijim uticajem katolickog klera i zandarmerije, ali
posto Bokelji i Konavljani i dalje slave krsnu slavu, katolicki svecenih im vrsi i
prekadu.
Savo Nakienovic je pisao 1913.g.:
Bokeski katolici razlikuju se od Konavljan
BOKELJSKI KATOLICI DIE SE I PONOSE da su starinom iz Crne Gore, DA SU
SRBI, a to mnogi KONAVLJANIi rado prikrivaju; bokeski katolici priznaju da su bili
pravoslavni, a Konavljani to ne dadu; bokeski katolici drze sve narodne obicaje i
krsna imena, a Konavljani dobrim su ih djelom izbacili. Svi katolici (bokeljski) rado
zalaze u pravoslavne crkve i prinose zavjete. Cak odgovaraju za pjevnicom u nasim
crkvama.
Posebno isticuci primjer potpuno katolicke Dobrote, Nakicenovic istice:
Stara su naselja sva propala. Danasnji njeni naseljenici, sve su Crnogorci ili
Hercegovci, koji su od zuluma turskog i nuzde ovdje od Kosova k nama bjezali, a
ovdje su ih Mleani nasilno prevjerili u svoju vjeru.
Uvjek bjehu na glasu kao dobri Srbi i junaci: nista im vjera ne smeta.
ivot i obiaji su im kao i ostalim Srbima Bokeljima.
S druge strane, sve sto je bilo od porijekla, ugleda i nacionalnog ponosa u
Dubrovniku, sve je bilo krajem 19. i pocetkom 20. stoljeca srpsko. Tako je 1890.g.
pobjdila na opcinskim izborima SRPSKA STRANKA koju su u Dubrovniku
sacinjavali u ogromnoj vecini SRBI KATOLICI. (Lujo Bakotic, Srbin-katolik). To je
bila najveca politicka senzacija toga doba u nam zemljama.
eh Lubor Niderle, koga Kostic kvalifikuje kao najveceg slovenskog etnografa
pocetkom 20.v., pisao je 1911.g.:

Vjera je jedno od glavnih znamenja za diferenciranje Hrvata od Srba: Hrvati su

katolici, Srbi pravoslavni i MUSLIMANI. Ipak, ovo obiljezje nije apsolutno. Ima
BROJNIH KATOLIKA koji se smatraju SRBIMA i koje Srbi smatraju svojim. To su
npr. katolici DUBORVNIKA i BOKE KOTORSKE ili OKCI, BUNJEVCI i
KRAOVANI Madjarske.
I austrijski knjizevnik Herman Bor je pocetkom 20.v. pisao da u DUBROVNIKU
SKORO SAMO SRBI IVE.
Najpriznatiji hrvatski statisticar Josip Lakotas u knjizi Narodna statistika iz 1914.g.
zalio se da ni popis austrijski nije odelio Hrvate od Srba, pak zato ne mozemo odsjeci
tacno granicu koliko je Hrvata, a koliko opet Srba. U Dalmaciji ni to nije moguce, jer
u njoj imade ogroman broj KATOLIKIH SRBA.
Inace sto se tice Bosne, jasno je da tu Hrvata nije bilo, a katolici su se nazivali i bili
nazivani okcima, abarima, Maarima
Prije Turaka su jos imali nacionalnu svijest pa se nazivahu Srbima (Pribislav Pohvali
i dr.)
I dva poznata nesimpatizera Srba Englez Siton-Votson i Amerikanac slovenskog
porijekla Luj Adami, ukazivali su na DUBROVAKO SRPSTVO. Ali, dok se prvi
udio njegovoj snazi, budnosti i pozrtvovanosti, drugi je tvrdio da je rijec o Hrvatima
koji su demonstartivno tvrdili da su SRBI !!!
,
, ,
.
, .
,
, , , ,
" ".
"", ,

.
" , , ,
.
, ,
", ,
.
,

, 1993. ,
.
" , ,
, ,
,
", .

 ,
, ,
, , , ,
, .

-, ,
.
, ,
.
2006.
- ,
, .
Izraz Raci je jedan od starih naziva za Srbe i ocigledno se ispoljio u nazivu jedne od
najstarijih srpskih drzava Rake. Polovinom XVIII v., 1744.g., kako navodi Kostic,
biskup Matija Karaman, povodom pitanja Srba u mletakom dijelu Dalmacije, pisao
je rimskoj Kongregaciji za propagandu vjere (inkviziciji): No posto se tu nalazi i
izvjestan broj Srba katolika, oni bi htjeli za episkopa Srbina katolicke vjere, pa
navodi izvjesnog T.Pasica kao srpskog vladiku katolicke vjere.
Kolektivno, odnosno masovno, doslo je do deklarisanja Srpstva kod onih katolika
koji su postali svjesni da su im stari bili Srbi, da su oni srpskog porijekla, da krv i
narodnost ostaju isti, da oni samo ostaju ono sto su njihovi preci bili, da drugo biti ne
mogu. To je narocito bio slucaj u onim predjelima koji su jos u VII v. bili srpski. Uz
to, prevagnulo je saznanje o kome u knjizi Srbi u Dalmaciji pise istaknuti Srbin
katolik Lujo Bakoti: U cisto narodnom pogledu mi smo vodili racuna o injenici da
su Srbi bili Srbi, jos prije nego su primili hriansku vjeru.
Njemaki jezuita Racinger je smatrao da su SVI SRBI BILI KATOLICI, pa onda
presli na pravoslavlje, a Kostic istice da to do hriscanskog raskola 1054.g.uopce nije
bitno, a nakon raskola je prevagnuo katolicizam, da bi svojom misijom Sveti Sava
Nemanjic doveo do prevlasti pravoslavlja.
(Uostalom poznata je cinjenica da je otac Svetog Save prvo krsten po latinskom
obredu,a zatim kasnije po pravoslavnom. A treba li uopce navoditi cinjenicu da jos i
danas, kao i od kada postoji Barska nadbiskupija,njen nadbiskup nosi titulu Primas
Srbije! Danas je taj nabiskup Albanac, ali citava istorija svjedoci da je titula dokaz
Srba katolika na ovim podrucjima, iskljucivo u primorskim.)
Kasnije vecina, Srba katolika je imala pravoslavne pretke, ali i tu ima izuzetaka jer su,
npr, dubrovacke plemicke srpske porodice izvorno katolicke.
\ak i tamo gdje su preci ovih Srba bili pravoslavni, gdje se to moglo, takoreci,
sigurno dokazati, niko nije provjerio odnosno revertirao i presao ponovo u
pravoslavlje. Oni su ostali dobri, cak i revnosni katolici. Posto je vjera samo forma, a
ne bitno obiljezje narodnosti, sto je. \brat je mio koje vjere bio\, posto su njihovi
preci bili duze katolici nego prapreci pravoslavni, posto nije samo tudjinska vlast, vec
i domaca (u Dubrovniku) izvrsila konverziju itd., to su sva ova lica ostala vijerna
svojoj religiji. Ovo tim prije, sto je medju njima bilo dosta klirika, pa cak i prelata
katolickih, a sto pravoslavni Srbi sa kojima ovi sad hoce da se izjednace nisu nasli ni

najmanji prigovor da oni ostanu katolici. Naprotiv, Srbi su imali razloga da to

potpomazu.\
Na cijelom srpskom primorju od Skadra do ibenika i Ravnih Kotara, starosjedioci su
vecinom Srbi a doseljenici u potpunosti, pa o tome svjedoci i vise ili manje izrazeno
uvanje krsne slave, koja je iskljucivo srpsko obiljezje, do danasnjeg dana, uprkos
prelasku na katolianstvo.
Dubrovacki katolicki prelat dum IVAN STOJANOVIC govorio je svojim
sugradjanima: \Srbin si po rodu i po obicaju, u Srpstvu ti je jedini spas, vjera ti ni
najmanje ne preci da budes Srbin.\ I kod onih koji su kroz vjekove gubili srpsku
narodnu svijest NIJE PREVLADALA NIKAKVA TUINSKA, nego su svoj jezik
nazivali \NAKIM\,a za razliku od prastanovnika gradova Romana, identifikovali
se kao Sloveni. U 19.vijeku, u vreme budjenja nac.svijesti, Srbi katolici juznog
Jadrana listom se izjasnjavaju kao Srbi, dok u sjevernoj Dalmaciji do izrazaja dolazi
hrvatski ekspanzionizam i od strane vjerskih krugova protezirana identifikacija
KATOLIANSTVA sa HRVATSTVOM.
:

- U Boki Kotorskoj i Dubrovniku do kraja XIX vijeka

uope nije bilo Hrvata.
MARKO CAR, je kao istaknuti Srbin katolik, 1902.g. u \Brankovom kolu\ objavio
lanak \Vladika Rade i Srbi katolici\, pisuci o Njegosevim prijateljskim vezama sa
bokeljskim Srbima katolicke vjere i posebno kontom JOSIFOM IVANOVIEM, pa
kaze: \Porodica konta Ivanovica pripada i danas katolickoj vjeroispovjesti, sto
njenim clanovima opet ne smeta da cestvo \srpstvuju\, kao pravi ljudi i bokeljski
starosjedioci. Nazalost, njihovo je srbovanje, kao uopce srbovanje bokeljskih katolika,
postalo danas veoma tesko i dozlaboga zazorno u ocima onih koji se vjerom sluze, da
njome postignu odredjenje politicke svrhe. Kao danas u Boki K. i u Dubrovniku, kad
katolik ima srca da se prizna za Srbina, taj se kao gradjanin izlaze mnogim
neprilikama i stupa u otvorenu borbu sa svetenicima svje vjeroispovjesti (NETO
KAO DANAS BUNJEVCI I NJIHOVI SVEENICI, KOJI IH ELE
POHRVATITI), koji su bezmalo svi revni branioci antisrpske propagande koja se
tamo tjera.\
Jedan od papa bio je i Srbin iz Boke
Siketa V. Peretije (Gratomore 1Z. 12/1520. -24.08.1590.) Pripada onom krugu
velikana sakralne povijesti Crne Gore i svijeta i redu Crnogoraca dravnika koji su
upravljajui drugim dravama pronosili slavu svoje domovine.
Smru pape Gregorija XIII izabran je za papu 1585/4/24. godine, i stupio na tron
Svete Stolice. Jedan je od najuvenijih papa svih vremena u milenijumskoj povjesnici
Vatikana.
Siksto V Peretije bio je porijeklom iz Crne Gore, iz sela Kruevice u Boki Kotorskoj,
iznad Veriga, iz bratstva Svilanovia (Svilanovi su pravoslavci i slave Sv. Nikolu, ali
se i ponose papom Siksto V. Peretijem koji je isticao svoje podrijetlo). Njegov
program js bio da Crkvu uini potpuno nezavisnom od svake svjetovne sile, i da im se
nametne kao gospodar. Potpisivao se sa Peretti. Peretti, to na talijanskom znai
Krukar. To je, ujedno, i dokaz da nije zaboravio svoje porijeklo i zaviaj Kruevice u
Boki Kotorskoj. U vezi sa ovim, legenda govori, da su u njegovom grobu, prilikom
sahrane, zasijale tri zlatne kruke. Interesantno svjedoenje o njegovu ivotu i
vladavini daje i njegov i na zemljak, barokni knjievni majstor i papski nadbiskup

Andrija Zmajevi.
(Perast,1624. -Patrovii 1694.) u svome uvenom djelu \Ljetopis crkovni\ (Obod
Cetinje, 1996.g., Tom2. Stp. 490-491).
Andrija Zmajevi o Sikstu V
Klasik crnogorskog baroka, Zmajevi, u svojoj crkvenoj i sakralno-svjetovnoj kronici
i specnfinom romanu-rijeniku, u poglavlju o Siksto V pie: potie \od oca iz
Kruevica, sela u Boci od Kotora, nedaleko od Perasta, naega mjesta, gdje i dananji
dan Papia kua zove se, otuda u njoj ljudi njemu prilini
Svilanovi je prvo bio redovnik S. Francesca, potom kardinal da bi u 65-oj godinn
ivota postao papa. Crkvu Svetoga Jerolima, veli dalje Zmajevi, u Rimu svomu
narodu slovinskomu plemenito iznova ogradi i naresi. Velike darove prikaza poklisar
od Japon, kraljevstva u Indija istonijeh, koji bjehu Gregoriju XIII prili poklonitn se.
\
Nadmaio rimske imperatore
Lupea koji na putovijeh i raspustnicah derahu putnike n mnoge ostale zloince
vrlijem nainom pelipsa i iskorijeni. Toliko velike stvari uini u kratko vrijeme da i
staru gospodu i cecape rimske nadie. Stup esarov prenese i pred crkvu Sv. Petra
podie; a druge tri plemenita jedan pred Sv. Jovanom literanova, drugi pred crkvom
Sv. Bogorodice, trei pred vrata rimske Del Popolo, takoer postavi. Zabrani
vjenanje hadum ili ljudma ukopljenijem, kako stvar prema zakonu od naravi. Skupi
pet milijuna ili tisu tisua zlata, govorei da imae tijem blagom veliku stvar opraviti.
Dali naskoen od neke bolijesti, koja mu rije uze, preminu na 27. Kolovoza ol 70
godina, poto vlada pet ljeta i etiri mjeseca i tri dana. )
Prema geografsko-statistickom opisu Boke Kotorske iz cetinjskog kalendara
\Grlica\ za 1838.g. \u Boki SRBI pravoslavnog ispoviedanija imadu svojih
brodova a SRBI RIMOKATOLIKE VJERE imadu trei dio toga.\
Vuk Karadzic je pisao 1849.g.: \U cijeloj Boki ima oko 34 hiljade dusa, sve pravijeh
SRBA kakvi igdje biti mogu; jedna cetvrt od ovoga bice zakona RIMSKOG, a ostalo
je sve grkoga.\ Na poziv da se prikljuce banu Jelaiu i Hrvatskoj, koji im je uputio
Hrvatsko-slavonski sabor iz Zagreba, 400 najvidjenijih Bokelja odrzalo je 13.jula
1848.g. zbor, u skoro iskljucivo katolickom mjestu Prnju, u dvoristu katolikog
franciskanskog manastira, a domain je bio pranjski kapetan ANTUN SBUTEGA.
(Danas je potomak tog kapetana jedan svetenik Sbutega koji je i predvodnik
vjetakog hrvatstva u Boki, sto znaci da samo izvrsava vatikansku politiku, koja mu
je iznad nacionalno-plemenskih ineteresa i istine) Pa ipak su se svi oni opredjelili kao
Slaveni-SRBI i odgovor i Zagrebu i Vladici uputili IRILICOM.\
Kostic navodi i druge upecatljive primjere: \ Opstinsko vijece Kotora, opet opcine
tada sa preteznom vecinom katolika (bar tri cetvrtine) bira 1861.g. za pocasnog
gradjanina kap. Josipa Djurovica iz Prnja, izabranog sina Boke Kotorske i daje mu
na srpskom jeziku (IRILICOM) i na italijanskom diplomu, u kojoj se istice kao
\djelateljan, neumoran u promicanju napretka SRBSKO-slovenskog naroda.\ I on je
bio katolik kao i gradonacelnik Kotora.\ Povodom pruzanja pomoci hercegovackim
ustanicima i crnogorske objave rata Turskoj 1875.g. \Slavjanska itaonica\ u
Dobroti salje 17.decembra telegram knjazu Nikoli u kome stoji:
Dobroani, susjedi zasluznoj Crnoj Gori, ushiceni srcem vape: u dobar cas knjaze
zasijao mac u tvojoj viteskoj desnici. Neka se vec skrse lanci suznji nase brace i
ponovi po tebi SRPSKA SLAVA! Telegram je potpisao predsjednik KAP. VIDO

KAMENAROVI. Mislim da su svi clanovi citaonice, bez i jednog jedinog izuzetka,

bili katolici. Ali ISTIU SVOJE SRPSTVO I SVOJU SRPSKU SLAVU.

Srpska nacionalna obiljeja Boke Kotorske

- Odjeljak o uvanju srpskih nacionalnih obiljezja u Boki Kotorskoj Kostic pocinje
citiranjem Sime Matavulja koji kaze da je Vuk Karadzic u svojim djelima proslavio
to cisto srpsko gnjezdo, gdje se u najvecoj cistoci sacuvase: jezik, nosnja i obicaji.
Bokelji su, istina preuzeli izvjesne italijanizma, ali u mnogo manjoj mjeri nego sto su
Srbija i Bosna prihvatile turcizme. Jezicka leksika i sintaksa ostali su potpuno
sauvani. Svakako u Boki ima dosta dijalekata, vise nego igdje u Srpstvu na tako
malom prostoru. Dokaz autonomije i posebnosti bokeljskih opcina. Negdje su se
ocuvali najprvobitniji oblici starog srpskog jezika, (kao npr. u Krtolima muklo a), dok
se u novskoj i risanskoj krajini i dan-danas govori cisto hercegovacki. Razlike
izmedju dijalekata nisu u tome sto bi jedan bio cistije a drugi slabije srpski, vec u
izgovaranju (intoniranju i naglasavanju) pojedinig rijeci.
To istice i njemacki baron Oto Rajnsberg 1864.g.,-pa dodaje: Italijanski se govori
samo u vecim mjestima medju obrazovanim licima; u kucnoj upotrebi iskljucivo se
srpski jezik javlja, jer su stanovnici, sa malim djelom katolika, svi slovenskog
porijekla. Uopce za srpski jezik nije nijedan predio toliko vazan i znacajan kao Boka,
jer se tamo nalazi masa staroslovenskih rijeci koje nigdje vise nisu uobicajene, a
izgovor, koji u Slavoniji, Dalmaciji i Bosni dozvoljava da se odmah razazna pripadnik
rimske i istocne crkve, u Boki je jedan kod Grka(pravoslavni) i katolika.
Kostic daje i citav niz ilustracija za cinjenicu da jezik kojim govore Bokelji svi pisci
nazivaju srpskim, i stari i novi, i domaci i strani, i Bokelji i nebokelji. U obilju
domacih i stranih autora posebno nam se cini interesantnim pisanje hrvatskog
knjizevnika Sime Ljubica koji navodi da su djela najstarijih spisatelja dubrovackih i
kotorskih rodom srbskim ili bar odgojeni pod uplivom srbskog nariecja, kako na
primjer Siska Mancetica, Djordje Drzica itd.
Bokeljski Srbi se od Nemanjickog vremena pa do danas sluze iskljucivo irilicom
i irilicni natpisi su jedini tragovi srpske pismenosti, s obzirom da iz
prednemanjickih vremena nema tu nikakvih sacuvanih tekstova. Katolicki
svestenici su se trudili, gdje god im je to bilo nadohvat saka, da se uniste, da
nestanu svi srpski kulturni spomenici, ali toga je bilo toliko mnogo da im je
poduhvat u krajnjoj instanci morao biti neuspjesan. Cak su u katolickim
crkvama, na skoro otkrivenim freskama, svi tekstovi na srpskom jeziku ispisani
cirilicom, a latinicom samo oni na italijanskom jeziku. Pravoslavni Srbi pisali
su samo cirilicom i na srpskom jeziku (nesto slaveno-srpsko, a nesto izmjesano sa
narodnim). Izuzetaka nije bilo niti ga je moglo biti; onaj koji bi napisao nesto
drukcije, smatrao bi se kao da se odrekao i vjere i svoje narodnosti. I turske
vlasti, jednako kao i narod pod Turcima u Boki pisu srpskom cirilicom Pa i
Latini su stampali srpske knjige ako je to odgovaralo njihovim trgovackim
kalkulacijama. Naravno, i Srbi katolici su sve tekstove na srpskom jeziku pisali
iskljuivo irilicom.
Vrlo je upecatljivo svjedocanstvo podatak da je istaknuti Perastanac i barski
nadbiskup Andrija Zmajevic napisao jos 1675.g.jednu raspravu (knjigu) pod
naslovom: Derzava sveta, slavna i krjeposna carkovnog ljetopisa i to irilicom.
Zmajevic je pisao i latinski i italijanski, no kad je pisao srpski, pisao je
cirilicom. (otuda danasnje plansko i smisljeno istiskivanje cirilice iz Crne Gore
jer je za strane interese potrebno maksimalno desrbizirati Crnogorce, Bokelje,
Brdjane) Sto je najvaznije, Zmajevic je u svojim spisima izricito isticao da pise

na srpskom jeziku i srpskim pismom.

Kada je, po ukidanju Mletacke Republike, Austrija preuzela kontrolu nad
Bokom Kotorskom u svim sluzbenim spisima njeni generali, drzavni cinovnici
govore o srpskom jeziku kao jeziku naroda koji je dopao pod njihovu vlast.
Gramata austrijskog cara Franca Josipa I o ustanovljenju Bokokotorske
eparhije i imanovanju novog episkopa (Gerasima Petranovica) od 1874, opsirna i
dugacka, napisana na pergameni srpskim jezikom i irilskim slovima, a tako je
previsnje potpisana. Cuva se u episkopiji. Stvar jedva cuvena: Beki cesar
donosi zvanian akt iz svoje kompetencije na srpskom jeziku i srpski se
potpisuje. Jer bi inace vredjao Bokelje. Kolika razlika prema srbomrscu koji se
zove Josip Broz Tito.
Nakon sto je u svim srpskim zemljama prihvacena srpska zastava, po uzoru na
rusku, ali sa obrnutim redosljedom boja, vjerujem da necu preterati ako
utvrdim da nigdje drugo u srpstvu nisu u drugoj polovini 19.v. i u pocetku 20.
toliko viorile srpske zastave kao u Boki. Vijale su se pri crkvama i u privatnim
domovima, na svadbama, na skolskim praznicima (Sveti Sava), a narocito na
mnogobrojnim festama koje su naizmjenicno po cijeloj primorskoj Boki
slavljene. Svaka se prilika iskoristavala: i smrt, i rodjenje, i vjencanje, i slava da
se srpska zastava istakne.
Ovde i Laza Kostic pravi digresiju, vjerovatno zbog toga sto je pretrazujuci
dokumentaciju i literaturu koja se odnosi na glavnu temu, naisao na veoma
interesantan podatak kod njemackog geografa Hasingera u radu iz 1928.g.
Hasinger na pregnantan nacin izlaze istorijsku retrospektivu etnickog razvoja
Dalmacije, a vrednom Kosticu je i ova prilika dragocjena da potkrepi teze i
argumente koje je vec objavio u drugim svojim djelima. U emigrantskim
uslovima, svoje knjige je zapravo stampao kao licni casopis i s neredovnom
dinamikom izlazenja, pa zato sva gradja koju je pribavio nije ni mogla biti do
kraja sistematizovana.
Hasinger je, izmedju ostalog, pisao u svojoj studiji o Dalmaciji, objavljenoj u
renomiranom geografskom casopisu Univerziteta u Frajburgu: Mnogostruki
situacioni odnosi dalmatinske zemlje uticali su i na obrazovanje njene
narodnosti. Ilirska plemena obrazuju najstariji istorijski poznatu podlogu.
Keltska krv se tu mijesala, grcki kolonisti su se naselili u primorskim gradovima
(i otocima, npr. sa Parosa, tj.sada Farosa iz Helade su prije 2400g. dosli na Hvar,
koji po Farosu dobija i ime. Otok Pag je nazvan po helenskoj rijeci pag sto znaci
uzviseno mjesto, pa tako i u Atini znamo za AeroPAG), rimski osvajaci donese
svoj jezik i kulturu, pohodi Germana i Avara su vrseni kroz tu zemlju. Mlecani
se naselise po obalskim gradovima, Turci navaljivahu tamo iz pozadine, ali
najpostojanije je ipak djelovalo slovensko naseljavanje u 9.v., na sjeveru
hrvatsko, a na jugu srpsko. (treba napomenuti da je hrvatsko na sjeveru bilo
samo do Turaka, nakon cega ta podrucja naseljavaju isljucivo Srbi) Ono je
presudno za danasnji juznoslovenski jezicni i narodnosni karakter zemlje Sa
svim tim, u juznoj Dalmaciji se stoji tacno na granici zapadnog i istocnoevropejskog kulturnog bica, danas jednako kao u doba Zapadnog i Istocnog
rimskog carstva. Pretezna vecina Dalmatinaca je dugo zivjela sa Zapadom, pise
latinicom i katolicka je. No ipak na krajnjem jugu se pojavljuju kupole
pravoslavnih crkava i pocinje vlast irilovskog pisma.
Svetozar Pribicevic je u svojoj knjizi \Diktatura kralja Aleksandra\ pisao:
\Oko 1860-1870.bilo je u Hrvatskoj i Slavoniji (narocito Slavoniji) KATOLIKA
koji su se smatrali SRBIMA i koji su u Hrvatskom saboru isticali svoju SRPSKU

NARODNOST (npr.BRLI); pa cak i medju katolickim vodjama hercegovackih

ustanika, koji su se borili protiv Turaka, bilo je ubjedjenih SRBA. Poneki put su
se i katolicki svestenici izjasnjavali kao Srbi. Ali je identifikovanje pravoslavne
vjere sa sa srpskom narodnoscu uskoro postalo takvo, da je svaka srpska
djelatnost medju katolicima bila nemoguca, tako da je ime Srbin bilo ograniceno
samo na pravoslavne.\ Andrija Torkvat je pisao 1854.g. da su \u cielom
Ilirskom trokutu zivili SRBI RIMOKATOLICKOG i istocnog ZAKONA.\ U
ZEMUNU se povodom 1000-godisnjice Svetog irila i Metodija NA
KATOLIKOJ CRKVI VILA SRPSKA ZASTAVA. Hrvatski visoki drzavni
sluzbenik i knjizevnik OGNJESLAV UTJEINOVI OSTROINSKI otvoreno
je pisao 1840.g da se smatra SRBINOM.
Do austrougarske okupacije bosanski katolici nisu imali nikakve hrvatske
nacionalne svijesti, sto potvrdjuju i hrvatski istoricari Vjekoslav Klaic i dr
Antun Radic.
Jedan od vojvoda hercegovackog ustanka, KATOLIKI SVETENIK, DUM
IVAN MUI nosio je crnogorsku narodnu nosnju kao i pravoslavne vojvode.
Jedan od svojih 12 hercegovackih dobrovoljackih bataljona knjaz Nikola je
nazvao Bataljonom Hercegovaca rimskog zakona. Franciskanski (franjevacki)
katolicki TEOLOG TOMA KOVACEVIC je 1862.g. SRBIMA smatrao ne samo
bosanske pravoslavce, nego i KATOLIKE I MUSLIMANE, pa cak navodi: \U
Bosni ima 130.000, a u Ercegovini 30.000-40.000 katolika. Njih sasvim drze pod
svojom vlascu bosanski fratri-kaludjeri, medju kojima ima dobrih rodoljuba, a
ima i takvih koji bi presli u pravoslavlje, ali zato sad nije vreme.\ On
upozorava: \Hrvati, kao sto se iz govora lanova Sabora njinog vidjelo, traze
Krajinu bosansku. U ovoj Krajini ima sto hiljada itelja, ali nijednog Hrvata.\
Hercegovaki FRANCISKANAC, FRA GRGA SKARI, zalagao se da narod
\probudi iz mrtvila tudjeg ropstva i da se pripremi za opcenito ujdinjenje SVIH
SRBA i pridruzi ostaloj braci slavne knezevine Srbije.\ Kako citira Kostic,
Skari je trazio da se budi srpski narodni duh i uvjere katolici \da se sloboda i
nezavisnost mogu postici jedino unistenjem pomenute mrnje i ujedinjenjem
svih rasparanih srpskih ogranaka\, izradivsi i citav plan u 20 taaka.
\Taka peta kaze da treba objasniti narodu da su svi nasi stari bili pravoslavne
vjere sve do XIV v. dokle su i sretni bili, i nase gospodare i vladaoce imali, i da su
tada dosli franciskanci koji su narod rastavili na dva dijela.\
U jednoj tacki preporucuje fra Grga da se narodu razloi da rije Srbin ne
oznacava vjeru, nego samo jedan isti narod jednog istog jezika, iste narodnosti,
istih obiaja, jedne iste domovine, jedne iste slobode i nezavisnosti, istih prava.
U tacki osmoj uzima u odbranu Srbiju i kaze da je skroz neistinito tvrenje
katolikoh svetenika da Srbija hoe da prevede narod u pravoslavlje; da Srbija
ba ostavlja svakome potpuno slobodu savjesti i vjeroispovjesti, da joj je na srcu
jedino nase oslobodjenje iz ropstva, tudjeg nasilja, i ujedinjenje nase narodno,
bez koga se drukcije ropstva necemo izbaviti.
U devetoj tacki plana se izrazava teznja da se kod katolika, a po mogucnosti i
kod muslimana, probudi sva mogucna popularnost i simpatija za Srbiju U
desetoj da se polozi zakletva odanosti i privrzenosti Srbiji za svaki slucaj opeg
pokreta, i da katolici hercegovaki u svakom slucaju budu spremni pridruziti se
istonoj brai Srbima za osloboenje svoga naroda i domovine.\
Fra Grga Skari je 1869.g. dosao u Beograd i tu je kraljevskom namjesniku
Jovanu Ristiu uputio memorandum koji je poeo sljedeim rijecima:
\Narod ercegovacki va, to je narod srpski, brez da ikakva drugoga u istom

umjesana ima, i to sami oni isto priznaju iz svojih obiaja, iz svoga naricija i iz
predanja od nepamtivijeka svoji pradjedova; na to ih uvjeravaju razvaline starih
gradova i zavoda starog srpskog naroda, njiovi pradjedah sto je varvarstvo
azijatsko porazilo i unistilo; stavise, nadgrobni kamen i crtanja po istom
svjedoce da tu pociva prah Srba pradjedova njihovi, koji su zrtvom pali za
slobodu roda i domovine svoje.\
(Kae TO a ne A jer je tokavac, kao i svi Srbi. Svi istorijski spisi svjedoce o
srpstvu Hercegovine, i Porfirogenit i sam naziv titule Stjepana Kosace Hercega
Svetog Save po kojem ova oblast i dobiva ime Hercegovina, a dovoljno je i danas
pogledati obicaje, nosnje, pjesmeistih ljudi pa lako utvrditi da su Srbi, iako su
danas oni ideoloski a ne etnicki Hrvati i to ustaskog usmjerenja, pod uticajem
politike Vatikana. Zanimljivo je da su zloini genocida od strane hercegovakih
katolika nastupili tek od kada postaju Hrvati, sa vrhuncem u Jasenovcu. Slina
agresivnost je danas i medju vjestakim antisrpskim Crnogorcima, posebno
medju onima na Cetinju.
Dakle ubaene ideologije imaju destruktivan uinak za nas same, jer nas dijele,
zavajaju, dok nam je svima zajedniko srpstvo, jedina konstrukrivna sila koja
nas sve veze u jedan narod, jer to i jesmo.
. Najaktivnije je bilo udruzenje SRPSKA DUBROVAKA AKADEMSKA
OMLADINA.
U Beu su listom ulanjeni u srpsko akademsko udruenje ,,Zora koje je obuhvacalo
Srbe iz svih drugih krajeva. Vladimir Corovic, veliki srpski istoricar, objavio je
1905.g. istoriju tog udruzenja i u njoj istakao da su uopce SRBI KATOLICI BILI
NAJEI, kao i da su SRBI KATOLICI SA JUNOG PRIMORJA BILI
NAJEKSKLUZIVNIJI SRBI MEDJU AKADEMSKOM OMLADINOM BEA.
Od dubrovackih srpskih listova najintenzivnije su srbovali DUBROVNIK,
SLAVONAC, SR i SRPSKA ZORA.
1909.g. u Dubrovniku je osnovana i MATICA SRPSKA, koja je do Prvog svjetskog
rata izdala esnaest knjiga s nacionalnom tematikom. Djelovala je i Srpska tamparija.
Burna i raskosna proslava otkrivanja spomenika najvecem dubrovackom pjesniku
Ivanu (Divi) Gunduliu 29.jula 1893.g. imala je OPESRPSKI KARAKTER.
(J.J.trosmajer je sa tugom konstatovao veliku srpsku slavu koja se desavala u
Dubrovniku, povodom podizanja ovoga spomenika od strane srpske omladine; mislio
je da je Dubrovnik izgubljen za hrvatske interese. Inace on je u jednom svom pismu
pisao kako podize katedralu u Djakovu u vecinski pravoslavnoj sredini. Sada tamo
nema pravoslavnih ni katolickih Srba, svi su postali vjetaki Hrvati kao i u
Dubrovniku). Tako intenzivno i upecatljivo srbovanje navelo je napokon i strane pisce
da staru dubrovaku knjievnost smatraju srpskom. Oni su uvidjali da niko
autenticnije to ne moze da iskaze nego potomci tih spisatelja, koji su skoro, bez
izuzetka ispoljavali svoja srpska osjeanja.
Poslje Trsta i Zadra, Dubrovnik je postao novi centar primorskih i dalmatinskih Srba.
Pravoslavni Srbi su sacinjavali 90% srpskog elementa primorja, a oni su prepustili
vodjstvo katolickom Dubrovniku, gdje je pravoslavnih Srba jedva prakticno i bilo
(ukoliko ih je bilo, bili su mahom Hercegovci). U Zadru i Kotoru su bila sjedista
pravoslavnih episkopa. U Zadru je bilo sjediste pravoslavne bogoslovije, tada najbolje
u Srpstvu (crkveno pravo je predavao Nikodom Milas, najbolji kanonista cijelog
pravoslavlja). Za Carevisko vijece su birani Srbi poslanici u Boki i Kninu, za
Dalmatinski sabor takodje na krajnjem jugu Dalmacije (u Boki) i na krajnjem
kontinentalnom sjeveru. Pa ipak su svi ovi Srbi bez izuzetka priznali bili vodecu

ulogu Dubrovniku, katolikom, ali srpskom.

Mnogi Srbi katolici su u toku Prvog svjetskog rata zbog svog srbovanja hapeni,
osudjivani i internirani, ali to ih nije u svom srpstvu moglo pokolebati, niti je i jedan
zbog toga iznevjerio svoj srpski narod.

Od SRBA KATOLIKA, najznacajniju ulogu u javnom i naucnom zivotu imali su:

pravnik VALTAZAR BOGISIC
komparativni lingvista HENRIK BARIC
ekonomista MIJO MIRKOVIC
filolog MILAN RESETAR , PETAR BUDMANI
profesor LUKO ZORE
akademik PETAR KOLENDIC
teoreticar knjizevnosti VINKO VITEZICA
istoricari: ANTONIJE VULETIC , ILIJA SINDIK , VICE ADAMOVIC , BOSKO
CVJETKOVIC , ANTONIJE FARCIC , ANTUN DABINOVIC
knjizevnik MATIJA BAN
pjesnici ILIJA OKRUGIC , SIBE MILICIC
pripovjedac BOZIDAR DJAJA
knjizevni kriticar MARKO CAR
romansijer IVO CIPIKO
novinski urednik KRISTO DOMINKOVIC i MIKO VAKETI
politicari STIJEPO KOBASICA , JOVO MIHALJEVIC , KAZIMIR LUKETIC
novinari: NIKOLA VUCETIC , IVO VISIC i NIKOLA PETKOVIC IKO ,
JOVAN AJA
biolog JOSIF PANI
prirodoslovac IVAN AJA
agronom ALEKSANDAR AJA
farmaceut SINISA JAJA
botanicari LUJO ADAMOVI , JOSIF VESELIC
prirodoslovac BRANIMIR MALES
matematicar VINKO DJUROVIC
slikari: MARKO IGNJAT JOB , CVIJETO JOB , PASKO VUCETIC i VLAHO
BUKOVAC
advokati: IGNJAT BAKOTIC , BALDO GRADI , VLAHO MATIJEVIC , LUKO
MARKIZ BONA , MATO GRAINCIC , RUDOLF SARDELIC
gimnazijski profesor JAKOV GRUPKOVIC
publicisti JOVO MATLICIC , VIKENTIJE BUTIJER , ANTUN FABRIS
apotekar MATEJ SARIC
katoliki svetenici Srbi: MARKO VUCKOVIC , NIKOLA LUKOVIC
barski nadbiskupi: NIKOLA DOBRACIC , SIMO MILINOVIC
dum MARKO ANSTIC , DJURO PERUSINA , NIKO DJIVANOVIC , ANTE ANIC
srpski general, ministar i ambasador URO HORVATOVI
srpski general, ministar i adjutant kneza Milana DRAGUTIN FRANASOVIC i mnogi
drugi oficiri
brodovlasnik BOO BANJAC iz Dubrovnika
brodarska porodica RACI iz Cavtata

NASTANAK SRBA KATOLIKA INTERVENCIJOM VATIKANA,

( IZ PERA HRVATSKOG NAUNIKA VIKTORA NOVAKA)

Viktor Novak ,,Magnum Crimen
http://www.ivantic.net/Ostale_knjiige/magnumcrimen.pdf
Iz predgovora:
Prof. dr Viktor Novak, nekadanji nauni saradnik Vatikanskog arhiva, znalac
nekoliko svetskih jezika, istoriar, svakako je jedan od najveih junoslovenskih, a
posebno hrvatskih intelektualaca, odraslih u okviru katolike crkve.
On je, prirodno, imao najvie dispozicija da izvri radikalnu kritiku klerofaizma,
konzervativizma i reakcionarnog dela katolike crkve. Oslobaajui katoliku crkvu,
u Jugoslaviji, ovog istorijskog surogata, on misli da bi tako preporoena crkva mogla
vie da poslui pravim interesima naroda, da bude koheziona sila u povezivanju
naroda na Balkanu, a ne duhovni voa u stvaranju katolike drave Hrvatske,
dezintegraciona sila jugoslovenske zajednice i tvorac genocida nad drugim narodima.
Znaajan je naroito i metod pisanja ove knjige, jer sve to je autor u njoj kazao on je
i dokazao, kao da je pretpostavio budueg oponenta, veoma lucidnog i elokventnog,
kome nije hteo ostaviti prostora za spekulaciju pa je odmah izneo temeljne dokaze i
uputio na njihove izvore.
Zato je knjiga u prvom izdanju i prola bez dostojne polemike pa je tiho povlaena i
spaljivana, a kod iroke publike kao satanska knjiga anatemisana.
,,Magnum Crimen ( Dva izostavljena poglavlja ) Komunistika cenzura ih je
izbacila, jer previe razotkrivaju jezuitske ustae.
Poznato je da su Hrvati esto traili sebe kroz Slovene, Ilire, Gote, Indo-Arijevce, itd.
No ta je ustvari istina?Ko su zapravo tzv.'Hrvati"?
Prema nekim novijom istrazivanjima Hrvati su porijeklom Turci (tanije tursko pleme
nieg reda,KURBATI),a ne kako se vecinom do sada mislilo da su porijeklom od
iranskog plemena pristiglog sa Kavkaza,s im se slau danas vodei turski historiari
poput dr Osmana Karataya, specijalistu za Balkan.
ko bi smo sastavili zajedno Dalmatinca,Zagorca,Istrana i Slavonca i dali im zadatak
da govore narodnim jezikom,tu niko nikog ne bi nista razumio.
Prije Karataya, to azijsko porijeklo Hrvata nazreli su mnogi historicari,a posebno
hrvatski historiari i etnopsiholozi.
Poznati hrvatski historiar Niko upani je napisao djelo "Prvobitni Hrvati", gdje
kae:
"Prvobitni Hrvati, mislim, nisu bili Sloveni, ve tue pleme iz Azijske Sarmatije, koje
je u oluji Seobe Naroda udes bacio u transkarpatsku slovensku domovinu, pa je sebi
podvrglo neki dio puka, a taj se poeo nazivati Hrvatima".
Nada Klai, poznati hrvatski historiar, nalazi da su Avari inili veliki dio prve
zajednice Hrvata:
"Hrvati su nali Avare u posjedu te pokrajine (Dalmacije). Poto su neko vrijeme
meusobno ratovali, pobijedili su Hrvati, neke su od Avara poklali, ostale prisilili da
se pokore. Otada su u toj pokrajini zavladali Hrvati. I sada jo ima u Hrvatskoj
potomaka Avara i vidi im se da su Avari".
Mladen Lorkovi:
"itava stara hrvatska povijest shvatljiva je samo uz pretpostavku da su vladajui
Hrvati bili neslovenska naslaga koja je prekrila i organizovala slovenske mase."

Katoliki sveenik Matija Katani:

"Uvjerie se najzad da se hrvatsko ime u Dalmaciji, Bosni i Srbiji naroito
propagiralo, ali se ilirski narodi u ovom predjelu nikada nijesu tim imenom nazivali".
Ivan Frano Juki e zabiljeiti da u Bosni, u 19. stoljeu, "katolici ne znaju ta znai
rije Hrvat, a kamoli da se oni oseaju pripadnicima hrvatske nacije".
Govorei o padu Salone i Dalmacije Konstantin Porfirogenet kae da su Avari
vidjevi da je to najbolja zemlja, naselili su se u njoj. Porfirogent pie u svojim
spisima da su se Hrvati i Avari (turskom-mongolska plemena) meusobno mijeali
(enili).
tnolog Vladimir Dvornikovi pie u knjizi "Karakterologija Jugoslovena" o
azijatskim odlikama Zagoraca i o njihovoj BRAHIKEFALIJI (okrugloglavosti).
Poznati turski historiar, dr Osman Karatay smatra da su Hrvati isto tursko pleme, te
da "iranska" i "kavkaska" teorija pada u vodu,jer nema nikakvog naucnog uporista. Za
razliku od toga, on navodi sijaset dokaza u svojoj knjizi "U potrazi za izgubljenim
plemenom".
Iranska teorija,u biti,kaze da su neka plemena iz Irana naselila podrucje sjeverno od
Crnog mora,i od njih se onda odvajaju Hrvati i sele na podrucje Poljske,tu
slavoniziraju,i potom,u drugoj fazi dolaze na Balkan i formiraju se u hrvatski narod,ali
historicari jos uvijek tragaju za cvrstim dokazima o toj selidbi iz Irana.Nikad se te
tvrdnje nisu makle dalje od teorije.
Po Karatayu,tvrdnja,da su Hrvati iransko pleme dolo s Kavkaza, sa sjevera Karpata i
poslavenjeno tokom migracija na sjeveroistok Balkana je krajnje neutemeljena. "Ne
postoji", smatra Karatay, "nikakav trag da je pleme koje bi se moglo smatrati
Hrvatima zivjelo na Kavkazu, osim nekih lingvistickih indikacija, sto nije dovoljno."
Karatay nudi novu teoriju kojom pokusava rijesiti taj problem,eliminirajuci nikad
dokazanu pretpostavku o selidbi iz Irana,i prati tursko pleme Bijele Ogure
(Kurbate),koji dolaze u Evropu u drugoj polovini 5.stoljeca,a potom bivaju protjerani
od strane Avara sa sjeverozapada Kaspijskog mora u Galiciju,odnosno na prostor
juzne Poljske.
Nekoliko godina kasnije Avari dolaze juzno od njih,na prostor danasnje Madjarske i
Slovacke,i da bi se zastitili od njih Oguri (Kurbati) organizuju lokalne slovenske mase
protiv Avara,postajuci lideri lokalnim Slovenima u borbi protiv Avara.Zadnja,i
kljucna faza njihove borbe protiv Avara je bila invazija u Dalmaciju u koordinaciji sa
Bizantijom i Franackom i pobjeda nad Avarima.Kako su upravo oni (Kurbati) bili
vodje Slovenima u tim pohodima,nametnuli su im svoje ime,a zbog cinjenice da su
bili daleko malobrojniji od te slovenske mase,slovenski jezik se nametnuo
njima.Karatay sve ovo potkrepljuje mnogim primarnim historijskim
izvorima,grckim,ruskim,latinskim...
Sa lingvisticke strane medju strucnjacima se opcenito smatra da nije dokazano
porijeklo imena "Hrvat", Karatay smatra da je ono turskog porijekla, i da se sastoji od

dvije rijeci: "Kur" i "Bat", i istog je porijekla kao turska historijska imena Kur-Sad,
Kur-Han, Kur-Tegin...
Imena brace i sestara,koje spominje Porfirogenet - Klukasa, Lobela, Kosenca, Muhla,
Hrvata, te Tuge i Buge takoer su, prema Karatayu, turska.
Svaka druga interpretacija - slavenska, germanska, ilirska, iranska, latinska, grcka nije pruzila uvjerljiva objasnjenja, dok s interpretacijom tih imena kao turskih, dakle,
Klk, Alpel, Ksenci, Mugel i Korvat te sestara Tugay i Buga, nema problema ni
lingvisticki ni povijesno.I imena prvih hrvatskih vladara su po Karatayu turska: Porin
ili Branos.Turski element tada vise nije bio brojan.Turci (Kurbati) su bili asimilirani
slavenskom vecinom, koju su organizovali u borbi protiv Avara i kojoj su dali svoje
ime, a zatim su, kad je osnovana zajednicka (hrvatska) drzava u Dalmaciji, postali
njeni gradjani
Karatay dalje kaze:"Ne tvrdim, i nikada nisam tvrdio, da su Hrvati Turci, ali sam
rekao da su Turci zapoceli proces formiranja hrvatskog naroda. Hrvati su i Slaveni, i
Turci, i Nijemci, Iliri, Talijani... Ali, Turci su zapoceli proces formiraja hrvatskog
etnosa. To je kljucni moment...."
Dakle,Karatay u sustini tvrdi sto i masa drugih historicara,da su Hrvati kao narod
nastali nametanjem neevropskog imena,od strane neevropskog plemena, brojnijim
evropskim plemenima,tu se cak i iranska i ogurska teorija slazu,a u tome se i svi
relevantni historicari slazu,ali mnogi danasnji Hrvat zivi u iluzijama o svom
porijeklu,ne shvatajuci da su Hrvati tek jedan konglomerat razlicitih grupacija,a ne
neka uniformna grupacija,koja je oduvijek postojala kao takva.
"U potrazi za izgubljenim plemenom"
Osman Karatay u svojoj knjizi "U potrazi za izgubljenim plemenom" opisuje kako su
tursko pleme, Kurbati (Bijeli Oguri), u drugoj polovici 6. stoljea Avari protjerali iz
njihove tadanje postojbine na sjeveru Kaspijskog mora, pa su oni doli u Galiciju, na
jugu dananje Poljske. Nekoliko godina kasnije Avari su ih opet poeli ugroavati s
juga, iz dananje Maarske i Slovake. Kurbati Oguri, koji su, da bi vladali brojnijim
Slavenima, morali primiti neke njihove obiaje i jezik, organiziraju Slavene u borbi
protiv Avara, a posljednja etapa tog otpora bio je prodor u Dalmaciju, iz koje su tada
ak i protjerali Avare, u zajednikoj akciji s Bizantom i Francima. Ti malobrojni
Turci, Oguri, s vremenom su se sasvim poslavenili, ali su svoje tradicionalno ime Kurbat - "dali" novostvorenom narodu, tzv."Hrvatima".
Od Srba bi da stvore Hrvate
Da vidimo kako bee pod Austrijom?
Jo Filipovi za svoje diktature zapoeo je a nekoliko godina posle njega nastavili su
skoro svi inovnici u Bosni taj neizvedljiv posao: da od Srba stvore Hrvate.
Tu je bilo pretnje, ulagivanja, tamnienja i nagraivanja. Austrijska politika bee, da
otue Bosance od Srbije, a Hrvatima to bee zgoda, da stvore veliku Hrvatsku na
raun Srpstva. Da se to postigne, valjalo je Bosancima dokazati, da nisu Srbi, valjalo
im je oduzeti irilicu, valjalo je uguivati veru pravoslavnu. Za Filipovia nije niko
smeo rei da je Srbin ve: Bosanac, i teko onome, koji se tome protivio; ak nisu se

smele ni pesme pevati, u kojima dolazi ime: Srbin. Dok sam ja bio u Sarajevu, a to je
posle Filipovia, vlasti nisu htele da znaju za srpski jezik, ve su ga zvale "zemaljskim
jezikom"; mogu zahvaliti jednom prijatelju u policiji, to me ne snaoe zle posledice
zbog toga, to sam jedno vee u kavani s mladim Srbima Sarajlijama pevao: "ja sam
Srbin srpski sin". Vlada nije trpela ni irilicu ve je naterivala ljude, da joj piu
latinicom, a irilicom pisane molbe, tube i t.d. nije ni uzimala u postupak.
Odbacivanjem irilice i uvoenjem latinice kao slubenog pisma uinjena je nepravda
ne samo Srbima pravoslavne nego i muhamedovske vere, jer su i ovi poslednji, ne
znajui turskoga pisma i jezika, dopisivali srpskim jezikom i irilicom (bogata
engi, kad god ide u Carigrad, ponese nekoliko srpskih knjiga, da ima ta itati).
Suzbijanje vjere
Najtei posao bee austrijancima: suzbijanje pravoslavne vere; to se nije dalo raditi ni
javno ni otvoreno, nego onako ispod ita. Vlada je istina prividno potovala
pravoslavnu veru, ali je irom otvorila vrata katolikoj propagandi i da na svakom ju
je koraku potpomagala. Dovoeni su misionari, dizani su katoliki manastiri,
postavljani biskupi, gde ih pree nije bilo; ta vie poeli su naseljavati Bosnu
Nemcima iz Nemake i Austrije; prva mi je naseobina bila oko Maglaja, a danas ima
naseobina i po drugim krajevima.
1995.. , .
, ,
()
, , . ...
,
...

...
1347....
II


, ,
,

, ?
,
,
,
.
,
,
,

 !
, ,
,

, ,
?
,
,
,
,
, .
,
.
,
, .
,
.

,
, .
,
,
, ,
,
, , , ,
.
,

...
, ?
, ,
, ,
?

?
,
, ,
.
.
, ,
,


?
( )

HRVATSKA NACIONALNA MEGALOMANIJA

Megalomanija je grka re, usvojena u celom svetu kao internacionalni izraz. To su u
stvari dve rei komponovane, obe grkog porekla. Megalos znai velik, a manija je,
kao to se zna jedno bolesno, egzaltirano stanje duha upereno na jednu jednostranu
ideju. To je bes, ludilo. Megalomanija, prema tome, znai jedno bolesno stanje duha
koji tei poto-poto za veliinom. Kae se jo i grandomanija To znai isto. Jedino je
ovde mean kompozitum rei: prvi deo je francuskog, a drugi grkog porekla. Od
megalomanije mogu da boluju i individue i kolektivi. Sve to moe da raste, a sa
svojim rastom nije zadovoljno, sve to organskim i normalnim sredstvima ne moe
svoj nagon porasta da zadovolji. Otuda je to bolesna, patoloka pojava. Kao to se
mali ljudi silom uspinju da bi izgledali vei, tako je to isto i sa narodima. Mali, sitni,
beznaajni, nepoznati narodi nastoje svim sredstvima da izgledaju vii. Naroito ako
se poveanje ne stie na bojnom polju, sabljom i pukom u ruci, ve mirnodopskim
intrigama, laima, podvalama. Oni se onda predstavljaju kao neto najvie,
najvelianstvenije, kome niko nije ravan. I tu su Hrvati sve druge nadmaili. Prebacili
su ak i Madzare. Gde god se u jednom srezu nalazi sto Hrvata, taj kraj Hrvati
revindiciraju za sebe. Nije im ni to dosta: oni prosto itave etnike grupe proglase za
Hrvate, i ako ovim grupama nije na pamet palo da tako neto priznaju. Da bi im se
udvorili. Oni ih jo proglase "cvnjeem hrvatskog naroda". Na drugim mestima opet
istiu istorijska prava. U okviru svoje "trojedne kraljevine", oni ne priznaju nikakve
manjine. Ako postoji opasnost da te manjine ipak nekad postave svoje nacionalne
zahteve. oni ih (Hrvati) prosto potamane im im se prui prilika da to nekanjivo i bez
rizika ine. Oni postavljaju uporedo razne principe, kako im koji gde konvertira:
jedanput etniki, drugi put istorijski, geopolitiki, strateki, ali sve u svoju korist. Sve
su hrvatske revindikcije uperene prema Srbima. Ranije su bile upuene i prema
Slovencima, prema Austriji, Madarskoj, Turskoj, Italiji, sad samo prema Srpstvu. To
je sve logino, jer su Hrvati ispremeani sa Srbima, a srpska vojska uspela je bila da
osvoji sve teritorije na kojima ive Srbi. Od Italije su dobili sve to su eleli, i to je
bilo i to nije bilo hrvatsko. Prema Austriji postavljaju pitanje zatite tzv.
Vaserkrobata u Burgenlandu. Imaju nekoliko hiljada Bunjevaca i okaca u
Madzarskoj. Kad bi ove etnike grupe bile u Srbiji traili bi Hrvati celu teritoriju gde
ima 1 odsto i samo takvih, problematinih Hrvata. Ali, meunarodne sporove ne ele.
Znaju da tamo nee imati podrku Katolike crkve, a ne ele ni da ih velika inostrana
tampa prikae megalomanima. Naposletku, ne ele da stvaraju nove neprijatelje,
znajui da su sami Srbi dovoljan njihov neprijatelj za ovaj mah. Znaju da su im Srbi
najopasniji virtuelni neprijatelj, koji ima s njima otvorene krvave raune, pa im je
stalo ne samo da poveaju sebe, nego da jo vie smanje srpsku nacionalnu teritoriju
na iju bilo korist. Hrvatska nacionalna svest je obrazovana tek u poslednje vreme. I
od dve-tri upanije, oni su svoju nacionalnu oblast proirili mnogo puta. Izvesne
pripadnike dobili su tek u ovom veku, pre dvadesetak godina (Bunjevce i okce). Zato
jo uvek veruju da mogu da proiruju svoj nacionalni volumen, i to uvek u elementu
spornom sa Srbima. Danas nema nijednog Hrvata koji bi ih umeravao u njihovim
teritorijalnim zahtevima prema Srbima. Naprotiv, svaki dalji trai vie. Svi gledaju da
dobiju to vie na raun Srba, upotrebljavajui razne argumente i razne principe, a
najee i bez ikakvih principa. Intimni princip je ve obeleen megalomanijom: Da
se oni ire, a da se Srbi smanjuju. Njihova je osnovna vodilja elja da Srba uopte
nestane. Naposletku, to je i razumljivo: uvek je pigmej eleo smrt giganta. Oni su
pigmeji u svakom pogledu, Srbi prema njima divi u svakom. To je razumljivo, ali nije
razumljivo da to Srbi jo uvek ne uviaju.

Na posebnu argumentaciju Hrvata i naizmenino vaenje as jednih, a as drugih

principa valja se i posebno osvrnuti. Ovde je potrebno jo neto uopte rei. Hrvatska
megalomanija ne oituje se samo u nepravednoj revindikaciji tue teritorije, nego isto
tako u naduvanju hrvatskog naroda. To je jedan mali, bedni narodi. Nema ga ni za
polovinu Srba, ili Bugara, ili Grka. Ne iznosi ni treinu Madara ili Rumuna, a samo
jedan neznatan procenat Italijana i Nemaca. Svi su njegovi susedi, osim Slovenaca,
znatno jai od njega. Sem Slovenaca nema nijednog naroda u Zapadnoj Evropi
manjeg od Hrvata, a na Balkanu samo Arbanasi zaostaju brojno za ovima A oni
(Hrvati) bi hteli da ne izostanu brojno za susedima. Zato su, s jedne strane, tamanili
Srbe, a ,s druge, tue narodnosti topili u Hrvate (Nemce, Madare, Slovake, ehe
itd.), jednom reju sve katolike sa svoje teritorije, a neke in globo proglasili za Hrvate
npr. muslimane, Bunjevce, okce i t. sl., koji nikad u istoriji nisu bili Hrvati. Da je
hrvatski narod postao, i ovakav kakav je, uglavnom asimilacijom tueg elementa,
najbolji je dokaz da su svi "njegovi" istaknuti ljudi stranog porekla. Stanko Vraz je
Slovenac; Preradovi, Tadija Smiiklas itd. Srbi su; trosmajer je Nemac, TkaliVeber takoe. Cela lista bi se jo mogla navesti. ak su i efovi njihovih stranaka
stranci. Ivica Frank je nemaki Jevrejin, Dr. Maek Slovenac itd. Statistika pokazuje
najslabiju vitalnost toga naroda meu svim etnikim grupama u Jugoslaviji. Oni se
organski ne poveavaju vie nego Francuzi. Zato i kradu druge narode i pripadnike
drugih nacionalnih grupa. Ali izgleda da e i tome doi ubrzo kraj. Oni su to mogli
initi zato to se Srbi nisu starali da poveaju svoj brojni volumen, ve su iskreno i
ludaki propovedali jugoslovensku ideologiju. Verovatno su Srbi u tome pogledu
doli sebi. I sad se jasno zapaa da imaginarne i fingirane "hrvatske" mase muslimana,
Bunjevaca i okaca zbacuju za sebe hrvatsku vetaku kou i opet se vraaju na ono
to su bili vekovima. Zvanina statistika Jugoslavije vrlo oito reprodukuje tu
tendenciju. Hrvati su npr. sve muslimane srpskog jezika raunali u Hrvate. Prilikom
popisa 1948. godine svakome je muslimanu bilo dozvoljeno da se opredeli kao Srbin,
Hrvat ili prosto musliman. I za Hrvate se nije opredelilo vie od 23.000, za Srbe tri
puta vie. Ako su ljudi doli sebi i prestali biti Hrvati, niko drugi nije kriv nego samo
Hrvati, kao to e se videti nie. Nije nemogue da se uskoro i Dalmatinci ponu
odricati Hrvatstva. Hrvati e naposletku doiveti na sebi ono to su Srbima spremali i
eleli. Dok Hrvati vetaki ire svoj nacionalni volumen, dotle npr. Srbe iz Like,
Korduna i Banije smatraju kao politiki deo hrvatskog naroda (to im nije smetalo da
ih za vreme rata tamane). to se manjinskih prava tie, mi znamo koliko su ih Hrvati
potovali i u njihovoj "Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji". U toj zemlji Hrvati nisu imali
veliku vlast, ali ono malo vlasti koju su im Madari koncedirali nisu hteli ni sa kim da
dele. Srbi nisu imali nijednu svoju dravnu kolu, ni Nemci, ni Slovaci, ni esi.
Madarske kole je izdravala Peta. Itd. A ovamo se prse Hrvati kao
najslobodoumniji i najtolerantniji narod na svetu kojemu se samo prilika ne da da te
svoje lepe osobine i pokae. Davala se njemu prilika i on ju je do krajnje mere
zloupotrebio, ali to svetu nije dovoljno poznato. Nije imao ko dosad da mu oi otvori.
Jedan narod bez istorije, bez vrlina, bez tanog obeleenja, naduvao se vetaki i hoe
da postane velik. Ne osea koliko je u tome smean! I ne uvia da tue perje opadne
prvom prilikom koja mu se prui. Ficta cito in naturam suam recidunt.
Lazo M. Kostic
Poinili prvo etniko ienje u Evropi
ZAGREB - Prvo etniko ienje u Evropi poinili su Hrvati nad Srbima 1941.

godine, izjavio je italijanski senator Ajmone Finestra, prenosi italijanski list "Tempo".

- Italijani su stali na srpsku stranu, a u Graacu, odmah poslije dolaska na vlast,

zauzeli su ustaku kasarnu i oslobodili zatoene srpske ene i djevojke - ispriao je
senator Finestra, koji je navodno neposredni uesnik tih dogaanja i bivi
dobrovoljac.
Kako prenosi "Tempo", Italijani su naredili zatvaranje logora im su preuzeli vlast,
"preneraeni zloinom koji ljudska svijest nije mogla ni zamisliti".
- Ne samo da su italijanske vojne vlasti naredile zatvaranje ustakih logora ve su
zaslune i za dokumentovanje zloina. Bez toga, zavjera utanjem, koja je do sada
pokrivala nevieno etniko ienje i genocid nad Srbima u Hrvatskoj, ostavila bi ga i
dalje kao srpsku izmiljotinu - istakla je autor lanka u "Tempu", novinarka Mila
Mihajlovi, porijeklom iz Srbije.
Jovo Baji
KAKO JE
POKATOLIENA
ZAPADNA HERCEGOVINA
Zavrna faza potpunog rimokatolienja Zapadne Hercegovine, zapoeta u petnaestom,
dogodila se u dvadesetom veku. U toku dva svetska rata, i u versko-graanskom ratu
koji se vodio od 1991. do 1995. godine rimokatolici su, predvoeni svojim biskupima
i sveenstvom, narodnim prvacima i institucijama kojima je duh zadahnula
Rimokatolika crkva, nasiljem (pokoljima i progonima) izbrisali i poslednje oaze
srpskog pravoslavnog naroda, koji je jo u sedamnaestom i osamnaestom veku inio
veinu stanovnitva ovih prostora. I u Zapadnoj Hercegovini, koja se najdue opirala
Rimskoj crkvi i koja je od svih dalmatinskih priobalnih regija poslednja pokatoliena,
ponovio se onaj svojevrsni fenomen: prvo je, preavi iz pravoslavlja u
rimokatolianstvo, srpsko pravoslavno stanovnitvo promenilo veru, a onda su krajem
devetnaestog veka rimokatoliki sveenici, uz pomo austrougarske drave, Srbe
rimokatolike preimenovali u Hrvate, stvorivi ujedno od njih najfanatinije protivnike
Srba i pravoslavlja.1
Rimokatolika vera, ili kako se to onda zvalo latinska vera, tek u esnaestom veku
poinje ozbiljnije da puta korene u dananjoj Zapadnoj Hercegovini zapadnim
zemljama oblasnog gospodara Stefana Kosae, Hercega od Svetoga Save, to su se
prostirale od desne obale Neretve do reke Cetine, na jugu do Jadranskog mora, a na
severu severnim obodima Ramske doline, severnim obodima Duvanjskog i na
najveem delu Livanjskog polja.2 Ovaj istorijski i geografski prostor antropogeograf
Jevto Dedijer uvrstio je u Staru Hercegovinu.3 I u administrativnoj podeli Srpske
pravoslavne crkve vei deo Zapadne Hercegovine bio je u sastavu Zahumskohercegovake eparhije. Duvno, kao najisturenija taka na severozapadu Stare, ali i
Zapadne Hercegovine pominje se prvi put u istorijskim izvorima u prvoj polovini

osamnaestoga veka kao sastavni deo Zahumsko-hercegovake eparhije,4 ali postoji

uverenje da je Duvno odavno bilo u sastavu ove eparhije ija se granica prostirala
severnom stranom duvanjskog kraja,5 to se prenelo i posle reorganizacije Mitropolije
hercegovake dijaceze i tako ostalo do danas.6
Ovaj prostor poklapa se i sa Paganijom, o kojoj u 30. i 36. glavi svedoi najcenjeniji i
najvie citirani istorijski izvor O upravljanju dravom Konstantina Porfirogenita,7
koju po reci Neretvi naziva i Neretljanskom oblau, navodei da je dugo vremena
bila nekrtena i koju su zbog toga zvali Paganijom.8 U toj oblasti, kako svedoi
Porfirogenit, iveli su Srbi kojima je vladao srpski vladar.9 Neretvljani, uveni morski
gusari, kako tvrdi Porfirogenit, bili su Srbi,10 a ovamo su doli u vreme cara
Iraklija.11 Meu tri neretvljanske upe koje je Porfirogenit zapisao pod imenima
Rastoc (Rastok, na istoimenom jezeru kod Vrgorca), Makar (centar u dananjem selu
Makar kod Makarske), je i upanija Dalen (Duvno) koja je daleko od mora i oni (tj.
njeni stanovnici) ive od obraivanja zemlje.12 Meu poznatim istoriarima koji su
upu Dalen prihvatili kao Duvno bili su Srbi Ljubomir Kovaevi i Ljubomir
Jovanovi,13 Hrvati Tade Smiiklas,14 Vjekoslav Klaji,15 zatim Konstantin
Jiraek,16 a zanimljiva su i zapaanja uenog svetenika Ljube Vlaia.17
O srednjovekovnoj veri stanovnika Zapadne Hercegovine, nekadanje Paganije,
svedoe steci, ostaci raznih grobalja, temelji i spomeni o brojnim crkvama i nekoliko
manastira. Jedan od najboljih poznavalaca srednjovekovnih steaka u Hercegovini,
Hercegovac po roenju, rimokatolik po veroispovesti, ak franjevake gimnazije na
irokom Brijegu, Marko Vego, nudei brojne dokaze utvrdio je da su te steke na
grobovima podizali vernici koji su ispovedali pravoslavnu veru, da su to u stvari bili
grobovi pravoslavaca.18 Na ovom prostoru pored drevnih manastira koji su bili
podignuti u primorju (Zaostrog, Makarska) i na krajnjem jugozapadnom delu Zapadne
Hercegovine, na Duvanjskom polju postojao je manastir Labostin ili Hlabostin;
sauvao se i peat ovog manastira, ali i jo neki materijalni tragovi i narodno
seanje,19 a koji je, po svoj prilici, bio razoren u prvim vekovima turskog ropstva.
Istoriari Srpske pravoslavne crkve jo se nisu dovoljno bavili istorijom hrianstva
na prostoru nekadanje Porfirogenitove Neretvljanske oblasti. Ne uzima se dovoljno u
obzir ni injenica da je u Solinu, kod dananjeg Splita, jo od apostolskih vremena
postojala crkva koju su, kako tvrde neki istraivai, uspostavili apostol Pavle i njegov
uenik Tit.20 Kada je u Rimskom carstvu hrianstvo dobilo dozvolu za postojanje i
kada je kasnije postalo zvanina dravna religija, episkopi Solinske crkve imenovani
su u Carigradu, a ne u Rimu.21 Pravoslavnu veru, sve do Splitskih crkvenih sabora
krajem desetog i poetkom jedanaestoga veka, ispovedali su i Hrvati, kojima je rimski
papa posle nametao episkope koji su mu se pokoravali.22 I monatvo iji je
rodonaelnik Sveti Irinej dolo je na ove prostore sa hrianskog istoka.23 Prvi
pravoslavni manastiri u Makarskom primorju, kako tvrdi Nikodim Mila, podignuti su
872. godine u Zaostrogu, Poljicima i Makaru,24 a manastir u Makaru odrao se sve do
petnaestog veka, a njihove razvaline poetkom dvadesetog veka narod je nazivao
manastirinama.25 U tim manastirima, o emu je svedoio fra Ante Luli, boravili su
kalueri vasilijanci,26 iz reda Vasilija Velikog, a tome redu pripadala je i veina
monatva srednjovekovne Crkve bosanske. U tim manastirima su se, kako kae
Nikodim Mila, primenjivala pravila Antonija Velikog i Vasilija Velikog.27

Bogomolje Svetosavske Crkve

Kada je Sveti Sava 1219. godine postao prvi srpski arhiepiskop i uspostavio
autokefalnu Srpsku arhiepiskopiju drevni neretvljanski prostori nali su se u okrilju
Srpske crkve, gde je, kao etvrta po redu, osnovana Zahumsko hercegovaka eparhija,
a sedite episkopa bilo je u crkvi Svete Bogorodice na Stonu.28 Osnivanjem
Zahumske episkopije i zahvaljujui duhovnoj delatnosti koju je pokrenuo Sveti Sava
uticaj Srpske crkve osetio se i u Neretvljanskom i Makarskom primorju.29 U
Makarskoj su tada postojale dve srpske crkve Svetog Nikole i Svetog Pankracija, a
na poluostrvu Peljecu ije je stanovnitvo tada ispovedalo jedino pravoslavnu veru,
bile su etiri pravoslavne crkve Svetog Stefana, Svetog ora, Svetog Nikole i
Svete Marije, na ostrvu Koruli uzdizala se tada pravoslavna crkva Svetoga Vida, a na
Mljetu manastir Svete Marije.30 O tim bogomoljama sauvali su se pomeni u
poveljama srpskih vladara iz loze Nemanjia. Ve po osnivanju Humske episkopije
Stefan Prvovenani i Sveti Sava darovali su sabornoj crkvi Svete Bogorodice na
Stonu, u kojoj je bilo i sedite episkopa, brojna sela meu kojima je bilo i ivogoe
kod Makarske, a ova darovnica ponovljena je i u sauvanoj povelji Uroa I kojom se
ovo potvruje.31 Stefan Prvovenani darivao je manastiru Svete Marije na ostrvu
Mljetu nekoliko sela,32 ovu povelju potvrdio je i kralj Milutin.33 Sauvala se i
povelja kralja Stefana Deanskog kojom on potvruje jednu darovnicu svoje majke
manastiru Svete Marije na Mljetu.34 Mesto u kome je bila crkva Svete Trojice kojoj
Jelena, kerka kneza Lazara Hrebeljanovia i ena vojvode Sandalja Hrania Kosae,
svojim testamentom namenjuje poklon, za neke istoriare bila je Korula.35 Iz ovoga
vremena je moda i manastir Labostin na Duvanjskom polju.36
Srbi sa Makarskog primorja i njegovog zalea, iz Zapadne Hercegovine koja se
geografski poklapa sa Porfirogenitovom zemljom Neretvljana, poslednji su od svih
dalmatinskih oblasti od Bara do Rijeke ostavili pravoslavnu, i preli u katoliku veru.
O tome uostalom svedoe i brojni rimokatolici, istraivai prolosti makarskog
podruja od kojih mnogi potiu sa tih predela. Pisac prve poznatije knjige o
Makarskoj, Miroslav Alaevi tvrdio je da su stanovnici ovih krajeva najkasnije
ostavili pravoslavnu vjeru, to je u njima, za srednjih vjekova cvala i vladala domaa
bogumilska vjera, bogumilstvo i irilica i uz nju skopana knjievnost.37 On je
takoe ukazivao da je u bibliotekama i arhivama manastira u Makarskom primorju
bilo dosta starih neproitanih knjiga i vrednih predmeta koji svedoe o dobu kada je
stanovnitvo ovih krajeva ispovedalo pravoslavnu veru.38 Jedan od najpoznatijih
rimokatolikih istraivaa makarskog podruja druge polovine devetnaestoga veka, i
jedan od najpoznatijih dalmatinskih intelektualaca toga doba, Mihovil Pavlinovi
napisao je jednom prilikom: Pria je u puku da u davne vieke i Poljiani su bili
istonog obreda kao to je dobar dio dalmatinskih Zagoraca.39 Ove tvrdnje
ponavljali su jo i neki rimokatoliki pisci kao to su fra Ante Luli i don Jakov
Bogli koji su za dalmatinske rimokatolike govorili da su to Srbi koji su primili
katoliku veru.40
Posle splitskog crkvenog sabora iz 1075. godine na kome je odlueno da se
pravoslavlje u Dalmaciji iskoreni,41 rimokatoliki biskupi iz Splita nasrtali su tokom
srednjeg veka na Neretvljansku oblast da Neretvljane stave pod skut rimskog pape.
Tokom dvanaestog i trinaestog veka Srbi na elu sa plemikom porodicom Kai,
koja je drala tvrdi grad Omi, snano su im se suprotstavljali.42 Ljudi gospodara
Omia, Nikole Kaia (1167 - 1180) kamenovali su ispod Debelog brda kod Mostara

splitskog nadbiskupa Rajnerija.43 Posebno se srano odupirao nasrtajima

rimokatolianstva knez Mladu Kai koji je organizovao napad na krstae koji su se
preko njegove teritorije kretali u Svetu zemlju, a sam knez Mladu je optuen da je
ubijao, i ak ive derao krstae.44 Rimokatoliki sveenici nisu imali pristupa ovim
krajevima kada je Neretvljanska oblast ula u sastav srednjovekovne Bosne. 45
Verolomne velmoe Vlatkovii
Neki istraivai, pozivajui se na jedan dokumenat, pisan na pergamentu, koji se
uvao u arhivu samostana u Makarskoj, tvrde da je rimokatoliku veru u ovom delu
Dalmacije i njenog zalea uveo na silu srednjevekovni velmoa arko Humski,
gospodar ovog podruja. On je navodno 1468. godine naredio da se iz samostana u
Makarskom primorju isteraju rimokatoliki redovnici iz reda Svetog Avgustina, a na
njihovo mesto doveo je franjevce.46 Arheografskim ispitivanjima ovog dokumenta,
koje su u dvadesetom veku uradili hrvatski naunici, utvreno je da je re o falsifikatu
Rimokatolike crkve, uraenom u osamnaestom stoleu.47 Ovaj falsifikovani
dokumenat uvao se sredinom dvadesetog veka u arhivu samostana Zaostrog, a
hrvatski istoriar Karlo Jurii smatra da neki njegovi navodi mogu biti istiniti.48
Iznesen je i podatak da je arko Humski 1460. godine na silu preuzeo vlastelinstvo
Zaostrog, odakle je, sa njihovog poseda, proterao srpsku pravoslavnu vlastelinsku
porodicu Jugovie, a onda izloio njihovu imovinu javnoj prodaji, koju je zatim sam
kupio. Na novokupljenom posedu naao se i pravoslavni manastir Zaostrog, iz koga je
proterao pravoslavne kaluere, na njihovo mesto doveo je rimokatolike redovnike
Svetog Avgustina, avgustijance, a kasnije je umesto njih 1468. doveo bosanske
franjevce.49
U istorijskim izvorima koji svedoe o poslednjim godinama postojanja
srednjovekovne oblasti Hercegovine, koja je bila posed oblasnog gospodara Stefana
Vukia Kosae, esto se pominje arko Humski. Pripadao je porodici Vlatkovia
koja je na istorijskoj sceni imala nekoliko velikaa, i bila je u vazalnim odnosima
prema Kosaama sa kojima je bila u stalnim sukobima . A te sukobe podgrevali su svi
oni koji su kao i Vlatkovii bili u neprijateljskim odnosima sa Hercegom Stefanom, a
naroito je to inila Dubrovaka Republika.50 Vlatkovii su, kako smatra Vinko
Foreti, bili samostalni u odnosu na oblasne gospodare Kosae, a godine 1466. stavili
su se pod okrilje ugarskog kralja Matijaa.51 Izgleda da je u to vreme ova porodica
prihvatila i rimokatoliku veru a jedan od arkove brae, knez Andrija Vlatkovi
pristupio je 1458. godine franjevakom redu gde je dobio ime Avgustin, ostavi meu
franjevcima samo dve godine, a onda se vratio svojoj eni.52 Izgleda da je Avgustin,
ili Fragustin kako su ga zvali savremenici, bio labilna linost; godine 1482. prihvatio
je vrhovnu vlast Turaka, a neki smatraju da je tada bio preao i na islam,53 a onda se
opet vratio rimokatolianstvu, do kraja ivota zadrao svoje redovniko ime, i
sahranjen je u samostanu Zaostrog.54 Izgleda da ga je nadiveo brat arko koji je
umro u dubokoj starosti 1498. godine.55
Postoji mogunost da su velikai iz pokatoliene plemike porodice Vlatkovia,
podsticani iz vrhova Rimokatolike crkve, u vreme kada je pred turskim osvajaima
nestajala samostalna srednjovekovna bosanska drava, ali posle nje i Hercegovina
hercega Stefana, pravoslavne manastire u makarskom primorju prepustili
rimokatolicima.

Franjevci zaposedaju pravoslavne bogomolje

I pored brojnih istorijskih izvora koji svedoe o padu Hercegovine i dolasku Turaka,
kada je na samom kraju zaposednuto i Makarsko primorje,56 teko je kompletirati
potpuniju predstavu o verskim prilikama koje su vladale u vreme turske vladavine u
trajanju od jednog i po veka. Za ovaj prostor koji je bio od stratekog znaaja borili su
se Turci, Mleani i Maari, a esti ratni sukobi donosili su pustoenja i preseljavanja
stanovnitva. U tim pustoenjima stradala su i naselja i manastiri. Takva preseljavanja
zabeleena su 1503. godine, kada se starosedelako stanovnitvo povuklo na sigurnija
stanita na susedna ostrva, a najvie na Hvar, a na njihova mesta iz makarskog zalea
naseljavalo se novo stanovnitvo, meu kojima je bilo dosta bosanskih pravoslavaca
koji su kasnije prevoeni u rimokatoliku veru.57 Tada je, kako tvrdi Jaka Ravli,
dolo i nekoliko bosanskih franjevaca koji su se naselili u opustelim manastirima
Zaostrogu i Makarskoj.58 Manastir u Makarskoj prvo su zapalili Turci,59 ali su ga
palili i rimokatolici Mleani koji su ovu bogomolju spalili 1537. godine pod
izgovorom, da se u njoj Turci ne bi utvrdili.60 Mleane su ponovo potisnuli Turci
koji su spalili ono to je preostalo u Makarskom primorju.61
Ne zna se taan datum gradnje sadanjeg samostana u Makarskoj.62 Jaka Ravli
iznosi podatak da je crkva makarskog samostana bila izgraena 1620. godine.63 Ima i
miljenja da je to bilo u vreme biskupa Stjepana Blakovia koji je umro 1776. godine
i koji je sahranjen u ovom samostanu,64 a uzima se da je ove godine izgraena
crkva.65 Nije jasnija sudbina preostala dva samostana u Makarskom primorju
Zaostroga i ivogoa. Sadanja crkva samostana u Zaostrogu kod Makarske sazidana
je 1747. godine.66 Crkva zaostrokog samostana sazidana je 1747. godine, a kako
svedoi iriliki natpis samostan je osvetio biskup Bosne Poege i Beograda, Franjo
Balievi.67
Prvo monako pribeite u Zaostrogu kako kae Ljubo Vlai, podignuto je 872.
godine, a podigli su ga monasi istonog obreda.68 Ploa sa irilikim natpisom, koja
je bila u zidu prvobitne manastirske crkve, postojala je sve do 1747. godine, kada su
franjevci u neposrednoj blizini ove crkve od zidova stare gradili novu, pri tome su
namerno izbrisali prvobitni irilini natpis.69 Na izvoru Drvenika, pored manastira
Zaostrog bila je kula, na ijim zidovima je bio urezan irilini natpis, koji su fratri
takoe izbrisali.70 O tom surovom obraunu sa irilinim natpisima koji su svedoili
o drevnom pravoslavLju na Makarskom primorju govori i Alberto Fortis koji je 1774.
godine objavio putopis sa puta po Dalmaciji. On s rezignacijom ukazuje na to da su
franjevci u Zaostrogu u gradnji svoje nedavno nainjene crkve upotrijebili golemu
koliinu drevnoga kamenja sa koga su pomno ogulili slova. Skupljali su ga po
oblinjim mjestima, a napose po ruevinama uz Neretvu; tko zna koliki gubitak lijepih
zapisa dugujemo njihovoj revnosti".71
Ako je verovati franjevakom izvoru iz 1720. godine, najstariji pomen o sadanjoj
samostanskoj crkvi u ivogou je iz 1612. godine, a podignut je na razvalinama
starije bogomolje. Turci su ga vie puta, pljakali, ali ga nisu palili.72
Ostaci srednjovekovnih verskih spomenika crkava i grobalja u Makarskom
primorju, to su uostalom potvrdila i istraivanja Nevenke Boani-Bezi, po poloaju
koji zauzimaju u odnosu na strane sveta, ukazuju na to da su ih podizali pravoslavni
vernici. Veina crkava podignutih u srednjom veku, to su ih posle prisvojili

rimokatolici, koje su ostale na prvobitnim temeljima, okrenute su u pravcu istokzapad, sa oltarom na istoku, a proeljem na zapadu, kako se uostalom i grade
pravoslavne crkve. Slian je sluaj i sa nepomeranim stecima i kamenim ploama na
srednjovekovnim grobljima. Takav primer prua i crkva Svetog Mihovila u selu
Igranima kod Makarske za koju se smatra da je zidana krajem jedanaestoga i
poetkom dvanaestoga stolea.73 Isti je sluaj i sa crkvom Svetog Ivana u selu
Podacima za koju se veruje da je podignuta u jedanaestom ili na poetku dvanaestog
veka.74 Sa oltarom okrenutim prema istoku i proeljem na zapadu je i crkva Svetog
Nikole u Brelima koja se prvi put pominje u jednom dokumentu iz esnaestoga
veka.75 Isti poloaj prema istoku i zapadu zauzima i crkva Svetog Petra u Makarskoj
za koju se pretpostavlja da potie iz petnaestoga veka, zatim crkva Svetog Stefana u
Dranicama koju je 1466. godine podigao Herceg Stefan.76 Oigledno je da su
pravoslavni sagradili u Tuepima u osamnaestom stoleu sagradili crkvu posveenu
Bogorodici, to potvruje poloaj istok-zapad u kome je postavljena.77
Kao u Bosni, Istonoj Hercegovini, Lici, Zapadnoj Srbiji, i u Makarskom primorju na
grobovima uglednih pokojnika podizani su kameni belezi steci. Grobovi nad
kojima su se postavljani takvi nadgrobnici, ako su u njima poivali pravoslavni
hriani, zauzimali su pravac istok-zapad tako da je glava pokojnika bila okretana
prema zapadu. U groblju koje se prostire oko rimokatolike crkve u Donjim Brelima
kod Makarske sauvalo se nekoliko steaka koji od vremena kako su postavljeni nisu
bili pomerani, a koji zauzimaju pravac istok-zapad.78 Nepomerani steci okrenuti u
pravcu istok-zapad nalaze se i kod rimokatolike crkve u selu Bastu79 i u Igranima.80
Na nekima od tih grobova, i pored upornih nastojanja rimokatolikih sveenika da
zatru svaki trag irilici, ipak se do sredine dvadesetog veka sauvao poneki irilini
natpis. Na jednoj nadgrobnoj ploi u selu Dranicama kod crkve Svetog Jurja
uklesano je irilinim slovima ime Stjepana Vitasovia,81 a na jednom steku u
Tuepima uklesano je srpskim irilinim pismenima ime Pavla Nimia. Polovinom
devetnaestoga veka, kako je tvrdio Petar Kadi Peko u tuepskom groblju bilo je
znatno vie takvih natpisa. Sredinom devetnaestog veka pored samostana Zaostrog,
kako tvrdi Kai, postojala je nadgrobna ploa na kojoj je irilicom bilo uklesano ime
Radovana Radlovia i Luke Vojnovia.
Uz zapadnohercegovake samostane Makarska, Zaostrog i ivogoe u Makarskom
primorju, iz koga su u vreme turske vladavine franjevci razvili misionarski rad
prevodei u rimokatoliku veru primorce, pravoslavne Srbe, svrstao se i samostan
Svetog Petra na itu u Rami. Ovaj samostan, koji se javlja kao znaajno arite
rimokatolianstva u prvim vekovima turske vladavine, podignut je na na krajnjem
severoistonom delu Zapadne Hercegovine, ukletivi se duboko u Bosnu u dolini
reke Rame, desne pritoke Neretve. Redovnici ovoga samostana, priznajui vlast
makarskih biskupa, svoj misionarski rad su usklaivali sa radom ostalih samostana u
Makarskom primorju.
Ustalilo se miljenje da su u Rami oduvek iveli rimokatolici i muslimani, a da tamo
pravoslavnih Srba nikada nije bilo. Ali neki podaci koje iznosi Milenko S. Filipovi
upuuju na to da je ovde u srednjem veku ivelo stanovnitvo koje je ispovedalo
pravoslavnu veru. Filipovi je ove krajeve obilazio i istraivao u vremenu od 1931. do
1935. godine, kada je naao dokaze da su u Rami u srednjem veku, ali i u kasnijim
vekovima turske vladavine iveli pravoslavni Srbi iza kojih su ostala kuita, crkvita

i groblja koje su tada ramski rimokatolici i muslimani nazivali grkim grobljima,

grkim crkvama, a ljude iji su to tragovi bili Grcima. Istraujui Ramu, kreui se
od sela do sela, on je na 24 mesta naao grke tragove koje je i opisao.
Rei Grk, grko naselje, grko groblje i grka crkva Filipovi je ovako objasnio
prihvativi tumaenje ovog pojma koji nudi Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika
Jugoslovenske akademije iz Zagreba: Pripadnici zapadne ili katolike crkve nazivani
su u naim zemljama ranije, a ponegde i danas se zovu, latinima, zbog upotrebe
latinskog jezika u bogosluenju. Slino tome, razni nai pisci ve od 15. veka (1470),
upotrebljavali su ime Grk u znaenju, ovjek koji pripada istonoj, pravoslavnoj
crkvi. Moguno je da su se, ne samo u pisanoj knjievnosti nego i u narodu, za
razliku od latina, pripadnici istone ili pravoslavne crkve zvali Grcima, jer je to
hrianstvo i dolo sa te strane, i bogosluenje bilo na grki nain, a ponegde i
ponekad i na grkom jeziku. Pored toga pravoslavno stanovnitvo jugoslovenskih
zemalja dugo je bilo potinjeno grkoj patrijariji. Predanja o pravoslavnima
(Grcima) koji su nekada sve do osamnaestoga veka iveli u Rami koje je Filipovi
zabeleio tridesetih godina dvadesetog veka u rimokatolikoj i muslimanskoj sredini
bila su jo dosta iva.
Srednjovekovni istorijski izvori ne pominju ni jednu rimokatoliku bogomolju ni
samostan na celom podruju Rame, premda neki pisci franjevakih hronika tvrde
suprotno . Ne pominje se ni jedan manastir srednjovekovne Crkve bosanske. Smatra
se da je samostan Svetog Petra u Rami podignut posle 1500. godine. Mogue je da su
se, sluei se uigranim postupcima, fratri dokopali nekog starog crkvita ili
manastirita na itu u Rami, oko koga je bilo srednjovekovno groblje. Od monih
ramskih begova Kopia i Dugalia isposlovali su dozvolu da u prvoj polovini
esnaestog veka zasnuju samostan, i otponu misionarenje i irenje rimokatolike vere
ne samo u Rami nego i na Duvanjskom polju i iroj okolini.
Prvi pomen ramskog samostana u istorijskim izvorima je iz 1523. godine, kada su
Turci popalili neke samostane u Bosni pa meu njima i ovaj u Rami. Ova
rimokatolika bogomolja se zatim pominje u u franjevakim letopisima uglavnom
onda kada bi ga palili ili pljakali Turci ili razbojnici. Naposletku su i sami fratri
zapalili svoj samostan. Dogodilo se to u jesen 1687. godine u vreme mletako turskog
rata, kada su ramski franjevci stupili u kontakt sa Mleanima, kujui zaveru za
podizanje raje na ustanak, pa su turske vlati povele istragu protiv ramskog gvardijana.
Posle jednog upada uskoka koji se desio u jesen 1687. godine, nekoliko meseci posle
pogibije Stojana Jankovia na Duvanjskom polju, ramski franjevci sa oko 150
rimokatolikih porodica, kojima su se pridruile i neke pravoslavne porodice, iselile
su se na mletaku teritoriju u okolinu tvravice Sinja. Ovu seobu franjevci su kasnije
vezali za ime kotarskog serdara Stojana Jankovia, Srbina pravoslavne vere, kako je
on toboe doao u Ramu i izveo narod u Sinjsku krajinu, a ovo predanje je razradio i
domislio Jeronim Vladi.
Dva veka posle seobe franjevaca iz Rame i odlaska rimokatolikih, ali i pravoslavnih
porodica sa Duvanjskog, Livanjskog moda i Kuprekog polja, ali i iz Skoplja
(Bugojanske doline) ovi prostori su opusteli. Na njima je ostalo malo hrianskih
porodica. Pominje se podatak kako je u ovim krajevima ostao samo jedan franjevac.
Sve do poetka devetnaestog veka u samoj Rami, ali i ire franjevci nisu imali stalnog
mesta boravka, pa su im Turci dozvolili da u selu Proslapu za verske potrebe podignu

jednu skromnu kuu. Tek 1855. godine fratri su od begova Dugalia otkupili prostor
na itu u gde su bile ruevine njihovog nekadanjeg samostana, a novo zemljite od
istih begova otkupljeno je 1857. godine. Posle austrougarske okupacije Bosne i
Hercegovine poela je gradnja nove samostanske crkve koja je zavrena 1881. godine.
Franjevci veto koriste Tursku vlast
U zemljama kojima su zagospodarili Turci franjevci su se brzo snali. U poslednjim
decenijama srednjovekovne drave bosanske, dok se ivelo pod stalnom turskom
pretnjom, kralj i oblasni gospodari Bosne, ostavi bez ijednog saveznika, okretali su
se na zapad, oekujui pomo koju im je papa obeavao, a ta pomo unapred je
uslovljavana novim ustupcima. Jo u to vreme franjevci su se izvetili kako da
isposluju dozvole za gradnju rimokatolikih bogomolja i samostana, koje su podizali
novcem koji im je nemilice davan iz papinske blagajne. Velika umea razvili su tada
franjevci u oberaliivanju, ubeivanju, ucenjivanju i podmiivanju pravoslavnih dua,
prevodei ih u rimokatolianstvo. Ta svoja umea uspeno su poeli da primenjuju i
pod turskom upravom, lako nalazei puteve koji su ih vodili do cilja.
I u ovom sluaju iza bosanskih franjevaca uvek je stajala Rimska kurija, koja bi
angaovala izaslanike rimokatolikih zemalja koji u Carigradu koji su tamo zastupali
svoje vladare. Oni bi uzgred traili poneku olakicu i za bosanske franjevce. Meu
takvima su posebno bili agilni austrijski izaslanici. Znaajne usluge rimokatolikoj
crkvi u Bosni napravili su poslanici Dubrovake republike na Porti koje su za
franjevce traili dodatne slobode i ustupke, a porta ih je potvrivala fermanima. Vrlo
rano jo 1463. godine franjevci su obezbedili ferman turskog sultana Mehmeda koji
im je dao potpune slobode da deluju u Bosni . Tako su franjevci, maui veto
fermanima turskih sultana, opsedali predstavnike turskih vlasti u Bosni, traei nove
ustupke.
Prilike u kojima su se nali pravoslavni hriani u vreme turske vladavine bile su
izuzetno povoljne za misionarski rad franjevaca. U pustoenjima i ratnim stradanjima
na udaru turske vojske prvo su se nale pravoslavne crkve i manastiri, a onda i
njihovo svetenstvo. Posle pustoenja jedan deo naroda se raseljavao, a drugi vraao
na stara ognjita, ali esto bez svoga svetenstva. Sve dok 1557. godine nije
obnovljena Peka patrijarija, mnogi predeli na prostorima srednjovekovne drave
bosanske, pa i Zapadne Hercegovine bili bi vie godina bez pravoslavnog svetenstva.
U takvim uslovima nije bilo teko franjevcima da ubede pojedine srpske porodice na
preveravanje, pogotovo to je u to vreme i Rimokatolika crkva potovala stari
julijanski kalendar, to su i franjevci kao i pravoslavni popovi bili iz istog naroda,
govorili istim jezikom, to su franjevci u to vreme najee pisali srpskom irilicom.
U takvim uslovima otvarali su im se pravoslavni domovi, gde su nalazili pravoslavne i
uvodili ih u rimokatoliku veru. Ponekada su im ili na ruku i sami predstavnici turske
vlasti od kojih su mnogi, kao franjevci bili konvertiti, poislamljeni Srbi, otpadnici od
pravoslavne vere, pa ih je zbliavalo to otpadnitvo.
Jo iz vremena srednjovekovne drave bosanske imali su franjevci razraenu
metodologiju pristupa lokalnim monicima, o emu govori i Nikodim Mila, navodei
kao primer svedoenje fratra Zlatovia koji kae kako su frankovci znali tako se
ponaati da su kod glavatih Turaka nalazili prijateljstva i zatite, to im je udo
koristovalo u vrenju pastirskih dunosti. Nalazi se po arhivama samostana dosta

prijateljskih dopisa bosanicom i turskih listina ovih vremena koji im sluahu za

putne listove i prosto hodanje po susjednih mjestah po kojih estokrat mogahu mirno
obavljati poslove. Takvim postupcima su se franjevci sluili kada je trebalo od
turskih vlasti obezbediti dozvolu da na ruevinama neke pravoslavne bogomolje
zasnuju crkvu ili samostan. U jednoj od takvih prilika, kako kae, Jeronim Vladi,
franjevci ne ostadoe skrtenih ruku, asa ne poasie, nego odmah jedni padoe na
vrue molitve, jedni poletie po dvorovah vezira, emira i uglednih bega koje je trebalo
zlatom potkupiti.
Lov na pravoslavne due
Oigledno je da su se franjevci zahvaljujui podrci Rimske kurije u esnaestom veku
bolje snali od pravoslavnih, od predstavnika turskih vlasti u Makarskoj dobili su
dozvole da preuzmu ruevine starih manastira Makara, Zaostroga i ivogoa i
brojnih crkava. Neki franjevaki istoriari pominju da je u to vreme aktivno delovala i
Makarska biskupija. Ali sve do sredine sedamnaestog veka, dok su Makarskim
primorjem gospodarili Turci makarskim rimokatolicima mogli su da upravljaju samo
naslovni biskupi ija su sedita bila van ovoga podruja .
Docnije se kao makarski, duvanjski i smederevski biskup pominje jedan seoski fratar,
Nikola Ugrinovi, koji je takoe nosio naslovne titule tri biskupije: smederveske,
duvanjske i makarske, a iveo u selu u Poljicima, daleko od svojih biskupija, gde je i
umro 1577. godine. ini se da je odreene ruke za svoj rad na prostoru Makarske, sve
do Mostara i u jugozapadnoj Bosni imao biskup Bartul Kai arkovi, koji je na
biskupsku stolicu seo 1615. godine. Njegovo sedite bilo je u samostanu Zaostrogu.
Umro je 1645. godine, a nasledio ga 1646. godine Petar Kai, a te godine Makarska
sa okolinom ula je u sastav Mletake republike, kada su za rimokatoliku crkvu
nastupila povoljnija vremena. Kai je umro 1685. godine, a na njegovo mesto doao
je Nikola Bjankovi koji je uloio veliki trud u katolienje pravoslavnih, a tvrdi se da
je u tome imao velikog uspeha. Umro je u dubokoj starosti, a nasledio ga je Stjepan
Blakovi. Posle njega na biskupskoj stolici sedeo je Fabijan Blakovi. Umro je
1819. godine, a posle njegove smrti Makarska biskupija pripojena je Splitskoj
biskupiji.
Sporei se kod viih crkvenih vlasti sa makarskim biskupima, na scenu je stupila
Mostarska biskupija, iji je osniva 1625. godine bio fra Dominik Andrijaevi.
Na primeru Mostarske biskupije najbolje se moe pratiti nain kako je Rimska kurija
u prolosti na Balkanskom poluostrvu osnivala nove biskupije i kako se i od ega
poinjalo. Mostarska biskupija, o emu svedoi jedan izvetaj Kongregacije za
propagandu vere iz 1623. godine, na prostoru na kome je delovala u vreme osnivanja
nije imala ni crkava ni vernika ni sveenstva. Jedina hrianska bogomolja na prostoru
biskupije bila je kapelica Svetog Stevana u itluku, koju su 1540. godine razruili
Turci. Uz zalaganje makarskog biskupa franjevci su je obnovili 1614. godine. Nije
isljueno da je ta crkvica prethodno bila pravoslavna. Pored crkvice bile su samo tri
rimokatolike kue. U samom Mostaru u vreme osnivanja biskupije bilo je samo deset
rimokatolikih trgovakih porodica. Ta nova biskupija poetkom sedamnaestoga veka
umeala se u jagmu i za Duvanjsko polje to je izazvalo strano protivljenje Makarske
i Trebinjske biskupije. Za nepuna tri veka svoga delovanja, zahvaljujui ognju, mau i
najcrnjem prozelitizmu, na podruju ove biskupije osim rimokatolika vie nema

vernika drugih vera.

I pored povoljnih uslova za delovanje na teritorijama koje su bile u granicama turske
drave, tokom esnaestog i poetkom sedamnaestoga veka franjevci u poetku nisu
postigli neke znaajnije uspehe u prevoenju pravoslavnih u rimokatoliku veru. U
izvetaju makarskog biskupa Bartolomeja Bartula Kaia iz 1626. godine potvruje se
da su u svim parohijama - upama njegove biskupije, u iji sastav su uvrteni Duvno i
Rama, u veini bili pravoslavni. Slino stanje, prema izvetaju istog biskupa, bilo je i
deset godina kasnije. Duvanjska i ramska upa (parohija) bile su u sastavu samostana
Svetoga Petra u Rami. Biskup izvetava da je prilikom ove posete u duvanjskom selu
Lipi sa pravoslavne na rimokatoliku veru preveo 31 lice, a u Briniku, selu u kome je
roen hajduki harambaa Mijat Tomi, deset lica.
U prevoenju pravoslavnih u rimokatoliku veru posebno se istakao makarski biskup
Nikola Bjankovi koji je prethodno dvanaest godina misionario po Hercegovini i za to
vreme u rimokatoliku veru je preveo mnoge izmatike (pravoslavne, prim. J. B.) i
krstio mnoge turske porodice. Njegov uinak hvali i hroniar ramskog samostana
Jeronim Vladi koji govori kako je Bjankovi na razmeu sedamnaestoga i
osamnaestoga veka preveo mnoge pravoslavne u rimokatoliku veru.
Najvee uspehe u katolienju srpskog ivlja postigli su franjevci na dalmatinskoj
teritoriji koja se nalazila u sastavu Mletake Republike, a veliku pomo pruila im je
mletaka vlast. Posle poraza Turaka pod Beom 1683. godine bosanski franjevci,
podsticani od Svete stolice, brzo su zaboravili na privilegije koje su im Turci dali,
poeli su urovati sa Mleanima i Austrijancima prikupljajui vane obavetajne
podatke, a pripremali su teren za upade uskoka na tursku teritoriju, to je kod Turaka
izazivalo podozrenje, a onda i odmazde, u kojima nisu teeni ni franjevci ni njihove
bogomolje. Zbog toga su franjevci poeli organizovano da preseljavaju na mletaku
teritoriju veliki broj rimokatolikih, ali i pravoslavnih porodica.
Prva takva seoba dogodila se 1650. godine kada su se na mletaku teritoriju doselile
54 bosanske porodice. Nova seoba zbila se 1684. godine pod vostvom franjevca
imuna Brajinovia, a zatim su usledila ve pominjana seoba koja se desila 1687.
godine, nekoliko meseci posle smrti Stojana Jankovia. Franjevcima samostana u
Zaostrogu pripisuje se zasluga to su na teritoriju koju je u sedamnaestom i
osamnaestom veku kontrolisala Mletaka republika iz zalea koje je bilo u sastavu
Turske carevine preveli oko 4000 hrianskih porodica. Sam fra Andrija Bebi preveo
je oko 500, a Franjo Radatovi oko 320 porodica Mletaka vlast u Dalmaciji, iji su
nosioci bili vatreni rimokatolici, teei da sve stanovnitvo prevede u rimokatoliku
veru esto je primenjivala silu kako bi pravoslavne naterala na preveravanje,
oduzimajui im i neke njihove crkve i dajui ih franjevcima.
Krajem sedamnaestoga veka franjevcima se pri ruci naao mletaki providur
Dalmacije Petar Valijer koji je i sam bio fanatini rimokatolik, on je, izlazei u susret
dalmatinskim biskupima, primenjivao dravne mere, prisilno pokrtavajui
pravoslavne Srbe. Pomo mletake drave posebno je iskoristio splitski biskup Stefan
Kosmi koji je tvrdio da je u to vreme na rimokatoliku veru preveo nekoliko hiljada
pravoslavnih Srba, a sami fratri su se u svojim spisima tada hvalili da je bilo oko
25.000 preverenika. Posebno je uspeno rimokatolienje bilo oko Vrlike, Sinja i
Dicima. Splitski biskup Stefan Kosmi hvali se u jednom izvetaju Svetoj stolici,

pisanom 1685. godine kako svake sedmice iz pravoslavne u rimokatoliku veru

prevede po nekoliko Ljudi. U jednom drugom izvetaju Komisiji za propagandu vere
ovaj biskup se ali na teko siromatvo u kome ive u katoliku veru tek prevedeni
vernici .
Za to vreme predeli u makarskom zaleu iz kojih se iselio narod predvoen
bosanskim fratrima ostali su pusti. Ostalo je toliko malo naroda da je, kako svedoe
sami franjevci, u svem Duvnu, Lievnu i Kupresu do Rakitna bilo samo dva upnika,
a mogue je (...) u oko Rame predjelah bio jo jedan svetenik. I pre seobe ramskih
franjevaca ovi predeli bili su retko naseljeni. Prilikom obilaska Duvanjskog polja
1671. godine makarski biskup fra Marijan Linji, koji je, to je i razumljivo, samo
vodio rauna o rimokatolikim duama, na Duvanjskom polju je naao svega 300
vernika, ali oni nisu imali ni jednu bogomolju.
Iskorenjivanje pravoslavlja na Peljecu
Poetkom dvadesetog veka meu iteljima Peljeca (Rata) jo je bilo ivo seanje na
vremena kada su itelji ovoga vremena ispovedali staru ili pravoslavnu veru, a odralo
se predanje o crkvama koje su prethodno bile pravoslavne ili grke, kada su pripadale
rianima ili vlasima. Smatra se da je dobar deo stanovnitva ovog poluotoka bio
poreklom iz Bosne, Hercegovine, okoline Novog Pazara. Pominje se da je kod mesta
Kune na Peljecu bio pravoslavni manastir u kome su iveli kalueri iji zidovi su
postojali poetkom dvadesetog veka. Prilikom izgradnje puta krajem devetnaestog
veka naena je kamena ploa na kojoj je bio irilini natpis za koji se verovalo da je
pripadao manastiru, ploa na alost nije sauvana. Rimokatolika crkva Svetog Petra i
Pavla u Trpnju nekada je bila pravoslavna. Pravoslavne crkve na Peljecu postojale su
u Pijavini, uljanima, Crnoj Gori i Janjini. Sauvalo se seanje da je pravoslavni
narod ovog poluostrva prisilno pokatolien, da je Dubrovaka republika to uinila
koristei oruanu silu, da su snaan otpor pruili itelji sela Osbjave i Potomnje, ali da
je vlast primenila silu i oruje kada je bilo i mrtvih glava .
Poetkom dvadesetog veka stanovnici sela Gornja Vruica na Peljecu slavili su
pravoslavni Boi. Sauvao se obiaj loenja badnjaka uoi Boia i mirboenje
onako kako to ine pravoslavni Srbi. Poetkom dvadesetog veka narod Peljeca je
pevao o Marku, Milou, Momilu, Relji, Vukainu, Strahinjiu Banu, Crnojevi Ivu,
Dojinu vojvodi, Vuku Brankoviu, Hercegu epanu, Jankoviu, Smiljaniu, o
Kosovu, ar planini, Prilipu. Mnoge porodice sa Peljeca nosile su i dalje svoja
srpska prezimena kao to su Vuletii, Radulovii, ainovii, Lazii, Lazarevii,
Milanovii, Milovanovii, Radovii, Radoi, Staniii, Jugovii, Miliii, Milii,
Miletii, Vukii, Bogojevii, Radulii, Mirkovii, Tomaevii.
Arhive samostana u Makarskom primorju poseduju brojne dokumente u kojima se
svedoi o prevoenju pravoslavnih u rimokatoliku veru. Takav jedan dokumenat,
navodno iz 1451. godine pominje Petar Kadi Peko u kome se tvrdi da je neki
franjevac Franjo Momovi preveo u rimokatolianstvo 736 pravoslavnih porodica.
Tvrdi se da je franjevac Baria Arbi preveo na katoliku veru oko 30 Turaka, a
franjevcu Lovri Ljubuaninu zabeleeno je u ivotopisu da je preveo na katoliku
veru jednu udovicu i njenu kerku .
Svedoanstvo o masovnom prevoenju u osamnaestom veku Neretvljana u

rimokatoliku veru ostavio je fratar Luka Vladimirovi, koji se hvalio da je potomak

srpske kraljevske loze, u svom delu (Chronicon archiviale conventus Sanctae Mariae
Zaostrogiensis, Venetiis, 1770) koje je potpisao pseudonimom Lucius Narentinus. On
sa posebnim uvaavanjem navodi imena rimokatolikih sveenika na prostoru
neretvljanske oblasti koji su se istakli u prevoenju pravoslavnih u rimokatoliku veru
. Sa posebnim ponosom istie kako su rimokatoliku veru primile ugledne srpske
porodice: Mileti, Vidovi, Vuleti, Martinovi, Kneevi, Miloevi, Savi, Popovi,
Oranjak, Tadi, Rajevi, Bileanin (Bjeli) . I sam Vladimirovi u svom delu
pohvalio se kako je preveo na rimokatoliku veru porodice Brki, Zubievi, Lauri,
Sekuli, Pavkovi, Sandi, Milovac, Mostarac... Kao svoju ivotnu zaslugu on istie i
to to je preveo na rimokatoliku veru 12 pravoslavnih devojaka.
I Makarski Ljetopis koga je pisalo nekoliko fratara od 1773. do 1794. godine svedoi
o mrnji rimokatolikih sveenika i njihovih vernika prema pravoslavnim Srbima ili
rkaima kako su oni pogrdno nazivani o odnosu Rimokatolike crkve i njenih vernika
prema pravoslavnima koji su iveli u Makarskom primorju u drugoj polovini
osamnaestoga veka. Franjevaki letopisac sa simpatijama pie o poznatom hajduku iz
imotske krajine Ivanu Buiu-Roi harambai, rimokatoliku koji je jo slavio svoju
krsnu slavu Svetog Jovana Krstitelja, ali po novom gregorijanskom kalendaru, kada je
1775. godine, na dan njegove krsne slave Svetoga Ivana Krstitelja u Imotskom polju
ubio tri pravoslavna Srbina rkaa jer su orali, a nisu potovali rimokatoliki praznik.
Taj isti Roa presreo je duvanjske trgovce, a meu njima i jednog Rkaa
pravoslavnog Srbina jer nije umeo da oita Oena Rimske crkve. Sa nasladom
franjevaki letopisci belee kako su mletake vlasti u Makarskoj 1778. godine
zaplenile robu jednog mostarskog trgovca rkaa.
Proces prisilnog prevoenja pravoslavnih u rimokatoliku veru nastavio se i u
devetnaestom veku. Tokom 1817. godine rimokatolici su spalili arhivu srpske crkvene
optine u Metkoviu, u kojoj su postojali podaci o stradanjima pravoslavnih od
Rimokatolike crkve i mletakih vlasti, ali i austrijskih vlasti samo zbog toga to su
ispovedali svoju staru veru. Pozivajui se na dokumenta koja su ostavili pravoslavni
svetenici u Metkoviu, Vlai navodi da su im 1837. godine vlasti po nalogu
rimokatolikih crkvenih dostojanstvenika bili zabranili da obavljaju verske obrede.
Iste godine, na pravoslavni Boi, rimokatolici su navalili na pravoslavnu crkvu u
Opuzenu sa koje su skinuli zvono.
Pravoslavnima je tokom i sredinom devetnaestog veka bilo zabranjivano da slave
svoje praznike po starom julijanskom kalendaru. Serdar Ivan Kai koji je po novom
gregorijanskom kalendaru slavio svoju krsnu slavu Svetoga Ivana, nekadanjeg
pravoslavnog Svetog Jovana, zatvarao je u tamnicu one hriane koji su svoje
zemljoradnike poslove obavljali drei se starog kalendara. Pravoslavni su
prisiljavani da pucnjima prangija sveano doekuju rimokatolike biskupe koji bi
poseivali mesta u kojima su iveli. Sauvali su se dokumenti koji potvruju kako su
teko iveli pravoslavni svetenici u Opuzenu na ije su kue nou nasrtali
rimokatolici, stalno ih uznemiravajui. Svoj dolazak u novu parohiju morali su
prijavljivati rimokatolikom biskupu. Na sve molbe pravoslavnih koji su traili pomo
i zatitu, vlasti nisu odgovarale.
Krsna slava veza sa Srpskim korenima

Rodovi iz Zapadne Hercegovine, ak i oni koji su davali ili daju franjevce, uz jo neke
obiaje iz stare pravoslavne vere najupornije uvaju krsnu slavu kao direktnu vezu sa
svojim srpskim pravoslavnim korenima. Sa kolena na koleno, poto su promenili
veru, oevi i dedovi, uvajui esto i staru pravoslavnu ikonu svoga sveca zatitnika,
zaklinjali su sinove i unuke da nastave da slave krsnu slavu, da na dan slave pale
sveu i lome slavski kola.
Poto je uvidela da nije u stanju da iskoreni te obiaje Rimokatolika crkva pokuala
je da ih bar donekle izmeni ili usmeri u tom pravcu da vremenom nestanu. Pojedini
pravoslavni sveci koji se slave preimenovani su u rimokatolike Sveti Jovan u
Svetog Ivana, Miholjdan u Svetog Mijovila, Sveti Stefan u Svetog Stjepana.
Vremenom su neki od tih svetaca umesto po starom julijanskom poeli da se slave po
novom gregorijanskom kalendaru. Sa ovim obiajima suoila se svojevremeno krajem
petnaestoga veka i Dubrovaka republika kada je pod svoje skute stavila poluostrvo
Peljeac, pa je pokuala da donese i nekakve propise kojima bi se umanjio znaaj
srpske krsne slave koju su slavili tek pokatolieni Srbi. Krsnu slavu slave i
rimokatoliki rodovi iz Konavla i Boke Kotorske.
Krsnu slavu Svetog Jovana Krstitelja slavila je, ali i danas slavi rod Kaia iz
Makarskog primorja, o emu je ostavio svedoenje franjevac Andrija Kai-Mioi
(1704 - 1760), poznati pesnik iz Makarskog primorja i redovnik zaostrokog
samostana u znamenitoj knjizi Razgovor ugodni naroda slovinskoga, objavljenoj u
Mlecima 1756. godine. Na jednom mestu opisujui i opevavajui svoje pretke
Vitezove Kaie on kae: Sve kue ovog plemena dre Svetog Ivana za svog
branitelja, ma razliito: jer ovi u gornjem primorju slave ga na hrianski
(pravoslavni, prim. J. B.), sjutra dan po latinskom (rimokatolikom, prim. J.B.)
Vodokru, u koji dan dolazi hrianski (pravoslavni, prim. J. B. ) Ivanjdan; a oni u
donjem primorju slave ga na latinsku, po naem Boiu. Imaju u Podaci svoju vlastitu
crkvu Sv. Ivana, i u njoj etiri greba, od kojih su gospodari Mioii i Aleksii, koji na
drugom mistu ne imadu svojih greba od starine izvan u reenoj crkvi.
Ove navode upeatljivo je objasnio najbolji Kaiev tuma i biograf Dan. A.
ivaljevi: Kad uzmemo u obzir da su Kaii iz Bosne, da samo Srbi pravoslavne
vere slave slavu i da i danas ima u Dalmaciji i Boci Kotarskoj itavih bratstava, koja
primivi rimokatoliku veru, zadrae svoju staru slavu i slave pravoslavne svece, a
nekima ak i pravoslavni svetenik see kola, to neemo pogreiti ako iz gornjih
Kaievih rei izvedemo: da su Kaii starinom bili pravoslavne vere i da se u
Kaievoj kui slavio zimski Sveti Jovan, koga slavi znatan deo srpskog naroda. Sa
ovakvim miljenjem Dan. A. ivaljevia nije se sloio Stjepan Banovi iznosei stav
da Kaii u prolosti nisu bili pravoslavci nego nekakvi bosanski patareni, koji su
takoe slavili slavu.
Poetkom dvadesetog veka u Makarskom primorju nije bilo ni jednog pravoslavnog
Srbina, ni jednog pravoslavnog vernika, a kako svedoi Stjepan Banovi, svi primorci
makarske krajine slave krsno ime i danas, upravo onako kako se ono slavilo u Bosni
ili Zapadnoj Srbiji. Slavi ga i sva zagorska i vrgorska krajina, a slave ga i oko mutne
Neretve dakle po svem teritoriju nekadanje Paganije Krajine, gdjeno se toli
ustrajno drae patarenstvo za nekoliko stoljea.
Bavei se pitanjem krsne slave, Banovi je poetkom dvadesetog veka obavio

istraivanja u vie sela makarske krajine gde je popisao rimokatolike rodove i

njihove krsne slave. Obiao je Zaostrog, Drvenik, Podacu, Brist, Gradac, Bainu,
ivogoe, Igrane, Dranicu, Podgoru, Vrgorac, Banju, Koteze, Kokori, Sridruu,
Kljenak, Rvau, Vinjicu, Dragljane, Zavojane i Kozicu. Meu prezimenima koje je
Banovi popisao ima i onih koja ukazuju na isto srpsko poreklo meu kojima su:
Jelii, Kosovii, Vitasovii, Delii, Burii, Borii, Bogunovii, Bokovii, Kalabe,
ikovii, Krstii, Stojkovii, Pavlovii, Rosandii, Vulinovii, Jugovii, Radojkovii,
Vranjei, Milievii, Radonii, Miliii, Galii, Stankovii, Rakii, Jolii, Markovii,
Vukovii, Jovii, Vujii, Vulete, ovii, Nikolii, Miii.
Rodovi koji ive u Makarskom primorju uglavnom slave krsne slave koje se inae
najee slave kod Srba. U selu Zaostrogu, pored rimokatolikog praznika Tri kralja
koji se slave na dane pravoslavnog Boia kada je esta slava Sveti Stefan, slavi se i
Sveti Mijovil (Miholjdan), Sveti Luka (Luinjdan), Martin biskup (Mratinjdan),
Nikola biskup (Nikoljdan) i Sveti Ivan (Jovanjdan).
Krsna slava se odrala u Makarskom primorju i poetkom dvadeset prvoga veka, to
potvruje i Glas koncila (47/1587), predstavljajui selo Vidonje, najudaljeniju upu
od Splita, sedita Splitsko-makarske nadbiskupije. Ovo selo koje rimokatolici u
Hrvatskoj nazivaju hrvatskim Nazaretom za poslednje 43 godine dalo je dvadeset
sveenika rimokatolike crkve, od toga njih 17 su ivi, a meu njima i dvojicu
nadbiskupa. U tom selu Vidonjama koje je toliko zaduilo Rimokatoliku crkvu, kako
saoptava Glas koncila, i danas svaka obitelj ima svoga sveca zatitnika koga tuje
na poseban nain, te je to istinsko obiteljsko slavlje na koje dolaze prijatelji i
rodbina."
: ,
, .

, , .
, - ,
, ,
,
,
, ,
.
OD SRBA BI DA STVORE HRVATE
Da vidimo kako bee pod Austrijom?
Jo Filipovi za svoje diktature zapoeo je a nekoliko godina posle njega nastavili su
skoro svi inovnici u Bosni taj neizvedljiv posao: da od Srba stvore Hrvate.
Tu je bilo pretnje, ulagivanja, tamnienja i nagraivanja. Austrijska politika bee, da
otue Bosance od Srbije, a Hrvatima to bee zgoda, da stvore veliku Hrvatsku na
raun Srpstva. Da se to postigne, valjalo je Bosancima dokazati, da nisu Srbi, valjalo
im je oduzeti irilicu, valjalo je uguivati veru pravoslavnu. Za Filipovia nije niko
smeo rei da je Srbin ve: Bosanac, i teko onome, koji se tome protivio; ak nisu se
smele ni pesme pevati, u kojima dolazi ime: Srbin. Dok sam ja bio u Sarajevu, a to je

posle Filipovia, vlasti nisu htele da znaju za srpski jezik, ve su ga zvale "zemaljskim
jezikom"; mogu zahvaliti jednom prijatelju u policiji, to me ne snaoe zle posledice
zbog toga, to sam jedno vee u kavani s mladim Srbima Sarajlijama pevao: "ja sam
Srbin srpski sin". Vlada nije trpela ni irilicu ve je naterivala ljude, da joj piu
latinicom, a irilicom pisane molbe, tube i t.d. nije ni uzimala u postupak.
Odbacivanjem irilice i uvoenjem latinice kao slubenog pisma uinjena je nepravda
ne samo Srbima pravoslavne nego i muhamedovske vere, jer su i ovi poslednji, ne
znajui turskoga pisma i jezika, dopisivali srpskim jezikom i irilicom (bogata
engi, kad god ide u Carigrad, ponese nekoliko srpskih knjiga, da ima ta itati).
SUZBIJANJE VERE
Najtei posao bee austrijancima: suzbijanje pravoslavne vere; to se nije dalo raditi ni
javno ni otvoreno, nego onako ispod ita. Vlada je istina prividno potovala
pravoslavnu veru, ali je irom otvorila vrata katolikoj propagandi i da na svakom ju
je koraku potpomagala. Dovoeni su misionari, dizani su katoliki manastiri,
postavljani biskupi, gde ih pree nije bilo; ta vie poeli su naseljavati Bosnu
Nemcima iz Nemake i Austrije; prva mi je naseobina bila oko Maglaja, a danas ima
naseobina i po drugim krajevima.
Autor: Mita ivkovi
:

, .
,
, "".
, , , "",
,
,
.
, , ,
1899.
.
,
.
, .

!


.
. ,
. : .


irenje (nametanje) hrvatskog imena
S obzirom da smo svedoci nametanja hrvatskog imena Srbima i pripadnicima drugih
naroda na Balkanu i u srednjoj Evropi, upadljivo intenzivno poslednja dva stolea
unazad, onda nije nikakva besmislica pretpostaviti da je ta delatnost mogla zapoeti i
u 9. stoleu, kad se gubi pomen Avara u istorijskim izvorima, a pojavljuje se narod s
imenom Hrvati. Upravo, tako kako se to tvrdi u "Hrvatskom listu" 1939. godine.
Ovu pojavu, praenu netolerantnou prema drugim narodima, a dirigovanu od strane
velikih evropskih sila i Vatikana, uoio je slavonski istoriar, katoliki svetenik
Matija Katani (1750-1825):
"Uvjerie se najzad da se hrvatsko ime u Dalmaciji, Bosni i Srbiji naroito
propagiralo, ali se ilirski narodi u ovom predjelu nikada nijesu tim imenom nazivali".
On e pisati o srpskom jeziku ovako:
"Bosansko-dalmatinsko i srpsko nareje odlikuje se istotom i elegancijom", a tvrdie
i da su Dalmatinci, Bosanci i Slavonci iste etnike strukture kao i Srbi i da se ovi
etniki, umnogome, razlikuju od pravih Hrvata, a da je hrvatsko ime ovim krajevima
jedino austrougarskim pritiskom nametnuto, mada se ovi narodi nikad nisu tako
oseali.
I katoliki svetenik Frane Juki e zabeleiti da u Bosni i Hercegovini, u 19. stoleu,
katolici ne znaju ta znai re Hrvat, a kamoli da se oni oseaju pripadnicima hrvatske
nacije. No, postepeni ininjering velikih sila i Vatikana stvorie od Srba katolika
najfanatinije Hrvate u 20. stoleu. Ovoj pojavi se posvetio istoriar Jeremija Mitrovi
i on e najpreciznije odrediti ta je hrvatstvo:
"Vatikan je u celosti pridobijene Hrvate za katolianstvo i pojedine povodljive Srbe
proglaavao jednom nacijom - hrvatskom i tako stvarao na zapadnom Balkanu jedan
vrst katoliko-hrvatski sistem, koji je, vekovima, sve upornije upuivan protiv Srba".
Dubrovanin Lujo Vojinovi e napisati lanak u listu "Vreme", 30. januara 1938.
protestujui protiv pohrvaivanja Ruera Bokovia, Ivana Gundulia i celog
Dubrovnika i njegove srpske prolosti:
"A da otvoreno reemo dosadila je naemu svetu zloupotreba imena Hrvat, hrvatski;
ta zloupotreba ne dolazi iz jedne narodne potrebe, ona izvire iz logora izvesnih
elemenata, koji sa nevjerovatno vjetom propagandom iskoristie beskonanu
bezazlenost hrvatskih masa, sa hipnotikom moi odvratili narod od njegovih ivotnih
potreba i ucrtali mu u ile otrovno ludilo, gonjenje".
To hrvatsko ludilo je ilo dotle (da ne spominjemo genocid u Drugom svetskom ratu
nad Srbima, progone Srba 1991-95...) da su Hrvati poverovali Austrijancima (1915),
da e dobiti na upravu sve pokorene srpske zemlje, pa su poeli prekrajati srpsku
istoriju. Izmeu ostalog, oni su odtampali po dve knjige o Milou Obiliu i
Kraljeviu Marku, predstavljajui ih kao "hrvatske narodne junake".

Primera radi, jedna je naslovljena ovako: "Junake pripovijesti o narodnom junaku

Milou Obiliu - za hrvatsku mlade", a tampana je u Krievcima 1915. godine, u
knjiari Gustava Nojberga.
Izvor: SRPSKO NASLEE *BROJ 12* DECEMBAR 1998
" "
" , 300 400 , ,
, . ,
:
, , .
.
! ? ?
, :
, , ,
, .
, ,
, .
,
.
- ,
, ."
, "" 3.12.1903.

" !
, . ,
-
, .
, : ""-
. ,
, ,
, ? ?
? .
! ,
!"
, "" 10.11.1904.
" , "
". ,
, ."
, "" 31.3.1904.

Merijen Vencel (Marian Wenzel), britanski, u svetu poznati autoritet za istoriju Bosne
srednjeg veka, 1999. je u Sarajevu objavila dve studije o bogumilima. Veli da je 1960.
dola u Sarajevo da istrauje bogumile i ivela je u ubeenju da su steci njihovi.
Ovome su sledile godine istraivanja, tokom kojih sam shvatila da steke nisu pravili
bogumili, i da oni nisu ni postojali. Napisala je da su ovu teoriju prvi zastupali
habzburki politiari traei ideoloko uporite njima neophodnog razdvajanja Bosne
i Hercegovine od Srbije.
Jagi u studiji "Slovenski jezici" (80, str. 24) kae:
"akavski dijalekat Severne Dalmacije, Istre i Ostrvlja zvao se
odvajkada hrvatski..."
"U Severnoj Hrvatskoj, severno od reka Kupa i Korana do Mure, i
istono preko Siska do Virovitice, vlada od vajkada kajkavski
dijalekat, vrlo blizak sa jezikom zapadnih suseda tajerske ali ipak ne
identian. Sad ga narod zove horvatski, a do kraja XVII veka ceo
predeo izmeu Save i Drave zvao se Slavonija; svojoj latinskomadarskoj
formi imena odgovaralo je u narodnom jeziku
oznaavanje 'Slovensko kraljevstvo' ili "Slovenski orsag', otuda i
naziv dijalekta 'slovenski jezik', kako se izrino zove u tampanim
delima XVI i XVII stolea. Moda se nekad ovaj dijalekat pod istim
imenom prostirao i preko Virovitice. Ali je za vreme Turaka dananja
Slavonija dobila novo stanovnitvo koje je dolo s one strane Save a
govori tokavski. Zbog toga je kajkavski dijalekat sada ogranien na
severozapadni deo nekadanjeg Regnum Sclavoniae, koji od kraja
XVII veka nosi ime Hrvatska..."
"tokavski dijalekat Severne Dalmacije i Bosne (sa iskljuenjem
Dubrovnika i Boke) dobio je iz verskih razloga, isti naziv (hrvatski)
da bi se razlikovao od (jezika) istonog pravoslavlja iji se pripadnici
nazivaju Srbima..."
:
. 1900. ,
.
- ,
.
, ,
.
, .
DA LI SE OVAKO ULAZI U EVROPU?... Drava Hrvatska u matinim knjigama
menja nacionalnost pokojnika

Dravni falsifikat: Hrvati nam pokrtavaju i mrtve

okirao se - Sreko Arsenovi u izvodu iz matine knjige, izvaenom prole godine u
Zagrebu, proitao da je njegov pokojni otac Hrvat, iako u originalnom izvodu jasno
pie da je Srbin. Strategija - Kada je Sreko pokuao da ispravi grubu greku,
otvoreno mu je porueno da to nije mogue jer su svi spiskovi prosleeni Evropskoj
uniji, u koju Hrvatska uskoro treba da ue.

Srbina rodom iz Mave, Predraga Arsenovia, koji je umro pre 13 godina, drava
Hrvatska je posmrtno pokrstila u Hrvata! Njegov sin Sreko Arsenovi (59) sumnja
da sluaj njegovog oca nije usamljen i da je u Hrvatskoj na delu masovno
falsifikovanje istorije koje zahteva hitnu reakciju srpskih vlasti!
Da mu je otac Predrag, roen 1923. godine u Jaloviku kod apca, posle smrti
naprasno postao Hrvat, Sreko Arsenovi je saznao sluajno, kada mu je zatrebao
izvod iz matine knjige roenih koji vadi u Zagrebu.
Nee da priznaju
- Moj pokojni otac je bio vojno lice, a na slubi u Zagrebu zatekao se od 1951. do
1955. godine. Ba u to vreme roeni smo moja sestra i ja i upisani smo u matinu
slubu zagrebake optine Maksimir. Prole godine sam vadio novi paso i bio mi je
potreban izvod iz matine knjige roenih. Pozvao sam optinu i zatraio da mi ga
poalju, a kao dokaz sam im priloio fotokopiju svog originalnog izvoda iz 1953. Oni
su mi poslali rodni list, u kojem nisu bili upisano dravljanstvo i nacionalnost mojih
roditelja. Poto u roku od est meseci nisam zavrio posao, a vanost izvoda je istekla
morao sam da zatraim novi. Pretpostavljam da drugi put u matinoj slubi nisu
ispred sebe imali fotokopiju mog starog dokumenta, gde je pisalo da su mi roditelji
Srbi, pa su mi poslali izvod u kojem stoji da je moj otac po narodnosti Hrvat - pria
Arsenovi.
Na sagovornik kae da je odmah pozvao Zagreb, rekao da je u pitanju greka i traio
da se ona ispravi.
- ena koja mi se javila na telefon, a koja je zaduena za te stvari, rekla mi je da nije u
pitanju greka ve da i u originalnom dokumentu stoji da je moj otac Hrvat. Rekao
sam joj da sam im pre est meseci poslao originalni izvod iz 1953. u kojem jasno pie
da mi je otac Srbin. Meutim, ona je ostala pri svojoj tvrdnji... Poruila mi je i da
nita ne moemo da promenimo, jer su sve matine i ostale dravne knjige poslate u
Brisel radi ulaska Hrvatske u EU?! - istie Arsenovi.
On kae da je nakon svega to mu se desilo ubeen da se radi o namernom
falsifikovanju podataka s ciljem da se umanji broj Srba koji su do devedesetih
iveli u Hrvatskoj.
Goran ukovi (1949 1990), prozni pisac, kritiar i izdava. Detinjstvo i mladost
proveo je u Banjaluci (gde je roen), Sisku, Kninu, Trebinju i Sarajevu gde je zavrio
osnovnu i srednju kolu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, grupa
za arheologiju, sa temom iz oblasti paleolitske umetnosti. U svom, svakako, najboljem
delu, noveli Jedenje bogova, ovaj autor e na veoma plastian nain opisati
monstruozne zloine koje su ustae izvrile nad Srbima u zloglasnom logoru
Jasenovac, upranjavajui, izmeu ostalih zverstava, ak i kanibalizam, ljudoderstvo.

Ijekavica je historijsko-etniko-lingvistiki iskljuivo

srpski jezik
10% Hrvata ijekavaca

Na teritoriji dananje Hrvatske (do veeg prodora standardnog jezika u zaviajne

govore/dijalekte u posldnjih 30-40 godina) ijekavicom su od "Hrvata" govorili
iskljuivo:
(a) oni s prostora najveeg dla bive Dubrovake republike,
(b) oni iz doline Neretve (Metkovi, Opuzen),
(c) oni iz zapadne Slavonije (Novska, Okuani, Pakrac, Daruvar),
(d) Blovarani te
(e) Hrvati u Kostajnici i Dvoru.
Znai, jedva 10% Hrvata u Hrvatskoj.
Hrvatski Srbi su preko 90% bili ijekavci iznimak su ikavci juno od Drnia (itni,
Krike), Srbi u ravnokotarskim selima (Benkovac i sela juno, istono i zapadno) i
konano ekavci u Vukovaru i najblioj okolici (ve oni izmeu Oska i Vukovara su
izvorno ijekavci) te baranjski Srbi.
Hrvati (svi ostali) su ijekavicu (koliko-toliko) usvojili kolovanjem i putem javnih
medija zbog irenja standardnog jezika.
Ako ova fakta uporedimo s istorijskim faktima o vievkovnom naseljavanju Srba
potisnutih prd Osmanlijama na prostor koji obuhvata dananja Hrvatska i faktima o
njihovom unijaenju i rimokatolienju tj. pohrvaivanju, videmo da su sve
navedene "hrvatsko"-ijekavske enklave etniki srpske. I to je notorni fakat.
Dakle, tzv. tokavski ijekavski hrvatski jezik ne postoji, a tvrditi suprotno obian je
idiotizam.
Iz ovoga je jasno da je Zagreb srpsku ijekavicu odabrao za slubenu iz mnogih
razloga:
jer ve u 19. stolu hrvatski jezik nije postojao, ve tada je bio rudimentiran,
obliterisan;
jer je na taj nain mogao lake masovno ukljuivati katolike Srbe u hrvatski
nacionalni korpus;
jer je time mogao krenuti u ekspanziju ka Bosni i Hercegovini;
jer je dubrovaku knjievnost tako mogao svojatati i na kraju, skoro odvojiti od
srpske.
Lai Zagreba toliko su velike, da je iteljima Hrvatske, napose onima koji su dobri
katolici, nezamislivo povrovati u njih, ak i kada se s njima otvoreno suoe, kao to
je to sluaj na ovoj stranici.
Ili da citiram prof. Dragoljuba Petrovia:
Sve to to su potpisali, i stariji i mlai, hrvatski lingvisti (u Izjavi o poloaju
hrvatskoga jezika, februara 2005, prim. C.M.) teko se moe uskladiti s najnovijom
tvrdnjom da je hrvatski jezik u bitnome bio odreen najkasnije u 18. stoljeu, da se
tek se s Karadievom reformom u 19. st. novi srpski standardni jezik radikalno

pribliio hrvatskomu standardu i da su ta dva jezika imali neovisne procese

standardizacije. Za hrvatski jezik do kraja 19. veka nije se znalo ni ta je ni dokle
dosee i kada bi se danas sa njega skinula hrvatska etiketa lako bi se videlo da je
to jezik srpski i da je zasnovan na srpskim istonohercegovakim govorima. U vezi s
tim treba rei da su se autori Izjave HAZU opet okliznuli na injenicama tvrdei da
Hrvati u Hrvatskoj ne bi imali ovakav standardni jezik da mu nisu bitnim dijelom
osnovice bili govori Hrvata u Bosni i Hercegovini budui da Hrvata tamo nije bilo
makar do kraja 19. veka jer se tadler, prvi vrhbosanski nadbiskup, rezignirano
alio da ak ni bosanski franjevci danas vie nisu nikakvi Hrvati, svi oni sebe
smatraju Srbima. tadler je, uz to, 1882. godine u Sarajevu ustolien u maloj
drvenoj crkvi, poto druge nije bilo, a desetak godina ranije boravio je u Bosni i
Hercegovini s ciljem da opirno u posebnoj spomenici obavijesti nadlene o stanju
stvari u tim jo slabo poznatim krajevima. Kako se vidi, i za tadlerove nadlene
Bosna je bila nepoznat kraj i o hrvatstvu se nita nije znalo, a da je ono tamo
(pro)ireno tek kasnije, svedoi i podatak od pre petnaestak godina: najvei broj
katolikih crkava po Bosni nije stariji od 70 godina, to znai da su graene tek posle
Prvoga svetskog rata (pri emu e ostati nejasno zato je onaj visoki funkcioner
HDZ-a za Bosnu odmah iskljuen i iz politike i iz javnosti im je saoptio tu
pojedinost).
Videli smo da hrvatskog imena nije bilo ni u Slavoniji ni u Bosni, a mogli bismo rei
da do poetka 20. veka ono nije utemeljeno ni u drugim oblastima tokavtine i o
tome pominjem samo dve sitnije pojedinosti, a obe se tiu Dubrovnika i Ivana
Gundulia. Posle proslave tristagodinjice Gundulievog roenja, naime, urednik
Crvene Hrvatske Frano Supilo objavio je da je Dubrovnik za hrvastvo osvojen, a
koju deceniju kasnije Rafo Bogii dodae da se konana asimilacija Gundulia i
njegov sveukupni ulazak u hrvatsku kulturu i knjievnost odigrao na pragu novog
vremena, u vrijeme preporoda. Ako u hrvatskom jeziku (kao i u srpskom) glagol
osvojiti znai i prisvojiti, oteti tue, loginim e se smatrati pitanje od koga je
Dubrovnik osvojen, tj. kome je otet? Na isti nain moe se gledati i na Bogiievo
umovanje o Gundulievoj asimilaciji u hrvatstvo, uz pitanje: je li moralo da proe
tri veka od njegove smrti da bi taj srpski pesnik prvi put uo da je Hrvat!?

, :
U Zagrebu su krajem XVIII veka, za vreme Francuske revolucije, pevane razne
"revolucionarne pesme" (a i druge, antirevolucionarne). U jednoj od tih
"revolucionarnih" nalaze se ovi stihovi:
Zakaj ili bi Horvati
Prot Francuzu vovejvati
Ki vas nigdar ni zbantuval
Kak vas vsaki bu valuval.
Jednom je Jaa Prodanovi, kao profesor Druge muke gimnazije u Beogradu,
doneo na as filosofije u VIII razredu jednu tek objavljenu raspravu docenta za
filozofiju na Univerzitetu dra Dragie uria, proitao i kazao da daje gro
svakome onome ko je razume.
Dimitrije Ruvarac (31, 85) navodi i nekoliko stavova iz pisanja Frana Koritia,

upnika (paroha) u Ivanjskoj, ali, naalost, ne navodi vreme kad je to pisano. Ipak
emo ih preneti, ne samo radi ilustracije pisanja hrvatskog pre Ilirskog preporoda,
nego i radi sadraja ovih stavova (iz kojih e se videti da su se Hrvati sluili
irilicom do dolaska Jezuita poetkom XVII veka):
"Do vpeljanoga v Horvatsku zemlju leto 1607 tak nazvanoga
tovarustva jezuevoga bi moglo rei se da Horvatov velika stran ili
pravemi slovenskimi slovami, koje Rusom i Srbljem grke crkve vu
obiaju, i koje k grkem vnogo spodobne su; ili pak da slovami tak
nazvanemi irulicami od sv. Cirilua, kak poveda se, izmilenimi, ter
Dalmatincem i Bonjakom katolikom glagolitam navadnemi knige
negda svoje i pisma zpisavali jesu; i da anda jezuiti, kojem vako
domovne mladosti v navukah nastavljanje i v dranjih vpitomljenje
bilo je zrueno, prvi poeli su na mesto slov materinskomu jeziku
privlagodjenih, stranske latinske poanjvie vpotrebuvati i poinsji
vjeljivati s toga more biti zroka, da kak ovakven redov kotrigom bilo
bi obino, rimokatolike od one grke crkve i vu tom odlikuje, ter i na
taj nain bi veliku svoju proti pravoverju osvedoiti gorunost."
Ovo je svakako pisano posle "Ilirskog preporoda", jer pisac upotrebljava
dijakritike znake usvojene od Gaja (prema ekom pravopisu). Verovatno je to
bilo u drugoj polovini XIX veka.
Sad primere iz kajkavskog podruja, ali preuzete ba iz Gajeve "Danice Hrvatske,
Slavonske i Dalmatinske", koju je poeo da izdaje januara 1835. Primeri su uzeti iz
knjige prote Dimitrija Ruvarca (31, s. 76).
U 1. broju " DANICZE" na prvom mestu nalazila se pesma pod naslovom:
DANICZA
"Z Daniczum
Szelan v zemlyu plug zabode,
U razrese drachne plode;
Da sze zterni z nye podigne,
Pune lati k zemlyu prignu."
Ovu je pesmu spevao Dragutin Rakovec, kajkavac. U 7. br. je spevao Ljudevit
Vukotinovi pesmu pod naslovom:
RASTANAK OD LYUBE
Zdravo mi oztala mila
Ke szi nebo mi odkrila.
Dusnost pelya me z tvog raja,
Szamo kip me tvoj zprejava
Vu szamochu ladanysky.
Sam Ljudevit Gaj, koji je posle stvorio "hrvatski" knjievni jezik ali se u svojoj
tek pokrenutoj "Danici horvatskoj, slavonskoj i dalmatinskoj" kako drugi narodi
napreduju jer u svome jeziku objavljuju naune, beletristike i urnalistike stvari,
dok kod Hrvata to nije sluaj. Da se vidi kako je tada pisao sam "preporoditelj" Gaj
mi emo preneti bukvalno njegovu izjavu iz broja Danice od 20 listopada (oktobra)

1834, a prema Ruvarcu (31):

"Vsi skoro Europeanski narodi vu znanostjah i navukeh vre tak daleko
dospeli su, da se pri njih materinskem jezikom pisane knjige i novine
ne samo vu zmnoneh dvoreh, nego dapae vre vu isteh priposteh
kuah teju i pretimavaju. Ni li anda skradnje vreme, da i mi koterah
slavni prei, kakti cele Europe hranitelji i uvari ez vnoga stoljetja
sveudilj oboruani za vsega loveanstva preporod hrebreno
skoznuvali su..."
. , , , 1964.
" ,
.
,
. ,

, .
.
."
- .
"U staro vrijeme, i jo pred 300 do 400 godina nije oko Zagreba, Krievaca, Siska,
Poege itd. uope u Hrvatskoj s druge strane gore Velebita od mora, u cijeloj toj
zemlji NIJE BILO NIJEDNOG HRVATA: Hrvati su bili preko Velebita, blie moru,
a oko Zagrba itd. pa na zapad sve preko Ljubljane i dalje dolje uza Savu sve su to bili
Slovinci ili Slovenci. A DANAS SU TU HRVATI! A GDJE SU SLOVINCI? JESU
LI SLOVINCI PROPALI? Sudite, jesu li propali: kad je hrvatska vlada i drava preko
Velebita pri moru propala, preselili su se hravatski bani meu Slovence, u Zagreb, ali
su se svejedeno zvali hrvatski bani, i vlada se njihova zvala hrvatska. I tako su
Slovenci imali hrvatskog bana, ali to njima nije bio tui ban, jer su Slovinci govorili
slino, ili posve jednako kao i Hrvati. Ali kad imadu hrvatskog bana i hrvatsku vladu,
poeli su ljudi sve po malo govoriti da je to i narod hrvatski. I TAKO SU SE
SLOVENCI SVE PO MALO PROZVALI HRVATIMA - izgubili su svoje ime, tako
da danas ni jedan seljak oko Zagreba ne zna to je to Slovenac ili Slovinac, nego kae
da je Hrvat."
ANTUN RADI, "Dom" od 3.12.1903.
1909. , :
"
. ' '
', '
''.

". - ,
- 1961 - 1991, 2003, 58.


!
Osnivac i prvi predsjednik HDZ BiH, dr. Davor Perinovic, ponovo je u Sarajevu. U
ekskluzivnom razgovoru za Dane, jedan od najkontraverznijih likova novije bosanske
stranacke povijesti otkriva najintrigantnije detalje svog zivotnog i politickog puta. Od
Sarajeva do Washingtona, od Zagreba do Heidelberga, od Heidelberga do Beograda,
pa sve do Novog Zelanda i nazad do Sarajeva... U drugom, zavrsnom dijelu svoje
ispovijesti dr. Perinovic pritisnuo je "gas do daske" i ispricao pricu koja ce malo koga
ostaviti ravnodusnim.

"Rodjen sam u Hrvatskoj, imam hrvatsku domovnicu, po

majci jesam Hrvat, osjecam se kao Hrvat i imam
prirodno pravo da budem Hrvat iako mi je krstenicu
izdao pravoslavni pop. Medju Hrvatima za mene mjesta
nema, po nekim pravilima koja propisase pokatoliceni
pravoslavci, poznati danas kao ljute ustase, zapadni
Hercegovci."
DANI: Iznijeli ste cudnu tezu u NINu da su zapadni
Hercegovci srpskog porijekla.
PERINOVIC: Znate sta: historijski, dijelom, svakako
jesu, iako ja postujem pravo svakog da se deklarise kako
god on to zeli. Ako se sjecate, mene su pitali toliko puta
sta su Muslimani, ko su Muslimani? Muslimani su ono
sto oni kazu da jesu. Apsolutno pravo da budu ono sto
jesu imaju i zapadni Hercegovci. Ali kad je jedna grupa
ljekara, i to bas iz Duvna, kad je otisla kod Franje
Tudjmana pa pocela cackati po mojim genima, pa kad su
poceli ispitivati moju cistokrvnost... Vi znate za princip
rusenja domina. Tako kad sam se ja malo poceo baviti
time, ja sam se sokirao, ja to nisam znao. Znate li vi kako
je prvi put Franjo Tudjman opjevan? Na guslama, i to
onima koje oni aktivno kupuju, nabavljaju tamo iz
Trebinja, iz bileckog kraja i tako. A vi znate ciji su gusle
nacionalni instrument.

 Magnum Crimen
,
,
, . Magnum Crimen,
1948. ,
, .
. , , ,
.
, .
, 1948. , ,
.
.
(
), 80.000 . ,
, , Magnum
Crimen , .
, ,
,
.
Magnum Crimen (magnum
crimen ),
19. . (1889
1977),
,
. 1.119 , 18
, 20.
( 1900.
) . ,
Index librorum
prohibitorum ( ).
,
. ,
,
,
. ,
: Magnum tempus Magnum sacerdos ( ). , 1941.
, , .
,
.
, 1944. ,
Magnum Crimen.
.
,

 , , ,
. (
, ,
) ,
, ,

,
,
.
, , ,
.
,


. ,

.
. ,
, ,
.
.

.

Civitas Dei ( ).
,
,
.
,
, ,
,
. , ,
.
,
.
-----------------------------------
,
Magnum Crimen, ,
.
.
, , ,
.

: ,
Magnum crimen
,
Magnum crimen
,
, ,
. Magnum crimen, ,
. , 80.000 ,
.
, .
, , .
. ,
(1932), ,
.
Magnum crimen (
), 1948. ?
, ,
.
, ,
, .
Magnum crimen, ,
.
, , . ?
, ,
, ,
Magnum crimen
,
.
, , , ,
, .
?

, , :
, ,


.
. ,
,
.
, , :
Magnum

crimen.
?
.
. , ,
,
, ,
Magnum crimen .
, ?
,
Magnum crimen
, .
,
, ,
, ,
, .
?
, , ,
,
.
, ,
:
, , , ,
, ,
. ,
, .
, ?

Magnum crimen.
, , , ,
. ,
, , , Magnum crimen,
, , .
, ,
. ?
. .
.
?
,

, ,
, ,
. ,
, .
.
.
,
, , ,
" ", ,
.
Magnum crimen, ,
,

Magnum crimen,
1948. ,
, ,
,
, , : .
61. 2. , ,
,
, Magnum crimen
.
:
, .

 .
, ,
, , , ,
, , .
: ,
, ,
Magnum crimen .
, Magnum
crimen .
.
, , .
History of the Serbia in Croatia and Slavonia 18481914 (
), ,
350 . ,
, ,
. , , , ,
. , 1997. . ,
, , Through genocide to a
greater Croatia ( ),
, , , .
, .
. (19811984),
(19941998) (19992003).
, , ,
.
, , , .
, ,
. , ,
. , ,
, .
Magnum crimen
, ,
, ,
. , .
Magnum crimen,
,
, .
Magnum crimen (magnum
crimen ), ,
19. .
(18891977),
,
. 1.119 ,
18 , 20
( 1900. )

 . ,
Index librorum prohibitorum (
).
, : Magnum
tempus Magnum sacerdos ( ). , , 1941. ,
, ,
,
. ,
1944. , Magnum
crimen.
Magnum crimen, ,
, , 80.000 ,
,
, . ,
, ,
,
,
.
, ,
, ,
Magnum crimen,
,
, .


. ,
je 18- ,
(von Scherzer),
, ,
24- 1750. ( "
oj ,

(") ,

, ,
,
, ,
, ".
...
,
, oj
je
; ,
, je

 , je .
, je . Taj
.
, je 1572.
, , ,

; ,
", " (
).
., , (1582)
, je 1600.,
( ")
:
( 70) ().
...
" ; je
1690.,
.
. je
.
je . je "
je
-,
. je
. je , je
. ,
;
.
. , je
. je
1718.
,
1727., je ,
, , je ,
. je .
je
, , ()
.
, ;
,
; je
. ,
. e
(Petazzi). je
, 1632. . je
je

 ,
( . , ).
(Bartenstein)
, ". ,
, je
, je "; je
,
. je
,
.
, je
;
je je 17- 1765. .

, ,
;
, Koller, 12-
1769.
" , je
"; je, " ,
, je

."
je
, ; ,
, ,
.
1
(1758. 15. )


, je
, (graeci uniti Ritus)
, 1750.

, .

1750. .
,
,
, .
je 24. 1750. :
je ,
, ". , je
, je ,
.

 ,
.
,

, . 1706.
je .
, !
, je


: Archieppus et per eum constituti Eppi... bis in civitatibus et villis
Rascianos Sacerdotes subordinandi.
je
,
,
, . , ,

, ,
, , , .
, , ,
. , .
je
, a je ,
, ,
, ,
,
.
,
, cottus
Bihariensis, ,
ja .
,
.
Paulus Nenadovich m. p. Erztzbischof und Metropolita
( ,
1769. . 247.)
2
,
(, 1759. 5. )
!
je

 ,
,
, ,
, , , , ,
, , , , .
, ,
, ,
,
,
. ,
,
. , ,
, ,
.
, 1750, ,
, ,
.
, ,
.
, ,
, ,
, , ,
24. 1750.
, , ,
, ,

, . ,
, Hajope
, .
, ,
, . ,
, je
-
,
. ,
- , ,
.
, ,
, ,
, ,
,
,
, , , ,
, ,
,
24. 1750.,
,
.


, , ,
, ,
.
, ,
, .
, ,
.
Vladimir Peter Goss (hrvatsko-ameriki pisac i novinar):
"Hrvatska 1700 nije Hrvatska 1500. Ne samo kulturno ve etniki. Hrvati su se
masovno iselili u Austriju, Maarsku, Sloveniju, Furlaniju, Slovaku... U osloboene
krajeve useljava se udo stranaca preteno srednjeeuropejaca. Veliki dijelovi
Hrvatske ostaju Vojna Krajina, naseljena vlakim prebjezima uglavnom pravoslavne
vjere. To podruje je praktiki do 1995 izgubljeno za Hrvatsku.
Kako je iz te mase preivjelih Kajkavaca i akavaca, i doseljenih tokavaca,
rekonvertiranih hrvatskih Muslimana, Turaka (Turin, Turkovi...), Katolikih Vlaha,
Cincara i Cica, Grka, Arbanasa, Nijemaca, eha, Slovaka, Ukrajinaca, Maara i
Maarona, Talijana i Talijanasa, Francuza i idova, Autonomaa i Narodnjaka,
Partizana i Ustaa ispala nacija koja je uspjela stvoriti dravu i vie je nego udo.
Postoji sekundarni mit, kojem sam i sam podosta doprinijeo a taj je da Hrvatska nije
zemlja, nije narod, ve ideja, podneblje, koje djeluje na mnoge od doseljenika da vrlo
brzo postanu "Hrvati". vrsto vjerujem da u tom mitu ima i vie negoli zrno istine.
Inae se navedeno udo ne bi dogodilo. A to udo je i izravna negacija mita o
nepostojanju Hrvata koji je tako veselo lansirao Vuk S. Karadi. Hrvati postoje iako
sam Bog zna kakva nam krv kola u ilama (etiri pra-pretka pisca ovih redaka su:
erdeljski Szekely, gradianski idov, Ukrajinka roena u Srebrenici, i lika Hrvatica
mogue maarskog porijekla)."
CRKVA U HRVATA
Diplomata je esto navraao u zagrebako dopisnitvo Politike gde sam tada radio i
znao je da ostane satima esto nas (Radoja Arsenia i mene iz Politike i Miodraga
uria i Rajka Vujatovia iz Ekspresa) zadravajui priama o globalnoj svetskoj
politici koju je izvanredno poznavao. Izbegavao je domae teme, ali kako su srpskohrvatski odnosi ve ulazili u napetu fazu, a o prolosti se govorilo sve ee i sve
otvorenije, tako je i ovaj vremeni gospodin poeo da iznosi miljenja o linostima i
dogaajima oko nas. Razume se da u tom ivotnom dobu, sa nedovoljnim
obrazovanjem iz istorije srpsko-hrvatskih odnosa, nisam u potpunosti shvatao sutinu
izgovorenih rei naeg povremenog, dobronamernog i jugoslovenstvom zauvek
zadojenog gosta.
Ne znam kako e sve ovo zavriti, ali gospodo zapamtite zlo u hrvatskom
narodu izalo je iz katolike crkve, tamo se vraalo i sakrivalo i otuda e opet
izai, rekao nam je u jednom od poslednjih razgovora. Mnogo godina kasnije, kada
su mi ivotno iskustvo i u meuvremenu proitane knjige upotpunili srpsko-hrvatsku

slagalicu, shvatio sam o emu je ovek govorio.

Taj ledeni polumrak visokih katedrala, skrovitih samostana i semenita u kojima su
fratri pripremali mlade boije poslanike, iznedrili su (da se ne vraamo u dublju
prolost) i Antu Starevia, oveka koji je gajio i razvijao mrnju prema Srbima goru
od one koju je Hitler imao prema Jevrejima. Starevi je u osamnaestoj godini
ivota otiao u jedno katoliko semenite u Senju. Njegov najblii saradnik i
politiki istomiljenik Eugen Kvaternik, takoe je proao kroz semenita, a
zavrio je studije teologije.
trosmajer je bio katoliki biskup, a svoju politiku delatnost usmerenu navodno
prema ujedinjenju Junih Slovena zasnivao je na uenju da Srbi predstavljaju
najveu opasnost za Hrvate i da njih (Srbe) zbog toga treba prevesti najpre na Uniju, a
potom na katolianstvo, pa u Hrvate.
A sada obratite panju: Osniva sistema koncentracionog logora Jasenovac
Vjekoslav Maks Luburi zavrio je katoliku gimnaziju; prvi upravnik logora
Miroslav Filipovi bio je katoliki pop, a jo dvojica upravnika Jasenovca, Ljubo
Milo i Andrija Artukovi, prvo obrazovanje stekli su u franjevakim
gimnazijama. Artukovi je ak studirao u katolikom samostanu na irokom
Brijegu.
Ovih dana, kada smo ve pomislili da se crkva u Hrvata bar privremeno povukla iz
politike, te da e hrvatska nastojanja oko ulaska u Evropsku uniju na due vreme
neutralisati ili bar na najmanju moguu meru svesti antisrpstvo u Hrvatskoj, zlo se
opet pojavilo. Sada u liku radnika na terenu, popisivaa.
Naime, u Hrvatskoj je prvog aprila poeo popis stanovnitva. Srbi strahuju od
rezultata popisa i oekuju da budu svedeni na potpuno zanemarivu grupaciju, ispod
ona tri procenta o kojima je Tuman sanjao. Nestrpljivi da priekaju okonanje
procesa asimilacije, uslovljenog drutvenim ureenjem u kojem nisi ravnopravan ako
nisi Hrvat i katolik, a eljni da za svoga ivota vide Hrvatsku bez Srba, predstavnici
zla obnovili su skoro zaboravljenu formulu kojom je katolika crkva u prolosti Srbe
pravoslavce pretapala u grkokatolike. Znate, naravno, ko su grkokatolici. Pisao sam o
njima na ovom mestu, pre nekoliko brojeva, kroz primer umberka.
:
... ( 15. 16. ) ,

. -( , , .146)
... ...(
, ,
)
... ,
, . (
, , DANICZA horvatska, slavonska i dalmatinska, br. 31,
str. 124, 1846)
... , , ,
, , , ( ),
. ( Jerneja Kopitarja SPISOV II del.
Srednje doba I knjiga: 1818-1824... Slovenska akademija znanosti in umjetnosti,

Ljubljana 1944.)
... ...
...( ,
, . 50, . 189)
... ,


,
, .
,
, ,

,
,
. ( , Archiv fur
slavische Philologie, XIII, str. 387-388)
... , ,
. ( , Prvi ljetopisci i davna historiografija Dubrovnika, PAD
JAZU, br. 65, str. 117, 1883. d.)
... . ,
.( ,
Archiv fur slavische Philologie, IV, str. 524)
...Srbima nazivamo pravilnije ono to se inae Ilircima naziva, slovensku narodnu
granu, jaku oko pet miliona, koja stanuje poev od kranjske granice na jugu kupe i
Save dole do starog Arkoceraunije i Hemusa i od Jadranskog mora do bugarskog
Timoka, a po svojim kolonijama takoe je naseljena u Slavoniji i Junoj Mazarskoj
do Sent Andreje i Budima.( Jakob Grimm,Wiener Allgemaine Literaturzejtung,1815.
d.S. 1179.)
... : ,
. .
.
.( Johann Severin Vater, Litteratur der Grammatiken, Lexica und
Wortersammlungen aller Sprachen der Erde, II Ausgabe von B. Julg., Berlin, 1847. S.
354)

2012.

 ,
, ,
.
,
.
2. /=/ ,
. ,
,
, , ,
. 1941.
.
1937,
, 1941,
, .
2000
. 300 , 800
. 550 ,
//, 150 , .
, ,

.
1901, .
1. 1942, ,
. , ,
,
.
, ,
.
2012. , ,
.
: jadovno.com borbazaveru


| | maj 17, 2012 at 23:37
, ,
, ,
, , ,

,
, ,
,
( ,
)

.
, ,
. ;

, . .
.
, ,

, , ,
,
. .

, ,
, . ,
,
.
, ,
, , .
, ;
, , ,
, , ,
(,
)
.
. , ,
,

. , ,
. .
.
, ,
,
.
;
. ?

, , . ,
, , ,
, ,
. , , .
. ,
19. , . ,
, ,
. ,
, , ,
,
.
.
. ? ? ,
.
. ( 1869. , 1932. ),
- ,
(
),
, , ,
, ,
,
. . 1906.
.
?

, .
() ,
,
16. ( ),
, , ,
. , ,
. ,
, ,
,
, .
,
.

, .
,
. ,
.
,
. ,
, ,
,
, ,
, , ,
. , ,

 , (),
,
.
, ,

.
,
.
.
,
(1737-1739) .
.
, , ,
, , .
,
. 1651.
,
. ,
.
.
,
.
1700. , ,
,
.
, ,
. , ,
.


.
.
, .
.
- (1737. )
,
, ,
. .
, ,
.
.
.
.
.
Vladika Grigorije se izvinjava rimokatolicima Dubrovnika. Za sto? Vjerovatno za
opljackanu imovinu oko Dubrovnika u ono vrijeme opsade Dubrovnika i paljenja
automobilskih guma od strane Dubrovcana. Cak su u znak sjecanja na te dane i
spomenik auto-gumama podigli. Naravno da treba govoriti istinu o rimokatolickom

genocidu nad Srbima, ali u sklopu toga treba razoblicavati i izdajnike medju Srbima
koji Srbe zavode kao ovce ka rimokatolickom nozu u bukvalnom i duhovnom smislu
rijeci noz. Da nije bilo Srba koji su prodali vjeru za veceru, ne bi bilo ni ustasa. A
prodaja vjere u SPC je zvanicna (ekumenska) smjernica SPC.
Znai pisani spomenici (pretpostavljam da se misli i na steke, mada nije tako
napisano) u Crnoj Gori , Hercegovini i Bosni su dokaz postojanja Srba na ovim
prostorima i pre Vizantije . Prvo, koji to pisani spomenik govori o antikim Srbima
pre Vizantije ? Drugo a tie se steaka. A ta emo ako kaemo da su ti steci (
najstariji od njih) iz X ili XI veka ? , gde su onda dokazi postojanja antikih Srba na
ovim prostorima ?
Ali vratimo se temi . Poznato je da se u modernoj Srbiji znaci izmeu krakova krsta
na srpskom grbu tumae kao ognjila ili ocila, meutim ako je ovakav grb postojao kod
nekog srpskog vladara u srednjem veku jasno je da je takav grb preuzet od
Vizantinaca , konkretno od Paleologa gde sam Solovljev prihvatata Svoronosovu tezu
da znakovi u srpskom grbu predstavljaju etiri slova B a da je smisao tih slova
invokacija boanstva.
No sve ovo nije razlog za stvaranje konstrukcije o vekovnoj zaveri protiv Srba u koju
su zajedniki ukljueni, pagani , vatikan ,komunisti , rusofili . Naroito je smeno da
se kao glavni protagonisti takve zavere trpaju u isti ko Obrenovii , Orbin , Ivi,
ii, orovi.

Petko Nikoli Vidua, kanadski piramidolog, roen je 1951. godine u bosanskom

planinskom selu Vidua ( 44 6 39 N, 18 1 60 E), oko 50 km sjeverozapadno od
Sarajeva. kolovao se u Zenici i Sarajevu. Kao prosvjetni radnik radio je u zenikim
kolama sve do izbijanja rata u BiH 1992. godine. Od 1993. godine ivi i radi u
Kanadi. Pored piramidologije bavi se poezijom.

" ", 16. 20.

-

NACIONALIZAM U SLUBI POLITIKE MOI

Tri kontroverze u shvatanjima srpskih intelektualaca poetkom i krajem 20. veka
Olivera Milosavljevi
APSTRAKT U tekstu se analiziraju ideje prusutne kod dela srpske intelektualne elite
poetkom 20. veka i u godinama raspada Jugoslavije krajem veka. U analizi slinosti i
razlika u formulaciji velike i nacionalne drave pojavljuju se tri kljune
kontroverze: 1) Duanovo carstvo nasuprot nacionalnoj (srpskoj) dravi; 2)
istorijsko nasuprot etnikom pravu i 3) iracionalno osloboenje brae nasuprot
racionalnoj politici sile sa ciljem izlaska na more.
KLJUNE REI nacija, nacionalizam, nacionalni interes, istorijsko pravo, etniko
pravo.
Ideja o uspostavljanju velike i nacionalne drave u delu srpske intelektualne elite
tokom 20. veka nije pretrpela bitne promene, iako je srpska drava tokom istog
vremenskog perioda prola dugi put od prostorno male nezavisne Srbije, preko
jugoslovenske zajednice do dananjeg (nedovrenog) reenja suene federacije.
Zavretak veka tako istovremeno uspostavlja kontinuitet jedne ideje drave, iji se
nosioci nalaze u delu srpske intelektualne elite, uz diskontinuitet realne drave koja je
danas mnogo blia slici s poetka veka, nego onoj prisutnoj u itavom njegovom
kasnijem toku.
Predmet razmatranja u ovom tekstu bie ideje kojima se zagovara etniko shvatanje
nacije, imperativ irenja drave do njenih etnikih ili istorijskih granica,
nunost izlaska na more kao uslova dravnog opstanka i sl. Ove ideje su prisutne
kod dela srpskih intelektualaca u godinama pred balkanske ratove kada je koncept
irenja zemlje misije uao u svoju zavrnu fazu realizacije, uz naporedni osvrt na
iste ili sline ideje kod jednog broja intelektualaca u godinama raspada Jugoslavije
90-ih. U ovom drugom sluaju, pomenute ideje se javljaju kao atavizam shvatanja
nastalih u sasvim drugaijim istorijskim okolnostima i sa drugaijim polaznim
pretpostavkama, tako da su, sasvim prirodno, u novim uslovima proizvele i sasvim
drugaije rezultate. U tom dugom vremenskom periodu, one spajaju princip
nacionalnosti (u svim svojim raznorodnim vidovima) i politiku moi (u smislu irenja
dravne teritorije), stvarajui itav niz nacionalnih stereotipa kojima su se pravdali
potezi tekue politike. Veliki broj ovih stereotipa uoblien je poetkom veka, a
pojavljuje se i danas, kao veoma vaan element nacionalistikog milje-nja u delu
savremene srpske intelektualne elite. Iako se stereotipi (a posebno autostereotipi)
ponavljaju i nalaze svoju primenu u svakom prelomnom vremenu (naroito pred
ratove od kojih se oekuje da donesu uveanje dravne teritorije), njihova dananja
upotreba u bitno promenjenim okolnostima pokazuje okotalost jednog tipa miljenja,
imunog na zahteve savremenog doba i promene u meunarodnim odnosima, pravu i
politici. Za razliku od upotrebe ovih stereotipa poetkom veka, kada su bili bar
delimino usklaeni sa optom klimom vremena, njihovo obnavljanje danas pokazuje
otar sukob sa preovladavajuim trendovima u Evropi.
injenica da e se na narednim stranicama razmatrati ideje srpskih intelektualaca
nikako ne znai da je ovaj nain miljenja srpska ekskluzivnost. Naprotiv, svi
balkanski nacionalizmi imali su svoje velike ideje koje su se meusobno
iskljuivale i preplitale, koje su sa svog aspekta bile oslobodilake i ujediniteljske,
a sa tueg porobljivake. Ako bismo uporedili geografsko mesto dananjih
balkanskih drava sa idealnim slikama njihovih megaloideja, utvrdili bismo da su one
ostale na krajnjim marginama proglaavanih etnikih i istorijskih teritorija.
Srpska na krajnjem severoistoku, bugarska na krajnjem istoku, grka na krajnjem

jugu, albanska na krajnjem jugozapadu, hrvatska na krajnjem zapadu. Sukobi koji

nastaju u irokom prostoru Balkana rezultat su nedovrenosti i nedovrivosti ovih
maksimalnih programa, kao i odsustva svesti u delu njihovih elita o tome ta
njihovoj naciji zaista pripada ili ne pripada. Tako se stie utisak kao da je samo
krajnji, minimalni granini pojas velikih projekata ili minimalni program imao
racionalno, a to znai etniko, istorijsko i politiko opravdanje. Zato se na
zamiljenom megaloprostoru uvek iznova sudaraju dva, tri oslobodilaka pokreta i
od njega prave poprite novih ratova.
Nacija od upotrebe to ili ta do drave
Moderna nacija se na balkanskom prostoru javlja u 19. veku, kao integriua
kategorija iji je cilj stvaranje identiteta za brojno rascepkano (zaostalim feudalnim
odnosima, religijom, dravnim granicama velikih carstava itd.) stanovnitvo i
formiranje objedinjavajue drave, kao, u takvim uslovima, najvieg izraza slobode.
No, poto svaka nacija ima ogranienu mogunost integracije i amalgamacije
heterogenih lokalnih zajednica, to se ubrzo javljaju razgraniavanja, pa i sukobi
izmeu razliitih nacionalnih subjektiviteta. Tako je ve 19. vek doneo razlike u
delimino iskristalisanim nacionalnim konceptima i neusaglaenost ideja nacionalnih
drava, koje su se jednim delom uvek odnosile na isto stanovnitvo i iste prostore.
Kada je srpska nacija u pitanju, ona je inicijalno bila identifikovana primenom dva
razliita kriterijuma: jezika i (pravoslavne) vere. Prema prvom kriterijumu su Srbi
svi i svuda (tj. srpsku naciju definie tokavski dijalekat), dok prema drugom
kriterijumu gde je slava tu je i Srbin (tj. srpsku naciju definie pravoslavlje).
Pokuaj kombinacije ova dva koncepta srpske nacije stvorio je unutranje
neusklaenosti, poto je prvi kriterijum spajao razliite veroispovesti, a drugi ih
iskljuivao. Prvi kriterijum je vukao nacionalni prostor na zapad, a drugi na
jugoistok. Prvi kriterijum je prepoznavao srpstvo kod Hrvata i Muslimana, a drugi
kod Makedonaca. Nacija je romantiarski zadravana na nivou jezik ili
pravoslavlje, nekad komplementarno, nekad uz meusobno iskljuivanje. Prvi
koncept, sa varijacijom narod tri veroispovesti, razvijao se od lingvistikog
principa, na kojem je baziran, ka dravnom, i sekundarno se ispoljavao kao atavizam
starog mita o Srbima kao precima Slovena ili, drugog mita, o identinosti pojmova
srpstvo i slovenstvo. Ovo shvatanje odrie ekskluzivnost pravoslavlju za srpstvo, ali
mu daje primat u sposobnosti njegove identifikacije. Istovremeno prima konvertite
u srpstvo, ali im odrie pravo na posebnost, tj. naciju, jer primat daje poreklu, tj.
biolokom etnosu i istoriji koja je zavrena onda kada je i poela u dubokoj
prolosti. Drugi polazi od primata religije u odreivanju nacije, ali dozvoljava dravi
da se iri i obuhvati pripadnike drugih religija zbog istorije u kojoj su oni bili Srbi,
sa nedefinisanim stavom prema njihovom trenutnom verskom opredeljenju. Varijacija
ova dva shvatanja je ideja troimenog naroda koja prihvata plemenske
individualitete, ali zbog primata drave nad nacijom pokuava da miri princip
plemenske nacionalnosti, s jedne, i nacionalne identinosti, s druge strane.
Istorijske okolnosti koje su prvo uslovile ovo raznoliko shvatanje nacije, stvorile su i
uslove za nastanak drave, ali i uinile da se nacija iri prema pretpostavljenim
granicama drave, nikad ne stvarajui mogunost identifikacije nacionalnosti i
dravljanstva. Zato je drava, ak i najmanja, bila puna stranaca, a to se vie irila,
strani elemenat je bio brojniji, da bi jugoslavenska drava dovela naciju u poloaj
manjine u odnosu na celokupnu populaciju. Nestabilnost danas prisutne redukovane
drave proistie iz istog ekskluzivnog definisanja nacije, a uz nju i ekskluzivnog
definisanja pojmova nacionalna drava i nacionalni interes.
Razvoj mitoloke slike nacije, kao utemeljene ve u dalekoj prolosti, uinio je da

se ona primarno identifikovala sa srodstvom iz ega je sledilo identifikovanje

drave sa kuom, elite sa domainom, a stanovnitva sa biem. Takvo
organsko shvatanje nacije negiralo je socijalnu raslojenost i suprotnost interesa a
time i razliitost miljenja. Iz ovakve percepcije nastao je nacionalizam takoe kao
organski, sa podrazumevanjem bespogovorne pripadnosti, tumaenjem razliitog
miljenja kao izdaje i sa uverenjem da je svoje i, jo vie, tue individualno
rtvovanje ideal patriotizma. Bilo bi sasvim uproeno i naivno verovati da je ovakav
nacionalizam kod dela savremenih intelektualaca opteprihvaen iz puke oseajnosti.
Naprotiv, on je uglavnom bio i ostao sasvim racionalan, proisticao je iz politikih
razloga, ali, kako mu je iracionalnost argumenata bila nuna potpora za potvrivanje
idealizma i istote oseanja iroke due, a ne zapadnjakih materijalnih interesa,
prividno se zadravao na oseajnom planu, na ljubavi prema naciji, prema brai i
rtvi za njihovu slobodu. Tako je sasvim racionalan politiki koncept, na primer,
izlaska na more poetkom veka, kao ekonomske nunosti radi napretka drave,
objanjavan osloboenjem brae, bilo da su oni prema Solunu bili bugarai, ili
prema Drau arnautai. Ili, drugi primer s kraja ovog veka, kada su ve davno
zaboravljeni i Solun i Dra, Zadar je proglaen srpskim, ali ne zato to su interesi bili
na toj strani, ve zbog brae kojoj preti genocid. Spajanjem nacionalnog
identiteta sa politikom moi zapravo je uspostavljana ideja ekspanzije nacionalnog
identiteta kako bi se, s jedne strane zadovoljio princip irenja i uspostavljanja velike
drave, a, s druge strane, kako bi joj se mogao dati atribut nacionalna u prethodno
reenom, redukovanom smislu.
Savremeni nacionalizam, kojem je inae svojstveno da zahteva suvie mnogo
verovanja u ono to oigledno nije tako (Hobsbaum, 1996: 19), nastaje iz problema
sa percepcijom prolosti kao takve, percepcijom sebe u sadanjosti i odsustvom realne
percepcije budunosti zbog iracionalnosti dve prethodne.
Stav prema prolosti primarno odlikuje istorijska svest prema kojoj je nekad
postojala idealna nacija, njen karakter i moral (pozitivni, patrijarhalni, ureen,
neiskvaren tuim uticajima, autentian, ekskluzivan) i idealna drava (velika, slavna,
jedinstvena, patrijarhalno ureena). Drugi elemenat te svesti je slika propasti kao
kazne za skretanje sa autentinog puta. im se car Duan udaljio od nacionalne
drave, narod je bio kanjen; im su velikai odstupili od usaenog nacionalnog
principa sloge kanjen je opet narod. Odricanje od nacionalne drave i
nacionalna nesloga pali su kao kletva na narod i zato je propast percipirana kao
pravedna kazna za skretanje sa autentinog nacionalnog puta. Tako se dolazi do borbe
za slobodu kao borbe za vraanje na autentian put (nacionalna sloga
nacionalna drava) u kojem je sloboda identifikovana sa slobodom nacije.
Percepcija sopstvene nacije u prolosti oliena je i u odreenom tipu osobina koje
proistiu iz date istorijske svesti o nekadanjoj nacionalnoj dravi, propasti i
borbi za slobodu, a to su slava, muenitvo, slobodarstvo. Ili, kao to to vidi
Radovan Samardi, narod se, meutim, u celini drao pravila da s vinjim silama
stvari treba svravati na ovome svetu, svesrdnom verom i molitvom, ali i
bogougodnim delom, ne govorei nekad krivo i ne sudei po babu i strievima, ve po
bojoj pravdi. Jednako s tim, zahvaljujui svom pravoslavlju, srpski narod je i mogao
zamisliti svoj istorijski sluaj kao veliku metaforu o grehu, smrti i vaskrsenju, kako bi
se na najtei i najdostojniji nain pripremio za budui slobodan ivot (koji treba
zasluiti). Bilo je izuzetno naporno, ali i besprimerno asno nositi teret takve batine.
Time Bog nije svakog ni kaznio, ali na nagradio (Samardi, 1989:71).
Percepcija sebe u sadanjosti nosi tragove ove svesti, ali, usled drugaijih okolnosti,
podrazumevajue osobine drugaije rasporeuje. Slobodarstvo postaje primarno, ali

ne za sebe, nego za brau, slava se doivljava kao imanentno i ekskluzivno

svojstvo, a muenitvo se upotrebljava za obeleavanje egzistencije sopstvene nacije u
odnosu na sve druge okolne velike i male, razvijene i nerazvijene, bliske i daleke
pri emu mu je sadrina identina, bilo da je re o potinjenoj raji u Turskom
carstvu, o Srbiji kao zametku, ili o Jugoslaviji kao tamnici (srpskog) naroda. Bitna
neusklaenost ovakve percepcije prolosti i sebe u sadanjo-sti proistie iz doivljaja
sopstvene uloge kao mesijanske, vodee, primarne, pijemontske, ostvarive samo kroz
veliinu koja se trai u prostranstvu, u velikoj dravi, ali koja istovremeno
zanemaruje tue mitove, tue slino ili isto vienje sebe u prolosti i sadanjosti, i
tua prava, proistekla iz slinih ili istih misaonih sklopova. Iz ovog spoja, iz
prividnog razumevanja sebe i stvarnog neuvianja identinosti procesa kod
drugih, proistei e niz kontroverzi koje e tokom 20. veka optereivati srpsku
nacionalnu ideju u svesti dela intelektualne elite i mutiti sliku o sutini eljene
nacionalne drave.
Od dva mogua razumevanja pojma nacionalnog interesa kao dravnog, u
sluajevima u kojima se pojmovi nacije i drave poklapaju, i kao interesa nacije koja
se ne podudara sa (postojeom) dravom, ve podrazumeva nedovrenost dravne
tvorevine ovo drugo razumevanje je tokom celog 20. veka predstavljalo osnovu
dravnog projekta nacionalistikog dela srpskih intelektualaca, koji su se oseali
pozvanim da svoju strunu i naunu vokaciju stave u slubu dravnih ciljeva. injenica da su najvei sporovi nastajali (i nastaju) upravo u definisanju nacionalnog
interesa, da su tumaenja njegove sadrine bila i ostala dijametralno suprotna, esto i
sukobljena, rezultat je razliitog, nikad dokraja definisanog sadraja pojma nacije, to
je proizvodilo odsustvo konstante u onome to je mogao biti njen interes. Pri tom
treba naglastiti da je u novije vreme kontradiktornost prisutna u starijim tumaenji-ma
sadrine srpske nacije vie koriena kao zgodan argument za opravdavanje nekih
krajnje problematinih politikih poteza nego iz uverenja u ispravnost samih
tumaenja. Rastegljivost tumaenja pojma nacije od Srbi svi i svuda do gde je
slava tu je i Srbin u prolom veku, preko srpsko-hrvatskog i troimenog naroda
do dananje srpske svetosavske duhovnosti (to je bitna redukcija u odnosu na sve
prethodne koncepte), uslovljavala je i rastegljivost pojma nacionalnog interesa, koji je
nekad bio, a nekad i nije morao da bude u saglasnosti sa trenutnim shvatanjem nacije.
Uvek prusutan koncept nunosti irenja zemlje misije, uz neizbenu mitoloku
argumentaciju, proizveo je itav niz nerazreivih kontroverzi koje su konstantno
zamagljivale realne mogunosti i stvarne potrebe drutva, a koji je svojim esto
neuspenim realizacijama produkovao nezadovoljstva i doprinosio irenju uverenja o
zaverama suseda, urotama monika i njihovim eljama za unitenjem naroda.
Organski shvaena nacija kao nadgradnja lingvistike-kulturne-religijske baze, sa
svojim loginim proizvodom organskim nacionalizmom stavljena je u slubu
interesa drave, njene ekspanzije i moi, nikad ne postiui usaglaenost tako
shvaenog nacionalnog i dravnog. Kako su se ove kontroverze javljale i
poetkom i krajem 20. veka (iako je izmeu njihovog ciklinog pojavljivanja
proticalo relativno dugo vreme njihove prividne umrtvljenosti), ilavost njihovog
opstajanja u delu srpske intelektualne elite, i pored oigledne anahronosti i
nekonzistentnosti, svedoi o potrebi da se mitoloka svest upotrebi kao politiki
koncept kad god se to uini zgodnim. Ovde e zato od mnotva prisutnih kontroverzi
biti rei o sadrini tri najuoljivije, uvek prisutne sa manjim ili veim varijacijama, ali
uvek na istu temu s jedne strane realnost (dravno irenje kao nacionalni interes),
s druge mit i istorija (kao argument ovog zahteva).
Prva kontroverza: pravo na nacionalnu dravu (Duanovo carstvo krivica i slava)

Budui da su dva (najoptija) koncepta nacije definisana pre nego to su okolnosti

omoguile nastanak drave, slina raznolikost je bila prisutna i u definisanju okvira
budue srpske drave. Ne moe se rei da su srpski intelektualci imali jasnu viziju
teritorije koja pripada srpskom narodu, pa su, u zavisnosti od razliitih politikih
potreba trenutka, sa istim arom videli irenje srpske drave u dijametralno razliitim
smerovima. Osnovna romantiarska podloga bila je Duanovo carstvo, ali realno
rasprostiranje tokavtine i pravoslavlja, a posebno realno teritorijalno rasprostiranje
naroda koji se identifikovao sa srpskim imenom nije se nikako geografski poklapalo
sa ovom vizijom. Zato je Duanovo carstvo pokrivalo vie imaginarnu ideju o
veliini i snazi nego to je ikada bio realan zahtev za teritorijalnim irenjem, budui
da se na njega pozivalo i kada se trailo irenje ka jugu i jugozapadu, ali i ka
severozapadu. Uz zahtev za Duanovim carstvom, trailo se i Milutinovo, i
srpska Sofija, i carsko Skoplje i Markov Prilep, i okolina Soluna, i Dubrovnik
i Dra... Svi ovi koncepti nosili su kontradiktorna tumaenja nacije i istovremeno
proizvodili sve mogue naune vratolomije da se dokae da upravo na toj (trenutno
politiki aktuelnoj) strani lei bilo istorijsko, bilo etniko pravo.
Iako se car Duan, nekad otvoreno, nekad preutno, krivi za prvo skretanje sa
autentinog puta nacionalne drave, u stvaranju slike velike drave najpopularnija
je sintagma upravo Duanovo carstvo kao argument koji potkrepljuje velike
zahteve, kao pokrie koje opravdava ideju veliine i kao konkretno istorijsko pravo.
Kako se mire krivica Duanova za skretanje sa autentinog puta i poziv na obnovu
njegovog carstva u stvaranju nacionalne drave? Primarno, vraanjem na prvu
problematinu percepciju doivljaj istorije kao sudbine koju njena neumitnost
potvruje i kao nunost i kao opravdanost. Neumitnost potvruje da je, ne sluajno,
ba Srbima pripalo u delo veliko carstvo, a to znai da je veliina data njima, a ne
drugima. U percepciji sebe u sadanjosti, ovaj argument se uzima kao autonoman, uz
zanemarivanje primarnih objanjenja koja potiu iz istih misaonih izvora Duanove
krivice. Drugim reima, za konkretnu politiku upotrebu, zanemaruje se stav da
univerzalna drava (kakva je bila Duanova) nije svojstvena Srbima, koji tee
nacionalnoj dravi, ali im jeste svojstvena veliina i slava te drave.
injenica da je upravo u okrilju crkve razvijana i odravana ideja svetosavskog
odreivanja srpstva, uslovila je da se kod pisaca koji iz nje potiu najdue zadrala i
teza o krivici Duanovoj za naputanje ideala nacionalne drave. Staru tezu
Nikolaja Velimirovia prema kojoj je do Duana srpski narod imao narodnu dravu
dok se Duan udaljio od Svetosavskog ideala, stvorio je imperiju, i tim pripremio
propast otadbini, to jest narodnoj dravi, odnosno prema kojoj je imperija
upropastila otadbinu, narodnu dravu, kao to je bio esto sluaj u istoriji (Episkop
Nikolaj, 1935: 13), danas je delimino preuzeo Atanasije Jevti. Piui o iskljuivo
odbrambenim ratovima Srba, Jevti tvrdi da jedini od Srba koji je u istoriji zaao u
tue teritorije, tj. vizantijske bio je car Duan; zato mu se carstvo posle i raspalo. I
hvala Bogu da se braa Grci zbog toga nisu naljutili. A i mi smo se povukli (Jevti,
1996: 70).
Drugo tumaenje nestanka nacionalne veliine ne razmatra moralna pitanja odnosa
imperije i nacionalne drave. Umesto toga, ono osavremenjuje prolost, traei u njoj,
s jedne strane, potvrdu izolovanosti/autentinosti (to je sasvim savremen ideal), s
druge (prepoznajui u njoj spoljni faktor), neprijateljstvo i surevnjivost drugih kao
uzroke nemogunosti ostvarenja ideala. I ovo tumaenje kontinuiteta u prisustvu uvek
istih uzroka ima funkciju osavremenjivanja prolosti i stvaranja privida nacionalne
ekskluzivnosti. Tako Hadi Serafim Risti pie da se narod pod Duanom pokazao
dostojnim za podpuno uivanje slobode, i ostvarenje viih ideja ali su mu na toj

slavi pozavideli inoplemeni narodi sa eljom da ga do propasti survaju (Risti,

1864: 3), to praktino ponavlja sto trideset pet godina kasnije i Radovan Samardi
kada tvrdi da je jo smru cara Stefana Duana poeo prodor tuih smutnji u srpske
stvari (Samardi, 1989: 223).
Uz ideju nacionalnog osloboenja iao je koncept drave koji je bio veliki jo pre
no to je ona i stekla nezavisnost, i ta ideja o nunosti irenja nikada nije prestala da
bude aktuelna, nego je samo menjala sadraj, granice i brau koju je trebalo da
obuhvati. Otuda je za pisce u 19. i poetkom 20. veka, koji su argumentaciju traili u
Duanovom carstvu, ideal nacionalne drave imao nezavisno od romantiarskih
primesa primarnu funkciju podizanja morala i jaanja zajednike svesti u uslovima
jo neizdiferenciranog oseanja pripadnosti hriana u irim prostorima turskog
carstva. Nasuprot tome, dananje pozivanje na slavu i granice carstva utoliko je vie
anahrono u svojoj propagandnoj i mobilizatorskoj funkciji ukoliko vie zanemaruje u
meuvremenu postignuti stepen prosveenosti i nacionalne izdiferenciranosti.
Ve je Naertanije iz 1844. postavilo temelj onoga to e u narednom veku biti ideja
vodilja u razmatranju ideala drave. Lamentirajui nad istorijom u kojoj su srpski
carevi poeli bili grkom carstvu mah otimati i koji bi umesto istono-rimskog
carstva srbsko-slovensko carstvo postavili i ovo naknadili, Garaanin je verovao da
je dolo vreme u kojem treba da pone isti onaj duh djejstvovati, prava svoja na novo
traiti, i prekinuti posao na novo nastaviti [...] jer emo onda mi Srbi pred svet izii
kao pravi naslednici velikih naih otaca, koji nita novo ne ine no svoju dedovinu
ponavljaju. Zato, po njemu, Srpstvo, njegova narodnost i njegov dravni ivot stoji
pod zatitom svetog prava istorieskog (Stranjakovi, 1931). Jo dalje u idealizaciji
prolosti ili su autori koji su u carstvu prepoznavali elemente autentine demokratije
sasvim spojive sa imperijom pri emu je ujedinjena snaga naroda postavila u stanje
kraljeve i careve da osvojenjem novih zemalja razire na jugu i na istoku, dravu
Srbsku, i da je uzdignu do carevine o ije bregove tri mora biju pri emu srpski
vladari podupirahu svoje kraljevanje i carevanje na naelo narodne samouprave. U
tom kontekstu pominje se i Duanov zakonik koji osvetava pravo naroda, da sam
sebi daje zakone (Jovanovi, 1870: 41), ili se ide i dalje, do tumaenja po kojima je
Duan odpoeo ujedinjenje srpskih zemalja pri emu su ovi sjajni uspesi doneli
[su] Duanu carsku krunu koja je postala izraziti simvol fizike i kulturne moi naeg
naroda (Simi, 1918: 53).
Ako je nacija trebalo da definie granicu prema drugima, nacionalizam je nastao iz
narednog koraka njihovoj negaciji i definisanju sopstvene veliine preko njihove
beznaajnosti. A kako su prvi neprijatelji odnosno takmaci, budui sa istim
aspiracijama, mitovima i tenjama za irenjem drave bili Bugari, esto je poetkom
veka bilo prisutno poreenje Duanovog i Simeonovog carstva. Bugarima se osporava
mogunost pozivanja na Simeonovo carstvo u postavljanju prava na veliku dravu na
Balkanu, a sama pomisao da bi se ovo carstvo moglo meriti sa Duanovima izaziva
indignaciju, sa obrazloenjem da to ba lii na uporeivanje svetlosti lojanice sa
svetlou sunca (Hadi Vasiljevi, 1906: 48). U promenjenim okolnostima, ovaj
takmac je postao nedovoljno jak reper da bi njegovim negiranjem bila potvrivana
sopstvena veliina, pa dananje poreenje ide najee na tetu Zapada. I ono,
dodue, ima svoju predistoriju u davno prolim vremenima, ali nikada ranije nije
imalo notu uobraenosti, koja odlikuje pisanje pojedinih dananjih intelektualaca.
Stari autori su pisali npr. o prednostima Duanovog zakonika i to u onom vremenu,
kada je u celoj Evropi vladalo jo pravo pesnice (orevi, 1913:32), ili o
sposobnost i veliini duha srpske rase, koja je, u doba cara Duana, stajala i u
vojnom i u kulturnom pogledu mnogo vie no to su bili ak i neki veliki narodi

srednje i zapadne Evrope (Simi, 1918: 54). U prelomnom vremenu raspada

Jugoslavije i redefinisanja nacionalnog interesa (sa svojstvenim uklanjanjem svih
granica kritinosti), neki intelektualci su sasvim ozbiljno ukljuili u argumentaciju i
legendu o zlatnim kaikama. Marko Mladenovi tako tvrdi da od svih
jugoslovenskih naroda srpski narod ima najdue istorijsko pamenje a svoju snagu
dokazao je time to nije nestao sa kugle zemaljske a nije nestao zato to je iveo od
svoje prethodne veliine pa nabraja Nemanjie, Kosovo, iu, Manasiju i zato
to se na dvoru cara Duana sluilo zlatnim viljukama i kaikama u vreme kada su na
zapadu ereili meso divljih veprova golim rukama (Mladenovi, 1989: 24).
Od ambivalentnog stava prema Duanu (krivica-slava) danas je uglavnom ostao samo
drugi element, pa se njegova slava i veliina koriste kao stereotipan argument
opravdanosti politikih zahteva bez ikakve svesti o nekonzistentnosti unutranje
prirode drave ideala u prolosti i prieljkivane idealne vizije u sadanjosti/budunosti.
Druga kontroverza: istorijsko i etniko pravo
Traei etniko (nacionalno) pravo u istoriji, a radi ostvarenja sadanjih politikih
zahteva, ova orijentacija zapada u lavirint u kojem luta u traenju racionalnog, nauno
utemeljenog objanjenja rasprostiranja nacije u istoriji i prostoru, ali kako svaki
princip pojedinano (etniki, istorijski, dravni) eliminie jedan deo nacije, oni se
prema potrebi uprkos njihovoj unutranjoj nekonzistentnosti uzimaju i
komplementarno. Istovremeno, tenja da se drugima ne prue argumenti za njihove
(identine) zahteve, ustanovljenjem jednog principa kao legitimnog, zadrava ovaj tip
miljenja na neubedljivim pozicijama upotrebe, svejedno, istorije ili etnosa. Stie se
utisak da deo srpskih intelektualaca (kao uostalom i deo intelektualaca iste orijentacije
iz susednih nacionalnih sredina) tokom 20. veka nije uspeo da izae iz ovog lavirinta,
stalno nailazei na prepreke racionalne primenljivosti iracionalnih prava koja su
pronalazili za sebe i na sve druge.
Etniko pravo je tako obuhvatalo sve pravoslavne u Srbiji, Makedoniji, Bosni,
Hercegovini, Slavoniji, Hrvatskoj, Dalmaciji, Crnoj Gori; zatim sve konvertite kako
su nazivani Muslimani, katolici, arnautai, bugarai, izmiljeni narodi itd. U
raznim krupnijim politikim zbivanjima tokom veka ovo pravo je irilo srpski
nacionalni prostor nekad daleko na jug i jugoistok, neto kasnije na jugozapad,
najkasnije, na zapad. I uvek je nailazilo na dve nepremostive prepreke: etniki ili
istorijski princip nekog drugog i samoidentifikovanje tzv. konvertita kao
pripadnika druge nacije.
Istorijsko pravo je jo kontroverznije. Nekad se na njega pozivalo polazei od
rasprostiranja slovenskog (srpskog) stanovnitva od dolaska na Balkansko poluostrvo
bez obzira na kasnije seobe ili drave koje su postojale, nekad je za reper uzimana
teritorija neke od drava koje su egzistirale (ma koliko kratko u tom obliku) kroz
istoriju. Kako je ideja irenja bila sveprisutna i primarno proisticala iz
rasprostranjenog uverenja o mogunosti opstanka samo maksimalno velike drave
(kao politiki i ekonomski jedino samostalne), brojna literatura objavljena poetkom
veka potkrepljivala je ove politike zahteve istorijskim argumentima o nunosti
irenja na jug i jugozapad. Autori iz 1900-1914. bi se zapanjili da im je neki vidoviti
srpski intelektualac tada rekao da se Srbija brani u Kninu, kao to bi se najagilniji
nacionalni radnici iz 1988-1991. zbunili da im je neki, iz zimskog sna probueni,
srpski intelektualac rekao da je Dra srpska luka. U toku samo jednog veka, ideja
irenja Srbije prela je svoj dugi put i napravila salto bez mnogo svesti o svojoj
unutranjoj nekonzistentnosti. Dok je jo krajem 19. veka sanjan Solun ili bar njemu
najblia manja luka, pred balkanske ratove sanjani Dra i Skadar, stiglo se krajem

veka do Zadra i ibenika, kao da juna mora nikada nisu ni postojala i kao da
uverenja koja su irena o njima nisu bila isto tako zapaljiva i nesrenom braom
argumentovana. Kao i kod etnikog, i kod ovog principa otvarao se problem. U svim
tim lukama i na trnovitom putu do njih iveli su ljudi koji su se drugaije
identifikovali, etnike nacije koje su imale svoje istorijske principe, svoje
uporine take u istoriji, svoju neosloboenu brau i svoje vekovne snove u
kojima je centralno mesto imala velika drava.
Naelna rasprava o primatu etnikog ili istorijskog prava nikada nije, a nije ni
mogla biti voena, jer ovaj tip miljenja dnevnopolitiki odreuje naciju,
nacionalni prostor, nacionalni interes i sl. On koristi svaki raspoloivi argument
koji mu u datom (politikom) trenutku ide u prilog, bez obzira to u drugom
(politikom) trenutku, tako shvaeno naelo negira, jer je suprotno trenutnom
(nacionalnom) interesu. Iz toga sledi, da to to su srpski intelektualci nekad negirali
etniki a nekad istorijski pristup ne znai da se oni meu sobom nisu slagali ili da se
nisu slagali sami sa sobom po pitanju naela, nrgo da su samo raspravljali o razliitim
pravcima irenja drave prema kojima su se morala primenjivati i razliita naela.
Za razliku od poslednjeg definisanja nacionalnog interesa koji je, sa izuzetkom
Kosova, bio baziran na etnikom pravu, uz negiranje istorijskog, poetkom veka
je dominirao suprotni, istorijski princip. U oba sluaja negirani princip tj.
pravo odbacivani su tek kao rezultat nemogunosti i njihove sekundarne upotrebe.
Najilustrativniji primer davanja prednosti istorijskom pravu nad etnikim moe se
nai kod Jovana Cvijia, prvo, zato to je sigurno najautoritativniji autor kojem se
desilo da zapadne u dnevnopolitika tumaenja nacionalnih prava, a drugo, zato to
njegov iskaz svedoi o snazi koja se pridaje iracionalnim argumentima kada je
racionalna elja jaka a argumenti slabi. Piui u vreme balkanskih ratova o izlasku
Srbije na more u Albaniji, Cviji belei da je narodna snaga okrilatila [je] kad je
narod dodirnuo zemlje svoje svete prolosti i kad se ulo da je njegova vojska izbila
na Jadransko More. Za svako vanije mesto od Kosova do Skadra i od Skoplja do
Soluna seljaci znaju iz narodnih pesama, [...] u narodnoj svesti je jasna neprekidnost
dogaaja i tenja od nemanjiskog doba do poslednjih ratova.[...] Ova visoka oseanja
nisu se ni onda izgubila kad je oruani narod, prodirui prema Zapadu, kroz Metohiju
i prema Skadru, video da u tim oblastima njene slavne prolosti srpsko stanovnivo
ini manjinu ili je na umoru. Narod se vie oduevi zemljom koja je u istorijskoj
prolosti bila njegova, i tradicijama, a gotovo ga se ne tie narod koji tamo stanuje.
Takve oblasti smatra kao svoju staru batinu, na kojoj se usljed njegove nesree
naselio neki stran narod; to mu ne smeta i dri da ima pravo da zauzme zemlju. Kad je
pitanje o zemljama koje su u narodnoj istoriji imale veliki znaaj, znaaj prvoga reda,
onda je istorijski princip, izgleda, vaniji od etnografskoga (Cviji, 1914: 18).
I kada je bilo aktuelno irenje ka jugu, nekad otvoreno, nekad prikriveno, negiralo se
etniko pravo, pa se programski pisalo traiemo Maedoniju i boriemo se za nju
bez obzira na to, ima li i koliko tamo Srba, ije je pravo istorijsko i etnografsko, i ta
su pojedini putnici, tamo nekad, rekli o narodu koji u Maedoniji ivi. Nama ona
treba, mi je moramo imati, mi druga izlaza nemamo, i to je sav na politiki razlog
(Novi Mirmidon, 1902: 10). Ili na drugom mestu, a opet u vezi sa izlaskom na
Egejsko more, moe se proititi da srpski narod sve i kad nebi imao opravdanog
istorijskog i nacionalnog prava na pomenute predele, morao bi ih zarad svoga
opstanka neodstupno traiti i osvajati (Andonovi, 1913: 112).
Pojedini srpski intelektualci pokuavali su da analiziraju smisao istorijskog prava
merei ga brojem godina u kojima je narod vladao odreenom teritorijom, pa su
uglavnom dolazili do zakljuka da u koliko je vladavina bila dua, u toliko je

njegovo istorisko pravo jae (Ivani, 1906: 69). Iz ovog stava proistie najee
identifikacija istorijskog i etnikog prava, ak i kada postoji nesigurnost u nacionalni
identitet stanovnitva. Tako citirani autor konstatuje da i kad jedan narod prestane da
vlada nad svojim saplemenicima i kad moradne da izae iz zemlje u kojoj je dugo
vladao, on tamo nije ostavio tuince ve svoju brau, pa kad posle nekoliko vekova
ono pleme koje je jae i snanije, kae jednoga dana: ja imam istorisko pravo na tu
zemlju; ono ne osniva to svoje pravo samo na to, to je dugi niz godina tom zemljom
vladalo, ve zato to u toj zemlji ima najvie njegovih saplemenika (Ivani, 1906:
70). Pri tom su se poetkom veka uglavnom brojale godine vladanja Srba i Bugara u
Makedoniji, pa se Bugarima osporavalo istorijsko pravo jer su Makedonijom
vladali svega 76 godina dok je ona preko 1300 godina srpska zemlja (Ivani,
1908: 72), ili to su drali takozvanu Makedoniju 71 godinu dana tano uzevi, a
Srbi punih 300 godina (Ili, 1908: 11), ili svega 16 godina (Jovanovi, 1936: 13).
U najnovije vreme je slian nain razmiljanja postao sekundaran (iza primarnog
etnikog) argument za dokazivanje istorijskog prava ili neprava izmeu Srba i
Hrvata, pa je relevantna postala i tvrdnja da nema predela u SAO Krajini koji je bio
podloan Zagrebu due pre Tita nego za vreme Tita (Pavle Ivi, Politika 24. avgust
1991).
Novo vreme je donelo nove zahteve, a kao to je ve reeno da se naelo menja u
zavisnosti od politikog trenutka, celokupna argumentacija srpskih intelektualaca u
godinama pred raspad Jugoslavije za irenje Srbije prema zapadu bazirana je na
etnikom pravu. Tako je Dobrica osi, sasvim suprotno uverenjima Jovana Cvijia
poetkom veka, prelazio preko istorijskog prava, pretpostavljajui mu etniko, koje
je univerzalno-demokratsko naelo i primarno u odreivanju granica (osi,
1992: 187). Ili, na primer, Vasilije Kresti, koji je u sporu Srba i Hrvata video sukob
dva prava, pri emu su Srbi isticali savremenije prirodno i etniko pravo dok su
Hrvati tome suprotstavljali vremenu manje shodno, u feudalnom drutvu nastalo
istorijsko pravo (Kresti, 1998: 132). Pred rat 1991, kada hladan nauniki ton nije
bio dovoljno snana potpora argumentaciji, isti autor je istorijsko pravo obeleavao
kao sociopsiholoki problem umiljenih gospodara (Vasilije Kresti, Politika 9.
avgust 1991).
Trea kontroverza: pravo na osloboenje brae i/ili izlaz na more
Racionalan stav razvijan poetkom veka o nunosti izlaska na more kao uslovu
ekonomskog prosperiteta a time i politike samostalnosti, u nacionalnom govoru
dobio je sasvim drugaije znaenje i utoliko je moda naodgovorniji za irenje
mitomanije nacionalizma, manje meu neosloboenom braom, vie u matici.
Opteprihvaeni politiki stav o izlasku na more, sasvim racionalan i eksplicitan, uvek
je dobijao i svoje mitsko objanjenje i moralnu dimenziju u zahtevu za osloboenje
neosloboene brae, koja su uvek bila naugroenija tamo gde su dravni interesi
trenutno vodili. Ne odbacujui eventualno prisustvo i stvarnih saoseanja sa
hrianskim stanovnitvom u Turskom carstvu, ili u najnovije vreme sa Srbima u
drugim jugoslovenskim republikama (mada ne vidimo nikakvu paralelu izmeu ta dva
primera), mora se primetiti iracionalnost argumentacije koja je pratila politiku
ekspanziju. Istovremeno, mora joj se odati i priznanje da poetkom veka (za razliku
od njegovog kraja), nikada nije ostavljala mesta sumnji ta je primarni cilj. Posle duge
prie, ispunjene etnografskim podacima, slavljenjem slave, slinostima u jeziku,
obiajima i predanjima, muke brae pod turskim jarmom kao i vekovnim
snovima za osvetom Kosova, dolazilo je ono primarno i jedino vano more. I,
nasuprot tome, savremena argumentacija se uvek zadravala na ovim iracionalnim
pretpostavkama (spas brae) ak i kada je politika akcija bila evidentno usmerena

protiv njihovih interesa.

Prvi motiv koji se uoava u delima srpskih intelektualaca kada obrazlau nunost
izlaska na more je njegov znaaj vitalnog organa za organizam, pa se ilustruje
upravo takvim poreenjima. More je tako trebalo da sprei uguenje u tesnim
granicama i jektiavo izumiranje Srbije (Novi Mirmidon, 1902: 5), da odigra ulogu
plua za Srbiju opkoljenu zemlju i Srbe uhapeni narod (Cviji, 1912: 12),
da sprei ubijanje srpskog naroda ako se odbije od srpskoga mora i vaenje
Crnoj Gori oinjeg vida ako joj se otme srpski Skadar (Oraovac, 1913: 86).
Pravac izlaska na more se velikom brzinom menjao. Samo deceniju pre balkanskih
ratova aktuelan je bio Egej, pa je i kategoriki imperativ glasio: Srbiji je potreban
izalak na more i ona ga za sad jedino moe traiti preko Maedonije. [...] Srbija je
mora imati ma tamo ni jednoga Srbina ne bilo, i ona e se za to boriti na ivot i smrt
sa svima i sa svakim, koji bi joj se na putu ispreio (Novi Mirmidon, 1902:4). Neki
su smatrali da je nacionalno pravo Srbije da dobije izlaz na Belo more, a od Grka
i Bugara se traila predusretljivost prema Srbiji i kad ve oni imaju svaki po
nekoliko mora, omogue i njoj izlaz na more (Andonovi, 1913: 112). Drugi opet da
Makedonija nema onog znaaja za Bugarsku i Grku kakvog ima za Srbiju, a kako je
ve odbaena od Jadranskog Mora, Srbija se opet nala prema susedima u istom
poloaju bez izlaska na slobodno more. Zato moravsko-vardarska komunikacija s
putem Beograd-Solun postaje uslov Srbijine ekonomske nezavisnosti (Cemovi,
1913: 18).
Vrlo brzo pogledi su okrenuti u suprotnom pravcu. Tako je za Cvijia najbolji put za
more bila dolina Drima do Medova i Bara, ali je na njemu primeivao nezgodu to
bi eleznica pri kraju oko Skadra i donjega Drima prolazila kroz oblasti naseljene
Arbanasima i Arnautaima (Cviji, 1908: 50). Po njemu, Stara Srbija izlazi uzanim
pojasom na Jadransko More oko Skadra, Ljea i Draa (Cviji, 1912: 7), a kako se
Srbija u dananjim granicama ne moe razvijati podrazumevao je da ona tek sa
Starom Srbijom ini celinu koja ima uslova za ivot (Cviji, 1912: 12). Iako je u
analizi interesa Srbije za Staru Srbiju kao osobito jak uzrok navodio njenu
potrebu za morem, Cviji je primarnu argumentaciju opravdanosti ovog zahteva
utemeljio na vekovnim snovima. Tako on spaja optu svest da Srbija, ograniena
na severne komunikacione pravce, mora ostati ekonomski nesamostalna, sa
programom skiciranim u narodnim pesmama, kao tenja za mestima i oblastima nae
najslavnije prolosti, a koji je bio osveen i ojaan gornjom ekonomskom i
ivotnom potrebom (Cviji, 1914: 11).
Spajanjem principa nacionalnosti sa konceptom dravnog irenja kao ekonomske
nunosti, politiki angaovani intelektualci poetkom veka uspostavili su nit: istorija
duh naroda more. U vreme Prvog balkanskog rata Jaa Tomi pie da ko hoe da
trai uzroke istorijskim dogaajima, ne moe ih nai u volji i dui pojedinaca, neg e
ih nai u dui i karakteru celine. Zato se istorija bavi sve manje pojedincima a sve vie
masama. Razvijajui tezu dalje, Tomi tvrdi da narodi u izvesnom dobu svoga
razvitka bezuslovno tee na more, to je sasvim prirodno. [...] Njegova ivotna
potreba goni ga na to (Tomi, 1913: 15), da bi knjigu zavrio reima: ta nisam tek
od jednoga sluao: kakav Karlsbad i kakva Abacija i Vrnjci, do godine emo letovati
na Kosovu ili u Drau ili Medovi (Tomi, 1913: 199). I dok su pojedini autori
politike zahteve obrazlagali epskom poezijom, drugi istorijom ili etnosom, trei
ekonomskom nunou, pojedinci su argumente traili u rasnim teorijama. Vladanu
oreviu je, na primer, cela knjiga bila potrebna da dokae nesposobnost Albanaca
za dravni ivot, da bi zakljuio da Srbija trai samo jedan mali deo od Arbanije i
jedno malo pare morske obale od Ljea do Draa, trai samo svoja nekadanja

pristanita, da bi izbila na more (orevi, 1913: 181).

U zahtevu za redefinisanjem srpskog nacionalnog interesa savremeni autori
pokazuju uglavnom racionalniji stav nego intelektualci poetkom veka, na primer,
prema neumesnom pretendovanju na Skadar koji ni u srednjem veku nije bio
srpski u pravom smislu rei (Bogdanovi, 1990: 209), sasvim lako odbacujui
njihove zahteve. Ali mnogi nisu pokazali isti stepen racionalnosti kada su neki drugi
pravci dravnog irenja bili na delu. Pred i u toku ratova 90-ih crtane su karte
srpskog primorja, pa je nekad zahtevano osloboenje svih teritorija gde u veini
ivi srpski narod, odnosno osloboenje Zadra (Mihailo Markovi, Politika 11.
oktobar 1991). ak je sasvim primereno aktuelnom trenutku, u kom su u dubokoj
prolosti traeni argumenti za savremene politike zahteve obnovljena Duanova
krivica to je prepustio Konavle, dubrovako primorje i Peljeac, i donji tok
Neretve, a otiao dole na jug da izbije na Egejsko more, uz konstataciju da su, na
sreu, Duanovi nasledici, Lazarevii i posle Brankovii, vratili se ovde i ponovo
izbili na Jadransko more, kod Dubrovnika i na donji tok Neretve, uz zakljuak da
Dalmacija i nije drugo nego bosansko-hercegovako primorje (Jevti, 1996: 71).
***
Ako bismo za kraj pokuali da sumiramo slinosti i razlike u idejama srpskih
intelektualaca poetkom i krajem veka, primetili bismo veliku slinost, ponegde i
istovetnost u shvatanju prava na koja se oni pozivaju u realizaciji dravne
ekspanzije kao ekspanzije nacionalnog identiteta. Razlike su prisutne u eksplikaciji
pravaca ekspanzije. Tako u prvoj kontroverzi ista ostaje ideja veliine i slave,
pozivanje na srednji vek kao najlegitimniji argument. Samo, pak, carstvo je u
iskazima savremenih intelektualaca manje prisutno i uglavnom preputeno
supkulturnoj sredini sledbenika koji su svojim imenovanjem klubova i drutava
imenom Duana Silnog iskazivali svoje razumevanje kontinuiteta istorijske
svesti. U drugoj kontroverzi nerazvijena i neizdiferencirana svest poetkom veka
tek je traila svoje utemeljenje, pa je istorijski princip imao primarni znaaj, jer je
trebalo da legitimie dravu na prostoru koji je istorijski pripadao naciji. I,
suprotno, etniki princip krajem veka, nekad podran istorijskim principom, nekad
suprotstavljajui mu se (primer Dubrovnika), dobio je dominantno mesto u
zapadnom sluaju negirajui pravo vlasnitva, u junom sluaju apsolutizujui
ga. U treoj kontroverzi, za razliku od intelektualaca poetkom veka, kod kojih je
racionalni cilj dravne ekspanzije bio podjednako vaan u eksplikaciji kao i
osloboenje brae (iako je sledio za njim) krajem veka, primarno se zadrava na
iracionalnom objanjenju, dok se racionalni politiki cilj nacionalna drava
koristi samo kao interpretacija elja iste te brae. Iako su u oba sluaja moralni i
emocionalni razlozi primarni, izmeu racionalnog stava sposobnost drave za
opstanak poetkom veka i nacionalne drave krajem veka lei nepremostiva
sadrinska razlika. Prvi je podrazumevao, uz sve iracionalnosti u argumentaciji,
ekonomsku i politiku nunost primerenu vremenu. Drugi, polazei od pretpostavke
egzistencije Jugoslavije (koja je imala i okupljenu svu brau i veliki izlaz na more i
teritorijalno prostranstvo), redukuje racionalni zahtev na etniku dravu bez ikakvih
implicitnih ili eksplicitnih obrazloenja zato bi takva drava imala ekonomsku ili
politiku prednost nad onom iz koje treba da nastane. Etniko jedinstvo tako
nadrasta ekonomski i politiki racionalizam, predstavljajui sr velike nacionalne
ideje (tj. dravne ekspanzije) bez ikakve druge, osim mitoloke osnovanosti.
Literatura
Andonovi, M. J. (1913): Makedonski su Sloveni Srbi, Beograd
Bogdanovi, Dimitrije (1990): Knjiga o Kosovu, Beograd

Balkanicus, (1913): Albanski problem i Srbija i Austro-Ugarska, Beograd

Cemovi, Marko (1913): Makedonski problem i Makedonci, Beograd
Cviji, Jovan (1908): Aneksija Bosne i Hercegovine i srpski problem (sa dve karte),
Beograd
Cviji, Jovan (1912): Balkanski rat i Srbija, Beograd
Cviji, Jovan (1914): Geografski i kulturni poloaj Srbije, Sarajevo
osi, Dobrica (1992): Promene, Novi Sad
Dragi Kijuk, Predrag (1992): Krstonosni ma Vatikana, Catena mundi, Srpska
hronika na svetskim verigama, Kraljevo, Beograd
orevi, Tihomir (1929): Makedonija, Beograd
orevi, Vladan (1913): Arnauti i velike sile, Beograd
Episkop Nikolaj, (1935): Nacionalizam Svetoga Save, Beograd
Hadi Vasiljevi, Jovan (1906): Stara Srbija i Maedonija, Beograd
Hobsbaum, Erik (1996): Nacije i nacionalizam od 1780, Beograd
Ivani, Ivan (1903): Na Kosovu, Beograd
Ivani, Ivan (1906): Maedonija i Maedonci, knj. I, Beograd
Ivani, Ivan (1908): Maedonija i Maedonci, knj. II, Novi Sad
Ili, Svetislav (1908): Primedbe prevodioeve na delo dra Ilije Barbuleska: Rumuni
prema Srbima i Bugarima, Beograd
Jovanovi, Al. (1936): Postanak egzarhije i Turska, Rusija i Srbija, Skoplje
Jovanovi, Vladimir (1870): Osnovi snage i veliine srbske, Novi Sad
Jevti, Atanasije (1996): Najgori od svih moguih ratova, Jagnje boije i zvijer iz
bezdana, Filosofija rata, Cetinje
Kresti, Vasilije (1998): Genocidom do velike Hrvatske, Novi Sad
Karadi, Stef. Vuk (1896): Skupljeni gramatiki i polemiki spisi, knj. trea,
Beograd
Mladenovi, Marko (1989): Buenje srpskog naroda, Beograd
Novi Mirmidon, (1902): Pred maedonskim pitanjem, Beograd
Oraovac, Tomo (1913): Arbanako pitanje i srpsko pravo, Beograd
Risti, Hadi Serafim (1864): Pla Stare Srbie, Zemun
Samardi, Radovan (1989): Ideje za srpsku istoriju, Beograd
Stranjakovi, Dragoslav (1931): Jugoslovenski nacionalni i dravni program
kneevine Srbije iz 1844 god, Sremski Karlovci
Simi, St. (1918): Srbi i Bugari u prolosti i sadanjosti, Solun
Tomi, Jaa (1913): Rat na Kosovu i Staroj Srbiji, 1912, Novi Sad
Tako npr. Jovan Cviji pie da se jo pri stvaranju Karaoreve Srbije javlja jedan
oseaj velike intenzivnosti, gotovo beskrajno snaan, koji goni na proirenje Srbije
[...] To je nacionalna misija Srbije; ona je zemlja misije. To nije tenja dinastije,
vladaoca koji jagmi zemlju i tako proiruje svoju vlast i ojaava silu; nije tenja jedne
klase vojnike ili plemiske, [...] ve je to jedna besvesno jaka misao i volja celoga
naroda. To je vrlo stara, prvobitna osobina narodne due, starija i od nemanjiskog
vremena; osnova joj je u srpskim ivcima i oseanjima, u osobitoj strukturi srpske
due (Cviji, 1914: 5).
U lanku Srbi svi i svuda Vuk Stefanovi Karadi je pisao: Iz svega ovoga to
je ove kazano vidi se da se juni Slaveni svi osim Bugara po jeziku dijele na troje:
prvi su Srbi, koji govore to ili ta (i po emu se prema akavcima i Kekavcima mogu
nazvati tokavci) i na kraju slogova imaju o mjesto i; drugi su Hrvati, koji mjesto to
ili ta govore a (po emu se zovu i akavci) i na kraju slogova ne promjenjuju i na o,
[...]; trei su Slovenci, ili kao to ih mi zovemo Kranjci, koji mjesto to govore kaj (po
emu ih nai i Kekavcima zovu) [...] meu Slovence idu i dananji Hrvati u varmei

Zagrepskoj, Varadinskoj i Krievakoj [...] to se tie broja ovijeh junijeh Slavena

izmeu sebe, ja bih rekao da e tokavaca biti najmanje tri puta onoliko koliko i
Kekavaca i akavaca zajedno, a Kekavaca opet bie mnogo vie od akavaca
(Karadi, 1896: 295)
Najprisutnija sintagma u literaturi objavljivanoj poetkom veka: Ivani, 1903: 96;
Andonovi, 1913: 81; orevi, 1929:164.
Termin konvertitstvo upotrebljava se danas uz termin izmiljene nacije a
peorativno znaenje ima prvenstveno zato to se ta kategorija optuuje za umanjenje
broja Srba. Nekada se odnosi na arnautae (Bogdanovi, 1990:121), nekada na
hrvatsko katolianstvo (Dragi Kijuk, 1992; 409), dok se poetkom veka odnosio i na
bugarae i Muslimane. Pripisuje im se vea mrnja prema Srbima od one koju
gaje pravi Turci, Albanci i sl. Pojam izmiljeni narodi se, kao i pre sto godina, i
danas odnosi na Muslimane, Makedonce i Crnogorce.
Nakratko, strani uticaji, koji su uneli u srbsku dravu monarhijski sistem, sa
deobom na stalee, i odmetnuli velikae od narodnog duha, krunisani su cvetajuim
razdorima i izdajstvom koje su u klici posejali, i kojima je azijatski zulumar plodove
ponjeo [...] Robstvo je izjednailo sve pod biem stranog osvajaa. Moe se rei, da
je narod usred nesree svoje bio srean, to je nestalo one deobe na stalee, koja mu je
zmije u nedrima gajila. Sad se imala ogledati prava vrednost narodnog duha, i nastalo
je junako vreme Kraljevia Marka (Jovanovi, 1870: 56).
Ta elementarna sila, karakteristina za sve dinarske Srbe, tek je u onom zametku
od Srbije mogla biti svesno preinaena u misiju Srbije, na kojoj ve jedan vek krvlju i
umom rade nekoliki pojasevi. Nikakav pojedinac nema pravo da tu misiju naputa ili
menja; to pravo nema ni cela jedna generacija. Negovana, i formirana u nesavladljivu
volju, ta misija je bila glavni impuls, koji je izazivao proirenja onoga zametka od
Srbije (Cviji, 1914: 7).
Srbska drava, koja je ve sreno poela, no koja se rasprostraniti i ojaati mora
ima svoj osnov i temelj tvrdi u carstvu srpskom 13-oga i 14-oga stoljetija i u bogatoj i
slavnoj srpskoj istoriji (Stranjakovi, 1931).
Zamislite ta bi bilo nae pamenje ako ne pamtimo svoj veliki srednji vek, u
kome smo sebi i itavom vizantijskom i latinskom svetu bili onako moni i uzvieni
kakvi smo bili (Dobrica osi, Politika 11. april 1992).
Ovaj autor je otiao verovatno najdalje u romantiarskom obrazlaganju sprskog
prava na more u Albaniji. U vreme balkanskih ratova on se pita: Zar se moe pored
onolikih rtava koje su stale srpski narod, napustiti srpsko more? Znali ko, kako je
srpski vojnik doao do svoga mora? Smije li se kogod usuditi da ga na tom putu
poprati [...] kojim je taj novi Obili putovao idui sprskome moru (Oraovac, 1913:
48). Nabraja tegobe koje nijesu mogli omesti Srbina i srpsku vojsku, da do svoje
cijelji, do svoga mora ne doe. Radosno, pjevajui i borei se ugledao je Srbin to
eljeno more i doao Drau i Ljeu, pokloniv se grobovima srpskih vladara, skoio je
Srbin sa maem u ruci i doao do mora, maem more prekrstio i morem muko lice
umio, podigao ruke k nebu, zahvalio Bogu na pomoi i zakleo se pred Bogom, pred
sobom, pred ljudima i pred cijelim svijetom, da ga niko vie od mora razdvojiti nee.
Stari Mleii i drugi pomorski narodi vjenavali su se sa morem, bacajui prsten u
njega a Srbin se vjenao sa morem maem, ne bacajui ma u more, no sa isukanim
maem stojei kraj mora i ko hoe da ga lii te njegove najmilije tekovine, neka ide
maem i brzometkom da ga toga prava lii; to veli srpski vojnik, a za njim je svaki
Srbin i svako srpsko eljade muko i ensko, staro i mlado (Oraovac, 1913: 49) Pa
dalje uzvikuje: dakle za Skadar u smrt! Bez Skadra ivota nema, za njega u ivot ili
smrt, preti novim Kosovom jer Srbi bez Kosova nee napustiti srpsko more i srpski

Skadar (Oraovac, 1913: 97). I jadikuje, jer zaista, strano je i pomisliti, a jo tee
izustiti, a najtee pomiriti se sa pretpostavkom da srpski vojnik, kosovski osvetnik,
mora ostaviti srpsko more i poi u pozadinu onda, kad je stekao pravo da prednjai
drugijema i da uiva plodove krvlju steene (Oraovac, 1913: 117).
Tako, na primer, prema Stojanu Protiu, Skadar nikad nije bio arbanaki jer je
njegova okolina proarana srpskim elementom (Balkanikus, 1913: 33).
Interesantno je kako ovaj dravnik i lekar vidi funkciju mora. Govorei o
protivljenju velikih sila da Srbiji dozvole izlazak na more, kae da one nee da
dopuste Srbiji po svome efu da se ujedini u jednu veliku Srbiju, pa da ova strpa
klju od Jadranskog Mora u svoj dep, te da moe kad god joj se prohte, ili kad to
zatrai Rusija, zakljuati to more, taj jedini izlaz monarhije na svetske pijace
trgovake (orevi, 1913: 138).
U nastajanju nacionalne samosvesti koja se u naim danima ispoljava u upornoj
tenji Srba sa graninog prostora srpskog rasejanja, za stvaranje srpske drave u kojoj
bi srpski narod iveo neugroen i slobodan (Dobrica osi, Politika 27. jul 1991).

Masakr u selu Sijekovcu

Hrvati masakrirali 25O Roma od kojih 116 maliana. Sudski vetak zapisao da su
rtvama povaeni vitalni organi
NAJSUROVIJI zloin na prostoru bive SFRJ dogodio se u selu Sijekovac, kod
Bosanskog Broda, 26. marta 1992. godine. Hrvatska vojska masakrirala je 250 Roma,
od kojih 116 maliana. Najmlaem su bile dve, najstarijem 15 godina. Oni su u
konvoju od etiri autobusa pokuali da odu u Italiju i postoje dokazi da su proputeni
kroz srpske linije. Niko nije znao ta se s putnicima desilo sve do 2004. kada su
ekshumirana 23 deja tela u Sijekovcu. Svim rtvama bili su izvaeni organi, a veina
je bila obezglavljena!
- Po monstruoznosti ovo je najstraniji zloin koji baca senku na graanski rat i
dogaaje u BiH. Kada bi se on istraio i uperio prst u krivce, niko vie ne bi priao o
Srebrenici. Zato se sve zatakavalo - kae za "Novosti" Darko Trifunovi, profesor
Fakulteta bezbednosti u Beogradu.
Da je Sijekovac zloin koji je do danas ostao bez kazne tvrdi i Goran Krmar,
rukovodilac Operativnog tima za traenje nestalih lica RS. On istie da je od kraja rata
u BiH uestvovao u iskopavanju 3.500 leeva, ali nikad nije video nita monstruoznije
od onoga to je pronaeno u Sijekovcu.
- Sva tela bila su skeletizovana, bez odee i nekompletna - kae Krmar. - Nigde nije
bilo ni najmanjih ostataka organa, a gornji i donji ekstremiteti bili su razdvojeni od
trupa. Prvi put smo videli rastavljeno dete od 12 godina.
Izvetaj o ovom zloinu (koji je dostupan "Novostima"), a potpisuje ga tuilac
Kantonalnog tuilatva Zenice Enisa Adovi, potvruje svu monstruoznost stradanja
nedunih rtava. U opirnoj sudsko-medicinskoj ekspertizi na osnovu sudskog
vetaenja dr Sabihe Silajdi Brki pie da su veini rtava izvaeni svi vitalni
organi.
Istraga o Sijekovcu od poetka je bila pod velom tajne. Dok su na drugim

"otkopavanjima istine" prisustvovali brojni novinari, visoki predstavnici Federacije i

ambasadori, ovo je jedina ekshumaciji u BiH na kojoj je bilo zabranjeno prisustvo
medija. Iako je ekshumacija obavljena u RS, njom su rukovodili Federalna komisija
za nestale iz Sarajeva i tuilac iz Zenice, koji su prvobitno tvrdili da je re o rtvama
iz Drugog svetskog rata. Meutim, rezultati britanske DNK laboratorije potvrdili su
da je re o rtvama rata s poetka devedesetih.
Potraga za nestalim Romima traje jo od 1993. godine. Pretpostavlja se da su ubijeni
iz ostala tri autobusa zakopani u neku od masovnih grobnica.
- Za ostalima jo tragamo, ali se istraga na sve naine ometa, ne samo iz Federacije
BiH ve i iz inostranstva - kae Krmar.
Udruenja za traenje zarobljenih boraca i nestalih civila iz Broda dolo je do svedoka
zloina, meu kojima su i bivi hrvatski i muslimanski vojnici, koji su priznali da su
rtve u Sijekovcu masakrirane zbog trgovine organima.
- Sumnja se da se iza ovog zloina krije ista ekipa koja je vadila organe i kosovskim
Srbima u "utoj kui" u Albaniji - tvrdi Marko Grabovac, predsednik ovog Udruenja.
- Organi su transportovani belim helikopterima kakve su imale samo meunarodne
posmatrake ekipe u Hrvatskoj.
Profesor Darko Trifunovi apelovao je na poslanika BiH u Savetu Evrope da se
"sluaj Sijekovac" nae pred specijalnim izvestiocem Saveta Evrope Dikom
Martijem.
Spona izmeu zloina na Kosovu i u RS je zloglasna jedinica "Handar divizija" u
kojoj su mahom bili kosovski Albanci.
- U okviru hrvatske vojske postojala je jedinica "Handar divizija", specijalni odred
MUP Hrvatske. U toj jedinici redom su bili Albanci - kae Trifunovi.
Srpski istraitelji iz Broda godinama pokuavaju da ukau na umeanost stranih ekipa
u trgovinu ljudskim organima. Prema izjavama svedoka ovaj zloin nije mogao da se
obavi bez znanja Sfora. Postoje i vrsti dokazi da su pripadnici Sfora nasuli i zaravnali
teren za saobraajnicu ba preko masovne grobnice.
- Raskomadane leeve nismo ukopavali u zemlju, ve smo ih samo zatrpali ljakom rekao je jedan svedok.
Masakr u Sijekovcu nije jedini u ovom posavskom selu na granici s Hrvatskom.
- Tim RS poseduje obimna dokumenta koji jasno ukazuju da su i srpskoj deci pre
likvidacije vaeni organi - kae prof. Trifunovi.
- Razumljiv je strah svedoka, jer ni protiv jednog zloinca nije pokrenuta istraga. Oni
i dalje mirno ive s druge strane Save.
NAREDBA ANTE PRKAINA SVEDOK zloina u Sijekovcu Sakib Bali, koji je
uhapen u SAD, otkrio je da je bivi poslanik Hrvatske stranke prava u hrvatskom

Saboru Ante Prkain, glavni organizator likvidacije civila.

- Tu su jo bile jedinice HOS-a iz Ljubukog, Konjica, "Handar divizije" s
muslimanskim dobrovoljcima - rekao je Bali.
- "Hosovci" su presreli i likvidirali Rome koji su na poetku rata beali s podruja
Srebrenice, a Prkain je naredio da autobusi, kojima su bili prevoeni Romi iz
Srebrenice i Skelana, ne smeju prei na teritoriju Hrvatske. Ljudi iz etiri autobusa,
meu kojima je bilo najvie dece i ena, likvidirani su i zakopani u masovne grobnice.
Najsuroviji su bili borci "Handar divizije".
, , -.

,
.
- -,
, ,
, - .
.

.

aa o eeo ee oao oja aaj, a
e aa oa, jo oe eea aao
e ae, je a a eoeoe ae aje
ae, aa e a a oa ea eeeaa.
O ooa eaa aa oj ae aa aeee ae
aje, oo a je oao, je aao eo oje eo. oje
ao e e oa oe ee oj aoa. ajoje e oo
eao ao aa o a, oj je o e Ea
oje oe eeoe (, 1967.) oeo ooj e oea o
aoo ae je o ea aa a ao je jeo 17.
oeo 18. oea. e, ao ea a, oaj oea je a o
eeoo, je je ao ao aoae ae oe
oeaa eoe oaaa. a 9. oaa a je oao
a oae a oo eaa a aa a oaoo, ao e
aaa, eo eoj a oao-eeoa a
aa o e aa oaoe ee. e a oe ao
eo, eo je , aa o, a je e o (oa) aaa
o o (ooo oa , a oa a) (1, 235-241).
oe oe, e je a ea o ae
e aa aa eaa
( aa a o eeo).
o oa e jaa oea aeaaa eoeee aeee ae aje
oaa eeaa oj je oa aa aaea.

oja, ao e eao ajojj eo aa aa aaaj

e o. e aa e aje eo oaoo
aoa o (ooo ao) jea aaoj eeo,
eoa aae oe, , oeoj aaj, eeoj aoj, eoa
aae, a ae oj a ajea. o e
oao a o (ao) jea eaoj eeoj
o, eoa aoje, aaoj joj aoj, eoa aae (a
e ae oj). a oe ee e o oea e o
oo je (ooe oa a a o aa e aa),
oaja (aa oaj), ajaa (o ae a e),
ao o oj eaa oje ae oa oo aa. eo je
oe o, a oe ee e aae a ooa, oje oa
ooe 10. e eoeo oaaa ao e (o
ooj o, a e a aaj). (2,354-394; 3,10-12; 4,185186; 5,17)
a eee e aa aa ao. je oaja o
e (aa) aa aa aja oea, oo
a aja. a je e ao o oeao. aoe
ajao ajae aoe aoje, oj oee oj
oeee oaa eeeaa, ao ajae aoe, aoe
aae ae oo e a aj oj oo aea ( a),
e aa oeo oeaa e o aja 17. ea. o o oea je,
oa, jao aoje a (aa) o aoo (ajao)
jea. e oja a eje a aja 1664. oe. e
aoe e 16. e aeaaj e a e a aaje,
e ajea a j , oeeo, ae oje e aoa,
oo je aa oj oee aa aao e. a, a e
eo jeo eaaj e a o ooa. ao a
e aa oao je ojo ee oa (20714 oaa 1948.
oe), ajeo a , aoe oj eea a ooa
eaae aoje. (3,15; 6,656-657;7,500-501,513-515)
E a e e aeo aa 16. e, a o oo
oo, oe o aoje, eo aae, Aje (ae), a e
o aje eaa. o, eao aooj oo
aaoj aoj aa o eeo ee oao
oja aaj, a e aa oa, jo oe
eea aao e ae. O je a a
eoeoe ae aje ae, aa e a a oa
ea eeeaa, o j je aje o oo jaa
aao oj aee a. (3,10-12,15; 8,531.)
oo eaa aa oaoa a aaaa, o eo
aa, e e a aoo, ao e aa

aoa ee e. aoo je o o oea ao (oao)

aoa jj a ajea oj. ao e
aoe e oja e, a e eeo eo ae,
ee e ee e oje ae aa aa aa. (3,40)
oj aoa oaoe ao a aoa
o, eeao a ajaa oje o e oe, ea oa.
(O oe ooje oj oa; e oao, ooo oj ea
aeeoj a aj aa).
a a je oo a o oee ao ao ao
aoo oje je o oao e j e oo aa
aaj aa. ao o eo e, oo je o ooo a eo
aeeo ao eo oo, a o ojo je ao.
o eo aa oo aoo je o aoo. , a o
e, oo eaa oe a, aa aa (),
a oo aa, Aaaa, ao a aoa , eaa
oae, Oae eje.
eaa a oao e eaa o aa oeo aje
oea a oaaja oo a aa joo Eo oj e
oa aje 17. ea, a je eaaa a oaoao o, ao
o eo e, e oe o eoa. oe eee e oae ea
(1683. oe), o ao je, o oe o eoa
eojao ea Eo, oeo oaa. a ao ee je Oao
ao, o a Ajo, eao eo oj
a aa a ojoj eoj, o oe oje
o eoo e.
O e aa ooje: aaa, Ee, aoja, aaa, aa, eo
ea, oa aja (a, o, aja) aaja. a ao eo
oo oojeo a eao ao ee (1683-1689) oao je oa, o
a oa, ea oj ao aoa. Ooe ea
oa eea oajaa oea a ooee aoa
eaa, o e je, oe eeoe. (9 a eaa)
ae oje ooje oee ee, aa oaja eaa
ea, ae ao oao aae eee e a
ojoj eoj ae, oj , o oa, a a
(oao) e. eaa je a oea eje a o o, a
eaa ae-e oooa, ao o oaa oea oje
oaa.

 a ao e eo a oj e a ooo
oj o ao jea, aoo a aa ooooje
eojaa. e, o je ajea a e oe eeaa
ao aae ae (aoje e oa).
aa oe o ooa aoae oje oeo, eo oee
ee, ao a e e oe oa ea e a ea
o oao ooa. , oe, oe oee
eea, aa aj o oe, a e a oa oa
( oj oa o) oj eoe o ao oe
ooa. o eao oja ooe oa o oa o
o o oe e ajea aaa ee o
ao ( oeo) e o ea a, a aje, o
ea aa oaoao. ea a ooa o aa
eea ae aje, o ea oj a eaa,
o aaa aa ea o a ae Oao
a.
eo je oe, a o aa, oeaa (aoaa) oao
a je aeee oaj, oj e jaao oee e aoa a
(aoo oj o). a je o oaj a oj a
oea a oaae ooa o, aa ojoj e a
(aa) ea ao aa, ej a e ao oa oo
a. (10,142,198)
a oe aea ee aee eaa aa oaoao a
a ooa, eeo oe eoo ea o
oaa. oo je oo a oaj a oae, eeo ao aje e
oeaa, ooe aje ooae, oj ooe o
eaaa.
aoj je aoo aaa aeoj je eaeo o
oo o eao aja a Jao oa a e aoa
(a) oo aoo. a a je eo oo aa, o
oj je a oa oo 337, a oa ae oe oa
a oao e aa aoa. oe 1697. je
aj Ee aoj oo a ojo ojo o e o
aajea, oa oaa oaj a, ao oa a ea oe
ee oe. a o oja je oeo oo oa eo aoj oo
40.000 oaaa. ea aoea , aao, a, a oa
je o e oe eea. O aa je a jea eo
oao oa aoj o e. aoe aoo o
ajo a oje eo 1699. oe a oa ae
aoj ee a oaoa eoj aa, aoa
(aoa), eaa aa. e ooa o aa o

aoj eeo a a eee oaoe ooe:

oae o oaa, eoe je eo o
aoe oee, oe ee o aoe oee, ao oe
e ooe. (1,238; 11,269; 12,519; 13,2 67; 14,321,390,450).
aoj ea oj ooaa oaoe aa, oj e
aa ao eo ee. a o e e a e
oe oee, oj e o o o 1737. oe, a
oee oe eo aoje, a oe Aae, Aae,
eae, aae, Oeoe, eeoe e. (2,78,151)
a eoj oe aje aje je oj ooaa oa oea
. o oe 1696. e ao a je a oa
oeo oo 1700 oa aa, o a eo, o e
oaa, o oo 2400-2500 ooa. Oo ao a je oe eaa
e o aj a oao oo e oo 13-14% o o
oja eaa aa. aa eeea ooa
aa a a eea, oj oe oeo o aa. ajea
o ooa eo (a o e a ea), oj a
oj ea a 100 oaaa. a ee o (oeo
oo eaa oa), oj a o oj a 85 a
a a, oj o ea 52 e, oa aa (35 a o
oo), A (30 oaaa, aoe o oo o oa), o
oa oo aoojj. ajojje aee oe aa je
e, a aa o oo, o, aj, a, a,
a , a a oa eea o o ooa aoj.
ajaajj o oaa o ooa ao je oao o
ao e. ao ea eea oaoe aa
ajao: A, Aojo, e, eo, ao, , ,
eea, aa, a . ao je aoe a je aje oj
a ooa, oj e je eo o, eao aje 17. ea
oe oe oaoj aj, ao a a aj. ao
je o aaa a 2323 oaaa oe oeeo Aaoje
eo e. o o oaa, a o oee e
aj eae o ae oe Aaoje (e). ao oa eaa o
aa e oaa, oa eoeo eoe o oo oe
Aaoaa e eaa aa o aa.
(1,268;15,209,260,289-290;16,370-371)
aaj aao a e oj aoa oaoaaa aa.
oao je a je, oa o oaja a o aa 1688. oe, aa
Aja ea eeo oaoao oe ae ooe
o aj, e oja e oee o Eo (o), o,
a, A, a, , eee o. oj aj
a o e ea oe Aae, oaoe aaa oj oe
oo eea aj o aj o o a eaao
oao eoo ooo Aaa a, oja je aa aaj

ee oee, a a aja je a e a aa, oj

aj o oaoaa a ae Aaa aje 17. ea. oe oa,
oao je a e aaa, oe oaa eaa aao 70 aoa,
o oj e e o. (e a je ee o).
oao oa a jae ee (a)
a. oe ee ao oea e o aj oe, e
a : aa aaa, ae aoa, eja
oja e. aeee je ea a aa ae o e
oao e. (17,84;18,236;19,192-193;20,89-90)
aja o ao oe je aoo a o e
oao ooa oe aje. a ao oeo aj, e
oa : aoe aaa, o oo, oo,
ea (oo Oa-ae ea, oj e ee a a
oaaa), o ea, oe-Oaa ao
(o o eo aa oaa ae eooe), a
ao, a eoo o ao, oe . a
eee aoe a ooaa oe aa, ao o , a e,
e aeoj (aoj), .
(21,77,174,251;22,49,51,73,112,115,145, 167;23,192)
oj oea aao oae o oaa aa o ae
aa 1684. 1686. oe. aao o oo
aa oao a eeo Aaje o o o
a, eo oe e . a aj aao
e oae, o oo o e eea eeoa aa 1690. oe
o ae aeaa, ao oe ooaa aa (ao
Oea, ea eea aa, aa ea A()ea Curemovich-a, Ae
aaja, ). o je oojao jeo o a
aea oaaa. o aee je oao eaa oaoeo, aa
ao e : oa, ae, eje .
(24,92,144;25,50;12,34,694-695;26,123)
oea oeo oea e eoje aoa aje 17. ea
je aao, ojaa a eea a eoj oja je
eeao a o Ajo (aoje, aaa aa .). aa , a
e, eea: oo aaa aoj, oo Jaeao,
aa e; je ojo ee oo oea; oe
o aj; o eoj o, oo eoa ee; aa
oo ee oe oa a eea. (12,527, 628, 693, 694)
a oaje ooa, oj a ea aa a
oaoa a eojaa ooje o Aje eae
ee, eaa e , oa e, ea e ee a
eoj Oae eje, oeo o eeo. O , a
e, aeee 1670. oe oao aj, 1684. oe o,

1703. oe eo aj. Oa oaoaaa a ao oa ,

ooo e, oaa ae a oaoo eeo oje je
o. (1,235-236)
oaa e ae ao e a ee o o o aa je
ooo e a oe eaa aoae aa j.
oe, eaaa je o, a eo ao, eoeo ae eo a
eoj aae ae. ao a aa o oaaja oao
aj, o oje oeaje a ee o aaa ae a o eo
o aaa a aj 17. ea. o oa je a eo aa oja
eoa aa, eo aa a ao ee oo eoj.
ee ao oao aj o a o ee e
eoaa, je o je o a e eoje. A, aao je
ajj o ao o je aa ae o e oe, o je
o ao oea oeeo oaea aa je. (27,369)
ae, aee a ao je oea oea oj ooa oje
ea oea e eoeo aa ee ea aae
aje oja o oo e. aeea aa aja je aaa o e
a, aoaa (oeaa), aa, aa, ao ooaa eaa
aa Oao aa. a , oe, oee eoeee,
aj e eeee aoa aa oea, aa, Aaaa
. ao o o e, oo o aa e aaja ao
oeo e aa aa a, aoo a eojaa
aoje, e aaje.
Aeaa AO

o:
1) o a, Ea oje oe eeoe, ojeo-ea
aaa, . 3, a oje , 1967.
2) Joa Eeao, O oe eaa, . . A, oea aa LXXIX,
oo oo 19, eoa 1930.
3) . . ea, O eoaj aaje, aa 1893.
4) Ae e, a e o, ae 1989.
5) o aoje, ja oa eaa, eoa 1989.

6) ea o, ajojje ao ee oa, J. A. . , o
a ao o oaje 49, ae 1983.
7) Joa j, aao ooo, aaa ea, . 2, eoa 1991.
8) ja a, aaa ea oa, . . A, eoa
o 46, aea oeo aoa 26, eoa 1930.
9) ao Jao, eao- aoa 17. e, eoa 1990.
10) a o, e ea o a, eoa 1977.
11) eo . o, oa aja, ..A, eoa
o 43, aea oeo aoa 25, eoa 1928.
12) e eea . . ae, a je, ae 1976.
13) jea a, ojeo aoa oao aja, J. A. . ,
ao ea a oaaj ao-aao aa oa, . 1,
ae 1971.
14) Jo a, aoo oee ooe, J. A. . , o a
ao o oaje 43, ae 1967.
15) jea a, eoe aea , J. A. . , o a ao
o 41, Aooeoaa aaa 3, ae 1962.
16) a aao, oe oaoj aj, . . A, eoa
o 35, aea oeo aoa 20, eoa 1925.
17) o o, Joo o, oea, ee jeo aoa, eoa 1994.
18) a ao, ao ae eeo oea a
aaj, ae 1888.
19) Aja aea, Aa oje aooj aj, J. A. . ,
o a ao o oaje 42, ae 1964.
20) Jo oo, Ee oee aje aoa oj
aj 17. oeo 18. oea. o ee aje 4, 1989.
21) jeo , e oe aje, eo 1, o 1978.
22) jeo , e oe aje, eo 2, o 1980.
23) jeo , eeae e, eo 1974.
24) ao Jao, ajo aao aa 16-18. ea, . A. . ,
o a oj, je eo o aoa, o oeee, .

22, eoa 1983.

25) ao oo, o eejo, a, o aeae
oje eeo Oea 7, 1975.
26) o jeao, ea aoa jea oe, 1978.
27) oa Joao, oe aaeo, . . A, eoa o 11,
aea eaa 5, eoa 1908.
: (. 60
61, , / 2000. / 2000.), ,
`` ``.
.

. ,
,
XIX , , ,

. .
(
), .
,

.
, , , .

. , (
):
184
''Jeuiti, kojem vako domovne mladosti v navukah nastavljanje i v dranjih
vpitomljenje bilo je zrueno,
prvi poeli su na mesto slov materinskomu jeziku privlagoenih, stranske latinske
ponajvie vpotrebuvati i
poinsji vjeljivati s toga more biti zroka, da kak ovakven redov kotrigom bilo bi
obino, rimo-katolike od
one grke crkve i vu tom odlikuje, ter i na taj nain bi veliku svoju proti pravoverju
osvedoiti gorunost.''
, :
Z Daniczum
Szelan v zemlyu plug zabode,
U razrese drachne plode;
Da sze zternii z nve podigne,
Pune lati k zemlyu prignu. :
Zdravo mi oztala mila
Ke szi nebo mi odkrila.
Dusnost pelya me z tvog raja,
Szamo kip me tvoj zprejava

Vu szamochu ladanysky.
, , ,

ceehy , :
Zakaj ili bi Horvati
Prot Francuzu vovejvati
Ki vas nigdar ni zbantuval
Kak vas vsaki bu valuval.
. ,

, .

: "

, .

"!? ,

? ,

. ,

, , .
?

STARA BANJALUKA - POKATOLIAVANJE U KRAJINI UZ

AUSTROUGARSKU OKUPACIJU
Umesto manastira, fabrika ebadi
Rimokatolika propaganda pojavila se u pokrajinama odmah posle okupacije, a
najlake se uoavala po mnogim novopodignutim crkvama, mukim i enskim

manastirima, kolama i sluajevima pokatoliavanja pravoslavnih i muslimana. Mada

je zatekla katolike crkve samo tek u nekoliko varoi, okupacija je znatno oivela
Katoliku crkvu u Bosanskoj Krajini. Ve 1881. godine ustanovljena je Banjaluka
biskupija sa seditem u Banjaluci, a za prvog biskupa izabran je fra Marijan Markovi
iz Doca kod Travnika.
Nadbiskupu sarajevskom Josipu tadleru bilo je posebno vano osnivanje Banjaluke
biskupije, kako bi ona postala centar odakle e se katolianstvo iriti po Krajini,
etniki preteno naseljenoj Srbima. Objanjavajui zato mu je potreban jezuita na
biskupskoj poziciji u Banjaluci, tadler priznaje kako je "katolicizam prirodni nosilac
simpatija austrijskih u BiH" pa "ako posvuda ojaa katolicizam, ojaae i austrijski
prijateljski element"...
Otimaju pravoslavnu decu
Rukovodei se devizom da cilj opravdava sredstva, jezuitski svetenici nisu prezali
ak ni od otmica pravoslavne dece u Krajini. O tome svedoi bolna sudbina 17godinjeg Srbina Dragutina Cvjetkovia, koji je, ostavi siroe poslije oeve smrti, sa
mlaim bratom Lazarom bio je zatoen u trapistikom samostanu "Marija Zvijezda"
kod Banjaluke, gdje je dugo nagovaran da promeni veru. Jedan neimenovani jezuita iz
Bosanske Dubice pokuao je sredinom 1900. da pokatolii etvoro srpske siroadi,
hvalei se kako je eleo da im "svojom verom spasi nevine deije due".
Uitelj i upravnik kole u Kotor Varou Eugen Birger, koristei se injenicom da su
pravoslavna crkva i kola dosta udaljeni od varoi, uz pomo lokalnog fratra Alfonsa,
a bez dozvole i znanja roditelja, redovno je vodio decu na slubu u tamonju katoliku
crkvu...
List Srbobran pie 1888. godine da je samo u prvih nekoliko godina okupacije, na
prostoru izmeu Gradike i Banjaluke podignuto sedam rimokatolikih manastira, od
kojih su Trapisti u blizini Banjaluke najjae zastupljeni... U posmatranom razdoblju
mnogi pravoslavni manastiri nali su se na udaru katolikog prozelitizma i lokalnih
vlasti. Karakteristian je sluaj manastira Rmanj, kojem je okruni predstojnik Poljak
Kavecki otvoreno pretio da e ga sruiti. Zbog pronaenih crkvenih knjiga iz Rusije
raspustio je lokalni crkveni odbor i dugo onemoguavao izgradnju kole i parohijskog
doma. Manastir Krupa i okolna plodna zemlja nali su se na meti trapistikog reda iz
Banjaluke. Prota Vid Kovaevi saznao je kako trapisti sa jednim preduzeem iz Bea
namjeravaju tu zemlju otkupiti i sagraditi na njoj fabriku ebadi. Zbog toga je
mitropolit Nikolajevi morao albama intervenisati kod Zemaljske vlade...

PRVI BISKUP BANJALUKE BISKUPIJE Fra Marijan Markovi

Povlastice za Nemce,Slovake, Poljake...
Kako bi to vie ojaali katoliki element u zemlji te razbile i usitnile isto srpske
teritorije, austrougarske vlasti su ulagale puno napora u naseljavanje stranih kolonista,
pravdajui taj proces ekonomskim razlozima. U brojanom pogledu najuspenija je
bila kolonizacija u razdoblju od 1890. do 1905.

BISKUPIJA OSNOVANA 1881. GODINE Trapistiki samostan Marija Zvijezda

Meu naseljenicima najvie je bilo Nemaca, Maara, eha, Slovaka, Italijana,
Ukrajinaca i Poljaka. Vlada im je pomagala na razne naine, a najprije dodelom
besplatne dravne zemlje i oslobaanjem od poreza. Iza ove najznatnije kolonizacije u
BiH stajali su politiki i finansijski krugovi monarhije, posebno maarska Agrarna
banka. Znatnu ulogu imali su i neki katoliki crkveni krugovi, kao na primer Uprava
samostana trapista "Marija zvijezda" kod Banjaluke, prethodnica austrougarskog
prodora u Bosnu. Do 1911. u BiH je stvorena mrea od 20 nemakih seoskih kolonija.
Najvei broj stranaca naselio se u srezove Prnjavor, Banjaluka, Derventa, Gradika i
Kostajnica.

("Katolika propaganda u Bosanskoj krajini u austrougarskom razdoblju", Glasnik

udruenja arhivskih radnika Republike Srpske, Borivoje Miloevi).
Agitacija za iseljavanje u Rusiju
U isto vreme, okupaciona vlada podsticala je iseljavanje pravoslavnih i muslimana iz
pokrajina. "Srbobran" pie da razni ruski agenti i srpski prijatelji, a u stvari prepredeni
i prerueni jezuiti, "po Krajini podgovaraju narod na seobu, a po zemlji se pronio glas
da e Srbe pookiti i sasjei ako se ne isele u Rusiju, gde e dobiti sve to poele"...
"Srpska re", piui o doseljavanju stranaca koji "u naoj zemlji ive kao bubreg u
loju", navodi kako se "na narod, naroito iz siromanijih krajeva Krajine i
Hercegovine, listom seli u Ameriku". Uporedo sa agitacijom za iseljavanje, po Krajini
su se, posebno na selu, irili glasovi o tobonjem "sjedinjenju crkava".

CRTICE O RIMOKATOLIENJU SRBA

U knjizi dr Slavka Gavrilovia: Iz istorije Srba u Hrvatskoj, Slavoniji i Ugarskoj od
15. do 19. veka, ( Filip Vinji, Beograd, 1993.) objavljen je dopis zagrebakog
nadbiskupa Benedikta Vinkovia iz 1639, u kojem se kae da su pravoslavni Srbi u

Istri pokatolieni (poetkom 17. veka) i da se navikavaju na svoje novo nacionalno

ime hrvatsko.
()

,
, .
Fratar Vinjali u spomenutom svom rukopisu govori i o francikanskom manastiru u
Konavlima kako su fratri obrlatili Konavljane, u katoliku veru.
/Vinjali: Cenni sull attivita dei grati Minori a Stongo e luoghi addiacenti (Beleke
o aktivnosti fratara u Stonu i okolici)/.
,
.
KRSNE SLAVE U KONAVLIMA
Krajem 19.veka. zabeleene su nadomak Dubrovnika porodice koje i dalje odravaju
srpski obiaj krsnih slava.

1993. -


, -.
, .
. 348
35 , 12 .
. , ,
. (
, 1567.)
Svetozar Borak:
OBIJANJE SRPSKOG JEZIKA
Novi Sad, 1998
Centar onog dijela Srba katolika koji su bili svjesni svojih srpskih korijena, a bili
vjerni svojoj katolikoj crkvi, oduvijek je bio Dubrovnik. Razlika izmeu Srba
katolika u Dubrovniku, Cavtatu ili Splitu, i onih u Bosni, Hercegovini, kopnenom
dijelu Dalmacije, i umberku, Slavoniji, bila je i u tom to prvi nisu nikad, sve do
poetka ovoga vijeka, krili svoje srpsko porijeklo, a drugi su to inili, postavi preko
prihvaene rimokatolike vjere, ili preko unije, fanatini Hrvati. Dubrovani su svoj
narodni jezik zvali slovinski, slavjanski, ilirski, srpski, nikad hrvatski. Danas oni
govore i piu samo hrvatski. Ta metamorfoza srpskog jezika u hrvatski desila se mimo
prirodnog razvitka jezika i samo zahvaljujui politikoj volji i hrvatskom
nacionalnom programu, razumije se, i ideoloki zaslijepljenim Srbima. Hrvatski
jezikoslovci, istoriari, knjievni istoriari, administrativci, ve od zadnje etvrtine
19. vijeka, a dosljedno u 20. vijeku, stali su zamjenjivati naziv ilirski", slovinski",
na", kad je rije o jeziku, sa hrvatski". Od toga vremena naglo zapoinje
kroatizacija ne samo srpskog jezika, nego i knjievnosti i uopte kulturne batine koja
nikada nije bila hrvatska. Taj proces jo nije zavren jer u ovovremenoj hrvatskoj
tampi i izjavama njihovih javnih radnika stalno se ponavlja kako je npr. i srpski
manastir Krka, zadubina sestre cara Duana, u stvari hrvatski spomenik kulture. Za
hrvatsku, a naalost i za veinu srpske, ne samo naune javnosti, jezik graana
Dubrovana i prolih i ovoga naega vijeka jeste hrvatski jezik. Naunim i istorijskim
injenicama uprkos, jer se radi o srpskom jeziku.
Savremeni hrvatski istoriar Vinko Foreti u svojoj Povijesti Dubrovnika do 1808."
kae za rjenik Joakima Stulija (1729-1817) za iju je osnovu Stuli uzeo dubrovaki
govor i koristio djela srpskih pisaca 18. vijeka, Orfelina, Rajia i dr. da je zaista
rjenik hrvatskog jezika".
Kad Marin Franievi u Povijesti hrvatske knjievnosti od renesanse do
prosvjetiteljstva" govori o naturalizovanom Dubrovaninu Marku Brueroviu, inae
Francuzu (Brueere Derivaux), on kae da ga je stari dubrovaki gospar Medo Puci
uio hrvatskom jeziku". Sam Medo Puci smatrao je sebe Srbinom, jezik kojim je
govorio i pisao nazivao je srpskim, osnovao je srpsku itaonicu u Dubrovniku i
nedvosmisleno je dubrovako slovinstvo" imenovao srpstvom.
Stuli nije nijednom rijeju nazvao svoj rjenik hrvatskim. Savremenik Stulijev Italijan
Franko Apendini napisao je istoriju dubrovake knjievnosti u kojoj pojam ilirski,

slovinski, zamjeljuje sa serbico", bez ak i upotrebe rijei hrvatski".

Zanimljivo je da se u Enciklopediji Jugoslavije, u odrednici o Stulijevom rjeniku, za
taj rijenik koristi naziv hrvatski".
Kako se ilo od srpskog ka hrvatskom jeziku na srpskoj osnovi i kako jezik
Dubrovana nije bio hrvatski jezik, moemo se obavijestiti na sluaju Bartola Kaia,
jezuite i jezikoslovca s kraja 16. i poetka 17. vijeka, inae roenog na otoku Pagu,
gdje se govorilo hrvatskim jezikom.
Po elji Dubrovana i uz pomo splitskog nadbiskupa Sforce, Kai je preveo Novi
zavjet in lingua illirica vernacula trogata" Iz nekih razloga njegovim prevodom nije
bio zadovoljan senjski biskup Ivan Agati, a nisu bili sasvim zadovoljni ni
Dubrovani. albe su doprle i do jezuitskog generala pa mu se Kai morao pravdati.
U pismu generalu upuenom 17. jula 1625. godine on kae da njegovi spisi nisu
pisani samo dubrovakim govorom in lingua illirica vernacula trogata " (nego vie u
jeziku moje nacije). Kai je bio, dakle, svjestan svoje akavske jezike sredine,
opinstva" u kome je roen, to je uticalo na njegov prevod Novog zavjeta, a to je
Dubrovanima kao tokavcima bilo strano. Nema sumnje da je Kai u svoj ilirski"
unosio i rijei i njihove oblike preuzete od tokavaca iz Bosne i Srbije, gdje je dugo
godina bio u jezuitskoj misiji. Njemu, akavcu, batiniku hrvatskog jezika, jasna je
granica prema srpskom tokavskom, jeziku kakvim se govorilo u Dubrovniku.
Dubrovaki biskup je, uprkos manjim grekama, branio Kaiev prevod Svetog
pisma, objanjavajui to pred zvaninicima u Rimu (1632) da se tim jezikom govori i
na istoku, u Turskoj, gdje ima dosta katolika. Kai je ipak, dakle, preveo Novi zavjet
uglavnom na onaj jezik kakvim se u Dubrovniku oglaavalo npr. 1638. na srpskom
jeziku da ga svak bolje razumije" si grida e proclama l'infrascritto tenore in lingua
Serviana per maggior intelligenza d'ognuno".
Kai je u pismu jezuitskom generalu naznaio razliku izmeu svoga narodnog jezika,
kakvim se govorilo na njegovom rodnom, akavskom, Pagu i onog u tokavskom
Dubrovniku. Sasvim u duhu Kongregacije za propagandu vjere u Rimu, njegovo je
opredjeljenje bilo za tokavski zbog irine zahvata balkanskog prostora na kome je
trebalo provodnti rimokatoliku misiju. Moda ponesen tim balkanskim
univerzalizmom on Kirilicu naziva naim srbskimi slovi". Prema navodima
Dubrovanina, prof. Petra Kolendia, Srbina katolika. Kai se lino poznavao sa
Mavrom Orbinom pa je u Rimu 1614. tampao Orbinovo Zrcalo duhovno". Zrcalu"
je dodao i jedan manji svoj rad (Nauk za dobro pisati slovinski i lasno itati ovo
libarce"). U njemu Kai pie: Znam ja ovo dobro, da se ovi nauk sklada veoma s
naimi serbskimi slovi i da ga ja nijesam pokupio, nego s velicim razlogom, imajui
na jezik potrebu od vee slova nego latinski ali talijanski."
Kaievo dobro poznavanje jezika kakvim se govorilo u Bosni i Hercegovini i u
Dubrovniku, dakle srpskog jezika, hvalili su u razgovoru za vrijeme jezuitske misije u
Temivaru o. Rafael Levakovi i Jakov Mikalja, i sam pisac rjenika tampanog u
Loretu, u Italiji, 1649. Kad Mikalja govori o ortografiji u svom rjeniku on ima samo
rijei hvale za jezik kakvim se govori u Bosni, dakle srpsku tokavtinu.
Istoriar hrvatske knjievnosti Mihovil Kombol dosljedno zamjenjuje, kad je rije o
Kaievom radu, pojam ilirskog, ili slovinskog, pojmom hrvatski. Taj put, naravno,

slijedi i srpska strana.

Da su pisci onoga vremena i Kaievi zemljaci dobro znali ijim jezikom piu, o ijoj
se knjievnosti radi, govore nam i djela Pavla Vitezovia Senjskog. On pie Odilenje
Sigetsko, tuliko razliitom kuliko neujenom dosle hrvatske rime lipotom spravljeno"
(1684), Kalendarium iliti misenik hrvatski za leto 1695.", Lado horvatski iliti
Sibila" itd. Ueni Kai je sigurno bio obrazovaniji od oficira Vitezovia, pa je znao
ta pie i on.
Moe se rei da je sa radom na jeziku dvojice jezuita Bartola Kaia i Jakova Mikalje
zapoeo jedan proces u odnosima srpskog i hrvatskog jezika koji traje ve, evo, vie
od tri stotine godina i koji jo uvijek nije definitivno zavren, a koji je stalno tekao na
nemjerljivu tetu Srba. Preko Srba katolika Hrvati su dolazili polako do jezika koga su
prozvali hrvatskim i do novog kulturnog i nacionalnog prostora. Taj proces nije lien
paradoksa koga, opet, nije proizvela sama priroda jednog i drugog jezika u njihovom
dodiru i proimanju, ve je to u najveoj mjeri uinila rimokatolika crkva. Njenom
akcijom hrvatski jezik i pismo su potisnuti (poraz Grgura Ninskog) da bi
Kongregacija za propagandu vjere par stoljea kasnije stala Hrvatima nametati srpski
jezik. procjenjujui ispravno da je to dobar put za irenje katolike vjere i na
izmatike". U vjekovnom procesu Srbi katolici, naroito u Dubrovniku, Dalmaciji i
Bosni, koji su nosili svijest o tome da je njihov jezik srpski, pa ga tako esto i
nazivali, najprije pod neutralnim nazivima ilirski'', slovinski", slavjanski", naki",
hrvatski ili srpski", a kasnije pod neposrednim nazivom, predali su svoj jezik
hrvatskom imenu. Za takvu evoluciju bila je najzaslunija katolika crkva i Srbi. O
tome e jo biti rijei, a sada da vidimo kako je sve zapoelo sa Bartolom Kaiem.
Prevoenje Hrvata u srpski jezik inicirala je Kongregacija za propagandu vjere u
Rimu. Ona je to inila prvenstveno zato da bi se suzbila protestantska jeres meu
Slovsnima na istonoj obali Jadrana, a onda i zbog irenja katolianstva meu
pravoslavnim izmaticima" na Balkanu koji govore slovenski jezik. Bitna
pretpostavka za takvu akciju bilo je izdavanje Novog zavjeta na najrasprostranjenijem
jeziku toga regiona. Tako bi se na najbolji nain moglo utjecati i na protestantske
jeretike i na pravoslavne da dou u krilo rimokatolike crkve. Nema sumnje da je
najpodesniji za to bio srpski jezik kakvim se govorilo u najveem dijelu Dalmacije,
Dubrovniku, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji i u Vojnoj granici, dakle Lici,
Kordunu, Baniji, Slavoniji i, naravno, Srbiji.
Sekretar Kongregacije Ingoli u jednom referatu izvjetava da Kongregacija ve
nekoliko godina raspravlja o prevodu Novog zavjeta na slovenski jezik. Oko toga
predmeta lino se angaovao i papa Urban VIII. Ve raspravljenu i utvrenu ideju
Koigregacije, koju je podrao i papa, trebao je da realizuje dubrovaki nadbiskup
Toma Celezije. Bilo je sasvim logino to to je upravo Dubrovnik odreen kao centar
odakle treba da krene Novi zavjet na slovenskom jeziku, poto je taj grad imao
intelektualne i strune potencijale za tako neto, a k tome, u njemu se govorilo
jezikom koji je bio najrasprostranjeniji na istonoj strani Jadrana. U arhivu
Kongregacije za propagandu vjere u Rimu uva se memorandum o prevodu Novoga
zavjeta na slovenski jezik u kome se, pored ostalog, kae da Srbi imaju dijalekat od
svih Junih Slovena najbolji.
Nadbiskup Celezije je u svom Dubrovniku poznavao najboljeg znalca jezika koji je

odreen za jezik prevoda Novoga zavjeta, a koji je uz to bio dobro teoloki obrazovan
pa je bila mala mogunost da se u prevodu potkradu jeretike greke. Bio je to, kako
je ve naprijed kazano, Bartol Kai. koji je nakon viegodinjih boravaka u
katolikoj misiji meu izmaticima" u Bosni i Srbiji znao njihov jezik. Kai je jo
za vrijeme studija u Loretu i Rimu bio uoen kao izuzetno darovit filolog i znalac
ilirskog" jezika. To znanje je nesumnjivo ponio i sa Paga, poto je na Pagu i u
njegovoj neposrednoj okolini, na kopnu, u njegovo vrijeme bio znatan broj
izmatika" koji su kasnije postali katolici, pa Hrvati, a govorili su tokavicom.
Njemu je uveni jezuitski general Klaudio Akvaviva, onaj isti koji je krenuo da
katolii pravoslavnu Rusiju preko cara Dnmitrija Lanog, naloio da napravi jednu
slovensku gramatiku. Kai je to i uinio i napisao Institutionum linguae illiricae
libri duo". U predgovoru gramatici Kai je istakao da je koristio najrasprostranjeniji
dijalekt u Iliriku, koji se najvie uje.
U svom radu: tamparije i kole rimske kurije u Italiji i junoslovenskim zemljama u
17. veku" dr Jovan Radoni je o Kaiu zapisao: ivei, dakle, dugo godina u
Dubrovniku i po balkanskim zemljama, Sremu, Slavoniji i Vojvodini, Kai je osetio
jasno razliku izmeu tokavskog s jedne i akavskog i kajkavskog u tzv. civilnoj
Hrvatskoj s druge strane, kojim se veto sluio Kaiev mlai savremenik Juraj
Habdeli. Na Kaia naroito uticao je fra Matija Divkovi svojim spisima tokavskoikavskim govorom, koji on naziva bosanskim. Kai je osetio ne samo lepotu
tokavskog govora, nego njegovu snagu irenja na raun akavskog i kajkavskog
usled pomeranja etnikog tokavskog (srpskog) elementa prvo s istoka na zapad u
pravcu dalmatinskog primorja i Dubrovnika, a posle s juga u pravcu severozapada.
Tako je Kai postepenim sluanjem, beleenjem i studijom doao na ideju da za
knjievni jezpk Junih Slovena treba uzeti bosansko-hercegovako tokavsko nareje
onako kako je ono uglavnom nalo izraza u dubrovakoj knjievnosti. Svoje misli o
potrebi jednog knjievnog jezika za sve June Slovene izneo je Kai u predgovoru
Rimskog rituala 1640."
Mi smo prethodno vidjeli, meutim, da to nisu bile originalne Kaieve misli nego da
je to bio stav Kongregacije za propagandu vjere, iskristalisan nakon viegodinjih
rasprava na njenim sjednicama, a sve u smislu kako spreiti jeresi" na Balkanu i
proiriti rimokatoliku vjeru.
Evo kako taj podsticaj Kongregacije Kai racionalizuje u svoj stav u predgovoru za
Rimski ritual.
Mnim da oni Pisalac koji hoe stoga upisati naki, ima nastojati koliko najbolje
moe, onim govorom upisati koga on vit u mnozih pozna da je najopeni i koga
moe sfak lanje razumiti i s koristju proitati... Ovim dakle nainom odluih ja
Pismo ovoga Rituala ili Obiajnika istomaiti naki, bivi je govorio i opio s ljudmi
od razliitih Rusaga Slovenskih, hodei po sfitu: i ja sam njih ovaka razumio i oni su
moja: Krstjani (rimokatolici, prim. S. B.) Raani, Srblji poluvirci i Turci. Jur, dakle,
ako ja bosanski upiem ove rii (Poslao sam, uio sam, rekao sam, ili take ine, ne
branim za to Dalmatinu naemu da on ne ree: posla sam, reka sam, ni manje
Dubrovaninu da ne ree: Poslo sam, reko sam. Ali gdi ja upiem 'to' ili 'ta' ne
branim Dalmatinu da on ree a, ter tako u inih mista, sfak na sfoj nain navrnuvi
slovo kojegodir po sfojoj obiaji: tako ne imamo koristi jedni druzih, velei da
zanose".

Dubrovaki nadbiskup je odredio Odbor za pregled Kaievog prevoda Novog

zavjeta. estornca lanova Odbora, zajsdno sa Kaiem radilo je pune tri godine na
pregledu prevoda. Odbor je predlagao Kongregaciji, ako bi ponovo dolo do pregleda
prevoda, neka taj posao obavi Dubrovanin u Svetojeronimskom zavodu u Rimu don
Antonio Deodati. I Kai i lanovi Odbora traili su da u eventualni novi Odbor uu
makar dva Dubrovana. Ovo insistiranje na Dubrovanima kao lanovima Odbora
svakako znai da su oni smatrani kompetentnim znalcima jezika na koji je trebalo da
bude preveden Novi zavjet, dakle tokavskog, srpskog.
Jedan od najveih autoriteta u oblasti slavistike u drugoj polovini 19. vijeka. Hrvat
Vatroslav Jagi u jednom predavanju 1884. godine rekao je o Kaievoj gramatici
(Institutionem linguae illiricae): To je gramatika narodnog srpskog jezika izmeu
tokavice i akavice."
Vladimir Horvat je u Zagrebu 1990. priredio Kaiev rjenik pod naslovom
Hrvatsko-talijanski rjenik" mada taj rjenik u svom izvornom obliku nema nigdje
hrvatskog naziva. Horvatova zamjena ilirskog naziva sa hrvatskim izraz je opte
tenje svih hrvatskih lingvista da im istorija njihovog" knjievnog jezika dopre to
dalje u prolost, za sada bar do Bartola Kaia.
Da je meu Dubrovanima postojala snana i jasna svijest o tome da je narodni jezik
kojim oni govore, van adminnstrativnog, a donekle i knjievnog italijanskog i
latinskog, u stvari srpski jezik, neka nam posvjedoe samo neki od mnotva primjera.
Istaknuti Srbin katolik Dubrovanin dum Ivan Stojanovi sjea se rijei svoga
sugraanina dr Antuna Radia o jeziku Dubrovana.
Stari dubrovaki lijenik Antun Radi, kad bi ga mi, ondanji uenici gimnazije,
pitali otkle su vadili nekijeh tako prikladnijeh rijei, odgovorio bi: Primili bi ih na
Taboru, sinko! (Nekadanje pazarite Hercegovaca na Ploama, predgrau
Dubrovnika), pa bi ih opet surove u gradu izgladili." Hercegovci na Taboru bili su
Srbi tokavci.
Dr Pavle Ivi u svom radu O znaenju izraza lingua serviana u dubrovakim
dokumentima 15. i 16. veka" naveo je nekoliko zanimljivih primjera, gdje se spominje
srpski jezik kao jezik kojim se slue Dubrovani.
Ve je spomenut primjer upotrebe naziva lingua serviana u jednoj naredbi u
Dubrovniku 1638. godine, gdje se u napomeni na italijanskom jeziku kae: il di
primo di 9bre 1638. De mandato degli Signori officuali sopra la pramatica si grida, et
proclama infrascritto tenore in lingua serviana per magior intelligenza di ogni uno..."
/Prvoga novembra 1638. Po nareenju gospode inovnika pramatike izvikuje se i
proglaava dolje potpisani sadraj na srpskom jeziku da bi ga svak bolje razumio..."
Dubrovaninu Feliksu Petaniu je godine 1491. dubrovako Malo vijee isplatilo
pet perpera to je na srpskom izradio nekoliko kopija jedne bule" i to dubrovakim
govorom.
Postoje primjeri upotebe izraza lingua serviana" za jezik koji su Dubrovani koristili

u meusobnoj komunikaciji naenih uz prevode tih tekstova na latinski ili italijanski

jezik, kao npr. 1597, 1598. (tri puta), u 1608.(dva puta), zatim 1613. i 1618.
Milan Reetar, Srbin katolik iz Dubrovnika, znaajan jezikoslovac, naiao je jednu
studiju izdavanju katolikog Bogorodiinog oficija u Dubrovniku i u dubrovakom
govoru. Za taj spomenik u zapisu se kae 31. jula 1511. da je izdan in littera et
idiomate seruiano".
Ignjat ori (1675-1737) dva puta spominje pojam lingua seruiana" i to vezan za
jedan katoliki lekcionar ispisan irilicom, koji je koriten po dubrovakim crkvama.
Svakako su interesantna i dva dokumenta iz Dubrovnika u prepisu dr Branislava
Nedeljkovia, jedan iz 1568. i drugi iz 1606., koje u svom radu navodi dr Pavle Ivi i
gdje se jezik Dubrovana oznaava kao srpski. Prvi dokument se odnosi na testament
Dubrovanina Vlahie Nemanjia sed quia scriptum erat lingua seriana per me
notarium scriptum et registratum fuit", a drugi na jedno pismo Fjoru Jozefoviu u
Segedin za koje se kae da je u originalu pisano srpskim jezikom i pismom.
Mnogobrojni istorijski izvori svjedoe da su u Dubrovniku pri optinskoj upravi
bivala uvijek dva diaka": jedan je bio zaduen za srpski, a drugi za latinski jezik.
Konstantin Jiriek u Spomenicima srpskim" navodi da u jednom zapisu u
Dubrovniku iz 1447. pie i ovo: I knez i sudije ispitae kmetove i pristave, te rekoe
Niki Zvijezdiu aku srpskom da upie sve po redu..."
U to vrijeme, a i sve do 1808. nema u Dubrovniku ni pomsna o hrvatskom diaku",
hrvatskom jeziku i hrvatstvu.
Natko Nodilo, jedna od istaknutih linosti u hrvatskom politikom i nacionalnom
ivotu, u treoj etvrtini 19. vijeka bio je uvjeren da Dubrovani govore srpskim
jezikom. Njegove retke o tome navodi Radoslav Gruji u svojoj Apologiji".
U Dubrovniku, ako i ne od prvog poetka," kae Nodilo, a to od pamtivijeka
govorilo se srpski; govorilo kako od puana, tako i od vlastele, kako kod kue, tako i
u javnom ivotu. Jest, istina, da su se zapisnici raznih vijea vodili latinski; a prilika je
takoe, da pod knezovima mletakim, njih radi, na vijeima se poneto raspravljalo i
mletakim govorom. Nego u opini od Mletaka oprotenoj, srpski je raspravni jezik."
Pomenimo jo jedan znaajan primjer odnosa Dubrovana prema srpskom jeziku.
Dubrovaki Srbin katolik Jorjo Tadi piui o svom slavnom sugraaninu
komediografu Marinu Driu (1508 -1567), naveo je Drieve rijei o Mehmed-pai
Sokoloviu: Ovaj Mehmed-paa je naega jezika i naroda...". Marin Dri sigurno
nije bio neobavijeten o svom savremeniku, Srbinu koji je kao mlad monah odveden u
janjiare i koji je zasjeo kasnije na visoki poloaj velikog vezira na turskom dvoru.
Uostalom, ovaj nemirni Dubrovanin u svojim pustolovinama dospjeo je i do
Carigrada kao sobar austrijskog generala, grofa Rogendorfa. Studirao je u Italiji u
Sijeni, pa su mu bili otvoreni evropski vidici. Pod pojmom naeg jezika" izvjesno je
da nije podrazumijevao hrvatskog jezika. Osnauje to uvjerenje i lice u jednoj
Drievoj drami, Gulisav Hrvat, gdje njegov jezik biva izvor smijeha, ime pisac
jasno stavlja do znanja da jezik Dubrovana nije hrvatski jezik.

Jezik Dubrovnika i dubrovake knjievnosti na narodnom jeziku jeste srpski jezik i tu

nema nikakvih nedoumica. Nisu ih imali Dubrovanin Milan Reetar, ni Vatroslav
Jagi, veliki hrvatski filolozi, ali i srpski. U pristupnoj besjedi, prilikom prijema za
lana Srpske kraljevske akademije, Reetar je, pored ostalog, rekao: Zato ja jo
uvijek tvrdim, kao to sam tvrdio pred pedeset godina da se u Dubrovniku nije nikada
govorilo, ni u njemu cijelom ni u jednom njegovom dijelu dalmatinskim akavskoikavskim govorom nego uvijek samo hercegovakim tokavsko-jekavskim. Ja ne
idem dalje od toga naunoga rezultata, a neu nikako da ulazim u, naalost,
obnovijeni spor o srpstvu ili hrvatstvu Dubrovnika, jer su meni Srbi i Hrvati jedan
narod pod dva imena, pa mi je zato Dubrovnik srpski i hrvatski. Ali ko dijeli srpstvo
od hrvatstva mora priznati da je Dubrovnik po jeziku bio uvijek srpski."
Kanonik stolne crkve u Dubrovniku i, potom, dubrovaki biskup Mato Vodopi u
svojoj Mariji Konavoki" opisuje slavske obiaje u Konavljima, zaleu dubrovakom,
koji nose srpski znak u jezikom i etnografskom smislu. Nazivi svetaca tamo su u
njegovo vrijeme, dakle, druga polovina 19. vijeka, srpski: Ilindan, Luindan, Ivanjdan
itd. Vodopi navodi i primjer jedne konavaoske zdravice:
...da pomae Bog i veliko Trojstvo: mrnara na moru, ratara na polju i svakog
pravovjernika koji se krstom krsti, u crkvu ide..."
...,,I zdrav mi si bane domaine! U zdravlju se ove i u veselju sabirali vazda i velika
ti fala, e mi donese pun ovi bardak crvenoga vina, i tebe zdravo bila na ramenu tvoja
glava, i svakolika eca, i svako ti se po batinam sadralo dobro enica, vino i
maslina, a po kui muka eica!"
I ibenanima, mada najveim dijelom tokavcima, jezik Dubrovana u drugoj
polovini 19. vijeka bio je rianski", srpski. O tome pie ibenanac Simo Matavulj
u svojim Biljekama jednog pisca".
Sjeam se dobro kad sam prvi nut uo za Dubrovnik. Moglo mi biti sedam-osam
godina, a bjee uskrnji post. Za vrijeme toga posta katolike duhovne vlasti
postavljaju naroite propovjednike po stonijem crkvama, a obino ih biraju iz druigh
jeparhija. Propovijedi su bivale predvee, jednoga dana talijanski, drugoga srpski. Ele,
pomenute godine doe u ibenik mlad, lian bijeli fratar (dominikanac), koji u prvoj
pojavi zanese enski svijet. Ali drugoga veera, kad poe predikati naki, umal se ne
die buna u crkvi. Ta kako i nee! Nije govorio po naki, nego pravo pravcato po
rianski: djeva, dijete, lijepo itd. Puk die graju: 'Kakav nam je to fratar, koji govori
sasvijem kao kakav bradati rkaki pop! Kakvo je to udo!' Pravoslavni navrijee u
stonu crkvu: moji povedoe i mene, te se uvjerih da lijepi fratar govori ba onako
kako se ita u bukvaru i itanci srpskoj! (U to vrijeme u ibeniku je postojala srpska
konfesionalna kola, prim. S. B.) uenju i uivanju naih, a ljutnji 'njihovijeh' ne
bjee kraja. Uzalud su popovi utiavali puk i objanjavali da je propovjednik iz
Dubrovnika, gdje svak govori kao i on, da taj govor nije odlika samo pravoslavnijeh;
uzalud su popovi svjetovali dominikanca da izmijeni govor - on je pokuavao, ali nije
mogao - te najposlije, morade ga biskup ukoloniti prije polovine posta!..."
Svom sjeanju na jezik fratra iz Dubrovnika Matavulj dodaje: Eto kad sam prvi put
uo za Dubrovnik, u kome ak i fratri govore rianski! I to je mojoj okolini bila sva
odlika slavnoga grada!"

Upravo je narodni jezik Dubrovana, dakle srpski jezik na kome je stvorena jedna
bogata knjievna tradicija, postao jedna od najglavnijih prevodnica preko koje e se
Hrvati prevesti u svoj" knjievni jezik. Pored Dubrovnika, grau za isti poduhvat
Hrvatima su dali bosanski franjevci od 16. do 18. vijeka, slavonski pisci 18. vijeka,
Srbi katolike vjere sa Vojne krajine i, naravno, Srbi poput Daniia i Skerlia: da ne
pominjemo njihove jugoslavenstvujue sljedbenike.
Bosanski franjevci 16, 17. i 18. vijeka, od Matije Divkovia, preko Pavla Posilovia
pa do Petra Vuletia pisali su svoja djela srpskom irilicom i srpskim jezikom i
vjernost rimokatolikoj crkvi nije im uguila etniku svijest. Od druge polovine 17.
vijeka neki fratri pridoli sa strane u Bosnu unose latinicu, ali je katoliki narod
odbacuje pa se poetkom 18. vijeka ponovo vraa irilica.
Franjevac fra Matija Divkovi (1563-1631) u prevodu Plaa blaene divice" (Mleci
1630) kae koji pla ispisavi sarpski i istavivi bogoslovac fra Matie...", zatim:
Veri kako Avram po zapoviedi Boioi hotiae prikazati na posvetilite jedinago sina
svoga Isaka. Koe veri ispisavi sarpski i ispravivi..." Za svoj Nauk karstianski"
Divkovi kae da je pisan jezikom slovinskim slovi sarpskimi fra Matie Bonjanina."
Jo jedan bosanski franjevac, fra Stipan Margiti, objanjava razloge zbog kojih je u
Mlecima 1704. morao tampati svoju knjiicu Ispovied karstianska i nauk" irilici i
na bosanskom" jeziku pa kae da u Bosni nema redovnika koji ne zna tri ili etiri
jezika (to samo za sebe govori kolika je vanost pridavana katolikoj misiji u Bosni
meu Srbima) i mnoge su knjige tampali i iztolmaili u jezik bosanski, aliti slovima
latinski, a vei dio ot puka ne umie u ona slova; i naa je tampa ostavljena i zabaena
posli Divkovia i Posilovia, a veoma su potrebite knjige u Bosni u naa slova i u na
jezik...".
Posilovi je bio tokavac po roenju (Glamo), biskup po slubi (u Skradinu), pa je u
svoj prevod sa latinskog unosio i jekavski i ikavski izgovor (Cvijet od kriposti...")
Cvijet od kriposti duhovni i tilesnije" izvaen" je iz latinskoga u jezik iliriki aliti
slovinski", tampan je u Mlecima 1647. irilicom i tokavicom. Na kraju knjige je
navedena bukvica za djecu s nazivima az, buki, vjede, glagolje... Posilovi koristi
neke grafemske oblike kakve su koristili srpski kalueri, a i mletaki dragomani:
kao #. Ueni Bokelj Lazar Tomanovi pie o Posiloviu. Pa ta nalazimo u ovijem
primjerima ('Cvijet od kriposti...' prim. S. B.)? isti srpski jezik kojijem mi danas
piemo. Bosanski kao dubrovaki pisci nai onoga doba, pripadajui rimskoj crkvi,
koja je staroslovenski jednak bila zamijenila latinskijem, nije imala drugog obraca,
da piu za narod do istog narodnog govora i oni su pisali kao to je narod govorio.
Tako mnogo prije Dositeja i Vuka bio se poeo sriski narodni jezik i knjievnost
uvoditi i to meu katolikijem dijelom naeg naroda."
Tomanovi navodi primjere srpske eufonije u Posilovievim tekstovima: z Bogom",
laci", mlaci", junatvo".
Tako u Bosni i Hercegovini sve do druge polovine 19. vijeka niko nije ni pojma imao
o hrvatskom jeziku i hrvatskom nacionalnom imenu. Hrvatska nacionalna ideologija,
a preko toga i hrvatsko ime za jezik poelo se unositi u Bosnu i Hercegovinu najprije
preko franjevaca, osobito onih koji su bili prispjeli iz akova, i iz Hrvatske uopte, a

onda preko politike austro-ugarske vlade. Gotovo istovremeno, dok se jo malo ko i

privikao na to ime, ideolozi hrvatskog dravnog prava i politikog naroda poeli su
vikati na sav glas da u Bosni i Hercegovini nema niti moe biti nikakvog naroda osim
hrvatskog i nikakvog jezika nego hrvatskog. Naroito je u hrvatskoj propagandi bio
agresivan Glas Hercegovca". Ovaj list koji je osnovan po volji austro-ugarske vlasti
donio je tako napis iz pera dum Frane Milievia u kojem se pored ostalog kae i ovo:
Okante se (Srbi) propagandistikih agitacija, kojima jedino smjerate na to da im
(Muhamedancima) unitite i slomijete hrvatsku sviest, hrvatski jezik, hrvatske obiaje
i hrvatsku narodnost, te najsvetije darove koje im ostavie njihovi dini praedovi,
edovi i otci, kako to najbolje i najjasnije dokazuje na muhamedanski i hrvatski
pjesnik Kajmija Mostarac, neumrli slavni paa Takvil Hodaverdi, au Sofi Mehmed
paa! Hvala Bogu, danas smo mi Muhamedanci a i katolici na istu sa protivnicima
naega naroda (Srbima)."
Dum Frane Milievi je okrenuo plou" kad su se pobunili travniki begovi zbog
toga to su neki listovi u Hrvatskoj objavili neke toboe njihove izjave kako oni sebe
smatraju Hrvatima. Zbog toga to su Travniani demantovali takve napise svojim
linim potpisima, Dum Frane ih je nazvao poganima". Ova pogrda nije prola bez
odjeka ni u Mostaru pa su muslimanski prvaci izili pred okrunog predstojnika
barona Benka sa tubom zbog uvrede. Benko je nazvao veleasnog Milievia
budalom, pa kao ludu ovjeku, ne treba mu zamjeriti ma ta on govorio".
U srpskom narodu, u drugoj polovini 19. vijeka, u BiH preovladavala je svijest da tu
ivi jedan narod podijeljen na tri vjere. Tu svijest nosili su pripadnici i katolika i
muslimana.
Tako predstavnici banjalukih Srba godine 1881. u predstavci ministru finansija
Slavnju podsjeaju da su i turske vlasti u ranijim vremenima znale za to da je
Bosanskohercegovako stanovnitvo narodnosti srpske". (ABH, ZV, 4693/1882)
U Sarajevu je 1871. tampan udbenik za katolike kole iz geografije, u kojem se
navodi da u BiH ive samo Srbi.
Slino je i sa konstatacijom u udbeniku iz geografije za srednje kole u AustroUgarskoj, tampanom u Beu 1886. godine gdje se kae da su stanovnici BiH po
nacionalnosti Srbi podijeljeni u tri konfesije. Nije zato udno to je u ovom
posljednjem ratu jedan od kopredsjednika Konferencije o Jugoslaviji, Norveanin
Tornvald Stoltenberg izjavio da u Bosni i Hercegovini ratuju samo Srbi izmeu sebe
jer su i tamonji Hrvati i tamonji Muslimani etniki Srbi. Ova Stoltenbergova
konstatacija, moda proizila upravo iz pomenute geografije, izazvala je pravu
konsternaciju meu Hrvatima i muslimanima.
ak pred kraj prolog vijeka, 1892. godine u Livnu je sainjen zahtjev za otvaranje
srpske itaonice. U nacrtu pravila itaonice istaknuto je: Srbi graani Ljevanski bez
razlike vjere osnivaju drutvo koje e se zvati Srpska narodna itaonica u Lijevnu! Drutveni jezik i pravopis bie srpski i irilica... lan drutva mora biti Srbin i
Srpkinja ma koje vjere bili."
Uprkos jasnom stanju svijesti u pogledu toga iji je jezik u Bosni i Hercegovini,
voljom austro-ugarskih vlasti na taj prostor se uvlae kroatizmi, jer tako nalae

dravni rezon. Tako je lan komisije za pregled udbenika Nikola Kaikovi 1885.
godine otro kritikovao nasilnu kroatizaciju jezika u kolama u BiH. Svakom je
poznato da na trovjerni narod u ovijem krajevima govori istim srpskim jezikom, u
kome je umijeao malo turcizma. Pa i sam Muhamedanac, koji ni pojma nema o
gramatici i o pravilima srpskog jezika, govori ipak pravilno... Pa taj srpski jezik
poee nam neki kvariti, sa nekakvim udnovatim, smijenim i za nas nerazumljivim
izrazima i rijeima hrvatskim... Takvim za ovdanju djecu nerazumljivim jezikom
hrvatskim napisana je i 'druga itanka'!"
Predstavnici austrougarskih vlasti i hrvatski propagandisti u BiH bili su sloni u
ocjeni da se na katolike tu mora prihvatiti uticaj iz Hrvatske. poto se knjievnom i
duhovnom planu tu nita nama autentino hrvatsko to bi bilo vrijedno panje.
(Godine 1888. okruni predstojnik u Mostaru pie: Nesumnjivo je da e se katolika
partija kao i do sada oslanjati u literarnoj i uopte duhovnoj oblasti samo na duhovno
najblii ivot Hrvatstva, poto je ono to joj na tom polju ovamo stoji na raspoloenju
jedva vrijedno panje.")
Vlada Prevedre republike u Mlecima ve 1. aprila 1410. ustanovila je instituciju
ilirskog kanelira i dragomana i to se odralo do 1797. Zvanini naziv je bio:
Cancelliere delle lettere illiriche e seruiane'' tj. Sekretar za ilirsko i srpsko pismo".
Dragoman ili tuma obino je nosio interprete delle lettere illiriche e seruiane''.
Mletake vlasti su bile uvele u obiaj nazive, kad je bilo rijei o pismu i jeziku, naziv
serviano", illirico" ili illirico e serviano"; kad je bilo govora o vojsci korieni su
izrazi milizia croata", cavalleria croata", croati cappelletti". Ne nalazimo naziv za
hrvatski jezik. Kanelir Grgur Kalina napravio je 1654. prevod Statuta Lige Krajine,
koja je bila napisana irilicom i tokavicom, sa ikavskim izgovorom, naslov je bio:
Traducione dal Serviano". Prepiska izmeu tursknh begova i venecijanskih vlasti
vodila se obino na srpskom jeziku i irilskim pismom. Da su i Turci i Srbi znali o
ijem se pismu radi govori nam prepiska izmeu turskih uglednika iz Karina i
uskokog voe iz Senja ure Daniia godine 1582. gdje se kae da e se dopisivati
srpskim pismom - irilicom". Ne radi se ni o kakvoj, bosanici" nego o irilici
odreenog varieteta.
ime Starevi, upnik iz Karlobaga, podno Velebita, je u Zori Dalmatinskoj" br. 16
iz 1847. godine pisao o irilici:
G. I. A. Brli ne stoji ni za Slavonski, ni za Dalmatinski, ni za stari Hervatski, ni za
novi Zagrebaki, ni za ijedan latinski slovim verstopis, on deri, da bi Ilircem najbolje
pristojalo, derati se svoje starine, to jest slovah irilskih, i ja isti s ove strane s njime
derim. ja mu pravo dajem u koliko bi pravo bilo, ali u koliko bi se ovo moglo uiniti,
k njem nepristajem. jerbo vidim, da je ovo skoro nemogue."
upnik Starevi ne objanjava precizno zato bi to bilo nemogue.
Zanimljnvo je da je Ljudevit Gaj predlagao da i Hrvati prihvate irilicu, prilikom
proslave hiljadugodinjice sv. brae irila i Metodija, kao slovensko pismo.
Kad je, meutim, rije o odnosu dalmatinskih Srba prema irilici u uskokim
vremenima, interesantan je odnos Zavie, brata Stojana Jankovia, venecijanskog
kavalira i narodnog serdara, prema tom pismu. Zna se da je Zavia znao talijanski

jezik i da je bio pismen, ali, prema venecijanskim izvorima pisao je samo irilicom.
To se vidi i iz jednog njegovog kratkog zapisa:
Ja Zavia Mitrovi potrguem."
Isto tako, ve smo vidjeli da senjski uskok uro Danii. rodom sa dalmatinskog
Kosova i nastanjen jedno vrijeme u Karinu, gdje je imao brojnu rodbinu, dopisuje se s
karinskim Turcima samo irilicom srpskim pismom" kako se u jednoj poruci ona
naziva. Srpski lingvista ura Danii, daje sebi ime toga uskoka i tano 268 godina
poslije pomenute poruke pie svojeruno tekst knjievnog dogovora Srba i Hrvata u
Beu latinicom i latinicom se potpisuje.
Krki sandak-beg Muhamed-beg Durakbegovi pie iz Vrane 12. avgusta 1675.
godine dalmatinskom providuru Marinu Zorzi irilicom i pismo zapoinje ovako:
u ime. gospodina. boga
od nas. gospodina. mohamde bega. dorakbegovia sandakbega. krskoga.
uzvienomu. i izabranom. i plemenitomu. i dostojnomu. gospodinu. merino zorzi.
eneralu. od dalmacnje. i albanije. lubeznivo pzoderavlenje. kakono ufano prijatelu.
Durakbegovi iste godine u septembru alje dva psima providuru Marinu Zorzi u
Zadar, raznim povodima. i uvijek pie irilicom.
irilicom pie i vikar franjevakog samostana Bisovac, onog istog samostana koga e
Simo Matavulj opisati u svom romanu Bakonja fra Brne". Na jednom ugovoru koji
se uva u arhivu samostana Sv. Lovre u ibeniku pored petropoljskih knezova i
visovakih fratara svoj potpis stavlja i fra Pavle Sirotkovi (ja fra Sirotkovi vikario
Visovca uzdrim to je reeno). Pisati je znao samo on i kapelan Petrova Polja, fra
imun Brainovi, koji pie talijanski. Ostali, knez Jakov Mikeli. Lovre Jadri, Ivan
Lovri, imun Paukovi, Ivia Selakovi i Marko Omeli stavljaju mjesto potpisa krst
jer ne znaju pisati (...fece il segno di croce per non saper scriver").

Ve smo prethodno napomenuli da mletake vlasti u Dalmaciji znaju dobro koji jezik
i koje pismo je najrasprostranjenije meu stanovnicima dalmatinskog kopna, meu
Morlacima: dakle, pa su shodno tome i ustanovili kanelire i dragomane vjete
srpskom pismu i jeziku. Mletaki kaneliri nisu znali za hrvatski jezik i pismo.
Zanimljivo je da e u Dalmaciji prve kole i prve asopise na narodnom jeziku
pokrenuti upravo Srbi, a ne Hrvati, to je svojevrsni nastavak tradicije.
Pismo kojim piu liki Srbi godine 1609. ninski biskup Bla naziva srpskim pismom
(lettera serviana), a jezik na kojem piu, srpskim jezikom (scritta in serviano).
Katoliki svetenik Josip Krmpoti iz Like pjeva svome zemljaku kapetanu Filipu
Vukasoviu koji je 1788. pohitao u pomo Crnoj Gori sa svojih 400 Liana,
pravosaavnih i katolika.

Pred njima je plemi od starine

Vukasovi od like krajine...
Ostali su roda vitekoga
Pravi Srbi, pravo slave Boga.
Dakle, za Josipa Krmpotia su i ti liki katolici u Vukasovievoj eti pravi Srbi".
Zanimljiv je zapis o jeziku B. Modruia iz sela Lonje na Baniji, i samog Lonjanca,
gdje su ivjeli samo katolici. On je 1863. primijetio: Upita li pako kom prilikom
staro ili mlado, osim vojakah, koji se eto u najnovije doba po vojnah zapoviedih itd.
od poglavarah hrvatskomu privikli, kojim jezikom govori, odreie ti: rackim ili
slavonskim. A pokrsti li ga samo onim hrvatskim, nadne te s istim i s istoimenoga
mu zemljita izsmjehivati i glasu na ruglo izmetati. Taj zao obiaj zavladao je jo
gorje po Slavoniji, - to ako za boljim nazivom jezika i naroda ne uzhajemo teko
emo se ikada ouena cilja dokopati."
Nema sumnje da je Modrui izuztno dobro shvatio hrvatsku politiku misao i pravac
kako se ouenoga cilja dokopati". Tim putem su ili kasnije svi hrvatski istoriari i
jezikoslovci.
Za srpski jszik po Slavoniji kae Radoslav Gruji u 'Apologiji', gde i danas jo dosta
starijih ljudi i ena rimokatolike veroispovesti kae da govori 'racki', svedok nam je i
znameniti Matija A. Reljkovi, koji u svome 'Satiru' na kazivanje svojih Slavonaca, da
su njihovi stari i bez kola dobro iveli, ovako odgovara:
O Slavone! ti se vrlo vara
Koji god mi tako odgovara.
Vai stari jesu knjige znali,
Srbski tili a srbski pisali..."
Meu slavonskim piscima 18. vijeka svakako treba spomenuti Vida Doena, Srbina
katolika rodom iz Like, roenog 1720, koji je na srpskom jeziku spjevao Adaju
sedmoglavu bojnim kopljem udarenu", u stvari, alegoriju na sakralnu tematiku.
U okviru nastojanja da Srbe u Slavoniji stave pod krilo rimokatolike crkve, njeni
propagatori i misnonari nastojali su da dobro naue srpski jezik i pismo. Tako
zagrebaki biskup Vinkovi godine 1640. u svojoj rasrpavi o maranskom
vladianstvu istie unijatskog episkopa Rafaela Levakovia kao dobrog znalca
srpskog jezika i pisma. Levakovi je bio uspjean u prevoenju pravoslavnih Srba na
rimokatoliku vjeru. U katolikim crkvama znali su se nai na vidnom mjestu
istaknuti znaci srpstva i pravoslavlja, svakako u funkciji da smanje psiholoki otpor
pravoslavnih prema katolikoj bogomolji u prelaznom periodu. Tako Radoslav Gruji
pie: tavie, naao sam u katedralnoj unijatskoj crkvi u Krievcima, na sv. prestolu,
jedan krst iz prve polovine XVIII veka sa ovim srpskim zapisom, za koji je dotini
kanonik, koji mi je crkvu pokazivao mislio da je grki: (Dobrijevi je bio iguman
manastira Gomirja i vanredan pobornik pravoslavlja i srpstva, te ne znam kako je ovaj
krst doao u posed unijatima).
Kao to su prije vie od tri stotine godina shvatili lukavi Venecijanci da je potrebno
otvoriti posebnu kancelariju preko koje bi se obavljala komunikcija, i upravni postovi,

sa Srbima na istonoj obali Jadrana, tako je shvatila i uinila carica Marija Terezija,
pa je 1769. naredila da se u carstvujuem gradu Beu otvori srpska tamnarija u kojoj
bi se irilskim slovima tampale srpske knjige za potrebe crkve i prosvjete. Ve
nekoliko godina kasnije ta ista carica izdaje ukaz (1779.) o uvoenju latinice i
narodnog jezika u srpske kole. Marija Terezija je to svakako uinila po nagovoru
visokih dostojanstvenika rimske crkve, koji su u tome vidjeli laki put ka privosnju
uniji pravoslavnih Srba. Iako je cariin sin i nasljednik na carskom prijestolju bio
tolerantan vladar i protivnik nasilnog prevoenja iz jedne u drugu vjeru, on je pristao,
opet po nagovoru papenikih glavara, da obnovi ukaz od 1779. po kome se knjige
srpske imaju tampati prostim narodnim jezikom i latinskim pismom. Iako su se
predstavnici Srba uporno branili od takvog pokuaja, Hrvat, zagrebaki kolski
nadzornik, kanonik Mandi je uspio da izdejstvuje oivotvorenje carskog ukaza. Srbi
su, meutim, ukazali na loe posljedice takve odluke i nakon vie albi 1785. ona je
stavljena u stanje mirovanja, a poslije toga Srbi su mogli svojim kolama slobodno
upotrebljavati svoje irilsko pismo i nazivati ga srpskim imenom. Reskriptom od 10.
avgusta 1868. i zakonom od 14. maja 1887. srpski jezik je ozakonjen kao zvanian
poslovni i slubeni jezik. U tom zakonu je za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju stajalo:
Kod svih zemaljskih oblasti u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji slobodno je
strankama sluiti se pismom irilskim kao i latinskim. Ondje, gdje Srbi u poveem
broju ive, imadu se od prvih molba i rjeenja srankama irilskim pismom na
irilicom pisane podneske izdavati."
Srbi u Dalmaciji do 1901. dobili su pravo da sa vlastima i vlasti sa njima imaju voditi
zvannnu prepisku samo irilicom".
Razumije se da su Srbi u Dalmaciji, kao i oni u Slavoniji i Hrvatskoj, imali da vode
teke borbe sa hrvatskom politikom, oslonjenom na ideju o hrvatskom politikom
narodu i hrvatskom dravnom pravu, gdje za srpsko ime nije bilo mjesta, pa prema
tome ni za srpski jezik i srpsko pismo. I kad se inilo da e Srbi izdrati, oni su padali
u toj borbi jer nisu bili u stanju da proniknu u hrvatsku lukavtinu i dalekosene
planove, inicirane, kako smo ve vidjeli, jo od Kongregacije za propagandu vjere,
prije nekoliko stotina godina. Hrvati su im ponudili, naime, jugoslovensko ime i
jugoslovensku politiku, da bi preko toga ostvarili svoje nacionalne planove.
Kad su hrvatski politiari i knjievnici uvideli, da Srbi nee da prime ni naziv
'ilirski', ni 'naki', ni 'slavonski' za svoj jezik, kae Dimitrije Ruvarac u 'Eto, ta ste
nam krivi', a oni opet nisu hteli da nazovu svoj jezik 'srpskim jezikom', a videi da sa
svojim ne mogu ono postii, to su eleli, nazvae svoj jezik 'jugoslovenskim', mislei
da e na taj nain Srbi pristati." Ruvarac navodi odluke Hrvatsko-slavonskog sabora
iz 1861, lan 58., paragraf I. gdje se kae:
Jezik jugoslovenski trojedne kraljevine, izjavljuje se ovim za svakoliki obseg
trojedne kraljevine, za jedino i iskljuivo slubeni jezik u svih strukah javnoga
ivota."
U paragrafu 5. kae se: Svakome je prosto sluiti se u svih spisah latinskim ili
kirilskim pismom."
Ruvarac prati hrvatske mijene prema jeziku koje su dolazile iz politikog rauna:

Kad uvidee da Srbi nee ni taj naziv zasvoj jezik da usvoje, a oni onda - kao to
rekosmo - udarie u tvrdnju da je hrvatski i srpski narod po jeziku jedan narod, te da
je svejedno reklo se srpski ili hrvatski. I izpoetka poee pisati i govoriti 'hrvatskosrpski', ili 'hrvatski ili srpski jezik', a od dueg vremena ostavie se i toga naziva, te
sad govore i piu, da u Trojednici ivi sam Hrvat, i da po tome u njoj nema drugog do
li hrvatskog jezika.
Gdje se izgubio slavonski jezik poslije ezdesetih godina 19. vijeka?
U predstavci to je uputio Ivan Maurani caru sa banske konferencije u novembru
1860. moe se proitati da je jezik hrvatsko-slavonski uveden u sve javne poslove; 10.
decembra 1860. na 3. sjednici banske konferencije proitano je carsko pismo gdje pie
i 'nareujsm hrvatsko-slavonski jezik' 17. januara 1861. Kukuljevi je proitao proglas
na 'narod hrvatsko-slavonski'; u proglasu se na vie mjesta spominju Hrvati i
Slavonci."
U odgovoru knezu Medi Puciu, Srbinu katoliku iz Dubrovnika, Ivan Kukuljevi je
31. decembra 1860. upotrebio formulaciju - od kad smo mi Hrvati i Slavonci".
Navodei gornje primjere kao ilustraciju kako Hrvati upotrebljavaju naziv jezika po
nalogu nacionalnih i politikih potreba, Ruvarac zakljuuje:
Nu, i iz reenog vidi se, da je Vae hrvatstvo i u Slavoniji 'novog datuma'. Prost svet
ili 'puk' u Slavoniji i dan danas kae da je Slavonac, a svoj jezik naziva 'slavonski',
'naki', al malo e ko rei da je Hrvat, i da govori hrvatski. Da to kae i prizna, za to se
danas staraju Vai popovi i uitelji." (Ovo je Dimitrije Ruvarac pisao 1895. godine.)
Taj jugoslovenstvujui kurs drao je meki" i dobri" Hrvat Josip Juraj trosmajer, i
njegova Narodna stranka. Kasnije e se vidjeti, ono to su umni Srbi, kao to su bili
Nikodim Mila ili Svetozar Mileti, ve davno vidjeli, da je takvo jugoslovenstvo bilo
kobna srpska zabluda, kojoj jo uvijek nije do kraja isplaena tragina cijena.
Od 1848. poinju razni razgovori hrvatskih i srpskih intelektualaca u Beu oko pitanja
zajednikog jezika. Tako e austrijsko Ministarstvo pravde inicirati izradu tzv.
jugoslovenskog terminolokog rjenika 1849. godine. Urednici su najprije bili Vuk
Karadi i Ivan Maurani, a zamjenili su ih Teodor Petranovi i Dimitrije Demeter.
Iz toga se izlegao i razgovor o jezikom jedinstvu Junih Slovena koji e 1850.
rezultirati potpisivanjem Bekog knjievnog dogovora.
Tekst knjievnog dogovora napisao je uro Danii svojom rukom i to latinicom.
Dogovor je ravnopravno tretirao oba pisma, i latinicu i irilicu, ali su se latinicom
ipak potpisali i Danii, i Vuk Karadi, ali irilicu nisu izabrali za svoj potpis na
Dogovor Ivan Kukuljevi Sakcinski, Ivan Maurani, Dimitrije Demeter, Franc
Mikloi, Stjepan Pejakovi, Vinko Pecel... Na Bekom dogovoru kao da su se, preko
latininih potpisa Vuka i Daniia Srbi na simbolian nain odrekli svoga pisma
irilice. Ima u Dogovoru jedna reenica iju simbolinu poruku tek naa generacija
razumjeva: Ovdje smo, dakle, zasad svrili", glasi ona i kao da anticipira sve budue
faze u evoluciji hrvatskog stava prema tzv. srpsko-hrvatskom jeziku.
Na putu stvaranja hrvatskog knjievnog jezika i njegovog potpunog odvajanja od

matinog srpskog Dubrovnika, jezik Dubrovana i dubrovake knjievnosti imae

izuzetnu ulogu. Nastranu to to je hrvatski jezik, hrvatska knjievnost i hrvatski
etnikum u Dubrovniku do 20. vijeka, a i na nekim drugnm mjestima, stvorila politika
volja hrvatskog nacionalnog programa, uprkos jasnim injenicama koje se
suprostavljaju toj volji. U pohrvaivanju srpskog jezika ogromnog udjela imali su
sami Srbi. Rijei mladog Svetozara Miletia povodom okupljanja Hrvata, Slovenaca i
svih jugoslovenstvujuih oko Vuka u Beu, pred zakljuivanje Bekog knjievnog
dogovora, kao da su roene u proroanskom nadahnuu. U jednom pismu (Jovanu
oreviu) on zazire od ilira" i Slovenca Mikloia i kae kako oni rade tako da ne
vidimo mree koje sa svih strana na rod niti... bacaju".
Da je bilo jo onovremenih Srba to su mislili o ilirstvu kao Svetozar Mileti i nazirali
u njemu mreu avolju" za Srbe, svjedok su nam napisi na istu temu to su objavljeni
u Srpskom narodnom listu", koga je ureivao u Peti Teodor Pavlovi. U tri broja iz
1839. godine, 24, 25, 26, pisac s potpisom P. A. P. (Pavle A. Popovi) koga citira i
Dimitrije Ruvarac u svojoj knjizi Eto, ta ste nam krivi", napisao je i ovo:
Ali sad se svet preokrenuo. Oni, koji su pre toga s nama zajedno znali, i drugima
kazivali, da smo mi Srbi i da je to nae Pravo ime, oni nam sad nameu ime Ilir. Uz to
nas s drugim slovenskim narodima sabiraju, i srpstvo nam kao odriu, koje samo brai
naoj u Srbiji daju. Nas pak tek ostale tek kao Bavane, Banaane, Slavonce,
Dalmatince, Hercegovce, Crnogorce, Bonjake itd. Ilire, jedni u jedared stavljaju s
Kranjci, tajerci, Bugari, a drugi nas opet ujedno uzimaju s Horvati."
No dobri oni ljudi, koji hoedu sve da poilire, oni ta pitanja zamruju i zamuuju,
mislei valjda, da je in turbido piscari (lov u mutnom) najbolje. Jedni od njih videi,
da je njima inae malo polje, po kom bi se iriti mogli, i koliko vee elei. Za mreu
uzimaju ilirstvo, tu, koliko dalje mogu, bacaju i sve u nju upliu: pak tu oni posle da
budu ono, to inae ne mogu."
Ali kromje to to novo sve - ilirstvo, samim tim naim pravima i slobodama, pod
koja se podvlai, vie nekako preti nego to obeava, kromje to nam od vee asti
(dijela) pravo nae ime hoe da satre, i s 'Ilir' da zamene, kromje od svega, to je nae,
srpsko, pravi ilirsko, da tako bude i horvatsko, i da se uprav ne zna ta je, i ije je,
kromje to ti sve - Ilirci svoj jezik (koji je vie srpski s latinski slovi, i s malim
izmenama neg ikakav drugi) na policu opteg juno-slavenskog, hoedu da dignu, a
na tek na njemu podinjenu rolu osuuju; i inae mi od njega manje imamo nadati se,
nego bojati se."
Zato da se ja zovem Ilir na mome jeziku, a ne Srbin? Sloge radi? To je alosna i
skupa sloga, da ja moje narodno ime ostavim, a jo je alostivije, ako se dri, da ona
samo tako moe biti i obstati, a inae ne. Ko se sa mnom kao Srbinom ne moe ili
nee da sloi i kome ja kao Srbin nisam brat, nit mio ni drag, s tim ja nisam ni rad
sroditi se niti u se za to otimati. Neka se otima i svaa ko hoe."
Prota Dimitrije Ruvarac u svojoj knjizi Eto, ta ste nam krivi" slae se s gore
citiranim reima Pavla A. Popovia i proiruje njegovu tezu:
Kad ste vi Hrvati videli, da Vam se kod Srbalja sa Ilirstvom 'boja' ne prima, a vi
1861. god. udariste u 'jugoslovensko ime', koje takoe Srbi ne htedoe usvojiti, a kad

videste, da se i ono ne prima, a Vi udariste u Hrvatstvo, te objaviste na sve etir strane

sveta, da je u Slavoniji, Hrvatskoj, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, sam 'zgoljni'
Hrvat, i da u tim zemljama nema Srbalja ni srpskog naroda, i da je jezik, kojim i mi
Srbi u pomenutim zemljama govorimo i piemo, hrvatski jezik."
Dimitrije Ruvarac misli da je i Danii dosta doprinio to su Hrvati od srpskog
najprije nainili hrvatski ili srpski", a potom hrvatski jezik".
to su se u tome toliko Hrvati osmelili, doprinelo je dosta i to, to je Danii docnije
upotrebljavao naziv srpski ili hrvatski jezik. Istina, on je to inio s toga, to je tvrdo
verovao, da kad se dosadi i jednima i drugima upotrebljavati dva imena, i doe do
izbora za jedno ime, a koje bi kao to ree pri oceni 'Knjievnika' za 1864. bilo
izabrano, o tom mislim da Srbin nema ni najmanje uzroka sumnjati."
Hrvati su, naravno, izabrali hrvatsko ime i stali ga nametati i Srbima.
uro Danii je svakako jedan od onih Srba koji nije vidio kako se pripremaju mree
za na rod". On je prvi konstruktor naziva hrvatski ili srpski jezik" i jedan od bitnih
utemeljivaa Rjenika hrvatskoga ili srpskog jezika". Izveo je, dakle, postupak
jezikog kloniranja, kao to naunici danas kloniraju ovce. Ubacio je hrvatski etniki
naziv u srpski jezik. Novo bie ima srpsku osnovu i srpsku prirodu, ali i hrvatsko ime.
Danii je u ,,Rjenik" unosio blago srpskog jezika, koje je u relativno kratkom roku
postalo hrvatska svojina.
Ne manji grijeh prema kulturi naroda kome je pripadao, i ne manji dar podario
Hrvatima, kad je knjievnost Srba katolika, u prvom redu dubrovaku knjieviost,
stao smatrati hrvatskom, pa je potpomogao da ta knjievnost ue u izdanje Stari pisci
hrvatski". Hrvatima je tako dano ono to nije njihovo. Neto vie od pola vijeka
kasnije Dragia Cvetkovi e staviti svoj potpis i na fiziku predaju Dubrovnika, i
njegove okoline, Hrvatima. Da ironija bude vea, srpski pisac Dobrica osi, u
svojstvu predsjednika Jugoslavije, stavie svoj potpis, na predaju Prevlake Tumanu,
to e, prema pisanju tampe u Beogradu, finalizirati praktino predsjednik Srbije
Slobodan Miloevi.
Srbi katolici, i oni koji su nosili u sebi srpsku etniku svijest, a u 19. vijeku se i
nacionalno organizovali, i oni koji su se odrekli svoga srpskog imena, bili su, premda
na razliite naine, most preko koga su Hrvati doli do svoga sadanjeg jezikog
standarda i preko koga su unijeli u svoj kulturni i nacionalni fond djela knjievnosti,
arhitekture, slikarstva, i uopte umjetnosti, koja im nisu pripadala.
Treba napomenuti da Hrvati svoj prodor u tue dvorite" nisu ostvarili zahvaljujui
tvrdim" Hrvatima tipa Starevia, Pavlinovia, Kuara, Pavia, ili njihovih
sljedbenika do blizu naih dana, ve posredstvom mekih". ilirstvujuih i
jugoslovenstvujuih Hrvata, kao to su bili trosmajer, Raki, Jagi...
Vatroslav Jagi i danas vai meu veinom srpskih lingvista kao olienje naune
potenjaine, ali ga, recimo, list maarske vlade Paster Lloyd" otkriva kao ovjeka
koji naunu istinu, koju je i sam esto saoptavao zna da potini praktinoj politikoj i
nacionalnoj ideji. List pie: Hrvatski delegati iz Dalmacije nisu uvek tako govorili o
Kalaju, naroito onda kad je pokojni dravnik pokuao da narodne i verske struje u

Bosni i Hercegovini savlada hrvatskom narodnom idejom. Hrvat Vatroslav Jagi,

ugledni filolog, potpomagao je taj pokuaj pronalaskom bosanskog jezika. Zatim je
doao na Trebevi u Sarajevu gde je bila odrana proslava povodom prvog katolikog
kongresa u Zagrebu, na kome je nadbiskup tadler najodsudnije traio pripajanje
Bosne Hrvatskoj. Tada su se dalmatinski Hrvati divili velikom dravniku i
administratoru Kalaju, koji je naskoro izgubio svu naklonost njihovu, kada im je u
poverenju izjavio da hrvatski element nije dovoljno jak da bi u okupiranim zemljama
s uspehom izveo jednostranu narodnu i versku propagandu."
Zbog pristanka da radi na stvaranju tzv. bonjakog jezika" Kalaj nije tedio rijei
hvale Jagiu: Gospodin Jagi je sam Sloven i kao to je poziato - ja molim za
izvinjenje ako to nije tako - danas prvi slavist svijeta, a ne samo Austrije. On poznaje
ne samo jezike, nego i istoriju svih slovenskih naroda, njihovu kulturu i nauni
razvitak. Ako se iz usta jednog takvog ovjeka uje, da se danas ne ini nita drugo,
nego da se veliki rascijep mimoie ako se od nas zvanino upotrebljavan ovaj izraz i
dalje bude upotrebljavao, to moemo mi Bosanci, a ja i sebe takoe tako nazivam, biti
potpuno zadovoljni sa ovim izrazom i ja sa svoje strane, poto sam za to nestruan ne
bih mogao rijeima koje je ovaj veleueni izvanredni... slavista, nijednu jotu dodati."
Kad je Jagi odbacio tezu da su muslimanske narodne epske pjesme, koje je sakupio
austrijski inovnik Kosta Herman, muslimanska posebnost, kad je izrekao ocjenu da
su te pjesme dio srpske narodne epike, a stanovnitvo Bosne i Hercegovine uprkos
razliitosti vjeroispovijesti ini sa svim ostalim Srbima etniku cjelnnu", na Jagia se
sruila lavina osuda. Hrvatski nacionalisti su ga optuivali da je Bosnu i Hercegovinu
prepustio Srbima". Sam Jagi se kajao to je uopte pristao da sarauje s Kalajem oko
tog vannaunog pitanja.
U svojim sjeanjima ovaj znaajnn slavista je zapisao: Ja sam, avo me napastovao,
ne da ugodim Kalaju, ve da osvetlim svu bedu i nevolju radi imena, progovorio
nekoliko rei, kojih je bi taj smiso, da se nema pitati, kako on jezik zove, ve kakvim
se on jezikom slui, a u tom pogledu da je jezik itave bosanske uprave, kao slubeno
glasilo, onaj isti lepi i pravilni jezik, koji vlada u Beogradu kao srpski, a u Zagrebu
kao hrvatski jezik. Ja sam dakle otro i precizno naglasio jedinstvo jezika izmeu
Beograda, Sarajeva i Zagreba..."
Pratei genezu kroatizacije Dubrovnika u svim aspektima, list Srba katolika u
Dubrovniku Dubrovnik" u broju 7, iz 1896. donosi i ovo miljenje o tom pitanju:
Tako kole postadoe prva ognjita novoskovanog uvstva, jedino je jo ostajala
razlinost u jeziku; ali netom Hrvati prigrle na juni govor..."
O tom prigrljivanju" srpskog jezika izjasnio se i sam Gaj u Danici" broj 31. iz 1846:
Ta npr. sav svijet zna i priznaje, da smo mi knjievnost ilirsku podigli, nu, nama jo
ni izdaleka nije na um palo ikada tvrditi, da to nije srpski ve ilirski jezik; pae
ponosimo se i hvalimo Bogu velikomu, to mi Hrvati s braom Srbljima sada jedan
knjievni jezik imamo."
ta je Gaj razumijevao pod pojmom ilirski"? U ve pomenutom broju Danice" on to
objanjava ovako: Dakle onaj, koji veli: da to je srpsko, nije ilirsko, isto to je
ilirsko, da nije srpsko (naravo u smislu same narodnosti) - jest ili neznalica, ili
neprijatelj sloge izmeu Slavljanah od velike grane ilirske." Govorei o prepirci oko

toga ije je kolo, srpsko ili hrvatsko, Gaj smatra da je kolo srpsko, a to to su ga igarli
i Hrvati u Beu to se, kae on, nikako ne da izvesti ona posljedica, da za to nije
srpski to je ilirski". Govorei o kolu kao folklornom nasljeu Gaj se udi to neki
zastupaju tezu da ono nije srpsko: Kako da se prepiremo, to je kod Srbaljah
narodno, to li nije; kod Srbaljah, u kojih je od oltara do obana nita biti ne moe, to
ne bi narodno bilo; kod Srbaljah, od kojih mi jezik u svojoj mudrosti i u svom
bogatstvu, i obiaje u svojoj izvrstnosti i istoi uiti moramo, ako hoemo da ilirski
ivot obnovimo, kod Srbaljah, koji su u svetinji svoga srpstva, onaj narodni duh i ono
rodoljubstvo uzdrali, kojim smo i mi u novije doba, radi sloge pod prostranim
imenom ilirstva", novim ivotom uskrsnuli; kod Srbaljah, koji su nama od starine sve
sauvali, a kojim mi malo, ili sa svim nita glede samoga narodnoga ivota dati ne
moemo."
Gaj negatore srpstva pita: U koga se je sauvao isti jezik ilirski, u koga obiaji, tko
nam je ponajvie gajio od koljena do koljena narodne pjesme ilirske? U svakom
odgovoru nai ete Srblje i Srpstvo."

Mogue je u 19. vijeku razaznati nekoliko faza u pohodu Hrvata na srpski jezik i
stvaranju od njegove osnove svoga hrvatskog knjievnog jezika. Prisjetimo se, prije
toga, Bartola Kaia i njegovog rada na jeziku na kraju 16. i poetkom 17. vijeka. Po
projektu Kongregacije za propagandu vjere i prema naredbi jezuitskog generala
Klaudija Akvavive Kai je poeo nametati Hrvatima tokavicu, ilirski", slavinski",
na" jezik, zapravo srpski jezik, a sve na korist irenja rimokatolike vjere i meu
izmaticima". Srpski lingvista Radmilo Marojevi vidi est etapa hrvatske
nacionalno-politiko-lingvistike akcije.
Prva etapa se odvijala u 19. veku. Ona se sastojala u uzimanju tokavskog dijalekta
za osnovicu optehrvatskog knjievnog jezika. Hrvati svoj knjievni jezik u drugoj
polovini 19. i u prvoj polovini 20. veka u najautoritativnijim izdanjima (Rjenik
JAZU, Maretieva Gramatika i dr.) nazivaju hrvatski ili srpski, Srbi ga, posle
epohalnih izdanja Vuka Karadia, nazivaju srpski, u skladu sa svojom nacionalnom
tradicijom i u skladu sa svojom utemeljenou u tokavskom dijalektu.
Druga etapa je ostvarena Novosadskim dogovorom. Cilj je bilo da Srbi prihvate
hrvatsku komponentu u imenu jezika, ime bi hrvatski legitimitet na knjievni jezik
na tokavskoj osnovici bio u potpunosti ostvaren. Naputajui naziv srpski jezik, koji
je bio afirmisan Vukovom reformom, njegovim Srpskim rjenikom, Srpskim
narodnim pjesmama i njihovim srpskim epskim desetercem, naziv koji je prihvatila
itava uena Evropa i ceo slovenski svet, koji je bio prihvaen kao knjievni jezik u
punom i pravom znaenju te rei, srpski lingvisti su prihvatili naziv srpskohrvatski
jezik. Ja ovde ne mogu da ulazim u pitanje koliko su srpski lingvisti samostalno
prihvatili ovaj i ovakav dogovor, a koliko je bio znaajan (ili presudan) politiki
uticaj: odgovor na to pitanje ja ne znam.
(...) Iz drugog pokuaja, ideolozi hrvatskog jeziko-nacionalnog programa uskoro su
napustili duh i slovo Novosadskog dogovora i preli na ostvarenje sledeih etapa.
Najvii izraz tree etape je Pravopisni prirunik hrvatskoga ili srpskoga knjievnog
jezika" Vladimira Ania i Josipa Silia, kojim je ozakonjena dugogodinja lektorska i

kolska praksa na odvajanju knjievnog jezika Srba u Hrvatskoj (i naravno, Hrvata)

od knjievnog jezika u ostalim republikama srpskohrvatskog knjievnog izraza.
(...) etvrta etapa jeziko-nacionalnog programa je u toku. Njeno ostvarenje zavisi od
toga da li e se i u novom ustavu SR Hrvatske sauvati formulacija da je hrvatski
knjievni jezik knjievni jezik Srba u Hrvatskoj."
Novi ustav Republike Hrvatske, stvoren poslije pobjede HDZ i Franje Tumana,
izbrisao je srpski elemenat iz naziva kojim bi se naznailo da je hrvatski knjievni
jezik i knjievni jezik Srba u Hrvatskoj, kao to je izbrisao Srbe kao narod u
Hrvatskoj. Marojevieva predvianja za petu i estu etapu, naalost, su se ostvarila
ak i preko njegove pesimistike varijante. Svi koji govore hrvatskim jezikom su
Hrvati i svi Hrvati su katolici. Srbi su ognjem i maem etniki oieni iz Hrvatske.
Djeca preostalih imaju da budu Hrvati i katolici. Na tome se ve uveliko radi. O tome
pie i zagrebaka i beogradska tampa poetkom ove kolske 1997/98. godine,
navodei primjer iz Zagreba gdje ivi nekoliko desetaka hiljada Srba. Samo se
etrdesetpet roditelja izjasnilo da im djeca idu na pravoslavni vjeronauk i pohaaju,
dopunski, srpsku kolu. Ostali nemaju hrabrosti da to uine zbog opte represije
prema njima, koja je ugraena u kapilarni sistem hrvatskog drutva, kada je rije o
odnosu prema Srbima.
*
Kada je bilo rijei o pohrvaivanju srpskog jeznka, uzet je Dubrovnik kao
najkarakteristiniji model za prikazivanje tog procesa, Dubrovnik emo uzeti i za
sluaj knjievnosti i njenog stavljalja pod hrvatsko ime.
Do 19. vijeka Dubrovani se nisu narodnosno opredjeljivali pa nisu za sebe nikad
govorili da su Srbi ili Hrvati. Oni su sebe nazivali Slovinima i tek e polovinom 19.
vijeka najvei dio dubrovake aristokratije i obrazovane graanske inteligencije od
slovinstva krenuti prema srpstvu, budui da je do tada vjekovima nosilo srpsku
etniku svijest. Uostalom, Dubrovani su pojam sclavoniae uvijek izjednaavali s
pojmom Srbije, Sclavus sa Srbinom, a diak srpski" sa cancelaris sclav(i)us". Odakle
su pisci, danas ve i u srpskim udbenicima nazvani hrvatskim, vukli inspirativne
sokove i kakvu su jeziku grau koristili za svoje knjievno stvaralatvo, moemo
vidjeti preko primjera Ivana Gundulia, posebno preko njegovog spjeva Osman".
Moemo to vidjeti i preko izjave potomka iz Gundulievog roda mnogo desetljea
kasnije. Kad je 1893. dolo do sukoba Srba i Hrvata prilikom podizanja spomenika
pjesniku Osmana", tadanji elnik Dubrovnika grof Frano Gunduli je u Gruu
izjavio: ,,Koliko ja znam, u kuama naih starih nikada se nije prialo o hrvatstvu u
Dubrovniku ve o srpstvu."
Gundulneva lira saosjea sa srpskim patnjama pod turskim igom, naroito kad pjeva
o Smederevu, srpskim despotima, slavi Miloa Obilia, Marka Kraljevia, srpskih
velmoa. Osmo pjevanje Osmana" evokacija je srpske prolosti. Gunduli je pjevao
o potomcima srpskih despota ura i Jerine koje su Turci hudi" uinili siromanim
pastirima.
Za sve da su Turci hudi
gospostvo mu staro oteli

gospodske se kae udi

plemenit se djelom veli.
Prut kraljevski nekad ki je
u rukam mu djedom bio,
njemi' e sada tap na ki je
teku starost naslonio."
Ovo se moe nazvati samo pjesnikom fikcijom, ali je i tada nesumnjiva potvrda
pjesnikovog interesa za srpske teme. S druge strane Gundulievi navedeni stihovi
imaju stvarnu istorijsku osnovu, koje je i on mogao biti svjestan. Naime, pojedine
stare plemenitake porodice srpske postale su u izgnanstvu ili obini ratari
(postadoe lafi ratarima") ili ratnici za tui interes. To je sluaj i sa porodicom
Rukavina u Lici iz koje su potekli uveni austrijski oficiri i administratori, ali isto tako
i veliki zloinci prema srpskom narodu, kome su etniki pripadali i na koga su se
oborili u 20. vijeku. Meu samim Rukavinama uva se pria da su na putu iz
Hercegovine ponijeli u rukavu listine" o svom plemstvu. Izdate od srpskih vladara
nemanjike loze. Mogue je vjerovati da je Gunduli o slinim sluajevima znao pa to
pretoio u svoje stihove.
Tako neto u takvom obliku i takvom narodnosnom usmjerenou ne postoji kod
Gundulia kad je rije o Hrvatima. Gunduli je u Osmanu", koji ima oko 1.000
stihova Srbima posvetio blizu 1100, a Hrvatima svega nekoliko.
Kako je Gunduli ipak postao hrvatski pisac ujmo od hrvatskog kulturnog
djelatnika" Rafe Bogiia (Danas", Zagreb, 1988): Konana asimilacija Gundulia
i njegov sveukupni ulazak u hrvatsku kulturu i knjievnost odigrao se na pragu novog
vremena, za vrijeme preporoda." Gunduli je, dakle, postao hrvatski pisac tek onda
kad je asimiliran.
Bavljenje srpstvom i srpskom istorijom ne znai da se Gunduli osjeao Srbinom, ali i
rijetko pominjanje Hrvata svakako ne znai da je on pripadao hrvatskom etnikumu i
hrvatskoj kulturi i knjievnosti.
Naveli smo primjer Ivana Gundulia, koga nije objektivna knjievna nauka stavila u
sam temelj hrvatske knjievnosti ve je to uinila politika volja u slubi hrvatske
nacionalne ideje. Pogledajmo jo nekoliko slinih primjera gdje su dubrovaki pisci
jasno dali do znanja da je njihova etnika svijest okrenuta ka srpskim stranama, a ne
hrvatskim, pa ipak su oni danas ak i u srpskim naratajima prihvaeni kao hrvatski
pisci.
Prve stihove umjetnike lirike napisao je Dubrovanin Dono Kali 1421. na listu
neke carinske knjige i to irilicom.
Junije Palmoti u Pavlimiru" i Danici", slino Gunduliu, evocira srpsku prolost.
Palmoti dodiruje i hrvatsku prolost, ali u znatno manjoj mjeri i sa drugaijom
emocionalnom odreenou prema njoj nego prema srpskoj. Njegov Hrvat Hrvoje
ekspirovski je mraan lik, spletkar, prevarant i ubica.
Motiv Danice" Palmoti je uzeo iz Ariostovog spjeva Bijesni Orlando", a radnju je
smjestio mjesto kotske na dvor bosanskog kralja Ostoje. Na dvoru dolazi do sukoba

Hrvoja bana od Hrvata" i dvojice brae Dubrovana: Janka i Matijaa. Hrvoje i

Matija se zaljubljuju u kraljevu ker Danicu. Danica voli Matijaa jer je on izbavi od
Tatara. Hrvoje nagovori kraljiinu slubenicu", dvorsku damu, Jerinu da poradi na
tome kako da nagovori Danicu da poe za njega. Matija i Hrvoje se pogode za fer"
igru i odlue da prepuste samoj Danici kome e izjaviti ljubav. Mjesto Danice Hrvoje
podmetne Jerinu, obuenu u Daniine haljine. Kad dou pod djevojin prozor
Danica", tj. Jerina u Daniinim haljinama, izjavi Matijau ljubav i od tada Matijaa
nestane. Njegov brat Janko javno optui Danicu da je kriva za smrt njegovog brata.
Hrvoje se prestrai da e se tajna otkriti ako Jerina progovori, zato Jerinu otprati s
dvora i pratiocima naredi da je negdje usput, u umi ubiju. Kad su pratioci nali
zgodno mjesto gdje e ubiti Jerinu, naie glasnik kralja Sigmunda Mihailo Svilojevi i
spase Jerinu. Svilojevi i Jerina stignu na Ostojin dvor i zateknu kako se bore Janko i
nepoznat ovjek, koji titi Danicu. Dvoboj se prekine, ali Svilojevi zapodjene borbu s
Hrvojem. Hrvoje biva teko ranjen i na samrti sve prizna kako je bilo. Nepoznati
borac koji je ukrstio maeve s Jankom bio je Jankov brat Matija, kome e kralj dati
svoju ki Danicu za enu, a uz to i bansku ast.
Mavra Vetranovia hrvatska istorija knjievnosti uzima kao pisca izrazitnh
rodoljubivih stihova, ali on nigdje nije iskazao pohvalu bilo kojem dogaaju iz
hrvatske prolosti, ili hrvatskom gradu, kao to je uinio Beogradu, zovui ga sva
slavo krstjanska i asti ufanja", nigdje se nije toliko emocionalno pribliio bilo kome
udesnom" mjestu hrvatske prolosti kao to je srpskom Kosovu, iako je bio
savremenik Mohake i Krbavske bitke.
Istoriar Mavro Orbini objavio je svoje ,,Kraljevstvo Slovena" (Il regno degli Slavi)
1601. godine. U njemu je Srbima namijenio 200 strana, Bugarima 100, a Hrvatima
desetak-dvadesetak redova. On Hrvatsku naziva dalekom zemljom", a njega sada
Hrvati hrvatskim povjesniarem.
Antun Sasin svoj rad Razboj od Turaka" vezuje jezikom i temom za srpsko zalee
Dubrovnika. Sasin koristi poetiku srpske narodne pjesme, unosei u svoje stihove,
npr. stalne epitete utva zlatokrila", grozne suze" itd.
Dore Dri u njegove lirske stihove uplee motive i poetske slike iz srpske narodne
lirske pjesme (Djevojka je podranila").
Cilj nam nije da napravimo neku antologiju srpskog tkiva u dubrovakoj knjievnosti,
ve samo da ukaemo na takve primjere, mada bi se, naravno, mogla napraviti i slina
antologija.
Kako je onda Dubrovnik sa svom svojom sjajnom knjievnom, i uopte, kulturnom
prolou postao hrvatski grad i hrvatska batina? Desilo se to po politikoj volji koja
je slijedila hrvatsku politiku misao, u svakom sluaju, bez hrvatskog dravnog prava.
Hrvatska politika misao je u Dubrovniku mlada i ona se otrije manifestovala tek
1893. godine, prilikom otkrivanja spomenika Ivanu Gunduliu. Njenu geneologiju u
Dubrovniku je lako pratiti jer ju je pratila ondanja tampa, broure i rasprave druge
vrste, zabiljeile su je brojne javne linosti toga doba i to one sa odnjegovanom
politikom, nacionalnom i knjievnom kulturom. O tome je pisalo i u Dubrovniku"
od 1896, br. 7:

Hrvatska misao nije, naravski, iznikla u Dubrovniku, gdje Bogu hvala, ni do danas
nije uvrijeena i gdje se jedva ko i sjea hrvatskog imena, nego ta misao bi tek u
novije vrijeme amo od nekud uvedena po nastojanju ljudi, koji amo dooe, tono rei
trbuhom za kruhom.
Ti pioneri hrvatske misli u Dubrovniku ne bijahu tobo ljudi rodom iz Hrvatske, jer
do nazad malo godina kod nas amo ne bijae nastanjen ni cijeli jedan Hrvat, a i
dananji nema ih do u sve tri, etiri, a to su jedan knjiar, jedan knjigovea, jedan pop
i jedan trgovac, ljudi, koji istini na ast, ne istiu se ni najmanje irenjem hrvatizma, te
bi im se u tom pogledu mogla slobodno primijeniti ona Dantova: 'Che visser senza
infamia e senza lode'.
Barjaktari hrvatske misln u Dubrovniku bijahu u prvom redu neki Dalmatinci,
inovnici i profesori. kojijem se malo docnije pridruie i gdjekoji na pop i fratar, a
navlastito mlai uitelji, bili rodom iz naeg kotara ili iz gornje Dalmacije. Ovi mladi
neiskusni ljudi ne poznajui istoriju nae male republike putahu se lasno zavesti, a to
jo onda dok se u Arbanasima (kod Zadra, prim. S. B.) spremahu za uiteljsko
zvanje."
Poricanje srpskog jezika u Dubrovniku, srpske knjievnosti i srpskog imena ve smo
susretali kod najblieg trosmajerovog saradnika, jugoslavena" Rakog kad on
govori o Dubrovaninu Rueru Bokoviu. Povremeno to ini i Kukuljevi i drugi
hrvatski javni i kulturni radnici koje je stala obuzimati ideja o hrvatskom politikom
narodu, kao to su npr. Maurani, Pavi i dr. Ipak je poricatelj bilo kojeg znaka
srpstva u Dubrovniku, moe se rei programski i dosljedno, bio Marsel Kuar. Kuar
je to uinio u svojoj knjiici, vie pamfletu, Dubrovani, jesu li Hrvati?" Ovaj
profesor koji je u Dubrovnik doao sa strane, iz Zadra, preko ibenika stao je preko
falsifikata, i preutkivanja injenica koje ne idu u prilog njegovoj tezi, iriti hrvatsku
nacionalnu ideju u Dubrovniku, upravo preko pomenute knjiice, izdane 1892.
Cavtaanin i Srbin katolik Valtazar Bogii, ugledno nauno i knjievno ime, rekao je
tada za ovu Kuarevu tvorevinu da je ta knjiga jako pogibeljna u rukama jednog
neznalice jer u njoj nee nai nego istinu umjetniki izvrnutu".
Vatroslav Jagi je povodom te knjige rekao da se stari Dubrovani nisu htjeli
identifikovati ni sa Srbima ni sa Hrvatima, jer u ono vrijeme nacionalna ideja sa
sadanjim shvatanjem bijae nepoznata", a Lujo Vojnovi i Luko Zore, oba Srbi
katolici, sasvim su razotkrili falsifikate Kuarevog pamfleta. Luko Zore je, npr.
ukazao na gomilu mjesta gdje se Kuar slui falsifikatima. Npr. piui o Stulijevom
rjeniku Kuar kae da autor nigdje nije spomenuo Srbe. Zore je naveo mnotvo
mjesta gdje ih Stuli spominje.
Armin Pavi naziva dubrovaku knjievnost hrvatskom knjievnou (Rad JAZU,
1875. sv. XXI) kao to e initi sve potonje njegove kolege, istoriari hrvatske
knjievnosti, bez obzira to nemaju oslonca za takvu tvrdnju u injenicama. Pavi je
ipak iskreno naveo razlog zato je to uinio: Kultus Gunduliev zapoe u one dane
hrvatskoga knjievnoga preporoda kada se je narodu htjelo, da bude drugim
evropskim narodom jednak, a u literaturi za tu svrhu nemae nita drugo gotova, nego
djela Dubrovana." Noen hrvatskom nacionalnom idejom i oslijepio od nje da bi
mogao vidjeti ono to svak vidi, Pavi je i srpske narodne pjesme, npr. ak i one iz

kosovskog ciklusa. proglaavao hrvatskim narodnim pjesmama.

Armin Pavi je proglasio da su narodne pjesme koje je Vuk sakupio hrvatske
narodne pjesme" i da boj na Kosovu nije nikakav srpski boj, nego saveznika bitka
protiv Turaka. Istovremeno Pavi je zamjerio Stojanu Novakoviu da je njegova
zbirka narodnnh pjesama o Kosovu dobila onaj vrlo dosadan ton srpske
eksluzivnosti", dodavi da je to bio, zapravo, savezniki"! boj u kojem su se borili
Bosanci, Hercegovci, Hrvati i ugarska gospoda". Novakovi mu je odgovorio: Ta za
Boga, i Srbi i Turci i Maari misle tako, kako pesme pevaju, da su Srbi na Kosovu
propali. Saveznikl boj" postao je boj kosovski tek nakon lanka dr Franje Raog."
Novakovi je u polemici s Paviem istakao navode Ilariona Ruvarca koji je
argumentovano oborio teze o saveznikoj" bici na Kosovu i naveo stihove iz, toboe,
originalne pjesme o Kosovu na koju se Pavi poziva:
Da ja ne bih izostao od vojske Lazara kneza,
Od ugarske gospode i od brae Ugovia."
Dobro jutro da Vam je, lijepa ugarska gospodo." To e glave padati ove ugarske
gospode."
U kritiku teksta," kae Novakovi, "on se ne uputa, oevidan falsifikat on ne opaa,
njemu nije praznina to se ne spominju Srbi, samo kad se spominju Ugri. Ako e
narodna pesma i spominjati Ugre, kao tobonje saveznike, kako moe biti da nikako
ne spominje Srbe kao glavnu silu?"
Stojan Novakovi zakljuuje, nakon opirnije analize Pavievog krunskog argumenta,
pomenutih stihova: Prema svemu to se moe misliti o boju kosovskom, i prema
naravi narodne pjesme, ja mislim da su u gornjim stihovima ugarska" na mesto
srpska" prost falsifikat, po svoj prilici hotimian i od prepisaoca" (Pavia, prim. S.
B.).
Dimitrije Ruvarac je na duhovitiji nain demantovao Pavia. On je naveo jedan motiv
iz kosovskog ciklusa koji je obraen u srpskoj narodnoj pjesmi i u Dubrovniku,
istiui pitanje kako bi tek taj motiv izgledao u Zagorju hrvatskom".
Srpska obrada:
Car Lazare sjede za veeru,
Pokraj njega carica Milica.
Veli njemu carica Milica:
Car Lazare srpska kruno zlatna.
Dubrovaka obrada (kraj 17. v.):
Na prozoru sjeae Milica Lazara kneza.
I njom bjehu na prozoru dvije roene kerce svoje
Poe ti im Milica kercom svojjem govoriti:
Ljepo ti je Lazara meu zetim pogledati.
Ma bih dala Milica moje u glavi crne oi
Da je Vue Brankovi ko i Milo Kobilovi."

Narodna pjesma iz Hrvatskog Zagorja:

Bom el na planince,
Na strme gore,
Bom slial od dale,
Zagorske zvone.
Pa e je neseo,
Le paj joj neso.
Sej dolgo ne bodi,
Da pojdem za njo!"
Hrvatski istoriar Vjekoslav Klai, koji svakako spada u red onih kojima je
neuporednvo draa nacionalna propaganda od istine godine 1893. sastavio je
Hrvatsku pjesmaricu", koju je izdala Matica hrvatska. U toj pjesmarici nale su se
mnoge srpske narodne pjesme kao to su: Golubice bela to si nevesela", Dunave,
Dunave. tija vodo ladna", Lepa Pava u kovilju spava", sve, naravno, kao hrvatske
narodne pjesme. Meutim, tu se nala i pjesma Rado ide Srbin u vojnike" za koju je,
oito, Klai pomislio da je narodna, jer se svuda pjevala kao takva. Tu pjesmu je,
meutim, napisao srpski pjesnik iz doba romantizma prota Vasa ivkovi.
Kad je Matica hrvatska izdala zbirku narodnih srpskih pjesama pod hrvatskim
imenom dolo je do estokih reakcija sa srpske strane, pa naravno i od Srba katolika
iz Dubrovnika i okoline. Antun Fabris je 1897. u Dubrovniku" osudio postupak
Matice hrvatske u prilogu Apoteoza Srpstva". Reagovao je na to prisvajanje i Lujo
Vojnovi iste godine stavljajui pod lupu hrvatski odnos prema Srbima. ,,Mi (Hrvati)
smo svjetlost, vi (Srbi) ste tmina. Mi smo nosioci zapadne kulture, vi ste neotesani
istonjaci (...) tako smo mi, Hrvati, zvani da vas osvojimo u ime kulture, da
omekamo vae runjavo srce, da obasjamo vau intelektualnu tminu." Postupak
Matice hrvatske imenovao je i Hrvat Vatroslav Jagi kao ovinizam hrvatske brae",
a katoliki paroh dum Ivo Raji objavio je 1896. u Dubrovniku" lanak pod
naslovom Na znanje Matici hrvatskoj" u kojem je objasnio kako su narodne pjesme
koje je on 1884. sakupio kao srpske postale hrvatske" kad su predane Matici. Srpske
narodne pjesme slao je i dum Pero Markovi na adresu Matice hrvatske i one su, kao i
Rajieve, izdane pod hrvatskim imenom.
Franc Mikloi je smatrao bugartice hrvatskim narodnim pjesmama, ali su njegove
tvrdnje odbacili Vatroslav Jagi, Medo Puci, Konstantin Jiriek i dr. Rjeitije ga je
demantovao hrvatski pjesnik sa Hvara Petar Hektorovi u svom Ribanju i ribarskom
prigovaranju", gdje se kae da se te pjesme kazivaju srpskim nainom".
Sve to ne smeta hrvatskim knjievnicima, knjievnim istoriarima i kulturnim
djelatnicima da u novinama, u asopisima, na radiju i TV govore kako Srbi nemaju ni
narodnih pjesama nego su im ih dali, eto Hrvti, pri emu se pozivaju upravo na
pomenuto izdanje Matice hrvatske u prolom vijeku.
Djela Mate Vodopia i Augustina Kazania izila su u izdanju Srpske dubrovake
biblioteke", za njihovog ivota, 1878, ali se oni nisu nigdje oglasili protiv toga da ih u
Dubrovniku uvrtavaju u srpske pisce. Za hrvatske istoriare knjievnosti, istoriare i
kulturnu javnost uopte meu Hrvatima, oni su bez svake sumnje hrvatski pisci. To

to su postali silom, nikog ne zanima. Tu silu je naznaio, prema svjedoenju dum

Ivana Stojanovia, i sam hrvatski" pisac, dubrovaki biskup Mato Vodopi. Sinci",
rekao je Vodopi, sila nam je da budemo Hrvati, i to valja biti ako nee da te mnogi
progone, premda ni mi u djetinjstvu, ni nai oci, ni nai djedovi, nijesmo znali za to
ime."
Dubrovani su knjiicu Marsela Kuara Dubrovani, jesu li Hrvati?", nazivali
remekdjelom izvrtanja", a list Dubrovnik" je zabiljeio postupak slian Kuarevom
Juraja Bijankinija, elnika pravaa u Dalmaciji, za vrijeme zasjedanja Dalmatinskog
sabora.
asnom zastupniku Bijankiniju nije bilo dosta da je u Saboru izazivao openiti
smijeh i rug, kad je na svoj nain tvrdio da je slavni Tomazeo Hrvat, nego je slinu
budalatinu izvalio u zadnjem broju (23.) 'Narodnog lista' gdje se nije stidio da izree
i ovu debelu, da je, naime, plemenito srce velikog ibenanina neprestano kucalo za
svoj hrvatski narod. (...) Dananji se narataj jo lijepo spominje kako je slavni
pokojnik mislio i pisao o Hrvatima i Hrvatskoj."
ibenani, Hrvati, su se poslije Drugog svjetskog rata lijepo oduili" svome
sugraaninu, pjesnnku Nikoli Tomazeu, na taj nain to su po preporuci hrvatskog
pjesnika Vladimira Nazora nabacili konop oko bronzanog vrata Tomazea i sruili
njegov spomenik u ibenskom parku. Izgleda da su se ibenani specijalizovali za
skidanje bronzanih glava srpskih pjesnika, svojih sugraana, jer su isto postupili i sa
spomenikom Simi Matavulju, koji je bio postavljen pred osnovnom kolom, na mjestu
koje je udaljeno koju desetinu metara od onog gdje je stajao spomenik Tomazeu.
Uinili su to neposredno pred ovaj zadnji srpsko-hrvatski rat. U Siminu bronzanu
glavu hrvatski orunici su pucali i u Islamu Grkom. Neto slino su radili i sa
spomenikom srpskog pisca Vladana Desnice u Benkovcu i u Islamu Grkom. Desnicu
Hrvati inae zovu hrvatskim piscem, ali im to nije smetalo da mu oskrnave grob u
porodinoj crkvi Sv. Georgija, takoe u Islamu Grkom.
Hrvati su u nekoliko navrata u toku druge polovine 19. i u 20. vijeku osporavali
uopte postojanje Srba u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Srbe, njihov jezik i
knjievnost osporavali su kad bi god povjerovali da to mogu, ali kad bi se nali i stisci
i sami tada su im Srbi izranjali iz mraka" i postajali im braa. Ideolog ienja
srpskog imena u Hrvatskoj, a kasnije i bukvalnog ienja ovoga naroda, uz Antu
Starevia, bio je don Miho Pavlinovi. O toj pojavi istoriar Jeremija Mitrovi pie u
svojoj knjizi Srpstvo Dubrovnika" (str. 165): ,,Sve to su ovi Srbi katolici prinosili
optoj stvari, po Pavlinoviu je bilo hrvatsko. Sve to se pisalo o Dubrovniku i pre i
sada, bilo je pisano hrvatskim jezikom i uzdizalo hrvatsku knjievnost. Ako bi,
recimo, Srbin Valtazar Bogii poslao kakve knjige Zagrebu, to bi se odmah obeleilo
kao znak njegovog hrvatstva i nigde se ne belei da to ini jedan Srbin odan
jugoslovenskoj misli. Sve ono pohrvaivanje, dakle, na prostoru od mora do Drine,
provodilo se u duhu velikohrvatske propagande, na isti nain, sa istom bezobzirnou
i to uvek uz poviku protiv velikosrpstva."
Stanje jednog duha koji je dugom propagandom prema Srbima i srpskom jeziku
izgraen u Hrvatskoj, u svim slojevima drutva, moda prikladno ilustruje napis u
Crvenoj Hrvatskoj" organu dubrovakih pravaa koji je prenoenje kostiju Vuka
Stefanovia Karadia iz Bea 1897. ovako popratio:

Vuk Stefanovi Karadi ima tu zaslugu da je u Srba hrvatski jezik podigao na

stupanj knjievnosti. On je meu Srbe stanuo uvaati hrvatski knjievni jezik. to
vie on (Vuk) isti priznaje da je jezik, to ga je uzeo, hrvatski a ne srpski. Nema toga
srpskog delije koji moe pobiti ovu tvrdnju, poto je sam Vuk tako rekao i izjavio."
Autor ovih redova imao je prilike u toku proteklog srpsko-hrvatskog rata da slua u
ranim jutarnjim asovima svakog dana na hrvatskom radiju emisiju iz jezika koja se,
ini mi se, zvala Uimo hrvatski". ujem da hrvatska kolska djeca esto poduavaju
roditelje hrvatskom jeziku. Svakako zanimljiv sociolingvistiki fenomen!

,
:
, ,
.

, .

,, ,
. ,
.

,, . .

,,,
, , .

,, .
,

,, !
XII

 XII , ,
,, .
,, , ,, , ,,
: ,, 20 ,
.1
,
, ,,
, ,, ,,
, ,
,
,, ? , .
XV
, .
? , , ,
1939. , ,,
!
! XII, 8. 1939,
.
, ! , 6. 1940, XII
,,
,,. , ! ,
1. 1944,
, ( ) ,
,, ,,


, , ,
( ),
, XII . , 2.
1945. , , : ,, ( )
.
. , ,
, , ,
!
( ?) ?
.
, , .
XIX XX
, , ,
.
, , 1929.
, 5,5
, 4,7 - 1,3 .
,

 .
,,, , 1936.
Deutsche Presse, ,,
. ,
,, , , , ,
, ,,
.

. , ,
, , ,
,, .
, , 1935,
, , ,
(. 35)
(. 37. . I).17 ,
- , ,
.
, 23. 1937,
-,
.
, ,, (Handbuch der Kirchengeschichte)
: ,, .
, ,
. , ,,Civita Cattolica 4. 1941.
, ,, : ,,
,
,
, ,
, ;
. ,
1937.
,,

. XI
, ,
.
1937. :
,, ( , ),

,
.
, , . -
. 1941.
.


1939. .
.
,, , 8. 1940, ,,
. 21.
,, : ,,, , .
,
, .
, , ,
1914, ,, , .
, II
, ,
,, ,
,, ,, , ,, ;
,, ,, , ,, ,

,,
(,, ).
, 6. , ,,
, ,, , ,,
1914. , , ,
, ,, - ,,
. , ,
, -
, . , 1896.
,
, ,
, , -, ,,
.
,, ,, , ,,
,,
.
, ,
1889. , 1915. . 7.
1929, ,,
I, , -
,,, ,
1932. ,,
,, . ( 11.
) ,, .
, ,
. ,
- ,
,, , ,,
.

 , .
, ,
.
,
,
.


.
, ,,,
, -
, ,

-,
1932. .

,,, . , , ,
,
,,, , 22. 1929. .
, , , ,
, , .
.
, , ,
1933. . ,
, 9. - 1934,
, ,
,
. , ,
, .
, ,
, 5.000 .
,, 1936.
, 1941,
, .
,,
, ,,
,, , ,, ,
,, ,
,, ,,
. 6. 1941,
- , 12. , ,
-,
. ,, , , , -
.
,, ,
, .

 10. , , ,
, , ,, .
,,

, ,
, . ,
, : ,, !
!
, ,, .
10. ,
300 , 11.
,, (,,
, , ,
). 13.
, 15. 17. .
,
- ,
,
,
, 40.000 .
18. .
,
,, - ,
- ,
( ) ,
102.000 .
: ,
20 ,
, , ,
. 7.
, ,
-,
XI , - III
, ,
,
( II) 17. .

,,
, , ,
.
,
,,mare nostro, , 21.
, ,, ,
. , ,
XII,
,

,,
,,
,,
, , , , :
, .
,
, .
, , , , ,
. 299
, ,
172 , .
, , .
. 1942.

1945.
; ,
, , .
, ,
, 1941.
, ,, .
,, 30.
1941, ,
.
.
, ,
.
-.
. , , ,
: ,, , ,
!
,, ( XII)
,
, .
1941.
, , , 1949,
.
500
.
, , ,
, ,, , ,
, ,, , .
-
- .
, ,

, , . ,
,
.
(
; ,
,, , ,,
), 13. 1941.
,, ,
, . ,
: ,,
, ,,
,
. ,,
, , ,,
. ,
-,
, ,
.
,
, .
, .
. 500 , ,
, , . ,
, 56 .
. 28. 1941.
, 250
, , ,
. 180 .
331 ,
.

, ,
,
, , ,
. ,
. , ,
. , 600 ,
.
, , , ,
.
26. 1941.

,, ,,
,
,

 180.000 .
, ,, ,, ,
, , 100.000
, . .
,, 10 4
.
. , ,
. : ,
,
. ,
.
,, ,
. .
, ,
.
: ,, . 500.
350.000.

1943. .
, ,
,
: ,, .
.
,
, ,
.
, ,
, .
, .
,
. ,,
. ?
. ,
, . ,
, : .
!. ,
XII
.
.
,
, , ,
. , ,
,, -
, ,, ,
,, ,, ,


,,
. ,
,
, .
600.000,
.
, , , ,
. ,,
, ,
, , ,,
, ,, , ,,
, ,, ,
,, , ,,
, , ,,
, , ,
-, ,,
,, .
1941.
,,
,, ,
, ,, ,,
.
17. 1942.
, ,
: ,, ,
, 300.000


,

,
-
.
, , 16. 1942.
: ,,
,
. ,
, 27.
, ,,

400.000 .
, 1.
1942. (
), (

), , - (
),
, , , ,,
()
. ,
.
.
12. 1942.
,, - ,
,, ,, .112
718. 1942.
, ,,
,, ,,
. , ,
, 1:100, 1:50 , ,
( ) 1.700 , 2.300 .
,
, 18.
1942: ,, 257
,, ,,.
, ,
7. 1941,
,, , ,,
, .
() , ,
. ,

, .
, ,
. ,,

17. 1942. - ,,

.
,, 1, :
,, .
, ,
, .
. ,
, ,
,, .
,,

,, , ,, .123

 , ,
,, ,
,,
: !124 , : ,,
!125 ,,
,, ,,
,, .126 ,,
,
1943. 127 , (
!),
XII.
, ,
, , . , ,
, , ,
,, . ,
, ,,
,
,, ,
,,, .
.
, 11.
1941,
,
.130
, .
. ,,
30.000 3.000 ,
, .
, , ,
, ,
, , .
, ,
,,Veni t,
,
, , ,

.
, , ,
.
( 1941. ,,50
), , ,
XII. , ,
, ;
.
, , ,
. ,
. ,, ,,

, ,, : ,, !
,
,
,
, , ,
.
!
,
,140 ,
: ,, , .
, : ,,
, ,
.
,,
. ,,
, ,,
, ,, ,
,, ,
,, . ,, ,

27. 1941. ,,
.
, , ,
,,. ,,
- , 29. . ,,
,
.
,, ,
, .
: ,, ,
, . : ,,
7 ,
. ,
.
, 1924,
( ).
. 1942. . O 1946.
- ,
, . , 1951, .
, ,
. , ,
.
, 1971,
.

 , ,
, -.
, , , ,
, , , , , .

, 1987. (
)
.
,, 20.
( )
. ,, 20. ,

.
( : XX , . , ,
2005)

,
, , , , -

 . , , -
,
. ,
. ,
. , ,
, , .
, . ,
.
, . , , , ,
.
1.
, . , .

,
, .
.
,
, , .

,
, , .
.
. ,
.

.
, .
, , -

 , , . . , , . , . .
.
. . . :
,
,
, .
. .

.
. ,
, .
,
. , , ,
. , ,
. .
2. , . .

,
.

. ,

, .
, .
. , , -

 . ,
, .
, , , .
,

.
.
.
,
,
, -. ,
. ,
. , ,
. ,
.
, ,
,
.
.
, .
, ,
, , , .
.
,

. , , , ,
.
, , ;

.
3.
.
, . -

 ,
.
, , .
, , ,
.
. , , - .
. , .
. , ,
, . , .

. , , .
. , . . ,
.
, . ,
, ,
.
, , .
,
, ,
.
,
, . , , .

, , . , -


. ,

.
I , , . , .
, ,
.
4. .
,
. , ,
,
. , , .

. . .

. . .
.
.
.
. ,
, . ,
, .
, 10. 2006.



I.

-
, -
, ,
. -
, , -

,
, -

. ,
,
. -
,
,
.
, , , -
.
, , , ,
, -
-.
,
-.
-.
,
, , . , , , . ,
-
, , , .
, -,
, , .

, -
, . -
, ,
, .

, , , .
,
.
, , , . .
, , .

, , , -

, , .
, ,

 , , . -
, -
, -.
.
1.
,

- -.
, -,
, -
, . -
, -
, -
.
, -
, , .
, -
, ,
.
, -
, -,
- -,
.
, -

, - . -
, , -,
,
- -
-,
. -,
-
.
,
-
, , , , , . -
.

 ,
, ,
.
-
, , -
.
, -
, ,
.
-,
,
-
.
,
.
2.

. ,
,
-
. -
, 31. 2005. ,
,


.
" ( : -,
, 2005., 57.).
-
, -
, -
. , , -
, -
,
,
, ".
, -
, : ,
" ( 67.),
" ( 68.),
" ( 74.) "
( 75.). -,
-,
-
-
-,

 . -
-
,
, .

- -
-
, -
, ,
. ,
, , -
- .
, -
.
, -,

, .
,
- , -

.
.
-
,
, . -,
-
.
- -
,
.
-
, -,
, , -,
, .
-
, -
-
.
.
-.
, , , -

 , . -
,
. , -
" . ,
, ". ,
,
; , -
. -
, , , , .
, .
, -
"
. , , -
,
". ,
-,
. , -
,
" , .
, ,
-
, , - ,
, -
.
" , ,
. , , .
,
"
", , " , .
,
.
- -
,
, . ,
, . ,
,
, , -

 . -
-
, -.
,
, , -
, , -
. , , ,
,
, . , ,
, .
. ,
,
.
, ,
, -.

. , - , , ,
,
. ,"

. - " . , , . ,
, .
. -
.
.

, ,
. ,
,
. .
, J.
)
-
- ,
.

, . -
. ,
.
,
, . -
,
,

 , , ,
. -
, , -
, - , ,
, .

.
. -,
, . -
1798. , , , ,
, . , , -.
, -
. , -,
1 ". ,
, , -
. .
,
,
,
.
,
-
.
, ,
, . , . ,
.
1863. ",
,
, . ,
,
. ,
, . 1843. , . ,
,
, . , , , , , , ", ,
.
)

, ,
, , , -
. , , ,
, . -

.
, " , , ,
.
-
. -
- ,
, - ".
- ,
.
,

, ,
. "
".
,
-, .
,
,
, , , ,
, , , , .

,

. -
, ,
. ,

, , "
.
, , , .
,
,
.
, ,
, , , .
,
- .
)

 , , , , XIX , 1846. 1850/51. . , , , 330.827 , , , 78.853.

, , .
, 409.685 . 1846.
393.715 . 1880. , 476.000 , 79.000. 1900. , 593.000 , 96.000. () , XX
, XIX ,
, , , (
), . " ,"
. -,
, " -
, -
, , ,
,, -
". -
." (
: - , ,
2006., . 100-101.)
,

.
,
,
.
,
-, ,
- ,
- ,
.
- ,
- ,
-.
,
. ,
- , -
.
, ,
". .

 "
,
- , .
,


." (. 134.)

.
, ,
.
,
, .
, ,
.
3.

. ,
.
XX . , ,
,
, , , , , , ,
, .

XIX XX . -

XX
. XIX
XX (),
. - (
) ."
(. 175.)

.
1945. ,
.
1941-1945.
.

. -
. , 8. 12. 1945. ,


. XX ." (. 187.) -
,
,
. ,
,

, , .
4. ,
, , .
-,
-
-
.
,
, .
,
, -
.

, ,
,
, , , -
. -
- ,
-
.
,
,
, ,
- - , ,
. , , -
,
.
,
, -
- , . -
, -
,

, .
5.


,
, ,

.
, ,
.
,
, ,

, , .

.
.
, --
, , , . .
1102. ,
, .
, ,
, .
.

, .
,
,
.
"
- .

- . ,
, .
, ,
.
,
. ,
,
.
,
- ,
.
, -
- .

 .
, ,
1838. ,
. , ,
. 1848,
.

. ,
. 1858 1862

. ,
.
,
, .
1875.
.
.
. , ,
. 17 ,
.
. .

RADOVAN BONjAK: VOJVODA

LAZAR SOICA I NjEGOVO DOBA 1
1. Uglednici na obje strane
Jedan ko pojedan. Njevesinjska puka. Osvajanje karaule na Bezuju. Bitka na
Muratovici i pogibija Vula Adia. Izbor hercegovakog vrhovnog starjeine. "Da
nijesam valjao, ne bi me, Gospodar, ni drao"

Uglednici na obje strane

Jedan ko pojedan. Njevesinjska puka. Osvajanje karaule na Bezuju. Bitka na

Muratovici i pogibija Vula Adia. Izbor hercegovakog vrhovnog vojnog starjeine.
"Da nijesam valjao, ne bi me, Gospodare, ni drao"
Niko tako, kao Mao, nije znao istoriju Pive iz turskog vremena. Kao da je imao 500
godina, a ne "ciglih" 90. Pa, jedne zime, negdje 1950-tih, odosmo u dug razgovor i o
vojvodi Lazaru Soici.
- Poslije vojvode arka Ljeevia, evo, Mao i vojvode Lazara Soice ?
- Pa zar i o njemu da priamo ?
- I o njemu !
- Odakle da ponemo ?
- Od davnina.Onako kako si zapamtio.
- Da oduim, ili okratim ?
- Poneto do sitnice, a e vidi pretrupi.
- A o njegovijem koliko ?
- Koliko ti volja nalae.
- Ni manje, ni vie ?
- Ba tako i toliko.
A to ba ja o njemu da ti kazujem ?
- Ti zna i umije najbolje.
- Odista, bie gola istina.
- To sam zanao i ranije.
- Ako oduim, ima li mastila ?
- Puna boica.
- Malo, trebae vie.
- Dosuu, nee faliti.
- I ne treba, Lazar je samo jedan.
- Njegovi, Mao, doleee s Romanije ?
- Neto poslije 1650 -te.
- Preko Drine i Tare ?
- Iz Soica, na Pie, ispod Durmitora.
- Kao ono orlovi?
- Preleee Sarajevom, pa Fou i Soko grad.
- e padoe, tu i odpoinue ?
- Pa i ostadoe.
- Prezime svoje sa sobom donijee ?
- Stevan nee da ga mijenja. Kako onamo, tako i ovamo. Kako u Bosni, tako i u
Hercegovini.
- Soice i na jednu i na drugu stranu ?
- Uglednici na obje bande. I na Tvrtkovu i na Sandaljevu.
- Pa u treem koljenu i Lazra orodie ?
- Kuia i odakovia! Vojvodu i junaka! Orla meu orlovima! Sokola meu
sokolovima!
KUEN I HVALjEN
- Mrjeli ga i voljeli ?
- Kudili i hvalili! Ogovarali i uzdizali! Prepadali i hrabrili!
- A on uvijek velik ?
- Velik kao Romanija! irok kao Volujak! I bio jedan ko pojedan!

- Znao da ita i pie ?

- Da uz gusle zapjeva! Da putuje i ratuje! Da obanuje i trguje!
- Nekad i tuan bivao ?
- Tuan i veseo! Karan i raspoloen! Raao i sahranjivao!
- S Jolom se druio ?
- S Jolom Piletiem i Markom Popoviem. S Dedagom engiem i Novicom
Ceroviem. S knjazom Danilom i kraljem Nikolom.
- I niko da mu kamena prebaci i u dalj doskoi ?
- Niko bre da sabljom mane i pukom okine. Rodio se i trajao soko Soica, pa to ti je.
- A otac Lazrev, Risto ?
- Bio ivija i najamnik na imanju Dedage engia i Vojvode epana Ljeevia. A
poten ko i jedan Pivljanin.
- Oenjen bio Jovanom?
- Sestrom ivka Pekia, uglednog drobnjakog ustanika i prvaka.
- Imao Risto brata Tedosija ?
- I sestru Ristu, udatu za ura Blagojevia.
- Njegovog sina zvali Zec ?
- A Zec bio jedan od vienijih hercegovakih ustanika.
- Rista neko muki ubi na rijeci Pivi ?
- Pod mutnim i nejasnim okolnostima, 1848. godine. Za ubicom nije imao ko da traga,
radi ubistva bijednog ivije.
- Pa se, poslije toga, i njegova ena, Jovana, preudade ?
- Za pivskog vojvodu epana Ljeevia.
- Pored Lazara, Risto i Jovana, imadoe i dvije eri ?
- Jedna se udade u Drobnjak, za Bogdana Bojovia, a druga za Mila Mianovia.
- Lazar im se rodio u Pluinama ?
- Godine 1838., 28. marta.
- Lazar, Mao, dosta kasnije, na Goransku sebi kuu napravio?
- Ne kuu, nego kulu ! Ne kulu, nego zamak !
- Na onoj obloj glavici ?
-Na hiljaditom metru iznad Jadrana.
-Da pogled moe okretati na svaku stranu ?
- I po visokoj Planini i po pitomoj upi.
- A onda je zidom opasa ?
- Pa mu kao tvrvava doe.
- A, unutar, odaje, udo nevieno ?
- Da se ljepote ne nagleda.
- Pa u njoj namjetaj od dever javora ?
- Onoga iz Zarisnika i Ledenice.
PREPIRKA OKO ZEMLjE
- Zemlja na kojoj Lazar kuu podie, vele, Mao, da je bila ranije, vlasnitvo porodice
vojvode arka Ljeevia ?
- Odista tako. A Ljeevii danas kazuju da tu zemlju nijesu, s voljom, Lazaru ustupili.
Nijesu htjeli da otue svoju oevinu.
- Meutim, u tome se, izgleda, umijea i gospodar Crne Gore, knjaz Nikola ?
- Umijea, odista. I to dobro umijea. Jer, on je bio u obavezi da, poslije osloboenja
Hercegovine od Turaka, vojvodi Lazaru dadne neto zemlje, kao i ostalim
crnogorsko-hercegovakim prvacima i vojvodama, pa mu je bilo i lake i milije da mu

tu zemlju kupi i dadne njegdje u Pivi, nego li u osloboenom Nikiu.

- Odista, Gospodar nije mnogo gledao ni na cijenu, koju bi mu Ljeevii isturili ?
- Sigurno tako, ali sa ustupanjem zemlje od strane Ljeevia, ilo je dosta teko, pa je
dolazilo i do prepirke, a i do otrih rijei, posebno izmeu knjaza Nikole i arkovih
sinova.
- Ipak, na neki se nain, na kraju, i dogovorie i oko kupovine zemlje, i oko njene
cijene ?
- Bezbeli, dogovorie.
- Neto kasnije, Lazar je od Ljeevia kupio i dobar dio njihove preostale zemlje ?
- Kupio, odista, i nije gledao cijenu, samo da je prisvoji. A Ljeevii su tada na
Goransku imali i velike njive, i velike livade, skoro pola Goranska, najbolje i
najkvalitetnije zemlje. I na njoj ravno est velikih kula.
- Ljeevii su, Mao, imali i neto zemlje u Brezoviku, po kraj Nikia ?
- Imali, i to, poprilino. A tu im je zemlju ustupio crnogorski Gospodar, za uzvrat, pri
njihovom ustupanju zemlje na Goransku, vojvodi Lazaru. Ljeevii su tu zemlju od
sebe otuili uoi Drugog svjetskog rata, te vie nije u njihovom posjedu.
NIKUD BEZ SEDLANIKA
- A Lazar, Mao, iz Pive nije nikad iao bez ata sedlanika? Ni u avnik ? ni u Niki,
ni na Cetinje ?
- S Jokom, ili bez Joka. S Mirom, ili bez Mira. S Vikom ili bez Vika.
- S ponosom i potovanjem ?
- Pa bilo kuda.
- Odakle, Mao , ena Lazareva doe ?
- Iz ustanikog Trebijeva. erka Marka Tasovca, uvenog hercegovakog ustanika.
- Dobra domaica ?
- Dobra, ali malo krta, posebno na ishrani ivija i mobenika, to se nije moglo
sakriti.
- Pa, buljuk djece izrodie ?
- Sedamnaestoro.
- I samo je dvoje Laza nadivjelo ?
- Sin Mujo, i er Joka, udata za Perka Vukotia, crnogorskog barjaktara.
- A kad mu, Mao, pomrijee tolika djeca ?
- etrnaestero nestade dok su bila mala, a sin mu Beo, kao mladi 1900.
Najtraginija godina za njegovu djecu bila je 1879.
- Davanje djeci turskih imena, nije pomoglo ?
- Bolovala su od krasta i tifusa, a ne od uroka.
- Prialo se da je to kazna Boija ?
- Odista, Lazar je, jo kao mladi, negdje 1858. godine, ubio nekog kaluera, u
manastiru Kosjerevo.
- Vele, zbog neke sitnice ?
- U nekoj svai, kaluer ga je nazvao turskim liisanom, poto je dugo lizao tepsije
engia.
- A on to ne moe da otrpi ?
- Ne moe, pa potee no i ubi Kaluera. Pa onda se, kao, kletva, u narodu priaju, na
njegovu djecu prenese.
- Lazar je, Mao, odista, podue sluio Dedagu engia ?
- Na njegovom velikom imanju u Pluinama.
- I brzo mu je za oko zapao ?
- A i kako ne bi, kad je, meu onom pivskom eurlijom, bio najhrabriji, najbri,

najslobodniji, najbistriji.
- Kamena s ramena, meu prve ?
- Plovkom udari, e okom pogleda.
- Munja ! Vidio je to Dedaga, jo tada ?
-U Krastavici i Zarisniku nije bilo bora, nije jasena, a da se, na njihov, sam vrh, ne
popenje. U jednom duku mogao je iz Pluina na Goransko istrati, bos boscat.
- Gledali su ga, kako bosom nogom, zmije dotuca ?
- I u orlova gnijezda na visokim liticama zaviruje.
- Onda mu, Mao, i otac pogibe ?
- Neko ga, iz prevare, ubi, te Lazar morade, svom stricu Teodosiju, kad je imao, tek,
desetak godina.
- U Pivski manastir ?
- Ba tako. I tu se zadravao podosta vremena i nauio da ita i pie.
- A, uvjetio, i stolarsko-kovake majstorije ?
- Te je betio i one uvene pivske maragune.
- Potom se Lazar, kod Dedage nae ?
- A Dedaga se tada, esto i u Pluinama deavao i svoje veliko imanje obilazio.
- I svaki put imao bi susret s Lazarom ?
- I volio ga kao da mu je rod roeni. Jo, kad je vidio da dobro ita i pie i da je vian
raunu i zanatu, nije ga iz vida isputao.
- Odista, nije pogrijeio, kad ga uze u svoju linu pratnju, da ga uva i obezbeuje i da
mu pisma ita i pie ?
- Onda se, Lazar, od Dedage nije ni odvajao. Iao bi sa njime gdje bi god on krenuo.
A najvie u Niki, Mostar i Gacko.
DEDAGIN PISAR
- Tamo se, odista, i s Turcima upoznavao ?
- I s njihovim obiajima i navikama. I stvarao prijatenjstva sa turskim junacima.
- Ubrzo postade i lini Dedagin pisar ?
- Znao je to da radi, ba onako, kako je to Dedagi odgovaralo.
- S njim je, Dedaga, odista, provodio dane i dane ?
- I primao od Lazara dobar i pametan nauk. A i Lazar od njega mudre savjete.
- Bio je Lazar i vjeran Dedagi ?
- Bio, kao da mu je iz Anadolije doao.
- Pa je znao, da Dedagu, i pripitomi ?
- I u korist Pive, uvijek okrene.
- Bi li istina, Mao, da Lazar, jednom, Dedagu i od nekog Arnautina odbrani ?
- Prava istina !
- Ono, kad se oko Dedage, na Goransku, bijae okupila, itava njegova partija ?
- A onda se tu zadesila i oba njegova brata : i Rusten-beg, i Muhamed-beg, te sluaju
Dedagu, kako pria o junatvu Turaka.
- I njegovim borbama oko crnogorsko-turske granice ?
- A onda, neki iz njegove paratnje, poee da se junae i da se Dedagi udvaraju i
ulaguju:
" Znam dobro Ago, Dedago, kad n as ono Crnogorci i Banjani doekae, pa ih tu
razbismo i do nogu potukosmo" - zau se jedan glas iz njegove paratnje;
" Zna Ago, Dedaga, i bio sam meu prvijem, kad ono krenusmo kroz Dugu prema
Nikiu" - i drugi glas se iz pratnje, izree ;
" Ago, Dedago, e smo bili, nijesmo se krili i niko ti nije mogao prii, bez velika jada
i nevolje" - i trei glas prolomi.

- A Lazar, Mao, bili u tu druinu ?

- Bi meu njima, pa slua i uti. Zna da nije ba tako, kako se pred Dedagom, njegovi
roaci i pratioci hvale, ali nee ef da im remeti. I, taman, kad Lazar razminjae o
njihovom junatvu, kad, s one bande od Avtovca, pomoli se neki Arnautin.
- Odista, grdosija od ovjeka ?
- Grdosija, i te kakva, pa prvo put Dedage. A pratnja se razmae i irok mu put
napravie. Pa mu Arnautin prie i ree :
" Dedago ! Sluio sam te poteno i dugo radio na tvom velikom imanju, kao ivija i
najamnik, ali mi ne isplati to si obeao, nego mi ostade podosta duan, te sam doao
da se raskvitamo".
- A Dedaga, Mao, ta mu kae ?
- More, ko si ti, drznie, te remeti moju tiinu ? Nijesam ti nita duan ostao, nego
sam ti dao vie nego si i zaradio - Dedaga mu uzvrati.
- Arnautin, odista, ne zauta ?

EDO BAOVI: CRNOGORSKA STIMA I STIMADURI 10.

Posluila dobra srea

Oprostio mu ivot
Pri jednom povratku sa Cetinja, Marko Miljanov ne svrati kod svoje kue na Medun,
ve produi preko Bratonoia, za svoju planinu, u Komove. Idui uz Lijevu Rijeku,
vie gdje vojvoda Miljan Vukov sudi jednome Vasojeviu na han, radi ukradenih est
fieka u boju, na Bukovu Poljanu. Bio je gotov da ga osudi na smrt; a to mu je bio
esnaesti vojnik iz Vasojevia, koji je na smrt bio presuen bez pitanja Cetinja. Neko
iz gomile viknu:
- Evo, dolazi Marko Miljanov.
Vojvoda Miljan ree osuenome:
- Poslui te dobra srea, neka ti je prost ivot, u ast naega najboljeg vojvode i
junaka.
Zdravica vojvode Maa urovia
Vojvoda Mao urovi, dok je god mogao dolaziti na Cetinje, bio je na krsnoj slavi
kao dolibaa kod knjaza Nikole. Poto sa knjazom i popom prelomi slavski kola,
Mao nazdravi knjazu:
"Da ustanemo u slavu boju, koja moe da nam pomoe, tebe, brate domaine, tvome
domu, tvojim kumovima i prijateljima i svima tvojim dobroelateljima. Slavu
slavimo, a slava ti pomagala zamnogo i zadugo u zdravlju i veselju. Ove godine
slavio, brate domaine, kako mogao, a dogodine, kako sam htio i elio. U tvoje
zdravlje i tvoga doma, gospodare!" Poto bi Mao zavrio zdravicu, poele bi da
dolaze zvanice na estitanje. Kad se prikupi povei broj gostiju, onda knjaz zamoli
Maa da mu nazdravi onu zdravicu od ega da ga bog sauva. Mao ustaje, dri au

punu vina u ruci, pa poinje:

"Sauvaj te bog i krsna slava, gospodare:
Od pijuna i izdajnika domovine,
od turskog pobratimstva,
od arbanake bese,
od skadarskog vezira,
od mletake lai,
od esarove okupacije i
od prikrivenog dumana.
Sauvaj te boe, gospodare:
od intriga cetinjskije,
od pizme bajike,
od stime eklike,
od trgovine njeguke,
od mala cuckoga,
od kiridluka grahovskoga,
od potkutnjice bjelike,
od glavarstva evskog,
od etovanja velestovakog,
od harambaa vojinikih,
od plijena mrkovljanskog,
od odijela zagarakog,
od karavana komanskog,
od vojvodstva ljeanskog,
od serdarstva ceklinskog,

od rana ljubotinskih,
od ljubomore crmnike,
od Turaka barskih,
od starosjedilaca ulcinjskih,
od naselja grbaljskog,
od dugovanja patrovikog,
od fisa zetskoga,
od ojstva podgorikog,
od hvale kuke,
od kumstva vasojevikog,
od plemstva morakog,
od kua uskokih,
od megdana rovakih,
od imanja bratonoikog,
od komiluka piperskog,
od zornje bjelopavlike,
od sirotinje pjeivake,
od pestokupljevine nikike
od krvi lukovske,
od svae upske,
od re aranske,
od lukavstva drobnjakog,
od ile pivske,
od lai gatake,
od putova golijskih,

od voda banjskih,
od odiva rudinskih,
od zasjeda rudinsko-trepakih
od smrada kotorskog,
od pomorskih kapetana bokekih.
Sauvaj te boe, gospodare:
od suda kmetovskog,
od vlasti kapetanske,
od izvrenja perjanikog,
od grba poasnog perjanika,
od popovskog bira i molitve,
od bogatstva nikogovikog,
i od ena namigua.
Gore Vaskrs, dolje Veliki petak
Poto zavre sa vridbom i ito ubacie u podrume, radnici pooe na kulu vojvode
Lazara Soice da veeraju. Sluge u vagonu donijee kaamaka, dolje potpuno suv, a
odozgo zaliven mau.
- Je li kakav kaamak? - upita vojvoda kad se zavri veera.
- Dobar, vojvoda! Gore Vaskrs, a dolje Veliki petak! - ko iz puke doeka Boo
Lui, koji je u selu vaio za velikog aljivinu.
Svi se nasmijae. Smijao se i vojvoda Lazar, mada mu nije bilo pravo. Od tada, kau,
zapovijedio je da se svima koji mu neto rade, donosi bolja hrana.
U poast starom junaku
Novica Cerovi u godinama, ostario i slabo se gdje od kue kree, ali ako je skup
kakve vojske, spremi se kao momak da je obie i vidi.
Jednog dana on uje da je vojvoda Lazar Soica naredio skup hercegovake
(durmitorske) brigade u avniku. Novici milo da vidi Durmitorce; nada se da e meu
njima nai bar nekog od svojih ratnih drugova, ili, ako ne njih, a ono njihove sinove, a
to je svejedno, a uo je i da je brigada dobila novo oruje, bolje od starog kojim se on
tukao sa Turcima.

Naredni dan mu osedlaju konja i spreme to za put, a on ode i lijepo se dotjera: obue
skoro novo crnogorsko odijelo i okiti se dobrim orujem. Krenu iz Tuine sa jo
jednim momkom. Jae stari Novica kroz Drobnjake iz sela u selo. Gledaju ga
Drobnjaci i govore: "Evo i stari Noko krenuo na front".
Kada su bili niz Dobra Sela, na pomolu same brigade, Novica se prisjeti svog
vojevanja i vremena kad je kao momak sa svojim plemenom sa Turcima boj bio, pa se
zato poispravi na konju, u njemu se uzburka staraka krv, i zaudo, izgledae ne vie
kao starac, nego kao momak spreman da sa svojim plemenom podijeli i dobro i zlo.
Isto kao stari soko, koji kad ugleda jato mladih sokolova kako slobodno nebom leti,
zaklike sa visokih gora u znak pozdrava nebu i slobodi i oprotaja sa minulim
ivotom. Jahao je stari vojvoda da jo jedanput vidi svoje hrabro i borbeno pleme.
Vojska je odlogorovala. Odmaraju se bataljoni od duga puta. U grupama sjede ljudi,
ale se i razgovaraju. Naie Novica. Naziva Boga vojnicima, svi mu prihvataju, ali
umjesto da se dignu i upitaju s vojvodom, oni i dalje ostaju sjedei. Polazi Novica
pored mnogo grupa i naziva im Boga, oni otpozdravljaju, ali se niko na noge ne die.
Gleda ovo vojvoda Lazar Soica, brigadir, i bi mu mnogo krivo to vojska ovako
doeka Novicu. Kada se Novica primae mjestu gdje je bio brigadni tab, skoi
vojvoda Lazar i potra mu u susret, prihvati mu konja i pomoe da sjae. Poljubi se s
njim u obraz i upitae jedan drugoga za junako zdravlje. Onda Lazar viknu
brigadnog trubaa:
- Trubau, zasviraj brigadni zbor!
im truba zasvira, sva vojska skoi na noge, prihvati puke i svrsta se po bataljonima.
Vojvoda Lazar uze komandu, stade ispred postrojene brigade i snano zavika:
- Brigada mirno! Pozdrav na desno!
Nekoliko hiljada ljudi ukopa se na mjestu i sve se glave okrenue put Novice
Cerovia, starog vojvode. Prie mu Lazar Soica, uze ga ispod ruke i povede ispred
svih bataljona. Kad se svri pozdrav, zavika vojvoda Lazar:
- Vojnici! Vi ste danas odali pozdrav i poast Novici Ceroviu, vojvodi, senatoru i
banu Crne Gore; pred vama je slavni junak i osvetnik sa Mljetika, najhrabriji vitez
koga su ove gore do danas rodile!
Prolomi se glas iz hiljade grla, odjeknue planine od snaene vike:
- ivio vojvoda, senator i ban Novica Cerovi!
Onda vojvoda Lazar komandova voljno, a Novicu odvede u brigadni tab i dade mu
svoju stolicu.
Novica se ovom doeku nije nadao; kao skroman ovjek mislio je da doe i pogleda
vojsku, a ono ispade itava sveanost. Stoga upita Lazara:
- to ti je ovo trebalo, Lazare! to ti bi da stroji vojsku?

- Kad me pita Noko, pravo u ti rei... Gledao sam kad proe kroz vojsku i svakome
nazva Boga, a nijedan ti se vojnik ne die na noge. Bilo mi je krivo i naljutih se na
vojsku, pa rekoh da im kaem ko je i kakav je Novica Cerovi.
- Dobro, Lazare, ali to konja poda me prihvati?
- Neka se, bane Noko, pria da je vojvoda Lazar Soica drao konja starom vojvodi
Novici Ceroviu. Treba, Noko, da ova mlaarija naui da potuje zaslune ljude i
junake! - zavri Lazar!
Ko je ovjek bez obraza ne moe da ivi
Zato obraz sauvajte sokolovi sivi,
Obraz, vjeru i narodnost sokolovi sivi
Jer bez toga Crnogorac ne moe da ivi.
Zato obraz sauvajte slavnog roda vi potomci
Do obraza drali su vai preci Crnogorci.
Ponos su im vazda bili krsna slava i svijea
A u borbi za slobodu pratila ih Boja srea.
Za slobodu ginuli su ovi hrabri preci nai
Istorija za njih kae da su bili velikai
Gdje je bilo stani-pani stizali su ovi momci,
Zato obraz sauvajta - U PAMET SE CRNOGORCI.
Drago CICMIL

Istorijski spomenici
Spomen-kompleks u Dolima svjedoi o prolim vremenima, a
opominje sadanje i budue generacije!
07. juna 1943. god. pripadnici okupatorske divizije "Princ Eugen" u okviru tree
neprijateljske ofanzive u Drugom Svjetskom ratu izvrili su masovni pokolj
stanovnitva iz sela Dube, Miljkovca, Bukovca, Zaborja, Rudinica i Seljana.
Ukupan broj stradalih je oko 520, od kojih je 107 djece. Najvei broj stradalih je bio
iz bratstva Blagojevi (oko 200 ).
Spomen-kompleks je izgraen 1976. godine, a autor mu je akademski vajar Luka
Tomanovi.
Na inicijativu bratstva Blagojevi 2006. godine je izgraena i osvetana kapela u kojoj
su na pergamentu ispisana imena svih rtava faistikog terora u Pivi.

Kula vojvode Lazara Soice

Kula Lazara Soice nalazi se na Goransku, nedaleko od Pluina. Kulu je u drugoj

polovini 19. vijeka sagradio i u njoj ivio uveni pivski vojvoda Lazar Soica.
Vojvoda Lazar se istakao kao vojskovoja u brojnim bitkama i ustancima protiv
Turaka. Bio je poznat ne samo u Pivi ve u cijeloj Crnoj Gori i Hercegovini.
Odlikovao se hrabrou, smjelou, odvanou, brzinom i hitrou i sam kralj Nikola
ga je prozvao Munjica.
Kula je u to vrijeme bila najvea u Pivi i jedna od najveih i najljepih u Crnoj Gori.
Nije ni udo to je jednom prilikom, kad je bio u posjeti Pivi, Jovan Cviji rekao da je
to kula sa najljepim pogledom na Balkanu.
Kula je prije pet-est godina konstruktivno sanirana i planovi su da se u narednih par
godina zavri kompletna sanacija objekta i osmisli odgovarajui kulturno-istorijski
sadraj (etno muzej, spomen soba i slino).
, ,
1829. . . 1853. . .
- 1862. .
. ,
1872. .
, 1875. ..
30. 1875. . . ,

.
Osvajanjem Sandzaka 1912 godine, crnogorska vlast uvodi svoju upravu, pa
bjelopoljsku oblas dijeli na tri kapetanije:
- Sahovicku sa sjedistem u Sahovicima

- Bjelopoljsku sa sjedistem u Bijelom polju

- Brodarevsku sa sjedistem u Brodarevu
Sahovicka kapetanija se sastojala iz 4 opstine. U svim opstinama, izuzev Nedakusa,
koje je bilo na lijevoj obali rijeke Lim, stanovnistvo je bilo bosnjacke nacionalnosti.
Podsticani od velikosrpskih okupacionih vlasti, posrbljeni crnogorci su neprekidno
trazili povoda da se obracunaju sa tamosnjim bosnjacima, stanovnicima tih opstina.
O genocidu u Sahovicima i Pavinom Polju skoro da niko nije smeo da pomene, a
kamoli da napise ili objavi, u vrijeme SFRJ, ovaj zlocin se krio i zataskavao, o njemu
ni danas mnogi ne znaju nista. Izuzetak cini pokojni Milovan Djilas koji je u svojoj
knjizi "Bespravna zemlja", prvi opisao Sahovicki pokolj ( Istragu poturica ). O tome
da ovaj pokolj nije bio spontani cin krvne osvete, kako su ga srpska i crnogorska
stampa opisivale, vec temeljito pripreman zlocin, govore mnoge cinjenice.
Prije nego sto je poceo napad na Sahovice i Pavino Polje (Vranes), izvrsena je
opsezna priprema u organizacijskom smislu. U prilog tome govore i mnoga desavanja
vezana za dogadjaj. Pouzdano se zna da je bilo organizovano oko 2 000 posrbljenih i
dobro naoruzanih Crnogoraca iz Polja Kolasinskih, Kolasina i drugih mjesta, a na
cijem celu su bili ugledni crnogorski funkcioneri kao: Nikola Djilas - penzionisani
zandarmerijski major, Sekula Boskovic - rezervni major, Dimitrije Redzic - rezervni
major i jos neki drugi prvaci na celu podivljalih plemena. Podrska im je data od
bjelopoljskog poglavara Lazara Bogicevica, Milana Terica sefa finansijske uprave u
B.Polju. Zatrazena su policijska pojacanja, koja su odmah stigla iz Pljevalja, Berana,
Peci, a iz Pljevalja je bila pristigla cak i vojska.
Ubistvo Boska Boskovica - povod za genocid
Bosko Boskovic, crnogorski oficir, bio je skoro nepismen covjek, ali je kao vatreni
pristalica ujedinjenja i prijatelj Svetozara Pribicevica, Predsjednika demokratske
straneke, dogurao do nacelniuka Kolasinskog okruga. On je bio sin poznatog
crnogorskog cetovodje Lazara Boskovica. Kao zestoka posrbica svojim okrutnim
ponasanjem, zamjerio se Crnogorcima u gusenju pobune u Rovcima. Ova pobuna
ugusena je u krvi, a desetine porodica Bulatovica otjerano u zatvore i poubijano.
Unisteno je skoro citavo pleme Bulatovica. Boskovic se kao eksponent srpske vlasti u
Crnoj Gori sa protivniccima izreziranog prisajedinjenja Crne Gore Srbiji. Bio je
izuzetno aktivan u svrgavanju Kralja Nikole sa vlasti i njegovog denunciranja.
Boskovic je poginuo 07.Novembra 1924 godine, na putu od Mojkovca prema
Sahovicima u mjestu obod kod Cera. Danas svi koji su iz tog kraja znaju, da su Boska
ubile crnogorske komite Rados i Drago Bulatovic iz Rovaca. Njih je angazovao
Boskovicev glavni politicki rival i licni protivnik Dimitrije Bulatovic ucitelj iz
Rovaca. Glavna namjera ovog ucitelj je bila da mu se osveti radi pogibije svojih
rodjaka Bulatovica iz Rovaca za koju je Boskovic bio odgovoran.
On je dogovorio sa svojim rodjacima likvidaciju Boska. Sobzirom da su znali da
Boskovic mora peci preko Potrka, postavili su mu zasjedu u mjestu Cer. Bosko se tu
pojavi u pratnji svog bliznjeg rodjaka Milete Boskovica, komite otvaraju vatru, Boska
ubijaju dok se Mileta spasio ranjen.
Nakon sto je ubijen 07. Novembra, vlasti naredjuju Bosnjacima da predaju oruzje. Ne
sluteci nista, nemajuci veze sa ovom pogibijom, oni predaju oruzje. Toga istog dana

po odlasku vlasnika, naoruzanje se dijeli pravoslavnim Crnogorcima.

Boskoviceva sahrana je obavljena 09. Novembra, a prema pisanim podacima
prisustvovalo je preko 2 000 ljudi, tako da se ne pmti veca sahrana na tome kraju
ikom priredjena. Dzani su vatreni govori, za ubistvo bez ikakvog dokaza ili naznake
optuzeni lokalni muslimani i Jusuf Mehonjic. Govornici su pozivali na osvetu, a
Nacelnik kolasinskog okruga pozvao prisutne da se u roku od 24 sata osvete za
Boskovu smrt.
Raspaljena masa odmah je posla u napad na Bosnjake Sehovica i Vranesa. Ovaj
iznenadni i podmukli napad izvrsen je 9 i 10 novembra. 1924 godine. Tako su
posrbljeni Crnogorci, nakon Boskove sahrane i proturene lazne vijesti, krenuli,
predvodjeni oficirima starocrnogorske vojske, u napad na vraneske Bosnjake. Napad
je izvrsen pred noc i tokom noci tako da je stradao veliki broj stanovnistva. Podaci se
krecu izmedju 600 i 700 ubijenih. Ubijani su na najsvirepiji i najpodmukliji nacin.
U izvjestaju - Predstavci Kralju Aleksandru od delegata opstine Sahovici i Pavino
Polje - pise sledece:
"Nekim su ( kao Ibru Hasaovicu-starcu od 80 godina ) jos zivo meso rezali,nozem
trbuh vadili, nekima su ( kao Zecu Hadzovicu ) zivima jezik cupali, neke su ( kao
Naja Hodzica beba ) ni u majcinom krilu nijesu stedjeli,neke (kao Saba Hadzovica)
najprije davili, a potom puskama ubijali, neke, kao sto je to uradio Vuksan Vukrovic,
svoga bivseg agu Halila Hasanbegovica) na vjeru iz kuce izmamljivali, a potom
nozem poklali, Adema Lukaca su prvo opljackali, a potom tjerali da se krsti kad je
ovaj to odbio, odveliga i kao metu gadjali iz puske. Zivim cudom je ranjen preziveo,
valjda ga Bog odredio da pretekne kao svedoka kako bi pricao o snazi, pravde i
zakonitosti u nasoj drzavi".
U svojoj knjizi "Zemlja bez pravde", Milovan je djilas takodje opisao ovaj pokolj u
kome je kao vodja raspojasanih krvoloka bio i njegov otac Nikola djilas. Otac mu je
priznao kao se sve to desavalo, kao i neke detalje tokom samog genocida.
Djilas pise:
" Takvog osvetnickog pokhoda nije nikad bilo. Covjek nije mogao ni slutiti da je
nesto tako moglo biti skriveno u takozvanoj narodnoj dusi. Pljacka iz 1918 godine,
bila je prema ovome djecija igra..."
Dalje nastavlja sjecanje svog oca krvopije :" Nakon sto su taoci u Sahovicima bili
poklani, isao je jedan seljak iz naseg sela Sekula, od jednog mrtvaca do drugoga i
prereza im zile na nogama. tako se radi volovima, nakom sto ih se sjekirom oborilo,
da se ne bi mogli ponovo dici, ukoliko su jos zivi. Neki su u dzepovima nrtvaca
pronalazili komade secera natopljene krvlju koje su kasnije jeli. Djeca su bila otrgana
od majcinih ruku i sestara i pred njihovim ocima zaklata ... Muslimkanskim
svestenicima su cupali brade i urezivali krstove na celo. U jednom selu zavezali su
grupu ljudi za plast i zapalili. Neki su kasnije pricali da je plamen iz zapaljenih tijela
bio purpurno crven. Jedna grupa napala je jednu usamljenu kucu. Seljak je upravo
gulio jagnje.Oni su imali namjeru da ga streljaju i zapale kucu, ali oguljeno jagnje im
je dalo ideju da seljaka objese za noge na sljivu, jedan mesar mu je ogulio lobanju
sjekirom, pazeci da ne povrijedi tijelo. Onda je zrtvi razrezao grudi. Srce je jos tuklo.
Mesar je golom rukom istrgao srce i bacio ga psetu. Kasnije se pricalo da ga pseto nije
taklo, jer, cak, ni pseto nece turskog mesa.

Ako covjek hladno pomisli, moze da izgleda da nije ni bitno na koji nacin ljudi budu
ubijani, i sta se posle toga dogadja sa njihovim tijelima. Ali nije tako.Upravo cinjenica
da su oni pronalazili tako zaprepascujuce nacine ubistva, da su ljude klali kao
zivotinje, dijeluje najuzasnijei otkriva cijelu mracnu proslostnjihove duse ubica.
U ovoj zemlji ubistvo nije nista zastrasujuce. Na to se naucilo. Ali necovjecni nacin
ovih ubistava i sadisticki uzitak u tome, pobudili su otpor i jednodusnu osudu iako se
kod zrtava radilo o muslimanima ... Da nepravda bude potpuna, nisu muslimani bili
oni koji su ubili Boska, nego crnogorski prvaci iz Kolasina. Moj otac je to kasnije
saznao od jednog povjerljivog covjeka".
Sahovicka kapetanija bila je odmah iza Bjelopoljske. U njoj je bilo 576 pravoslavnih i
1 580 muslimanskih domacinstava. U procentima Srba i Crnogoraca 26,8 a Bosnjaka
73,2 danas tamo nema vise ni jednog Bosnjaka. Posle genocida koji je zadesio cijelu
sahovicku kapetaniju, prezivjeli Bosnjaci su se iselili odlazeci duboko u sandzak, za
Bosnu ili prema Turskoj. Na njihova imanja su se naselili oni koji su zlocin i pocineli,
tako da danas tamo zive njihovi potomci na tudjoj okrvavljenoj zemlji. Kako nista ne
bi podsjecalo na Bosnjake i Islam, Crnogorci su porusili obe dzamije, prekrstili naziv
mjesta Sahovice u Tomasevo dajuci mu ime po ratnom drugu Rifata Burdzevica Trsa. Kojeg li samo bestidnog postupka, a sta bi se i ocekivalo od potomaka takvijeh
monstruma.
------------------------------ ---------Drugi izvor:
U crnogorskom dijelu Sandzaka, u ivopisnoj dolini Vrane, koju presijeca rijeka
Ljubovia lee mjesni centri Pavino polje i Tomaevo. Sadanji stanovnici Vranea
svoj kraj opisuju kao "netaknuti dragulj i poklon prirode".
Tradicionalno zdrava i prirodna hrana sa najviom ocjenom kvaliteta, neobino veliko
bogatstvo kristalno istih izvora voda za pie, neistraene peine i mnoge druge
prirodne ljepote su dio onoga to ovaj kraj ini posebnim u odnosu na druge.
Sve ovo bilo bi dovoljno da stanovnicima ovoga kraja obezbjedi lagodan ovosvjetski
ivot. Meutim u ovom sluaju to nije tako. Ovaj kraj ve due vrijeme prate udne
pojave koje ne daju mira stanovnicima Tomaeva.
Crnogorske "Vijesti" u svom broju iz 25. januara 2005.godine, u tekstu pod naslovom
"U Vranekoj dolini 1250 neenja", istrauju problem "bijele kuge" u ovim krajevima.
"Vijesti" zakljuuju da su "pokazatelji alarmantni" i "da se moe desiti da se u
narednih deset godina stanovnici ponu baviti izgradnjom starakih domova."
Harun Crnovranin u svojoj knjizi "Sinovi Sandaka" navodi injenicu da se
stanovnici sela Tomaevo ale kako ne mogu mirno da spavaju. Oni danas "uju"
ezan iz temelja poruene damije, a i muka djeca im se esto raaju kao bogalji.
Da li je "prokletstvo" koje prati Tomaevce rezultat Boije kazne, ili grie savjesti
koja se prenosi sa generacije na generaciju, ili moda i jednog i drugog, ne znamo, ali
smo ubjeeni da to ima veze sa dogaajima koji su se zbili u ovaj kraj u novemru
daleke 1924.godine.

O tome ta se tano desilo u noi izmeu 09. i 10. novembra 1924.godine dugo se nije
znalo nita. Razloga je vie. Neki o tome nisu smjeli pisati, a oni koji su i smjeli bili
su onemogueni od tadanjih vlasti da neto vie o tome saznaju. Nekima je pak
odgovaralo da se taj dogaaj zataka i to prije zaboravi, dok su neki o tome dogaaju
pisali onako kako njima pae, skrivajui i iskrivljujui pritom mnoge injenice koje
im nisu odgovarale.
Ako bi istinu pokuali saznati od dananjih stanovnika sela Tomaevo, inae
potomaka onih koji su u tim dogaajima "igrali uloge" delata, saznali bi samo ovo
(preuzeto sa www.vranes.eu): " Muslimani su 1924.godine inili skoro polovinu
stanovnitva Vranea, i za samo 24 sata protjerani su sa svojih ognjita, spaavajui
glavu ispred pravoslavaca. Razliita vienja ovog nedovoljno rasvijetljenog dogaaja
prisutna su do danas, pa se i danas licitira brojem rtava."
Navodei da je tada ubijeno samo 80 Bonjaka u tekstu se dalje navodi razlog napada
pravoslavaca na komije Bonjake:
"...od 1886. godine kolainski muslimani nemilosrdno kidiu na pravoslavni ivalj,
otimaju im zemlju, ine zvjerstva, protjerujui srpski ivalj u planine, ili za Srbiju."
"Poslije osloboenja od Turske 1912., mnoga sela u Vraneu postaju jataa gnijezda
muslimanskih razbojnika", od kojih je "pravoslavni narod trpio strahovit teror".
Kao glavni razlog koji je "pravoslavcima prelio au" navodi se ubistvo Boka
Bokovia, "nadaleko uvenog ratnika i vienog ovjeka".
injenica da se u tekstu ne navodi ni jedan konkretan podatak "terora" kojeg su
muslimani vrili nad pravoslavcima Vranea, kao i nekoliko netanih podataka, poput
nazivanja Jusufa Mehonjia imenom "Fikret Mehoni", daje nam dovoljno razloga da
sumnjamo u istinitost navedenog teksta.
Takoer, priznanje krivice od strane samih Crnogoraca koje se moe shvatiti iz
posljednjeg paragrafa ovoga teksta, govori nam da se novembra 1924. godine
Bonjacima ovog kraja deslilo neto mnogo stranije nego to se to iz navedenog
teksta moe zakljuiti:
"1924. godine stradali su uglavnom oni meu muslimanima Vranea koji nijesu
trebali da stradaju - neduni, mirni i veinom siromani starosjedioci, oni koji nijesu
imali nikakvog razloga da bjee ispred osvjetnika, ali nastalu stihiju nije mogao niko
kontrolisati."
Moda bi bili "nepravedni" ako bi kazali da se o tom dogaaju nita nije pisalo.
esti dan poslije krstakog zaleta Crnogoraca, 16 novembra. 1924, mogao se proitati
nepojmljiv komentar u nedeljnom politikom asopisu "Istina" (vlasnik i urednik dr
Ljuba Popovi). Na 28. strani tog asopisia, u rubrici "ta se uje" pod naslovom
"Bravo, Crnogorci!" tampana je pohvalnica ovog sadraja:
"Ubistvo Boka Bokovia od strane turskih kaakih eta bilo je znak za uzbunu.
Prijatelji roaci i potovaoci pok. Bokovia digli su se na oruje i kao nekad u vreme
plemenske vladavine, poli su da uzmu odmazdu za zloin, prema svojim plemenskim
obiajima. Ne zna se jo koliko je Turaka poginulo, ali je svakako srea to su se oni,
ranije obaveteni o dolasku osvetnka, povukli u varoi. Odgovor na ubistvo nije
crpljen iz modernog shvatanja gonjenja zloinaca. Naprotiv, uinjeno je onako kako
se to ranije vekovima inilo i blagodarei emu je jedino moglo da se ouva relativan
mir. Jer ti Turci, Arnauti, svrstani u kaake ete, nisu podloni onim oseajima koji

odlikuju Evropljanina. U koliko je vlast humanija u toliko ona u njihovim oima

izgleda slabija. I humano postupanje, makoliko bilo poeljno, ne moe da se primeni
meu divljim i kaaki raspoloenim stanovnitvom. Jedino otre, svirepe i primerene
kazne, koje vie slue kao zastraavajue sredstvo nego odmazda za ve uinjeni
zloin, mogu imati mirotvornog dejstva u krajevima, gde na uas i najveu sramotu
drave, jo uvek ginu, kao u tursko vreme, nesreni Srbi."
Jedan od rijetkih opisa ovog stravinog dogaaja sa bonjake strane mogao se
proitati na stranicama sarajevske "Pravde" iz 24. novembra 1924. godine:
"Juer nam pripovjedae prijatelji iz Sandaka stvar, koja nas je potresla. Prolih je
dana u jednoj sandakoj andarmerijskoj stanici (prvu na podruju pljevalskog sreza
od ahovia) upala ena muslimanka, sva okrvavljena. andarmi su ustanovili da je
ona enula pameu. Za njom su dole druge dvije muslimanke, koje su za onom
jadnicom ile, i ove su objasnile uas prve muslimanke: za vrijeme stranih zvjerstava
u ahoviima i Pavinom Polju, ona je u naruju nosila svoje dijete od mjesecdana.
Krvoloci su nevinace noem priklali u njenom naruju. Krv vlastitog djeteta
okrvavila je nesretnu majku, koja je smjesta enula pameu..."
Iz prethodnih tekstova mogli smo saznati da je selo Tomaevo u stvari nosilo naziv
ahovie. To selo naseljavalo je Bonjako stanovnitvo koje se nakon 10. novembra
1924.godine pod pritiskom pravoslavnih komija moralo iseliti. Takoe mogli smo
saznati da su pravoslavci Crnogorci zbog "stalnog terora" kojeg su "trpjeli" od strane
Bonjaka muslimana, u noi izmeu 09. i 10. novembra napali svoje komije i "poto
se nastala stihija nije mogla kontrolisati" ubijeno je "80-tak Bonjaka". A iz
posljednjeg teksta vidimo da su rtve bila i djeca u naruju njihovih majki.
I ovako blijeda slika ovog dogaaja, kojeg neki autori iz redova Bonjaka svrstavaju u
"Desest genocida poinjenih nad Bonjacima", ostala bi do danas, da svjetlost dana
nije ugledala knjiga "Land Without Justice" (Bespravna zemlja) tampana u Londonu
1958.godine, 34 godine nakon pokolja u ahoviima.
Autor ove autobiografske knjige je Milovan ilas (1911-1995), djed sadanjeg
gradonaelnika grada Beograda Dragana ilasa, iji je otac Nikola bio jedan od aktera
pokolja.
Znaaj svjedoenja ovog moralnog i karakternog ovjeka sadran je u nekoliko bitnih
odrednica. Svjedoio je protiv svog oca, koji je bio direktni uesnik pokolja. Pripadao
je narodu koji je preutkivao zloin i iz ijih redova su poticali poinioci, i bio je prvi
Crnogorac koji je javno progovorio o ovom dogaaju. Svi kasniji radovi na ovu temu
za osnovu su uzimali svjedoenje ovog ovjeka, koji pripovjeda da je nakon pokolja
njemu i njegovom bratu njihov otac "UMOIO KOCKU EERA U
MUSLIMANSKU KRVDA BUDU EI.
Prema ilasu, Gorski vijenac u njegovom selu znali su napamet svi seljaci, i ta im
je knjiga bila praktino zamjena za Bibliju. On kae: " Izgledalo mi je da sam roen
sa krvlju u oima. Prvi prizor koji sam ugleda bila je krv. Moje prve rijei bile su krv i
kupale se u krvlju.
U svojoj knjizi "Zemlja bez pravde" ilas opisuje taj strani zloin i opisuje uasne
detalje tog masakra, u kojem su ubijene ene, djeca, starci, i opisuje krvolonost
crnogorskih seljaka koji su tijela masakrirali i nakon to su ih ubili. Takoe on navodi

prave razloge koji su motivisali Crnogorce da poine ovaj zloin:

"... Nikada nije bilo takvog vojnog pohoda, niti je iko ak mogao pretpostaviti da se to
zbilo u onom to zovemo duh nacije. U poreenju sa tim, nedela iz 1918. bila su deja
igra. Kasnije se veina krstaa i sama stidjela onog to se dogodilo i to su uinili, ali uinili su... Vlasti u ahoviima dale su obavjetenje da e grupa muslimana, koji su
bili pritvoreni pod izgovorom da su im ivoti ugroeni, biti prebaena u Bijelo Polje.
Crnogorci su ih ekali na zgodnom mjestu i poklali ih nedaleko od groblja u
ahoviima. Ubijeno je oko pedeset istaknutih muslimana. Slina je sudbina bila
namenjena i muslimanima iz Bijelog Polja, inae miroljubivim i marljivim ljudima. I
oni su pod zatitom trebali biti prebaeni preko ahovia. Meutim, u poslednjem je
trenutku jedan oficir srpske vojske sprijeio prijevaru i zloin... Zaklano je nekih trista
i pedeset ljudi, svi na strahovit nain. Usred pljake bilo je i silovanja, koje je kod
Crnogoraca dotad bilo neuveno... Iako je Jugoslavija imala parlament, cijeli je zloin
zatakan... Da je provedena ak i povrna istraga, otkrili bi se poinioci i voe. Ali
nikakve istrage nije bilo. Dva ili tri straara iz ahovia ostala su nekanjena to su
zatoenike predali rulji. Bila je najavljena sveobuhvatna istraga, ali se pokazala
obinom komedijom... Iz naruja majki i sestara uzimali su djecu i klali ih pred
njihovim oima... Jedna je grupa napala jedan muslimanski usamljeni posjed. Seljak
je upravo drao jagnje. Namjeravali su ga ustrjeliti, a kuu zapaliti, ali ih je guljenje
jagnjeta navelo da na istu ljivu za pete objese seljaka. Iskusni mesar je sjekirom
rascjepio seljakovu glavu, ali vrlo paljivo, kao da nije eleo da oteti torzo Zatim je
rasporio grudi. Srce je jo kucalo. Mesar ga je rukom isupao i bacio psu, kasnije se
prialo kako pas nije ni taknuo srce, jer ak ni pseto nee tursko meso... Da bi
nepravda bila potpuna, Boka nijesu ubili muslimani nego Crnogorci, glaveine iz
Kolaina. To je moj otac kasnije saznao od povjerljivog znanca..."
Jedan od prvih Bonjaka koji je zajedno sa Safetom Bandoviem pisao o ovom
dogaaju devedesetih godina prolog stoljea, Hakija Avdi pie u svojoj knizi
"Poloaj Muslimana u Sandaku":
"Doav i u Pavino polje poslije pola noi, razbojnici su se razili po selima i
zaseocima, ulazili u kue ili izazivali ukuane van, najprije pljakali i iznuivali
novac, a potom sve listom ubijali, najee klanjem. to se do sada zna broj rtava u
Pavinom polju premauje 70, meu kojima i 8 lica iji se identitet nije mogao utvrditi,
jer su bili jako iznakaeni. Nekim su (kao Ibru Hasoviu - starcu od 80 godina) jo
ivo meso rezali, noem trbuh vadili, nekima su (kao Zeu Hadoviu) ivima jezik
upali, neke su (kao Naja Hodia bebu) ni u majinom krilu nisu tedjeli, neke (kao
aba Hadovia) najprije davili, a potom pukama ubijali, neke, kao to je to uradio
Vuksan Vukrovi, svoga biveg agu Halila Hasanbegovia na vjeru iz kue
izmamljivali, a potom noevima poklali. Adema Lukaa su prvo opljakali, a potom
tjerali da se krsti. Kad je ovaj to odbio odveli su ga i kao metu strijeljali. ivim udom
je ranjen preivio, valjda ga Bog odredio da pretekne kao svjedoka kako bi priao o
snazi pravde i zakonitosti u naoj dravi."
Taan broj ubijenih Bonjaka u ahoviima se ne zna, ali se zna da se kree izmeu
600 i 750 ubijenih. U ahovikoj kapetaniji je prije ovog dogaaja bilo 576
pravoslavnih i 1580 muslimanskih domainstava. U procentima Srba i Crnogoraca 26,
8 a Bonjaka 73, 2. Danas tamo nema vie ni jednog Bonjaka. Oni koji su preivjeli
zloin odselili su duboko u Sandak, Bosnu ili prema Turskoj. Na njihova imanja su
se naselili oni koji su zloin i poinili, tako da danas tamo ive njihovi potomci.

Kako nita ne bi podsjealo na Bonjake i Islam, Crnogorci su poruili obije damije,

prekrstili naziv mjesta ahovici u Tomaevo.
Zavravamo rijeima kojima su Tomaevci poeli tekst "Dogaaji u Vraneu 1924.
godine":
, , .
ahovii
Napad na Sahovice i okolna sela crnogorski cetnici izvrsili su u noci izmedju 10. i 11.
novembra 1924.
"... U jednom selu zavezali su jednu grupu ljudi za plast sijena i zapalili..."
Milovan Djilas, Land Without Justice, London, 1958.
"Neki stariji ljudi, koji jos zive, a dozivjeli su tu strahotu, spominju cifru od preko 500
poklanih, poubijanih, izgorjeli i nestalih."
Hakija Avdic, Polozaj Muslimana u Sandzaku, Sarajevo, 1991., str. 131.
ahovii
To crna zemlja upamtila nije!
...O, Boze! O, grdne rane nase!
Sve zivo sto nadjose po selu
priuzomi zicom ostrom povezase!
I ono malo u besi sto trza ko' crv,
i djecaka pirgava, s kosom kao grm,'
i djevojce sto tek uci na nasuce prelu,
I sve cure nase, I zene,
I oceve, I djede, I nene?
Sve povezase ko tovljenu stoku
I sve nas povedose ka nijemom potoku ?
Do stogova!
Mladu kojoj je jos dukat sijao na celu ?
Skinuse golu?!
O, Boze! O, grdne rane nase! ?
Pred mladozenjom, svekrvom, jetrvama
I pred nama je svima salijetase
Sludjenu, zavezanu za topolu,
I vec bez svijesti, jadnicu!
Ne oni, mi smo plamtjeli od srama,
mavi podocnjaka, srveni u licu!
Oci smo svoje dizali ka Nebu,
Zurec po njivi, sumarku I greblju,
Bacajuc ih preko medja I ograda?
Kamo srece da sam bio slijep!

A tek je dosla bila nasa cila Mlada!

Voljesmo je kao scer il seku!
Muskici se, na piru, po njenu duseku
Valjahu: da nam porod bude kao ona lijep,
Da nam ona, plemkinja, koljeno produzi!
A sad nase ruho prlja cetnik ruzni
Spustajuci u njega gadno spolovilo!
To crna zemlja upamtila nije!
O, kamo srece da nas na njoj nikad nije bilo
- kakvu gledasmo sramotu
mi, bijedni ko tarac na plotu!
U usima je tutnjalo ko grom
ono sto hajkac bi hajkacu,
cereci se, sapnuo u uho
prije neg bi pridji tijelu Mladinom?
A onda bi mokrili ? podrigujuc I hracuc ?
Za topolom suhom!
I zvijer stane krvi kada se naguca!
Nadasmo se da su zasitili se,
Da se s Mladom svrsit nase muke
Te da vise mrcvarit nas nece!
No najdeblje uze pocelo je pucat
Kad nam jace zavezase ruke!
Nejac ostavise da s prsa vise
I da, prestravljena, deru se I kmece!
Jedan jedno otrze od nevjesine sise
I baci ga u vis da mu u tom letu
Raspori tjelesce na dugom bajonetu!
Poprska nas krvca, I svako zgranu se,
Skrhan, sledjen, bez znage, bez daha!
Neko jeknu, neko spomeni Allaha!
Zivot nam bje vrijedan kolik crklo kljuce!
O, Boze! O, grdne rane nase!
Jauka ne bjese, ili ih bi malo!
Vrisnu majka, potom u nesvijest pade!
Neko je dijete ko mace mjaukalo,
Neko rece da se vode nesretnici dadne.
suti, sinko! Sabur, sestro saptale su zene
dok su starci mrkom suzavali zjene.
Uto nasta tajac.
Sute kerovi I tor.
Usutje I nejac, niko ne zna zasto!
Uz togove selo prislonjeno :
Sareni se kolo zlokobno uz sijeno!
Istom, tamo s kraja, neko zapomaga:

Goriii! Spalit ce nas, braco moja draga!?

Dotle mirno, stado najezi se:
Aj, aj, majko! Pece, Boliii?
Noga uz nogu, glava uz glavu zbi se!
Bolje pobijte nas, cetnicki paskovi cicalo je I mlado I staro
dok se plamen pirec razgaro!
Zategnu se urgan! Ozivjese koze
Kao kvasac kada uzavrije:
Ziv docekat vatru niko smio nije
Vec jurnismo na njihove cijevi I noze
Licem, vratom, razdrljenim zdrijelom,
U neznanu, obmotanim tijelom!
U ciki, urliku, ko iz badnja vici
Mnogi se sjeti da halal zaiste
Od svog najmilijeg, koji u pecnici
Vec mrijese, pjeneci I pistec!
Dim se sam tusio; plamen se snebivo
da jos jednom zprzi tijelo ljudsko zivo:
jos ne imadjase ovakvo gorivo
koje na gnoj zaudar, smrdi
cim pristeve na njem lazne I zasmudi!
Al hajkaci nisu davali da zamre
Postidjene vatre zelenkasti plamen:
Glavnjom je podinu jedan potpaljivo
Zabadajuci je pokraj nasih nogu
I krisceci ko da donosi na sljeme!
Drugi su nas gurali ka stogu
Sicajuci nam bajonetom zjene!
Urlajuc, s ledja sam plamen otresao
I gledo da nos zacepim od smrada,
I tada sam sebi zgadio se, jadan ?
Jer u meni dusin tihi glas prozbori -:
To gori tvoj rod, tvoja krv I meso,
gori, ummet Muhammedov gori!
Jos sam trpec bol mogao da cujem
Jauke I krike I molbe kako bruje:
Smilujte se bar bezgrijesnoj djeci,
nek ne gore s nama u plastu.
Iz ponekog tijela vidjeh: prociruje
Lubanja a oci mu u silnoj pripeci
Curile su niz lice krastu
Plamen je vec navrh stozine se svio
Da odozgor mahnit, poludio!
Grozu smrtnu iz celjusti bljuje!
Oni po strani, daleko od vatre
Stajahu u grupi, ko da zateceni

Prizorima kabilskim, paklenim:

kerovi sto reze I ponekad kevcu,
sretni stoga sto ce da se zatre
sjeme onih sto se Istoku okrecu!
Ne pomaknuse se kad se dva-tri trupa
Odvezase pusec se I stenjus!
Ko kotlovi, po ostrome stijenju ,
Splazase se do potoka mutna;
Naklani su grkljani suplju grgoljili,
Kozama su suznju vodu pili!
A to ko da ja je pijem!
Guto sam je vilice sireci!
Iz mene je jara pocela da bije,
Dim pokulja ko iz pune peci!
Gorjelo je meso oko prsta svitih,
Gorjeli su clanci, dlani zuljeviti!
Zagrcah s djecom grlom zalovitim;
Nikad vas njima necu zagrliti?
Priuza pregorje! U usta sam guro
Krvave sake upecene plamom!
Pod noktima pa cijelim kosturom
Bol je odlamala sve do srca samog!
Jauci se vuku
Sijeno pucketa
Meso cvrci
Pucaju kosti
Oj! oj! oj !oj!
Kraj mene se jedno tijelo grci!
Jedan se les ispod nogu skljoka!
Obuca u krvi, a kosljua mokra!
O, Boze! O, grdne rane nase!
Jos pri sebi ? dok je plamen hitri
Penjao se na glavu s ledja! ?
Potrese me prizor jezoviti:
Na urganu su, iza prvih medja,
Vukli novo Sahovic roblje:
Da ga ciplje hrasta gorovitih
Huk prozdrljiv u kreceni zoblje!
Buljak se otimao, kricio I zido
I zubima urgan kvrgavi je kido!
Ugledavsi vatru, ko vepar je rukno
Dok je korbac nad njim zmijolik fijuko!
U toj hrpi, u tom zbjegu prestravljenu
Prepoznao sam svoju Elifu I zenu!
Kceri! Zeno! pokusao sam reci;
samo jeknuh kao zvijer ruceci!
Vise ne bih sto sam; svaki bol mi presta,

Tijela moga sa mukama nesta!

Da su htjeli, stoput bih gorio
Samo da ih otpuste iz zbjega!
Ali vec sam kasa spekla bio,
Uskoro bez glasa, vida ocinjega
Kao Ejjub, ogoljen do kosti,
Jos sa nepcem mogao da micem:
O spasi ih, tako Ti milosti.
Dok mi srce tuce I urlice.
Babo, babo!? prepoznah glas dijete,
I jos jednom vidjeh zenu svoju:
Sad su htjeli u vatru poletjet
Da izvuku jos prikazu moju!
Tu sam sliku sebi sacuvao
Da je ponesem u vjecnu tamu
Kao svoj prtljag, svoje ruho
Jer vec sam padao u bezdanu jamu!
Al prije nego na taj put krenuh
jedam me sum kao zraka prenu:
sa moga vida padao je veo:
melek je zicu od svjetlosti preo,
grlio me, tjesio, rane mi polivo
I u plavi beskraj tiho me dozivo.
No ja sam htio natrag da se vratim
Onima sto ostase u zalu I patnji,
I da reknem svijetu kog sam ostavljao:
Ako si lijep, sto si tolko zao
Ako pustas da e usmrte najljepsi
Bez ikoga da ih spasi il utjesi,
Zemljo, kuda ides?! Gdje ces stati?!
I dokle ces takva Kosmosom plivati?
Mozes li sprat krv stop o tebi tece?!
Skriti zlokovarstva brojna I velika?!
Nikad! Nikad! Nikad!
Kako da ne prsnes u stotinu pola
Kolko nosis na sebi grijeha I bola
Ti sutis!
Ti, kroz kosmicke eone,
U besumnome zuju,
Nosis terete svoje
Do neke luke!
Dok Pisari ( meleki ) vjerno zapisuju
Sve sto cine covjekove ruke!

Pesnici pisu stihove rajske, vajari stvore zenu iz bajke, slikaru zena vjecna je tema ,
nikome bez njih zivota nemaaa......

Kontinuitet zloina nad muslimanima traje od osnivanja Kraljevine Srba, Hrvata i

Slovenaca 1918. godine do propasti Kraljevine Jugoslavije 1941. godine. Mada ivoti
muslimana u prvoj Jugoslaviji nisu imali nikakvu vrijednost, ipak su bili izuzetno
teki za Bonjake Sandaka i istone Hercegovine.
Po klasifikaciji genocida nad muslimanima Balkana od Mustafe ef. Spahia ovaj u
ahoviu se nalazi se na osmom mjestu.
Genocid u ahoviu kod Bijelog Polja je esto spominjan u istoriografskoj literaturi iz
vie razloga.
Prvi je taj, to je poinjen u vrijeme mira, jer se najvei broj zloina uglavnom dogaa
tokom ratova.
Drugo to je poinjen u jednoj dravi Kraljevini SHS, koja je formalno posjedovala
sve organizovane institucije savremene drave, koje su se morale odrediti prema
zloinu. One su izabrale utanje, to za dravu moe samo znaiti, solidarisanje sa
zloincima.
Trei je razlog, surovost sa kojim je zloin poinjen. Slinog primjera u ranijoj istoriji
nije bilo.
etvrti razlog su posljedice. U njima se i prepoznaje smisao ovog zloina. Izvreno je
etniko ienje ovog prostora od muslimanskog ivlja, osueno od osvetnika da
ispataju grijehove vijekova, taloene u mitsko guslarskoj svijesti o svetoj dunosti
istrage poturica. Ali se uglavnom iza patetinog poziva na istoriju kriju prizemni
porivi koristoljublje, otimaina i pljaka zemlje i imovine kao zanatske djelatnosti i
nain privreivanja.
Pokolj u ahoviima ( autor ovdje misli i na Pavino Polje, Vrane i druga okolna sela)
je bio najvei zloin nad muslimanima u mirnodopskim uslovima u Kraljevini SHS.
Dogaaj se desio izmeu 9-10 novembra 1924. godine. Prethodno su, 7. novembra
1924. godine, crnogorske komite ubili Boka Bokovia iz zasjede na planini Ceru.
Zato je vano znati ko je Boko Bokovi i ta o njemu kae Milovan ilas u knjizi
(Land Without Justice, New York, 1958.).?
Bio je rezervni pjeadijski porunik, inspektor Ministarstva unutranjh djela, ranije
naelnika kolainskog okruga, fanatini pristalica ujedinjenja i lan Pribiievog krila
Demokratske stranke. Istakao se u suzbijanju komitskog pokreta u Rovcima. Taj
posao je obavljao bahato i surovo, sprovodei teror prema politikim
neistominjenicima, te je protiv njega 1921. godine podnijeta interpelacija Narodnoj
Skuptini. ilas opisuje i detalje kada je ubijen brat poznatog odmetnika Todora
Dulovia, to e kasnije i biti povod Bokovieve likvidacije od strane crnogorskih
komita. Najvjerovatnije su ga ubili braa Rado i Drago Bulatovi, poznati komite
kolainskog kraja koji su likvidirani tek 1929.godine. Motiva za ubistvo imali su
napretek i spominje se osveta za Bokovieva zlodjela prema Rovanima, kao i osveta
za Petra brata Todora Dulovia, kuma i saborca brae Bulatovi. Ovdje treba dodati
da su mnogi crnogorci zamjerali Bokoviu da je popustljiv i blag prema Turcima.

Porunik Bokovi je sa Poljskim bataljonom izvrio teka zlodjela, pljake i ubistava

1912.god u Peterskim selima. U selu Dolii ubijeno 20 ljudi, Uglu ubijeno 5 ljudi,
Tuzinju ubijeno 10 ljudi, Rasnu ubili jednog ovjeka, Crvsko ubili etiri Kurtagia i
Koritima je ubijeno 58 ljudi i 2 ene.
Za ubistvo je optuen poznati Bonjaki komita Jusuf Mehonji, koji se tada nije ni
nalazio na tom podruju. Sahrana Bokovia obavljena je 9.novembra u Kolainskim
Poljima. Bio je prisustan je veliki broj ljudi i dravnih inovnika koji su pozivani
preko naroitih kurira, rauna se da je bilo oko 2000. ljudi. Drani su raspaljivi govori
gdje su optuivali Jusufa Mehonjia i Bonjake iz ahovia i Vranea kao njegove
jatake i sve prisutne pozivali na osvetu. Naroito je ef finansijske uprave iz Bijelog
Polja, Milan Teri, iji je otac bivi naelnik u Bijelom Polju odgovoran za mnoge
zloine za vrijeme svog slubovanja u 1920. godini, njegov govor i poziv na pokolj
muslimana, imao je veliki odjek kod prisutne mase.
Na dan prije sahrane vlasti su naredile Bonjacima da sve svoje oruje donesu u srez i
predaju, da bi to oruje bilo podeljeno pravoslavcima. Bjelopoljski okruni naelnik
Cemovi je pri prolazu kroz ahovie na putu za pogreb Bokovia naredio deurnom
andamerijskom pisaru da mu do njegova povratka sa sahrane dobavi sve vienije
Bonjake ahovikog sreza i okoline. Pisar je uz pomo andara prikupio 32
Bonjaka, pod izgovorom da su im ivoti ugroeni, doveo ih u zgradu sreza i
pritvorio.
Kada se naelnik Cemovi vratio sa pogreba i video da ima samo 32 taoca
razgoropadio se i traio da mu dovedu jo Turaka, pa su se andari razletjeli i priveli
jo 20 Bonjaka. Sve te ljude su pohvatali na prijevaru i crnogorsku potenu rije, da
im se nee nita loe desiti ve da treba da se jave u srez. andari su taoce predali
osvjetnikoj rulji koja ih je na udaljenosti od etvrt kilometra od sreskog naelstva
pored ahovikog groblja na zvjerski nain poklala. Od cijele grupe Bonjaka dvojica
su se otkupila, a jedno dijete od 13. godina spasio je od noa jedan crnogorac koji je
zbog toga zamalo stradao. Po svjedoenju Bahre erke bjelopoljskog muftije Mustafe
Salihbegovia koji je bio u komisiji za uviaj, kae da je identifikovano 60 poklanih
talaca.
U predstavci kralju Aleksandru Karaoreviu, koju su 21.novembra 1924.god.
poslali delegati Bonjakog stanovnitva ahovia i Pavinog Polja, navodi se da su
napad izvrili oko 2000 naoruanih Poljana, Kolainaca i drugih Crnogoraca, a front
se protezao na liniji od 19 kilometara. Hamdi-beg Hasanbegovi i Amir Musi
pokuali su da o ovom sluaju lino izvijeste kralja u Beogradu ali ih on nije htio
primiti pa su ovu predstavku ostavili kraljevskim slubama.
Beogradska Politika br.5947 od 13.novembra 1924. izvjetava da se posle ubistva
Bokovia u poteru protiv razbojnika uzeli uee seljani iz okoline Bijelog Polja,
puna dva dana 10 i 11 novenbra sve je bilo u pripravnosti kao pod komandu. Jer je
navodno narodu dojadio Mehonji koji se zahvaljujui jatacima ovdje odomaio. Da
nije na vrijeme reagovala andarmerija i vojska posledice bi bile i vee.
Predsjednik Damijeta Ferhad-beg Draga je 14.novembra uputio interpelaciju
ministru unutranjih djela povodom groznih zvjerstava u Sandaku. Ova interpelacija
je objavljena u Sarajevskoj Pravdi br. 262 od 18.novembra a tu se izmeu ostalog

kae: Gospodine ministre! Ovaj masakr kao zajedniko djelo mjesnih policijskih vlasti
i Vasojevia pada na teret, koliko na druge najpre na policijske vlasti, koje su
blagovremeno upoznate i upozorene na opasnost i nisu je htjele spreiti. Ova okolnost
tereti vie vlast nego same razbojnike jer do sada nijedan nije pritvoren..
A Beogradska Politika br.5949 od 15.novembra 1924. izvjetava ovako: Protest
Ferhad-beg Drage Povodom osvete Vasojevia za ubijenog Boka Bokovia, g.
Ferhad-beg Draga uputio je jedno protesno pismo ministru unutranjih dela
g.V.Maksimoviu.
Toliko je Politika nala za shodno da napie o protesnom pismu muslimanskog
glavara Ferhad-bega Drage i zloinu nad vie stotina nedunih ljudi, ena i djece. Vie
ima poginulih nego to su potroili slova za ovaj tekst. Sve ukazuje na smiljenu
namjeru zatakavanja etnikog ienja i za njega niko nikada nije odgovarao.
Nain kako je izvren napad Milovan ilas, u istoj knjizi opisuje ovako:Odmah nakon
Bokovieva pokopa, Poljani su, a i drugi s njima bez ikakva posebna dogovora, uzeli
svoje skrivene puke i krenuli na muslimane. Polovina ih je bila nenaoruana, ali
oruje i nije bilo nuno. I muslimani na koje su krenuli bili su nenaoruani, veinom
neratoborni s izuzetkom onih koji su ivjeli du graniceTare, a koji su se uglavnom
bili povukli u unutranjost jo 1912. ili nakon 1918. Spontano su se stavili pod
komandu bivih penzionisanih oficira koje su na brzinu proglasili voama.
Pod izgovorom da trae razbojnike i jatake razularena ostraena naoruana rulja
poto je zavrila sa pokoljem u ehoviu razmilila se po okolnim selima, a zatim po
pavinopoljskoj kraju gdje su poinili jo vei i svirepiji pokolj.
Ponovo emo citirati M.ilasa: Muslimanskim svjetenicima su upali brade i
urezivali im krstove na elu. U jednom su selu grupu ljudi icom vezali za plast sijena
i zapalili. Posle su prepriavali da ljudi gore purpurnim plamenom. Jedna je grupa
napala jedno domainstvo na osami . Seljak je upravo derao jagnje. Njega su
namjeravali ustrijeliti, kuu mu spaliti, ali ih je guljenje jagnjeta navelo da o istoj
ljivi za pete objese iva seljaka, jedan od njih iskusan mesar je sjekirom rascijepio
seljaku
U knjizi na srpskom jeziku Besuda zemlja, 2005. izbaeni su ovi djelovi
svjedoanstva o morbidnim zloinima koji se nalazie u verziji na engleskom jeziku.
Sumirajui priu o pokolju u ahoviima M.ilas zakljuuje: Moglo bi se initi, ako
se hladno razmisli, da je na kraju krajeva sve jedno kako su se ljudi ubijali i ta su sa
mrtvima radili. Ali nije tako. Ba kao da su s ljudima postupali kao s marvom, da su
smiljali naine umorstva, bilo je ono najstranije, ono to je bacilo u zasenak sama
ubistva, a otkrivalo ubicu do dna mranu bez dna. U tom kraju sama ubistva i nijesu
drana za neto strano naviklo se na to.Ali svirepi i neovjeni nain na koja su ona
izvrena i naslada koju su osjeali oni koju su taj posao obavljali to je izazivalo
zgraavanje i osudu ak i kad su muslimani u pitanju
Odmah nakon ubistva talaca zapoeo je opti napad, paljene su kue, ubijalo staro i
mlado, ene i djeca iz majinog naruja.. Broj ljudskih rtava po priama ljudi koji su
preivjeli te strahote je oko 500. pobijenih, izgorjelih i nestalih. Oni su evidenciju

izveli prebrojavanjem njihove rodbine i komija. Dok su se strahote dogaale mjesne

vlasti nisu nita preduzimale protiv zloinaca ve su u zloinima i sami uestvovali.
Jedino je okruni naelnik iz Pljevalja Krekovi pritekao u pomo nedunom
muslimanskom narodu, zaprijetivi da e angaovati vojsku.
Slian scenario kao u ahoviu spremao se i za Bijelo Polje. U Bijelo Polje je iz
Beograda upuen inspektor Ministarstva unutranjih djela izvjesni Predi, koji je
sproveo izmiljenu istragu. Privedeno je i zatvoreno 67 najuglednijih bjelopoljaca
Bonjaka. Prema utvrenom planu sve pohapene je trebalo likvidirati a onda nastaviti
orgijanje nad nedunim muslimanskim stanovnitvom. Prisebnou muftije Mustafe
Salihbegovia i Huzeir-age Dervovia koji je otiao u Beograd i intervenisao kod
Paia. Pai sada za razliku od ahovia kada je preutno odobrili zloine, javio da
se svi zatvorenici puste, ime je izbegnut pokolj u Bijelom Polju. Huzeir-age
Dervovi je obeao Paiu da e svi Bonjaci iz Bijelog Polja dati svoj glas za
njegovu Radikalnu stranku, tako je i bilo.
Bonjaci koji su preivjeli genocid u ahoviu i Vraneu nikada se nisu vratili na svoj
vatan. Ubrzo je ovaj kraj opusteo a zemlju razgrabie i podijelie meusobno
crnogorci. Niko nikad nije odgovarao za ovaj genocidni zloin.
Preostalo stanovnitvo se iseljavalo ka unutranjosti Sandaka i Bosni. Ima ih po
cijelom Sandaku, Viegradskom podruju i selima u Branskom srezu, Gornji Rahi,
Maoa, eli i Islamovac podno Majevice. Porodice koje su naselile Branski srez su:
Kalii, Fazlovii, ahovii, Ljaljevii, Karamehmedovii, Duevii, Drpljani i
Suljevii. Junako pleme Kalia nije se mogla privii u Gornjem Rahiu pa se je
preko 100 kua iselilo u Tursku uglavnom u Izmir.
Danas se ahovie naziva Tomaevo u njemu nema ni jednog Bonjaka. Sadanji
naseljenici ahovia kau, kako esto naroito nou nemogu dobro spavati jer uju
glasove sline uenju ezana.
Nek je vjeni rahmet svim nevinim bonjakim rtvama genocida u ahoviu 1924.
Oktobar 2010.

Enver orovi dipl.ing.

Autor, Enver orovi

Literatura,
erbo Rastoder, Memoari kao historijski izvor ili svjedoenje Milovana ilasa o
dogaajima u Crnoj Gori prvih decenija XX vjeka sa posebnim osvrtom na pokolj u
ahoviima 1924. (Povodom izdanja Besude zemlje na srpskom jeziku), Almanah 3334, Podgorica, 2006.
erbo Rastoder, Tri svjedoanstva o pokolju nad Muslimanima u ahoviima
novembra 1924. Almanah 7-8, Podgorica, 1999.
Hakija Avdi, Poloaj muslimana u Sandaku 1912-1941, Sarajevo, 1991.
Genocid nad iteljima Bukovice i ostalih zaseoka poinjen tokom agresije na
Republiku Bosnu i Hercegovinu prema presudi bjelopoljskog Vieg suda imao je
odbrambeni karakter!? Zahvaljujui genocidu koji su poinili crnogorski policajci nad
golorukim bonjakim stanovnitvom sprijeeno je irenje rata na prostore Crne
Gore?! U najkraim crtama tako izgleda oslobaajua presuda bjelopoljskog Vieg
suda u ponovljenom sudskom procesu protiv sedmorice bivih pripadnika vojske i
policije Crne Gore, tzv SRJ. Zahvaljujui hapenju Ibrahima ikia spaeno je srpstvo
u Crnoj Gori??? Da me nisu uhapsili crnogorski specijalci potpomognuti faistikim
falangama ratnog zloinca Radovana Karadia ne bi ostalo srpskog uha u Crnoj
Gori!? Sve bi ih sa tornja crkve Sv. Petra snajperom, ba ja lino likvidirao. Da nije
bilo deportacija, Morinja, Kaluerskog laza, trbaca, napada na Dubrovnik,
Republiku Bosnu i Hercegovinu, danas ne bi bilo suverene i meunarodno priznate
Crne Gore!? Da nam kukala ti majka ne bi Pobjede i RTV CG, da ne imadosmo
Emila Labudovia, Pericu akovia Bog zna ta bi danas s nama bilo??? Da ne bi
Bonjaka spremnih za kaiicu dunjalukih obmana sjesti u Vladu Crne Gore, Bog
zna ta bi nam danas sa Svetom, Momirom i Milom bilo?! Da nam nisu otjerali
Tumanovaca legendu crnogorskog ojstva i junatva Slavka Perovia, danas u
Crnoj Gori ne bi bilo ovakvih sluajeva. Eh, da graani Crne Gore imaju kulturu
sjeanja, gdje bi nam kraj bio???
Zahvaljujui kratkom pamenju graana Crne Gore i nesmjenjivom reimu, danas
dvadesetijednu godinu nakon dolaska Sveta, Mila i Momira imamo dravu i vladavinu
zasnovanu na ekonomskoj moi pojedinaca mafijake i zloinake prolosti, a
naalost i dananje surove stvarnosti. Zato u Bukovici imamo genocid za koji niko
nije kanjen! Genocid je uradio neko, a ko je ne znamo. Tako za sve zloine
poinjene u Crnoj Gori i neposrednom okruenju sasvim sigurno znamo da je uradio
neko, na pitanje ko? Odgovor: Neko! rtve su uglavnom Bonjaci, zloinci
neko stradalnici i opljakani do gole koe svi. Plav, Gusinje, ahovii, Bukovica,
zbog nekanjivosti zloinaca i nalogodavaca nameu samo jedno pitanje. Ko je
sljedei na redu?
Iz razloga to se svi pravimo ludi i krijemo iza tog famoznog neko danas imamo
da u dalekom New York-u predsjednik parlametarne Bonjake stranke agituje za
Crnogorsku kuu. Vlastitu nam sruio neko a on gradi tamo nekom kuu. Zato
to nam je uvijek kriv neko, poglavar Islamske zajednice u C. Gori apeluje da se iz
zatvora pusti Amina. Eto Bogu hvala imamo dva imena, Crnogorsku kuu u New

York-u i Aminu. Nije vie neko, ve niko!

Postoji i tree ime, koje se nikako ne smije zaboraviti DPSDP koalicija. Jo samo ovaj
put i nikad vie. Ma drava je u pitanju. ta e Milo jadan, mor'o je od Sloba, ne bi on
al mor'o je. Ma samo jo ove rede.
Zato danas u Bukovici nema Bonjaka, ali ima par spomenika u vidu vikend kua.
Zato danas Emilo Labudovi sjedi mirno u crnogorskom parlamentu i eka novu
priliku, dok Marko Milai hrabri novinar nema posla. Zato se danas u Crnoj Gori
sudi Ibrahimu ikiu, a organizatori i izvrioci po zlu uvene akcije Lim sjede u
Vladi u sjenci i na visokim policijskim i dravnim funkcijama. Zato danas Gusinjani i
Plavljani zovu telefonom roake po Americi, nagovarajui ih da doniraju po 500
dolara za Crnogorsku kuu u New York-u, pri tom im prijetei, da ukoliko ne daju
novac, imat e problema prilikom dolaska u CG?! Zato predsjednik BS i uvaeni
reis Islamske zajednice mudro ute o sluaju iki. Zato danas Bonjaci Crne Gore rat
vode oko crnogorskog jezika, pri tom negirajui bosanski. Da je Njegou da vidi ko su
mu danas dini Crnogorci mrtav bi se u grob prevrtao.
Zahvaljujui izofreniji koja hara crnogorskom medijskom i politikom scenom
briselska, (evropska) komisija daje pozitivne izvjetaje vezane za CG. Zato je Crna
Gora jedina zemlja u regionu koja e zahvaljujui kolektivnoj izofreniji veine
stanovnitva sa liderima kojim se trebao baviti Den-Haag, najvjerovatnije ui u EU.
Samo jo ove rede i nikad vie. Pa neka vam je nazdravlje gospodo novopeeni
Crnogorci! Sami ste sebi za ivota obukli efine! Nemate vi hrabrosti za slobodu misli
i djela, a o moralu da i ne govorimo. Jadni su oni koji trguju Ahiretom.
U subotu, 28. 04. 2012. godine, u Kongresnoj sali Hotela Tuzla upriliena je
promocija knjige pod nazivom Kad su vakat kaljali insani ahovii 1924. autora
akademika erbe Rastodera. Domaini promocije bili su: Bonjaka zajednica kulture
Preporod TK, JU Arhiv TK i Drutvo arhivskih zaposlenika TK.
U knjizi se govori o pokolju vie stotina nevino stradalih Bonjaka koji se dogodio
1924. godine u Kraljevini SHS, u toku samo jednog dana, od strane njihovih komija
Crnogoraca i to ne u ratnom, ve u mirnodopskom vremenu!
Komunistiki disident Milovan ilas, iji je otac Nikola ilas bio jedan od uesnika u
ovom pokolju, napisao je knjigu Besudna zemlja, London 1958., gdje opisuje
pokolj muslimana u ahoviima po sjeanju i priznanju svoga oca. Rastoder u knjizi
kae: ,,Milovan ilas navodi da je pobijeno preko 350 ljudi, izvrena brojna silovanja,
kue popaljene i opljakane. Drugi izvori navode brojku od najmanje 500 ubijenih i
zaklanih, dok reisu-l-ulema Demaludin auevi navodi cifru od preko hiljadu djece,
ena i ljudi.
Naime, navodi se da je izvjesni Boko Bokovi bio naelnik kolainskog okruga i
lokalni batina koji se kabadahijski ponaao prema okolini, te se zbog toga mnogima
bio zamjerio. Njega su 07. novembra 1924. godine ubili crnogorski komiti Rado
Bulatovi i Drago Bulatovi. Lokalna crnogorska vlast je odluila da za ovo ubistvo
lano optui borca za prava Bonjaka Jusufa Mehonjia koji se tada uope nije nalazio
u dravi. U vrijeme kad se to dogodilo bio je u Albaniji. Koordiniranom akcijom vlast
je Crnogorcima koji su se prijavili kao dobrovoljci osvetnici dala odrijeene ruke

da u roku od 24 sahata izvre tobonju krvnu osvetu nad muslimanima, garantujui

im da niko nee odgovarati za ono to e osvetnici u roku od 24 sahata uiniti
muslimanima. U noi izmeu 9. i 10. novembra 2.000 dobrovoljaca osvetnika
krenulo je na ahovie i okolinu sa namjerom da unite to vei broj Bonjaka, za
jedan dan, na prostoru od 19 kilometara.
Po priznanju Nikole ilasa koje navodi njegov sin Milovan ilas u knjizi Besudna
zemlja Bonjaci muslimani su u veu izlazili iz svojih kua, ne znajui za ono to ih
eka. Pokolj je poeo i cijelu no se vrio nad nespremno zateenim muslimanima. Na
planiranoj duini od 19 km pokolj je nastavljen i sljedeeg dana.
U knjizi se navodi uznemirujui opis dogaaja prema kojem su u jednoj kui zatekli
Bonjaka koji je, ne znajui za ono to se oko njega zbiva, zaklao ovcu i upravo se
spremao da na oblinjoj ljivi oguli njenu kou. ilas navodi da su zloinci doli na
ideju ,,da njega oderu. Uinili su to, nastojei da ga prilikom dranja to due ostave u
ivotu. Na kraju su mu iupali srce i bacili ga psu koji je bio pored njih. udili su se
to pas nije htio jesti to srce
U jednoj nezvaninoj istrazi koja je ubrzo od strane vlasti zatakana, Danilo Jaukovi
ispituje starce u poodmaklim godinama ivota, nekadanje uesnike pokolja nad
muslimanima, pa im, izmeu ostalih, postavlja i pitanje: ,,Jeste li sve te muslimane
pobili za 24 sata? Uesnici, u vie glasova, odgovaraju: ,,Produili smo jo sutra do
pola dana!
U knjizi se navodi da je svima jasno da je krvna osveta bila samo izgovor za povod
napada na muslimane i da je prilikom pokolja nad njima ee bilo uzvikivano
,,Istrijebimo zemlju od nekrsta! Navodi se i sluaj da je jedan Crnogorac, Novak
Haanin, uspio spasiti 13-to godinjeg bonjakog djeaka, ali je radi tog ina umalo i
sam stradao.
Autor navodi pisanje Milovana ilasa, po sjeanju i priznanju svoga oca Nikole koje,
zaista, izaziva muninu kod itaoca: ,,Nakon to su taoci u akoviima bili poklani,
iao je jedan seljak iz naeg sela Sekula, od jednog mrtvaca do drugog, reui im ile
na nogama. Tako se radi volovima, nakon to ih se sjekirom oborilo, da se ne bi
ponovo mogli dii, ukoliko su jo ivi Djeca su bila otrgana od majinih ruku i
sestara i pred njihovim oima zaklana Muslimanskim svetenicima su upali brade i
urezivali krstove na elo
Rastoder dalje navodi: ,,Poslije genocida koji je zadesio cijelu ahoviku kapetaniju,
preivjeli Bonjaci su se iselili odlazei duboko u Sandak, za Bosnu ili prema
Turskoj. Na njihova imanja su se naselili oni koji su zloin i poinili, tako da danas
tamo ive njihovi potomci, na tuoj okrvavljenoj zemlji. Kako nita ne bi podsjealo
na Bonjake i Islam, Crnogorci su poruili obje damije i promijenili naziv mjesta
ahovii u Tomaevo.
Promotori knjige Kad su vakat kaljali insani: Dr. Novak Adi, Dr. Sead Selimovi,
Dr. Azem Koar i Dr. Izet aboti istakli su veliki znaaj koji ova knjiga ima u
utvrivanju istine! Po njihovim rijeima, ovdje se ne radi o prizivanju prolosti, ve o
kazivanju istine o poinjenom zlu!

Autor akademik erbo Rastoder pisanje poinje predgovorom pod nazivom

injenice govore i prvim reenicama: ,,Moete li zamisliti zemlju u kojoj u jednom
danu bude pobijeno nekoliko stotina ljudi, a da za to ne samo da niko nije odgovarao,
ve nije ni sprovedena bilo kakva istraga? Moete li zamisliti drutvo koje o najveoj
mrlji crnogorske novije istorije nikada javno nije progovorilo?
Dr. Sead Selimovi je publici objasnio da knjiga od 538 strana ima pet poglavlja: Kad
su vakat kaljali insani, Zloin u literaturi i tampi, Dokumenta govore, Izbjeglice i
Vanije linosti koje se povezuju sa ahoviima 1924. godine.
Dr. Izet aboti kao domain promocije, direktor JU Arhiva TK i jedan od promotora
publici je zahvalio na prisustvu i podrci.
Dr. Azem Koar je, izmeu ostalog, predloio da se preduzmu praktini koraci u ime
pobjede pravde, te kazao da najmanje to Crna Gora moe uraditi je da javno
okvalificira zloin pravim imenom i da vrati ahoviima (dananjem Tomaevu)
ime. Prijedlog je bio propraen aplauzom publike.
Meutim, najveim aplauzom je propraeno izlaganje Dr. Novaka Adia koji je,
prilikom promocije izmeu ostalog, izjavio: ,,Po meni, ova knjiga je pria o
nekanjenom zloinu. Tada je poinjen zloin GENOCIDA, izvren iz motiva vjerske
mrnje, da se fiziki istrijebi jedan narod!
Rastoder je navodio i citate iz djela koja, izmeu ostalih genocida, obrauju i genocid
u ahoviima: Kontinuitet genocida nad Bonjacima Mustafe Imamovia, Prilozi
za izuavanje genocida nad Bonjacima Muharema Omerdia, Historija genocida
nad Bonjacima Smaila ekia i Deset genocida nad muslimanima Balkana
Mustafe Spahia.
Prema statistikim podacima iz 1921. godine na podruju Vraneke doline ahovii
i Pavino polje ivjelo je 2.755 muslimana Bonjaka koji su se prezivali: ahovi,
ehovi, Fazlovi, Ljuca, Kajevi, Kujevi, Mehonji, Tandir, Tuti, Kofrc, atovi,
Faki, Hot, Luka, Hasi, Hadibuli, Pepi, Alomerovi, abanagi i dr.
Preivjeli potomci ahovia su dananji Fazlovii u Tuzli, ahovii u Tuzli i Brkom
i mnogi stanovnici elia, Rahia, Islamovca i drugih mjesta u Bosni i Hercegovini.
Za vrijeme agresije Srbije na Bosnu i Hercegovinu mnogi potomci iz ahovia su
zahvaljujui sjeanjima svojih djedova, pruili jak otpor agresoru i uspjeno se
odbranili.
Meutim, autor knjige Rastoder je publici kazao da je imao i negativna iskustva sa
nekim potomcima ahovia koji su u razgovoru sa njim izjavljivali da im je ,,djed
doao odnekud iz Sandaka i da oni nita drugo ne znaju!
Mersada Nuruddina Agovi
PRVI PUT OTVORENO O JEDNOM OD NAJVEIH ZLOINA U CRNOJ GORI

ta se deavalo u ahoviima prije 85 godina?... ahovii su dananje

Tomaevo... U ovom kraju vie ne ive Muslimani... Kako je poginuo Boko

Bokovi?... Kako je njegova pogibija posluila da se lano optue Muslimani i

da se krene u njihov pokolj?... Zato se o tome nije nita napisalo?... Da li je
Milovan ilas jedini Crnogorac koji je govorio o ovom zloinu?...

OBRAANJE
CRNOGORSKOJ

PROF.

DR.

ERBA

RASTODERA
JAVNOSTI

Na 85 godinjicu jednog od navjeih

zloina koji su se desili u Crnoj Gori,
Prof. Dr. erbo Rastoder se obratio
iroj javnosti sa tekstom, u dnevnom
listu Vijesti, kojim je podetio na
zloin koji se desio 9 i 10. Novembra
1924. godine. U tekstu se kae:
"Moete li zamisliti zemlju u kojoj u
jednom danu bude pobijeno nekoliko
stotina ljudi, a da za to ne samo da
niko nije odgovarao, ve nije ni
sprovedena bilo kakva istraga?
Moete li zamisliti drutvo koje o
"najveoj mrlji crnogorske novije istorije" nikada javno nije progovorilo? Moete li
zamisliti potomke rtava koji ni poslije 85 godina od dogaaja apatom govore o
istom? Moete li zamisliti potomke delata koji uz rijetke izuzetke, odbijaju da javno
govore o dogaaju o kojem znaju mnogo iz pria starijih? Moete li zamisliti uopte
potrebu autora da ovim tekstom podsjeti na jedan dogaaj od prije 85 godina, kojeg
se danas stide svi, bili potomci delata ili rtava? Jedan od paradoksa ovih prostora
je i injenica da kada je u pitanju suivot razliitih vjerskih i nacionalnih entiteta
postoje dvije potpuno razliite prie. I, naalost, obje su tane. Jedna je ona o
suivotu, toleranciji, vjenoj upuenosti jednih na druge. Druga je atavistika i govori
o sukobljavanju, satiranju, potiranju, nasilju nad slabijima. Rekao sam, ne sluajno
"naalost, obje su tane" da bih pokazao njihovu meusobnu zavisnost i naglasio da
pria o toleranciji i suivotu ima smisla samo ako se prethodno racionalizuju ove
druge prie iz tamnih naslaga nae iskrivljene podsvijesti i predaju organizovanom
sjeanju kao nauk generacijama. U protivnom, naa atavistika svijest se samo
dodatno truje i zloini e se ponavljati, o emu tako ubjedljivo svjedoi novija istorija.
Jedna od takvih pria je ona o pokolju nad muslimanskim ivljem u Vranekoj dolini
prije tano 85 godina. Da bi mogli dati bar djelimine odgovore na pitanja sa poetka
ovoga
teksta
navodimo
injenice.
Pokolj u ahoviima je bio najvei zloin nad muslimanima u mirnodopskim uslovima
u Kraljevini SHS. Dogaaj se zbio izmeu 9. i 10. novembra 1924. godine. Prethodno
su 7. novembra 1924. crnogorski komiti ubili Boka Bokovia, naelnika
Kolainskog okruga. Za ubistvo Bokovia optuen je lano muslimanski komita Jusuf
Mehonji, koji se tada nije ni nalazio na tom podruju. Tokom sahrane Bokovia
donijeta je odluka o \\\"osveti\\\". Nou izmeu 9. i 10. novembra krenulo je oko 2.000
\\\"osvetnika\\\" na muslimanska sela u Pavinom Polju i ahoviima, koja su, dva
dana ranije, razoruale tadanje vlasti. Vlasti su bile pokupile taoce pod izgovorom

da su im ivoti ugroeni. Meutim, 28 talaca je ubijeno, a ostali su uspjeli da se

otkupe. Dijete od 13 godina je spasio jedan Crnogorac, koji zbog ovog ina umalo
nije doivio sudbinu ubijenih. Prema podacima naelnika Pljevaljskog okruga,
ubijeno je oko 120 muslimana i zapaljeno oko 45 kua, dok Milovan ilas navodi da
je pobijeno preko 350 ljudi, izvrena brojna silovanja, kue su popaljene i opljakane.
Drugi izvori navode brojku od najmanje 500 ubijenih i zaklanih, dok reis-ul-ulema
Demaludin auevi navodi cifru od preko 1.000 djece, ena i ljudi. Slina sudbina
je bila namijenjena i muslimanima Bijelog Polja, koji su navodno radi zatite trebalo
da budu prebaeni preko ahovia, ali ih je spasio jedan srpski oficir koji je otkrio
zavjeru. Pokolj u ahoviima je uzrokovao potpuno iseljavanje tamonjeg
stanovnitva, najveim dijelom u Tursku, mada se dio njih naselio u Pljevlja, Sarajevo
i istonu Bosnu. U tadanju optinu Gornji Rahi, srez Brko, naselilo se 140
porodica sa oko 400 lanova. Prema popisu iz 1921. (dakle prije pokolja) na tom
podruju je ivjelo 2.755 muslimanskih stanovnika (1.559 u Pavinom Polju i 1.195 u
ahoviima). Poslije pokolja ostalo je da ivi samo jedno muslimansko domainstvo,
koje
je
prelo
u
pravoslavlje.
Tadanja drava je bila parlamentarna zemlja. Pa ipak, itav zloin je bio zatakan.
Da je ko god tada makar poveo i najpovrniju istragu, veoma lako bi otkrio i one koji
su vrili zloine i njihove voe. No, istrage nije bilo. Osuena su, simbolino dva tri
straara zatvora u ahoviima, jer su se bili dogovorili s "osvetnicima"da im predaju
zatvorenike. Razumije se, bila je najavljena obimna istraga. Sve je ispalo sprdnja s
pravdom, bar tako tvrdi ilas, osoba koja je javno i prva progovorila o ovom zloinu
bez pandana u crnogorskoj istoriji. Danas se pouzdano zna da su Boka Bokovia
ubili kolainski (rovaki komiti), zna se i koji, svetei se zbog ubistva Petra Dulovia,
koji je ubijen samo zato to je bio brat poznatog komite Todora Dulovia, inae
pobratima
ubica
Boka
Bokovia.
Paradoks svakog zloina je u tome to mu se naknadno u interpretacijama daje
smisao. ilas motiv pokolja smjeta u kontekst vjerskog atavizma i mrnje izmeu
"krsta i polumjeseca", to je, po nama, sasvim pogreno objanjenje, jer kako onda
objasniti brojne zloine meu istovjercima o kojima isti autor nairoko pie.
Zloin najbolje objanjavaju posljedice i odnos potomaka prema njemu.
Paradoksalno, ali se u tome moe prepoznati i smisao ovoga zloina. Sa jednog
prostora je nestalo muslimansko stanovnitvo, osueno od osvetnika da ispata
grijehove vjekova, taloene u mitskoj svijesti onih koji misle da postoji njihova
gradacija, po kojoj se oni mogu dijeliti na manje ili vie. Ako razgrnete maglu
nataloene mitske svijesti kod svih balkanskih naroda, vrlo esto ete otkriti da se iza
patetinog pozivanja na istoriju, najee krije prizemno koristoljublje proisteklo iz
ne rijetkog shvatanja rata kao zanatske djelatnosti i naina privreivanja.
Nije za poreenje, ali samo kao primjer atavizma i neznanja koje caruje ovim
prostorima - ako danas etate Istanbulom, veoma esto ete naii na zgrade ija je
polovina fasada ureena, a druga ruinirana. Objanjenje je da su u ruiniranom dijelu
zgrade nalaze stanovi Grka koji su napustili te prostore poslije rata 1923. Do danas
se u te stanove ne smije useliti niko, jer njihove tapije glase na imena vlasnika iz
vremena
prije
rata.
Zato danas uopte pisati o zlu u vremenu kada nae politike elite afirmiu vjerski i

nacionalni sklad, toleranciju i suivot kao osnov za optimizam koji svako razuman
podrava? Mislimo da svaku, pa i ovu priu, zrelo drutvo treba da racionalizuje,
injenino potvrdi i ovjeri i smjesti je u istoriju kao ve isprianu priu. Istorijsko
iskustvo pokazuje da su na Balkanu, i ne samo na njemu, svi sposobni za zloin. Ali na
ovim prostorima prie o zloinima nerijetko lie na propagandu zla u zaaranom
krugu beskonanih osveta. Takvo shvatanje esto uzrokuje poimanje istorije kao
prirunika zla, koje sadri samo one lekcije koje mogu pravdati moje zlo. Zato na
Balkanu svi narodi misle da imaju pravo na zlo i da se to pravo uveava brojem
mojih rtava. Otuda i potreba da se one stalno uveavaju u vremenima kada se
krug zla eli ponovo odmotati u svijesti onih koji smisao svog ivljenja nalaze u
nesrei drugih. Zato je o zlu podjednako teko i priati i utati, jer i jedno i drugo
moe liiti samo na svjesno ili nesvjesno pravdanje ljudske destrukcije. A nje je na
ovim prostorima bilo vie nego bilo gdje drugdje. Zato su knjige o zloinima i
najdeblje, a prie o zlu i najdue. Kada proitate samo jednu, iz istog tematskog
kruga, vi moete postati sauesnik. Kada proitate sve, moete se razoarati u ljudsko
bie. Mislim da je vrijeme da utanjem o zloinu odbijemo da budemo sauesnici i da
jedna cjelovita i argumentovana do kraja ispriana pria moe biti poeljna terapija
za lijeenje ostataka atavistike svijesti koja ui u svima nama. Za poetak bilo bi
lijepo kada bi bar jedna ulica u Bijelom Polju nosila ime oficira koji je odbio da bude
sauesnik u zloinu, ako mu se ime uopte zna."

KO JE BIO BOKO BOKOVI I KAKO JE NJEGOVA POGIBIJA

UPALILA
FITILJ
ZA
POKOLJ
MUSLIMANA?
Boko Bokovi ( na slici) je bio crnogorski
oficir, vatreni pristalica ujedinjenja Srbije i Crne
Gore 1918. godine. Postao je i naelnik
Kolainskog okruga. Bio je sin poznatog
crnogorskog etovoe
Lazara Bokovia.
Predvodio je guenje pobune crnogorskih komita
u Rovcima. Ova pobuna uguena je u krvi, a
desetine porodica Bulatovia oerano u zatvore i
poubijano.
Bokovi je poginuo 07. Novembra 1924. godine,
na putu od Mojkovca prema ahovicima u mjestu
obod kod Cera. Dugo vremena se vjerovalo da
su Boka ubile crnogorske komite Rado i Drago
Bulatovi iz Rovaca. Njih je angazovao
Bokovicev glavni politiki protivnik Dimitrije
Bulatovi,
uitelj
iz
Rovaca.
.
Boku je postavljena zaeda u mjestu Cer. Boko se tu pojavio u pratnji svog blinjeg
roaka Milete Bokovica. Komite su otvorile otvaraju vatru, Boka ubijaju, dok je
Mileta bio
ranjen.
Bokovieva sahrana je obavljena 09. Novembra, a prema pisanim podacima
prisustvovalo je preko 2 000 ljudi, to je i najvea sahrana ikad zapamena u tom

kraju. . Drani su vatreni govori, za ubistvo su optueni lokalni muslimani, begovi

Jusuf Mehonji i Husein Bokovi. . Govornici su pozivali na osvetu, a Naelnik
kolainskog okruga pozvao je prisutne da se u roku od 24 sata osvete za Bokovu
smrt.
Raspaljena masa odmah je pola u napad na Muslimane u mjestima ehovie i
Vranje. Ovaj iznenadni i podmukli napad izvren je 9. i 10. novembra. 1924 godine.
Tako su Crnogorci, nakon Bokove sahrane i proturene lane vijesti, krenuli,
predvoeni oficirima starocrnogorske vojske, u napad na Muslimane. Napad je
izvren pred no i tokom noi, prilikom ega je stradalo vie od
500 Muslimana. Ubijani su na najsvirepiji i najpodmukliji nain.

ZATO SU CRNOGORCI UTALI O OVOM ZLOINU

85 GODINA
U svojoj knjizi "Besudna
zemlja ", Milovan ilas je
jedini Crnogorac koji je
opisao ovaj pokolj u kome
je uestvovao i njegov otac
Nikola ilas. Otac mu je
priznao kako se sve to
desavalo, kao i neke detalje
tokom samog genocida
ilas pie:
" ... ak se i veina uesnika iz
tog pohoda stiela onog to se
dogodilo i to su injeli. Ali - injeli su. I moj otac, koji nije bio sklon surovostima,
nerado je priao o svemu tome. I on je oeao stid od sudjelovanja u tim zbivanjima,
kakav vjerovatno oeaju, kad se otrijezne pijanci poslije izvrenih nedjela.... Ubijeno
je oko tri stodine i pedeset ljudi, mnogi na grozovit nain.... Bili smo i mi, ja i
najstariji brat, zgranuti i uasnuti. Osuivali smo oca to se i on poveo za gomilom,
mada u pokolju nije uestvovao kao bivi oficir, nije mogao izostati iza svojih kolega i
svojih bivih vojnika, a da ne bude osramoen... "
Milovan ilas je detaljno opisivao i zloine koji su tada injeni nad muslimanskim
narodom...
(1817 -1903 ), , ,
. .
- . .
1839. . ,
.
.
1854. . ,

 .
. - ,
.
1861. -
1876 1878. .
, ,
, ,
,
, ,
. 1882. .
.
-
.
.
, , . ,
, , , .
,
.
Momilo aleti:
POBUNA U BJELOPAVLIIMA 1854. GODINE

Poslije crnogorsko-turskog rata 1852-1853. godine i velikih ratnih pustoenja

najplodnijih prostora Crne Gore (Bjelopavlia, Crmnice i drugih), nastupila je teka
nematina i glad. Stanje je jo vie pogorala nerodna 1854. godina, kada su pojedine
porodice naprosto umirale od gladi.
Crnogorski dravni interes je nalagao da se u pograninim krajevima striktno
potuje dogovor o miru s Turcima, to je jo vie pogoravalo polozaj tamonjih
stanovnika, koji su, pored ostalog, upadima u tursku teritoriju dolazili do plijena koji
bi im pomogao u odranju porodica.
Prirodno je da se u takvim okolnostima javi veliko nezadovoljstvo, kao posljedica
opte egzistencijalne nesigurnosti. Tu atmosferu je pojaano koristio skadarski vezir
Osman-paa, pa je svim sredstvima, obeanjima i potkupljivanjem vezivao za sebe
opozicione prvake iz Bjelopavlia, Pipera i Kua i podsticao ih na otpor Cetinju.
Opozicija je sa svoje strane takoe koristila stanje duha u narodu i snanom
propagandom na sve mogue naine nastojala da omrazi Knjaza. U novembru
prethodne (1853) godine iz Crne Gore u Austriju emigrirali su glavni nosioci politike
protiv knjaza Danila: Pero Petrovi, serdar Milo Martinovi i Stevan Perovi Cuca, ali
su njihove veze u zemlji ostale brojne i jake. Pero je, istina, umro u Kotoru 28.
januara 1854. godine, ali to nije umanjilo djelovanje opozicije u inostranstvu, a ni u
zemlji, e joj je na elu bio orija Petrovi. Prema njihovim zamislima je i

organizovana pobuna u Bjelopavliima, Piperima i Kuima 1854. godine. Njihov

glavni cilj je bio zbacivanje knjaza Danila sa vlasti i zadravanje glavarskih i
privilegovanih pozicija, njih i njihovih sljedbenika. Na toj osnovi su okupili jedan broj
istaknutih ljudi u plemenima, koji su bili organizatori pobune. Prema planu za koji se
znalo na Cetinju, pored ostalog Stevan Perovi Cuca, koji je kolovan u Beogradu i
imao jake veze sa srpskom vladom i dvorom, trebalo je da ide u Srbiju i otud
obezbijedi dovoljnu novanu pomo za uspjeh pobune. Na osnovu takvog plana
pripreman je oruani ustanak.
Organizatori pobune u Bjelopavliima su bili pop Risto Bokovi, sa dva brata od
strica, popom okom i Vidom. Risto je, inae, bio oenjen sestrom knjaza Danila,
Janom. Sa Bokoviima je saraivao i Petar Pavievi iz Pavkovia, kao pripadnik
opozicione struje protiv Knjaza koju je predvodio orija Petrovi.
Sukob i netrpeljivost izmeu Bokovia i Knjaza nijesu bili izazvani trenutnom
ljutnjom, kako se to pokusalo predstaviti, ve sa mnogo dubljim razlozima i duim
trajanjem. U podjelama koje su nastale u Crnoj Gori ko je za Zeka, ko je za Pera i
oriju Bokovii su se oigledno opredijelili za ove druge. Pop Risto je za to imao
i vrlo konkretan, materijalni razlog. On je, naime, sve do novembra 1852. godine
imao pravo povlaene trgovine solju, a tada mu je, na Knjaev prijedlog, to pravo
Senat uskratio, u sklopu irih reformi koje su uvedene u oblasti trgovine.
Kada je krajem 1853. godine Pero Petrovi sa pristalicama emigrirao u Austriju
(Kotor), Crnom Gorom se prosuo glas da su istovremeno, strijepei za svoje ivote, u
Spu kod Turaka otili pop oko i brat mu Vido Bokovi. Tih dana Bokovii su
poslali poruku Knjazu traei da odmah abdicira u korist orije Petrovia, a da
emigrantima dozvoli povratak i to na sljedei nain:
... ako se do tri dana ne odree sam knjaevstva i ne preda vladanje oru, i ne
pozove serdara Mila na trag da e svi predat se veziru Skadarskome.
O njihovom, kao i o izbjeglitvu cuckog serdara Andrije Perovia javlja Srbski
dnevnik 25. novembra 1853, ali ve 29. novembra vijest o bjekstvu Bokovia
demantuje, navodei da im Bjelopavlii nijesu dali da idu na Cetinje da prisustvuju
skuptini glavara koju je Knjaz sazvao i na kojoj je odlueno da se Pero Petrovi,
serdar Milo Martinovi i Stevan Perovi-Cuca, kao izdajnici otadbine trajno osuuju
na izgnanstvo.
Moe se pretpostaviti da se Knjaz nije obrtao na poruku Bokovia, a jo manje
na onakve ultimatume oko abdikacije, meutim, ovim je potpuno jasno objelodanjeno
neprijateljstvo prema Knjazu, koje e za oko pola godine prerasti u pokusaj oruane
pobune.
Iz Bjelopavlia su uz oriju Petrovica bili i pop Punia Pavievi sa urom
Todorom Kadiem.
Sve navedene linosti iz Bjelopavlia pripadale su poznatim porodicama i bratstvima,
a i kao pojedinci imali su zavidan uticaj i ugled u plemenu. Vido Bokovi je bio
miljenik vladike Rada i njegov bliski saradnik. Oigledno je da mu je u Danilovo
vrijeme pozicija bitno promijenjena. Pop Risto, pop oka i Vido Bokovii i sa njima
Punia Pavievi i stric mu Petar, plemenski kapetan Pavkovia su u Bjelopavliima
bili glavni nosioci opozicionog rada protiv Knjaza i svega onoga to je on kao novinu
uvodio u Crnu Goru, vjerujui da mogu za sobom u datom trenutku povui veliki dio

naroda. Zbog toga su i stali na celo pobune.

Izmiljeni povod za pobunu je bio, kako je reeno, tradicionalni narodni skup u
manastiru Ostrog 1854. godine, na kome su Knjaz i njegova pratnja perjanici,
navodno, osramotili neke nevjeste i evojke iz Bjelopavlia.
Naravno, to je bila samo propaganda, ali su je mnogi prihvatili kao punu istinu.
Tome su pomogle i neke tadanje srpske i austrijske novine koje su dopirale do Crne
Gore, a kasnije i neki istoriari i etnografi, koji su taj glas prihvatili bez ozbiljnije
provjere, poput Petra obajia. Iza ovako prljave propagande u nekim austrijskim
listovima, koji su izlazili na srpskom jeziku, stajao je Stevan Perovi-Cuca, pa je
Knjaz lino zvanino urgirao kod austrijskih vlasti da se objavljivanje lai o njemu
prekine.
Potka te preuveliane i u osnovi izmisljene prie je sljedea: Na Trojiin dan se kupi
velika masa ljudi u ostroki Manastir. Skupu prisustvuju mladi i stari, glavari i obian
svijet, mukarci, ene, mlade. Te, 1854. godine na sabor je doao i Knjaz, a sa njim i
njegov lini prijatelj, francuski konzul u Skadru, Ekar i drugi gosti. Na saboru su bili i
svi vieniji Bjelopavlii. Uvee, kad je uobiajeno narodno veselje, Knjaz je trazio da
lijepi momci i nevjeste i evojke igraju kolo, a nakon toga su njegovi perjanici
katunjani, navodno, po Danilovom nagovoru, obljubili neke od tih ena.
Ta pria i danas, u razliitim varijantama, ivi i povremeno razne pamtie daju
povoda da se napie kakav feljton ili lani u novinama, i danas sa tano odreenim
politikim ciljem, kao u vrijeme samoga dogaaja.
Ovim povodom se desilo neto to je sasvim suprotno crnogorskom mentalitetu,
pa i moralu. Umjesto da se svoja sramota krije, (ako je bilo), da o njoj nikad niko ne
sazna, a obraz da se pere bez velike galame, pria je upravo od Bjelopavlia tako
munjevito rairena, ali ne sa ciljem da opravda navodne rtve, nego da narod uvjeri
kako je Knjaz nitavilo spremno i na takve niske postupke. Prema narodnom
kazivanju, u irenju propagandne prie vodeu ulogu je imao pop Risto Bokovi i
njegova supruga Jana, sestra Danilova, to je, bar to se nje tie, naravno, malo
vjerovatno. Navodno je pop bio legao da spava i zaspao kad je kod njega dotrala, sva
usplahirena Jana, koja je i sama bila u kolu, i rekla mu kako nije smio dozvoliti da se
pred ostrokom svetinjom brukaju Bjelopavlii, jer su se Knjaz i perjanici grubo alili
sa naivnim enama i nevinim evojkama koje su bile u kolu.
Interesantno je pratiti, kako je vrijeme prolazilo i kako je koja generacija ovu
priu prihvatala i prenosila dalje, tako je itav dogaaj dobijao na grubosti i nemoralu.
Na kraju je ispalo, da to nijesu bile samo slobodnije ale i zadirkivanja, nego ak i
silovanja, u kojima je uestvovao i Knjaz lino.
ini se da je verziju ovoga dogaaja, koja je najblia istini, opisao Blao Milovanov
Vuleti u knjizi:
Biljeke i prianja iz ivota starih Bjelopavlia po prianju starih Brana. Vuleti je
roen 1859. godine, znai odrastao je i ivio sa neposrednim uesnicima dogaaja, a
kako sam kae:
Moj otac kao bivi perjanik knjaza Danila bio je o Troiinu dne (1854) u Ostrogu na
manastirskom saboru. On je bio posmatra pod Ostrogom i uesnik u buni (1854), pa
je svome sinu o svemu priao kako je bilo od poetka do kraja.
Vuleti biljei:

... knjaz tada otsjedne u jednoj manastirskoj kui. Da bi goste moga po veeri
ime da zabavi, naredi da se u prizemlju njenom priredi jedno kolo. Prostor za igranje
bio je dobro osvijetljen. U etiri ronika gorela su etiri fenjera. Tako su se igrai u
kolu mogli lijepo viet. Tome je kolu prisustvovao i knjaz sa svojom svitom i njegovi
gosti. Tu su bili zastupljeni i neki Bjelopavlii, tako: pop Risto Bokovi (zet
knjaev), sa enom, Vido Novakov (Bokovi M.S.) sa enom, kapetan Blao
Radovi sa snahom, pop Punia Pavievi sa zenom, Milovan Miev Vuleti
(Jovanovi) i jo neki vieniji Brani. [/i]
Knjaz, dakle, nije na ovoj veernjoj sveanosti bio okruen samo svojom pratnjom i
katunjanima, nego su sa njim bili i brojni bjelopavliki glavari i prvaci, neki i sa
suprugama.
Vuleti dalje nastavlja:
Kako za to kolo nije bilo dosta ena, knjaz naredi perjanicima da iz naroda, to
tu o saboru bjee doa, izaberu jedno 15-20 koje su bile glednije na oko i oevenije,
da bi gosti sa njega ponijeli ljepi utisak i da vide kako ima odabran narod. Da u kolu
ne bi igrao veliki ovjek i mala ena ili obrnuto, knjaz je sam odreivao koji e ovjek
sa kojom enom da igra. U kolu su najvie igrali perjanici i Branke, a bilo ih je i
drugih. Igralo se Crnogorsko kolo i Zetsko kolo. Kada je knjaz mislio da je
igranja bilo dosta, udari dlan o dlan, ime dade znak da je igranje zavreno. Tada je
rekao: A sad neka svaki svoju (onu s kojom je igrao) napoji.
Sjutradan izjutra susrete jedan stariji Crnogorac Jovana Maanova, komandira
perjanikog, i zapita ga u ali:
A da, oe, napoji li ti onu tvoju, ka to je knjaz reka?.
Jovan mu na to odgovori: Ne ja, Boga mi, nego je i ....... (poljubio). Tako se ona
rije knjaeva tada prevela na bezobraznu, da je knjaz tobo rekao mjesto napoji ........
(poljubi). Te nezgodne rijei pale su meu prolazeim svijetom, te se brzo pronijee
kroz narod koji tu bjee, i ponu da se tumae raznoliko. Tu pade ljaga na neke
Branke, a najgore proe jedan Martini. Njemu Jovan Maanov ree za njegovu
snahu gadno da se nije moglo otrpljet. Kroz narod pone da se govori:
Katunjani nam evo udarie na obraz i s nama se zveknu, a grdne nae sramote za
Boga! te Brani poee da se bune. Jedni su bili da se Katunjani sa sabora prosto
najure, a drugi su te stvari posmatrali mirnije. Tada se nekoliko uglednijih Brana
okupi i zdogovori da se od knjaza zatrai da se Katunjani za nanijetu ljagu brdskim
enama izvinu pred Branima, i, kako je pop Risto Bokovi bio zet knjaev oni nau
da e biti najzgodnije ako tu poruku bude on lino knjazu saoptio. Knjaz je bio uo o
onome to je Jovan bio izgovorio, ma je znao da je on sprdaina i brz na jeziku, pa se
pravio nevjet i popu Ristu nita ne odgovori, a poslije vie da se iz toga moe ravo
dogodit, te se sa svitom brzo pokupi i napusti iznenadno Ostrog i Bjelopavlie.
Bjelopavlii, koji su o Troiinu dne bili u Ostrogu, viee kakva rije ostade
na brdske ene i rijee da zbog toga podignu bunu. Vido Novakov, pop oko,
Milovan Miev (Vuleti M.S.), pop Punia (Pavievi M.S.) i jo neki
Bjelopavlii objave po cijelom plemenu da se svi Brani, koji mogu puku nosit,
okupe u odreeni dan na zbor kod manastira drebaonika, da se tu dogovore ta ce
radit prema onome to se dogodilo u Ostrogu. Na zbor dou gotovo svi plemenici,
osim jedan mali dio onih koji e ih izdat....
Pozivajui se na priu Bekice Vidova Bokovia serdar Radivoje Turov Plamenac

u svojim opirnim memoarima daje i neke dodatne detalje o zbivanjima u Ostrogu:

Ove godine, kao i prvija Gospodar Knjaz Danilo I Petrovi posjetio je ovu veliku
narodnu svetkovinu sa svojom pratnjom. Poto se poklonio svetim motima Svetoga
Vasilije udotvorca odsio je u Donji Manastir u kui zvanog popa Jovana, te na
Troiin dan uvee poslje veere naredi svojoj pratnji da zanu kolo u kui kod njega.
U tome kolu bjee mukija dosta, no enskija malo, tako da ne mogahu vodit kolo sa
mukijema. Tu bjee i ena vojvode Mirka, a snaha Knjaeva, dvije sestre Knjaeve i
dvije roake. To bjehu ene koje su tu mogle mjesta imati. Zato Knjaz Danilo naredi
nekim perjanicima da pozovu iz opteg nekolike enske da potpune kolo Knjaevo u
kui. Perjanici poslati pozovu nekolike enske iz opteg brckog da pou sa njima u
kuu u kolo kod Knjaza. No, kako ono bjee po noi, ove enske ne hednu se odvojit
od svog drutva, a perjanicima se uinje sramota da se povrate bez uspjeha, te oni
primoraju pozvane enske, te ih povedu sa sobom u kuu i pridrue kolu. Ovo se
odmah razglasi proz brcko kolo i zau se jedan nepoznat glas koji viknu glasno: to
ovo bi Brani te nam se pograbie zene i evojke noas? Ovi glas razjari u onome
skupu buku i negodovanje koje je trajalo cijelu no.
Sjutri dan sretne se serdar Blao R. Radovi iz Martinia sa kapetanom evskim
Jovanom Maanovijem Vukotiem i ree mu:
to ovo uinjeste noas od nas o Jovane Maanov, te nam pograbiste ene na silu.
Jovan se nae kao uvrijeen sa ovakvim neosnovanim pitanjem, pa odgovori ovo:
Uinjeli smo to nam je volja bila. Noas sam ti lea sa snahom te sam obrlja gae
od nje, no doi da mi ih opere. Ovo je prouzrokovalo velike nesretne posljedice
koje su za ovim dole. Na ovo se osobito uzbune Brani, nalazei se prezreni i
ponieni do skota od Knjaeve pratnje. Sad postane javno uzbuenje i veliko
negodovanje meu Branima da su sasvijem ostavili svetkovinu ostroku i povratili se
svojim kuama silno uvrijeeni.
Prema nekim drugim kazivanjima pop Risto je mnogo grublje ujutro odbrusio
Knjazu, govorei:
Nee Zeko maniti tako igrati sa Bjelopavliima, a ja biti iv, to je teko
povjerovati, jer se Danilu tako niko nije smio obratiti, a da odmah ne snosi posljedice.
Ono to narod nije znao, pa ni pisac gornjih redova (Vuleti) i njegov otac, dobro su
znali i pop Risto i Knjaz. Knjazu je bila jasna politika pozicija popa Rista, a ovome
jo bolje Danilova odlunost u stvaranju novih odnosa u dravi. Knjaz sigurno nije
bio zaboravio onu ultimativnu poruku od prije nekoliko mjeseci, iza koje je stajao i
Risto, kojom su Bokovii od njega traili da abdicira sa prijestola. A tada nije bilo ni
ostrokog sabora, ni bruke koju su, navodno, Bjelopavliima napravili perjanici. To
im obojici nije dalo da u tom trenutku i na tome mjestu otvore direktniji sukob.
Vieli smo da je Vuleti decidan u tome da su se igrala Crnogorsko kolo i
Zetsko kolo. Mogue je da je kod starijih Bjelopavlia prisutnih na saboru
podozrenje izazvalo i to sto su mladii i evojke igrali u istom kolu. Naime, postoje
podaci, kada je rijeo Crnogorskom kolu da je to do samog kraja XIX vijeka bilo
preteno muko kolo, osobito ako nije na skupu bilo enskih osoba ili ih je bilo malo.
Ako je i bilo enskih, u kolo se hvatala sestra ako je igrao brat, snaha ako je igrao
ever, kerka ako je igrao otac, nevjesta ako je igrao mu. U svakom sluaju
mukarci bliski po srodstvu morali su biti barem prisutni, ako i nijesu bili u kolu.
Unutar bi se nadigravala po dva igraa, a ako ima enskih, onda i po dvije igraice.
Ostali su injeli krug ili polukrug, odvojeno muki, a odvojeno enske.

Zetsko kolo je u osnovi vrlo slino Crnogorskome kolu, ali je neto

slobodnije. Kolo je mjeovito, opet su muki jedan do drugoga a enske jedna do
druge. Bez obzira da li je kolo zapueno (u krug) ili otpueno (u polukrug), u
njemu igra jedan par (momak i djevojka). U tome kolu se parovi u sredini izdvajaju
po nekoj simpatiji, i u tom pogledu ovo kolo djeluje intimnije.
Da li je i vrsta i nain igre te noi pod Ostrogom mogao dati povoda da se ispredu
prie kakve su se isprele nemamo odgovora. Meutim, ako se ima u vidu vrlo gruba
podjela izmeu onoga to mogu mukarci i onoga to pripada zenama u
svakodnevnom ivotu i ponaanju u ondanjoj Crnoj Gori, vrlo je mogue da je veselo
nadigravanje u kolu katunskih momaka i bjelopavlikih nevjesta i evojaka, nekima
od prisutnih izgledalo nepristojno i stidno. Poto nema ni veselja e se mladi i ne
pogleduju veselo i e se ne uje i poneka rije dobacivanja i ale, sigurno ni ova igra
nije bila bez takvih sadraja.
Kad su zlonamjernici jo uli Knjaeve rijei na kraju igre sad neka svako svoju
napoji (vjerovatno u smislu: poasti), bilo je dovoljno da se otvori skandalozna pria,
koju su ve pripravni organizatori bune vjeto iskoristili. Cilj je bio jasan: da se na
osnovu okaljane plemenske casti to veci broj ljudi osjeti uvrijeen i spreman na
otpor protiv Knjaza i Crne Gore, i da uzme uea u oruanoj pobuni koja je ve
dogovorena sa Piperima i Kuima. Odmah se postavlja pitanje zbog ega bi u pobuni
ucestvovali Kui i Piperi, ako je povod za to samo uvreda Bjelopavlia?
Za dogovor o oruanoj pobuni u ova tri plemena narod, osim organizatora,
uglavnom nije ni znao, stoga je do danas ostalo uvjerenje da je tu bila rije samo o
reagovanju na ponaanje knjaza i njegove pratnje pod Ostrogom.
Niko se, meutim, nije zapitao kako je mogue, i da li je uopte mogue, da Crnogorci
i Crnogorke, sa dubokim osjeanjem vjere i potovanja prema Sv. Vasiliji udotvorcu,
tu, takorei pod njegovim ivotom, ispolje tako sramno ponaanje i uine takva
nemoralna djela. Zna se da u vjerskom ivotu Crnogoraca, i ne samo njih, ak i danas,
nita ne izaziva takvo strahopotovanje i divljenje kao i sami pomen Sv. Vasilija
Ostrokog. Ko bi se mogao, jo u onome vremenu, usuditi da svojim postupcima
izazove gnjev tako snano potovanog svetitelja?
Samo to je dovoljno da se shvati kako je cijela pria o skandalu u Ostrogu izmiljena,
kako je od slamke napravljena greda u isto politike i propagandne svrhe.
Bekica Vidov Bokovi kazuje da je poslije skupa u Ostrogu Knjaz doao na Orju
Luku: Knjaz Danilo po svretku one sveanosti poe sa svojom pratnjom u
Bjelopavlie na Orju Luku i kaze Bokoviima da hoe da osnuje i ogradi svoju
prestolnicu na Orju Luku i naredi da se omjeri mjesto za dvor, pa i za pojedine iz
svoje pratnje e e koji da gradi svoju kuu. Onda izide Vido Novakov Bokovi i
rece: Gospodaru, ogradi kuu za tebe e god hoe, sretnja ti bila, ako e i na ovu
moju, a za druge ne damo nau Orju Luku, ovu nasu edovinu, nikome ni prsta, no
ovo nae naseljenje ostaje za nas.
Knjaz Danilo naljuti se na ovi odgovor Vida Novakova, zaprijeti mu i odmah poe
put Cetinja, uzimajui ovu upornost od Boskovia da se isticu pred Branima protivu
Gospodara radi njinog ponienja to su uzeli s onog u Ostrog, i zato stane im prijetit
da ce za ovu upornost i nevjernost kazniti Boskovie sa vojskom.
Dakle, Knjaz nije pobjegao iz Ostroga glavom bez obzira, niti je na putu ak i

bez konja ostao kako se navodi u nekim kazivanjima nego je sasvim mirno otiao
bas na Orju Luku, e su ga Boskovii normalno primili, bez obzira to nijesu
prihvatili njegovu ideju o buduoj gradnji na tom mjestu. Ubrzo je Knjaz i na Cetinju
douo to se o njemu govori u Bjelopavliima i bilo mu je jasno da je to priprema za
ozbiljnije akcije.
Reagovao je na njegov nain, plahovito i otro, ne uvajui se ni od otvorenih i
grubih uvreda. Na ruke bjelopavlikog serdara Rama Bokovia poslao je pismo
proklamaciju 18. juna, koja glasi:
Serdaru Ramu i svijema kapetanima bjelopavliskijema. uo sam nekakve zborove
to se zbori tamo u vas, od kako sam ja u Ostrog bio, ali opet razmiljam, da nije nita
istina od toga, to sam uo, jerbo kad bi sve to bila istina od vas sto sam uo, zaista
neka bude uvjereno malo i veliko, da bi za vas gori bio, nego li sto je bio Omer-paa
prole godine. No ja narejujem vama gospodi kapetanima, da vi prvi ustuknete i da
drite va jezik za zube, inae biste se mogli brzo kajati, i ne uzbunjujte moju pravu
raju. I ova moja zapovjed da bude proglaena na Prentinoj Glavici. A uo sam da i
Piperi neto bleje i sa vama se drue Brankovii i liisahani. A mene nije stalo ni za
vas, ni za Turke, i nemojte misliti da ja ne znam iz ije su glave ove rijei proizile,
jerbo vama je dobro poznato, da niti sam ja, ni stari vladatelji, koji su bili crnogorski,
nikad nikome zuluma uinjeli nijesu, no su se vazda muili obdrati vas i ostale
Crnogorce, koje vi dostojni nijeste bili njih imati za gospodare. A po danas inite
kako hoete, ako vi basta. I tako znadite.
Kada je proklamacija proitana bilo je jasno da su pobunjenike namjere
otkrivene i da se mora brzo djelovati, jer povratka nazad nema.
U meuvremenu je orija Petrovi, vrlo perfidni i opasni Danilov protivnik,
javio Bokoviima tajnim pismom da Knjaz Gospodar sprema vojsku protiv njih da
ih kazni i raera... Sad Branima trebae debana za vojsku koju nijesu imali odaklen
dobit nikako nako da razbiju dravnu debanu u Ostrog.
Pop Risto Bokovi i pop Punia Pavievi su obili dravni magacin fieka u Ostrogu
i poeli da ih dijele pobunjenicima za predstojeu borbu.
Istovremeno oko Bokovi, kapetan Petrusinovia i Petar Pavievi, kapetan
Pavkovia, sazvali su zbor Bjelopavlia i uputili pismo Martiniima da im se pridrue
i dogovore o daljem djelovanju. Ovo pismo je uhvaeno i dostavljeno na Cetinje, a iz
njega se jasno vide namjere opozicionih glavara:
Vidite i sami kakav je zulum i svako poruganije postavio Danile Stankov na
nesrene Bjelopavlie, koji se vie nosit ne moe. Sad mi od viteke nevolje poslasmo
za prah i podijelismo za vas Bjelopavlie bez Martinia, no ajte i vi zarasta odista ovi
zulum vie trpjet od Crnogoraca neemo, ni s njima vie mijeanja imat, no sjutra
hajte i zovite svakoga Martinia, koji hoe s vama i koji begenie bit Bjelopavli na
zbor na Podojnice, da tu neto radimo. Koji li je Crnogorac neka ide k nama rata se
ni s takvijem lasno mijeat neemo, i tebe pope Stevane zovemo, i ko oe s vama,
kako smo do lani braa i druina bili, tako i po danas da budemo do nae smrti, pa to
ni Bog da...
Sadraj pisma izraava potpunu rijeenost da se ne popusti pred eventualnom
silom koju bi mogao upotrijebiti Knjaz prema njima, pa to Bog da!. Oigledno su
raunali na svoj autoritet u plemenu, uvjereni da e ih svi podrati. Meutim, nije bilo

tako. Najvei broj ljudi izmuenih upravo zavrenim ratom, pritisnuti nematinom, pa
i glau, nije bio spreman na krvavu avanturu koju su kolovoe zamislile. Izgleda da ni
autoritet starih kapetana nije vie bio kao ranije.
Ni napad na magacin fieka u Ostrogu nije proao kako je planirano. Pop Risto je
uspio da iznese manju koliinu, ali su mu posao prekinuli kapetani Blao Radovi i
Peko Miov Mijukovi. Oni 29. juna javljaju na Cetinje sto se dogodilo, ali da su
Vraegrmci i Pjeivci izagnali popa Rista, koji se bio zatvorio u manastriu.
Potvruju da je tom prilikom iznio izvjesnu koliinu baruta ali izgleda da nije
mnogo. Radovi i Mijukovi govore i o detaljima:
U preu nekoliko rijei: mi smo uli da se zatvorio pop Risto u Gornji Manastir i
doli smo na Petrov dan ujutro u Ostrog ja s Ilijom i nekoliko Vraegrmacah i Peko
Miov s nekoliko Pjeivaca i iz manastira ih izagnasmo i utekoe preko planine.
Sjutra emo pregledat koliko je kaseta praha poneeno, i nee biti na priliku mnogo
poneeno, a pisaemo vi koliko je poneeno, kada pregledamo. Od kapetanije Blaove
niko kasete ponio nije.
(Rije je o kapetanu Blau Radoviu, u iju kapetaniju su ulazili Martinii i
Vraegrmci M.S.).
To je knjazu Danilu bio novi signal da se mora brzo i energino postupati. Na
djelu je bila otvorena oruana pobuna.
Istog dana 29. juna knjaz Danilo pie austrijskom namjesniku u Zadar, Mamuli:
Ima nekoliko dana da sam doznao od razni moji povjerenika kako Osman-paa
Skadarski po obinoj svojoj zloi i opakoj svagdanjoj namjeri podbunio je kuke,
bjelopavlike i piperske glavare i podmiuje da narod protiv mene naorua se,
obeajui im silni novac i bogato odijelo a, i jaku podporu ako bih ja protiv nji
ustanuo da ih pokorim.
Oigledno je da su tada na Cetinju bile prisutne potpune informacije o djelovanju
svih uesnika i njihovih podstrekaa u vezi sa planiranom pobunom. Glavnu ulogu u
svemu je izgleda imao skadarski Osman paa, a naao je pogodan oslonac kod
nezadovoljnih opozicionih prvaka u ova tri plemena.
Odmah poto je saznao za provalu magacina u Ostrogu, Knjaz obavjetava Mamulu i
ruskog konzula Gagica: Osman paa Skadarski podbunio je kuke, bjelopavliske i
piperske glavare, da narod protiv mene oruaju. Tome se nijesam nadao, jer nijesam
mislio da Osman pasa smije to uiniti, ali sam se prevario, jer doista mnogi glavari i
ponekoliko ljudi od ovih nahija javno se odmetnue i protiv mene ustadoe. Poto
dalje upoznaje Mamulu da e s vojskom krenuti da ugui pobunu, pa da se ne bi
pomislilo da e udariti na Turke i time prekriti datu rije o miru, trai od Mamule da
upotrijebite sredstva kod Osman pae da ne bi u moju granicu slao vojsku i da se
proe otrovne mame, koje esto puta prouzrokuju podobne bune u mom narodu, kao
to se ja uklanjam u dananjoj udobnoj zgodi od njegove raje, sprema koje mnogo
veeg upliva imam nego on spramo moje, kao to je vama dobro poznato.
Interesantna je tvrdnja Blaa Milovanova Vuletia da je pop oko tada iao u
Spu i razgovara se s Turcima o tome. Iz Spua je donio glas da su Turci voljni da
Branima daju vojsku i topove, ali da Brani unaprijed dadu est mladia u taoce.
Ovaj uslov na odranom zboru nije prihvaen, ali se vjerovatno u krajnjem raunalo
na tursku pomo, tako da su procjene na Cetinju oko Osman paine umijeanosti bile
sasvim realne.

Knjaz je 1. jula krenuo u Bjelopavlie sa vojskom od oko 6.000 ljudi. To se ulo i

u Bjelopavliima, i u Piperima, i u Kuima. Mnogi od organizatora pobune su odmah
ustuknuli.
Petar Pavievi, kapetan Pavkovia i stric popa Punie, 2. jula Knjazu pie:
Kako mi je dola od vas zapovijed i boja vjera da sam slobodan, a ja sam od
vas vazda bio slobodan i moja kua, dokle su mi ljudi kazali da e muketati Puniu
sampetoga na veliku pravdu bozju i mene da e ubiti i daje hiljadu talijera ko e me
posje, pa da seli Crnogorce, a nas da izagoni iz Bjelopavlia. To mi, Gospodaru,
nije jednom kazano, no i trista i jednom. Za dva dana i dvije noi nijesam smio doma
doi, dokle sam k vama posla sahiju (glasnika, knjigonou M.S.), da mi donese od vas
odgovor i istu zapovijed. A doe oni Petrusinovi, (sic!) to smo ga slali s knjigom
va narod, e e ne muketati, izgoniti i nosove kidati. I zaboravili smo sve prve
kazalice pri njegovu kazivanju. Sada ne znamo, ali je ovako nauen da buni narod, ali
ste vi to rekli. Tade skoie Kaluerovii (ire bratstvo Bokovia M.S.), Vido i pop
Risto i odose te slomie debeanu tvoju, a nama rekoe: ajte i vi, a vidite i zasto
neete, a vidite, e smo poginuli. Tade mi rekosmo, da uzmemo malo praha, neka se
nae u moju kuu, pa ka bide. Sve sam bio meu njima, da se ne pokolju i da ne
slome kuu Ristovu i Ramovu i da im ne pokolju ecu. A sve sam govorio, da je Risto
to i mi, odavno bi se meu sobom oni poklali. Sad se Gospodaru, po vaoj milosti ja i
svaki rob pavkoviki podpisujem, sve e biti kako vi zapovijedate bez nekoliko
Petruinovia, teke mi doe od vas isti glas i sloboda, da nije istina, to se nam kae.
Tade sam oveselio jadnu sirotinju, koja se bjee prepala i izgubila od vas, a na pravdu
boju. Sad te kumim i molim ne ilji ovamo nikoga, da se ne pokolje narod. I opet te
kumim silom bojom, ako se ja mogu u tebe umoliti, da mi das boju vjeru za
svakoga Dmitrovia (Mitrovii, po predanju potomci Mitra, sina Bijeloga Pavla:
Pavkovii, Petrusinovii i Brajovii M.S.) ovoj sirotinji, da ni nee nita uinjeti.
Sada ako zapovijeda mene i Punii, da se potfatimo svemu Dmitroviu da ne ne
uene u oganj ivi i da ne objesi o tvojojzi dui ovoliko naroda. A za sve mi vjeruj,
to ti piem i to ti kae ovi moj brat, za sve ti ja podpisujem da je istina.
Oigledno, namjerno ili spontano, pred Knjazom i vojskom ile su glasine i svakakve
prijetnje prema onima koji su skrivili ove nemire.
Pismo Petra Radovanova Pavievia Knjazu u osnovi pokuava da objasni
razloge koji su njega i njegovu kuu nagnali da uzme uea u pobuni, a istovremeno
trai da i Knjaz to razumije. Petar je kasnije zbog ovoga izgubio kapetanski in, ali
drugih posljedica nije imao, poto je nakon Knjaevog dolaska s vojskom u
Bjelopavlie prvi pristupio Danilu i izjavio mu poslunost i uslugu, a tako po redu i
svi Bjelopavlii.
Glas o Knjaevoj proklamaciji i otvorenoj prijetnji uli su i Piperi, pa takoe 2.
jula upuuju Knjazu pismo:
to uje zborove bjelopavliske, mi u to nijesmo, zadavamo ti boju vjeru
glavari piperski, ni znamo za to. No te kumimo Bogom i svetijem Petrom, nemoj
vjerovati naije dumana Bjelopavlia, a to e doi vien dan, na koga krene krivoga,
mi smo ti gotovi vazda. A mi ujemo e nas neko opada u vas, a to e se znati, ko e
biti Vuk Brankovi.
Potpisuju se kapetan Vule Nikolin i Jole Pileti.

Poslije ovakvog stava Petra Pavievia i piperskih glavara bilo je jasno da pobuna
ne moe uspjeti.
Danilo je ipak doao s vojskom u Bjelopavlie, i niko mu nije pruio otpor. Glavni
organizatori pobune pobjegli su k Turcima u strahu od Knjaeve kazne.
O uinku svoga pohoda Knjaz je 6. jula obavijestio ruskog konzula u
Dubrovniku, Gagia, sljedeim pismom:
Sav se narod od nahijah Bjelopavlia, Pipera i Kua meni isti as pokorio i
vjeran pokazao, kromje same kue popa oka Bokovia s Orje Luke, koja je glavnu
bunu u narod uzrokovala su drugi peest njegovi privrenika, ili bolje rei sljepaki
podraatelja, koji su odma tek to su uli, da ja onamo s vojskom kreem, odbjegli s
njihovom eljadi u Spu, a odande preko Podgorice u Skadar, e se primjeni od
ondanjeg Osman pae danas nalaze. Tako dakle danas, Bogu hvala, zaostao je u
goreoznaene tri nahije prvobitni mir, sloga i nesumnjiteljna vjernost spramo mene.
Iz raspoloive grae se vidi da Martinii i Vraegrmci nijesu uzeli uea u
pobuni, naprotiv oni su je osujetili i suzbili. Po onoj runoj prii iz Ostroga, po kojoj
im je snaha obrukana, Martinii su imali najvie razloga da se ljute. Meutim, oni su
se suprotno ponaali a ne bi sigurno tako da je ita od one prie bilo istinito.
Vjerovatno je pria naknadno plasirana, ne bi li se i Martinii ukljuili u pobunu.
Poslije svega to se desilo Bokovii oko, Vido i Risto su ostali usamljeni, uz njih
su ostala samo dvojica Pajovia i dvojica Radulovia i pobjegli su u Spu, pa preko
Podgorice u Skadar. Knjaz ih je u psihozi koju su svi ovi dogaaji izazvali proglasio
izdajnicima otaestva, ali je kasnije promijenio stav.
Vieli smo da Knjaz u pismu Mamuli i Gagiu navodi da su sa bjeguncima u
Spu odbjegla i njihova eljad. Ni u dokumentima, ni u narodnom predanju, nema
podataka na osnovu kojih se moe pouzdano zakljuiti ko je poimenino i da li je jo
neko od Bokovia otiao. Dr Branko Pavievi navodi da je izbjeglo 14 lanova
njihovih porodica. Srpski dnevnik navodi da je pobjeglo 16 osoba.
Zna se da je Jana, supruga popa i vojvode Rista, ostala na Orjoj Luci.
Knjaz je, poto je pobuna smirena, samo tri dana ostao na Orjoj Luci. Sve one
koji su uzeli od opljakanog baruta u Ostrogu kaznio je novano. Vjerovatno za
ishranu vojske, svima je oduzeo desetoga brava, takoe kao kaznu. Prema
narodnom predanju naredio je da se spale kue glavnih vinovnika pobune, a da se
oduzmu njihova imanja.
Sluajui narodno kazivanje o tome i itajui pojedine tekstove, koji su na osnovu
toga predanja pisani, moglo bi se zakljuiti da je Knjaz u svojoj ljutnji i obijesti
poinio uasne stvari na Orjoj Luci. Navodno je najprije zapalio kuu popa Rista,
pokuao da mu ive izgori dva djeaka, koje je Jana drala na rukama, pa kad ga je u
tome sprijeio Jole Pileti, on je naredio da se sjutra dan otruju itd. Naao se tu,
navodno, jedan Bokovi, koji je Knjazu ponudio kumstvo, koje je ovaj prihvatio i
time je prestala Danilova osveta. Pri svemu tome, opet navodno, Jana je klela svog
brata, kao najveeg krvnika.
Ova brutalna i pakosna pria, koja je rezultat naknadnih dodavanja i uveliavanja,
koliko je nemogua, toliko je i naivna. Nema nikakve sumnje da je i ova propaganda
protiv Knjaza iz kuhinje orije Petrovia i njegovih sljedbenika u Bjelopavliima,
jer ako je uguena pobuna, nije prestala politika borba, a jo manje rivalstvo i
mrnja. Ako je opozicija htjela ikakav upliv u narodu, morala je iriti upravo ovakvu i

slinu propagandu mrnje.

Postoje najmanje dva argumenta koji nas nagone da u ove prie ne vjerujemo.
Naime, svakome ko i malo zna porodine odnose u ondanjoj Crnoj Gori, a i kasnije,
je poznato da je odnos brata prema sestri ispunjen izuzetnom panjom i njenou, da
je brat njen zatitnik i oslonac. Jo vie od toga sestra voli svoga brata, on je stub
njenoga roda, njeno sunce sa istoka, njen oni vid, njena najvea i ni sa im
uporediva vrijednost. Sestra e izdati mua ali brata nikada, ona e se i sinu
zamjeriti ali bratu nee. Ni njen sopstveni ivot ne predstavlja nita, ako e se njime
makar malo brat zatititi.
Nikako ne treba smetnuti s uma da je to bilo epsko vrijeme Crne Gore, ili vrijeme
epske Crne Gore, kada je svaka sestra bila sestra Batrieva.
Moe li iko pomisliti da je Crnogorka Jana Stankova, sestra Knjaeva, iz glasite
vladajue kue Petrovia, bila drugaija sestra?! Moe li iko vjerovati da je i u
najveem bijesu i ljutnji Danilo htio sestri da sagori ivo srce, ubijajui njenu djecu?!
Danas poslije skoro 150 godina od tih dogaaja, moemo pretpostaviti u kakvoj
uasnoj situaciji se nala odvana i gorda Jana Ristova tih dana. Na jednoj strani su
braa, Knjaz i gospodar Crne Gore Danilo i veliki vojvoda Mirko, na drugoj, sasvim
suprotno, njen cijenjeni suprug pop i vojvoda Risto, junak i ovjek, poznati uglednik
svijeh Brda i Crne Gore, - a ona meu njima, u ognju njihovog sukoba. Vrlo je
vjerovatno da je ona svojim uticajem pomogla da se zakrvljene strane poslije nekolika
mjeseca pomire i oproste jedna drugoj.
Da bi itava pria dobila ne samo surovu, nego i neljudsku dimenziju u predanju je
smiljen i navodni zahtjev Mirka i Danila da se Jana, njihova sestra, odmah preuda za
drugoga, ali poto se ona tome energino usprotivila, oni su od toga odustali.
Takvom preudajom ona bi, bez sumnje, nanijela veliku uvredu svome muu i svim
Bokoviima, ali ne manje i samoj sebi i svome rodu tako da i taj detalj spada samo
u apsurdnu propagandu koja se ovim sluajem dugo sluila i tako se poigravala
ljudskim sudbinama.
Izbjegli Crnogorci koji su se nalazili kod Osman pae u Skadru nijesu u prvi mah
shvatili da je pobuna potpuno propala, kao i politiki ciljevi pobunjenika, vjerovatno i
zbog uticaja samog Osman pae i njegove elite. Poznato je pismo koje je iz Skadra
pisao Radovan Beov Nii Mitrovu, Toku Pavievu, Boru Beinu i svoj brai
Vukotinoj u kome ih upozorava da se paze od Knjaza da ih ne prevari i ne potue,
pa nastavlja:
Zeko dobro zna i vidi da vie njegova Brda biti ne mogu, ni Brda ni Crna Gora, nego
e on poi brzo po zlomu putu otolena iz Crne Gore.
Poziva ih da dou pod carski skut bolje bi vi bilo ovamo jednu godinu i za vas i za
narod ostali da se prosvijesti i oi otvori, nego u tu muku i tamu da stoje i u strahu od
toga manitine....
U pismu se dalje navodi kako im Paa daje bogate darove, da im daje dosta novaca, a
da je popu oki uruio jatagan i druge najljepe i skupocjene poklone.
Istoga dana, 19. jula, knjaz Danilo se pismom ali Mamuli, da odbjegli Crnogorci
iz Skadra predvode Turke u napadima na pogranina crnogorska sela, pa navodi
pogibiju jednog Komanina i paljevinu kua. Osman paa je, sigurno, podsticao i
nareivao takve pohode pod motivacijom:
Neka vlaki ajduci na ajduke napadaju i neka se grdna fukara kolje, stalo mi za to

nije.
Crnom Gorom su se tada prosuli glasovi kako Bokovii navode Turke na svoju
brau, o tome pie ondanja tampa, a Vuk Popovi obavjetava Vuka Karadia
polovinom 1854. godine:
Bjegunci Bokovii navode Turke i kroz Brda sijeku glave, rumentin i pale kue.
Vido Bokovi ima pod sobom 10.000 Turaka, i s njima vreba zgodu da juria na
Bjelopavlie.
I dalje:
Na mali Gospoin dan zorom bio je estok boj meu Turcima i Bjelopavliima.
Bokovii iz Spua naveli su Turke na svoju brau Bjelopavlie i za dugo onaj dan
bijui se, ostane 48 ranjeni i 7 mrtvi Crnogoracah. U isti dan bili su se i Piperi sa
Podogorianima....
Veliko je pitanje koliko su ove glasine bile istinite. Sigurno je da je Osman paa
nastojao da potkupi i zloupotrijebi tako znaajne i glasite linosti, ali ostaje tajna da li
su oni sebi mogli dozvoliti toliki moralni pad. U to je zaista teko povjerovati.
Uostalom, njihov brzi povratak u Crnu Goru i relativno brza rehabilitacija od strane
Knjaza prije bi govorili da su Bokovii u emigraciji imali korektno dranje. Vrlo je
vjerovatno da su i oni, pored nesree koju sobom nosi svako izbjeglitvo, postali rtva
i turske propagande, a i propagande orije Petrovia.
Tako je teret emigracije, jo pod okriljem vjekovnog crnogorskog, a i njihovog linog
neprijatelja, postajao sve nepodnoljiviji.
Osobito je sumnjiva ona vijest o ueu Bokovia u borbi na Mali Gospoindan,
jer ve 18. septembra 1854. godine, znai svega 10 dana po Malom Gospoinu-dne,
pop oko, pop Risto i Vido piu vrlo nesreno i ponizno pismo knjazu:
Mi znamo da smo ti falili sad, no nijesmo dosad nikad od kad ni je kua nastala, a ni
sad nijesmo ti sami falili, no sa svijema glavarima bjelopavliskijema, koji su bez nas
s Piperima glavili i bez nas zbor uglavili.
Dalje istiu da je prvi Blao(Radovi M.S.) predloio da se podijele fieci, da su to
pofermali svi Bjelopavlii i glavari, ali da su sad svi ispali pravi, a samo oni krivi.
Takoe navode, da su uli kako je vojvoda Mirko zaprijetio da ako njegova kua bude
u Crnoj Gori, njihova nee, pa nastavljaju:
Mi ne alimo e smo platili od tebe, no smo ovo i traili, no alimo to oprosti
onijema, koji su u svato krivlji no mi. No ve, Gospodaru, molimo i Bogom i silom
Bojom zaklinjamo, ako nema drugoga nada i devapa, pusti ne, da se s grdnijema
krvnicima iskoljemo....
U tom trenutku ova molba je ostala bez odjeka.
Pop oko Bokovi, koji je na neki nain bio najistureniji u propaloj pobuni, 4.
decembra ponovo pie Knjazu i moli da se smiluje i promisli ovom vaom alosnom
kuom koja bez prevratka vaa bila do ove nae zle ure, u koju se istraismo sobom i
nasladismo svakoga i naega i vaega dumanina i tamo i ovamo, ali kad se kome
svrne, lako mu je prevrnut.
Dalje moli Knjaza:
koji moete svezat i odrijeit, koji moete karat i pomilovat... Kumimo te silnijem i
stranijem Bogom i svetom Gospoom i Svetijem Petrom i vaijem zdravljem i
napretkom izbavite ne iz turskoga ropstva i ne drite ne u njiove ruke.
Osim toga pop oko poruuje da su spremni da stanu pred njega pa kojega ete
udavit udavite, kojega ete pustit moe vi bit.

Sebe i ostale naziva:

mi vaa sirotinja, koji tamnujemo u turske ruke ovoliki zeman.
U ponovljenoj molbi od 22. decembra, pop oko jo vie apeluje na milost Knjaevu,
pa kae:
Ako smo sad i falili, a da li ti ne pomalo i a nije, ka su ovo sve eca vaa, a eljad
vaa, koja su vi se vazda radovala i na vas nad imala.
Iz ovih pisama se vidi da je u odbjeglim pobunjenicima svaki otpor slomljen i
nestao. Razlono je zakljuiti da im je ivot u egzilu pomogao da uvide kako je
namjeravana pobuna bila nepotrebna i nepromiljena avantura. U Skadru, koji je u
onome vremenu bio vano sredite, ne samo za tursku upravu, nego i za predstavnike
velikih sila, gdje se odvijao znatno intezivniji politiki ivot i diplomatske aktivnosti u
daleko irem kontekstu, Bokovii su mogli sagledati i neke relacije, koje im u
Bjelopavliima, mogue, nijesu bile dostupne. Sve je to moralo uticati da promijene
stav i prema Knjazu i prema Crnoj Gori, to e kasnije svojim djelima nedvosmisleno
potvrditi.
Knjaz je 5. marta 1855. godine odobrio Bokoviima da se vrate, vratio im je
njihova imanja i oni su doli 25. marta u Orju Luku.
Neki autori ovaj akt Knjaeve milosti povezuju sa njegovom enidbom krajem
januara 1855. godine. Tu tezu je objavila i ondanja stampa. No, eventualno i pored
takve Knjaeve namjere da prilikom enidbe pokae svoju velikodunost prema
politikim emigrantima (osim prema Stevanu Peroviu-Cuci i serdaru Milu
Martinoviu, koji su ranije emigrirali sa tada ve pokojnim Perom Petroviem),
izgleda da je i njegov vjenani kum, baron Mamula, u ime Austrije vrio na njega
pritisak da to uini. Njemu Mamuli su se Bokovii iz Skadra i neposredno
obratili, s molbom da utie na Knjaza.
Kada su u pitanju Bokovii, ne treba sumnjati da je njihovo pomilovanje bilo i
gest prema sestri Jani.
Knjaz je u pismu od 2. marta 1855. godine obavijestio Mamulu da odobrava povratak
bjelopavlikim bjeguncima bez ikakve kazne i povratak na njihova imanja, koja im se
vraaju.
Dopustio sam svima, da se bez svakoga podleganja kazni mogu u svoje oteestvo
povratiti, svoje imue mirno uivati, koje e im se povratiti, samo da dug na imuu
leei podmire. Iz ovoga pomilovanja iskljuuju se samo u toliko oko, Vido, moj zet
Risto i Mina Markov, da se ne mogu dosadanjim prezimenom Bokovii zvati i da ne
mogu oruje u mojoj zemlji nositi, a inae i njima dozvoljavam, da mogu slobodno u
mojoj zemlji ivjeti i svoje imue uivati.
Povratkom Bokovia iz Skadra sklopljena je i posljednja stranica prie o
bjelopavlikoj pobuni. Nakon nepunih devet mjeseci Knjaz je glavnim organizatorima
oprostio i pomilovao ih, a nije mogao, a da ih moralno ne opomene time to je
zaprijetio da e im zabraniti da nose oruje i da se ne mogu vie sluziti svojim
glasitim prezimenom. Narodno kazivanje pominje da im je Knjaz, uzimajui im
oruje, uruio britve da ih mjesto sablje nose o pasu, a da se imaju po tome
prezivati Britvii.
U dokumentima nigdje nema pomena o ovakvom Knjazevom postupku. Nema ni
potvrde o tome da su se oni prilikom povratka uopte susreli sa njime. Ipak izgleda da

je ovo vie bila osuda na rijeima, a ne na dijelu jer su upravo ovi Bokovii brzo,
sa sabljama u ruci bili na braniku Crne Gore i postavljani na visoke dravne poloaje,
i oni i njihovi roaci i potomci. Po tome se vidi da sukom sa Knjazom ni iz daleka nije
bio onih dimenzija koje mu je dala narodna mata i tadanja propaganda, niti je
Knjaeva osvetoljubljivost potrajala, a ni Bokovii sami nijesu te odnose zatezali,
ve naprotiv, ispoljili punu lojalnost i knjazu Danilu i kasnije knjazu Nikoli.
Protopop oko Novakov Bokovi bio je prvi kapetan Petrusinovia, postavljen
od knjaza Danila. Poslije pobune izgubio je kapetansko zvanje, ali je 1860. godine bio
postavljen za starjeinu manastira Ostroga i na tome poloaju ostao do 1867. godine, a
na toj dunosti prije njega, od 1858. do 1860. nalazio se njegov sin, pop Janko
Bokovi.
Brat protopopa oke, Vido Novakov Bokovi bio je izuzetno cijenjen i pravi
miljenik vladike Rada. Bio je Vladiin perjanik i ovjek od najveeg povjerenja.
Najvee uvaavanje, do pobune, imao je kod knjaza Danila. Zbog svoje mudrosti i
junatva i kasnije bio je ugledan i uticajan kod Petrovia.
Pop Risto Lazarev Bokovi, brat od strica popa oke i Vida, je 1858. godine od
knjaza Danila dobio in vojvode. Bio je i naelnik Bjelopavlia, a 1861. godine
postao je lan Senata kod knjaza Nikole. Ostao je senator sve do 1882. godine kada je
podnio ostavku zbog neslaganja sa nainom rada u Senatu.
Da je izmeu Bokovia i Petrovia nestao svaki animozitet svjedoi i visoka pozicija
slijedeih generacija, sinova i unuka uesnika pobune iz 1854. godine.
Ve je reeno da je pop Janko, sin popa oke, bio starjeina manastira Ostrog, a
kasnije je bio kapetan.
Vidov sin Bajo, poznato je ime crnogorske istorije i jedna od znaajnih linosti svog
vremena. Izuzetne su njegove junake zasluge u ratu 1862. godine protiv Omer pae,
zatim u hercegovakom ustanku 1875. godine i u bici na Vujem Dolu 1876. godine.
Bio je komandir Bjelopavlia, kasnije je postavljen za naelnika Morae, a bio je i
lan Senata.
Bajov brat Milovan bio je u slubi knjaza Nikole, vrlo istaknut kao jajo u
Hercegovini, a drugi brat Bekica bio je svetenik.
U sagledavanju odnosa izmeu Bokovia i Petrovia treba imati u vidu i to da je
knjaz Danilo ba na Orjoj Luci napravio dvorac kuu za sebe i da je imao namjeru
da ba tu podigne novi prijestoni grad svoje drave. Knjaz je, prema nekim podacima,
podigao svoju kuu na Orjoj Luci 1856. godine. Pouzdano znamo da je kua bila
izgraena 1857. godine, jer je u njoj tada, po njegovom nalogu, otvorena prva kola u
Bjelopavliima.
Ni ostali uesnici pobune, izuzev onih koji su nastavili da mu rade o glavi, nijesu
bili trajno omraeni kod Knjaza. Sauvan je dokumenat iz koga se vidi da je knjaz
Danilo 23. februara 1856. godine uputio raspis o upisu ece u kolu na Cetinju.
Poimenino su navedena eca koja se imaju uputiti u kolu. Meu njih dvanaestoro,
pod rednim brojem 6. nalazi se Sin Petra Radovanova iz Pavkovia. To je sin Petra
Pavievia, biveg kapetana, koji je takoe uestvovao u pripremi pobune, ali je na
vrijeme uvidio uzaludnost takvog postupka i izrazio odanost Knjazu.
Sve ove pojedinosti i okolnosti dokazuju da pokuaj oruane pobune 1854.
godine nije ostavio ozbiljnijeg traga na odnose Cetinja i Bjelopavlia, a pogotovo ne
onaj izmiljeni skandal u Ostrogu. Knjaz je, dakle, preao preko toga to mu se

prijetilo i radilo o glavi, preko pokuaja da mu se razbije drava i time kompromituje

itava crnogorska dravna ideja u meunarodnoj zajednici, da se obezvrijede sve rtve
i pobjedonosni napori za slobodu Crne Gore.
Konanu taku na sukob sa Bokoviima i Bjelopavliima stavio je knjaz Nikola
kada je 1866. godine na Orjoj Luci o svome troku podigao crkvu u spomen Svome
stricu Danilu i kada je odluio da u Bjelopavliima podie novi prijestoni grad svoje
drave. Poslije pobjedonosnog boja na Vujem Dolu umro je Bajo Vidov Bokovi
ije je junatvo Knjaz izuzetno cijenio, pa je naredio da zbog njegovih velikih zasluga
bude sahranjen u novopodignutoj crkvi, to je i uinjeno.
Izvjesno je da je najvei broj uesnika pobune, prije svih Bokovii, vrlo brzo
razumio na kakvu su avanturu navedeni od orije Petrovia, koji nije prezao ni od
ega, da iz potaje izdejstvuje pad knjaza Danila i svoje ustolienje na crnogorski
prijesto.
Posmatrano sa dananje take gledanja, prosto je neshvatljivo kako su tako znaajne i
umne linosti, takvi prvaci i junaci, kroz generacije potomci znamenitih ljudi, mogli
ui u takav poduhvat. No, to je bila jedna epizoda u izuzetno tekom vremenu, u kome
su pored svih drugih nedaa crnogorskih, kulminirale unutranje politike podjele i
razmirice.
U svakom sluaju potpuno je jasno da ovi dogaaji nijesu imali presudnoga
uticaja na ubistvo Knjaza u Kotoru, iako je jedan broj autora prihvatio tu tezu kao
osnovanu.
Oni ljudi, koji su bez razmiljanja slijedili politiko djelovanje orije Petrovia,
snano podrano i usmjeravano interesima Austrije, Rusije i Turske prije svega, odluni su bili u ideji da Knjaza treba ubiti i na tome su uporno radili. Sve prie i
legende koje su se ispredale povodom toga jedinog cilja, bile su samo u funkciji
propagande.
Takvih pojedinaca, sljedbenika orije Petrovia, bilo je i u Bjelopavliima.
Iz knjige Ubie knjaza

ZNAAJNA KNJIGA MOMILA ALETIA

Ubie knjaza, nedavno objavljena knjiga Momila aletia, spada u veoma
ozbiljna razmatranja jednog dogaaja nae nedavne prolosti. Rijetke su knjige koje
italac usvaja bez dileme da li su zasnovane samo na pukom predanju, ili na
povijesnim faktima, jer u njima nae istinu utemeljenu na znanstvenom i viestranom
osvjetljavanju dogaaja i linosti.
Takva knjiga je i Ubie knjaza. Njen je osnovni kvalitet nepristrasnost, vizura
objektivnosti i veoma prisutna dokumentarnost. Gospodin aleti se odvaio da ue u
jedan nemio dogaaj s polovine devetnaestog stoljea, vezan za Bjelopavlie,
ostroki zbor i knjaza Danila, po mnogo emu najdravotvornijeg vladara od svih
sedam Petrovia. aletieva knjiga veoma uspjeno demaskira ostroki dogaaj bez
dogaanja i sve aspekte pobune u Bjelopavliima daje u sasvim realnim povijesnim

dimenzijama. Nedostatak knjige je sto aleti nije dublje uao u motive nekih
ubistava, mahom kumovskih, koja su poinili Kadii, pa i ubistva Lazara Pecirepa,
jednog od najveih crnogorskih junaka svoga doba. Vjerovatno e se Momilo aleti
i dalje baviti ovom znaajnom temom. Njegova knjiga skida baboloku koprenu s
povijesne istine jednog tragino domiljenog ostrokog dogaaja i ubistva knjaza
Danila.
Uz izuzetnu knjigu Knjaz Danilo, akademika Branka Pavievia, aletiev prilog
rasvjetljavanju linosti ovog vladara i njegovog ubistva znaajan je i dobro nam je
doao, i to ba danas kada se i kljuni dogaaji iz crnogorske istorije falsifikuju i
zloupotrebljavaju.
Jevrem Brkovi

Otac crnogorskih nevolja

Iako je Crnom Gorom gospodario samo osam i po godina on je za to vreme
pobio vie nevinih i nejai nego Turci za nekoliko vekova

Petar Petrovi Njego

U Crnoj Gori ve vie od godinu dana traje euforija nacionalista i "novoistoriara"
koji bi od knjaza Danila Petrovia, vek i po posle njegove smrti, po svaku cenu hteli
da naprave sveca i najgrandiozniju pojavu, ne samo u ovoj znamenitoj dinastikoj
lozi, nego i u crnogorskoj istoriji uopte. Hteli bi da kao i oni svi zamure pred
nebrojenim zlotvorstvima koja su obeleila osam i po godina njegove krvave, tiranske

vladavine, pred injenicom da je on, odnosno njegov brat, veliki vojvoda Mirko po
njegovoj volji i nareenju, za svog kratkovekog gospodarenja Crnom Gorom pobio
daleko vie nevinih i crnogorske nejai, ak i nekrtene dece, nego sve turske pae i
veziri koji su za to vreme pohodili i vojtili na Crnu Goru.

Njegoev izbor

Knjaz Danilo pre nego to je seo na tron

Plima apologetske, nacionalistike euforije oko knjaza Danila, posebno je bila
izraena povodom 150-godinjice atentata u Kotoru i njegovog ubistva u Kotoru 31.
jula 1860. godine. Oni koji bi da prekroje istoriju i sakriju istinu, nadmetali su se
slavopojkama o "silnom rodoljublju", "velikoj linoj hrabrosti najdravotvornijeg
crnogorskog vladara" od kojeg mlada pokolenja treba da ue kako se voli i brani svoja
domovina, o njegovom Zakoniku, "najznaajnijem crnogorskom pravnom
spomeniku". Knjaz Danilo, meutim, predstavlja olienje zla, zaetnika svakog
nevaljalstva koje i danas pritiska Crnu Goru.
Njego je izgleda bolje od ikoga znao da mu nee biti duga veka. Osetio je da
njegovoj grudobolji nema leka i da mu se ivot ubrzano privija kraju u cvetu mladosti.
To je sigurno bio jedan od razloga da vrlo rano pone razmiljati o svome nasledniku
na crnogorskom prestolu, da iz tri ogranka svog ueg bratstva trai muki omladak
dostojan njegove vladianske krune. Po tome to je izabrao dva mogua kandidata i
kako je zamislio njihovo kolovanje i pripremanje za vladarski tron, moglo bi se
zakljuiti da je eleo da njegov naslednik ostvari ono to on nije uspeo, da razdvoji
duhovnu i svetovnu vlast, odnosno da Crna Gora konano dobije svetovnog
gospodara i krene u razvoju putevima moderne evropske drave.
Tu ulogu je, po svemu sudei, Njego bio namenio svome sinovcu Pavlu, sinu starijeg

brata Pera. Tog mladia on je uputio na kolovanje u Rusiju, u Peterburg, i to ne u

neku duhovnu kolu, ve u carsku vojnu akademiju. U isto vreme, Njego je kod sebe
na Cetinje na kolovanje doveo i Danila, sina svog brata od strica Stanka Stijepova, za
kojeg je verovao da je sposoban za vladiansku mitru.
Njego time nije oduevio ni starijeg brata Pera ni brata od strica orija, ni njihove
brojne pristalice, ali e se to pokazati tek kasnije, kad je postalo izvesno da su
Njegou izbrojani dani, odnosno kad je on 18. oktobra 1851. godine zauvek sklopio
oi.

NESUENI PRESTOLONASLEDNIK: Pavle Perov Petrovi

Sudbina se, meutim, tragino poigrala pa nije sve ispalo ni po Njegoevoj volji i
naumu. Posle samo dve godine, Pavle Perov se razboleo i umro u Rusiji, tako da je
Danilo Stankov ostao jedini kandidat za njegovog naslednika. Njego je to i pismeno
ozvaniio u testamentu koji je napisao godinu i po dana pre smrti. Kako je sadraj
testamenta uglavnom bio poznat i jo za ivota vladike Rada, njegovo opredeljenje je
izazvalo veliko uenje i nezadovoljstvo, posebno kod Pera i orija Petrovia i
njihovih ne malobrojnih pristalica, koji se nisu mogli pomiriti s tim da kruna i vlast
dou u ruke "gologuzog i bogobitnog Stankovog zelembaa", da na presto pod
Orlovim krem sedne "sin Stanka krtolaa".
Teko je, naravno, bilo nai i priblino dostojnog naslednika Njegou kojeg je priroda
tako netedimice bila obdarila i fizikom i duhovnom lepotom, a pogotovo to nije
mogao biti mali, osavi sin Stanka Stijepova, kepeculjak zelenih oiju i ute kose,
kojeg su svi odmalena zvali Zeko, a neprijatelji mu zbog stasa i naravi pridodavali jo
i nadimke Mali i Maniti. Njegov najautentiniji portret je, ini se, u samo jednom
pasusu napravila velika Isidora Sekuli u svojoj uvenoj knjizi "Njegou knjiga
duboke odanosti".

Bez gospodstva Petrovia

Ona najpre istie lepotu i osobine Petrovia koji su pre njega sedali na tronu pod
Orlovim krem, a zatim pie: "Ovaj, gle, kao da se otkinuo od klupeta! Svreno sa
lepotom i stasitou; od svetosti Petra Prvoga, ni traga; od poezije Petra Drugoga, ni
traga. Sabijen, tukast, pepeljav plavuan, velike glave, zelenih oiju, grubih crta,
neintelektualnih crta, stisnutih usta bez osmejka, u fotelji sedi neskladno suvie
uspravljen, daleko od naslona; miice mu odvie duge, miii u nogama gotovi na
ustajanje, kao da je logor oko fotelje. Pogled hladno gord, reen, malo ljut.
Gospodstvo Petrovia odsutno. Otmenost vladika bila i prola. Knjaz i energija.
Politiar i program. Volja i zapovest gvozdene, ako treba, zla. Pisao je Crnogorcima,
koji su imali da svre neki posao: 'Pazite ta govorite, nemojte da blejite, jer ako vam
doem tamo, kamen na kamenu nee ostati. To znadite, i da ste zdravo.' Neumoljivost
se prostrla u Danilu na portretu od nonih prsta do ela".

Velika zagonetka
Ostae zauvek velika zagonetka zato se Njego opredelio da ba Danila
Petrovia ustolii za naslednika, ali je izvesno da je on verovao u njega i
do poslednjeg dana, kau, ponavljao: "Ako ostane onakav kakav je, ue
ga cijela Evropa".
Kneevi izumi
"Izumi" Danila Petrovia su ubistva i likvidacije bez suda i suenja,
plaena i naruena ubistva, "saekue" i ubistva iz mraka, podmetaine i
provokacije; u njegovo vreme su se nakotili potkazivai, podvodai, biri i
pijuni, lihvari i zelenai, kamatai i uterivai dugova, oni koji su bili
spremni da za gospodara uine i najsramotnija (ne)dela. Sve to e kasnije
u dugoj, gotovo ezdesetogodinjoj vladavini razraditi njegov naslednik,
sinovac Nikola Petrovi, a do savrenstva dovesti savremeni crnogorski
"gospodari".

Proslaviu se zlom
x Ve na poetku vladavine knez Danilo zapretio je Crnogorcima: "Vidite
kolinji sam mali, ali ako me ne uzasluaste, biu vam vei od Lovena"

BJELOPAVLII: Pogled sa spuke tvrave

Da nee birati sredstva da ostvari svoj cilj, da pokae svoje despotsko samovlae,
nemilosre i tiraniju, knjaz Danilo je, kako je zapisao Vuk Karadi, jasno i glasno to
najavio i poruio Crnogorcima ve na samom poetku svoje vladavine: "Knjazu
Danilu nema vie od dvadeset i etiri godine i rasta je dosta maloga, ali je vrlo vatren i
okretan", pie Vuk Karadi. - Jednom Crnogorcima u polju izmeu ostaloga ree:
'Vidite kolinji sam mali, ali ako me ne uzasluaste, biu vam vei od Lovena: ako
mi ne date dobrom da se proslavim, ja u gledati da se proslavim zlom!'
Okrutnost bez premca
O okrutnosti knjaza Danila i dokle je bio spreman da ide u obraunima sa
neistomiljenicima, posebno govori jedna grozomorna pria iz Bjelopavlia koju je od
zaborava sauvao pamtia i leporek, pokojni Dragutin - Drago Filipovi, penzionisani
pukovnik Jugoslovenske narodne armije, a re je o tragediji bjelopavlikog
plemenskog kapetana Stevana iknia, odnosno Stevana ikinina, kako je bio poznat
u narodu: - Stevan je bio posmre. Otac mu Lazar poginuo 1780. godine na Morai u
boju sa Turcima i sina mu, kako je to tada bio obiaj, zvali Stevan iknin, tim vie to
je ikna izgleda bila ovjek-ena, dobra i od dobroga da nije bilo sramota da joj se sin
po njoj kazuje. I Stevan stasao u dobrog ovjeka i junaka koji je stekao kapetanski in
na sablji i puci tako da ga je i Njego opjevao u "Ogledalu srpskom".

Knjaz Danilo ubrzo po stupanju na presto

Stevanu se, meutim, nije dopadao Zeko Mali i nije to ni krio - otvoreno je govorio i
prvenstvo davao Peru Tomovu. Knjaz nije takve trpeo i brzo je smislio kako da mu se
osveti, da opameti i njega i druge. Dva Stevanova sina, Goo i Tiodor, bili su tek
pristasali, ali ve oglaeni kao hajduci i junaci bez mane i straha. Knjaz Danilo ih,
meutim, oglasi krivima - da oni pored Turaka ubijaju i Crnogorce, i osudi ih na smrt.
No, valjalo je pohvatati takve gorske vukove pa se Danilo posluio lukavstvom.
Poslao je perjanika kod kapetana Toka Nikina aranovia i naredio da zakae zbor
Bjelopavlia kod crkve na Jelenku, raunajui da e tu, ne slutei zlo, doi i sinovi
Stevanovi. Tako i bilo. Na zbor doli i Goo i Tiodor i perjanici ih oni as pohvatali,
povezali i poveli na kapetanski sud na Prentinu glavicu. A presuda se odmah znala: ko
tamo krene taj se nee glave nanositi... Usput, dok su ih sprovodili, komandir
perjanika udari Goa i brekne mu: - ivni, pogani od pogani! Goo, koji je i za manje
skidao glave, a bio izuzetna ljudska snaga, segne, raskine veze na rukama i zgrabi
komandira za grlo da ga zadavi i zubima zakolje. Spasu ga ostali perjanici - pripucaju
i ubiju Goa i ispod njega jedva ivog izbave svog komandira. Iako svezan, Goov
brat Tiodor iskoristi tu guvu i strku i pobjegne prema selu Kolainoviima. Ali, bio
je zle sree. Kad je izgledalo da je umakao i uneo glavu, pukne mu gatnjik na gaama,
a on sa rukama saveznim na leima nit mogao gae dii nit se njih kako kurtalisati.

Pukovnik Dragutin Filipovi

U tome naie jedan komija i blinji mu roak. Tiodor se ponada da ga je ogrijalo
sunce, da e mu on pomoi da se kurtalie nevolje i izbavi glavu, ali roak zaboravi
roatvo i Tiodora preda perjanicima koji su pristigli u potrazi za njim. Tiodora,
naravno, strijeljaju na Prentinoj glavici i onda i njega i brata mu Goa, po nareenju
knjaza Danila, objese da vise tu za petnaest dana kao opomena svim ostalim
Bjelopavliima kako e proi oni koji su nepokorni i nevjerni gospodaru sa Cetinja.
A o tome koliko je knjaz Danilo iao daleko u svom samovlau, kako su i koliko
njegovu volju potovali i slepo izvravali i pojedini plemenski kapetani, govori i jedan
primer iz Crmnice koji u svom feljtonu o Novici Ceroviu navodi Duka Londrovi:
"Knjaz Danilo je traio da se primjenjuje sve to je propisano u njegovom zakoniku.
U tome mu je svesrdno pomagao i brat, vojvoda Mirko. Odstupiti se nije smjelo ni za
dlaku. Zakon su u narodu primjenjivali plemenski kapetani, nastojei da pri tome
zadovolje volju knjaevu. U tome su neki ili tako daleko da je to danas teko
shvatljivo", pie Duka Londrovi i za primjer navodi sluaj iz jednog crmnikog sela.
Beali u Tursku
"U tom selu, zbog nekih zaevica, dolo je do ubistva i bjeanja u Tursku. Zbog
'tojaganja', uvrijeeni su ubili kapetana - popa Filipa Bokana. Ubice su pohvatane i
zatvorene na Cetinju. Sud ih osudi na smrt. Kazna je trebalo da se izvri u selu
Bukoviku, gdje se zloin i dogodio. To naredi lino knjaz. Izvrenjem kazne po
knjaevoj naredbi trebalo je da rukovodi tamonji kapetan Milo Vojvodi.
Kapetan Vojvodi naredi da ubicu, Iva Lukia, ubije njegov roeni brat, Nikola
Luki. Ovaj, pod silom i pritiskom, to mora uraditi! Prilikom izvrenja kazne, drugi
osuenik, Stanko Radaa, nije bio do kraja dotuen ve je jo pokazivao znake ivota.
Videi to, kapetan Milo Vojvodi uze od nekog prisutnog puku i dade je Stankovom
ocu Dragu, starcu od preko 80 godina. Kapetan naredi starom ocu da dotue svog
roenog sina, ili e i on biti ubijen! Pod pritiskom, stari Drago je morao povui oroz
puke uperene u jedva ivog sina. Drago je dva puta vukao za oroz, ali puka ne opali.
Videi to, sin Stanko ree ocu: 'Jadan, oe, nemoj me ti biti. Ima me ko biti i bez tebe.

Vidi da sam ubijen...' Ojaeni Drago, poto puka ne opali, ree kapetanu Vojvodiu:
'Kapetane, ti si boju prestupio, oima vidi da puka nee iz ruku oinih pucati na
svoje dijete.' Videi to, kapetan drugima naredi te dotukoe Stanka Dragova..."

Okamenjena majka
Poveanim Stevanovim sinovima se niko za petnaest dana nije smio
primai sem njihove ojaene majke koja je svakoga dana dolazila iz sela
Laa, udaljenog oko sat i po hoda, da brani mrtve sinove od muva, a bilo
je, kau pravo ljetnje vrijeme. Dola bi, vele, poklonila im se i svaki put
ponovila: "Goo, Tiodore, okamenite se!" Goo i Tiodor se, naravno, nisu
okamenili, veli Drago Filipovi - ali se okamenila njihova nesrena majka
kojoj za sve vrijeme niko nije vidio suze ni uo glasa ve je svoju muku i
tragediju, poput majke Jugovia, podnosila stoiki i junaki i nije
dopustila da joj se dumani naslade...

Nedodirljiv i zakonom
U poznatom Zakoniku koji je doneo knez Danilo Petrovi, posebno je bio
okrutan lan 4 koji doslovce glasi: "Koji bi se Crnogorac ili Branin
usudio linost ili dostojanstvo Knjaza vrijeati, bie isto onako kastigat
kao i oni koji samovoljno ovjeka ubije."

Piperi prvi na udaru

x Prema podacima pisca i hroniara Marka Miljanova, u pohari Kua su
poseene 243 glave, od toga samo 17 vojnikih, a ostalo sve neja, u kojoj je bilo
ak i jo nekrtene dece

BIO JE SLEPI IZVRILAC VOLJE KNJAZA OD DANILA: Vojvoda Mirko

Petrovi
Ve u prvoj godini vladavine, tanije 7. novembra 1852. godine, knjaz Danilo
preduzima svoju prvu "kaznenu misiju" protivu neposlunih i nepokornih branskih
plemena, a sve u elji da slomi njihov otpor, da ih pokori i pripoji Crnoj Gori. Na
udaru su se prvi nali Piperi: "Naao sam za dobro u ovaj as krenuti u Pipere su
nekoliko vojske - pie knjaz Danilo ruskom konzulu u Dubrovniku, Jeremiji Gagiu,
objanjavajui razloge i cilj pohoda na Pipere - i sva je prilika da e Skadarski paa
oduom rukom i svojom silom protivu mene udariti" etrnaest dana kasnije,
knjaev autant Bjeladinovi izvetava ruskog diplomatu u rezultatu pohoda na
Pipere: "Odmah kako je Njegova Svjetlost prispio s vojskom u Pipere za pokoriti one
odmetnike - pie Bjeladinovi - jedan se je dio od njih pokorio i panuo pod nogama
Njegove Svjetlosti, kojima je milostivo oprostio, a vei dio glavnije odmetnika,
odbjegli su Osman-pai. Domovi ovih odmetnika po pravednoj elji oruanog naroda,
odma su bili oboreni i razrueni, a njihove familije nevredimo protjerane iz Crne
Gore" Poharom Pipera knjaz Danilo je nedvosmisleno stavio do znanja da nee
imati milositi ni prema ostalima, da e svaku nepokornost i nelojalnost surovo kazniti.
To ipak nije ugasilo ar nezadovoljstva koje je pritajeno tinjalo u branskim
plemenima i dovoljna je bila samo varnica da ga rasplamsa i pretvori u poar pobune.

Vojvoda Novica Cerovi

Teka re Blejopavliima
Knjaz Danilo je to osjeao, a nesumnjivo, imao je i svoje ljude, dounike i pijune,
koji su mu dojavljivali o svakom tajnom zboru i dogovoru plemenskih prvaka. U ruke
su mu, izgleda, dospjela i neka njihova pisma, pa je to, po svoj prilici, bio i
neposredan povod za jedno pismo koje je on uputio Bjelopavliima 18. juna 1854.
godine, za koje Duan Vuksan veli da nige u knjaevom arhivu nije naao "tako
teke rijei": "Od Nas Danila Petrovia, Knjaza Crnogorskoga i Brdskoga, serdaru
Ramu i svijema kapetanima bjelopavlikijema pozdrav. - uo sam nekakve zborove,
to se zbori tamo u vas, od kako sam ja u Ostrog bio, ali opet razmiljavam, da nije
nita istina od toga, to sam uo, jerbo kad bi sve to istina bila od vas to sam uo,
zaista neka bude uvjereno malo i veliko da bi za vas gori bio, nego li to je bio Omer
paa prole godine. No ja nareujem vama, gospodi kapetanima, da vi prvi umuknete i
da drite va jezik za zube, inae biste se mogli brzo kajati; i ne uzbunjujte moju
pravu raju...
- A uo sam da i Piperi neto bleje, i s vama se drue, Brankovii i liisahani. A mene
nije stalo ni za vas, ni za Turke; i nemojte misliti da ja ne znam iz ije su glave ove
rijei proizale, jerbo vama je dobro poznato, da niti sam ja, ni stari vladatelji, koji su
bili crnogorski, nikad nikome zuluma uinili nijesu, no su se vazda muili za obdrati
vas i ostale Crnogorce, koje vi dostojni nijeste bili njih imati za Gospodare. A po
danas inite kako hoete, ako vi basta. I tako znadite!" Nezadovoljstvo vladavinom
knjaza Danila koje je tinjalo u narodu, naroito u crnogorskim brdima, podjarivano
uticajima sa strane i golemim nevoljama koje su na samom poetku njegove vladavine
donijeli dvogodinje vojevanje sa Turcima, a potom i nezapamena glad tokom 1854.
i 1855. godine, posle Pipera i Bjelopavlia, kulminiralo je u Kuima.

RUSKI KONZUL U DUBROVNIKU: Jeremija Gagi

Udar na nepokorne Kue
Ovo ratoborno gortako pleme stalno je bilo na vetrometini uticaja i interesa i Turske
i Crne Gore, uvek je bilo pomalo drava u dravi. Nepokorni i neposluni, Kui se
nisu dvoumili oko svoje nacionalne pripadnosti, ali ni pristajali da trpe i ute pred
tiranijom i samovlaem cetinjskog gospodara. Knjaz Danilo je stoga dva puta vojtio
na Kue, 1855. godine kada su velikih sila reagovala brzo i odluno i izvrila pritisak
na njega da obustavi operaciju i vrati vojsku, i godinu dana kasnije kad diplomatija
nije uspela da ga zaustavi u paklenom naumu. Knjaeva vojska, koju je predvodio
njegov goropadni brat, veliki vojvoda Mirko, napravila je tom prilikom pokolj u
Kuima, klasini genocid u kojem ni do danas nije do kraja ustanovljen broj rtava,
ali je sasvim izvjesno da neto slino ni Turci u vievjekovnim ratovanjima i
pohodima na Crnu Goru nikada nisu poinili: "Gornja vojska kojom su zapovijedali
Novica Cerovi, Milisav Mini, komandir moraki, i Pavi ikanov, kapetan
rovaki, nie za sobom traga od zloinstva nije ostavila - pie, pored ostalog, Marko
Miljanov o ovom stravinom pokolju i sramoti crnogorskog oruja. - Kad su doli od
planine u sela kuka i vidjeli to nijesu mislili da te ikad vidjet: da je staro i mlado,
'romo i slijepo pod ma palo, stare i mlade glave na gomile skupljene, a leevi baeni
u ublove i ognjeve - ne moe se ovdje opisat alost i tugovanje vojske i vojskovoa.
Videi taj gadni i bezboni uas, vojnici su zatvarali oi da ne gledaju taj srpski
pokor. Milisav Mini i Pavi ikanov bili su sami sebe rukama u prsi, leleui i
nariui za domaom nesreom, s kojom se gubi pred Bogom i pred svijetom. Ovako
su mnogi vojnici i glavari injeli, gledajui na gomile skupljene posjeene glave od
staraca i djece, od kojije mnoge nijesu imale kose: djetinje nijesu jo poele kosmatit,
a starake se ogulile, i zubi od starosti pali, da i je tuno bilo i ive gledat, a ne sad u
gomili glava posjeenije bogalja i ako nikad ne bje'u mrski drugome nako Turcima;
jer u toj rpi oguljenije glava bile su i glave Zeka Jokanovia, Nikole Radonjina, Ivana
Nikolina, Radovana Stankova, Jovana Nikolina i drugije starije turskije krvnika koji
su u svoje vrijeme bili strailo Turaka..."

Licitacija glavama
Nikada nije definitivno utvren bilans pokolja u Kuima. Sam knjaz
Danilo je priznao da je ubijeno 50 Kua (to je podatak koji mu je iz Kua
brzojavom poslao brat, vojvoda Mirko). Akademik Branko Pavievi, pak,
veli, da je bilo "oko 200 ubijenih": ini se, ipak, da u mnotvu raznolikih
podataka o drugoj pohari Kua, pa dakle i o broju rtava, najvie treba
vjerovati Marku Miljanovu, savremeniku tih dogaaja, koji na jednom
mestu, pored ostalog, veli i ovo: Glave ljui i djece, koje su posjeene,
skupljene su na uljanik popa Luke i pobodene na rozge oko uljanika, kako
bi i' vojvoda Mirko moga gledat i vidjet koliko i' je. Govore da i' je bilo
243 i da je u te glave bilo 17 vojnikije koji su mogli u boj otis da se biju s
Turcima, a drugo su bili starci, bonici i djeca. Ne znam je li ovi broj pravo
reen, teke ovo znam: da nijesu vojnici brcki i crnogorski branili, Bog zna
koliko bi tu jo glava posjeeno bilo".

Od brata napravio koljaa

Vojvoda Mirko Petrovi je dosledno sproveo naredbu nemilosrdnog bratagospodara: 'Udri Kua na boju vjeru, ako ga drugaije ufatit ne mo...i
djeca u kolijevke da se kolju!".

Ni sestrie nije potedeo

x Kad je serdar Jole Pileti osujetio knjaza da baci dva sestrina sinia u vatru,
neko ih je tokom noi, da ugodi bezdunom ujaku, otrovao i oba su osvanuli
mrtvi

SRAMOTA U OSTROGU: Donji ostroki manastir

Pohod i velika odmazda koju je poetkom jula 1854. godine knjaz Danilo preduzeo
protiv Bjelopavlia predstavlja jo jednu krvavu, traginu epizodu u njegovoj
vladavini koja e beskrupuloznog i nazlobrzog crnogorskog gospodara, u krajnjem i
glave kotati, jer e upravo u pogromu nad Bjelopavliima prepuniti au greha i
potpisati svoju smrtnu presudu.
Sramota u Ostrogu
Svemu je prethodio jedan sramotni dogaaj u Ostrogu, koji se te godine o
Trijiindanskom saboru, (5. juna po starom kalendaru) 1854. godine zbio u ovoj
svetinji. Narod se tu po tri dana veselio i kolo se pred donjim manastirom nije
rasputalo. Zadivljen lepotom crnogorske mladei, knjaz Danilo je naredio da se
izabere trideset najlepih devojaka i nevesta koje bi uvee oko vatre igrale kolo sa
trideset njegovih perjanika, kako bi ukazao poast i priinio uitak svojim gostima,
pre svih francuskom diplomati. Po kazivanju Draga Filipovia, kolo se uvee okupilo
u dvoritu ispod donjeg manastira gde je naloena velika vatra, jer drugog osvetljenja
nije ni bilo. Oni retki koji su, sem knjaeve najue pratnje i svite bili pozvani da
gledaju kolo i uivaju u toj lepoti, odmah su opazili da se tu igra neko drugo kolo, a
posebno im je zapalo za oko kako knjaz ne smee pogleda sa sestre Todora Kadia,
Danice, koja je bila udata za popa Puniu Pavievia, a po lepoti joj, kau, nagorkinja
vila nije bila ravna pa je zato, izgleda, zvali i Vilajeta.
Krvnika osveta Bjelopavliima

KNEGINJA: Darinka Kveki

- ta se i kako te noi dogaalo u Ostrogu teko je rei - veli Filipovi - tek kau da je
popadija Jana, sestra knjaza Danila, u razbjel zore dola pod ator u kojemu je spavao
njen mu, pop Risto Bokovi i kazala mu da njenom bratu, knjazu Danilu, nije bilo

do igre i kola, da su on i njegovi perjanici na silu svata radili sa naivnim i nevinim

enama i djevojkama koje su njima igrale u kolu. "Sjutri dan - pie Tomo Oraovac kroz narod se pronijela strana i sramotna rije, kako je Jovan Maanov Vukoti, po
naravi proklet i zao ovjek, rekao 'da je svaki leao sa svojom', a on sa popadijom
popa Jovana Radovia, da su ovo Katunjani uinili po nareenju knjaza Danila da se
meu Bjelopavliima rode junaci kao Katunjani". Pop Risto je istog asa poao kod
knjaza Danila i zatraio da kazni Jovana Vukotia, a on je to protumaio kao neslanu
alu komandira perjanika:
- Kad je tako, gospodare, onda meni i Bjelopavliima nema mjesta u tvojoj dravi dok
krvlju ne operemo na vazda svijetli obraz - planuo je pop Risto i pred ozlojeenim
plemenicima odjurio da provali u barutanu i orujem opere obraz, a knjaz Danilo sa
pratnjom i gostima je u poslednjem trenutku uspeo da pobegne iz Ostroga pred
razjarenim Bjelopavliima kojima e se ubrzo krvniki osvetiti. Knjaz Danilo je sa
silom od oko 6.000 vojnika prispeo u Bjelopavlie, na Orju Luku, kad su kolovoe
pobune, pop Risto Bokovi i ostali, ve bili pobegli i sklonili se u turski Spu.
Naredio je nemilosrdnu odmazdu:
- Imanje Bokovia od sada je dravno, a njihove kue da se odmah zapale i unite.
Uvreeni i ponien knjaz

NEUSTRAIVA: Jana Bokovi, sestra kneza Danila

Vojska je istog asa izvrila nareenje, a knjaz je, po tvrenju Toma Oraovca, i ne
samo njega, lino uzeo ugarak i zapalio kuu svoga zeta, popa Rista Bokovia, a
onda se obratio sestri Jani: - Jano, pljuni na izdajnoga popa Rista, pa idi i budi popa
ura Kusovca - a ti, pope uro, poto ti je umrla ena, uzmi Janu za enu.
- Nijesi pogodio Zeko - odgovorila je Jana - ja nikad neu pljunuti na mog vjernog
mua, vojvodu Rista Bokovia, on je uradio ono to bi svaki poteni Crnogorac
uinio, ja se sa njim ponosim i diim se to sam njegova ena. On, ni niko njegov, nije
bio izdajnik, ve su izdajnici oni koji su udarili na ast junakog i vitekog plemena

bjelopavlikog. Vojvoda Risto je osvijetlio obraz svoj i svoga plemena, oprao obraz
plemena od tvojih lajavaca koje ti titi i pomae, ne bilo ti prosto ni pred bogom ni
pred ljudima, i ka nee.
Knjaz uvrijeen i ponien sestrinim odgovorom, uzvikne:
- Oe, kuko, ili u ti tu tenad (mislei na decu vojvode Rista - Lazara i Maana,
stare dvije i etiri godine) poklati da od psa ne ostane kuadi. Jana bez oklevanja
odvratila knjazu:
- Udri, ubi, pali i posijeci, ja se nikad iva neu odrei Prva kneginja
ni mrtvoga vojvode Rista. Teko Crnoj Gori s tobom i
takvijem gospodarom. Zeko, Zeko, sve e ovo grdno Godinu dana posle pokolja u
platiti, jer Bokovii nikome ne ostaju duni.
Ostrogu, 1855. knez se oenio
Ove rei knjaza su izvele iz takta i u jednom skoku
Darinkom Kveki, iz ugledne
prie Jani i ugrabi njena (vojvode Rista) dva sinia, transke srpske trgovake
Lazara i Maana, i umjesto da Jani odgovori, vikne: porodice. Za prvu crnogorsku
- Oe li se, kuko, odrei popa Rista ili u ti ovu
kneginju se govorilo da je bila
paad poklat? Kad mu je Jana odgovorila "neu, ve veoma inteligentna,
kolji i njih i mene," knjaz Danilo, drei decu u
obrazovana i ambiciozna ena.
naruju potri prema vratima kue koja je ve u
Govorila je etiri strana jezika,
plamenu sagorevala u nameri da oboje dece baci u
italijanski, latinski, ruski i
vatru da sagore. U tome ga je sprijeio serdar Jole
francuski. Njenim dolaskom
Pileti, ali zbog toga umalo nije izgubio glavu...
dosta je promenjen ivot na
"Sve reeno - pie dalje Tomo Oraovac - knjaza nije cetinjskom dvoru. Uz to, njen
moglo zadovoljiti ni zasititi njegov bijes prema
uticaj na knjaevu spoljnu
odbjeglim Bokoviima, te da bi se ovima to vie
politiku nije bio zanemarljiv,
osvetio, preko povjerljivih lica naredi da se preko noi zbog ega je ona, neretko, bila
otruju Lazar i Maan, sinii vojvode Rista
meta napada ruske diplomatije.
Bokovia, i njegovi ljudi uspiju da preko ena (koje
nisu mogle ni snevati o emu se radi) dadu djeci hljeb "bekot" (beli hleb dvopek, koji
je knjaz jeo) napojen otrovom. Sjutra dan rano ujutro oboje je djece u najstranijim
mukama umrlo i odmah su sahranjena pored rebara crkve Sv. ekle...
Jana e kasnije, ak u 55. godini ivota, roditi sina Sava i od nje i popa Rista e, ipak,
za razliku od njenog zlotvorskog brata, ostati iroki trag.

Borac protiv tiranije

Risto Bokovi, zet kneza Danila Petrovia, bio je svetenik, senator i
crnogorski vojvoda, roen u brdskom plemenu Bjelopavlii. Sa osamnaest
godina ubio je Mali-agu iz Spua. kolovao se u manastiru Ostrog.
Postao je svetenik 1839. god. kada ga je Njego zapopio. Bio je u tabu
knjaza Nikole u vreme crnogorsko-turskog rata 1876-1878, ali je bio
nezadovoljan vladavinom i ovog knjaza, pa je, osamdesetih godina, sa
uglednim vojvodama Markom Miljanovim, akom Petroviem, Lakiem
Vojvodiem i drugima, osnovao tajno udruenje koje se suprotstavljalo
autokratskoj vladavini, a borilo se za slobode i ustavna prava. Pri kraju
ivota Risto Bokovi se bavio sakupljanjem narodnih umotvorina, i na
osnovu tih istraivanja napisao je etnografsko-istorijsku hroniku
"Istorijske prie iz povjesnice plemena Bjelopavlia".

Krvniku nije zatvorila vrata

x Majka Stevana Perovia Cuce, Njegoeva sestra Marija, primila je u kuu i
cele noi negovala popa Joka Kusovca, ubicu njenog sina, kad su ga ranjenog
doneli iz Grahovske bitke

SMAKNUO GA BRAT: Stevan Perovi Cuca

Iako fiziki neugledan i osav, knjaz Danilo je ipak postao zanimljiv mladoenja oko
kojega su se motali provodadije sa evropskih dvorova. Ljut zbog odreenih otezanja
i kombinacija i iz Bea, a naroito iz Beograda, knjaz Danilo se naprasno odrekao
ruke princeze Kleopatre Karaorevi, keri srpskog kneza Aleksandra, odnosno
braka sa politikim kombinacijama, i ruke beke bogataice i opredelio za Darinku,
mladu erku transkog trgovca Marka Kvekia, poreklom iz Herceg-Novog.
Plahovit i sujetan, razdiran kompleksima svog fizikog izgleda i ljubomorom koju je
raspaljivala njegova mlaana nevesta, knjaz Danilo e poskidati vie glava onima koji
su i u najveoj tajnosti izgovorili kakvu runu ili pohotnu re na njen raun. Tragedija
Tuka Maksimovia, junaka i ljepotana iz upe nikike, u tom pogledu je posebno
karakteristina.
I on je bio u knjaevim svatovima i sve je, pa i samu nevestu, zadivio lepotom. Po
povratku iz svatova, zavidni upski knez, uz pomo neke Tukove ljubomorne strine
proturio je priu da je Tuko rekao kako bi dao svu upu samo da jednu no provede
sa knjeginjom. Uzaludu se Tuko pravdao i branio...
- Dane, dolaze nam toliki ljudi, kako nikad ne doe onaj mladi to ga zvahu Tuko? pitala je malo potom u nekoj prilici knjeginja Darinka svoga gospodara, a on joj otro
odgovorio: - Taj vie nee doi. Mi smo ga muketali!

Smaknue zbog ljubomore

NEKI GA HVALE, DRUGI GA SE STIDE: Knez Danilo Petrovi

A pesnika Stevana Perovia Cucu, Njegoevog sestria, odnosno svoga brata od tetke
jednog od najumnijih i najlepih Crnogoraca toga vremena, nije smakao zbog
ljubomore ve iz sujetne mrnje, zavidnosti i straha da bi ga on tobomogao ugroziti
na tronu. Sa najljuim protivnicima knjaza Danila, Perom i orijem Petroviem i
njihovim istomiljenicima, u jesen 1853. godine, iz Crne Gore je pobegao i Stevan
Perovi Cuca, sin serdara Andrije i Njegoeve i Perove sestre Marije. Jedno vreme se
sklanjao u Beu, ali kad je, nakon nekoliko neuspjelih atentata na njega, shvatio da
mu nemilosrdni brat sa Cetinja i tu radi o glavi, pobegao je u Carigrad. Nije se,
meutim, ni tu spasio: knjaz Danilo mu je poslao delate na elu sa popom Jokom
Kusovcem koji su ga muki ubili. Ubica, pop Joko Kusovac se, po povratku iz
Carigrada potpuno povukao i zatvorio u kuu, i stalno jadikovao: - Osramoti me knjaz
Danilo, dabogda umro od iste ae od koje i Stevan!
"Pred Grahovsku bitku - pie Marko Vujai - kad je uo da se Husein-paa kree na
Crnu Goru, Joko se lijepo opremi i sa svojim Ljubotinjanima poe na Grahovo. Prvi
je krenuo u juri i prvi se teko ranio, ali ga smrt, koju je dozivao, ovoga puta nije
htjela da uzme. Sa bojita su ranjenike nosili u Crnu Goru - da se lijee kod svojih
kua. Pred samu no stignu nosila pred kuu serdara Andrije Perovia. Vojnici upitaju
mogu li prenoiti sa ranjenikom. Mara, serdareva ena, izae pred njih i upita kako se
zove ranjenik. Kad joj rekoe da se zove Joko Kusovac, ona se zanese telom, ali se
brzo pribra i ree: - Sretne ti rane, junae!
Smrt u kajanju

Crkva na Trenjevu u kojoj je sahranjena Marija,

sestra Njegoeva i majka Perovieva
Nije se dvoumila, ve naredi snahama da spreme kuu i prenoite za grahovskog
pobednika, a ona prie nosilima i pomoe vojnicima da se ranjenik dobro smesti.
Izjutra, kad su ga iznijeli iz kue da ga nose u Ljubotinj (uviajui u ijoj je kui
prenoio i ko ga je negovao) Joko se, gledajui Maru, pridie sa nosila i ree - da ga
svi uju: - Oprosti mi, Stevanova majko! Ja sam ubio Stevana, a mrtvi Stevan e, dao
bog - ubiti mene!" Pop Joko Kusovac umro nekoliko godina posle Grahovske bitke,
potpuno povuen i u osami, do poslednjeg dana jadikujui zbog onoga to je uinio i
kunui knjaza koji ga je osramotio. Marija, heroj-majka Stevana Perovia - Cuce,
poivela je znatno due, a kad je umrla, sahranili su je u crkvi na Trenjevu, i eno joj
nadgrobne ploe i danas na podu ispred oltara. Bio je to, izgleda, i jedini sluaj da je
ena veno poinula u crkvi, ispred oltara, a na nadgrobnoj ploi pie: "Ovde poiva
hrabra Marija Andrina, a sestra vladike Rada Petrovia, 1876".
Osvetoljubivom i nazlobrzom knjazu Danilu nije bilo dovoljno to to je Bjelopavlie
pregazio s vojskom, to je popalio kue i pobio ljude, to je Bokovie na elu s
popom Ristom prisilio da spas potrae pod turskim skutom, to je toliko zla uinio
svojoj sestri i zetu, ve je potom poeo da vreba i traga za svima koji su onog dana
pod Ostrogom stali uz popa Rista i digli glas zbog sramote koju su knjaz i njegova
svita nanijeli Bjelopavliima. Meu prvima se naao i pop Punia Pavievi, zet
Todora Kadia, iju je enu Danicu osramotio pod Ostrogom (Punia je bio
kapetanski pisar u kapetaniji na Prentinoj glavici, odnosno u Martiniima, kod
nepismenog kapetana Toka Nikina aranovia). Pakosni knjaz je zatraio ba od
Todora Kadia (u to vrijeme je bio neki slubenik na dvoru na Cetinju) da on ubije
zeta. Kadi je to odbio i u toku noi pobegao sa Cetinja i sklonio se kod Turaka u
Spuu. im je sjutradan saznao da je Todor pobjegao, knjaz Danilo je bre-bolje
poslao perjanike u Bjelopavlie s pismom kapetanu Toku i naredbom da muketa
popa Puniu. Nepismeni kapetan doda pismo Punii da vidi ta to pie gospodar, a
ovaj, im je video svoju smrtnu presudu, iskoristi priliku i pobegne i on u Spu gde se
sretne sa Todorom.

Izmeu politike i miraza

Izgledalo je nekako najprirodnije i inilo se da najvie ansi da postane
nova crnogorska kneginja ima erka srpskog kneza Aleksandra
Karaorevia, knjeginjica Kleopatra. To je u politikom smislu izgledalo
najnormalnije i najprihvatljivije, ali je, izgleda, merkana i erka nekog
bekog bankara barona Sine, koja bi na sirotinjski cetinjski dvor donijela
bogati miraz.
Smetao i Njegoev otac
Vrhunac bezobzirnosti i bezdunosti knjaza Danila ipak predstavlja odnos
prema stricu Tomu Markovu Petroviu, ocu Njegoevom i Perovom. I
njega je, iako je ve bio zagazio u drugi vek ivota, proglasio jednim od
zaverenika i naredio da mu se na kui na Njeguima polome vrata i
prozori. Tako je nesretni starac doekao traginu sudbinu, da sahrani sva
tri sina i svih pet unuka i da na kraju, nakon dve godine vijanja u praznoj
kui, peini bez vrata i prozora, skaplje u 104. godini ivota.

Osveta Todora Kadia

Kad je iz Kotora stigla vest da je knjaz mrtav, izvren je strani pogrom nad
Kadiima, ubijeno najmanje dvadeset etvoro, a ostali prognani iz Crne Gore

KO ZLO RADI, ZLO I DOEKA: Knez Danilo u poslednjim godinama ivota

im je saznao da su mu umakli i pop Punia Pavievi i njegov urak Todor Kadi,
knjaz Danilo je naredio da se Todorova ena i dvoje muke dece proteraju iz Crne
Gore, a Puniinu enu, odnosno Todorovu sestru Danicu, odveo je na Cetinje. Po
nekim podacima, on ju je drao u svojim odajama oko dva meseca, a onda je preudao
za jednog Martinovia, uraka vojvode Mirka, mlaeg brata Mirkove ene Stane.
Kap prelila au
Poto je u to vreme drugi Stanin brat bio crnogorski konzul u Carigradu, vest o
preudaji Puniine ene, odnosno Todorove sestre, preko njega je stigla do Bosfora i
uvrzena u ui Todoru i Punii, koji su se, pod lanim imenima, krili od osvete knjaza
Danila. Plahoviti i do srca uvreeni Todor se nije dvoumio niti mogao uzdrati: im je
ugrabio zgodu, ubio je konzula Martinovia, svog nedragog i nesuenog prijatelja,
iako on nije bio kriv za sramotni in knjaza Danila.
Todor se kasnije vratio u Bar i povezao sa Selim-begom, svojim starim znancem i
prijateljem. On mu je jednog dana pokazao knjaevo pismo u kojem mu je, poto je
doznao da se Todor krije u Baru, za njegovu glavu nudio "izmu dukata". Bila je to
kap koja je prelila au ui - Todor je odluio da sam odnese glavu gospodaru, ali i
da je naplati mnogo skuplje nego to on misli da ona vredi. U suton posljednjeg
julskog dana 1860. godine, iz starog kotorskog grada je sa pratnjom i poasnicima
izaao crnogorski knjaz Danilo sa suprugom, knjeginjom Darinkom. Knjeginja i deo
pratnje ve su se bili ukrcali na brodi, koji e ih odvesti do Prnja, gde su provodili
dane na odmoru, a knjaz tek zakoraio na most kad je iz mase koja se tiskala na obali
odjeknuo pucanj. Knjaz je glasno jeknuo i zaneo se, ali nije pao u more ve u naruje
preneraene supruge...
Todoru Kadiu nije zadrhtala ruka, knjazu nije bilo spasa, a atentator, koji se, izgleda,
nije mnogo ni trudio da utee i izbegne ruku pravde, ve na prvom sasluanju je sve
priznao i potanko ispriao kako je i zato ubio gospodara.

Osveta ponienog oveka

ATENTATOR: Todor Kadi na slici Luke Martinovia

"Atentat na knjaza Danila nije bio nita drugo nego lina osveta jednog duboko
uvrijeenog, obespravljenog i ponienog ovjeka. Njegove uzroke treba traiti u
samim prilikama koje su vladale u Crnoj Gori, u despotizmu jednog samodrca, koji
je smatrao, radi obezbjeenja svoje vlasti, uvrivanja dravne organizacije i
sprovoenja reforma, da mu je dozvoljeno da neodgovorno nasre i na najosjetljiviji
lini i porodini moral. U datim uslovima, otpor prema tome bio je legitiman i
gledite nae stare rodoljubive istorijografije, koja je smatrala atentat kao djelo izdaje
i tuinske propagande, nije opravdano, ma koliko da je to gledite moglo da poslui
politikim ciljevima u jednom datom periodu nae prolosti."
Ovaj zakljuak dr Andrije Lainovia do danas niko na ozbiljan nain, argumentovano
nije doveo u pitanje, pa ni crnogorski "novoistoriari" koji na sve naine sada
pokuavaju da predstave kako je to bio plod velike zavere, a Todor Kadi marioneta
zaverenika. Biser svakako predstavlja pria da je ta krvava aa za crnogorskog
despota natoena u Beogradu. Todor Kadi je, kao to je poznato, osuen i obeen u
Kotoru 13. oktobra 1860. godine - "u 9 i 29 minuta Kadi je ve bio mrtav..."
(Crnogorski "novoistoriari" sad spekuliu kako je sve to bila neka ujdurma Austrije,
da Kadi uopte nije ubijen ve samo preseljen negde u Bosnu gde je iveo do
sudnjega dana pod prezimenom Kadija!) Kadii su istog trena kada je iz Kotora stigla
vest da je knjaz Danilo podlegao ranama, stavljeni van zakona. A kakva ih je alosna
sudbina stigla i kakvo su nemilosre doiveli, ponajbolje se vidi iz jedne "sentencije"
(naredbe, presude, prim. B. S) Senata crnogorskog i brdskog, datirane 12. februara
1861. godine.

Pogrom po nareenju kneza

Crkva na Orjoj luci posveena knjazu Danilu Petroviu

"Da se zna i da je vjerovata ova danas uinjena sentencija, koja se mee u protokol
sentencija, a to za prokletu i razbojniku kuu Kadia, koja je avoljim mlijekom
zadojena od prokleti roenja... Tad opti viknu da ni u odivu njihovu djeteta ne
ostave... Tad glavari i cio narod to god bi od Kadia preko nae granice izagnae i
ovako osudie: da nema nikad od te kue niko u nau granicu dok je Crne Gore, no
koga bi vidio, pa ga ne bi ubio, taj e estoki kastig Verhovnome sudu dati..." A da se
zloin desio, da to nije bio in trenutnog bezumlja, zloin poinjen u afektu, ve
poetak sistematskog istrebljivanja celog jednog bratstva, govori i jedan izvetaj
policijskog komesara u Kotoru, Sikorskog, koji je svojim pretpostavljenim 30. jula
1863. godine (dakle pune tri godine nakon ubistva knjaza Danila) javio: "Mirko je
naredio svima koji su rod s Kadiima da za osam dana napuste svoje kue, svoja
imanja, i da se sele iz Crne Gore, inae e ih on silom iseliti. Dva glavara toga
plemena odjurie na Cetinje da mole Kneza. Pred samim Kneevim dvorom, Mirko ih
je dao iskasapiti na komade. Ubice su uhvaene, ali ih je knez Nikola pustio da
pobjegnu u Tursku..."
A Kadii, oni koji su pretekli tu stravinu "no dugih noeva" uoi Ilina dne 1860.
godine (po "najskromnijim" podacima pobijeno je 24-oro Kadia, a ima i onih koji
tvrde da je palo ak 90 glava!), nisu imali mira ni kad su se sklonili ispod dugake,
nemilosrdne i osvetnike ruke Petrovia. Ipak, dogodilo se udo - rtve su na kraju
pobedile.
Od Zeka Malog ostala samo pria sumorna i ime Danilovgrad. Kakve li ironije: na
pukomet od Bovana, Orje Luke i Prentine glavice, na pogled Ostrogu i Piperima, ek
i Medunu, takav spomenik knjazu Danilu! Njegov naslednik i sinovac, knjaz Nikola,
ispunio je strievu elju i naum i na erania glavici osnovao varo sa njegovim
imenom, kao poslednji prkos, osvetu i inat knjaza Danila. A moda tako i treba,

moda je to i neka vrsta pokajnice za sve ono ime je zaduio Bjelopavlie, Pipere
Crmniane, i posebno Kue - da mu nikad ime ne zaborave, da ne zaborave kako je
okrvavio ruke krvlju nevinih, krvlju dece, ak i svojih nejakih sestria - da vazda
pamte kako je Zeko Mali ispunio ono zlokobno obeanje s poetka vladavine: "Ja u
gledati da se proslavim zlom!"

rtve ipak pobedile

Dogodilo se, ipak, udo i pobedila neka boja pravda: od onih Kadia koji
su obeskueni i progonjeni, ipak pretekli krvavu no, od onih kojima je i
ime zatirano, onih koji su beali i utoite traili od Skadra do Carigrada
na jednoj i od Sarajeva do Bea na drugoj strani, onih koji su od nevolje
menjali ne samo konake i bivake, nego i krsnu slavu i imena - ak i veru
menjali - ostali iroki tragovi, a od onih koji su ih progonili i zatirali im
seme i u odivi sve se svelo na jednu jedinu tanunu sveu.

, , , ,
.
:
,
, , , ,
.
,
, , ,
, , .
,
, , ,
,
. ()
.
, , .
, () . (
) , ,
() .
. , ()
( )

( ), , .
.
( ) ,
.

( ) (,
). , , ,
, ,
, , .
, ,
, , .
, , ,
. 16. 17. .

. .
,
. ,
, , ,
.

,
,

, , 19.
. 18. , II
.
.
1854. , 1858.
1861. .
1862. 1876/78. 1882.
.
, 20.
() ,
. 1860. ,
. -
1876-1878. .
1876. . ,
.
,
1912.
,
.
, ,

 .
,

.
, ,
, .
( ) :
25. 1912. .
.
!
.
: , , ,
,
, .
, 19-20. ,
, ,
, ,
.

.
,
.
. :
1.
;
2. ;
3.
;
4.
- ,
;
5.
;
6.
.
,
, ,
, , , ,
,
.
,
, ,

 , 1922.
.
- (
2007.) 1971.
.
, , ,
. ,
, .

( ).
6-7. 1974.
. 12
, , ,
, , ,
.
,
, . .

6. 1974, 36,
.
15 ,
54 . , , 22
, 13
,
- 14 . (
2.02. 2012.).

.
( 17. )
18.
.
, ,
,
. ,
, ,
18. .
. , ,
. 19.
(),
, . ,
, ,
1912. .
, ,
, -
.

- , , - ,
, 1762,
, ,
.
.
, .
1815. 1816,
. 80 1842.
.
, .
,
. ,
, ,
1840. .
,
, .
10. 18. ,
,
, 34. ,
, , ,
.)
. 1876.
. . .
, (),
(); ; ( )
. () :
; 1906. .;
() , ; ;
(); ; ; ; ; ;
; (); ,
. (1896. .), ;
( ); () (
) : ; ().
(); , ( );
, , ; ();
(); ; 16. .; ()
. ()
; , ; : 1)
, (1777. .) (); 2)
: ; ()

 .

. .
, .
, ,
.
,
.
18.
. .
18. ,
, ,
I .
,
, , .
I ,
.
. -
1796. .
, , .
.
,
. , .
1809.
. .
, , ,
,
. , , ,
. .
, , 1876. .
, 1912. . ,
.
.
, .
, .
, ,
.
. ,
, , ,
, : (. ). ,
,
, .
, ,
,
. , ,
,
. ,
, .
,
1856. , .
, ,
.

, 1431. .; 1688. .; ,
- 1695. .; ( )
() : ; -, ; ()
1399. .; () ();
1435. .; , : .
; (); , : , , .
, : - ;
(); (), ;
, : - , ();
( ) : - ,
, ; ( ), ,
( ); (),
; () : .
; (); (); ,
, , ( ),
; (), ; ; (), : ;
() (), .
(), () ,
; : ,
() ;
();
; 1702. .; ( ),
; ( ),
, . (),
; , , ;
, , ();
(), : ; (),
, ; , ,
(); () : =
, , : ; ,
() (); ()
(); ,
(); (),
; (); ();
; () : ()
; ( ), ; 1431.
.; -, ();
1399. .; , , -; (),
( ), ();
1435. .; () 1594. .;
() : , , ,
(); ()
(); ( ),
(); ( ), ();
( ), : ( ),
(); () (),
; () :
; (); (
). .
() ();

 . ( ),
. ( ),
(). :
; (), : .
();
; : 1) () ;
2) ; , : ;
( ), (), (),
; (); .

Kako je sve Srbija pomagala Crnu Goru

: , :
: 4.08.2007

5.766

Iz prepiske kneza Danila i knjievnika Ljubomira Nenadovia: Kako

je sve Srbija pomagala Crnu Goru, S POVERENjEM, AU I
NEIZMERNOM LjUBAVLjU
pie: ivomir Simovi
Ljuba Nenadovi se nebrojano puta iskazao kao potovalac Crne Gore
i onaj koji se neizmerno divi ojstvu i junatvu Crnogoraca. Koliko je
poznavao istoriju Crne Gore i sutastveni ivot Crnogoraca pokazuje ne samo njegovo
delo O Crnogorcima, ishodita dopisivanja s knezom Danilom, nego i njegov odnos
prema svetovnom i duhovnom poglavaru ove malene planinske zemlje. Prema
Njegou je izraavao bezuslovno divljenje i potovanje
O nabavci tamparije koju su Srbijanci poklonili Crnogorcima svedoe i tri pisma
koja je 1858. godine iz Beograda i Bea uputio Ljubomir Nenadovi, jedan od onih
srpskih knjievnika koje je, uz radoznao i iv duh, krasilo i iroko evropsko
obrazovanje, sin ustanikog vojvode i dravnika Prote Mateje, autora uvenih
Memoara prvenstveno njemu namenjenih, i unuk valjevskog kneza Alekse, jednog
od najuglednijih ljudi u Srbiji, prvom svetovnom vladaru Crne Gore knezu Danilu,
koji je svojim saplemenicima dao Zakonik, pomagao Hercegovce, sukobljavao se s
Omer-paom Latasom, a na Grahovu teko porazio Turke, ostvario nezavisnost svoje
zemlje i njeno razgranienje s Turskom 1860, kada je i smrtno nastradao u atentatu u
Kotoru. Srbi iz matice svog roda bili su preokupirani kupovinom tamparije u Beu za
kulturne potrebe svoje sabrae u Crnoj Gori u razdoblju od 1857. do 1860. godine.
U slubenom listu Srpske pravoslavne crkve Glasnik za jun 1986. o ovom
poduhvatu iscrpno je javnost obavestio dr Ljubomir Durkovi Jaki, a o prijateljskim
odnosima i saradnji Ljubomira Nenadovia sa knezom Danilom dao je uverljive
komentare D. Vuksan u asopisu za nauku i knjievnost Zapisi (godite I, sveska 6,
Cetinje, 1927). Nenadovieva pisma, koja ukazuju na nepovoljne prilike u Srbiji,
naroito u vezi s pritiscima Ethem-pae, sadre pojedinosti o nabavci tamparije i
osposobljavanju grafiara za rad u njoj i reito svedoe o naklonosti i ljubavi prema
Crnoj Gori autora dela O Crnogorcima, putopisa iz Italije (u kojem su najvredniji
opisi susreta s Njegoem), Nemake i vajcarske, urednika umadinke koja je zbog
njegove slobodoumnosti bila zabranjivana U Cetinjskom dravnom arhivu, gde su
sauvana Nenadovieva pisma, ne nalaze se ak ni pisma kneza Danila od 8. i 28.
marta 1858, na koja se jasno poziva njegov najpokorniji sluga iz Beograda, ije je

ime u popisu ifara nosilo broj 598. Takoe, u kolekciji nedostaje i Ljubino pismo iz
januara ili februara 1858., na ta ukazuje D. Vuksan. Uz ostalo, on je postavio i
pitanje deifrovanja sauvane hronoloki najstarije epistole, pretpostavivi da se,
moda, klju moe nai u pievoj ostavini. Velibor Berko Savi u svojim
tumaenjima Nenadovieve prepiske u zbirci ivot u pismima (Mili Raki,
Valjevo, 1982) daje izrikom negativan odgovor.
Stoga se i pribeglo sporazumevanju posredstvom dogovorenih lozinki, odnosno
brojeva u kovertiranoj prepisci. Uostalom, novac za kupovinu tamparije bila je dala
srpska vlada, na ta se, kad bi se doznalo, u inostranstvu, pogotovo u Turskoj, ne bi
gledalo s razgovetnim odobravanjem.
Prvo pismo Ljubomira P. Nenadovia upueno iz Bea knezu Danilu poetkom 1858.
poinje ovako:
Vaa Svetlosti, milostivi Gospodaru, nisam Vam mogao po onom reniku
telegrafisati, jerbo privatne depee na ovaj nain nerado se primaju
Zatim pod raznim brojevima piminje linosti koje je posetio i koje su ga primile bolje
nego to je oekivao, pa dodaje, uz uverenje da e kneeve elje biti dobro
primljene, i sledee:
Njima je milo na srbskom jeziku da piete svagda i svima.
U pismu se pominje i neki Vukovi, kod kojeg je Nenadovi bio neto ostavio u vezi s
obnavljanjem preanjih otnoenija s nekim linostima ija su imena ifrovana. A
zatim:
To vam piem po sovjetu 156-oga koji je raspoloen dobro za Vas.
I jo:
Sve e dobro biti. Kad doem ustmeno u Vam imati dosta lepih stvari priati.
Ostanite postojani u toj stvari sbog koje ste me ovde poslali, a oni () bie bolji nego
to su igda bili
Sledi otvoren vaan iskaz:
tamparija je sva gotova i ovi dana spakovaemo je i spremiti za Triest, ona je ve
ovde
Ljuba je, zajedno s izvesnim Milakoviem koji je doao radi leenja, bio odseo u
Nacional-hotelu. Zima je bila strahovita, o emu svedoi podatak da se i lepi, plavi
Dunav bio zaledio. Od kneza je traio da mu nita ne telegrafie (a zato, kazae mu
kad doe, uostalom, moe se i sam setiti), tim pre to se njegova misija okona:
Ja ovdje vie nemam nikakva vana posla, i moe biti (evo, zima poputa) posle
osam dana krenuu se u Beograd, jer rad sam da se to pre povratim i da tampariju
smestimo.

Srpska vlada kupuje Crnogorcima tampariju

Naravno, sasvim je razumljivo da slubeni organi, koji imaju uvid u poslovanje Pote
i telegrafa u Beu i koji, za dravne potrebe, mogu da kontroliu poiljke i depee,
nerado gledaju na privatne telegrame koji su ifrovani. Ali, Nenadovi je od samog
kneza bio dobio poverenje i zadatak, ije je izvrenje moralo ostati u tajnosti.
I dr Durkovi Jaki ukazuje na injenicu da je tamparija, koju je Srbija elela da
isporui kao dar Crnoj Gori, imala da bude kupljena, praktino, iz budeta vlade u
Beogradu.
To se, meutim, tajilo zbog odnosa izmeu Srbije i Crne Gore i sumnji da se iza
ovog poklona ne kriju neke bliske veze i eventualne namere za ujedinjenje bratskih
naroda, od kojih je Porta naroito zazirala, napominje Velibor Savi, koji jo
objanjava da je na pismo kneza Danila, kojim ga zove k sebi, vlada Srbije dozvolila
Nenadoviu da ode na Cetinje, odakle ga knez alje po slubenom poslu.
Odgovor je dala sama stvarnost pretoena u istoriju. Dakle, pripremajui se za
voenje odsudnih bitaka s Turcima, knez Danilo je stizao i da se dopisuje s
Ljubomirom Nenadoviem i da istrajno radi na tome da na Cetinje stigne poklon
srpske vlade tamparija.
A sve je bilo uvijeno u oblandu privatne prepiske. To je imalo kao dobru stranu da se
sauva tajnost obavljanja osnovne misije, a nedostatak se sastojao u tome to uvanju
privatnih pisama ni knez ni njegov miljenik nisu posvetili odgovarajuu panju. D.
Vuksan smatra da knez Danilo i nije ostavljao kopije svojih privatnih pisama, jer u
itavoj njegovoj arhivi, koja je vrlo dobro sauvana, nema gotovo nikakve kopije
privatnih pisama. A poto se radilo, bar naizgled, o privatnom dopisivanju, ni
dravne ustanove, bar u prvi mah, nisu nale da je svrsishodno da upliviu u tu sferu i
da, imajui na umu zahteve istoriografije, otrgnu od zaborava bar ono to je u datom
trenutku bilo moguno. Inae, Ljubomir P. Nenadovi u Crnoj Gori je boravio etiri
puta.
Kneevo pismo od 8. marta Nenadovi je primio kad je ve bio stigao u Beograd. U
odgovoru, datiranom 13. marta, koji se uva u Arhivsko-bibliotekom odeljenju
Muzeja Cetinje, Ljubomir, ne znajui jo za sudbinu svoja dva pisma upuena iz
Bea, pita kneza Danila za korake koje je inio po onom poslu zbog kojeg ga je u
glavni grad Austrije bio uputio. Na kraju pisma stoji:
Zapovedite da me ko god izvesti da li tamparija dola i, ako bude dola u Kotor,
uinite naredbu da se odma nosi na Cetinje. Sva tri aka to se ovde ue iz Crne Gore
bili su dva put kod mene, zdravi su i dobro se ue. Knjige za Crnu Goru spremiu ovi
dana. Tek jue poli su vapori Dunavom. O svemu onom to ste mi govorili i
naruivali za ovamo moi u Vam tek posle deset ili dvanaest dana javiti.
Marko Miljanov (1833-1901).
Jel, novinama, ve odavno niko ne veruje
U ovom pismu Nenadovi izjavljuje da se raduje pobedi Ive Rakova o kojoj ga je sam
knez izvestio, a o kojoj su strane novine neistinito pisale. Potom preporuuju: Le
Nord u Briselu i Cait u Berlinu vrlo brane Vau Svetlost i Crnu Goru; dobro bi bilo

da se Vaa svetlost na te novine prenumerira, u njima bi nali vrlo lepi artikla, no

nadati se da e i sve druge novine promenuti svoju pakostnu ud I tada su, dakle, u
Evropi negovali lai s ciljem da omalovae pobede Crnogoraca na bojnom polju i u
crno zaviju njihovo legendarno ojstvo.
Bez ikakve sumnje, knezu Danilu dobro je dolo saznanje sadrano u Nenadovievom
pismu:
Od kako sam ovde doao, neprestano pitaju me svuda za Vau Svetlost i za stanje u
Crnoj Gori, i svi se raduju kad im ja priam da je u Crnoj Gori trista puta bolje nego
to se po novinama pie. Ovde svuda sam veselo primljen, i svi su eljno izgledali me
da uju o Crnoj Gori, jer novinama ve odavno skoro niko ne veruje. Ja sam mojim
propovedanjem, kako uzput tako i ovde, oborio sve one lai to su neke novine o
Vaoj Svetlosti i Crnoj Gori razprostrle. I Dnevnik je ve poeo drukije pisati.
Nastojavau da se i Srbske novine u neem poprave, i da ne prevode samo iz
nemaki novina kojekakve lai
Poto je knez Danilo podsetio i pomagao bune Hercegovaca u pograninim
podrujima, Turska je odluila da protiv Crne Gore, kao neku vrstu kaznene
ekspedicije, poalje silnu vojsku pod komandom Omar-pae Latasa (budueg junaka
nedovrenog romana naeg nobelovca Ive Andria), ali se tamo usprotivila Austrija.
est godina kasnije, 1858, dakle u vreme prepiske kneza Danila i Nenadovia, doi e
do odlune bitke na Grahovu u kojoj su Crnogorci i njihov zapovednik ovenani
slavom. U martu i aprilu, uoi te bitke, evropska tampa je opseno izvetavala o
komeanjima na Balkanu, posebno o pokretima s obe strane tada jo nedovoljno jasno
definisane crnogorske granice, zapravo, demarkacione linije. Osmodnevna bitka, pod
komandom vojvode Mirka, u kojoj su Turci imali ak oko est hiljada mrtvih i
ranjenih a Crnogorci dvanaest puta manje, posluila je, uz pomo saveznika,
pogotovo Francuske, kao uvod u postizanje nezavisnosti i razgranienja Crne Gore s
Turskom koje je zvanino obavila meunarodna komisija. U pismu od 13. marta
Nenadovi je zatraio obavetenje iz prve ruke:
U novinama stoi, ne znam jeli istina, da je vojska turska ustavljena da ne ide na Crnu
Goru
Pismo je od Cetinja do Beograda, putovalo 11 dana
Ne znajui pouzdano kada e moi da krene za Crnu Goru, pa da o svemu kneza
neposredno obavesti, Ljuba Nenadovi nalazi za uputno da u ovom pismu, nekoj vrsti
prethodnice onog potpunijeg od 9. aprila, Danilu Petroviu javi ovo:
Ethem-paa doi e ovde, u Beograd, prekosutra. Pravitelj-sto e ga utivo i
pristojno pri-miti, kako e on postupiti ne zna se, po svoj prilici nee nita
preduzimati to bi dobra otno-enija Turske i Serbie pokvarilo, jer Porta je uverena da
Knjaz i Praviteljstvo nee ni jedne dlake od svoji i narodni prava popusti-ti. Pisau
Vam kakav e pravac ta stvar uzeti. Tamo je do sada doao ve Kemal-efendija; javite
mi ta ste svrili.
Pismo kneza Danila od Cetinja do Beograda putovalo je itavih jedanaest dana, a
Nenadovi je odmah, sutradan po prijemu, 9. aprila 1858, uputio iscrpan odgovor s
naglaskom na novostima iz Srbije u vezi s postupcima Ethem-pae i reagovanjima na

njih od strane zvaninika u srpskoj prestonici. Razume se, o tampariji je re na

glavnom mestu, usred pisma:
Milo mi je da je tamparija dola u Kotor; naredite da se prenese na Cetinje, da ne bi
kogod intrigirao da se zaustavi u Kotoru. Ja sam bio ovde naao i slovoslagatelja,
vrednog momka, da sa mnom poe, pa sad ne znam ta u raditi. On zna i da slae
slova i da tampa, i bio je pristao na 100 talira godinje, i da mu se daje togod rane,
pa sam mislio kao to sam Vam govorio da i on dobije dozvolenje na due vreme, pa
da tamo doe, ali sada su drugi popeitelji, pa im je sve nepoznato, ali zasad nisu radi
nita ni da govore, a kamoli da rade to bi Turcima i izdaleka protivno bilo, a tako je
sada i knjaz
Posle iznoenja niza pojedinosti o odnosima Srbije i Turske i previranjima u srpskom
politikom vrhu, kao i kolebanjima samog monarha, Ljubomir P. Nenadovi poruuje
knezu Danilu da su aci crnogorski Cerovi, Radonji i Vlahovi zdravi i da se
dobro ue, zatim da su na sveti dan Uskrsa bili kod gospodina Markovia na ruku
i da se svi profesori s njima fale Najzad, Ljuba napominje da ih je i sam video
svu trojicu kada je zvanino obilazio kole. Naime, od 8. aprila 1858 itavu
deceniju Nenadovi je igrao vanu ulogu na planu obrazovanja i kulturnog ivota u
Srbiji bio je naelnik Ministarstva prosvete Srbije, a usred tog razdoblja, 1860,
izvesno vreme je i zastupao ministra prosvete.
Turci presuuju izmeu Karaorevia i Obrenovia
Iz novina i iz kneevog pisma od 28. marta Ljuba Nenadovi je saznao dosta lepi
stvari za Crnu Goru, koje obriu bolju budunost. Ta konstatacija mu je posluila
kao povod da Danilu, u ijoj otadbini pozdravlja, grli i ljubi svaki kamen koji je
obliven krvlju junakom, iznese neprilike koje su snale Srbiju:
Hajde, poi ravnoj umadiji, pozdravi mi srpske vitezove: Nek ne pau sablje od
jordama, ve nek jau konja od mejdana; na Kosovu da se sastanemo, da mi nae stare
pokajemo.
Od kako je Ethem-paa doao, Turci ovde svojim uplivom vlada-ju. itali ste u
novinama da je na prvoj viziti knjazu ostavio 24 sa-ta na promiljanje da pusti one to
su bili zatvoreni, i sutradan otiao je jedan tatarin u Gurgu-sovac sa jednim turskim
polkov-nikom i predati su tom turskom inovniku svi zatoenici. Fami-lije njihove
ile su te Ethem-pa-i blagodarile. Oni dana knja-eva kua bila je pusta; svi veli-kai
ostavili su ga bili. Trei dan Uskrsa knjaz se bio reio da dade ostavku i da ide iz
Srbije, no onda velikai bili su u zabuni nisu znali koga e za knjaza, i vi-deli su da od
nji ne moe ni jedan uspeti da bude knjaz, jerbo Obre-novievoj partiji za vreme
ovoga krizisa priljubili su se prijate-lji Karaoreve familije, i ve poelo se javno
govoriti da se drugi ne nada biti knjaz, osim knja-za Mihaila, kako sadanji knjaz dade
ostavku. A knjaz-Mihailo bo-je se ovi velikai, jerbo su ga oni, opet uplivom
turskim, oterali. Tako velikai onda poravnaju se i po-mire s knjazom. Izterani sovjet-nici budu primljni opet na svoja mesta. Popeitelji dadu os-tavke, Markovi i
Eremija odu u Sovjet, a Marinkovi i Nikola-jevi, budui da nisu bili prije sovjetnici,
ostanu bez slube i sede kod kue. Vui i Garaanin prime se da sastave novo
ministarstvo, i njima bude ostavljeno na volji da zauzmu mesta koja god oe; i tako
Vui postane predsedatelj Sovjeta, Garaanin popeitelj vnutranjih dela Knjaz
pristaje sada na sve ta god oni urade; i tako e se sada napraviti zakon koji e od

knjaza oduzeti i ono ma-lo vlasti to je do sad imao. Po-peitelji, pak, za svoja delanja
u budue bie odgovorni Sovjetu. Kao to vidite, praviteljstvo je sasvim novo, i to
turskim uplivom postalo, pa nove namere ima, i bu-dui da su bili protiv onog ministarstva to je palo, to e sas-vim sada i protivan pravac i de-lanje protiv onog
delanja predu-zeti. Ovo novo ministarstvo mlo-go obrie. A i moe biti da e uiniti
mloge reforme u unut-ranjosti, u sudovima, u finan-ciji i proe, a taka nadamo se da
e dati slobodniju peatnju. U svemu tome preanji popeitelji nisu nita preduzimali
da se po-pravi
Posve je sigurno da su za kneza Danila bile dragocene informacije koje mu je o
dinastikim trvenjima, izmenama u vrhovnoj vlasti i donekle promenjenoj politikoj
usredsreenosti, ne bez uticaja Turske, dostavio knjievnik Ljubomir Nenadovi, koji
je tako podrobno opisivao prilike i s ciljem da objasni zato trenutno ne moe s novim
ministrima da sarauje onako plodonosno kao to je to bio sluaj s preanjim, ijom
je zaslugom i bio stavljen na raspolaganje crnogorskom vladaru, pre svega da postigne
da Crna Gora, srpskim zauzimanjem i materijalnim pomaganjem, dobije modernu
knjigopeatnju.
Linost sumnjiva Turskoj carevini
Za zemlju u kojoj je nastala najstarija tamparija meu Junim Slovenima, ona
Crnojevia na Obodu, u kojoj je tampan Oktoih, jasno, nabavka tamparije iz
Bea, na emu je imao neposredno da se angauje Nenadovi, bilo je vanredno vano,
a sama potreba neodlona i ulazila je u sklop svih istorijskih dogaanja
karakteristinih za to burno vreme.
Uostalom, da se radilo o izuzetnom poverenju i asti, koja je bila ukazana Ljubomiru
Nenadoviu ukljuivanjem u vanu a sloenu i osetljivu misiju, potvruje i sama
injenica da je njegova linost bila sumnjiva turskoj carevini, budui da se i sam
Ethem-paa ivo interesovao zbog ega je, zapravo, ba on odlazio u Crnu Goru,
verovatno nasluujui da je njegovo bavljenje u Beu bilo u vezi s nekim uslugama
vitekoj sabrai Srba iz kneevine Srbije, kojom je tada vladao Aleksandar, sin voda
Karaora, najljueg turskog neprijatelja. I o tome Nenadovi izvetava kneza Danila:
Ethem-paa pitao je zato sam ja iao u Crnu Goru, i kau mi pouzdani ljudi, da on
ima in-trukcije da ite od pravitelj-stva srbskog izjasnenie to sam ja radio u Crnoj
Gori. Turci su mislili da sam ja tamo dolazio Bog zna zbog kakvi planova. Ali
slobodno neka se ne boje Srbije dokle god ovakva nesloga traje. Ve po ovome vidite
da me praviteljstvo vie ne sme pustiti da tamo doem. Ja sam pre etiri dana govorio
da poem na put, budui da imam dozvolenije na godinu dana, no posle savetovanja
ministerovog, izae reenje jue, i knjaz zapoveda, da zaponem opet moju dunost, i
tako su me upregli opet u kancelariju, i slali su me, to sam ve neke kole pregledao;
posle nedelju dana odreen sam da drim ispite u topiderskoj zemljodeljskoj koli, a
odma posle urevadne krenuu se na put po Srbii kole da pregledam, a putovau
dva meseca
U oima Nenadovievog kova, oveka kome je enja za slobodom jedna od
dominantnih crta, ti ljudi koji su, uglavnom o svom oskudnom kruhu i bijednom ruhu,
ostvarivali, ako i samo djelimino, nepotpuno, svoj vjekovni san osloboenja, morali
su izgledati veliki u svojoj portvovanosti napominje profesor Latkovi, dodajui
da tolika ljubav prema Crnogorcima koje je upoznao i iskrenost oduevljenja s kojim

o njima govori vidno poveavaju vrednost njegove putopisne proze.

Uzdajui se ponajvie u Garaanina i Crnobarca, Nenadovi se nadao da e mu biti
omogueno da opet otputuje u Crnu Goru radi dalje saradnje neposredno s njenim
vladarem.
to god vie ovde sedim i ove turske intrige gledam, sve mi je milija Crna Gora, i,
zaista, da nemam jednog velikog procesa o mom imanju, ja bih ostavio slubu i
doselio se tamo, makar ribu vatao pa se ranio, ali samo da ivim meu junacima
stoji u poslanici knezu Danilu koju mu je uputio dostojni potomak prote Mateje i
kneza Alekse, svojevremeno najvienijih Srba a od Turaka najomraenijih.
Nada koja je drala Ljubomira Nenadovia u uverenju da e se prilike u Srbiji
izmeniti nabolje ticala se neophodnog odstranjivanja i pokleknua pojedinih srpskih
voa pod turskim pritiscima. Zato on i napominje u pismu od 9. aprila: Samo dok
ode Ethem-paa, pa u se opet iskati
Znai: u svojim nastojanjima da ponovo doe na Cetinje i o svemu potanko i sasvim
otvoreno obavestiti kneza Danila Ljuba Nenadovi je uporno istrajavao, i ne slutei da
e, ipak, biti spreen. A imao je i te kako razloga i povoda da se gnua ne samo na
postupke Ethem-pae, koji mu je, kako se ispostavilo, bio i lini neprijatelj, nego i na
ponaanje pojedinih srpskih velikaa, pa i samih nosilaca vlasti, budui da su se ak i
neki preanji i novopostavljeni ministri tuili to se ovo moralo posredovanjem
turskim uiniti. Ljuba je poruio crnogorskom knezu da publikum ovdanji i sav
narod boluje od alosti, gledajui kako jedan paa doao pa svima zapoveda i svi mu
se udvaraju, bez ikakve nude.
A Ethem-paa, iako upuen u to da je Nenadovi ve istaknuti srpski knjievnik
evropskog obrazovanja i usmerenja i da se zalae za dobrobit srpske prosvete u celini,
ne nalazi za shodno ni da ga pozove na bal, 8. aprila, na kojem su bili, pored srpskog
kneza i sovjetnika, ak i mnogi inovnici, i to u uniformi i pod fesovima, po turskom
obiaju. Ljubomir u poslanici crnogorskom svetovnom vladaru jo veli:
Zdravice su se pile Sultanu, Knjazu, Ethem-pai i proe. Mene nije zvao s toga to
sam bio u Crnoj Gori i to svuda falim Vau Svetlost i Crnogorce, kako glave turske
sijeku i brane obraz i ast srpskom narodu, a inae je mog brata i sve Nenadovie
druge zvao, a moe biti i da je uo to sam javno po drutvima govorio: ako me
Ethem-paa zovne na bal, ja u prvu au nazdraviti za zdravlje Knjaza Danila i Crnoj
Gori, koji Turke mori
Jo je u Cetinje otpisao da ni knjaginja ni Poleksija nisu bile na tom balu i da su one
lino pozdravile kneza Danila i svetlu Knjaginju. Ljubomir je, isto tako, javio da i
njegova majka, snaha, sestra, kao i Aleksa Simi i stara gospoa Simika pozdravljaju
crnogorskog vladara i njegovu suprugu, dodavi:
U Srbiju ne gledajte, niti se od nje emu nadajte
Svi su zauzeti i oduevljeni za Vau Svetlost i za Crnu Goru, a tome je mlogo prineo
moj dolazak ovamo, te sam moim prianjem oborio novinarske lai.
Niti je imao stvarnog razloga, niti je to bilo u prirodi vanredne linosti sjajnog

intelekta za kakvu je vaio Ljubomir Nenadovi, iji su porodini koreni bili snani i
junaki, da se ulaguje i dodvoruje crnogorskom knezu, nasledniku vladike Petra II a
svom blagonaklonom savremeniku. Ova napomena, koja se oslanja na poznavanje
sutine odnosa izmeu kneza Danila i Ljubomira Nenadovia, ima svrhu da pojasni
neke iskaze autora pisma, koji donekle podseaju na samohvalu zbog uinjenog
doprinosa O udvoritvu ni u kom sluaju ne moe biti ni pomena. A sam ton
pisanja, dabome, odaje izvesnu prisnost i jasno ukazuje na meusobno poverenje.
itava ova epistolarna supstanca, u stvari, dokazuje Nenadovievu neobinu
zainteresovanost za dobrobit Crnogoraca i napredak Crne Gore u svakom pogledu. On
tako, skoro familijarno, pie knezu Danilu:
Ja svaki as oekujem da vidim ta ete Vi tamo sa Kemal-efen-dijom svriti. Kako
Vas Bog ui, onako i radite i obzirte se na so-vjete Rusie i Francuske. Na Sr-biju ne
gledajte, niti se emu od nje nadajte, vidite kako stvari stoje. Milo mi je da car Ruski
odobrava da g. Arhimandrit ode u Peters-burg Nita ne znam jeli Rusija s Vama
ona stara otnoenija zapoela. Nije vajde, gledajte s njom dobro da budete, a i sa
svima ev-ropskim silama; mogu Vam biti od polze
Politika kriza u Beogradu
U tom kontekstu, dabome, valja sagledati i tugovanke Ljubomira Nenadovia zbog
politike krize u Kneevini Srbiji 1858, koja se zavrila zbacivanjem s prestola kneza
Aleksandra, u senci potajnog turskog uticaja na vladu i ministre da rade u korist
sopstvene tete, u emu je, nema sumnje, uestvovao i Ethem-paa, kojem su, mora
biti, plodotvorni odnosi, koji bi bili krunisani bratskom saradnjom, izmeu Srbije i
Crne Gore, u najmanju ruku, bili isto to i trn u oku, odnosno kost u grlu. Stoga je
potpuno razumljivo to se Nenadovi u pismu knezu Danilu bio toliko okomio na
Ethem-pau, kojeg pominje ee nego ijednu drugu linost. Tako, i pre nego to e
pozdraviti kneza, a uzgred i Mirka, Vukovia, Vlahovia, Ivu Rakova, Stevana
Vukotia, Dearija, uitelja, senatore, Ljuba ne proputa da kae:
Tako je, dabome, Ljubomir Nenadovi i poreklom od slavnih predaka i naroitim
svojstvima pisca iroke kulture, koji je afirmisao lozu Petrovia i iroko izvan Crne
Gore, kao i ugledom koji je uivao u Srbiji, bio zadobio naklonost i poverenje kneza
Danila sa kojim se dopisivao izlaui mu i delikatne pojedinosti iz odnosa dve srpske
drave.
Ethem-paa po svoj prilici otii e odavde za 10 dana. Posle toga preduzee novi
ministri dravne reforme, i videemo oe li bolje to god biti. Za sad svak oekuje
nestrpljivo ta e preduzeti (Nije propustio ni da javi, ne manje vanu pojedinost,
bar za Crnogorce: Knjige za tamo to su opremljene predao sam da se poalju).
Ljuba Nenadovi izdaje oeve memoare
I ta se desilo na optem i linom planu? Od 8. aprila 1858. poto je prethodno
izdejstvovao otpremanje tamparije iz Bea za Crnu Goru, Ljubomir Nenadovi e
biti u dravnoj slubi. Upregnut u kancelarijske poslove, nije mogao da poe za
Cetinje, za kojim je, verovatno s razlogom, iskreno eznuo. Te godine, 1. novembra,
poao je u Carigrad, gde e obavljati dunost sekretara poslanstva Kneevine Srbije.
Pruie mu se i prilika da putuje u Atinu i poseti Svetu Goru i na njoj manastir
Hilandar. Zatim deset godina naelnikuje u Ministarstvu prosvete, da bi 1868, iz
zdravstvenih razloga, otiao u penziju upoznavi dotad i kulturna i prosvetna

dobroinstva kneza Mihaila (unapreenje kolstva, podizanje zgrade Narodnog

pozorita), koji e, pripremajui se za odluan obraun s Turcima, 1866, sklopiti
savez s Crnom Gorom, a zatim i Grkom, bugarskim revolucionarnim odborom i
Rumunijom, ali e, ba te godine biti ubijen u Koutnjaku, upravo kad je okonao
ratne pripreme. Kao penzioner Ljuba Nenadovi je nastavio da aktivno uestvuje u
javnom i kulturnom ivotu srpske prestonice. Izdao je svoje pesme. Njegova je
vanredna zasluga to su 1867, trinaest godina posle oeve smrti, napokon objavljeni
Memoari prote Mateje Nenadovia, koji sadre dragocene podatke o voama Prvog
srpskog ustanka, optim prilikama i najvanijim dogaajima u razdoblju od 1787. do
1806, a delimino i u toku 1813. godine.
Protin sin Ljubomir je Matejine Memoare najpre, 1856, delimino objavio u svom
listu umadinka, a jedanaest godina potom kao posebno izdanje u kojem je izloio i
svoje seanje: jo 1833. otac je poeo da pie, a i pre toga imao je dosta beleki,
naroito svoje poslovanje u Beu napisao je jo onda, 1815. godine.
Zapisivanje svojih uspomena prota Mateja poeo je kad je otiao u penziju i poto se
bio razboleo. Na to ukazuje i Ljubomir Nenadovi:
Pomisao da moe skoro umreti (), zato je i pisao deci svojoj za spomen, kao to je
u poetku kazao.
Bataljon ruskih dobrovoljaca titi povlaenje srpske peadije kod unisa
U Matejinoj spomenici pominje se i Istorija Serbije Sime Milutinovia Sarajlije,
koja je publikovana tek 1837, na osnovu ega se moe zakljuiti da je, bar taj njen
deo, pisan posle tog vremena.
A kad je ve re i o Simi Milutinoviu Sarajliji, autoru Istorije Crne Gore, kao i
Serbijanke, Trojebratstva, Trojesestarstva i drugih dela, koji kao pesnik vai za
preteu srpskih romantiara, poznatom posebno po tome to je bio Njegoev vaspita,
valja naglasiti da je upravo on zainteresovao Ljubomira Nenadovia za Crnu goru, i to
u vreme kada je boravio u Brankovini, u poseti proti Mateji, sa kojim je nadugo i
nairoko razgovarao o borbi i stradanjima ustanika, ponaanju njihovih voa i
uspostavljanju dravnosti i afirmisanju osloboene zemlje u inostranstvu, dolazei i
na taj nain do podataka to su mu bili neophodni prilikom pisanja svoje Istorije
Serbije.
Iz tog vremena potie i svedoanstvo o tome kako je prota Mateja savetovao Simu
Milutinovia da, ipak, odustane od objavljivanja Istorije Serbije. U Dnevniku
Jovana Hadia, jednog od osnivaa Matice srpske, koji je priredio Graanski
zakonik Kneevine Srbije, nalazi se i ova tvrdnja:
Ako uspie istinu, izgubie glavu, jer e to posei gospodar Milo; ako li uspie
la, glava e ti ostati, al e izgubiti ast.
Hadi, koji je jo 1843. i naredne godine u Golubici publikovao nekoliko pisama
prote Mateje i vei broj dokumenata o podizanju i razrastanju Prvog srpskog ustanka,
navedeni savet autora Memoara piscu Istorije Serbije objavio je 1864. u
novosadskom Ogledalu srbskom.

Po Italiji, u crnogorskom odelu

Da bi se neto poblie saznalo o linostima na koje se odnose pozdravi koje im je
Ljubomir Nenadovi uputio na kraju svog iscrpnog izvetaja knezu Danilu od 9. aprila
1858. svakako, nije na odmet pogledati sauvane spiskove lanova Senata Crne Gore,
kapetana, perjanika, uitelja, crkvenih velikodostojnika Uostalom, imena
zvaninika moraju da postoje u zvaninim dokumentima, posebno u platnim
spiskovima, s obzirom da su im prinadlenosti isplaivane iz skromnog budeta
drave Crne Gore.
Jegor Petrovi Kovaljevski, koji je sredinom prolog veka boravio u Crnoj Gori (o
emu je posebno pisala B. A. Valjskaja, Moskva, 1956), po povratku doneo je i
spiskove na kojima se nalaze imena etrnaest senatora, dvadesetidevet kapetana i
ezdeset i dva perjanika u Katunskoj nahiji, Grahovu, Crmnikoj i Rijekoj nahiji,
meu Branima i Bjelopavliima. Ti dokumenti, koji se uvaju u pomenutoj biblioteci
u rukopisnoj ostavini Kovaljevskog, ujedno pokazuju da je knez Danilo imao dva
autanta: Danila Vukovia i Marka Bjeladinovia sa platom od po pet stotina fiorina,
koliko su godinje primali i kneev sekretar Vuk Vrevi i vicesekretar Lazar
Vlahovi, koje pominje Ljuba Nenadovi.
Koliko je Ljubomir P. Nenadovi, uistinu, voleo Crnu Goru nenametljivo a uverljivo
svedoi i injenica da se povremeno, a naroito u vreme prepiske s knezom Danilom,
i odevao po crnogorski. Nenadovia u crnogorskoj narodnoj nonji ovekoveio je
1858. godine, u Beu, Anastas Jovanovi, akvarelist, litograf, crta i fotograf, inae
beki ak iza kojeg su ostali portreti znamenitih Srba i likovni podsetnici na znaajne
istorijske dogaaje tokom devetnaestog veka u Srbiji. Za pojasom naoitog mladog
oveka lako se zapaa karakteristino crnogorsko naoruanje, koje vizuelno dopunjuje
raskono ukraeno odelo. I kada je, 1851. pratio Njegoa po Italiji, Nenadovi je bio u
crnogorskoj nonji.
Svoju ljubav prema Crnoj Gori i divljenje Crnogorcima, koje je negovao od malena,
pogotovo posle susreta sa Simom Milutinoviem Sarajlijom, koji je u slobodarskom
duhu vaspitavao budueg vladara te zemlje Petra Petrovia Njegoa, Ljubomir
Nenadovi je obnovio i dopunio kad se u Italiji susreo i poeo da drui s vladikom
Radom. Njegov prijateljski stav prema ogranku svog naroda na svekolikim krevitim
prostorima Crne Gore, znatno produbljen i uvren tokom etiri posete, razvie se u
odnos ljubavi i zahvalnosti, koji e negovati do kraja svog plodonosnog i estitog
ivota.
Razgovori s grudobolnim vladikom
Pesnika Gorskog vjenca mladi putopisac Nenadovi sluajno je sreo u Napulju, gde
su on, u pratnji svog zeta, serdara Andrije Perovia, upravnika dvora uka Srdanovia
i perjanika Vukala, nalazio radi leenja grudobolje. Bilo je to u martu 1851. a rastali
su se u maju u Florenci. Pruajui Ljubi ruku kroz prozor kola, u znak prijateljskog
rastanka, Njego je kazao ove svoje stihove:
Ljuba Nenadovi je u svojim Pismima iz Italije, iji je prvobitni naslov glasio
Vladika crnogorski u Italiji, zapravo, itateljstvu pruio besmrtne konverzacije
Njegoeve, koje vrede skoro koliko i Gorski vjenac. Od svih savremenika, koji su
ostavili pisane tragove o ovom pesniku, vladici i vladaru, Nenadovi je zabeleio

njegove najlepe i najbitnije misli (ivojin Bokov).

U tom putopisu je i Ljubino svedoenje o Njegoevom iskazu o Lanom caru
epanu Malom, tek tampanoj knjizi dobijenoj iz Trsta u prispelom paketu, kao i o
Slobodijadi, koju, zbog bolesti, nije mogao da popravi.
Njego je tada knjigu dao jednom lekaru, koji je Ljubu upitao da li na Cetinju postoji
cenzura, na ta je on odgovorio odreno. Ukorivi Ljubomira to vara oveka,
Njego mu je pruio Diku crnogorsku Sime Milutinovia Sarajlije, na ijem je
drugom listu pisalo:
Dozvoljava se peatiti s odobrenjem praviteljstvene cenzure. Cenzor Drago
Dragovi.
Ljuba se pone pravdati, kao da nije znao za postojanje cenzure, na ta mu Njego
rekne:
Bila je tamparija, ali nije bilo cenzure. To se Simo podsmijevao ostalom svijetu, te
tako stavio. A Drago Dragovi nije ime cenzure, ve to znai: Pii to ti je go
drago!
Kao to je u putopisima, lancima u listu, prozi i poeziji, Ljubomir P. Nenadovi je i u
dopisivanju s knezom Danilom, knezom Miloem (svojim mecenom dok je bio u
izgnanstvu), profesorom orom Maletiem, knezom Aleksandrom Karaoreviem,
urom Jakiem, Milicom Stojadinovi Srpkinjom, Svetislavom Vuloviem,
Jovanom Griem, Stojanom Novakoviem, Pavlom Popoviem, Perom
Todoroviem negovao stil prostog i sasvim iskrenog kazivanja, saglasno zavetu
Vuka Karadia njegovom ocu proti Mateji, koji mu se bio poalio da ne ume da
pie za trukovanje: Napiite vi tako kao to priate itavog svog ivota asni
kulturni i nacionalni delatnik Nenadovi verno je sluio Srbiji.
Ljubomir Nenadovi se nebrojeno puta iskazao kao potovalac Crne Gore i onaj koji
se neizmerno divi ojstvu i junatvu Crnogoraca. Koliko je poznavao istoriju Crne
Gore i sutastveni ivot Crnogoraca pokazuje ne samo njegovo delo O
Crnogorcima, ishodita dopisivanja s crnogorskim knezom Danilom, nego i njegov
odnos prema svetovnom i duhovnom poglavaru ove malene planinske zemlje a
velikom pesniku Gorskog vjenca, kojeg je pratio tokom putovanja po Italiji,
odnosno njegovo uvianje da je narod bratske zemlje kud i kamo blii i znaajniji od
cele Italije i svih Italijana o kojima se bio namerio da pie, kao to je pisao i o drugim
narodima i njihovim postojbinama, to se razgovetno uoava iz iskaza:
Neu ti vie pisati o lepoti Neapolja i njegovog zaliva. Neu ti dosaivati s
opisivanjem ikona, kipova i drugih znamenitosti. () Naiao sam ovde na jednu
srpsku vanu i ivu znamenitost. Ovde je vladika crnogorski. O njemu u ti od sada
pisati vie nego o celoj Italiji.
Slian odnos, samo prilagoen nivou do kojeg se bio uzvisio vladar Crne Gore od
1851. Ljubomir Nenadovi je gajio i prema Danilu, na ta, uostalom, ukazuju i
njegova pisma knezu, iz kojih, uz jasno naznaenu autentinost, zrai i nepatvorena
blagost autorove naravi, ak i izvesna ljupkost. Kao to je svaka stranica putopisa na

kojoj se javlja Njego bezuslovno natopljena ljubavlju i divljenjem velikanu koji mu

je ukazao ast da mu bude pratilac, tako iz dopisa knezu Danilu izbija na videlo
neponovljiva iskrenost i apsolutna odanost. A potpuna dobronamernost im je
zajedniko svojstvo.
Crnogorci ne ljube lance
I u svojim pismima knezu Danilu, kao i u opisu miljenja i delanja Njegoa u Italiji,
gde se ovaj bio sklonio radi leenja, Ljubomir Nenadovi nikako i nipoto ne isputa
iz vida neophodnost korienja za dobro naroda svih onih inova i sredstava koja
jaaju i podstrekavaju srpsku neprestanu borbu protiv Turaka. U petnaestom pismu iz
Italije u kojem, uz ostalo, opisuje susret Njegoa i njegove pratnje sa turskim majorom
Osman-bejom, koji je predvodio delegaciju i pratio zbirku eksponata za izlobu u
Parizu, s kojim se sluajno zatekao na istom brodu, autor na upeatljiv nain pokazuje
svu zabrinutost Petra Petrovia za Crnu Goru, svagda i svuda, jer mu je u pameti
Omer-paa Latas, koji oblee oko Crne Gore kao gladan kurjak oko tora.
Vest o svirepim Omer-painim postupcima u Hercegovini i Bosni, (koji e buduem
nobelovcu i srpskom Homeru Ivi Andriu, kome je Njego, kao i Vuk, bio primer za
ugled, posluiti kao tema s bezbroj raslanjenih motiva za roman o Latasu koji je,
nedovren, ostao u rukopisu), strano je potresla vladara crnogorskih plemena koja je
tako vrsto bio okupio oko sebe, jer je znao da ima posla s poturicom svakad gorim od
Turina, koji ne proputa ma koju izglednu priliku da saleti i ugrozi Crnu Goru dok
joj je lider van zemlje, u Italiji. To se potvruje i u razgovoru s naoko uglaenim i
ljubaznim Osman-bejom (paom), koji Njegoa poziva u Istanbul, to on odbija dok u
gradu na Bosforu sultan sedi. Vladika je beju jasno stavio do znanja:
Nisu li sve one pae i veziri to su Crnu Goru krvlju oblili srpsko mlijeko sisali, pa
me ostavili i otili za veim komadom? Nije li i Omer-paa, koji vam sada carstvo
dri i koji se sada na Crnu Goru sprema moj sunarodnik?
Dabome, sagovornik, rumen u licu, pokuao je, a ta bi, da opovrgne istinu iji mu je
plamen suknuo u obraze:
Nije, gospodine! Omer-paa je Turin.
Razume se, ta Osman-bejova na brzinu sklepana tvrdnja i nije mogla da dri vodu, a
sam Njego, kao i njegovi pratioci, nepokolebljivo su ostali pri svome.
Nenadovi opisuje kako je Njego, kada su mu u crkvi svetog Petra ponudili, kao i
drugim posetiocima, da poljubi lanac kojim je, navodno, ovaj svetac bio vezan dok je
tamnovao u Jerusalimu, a koji se uva u Rimu (u srpskom narodu poznat kao asne
verige), uzvratio da Crnogorci ne ljube lance, i to je samom vladici tim povodom,
prilikom izlaska iz crkve, uka rekao da koliko go ovi sveti Petar moe kod Boga
uiniti, toliko moe i onaj na to je na Cetinju.
ovek koji je idealizovao Crnogorce
Zanimljivo je zapaanje dr Vida Latkovia, izloeno u ogledu napisanom jo 1950. da
Ljubomir Nenadovi u putopisima Pisma iz Italije i O Crnogorcima, kad govori o

ovim kamentacima junake sorte i njihovom vladaru, zapravo, zaboravlja na sebe,

njemu vie nije toliko stalo da zabavlja itaoce svojim duhovitostima, koliko da
saopti snane utiske i duboke doivljaje koje je imao u susretima sa jednom
drutvenom zajednicom i jednim velikim ovjekom i pjesnikom.
Tom konstatacijom autor ovog lanka objavljenog u posebnom zborniku (Narodna
knjiga, Cetinje, 1953), u stvari, nastoji da opovrgne rasuivanje i stavove onih koji
su ika Ljubi zamerali da je u svome putopisu O Crnogorcima previe idealizovao
i prilike i ljude.
I Simo Matavulj je za ovu Nenadovievu prozu rekao da je unekoliko jednostrana,
odnosno da ona prua itaocu lice medalje ali ne i nalije, sa im se slae i Vido
Latkovi, koji je ovu materiju dobro i svestrano ispitao, uz razjanjenje tog
posmatranja samo s lijepe strane utemeljenom tvrdnjom da putopisac nije
namjerno udeavao da slika ispadne sva u svijetlim bojama; on je tako vidio ljude o
kojima govori, on nita nije prikrivao, nalije medalje nije ni primijetio
Za Ljubomira, unuka kneza Alekse i sina prote Mateje Nenadovia, lidera srpskih
ustanika, susret s Njegoem, i to ba kada je on, svestan da mu se pribliava kraj
ivota, izvodio konane zakljune sumirajui preeni svoj i svoga naroda put, znaio
je doivjeti svijetle trenutke vjere u veliinu ovjeka, tim pre to je on odmah uspeo
da primeti kolikom je moralnom snagom raspolagao i da shvati svu irinu njegovih
pogleda na svet i misaonu dubinu. Dr Vido Latkovi, tavie, smatra da je Nenadovi
u svojoj knjizi O Crnogorcima, zapravo, dopunio u neku ruku Njegoev portret,
opisujui, uglavnom po uvenju, na iv i primamljiv nain, njegovu ranu mladost, ali i
to je jo vanije njegov boravak u Beu i Hicingu, gde ga je u leto 1851. opet
susreo, kao i vladiine poslednje dane provedene na Cetinju i sam in smrti u oktobru
te godine.
Susreti vojvode Jakova sa Pukinom
Kad je re o proslavljenim Nenadoviima iz valjevskog kraja, valja uzgred pomenuti
da se Jakov, vojvoda iz Prvog srpskog ustanka, mlai brat kneza Alekse, jednog od
najuglednijih ljudi u Srbiji poetkom devetnaestog veka, kojem je Ljubomir bio unuk,
u Kiinjevu, u Besarabiji, gde su bili izbegli mnogi ustanici i njihovi elnici posle
propasti ustanka 1813, susretao i sa velikim ruskim narodnim pesnikom Aleksandrom
Sergejeviem Pukinom. To se zbilo 1820. godine u kuu Pukinovog prijatelja
Pavela Petrovia Liprandija u kojoj su se i inae okupljali Karaorevi ljudi, tada
nastanjeni u mestu Pukinovog izgnanstva, koji su pesniku kazivali srpske narodne
umotvorine i upoznavali ga sa borbom svog naroda za slobodu, za ta je on pokazivao
izuzetno interesovanje. Od njih je Jakov Nenadovi bio najugledniji, budui da je
uvaavan kao popeitelj vnutranjih dela ustanike Srbije. Sem toga, on je spadao u
obrazovanije Srbe u Kiinjevu, na ta donekle ukazuje i sama injenica da se spominje
meu prvim prenumeratorima na Srpski rjenik Vuka Stefanovia Karadia iz
1818. godine, tako da je Pukin, tada dvadesetogodinjak, imao ta od njega uje i
zapie.
Milorad Pavi, osvrui se na Pukinove srpske pesme (Jeziko pamenje i
pesniki oblik, Matica srpska, Novi Sad, 1976) navodi, u tom smislu, svedoenje
samog Liprandija, iji je dom bio stalno pristupaan tamonjoj srpskoj koloniji:

Pukin se kod mene esto sretao sa srpskim vojvodama, koji su se bili nastanili u
Kiinjevu: Vuliem, Nenadoviem, ivkoviem, sa dva brata Makedonca i drugim
koji su mu donosili materijal. Ne seam se, ali kao da je Pukin uzimao neke beleke
od mene Od pomenutih vojvoda on je sakupljao pesme i esto ih preda mnom pitao
ta znae pojedine rei, radi prevoda
Valja dodati da su se u tom srpskom krugu kretali i Stefan ivkovi, prevodilac
poznatog i popularnog Fenelovog romana Telemah, po ijem je naslovu dobio i
nadimak, i njegova supruga koja je Vuku u pero pevala srpske narodne pesme koje
je on 1814. uvrstio u svoju Pesmaricu, to ju je Telemah rasturao meu Srbima u
Besarabiji, iji e jedan primerak dobiti i Pukin na raspolaganje radi to potpunijeg
prodiranja u duhovnost prijateljskog naroda. Samo godinu dana pre dolaska Pukina u
Kiinjevu je boravio i sam Vuk vraajui se s puta po Rusiji, a u taj grad ubrzo zatim
je stigao i Sima Milutinovi Sarajlija koji je u njemu i napisao spev Serbijanka po
kojem je postao nadaleko poznat i sve vema uvaavan. Pukin je u Kiinjevu
upoznao i Atanasija Stojkovia, poreklom Srbina, koji je u tom razdoblju bio profesor
fizike na Univerzitetu u Harkovu i u tom svojstvu sastavio udbenik te naune
discipline na srpskom jeziku, napisao nekoliko romana i pripovedaka i preveo Novi
zavet (kako se naknadno saznalo, sluei se Vukovim prevodom koji mu je bio
dostavljen radi recenziranja pred objavljivanje), iji je jedan primerak naen u
Pukinovoj biblioteci. Ustanici, pa i Jakov Nenadovi, najvie su Pukinu kazivali o
srpskoj buni protiv dahija i o voima Karaoru i Milou.
Izvor: Srpsko naslee

Kad pesnik skida glave

Komentara 72
0
Poznato je da veina Petrovia iz glasite crnogorske dinastije, koja je dva i po
veka drala presto na Cetinju, nisu bili nimalo milosrdni vladari, da je ak i
Petar I Petrovi Njego, poznatiji kao sveti Petar Cetinjski, u ranoj mladosti
vladao maem i silom, a tek u zrelim godinama se latio krsta i pribegao
molitvama. Da se i ne govori o knjazu Danilu koji je poinio niz stravinih
zloina, klasinih genocida u Kuima, Piperima, Bjelopavliima... Manje je,
meutim, poznato da je ak i vladika, genijalni pesnik, mudrac i mislilac, Petar
II Petrovi Njego bilo nemilosrdan u obraunima sa protivnicima, da je i on za
re skidao glave i bezduno uklanjao sve one koji bi mogli da ugroze njegov
presto ili se otmu njegovoj autoritarnoj vlasti.

Knjaz Danilo

Spominje se podatak da je za 21 godinu vladavine pogubio 83 oveka. Sluaj

vasojevikog kneza Nikole Miloevia posebno je karakteristian i ilustruje to mrano
nalije Njegoeve vladavine.
Nikola Miloevi je bio jedan od najznamenitijih Vasojevia iz prve polovine 19.
veka. Sin ljevorekog kneza Stanie sa Lopata i Jovane, erke glasovitog trebjekog
harambae Lazara Nikia, roen je 1797. godine na zgaritu roditeljske kue koju su
Turci ba te godine spalili u velikom pohodu na Lijevu Rijeku.
Pet godina kasnije Nikola je ostao siroe bez oca kada su kolainski Turci ponovo
napali Lijevu Rijeku. Dve godine potom njegova ve preudata majka odluuje da oko
200 trebjekih porodica krene u seobu u Rusiju. Nastanili su se u Novorosijskom
srezu, u Odeskoj guberniji.

Vlast kao slast

Sedmogodinji Nikola, meutim, nije zaboravio rodni

kraj i nije mu se zameo trag u ruskim prostranstvima. Optuba na spomeniku
I u njegovom sluaju se potvrdilo pravilo da su
siroad najilavija i najsposobnija eca.
Pozivajui se na ora
Muickog, Radomir Guberini
tvrdi da je na spomeniku osim
Najsaetiji i najpotpuniji portret ove izuzetno
zanimljive i po mnogo emu neobine i kontroverzne stihova bio uklesan i dodatni
linosti, koja je ostavila dubok trag ne samo u istoriji tekst: "Knjazu Nikolaju
Miloeviu Vasojeviu,
Vasojevia, najbrojnijeg slovenskog plemena na
potomku od vladiteljske krvi
Balkanu, i ne samo crne Gore, dao je Radomir P.
Guberini u svojoj 1990. godine objavljenoj knjizi o srpske, roenom 1787. u mestu
Lopate, od kneza Mihaila,
Nikoli Miloeviu Vasojeviu:
nezavisnog vladatelja brdskog
u Vasojeviima, Gusinju,
Plavu i drugim plemenima,
"Crnogorski iseljenik u Rusiji, visok ruski oficir i
vojni atae u Carigradu, lan meunarodne komisije 1843. od naroda svoega i
plemena edinoduno i
za razgranienje Knjaevine Srbije sa Turskom,
edinoglasno, za Gospodara,
glavni inenjer Knjaevine Srbije i prvi projektant
knjaza i voda, proglaenoga i
magistralnog puta Beograd - Bar, turski general
kvartermajster, engleski konzul, osniva prve srpske priznatoga, na 1844, na putu u
kole u Turskoj, inicijator vasojeviko-poljske tajne Crnu Goru, blizu Zagaraa,
iznenada i prevare od
vojne konvencije, putopisac i pesnik, rodoslovik i
kartograf, Evropljanin sa etiri dravljanstva, koji je politieski gonitelja ubienom,
neutena supruga ostava sa tri
govorio 13 evropskih jezika, osniva regularne
knjaevine Holmije (Vasojevia), iji je bio knez..." sina i ednom erkom ovaj
spomenik postavila 1845.
godine."
Ovaj ovek, u Vasojeviima poznat pod imenom Nikola Konsula nije bio po volji ni
pojedinih monih Vasojevia, a ni samom Njegou za ije se vladavine pojavio, mada
Vasojevii u to doba nisu bili u sastavu Crne Gore.

Mladi crnogorski gospodar se nije mogao pomiriti sa delovanjem ovog svestrano

obrazovanog i preduzimljivog oveka, kojeg je pratila evropska harizma i ugled, a
naroito ne sa stvaranjem zasebne Vasojevike knjaevine, odnosno potpunim
odvajanjem i osamostaljivanjem ovog monog plemena.

Zato je, sigurno u dosluhu sa Miloevievim protivnicima u Vasojeviima, skovao

plan kako da mu doe glave i zaustavi njegov vrtoglavi uspon i njegovu neposlunu,
prkosnu prirodu.

Kao najopasnije protivnike Nikole Miloevia u Vasojeviima, pa dakako i kao

glavne organizatore njegovog smaknua, Radomir Guberini istie igumana Mojsija
Zeevia i vojvodu Sima Kastratovia.

U dogovoru sa njima Njego je, navodno, pozvao Miloevia da doe na Cetinje.

Nita ne slutei, on je krenuo krajem maja 1844. godine, ali ga je u Zagarau saekala
zaseda u kojoj su, kako tvrdi dr Ljubomir Durkovi, bili Njegoevi perjanici Vuko,
Todor i Mia Toroman, svi sa Njegua. Ubijen je 30. maja 1844. godine.

Zatiranje groba
Ubijenog vasojevikog prvaka tek pet dana kasnije je, izgleda, sahranio neki Petar
upi iz Zagara, a o njegovoj smrti su odmah poele da kolaju svakojake prie i
nagaanja. Njegova udovica Anastasija je pisala i Njegou lino, a nekako
istovremeno istim povodom mu je pisao i uticajni Sima Milutinovi Sarajlija.

Njegoev odgovor je bio veoma udan i sasvim drugaije predstavlja smrt

vasojevikog vojvode od svih drugih. Iz njegovih odgovora se jasno vidi da on na
svaki nain eli da opere ruke od ovog zloina pripisujui ga izvesnom Gligoriju
Vukotinom Booviu, turskom uskoku iz Podgorice, predstavljajui ga kao klasino
razbojnitvo.

Bilo kako bilo, tek mesto na kojem je ubijen i prvobitno bio sahranjen Nikola
Miloevi i danas se zove Konsulov grob. On je odatle, izgleda po Njegoevom
nareenju i odobrenju, gde su mu supruga Anastasija, sinovi Altoman, Branislav,
Svetislav i erka Jelisaveta podigli spomenik na kojem su, po navodima Radomira
Guberinia (poziva se na . Muickog i Lj. Durkovia) bili uklesani ovi stihovi:"... Er
u Crnoj Gori, blizu Zgaraa sela pogodi me vlastoljubne politike strela!"
No, ako su za Njegoeva ivota i vladavine, moe biti i postojale kakve sumnje i
nedoumice oko likvidacije kneza Nikole Miloevia, posebno ih je raspirivao njegov
naslednik knjaz Danilo. On je 1857. naredio da se porui spomenik Nikoli Miloeviu
i zatre svaki trag i beleg.

Razlog je bio da tu ne svraaju i ne okupljaju se Vasojevii na putu ka Kotoru, a

oigledno je, u stvari, eleo da na taj nain nekako spere ljagu sa imena svoga strica i
vladarske kue, ali i da umanji slavu ovog uvenog Vasojevia.

Smrt za uvredu
Kad je u jesen 1840. godine na Mljetiku ubijen Smail aga engi,
kolovoe na elu sa Novicom Ceroviem pourile su na Cetinje da
Njegou odnesu na dar glavu i oruje silnog haralije i njegovog krvnika
koji mu je ubio brata i jo 11 bliskih roaka. Petar Krikapa, najpoznatiji
uskoki junak, nije dao da Njegou odnesu Smailaginu puku. Pri tom se i
naalio:
- ta e gospodaru breka sem da ubija vrane po onim brestovima ispred
manastira...
Kad je to Njego uo, istog trena je poslao perjanike da donesu puku i
povedu Petra, ali da ga ivog ne dovode na Cetinje. Na molbe i
preklinjanja Novice Cerovia i ostalih da to ne ini, poslao je sutradan
drugu patrolu perjanika, ali su oni zakasnili ili namerno otili drugim
putem. Krikapa je ipak platio glavom uvredljivu re na raun gospodara.
Moj tata, koji je Srbin iz Crne Gore, koji se tamo rodio i iveo, stalno je govorio za
ove ljude i ovu tvorevinu: "Ni manje drave, ni vee prdnjave"!
, ,
.
.

. 12 ,
. ,
.

.
() .
, .

.
.
"Knjaz Vasojevia i knjaz arotorski, voe poljskih emigranata, sklopili su tajni
sporazum, u Parizu. Knez Vasojevia obavezao se da e Vasojevia pruiti vojnu
pomo Poljskoj, i da e otvoriti magacin oruja i municije "za poljsko osloboenje".
A za uzvrat Poljaci e Vasojeviima obezbediti 60 hiljada franaka, 300 oficira i
vojnika i 15 hiljada puaka. Vasojevii su se obavezali da e u slovenskim zemljama
raditi nairenju unije. Na ime akontacije Knez Holmije traio je odmah 40 hiljada, a
Poljaci su pristali da mu daju pet hiljada - tri odmah a dve kasnije (znai: nikad).
Sporazum je trebalo da bude ratifikovan u Vatikanu, ali Nikola Vasojevi, rimskim

kardinalima bio je sumnjiv..."

"artoriski je odmah pristupio ispunjavanju svojih obaveza. Uputio je notu visokim
francuskim vlastima i poeo prikupljanje novca. Vasojevi je, istiui svoju nameru
da "pomogne rimokatolikoj veroispovesti u slovenskim zemljama i organizuje unije
za dve crkve", zatraio da "ima nekakav pergamin sa titulom" kojim bi mu se priznala
prava kneza. Takav dokument mogao se dobiti samo u Vatikanu".
, - ,
. ,
.
.
AVE SERBIA
,
;
,
.
, , ;
,
,
.
,
. ,
,
, .
,
;
, .
,
, ;
,
.
,
:
, ,
.

Martin Gjurgjevi Memoari sa Balkana (1858-1878) (1)

Nekoliko zanimljivih citata iz memoara Martina Gjurgurevia koje objavljujemo u
nekoliko nastavaka. Sami memoari su, kako i prof.dr.Mustafa Imamovi kae u
predgovoru, slaba knjiga ali ipak vrlo zanimljiva lektira koja je vrijedna opeg
interesa. Ipak odlino popunjavaju prazninu u oskudnoj bosanskoj memoarskoj

literaturi toga doba. Nama su vrlo zanimljivi zbog slikovitih, iako sirovih, opisa
deavanja kojima je pisac lino svjedoio i koji nisu opisani skoro nigdje drugdje kao
i zbog uvida koji pruaju u tadanja deavanja ije posljedice osjeamo ak i mi
danas. Posebno su zanimljivi dijelovi koji pruaju uvid u nacionalno pitanje u BiH tj.
kako se ono onda razumjevalo i doivljavalo.
Martin Gjurgjevi je roen u Doljanima na krajnjoj junoj taci Bosne i Hercegovine.
kolovao se u Dubrovniku, gdje je zavrio jezuitsku gimnaziju na talijanskom
jeziku. Bio je inovnik u Osmanskoj upravnoj slubi, u telegrafskim uredima u
Mostaru, Sarajevu, Pritini i Bosanskom Brodu, svjedoio je ustanku u Hercegovini i
Bosanskoj Krajini nakon ega odlazi u Crnu Goru i stavlja se na raspolaganje Knezu
Nikoli, svjedoi bitci na Vujem Dolu kod Bilee, a kada je postalo jasno da e
Hercegovina (sa Bosnom) pripasti Austro-Ugarskoj a ne Crnoj Gori, odlazi u Mostar
gdje je doekao ulazak okupacionih trupa A.U sa generalom Stevanom Jovanoviem
na elu.
Kad dogjoh u Sarajevo, bijahu ovi konzuli: francuski Moulin, kojeg su kasnije ubilli
u Saloniku; ingleski Holmes; talijanski: Durando; ruski: oulepnikoff; njemaki
Blau, a austrijski: Haas. Konzuli su igrali veliku ulogu u upravi; za svaku bi
malenkost letjeli u konak i pritisak inili na valiju, da uini ovo ili ono. Konzuli su se
vazda drali solidarno, u vanim bi predmetima obdravali zajednike sjednice i
kolektivne zakljuke u ciframa brzojavno javljali svojim vladama i poslanstvima u
Carigrad.
Konzuli su dobro i udobno ivjeli. Svaki je imao koiju i jahae konje, a jao si onome,
koji se pred njima ne bi uklonio na sokaku. Svi su davali ee plesne soiree, a
ingleski je konzul imao i megjunarodno pozorite, naravno na francuskom
jeziku.Predstavljala su gospoda i gospogje iz toga diplomastikog zbora. Komadi su
bili veinom drame i vesele igre. Predstava b se zavrila plesom, a iza ponoi bi
slijedio sjajan objed poam od bouillona. Tu se je pilo vino iz Bordeauxa i
ampanjac, a soiree bi se zavrila kotillonom. Megjutim je austrijski generalni konzul
Haas umro u Busovai, putujui iz Bea u Sarajevo s dopusta. Na njegovo mjesto
dogje Herzfeld; on je bio vjeran pobonik cara Maksimilijana u Meksiku.
Nadvojvotkinja Sofija vrlo ga je voljela ve iz uspomena na pokojnog Maksa.
Komentar: Nevjerovatno ali za vie od 140 godina se u BiH malo toga promjenilo
to se tie situacije sa kojekakvim stranim opunomoenicima i bjelosvjetskim
predstavnicima i njihovog statusa i uloge u BiH. Kao to su nai pretci morali
spasavati ivu glavu pred njihovim koijama i bijesnim konjima tako i mi danas
moramo bjeati na plonike pred njihovim core diplomatique dipovima sa
zatamnjenim staklima i obijesnim vozaima. Dobro je pa jo ne dobijemo i korbaem
preko uroenikih lea. Isto tako je frapantno kako i dan danas ambasadori kao i
ondanji konzuli imaju nepristojno veliki uticaj na domae politike predstavnike koji
bi trebali odgovarati svojim biraima a ne njima i nesrazmjerno veliki upliv u domaa
politika pitanja, koja tretiraju u svjetlu interesa vlastitih drava, a to je jo gore
danas vie oni ne moraju da tre valiji u konak da interveniu, neko nae valijice tre
njima u ambasade po uputstva. Izgleda da mi danas nismo ak ni postkolonijalno
drutvo poput mnogih afrikih drava nego da obitavamo jo uvijek u 19. vijeku.
Nije pukla prva puka u Nevesinju , kao to neki priaju, nego u Draevu na Krupi

stolakog kotara. U mjesecu maju 1875. godine die se katolika raja na puku svih
sela od Kupe do Kleka, a to su: Neum, Klek, Gradac, Papratnica, Utovo, Ravno,
Zelenikovac, Moevii, Hrasno, Dubravica, Svitava, Sjekose, Bajovci, Draevo i
Doljani. Tada se skupi 2000 ustaa sve po izbor junaka, uredie svoju vojsku na etri
tabora, a izabrae za vrhovnoga vojvodu parahoa iz Graca Don Ivana Musia,
neaka biskupa fra Angjela Kraljevia. Organizovae dakle vojsku na tabore po 500
vojnika, a imali su iza vojvode serdara i etri komandira (majora), podkomandire,
kapetane i oficire. Jedan se komandir zvao Mijo Brstina; bio je pravoslavni ali
prema kranima vrlo dobar ovjek. Tada se nije znalo za srpstvo ni za
hrvatstvo. Svi su dobili bili puke ostrague iz Dalmacije i silesiju debhane
(municije).
Komentar: Pored zanimljvih, mada ve poznatih, injenica u ogoromnom uplivu koje
je sveenstvo, i pravoslavno i katoliko, imalo na raznorazne kojekakve ustanke tj.
glorifikovane pokolje i etnika ienja Turaka tj. Bonjaka iz june Hercegovine u
zadnjih 300 godina, kao i oiglednom karakteru iz vana sponzoriranog ustanka
ovdje je posebno zanimljiv podebljani dio koji nam potvruje ono to mnogi drugi
relevantniji izvori i arhivska graa govore. U BiH nije bilo ni Srba ni Hrvata u
dananjem smislu sve do kasnog 19.vijeka i posrbljavanja i hrvaenja koje su tada
uslijedila kroz crkve, kolstvo i kulturna drutva. Ovaj podatak je jo upeatljivi kada
vidimo da dolazi iz memoara koji su pisani jo u 19.vijeku i to od osobe tipa Martina
Gjurgjevica, ija vjerska pripadnost, simpatije prema ustanicima, prisustvo u pratnji
Kneza Nikole tokom bitaka, bijeg preko granice radi straha od Bosanskog
baibozuka i kasniji angaman u upravi A.U jasno govore o idolokoj
opredjeljenosti. Ono to dananji falsifikatori historije tako uporno i oajno negiraju
kao centralni argument koji im smeta u opravdavanju njihovih stavova, Martin
Gjugjurevi je iznio kao obini sporedni podatak koji se podrazumjeva, neto sasvim
obino i nevano i normalno poput zelene boje trave, jednostavno zato to je to tako
bilo.
U mjesecu augustu iste godine pregje buna i u Bosnu. Na hrvatskoj se granici
ukazae: general Despotovi i Petar Karagjorgjevi, prvi u prilog Obrenovia a drugi
sam za se. Despotovi je pomagao ustae i novcem i dobrovoljcima iz Srbije, a
Karagjorgjevi je gledao, da bez troka i bez svoje krvi gotovo doeka. Svi su mu to
spoitavali i govorili: Za to Petar Karagjorgjevi nije doveo desetak hiljada
vicara, onih dobrijeh strijelaca, i donio nekoliko milijuna novaca, pa bi imao velikog
uspjeha, jer bi se uz vicare okupilo tri puta toliko bonjaka?. Jest, ali to ne bi
Austrija dopustila.
Komentar: Ovdje primjeujemo opet istu tendenciju direktne umjeanosti okolnih
drava u podstrekivanje ustanka i to radi sopstvenih hegemonistikih ciljeva. To jasno
govori prisustvo izaslanika u Srbiji tada vladajuih Obrenovia kao i prisutvo Petra I
Karaorevia, budueg Srpskog kralja. I opet se mora primjetiti ogromna slinost
takvih deavanja dogaajima tokom cijelog 20.vijeka kao i sa vremenima u kojima mi
ivimo. Veoma je zanimljivo i indikativno opet ponovljeno nazivanje tadanjih
pravoslavnih ustanika (dananjih Srba) - Bonjacima.
Uzdu sve Save tj. do Jasenovca, pa opet uzdu Une do Petrovca i Grahova popalie
ustae ardakove begova i aga, tako da nita ne ostade.

Komentar: Kroz ovaj pasus se moe primjetiti da se nain voenja rata protiv
Bonjaka nije ni malo promjenio od 19.vijeka. I u nedavnoj agresiji je prva meta bio
imuniji, obrazovaniji ili politiki angaovanji sloj Bonjaka, to radi obezglavljivanja
Bonjakog naroda i oteavanja organizacije otpora to radi prizemnog motiva
pljake.
U to inovnik megjunarodnog brzojava, Joakim, bjee iz Gradike pobjegao u
Slavoniju, no ne od turskog zuluma, nego od straha, kad je uo, da e ustae iz
Kozare navaliti na grad, popaliti ga i poubijati sve, to je tursko.
Komentar: Opet tako nam poznati motiv silaska iz uma u gradove i istrebljivanja
svega to je tursko. Upravo iz ovakvih historijskih zabiljeki se moe vidjeti da
fenomen ienja turaka nije neto novo nego da se radi o duboko usaenoj
tradiciji i jednom specifinom pogledu na svijet oko sebe, skoro nainu ivota, kojeg
nije prozivela nikakva nacionalistika politika ili neka stranka, niti je produkt
iznenadnog masovnog ludila i ubilake histerije, nego se on formira od malih nogu i
nosi iz kue kao ponosna batina. Na alost ono od ega je jo onda pobjegao neki
Joakim nisu mogli izbjei Bonjaci Prijedora i Kozaraca ni 1941-1945 ni 1992-1995 .
Turci su se ipak bolje borili nego ustae; oni su bili vazda pod orujem, pa i stari
ljudi, koji su preivjeli vie bojeva, borili su s novacima uz rame novaka, te ih uili i
sokolili. Najposlije Turci savladae ustae, poubijae ih okolo 200, spalie im drvene
utvrde, a ostali se razbjegoe po Motajici, pa kasnije prebjegoe u Slavoniju.Megdju
ustaama bijae malo Bonjaka. Ta je ustaka eta bila sastavljena iz dobrovoljaca,
to su bili nadoli iz Srbije.Veinom su bili sasvim mladi ljudi, a moe se rei, da je
bilo i djeaka megju njima. Pa kako da se bora takovi nejaki i neiskusni s vjetim
Turinom!
Komentar: Izgleda da je i u ono vremena bio prisutan fenomen vikend-etnika koji
su dolazili u BiH da ubijaju i pljakaju. Moemo primjetiti da se i propagandi rad nije
izmjenio mnogo, nego da je skoro isti kao i onaj iz nedavne agresije, pa tako
dobrovoljci nabrijani na ubijanje i pljaku turaka, dobrovoljci kojima nije bilo
mrsko potegnuti iz Srbije sve do Posavine, poslije stradanja od ruke oblinjeg
stranog i vjetog Turina postaju nejaka i neiskusna neja, a ima i eljadi meu
njima. Pa da ovjek zaplae od tuge za tim dobrohotnim veselim djeacima. Inae jo
jednom nailazimo na oiglednu razliku koju Gjurgjurevi pravi izmeu pravoslavnih
dobrovoljaca iz Srbije i domaih pravoslavnih ustanika koje naziva Bonjacima.
U to doba jedne nedjelje Fra Filip utura, parok u Posuju, naredi svojim
upljanima, da sljedee nedjelje smiju u crkvu doi samo muki, a ene i djeca da ne
smiju k misi. Kad dogje ta nedjelja i misa bi gotova, sazva taj parok Fra Filip utura
upljane pred ckrvu i tu ozbiljno im dra govor u namjeri, da ih potakne na ustanak.
Tako i u Bekiji buknu vatra megju katolicima.
Kometar: Ovo prua jo jedan uvid odakle je sve dolazila agitacija za ustanak i da se
nije radilo ni o kakvoj klasnoj borbi nego o iz vana dirigiranom nacionalno-vjersko
obojenom pokuaju istrebljenja Bonjaka.
Lasno se je bilo ustaama izdravati: silni su se novci kupili u Rusiji u prilog
ustaama. Neki Bodarevi Veselicki (kazivao mi je da je starinom iz Hercegovine)

bio donio iz Rusije nekoliko stotina hiljada rubalja za ustae; pae on ostade u
ustakom taboru sve do svretka ustanka. Ustae su imale puaka, praha i olova
izobila.
Komentar: Jo jednom velika slinost sa nedavnim deavanjima.Odreeni vjetrovi
puu uvijek iz istog pravca. Znakovita je i jo jedna paralela iz skore historije, a to je
da su obespravljeni i ugroeni nekako viestruko bolje pripremljeni, naoruani,
opskrbljeni i iz vana potpomognuti nego ugnjetivai.
Ve Srbija i Crnagora navijestie rat Turskoj, te krenue vojske prema granicama u
mjesecu junu 1876. U ope je svaki mislio, da e Turska podlei oslabljena ustancima
u Bugarskoj i Bosni i Hercegovini. Ja sam drao za cijelo, da e Crnagora lasno
zaposjesti Hercegovinu, pa me popade vrua elja, da idem na bojite.
Komentar:U ovom citatu se mogu dobro osmotriti kako lina uvjerenja samog pisca
memoara (to ga ini jo vjerodostojnijim u vezi njegovih drugih opservacija) tako i
cijela pria oko karaktera ustanka tj. njegove direktne povezanosti sa aspiracijama
susjednih drava, pogotovo to se tie teme Crnogorskih pretenzija na teritorij BiH, o
emu smo ve pisali ranije.
Tu bijae na konaku okolo 500 Dalmatinaca, dobrovoljaca iz Krivoija i Boke
Kotorske sa jednim kapetanom, koji im je bio zapovjednik. Oni su se vraali iz
crnogorskog tabora k svojim kuama. Kapetan je strano grdio Crnogorce, to ih
nijesu htjeli primiti u vojsku. Ja nijesam mogao saznati pravu istinu, za to ih nijesu
htjeli primiti; nu mislim, da e biti pravi uzrok to, to je Austrija zahtijevala, da se
imadu natrag opremiti zbog neutralnosti.
Komentar: Uloga oduevljenih kranskih dobrovoljaca sa strane, odnosno iz
blieg i daljenjeg komiluka pokazuje, pored spomenutih pljakakih razloga, jedan
kontinuitet u namjeri smanjivanja ivotnog prostora Bonjaka koji je skoro
pravolinijski tekao od prve polovine 17.vijeka, kao i shvatanja ovih dobrovoljaca o
razlozima borbe i o zajednikom imenitelju koji ih je povezivao sa kranskim
ustanicima i Crnogorcima. Nema tu govora o nekakvoj klasnoj borbi ili socijalnim
nepravdama kao razlozima nego o istom pokuaju irenja granica i istrebljenju
turaka iz etniko-vjerskih pobuda.
U to poee sa sviju strana stizati malo po malo vojske sa svojim vojvodama. Sve je
ve bilo na okupu osim Lazara Soice, koji je bio daleko otiao na Ivan-planinu, da
presijee puteve turskoj vojsci, ako bi dolazila iz Bosne u Hercegovinu, te da
zaposjedne Konjic, pa da tako sva Hercegovina pane u crnogorske ake. Lijepa je to
osnova bila, ali bijae malo vojske poslano da osvaja Mostar, a i onaj poraz u Biini
pokaza, da sredstva nijesu odgovarala osnovi.
Komentar: Ve smo ranije iznosili ovakve injenice o ekspanzionistikim namjerama
Crne Gore prema teritoriju BiH u lanku Pretenzije Crne Gore prema Hercegovini a
evo i ovdje im nalazimo potvrde. Vidimo da su apetiti bili daleko vei od onoga to je
Crna Gora otela pa zatim dobila Berlinskim kongresom. Ipak je od svega
najupeatljivji strani pad snage i i oita nemo Bonjaka koji su u manje od pola
decenije doekali da im Crnogorska plemena i klanovi, koji su do juer kao obini
hajduci morali da se kriju po peinama onih svojih nekoliko planina, sada otimaju

itave gradove i cijele krajeve i to nastupajui sa pozicije suverene drave a da

Bonjaci to posmatraju iz pozicije objekta, ivog plijena tj. nekakvih nedefinisanih
itelja, turaka koje niko nita ne pita ali koji su se tu eto zatekli. A samo koju
deceniju ranije situacija je bila skoro potpuno obrnuta. Cijela ta tema zasluuje dugu
elaboraciju ali po naem miljenju za takvu situaciju su moda ponajvie krivi pokolji
i pomor tadanje Bonjake elite tj. vojno-zemljoposjednike aristokracije kao
nosioca samostalne Bonjake vojne snage i kao batinika ideje Bosanske
samostalnosti, jedinstvenosti Bonjakog ivotnog prostora i vlastite suverenosti (ma
kako ta ideja bila sirova i u zaetku) a koje je sporovelo Osmansko Carstvo u prvoj
polovini 19.vijeka, i to nekoliko puta.
Odmah nakon ove bitke popalie Crnogorci sva turska sela po Planome, a bijela
vojska (crnogorske ene) poplavi sav zastraeni prijedjel i oplijeni sve, to je mogla
nai i nositi.
Komentar: Jo jednom vidimo taj motiv sveopte i temeljite pljake koji uvijek prati
sve ratove protiv Bonjaka.Branko opi je pisao o ovom fenomenu pljakaa svih
uzrasta koji prate udarne jednice za vrijeme drugog svjetskog rata a i oni koji su
preivjeli agresiju znaju kolika je bila pohlepa agresora za apsolutno svim, od nakita
preko bijele tehnika pa do kunih instalacija.Hajduija.
Lazar je vraaju se od Konjica bio popalio sve, to je bio naao na putu. Metohija,
Lipnik i sva mjestanca po Gatakom polju bie pretvorena u pepeo; tu nije bilo vie ni
ive due. Kula i dvorovi Dedage engia u Lipniku kraj potoka pretvorie se u
garave ruevine; samo turbe Smail-age engia poput damije sa drvenom munarom
potedi vojvoda Lazar Soica.
Komentar: Jo jedan pisani dokaz o pogromima Bonjaka Hercegovine, posebno
istone i kako su oni ovakvim stradanjima svakih nekoliko decenija, jo od 17.vijeka,
nestajali sa svojih ognjita a njihovi krajevi koje su odvajkada naseljavali postepeno
postajali sinonim za vekovnu pravoslavnu zemlju pa ak i prava uporita najveeg
nazadnjatva u tom smislu (etnitvo i sl.).ak i ovdje, u tim vremenima, vidimo svu
tragiku prie o tzv. multikulturalnosti koja je Bonjacima ve nekoliko puta dola
glave i skoro ih bioloki unitila, kao i pogubnost Bonjakog neshvatanja potrebe za
izbjegavanjem gajenja guje u njedrima jer upravo je spomenuti Lazar Soica bio
svojevremeno jedno vrijeme u pratnji poznatog junaka Dervi-pae (Dedage) engia,
koji je umro malo prije opisanih dogaaja, ije je dvorove nekoliko decenija ranije
spalio. Na alost ak i danas se Bonjacima namee ista pogibelj koja im uvijek
donose ista runa iznenaenja i razoarenja.
Pukovnik Tomel sjai sa konja pred kneevim adorom i predade pismo Njegovu
Visoanstvu. To je pismo bilo vrlo tajno, ali ta tajna nije mogla ostati vazda tajna.
Austrija saopava Crnojgori, da e Bosna i Hercegovina najposlije pripasti AustroUgarskoj, te joj savjetuje, da ne proliva krv uzalud po Hercegovini, nek se dri prema
Hercegovini defenzivno, a prama Albaniji neka operira, kako god hoe. To pismo ne
uini dobra utiska, ve sve ogori.
Komentari: I u nekom zlu, malo dobra.
Tako pop Bogdan Zimonji, vojvoda gatakih ustanikih eta, postade kajmekamom

(kotarskim predstojnikom) gatakog kotara sa 2000 forinti godinje plae u Gacku.

On je s okupacijom proao najbolje od svih borilaca za slobodu. Njegovi su sinovi
akademiki naobraeni, te ih vidimo danas: jednog kao kotarskog predstojnika, a
drugog kao vladiku.
Komentar: Jedan od odgovora na pitanje zato se zloini nad Bonjacima uvijek
ponavljaju skoro ciklino u istoj formi, od strane istih naroda i grupa, vrlo esto ak i
od strane razliitih generacija jednih te istih porodica, lei upravo u ovom citatu.
Vidljivo je da se zloin, sa stanovita, materijalno ekonomske situacije, ideolokih
ciljeva i pozicije izbjegavanja kazne od ljudske ruke, uveliko isplatio. Uvean
ekonomski status, dobar glas i pozicija u vlastitom narodu, izbjegavanja kaznene ruke
bilo kakvog ljudskog zakona i mogunost da se nasljednici spremaju i pripremaju za
vee domete je neto to je pratilo veliku veinu zloinaca nad Bonjacima od 1875
pa do 1995. Tzv. ustanici postaju kotarski A.U predstojnici, komite i velikosrpski
teroristi iz prvog svjetskog rata postaju nacionalni heroji i visoki slubenici u SHS i
Kraljevini Jugoslavije, etnici iz drugog svjetskog rata postaju zasluni partizanski
prvoborci i partijski funkcioneri FNRJ i SFRJ, etnici i agresori iz nedavne agresije
takoer u velikom broju nekanjeno uivaju u gradovima i selima koje su oteli a
dobar broj njih ak i radi u zajednikim institucijama BiH na svim nivoima (da ne
spominjemo entitetske institucije). Ono to je zajedniko svim ovim periodima je
nekanjen zloin radi ega se u oima nadolazeih generacija taj zloin upravo i
isplati. Jo jedna ogromna slinost svih ovih perioda koje prate zloine je i dolazak
vrsta vlasti ili sistema, niti u jednom Bonjaci nisu imali snagu ili nain da kazne
zloine i ponite njihove rezultate na odgovarajui nain. Pametnim pouka.
Lazar Soica i ostale ustake vogje ostadoe u Crnojgori, gdje su imali dosta
prostora, da se nasele, poto je Crnagora Berlinskim ugovorom mal-ne dvostruko
rairila dobivi kotarove Pive, Nikia, Podgorice, Bara i nekih pokrajnih dijelova
Gacka, Bilea i Trebinja.
Komentar: Nekada temeljni prostori Hercegovine, danas u oima ogromne veine
Bonjaka odvajkada strana zemlja sa kojom Bonjaci nemaju mnogo zajednikog.
Hoe li tako za stoljee biti i sa Trebinjem, Bileom, Nevesinjem, Ljubinjem, Foom,
Gackomovisi o Bonjakoj koliini samodestruktivnosti i jaini elje za
samoodranjem i opstankom.
U mjesecu augustu iste godine pregje buna i u Bosnu. Na hrvatskoj se granici
ukazae: general Despotovi i Petar Karagjorgjevi, prvi u prilog Obrenovia a drugi
sam za se. Despotovi je pomagao ustae i novcem i dobrovoljcima iz Srbije, a
Karagjorgjevi je gledao, da bez troka i bez svoje krvi gotovo doeka. Svi su mu to
spoitavali i govorili: Za to Petar Karagjorgjevi nije doveo desetak hiljada
vicara, onih dobrijeh strijelaca, i donio nekoliko milijuna novaca, pa bi imao velikog
uspjeha, jer bi se uz vicare okupilo tri puta toliko bonjaka?. Jest, ali to ne bi
Austrija dopustila.
Komentar: Ovdje primjeujemo opet istu tendenciju direktne umjeanosti okolnih
drava u podstrekivanje ustanka i to radi sopstvenih hegemonistikih ciljeva. To jasno
govori prisustvo izaslanika u Srbiji tada vladajuih Obrenovia kao i prisutvo Petra I
Karaorevia, budueg Srpskog kralja. I opet se mora primjetiti ogromna slinost
takvih deavanja dogaajima tokom cijelog 20.vijeka kao i sa vremenima u kojima mi

ivimo. Veoma je zanimljivo i indikativno opet ponovljeno nazivanje tadanjih

pravoslavnih ustanika (dananjih Srba) - Bonjacima.
Uzdu sve Save tj. do Jasenovca, pa opet uzdu Une do Petrovca i Grahova popalie
ustae ardakove begova i aga, tako da nita ne ostade.
Komentar: Kroz ovaj pasus se moe primjetiti da se nain voenja rata protiv
Bonjaka nije ni malo promjenio od 19.vijeka. I u nedavnoj agresiji je prva meta bio
imuniji, obrazovaniji ili politiki angaovanji sloj Bonjaka, to radi obezglavljivanja
Bonjakog naroda i oteavanja organizacije otpora to radi prizemnog motiva
pljake.
U to inovnik megjunarodnog brzojava, Joakim, bjee iz Gradike pobjegao u
Slavoniju, no ne od turskog zuluma, nego od straha, kad je uo, da e ustae iz
Kozare navaliti na grad, popaliti ga i poubijati sve, to je tursko.
Komentar: Opet tako nam poznati motiv silaska iz uma u gradove i istrebljivanja
svega to je tursko. Upravo iz ovakvih historijskih zabiljeki se moe vidjeti da
fenomen ienja turaka nije neto novo nego da se radi o duboko usaenoj
tradiciji i jednom specifinom pogledu na svijet oko sebe, skoro nainu ivota, kojeg
nije prozivela nikakva nacionalistika politika ili neka stranka, niti je produkt
iznenadnog masovnog ludila i ubilake histerije, nego se on formira od malih nogu i
nosi iz kue kao ponosna batina. Na alost ono od ega je jo onda pobjegao neki
Joakim nisu mogli izbjei Bonjaci Prijedora i Kozaraca ni 1941-1945 ni 1992-1995 .
Turci su se ipak bolje borili nego ustae; oni su bili vazda pod orujem, pa i stari
ljudi, koji su preivjeli vie bojeva, borili su s novacima uz rame novaka, te ih uili i
sokolili. Najposlije Turci savladae ustae, poubijae ih okolo 200, spalie im drvene
utvrde, a ostali se razbjegoe po Motajici, pa kasnije prebjegoe u Slavoniju.Megdju
ustaama bijae malo Bonjaka. Ta je ustaka eta bila sastavljena iz dobrovoljaca,
to su bili nadoli iz Srbije.Veinom su bili sasvim mladi ljudi, a moe se rei, da je
bilo i djeaka megju njima. Pa kako da se bora takovi nejaki i neiskusni s vjetim
Turinom!
Komentar: Izgleda da je i u ono vremena bio prisutan fenomen vikend-etnika koji
su dolazili u BiH da ubijaju i pljakaju. Moemo primjetiti da se i propagandi rad nije
izmjenio mnogo, nego da je skoro isti kao i onaj iz nedavne agresije, pa tako
dobrovoljci nabrijani na ubijanje i pljaku turaka, dobrovoljci kojima nije bilo
mrsko potegnuti iz Srbije sve do Posavine, poslije stradanja od ruke oblinjeg
stranog i vjetog Turina postaju nejaka i neiskusna neja, a ima i eljadi meu
njima. Pa da ovjek zaplae od tuge za tim dobrohotnim veselim djeacima. Inae jo
jednom nailazimo na oiglednu razliku koju Gjurgjurevi pravi izmeu pravoslavnih
dobrovoljaca iz Srbije i domaih pravoslavnih ustanika koje naziva Bonjacima.
U to doba jedne nedjelje Fra Filip utura, parok u Posuju, naredi svojim
upljanima, da sljedee nedjelje smiju u crkvu doi samo muki, a ene i djeca da ne
smiju k misi. Kad dogje ta nedjelja i misa bi gotova, sazva taj parok Fra Filip utura
upljane pred ckrvu i tu ozbiljno im dra govor u namjeri, da ih potakne na ustanak.
Tako i u Bekiji buknu vatra megju katolicima.

Kometar: Ovo prua jo jedan uvid odakle je sve dolazila agitacija za ustanak i da se
nije radilo ni o kakvoj klasnoj borbi nego o iz vana dirigiranom nacionalno-vjersko
obojenom pokuaju istrebljenja Bonjaka.
Lasno se je bilo ustaama izdravati: silni su se novci kupili u Rusiji u prilog
ustaama. Neki Bodarevi Veselicki (kazivao mi je da je starinom iz Hercegovine)
bio donio iz Rusije nekoliko stotina hiljada rubalja za ustae; pae on ostade u
ustakom taboru sve do svretka ustanka. Ustae su imale puaka, praha i olova
izobila.
Komentar: Jo jednom velika slinost sa nedavnim deavanjima.Odreeni vjetrovi
puu uvijek iz istog pravca. Znakovita je i jo jedna paralela iz skore historije, a to je
da su obespravljeni i ugroeni nekako viestruko bolje pripremljeni, naoruani,
opskrbljeni i iz vana potpomognuti nego ugnjetivai.

Planiranje akcije Ilida i njeno izvoenje

- Plan akcije Ilida
Cilj akcije Ilida je bio oslobaanje Ilide i spajanje snaga OpTO Ilida sa
snagama OpTO Novi Grad. Ovaj zadatak je bio u skladu sa nareenjem koje je TO
RBiH 14. aprila uputio RgTO Sarajevo a u kojem se izmeu ostalog nareivalo
izvoenje borbenih dejstava u cilju otvaranja komunikacije Sarajevo Hadii. 28
Izvoenje akcije je takoer bilo i u skladu sa instrukcijama o konsolidaciji snaga i
stablizaciji situacije na slobodnim Ilidanskim teritorijama koje je 17. ili 18.aprila
Enver Hadihasanovi dobio direktno od Predsjednika Izetbegovia, neposredno prije
nego to je naredbom TORBiH postavljen za komandanta OpTO Ilida. 29
Uspjeno izvrenje akcije je podrazumjevalo razbijanje separatistikih snaga SDS-a
na urbanom dijelu optine Ilida i deblokiranje putnih komunikacija koje vode iz
grada preko Ilide do Hrasnice. U sutini to je znailo deblokadu grada Sarajeva. 30
Prema obavjetajnim podacima na osnovu kojih je akcija planirana, na prostoru
Ilide su se branile velikosrpske snage jaine jednog bataljona rezervnog sastava
milicije uz neto dobrovoljakih jedinica SDS-a, manje paravojne grupe iz Srbije i
jednog mehanizovanog odjeljenja JNA (dva transportera). 31 Ono to se moe saznati
iz ostalih izvora donekle potvruje neke od ovih podatka. Na Ilidi jeste postojala
jedinica SJB Ilida pod komandom Tomislava Kovaa, takoer je bila prisutna i
jedinica Srpske Teritorijalne Odbrane Ilida, nepoznate snage a velikosrpske snage su
raspolagale odreenim brojem oklopno-mehanizovanih sredstava u vidu dva
policijska transpotera koji su otueni iz baze specijalne policije u Krteljima jo
5.aprila i dovezeni na Ilidu. 32 Osim artiljerijske baterije na Planditu nije poznato
da li je bilo drugih jedinica JNA na samom pravcu napada. Nije jasno kako je bilo
organizovano rukovoenje i komandovanje borbenim dejstvima Srpskih snaga na
Illidi ali je iz dostupnih izvora jasno da je odbranom upravljao Tomislav Kova kao
komadant Srspke SJB Ilida. 33 Nije poznato kakvu i koliku ulogu je tokom ove
akcije imao Nedeljko Prstojevi kao predsjedavajui Kriznog taba Srspke Optine
Ilida. Isto tako iz dostupnih izvora nije mogue zakljuiti koje jaine su bile SDSove snage na prednjem kraju odbrane ali uzevi u obzir brojnost ukupnih
velikosrpskih snaga na Ilidi, duinu fronta, konfiguraciju odbrane, irinu branjene
zone i doktrinu koju su upotrebljavale velikosrpske snage moglo bi se predpostaviti da

su prve linije odbrane na pravcu napada posjedale i branile snage jaine oko 100
boraca. Ukupne snage u odbrani bi se mogle procjeniti na 350-400 ljudi. Snage SDS-a
koje su izvodile odbranu su bile bolje naoruane, bolje opskrbljene municijom i teim
pjeadijskim naoruanjem nego snage TO BiH koje su napadale. Takoer su imali
vatrenu podrku od ve spomenute artiljerijske jedinice JNA na Planditu a prije same
bitke su bile ojaane i jednom jedinicom Srpske SJB Hadii nepoznate snage koja je
posjela liniju u Pejtonu. 34
Snage OpTO Ilida koje su vrile napad bile su organizovane u etri jedinice,
svaka jaine jedne lahke pjeadijske ete. Po nekim izvorima manevarska eta Fikro
iz Hrasnice je imala oko 97 boraca pa bi uzevi u obzir taj podatak i kao i formacijsku
snagu jedne ete po vojnim doktrinama ONO koje su na poetku primjenjivane i u
snagama TO BiH i PL, mogli analogijom zakljuiti da su i ostale ete PL bile otprilike
iste jaine to bi nas dovelo do procjena je da je u prvom ealonu napadalo oko 400
boraca OpTO Ilida. 35 OpTO Ilida je dobilo komandanta tek nekoliko dana prije
same akcije a ini se da su same jedinice bile u stvari kombinacija boraca PL,
milicionera iz rezervnog sastava milicije i patriota koji su pripadali grupama
samoorganizovanih graana. Iz dostupnih izvora nismo mogli saznati nita o jaini i
broju jedinica OpTO Novi Grad koje su trebale napadati iz pravca Otesa i Stupa.
Nije poznato kako su konkretno bile naoruane jedinice TO BiH ali uzevi u obzir
datum deavanja akcije i posvemani manjak tekog naotuanja i municije snaga
ARBiH i godinu dana nakon ove akcije, moglo bi se zakljuitii da nisu posjedovale
nita osim pjeadijskog naoruanja i nita ubojitijeg dejstva od tromblonske mine i
rune bombe. Vrlo je vjerovatno i da je opskrba municijom bila kritina.
Plan je predviao istovremeni napad iz dva pravca: snagama OpTO Ilida iz
pravca Hrasnice, Sokolovi Kolonije i Butmira i snagama OpTO Novi Grad iz
pravca Otesa i Stupa. Nakon uspjenog proboja neprijateljskih linija jedinice su
trebale napredovati u dubinu teritorije gdje bi se spojile u centru Ilide. 36 Iz
dostupnih izvora nije mogue saznati koji je pravac napada bio glavni a koji pomoni.
Ipak radi broja angaovanih snaga i injenice da se akcija planirala u OpTO Ilida
najvjerovatnije je glavni pravac bio onaj sa vanjske strane opsadnog obrua. Tu su
trebale napadati etri jedinice OpTO Ilida na etri pravca:
- Na desnom krilu jedinica iz Butmira i to pravcem Butmir Ilida;
- Jedinica iz Sokolovi Kolonije pravcem Sokolovi Kolonija Bazeni Hoteli Ilida
zgrada Optine Ilida ;
- Jedinica Fikro iz Hrasnice pravcem Hrasnica Srednja umarska kola Hoteli
Ilida;
- Na lijevom krilu neposredno ispod Igmana, jedinica iz Glavogotine pravcem
Glavogotina Stojevac Autokamp Ilida.
Iz pravca Sarajeva trebale su napadati jedinice OpTO Novi Grad:
-Jedinica sa Otesa pravcem Otes -Pejton-zgrada Optine Ilida gdje bi se nakon
uspjenog proboja spojila sa jedinicom OpTO Ilida koja je napadala iz pravca
Sokolovi Kolonije.

- Na lijevom krilu jedinica sa Stupa pravcem Stup TAT Ilida.

Snage OpTO Ilida su takoer u odbrani prema Vojkoviima, Kuli i Gornjem
Kotorcu ostavili snage jaine tri ete. To je uraeno vjerovatno radi osiguranja
pozadine ukoliko bi dolo do intervencije ili kontranapada velikosrpskih snaga iz tog
pravca. 37 Takoer se moe predpostaviti je da je postojalo i neko obezbjeenje
prema aerodromu i sangama JNA koje su bile tamo smjetene.
Koliko se moe zakljuiti iz dostupnih izvora odbrana na prednjem kraju snaga
SDS-a na Ilidi je bila organizovana po sistemu meusobno pokrivajuih otpornih
taki. Te uporine take su bile, sa lijeva na desno, Dom Zdravlja Ilida, Sportski
Centar Ilida, vila Dalmacija, Institut za Fizikalnu terapiju, Srednja umarska kola,
privatne kue u naselju Bare i hotel Stojevac. 38 U ovom periodu rata jo nisu bili
iskopani rovovi niti su poloaji bili ininjerijski utvreni pa je ovakva organizacija
odbrane SDS-a, gdje se za zaklon i zatitu oslanjalo na javne i stambene objekte,
oekivana.Prema gradu snage SDS-u su se branile iz objekata TAT-a prema Aziima i
iz naselja Pejton prema Stupu. 39 Nije poznat borbeni poredak ni raspored srpskih
snaga u ovom rejonu.(karta br.2)

- Tok akcije Ilida

Jedinice OpTO Ilida su trebale otpoeti napad u 5.00 sati ujutro. Meutim zbog
problema u organizaciji i pripremi, akcija je poela tek nakon pola sata. Prve u napad
polaze jedinice na krajnjem desnom i krajnjem lijevom krilu. Na krajnjem desnom
krilu u pravcu Domu Zdravlja Ilida u napad kree jedinica iz Butmira a na krajnjem
lijevom krilu prema Stojevcu, jedinica iz Glavogotine. Ubrzo nakon toga napad
poinje i u centru gdje napadaju jedinice iz Hrasnice i Sokolovi Kolonije.Sve
jedinice postiu taktiko iznenaenje. 40
Ove jedinice iz Hrasnice i Sokolovi Kolonije ne nailaze na vei otpor i brzo
napreduju prema hotelima na Ilidi. Jedna grupa boraca iz ovih jedinica dolazi do
Instituta za Fizikalnu Terapiju ispred kojeg ih zaustavlja pjeadijska vatra srpskih
snaga iz zgrade Instituta. Nakon osmatranja i krae razmjene vatre borci OpTO
Ilida se djele u dvije grupe. U takvoj formaciji podilaze zgradi Instituta sa dvije
strane, nakon ega vre upad i zauzimaju je. Desno od njih, neto dalje prema rijeci
eljeznici, druga jedinica OpTO Ilida napreduje preko stadiona FK Igman prema
hotelima. Meutim ubrzo nakon to je zauzela prostor bazena zaustavlja je jaka vatra
sa srpskih poloaja u Vili Dalmacija. Odluna odbrana srpskih snaga u ovom
objektu, kao i potpuno brisani prosotor parka koji je okruivao vilu, onemoguava
dalje napredovanje ove jedinice. 41 (karta br.3)
Ubrzo nakon to su otpoele prve borbe, na poruje hotela pristiu srpska pojaanja i
interventne jedinice, uglavnom iz pravca Luana. Njihovo prisustvo dolazi do
izraaja, kada nakon zauzimanja zgrade Institua, borci OpTO Ilida pokuavaju
napredovati prema hotelu Hercegovina (dananja Hungaria). To im ne uspjeva jer
su hotel ve zaposjele srpske interventne jedinice koje vatrom iz pjeadijskog i runog
protivoklopnog naoruanja pokrivaju otkriveni prostor parka izmeu Instituta i hotela.
Vie uspjeha ima dio boraca OpTO Ilida koji odluuje da napreduje sa druge strane
zgrade Instituta. Ova grupa borca zauzima prvu kuu lijevo od Instituta a zatim pod
borbom dolazi do restorana Topola. Iako srpska pojaanja i dalje pristiu, gubitak

poloaja u zgradi Instituta dovodi u pouokruenje srpske snage u vili Dalmacija i

njihova situacija postaje kritina. Radi toga, nakon to su posjele i konsolidovale
poloaj u hotelu Hercegovina, srpske snage odluuju da iz tog pravca,
intervencijom dva pjeadijska odjeljenja, ojaaju ugroeni poloaj Vile Dalmacija.
To im uspjeva ali dok se prebacuju preko otvorenog prostora izmeu hotela
Hercegovina i vile Dalmacija, snage OpTO Ilida im nanose teke gubitke. 42
(karta br.4)
Nakon to su ojaale poloaj u vili srpske interventne jedinice zauzimaju poloaje
lijevo i desno od hotela Hercegovina tj. posjedaju prostor ljetne pozornice kod
hotela Jadran (dananja Hercegovina) i objekte dalje prema aleji. Ubrzo se
pojavljuje i policijski transporter Srpske SJB Ilida koji borbeno djeluje bestrzajnim
topom i mitraljezom, titi svoju pjeadiju koja se prebacuje preko otvorenih prostora
izmeu poloaja i evakuie ranjene srpske boraca. U jednom trenutku srpske snage
izvode i kontranapad prema Institutu ali su odbijene vatrom boraca OpTO Ilida iz
zgrade Instituta. Sva ova deavanja prate kamere stranih novinara kao i pripadnici
Posmatrake Misije Evropske Zajednice (ECMM) iji je tab bio smjeten u
oblinjem hotelu Bosna. 43 (karta br.5)
Iz dostupnih izvora nije poznato kako su se borbe dalje odvijale. Neki izvori tvrde da
su borbe zaustavljene u deset sati ujutro, 44 dok se iz drugih izvora moe zakljuiti da
su i sat poslije borbe jo uvijek trajale. 45 Ono to ostaje nepoznato je sami uzrok
prestanka borbi. Po nekim izvorima razlog prestanka borbi je intervencija oklopnomehanizovanih snaga JNA iz pravca aerodroma. 46 Drugi izvori kao razloge
zaustavljanja akcije navode intervenciju posmatraa Evropske Zajednice, smjetenih u
hotelu Bosna, nakon koje otpoinju pregovori na kojima se dogovara da oklopnomehanizovane jedinice JNA uu kao snage razdvajanja i tampon zona izmeu
zaraenih strana. 47 Ako je i dolo do ovih pregovora nije potpuno poznato je ko je
pregovarao, u ime koga i na kraju krajeva zato. Samo jedan izvor daje vie
informacija u tom smislu a iz kojih se moe zakljuiti da su posmatrai EZ sa
lokalnim komandantima dogovorili prekid vatre koji je trebao poeti u jedanaest sati
ujutro do ega, po istom izvoru, nije dolo. 48 Ono u emu se svi izvori slau jeste da
je dolo do intervencije snaga JNA. Nije najjasnije iz koje formacije JNA su bile ove
snage , da li je to bila jedinica iz sastava 49.oklopno-mehanizovane brigade smjetene
u Lukavici ili su bile u pitanju snage sa aerodroma iz sastava 1.boa (bataljona za
opsluivanje avijacije) za kojeg se zna da je jo ranije ojaan jedom oklopnom etom.
49 U svakom sluaju oko 14.00 sati jedinica JNA, jaine 8 tenkova i 2 oklopna
transportera, ulazi na prostor Ilide iz pravca aerodroma a zatim se rasporeuje du
linije fronta. Nakon toga dolazi do povlaenja jedinica OpTO Ilida na polazne
poloaje. Sve ovo se odvijalo uz prisustvo i nadgledanje snaga posmatraa EZ. 50
(karta br.6)
Srpski gubici u borbama na ovom pravcu su bili prilino teki. Neki izvori navode 11
poginulih i 42 ranjena, 51 dok drugi izvori spominju cifru od 23 poginula srpska
borca. 52 Gubici snaga TO BiH nam nisu poznati.
Dostupi izvori ne govore bilo ta o tome kako je protekao i kako se zavrio napad
jedinica OpTO Ilida na lijevom i desnom krilu. to se tie napada jedinica OpTO
Novi Grad iz pravca Otesa i Stupa za njih se navodi da nisu imale znaajnijeg

borbenog uspjeha dok se njihov pravac napada se na jedinoj nama dostupnoj karti
naziva planiranim to po naem miljenju izaziva sumnju u to da li je uopte i dolo
do bilo kakvog ozbiljnijeg napada iz tog pravca. 53

Analiza
Iz dostupnih izvora ne moe se sa sigurnou utvrditi konkretan razlog radi kojeg se
bitka zavrila na nain na koji se zavrila. Ipak izvori pruaju dovoljno informacija
kroz koje se moe indentificirati ili barem naslutiti nekoliko faktora i kljunih detalja
koji su imali vaan uticaj na cijeli tok akcije tj. na njeno planiranje, izvoenje i
zavretak.

- Teren
Prvi, iako ne najvaniji, faktor je teren. Teren na kojem se odvijala akcija je
izrazito ravniarski i obuhvata dio Sarajevskog polja izmeu zapadnih rubova naselja
Hrasnice, Sokolovi Kolonije, Butmira i istonog kraja podruja hotela na Ilidi i
Velike Aleje. Podruje bitke jednim svojim dijelom spada u prostor vodozatitne
zone, nije urbanizirano, gusto je obraslo ibljem a uz vodene tokove i poumljeno.
Rubovima aleje koja se u pravoj liniji prua od hotela do Vrela Bosne rastu, poput
neke ive kolonade, veliki stogodinji platani koji u isto vrijeme ometaju osmatranje i
pruaju dobar zaklon. Zemljini prostor izmeu linije Bare-Srednja umarska kolehoteli na Ilidi i kanala rijeke Veerice je potpuno otkriven i mogao se lahko
osmatrati i pokrivati sa poloaja srpskih snaga.
Kanal rijeke Veerice presjecao je pravac napada jedinica OpTO Ilida iz
Hrasnice i Sokolovi Kolonije ali nije poznato koju i kakvu ulogu je igrao u napadu tj.
da li je predstavljao nain za laki prilazak i infiltraciju jedinica OpTO Ilida ili je
bio ozbiljna prepreka koja je kanalisala kretanje jedinica OpTO Ilida u zone tuene
vatrom srpskih snaga. Na desnom krilu napadale su snage OpTO Ilida iz Butmira.
Njihov napad se trebao razvijati preko gole ravnice prema Domu Zdravlja i
Sportskom Centru na Iidi tako da ove snage nisu imale mogunost bilo kakvog
prikrivenog i neopanog prilaska srpskim poloajima. Od ostalih prirodnih prepeka
rijeka eljeznica je sigurno bila najznaajnija. Ona je razdvajala jedinice OpTO
Ilida iz Butmira od jedinica iz Sokolovi Kolonije i ozbiljno ograniavala i oteavala
manevar i koordinaciju tokom napada. Ovakve vrste prepreka, okomitih u odnosu na
pravac napada, su pogodovale srpskoj odbrani jer su, izmeu ostalog, titile bokove
njihove branjene zone, olakavale uspostavu sistema vatre i omoguavale osmatranje
dubine z/o snaga OpTO Ilida.
Kljuni teren tokom akcije, barem na lijevom krilu napada, je bio iri prostor
hotela sa objektima koju su sluili kao svojevrsno sidro odbrane srpskih snaga.
Takvu ulogu su imali Institut za Fizijatriju i Rehabilitaciju, oblinja vila Dalmacija i
Srednja umarska kola. Na desnom krilu jedinice OpTO Ilida iz Glavogotine i
Hrasnice su na svom pravcu imale pred sobom veliki prostor presjeen alejom. Ovaj
prostor je bilo lahko braniti iz nekoliko otpornih taaka i svojom konfiguracijom je
bio nepodesan za manevar i nain borbe koje su u tom vremenu primjenjivale jedinice
OpTO Ilida.
Kroz konfiguraciju terena moemo posmatrati i sam plan akcije Ilida ali radi

oskudnosti relevantnih izvora teko je donijeti bilo kakav konaan sud o planiranim
pravcima napada. Koliko se moe posredno ustvrditi iz tempa samog napada jedinica
OpTO Ilida, ini se da je konfiguracja terena moda imala nekog uticaja na plan
napada. To se moe naslutiti iz injenice da su prvo napale snage sa krila a zatim u
sredini napadnog poretka. Naravno razlog je moda bio u nedostatku koordinacije ali
moglo bi se i pekulisati da je plan predviao proboj prvo sa krila da bi se primjenom
obuhvatnog manevra srpske snage u sredini prostora bitke natjerale na povlaenje.
Takav tok dogaaja bi znatno olakalo napredovanje snaga u sredini koje su napadale
preko otvorenog zemljita . Iz analogije sa kasnijim napadom od 14.maja 1992.
godine moglo bi se zakljuiti da bi najprofitabilinji pravac napada bio na lijevom
krilu na padinama Igmana. Meutim problem u takvom zakljuku je injenica da
snage OpTO Ilida nisu bile dovoljne veliine za napad na takvoj irini fronta niti bi
eventualno uspjeno napredovanje snaga jedne ete OpTO Ilida po tom pravcu
moglo u veoj mjeri uticati na poloaje srpskih snaga na podruju hotela a za dublje
ealoniranje na samo jednom pravcu i isotovremeni napad na cijeloj duini fronta
jednostavno nije postojalo dovoljno jedinica. Samim tim, ista primjedba se moe
staviti i na izabranu irinu napada prilikom same akcije jer je bila jednostavno
preiroka za broj i veliinu jedinica kojim je tada raspolagao OpTO Ilida.

- Odnos snaga
Jo jedan sutinski bitan faktor je kvanitativni i kvalitativni odnos snaga koje su se
sukobile i komparacija u tom smislu je prilino otrjenjavajua.
Srpske snage su bile u prednosti tokom ove akcije. Ta prednost se ogledala ne
samo u superiornosti u vrstama i koliini naoruanja i tehnike nego i u samoj injenici
da su srpske snage izvodile odbranu sa skoro istim brojem boraca sa kojim su snage
TO BiH tj. OpTO Ilida napadale. Poto je akcija Ilida bila jedna od prvih veih
akcija, jedinice ni na jednoj strani nisu bile dobro organizovane i praktino niko, osim
srpskih dobrovoljaca koji su se borili u Hrvatskoj, nije imao veeg borbenog iskustva.
Srpske snage na Ilidi jo uvijek nisu bile dobro ustrojene i objedinjene i tabovi su
tek zaivjavali u tom periodu. ta je tano tokom ove akcije vrilo tabnu funkciju na
srpskoj strani teko je zakljuiti iz dostupnih izvora. Ostaje otvoreno pitanje kakvu je
ulogu imao Krizni tab Srpske Optine Ilida tokom same akcije i koliko su se srpske
snage na Ilidi oslanjale na tabni rad jedinica JNA. Nije poznat ni lanac rukovoenja
i komadovanja srpskih snaga.
to se tie jedinica TO BiH, OpTO Ilida je bio tek bio zaivio a komandanta je
dobio tek nekoliko dana ranije. ini se da je postojao odreeni sukob na liniji
Teritorijalna Odbrana BiH Patriotska Liga a iz nekih izvora se mogu naslutiti
problematini odnosi u vezi subordinacije. 54 Mada je oito da se akcija vodila po
planu napravljenom u OpTO Ilida nije poznato koliko se zaista iz samog taba
rukovodilo i upravljalo samim borbama. Takoer ostaje nepoznato i kakav uticaj na
bitku su imali tabovi na veem nivou tj. da li su ga uopte ikako i imali.
Oruanim snagama na slobodnim Ilidanskim teritorijama u ovom periodu je
rukovoeno i komandovano iz OpTO Ilida, koji je bio organizovan po doktrini
ONO i DSZ, dok su izgleda jedinice jaine ete koje su pripadale OpTO Ilida i
koje su inile njegov borbeni dio bile u stvari bile jedinice Patriotske Lige koje su
vjerovatno pratile principe i koncepcije organizovanja koji je ranije usvojio G

PLBiH. Prilikom uspostavljanja tih principa tj. koncepta odbrane RBiH u okviru PL
BiH pojavila su se odreena razmimoilaenja oko pitanja doktrine izmeu Sefera
Halilovia i Atifa aronjia. Halilovi je zastupao kvantitativni pristup, odnosno
organizovanje irih narodnih masa za odbranu to bi u prvoj fazi rata donekle
nadomjestilo nedostatak oruja. aronji je zastupao kvalitativni princip, formiranje
malih, dobro naoruanih i uvjebanih mobilnih diverzantskih grupa. Na kraju je
usvojen Halilovieva doktrina mada uz dodatak poneto izmjenjene aronjieve ideje
tako da su diverzantske grupe postale posebne jedinice unutar veih pjeadijskih
sastava i usutini njihova udarna snaga. 55 Koliko je poznato srpske snage su pratile
doktrinu JNA to potvruje injenica da e neto kasnije VRS i oficijelno skoro
potpuno usvojiti doktrinu JNA uz sasvim male izmjene. 56
Snage OpTO Ilida su imale velikih problema sa sredstvima veze. Prije svega jer
ih nisu imale dovoljno, to je oteavalo komandovanje akcijom i koordinaciju snaga u
napadu. Za komunikaciju su koriteni telefoni iz kua i stanova a uspostavljena je i
kurirska veza. 57 Srpske snage su vjerovatno i u ovom pogledu imale prednost ako se
uzme u obzir logistika podrka od strane JNA kao i injenica da su preuzimanjem
SJB na Ilidi doli u posjed sredstava veze koja su se tamo zatekla.
Nije poznato kako su funkcionisali obavjetajno-bezbjedonosni aparati ni jedne ni
druge strane. Takoer nije poznato na osnovu kojih izvjetaja su napravljene procjene
Predsjednitva RBiH i Operativnog Centra Komandovanja TORBiH o snazi srpskih
snaga na Ilidi. Moglo bi se predpostaviti da su neki od naina dobijanja podataka bile
informacije koje su se mogle dobiti u razgovorima sa protjeranim stanovnicima Ilide
nesprske nacionalnosti kao i ono to se moglo saznati iz prislukivanja sistema veza
srpskih snaga i JNA.
to se tie logisticiranja, iako u periodu rata u kojem se akcija odvijala jo uvijek
ni na jednoj strani nisu bili zaivjeli ozbiljniji oblici organizacije u ovom smislu,
srpske snage su imale izrazitu prednost. One su bile logistiki obezbjeene od strane
JNA dok su snage TO BiH imale daleko veih problema u obezbjeenju i distribuciji
MTS-a. Moglo bi se rei da, to se tie snaga TO BiH, organizovani logistiki lanac
kao i ustanovljeni kanali snabdjevanja i distribucije praktino nisu postojali, ve se
improvizovalo. Logistike potrebe snaga OpTO Ilida koje su izvodile ovu akciju su
bile daleko vee od onoga to im je bilo na raspolaganju, pogotovo to se tie
municije.
Moral snaga OpTO Ilida je bio na zadovoljavajuem nivou. 58 Sa druge strane
moe se uoiti da je postojao odreeni problem sa moralom kod srpskih snaga jer ni
nepuni mjesec dana kasnije 14.maja, prilikom sline akcije na prostoru Ilide, Milorad
Ulemek Legija komandant Arkanovih snaga na Ilidi, u presretnutom razovoru se ali
na moral lokalnih srpskih boraca i to na nain koji sugerie da se ne radi o trenutnom
fenomenu nego o problemu koji je hronian. 59 Jo jedna stvar koja je direktno uticala
na pitanje morala je i sprovoenje discipline koje ovako rano u ratu praktino jo
uvijek nije ni postojalo.

- Kljuni dogaaji
Moe se izdvojiti nekoliko dogaaja i detalja koji su kljuni za razumjevanje same
akcije. Prvi i najvaniji je svakako neuspjean napad (ili izostanak napada) snaga

OpTO Novi Grad iz pravca Stupa i Otesa radi kojeg nije dolo do planiranog
obuhvatnog napada na srpske snage na Ilidi. To je uveliko olakalo manevar
srpskim snagama po unutranjim linijama ime im se pruila mogunost
koncentrisanja cijele borbene moi u pravcu jedinica OpTO Ilida koje su napadale
prema hotelima na Ilidi. 60 Jo gore, taj neuspjeh je praktino obesmislilo napad
jedinica OpTO Ilida koje i da su u potpunosti uspjele u svom zadatku opet ne bi
ostvarile planirani cilj akcije. Sljedei dogaaj po vanosti je svakako inicijativa
posmatrake misije EZ da se borbe obustave i da se otponu pregovori . Takoer
presudan dogaaj, oigledno nastao kao rezultat ovih pregovora, je dolazak oklopnomehanizovane (O-M) jedinice JNA, ija je pojava oznaila kraj bitke. To je ustvari
bila intervencija u korist srpskih snaga to e nedugo poslije, sve brom
metamorfozom snaga JNA u snage VRS, postati jasno i najnaivnijima. Ova oklopnomehanizovana sredstva kojim je JNA intervenisala 22.aprila ubrzo e postati oklopna
pesnica srpskih snaga na Ilidi.

Neka neodgovorena pitanja

Nekoliko je pitanja koja su se otvorila ovom analizom a na koje nije bilo mogue
nai odgovor u dostupnim izvorima.
Prvo i najvanije pitanje je ko je zahtjevao prekid akcije, ko je pregovarao oko
obustave borbi i ko je sa strane TO BiH pristao da jedinice JNA uu na prostor Ilide i
naprave tampon-zonu? Samo u jednom izvoru se mogu nai detaljnije informacije
iz kojih se moe zakljuiti da je prekid borbi traen od strane posmatrake misije
Evropske Zajednice i da su pregovore vodili lokalni komandanti. 61 U svojoj knjizi
Ko je branio Bosnu Hasan Efendi, tada komandant TO RBiH, kao razlog
zaustavljanja borbi navodi intervenciju posmatraa EZ i opisuje je u negativnom
kontekstu u smislu da su borci OpTO Ilida zaustavljeni u uspjenom napadu.
Efendi navodi i kako je ak zaprijetio predstavniku posmatrake misije EZ, koji je
doao da se ali da je prilikom akcije Ilida pucano na njih, da e ukoliko sljedei
put pokuaju zaustaviti napad jednica TO BiH biti tretirani kao neprijateljske snage. U
cijelom tekstu kojim se dotie akcije Ilida Efendi nigdje ne spominje bilo kakve
pregovore. 62 Zijad Rujanac u svojoj knjizi Opsjednuti grad Sarajevo kratko
navodi da se trailo da se obustave borbena djelovanja i su voeni pregovori ali ne
navodi ko je traio obustavu borbi, ko je pregovarao u ime snaga TO BiH i na kojem
nivou i zato je dogovoreno da se JNA postavi kao tampon zona. Rujanac se takoer
poneto zagonetno ali kako su u tom ranom periodu rata u legitimnim ogranima
vlasti jo uvijek postojali pripadnici Bonjakog naroda toliko naivni i puni povjerenja
prema JNA da su dopustili da budu obmanuti na ovim pregovorima tako to su pristali
na uvoenje jedinica JNA kao tampon-zone ali ne spominje ko stu ti ljudi i kakve
funkcije u vlasti su obnaali. 63 U svojoj drugoj knjizi Sarajevo: Opsada i Odbrana,
pisanoj u saradnji sa Nedadom Ajnadiem, koja se takoer dotie ove bitke Rujanac
ovaj put pie da su JNA i komanda snaga UN-a traile da se obustave borbe. Takav
zahtjev stavlja u kontekst podmuklog plana JNA da na legitiman nain zaposjedne
teritoriju optine Ilida i pojaa tamonje srpske snage. 64 to se tie lokalnih
komandanata, za koje se tvrdi su uestvovali u ovim pregovorima, Enver
Hadihasanovi, tada komandant OpTO Ilida koji je planirao ovu akciju, u svome
pisanju uopte ne spominje niti posmatrae EZ niti bilo kakve pregovore, nego kratko
konstatuje da je razlog prekida akcije bila intervencija snaga JNA. 65 Vezano za ovo
pitanje pregovora je pitanje odgovornosti i ovlatenja. Koji lokalni komandant, ako

ve nije Hadihasanovi kao komandant OpTO Ilida, je imao takva ovlatenja da

dogovori ne samo prekid borbenih dejstava nego i ulazak jedinica JNA na prostor
Ilide? Na alost iako se iz nama dostupnih izbora ne moe saznati odgovor na ovo
pitanje treba napomenuti da ko god je pregovarao, presedan za pristanak na
razmjetanje jedinica JNA kao snaga razdvajanja je mogao imati u stavovima
usvojenim na sjednici Predsjeditva RBiH od 14.aprila 1992. godine. Neki od
usvojenih stavova na toj sjednici tiu se uslova koje treba uputiti snagama JNA
prisutnim na prostoru RBiH. Jedan od tih stavova je da ako snage JNA ve ne mogu
da prihvate uslov da ponu aktivno sprjeavati dejstva agresorskih snaga onda se
prihvata da snage JNA uu kao tampon zona izmeu jedinica Vlade RBiH i jedinica
agresora. 66 Koliko je ova odluka Predsjednitva bila znaajna i relevantna za
pristajanje na ulazak O-M jedinica JNA na Ilidu po naem miljenju ovisi o toga na
kojem nivou su ti pregovori voeni. Ako su sa strane OS BiH pregovori voeni na
nivou niem od komandanta OpTO Ilida u toj mjeri da on o njima nije znao nita
onda je vrlo vjerovatno da ni ovi stavovi Predsjednitva nisu bili poznati
pregovaraima. Sa druge strane ako su pregovori voeni na viem nivou i ako
prihvatimo pisanja dostupnih izvora da niko iz lanca komandovanja TO BiH nije bio
ukljuen u te pregovore onda preostaje mogunost da se uesnici pregovora ili barem
oni koji su odobrili pregovore trae ili u okviru lanca komandovanja Patriotske Lige
ili u okviru nekih jo nepoznatih paralelnih struktura, ako su takve uopte i postojale.
Bilo kako bilo ovo jo uvijek ostaje otvoreno pitanje.
Drugo vano pitanje koje je takoer ostalo bez odgovora je: koje su zaista veliine
bile snage OpTO Ilida koje su uestvovale u napadu? U tom smislu je veoma
zanimljivo obraanje Fikreta Prevljaka prilikom dvadesete godinjice ove bitke.
Prevljak, koji e kasnije postati komandant 4.motorizovane brigade a zatim i 12.
divizije ARBiH, je u vrijeme odvijanja same akcije bio komandir manevarske ete
Fikro i samim tim direktni uesnik. On u svome obraanju izmeu ostaloga kae:
U ranim jutarnim satima, nas 93 borca, slabo naoruani s ponekom pukom,
odbranili smo ovaj dio Ilide, kljuan za odbranu grada Sarajeva, i sauvali teritorij do
kraja rata. 67 Ova izjava je zanimljiva po nekoliko osnova. Prvo, izbor rijei
odbrana za akciju Ilida nije samo, kako se moe uiniti na prvi pogled, politiki
korektan termin ili nastavak ratne prakse nazivanja svakog napada svojih snaga
kontranapadom ili odbranom. Kao to se moe vidjeti iz nekih izvora SDS-ovo
rukovodstvo na Ilidi nije se zadovoljavalo sa do tada zauzetom teritorijom optine
Ilida i imalo je daleko vee ambicije, pogotovo u smislu objedinjavaja do tada
zauzete teritorije sa prostorom Vojkovia. 68 Jedina mogunost za ostvarivanje
takvog cilja bila je u zauzimanju prostora izmeu Ilide i Vojkovia tj. zauzimanje
podruja Hrasnice, Sokolovi Kolonije i Butmira. Takoer sama injenica da je u
svom prvom izdatom nareenju, 6.juna 1992. godine, samo 45 dana nakon akcije
Ilida, Glavni tab Vojske Republike Srpske (GVRS) naredio svom SarajevskoRomanijskom Korpusu (SRK) da izmeu ostalog zauzme i prostore Hrasnice,
Sokolovi Kolonije i Butmira, govori dovoljno i o ranijim velikorpskim planovima za
ove prostore. 69 Drugo, vrlo precizan broj boraca koji Prevljak navodi (93) i
ekskluzivitet zasluga za odbranu Ilide tog 22.aprila koji daje samo tim borcima
govori dosta toga. Iako se iz drugih izvora moglo zakljuiti da je u akciji uestvovalo
oko 400 boraca OpTO Ilida teko da bi se Prevljak prilikom obiljeavanja
dvadesete godinjice akcije usudio javno i pred preivjelim veteranima negirati ili
umanjivati potojee zasluge ili broj ostalih boraca ili jedinica. Teinu ovoj
Prevljakovoj izjavi daje i oskudni tretman koji je u drugim izvorima dobio pravac

napada snaga OpTO Novi Grad kao i nepostojanje bilo kakvog opisa napredovanja
jedinica OpTO Ilida koje su napadale na krilima. Iz svega ovoga moglo bi se
zakjuiti da je od planirana etri pravca napada, jedino pravac prema hotelima bio
eksploatisan kao i da se cijela akcija Ilida u svela na borbe oko hotela tako da broj
od samo 93 angaovana borca u tom kontekstu zvui sasvim realno. Ono to je
pomalo nejasno je sama Prevljakova uloga jer koliko se moe zakljuiti on je bio
komandant jedinice Fikro iz Hrasnice koja je napadala preko objekta Srednje
umarske kole a prostor hotela na kojem su se vodile borbe je bio pravac napada
jednice iz Sokolovi Kolonije. 70 Ipak ako je ova teorija tana, ona bi objasnila
mnogo toga. Prije svega bilo bi jasnije zato je uopte bilo u interesu jedinica OpTO
Ilida da se otponu pregovori i da se borbe obustave, to je inae detalj koji izaziva
najvie kontroverzi u javnosti, barem kada je ova akcija u pitanju.Jedna jedinica
OpTO Ilida, jaine tek jedne oslabljene ete, usamljena u napredovanju i uklinjena
u raspored srpskih snaga kojima stalno pristiu pojaanja vrlo brzo bi se nala u
nevolji. Izolovana i u nepovoljnoj taktikoj situacije ne samo da ne bi mogla dalje
napredovati nego bi se vrlo brzo nala u defanzivi a uskoro bi bila i potpuno
nadjaana od strane srpskih snaga koje bi, radi izostanka napredovanja jedinica
OpTO Ilida na ostalim dijelovima fronta, svu svoju borbenu mo mogle
koncentrisati na ovu jedinicu. Takoer ovom teorijom bi postalo jasno i zato se svi
izvori nakon to posvete par reenica o ostalim pravcima napada koncentriu
iskluivo na borbe ove jedinice/jedinica oko prostora hotela.
1 ICTY online baza dokumenata: Odluka o stratekim ciljevima srpskog naroda u
Bosni i Hercegovini, 12.05.1992.http://icr.icty.org/
2 Smail eki: Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 2004, str.518.
3 Robert. J. Donia: Sarajevo: biografija grada, Institut za Istoriju, Sarajevo, 2006,
str.298.
4 Ibid, str.288.
5 eki, str.519-520.
6 Donia, str.299.
7 Nepoznati autor, Ilida, http://www.plbih.info/cms/Ilidza.998.0.html
8 ICTY online baza dokumenata: Depea naelnika SSJB Ilida Tihomira Glavaa
upuena Ministarstvu Unutranjih Poslova Republike Srpske, Broj 01-03-927/93,
20.09.1993 http://icr.icty.org/
9 eki, str.590-591.
10 ICTY online baza dokumenata: Depea naelnika SSJB Ilida Tihomira
Glavaa upuena Ministarstvu Unutranjih Poslova Republike Srpske, Broj 01-03927/93, 20.09.1993 http://icr.icty.org/. U ovoj depei koja u sutini predstavlja spisak
zaslunih prvoboraca, od kojih bi neki danas vjerovatno vie volili da nisu nikada ni
spomenuti, i kojom se trae priznanja i odlikovanja za nabrojane zasluge eksplicitno
se navodi represija i etniko ienje kao jedan od metoda borbe. Citiramo: Sva
privedena lica Muslimani detaljno su ispitivana u cilju prikupljanja korisnih saznanja
oko njihovih namjera. Represivne radnje koje su po raznim osnovama u odnosu na
njih preuzimane za rezultat su imale njihovo sve intenzivnije iseljavanja i bjeanje sa
ovog podruja.
11 Ibid
12 Gordana Jovanovi, EKSKLUZIVNO: Tomo Kova, bivi Karadiev ministar
policije: BOLJE DA SMO SARAJEVO UZELI, NEGO TO SMO GA GAALI,
INTERVJU, br.377, 01.03.1996
13 Donia, str.428

14 eki, str.745.
15 Ibid, str.742.
16 bolitekura123321, SARAJEVO FIGHTING-22.4.92 Youtube. Online video
snimak, http://youtu.be/Pleg2Ury6hQ
17 Rasim Deli: Armija Republike Bosne i Hercegovine Nastanak, Razvoj i
Odbrana Zemlje, Sarajevo, 2007, str.180.
18 efko Hodi: Bosanski Ratnici, Sarajevo, 1998, str.13.
19 Ibid, str.10-11.
20 Ibid, str.13-14.
21 Tomo imi: Dokumenti Predsjednitva Bosne i Hercegovine 1991-1994,
Zagreb, 2006, str.125-128.
22 Ibid, str.133.
23 Ibid, str.135-136.
24 Hodi, str.37-39.
25 Federalni Zavod za Statistiku: STANOVNITVO PREMA OPINAMA PO
MJESNIM ZAJEDNICAMA PO NACIONALNOJ PRIPADNOSTI POPIS 1991,
http://www.fzs.ba/Podaci/nacion%20po%20mjesnim.pdf
26 Ibid.
27 Enver Hadihasanovi, Znaaj Igmanskog bojita za odbranu Republike Bosne i
Hercegovine, Zbornik radova sa okruglog stola Znaaj Igmanskog bojita za
odbranu Sarajeva i Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2009, str.39
28 Hodi, str.39
29 Hadihasanovi, Zbornik radova, str.39
30 Zijad Rujanac: Opsjednuti Grad Sarajevo, Sarajevo, 2003, str.221.
31 Ibid.
32 Nepoznat autor, O POLICIJI POVODOM 18. MAJA,
http://blob.blogger.ba/arhiva/2007/05/17/919225
33 ICTY online baza dokumenata: Depea naelnika SSJB Ilida Tihomira
Glavaa upuena Ministarstvu Unutranjih Poslova Republike Srpske, Broj 01-03927/93, 20.09.1993 http://icr.icty.org/
34 Ibid.
35 Edina Iindi, Obiljeen memorijal 22. april, dan za odbranu Ilide, Ilida.ba,
24.04.2012, http://ilidza.ba/ba/index.php/vijesti/vijesti/ilidanska-hronika/1078obiljeen-memorijal-22-april-dan-za-odbranu-ilide.html
36 Rujanac, str.221.
37 Ibid, str.222a.
38 Ovaj zakljuak smo formirali na osnovu vie razliitih izvora koji spominju
prisustvo srpskih snaga na ovim lokalitetima i objektima prije poetka akcije ali i na
osnovu prouavanja karte br.12 iz knjige Opsjednuti grad Sarajevo Zijada Rujanca.
39 Rujanac, str.222a.
40 Ibid, str.221-222.
41 saks1916, Bitka za Ilidu 22.04.1992 dokumentarni film Youtube. Online
video snimak, http://youtu.be/UgBXs5eU0SY. Na opis akcije uglavnom je nastao
kao paljiva analiza ovog video snimka i onoga to se na njemu moe vidjeti i uti.
Pratee karte su nastale na osnovu takve analize.
42 Ibid.
43 Ibid.
44 Rujanac, str.222.
45 bolitekura123321, SARAJEVO FIGHTING-22.4.92 Youtube. Online video
snimak, http://youtu.be/Pleg2Ury6hQ

46 Hadihasanovi, Zbornik radova, str.39

47 Rujanac, str.222.
48 bolitekura123321, SARAJEVO FIGHTING-22.4.92 Youtube. Online video
snimak, http://youtu.be/Pleg2Ury6hQ
49 Rujanac, str.208a.
50 Ibid, str.222.
51 saks1916, Bitka za Ilidu 22.04.1992 dokumentarni film Youtube. Online
video snimak, http://youtu.be/UgBXs5eU0SY
52 Efendi, str.183.
53 Rujanac, str.222-222a.
54 Efendi, str.183.
55 Hodi, str.11.
56 ICTY online baza dokumenata: Richard J. Butler, Izvjetaj o komandnoj
odgovornosti u korpusu VRS, 05.04.2000 http://icr.icty.org/
57 Rujanac, str.222.
58 Ibid.
59 Peanik, Presretnuti razgovor izmeu Valtera i Legije, NN muke osobe i
Legije i eljka Ranatovia i Legije, 15.05.1992.,
http://pescanik.info/content/view/1117/65/
60 Jomini u svome djelu Umjetnost rata preporuuje djelovanje po unutranjim
linijama tj. koncentrisanje veine vlastitih snaga u napadu na dijelove neprijateljskih i
koncentrisanje cijele svoje borbene moi na jedan dio neprijateljske. Clausewitz opet
smatra da je ovo postupak koji je u sukobu sa superiornijim manevrom opkoljavanja
neprijatelja te djelovanje po unutranim linijama tretira kao manevar koji vie
odgovara snagama u odbrani. Konkretno to znai da snage u odbrani radi kraih linija
i fronta i komunikacija mogu bre premjetati vlastite snage sa jednog na drugi
ugroeni rejon odbrane pri tome koncentriui borbenu mo i ostvarujui lokalnu
superiornosti na ugroenom rejonu.
61 bolitekura123321, SARAJEVO FIGHTING-22.4.92 Youtube. Online video
snimak, http://youtu.be/Pleg2Ury6hQ
62 Efendi, str.182-183.
63 Rujanac, str.223.
64 Vahid Karaveli, Zijad Rujanac: Sarajevo Opsada i Odbrana, 1992-1995,
Sarajevo, 2009, str.136
65 Hadihasanovi, Zbornik radova, str.39
66 imi, str.135-136
67 Edina Iindi, Obiljeen memorijal 22. april, dan za odbranu Ilide, Ilida.ba,
24.04.2012, http://ilidza.ba/ba/index.php/vijesti/vijesti/ilidanska-hronika/1078obiljeen-memorijal-22-april-dan-za-odbranu-ilide.html
68 ICTY online baza dokumenata: Obraanje Nedeljka Prstojevia na 17.sjednici
NSRS, Zapisnik 17.sjednice Narodne Skuptine Republike Srpske, 24.-25.07.1992,
http://icr.icty.org/
69 ICTY online baza dokumenata: G VSRRBiH, Direktiva za dalja dejstva,
Str.pov.broj 02/5-22, 06.06.1992., http://icr.icty.org/
70 Rujanac, str.222a.
Sarajevska operacija je, kao i svi raniji pokuaji deblokade Sarajeva, prilino
kontraverzna i dosta neistraena tema, barem sa stajalita oficijelne historiografije
odbrambeno-oslobodilakog rata (naravno ako moemo rei da takva historiografija

uopte i postoji). O toj temi su najvie pisali tzv. nezavisni mediji i to iz svoje i
perspektive svojih sponzora tj. namjere da se omalovai, obesmisli i obezvrijedi
titanska oslobodilaka borba ARBiH. Takvi tekstovi su bili praeni neizbjenim
utilom i pokuajima da se, ne samo operacija, nego i namjera iza same operacije
kao i ljudi koji su je naredili, planirali i vodili, uini kontroverznom i to pod sloganom
dogovorenog rata. Takva propaganda, uz dodatno siromatvo relevantne ili strune
literature i uz jo jednom potvreni princip da uspjeh ima stotinu oeva a poraz je
siroe, je ovu temu tabuizirala i uinila podlonom mnogim sasvim proizvoljnim
tumaenjima i analiziranjima od kojih su neka vrlo zlonamjerna. U cilju
rasvjetljavanja ove teme donosimo vam u nekoliko sljedeih nastavaka jedan broj
relevantnih tekstova iz nama dostupnih vjerodostojnih izvora koji ma kako
fragmentarno, radi svoje maloborojnosti, za sklapanje cijele slike za tako opirnu i
duboku temu, ipak mogu doprinijeti formiranju vjerodostojnije i cjelovitije analize o
tome kako je dolo do Sarajevske operacije, kako je ista tekla i zato je pretrpila
neuspjeh.
Citirani izvori:
- 4.2 Sarajevska operacija Armija Republike Bosne i Hercegovine Nastanak,
Razvoj i Odbrana zemlje knjiga druga, str.121(127)-144; General Rasim Deli.
-The Sarajevo Breakout Attempt, June 1995 Balkan Battlegrounds: A Military
History of the Yugoslav Conflict, 1990-1995, The Central Intelligence Agency
-Operacija deblokade grada Sarajeva (15.6.1995-31.7.1995) Opsjednuti grad
Sarajevo, str. 325-330; Zijad Rujanac
-Borbeni uspjesi 111.Viteke brdske brigade u okviru Sarajevske Operacije juna
1995.godine 1.slavna i viteka brigada, str. 491-495; Ibrahim Dervievi

emerska planina i Crnorijeka visoravan (3)

Dananji tekst prenosimo iz knjige Sarajevo opsada i odbrana, siege and defence,
1992 1995, autora Vahida Karavelia i Zijada Rujanca. Ova knjiga je izala 2009.
godine i uz nekoliko novih dodatih i nekoliko izostavljenih poglavlja, dosta ratnih
fotografija te injenicu da je tekst dvojezian (bosanski i engleski), moemo rei da
sadrajno ipak u velikoj mjeri predstavlja luksuzniju verziju ranije knjige Zijada
Rujanca Opsjednuti grad Sarajevo. Tvrdih korica, obilno ilustrovana, kvalitetnog
preloma, sa tekstovima na dva jezika, obiljem karti i cijenom od 60 KM u
antikvarnicama i knjiarama knjiga je moda idealna kao poklon. Ipak moramo
primjetiti da to se tie prevoda sa bosanskog na engleski jezik ima odreen broj
nesretno prevedenih rijei koje unose zbrku, pogotovo to se tie vojne terminologije
pa je tako npr. samostalni bataljon umjesto independent battalion preveden kao
stand-alone battalion, eta je prevedena kao batch umjesto company, vod kao
squad umjesto platoon i tako dalje.
Borbena djelovanja 1.korpusa tokom 1994. i 1995. voena sa osnovice
Crnorijeke (Niike) visoravni
U operaciji snaga Prvog korpusa pod kodnim nazivom DEP 94 jedinice iz sastava

operativne grupe OG-3 Vare, ojaane veim brojem jedinica iz Sarajeva, OG-2
Visoko i OG-1 Pazari 17. aprila 1994. godine probile su srpsku liniju na frontu irine
10 km i 1-4 km po dubini te oslobodile: Moevako brdo, Roko, Strljence, Dugo
brdo, sela Milovac, Stomarine, Poredak, ikulje, Brgule, Bukva, objekte Veliki i Mali
hum, Budoeljac, ikuljski gaj itd. Nakon ovih uspjeha 1. korpusa, srpske snage su po
zaustavljanju ofanzive na Gorade sve do kraja mjeseca maja bile izuzezno aktivne na
ovom dijelu fronta s ciljem da vrate izgubljene poloaje. (Karta br. 54)
Prvog augusta 1994. godine na ovim prostorima OG-3 Vare ojaana sa jedinicama iz
Sarajeva, OG-1 Pazari i OG-2 Visoko izvela je nova uspjena ofanzivna borbena
djelovanja tokom kojih je ovladano objektima: Vojniki grob, Srednja planina, Grad,
zatim selima Karii, Kraguljac, Okruglica, Kunosii itd. Neprijateljske snage su 19.
augusta prele u kontranapad da bi povratile manji dio izgubljenih poloaja.
Kontranapadi su nastavljeni sve do kraja augusta kombinovanim tenkovskopjeadijskim i artiljerijskim napadima. Neprijateljske snage su do kraja septembra
1994. godine uspjele potisnuti jedinice 1. korpusa sa Jasena i Mekovca.
Snage OG-3 Vare 1. korpusa ARBiH, ojaane jedinicama iz Sarajeva, OG-1 Pazari i
OG-2 Visoko u ofanzivi izvedenoj 5. i 6. novembra 1994. godine oslobodile su cijelu
Niiku visoravan i povratile sve objekte koje su neprijateljske snage u dvomjesenoj
kontraofanzivi bile osvojile na padinama emerske planine. Osloboeno je 35 sela i
zaselaka, meu kojima su bili: abovine, Zubeta, Ravne, ehovii, Toljenak, Hadii,
Korita, Vinjica, Ilii, Nasii i druga manja sela, kao i veliki broj objekata od
taktikoga i operativnog znaaja. Tim djelovanjem snage 1. korpusa su bile vatrom
presjekle asfaltnu komunikaciju Olovo-Srednje, komunikaciju koja je bila kljuna za
snabdjevanje snaga neprijatelja sa sjeverne strane grada Sarajeva.

http://www.youtube.com/watch?v=P_kxecqJss4&feature=related
http://durmitor.wordpress.com/2011/11/23/videonasmijane-bebe-cetvorke/#comment31574
http://www.pobjeda.me/rubrika/feljton/page/2/

http://crnagoraodiskona.wordpress.com/2011/06/18/apeli-za-ujedinjenje-protivdiktature/