Christopher Booker i Richard North VELIKA OBMANA TAJNA POVIJEST EUROPSKE UNIJE

Biblioteka IZVORI SUTRA NJICE Naslov izvornika Christopher Booker and Richard North THE GREAT DECEPTIO N THE SECRET HISTORY OF THE EUROPEAN UNION 2003 Christopher Bookerand Richard North Prava za hrvatsko izdanje, IZVO RI, 2004. Naklada IZVORI Lektura Jasmina Mikuli?i? Korektura Jasna Paunovi? Slog AURELIJE Zagreb 2005. Christopher Booker Richard North VELIKA OBMANA Tajna povi jest Europske unije Prevela: Sanja Simi? Sadr aj CIP - Katalo Nacionalna Jblikac iji ii nica - Zagreb UDK 327. BOOKER, Chrlsf Velika obmana : tajna povijest Euro pske zajednice / Christopher Booker i Richard North ; prevela Sanja Simi?. - Zag reb : Izvori, 2005. - (Biblioteka Izvori sutra?nj ice) Prijevod djela: The great deception. -Bibliografija. - Kazalo. ISBN 953-203-226-6 1. North, Richard I. Eu ropean Union Povijest II. Politi?ka povijest Europa 1918.-2 003. III. Europa Pol iti?ka povijest 450425050 Predgovor hrvatskome izdanju (An?elko Milardovi?) .... .............VII Zahvale........................................................ ............. 1 Uvod ........................................................... ....4 1. Ra?anje ideje: 1918-1932 .......................................8 2. Na cisti?ka slijepa ulica: 1933-1945 ............................25 3. Dva propala poku aja: 1945 -1949 ............................42 4. 'Gotovo misti?na zamisao' : 1950-1951 .......................61 5. Trnovit put do Rima: 1950-1957 ........ .....................74 6. 'Monnetov trijumf: 1958-1961 ........................ .....108 7. Za to je de Gaulle dr ao Britaniju vani: 1961-1969........128 8. Pra va obmana Edwarda Heatha: 1970-1975 ............... 166 9. Britanija ostaje unut ra: 1973-1975 .......................... 196 10. 'Te ak partner': 1975-1984..... ..............................216 11. Ulazi G. Spinelli: 1979-1986.............. ...................242 12. Sama u manjini: 1986-1988............................ ......278 13. 'Ne! Ne! Ne!': 1988-1990.....................................300 1 4. 'U srcu Europe': 1990 -1993..................................322 15. Teorija i praksa: 1992-1993 ..................................357 16. Neprilago?eni: 199 3-1997...................................376 17. Prema 'politi?kom jedinstvu': 1 997-1999 ...................420 18. Koja Europa: 1999-2001...................... ................451 19. Zavr na igra: 2002-2003 ................................ .493 20. Obmana ili samoobmana ............................. 522 Bibliografija.. ....................................... 554 Kazalo........^ Predgovor hrvatskome izdanju VELIKA MO I EUROSKEPTICIZAM (An?elko Milardovi?) Svjedoci smo stvaranja velikoga povijesnoga projekta u doba globaliza-cije s raz li?itim pristupima. U najmanju ruku rije? je i o dvije pov ijesti. Dvije povijesti EU govore o usporednim tuma?enju "javne" ili slu bene i "tajne" ili neslu bene. Slu bena p ovijest EU ispri?ana iz obzora dru tvenih zna nosti smatra se priznatom i osporavanom tek na razini kriti?kih tuma?enja veliko ga projekta, ili pak razli?itih ideologijskih osporavanja iz suprotnog tabora. O vdje dolazimo na teren su?eljavanja dru tvenih i humanisti?kih znanosti s ideolo gijom. No, tu je igra jo podno ljiva bez obzira na igr a?e ili aktere znanstvene i ideologijske pri?e o nastanku, razvoju i budu?nosti EU pro jekta, prednostima i nedostacima u globali-ziranom svijetu, konkurentima, te nap okon to uop?e nij e neva no, dobitnicima i gubitnicima. Pri?a se po?inje uslo njavati u trenutku k ad se slu benoj povijesti EU eli su?eliti povije t koja svoje nadahnu?e crpi, bi lo iz tajnih izvora mo?i, ili radikalnog euroskeptici zma britanske provenijenci je. Dakle, u kombinaciji konspiracije i radikalnog eur oskepticizma. Iz takve se kombinacije mo e strukturirati konkuriraju?a ili "tajna po vijest Europske zaje dnice". U tom slu?aju nu no se suo?avamo s predmetom koji pada u p olje pri?a "n

a rubu znanosti "ili alternativnih pri?a, kakvih postoji, manje-vi e u ra zli?it im podru?jima ivota - sve do "tajne povijesti svijeta". to je zapravo istina? On o to stje?emo tijekom obrazovanja u obliku razli?itih povijest i s slu benim zna nstvenim certifikatom ili je istina i ona koja se poku ava nametnut i iz obzora zakulisnih politi?kih igara koja nikada ne ulazi u slu bene povijesti? S pitanje m istine u odnosu na jedan projekt velike mo?i u nastajanju, a poglavito u vrije me postmodernog posvema njeg relativizma te ko je iza?i na kraj. Pred nama je dj elo o velikom projektu koji pada u podru?je druge, "tajne" ili neslu bene povij esti Europske zajednice koju mno tvo ne prihva?a. Samo petljanje ili upetljavanj e u ovu p ri?u u okru ju slu bene povijesti velike mo?i .VELIKOGA PROJEKTA, nabi jenog VIII VELIKA OBMANA PREDGOVOR HRVATSKOME IZDANJU IX dom, netolerancijom u i zna anju druga?ijih vi?enja, vizura projekta, te sekularno fund amentalisti?kih primjesa, pada u polje rizika i nemale opasnosti od ozna?avanja do i sklju?ivanj a, kako to slikovito opisuje N. Chomskv u knjizi Mediji, propaganda i s ustav. B ez obzira na raspolo enje i tvrdi fundamentalisti?ki stav unutar slu bene povi j esti projekta, treba dati mogu?nost i drugoj pri?i jer je to naprosto demokratsk i i pluralisti?ki pristup. U seriji knjiga na temu razli?itih "tajnih povijesti" pojavila se i ova. Christoph er Booker i Richard Nort imaju ambiciju uputiti na s u "tajnu povijest Europske z ajednice". Autori u Uvodu govore o glavnim akteri ma ideje "velikoga projekta", p rimjerice Jeanu Monnetu, Arthuru alteru, Altiero Spinelliju i Paulu Henri-Spaaku, koji su te ili "nadnacionalnoj vlasti" Ujedinj enih dr ava Europe, dakle, idejama ko je danas padaju u polje "globalizacije pol itike". Booker i Nort pokazuju povijes t ideje (1918-1932), zatim val reverzije 1933-45. uspostavljanjem nacional-socij alisti?ke vladavine, te po?ecima slu ben e povijesti "Velikoga projekta", odnosno insti tucionalizacijom ideje na "malom uzorku" od ranih poku aja 1945-1949 do "misti?ne za misli" (Booker i Nort) 19501951, ?iji su akteri, a radi se o uspostavljanju Zajed nice za ugljen i ?elik sa est ?lanica, bili Monnet i Schuman. Tom konceptu, ka u autori protivila se Veli ka Britanija. Od utemeljenja Zajednice za ugljen i ?elik, autori opisuju proces institucionalizacije Unije, zanimljive igre izme?u Francuske i Vel ike Britanije , s pitanjem, za to je De Gaulle dr ao Britaniju izvan Velike igre 1961 -1969? D a bi onda pisali i o obmani britanskog premijera Edwarda Heatha 1970-197 5. Obma nuo je britansku javnost da se "dogovarao sa Sestorkom i o prihva?anju mone tarn e unije", to je bilo suprotno o?ekivanju britanske javnosti. Od 1973-1984 autor i opisuju relacije Velike Britanije i EEZ, govore?i o Velikoj Britaniji kao o "t e ko m partneru zajednice". Osamdesete godine u ivotu Velikog projekta, autori o pisuju izrazom "vrijeme skleroze". Sukobe u kabinetu gospode Tatcher opisuju kao konce ptualne. Ona se zalagala za "vi e nacionalnog suvereniteta, slobodnu trgo vinu i po duzetni tvo" u odnosu spram drugih ?lanova zajednice. Autori eksplicit e tvrde da je cilj Zajednice "nikada nije bio suradnja" ve? je pravi cilj podre? ivanje. Govore o s uprotstavljanju gospode Tatcher uvo?enju "politi?ke vlasti u EU". Ako je Veliki proj ekt tijekom osamdesetih upao u "skleroti?no stanje", devedesete su bile izazov z a kvalitativni skok ili razo?arenje. Godine 1991. dogodio se Maastricht kao kval itativni skok, ali i raspad Tueoslavi ie. s ambivalentnim osie?aiima - istodobno e o?uvanja YU Drojekta i izazova glede formiranja vanjske politike EU. Izme?u 19 90-1993 dolazi do p rotivljenja Britanaca monetarnoj uniji i porasta euroskepticizma, kao odgovora na pretjeranu birokratizaciju, smanjivanje demokracije i pol iti?ke participacije, ograni?avanje nacionalnog suvereniteta, preobliku identite ta i postupnu realizacij u monetarne unije kao, u britanskoj euroskepti?noj perc epciji, gubitka monetarnog suvereniteta. Usporedo s euroskepticizmom javlja se i deja ja?anja supsidijarnosti ili organizacije EU na principima supsidijarnosti. Od 1993-1997 Britanci primje?uju sve ve?e uniformiranje Unije, a glavni akter un ifor miranja, prema Bookeru i Northu, bila je euro elita, koja je pokrenula kamp anju uniformiranja. Britanci su bili podosta skepti?ni do dolaska Blaira na vlas t. Auto ri dalje pokazuju konceptualne razlike u ustrojavanju politi?kog jedinst va izme?u 19 77-1999 i nedoumice glede pro irivanja Unije jer "nitko nikad nije objasnio to je c ilj i kamo proces sve tje nje unije ide?". Ideje politi?kog kon cepta Unije kretale s u se od konfederalizacije, federalizacije do regionalizaci

je na principima supsi dijarnosti i otklanjanja straha od birokratskog zatupljiv anja iz novog globalnog sredi ta mo?i. Poradi konceptualnih nesuglasica glede po liti?kog ustrojavanja, te nedovoljno odre?e nih ciljeva pro irenja Unije, izme?u 1999-2001 ro?eni su strahovi glede "prebrzog pro ir enja" Unije na zemlje pod a pom biv eg SSSR koje su se po?ele vra?ati u Europu. Na kraju knjige u odjeljku Z avr na igra 2002-2003-, autori opisuju zavr nu operaciju Velikog a projekta - iz radu nacrta Ustava Europe, s raspravama o obliku organizacije bud u?e DR AVE Eur ope, s prikazom pukotina unutar jedinstvene EU, pote ko?ama u prihvatu nov ih ?l anica, te nagla enim, poglavito britanskim euroskepticizmom artikuliranim u bri tanskim medijima, koji Ustav EU progla avaju "nacrtom tiranije". itatelj tek u zad n jem poglavlju knjige izrijekom do razgoli?enosti mo e razumjeti nakanu i naslo v knji ge euroskepti?ne provenijencije s tezom o obmani i samoobmani u slu?aju V ELIKOGA PRO JEKTA. Elementi obmane ili samoobmane prema Bookeru i Northu: stvara nje vlastita mita izmi ljanje pro losti stvaranja nadnacionalne vlade Europe odb acivanje svake konkurencije manipulacija ljudima da naprave ono to Monnet eli ., ,>.. metoda ?wraj?? Ui zmo po VELIKA OBMANA agenda pro irivanja ovlasti na nadnaci onalne strukture nikada previ e nije definiran jasno stvarni cilj projekta namje ra skrivanja biti projekta predstavlja obmanu i dio je biti VELIKOG PROJEK TA "o d trenutka kad je pokrenut". Booker i North se dalje upu taju u korijene i genez u obmane. Uklju?ivanje Velike Bri tanije u "veliku obmanu" Velikog Projekta, aut ori vide u gubitku "nacionalnog sa mopouzdanja" i "kompleksa manje vrijednosti k oji je nastao usporedbom njene osla bljene, zastarjele ekonomije s novopronadeni m "dinamizmom" susjeda u Zajedni?kom t r i tu. Taj gubitak hrabrosti gotovo prek o no?i natjerao je London da napusti sve svoj e stare inhibicije glede podre?iva nja britanskih poslova nadnacionalnom obliku vla sti. Smatraju da je ranija brit anska politi?ka elita na ?elu s Edwardom Heathom, obm anjivala britansku javnost glede biti Velikog Projekta. Ona je uporno isticala g ospodarsku, a prikrivala politi?ku dimenziju: "To je svakako preraslo u namjernu o bmanu". Autori dalje p ri?aju o drugoj obmani Tatcher: "Ako je njen prethodnik kao torijevs ki voda pok u ao namjerno zavarati britanski narod o "Europi" ?udna stvar o ulozi gos pode T atcher u cijeloj pri?i bila je koliko ?e se ona identificirati s polo ajem brita nskog naroda kao rtvom te obmane". U po?etku je nastupala sa stopom visoke iden tifi kacije s Velikim projektom da bi kasnije postajala nezgodnom partnericom. P ovijest odnosa EU i Velike Britanije mogla bi se odrediti u kategorijama proeur opskog pravovjerja i njemu suprotnog euroskepticizma. Zatim, od "eurofilstva" do "eurofobstva". Autori nadalje opisuju politi?ku shizofreniju britanskog dru tva po?et kom devedesetih: vlada, narod, politi?ari stajali su jedni nasuprot drugima. Ras pr ava o Europi u Britaniji bila je "nerealna" dakle "apstraktna" i "teorijska". U zamr enim bri-tansko-eurounijskim odnosima, autori pi u o "kulturi obmane". U fragmentu La grande illusion prepoznaju redukciju nacionalnog suvereniteta u G iscardovom projektu nacrta ustava "Sjedinjenih Dr ava Europe", na tragu konkuren ci je Sjedinjenim Ameri?kim Dr avama, radi pobolj anja ivota u Europi. Autori sm atraju da to nije pravi motiv. Pravi motiv je "jednostavno promicati sve ve?u in tegraciju ko ja je, kona?no, i jedina svrha projekta. Dokaz za to mo e se na?i u pravo u razmjerima u kojima su bili izgovori za njihovo dono enje". Ovakva se st ruktura vidi kao vladavina birokrata i tehnokrata. O odnosu tehnokra cije i demo kracije autoru pi u o tomu kako je nadnacionalna tehnokraciia nadi la sup arni t vo me?u naciiama: "Demokracija PREDGOVOR HRVATSKOME IZDANJU XI za nacionalne dr ave, za ljude koji jo ive u iluziji da se o ljudskim stvarima mo e na jbolje odl u?ivati kroz suparni tvo i sukob konkurentskih politi?kih stranaka. A jednak o t ako kako je nadnacionalna tehnokracija nadi la suparni tvo medu nacijama, nadi l a j e i otvoreno sporenje oko mo?i medu razli?itim skupinama i ideologijama u dr u tvu, koj e je u samoj sr i demokracije". Oni prigovaraju tehnokratima na uklan janju demokra cije i nacionalne dr ave smatraju?i ih bitnim sastavnicama ivota: "Nacionalna dr ava i demokracija previ e su bitne za ljudske potrebe i ljudsku n arav da bi se jednostav no uklonile diktatom tehnokrata". Demokracija i nacional na dr ava, smatraju autori , pometeni su Monne-tovom utopijom. U Velikom Projekt u vide gubitak demokracije i mo?i zemalja da vladaju sobom. Stoga su ljudi " rtv

e jedne od najve?ih kolektivnih o bmana 20. stolje?a: usporedivom u tom smislu s a samoob-manjuju?im snovima komunizma" . Toliko o strukturi knjige i biti stvari istaknute u naslovu dvojice autora koj i publicisti?ki izla u drugu ili "tajnu povijest" Europe, s pozicije britanskog euro skepticizma. Bez pretenzije opredje ljivanja knjigu valja pro?itati i komparirati sa slu benom pov ije ?u EU ako ni zbog ?ega onda zbog uvida u druga?ije mi ljenje od slu benoga, koje je u E ropi zadobilo pravo gra?anstva u granicama tolerancije, dok se u ovim na im panonski m prostorima treba jo dugo vje bati tolerancija, da bi se prihvatilo ono to se z agov ara kako bi u Europi trebalo biti. Kako bi trebalo biti i kako ?e biti - o tomu ?e p rosuditi nadolaze?i koji ?e trezvenije mo?i raspravljati o prednostima i nedostacima, te gubitnicima i dobitnicima VELIKOGA PROJEKTA izme?u mita, prop agande, utopije i stvarnosti, otvorenih i zatvorenih ciljeva igre velike mo?i u jednoj od velikih re gija globalnoga sela. Zagreb, 18. svibnja 2005. i L Zahvale Niz godina je u nama sazrijevala ideja da jednom provedemo iscrpno istra ivanje po vijesti 'Europskog projekta. Jo otkako je 1992. bila zapo?ela na a suradnja, proveli smo mnogo vremena istra uju?i i izvje tavaju?i o pojedinostima prakti?n og u?inka 'Europe' n britanski ivot. Ubrzo nam je postalo o?ito da je taj u?inak na na?in kako se vlada Bri tanijom proizveo mnogo dalekose niji prevrat negoli se to op?enito shva?alo: to smo bi li zapo?eli istra ivati u dvije ranije knjige , Ludi slu benici (1994) i Dvorac la i (199 6). Dakako, nije slu?ajno da smo ovu , mnogo temeljitiju knjigu tempirali za vrijeme ra sprave o 'Europskom ustavu' n e na posljednjem mjesto zbog toga to ona kopa za odg ovorom na jedno dublje pita nje: kako smo uop?e to mi, a i svatko drugi u Europskoj uniji, do li do tako sud bonosnog trenutka u na oj kolektivnoj povijesti? No izravni poticaj za ja?i istr a iva?ki program na kojem se temelji Velika obmana do ao je u oblik u jedne film ske reklamne poruke koju su 2002. lansirali voditelji kampanje proti v priklju?e nja Britanije zajedni?koj valuti euru. U reklami je komi?ar Rika Mavalla, p arod iraju?i Hitlera, izjavljivao 'ein Volk, ein Reich, ein Euro' slikovito izra avaj u?i ra irenu javnu predrasudu da je proces europskih integracija nekako ukorije njen u njema?koj elji za dominacijom u Europi. Bila je to ista ona predrasuda ko ja je ve? ohrabrivala neke britanske euroskeptike u tvrdnji da EU vu?e svoje ide olo ko porijek lo iz nacisti?kih planova tijekom Drugog svjetskog rata o osnivan ju 'Europske ekon omske zajednice'. Mi smo bili ve? odavno svjesni toga da je takav zaklju?ak zasn ovan na temeljno pogre n om shva?anju i prirode i povijesti 'projekta' ?iji kori jeni se u mnogo dublje u pro lost , prije nacisti?kog razdoblja. No kad smo se u pustili u sustavnu povijesnu ra ?lambu, uroniv i na kraju u tisu?e knjiga, dokum enata, znanstvenih radova i drugih izvora, u brzo je postalo o?ito da nisu samo prista e teorije o 'nacisti?kom porijeklu' j bili ti koji su dobili potpuno pogr e nu sliku povijesti Europske unije. I Iza lo je na vidjelo da je tako pro ao i svatko drugi tko je nastojao reI konstruirati tu pri?u: i euroskeptici i eurofil i. A to nije bilo ni najmanje zbog njihovih propusta u shva?anju pravog porijekl a 'projekta, kojeg j su povjesni?ari krivo razumjeli i krivo predstavili, a osta li to slijedili. i U temelju na ih istra ivanja nalazi se otkrivanje, po prvi pu ta, ?inje, nica o tome koliko je izravno Europska unija vukla svoj duh iz doga?a ja I nalrnn Prvntr svierskncr rata: nosehice kroz razmi liania ... ___,. Lm 2 VE LIKA OBMANA dvojice prijatelja koji su dr ali visoke polo aje u Ligi naroda: Fra ncuza Jeana Monn eta i engleskog mu kolege Arthura altera. Neki ?e ?itatelji osj etiti i tra?ak ironije k ad vide da je izvorni nacrt onoga to je kasnije postalo Europskom unijom skicirao jedan britanski dr avni slu benik. Iza scene, uloga S alterovog prijatelja Monneta u razvoju 'Europskog projekta' os tala je toliko sr edi nja sve do trenutka njegove smrti kasnih 1970-tih, da su neiz bje no neki od klju?nih izvora bile knjige koje se izravno odnose na njegov udio u c ijelom sl u?aju. Tu nisu samo Mon-neove biografije i njegovi osobni memoari ve? spomi njan ja suradnje s njim u memoarskim djelima drugih klju?nih li?nosti, poput Winstona Churchilla, Paula Henri Spaaka, Harolda Macmillana, Edwarda Heatha, Roya Jenkin sa i Georga W. Balla. Bez obzira na potrebu ispravne povijesti po?etaka 'projek ta', kao i na slu beni 'mit ' koji je ispreden oko 'Schumanove deklaracije', ni jedan od glavnih dijelova pr i?e nije bio predmetom tolikog iskrivljavanja kolik

o dio o britanskoj ulozi u njoj . Da bi se ovdje do lo do ispravnog razumijevanj a bilo je nu no preispitati cijeli b lok do sada prihva?ene 'pseudopovijesti' ko ju su pisali autori danas va e?i kao autori teti o toj temi, kao Hugo Young, Roy Denman te, najnovije, autor slu bene britansk e povijesti profesor David Mihvar d. Nijedan od tih tobo njih povjesni?ara nije posegnuo za pravom pozadinom odluk e de Ga ullea da 1960-tih godina dr i Britaniju izvan Zajedni?kog tr i ta; a pri dobivanju pomo?i za rasvjetljavanje tog dijela povijesti posebno smo du ni istr a ivanju profesora And rewa Moravcsika sa Sveu?ili ta Harvard. Jedan od razloga za to tu knjigu nije bilo mogu?e napisati ranije le i u tome da je vr lo mnogo k lju?nih dokaza za dobivanje jasnijeg uvida u doga?aja nekoliko pro lih deset lje ?a bilo objavljeno tek relativno nedavno. Pritom ne mislimo samo na radove Mora vcsika ve? i na bogatu zbirku povjerljivih dokumenata koji se ti?u postupka brit ansk og ulaza u EZ 1970-1972, a koji su postali dostupni tek nedavno, nakon iste ka za konske 30-godi nje pohrane (zajedno s Con O'Neillovim slu benim izvje ?em o pregovorima koji je objavljen 2000). Neizbje no, pri rekonstrukciji doga?aja i z 1970-tih, 1980-tih i 1990-tih, memoari br itanskih politi?ara pokazali su se k ao neprocjenjivo va an izvor: premda je pritom z a postizanje jasnog razumijevan ja nekih epizoda bilo ?esto potrebno "triangulacijo m" povezati kontradiktorne n avoda sudionika sastanka, kao na primjer Margaret Th atcher, Nigel Lawson i Geof frev Howe. Gledano u cjelini, pokazalo se da je Thatc he-IJna verzija doea?aia n aipouzdanik i naiiasniia. No i memoari Tohna ZAHVALE Majora ivo oslikavaju kako je bio tako svladan kontradikcijama 'Europe' da je to bio klju?ni element raspad a njegove premijerske fotelje. Za rasvjetljavanje druge manje poznate epizode, o ne o silno va noj ulozi koju je p ri ponovnom guranje 'projekta' 1980-tih odigrao Altero Spinelli, a to je dovelo d o pretvaranja Europske zajednice u 'Europski uniju', zahvalni smo Richardu Bal fe u, ?lanu Europskog parlamenta, koji je u to bio uklju?en. Drugi razlog za to ovu knjigu nije bilo mogu?e napisati ranije proizlazi iz klju?ne po mo?i koju je u na ih istra ivanjima imao internet. On nam je omogu?io neusporedivo br e i la k e negoli ranije slijediti nebrojeno mno tvo izvora, od knjiga koje su davno iz a le pa sve do skrovitih i jedva zamjetljivih dokumenata to iz proizvodi Europsk a kom isija i koji bez interneta jedva da bi bili nabavljivi. Na osobnoj pomo?i u tome p osebno smo zahvalni agilnoj ekipi DG4, arhivistima Europskog parlamenta . Internet se pokazao i kao neprocjenjiv alat pri rekonstrukciji povijesti nedav ni h godina, za koje jo nije mogu?e crpsti iskaze iz povijesnih zapisa ili polit i?kih me moara. No na ovome mjestu dugujemo i posebno zahvalnost brigadiru Antho nvju Cowg illu iz BMDF, u najmanju ruku za njegova izuzetno sre?ena i komentarim a popra?ena iz danja raznih europskih ugovora, bez kojih bi ozbiljni studenti eu ropskih tema ti jekom pro li desetlje?a (uklju?ivo i ne malen broj njih iz drugi h EU zemalja) bio besp omo?an u bespu?u. Za posebne dokumente, uvide i drugu pom o? zadu ili su nas: Char-lotte Horsfield, dr. Saul Kelly, John Ashworth, Derek B ennett, Jens-Peter Bonde, ?lan Europskog parlam enta, Nicholas Booker, Heather C onvngham, Nigel Farage, ?lan Europskog parlamenta (za nagla avanje va nosti Verd una), Jim McClue, Bili Jamieson, Lord Pearson of Ranno ch, Nigel Spearing, ?itat elji Sunday Telegrapha, te, ne i na zadnjem mjestu, Mary i Peter North zbog njih ovog neumornog traganja po antikvarijatima Yorkshirea za svakom mogu?om starom k njigom koja bi mogla baciti jo koji tra?ak svjetla na jednu od najzaku?astijih p oliti?kih makinacija to ih je proizveo ljudski um. Na e hvala ide i izdava?u Rob inu Baird-Smithu na njegovom upornom ohrabrivanju te nj egovoj ekipi suradnika u Continuumu. Nikoga, osim nas, ne mo e se okriviti zbog mo gu?ih pogre aka koje su se neizbje no provukle u jednom tako slo enom pripovijedanju. I na kraju, kao i obi?no, na u zahvalu zaslu uju Mary i Valerie, jer su imale strpljenja dok sm o se mi bavili tih drugim planetom zvanim "Europa". Ho?e li taj planet mori nnsi ri "odr ivi ivot", taina ie koiu treba tek ooviiest otkriti. Uvod "Suvereni naro di pro losti vi e ne mogu rje avati probleme sada njosti: oni ne mogu osig urati svoj napredak ni kontrolirati svoju budu?nost. I sama Zajednica tek je etapa na putu prema organiziranom svijetu sutra njice". Zavr ne rije?i Memoara Jeana Mon neta Ova knjiga pripovijeda o najizuzetnijem politi?kom projektu u povijesti. Od svojih skromnih po?etaka, on se kroz vi e desetlje?a razvio do to?ke u kojoj se

, ?ini se, na po?e ku 21. stolje?a nalazi nadomak okupljanja vi e od dvije tre?i ne naroda Europe pod jedi nstvenim oblikom vlasti. Tome nema presedana. Ve?inu t og vremena nije bilo o?ito ?emu taj proces zaista vodi, ponajvi e zato jer je kl ju?no na?elo pokreta?a njegova projekta dugo bilo da se prava narav i cilj proj ekta ne smiju previ e o?ito iznositi na vidjelo. Taj je sustav vladanja zavladao stotinama milijuna ljudi. No ?ak je i danas prikri ven takvom labirintnom slo e no ?u da malo tko od njih ima bilo kakvo obuhvatnije znanj e o njegovu pravom fu nkcioniranju, njegovu razvoju i toliko va noj ulozi koju igra u njihovom svakodn evnom ivotu. Tek je posljednjih godina projekt napredovao toliko da se njegov te meljni cilj v i e ne mo e skrivati. Zato je danas najva nije da narodi Europe ko na?no shvate to se radi lo i to se radi u njihovo ime. Nemogu?e je razumjeti pra vu narav onoga to je postalo poznato kao "Europski projekt ", a ne uzeti u obzir da je on trasiran na samo jednoj ideji vodilji; ideji koja se izvorno kristaliz irala jo 1920-tih, u umovima dvojice mu karaca. Jedan od njih, koji ?e na kraju postati vrlo poznat, bio je Francuz i biv i prodava? alkoholnih pi?a, Jean Monne t. Drugi, ?ije je ime danas gotovo zaboravljeno, bio je njegov bliski pr ijatelj , britanski dr avni slu benik Arthur alter. Kad su njih dvojica prvi put za?ela svoj san o "Sjedinjenim Europskim Dr avama", aps olutno najva niji njegov dio bi lo je uspostavljanje potpuno novog oblika vlasti: ' nadnacionalne' vlasti knia ? e Kiti i7van narl7r.r0 L UVOD I 5 nacionalnih vlada, politi?ara i bira?a. Nacionalne dr ave, vlade i parlamenti bi li bi ostavljeni i dalje: ali samo pod uvjetom da postupno postaju podre?eni nov oj nadna cionalnoj vlasti koja bi bila iznad svih njih. Puno ranije nego to su i zgledi za ostvarenje tako smjele ideje postali stvarni, al ter je ispao iz pri?e . Ali Monnetova odlu?nost nikad nije splasnula. Dok 40-tih godi na nije stekao d ovoljno utjecajan polo aj da po?ne izvoditi svoj projekt na put ostv arenja, Mon net je postajao svjestan da ga nikad ne?e ostvariti ako previ e izravno o tkrije njegov pravi cilj. Njegov istinski cilj mogao se posti?i samo ako se ostvar iva o prikriveno, korak po korak, tijekom mnogo godina, dok se ne uspostavi dovol jn o ma inerije za novu vlast da se cilj mo e potpuno otkriti. Neovisno o Monnetu, jedan je drugi ?ovjek 40-tih tako?er sanjao o budu?nosti 'Sjedinje nih Europskih Dr ava. Trunu?i u fa isti?kom zatvoru, nepoznati talijanski komunist Altie ro S pinelli, tako?er je shvatio da ?e se za ostvarenje njegove vizije od europskih n aroda morati kriti to se zaista radi u njihovo ime, sve dok proces ne odmakne d ov oljno daleko da postane nepovratan. Budu?i da ga Monnet nije volio, Spinelli je go dinama ostao relativno anoniman, sve dok u posljednjem desetlje?u svoga iv ota nije iza ao iz sjene i odigrao ulogu od presudnog utjecaja na dovr enje proj ekta. Odvojeno od te dvojice izvornih vizionara, ?etvrti ?ovjek, belgijski premi jer Paul-H enri Spaak, tako?er je dao klju?ni doprinos. Upravo je on svome prija telju Monnetu i znio ideju daje, za po?etak, najbolje skrivati politi?ki cilj nj ihova projekta iza p retvaranja da je rije? isklju?ivo 0 gospodarskoj suradnji z asnovanoj na ukidanju trgovinskih barijera: o 'jedinstv enom tr i tu'. Tek nakon vi e desetlje?a, projekt je kona?no bio spreman za objavu prave namjere koja je stajala iza njega. Dana 26. velja?e 2002. delegati 25 dr ava okupili su se u na j ve?em kompleksu ureda u Europi, u sjedi tu Europskog parlamenta u Bruxellesu, na otv aranju konvencije koja je trebala napraviti nacrt ustava 'Ujedinjene Euro pe'. U umovima mnogih od njih tog je trenutka bila jasna paralela izme?u onoga t o rade 1 konvencije sazvane radi sastavljanja ustava Sjedinjenih Ameri?kih Dr av a vi e od 200 godina ranije. Bili su itekako svjesni da, kao i njihovi ameri?ki prethodnici, su djeluju u jednom od izuzetnih povijesnih trenutaka: krunskom dog a?aju stvaranja no ve dr ave. Kad je 105 imenovanih delegata pod paskom sve sile du nosnika i promatra?a zauzelo s voja mjesta u dvorani Parlamenta, velika zgra da od staKlp. i rplilro nr^cila \p im^ Piulo_T4onrlio C^nit^ 7~~:~~::-----.".- ' -----' 6 VELIKA OBMANA dni, jo ve?i blok ureda, nazvan po Altieru Spinelliju: ? ovjeku koji je 60 godina rani je prvi ustvrdio da bi izrada ustava 'Sjedinjenih Europskih Dr ava bio posljednji simboli?ni ?in u procesu politi?ke integracije. Tek je a?ica delegata zaista znala i razumjela kakvu su ulogu ta dva ?ovjeka odi grala u krivudavom procesu koji ih je tijekom 50 godina doveo tu gdje su bili; n jihov o je znanje dijelio jo manji djeli? 500 milijuna ljudi diljem Europe, u ?i

jem se inte resu sve to trebalo doga?ati. Bilo je tako?er nekako prikladno da se u kolosalnim gra?evinama gdje su se odvijali ti doga?aji nije slavilo ime ?ovje ka koji je prije pola stolje?a vi e od ikoga doveo pro jekt na put ostvarenja. I ako je odavno po?a ?en titulom 'oca Europe', Jean Monnet uvij ek je vi e volio r aditi iza scene, daleko od o?iju javnosti. Znao je da ?e samo radom u sjeni, pod pla tem nejasnosti, jednoga dana ostvariti svoj san. Ova knjiga ?e poka zati da je ono to je pokrenuo poprimilo razmjere usporenog dr avnog udara, najspekt aku larnijeg dr avnog udara u povijesti. Iako se ?ini da se proces pribli ava kraju, kao kad se uklapaju i posljednji dijelov i goleme i kompleksne slagalice, otvar a se temeljno pitanje. Nakon 50 godina pol aganog i bolnog slaganja slagalice, j e li mogu?e da se dijelovi na kraju uop?e ne uk lope? Jedno je bilo sanjati o ko ntinentu na kojem ?e se dr ave uvjeriti da predaju mo? samos talnog vladanja nov om tipu nadnacionalne vlade. Ali, kad je taj odsudni ?as nastup io, je li to zai sta bilo ono to su njihovi lideri i gra?ani eljeli? Jedno je bilo sanjati o Euro pi gdje se bogate nacije Zapada mogu kona?no ujediniti sa siroma nijim nacijama Istoka koje su desetlje?ima patile pod komunizmom. Ali mo e li se to u praksi zaista izvesti tako da sve strane osjete da se prema njima po te no postupa? Jedno je bilo sanjati o jedinstvenoj vlasti za Europu od 500 mili juna ljudi razl i?itih nacionalnosti, razli?itih maternjih jezika, iz potpuno ra zli?itih kulturnih i p ovijesnih tradicija. Ali mo e li takva vlast u praksi ost ati demokratska u bilo ko jem zna?ajnijem smislu? I je li sve to zapravo uop?e v a no? Jedno je bilo sanjati o Europi jedinstvenog politi?kog i gospodarskog sust ava. Ali na osnovi dosada njih podataka, kakvi su izgledi da ?e takav sustav zai sta i ispuni ti obe?anja koja su dana o njemu? Dok su se europske vlade ujesen 2 003. godine okupljale na raspravi o ustavu koji bi ih trebao nepovratno povezati i ujediniti, bilo je te ko ne misliti na to kako je proces koji je 50 godina ra nije pokrenuo Jean Mrmnet- nrerasran 11 cmlermi h azard, ierlmi od naiodva niiih noliti?kih UVOD I 7 kocki u povijesti. Pravo pitanje koje je u tom trenutku vis jelo nad Europom bilo je: ho?e li se kockanje isplatiti? I to ?e se dogoditi ako se ne isplati? , Da bi se do lo do kvalitetnog odgovora na ta pitanja, presudno je razumjeti koliko je ovaj trenutak sudbonosan za europsku kolektivnu povijest . To je smisao ove knjige. * * Ra?anje ideje: 1918-1932 'Europa je likvidirana i Liga naroda mora postati naslj ednik te velike tvorevine ' Jan Smuts (1918)1 'Sjedinjene Europske Dr ave' moraj u biti politi?ka stvarnost, jer ina?e ne mo e biti eko nomske stvarnosti.' Arthu r alter, The United States of Europe (1931) Dva su dostojanstvena, nao?ita sredo vje?na mu karca 11. studenog 1984. stajala pred na jve?om gomilom ljudskih kosti ju u Europi, dr e?i se za ruke. Jedan od njih bio je pred sjednik Francuske Fran cois Mitterand; drugi je bio njema?ki kancelar Helmut Kohl. Dvojica najmo?nijih politi?kih voda zapadne Europe priredila su ?in pomirbe pred deset cima tisu?a g robova zato to je mjesto na kojemu se odvijala ceremonija bila kosturn ica u Dou aumontu, blizu Verduna na istoku Francuske. Ako postoji povijesni doga?aj koji j e vi e od ijednoga inspirirao ono to je kasnije p ostala Europska unija, bila je to bitka koja je u Prvome svjetskom ratu bjesnila oko Verduna. Za Britance je p resudna bitka toga rata bila ona na Sommi u ljeto 1916. Za Franc usku i Njema?ku bila je to ona kolosalna bitka satiranja i iscrpljivanja, pokrenut a u velja?i iste godine, kad je francuski zapovjednik general Philippe Petain obja vio da ?e napredovanje njema?ke vojske u njegovoj zemlji biti zaustavljeno na tvr?avi koj a je s brda gledala na Ver-dun i rijeku Meuse. Njegove legendarne rije?i 'Ils n e passeront pas'istoga. je dana podupro francuski premijer Aristide Briand. TU* Tn RA ANJE IDEJE: 1918-1932 9 Gotovo godinu dana su se francuske i njema?ke trupe t ukle do uni tenja u najduljoj i najja?oj koncentraciji nasilja koju je svijet ik ada vidio. Samo francuska artilje rija ispalila je vi e od 12 milijuna granata,/ njema?ka znatno vi e. Na obje strane bil o je vi e od 700.000 mrtvih i ranjenih. Ta je bitka duboko utjecala na Francusku. Zbog na?ina na koji su se mobiliziran i c ivili izmjenjivali na boji nici, u Francuskoj jedva da je ostalo ijedno selo ili g rad bez rtava tog krvoproli?a. Medu dva i pol milijuna Francuza koji su s e ondje bo rili bili su i budu?i predsjednik Francuske Charles de Gaulle i Louis

Delors, ?iji ?e sin Jacques jednoga dana postati predsjednik Europske komisije. U bitkama je nek oliko mjeseci sudjelovao i otac budu?eg njema?kog kancelara He lmuta Kohla. Verdun je francuskoj psihi nanio tako duboke rane da je godinu dana kasnije u ta mo njoj vojsci izbila pobuna. Njezin se moral nikada nije potpuno obnovio. A iz to g su udarca nau?ili dvije trajne lekcije. Prva je bilo uvjerenje da se takav samoubila?ki sraz dviju nacionalnih armija vi e n ikada ne smije ponoviti. Drug a lekcija bila je puno odre?enija i neposrednija. Pro izi la je iz spoznaje da i ndustrijska mo? vi e od i?ega odre?uje tijek rata. Dok se bitka za Verdun razvij ala u bespo tedni topni?ki dvoboj, na frontu su stizali cijeli vlako vi jo topli h njema?kih granata iz mrskih tvornica. Bitka, kao i sam rat, nije tolik o bila testiranje ljudi i ljudske odlu?nosti koliko testiranje dvaju konkurentskih indu strijskih sustava. A francuski se sustav pokazao bolno manjkavim. Posebno su zao stajali topovi, mnogi napravljeni jo 1870-tih i sa sposobno ?u ispaljiv anja gra nata u tek sedmini dometa koji su postizali protivni?ki njema?ki topovi. Pos tal o je presudno imati vi e topova i to boljih topova. Ali, kako su na svoje zapre pa tenje otkrili francuski politi?ari, proizvodnja topova i golemih koli?ina str eljiva potrebnih za ratovanje bila je izvan dosega industrije koja se nije ni iz bliza mogla nositi s protivni?kom. Njema?ka je industrija od kolovoza 1914. pod nadah-nuti m vodstvom Waltera Rathenaua u potpunosti postavljena na ratne osnove i pod nadz or Ministarstva za ratne sirovine.2 U ljeto 1916., krizom pogo?ena f rancuska vlada dala je industrijalcu Louisu Louche uru gotovo diktatorske ovlast i da reformira i razvije proizvodnu bazu. Prije rat a, Loucheur je bio jedan od pionira u kori tenju oja?anog-betona. U nacionalnoj ekon omiji kojom su dominira le obrtni?ke manufakture, on je bio jedan od malobrojnih fr ancuskih tehnokrata upu?enih u tehnike masovne proizvodnje. 10 VELIKA OBMANA RA ANJE IDEJE: 1918-1932 1 1 Sa svom dr avnom mo?i iza sebe, Loucheur je uspio u svom osnovnom zadatku, ?ak su izgr a?ene i nove zgrade za proizvodnju novih topova. Ali kriti?ne nesta ice ?elika i ugljena spre?avale su pobolj anja u proizvodnji, jer je Njema?ka u prv im tjednima rata zauzel a oko polovicu francuske industrijske baze na sjeveroist oku zemlje.3 Ubla avanje nesta ica zahtijevalo je velik uvoz iz Britanije, a ond a i iz Sjedinjeni h Ameri?kih Dr ava. To je postavilo velike zahtjeve pred broda re. Ukupna situacija z ahtijevala je jo nevi?enu gospodarsku suradnju zapadnih s aveznika pa je Loucheur, p oput Rathenaua prije njega, uvidio koliko uspjeh u mo dernom ratovanju tra i indust rijsku organizaciju. Tako je Loucheur po?eo razmi ljati o industrijskoj organizaciji kao klju?u ratovanja.4 Iz toga je razvio idej u da bi se mir mogao o?uvati kada bi se klju?ne industrije ra zli?itih zemalja, nadasve industrije ugljena i ?elika o kojima je toliko ovisilo mod erno ratovanj e, izdvojile iz nadzora pojedinih nacija i povjerile 'vi oj vlasti'. Izgraditi s vijet ispo?etka Kad je 11. studenoga 1918. zavr io Prvi svjetski rat, ve?ina pre dratnog svijeta koji ga je poveo ve? je skliznula u povijest. Propala su ?etiri velika carstva: sama Nje ma?ka, Austro-Ugarska, Rusija i tursko Otomansko carstv o koje je vladalo velikim d ijelom Bliskoga istoka. Uslijedio je op?i osje?aj da se svijet mora obnoviti tako da se zajam?i da se takva katastrofa nikada ne?e p onoviti. Ali ta je odlu?nost poprimila dva suprotstavljena oblika: jedan je bio idealisti?ki, drugi osvetni?ki. Poslijeratni idealizam simbolizirao je ameri?ki predsjednik Wood-row Wilson, ?ija je zemlja intervencijom u posljednjoj godini r ata kona?no donijela prevagu snaga pro tiv Njema?ke i tako to carstvo dovela do politi?kog kolapsa. Wilsonova slavna 'Dekla racija u ?etrnaest to?aka u kojoj se podupire pravo naroda na samoodre?enje, bila je v odilja za poslijeratni sporaz um sklopljen 1919. na mirovnoj konferenciji u Pariz u. Na teritorijima nestalih carstava niknule su nove dr ave, a njihove je granice trebalo jam?iti Wilsonovo vrhovno utjelovljenje poslijeratnog idealizma - Liga nar oda. Ona je trebala odr ati mir nude?i forum za rje avanje sporova i, ako to ne uspije , mehanizam za k olektivnu intervenciju. 3 Carls, Stephen Douglas (1993), Louis Loucheur And The Shaping ofModem France 1 916-1931. U ranim poslijeratnim fazama taj su idealizam ipak potkopala dva te ka oka. Prvi je bilo je ameri?ko povla?enje iz Lige narod a nakon protivljenja ameri?kog Senata i nako

n to je Harding zamijenio Wil-sona na predsjedni?koj funkciji. Ameri?ko povla?en je u iz olacionizam pretvorilo je taj me?unarodni forum u prete no europsko tije lo kojim su dominirali Britanija, Francuska i Italija (ni Njema?ka ni Rusija, za robljena gra?ans kim ratom nakon bolj evi?kog ustanka 1917., isprva nisu primlje ne u ?lanstvo). Drugi ok bila je odlu?nost Francuske da se osveti Njema?koj, kao zemlji koju se dr alo najodgo vornijom za katastrofu, te da onemogu?i da ona vi e ikada bude dovoljno jaka da ugro zi mir. Uvelike zahvaljuju?i francuskom prit isku, Versajski sporazum iz 1919. nametnuo je pora enoj Njema?koj zastra uju?e k azne. Izgubila je vi e od osmine teritorija i cijelo pre komorsko carstvo. Alsac e i Lorraine zauvijek su vra?ene Francuskoj, zajedno sa Saa rom bogatim ugljenom i eljezom, a do plebiscita 15 godina kasnije Rajnska oblast ostala je pod savez ni?kom okupacijom. Njema?ka vojska ograni?ena je na 100.000 ljudi i zabranjena j oj je proizvodnja te kog topni tva, tenkova i vojnih zrakoplova. Naj tetn ija od svih bila je odredba o ratnim od tetama koje je u novcu i dobrima morala is pla titi zapadnim saveznicima, a koja se na kraju popela na 6,6 milijardi funta. Nje ma?ka je bila poni ena i oslabljena. U sije?nju 1923. pritisnuta je jo ja?e. Uzi maju?i kao izgovor ka njenje u isporuci male k oli?ine drvene grade za telegrafs ke stupove prema sporazumu o od teti, a nakon manjk avosti u isporukama ugljena (u vrijeme kad je bilo vi ka ugljena), Francuska i Bel gija poslale su 70.000 na oru anih ljudi da okupiraju Ruhr, industrijsko srce Njema?k e. U francuskom je k ontingentu bio velik broj kolonijalnih vojnika kojima je dopu ten o da rade to h o?e. Njihove aktivnosti pokrenule su iroku kampanju pasivnog otpora ko ji su Fra ncuzi suzbijali ubijanjem i zatvaranjem voda otpora i protjerivanjem go tovo 150 tisu?a ljudi iz tog podru?ja. Medu njima je bilo i vi e od 46.000 njema?kih slu b enika s obiteljima. Suo?eni s nesuradnjom i sabota ama, francuske vlasti prib jegle s u otmicama talaca i kolektivnom ka njavanju. Provodile su i agresivne pr etrese ku?a, provjere identiteta i masovna pogubljenja.5 U?inak je bio katastrof alan. Industrijska produktivnost se uru ila izazivaju?i masovnu nezaposlenost. K ad je njema?ka vlada zajam?ila pla?e radnicima koji su bili rtve franc usko-belg ijske akcije, do lo je do IM-, Sir T^lnr TU* Trnn ,h, ClfFvrnn* 12 VELIKA OBMANA hiperinflacije. Do studenog 1923. valuta je toliko devalvirala da se za jedan a m eri?ki dolar moglo kupiti 4,2 bilijuna njema?kih maraka. To je dovelo do op?ih nemira i nereda, poku aja dizanja revolucije i neuspje nog pu?a Adolfa Hitlera i njegovih slj edbenika u Bavarskoj, a zatim i poku aja stvaranja Rajnske republ ike koje su finan cirali francuski agenti novcem ukradenim iz njema?kih op?inski h uprava. Samo nekoliko detalja iz te epizode, koliko ih je pre ivjelo u suvreme nim ud benicim a europske povijesti, izazvalo je val oka u svijetu izvan Francus ke.6 U to je vri jeme bilo jasno da je francuska politika usmjerena na destabili ziranje njema?kog n aroda. Francuske okupacijske snage su aktivno ometale njema? ku dr avnu upravu, ?ime su kr ile Ver-sajski ugovor i sponzorirale namjerno uni tavanje njema?ke infrastrukture, posebno eljezni?kog sustava. Ameri?ki akademik iz toga vremena, profesor Schevill ko ji je vodio katedru za modernu europsku po vijest u Chicagu, rekao je: 'Francuska... je razma eno dijete Europe, s privileg ijom da uga?a i svojim najkapric ioznijim eljama. Njeni europski saveznici i pri jateljska Amerika mogu ponuditi bl ago protivljenje nerazumnim i samovoljnim pot ezima koje ne odobravaju, ali nemaj u srca biti strogi. Od 1919. Francuska radi to ho?e. Sama je pacifikaciju Europe u?in ila nemogu?om.'7 Ipak, brzina njema?ko g oporavka od katastrofe bilo je jedno od ?uda povijesti 20. st olje?a. Njegov h eroj bio je Gustav Stressemann, osniva? i voda Njema?ke narodne strank e koji je 13. kolovoza 1924. postao kancelar koalicijske vlade. Iako je bio na p olo aju samo do 23. studenoga, u tih je 100 dana izi ao na kraj s ustankom u Saskoj, nak on Hitlerova pu?a ponovno uspostavio red u Bavarskoj, okon?ao pasivni otpor u Ru hru i po?eo stabilizaciju valute. Francuska je vlada 30. studenoga pristala da se pod vodstvom ameri?kog generala Ch arlesa Dawesa pokrene istraga o cjelokupnom pitanju njema?kih ratnih od teta. Prema dokumentu kasnije poznatom kao Davvesov plan, njema?ki dug ne samo da je drasti?no s manjen ve? je dr ava dobila i golem strani zajam, a novac za njega p rikupljen je ugl av6 U kasnijim desetlje?ima 20. stolje?a, nakon to je 'Europska ideja' postala prevlada vaju?om ideologijom, postalo je o?ito da knjige koje sp

ominju francusku vojnu okupac iju Rajnske oblasti daju vrlo pro?i ?enu verziju d oga?aja. Tako su retu irani neugodni det alji koji pokazuju koliko su se agresiv no pona ale francuske okupacijske snage, a obrada tih epizoda ograni?ena je na p uko priznavanje da se okupacija dogodila. RA ANJE IDEJE: 1918-1932 13 nom u SAD-u. To je Njema?koj omogu?ilo da podmiri obveze isplata (dogovor za koji je Dawes 19 25. dobio Nobelovu nagradu za mir i postao ameri?ki potpredsjednik u mand atu Ca lvina Coolidgea). Stressemana su toliko cijenili da ga je njegov nasljednik 1924 . odabrao za minis tra vanjskih poslova, a tu je funkciju izvrsno obna ao u ?eti ri vlade. Sklopio je to plo prijateljstvo s Aristideom Briandom koji je tada bio francuski ministar vanj skih poslova, te s njim 1925. postao koautor Sporazuma iz Locarna koji su podr ale Britanija, Italija i Belgija, a koji je jam?io uzaja mnu sigurnost Francuske i Nje ma?ke. Za to postignu?e, njih su dvojica nagra?eni Nobelovom nagradom za mir. Tako je zapadna Europa iza la na 'blijedo sunce Loca rna kako ga je kasnije nazvao Winston Churchil.8 Slijede?e godine, 1926., Njema? ka je primljena u Ligu naroda. Tjedan dana kasnije St resemann i Briand su, pros lavljaju?i to na privatnom ru?ku, 'na iroko raspredali o Str esemannovoj najdra oj temi francusko-njema?ke gospodarske suradnje.'9 Nije slu?ajno da su obojica p ostali aktivni prista e pokreta koji je malo prije toga postao izuzet no moderan , pozivaju?i na 'Sjedinjene Europske Dr ave'. Doba utopista Do sredine 20-tih ra zvio se opojan osje?aj da su se sjene pro log desetlje?a u najmanj u ruku povukl e. inilo se da ?ovje?anstvo kre?e prema novom svijetu prate?i tehni?ke inovac je radio, kinematograf, automobile, zrakoplove - koja su 20. stolje?e obilje ila k ao ne to druk?ije od svega ranije vi?enog. U Americi je trajalo Doba jazza Scot ta Fitzgeralda, vrijeme nezapam?enog prosperit eta, ni?u?ih nebodera, "Modela T" Henrvja Forda, 'flappersica i charlestona, prvih b ljeskova Hollywooda, a na Wa ll Streetu je po?eo jedan od najve?ih bumova dionica u p ovijesti. U Sovjetskom Savezu su pobjedni?ki bolj evici, nakon to su zatrli gotovo sv aki trag stare ar istokratske i vjerske autarkije caristi?kog doba, stvarali ne to to je izgledalo kao izuzetno novo dru tvo, zasnovano na blistavoj viziji komunisti?ke u topije. U Parizu je mladi arhitekt Le Gorbusier bio zahva?en mnogo druk?ijom utopisti?k om vizi jom, ali ?e i njegova vizija imati dubok utjecaj na 20. stolje?e. Kako t vrdi u Prema novoj arhitekturi (1924) i Gradu bu8 Churchill, W.S. (1948), The Se cond World War, Tom 1. The Gathering Storm. Hic nt) nt rr 14 VELIKA OBMANA du?nost i (1925), prava dru tvena revolucija proiza?i ?e iz hrabrosti da se sru e prljav i, neplanski gra?eni gradovi pro losti koji su ?ovje?anstvo ?inili nesretnim i n ezdravim i da se zamijene 'zra?e?im gradom' budu?nosti, planiranim do najsitnije g detalja: sjajni v isoki blokovi stoje medu drve?em i travom, izgra?eni materij alom novoga doba - oja?ani m betonom. Usred euforije i idealizma, vode?e politi? are, biznismene i intelektualce irom zapadn e Europe zaokupljala je druga o?arav aju?a vizija: ona o izgradnji 'Sjedinjenih Europ skih Dr ava. Jo prije nego je r at zavr io, talijanski industrijalac Giovanni Agnelli, osniva? carstva Fiat, 191 8. je objavio knjigu naslovljenu Europska federacija i L iga naroda, u kojoj tvr di da je federalna Europa jedini u?inkoviti protuotrov dest ruktivnom nacionaliz mu. Ali mladi? koji je zaista uhvatio raspolo enje trenutka bio je grof Richard Coudenhove Kalergi, ro?en uTokiju 1894. Otac mu je bio diplomat u austrougarskom veleposlanstvu, a majka Japanka. Kalergi je ve? 1922.,ju/svojim k asnim 20-tima, objavio knjigu Pan Europa te osnova o pokret pod istim imenom. Nj egova vizija, poput one Louisa Loucheura, bila je d a se za o?uvanje mira njema? ka industrija ugljena i francuska industrija ?elika moraju spojiti u jedinstvenu 'pan-europsku' industriju. One bi bile osnova za federaln e 'Sjedinjene Europsk e Dr ave' prema ameri?kom modelu. Dvije godine kasnije razvio j e ideju podr ava ju?i prijedlog francuskog ekonomista Charlesa Gidea da bi Europa tre bala uspost aviti carinsku uniju.10 Coudenhove je, ipak, bio odlu?an u tome da cilj njegove federacije ne bi smjelo biti iskorjenjivanje nacionalnih identiteta ili smanjiva nje suvereniteta njenih ?lanica ve? slavljenje 'duha Europe' stvaranjem okv ira u kojima ?e se mo?i sura?ivati na op?e dobro. Brzina kojom je Coudenhoveova vizi ja privukla podr ku mnogih europskih vode?ih figur a bila je zapanjuju?a. Medu n jima su bili Albert Einstein, Pablo Picasso i francus ki pisci poput Paula Valer vja, Guillau-mea Apollinairea i St Johna Persea. Zajed ni?koj stvari pridru ili

su se i poslovni ljudi i ljevi?arski mislioci, a medu njima s u u Italiji bili G iovanni Agnelli i ljevi?arski odvjetnik, biv i urednik dnevnika La tampa 10 Iste godine 1924. britanski industrijalac njema?kog podrijetla Sir Max Waechter obja vio je How to Abolish War: The United States of Europe, u kojoj neovisno tv rdi da bi put prema europskoj federaciji mogao voditi preko osnivanja carinske u nij e ili 'zajedni?kog tr i ta', ponajprije zato to bi to bio jedini na?in da se Eur opa na stavi ekonomski nositi s Amerikom i ve? tada Japanom. Da bi promovirao sv oje ideje , osnovao je Ligu europskog jedinstva, 1 RA ANJE IDEJE: 1918-1932 15 prof esor Luigi Einaudi. U Nizozemskoj je ideju promovirao Edo Fim-men, predsjedn ik 'Me?unarodne federacije transportnih radnika; u Njema?koj Karl Tucholskv, jedan o d vode?ih intelektualaca ljevice u Weimarskoj republici.11 Ipak, najzna?ajniji uspjeh je Coudenhoveova kampanja zabilje ila me?u europskim politi?a rima: ne s amo medu onima na visokim polo ajima ve? i me?u ostalima, primjerice kod gra don a?elnika Kolna Kon-rada Adenauera koji ?e kasnije odigrati presudnu ulogu u obli k ovanju Europe. Jedan utjecajni preobra?enik bio je koautor Sporazuma iz Lo-car na G ustav Stresemann ?ija je stranka iste godine pristala podr avanje 'Sjedinje nih Europ skih Dr ava' u?initi svojom slu benom politikom. Drugi prista a u Fran cuskoj bio je prem ijer Edouard Herriot, koji je kratko vrijeme bio ministar za streljivo u vrijeme Verduna (1931. objavio je knjigu Sjedinjene Europske Dr ave) . Drugi preobra?enik ko ji ?e kasnije postati premijer bio je Leon Blum. Ali naj odaniji prista a Pan Europe bio je francuski ministar vanjskih poslova Arstide B riand, koji je jedanaest put a bio premijer i zajedno sa Stresemannom koautor Sp orazuma iz Locarna. Upravo je prizor te dvije velike figure udru ene u podr ci ' paneu-ropskoj' viziji 24 . lipnja 1925. inspirirao ministra financija Winstona C hurchilla da predstavnici ma u Donjem domu parlamenta ka e, kako se kasnije pris je?ao, slijede?e: '.. .cilj okon?anja tisu?ljetnog sukoba Francuske i Njema?ke j e vrhovni cilj. Kada bis mo samo Gale i Teutonce mogli ekonomski, dru tveno i mo ralno dovoljno ispreplesti da se sprije?e prilike za nove sva?e, a stari antagon izmi umru u ime uzajamnog prosp eriteta i me?uovisnosti, Europa bi se ponovno uz digla.'12 U listopadu 1926. Coudenhoveova je vizija do ivjela trenutak najve?eg trijumfa, kad je u 32. godini ivota sazvao Europski kongres u Be?u na kojemu je sudjelovalo vi e od 2000 politi?ara, akademika, bizni11 Poput mnogih prista a 'S jedinjenih Europskih Dr ava Tucholskv je uskogrudni, agre sivni nacionalizam sma trao istinskom prijetnjom miru. Godine 1928. napisat ?e: 'Ne ka misao o Sjedinje nim Europskim Dr avama trijumfira nad nacionalisti?kom Njema?kom i sitni?avom ba varskom nerazborito ?u apsolutnog suvereniteta pojedina?nih dr ava'. Dvije go di ne ranije, u eseju o 'Vanjskoj i unutarnjoj politici' u pacifisti?kom ?asopisu F ri edensivarte napisao je: 'Vi e ne ivimo u pojedina?nim tvr?avama Srednjega vij eka. ivimo u ku?i, a ime te ku?e je Europa.' Tucholskv je bio prirodni ljuti pro tivnik plime na cizma. Kad je Hitler preuzeo vlast, nacisti su mu oduzeli dr avl janstvo, spalili n jegove knjige i likovali nad vijestima o njegovu samoubojstvu . (King, lan (2001) , Kurt Tucholsky as Prophet of European Unity, European Pape r 5/2001 16 VELIKA OBMANA smena, predstavnika razli?itih profesija i novinara. Medu njima je bio i Francuz B riand koji je 1927. postao po?asni predsjednik Pan-Europe. I ste godine je kao gorl jivi prista a Lige naroda predlo io ameri?kom dr avnom ta jniku Kelloggu 'pakt o nenapada nju' kojim bi se te dvije zemlje zauvijek odrekl e rata kao instrumenta politike. Kelloggov je odgovor bio drugi prijedlog, upam? en kao 'Pakt Kellogg-Briand' koji je 1929. godine pod sli?nim uvjetima potpisalo 15 nacija uklju?uju?i Francusku i Njema?k u. 13 Briand je 7. rujna iste godine, nakon rasprave sa Stresemannom u kojoj je govorio o 'prijetnji ameri?ke gospoda rske sile' kao jednoj od najve?ih prijetnji s k ojima se Europa susre?e, Ligi na roda dao dramati?an novi prijedlog. 'Mislim', rekao je, 'da medu narodima koji s u geografski grupirani kao narodi Europe mora postojati svojevrsna federalna vez a... O?ito, udru ivanje ?e se dogoditi uglavnom u gospodarskoj sferi..i ali sigu ran sam tako?er da bi s politi?kog stanovi ta i sa dru tvenog stanovi ta federal na veza, bez ugro avanja suvereniteta bilo koje nacije u njoj mogla biti b lagot vorna.'14 Tri dana nakon to su francuske trupe po?ele evakuaciju, njema?ke Rajns ke oblasti (pre ma Youngovu planu), Briand je 20. svibnja 1930. europskim vladam

a razaslao 'Memo randum o Europskoj federalnoj uniji.'15 U njemu ka e da bi ' po djednako u interesu mira i gospodarskog te dru tvenog boljitka kontinenta' Europ i trebalo dati 'ne to to bi imalo narav federalne organizacije.' To bi se naprav ilo u okviru Lige naroda i 'po tovalo bi nacionalne suverenitete'. Ali bilo bi u sredoto?eno na 'ideju o euro pskoj politi?koj suradnji', podre?ivalo 'gospodarsk i problem politi?kom' te bi se bavi lo suradnjom u 'gospodarstvu, politici, tran sportu, financijama, radu, zdravstvu i intelektualnom suradnjom'. Briandov prije dlog odmah je najtoplije pozdravio Winston Chur-chill, tada izvan vlade, koji je ?itateljima njujor kog Saturday Evening Posta 13. velja?e 1930. izjavio : 'S je dnom ujedinjenom europskom masom, federalizirana ili djelomi?no fe-deralizira na , kontinentalno osvije tena, (Europa) ?e tvoriti organizam bez usporedbe...' 13 1929. Coudenhove Kalergi je temu zadnjeg stavka Beethovenove Devete simfoni je u svojio kao 'himnu' Pan Europe. Organizirao je idu?e kongrese u Berlinu (1930), B aselu (1932) i Be?u (1935), ali nijedan nije imao utjecaj kao njegov prvi be?ki ko ngresa 1926. 14 Gladwyn, Lord (1966), The European Idea 15 Sa eto u The Unite d States of Europe (1987) Arthura altera (George Allen & Unw in), pp. 106-107. P ogledati I Keeton, Edward David (1987), Briand's Locarno Poli cy: Fren?Econo17 R A ANJE IDEJE: 1918-1932 Ali Churchill nije vidio mjesta takvoj federaciji na svome otoku, s njegovim svj etskim imperijem. Govore?i u ime Britanije, u svom ?lanku nastavlja: * 'Mi smo uz Europu, ali ne i njen dio. Povezani smo, ali ne i uklju? eni. Zainteresi rani smo, udru eni ali ne i sjedinjeni. I kada bi nam se europsk i dr avnici obratili drevnim rije?ima "Treba li re?i rije? za te kralju ili vojs kovo?i?" odgovorili bismo ri je?ima unamiti ene: "Ne, gospodine. Ja ivim usred s voga naroda." Moramo izgraditi svo jevrsne Sjedinjene Europske Dr ave. Velika Br itanija, britanski Commonwealth, mo?na Amerika, moraju biti prijatelji i sponzor i nove Europe.'16 Gotovo svih 25 europskih vlada u svojim je reakcijama izrazilo 'puno slaganje s idejom o tje njoj europskoj suradnji'. Jedino je Britanija otv oreno odbacila Brian dov prijedlog. Sve dr ave, osim Nizozemske, inzistirale su da se takvo udru ivanje i zvede 'na temelju apsolutnog suvereniteta i potpune po liti?ke neovisnosti.'17 Unato? podr ci, Briandova inicijativa je propala. Do tad a je bilo jasno da se raspol o enje u Europi mijenja. Protekle jeseni, samo neko liko tjedana nakon smrti Briand ova najbli eg saveznika Stresemanna, slom njujor ke burze najavio je pad svjetskih g ospodarstava na najni e razine u povijesti. Na njema?kim je izborima 14. rujna 1930. na krilima rastu?e nezaposlenosti i st alne nacionalne ogor?enosti zbog poni enja iz V ersajskog sporazuma, broj glasov a za Nacionalsocijalisti?ku partiju sko?io sa 810.00 0 na est i pol milijuna. Hitler je osvojio vi e od 100 mjesta u Reichstagu. Idu? e god ine japanska invazija na Mand uriju razotkrila je Ligu naroda kao obi?nu p ri?aonicu. Hrabri utopisti?ki snovi iz 20-tih godina ubrzano su blijedjeli. Ali cijelo je to vrijeme mala skupina ljudi, promatraju?i doga?aje izbliza, po?ela m isliti da bi trebal o osmisliti potpuno druk?iju strategiju da bi se cilj Sjedin jenih Europskih Dr ava i kada ostvario. Ulaze nadnacionalisti Sve utopijske vizi je iz 1920-tih imale su jedno zajedni?ko svojstvo, od same Lige naroda do Pan Eu rope i Briandove Europske federalne unije. Sve su bile zasnovane na ideji o naro dima koji se udru uju da bi suradi16 Churchill, W.S. (1976), Collected Essays Of Winston Chuch?illjom II, Churchill A nd Poli-tics (Londonska knji nica carske po vijesti) 17 Sol 18 VELIKA OBMANA vali na 'meduvladinoj' razini. Bio je to put pr ema univerzalnom miru: vlade bi t rebale nau?iti kako da dobrovoljno sura?uju za op?e dobro, ali bez napu tanja vlastitog suvereniteta. Zanimljivo, to je bio is ti problem koji je est stotina godina ranije zaokupljao j edan od najdi?nijih um ova koje je dala Europa. Godine 1308. protjeran iz rodne Fir ence, pjesnik i dr avnik Dante Alighieri u svojoj je raspravi De Monarcbia postavi o pitanje kako b i Europa mogla prevladati beskona?ne ratove i sukobe koje proizvod i mno tvo nje nih naroda i gradova-dr ava. Kao ?ovjek koji se divio Svetom rimskom cars tvu, D ante je napisao da bi trebalo postojati jedno 'carstvo' nad svima drugima, s mo? i da kontrolira njihove postupke u zajedni?kom interesu. Takva mo? bila bi 'nadn acionalna'. Tijekom narednih stolje?a, mnogi su mislioci nudili svoje prijedlog e za politi?ko uj edinjenje Europe, od Leibniza, Kanta i holandskog odvjetnika G rotiusa, do Rousse aua, Jeremvja Benthama i Victora Hugoa. Ministar francuskog k

ralja Henrika IV. S ully predlo io je da se Europa podijeli u 15 dr ava, kojima bi vladalo vije?e, a da mi r ?uva europska vojska od 100.000 ljudi. William Penn , po kojemu je nazvana Pennsv l-vania, predlo io je 'Skup tinu ujedinjene Europe ' koja bi donosila odluke na na?in k oji je kasnije prozvan 'glasovanje kvalific iranom ve?inom', a u kojemu bi glasovi te ili proporcionalno broju stanovnika i gospodarskoj va nosti zemlje. U 18. stolje?u, francuski opat De Saint-Pierre pre dlo io je vladavinu 'Europskog senata' tako?er s glasovanjem kvalificiranom ve?i nom ovisnom o veli?ini ?lanica i ovlastima da okuplja e uropsku vojsku. U 19. st olje?u grof de Saint-Simon predlo io je politi?ku uniju Europe zasnovanu na unij i Engleske i Francuske s dvodomnim parlamentom, gornjim domom koji biraju vlade i donjim domom koji se bira izravno. Francuski revolucionar Pr oudhon potkraj iv ota objavljuje Leprincipe federal (1863), u kojemu napada nacion alizam kao vrho vno zlo koje neizbje no vodi ratu i u kojemu se zala e ne samo da se nacionalne dr ave udru e u europsku federaciju ve? da se same dr ave razbiju u regionaln e vlade.18 Svi ti prijedlozi, s mogu?im izuzetkom posljednjega, imali su jo ne to zajedni?ko, a to je bila ?injenica da su bili krajnje 'meduvladini', zasnovani n a dobrovoljnoj sur adnji suverenih dr ava. Prvi formalni primjer baziran na Dant eovu na?elu 'nadnaciona lne' vlasti (osim mo da srednjevjekovnog papinstva) dao je 1920-tih Louis Loucheur . 18 Za zadivljuju?u povijesnu zbirku prijedloga o uj edinjenoj Europi, pogledati Gl adwyna, op. L& ste 33-42,.. RA ANJE IDEJE: 1918-1932 19 Tijekom pari ke mirovne konferencije 1919. godine Loucheur je bio glavni eko nomski savjetnik francuskog premijera Cletnenceaua. Pou?en lekcijom poku aja spa janja fran cuske vojne proizvodnje tijekom rata, ustvrdio je da je klju? mira ob jedinjavanje francuskog i njema?kog gospodarstva, posebno industrija ugljena i ? elika koje su bil e vitalne za ratovanje. U prvim danima njema?ke otplate ratnih od teta, pri?ao je kasn ije glavni tajnik tog programa britanski dr avni slu be nik Arthur alter, Louis Louche ur i njegov ratni suparnik Walter Rathenau poku a li su upotrijebiti vje tu njema?ku ra dnu snagu za obnavljanje francuskog gospod arstva; ali su im poku aje minirali fran cuski industrijalci.19 Kona?no, 1925. godine, upravo kad je moda 'meduvladine' e uropske suradnje u Locarn u dostizala vrhunac, Loucheurova vizija objedinjavanja europskih industrija uglj ena i ?elika dobila je prakti?ni oblik i to zahvaljuj u?i Emilu Mavrischu, efu divovskog luksembur kog metalur kog kombinata ARBED, ?i ji je proizvod uglavnom bio ?elika. Mavris ch je isposlovao 'Me?unarodni sporazu m o ?eliku' koji je obuhva?ao industrije Francusk e, Njema?ke, Belgije, Luksembu rga i Saara. Gustav Stresemann to je pozdravio kao ' prekretnicu u me?unarodnoj gospodarskoj politici, ?iju va nost je nemogu?e precijeniti , /u ponajvi e zato to je mogla smanjiti prenaprezanje nametanjem proizvodnih kvota s vakoj ?lanici. Predvi?ena je i centralna 'riznica' s ovlastima za naplatu kazni ?lanic ama koj e prekr e pravila. Loucheurov sporazum o ?eliku stvorio je prvu, iako embrionsku , europsku 'nadnacion alnu' vlast. Mavrisch se nadao da ?e to biti model za sli? na kasnija rje enja. Konrad Adenauer i ostali kasnije su se prisje?ali tog doga? aja kao uzora za Europsku zajedn icu za ugljen i ?elik koja je bila zametak Euro pske unije. Sam Loucheur je ?etiri go dine prije svoje smrti 1931. predlo io kon ferenciju pod pokroviteljstvom Lige naro da na kojoj bi se osnovala 'gospodarska Liga naroda zasnovana na carinskoj uniji ili 'zajedni?kom tr i tu'. Ali nije Lo ucheur taj kojega ?e se jednoga dana sje?ati kao 'oca Europe'. Ta se titu la ?uv ala za mla?eg ?ovjeka koji je 1920-tih samo promatrao to radi Loucheur, ali je s a m otkrio tajnu kako kona?no lansirati ideju 'Sjedinjenih Europskih Dr ava' na put nj enog ostvarenja. 19 alter, Arthur (1961), The Slave OfThe Lamp "20 Hpvnpr . Frvin Internati'nt)/li Stfifil VELIKA OBMANA onsieur Monnet u utjecajnijim fig urama u osnivanju Lige naroda bila su dvojica vrlo bliskih pri jatelja. Jedan je bio Arthur alter, britanski dr avni slu benik koji je vodio Komisij u za ratne od tete. Njegov prijatelj Jean Monnet bio je sedam godina mladi, ali je ve? u sv ojoj 31. godini imenovan zamjenikom glavnog tajnika Lige naroda. Bio je n izak, povu?eni Francuz s tradicionalnim br?i?ima zbog kojih ?e ga nekoliko desetlje?a kasn ije uspore?ivati s Herculeom Poirotom.21 Monnet ?e odigrati tako presudnu u logu u ovoj pri?i da je potrebno znati ne to i o nje govim korijenima. Ro?en je u Cognacu 1888. godine kao sin bogatog proizvo?a?a konjaka. U 16. godini je napu

stio kolu bez kolske svjedod be, da bi radio u o?evoj tvrtki J.G. Monnet. Nakon kratkog egrtovanja, od 1906. do 1914. je predstavljao tvrtku u ino zemstvu i pro vodio vi e vremena u Sjevernoj Americi, Skandinaviji, Rusiji i Egiptu nego u Fra ncuskoj. Po?etak rata 1914. Monetta je zatekao u 26. godini i ponovno u Francusk oj, ali nes posobnog za vojnu slu bu. Ipak je pokrenuo niz doga?aja koji ?e prom ijeniti tijek euro pske povijesti. To?ne okolnosti doga?aja ostaju nepoznate, to ?e se kasnije pokazati ti pi?nim za Mon-neta. Postoje dvije verzije doga?aja, j ednu od kojih je 60 godina kasn ije iznio u svojim memoarima, a druga je sastavl jena iz ostalih izvora. Prema Monettovim memoarima, mjesec dana nakon izbijanja neprijateljstava, mladi? j e shvatio da je savezni?ki opskrbni sustav pred slomo m. Preko odvjetnika o?eve tvrtk e 'iznebuha' je zatra io razgovor s francuskim p remijerom Reneom Vivianijem i u ru jnu 1914. susreo se s njim u Bordeauxu, gdje je francuska vlada pobjegla pred na diru?om njema?kom vojskom. Monnet je iznio p lan koordiniranog kori tenja savezni?kih bro dova za opskrbljivanje Francuske po d opsadom.22 Poslan je u London da pomogne os novati Me?unarodnu komisiju za ops krbu koja je organizirala britansko-francuski br odarski pool za opskrbljivanje savezni?kih snaga. Druga verzija ovih doga?aja puno je mutnija. Jedan od Monne-t ovih glavnih predratn ih klijenata bila je kanadska tvrtka Hudson Bay Company ko ja je od njega kupoval a velike koli?ine konjaka i ve?inu preprodavala Indijanci ma u nezakonitoj trgovini.2 3 Monnet je bio za21 Sampson, Anthony (1968), The Ne w Europeans. 22 Monnet, Jean (1978) Memoirs. 23 Fransen, Frederic (2001), The Su pranational Politics Ofjean Monnet: Ideas A nd Origins Of The European Communitv . RA ANJE IDEJE: 1918-1932 21 hvalan za to, jer se na legalnom tr i tu te ko nosio s poznatijim tvrtkama poput Henne ssvja. Kako je 1914. rat u Europi postajao sve i zgledniji, Monnet je s Hudson Bay Compa ny razgovarao o vitalnoj i potencijalno lukrativnoj ulozi koju bi mogao odigrati me?unarodni trgovinski koncern. Prema t oj verziji, upravo je Hudson Bay preko svo jih utjecajnih francuskih kontakata o rganizirao mladi?ev sastanak s francuskim pre mijerom. Sigurno je da je Monnet, kad je poslan u London da osnuje brodarski poo l, dogovorio veliki ugovor od 150 milijuna funta prema kojemu je Hudson Bay Fran cuskoj trebao poslati 13 milijun a tona robe iz Kanade te dobiti jedan posto prov izije. Monnet nije bio pla?en v e? je od Hudson Baya u?inio svoga du nika, to je tvrtka ka snije izda no platila .24 Do 1916., godine Verduna, Monnet je radio u Parizu kao ef kabineta francusko g min istra financija Clementela. Kasnije se prisje?ao svoga oka kad je otkrio k oliko su neorganizirani bili francuski brodarski aran mani, upravo dok je Louche ur otkrivao sli?an kaos u proizvodnji streljiva. Francuska vlada nije uspjela is poslovati ?ak n i ovlasti da plijeni brodove za potrebe ratovanja i Monnet se sj e?a kako je ?vrsto o dlu?io organizaciju brodarskog transporta pretvoriti u 'ner vni centar savezni?ke eko nomske organizacije'.25 U Parizu su 1917. organizirani brojni sastanci na kojima se raspravljalo kako da se to postigne i tamo je Monn et ponovno sreo Arthura altera. Njihov prvi susret dogodio se 1914. u Londonu ka d je alter bio zadu en za prebacivanje trgova?kog brodov lja pod kontrolu Admira liteta. Kasnije je pri?ao kako su obojica imali glavne ulog e u pronala enju rje enja i kako je klju?na odluka donesena u 'razgovoru na skromnoj v e?eri u listo padu 1917. godine'.26 Rezultat je bilo osnivanje Vije?a za medusavezni?ki pomors ki promet (Inter-Allied Maritime Transport Council), zadu enoga za koordini ranj e kori tenja savezni?kih brodova. Vije?e se oslanjalo na suradnju britanske, fra nc uske i ameri?ke vlade. Monnet je elio i?i dalje. Umjesto da se oslanja na sur adnju, v r io je pritisak da se stvori 'me?unarodno vije?e' s punim ovlastima (p leins pouvoirs) koje ?e diktirati aran mane savezni?kog brodovlja. Iako mu nije uspjelo, Monnet je pr vi put u svom ivotu zamislio 'nadnacionalno' tijelo. Ta mu se ideja osobito svidi la.27 24 Duchene, Francois (1994), Jean Monnet The First Statesman Of Interdependenc e 25 Monnet, op.cit., Loucheur je upoznao Monneta i osjetio sna nu odbojnost prema njemu pa je poku ao srediti da ga se prebaci na front. Monnet je uspio sa?uvati pol o aj nakon svoga jakog lobiranja koje je i l o sve do razine Kabineta. 26 alter, Arthur (1961), Memoirs OfA Public Servant. 2 2 VELIKA OBMANA Jedna od Monnetovih ivotnih vje tina bilo je stjecanje utjecajni h prijatelja. Bio j e ro?eni operativac u sjeni i vje t u uvjeravanju ostalih da

pomognu projekte koji s u mu prirasli srcu. Jedan od takvih Monnetovih prijatel ja bio je alter. Kad je za vr io rat, a dr avnici i du nosnici pobjedni?kih sila se okupili na mirovnoj konferencij i u Parizu, Mon-net je stekao jo mnogo prija telja koji su mogli biti korisni save znici, uklju?uju?i mladog ameri?kog odvjet nika Johna Fostera Dullesa. Nakon neumornog lobiranja, kad je osnovana nova Liga naroda mladi je Francuz postao zamjenik gla vnog tajnika, a ef mu je bio Britan ac Sir Eric Drummond. Monnet je tri godine radio u sredi tu nove organizacije. S njenim Tajni tvom, Vije?em, Skup tinom i novim Sudom za me?unarodnu pravdu, bio je vrlo optimisti?an da ?e Liga mo?i nametnuti svoju dobru volju svijetu i to ' svojom moralnom snagom, privla?e?i javno m nijenje i zahvaljuju?i obi?ajima koji ?e na kraju prevagnuti.'28 Divio se me?unarodnom i dealizmu svojih kolega ('Dru mmond je odlu?io da Tajni tvo Lige otpo?etka... ne bude sa stavljeno od nacional nih izaslanika nego od me?unarodnih slu benika koji ?e biti lojal ni prvenstveno Ligi').29; a jedan od onih s kojima je blisko sura?ivao bio je i nj egov stari prijatelj alter, koji je sada kroz Ligu upravljao njema?kim ratnim od teta ma. M onneta je, me?utim, sve vi e frustriralo jedno svojstvo Lige: svaka ?lanica imal a je pravo veta, tako da su se odluke mogle donositi isklju?ivo konsenzusom. Kak o je ka snije rekao Veto je dubinski uzrok i istovremeno simbol nemogu?nosti prevladavan ja nacionalnog egoizma'.30 Svoje je osje?aje sa eo ovako: '...dojmila me snaga d r ave da ka e "ne" me?unarodnom tijelu koje nema nadnacionalne o vlasti. Dobra v olja medu ljudima, medu narodima, nije dovoljna. Moraju postojati i me?unarodni zakoni i institucije. Osim u odre?enim prakti?nim, ali ograni?enim aktivn ostima u kojima sam sudjelovao, Liga naroda bila je razo?arenje.'31 Monneta je 1923. n agovorila njegova sestra da izvu?e obiteljski posao od financijs ke krize. Dao j e ostavku u Ligi naroda i zatra io pozaj28 Jean Monnet, A Sbort Biogmphy (Instit ut za federalne studije Altiero Spinell i). www.eur-place. orglfederallmonnet. 2 9 New Cambridge Modem History, op.cit. 30 Ovo je verzija iz knjige Jean Monnet, A Short Biogmphy. Engleski prijevod M onnetovih Memoara je puno jednostavniji: ' veto je istovremeno bio uzrok i simbol te nesposobnosti nadila enja sebi?nog nac ionalnog interesa'. RA ANJE IDEJE: 1918-1932 23 micu od Hudson Bay Companv pozivaju ?i se na uslugu koju mu je ta tvrtka dugovala. Dobio je dva milijuna franaka za koje su mu rekli neka ih smatra poklonom (otpla tio ih je sedam godina kasnije, ali devalvira-nom valutom, to je bilo vrijedno ma nje od 40 posto izvorne pozajm ice s kamatama). Nakon to je obnovio obiteljski pos ao, Monnet se preselio u Ame riku da bi postao partner u njujor koj trgova?koj banci Blair and Co. Tamo se ob ogatio, ali je puno i izgubio na slomu Wall Streeta. Da bi ostao solventan, pono vno se oslonio na Hudson Bay Companv. Biv i ef Hudson Bay C ompany Sir Robert Ki ndersley dogovorio mu je velik, neosigurani kredit u banci L azards, koji je Mon net uspio otplatiti tek 30 godina kasnije. Uloga bankara je Monneta 1932. na god inu dana odvela u Kinu, gdje je dogovarao f inanciranje obnove eljeznica. U neob uzdanom i korumpiranom svijetu Sangaja 1930-t ih, Monnet je dogovorio velike kre dite za utjecajne prista e Cang Kaj Sekove vlade , neki od kojih su bili izrazit o 'mutni'.32 No dok je gledao kako Liga naroda bespomo?no promatra kako Kina ton e u kaos - pona jvi e nakon japanskog napada na Mand uriju 1931. - utvrdio je sv oje uvjerenje da me?un arodni mir i sigurnost mogu jam?iti samo nadnacionalne in stitucije. Stari prijatel j i istomi ljenik koji ga je pratio u Kinu, Arthur alt er, savjetovao je tamo nju vlad u o reorganiziranju eljeznice. Dok je Monnetov u m godinama bio uvelike fokusiran na druge stvari, Salterov je p ostajao sve zaok upljeniji osnivanjem 'Sjedinjenih Europskih Dr ava'. Godine 1931. objavio je zbi rku tekstova pod naslovom The United States of Europe, u kojoj raz matra mogu?no st izgradnje federalne Europe u okviru same Lige naroda. Kako je Liga sve vi e p ostajala regionalna organizacija, alter je predlo io da se to prilagodi st varan ju okvira za politi?ki ujedinjenu Europu. U eseju pod naslovom ' The United S ta tes of Europe Idea poziva se na model politi?kog ujedinjenja Njema?ke u 19. stol je?u , uspostavljanjem Zollvereina, 'zajedni?kog tr i ta'. Njegove 'Sjedinjene D r ave' funkci onirale bi na isti na?in, ubiru?i novac iz zajedni?kih carina na s vu robu uvezenu izva na. To bi, kao u njema?kom slu?aju, zahtijevalo 'politi?ki instrument za odre?ivanje kak va bi trebala biti distribucija novca.' Nadalje ka

e da je: trgovinska i carinska politika europskih dr ava sredi nji i klju?ni di o njihovih op?ih p olitika, a prihodi od carina su tako va an dio njihovih priho da da bi 24 VELIKA OBMANA sredi nja politi?ka vlast koja bi za cijelu Europu odl u?ivala kolike ?e biti carine i ka ko ?e se rasporediti novac, za svaku dr avu b ila podjednako va na; ?ak i va nija od nacion alnih vlada koje bi se zapravo sve le na status op?inskih vlasti.'33 'Drugim rije?ima, nastavlja, 'Sjedinjene Europ ske Dr ave moraju biti politi?ka stvarno st.' Njihova organizacija zasnivala bi se na Ligi naroda s tajni tvom, vije?em minis tara, skup tinom i sudom - ali s j ednim klju?nim dodatkom. Sredi nji izvor vlasti u to m novom tijelu, tvrdio je a lter, mora biti rezerviran za 'Tajni tvo' - stalno tijel o me?unarodnih dr avnih slu benika lojalnih novoj organizaciji, a ne dr avama ?lanicama. P roblem u dav anju previ e vlasti Vije?u bila je ?injenica da je ono uvijek moglo biti m otivi rano prvenstveno nacionalnim interesom: 'Unato? stalnom vije?u ministara, sastajanju po odbori?ima i 'vije?ima u sjeni' te zbog izravnog kontakta s mati?nim ministarstvima vanjskih poslova, Tajni tvo bi neumitno slabilo u statusu, utjecaju i u karakteru svoga ljudstva, sve dok on i ne bi post ali ?inovnici odgovorni samo za rutinske zadatke. Oni ?e prestati b iti va an element u stvaranju i odr avanju tradicija Lige.'34 Tajni tvo bi, tvrd io je alter, trebalo biti iznad ovlasti nacionalnih ministara i t rebali bi ga v oditi ljudi koji vi e ne duguju nikakvu nacionalnu lojalnost. 'Novi me?unarodni du nosnik potreban za zadatke Lige', napisao je, 'ne to je posve novo u sv jetsk oj povijesti35'. To to je alter zapravo opisivao bio je upravo 'nadnacionalni' p rincip koji ?e tri de setlje?a kasnije inspirirati Monneta da osnuje Europsku ek onomsku zajednicu, namje rno osmi ljenu kao zametak 'Sjedinjenih Europskih Dr av a. alter je ?ak predvidio da bi drugi na?in podrivanja nacionalizma moglo biti r azbijanje dr ava ?lanica u regije. Jed ini termin u njegovim tekstovima koji je trebalo mijenjati bilo je 'Tajni tvo'. Do godilo se da se u opisivanju reakcija na Briandov prijedlog o 'Europskoj federal noj uniji' 1930., sjetio da je Liga n aroda ve? bila osnovala 'Europsku komisiju.'3 6 Europa je do tada ve? tonula u V eliku depresiju i nad takve snove su se nadvile sj ene: 1932. godine umro je Bri and. Najistaknutiji zagovaratelj 'Sjedinjenih Europ skih Dr ava' ipak je bio dob io zadovolj tinu. No ve? je idu?a godina na vlast dovela Ado lfa Hitlera. On je o mogu?nostima ujedinjenja Europe imao sasvim druk?ije ideje. 33 alter, Arhtur ( 1931), The United States Of Europe. 34 alter, op.cit. 35 alter, op.cit. * * * * Nacisti?ka slijepa ulica: 1933-1945 'Europa nas mo da zanima i vi e nego to bi t rebala zanimati druge zemlje.' Adolf Hitler, govor na Nirnber kom skupu, 1937. D ok su Hitlerove armije 13. prosinca 1941. bile pred vratima Moskve, ?asopis Pict u re Post, tada na vrhuncu kao najprodavaniji britanski tjednik, dao je golem pr os tor ?lanku 'Kako nacisti Europi obe?avaju novi raj' svoga vlasnika Edwarda Hu ltona. U tom ?lanku Hulton pi e da je nedavni 'velebni skup marionetskih vlasti' u Berlinu sazvan da bi mu se reklo kako ?e nacisti?ki cilj nakon rata biti ujed injenje Europe u najbogatiji entitet na svijetu. 'Do sada, rekao je vode?i nacis ti?ki ekonomist Wem er Daitz, 'Europa nije bila u stanju iskoristiti svoje ?udes ne prirodne mogu?nosti. Razlog tome je to su njene razli?ite dr ave odbijale rad iti zajedno.' Ali pod nacisti?k im "Novim poretkom', ujedinjena Europa ?e 'upotr ijebiti svoju ekonomsku snagu kao politi?ku polugu' kako bi nametnula pripadaju? i joj utjecaj u svijetu. Kao ilustraci ju nacisti?kog plana za 'novu Europu' ?as opis je objavio kartu transkontinentalnog s ustava eljeznica, citiraju?i Josefa Gobbelsa: 'Europa bez granica mo e ispravno upotr ijebiti svoje komunikacije.' P ola stoje?a kasnije, 1990-tih, britanski su euroskeptici u brojnim svojim knjiga m a tvrdili da je porijeklo Europske unije u nacisti?kim idejama iz Drugoga svje tsko g rata.1 To je uvjerenje nastalo tako to su 1 One uklju?uju: Laughland, Joh n (1997), The TaintedSourceatrovani izvor- The Unde mocratic Origins OfThe Europ ean Idea; Atkinson, Rodney i McWhirter, Norris (1994 ), Treason At Attmmn Rr,rl r,m, (1 QQ^ F,,rnt,e\ P ll Cirrlv \Antf A cMct, (I Clft 1 ^ l/,W/7 /26 VELIKA OB MANA autori tih knjiga vidjeli zapanjuju?u sli?nost izme?u nekih nacisti?kih ide ja i faza raz voja 'Europskog projekta' u desetlje?ima nakon rata. Posebno ih se dojmila nacisti?k a ratna ideja o osnivanju 'Europske ekonomske zajednice' i us postavi jedinstvene europske valute. Sama ?injenica da je takvo to izneseno kao

argument svjedo?ila je 0 zapanjuju?em neznanju o tome kako je uop?e nastao posli jeratni 'Europski projekt' . To je neznanje bilo jednako i medu euroskepticima 1 me?u eurofilima. To se pos ebno odra avalo u gotovo posvema njem neshva?anju koliko je izravno 'projekt' pr oiza ao iz ideja daleko starijih od uspona nacizma, ideja koj e su jo prije kraj a 1920-tih bile dobro razvijene u umovima ljudi poput altera i M onneta. Ponovno pokretanje kampanje stvaranja 'Sjedinjenih Europskih Dr ava nakon Drugoga svjet skog rata svakako je mnogo dugovalo idejama koje su razvijene tijek om godina Hi tlerove dominacije. Razvili su ih ljudi koji su se bespo tedno opirali nacizmu, posebno oni ?ije se razmi ljanje kretalo u tom smjeru ve? dvadeset posljednj ih godina. Samo u jednom trenutku ?inilo se mogu?im da bi Nacionalsocijali-sti?ka p artija mogla p rigrliti cilj 'Sjedinjenih Europskih Dr ava'. To je bilo puno pri je nacisti?kog dola ska na vlast 1933., a dogodilo se tijekom jedinog razdoblja povijesti u kojemu j e Hitler na ?elu stranke imao ozbiljnog suparnika. Hitler j e 1924. bio zatvoren u dvorcu Landsberg zbog sudjelovanja u neuspjelom Minhensko m pu?u godinu dana ranije . Njegov zamjenik i talentirani organizator Gregor Str asser za to je vrijeme vod io stranku do njenog prvog izbornog uspjeha u kojemu je osvojila 32 mjesta u Rei chstagu. Strasser je inzistirao na tome da nacisti p ro ire bazu iz Bavarske u ostatak Njema?k e. Posebnu podr ku njegovu stavu da Na cionalsocija-listi?ka partija mora postati vi e nacionalna i vi e socijalisti?ka , dao je mladi, ljevici naklonjen Josef Gobbels. Kad su njih dvojica 1925. sasta vljala strana?ki program, u njemu se odra avao isti cilj koji su tada promoviral i Stressemann i Briand pozivaju?i na 'Sjedinjene Europske Dr ave', uklju?uju?i p rijedlog o zajedni?koj europskoj valuti. Hitler, me?utim, 1926. na konferenciji u Bambergu vra?a vlast u stranci. Gobbels okr e?e leda Strasseru i ponovno se pr iklanja Hitleru; Strasserov 'Program za nacional -socijalizam' se odbija. Hitler ?e kasnije u 'No?i dugih no eva' 1934. eliminirati i s amoga Strassera. Hitler nikada nije pokazao ni najmanji interes za bilo kakvu id eju 'ujedinjene Europe' , osim one koja bi vojnom silom bila ujedinjena pod njego vim vodstvom. Tednom k ad se usoeo na vlast 1933.. iedina vrijednost koiu NACISTI KA SLIJEPA ULICA: 1933-1 945 27 je povezivao s konceptom 'Europe' bila je matrica njema?ke kulture, to il ustrira nj egova deklaracija na Nirnber kom skupu 1937: 'Na a zemlja, na narod, na a kultura i na a ekonomija nadrasle su op?e europske uvjete. M oramo zato pos tati neprijatelji svakog poku aja uvo?enja elemenata nesloge i uni tenja u ovu e uropsku obitelj naroda,'2 Utjelovljuju?i elju za nametanjem vlastitog nacionalno g identiteta, to je bila neizb je na reakcija na poni enje kojemu je Francuska i zlo ila Njema?ku u Versaillesu, Hitler je ve? bio poni tio jedno poni enje kad s u njegovi vojnici 1936. u li u 'demilitariziran u' rajnsku oblast. Uspio je uves ti daljnje 'elemente nesloge' u europsku obitelj irenjem na ostala dva naslije?a Versaillesa - Austriju i ehoslova?ku 1938. i 1939. U rujnu 1939. napredovao je pr eko versajskih granica, u biv e njema?ke teritorije koji su 1919. dodijeljeni Po ljskoj. Do idu?eg prolje?a i ljeta, dok je njegova vojska pr olazila Danskom, No rve kom, Belgijom, Nizozemskom, Luksemburgom i Francuskom, Hitl er je dobrano bi o na putu izgradnje 'ujedinjene Europe' sredstvima pred kojima b i idealisti iz 1920-tih, Stresemann i Briand, u asnuto ustuknuli. Godine sumraka 'europejstva' Dok se neposredno prije rata nad Europom irila dvostruka sjena nacizma i fa izma , b eskorisnost Lige naroda sve se okrutnije izra avala u njenom neuspjehu da sp rije?i j apanski napad na Mand uriju i Kinu, talijansko osvajanje Abesinije i na kraju Hitl erovo mar iranje u rajnsku oblast, Austriju i ehoslova?ku. Coudenhove je svejedno nastavio svoju kampanju za 'Sjedinjene Europske Dr ave' sve do nekol iko mjeseci poslije njema?ko-austrijskog Anschlussa 1938. Dvije godine ka snije, nakon to je rat ve? po?eo, pobjegao je u New York gdje ?e ratne godine provesti zagovaraju?i europsko jedinstvo na na?in koji je kasnije imao zna?ajan utjecaj na posl ijeratni odnos Amerike prema Europi. U Velikoj Britaniji, dio starih kad rova iz Lige naroda, najve?ih entuzijasta 'Sjed injenih Europskih Dr ava' 20-tih godina, ostao je u bliskom kontaktu. alter, koji j e nastavio raditi za Ligu na roda do 1930., postao je 1934. profesor politi?kih zna nosti u sklopu gledstonij anskih studija na Oxfordu i stalni predava? na oksfordsko

m koled u Ali Souls. Godine 1937. izabran je za neovisnog parlamentarnog zastupn ik a Sveu?i28 VELIKA OBMANA lista u Oxfordu. Salterov bliski prijatelj od njihov a prvoga susreta na pari koj m irovnoj konferenciji 1919. bio je ekonomist John Mavnard Kevnes. On se kasnije p risje?ao kako su 30-tih godina obojica bili ?lan ovi 'maloga i tajnog odbora vode?ih ek onomista koji je nastavio savjetovati pre mijere sve do izbijanja rata.3 alter se sje?ao kako je Kevnes kad je po?eo rat o dr avao tjedne sastanke u svojoj ku?i, g dje bi mu se pridru ili dr avni slu ben ik koji je osmislio poslijeratno irenje socijaln e dr ave William Beveridge te W alter Lavton. Lavton je bio ekonomist koji je po?etko m 20-tih bio direktor ekon omskog i financijskog odjela Lige naroda.4 Od 1923. do 1939. Lavton je bio utjec ajni urednik The Economista i vatreni poklonik federal ne Europe, a svoj je kri arski pohod nastavio i poslije rata. Prijatelj i istomi ljenik ovoga dru tva bio je Lionel Curtis, vode?i ?lan britanske dele gacije na pari koj konferenciji i pri osnivanju Lige naroda. U to vrijeme je pozva o skupinu britanskih i ameri?ki h delegata, uglavnom iz tima Woodrowa Wilsona u Lig i naroda, da osnuju bri-tans ko-ameri?ko dru tvo. Iz toga su nastala dva 'think-tanka ' i obima je bilo su?en o da odigraju va ne uloge, iza scene lobiraju?i sljede?ih nekolik o desetlje?a z a europsko ujedinjenje. Curtis je 1920. u Londonu osnovao Kraljevski institut za me?unarodne odnose (The Royal Institute of International Affairs) poz nat i kao Chattam House. U Washing-tonu je osnovan njegov pandan, Vije?e za me?unaro dne odnose (Coun-cil of Foreign Relations, CFR). Kad je Coudenhove 1940. kao izbjegl ica stigao u SAD, upravo mu je CFR sredio pos ao na njujor kom Sveu?ili tu, gdje je na postdiplomskom studiju predavao o problemima europske federacije. Preko v eza u CFR-u redovno je dobivao prostor u New York Ti mesu i New York Herald Trib uneu. Tako je ideja o 'Sjedinjenim Europskim Dr avama' tijekom ratnih godina pos tala vrlo bliska ameri?kom utjecajnom javnom mnijenju.5 Jo jedan stari prijatelj s kojim se alter ponovno sreo nedugo nakon izbijanja rata bi je Monnet. Nakon u nosnog anga mana u Kini, Mon-netova karijera trgova?kog bankar a nastavila se u mutnoj sferi. Kad se vratio u Ameriku, protiv njega je pokrenut a istraga zbog u taja poreza. FBI je 1938. njegovu tvrtku osumnji?io da je prala na cisti?ki nova c, ali istraga je prekinuta bez podizanja optu nice.6 3 alter, The Slave OfTbe L amp, op.cit. 4 alter, op. cit. 5 Jasper, William F. (1989), 'United States of Eu rope', New American, 5 (8), 10 . travnja. 6 Fransen, ot>. cit. NACISTI KA SLIJEPA U LICA: 1933-1945 29 Kad je 1939. izbio rat, Monnet je bio u Europi gdje je imenov an predsjednikom Fr ancusko-britanskog odbora za ekonomsku koordinaciju, sa zada tkom da u Americi os igura ugovore za ratnu opskrbu i brodsku dopremu preko Atla ntika. Potpredsjednik toga odbora bio je Arthur alter, koji je istovremeno bio i parlamentarni tajnik novoga ratnog Ministarstva dostave. Ba kao i 1914., izbija nje rata spojilo je dvo jicu mu karaca u Londonu i to ponovno s vrlo sli?nim cil jem. U prolje?e 1940. njihov je zadatak iznenada postao va niji zbog Hitle-rova Blitzkrie ga u Danskoj i Norve koj, a 10. svibnja i u Nizozemskoj, Belgiji i Fra ncuskoj. Tog a jutra Churchill je postao britanski premijer. Tri tjedna kasnije po?ela je evaku acija Dunkirka, a do sredine lipnja bilo je jasno da je Francusk a pred padom. U tom kriti?nom trenutku, Monnet ?e odigrati glavnu ulogu u jednoj od najzanimljivijih ratnih epizoda.7 Francuski podtajnik za rat, general Charle s de Gaulle, stigao je 14. lipnja u Lo ndon kako bi dogovorio brodski prijevoz f rancuske vlade i to je vi e mogu?e francuski h vojnika u Sjevernu Afriku odakle bi mogli nastaviti rat. Tamo je sreo Monneta, koji se pojavio s jo odva nijim pr ijedlogom da u znak odlu?nosti u daljnjoj borbi Fr ancuska i Britanija proglase 'Francusko-britansku uniju'. Dva naroda trebala bi se nerazdru- ivo spojiti u je dan, sa zajedni?kom vladom, zajedni?kim oru anim snagama, z ajedni?kim dr avljan stvom, ?ak i zajedni?kom valutom. Dvojica mu karaca, zajedno s Monnetovim kolego m Reneom Ple-venom, razgovarala su o tom prijedlogu sa stalnim efom ministarstva vanjskih poslova Sirom Robertom Vans ittartom. Idu?eg su dana Vansi-ttart, ministar vanjskih poslova Lord Halifax i ost ali, na ru?ku u Carlton Clubu predstavili plan Churchillu. Te ko da su ga us pjeli uv jeriti, ali kad je kasnije toga poslijepodneva Churchill to pitanje pos tavio pre d Kabinetom, bio je iznena?en ' to vidi suzdr ane, hladnokrvne, iskusn e politi?are svih stranaka kako se strastveno uklju?uju u golemi plan ?ije impli

kacije i posljedice uo p?e nisu promi ljene.' Idu?eg jutra, 16. lipnja, Kabinet se ponovno sastao na raspravi o kolapsu Francusk e koji je iz sata u sat postaja o sve alarmantniji. inilo se da bi se francuska vl ada mogla predati u bilo kojem trenutku, a Kabinet je posebno zabrinjavala mogu?no st da bi Hitler time dobio n adzor nad francuskom ratnom flotom, ?etvrtom po veli?ini na svijetu. Prije nego se toga poslijepodneva Kabinet okupio, Churchill se sast ao 7 Ova epizoda uvelik e je rekonstruirana iz punog iskaza koji je Churchil, W. S. (1952) dao u kniizi The Second World War. Tnm JI.. Their Finett Hnur. 30 VELIKA OBMANA s de Gaulleom . On je sada potpuno podr avao Monnetov prijedlog i takav dramati?an po tez smat rao je jedinom nadom za ja?anje pozicije francuskog premijera Paula Revnau da u poku aju da poja?a odlu?nost svoje vlade. Halifax je izvijestio da se Vansittart ponovno konzultirao s De Gaulleom, Monnetom i Plevenom te da su napravili nacrt deklaracije koji je de Gaulle bio spreman iste no?i odnijeti natrag i predstavi ti francuskoj vladi. Churchillov ratni Kabinet razgovarao je o nacrtu 'progla en ja Bri-tansko-francuske unije'. Na tekstu, koji je uglavnom sastavio Monnet uz S alterovu pomo?, napravlje na je tek jedna bitna promjena. Chur-chill je istaknuo da se ne sla e da Velika Br itanija i Francuska prihvate 'jedinstvenu valutu'. No ostatak deklaracije ostao je uglavnom onakav kakvim ga je zamislio Monnet, uk lju?uju?i odredbe o zajedni?kim org anima za obranu, vanjsku, financijsku i ekon omsku politiku. Dvije dr ave imale bi 'jedan Ratni kabinet, a sve snage Britanij e i Francuske na kopnu, moru i u zraku , bile bi stavljene pod njegovu upravu'.8 Nakon to je Ratni kabinet odobrio nacrt dokumenta, Churchill opisuje kako ga je o dnio u drugu sobu u kojoj je de Gaulle ?ekao s Va-nsittartom. 'General ga je pro?ita o s neskrivenim odu evljenjem i telefonom ga pro?itao Revnaudu u Bordeau xu. Ako fran cuska vlada odobri, Churchill je bio spreman odmah odletjeti s najb li im suradnici ma i razgovarati o deklaraciji ve? idu?eg dana. Ali Reynaudovi s uradnici predvo?eni ma r alom Petainom reagirali su izrazito neprijateljski, uvj ereni da je rije? o triku p omo?u kojega se Francuska trebala svesti na puki 'br itanski dominion'. Val antibri tanskog osje?aja preplavio je slu bene krugove i javnost uo?i Dunkirka. 'Radije ?emo ima ti Hitlera nego da budemo engleski robov i', vikali su ljudi po hodnicima prefekt ure u Bordeauxu koja je ponovno bila pr ivremeno sjedi te francuske vlade.9 Petain je opisao deklaraciju kao 'spajanje s lesom': les je u njegovim o?ima bila Velika Britanija osu?ena na propast. Prizn aju?i poraz, Rey-naud je dao ostavku. Nasl ijedio ga je Petain koji je odmah dog ovorio poni avaju?i mir s Njema?kom. Tako je Monn etov prijedlog postao kona?ni katalizator francuske predaje.10 8 Tekst Deklaracije o Uniji objavio je Churchil l. Nacrt u kojemu je precrtan M onnetov prijedlog o zajedni?koj valuti nalazi se u Uredu javnog bilje ni tva i pokazan je u BBC-jevoj dokumentarnoj seriji The P oisoned Chalice, 1995. 9 Brombergers, op.cit. 10 Churchill opisuje kako su ga ka snije toga dana u njegovu kabinetu posjetili Monnet i de Gaulle. Uglavnom je gov orio Monnet, mole?i da Velika Britanija odmah p o alje svoje preos'niip mnaan ur iniri nisfa Ha mil llHnvnlii'. NACISTI KA SLIJEPA ULICA: 1933-1945 31 Monnet se nakon pada Francuske bacio na preno enje francuskih ugovora s Amerikom u korist britan skih ratnih napora. Iako je sada tehni?ki bio 'neprijateljski strana c', Churchi ll ga je imenovao ?lanom Britanskog savjeta za opskrbu u Washingtonu, o sobno po tpisao njegovu putovnicu i omogu?io mu ulaz u SAD. Tamo je zajedno sa alter om mogao nastaviti sklapati ugovore za ratnu opskrbu britanske vlade iz Amerike. Churchill je altera 1941. imenovao efom britanske misije u Wa-shingtonu, kako b i A merikance pritiskao s britanskom potrebom za velikim programom novih brodogr adil i ta (to ?e na kraju dovesti do 'Libertv brodova koji ?e Velikoj Britaniji osigurati p resudnu opskrbnu liniju).11 Izme?u 1940. i 1943. (te ponovno 1944. d o 1945.) Monne t je ivio u Washingtonu, gdje mu je talent za 'umre avanje' uskor o donio utjecajne prijatelje u ameri?kom establishmentu, od suca Vrhovnog suda F elixa Frankfurtera d o Deana Achesona, koji ?e kasnije postati ameri?ki dr avni tajnik. Obojica ?e nakon rata dati aktivnu podr ku njegovoj europskoj integracio nisti?koj kampanji. Dok je bio u Washingtonu, Monnet je 1941. upoznao Paula-Henr ija Spaaka. Iznio mu je svoju fil ozofiju ujedinjene Europe i op?enito mu objasn io planove za Europsku uniju za uglj en i ?elik.12 Kako se ratna sre?a okretala u korist saveznika, Monnetova pa nja sve se vi e usmjerav ala na oblikovanje Eur

ope kakvu je elio vidjeti da nastaje u poslijeratnom razdob lju. Nakon to su Sav eznici povratili francusku Sjevernu Afriku, predsjednik Roose velt ga je krajem velja?e 1943. poslao u Al ir da dogovori prijevoz oru ja za snage Sl obodnih Fra ncuza. Tamo je nai ao na ogor?eno suparni tvo koje se razvijalo izme?u de Gau ll ea i Girauda, dva francuska generala koji su obojica mogli polagati pravo na m j esto vode Slobodnih Francuza. U nastojanjima da rije i taj spor, Monnet je sklop i o ?vrsto savezni tvo s Haroldom Mac-millanom, politi?arom kojega je Churchill poslao d a bude politi?ki predstavnik britanskog Kabineta na Sredozemlju. -Kad su dvojica mu karaca odlazila, de Gaulle 'koji jedva da je procijedio koju rij e?', okrenuo se prema Churchillu i na engleskom rekao 'imate pravo'. Churchill je po mislio 'evo zapovjednika Francuske'. Nije mogao ni slutiti da od dvojice Franc u za de Gaulle ne?e biti taj koji ?e odigrati ve?u ulogu u stvaranju budu?e povije sti Vel ike Britanije i Europe, ve? da ?e to biti njegov pri?ljivi estoki kolega ?iji bi prijedlo zi, da su prihva?eni, samo osigurali poraz u Bitci za Britanij u. Iza prividnog alt ruizma njegove 'Britansko-francuske unije', Monnetova prava briga bio je francus ki interes. 11 Dictionarj of National Biograpy 1971-80 (19 85) 17. .Snanlt. Panl-Hpnri (19711. The Cnntinui.no Hattle: Menmnar^ Of A Kurnti ta n. _.. 32 VELIKA OBMANA NACISTI KA SLIJEPA ULICA: 1933-1945 33 Macmillan se pris je?a kako su on i Monnet vodili duge razgovore o budu?nosti Francus ke i poslije ratne Europe te se unato? rezervama zbog de Gaulleove umi ljenosti slaga li da j e on bio jedini ?ovjek dovoljnog kalibra da vodi vladu u egzilu. Medu sobom su p ostavili temelje za kasniju privremenu francusku vladu, Francuski odbor nac iona lnog oslobo?enja (Comite Francais de Liberation Nationale, CFLN), na ?elu kojeg je trebao biti de Gaulle. Monneta su uklju?ili kao ?lana i on je za jedan od prv ih s astanaka Odbora 5. kolovoza 1943. pripremio memorandum koji je progla avao: "Ne?e biti mira u Europi ako se dr ave ponovno uspostave na osnovama nacionalno g suv ereniteta sa svime to on podrazumijeva u smislu politike presti a i ekonom skog prot ekcionizma. Ako narodi Europe ponovno zauzmu defanzivne pozicije, pono vno ?e biti nu ne velike vojske. Prema budu?em mirovnom sporazumu, nekim ?e se n arodima dopustiti da se ponovno naoru aju, a drugima ne?e. Isto se poku alo 1919 ; svi znamo ishod... Narodi Europe su previ e rascjepkani granicama da bi svojim ljudima omogu?ili napred ak i ipak nu ne moderne uvjete. Trebat ?e im ve?a tr i ta. I morat ?e se suzdr avati od kor ja ve?ine svojih resursa da bi odr avali " klju?ne" industrije potrebne za nacionalnu o branu... Prosperitet i vitalni dru tveni napredak ostat ?e nedosti ni dok europski narodi ne st vore federaciju "eu ropskog entiteta" koji ?e ih okupiti u jedinstvenu ekonomsku je dinicu... Rje en je europskog problema je na a briga. Britanci, Amerikanci, Rusi imaju vlastite s vjetove u koje se mogu privremeno povla?iti. Francuska nema kuda, jer njezina te k a egzistencija ovisi o rje enju europskog problema...13 Monnet je ponovno raz vijao svoju viziju Europe koja bi mogla posti?i trajni mir sa mo ako bude organi zirana pod nadnacionalnom vla ?u dovoljno jakom da prevlada nad fr akciona kim i mpulsima nacionalnog suvereniteta. To bi okupilo dr ave ?lanice u 'jedins tvenu ekonomsku jedinicu' temeljenu na spajanju 'klju?nih industrija potrebnih z a nacionalnu obranu', poput industrije ugljena i ?elika. To bi tako?er bila Euro pa u k ojoj on nije zami ljao da Velika Britanija bude izravno uklju?ena ni ta v i e od Amerike ili Rusij e. 14 Festung Europa Europa je u ljeto 1942. politi?ki bila ujedinjenija nego ikad. Od norve kog Nordkapp a do Manija na jugu Gr?ke, od ribarskih luka Britta-nyja do snje nih vrhova Kavkaza ?e tiri tisu?e kilometara na istok, pod jednim politi?kim sustavom na lo se najve?e podru?je do tada. Ali unutar Hitlerove 'tvr?ave Europe' tri razli?ite skupine ljudi ve? su rasp ravlj ale o vrijednosti 'ujedinjene Europe' koja bi mogla nastati nakon rata. Sva ka j e skupina to ?inila iz svoga razloga. Hitler je razgovor o poslijeratnom jedinst vu Europe smatrao 'neprimjerenom trivi jalno ?u'. Mrzio je rani pokret europskog jedinstva, prezirao Briand-Stresemanovu po litiku zbli avanja i odbacivao Coude nho-vea kao 'sva?ije kopile'.15 Zabranio je jezi k esperanto i udruge 'europskog jedinstva ?im je ugrabio priliku. Hijerarhijski ni e u nacisti?kom poretku bilo je onih koji su ratne godine proveli u smi ljanju planova za oblik ujedinjenja kojemu bi se Europa mogla nadati nakon ra ta. Jedan od njih bio je vode?i nacist i?ki ekonomist Werner Daitz. On je osnovao Dru t vo za europsko ekonomsko planir

anje i makroekonomiju (Grossraumwirtschaft) i izd ao knjigu Sto Novi poredak u E uropi donosi europskim narodima. Bio je i jedan od mnogih ideologa toga vremena koji su napali 'demodirane' narode nacionalnog suv ereniteta i nacionalne dr ave . Daitz je 1938. izjavio da ideja dr ave proizlazi iz britanske politi?ke teorij e i Fr ancuske revolucije. Smatrao je da je nacija mala i sebi?na u usporedbi s 'velikim zajedni?kim naporom' kakvom je smatrao Europu. 'Zajedni?ki interesi Eur ope preuzimaj u prednost nad sebi?nim interesima nacija', tvrdio je.16 Drugi ent uzijast europskog jedinstva bio je Hitlerov ministar vanjskih poslova J oachim v on Ribbentrop. Krajem 1942. predvodio je Odbor za obnovu Europe, daju?i br ojnim akademicima i politi?arima slobodne ruke da naprave razli?ite scenarije za bud u?i razvoj Europe. U o ujku 1943. predlo io je da se svi efovi okupiranih dr ava , uklju?uj Francovu panjolsku, pozovu na potpisivanje instrumenta kojim bi se os novala 'Eur opska konfederacija'.17 Ali Von Ribbentrop nije predstavljao slu ben o nacisti?ko raz mi ljanje. Hitlerov odbojni odgon 13 Fontaine, Pascal (ed.) (19 88), Jean Monnet: A Grand Design fer Europe. 14 Fransen, op. cit. Fransen je tem eljito pro?itao Monnetove papire u Lucernu i zapisao da je upravo u to vrijeme M onnet prvi put stavio na papir svoju ideju o stvaranju 'Europske dr15 Burleigh, Michael (2000), Europeans' 16 Laughland, op. cit. The Third Reich - A New Histor j. Vidi 'Europe for the 34 VELIKA OBMANA vor bio je dekret koji je nalagao da 'p laniranje, priprema i provo?enje demonstrac ija europske ili me?unarodne naravi. .. mora prestati'.18 Tre?i nacisti?ki du nosnik koji je podr avao europsko jedin stvo bio je Hitlerov ministar financija Walther Funk. Poput Daitza, on je dr ao da 'zajedni?ki interesi' moraju i mati prednost nad partikularnim interesima. 'M ora postojati spremnost da se poje dina?ni interesi u odre?enim slu?ajevima podr ede interesima europske zajednice', tvrdi o je. Bio je zadu en za planiranje obn ove poslijeratne ekonomije u okviru 'Novog e uropskog poretka' i nove svjetske e konomije. U toj je funkciji predsjedavao odbo rom ?ija je serija eseja izlazila sve do sije?nja 1945. U njima je predstavljena ide ja o Europskoj ekonomskoj zaj ednici (Europaische Wirtschaftgmeinschaft), isklju?iv o pod njema?kim vodstvom i uz prijedlog o zajedni?koj valuti.19 Funkov prijedlog objavljen je irom okupira nih dr ava kako bi narode uvjerio da bi i m suradnja s Njema?kom u budu?nosti mo gla donijeti ekonomsku korist. Nije, me?utim, bi lo dokaza o bilo kakvom sustavn om poku aju da se to obe?anje provede u praksi. tovi e, bilo koji poku aj da se Europi nametne jedinstvena valuta donio bi Njema?koj ozbiljn e probleme. Okupirane zemlje snosile su tro kove svoje okupacije: u slu?aju Fran cusk e, dvadeset milijuna Reichsmaraka dnevno. Povrat novca obra?unavao se po bi tno dev alviranom te?aju, pove?avaju?i dug do takvih razmjera da je 42 posto uku pne strane pom o?i njema?koj poslijeratnoj ekonomiji na kraju dolazilo iz Francu ske.20 Jedinstvena valuta ozbiljno bi potkopala taj unosni aran man. Kakva god b ila retorika nekih njegovih sljedbenika, Hitler nije imao nikakvu nam jeru preda ti kontrolu. Kako je rekao Gobbels: 'Jedino ispravno i pravedno je da definitivn o preuzmemo vodstvo nad Europom u svoje ruke... njema?ki narod... zaprav o je os vojio hegemoniju nad Europom i ima moralno pravo na nju.'21 Ipak, kako su se Nij emci suo18 Citirano kod Stirk, Peter M.R. (1996), A Historj ofEuropean Integmtio n Sinc e 1914. 19 Upravo je upotreba ovog izraza potaknula neke euroskepti?ne pi sce da utvrde i zravnu paralelu izme?u Funkove 'europske ekonomske zajednice' i 'Europske ekonomsk e zajed-nice'osnovane 1957. Ali to se temelji na napreciznoj terminologiji. Funk ova rije? Gemein-schaft upotrijebljena je za opis zajednice kojoj je smisao 'zajed ni?ka pripadnost', dijeljenje vrijednosti, odanost i mo d a bratstvo. To podrobno obj a njava to su nacisti imali na umu okupljaju?i arijs ke narode u germansko carstvo, s vanjskim podru?jima pretvorenima u vazalski ser vis. Kasnija 'Europska ekonomska za jednica' nije bila toliko Gemeinschaft kolik o Gesellschaft, dru tvo jednakih, teme ljeno na jednom okviru pravila koja kontr oliraju njihove konkurentske interese. 20 Burleigh, op.cit. NACISTI KA SLIJEPA ULIC A: 1933-1945 35 ?avali s ?injenicom da moraju financirati produljeni rat, Gobbel s je priznao da bi r etorika 'europejstva' mogla biti korisna za propagandne svr he. U svom je dnevnik u 12. travnja 1943. zapisao: 'Zanimljivo je da se klonimo fraze 'europska suradn ja' kao to se vrag kloni svete vodice. Ne razumijem za to . Tako o?it politi?ki i propag andni slogan morao bi zaista postati op?a tema ja

vne rasprave u Europi. Umjesto to ga, mi ga izbjegavamo gdje god je mogu?e.'22 P rema njegovoj zamisli, cilj je bio stvoriti osje?aj 'europskog identiteta' kako b i 'Europljani' osvijestili svoju kolektivnu razli?itost od stranih kultura s k ojim a su ratovali: britanske, ameri?ke i prije svih Sta-ljinova Sovjetskog Save za. Sto se ratna sre?a vi e mijenjala, ta je tema postajala istaknutija, predsta vljaju?i Njem a?ku kao za titnika 'europske' kulture od barbara s istoka. Ali ta kvo nagla eno odu evlj enje 'europskim idealom' bilo je samo sredstvo da se okup irane dr ave ohrabri da ' dobrovoljno predaju' svoje mladi?e Waffen-SS-u te da s e njihove ekonomije pokrenu protiv bolj evi?kih armija u ne?emu to se sve vi e p retvaralo u 'europski oslobodila?ki ra '.23 Propaganda je imala u?inka. U lipnju 1944. vi ijevski dr avni tajnik Fernand de Brinon je potvrdio: 'Pomo?i ?emo Nje ma?koj na svakoj boji nici i na svaki na?in kako bismo sa?uva i Zapad, njegovo p rosvjetiteljstvo, njegovu kulturu, njegove tradicije.'24 Treba re?i da je ta izj ava do la od ?ovjeka koji je prije rata bi poznat kao 'varalica s neuta ivom lju bavlju prema novcu', koji je 1944., kad su saveznici napali Franc usku pobjegao u Njema?ku sa ?etiri milijuna franaka u gotovini i zna?ajnom koli?inom nak ita.2 5 Francuzi su ga ubili po?etkom 1947. godine.26 Unato? tome, na kraju se 50 tisu ?a ljudi iz svih dijelova okupirane Europe borilo na Isto?nom frontu pod zastavo m Waffen-S S-a iako nisu bili Nijemci. Mnogi su vjerovali da brane 'Europu', a n e da samo s lu e interesima Njema?ke.27 Fa isti i kolaboracionisti Unato? sklono sti nekih poslijeratnih pisaca da naciste i njihove razne saveznike ir om Europe pod dominacijom Osovine smatraju homoge22 Op. cit. 23 Burleigh, op. cit. 24 Alg azv, J. (1984), La Tentation Neo-fasciste En France 1944-45, 25 Werth, Alexander (1957), France 1940-1955. 26 Novic, Peter (1968), Resistence Versus Vichy. 11 R ,,rl 36 VELIKA OBMANA nim entitetom, mnoge odvojene skupine imale su svoje vlastite razl i?ite ideologije i ambicije. Kada se preleti njihova retorika na temu europskog jedinstva, ipak se isti?u dvije stalne teme. Prva je elja da se proglasi kraj na cionalne dr ave te da se ona ugradi u iri europski identitet; druga je osje?aj d a bi 'nova Europa u nast ajanju mogla povratiti svoje staro samopouzdanje i natj ecati se s bilo kojom svj etskom silom. Mussolinijev ministar obrazovanja Giusep pe Bottai pisao je, primjerice, 1943. da je nacionalizam 'oko talo politi?ko na? elo koje je odslu ilo svoje... ono je ko?nica op?em napretku civilizacije.28 Tal ijanski ministar financija Alberto de Stefani napisa o je: 'Narodnosti ne tvore ?vrstu osnovu za planirani novi poredak... samo je jedn a nada u mir, kroz proce s koji s jedne strane po tuje neotu?ivo, temeljno naslijede svakog naroda, ali g a s druge strane ubla ava i podre?uje politici kontinenta. .. Eu ropska unija ne mo e biti podlo na promjenama unutarnje politike karakteristi?nima za liberalne re ime.'29 Stephanijevo spominjanje 'liberalnih re ima' zapravo je bila ifra za Veliku Britani ju i Ameriku. Tako je on jednostavno potvrdio op?u liniju fa ist i?ke propagande preru en e u 'europsku' odje?u. To je jo o?itije u stavovima dru gog fa isti?kog protivnika naciona lne dr ave, Camilla Pellizzija, urednika ?aso pisa Civilta Fascista. On je vjerovao d a ?e fa isti?ko na?elo prevladati 'parti kularizam' europskih nacionalnih dr ava i napisao je: 'Osovina jest, ili bi mogl a biti, prvi kona?ni korak prema nadvladavanju.... toga tipi?no europskog fenome na koji zovemo nacijom s njenim neizbje nim, moglo bi s re?i f iziolo ki pripadn im nacionalizmom... Ne mo e se 'stvoriti Europa' bez naroda ili pro tiv njih: mo ramo je stvoriti od razli?itih naroda, dok podre?ujemo nacionalni partik ulariza m onoliko koliko bi moglo biti nu no. 30 U okupiranim dr avama, mnogi politi?ari i intelektualci koji su od 20-tih godina zag ovarali europsko jedinstvo sada su bili uvjereni da je na?in da ga postignu suradn ja s nacistima. Tako je jedan o d vode?ih kolaboracionista u vi ijevskoj Francuskoj J acques Benoist-Mechin, dr avni tajnik za francusko-njema?ke odnose od lipnja 1941. d o rujna 1942, izjavio da francuska politika kolaboracionizma zahtijeva 'napu tanje starih iluzija. On a bi se mogla pridru iti novoj Europi, tvrdio je, 28 Citirano kod Laughland, op. cit. 29 Op. cit. NACISTI KA SLIJEPA ULICA: 1933-1945 37 'samo kada napusti sve ras padaju?e oblike nacionalizma - koji je u stvarnosti bio samo anakroni partikular izam - i kada ?asno zauzme svoje mjesto u europskoj zajedn ici .' Sli?no tome, d rugi zagri eni vi ijevac, pisac i filozof Pierre Drieu La Rochelle koji je od po

?etka 20-tih sna no podr avao europsko jedinstvo, priklonio se fa isti?koj stvar i. Tvrdio je da je to 'jedini na?in da se Europa obrani sama od sebe i drugih lj udsk ih skupina.' Prije nego je nakon oslobo?enja Francuske po?inio samoubojstvo , ipak je napisao: 'Mo da je sve ovo samo puno bacanja pra ine u o?i: istina bi mogla biti da s e bojim da ?e me maltretirati policija.'31 U Belgiji je valonski kolaboracionist i voda fa isti?kog monarhisti?kog reksisti?kog pok reta Leon De grelle vidio svoju zemlju kao dio ponovno stvorene Burgundije ('sred i njeg kral jevstva' izme?u Francuske i Njema?ke) i velikog partnera Tre?eg Reicha. Ipak, nj egov izvorni predratni kredo bio je ultranacionalisti?ki i tek je 1939. postao f a isti?ki. Pod nacisti?kom okupacijom, njegova vrsta fa izma pretvorila se u bes ramni k olaboracionizam, promoviraju?i paneuropsku viziju Novog poretka.32 Drugi reksisti?ki vo?a Pierre Daye napisao je 1942. raspravu Europa za Europljane u k ojoj nacisti?ku Europu ne vidi kao politi?ki entitet sam po sebi ve? kao bastion za obranu od komuni zma i vanjske politike razdora koju je vodila Velike Britan ije. Norve ki kolaboracionisti?ki lider Vidkun Quisling tvrdio je da bi samo uje dinjena E uropa bila jaka i mirna: 'Moramo stvoriti Europu koja ne rasipa svoju krv i snag u u unutarnjim sukobima ve? stvara ?vrsto jedinstvo. Ona ?e tako post ati bogatija, sna n ija i civiliziranija i vratit ?e svoje staro mjesto u svijet u.' Quisling je pri eljk ivao pangermansku federaciju s federalnom zastavom i Fiihrerom kao predsjednikom .33 Ipak, ni ta u toj poplavi retorike nije pru ilo bilo kakav prakti?an model za vrstu po liti?kog ujedinjenja do kojega je trebalo do?i nakon rata. Prema rij e?ima jednog povje sni?ara: 'Takve paneuropske iluzije aktivno su poticali sami nacisti. Jasno je da ve?inu iz java Tre?eg Reicha o paneuropejstvu koje su nacis ti irili po okupiranim teritorijim a treba odbaciti kao cini?nu propagandu sra?u natu da bi se ohrabrivalo ako ne aktivn u suradnju, onda pasivno podre?ivanje no vih vazala. Ni Hitler 31 Werth, op. cit. 32 Griffin, Roger (1993), 'Europe for t he Europeans: Fascist Myths of the New Order 1922-1992', Izvje taj (Br. 1.) Cent ra za istra ivanja dru tvenih znanosti (Oxfor d, oksfordsko sveu?ili te Brookes) 38 VELIKA OBMANA ni mnogi od njegovih ?elnika poput Gobbelsa, nisu imali nikakv u namjeru kompromiti rati apsolutnu njema?ku hegemoniju kroz stvaranje europske konfederacije, "sekunda rne" ili bilo kakve druge.'34 Dakle, pravi cilj kolabora cionista bio je uzverati se na kola europske vladaju?e s ile u nadi da ?e im bit i udijeljen dio plijena. U toj retorici nije bilo ni?ega to bi se moglo preliti u pokret za europsku integraciju kakav se trebao razviti u pos lijeratnim godina ma. Nacisti?ko razmi ljanje bila je ideolo ka slijepa ulica. Prakti?ne korake pr ema ostvarenju sna 'Sjedinjenih Europskih Dr ava nadahnuli su isti oni lj udi ko ji su se tijekom rata smatrali zakletim nacisti?kim neprijateljima. Neke od tih ideja pote?i ?e iz same okupirane Europe i to od onih koji su ratne godine prove li u najotvorenijem neslaganju sa svime za to su se zalagali nacizam i fa izam. Otpor Izvan stiska nacista i njihovih saveznika, meduratni snovi o europskom je dinstvu nisu umirali. Povukli su se u podzemlje. U svakoj okupiranoj dr avi nast ali su po kreti otpora. Ako je taj pokret kao cjelina imao ikakvu ujedinjavaju?u filozofiju, onda je to bila odlu?nost da se u poslijeratnoj obnovi Europe tra i novi po?etak. Za to je bila klju?na ideja o ujedinjenoj Europi. Isto kao predra tni 'paneuropejci' ( i nacisti kad im je to odgovaralo), smatrali su nacionaliza m i nacionalni ponos odgovornima za ranije europske ratove. Prevladavaju?i etos podr avao je stvaranje no vih struktura za prevladavanje povijesnih granica. Sku pine otpora u ehoslova?koj, Francuskoj, Italiji i Nizozemskoj, Poljskoj, Jugosla v iji pa ?ak i samoj Njema?koj to su vrlo otvoreno objavile puno prije kraja rata. No najgorljiviji prista e europskog jedinstva bili su talijanski komunisti, src e ant ifa isti?kog pokreta. U tom je smislu najve?a figura koja ?e se pojaviti t ijekom ratnih godina, a koja ?e na kraju dati vrlo zna?ajan doprinos razvoju Eur opske unije, bio Talijan Altiero Spi nelli. Ro?en 1907., priklju?io se komunisti ma kao 17-godi njak i aktivno se suprotstav ljao Mussolinijevu fa izmu. Godine 1 928. uhi?en je i zatvoren. Proveo je 12 godina u pritvoru prije nego je kona?no poslan u kaznionicu na sredozemnom otoku Ventotene , 30 milja zapadno od Napulja . Dok je bio u zatvoru, raskinuo je s komunizmom i prihvatio ideju europskog jed instva. Godine NACISTI KA SLIJEPA ULICA: 1933-1945 39 1941. sastavio je tekst koji

?e kasnije postati poznat kao Manifest s Vento-tenea, pod naslovom Prema slobodn oj i ujedinjenoj Europi?'' To ?e postati jedan od temel jnih dokumenata europsko g federalisti?kog pokreta. Spinellijev tekst otvarao je poznatu temu stvaranja ' federalne' Europe, ali ovog a puta pod uvjetima iskori tavanja op?eg kaosa na ko ntinentu, koji ?e prema njegovim p redvi?anjima neizbje no nastati kad zavr i ra t. Kao i mnogi drugi, Spinelli je pri eljki vao 'kona?no ukidanje podjele Europe na nacionalne, suverene dr ave.' Da bi to ostva rio, pozvao je svoje sljedbenik e da dignu revoluciju. Dosljedno svojoj politi?koj ideologiji tvrdio je da 'euro pska revolucija mora biti socijalisti?ka: to jest, nj en cilj mora biti emancipa cija radni?ke klase i stvaranje humanijih uvjeta za nju. ' Spinelli je bio tajno vit o strukturama svoje 'europske federacije', ali je defin itivno imao na umu svemo?nu, nadnacionalnu vlast. Predvi?ao je njen razvoj u 'Sj edin jene Europske Dr ave' s vlastitim ustavom i oru anim snagama. Ona bi imala ovlasti k oje bi osiguravale da se 'odluke o odr avanju zajedni?kog poretka izvr avaju u pojedin im federalnim dr avama. U svojoj pompoznoj prozi tvrdio je da b i takva dr ava odr ala toliko samostalnosti koliko bi joj trebalo za 'plasti?no oblikovanje i razvoj poli ti?kog ivota prema pojedina?nim osobinama razli?itih n aroda. Njegovi pogledi na ulogu d emokracije bili su vrlo jasni: 'Za revoluciona rnih vremena kad se institucijama ne upravlja ve? se one stvaraju', inzistirao j e, 'demokratske procedure do ivljavaju gorki poraz.' Za model prema kojemu je tr ebala funkcionirati Spinellijeva 'Europska federacija ne treba gledati dalje od ovog pasusa Manifesta s Ven-totenea: 'Tijekom revolucionarne krize ovaj pokret i mat ?e zadatak organizirati i voditi pr ogresivne snage koriste?i sva narodna ti jela koja spontano nastanu, uzavrele lonce u kojima se revolucionarne mase mije aju ne zbog plebiscita ve? ?ekaju?i da budu vodene . To svoju viziju i sigurnost u ono to se mora napraviti crpi iz spoznaje da predst avlja najdublje potrebe m odernog dru tva, a ne iz nekog prethodnog priznanja jo nep ostoje?om narodnom vo ljom. Tako se stvaraju osnovne linije vodilje novog poretka, prve dru tvene disc ipline usmjerene prema neobli-kovanim masama. Diktaturom revolu cionarne partije stvorit ?e se nova Dr ava, i oko te Dr ave izrast ?e nova, istinska dem okracij a.'36 35 Jenkins, Lindsav (1996), Godfather OfThe European Union -Altiero Spinel li. 36 Odsjek povijesti lajdenskog sveu?ili ta, studij Povijesti europskih integ racija , www.leidenuniv. /,,-. 40 VELIKA OBMANA Drugim rije?ima, 'narod' ne treba biti uklju?en u stvaranje nove dr ave. Narodni prist anak tra it ?e se tek kad p rojekt bude gotov. U tom trenutku njihov 'krunski san' bi lo bi sazivanje 'ustav ne skup tine' koja ?e 'odlu?iti o ustavu koji ele.' Sastavljanje ustava bio bi k ona?ni ?in nastajanja 'Sjedinjenih Europskih Dr ava. Tek tada, u okviru novonast ale dr ave, 'demokraciji' ?e biti dopu teno da se nastavi. U lipnju 1941. Spinel lijev je manifesto prokrijum?aren na kopno. Njegovu ideju usv ojit ?e cijeli tal ijanski pokret, tada pod dominacijom komunista. Time je poruka p roslije?ena sku pinama u drugim dr avama, poti?u?i seriju sastanaka u neutralnoj vicarskoj koji su kulminirali velikom konferencijom u Zenevi u srpnju 1944. Na konferenci ju su do li aktivisti iz Danske, Francuske, Italije, Norve ke i Nizozemske, Poljske, eh oslova?ke i Jugoslavije. Do ao je i predsjednik tajne protunacis-ti?ke grupe iz Njem a?ke. Na enevskoj konferenciji kolektivni pokreti otpora donijeli su deklar aciju u kojo j tvrde da ?e njihova ratna borba njihovim zemljama donijeti 'pravo da sudjeluju u obnovi Europe ravnopravno s ostalim pobjedni?kim silama.' U tim zemljama, objavil i su, ' ivot naroda koje predstavljaju mora se zasnivati na po tivanju pojedinca, si gurnosti, socijalnoj pravdi, potpunoj upotrebi ekonomskih resursa za dobrobit cj eline i na samostalnom razvoju nacionalnog ivota.'37 Kon ferencija je smatrala da se ti ciljevi 'ne mogu ostvariti ako se razli?ite dr av e svijeta ne dogovore da napuste dogmu apsolutnog suvereniteta dr ave i ujedine se u jedinstvenu federalnu organizaciju.' Ipak, uvode?i laganu notu stvarnosti, dekla racija nastavlja: 'Nedostatak jedinstva i kohezije koji jo postoji medu ra zli?itim dijelovima svijeta ne?e dopustiti da se odmah ostvari organizacija koja sve civili zacije ujedinjuje pod zajedni?kom federalnom vladom.' To je zna?ilo da u neposrednom poslijeratnom razdoblju 'europski problem mora dobiti izravno i radikalno rje enj e.'38 To 'izravno rje enje' bila bi Europska 'Federalna Unija . Samo bi tako njema?ki narod mogao sudjelovati u ivotu nove Europe, a da ne ugr

o ava druge. Kao i ranije, 'Unij a bi imala pisani ustav i nadnacionalnu vladu i zravno odgovornu narodima Europe. Ona bi kontrolirala svoju vojsku, a nacionalne vojske ne bi bile dopu tene. Imala bi i svoj sud s isklju?ivom jurisdikcijom na d ustavnim pitanjima i isklju?ivim prav om arbitra e u sporovima sredi nje vlast i i dr ava ?lanica. 37 Vaughan, Richard (1976), Post-war Integration in Europe E urope. IO TL:J ...,.._,.,........................... ............. ... NACISTI KA SLIJEPA ULICA: 1933-1945 41 Pro?i ?e jo 40 godina prije nego Spinelli da glavni doprinos oblikovanju Europske uni je kakva je na kraju nastala. Ali sve ideje na kojima se temeljila bile su u dek laraciji iz 1944., nastaloj iz dvije stranice koje je Spinelli na?r?kao u oto?kom zatv oru u vrijeme dok je Hitlerov 'tisu?ljetni Rei ch' izgledao kao neprikosnoveni gosp odar Europe. * * * Dva propala poku aja: 1945-1949 'Vi e nego ikada uvjereni smo da s pravom prop ovijedamo nu nost potpune Europske uni je. Ali... sramota je da je Europa morala ?ekati zapovijed s druge strane Atlantik a prije nego je shvatila u ?emu je nje na vlastita du nost i interes.' Dr. Henri Brugmans, predsjednik Europske unije f ederalista, kolovoz 1947. Kako se mo e vidjeti na Europa web stranici Europske k omisije i brojnim drugim pub likacijama, slu bena povijest Europske unije bez ra zlike po?inje s razdobljem neposr edno nakon Drugoga svjetskog rata. Verzija Eur opske komisije po?inje povijesnim go vorom Winstona Churchilla u Velikoj auli Sv eu?ili ta u Ziirichu 16. rujna 1946. Nako n to je do?arao uobi?ajeno sna nu slik u 'nevolje' u koju su Europu natjerale 'zastra uju?e nacionalisti?ke sva?e koje su izazvali teutonski narodi', britanski proslavljeni rat ni voda iznio je svoju viziju 'povratka jednostavne radosti i nade koje ivot ?ine v rijednim ivljenja za stotine milijuna stanovnika ovoga nesretnog i uni tenog kontin enta. Da bi se ostvarili mir i sloboda i okon?ali 'svi zlo?ini i ludosti pro losti', r ekao je , 'moramo izgraditi svojevrsne Sjedinjene Europske Dr ave.'1 Churchill ?e svoju poruku ponoviti u jo tri velika govora narednih godina: u London u 1947., u Haag u 1948. i u Strasbourgu 1949. godine. Pozivi na okupljanje koje j e u to vrijeme slao jedini europski dr avnik svjetskog utjecaja, bit ?e progla eni nad ahnu?em za poteze koji ?e na kraju dovesti do Europske unije. Kasnije ?e se tvrditi i d a je prema ChurchilDVA PROPALA POKU AJA: 1945-1949 43 lovoj elji Velika Britanij a u tom projektu trebala odigrati glavnu ulogu. No to j e u svakom je pogledu ut emeljeno na pogre nom tuma?enju ?injenica. Za po?etak, postoji bitna razlika izm e?u one vrste ujedinjene Europe koju je zami ljao Churchil i one koja se trebala po?eti stvarati 1950-tih. To je vrlo jasno iz njeg ova ciri kog govora o 'paneu ropskoj uniji' za koju se zalagao i onaj 'slavni franc uski domoljub i dr avnik Aristide Briand' te o 'velikom tijelu koje je nastalo u v elikim nadama nakon Pr voga svjetskog rata Ligi naroda. Churchill je zapravo cije lo vrijeme aludirao n a 'Sjedinjene Europske Dr ave' temeljene na savezu suverenih dr ava odnosno na i nternacionalisti?ki idealizam 1920-tih s kojim se povezuje Briand a, Stresemanna i Coudenhovea. Kako ?emo kasnije vidjeti, osniva?i dana nje Europske unije upra vo su tu vrstu 'me?uvlad instva smatrali svojom najve?om preprekom. tovi e, kad je njihov projekt kona?no pokren ut, njegov najodgovorniji ?ovjek otvoreno je od bacivao Churcillov tip 'ujedinjene Europe'. Monnet je bio uvjeren da se cilj mo e posti?i samo na bitno druk?iji na?in. Osim toga, Churchill je i u Ziirichu i k asnije bio vrlo jasan u obja njenju da 'uj edinjenu Europu' zami lja ukorijenjen u u 'partnerstvu Francuske i Njema?ke'. Nije bi lo ni govora o izravnom britansk om sudjelovanju. 'U cijelom ovom hitnom poslu', kako je rekao, 'Francuska i Njem a?ka moraju zajedno preuzeti vodstvo. Velika Brita nija, britanski Commonvvealth , mo?na Amerika i, vjerujem, sovjetska Rusija... mora ju biti prijatelji i pokro vitelji nove Europe i moraju tititi njeno pravo na ivot. ' Churchill je 1947. u londonskom Albert Hallu iznio svoju viziju 'hrama svjetskog mira koji bi po?ivao na '?etiri stupa': SAD-u, Sovjetskom Savezu i 'Sjedinjenim Eur opskim Dr avama te, potpuno odvojeno, 'britanskom carstvu i Commonwealthu'. To je, ironi?no, bila gotovo jedina stvar oko koje su se Churchill i Monnet slagali. Ak o 'Sjedinjene Europske Dr ave i budu osnovane, to ?e se dogoditi bez Velike Brit

anije . Ipak, temeljna zabluda o nastanku Europske unije potje?e iz mita da je n jena intel ektualna geneza po?ela u Drugom svjetskom ratu. Sve osnovne ideje iza pokreta za u jedinjenje Europe toga vremena zapravo su za?ete 1920-tih, prije H itlerova uspona, i to kao na?in da se sprije?i ponavljanje Prvoga svjetskog rata . Utoliko su ve? pora en e ve? u svom izvornom nastojanju. Jo va nije, do objave tih ideja nakon 1945. politi?ka ravnote a u Euroni i sviietu ve? se bila nrnmii enila do nenrenoznatliivosti. Zna?ai 44 VELIKA OBMANA glavnog problema koji je t rebalo rije iti, nacionalnog suparni tva Francuske i Njema?k e, izblijedio je pr ed novom i ve?om prijetnjom koju je Churchill opisao u svoj dru gom slavnom govo ru 1946. u Fultonu u Mis-souriju. Tamo je rekao da se od Szczeci na na Baltiku d o Trsta na Jadranu 'preko kontinenta spustila eljezna zavjesa'.2 N apori da se u novoj uniji zatome drevna europska neprijateljstva precizno su se, dakle, usmje ravali na rje avanje problema kojega vi e nije bilo. Zlatno doba me?uvladinstva Dok je svijet nakon bacanja prvih nuklearnih bombi na Japan u kolovozu 1945. ura njao u nesiguran mir, vladalo je op?e raspolo enje opreznog optimizma izra enog nadasv e u preporodu internacionalisti?kog idealizma. Poraz sila Osovine tra io je ve?u me?unar odnu suradnju nego ikad. Kako se vidi na slavnoj fotografiji iz velja?e te godine snimljenoj na Jalti, na kojoj Staljin sjedi kraj Winstona Chu rchila i umiru?eg pre dsjednika Roosevelta, svjetskom politi?kom scenom dominira la je 'Velika trojka SSS R-a, SAD-a i Velike Britanije s Commonv/ealthom - triju sila koje su imale vode?u ulogu u savezni?koj pobjedi.3 Kraj Drugoga svjetskog rata pokazat ?e se kao doga?aj koji je odnosima me?unarodne sur adnje dao puno v i e zamaha od Velikog rata 25 godina ranije. Upravo u tom razdoblj u osnovane su mnoge me?unarodne institucije koje su trebale stvoriti okvir za posl ijeratni s vijet. Najistaknutija su bili Ujedinjeni narodi, osnovani 1945. kao za mjena za Ligu naroda (koja je formalno raspu tena tek 1946.). Prva Op?a skup tina UN-a od r ana je u Londonu u sije?nju 1946. pod predsjedavanjem belgi jskog ministra van jskih poslova Paul-Henrija Spaaka. Na konferenciji Bretton Woo ds 1944. kao inst rumenti poslijeratne financijske i ekonomske obnove osnovani su Me?unarodni mo2 Iako je Churchillov govor u Fultonu 5. o ujka 1946. proslavio ovu frazu, izraz ' eljezna zavjesa' ve? je ranije upotrijebljen puno puta, medu ostalim u ?esto ob javlj ivanom ?lanku Josefa Gobbelsa u Dos Reich 25. velja?e 1945., u kojemu je u pozorio da bi njema?ka predaja dovela do sovjetske okupacije ve?eg dijela Reicha i isto?ne Europ e i podijelila kontinent ' eljeznom zavjesom enormnih dimenzija '. Sam Churchill u telegramu predsjednikuTruma-nu 4. lipnja 1945. napisao je: 'S dubokim neodobrava njem vidim... podizanje eljezne zavjese izme?u nas i svega n a istoku.' Druga fraza poslana je u optjecaj govorom u Fultonu gdje je Churchill zatra io nastavak 'poseb nog odnosa britanskog Commonvvealtha i carstva sa Sjed injenim Dr avama'. 3 Doprinos Velike Britanije i Commonvrealtha vidi se u ?injen ici da su do 1944. o ru ane snage Commonwealtha brojile 8,7 milijuna ljudi od ?e ga je Velika Britanija da la 4,5 milijuna. Za usporedbu, oru ane snage SAD-a ima le su 7,2 milijuna ljudi (Wi lliams, Neville (1967), DVA PROPALA POKU AJA: 19451949 45 netarni fond i Svjetska banka. U listopadu 1947. kroz UN je neizravno po tpisan O p?i sporazum o trgovini i tarifama (GATT), osmi ljen radi progresivne l iberalizacije svjetske trgovine. Sve te meduvladine strukture utemeljene su na s uradnji suverenih vlada. Kao i Li gi naroda prije njih, glavni su im pokreta? uz ?vrstu podr ku Britanaca bile Sjedinjen e Ameri?ke Dr ave, ovoga puta bez mogu? nosti povla?enja u izolacionizam. SAD su ?vrsto odl u?ile igrati sredi nju ulogu , to je simbolizirano ?injenicom da za razliku od Lige naro da, za sjedi te novi h Ujedinjenih naroda nije odabrana neutralna vicarska. Sjedi te j e postavljeno u srce New Yorka (gdje ?e zgradu Op?e skup tine na East Riveru osmisliti Le Corbusier, najve?i utopist medu arhitektima 1920-tih). Postojao je, naravno, razlog ja?i od svih zbog kojega su SAD smatrale kako je nemo gu?e ponoviti povla ?enje u 'sjajnu izolaciju' iz 1920-tih. Drugi svjetski rat donio je potpunu prom jenu ravnote e snaga. Na po?etku rata vode?e zapadne europske nacije, s a svojim posjedima rasutima po svim kontinentima, jo su uvijek politi?ki i vojno bi le s vjetske sile. No kako se rat bli io kraju, nad svijetom su se izdigle dvije no v e supersile SAD i SSSR: jedna ve? naoru ana nuklearnim oru jem, druga vrlo blizu tome . Te su dvije sile predstavljale dvije politi?ke ideologije u potencijalno

smrtono snom sukobu. To je postalo najo?itije na europskom kontinentu koji se, daleko od s redi ta svjetske politike, pretvarao u obi?nu arenu za puno ve?a nep rijateljstva. Ipak, jo se nije naziralo koliko ?e se Europa duboko podijeliti. N a po?etku je na mos kovskoj konferenciji 1944. dogovoreno da Crvena armija ve?i dio sredi nje i isto?ne Eu rope oslobodi od nacisti?ke okupacije i da to podru?j e nakon rata bude pod 'sovjetsk om sferom utjecaja'. Ali ?im su prestale borbe, nekoliko europskih prijeratnih dem okracija, Cehoslova?ka, Poljska, Ma?arska i R umunjska, ponovno su uspostavile demokr atske vi estrana?ke vlasti. Samo su u Bu garskoj politi?ke namjere komunista pod sjenom sovjetske okupacije bile o?itije. Jugoslavija je zavr ila pod jednopartijskom komun isti?kom vla ?u Josipa Broza Tita, tada jo Staljinova saveznika. Albanija je slijedila te primjere i aktivno podr avala poku aj komunista da preuzmu vlasti u Gr?koj, to je u gr?kom gra?ansk om ratu 1944-1945. jedva sprije?ila britanska vojna intervencija. Prvi zadatak s kojim se suo?io zapadni dio kontinenta i sve okupirane dr ave koje su oslobodil i zapadni saveznici, bilo je ponovno uspostavljanje neovisnih instituc ija i izg radnja tamo njih ekonomija. I tamo se u nnrpfkn riniln rla ima minera 7a r>nrimi 7am. nnarnr nnstniania velikih 46 VELIKA OBMANA komunisti?kih partija u Italiji i Francuskoj. One su bile stalni podsjetnik koliko bi se krhkima mogle pokazati ponovno ro?ene demokracije zapadne Europe ako ne usp ije ekonomski oporavak. Opt imizam se prvo o?itovao u povjerljivom dokumentu koji je britanskom Kabinetu u l jeto 1945. predao Arthur alter, tada Churchillov tajnik za vojvodstvo Lancaster u poslijeratnoj vladi. Njegov glavni cilj bio je izvijestiti o stanju ekonomija 'oslobo?ene Europe'. Salterovi zaklju?ci bili su iznena?uju?i. Nakon proputovanj a zapadnom Europom, izvijes tio je da je 'materijalno uni tenje puno manje, a ra spolo ivi resursi za obnovu puno ve?i nego se moglo predvidjeti.' Osim 'ograni?e nih podru?ja sukoba, uvidio je da su i francuska, nizozemska, belgijska pa ?ak i njema?ka industrijska infrastruktura osta le iznena?uju?e netaknute. Op?enito, zapadna Europa imala je dovoljno hrane, ugljena, luka i sirovina da zadovolji sv oje osnovne potrebe. Najozbiljnija prepreka opora vku bio je slom sustava distri bucije, posebno veliko o te?enje eljeznica. alter je ust vrdio da bi se to moglo prebroditi samo upotrebom vi ka vojnih kamiona. 'Sve to tre ba oslobo?enoj Euro pi,', zaklju?io je, 'je napor na podru?ju ljudske snage i sirovina, koji je male n u usporedbi s onim to je bilo potrebno za samu borbu.'4 Tek to je alter podnio svoj izvje taj Churchilu, podr ka bira?a njegovoj vladi po?ela je trmoglavo pad ati, zbog ?ega je u srpnju 1945. Churchill napustio Kabinet. Pobjeda laburista s najradikalnijim socijalisti?kim programom ikada iznesenim pred britans ke bira? e bila je ivi dokaz poslijeratnog idealisti?kog raspolo enja. Britancima je pre dstavljena vizija novoga i boljeg svijeta koji se mo e stvoriti me?unarodnom sur adnj om, a na doma?em planu jakim irenjem dr avnog vlasni tva i dr avne kontrole . Cilj tog pro grama bio je izgraditi 'bolje, po tenije i u?inkovitije dru tvo.' Mir je trebalo 'plan irati' isto kao pobjedu. Nova britanska vlada pod vodstvom Clementa Attleeja po?ela je radikalno restruktur iranje britanske ekonomije, vo dena vjerom u centralizirano planiranje i nacional izaciju. Bank ofEnglandi mnog e bazne industrije, uklju?uju?i industriju ugljena, ?elik a, eljeza, eljeznice i javni prijevoz, postale su dru tveno vlasni tvo. Jednako ambiciozan i vrlo sli? an program predstavljen je u Francuskoj. Za njega je bio zadu en Salterov stari prijatelj Monnet. Kao ?lan de Gaulleova Odbora nacionaln og oslobo?enja, 1943. j e imenovan 'povjerenikom za naoru anje, opskrbu i obnovu'.5 4 alter, The Slave O fThe Lamp. DVA PROPALA POKU AJA: 1945-1949 47 Kad je general de Gaulle 30. kolovoza 1944. osnovao francusku privremenu vlad u u netom oslobo?enom Parizu, Monnet je bio pun ideja kako obnoviti francusku ek onomi ju. Nakon Dana pobjede u svibnju 1945. shvatio je da ?e presudna biti fina ncijska pomo? iz Amerike. Zato se na nekoliko mjeseci vratio u Washington gdje j e u?inkovitim lo biranjem nagovorio ameri?ku vladu na pozajmicu od 550 milijuna dolara. Koristan sa veznik u tome bio mu je mladi va ingtonski odvjetnik George W. Bali, koji ?e kasnije postati jedan od Monnetovih najbli ih i najkorisnijih s uradnika.6 Naoru an tom pomo?i, Monnet se u studenome 1945. mogao vratiti u Fran cusku na ?elo nov oga Povjerenstva za plan osnovanog radi provedbe ?etverogodi n jeg programa obnove i modernizacije. Kao i u Velikoj Britaniji, 'Monnetov plan'

kako ga je zvao, temel jio se na dr avnom planiranju, kontroli i op?oj nacionali zaciji zapo?etoj na francusko j Centralnoj banci i eljeznici. Nakon to je de Gau lle u sije?nju 1946. odstupio s fu nkcije francuskog predsjednika, Monnet je pos tao vjerojatno najmo?niji ?ovjek u Fran cuskoj.7 Potpuno zaokupljene obnovom, vl ade zapadne Europe prve dvije godine nakon rata m alo su razgovarale o uspostavi 'europskog jedinstva'. Izuzetak je bio plan koji su dogovorile nizozemska vlada u egzilu, Belgija i Luksemburg, prema kojemu se t rebao uspostaviti Beneluks, z ajedni?ko carinsko podru?je triju dr ava. Ideju je nadahn uo Monettov poku aj us postave britansko-francuske unije 1940.8 i kona?no je potvr?ena 20. listopada 19 47. U te dvije godine vizija stvaranja 'Sjedinjenih Europskih Dr ava ipak je pro drla u novinske naslove i to iz dva neo?ekivana smjera. Jedan je bio govor u Zur ichu u r ujnu 1946. koji je odr ao Churchill, tada ve? biv i premijer, ali jo sk lon uzburkavanju me?unarodne scene. On je iznio zapanjuju?e neobi?an prijedlog: osnivanje 'Vije?a Europe '. Drugi, ne puno razli?it prijedlog, stigao je od SADa, dr ave koja ?e i sljede?ih nek oliko godina igrati klju?nu ulogu u zagovaranj u europskog politi?kog ujedinjenja. inj enica da je takvo to do lo od Amerike, dje lomi?no je bila rezultat me?uratnog idealizma u kojemu je skupina ameri?kih inte rnacionalista 1920. osnovala Vije?e za me?unarodne odnose (CFR). CFR je u razdob lju ameri?kog izolacionizma napredovao, to je bila neobi?na posljedica povla?enj a State Departmenta iz svjetskih pitanja. 6 Bali, George (1982), The Past Has An other Pattern. 7 Mihvard, A.S. (2002), The Rise and Fali Of A National Stmtegy. r>_____i_____ 48 VELIKA OBMANA Izolacionizam je doveo do ozbiljnog manjka kadrov a i CFR je po?eo krpati rupe seri jama dokumenata sa stavovima o glavnim dnevnim vanjskopoliti?kim temama. Obilato f inanciran od Rockefeller fondacije i indust rijskih korporacija, proveo je detalj na ispitivanja 'mehanizama za ekonomsko uj edinjenje Europe.' U taj je program uk lju?eno vi e od 120 utjecajnih osoba, aka demika, vode?ih poslovnih ljudi, politi?ara i d r avnih slu benika iz cijele Roo seveltove administracije. Odr ali su 362 sastanka i iz dali ?ak 682 dokumenta. N a tom je materijalu 1939. iznikao niz 'skupina za prou?avanje rata i mira' pa ka d je Coudenhove Kalergi stigao u New York bje e?i od Hi-tlera, CFR mu je omogu?i o da ra tne godine provede predaju?i 'Europsko ujedinjenje' na njujor kom sveu?i li tu. Europsko jedinstvo u Washingtonu je po?etkom rata aktivno zagovarao i Mon net. Osim to je dobio podr ku va nih pripadnika ameri?kog establishmenta Deana A chesona, Georgea Kennana i suca Felixa Frankfurtera, Monnet se nekoliko puta sas tao i sa samim p redsjednikom Rooseveltom. Kako se mir pribli avao, a Washington po?eo razmi ljati kako politi?ki i ekonomski obnov iti Europu, 'Europejci' su u spijevali uvjeriti etabliranu liberalnu struju da je rje enje europskih poslijer atnih problema svojevrsno politi?ko ujedinjenje. Postoja o je i va an uvjet za t o: da SAD ne podr ava daljnji europski kolonijalizam.9 Europa je morala nau?iti ivjeti u svojim granicama. To je postalo o?ito kad je 1946. jedan od CFR-ovih st udijskih timova pod vodstvom Davida Rockefellera i pravnika Charlesa M. Spofforda izdao dokument 'Obnova Eur ope' koji je kru io u cijeloj ameri?koj administra ciji. Nakon Coudenhoveova aktivnog lobiranja, senatori William FuUbright i Elbert D. Thomas u o ujku 1947. kroz oba su doma Kongresa progurali rezoluciju kojom je 'Kongres podupro stvaranje Sjedi n jenih Europskih Dr ava'. Da bi dobili javnu podr ku rezoluciji, ?lanovi CFR-a pokrenuli su intenzivnu medijsk u kampanju. Magazin Life, ?iji je izdava? Henry Lu?e bio jedan od vode?ih ?lanova CFR-a, 1 7. o ujka je objavio: 'Na a politika trebala bi biti pomaganje narodima Europe da se ujedine u federaciju kako su to na e savezne dr ave u?inile 1787.' Sumner Wells (CFR) iz Washington Posta, tada u vlasni tvu jo jednog ?lana CFR-a Eurgena Mevera, napisao je: 'Europa o?ajni?ki treba neki u?inkoviti oblik poli9 Izuzetak tom uvjetu bio je kredit koji je Mon net dogovorio za francusku obnovu 1946. DVA PROPALA POKU AJA: 1945-1949 49 ti?ke i ekonomske federacije'. Bostonski Christian Science Monitor, veliki prista a C FR-a, savjetovao je: 'SAD ?e Europi te ko nametnuti federaciju, ali mogla bi sav jet ovati... Mogla bi usmjeriti njene vode?e i vladaju?e politike prema izgradnj i zajedn i?kog gospodarstva kontinenta.' New York Times, najutjecajnije CFR-ovo glasilo, 18 . travnja objavio je uvodnik u kojemu pi e: 'Europa se mora federali zirati ili nes tati'; dok je St Louis Dispatch objavio da je to 'za Europu pitan

je udru iti se ili umrijeti.'10 Ameri?koj podr ci europskom ujedinjenju stvarni poticaj ipak je dal a sve lo ija me?unarodna klima koja ?e Sjedinjene Ameri?ke D r ave potpuno uvu?i u europsku renu. Marshallov plan: Prvi propali poku aj Okida ? ameri?kog zanimanja ponajprije je bio strah da komunisti ne preuzmu Italiju i Francusku, gdje su nakratko postali pojedina?no najve?e parlamentarne stranke. U ko rijenu njihova uspjeha bio je poreme?aj u gospodarstvu uzrokovan o trom zimo m 1946-1 947. koji je potkopao po?etni poslijeratni optimizam o mogu?em oporavku gospodarstav a zapadne Europe. Washington je po?ela mu?iti ozbiljna briga zbog komunisti?kih ambici ja u Europi. Ironi?no, prva dr ava koja je upala u stvarnu ekonomsku krizu bila je Velika Britani ja, prenapregnuta svojim jo uvijek golemi m vojnim anga manom i naporima koje su nje ni gra?ani izdr ali u est ratnih godi na. Ve?ina tih napora financirala se velikim ameri?k im kreditima pod ratnim pro gramom 'Lend-Lease' vrijednim 48,5 milijardi dolara. im je u kolovozu 1945. zavr i o rat s Japanom, ameri?ka vlada naglo je ukinula Lend-Le ase. Utjecaj te odluke na britansku ekonomiju John Mavnard Kevnes nazvao je 'fin ancijskim Dunkirkom'. Sam Key-nes, tada najugledniji ekonomist zapadnog svijeta, poslan je u Ameriku n a pregovore o zamjenskim sredstvima. U prosincu 1945. uspi o je osigurati kredit od 3,75 milijardi dolara od Amerike i jo 1,25 milijardi od Kanade. Ali uvjeti s u bili strogi, tra ilo se da se te?aj funte stavi u slobodan odn os prema dolaru , to je ozbiljno ugro avalo britanske posebne trgovinske odnose s ko lonijama u Commonvvealthu. Prve godine nakon rata britanska negativna trgovinska bilanca sk o?ila je na golemi h 298 milijuna funta (idu?e godine ponovno ?e narasti na 443 milijuna). Situacija je postala tako te ka da je te ledene zime 1946-1947. labur isti?ka vlada bila prisilje na izvoziti ugljen da bi sma10 Ta William P (]9891 ' Tlnireti Srares of Eurooe' u NeivAmericanu, 5 (8), 10. travnja 50 VELIKA OBMANA njila krizu platne bilance. Rezerve goriva u Velikoj Britaniji bile su istovreme no toliko niske da su elektrane morale drasti?no smanjivati broj proizvodnih sa ti ili se potpuno zatvarati. Tvornice koje su proizvodile za izvoz morale su pre sta ti raditi ili smanjiti proizvodnju. Za obi?ne gra?ane oskudica je postala te a nego u ratu, a nesta ica odje?e i hrane sada se pro irila i na kruh. Dok se f inancijska kriza pogor avala, vladin odbor je ve? u srpnju 1946. izvijestio da ? e tro kovi odr avanja britanske zone u Njema?koj u razdoblju 1946-1947. iznositi vi e od 80 milijuna funta,11 to si Velika Britanija nije mogla priu titi. Jedin o rje enje bilo je ekonomsko integriranje okupiranih zona. Britanske i ameri?ke vlasti ve? su b ile po?ele obnovu njema?ke samouprave na osnovi Ldndera, njema?k ih regionalnih jedinic a iz vremena Weimarske republike. Sada su se slo ili da b i britanske i ameri?ke zone trebalo spojiti i 1. sije?nja 1947. stvoriti takozvanu 'bizonu' u kojoj bi SAD s n osio tri ?etvrtine tro kova.12 Dodatno optere?ena tro kovima vojnog i politi?k og anga mana na isto?nom Sredozemlju, Velik a Britanija je 21. velja?e 1947. oba vijestila Washington da vi e ne?e mo?i davati financ ijsku pomo? gr?koj i tursko j vladi (koju je davala povrh zna?ajnog vojnog anga mana u Pa lestini, gdje je b ritanski mandat sada ozbiljno ugro avala kampanja idovskih nacion alista i teror isti?kih skupina za osnivanje dr ave Izrael). To je potaklo seriju kriznih sasta naka ?lanova Kongresa i du nosnika State Departmen ta. Njihov ishod bila je izja va Trumanova zamjenika dr avnog tajnika Deana Acheson a kojom je afirmirana kasn ije slavna 'teorija domina. Suo?en s mogu?no ?u da komunisti p reuzmu vlast u Gr ?koj i Turskoj, Acheson je objavio da je na kocki vi e od tih dr ava. Ako one pa dnu, komunizam bi se mogao pro iriti ju no na Iran pa mo da ?ak i u Indiju. urno je napravljen paket podr ke i Truman je u obra?anju zajedni?koj sjednici oba do ma Kongresa 12. o ujka 1947. zatra io odobrenje za 400 milijuna dolara vojne i g ospodar ske pomo?i Gr?koj i Turskoj. 'Politika SAD-a mora biti', rekao je, 'podr ka slobodnim narodima koji se opiru podjarmljivanju naoru anih manjina i vanjsk im pritiscima.' Time je ustanovio kasnije poznatu 'Trumanovu doktrinu' koja ?e n arednih 40 godina voditi ameri?ku diplomaciju. To je obilje ilo i po?etak ameri? ke hladnoratovske vanjske politike, u vrijeme kad je krhki detente zapadnih save znika i Sovjetskog Saveza 11 Otprilike dvije mlijarde funta prema vrijednosti 20 03. W// V/Z,, DVA PROPALA POKU AJA: 1945-1949 51 nao?igled propadao. Doga?aji iz 1947. obilje it ?e odlu?uju?i preokret u odnosima komunisti g 'istoka i nekomun

isti?kog 'zapada. Dok su lokalne komunisti?ke partije bilje ile zna?a jne izborn e rezultate u Rumunjskoj, Ma?arskoj i ehoslova?koj, postajala je jasna Stal jinova namjera da pretvori dr ave centralne Europe u sovjetski imperij. U listopad u j e var avska konferencija trebala osnovati 'Kominform' (Komunisti?ki informbiro), koji bi koordinirao aktivnosti svih europskih komunisti?kih partija. Takozvani pre govori 'Velike trojke' Amerike, Sovjetskog Saveza i Velike Britanije o budu? nosti Njema?ke, nisu vodili nigdje, i u prosincu 1947. nepovratno su propali zbo g sovjet skih zahtjeva da Njema?ka plati goleme od tete. Na takvoj podlozi Europ e, koja se ubrzano polarizirala izme?u komunista i zapadnih tabora, ameri?ki dr avni tajnik George Marshall organizirao je po?etkom 1947. ekipu d u nosnika pod vodstvom jednog od svojih najbli ih savjetnika, Georgea Kennana. Njego v zadatak bio je razraditi ambicioznu novu strategiju gospodarske podr ke za Europ u. Tri klju?ne figure koje je studija trebala spojiti bili su ?lanovi CFR-a Dean Ach e son, Will Clavton i George Kennan.13 Kennan i Clavton vodili su posebno duge ko nzultacije sa ?ovjekom sada zadu enim za francusku ekonomiju, svojim va ingtonsk im pri jateljem iz ratnih dana Jeanom Mon-netom.14 Iz njihovih zajedni?kih napor a proiza ao je Program europskog oporavka poznatiji kao 'Marshallov plan'. Dana 5. lipnja 1 947. u govoru na Sveu?ili tu Harvard najavio ga je sam Marshall. U t om je trenutku n ajva nije bilo izbje?i dojam da Amerika diktira europsku politi ku pa je Marshall pon udu pomo?i zavio u slijede?e izraze: 'Ve? je o?ito da prij e negoli ameri?ka vlada bude mogla nastaviti bilo kakav daljnji n apor da olak a situaciju i pomogne pokretanje europskog svijeta na putu oporavka, mora postoja ti dogovor izme?u europskih zemalja o zahtjevima koja ova situacija po stavlja i ulozi koju ?e same te dr ave preuzeti, kako bi bilo koja akcija koju ova v lada mo e poduzeti imala pravi u?inak. Za ovu vladu ne bi bilo zgodno ni prikladno d a se jednostrano prihvati osmi ljavanja programa koji bi gospodarski podigao Eu rop u na noge. To je posao Europljana. Mislim da inicijativa mora do?i iz Europe . Ulog a ove zemlje trebala bi se sastojati u prijateljskoj pomo?i u osmi ljanju europskog programa i kasnijoj podr ci tom programu u onoj mjeri u kojoj bi nam bilo prakti?no. Program treba biti zajedni?ki, dogovoren me?u brojnim, ako ne ve ? svim europskim naro dima.'15 13 Bundy, William P., www.foreignaffairs.org/gene rallnfolhistory.html 14 Brombergers, op. cit. 1 S imuni yv>/jrdi/illfniiviflf,ti nn nr/r//llinut trml/mrtrth/lll til/ln Utm ^,,^w 52 VELIKA OBMANA Kao odgovor na Marshallovo o?itovanje, 16 europskih nacija dogo vorilo je sudjelova nje na konferenciji u Parizu 12. srpnja 1947. radi osnivanja grupe poznate kao O dbor za europsku ekonomsku suradnju (Committee for European Economic Co-operatio n, CEEO). Predsjednik CEEC-a bio je britanski dr avni slu benik Oliver Franks, ali k lju?na figura bio je njegov potpredsjednik Jean Monne t. Monnetu su pomagali zamjen ik Robert Marjolin i biv i va ingtonski odvjetnik George Bali, koji je u kolovozu do a o u Pariz raditi za Monneta i savjetovati k ako CEEC-ovo vi?enje ekonomske pomo?i naj bolje predstaviti Washing-tonu.16 Rezu ltat njihova rada bio je izvje taj od 12. pr osinca u kojemu stoji da bi u 16 dr ava za pokrivanje razdoblja 1948-1951 trebalo 19,1 milijardi dolara. Sedam dana kasnije, nakon zatra ene pomo?i za Francusku, Ital iju i Austriju, predsjednik Truman u Kongres upu?uje svoj 'Prijedlog zakona o euro pskom oporavku' u kojemu za sljede?e ?etiri godine tra i 17 milijardi dolara. Marshallov plan op?enito se smatrao altruisti?kim potezom SAD-a kojim se osiroma enim zapadnim saveznicima htjelo pomo?i u trenutku potrebe. U pozadini su ipak bili sna n i trgovinski int eresi. Europa je predstavljala 'ogromno tr i te od nekoliko stotina milijuna oso ba' ?iji gubitak si Amerika nije mogla priu titi.17 Ekonomska podr ka Euro pi ta ko je predstavljala priliku za ameri?ke proizvo?a?e i trgovce koji su o?ajni?ki tra il kupce nakon to se splasnule ratne narud be. Poput ranijih Trumanovih pake ta za Gr?ku i Tursku, ponu?ena pomo? ni u kojem slu?aju nije bila isklju?ivo fin ancijska. Uklju?ivala je ito, strojeve i vozila proizvedena u Americi. Osim toga , ameri?ke tvrtke prepoznale su priliku da kupe vrijednu europsku imovinu za izu zetno niske cijene i taj je vid intervencije posebno uznemirio de Gaullea . Euro pska ekonomska slabost omogu?ila je ameri?koj vladi da vr i pritisak na europske vlade da usvoje 'liberalnije' trgovinske propise i time olak a put ameri?kom iz vozu . Jo zna?ajniji element Marshallova plana, bila je otpo?etka uklju?ena jaka

politi?ka kompo nenta. Unato? njegovom prividnom 'hands ofF pristupu, uvjeti ko ji su se nametali z emljama primateljicama bili su namjerno osmi ljeni kao promo cija federalne Europe, tvorevine koja je za State Department do tada postala Sve ti Gral. U jednom tren utku, ponajvi e zahvaljuju?i u?inkovitom lobiranju potpre dsjednika CEEC-a 16 Bali, op. cit. 17 Brugmans, dr Henri (1948), Fundamentals Of European Federalism, autor uvoda Lord Lavton. DVA PROPALA POKU AJA: 1945-1949 5 3 Monneta, SAD su postale naj e ?a integracionisti?ka snaga u poslijeratnoj Euro pi.18 im je Marshallov plan najavljen, s posebnim je uzbu?enjem pozdravljen u mnog im skup inama koje su od Churchillova govora u Zii-richu u rujnu 1946. propovije dale eur opsko politi?ko i ekonomsko ujedinjenje. U Velikoj Britaniji, Churchill je 14. svi bnja 1947. uAlbert Hallu inicirao svoj svestrana?ki Pokret ujedinjen e Europe, sa s vojim zetom, parlamentarnim zastupnikom Duncanom Sandvsom kao pre dsjednikom pokr eta i odborom koji je uklju?ivao dva ?lana laburisti?kog kabinet a te nekoliko budu?ih mi nistara u konzervativnoj vladi, medu njima i Macmillana . Churchill je ponovio sv oj poziv za 'Sjedinjene Europske Dr ave' kojima bi SAD , SSSR i Velika Britanija mo gle biti sponzori te zagovarao je ponovno uklju?iva nje Njema?ke u zapadni svijet. Sli?na udru enja osnovana su u Francuskoj i Njema ?koj. Europska unija federalista osno vana je pod predsjedanjem vode?eg nizozems kog socijalista i pacifista Dr. Henrija Brugmansa. Njen cilj bio je okupiti skup ine u Velikoj Britaniji, Belgiji, Francu skoj, Italiji, Luksemburgu, Nizozemskoj i vicarskoj pod okriljem novog Odbora za me?unarodnu koordinaciju Pokreta za uj edinjenje Europe. Kad je Marshall u lipnju najavio svoj plan, u zapadnoj Europi brzo je organizira na podr ka. Medu najaktivnijima u toj operaciji bilo je nekol iko osoba koje su jo u ratnom egzilu u Londonu odu evljeno podr avale ujedinjenj e. Medu njima su bili Paul van Zeeland, vi e puta imenovan belgijskim premijerom , i Joseph Retinger, poljski iseljenik koji je po?etkom 1947. osnovao Neovisnu l igu za ekonomsku suradnju (/-de pendent League for Economic Co-operation, ELEC). U o ujku 1947. ELEC-ovi vode na ?el u s Van Zeelandom ve? su se sastali u New Yor ku kako bi razgovarali o tje njim vezam a s SAD-om i uklju?ili se u promociju Ma rshallova plana. Memorandum kojim se podr av a Marshallov plan ELEC je odobrio 30. lipnja 1947. u Parizu i poslao ga svim eur opskim vladama. Drugi istaknuti zagovaratelj plana bio je Brugmans, koji je obr a?aju?i se konferenci ji svoje Unije u kolovozu 1947. nakon osvrta na Marshallov plan rekao: 'Vi e nego ikada uvjereni smo da s pravom propovijedamo nu nost pot pune Europske uni je. Ali... sramota je da je Europa morala ?ekati zapovijed s d ru18 Aldrich, Richard L. (2001), The Hidden Hand- Britain, America an Cold War S e cret Intel54 VELIKA OBMANA ge strane Atlantika prije nego je shvatila u ?emu j e njena vlastita du nost tntproc ') interes. U nekoliko mjeseci nakon to je odr an, Brugmanov govor kru io je medu 'europskim fede ralistima dopunjen spomenom t ri doga?aja iz 1947. koji su 'odredili me?unarodni ivot: Marshallova plana, slom a Konferencije Velike trojke i osnivanja "Kominforma". Citiraju?i Proudhonov sta v iz 1866. da je za 'okon?anje nepopravljive zloporabe suve reniteta vi e od sve ga potrebno 'razmontiranje suvereniteta, Brugmans je pozvao na uspostavu 'nadnac ionalnih' vlasti. One bi upravljale hidro-elektri?nom energijom s Alpa, europski m sustavom eljeznica i 'prvim nukleusom neovisne europske uprave za ugljen i te ku industriju'. Taj poziv odjekivao je u uvodu britanskog izdanja B urgmansova g ovora koji je priredio prijatelj Arthura altera Lord Lay-ton. On je n apisao da se 'cijela zapadna Europa zapravo mo e smatrati zajedni?kom, visoko me?uovis nom industrijskom jedinicom', glasno zagovaraju?i nadnacionalnu kontrolu. Unato? or ganiziranoj podr ci iz Europe i jakom lobiranju u Wa-shingtonu, ameri?ki Kong re s ostao je neprijateljski raspolo en prema Marshallovu prijedlogu. No vjetrulja se ponovno okrenula pod pritiskom doga?aja izvana. U velja?i 1948. 'pra ki udar' uspos tavio je potpunu vlast komunista nad Cehoslova?kom. Taj doga?aj imao je d uboke u?inke na cijeli zapadni svijet, daju?i potvrdu Achesonovoj 'teoriji domin a. Otpor Marsha llovu planu u Kongresu kona?no se sru io i 13. o ujka podr ao ga je Senat, a 2. travnja Predstavni?ki dom i to golemom ve?inom od 329 prema 74 g lasa. Unato? tome, Kongres je odbio ispisati bjanko ?ek. Pomo? je ograni?ena na 5,3 milijarde dolara za godinu dana, a na kraju godine se za daljnje financiranj e trebalo tra iti novo odobrenje. Prointegracionisti?ki lobisti na obje strane A

tlantika nau?ili su va nu lekciju: retor ika o za titi zapadne Europe od komunis ti?ke prijetnje vjerojatno je bila naju?inkovit iji na?in oblikovanja ameri?kog mi ljenja. John McClov koji ?e uskoro postati ameri?ki vis oki povjerenik za Nje ma?ku (kasnije predsjednik CFR-a od 1953. do 1970.) priznao j e: 'jedan od na?in a da se osigura zamije?enost nekog stava je da ga se iznese u kont ekstu otpora irenju komunizma.'20 Francuzi su tako?er uvidjeli velike prednosti kom unisti?ke prijetnje. Mendes-France ko19 Brugmans, op. cit. DVA PROPALA POKU AJA: 1945-194 9 55 mentirao je: 'Komunisti nam ?ine veliku uslugu. Budu?i da smo pred "komunis ti?kom prij etnjom", Amerikanci se stra no trude da nam pomognu. Moramo o?uvati taj nezamjenjivi komunisti?ki bauk'.21 Kao glavni instrument promocije svoje nov e politike prema europskoj integraciji Washington je odabrao novu organizaciju, osnovanu 16. travnja 1948. radi nadzora distribucije novca iz Marshallova plana. Bila je to Organizacija za europsku ek onomsku suradnju (Organisation of Europe n Economic Cooperation, OEEC). Francuska vlada se pod jakim Monnetovim utjecajem pobrinula dodati OEEC-u izvr no vije?e s na dnacionalnim ovlastima i stalnim ta jni tvom. Odani integracionist Paul-Henri Spaak , sada ponovno belgijski premije r, imenovan je glavnim direktorom. Tome se estoko usprotivio britanski ministar vanjskih poslova Ernest Bevin, uz podr ku vedske i vi carske koje su tako?er ima le ozbiljnih rezervi prema 'politi?koj' komponenti plana. OEEC je vlastitim napo rom ostao strogo meduvladina institucija pod kontrolom 'Vi je?a ministara' koje je odluke donosilo konsenzusom. Monnetova presuda nije mogla biti o trija: 'OEEC je ni ta: to je samo razvodnjeni britanski pristup Europi - razg ovor, konzulta cije, akcija samo ako postoji konsenzus. To nije na?in da se stvori Europa.'22 P rvi ozbiljan poku aj uspostave sveobuhvatne nadnacionalne europske org anizacije propao je. Vije?e Europe: Drugi propali poku aj Nakon sloma pregovora Velike trojke o budu?nosti Njema?ke, 1948. godine izgledalo je da se odnosi 'ist oka i 'zapada Europe pogor avaju iz mjeseca u mjesec. Manje od m jesec dana nako n pra kog udara, Velika Britanija, Francuska i tri zemlje 'Beneluxa ' u Bruxelle su su 17. o ujka potpisale sporazum o uzajamnoj obrani. Tri mjeseca ka snije, u lipnju, velike sile ?e zbog Berlina utonuti u svoju najozbiljniju krizu n akon r ata. Drugi va an doga?aj prije izbijanja krize zbio se u kampanji za europsko po liti?ko uje dinjenje. U o ujku 1948. Brugmans i njegova Europska unija federalis ta organiziral i su u Haagu veliki 'Europski kongres' kojim je na njihovo zadovo ljstvo predsjed avao Winston Chur-chill. Medu 800 prisutnih delegata bilo je i n ekoliko biv ih i b udu?ih premijera, uklju?uju?i Alcidea de Gasperija iz Italije , Roberta Schuma-na iz Fr ancuske i Harolda Macmillana iz Velike Britanije; 29 b iv ih 21 Galtier-Bossierer, J. (1950), Mon journal dans la grande pagaie (Pariz) , p. 187. Citirano kod: Werth, op. cit. 56 VELIKA OBMANA ministara vanjskih posl ova; ?ak i delegacija iz zapadne Njema?ke predvo?ena Konradom A denauerom koji ? e uskoro postati njen prvi kancelar.23 Preuzimaju?i Churchillov prijedlog iz Zur icha, Kongres je pozvao na stvaranje Vije?a Europe koje bi razradilo planove za politi?ko i ekonomsko ujedinjenje Europe. Kon gres je bio prevelik i preslabo or ganiziran da bi donio ijednu ?vrstu odluku o sas tavu takvoga Vije?a pa nije usv ojen nijedan slu beni prijedlog. Jedna stvar je ipak dogovorena: da se mora osno vati Europski pokret koji ?e na me?unarodnoj razini koord inirati razli?ite skup ine promotora ujedinjenja Europe, sa zadatkom da 'konkretnom prakti?nom akcijom u politi?koj i ekonomskoj sferi slomi nacionalni suverenitet.'24 Ta odluka neizr avno je pokrenula jednu od najzanimljivijih epizoda u povijesti p okreta europsk og ujedinjenja. Malo nakon Haa kog kongresa, dvojica najaktivnijih l obista za u jedinjenje, Josef Retinger i Churchillov zet Duncan Sandys, oti li su u Ameriku lobirati za podr ku svojoj kampanji za europsko ujedinjenje. Tamo su srel i dvij e klju?ne figure, Williama J. 'Divljeg Billa Donovana, osniva?a CIA-e 1947. i nj egova kolegu Allena Dullesa, koji ?e kasnije za mandata predsjednika Eisenhowera postati ef CIA-e (i ?iji je brat John Foster Dulles bio Eisenhowerov dr avni ta jnik) . Ta su se dvojica vrlo visoko pozicionirana pripadnika ameri?ke obavje ta jne zajedn ice nedavno pridru ila podr ci Coudenhoveovim namjerama da osnuje Odb or za slobodnu i ujedinjenu Europu. Ali rezultat sastanaka sa Sandvsom i Retinge rom bilo je gru bo odbacivanje Coudenhovea, uvjerenog da bi samo on trebao vodit i pokret ujedinj enja. Osnovana je nova organizacija, Ameri?ki odbor za ujedinje

nu Europu (ACUE). Otada nadalje, kako pokazuju novija akademska istra ivanja,25 ACUE je kori ten kao k anal za tajno financiranje CIA-e. Novac je za promoviranj e opsesije State Depart menta ujedinjenom Europom uve?avan doprinosima privatnih fondacija poput Fondacije Ford i Rockfeller Instituta, sve u 'liberalnoj uroti' kako ju je nazvao jedan p ovjesni?ar.26 U narednih nekoliko godina, financiranj e iz ACUE-a tajno je usmjereno na cijeli niz pojedinaca i organizacija koje su r adile na europ23 Horne, Macmillan 1894-1856, op. cit. 24 Boothby, Lord (1978), B oothby - Recollections OfA Rebel. 25 Cf. Joshua Paul sa Sveu?i ta Georgetown, Wa shington, kako je objavljeno u Daily Telegra-phu, 19. rujna 2000., I Richard Ald rich, The Hidden Hand, op. cit. 26 Vidi Coleman, Peter (1989), The Liberal Consp iracy: The Congress For Cultura l Freedom DVA PROPALA POKU AJA: 1945-1949 57 sko m ujedinjenju, od politi?ara poput Paul-Henrija Spaaka i sindikata do tako utje cajnih britanskih ?asopisa kakvi su bili The Economist Lorda Lavtona i intelektu al ni mjese?nik Encounter. Ipak, najve?i primatelj novca iz ACUE-a bi je Europsk i pokre t. Izme?u 1949. i 1960. gotovo se u potpunosti odr avao na ?etiri miliju na CIA-inih do lara, a ti su iznosi s polovice narasli na dvije tre?ine prihoda Pokreta.27 Dok su u Washingtonu tajno zapo?injali spomenuti pregovori, o?i svijeta u lipnju 194 8. naglo su se usredoto?ile na najozbiljniju me?unarodnu krizu od po?etka h ladnoga rat a. U sije?nju 1948. britanske i ameri?ke vlasti u Njema?koj ustvrdil e su da se zapadna Njema?ka mora po?eti kretati prema samostalnoj vlasti, za po? etak utemeljenoj na ekon omskom vije?u osnovanim u njihovoj bizoni i pod njema?k im vodstvom, sa drugom komoro m koja bi se sastojala od predstavnika Ldndera. Da bi se udovoljilo francuskim prigovorima takvom potezu, u Londonu je sazvana k o nferencija est dr ava na koju su do li predstavnici tri okupacijske sile i dr av a Bene luxa. Dana 7. lipnja dogovoren je prijedlog politi?kog razvoja zapadne Nj ema?ke na f ederalnom sustavu na na?elu Ldndera i s zajedni?kom valutom Deutschm arkom. Na inzist ira-nje Francuza, dogovoreno je i da se uspostavi Me?unarodna r urska vlast koja ?e k ontrolirati industrije ugljena i ?elika u Ruhru. Krizu je izazvala odluka tri savezni?ke sile da uvedu Deutschmarku u zapadni Berli n. U v rijeme prije Zida pristup razli?itim zonama nije bio ograni?en. U strahu da ?e s e nova valuta uskoro po?eti koristiti u cijelome gradu i svjesne da kontrola va lut e omogu?ava ekonomsku kontrolu,28 sovjetske vlasti postavile su blokade i od sjekle cestovni i eljezni?ki pristup trima zapadnim zonama. Katastrofu za miliju ne zapadn ih Berlinaca sprije?ili su zapadni saveznici koji su gotovo godinu dan a odr avali st anovni tvo grada na ivotu prevoze?i zrakom goleme koli?ine hrane, goriva i drugih vital nih roba u akciji koja ?e ostati upam?ena kao Berlinski z ra?ni most. Prva 'berlinska kriza' potvrdila je koliko je sovjetska prijetnja u srcu Europe postala ozbiljna i pokrenula je pregovore o sveobuhvatnom rje enju p itanja sigurno sti zapadne Europe. ak je i francuska vlada pri27 Novac iz ACUE-a k orisrio se i za niz drugih ciljeva u Europi, uklju?uju?i finan ciranje antikomun isti?kih stranaka. Godine 1948., primjerice, CIA je platila 10 mi lijuna za podr ku talijanskoj izbornoj kampanji Alcidea de Gasperija, ?vrstog zagovo rnika eur opskog ujedinjenja. Cilj tog zna?ajnog doprinosa bilo je izbjegavanje tal ijansk og gra?anskog rata u kojemu su komunisti mogli prevladati. 28 Tn ie Kilo lf>W-ji <] l^in cti 7iimmnrl;; ';rlincrwn uilufo' kr, n-, > -\\\ ., ._ . ^ .i......... _...... ,. ,u 58 VELIKA OBMANA znala da Sovjeti predstavljaju ve?u prijetnju oporavku ne go Njema?ka i poja?ala je pri tisak za ja?im ameri?kim uklju?ivanjem u obranu Eu rope. To ?e dovesti do utemeljenja Sje vernoatlantskog pakta u Washingtonu 4. tr avnja 1949. kojim su SAD, Kanada, Velik a Britanija, Francuska, Italija, zemlje Beneluxa i ?etiri druge zapadnoeuropske na cije (Norve ka, Danska, Portugal i Is land) stupile u ujedinjenu vojnu organizaciju za obranu nekomunisti?ke Europe. O rganizacija koja je proizi la iz toga, NATO (North Atlantic Treatv Organisation) sa sjedi tem u Bruxellesu, jam?it ?e mir Europi u tijekom sljede?ih 40 godina. Uspje no os nivanje NATO-a nadma ilo je svaki trijumf meduvladinstva: neovisne n acije sura?uju n a na?in koji ne umanjuje njihov suverenitet. Dok su trajali pre govori za NATO, aktivno su poduzimani i koraci za uspostavljan je Vije?a Europe, na to su dr ave bile pozvane s konferencije u Haagu. To je bio prvi put od 1920 -tih da je prijedlog razli?itih europskih federalisti?kih skupina preuze t na ra

zini vlada, kada su u sije?nju 1949. Francuska, Velika Britanija i zemlje B enel uxa zajedno s Danskom, Irskom, Italijom, Norve kom i vicarskom po?ele pregovore o obliku budu?eg Vije?a Europe. Ernest Bevin i britanska vlada bili su krajnje s kepti?ni prema njegovu op?em cilju p a su rasprave vodili Francuzi uz pomo? Euro pskog pokreta i diskretno pozadinsko oh rabrenje Monnetova starog prijatelja Dea na Achesona. I sam arki integracionist, A cheson je 7. sije?nja zamijenio Marsha lla na mjestu ameri?kog dr avnog tajnika. Velika Britanija poku avala je razvodn iti prijedloge zala u?i se za stalnu konferenciju mini stara vanjskih poslova. D a bi se ohrabrilo britansko sudjelovanje, koje Washingt on nije smatrao bitnim, postignut je sporazum. Vije?e ?e podijeliti svoju ulogu: jed an dio bit ?e Odbor ministara koji ?e se sastajati iza zatvorenih vrata, a drugi Sav jetodavna skup tina sastavljena uglavnom od ?lanova nacionalnih parlamenata koji ?e se sastaja ti javno. Statut Vije?a potpisan je 5. svibnja 1949. u Londonu. Potpisalo ga je deset vlada: Velika Britanija, Francuska, Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Itali ja, Irska, D anska, Norve ka i vedska. Istoga mjeseca formalno je osnovan Europski pokret. Nj ego vi predsjednici postali su Duncan Sandvs i Leon Jouhaux iz Francuske; Josef Reti nger imenovan je glavnim tajnikom. 29 29 CIA je Retingeru dala novac i za o snivanje organizacije poznate kao Bilderber g grupa, nazvane po nizozemskom hote lu u kojem se prvi put sastala u svibnju 195 4. Cilj te organizacije i danas je odr avanje redovitih sastanaka vode?ih politi?ara, poslovnih ljudi i pravnika DV A PROPALA POKU AJA: 1945-1949 59 Prva sjednica Vije?a po?ela je u Strasbourgu 10 . kolovoza 1949. Na njoj su bili vode?i politi?ari iz svih zemalja ?lanica, uklj u?uju?i ?elnike britanske i drugih vlada. Neupitn a zvijezda bio je pompozno do? ekani Churchill, koji je ushi?enoj gomili od 50 tisu?a l judi okupljenih na stra sbur kom glavnom trgu odr ao nezaboravni govor (rekao je svom kolegi delegatu Ha roldu Macmillanu kako se 'zabavljao bolje nego godinama i god inama').30 Prvi pr edsjednik Vije?a bio je Spaak, koji je nakon poraza na izborima samo tjedan dana prije prve sjednice dao ostavku na mjesto belgijskog premijera. Spaak je p reuz eo predsjedavanje serijom rasprava o daljnjem radu Vije?a na ujedinjenju,31 s je dne strane spreman promovirati ujedinjenje, ali s druge strane zabrinut da ne iz gubi dodir s Britancima. Uz izuzetak Richarda Mackava, laburisti?kog parlamentar nog zastupnika rodom iz Australije, nijedan britanski delegat nije zagovarao br i tanski ulazak u Federalnu Europu.32 Na drugoj sjednici 'federalisti' su pokren uli 'veliku ofenzivu' tra e?i uspostavu na dnacionalnih vlasti u 'klju?nim sekto rima obrane, ljudskih prava, ugljena, ?elika i energetike. Jasne podjele po?ele su se javljati tek u raspravama, uz uporno protiv ljenje ujedinjenju britanskih i skandinavskih delegata. Macmillan, tada jedan od delegata Konzervativne strank e, objasnio je da je britanski stav nadasve 'pitan je temperamenta, ve?e sklonos ti empirijskom radu na prakti?nim problemima nego posta vljanju 'op?ih na?ela' k oja se onda primjenjuju na prakti?na pitanja. Britanci su zauz eli stav da oni k oji ele i?i putem federalizma trebaju to u?initi, ali da ih oni nema ju namjeru slijediti. U tom trenutku Spaak po?inje nametati ideju 'male Europe' ko ja popri ma oblik obuhva?aju?i Francusku, Njema?ku, Italiju i zemlje Beneluxa.33 Do tre?e sjednice ujesen 1951,. kada su konzervativci naslijedili laburiste na vla sti, a Churchilla zamijenio Attlee, bilo je nade da bi nje* Medu onima koji su sudjelov ali na prvom sastanku kao gosti nizozemskog princa B ern-harda bili su vode?i eu ropski politi?ari, a iz SAD-a David Rockefeller iz CFR-a i George Bali. Mnogi od ?lanova Bilderberg grupe igrali su aktivnu ulogu u povijes ti europskog ujedinj enja u destelje?ima koja su uslijedila. Utjecaj Bilderberg gru pe postat ?e sred i te popularnih teorija zavjere, ali grupa kao takva nije igrala iz ravnu ulogu nigdje u integracijskom procesu koji je po?eo Monnetovim 'Schurnanovim planom' 1 950., ?etiri godine prije nego je sazvan prvi sastanak u Bilderbergu. 30 Horne, Alistair (1988), Macmillan 1894-1956. 31 Urwin, Derek W. (1995), The Community O f Europe-A History OfEuropean Integr ation Since 1945 (drugo izdanje). 32 Spaak, op. cit.. Vidi: Aldrich, op. cit.. Mackaveve aktivnosti obilato je f inancirao ACUE uz odobrenje CIA-e. 33 Soaak. od. cit.. dd. 211-212. ... 60 VELIKA OBMANA g ova stranka mogla postati vi e 'proeuropska. Ali kad su do li na vlast, konzerva tiv ci nisu pokazali ni ta ve?i entuzijazam prema ujedinjenju od svojih prethodn

ika. Vij esti je objavio Sir David Maxwell-Fyfe (koji ?e kasnije postati Lord Ki lmuir). Chu rchillova vlada bila je spremna dati prijateljsku podr ku pokretu za ujedinjenje E urope, ali nije bilo govora o tome da Velika Britanija zaigra ika kvu aktivnu ulo gu njemu. Spaak je kona?no zaklju?io da Vije?e nikada ne?e biti ni ta vi e od pri-?aonice i vatio da se 'moramo sna?i s britanskom podr kom ili bez nje ako elimo napredovati.' D ao je ostavku na mjesto predsjednika 11. prosi nca 1951., do tada ve? dijele?i Monnet ovo mi ljenje da Britanija ne?e razmatrat i pridru ivanje sve dok se ne stvori ujedinje na Europa.34 No ve? se poduzimao t re?i poku aj davanja Europi nadnacionalne vlasti i t aj je bio uspje an. 34 Spaak, ot. cit., dd. 219-220 I d. 225. * * * * * * 'Gotovo misti?na zamisao': 1950-1951 'Ne samo dio prikladne ma inerije. To je revolucionarna i gotovo mist i?na zamisao.' Harold Macmillan o Monnetovu 'Schumanovom planu'1 Tijekom kasnih 1940-tih jedan se ?ovjek vi e ili manje klonio neuspjelih poku aja uspo stavljan ja 'vlade za Europu'. Monnet je tada privodio kraju provedbu svoga ?etvero godi njeg plana 'modernizacije' Francuske. Ali, kako ?e se dva desetlje?a kasnije pri s jetiti u svojim memoarima, s rezigniranom je povu?eno ?u svjedo?io uzastopnim neuspjesim a OEEC-a i Vije?a Europe, potpuno siguran da nijedna od tih organizac ija ne?e nikada 'mo?i dati konkretan izraz europskom jedinstvu. Medu tim golemim grupacijama dr ava, zajedni?ki interes bio je previ e neraspoznatljiv, a zajedn i?ke discipline preslabe. Trebalo je po?eti s ne?im prakti?nijim i ambicioznijim . Nacionalni suverenitet trebalo je izazvati hrabrije i na u em podru?ju.'2 Ako je Monnet bio siguran da je za eljeni cilj trebalo napraviti ne to puno 'prakti? n ije i ambicioznije', doga?aji kasnog prolje?a 1950. spleli su se upravo tu pri godu k oju je tra io. Tijekom 1949. zapadna Njema?ka kona?no je uspostavila svoj u vlast pod kancelarskim v odstvom Konrada Adenauera. Prema Temeljnom zakonu usv ojenom 8. svibnja 1949. nov a Federalna Demokratska Republika ili FDR zasnivala se na federaciji jedanaest v isoko decentrali1 Horne, op.cit. 2 Monnet. on. cit. 62 VELIKA OBMANA ziranih (zemaljskih Land) vlada koje su na britansko inzistira nje zadr ale zna?ajne ovlasti, a jam?io ih je ustavni sud. U klju?nim stvarima f ederalna vlada u Bonnu nij e mogla postupati bez odobrenja Ldndera. Svi me?unaro dni sporazumi trebali su se r atificirati u Ldnderima kroz njihovu zakonodavnu s kup tinu Bundesrat. Najve?i i najj a?i Land Bavarska glasovao je protiv novog us tava, jer on nije davao jo i ve?e ovlast i hdnderima. Nekoliko desetlje?a kasnij e ta ?e struktura u povijesti Europske unije odigrati ulogu koju nitko nije moga o predvidjeti. U to vrijeme, nova Njema?ka pod vodstvom Ludwiga Erharda ve? je p okazivala znakove z adivljuju?eg ekonomskog oporavka. To je otvorilo pitanje kak o asimilirati novu nac iju u zapadnoeuropsku zajednicu. Na Vije?u Europe u kolov ozu 1949. Churchill je mn oge delegate okirao prijedlogom da se Njema?koj pru i najtoplija dobrodo lica. Dvije za padne okupacijske sile SAD i Velika Britanija htjele su da Njema?ka to prije nastav i put punog ekonomskog i nacionalnog oprav ka. To je, me?utim, izazvalo te ki sukob s Francuskom, koja je i dalje htjela na dzirati njema?ku ekonomiju, strahuju?i da bi N jema?ka ponovo mogla postati prej ak politi?ki i ekonomski suparnik. Sva?a se povela oko starog kamena smutnje, in dustrije ugljena i ?elika u Ruhru, srca njema?ke ekonomije i biv eg arsenala nje ne vojne ma inerije. Francuska je 1948. zatra i la uspostavu Me?unarodne rurske uprave koja bi francuskim du nosnicima omogu?ila kontr olu njema?ke proizvodnje ugljena i ?elika i pobrinula se da zna?ajan dio te proizvodnj e zavr i u obnovi Francuske. Bio je to zanimljiv odjek francuske politike kakva se bila provodila nakon Prvoga svjetskog rata. Nova Zapadna Njema?ka se, naravno, og or?eno protiv ila takvoj vlasti, a istog su raspolo enja bile okupacijske sile Amerik e i Brit anija. Spor je bez ikakvog rje enja trajao vi e od dvije godine. Ameri?ki dr avn i tajnik Dean A cheson u prolje?e 1950. kona?no je izgubio strpljenje. Francusko j je dao uvjet koji se kasnije pretvorio u ultimatum. U Parizu ?e se 11. svibnja odr ati ministarski sas tanak i ako Francuska ne ponudi zadovoljavaju?e rje enj e, SAD ?e ga nametnuti svim str anama. To je Monnetu donijelo priliku koju je ?e kao. Godinama je sanjao o gradnji 'Sjedin jenih Europskih Dr ava' koja bi po?ela integriranjem industrija ugljena i ?elika i usp ostavom nadnacionalne vlasti da upravlja tim industrijama. Tu su ideju 1920. prv i iznijeli Coudenhove i Lou-ch eur, a Mavrisch ju je 1926. djelomi?no i proveo. Mon

net je ideju 1941. iznio Spaaku i 1943. u svom Al irskom memorandumu. Ali nije i ma o na umu da se pod nadnacionalnu vlast stave samo francuska i njema?ka ve? in dustrij e ueliena i ?elika drueih zapadnoeuropskih zemalia: sli?no 'GOTOVO MISTI NA ZAMISAO': 1950-1951 63 planu kontrole savezni?kog brodskog prijevoza koji je al ter iznio na ve?eri 1917. god ine. Dok je pisao svoj prijedlog, Monnet se o?ito mu?io s pitanjem koliko smije otkriti s voj pravi cilj. Napisao je devet nacrta prije nego je dovr io kona?nu verziju. U prv om nacrtu, ujedinjenje industrija u gljena i ?elika tretira se kao 'prvi korak prem a francusko-njema?koj uniji'. U drugom nacrtu to isto bio je 'prvi korak prema fra ncusko-njema?koj uniji i euro pskoj federaciji.' Do petog nacrta ista stvar se prom ijenila u 'Europu (koja) s e mora organizirati na federalnoj osnovi. Francusko-nj ema?ka unija u tome je kl ju?ni element.' Sedmi nacrt zahtijevao je da se 'Europa org anizira na federalno j osnovi.' Ali do kona?ne verzije skoro sve je nestalo. Sve to si je Monnet dopu stio bilo je da je ujedinjene industrije nazvao 'prvim korakom prema europskoj f ederaciji', nejasnim terminom koji je za razli?ite ljude mogao im ati razli?ito zna?enje.3 Iako je Monnet imao na umu stvaranje europskog entiteta sa svim atrib utima dr ave, namjerno je birao blage formulacije kako bi njegov plan bilo to te e razvodniti u jo jedno me?uvladino tijelo. Taj je na?in odabrao i zato da ne p restra i nacionalne vla de nagla avanjem da je cilj projekta zapravo nadvladavan je njihova suvereniteta.4 Kad je zavr io memorandum, Monnetov idu?i problem bilo je njegovo usvajanje. Nije mo gao promovirati vlastiti plan. Specijalnost tog r o?enog igra?a iz pozadine uvijek je bilo neizravno djelovanje. Trebao je podr ku u vrlo visokim krugovima francuske v lade. Njegov po?etni izbor bio je premijer George Bidault pa je predao memorandum Bidaul-tovu najbli em suradniku i zamoli o ga da dokument proslijedi dalje. Monnet je u memorandumu pisao da 'njema?ka si tuacija postaje rak koji ?e biti opasan za mir . Za budu?i mir, napisao je, nu n o je stvaranje dinami?ne Europe: 'Moramo zato napustiti forme iz pro losti i kre nuti putem promjene, stvaraju?i zajed ni?ke osnovne ekonomske uvjete i uspostavl jaju?i nove vlasti koje ?e suverene nacije p rihvatiti. Europa nikad nije postoj ala. Zbroj suverenih nacija okupljenih u vije?a ne ?ini ih entitetom. Moramo ist inski stvoriti Europu; ona mora postati sama sebi manifest...'5 Bidaut je na svo ju nesre?u tada propustio priliku za besmrtnost, jer memorandum ni je stigao do njega. Frustriran zbog pribli avanja roka, 3 Fransen, op.cit. 4 Ibid. 5 Rpnrnrln rirann \tc\A Vaiicrh-jn ntt 64 VELIKA OBMANA Monnet je tra io drugoga kandidata. Dana 4. svibnja ru?ao je s Bernardom Clappierom, glavnim savjetnikom francuskog ministra vanjskih poslova Roberta Schumana. Sast anak je sretno pro ao. Clappie r i njegov ef bili su itekako svjesni da je do sastan ka ministara vanjskih posl ova 11. svibnja tek tjedan dana, a Schuman jo nije imao pojma to bi ponudio da s mek a Achesona. Njegovi du nosnici bili su u stanju ponuditi samo verziju rje en ja 'mrskog problema' nametnutu 1919. godine. Monnet je znao da bi Schuman bilo k akav ma tovitiji prijedlog mogao do?ekati s velikim olak anjem. Schuman je imao i drugih prednosti kao potencijalni zagovornik ideje. Ro?en 1886. u Luksemburgu kao dijete Njemice, te?no je govorio njema?ki i francuski i slu ao je pr avo na sveu?ili tima u Berlinu, Miin-chenu i Bonnu. Nakon toga preselio se u Alsace i L orraine dok su bile u sastavu Njema?ke, to je zna?ilo da je 1914. regrutiran u n je ma?ku vojsku. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata, kad su Alsace i Lorraine pon ovno postale dijelom Njema?ke, Schumana je kao francuskog dr avljana uhitio Gest apo. To g a je ?inilo savr enim za svjedo?enje o potrebi rje avanja francusko-nj ema?kog sukoba. Clappier je pristao to prije predati Monnetov memorandum ministr u i uhvatio ga je dok je Schuman sjedio u vlaku na putu za Metz gdje je trebao p rovesti vikend. K ad se Schuman vratio u Pariz i prou?io dokument, prihvatio je plan svim srcem. Iak o zapravo uop?e nije bio njegov, plan je tada postao 'Schum anov plan'. Kona?no, Schu man mu nikada i nije bio odan osim kao sredstvu za izv la?enje iz jedne jedine nezg odne situacije.6 Nakon to je Schuman pristao, njegov je ured u velikoj tajnosti prenio sadr aj plana njema?kom kancelaru Konradu Adenaueru u nadi da ?e tako osi gurati njegov privremeni pristanak. Drugim vladama, posebno britanskoj, ni ta ni je re?eno. Profesor Bernard Lavergne, poznati politi?ki komentator toga vremena,

u kasnijoj izrazito kriti?koj s tudiji plana, napisao je: 'Zanimljivo je da pre mijer Bidault barem na po?etku uop?e nije odobravao plan koji m u je po?etkom sv ibnja naglo izvukao njegov ministar vanjskih poslova Schuman. Tako?e r je ?udno da, iako je bila rije? o Schumanovom tipi?nom prikrivenom dr avni tvu i diploma ciji, ni francuski visoki povjerenik Francois-Poncet ni Quai d'Orsav pa ?ak ni f ra ncuska vlada nisu bili propisno obavije teni o onome to se doga?alo uo?i 'Sch umanove bo mbe' 9. svibnja.'7 6 Fransen, op. cit. 7 T iWrrrr > BprnirJ MOST* T* Plir, <, 'GOTOVO MISTI NA ZAMISAO': 1950-1951 65 Ipak, 'kao rezultat zanimljive slu ?ajnosti', Dean Acheson je ve? bio na putu za lond onski summit i odlu?io je put ovati preko Pariza da bi se neformalno sastao sa Schu manom. Drugim 'slu?ajem', njihovu je sastanku nazo?io Monnet. Kako je to Monnet neis kreno sro?io, 'pristo jnost i ?ast nas obvezuju da Achesona uklju?imo u svoju povjerlji vost.'8 Plan j e samo u najosnovnijim crtama predstavljen i francuskom kabinetu: 'Samo tri ili ?etiri ministra bila su informirana o tome (planu) i kad se ministar sko vije?e 8. svibnja kona?no okupilo, uop?e nije bilo ozbiljne rasprave. Schuman im j e iz nio grubu skicu plana i, bez da su zaista znali o ?emu je rije?, oni su dali svo j blagoslov.'9 Schuman je zatim napravio hrabar korak. Najavio je 'svoj' plan o bra?aju?i se putem m edija izravno narodima Europe. Na dan 9. svibnja 1950. koji se danas slu beno slav i kao Dan Europe, Schuman je u radio-prijenosu svijetu o tkrio Monnetov plan. 'Sv jetski mir', po?eo je, '.. .ne mo e se sa?uvati bez kre ativnih napora razmjernih opasnostima koje mu prijet e. Doprinos koji organizira na i o ivljena Europa mo e dati civilizaciji nu an je za od r avanje miroljubivi h odnosa. Preuzimaju?i vi e od 20 godina ulogu borca za ujedinjenu Europu na seb e, Francuska je slu enje miru uvijek smatrala svojim temeljnim cilje m. Ujedinje nje Europe nije postignuto i bili smo u ratu. Europa se ne?e stvoriti odjednom i li prema jednom planu. Gradit ?e se kroz konkretna dostignu?a od kojih je prvo d e facto solidarnost. Okupljanje europskih nacija zah tijeva ukidanje vjekovnog p rotivni tva Francuske i Njema?ke... S tim ciljem u vidu, francuska vlada predla e da se akcija pokrene odmah na jednoj ograni?enoj, ali odlu?uju?oj to?ki... pre dla e da francusko-njema?ka proizvodnja ugljena i lika u cjelini bude stavljena pod zajedni?ku Visoku upravu u okviru organizacije o tvorene za suradnju s drugi m europskim zemljama. Spajanje proizvodnje ugljena i ?e lika odmah bi trebalo om ogu?iti osnivanje zajedni?kih temelja za ekonomski razvoj ka o prvi korak prema federaciji Europe.' Nakon to je opisao kako ?e 'tako uspostavljena solidarnost u proizvodnji razjasniti da bilo kakav rat izme?u Francuske i Njema?ke postaje ne samo nezamisliv ve? i materi jalno nemogu?', nastavio je tvrde?i da ?e to pomo? i jednostavnom i brzom postizanju 'spa janja interesa nu nog za uspostavu zajedn i?kog ekonomskog sustava.'10 8 Monnet, op. cit. 9 Ibid 66 VELIKA OBMANA To je bi la 'Schumanova deklaracija koja danas ponosno zauzima mjesto na web stra nici Eu ropske unije Europa kao dokument 'koji je doveo do stvaranja onoga to dana s poz najemo kao Europsku uniju'. Prema jednom povjesni?aru, iako je plan u medijim a pozdravljen odmah i s velikim uzbu?enjem, zanimljivo je da doslovno nitko nije t o?no znao to je bilo u njemu, ?ak ni sam Schuman.11 Prema puno kasnijem iskazu Roya Denmana, visokog du nosnika britanskog ministarstv a vanjskih poslova i zag ovornika Europske unije, britanski premijer Clement Atle e 'lo e je primio franc uski prijedlog'.12 Zapravo, britanska ga vlada, koliko je p oznato, uop?e nije ' primila. Sa etak im je poslan samo nekoliko sati prije javne obj ave, a cjeloviti tekst doznali su putem radija. Atlee je bio krajnje uznemiren i imao je puno pravo na to. Ne samo da je francusko pona anje bilo potpuno ne-dip lo matsko ve? je Atlee nakon jednog ranijeg incidenta bio posebno zamolio da se o Nje ma?koj ne donose nikakve odluke prije ministarske konferencije u Londonu k oja je t rebala po?eti za dva dana.13 tovi e, kad je ?uo da je Acheson bio unapr ijed informiran o planu, Atlee je ne posve neopravdano posumnjao da su Amerikanc i i Francuzi u s prezi. Monnet je, unato? svemu, na ovim obmanama zapo?eo ono to je zvao svojom 'tihom revolu cijom'. Vi e nije bilo povratka bez golemih i te k ih politi?kih posljedica. Siri prijem Prema Monnetovu predvi?anju, Adenauer je p odr ao plan. Te ko da je imao drugog izbora. Odbijanje naizgled veli?anstvene po nude Francuza ne bi bilo politi?ki mudro, a bilo je i privla?nih razloga za prih va?anje. Monnet je ispravno pretpostavio da ?e Adenaue r u planu vidjeti na?in d

a Njema?ka djelomi?no vrati nadzor nad svojom industrijom. Ad enauer je tako?er bio vrlo naklonjen ideji europskog jedinstva, to je Monnet dobro znao. Sudjelova o je na ha kom kongresu 1948. na kojemu je objavljeno: 'Europske na cije moraju prenijeti i spojiti dio svoga suvereniteta kako bi osigurale zajedni?k u politi? ku i ekonomsku akciju.' Adenauer je nakon toga primijetio: 'U stvarnosti, u (pok retu ujedinjena) le i spas Europe i spas Njema?ke.'14 Tada, u o ujku 1950., Ade nauer je u jednom novinskom intervjuu predlo io da se Francuska i Njema?ka 11 We rth, op. cit.. 'Uzbu?enje nije bilo op?e'. Novinar Raymond Aron u Manchester Gua rdianu je napisao: 'Mo emo se zapitati kako je jedna tako banalna ideja sada pr ihva?ena kao ne to vitalno i novo.' (30. svibnja 1950). 12 Denman, Roy (1996), M issed Chances - Britain And Europe In The Tuientieth C enturj. 'GOTOVO MISTI NA ZAM ISAO': 1950-1951 67 ujedine u jednu naciju. Njihovim ekonomijama upravljalo bi s e kao jednom, njihov i parlamenti bi se spojili i uspostavilo bi se zajedni?ko d r avljanstvo.15 Adenauerov ekstravagantni prijedlog nije ozbiljno shva?en: ali d va mjeseca kasnije stigao je Schumanov plan. Adenauerov po?etni entuzijazam zapr avo je splasnuo kad je doznao da je iza plana Monnet, jer se bojao da je pravi c ilj plana bilo guran je francuskog interesa na ra?un Njema?ke. Monnet ga je na s astanku 23. svibnja ipak uvjerio u apsolutnu ravnopravnost dviju nacija. Adenaue r se tek tada opustio i o bjavio: 'Provedbu francuskog plana smatram svojim najv a nijim zadatkom. Ako uspije m, mislit ?u da moj ivot nije protra?en.'16 Njema?k a bi u ovoj fazi pozdravila sudjelovanje Britanaca kao protute u mogu?oj francu skoj dominaciji pa je britanska vlada slu beno pozvana da sudjeluje u pregovorim a o, kako je opisano, 'planiranju plana. ak bi mo da i Schuman pri eljkivao britan sko u klju?ivanje. Ali to je bilo posljednje to je Monnet elio. Britanski premij er Atlee bez upozorenja je odlu?io da nema na?ina na koji bi Britani ja mogla pr ihvatiti da se 'najvitalnije ekonomske snage te zemlje predaju krajnj e nedemokr atskoj vlasti koja ne odgovara nikome.' U zapisniku iz Kabineta od 2. lipnja 195 0. stoji: 'Na a pozicija razli?ita je od one drugih europskih naroda zbog na ih veza s Commonvve althom i trebali bismo usporiti prihva?anje na?ela francuskog p rijedloga. .. posebno zbog toga to se ?ini da on uklju?uje izvjesno predavanje s uvereniteta.' Mi ljenje ministarstva financija bilo je da 'nije u na em interesu da se vezujemo za les.' Laburisti?ki Nacionalni izvr ni odbor ustvrdio je da za padnoj Europi nedostaj e 'gra?anskih i administrativnih tradicija nu nih za demo kratski socijalizam.17 Fran cuskoj vladi poslana je slu bena nota u kojoj stoji: '.. .stav vlade Njezina Veli?anstva ostaje da bi pristajanje uz uvjete nacrta c ommuniquea... tra ilo stupanje u visoku suglasnost o spajanju resursa ugljena i ?elika i uspostavu uprave sa sigurno vrhovnim ovlastima prije nego se dobije pun a pril ika da se razmotri kako bi tako va an i dalekose an prijedlog mogao 14 Sc hwarz, Hans-Peter (1981 i 1983), Die Ara Adenauer, 1949-1957 i Die Ara Ad enauer 1957-1963; Tomovi II i III Geschichte derBundesrepublik Deutschland. Citi rano kod Williams, Charles (2000), Adenauer - Father OfThe Neiv Germany. 15 Williams, op. cit. 16 Monnet, op. cit. 68 VELIKA OBMANA funkcionirati u praksi. Vlada Njezina Veli?anstva najspremnije tvrdi da se o tom p rijedlogu treba raspravljati i da ga treba dalje razvijati, ali nije u mogu?nosti pridru iti se communiqueu koji, ?ini se, odluke donosi pri je umjesto nakon meduvladi ne rasprave...'18 Bio je to upravo odgovor koji je Mo nnet o?ekivao. Na osnovi ranijih britanskih pos tupaka i odanosti me?uvladinstvu , o?ekivao je da ?e se oni usprotiviti nadnacionalnom elementu u sr i njegova pl ana. Zato je namjerno izazvao isklju?enje Britanije jednos tavnim uvjetovanjem s udjelovanja u pregovorima usvajanjem nadnacionalnog na?ela ka o ne?ega o ?emu se ne pregovara i odre?ivanjem nemogu?e kratkog roka (2. lipnja) za pris tanak na taj uvjet. Povijest bilje i da su, dok se rok bli io, Attlee i ministar financij a Sir Stafford Cripps bili izvan Londona i nije ih se moglo kontaktirati. Her-be rt Morrison kao vr itelj du nosti premijera prona?en je u restoranu nakon to je proveo ve?er u kazali tu. Upitan za odluku, dao je slavan odgovor: 'Rudari u Dur hamu to ne?e htjeti nositi.' 19 Malobrojni Kabinet potvrdio je Morrisonovu reakc iju. Kontekst njihovih izjava bio je da je vlada tek godinu dana ranije nacional izira la britansku industriju ugljena i ?elika. inilo bi se zaista lo im tajmingom da se in dustrija sada preda drugom tijelu kojem ne bi bilo stalo da je vodi u

britanskom nacionalnom interesu i bilo bi potpuno nerealno o?ekivati da ?e vlada kojoj je jeda n od glavnih prioriteta bila puna zaposlenost, predati pod nadzor nekoj nadnacio nalnoj vlasti industriju koja je ukupno zapo ljavala 1,179.000 r adnika. Ministarstvo obrane brinulo je da bi plan mogao utjecati na ratni potenc ijal zem lje. Bevin se slo io, strahuju?i da zemlja ne bi mogla neovisno funkcio nirati kad bi Europa zaostala u utrci, a britanska ekonomija bila preduboko u ek onomskoj inte graciji. Tada nji ministar obrane Mannv Shimvell podr ao je tu zab rinutost. Rizik os lanjanja na ujedinjene zapadnoeuropske resurse, od kojih bi n eki mogli pasti u r uke napada?ima, bio je prevelik.20 Sredi nji cilj plana koji je bio toliko privla?an n jegovim zagovornicima - eliminiranje pojedina?ne spos obnosti ?lanica za ratovanje postao je anatema Britancima. U svjetlu iskustva Dr ugoga svjetskog rata i stvarn e mogu?nosti sovjetske kopnene invazije u Europi, nedostatak entuzijazma bio je sv e samo ne iracionalan. 18 Citirano u Anglo-Fren ch Discussions Regarding French Proposals for the West ern European Coal, Iron a nd Steel Industries (1950) Comman? Paper 7970 19 Citirano kod Denman; George 'GO TOVO MISTI NA ZAMISAO': 1950-1951 69 Britanija nipo to nije bila usamljena u rezerv ama koje je imala prema planu. Franc uski socijalisti dijelili su zabrinutost Br itanaca; komunisti su se bojali da bi plan mogao omogu?iti njema?koj industriji da zagu i francusku, to bi rezultiralo nezap osleno ?u. Uvrije eno mi ljenje, ko je navodi Lavergne, bilo je: 'U trenutku kad se Britanija odbila pridru iti sa s vojih 220 milijuna tona ugljena i 16 milijuna tona ?elika, Schuman je, ve? iz el ementarne razboritosti, trebao odus tati od svoga plana.'21 Jedan britanski parl amentarac ipak je bio nedvojbeno za to da se Britanija uklju?i u pregovore. Dan nakon to je armija komunisti?ke Sjeverne Koreje 25. lipnja nagrnu la preko grani ce u Ju nu Koreju najavljuju?i jo jednu veliku hladnoratovsku krizu, no vi mladi zastupnik konzervativaca za Bexley odr ao je nastupni govor u Donjem domu . Ign oriraju?i obi?aj da se u takvim govorima izbjegavaju kontroverzne teme, Edward H eath ustvrdio je da bi neuklju?ivanje u pregovore o Schumanovu planu bila te ka bri tanska pogre ka. Stoje?i po strani 'mogli bismo preuzeti vrlo velik rizik za na u ekon omiju u predstoje?im godinama - zaista vrlo velik rizik.'22 Drugi ent uzijast britanskog uklju?ivanja bio je mladi student Cam-bridgea Geoffrev Howe, kojemu je bilo su?eno da jednoga dana postane potpredsjednik u vladi Margar et T hatcher, a zatim ministar vanjskih poslova. U pismu prijatelju 7. srpnja 195 0. Howe tvrdi da je 'aktivnije britansko vodstvo u pozitivnijem obliku Europske uni je politi?ki presudno.' To bi, dodao je, 'imalo popratne prednosti u sigurnosti da Njema?ka ne?e dominirati nijednim tijelom uspostavljenim bez na e pomo?i.'23 in i se da ni Heath ni Howe nisu prepoznali vje tinu s kojom je Monnet namjerno isk l ju?io Britance iz pregovora. Mnogi Monnetovi kolege smatrali su to jednim od n jego vih najve?ih uspjeha.24 Njih dvojica nisu uzela u obzir ni iri strate ki, a kamo li ob rambeni zna?aj plana. Ali mnogi europski 'Europejci' do danas tvrde da je Britanija napravila temeljnu i tragi?nu pogre ku to se nije uklju?ila u pregovor e i tako poku ala utjecati na njih. D ean Acheson sam je kasnije to opisao kao ' najve?u pogre ku poslijeratnog razdoblja'. 25 Njihove poglede, pak, 21 Werth, op .cit. 22 Hansard, 26.1ipnja 1950. 23 Howe, Geoffrey (1994), Conflict OfLoyalty. 24 Fransen, op. cit. 25 Horne, Macmillan 1894-1956, op. cit. Vidi Denman, op. ci t, Geroge, Stephen (1990), An Awkward Partner - Britain In The European Communit f, i Dell, Edmund ( 1995), The 70 VELIKA OBMANA odbacuje nitko drugi doli britan ska slu bena povijest toga razdoblja, a njen autor pi e: 'Razgovori i prepiska s francuskim du nosnicima i Schumanom izme?u 9. svibnja i 2. l ipnja mogu dati od re?eni kredibilitet ideji da je Ujedinjeno Kraljevstvo moglo isp oslovati prihva tljiv sporazum, to zna?i sporazum bez podre?ivanja Visokoj upravi kao obe?anja b liskije unije... Ipak, ishod pregovora pokazuje da nije bilo sporazuma k oji bi Britaniji dao ekonomske i politi?ke prednosti koje su tra ili njeni du nosnici, bez nadnacionalne vlasti kao embrija i simbola europske federacije. Prihva?anje M onnetova na?ela o kojem se nije moglo pregovarati tra ilo je promjenu nacional ne str ategije... Zna?ilo bi davanje politi?ke potpore... obnovi uzorka politi?k e vlasti u Eu ropi u kojem Ujedinjeno Kraljevstvo... nije moglo sudjelovati,'26 U svakom slu?aju, britansko uklju?ivanje bilo je upravo ono to je Monnet htio iz

bje?i. Ispravno proni?u?i u psihologiju britanske vlade, stvorio je situaciju ko ju ona nije mogla prihvatiti.27 Drugi mit u koji nebrojeni ljudi rado vjeruju ( to se, primjerice, vidi na web str anici Europske komisije na stranici Europa) j est da je plan stvarno potekao od S chumana koji je tako po?a ?en titulom jednog a od 'otaca osniva?a Europe'. Povijesni zapi si zapravo nesumnjivo pokazuju da j e sve zasluga jednog ?ovjeka: Jeana Monneta. On i su tako?er i spektakularan dok az njegovih neobi?nih talenata pomo?u kojih je iskoris tio trenutak da ugura svo j projekt u sredi te interesa s tako zapanjuju?im uspjehom. Monnetov 'one-man sh ow' Pokretanje plana bio je samo po?etak Monnetova uspjeha. Pozivi na raspravu p oslani su i predstavnicima triju zemalja Beneluksa i Italije. Do 3. lipnja oni s u pris tali sudjelovati. Posebno je odu evljen bio talijanski premijer Alcide de Gasperi. Tako je okupljena skupina poznata kao ' estorica. Monnet je do po?etka pregovora ve? organizirao novi udar. Ne samo da je dobio suglas nost da predsje dava pregovorima ve? je uspio uvjeriti francusko Ministarsko vije?e d a bi on tr ebao biti francuski predstavnik 26 Mihvard, op.cit. 27 Dell, koji tvrdi da Brita nci jesu bili po eljni u pregovorima, ipak priznaje da je 'Monnetova hiperbola p ove?ala mogu?nost britanskog odbijanja' dodaju?i da 'se ni je trebao iznenaditi. Predobro je poznavao Britance' {op.cit.). To samo po sebi pokazuje daje Monneto va 'hi'GOTOVO MISTI NA ZAMISAO': 1950-1951 71 na pregovorima s ovlastima da sam ime nuje svoje savjetnike.28 Tako je do lo do izv anredne situacije da je u jednima od najva nijih pregovora u povijesti Francusku p redstavljao ?ovjek koji nije bi o ni ?lan vlade. Da bi pokrenuo pregovore, Monnet je sastavio radni dokument, to je zna?ilo da je, o sim organiziranja pregovora, predsjedavanja sastancima i pr edstavljanja Francusk e jo i odre?ivao dnevni red. 'One-man show' se mogao nasta viti. Monnet je tek u srp nju uspio zavr iti radni nacrt za razmatranje na vlada ma estorice, za to je najodgov ornija bila nedosljednost njegovog izvornog dokum enta. Belgijski premijer Paul v an Zeeland opisao je dokument kao 'toliko nejasn og u klju?nim detaljima da je o nj emu bilo nemogu?e govoriti odre?eno.'29 Kad j e dokument bio spreman, medijima je predan sa etak Monnetova srpanjskog tekst a u kojemu je bio dovoljno 'obziran da unese slijede?e odredbe': 'Povla?enje dr ave koja se priklju?ila Zajednici mogu?e je samo ako se drugi slo e s tim p ovla ?enjem i s uvjetima pod kojima se ono doga?a. To pravilo samo u sebi sa ima teme lj nu promjenu koja se eli posti?i francuskim prijedlogom. Iznad i izvan ugljena i ?elik a, ono postavlja temelje europske federacije. Nijedna se dr ava ne mo e odvojiti od federacije jednostranom odlukom. Sukladno tome, Zajednica ne mo e p ostojati ako ni je zajednica dr ava koje se pridru uju bez ograni?enja i bez osv rtanja.'30 Nakon toga, pi e Monnet, 'nitko vi e nije mogao sumnjati u na u ambic iju i odlu?nost.' Svaki predstavnik na pregovorima ipak je poku ao ostvariti mak simalan interes za s voju dr avu. Dio cijene bio je dvopostotni porez na promet nametnut njema?kim brodov ima za prijevoz ugljena kako bi se pomoglo onemo?alim belgijskim rudarima i prefer encijalni sporazum o opskrbi rudom za Italiju s pot porama za uvoz ugljena te pos ebnim tarifama i kvotama za za titu njene industri je ?elika.31 Ti su ustupci kr ili Mo nnetov izvorni koncept 'jednakog tretmana, ali su bili potrebni za postizanje sp orazuma. Bilo je jo ustupaka. Monnetov izv orni plan bio je usredoto?en na komponente bliske njegovu srcu: nadnacionalne ov lasti 'Visoke uprave'. 28 Duchene, op.cit. 29 Ibid. 30 Monnet, op.cit. 31 Gillin gham, John (1991), 'Jean Monnet and The European Coal and Steel Commu nitv: A Pr eliminarv Appraisal', u Brinklev, Douglas , i Hackett, Cliffbrd (uredn ici), Jea n Monnet: 72 VELIKA OBMANA Na inzistiranje Belgijanaca uveden je Arbitra ni sud da presu?uje u sporovima. Franc uski ministar financija zatim je predlo io uklju ?ivanje Skup tine koja bi imala vrhovn u ovlast raspu tanja 'Visoke uprave', kao to skup tina dioni?ara ima ovlast raspustiti upravni odbor. Monnetovo inzistira nje na nadnacionalnom do ivjelo je tada novi napad onih kojima se nije svi?ala i deja Visoke uprave oslobo?ene nadzora legitimno izabranih politi?ara. Nizozemski glavni pregovara? Dirk Spierenburg pozvao je na osnivanje me?uvladinog '?u vara ' koji bi nadzirao Visoku upravu. Monnet se sna no opirao tome, ali je, suo?en s a stalnim nizozemskim inzistiranjem, preformulirao prijedlog. Prijedloge je uva av ao sve dok se nije diralo u ve?inski sustav glasovanja i dok se nije predlag ao 've to' te je inzistirao da '?uvar' bude 'forum' kroz koji bi Visoka uprava m

ogla 'igr ati edukativnu ulogu prema vladama'.32 Tako je ro?eno 'Vije?e ministar a. Monnet se onda bacio na razvijanje glasa?ke formule tako da Njema?ka i Francu ska ujedinjenim snagama ne mogu nadglasati ostale ?lanice. Taj ?e sustav postati poznat kao 'glasovanje kvalificiranom ve?inom'. Kona?no, Monnet je osigurao pre sudni sporazum po kojemu Vije?e ministara unato? sudjelovanju u dono en ju odluk a ne mo e nare?ivati Visokoj upravi. Monnetova 'Uprava' trebala je ostati vr hov na, imuna na uplitanje ?lanica. Nadnacionalno je pre ivjelo svoj najve?i izazov. Prvih nekoliko mjeseci nakon pokretanja Monnetova plana, Mac-millan je bio me?u on ima koji su ga pozdravljali. On je pred Skup tinom Vije?a Europe 15. kolovoz a 1950. opisao taj plan kao 'ne samo primjerak prikladne ma inerije. To je revol ucionarna i gotovo misti?na zamisao.'33 Kao netko tko je s Monnetom vodio dugotr ajne rasprav e o njegovim pogledima na budu?nost Europe dok su 1943. bili zajedn o u Al iru, Macmi llan je mo da jasnije od drugih razumio namjere u pozadini nje gova plana. Ali u is tom je govoru jasno rekao i kako to nije za Veliku Britanij u: 'U svakom slu?aju jedno je sigurno i bolje da se s time suo?imo iskreno. Na n arod nad nacionalnoj vlasti ne?e predati svoja prava na zatvaranje na ih rudnika i ?eli?ana. Ne?emo dopustiti nadnacionalnoj vlasti da svede velik dio na ih sug ra?ana u Durhamu, Midla ndsu, Ju nom Walesu i kotskoj na nezaposlene. Ovi straho vi su mo da umi ljeni, ali ?injen ica je da ih imamo. tovi e, to je ?injenica ?i je ignoriranje si ne mo e priu titi nijedna ritanska vlada.'34 32 Fransen, op. c it. 33 Horne, Macmillan 1894-1956, op.cit.. Nije jasno je li Macmillan bio ironi ?an. Horne ga u ve?oj mjeri nego drugi izvori prikazuje kao odu evljenog prisra u europsko j ujedinjenja. 'GOTOVO MISTI NA ZAMISAO': 1950-1951 73 Dok su se pregovori razvla?ili ve? nekoliko mjeseci, nekoliko je britanskih izaslani ka u Vije?u Europe, medu kojima i Macm illan, poku alo promijeniti me?uvladine ciljeve. Predlo ili su Skup tini da se Z ajednica za ugljen i ?elik pretvori u agenciju Vije?a um jesto u neovisnu nadnac ionalnu vlast. Kao i uvijek, Monnet je o tro reagirao. U pi smu Macmil-lanu sna no je kritizirao prijedlog, prigovaraju?i da on ne nudi stvaranj e nove ekonomsk e zajednice ve? 'samo mehanizam za koordinaciju medu zasebnim dr avam a, a uprav o je to Monnet poku avao izbje?i.35 No ova se britanska intervencija pokazala te k sporednom predstavom. Zamah estoric e do tada je ve? bio nezaustavljiv. Kona?n i sporazum postignut je i formaliziran Par i kim sporazumom potpisanim 18. travn ja 1951. ?ime je stvorena Zajednica za ugljen i ?elik. Proces ratifikacije spora zuma, me?utim, zavr en je tek u prosincu 1951. 'u atm osferi sumnje i rezignacij e te uz puno ravnodu nosti'.36 Golisti?ki zastupnik Jacque s Soustelle mislio je da je plan 'europejski', ali 'antieuropski': 'Svi smo za europsku konfederaciju u kojoj bi bila i Njema?ka... Ali kod poola za ugljen i ?elik nas brine to nas on udaljava od 'Europe' umjesto da nas pribli i njoj. Umjesto da delegiramo svoj u vlast demokratskoj Skup tini, od nas se tra i da predam o va an sektor svoje e konomije nedr avnoj i nekontroliranoj autokraciji stru?njaka.'37 Profesor Laverg ne izrazio je zabrinutost zbog jedne druge dimenzije nedostatka d emokracije u c ijelom projektu: 'Francuska javnost ne vidi ni glavu ni rep predstoje?im pregovo rima. Projekt je pa rlamentu predstavljen vrlo kasno i osim dvadesetak-trideseta k zastupnika i senat ora s dovoljno op?eg znanja da stvore mi ljenje o Planu, te k ih je nekoliko doku?ilo n jegovo zna?enje... U ve?ini slu?ajeva na stvar se gl edalo kroz iskrivljuju?u prizmu neko liko slogana ili izbornih predrasuda; u mno gim slu?ajevima ve?ina je zastupnika glas ovala mire?i i jednostavno slu ala odl uke koje su donijele njihove stranke.'38 Ali Monnet je dobio to je htio. Njegov je veliki projekt bio pokrenut. O?ekivano, i menovan je i prvim predsjednikom no ve Visoke uprave sa sjedi tem u Luksemburgu. Os tavljao je malo sumnje u to gdje je sve vodilo. Obra?aju?i se prvoj sjednici nove sk up tine Zajednice, izaslani cima je rekao da sudjeluju u radu 'prve europske vlade' .39 35 Archives National (A.N.), Pariz, 8. kolovoza 1950. 81/AJ/158. 36 Werth. Op.cit. 37 Debats, A.N., 6. prosinca 1951., str. 8881. Citirano kod Werth, op.cit. 38 Kod Werth, op.cit. v\ ri.. i_____ . __. . _................................... * * Trnovit put do Rima: 1950-1957 'Na a Zajednica nije udruga proizvo?a?a ugljena i ?elika. Ona je po?e tak Europe.' Jean Monnetl 'Nakon dvije godine Monnetova predsjedavanja Visokom u pravom vi e nitko nije govor io ni o njoj niti njenom izjedna?avanju s "europsko

m vladom"... ideja o Europi koj a bi u izvjesnom smislu bila iznad nacija vi e s e nije javno iznosila.' Francois Duchene2 Izvanredna stvar u Monnetovu trijumfu bilo je to to je unato? dugim sva?ama oko na?ina sastavljanja njegove 'europske vlade', model koji se na kraju iskristalizirao bi o gotovo identi?an onome koji je alter skicirao 20 godina ranije. Prilagodavaju?i str ukturu Lige naroda, alte r je predlo io da se vlada 'Sjedinjenih Europskih Dr ava' sas toji od Tajni tva s nadnacionalnim ovlastima, Vije?a ministara koji ?e predstavljati n acionalne v lade, Skup tine u kojoj ?e biti zastupljeni nacionalni parlamenti i Suda pravde. Upravo je takva bila struktura Zajednice za ugljen i ?elik, samo to je 'taj ni tvo' zamijenjeno'Visokom upravom'. Na istoj liniji taj ?e model biti pro iren na up ravljanje 'Europskom ekonomskom zajednicom' i Europskom unijom. Ipak, u pret hodnim povijesnim zapisima o 'europskom projektu' ta se ?injenica prev idjela. U zaludno je tra iti bilo kakav spomen altera. 1 Memoirs, op. cit. TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 75 Jedva da se i spominju presudni doga?aji iz 1920-tih kada su nastajale klju?ne i deje . Mogu se prona?i povr ne reference o Coudenhoveu Ka-lergiju. Ali, kao i Sa lterovo, i Loucheurovo ime je nestalo. Razlog tome je da je 'projekt' brzo razvi o vlastitu mitologiju kako bi objasnio svoje porijeklo. Jedna od glavnih potreba bila je da ga se prika e kao da je nasta o nakon 1945. Tako se mogao pro iriti mit da je upravo on okon?ao europske ratove, to bi omogu?ilo njegovo predstavlja nje kao napredne tvorevine modernog svijeta umjes to kao propali san 1920-tih. M oglo ga se prikazati kao ne to novo i dalekovidno sa mo ako ga se prikazivalo ka o poslijeratni ideal, to je mo da bio i podsvjesni razlo g za ponovno pisanje nj egove prave geneze.3 Tako su u slu benoj povijesti korijeni projekta bivali sve vi e zastirani hagiografi jom kakva se u pro lim stolje?ima bavila svecima. Monn eta se predstavlja kao viziona ra koji se pojavio u pravom trenutku nakon 1945. i ?ija je jedina briga bila posti?i trajni mir.4 Spinelli je, unato? svemu to je govorio o diktaturama i revoluciji, p redstavljen kao ?ovjek koji je demokratiz irao EU. Schuman ?e biti po?a ?en spomen plo?om u uropskom parlamentu u Strassbo urgu na kojoj ga nazivaju 'Ocem Europe', dok je nj egov jedini istinski doprinos bilo kratkotrajno djelovanje u funkciji Monnetova 'frontmana'. To prekrajanje p ovijesti postaje jo o?itije kad britanski povjesni?ari po?inju rekonstr uirati d oga?aje vezane uz britansko sudjelovanje u projektu. Autori dva zapisa obj avlje na 1990-tih koji ?e se na ovim stranicama ?esto spominjati, jesu novinar Guardi ana Hugo Young i biv i visoki dr avni slu benik u Ministarstvu vanjskih poslova Sir Ro y Denman.5 Young tvrdi da bi Schuman pod britanskim pritiskom bio pristao ubla iti na?elo nadna cionalnosti u 'svojem' prijedlogu Visoke uprave.6 On ne u vida da pokreta?ka snaga nije bio Schuman nego Monnet koji 3 Nenamjerni nusproiz vod ovoga prekrajanja slu bene kronologije jest njegova pomo? u ja?anju mita o ' nacisti?kom porijeklu' EU; prema toj teoriji ideje o projektu nisu prethodile na cisti?kim idejama o europskom ujedinjenju ve? su ih slijedile. 4 Mali, ali znako viti trenutak u ovom prekrajanju povijesti su poku aji da se por ijeklo 'teorija europske integracije' tra i u knjizi napisanoj 1943: A Working Pea ce System Da vida Mitranvja, pisca rumunjskog porijekla koji je tada radio na Lon don School of Economics. Kod McAlli-stera, Richard (1997) ?ak tvrdi daje na Monnet ovo mi l jenje morao utjecati upravo taj rad. Formuliraju?i svoju teoriju, Mitranv ip ak spominje Savezni?ku komisiju za kontrolu brodskog prevoza iz Prvoga svjetskog r ata i njoj sli?nu Savezni?ku suradnju iz Drugoga svjetskog rata, u kojima je Mon net bio centralna figura. Istina je, pak, bila obrnuta. Mitranv je bio pod Monne tovi m utjecajem. 5 Young, Hugo (1998), This Blessed Plot - Britain And Europe, From Churchill T o Blair; Denman, Roy (1996), Missed Chances-Britain And Europe In The Tiventieth Centurj. 6 Op., cit.,. .. 76 VELIKA OBMANA TRNOVIT PUT DO RIMA : 1950-1957 77 je estoko inzistirao da nadnacionalni karakter njegove Visoke upr ave ne bude pred met pregovora.7 U zapisu o pregovorima o Schumanovu planu Denma n samo jednom spo minje Monneta, ponovno prihva?aju?i izmi ljotinu da je glavni pokreta? bio Schuman. Sli?no njima dvojici, ali iz drugih razloga, John Laughlan d u poku aju pripisivanja pori jekla EU nacisti?koj ideologiji, u radu The Taint ed Source samo ?etiri puta kratko s pominje Monneta, bez uo?avanja njegove presu dne uloge. Do ovakvih pogre nih konsenzusa dovelo je Monnetovo brzo odbacivanje

anonimnosti p ravog autora projekta i njegov dolazak u London na razgovore o pla nu s dr avnim sl u benicima i ministrima. Prema Yo-ungu, Monnet je tada kristaln o jasno dao do znan ja da autonomija njegove Visoke uprave zna?i 'predaju nacion alnog suvereniteta nad irokim strate kim i ekonomskim podru?jem.'8 Malo tko je t ada imao ikakvih iluzija o tome. Con O'Neill, tada mladi diplomat u Bonnu, prisj e?a se: 'Ideju o potrebi za tijelom koje bi imalo pravu vlast nad odl ukama naci onalnih vlada smatrali smo grotesknom i apsurdnom.'9 Ako se uzmu u obz ir Atleejevi komentari o 'nedostatku demokracije' u Monnetovu projektu, nema sum nje da je britanskoj vladi bila jasna njegova prava narav i da ga Britanija zat o nije mogla prihvatiti. Ipak, neki tekstovi i dalje predstavljaju Schumanov pla n kao ne to to je britanska vlada mogla promijeniti da je bila dovoljno razumna i uk lju?ila se u pregovore. To ?e u narednim desetlje?ima ostati stalno prisutn a tema u mitologiji koja okru uje b ritanske odnose s 'Europom'. Ta tema po?iva na potrebi da se osniva?e projekta prika e kao razumne i otvorene idejama, dok s e Britance mora bez razlike prikazivati ka o tvrdokorne i bez dovoljno vizije. S redi nja, neizravna poruka ove verzije povije sti je: 'Europejci - pozitivni, na predni, dobri; Britanci - negativni, nazadni, lo i.' No iako je Monnet briljantn o napravio prvi korak u svom grandioznom planu, na kr aju se rastegao iznad svoj ih mogu?nosti. Rezultat je bio trnovit put u koji se pre tvorilo sljede?ih est g odina. Monnet na kraju ne?e ostvariti svoj cilj dok mu njegovi saveznici ne name tnu potrebu za najhrabrijom strategijom do tada: skrivanjem 'p rojekta prevarom. 7 Young ?ak ismijava 'Britansku fiks ideju da je Schumanov plan trebao dovesti do europske federacije' (This Blessed Plot). Takva analiza, pi e, 'pokazala se p reur anjenom ako ne i pomalo halucinacijom.' Young tako potpuno proma uje osnovn i smisa o Plana (npr. Monnet, Me-moirs, op.cit.), 8 Young, op. cit. 0 Dfi rit .. _.......................... !.,.,., . , . ,., Monnet pada Kad je predsjednik nov e 'europske vlade' prvi put izi ao pred Skup tinu svoje Zajedn ice za ugljen i ? elik, po urio je re?i 'zastupnicima: 'Nikad ne?emo mo?i dovoljno naglasiti da su est ?lanica Zajednice prethodnici ire, ujedi njene Europe ?ije granice odre?uje samo onaj tko se jo nije pridru io. Na a Zajednica nij e udruga proizvo?a?a ugl jena i ?elika: ona je za?etak Europe.'10 Unato? njegovu osje?aju pobjede, doga?a ji su po?eli stizati Monneta. Nakon to je dugo spr etno ostvarivao svoj plan, na pravio je gotovo kobnu pogre ku. Njegova Nemesis bio je Korejski rat koji je izb io prve nedjelje nakon po?etka preg ovora o Europskoj zajednici za ugljen i ?eli k. Monnet se odmah upla io da bi pritisa k nove velike hladnoratovske krize - pr ijetnje mogu?e sovjetske agresije na Europu - mogao navesti Amerikance da poja?a ju zahtjeve za naoru avanjem Njema?ke. To je u Ad enaurovim o?ima moglo smanjiti privla?nost Schumanova plana, jer bi u takvim okolnos tima svoje klju?ne ciljev e mogao ostvariti bez stavljanja njema?kog ugljena i ?elika p od kontrolu Visoke uprave. Da bi obnovio inicijativu, Monnet je odlu?io pro iriti izvorni Schumano v plan i u nj ega uklju?iti obranu pa se bacio na planiranje koje je zavr ilo pr ijedlogom Europske obrambene zajednice (European Defen-ce Community, EDC). Taj j e prijedlog predvi?a o europsku vojsku koju bi vodili europski ministar obrane i Vije?e ministara, sa z ajedni?kim prora?unom i raspolaganjem oru jem. Dok bi sv e ostale ?lanice mogle zadr ati za sebne snage za kolonijalne i druge ciljeve, N jema?koj bi bilo dopu teno samo sudjelo vanje u europskoj vojsci. Tra e?i promot ora prijedloga, Monnet je ovoga puta zaobi ao Schu-mana koji se sna no pro tivio naoru avanju Njema?ke. Odabrao je Renea Plevena, ?ovjeka koji mu je bio pomo?ni k u donekle mutnim danima kad je Monnet bio trgova?ki bankar. Pleven je bio s nj im i u Londonu 1940. u uzbudljivim vremenima kad je Churchillu dao plan za brita nskofrancusku uniju. Na Monnetovu sre?u, njegov negda nji podre?eni sada je bio na visokom polo aju: postao je francuski premijer. Ponovljena je poznata obmana. Iako je prijedlog bio potpuno Mon-netov, on se dr ao u pozadini i ideja je post ala 'Plevenov plan'. Pleven ju je predstavio francusk om parlamentu 24. listopad a 1950. gdje je 10 Jv^onnet, op.cft. 21 78 VELIKA OBMANA odobren s 343 prema 220 glasova. Ipak, Pleven je tijekom rasprave jasno rekao da pregovori o njegovu planu ne bi trebali po?eti prije nego se zaklju?i Sporazum o ug ljenu i ?eliku, ?ime bi se o?uvalo Monnetov izvorni plan.11 Za razliku od Sc

humanova plana, ovaj nije bio dobro primljen u inozemstvu. Nijem ci su bili pose bno sumnji?avi i bili su skloniji tome da njihova vojska bude dio N ATO-a. Imali su dobar razlog za sumnji?avost. Monnetova namjera bila je da EDC pos tane 'vla da sposobna donositi vrhovne odluke u ime svih Europljana. Upravo zbog toga, nov i je plan podr avao talijanski premijer de Gasperi, objavljuju?i da 'europs ka v ojska nije kraj sama po sebi; to je instrument domoljubne vanjske politike. Ali europsko domoljublje mo e se razviti samo u federalnoj Europi.'12 Ponovno su int ervenirali Amerikanci, ovoga puta u liku prvog vrhovnog zapovjedni ka NATO-ovih kopnenih snaga, generala Eisenhowera. Na susretu s Monnetom 21. lip nja 1951. Ei senhower se slo io da se francusko-njema?ko pomirenje mo e posti?i samo kroz eur opsku vojsku. Korejski rat je nakon intervencije komunisti?ke Kine u ao u kriti? nu fazu. Kako se i o?ekivalo, Amerika je poja?ala pritisak za ponovno naoru anje Njema?ke i dala Adenaueru sna nu pregovara?ku poziciju. On je odlu?io iskoristi ti situaciju i u zamjenu za svoju podr ku EDC-u ponuditi 'op?i sporazum'. Time b i se priznao suveren itet Zapadne Njema?ke, njema?ki kontingenti bi se u EDC pri mili kao ravnopravni, pri pustilo bi se Zapadnu Njema?ku u NATO, okon?alo ostatk e okupacije njegove zemlje i z aklju?io bi se mirovni sporazum. Iako je bio ambi ciozan, saveznici su se brzo slo il i s tim prijedlogom i do kraja studenog 1951 . nacrt sporazuma bio je spreman.13 U posljednjim fazama pregovora o sporazumu p romijenila se vlada u Velikoj Britan iji. Nakon op?ih izbora 25. listopada 1951. laburisti su izgubili od konzervativac a. Churchill je ponovno bio premijer s A ntho-nyjem Edenom na ?elu diplomacije. Nov a je vlada, me?utim, odmah utonula u krizu platne bilance, a zemlji je prijetila e konomska katastrofa. Unato? po?etn im nadama da bi 'proeuropski' Churchill mogao preokrenuti laburisti?ki po gled o ujedinjenju estorice, njegov stav da bi se Britanija trebala kloniti izrav nog uklju?enja u Europu ostao je 11 Povijesni institut sveu?ili ta u Leidenu, web st tanica Povijest europske integr acije, op. cit. 12 Monnet, op. cit. Willi nm; ntj rit TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 79 nepokolebljiv. Britanija je, prema Churchi llovu mi ljenju, jo uvijek bila dio me?unar odne 'Velike trojke' u posebnim odno sima s Amerikom. Iako je jako elio sura?ivati s europskim susjedima, njegova je politika po?ivala na 'preklapaju?im krugovima gdje je Britanija ostajala izme?u Europe i SAD-a. Dok je bio u oporbi, Churchill je tvrdio da mu se svi?a ideja o 'europskoj vojsci' , a da nikad nije objasnio to bi to zna?ilo u praksi. Kad se vratio na vlast, samo je potvrdio svoje pravovjerje. Sada kad je nadnacionalni e lement plana postao ja san, on je odbacio bilo kakvu ideju 0 europskoj vojsci, n azivaju?i je 'muljevitim amalgamom' i dodaju?i da 'vojnici ele p jevati svoje vl astite kora?nice.' De Gaulle je imao sli?no mi ljenje.14 Prema Hugou Youngu, Ede n je 28. studenog 1952. na konferenciji za tisak u Rimu i zjavio da novoj vojsci ne?e biti na raspolaganju nijedna britanska postrojba,15 to Young opisuje kao p rimjer britanske 'izopa-?enosti.16 Ali dokazano je da je nova k onzervativna vla da u?inila sve to je mogla da bude konstruktivna. Na sastanku sa Sc humanom u ve lja?i 1952., Eden je uvjeravao Francuze da ?e se Britanija blisko poveza ti s Eu ropskom obrambenom zajednicom. Britanske snage na kontinentu ?e tijesno sur a?iv ati s 'europskim snagama'.17 U daljnjem poku aju da pomogne, Eden je u o ujku 19 52 . predlo io da se dvije Zajednice estorice stave pod okrilje Vije?a Europe. M onnet je to, predvidivo, shvatio kao izazov njegovu nadnacionalizmu.18 Iako iz E denove inicijative ni ta nije proizi lo, Francuzi su bili vrlo rezervirani prema ideji o europskoj vojsci. Najvi e ih je brinula mogu?nost njema?kog izdvajanja i z Obrambene zajednice, to bi njema?kim jedinicama omogu?ilo da se podignu i pr eustroj e kao nacionalna vojska. Pariz je zato tra io britansko-ameri?ko jamstvo da se nijed na ?lanica ne?e mo?i odvojiti od Obrambene zajednice. London je odg ovorio pozitivno. B ritanija je ve? prema Briselskom sporazumu iz 1948. bila obe ?ala pomo? Francuskoj i ze mljama Beneluksa u slu?aju rata. estorica su sada, 14. o ujka 1952. tra ila da s e to ja mstvo pro iri na Zapadnu Njema?ku 1 Italiju. Odgovaraju?i na to u radijs kom prijenosu 5. travnja, Eden je rekao da j e du nost i namjera britanske vlade pomo?i europskim narodima 14 Sampson, op.cit. 15 Young, op.cit. 16 Ibid. 17 Cal vocoressi, Peter (1955), Survey Of InternationalAffairs - 1952. 18 Dokumenti o b ritanskoj prekomorskoj politici, Serija 2, Tom I, dokument 484 (29. Kolo80 VELIK

A OBMANA TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 81 na putu prema ideji ujedinjene Europe . Velika Britanija ne mo e se pridru iti eksklu zivnoj europskoj federaciji, ali mo e dati podr ku i ohra-brenje Obrambenoj zajednic i i Zajednici za ugljen i ? elik.19 Deset dana kasnije uslijedio je i ?vrst prijedlog. U slu?aju oru anog na pada na bilo k oju ?lanicu Europske obrambene zajednice, Britanija ?e prema ?lan ku 51. Povelje Ujedin jenih naroda dati punu vojnu i drugu pomo?. estorica su do bro primila tu ponudu. U Njema?koj je pozdravljena kao 'jedan od najva nijih pol iti?kih doga?aja u posljednje vri jeme.'20 No to ipak nije bilo britansko-ameri? ko jamstvo. Amerikanci su i dalje vjerovali u EDC i odbili su sura?ivati. Kao po sljedica toga, 19. svibnja je objavljeno da Was hington i London ne mogu osigura ti zajedni?ko jamstvo i da ?e umjesto toga objaviti 'deklaraciju o namjeri'. Raz govori su tada utonuli u sva?e o njema?kom doprinosu eur opskom prora?unu za obr anu, dok je francuski Kabinet, jo uvijek nezadovoljan presla bim zalaganjem Brit anaca i Amerikanaca protiv mogu?eg njema?kog povla?enja iz EDC-a, o dlu?io da ne ?e potpisati sporazume. Francuze se poku alo zadovoljiti promjenom formulacija u deklaraciji o namjeri. SA D i Britanija na kraju su pristale svaku akciju koja zaprijeti integritetu Europ ske obrambene zajednice smatrati prijetnjom vlastito j sigurnosti.21 To je bilo dovoljno. Europski obrambeni sporazum potpisan je 27. svibnja 1952. z ajedno s op?im sporazumom koji je prakti?ki vratio suverenitet Njema?koj.22 To je bilo daleko od onoga to je zamislio Mon-net, jer je prora?un jo uvijek bio podlo an nacion alnom vetu. Unato? svemu, u Francuskoj je jo bilo toliko protivljenja da je premije r Antoine Pinay potpisao sporazum bez namjere da odmah tra i ratifikaciju. Monnetov plan se po?eo raspadati. Umjesto da se sma njuje, protivljenje u francusko m parlamentu zapravo je ja?alo. Socijalisti?ka g rupa htjela je 'demokrati?niji' EDC, s europskom skup tinom koja bi se birala iz ravno. To je potaklo Monnetovu najhrabri ju inicijativu do tada, koju je koordin irao s Paulom-Henrijem Spaakom, ?ovjekom ko ji ?e mu vi e godina biti najbli i s aveznik.23 19 Ibid 20 Calvocoressi, op.cit. Vidi Priop?enje za tisak Ministarstv a vanjskih poslova, 15. travnja 1952. i The Times, 16. travnja 1952., Le Monde i Neue Zeitung, 17. Travnja 1952. 21 Op. cit. 22 Op. cit. 23 Spaak ne samo da je bio State Departmentov kandidat za predsjednika OEEC-a i kasnije Spaak je predlo io uspostavljanje Europske politi?ke zajednice (EPC) kao 'zajedni?kog politi?ko g krova' nad Zajednicom za ugljen i ?elik i Obrambenom zajednicom, kojom bi se s tvorila 'nerazdru iva politi?ka zajednica temeljena na ujedinjenju naroda. Schu man i Adenauer pozdravili su to, a isto je u?inio i talijanski premijer de Gaspe ri koji je oti ao jo dalje, predla u?i da budu?a skup tina EPC-a pripremi nacrt europskog us ava. U rujnu 1952. Spaakov je prijedlog dobio zajedni?ku potporu mi nistara vanjskih pos lova estorice, parlamenata u Europskoj zajednici za ugljen i ?elik i Vije?a Europe, p a je od Skup tine Europske zajednice za ugljen i ?eli k zatra eno da prou?i pitanje stvar anja 'europske politi?ke vlasti'. Rezultat r ada Spaakova ad boe odbora bio je 'Nac rt sporazuma koji utjelovljuje statut Europske zajednice'. To je bilo ni ta manj e nego prvi formalni poku aj dono enja europskog ustava. Spaak gaje 9. o ujka 19 53. pred ao ministrima vanjskih poslova estorice, a idu?eg dana i Skup tini Euro pske zajednice za ugljen i ?elik. Skup tina ga je odobrila s 50 glasova za i pet suzdr anih. Predsta vljaju?i svoj nacrt 'ustava Vije?u Europske zajednice za ug ljen i ?elik, Spaak je pono vio rije?i kojima je George Washington u Kongresu po ?eo predstavljanje ameri?kog ustav a 1787-, iznose?i u nastavku govora svoje uvj erenje da bi se 's jednakom odva no ?u' Eur opa mogla nadati istom uspjehu.24 Ta posljednja inicijativa Monneta i Spaaka nije, me?utim, mogla dalje sve dok je E uropska obrambena zajednica izazivala protivljenje. Dio plana bila je nadnacion a lna kontrola nad svakim proizvodom nuklearnog naoru anja, to je probudilo goli stima sklonu Francusku komisiju za atomsku energiju i potaklo je da razmisli o p oslje dicama francuskog izrastanja u nuklearnu silu.25 Zastupnici u francuskom p arlame ntu do listopada su ve? izra avali zabrinutost da je sporazum davao previ e prednosti Njema?koj koja bi zbog toga mogla preuzeti dominaciju nad Zajednico m. Prigovarali su i daje sporazum predstavljen kao gotov ?in da bi se usvojio il i odbacio bez izm jena.26 pokreta, nakon to je Churchillov zet Duncan Sandvs dao os tavku na to mjesto. Churchill i Sandvs, koji su vjerovali da bi Europski pokret

trebao predstavljati str emljenja cijele Europe, uklju?uju?i i narode srednje i isto?ne Europe tada pod sovjets kom hegemonijom, postajali su sve razo?araniji u skom opsesijom Pokreta integracijo m u zapadnoj Europi. Nakon kratkog razila enj a, Europski pokret zadr ao je iroku podr k u tajnim financiranjem iz CIA-e kroz ACUE, a koristio ju je i sam Spaak. 24 Griffiths, Richard T. (2000), Europe's Fi rst Constitution - The European Po litical Commu-nity 1952-1954. 25 Duchene, op. cit. ^ 82 VELIKA OBMANA Tako ?e protivljenje kod francuskih politi?ara prevladat i, dok ?e ostatak estorice rati ficirati Obrambeni sporazum. Protivljenje medu s ocijalistima i golistima bilo je toliko da je sru ilo Pinavovu vladu. Mandat za imenovanje nove vlade uz golisti?ku je potporu dobio Rene Mayer, a izraz 'Europa Jeana Monneta' gotovo je postao sin onim za politi?ku zloporabu. Mavera je nako n ?etiri mjeseca zamijenio Joseph Laniel. Prema Monnetovim o?ajnim rije?ima, on 'nije u?inio ni ta'. Unato? sna nom pritisku iz Sjed njenih Dr ava i prijetnjama Eisehowerova dr avnog tajnika Johna Fostera Dullesa ukid anjem ameri?ke pomo?i, proces ratifikacije u Francuskoj je blokiran. Izvan parlamenta, protivljenje je bilo barem jednako toliko. Vojni lideri bili s u protiv sporazuma, intelektualn e skupine su ga mrzile, a de Gaulle se u studeno m 1953. proglasio njegovim neum oljivim neprijateljem, nazivaju?i ga 'tim monstruoz nim sporazumom' kojim se fra ncuskoj vojsci htio strgnuti suverenitet i odvojiti obranu Francuske od obrane F rancuske unije. To bi bilo protivno svim njenim trad icijama i institucijama i i zru?ilo bi njene vojnike organizmu nad kojim Francuska ne bi imala nadzor. Za tu i 'druge nadnacionalne monstruoznosti' okrivio je 'Ins piratora Jeana Monneta. Ogor?eno parodiraju?i Monneta, objavio je: 'Budu?i da pobjedni?k a Francuska ima vojsku, a pora ena Njema?ka je nema, potisnimo francusku vojsku.' Na stavio je: 'Nakon toga ?emo od Francuza i Nijemaca napraviti vojske bez dr ava, a budu?i d a nad t akvom vojskom mora biti vlada, napravit ?emo bezdr avnu vladu, tehnokrac iju. Kako to ne bi moglo zadovoljiti sve, nacrtat ?emo drugi znak na du?anu i na zvati ga 'zajedn icom'; to ionako ne?e biti bitno, jer ?e 'Europska vojska' biti u potpunosti na rasp olaganju ameri?kom vrhovnom zapovjedniku.'27 Pri?u je okon ?ao jedan potpuno nevezan doga?aj - pad enklave Dien Bien Fu, u francusko j Indo kini, u ruke vijetnamskog komunisti?kog pokreta Viet Mina. Ta je katastrofa sru ila vladu. Do 17. lipnja Laniela je zamijenio radikalni nacionalist Mendes-Fra n ce. On je imao podvojeni stav prema Europskoj obrambenoj zajednici i tra io je u b la avanje nadnacionalnog elementa, to je 3. kolovoza u Bruxellesu i predlo io estorici . Adenauer je odmah odbio. Spaak, koji je predsjedavao konferencijom, g otovo his teri?no je molio Mendes-Francea da podr i sporazum, zgrabiv i ga za ru ku dok mu je gov orio: ,.,..i.,^ :,. 97 TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 83 'Francuska ?e biti potpuno izol irana... Bit ?ete sami. Zar to elite? Moramo, moramo n apraviti Europu. Vojna st rana nije sve. Va no je ujedinjenje Europe. Europska obra mbena zajednica je prv i korak u tom smjeru, ali ako ne bude nje, sve pada u vodu .'28 Odbacuju?i Spaak ove optu be da nije 'dobar Europljanin', Mendes-France je ignorirao i Churchillo ve i ameri?ke molbe. Od Churchilla je neuspje no tra io jamstva britanskog ulask a u Europsku obrambenu zajednicu. Tako je Mendes-France 30. kolovoza bez p odr k e donio sporazum pred neprijateljski raspolo eni parlament. Nakon burne rasprav e u kojoj je dominiralo pitanje nadnacionalnosti, sporazum je odbijen s 319 glas ova prema 264. Mendes-Franceova vlada bila je suzdr ana. Pobjedni?ka ve?ina zap jevala je Marseljezu.29 Europska obrambena zajednica je bila mrtva. Ubrzo je pal a u zab orav i ideja politi?ke zajednice.30 Monnet i njegov nadnacionalizam pret rpjeli su gorak poraz. Ostao je problem ponovnog njema?kog naoru avanja. Eden je istupio s prijedlogom pro ir enja Briselskog sporazuma iz 1948. na Njema?ku i I taliju. To bi uspostavilo Zapadn oeuropsku uniju (Western Euro-pean Union, WEU), organiziranu na me?uvladinoj osnov i. Iako ?e WEU desetlje?ima ostati tek ne to vi e od sjene, jer je njene funkcije uvelik e obavljao NATO, britansko ustrajav anje da njihova vojska ne napu ta kontinent bez sporazuma s ostalim ?lanicama bi lo je dovoljno da ubla i francuske strahove od neko ntrolirane njema?ke sile. Ti su strahovi u svakom slu?aju bili mnogo izgubili na sna zi. Le Monde, koji se s na no protivio toj ideji, priznao je da 'dvanaest njema?kih d ivizija ima malu v a nost u svijetu atomske strategije.'31 WEU su uskoro ratificira le sve ?lanice.

32 inilo se da je time blokirano napredovanje prema nadnacionalnom ujedinjenju. Tr ij umfirala je me?uvladina politika. Da zaokru i svoj uspjeh, Britanija je u pro sincu t e godine potpisala sporazum 'udru ivanja s Europskom zajednicom za uglje n i ?elik, o bvezuju?i se tek na prijateljsku suradnju. 28 OP.cit. 29 Duchene, o p. cit. 30 Za primjer prave iskvarenosti, Hugo Young navodi da je britansko odbi janje d a stavi dovoljno vojnika pod europsko zapovjedni tvo 'bilo, zapravo, ono to je nave lo francuske parla-mentarce da ubiju Europsku obrambenu zajednicu.' 31 Werth, op. cit. 32 Ipak, ameri?ki dr avni tajni Dulles, prista a Europske obr ambene zajednice (i Mon netov prijatelj od 1919.). kriti?ki je pisao Edenu o pla novima za WEU tvrde?i da 'bi lo koje rje enje koje ne predvi?a stvaranje nadnaci onalnih institucija (smatra) izmi l jotinom'. (Eden, 84 VELIKA OBMANA Nova strat egija: Prevara U?inak odbijanja Europske obrambene zajednice bio je dubok i dugo trajan. U toj faz i projekt je jednostavno si ao u podzemlje. Prema Duc-heneu: ' Nakon prve dvije godine Monnetova predsjedavanja Visokom upravom, nitko vi e nij e govorio o njoj niti je izjedna?avao s "Europskom vladom"... Svijest da bi se F ran cuze trebalo prevarom uvu?i u daljnji napredak uvela je oprez u europski rje ?nik. Ri je? federalno sa?uvana je kao politi?ki ekvivalent latinskom izrazu za rijedak religio zni doga?aj. ak se i nadnacionalno... koristilo uglavnom samo kad se nije mogao pro na?i drugi smokvin list. Ideja Europe koja bi u izvjesnom smis lu bila iznad svojih naroda, vi e se nije javno iznosila.'33 Ono to je do tada b ila serija takti?kih varka sada je postao namjerni poku aj prikriv anja. Promjen a strategije bila je toliko dalekose na da je 1965., kad su estorica d ogovorila 'Sporazum o spajanju kombiniranjem izvr ne vlasti, Vije?a i Skup tine triju 'Za jednica - Europske zajednice za ugljen i ?elik, Europske ekonomske zajednice i E uratoma - ?lanak 9. Sporazuma o ugljenu i ?eliku, izvorno glasio: ' lanovi Visoke u prave... suzdr at ?e se od bilo kakva postupka neuskla?enog s nadnacion alnim ka rakterom njihovih du nosti.' A bio je promijenjen u: ' lanovi Komisije... suzdr at ?e se od bilo kakva postupka neuskla?enog s njihovim du nost ima...' Monnetova izravnija reakcija na taj te ak poraz bila je ostavka na mjesto predsjed nika Zajednice za ugljen i ?elik. To je zna?ilo da se trebalo pobrinuti za zamjenu, t o je zahtijevalo sastanak ministara vanjskih poslova es torice. Sastanak je izvorn o zakazan za 8. velja?e, ali je u me?uvremenu pala Me ndes-Franceova vlada i sastanak je odgo?en. Novu francusku vladu vodio je Edgar Faure, manje nesklon europskoj in tegraciji. To je donekle ohrabrilo Monneta pa je zaklju?io da bi ne to manje ambiciozno moglo u spjeti. Odlu?io se za svoju ra niju strategiju izgradnje 'Europe' kroz postupno uje dinjavanje drugih gospodars kih sektora. TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 85 Krajem 1955. medu raznim je opcij ama za svoju novu metu odabrao nuklearnu indust riju, tada u ranom stadiju razvo ja. inilo se da to pru a jasne prednosti. Dok su ug ljen i ?elik predstavljali pro lost, 'snaga atoma mogla je pozicionirati 'Europu' ka o dalekovidnu i modernu. Nadalje, ulaganja potrebna za razvoj ove industrije bil a su tako velika da je e uropska suradnja izgledala kao logi?an korak. Da bi svoj plan predstavio kao bud u?i 'Euratom', Monnet je po ve? poznatom uzorku tr ebao frontmana, novoga Schuma na ili Plevena. Trebao ga je posebno zbog koli?ine ne prijatelja koje je stvorio do tada. Izbor je bio njegov najve?i saveznik Paul-Henr i Spaak. To se pokazalo mudrim. Novi francuski premijer Faure pokazao se prijeml jivim za uvjeravanja u glednog belgijskog ministra vanjskih poslova. Dana 4. travnja 1955. Spaak je Fau eru, Adenaueru, Pinavu (sada francuskom minist ru vanjskih poslova) i talijansko m ministru vanjskih poslova Gaetanu Martinu pos lao prijedloge koji nisu obuhva? ali samo nuklearnu ve? sve oblike energije i transpo rt. U popratnom pismu Spaak tvrdi da je do lo vrijeme za 'ponovno lansiranje europ ske ideje'.34 Spaak je u pismu napravio jedan vrlo znakovit propust. Iako su on i Monnet ve? ras pravlja li o mogu?nosti 'carinske unije' ili 'zajedni?kog tr i ta estorice, Spaak to nij e spomenuo. Monnet se bojao da bi oti ao predaleko kada bi to spominjao tako brz o na kon propasti EDC-a. Njema?ki odgovor nije bio ohrabruju?i. Umjesto ujedinja vanja resursa kroz Euratom, k ancelar Erhard je mislio da bi Njema?koj bilo bolj e da otkupi tehnologiju od SAD-a i Velike Britanije. Francuska reakcija bila je jo negativnija. U poruci koju je Spaaku usmeno prenio belgijski veleposlanik, fr ancuski ministar vanjskih poslova odgovorio je da 'nadnacionaliziranje energije

i transporta mo e u Francuskoj izaz vati novi EDC, i dodao, 'Pazite! Edgar Faure ne voli Monneta.35 Jedini pozitivan odgovor stigao je od nizozemskog ministra v anjskih poslova Joha na Bevena. On je predlo io upravo ideju koju je Monnet odba cio - 'zajedni?ko tr i te'. K lju?na je bila njegova tvrdnja da to ne bi trebala biti zona slobodne trgovine ve? c arinska unija. Carine na robu kojom se trguje medu ?lanicama trebale bi se progres ivno smanjivati i zatim ukinuti, dok bi se istovremeno podigao zajedni?ki vanjski carinski zid prema tre?im zemljama. Sve je to ukazivalo na unutarnju borbu visoko pozicioniranih politi?kih figura esto rice, iz koje su proizlazile tri opcije. Jedna, koju je 34 Arhivi Ministarstva v anjskih poslova, Pariz. Europe, 1944-..., Generalities, Tom 110 86 VELIKA OBMANA podr avao Erhard, bila je zona slobodne trgovine za koju bi se koristila infras tru ktura me?uvladina OEEC-a. Druga je bilo Bevenovo 'zajedni?ko tr i te'. Tre?a je bila Monne tova strategija, odnosno uzastopna integracija svakog pojedinog s ektora. Nije jasno kako je to?no rije eno to pitanje.36 Ali 18. svibnja 1955. mi nistri vanjs kih poslova Beneluksa svojim su kolegama u Zajednici za ugljen i ?e lik ponudili do kument poznat kao 'Benelu ki memorandum'. To je povezalo Bevenov u i Monnetovu stra tegiju u ne to to ?e kasnije postati poznato kao junktim^, a prema kojoj se treba osn ovati radna skupina za izradu nacrta sporazuma o 'zajed ni?kom tr i tu'. Integriranje t ransporta, energije, nuklearne energije i socija lnog zakonodavstva trebalo bi bi ti uklju?eno u to.38 Erhardovi stavovi bili su zanemareni. Memorandum je zapravo sastavio Spaak, na temelju nacrta koji je pripremio zajedn o s Monnetom. Nakon to je Spaak dopunio Monnetovu verziju, poslao ju je natrag s porukom '/' votre bebe? ('Evo va e bebe'). Najzna?ajnija promjena bilo je izbaci vanje rije?i 'Sjedinjene Europske Dr ave' iz Monnetova originala. Spaak je pazio da vi e na glasi ideju 'ekonomske zajednice'.39 Tako je nastala glavna obmana u cijeloj pri?i. Od tada nadalje, pravi cilj - polit i?ka integracija - namjerno se skrivao pod krinkom ekonomske integracije. Izgradnj a 'Europe' predstavljala se kao pitanje trgovine i radnih mjesta. Messina: Za dlaku Francusku je privukao Euratom, koji joj je omogu?avao kontrolu njema?ke nuklearne in dustrije i mogao joj je uz to pomo?i i u jo neobjavljenom cilju proizvodnje atomske bombe. S dru ge strane, s najve?im carinama me?u estoricom i mnogim drugim protekcion isti?ki m propisima, Francuska je bila neprijateljski raspolo ena prema ideji zajedni?k og tr i ta. Ipak se slo ila da bi tijekom pregovora o Monnetovu nasljedniku na ? elu Zaje dnice za ugljen i ?elik trebalo povesti 'ispitnu raspravu' o Benelu kom memorandumu. Nijemci su bili veoma rezervirani prema mogu?nosti da uop?e nastav e. 36 Duchene, op. cit. 37 Europski parlament (2002), The European Parliament An d The Euratom Treaty: PastPresent And Future (Luksemburg, Op?a uprava za istra i vanje), Radni dokument iz serije Energija i istra ivanje, ENER 114EN. 38 Bruvlan t, E. (1987), Pour Une Communaute Europeene, Travaux Preparatioires (1955-1957). Tom II: 1955-1957 (Bruxelles). TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 87 Za mjesto odr avanja razgovora odabrana je Messina, kako bi se i lo na ruku talijans kom minis tru vanjskih poslova Gaetanu Martinu koji je bio pred izborima na Sicil iji i tr ebao je biti blizu bira?ke baze. Dogovoren je datum razgovora 1. i 2. lipn ja 19 55. Pozvan je i britanski predstavnik, ali u Londonu su Messinu smatrali pr edal ekom da bi se ?ak tamo putovalo na obi?an ministarski sastanak Zajednice za uglj en i ?elik. Uo?i sastanka Monnet je doznao da se Francuzi spremaju zakopati Ben elu ki memorandum pod oblik blage rezolucije.40 Svjestan da bi njegova nazo?nost mogla doliti ulje na vatru, odlu?io je ne do?i na sastanak. Spaak je predsjedav ao konferencijom djeluj u?i kao Monnetov frontman. Sastanak je za nadnacionalist e po?eo lo e. Monnet je stalno bio na telefonskoj vezi poku avaju?i instruirati Spaaka. Nizozemski tajnik u Visoko j upravi Max Kohnstamm, koji je primio brojne Monnetove pozive, na kraju je bio prisiljen re?i svome biv em efu: 'Molim vas s hvatite da oni nisu ovdje da bi napravil i Europu. Do li su vas pokopati.'41 Ali kasnije te ve?eri Spaak je oti ao u hotelsku sobu francuskog ministra vanjskih p oslova Pinava. Kad se u zoru idu?eg dana vratio, bio je postignut svojevrsni s pora zum. Spaaku je bilo dovoljno naru?iti bocu ampanjca i pozdraviti zoru izved bom O so le mio.^2 Ministri su ujutro usvojili rezoluciju koja je sadr avala ve? i dio Benelu ko g memoranduma, a neki dijelovi bili su uneseni od rije?i do rije

?i. Rezolucija je est oricu obvezivala samo na osnivanje me?uvladina odbora koji bi prou?io kako provesti Memorandum u djelo.43 Budu?nost je bila daleko od sigu rne, jer je jo bilo zna?ajnog p rotivljenja prijedlozima. Francuzi nisu ostali s uzdr ani ve? su naprosto pristali 'n e protiviti se nastavku pregovora.'44 Zanim ljivo, luksembur ki predstavnik Joseph Bech rekao je da je najzna?ajnija stvar n a sastanku bio izostanak 'mirisa' Visoke uprave u Schumanovu stilu koja bi uzbu rkala francusku zabrinutost za suverenitet.45 Obmana se nastavljala. Prijevod Me sinskih zaklju?aka poslan je u London 11. lipnja preko britanskog velep oslanstv a u Rimu. U popratnom pismu, pomo?nik podtajnika Johna Coulsona izvje tava k ako 'izgleda da su ministri imali 40 Duchene, op. cit. 41 Ibid. 42 Duchene, op. cit . 43 Europski parlament, Selection oftexts concerning institutional matters on t he Community from 1950 to 1982 (Luksemburg, Odbor za institucionalne poslove). 44 Duchene, op. cit. 88 VELIKA OBMANA pote ko?a u postizanju sporazuma oko bilo kakve konkretne akcije', i dodaje: 'Ni jemce je jako zanimao transport, dok je Beneluks htio pro iriti domet vlasti. T alijani su se u potpunosti zalagali za zajedni?ko tr i te, dok su francuska staj ali ta o stala nejasna. O?ito je da je ponavljanje stavova svih sudionika bez do no enja bilo kakve na?elne odluke najdalje dokle je mogao sti?i kona?ni zaklju?a k. Bit ?e zabilje eno da se sva pitanja moraju "prou?iti", ali nema pokazatelja na koji ?e se na?in to u?initi.'4 6 Britansko ministarstvo vanjskih poslova zapr avo je imalo velikih pote ko?a u utvr?ivan ju tijeka doga?aja. U pismu novom min istru vanjskih poslova Macmillanu 15. lipnja, britanski veleposlanik u Parizu sp ominje zaklju?ke kao 'duga?ke ali ne jako informa tivne' i ka e kako je dokument precizan odraz nejasno?a koje su prethodile konferenc iji. 'Postoje dokazi za t eoriju da se estorica ministara nisu mogla uhvatiti u ko t ac s problemima o koj ima su raspravljali', napisao je. Primje?uju?i nedostatak jasno?e , dodaje: '... Europljani moraju nastaviti vrlo oprezno. Njihov protivnici ili barem mnogi od n jih, s druge strane, vide prednosti u nekim planovima koji se sada razmatraj u. Prakti?ne razlike izme?u dva tabora stoga su puno manje nego ideolo ke. Zato kad a m inistar Pinay ka e da novi planovi trebaju biti nadnacionalni, a golisti ka u da ne bi, obje strane koriste kontradiktorne izjave da bi izrazile otprilike i stu stva r. Upitan da objasni Pinavov rje?nik, Boegner je rekao da Pinay vjeroja tno misli n a organizacije koje su imale ovlasti dono enja odluka (i stoga su na dnacionalne), ali do ?ijih odluka bi se dolazilo jednoglasno (i stoga su bile me duvladine). Svje stan sam da je to izbjegavanje biti problema. Ali takav govor o ?ito u utkuje Europlj ane i ako slu i smirivanju uvelike beskorisne sva?e, onda ima izvjesnog opravdanja.' 47 Mediji su slabo popratili doga?aj. Talijanski dnev nik // Tempo opisuje zaklju?ke kao 'jo jedan dokument koji nije bio nu an'48 a L e Monde izvje tava da su 'vlade neizrav no napustile ideju nadnacionalnosti.' Ma cmillan kasnije primje?uje da je 'slu beni s tav bilo uvjereno o?ekivanje kako i z Messine ne?e proizi?i ni ta.'49 Takav ishod se i mogao predvidjeti kad nije bi lo Monneta. On je radio na stvaran ju platforme s koje bi mogao nastaviti kampan ju. Kul46 PRO. FO371/11640, Pismo J.E.Coulsona Ashleyu Clarkeu. 47 PRO. FO371/11 6040, Pismo Gladwyna Jebba Haroldu Macmillanu, 15. lipnja 1955 . 48 PRO: Coulson , op.cit., TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 89 miniralo je 15. listopada 1955. obj avom nastupnog manifesta njegova 'Akcijskog o dbora za Sjedinjene Europske Dr av e'. Sa sredstvima iz Fordove fondacije koja je o rganizirao ACUE, neposredni cil j Odbora bilo je 'osiguravanje da Mesinska rezolu cija... bude preto?ena u stvar ni korak prema Sjedinjenim Europskim Dr avama.' Jedan va an dodatak trebao je Mo nnetu dati 'stalnu posjetnicu' za svakog efa vlade. Njego va nova uloga trebala je osiguravati '...njemu i njegovoj organizaciji prednost mogu?nosti utjecaja na politi?ke elite iz ravno i bez suo?avanja s nedostacima javne kontrole. Europu je izgradila za?u?uju?e malo brojna elita; iako je javna podr ka dobrodo la, ona nikad nije bila preduvjet za Mon netovu Europu.'50 Tako je Spaak trebao ostati u sredi tu pa nje, predsjedavaju?i me?u-vladinim odborom osn ovanim u Messini, d ok je Monnet nastavljao svoj rad u sjeni. Spaakov odbor Dok je tek po?injala, sl o ena drama s golemim povijesnim posljedicama u biti je imal a dva odvojena zapl eta. Jedan su bile rasprave u Bruxellesu koje je usmjeravao S paak, a koje su se uglavnom vodile kroz rad ?etiri tehni?ka odbora. Drugi zaplet raz vijao se oko

odgovora Britanije, jo uvijek najutjecajnije europske nacije i jo uvi jek ne izr avno uklju?ene. Do tada su se promijenile glavne uloge u britanskoj vladi. Churc hill je oti ao u m irovinu, a naslijedio ga je Anthonv Eden koji je vodio strank u do izborne pobjed e u svibnju 1955. Macmillan je postao ministar vanjskih posl ova. Edenov kabinet razmatrao je poziv estorice da se priklju?e pregovorima koji su upra vo po?injali u Bruxellesu. Unato? principijelnom odbijanju britanskog sudjelovan ja u bilo kakvoj nadnacionalnoj organizaciji, kabinet je 20. lipnja odlu?io u Br uxelle s poslati Russella Bret-hertona, podtajnika u Trgovinskom odboru. Kasnije ?e se pu no govoriti o tome da je poslan dr avni slu benik umjesto ministra, al i sastanci su se ionako trebali voditi kao tehni?ke rasprave, a ne kao pregovori . Bretherton je na samom po?etku prema uputama iz Londona razjasnio da se Britan ija ne priklju?uje 'Mesinskim ciljevima'. Slijedio je tradicionalnu meduvladinu liniju svoje vlade pod okriljem OECC-a, up ozoravaju?i da mnogo od onoga to je p redlo eno samo 50 Hollanr! Msrrin H993V Fvrnt>p/lr} Intparritinrl Frnm Cn Tn lit , 90 VELIKA OBMANA duplicira OECC-ov rad. Spaak je prigovorio OECC-ovoj alternat ivi kao 'puno skrom nijem pothvatu' koji 'ne nudi mogu?nost europske politi?ke u nije.'51 Predstavnici OEEC-a bili su prisutni na pregovorima i na?in vo?enja sas tanaka uzbuni o je efa britanske delegacije Hugha Ellis-Reesa koji je poslao pri tu bu Macmillanu. Isti?u?i da nisu uva ena upozorenja na sukob s radom OEEC-a, o n pi e: '...glavni tajnik osje?ao se izuzetno nedobrodo ao... dok je predstavlja nje vlade Nj ezina veli?anstva estorima vladama proteklo u puno boljoj atmosferi i uz mogu?nost re dovne nazo?nosti. Ali nije bilo nijedne konzultacije o izbjeg avanju preklapanja: to vi e, kad je jednom prilikom britanski promatra? dao taka v prijedlog, gospodin Spaak ga je odbacio na temelju svoje obveze da nastavi rad prema uputama Mesinske kon ferencije. Svi dokazi ovdje upu?uju da se pozicija O EEC-a ne?e uva avati.'52 U pismu na sedam stranica Ellis-Rees je dao brojne prim jere kako bi se ciljevi o dbora mogli preklapati s OEEC-ovim radom ili se presij ecati s njime, primje?uju?i da je: 'Cijela procedura neobi?na... Moglo bi se pit ati... za to est ?lanica nije otvorilo pit anje Organizacije ako su nezadovoljne brzinom napretka... Bilo bi pristojno da j e jedan od njihovih predstavnika na Mesinskoj konferenciji objasnio Vije?u minista ra OEEC-a, koje se sastajalo neko liko dana kasnije, to predla u da se napravi.'53 Ellis-Rees je zatim ponudio obj a njenje o ?udnom pona anju organizatora Mesinske konfe rencije. inilo se da su im ali 'politi?ke ciljeve': 'Jasno je da ni francuski ni njema?ki predstavnici na p ripremnom odboru nisu imali u vidu drugi cilj, jer predstavljaju one elemente u svojim vladama koji podr avaj u ili se barem ?ini da podr avaju europsku integra ciju; a predstavnici Belgije i Niz ozemske ?esto su nam govorili da se, to se Be neluksa ti?e, pravi motiv iza svega ovog a prije mo e nazvati "politi?kim" nego "gospodarskim".' Spaakovo priznanje izneseno u memoarima potvr?uje ove utiske. N apisao je da su on i njegovi kolege 'shvatili politi?ke posljedice na ega cilja i znali smo da smo nado mak ni vi e ni manje nego revolucije'.54 51 Spaak, op. c it. 52 PRO. T 232/433, 11. Listopada 1955. 53 Ibid. TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-19 57 91 Ipak je bilo jasno da Britanci nisu sami u rezerviranosti prema pregovorim a. Nje ma?ki ministar financija Hans Schaffer mislio je da: '...djelomi?na ili f unkcionalna integracija u stilu Zajednice za ugljen i ?elik (sic ) ne mo e dalje , jer ju je neophodno povezati s nadnacionalnim vlastima. Umjesto t oga trebalo bi se stremiti postupnom procesu pune integracije i postizati napred ak, ako je mogu?e, u vi e pitanja, ali u svakom slu?aju suradnjom vlada i bez bilo kak vog daljnjeg razvijanja nadnacionalnih vlasti.'55 U bilje ci se dodaje da je nemogu? e prosuditi kakav bi se sporazum mogao posti?i o usp ostavi zajedni?kog tr i ta. Bilo je jasnih 'znakova sukobljenih interesa': 'Nijemci, koji su u Bruxellesu b ili vrlo aktivni u podr ci poku aju daljnje integrac ije, ipak nisu bili voljni napraviti puno ustupaka na podru?ju poljoprivrede koja, naravno, mora biti od pr imarne va nosti Nizozemcima i Francuzima. Ima i znakova d a ?e Francuzi biti kra jnje nevoljni da brzo odu jako daleko u smjeru prave integra cije kroz ukidanje carina... i da bi mogli poku ati napraviti diverziju predla u?i int egriranje pojedinih sektora, to?nije transporta, energetike i razvoja nuklearne

en ergije.'56 Paralelno s pregovorima o zajedni?kom tr i tu, raspravljalo se i o detaljima prijedlog a o 'Atomskoj zajednici' i ispalo je da bi nova organizacij a zahtijevala da se s av fisijski materijal, uklju?uju?i rezerve urani-ja, stavi u zajedni?ki 'europski pooF u punom vlasni tvu i pod punom kontrolom 'Euratoma. Osnovna namjera bilo je sprij e?iti da se taj materijal koristi u vojnim progra mima. Britancima kao jedinoj euro pskoj nuklearnoj sili57 to je bilo potpuno nep rihvatljivo i bilo je jasno da se njeni me?uovisni civilni i vojni programi ne?e uklopiti u ovakav europski kalup. Vel ika Britanija tako nije imala drugog rje enja nego se 7. rujna 1955. povu?i iz prego vora o Euratomu. Spaak je slu beno o bavije ten o razlozima u pismu britanskoga veleposlanika u Bruxel lesu Georgea L aboucherea. Obavje tavaju?i Spaaka 54 Spaak, op.cit. 55 PRO. T 232/433, 10. list opada 1955. 56 Ibid. 57 Velika Britanija je aktivirala svoju prvu atomsku bombu 1952. i bila je na d obrom putu da proizvede svoju prvu hidrogensku bombu (testi ranu 1957). Prva amer i?ka hidrogenska bomba testirana je 1952. SSSR je svoje pr vo nuklearno oru je aktivi rao 1949., a prvo testiranje termo-nuklearnog oru ja obavljeno je 1954. Francusko prvo nuklearno testiranje dogodilo se tek 1960. Vel ika Britanija uvelike je pred nja?ila pred ostatkom Europe u razvoju nuklearne e nergije za civilne ciljeve (prva velika nuklearna elektrana na svijetu otvorena je u Calder Hallu u Cumberlandu u kolovozu 1956.) 92 VELIKA OBMANA da je britans ka vlada 'prepoznala jak motiv za multilateralnu suradnju u Europi' , on nagla a va da su britanske civilne nuklearne operacije toliko blisko povezane s njihovim vojnim programima da bi bilo 'previ e pote ko?a na podru?ju obrane. To bi spr i je?ilo Veliku Britaniju da svoje resurse, uklju?uju?i rezerve nuklearnog materij ala, stavi u europski pool.'58 Dok su se razgovori raspadali, Brethertonu je re? eno kako Spaak namjerava organizi rati zavr ne faze aktivnosti svoga odbora. Kra jem listopada trebao se odr ati sastan ak delegacija na kojemu bi odbori predsta vili svoja izvje ?a, ali bi sve bilo ograni?e no na estoricu. Spaak je zatim nam jeravao osnovati malu skupinu koja bi izradila nacrt kona?nog izvje taja te u st udenom odr ati sastanak efova delegacija. Britanci bi bili isklju?eni iz tog sas tanka. Izme?u tih sastanaka odr ao bi se sastanak cijeloga k rovnog odbora kako bi svi bili obavije teni o napretku. Na taj bi sastanak Britanc i bili pozvani. Britanci su trebali biti isklju?eni iz skupine za izradu nacrta izvje taja, jer se p retpostavljalo da bi to estorici omogu?ilo da ode dalje nego to bi eljeli B ritanci. N jihova nazo?nost bi 'mogla na izvjestan na?in djelovati kao ko?nica d rugima'.59 Brethe rtonu je u zaklju?ku re?eno: 'Monsieur Spaak misli kako je ner ealno o?ekivati da ?e Velika Britanija postati ravn opravna ?lanica Zajedni?kog tr i ta, to, uz prijedlog o Atomskoj energiji, predstavlja na jva niji predmet r azmatranja. Ipak je mislio da bi bilo vrlo po eljno da se pridru imo bilo kojem dogovoru koji bi nastao u okviru Zajedni?kog tr i ta... ne bismo trebali o sje?a ti da smo na bilo koji na?in isklju?eni iz zajednice. injenica da se od nas ne o?e ku je da budemo na ograni?enim sastancima efova delegacija usmjerena je isklju?i vo na os iguravanje da ?e estorica posti?i to vi u razinu suglasnosti svojih ?la nica.'60 Sastanak krovnog odbora odr an je 7. studenog 1955. Na tom je sastanku Bretherton najavio britansko povla?enje iz pregovora o zajedni?kom tr i tu. Na?i n na koji je to priop? o postao je legendarna epizoda u povijesti britanskih odn osa s 'Europom' i to?ka n ajbizarnijeg povijesnog spora. Prema sje?anju Roya Den mana, Bretherton je zatra io r ije? i govorio 'u slijede?im terminima: 'Budu?i s porazum o kojemu raspravljate nema izgleda da bude postignut; a ako i bud e post ignut, ne?e imati izgleda da bude ratificiran; a ako bude i ratificiran, ne?e im ati izgleda da bude primijenjen. A ako bude i primijenjen, bit 58 PRO. FO 371/11 6054. 59 PRO. T 232/433, 14. listopada 1955. TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 93 ?e potpuno neprihvatljiv za Veliku Britaniju. Govorite o poljoprivredi to nam se ne svi?a, o vlasti nad carinama iz ?ega se iz uzimamo i o institucijama koje nas pla e. M onsieur le president, messieurs, au revoir et bonne chance. (Gospodine predsjedn i?e, gospodo, dovidenja i sretno.)6 1 Bretherton je tada navodno izi ao iz sobe. Ali zanimljivo je da Den-man u potv rdi svoje verzije doga?aja citira samo sekundarni izvor, knjigu Charlesa Granta objavl jenu 1994., gotovo 40 godina nakon samog doga?aja.62 Grant, pak, kao svoj izvor mo e navesti samo tekst L'Eu-rope Interdite Jeana Francoisa Deniaua citir

an u Le Mon den u listopadu 1991. Hugo Young tako?er nudi svoju verziju incident a biraju?i ne to druk?ije rije?i, navode?i De iaua kao svoj izvor (imenuju?i ga 'J.-F. Denian').63 Young tvrdi da je Brethertono v nacrt svojeru?no napisao Anth onv Eden. Ali Wolfram Kaiser, ugledni njema?ki akadem ski stru?njak za ujedinjen je Europe koji detaljno pi e o britanskog ulozi u EU, vjer uje da je govor bio ' izjava Foreign Officea koju je Brehterton pro?itao 'od rije?i d o rije?i'.64 to se ti?e navodnog 'izlaska, Young priznaje da 'nema dokumentiranog dok aza da se dogodilo i ta tako uzbudljivo'.65 Unato? svemu, ka e Young, nakon to je Brethert on odr ao govor, 'Spaak je samo otpuhnuo' rekav i: 'Zapanjen sam ovime i jako po vrije?en. Vi se jednostavno dr ite svoga. Engle ska se uop?e nije pomakla, a ne? u se pomaknuti ni ja.'66 Kaiser daje vrlo razli?it prikaz: ' estorka nije bila i znena?ena. Spaak je ironi?no komentirao da neke vlade ne mogu raz umjeti novi ko ntekst europskog ujedinjenja koji je stvoren na Mesinskoj konferen ciji, ali raz laz je bio miran dok se god Velika Britanija suzdr avala od torpedira nja Mesins ke inicijative.'67 Dok Denman tvrdi da je Bretherton iza ao i vi e se nije vrati o,68 Young tvrdi da je Bretherton poricao bilo kakav 'spektakularni izlazak 61 D enman, Roy, Missed Chances, op. cit. 62 Grant, Charles (1994), Delors - Inside T he House That Jacques Built. 63 Young, op.cit. 64 Kaiser, Wolfram (1996), Using Europe, Abusing The Europeans - Britain And E uropean Integration, 1945-63. Kao referencu navodi: PRO FO/116055/361 (7. Studen og 1955). Young citira PRO T/234/ 181 kao izvor dokumenta koji je mogao koristiti Bretherton. 65 Young, op.cit. 66 Ibid. 67 Kaiser, op.cit. 68 Dpnmsn nft rit 94 VELIKA OBMANA koji mu pripisuje l egenda'.69 U svakom slu?aju, te ko da se mogao 'vratiti', jer je to bio zaklju?n i sastanak odbora i Britancima je ve? bilo re?eno da nisu pozvani na sj ednicu n a kojoj se usvajala posljednja verzija nacrta izvje taja. Tako?er nije bilo ni?e ga ?ime su estorica trebala biti iznena?ena. Bretherton je otpo?etka vi e nego j asno i nosio britanski stav. Jo je ?udnije to ni Young ni Denman ne spominju zap ise Miriam Camps,70 promatra?ke Sta te Departmenta, iako je obojica citiraju kao izvor i navode njezinu knjigu u bib liografijama. Young njezinu knjigu naziva ' najautoritativnijom povijesti toga vr emena'.71 Camps pi e da je na zavr nom sas tanku krovnog odbora Spaak odlu?io da ?e tra iti komentare samo od onih koji nis u prihvatili na?ela Mesinske rezolucije: 'da je br itanski predstavnik...' Breth erton, 'kad je upitan za komentar' ukazao 'prema in strukcijama iz Londona' da n jegova vlada 'ne mo e zauzeti kona?an stav prema zajedni?k om tr i tu dok ne bud e znala sve detalje plana': to je bilo potpuno razumno budu?i da j e odbor tek t rebao napraviti izvje taj. To se ponavlja u Memorandumu ministarstva financija d atiranome 17. studenoga 195 5. u kojemu se navode podaci o sastanku sa Spaakom. U tom se dokumentu tvrdi 'ne mo emo se pridru iti Euratomu' i onda se o britansk om ?lanstvu u zajedni?kom tr i tu primj je da 'bi bilo nepoliti?ki za nas da zau zmemo slu benu poziciju' dok Spaak ne objavi svoj izvje taj. Memorandum zaklju?u je: 'Svakako bi bio golem nazadak u britanskoj p olitici kada bismo rekli da bismo se trebali pridru iti zajedni?kom tr i tu i Eu ropljani bi se iznenadili da to u?inimo.'72 Spaak, koji u svojim memoarima ne sp ominje Bre thertonov incident, datum britanskog povla?enja iz zajedni?kog tr i t a povezuje s memora ndumom datiranim 19. prosinca 1955. i upu?enim njema?koj vla di. Tamo stoji da '...je na e stajali te da se Britanija ne mo e uklju?iti u tak av projekt.'73 Unato? Campsovu iskazu i ostalim dokazima, Brethertonov odlazak j e trenutak kada j e, tvrdi Denman, 'Britanija i etala iz Europe'74, a Young 69 Y oung, op.cit. 70 Camps, Miriam (1964), Britain And The European Community 1955-1 963. Knjiga je opisana kao 'detaljan i objektivan zapis o britanskoj potrazi za uskla?ivanjem s Europskom ekonomskom zajednicom...'. Financial Times ju je hvali o kao 'daleko najobuhvatniji i najbolji zapis', dok je Roy Jenkins u Daily Teleg raphu njezin s tupanj objektivnosti opisivao kao 'upravo onakav kakav treba biti '. 71 Young, op. cit. 72 PRO. T 234/181, 17. studenoga 1955. 73 Spaak, op. cit. TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 95 taj trenutak obja njava kao britansko 'samoisk lju?enje'.75 Britanija se, pak, ve? bila povukla iz Monnetova nadnacionalnog Eur atoma i to zato to se od nje tra ilo da pri hvati uvjete na koje nikako nije mog la pristati. Kad su predlo eni sporazumi o Eur atomu i zajedni?kom tr i tu spoje ni, Britanija je zaklju?ila da ne mo e nastaviti. Napu taj pregovore o Euratomu,

kao to je u?inila, Britanija je zapravo isklju?ena iz zajedni?ko g tr i ta zbog na?ina na koji su dva sporazuma naknadno povezana. Ipak je va no priznati da je , suprotno verzijama koje nude Young, Denman i ostali, Britanija jasno dal a do znanja da bi na bilo koji drugi na?in rado nastavila suradnju s europskim sus je dima. O nuklearnoj energiji, Spaak je rekao: 'Ujedinjeno Kraljevstvo ni?im ne bi eljelo ote ati stvaranje Euratoma ako est zemalja iz Messine zaklju?i da ?e tak o biti zadovoljeni njihovi interesi. Vlada Njezina veli?a nstva zapravo bi bila spremna zaklju?iti odvojeni sporazum s Europskom organizacij om.'76 U listopadu 1955. britanska Uprava za atomsku energiju ve? je predlo ila zajedni?ki br itans ko-njema?ki civilni nuklearni program i, uvelike prema britanskom nalogu, OEE C je osnovao radnu skupinu za istra ivanje mogu?nosti ire nuklearne suradnje. Labo uch ere se osvr?e na to, tvrde?i da to tijelo: '?ini se, preporu?uje fleksibilan sustav me?unarodne suradnje... radna skupina mogla b i predlo iti da se unutar organizacije napravi mjesta za sporazum skupina dr ava o s pecifi?nim projektima ili za specifi?ne ciljeve, koji ne bi bio ni obvezuju?i za druge zemlje u organ izaciji niti podlo an njihovu vetu. Prema takvom planu, dr ave napred nije u ato mskoj energiji mogle bi blisko sura?ivati na zajedni?kim istra iva?kim projekt i ma...' ...izvijestila je u prosincu OEEC-ova radna skupina.77 U izvje taju se za govaralo osnivanje OEEC-ove uprave za nuklearnu energiju koja bi koordinirala na cionalna istra ivanja i pripremala zajedni?ke projekte. Klju?ni prijedlog bio je izgradnja elek trane koja bi Europu u?inila samodostatnom u opskrbi oboga?enim uranijem. Ali to je trebao biti meduvladin posao, to je bilo suprotno Monnetovu nadnacionalnom planu pa je taj prijedlog Spaaku donio krizu iako ga je Erhard po zdra75 Young, op.cit. 76 PRO. FO 371/116054, op.cit. 77 Nelsen, G.R. (1958), Eur opean Organisation In The Field Of Atomic Energy. E uropski 96 VELIKA OBMANA vio . Kombinacija britanskog odlaska, OEEC-ovih prijedloga i razdora u njema?koj de legaciji nije bila riskantna samo za Mesinske ciljeve ve? i za Monnetove nadnaci on alne ambicije. Jaz izme?u meduvladinstva i nadnacionalizma ni ta ne ilustrira bolje od Monnetova od govora. Umjesto da pozdravi britansku velikodu nu ponudu, on u sije?nju 1956. poziva svoj 'Akcijski odbor' da usvoji deklaraciju u kojoj se nagla ava nadnacionalna pr iroda Euratoma te se poziva parlamente estorice da je podr e. Intervenirao je i Ade -nauer. Za razliku od Erharda, on je sna no podupirao carinsku uniju u sklopu za je dni?kog tr i ta i mada je bio manje zagrijan za Euratom, smatrao ga je nu nom za osigura vanje francuske potpore tr i tu. Suprotstavljaju?i se protivljenju E rharda i ostalih, Adenauer je 19. sije?nja od svih svojih ministara zatra io 'ja san, pozitivan stav pr ema ujedinjenju Europe', tvrde?i da se Mesinska rezolucij a mora primjenjivati bez izmjena i odga?anja.78 Na Monnetov zahtjev, inicijativu je preuzeo predsjednik Eisenhower. Do kraja pro sinca, prema Monnetovu savjetu, SAD je zadr ao prijateljsku distancu prema Euratom u. Eisenhower je bio svjesta n da bi preaktivna uloga mogla uznemiriti francusku vladu koja je i sama projekt shva?ala kao na?in na koji bi se Europa mogla pribli iti industrijskoj sili Sje dinjenih Dr ava. Eisenhower je tada, 22. velja?e 1956., najavi o da ?e SAD 20 to na oboga?enog uranija (ekvivalent 40 milijuna tona ugljena) staviti na raspolaga nje za civilnu uporabu prijateljskim zemljama. Jasno je rekao da ?e s e uranij E uratomu ponuditi po povoljnijim uvjetima nego bilo kojoj pojedinoj dr av i. Uvje t je bio da Euratom ima 'u?inkovitu zajedni?ku vlast i da mo e preuzeti du nosti i odgovornosti sli?ne onima (sic) nacionalnih vlada.'79 Amerika je ponovno podr ala nadnacionalizam. ak su se i u Washingtonu po?ele nazirati podjele. Prema brit anskom veleposlanstvu, u State Departmentu je bilo vi e odu evljenja europskim u jedinjenjem nego to ga je bi lo medu tvorcima ameri?ke ekonomske politike koji s u strahovali da bi novo zajedni?k o tr i te moglo smanjiti uvoz s dolarskih tr i ta.80 Na trenutak su Monnetovi prista e u S tate Departmentu zadr ali prednost. 78 Schwartz, H. (1997), Komad Adenauer: German Politician and Statesman In A P eriod Of War, Revolution And Reconstruction, Tom 2: The Statesman, 1952-1967. 79 Goldshmidt, B. (1982), The Atomic Complex: A Worldwide Political Historj Of Nuc lear Energy. 80 PRO. FO 371/116054. Pismo J. H. A. Watsona iz britanskog velepos lanstva u W ashingtonu nffi I J , in ..J.___ TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 97 Fra ncusko-njema?ka ro ada U prvih 10 mjeseci 1956. dva glavna glumca u europskoj dr

ami, Francuska i Njema?ka , pro le su goleme promjene u politikama i obje na kra ju zauzele stavove suprotne onima koje su imale po?etkom godine. Slijepa ulica k oja je nastala iz toga zaprije tila je blokadom cijeloga procesa. Godina je po?e la velikim nemirom u francuskoj unutarnjoj politici kad su na op?im iz borima 2. sije?nja golisti izgubili 100 od 120 mjesta u parlamentu i ve?i dio svoga utjec aja. Novi socijalisti?ki premijer Guy Mollet sklon nadnacionalistima, bio je pre dsjednik skup tine Vije?a Europe, izaslanik na skup tini Zajednice za ugljen i ? elik i aktivni ?lan Monentova Akcijskog odbora. Njegov ministar Christian Pineau bio mu je istomi ljenik. Unato? tome, nova francuska vlada, sada prezauzeta pob unom u al irskoj koloniji, jo j e vjerovala da ?e te ko prodati zajedni?ko tr i te francuskoj javnosti. Pineau je 7. velja? rekao ameri?kom veleposlaniku da 'za jedni?ko tr i te ne?e biti mogu?e... bez golemog educi anja Francuske.'81 Njih s u se dvojica tako slo ila da dvije 'zajednice' treba razd vojiti to bi dopustilo nastavak razvoja Euratoma. Mislili su da bi to bolje koris tilo francuskim inte resima. Njema?ka je, pak, podr avala zajedni?ko tr i te iako jo nije b la odu ev ljena Euratomom. Spaakov je odbor 21. travnja kona?no objavio svoj izvje taj.82 Na 84 stranice koje s u obuhva?ale zajedni?ko tr i te i 24 stranice koje su obuh va?ale Euratom, uvelike se prati la linija Mesinske rezolucije. U tekstu o Eurat omu zadr ani su dijelovi koji su ga u?inili neprihvatljivim Britancima. Na Monne tovo inzistiranje, uo?i debakla EDC-a, izvje taj nije spominjao 'Visoku vlas t' ili ' nadnacionalno'.83 Predlagao je da nova vlast dobije neutralnije ime 'ko mi sija'. Prema Campsu: '.. .pridavala se velika pa nja predstavljanju prijedloga k oje bi mogla prihvatiti Francuska, a da se istovremeno napustila svaka na?elna t o?ka kojoj bi "eu-ropejci" pridavali stvarni zna?aj. Rije?i i fraze poput "nadna cionalizma" od kojih se u atmos feri nakon EDC-a moglo sigurno o?ekivati da ?e stvoriti nepo eljne emotivne reak cije, ispu tene su u korist fraza koje su bile emotivno 81 Duchene, op.cit. 82 M e?uvladin odbor osnovan na Mesinskoj konferenciji. Report ofthe Heads ofDele gat ion to the Foreign Ministers, 21. travnja 1956. 98 VELIKA OBMANA neutralne i log i?ki obranjive. Tako je na najte em od svih aspekata, aspektu institu cija, Bene lu ki memorandum izbjegao u?nu raspravu "me?uvladino-nadnacionalno" ali je is to vremeno ?vrsto postavio sredi nje mjesto, a to je potreba za institucijom sa stv ar nim ovlastima.'84 U paket je na francusko inzistiranje dodan jedan vrlo va an element - poljoprivred na politika. 'Ne mo e se zamisliti osnivanje zajedni?kog tr i ta u Europi', stoji u izvj e taju, 'bez uklju?ivanja poljoprivrede.' Razlo g za to bilo je to je ?etvrtina radne sn age u Francuskoj bila zaposlena na mali m seoskim imanjima i bila je izuzetno zas tupljena u parlamentu.85 Ako je trebal o prodati ideju zajedni?kog tr i ta, jedinstvena politika koja bi francuskim sel jacima nudila izlaz na nova tr i ta za njihove rastu?e vi kove p enice i e?erne repe mogla je biti presudna. Ipak, Francuska se nastavila principijelno protivit i zajedni?kom tr i tu. Njena vlada zalagala se da se dva sporazuma 'raspare', na daju?i se da bi tako pregovori o zaje dni?kom tr i tu mogli stagnirati. Njema?ka se nije mogla slo iti s time. Adenauerov kabine t je 9. svibnja potvrdio da dva sporazuma moraju biti vezana.86 Na sastanku mini stara vanjskih poslova u Venec iji krajem svibnja, Nijemci su s Italijom i Benelu ksom ponovili da su sporazumi me?uovisni i da se o njima moraju voditi jedni prego vori. Junktim je uz nevolj ni pristanak Francuza postao sredi nji predmet pregovora .87 Francuska je tada p o?ela inzistirati na druga?ijem 'povezivanju', povezivanju smanje nja tarifa med u ?lanicama zajedni?kog tr i ta i uskla?ivanja socijalnih tro kova: prekovrem ni h radnih sati, duljine pla?enog odmora i ravnopravnosti u pla?ama ena i mu karac a.88 Pineau je predlo io da se sporazum odnosi i na prekomorske teritorije ?lani ca. Ti su prijedlozi izgledali kao da su smi ljeni da izazovu neslaganje. Bio je to rani pr imjer francuske pregovara?ke taktike koji ?e u narednim desetlje?ima postati itekako p oznat - kad Francuska ne to eli zaustaviti, u ovom slu?aju za jedni?ko tr i te, postavlja z htjeve koji izazivaju propast pregovora za to se m o e optu iti ostale. Ministri vanjskih poslova ipak su se slo ili da pregovori m oraju po?eti. Trebali su se odr ati u Chateau Val Duchesse kraj Bruxellesa, a os nova za raspravu trebao je biti Spaakov izvje taj. 84 Camps, op.cit. 85 Duchene, op. cit. 86 Stirk, op. cit. 87 Camps, op.cit. TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 99

Povijesti tih pregovora sklone su se gotovo potpuno fokusirati na aspekte zajed n i?kog tr i ta,89 ali glavno je pitanje bilo razila enje oko Euratoma. Kako pi e u nedavnoj studiji Europskog parlamenta: 'Sporazum Euratom ?esto se previda u povijesti i funkcioniranju Europske unije. To zanemarivanje je neopravdano. Njeg ovo takti?ko spajanje s Europskom ekonomskom za jednicom bio je klju?ni faktor u po?etnom uvjeravanju i kona?nom uvjerenju skepti?ne fra ncuske vlade da se uklj u?i u europsko ujedinjenje nakon gorkog iskustva i odba?ene E uropske obrambene zajednice... U to vrijeme, 1955. i po?etkom 1956., postojalo je op?e vjerovanje da prijedlog Euratoma obe?ava uspjeh, dok su se pregovori o Europsko j ekonomsko j zajednici klimali.'90 U po?etku su potopljeni upravo pregovori o Euratomu. To? ka spora bilo je 'vojno pita nje' prema kojemu bi Euratom, kako je predlo eno, t rebao sprije?iti Francusku da nas tavi vojni nuklearni program. Iako je Francusk a ve? radila na tajnom programu nukl earnog oru ja, socijalist Mollet nije bio z abrinut. Bio je sretan da mo e odustati o d nuklearnog istra ivanja za vojne svr he koje je podr avao Monnetov Akcijski odbor.9 1 Ali mogu?nost zabrane toliko je razljutila francuske nacionaliste da se ?inilo kak o ?e bilo kakav sporazum o E uratomu imati sudbinu EDC-a. Francuska ratifikacija ni kad ne bi uspjela kada bi se stvorio utisak da bi sporazum onemogu?io Francuskoj d a postane nuklearna sila.92 Po?etkom srpnja Mollet je morao re?i parlamentu d a Euratom ne?e stati na put francuski m ambicijama. Time je osigurao ishod glaso vanja 322 prema 181 u korist nastavka pregovora. To je, s druge strane, oja?alo rastu?i lobby protiv Euratoma u Njema?koj ko ji je sada bio uvjeren da sporazum mo e omogu?iti Francuskoj da ograni?i njema?ke nuklea rne ambicije i oja?a svoje . Pretpostavka o mogu?oj diskriminaciji ugro avala je ratifi kaciju u Bundestagu .93 Njema?ka je situacija bila slo ena. U lipnju su glasine da ?e Eisen-hower po zvati sovj etske lidere u Washington DC poja?ale njema?ke strahove od ameri?ko-s ovjetskog detanta , neutralizacije Zapadne Nje89 Hugo Young, na primjer, u svojo j knjizi The Blessed Plot, op. cit., ne spom inje Euratom u kazalu. Denmanova kn jiga Missed Chances spominje ga kratko na tri mjesta. 90 Op?a uprava za istra iv anje, op. cit. 91 Soutou, G. H. (1981), 'The French Military Programme for Nucle ar energv, 19 45-1981.' Occasional Paper No.3, Nuclear Historv Programme, Marvla nd. 92 Duchene, op. cit. 100 VELIKA OBMANA ma?ke i povla?enja ameri?ke vojske iz Europe. New York Times je 13. srpnja otkrio plan admirala Radforda, efa glavnog sto era ameri?ke vojske, koji predla e smanjenje ameri?ki h konvencionalnih sna ga u Europi za 800.000 ljudi. Njih je trebalo zamijeniti ta kti?ko nuklearno oru je. Adenauer, ve? nervozan zbog ameri?kih namjera, odlu?io je da ?e Nj ma?ka na praviti svoje nuklearno oru je. Unato? protivljenju nekih ?lanova njegova kabine ta predvo?enih Erhardom, Adenauer je sada pozdravljao Euratom kao na?in da se d omogn e nuklearnog oru ja. Na Adenauerovu frustraciju, ve?ina njegova kabineta p odr avala je Erhardovu elju za p ovezivanjem u slobodnoj trgovini umjesto u zaje dni?ko tr i te. Iako nije bio vje t polit i?ar, Erhard je sada bio vrlo ugledna figura u Njema?koj, jer su ga poistovje?ivali sa zapanjuju?im ekonomskih oporavk om, od 1954. poznatim kaoWirtschaftwunder ili 'eko nomsko ?udo', koje je Zapadnu Njema?ku ubrzano pretvaralo u najbogatiju i najdinami?ni ju dr avu zapadne Euro pe. Adenauer je zato morao napraviti neke takti?ke ustupke. Na pitanju zajedni?k og tr i ta p ovukao je koncept Monnetovih 'Sjedinjenih Europskih Dr ava' u koris t Erhardova rje e nja o zajedni?kom tr i tu. U me?uvremenu je Monnet ?inio sve t o mo e da potkopa cijelu ide zajedni?kog tr i ta. Na sastanku u Bonnu 12. rujna rekao je Adenaueru da francuski par lament mo da ne?e ratificirati takav sporazu m. Zato bi prednost trebalo dati Euratom u.94 Monnetov Akcijski odbor je 20. ruj na pozvao na ratifikaciju sporazuma Eurat om do kraja godine, prije bilo kakvog sporazuma o zajedni?kom tr i tu. Na takvoj rascjepkanoj podlozi 25. rujna u Brux ellesu su po?eli formalni zajedni?ki pregovori o Euratomu i zajedni?kom tr i tu. Adenauer je pod Erhardovim utjecajem odr ao govor pred Grandes Conferences Cath oliques u Bruxellesu, u kojemu je tvrdio da j e po?etno razdoblje europskog ujed injenja bilo uspje no u spre?avaju rata u Europi i d a bi svako daljnje ujedinja vanje trebalo biti 'fleksibilno i elasti?no'. Dana 5. l istopada oti ao je dalje , rekav i svom kabinetu da ?e Euratom Zapadnoj Njema?koj otvorit i pristup tehno logijama nu nima za to br u proizvodnju nuklearnih bojevih glava. Ali jedini na?

in dobivanja Euratoma bio je pristanak na 'zajedni?ko tr i te' pod Erhardovim uv jetom da ono bude zona slobodne trgovine.95 Francuzi su se, pak, sada po?eli zag rijavati za izvornu ideju o punom zajedni?kom tr i t u, ali temeljenom na carins koj uniji. Vode francuskih seljaka i klju?ni francuski industrijalci podr ali su to. Ali tra ili su cije94 Ibid. TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 101 nu. Ako se n a zaposlenicima budu primjenjivali visoki standardi socijalne dr ave, t o je Fra ncuska na Venecijanskoj konferenciji predlagala kao dio 'ru ila?ke' taktike, ti bi se standardi mogli 'harmonizirati' u cijeloj novoj 'zajednici' kako bi se izb jeglo da ostalih pet dr ava, posebno Njema?ka, dobiju prednost u konkurentnosti. Predvidivo, to je za Erhardovu frakciju bilo neprihvatljivo. Tako su se od po?etka godine stavovi dva glavna igra?a potpuno preokrenuli. Fran cuzi koji su isprva podr avali Euratom i protivili se zajedni?kom tr i tu, sada su se protiv ili Euratomu i podr avali zajedni?ko tr i te. Nijemci su sada pre l i u poziciju koju je Fr ancuska napustila. To je izazvalo tako ozbiljnu krizu da se na sastanku ministara vanjskih poslova e storice u Parizu 19. i 20. listopad a nije mogao prona?i nikakav izlaz. inilo se da je Euratom osu?en na propast. U sl ijepoj ulici na pitanju uskla?ivanja socijalnih po litika ?inilo se da ?e njegov u sudbinu slijediti i zajedni?ko tr i te. Erhard je, pak, bio uvjeren da 'neukus ni projekt zajedni?kog tr i ta' umire i da se rada nada za njegovo rje enje zone slobodne trgovine.96 Upravo u tom trenutku veliki su doga?aji po?eli spa avati 'projekt' od zaborava. Ironi ja je bila da je dr ava koja ?e ga ?vrsto vratiti u tra?nice bila upravo Velika Britanij a. Britanski 'destruktivni zagrljaj' Unato ? britanskom naizgled uvjerenom odbijanju da je se uvu?e u bilo kakav nadnacion alni eksperiment, neke u britanskoj vladi po?ela je uznemirivati mogu?nost da us pjeh 'carinske unije' estorice temeljene na jedinstvenim carinama bude iskori te n za is klju?ivanje britanske trgovine. Nakon propalih poku aja uspostave 'obram bene' i 'pol iti?ke' zajednice, britanska vlada nije bila nerealna kad je pomisl ila da bi Mesin ska inicijativa mogla propasti. Francuska etvrta republika ve? je bila po- tapalica z a ekonomsku nestabilnost, sa 20 promjena vlada u deset godin a. Vrijednost franka je vrtoglavo padala, Francusku je ponizio neuspjeh u Indoki ni, a slabila je i u Al iru. U Njema?koj je do lo do ozbiljnog razdora izme?u Ad enauera i Erharda. Nadalje, nakon neuspjeha EDC-a, Eden je iznio svoje trijumfal no meduvladino rje enje Zapadn oeuropske unije koje su estorica odu evljeno prih vatila. Ako propadnu i pregovori o Euratomu i zajedni?kom tr i tu, ne ostaje nij edan razlog da se ne povjeruje kako bi b ritanske alternative zasnovane na meduv ladinoj strukturi mogle biti prihva?ene. 102 VELIKA OBMANA Britanska je vlada ip ak ozbiljno razmi ljala o prednostima i nedostacima britansko g ?lanstva u zajed ni?kom tr i tu, a razmatrala ih je radna skupina osnovana u lipnju 195 5. pod vo dstvom visokog du nosnika Ministarstva financija Brukea Trenda. Kad je nj egova skupina predala interni izvje taj u listopadu 1955., u njemu se odra avao domi n antni britanski stav da je podru?je slobodne trgovine pogodnije rje enje od zaje dni?k og tr i ta. Samo je ta opcija dopu tala Britancima da zadr e nacionalnu au tonomiju u van jskotrgovinskoj politici i da sa?uvaju pogodnosti Commonwealtha. Svjesni opasnosti isklju?ivanja Britanije iz 'carinske unije', autori izvje taja su ipak ostavili mog u?nost 'da se razumno ustvrdi kako bi nedostaci suzdr avan ja dugoro?no mogli nadvladat i prednosti.'97 Ministarstvo vanjskih poslova odgov orilo je jednostavnom tvrdnjom da bi ?lanstvo u zajedni?kom tr i tu bilo nekompa tibilno s britanskom ulogom svjetske sile.98 Ali vjerovalo je da bi Mesinska inc ijativa, kao ranije EDC, mogla propasti zbog francuske opstrukcije.99 Macmillan je prihvatio stajali ta Ministarstva vanjskih poslova. Ali ujesen 1955., uz izgl ede da bi novoizabrana francuska vlada lijevog centra mogla biti 'prijat eljskij a prema Europi, ?inilo se da se pove?avaju anse za uspjeh zajedni?kog tr i ta. D u n ici ministarstva gospodarstva postali su zabrinutiji zbog mogu?nosti isklju? enja iz 'Europe'. U listopadu 1955-, upravo dok su se Spaakovi pregovori vukli k raju, do govoreno je da se vi e ne mo e 'ra?unati na projekt koji se samovoljno raspada. Zato j e odlu?eno da se zajedni?ko tr i te, 'po mogu?nosti osujeti.'100 To je predstavljalo zna?ajnu promjenu u britanskoj politici u odnosu na prethod ni stav 'dobro?udnog zanemarivanja'. Ministarstvo vanjskih poslova odlu?ilo je p o?eti for sirati pitanje diplomatskom ofenzivom. Namjera je bila skrenuti inicij

ativu 'zaj edni?kog tr i ta' u orbitu OEEC-a, gdje ju je britanska vlada mogla r azvodniti u ne to v i e me?uvladino. Ta je strategija nazvana 'destruktivnim zag rljajem', izrazom preuze tim iz bilje ke dodane memorandumu britanskog veleposla nika u Francuskoj Gladwyna Jebba.101 97 PRO. CAB 134/1030/201, 24. listopada 195 5. 98 PRO. CAB 134/1030/200, 24. listopada 1955. 99 PRO. CAB 134/889, 17. listop ada 1955. 100 PRO. CAB 134/1026, 27. listopada 1955. 101 Arhivi Harolda Macmillana. Citira no kod Home, op. cit. Gladwyn Jebb dodao j e izvje taju TRNOVIT PUT DO RIMA: 195 0-1957 103 U sklopu strategije, Macmillan je poslao pisma ameri?koj i njema?koj vladi, nagla avaj u?i britansko nezadovoljstvo Mesinskom inicijativom te posebno planom o carinskoj uniji. Dok je u Parizu sudjelovao na ministarskom sastanku W EU i zatim sastanku Sjevernoatlantskog Vije?a, Macmillan je 14. listopada 1955. jo bio uvjeren da ?e Mesi nska inicijativa propasti. U svom je dnevniku zapisao: 'Francuska nikad ne?e u "zajedni?ko tr i te" - njema?ki industrijalci i ekonomi sti podjedn ako ga ne vole iako Adenauera privla?i ideja ?vr ?eg europskog jedin stva na politi?kom pla nu. To je, naravno, vrlo va no i jasno sam rekao da ?emo pozdraviti i pomo?i plan iako se ne?emo pridru iti.'102 estorica su neizbje no n apala Macmillana na sastanku WEU, a Spaak je 'predvodio pal jbu'. Nitko nije o?e kivao britansko sudjelovanje, rekao je Spaak, ali nije ni pred vidio frontalni n apad britanske vlade.103 Odgovor ameri?ke vlade, prema o?ekivanjima, nije pomoga o. Dr avni tajnik Dulles je 12. prosinca 1955. jednostavno potvrdio podr ku zaje dni?kom tr i tu. Macmillan je prekinuo svoju ofenzivu. Krajem 1955. britanska su veleposlanstva upu?ena da daju rezervira nu diplomatsku podr ku zajedni?kom tr i tu, kako bi se izbjegao sukob s Washingto-nom.10 4 Prema Kaiseru, sve to je Br itanija postigla tim 'poku ajem sabota e' bilo je 'izazi vanje opravdane sumnje estorice u britanske motive u Zapadnoj Europi... i bu?enje n eugodnog bauka podm uklog Albiona medu estoricom.'105 Macmillan je, pone to nevoljko, 21. prosinca 1 955. pre ao iz Ministarstva vanjskih p oslova u Ministarstvo financija. Zadr ao je, dakako, ne to utjecaja u europskim pita njima zbog njihove povezanosti s eko nomijom. A do tada je ve? ozbiljno brinuo zbog mogu?eg uspjeha 'zajedni?kog tr i ta'. ' to onda da u?inimo?', pitao je, 'Trebamo li samo sjediti i nadati se naj boljemu? To bi za nas moglo biti vrlo op asno: a ako Mesina nakon svega ipak pro padne, to ?e zna?iti Zapadnu Europu kojom zap ravo dominira Njema?ka, a ona ?e t u ?injenicu iskoristiti da kroz ekonomiju obnovi sna gu. To bi stvarno zna?ilo n a pladnju im ponuditi ono zbog ?ijeg smo se spre?avanja bor ili u dva rata.'106 102 Dnevnici Harolda Macmillana. Citirano kod Horne, op. cit. 103 PRO. FO 371/11 6057/384, 15. prosinca 1955. 104 PRO. FO 371/116057/390, 31. prosinca 1955. 105 Kaiser, op.cit. 104 VELIKA OBMANA Unato? neuspjehu svojih prvih poku aja da onem ogu?i zajedni?ko tr i te, poku avao je povrat diplomatsku inicijativu upu?uju?i svoje du nosnike da osnuju ministarsku radnu skupin u za pronala enje mogu?ih al ternativa. Tom se skupinom predsjedavao R. B. W. Clarke, biv i novinar Financial Timesa, sada predsjednik Grupe za prekomorske financije u Ministarstvu financij a. U prolje?e 1956., prije ministarskog sastanka estorice u B e?u radi dogovora o formalnim pregovorima, Clarkeov odbor predlo io je niz opcija, p lanove od 'A' do 'G'. Odabran je 'Plan G', Podru?je slobodne trgovine (Free Trade Are a, FTA) samo za industrijsku robu.107 Parlament je doznao to se doga?a u srpnju 1956., kad je ekonomski savjetnik u Minis tarstvu financija Sir Edward Boyle najavio da vlada po?inje veliku reviziju politi ke prema nastaju?em zajedni?kom tr i tu. N a europskom planu obratili su se OEEC-u i Vije?e OEEC-a istog je mjeseca odgovor ilo odlukom o osnivanju radne skupine za prou?avan je mogu?ih oblika udru ivanja estorice i OEEC-a, uklju?uju?i mogu?u europsko podru?je slob e trgovine. Nova s trategija izgledala je obe?avaju?e. Europske sile bile su joj op?enito sklone. E rhard je bio odu evljen. To je bilo toliko bli e njegovim idejama od bilo kakvo g dir igiranog zajedni?kog tr i ta. Macmillan je izvijestio da je Washington 'iz nena?uju?e pozit ivan'. ak ni lideri Commonwealtha nisu pokazali odbojnost, jer su u tom rje enju vi djeli priliku za ja?anje trgovine s Europom. Duchene priznaje daje FTA bio 'istins ki poku aj prilagodavanja britanskih interesa zajedni?kom tr i tu.'108 Rad na 'Planu G' nastavio se tijekom ljeta i da bi se smanjili razm jeri instituc

ionalizacije predlo eno je da se FTA ugradi u postoje?e strukture OEEC-a. Slu be ni pre govori OEEC-a pokrenuti su u listopadu 1956. u Parizu. Do tada se ve? ?in ilo da su p regovori o zajedni?kom tr i tu nepovratno blokirani. Erhard je samou vjereno predvi?ao sm rt te ideje. estorica su bila u rasulu. U tom trenutku uple li su se veliki doga?aji . Suez: Razdvajanje Novi egipatski lider pukovnik Naser 26. srpnja 1956. nacionalizirao je Sueski ka nal koji je od otvaranja 1869. bio u britansko-francuskom vlasni tvu. Tijekom preo stalih ljetnih tjedana, u atmos feri rastu?e me?unarodne krize, Britanija i Francuska osnovale su specijalnu voj nu 107 PRO. BT 11/5715, 10. svibnja 1956. TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 105 sku pinu za povrat Sueskog kanala. Problem je bio to je to moglo biti shva?eno kao ? in 'kolonijalne agresije' me?unarodne zajednice, uklju?uju?i SAD. U velikoj tajn osti, britanski premijer Eden je 23. listopada poslao ministra van jskih poslova na rendez-vous s Molletom, Pinavem, izraelskim premijerom Benom Gu rionom i pre dstojnikom njegova ureda generalom Davanom u francuskoj vili u Sevre su. Me?usob no su dogovorili plan. Izrael je trebao napasti Egipat, zatim su britan sko-fran cuske snage trebale intervenirati 'policijskom akcijom' razdvajanja suko bljenih strana i preuzeti Kanal. Naser bi zatim bio svrgnut. Plan nije uspio. Izrael je 29. listopada napao Egipat kako je i planirano. Ali k ad su idu?eg dana Britani ja i Francuska dale ultimatum tra e?i prekid vatre, podigla s e oluja me?unarodn ih prosvjeda i dodatno se zakomplicirala krizom nakon sovjetske vojne invazije n a Ma?arsku, kojom je ugu en prvi veliki narodni ustanak protiv sovje tske tirani je u isto?noj Europi. Iznenadna eksplozivna me?unarodna situacija prijetila je i mogu?im europskim ratom i to je vi e nego ikad u?vrstilo Adenauera u uvjerenju da Njema?ka mora imati svoje nuk learno oru je. U kabinetu je 31. listopada reka o Erhardu kako je Euratom postao kl ju?an za sigurnosne interese Zapadne Njema?k e. Dodao je da je njema?ko prihva?anje zajed ni?kog tr i ta jedini na?in da se d ogovori taj sporazum. Sovjetski su tenkovi 4. studeno g u li u Budimpe tu i tisu ?e su poginule u uli?nim borbama. Pozivaju?i se na svoja ustavna kancelarska pra va odre?ivanja politike u pitanjima od nacionalnog interesa, Adena uer je natjer ao svoj kabinet da pristane na njegov odlazak u Pariz gdje ?e samosta lno pregov arati o kona?nom sporazumu o Euratomu i zajedni?kom tr i tu.109 U jo jednoj povi jesnoj slu?ajnosti, Adenauer je bio u no?nom vlaku za Pariz kad su 5. studenog o bjavljene vijesti da su britanski i francuski specijalci u li u Zonu ka nala. Ka d je rano ujutro 6. studenog stigao na pari ki Gare de l'Est, Adenauer je vidio da ga na stanici ?eka pola francuskog kabineta i odmah je dao bezuvjetnu pod r k u francuskim postupcima te tako u trenutku oja?ao francusko-njema?ke odnose. Kak o je dan odmicao, britanski je kabinet tako?er sazvao izvanrednu sjednicu zbog M acmillanovih izvje taja da je masovno prodavanje funta dovelo do jo nevi?enog ko laps a u britanskim deviznim rezervama. Washington je bjesnio zbog britanskih po stupa ka. Isto je reagirao 109 106 VELIKA OBMANA i Sovjetski Savez, ?iji je prem ijer Nikolaj Bulganjin zaprijetio da ?e zasuti London i Pariz ki om nuklearnih p rojektila. Eden se povukao. Jednostrano je odlu?io prekin uti suesku operaciju. Kad je telefonirao francuskom kolegi da bi mu saop?io svoju odluku, Mollet je po bjesnio jer mu se to ?inilo izdajom. Iskoristiv i trenutak, Aden auer mu je savj etovao 'da se osveti Europom'.110 Sueska kriza je, zbog zavr etka takvim fijasko m, promijenila sve. Nakon krize je z bog blokiranog Kanala do lo do nesta ice na fte u zapadnoj Europi i tednja benzina isp raznila je ceste. To je podsjetilo na europsku ovisnosti o bliskoisto?noj nafti i naglasilo potrebu za alternativnim izvorima energije. Euratom, koji je obe?avao ob ilnu nuklearnu energiju, odjedno m se ?inio najpre?om potrebom. Utjecaj doga?aja bio je toliki, da je jedan Monne tov kolega u polu ali predlo io da se Nase-ru podigne spom enik kao 'federalizat oru Europe'.111 Sada je napredak bio munjevit. Sporno pitanje socijalne harmoniz acije postalo je obi?na trica. Adenauer je uklonio svoju dotad nepremostivu prep reku pristaju?i 'na?el no' na francuske zahtjeve, a 24. sije?nja 1957. i Nijemci su pristali na isklju? ivan je vojnog segmenta iz Euratoma te tako otvorili put francuskom programu nuk learn og naoru avanja. Do tada je Adenauer ve? ispunio svoje nuklearne ambicije. U prosinc u je NATO-ov vojni odbor tajnom direktivom naredio da se 12 zapadnonj

ema?kih diviz ija na isto?nom frontu opremi za nuklearno ratovanje. Pretpostavlj alo se da ?e oru je osigurati Amerika, ali Adenauer je bio zadovoljan, jer je Za padnoj Njema?koj bio o slobo?en put za naoru avanje nuklearnim oru jem.112 Put p rema zajedni?kom tr i tu, pak, nije jo bio potpuno slobodan. Trebalo je rije iti jo va pitanja: problem prekomorskih teritorija i mehanizme odlu?ivanja u dvije nove z ajednice. Klju?no je bilo pitanje prekomorskih teritorija. Iscrpljena rat ovima u I ndokini i Al iru, Francuska si na svojim teritorijima nije mogla priu titi nu no potre bne programe modernizacije bez njema?ke financijske potpore. Na kon Sueza, Adenauer je bio voljan dati gotovo polovicu potrebnih sredstava.113 K ona?ni dogovor postig nut je u velja?i kad su uklonjena sva ograni?enja kori ten ju fisijskog materijala koji je nudio Euratom. 110 Moravcsik, Andrew (1998), The Choice Of Europe: Cocial Purpose And State Po uier: From Messina To Maastricht. 111 Monnet, op. cit. 112 Williams, op. cit. TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 107 Sporazume o Euratomu i zajedni?kom tr i tu predstavnici vlada estorice potpisali su 25. o ujka 1957. na mjestu pomno odabranom zbog njegova simboli?kog zna?aja: rimskom Kapi tolu, u gradu koji je pod Rimskim carstvom i Papinstvom dvije tisu ?e godina bio u sredi tu europske povijesti. Preambulu sporazuma kojim se osniva Europska ekonomska zajednica otvara deklarac ija u kojoj se izra ava odlu?nost 'Visokih ugovornih strana' da 'postave temelje ja?aj u?eg jedinstva medu narodim a Europe'. Ono to slijedi umnogome je poprimilo vi e oblik ustava nego sporazuma , definiraju?i institucije nove vrste vlasti, s definicijama njihovih ciljeva i ovlasti. U sredi tu je bila nova 'Europska komisija', vi e izvr na nego javna sl u ba koja ima pravo predlaganja zakona. Pored nje bi trebalo biti 'V ije?e minis tara koje predstavlja vlade ?lanica; 'Skup tina sastavljena od delegata iz nacio nalnih parlamenata; i 'Europski sud pravde' s du nosnicima iz svake ?lanice ovl a tenima za su?enje u pitanjima zakona Zajednice, posebno u slu?ajevima kada se oni su kobe sa zakonima ?lanica. Model ovoga novog oblika vlade ve? je bio pozna t. Bio je preuzet od Zajednice za u gljen i ?elik. Njen je, pak, model bio preuz et od nacrta za Ligu naroda koji je kr ajem 1920-tih skicirao Monnetov prijatelj alter kad je predlagao nadnacionalne 'S jedinjene Europske Dr ave'. Pravilo jed noglasnog odlu?ivanja koje je, prema Spaaku, 'odgovorno za propast Lige naroda, uvelike je zaobi?eno. Autori Sporazuma (a jedan od njih bio je i Spaak) b ili su svjesni opasnosti jednoglasnosti i smatrali su da 'volja ve?ine prevladava kao pravilo i da bi se odluke samo u izuzetnim okolnostima trebale donositi jedn ogl asno'.114 Zanimljivo, Monnet nije bio pozvan u Rim na potpisivanje novih sporazu ma. I Bund estag i Asemblee Nationale ratificirale su ih u prvom tjednu srpnja. Mendes-Fran ce glasao je protiv ratifikacije. U prethodnoj raspravi, upozorio je da 'Francus ka ne smije biti rtva Sporazuma. Demokrat mo e abdicirati popu taju ?i pred unutarnjom d iktaturom ali i tako da preda ovlasti vanjskoj vlasti.'115 Sporazume je posljedn ja ratificirala Italija, idu?eg prosinca. Europska ekonoms ka zajednica kona?no je ro?e na. Pro lo je za dlaku. 114 Spaak, op. cit. 1 1S Mn nn n 'MONNETOV TRIJUMF': 1958-1961 109 * * * 'Monnetov trijumf: 1958-1961 'Velika Britanija izgubila je carstvo, a jo nije na la ulogu.' Dean Acheson, govor na vojnoj akademiji West Point, 5. prosinca 1962 . 'Koliko god Macmillan privatno tvrdio da je ulazak u Europu bio ?in s dalekose nim p osljedicama, britanskom ga je narodu predstavio kao ekonomski potez dikti ran trg ovinskim imperativima.' George Bali, The Past Has Another Pattern! Prema jednom povjesni?aru, vladaju?a tijela nove 'Europske ekonomske zajednice' po?el a su raditi u Bruxellesu na Novu godinu 1958.2 Te ko da je bilo tako, ne samo za to t o je tada u Europi bio praznik. Kako ?e kasnije biti karakteristi?no za pro ces odlu?iv anja u Zajednici, ministri vanjskih poslova estorice na sastanku u P arizu 20. pro sinca nisu se mogli dogovoriti o imenovanjima na klju?na mjesta pr edsjednika Komis ije i raspustili su sastanak. Do njihova idu?eg sastanka 6. sij e?nja donesena je odluka. Prvi predsjednik ?e biti bi v i njema?ki profesor prav a Walter Hallstein.3 Njegov je prioritet bilo pretvaranje devetero?lane Komisije u izvr no tijelo koje ?e ' udahnuti ekonomski i politi?ki ivot u proizvod autor a Sporazuma'.4 1 Bali, op. cit. 2 Duchene, op. cit. 3 Profesor Hallstein bio je Adenauerov predstavnik na pregovorima o Schumanovu planu. Bio je drugi Nijemac n a visokoj me?unarodnoj poziciji nakon rata, nakon ime novanja generala Hansa Spi

ededa zapovjednikom NATO-ovih kopnenih snaga u Europi 1957. 4 Narjes, K. H. (199 8), 'Walter Hallstein i rana faza EEZ-a, Kod Wilfrieda Loth a et al, Walter Hall stein the Forgotten European?. Svaka je zemlja imala jednog povjerenika u Komisi ji a t'jliia nv Odabir Bruxellesa kao sjedi ta bio je slu?ajan. Monnet se jo nad ao da ?e se prona?i jedno mjesto na kojemu bi bile sve tri institucije 'Zajednic a, Europske zajednice za ugljen i ?elik, Euratoma i Europske ekonomske zajednice . 'Gradimo Europu, opeku po opeku', napisao je. 'Europa treba fokus koji ?e je u ?initi dodirljivom i stvarnom l judima.' Pri eljkivao je ekvivalent SAD-ovu Okru gu Columbia koji bi 'Europi' dao v lastiti glavni grad.5 Jedna od predlo enih lo kacija bio je Compi-egne kraj Pariza gdje je 1918. potpisano primirje i gdje je Hitler 1940. ponizio francusku vladu prisiliv i Petaina i njegove kolege da u is tom eljezni?kom vagonu potpi u predaju. U to m slu?aju djelomi?no je presudio lu ksembur ki ministar vanjskih poslova inzistiraju?i da djelatnici Europske zajedn ice za ugljen i ?elik ostanu u njegovoj zemlji dok je o dbijao prihvatiti bilo k akve nove eurokrate osim onih iz novoga Europskog suda p ravde. Bruxelles je zav r io kao 'privremeno' sjedi te za ostatak djelatnika, to je Eu ropsku zajednicu za ugljen i ?elik ostavilo u Luksemburgu. Kako to obi?no biva, 'pri vremeno' ?e postati stalno. Komisija se u po?etku financirala kreditom koji je odobrila Viso ka uprava Europske zajednice za ugljen i ?elik, to joj je davalo slobodu da razv ije vlastite priorite te. Resori su povjerenicima dodijeljeni u 10 tjedana. Klju ?nu poljoprivredu dobio je Nizozemac Sicco Mansholt. Gruba organizacijska strukt ura nastala je tri tjedn a kasnije i do kraja 1958. na poslu je bilo tisu?u du n osnika. Hallstein je bio na visini zadatka, inzistiraju?i na pravu da bira svoje suradnike i odupiru?i se pritisku nacionalnih vlada da prihvati njihove kandida te. U ivao je u pompi vlasti, primaju?i izaslanike u kraljevskom stilu. ulo se da se jedan ameri?ki gost Clarence Randall alio da su Hallsteinovi du nosnici 'post ali malo uobra eni' i poprimili naviku oslovljavati jedni druge 'va a ekselencij o'. Randall je zapisao d a je bio u isku enju viknuti im 'Lu?aci!'6 Problem je b ilo osigurati djelatnike za Vije?e ministara. Ta potreba nije predvi?ena u Spora zumima, ali vlade ?lanica tra ile su vlastite stalne predstavnike u Bruxelle su. Tako su estorica 26. sije?nja 1958. odlu?ila osnovati Odbor stalnih predstavnik a (Coreper) koji ?e pripremati rad Vije?a. Coreper je uskoro po?eo nositi najve? i dio posl a oko ispitivanja i rasprave o prijedlozima Komisije, 'pripremaju?i' odluke kako b i ih trebalo samo 'dotjerati' na plenarnim sastancima Vije?a. Sast anci Corepera u po?etku su Hallsteinu oduzimali ve?i dio vremena dok nije 5 Duch ene, op. cit. 6 Winand. Pascaline 0 993V F.hmhmner. Kennedv and The United States of Eurohe. ^ .., . ,..^,.L + 110 VELIKA OBMANA postigao dogovor da delegira posao jednom od s vojih generalnih direktora. Birokr acija Zajednice razvila je vlastiti ivot. Tu je bio i problem jezika. Dogovoreno je da se moraju koristiti jezici ?lanica, i ako je Komisija odbila zahtjev da holandski i flamanski tretira kao dva odvojena jezika. Prvi propis koje je Vije?e donijelo 15. travnja 1958. progla ava francu ski, njema?ki, talijanski i holandski slu benim jezicima Zajednica. Francuski je uskoro postao dominantan jezik. Ali taj vi ejezi?ni pristup imao je cijenu. Pre vodila?ke slu be odnosile su oko 30 posto ukupnih tro kova za djelatnike.7 Dana 19. o ujka 1958. 142-?lana Skup tina sastavljena od delegata iz nacionalnih parl a menata, sastala se po prvi put u zgradi Vije?a Europe u Strasbourgu i izabrala Rob erta Schumana za svoga predsjednika.8 U ranim danima EEZ-a, Monnet je izbje gavao izravno uklju?ivanje u poslove nove 'vl ade'. Ali daleko od toga da je bio besposlen. Kroz svoj je Akcijski odbor tra io n a?ine pro irenja dometa svojih 'Zajednica, slijede?i svoj krajnji cilj 'Sjedinjene Eur opske Dr ave'. Ideja koj a ga je posebno uzbu?ivala bila je monetarna unija. Okida? nje gova zanimanja bi la je stalna francuska financijska kriza i vrtoglavi pad vrijed nosti franka, po ja?an al irskim ratom. Kao i uvijek, rje enje je trebalo prona?i unutar 'europsk og okvira. 'Via novac', kako je Monnet to rekao u rujnu 1957. 'Europa bi mogla p ostati politi?ka u pet godina'.9 Idu?e godine pisao je jednom nizozemskom po lit i?aru, predla u?i: '...sada nje zajednice trebale bi biti upotpunjene jedinstven im financijskim tr i tem koje bi nas dovelo do europskog ekonomskog jedinstva. S amo tada bi... uzajamne o bveze uvelike olak ale stvaranje politi?ke unije koja

i jest cilj.'10 Monnet je ve? bio predlo io jedinstvenu financijsku politiku jed nom od mnogih francu skih premijera toga doba, Felixu Gaillardu, jo jednom svom biv em pomo?niku s kojim j e radio 1945. Ali Gaillard je bio na vlasti samo pet mjeseci i nije bilo nikakvo g napretka. Monnet se nije dao smesti. 'Nema preuran jenih ideja, napisao je, 'Po stoje samo prilike na koje se ?ovjek mora nau?iti ? ekati.'11 7 Narjes, op. cit. 8 U isto je vrijeme osnovana jedna druga 'instituci ja Zajednice', koja ?e odigra ti puno zna?ajniju ulogu nego to je to mogao nagov ijestiti njezin diskretni profil. Bila je to Europska investicijska banka (EIB). Koriste?i golema sredstva koja su jam?ile vlade ?lanica, banka je osnovana da b i davala kredite s niskim kamatama za v eliki raspon projekata koji su mogli slu iti cilju 'ujedinjavanja'. 9 Duchene, op. cit. 10 Ibid. 'MONNETOV TRIJUMF': 195 8-1961 111 Dogodilo se da je kaos u francuskim financijama naglo prestao. etvrta r epublika b ila je na samrtnoj postelji, razdrta ustankom u Al iru. Pravim dr avn im udarom izazv anim glasinama da se etvrta republika sprema sklopiti sporazum s a l irskim pokretom za neovisnost, De Gaulle se 2. lipnja 1958. vratio na vlast da bi provodio, kak o ju je Cle-ment Attlee kasnije nazvao 'privremenu, polu-dikta turu'.12 De Gaulle je do Bo i?a nametnuo niz kriznih mjera, jedna od kojih je bi lo pretvaranje tada njih 100 franaka (tada u odnosu 1300:1 prema funti) u jedan franak. Psiholo ki poticaj koji su dali 'novi franak' i druge mjere preobrazio j e francusku ekonomiju zapa njuju?om brzinom. Monnet je do tada ve? prona ao novi fokus svoje energije. S 'nadnacionalnom vladom' na mjestu, osje?ao je potrebu d a se pozabavi jedinom velikom silom u Europi koju j e zbog njene nepokolebljive vjere u 'meduvladinstvo' smatrao prijetnjom toj vlas ti. Htio je rije iti proble m Britanije, kako ga je zvao. Nadnacionalistova osveta Politi?ka katastrofa Suez a zadala je razoran udarac britanskom samopouzdanju. Kriz a je fatalno oslabila Edena koji je dao ostavku navode?i slabo zdravlje kao razlog , a 10. sije?nja 19 57. naslijedio gaje Macmillan. Dok se novi premijer bio u stanj u ponovno usredo to?iti na europska pitanja, situacija se nepovratno promijenila. B ritanski je presti pretrpio golem udarac, a promjena orijentacije europske polit i ke uvelike je napredovala. Macmillan to nije odmah uvidio i kasnije je priznao d a nije shvatio koliko je duboka bila francusko-njema?ka pomirba.13 Macmillan je unato? tome ipak napravio neke promjene. Kako su se Euratom i Zajedni?k o tr i te sada ?inili neizbje nima, od OEEC-a je zatra eno da istra i dostupne mogu?n osti z ritanski prijedlog Podru?ja slobodne trgovine. Krajem sije?nja, radna sku pina izvije stila je da bi bilo tehni?ki mogu?e uspostaviti takvu zonu koja bi u klju?ila estoricu k ao jedinstveni blok. Tako je Macmillan koji je ranije FTA vi dio kao alternativu Zajedni?kom tr i tu, po?eo razmi ljati o njoj kao o 'trgovin skom krovu' nad svim zemljama OEEG-a, uklju?uju?i EEZ. Nakon potpisivanja Rimski h sporazuma, estorica, pak, nije pokazivala odu evljenje b ritanskom FTA. London je zato ponudio zna?ajne ustupke, uklju?uju?i dopu tanje 'nadnacio nalnog' na?e la 'glasanja ve12 Hansard, Dom lordova, 2. kolovoza 1962. col. 430. i a u___ .. ..j^ 112 VELIKA OBMANA ?inom'. U listopadu 1957. ?lanice OEEC-a dogovorile su os nivanje meduvladinog odbora za daljnji razvoj projekta. Do tada je sumnji?avost prema Britancima ve? dosegla ru b paranoje i do velja?e 1958. Francuzi su postav ljali potpuno neprihvatljive uvjet e, na ?elu s onim da Britanci prekinu prefere ncijalne trgovinske sporazume s Commo nwealthom.14 Stvari su se pogor ale s De G aullovim usponom. Dok je Erhard simpatizirao ideju o zoni slobodne trgovine, De Gaulle je isposlovao sporazum o 'ne-intervenciji' od Adenauera, zahvaljuju?i koj emu je Francuska 14. studenoga mogla odbiti britanski p lan.15 The Times je grmi o 'Francuska ru ilac', ali uzalud. Inicijativa je propala. Nikad vi e prijedlog o slobodnoj trgovini razmjera FTA ne?e biti ozbiljan izazov est orici. Propast j e potresla britansku industriju. Vode Federacije britanskih industrija (koja ?e kasnije postati Konfederacija britanske industrije, CBI) sada su se bojal i da b i i oni mogli biti isklju?eni iz druge carinske unije koja se stvarala u Ska ndi naviji i zatra ili su od vlade da osnuje odvojenu Europsku zonu slobodne trgovi ne (European Free Trade Area, EFTA). Brzo je smi ljen novi plan da se 'vanjska s ed morica grupira u format zapanjuju?e sli?an napu tenom 'Planu G'. Pregovori su zavr eni d o studenoga 1959, dono enjem tokholmske konvencije. Velika Britanija , Danska, vedska , Norve ka, Austrija, Portugal i vicarska stvorile su vlastitu

asocijaciju slobodne trgovine. Europa su sada doslovno bile ' estice i Sedmice'. 16 Monnet je u me?uvremenu posvetio pa nju preostalom suparniku OEEC-u: dragulju u krun i europskog me?uvladinstva. Dok god bude postojao, pod britanskim predsj edavanjem, bit ?e zborno mjesto za disidentske planove. Morao je biti uni ten. M onnet se na taj zadatak bacio uobi?ajeno pomno i prepredeno, smi ljaju?i naj?i ? e ubojstvo koje se mo e zamisliti. Ali ni ta od toga nije prona lo put do njegov ih memoara. Obris i onoga to se dogodilo mogu se rekonstruirati iz Ducheneovih17 tekstova uz dodatn e detalje kod Campsa. Njihovo pisanje daje izvanredan uvid u djelovanje okretnog , vje tog i krajnje nemilosrdnog politi?kog operativca. Da bi po?eo uni tenje, Monnet je iskoristio Hallsteina da sastavi nacrt dokumenta o EEZ politici vanjskotrgovinskih odnosa, u kojemu 14 Duchene, op. cit. 15 Wallac e, William. 'Walter Hallstein: The British Perspective', kod Lotha et al op. cit . 16 Hugo Young ne razumije razliku izme?u FTA i EFTA, koje su bile dva potpuno ra zli?ita entiteta. On zato komprimira doga?aje koji se ti?u obiju asocijacija to rezulti ra potpuno fikcijskim pripovijedanjem doga?aja. 17 Op. cit. Unato? nj egovu detaljnom pripovjedanju o ovoj epizodi, Duchene ne uv ida u pot'MONNETOV T RIJUMF': 1958-1961 113 se tvrdi da se ne bi trebalo 'regionalno' povezivati s FT A-om. Umjesto toga, EEZ bi sve ne?lanice i skupine ne?lanica trebala tretirati j ednako te tako omogu?iti ?lanic ama da jedna drugu nadigraju, to bi, pak, smanji lo anse da Britanija pokrene jo nek u koaliciju protiv zajedni?kog tr i ta. Vije?e ministara usvojilo je dokument 16 . o ujka 1 959. Monnet je 27. svibnja bio u Washingtonu na sprovodu svog staroga prijatelja John a Fostera Dullesa. Iskoristio je priliku da posjeti drugog prij atelja, Douglasa Dillona,18 sada dr avnog podtajnika za ekonomska pitanja. Idu?e g je dana ru?ao s Eisen howerom. Kad se 9. lipnja vratio u Pariz, imao je dug ra zgovor s Johnom Tuthillo m, ministrom za ekonomiju u ameri?kom veleposlanstvu. T eren je pripremljen. Monnet je imao na umu 'reformu' OEEC-a, pod ?ime je mislio na njegovu neutralizaci ju ili raspu tanje. Da bi razvodnio britanski utjecaj, p redlo io je Turthillu da i S AD i Kanada postanu ?lanice. To bi zasigurno osigur alo raspravu o ekonomskim probl emima 'slobodnog svijeta na puno irem planu,19 a li stvarni cilj bilo je slabljenj e britanskog stiska nad OEEC-om. U vlastitoj v erziji 'lete?e diplomacije' Monnet je ponovno pre ao Atlantik da bi Dil lonu pre dao dokument naslovljen 'Nova era u atlantskim odnosima'. Tada je u srpn ju dozn ao da ?e SAD i Kanada u?i u OEEC. Monnet se kasnije u Parizu ponovno sreo s T ut hillom, ovoga puta s planom da se 'diskreditirani' OEEC u potpunosti zamijeni ne ?im drugim. Monnet je izmijenjenu verziju izvornog dokumenta 27. srpnja predao P inavu, sada ministru financija. Ispu ten je svaki spomen OEEC-a. Jednostavno je pr edlo io organizaciju za 'stalne konzultacije', uklju?uju?i zajedni?ko tr i t e, SAD i Veliku Britaniju. Odan formi, Monnet bira posrednike za svoju ideju i p redla e da bi njeg ov prijedlog zajedni?ki trebali predstaviti de Gaulle i Adena uer. U prosincu se sve sklopilo. Dillon je stigao u Europu na sastanak Sjevernoa tlant skog vije?a. Dok je bio u Europi, prema Campsu,20 'informirao se' iz prve ruke o t renutnim razmi ljanjima o europskoj trgovini. U Londonu je odavao utisa k da je 'co ol prema zoni slobodne trgovine na podru?ju OEEC-a i da 'postaje sve zabrinutiji z bog mogu?nosti trvenja medu dvije europske skupine'.21 Ipak, ?ini se da se slagao s britanskim du nosnicima da je OECC 'pravi forum za raspravu o europskoj trgovini' iako je, bez poznavanja pozadine, Camps napisao: 18 Kad ga je Monnet upoznao 1956., Dillon je bio ameri?ki veleposlanik u Francus koj. 19 I bid. 20 Op. cit. TI IU;J 114 VELIKA OBMANA '...?ini se jasnim da su Komisija Zaj ednice, gospodin Monnet i francuska vlada tij ekom njegovih uzastopnih razgovora s njima jasno rekli da im se ne svi?a OEEC kao forum, posebno ne kao forum za r aspravu o europskim trgovinskim pitanjima.'22 Vo?e ?etiri zapadne sile Eisenhowe r, de Gaulle, Adenauer i Mac-millan, summit u Pari zu slu?ajno su odr ali pred k raj NATO-ova Vije?a od 19. do 21. prosinca 1959. Ve?ini kom entatora nije bilo j asno daje prije tog sastanka Monnet pisao Eisenhoweru. U tom pismu on predla e o snivanje odbora za osnivanje nove 'Organizacije za ekonomsku s uradnju i razvoj' (OECD), nagla avaju?i koliko je va no da u tom odboru bude zastuplje na i Komis ija. Tako je pripremljena zasjeda. Tijekom sastanka na kojemu se trebalo razgova rati o donosima Istoka i Zapada, Camps izvje tava da se 'prili?no neo?ekivano' p

o?elo razgova rati o trgovini, 'posebno u hodnicima. Ona primje?uje da je zaklju ?ak koji je uslije dio imao 'sve zna?ajke dokumenta o kojemu se temeljito pregov aralo'.23 Rezultat je bilo odr avanje 'posebne ekonomske konferencije' u sije?nj u 1960., na ameri?ki potica j. Prije nego je konferencija uop?e po?ela, ravnote a se pomakla na tetu OEEC-a. Isklju?e no je gotovo pola predstavnika OEEC-a, a u rad konferencije uklju?eni su predstavn ici Komisije, SAD-a i Kanade. Nadalje, predsjedavanje je preuzeo Douglas Dillon, ljute?i Britance svojim 'o?itim podr a vanjem Francuza'.24 Kad se po?elo raditi na pravo m razlogu sastanka, Dillon je predlo io da: 'Dvadeset vlada ?lanica ili pridru enih ?lanica OEEC-a istra i pit anje ima li potrebe za organizacijom 'nasljednicom' OEEC-a koja bi nastavila oba vljati one funkcije OE EC-a koje se jo ?ine va nima, preuzela prikladne nove fun kcije i bila tako konstruira na da joj SAD i Kanada mogu biti punopravne ?lanice .'25 Sada kad je zasjeda proradila, Dillon je predlo io da sam OEEC ne razmatra to pita nje. Zadatak je trebalo povjeriti tro?lanoj skupini stru?njaka, od kojih je jedan bi o iz ?lanice EFTA-e, jedan iz Europske ekonomske zajednice i jedan iz SAD-a. Ne iz nena?uje da je Sedmorica zbog 'sli?nosti' mi ljenja SAD-a i EEZ mislila da je takva sk upina 'neuravnote ena. Prikladnija bi bila rije? 'namje tena. 22 Op. c it. 23 Op. cit. 24 Op. cit. 'MONNETOV TRIJUMF': 1958-1961 115 Dillon tako nije d obio sve to je htio. Odbor se sastao s Francuzom, Englezom, Ame rikancem i Grkom . Zavr ni dokument konferencije, pak, svjedo?io je o pritajenoj borb i snaga. Ca mps je napisala: 'Za gorljivije "Europljane" OEEC je bio utjelovljenje britansko g koncepta europs kog jedinstva: suradnja bez politi?kih obveza. Takvu vrstu jed instva smatrali su n eprikladnom i bojali su se da ?e, ako joj dopuste da cvjeta , potkopati Europsku za jednicu.'26 Ne iznena?uje da, kako Camps ka e ' etvorici ni je bilo lako na?i zajedni?ko mi ljenje' kad e stru?ni odbor predstavio svoj izvj e taj. Posljedica je bio drugi odbor kojim je pr edsjedavao glavni tajnik odre?e n za OECD, organizaciju koja ?e zamijeniti OEEC. Glav ni cilj SAD-a ' koji je Fr ancuska dijelila u potpunosti, a estorica u zna?ajnoj mje ri, bio je postignut.' OEEC, a s njim i baza britanske mo?i u Europi, bili su uni te ni. Monnetova osv eta bila je potpuna. EFTA - coup de grace Jedan od mitova koji se ustrajno njegu je u britanskom poslijeratnom odnosu prema Europi, prije nego se prividno pokaza la 'dalekovidnijom' pridru uju?i se zajedni?kom tr i tu, jest da je do tada neka ko ostala snishodljivo postrani od pitanja na kontin entu. Ali zapisi pokazuju u pravo suprotno. Od trenutka kad su njene vojske odigr ale presudnu ulogu u oslob a?anju zapadne Europe 1944-1945., Britanija je ostala je dnako duboko upletena u europska pitanja kao to je bila stotinama godina, poku avaj u?i pomo?i i sura?i vati s geografski najbli im susjedima na svaki zamislivi na?in. Jedini razlog za to se kasnije po?eo promovirati mit o britanskoj nebrizi bilo je to to on odra ava jaz izme?u suprotstavljenih mi ljenja o najboljim na?inima me?unarodne sur d nje u Europi. Britansko protivljenje 'nadnacionalizmu' proizlazi iz druga?ije vi z ije o tome kako ujediniti Europu. Zbog svoje je naklonosti rje enju 'me?uvladi ne' su radnje Britanija ustrajno podr avala ili prednja?ila u osnivanju svih vrs ta meduvlad inih organizacija, od NATO-a do WEU, od Vije?a Europe do samog OEECa. Drugo podru?je na kojemu je Britanija pokazala neuni tivu gorljivost prema me duvladi noj suradnji bilo je civilno zrakoplovstvo, gdje je njena zrakoplovna in dustrija jo uvijek svjetski lider. Bila je aktivna u rit. 116 VELIKA OBMANA osni vanju Europske konferencije civilnog zrakoplovstva u Strasbourgu 1953., to je do velo do europskog sustava sigurnosti zra?ne navigacije poznatog kao Eurocontrol (dogovorenog 1960). Osnivanjem Odbora za transport nadzvu?nim avionima 1956. Bri t anija je napravila prve korake koji su osam godina kasnije doveli do francusko -b ritanskog sporazuma o gradnji prvog nadzvu?nog putni?kog aviona Concorde. Za 'nadnacionaliste', ovi oblici suradnje bili su sumnjivi, jer su ovisili o ?uvan ju na?ela nacionalnog suvereniteta koji oni preziru. Zato su s posebnom sumnji?a vo ?u do?e kali ideju o 'slobodnoj trgovini', kakva je izra ena u novoj Europsko j zoni slobod ne trgovine, jer je bila zasnovana na poricanju njihova kreda. A z avr ni korak u s abotiranju britanskih poku aja da odr e europsku suradnju na me ?uvladinoj osnovi napra vljen je 1960. kad je Hallstein osmislio ono to je kasni je postao EFTA-in coup de grace. Rimski sporazum predstavio je program uskla?iva

nja vanjskih tarifa medu estoricom u tri ?etverogodi nje faze tijekom kojih bi c arine u takozvanoj 'trgovini unutar Zaje dnice' trebale biti ukinute. Prva faza trebala je zavr iti 31. prosinca 1961., ali Hallstein je predlo io da se proces ubrza. To je zna?ilo da bi zemlje estorice koje su imale niske carine trebale na metnuti bitno vi e carine na uvoz iz ostatka svije ta, uklju?uju?i ?lanice EFTAe s kojima su puno trgovale. Odlu?eno jednostrano bez konzu ltiranja EFTA-e, to je, kako je i bila namjera, poremetilo planove te organizaci je da po?ne smanjivati vlastite carine u skladu s EEZ. lanice su te ko pristale na pr a?enje smanjenja i, u usporedbi s EEZ, ?lanicama Sedmorice se pokazalo da su slabe i nekoordinirane. Na kraju su ?lanice EFTA-e zbile redove, ali to se dogo dilo tek est mjeseci nakon to su na snagu stupile promjene EEZ i nakon to je Bri tanija uzalud ulo ila zna?ajan dip lomatski kapital u neuspje an poku aj pritisk a na Hallsteina da povu?e program ubrzava nja. Odga?anje je bio veliki poraz za Britance koje se smatralo nesposobnima prati ti koheziju EEZ.27 inilo se da je dov edena u sumnju sama budu?nost EFTA-e. Odnosi B ritanije i estorice pali su na do tad najni e grane. Britanska kriza povjerenja Po?etkom 1960-tih Macmillan i njeg ovi kolege morali su ozbiljno razmisliti o brita nskom polo aju u svijetu. U 15 godina nakon Drugoga svjetskog rata on se dramati?no promijenio. Politi?ki, ekon omski i vojno, Britanija je 1945. jo bila neupitna svjet ska sila. Njeno carstvo , 'MONNETOV TRIJUMF': 1958-1961 117 uklju?uju?i velike anglofonske dominione Kan adu, Australiju, Novi Zeland i Ju nu Afrik u, protezalo se po cijelom svijetu. B ritanska je zastava jo vijorila iznad vi e od ?e tvrtine svjetskog stanovni tva. Narodi petine svjetskog kopna gledali su u London kao u sredi te svoje vlasti. Imala je vrhunski utjecaj na Bliskom istoku. Nakon SA D-a, Britanija je bila naj bogatija nacija na svijetu. U vojnom pogledu, doprinos Britanije i Commomvealtha ratnim naporima bio je i ve?i od ameri?kog, a njena je ra tna mornarica jo bila druga najmo?nija koja je ikad postojala. Ali u tim prvim poratnim godinama tedn je, strogo?e i beskrajnih ekonomskih kriza, o krutno je razotkrivena prava brita nska slabost. U prvom ve?em koraku prema raspu tan ju svoga carstva, 1947. je da la neovisnost golemom indijskom potkontinentu, uklj u?uju?i Burmu. Pod jakim je pritiskom 1948. vratila mandat koji joj je UN (biv a Liga naroda) dodijelio nad Palestinom i tako omogu?ila osnivanje dr ave Izrael. Godine 19 49. prisiljena je na 30-postotnu devalvaciju funte, jo uvijek jedne od vode?ih svje tskih valuta. Britanija je 1951. bila vode?a brodogra?evna nacija. Njene industrije automobil a, te kstila i ugljena jo su bile najve?e u Europi. Po?etkom 1950-tih, kako se r acionalizir anje roba bli ilo kraju, a Britanija ponovno u ivala skroman napreda k, proslavljaju?i krunidbu nove mlade kraljice, postala je tre?a svjetska nuklea rna sila i dala prvi svjetski putni?ki mla njak Comet. Jo je zauzimala svoje mje sto za stolovima me?unarodn ih konferencija kao jedna iz svjetske 'Velike trojke '. Ali irom njezina carstva i sfera utjecaja mno ile su se neprilike dok se novi duh nacionalizma irio po Keniji , Cipru, Malaji, Perziji, Iraku i Egiptu. Onda se dogodio Suez koji je Britaniju kona?no podsjetio da vi e nije 'Velika sila' v e? jedva sila svjetskog ranga. Daju?i neovisnost Gani 1957., Britanija je pokren ula proces napu tanja preostalih kolonija. U ne to manje od desetak godina, preo brazba staroga Britanskog carstva u Commomvealth bila je zavr ena. Kod ku?e, Bri tanci su ot krili 'izobilje' i njihov je novi premijer slavljen kao 'Supermac' 1 959. odnio t rijumfalnu izbornu pobjedu. Ali iza fasade ekonomskog blagostanja, Britanci su s e po?eli suo?avati s neugodnijom stvarnosti. Krajem 1958. ekonomsk i urednik The Observera Andrew Shonfield objavio je knjigu British Economic Poli cy Since The War. Po?inju?i s pitanjem 'za to britansko bogatstvo raste toliko s porije nego bogatstvo dr ava na kontinentu?', knjiga uspore?uje posto tak rasta bruto nacionalnog proizvoda u zemljama estorice s britanskim rastom izm e?u 1952 . i 118 VELIKA OBMANA skoj za 27 posto, Italiji 26 i Francuskoj 20, dok se u Bri taniji pove?ala tek za 15 posto, a iza nje su ostali samo Belgija i Luksemburg. Razlozi koje je za to ponudio Shonfield bili su slo eni. Protezali su se od tere ta odr avanja funte kao svjetske valute i vojnih tro kova za ispunjavanje global nih po liti?kih obveza, do sindikalne opstrukcije i nedostatka ulaganja u bazne industrij e. Njegova osnovna poruka, koja ?e se ponavljati u nebrojenim manje so fisticiranim kn jigama i ?lancima sljede?ih nekoliko godina, bila je da su Brita

nci osu?eni na propast ako dubinski ne promijene dr anje. Moraju se odre?i svjet skih obveza koje si vi e ne mogu priu titi i medu svojim susjedima na kontinentu ponovno otkriti tajnu ekono ms kog uspjeha. Za mnoge promatra?e (iako ne i za Shonfielda u njegovoj knjizi), pouk a je bila jasna. Napu taju?i blijede?e imperijalne snove, Britanija mora s voju sudbinu spojiti sa sudbinom svojih dinami?nijih susjeda. Pridru uju?i se nj ihovu zajedni?kom tr i u, mogla bi podijeliti i njihov uspjeh. Kasnijih se godin a previdjelo da uspjeh estorice nije imao veze s njihovim ?lanstvo m u zajedni?k om tr i tu. Shonfieldove brojke odnosile su se na ?etiri godine prije Rimsk og s porazuma. Ekonomsko o ivljavanje Njema?ke, Italije i Francuske u ogromnoj je mje ri pomognuto Marshallovom pomo?i i OEEC-om i dogodilo se prije uspostave zajedn i?kog tr i ta.28 Misle?i nezamislivo Prvih mjeseci 1960. Macmillanovo se razmi l janje po?elo kretati u smjeru koji bi sam o est mjeseci ranije bio nezamisliv. M alo nakon govora u Capetownu 3. velja?e, kad je govorio o 'vjetru promjena koji p o?inje puhati kroz Afriku, odlu?io je ponovno ispitati vrijednost Churchillove doktr ine o tri isprepletena kruga i pretpostavke da bi prebliska veza s Europo m nu no o slabila britanski odnos s Com-monwealthom ili SAD-om. Kao dio ovoga pr ocesa, dao je upute da se odbor izvorno osnovan za nadzor pregov ora o FTA preim enuje u 'Odbor za europsko ekonomsko pridru ivanje'. Macmillan je p reuzeo preds jedavanje. Unesene su i promjene u strukturu Whitehall odbora iz koj ega je nast ao Ekonomski 28 Jedan suvremeni politi?ar kojemu ovo nije promaklo kasnije je bi o voda laburist a Hugh Gaitskell. U svom slavnom govoru na konferenciji 1962. (v idi Poglavlje 7) , on je primijetio da je 'brzina irenja u Europi, kako god je m jerili prema indus triji, izvozu, b il 'MONNETOV TRIJUMF': 1958-1961 119 upravni (europski) odbor pod predsjedanjem zajedni?kog stalnog podtajnika za pitan ja e uropske integracije. U o ujku 1960. pod imenom Odbor za europska ekonomska (sl u bena) pitanja osnovan je odbor za podr ku, sastavljen od srednje rangiranih dr avnih slu benika. Taj je odbor trebao voditi veliku reviziju koja ?e pokriti cij eli spekt ar mogu?nosti, od napu tanja poku aja prilago?avanja estorici do pridr u ivanja. Glavni pokreta? procesa bio je Leejev ekonomski upravni odbor. Na teme lju njegovih odluka, Lee je 23. svibnja 1960. odr ao prezentaciju pred specijaln im pododborom kabineta kojim je predsjedavao Macmillan. Njegova je analiza bila uvelike neutra lna. Bilo je i politi?kih i gospodarskih prednosti u pridru ivanj u Zajednici i bolje bi se ostvarile pridru ivanjem Europskoj ekonomskoj zajednic i nego nekom vrstom ' udru ivanja' za koju je u svakom slu?aju bilo malo izgleda da bude predlo ena.29 Memorandum je poslan Ministarskom odboru za europsko ekon omsko udru ivanje i u nje mu su procijenjene razne opcije, uklju?uju?i pridru iv anje Zajednici ili 'novu identif ikaciju' s njom, uz posljedice koje mogu proizi ?i iz svake opcije. O tome se na Od boru raspravljalo 27. svibnja kad je Macmill an zaklju?io: 'Osnovni izbor za vladu... je izme?u po?etka dramati?nih promjena u smjeru na e unutarnj e, trgovinske i me?unarodne politike i odr avanja tradici onalne politike i politi?kog ostanka po strani od Europe dok ?inimo sve to mo em o da preduhitrimo ekonomske opasno sti podijeljene Europe. To bi bio jo jedan po vijesni trenutak i trebat ?e ga pomno promisliti.'30 Du nosnicima je tada re?eno da razmotre daljnja pitanja 'na koja ?e ukazati premijer'. Bio je jo jedan razl og za to je Britanija sada mogla ponovno razmatrati uklju?ivanje u novu 'Europsk u ekonomsku zajednicu'. Od pojavljivanja novog francuskog predsj ednika 1958. ?i nilo se da bi se karakter nove 'Europe' mogao razvijati podalje od dogmatskog na gla avanja nadnacionalne tehnokracije.31 Nadalje, 1958. i 1959. nad budu?no ?u B erlina, jo uvijek pod okupacijom ?etiri 'sile', di zao se ozbiljan me?unarodni p roblem. Sovjetski Savez s novim vodom Nikitom Hru ?ovom i zgledao je odlu?an da upotrijebi grad kao glavnu figuru u elji da odvojeno postojan je SSSR-ove 29 Bel l, Lionel (1995), The Throiv That Failed. 30 PRO. CAB 134/1820 EQ(60)29, reprodu cirano kod Bella, op. cit. 31 Vidi Mihvard, op. cit. Du nosnici ministarstva van jskih poslova koristili su stalne de Gaulleove 120 VELIKA OBMANA komunisti?ke marionetske dr ave u Isto?noj Njema?koj u?ini stalnim i tako stvori Demokrats ku Republiku Njema?ku. Pod tako zvanom 'Hallsteinovom doktrinom' nazvanom po predsjedniku Komisije iz da na kad

je bio Adenauerov ministar vanjskih poslova, Zapadna Njema?ka tvrdila je da govo ri u ime svih Nijemaca, nadaju?i se da ?e oni jednom biti ponovno ujedinjeni. K ako je oko ovog pitanja rasla napetost, krajem sastanka NATO Vije?a u Parizu, de G aulle je 19. prosinca 1959. organizirao sastanak s Eisenhowerom i Macmilla-no m, na kojemu su njih trojica predstavljali tri zapadne okupacijske vlasti, a raz gov aralo se o Berlinu. Isklju?ivanje Zapadne Njema?ke razbjesnilo je Adenauera. Jo je ne zadovoljniji bio kad su trojica predlo ila saveznicima da dogovore sas tanak s Hru ?ovo m na summitu Istok-Za-pad idu?eg svibnja, kako bi se raspravila najva nija pitanja k oja su utjecala na budu?nost Njema?ke. Zahvaljuju?i ponajv i e de Gaulleovoj novoj nametljivosti na me?unarodnoj sceni oja?anoj francuskim testiranjem njihove prve nuklearne bombe 13. velja?e 1960., odnosi dvij u vode?i h ?lanica EEZ postali su jako napeti. Ameri?ki ' pijunski avion' U-2, lete?i 80. 00 0 stopa iznad Sverdlovska u srcu Sovjetskog Saveza, sru en je projektilom SAM 2. U bjesnilu koje je uslijedilo, nagao Hru ?ov tra io je odga?anje summita dok Eisenhower n e da ostavku na mjesto predsjednika SAD-a. Kriza je dovela francus ko-njema?ke odnose na najni e grane od rata, u stanje uzajamn e sumnji?avosti i neprijateljstva koje ?e trajati mjesecima i dovesti obje dr ave do p rijetnje po vla?enjem iz NATO-a. Najni a to?ka ikada bio je de Gaulleov govor u Grenobl eu u listopadu kad je objavio da je jedina europska stvarnost ona nacionalne dr av e . To se poklopilo s posjetom francuskog premijera i ministra vanjskih poslova B onnu. Odnosi su tako zahladnili da se slu beni banket u Palais Scha-umburg morao o dgoditi za sat vremena zbog estoke sva?e. Tijekom ve?ere koja je slijedila, d oma?ini i gosti te ko da su uop?e razgovarali.32 Taj je slom u odnosima stvorio Britancima priliku i na toj je osnovi tijekom 196 0. u velikoj tajnosti Macmilla n s kolegama razmi ljao ho?e li uvesti Britaniju u 'Eu ropu'. Trag njegovih namj era ukazao se u reformi kabineta u srpnju kada je grofa do Homea imenovao minist rom vanjskih poslova i u to ministarstvo prebacio glavn og ?ovjeka iz parlamenta Edvvarda Heatha, koji je na novoj funkciji zadu en za 'euro pska pitanja. Otkad je 1950. u ao u parlament, Heath je bio posve?eni 'europejac' i odu evljeni nad nacionalist. Dva druga 'europejca' entuzijasta imeno1 'MONNETOV TRIJUMF': 1958-1 961 121 vana su na funkcije koje su mogle postati va ne ako se Britanija odlu?i pridru iti EEZ . Duncan Sandvs, biv i predsjednik Europskog pokreta postao je mi nistar Commonweal tha, a Christoper Soames ministar poljoprivrede. Glavno pitanj e bilo je koliko se Britanija mo e obvezati 'nadnacionalnom' obliku v lasti na k oju mo e imati utjecaja, ali je ne mo e kontrolirati. Kad su nakon Leejeva izvje taja dr avni slu benici odgovorili na Macmillanova pitanja, ogradili su se s dv ije primjedbe. Prva je bila da mnoge politike estorice jo nisu uspostavljene, ' pos ebno u pitanjima koja su ostala otvorena u Rimskom sporazumu'. Druga ograda bilo je njihovo mi ljenje da bi eventualno britansko pridru ivanje estorici 'nes umnjivo u tjecalo... na razvoj tih politika', ali su dodali da 'nije mogu?e pros uditi koliko bi jak taj utjecaj mogao biti.'33 Toliko je jo bilo nepoznato gdje bi taj europski projekt mogao odvesti. Tako su, dok su neki tvrdili da bi britan sko pridru ivanje donijelo ekonomske prednosti, te prednosti po?ivale na nepredv idivim ?imbenicima. U to vrijeme doprinos prora?unu EEZ nije se mogao procijenit i. Ono to je kasnije postao najve?i tro ak Zajednice, u po?etku je nosilo 90 pos to prora?una, a rije? je o zajedni?koj poljoprivrednoj politici koja se tek treb ala definirati. Iz sli?nih razloga bilo je nemogu?e predvidjeti u?inke na b rita nsku poljoprivredu ili trgovinu. Ipak, Macmillan i njegovi kolege nisu sumnjali da su 'Zajednice' bile osmi ljene d a dovedu do pune politi?ke i gospodarske uni je. ak i prije nego je 1957. potpisan R imski sporazum, ministarstvo vanjskih posl ova obavije teno je da est potpisnika nam jerava 'posti?i ja?e europsko ujedinjenje kroz stvaranje europskih institucija s nad nacionalnim ovlastima, po?inju?i na ekonomskom polju... pravi motiv estoric e je, pak, izvorno politi?ki.'34 U ljeto 1960. Sir Roderick Barclav, ef britansk e delegacije u Europskoj komisiji u Bruxellesu, poslao je poruku ministarstvu va njskih poslova u kojom nagla ava da cilj Zajednice nije samo uskla?ivanje ve? uj edinjenje politika na svakom podru?ju ekon omske unije, dakle ekonomske, socijal ne, trgovinske, carinske i fiskalne politik e. Politi?arima se trebalo objasniti da to nije samo 'na vrbi svirala'.35 Kad je Heath kao dr avni ministar za Europ

u posjetio Hallsteina u studenom 1960., u svom je izvje taju o sastanku primijet io kako je Hallstein nagla avao da pridru ivan je Zajednici nije samo pitanje us va33 PRO. CAB 129/102 pt. 1, C(60)107. 34 PRO/FO 371/150360, citirano kod Bell, op. cit. 122 VELIKA OBMANA janja zajedni?kih carina 'koje su osnovno obilje je s vake "dr ave" (a mislio je na EEZ kao potencijalnu dr avu).' Za svakog bi novog ?lana, inzistirao je Hallstein, bilo nu no prihvatiti da je EEZ osmi ljena da bi se razvila u ne to mnogo dublje, 'neku vrs tu federalne dr ave' na ?emu je radi la Komisija.36 Posebno je mnogo u tom kontekstu otkrivao odgovor koji je u prosi ncu 1960. preds jednik Gornjeg doma Lord Kilmuir dao na Heathov zahtjev za mi lj enjem o ustavnim p osljedicama potpisivanja Sporazuma po britanski suverenitet. Kilmuir je odgovori o da bi gubitak suvereniteta bio zna?ajan u nekoliko vidova: u pogledu Parlamenta, u pogledu Krune odnosno britanskih ovlasti za sklapanje s porazuma, te u pogledu sudova koji bi u odre?enim razmjerima postali 'podre?eni' Europskom sudu pravde.37 t o se dono enja zakona ti?e, Kilmuir je bi jasan: 'Vi je?e ministara ?e na kraju (nakon to stupi na snagu sustav glasovanja kvalificir an om ve?inom) donijeti propise koji ?e nam zabranjivati i elje... teoretski bi bilo mog u?e da parlament donosi zakone koji bi automatski davali zakonsku snagu bilo kojim postoje?im ili budu?im propisima donesenima u organima Zajednice. Za parlament bi t o bilo puno vi e od najve?eg delegiranja ovlasti, ?ak i onoga u ratu, koje smo ikada i skusili te mislim da nema izgleda da to prihvati Donji do m.' O podre?ivanju britanskih sudova Europskom sudu pravde, Kilmuir je napisao: 'Moram naglasiti kako mislim da je predavanje suvereniteta o kojemu govorimo vrl o ozbiljno i mislim da parlament i britansku javnost ne?e biti lako uvjeriti to da prihvate kao prakti?no politi?ko pitanje. Siguran sam da bi bila velika pogr e ka podc ijeniti snagu protivljenja tim mogu?nostima. Ali prigovore bi sada tre balo iznijet i otvoreno, jer ako ih poku amo zata kati u ovoj fazi, protivnici s ame ideje pridru iv anja Zajednici sigurno ?e posegnuti za njima kasnije i to s puno tetnijim u?inkom.' Iz danas dostupnih dokaza, jasno je da su Macmillan i nj egov kabinet bili potpun o svjesni politi?kih posljedica odluke koja je stajala pred njima. Ali jo je bilo jedno pitanje koje je moglo nadvladati sva ostala. Ak o je postojao jedan faktor iznad svih koji je Britance razdvajao od kontinentaln ih susjeda, t o je bio njihov 'poseban odnos' sa Sjedinjenim Ame36 PRO/FO 371/15 0369. 'MONNETOV TRIJUMF': 1958-1961 123 ri?kim Dr avama. Britanski blijede?i pre sti i utjecaj u svijetu po?ivali su na tom odnosu i na ?injenici da je aktiviran jem svoje prve H-bombe 1957. Britanija postala tre?a svjetska termonuklearna sil a. Ako sada svoju sudbinu prepusti 'Europi', ho?e li morati odbaciti sve to? Dog odilo se da je ovo pitanje uskoro postalo pre?e nego ikada. Uzrok je bio isti on aj inci dent koji je tako naglo okon?ao summit Istok-Zapad, to je, pak, uzrokova lo ogor?enu s va?u izme?u Njema?ke i Francuske: ru enje aviona U-2 Garvja Povver sa sovjetskim projekti lom. Amerika pu ta Macmillana s udice To nikoga nije okir alo koliko britanske obrambene planere. Britanska nuklearna mo? je od 1956. ovis ila o snazi njenih V-bombardera za djelovanje s velikih visina. Ako su sovjetske rakete zemlja-zrak sada mogle presretati avione na 80 tisu?a stop a, nestala je svaka mogu?nost zastra ivanja. Jedina alternativa bio bi projektil, a Britanija je razvijala dva. Prvi projektil Blue Streak otkazan je, me?utim, samo t ri tjedna prije incidenta U-2 zbog prekora?enja prora?una, a i u svakom slu?a ju je bio neprikladan, jer je bio na pogon teku?im gorivom.38 Drugi projektil Bl ue Still, o?i to neprikladan za lansiranje iz zraka, s dometom od samo 160 kilom etara, bit ?e ot kazan do kraja iste godine. To je Britaniju ostavilo sa samo je dnom nadom u o?uvan je 'neovisne' mo?i: kupovinom projektila od SAD-a, ili Skvbo lta za lansiranje iz z raka ili novoga Polarisa koji ?e zahtijevat izgradnju flo te nuklearnih podmornica. Oba su rje enja zahtijevala pristanak Washingtona. Kak o se 1960. pribli avala kraju, Macmillanov stari prijatelj predsjednik Eisenhow er uskoro je trebao napustiti Bijelu ku?u. Njegov nasljednik izabran u studenome b io je karizmati?ni mladi senator John E Kennedv s kojim je Macmillan bio pove zan b rakom. Dok se nova administracija spremala preuzeti vlast, Macmillanov gla vni pr ioritet bio je razgovarati s novim predsjednikom o dva pitanja na vrhu nj egove l iste: 'Europi' i britanskoj nuklearnoj mo?i. Ameri?ko-britanski sastanak na vrhu dogovoren je za 4. travnja 1961. Trebalo je pu no rada na terenu prije

nego je summit odr an. U Wa-shingtonu se taj rad fokusirao na ?ovjeka koji je sa da postao jedan od Kennedvjevih najpovjerljivijih savjetnika , Georgea Balla, dr avnog tajnika s posebnom odgovorno ?u za europska pitanja. Kennedv ga je odabra o 38 S obzirom na mogu?nosti sovjetskih ICBM-a, koji su davali samo 15 minuta vr eme na za 124 VELIKA OBMANA za klju?nog ?lana svoga tima nakon to je vidio njego v nastup na konferenciji u New Yo rku u sije?nju 1960. u kojemu je Bali govorio o potrebi za daljnjim napretkom prem a politi?kom ujedinjenju Europe. Bali je, n aravno, bio jedan od Monnetovih najbli ih i najodanijih saveznika. Blisk o su su ra?ivali do 1945-, ponajvi e u ranoj fazi Mar-shallova plana. Iako se onda vr at io privatnoj odvjetni?koj praksi, njihova se tijesna povezanost odr ala. Kad je os novana Europska zajednica za ugljen i ?elik, Monnet ga je imenovao za zakonsk og pr edstavnika u Wa-shingtonu. Nakon to je francuski parlament 1954. odbio rat ificira ti EDC, Monnet je bio tako zabrinut u?incima toga na ameri?ku vladu da j e zamolio Ba lla da osnuje ured za javnost u Washingtonu. Nakon osnivanja EEZ 19 58., to je po stala baza Komisije u Washingtonu.39 Monnet je u Ballu imao svoga ?ovjeka u samom srcu nove ameri?ke administracije, koji vodi predsjednika koji z na malo o suvremenoj europskoj politici. Jednako je zna?a jno bilo da je Monnet do tada ve? bio uvjeren kako de Gaulleova vrsta nacionalizma tra i protute u bri tanskog ?lanstva u Zajednici. S time na umu posjetio je Sjedinjene Dr ave dva pu ta po?etkom 1961. i sastao se s Ballom i ostalim ?lanovima nove administ racije te uz Ballovo posredovanje 'imao dug razgovor s predsjednikom'.40 Sam Bali je ta da igrao aktivnu ulogu u guranju britanskog ?lanstva. Prije planiran og 'summita Macmillana i Kennedvja odletio je u London gdje je 30. o ujka na prije dlog Sir Franka Leeja upoznao Heatha. Njih trojica sastala su se u ku?i grofa od P ertha , sina Sira Erica Drummonda (kasnije 16. grofa od Pertha) koji je Monnetu b io i zravno nadre?eni dok je bio glavni tajnik Lige naroda. Bali je namjeravao ohra b riti Britaniju da se baci u nepoznato. Prema vlastitom op irnom zapisu o sastank u , Heath je zapo?eo potvrdom da bi Britanija bila spremna prihvatiti jedinstven e, u skla?ene carine ako bi se prethodno postigao op?i dogovor o brizi za Common wealth, p oljoprivrednim pitanjima te pitanjima EFTA-e.41 U Heathovoj privremeno j odsutnosti, Lee je postavio izravno pitanje ' ele li Sjedi njene Dr ave da se Ujedinjeno Kraljevstvo pridru i zajedni?kom tr i tu?'. Bali je u svom o dgovoru naglasio da institucije EEZ '...ne smiju postati puka tehnokratska tijel a ve? b i se trebale nastaviti 39 Mosettig, Mike (bez datuma), Building European Ties in Washington - Europe i US Delegation 40 Years Later, Delegation ofthe European C ommission to the Unit ed States. www. eurunionl delegati!historj. htm 40 Monnet, op. cit. 'MONNETOV TRIJUMF': 1958-1961 125 politi?ki razvijati. Ako se Britanij a pridru i EEZ, to bi trebalo biti na osnovi shv a?anja da postoje?e institucije jo nisu do kraja izgra?ene, ali bi se trebale na staviti razvijati te da Rimski sporazum nije "zamrznuti dokument" ve? "proces"'. 42 Lee je, pi e Bali, odgovorio da potpuno razumije zna?aj toga i da se 'pokret politi?ke federacije u Europi', iako privremeno zaustavljen, 'nije udaljio od id eje pune politi?ke unije.' Kad se Heath vratio na sastanak, Lee je rezimirao sve to je re?eno. Heath je 'izgledao impresioniran'. Bali 'je bio ushi?en' da su 'i Heath i Lee oti l i puno dalje nego sam o?ekivao'.43 Uzimaju?i u obzir va nost ovoga sastanka, zna?aj onoga o ?emu se raspravljalo, moglo bi se ?initi ?udnim d a ga Heath nije spomenuo u svojoj autobiografiji, posebno zato to s e u njoj nag la ava o?ekivanje da se EEZ na kraju razvije u 'europsku federaciju'. Pet dana k asnije, 4. travnja, Macmillan je stigao u Washington na bilateralni su mmit. Kad su se dvojica susrela na prvom razgovoru, sjede?i svaki sa svoje strane stola o kru eni savjetnicima, 'gotovo prvo pitanje koje je Macmillan upitao predsje dnik a, prema Ballu koji je sjedio kraj Kennedvja, bilo je 'kako bi on i ameri?ka v l ada reagirali kada bi Britanija zatra ila ?lanstvo u Europskoj zajednici.'44 'Pr edsjednik Kennedv odgovorio je kratko, rekav i: "Zamolit ?u podtajnika Bali da o d govori na va e pitanje". Ja sam tada ponovio ono to sam u Londonu rekao Heathu da b i Amerika pozdravila britanski zahtjev za punopravnim ?lanstvom u Zajednic i, otvor eno priznaju?i da Rimski sporazum nije samo stati?ni dokument ve? proce s koji vodi pre ma politi?kom ujedinjenju. O toj sam temi op irno govorio, ukazu ju?i na opasnost obi?nog trgovinskog aran mana koji bi ispraznio politi?ki sadr

aj iz EZZ. Premijer je izgleda o potpuno zadovoljan.'45 Macmillan u svojim memoa rima jedva da spominje da su nestale sve njegove sumnje u podr ku odluci o pridr u ivanju estorici.46 Bali se prisje?a da ga je Macmillan na ve?er i u britanskom veleposlanstvu 42 Bali, op. cit. 43 Bali, op. cit. Bali citira 'jedan od najspo sobnijih ljudi u ameri?kom velepos lanstvu u Londonu napada me to ohrabrujem Bri taniju da se pribli i Europi.' Unato? on ome to je re?eno, taj ?ovjek pomalo ant icipiraju?i nagovije ta da 'nije vjerovao kako bi Britanija ikada mogla odigrati bilo kakvu ulogu u Europi osim sputavaju?e, opiru?i s e politi?kom ujedinjenju. ' 44 Bali, op. cit. 45 Ibid. 126 VELIKA OBMANA idu?e ve?eri dva puta privatno od veo na stranu i da je izgledao 'uzbu?en'. 'Ju?era nji dan bio je jedan od najbol jih u mom ivotu', rekao je vidno emotivno, 'znate li da mi sada mo emo to naprav iti i da ?emo to i u?initi. Idemo u Europu.' Jedina preostala pr epreka bio je d e Gaulle, ali Macmillan je bio uvjeren 'da ?emo to u?initi.'47 Ako je Macmillan bio ushi?en, imao je razloga za to. Iako se pribli avao ideji o pri dru ivanju E EZ, to se moglo kositi s doktrinom 'tri kruga' zbog mogu?nosti da britan ski 'ul azak u Europu' odvoji Britaniju od Sjedinjenih Dr ava. Nadalje, to je moglo iskl ju?iti svaku nadu u ameri?ki pristanak na opskrbu Britanije projektilima te eli minirati britansku 'neovisnu mo?' i sav presti koji je i ao s tim. Ta je preprek a izn enada uklonjena. Kennedvjev entuzijazam prema britanskom ulasku dao je Mac millan u gotovo ?udesni odgovor na ono to se ?inilo nerje ivim problemom. Ulazak u EEZ ne samo da nije bio prepreka bliskim odnosima s SAD-om, ve? se sada ?inil o da bi on mogao u?v rstiti savezni tvo. Macmillanov posljednji problem bio je k abinet. Heath je jo u velja?i upozorio Macmi llana da se ranije toliko protivio zato to je u srpnju 1960. premijer dopustio sl obodnu raspravu. Umjesto toga, sa vjetovao je Heath, sada bi trebao organizirati proces politi?kog odlu?ivanja i t o tako da on dovede do zaklju?ka da je molba za ?lanstv o u EEZ 'neizbje na'.48 Posljednjih dana lipnja od kabineta je zatra eno da odlu?i. Ma cmillan je otvori o raspravu ukazuju?i da prvo treba razmotriti ?injenicu da 'ako pot pi emo Rimsk i sporazum moramo prihvatiti njegove politi?ke ciljeve, a iako bismo tre bali im ati mogu?nost utjecaja na politi?ki ishod, jo ne znamo kakav bi on mogao biti. ' 49 Priznao je da bi odluka o ulasku mogla donijeti 'puno pote ko?a oko njenog pr edstavl janja'. S jedne strane, bilo bi va no uvjeriti estoricu da 'istinski pod upiremo cil jeve Sporazuma. S druge strane, 'trebali bismo uvjeriti javnost ove zemlje da pr ovedba ciljeva iz Sporazuma ne?e tra iti neprihvatljive socijalne i ostale prila godb e. Problemi u odnosima s javno ?u bit ?e zna?ajni.' Glavni na?in da se preb rode ti 'problemi u odnosima s javno ?u' bio bi da se to manje g ovori o 'politi ?kim ciljevima' Sporazuma i da se javnosti britansko ?lanstvo u zajed ni?kom tr i tu proda kao prvenstveno ekonomsko pitanje: unapre?enje trgovine, vi e radnih mjesta, ve?i na47 Bali, op. cit. 48 PRO. FO 371/158264/12 (7. velja?e 1961.), He athovo pismo Macmillanu. 'MONNETOV TRIJUMF': 1958-1961 127 predak. Bila bi to jo jedna pobjeda glavne strategije obmane iz 1955., kad je Spa ak iz Benelu kog me moranduma izbacio svaki spomen 'Sjedinjenih Europskih Dr ava' i z aigrao na va n ost stvaranja 'ekonomske zajednice'. Kabinet je glasovao za ulazak. Macmillan je pred zapanjenom javno ?u 31. srpnja prio p?io odluku Donjem domu.50 Prema Duche neu, koji citira razgovor s Campsom, klju?na u loga koju je ameri?ki predsjednik odigrao preokretom politike nije bila slu?ajna. 'B io je to "Monne-tov u?inak" na Balla, a zatim "Ballov u?inak" na Kennedvja te zatim "Kennedvjev u?inak" na M acmillana. Bio je to zapravo Monnetov trijumf.'51 50 Macmillan, Harold (1973), A t The End OfThe Day - 1961-63. Macmillan ne citira svoje izjave Donjem domu: 'Mo ram podsjetiti Dom da je EEZ ekonomska zajednica, a ne obrambeni savez vanjskopo liti?ke zajednice.' (Bali, op. cit.) * * * * Za to je de Gaulle dr ao Britaniju vani: 1961-1969 'Francuzi nisu eljeli da Britanija preuzme ulogu u osniva?koj raspravi o CAP-u, str ahuju?i da bismo mogl i poremetiti vrlo povoljne aran mane koje su ina?e svakako mogli o?ekivati.' Edw ard Heath' (CAP Common Agricultural Policv zajedni?ka poljoprivredna politika, p rim. ur.) 'Va nost CAP-a za de Gaullea ne mo e se precijeniti.' Profesor Andrew Moravcsik2 Poznata je povijesna ?injenica da je de Gaulle 1960-tih zalupio vrata

britanskom u lasku na zajedni?ko tr i te, ne jednom nego dvaput. Tek je nedavno iza lo na vidjelo za to mu je to bio imperativ i nose?i element francuske unuta rnje politike. S britanskog stajali ta, op?eprihva?ena verzija doga?aja tih godi na po?inje s Vije?em minis ara koje je 26. rujna 1961. prihvatilo britanski zaht jev za ?lanstvom u EEZ. Tijek om idu?e godine, stoji u toj verziji, Heath se pok azao vrlo vje t u pregovorima o br itanskim uvjetima ulaska. Ali pregovori su ta da misteriozno zastali. U sije?nju 19 63. De Gaulle je zapanjio svijet najavom s voje osobne odluke da ulo i veto na brit anski ulazak, tvrde?i da Britanija prem a svojim pokazateljima jo nije dovoljno 'eur opska' i da je jo uvijek previ e po vezana s SAD-om. To je bio jak udarac Macmillanu na po?etku godine u kojoj ?e se njegova vlada raspasti u nizu skandala. 1 Heath, Edward (1998), The Course OfMy Life. 2 Moravcsik, Andrew (2000), 'De Gaulle Benveen Grain and Grandeur: The Po litica l Economy ZA TO JE DE GAULLE DR AO BRITANIJU VANI: 1961-1969 129 Nakon to je laburisti?ka vlada pod vodstvom Harolda Wilsona 1965. preuzela vlast, H eath je postao voda Konzervativne stranke: ponajvi e zahvaljuju?i ugledu koji je ste kao tijekom britanskih pregovora s Bru-xellesom. Kad je Wilson po drugi put pok u a o pridru iti se zajedni?kom tr i tu 1967., de Gaulle je ponovno blokirao bri tanski ulaza k iz podjednako idiosinkratskih razloga. Tek kad je 1969. De Gaulle oti ao sa scen e, a naslijedio ga George Pompidou, zaklju?uje se u ovoj verziji , francuski se sta v promijenio. Uvelike zahvaljuju?i osobnoj 'kemiji' izme?u Po mpidoua i Heatha, kad j e Heath 1970. postao premijer, tre?i britanski zahtjev b io je uspje an. Ova konstrukcija o doga?ajima ispala je ne samo vrlo neto?na u d etaljima ve? je proma il a najva niji faktor u cijeloj pri?i. Istina je da je kl ju?nu ulogu u EEZ tijekom 1960tih igrao de Gaulle. Ali ve?ina povjesni?ara do sada je potpuno previdjela pravi raz log za to Francuska nije jo mogla dopustiti britanski ulazak na zajedni?ko tr i te. Me?uti , ?im je taj problem rije en, trebala je to br e britansko pridr u ivanje: zato su, kako s e vidi, osobni stavovi Heatha i Pompidoua bili neva ni . 'Problem Commomvealtha' Heath je 16. listopada 1961. oti ao u Bruxelles odr at i uvodni govor o tome za to se B ritanija eli pridru iti zajedni?kom tr i tu, a tri tjedna kasnije, 8. studenoga, po?eli su slu beni pregovori o britanskom ulas ku. Uobi?ajeni nesporazum oko 'pregovora koji se odr avaju kad nova nacija ulazi u Europ sku zajednicu jest da dr ava koja tra i ?lanstvo mo e tra iti promjenu pravila da bi ih pr ilagodila svojim interesima. Ali jedan od temeljnih principa na kojima je Monnet uspostavio svoju 'europsku vladu' bio je da jednom kad se n adnacionalnom tijelu da odre?ena ovlast ili 'nadle nost', ona ne mo e biti oduze ta. Nadnacionalnom tijelu ovlasti mogu dati samo pojedina?ne dr ave; nikad obrat no. Jednom kad se sporazumom i li dono enjem zakona na odre?enom podru?ju politi ke prepuste ovlasti ili 'nadle nosti', oni postaju najsvetije vlasni tvo Zajedni ce: takozvani laquis communautaire. On pr edstavlja zbroj sporazuma i akumuliran ih zakona koji su 'ste?eni' tijekom godina k ao 'neotu?iva imovina Zajednice. Ci jeli tos s aquisom je da se o njemu ne mo e pregov arati. Sve to zemlje koje se pridru uju mogu posti?i su privremena 'izuze?a ili tranzicijski u stupci, osmi l jeni kako bi tim zemljama olak ali da se prilagode zahtjevima aquisa k ojega ?e na kraju u potpunosti usvojiti. Kad je Heath 16. listopada stigao u Bruxelles, n ije bilo sumnje da ?e naire e hiri n simirari rranziciiske aran mane za Commomve alth. Obra130 VELIKA OBMANA ?aju?i se estorici, rekao je: 'Siguran sam da ?ete r azumjeti kako se Britanija ne mo e pr idru iti EEZ pod uvjetima pod kojima bi se prekinule njene trgovinske veze, uz te ak gubitak pa ?ak i uni tenje koje bi ta kvo to donijelo nekim zemljama Commomvealtha.'3 Macmillan je jo u srpnju, dok je najavljivao odluku o tra enju ?lanstva, zatra io od Do njeg doma da se Britanij a pridru i EEZ samo ako se postignu zadovoljavaju?i dogovori kojima bi se iza lo u susret posebnih interesima Ujedinjenog Kraljevstva, Commomv ealtha i EFTA-e.' 4 Daleko najve?i problem bio je sustav 'imperijalnih povlastica koje su vi e od 60 god ina prevladavale u Britanskom carstvu i Commomve-althu. Kroz te je aran m ane Brita nija s partnerima iz Commonwealtha uspostavila puno vi e me?usobne trg ovine nego s d rugim zemljama. Godine 1961. se 43 posto britanskog izvoza odnosi lo na Commomvealth, u usporedbi sa 16,7 posto izvoza u zemlje zajedni?kog tr i t a i 13,1 posto u est partnera u EFTA-i.5 Polovica novozelandskog izvoza 1960. od

lazila je u Britaniju kao i ?etvrtina izvoza iz nekoliko drugih zemalja Commomve altha, uklju?uju?i Australi ju i Indiju.6 Ipak, poanta pridru ivanja zajedni?kom tr i tu bila je da ?e Britanija morat i podi?i carinske barijere tome izvozu, d ok ?e njeni novi partneri uskoro mo?i izvozit i svoju robu u Britaniju bez carin a. To je predstavljalo pote ko?e s kojima se nije susrela nijedna zemlja zajedni ?kog tr i ta. Cijena britanskog ulaska bila je da se od nje i Com-monwealtha mog lo o?ekivati da napuste ve?i dio me?usobne trgovine. U tjednima nakon srpanjske najave britanske na mjere ulaska na zajedni?ko tr i te, Macmillan je poslao neko liko ministara predvo?enih D un-canom Sandvsom po glavnim gradovima Commomvealth a, s molbom za njihov pristan ak na ono to Britanija kani u?initi. To su bile ze mlje koje su prije manje od 20 go dina poslale oko ?etiri milijuna svojih gra?an a da se bore uz Britaniju u Drugom svj etskom ratu. Sada su trebale pretrpjeti j ak ekonomski udarac. Odgovor iz Ottavve odra avao je op?i osje?aj: 'kanadski min istri nazna?ili su da je njih ova vlada situaciju procijenila razli?ito od onoga to je iznio gospodin Sandvs; i ' izra avaju ozbiljnu zabrinutost... zbog politi ?kih i ekonomskih u?inaka koje bi britan sko ?lanstvo u Europskoj ekonomskoj zaj ednici moglo imati na Kanadu i Commomvealth u cjelini.'7 3 Iz nekog razloga The Times i ostale novine nisu izvijestili o tome do 28. stu denog 1961. 4 Macmillan , At The End OfThe Day, op. cit. 5 Brojke su uzete iz govora Hugha Gaitskella na Konferenciji Laburisti?ke stranke , 1962. u The Europceptic Readeru. 6 Britain and The European Communities, 1962. ZA TO JE DE GAULLE DR AO BRITANIJU VANI: 1961-1969 131 Glavni zadatak s kojim s e Heath suo?io kad je u studenom po?eo formalne pregovore, b io je isposlovati d a se teta nanesena britanskim partnerima u Commomvealthu barem ubla i. Njegov pr ioritet bio je uvjeriti svoje budu?e nove partnere da daju 'izuze?a. Ona bi se p roduljila na to dulje razdoblje u kojemu bi se uvoz iz Commonwealtha nastavio po uvjetima koji bi titili proizvo?a?e dok ne nadu nova tr i ta. Ali kad je dosp i o u detaljne dnevne rasprave o aran manima za uvoz novozelandskog maslaca ili au s tralske govedine, kanadske p enice ili zapadnoindij-skog e?era, Heath je ubrzo morao shvatiti da njegovi novi partneri nisu bili spremni na puno ustupaka. Raz log je bio jednostavan. Za estoricu je upravo to bio test britanske spremnosti d a napust i staru, tradicionalnu ulogu u svijetu i poka e spremnost da razvije sa svim novu l ojalnost. Heath ipak nije shvatio da jedna ?lanica estorice uop?e ni je bila toliko nespremna na ustupke ve? se protivila britanskom ulasku i prije p o?etka pregovora. De Gaulle igra svoju igru Predsjednik de Gaulle razlikovao se od svih voda koje je poznavala poslijeratna Europa. Kao Churchillov ponosni 'upr avitelj Francuske' do ivljavao je sebe kao ?ovje ka koji je dva puta spasio svoj u zemlju. Prvi put je to bilo krajem Drugoga svje tskog rata kad se udru io sa z apadnim saveznicima osloba?aju?i zemlju od Nijemaca i ob navljaju?i nacionalnu v ladu. Drugi put je to bilo 1958. kada je izveo Francusku iz kaosa etvrte republike i osnovao svoju novu 'Petu republiku', re im koji ?e obnoviti francusko naciona lno samopo tovanje. Ali sa stalnom prijetnjom unutarnje nestabil nosti koja se p reko Sredozemlja izvozila iz zastra uju?eg gra?anskog rata u Al iru, de G aulle je bio svjestan da bi Francuska u bilo kojem trenutku mogla potonuti u nas ilni kaos. Uli godina koliko je bio na vlasti suo?io se sa ?ak 34 poku aja atentata, v i e nego ijedan dr avnik u povijesti. Zbog tih je razloga de Gaulle 'Europske zajednice' i polo aj svoje zemlje do ivljava o bitno druk?ije nego bilo koji dru gi voda. Jedan od njegovih prvih poteza kad je u srpnju 1958. postao francuskim predsjednikom bilo je dogovaranje sastanka s Ad enauerom, koji je odr an u rujnu u de Gaulleovoj ku?i u Colombey-les-Deux-Eglises. N jih su dvojica objavila da je bliska suradnja Francuske i Njema?ke temelj 'svih ko nstruktivnih napora u Eu ropi' i da bi to trebalo staviti na organizirane temelje .8 De Gaulleov premijer Michel Debre je 1959. iznio ovu 8 Royal Institute of International Affairs (195 9), Documents on InternationalA ffairs, 1958.. 132 VELIKA OBMANA ideju u govoru u kojem je predlo io da se estorica usmjeri i na politi?ku, a ne samo ekonomsku uniju. Put do nje trebale bi utrti u?estale konzultacije njihovih lidera .9 De G aulle je do 1960. i privatno i javno predstavljao ideju ne samo o redovni m sast ancima efova vlada estorice ve? o 'stalnim komisijama koje bi koordinirale rad n a politi?kim, obrambenim i kulturnim pitanjima, a koje bi imale vlastito tajni t

vo .10 De Gaulle je zapravo razvijao viziju nove vrste ujedinjenja estorice, obl ikovane po meduvladinim, a ne nadnacionalnim linijama: svoju viziju ne?ega to je zvao'Europ om dr ava'.11 De Gaulle nikad nije bio odu evljen, kako ih je naziva o, Monnetovim na dnacionalnim opsesijama. Jednom je primijetio da 'vi e nismo u eri kada je gospodi n Monnet izdavao naredbe'.12 Ne samo da se de Gaulleu nisu s vi?ale Monnetove ideje , ve? ih je njegov premijer Debre toliko mrzio da je navo dno odvra?ao pogled od Monn eta. Kasniji komentator primijetio je da je 'europsk a reformacija tek po?ela, a u Parizu je ve? uspostavljena protureformacija. Tako stvoren dojam 1960-tih da se 'Europa sada udaljava od nadna-cionalnosti pre ma vi e meduvladinom pristupu, imao je zna?ajan utjecaj na Macmillana i njegove sav j etnike. To je osvijetlilo mogu?nost da bi vje tim pregovaranjem o uvjetima ula ska Br itanija mogla iskoristiti svoj utjecaj i pomo?i u preusmjeravanju EEZ na put meduv ladinstva.13 U velja?i 1961. De Gaulleovi prijedlozi 'tje nje politi?k e suradnje' raspravljeni su n a summitu estorice u Parizu, na kojemu je osnovan odbor pod vodstvom Christiana F oucheta koji je trebao razmotriti ta pitanja. Tim je razgovorima prethodio pri va tni sastanak de Gaullea i Adenauera, ?iji je cilj bio zakrpati ogor?ena nesla ganja g odinu dana nakon propalog summita Istok-Zapad o Berlinu. Adenauer je hti o ra ?istiti s de Gaulleovom o?itom eljom da oslabi Zajednicu i raspravi ti fran cuske planove o NATO-u. inilo se da zadovoljno pristaje na de Gaulleovu elj u za v i e 'politi?ke suradnje'. Na idu?im sastancima s partnerima iz EEZ, unato? nizoz em skom prosvjedovanju da se ostatak estorice ne bi uvijek trebao povinovati dog ovo9 Documents (1959), op. cit. 10 Pogledati npr. njegove tiskovne konferencije 5- rujna 1960, i Documents (19 60). 11 To se ?esto krivo tuma?ilo kao 'Europa do movina', fraza koju je de Gaulle sam l ansirao na tiskovnoj konferenciji da bi o bjasnio za to je nikad ne koristi. Nespor azum je nastao obratnim prijevodom nje govih izvornih rije?i. 12 To i dvije slijede?e re?enice dolaze od Duchenea. 13 K ako je rekao ministar vanjskih poslova Lord Home 'ako sada brzo djelujemo mo emo u?i u Europu i pomo?i oblikovati politi?ke strukture kako nam bude najbolje odg ov aralo. De Gaulle ne eli ?vrstu europsku federaciju, Federalnu Europu. On eli uniju n eovisnih ZASTOJE DE GAULLE DR AO BRITANIJU VANI: 1961-1969 133 rima Njem a?ke i Francuske, rije eno je da Foucheov odbor izvijesti o daljnjoj politi?k oj uniji. To ipak nije uklju?ivalo bilo kakve daljnje nadnacionalne elemente i tre balo je po tivati nacionalni suverenitet s punim pravom veta. Fouchetove prepor uke razmotrene su na jo dva sastanka efova vlada u Bonnu, jednom u svibnju i dru gome u srpnju. Razgovaralo se o dva konkurentna prijedloga: 'Unij i dr ava' koju su predlagali Francuzi i 'uniji naroda koju je preferirao ostatak es torice. Mo nnet je polagao velike nade u srpanjski sastanak, zapisuju?i u svojim me moarima da su 'prvi koraci prema europskoj valuti sada izgledali izvedivi.'14 Nj egovu optimizmu nije bilo mjesta i u svojim je memoarima prigovaraju?i pitao za to j e Francuska tada poku avala 'vratiti u me?uvladin okvir ono to je ve? bila postal a Zaje dnica?'15 estorica su se ipak dogovorila o takozvanoj Bonskoj deklaraciji , kojom su 18. srp nja objavili svoju odluku da 'oblikuju elju za politi?kom uni jom ve? nazna?enu u Sporaz umima kojima su uspostavljene Europske zajednice.'16 To se dogodilo samo 13 dana prije nego je Macmillan objavio svijetu da je Britan ija odlu?ila predati zahtjev za ?lanstvo. Francusko-njema?ki rapprochement Od ta da pa sljede?ih 17 tjedana, po?ele su se istovremeno rasplitati dvije prili?no r a zli?ite drame: javno su se ?inile potpuno nepovezanima, ali iza scene su bile poveza ne po va nim stranama. Prva drama, slabo shva?ena u Britaniji, bilo je ud ru ivanje de Gaul-leove Francuske i Adenauerove Njema?ke u novo i puno tje nje s avezni tvo. To se dogodilo na temelju os je?aja da te dvije zemlje dijele europs ki identitet na na?in koji ih razlikuje od Br itanaca, a jo vi e od Amerikanaca. Sna an okida? za taj novi osje?aj zajedni?kog identitet bila je golema me?unaro dna kriza koja je izbila u nedjelju 13. kolovoza 1961. kad je Isto?na Njema?ka z ape?atila granicu Zapadnog Berlina s DDR-om i po?ela graditi 'Berl inski zid'. D ugotrajna napetost izme?u Istoka i Zapada oko Berlina kona?no je kulmin irala. K ad je Kennedv-jeva vlada dala spor i nesiguran odgovor, a isti je bio i britansk i, oja?ale su Adenauerove i de Gaulleove sumnje da se ne mogu osloniti na bri-ta nsko-ameri?ku potporu. 14 Macmillan, op. cit. 15 Op. cit. 134 VELIKA OBMANA Fran

cuska delegacija u Foucheovu odboru je 19. listopada 1961. predstavila nacrt spo razuma o uspostavi unije izme?u zemalja estorice. Nacrt je predlagao prekid eur opske sigurnosne ovisnosti o Atlantskom savezu i SAD-u, odra avaju?i de Gaulleov u elj u da se Europa po?ne vi e oslanjati na samu sebe, okupljenu oko francuskonjema?kog sa veza. De Gaulle je nadalje predlagao radikalni preustroj EEZ, odnos no njeno pret varanje u dobrovoljnu uniju neovisnih dr ava. Njeno tajni tvo bilo bi u Parizu i pos tojale bi iroke nacionalne ovlasti za veto na sve zajedni?ke politike. Prijedloz i s u zapravo predvi?ali drasti?no razvodnjavanje ovlasti Komisije i Vije?a mini stara i po dre?ivanje zakona Zajednice nacionalnim zakonima. To je bio vrhunski izraz de Gaul love vizije 'Europe dr ava. Kako se moglo predvidjeti, reakcija os talih pet vlada bila je neprijateljska. Po?etkom nove 1962. godine, napetosti su se poja?ale kad su Francuzi predstavili 'iz mijenjeni nacrt sporazuma' koji je, umjesto uva avanja prigovora ostalih, u mnogim elementima bio gori od originala .17 Prema jednom autoritetu, izmijenjeni plan d e Gaulle je napisao svojeru?no.1 8 Ubrzo zatim, 9. velja?e 1962. de Gaulle je zatra io hitan sastanak s Adenauero m kako bi razgovarali o njegovim 'Fouchetovim prijedlozima i europskoj sigurnost i. Kan celar je tek nedavno bio pretrpio sr?ani udar i bio je slab, 'preosjetlji v i lo e vo lje', mada se njegova bolest tajila i od de Gaullea. Sastali su se u hotelu u Ba den-Badenu gdje je Adenauer odbio podr ati de Gaulleovu ideju o lab avijoj struktur i EEZ. Ali sastanak je obilje ilo zna?ajno zatopljenje u odnosim a dvojice lidera, po najvi e zato to su se mogli slo iti u nepovjerenju prema am eri?kom i britanskom odnosu prema Sovjetskom Savezu i apsolutne nu nosti izbjega vanja jo jednog francusko-njema?k og rata. Najva nije je bilo to to se de Gaulle u potpunosti slagao s Adenauerom oko va nosti nesklapanja sporazuma o Berlinu s a Sovjetima. Dijelili su zabrinutost zb og ameri?ke i britanske spremnosti na us tupke radi smirivanja Hru ?ova. Adenauer je u Francuskoj po?eo gledati jedinog p ouzdanog saveznika. De Gaulleov stvarni plan U tom su se razdoblju u Bruxellesu nastavljali pregovori o britanskom ulasku u E EZ, kao da se ne doga?a nijedan od ovih preokreta klju?nih za razmi ljanje o budu?nosti 'europskog projekta. Ipak je najve?a ironija bila da je istovremeno kad se ?inilo da se de Gaulle udaljava od koncepta 17 Camps, op. cit. ZA TO JE DE GAULLE DR AO BRITANIJU VANI: 1961-19 69 135 nadnacionalnosti, on u nadnacionalnim mehanizmima EEZ tra io rje enje za problem koj i je prijetio samom opstanku francuske dr ave. Nigdje u dominantnim povijestima toga vremena ili u memoarima politi?ara ne javlja se bilo kakvo stva rno razumijevanje koliko je Francuskoj postala va na njena polj oprivreda koja j e 1961. jo zapo ljavala 25 posto radne snage, prema samo ?etiri posto u Velikoj Britaniji. U godinama neposredno nakon Drugoga svjetskog rata sve su europske ze mlje uvele dr avne potpore u poljoprivredi kako bi izbjegle ponavljanje nesta ic e hrane iz ratnih vremena ili poljoprivredne depresije iz 1930-tih. Ali n i u je dnoj se zemlji sustav potpora nije ?inio politi?ki va nijim od onoga u Francusko j. Iako je u?inak potpora na francusku poljoprivredu bilo golemo pove?anje proi zvodnje, to je dovelo do stalnih pritisaka sni avanja cijena, to je pak prijetil o ekonomsko j isplativosti brojnih francuskih seoskih gospodarstava, mnoge od ko jih su bile mala, neu?inkovita seoska imanja. To je u glavama francuskih politi? ara izazivalo no?n e more: pomisao na milijune malih seljaka istjeranih sa zemlj e kako gravitiraju prema gradovima koji im ne mogu ponuditi ni smje taj ni radna mjesta. Strahovalo s e da bi oni mogli izgubiti tradicionalnu odanost konzervat ivnoj politici i posta ti plodno tlo za rast nezadovoljstva. U zemlji u kojoj je komunisti?ka partija bil a najve?a pojedina?na politi?ka grupacija, izgledi za komunisti?ko preuzimanje vlasti na glasovima razvla tenih poljoprivrednika bili su vrlo zabrinjavaju?i. Nije se mogla isklju?iti ni oru ana revolucija. U vrlo n estabilnoj francuskoj politi?koj strukturi, ostanak seljaka i njihovih obitelji na zemlji bio je klju?an za sam opstanak dr ave. Zato je etvrta republika tro ila sve ve?e svote na potpore u poljoprivredi, sve dok t ro kovi nisu zaprijetili ba nkrotom dr ave. Potpore su ipak samo poja?ale problem. Uvla?i le su u proizvodnj u marginalna zemlji ta, dok su ve?i prihodi ohrabrivali ulaganja u mehanizaciju. Godine 1950. broj traktora u estorici bio je samo 370.000. Do 1962 . porastao j e na 2,3 milijuna. Proizvodnja p enice 1950-tih se pove?ala osam puta. P roizvod

nja e?era i vina pove?ala se za vi e od 300 posto. To je stvaralo sve ve?e zalih e koje je financirala vlada i sve ve?e potpore za izvoz.19 19 Ra ireni 'mit' o p oslijeratnoj europskoj poljoprivredi bio je da je zajedni?ka po ljoprivredan pol itika (CAP) potakla proizvodnju i poljoprivredu u?inila isplativom . Desetlje?ima kasnije, 'Popis podataka' na web stranici Europskog parlamenta (T he Treaty of Rome and Green Europe) ?e, tipi?no, tvrditi da je 'CAP dao spektaku larne rezultate: Zajednica je uskoro prevladala nesta ice hrane iz 1950-tih, pos tigla sa modovoljnost i onda stvorila cikli?ke i strukturalne vi kove.' U stvari je 1950-tih, puno prije CAP-a kombinacija potpora i tehnolo kih inovacija ve? d ovela do prevelik e proizvodnje hrane, a CAP je samo pomo136 VELIKA OBMANA Do po ?etka 1960-tih proizvodnja je jo rasla brzinom od 20 posto godi nje. 11 od 24 mi lijuna krava muzara u estorici bilo je francusko, a svaka je proizvodila manje od ?etvrtine onoga to su proizvodile nizozemske krave. Samo potpore u mljekarstv u sta jale su francuske porezne obveznike 1,35 milijardi franaka, od ?ega se 70 milijuna koristilo za dum-ping cijena mlijeka u prahu na indijskom i meksi?kom t r i tu. Goleme svote tro ile su se na skladi tenje i preradu, dok se vi ak 'plan ine maslaca penjao n a 200 tisu?a tona.20 Francuska poljoprivredna politika o?it o je bila neodr iva. Politi?k i je, me?utim, bila klju?na.21 Samo 40 godina kasn ije, u pomno fundiranom znanstvenom radu jedan je ameri?ki prof esor, Andrew Mor avcsik22, kona?no otkrio koliko je to pitanje bilo presudno ne sam o za budu?nos t francuske nego cijele Europske zajednice. Kad je de Gaulle 1958. pr euzeo vlas t, francuski poljoprivredni vi kovi ve? su dostigli kriti?nu to?ku. Poku aji ref orme sustava potpora nailazili su na ?vrsto protivljenje, to je predstavljalo o pasn u prijetnju njegovoj izbornoj bazi. De Gaulle je bio prisiljen nastaviti pl a?anje u razmjerima koje si francuska vlada naprosto vi e nije mogla priu titi. Na kriznom sastanku kabineta u kolovozu 1962., kada je al irska kriza ve? bila u velike zavr ila, nazvao je 'stabilizaciju' poljoprivrede 'najva nijim problemom' s kojim se Francus ka suo?ava. Ako se problemi ne rije e, objavio je de Gaulle, 'imat ?emo novi Al ir na vl astitom tlu'.23 De Gaulle i njegovi savjetnici shva tili su da za krizu postoje samo dva lijeka. Jedan je bilo pronala enje novih iz voznih tr i ta za goleme francuske vi kove. Drugi je bilo pronala enje dodatnih izvora financiranja za potpore. Rje enje za oboje moglo j e le ati u EEZ. Zaklju ?ili su da je presudno iskoristiti tu ?injenicu za uspostavu pol joprivredne pol itike koja bi francuskim seljacima otvorila i pristup vanjskim tr i t ima i pris tup dodatnom financiranju, ponajprije iz Njema?ke. Ali klju?no je bilo osm islit i tu politiku tako da ona prije svega zadovolji potrebe Francuske. Tako je unato ? njegovoj o?itoj nesklonosti nadnacionalnim institucijama de Gaulle po?eo smatr a ti EEZ najva nijim instrumentom ostvarivanja francuskog nacionalnog interesa. Ideja o 'zajedni?koj poljoprivrednoj politici' potje?e jo od Spaakova izvje taja 1955., a skica takve politike uklju?ena je i u ?lanke 38. i 45. 20 Brombergers, op. cit. 21 Moravcsik, op. cit. 22 Ibid. Moravcsik je gostuju?i profesor na Har vardu. ZA TO JE DE GAULLE DR AO BRITANIJU VANI: 1961-1969 137 Rimskog sporazuma. Ali to nije stiglo dalje od nejasnih izjava o proturje?nim na?eli ma, poput obv eze da se 'osigura pravedan ivotni standard za poljoprivrednu zajedn icu'; 'da s e pove?a poljoprivredna produktivnost promoviranjem tehnolo kog napretka; i 'da se osigura dostupnost zaliha.' Nije bilo znakova kako posti?i te ciljeve. U Stre si u Italiji 1958. odr ana je konferencija o razvijanju takve politike. Ali p ro ?i ?e jo gotovo 11 godina prije nego se postigne puni dogovor o detaljima i va n om fi nanciranju aran mana; a tako je bilo zato to je u tom razdoblju pokreta?ka snaga bila Francuska koja se borila da aran mani zadovolje njene potrebe. Po?et ak je bio u 1960. godini kad je povjerenik za poljoprivredu Sicco Mansholt na pi sao dokument na 300 stranica s rokom za dogovor postavljenim za kraj 1961. 'Ma n sholtov plan' predlagao je zamjenu svih izravnih dr avnih potpora u poljoprivred i sustavom promjenjivih davanja i odr avanja cijena, pod centraliziranom kontrol om Komisije. Ali Njema?ka je sljede?e dvije godine uporno blokirala poku aje dog ovora o d etaljima. Njema?ke potpore u poljoprivredi bile su najve?e u estorici. Bilo koji poku a j smanjivanja ili uskla?ivanja strukture podr ke o tetio bi se ljake. Njema?ka je tek 14. sije?nja 1962., prema slavnom Hal-lsteinovu opisu, na kon '137 sati rasprave, uz 2 14 sati na pododboru; 582.000 stranica dokumenata;

tri sr?ana udara, kona?no pristal a ozakoniti CAP. Ura je bila 'zaustavljena' dva tjedna i zaklju?ci su antidatira ni kako bi se zadovoljio simboli?ni rok 31. prosinca.24 Nakon to su dogovorena o snovna na?ela, idu?i korak bilo je razvijanje va nih financijsk ih mehanizama. N a francusko inzistiranje, davanja na uvoznu robu trebala su biti glavni izvor pr ihoda25 i ta je odredba posebno pogodovala njenom sustavu, jer j e njen uvoz - p osebno uvoz s prekomorskih teritorija koji je bio uklju?en u to - b io minimalan . Tu je Francuska trebala odigrati krajnje suptilno i be ?utno. Ne samo da bi ta kav su stav osigurao maksimalan doprinos uplata drugih ?lanica. On bi zajam?io d a Britanija , koja je uvozila puno ve?i postotak hrane nego bilo tko u estorici, uglavnom iz Co mmonwealtha, bude najve?i uplatitelj. Nadalje, Britanija je fran cuskim seljacima m ogla osigurati najve?e izvozno tr i te od svih, jer bi njezin glavni izvor opskrbe bio eliminiran. Glavni problem za Francuze bio je, me?utim , taj da Britanija s puno ve?om poljoprivr ednom produktivno ?u od njihove ne?e biti voljna 24 Moravcsik, Andrew (1999), The Choice For Europe. 138 VELIKA OBMAN A preuzeti teret pla?anja za francusku poljoprivredu. tovi e, nakon 1966. dogovo reno je da se odluke o budu?nosti CAP-a donose kvalificiranom ve?inom. Ako se Br itaniji dop usti da ude prije dogovora o financijskim aran manima za CAP, ona ?e se vjerojatno s vrstati uz Nijemce kako bi blokirala francuske prijedloge. Brit anija je po svaku cijenu morala biti isklju?ena iz EEZ dok se ne postignu kona?n i dogovori o CAP-u.26 U tome le i obja njenje drama koje tek dolaze. De Gaulle s prema veto Do prolje?a 1962. de Gaulle je na listi prioriteta imao tri pitanja. Prvo su bili 'Fouchetovi prijedlozi' politi?ke unije estorice. Zbog pretpostavke da bi oni mogli ozbiljno utjecati na narav unije u kojoj je Britanija tra ila ? lanstvo, Heath je po stavio zaka njeli zahtjev da se Britanija uklju?i u razgovo re. Na sastanku WEU 10. t ravnja, jasno je rekao kako Britanija pretpostavlja da ?e postoje?e zajednice biti t emelj na kojemu '?e se graditi Europa' ali da se nada kako ?e njihov rad biti 'splet en s novom politi?kom strukturom u koherentn u i u?inkovitu cjelinu'. Bilo je malo po trebe za njegovu zabrinutost, jer su pr ijedlozi malo kasnije propali kad se fran cuski partneri nisu mogli slo iti oko daljnjeg smjera.27 De Gaulle je do tada iona ko bio sve zaokupljeniji svojim nov im savezni tvom s Adenauerom. Istoga mjeseca tr avnja, Adenauerovi strahovi o am eri?koj politici ?inili su se potvr?enima kad je ameri?k i dr avni tajnik Dean R usk iza ao s novim planom za Berlin, koji je predlagao defact o priznanje DDR-a. Sa samo 48 sati za odgovor, Adenauer nije imao drugu mogu?nost nego odbiti, a n a njegov zahtjev de Gaulle je u?inio isto. Kad je Kennedv podr ao Ru skov postup ak i kritizirao Adenauera potvr?uju?i da ?e se sa Sovjetima nastaviti prego vori o Berlinu, odnosi izme?u Adenauera i Kennedvja su zahladnili. Ovim jo nevi?enim razdorom izme?u Zapadne Njema?ke i Sjedinjenih Dr ava, 26 Moravscik, Andrew (20 00) 'De Gaulle Benveen Grain and Grandeur: The Politica l Economy of French EC P olicy, 1958-1970 (Pt. 2)'', Journal ofCold War Studies, Tom. 2, Br. 3 (Jesen). U nato? prijedlozima Nijemaca da Britanija kao promatra? sudje luje u razgovorima o poljoprivrednoj politici, to se nikada nije dogodilo. (Vidi i Milhvard, op. ci t. iCAB 134/1821.) 27 De Gaulle je 15. svibnja 1962. odr ao tiskovnu konferencij u, da bi objasnio k olaps, na kojoj je ponovio svoj stav da su 'samo dr ave u ov om smislu vrijedne, ov la tene i sposobne posti?i (politi?ku uniju). Ponavljam d a sada postoji, i ne mo e posto jati druga Europa do Europe dr ava - osim, narav no, za mitove, fikcije i predstave .' To je razljutilo Monneta koji je sasjekao de Gaulleove komentare u svojim mem oarima pi u?i da su se 'sprdali' s ZA TO JE DE GAULLE DR AO BRITANIJU VANI: 1961-1969 139 de Gaulle je po?eo cementirati fra ncusko-njema?ku osovinu. Dva mjeseca kasnije, u sr pnju, pozvao je Adenauera u d r avni posjet Francuskoj. Tre?a stvar na de Gaulleovoj listi bio je britanski za htjev za ?lanstvom u EEZ. Do s ada je bio siguran da Britaniju mora zadr ati van i. Mac-millan je 19. svibnja zapi sao u svoj dnevnik da je britanski veleposlani k u Parizu Sir Pierson Dixon steka o dojam da je de Gaulle 'sada definitivno odlu?io isklju?iti nas'. Macmillan sa aljen jem primje?uje: 'drugi (a medu njima i ja) ne osje?aju da je de Gaulle def initivno o dlu?io.'28 Macmillan cijelo vrijeme uop?e nije primijetio skriveni el

ement u de Gaulleovoj od lu?nosti da zadr i Britaniju vani. Jo je bio uvjeren da je klju? za promjenu generalova mi ljenja bilo pronala enje nekog na?ina da mu se ponudi pomo? oko nuklearnog oru ja: mo d razgovorom s Amerikancima o pomo?i F rancuzima (iako mu je ve? bilo jasno da je to t e ko mogu?e). Alternativa je bio britansko-francuski dogovor o 'zajedni?kom usmjeravan ju nuklearnih snaga' bez izravnog uklju?ivanja Sjedinjenih Dr ava.29 Slijede?i svoju fantaziju, Macmillan se 2. i 3. lipnja sastao s de Gaulleom u prek rasnom malom dvorcu Champs kraj P ariza, koji je nekad bio dom Madame de Pompadou r. Opisao je svoga doma?ina kako je igrao 'ulogu nepristupa?nog monarha koji se malo smek ava pred predstavnikom nekad neprijateljske, ali sada prijateljske zemlje.' Ali de Gaulle je 'ponovio svoju naklonost estorici bez Britanije; ponajprije zato to bi britanski ulazak p otpuno promijenio karakter Zajednice.' Tek je nakon toga de Gaulle izrazio mi lj enje da je 'Britanija previ e povezana s Amerikom.'30 Francuski veleposlanik u L ondonu de Courcel, koji je bio nazo?an razgovorima, zapi sao je da je Macmillan dao izravnu ponudu francusko-britanske nuklearne suradnje kao neizravni quidpro quo za francusku podr ku britanskom ulasku u EEZ. Ali supro tno britanskim o?eki vanjima, de Gaulle nije reagirao. Umjesto toga, naglasio je fr ancusku apsolutnu potrebu za izvozom poljoprivrednih vi kova i inzistirao na otvar anju pitanja u voza iz Commomvealtha, za koji je tvrdio da je 'temeljno pitanje'. 28 Horne, op. cit.. 29 Macmillanovo pismo Lordu Homeu 16. svibnja, citirano kod Horne, op. ci t. 30 Horne, op. cit. Adenauer je do tada u govoru u Zapadnom Berlinu 11. svibnj a tako?er ve? jasno iznio svoje mi ljenje da se Britanija nikako ne mo e pridru iti bilo ka kvoj 'politi?koj uniji' estorice. U radijskom prijenosu 29. svibnja ponovio je to, rekav i kako ?ak i da se Britanija pridru i zajedni?kom tr i tu, njezini interesi ostaju to iko razli?iti od onih Spsrnrirp A? ep tip hi mn<rlq n rirlru- iri nrtlirirkni uniii 140 VELIKA OBMANA Tijekom cijelog razgovora Macmil lan uop?e nije mogao shvatiti o ?emu se radi. Odgova raju?i na de Gaulleov zahtj ev za su avanjem uvoza iz Commonwealtha samo na tropske p roizvode, inzistirao j e na prijelaznim aran manima, samo potvr?uju?i sve de Gaullove s trahove. A kad je Macmillan poku ao udaljiti razgovor od poljoprivrede, de Gaulle ga je stalno vra?ao na tu temu.31 Vra?aju?i se bez ikakve ideje o onome to se pomaljalo , Mac millan je kasnije izvijestio Kraljicu da je 'opasnost od francuskog odlu?nog vet a na na zahtjev za ?lanstvom sada izbjegnuta, barem za neko vrijeme.'32 Idu?eg m jeseca Adenauer je oti ao u dr avni posjet Francuskoj i postao prvi kancelar k o ji je to u?inio nakon rata. estodnevni posjet kulminirao je 8. srpnja sudjelovan je m dvojice dr avnika na misi u katedrali u Rheimsu, nakon to su pozdravili mim ohod f rancuskih i njema?kih vojnika kraj toga grada. Bilo je to prvi put nakon bitke za Leipzig 1813. da su francuski i njema?ki vojnici bili na istoj strani. U privatnim razgovorima de Gaulle je izrazio sumnje u britanski ulazak u EEZ. Ka d se Adenau er nije usprotivio, General je znao da je imao njegovu podr ku. To j e bio cilj de Gaulleova savezni tva s Adenauerom koje je tako pomno njegovao. Ka d je osigurao bo k, de Gaulle se smatrao spremnim uputiti svoje pregovara?e u Br uxellesu da zauzmu ?v r ?i stav prema Britancima. Bila su ostala samo ?etiri tje dna prije ljetnog prekida maratonskih pregovora u Br uxellesu. Pregovara?i estor ice ve? su bili zapanjeni koli?inom ustupaka koje je Heath b io spreman napravit i u ime Britanije, posebno o uvozu iz Commonwealtha pa ?ak i o pitanjima za koja se ranije smatralo da se o njima ne?e mo?i pregovarati. To je izaz valo zajedni ?ku izjavu premijera Australije i Novog Zelanda uo?i Macmillanova posjet a Champ su, vrlo kriti?nog zbog britanske spremnosti da se odrekne imperijalnih pov last ica.33 To nije bilo uzalud. Na posljednjem krugu pregovora, u no?i sa 4. na 5. k olovoza k ad su svi ve? bili iscrpljeni, predsjedavaju?i iz Luksemburga Eugene S chaus u dva uj utro je pao u nesvijest. Sastanak se svejedno nastavio sa paakom kao predsjedavaj u?im, a Heath ?e kasnije zapisati: 'Malo prije ?etiri ujutro Francuzi su neo?ekivano zatra ili da potpi emo papir o financi ranju CAP-a koji bi nas obvezao na interpretaciju financijske regu31 PR O. PREM 11/3775. Zapis razgovora u dvorcu Champs, 2-3 lipnja 1962. 32 Horne, op. cit. ZASTOJE DE GAULLE DR AO BRITANIJU VANI: 1961-1969 141 lative koja bi odgov arala Francuzima. Tra ili su novi carinski sporazum o uvozu iz zemalja izvan EEZ kojim bi se odr ale cijene doma?ih proizvoda. Postupak je o?ito bio namjerno od

ga?an i odbio sam da me se gura u ishitrenu prosudbu o tako slo enoj stv ari. Ni jemci i Nizozemci podr ali su me u tome i bili su zainteresirani koliko i j a. F rancuzi su dva puta mijenjali nacrt dokumenta, ali to je samo u?vrstilo moju o d luku. To nije bio na?in pona anja u tako va nim pregovorima i nisam to htio podn ositi . Kao odgovor, Couve de Murville je rekao da ?e zadr ati svoju poziciju o uvozu hran e iz Common-wealtha, to je bilo pitanje za koje sam mislio da smo ga rije ili.'34 Bila je to klasi?na pregovara?ka stupica, kakva ?e s godinama posta ti i previ e poznata. Bez mogu?nosti dogovora, pregovori su se morali obustaviti do jeseni. Tada su Fra ncuzi mogli jasnije nego ikada priznati da nemaju namjer u dopustiti britanskom z ahtjevu za ?lanstvo da uspije.35 Idu?eg mjeseca 5. rujn a predsjednik de Gaulle po?eo je trijumfalni dr avni posjed save znoj Republici Njema?koj, koji se smatrao jo uspje nijim od posjeta njegova doma?ina Fr ancusko j. U privatnim razgovorima njih su se dvojica dogovorila da se Britaniju mora is klju?iti i de Gaulle je nastavio udvaranje memorandumom na est stranica u ko jem u predla e sve?ani sporazum izme?u njema?ke i francuske vlade kojim bi se koordi niral e vanjska i obrambena politika dviju dr ava. Bez da je to spomenuo svome k abinetu, Adenauer je signalizirao da ?e takav sporazum biti glavni prioritet nje gove polit ike.36 Pribli ava se rasplet U Britaniji je te jeseni pitanje zajedni ?kog tr i ta nakratko uklonjeno iz sredi ta poli ti?ke pozornice. Iako su se bri selski pregovori vukli godinu dana, nikad nisu priv ukli puno zanimanja javnosti . Sada se, kako je rekao jedan povjesni?ar, ?inilo da se 'neobja njivo razvla?e kao po Kaf-kinom scenariju. Sati, pa ?ak i dani utro eni su na r aspravu o carin ama na indijski ?aj ili meso australskog klokana.'37 34 Heath, op. cit. 35 Vidi Mihvard, op. cit. On smatra da bi britanska vlada bila prisiljena na p rekid pre govora o istom pitanju i da de Gaulle nije ulo io veto na britanski zahtj ev za ?lanstvo. To mi ljenje dijeli jo jedan povjesni?ar. On tvrdi da je Couve de Murv i lle bio uvjeren da je Francuska bila nadomak tome da prisili Britaniju na povl a?en je zahtjeva za ?lanstvo i zato je navodno bio bijesan na de Gaullovo ulagan je veta . (Ludlow, Piers (1997), Dealing With Britain -The Six And The First UK Applicat ion To The EEC. 36 Williams, op. cit. 142 VELIKA OBMANA Novine su sa za ka njenjem objavile debele dodatke poku avaju?i detaljno opisati to dono si prid ru ivanje zajedni?kom tr i tu, samo da bi mnogi bili ba?eni nepro?itani. Osim su peromoljubnih desni?arskih naslova u medijima vreme nog Kana?anina Lorda Beaverb rooka, du gogodi njeg branitelja 'Imperija', ve?ina tiska podr avala je britansk i ulazak, bez po kazivanja bilo kakvog razumijevanja dubljih posljedica. Kako je vlada pri eljkival a, pitanje se gotovo potpuno predstavljalo kao ekonomsko i k roz o?ekivane koristi koje bi britanska industrija imala ako se izlo i 'ledenim udarima konkurencije' iz 'dinami?nijih' gospodarstava estorice.38 Najve?e odu ev ljenje britanskim uklju?ivanjem u 'Europu' izra avala je skupina mladih pi saca i politi?ara koji su predstavljali kasnije poznatu ' kolu novinarstva to-ne-valj a-s-Britanijom'. Ti publicisti, poput Michaela Shanksa, autora bestselera The S t agnant Society, ili laburisti?kog parlamentarnog zastupnika Anthonva Croslanda , re dovnog suradnika intelektualnog mjese?nika Encounter, u ivali su uspore?iva ti Britanij u, koju su smatrali uobra enom, sputanu tradicijom, klasno odre?enom , zastarjelom, n eu?inkovitom, izgubljenom u nostalgiji za danima imperija, s 'e uropejstvom' koje s u smatrali energi?nim, inovativnim i u?inkovitim. Ti europsk i uzori vrline nisu imal i zakone koji su spre?avali pijenje alkohola nakon 10.3 0 nave?er i otkrili su tajnu ekonomskog 'dinamizma' koju je Britanija tako o?ito izgubila.39 Taj je svjetonaz or odra avao puno dublju promjenu u dru tvenom odnosu koja je sada b ila o?ita n a svim razinama britanskog dru tva. Prvi put se pojavio 1950. s usponom n ove 'k ulture mladosti' okupljene oko rock'n'rolla, opsjednute novom pomodnom svi je ?u i osje?ajem bunta protiv svega to se poistovje?ivalo s britanskom imperijalnom pro l od institucija poput monarhije do seksualnog morala. 1960-te su donijele o sje?aj da se Britanija ubrzano kre?e prema novoj vrsti dru tva u kojemu se sva u obi?ajena uvj erenja i pona anja povezana s britanskim tradicionalnim vi?enjem o djednom ?ine zastarj elima. Politi?ki se to izrazilo u zapanjuju?oj promjeni u l iku Macmillana koji je u vrijeme svoje izborne pobjede 1959. poistovje?ivan s dr u tve38 Ili, kako je to sam rekao Macmillan, 'hladnom tu u konkurencije' (Bali,

op. c it.) 39 Moda 'Sto ne valja s Britanijom' zahvatila je i dva vode?a 'trends eterska' ?aso pisa toga vremena, Queen i About Town (u vlasni tvu novoga mladog izdava?a Michela H eseltinea). Prema suvremenoj povijesti: 'Nije bilo slu?ajno d a su upravo ta dva ?aso pisa bila na vrhu vala popularnosti medu mladom vi om kl asom, s antenama okrenutim a prema novom uzbu?enju koje je u zraku izazivalo pit anje odabira izme?u pridru ivanja zajedni?kom Hir,-, rit \ .. ZA TO JE DE GAULLE DR AO BRITANIJU VANI: 1961-1969 143 nim promjenama koje su Britaniju vodile u n ovo doba. Ali 1961., zbog njegova neh ajnog aristokratskog stila iznenada su ga po?eli do ivljavati kao umornu, edvardijan sku djedovsku figuru, posebno u uspor edbi s mladim i 'dinami?nim' novim predsjedni kom Kennedvjem s druge strane Atla ntika. Satiri?arima nove generacije u reviji Bej ond The Fringe, novom ?asopisu Private Eye, i BBC-jevom showu That Was The Week Th at Was, Macmillan je pretvor en u predmet ismijavanja. Bio je pretpotopni relikt pro log doba, bez dodira s ' uzbudljivim', 'razigranim' novim svijetom koji je popr imao oblik oko njega.40 O nda je po?etkom listopada laburisti?ki voda Hugh Gaitskell naelektrizirao strana ?ku k onferenciju u Brightonu svojim govorom u potpunosti posve?enim zajedni?kom tr i tu. 105 minuta duga?ak govor bio je vjerojatno najupe?atljiviji govor odr an na jednoj strana?ko j konferenciji nakon rata. Po?eo je primje?uju?i da razin a rasprave u medijima o tom ' presudnom, slo enom i te kom pitanju' nije visoka. Onda je u u?iteljskom stilu nabroja o sva pojedina?na pitanja koja otvara brita nska molba za ?lanstvo, analiziraju?i svako po redu sla u?i argumente na obje st rane razornom jasno?om o ivljenom bljeskovima humor a. Po?eo je raspravljaju?i o trajanju ekonomskih posljedica pridru ivanju protekcionisti?ko m trgovinskom bl oku i napu tanjem glavnih britanskih trgovinskih partnera u Common vvealthu i EF TA-e iako, zapazio je, oni sada pokazuju impresivniju stopu ekonoms kog rasta ne go estorica. Istaknuo je da, kako je i Heath bio prisiljen priznati, kao 'esenci jalni dio zajedni?kog tr i ta, poljoprivredna politika sada poprima oblik. Brita nija bi se obvezala 'uvoziti skupu hranu s europskog kontinenta umjesto jef tine hrane iz Commonwealtha. Ponovio je dotad ve? poznatu tvrdnju da bi pridru ivanj em EEZ-u Britanija imala 'dom a?e tr i te od 220 milijuna ljudi' isti?u?i da nek e od najuspje nijih europskih ekonomija p ipadaju malim zemljama poput vicarske i vedske koje nemaju velika doma?a tr i ta. Odbaci o je eks-travagantnije tvrdnj e o ekonomskim koristima od ?lanstva u EEZ kao 'sme?e', obja njavaju?i da Britan ija ne?e prona?i rje enje svojih ekonomskih slabosti u samom prid ru ivanju zaje dni?kom tr i tu. Rije it ?e ih samo svojim unutarnjim naporima. Gaitskell se ond a okrenuo politi?koj strani spajanja britanske sudbine s europskom . Tu je prozv ao Macmillana zbog nedovoljne iskrenosti prema britanskom narodu. ' Rekli su nam ', kazao je, 'da Ekonomska zajednica nije samo carinska unija, da je svi koji su je osmislili vide kao korak nrema nnlitirknm nierlinieniu.' Ali Mac millan ie b io vrlo utliiv 144 VELIKA OBMANA o 'ozbiljnim politi?kim obvezama koje bi to mog lo nositi. Kretanje prema 'politi?koj ' ili 'federalnoj' uniji zna?i, objasnio je Gaitskell, da se ovlasti mogu oduzet i nacionalnim vladama i predati novoj federalnoj vlasti. Ako Britanija postane d io toga, ostat ?e tek 'dr ava... u Sjedinjenim Europskim Dr avama, poput Teksasa ili Kal ifornije'. Ako taj proces na kraju i dovede britanski narod do prepu ta nja najva nij ih odluka o ekonomiji, vanjskoj politici i obrani 'nadnacionalnom sustavu', da o njima odlu?uje Vije?e ministara ili 'federalni parlament', Britan ija ?e postati samo 'europska pokrajina. To je dovelo Gaitskella do najslavnijeg dijela njegova govo ra, u kojemu je rekao: 'Moramo biti jasni; to ne zna?i, ako je to ideja, kraj Britanije kao neovisne euro pske dr ave... to zna?i kraj tisu ?u godina povijesti. Vi mo ete re?i "neka se zavr i". Ali aboga, to je odluka ko ja tra i malo brige i razmi ljanja.' Gaitskell je zavr io istaknuv i da Macmilla n nije ovla ten za ono to predla e. To se itek ako kosilo s onim to je vlada gov orila narodu tijekom predizborne kampanje 1959. Ipak, sada im se reklo da 'nisu sposobni prosuditi o tom pitanju - vlada zna naj bolje, oni gore su jedini koji to zaista razumiju... klasi?ni argument svake tiran ije u povijesti'. Laburisti? ka stranka ustvrdila je da je jedini ?astan, demokratski na?in da se to nastavi utvrditi koji su uvjeti proiza li iz pregovora i onda najte u odluku koju je bri tanski narod ikada trebao donijeti prepustiti izbornom testu.4 1 Njegov govor do

ivio je burne ovacije. Ipak, nisu svi laburisti?ki izaslanici bili impresionira ni. Denis Healev mislio je da je stvar pretjerana. Bilo mu je 'nezamislivo da za jedni?ko tr i te dobije nadnacio nalne ovlasti u bilo kojem va nijem podru?ju, a kamoli da postane federacija.' Nije dijelio Gaitskellov 'romanti?ni ovinizam' i cijelo je pitanje smatrao 'beskorisnom zabavom'. U svakom slu?aju 'bilo je sigu rno da ?e de Gaulle staviti veto na britansk i ulazak.'42 40 U stripu preko cije le stranice Private Eyea 2. studenog 1962. Edvvard Heath je prvo prikazan kao 't rgovac Heath' a taj mu je nadimak ostao. Niz slika (koje je nacrtao William Rush ton prema tekstu jednog od tada njih autora) prikazuje Hea tha i visokog dr avno g du nosnika Sira Brussels Sprouta (brokula, op.prev.) kako idu u Bruxelles preg ovarati sa 'zlom Hallsteinovom bandom'. Uzvikuju?i 'Euratom!' Spr out se pretvar a u 'Supertr i ta-ra'. On i Heath se cjenkaju i osvajaju 'Povlastice!' poput '2d manje na indijski ?aj' ili '4d. manje na novozelandski maslac' (odatle naziv gr ocer). Na povratku ku?i do?ekuju ih kao heroje ali posljednja slika ka e kako je njihova 'velika pobjeda bila tek otmjena predaja koja je cijelo vrijeme bila ne izbje na.' 41 Gaitskellov govor objavljen je u cjelini u The Eurosceptic Reader, op. cit. ZA TO JE DE GAULLE DR AO BRITANIJU VANI: 1961-1969 145 Macmillanov odg ovor na konferenciji konzervativaca u Llandudnou idu?eg tjedna bilo je ignoriran je Gaitskellove detaljne analize i pribjegavanje ismijavanju. Osvr?u?i se na dio govora o kretanju prema politi?koj uniji, rekao je: 'Gospodin Gaitskell sada br blja o na em svo?enju na status "Teksasa ili Kalifornije" . Kakva besmislica!... Da to mislim, vjerujte da ovo pitanje ne bih taknuo ni po d kojim uvjetom... ne ma zbora o tome da bi Britanija mogla biti nadglasana u nek om aran manu koji ne bi bio u skladu s na im potrebama ili odgovornostima i tradicij om.'43 Ali nasl ovi su bili rezervirani za Macmillanove citate stare popularne pjesme ko jom je poku ao naglasiti vlastitu odlu?nost na ra?un Gaits-kellova nedostatka hrabrost i: Ne bi rekla "ho?u", ali niti "ne?u". Ne zaziva vraga, ali niti sre?u. Htjela se popeti , ali pada se bojala. Priljubljena uza zid, odgodu je smi ljala. etiri t isu?e torijevskih izaslanika, ve?ina kojih je nosila bed eve s natpisom "Yes" ko je su dijelili strana?ki menad eri, grohotom se smijala i priredila Macmillanu ovaci je kako bi pokazala podr ku politici koju su dvije godine ranije svi osim a?ice neist omi ljenika odbacivali kao nezamislivu izdaju svoje zemlje, Commomve altha i tisu?a g odina britanske povijesti. Ironija je bila u tome to je, iako n ijedan od onih koji su slu ali ove govore toga nije bio svjestan, kocka protiv b ritanskog ulaska ve? bila ba?ena. Dan nakon Macmill anova govora, fotografije ko je je snimio ameri?ki pijunski zrakoplov U-2 pokazale s u sovjetske projektile z a no enje nuklearnih bojevih glava na Kubi, samo 90 milja od obale Floride. Tako je po?ela 'kubanska raketna kriza koja je 25. listopada e sk alirala do to?ke u kojoj se nuklearni rat ?inio neizbje nim. Tako su na vidje lo izbili dokazi o ameri?koj spremnosti na borbu za svoje interese bez obzira na u?inke po nj ene saveznike. Jedan od tih u?inaka zacementirat ?e francusko-njem a?ke odnose. Macmillan se 15. prosinca 1962. sastao s de Gaulleom u Rambouil-let u. est tjedana nakon kraja kubanske krize, Macmillan je bio odlu?niji nego ikad da odr i britansku neovisnu nuklearnu mo?, ali je upravo 146 VELIKA OBMANA bio d oznao da je SAD otkazao projektil Skvbolt koji se nadao kupiti. Macmillan j e re kao de Gaulleu da u zamjenu planira pitati Kennedvja za prodaju Polarisa. Al i d e Gaulle se ?inio zaokupljenim briselskim pregovorima. 'U estorici', razmi ljat ?e k asnije, Francuska mo e re?i 'ne' ?ak i protiv Njema?ke; mo e stopirati poli tike s kojima s e ne sla e zbog snage svoje pozicije. Jednom kad se pridru e Bri tanija i ostali, stv ari ?e biti druk?ije.'44 De Gaulleov negativan stav okirao je Macmillana. 'Indignirano' je optu io de Gaulle a za postavljanje 'temeljne pr epreke britanskom zahtjevu za ?lanstvo'.45 Bio je u pravu. De Gaulle je ve? bio odlu?io pretvoriti te 'temeljne prepreke' u veto koji je svome kabinetu objasnio nekoliko dana kasnije, 19. prosinca 1962; 'Ako Velika Britanija i... Commonweal th udu, to ?e biti kao da se zajedni?ko tr i te... razvodnilo u veliku zonu slob odne trgovine... Uvijek se postavlja isto pitanje, ali Britanci ne odgovaraju. U mjesto toga, ka u "Francuzi su ti koji ne?e"... Da bism o zadovoljili Britance, trebamo li dovesti u pitanje zajedni?ko tr i te i pregovore o poljoprivrednoj re gulativi koja nam koristi? Bilo bi te ko prihvatiti sve to... Br itanija se nast

avlja jeftino opskrbljivati iz Kanade, Novog Zelanda, Australije itd. Nijemci je dva ?ekaju da po?nu to raditi u Argentini. Ostali ?e za njima. to ?emo s e urops kim, a posebno s francuskim vi kovima? Ako moramo potro iti 500 milijardi (fran aka) godi nje na poljoprivredne potpore, to ?e se dogoditi ako nam zajedni?ko tr i te pres ane pomagati? Ta prakti?na pitanja ne bi se trebala rje avati na teme lju sentimenata . (Macmillan) je melankoli?an, a i ja sam. Radije bismo Macmilla novu nego laburist i?ku Britaniju i rado bi mu pomogli da ostane na vlasti. Ali to mogu? Osim da mu pj evam Nepla?ite, Milorde od Edith Piaf.'46 Jo uvijek ne pr epoznaju?i najve?u de Gaulleovu brigu, Macmillan se bavio kupovinom Po larisa ti jekom bilateralnog summita s Kennedv-jem u Nassauu od 18. do 21. prosin ca 1962. Kad je zamolio Kennedvja da odobri prodaju projektila Britaniji i Franc uskoj, Kennedv je bio spreman samo na delfijsko da, odnosno na odgovor da bi dvi je zem lje mogle dobiti Polaris pod 'sli?nim uvjetima'. Znao je da Britanija mo e izg r aditi vlastite termonuklearne bojeve glave dok Francuska to ne mo e; to je zna?i lo da ?ak i ako Kongres odobri, nije bilo izgleda da se Francuskoj daju projekti li. A li to je ionako bilo neva no. 44 Memoires, op. cit. 45 Ibid. ZA TO JE DE G AULLE DR AO BRITANIJU VANI: 1961-1969 147 Pod kristalnim svije?njacima Elizejske pala?e u Parizu 14. sije?nja 1963. de Gaulle je bez upozorenja partnerima estor ice pred svjetskim tiskom objavio da namjerava st aviti veto na britanski ulazak . U najcitiranijem dijelu svoje izjave duge 1500 r ije?i, rekao je: 'Engleska je zapravo izdvojena. Ona je pomorska zemlja. Trgovinom, tr i tima i opskr bnim li nijama povezana je s najudaljenijim zemljama. Provodi industrijske i trgo vinske aktivnosti i tek malo poljoprivredne. U svemu to radi, ima vrlo posebne i vrlo originalne obi?aje i tradicije. Ukratko, engleska narav, engleska struktura, sam a engleska situacija duboko se razlikuje od kontinentalnih.' Taj dio teksta ?est o se tuma?io jednostavno kao nacionalisti?ki napad na Britaniju. Ko mentatori su ga koristili za argument da je de Gaulle vetirao britanski zahtjev za ?lanstvo zbog Macmillanova dogovora s Kennedvjem o Polarisu. To se navodi kao d okaz Macm illanova 'atlan-tizma i njegove sklonosti 'posebnim odnosima sa Sjedinj enim Dr avama. To je svakako imalo velikog u?inka na de Gaullea, jer je ovaj cijelu filo zofiju Britanaca i Amerikanaca do ivljavao bitno razli?itom od 'europskih' koje su vi e od svih utjelovljivale Francuska i Njema?ka. Rijetko se, pak, citiraju prethodni odlomci u kojima de Gaulle nije mogao jasnij e otkriti svoje prave brige. Osvr?u?i se na nejasno?u Rimskog sporazuma na podr u?ju polj oprivrede, ustvrdio je da je to 'sre?eno', to se Francuske ti?e: 'O?it o je daje poljoprivreda klju?ni element na e nacionalne aktivnosti u cjelini. Ne mo emo zamisliti zajedni?ko tr i te na kojemu francuska poljoprivreda ne bi na la izlaze k oji bi odr ali njenu proizvodnju. I sla emo se da je od svih ?lanica estorke taj impera tiv najja?i na na oj dr avi. Zato smo pro log sije?nja kad s e razmatralo pokretanje druge faze Sporazuma drugim rije?ima prakti?ni po?etak n jegove primjene - morali uvesti polj oprivredu u zajedni?ko tr i te kao slu beni uvjet. Na i partneri to su kona?no prihvatili, li bili su potrebni vrlo te ki i vrlo slo eni aran mani i neke stvari jo nisu rije ene.'4 7 De Gaulle je time na zna?io svoju zabrinutost zbog posljedica dopu- tanja Britaniji d a sudjeluje u p regovorima prije nego su postignuti detaljni dogovori u sklopu CA P-a. To potvr? uju i de Gaullovi memoari. Osvr?u?i se na po?etnu britansku netrpeljivost prema zajedni?kom tr i tu i njenim poku ajima da mu EFTA-om stvori konkurenciju, on ka e d a su se do sredine 1961. 'Britanci vratili u ofenzivu'. 47 Kod Salmon, Trev or&Nicoll, SirWilliam (1997), Building European Union - A Do cumen148 VELIKA OBM ANA 'Kako nisu uspjeli sprije?iti ra?anje Zajednice, sada su je planirali parali zirati i znutra. Umjesto da pozovu na njeno ukidanje, sad se progla avaju eljnim a pridru ivanj a i predla u ispitivanje uvjeta pod kojima bi to u?inili "pod uvj etom da se uzmu u o bzir njihovi posebni odnosi s Commomvealthom i njihovim part nerima u zoni slobod ne trgovine, kao i njihovi specijalni interesi u pogledu po ljoprivrede." Popu tanj e tome o?ito bi zna?ilo napu tanje zajedni?kog tr i ta k akvo je izvorno zami ljeno... vidim se pribli ava dan kad ?u mo?i ili ukloniti o pstrukciju... ili izvu?i Francusku iz pothv ata koji je zalutao gotovo istog tre nutka kad je po?eo.'48 Neizbje an zaklju?ak je da je de Gaulle bio uvjeren kako bi britanski ulazak zna?io 'n apu tanje zajedni?kog tr i ta kakvo je izvorno zam

i ljeno' i prijetio samoj sr i njegove st ategije pre ivljavanja. Britaniji se n ije smio dopustiti ulazak dok se ne dogovore financijski detalji CAP-a. inilo se d a Macmillan kona?no po?inje shva?ati. Donjem domu je 11. velja?e 1963. rekao da 'kraj nije do ao zato jer raspravama prijeti neuspjeh . Naprotiv, to se dogodilo , jer one prijete uspjehom.'49 U svojim memoarima Heat h tako?er priznaje da je poljoprivreda bila klju?no pitanje, zapa aju?i: '.. .Zajednica se dogovorila, uv elike pod pritiskom Francuza, da napravi okvir z a novu politiku prije nego s na ma ude u ozbiljnu raspravu o uvjetima na eg ulaska. Francuzi Britance ne ele za stolom za kojim ?e se voditi osniva?ke rasprave o CAP-u, jer se boje da bismo mo gli poremetiti vrlo povoljne aran mane koje ina?e svakako mo gu o?ekivati od svo jih partnera.'50 Unato? tome, Heath nikad nije priznao da je upravo to pitanje b ilo u srcu francusk og veta. Nakon prva tri mjeseca pregovora izrazio je svoje s umnje jednom od viso kih dr avnih slu benika za kojega su Francuzi o?ito htjeli dr ati izvan pregovora koliko je god mogu?e. Dao je tri razloga: 'Francuzi o?eku ju da ?e protivljenje Velikoj Britaniji rasti to se dulje budu odvijal i pregovo ri; da ?e oslabiti na a vlastita elja za postizanjem sporazuma i kona?no, da ?e iskrsnuti ne to to ?e sprije?iti uspje no zaklju?ivanje pregovora. '51 Tre?i raz log, mislio je Heath, pokazao se presudnim. Francuzi su sumnjali da na a po zici ja postaje ekonomski, politi?ki i vojno sve slabija 48 De Gaulle, op. cit. 49 Me moirs, 1961-1963, op.cit. 50 Op. cit. 51 Ot, rit ZA TO JE DE GAULLE DR AO BRITAN IJU VANI: 1961 1969 149 prema pozicijama estorice i SAD-a. Prema njihovu mi ljen ju, to se dulje bude otezalo , ve?a ?e biti mogu?nost za postizanje boljih uvjet a za Zajednicu, a posebno za njih s ame. U takvim obja njenjima ima ne?ega od neizlje?ivog 'malog Engleza'. Heathovo vi?e nje preg ovora bilo je u potpunosti anglocentri?no. Ruku na srce, te ko da se od Heatha okru en og tijesnim, sterilnim svijetom briselskih pregovora, moglo o?ek ivati da doku?i iru s liku. Za to se oslanjao na svoje du nosnike. Ali ni oni ni su bili bolje informiran i. U izvje taju o pregovorima koji je pripremila britan ska delegacija priznaje se da su u razdoblju izme?u predaje britanskog zahtjeva za ?lanstvo i po?etka pregovora, za razliku od 'intenzivnih konzultacija i raspr ava koje je London vodio sa zemlj ama Commonvvealtha, kontakti sa estoricom i Ko misijom bili minimalni i ograni?eni s amo na 'proceduralna pitanja: '...u London u se vrlo malo znalo o na?inu na koji su vlade ?lanica i institucije Zaj ednice tuma?ile odredbe Rimskog sporazuma. U najmanju ruku smo mogli, da smo u tom razd oblju po?eli preliminarne konzultacije o va nim pitanjima s vladama ?lanica i do d atne konzultacije s Komisijom, dobiti informaciju na kojoj bismo mogli temelji ti obavje tenije prosudbe.'52 Pravi neuspjeh bio je onaj ministarstva vanjskih p oslova. Obavije tene analize uka zale bi da britanski zahtjev za ?lanstvo ne mo e uspjeti. Signali su postojali. Ali u neprohodnim analizama koje su Macmillanu i kabinetu davali du nosnici nije bilo nijednog znaka prepoznavanja pravih franc uskih planova. Kasniji komentatori popu t Denmana i Younga tvrdit ?e da su prego vori mogli uspjeti da Macmillanov pristup nije bio tako boja ljiv i da je Britan ija pristala na vi e ustupaka prije ljetne sta nke 1962. godine.53 O Macmillanu, Young pi e: 'Ubrzo se pokazalo da je jedina budu?nost za Britaniju bila ona koj u je poku avao os tvariti Macmillan. Njegov je problem bio to se nije dovoljno t rudio da uspije. Ia ko se bacio ususret budu?nosti, jo je bio o amu?en i sputan pro lo ?u.'54 Denman i Young hvale pronicljivost Sira Franka Leeja u njegovu 'uv jeravanju' Mac millana da Britanija mora podnijeti zahtjev za ?lanstvo 52 O'Neil l, Con (2000), Britairis Entry Into The Em Negotiations Of1970-1972. 53 Young, o p. cit. Communitj Report On The 150 VELIKA OBMANA ZA TO JE DE GAULLE DR AO BRITA NIJU VANI: 1961-1969 151 u EEZ. Njihove knjige su prepune hvale za 'briljantnost ' raznih dr avnih slu benika koji su imali dovoljno Vizije' da procijene kako je put britanskog napretka u 'E uropi'. I dr avni slu benici i komentatori, me?uti m, u srcu su 'mali Englezi'. Poput H eatha, oni su kontinent gledali iz potpuno anglocentri?ne perspektive, pretpostavl jaju?i da ?e estorica irom otvoriti vrat a samo zato to Britanija eli u?i u ?lanstvo i n bli no nisu shvatili za to je fr ancusko odbijanje bilo neizbje no. Kad je oto?nja?ka strategija propala, a brita nski zahtjev za ?lanstvo kona?no odbijen, ' mali Englezi' svalili su krivnju na politi?are (ne i na Heatha ?ije su 'pregovara?ke v je tine' nastavile izazivati

divljenje). Ipak, nerazumijevanje vitalne va nosti polj oprivrede za Francusku i oblikovanja CAP-a uvelike u francusku korist, doveli su do toga da su svi odgov orni za britanski zahtjev previdjeli koliko ?e Britanija b iti zakinuta kad ude u ?lanstvo. Pred njihovim vratima vjerojatno le i velik dio odg ovornosti za pro bleme koje je Britanija na kraju imala s poljoprivredom, a koji su krajem 90-tih doveli do velike socijalne i gospodarske krize. Uzvi eni 'Rolls-R oyce umovi' i z Ministarstva vanjskih poslova zakazali su na zadatku.55 Sto se ti?e druge stva ri na vrhu de Gaullove liste prioriteta, samo tjedan dana na kon to je ovaj okir ao svijet vetom, Adenauer je stigao u Pariz na kona?ne pregovore o planiranom fr ancusko-njema?kom sporazumu. Dok je Adenauer 20. sije?nja ve?erao u nje ma?kom v eleposlanstvu, Monnet, Hallstein i nizozemski povjerenik Bankenhorn nagrnu li su k njemu mole?i ga da pove e francusko-njema?ki sporazum s jamstvom da ?e se pre gov ori s Britanijom nastaviti. Tu se isplatilo de Gaullovo armiranje. Adenauer je od bio. Njih su dvojica 22. sije?nja potpisala sporazum upravo u Elizejskoj p ala?i gdje je de Gaulle devet dana ranije najavio veto. Prema jednom od slu beni h zapisnika Elizejske pala?e: 'Postavljena je institucionalna osnova za odr avan je summita efova dr ava i vlada sva ke dvije godine, redovite konzultacije na mi nistarskoj razini i op?a sustavna nast ojanja njema?kih i francuskih politi?ara da koordiniraju politike kao i da prebr ode razlike u mi ljenjima kako bi postizali uzajamno prihvatljiva rje enja. Razl i?iti sast anci jo uvijek se bave razli?itim poljima rada: obranom, obrazovanjem , pitanjima ml adih itd. te tako ?ine prekretnicu u francusko-njema?kim odnosima .'56 55 MiKvard (op. cit.) primje?uje i slijede?e: 'Gledaju?i unatrag, te ko je objasniti opt imizam ministarstva poljoprivrede prema ulozi koju ?e Britanija ig rati u oblikovan ju CAP-a.. .?ini se kao da njihovi izvje taji i note ponekad na mjerno umanjuju probl eme...' a i nisu bili '...zasnovani na potpunom uzimanju u obzir da ?e se CAP obli kovati i politi?kim pritiscima estorice.' Taj velebni s imbol pomirenja bit ?e Adenauerov labu?i pjev. Sve je zapo?eo bez konzult acija s kabinetom i kad je sporazum predan Bun-destagu na ratifikaciju prihva?en j e t ek uz dodatak duge zbrkane preambule - koju je napisao Monnet - a koja zaprav o poni tava sporazum. To je bila zadnja slamka spasa za njegovu demokr ?ansku stra nku koja je uz podr ku Slobodnih demokrata pod Erhardovim vodstvom prisilila Ade nauera da najavi povla?enje u mirovinu. Idu?eg listopada, u 87. godini ivota, on je nevoljk o predao vlast ministru koji je predvodio zapadnonjema?ko 'ekonomsko ?udo'. Kad je de Gaulle doznao za reakciju na sporazum, navodno je rezignirao o dgovorio : 'Sporazumi su kao mladenke i ru e, svi imaju svoj dan.'57 Osiguranjem Adenauerov e podr ke de Gaullovu vetu, sporazum je ve? bio poslu io svojoj izvo rnoj svrsi.58 Ali njegove dugoro?ne posljedice u smje tanju francusko-njema?kog saveza u srce Zajednice bit ?e duboke. U sumrak estorica su formalno potvrdila o dbijanje Britanije 28. sije?nja 1963. Novosti su ob javljene dok je Britanija tr pjela najo triju zimu modernog doba. Ve?ina otoka bila j e pokrivena dubokim sni jegom od po?etka sije?nja do o ujka. London je tjednima bio oba vijen gustom led enom maglom. To je ubrzalo iznenadnu Gaitskellovu smrt od rijetk e plu?ne bolest i u 56. godini. Naslijedio ga je laburisti?ki voda Harold Wilson. Tako je po?ela godina u kojoj ?e raspolo enje u ivotu Britanije postati jo mrtvije. Lond onom su ve? kolale glasine o nekom velikom skandalu koji visi nad vladom, a koji j e kon?ano izbio u javnost u lipnju kad je Macmillanov ratni ministar John Profuno priznao da je lagao Donjem domu o aferi s djevojkom koja je bila i ljubavnica po znatog sovjetskog pijuna. Naslovnicama su tjednima dominirala daljnja otkri?a i gla sine koje su prijetile kaljanjem slavnih imena irom britanskog es-tablishme nta. Jednako hipnoti?ko u to je vrijeme bilo uzbu?enje oko pojave Bea-tlesa, vrh ovnih 'he roja snova' popularne kulture 60-tih. Njihova 'neot-mjenost' i ?injeni ca da im ni ta nije bilo sveto, kao da su utjelovljivali socijalnu revoluciju ko ja je zahva?ala Britaniju od kasnih 50-tih, odra57 Duchene, op. cit. 58 Spaak po tvr?uje de Gaulleov cinizam: Adenauer, pi e, 'nije odolio de Gaulleovim namjerni m poku ajima da ga zavede.' Pomno re irano zbli avanje u Rheimsu 'bilo je dov ol jno d^zbjjni I 152 VELIKA OBMANA ZA TO JE DE GAULLE DR AO BRITANIJU VANI: 1961-1 969 153 avaju?i se u svemu, od seksualnog 'novog morala' do uspona 'satire'. Gla vni ok u god ini gotovo neprekinute histerije u britanskom ivotu bile su vijesti

s druge stran e Atlantika koje su 22. studenog objavile da je ubijen drugi vrhu nski 'heroj sno va, predsjednik Kennedv. Nakon dramati?nih svjetskih doga?aja s po?etka desetlje?a, s dvije velike hladnoratovske krize oko Berlina i Kube, rasp olo enje svijeta se promijenilo. Amerika je sredino m 60-tih postajala sve zabri nutija rasnim nemirima u svojim gradovima i sve ve?im anga manom u Vijetnamskom ratu. U Sovjetskom Savezu je u listopadu 1964. svrgnut H ru ?ov. U Britaniji se ?inilo da se na ivot nacije spustila ?udna nestvarnost, jer je nov oj 'popularno j kulturi' pridavana sve opsesivnija pa nja, dok se London slavio kao 'najveseli ji grad na svijetu'. Jednako nestvarnim se ?inio balon pretvaranja koji je okru ivao novu Wilsonovu vladu koja se u listopadu 1964. domogla vlasti obe?avaju?i ' dinami?nu' i 'besklasnu' 'Novu Britaniju'. Slabo primije?eno, ali munjevito, Bri tanija se osloba?ala gotovo svih pr eostalih kolonija u svijetu. Kad je u sije?nju 1965. Churchill umro u 90-toj god in i ivota, njegov spektakularni dr avni sprovod izgledao je kao nostalgi?ni rek vijem za Britaniju koja je ve? nestajala u povijesti. U me?uvremenu, daleko od n aslovnica, u Bruxellesu i Luksemburgu tehnokrati novih n adnacionalnih instituci ja zapadne Europe postupno su ustajali na svoje noge. Nadmo? zakona Europske zaj ednice Do 1963. broj slu benika Europske komisije narastao je do 2500. Za sebe s u planira li jedan od najve?ih uredskih blokova u svijetu. Golema zgrada Berlavm ont na istok u Bruxellesa, dizajnirana kao 'simbol Europe' kako bi na skoro 186 tisu?a ?etvornih metara osigurala uredski prostor za tri tisu?e du nosnika na tr inaest katova, ne?e bit i spremna za useljenje do 1967. U me?uvremenu je prvi za datak Komisije, vezivanje estorice u jedinstveni trgovinski blok stvaranjem stru kture zajedni?ke carinske barijere prema vanjskom svijetu, do 1963. bio gotovo i zvr en. Jedno od najkontroverznijih pitanja godine bila je nova inicijativa Wash ing-tona da se u okviru GATT-a smanje uvozne carine u cijelom s vijetu, to se tr ebalo dogovoriti u pregovorima poznatima kao 'Kennedvjev krug'. E EZ je prvi put trebala nastupiti kao jedinstveni entitet u me?unarodnim pregovorim a. Ali amer i?ki prijedlozi podijelili su estoricu IL na predvodio Erhard, i 'protekcionista ' pod vodstvom de Gaullea. Rezultat je bio slabi kompromis. Idu?i zadatak Komisi je bilo je promoviranje 'sve ?vr ?e unije' me?u estoricom, predlaganje novih zak ona. ine?i to, Komisija je primijenila poznatu 'Monnetovu metodu', postup no pro i ruju?i svoje 'nadle nosti' na sve vi e podru?ja ekonomske i socijalne aktivnosti . Svaka nova inicijativa otu?ila bi ?lanicama dio prava na dono enje vlastitih z akona na doti?nom podru?ju i tako je Komisija stalno poku avala pro irivati tako zvano 'zauzeto p olje'. Ono se sastojalo od onih podru?ja politike u kojima je s amo Komisija imala pravo predlagati zakone. Bez obzira na navodnu prijeku potreb u uvo?enja bilo kojeg novog zakona, pravi cilj bilo je preno enje sve vi e vlast i s nacionalnih parlamena ta na nadnacionalni centar. Prema Rimskom sporazumu, Z ajednica je bila ovla tena donositi tri glavne vrste zak ona. Prvi su poznati ka o 'smjernice', od engleskog 'di-rectives', iako je izvorn i francuski naziv glas io jednostavno loi, 'zakon'. To je bio op?i paket uputa koje je svaka ?lanica tr ebala 'transponirati' u nacionalnu verziju zakonodavstva. Drug a vrsta bili su ' propisi' koji su odmah imali snagu zakona irom Zajednice, u isto m obliku u koje m su usvojeni. Tre?e su bile 'odluke', usmjerene na odre?ene situacij e, industr ije ili dr ave unutar Zajednice, primjenjive samo na onome na to su se od nosile . Ali svemu je zajedni?ko bilo o?uvanje nadnacionalnog na?ela, odnosno isklju?iv og prava Komisije da predla e zakone. Kako su podlijegali tom klju?nom pravilu, du nosni ci Komisije su o ve?ini zakona pregovarali s nacionalnim vladama, a kon a?no odobrenj e davali su politi?ari na razli?itim Ministarskim vije?ima. Ali u ve?ini slu?ajeva, zahval juju?i slo enosti ve?ine zakonodavstva koje je prolazil o kroz sustav, to je politi?ko od obrenje bilo tek formalnost. Osim toga, Komisi ja je sve vi e sama razvijala sposob nost izdavanja naloga koriste?i ovlasti koj e su joj davala Vije?a.59 U tim ranim fazama razvoja Komisije bilo je hitno potr ebno uspostaviti njenu zak onsku vlast, koja je u nacrtu Sporazuma bila slabo de finirana. To je u?injeno kroz novi Europski sud pravde sa sjedi tem u Luksemburg u, ?ija ?e se sredi nja uloga pro iriti i oja?ati nadnacionalnu vlast Komisije. Jedan od prvih ciljeva Suda bila je potvr da nadmo?i zakona Zajednice, a Sud ju je dao kroz dvije povijesne presude 1963. i 1964. godine. 59 Osim ovih glavnih v

rsta zakona, Vije?e i Komisija mogli su oboje donositi 'pre poruke' i mi ljenja' koja su imala manju te inu od zakona ali su bila osmi ljena kao u pute koje su 1 ; ... ,1! J-. 156 VELIKA OBMANA je napravio jo jednu takti?ku pogre ku. Paket je pre dao Skup tini koja ga je odu evljeno prihvatila. Kad je 28. lipnja predstavljen Vije?u, Francuzi su zatra ili hitan dogovor o financi ranju CAP-a, ali Nijemci, Talijani i Nizozemci nisu htjeli zanemariti Skup tinu i zatra ili su da se sva tri pitanja razmatraju u jednom paketu. U samo 72 sata pred vi?ena za pregovore to bi bilo nemogu?e, to je zapravo rezultiralo odga?anj em bilo kakv og sporazuma. Francuzi su zato inzistirali da se pitanje financiran ja CAP-a razm atra odvojeno, ali ostale ?lanice su to odbijale.65 Blokada je tra jala do samog is teka roka, ali kad je Komisija predlo ila da se pribjegne danas poznatoj tehnici ' zaustavljanja sata, Francuski predstavnici nisu pristali. Na kon to su o svemu izv ijestili Pariz, de Gaulle je naredio svojim stalnim predst avnicima da napuste Br uxelles i najavio francuski bojkot svih sastanaka EEZ na kojima ?e se raspravljati o novim politikama. Zajednica je u la u takozvanu kriz u 'praznih stolaca. Dok su se pribli avali francuski predsjedni?ki izbori, Monne t se otvoreno okrenuo pr otiv de Gaullea, najavljuju?i da ?e glasati protiv njeg a. Kombinirani pritisak doveo je de Gaullea u poni avaju?u poziciju osvajanja ma nje od 44 posto glasova u prvom k rugu. Monnet je tada podr ao oporbenog kandida ta Mitterranda i de Gaulle se izvuka o s minimalnom predno ?u od 55 prema 45 pos to, to je bilo daleko od nekada njih ve?ina na koje je bio navikao.66 Kad je pon ovno izabran, de Gaulle je odredio ambicioznu cijenu za francusku sura dnju u Za jednici. Njegova vlada pozvala je Komisiju da promijeni ime; suzdr i se o d vo?e nja slu be informiranja; napusti diplomatske misije; prestane javno kritizirat i politike ?lanica; preda prijedloge Vije?u prije nego ih objavi i da izdaje manj e p recizne smjernice. De Gaulle je ponajprije tra io izri?ito priznanje prava ? lanica na veto na bilo koju odluku koja se donese glasovanjem kvalificiranom ve? inom ako pro cijeni da je u pitanju njezin 'vitalni interes'.67 Mo? nadja?avan)a nacionalnog veta le i u samoj sr i nadnacional-nosti pa je okirani Monne t u sv ojim memoarima napisao kako se iza poziva na reformu Komisije, '...mo e nazrijet i elja za spre?avanjem da glasovanje ve?inom od sije?nja 1966. prema odr edbama Sporazuma postane normalna praksa u Zajednici. Slutim da je to cilj kojem u je d e Gaulle bespovratno posve?en.. .'68 65 Spaak, op. cit. 66 Duchene, op. cit. 67 Moravscik, De Gaulle, Dio 2, op. cit. ZASTOJE DE GAULLE DR AO BRITANIJU VANI: 19 61-1969 157 Ipak, unato? de Gaullovom izrazito nacionalisti?kom stavu u krizi, b ilo je znakovito da su njegovi slu benici bojkotirali samo raspravu o novim poli tikama. Nastavili su sudjelovati u radu EEZ na postoje?im politikama, uklju?uju? i pregovore o CAP-u. U?ina k politike 'praznih stolica zapravo je bilo zbli avan je Zajednice. Iznenada je pos talo lak e posti?i do tada nedosti ni konsenzus, a blokada u glasovanju kvalificiranom ve?inom probijena je u sije?nju 1966. dogov orom Francuske i ostalih poznatom kao 'L uksembur ki kompromis'. Taj neformalni dogovor predvi?a da bilo koja vlada koja smat ra da je EEZ zakonodavstvom ugro e n njezin 'vitalni interes' mo e sprije?iti dono enje o dluke.69 Druga cijena za de Gaulleov povratak suradnji bila je Hallsteinova ostavka. Ali njegova je prava pobjeda bila za tita 'vitalnih interesa', jer je 'vitalni interes ' koji je de Gaulle imao na umu, kako je i sam potvrdio u memoarima, bila francu ska poljopri vreda: 'Mogao bih re?i da ako sam unaprijed prihvatio zajedni?ko tr i te pretpos tavljaju?i da kon troliramo svoje poslove, u?inio to puno vi e zbog na e pozicij e kao poljoprivredne zem lje nego zbog poticaja koje bi ono dalo na oj industrij i. Svakako sam bio potpuno svjestan da bi, radi u?inkovitog uklju?ivanja poljopr ivrede u Zajednicu, trebalo ene rgi?no raditi na na im partnerima, ?iji interesi u tim pitanjima nisu bili i na i. Ali s matrao sam da je za Francusku to sine q ua non ?lanstva.' De Gaulle je jasno iznio svoje uvjerenje da bi bez nagodbe koj a bi zadovoljila f rancuske potrebe, njena poljoprivreda postala mora koja bi ze mlju dr ala u stalnoj inferiornoj poziciji u odnosu na ostale.' Zato je smatrao obvezom pokrenuti 'do slovno o?ajni?ku borbu' koja je ponekad i la tako daleko d a je prijetila francuskim po vla?enjem iz ?lanstva.70 Moravcsik isti?e da de Gau lleovi povjerljivi razgovori i govori iz tog vremena otk rivaju '?ovjeka opsjedn utog mogu?no ?u iskori tavanja glasovanja kvalificiranom ve?inom za odrivanje pa

ljivo dogovorenih sporazuma o poreznim transferima francuskim seljaci ma.' On vi e puta nagla ava potrebu zadr avanja kontrole nad tri vrste glasovanj a: oni h o financiranju CAP-a, pregovorima o GATT-u i bilo kojoj mogu?nosti zone slobodne trgovine. Njegovo je razmi ljanje bilo jednostavno. Iako 69 Spaak (op. cit.) je bio iznena?en kad je ?uo da De Gaulle inzistira da se 'Europs ka zajed nica kakva je uspostavljena Rimskim sporazumom mora o?uvati'. Dodao je da je 'De Gaulle sklon zauzeti taj rigidni stav kako bi sprije?io britanski ulazak na zaj edni?ko tr i te; s druge strane je spreman potpuno zanemariti Sporazum kad je u pi tanju po tivanje ovlasti Komisije EEZ i glasanje ve?inom.' d__,__/ roco 158 V ELIKA OBMANA je bio postignut napredak, CAP jo nije bio spa en od nazadovanja us lijed kombiniran ih napora Zapadne Njema?ke, Britanije, Danske i Sjedinjenih Dr ava koje su radile kr oz GATT. De Gaulle se bojao da bi rezultat mogao omogu?iti Amerikancima da preplav e europsko tr i te svojim poljoprivrednim proizvodima.7 1 Nadalje je predvidio da ?e, a ko se zadr i glasovanje kvalificiranom ve?inom, Erhardova Zapadna Njema?ka u roku od g odine dana sigurno sve dovesti u pitanje pozivaju?i na glasovanje ve?inom o CAP-u, a Francuska 'ne?e mo?i ni ta napraviti '.72 Dogovor o CAP-u mogao je za tititi Luksembur kim kompromisom. Hod EEZ se mo gao nastaviti. Drugo odbijanje Britanaca Do 1967. se ?inilo da 'projekt' stalno napreduje. Takozvanim 'sporazumom o spajanj u' potpisanim 1965. EEZ, Euratom i Z ajednica za ugljen i ?elik spojene su u 'Zajed nice'. U Bruxellesu je otvorena n ova zgrada Berlavmont i u nju je odmah uselilo tri tisu?e du nosnika Komisije. N a francusku inicijativu, EEZ je pristala usvojiti n ovi oblik neizravnog oporezi vanja, porez na dodanu vrijednost ili PDV: postotak kojega se prebacuje Komisiji kao dodatni izvor prihoda za CAP. Ubrzavalo se i do no enje zakonodavstva EEZ. Po?etkom desetlje?a godi nje bi se izdalo oko 25 novih smjern ica i propisa. Sad a je broj prelazio sto.73 Mnoge od tih ranih smjernica bile su posve?ene 'organi zaciji tr i ta, zahtijevaju?i stan dardizaciju irokog spektra proizvoda, od jaja do banana. Sve je bilo usmjereno pr omoviranju uniformnosti i dosljednosti: ide ologija smi ljena da ohrabri proizvodnj u velikih razmjera, ali koja je jako tet ila manjim, individualnim proizvo?a?ima.74 Tada je, prili?no neo?ekivano, Britan ija ponovno podnijela zahtjev za ?lanstvo u 'Zaje dni?kom tr i tu'. U o ujku 196 6. Wilson, dotad protivnik britanskog ulaska poput svog pr ethodnika Gaitskella, premo?no dobiva izbore protiv Konzervativaca koje sada vodi Heath. Bilo je toli ko malo izgleda da ?e Wilsonova vlada podnijeti zahtjev za ulaz ak u EEZ da je t ijekom kampanje urednik The Spectator Nigel Lawson 71 Moravcsik, De Gaulle, Dio 2, op. cit. 72 Op. cit. 73 Official Journal ofthe European Communities: Director j ofCommunity Legislat ion In Force and Other Acts ofthe Community Institutions, Tom II, Kronolo ki indek s. 74 Iz tog su etosa proizi le neke regulative koje s u kasnije u Britaniji donijel e lo imid opsesiji EEZ-a uniformno ?u, kao u slu?a ju zabrane prodaje previ e savijenih ba ana; ili propisa o tr i tu jaja koji su zabranjivali malim slobodnim proizvo?a?ima da pr odaju neizmjerena jaja lokalnim du?anima, ?ime je tradicionalna praksa izlaganja ko ar a sa svje im jajima ZAST OJE DE GAULLE DR AO BRITANIJU VANI: 1961-1969 159 komentirao: 'Europa je vrhovno pitanje ovih izbora... nitko tko zaista vjeruje u europsku Britaniju ne mo e gl asati za laburiste.'75 Wilsonov privatni tajnik u pa rlamentu Peter Shore, kasni je se prisje?ao da je ovaj jo uvijek izgledao jednako ne prijateljski raspolo en britanskom ulasku kao Gaitskell.76 U srpnju 1966., samo ?etiri mjeseca nakon Wi lsonove izborne pobjede, britanski kro ni?ni problem bilance pla?anja kulminirao je u velikoj krizi. U osam godina izme?u 195 6. i 1964. britanski ekonomski u?i nak sa aljenjem se uspore?ivao s onima njenih susje da na kontinentu. Godi nji r ast njene industrijske proizvodnje iznosio je u prosje ku tek 2,8 posto u uspore dbi sa 7,3 posto Zapadne Njema?ke, talijanskih 8,2 posto i francuskih 6,2 posto. Rast nacionalnog dohotka per capita pokazivao je da Brit anija i tu zaostaje sa svojih patuljastih 26,2 posto prema zapadnonjema?kih 58,2 p osto, talijanskih 58,3 posto i francuskih 47,5 posto.77 Pod krajnjim pritiskom t og tereta Wilson je uveo pani?ne protumjere, uklju?uju?i dodatne namete na uvoz , to je prijetilo blokadom i onog postoje?eg skromnog rasta. Njegov poznati vese li optimiz am je nestao. Po?eo se o?ajni?ki osvrtati za nekim dramati?nim rje en

jem. Drugi faktor u njegovu razmi ljanju bila je rastu?a frustracija zbog odnosa s Common wealthom. Otkad je re im bijelih rasista u Rodeziji 1965. jednostrano proglasio ne ovisnost od Britanije, odnosi s vo?ama Commonvvealtha postajali su sve bolniji.78 Osim toga, kako pi e Peter Shore, Wilson je bio 'priklije ten' me ?u nekim od svojih na jbli ih savjetnika koji su gorljivo bili 'za Europu', pose bno njegov privatni tajn ik Michael Palliser i njegov ministar unutarnjih poslov a Roy Jenkins kojega ?e u l jeto 1967. Wilson imenovati predsjednikom Doma Lordo va.79 Pod svim tim pritiscima Wilson je zapanjuju?e okrenuo plo?u. Do listopada 1966. odlu?i o je da ?e Britanija podnijeti novi zahtjev.80 Iako 75 The Spectato r, 25. o ujka 1966. 76 Shore, Peter (2000), Separate Ways - The Heart Of Europe. 77 Britain and Europe: The Future (1966), citirano kod Maclean, Donald (1970) B ritish Foreign Policy Since Suez 1956-1968. 78 Shore, op.cit. 79 Op. cit. 80 Mi ljenje SAD-a vi e nije bio ozbiljan faktor. Washington je sada gotovo potpun o b io zaokupljen Vijetnamskim ratom. Ve?ina 'europejaca' u Kennedvjevu kabinetu bi la je oti la ili je na drugi na?in bila zauzeta. Cak je i George Bali sada ve?in u svog vremena posve?ivao politici prema Vijetnamu (a kasnije ?e i dati ostavku zbog na?ina na koji je predsjednik Johnson vodio rat). Ekonomski ured State Depa rtmenta bio je nesklon britanskom ulasku jer je vjerovao da bi to moglo zaprijet iti uspje nom zaklju?enju 'Kennedvjeva kruga' GATT-a (brzojav State Departmenta 186605, 2. svibn ja 1967., Administrative Historj of 160 VELIKA OBMANA je njegov kabinet bio o tro podijeljen, s ministrima poput Denisa Hea-leya, Barbar e Cast le i Douglasa Jaya koji su se sna no protivili, ve?ina je podr ala njegovu promj enu politike, uz obe?anje da ?e Wilson i njegov novi ministar vanjskih poslova Georg e Brown napraviti 'Veliku turneju' po glavnim gradovima estorice da bi ist ra ili nj ihovo mi ljenje. Turneja je po?ela 15. sije?nja 1967. kad je euroskept i?ni parlamen-tarac Michel Foot o pisao Wilsona kako obilazi Europu 'kao Don Qui -jote sa svojim Sanchom Pansom.'81 Talijani i Nijemci podr ali su britanski ulaz ak. Ali de Gaulle se pokazao nepokol ebljiv. Wilson i Brown svejedno su optimist i?no oti li sa sastanka s njim, izvje tavaj u?i svoje kolege iz kabineta da i da lje treba tra iti ulazak. Znakovit uvid u Wilsonovo razmi ljanje stigao je od nj egova kolege iz kabineta Ric harda Crossmana. U svom dnevniku on je zapisao da j e Wilson, ?im se vratio s Adena uerova sprovoda 26. travnja,82 priznao njema?kom kancelaru Dr. Kiesingeru da ima ' ekonomskih nedostataka u ulasku na zajedni?ko tr i te, ali da ih britanska vlada previ da zbog golemih politi?kih prednosti.' 83 Kabinet je 30. travnja glasao za predaju zahtjeva s 13 glasova prema osam. U BBC -jevoj Panorami Wilson je zahtjev opisao kao 'veliku prekretnicu u povijesti ', i zjavljuju?i kako vjeruje da ?e 'to biti ekonomski ispravno, ali da je polit i?ki argume nt ja?i'. Britanska uloga u pridru ivanju bila je 'ja?anje Europe, n eovisnije i odlu?nij e u svjetskim pitanjima.' Monnetov Akcijski odbor ve? se bi o odredio 'jednoglasno za' britanski ulazak.84 Do k je Europski parlament u Stra sbourgu 9. svibnja raspravljao o britanskom zahtje vu, belgijski socijalist Fern and Dehousse izjavio je da on 'raduje na a srca'. Ali golisti su bili tihi. Onda je 10. svibnja o britanskom ulasku raspravljao franc uski kabinet. Ministar inf ormiranja Georges Gorse, kasnije je rekao: 'Francuska je u pro losti dovoljno pr ezirala britanski izolacionizam da se ne bi r adovala bilo kakvom trendu koji bi vodio u suprotnom smjeru. Mislim da ?e general de Gaulle govoriti o tome na tis kovnoj konferenciji i da ?e biti u poziciji izrazi ti zadovoljstvo koje je u fra ncuskoj javnosti izazvalo kretanje koje gura Britan iju prema Europi - kretanje kojemu smo se uvijek nadali - i te ke probleme koje ot vara ovako va na kandidat ura sa svime to to povla?i za sobom.'85 81 The Times, 9. svibnja 1967. 82 Adenauer je umro 19. travnja 1967. 83 Crossman , Richard (1976), The Diaries Ofa Cabinet Minister, Tom II. 84 Monnet, op. cit. ZA TO JE DE GAULLE DR AO BRITANIJU VANI: 1961-1969 161 De Gaulle je 16. svibnja donio presudu: 'Le Grand Nori. Denman, citiraju?i kraj nj egove izjave, zapisuje da je de Gaulle rekao da bi britanski ulazak bio mogu? kada bi '...ovaj veliki narod, tako veli?anstveno obdaren sposobno ?u i hrabro ?u, u svoje ime i z a seb e do ivio duboku ekonomsku i politi?ku promjenu koja bi mu omogu?ila da se pridr u i kontinentalnoj estorici.'86 Ipak je ispustio duga?ki prethodni pasus u kojem u, osvr?u?i se na 'poljoprivredne prop ise' de Gaulle daje drugi znak svojih pra

vih motiva. Britanija se, rekao je 'uve like hrani iz Commonwealtha.' Ako se bud e povinovala 'pravilima estorice', njena 'bilanca pla?anja ?e se sru iti' pod ca rinama na uvoz hrane. To bi je prisililo da pov e?a cijene hrane do kontinentaln e razine i donijelo joj jo ve?e probleme. Ali, nastav io je de Gaulle, '...ako u de u Zajednicu, a da se ne podredi zaista poljoprivrednom sustavu estori ce, sus tav ?e kolabirati i to ?e potpuno poremetiti ravnote u zajedni?kog tr i ta i odu zeti Francuskoj jedan od glavnih razloga sudjelovanja u njemu.'87 Upravo kao i 1 963., de Gaulle je s vrhunskom jasno?om svakome sa zdravim o?ima iznio razloge z a to britanski ulazak u toj fazi nije dolazio u obzir. Wilson, poput Heatha i Ma cmillana prije njega, nije pokazao znakove razumijevanj a de Gaulleovih prigovor a. Predao je britanski zahtjev u srpnju 1967., samo da b i pet mjeseci kasnije n jegovo prihva?anje bilo onemogu?eno vetom. Shore, pak, zapisu je kako je Wilson tada naredio pripreme za predaju novog zahtjeva u ljeto 1970.8 8 U srpnju 1968. Monnet je do ao u Englesku na sastanak s Wilso-nom i kasnije napisa o da ga je ' rijetko vidio tako odlu?nog i tako zadovoljnog to se mo e posvetiti Europ i.'89 Prije nego je napustio London, Monnet je osigurao sporazum o ulasku sve tri vode ?e politi?ke stranke u Akcijski odbor. Odgovaraju?i na Monnetovo slu beno pismo poziva, Wilson je napisao: 86 Denman, op. cit. 87 De Gaulle, Charles, petnaesta tiskovna konferencija 16. svibnja 1967.. Teks t osigurala Francuska slu ba za ti sak i informiranje, New York, dostupan na: wivw. fordham.edu/hal-salllmodll967-d egaulle-non-uk.html 88 Shore, op. cit. 162 VELIKA OBMANA 'Ciljevi Akcijskog odbo ra uvelike su sukladni onima koje potpisuje Laburisti?ka st ranka. Na a stranka vjeruje da je europsko politi?ko, ekonomsko i tehnolo ko ujedinjen je klju?no ak o Europa eli iskoristiti svoj veliki potencijal i dati jedinstveni dop rinos osi guranju i o?uvanju svjetskog mira.'90 Da je Wilson osvojio izbore koji su odr an i dvije godine kasnije, njegovo preobra?an je na 'europejsku' stvar bilo bi tako potpuno da bi mogao biti progla en ?ovjekom ko ji je uveo Britaniju u EEZ. De G aulleova posljednja bitka De Gaulle ipak jo nije bio osigurao svoju glavnu nagra du - sustav financiranja CA P-a koji bi jam?io potpore njegovim seljacima, s Nje ma?kom koja bi kao najbogatija ?la nica EEZ pla?ala ve?inu ra?una i istovremeno pomogla apsorpciji francuskih poljoprivre dnih vi kova. Ali to ?e biti i razlogo m zbog kojega je Francuska tada eljela britansk i ulazak. Uvoze?i 50 posto svoje hrane, Britanija bi bila odsje?ena od ve?ine svojih d obavlja?a iz Commomvealth a, a uvozne carine EEZ njene bi proizvode u?inile preskupim a. Britanija bi onda morala kupovati velike koli?ine hrane od svojih novih partner a, ponajvi e od F rancuske. Kako je me?utim EEZ bila 'carinska unija, motiv koji je le ao u srcu p rora?unske struk ture bilo je da se prihodi od nameta EEZ-u bilje e pod stavkom njenih 'vlastitih r esursa'. Jednom kad Britanija ude, uvozne carine koje napla? uje mogle bi se uplati ti ravno u fondove Zajednice, kako bi pomogle financiranje CAP-a pa tako i franc uskih seljaka koji bi bili glavni korisnici. Francuska bi se tako dvostruko oko r istila od britanskog ulaska. Prije nego je mogao kona?no osigurati svoju nagra du, de Gaulle se neo?ekivano na ao pr ed dvije nove krize, jednom u Bruxellesu, drugom bli e svojoj ku?i. U svibnju 1968. Pariz su preplavile gomile buntovnih s tudenata, izazivaju?i val trajkova i nemira k oji su paralizirali francusku ekon omiju. De Gaulle je pobjegao iz glavnog grada, tra e?i podr ku vojske. Prizivaju ?i strahove od komunisti?ke revolucije, raspisao je blic -izbore i odnio premo?n u pobjedu. U Bruxellesu se iste godine povjerenik za poljoprivredu Sicco Mans-ho lt ozbiljno zabrinuo zbog na?ina na koji je poluoblikovana verzija CAP-a izmical a kontroli, d ok su potpore nastavile padati, a vi kovi hrane rasti. Kao nizozem ski prista a slobo dne trgovine, on je izvorno htio liberalni, tr i no orijentir ani CAP. Takav bi CAP o hrabrio velike ZA TO JE DE GAULLE DR AO BRITANIJU VANI: 1961-1969 163 strukturalne promjene u zapadnoeuropskoj poljoprivredi, vode?i je do ve?e produktivn osti i zna?ajnog pada zaposlenosti. Do tada se doga?alo uprav o suprotno: visoka potp ora cijenama bez ograni?enja potro nje i maksimalna za t ita, sa cijenama uskla?enima na najvi oj razini, napuhanima subvencioniranim izv ozom vi kova koji su preplavljivali svjetsko tr i te. Zahvaljuju?i ponajvi e de Gaulleu, CAP je bio vi e protekcionisti?ki nego sve politike ?lanica zajedno. Ma nsholt se u o?aju odlu?io na protunapad. Po?eo je raditi na velikoj reformi CAP-

a, p rvoj od mnogih budu?ih, koja je 1969. donijela 'drugi Mansholtov plan'. U n jemu se zaklju?uje: 'Zajednica sada mora pla?ati tako visoku cijenu za poljopriv rednu proizvodnju koja nema nikakve veze s potra njom, da se mjere za uravnote e nje situacije na tr i tu vi e ne mogu izbjegavati...'91 Predlo io je da se prepo lovi broj seljaka; zakolju milijuni ivotinja na seoskom dom a?instvima; sedam po sto cjelokupnog poljoprivrednog zemlji ta po umi. Stotine tisu?a sel jaka prosvj edovalo je u Bruxellesu i ostalim glavnim gradovima. Dvojica su pogin ula u nere dima. Mansholtov vlastiti ivot bio je u opasnosti. Ministri poljoprivre de estor ice predvo?eni Njema?kom, odbili su njegove prijedloge bez razmatranja. De Ga ul le je do tada ve? dobio gotovo sve to je htio. Francuski seljaci mogli su ostati na zemlji. Zajednica, a na kraju i Britanija, platit ?e cijenu. Kona?na pobjeda U travnju 1969. de Gaulle je odr ao referendum tra e?i od francuskog naroda da odobri niz radikalnih reformi. Kad je izgubio, povukao se s du nosti, a naslijed io ga je njegov premijer Georges Pompidou. Valerv Giscard d'Estaing postao je no vi premij er. Njegovu dolasku na vlast kasnije se pripisivala promjena u francus koj politi ci koja je omogu?ila Britaniji da, nakon Heathove pobjede na izborima 1970., iz tr e?eg poku aja uspje no preda zahtjev za pridru ivanje EEZ. Drugi f aktor Heathova uspjeha bio je dolazak prista e britanskog ulaska Willyja Brandta na mjesto novog njema?kog kancelara. Ali trebalo je dogovoriti jo jedan vitalni detalj prije nego je Pompidou mogao do pustiti novi zahtjev Britanije ili druga tri potencijalna aplikanta - Irske, Dan ske i Norve ke. Prvo je trebao jamstvo o finan91 Komisija Europskih zajednica, Memorandum on the Reform of Agriculture in th e European 164 VELIKA OBMANA ciranju CAP-a. Na svojoj prvoj predsjedni?koj tiskovnoj konferenciji 10. srpnja 19 69. izjavio je da nema na?elnih prigovora britanskom ulasku, ali da estorica prvo m oraju 'posti?i me?usobni dogovor'. Na istoj tiskovnoj konferenciji Pompidou se slo io da se summit koji su zatra ili B randt i ostali lideri estorice odr i u prosincu u Haa gu. Tamo bi se, nadao se P ompidou, dogovori mogli finalizirati. Na dnevnom redu estorice bilo je i drugo v a no pitanje. Jako je o ivjelo zanimanje za ideju da se EEZ pribli i ekonomskoj i monetarnoj uniji, prvi put iznesenu u Spaak ovu izvje taju u kojemu se postavl jao okvir za Rimski sporazum. Po?etkom 1960-tih to su ponovno zagovarali Monnet i luksembur ki premijer Pierre Werner; zatim ponovno Europska skup tina i Komisija 1965. tovi e, Vije?e ministara je ve? bilo postavi lo temel je zajedni?koj ekonomskoj politici uspostavom razli?itih odbora za rasp ravu o moneta rnim i ekonomskim pitanjima. Najva niji je bio Eco-fin u kojemu su se ministri fin ancija estorice sastajali svakog mjeseca.92 U sije?nju 1968. We rner je slu beno predlo io da estorica stupe u punu ekonomsku i mone tarnu uniju . Uslijedili su prijedlozi Giscarda d'Estainga i Komisije.93 Inicijativa je popr imala takav zamah da je Pompidou predlo io da se na haa kom summi tu dogovorenom za 1. i 2. prosinca pregovori o prora?unu i CAP-u povezu s razgovor ima o monet arnoj integraciji i 'pro irenju'. Kad je sastanak na vrhu po?eo, Brandt je odmah promijenio odnos snaga s Pompidouom , s jedva prikrivenom prijetnjom da, ako ne bude 'fair plava za zemlje aplikante , ne?e biti dogovora o prora?unu. Nizozems ki premijer Piet de Jong predlo io je da esto rica razgovaraju o pro irenju. Pre ma Kitzingeru, 'Pompidou je u bolnom iznena?enju uzvratio da poljoprivreda mora biti prva. Oko to ga je postignut dogovor. Svi su do tada znali da je to bila fr ancuska cijena za uklanjanje veta.'94 Tako je estorica prvo dogovorila paket pro ra?una i CAP-a. Potpore u poljoprivredi n e?e se financirati samo od nameta na u voz izvan EEZ nego i od postotka naplate PDV -a koji ?e naplatiti svaka ?lanica. To je bilo tako radikalno da je trebao novi spor azum (koji ?e se potpisati 197 0. kao Luksembur ki sporazum). 92 Moravcsik, op. cit. 93 Barreovi prijedlozi, na zvani po tada njem predsjedniku Komisije. 94 Kitzinger, Uwe (1973), Diplomacj an d Persuasion - How Britain Joined The Com mon ZA TO JE DE GAULLE DR AO BRITANIJU VANI: 1961-1969 165 Tek kad je to dogovoreno, Francuska je pristala da estorica otvore pregovore sa ?et iri budu?a aplikanta predvo?ena Britanijom. Francuska j e ipak inzistirala na klju?nom uvjetu da im se ne dopusti da mijenjaju odredbe t og preva nog financijskog paketa. Kako je kasnije rekao vode?i dr avni slu benik u Foreign Officeu anga iran u pregovorim a koji su uslijedili: '...Francuzi su (tim odredbama) nastavili davati najvi u va nost ba kao i njihovu zak lju?ivanju

i ratificiranju u svim ?lanicama prije nego smo mi mogli u?i na scenu. Ta t o?k a politike s kojom je predsjednik Pompidou do ao na haa ki summit u prosincu 196 9. bila je tako presudna da bi on, da nije prihvatio otvaranje pregovora na na z ahtj ev, morao osigurati da pregovori ne po?nu dok estorica ne zavr e regulativu financira nja poljoprivrede te da se ne zavr e dok svi ne ratificiraju sporazum . To je bio f aktor koji je u Haa kim zaklju?cima stvorio vezu izme?u 'dovr enja Zajednice'{achevemeni ) i njenog pro irenja (elargisse-ment) ...elargissement)t postao jasno uvjetovan a chevementom.")e> Drugim rije?ima, tranzicija od de Gau llea do Pompidoua nije promijenila francusku politiku. Ona je tijekom 1960-tih o stala konstantna. Ne mo e biti pro irenja dok se ne postigne dogovor o financira nju CAP-a. Prora?unski aran mani nisu, pak, bili samo nedovr en posao. Drugi cil j summita bilo je planiranje daljnjeg ujedinjenja: u ?emu su efovi vlada primije tili da je Zajednica dostigla prijelomnu to?ku: 'Ulazak u kona?nu fazu zajedni?k og tr i ta nije samo pe?a?enje nepovratnog karaktera rada Z jednica, ve? i pripr ema puta za ujedinjenu Europu sposobnu za preuzimanje svojih o dgovornosti u sut ra njem svijetu... shodno tome, efovi dr ava i vlada ele potvrditi sv oju vjeru u politi?ke ciljeve koji Zajednici daju njen cjeloviti smisao i zna?aj, sv oju o dlu?nost da nastave taj pothvat do njegova zaklju?enja i svoju uvjerenost u kon a?ni uspjeh svojih napora.'96 Ako je ikada postojala ikakva sumnja kamo se kre?u estorica, sada je vi e nije bilo. Da bi joj pomogli na putu, lideri su podnijel i dva izvje taja. Prvi, izvje taj Pierr ea Wernera, odnosio se na 'ekonomsku i m onetarnu uniju'. Predmet drugog izvje taja , onoga belgijskog ministra vanjskih poslova Etiennea Davignona, bila je 'politi?k a unija'. Sve je to bilo na putu i prije nego je Heath predao zahtjev za ulazak na ono to je Britancima ustrajno o pisivao kao obi?no 'zajedni?ko tr i te.' 95 O'Neill, op.cit. * * 8 * * Prava obmana Edvvarda Heatha: 1970-1975 'U ovoj zemlji ima ljudi koji se boj e da bi ulaskom u Europu na neki na?in rtvovali neovisnost i suverenitet. Ti str ahovi, moram re?i, potpuno su neopravdani.' Edward Heath, premijersko televizijs ko obra?anje, sije?anj 1973. 'Temelj Europske unije je suglasnost naroda.' Edwar d Heath, The Course ofMy Life1 U travnju 1970. Gallupova anketa pokazala je da s amo 15 posto britanskih bira?a po dr ava daljnje poku aje ulaska na zajedni?ko t r i te. Protivilo im se gotovo tri od pet is pitanika. Mjesec dana kasnije Wilso n je raspisao op?e izbore koji su 15. lipnja ne o?ekivano rezultirali Heatho-vim dolaskom na premijersku funkciju. Zajedni?ko tr i te gotovo da nije igralo ulog u u kampanji. ezdeset dva posto konzervati vnih kandidata nije spominjalo EEZ u svojim predizbornim nastupima, a samo dva p osto izjavilo je da sna no podupire britanski ulazak.2 ak je i Heath samo tri posto kampanje posvetio govorima o zajed ni?kom tr i tu.3 Program njegove stranke sadr avao je samo obe?anje u jednoj re? enici'... da ?e se pregovarati, ni ta vi e i ni ta manje.'4 U te evizijskom i ra dijskom izvje tavanju zajedni?kog tr i ta nije bilo ni medu prvih 12 tema .5 1 H eath, op. cit. 2 Butler, David i Pinto-Duschinski, Michael (1971), The British G eneral Electio n of 1970. 3 Op. cit. 4 Konzervativna stranka (1970) A Better Tom orrotv: The Conservative Programme f or the Next Five Years. PRAVA OBMANA EDVVAR DA HEATHA: 1970-1975 167 Tako je ve?ina glasa?a bila iznena?ena kad je doznala d a ?e samo dva tjedna nakon izbora dvojica Heathovih ministara biti u Bruxellesu kako bi po?eli britanske pregovore o ulasku i da ?e za tri godine, bez mandata b ira?a, Britanija postati punopravna ?lani ca Europske zajednice. 'Progutaj ga ci jelog i progutaj ga sad' Samo dva tjedna nakon to je Heath postao premijer, njeg ov ministar vanjskih poslo va Alec Douglas-Home oti ao je 30. lipnja 1970. u Bru -xelles s kolegom iz ministar stva Anthonvjem Barberom kako bi otvorio britanske pregovore o ulasku. U nazo?nost i delegacija iz tri druge zemlje aplikanata, Ir ske, Danske i Norve ke, Barber je o bjasnio da je Britanija spremna u cijelosti prihvatiti Sporazume kojima su osnov ane tri europske zajednice kao i 'sve odluk e koje proizlaze iz njih'. Kako je za pisao Sir Con O'Neill, dr avni slu benik k oji je vodio britanski pregovara?ki tim, to je 'imalo dalekose ne posljedice.'6 Istina je da je, kao i 1961., Britanija imala malo izbora osim da prihvati aquis communautaire, ali situacija je sada bila 'promijenjena iz temelja. Aquis se 19

61. sastojao uglavnom od samih sporazuma. Od tada je donesena 'gotovo nezamisli v a bujica' novih zakona,7 ?ija se koli?ina popela na oko 13.000 stranica, a za mnoge od njih slu beni prijevodi ne?e biti dovr eni ni nakon potpisivanja pristu pnog sporazu ma. O'Neill se prisje?ao kako ih je aquis 'progonio kroz cijele pre govore': 'Po?ev i od samih Sporazuma, sve o ?emu su se tri Zajednice dogovorile kroz bilo koju od svojih institucija, ?ak i ako nikada nije bilo objavljeno, a p od uvjetom da nij e propalo ili bilo ukinuto, bilo je dio toga. A od nas se tra ilo da podr imo, prihv atimo ili se obve emo na sve to.'8 O'Neill je sam sa eo b ritansku pregovara?ku politiku: 'progutaj ga cijelog i proguta j ga odmah.'9 Pre govori tako nisu bili ni ta vi e od fasade kojom se skrivala ?injenic a da se He ath odlu?io na ulazak gotovo po svaku cijenu. 6 O'Neill, op. cit. Kao podtajnik u ministarstvu vanjskih poslova, O'Neill je b io zadu en za britanski pregovara? i tim izme?u 1970. i 1972. Kad su pregovori zaklju?eni , dobio je nalog da napi e potpuni interni izvje taj na 475 stranica, koji je gotovo 30 godina ostao tajn a ali je kona?no objavljen 2000. (Hugo Young ga je iskoristio za This BlessedPlo t). Izme?u 1935. i 1946. O'Neill je zajedno s Arthurom alterom b io gostuju?i profesor na koled u Ali Souls te je slu bovao u Bruxellesu kao brit anski veleposlanik pri Europskim zajednicama, 1963-1965. 7 O'Neill, op. cit. 8 I bid. 168 VELIKA OBMANA Kao i 1961., Britanija je mogla pregovarati samo o privre menim ustupcima ili 'iz uze?ima. Oni su se odnosili uglavnom na visinu britansko g doprinosa prora?unu Zajedn ice; probleme koji su ?ekali ?lanice Commonwealtha kad se podignu barijere njihovu i zvozu, posebno Novog Zelanda i karipskih otoka te onoga to je Barber takti?no nazva o 'odre?enim pitanjima poljoprivredne poli tike'. Zajedno s ribarstvom i ulogom fun te kao valute svjetskih rezervi, ta su pitanja odredila glavni cilj pregovora. Barber nije jo dugo vodio britansku dele gaciju, jer ga je nakon smrti Iaina Macle oda u srpnju Heath imenovao ministrom financija. Njegovo mjesto zauzeo je Geoffr ev Rippon koji je vodio pregovore na najvi oj razini u slu benom okru enju sale Vije?a m inistara u Luksemburgu. Deta ljno dnevno natezanje vodili su slu benici koji su se sastajali u Bru-xellesu. O 'Neil je opisao scenu: 'U velikoj sobi, opremljenoj sustavom za simultano prevo? enje, britanska delegacij a sjedila je na jednom kraju duga?kih ?etverokutnih st olova s prazninom u sredini. N asuprot su im sjedili predsjednik i tajni tvo. Dv ije dulje strane ?etverokuta zauzim ale su delegacije est ?lanica i Komisije. Ni je nedostajalo ljudi. Na ministarskom s astanku u prostoriji bi se okupilo i sto tinu ili vi e ljudi; nazo?nost na sastancima zamjenika kretala se od sedamdeset do osamdeset. Postojala je soba sa stolom za pedeset ljudi; ostali su sjedili iz a njih. Te velike skupine ljudi okupljale su se da bi slu ale u togljenu formu r azgovora, ili jo bolje serije kratkih i u togljenih dijaloga predsjednika delega cije Zajednice i britanske delegacije.'10 Pitanje britanskog doprinosa prora?unu Zajednice dominirat ?e prvim mjesecima pregov ora. Zahvaljuju?i aran manima za financiranje CAP-a koje je smislila Francuska, brit anski doprinos nadilazio bi sve granice tamo njeg nacionalnog dohotka. A kako je f inanciranje CAP-a odnosil o ?ak 91 posto od tri milijarde funta prora?una EEZ ?iji je n ajve?i dio bio nam ijenjen Francuskoj, taj je doprinos lako mogao postati vrlo veli k. I Britanija i estorica bili su svjesni da iz politi?kih razloga Britaniji nije prep oru?ljiv o odmah pla?ati cijeli svoj dio: posebno zato to ?e prebacivanje na skuplji uvo z s kontinenta pove?ati cijenu hrane u zemlji. Kako je rekao Heath: 'Odlu?ili sm o da ?emo svoju obvezu preuzimati postupno, jer bi velik doprinos na po?et ku, p rije nego se poka u dinami?ke koristi ?lanstva, na tetio i PRAVA OBMANA EDVVARDA HEATHA: 1970-1975 169 Britaniji i Zajednici u cjelini. To bi ugrozilo glatki pr ijelaz o kojemu je u pr vih nekoliko godina ovisio uspje an napredak pro irene Z ajednice.'11 Ispo?etka je tako Zajednica tra ila da Britanija upla?uje 11,5 post o prora?una Zajednice u prvoj godini te da se to pove?a na 21,5 posto nakon pet godina. Britanci su i t o smatrali pretjeranim, ali su tek za Bo i? 1970. iza li s protuprijedlozima. Tako je zavr ila prva faza pregovora u kojoj se malo posti glo. U Bruxellesu se pre ma dogovoru s haa kog summita nastavljao rad na dva izv je taja Wernera i Davignona o 'ekonomskoj i monetarnoj' te 'politi?koj' uniji. K ad su objavljeni, njihovi su na lazi Heathu zaprijetili te kom neugodno ?u. 'Fed eralna dr ava s jednom valutom' ak i prije nego su po?eli pristupni pregovori, Wer

nerov je odbor 20. svibnja 1970. objavio privremeni izvje taj o 'ekonomskoj i mo netarnoj uniji.' Kad se 8. listopad a pojavio kona?ni izvje taj, nije bilo sumnj e da je njegov cilj bio golemi skok napr ijed u politi?kom ujedinjenju.12 Werner je primijetio da bi monetarna unija zna?ila nepovratno zamrzavanje te?ajeva m e du valutama EEZ. Uvo?enje 'jedinstvene valute Zajednice' bilo je stvar izbora, a l i 'razmatranje psiholo ke i politi?ke naravi djeluje u korist usvajanja jedne valute koja bi potvrdila nepovrat-nost pothvata.'13 Ekonomske politike ?lanica c entraliz irale bi se u fazama, a sve bi se okon?alo do 1980., to bi tako?er zna? ilo centralizira nu koordinaciju regionalnih i strukturalnih politika. Werner je bio otvoren o ve likom rtvovanju nacionalnog suvereniteta koje bi uklju?ivao ta j plan. 'Sredi te odluk e o ekonomskoj politici' moralo bi biti nadnacionalno; a 'imaju?i u vidu ?injeni cu d a bi uloga prora?una Zajednice kao ekonomskog instrumenta bila "nedovoljna" , "sred i te odluke" Zajednice moralo bi biti u stanju utjecati na nacionalne pr ora?une. Ta "institucija Zajednice" ( to nagovije ta budu?u Europsku centralnu b anku) .. .imala bi ovlasti donositi odluke, prema zahtjevima ekonomske situacije , u in teresu monetarne politike na podru?ju likvidnosti, kamata i odobravanja k redita pr ivatnom i javnom sektoru. Na polju vanjske monetarne politike bila 11 Heath, op. cit. 12 Vije?e - Komisija za Europske zajednice (1970), Report to the Counciland the Commission on the Realisation by Stages ofEconomic andMonetary U nion in the Comm unity (Wernerov izvje taj), dodatak Biltenu 11. 170 VELIKA OBMA NA bi ovla tena da intervenira na stranom deviznom tr i tu i upravlja monetarnim rezervam a Zajednice.'14 Werner je priznao da bi tako golem 'prijenos ovlasti s nacionalnih sredi ta odlu?iva nja na razinu Zajednice' izazvao 'izvjestan broj politi?kih problema.'15 To nije p romaklo Whitehallu. Britansko ministarstvo van jskih poslova (sada ministarstvo v anjskih poslova i Commomvealtha, FCO) sastavi lo je hitni interni izvje taj za Heat ha s kopijom za ministarstvo financija, u kojemu stoji da '... (Wernerov) plan ekonomske i monetarne unije (EMU) ima revol ucionarne dugoro?n e posljedice, podjednako ekonomske i politi?ke. On bi mogao p odrazumijevati kona?no stvaranje europske federalne dr ave sa zajedni?kom valuto m... Svi temeljni instrumen ti nacionalnog ekonomskog upravljanja (fiskalna, mon etarna, regionalna politika i politika prihoda) mogli bi na kraju biti predani c entralnim federalnim vlastim a. Wernerov izvje taj predla e da se ta radikalna t ransformacija sada njih Zajednica o bavi u ovom desetlje?u.'16 Monetarna unija, primijetilo je ministarstvo vanjskih poslova, 'mogla bi postati centralna to?ka pregovora o ulasku... jer ?e izazvati sna ne osje?aje o "suverenitetu" i provoci rati ive rasprave o njenim posljedicama za budu?u politiku...' Na nekim po dru?j ima, poput oporezivanja, Britaniji bi moglo biti te ko napraviti vi e kompromisa od drugih zemalja. Ipak, tvrdilo je ministarstvo, 'ne vidimo stvarni razlog za to bi britanski interesi zna?ajno trpjeli'. 'Bilo kakvi problemi', dodaje se opt imist i?no, 'ne moraju biti u neskladu s dogovorenim rje enjima unutar Zajednice .' Ali tre ba se suo?iti s tim da ?e EMU (Europska monetarna unija) voditi Brita niju i druge ze mlje EEZ prema tome da postanu '.. .Vezane poput dr ava SAD-a. I tekako se mo e pobijati da bi me?uovisnost ?lanica bila manja od one dr ava (SAD -a), jer posljednje imaju vi e autonomije nad svojim prora?un ima. Stupanj slobo de koji bi imale nacionalne vlade svakako bi se mogao smanjiti u ne to manjoj mj eri od autonomije koju u ivaju dr ave SAD-a. Na ekonomskom polju bil o bi relati vno malo predaje nacionalnog suvereniteta, iako bi u prvoj fazi napre tka EMU-a suverenitet stalno prelazio na sredi te. U toj krajnjoj fazi nacionalni suvereni tet bi u svakom 14 Op. cit. 15 Ibid 16 Prema izvje taju Guardiana od 1. sije?nja 2002. 'Ministarstvo financija upozori lo je Heatha da bi plan o EMU mogao preth oditi europskoj superdr avi.' Taj tekst m inistarstva financija u biti je isti k ao tekst briefinga Ministarstva vanjskih p oslova. PRO/FCO 30/789 PRAVA OBMANA E DVVARDA HEATHA: 1970-1975 171 pogledu nestao na nacionalnoj razini, a Zajednica sama postala bi predmet... eko nomske politike.'17 U klju?nom dijelu ministarstv o vanjskih poslova upozorava da 'ne smije biti pogre ke oko kona?nog cilja; proc es promjene je "nepovratan", a njegove posljedice, ekonom ske i politi?ke, moraj u biti prihva?ene od samog po?etka.' Za Heatha i njegove savjetnike, prihvatiti takav plan privatno bila je jedna stv ar. Ali u trenutku kad se britanski narod

uvjeravalo da je zajedni?ko tr i te u stvari tek malo vi e od trgovinskog sporaz uma, bilo kakva naznaka da bi ovlasti ?lanica u 10 godina mogle biti smanjene na manju mjeru od one koju u ivaju dr ave SAD-a, mogao bi biti politi?ki dinamit. Geoffrev Rippon po urio je u Luksemburg na osobni razgovor s Wernerom 27. listop ad a. estitao mu je na izvje taju, uvjeravaju?i ga da je 'dobro istaknuo na e zaje dni?ke cil jeve'. Ali, zabrinut kako bi tako radikalan korak mogao biti primljen u britansk oj javnosti, zatra io je da se politi?ka i ekonomska unija ostvare ' korak po korak'. Bilo je 'prirodno da se ljudi boje promjene' i 'dio njegova pro blema u Britanij i bilo je uvjeravanje ljudi da su njihovi strahovi neopravdani. '18 Ako Wernerovi prijedlozi nisu bili dovoljni, tri tjedna kasnije ministri van jski h poslova estorice usvojili su Davignonov izvje taj o 'problemima politi?ko g ujedinje nja u poznatom 'Luksembur kom sporazumu'.19 On je tako?er bio radikal no integracioni sti?ki u tonu, jer je Davignon 'kako bi osigurao dosljednost u k ontinuitetu i poli ti?kom cilju europske ideje, predlo io ni ta manje nego jedin stvenu europsku vanjsku p olitiku. Da bi izrazio 'volju za politi?kom unijom' bi lo je nu no 'pribli iti dan kad ?e Europa govoriti jednim glasom'.20 Vlade estor ice trebale su razvijati zajedni?ku v anjsku politiku kako bi 'postigle napredak prema politi?kom ujedinjenju'.21 Da bi primijenili plan, ministri vanjskih posl ova dogovorili su odr avanje sastanaka dva puta godi nje kako bi koordinirali va njske politike estorice i sastanke odbora vis okih du17 Ibid. 18 Sa dijela sasta nka koji je snimio Ripponov osobni tajnik Crispin Tickell (P RO/CAB 164/ 771). K ad su ti podaci objavljeni po pravilu o 30 godina 1. sije?nja 2 000. Tickell je u televizijskom intervjuu BBC-ju priznao da su brige zbog britan skog gubitka su vereniteta bile 'vrlo prisutne u svijesti pregovara?a' ali da je op?a linija bil a da ' to se manje iznose, to bolje'. 19 Europski parlament (1982), Selection Of Texts Concerning Institutional Matt ers Of The Community From 1950-1982. 20 Op. cit. ,21 Op. cit. .,.,_,,.. ..... ,, . ..._............. 172 VELIKA OBMANA nosn ika najmanje ?etiri puta godi nje na kojima ?e se otvarati najva nija vanjskopol iti?ka pitanja te 'raditi na najboljem na?inu postizanja napretka prema politi?k om ujedinje nju.' S obzirom na revolucionarni sadr aj ta dva izvje taja, Heathu je zacijelo donijelo o lak anje to ih gotovo nitko u Britaniji nije primijetio.2 2 Coup de theatre Pregovori nastavljeni u sije?nju 1971. i dalje su se kretali s poro ?u gle?era, aibkus je ostao na britanskom doprinosu prora?unu. Na tiskovnoj konferenciji 21. sije?nja, Po mpidou je upitan za mi ljenje o britanskoj pozici ji. Odgovorio je: 'Mora se prizna ti da Britanci, izme?u ostalog, imaju tri kval itete: smisao za humor, ustrajnost i realizam. Imam osje?aj da smo u pomalo humo risti?koj fazi.'23 Postiglo se tako malo da je O'Neill smatrao nu nim du nosnici ma s kojima je pregovarao prenijeti svoju 'z abrinutost zbog brzine kojom napred uje ovaj skup.' Razlog ka njenja, naravno, bio je nedovr eni ratifikacijski proc es za Luksembur ki spo razum iz 1970. Francuzi su odlu?ili ne riskirati nikakvo reme?enje stvari dok on sigurno ne bude di o aquisa.2/k Tako ?ak ni po?etkom svi bnja nije bio primjetan nikakav napredak. Tada se, iznenada, u?inilo da se stvar i pokre?u simultanim ustupcima obje strane. Rippon je pristao da se britanska tr i ta otvore robi iz Zajednice od prvog dana britanskog pristupanja: to je posta lo poznato kao 'povlastica Zajednice' (za razliku od br itanske tradicionalne 'i mperijalne povlastice').25 Francuzi su pristali na 'prid ru eni status' za Commo nwealthove zemlje u razvoju. Kako je rekao O'Neill, pregova ra?i su po?eli vjero vati da se dogodio 'odlu?uju?i pomak' prema uspjehu.26 22 Rijedak izuzetak bio j e odgovor na Wernerove prijedloge koji je u Sunday Ti mesu dao biv i urednik gra dske rubrike 22. studenog 1970., primje?uju?i da je 'naciona lna valuta u samom srcu nacionalnog suvereniteta. Jedinstvena valuta je ne to to mo e samo slijedit i politi?ko ujedinjenje: ne mo e mu prethoditi.' Iako je idu?ih godina W erner o pisivan kao 'otac jedinstvene valute', Hugo Young jedva da spominje njego v izvj e taj. 23 FCO 30/789, op. cit. 24 O'Neill se 'pitao u kolikoj mjeri bi spori nap redak u pregovorima... mogli pripisati francuskom odugovla?enju dok njihovi partneri ne dovr e ratifikaciju.' , op . cit. 25 Kako je definirao O'Neill, op. cit.: 'Mehanizam kojim bi se poljo privrednim proizvo?a?ima Europske zajednice dala tr i na prednost i stupanj za t

ite od poljoprivredn og uvoza izvan Europske zajednice, ponekad porezima obra?un atima na osnovi zajam?eni h cijena same Europske zajednice, ponekad carinama, a ponekad kombinacijom to dv oje.' 26 O'Neill, ot>. cit. ..............._ ...... . ....... PRAVA OBMANA EDVVARDA HEATHA: 1970-1975 173 Samo je a?ica ljudi bila svj esna da je do tog 'odlu?uju?eg pomaka' do lo u okviru pomno o rkestrirane strate gije. O'Neillovo kasnije svjedo?enje o tome kako je i za to do nje ga do lo daje zapanjuju?i uvid u preciznost kojom se mogu re irati me?unarodna pitanja. Jo u sije?nju, kada se ?inilo da je napredak slab, britansko veleposlanstvo u Parizu ?u lo je izvje taj da visoki francuski du nosnici otvoreno pri?aju o potrebi za osobnim ' sastankom na vrhu' Heatha i Pom-pidoua. Jedan od prvih Heathovih potez a nakon to je pro log lipnja postao premijer bilo je pozivanje u London britansk og veleposlan ika u Parizu i gorljivog 'europejca Christophera Soamesa, kako bi ga zamolio da ostane na du nosti tijekom pregovora o britanskom ulasku. Sada, kr ajem velja?e 1971. , Soames je imao dug razgovor s Pompidouovom desnom rukom Mic haelom Jobertom. Ot i ao je uvjeren da ?e takav sastanak biti koristan. Ali 25. velja?e Soames se susreo s Pompidouom osobno. Francuski predsjednik ni ta nije r ekao o mogu?em sastanku, ali j e naglasio da Velika Britanija mora upla?ivati ve ?i postotak u prora?un Zajednice kad se okon?a tranzicijsko razdoblje koje je do tad predlagala, te da se 'povlastica Za jednice' mora primjenjivati od prvog dan a britanskog pristupanja. To su bili fra ncuski 'prioriteti.' Soames se 1. o ujk a u Londonu sastao s Heathom. Na dnevnom redu bio je brifing koj i je pro log sr pnja sastavio O'Neillov specijalni pomo?nik John Robinson, a u kojemu savjetuje taktiku pregovora o trnovitom pitanju prora?una Zajednice: 'Ne mo emo o?ekivati da ?emo dobiti zadovoljavaju?u nagodbu o ovom pitanju u kontekstu p regovara?ke procedure koju nam nudi Zajednica... napredak ?e se posti?i, ako do njega do?e, kao rezultat obra?anja estorici na najvi oj razini o pitanju financiranja Zajedn i ce. To upu?uje na prijedlog o summitu na kojemu bi se to pitanje na?elno dogov orilo, a koji bismo s na e strane uputili u prikladnom trenutku. Bilo bi va no d a Pompidou osobno bude nazo?an na takvom summitu.'27 Preko Joberta, Pompidouu je re?eno da bi njegov sastanak s Heathom bio 'va an elemen t u pregovorima.'28 Is tim zaobilaznim putem dogovoreno je na?elo sastanka, podlo no prikladnom tempira nju i u?inku koji bi imalo na pregovore. Mislilo se da je nepo elj no odr ati sa stanak u vrijeme blokade pregovora. To bi stvorilo utisak da je rije? o posljedn joj slamki spasa. Bilo bi 'plodonosnije' kada bi se pomak u pregovorima 27 Op. c it. 28 Od. cit. ,;...,,.,.. *.., 174 VELIKA OBMANA vidio prije najave sastanka.29 Za to je s Francuzima dogovoreno da ?e se sastanak n a vrhu odr ati nakon ministars kih razgovora u svibnju, to bi 'po mogu?nosti bila prig oda za zna?ajan napredak .'30 Zato je Rippon ponudio ustupak povlastice Zajednice, a Francuzi otvorili pu t pitanju Commonvvealtha. Ali 'zna?ajan napredak' tek je trebalo izre irati. Min istarski sastanak 10. svibnja namjerno se odugovla?io duboko u no?, 13 dugih sat i, prije nego su napravljeni ritua lni ustupci, to je Ripponu omogu?ilo da se s prvim danjim svijetlom blistaju?i pojavi na ranojutarnjoj tiskovnoj konferenciji da bi rekao: 'Na va em mjestu, kladio bih se na uspjeh'. Francuski ministar van jskih poslova Maurice Schuman spremno se s lo io s tim, objavljuju?i da je 'bez sjene sumnje' postignut golem napredak.31 Vijes t se naveliko pro irila, ?ak do sauthemptonskog Southern Evening Echoa, koji je masn im slovima otisnuo naslove: 'Na putu za tr i te - Britanija i Francuska se dogovoril e.'32 Nakon dogovoreno g 'uspjeha Pompidou je pustio glas 'uobi?ajenim kanalima da je odl u?an da njego v summit s Heathom bude uspje an.33 Nije bila slu?ajnost da je sporazum k oji od re?uje financijske aran mane za CAP do tada ve? bio ratificiran u svim ?lanicama t e je kao takav bio nedodirljiv. Ni ta od toga nije zapisano u Heathovim memoarim a. On jedva primje?uje da su vijesti o predstoje?em summitu morale 'doprinijeti zna?ajnom napretku' napravljenom u prego vorima. To mo da pokazuje koliko se mal o u razumijevanju povijesti mo emo osloniti n a politi?ke memoare i na izvje tav anje medija. Veliki 'summit' kona?no je odr an 20. i 21. svibnja u Elizejskoj pa la?i. Heath ?e u svoj im memoarima lirski pripovijedati o stra i na vratnicama u bistro svibanjsko jutro i kako je bilo te ko i zamisliti privla-?nije okru enje za razgovore. O stvarnom sadr a ju njihovih razgovora daje samo nekoliko redaka

u dvije i pol stranice opisa: '.. .Pompidou je naglasio kako misli da je potreb na povijesna promjena u britans kom stavu. Britanija je bila zaista odlu?na napr aviti tu promjenu, Francuska ?e nas s dobrodo licom do?ekati u Zajednici. Svoju zemlju i Britaniju smatrao je jedinim dv jema europskim dr avama s, kako je reka o, 'svjetskom voka29 Op. cit. 30 Ibid. 31 Press Association, 11. svibnja 1971. 3 2 Southern Evening Echo 11. svibnja 1971. 33 HparVi nfy rit PRAVA OBMANA EDVVARD A HEATHA: 1970-1975 175 ?ijom' i prili?no je otvoreno rekao da bi Zajednica bila uvelike oboga?ena kad bi se b ritanski politi?ki i intelektualni presti i autor itet dodali onima estorice. Moj je zadatak bio uvjeriti ga da i mi to elimo vidj eti... Na je cilj bila sna na Europa ko ja bi mogla govoriti jednim glasom... i tako izvr iti pravi utjecaj u razli?itim dij elovima Zemaljske kugle.'34 Bilo je to vi?enje summita kakvo su mediji trebali progutati. Heath je uspio uvjer iti Pompidoua da je 'Britanija iskrena u svojoj elji da ude u europsku obitelj.'3 5, to je kulminiralo tiskovnom konferencijom u petak nave?er, kada je Pompidou dao svoju verziju doga?aja: 'Mnogi vjeruju da Velika Britanija ne eli i da nije elj ela postati europska te da Britanija eli u?i u Zajednicu samo da bi je uni tila ili je odvratila od njenih cilje va. Mnogi misle da je Francuska spremna upotrij ebiti svaki izgovor da bi na kraj u dala svje i veto na britanski ulazak. E, pa, dame i gospodo, pred sobom ve?eras vi dite dvojicu ljudi koji su uvjereni u sup rotno.'36 Za Heatha je to bio 'divlje uzbudljiv trenutak'. Osje?ao je da je bila rije? o 'povi jesnoj prilici'. Ali iza sve te pompe bio je pravi cilj, tek nazn a?en u slu benom pr iop?enju: turom dokumentu potpuno li enom cvjetne retorike. Njegov klju?ni pasus, ?iji su zna?aj previdjeli gotovo svi, objavljuje: 'Predsje dnik Republike i britanski premijer razmotrili su niz ekonomskih, financ ijskih i monetarnih problema koji bi mogli nastati kao rezultat pro irenja. Razgov aral i su i o napretku Europske zajednice prema ekonomskoj i monetarnoj uniji i n jen im posljedicama na postoje?e financijske odnose. Premijer je potvrdio spremnost Britanije da u potpunosti i u europskom duhu sudjeluje u tome.'37 To je bila ist ina, skriveni cilj sastanka: za Pompidua je to bilo pridobivanje H eathove podr ke za njegov plan prijedloga uspostave jedinstvene valute. Svima osim nekolicini Britanaca bilo je nepoznato da Heath nije bio samo sklon tome. Bio j e eljan su djelovati. Priop?enje je ipak izazvalo sumnju da je na summitu postignut neki ta jni dogovor, zbog ?ega je Heath bio prisiljen dati izjavu Donjem domu. U 'potpun om obja njenju na e pozicije', kako je nazvao svoje izlaganje, rekao je: 34 Heat h, op.cit. 35 Op. cit. 36 Ibid. 37 176 VELIKA OBMANA 'Rekli smo da ?emo kao ?lan ice pro irene Zajednice igrati svoju punu ulogu u napretku prema ekonomskoj i mo netarnoj uniji. To je potvr?eno u mojim razgovorima s predsje dnikom Pompidouom. .. Ali dopustite da razjasnim kako nismo dali nikakva obe?anja o brzini ili na?i nima na koji bi se to moglo ili trebalo posti?i. To ?e biti pitanje za razgovor nakon na eg ulaska, kada budemo punopravna ?lanica Zajednice sa svim pr avi ma ?lanice.'38 Unato? svojim prosvjedima, Heath nije bio ni pribli no iskren . Ha-rold Lever postavi o mu je dva pitanja: 'Kakve su nam namjere s funtom? Mo e li pojasniti je li s pre dsjednikom razgovarao ili odlu?io o te?aju ili fiksno m te?aju?' Heath je oprezno usmje rio svoj odgovor samo na drugi dio Leverova pi tanja: 'Po pitanju funte nije bilo razgovora o te?aju ili sli?nim stvarima. Prih va?eno je da se to pitanje otvara samo u kontekstu koordinacije valuta unutar pr o irene Zajedni ce ako postanemo ?lanica, i o?ito je povezano s napretkom koji s e postigne u koordin aciji politika.'39 Dogovor je zapravo ve? bio postignut. Id u?e godine, malo nakon to je Parlament odobri o britanski ulazak, iz Pariza je s tigla vijest da Pom-pidou ?lanicama predla e sklap anje sve?anog sporazuma o 'ne povratnom ulasku u ekonomsku i monetarnu uniju do 198 0.' U BBC-jevu dokumentarc u ThePoisonedChalice iz 1995., Sir Roy Denman prisje?a s e kako je ministar vanj skih poslova Douglas Home, sumnji?av prema tim vijestima, H eathu rekao 'Donjem domu se to ne?e svidjeti'. Denman se prisje?a da je Heath odgovo rio 'Ali o tome je zapravo rije?.' Kad je BBC 1995. upitao Heatha je li mogu?e daje zaista reka o takvo to, on nije ni poku ao zanijekati. Nakon ozbiljne pauze, njegov je jedin i odgovor bio 'pa, o tome zapravo i jest bila rije?.' Unato? golemim posljedicam a Heathova tajnog dogovora s Pompidouom, on se nikad nij e pojavio iza vela tajn e dok je trajala rasprava o zajedni?kom tr i tu'. Kad je 1990-t ih Heath prozvan

zbog skrivene podr ke zajedni?koj valuti, njegova je obrana bila da nije krio s voja stajali ta. Dokaz mu je bio govor koji je odr ao pred Donjim domom kad je W ilson u svibnju 1967. podnosio zahtjev za ?lanstvo, u kojemu je izjavio da 'nema sumnje kako je logi?ni zaklju?ak na dovr enom tr i tu defacto ili dejure prelaz ak n a jedinstvenu valutu.' Tako je odbacivao tvrdnje 'onih koji ka u da nikada nisu ?uli za moju politiku o tom pitanju.'40 38 Heath, op. cit. 39 Harvard, 24. svibnja 1971. cols. 48-49. , 40 Heath. ob. cit. ........ . PRAVA OBMANA EDVVARDA HEATHA: 1970-1975 177 Malo nakon summita, Geoffrev Rippon je 7. lipnja rekao mi nistrima estorice: 'Nako n na eg ulaska u Zajednice, bit ?emo spremni razgovarat i o mjerama koje bi mogle bit i prikladne u kontekstu napretka prema ekonomskoj i monetarnoj uniji u pro irenoj Zajednici', dodaju?i da ?e Britanija nakon prist upanja biti spremna razmotriti 'ured no i postupno smanjenje' bilanci funte.41 P onovno je zna?aj toga bio gotovo potpun o propu ten. Pregovori su 'uspjeli' Nako n Pompidouova summita, francuska podr ka britanskom ulasku je bila sigurna. S ob zirom na to koliko je malo postignuto u prvih devet mjeseci, brzina kojom su s e rje avala sva preostala pitanja ?inila se gotovo ?udesnom.42 Ali njen tajming n ije i mao nikakve veze sa summitom Heath-Pompidou. Najva niji faktor bila je rat ifikacij a Luksembur kog sporazuma. Nekad nerje iv problem uvoza iz Commonwealth a sad je moga o biti rije en posebnim povlasticama za novozelandski maslac, iako O'Neill priznaj e da ?e uvjeti pod kojima su te povlastice dane dodati 100 mili juna funta godi nje n a britanski prora?unski doprinos (prema cijenama iz 1972.) . Za Australiju i Kanadu nisu dane nikakve povlastice, iako se ne to karipskog e ?era i banana jo uvijek moglo uvoziti u Britaniju pod povla tenim uvjetima. Sast anak koji se smatrao klju?nim odr an je izme?u 21. i 23. lipnja, a na njemu je p os tignut kona?ni dogovor o novozelandskim mlije?nim proizvodima i britanskom do prinosu prora?unu. 'Osovina pregovora bila je slomljena' i nakon dvije cjelono?n e seanse na kojima je posljednji sastanak zavr io malo prije pet ujutro 23. lipn ja, 'svi su b ili uvjereni da ?e pregovori uspjeti.'43 Cijena je bila ekstremno visoka, ali za H eatha je dogovor bio 'povoljan kompromis'. Britanija ?e upla?iv ati 8,64 posto prora?un a Zajednice u prvoj godini, to ?e se podi?i na 18,92 pos to nakon tranzicijskog razdob lja. ak i nakon toga prakti?ki ne?e postojati gornja granica pove?anja tog iznosa.44 Te k i nedostatak za Britaniju sada je bio zape ?a?en, to ju je u?inilo drugim najve?im upla-ti ocem nakon Njema?ke. 41 Op. cit. 42 Spaak ( op. cit.) pi e da je lekcija ranijih pregovora bila da 'Kad postoji p oliti?ka volja, nema nepremostivih tehni?kih prepreka. Gdje nema politi?ke volj e, svak a tehni?ka prepreka postaje izgovor za one koji ele rasturiti pregovore koji su u t ijeku.' Ova epizoda kao da potvr?uje takvo razmi ljanje. 43 O'Neill, op. cit. 178 VELIKA OBMANA PRAVA OBMANA EDVVARDA HEATHA: 1970-1975 179 Prepozna ju?i to, Heath je odgovorio predlaganjem 'regionalne politike' kroz koju b i Bri tanija mogla ubla iti dobar dio svog deficita kroz potpore regijama. Iako je to ispo?etka sjelo na gluhe u i, uskoro ?e Hea-thova promocija 'regionalne politike ' i mati neo?ekivane posljedice. 'Po teni i razumni' uvjeti Uz jedan klju?ni izu zetak, pregovori su zaklju?eni na lipanjskom sastanku Vije?a minis tara. Heath j e postigao cilj za koji je bio svim srcem. Cijena je za Britaniju b ila pregolem a. Optere?ena je nenormalno skupim CAP-om koji je godi nje ve? stajao koli ko su Amerikanci tro ili za let na Mjesec45 i koji ?e s ugra?enom pristrano ?u u kori st Fr ancuske na kraju nanijeti veliku tetu britanskoj poljoprivredi. Britanija je pristala na usvajanje 13.000 zakonodavnih odredbi u ?ijem dono enju nij e sud jelovala i obvezala se da ?e prihvatiti i provoditi sve budu?e zakone koje done se Zajednica, bili oni ili ne bili u njenom interesu. Pristala je na podre?ivanj e svojih sudova vi em sudu protiv ?ijih se odluka nije moglo podnositi albe. U o ?ekivanju ekonomske i monetarne unije, Heath je poku ao oslabiti poziciju funte kao valute rezervi. I dok je osiguravao povlastice za nekoliko dr ava Commonwe-a ltha, obvezao je Britaniju na uvelike disproporcionalni doprinos prora?unu. Ni t a od toga nije sprije?ilo vladu da se baci na prodavanje svojih 'postignu?a' bri ta nskom narodu. Prvi potez napravljen je u srpnju 1971. objavom Bijele knjige T he United Kingdom and the European Commu-nities (Cmnd 4715). Skra?ena verzija, n akon nebrojenih nacrta kojima se osiguravalo da poruka bude to je mogu?e uvjerlj ivija, r azaslana je u svako ku?anstvo u zemlji. Iako knji ica na 16 stranica tv

rdi da ?e ulazak donijeti 'pote ko?e kao i mogu?nosti', nje n je ton nepokoleblj ivo optimisti?an, odre?en hvalisanjem 'uspje nim' britanskim prego vorima. Kao g lavni izbor nudio se onaj izme?u ve?e sigurnosti i prosperiteta protiv 'odbijanj a imperijalisti?ke pro losti i europske budu?nosti... u jednoj generaciji' te 'n eimanja ni?ega ?ime bi se one zamijenile.' lanstvo '?e omogu?iti Britaniji da dost igne vi i ivotni standard.' Mnoge od tvrdnji u tom dokumentu postat ?e i predobr o poznate u sljede?im desetlje?ima , poput one da ?lanstvo u Zajednici 'zna?i da TU* ?e britanski proizvo?a?i prodavati svoje proizvode na doma?em tr i tu pet p uta ve?em od sad ga.' Nije se spominjalo da ?e njihovi konkurenti s kontinenta j ednako slobodno mo?i prodavati svoje proizvode na britanskom tr i tu. to se brit anske industrije ti?e, tvrdi lo se jednostavno da ?e 'u?inci ulaska biti pozitiv ni i zna?ajni.' Nije se spominjala ekonomska i monetarna unija. Ne?e biti gubitk a nacionalnog iden titeta. Britanska monarhija, parlament i sudovi ostat ?e upra vo takvi kakvi jesu. Pravni sustav 'nastavit ?e kao prije', osim 'izvjesnih prom jena prema sporazumima koji se ti?u ekonomskih i trgovinskih pitanja. A u re?eni ci koja se kasnije ?esto citi rala, stajalo je da: 'Nema govora o britanskom gub itku esencijalnog nacionalnog suvereniteta; ono to s e predla e je dijeljenje i pro irenje pojedina?nih nacionalnih suvereniteta u ekonomsk om interesu.'46 U do kumentu se nigdje ne spominje rije? 'nadnacionalno'. Ali u Bijeloj knjizi je b i la jo jedna nepravilnost koja je bila slabo primije?ena. ak tri puta se spominje j e dno pitanje o kojemu je tek trebalo posti?i kona?ni dogovor. Pod 'ribarstvom', brita nskom je narodu re?eno: 'Vlada je odlu?na osigurati propisnu za titu brit anskoj ribarskoj industriji. Zajedn ica je prepoznala potrebu za promjenom svoji h ribarskih politika za pro irenu Zaje dnicu Desetorice, posebno u pogledu prist upa ribolovnim zonama.' To nije bila istina. Zajednica nije ni ta 'prepoznala. B ritanija je, i toga je nje na vlada ve? bila neugodno svjesna, u ribarenju ve? bila izba?ena iz igre. 46 Un ato? nejasnom ubacivanju rije?i 'esencijalno', vlada je bila potpuno svjesna da potpisivanje sporazuma uklju?uje golemo smanjenje britanskog 'suvereniteta'. Me? u d okumentima koji su prema pravilu od 30 godina objelodanjeni 2001. bio je i d uga?ak povjerljiv dokument pripremljen za ministarstvo vanjskih poslova 1971., u kojem u se analiziraju 'posljedice ulaska u Europske zajednice na britanski suv erenite t'. U njemu se zaklju?uje da ?e ulazak rezultirati veoma zna?ajnim ogran i?enjima britans kih ovlasti samoupravljanja te da ?e to s godinama postati jo o ?itije. Dokument predv i?a da ?e se gra?ani sve vi e otu?ivati od vlade kako ona bude postajala birokratskija i u daljenija dok se sve vi e odluka bude donosilo u Bruxellesu a sve vi e vlasti budu o bna ali neizabrani du nosnici. Dok je pre poznavao te mogu?nosti, dokument je kao glavn o pitanje isticao smirivanje 'javn e zabrinutosti maskirane u brigu zbog 'gubitka suvereniteta'. Predlo eni su razn i na?ini, poput davanja vi e ovlasti Europskom parla mentu, stvaranja novih meha nizama kojima bi Parlament nadzirao zakonodavstvo Zaj ednice i ja?anja 'regional nih demokratskih procesa'. Nazna?eno je i da ?e ti problemi postati potpuno vidl jivi tek mnogo godina u budu?nosti te da je mogu?e da se to ne d ogodi prije 'kr aja stolje?a' (PRO/FO/30/1048, bez datuma). 180 VELIKA OBMANA Veliki ribarski sk andal Razoru avaju?om iskreno ?u O'Neill ?e zapisati da 'kad su 30 lipnja otvore ni na i pregovori problem ribarstva nije postojao. Do ao je kasnije istoga dana. Otada je ribarstvo bilo najve?i problem.'47 Iza njegovih rije?i skrivala se naj bizarnija epizoda prego vora, politi?ki tako sramotna da je njen ve?i dio ?uvan u tajnosti tri desetlje?a. U sredi tu te nesporno skandalozne pri?e je ?injenica da je otprilike nekoliko mjeseci prije zahtjeva za ulazak Britanije, Irske, Dan ske i Norve ke, predstavnik estorice - dokazi pokazuju da je morao biti Francuz - shvatio je da ?e ?etiri nova aplikanta sa sobom donijeti najbogatije, najo?uva nije ribolovne vode u Europi. tovi e, postojao je ve? me?unarodni pritisak za ve liku izmjenu me?unarodnog prava mora, p ro irenjem zone ribarenja na 200 pomorsk ih milja (ili 'crtu sredine' izme?u dviju dr a va). Kad se to dogodi, vode ?etir i novih ?lanica sadr avat ?e preko 90 posto zapadnoeuro pske ribe, oko 80 posto u vodama pod britanskim nadzorom.48 Nye Bevan je opisao Britaniju kao 'otok od u gljena, okru en morem ribe.' Ali potencijalno su te vode m ogle donijeti vrijeda n resurs za pove?anje previ e izlovljenih mora Francuske, Nizoz emske, Belgije i

Njema?ke. Bilo je o?ito i da su osobe nepoznate u strukturama Zajednice podu?il e Service Jurid ique Vije?a ministara da razmotri mo e li se u okviru Rimskog sp orazuma smisliti na?in za preuzimanje ribolovnih voda aplikanata kao 'zajedni?ko g resursa, to bi dalo pra vo 'ravnopravnog pristupa' svakoj ?lanici Zajednice. T oliko se pokazalo iz dokumen ata Foreign Officea objavljenih 2000. koji uklju?uj u pravno mi ljenje na francuskom koje je Service dao 18. svibnja 1970.49 To?ka o kojoj je zatra eno o?itovanje njegovih pravnika opisana je kao 'krajnje delikat na', rije? je bila o pitanju mo e li se usp ostaviti 'pravna osnova na kojoj bi se temeljio 'propis o davanju ravnopravnog p ristupa. Svaki element zakonodavstv a Zajednice mora se autorizirati pozivanjem na ovlasti dane Zajednici sporazumom , a koje se spominju u preambuli novog zakona. Mi ljenje koje su dali pravnici V ije?a pokazuje 47 O'Neill, op. cit. 48 Nakon deklaracija ju noameri?kih dr ava o granici 200 milja 1964. i irske granice 50 milja, pro irenje na 200 milja dogov oreno je na Konferenciji Ujedinjenih narod a o pravu mora (UNCLOS) izme?u 1972. i 1975. Britanija je svoje pravo na granicu o d 200 milja for-malizirala Zakonom o granicama ribarenja 1976. iako je do tada v e? bila ustupila kontrolu ribaren ja EEZ-u. PRAVA OBMANA EDVVARDA HEATHA: 1970-1975 181 da su oni prvo razmotrili la nak 38. Sporazuma, jer se tamo spominju 'ribarski pro izvodi', to je jedini put da se riba spominje u cijelom sporazumu. Ali 'striktno tuma?enje', zaklju?uju, p okazuje da ?lanak ne 'pokriva ni ta osim proizvoda ribarenja, p a tako ni samo r ibarenje.' Onda se okre?u lancima 39-43. o poljoprivrednoj politici , ali su prisi ljeni zaklju?iti da, budu?i da se odnose samo na poljoprivredu, 'mo da n e tvore najprikladniju pravnu osnovu za takvu mjeru.' Drugi ?lanci koje su razmo tr ili ?ine se jo irelevantnijima. lanci 52-58 o 'osniva?kom pravu' morali su biti isklju?e ni. Kori tenje ?lanaka 59-66 o 'uslugama' ne bi bilo 'apsolutno zadovo ljavaju?e' jer b i to tra ilo 'vrlo nategnutu interpretaciju.' Vra?aju?i se ?lan ku 7. koji stavlja izvan zakona diskriminaciju medu gra?anima razli?itih dr ava, zaklju?uju kako se ?ini da on sam po sebi ne 'daje dovoljnu osnovu'. Kona?no se pozivaju na lanak 235. kojim se dopu ta dono enje zakona koji su u skladu s 'cilj evim a' Sporazuma, ali nisu posebno autorizirani drugdje u sporazumu. Ako se sma tra d a ( lanci) 38-43 sporazuma ne pru aju dovoljnu pravnu osnovu za Zajedni?ku ri barsku po litiku (a ostali su neprikladni)', zaklju?uju, ' to je sa (?lankom) 23 5?' S obzirom na odsustvo spomena ribarske politike, bilo bi je te ko nazvati 'c iljem' sporazuma. Na osnovi takvog mi ljenja bilo je o?ito da sporazum nije nudi o temelj za ono to se p laniralo. Zato nijedan zakon kojim bi se to realiziralo nije imao pravnu osnovu. Unato? tome, sastavljeni su nacrti zakona kojim se defi nira na?elo 'ravnopravnog pr istupa s namjerom da to postane dio aquisa prije ne go ?etiri aplikanta predaju svo je zahtjeve za ulazak. Oni bi ga tako morali pri hvatiti bez rasprave. To je po s vakom mjerilu bila stupica, osmi ljena radi pri svajanja imovine aplikanata kako bi je dijelile ?lanice Zajednice. Tako je na br zo organiziranom sastanku ministara poljoprivrede 30. lipnja dogovo reno na?elo ravnopravnog pristupa ribolovnim vodama 'Zajednice' 'sve do obala, s n amjerom d a se zatim donese regulativa kojom bi se to ostvarilo. Istoga dana ?etiri su apl ikanta predala svoje zahtjeve za ?lanstvo.50 Dokumenti Foreign Officea objavljen i 2000. i 2001.51 pripovijedaju to je uslijedi lo. Ispo?etka je jedino Norve ka prepoznala posljedice 50 Prema O'Neillu, do lo je do jo jednog preokreta. Nizoze mska vlada smatrala je da ?e takvo zaskakanje ' etvorice' 'izgledati kao uvreda dr avama kandidatima' pa je odl u?ila blokirati prijedlog. Ali kad je urno sazvano 'poljoprivredno vije?e', nizozemsk i du nosnik koji se pojavio na njemu nije dob io upute o tome i odobrio je prijedlo g (op. cit.). 182 VELIKA OBMANA tog poteza . Ve? je bila zatra ila da ju se konzultira prije nego se dovr i prijedlog i bil a je grubo odbijena. inilo se da se Foreign Office mjesecima ne fokusira na t o pi tanje ili ?ini bilo to da ustanovi kakve bi ono moglo imati posljedice na brita nske ribare. Interne note iz lipnja bilje e da je postojala 'realna sumnja u pra vo Zajednice... da regulira pristup ribolovnim vodama. 'Nigdje' nije bilo 'namje re ... (da se) Zajednici da pravo na izvr enje ekstrateritorijalnih ovlasti.' Mi nista rstvo poljoprivrede i ribarstva reklo je Conu O'Neillu kako 'ne mo e vjero vati da su prijedlozi o ravnopravnom pristupu ozbiljni' i ustvrdilo je da 'mora biti osn ove za poga?anje.' Prva upozorenja stigla su u bujici pisama parlamenta

rnih zastupnika obalnih izbo rnih jedinica, koje su potakli lokalni ribari. Riba ri iz Kenta i Essexa upozorav ali su da 'ako se Britanija pridru i zajedni?kom t r i tu, a francuski ribari dobiju pris tup obalnim vodama, oni ?e ih otjerati.' Takva su pisma nastavila stizati cijeloga ljeta, a Geoffrev Rippon ih je odgurav ao u stranu odgovorima da 'jo nema zajedni?k e ribarske politike u Europskoj Zaj ednici.' (Common Fisheries Policv- CFP , op. ur.) ili 'jasno smo istakli svoj in teres na po?etku pregovora 30. lipnja (iako u O 'Neillovoj noti datiranoj pet da na ranije stoji da 'ne vidimo potrebu da se na p itanje ribarske politike stavlj a posebna oznaka.') Stalni podtajnik ministarstva vanjskih poslova koji se na ko nferenciji u Sunning daleu trebao na najvi oj razini sresti s Heathom, u listopa du je dobio brifing min istarstva u kojemu se tvrdi da je pravna osnova za CFP ' la nak 38. Sporazuma'. To je pisalo unato? ?injenici da je do tada ve? bila objavlj ena Regulativa 2141/70 Vije?a E EZ o otvaranju ravnopravnog pristupa. Njena prea mbula pokazuje da su 'pravna osn ova lanci 7, 42, 43 i 235. Sporazuma. Dva od tih ?lanaka pravne slu be su isprva prog lasile irelevantnima; druga dva smatrala su se 'nedovoljnima. Propis nije spomin jao lanak 38. Ipak, patka da je lanak 38 pravn a osnova za zajedni?ku ribarsku politi ku ?vrsto je uglavljena u slu benu svijes t i vlasti su ga godinama stalno citirale, od Cona O'Neilla do samoga Heatha.52 Do tada su pisma parlamentarnih zastupnika postajala sve agresivnija u tonu. Pat ick Wolridge-Gordon, zastupnik iz Aberdeenshirea, 30. listopada je napisao Rippo nu da 'nema ribara koji ne misli da ?e napu52 O'Neill to citira u svojoj knjizi . Kad je Edward Heath prozvan zbog nezakonit osti CFP-a 1990-tih, osvrnuo se na la nak 38. U Sunday Telegraphu (18. velja?e 1996. 'J'Accuse Booker'); u svojim memo raima 1998. (op. cit.) i u Donjem domu (Hansar d, 25. sije?nja 2001.). On ili ni kada nije pro?itao propis koji je bio osnova za CFP ili nije doku?io jedan od na josPRAVA OBMANA EDVVARDA HEATHA: 1970-1975 183 stanje teritorijalnih granica zna ?iti kraj krajnje uspje ne i vrijedne industrije za cijelu obalu kotske. To je s vakako neprihvatljivo.' Robert McLennan, zastupnik z a Caithness i Sutherland na pisao je da ?e jedine velike preostale rezerve haringe u europskim vodama biti ' zbrisane u nekoliko tjedana njihovim tako intenzivnim m etodama ribarenja koje s u o?istile rezerve u vlastitim vodama.' Jo Grimond, voda L iberalne stranke i za stupnik za Orkney i Shetland, uz to i gorljivi 'europejac', napisao je: 'U najma nju ruku sam uznemiren onime to se doga?a u ribarskoj politici zajedni?kog tr i t a i neobi?nom svjetlu koje to baca na britansku diplomaciju. Prije godinu dana sam bio u Bruxellesu i re?eno mi je da nema kona?ne ribarske politike, ali da ? e Komisija biti otvorena prema potrebama Britanije, Norve ke, Danske itd. Otad i spitujem i l aburisti?ke i konzervativne vlade... i sve to dobivam su gluposti.' Vladin odgovor bila je formula kojom je trebalo smiriti prosvjede. U memorandum u koji je 9. studenog sastavio D. K. Rowand iz Odjela za kotsko ribarstvo, on pr iz naje da ?e britanskim ribarima biti nanesena zna?ajna teta, ali tvrdi da si B ritanija nije mogla priu titi tro enje 'ograni?enog pregovara?kog kapitala na op iranje. Zato pre dla e da se u odgovorima na daljnja pisma ili parlamentarna pit anja navodi kako je vlada 'svjesna zabrinutosti ribarske industrije' i da ?e 'je imati na umu u prego vorima.' Ali bilo je presudno ne ulaziti u detalje: 'Sto s e vi e bude uvla?ilo u takva obja njenja, te e ?e biti izbje?i otkrivanje slabos ti po icija priobalnog ribarenja, a jedini odgovor na to mo e biti da se u irem kontekstu ono mora smatrati zamjenjivim.' Otada nadalje, odgovori u Ripponovim i ostalim pismima ponavljali su istu formul u: 'Uvjeravam vas ?e vlada uzeti u ob zir va nost priobalne ribarske industrije za ci jelu britansku ekonomiju.' Tako se od javnosti sakrilo da je britansko ribarstvo bilo itekako zamjenjivo'. U pro lje?e 1971. dok je Francuska jo blokirala pregovore, ministarstvo vanjskih pos l ova bavilo se drugim pitanjima. Ali do lipnja, s pribli avanjem roka za zaklju?e nje pregovora, O'Neill i njegov tim iznenada su shvatili ozbiljnost problema. Mi nis tri su zauzeli stav, zapisao je O'Neill, da bi idealno rje enje za Zajednicu bilo da ukine ribarsku politiku u o?ekivanju dogovora o prikladnom re imu nakon britansko g ulaska. To je odba?eno pa je Britanija tra ila kompromis, predla_ ___ ______4 184 VELIKA OBMANA god britanski ribari budu mogli u ivati isklju?iva pra va ribarenja do est milja. Zaje dnica je ponovno inzistirala na kontroli do obal e, nude?i samo privremeno izuze?e, ?im e bi sve ?lanice mogle pet godina zadr at

i isklju?ivu zonu od est milja s mogu?im produlj enjem na deset godina i mogu?om 'revizijom' nakon toga. Na toj je osnovi, uz dogovor o svim ostalim pitanjima, vlada u lipnju izdala svo ju Bijelu knjigu, tvrde?i da je 'Zajednica prepoznala potrebu promjene svoje ribar ske politike...' To nije bio posljednji put da je b ritanska javnost bila ozbiljn o zavarana o ribarenju. 'Velika rasprava' Nakon to se ve? dogovorila o ulasku, bez otkrivanja detalja o tome to on uklju?uje, id u ?i cilj Heathove vlade bilo je pokretanje goleme kampanje o koristima ulaska. Pr e ma svemu sude?i, to je bila kampanja prodaje 'zajedni?kog tr i ta' britanskom narodu, re klamirana kao 'velika rasprava. Njen pravi cilj, me?utim, nije bilo p ridobivanje p odr ke gra?ana. Prema rije?ima du nosnika imenovanog koordinatorom kampanje, ona je treb ala 'uvjeriti ?lanove parlamenta da se struja javnog mnij enja okre?e u korist ulaska u EEZ.' i tako u Parlamentu isposlovati odobrenje uv jeta ulaska.'53 Prvi ozbiljan potez u toj kampanji bila je skra?ena Bijela knjig a koja je tiskana po cijeni od dva milijuna funta i razaslana u svaku britansku ku?u (anti-tr i ni labur isti?ki parlamentarni zastupnik pitao je kako se novac poreznih obveznika mo e tro iti na, kako je rekao, obi?nu 'propagandu'). Ministri su razaslani iro m zemlje da prod aju 'koristi' zajedni?kog tr i ta sa svake pozornice koja se mo e postaviti. Izme?u srpnja i listopada 1971. odr ano je gotovo 300 takvih govor a, samo je Rippon odr ao vi e od 50. Nova stvar u operaciji bio je na?in na koji su protr i ne lobisti?ke skupine bile koordi nirane pod ki obranom Europskog po kreta kojega je djelomi?no financirala Europska ko misija, kako bi djelovale kao sastavni dio vladine kampanje. Vladine 'informativ ne' slu be, koje su financir ali porezni obveznici, tako su koordinirale aktivnosti sa Sindikalnim odborom za Europu, Konzervativnim europskim centrom, laburisti?kim Odborom za Europu, CBIjem i mnogim drugim organizacijama, uklju?uju?i Nacionalnu u niju farmera, Udru ene trgovinske komore i Britansko vije?e crkava. PRAVA OBMANA EDVVARDA HEATHA: 1 970-1975 185 Klju?ni dio u kampanji odigrali su tjedni 'medijski doru?ci' koji s u se pod predsjed avanjem Geoffreva Tuckera, ugledne marketin kog stru?njaka koj i je pomogao 'prodati' Heatha i Torijevce na izborima 1970., odr avali u hotelu Connaught. Ti sastanci, koje je financirao Europski pokret, omogu?ili su politi? arima, predstavnicima indust rije, dr avnim slu benicima iz ministarstva vanjski h poslova i utjecajnim simpatizer ima u medijima da razviju prikladne taktike i 'teze' za kampanju. Novinari su po zivani da se sastanu s ljudima 'koji su prego varali u Bruxellesu' i nudili 'eksk luzive' kako bi promovirali stvar.54 'Novina ri su Europskom pokretu u Whitehallu mogli iskreno re?i to misle o njihovim odno sima s javno ?u i kako da se oni pobolj aju da je takav i takav argument previ e neo dre?en ili da ga mogu progurati samo ako to bude ?inio drugi govornik. Stra na?ki polit i?ari i predstavnici industrije predlagali su teze koje bi tisak mog ao istra iti.'55 Druga strategija u kampanji pomno je organizirana putem pisama The Timesu koji s e tada jo smatrao najutjecajnijim britanskim listom. Ve? napis ana pisma slala su se na potpisivanje 'top imenima pojedincima ili skupinama biz nismena, koji su ih s lali kao da su ih sami napisali. Posebni napori ulo eni su u podila enje BBC-ju. Jed an od redovnih gostiju na doru?ku bio je lan Trethowa n, biv i politi?ki dopisnik, a ta da ef BBC-jevog radija. Drugi je bio Marshall Stewart, urednik emisije Today. Tuc ker je kasnije tvrdio da je sredio otpu tanj e popularnog voditelja emisije, eurosk eptika Jacka de Mania kojega je zamijenio skloniji Robert Robinson. 'Glavna igra bilo je varanje.'56 Za cijelu je tu kamp anju Europski pokret trebao novac i nije mu ga nedostajalo. Krajem fiskalne godi ne 31. o ujka 1972. potro io je 550 tisu?a funta, pet puta vi e od u obi?ajenog prora?una.57 Ali njegov prihod, uglavnom od neimenovanih donatora, dostig ao je 915.904 funta, a pomoglo je i uvjeravanje da ?e vlada pove?ati godi nju povlasti cu sa 7500 funta na 20 tisu?a funta.58 Nije bilo poku aja da se netko o tome ja vno o?ituje ili da konkretnu informaciju. Um jesto toga, Pokret je iskoristio is tra ivanje tr i ta da 54 BBC Radio 4, Dokument: A Letter to Times, 3. velja?e 20 00. Temeljeno na inter vjuima Geoffreva Tuckera. Transkript je dala Britanska fo ndacija za upravljanje podacima. 55 Kitzinger, op. cit.. 56 Ibid. 57 Kitzinger, op. cit. str. 208. 186 VELIKA OBMANA bi odredio teme koje bi mogle usmjeriti jav no mnijenje u korist (tehnika koja se kasnije povezivala s 'ciljnim skupinama).

Cilj je bio otkriti to ljudi ele ?uti i o nda to upotrijebiti za oblikovanje pro pagandne kampanje.59 Op?enito se ?inilo da javnost za?u?uju?e malo zna o EEZ i o nome to bi mogao donijeti ulaza . Na jednoj konferenciji Women's Instituta 700 d elegata prijavilo se na natje?aj z a odgovor na pet jednostavnih pitanja o EEZ. Samo je njih jedanaest to?no odgovori lo na sva pitanja. Parlamentarna kampanja Nakon to je dogovorio uvjete ulaska, sve to je Heath elio bio je pe?at parlament a. ak je razmatrao mogu?nost da od parlamenta zatra i podr ku ?lanstvu prije ljetne st anke. Vo da konzervativaca u parlamentu Francis Pym je ipak savjetovao protiv po urivanja z astupnika. Heath se tako zadovoljio raspravom o ?injeni?nom stanju p rije ljetnog odm ora te punom raspravom i glasovanjem u listopadu. U onome to ?e ponovno postati poznati uzorak, 'pro-tr i tari' su na iroko predstavljali p odr ku svome cilju kao temu koja nadilazi strana?ke podjele i odanost. Tako je, sup r otno uobi?ajenoj praksi, Rippon odr avao neformalne kontakte s prominentnim 'p roeuro pejcima u Laburisti?koj stranci, posebno sa zamjenikom efa stranke Royem Jeninsom. Laburisti su bili duboko podijeljeni. Wilson je ispo?etka bio dvosmisl en, ali u si je?nju je temu po?eo forsirati Jim Callaghan sa svojom slavnom izja vom 'non, merci b eaucoup'.60 Da bi izbjegao katastrofalni razdor u svojoj stran ci, Wilson je kona?n o morao zauzeti jasan stav. Unato? Jen-kinsovoj privatnoj p odu?i o prednostima ostan ka na 'proeuropskoj poziciji' koju je preuzeo u vladi, 61 Wilson je odlu?io ne mije njati na?ela ve? samo uvjete ulaska. Konzervativci, s ukupnom ve?inom od samo 25, tako?er su okupljali zna?ajan broj nezado voljnik a. Nakon to je izra?unao da se ne bi mogao osloniti na najmanje 38 njegovih parl amentarnih zastupnika, Heath se odlu?io na takti?ko sredstvo slobodnog glasovanj a, u nadi da ?e privu?i laburisti?ke pro-tr i tare. Njegova rezolucija oja?ana je konferenc jom konzervativaca u Brightonu 14. listopada 1971. Enoch Powell, na jelo-kventnij i torijevski euroskeptik, zatra io je od delegata da odbiju ulazak : 59 Op. cit., str. 216. 60 Young, op. cit. 61 Jenkins, Roy (1991), A Life At Th e Centre. Jenkins je savjetovao Wilsonu da bi dr anje proeuPRAVA OBMANA EDVVARDA HEATHA: 1970-1975 187 'Ne vjerujem ?e ova nacija koja je tisu?ama godina o?uval a svoju neovisnost, sada pris tati na njenu podjelu ili gubitak. Niti sam postao ?lan suverenog parlamenta da bi h pristajao na ukidanje ili prijenos njegova su vereniteta.'62 Njegov je govor potaknuo Heatha da pozove na glasovanje koje je r ezultiralo veli kom ve?inom od 2474 prema 324 u korist ulaska. Rasprava u Donjem domu bila je zakazana za est dana, a kulminirala je glasovanjem 28. listopada. Uvodni govor u ime vlade odr ao je ministar vanjskih poslova Sir A lec Douglas-H ome, koji je zatra io od Donjeg doma da odobri odluku o ulasku 'na os novi dogov ora koji su postignuti pregovorima (iako zastupnicima jo nisu bili dobi li prili ku ispitati uvjete ulaska). Podsjetio je Donji dom kako je dva puta dao upute ko nzervativnoj i laburisti?koj vladi da pregovara o ulasku i napomenuo da ?e, ako sada do?e do promjene mi ljenja, me?unarodna zajednica po?eti nepovjerljivo gled ati na Britaniju.63 Iznose?i strahove od 'federalne Europe', priznao je da 'neki ljudi mo da jo uvijek ele slijediti tu ideju', ali je ustvrdio da 'politi?ka pr omjena' u Zajednici mora bit i jednoglasna i da nema na?ina da se ijednu dr avu 'prisili ili nagovori na uzorak p oliti?kog udru ivanja' koji joj se ne svi?a.64 Nije spominjao ekonomsku i monetarnu un iju niti Luksembur ki sporazum koji je estoricu obvezao na rad na zajedni?koj vanjsko j politici. Umjesto toga, Douglas -Home je ponudio perspektivu da Britanija kad u laskom u ?lanstvo dobije priliku igrati ulogu u oblikovanju nove regionalne politi ke koja bi mogla donijeti obi lne potpore za razvoj siroma nijih dijelova dr ave. Denis Healev predvodio je la buristi?ki napad, ali njegov govor odavao je naivnost koja ?e postati i predobro poznata. Ograni?io je svoje argumente na ?isto ekonomske, u temeljene na tezi d a je zajedni?ko tr i te 'zapravo ekonomska zajednica i ni ta vi e.'65 W ilson se tako?er dosljedno klonio politi?kih u?inaka ulaska. Dr ao se napada na ono to s e smatralo uvjetima koje je dogovorio Heath, najavljuju?i kako ?e laburisti?ka v lada re agirati ako nakon ulaska u ?lanstvo do?e na vlast: 'Ono to bismo trebali napraviti... jest odmah nazna?iti da ne prihva?amo uvjete koje su dogovorili ko nzervativci, posebno neprihvatljiv teret koji proizlazi iz CAP-a , udarce Common wealthu i bilo kakve prijetnje na oj regio62 The Poisoned Chalice, autorov trans

kript. 63 Hansard,listopa.d 1971. 64 Ibid. 188 VELIKA OBMANA nalnoj politici. Ako Zajednica tada odbije pregovarati... ili ako pregovori prop adnu, trebali bismo prijateljski sjesti s njima i raspraviti situ aciju (smijeh). Trebali bismo jasno iznijeti da ?e na e dr anje, poput francusko g nakon 1958., biti ?vr sto usmjereno prema britanskim interesima i da ?e druge odluke i postupci vezani u z Zajednici biti diktirani tom odlu?no ?u, dok ne osi guramo svoje uvjete. Oni to mogu prihvatiti ili mogu odlu?iti da se mi moramo sl o iti s jednim dijelom; to ?e ovisiti o njima. To je na a pozicija.'66 Nakon est dana rasprave Heath je rezimirao stvar 28. listopada. 'Ve?eras', rekao je prepu nom Donjem domu, '...svijet ...gleda Westminster i ?eka da vidi ho?emo li odlu?i ti da zapadna Europa sada krene putem stvarnog jedinstva - ili ?e britanski parl ament, koji sada ima izbor, ne prvi put, ali vjerojatno posljednj i put u mnogo godina koje dolaze, odbiti priliku stvaranja Ujedinjene Europe.'67 Na njihovu ja ku frustraciju, ni jednom od vode?ih laburisti?kih pro-tr i tara predsjedni k pa rlamenta (nakon konzultacija sa strana?kim vodstvima) nije dopustio da sudjelu j e. Kako je kasnije komentirao Roy Jenkins: 'To je trebala biti velika rasprava d esetlje?a (najmanje), a mi smo bili vode osmi ne Donjeg doma... i, budu?i da smo nosili prevagu mogli smo napraviti najve?u razlik u... Ipak, od vi e od stotinu najavljenih govora nije nam dopu teno odr ati nijedan.'6 8 Neposredno prije gla sovanja Heath je mogao najaviti da ga je Dom Lordova podr ao s 451 prema 58 glas ova, dakle s ve?inom od gotovo 400 glasova. Jenkins je predvodio 69 laburisti?ki h zastupnika kroz 'aye' lobi i sa 20 suzdr anih Heath je dobio neo?eki vanu ve?i nu od 112 glasova u Donjem domu. Bez podr ke laburisti?kih pro-tr i tara, ulazak bi bio odbijen sa 36 glasova vi e. Rezultat je do?ekan pandemonijem. Teddy Tavl or pr isje?ao se toga kao jedinog puta kada ?uo da se u Donjem domu otvoreno izg ovaraju pr ostote. Jedan je laburisti?ki zastupnik nazvao Jenkinsa 'fa isti?kim kopiletom', a pri jatelji su mu savjetovali da zbog vlastite sigurnosti to br e ode.69 Te je ve?eri ima o upitno zadovoljstvo ?itati naslovnicu Evening Neivsa: 'Lov na vje tice laburisti?ke izdajnike'. 66 Ibid. 67 Ibid. 68 Jenkins, Roy, op. cit. 69 The Pnimnfd Chalire. nt> rit PRAVA OBMANA EDVVARDA HEATHA: 1970-1975 18 9 Nakon glasovanja, Heath je uputio pozive na kratku privatnu proslavu, gdje je pr imio tople ?estitke svoga prijatelja i mentora Jeana Monneta koji je gledao g lasov anje s javne galerije. Heath se tada vratio u svoj privatni salon na Broju 10, g dje je na svom klavikordu odsvirao Prvi preludij iz Knjige 1 Bachova 'Dob ro ugo?en a klavira. Te je no?i Macmillan predsjedavao paljenju krijesa na dover skim liticam a. Idu?eg jutra, Sun je masnim slovima na naslovnici proglasio: 'UL AZIMO'. Ribarstvo: la u ivo Prije nego je Heath mogao odletjeti u Bruxelles na p otpisivanje Pristupnog spora zuma, trebalo je rije iti pitanje ribarenja. Heath se jo nadao da ?e prihva?anjem kontr ole Zajednice nad ribolovnim vodama izme?u 6 i 12 milja od obale, zadr ati isklju?iva prava u zoni od est milja. Irska je 1 8. lipnja dala na znanje da ne mo e prihvatiti prijedlog Zajednice. Tri dana kas nije slijedili su je Norve ani. Nakon to su odust ali od toliko toga, britanski su pregovara?i strahovali da bi Zajednica dr avama sad a mogla ponuditi ustupke koje je njima bilo prekasno tra iti. Situacija je postala jo napetija kad je Nor ve ka donijela zakon kojim ograni?ava veli?i nu plovila kojima je dopu ten prist up unutar njenih granica od 6 do 12 milja, iskl ju?uju?i time britanske ko?e s j ednog od njihovih najplodnijih ribolovnih terena.70 Is land je jednostrano pro i rio svoje granice na 50 milja, isklju?uju?i britanske brodove iz jo jednog lukra tivnog podru?ja. Po?eo je rasti pritisak na Britaniju da zatra i ust upke sli?ne onima koje su tra ili Norve ani. Ali politi?ka situacija je postajala tako e ks plozivna da je O'Neillov tim odlu?io odbijati daljnje zahtjeve do zavr etka parl am entarne rasprave, strahuju?i da ?e najne-zgodnija pitanja postavljati laburis ti?ki lid eri. Kako je problem ribarenja izbio na vidjelo tek nakon laburisti?ko g zahtjeva z a ?lanstvo 1967., bila je to upravo tema na kojoj su laburisti?ki g lasnogovornici be z ustezanja napadali vladu, jer ih se nije moglo optu iti da time negiraju uvjet e koje su sami bili spremni prihvatiti ?etiri godine ranije. Do nastavka pregovo ra, ti su napadi postali 'toliko jaki, slo eni i sustavni', tvr di O'Neill, daje

on odustao od zapisivanja svakog pojedinog 70 Pitanje koje se neizbje no name?e kad se pogleda unatrag na tu ribolovnu epizodu jest za to se Britanija i drugi aplikanti nisu ujedinili i inzistirali da je pravi lo 'ravnopravnog pristupa' ne prihvatljivo. Iz dokumenata Foreign Officea jasno j e da je to odbijeno, jer su britanske kompanije za ribarenje na otvorenom moru, tada najve?i igra?i u ribars tvu, u 'ravnopravnom pristupu' vidjele priliku za dobiva nje ve?eg pristupa norv e kim vodama. Na kraju, 190 VELIKA OBMANA PRAVA OBMANA EDVVARDA HEATHA: 1970-197 5 191 koraka.71 Ribarstvo je kratko dotaknuto u raspravi, poti?u?i Rippona na ne to?nu tvrdnj u da postoji 'jasno razumijevanje' kako ?e se morati donijeti potpu no nova regulat iva u ribarenju ili ?e Zajednica morati prihvatiti 'status quo'. 72 Zajednica je 9. studenog izi la s jo jednom sitnom promjenom u svom ranijem p rijedl ogu, nude?i ?lanicama 'izuze?e' kojim se prijedlogu dodaje njihova kontro la do granice 12 milja na odre?enim zemljopisnim podru?jima. Ti bi aran mani i d alje bili podlo ni re viziji nakon 10 godina, ali odluka o tome ho?e li se oni n astaviti morala bi biti jednoglasna. Iako ga je O'Neill opisao kao 'u mnogim pog ledima potpuno nezadovol javaju?im', to ?e postati osnova na kojoj ?e se na kraj u posti?i dogovor.73 Norve ani su bili jo nezadovoljni. Na sastanku s Ripponom o dbili su svako rje enje ko je bi bilo samo privremeno, inzistiraju?i da nacional ne granice moraju biti stalne . Nije ih impresionirala njegova primjedba da 'je bolje kru iti oko problema nego i?i ravno u glavu kad se ima posla sa Zajednicom .' O'Neill je Norve ane smatrao 'tvr doglavima.' Njihov stav ?e dovesti njihove odnose sa Zajednicom do kriti?ne to?ke.74 Do sada je Rippon bio pod gotovo nepre kidnom paljbom Donjeg doma, na koju je mog ao odgovoriti samo izbjegavanjem i vi ezna?nim odgovorima. Dok su on i njegovi koleg e poku avali izvu?i daljnje mino rne ustupke od estorice, fokusirani na podru?ja gdje su eljeli zadr ati granicu od 12 milja, Norve ani su ostali nepokolebljivo tvrde?i da mor aju imati stalnu granicu na 12 milja du cijele svoje obale.75 Heatha je sada brinulo da ?e morati napustiti plan ulaska u Zajednicu 1. sije?nja 19 73., ako se pitanje ne rije i. Ministri su 29. studenog trebali sti?i u Bruxelles na kona?ni maratonski sastan ak. Toga je jutra Heath poslao hitnu poruku norve kom prem ijeru Trvgveu Brattel iju. 'Znat ?ete', napisao je, 'da je vrlo va no da ovo pitanje predstavimo na na ?in koji ?e se ?initi zadovoljavaju?im na im ribolovnim interesima.' Ali Heath j e nastavljao tvrdnjom da je sada 'ozbiljno zabrinut' na?inom na koji se pre govo ri odugovla?e. Ako Norve ka zadr i svoje 'kruto' i 'nepomirljivo' dr anje, Zajed nica bi mogla izgubiti strpljenje. Samo zato jer je vjerovao da je 'od najvi e v a nosti' da Norve ka ude u Europsku zajed nicu, pisao je Heath, 'usudio sam se p oslati vam danas 71 O'Neill, op. cit. 72 Hansard, 25. listopada 1971., col. 1243 . 73 O'Neill, op. cit. 74 Op. cit. 75 On rit ovu poruku.' Bila je velika pogre k a, ustvrdio je, postavljati zahtjeve 'o stalnoj naravi' u razgovorima sa Zajedni com, jer to 'dira u na?elo koje EEZ smatra temelj nim'. Kada bi gospodin Bratell i samo mogao prihvatiti vremensko ograni?enje, 'podl o no reviziji', napominjao je Heath, u praksi bi sigurno otkrio da bi EEZ imala ra zumijevanja i 'dala vam klju?ni ustupak koji o?ekujete.' Drugim rije?ima, dokle god je Komisija na papir u dobivala to eli, Heath je bio siguran da bi privatno de facto dopu tala Norve anima stalnost koju su tra ili. Nakon molbe Bratelliju da ka e svojim pr egovara ?ima da popuste, Heath je zavr io prijetnjom 'uz veliko aljenje' da ?e drugi kan didati, ako Norve ka ne popusti, morati u?i bez nje. Kad je poruka primljena u Oslu, njen je sadr aj brzo pu ten da pro-curi76 i vijest o Heathovoj intervencij i ubrzo je stigla u Bruxelles, upravo dok je po?injao presud ni sastanak. Iz nad menog dr anja francuskog ministra vanjskih poslova Mauricea Sch umanna bilo je o?itije nego ikada da je pravi pokreta? 'ravnopravnog pristupa' b ila Francuska. Kako se mo e vidjeti iz arhiva Foreign Officea, svi ostali iz est orice s vaki u svoje vrijeme su privatno nazna?ili nezadovoljstvo bezobzirno ?u kojom se ta po litika forsirala na aplikantima. Ve?er nakon okon?anja briselskih razgovora, njema?ki veleposlanik u Londonu Ripponovom je tajniku Crispinu Ticke llu na privatnoj ve?eri priznao da su Schumannovo pona anje u Bruxellesu i kasni ja francuska taktika blok iranja 'odvratni'. 'Kako se vidi odavde', rekao je, 'Z ajednica se ponijela kako je najgore mogla.'77 Nakon fijaska briselskih razgovor a, idu?i sastanak zakazan je za subotu 11. prosin ca. Do tada je jedina prava br

iga britanske vlade bila da se domogne formule za pokrivanje granice 12 milja ko ja bi joj nekako omogu?ila da obrani tu politiku pre d parlamentom.78 Do nedjelj e ujutro, napisao je O'Neill, 'imali smo gotovo sve to smo eljeli'.79 Norve ani su jo odbijali dogovor. Idu?eg dana, 13. prosinca, Rippon je dao izjavu Donjem d omu o ishodu zavr nog sastan ka. Tvrdio je da su 'izvanredni problemi' s ribaren jem rije eni. Zajednicu su uvje rili u potrebu za tite britanskih vitalnih inter esa, o?uvanja ribljeg fonda i za tite 'pre ivljavanja na ih ribara.' Tada je rek ao: 'jasno je da zadr avamo punu jurisdikcij u nad cjelokupnim na im obalnim vod ama do 12 milja.' 76 Cjeloviti tekst Heathova pisma pojavio se u listu Afienpost en 7. prosinca 1 971. 77 Tickellova bilje ka datirana 2. prosinca 1971. U arhiva ma Foreign Officea, op. cit. 78 Brzojav Douglasa-Homea Soamesu, 6. prosinca, FCO , op. cit. -7O I~>'XT M! I 192 VELIKA OBMANA PRAVA OBMANA EDVVARDA HEATHA: 19701975 193 To nije bila istina. Prvo, britanski su brodovi imali isklju?ivo pravo ribarenja s amo do est milja, a kontrola pristupa izme?u 6 i 12 milja bila bi og rani?ena. Drugo, to je bilo dopu teno samo pod 10-godi njim izuze?em koje istje? e 31. prosinca 1982., nak on ?ega se mo e pro iriti ve? i samo jednoglasnim pris tankom ?lanica. Izuze?e bi tako moglo biti okon?ano jednim jedinim vetom. Tre?e, Britanija je u potpunosti izdala najva nije od svih na?ela: to?nije, ovlastila je Zajednicu da kontrolira njene ribolovne vode do obala. ak i unutar granice od e st milja ribari su morali po tovati pravila Zajedn ice. A kad je uvedena granica od 200 milja, najbogatije ribolovne vode na svijet u morale su biti predane in toto. O?ajni?ki poku avaju?i sakriti koliko se popustilo, Rippon je tada rekao: 'Moram naglasi ti da to nisu samo prelazni sporazumi koji automatski prestaju kr ajem dogovoreno g razdoblja.' Ta je tvrdnja izazvala estoko protivljenje Denisa Healeva i Petera Shorea, koji su obojica sumnjali da Rippon la e. Ono to nijedan jo nije vidio bila j e formulacija u pristupnom sporazumu ?ije ispitivanje zast upnicima nije dopu teno do k nije potpisan mjesec dana kasnije. Tek kad je tekst sporazuma postao dostupan, postalo je jasno da je Rippon bezo?no lagao. Norve a ni su nastavili odbijati zahtjeve estorice i bit ?e im ponu?eni zna?ajni daljnji u stupci prije nego 15. sije?nja 1971. nevoljko pristanu na dogovor. Njihov je minis tar ribarstva u znak prosvjeda dao ostavku i to ?e igrati zna?ajnu ulogu u kasnijem referendumu na kojemu su Norve ani 25. rujna 1972. odbili ulazak sa 52 ,7 prema 47, 3 posto glasova. Parlament predaje svoje ovlasti Laburisti su 20. s ije?nja 1972. posljednji put poku ali sprije?iti Heatha da potpi e spo razum dok se parlamentu ne da prilika da pro?ita cijeli tekst. Heathov je odgovor bio da 'prema ustavu nema kon?anog i autenti?nog teksta Sporazuma dok se on ne potpi e .' Pobijedio je na glasovanju sa 298 prema 277 glasova. Dva dana kasnije, stoji u njegovim memoarima, do?ekale su ga 'velike ovacije' kad je u ao u veliku salu pala?e Egmont u Bruxellesu, na potpisivanje koje su gledali 'mnogi od onih koji su igr ali ulogu u osnivanju i izgradnji Europske zajednice.' uklju?uju?i Monnet a i Spaaka. Idu?i veliki zadatak bilo je osmi ljavanje zakonodavstva potrebnog z adatkom, s 13.000 stranica ve? donesenih smjernica i propisa i nepoznatim brojem koji ?e tek sti?i. Rje enje tog problema povjereno je zamjeniku Heathovog dr avn og odvjetnika Geoffrevu Howeu. Da bi se uveo u posao, prisje?a se, proveo je vik end ponovno ?itaju?i argument e Enocha Powella protiv legitimiteta cijelog pothv ata. 'Jesmo li', pitao se, 'za ista imali ovlasti britanskog naroda da napravimo takvu promjenu. Jesmo li bili dovoljno iskreni o posljedicama?' Na kraju je zak lju?io da je sve u potpunosti obj a njeno u dokumentima, na ?elu s onima koje je 1967. objavila Wilsonova vlada. O?ito i gnoriraju?i ?injenicu da britanskom nar odu na op?ini izborima 1970. nije ponu?en izbor, zaklju?io je da su bira?i u na? elu podr ali ?lanstvo. Tako, vjerovao je, klju?na faza propi no mo e biti povjer ena parlamentu. 'Jer sam suverenitet parlamenta ovla ?uje to tijelo da upravlja ili raspore?uje suvere nitet u ime britanskog naroda, u partnerstvu s drugim nar odima pod uvjetima koje odre?uje sam parlament.'80 Tek se tada Howe izjasnio kak o ?e se to u?initi. Ve? se spekuliralo da bi svaki prijed log zakona mogao dobit i na tisu?e klauzula, za to je vode?i laburisti?ki disident Tony Benn tvrdio da nikada ne?e pro?i parlament na vrijeme za stupanje na snagu pristupno g sporazum a predvi?eno za 1. sije?nja 1973. Uz pomo? svoga vi eg parlamentarnog savjetni k a Johna Fiennesa, Howe je ipak izveo kako je sam to nazvao coup de thedtre: 'Pr

ijedlog Zakona o Europskim zajednicama sa samo 12 klauzula i ?etiri roka, na puk ih 37 stranica. U srcu zakona bio je jedan kratki pasus, odlomak 2, pododlomak 2 . U njemu se kor isti dugogodi nji instrument britanskog zakonodavstva, 'Zakon o ovla ?ivanju' kojim je parlament ministrima delegirao ovlasti da izravno donose zakone, bez njihova za mornog prolaska kroz parlament. Howeovo nadahnu?e bilo j e da tim sredstvom omogu?i s vakom relevantnom ministru da izravno unosi bilo ko ji dio zakonodavstva Zajednic e u britanski zakon. U ?isto ustavnom smislu, to j e predstavljalo daleko najve?i pri jenos ovlasti na izvr nu vlast u povijesti. K ako je predvidio jedan interni dokume nt Foreign Officea o 'suverenitetu', to ?e staviti nevi?enu mo? u ruke neizabranih du no snika u Bruxellesu i Whitehallu p odjednako, i tako im zapravo dati pravo na dono e nje zakona uz puki privid demo kratske odgovornosti. I 194 VELIKA OBMANA Howeov idu?i izazov bio je uvjeriti pa rlament da prihvati ono to je uvelike bila nj egova vlastita otpisna karta. Glav ni Heathov ?ovjek u parlamentu Francis Pym znao je da bi i samo jedan amandman m ogao poni titi cijeli pristupni sporazum i tako ug roziti ulazak. Osim toga, Hea thova je vlada do tada postala vrlo nepopularna. In flacija je ubrzano rasla. Sh rvana nemirima u industriji, Britanija je bila u kri zi zbog trajka rudara koji ?e proslaviti Arthura Scargilla. Mo? sindikata postala je jedna od najvidljiviji h pojava u ivotu nacije. 'Ulozi', rekao je Pym, 'ne mogu bi ti vi i.'81 Rasprava u drugom ?itanju trajala je ?etiri dana, od 16. do 19. velja?e. Wilson je opt u io Howea za nametanje tu?eg zakonskog sustava 'doslovno jednim potezom'. Sa svo jim razumijevanjem ustavnih posljedica kojemu nije bilo premca, Enoch Powell je dod ao i pomnu analizu o tome kako ?e Donji dom izgubiti svoju nadmo?.82 Heath j e znao da ?e glasovanje biti te ko, jer je Laburisti?ka stranka slu beno odlu?il a p rotiviti se prijedlogu zakona, a nije se mogao osloniti na svoje zastupnike. Ipa k, suo?ena s mogu?im padom svoje vlade, ve?ina je konzervativnih 'anti-tr i tara stisnula zube i pro la 'aye' hodnikom. Unato? tome, 15 torijevaca glasalo je s oporbom. Heath je ipak dobio svoje glasove, ali uz tana nu ve?inu od 309 pr ema 301 glasu. Odlu?ila s u ?etiri laburisti?ka zastupnika i pet liberala koji s u glasovali za vladu. Najte i je pak dio tek dolazio kad se Donji dom bacio na f azu odbora i raspravljanje o ama ndmanima koji su potencijalno uklju?ivali ?ak 9 2 podjele. Ponovno je poraz samo jedn oga mogao poni titi sporazum. Pri?a o tome kako je vlada pro la kroz cijelu stvar ne?e se pojaviti sljede?ih 20 godina , k ad ?e nekoliko zastupnika koji su sudjelovali u tome sudjelovati u BBC-jevu dok umentarcu. Oni su ispri?ali sve o nevi?enoj tajnoj suradnji izme?u konzervativni h parl amentarnih voda i laburisti?kih 'pro-tr i tara koji su se dogovorili da ? e, kad bude nu no , nalaziti neizbje ne obveze negdje drugdje kako se ne bi mora li pojaviti u podije ljenim hodnicima. Prema rije?ima Shirley Williams: '...ljudi su nestajali. Odlaz ili su u kino, jednostavno se ne bi pojavili i tako dalje... Bilo je dosta pre u tnog shva?anja da je bilo amandmana zbog kojih je ljudi ma jednostavno bilo bolj e da se nadu... znate, na govoru na sastanku u Little Ai nsboroughu ili ne to sl i?no kako ne bi bili tamo.'83 81 Doslovni citat: transkript The Poisoned Chalice , op. cit., 82 Hansard, 17. velja?e, cols. 272-273. PRAVA OBMANA EDVVARDA HEATHA : 1970-1975 195 U srcu zavjere, prema knjizi The Poisoned Chalice, bila je crven a knjiga koju je dr ao laburisti?ki parlamentarni voda John Roper, 'posve?eni eu ropejac.'84 On je jam?io da ?e biti dovoljno nenazo?nih laburista da vlada dobij e svako glasovanje. Ali da b i se sprije?ilo da namje tanje glasova bude primije ?eno, to bi osramotilo Laburisti?ku st ranku, zapisnik o glasovanju vodio se u R operovoj crvenoj knjizi tako da je moga o varirati podatke o nenazo?nosti. Franc is Pym se prisje?a, izgledaju?i kao da mu je n eugodno: 'to je bio tajni dogovor . Svi su znali to se doga?a. Kako se to doga?a, nitk o nije zaista znao. I to mi se ?inilo vrlo zadovoljavaju?im.'85 Nakon 39 dana rasprave, Prijedlog zakona pr o ao je 13. srpnja u tre?em ?itanju, s ve?ino m od 17 glasova. Velikoj Britaniji oslobo?en je put da se pridru i EEZ. Za Howea i H eatha to je bila pobjeda. Eno ch Powell je o?ajavao. 'Mislim da ljudi nisu razumjel i', rekao je. Tony Benn je bio izravniji. 'Ovo je dr avni udar', izjavio je, 'poli ti?ke klase koja nije v jerovala u narodni suverenitet.'86 84 Heath, op. cit. 85 Ibid. * * * Britanija o staje unutra: 1973-1975 'Mislite li da bi Velika Britanija trebala ostati u Euro

pskoj zajednici (zajedni?k om tr i tu)?' Referendumsko pitanje postavljeno Brita ncima 5. lipnja 1975. 'Rezultat je zaklju?no pokazao da Britanci... sr?ano podup iru odluku da se pristupi Zajednici koju je britanska vlada pod mojim predsjedav anjem donijela 1971.' Edward Heath, The Course ofMy Lifel 'Godine 1975. sam kao konzervativni kandidat vodio kampanju za "da" na referendu mu koji nas je odr ao u EZ. Gledano unatrag, vi e je nego jasno kako sam vodio kampa nju na pretposta vci koja je bila dovoljno la na da bih, da je ta tema bila na javn oj ponudi kao obveznica, bio suo?en s kaznenim progonom prema odredbama Zakona o t vrtkama i da bih izgubio.' Tom Benvon, pismo The Timesu 29. svibnja 2003. Da bi proslavio 'ulazak Ujedinjenog Kraljevstva u Europsku zajednicu' 1. sije?nja 1973., biv eg predsjednika Vije?a za umjetnost, odvjetnika Lorda Goodmana njegov je prijatelj gospodin Heath pozvao da organizira seriju nacionalnih priredbi pod na slovom 'F anfare za Europu'. Na gala ve?eri u Kraljevskoj operi u Covent Gardenu, u spje n i bankari po?a ?eni su opernim hitovima i nasmijavani do suza dosjetkama o stran ci ma koje su ?itali glumci, dok je Beethovenova 'Oda radosti' posebnim aran man om pret vorena u pseudo-jazz komad Michaela Tippeta. U BRITANIJA OSTAJE UNUTRA: 1973-1975 197 zatamnjenoj prostoriji Victoria i Albert muzej izlo io je ukusno o svijetljen izbor umjetnina iz svake ?lanice, poput para puha?kih instrumenata iz bron?anog doba prona?en ih u Danskoj. Katedrala u Yorku priredila je koncert sa stava Great Universal Sto res Footwear. U Umjetni?koj galeriji Whitechapel posta vljena je izlo ba ambala e za sl atki e. U izlo benim salonima trgovina ku?anski m aparatima irom zemlje organizirane su demonstracije kontinentalne kuhinje.2 Za mnoge je ipak prvo iskustvo 'pripadnosti' zajedni?kom tr i tu bio dolazak PDV-a , vj erojatno najbirokratskijeg poreznog sustava ikad izmi ljenog. U EEZ je uved en 1967 . i njegova je prednost za dr avu bila to to su prvi put milijuni poslov nih ljudi m orali postupati kao nepla?eni poreznici, napla?uju?i klijentima 10 posto na cije nu svi h proizvoda i usluga, oduzimaju?i sav PDV koji su dobavlja?ima platili na proizvode pod 'nultom stopom' ili izuze?em te alju?i razliku vladi. Odraz novog sustava vlasti bio je da su Britanci po?eli ivjeti lo ije, a to je bila t ek na java onoga to je dolazilo. 'Privremena europska vlada' Anglocentri?ne pri?e o 'e uropskom projektu' obi?no jezde od potpisivanja britanskog pr istupnog sporazuma 1972. ravno prema poku aju nove laburisti?ke Wilsonove vlade da 1 974. ponovno pregovara o britanskim uvjetima ulaska, to je dovelo do referenduma 1975. Izme?u tih doga?aja, pak, postojala su dva niza situacija od kojih je svaki im ao dubo ki i dugoro?ni zna?aj za budu?nost europskog integriranja. Prvi razvoj doga?aja po?eo je s pari kim summitom 18. listopada 1972., dan nakon to je Heathov Zakon o europskim zajednicama dobio odobrenje Kraljevske ku?e. Ideja za ta j summit bi lo je proslavljanje 'pro irenja' ' estorice' na 'Devetoricu' koje je pokr enuo M onnet. Pompidou se bojao da bi to mogla biti tek vje ba iz odnosa s javno ?u, al i ga je Heath uvjeravao da ?e taj sastanak na vrhu biti ozbiljna prilika za don o enj e pravih odluka: 'na primjer, da bi moglo biti zna?ajnog napretka prema ek onomskoj i monetarnoj uniji.'3 Heath je imao i drugi cilj. Na umu su mu bile dvi je stvari. Prva je bila neravno te a prora?una Zajednice u korist poljoprivrede. Druga je bio pad britanskih tradici onalnih te kih industrija poput brodogradnj e. Njema?ka i druge dr ave iskoristile su s voju Marshallovu pomo? na2 The Daily Telegraph, 20. sije?nja 1973, 'Kulturni cirkus Lorda Goodmana'. 198 VELIKA OBMA NA kon rata da se moderniziraju i opreme, to je bio jedan od razloga za to su im ekono mije sada tako o?ito prednja?ile pred britanskom. Odgovor na oba problema , mislio je Heath, mogao bi biti da Zajednica stvori propisnu 'regionalnu politi ku' kojom b i Britanija mogla dobiti potpore ravne onima koje su druge dr ave, p oput Francuske , dobivale za poljoprivredu. Heath je u svojim memoarima zapisao: 'Ured Kabineta potro io je mnogo vremena na razvijanje europske politike koja b i p omogla na oj prora?unskoj neravnote i, jer je Britanija tro ila vi e nego ij edna ?lanica, d finiraju?i razlike izme?u na eg problema pada industrije i visok e nezaposlenosti, i pr oblema s kojima su se suo?avale druge dr ave. Preuzimaju? i vodstvo u razvoju regionaln e politike Zajednice, mogli smo tako?er pokazati n a u otvorenu namjeru da odigramo p unu ulogu u izgradnji i ja?anju pro irene Zaj ednice.'4 Kad je Heath primio Pompidouov nacrt deklaracije za summit, odgovorio

da se 'odu vijek divio lucidnosti i jasno?i francuske literature.' Slo io se s k ancelarom Willy jem Brandtom da Njema?ka i Velika Britanija 'udovolje Pompidouov oj elji za nagla avan jem napretka prema monetarnoj integraciji, ako Francuzi pr ihvate na u elju da se da prioritet regionalnim i socijalnim problemima.'5 Heath se 18. listopada sastao s Pompidouom prije summita kako bi zatra io njegovu pod r ku za 'fond za regionalni r azvoj': 'Saslu ao je to sam imao re?i i onda primi jetio da to nije cilj koji bi elio prihvatit i, jer Francuskoj ne treba pomo?. " tovi e", dodao je, "poslali ste mi kartu koja poka zuje gdje bi novac trebao i? i. Odmah sam usmjerio pogled na svoju zemlju i pogleda o svoj dom, Auvergne, sam o da bih shvatio da ne bih dobio ni peni ni franak. Tak o da u tome nema ni?ega za nas.'"6 Heath je u svojoj odlu?nosti obe?ao tek da ?e Pompidouu poslati 'novi memorandum o tom pitanju... zajedno s novom, dora?enom kartom' koju ?e, bio je siguran, njegov franc uski kolega smatrati prihvatljivijom. U otvorenom govoru n a summitu Heath je pozvao na 'jasan vremenski plan o ekonoms koj i monetarnoj un iji.' Tako?er se nadao obvezivanju Zajednice na regionalnu poli tiku i 'zajedni? ku vanjsku politiku'.7 4 Ibid. 5 Heath, op. cit. 6 Op. cit.. BRITANIJA OSTAJE UN UTRA: 1973-1975 199 Glavni ishod summita bila je potvrda namjera efova vlada da 'do kraja desetlje?a pr omijene odnose u Europskoj uniji.'8 Slo ili su se da 'Europski parlament izabran i zravnim glasovanjem mora biti povezan s razvojem europske gra?evine.'9 Tako?e r su se slo ili da se osnuje Fond za regionalni razvoj kojega ?e financirati Zaj ednica uz p odr ku Europske investicijske banke (EIB). Heath je prihva?anje svoj e ideje o Fondu za regionalni razvoj smatrao 'golemim pre govara?kim uspjehom.'1 0 Ali do njegova slu benog odobrenja u prosincu 1974. fondovi su dobivali samo 4 ,8 posto prora?una Zajednice, u usporedbi s CAP-om koji je dobiv ao 90 posto. Od te relativno male sume Britanija je primala samo 28 posto, dok j e Italiji odre ?eno 40 posto. Toliko o Heathovu 'uspjehu'. Sastankom na vrhu je bio nezadovolja n jo netko - Monnet. Smatrao je da je summitu nedostajalo fokusiranosti i, jo va nije, mehanizama da bi se njegove odluke dalje provodile. Jako je alio to nije uspostavljeno 'vrhovno tijelo koje bi Europu vodil o kroz te ku tranziciju od na cionalnog prema kolektivnom suverenitetu.'11 Tako je do kraja kolovoza 1973. osm islio jo jedan od svojih slavnih planova, nacrt strukt ure 'privremene europske vlade'. Da bi provodilo pari ki program, njegovo je tijel o trebalo napraviti pl an za 'Europsku uniju' koja bi uklju?ivala 'europsku vladu' i izabranu Europsku skup tinu. Ta 'privremena vlada' redovno bi se sastajala, a su dionici sastanaka bi svoje odluke dr ali u i 12 tajnosti Monnet je do ao u Englesku kako bi 18. r ujna 1973. s Heathom u Chequersu razgovara o o svom prijedlogu, rekav i mu kako 'moramo javnom mnijenju dati osje?aj da se odlu?u je o europskim pitanjima: dana s ljudi imaju dojam da se o njima samo raspravlja. '13 Heath se spremno slo io, ali je zadr ao rezerve o objavljivanju prijedloga. 'Jed nostavno, u?inimo to', r ekao je Monnetu.14 Brinuo ga je i izraz 'privremena vlada. 'To bi me moglo doves ti u pote ko?e', rekao je. Kad je Monnet oti ao Pompidouu i Brandtu, oni su bili jednako odu evljeni. Nijedan n ije dijelio Heathovu rezerviranost prema nazivu 8 Ibid. 9 Komisija Europskih zajednica (1975), Eighth General Report ofthe Activ ities ofthe Com-munity, 1974 (Luksemburg). 10 Op. cit. 11 Monnet, op. cit. 12 Op . cit. 13 Ibid. 200 VELIKA OBMANA BRITANIJA OSTAJE UNUTRA: 1973-1975 201 'privre mena vlada, a Pompidou se posebno zagrijao za ime 'Europska unija. Jednog od nje govih slu benika ?uli su kako jednog Pompidouovog confidanta pita to zapravo z n a?i taj izraz. Odgovor je bio 'ni ta... ali u tome i jest njegova ljepota.'15 Po mpidou je krajem rujna spomenuo Monnetov prijedlog na tiskovnoj konferenciji. He ath je preuzeo tafetu na konferenciji Konzervativne stranke 13. listopada. 'Vje rujem', rekao je, '...da neki od mojih kolega efova vlada ve? osje?aju potrebu d a se redovno sastajemo bez velikih delegacija kako bismo zajedni?ki vodili Zajed nicu putovima koje smo ve? trasirali. Volio bih vidjeti efove vlada ?lanica Zaje dnice kako se okupljaju, mo da d va puta godi nje, kako sam rekao, sami i bez ve likih delegacija, u nazo?nosti predsj ednika Komisije kako je bio slu?aj na ovom sum-mitu... na cilj sastajanja bilo bi o dre?ivanje op?eg smjera europske polit ike.'16 Heath nije spomenuo da govori o takozvanoj 'privremenoj vladi' i nije ni ta rekao o namjeri da ona vodi Europu kroz 'tranziciju od nacionalnog prema kol

ektivnom s uverenitetu.' Dva tjedna kasnije, 31. listopada, Pompiodu je svome ka binetu rekao da su redovn i sastanci efova dr ava potrebni 'u cilju usporedbe i uskla?ivanja njihovih stavova u okviru politi?ke suradnje.' elio je da se prvi s astanak odr i prije kraja 1973.17 Mo nnet je sada bio uvjeren da je, unato? zbrc i u koju je svijet naglo gurnut Yom Kip urskim ratom na Bliskom istoku, njegov p lan na dobrom putu. Onda je, kako se pri sje?a 'kad je sve izgledalo dobro, sve bilo gurnuto u nered.'18 Uo?i rata cijena naf te se u?etverostru?ila prijete?i kaosom u zapadnim ekonomijama. Vlade Devetorice po uril e su sklopiti pojedina?ne sporazume s naftnim eicima. Heath je kasnije napisao da j e u tom trenutku Zajednica 'izgubila iz vida filozofiju Jeana Monne ta: da Zajedn ica postoji kako bi tra ila zajedni?ka rje enja za zajedni?ke prob leme.' 'Svaka ?lanica povukla se tra e?i vlastita, jednostrana rje enja. Tako sm o svi morali po novno bolno u?iti da nema rje enja ako postupamo na svoju ruku.' 19 Unato? tome, Monettov je plan nastavio napredovati. Do o ujka 1974. poslao je u optj ecaj jo jedan dokument, progla avaju?i: 15 Citirano kod Morvacsik, op. c it. 16 Citirano kod Monnet, op. cit. 17 Monnet, op. cit. 18 Op. cit. 'Postoje?e europske prakse pokazale su se neprikladnima kao na?ini koji bi na im zemlj ama omogu?ili organiziranje za kolektivnu akciju... Moramo razbiti taj za?arani krug , u kojemu se zajedni?kim interesima dr ava Zajednice ne slu i na pravi na?in. Postoje?e e uropske institucije danas nisu dovoljno jake da bi radile samostalno .'20 Onda je u tri vode?e dr ave Zajednice do lo do promjene na vrhu. Nakon brit anskih op?ih izbora u velja?i 1974. Heatha je zamijenio Wilson. U Njema?koj se B randt povukao u m irovinu da bi ga u svibnju zamijenio Helmut Schmidt. Istog mje seca u Francuskoj je Pompidoua nakon njegove smrti zamijenio Valerv Giscard d'Es taing.21 Ali staro savezni tvo Pompidoua i Brandta ubrzo je zamijenilo sli?no pr ijateljstvo Giscarda i Schmidta. Dva nova francusko-njema?ka lidera uskoro su se slo ila da 'vi e ne bi treb alo biti odvojenih nacionalnih akcija ve? samo euro pske akcije.' Prihvatili su Mon netovu 'privremenu vladu' daju?i joj naziv 'Euro psko vije?e.'22 Novo tijelo odobreno je na neformalnom sastanku efova vlada u El izeju 14. rujna 1974. Novo Europsko vije?e prvi se put sastalo u Parizu 9. i 10. rujna 1974. U Britansko ime, Wilson se s kolegama slo io da: 'Sefovi vlada, pri mje?uju?i da su me?unarodni problemi 1973. i 1974. sprije?ili postizan je o?ekiv anog napretka na putu prema EMU, potvr?uju... da njihova volja nije oslabil a i da se njihov cilj nije promijenio...'23 Vije?e je potvrdilo i svoju odlu?nost da radi na zajedni?koj vanjskoj politici i dogov orilo je 'odricanje' od prakse te meljene na Luksembur kom kompromisu da se dogovor i uvjetuju jednoglasno ?u. Tre bala se osnovati radna skupina za prou?avanje mogu?nosti u vo?enja jedinstvene p utovnice za gra?ane Zajednice. 20 Monnet, op. cit. 21 Giscard je ro?en 1926. u n jema?kom Koblenzu jer je njegov otac bio financijski direktor civilne uprave koj u je Francuska imala u okupiranoj Rajnskoj oblasti. O biteljsko prezime je bilo Giscard, a 'd'Estaing' je posu?eno od jednog francuskog admirala iz 18. stolje?a i slu beno dodano 1922. kako bi sugeriralo aristokratsko po rijeklo. {The Daily Telegraph, 19. svibnja 2003., The Times 20. svibnja 2003). 22 To se ne smije po mije ati s Vije?em ministara koje je jedna od sredi njih kompone nti strukture E EZ od 1958. (kao i Zajednice za ugljen i ?elik prije toga). Institu cionaliziraj u?i ranije summite', Europsko vije?e je bilo sasvim novi koncept koji ?e i grati sve dominantniju ulogu u pitanjima Zajednice. 23 Europski parlament (1982), Zak lju?ak: Sastanak efova vlada Zajednice, Pariz, 9 -10. Prosinca 1974. Reproducira no u Selection ofTexts Concerning InstitutionalMa tters ofthe Com202 VELIKA OBMA NA Glavni posao ipak je bio napraviti od Vije?a stalnu instituciju. Gis-card je istak nuo da su u posljednjih pet godina odr ana samo tri 'sum-mita' efova vlada . Oni bi trebali biti 'organiziraniji' i redoviti, kao to je predlo io Monnet.24 U zaklju?cima se nije pojavilo ni ta o Vije?u koje bi trebalo postati 'privreme na vlada', ali jed an od njegovih prvih poteza bio je zahtjev belgijskom premije ru Leu Tindemansu d a sastavi nacrt izvje taja o tome kako se dalje mo e provodi ti ujedinjenje. Giscard je okon?ao proceduru rije?ima: 'Summit je mrtav. ivjelo Europsko vije?e.'25 Unato? prekretnici u razvoju kasnije 'europske gra?evine', n ovinari i ostali nastavi t ?e sastanke Vije?a zvati 'summitima'. ak i danas samo m alobrojni shva?aju zna?aj onoga o se dogodilo. Sam Monnet, me?utim, nema nikakvi

h sumnji: '.. .europske institucije bile su zadu ene za goleme sektore aktivnost i nad kojima su imale dio suvereniteta koji im je bio delegiran. Ali da bi radile u?inkovito, vlade su morale imati istu europsku volju i biti pripravne djelovati zajedno ka o kolektivna vlast, kako bi prenijele dodatni suverenitet potreban da bi se post i gla prava Europska unija. Stvaranje Europskog vije?a osiguralo je na?ine da se posti gne ta klju?na odluka. Najve?i korak bio je napravljen.'26 Bio je to, zap ravo, posljednji Monnetov veliki coup. Povukav i se radi pisanja mem oara, pozva n je natrag na javnu pozornicu jo samo jednom, kad mu je u travnju 197 6. rezolu cijom Europskog vije?a u Luksemburgu dodijeljena titula 'po?asnog gra?anina E ur ope.' 'Prevara s 'ponovnim pregovorima' Britanska je politika do tada pro la kro z nered. U zimu 1973. i 1974. britanska je slabe?a ekonomija potonula u vrtlog i ndustrijskih nemira i drugog rudarskog trajka , to je dovelo do velike nesta ice struje i 'trodnevnog tjedna. Rastu?i tro kovi pla?a i u?etverostru?enje cijena nafte dovelo je do galopiraju?e inflacije. Heath je raspisao izbore za 28. velja ?e pod sloganom 'Tko vlada Britanijom?' ( to, naravno, nije zna?ilo 'West-minste r ili Bruxelles' ve? on ili sindikati). Iako su i Heath i Wilson bili nepopularn i, laburisti su pretekli konzervativce sa 301 prema 297 zastupni?kih ma ndata. W ilson se vratio na vlast. 'Trgovac' Heath je oti ao i vi e se nikad nije vra tio na sredi nju pozornicu kao nacionalni voda. 24 Wilson, Harold (1979), Final Ter m - the Labour Government 1974-1976. 25 Monnet, op. cit. BRITANIJA OSTAJE UNUTRA : 1973-1975 203 Kad je Wilson u ao u Dovvning Street u drugom premijerskom manda tu, sa sobom je do nio prtljagu agresivnog laburisti?kog manifesta koji je obe?a o 'temeljito ponovno pr egovaranje' o britanskim uvjetima ulaska: 'Heathova vlad a je napravila duboku politi?ku pogre ku kad je prihvatila uvjete ulas ka na zaj edni?ko tr i te i uvela nas unutra bez pristanka britanskog naroda. To je don ij elo nametanje poreza na hranu povrh rastu?ih cijena u svijetu, name?e nove teret e na oj platnoj bilanci i drakonsko rezanje ovlasti britanskom parlamentu u rje avanju pitanja koja utje?u na vitalne britanske interese. Zato ?e laburisti?ka v lada tra iti t emeljito ponovno pregovaranje o uvjetima ulaska.'27 Wilson to nij e obe?ao ni iz kakvog uvjerenja. Brinule su ga podjele oko zajedni?kog tr i ta u njegovoj stranci, ?ak i dovo?enje u pitanje njegova vodstva. Zbog toga i zbog j a?anja protivljenja tr i tu na lijevom krilu stranke, elio je osigurati njegovu podr ku. Kako ?e kasnije objasniti tada nji Wilsonov politi?ki savjetnik Bernard Donoughue, nj egov prijedlog 'ponovnog pregovaranja bila je varka kojom je htio potisnuti unut arnje podjele u stranci. Sada kad su laburisti ponovno bili na v lasti, morao je ispuniti obe?anje.28 Makijavelisti?kom vje tinom, za glavnog pre govara?a je odabrao svoga novog ministra va njskih poslova Callaghana. Budu?i da su ga u Zajednici smatrali mlakim i atlantist om, Callaghan mu je bio vode?i po tencijalni izaziva? za vode?e mjesto. Njegovo izravno uklju?ivanje u pregovore o te alo bi mu kori tenje pitanja zajedni?kog tr i ta kao oru ja p iv svoga vode. Jasno, u Bruxellesu se ve? znalo da 'takozvani ponovni pregovori' nisu Callaghan ov ideal zadovoljstva. Njegovo iskustvo u pregovorima s Europom kao ministra fin an cija nije ga impresioniralo. Giscarda d'Estainga je smatrao uvredljivo arogan tni m. Kada je BBC-jev politi?ki urednik John Cole rekao da bi europska politika mogla biti zabavna, Callaghan je odgovorio: 'Sto? Natezanje s Francuzima? Franc uzi su u asni.'29 Prema Coleu, 'Sje?ao se svojih iskustava na OECD-u i drugim sk upovima. Znao je da to zvu?i lo e, al i se bojao da bi Francuzi mogli okovati Br itance na zajedni?kom 27 Citirano kod Denman, op. cit. 28 Donoughue, Bernard (19 93), 'Harold Wilson i ponovno pregovaranje o uvjetima ?lanstva u EEZ, 1974-1975: svjedo?enje.', From Reconstruciton to Integmtion: Britai n in Europe since 1945 . A, It ^*m*J Tn A/f* _ P /,V,V / Mm 204 VELIKA OBMANA tr i tu. Nije u ivao u vr emenu provedenom u kuloarima dok su mu francuski politi?ari i d iplomati puhali dim cigareta u lice. Onda, ba kad pomislite da ste se na stanci z a ru?ak dogovorili oko ne?ega, vratite se na sastanak i otkrijete da su Francu zi pro mijenili mi ljenje i da ?e se unato? potihom gun?anju Nijemaca, Talijana i Nizozemaca, n a kraju svi svrstati uz Francuze.'30 Prema uputama kabineta da o stavi dojam kako kre?e tvrdo, Callag-han je nakon dolas ka na Vije?e ministara 1

. travnja 1974. htio pro?itati agresivni pasus iz laburisti?ko g izbornog manife sta. Njegovi su ga ?inovnici odvratili od toga - moglo bi biti ne politi?no - pa je tekst samo unesen u zapisnik. On je ipak objavio da britanska vl ada zadr av a pravo predlaganja promjena u sporazumima kao klju?ni uvjet za nastavak britans kog ?lanstva te da zadr ava pravo povla?enja ako se ne dogovore zadovoljavaju?i u vjeti.31 Do po?etka pravih pregovora 4. lipnja, Giscard je preuzeo francusko p redsjedni tvo. Brandta je zamijenio Schmidt s Hansom Dietri-chom Genscherom kao ministrom vanjs kih poslova. Nijemci su simpatizirali britanski stav i podr aval i reformu CAP-a. T o je promijenilo raspolo enje pa je i Callaghan ubla io ton. Stavio je ?etiri pitanja na stol: britanski doprinos prora?unu, pristup proizvod ima Commonwe-altha, reformu CAP-a i pravo ?lanica da daju dr avnu pomo? industri ji i regijama bez uplitanja Zajed nice. Na pitanju Commonvvealtha je postignut o dre?eni napredak zahvaljuju?i ministrici za prekomorski razvoj Judith Hart. Iako se protivila britanskom ?lanstvu, ona je dogo vorila budu?u Konvenciju iz Lomea koju je 28. velja?e 1975. EEZ potpisala sa 46 afri?k ih, karipskih i paci-fi?ki h (ACP) zemalja u razvoju. To je zamijenilo ranije Spora zume iz Yaoundea, prema kojima je lavovski dio prekomorske pomo?i EEZ pripao frank ofonskoj Africi. Na pitanjima reforme CAP-a i dr avne pomo?i, Britanija o?ekivano nije nigdje stigla . N ajte e pitanje, me?utim, bio je doprinos prora?unu. Ministarstvo financija p rocjenjiva lo je da ?e, ako se ni ta ne promijeni, britanski udio do 1979. naras ti na 21 posto prora?una prema 14 posto udjela u BDP-u Zajednice.32 Profesor Ste phen George, vode?i zagovornik kole 'Britanije kao te kog partnera, zapisao je d a je Komisija odbila p odr ati te kalkulacije i razmotriti bilo kakvu procjenu b udu?eg doprinosa. Francuska je odbila priznati poreze i carine kao nacionalne 30 Ibid. 31 Denman, op. cit. BRITANIJA OSTAJE UNUTRA: 1973-1975 205 doprinose, na osnovi tvrdnje da je EEZ carinska unija. Sve takve carine moraju s e smatrati 'v lastitim prihodima Zajednice (?ak i kada bi britanski potro a?i pla?ali vi e kro z ve?e cijene uvozne robe). S time su odbili razmotriti i bilo kakvo pitanje o p ovratu novca.33 Komisija je ipak predlo ila jednu vrstu povrata, ali je prijedlo g bio tako slo en da nije bio prihvatljiv ni Francuskoj ni Britaniji. Dok su pre govori stagnirali, Laburisti?ka je stranka odr ala svoju godi nju konferenci ju, odgo?enu zbog drugih op?ih izbora te godine, na kojima se Wilson vratio na vlas t s 319 zastupni?kih mjesta prema 277 koliko su osvojili Heathovi konzervativci. An ti-tr i tari su tijesno izglasali rezoluciju koja postavlja osam uvjeta za n astavak britanskog ?lanstva, uklju?uju?i 'pravo britanskog parlamenta da odbije bilo kakav pro pis, smjernicu ili nalog Europske ekonomske zajednice nakon to se donesu ili bilo kada nakon toga.'34 Idu?eg dana, me?utim, njema?ki kancelar Hel mut Schmidt o?arao je de legate pozivom na socijalisti?ku solidarnost, pozivaju? i ih da ne napu taju Zajednicu. Schmidt je tada s Wilsonom proveo vikend u Chequ ersu gdje je iznjedren dogovor. Wil-son ?e pristati da Britanija ostane u Zajedn ici, a Schmidt ?e osigurati dovoljn o ustupaka Britaniji na predstoje?em pari ko m Europskom vije?u kako bi se potkrijepila tvrdnja da su ponovni pregovori uspje li.35 Wilson je u Parizu 9. i 10. prosinca imao druge ideje. To je bila njegova prilik a da poka e svojoj javnosti kako pazi na njene interese. Prije nego je na pustio Lo ndon, dao je jake izjave o tome kako ne?e 'prihva?ati besmislice od dr ugih ?lanica o d vije vitalne teme koje se jo trebaju dogovoriti.'36 Ali kad se rasprava okrenula prora?unu, Giscard nije htio popustiti ni pedlja. Wilson 'koji je ve? bio vrlo o tar p rema svojim protivnicima za stolom, rekao je da nema sm isla nastavljati.' Kasnij e na ve?eri 'D'Estaing se smek ao', zahvaljuju?i Schmi dtovu posredovanju u kojem je ka ncelar odr ao obe?anje iz Chequersa i uvjerio k olege ministre da ispitaju formulu za 'korektivni mehanizam' u prora?unu EEZ koju su predlo ili britanski dr avni slu benici. 37 Nakon jo tri mjeseca pregovora koje je Callaghan opisao 'nategnute', Wilson je na idu?e Vije?e u Dublinu 10. i 11. o ujka 1975. oti ao uvjeren da mu je na vidiku dogovor koji mo e prodati kod ku?e. Prvoga dana sati i sati su potr o eni na raspravu o 'slo eno m i nerazumljivom njema?33 Op. cit. 34 Citirano kod Butler i Kitzinger, op. cit.: Izvje taj sa 73. Godi nje konferenci je Laburisti ?ke stranke, 1974. 35 Temeljeno na intervjuu sa Schmidtom, The Poisoned Chalice. 36 George, op. cit. 206 VELIKA OBMANA kom prijedlogu primjene prora?unskih kore

ktivnih mehanizama',38 a drugi dan je usl ijedila podjednako tajnovita rasprava o slo enoj formuli za uvozne kvote za novoze landski maslac i sir.39 Belgijski p remijer alio se da su efovi vlada svedeni na ra zinu revizora u lancu supermarke ta.40 Ipak se ?inilo da je postignut sporazum, to j e Wilsonu bilo dovoljno da p rema planu objavi da su pregovori uspjeli. Nakon dug e rasprave sa svojim kabine tom 17. i 18. o ujka, rekao je svojim ministrima da su pregovara?ki ciljevi 'uve like postignuti', da se Zajednica defacto i de jure promi jenila te da se promij enio i stav prema Commonwealthu. Com-monwealth ' eli da osta nemo unutra'.41 Kab inet je sa esnaest prema sedam glasova glasao za ostanak u ?lans tvu. Tako je 18 . o ujka Wilson najavio Donjem domu da ?e njegova vlada predlo iti bira?i ma da na prvom britanskom referendumu glasaju za nastavak ?lanstva pod novim uvjet ima . Svatko tko je znao koliko se malo zapravo postiglo, slo io bi se s Heathovom p resudom da su ponovni pregovori 'bili prevara'.42 Svi dokazu ukazuju, me?utim, d a je britanska javnost bila dovoljno impresionirana da bi se postigao odlu?uju?i preo kret mi ljenja kojemu se nadao Wilson. Narod mora odlu?iti Odr avanje refe renduma o britanskom ?lanstvu u zajedni?kom tr i tu prvi je 1970. spomenuo Tony Benn. Ali u to je vrijeme Wilson glatko odbijao takvu mogu?nost. U BBC-jevu E le ction Forumu 27. svibnja 1970., na pitanje ho?e li se ikada predomisliti odgovor io je: 'Odgovor na to je "Ne". Dao sam svoj odgovor mnogo puta i ne?u ga promij eniti samo zato to su rezultati anketa bolji ili lo iji.'43 38 Op. at. 39 Butler , David i Kitzinger, Uwe (1976), The 1975 Referendum. 40 Ibid. 41 Benn, Tony (19 95), The Benn Diaries. 42 Heath, op. ci,. Me?u onima koji su bili blizu pregovor ima i koji su ih kasnij e tako?er opisali kao 'prevaru' bio je i Sir Michael Ale xander (u ono vrijeme pomo?n ik Callaghanova privatnog tajnika, kasnije veleposl anik u NATO-u). Intervju snim ljen za Britanski diplomatski program usmene povij esti, Centar Churchillovih arh iva, Cambridge. Najo?itija rupa u pitanjima predl o enima za ponovno pregovaranje nal azi se u ribarskoj politici. Sir Oliver Wrig ht, u to vrijeme zamjenik podtajnika za europska pitanja u Foreign Officeu (kasn ije veleposlanik u Washingtonu) ka e d a je to bilo zato to bi bilo nemogu?e isp oslovati dovoljno promjena u Zajedni?koj rib arskoj politici 'da bi se ponovne p regovore moglo proglasiti uspjehom' (Churchil lovi arhivi). BRITANIJA OSTAJE UNU TRA: 1973-1975 207 Bennovu cilju je, pak, neo?ekivano pomogao Pompidou, koji je 16. o ujka 1972. u Fran cuskoj najavio referendum o pro irenju EEZ. Ohrabren ?in jenicom da ?e ono to dobiju Fra ncuzi biti dano i Britancima, Benn je predstavio svoj prijedlog Nacionalnom izvr n om odboru i 22. o ujka 1972. dobio ve?inu od dva glasa razlike za referendum. Wilson se jo protivio ideji, ali suo?en sa ?inj enicom da je kabinet u sjeni podr ava, p romijenio je mi ljenje i o tom va nom p itanju. Opcija referenduma odobrena je sa osa m prema est glasova. Jenkins je s gnu anjem dao ostavku na mjesto zamjenika efa stra nke. 'To nije bio na?in vo?en ja oporbe', rekao je kasnije, 'sjeckanjem i promjenama iz tjedna u tjedan. I to temeljem promjene uvjerenja ve? na osnovi ?iste oportunisti?k e politike.'44 Tako je stvar smirena. Ali kad je u listopadu 1974. Wilson odlu?i o vratiti se ku?i s nadama o zna?ajnijoj ve?ini, opcija referenduma uklju?ivala je i laburisti?ki manifest. Do tada su ankete ve? neko vrijeme pokazivale zna?aj nu ve?inu u korist britanskog nap u tanja EEZ. Ali do studenoga su po?ele pokazi vati zna?ajan zaokret. Prema Harrisu, 53 posto bira?a izjavilo je da bi bilo zad ovoljno ostankom u Zajednici 'pod pravim u vjetima'. U sije?nju 1975. to je jo d ramati?nije potvr?eno u Gallupovu istra ivanju. Iako je obi?na ve?ina jo podr av ala napu tanje Zajednice, kad su ispitanici upitani bi li "no vi uvjeti... u bri tanskom interesu' 'promijenili stvar, 71 posto ih se opredijel ilo za ostanak. W ilson je s time 23. sije?nja najavio svoju namjeru da odr i referendum, vi e od dva m jeseca prije zaklju?enja ponovnih pregovora. Do njegova povratka iz Dublin a radi n ajave da ?e vlada preporu?iti glasovanje 'Za, ravnote a se odlu?uju?e p omakla u njegovu ko rist, sa 66 prema 34: gotovo isti omjer glasova koji je utvr ?en tri mjeseca kasnij e.45 Kad je 26. o ujka objavljen Prijedlog zakona o refer endumu, Heath se o tro protivio s argumentom, kako je objasnio u svojim memoarim a, da Velika Britanija 'ima potp uno u?inkovit parlamentarni sustav za raspravu i odlu?ivanje o presudnim nacionalnim pitanjima.'46 Nije objasnio kako bi britan ska javnost izrazila svoje mi ljenje kr oz taj sustav, kad su od 1964. sve tri g

lavne politi?ke stranke podr avale ?lanstvo u EEZ. Heath ipak vi e nije bio vo?a konzervativaca. Smijenjen je, a zamijenila ga je Marga ret Thatcher ?ija je ulo ga bila voditi opoziciju u raspravi o Prijedlogu zakona. ' Nema sile', rekla je 11. o ujka, 44 The Poisoned Chalice, autorov transkript. 45 Worcester, Robert M. (2000), How To Win The Euro Referendum: Lessons From 1 975. 208 VELIKA OBMANA ' pod kojom bi britanski ustav do ao u sukob sa zakonodavnim suverenitetom parlame n ta... a naknadno podre?ivanje zakona glasu naroda ukazuje na ozbiljno kr enje tog na?e la... to bi ostavilo duboke posljedice na parlamentarni suverenitet. 47 Unato? povrije?enosti svojom smjenom, Heath je srda?no odobrio premijerkin 'imp resivni govor'. No najistaknutiji element zajedni?kog stava Thatcher i Heatha bi lo je da su, mada su oboje bili neskloni su-odlu?ivanju ('suverenitet') s britan skim narodo m, izgledali sretni to mogu suodlu?ivati s neizabranim zakonodavnim tijelom u Bruxe llesu. Linije boji nice su povu?ene Progutav i prigovor referend umu, Heath je 19. o ujka najavio da planira odigrati pun u ulogu u kampanji u im e nove 'svestrana?ke' organizacije zvane Britanija u Europi (BiE), javno pokrenu te 26. o ujka. U prosincu 1974. Europski pokret je prekinuo s voju kampanju i st avio svoje resurse na raspolaganje BiE. Novi naziv odabran je jer se ?inio 'jasn im' i 'svje im' i zato to je nagla avao da kampanja podr ava o?uvanje st tusa qu o. Britanija je bila 'unutra. Oni koji su zagovarali 'van' poku avali su po reme titi stvari.48 BiE je bio osmi ljen kao krovna organizacija koja bi obuhva?ala o dvojene konzervativ ne, laburisti?ke i liberalne kampanje, zajedno sa Sindikalni m savezom za Europu. N jegov laburisti?ki predsjednik bio je Roy Jenkins. Nekoli ko ?elnika regrutirano je i z Laburisti?ke stranke. Njih je predvodio Sir Con O' Neill koji se iz Foreign Offic ea povukao 1972. Heath je bio potpredsjednik zaje dno s biv im vodom Liberala Joom Grimondom, zastupnikom Williamom Whitelawom, bi v im glavnim tajnikom Sindikalnog k ongresa Lordom Featherom i predsjednikom Nac ionalne unije farmera Sirom Henrvjem Plumbom. Dok se referendum pribli avao, krh ko jedinstvo Laburisti?ke stranke po?elo se raspadat i. Zastupnici s lijevog kri la predvo?eni lanom Mikar-dom i strana?kim osobnim tajnik om Tonyja Benna Joeom Ashtonom, sna no su kritizirali uvjete iz ponovnih pregovora i ?ak pozvali stran ku da povede kampanju za povla?enje iz EEZ.49 kotski laburisti su 22. o ujka gla sovali protiv ostanka u ?lanstvu sa 346.000 prema 2 80.000 glasova, dok su Mikardo i ostali dr ali govore 47 Citirano kod Heath, op. cit. 48 Butler i Kitzinger, op. cit. BRITANIJA OSTAJE UNUTRA: 1973-1975 209 koj i su grani?ili s osobnim zlostavljanjem vode?ih ?lanova njihove vlastite stranke . I du?eg dana, pet ministara u kabinetu, Benn, Barbara Castle, Michael Foot, Sh ore i Silkin, objavili su izjavu u kojoj se protive vladinu pravcu. Wilson je gu bio ko ntrolu. Rije io je problem dopustiv i laburisti?kim zastupnicima da zajed no s ministri ma vode kampanju prema vlastitoj savjesti. Krajem o ujka vlada je objavila Bijelu knjigu o ponovnim pregovorima, a u raspravi od 7. do 9. travnja preporu?ila je parlamentu da odobri nastavak britanskog ?lanstv a pod iznesenim uvjetima. Wilson je pobijedio s 396 prema 170 glasova, odnosno s ve?inom od 226 glasova. Ali 145 laburisti?kih zastupnika i 38 ministara glasovalo j e protiv vl astite vlade, a samo 137 ju je podr alo. Pobjedu su iznijeli konzervati vni zast upnici uklju?uju?i i Heatha, jer je samo osam torijevaca glasovalo protiv. P rij edlog zakona o referendumu dobio je lak i prolaz i 8. svibnja dobio Kraljevsku s uglasnost. Zapanjuju?i podatak u bitci koja je uslijedila je da je pored slu ben ih kampanja za 'da i 'ne' svaka stranka vodila jo nekoliko kampanja za 'da. Labu risti?ka 'Kampanja za Europu' pokrenuta je 8. travnja pod vodstvom Shirlev Willi ams i uklju?ivala je 88 zastupnika, 22 ?lana Doma lordova i 25 sindikalaca.50 Th atcher je 16. travnja na ve?eri u Hotelu St Ermin's pokrenula 'da kampanju konze rvativaca. Njen govor o toj temi nije mogao biti energi?niji. ' injenica je da pos ljednjih ?etvrt stolje?a u Europi vlada mir i zahvalna sam za to z ahvalna da mo ja djeca nisu bila uklju?ena u europski konflikt kao to je to bio njih ov otac i kao to su bila djeca dviju prethodnih generacija. Ne smijemo taj izbore ni mir uzimati zdravo za gotovo, jer nije osiguran svjesnim i uskla?enim naporom n acij a koje su radile zajedno... to je mit da je Zajednica jednostavno birokracij a k oja ne brine za pojedinca. Djelatnika Komisije je ukupno 7000 manje nego u kot s kom uredu. Mit je da ?e na e ?lanstvo zagu iti nacionalnu tradiciju i kulturu. J

esu li Nijemci i ta manje Nijemci zato to su u Zajednici, jesu li Francuzi manje Francuzi? Naravno da nisu.'51 Iako su torijevci imali vlastitu kampanju za 'da, Britanija u Europi uvelike se oslanjala na konzervativnu stranku, jer je ona je dina imala 50 Dubina podjele u Laburisti?koj stranci pokazala se na posebnoj kon ferenciji koj u je Nacionalni izvr ni odbor stranke organizirao 26. travnja u Is lingtonu, kad je s 3,7 milijuna glasova prema 1,98 milijuna (kolektivnim glasom) izglasana inici jativa za odobrenje napu tanja EEZ. (Donoughue, op.c it.). 210 VELIKA OBMANA 'u?inkovitu ma ineriju za vo?enje nacionalne kampanje'.52 BiE se i pak te ko predstavljal a kao okupljaju?e tijelo pod vodstvom vije?a 37 dobro poz natih imena, uklju?uju?i svakog ivu?eg biv eg ministra, svakog biv eg ministra v anjskih poslova (osim Selwyna Llovda k oji je kao predsjednik Donjeg doma morao ostati neutralan) i drugih javnih osoba , od televizijskog mogula Lewa Gradea do biv eg kenterberijskog nadbiskupa Michael a Ramseva. Crkva je bila jako uklju?e na zahvaljuju?i naporima mladog budu?eg konzervat ivnog zastupnika Johna Selwyna Gummera, koji je tvrdio da ima podr ku vi e od ?etvrtin e klera svih vjeroispov ijedi, uklju?uju?i gotovo svakog anglikanskog biskupa. Na mno gim je anglikanski m crkvama pisalo 'Molitve za Europu', a u upnim ?asopisima objavl jivani su teks tovi podr ke.53 Mamon je tako?er bio dobro zastupljen, posebno putem odu evljene podr ke Konfederacije britanske industrije (CBI). Istra ivanje koje je 9. travn ja proveo The Times, pok azalo je da 415 od 419 predsjednika najve?ih tvrtki eli britanski ostanak u EEZ, a CBI je osnovao vlastitu Sobu za europske operacije k oja je distribuirala preko m ilijun dokumenata.54 Kao i tijekom 'velike rasprave ' ?etiri godine ranije, prikupljanje novca nije bilo problem za 'da kampanju. Za jedno s Europskim pokretom, BiE je na kampanju potro i la oko 1,850.000 funta, g otovo 14 puta vi e od 133.000 funta koliko je na raspolag anju imala 'ne' kampan ja. 'Ne' kampanja se tako?er organizirala pod krovnom organizacijom s nenadahnutim n az ivom Nacionalna referendumska kampanja (NRC). Kako je najvi e protueuropskih grupa dolazilo s krajnje ljevice i desnice, tvorile su napetu koaliciju i pokriv ale ir oki spektar pojedinaca i organizacija koje su se ?esto razilazile, kao ka d je Tony Benn odbio pojaviti se na bilo kojoj javnoj pozornici s konzervativcim a. Torije vski antieuropejci bili su primije?eni prakti?ki samo po svojem izbiva nju iz 'ne' ka mpanje. Od 41 torijevskog zastupnika koji su 1971. porazili svoga vodu glasanjem protiv ulaska u EEZ, samo ih je pet igralo aktivnu ulogu u NRC, uklju?uju?i Richard a Bodyja i Teddvja Tavlora. Ostali su bili tihi. Nekoliko dr ugih prominentnih os oba aktivno je podr avalo 'ne' kampanju, uklju?uju?i povjes ni?ara Sira Arthura Brvanta; novinare Paula Johnsona i Peregrine Worsthorne; kra ljevskog savjetnika i budu?eg d ekana koled a Ali Souls Patricka Neilla, ekonomi sta Lorda Kaldora i 52 Butler i Kitzinger, op. cit. 53 Op. cit. BRITANIJA OSTAJE UNUTRA: 1973-1975 211 Roberta Neilda te netom umirovljenog stalnog tajnika u mi nistarstvu poljoprivred e, sada direktora Nacionalne zaklade Sir Johna Winnifrit ha. Te ko su se mogli nada ti da ?e se nositi s galaktikom javnih osoba uz 'da' tabor koji je tek po?eo pohod. Referendumska kampanja Zna?ajka kampanje koju se ?esto previ?alo jest da se preklapala s najte om ekonomskom kr izom s kojom se B ritanija suo?ila nakon rata. U lipnju 1975. stopa inflacije iznos ila je 27 post o, to je bila najvi a ikad zabilje ena razina. Javna potro nja bila je iz van ko ntrole i vladino zadu ivanje hrlilo je prema rekordnih 11 milijardi funta. B rit anski trgovinski deficit tako?er je dosegao rekordne razine, a nije pomagao ni d eficit koji se od 1973. otvorio u britanskoj trgovini s ostatkom tr i ta Commomv eal tha. On je sada rastao godi njom stopom od 2,6 milijarde funta, u usporedbi sa skr omnim suficitom koji je Britanija u ivala prije ulaska u Europsku zajedni cu. Ni ta od toga nije smetalo kampanji. Zapravo, zemlja je bila gotovo ?udesno odvojena od rastu?e financijske krize. ak i 30. lipnja, vi e od tri tjedna nakon g lasovanja, Wilson je jo uvijek mogao otkloniti bilo kakav razgovor o 'krizi' i o dbaciti potr ebu za, kako ih je nazivao, 'pani?nim mjerama. Najopipljiviji dokaz kampanje bile su tri slu bene knji ice poslane svakom ku?anstvu u zemlji: dvije , od BiE i vlade, pozivale su na glas 'da, a tre?a je zagovarala 'ne '. Letak za 'ne' navodio je koristi koje su se obe?avale ako Britanije ude u zajedni?ko tr i te, od brzog porasta ivotnog standarda do ve?ih ulaganja i ve?e zaposlenosti t

e br e industrijskog rasta. U svakom slu?aju, tvrdilo se, brojke kojima raspola e vlada po kazuju suprotan rezultat. Letak je poku ao upozoriti na opasnosti s k ojima su se B ritanci suo?avali predaju?i 'pravo na samovladanje', jer su njihov e zakone sve vi e do nosili 'neizabrani povjerenici Komisije u Bruxellesu'. Tvrd ilo se daje 'pravi ci lj' tr i ta da ono na kraju postane 'jedna dr ava' u kojoj bi Britanija bila 'puka pro vincija. Pobijalo se 'zastra ivanje pro-tr i tara' koji su tvrdili da bi britansko pov la?enje dovelo do ekonomske katastrofe, a Br itaniju se pozivalo da s EEZ pregovara o sporazumu o slobodnoj trgovini kakve su imale Norve ka, vicarska i druge ?lanice E FTA-e. Argumentacija BiE po?injala j e jednostavnim natuknicama koje su sumirale 'istinske prednosti' ostanka u ?lans tvu. To je bilo 'zdravora212 VELIKA OBMANA i 'zbog budu?nosti na e djece'. Ali i sticao se emotivni vrhunac argumentacije BiE. O n je zdvajao nad time kako bi Br itanija bila usamljena i izolirana ako bi bila d ovoljno glupa da se povu?e. Svi drugi u svijetu, tvrdilo se, ele da Britanija ostan e unutra, od SAD-a preko Co mmon-wealtha do 'na ih prijatelja u Europskoj zajednici . Vani 'bismo ostali sam i u hladnom, surovom svijetu'. Tvrdnje da je Zajednica n edemokratska i da eli u kinuti nacionalne identitete su smije ne. 'Sve iole va ne odlu ke moraju se dogo voriti sa svakom ?lanicom.' Osim nekoliko novih zakona potrebnih zbog 'trgovinsk ih i industrijskih ciljeva, Britanija ?e zadr ati ostalo: 'Su?enje pred porotom, pretpostavka nedu nosti ostaju nepromijenjeni.' Letak je zavr avao Heathov im c itatom: 'Ho?emo li ostati u sredi tu pozornice gdje pripadamo ili ?emo se odvu?i u p rasne vjetrove povijesti?' Vladin letak A Neiv Deal in Europe nagla avao je kako su ponovni pregovori donijel i 'zna?ajno pobolj anje' u britanskim uvjetima ?la nstva. Pod naslovom 'Ho?e li parlament izgubiti ovlasti? to su ?injenice?' glasa ?e se ponovno uvjeravalo da 'ne mo emo sami u suvremeni svijet'. lanstvo u 'grupac ijama kakve su Ujedinjeni narodi, NATO i Me?un arodni monetarni fond' nije Brita niju li ilo nacionalnog identiteta. 'Vije?e minista ra', a ne slu benici, donosi sve 'va ne odluke' o zajedni?kom tr i tu. 'Unutar tr i ta', za u?uje se, 'mo em o igrati veliku ulogu' u odlu?ivanju o politikama koje ?e 'utjecati na iv ote sv ake obitelji u zemlji'; 'vani smo prepu teni sami sebi.'55 Tisak je gotovo jedno glasno podupro glas za 'da. Ali televizija je neizbje no odre?i vala ritam kampa nje. Iako su bili brojni, javni skupovi su bili relativno slabo posje?eni. Njiho va primarna funkcija za oba tabora bila je osigurati povode za vij esti na kojim a ?e se bazirati medijsko pokrivanje kampanja. To je pomoglo da kampa nja dobije ozra?je zagu ljive nestvarnosti, gdje je 'rasprava' svedena na malo vi e od slo gana i d inglova. Takav proces su namjerno ohrabrivali takti?ari tabora za 'da k oji su bili daleko u?inkovitiji od svojih protivnika u odre?ivanju razine borbe . Kak o je primijetio jedan komentator: 'Na obje strane su bile po eljne politi? ke rasprave o domoljublju, suverenitetu i fe deralizmu koji su ih pokrenuli na g odine te kog rada kako bi Britaniju uveli u Eur opu ili je o?uvali od briselskih pand i. Ali posebno na strani sklo55 Jedna bezo?no neistinita tvrdnja u vladino m letku jest: 'U kretanju zajedni?kog t r i ta prema ekonomskoj i monetarnoj uni ji postojala je prijetnja zaposlenosti u Bri taniji. To nas je moglo prisiliti d a prihvatimo fiksirani te?aj funte, ograni?iti in dustrijski rast i ugroziti rad na BRITANIJA OSTAJE UNUTRA: 1973-1975 213 noj Zajednici, prakti?ni politi?ari i voditelji kampanje odlu?ili su se za raspravu ko jom su dominirale cijene, visin e prihoda i ekonomska sigurnost... Poznate teme k ruha i mlijeka britanskih op?i h izbora zauzele su mjesto u glavama marketin kih stru?n jaka i u odgovorima isp itanika u anketama u kojima ih se pitalo to zna?i referendum sko pitanje.'56 U s redi tu 'da' kampanje bila je jedinica koju je u Foreign Officeu osnovao Jim Ca llaghan. On je odr avao dnevne sastanke sa svojim timom u kojemu su prema sje?an ju v isokog dr avnog slu benika Sira Michaela Butlera bili predsjednica laburist i?ke 'da' k ampanje Shirlev Williams, predsjednik Odjela za vijesti i predsjedni k Odjela za vijesti na Broju 10, plus jedan ili dva ministra zajedno s jednim il i dvoje du nos nika. Na tim sastancima razvijala se dnevna strategija kampanje.5 7 Okupljanje bez presedana (Butler ga je sam zvao 'zanimljivom inovacijom') prek r il o je protokole izravnim uklju?ivanjem dr avnih slu benika u strana?ku akcij u, iako je is prika za to mogla biti ?injenica da se podr ka 'Europi' medu mnogi

m visoko pozicioni ranim dr avnim slu benicima smatrala temom koja nadilazi stra na?ke politike. Jedan od 'redovnih' na Butlerovim sastancima bio je istra iva? t r i ta Bob Worcester, ef Mori Internationala koji je imao sredi nju ulogu u vo?e nju taktike 'da' kampanje. U memorandumu koji je 16. svibnja poslao Jimu Callagh anu, on savjetuje da se kampa nja fokusira na cijene i tro kove ivota. S inflaci jom koja ide prema 27 posto, poru ka bi trebala biti 'da ?e vlada imati bolje iz glede da odr i niske cijene ako ostane mo na zajedni?kom tr i tu, nego ako iza?e mo'. On zaklju?uje: 'Ne smijemo rasipati pucnjeve - pustimo oporbu da govori o s uverenitetu, neovisn osti, britanskoj ulozi u svijetu, obrani itd. Ako oni potro e dva dana na ovo i tr i dana na ono od sada do 5. lipnja (dan glasanja), to je najbolja stvar koja nam se mo e dogoditi.'58 U kasnijoj analizi Worcester je da o posebnu va nost javnoj percepciji vode?ih figura na obje strane. Ovdje je bilo o?ito da je 'ne' kampanja patila od velikog hendike pa. Na osnovi oduzimanja po stotka javnosti kojoj se svi?ala svaka osoba od postotk a dijela javnosti kojemu se nije svi?ala, samo jedan od est vode?ih 'antieuropejaca' bilje io je mali pl us u rejtingu: bio je to Enoch Powell (+2) u usporedbi sa Jacko m Jonesom 56 Ste ed, Michael (1997), 'The Landmarks of the British Referendum', Parliamen entary Affairs, 30. 57 Churchill College, usmena arhiva, op. cit. 214 VELIKA OBMANA (-5), Michaelom Footom (-9), Tonvjem Bennom (-15), Hughom Scan -lonom (-17) i vel e?asnim lanom Paislevem (-59). Svih est vode?ih sudionika 'da kampanje zabilje ilo je v eliki plus u rejtingu: Reggie Maul-ding (+12), Wilson (+19), Heath (+21), Willia m Whitelaw (+25), Roy Jenkins (+25) i Jeremv Thorpe (+29). S proeuropejcima u sr edi tu pozornice, u W taboru je bilo malo osoba koj e bi mogle predstavljati umjere ne ?lanove establishmenta. Mediji su se ipak rad o usredoto?ili na dvije osobe koje s u prema op?em mi ljenju izgledale najekstre mnije, Powella i Benna.59 Konzervativni ?lan kampanje koji je bio u i i akcije, nakon istra ivanja je komentirao rezultate: 'Bio je primjetno u kolikoj mjeri re ferendum... zapravo uop?e nije bio o Europi. T o je postala otvorena borba ljevi ce i desnice s uobi?ajenom linijom podjele koja s e onda tijekom op?ih izbora po maknula zbog laburisti?kog razdvajanja i njegovog fija ska. U svim govorima koje sam odr ao pred konzervativnom publikom adut je uvijek b io "pazite se Benna, F oota i Castlea". To je vi e od i?ega... poni tavalo napore antiEEZ konzervativac a.60 'Protiv' nikad nisu mogli uspjeti. Najve?a snaga onih 'za bila je status qu o: njih ova glavna tema bilo je 'Ako odemo, Britanija ?e biti izolirana. Osim to ga, postoj alo je gotovo jednoglasno slaganje establishmenta oko ostajanja u ?la nstvu. Opozic ija je bila fatalno podijeljena i vode?e figure 'da kampanje bile su puno uvjerlji vije od svojih protivnika.61 Kad je do ao 5. lipnja, nije bilo iznena?enje da je javnost dvostrukom ve?inom glasala za ostanak. Uz odziv od 64, 5 posto od 29,433.194 bira?a, 67,2 posto glasalo 'da, a 32,8 glasalo je 'ne'. Sv aki dio Britanije registrirao je ve?inu za 'da, jedini i zuzetak bio je Shetland (gdje je 56,3 posto glasovalo 'ne') i Western Isles (70, 3). Nakon to je objavl jen rezultat, Thatcher je izjavila: 'Poruka referenduma vladi je da su ljudi gle dali u zaista velika pitanja... Gled ali su u ono to je zaista bitno te su tako i glasali.'62 59 Kako je zabrinutost javnosti rasla zajedno s mo?i sindikata, Be nna i njegove antieuropske laburiste mnogi su po?eli smatrati ljevi?arskim babar ogama. To je poten cirano izuzetno velikim prostorom koji su Bennu posvetili med iji. Izme?u 1. svibnj a i 4. lipnja u novinskim pri?ama i na televiziji se pojav io 52 puta, a odmah iza njega bio je jednako kontroverzni Powell s 23 pojavljiva nja. Najprominentniji ?lan 'da kampanje bio je Jenkins koji se pojavio 27 puta, dok je Heath bio izjedna?en s Powellom s 23 pojavljivanja. (Worcester, op. cit). 60 Butler i Kitzinger, op. cit. 61 Za detaljnu analizu vidi Worcester, op.cit. 1 BRITANIJA OSTAJE UNUTRA: 1973-1975 215 Ali ishod nisu doveli u pitanje samo eu roskeptici. Godinu dana nakon referenduma , Roy Hattersley je u intervjuu za rad io BBC rekao da misli kako je bilo 'pogre no to smo bili povr ni prema onome to Europa nosi.' 'Do danas pla?amo cijenu za to', rek ao je, 'jer svaki put kad je kriza u Europi, ljudi donekle opravdano ka u 'pa, ne bismo bili dio ovoga da smo zaista znali to to nosi.'63 Zaista zna?ajna lekcija tog referenduma, me?utim, o dra avala se u ?injenici da su samo es t mjeseci kasnije istra ivanja javnosti s talno pokazivala ve?inu u korist britanskog a napu tanja EEZ. I sami ispitanici

rekli su da je javno mnijenje promijenila ?injen ica da je toliko ljudi istinski vjerovalo da je Wilson postigao bolji sporazum. Kampanja je u tom smislu bila p otpuno neva na. Rezultat od 5. lipnja odra avao je go tovo to?no ono to su istra ivanja javnosti pokazivala jo u o ujku, nakon to su glasa?i p put po?eli govori ti anketarima da ?e promijeniti mi ljenje ako ih vlada uvjeri da je ostanak u ?l anstvu u britanskom interesu. Wilson ih je preobratio ponovnim pregovo rima za k oje se svatko tko ih je razumio slagao da su "folovo". ********* Na britanskom s udu je 22. studenog 1974. stvoren komadi? povijesti, kad se prvi pu t o jednom s lu?aju odlu?ilo u potpunosti na temelju Rimskog sporazuma. Lord Denning presudio je u korist njema?ke tvrtke koja je od jednog engleskog klijenta tra ila da svo j sporni ra?un plati u njema?kim markama. Na ni em sudu tvrtka je ve? dobila pre sudu o u e , pla?anju u funtama, jer je to ranije bila jedina valuta u kojoj je britanski s d zakonski mogao izraziti presudu o novcu. Ali njema?ka tvrtka se alila, jer j do tada funta zna?ajno devalvirala prema marki. Presu?uju?i u korist tu itelja Denning je rekao: 'Ovo je prvi slu?aj u kojemu smo primijenili Rimski sporazum u ovim sudovima. To p okazuje mnogo. Donijelo je veliku promjenu... Ve? nas je nagnalo da razmi ljamo o vl astitim zakonima.'64 Nevolja je bila u tome to je ma lo tko drugi ozbiljnije razmi ljao o tome. Britanija je mjese?arila u potpuno no vu situaciju, ?iju prirodu narod jo nije ni po?eo shva?ati. 63 BBC Radio 4, Doku ment: A Letter to Times, 20:00, 3. velja?e 2000. 64 Schorsch Meier GmbH v. Henni n [1974] 3 W.L.R. 823 (WeeklyLawReports, broj o cUO. * * 10 * * Te ak partner': 1975-1984 'Na pad u odnosima s europskim partnerima je tolik o o?it, da danas ne samo da vi e ni smo svjetska sila ve? nismo u prvoj ligi ni kao europska.' Sir Nicholas Henderson, britanski veleposlanik u Francuskoj, lipa nj 1979.1 '...Velika Britanija stvarno je postigla lo sporazum. Poljoprivredna p olitika za koju smo oduvijek znali da je protivna na im interesima, bila je izva n kontrole... bilo je jasno i da ?e u nekoliko godina britanski prora?unski dopr inos narasti toli ko da ?emo se vjerojatno na?i u poziciji nacije koja daje najv e?i doprinos.'2 David Owen, ministar vanjskih poslova 1978-1979. 'U ovome moram biti apsolutno jasna ... Ja ne mogu Zajednici izigravati sestru m ilosrdnicu dok se od mojih vlastitih bira?a tra i da se odreknu pobolj anja u zdravstv u, obra zovanju, socijali i ostalom.' Margaret Thatcher, 19. lipnja 1979.3 Nakon to je v jerojatno najve?im postotkom glasova u svojoj izbornoj povijesti podr ao odluku svojih politi?ara da Britaniju obve u na nadnacionalni oblik vlasti, britans ki narod je iz referendumske kampanje iza ao sa sumornim izgledima. Dvadeset pet g odina ranije Britanija je bila druga najbogatija dr ava na svijetu, ali su sredi no m 1970-tih njene industrije bile neu?inkovite, s previ e zaposlenih i vo?ene trajkovima , odr avane na povr ini samo godi njim injekcijama milijardi funta po reznih obveznika. Svake su ve?eri na nacionalnim televizijskim ekranima bili sin dikalni vo?e Jack Jon es, Hugh Scanlon i Joe Gromlev, sma1 Henderson, Nicholas ( 1987), Channels And Tunnek. \ ,Owen^David (1992), Time T o Declare. TE AK PARTNE R': 1975-1984 217 trani najmo?nijim ljudima u Britaniji. U roku od godine dana m inistar financija De nis Healev pozvat ?e Me?unarodni monetarni fond da odobri n ajve?u mogu?u pozajmicu. U na ekonomskom polju Britanija je bila s prezirom odba ?ena kao 'europski bolesnik'. Prema svim ovim problemima, ?lanstvo u EEZ se ?ini lo neva nim. Iako je britanski narod glasao za ostanak na zajedni?kom tr i tu, m nogi su zami ljali da je to zna?ilo malo vi e o zone slobodne trgovine, a njegov e aktivnosti ?inile su se vrlo dalekima. Op?u zabri nutost politi?ara i medija s ada je ponovno izazivala unutarnja politika. Tako je p o?elo razdoblje u kojemu ?e Britanija ste?i reputaciju 'te kog partnera Zajednice. Iako ?e to zaokupiti m a tu Britanaca tek nekoliko godina kasnije kad po?etkom 1980-tih Margaret Thatch er u?e u svoju naizgled beskrajnu bitku za britansko prora?unsko ref undiranje, ton je zadan onog trenutka kad je Wilson stigao na prvo Europsko vije?e nakon re ferenduma. Najavio je da ?e se njegova vlada zalo iti za britanske interese 'ni vi e ni manje od na ih partnera u EEZ'.4 Kako je zapisao profesor George, ta je izjava u Bruxellesu primljena alarmantno 'negativno'. Ali sve to je Wilson govor io bilo je da ?e Britanija, slijede?i svoj nacionalni interes, sada slijediti p

rimje r koji je najo?itije davala Francuska. Ali kad god se Britanija tako pona ala, nekak o je zavr avala usamljena i smatrana te kom, opstruktivnom i nikako l communautaire. Neprilago?eni Britanske pote ko?e s uklapanjem me?u kontinentalne 'partnere' 197 5. su uklju?ivale tako tehni?ka pitanja da su ih mediji jedva uop?e bilje ili. N a primjer, Zajednica je pred lagala 'harmoniziranje' kontrole nad ispu tanjem ot padnih tvari u rijeke. Predlo eni zahtjevi standarda temeljeni su na problemima zaga?enja povezanima sa sporim rije kama poput Rajne. Britanci su istakli da tak vi skupi standardi nisu nu ni za brze rijeke na njihovom otoku. Ali tvrdilo se d a ?e britanske industrije dobiti 'neprav ednu' prednost ako se Britaniji dopusti usvajanje manje ri-gidnih standarda od o nih nametnutih na kontinentu. Britansk a je primjedba prihva?ena, ali je incident o stavio gor?inu.5 Bilo je i sva?e o Fondu za regionalni razvoj. U sustavu EEZ, novac se iz Bruscelle sa smio davati samo prema na?elu poznatom kao 'zbrojnost', 4 Spectator, 'Unanswered Questions a t Wilson's Summit', 26. srpnja 1975, citiran o kod George, Stephen (1990), An Aw kward Partner - Britain In The European Commu nity. (tre?e izdanje) 218 VELIKA O BMANA prema kojemu se novac smio koristiti samo za one projekte koje je vlada bi la spr emna i sama financirati. Uzimaju?i u obzir Heathovu namjeru da se regiona lnim fina nciranjem pomogne ubla avanje britanske prora?unske neravnote e, minis tarstvo financij a eljelo je iskoristiti novac za potpore projektima koje bi ina ?e financirali brita nski porezni obveznici. Britansko neprihva?anje pravila pro gla avano je dokazom nedo statka dobre vjere. Op?enitija optu ba protiv Britanac a odnosila se na Callaghanovo pona anje. Prema suvre menom komentaru: 'Silni?ko pona anje ministra vanjskih poslova u Vije?u ministara donijelo bi mu gubita k i da ima ?eli?no jake argumente. On je ?ovjek kojemu je grubost prirodna stvar u slu b enim pregovorima i zbog toga su mu jako neskloni. U smislu prezentacije, n jegovi argumenti u Vije?u ?esto su katastrofalni.'6 Ta mje avina osjetljivosti Z ajednice i navodnog britanskog '?uda t-va' poprimila je oz biljnije razmjere kad je Zajednica odlu?ila usvojiti 'zajedni?ku politiku' energetik e. Problem je bi o u tome to je Britanija u to vrijeme tek bila otkrila goleme rezerv e nafte i p lina u britanskim vodama u Sjevernom moru. Nakon svjetske energetske krize izazv ane u?etverostru?enjem cijena nafte nakon Yom Kipurskog rata, ameri?ki dr avn i tajnik Dr. Henry Kissinger sazvao je u Washingtonu konferenciju 13 zemalja naj v e?ih potro a?a nafte uklju?uju?i Devetoricu iz EEZ, kako bi se dogovorio zajedni ?ki pristu naftnom kartelu OPEC. Britanija je zajedno sa sedam zemalja Devetoric e bila spr emna prihvatiti ameri?ke prijedloge. Francuzi su odbili, to je dovelo do teatralnog napada ministra vanjskih poslova Michela Joberta na ameri?ke pozi cije. Razbjesniv i Kissingera, Francuzi su zatim sazvali drugu konferenciju samo za Euro pljane, kako bi napravili odvojeni sporazum s arapskim proizvo?a?ima na fte. Velika B ritanija je ipak o?ekivala da ?e u nekoliko godina izvoziti velike koli?ine nafte i ta ko rije iti beskrajni problem prora?unske neravnote e koji ju je mu?io od rata. To je zn a?ilo da je htjela odr ati visoke cijene dok su nj eni kontinentalni partneri htjeli smanjenje cijena nafte. Razila enje je doseglo vrhunac kroz francuske poku aje da odr e drugu konferenciju u l ipnju 1975. Odb ili su uzeti u obzir novi britanski status i umjesto toga su se i zravno s proiz vo?a?ima nafte iz OPEC-a 'TE AK PARTNER': 1975-1984 219 dogovorili da bogate pot ro a?e nafte na konferenciji predstavljaju samo Japan, SAD i EEZ kao jedan entit et. Callaghan, koga se nije konzultiralo, odmah je objavio d a Britaniju i njene posebne interese ne mo e predstavljali EEZ ?iji su interesi drug a?iji. To je i zazvalo bijes partnera u EEZ. Unato? francuskom blokiranju izvorne ameri?ke i ni cijative, a zatim i sazivanju vlastite konferencije te pregovaranju o sporazum u bez uzimanja Britanije u obzir, upravo je Velika Britanija navukla na sebe lju tnju kao 'te ak partner'. Na sastanku prosina?kog Europskog vije?a u Rimu, Schmi dt je otvorio te ku paljbu na Wilsona u kojoj je, pri?a se, vikao na njega da ze mlja s jed nom od najslabijih ekonomija u Zajednici nije u polo aju da pregovara o takvim p it anjima, a da ne snosi posljedice.7 Wilson je na kraju popustio i prihvatio da EEZ predstavlja i Britaniju, ali samo uz jamstvo da ?e se Zajednica zalagati za

ograni?enje minimalne cijene nafte. Iako je dobila to je htjela, tvrdi George, Britaniju je to ipak stajalo smanjenja dobr e volje u odnosima s partnerima. 'Ci jela epizoda je lo e odra?ena', napisao je, 'i t e ko je uo?iti ijedan dobar raz log za to osim tvrdoglavosti.'8 Nije objasnio bi li s e Francuska pona ala druga ?ije da je ona iznenada otkrila nove naftne rezerve. Energija nije bila jedino p itanje u napetim odnosima izme?u Britanije i ostatka Za jednice. Sporan je bio i problem ribarstva, koji je dobio nov poticaj 1. sije?nja 1977. kad je nakon tre ?e konferencije Ujedinjenih naroda o Zakonu mora (UNCLOS), u svojena nova granic a ribarenja do 200 milja, a usvojila ju je ve?ina svjetskih rib arskih nacija uk lju?uju?i ?lanice EEZ. Progla avanje granice od 200 milja u drugim zemljama zna? ilo je da ?e brodovi ?lanica EE Z biti isklju?eni iz bogatih ribolovnih podru?ja pokraj Norve ke i Islanda. To je bilo posebno va no za britansku ribarsku indus triju, jer su velik dio njene flote ?inili brodovi za lov na 'dubokom moru'. Baz e su im bile luke poput Hulla i Fleetwooda , odakle su odlazili ribariti preko s jevernog Atlantika, od Norve ke do Islanda i Grenlanda. Jedan od razloga za to s u mnogi britanski ribari prihvatili zajedni?ku ri barsku politiku bio je da su p retpostavili da ?e mo?i nastaviti ribariti u dubokim v odama. Ali sada se ?inilo da ?e im te vode biti zabranjene. Godina 1975. bila je vrh unac takozvanih 'bak alarski ratova pokraj Islanda, kad su islandski patrolni ?amci pucnjavom tjerali britanske ribarice. Britanski ribari tada su preusmjerili pa nj u na vode bli e 7 Op. cit. 220 VELIKA OBMANA domovini gdje je Britanija 1976. zakonom o granica ma ribarenja prema me?unarodnom zakonu namjeravala pro iriti granicu na 200 milj a. Na sastanku u Edinburghu u travnju 1975. britanske ribarske organizacije zatr a ile su da Britanija izvr i pritisak da sve ne?lanice EEZ budu isklju?ene iz no ve granice od 200 milja, a da se 100 milja rezervira samo za britanske brodove. U znak komp romisa, vlada je pristala izvr iti pritisak za uspostavu isklju?ivih nacionalnih zon a od najmanje 50 milja. Predvidivo, Francuzi i Nizozemci tra il i su primjenu 'ravn opravnog pristupa. U tom trenutku su britanski ribari po?eli shva?ati prave posljedice Heathovih ustupa ka. Komisija je u velja?i 1976. pred lo ila da ona upravlja ribarskim resursima svugd je osim u obalnim vodama i da s e resursi razdijele na osnovi nacionalnih kvota. Unato? prosvjedima britanske i irske vlade, na kona?nom sastanku u Haagu u studenom 1976. Komisija je predlo il a zajedni?ku 'politiku o?uvanja. Mora oko Europe bila bi po dijeljena na ribolov ne zone. Svake godine bi se odre?ivala tona a za svaku vrstu rib e koja bi se sm jela loviti u svakoj zoni i to bi bio 'ukupni dopu teni izlov' (Tot al Allowable Catch', TAC). On bi se razdijelio medu ?lanicama prema sustavu kvota. Nakon est oke sva?e oko toga kako odlu?iti o kvotama, kona?no je dogovoreno da se podjel a temelji na 'povijesnom izlovu' mjerenom tijekom odre?enog 'referentnog razdoblj a . To je izmijenjeno dodatnim dopu tenjem za zone koje posebno ovise o ribarenj u zb og zaposlenosti, poznate kao 'Haa ke preferencije'. Kona?no je dogovoreno d a jednom kad se odrede nacionalni udjeli u izlovu za svaku vrstu, ?lanice nastav e primati j ednako proporcionalni dio prema na?elu poznatom kao 'relativna stabi lnost'. Ogor?eno sva?anje o tome kako primijeniti dogovor nastavit ?e se do 1983 . Ali ve? je tad a bilo o?ito da ?e najve?i gubitnik biti Britanija koja je tako pretrpjela dvostruki u darac. Ne samo da ju je nova granica od 200 milja sada p risiljavala da izbaci ri barenje u dubokim vodama iz biznisa, nego je otkrila da je zbog istog pravila na gubitku zbog voda Zajednice koje sadr e ?etiri petine zapadnoeuropske ribe. Ta riba ?e se dodijeliti njenim 'partnerima' po odredbama o 'ravnopravnom pristupu' na ko je je pristao Heath, a Wilson se nije potrudio d a ih promijeni. 'Lo posao' Wilson je 13. travnja 1976. dao ostavku. Naslijedio g a je James TE AK PARTNER': 1975-1984 221 poslova. Medu problemima s kojima su se morali suo?iti bila je potreba stvaranja i zravno biranog 'Europskog parlamenta. Kad je 1958. osnovana 'Skup tina', ona se po put svoje prethodnice u Monnetovoj Zajednici za ugljen i ?elik sastojala o d delega ta koje su imenovali nacionalni parlamenti. Ali Rimski sporazum uklju?i vao je i ob vezu da Zajednica dobije parlament koji ?e birati narodi Europe. Kad je Giscard d' Es-taing postao francuski predsjednik, stavio je to na dnevni red *i na Europskom vije?u u rujnu 1974. dogovoreno je da se prvi izbori odr e 1978. Giscarovo okretanje ovom projektu koje je preokrenulo raniju politiku njegove s

t ranke, bilo je motivirano vi e politi?kom kalkulacijom nego uvjerenjem. Zbog d oma?ih r azloga je trebao podr ku manjih neovisnih stranaka u Nacionalnoj skup t ini, za koje je 'obvezivanje na europsko ujedinjenje bilo stvar temeljnog uvjere nja.'9 Ponudi ti izabrani parlament za Europu bilo je dovoljno da ih se uvu?e u vladaju?u koalicij u. Wilson se slo io s time u paketu ponovnih pregovora, a Cal laghan se osje?ao du nim po tivati obveze koje je ovaj preuzeo. Tako je zatra io od parlamentarnog odbora da provjeri mehanizme bilo kojih izbora, to je dovelo do propisnog zaklju?ka da se Pri jedlog zakona mora dati to po?etka 1977. ako ?e se izbori odr ati u predlo enom roku. Dok je Giscard ovim prijedlogom osvajao d oma?u politi?ku prednost, ubrzo je postalo jasno da se Callaghanu ne doga?a isto . Na prvoj konferenciji Laburisti?ke stranke u listopadu 1976. Nacionalni izvr n i odbor pod dominacijom lijevog krila objavio je rezoluciju kojom se odbija idej a izabranog europskog parlamenta, i to na temelju uvjerenja da bi on bio konkure ncija nacionalnim parlamentima. To bi, predvi?ali s u, oja?alo Komisiju i tako p ove?alo mo? 'briselskih birokrata'.10 Konferencija je usvo jila rezoluciju, a da bi izbjegao tetan sukob s vlastitom strankom Callaghan je c ijelu stvar gurnuo ustranu. Tako je tek krajem 1977. predstavljen prijedlog zakona o dopu tanju izr avnih izbor a, to je omogu?ilo da se stigne rok 1978. Nije bilo vremena da Komis ija za granice definira nove euro-izborne jedinice. Callaghan je isprobao pre?ic u, ali to je izaz valo prijetnje ostavkama ?lanova Kabineta s lijevog krila. Tak o su laburisti?ki zast upnici nakon to je prijedlog stigao u parlament dobili do zvolu slobodnog glasovan ja. Konzervativna oporba u kombinaciji s glasovima 115 laburisti?kih 'buntovnika p orazila ga je. Callaghan je bio prisiljen re?i svoji m 'part9 Op. cit., George citira Jean-Luisa Burbana. (1977), 'La Dialectique des elec tions europeenes', Revue frangaise de science politique, 27. 222 VELIKA OB MANA nerima iz EEZ da Britanija ne?e mo?i odr ati izravne izbore 1978. 'Zbog pri oriteta dan og doma?im politi?kim brigama', napisat ?e George, 'Britanija je pon ovno ispala kvarit elj duha Zajednice.'11 ini se da ga nije poga?alo to su upravo francuske 'doma?e polit i?ke brige' na po?etku odredile rokove. Kad je Britanija tako dospjela pod sve ja?u vatru, idu?a prilika da njeni politi?ari z ablistaju stigla je s njenim prvim preuzimanje rotiraju-?eg predsjedavanja Vije?em o d si je?nja do lipnja 1977. Po?elo je dosta dobro kad je Wilsonov novi ministar vanjs kih poslova Anthonv Crosland 12. sije?nja uvjerio Europski parlament u va nost koju britanska vlada pridaje koordinaciji vanjske politike - proces koji je dobi o naz iv Europska politi?ka suradnja (EPC). Croslandov zamjenik, 38-godi nji Dav id Owen, bio je laburisti?ka zvijezda u nastajan ju. Kasnije se sje?ao da je nje gov prvi zadatak bio informirati se o Europskoj zaj ednici. Kad je to u?inio, ot krio je: '.. .da je Britanija sklopila zaista lo posao. Poljoprivredna politika za koju se uvijek znalo da je protivna na im interesima bila je izvan kontrole v eliki vi kovi su se gomilali u proizvodnji mlijeka, maslinovog ulja i vina, a tr o kovi su rasli. Bilo je jasno i da ?e za nekoliko godina britanski prora?unski doprinos narasti tol iko da ?emo vjerojatno postati dr ava koja najvi e upla?uje . Morali smo se nositi i s ri barskom politikom koju su ?lanice estorice trasira le uo?i pro irenja Zajednice i koja n ije mogla manje pomagati britanskim ribars kim interesima.'12 Prvih tjedana u svojoj novoj ulozi, Owen se suo?io sa stvarno ?u britanskog ?lanstva u Z ajednici i bio je u isku enju da pomisli kako je Wil son 1972. bio u pravu i da su uvjeti bili neprihvatljivi.13 Njegov glavni proble m ipak su bili njegovi vlastit i slu benici. Uz '?asne izuzetke', ustanovio je d a su njegovi visoki dr avni slu benici toliko poricali stvarnost da je bio o?aja n razmi ljaju?i je li u stanju razviti ?vrste p regovara?ke pozicije.14 Problem je, napisao je, bio duboko ukorijenjen: 'Previ e eurodiplomata se odbija ukrcati na bilo kakav brod koji bi ih odveo na ku rs sr aza s ve?inom ?lanica Zajednice. Oni su inteligentni ljudi, ali nikad nisu dovo ljno ilavi da se bore za britanske interese onako kako se francuski diplomati na svim razinama bore za Francusku.'15 11 Op. cit. 12 Owen, op. cit.. 13 Op. cit. 14 Ibid. 1 <; TL;J TE AK PARTNER': 1975-1984 223 Najspornija pitanja s kojima se suo?ilo britansko predsjedni tvo bila su ona koje je rje avalo Vije?e za poljop rivredu kojim je predsjedavao novi britanski ministar pol joprivrede John Silkin . U to su vrijeme laburisti imali tek malu ve?inu i krvarili su zbog izbornih po

raza, a predstavni?ka mjesta mnogih ribarskih izbornih jedinic a laburisti su os vojili tijesnom ve?inom.16 Silkinu je zato bilo stalo da poka e da brani britans ke interese i kad je pod francuskim vodstvom nastalo protivljenje b ritanskim i irskim zahtjevima za isklju?ivom zonom od 50 milja, nije bio spreman n a komprom is. Tako se dogodilo da za britanskog predsjedavanja nisu postignuti ni kakvi tr ajni dogovori ponajvi e zbog toga to su druge ?lanice to predsjedavanje smatr al e pristranim. Britanija je, brane?i svoje interese, ponovno ispala nedovoljno 'c ommunautaire'. Jednako je sporno bilo Silkinovo odbijanje da prihvati predlo en o 1,5-postotno pov e?anje financiranja CAP-a, jer bi promjene u sustavu donijele 3-postotno pove?anje c ijena hrane u Britaniji. To je bilo u vrijeme kada se vl ada borila da obuzda ras t cijena zamrzavanjem slobodnog formiranja pla?a. Mogu? nost da Britanci zbog 'uskih nacionalnih interesa blokiraju pove?anje financiran ja fondova koji bi oti li francus kim seljacima, izazivalo je daljnju odbojnost. 17 Ipak, u petom mjesecu predsjedavanja do lo je do jo jedne prekretnice u brita nskim odnosima sa Zajednicom, koja nije spomenuta kod Georgea. Dok je odbor Kabi neta 2 8. svibnja 1977. radio na pitanjima zajedni?kog tr i ta, re?eno mu je da se Komisija usp je no alila Europskom sudu pravde da "ne uva i" potpore za svinj etinu koje je pla?ala b ritanska vlada i te da je dala upute da se 'smjesta pres tane s potporama. Tony B enn je bio na tom sastanku. Upitao je li to prvi put da je protiv britanske vlad e donesena odluka Europskog suda i re?eno mu je da jes t. U svojim dnevnicima nasta vlja: 'Onda sam upitao kakav ?e biti politi?ki u?in ak toga na uzgajiva?e svinja u Velikoj Brit aniji. John Silkin je rekao da ?e to zapravo zna?iti uni tenje na e industrije, masovno klanje svinja i napu tanje p rera?iva?kih postrojenja u korist Danaca... Htio sam da mi se otvoreno ka e i re ?eno mi je da sam ?lan prve britanske vlade u povijesti koja je informirana da j e postupala nezakonito i to od suda ?ije se presude ne mogu mijenj ati promjenom zakona u Donjem domu. Bila je to prekretnica...'18 16 George, op. cit. 17 Op. c it. 224 VELIKA OBMANA Ne iznena?uje da je nakon britanskog predsjedavanja Callag han na Konferenciji labu risti?ke stranke 1977. iznio plan u est to?aka za brita nsku politiku prema EEZ, odbij aju?i bilo kakvo pove?anje ovlasti Europskom parl amentu, tra e?i pobolj anje 'kontrolne' p rocedure britanskog parlamenta te name tanje i dominaciju nacionalnih regionalnih i industrijskih politika. To je samo dodalo ulje na vatru. Kad je nastavio, poz ivaju?i Zajednicu da primi Gr?ku, pan jolsku i Portugal zbog 'opasnosti precentralizir ane, prebirokratizirane i preha rmonizirane Zajednice koja ?e sa dvanaest ?lanica bit i manje takva nego sa deve t',19 britanska nemilost u o?ima njenih partnera ?inila se potpunom. Prema 'Euro pskoj uniji' Daleko od britanskih pote ko?a, Zajednica se ponovno koncentrirala na pravi problem: sve ja?e integriranje. Kao to je bio slu?aj od izvje taja Wern era i Davignona 1970., t o se pitanje fokusiralo na dva aktualna cilja Zajednice : uspostave ekonomske i m onetarne unije i zajedni?ku vanjsku politiku. Ameri?ki izlazak iz Sporazuma Bret ton Woods 1971. doveo je me?unarodne valute do ras ula. Ve?ina dr ava odgovorila je na to dopu tenjem da njihove valute slobodno 'plutaju ' u me?usobnom odnosu na me?unarodnim tr i tima, ali to je sa sobom povla?ilo potencijalno destabilizi raju?i efekt pretjeranih fluktuacija. Da bi to sprije?ili, europski centralni ba nkari sastali su se 1972. u Baselu da bi napravili Sporazum o europskom te?aju p oznatiji kao 'zmija. Europske valute odr ava t ?e se u rasponu 2,25 posto, izbjeg avaju?i tako pretjerane fluktuacije. Osim estoric e sudjelovale su i Britanija, vedska, Norve ka, Danska i Irska. 'Zmija nije napredo vala. Britansko sudjelovan je trajalo je samo est tjedana prije nego su je spekula cije istjerale van. Malo zatim istupila je i Italija. Francuska je istupila 1974 . i vratila se u Sporaz um idu?e godine te definitivno iza la 1976. Samo su Zapadna N jema?ka, Beneluks i Danska uspjele ostati unutar zadanih granica, to je stvorilo u?in ak pro irene zone njema?ke marke. Do sredine 1970-tih potonula je i zadnja nada da ?e se pro vesti Wernerovi prijedlozi ekonomske i monetarne unije. Me?utim, kad neka ideja jednom u?e u kolektivni um iza 'europske gra?evine', uvijek se ponovno javlja. P o?etkom 1974. Komisija je os19 U politici Konzervativne stranke 1990-tih daljnje pro irenje ?e se argumentirati na potpuno TE AK PARTNER': 1975-1984 225 novala studijsku skupinu za ispitivanje izgleda za stvaranje EMU do 1980. Pod pr edsjed

avanjem biv eg Monnetova bliskog suradnika Roberta Marjolina skupina je uklj u?i vala dva britanska predstavnika: glavnog ekonomskog savjetnika britanske vlade S ira Donalda McDougalla i direktora Kraljevskog instituta za me?unarodne odnose A n drewa Shon-fielda. Njihov izvje taj iz o ujka 1975. beskompromisno tvrdi da 'n aciona lne i ekonomske politike nikad u dvadeset pet godina nisu bile neu-skla?e nije i ra zli?itije nego danas.'20 To je dovelo do niza monetarnih kriza, tvrdil a je skupina, a problem je bio u ne dostatku politi?ke volje Zajednice da iskori sti te krize. 'Kao sve krize, one su mogle biti prilika za napredak, izazivaju?i kristalizaciju skrivenih volja. Velike stvari gotovo se uvijek naprave u krizam a. Krize posljed njih godina mogle su biti prilika za skok naprijed.'21 To je bi o rani poticaj na upotrebu kasnije glavnog oru?a 'projekta'-'korisne krize '. Po novno i ponovno neke od najve?ih kriza iskori tavat ?e se za pro irenje ovlasti Kom isije i tako unapre?ivati integraciju. U tom trenutku, problemi proiza li iz plivaju?ih te?ajeva iskori teni su za o ivljavanje i deje ekonomske i monetarne unije. Marjolinov odbor nije sumnjao u potrebu da se nadnacionalnim institucija ma daju 'svi instrumenti monetarne i ekonomske politik e' koji su tada bili u ru kama nacionalnih vlada, kako bi se te ovlasti izvr avale 'za Zajednicu kao cjeli nu'. 'Zajedni?ke institucije' trebale bi uklju?ivati europsku 'politi?ku vlast', prora?un Zajednice i sustav centralne banke, to bi trebalo djelov ati 'na na?in usporediv s onim federalne dr ave'.22 Porezi Zajednice bili bi najva nij i u om ogu?avanju financiranja manje razvijenih regija.23 Nakon Marjolinova izvje taja uslijedio je drugi, koji je napravio belgijski premij er Leo Tindemans. Objavlje n 29. prosinca 1975., taj je izvje taj nosio o?aravaju?e jed nostavan naslov 'Th e European Union. Po?injao je aljenjem to je 'izgradnja Europe' ' izgubila svoj miris avanture'.24 'Europska ideja bila je 'donekle rtva vlastitih uspjeha'. Ali 'nedovr ena struktura ne dr i se dobro: mora biti dovr ena ili ?e se sru iti ', a 'osnovni uvjet za postizanje Europske unije'25 je zajedni?ka ekonom20 Komisij a Europskih zajednica, Izvje taj studijske skupine 'Economic and Monet arv Union 1980.' (EMU - 63), Bruxelles, o ujak 1975. 21 Op. cit. 22 Op. cit. 23 Op. cit. 24 Bilten Europskih zajednica, S/1-1976. 226 VELIKA OBMANA ska i monetarna polit ika. Potrebna je zajedni?ka vanjska i obrambena politika, zaj edno s 'Europskom agencijom za naoru anje.'26 Posebno je zna?ajno bilo Tindemansovo mi ljenje da za 'ujedinjenu ekonomsku i mo neta rnu jedinicu koja bi skladno funkcionirala' trebaju veliki transferi sredst ava i z bogatijih podru?ja Zajednice prema siroma nijim regijama. To bi zahtijev alo punu ' regionalnu politiku' s ve?inom sredstava usmjerenom kroz prora?un Zaj ednice. Tindema ns je preporu?io i politiku za stvaranje 'Naroda Europe' kroz 'k onkretno pokazivan je europske solidarnosti u svakodnevnom ivotu.' elio je zamij eniti i Vije?e ministara i Komisiju novim nadnacionalnim tijelom. Tu ' europsku vladu' nadzirao bi i birao mo?niji Europski parlament. On bi uklju?ivao jed an d om koji bi izravno birali 'europski narod' i 'Dom dr ava koji bi imenovale nac i onalne vlade. 'Povratak meduvladinoj suradnji ne bi pomogao rje avanju europskih problema, tvrdio je Tindemans.27 Njegov kona?ni prijedlog da se ubrza proces in teg racije, bila je dvobrzinska 'Europa, s unutarnjim krugom koji bi se br e kre tao pr ema politi?koj uniji i onih dr ava koje bi se manje obvezivale. Ali to, n aglasio je Tindemans, ne zna?i 'Europu a la carte . Svaka dr ava morat ?e raditi za isti kona?ni ci lj.28 Wilson je odbacio izvje taj. Kad je dokument 1. travnj a 1976. samo nekoliko dana p rije njegove ostavke stigao pred Europsko vije?e u Luksemburgu, Wilson je zapisao da ih rasprava 'nije dovela nigdje'.29 Unato? tom e, ti prijedlozi ?e ostati dugoro?ni zadatak Zajednice. Ulazi Roy Jenkins Uz raz govore o zajedni?koj valuti, glavnu ulogu u doga?ajima koji su uslijedili odig r at ?e jo jedan britanski politi?ar ?iji je pogled na europsku integraciju bio vr lo raz li?it od Wilsonova. Kad je nakon Wilsonove ostavke Roy Jenkins te ko pora en od Callag hana u poku aju da postane 26 Op. cit. 27 Op. cit. 28 Op. cit. 29 Wilson, op. cit. Jedan od britanskih zastupnika koji je podr ao Tindemansov iz v je taj bio je tada nji glasnogovornik Konzarvativaca za europska pitanja Douglas Hu rd. On je posebno hvalio prijedlog jedinstvene 'europske vanjske politike', nagl a avaju?i da bi ministri vanjskih poslova 'trebali prihvatiti obvezu da pos tignu zaj edni?ko mi ljenje' (Hansard, 17. lipnja, 1976, col. 870). Ipak, nije s

e ?inilo da je H urd doku?io logiku onoga to je govorio, budu?i da je zatim prim ijetio kako to ne zna?i 'uklanjanje veta potezom ustavne kirurgije. To zna?i stv aranje navike dogovora.' I ntegracionisti to nisu imali na umu. eljeli su subord i'TE AK PARTNER': 1975-1984 227 premijer i kad je odbio funkciju ministra vanjsk ih poslova, prihvatio je poziv d a postane predsjednik Komisije. Zanimljivo, taj gorljivi 'europejac' bio je potp uno nepripremljen za svoje novo mjesto. U memo arima je napisao: 'Moje uvjerenje bilo je potpuno, ali moje iskustvo je bilo zan emarivo. Jedini mi nistarski portfelj koji sam imao nakon britanskog ulaska 1973 . bio je onaj unuta rnjih poslova, a kako je govorilo njegovo ime i potvr?ivao n jegov etos, taj portfe lj je bio jednako daleko od poslova Zajednice koliko i bi lo koji drugi u rukama britanske vlade. Nisam sudjelovao na Vije?ima ministara. Volio sam re?i, samo u polu a li, da sam odr avao svoju europsku vjeru tako to n ikad nisam odlazio u Bruxelles. A to je bilo gotovo zapanjuju?e istinito. Francu sku, Italiju i Njema?ku sam poznavao prili?no dobro. Ali embrionski glavni grad Europe posjetio sam samo ?etiri puta izme?u 1945. i dana moga imenovanja na ?elo njegove uprave. Bio sam entuzijast europskih velikih linija, ali amater u slo e nostima njenog signalnog sustava.'30 Jenkins je po?eo raditi 1. sije?nja 1977. i kasnije je priznao da mu prvih est mjesec i predsjednikovanja nije bilo uspje n o. U srpnju 1977. nakon to je u The Economistu pro?itao kritike svoga u?inka, od lu?io je da je nu na nova inicijativa. O smjeru kojim je trebala krenuti, napisa o je: 'Bio sam pod jakim utjecajem... Jeana Monneta... U najmanje dva slu?aja nj egove id eje su postigle spektakularan uspjeh u pokretanju inicijative, a u drug om slu?aju to je u?inio vra?aju?i se nakon poraza i prebacuju?i se s jednog blok iranog puta na drug i koji je bio otvoreniji... To me je nau?ilo lekciju da uvij ek napredujem linijom najmanjeg otpora ako ona vodi u pravom op?em smjeru. '31 Jenkins je zaklju?io da treba prebaciti te inu na monetarnu uniju. U prosincu 19 77. Europsko vije?e ga je podr alo i dogovorilo izradu razli?itih studija o mone tarnoj sur adnji. Jedna je napravljena pod predsjedavanjem Sira Donalda McDougal la, efa ekon omske slu be britanske vlade. Uloga javnih financija u europskoj in tegraciji zapa en a je po svom prijedlogu da, u slu?aju da Zajednica preuzme eko nomske 30 Jenkins, Roy, European Diary, citirano u: Jenkins, op. cit. Drugi 'eur opejac' Lord Carring-ton na sli?an se na?in prisje?ao da 1979., kad je postao mi nistar vanjsk ih poslova u vladi gde Thatcher. 'Nisam imao velikog znanja o drug im europskim d r avnicima s kojima ?u raditi, niti detaljnog znanja o Europi ili poslovima Zajednic e. Ali sam imao uvjerenje.' (Carrington, Lord (1988), Reflec tions On Tbings Past . 228 VELIKA OBMANA odgovornosti kako predla e Marjolinov i zvje taj, to zahtijeva da prema modelu ameri?ke federalne vlade kontrolira izme? u 20 i 25 posto BDP-a Zajednice, to bi doseglo sto tine milijarda funta.32 U ned ostatku bilo kakve akcije Zajednice, po?etkom 1978. Giscard i Schmidt odlu?ili s u podr ati Jenkinsa. Ishod ?e biti Europski monetarni sustav (EMS) unutar kojega je bio mehanizam te?aja (Exchange Rate Mechanism, ERM), kompliciranija verzija 'zmij e' (i na kraju Ne-mezis Konzervativne stranke). Dva lidera iznijela su svo je ideje Europskom vije?u u Kopenhagenu u travnju 1978.3 3 Naglasili su potrebu da se zapadnoeuropski blok izolira od monetarnih fluktuac ija koje su izazivali Japan i SAD, refren koji ?e stalno zabrinjavati europske lid ere. Njihov odgovor bio je prijedlog razli?itih mjera, od objedinjavanja 15 do 20 posto slu benih r ezervi ?lanica do pove?ane upotrebe zajedni?ke valutne jedinice u trans akcijama centralne banke osmi ljene da bi na kraju postala osnova za jedinstvenu v alutu .34 Iako je rasprava o tom 'planu' bila sredi nja to?ka kopenha kog Vije?a, nije donesena ni kakva slu bena odluka. Umjesto toga odr ani su tajni razgovori osob nih predstavnika Giscarda, Schmidta i Callaghana - koji su po?eli davati podr ku - kako bi se preduhi trilo protivljenje centralnih bankara, ministara financija i, to je bilo najva nije , Bundesbanke. Prema jednom komentatoru: 'Ostalih est efova vlada, njihovi ministri financija, predsjednici centralnih bana ka kao i v isoki du nosnici koji su se sastajali u Monetarnom odboru, Odboru Centra lne ban ke i ECOFIN-u, ostavljeni su u totalnom neznanju. Danski premijer, odgovo ran za dnevni red Vije?a, nije ni ta ?uo i pretpostavio je da se odustalo od plana.'35 Schmidt nije mogao uvjeriti Callaghana da bi se Britanija trebala pridru iti EM S-u . Tek to je smirila veliku krizu funte, Britanija se spremala stimulirati ek

onoms ki rast, a njema?ki plan je bio deflacijski. Callaghana je, uostalom, vi e zanimalo pokretanje meduvladine akcije kroz postoje?e institucije poput MMF-a. Na srpanjskom Europskom vije?u u Bremenu, nakon serije nervoznih sastanaka Calla gh an se potpuno povukao. Ali obe?avaju?i dodatna sredstva za regionalni razvoj, posebn o Talijanima i Ircima, Schmidt je 32 Moravcsik, op. cit. 33 Jenkins, op. cit. 34 Moravcsik, op. cit. 'TE AK PARTNER': 1975-1984 229 dobio pristanak osta tka ?lanica. Jenkins je Bremen napustio 's visokim moralom', a li 's bitno smanj enom nadom da ?e Britanija kona?no nau?iti svoju lekciju i po?eti sudje lovati u europskoj inicijativi s entuzijazmom i otpo?etka.' Njegov je interes', na pisao je, 'sve vi e postajao izbjegavanje britanskog ko?enja napretka ostalih.'36 ak i bez Britanaca, dogovor o detaljima novog sustava postignut je tek velikom ma nip ulacijom. Njenu je slo enost nemogu?e opisati izvan stru?nih termina, jer je bil a p una izraza kakvi su 'sustav mre e pariteta', 'asimetri?ne obveze' i 'promjen jiva geo metrija'. Zna?ajno je bilo da su kona?ni detalji sporazuma tijekom bila teralnog summ ita Giscarda i Schmidta sa?uvani u tajnosti. Taj je sastanak odr a n u rujnu 1978. u Aachenu, gdje je Karlo Veliki ro?en i sahranj en kao prvi Svet i rimski car. Slu benici za tisak obiju vlada naglasili su povijes ne odjeke u t oj zajedni?koj posjeti tronu Karla Velikog, prizivaju?i sje?anja na povij esni sastanak Adenauera i de Gaullea u Rheimsu gotovo dva desetlje?a ranije. 'Do k smo raspravljali o monetarnim problemima, mo da je nad nama lebdio duh Karla V elik oga, primijetio je Giscard.37 Detalji su dogovoreni na Europskom vije?u u B ruxellesu 4. i 5. prosinca 1978. Od 1 . sije?nja 1979. za ivjet ?e ERM. Valute u sustavu mogle su u?i u 'usku traku' u kojoj i m je bilo dopu teno odr avanje un utar maksimalne margine fluktuacije od 2,25 posto. Kad je ta margina dosegnuta, dolazi do 'automatske intervencije bez ograni?enja vi sine.'38 lanice s plutaju?im valutama nisu se mogle opredijeliti za est-po-stotnu ma rginu, takozvanu ' irok u traku'. U zaklju?ku je vrlo jasno iznesen politi?ki cilj. EMS ?e dati 'svje po ticaj procesu Eur opske unije'.39 Nakon Vije?a, efovi vlada i predsjednik Komisi je dali su zajedni?ku i zjavu nagla avaju?i njenu va nost 'za budu?u izgradnju E urope'.40 Unato? euforiji, britansko odbijanje ulaska u ERM odjeknulo je kod Gis carda. Njego va osveta bio je francuski zahtjev da se Francuskoj 36 Jenkins, Roy , op. cit. 37 Citirali Ludlow i Moravcsik, op. cit. Bernard Connollv, ekonomist Komisije i prvi 'zvi -da?', kasnije ?e istaknuti da je sve to utemeljeno na namj ernoj obmani. I ako je primarno osmi ljen radi njema?kih interesa, EMS je pomno dotjeran da bi izgle dalo kako vi e slu i francuskim interesima. To obja njava i zbor rije?i ECU (European Cur rencv Unit) za novu jedinicu ra?unovodstva, jer je podsje?ala na ecu, francuski nov?i? i z vremena Valoisa. (Cf. Connollv, Bernard (1995), The Rotten Heart Of Europe - T he Dirty War For Europes Money). 38 Bilt en Europskih zajednica, 12-1978., to?ka 1.1.7. 39 Op. cit., to?ka 1.1.10. 230 VE LIKA OBMANA TE AK PARTNER': 1975-1984 231 da jednaki udio u planiranom pove?anju Regionalnog fonda kao i Britancima.41 To je prakti?ki blokiralo bilo kakvo pove ?anje, ostavljaju?i Britaniju ponovno bez naknade za nejednakost u financiranju poljoprivrede. tovi e, britanski doprinos prora?unu tre bao se pove?ati za devet posto, prijete?i da je u pet godina pretvori u najve?eg neto uplatitelja Zajedn ice. Jenkins je kasnije komentirao: 'Jo ne mogu objasniti to je do lo Giscardu.' 42 Da je bio upu?en u povijesne zapise, znao bi da je Giscard kao fr ancuski pre dsjednik postupao potpuno dosljedno. Nakon tog 'zlogukog antiklimaksa Europskog vije?a, Jenkins je primijetio da su se 'europski poslovi povukli ... iz a neproz irnog paravana na na?in koji nisam vidio ni prije ni poslije.' Klju? onoga to op isuje, u potpunosti le i u pona anju francuske vlade.43 Profesor George svejedno opisuje Britaniju kao 'te kog partnera. 'Prokleto britansko pitanje' Problem br itanskog nerazmjernog doprinosa prora?unu Zajednice sada je postao predm etom oz biljne zabrinutosti laburisti?ke vlade. Poznat u Zajednici kao BBQ {British Budg etatj Question, britansko prora?unsko pitanje), Jenkins i mnogi drugi po?eli su ga zvati 'prokletim britanskim pitanjem' (Bloody British Question').AA Ono je s ada trovalo odnose Britanije i Zajednice vi e nego ijedno drugo pitanje. Do kraj a 1976., dok su se jo primjenjivali prelazni dogovori, Britanija je ve? bila tre ?i najv e?i neto uplatitelj u prora?un, iza Njema?ke i Belgije. Godinu dana kasn ije postala je drugi najve?i uplatitelj, a do 1980. izra?unato je da ?e biti naj

ve?i, pla?aju?i potpore f ancuskim seljacima dok Francuzi blokiraju pove?anje re gionalnih fondova. Britanski politi?ari sada su smogli smjelosti da se po ale. T o su i u?inili. U govoru na banketu Lorda Mavora u londonskom Guildhallu 13. stu d enog 1978. Callaghan je jasno rekao da je neprihvatljivo da je Britanija najve ?i n eto uplatitelj s tek sedmim po visini dohotkom per capita medu devet ?lanic a.45 Da vid Owen, koji je nakon Croslandove prerane smrti preuzeo funkciju minis tra vanj skih poslova, idu?eg je dana Donjem domu rekao da ni trenutna situacija 'za Zajedn icu nije ni ta bolja nego to je za Ujedinjeno Kraljevstvo.'46 41 Jen kins, op. cit. 42 Op. cit. 43 Op. cit. 44 Op. cit. 45 The Times, 14. studenog, 1978. Citirano kod George, op. cit. Predvidivo, brit anske su pritu be bile kratkog daha. Naravno, Britanija nije sudje lovala u izvo rnim pregovorima o prora?unu. Ali zar nije prihvatila dogovore kao di o aquis co mmunautairea? Zar nije ponovno pregovarala? Britanci su ipak govorili 'ne, jo uv ijek nam se ne svi?aju pravila; morate ih promijeniti kako bi nam ponovno odgova rala.' Francuzi su naprosto krivili Britaniju za uvoz hrane iz Commonweal tha na koju se morao pla?ati porez. Mogli su kupovati irske, francuske ili nizozem ske proizvode. Ne ?initi to, bilo je svjesno anti-zajedni?ki i ako su htjeli smanji t i svoj doprinos, trebali su samo iskoristiti povlasticu Zajednice.47 Tako je s ve bilo britanska krivnja. Ona je, uostalom, bila 'te ak partner'. 'Ho?u natrag svoj novac!' O ujak 1979. donio je doga?aj koji ?e promijeniti britansku i europ sku politiku. Nakon katastrofalne 'zime nezadovoljstva kad je Britaniju paralizi rala lavina industr ijskih sporova, Callaghanova vlada pora ena je u izglasavanj u povjerenja u Donjem domu zahvaljuju?i samo jednom glasu razlike. Op?i izbori d onijeli su konzervativcima jasnu ve?inu od 44 mjesta. Margaret Thatcher je 4. sv ibnja 1979. u etala u Downing Street 10 gdje ?e ostati 11 godina. Malo nakon to je preuzela funkciju, odr ani su prvi izravni izbori za Europski parl ament. Tij ekom kampanje Thatcher je nagla avala svoju 'viziju' Zajednice, kako je govorila , ' kao snage za slobodu'. Vjerujemo u slobodnu Europu, a ne standardiziranu Eur opu. Smanjite raznolikost m edu ?lanicama i osiroma ili ste cijelu Zajednicu... Inzistiramo da institucije Europ ske zajednice budu vodene tako da pove?avaju sl obodu pojedinca irom kontinenta. Tim se institucijama ne smije dopustiti da se i zme-tnu u birokraciju. Kad god ne bu du pro irivale slobodu, treba ih kritizirat i i vra?ati ravnote u.'48 Na izbore je iza ao manji postotak bira?a nego igdje u Zajednici i rezultati su napr osto odra avali glasa?ki uzorak op?ih izbora, don ose?i konzervativcima 60 od 78 zastupni?k ih mjesta. Prividni entuzijazam konzer vativaca prema 'Europi' mnogi su pro-europejci smatra li 'pozitivnim'. Thatcher je, me?utim, vrlo brzo gurnuta u vatru EEZ politika, i ?ekuj u?i svoje prvo Euro psko vije?e 21. i 47 George, op. cit. 1 232 VELIKA OBMANA 22. lipnja 1979. godin e. Francuska je bila doma?ih razgovora, biraju?i Strasbourg za mjesto sastanka u znak priznavanja novog zna?aja Europskog parlamenta. Ve? su se po?e li pojavlji vati znakovi da ?e ranim danima Thatcherinih odnosa s EEZ jedno pitanje dominira ti nad svima: prora?un. Thatcher je u svojim memoarima napisala da je isprva 'mo ja politika bila poku ati ograni?iti tetu i smetnje uzrokovane CAP-om i iznijeti financijske ?injenice o tro kovi ma Zajednice.' Ve? je bila rekla kancelaru Sch midtu da ?e tra iti 'velika smanjenja i da se nada da ?e on prenijeti poruku Gis cardu koji je predsjedavao Vije?em.49 Njeni kratkoro?ni ciljevi bili su otvaranj e pitanja prora?una na Vije?u i prihva?anje potrebe za akcijom sa ?vrstim jamstv ima da ?e Komisija na idu?em Vije?u u Dublinu iznijeti prije dloge o rje enju pr oblema.50 Ali kao naznaku onoga to se spremalo primijetila je: 'Znala sam da je kancelar Schmidt zagrijan za ulazak funte u ERM; ali ve? sam sumn jala u mudrost takvog poteza, a moje sumnje su se kasnije i u?vrstile. U svakom sl u?aju, moja najava na ih namjera u pogledu zamjene u "ecu" nije bila vidljivo pozdra vljena od drugih: kao i drugi takvi ustupci duhu Zajednice, ?inilo se da je jednos tav no gurnuta u d ep i zaboravljena.'31 Njeno otre njenje se ubrzano poja?avalo. Zn ala je da se pitanje prora?una mora postavi ti prvoga dana, jer su slu benici uv ijek izra?ivali nacrt kona?nih zaklju?aka Vije?a preko no?i, kako bi se o njemu moglo raspravljati drugoga i posljednjeg dana. Za ru?kom j e stekla 'sna an doja m' da ?e se Giscard vrlo rano pozabaviti prora?unom. Ali kad je s astanak nastav ljen, postalo je jasno da je Giscard namjeravao slijediti zadani d nevni red. Do

kraja formalne sjednice raspravljeno je gotovo o svemu osim o jedn oj stvari o kojoj je premijerka htjela razgovarati. U svojim memoarima opisuje to se zatim d ogodilo: 'Predsjednik Giscard podsjetio je da vrijeme odmi?e i da se moramo pripremiti za v e?eru, a da bi se o pitanju prora?una trebalo razgovarati idu?eg dana. Sla e li se premi jerka Ujedinjenog Kraljevstva? I tako sam ve? na svom prvom Europsko m vije?u morala re?i "ne"'.52 injenica da je bilo zaista kasno radila je u njenu k orist dok je pribli avanje ve?ere koncentriralo umove. Dobila je pristanak da Ko mi49 Op. cit. 50 Op. cit. 51 Ibid. TE AK PARTNER': 1975-1984 233 sija dobije upu te za pripremu prijedloga za idu?e Vije?e. Unato? tome, ?ak je i Jenkins priznao da su se prema Thatcher odnosili 'vrlo ?udno'.53 Kasnije je rekao da je ?ula ka ko je du nosnik jedne vlade komentirao ne to to ju je razveselilo 'koliko i bilo to ?ega se mo e sjetiti'. Taj je du nosnik bio rekao: 'Britanija se vratila.'54 Vije?e u Dublinu zakazano je tek za kraj studenoga i Thatcher odlu?ila u me?uvr emenu d ati na znanje ?lanicama da je ozbiljna oko pitanja prora?una. Dr e?i mem orijalno predava nje o Winstonu Chur-chillu u Luksemburgu 18. listopada upozoril a je: 'O ovome moram biti apsolutno jasna. Britanija ne mo e prihvatiti sada nju situaciju s prora?unom. Ona je dokazano nepravedna. Ona je politi?ki neobranjiv a: Ja ne mogu Zajednici izigravati sestru milosrdnicu dok se od mojih vlastitih bira?a tra i da se odreknu pobolj anja u zdravstvu, obrazovanju, socijali i osta lom.'55 Tu je temu ponovno na?ela na sastancima sa Schmidtom i Giscardom. Znali su 'da mis lim ozbiljno', napisala je. U Dublinskom dvorcu, nakon prijateljskog ru?ka u slu ben oj rezidenciji irskog predsjednika, Thatcher je iznijela britans ke argumente nag la avaju?i svoju posve?enost Zajednici i svoju elju da se izbje gne kriza. Ali nije se n a la s ostalima: 'Neki, primjerice nizozemski premijer Andries Van Agt, bili su razumni, ali ve?ina nije. Imala sam jak osje?aj da su o dlu?ili testirati moju sposobnost i volju da im se suprotstavim. Bilo je to pril i?no besramno: odlu?ili su zadr ati to god su vi e mogli na eg novca.'56 Do rasp ada Vije?a, Britaniji je ponu?eno refundiranje 350 milijuna funta, to je njen ne to doprinos svodilo na 650 milijuna. To jednostavno nije bilo dovoljno. Premij e rka to nije namjeravala prihvatiti. Pristala je da se o tome raspravlja na idu?e m Vije?u, ali nije bila preoptimisti?na o pronala enju rje enja. ak je Hugo Young morao pr iznati o ostalima da: ...u odgovoru na njene tvrde zahtjeve za po tenim dogovorom, oni su bili grubi i p odrugljivi i odlu?ni da se ne sretnu s njom ni blizu sredine. Roy Jenkins, svjedok , pi e da se Schmidt za jedne od njenih har angi pravio da spava. 53 Jenkins, op. cit. 54 Ibid. 55 Thatcher, op. cit. 56 Op. cit., Thatcher je do tada postala poznata po frazi 'Ho?emo svoj novac nat rag!' , a prema britanskom povjereniku Christopheru Tugendhatu, ponekad se moglo ?u ti ?ak i da ga na234 VELIKA OBMANA Drugi put, Giscard je dovukao svoju kolonu do s amih vrata, s bruje?im motorima, ka ko bi dao znak da vi e ne?e odga?ati. "Ne?u dopustiti da se ponovno dogodi takav ogavan spektakl", rekao je na odlasku.'57 Y oung je ipak primijetio da je Thatcher 'prekr ila sva pravila': 'finese konvenci o nalne diplomacije, duh uzimanja-davanja na kojemu je le ala cijela europska gr a?evin a, jednostavno su bile vrijednosti za koje se na nju nikad nije moglo ra? unati da ?e ih se dr ati.'58 Ali Thatcher je smatrala da 'uzimala-davala na euro pski na?in zna?i 'ti daje , mi uzimamo'. Ako ni ta drugo, mogla je prona?i utjeh u u Le Figarou koji je komentirao: 'Optu iti gdu Thatcher da eli torpedirati Eur opu zato jer brani interese svoje dr ave , zna?i dovesti u pitanje njene prave n amjere na na?in na koji su ljudi obi?avali dovo diti u pitanje de Gaullea kad je bila rije? o francuskim interesima. '59 Tako se bitka nastavila i u 1980. godini. Za po?etak, izgledalo je da talija nski p remijer Francesco Cossiga koji je tada preuzeo rotiraju?e predsjedavanje, radi na pronala enju rje enja pod pritiskom Thatcher. Schmidt se 25. velja?e vr atio u London n a razgovore koji su se opet fokusirali na pitanje prora?una, ali je Schimdt ponovi o svoju elju da vidi funtu u ERM-u. Do idu?eg Vije?a 27. i 28 . travnja njegovo sjedi te preselilo se u Luksemburg, a Cossiga je nakon pari ko g doru?ka sa Giscardom vjerova o da je Francuska voljna ponuditi rje enje: gornj u granicu britanskog neto doprino sa za odre?eni broj godina, uz mogu?nost promj

ene na kraju tog razdoblja. Thatcher je bila sumnji?ava. Pobli e gledano, 'posta lo je jasno da su Francuzi zapra vo eljeli da se prije nego se po?ne rje avati p rora?un, donesu odluke o njima najosjetl jivijim politi?kim temama - poljoprivre dnim cijenama u CAP-u, prava u ribarenju i proizvodnji janjetine. 60 Postupno je izi lo na vidjelo da su, kao toliko puta ran ije, francuski prijedlozi bili man je korisni nego se isprva ?inilo. Nakon to su min istri poljoprivrede Francuzima dali vi e-manje sve to su htjeli, quidpro quo je bil o tek skromno refundiranje britanskog neto doprinosa i to samo za jednu godinu.6 1 Thatcher je ve? vi e ne go jasno dala do znanja da 57 Young, op. cit. 58 Ibid. 59 Thatcher, op. cit. 60 Op. cit. TE AK PARTNER': 1975-1984 235 ho?e trajno rje enje, ali ipak nije odbac ila francuski prijedlog kao uvredu, to je on u svakom pogledu bio. Zato je odbil a 'ponudu' navode?i Jenkinsa da sastanak progl asi 'fijaskom'.62 Thatcher je jo o?ekivala rje enje, ponajvi e zato to su i Francuzi i Nijemci htjeli ve?e ijene u poljoprivredi, a Britanci su ih mogli vetirati. Ako to u?ine, Zajednica ?e d o 1982. ostati bez novca. Francuska je odgovorila da ?e razmotriti ukidanje 'Luks e mbur kog kompromisa' kako bi sprije?ila Thatcher da ga iskoristi protiv njih. Dokume nt je inicirao de Gaulle da bi za titio francuske 'vitalne interese', a k ad se poj avila mogu?nost di ga iskoristi Britanija, Francuzi su ga eljeli ukinu ti. Do tada je postalo jasno da ne?e biti brzog rje enja, a slo enost te duge bi tke ilustr ira ?injenica da nijedan povijesni zapis nije uspio obuhvatiti sve nj ene skrovitos ti.63 Youngova verzija idu?eg koraka u bitki je da je, nakon to je premijerka napra vila takav mete u Dublinu, Fo-reign Office morao pametno prego varati da bi do lo do razumnog rje enja kojim bi se Britaniji dalo smanjenje na dvije godine s mogu?no ?u pro duljenja na tri godine.64 Thatcherina verzija je d a je njena taktika u Dublinu i Luksemburgu postigla eljen i u?inak stvaraju?i vo lju da se pitanje prora?una rije i prije idu?eg Europskog vije?a zaka anog u lip nju u Veneciji.65 Svog ministra vanjskih poslova Lorda Carringtona i n jegovog k olegu lana Gilmoura, obojicu 'uvjerene Europejce', poslala je u Bruxell es u ?et vrtak 29. svibnja na poseban sastanak s ostalim ministrima vanjskih poslov a. Na kon maratonske 18-satne sjednice mislili su da su postigli prihvatljiv dogo vor, ali ga Thatcher nije htjela odmah prihvatiti. Tek nakon to je Gilmour kontak ti rao razne nedjeljne listove i pustio da procuri ishod briselskih razgovora, al i uz jak zakret da je on predstavljao 'pobjedu Thatcherove', ' kripe?i zubima je pri hvatila rezultat sastanka. Malo nakon toga, pri sljede?oj reformi kabineta G ilmour u vi e nije bilo mjesta u njemu. Zbog kontinuiteta treba ostati i u pri?i o bitki za refundiranje, jer je kompromis koji je dogovorio dvojac Carringon/Gi lmour bio daleko od kon?anog rje enja. Pitanje ?e se i dalje komplicirati kroz c ijelu 1982. i u 1983. godini, dok ponovno ne pos tane glavni predmet spora na Eu ropskom vije?u u Stuttgartu od 17. do 19. lipnja 19 83. Ali onda je do lo do zna ?ajnih promjena na glavnom stolu. Nakon pobjede u ratu z a 62 Jenkins, op. cit. 63 Vidi, primjerice, Young, op. cit. On jedva da spominje luksembur ko Vije?e, s ka?u?i izravno iz Dublina na sastanak ministara vanjskih poslova odr an idu?eg m jeseca (do lje). 64 Young, op. cit. 236 VELIKA OBMANA Falklande 1982. i po?etka ekonomskog oporavka Britanije nakon duboke recesije 1981 ., Thatcher je dovela konzervativce do premo?ne izborne pob jede 15. lipnja. Giscar da i Schmidta, dvije dominantne figure francusko-njema?k og saveza, sada su zamijen ili Mitterrand i Kohl. Od Dublina, gdje je Thatcher b ila novakinja, sada je bila visoko pozicioni-rana figura. U Stuttgartu je kancel ar Kohl silno htio da prvo Vije?e pod njegovim kancelarskim vodstvom bude uspje no, ali za Thatcher je postojalo samo jedno pitanje: potreba ' da se napravi to ve?i napredak prema dugoro?nom rje enju prora?unskog pitanja.' To je, od lu?ila je, zna?ilo sveobuhvatnu reformu financija Zajednice.66: '... Zajednica je bila na rubu bankrota: iscrpljivanje njenih "vlastitih resursa " bilo je pitanje samo nekoliko mjeseci i moglo ih se pove?ati samo dogovorom svih ?lanica da povise j ednopostotni "strop" PDV-a ... Uvjet konsenzusa oja?ao mi je poz iciju i znali s u da ga ne?u propustiti.'67 Thatcher je mislila da bi Zajednica lako mogla ivjet i u disciplini nametnutoj jed nopostotnim stropom PDV-a, samo kad bi mogla sreza ti otpad, neu?inkovitost i korup ciju. Ali prosudila je da nije bilo dovoljno vo lje 'i da ?e se raskala enost i taj p osebni stupanj neodgovornosti koji odr ava

neodgovorna birokracija' nastaviti sve dok se te ke odluke budu odga?ale.68 Dog odilo se da je Vije?e odgodilo odluku o financ ijskoj reformi dogovoriv i se sam o o daljnjim pregovorima, ?iji ?e rezultati biti pred stavljeni na Vije?u u Aten i krajem godine. Kad se Vije?e u prosincu 1983. pod gr?kim predsjedavanjem sasta lo u Ateni, Thatcher je bila dobro pripremljena. Ali od samog po?etka stvari su krenule jako krivo. Na prvoj sjednici Mitterrand se ?inio ne-pripremljenim, a Ko hl je izgledao kao da nem a volje ili nije sposoban dati u?inkovit doprinos.69 O d pomo?i nije bio ni gr?ki premi jer Papandreu. Tako prvoga dana nije napravljen o ni ta, a stvari ?e se jo pogor ati. U ponedjeljak uju tro, na zaprepa tenje pr emijerke, Mitterrand je objavio da se njegov stav o prora?un u potpuno promijeni o. Nije vi e bio spreman podr avati britansku borbu za dugoro?nu na godbu o pror a?unu. Umjesto toga, bio je spreman odobriti samo jo jednu adhoc isplat u.70 Tha tcher je uzvratila odbijanjem da pristane na pove?anje 'vlastitih re66 Young, op . cit. 67 Op. cit. 68 Ibid. 69 Thatcher, op. cit. 70 Georee, ot>. cit. .... 'TE AK PARTNER': 1975-1984 237 sursa Zajednice ako se ne ograni?e tro kovi CAP-a i a ko se ne smanji ukupni iznos pr ora?una. Zatim je zatra ila da doprinos ?lanica bude 'pravedan i u skladu s njihovim m ogu?nostima pla?anja. 'Sva?a se nastavila , pi e Thatcher, 'ali bilo je jasno da ne posti e m ni ta.'71 Na kraju jo jednog Vije?a, op?enito smatranog 'fijaskom', nije bilo zavr ne izjave.72 U tom se raz doblju napuhivala pri?a o Thatcherinom navodnom 'antieuropskom' stavu, ali ona j e, kako sama ka e, u to vrijeme iskreno vjerovala da ?e jednom kad se rije i pro ra?unski doprinos i kad se uspostavi financijski red, Britanija mo?i igrati jaku pozitivnu ulogu u Zajednici. Sebe je smatrala 'europskom idealisticom' pro etom vi zijom slobodne, poduzetne Europe despatries.7^ ak i profesor George priznaje d a je ovaj 'fijasko' gotovo u potpunosti izazvao Mi tterrand. Njegova intervencij a, pi e George, 'bila je ili u asna pogre ka ili jo jedan znak makijavelisti?kog razmi ljanja.' Jedno obja njenje je da je Mitterrand odugovla?io kako bi se ras prava nastavila tijekom francuskog predsjedavanja, to bi francuskoj vladi omogu? ilo prisvajanje zasluga za postizanje dogovora.74 Thatcherin ministar vanjskih p oslova od izbora 1983. bio je Geoffrev Howe, gorlj ivi 'europejac' od dje?a?kih dana, koji je unato? svjedo?enju atenskom debadeu kasnije n apisao da je tada sv e 'ovisilo o Francuskoj koja je preuzela predsjedavanje Zaje dnicom (sic) u prvo j polovici 1984.'75 Primijetio je da su Francuzi, '.. .bili idealni pregovara?ki partneri za tu zavr nu fazu bitke. Zato jer su oni, b olje nego ve?ina, znali p repoznati snagu na e odlu?nosti u obrani nacionalnog interesa tovi e, imali su dovoljno intelektualne okretnosti da prepoznaju i vje to brane to?ke gdje bi nas pregovori mogli obvezivati da ubla imo snagu na ih argumenata. Zajedno smo stremili pronala enju rje enja koje bi francusko predsjedni tvo mog lo prodati osta lim partnerima i staviti na stol za prihva?anje na briselskom sa stanku Europskog v ije?a 19. i 20. o ujka 1984, na putu za summit u Fontaineblae au [sic] u lipnju.'76 Unato? Howeovu blistavom svjedo?enju o njihovim vje tinama , ti 'intelektualno okretni' Francuzi nisu iznijeli nikakve prijedloge na brisel skom Vije?u, a nisu se ?ak ni pr opisno pripremili za njega. Thatcher 71 Thatche r, op. cit. 72 Ibid. Ti Thatcher, op. cit. 74 George, op. cit. 75 Howe, op. cit. 238 VELIKA OBMANA se pripremila. Ve? je razgovarala o prora?unu s Mitterrandom na sije?anjskom sastanku u Parizu i u o ujku u Chequersu. U velja?i je razgovara la s Kohlom kod sebe u London u. Tako je bila uvjerena da bi briselsko Vije?e ko na?no moglo donijeti trajno rje enje za 'BBQ'.77 Kad je 19. o ujka po?eo sastana k, Mitterrand je barem po?eo proceduru raspravom o pror a?unu. Onda su slu benic i poslani da rade na tekstu o prora?unu, dok se Mitterrand okr enuo pitanju 'vla stitih resursa Zajednice. Njegov pravi cilj sad je postao jasan . Htio je pove?a ti doprinose od naplate PDV-a do 1,6 posto i tako pove?ati fondove z a CAP od ko jih je Francuska najvi e profitirala. Irci, sada najve?i neto primatelji u Zajed nici po glavi stanovnika, zahvaljuju?i veli?ini svog poljoprivrednog sektora e l jeli su jo ve?e pove?anje.78 Jednom su Thatcher i Kohl imali ne to zajedni?ko. O boje su postavili 1,4 posto kao g ranicu, ali je i to ovisilo o zadovoljavaju?em planu tro kova Zajednice. Stigli su s amo toliko daleko i na frustraciju That-c herove sjednica je idu?eg dana po?ela 'prov alom euro-idealizma. Kohl i Mitterra nd su po?eli 'prili?no lirski govoriti o temi od bacivanja grani?nih kontrola, n

akon ?ega je Mitterrand zatra io da Europa ne zao-stane za SAD-om u utrci u svem ir.79 Kad su se efovi vlada kona?no primili posla, 'visoko umnost je brzo nestal a.' Kad irski premijer nije dobio posebno izuze?e od predlo eni h ograni?enja kv ota za mlijeko kojima su htjeli smanjiti velike vi kove mlijeka Zaje dnice, pozv ao se na Luksembur ki kompromis i oti ao. Posao je nastavljen tek kad se nakon d uge pauze po?elo raspravljati o tekstu zavr ne izjave Vije?a. Ono to se tada dog odilo ostavilo je Margaret Thatcher bez teksta. Unato? ranijem do govoru, Talija ni i Grci usprotivili su se odobrenju stalnog smanjenja Velikoj Br itaniji. inilo se da se Mitterrand svrstava uz njih. Kad je Thatcher prosvjedoval a da se pet g odina bori za po tenu i trajnu nagodbu, Kohl joj je, mo da na temelju r anijeg d ogovora s Mitterrandom, ponudio refundiranje '1000 milijuna ecua za pet godina.' ak je i Howe taj prijedlog nazvao 'polovi?nim.'80 Ali Francuska i ostali s u se g otovo odmah slo ili s Njema?kom. Naravno, Thatcher je odbila 'ponudu'. Vije?e je raspu teno bez objave zavr ne izjave, a 'trljaju?i sol na ranu', kako je Thatch er kas nije opisala, Francuska i Italija blokirale su isplatu britanskog povrata za 198 3. 77 Thatcher, op. cit. 78 Ibid. 79 Op. cit. on i_r 'TE AK PARTNER': 19 75-1984 239 Nakon povratka u Britaniju, Thatcher je odlu?ila obustaviti britansk e uplate Zajed nici ako za to dobije podr ku svojih zastupnika. Ali, napisala je , 'hard ?ore euro-e ntuzijasti... su instinktivno podr avali Zajednicu u svakom njenom sporu s Britani jom.' Nevoljko je napustila 'nuklearnu opciju'.81 Jasno, sva?e su jednom morale prestati. Idu?e Europsko vije?e trebalo se odr ati u Font a inebleau 25. i 26. lipnja 1984. pod Mitterrandovim predsjedanjem na doma?em te renu i moralo je biti 'veliki obra?un'. Ali Thatcher je ponovno bila prisiljena ?ekati. Nakon obveznog otvornog ru?ka, Mitterrand ju je zamolio da sa me rezulta te nedavnog . ekonomskog sastanka na vrhu u Londonu. Ostali ?e se kasnije uklju?iti sa svojim vi?enj ima. Pro la su dva sata. Tek se tada Mitterrand okrenuo prora?unu i ?im j e Thatcher da la svoj pogled na formulu, 'vratio' je stvar na raspravu ministrim a vanjskih pos lova iste ve?eri i posvetio se drugim poslovima.82 Tijekom ve?ere u presti noj Hotellerie du Bas-Breau, efovi vlada bili su zbunjeni kad su vidje li da se ministri vanjskih poslova skupljaju na terasi na kavi. Ispo?etka su pre tpostavili da su njihovi kolege zavr ili posao, ali su otkrili da jedan dru gog tek ?aste pri?ama o putovanjima u inozemstvo. Mitterrand nije skrivao nezadovolj stvo i potjerao ih je unutra da nastave raspravu o prora?unu. U cijeloj sagi o prora?unu bila je jedna glavna sporna to?ka. Britanija je inzistira la da se nje ne kalkulacije temelje na ukupnoj sumi koju je dala Zajednici, a koj a je uklju? ivala novac napla?en od carina i poreza kao i doprinos od PDV-a. Francuzi su, pa k, jo uvijek odbijali prihvatiti naplatu carina kao nacionalni doprinos tv rde?i da oni ?ine 'vlastite izvore' Zajednice. Zato su tvrdoglavo odbijali uklju?ivan j e tih svota u izra?un. Onda su u Fontainebleau Francuzi izvukli papir o svojim pog ledima kako napraviti kalkulaciju. Jo jednom su pla?anja PDV-a bila uklju?e na. Tijekom rasprave ministara vanjskih poslova sve je opet prozra?eno i Thatche r je u morno popustila pod uvjetom da formula bude temeljena na postotku uplata PDV-a, da bi se Britaniji dalo stalno refundiranje koje je htjela. Sve to je jo trebalo d ogovoriti bio je postotak. Thatcher je imala na umu 70 posto, ali Howe se vratio s vijestima da ?e biti ponu?eno izme?u 50 i 60 posto, sa 'zasla?iva?e m' koji bi doveo ref undiranje do 1000 milijuna ecua u prve dvije godine. 'Kako je Geoffrev', 81 Thatcher, op. cit. 240 VELIKA OBMANA napisala je Thatcher, 'koj i je do tada bio veli?anstveno nepokolebljiv u pregovori ma, dopustio ministrima vanjskih poslova da donesu takav zaklju?ak, nisam mogla ra zumjeti.'83 Da skrat i iscrpljuju?u pri?u, Thatcher se dr ala svojih 70 posto, Mitterrand je zapeo za 60, a Kohl je rekao da bi prihvatio 65 posto. Onda je Thatcher pristala na dv i je tre?ine, oko 66 posto. Mitterrand se ukopao. Suo?en s nepokolebljivom Thatche r, rekao joj je, 'Naravno, Madame premijerko, morate to dobiti.' Sporazum je pos tig nut.84 Kohl je odmah objavio da, budu?i daje nagodbu omogu?io njema?ki novac , on eli is platiti svojim seljacima dodatni novac iz federalnih fondova. Iako j e to bilo pr otiv pravila, nitko nije imao eluca usprotiviti mu se.85 ak je i to b

ilo daleko od kraja pri?e. Sitnim slovima je bilo skriveno osnivanje 'k orektivn og mehanizma za rad sa stalnim neravnote ama prora?una. Njegova slo enost bila j e tolika da je, prema Hugou Youngu, bila 'izvan shva?anja svakog normalnog europ skog gra?anina.'86 ak ?e i Komisija priznati da je taj korektiv 'ograni?avao tran sparen tnost u financijskim odnosima izme?u ?lanica i prora?una Zajednice.'87 Na Europskom vije?u u Bruxellesu 1988. napravljene su daljnje izmjene 'u sustavu f inanciranja gdje je donesena odluka kasnije poznata kao 'Odluka o vlastitim res u rsima.' Njome je odre?eno da PDV ubudu?e igra manju ulogu u financiranju Zajed nice i uveden je novi, ?etvrti oblik 'vlastitih resursa' prema kojemu je svaka ? lanica upl a?ivala dodatni novac koji je predstavljao udio u njihovu BDP-u. To j e s druge str ane izazvalo nove nepravilnosti i tra ilo novi mehanizam izra?unav anja britanskog re fundiranja. Izra?un je bio tako kompliciran da je prema prizn anju Komisije dao don ekle iznena?uju?i rezultat prema kojemu Ujedinjeno Kraljev stvo sudjeluje u financira nju vlastitog refundiranja [na naglasak].88 Dok je Ko misija tvrdila da to 'samofinanciranje' uklju?uje samo 'vrlo male iznose' , kumu lativni efekti sporazuma iz Fontainbleaua i bri-selske 'prilagodbe' bili s u zna ?ajni. Stvorili su situaciju da bi svaki put kad Britanija zatra i novac iz fon dova za CAP iznad i izvan praga do83 Op. cit. 84 Op. cit. 85 Ibid. 86 Young, op. cit. 87 Komisija Europskih zajednica (1998), Bilten EU 10-1998 - Agenda 2000. F inan cing of the European Union (1998), Luksemburg. 88 Komisija Europskih zajedn ica. Financing the European Union. Izvje taj Komisij e o upraTE AK PARTNER': 1975-1984 241 govorenog 1984., Komisija kroz svoj 'korek tivni mehanizam' mo e 'na?erupati natrag' zna?ajni udio ispla?enog novca. Do 200 3. to je iznosilo 71 posto. Budu?i da je to zna?ilo da bi tra e?i novac od Bruxe llesa ministarstvo financija moglo z avr iti pla?aju?i ve?i dio, britanska vlada odlu?ila je da nakon osvajanja refundiranja mo ra izvu?i maksimalnu korist iz n jega. Tako je Britanija odbijala platiti za takvo financiranje kad god je mogla, ?ak i kad su ostale ?lanice to ?inile. To je nadalje zn a?ilo da su druge zemlj e mogle izvu?i puno vi e novca za svoje poljoprivrednike nego j e bilo na raspol aganju britanskim farmerima, ?ija je sposobnost da se nose s cijen ama svojih ko nkurenata u EEZ bila smanjena. Do 2003. to ?e postati zna?ajan faktor doprinosa u propasti britanske poljoprivrede. Thatcherina 'pobjeda pokazat ?e se vrlo mje ovitim blagoslovom. * * 11 * * Ulazi G.Spinelli: 1979-1986 'Sje?am se jedne nisk e to?ke kad se devet ministara vanjskih poslova iz najve?ih europ skih zemalja s ve?ano okupilo u Bruxellesu kako bi proveli nekoliko sati raspravlja ju?i kako r ije iti razlike u standardiziranju fiksnog polo aja retrovizora na poljopri vred nim traktorima.' James Callaghan1 'Sefovi dr ava i vlada na temelju svijesti o z ajedni?koj sudbini i elje za afirmacijo m europskog identiteta, potvr?uju svoju posve?enost napretku prema sve tje njoj uniji medu narodima ?lanica Europske zaj ednice.' Sve?ana Deklaracija o Europskoj uniji, Stuttgart, 19. lipnja 1983. Dana 16. o ujka 1979. Monnet, prvi i u to vrijeme jedini po?asni 'gra?anin Europe', um ro je u svojoj ku?i na francuskom selu pedesetak kilometara od Pariza, u dobi od 9 0 godina i ?etiri mjeseca. etiri dana kasnije, kancelar Schmidt pridru io se Giscardu u obli njoj srednjovjekovnoj crkvi Montfort l'Amuarv na Monnetovu spro vodu, zajed no s prijateljima iz cijele Europe i nekoliko dugogodi njih saveznik a iz Wa-shingt ona koje je predvodio George Bali. Glazba odabrana za sprovod ukl ju?ivala je djela francuskih, njema?kih, talijanskih i engleskih skladatelja, ku lminiraju?i u snimlje noj verziji svih pet stihova 'Borbene himne Republike.'2 D ok se taj ameri?ki kor u zdizao prema crkvenom svodu, Giscard je kasnije pisao d a su se Francuzi osje?ali g otovo izostavljenima.3 1 Callaghan, James (1987), Ti me And Chance. 2 Bali, op. cit. 3 Duchene, op. cit. Duchene je zapisao kako je 1 988., radi obilje avanja stogodi nj ice MonneULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 243 U kratkotrajnoj mirovini, prema njegovu biografu, Monnet je po?eo 'dovoditi u pita nje svoje ivotno djelo.' 'Je li Europska unija bila preuska za svijet koji se m ij enjao? Je li zajedni?ko tr i te zaista doprinijelo rastu?' Nadao se da je Eur opa 'u na jmanju ruku osigurala mir izme?u Francuske i Njema?ke.' Ali ?ak i tako , moglo bi se re?i , 'ameri?ka nazo?nost u Europi bila je va nije od Europske Za jednice svedene na carins ku uniju.' Bila je istina da se neposredno prije Monne tove smrti ?inilo kako napredak prema ' sve bli oj uniji' gubi ve?inu svog zamah

a. Na razini 'visoke politike' oni hrabri sn ovi 1970-tih, prijedlozi o punoj ek onomskoj i monetarnoj uniji do 1980., o polit i?koj uniji i zajedni?koj vanjskoj politici, jo su se ?inili jednako dalekima. Jedino mjesto gdje je zamah 'europs ke gra?evine' krajem 1970-tih izgledao netaknut , bilo je na onome to bi se mogl o opisati kao razina 'niske politike', gdje je Ko misija u savezu s Europskim su dom pravde, postala aktivnija nego ikad u irenju na dnacionalnih ovlasti u ime 'provo?enja zajedni?kog tr i ta.' Jednom kad su ukinu te unutarnje carine, to je slu ilo da se naglase 'necarinske ba rijere' kojima s u pojedina?ne dr ave jo mogle remetiti nastanak istinskog 'zajedni?kog tr i ta. Ti oblici protekcionizma sezali su od nacionalnih propisa i standarda koji su se mogli koristiti za isklju?ivanje uvoza iz drugih zemalja, do raznih oblika ' dr avne pomo?i' kojom su vlade svojim proizvo?a?ima mogle davati financijsku predn ost pr ed konkurencijom. Komisija je pokrenula napad upravo na takav protekcioni zam, i to na dva glavna fronta. Na prvom je, koriste?i svoje pravo na predlaganj e zakonodavstva Zajednice, djelova la kroz poplavu novih smjernica i propisa nam ijenjenih 'harmoniziranju' ili 'pri bli avanju' zakona ?lanica.' Svaki je taj pr opis zamjenjivao razli?ite nacionalne zako ne, name?u?i jedinstveni zakon Zajedn ice. Do kraja 1970-tih dono eno je oko 350 novih zakona godi nje, a pravi cilj j e kao i uvijek bilo daljnje ujedinjenje. Na?in na koji je Komisija irila svoje n adnacionale pipke u svaki kutak ekonomskog iv ota, ni ta ne do?arava bolje od no vih zakona (svaki je bio identificiran brojem, uz godinu dono enja), poput: okru je pari kog Pantheona, kako bi le ao kraj posmrtnih ostataka legendarnih francuski h heroja poput Rousseaua, Voltairea, Victora Hugoa i Emila Zole. Mitterrand je p riredio ceremoniju pod bakljama na stubama, na kojima su bili kancelar Kohl i mn ogi europski uglednici koji su stajali dok je syirala europska himna prilago? ena i z Beethovenove Devete simfonije. 244 VELIKA OBMANA 73/361 Smjernica Vije?a o pribli avanju zakona ?lanica koji se odnose na certifikaciju i obilje avanje icanih konopa, lanaca i kuka. 74/409 Smjernica Vije?a o harmonizaciji zakona ?la nica koji se odnose na med. 74/360 Smjernica Vije?a o pribli avanju zakona ?lani ca koji se odnose na unutarnje opr emanje motornih vozila (unutarnje dijelova pu tni?kog odjeljka osim unutarnjih retr ovizora, komandne plo?e, krova ili pokretn og krova, naslona i stra njeg dijela sjeda la).4 Odra avaju?i ?injenicu da je CA P jo uvijek bio odgovoran za 90 posto prora?una Zajednice, ona je stvorila vi e zakona nego ijedan sektor, od dugog niza smjernica koje ogra ni?avaju broj biljn ih vrsta dopu tenih u EEZ do stvari poput: Propis Komisije Br. 1297/77 ?etvrta n adopuna Propisa Br. 1019/70 o detaljnim pravi lima o odre?ivanju cijena ponuda i odre?ivanja cijene u protuvrijednosti u vinskom s ektoru. Druga fronta na kojoj je Komisija pokrenula napad na nacionalni protekcionizam b ilo je kroz napad na financijsku pomo? koju su ?lanice davale svojim industrijama. U nastojanju da i skorijeni 'nezakonitu dr avnu pomo?', Komisija je intervenirala radi ukidanja 'n elojalne konkurencije' u svim vrstama ekonomskih aktivnosti, od brod ogradnje do tekstila. To je dijelom ?inila kroz zakonodavstvo, ali najkorisniji sa veznik u toj bitki bio joj je Europski sud pravde ?ija je glavna svrha bila djelov ati k ao 'Vrhovni sud' Zajednice u ja?anju nadnacionalnosti. Europski sud pravde je 19 77. potvrdio da je Rimski sporazum narastao u 'unutarnj i ustav' Zajednice, koji su ?lanice bile obvezne po tivati.5 Jedna mjera rastu?e va nost i za 'ustavotvo rnu' ulogu suda bila je da je u 10 godina prije 1979. pred njega dolazilo prosje ?no 113 slu?ajeva godi nje, dok se u pet sljede?ih godina brojka gotovo u?e tver ostru?ila na 514. Uz pomo? Suda, na primjer, Komisija se uhvatila u ko tac s vla di nim monopolima na prodaju duhana, alkohola i ibica u Francuskoj i Italiji. Dr ugi klju?ni slu?aj bio je Cassis de Dijon 1979. kad je uz podr ku Komisije jedna njema?ka tv rtka tu ila njema?ke dr avne vlasti koje su odbile dopustiti uvoz f rancuskog likera od borovnica, 4 Bila je to samo jedna od vi e od 450 smjernica koje su kontrolirale proizvodnju motornih vozila. Svi detalji zakonodavstva uzet i iz OfficalJournal ofthe Europea n Communities: Dire-ctory ofCommunity Legislat ion in Force, op. cit. ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 245 jer je razina sadr anog alkohola od 15-20 posto bila ni a nego propisanih 32 posto p o njema?kom zakonu. Sud je odlu?io da bilo koji proizvod koji se zakonito proizvede u jednoj dr avi mo e biti zakonito prodan u drugoj, ?ak i ako nema zakona Zajednice ko

ji bi se odnosio upravo na takve proizvode.6 Time je zacementirana doktrina 'uza jamnog priznanja'. Nijedna ?lanica vi e nije mogla kontrolirati tok robe preko svoji h granica primjenjuju?i vlastite nacionalne standarde. U svoj toj buri zak onodavne aktivnosti, uloga tre?e noge tripoda Zajednice, Vije?a m inistara, ?ini la se ?udno marginalnom. Ministri su tro ili ve?inu svoga vremena daju?i slu ena odobrenja stalnoj struji smjernica i propisa, detalje kojih su dogovarali sl u benici, a tehni?ke pojedinosti kojih su ?esto izgledale neshvatljivima.7 Britans ki m inistar poljoprivrede John Silkin se, primjerice, 1977. zbog britanskog 'pr edsje danja' na ao u situaciji da mora odobriti estu PDV smjernicu, komplicirani poku aj ha rmoniziranja svih elemenata na kojima bi ?lanice bile obvezne obra?u navati PDV. Nemo gu?e je da je Silkin kao ministar poljoprivrede bio potpuno auf aits posljedicama o noga to ?e kasnije postati zna?ajna prekretnica u povijesti dugogodi nje ambicije Zajed nice da harmonizira poreze, ali na dnu te smjernice stoji njegov potpis. Koliko god se ?inilo da se sav taj napor pro irivanja nadna cionalnih pipaka Zajednic e isplati, on je opravdavao Monnetov strah da njegov v eliki san tone u moru tehn okracije. Odakle ?e dolaziti poticaj koji ?e udahnuti novi ivot u njegov veliki proje kt? Tko ?e ga vratiti izvornom uzvi enom cilju izgradnje 'Sjedinjenih Europskih Dr ava '? Odgovor je le ao u doga?aju koji ?e s e zbiti ba poslije njegove smrti, u prvim izborima za Europski parlament. ovjek ko ji je tada preuzeo palicu od Monneta bio je jedan od prvih ?lanova izabranog par lamenta, Alterio Spinelli. Ipak, unato? tome to je Spi nelli imao vlastitu vizij u Sjedinjenih Europskih Dr ava ve? 40 godina prije, osu?en na zatvorsku ?eliju n a otoku Ventotene, kroz ve?i dio sljede?a ?etiri desetlje?a igrao je re lativno pasivnu ulogu u 'projektu'. U ve?ini povijesnih zapisa o Europskoj uniji, rane 1 980-te odbacuju se kao vrijeme 'euroskleroze', kad je put u integraciju izgledao blokiran. Britanskim zapisima iz tog razdoblja gotovo u potpunosti dominira 6 R etve-Zentral v. BudnesmonopoLverivaltung fiir Branntivein, slu?aj 120/78 [1979 ] ECR 649 [1979]3 CMLR 494. Vidi Weatherill, Stephen i Beaumont, Paul (1995), EC LAW~ The Essential Guide to the Legal Workings ofthe European Community (2. izd anje). 7 Callaghan ?e pisati o svojoj frustraciji zbog toga u pasusu iz svojih m emoara c itiranom na po?etku ovog poglavlja, gdje se prije toga prisje?a kako je ostao zapanj en kad je shvatio da mora pisati 'ministru Denisu Halevu o razinam a uvoza polovi ca marelica i konzervirane 246 VELIKA OBMANA Thatcherina beskrajn a bitka za refundiranja. Op?enito se smatra da se 'projekt' po?e o ponovno kreta ti naprijed u trenutku kad je 1985. na ?elo Komisije do ao Jacques De lors. No u pravo je po?etkom 1980-tih stvorena podloga koja je omogu?ila Delorsu da n aprav i tako jak utjecaj. Planirao se najdramati?niji skok naprijed u integraciji: 'Sp orazum o Europskoj uniji.' To je bilo tako ambiciozno da je zbog takti?kih razl oga na kraju odlu?eno da se podijeli na dva odvojena sporazuma, udaljena pet god in a. Prvi ?e postati poznat kao Povelja jedne Europe (Single European Act); dru gi ka o Sporazum iz Maastrichta. ovjek odgovoran za planiranje tog povijesnog pote za bi o je Spinelli. 'Krokodilski klub' Iako je bio zastupnik u talijanskom parl amentu, Spinelli je u desetlje?ima nakon r ata zapravo bio isklju?en iz glavne s truje 'europske' politike, ponajprije zbog Mo nneta koji nije imao vremena za sv oje komunisti?ke prethodnike. On nije spomenut u Monnetovim memoarima objavljeni ma 1978., a Ducheneove zabilje ke u jedinom spomen u Spinellija ka u da je bio ? ovjek 'kojega je Monnet po tovao, ali s kojim se nije sla gao.'8 Neodobravanje j e bilo uzajamno. Spinelli je jednom primijetio da je Monne t imao 'velike zaslug e za izgradnju Europe, ali i veliku odgovornost za njenu lo u izgradnju.'9 Spine lli je bio u Bruxellesu izme?u 1972. i 1976. kao jedan od dva talijanska povj er enika u Komisiji, ali se nije posebno isticao u slu bi. Tek je nakon Monnetove s mrti 1979. iza ao iz sjene u i 72. godini ivota kandidirao se za Europski parla ment . Odabrao je status neovisnog zastupnika u komunisti?kom klubu. Kon?ano je do ao na po zornicu na koju je ?ekao ve?i dio svog ivota. Spinelli se prvi put iskazao 25. lipnja 1980. kad je Parlament odbio usvojiti pr ijedlog prora?una Zajednice koji je donijelo Vije?e. Vije?e je dospjelo pod pal jbu nek oliko efova parlamentarnih skupina, ali ni?ija nije bila agresivna kao S pinellijeva . Rekao je kolegama zastupnicima da sada moraju uzeti sudbinu Zajedn

ice u svoje ruke: 'Ne obra?am se Vije?u ministara, rekao im je, 'jer je pokazalo totalnu impoten ciju.'10 8 Urwin, op. cit. 9 Burgess, M. (1989), Federalistu An d The European Union: Political Ideas, Inf luence And Strategy, citirano kod McA lister, op. cit. 10 Idu?i isje?ak pri?e konstruiran je iz povijesti Spinellijevi h aktivnosti u tom razd oblju, koju je napisao Palavret, Jean-Marie (bez datuma) , 'Entre cellule Carbona ra et conseiller des Princes: Impulsions et limites de la relance europeene dan le projet Spinelli d'Union politique des annees 1980.' Users.skynet. belclubcroc odilelArchivelProjetSpinelli.htm, pro irene interULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 247 Spinelli je bio uvjeren da se federalna Europa mo e ostvariti samo ako Parlament p reuzme inicijativu i po?ne raditi na totalnoj ref ormi Rimskog sporazuma. Koriste?i o kupljaju?i krik koji ?e kasnije postati vrlo poznat, tvrdio je da 'pro irenje' zahtije va hitnost u daljnjoj integraciji, zb og izgleda da ?e u sljede?ih nekoliko godina Za jednica dobiti tri nove ?lanice, Gr?ku 1981., a uskoro panjolsku i Portugal, kada ?e 'd evetorica postati 'dvana estorica. Njegov prvi slu beni korak prema cilju dogodio se u srpnju 1980. kada je zajedno s pomo?nikom Pier Virgiliom Dastolijem11 pisao kolegama zastupnicama, tra e?i njihovu p odr ku za organizirano kretanje prema daljnjem ujedinjenju. O sam 'gorljivih ?lanova' odgovorilo je na njegov poziv, sastaju?i se u presti nom restoranu Crocodile u Stra sbourgu. Medu njima su bili njema?ki i talijanski de mokr ?anin, jedan talijanski komun isti, dva britanska laburisti?ka eurozastupni ka od kojih je jedan bio Richard Balf e te jedan jedini britanski konzervativac, Stanlev Johnson.12 Tako je ro?en 'Krokodilski klub', me?ustrana?ka skupina otvo rena svim eurozastupnicima uvjerenima u 'potrebu za europskom politi?kom reformo m velike irine.' Spinelli je ciljao na preduhitrivanje postoje?ih strana?kih sku pina, strahuju?i da bi mu mogle blo kirati inicijativu. Kasnije je u pismu koleg i objasnio: 'Europski parlament je izabran kori tenjem strana?kih izbornih ma in erija na timanih na nacionalne izbore, koji nemaju europske politi?ke programe v e? nejasne transnacional ne pozadine... njihovi ?lanovi zna?ajno su podijeljeni u tri skupine: inovatore, one eljne daljnjeg ujedinjenja: "nepokretnike" eljne z adr avanja na istom mjestu pa ?ak i spremne na nazadak; mo?varu... sa?injenu od onih koji ne znaju to ho?e. Inovatori su s vjesni da se moraju okupiti oko zajed ni?ke politike i, ignoriraju?i odanost strankam a, pokoriti prevladavaju?e utjec aje "mo?vare".' Krokodilski klub trebao je postati katalizator 'bu?enja inovator a.' Uspostavljeni parlamentarni forum za promicanje novih ideja bio je Odbor za politi?ke poslove. A li njime je dominirala desnica centra Eu11 Dastoli je bio e f Spinellijeva kabineta kada je ovaj predsjedavao talijansko m parlamentarnom sk upinom 'Neovisna ljevica'. Od srpnja 1979. do lipnja 1983. po stao je Spinellije v parlamentarni pomo?nik u Europskom parlamentu. Do 2003. bio je visoki du nosni k Europskog parlamenta, a od travnja 1995. glavni tajnik me?unarodno g Europskog pokreta. Usto je predavao povijest europskog ujedinjenja na Rimskom sveu?ili tu . 12 Johnson je izme?u 1973. i 1979. bio visoki du nosnik Europske komisije, kao int er alia ef njenog Odjela za spre?avanje zaga?enja i one?i ?enja. Karijeru j e 1984. nastavi u Komisiji, postaju?i Direktor za energetsku politiku 1990. Njeg ov sin Boris post at ?e ugledni 248 VELIKA OBMANA ropske pu?ke stranke (EPP), ne prijateljski raspolo ena prema komunistima. Spinelli j e predvidio da ?e taj odb or njegovu projektu osigurati samo 'prvoklasni sprovod.' Umjesto toga, planirao je ad hoc 'ustavotvornu radnu skupinu' koju je mogao dr ati pod kontrolom. Za pr ipremu terena trebala mu je rezolucija parlamenta. Zbog tog a je u listopadu 198 0. pokrenuo 'poluslu beni ?asopis' The Crocodile}^ Etablirane skupine, Spinellijeve 'snage organizirane nepokretnosti', njegovu su rezoluciju o?ekivano tretirale s prezirom. ak su ga i komunisti bili neskloni podr at i ga i u?inili su to tek kad je Spinelli uputio izravni poziv talijanskom na cional nom komunisti?kom lideru Enricu Berlingueru. Demokr ?ani su se pak pokaza li glavnom pr eprekom, koriste?i proceduralni aparat za odga?anje bilo kakvog gl asovanja o Spi-nel lijevoj rezoluciji u nadi da ?e mu se podr ka uru iti. Tada j e inicijativu preuzeo britanski eurozastupnik Richard Balfe, djeluju?i kao S pin ellijev 'takti?ki savjetnik'.14 Pokrenuo je tajnu operaciju pod kodnim imenom ' Budi tiho'. Postupno je prikupljao podr ku svojih socijalisti?kih kolega. 'Klub' je prikupljao podr ku te ke kategorije, talijanskog premijera Bettina Craxija i

nekolik o vode?ih socijaldemokrata uklju?uju?i Willyja Brandta i Envina Langea (predsjednika m o?nog parlamentarnog odbora za prora?un). U podr ci rezoluciji p ridru ila se liberalna s kupina sa svojim njema?kim vodom Martinom Bangemannom, kasnije povjerenikom Komisi je. Tako je rezolucija dobila dovoljno podr ke da pr o?e 9. srpnja 1981., ?ime je uspostavl jen 'stalni odbor za institucionalna pita nja zadu en za izvedbu izmjena postoje?ih s porazuma.' Spinelli je tako dobio od obrenje da parlament 'nastavi punu inicijati vu kako bi dao novi zamah uspostavi Europske unije.' Do tada je Spinellijeva aktivnost uznemirila razne visoko pozi cioni-rane naciona lne politi?are. Na nacionalnoj konferenciji njema?ke stranke Slobodnih demokrata 198 1., njema?ki ministar vanjskih poslova Hans-Dietrich Gen scher predstavio je 'stupn jevanu' alternativu. On je tada udru io snage s talij anskim ministrom vanjskih pos lova Emiliom Colom-bom, kako bi proizveli 'Plan Ge nscher-Colombo' koji je uklju?iv ao prijedlog novog sporazuma poznatijeg kao 'Eu ropska povelja. Time bi se formal izirala 'politi?ka suradnja' u vanjskoj politi ci, na koju bi bile obvezne sve ?lanic e, te 'deklaracija o ekonomskoj integraci ji 15 koja bi 13 asopis pre ivljava do danas. 14 Intervju s autorima, 2. prosinca 2002. 15 Europski parlament (1982), Seleftion ofTexts Cpncerning Institutional M atte rs ofthe comULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 249 obvezala ?lanice da rade na Eu ropskoj obrambenoj politici neovisnoj od NATO-a. Da bi opravdali svoj prijedlog zajedni?ke vanjske politike, Genscher i Colombo spo menuli su slabo istican sast anak ministara vanjskih poslova pod predsjedavanjem Thatcherinog efa diplomacije Lorda Carringtona 13. listopada 1981. odr an u Londonu . Ministri su sro?ili no va pravila politi?ke suradnje na osnovi izvornog sporazuma i z Luksemburga 1970. Taj sporazum je prema njihovim rije?ima 'doprinio krajnjem cil ju Europske unij e.'16 Ministri su u Londonu ve? dogovorili formaliziranje svoje ko ordinacije u vanjskoj politici kroz, kako su ih nazvali, 'sastanke gvmnichovskog tipa'.17 Ti bi se sastanci odr avali privatno, bez nazo?nosti slu benika, a njihov sa dr aj bi bio ?uvan u tajnosti. Na istom je sastanku dogovorena i takozvana struktura t rojke koja ?e postati slavna u jugoslavenskoj krizi devet godina kasnije, a prem a kojoj bi vlada koja predsjedava Vije?em u estomjese?nom roti-raju?em sustavu uskla?ival a djelovanje s vladom koja je predsjedavala prije nje i vladom koja ? e predsjedava ti nakon nje. Plan Genscher-Colombo koji je uklju?ivao i londonski dogovor, predstavljen je Euro pskom parlamentu 19. studenog 1981. uz podr ku EP P-a. Colombo je rekao zastupnicim a: 'Pozivamo na ponovno o ivljavanje europske integracije, elimo oja?ane institucije i u naprije?eni proces odlu?ivanja te eli mo ohrabriti i pro iriti na vi i stupanj pragmati?ni roces u kojemu se medu dese t dr ava ostvaruje politi?ka suradnja. Na taj na?in suradnj a ?e postati ira, se u?i od pitanja sigurnosti do pitanja kulture i zakona, to ?e nas pri li iti tem eljnim ciljevima Europske unije. To ?emo posti?i usvajanjem fleksibilnog pri stu pa i kroz uzajamnu podr ku politi?kih, ekonomskih i socijalnih aspekata i kako b u demo postupno napredovali, mo?i ?emo si odre?ivati i dosizati nove ciljeve.'18 U ifriranom obliku, cilj plana bilo je preduhitriti Spinellijeve puno smjelije in icijative namjernim razvodnjavanjem njegove 'ustavotvorne' agende. Ipak, kad je predstavljen na Europskom vije?u u Londonu 26. i 27. studenog 1981., plan nij e odm ah dobio podr ku, a njegovim vra?anjem ministrima vanjskih poslova zapravo je dobio nogu. 16 Reproducirano u Selection ofTexts Concerning Institutional Matters ofth e co mmunity from 1950-1982, op. cit. 17 Nazvano po Gvmnich Schlossu, rasko noj gostinjskoj ku?i njema?ke federalne vlade k raj Kolna, kori tene za neslu bene, povjerljive sastanke ministara vanjskih poslova. Britanski ekvivalent su 'Pravil a Chattam Housea'. 250 VELIKA OBMANA Genscher i Colombo nisu se odmah predali. J edanaest mjeseci kasnije, 14. listopa da 1982. dobili su novu priliku obratiti s e Parlamentu kad je raspravljao o prij elaznom izvje taju parlamentarnog odbora za politi?ke poslove o njihovu planu. Colom bo je bio nepokolebljiv: 'Povijest n as je nau?ila da se Europska unija ne mo e dosti?i prebrzim kretanjem ni forsira njem brzine.', izjavio je.19 Ali bez podr ke ?lanica n jihov je plan zapravo ve? bio pokopan. Spinellijev je pak projekt jo bio itekako iv. Njegov ad boe 'odbor za instituciona lne poslove' izabran je 22. sije?nja 1982. i sad je ve? djelova o gotovo devet mjesec i, sa Spinellijem kao koordinatorom i Maurom Ferrijem kao

predsjednikom. Da bi m aksimalno pove?ao podr ku, odbor je na Spinellijevo inzis tiranje osnovao upravnu sku pinu. Ona je odr avala saslu anja na kojima su razni politi?ari, sindikalni vode i aka demici iznosili svoje poglede. Europski pokre t anga iran je da pridobije javnu pod r ku. Zadatak odbora, odobren u Europskom parlamentu 6. srpnja 1983., nije mogao biti ambiciozniji. On nije bio samo upotp unjavanje postoje?ih europskih sporazuma ve? rad kroz est pododbora na dono enju potpuno novog sporazuma. Spinelli i njegovi savezn ici ve? su bili polu?ili izu zetan uspjeh uvjeriv i kolege iz parlamenta da podr kom njeg ovu projektu mogu d obiti jo nevi?en novi presti u Parlamentu. To bi ga etabliralo ka o glavnog pokr eta?a integracijskog procesa; kako je Spinelli ve? sam govorio, preobr azbom 'Za jednice' u 'Europsku uniju'. Samo tri tjedna prije nego je Parlament dao Spinell iju zeleno svjetlo, Plan Gens cher-Colombo dobio je nadgrobni spomenik kad je ug ra?en u drugi dokument s grandio znim naslovom 'Sve?ana deklaracija o Europskoj uniji.' Deklaracija je predstavljen a na Europskom vije?u u Stuttgartu 17-19. li pnja 1983.20 A o njenim je ciljevima r e?eno ovo: 'Sefovi dr ava i vlada na teme lju svijesti o zajedni?koj sudbini i elje za afirmacijo m europskog identiteta, potvr?uju svoju posve?enost napretku prema sve tje njoj uniji medu narodima ?lan ica Europskih zajednica.'21 Sefovi dr ava i vlada odobrili su 'Sve?anu deklaraci ju'. Me?u njima je to u?inila i That cher, toliko zaokupljena svojom bitkom za p rora?unska refundiranja da je doga?aj u m emoarima jedva zabilje ila kao samo 'j o jednu stranu' tutgartskog sastanka. 19 Ibid. 20 Komisija Europskih Zajednica. Europski bilten, EC 6-1983, to?ke 1.6.1. do 4.3 . ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 2 51 Samo ?etiri dana ranije, 15. lipnja, Thatcher je ostvarila premo?nu pobjedu n a izbor ima poraziv i Michaela Foota na ?elu Laburisti?ke stranke koja je u svoj manifest uklj u?ila obe?anje da ?e Britaniju izvesti iz EEZ. Me?u nekoliko novi h laburisti?kih parlament araca koji ?e biti izabrani, bio je i mladi kandidat z a Sedgefield Tony Blair koji je u svom predizbornom govoru rekao: 'Pregovarat ?e mo o povla?enju iz EEZ koja iscrpljuje na e prirodne resurse i uni tava ra dna m jesta.'22 U kriti?nom komentaru 'Deklaracije o Europskoj uniji', Thatcher je pri mijetila 'po mpozni jezik' koji se 'o toj temi upotrebljavao i prije nego se Vel ika Britanija pridru ila Zajednici' ali je zauzela stav da se ona 'ne mo e sva?a ti sa svime i da do kument nema zakonsku snagu.' Tako se 'slo ila s njim'.23 Kad su je kasnije ispitivali o Deklaraciji u Donjem domu, odgovorila je, 'moram pot puno jasno re?i da nikako ne vjerujem u federaliziranu Europu. Niti u taj dokum ent.'24 Njen novi ministar vanjskih poslova Geoffrev Howe tako?er je samo povr n o sp omenuo Deklaraciju u svojim memoarima, posve?uju?i vi e prostora svojoj kas nijoj posje ti tutgartskoj umjetni?koj galeriji. On se prisjetio da 'smo pridali manje va nosti n ego ve?ina na ih kolega - manje nego to smo trebali - tom nacrtu budu?nosti.'25 Thatcher je svakako bila u pravu o 'pompoznom jeziku' i ve?i dio teksta Deklarac ij e zapravo je zauzet ponavljanjem na?ela ve? dogovorenih na drugim mjestima. N jen jed ini stvarni cilj bilo je davanje poticaja Spinellijevu nacrtu sporazuma, koji je sada bio u aktivnoj pripremi. Upravo zbog tog razloga Spinelli je bio l jut. Pre dsjednik njegova odbora Ferri eksplodirao je izjavom da je za Parlament 'nemogu? b ilo koji oblik konzultacija s Vije?em i Komisijom.'26 Da su Thatcher i Howe bili s amo malo bolje obavije teni o skrivenom razlogu Deklaracije, mo d a bi se pripremili za ono to ih je pogodilo na milanskom Vije?u dvije godine kas nije. 22 Blairov izborni govor 1983. Objavljeno u faksimilu na NO-Euro web stran ici, unuw.noeuro.com 23 Thatcher, op. cit. 24 Ibid. 25 Howe, op. cit. 252 VELIKA OBMANA ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 253 Prva 'federalna politika' Upravo u tren utku kad je Zajednica trebala napraviti idu?i divovski korak prema in tegriranju , pojavio se prvi primjer pune 'federalne' ili nadnacionalne politike. U sije?nj u 1983., nakon duge i ogor?ene sva?e Zajednica je kona?no dogovorila da ?e primj enjivati pravila koja je donijela za svoju zajedni?ku ribarsku politiku (CFP). Nakon haa ke konferencije 1976., kad je Zajednica dogovorila op?a na?ela na koji ma ?e fu nkcionirati CFP, ministri ribarstva morali su odlu?iti kako ?e funkcion irati na?elo 'r avnopravnog pristupa izmijenjeno 'haa kim preferencijama. Nije s e moglo dopustiti na?elo 'sloboda za sve', jer bi se tako resursi brzo iscrpili, pa je skovana strat egija o?uvanja. Prvi korak bilo je odre?ivanje razmjera Uku

pno dopu tenog izlova (TAC) za svaku od glavnih ribljih vrsta koji ?e biti dodij eljen svakoj dr avi prema susta vu nacionalnih 'kvota.' Time su se ministri opre dijelili za podjelu prema povijesnim zapisima, uzimaju?i u obzir gdje su naciona lne flote prethodno ribarile i koje su tona e izlovljavale. Sirovi postoci bi se modificirali prema 'haa kim preferencijama koje su se odre?ival e vi e ili manj e arbitrarno, oduzimaju?i dijelove kvota jednim dr avama i daju?i ih drug ima. T o je dakako dovelo do ogor?enih sva?av prvo oko toga koje ?e se godine uzeti kao povi jesne 'referentne to?ke'. Na kraju je dogovoreno da to bude razdoblje od 1 973. do 1978. koje je bilo posebno nepogodno za Veliku Britaniju. U tom razdoblj u je ve?in a njenog ribarenja bila je koncentrirana u vodama sjevernog Atlantika koji joj j e sada bio zatvoren. S druge strane, referentno razdoblje je izuzetn o pogodovalo Francuskoj, jer se ve?ina njenog ribarenja u tim godinama odvijala u vodama koje su sada bile unutra britanske zone od 200 milja. Nakon toga su nas tupile ogor?ene bitke oko razina odre?enih TAC-om, koje su ministri ribarstva na posljednjem Vije?u svake godine trebali dogovarati za idu?u godinu. Sv a?e su p ostale godi nji ritual i otkrile su fatalni nedostatak u sustavu o?uvanja resu r sa. Sva?aju?i se za svoje nacionale interese, ministri bi gurali TAC vi e nego s u dik tirali znanstveni podaci, dok su se stalno opirali poku ajima Komisije da preuzme proces. Rezultat je bio da su se ministri ?esto nalazili u sva?i o ve?im kvotama izlov a ribe nego to je teorijski bilo raspolo ivo. Drugi je nedostatak bio u 'politici o?uvanja: iako su pravila bila dogovorena na s redi njoj razini , primjena je ostala na ?lanicama, to je ft r\-^ komercijalnu prednost, a sebi o sigurale kratkoro?ne ekonomske koristi. Nedostatak primjene i relativna strogost razli?itih nacionalnih sustava, postali su stalni iz vor problema, posebno za b ritanske ribare koji su, donekle pravedno, osjetili da je njihov vlastiti sustav rigorozniji od sustava Zajednice. Problem je le ao i u raspodjeli nacionalnih k vota. To je dovelo do tako estokih i d ugotrajnih sporova da je, iako je izvorno planirano da CFP po?ne 1980., po?etni datu m trebalo pomaknuti na 1. sije?nja 1 983. Rok nije ispunjen ni tada i kona?ni dogovor postignut je tek 25. sije?nja 1983. Kad su objavljeni rezultati pregovora, Brita n iji je bilo dodijeljeno 37 posto ukupnog izlova. Britanskim je ribarima isprva l aknulo, jer se ?inilo da je doprinos njihove zemlje sa ?etiri petine ribe kon a?no dobi o djelomi?no priznanje. Kad su, pak, objavljeni i detalji, pokazalo se da u britan skom udjelu ima vrlo malo visoko vrijednih vrsta, poput lista, i da je optere?en v rstama male vrijednosti, poput bakalara. U novcu, britanski udio u ukupnom izlov u iznosio je samo 13 posto.27 Kako je to ?esto bio slu?aj, preg ovara?i drugih ?lanica dobili su puno bolje uvjete za s voje ribare, posebno Fra ncuzi koji su, primjerice, osigurali kvotu za izlov 18.0 00 tona bakalara u Engl eskom kanalu u usporedbi sa samo 1750 tona dodijeljenih b ritanskim ribarima. Id u?i nedostatak na podru?ju o?uvanja bilo je dodjeljivanje goleme kvote od miliju n to na danskoj 'industrijskoj' ribarskoj floti, navodno radi dopu tenja izlova pje ?anih j egulja i sjevernog ivoroca za hranu za farme svinja, peradi i riba i li za njihovo kori tenje kao gnojiva u poljoprivredi. Ali ta je flota lovila i d ruge vrste, ukl ju?uju?i mladi bakalar koji je smjela klasificirati kao 'sekunda rni ulov'. Mo da najozbiljniji nedostatak bio je u samoj naravi sustava kvota. D iktiraju?i riba rima maksimalne koli?ine za svaku vrstu, dopu teno im je da igno riraju temeljnu stva rnost ribarenja. Kad ribari bace mre e, ?esto ulove cijeli niz vrsta za koje nemaju kvote. Kako bi njihova ponuda na tr i tu bila kazneno d jelo, jedina im je alternativ a bila vra?ati 'nezakoniti' ulov u more, do kad bi riba ve? bila uginula. Ta je prak sa u nekoliko godina dovela do ekolo ke katas trofe, jer su ribari bili prisiljeni 'bacati' milijarde riba svake godine. Razlo g za to je kao rok za uvo?enje novog sustava CFP odre?en 1. sije?nja 1983., sam je po sebi bio zna?ajan, jer se time obilje avao kraj 10-godi njih 'izuze?a' dog ovorenih u pristupnim pregovorima 1971. 27 Brojke potvrdio povjerenik za ribarst vo Frans Fischler u odgovoru na pitanja eurozastupnika r^u_ _ T____U- inm _..... ....___..............___......... ...... ...................._____ ..... _...... ... 254 VELIKA OBMANA Sad kada je tih 10 godina isteklo, na Zajednici je bilo da dogovori ho?e li se ti 'prijelazni dogovori' nastaviti. Postavljen je uvjet da Britanija pristane na no vi sustav CFP-a. Ali pregovori o kvotama bili su tako t

e ki i komplicirani da su 1. sije?nja 1983. iz uze?a prestala va iti. Bez okvira kvota, pravilo 'ravnopravnog pristupa sad je prevl adalo bez ograni?enja. Dansk i ko?ar Kent Kirk, ujedno danski zastupnik u Europarlame ntu, uplovio je u brita nske obalne vode i po?eo ribariti. Nakon to je uhi?en, alio se Europskom sudu pr avde koji je prihvatio njegovu tvrdnju da je u nedostatku ribar ske politike ima o puno pravo ribariti 'do obale'. Taj incident izazvao je op?u pom utnju i pomog ao je da se pregovara?i koncentriraju pa je do 25. sije?nja dogovorena nova poli tika kvota. Tek je tada Britaniji i drugim ?lanicama na sljede?ih 20 godina vra? en ustupak dopu tenja daljnje jurisdikcije nad obalnim vodama. Ali Ripponova tv rdnja iz 1971. daje rije? o trajnom pravu, ponovno je bila razotkrivena kao la . Bilo je op?e shva?eno da je ?ak i sustav CFP uveden 1983. trebao biti tek jo je dan 'pri jelazni dogovor' temeljen na 'izuze?ima' koja ?e iste?i 31. prosinca 20 02. Ali u jedno m smislu to je postajalo posebno o?ito 1983., dok su se nastavlj ali pregovori oko 'pro irenja' Zajednice na dvije nove ?lanice, panjolsku i Port ugal. panjolska i Portugal zatra ile su ?lanstvo u Zajednici 1977. nakon smrti d vojice dikt atora Franca i Salazara, koji su desetlje?ima dr ali svoje zemlje u izolaciji od gla vnih tokova europske politike. Pregovori su po?eli 1978. Devet godina pregovaranja odra avalo je posebne pote ko?e koje je predstavljalo priman je u ?lanstvo dviju relativ no osiroma enih zemalja s uglavnom poljoprivrednim e konomijama. Poku aj vojnog udara u Madridu u velja?i 1981. dao je posebnu hitnos t panjolskom ulasku, jer je Zajedni ca htjela oja?ati svoju krhku novu demokraci ju primaju?i je u okrilje. Unato? hitnji, tri glavna pitanja nisu se mogla lako rije iti: poljoprivreda, ribarstvo i smanjen je trgovinskih barijera za panjolsk e industrijske proizvode.28 U izvjesnom smislu, najte i izazov trojice predstavl jalo je ribarstvo, jer je panjo lska zbog doma?ih politi?kih razloga pod Francom morala izgraditi ribarsku flotu koj a je lako mogu?e bila i najve?a u Europi. P ristupanje panjolske i Portugala pove?alo bi ukupni ribarski kapacitet 28 Postojalo je 'nus-pitanje' spora izme?u Britanije i panjolske zbog britanske kol onije Gibraltara i otvaranja kopnene granice koju je General Franco zatvorio 196 9. Problem prelaska granice djelomi?no je rije en u velja?i 1984. nakon 15 mjeseci bil ateralnih razgovora, kad je Goeffrev Howe sa panjolskom potpisao sporazum o otvar anju granice uz obe?anje da ULAZI G. SPI NELLI: 1979-1986 255 Zajednice za tri ?etvrtine, dok bi donijelo manje novih rib ljih resursa. Dopu tanje neposrednog pristupa tim brodovima za Zajednicu bi zna? ilo katastrofu, ponajprije zbog panjolskih ko?a koje su ribarile irom svijeta i ve? postale zloglasne zbog predat orskog zanemarivanja propisa o o?uvanju riblje g fonda. Da bi rije ili to 'kukavi?je jaje', ministri Desetorice odlu?ili su da panjolski i port ugalski pristup vodama Zajednice mora biti stupnjevan u dugom p rijelaznom razdob lju te da se 1. sije?nja 1995. primi tek ograni?eni broj brodo va. Puna integracija n e bi bila dopu tena do 31. prosinca 2002. Prido lice su p ristale na te uvjete u zamj enu za visoku cijenu koju je trebala platiti Zajedni ca. Prvo je panjolskoj i Port ugalu dana golema pomo? iz 'strukturalnih fondova' Zajednice kako bi im se omogu?ilo moderniziranje i pro irenje ribarskih flota. Zatim je Zajednica jam?ila da ?e isplati ti goleme svote, kupuju?i prava ribaren ja od panjolskih i portugalskih flota oko ob ala Afrike i irom nerazvijenog svij eta, kako bi im nadoknadila isklju?ivanje iz eur opskih voda. Ta irokogrudnost ? e izazvati neo?ekivanu posljedicu krajem 1984. Thatcher se sje?a kako ih je na p rosina?kom dublinskom Vije?u, neposredno prije nego su pregovori o pro iren ju p rivedeni kraju, 'Gospodin Papandreu, ljevi?arski gr?ki premijer, iznenada... po? astio klasi?nim teatrom. Privatno armantan i ugodan ?ovjek, potpuno bi se promij enio kada bi u pitanju bilo davanje vi e novca Gr?koj. Sad je intervenirao, prak ti?ki vetiraju?i pro irenje ako ne do bije jamstva da ?e Gr?ka u idu?ih est godi na dobiti goleme svote.'29 Ostale ?lanice ?inile su se 'neobi?no nevoljnima bran iti svoje financijske interese i gr?ka od teta morala se isplatiti. Cijena koju ?e na kraju platiti britanski ribari bi t ?e jo ve?a. Sporazum o 'Europskoj unij i' Dok je u drugoj polovici 1983. ribarska drama prerastala u krizu, Spinelli i nje gov tim u Europskom parlamentu tiho su radili na dokumentu sada ve? slu beno g naziva 'Nacrt Sporazuma o osnivanju Europske unije.'30 Me?u njegovim inovacija ma bio je prijedlog da gra?ani ?lanica ipsofacto postanu gra?ani Unije i da 'sud

jeluju u politi?ko m 29 Thatcher, op. cit. 30 Europski parlament, Op?a uprava za Informiranje i odnose s javno ?u, Odjel za pub likacije 256 VELIKA OBMANA ULAZI G. SPINELU: 1979-1986 257 ivotu Unije' u ivaju?i prava koja im daju zakonski su stavi Unije dok po tuju njezine za kone.31 Glavni cilj Europske unije, tvrdio je Spinelli, trebao je biti: 'Postizanje humanog i uskla?enog razvitka dru tva tem eljnog ponajprije na naporima d a se postigne puna zaposlenost, progresivnom ukl anjanju postoje?ih neravnote a medu regijama, za titom i unapre?enjem kvalitete okoli a, znanstvenim napretkom i kulturnim razvojem njenih naroda.'32 Ako se Spi nelli nije slagao s Monentom, ipak je priznavao njegovo ?edo Europsko vi je?e, k oje je njegov Sporazum uklju?ivao kao punopravnu instituciju Zajednice. Uloga ko ju je zamislio za Vije?e bila je ravno iz Monnetovog priru?nika o integraciji, g d je je njegova glavna uloga trebala biti upravljanje prijenosom ovlasti s nacio na lnih na nadnacionalne vlasti u procesu koji mora biti isklju?ivo jednosmjeran . Spi nellijev nacrt predlagao je i veliko irenje ovlasti Parlamenta, daju?i mu ovlasti n adzora Komisije s pravom veta na njene politi?ke programe.33 Osim 'unu tarnjeg tr i ta Zajednica je trebala preuzeti odgovornost za koordinaciju n acio nalnih zakona 's ciljem uspostave homogenog pravosudnog podru?ja; pune koordin acije ekonomske politike i harmonizacije poreza. Od svih bi se ?lanica tra ilo d a su djeluju u Europskom monetarnom sustavu i trebao se uvesti zakon koji bi upr avlja o 'procedurama i stupnjevima postizanja monetarne unije.', zaklju?no s Eur opskom c entralnom bankom. Unija bi imala 'istovremenu nadle nost' nad svim soci jalnim i regionalnim politika ma te politikama zdravstva, za tite potro a?a, oko li a, obrazovanja i istra ivanja, kultur e i informiranja. Imala bi nadle nost u odre?enim aspektima vanjske politike i isklj u?ivu nadle nost nad sklapanjem tr govinskih sporazuma s tre?im zemljama. To je bila od redba prema kojoj je Unija trebala uspostaviti vlastite institucije za kontrolu prihoda i mehanizme za stva ranje novih izvora prihoda. Kona?no, ako bi ijedna dr ava odbila ratificirati ta kav novi sporazum, ostale bi imale pravo nastaviti same, stvaraju?i tako 'dvobrz insku Europu.' Parlament je usvojio nacrt 14. velja?e 1984. sa 237 glasova za, 3 1 protiv i 43 suz dr anih. Vladama i parlamentima ?lanica izravno je re?eno da s prije?e Vije?e da ga blokira . Unato? podr ci Parlamenta, Spinelli je znao da nj egov sporazum ima slabe izglede d a ga ?lanice ratifi31 Op. rit, lanak3. 32 Op. cit ., lanak 9. ciraju bez podr ke te ke kategorije. Zato je zatra io Mitterrandovu po mo?, ponajprije za to to je Francuska tada predsjedavala Vije?em. Tako je u svom govoru Parlamentu, u raspravi koja je rezultirala usvajanjem njegova nacrta spo razuma, potaknuo Franc usku da preuzme inicijativu u prikupljanju podr ke za spo razum medu ostalim ?lanicam a. Mjesec dana kasnije, 24. o ujka, Spinelli je na k ongresu Europskog pokreta u Bruxe llesu rekao delegatima: 'previ e puta smo ?uli efove dr ava i vlada kako daju sve?ane izj ave i onda vidjeli kako me?uvladine diplomatske ma inerije prakti?ki satiru te izjave svode?i ih ni na to.' Tijekom kratke audijencije u Parizu 16. travnja 1984. Mitterr andu je predao osobnu notu o tome, rekav i mu kako se nada da ?e predsjedni tvo doprin ijeti napretku proj ekta, obvezuju?i sve ?lanice 'da preuzmu svoje odgovornosti'. Pos ebno je predlo io da se takva inicijativa poduzme 'odvojeno od Vije?a ministara, kak o bi se z aobi lo pravilo konsenzusa.34 Spinelli je svoj odgovor dobio 24. svibnja 1984. M itterand je 'napravio izbor za Europu.' Govore?i u Strasbourgu, objavio je da se sla e s prijedlozima Europskog pa rlamenta. Nova situacija tra ila je novi spor azum i Francuska je bila otvorena za to.35 Bio je spreman ispitati Spinellijev p rijedlog i predlo io je 'pripremne rasp rave' koje bi mogle dovesti do konferenc ije zainteresiranih ?lanica.36 Mitterrrand je na Spinellijevu ideju odgovorio ta ko pozitivno, jer mu je jako tr ebao europski uspjeh. Francuska se pribli avala kraju predsjedavanja i s ekonomijo m u recesiji, brzo rastu?om nezaposleno ?u, b rojnim prosvjedima i neuspjehom Mitterran dove stranke na europskim izborima, on je trebao dramati?nu gestu prije kraja mand ata. U prolje?e 1984. oti ao je na maratonsku turneju kroz osam europskih glavnih gr adova i prosudio da postoji ja ka podr ka novoj europskoj inicijativi. Stigao je tr enutak da se 'napusti jedno li?na rutina tehni?kih pitanja i da se doda 'politi?ki poti caj koji bi mogao ri je iti europsku krizu.'37 Mitterrandova podr ka ni u kom slu?aju nije bila bezuv jetna. Njegov vlastiti minista r vanjskih poslova sna no se protivio. Njegovi ek

onomski savjetnici predlo ili su da se na sporazum odgovori s dvije opcije. Jedn a bi bila razbijanje sporazuma u dv a dijela. Ekonomske prijedloge trebalo bi gu rnuti kao prvi korak, a diskusija o ambicioznijim institu34 Spinelli, Alterio, D iario Europeo, op. cit. 35 Vidi Palayret, op. cit. On citira slu bene dokumente. 36 Op. cit. citiran Mitterrand, F. (1985), Reflexions Sur La Politique Exterie ure De La France. Introduction a 25 discours, 1981-1985. ino/t .. A\T C A/^ tA\ Ti\ A 11 uiMUiJjfl 258 VELIKA OBMANA cionalnim komponentama mogla bi se odgoditi za 'pet godina', kad je ionako predv i?eno da Zajednica preispita Sve?anu dekla raciju o Europskoj uniji. Druga opcija bil a bi da Francuska ponudi vlastite pri jedloge.38 U tom slu?aju bi Mitterrand predst avio mje avinu dviju opcija, po?ev i s pozivom efovima vlada da sudjeluju na 'ne formaln om sastanku' u Parizu ujesen kako bi raspravili o 'politi?kim i instituc ionalnim p itanjima', primjeni Rimskog sporazum ili bilo kojem drugom prijedlogu koji bude istaknut. Pravo zna?enje savjeta danih Mitterrandu u to vrijeme posta t ?e o?ito dok se budu odvi jali doga?aji slijede?ih sedam godina. Upravo je taj savjet prvi zametak ideje da sl ijede?i veliki korak u integraciji Europe bude izveden u dva stupnja. Za po?etak vel ikom 'ekonomskom reformom', a onda pet god ina kasnije s nastavkom u ambicioznijo j 'institucionalnoj reformi'. To je i gen eza dva sporazuma koji ?e postati poznati kao 'Jedinstven europski akt' ratifici ran 1986. i 'Sporazum o Europskoj uniji' dogovoren u Maastrichtu pet godina kasn ije. Sve je to proisteklo iz Spinellijevo g 'nacrta sporazuma i njegove odluke d a na vrijeme pozove Mitterranda da nastupi kao glavni sponzor sporazuma. Mitterr anda je posebno privla?io dio Spinellijevog projekta u kojemu je bila ideja o 'd vobrzinskoj Europi' koju ne bi mogao blokirati veto nijedne ?lanice, poput Br it anije koja bi mogla biti nesklona kretanju prema punijoj integraciji. Mitterra n d ?e to potvrditi svojim postupcima pri zatvaranju Europskog vije?a pod francusk im predsjedavanjem, zakazanog u Fontainebleau 25. i 26. lipnja 1984. Dok su se e fovi vlada okupljali u rasko nom dvorcu, Thatcher je bila gotovo potpuno fokusir ana na 'kona?ni obra?un' u njenoj borbi za povratom novca iz fondova, to jes t z a refundiranja. Nakon 'vrlo diskretnih sastanaka Mitterrandovih i Kohlovih sa vj etnika prethodnog dana, Mitterrand je na dnevni red ubacio prijedlog za osniva n je 'odbora stru?njaka koji bi razmotrio budu?u institucionalnu reformu Zajednice . S vaki ef vlade imao bi unutra osobne predstavnike. Mitterrand je to ve? vidio kao ek vivalent Spaakovu odboru iz 1955. koji je napravio nacrt Rimskog sporazu ma. Biv i irski ministar vanjskih poslova James Dooge odabran je za predsjednika , a odbor je medu insiderima uskoro postao poznat kao 'Spaakov odbor II'. Njegov zadatak b io je da napravi prijedloge reforme institucija i da 'unaprijedi euro psku suradn ju.' 38 AN AG 5 (4) PM 12 Direction economique et financiere, sevice de coope'mtion economique. ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 259 U sje?anju na Fonta inebleau, Thatcher ne spominje odluku o imenovanju tog odbora.3 9 Daje znala raz loge njegova neslu benog naziva, mo da bi je to upozorilo koliko su njeni partne ri postali ambiciozni. Nije zabilje ila ni drugu odluku iz Fontaineble aua uo?i lipanjskih izbora za Europski parlament, koji je donio 'razo?aravaju?e nizak' od aziv bira?a irom Zajednice, s najni im odzivom u Britaniji od samo 31,8 posto. Z ab rinutost takvom apatijom potaknula je Vije?e da osnuje odbor za izgradnju 'Eu rope naroda kojim ?e predsjedavati talijanski eurozastupnik Pietro Adonnino. Mit terrand je zapravo ve? predvidio mogu?nost da Thatcher vetira osnivanje Doogeova odbora i u tom je slu?aju planirao otvoreno pozvati na novu 'Mesinsku konferenc iju '. Nakon Fontainebleaua, Zajednica je kona?no trebala razjasniti ve?inu tehn i?kih pita nja koja su dominirala njenom agendom, sukob oko prora?una i trnovito pitanje panjo lsko-portugalskog pro irenja. Zajednica je sad trebala slobodno p okrenuti novu faz u institucionalne reforme i to je za Mitterranda postala apsol utna nu nost: 'Zajednica u Dvanaestorici objedinjuje heterogene interese, suprot stavljene trad icije, suparni?ke ambicije... sada nja Zajednica krhkija je od ju ?era nje i vi e nema samo jednog lijeka za (sve) njene boljke: Za iru Zajednicu, (potrebne su) ja?e instituc ije.'40 Da je Mitterrand bio prisiljen na svoj 'Pla n B', njegov plan bio je da konferenc ija odradi posao prema francusko-njema?kom dokumentu, to bi joj omogu?ilo da 'prou?i na crt sporazuma za stvaranje Europsk e unije po?ev i od sve?ane deklaracije iz Stuttgarta , uzimaju?i u obzir projekt

Europskog parlamenta.'41 Ali kako je Thatcher sada dal a svoje odobrenje, ta 'n uklearna opcija' vi e nije bila nu na. Mitterrand si je osigurao daljnje vodstvo nad radom odbora imenovanjem svog pred stavnika Mauricea Faurea, 'uvjerenog eur opejca koji je postao njegov rapporteur, odgovoran za organizaciju aktivnosti od bora. Odbor su zapravo kontrolirali njeg ovi francuski i njema?ki ?lanovi, koji su se 19. rujna 1984. u Bonnu sastali na 'pov jerljivoj radnoj sjednici Spaakova odbora. Njihov cilj nije bio ni vi e ni manje n ego 'realizacija Europske unije.' 39 Thatcher, op. cit. 40 Mitterrand, Reflexion s, op. cit. 41 Saunier, G. (2001), 'Prelude a Li relance de l'Europe. Le couple jranco-all emand et lesprojets de relance communautaire vus de ihexagone 1981-19 85', kod Bi tsch, M.T., Le couple Fran260 VELIKA OBMANA Ve?ina odbora u svakom j e slu?aju priznavala vrijednost Spinellijeva projekta. Podr av ali su 'istinski europski entitet' i eljeli da me?uvladina konferencija (IGC) pripr emi Sporazum o Europskoj uniji. Ta je ICG kao polaznu to?ku trebala uzeti 'duh i m etodu proj ekta koji je izglasao Europski parlament.'42 Jedini britanski predstavnik u Doog eovu odboru bio je relativno neiskusni du nosni k Forreign Officea Makom Rifkind . Iz kona?nog izvje taja odbora ne?e se mo?i vidjeti da je dao puno doprinosa nj egovim odlukama. Magla u Kanalu, Kontinent odsje?en Thatcher ?e re?i da je, kad se rije ilo pitanje refundiranja, bila odlu?na da se Britani ja ponovno udru i s partnerima kako bi igrala 'sna nu i pozitivnu ulogu u Zajednici' . Gledaju?i un atrag kako su se doga?aji odvijali 10 mjeseci nakon Vije?a u Fontaineble au, ?in i se da su Britanija i njeni partneri djelovali na razli?itim planetima. Neposre dno nakon Fontainebleaua, kako se Geoffrev Howe prisje?a u svojim memoarima , pr isustvovao je Kralji?inu ro?endanskom banketu u ?ast diplomatskom koru, koji je sa m organizirao: 'besprijekorno britanska funkcija.' Irci su bili preuzeli pred sje davanje Zajednicom tijekom, prema Howeovoj ocjeni ' est mirnih mjeseci'. Jed no od njegovih sje?anja na to razdoblje je 'ugodan dan u Njema?koj' u rujnu, na smotri oko 60 tisu?a vojnika BAOR-a (britanske rajnske vojske) koji su zajedno s Bundesvuehr om sudjelovali u NATO vje bama. Kasnije istog mjeseca, vratio se da odr i 'va an govor u Bonnu' gdje je rekao da je britanska posve?enost Europi 'd uboka i nepovratna'. O?ito ne znaju?i za ve?inu nedavnih dogovora Francuza i Nij emaca, nastojao je, prema vlastitom sje?anju, pokazati 'raz mjere britanske posv e?enosti Europi' i implicitno 'ukazati da francusko-njema?ki odn os ne bi trebal o smatrati jedinim temeljem Europske zajednice.'43 To ?e, kako ?emo k asnije vid jeti, biti jedini temelj britanske politike kojom su se uzastopne brit anske vla de poku avale ubaciti izme?u Francuza i Nijemaca. Tako je, kao i drugi nako n nj ega, Howe tvrdio da bi Britanija trebala biti 'sna an glas u Zajednici' kao je d na od vode?ih ?lanica. 'U Europu smo donijeli zna?ajan miraz', rekao je, 'na a t r i ta za oljoprivredne i industrijske proizvode, na a podru?ja ribarenja, na go lem doprinos ob rani i sigurnosti kontinenta.' Nastavio je: 42 AHCE; AS 365, dok ument PE 94.568: 'Note etablissant un parallele entre le rap port du Comite Doog e et leprojet de Traite instituant l'Union europe'ene, 13. Pr osinca 1984. ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 261 'Upravo zato to imamo toliki ulog u Zajednici, ovisi mo toliko o njenom zdravom ra zvoju i zato svim srcem vjerujemo u njenu budu?nos t da smo posvetili toliko napora u reformi njenih unutarnjih odnosa; izgradnji b olje osnove za budu?nost Europe.'4 4 Taj govor i ostale koje ?e na sli?noj linij i odr ati idu?ih mjeseci smatrao je toliko va n ima, da ih je na kraju objavio u knjizi Europe Tomorroiu. Mitterrand je u me?uvremenu slijedio planove za uspost avu europskog 'obrambenog id entiteta' neovisnog o NATO-u, zapravo nastavljaju?i ciljeve francuske politike koj a se protezala od de Gaulleova vremena. Prilika se ukazala u op?oj europskoj uzbun i koja je nastala 23. listopada 1983. nakon t o je ameri?ki predsjednik Ronald Reaga n objavio svoju Strate ku obrambenu inici jativu (SDI), prijedlog antibalisti?kog sus tava projektila nazvan 'Star Wars'. To je za neke ameri?ke saveznike u Europi o ivje lo bauk ameri?kog imuniteta na sovjetsku nuklearnu prijetnju, ?ime bi postala manje voljna za svoju suzdr anost u ime saveznika. Zato je do velja?e 1984. Mitterrand osje?ao da mo e iskoristit i priliku da uvjeri Zaje dnicu u potrebu vlastite vojne sposobnosti: dakle, neov isne o SAD-u. Da bi posti gao svoj cilj, usredoto?io se na zamrlu Zapadnoeuropsk u uniju (WEU) osnovanu na br

itansku inicijativu 1954. i, namjeravaju?i je reaktivirati, poslao je memorandum s vim ostalim ?lanicama. Po?etna reakcija bila je mlaka. Thatcher je, predvidiv o, odma h odbacila ideju. Ali Howe i ministar obrane Michael Heseltine, oboje go rljivi ' europejci', osjetili su 'sna an instinkt prema ja?anju na e europske ob rambene povezan osti', vjerojatno nesvjesni ili ne mare?i za francuske motive. T vrdili su da je u ameri?kom kao i u europskom interesu da Europa poka e svoj utj ecaj.45 Do listopada 1 984. ?lanice Zajednice bile su dovoljno pristale uz Mitte rrandovu ideju da se u Ri mu u okviru WEU odr i sastanak ministara vanjskih posl ova i obrane. Dana 27. listo pada dogovorili su se o 'osniva?kom tekstu' za reak tiviranje WEU, 'Rimskoj deklara ciji' koja je u svoje ciljeve uklju?ivala uspost avu 'europskog sigurnosnog identit eta i postupnu harmonizaciju obrambenih polit ika ?lanica.46 Dva tjedna kasnije, 11. studenog, odr ana je ceremonija kojom po? inje ova knjiga, ka da su se Mitterrand i Kohl sastali kako bi se primili za ruk e u Verdunu, sve?ano p otvr?uju?i neraskidivo savezni tvo Fran44 Citirano kod Hi llman, Judy i Clarke, Peter (1988) Geoffrey Howe - A Quiet R evolutionarj. 45 Ho we, op. cit. 262 VELIKA OBMANA cuske i Njema?ke oko kojega se, smatrali su, treb ala centrirati cjelokupna budu?nost 'europske gra?evine'. Dok su se odvijali svi ovi doga?aji, Doogeov odbor vrijedno je radio. Do prosinca su pripremili prelim inarni izvje taj za dablinsko Europsko vije?e, preporu?uju?i 'meduvl adinu konfe renciju' za pripremanje novog sporazuma. Velika Britanija, Danska i G r?ka odmah su iznijele svoje rezerve protive?i se institucionalnoj reformi i potrebi za ta kvim sporazumom. Ali dogovor je postignut barem oko drugog pitanja. Uz sna n u M itterrandovu podr ku, vode?i francuski fonctionnaireA7 Jacques Delors slu beno j e i menovan novim predsjednikom Komisije. Mitterrand nije mogao biti jasniji u s tavu prema Doogeovim privremenim prijedlozima. Na tiskovnoj konferenciji nakon V ije?a izjavio je da 'institucionalna rasprava sad mora dobiti prednost pred osta lima.' 48 Zna?aj toga je, ?ini se, promaknuo Thatcherici koja je samo nekoliko t jedana ranije pre ivjela veliki IRA-in bomba ki napad na svoj hotel na Konferenc iji konzervativne stranke u Brightonu i koja je jo bila zaokupljena napetim zavr nim fazama dugotrajn og rudarskog trajka iz 1984. U listopadskom govoru u Avign onu ve? je ustvrdila da n e zna to zna?i 'Europska unija i da joj je dra a 'prak ti?na unija' u politikama.49 Mjesec dana kasnije, u svojoj novogodi njoj poruci njema?kom narodu, Kohl nije tajio svoju odlu?nost da zajedno s francuskim savezn ikom 'da odlu?uju?i poticaj konceptu Eu ropske unije' tijekom 1985. To je oja?ao novi predsjednik Vije?a talijanski ministar vanjskih poslova Giulio Andreotti, koji je politi?ku karijeru po?eo kao protege Alc idea de Gaspe-rija. Predstavlja ju?i svoj program Europskom parlamentu izjavio je d a 'se ne?e tedjeti truda u p ostizanju dogovora do lipnja, to je datum za sazivanje m eduvladine konferencije sa zadatkom pregovaranja o Sporazumu o Europskoj uniji.' 50 Tu je po?ela geneza kasnije poznate 'milanske zasjede'. Howe je uz pomo? 'Rolls R oyce umova' Forei gn Officea to trebao shvatiti. Ali nije. 47 A ' fonctionnaire'je u Francuskoj pu no vi e od dr avnog slu benika. Ve?ina iz Idase fonctio-nnairea koja je dolazila na vlast u Francuskoj u posljednjim desetlje?ima 20. stolje?a obrazovana je na Ecole Nationale d'Administration (ENA), koju je 194 6. osnovao Michel Debre a po znata je kao 'Enarques. Enar?ani mogu naizmjeni?no igrat i ulogu politi?ara i dr avnog slu benika. Me?u poznatim Enarques su Giscard d'Estaing, J acques Chirac (koji je prvo postao francuski premijer 1974. kad je Giscard s pre mijerske pre ao na predsjedni?ku funkciju), i nekoliko francuskih povjerenika Komisi je poput Pascala Lamvja i Yvesa Thi-baulta de Silguva, odgovornog za uspostavu j edinstv ene valute. Delors, iako nepogre ivo fonctionnaire, nije bio jedan od Enarq uea jer nije poha?ao ENA-u. 48 Agence Europe, Br. 3984, 6. Prosinca 1984. 49 Corbett , Richard (2001), The European Parliament's Rok In Closer EU Integra tion. ULAZI G.SPINELLI: 1979-1986 263 Do briselskog Vije?a 29. i 30. o ujka 1985. Doogeov o dbor bio je spreman objaviti ko na?ni izvje taj. Mo e se zamisliti sjaj u Thatcherinim o?ima dok joj ?itala prvi odlomak: 'Nakon Drugoga svjetskog rata Europa je po?ela vrlo obe?avaju?e, osniv aju?i s Europskom zajednicom za ugljen i ?elik a zatim i Europskom ekonomskom za jednicom konstrukcij u bez presedana, koja se nije mogla usporediti ni s jednim

postoje?im zakonskim en titetom. Zajednica, utemeljena na na?elima pluralisti?ke demokracije i po tivanja ljud skih prava koji ?ine klju?ne elemente za ?lanstvo i me?u stalnim su ciljevima njenih akt ivnosti irom svijeta -odgovorila je na s lo ene i duboke potrebe svih na ih gra?ana.'51 Bez obzira na nepotkrijepljene tv rdnje da je EEZ odgovorila na 'slo ene i duboke p otrebe svih na ih gra?ana, bit izvje taja bila je izra ena u idu?a tri odlomka: 'Iako je Zajednica odlu?ila do vr iti ovu konstrukciju kako je to u?inila na summitu u Haagu 1969. i u Parizu 1 972., sad je u stanju krize i pati od ozbiljnih nedostat aka. Osim toga, ?lanice su se uvukle u neslaganja koja su zasjenila zna?ajne ekonomske pr ednosti koje bi mogle imati od realizacije zajedni?kog tr i ta i ekonomske monetarne u nije. Nadalje, nakon deset godina krize, Europa, za razliku od Japana i Sjedinjenih Dr a va, nije postigla stopu rasta dovoljnu da smanji uznemiruju?u brojku od gotov o ?etrn aest milijuna nezaposlenih.'52 Odgovor Odbora bio je da 'Europa mora obn oviti vjeru u sebe' i 'pokrenuti se u n ovom pothvatu - uspostavi politi?kog ent iteta temeljenog na jasno definiranim prio ritetima zajedno s na?inima njihova p ostizanja.' Klju?no je bilo to da je Odbor, tvr de?i da je institucionalna refor ma presudna za budu?nost Zajednice, predlagao da se nacionalni veto op?enito nap usti u korist glasanja kvalificiranom ve?inom. To je bilo zna?ajno zato to je, k ako je alter tra io jo 1920-tih dok je Monet stalno in zistirao na tome u svojoj karijeri, pitanje dopu ta li ili ne neka organizacija na cionalni veto bilo klj u? definiranja osobina nadnacionalne organizacije. Sada, na Spinellijevoj inspir aciji, ?inilo se da je Europska zajednica razmatrala ga enje nac ionalnih veta u jo nevi?enim razmjerima, otvaraju?i tako mogu?nost da kona?no krene napri jed k ako bi postala istinski nadnacionalna. 51 Ad hoc odbor za institucionaln apitanj a, Report to the European Council, SN/ 1187/85 (SPAAK II), Bruxelles, 29-30. o u jka 1985. 264 VELIKA OBMANA ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 265 Oblik Doogeova izvj e taja bio je takav da je kroz cijeli njegov tekst bilo kakva p rimjedba nezadov oljstva pojedina?nih ?lanova odbora bila izra ena kao fusnota. Tako se mo e vidj eti koji su prigovori izneseni u kojoj to?ki, a o ovom klju?nom prijedlogu j edi ne rezerve bile su Dan?eve. On je odbio argumente za novi sporazum na temelju m i ljenja da 'pote ko?e s kojima se suo?ava izgradnja Europe proizlaze iz nepotpu nog prim jenjivanja postoje?ih sporazuma i da se mogu rije iti striktnom primjen om tih sporaz uma.'53 Rifkindovih komentara nije bilo ni o ovom pitanju niti o z aklju?ku da ?lanic e moraju pokazati 'volju za zajedni?ku politiku' stvaranjem ' istinskog politi?kog en titeta', imenom 'Europske unije'.54 Medu 'prioritetnim c iljevima koje je odredio Odbor bile su mjere za dovr enje 'ist inskog unutarnjeg tr i ta uklju?uju?i uvo?enje 'zajedni?ke politike transporta', otvaranje ristup a javnim natje?ajima i ukidanje razlika u porezima 'koje spre?avaju ostvarivan j e ciljeva Zajednice'. Europski monetarni sustav trebao je biti oja?an. Odbor je p rimijetio da je 'logika integracije' ve? navela ?lanice da sura?uju na podru?j ima izvan ?i sto ekonomskih i ustvrdio je da ?e 'nagla avanje tog procesa dati e uropsku dimenziju svim vidovima kolektivnog ivota u na im dr avama.' Rifkind je ponovno utio. Odbor je htio zakone za za titu okoli a, na temelju mi ljenja da z aga?enje 'ne poznaje g ranice' i postupno stvaranje 'europskog socijalnog podru? ja.'55 Trebalo je do?i do ' postupne uspostave homogenog pravosudnog podru?ja', zajedno s mjerama promicanja ' zajedni?kih ljudskih vrijednosti' i 'vanjskog ide ntiteta: dakle zajedni?ke vanjske p olitike. Tome bi se trebali dodati 'razvoj i ja?anje konzultacija o sigurnosnim pr oblemima kao dio politi?ke suradnje'. Sli jedom Rimske deklaracije, uloga WEU odre?en a je radom na zajedni?koj obrambenoj politici i izvje taj je posebno predlo io kretanj e prema potpuno integriranoj Europskoj obrambenoj industriji s industrijama razl i?itih ?lanica koje bi radil e na zajedni?kim projektima.56 Prije svega, najzna?ajnija preporuka izvje taja bilo je ukidanje nacionalnog vet a u korist glasovanja kvalificiranom ve?inom. Tu je Rifkind kona?no postao vidlj iv. Dok su ?lanice smatrale da je u pitanju 'njihov najva niji interes', dodao j e, rasprava bi se trebala nastaviti dok se ne postigne jednoglasna odluka. 53 Op . cit. 54 Op. cit. 55 Op.cit. Da bi se ostvarile predlo ene radikalne promjene, Odbor je nepopus-tivo tra io velik u reviziju sporazuma. Zato je slu beno predlo io me?u-vladinu konferenciju na kojoj bi po?eli pregovori o Sporazumu o Europsk

oj uniji temeljeni na aquis communautaireu, postoje?em dokumentu i tutgartskoj S ve?anoj deklaraciji o Europskoj uniji te vodeni duhom i metodom nacrta Sporazuma koji je izglasao Europski parlament.57 'Sama od luka da se sazove takva konfere ncija, tvrdio je izvje taj, 'imala bi veliku simbol i?nu vrijednost i predstavlj ala bi po?etni ?in Europske unije.' Sve se to ?inilo ve? dalek im od 'zajedni?ko g tr i ta za koje su Britanci glasovali na referendumu 1975. Rifkind je ipak i t o od utio. Kad je Doogeov izvje taj objavljen na briselskom Vije?u, nije donesen a odluka. 'Zeni t' politi?ke integracije morao je pri?ekati slijede?e Vije?e zak azano za 28. i 29. lipnj a u Milanu. Zasjeda u Milanu Thatcher je u to vrijeme b ila fokusirana na potpuno razli?itu, vlastitu inicijativ u. Njezin glavni doprin os briselskom Vije?u bio je to je predlo ila da se Zajednica p rihvati politike 'deregulacije' kako bi potakla svoj razvoj kao 'podru?je slobodne trgovine i slo bodnog poduzetni tva'.58 Uzbu?ivali su je prijedlozi Arhtura Cockfiel da, biv eg 'povjerenika za cijene' u mandatu Heathove vlade, kojega je poslala u B ruxelle s da postane visoki britanski povjerenik u Delorsovu mandatu. U nekoliko mjeseci nakon dolaska, za Komisiju je napravio Bijelu knjigu naslovljenu Dovr enje unut arnjeg tr i ta. Taj dokument odre?ivao je gotovo 300 mjera kojima bi Zajednica, t vrdio je Cockfield, do 1992. mogla posti?i 'dovr enje' svoga 'unutarnjeg tr i ta ili 'za jedni?kog tr i ta. Kao podr ku ovoj politici Howe je izradio izvje ta j u kojemu tvrdi da bi bilo nemogu?e napraviti pravi napredak prema 'zajedni?kom tr i tu' dokle god prevladava pravilo kon senzusa to omogu?ava nacionalni veto, ali je ustvrdio i da novi sporazum nije nu an d a bi se smanjio broj pitanja ko ja zahtijevaju konsenzus. Rimski sporazum mogao b i ostati nepromijenjen, ali tr ebao bi postojati pismeni sporazum da se s jedinst venim tr i tem mo e nastaviti kao da pravilo konsenzusa ne va i.59 Howe je predlo io i ve?i stupanj 'politi?k e suradnje' u vanjskoj politici te da se, ako je nu no, Vije?u dodije li politi? ko tajni tvo.60 57 Op. cit. 58 Thatcher, op. cit. 59 Ibid. 1 266 VELIKA OBMANA H owe je zatim uvjerio Thatcher da ona treba biti ta koja ?e lansirati njegov izvj e t aj na europsku scenu, a da bi utrla put njegovu prihva?anju, treba pozvati K ohla d a postane zajedni?ki sponzor ideje. Tako je, potezom bez presedana, Kohl pozvan da u Chequersu provede jedno subotnje jutro i poslijepodne tijekom kojih mu je Tha tcher iznijela 'svoj' plan. Kohl je gurnuo papir u torbu obe?av i da ? e ga razmotriti. 61 Ne samo da nije dao nikakav odgovor ve? su dva tjedna kasnij e Nijemci spremili vlastiti protuprijedlog; Sporazum izme?u Dvanaestorice koji b i 'obilje io novu fazu napretka prema Europskoj uniji' i uspostavljanje zajedni? ke vanjske i sigurnosne p olitike. Tada je, upravo dok se pribli avalo milansko Vije?e, Mitterrand najavio da ?e podr ati njema?ki prijedlog i pretvorio ga u 'f rancusko-njema?ki projekt.' Jo jednom j e francusko-njema?ki 'motor integracije' nametnuo svoju dominaciju. Thatcher nije trebala biti iznena?ena, ali je ipak n ije zabavljalo kad je doznala da je ve?ina njema?kog dokumenta toliko sli?na bri tanskim prijedlozima da je to bilo r avno plagiranju.62 'Eto takve su bile poslj edice prethodnog konzultiranja, suho je primijetila u svojim memoarima. Howe tvr di da je bila bijesna, a bio je i on. Ni jedan ni drugi nisu dobili ni rije? obj a njenja od Kohla ili bilo koga u njegovo ime.63 Niti je prividno zajedni tvo u pristupu izme?u Francuske, Njema?ke i Brit anije bilo on o to se ?inilo. Ono je zapravo predstavljalo Mit-terrandovu takti? ku varku. Unato? njeg ovu entuzijazmu za daljnje integriranje, u njema?koj feder alnoj vladi je bilo unut arnjih podjela i uzThatcherin otpor on je osje?ao da tu 'ambiciju treba ubla iti.'64 Bilo je bolje slijediti osnovnu liniju s kojom se svatko mo e slo iti. Ta 'osnovna linija bio je Doogeov izvje taj, a posebno dovr avanje zajedni?kog tr i ta.65 Mitterrand je bio svjestan i da su o?ekivanja od francuskog uspjeha na milanskom V ije?u bila velika i da bi javni sukob lo e zaz vu?ao kod ku?e. Prema tome je odlu?io gledat i daleko unaprijed, povjeravaju?i s vom savjetniku Jacquesu Attaliju 'francuski cil j da stvori Europsku uniju dugor o?no; i da je sada nji zadatak definirati sadr aj faza . Ako se (u Milanu) ne do govorimo, ni ta se ne?e napraviti.'66 Tako se trebalo po61 Howe, op. cit. 62 Tha tcher, op. cit.; McAllistair, op. cit. 63 Howe, op. cit. GA Palayret, op. cit. O n citira AN. 5AG (4) EG 13, 'Note pour le President (E. Guigou) a/s. "Votre renc ontre avec le chacelier Kohl: Que faire pour l'Europe?', 20. svibnja 1985. 65 Fa

vier, P., i Martin-Rolland, M., La De'cennieMitterrand. T. II, Les e preuves (19 84-1988). ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 267 ?eti s 'izgradnjom politi?ke Europe', a s preostalim ciljevima pozabaviti se kasnije .67 Taj 'po?etak' bilo bi pove?a nje u glasovanju ve?inom. Oko toga nema kompromisa. I unato? njihovu otvorenom d ogovoru s Thatcher, i Kohl i Mitterrand bili su nepopust ljivi oko toga da se mo ra sazvati IGC koja bi pogurala nu ne izmjene sporazuma. U mjesecima uo?i milans kog Vije?a, ostali su bili aktivni. Iako je Spi-nelli shvatio da je Doogeov izvj e taj predstavljao temeljito razvodnjavanje njegovih prijedloga , nije ga odmah odbacio. Umjesto toga putovao je europskim glavnim gradovima s p redsjednikom pa rlamenta, tra e?i IGC to je prije mogu?e, nastavljaju?i tvrditi da bi ona trebal a raditi na temelju njegova nacrta sporazuma. Europski parlament je 18. travnja 1985. odu evljeno odobrio rezoluciju koju je pok renuo Spinelli, a u kojoj se in zistira da ona mora biti blisko vezana s izradom nacrta bilo kojeg novog sporazu ma i da prigovori Velike Britanije, Danske i Gr?ke ne smiju sprije?iti ostale vl ade da odr e IGC. Istovremeno, budu?i predsjednik Komisije Delors tako?er je obi lazio glavne gradove, ukazuju?i da su za 'ponovno pokretanje' Europe nu ne tri t eme: zajedni?ka obrambena po litika, jedinstvena valuta i promjena u zakonskoj s trukturi koja bi dovela do po liti?ke integracije. Iz svojih razgovora shvatio j e da ne?e dobiti jednoglasni prist anak za sve tri. Kako se bli io Milano, do ao je do istog zaklju?ka kao Kohl i Mitterr and. Jedini prijedlog koji bi mogao do biti podr ku svih 10 vlada bilo je dovr enje z ajedni?kog tr i ta. Daljnji potez i u integraciji koju su svi eljeli trebali bi se kanal izirati kroz taj projekt. 68 Zajedni?ko tr i te trebalo bi biti 'mamac'. Zamka je postavljena Dok su svi s udionici kretali prema Milanu, ve? je bila postavljena scena za klasi?nu konfron taciju. Talijansko 'predsjedni tvo' najavilo je odre?ivanje datuma za IGC ka o s voj glavni cilj. Kohl, Mitterrand, Delors i zemlje Beneluksa bili su jednako odl u?ni. Nasuprot njima postrojili su se Britanci, Danci i Grci, a Irci su se kole bali negdje u sredini. Thatcher i Howe posebno su namjeravali blokirati bilo kak ve prijedloge o novom Sporazumu, a time i bilo koju ideju o IGC potrebnu da oni nastanu. 67 Attali, u Palayret, op. cit. 268 VELIKA OBMANA ULAZI G. SPINELLI: 1 979-1986 269 S 50 tisu?a aktivista koje je Europski pokret mobilizirao za paradi ranje milanskim ulicama s transparentima 'dolje granice', talijanski socijalisti ?ki premijer Bett ino Craxi prvo je poku ao sa 'zajedni?kom pozicijom', uz podr ku svoga demokr ?anskog mini stra vanjskih poslova Giulija Andreottija. Ali That cher je ?vrsto tvrdila da je Za jednica pokazala sposobnost da donosi odluke prema postoje?im dogovorima i da bi V ije?e trebalo jednostavno dogovoriti mjere nu ne za postizanje zajedni?kog tr i ta i 'poli ti?ke suradnje'. Novi sporazum nije bio nu an. Dovoljna je ve?a up otreba postoje?ih ?lanak a o glasovanju ve?inom iz Rimskog sporazuma.69 Kako je Thatcher ubrzo otkrila, njeni argumenti bili su uzaludni. Do av i u Milano z ago varati tje nju suradnju, na la se pred buldo erom ve?ine koja je 'uklju?ivala vr lo pris tranog predsjedavaju?eg'.70 Me?u-vladinstvo sudarilo se s nadnacionalizm om i, unato? p odr ci Gr?ke i Danske, meduvladinstvo je izgubilo. Na Thatcherinu zapanjenost, Craxi se pozvao na svoje pravo da kao predsjedavaju?i zatra i glas ovanje: vrlo neuobi?ajen potez. Thatcher i Howe bili su zapanjeni kad su ?uli da ?e suprotno njihovom shva?anju pravila, za odluku biti potrebna samo obi?na ve? ina. Sazivanje IGC dogovoreno je sa sedam glasova prema tri. Na kraju sastanka V ije?a, Craxi je u ulozi predsjedavaju?eg Vije?a dao izjavu: 'Dana nja je odluka bila te ka i oko nje je bilo sporova, ali na kraju je donesena z bog logike poli ti?ke volje i onoga to je mogu?e prema Sporazumu. Radije bismo da je d onesena o p?im konsenzusom i jednoglasno, ali njih nije bilo. Vjerujem da ?emo uporno radi ti na prevladavanju prepreka koje su pred nama i da ?emo posti?i konsenzus nu an za zajedni?ko napredovanje prema ciljevima Europske unije.'71 Delors je kasnije rekao novinarima da Komisija podr ava Craxijevu inicijativu. Dod ao je, 'barem znamo gdje smo; da smo ?ekali jo godinu-dvije, ne bismo napravili nik akav napre dak.' Belgijski premijer rekao je da je Vije?e 'prekretnica koja obilje av a kra j europskog protivljenja napretku.' Meduvladina konferencija utrt ?e put pril ag odbama koje ?e nesumnjivo biti nu ne u 12-?lanoj Zajednici.72 69 Thatcher, op. c it. 70 Op. cit. 71 Bilten Europskih Zajednica, EC 6-1985, to?ka 1.2.10. Howeovo

vi?enje, vjerno preneseno u knjizi Hugoa Younga,73 bilo je da je sama That cher bila djelomi?no odgovorna za poraz, a da je Craxijevo pona anje izazvalo 'o tar t on britanskog vodstva. Howe ipak priznaje da nije potpuno predvidio da ?e Brit anci biti nadglasani. Da je bio bolje obavije ten o onome to se doga?alo u pozad ini, znao bi da je onoga trenutka kad su efovi vlada u li u prostoriju bio mogu? samo jedan is hod. Uspjeh 'milanske zasjede' svejedno je pokazao 'maloenglesku' ograni?enost britansk ih sudionika na Vije?u i nesposobnost politi?ara i dr avn ih du nosnika da doku?e kako njih ovi 'partneri' misle i rade. Young barem citir a komentar Michaela Butlera, 'jedn oga iz Thatcherine bulumente namrgo?enih ljud i Foreign Officea, koji mu je godinam a kasnije rekao: 'Bio sam u asnut to nisam shvatio da ?e nam to napraviti ako ostanem o nepopustljivi.'74 Thatcher je nari cala nad ?injenicom da je uzalud potro eno tolik o njezinog vremena. Morala se v ratiti Donjem domu da bi mu objasnila za to su upro pa tene velike nade koje su se gajile u Milano. Nije imala vremena ni da ode u ope ru.75 Jo va nije, Howeov 'sna an glas u Europi' ispao je tek pateti?ni meket. U cijelom uzbu?enju oko gla vnog milanskog doga?aja, britanski je tim tako?er potpuno p revidio zna?aj druge teme na dnevnom redu, objave odobrenja izvje taja Craxijeva pre dstavnika Pietr a Addonnina o 'Europi naroda. On je naru?en na Vije?u u Fontainebleau prethodne godine, kao odgovor na apatiju prema 'Europi' iskazanu slabim odzivom na izbore za Europski parlament. Namjera izvje taja bila je predlo iti mjere koje b i se m ogle usvojiti kako bi se promicao osje?aj 'europskog identiteta.' Iako ni ta u R imskom sporazumu nije dopu talo takvu strategiju, tijekom godina su na pravljene razne geste prema tome, poput preporuke Tindemansova izvje taja iz 1975. o poli tici stvaranja 'Europe naroda kroz 'konkretne iskaze europske solidarnost i u sv akodnevnom ivotu.' Stutgartska deklaracija iz 1983. obvezala je ?lanice na pr om icanje 'kulturne suradnje', uklju?uju?i prijedloge poput suradnje ustanova za vi e o brazovanje i irenje 'informacija o europskoj povijesti i kulturi kako bi se promo virala europska svijest.' Napravljeno je i 'ispitivanje' mogu?nosti promi canja zaj edni?kih televizijskih i filmskih projekata.76 To 73 Young, op. cit. 7 4 Ibid. 75 Thatcher, op.cit. 270 VELIKA OBMANA je 1984. dovelo do takozvane smjernice o 'televiziji bez granica k oju je Komisij a objasnila: 'Informacija je odlu?uju?i, mo da presudan faktor u europskom ujedinjenju... Europsko ujedinjenje posti?i ?e se samo ako ga ele Euro pljani. Europljani ?e ga eljeti ako postoj i europski identitet. Europski identi tet razvit ?e se samo ako Europljani budu pri kladno informirani. Trenutno se in formacija koja se prenosi masovnim medijima ko ntrolira na nacionalnoj razini.'7 7 Tako je nastala nova sfera aktivnosti Zajednice, koja nije imala nikakvog utem el jenja u Sporazumima. Ali Addenninov izvje taj usvojen na milanskom Vije?u sad r avao je odlu?nost da se 'europski identitet' uzdigne na novi plan. Mo da najzn a?ajniji njegov prijedlog, u smislu psiholo kog utjecaja, bio je da Europsk a Za jednica treba imati vlastitu zastavu i himnu 'koja bi se svirala na prikladn im doga?ajima i ceremonijama. Zastava, s amblemom prstena od 12 zlatnih zvjezdica n a plavoj pozadini posu?ena je s postoje?e zastave Vije?a Europe i prvi ?e se put kao sl u bena zastava Zajednice podi?i na ceremoniji pred zgradom Berlavmont u Bruxellesu 2 9. svibnja 1986.78 To je bilo popra?eno prvom izvedbom nove 'europs ke himne', obra de 'Ode radosti' iz Beethovenove Devete simfonije, tako?er posu? ene od Vije?a Europe. Prvi put ju je 1929. predlo io Cou-denhove Calergi. Addeni no je predlo io i usvajanje standardnog 'modela Zajednice' za voza?ke dozvole do 1. sije?nja 1986., slijedom odluke pari kog Europskog vije?a 1984. da usvoji 'p utov nicu Zajednice' koja bi zamijenila nacionalne putovnice (registarske tablic e 'Za jednice' s prstenom od zvjezdica slijedit ?e malo zatim). Izvje taj je pre dlagao dru ge 'konkretne mjere' za ohrabrenje 'naroda Europe' da osjete zajedni? ki identitet, koje su sezale od 'sveeuropske lutrije' do kartice za hitnu zdravs tvenu pomo? koj a bi im dala pravo na medicinsku pomo? u bilo kojoj ?lanici. Pre dla77 Komisija Europskih zajednica, Television Without Frontiers: Green Paper on the Establishment ofthe common Market for Broadcasting especially for Satellite and Cable, COM(84) kona?no, Luksemburg. 78 Razlog prstena od zvjezdica, prema K omisiji, bio je slijede?i: 12 je simbol s avr enstva i potpunosti, podjednako po vezan s apostolima, Jakovljevim sinovima, st olovima rimskog zakonodavstva, Herk

ulovim mukama, satima u danu, mjesecima u god ini, znakovima Zodijaka. Kona?no, kru ni oblik ocrtava uniju. Komisija tako?er isti?e da je krug od 12 zvjezdica k r ?anski simbol koji predstavlja aureolu Djevice Marije, to je bio simbol europU LAZI G. SPINELLI: 1979-1986 271 gao je i da Komisija preuzme dugogodi nju praksu 'gradova blizanaca koja se e od Dru goga svjetskog rata i upotrijebi je za prom icanje ideje 'Europske unije'. Predlo i o je da se 'europski' sportski timovi na tje?u na me?unarodnim natjecanjima, nose?i 'pr sten zvjezdica' umjesto nacionaln e simbole (to ?e nekoliko godina kasnije usvojiti 'europski' golf tim u natjecan ju protiv SAD-a na Ryder upu.) Na kulturnom polju, odbor je predlo io financiranje europskih kino i televizijskih programa koje su napravile najmanje dvije ?lanic e i pokretanje 'Europskog televiz ijskog kanala'. Prelaze?i na obrazovanje, pred lo io je osnivanje 'Europske akademije znanosti, tehnologije i umjetnosti' radi 'isticanja postignu?a europske znanosti i originalnosti europske civilizacije u svom njenom bogatstvu i raznolikosti.' T vrde?i da 'narodi Europe' nisu 'dobili zadovoljavaju?e informacije o izgradnji Europ e', odbor je predlo io 'informativ ni program' zauzimaju?i stav da: 'Informacija o Zajednici mora ciljati na obja n javanje temeljnih tema koje le e ispo d presudne va nosti Zajednice za njene ?la nice - povijesnih doga?aja koji su doveli do izgradnje Zajednice i koji nadahnju ju njen daljnji razvoj u slobodi, miru i sig urnosti te njena postignu?a i poten cijal na ekonomskom i socijalnom podru?ju. lanice mogu pokazati kako se nacionalno djelovanje oja?ava djelovanjem Zajednice. Tako?er j e nu no istaknuti kolika bi bila cijena nepostojanja Zajednice.'79 Posebnu bi pa nju trebalo posvetiti obra zovnim ustanovama i potrebi 'da se olak a ra d kola i nastavnika, osiguravaju?i im knjige i nastavne materijale koji imaju 'euro psku dimenziju'. kole i druge u stanove trebalo bi hrabriti da svake godine 9. svi bnja slave 'Dan Europe', kako bi obilje ile 'Schumanovu deklaraciju'. Najo?itiji element Addeninova izvje taj a bila je op?a poruka da Zajednica treba po?eti u svajati simboli?ne pompoznosti nacionalne dr ave (neke od kojih, posebno 'prsten zvj ezdica ?e u sljede?ih nekoliko godina postati poznati). Unato? njegovu zna? aju u razvoju Europske unije, izvje taj u svojim memoarima ne spominju ni Thatch er ni Howe, iak o su bili nazo?ni kad ga je Vije?e odobravalo, a ?ak je i Thatch erin vlastiti vi i savje tnik za europska pitanja David Williamson bio ?lan Adde ninova odbora.80 79 Komisija, op.cit. 80 Europsko vije?e, Zaklju?ci predsjedni t va, Milano, 28-29. lipnja 1985. Bilten Eur opskog 1 T-ir1 nn f t i T I 1 .... . ... . ._. .. , . .... -i . 272 VELIKA OBMANA Jedinstven europski akt Zanimljivo je usporediti kako su dva glavna britanska protagonista u Milanu u sv oje memoar e zapisala svoje neposredne reakcije na ono to im se dogodilo. Howe se ne zadr a va na toj epizodi. Jedva se prisje?a kako su 'brzo iritacije iz Milana izbl ijed jele u povijesti.'81 Thatcher u svojim memoarima daje detaljniji pregled: 'Ljuti ta kakva sam bila zbog onoga to se dogodilo, shvatila sam da iz toga moramo izvu ?i najbolje. Jasno sam rekla da ?emo sudjelovati u IGC. Nisam vidjela vrijednos t u alternativnoj politici - koju je jedno vrijeme u ranijim godinama prakticira la Francuska - takozvane "prazne stolice". Trebalo bi se raditi o najve?em pita nju principa da bi se opravdalo odbijanje bilo koje nacije da sudjeluje u raspra vam a Zajednice. To ovdje nije bio slu?aj: slo ili smo se s ciljevima poja?ane p oliti?ke sur adnje i zajedni?kog tr i ta; nismo se slagali samo s na?inima (to j est IGC) da ih se pos tigne.'82 Tako je Britanija u idu?ih est mjeseci prvi put u la u pregovore o novom 'europskom s porazumu'.83 Meduvladina konferencija ili 'IGC koja rezultira sporazumom, nije t oliko doga?aj koliko proces koji traje mj esecima i obuhva?a gomile sastanaka slu benik a i ministara. Tek nakon to je tek st sporazuma bio beskrajno cizeliran, proces se zaklju?uje zavr nim 'summitom' g dje efovi vlada raspravljaju oko pitanja koja ostanu str iti. Dogovoreni tekst o nda se priprema za kasnije potpisivanje, prije kona?ne f aze procesa u kojoj spo razum ratificira svaka ?lanica. Novost IGC 1985. bila je to su sredi nju ulogu i grali ?lanovi Komisije, iako ona nije formalno sudjelovala. Delors je bio na sas tancima ministara vanjskih poslova gd je se odra?ivao ve?i dio posla, dok je gla vni tajnik Emile Noel bio nazo?an na sastanc ima slu benika. Delors, Noel i Delo rsov institucionalni stru?njak Francois Lamoureau x onda su koristili sastanke d a zasite delegate prijedlozima koji su 'pomogli de finirati dnevni red i odvrati

li mnoge vlade od izno enja vlastitih ideja.'84 81 Howe, op. cit. 82 Thatcher, o p. cit. 83 Suprotno op?em shva?anju, Jedisntven europski akt ne?e biti prvi spor azum od Rims kih sporazuma. Sklopljeni su i Briselski sporazum iz 1965. kojim su se spojile t ri 'Zajednice' i vrlo va an Luksembur ki sporazum iz 1970. kojim s u uspostavljeni do govori za prora?un EEZ i financiranje CAP-a. Taj sporazum zam ijenjen je Briselskim sporazumom iz 1975. (koji uvodi Revizijski sud). Osim spom enutih, pristupni spo razumi sklopljeni pri svakom 'pro irenju' mogu se upotrije biti za uspostavljanje n ovih na?ela politike koja mo e imati posljedice ire od onih koje se odnose samo na ap likante (kao u detaljima ribarske politike osnova ne 1972.). ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 273 Nacrte svih prijedloga izradila su n jih trojica, bez obra?anja ostalim povjerenici ma. Delors je vrlo umje no usmjer avao pregovore u svome smjeru pomno povezuju?i britansk e ciljeve, posebno zajed ni?ko tr i te, s institucionalnom reformom.85 Da bi dobili to s u htjeli, Britan ci su tako bili prisiljeni pristajati na ono to su najmanje eljeli : pro irenje glasovanja kvalificiranom ve?inom. Delors nije skrivao prijezir ni prem a jednoj ?lanici koja bi se usudila prigovoriti. Dok je vr io pritisak za, kako je i h o pisao 'dva velika sna o Europi 'podru?je bez granica i monetarnu uniju, Thatche r je napisala da je svaka iznimka koju su tra ile ostale dr ave 'smatrana svojev rsno m izdajom.' Prije ili kasnije, Delors bi igosao gotovo svaku ?lanicu osim Italij e, Belgije i Nizozemske.86 Jednom kad je masa papira destilirana na osnovne sast ojke, pojavila su se stvarn a pitanja. Prva dva bila su prihvatljiva Britancima: dovr enje zajedni?kog tr i ta na te melju Cockfieldove Bijele knjige i ja?anje suradnje u vanjskoj politici. Delors je tako?er predstavio dva 'poglavlja' o pol itici okoli a, istra ivanju i 'koheziji' (tak ozvanim 'strukturnim fondovima za regionalnu pomo?). Sva su bila va na podru?ja politi ka na kojima je Komisija ve ? postala aktivna bez zakonske ovlasti u Rimskom sporaz umu. S predlo enom novom nadle nosti nad politikom okoli a i lo je i prikriveno novo na?el o opisano kao 'subsidijarnost', ?ije grananje je tada malo tko mogao predvidjeti. Britanci su pristali na sva ta 'poglavlja', kao i na skromno pro irenje uloge Euro pskog pa rlamenta. Onda je, naravno, stigla cijena koju je Thatcher morala platit i za sv oje zajedni?ko tr i te. To bi bilo zna?ajno pro irenje u glasovanju ve?inom, klj u?no adnacionalnom na?elu koje je bilo stvarni razlog sporazuma.87 Kona?na verzi ja uklju?iv ala je 12 podru?ja politika podvrgnutih glasovanju kvalificiranom ve ?inom, uklju?uju?i s ve mjere smatrane nu nima za uspostavu 'unutarnjeg tr i ta' , nove nadle nosti za 'zdravl je i sigurnost', odluke koje se ti?u regionalnog r azvoja i pro irenje nadle nosti Zaje dnice na zra?ni i pomorski transport.88 Una to? tome to je bila potpuno svjesna da ovo irenje glasovanja kvalificiranom ve?i nom uvelike pove?ava ovlasti Komisije, 85 Corbett, op. cit. 86 Thatcher, op. cit . 87 Pristupanjem panjolske i Portugala 1986., broj glasova u Vije?u popeo se na 76 : ?etiri najve?e dr ave Francuska, Njema?ka, Britanija i Italija imale su po 10 glasova; panjolska je imala osam; Belgija, Gr?ka, Nizozemska i Portugal imal i su pet; Dansk a i Irska imale su po tri, a Luksemburg dva glasa. 88 'Kvalifici rana ve?ina' zahtijeva 54 od 76 glasova, to spre?ava 'veliku ?etvorku' d a se ud ru274 VELIKA OBMANA Thatcher je izgleda odlu?ila vjerovati da ?e se koristiti za promicanje zajedni?kog tr i t a i ni u jednu drugu svrhu. Britanci nisu mogli p rihvatiti Delorsovu viziju 'pro stora bez granica koja bi zapravo zna?ila predaj u useljeni?ke politike Komisiji. Vod ile su se i dvije druge bitke, jedna s Cock fieldovim prijedlozima za poreznu har monizaciju i druga oko Ekonomske i monetar ne unije (EMU). Problem s Cockfieldovim prijedlozima potjecao je iz njegove zapa njuju?e transforma cije iz britanskog ministra u europskog povjerenika. U nekoli ko mjeseci nakon nj egova dolaska u Bruxelles, Thatcherin imenovani se 'udoma?io '. Prema Delorsovim ri je?ima 'postajao je sve vi e proeuropski.' Bio je posve?e n obrani ovlasti i politika K omisije po svaku cijenu.89 Cockfield je napravio d va plana, jedan za poku aj pove?an ja harmonizacije stope PDV-a i drugi s prijed logom harmoniziranja tro arina na duh an i alkohol. Oboje su se pokazali vrlo ne popularnima i na kraju su napu teni. Druga bitka, ona oko EMU, proizi la je iz D elorsova inzistiranja da se ta unija uk lju?i u sporazum kao novo 'poglavlje'. T hatcher se tome odlu?no protivila, sve do lu ksembur kog 'summita' u prosincu ko

ji je planiran kao obilje avanje vrhunca procesa IGC. Mislila je da se u tome mo e osloniti na njema?ku podr ku, a svakako je imala pun u podr ku Lawsona koji j e, prema Thatcher, '...naglasio kako ?e biti klju?no da jezik koji se bude koris tio ne sadr i na u obvezu d a se pridru imo ERM, da bude jasan kako je politika te?aja odgovornost nacionalnih v lasti i da minimalizira bilo kakvo pro irenje n adle nosti Zajednice te izbjegne bilo kakav odnos sporazuma i EMU.'90 Kako se pr ibli avao rok, Delors je prosvjedovao protiv predlo enih izmjena njegova d ragog 'prostora bez granica'. Na sastanku ministara vanjskih poslova 25. i 26. s tude nog 1985. prigovorio je da njegovi tekstovi sada imaju 'vi e rupa nego trapist ' i odjurio je vidjeti se s Kohlom i Mitterrandom, sa spektakularnim rezultatima . Do idu?eg ministarskog sastanka francusko-njema?ka inicijativa ponovno je ista kla Delorsove prijedloge.91 Stvari ?e se pogor ati za Thatcher. Do sastanka efov a vlada u Luksemburgu 2. i 3. pro sinca 1985. francusko-njema?ka osovina tako?er 89 The Poisoned Chalice, op. cit., doslovni citat: prevod transkripta. 90 Thatc her, op. cit. 91 Grant, op. cit. ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 275 je postigla dogovor s Delors om o monetarnoj uniji. Njema?ka je, napu-stiv i Britanij u, pristala prihvatiti spominjanje EMU u zamjenu za ustupak Francuza oko drugog pitanja kojemu se sna n o protivila. To je De-lorsu omogu?ilo da u preambulu novog sp orazuma ubaci obve zu 'progresivne realizacije ekonomske i monetarne unije.'92 Uk lju?ivanje te fra ze potaklo je Thatcher da razmotri vetiranje sporazuma, ali ju je Foreign Office uvjerio da pristane na nju, jer da izjava nema zakonskog zna?aja. a k i tada, nep osredno prije pono?i drugoga dana, kad su svi bili spremni potpisati, dugo je i pomno razmi ljala prije nego je dodala svoje ime.93 Ali s tim su Desetorica form alizirala Jedinstven europski akt: sporazum u kojemu potvr?uju svoju volju trans formiranja odnosa medu svojim nacijama u 'Europsku uni ju.' Skoro kao primisao, potpisali su i me?uvladin sporazum o 'suradnji' u vanjskoj pol itici, ugra?uju?i u njega Londonski sporazum iz 1981. Bez posve?ivanja pa nje detaljima, ve? su s e bili na?elno dogovorili da se regionalni i razvojni fondovi 'zna?ajno pove?aj u u realnim razmjerima.' Kona?no su dogovorili deklaracije namjere o suradnji u is tra ivanju i financiranju tehnolo kog napretka (takozvani program 'Eureka'). Uza sve to, 'EEZ' i 'Zajedni?ko tr i te' formalno su postali 'Europska Zajednica , termin koji se ve? nekoliko godina neslu beno koristio. Nakon summita, jedan o d glavnih predmeta zanimanja bila je monetarna unija. That cher je rekla novinar ima da je tekst o EMU bezna?ajan, jer da ga ina?e ne bi potpisa la. Delors je im ao druk?ije vi?enje. Za njega, on je bio putokaz. 'To je kao pri?a o P al?i?u iz gubljenom u umi, koji je ostavljao bijele kamen?i?e kako bi ga prona li', rekao j , 'Ja sam ostavio bijele kamen?i?e da bismo ponovno mogli prona?i monetarnu un iju.'94 Reakcija na sporazum op?enito je bila lo a. Spinelli je izjavio 'treslo se brdo, rod io se mi '.95 Vijesti televizije BBC idu?eg dana objavile su da su se ministri sasta li, ali da je 'sve to je iz toga proiza lo bilo nekoliko skrom nih reformi Rimskog s porazuma.'96 Guardian je Britaniju smatrao pobjednikom. Ec onomist, odi u?i Spinellij em, nazvao je sporazum 'nasmijanim mi em' to bi zna?i lo da je imao dobre namjere, ali je bio previ e skroman da bi puno promijenio.97 92 Ibid. 93 Thatcher, ibid. 94 Grant, op. cit. 95 Palayret, op. cit. 96 Prikaza no u The Poisoned Chalice, op. cit. 276 VELIKA OBMANA Pravi zna?aj Jedinstvenog europskog akta, pak, bio je sadr an u njegovu nazivu. Iako ?e ga predstavljati k ao sporazum koji se uglavnom bavi jedinstvenim tr i tem, u stvar i je bio daljnj i klju?ni korak prema izgradnji 'jedne Europe'. Pro irivao je'nadle nos ti Komis ije' preuzimanjem ovlasti nacionalnih vlada da donose zakone u nekoliko va nih n ovih podru?ja politike, posebno politike okoli a. Kroz pro irenje glasovanja ve? in om dodao je izuzetno puno nadnacionalnoj naravi Zajednice. A oni koji su bili up u?eni u to kakvim je sve spletkama i manevrima taj sporazum uop?e nastao, zn ali su d a je namjera te prve ozbiljne revizije Rimskog sporazuma bila utrti put drugom s porazumu. Taj bi imao puno ambiciozniji cilj. Jedna naznaka toga bilo je Delorso vo inzistiranje na deklaraciji namjere o 'ekonomskoj i monetarnoj uni ji.' Thatcher se ?inila savr eno nesvjesna svega toga. Odgovaraju?i na pitanja D onjeg doma nakon povratka iz Luksemburga, izjavila je: 'Stalno govorim kako elim da manje pri?aju o europskoj i politi?koj uniji. Te izraze u ovoj zemlji ne raz

umiju. Koliko su ovdje shva?eni, oni zna?e puno manje nego to nek i ljudi ovdje misle da zna?e.'98 Ako ona jo nije bila shvatila poruku, nije ni Parlament. Kad je Jedinstven europs ki akt Europe do ao na ratifikaciju, nu ni prijedlog zakona o dopuni Zakona o Europs kim zajednicama iz 1972. pro ao je ?esto malobrojni Do nji dom u samo est dana. Glavna rasprava bila je zakazana za ?etvrtak, iako se z nalo da zastupnici ne?e biti spremn i da se odulji i da im skrati vikend. Nakon samo tri sjednice na razini odbora, vlada je naglo prekinula bilo kakvu daljnju raspravu iskoristiv i 'giljotinu'. Na zavr nom ?itanju pojavilo se tako malo zastupnika, da je prijedlog pro ao s p ukih 1 49 glasova prema 43. Osim sitne manjine i na laburisti?kim i na konzervat ivnim klu pama, malo je zastupnika procijenilo da je rije? o, kako se ?ak i Hugo Young kasnije slo io, 'velikoj ustavnoj mjeri.'99 Peter Tapsell, nepokolebljivi euroskeptik koj i ?e za nekoliko godina postati poznat protive?i se sporazumu i z Maastrichta, kasnij e je razgovarao s vi e svojih kolega prisje?aju?i se kako su se na kraju 'osramotili' t o su glasali za prijedlog Vlade. 'Nismo mu posveti li pa nju koju smo trebali', gov orio je.100 Prava ironija bilo je da se prihva? aju?i sporazum kao ekonomsku mjeru Thatcher nesmo treno dovela u istu poziciju k ao i ljudi koje su 98 Thatcher, op. cit. 99 Hugo Young, op. cit. 1 On TUe Pnhn-n vJ <"/, /,> * rit ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 277 Macmillan i Heath obmanuli da prihvate ne to 'politi?ko' kao obi?no ekonomsko pitanje (a ona je bila jedna od njih). Ali Milano je bio po?etak puta spoznaje koji ?e na kr aju postati njezin pad. Altiero Spinelli umro je 23. svibnja 1986. u Rimu u osamdesetoj godini. Nj egov s an jo mo da nije bio u potpunosti ispunjen, ali njegov je ivotni posao bi o obavljen. * * 12 Sama u manjini: 1986-1988 'Britanska ekonomija promijenila se u posljednjih dvanaest godina. 1960-tih i 19 70-tih bili smo europski bolesnik na dnu tablice lige rasta, ulaganja i produkti vnosti. 1980-tih bili smo na vrhu .' Vodi? kroz kampanju konzervativaca, 1991. Druga polovica Thatcherine 11-godi nje vladavine u najduljem britanskom premijersk om mandatu 20. stolje?a, ne mo e se razumjeti bez uvi?anja koliko je zna?ajnu ulogu u to me igrala 'Europa.' U g odinama nakon Milana sve se vi e razilazila ne samo s 'part nerima' u Zajednici ve? i s najvi im du nosnicima, svojim kolegama iz kabineta koji su radili na nje nom ru enju. Prvi znakovi podjele stigli su iz neo?ekivanog smjera, kad je po?et kom 1985. njezin ministar financija Nigel Lawson, poznat kao veliki 'ta?erist', postao uvjeren kako je klju? nametanja monetarne discipline britanskoj ekonomiji pridru ivanje mehanizm u te?aja. Uskoro je dobio podr ku Howea, ali njihovi mot ivi bili su vrlo razli?iti. La vvson se smatrao svojevrsnim 'skeptikom' u europs kim pitanjima. Vezivanje funte za ERM pod dominacijom Deutchmarke vidio je jedno stavno kao ekonomsko oru?e, na te melju ?injenice da je Njema?ka postala sinonim za odr anje stabilnosti cijena i da bi takav potez tr i tima signalizirao da Ve lika Britanija nema namjeru devalvirati svoj u valutu.1 Lavvson je iskreno vjero vao da je ERM bio na?in na koji bi ?lanice Zajedn ice mogle sura?ivati sa zajedn i?kim ekonomskim ciljem.2 Howe je s druge strane ta1 Lawson, Nigel (1992), The V ieuis From No. 11 - Memoirs OfA Tory Radical. 2 Lawson je u tome dijelio mi ljen je koje je izvorno iznio ekonomist Bernard Conn ollv. On se pridru io Europskoj komisiji 1978., upravo kad su Schmidt i Giscard do vr avali sporazum na kojemu j e nastao ERM. Kako se Connollv prisjetio u The Rotten Heart of Europe, on je SAM A U MANJINI: 1986-1988 279 ko?er bio svjestan da pravi smisao ERM-a nije ekonoms ki ve? politi?ki: mehanizam smi lje n za promicanje ve?e integracije. Thatcher s e nije slagala ni s jednim od dvojice kolega. Pod utjecajem svoga ekon omskog sa vjetnika profesora Alana Waltersa, bila je uvjerena da bi, u slu?aju da B ritani ja poku a ograni?iti te?aj funte na razine koje dopu ta ERM, to samo u?inilo fun tu r anjivom na pritisak spekulanata.3 Do ljeta 1985., dok se Thatcher sve vi e brinula zbog inflacije, jedini odgovor koji je Lawson mogao ponuditi bila je nje gova op sesija ulaskom u ERM. Kako ga nije mogla uvjeriti da ubla i svoje odu ev ljenje, That cher je organizirala seminar na Broju 10 na kojemu nisu bili samo L awson i Howe ve? i njezin zamjenik Willie Shitelaw, predsjednik njezine stranke Norman Tebbit , parlamentarni voda njezine stranke John Wakeham i John Biffern kao voda Doma l

or dova. Nazo?ni su bili i du nosnici dr avne riznice koji su svi podr avali ula zak te Robi n Leigh-Pemberton, guverner Bank ofEngland. Osim Biffena, svi minist ri zagovarali su ulazak, a na Howeovo iznena?enje to je ?ini o i Tebbit.4 Whitel aw je mislio da je presuda jasna. 'Ministar financija, guvern er i ministar vanj skih poslova, rekao je, 'izjasnili su se u korist ulaska u EMS . I sve politike pokazuju isti smjer. Za mene bi pitanje time bilo rije eno.'5 Ali nije bilo. Lad y jer rekla 'ne' i mislila je ozbiljno. Brzo je okon?ala sastanak. Lavvson je po zvao White-lawa, Tebbita i Hovvea da mu se pridru e na Broju 11. Bili su 'klonul i i osupnuti'. Howe pi e da su se pitali to je bila svrha sastanka ako p re-mije rka nije htjela po tovati kolektivnu prosudbu. 'Premijerka je, znali smo, bih pr imus inter pares, ali ovo je bio prvi put da je bilo tko od nas razmi ljao o tom e da bi ulo ila ovakav veto - i to protiv samog pri ncipa vladine politike koju godinama proklamiramo.'6 Lavvsonov prvi instinkt bio je da ponudi ostavku ali su ga odgovorili od toga. S kup je pristao na trenutak maknuti pitanje s dnevnog r eda.7 Idu?i, javniji izazov stigao je od ministra obrane Michaela Heselti-nea. K ao gorlj ivi 'europejac' on je bio svjestan rastu?eg kontinentalnog * jedinice o dgovorne za pra?enje djelovanja ERM-a, uskoro je postao svjestan da je njezin st varni smisao bilo podrivanje politi?ke i ekonomske neovisnosti nacionaln ih dr a va. (Connollv, op. cit.). 3 Connollv, op. cit. 4 Howe, op. cit. 5 Ibid. 6 Ibid. 280 VELIKA OBMANA pritiska za integriranje obrambenih industrija Zajednice, izra enog u 'Rimskoj dek laraciji' i Doogeovom izvje taju. U kolovozu 1985. dovr io je dogovore o britanskom sudjelovanju u najve?em zajedni?kom obrambenom projektu do tada, 'Europskoj borbenoj letjelici' kasnije poznatijoj kao 'Eurofighter'. R azli?ite komponente tog zrakopl ova, osmi ljene za 'hladnoratovsku' ulogu borbe protiv najnovijih sovjetskih MIG-o va, trebale su se proizvoditi u Njema?koj, It aliji, panjolskoj i Velikoj Britaniji. Kad je prijedlog stigao pred kabinet, Law son je primijetio da je najjeftiniji i najsigurniji na?in da se zamijene stari b ritanski Phantomi taj da se kupi idu?a gene racija ve? gotovih ameri?kih aviona. 8 Heseltine se sna no usprotivio i kad je kona?no tr ebalo odabrati izme?u isklj u?ivo britanskog projekta i zajedni?kog europskog pothvata, Heseltine se opredij elio za posljednji, a Thatcher za prvi izbor. Kabinet je po dr ao Heseltinea.9 eti ri mjeseca kasnije, izme?u vode?ih britanskih helikopterskih kompanija iskrsnulo j e pitanje nevezano za ovo. Tvrtka Westland's bila je u financijskim problemim a i morala je izabrati izme?u dva konkurentska ponu?a?a: ameri?ke korporacije ko ja je uklju?i vala vode?eg svjetskog proizvo?a?a helikoptera Sikorskv i francusk o-njema?ko-talijanskog konzorcija. Iako je Westland bio u ranim fazama europskog helikopterskog projek ta EH101, tvrtka je eljela Sikorskv, jer su godinama njez ina glavna proizvodnja b ile letjelice poput Wessexa i Sea Kinga, konstruirani p od licencom Sikorskv. Ali tada je intervenirao Heseltine. Prema Howeu, Heseltina je brinulo da ?e prihva?anje posla sa Si-korskvm na tetiti 'izg ledima suradnje u europskoj obrambenoj proizvodnji',10 zbog ?ega je pritisnuo West landa da pri hvati europsku ponudu. I Lawson i Thatcher sna no su se usprotivili. K ako je ka snije rekla, ' to smo pomnije promatrali europsku opciju, ?inila se manje s adr ajnom.' 'Tri europske kompanije o kojima je bila rije? - Aerospatiale (Francuska ), MBB (Za padna Njema?ka) i Augusta (Italija) - bile su, to je Michael sigurno znao, pod prit iskom njihovih vlada. Aerospatiale i Augusta bile su u dr avnom v lasni tvu, a MBB je obilato financirala zapadnonjema?ka vlada. Svim europskim dr avama nedostajalo je p osla i ?inilo se da ?e obe?anja jo posla za West-land iz Europe ostati samo obe?anja.'11 8 Lawson, op. cit. 9 Op. cit. 10 Ibid. SAMA U MANJINI: 1986-1988 281 Dana 9. prosinca 1985. nakon to tri minis tarska sastanka nisu uspjela rije iti pita nje, Thatcher je sama predsjedavala i du?im sastankom na Broju 10. Predsjednik West landa je ponovio da bi radije sklo pio posao s tvrtkom Sikorskv. Heseltine, Howe i Tebbit sna no su zagovarali 'eur opsku alternativu'. Europski konzorcij tako je d obio rok do petka 13. prosinca poslijepodne da preda paket koji bi uprava Westla nda mogla preporu?iti. Predlo eni paket stigao je na vrijeme, uz Hesekineovu koordinaciju, ali uprava Wes tlan da i dalje je bila sklonija tvrtki Sikorskv. Heseltin je tako o?ajni?ki gurao sv oju europsku opciju da je ustvrdio kako je British Aerospace spreman pridru iti se europskom konzorciju. Kad je ponuda ipak odbijena, okrivio je za to Ured kab

ine ta.12 Ustvrdio je i da mu je otkazivanje posebnog sastanka kabineta zakazano g za taj petak uskratilo priliku da predstavi svoje argumente. Nitko se drugi ne sje?a da je takav sastanak planiran i mada je Heseltine ustrajao na svojim tvrd njama u kabinetu 12. prosinca, njegovi kolege ostali su ?vrsti u tvrdnjama da ta kav sast anak nije bio dogovoren. Tako je 19. prosinca kabinet podr ao odluku We stlanda. Thatcher je podsjetila nazo?n e, uklju?uju?i Heseltinea, da ministri vi e nemaju pravo lobirati za alternativu. Hese ltine je unato? tome nastavio lobi rati tijekom cijele bo i?ne stanke i to vrlo javno, ne samo '?ine?i vladu smije nom'13 ve?, kako priznaje Hugo Young, 'otvoreno kr e?i pravila olektivne odgovor nosti.'14 Sva?u je rasplamsalo Heseltineovo pismo bankarima europskog konzorcija 1. sije?nja 1 986. u kojemu se navodi da bi zbog veze sa Si-korskvm Westlandu m oglo biti zabra njeno sudjelovanje u bilo kojem idu?em europskom projektu. To je , dopu ta Young, 'bi la o?ita smicalica: jo jedna prevara koju je Heseltine smis lio da bi prkosio autori tetu pre-mijerke.'15 Thatcher je osobno pisala Westland u uvjeravaju?i tvrtku u vla dinu podr ku i kad je Heseltine dva dana kasnije, 3. sije?nja objavio svoje pismo, T hatcher je bila tako bijesna da je, prema Howeo vim rije?ima, objavljen 'gra?anski ra t u kabinetu.'16 Thatcher je zamolila glav nog dr avnog odvjetnika Patricka Mayhewa da pi e Heseltineu neka ispravi 'materi jalne neto?nosti' u svome pismu. 12 Howe, op. cit. 13 Thatcher, op. cit. 14 Youn g, OneofUs. 15 Op. cit. 282 VELIKA OBMANA Redigirana verzija Mayhewova odgovora onda je 'procurila u Press Association koj i ju je objavio. Kad se doznalo da je curenje informacije odobrio ministar trgov ine Leon Brittan, bijes koji je usli jedio doveo je na kraju do njegove ostavke. Atmosfera je postala tako grozni?ava da je idu?eg dana Sun objavio Heseltineovu slik u na naslovnici s naslovom: 'La ac!' Kad se 9. sije?nja 1986. vratio u kabinet, Heseltine je ponovno poku ao do kazati svo je, ali ?ak je i Howe morao primijetiti da se 'ranija vrijednost njeg ovih argumena ta... sve vi e smanjivala dok je Heselti-neova prezentacija postaj ala sve o?itije op sesivna.'17 Kada je nepoljuljana Thatcher sumirala pitanje, H eseltine je odgovor io da ne mo e prihvatiti to ona govori i zaklju?io: 'zbog to ga moram napustiti ovaj K abinet.' S tim rije?ima je oti ao. Nitko ga nije poku ao zaustaviti. Heseltineovo nastojanje usredoto?ilo se na tra enje 'europske' op cije za Westland, to se ?udno kosilo s njegovim nedostatkom pa nje prema drugom projektu koji je posebno zaokupljao Thatcher, Nimrod Airborne Early Warning Svst em (zra?ni sustav za rano uzbunjivanje). Njega ?e na kraju otkazati Heseltineov nasljednik, kad tro kovi doseg nu milijardu funta ili ?etiri puta vi e od po?etn e procjene. Njegov entuzijazam za Eur ofighter na kraju ?e britanske porezne obv eznike stajati vi e od 16 milijardi funta, za avion koji je postao suvi an s kra jem hladnoga rata i koji ni nakon dvadeset g odina, do 2003., jo nije u funkciji .18 to se ti?e englesko-talijanskog EH 101, kad je pet godina kasnije kona?no st avljen u funkciju u Kraljevskoj ratnoj mornarici, njegovi rastu?i tro kovi u?ini li su ga sa 100 milijuna funta po letjelici najskupljim helikopterom na svijetu. Postao je upot rebljiv tek nakon tehni?ke pomo?i ameri?kog Lockheed Martina. Heseltine je u svo jim me moarima ipak radosno tvrdio da se EH101 'pokazao uspjehom kakav sam progn ozirao. '19 Jasno je da njegova glavna briga nije bila prikladnost vojne opreme. Ali gla vni u?inak afere Westland trebalo je biti slabljenje Thatcher koja je p re ivjela gub itak dvojice ministara, ali u o?ima svojih kolega nije vi e imala onu lidersku te inu koju je imala nekada. Niti je to bilo posljednje to ?e ?uti od Heseltinea. 17 Op. cit. 18 Prije nego je to postalo o?ito, Heseltine je tvrdi o da je projekt uhedio tisu?u milijuna funta vojnom prora?unu (Heseltine, M. (19 87), Shere There's A Will). Nij e ponovio tu tvrdnju u svojoj autobiografiji. SA MA U MANJINI: 1986-1988 283 Novi neprijatelj Stvoriv i jednog neprijatelja, That cher je sada stvorila i drugoga. U drugoj polov ici 1986. Britanija je predsjeda vala Vije?em ministara. Gotovo jedini napredak koj i je Zajednica napravila u to m razdoblju bilo je dono enje 47 novih smjernica u ko rist zajedni?kog tr i ta. To je bila vrsta napretka, tvrdila je, koji Zajednica treba, umjesto 'razmetljiv ih inicijativa zbog publiciteta koje nisu dovele ni do ?ega il i su samo izazval e lo osje?aj.'20 Howe zapisuje isto 'zna?ajno postignu?e', ali dodaje jezivi det alj: 'Mogli smo, drugim rije?ima, iskoristiti pune korake dogovorene u Luksembur

gu za p ro irenje vlasti Zajednice na ra?un "suverenih parlamenata". Bio je to d oseg vrijeda n pam?enja, posebno pod ovim predsjedni tvom.'21 Ali najbolje zapam ?eni incident u tih est mjeseci dogodio se na kraju njegova zaklj u?nog londonsk og Vije?a kad su Thatcher i Delors odr avali tiskovnu konferenciju. Howe u ljupk im detaljima zapisuje da je, s Delorsom i s njim na podiju, Thatcher gov orila v e?i dio vremena, daju?i Delorsu malo prilike da do?e do rije?i.22 Onda je, iznen a da, zavr ila jedan odgovor mole?i Delorsa da komentira. Howe tvrdi da se Delor s bio 'i tekao': njegova je koncentracija odlutala. Zatim citira That-cherine me moare, p i u?i kako se alila da je Delors 'odbio re?i bilo to, ?ak i kad sam ga zamolila da koment ra jedan od mojih odgovora.' Izazivaju?i smijeh medu novinari ma, na kraju je primi jetila: 'nisam imala pojma da ste sna an tihi tip.'23 Prem a njegovu biografu, Delors se osje?ao 'prezren' i mislio je da ga je Thatcher po ku ala poniziti.24 Howe pi e da 'nijedna strana drugoj nije stvarno oprostila za " uvredu" koju nijedno od njih nije namjerno po?inilo.' Bio je to jo jedan kora k na p utu dubljeg nerazumijevanja.25 Mo da jo vi e otkrivaju Thatcherini koment ari o Delorsovu pona anju tijekom Vije?a, o koj ima Howe uti. Vije?e je bio zna? ajno, napisala je Thatcher: '...po pojavljivanju gospodina Delorsa kao nove vrst e predsjednika Europske komi sije velikog igra?a u igri. Imala sam priliku to kr atko okusiti tijekom 20 Ibid. 21 Howe, op. cit. 22 Op. cit. 23 Thatcher, op. cit . 24 Grant, op.cit. H, r>\\?f ti ti rt t 284 VELIKA OBMANA ve?ere prvoga dana ka d je na moje iznena?enje i neskrivenu iritiranost on iskoristio period rasprave prije ve?ere da po?ne duga?ak govor o kriti?nom stanju u kojem se Zajed nica na la zbog CAP-a i predstavio cijeli niz vrlo detaljnih prijedloga. Odgovoril a sam da nam je to trebalo re?i prije: iz onoga to je govorio bilo je jasno da je Z a jednica bila vorc... Razmi ljala sam kako nitko nije mogao zamisliti da najvi i brit anski dr avni slu benik objavljuje iznena?enja ministrima na ovaj na?in: to je i predobr o ilustriralo to nije valjalo s Komisijom da je bila sastavljena o d nove vrste po liti?ara koji nikome nisu polagali ra?une.'26 To je zapravo ilus triralo da Thatcher jo nije bila potpuno razumjela to je bila Za jednica. S tada 12 dr ava u EZ, bilo je 13 vlada od kojih je trinaesta bila Komisi ja. Delors je prema svom statusu bio ' ef vlade', u izvjesnom smislu i nadre?en That cher. Ali ona ga je do ivljavala kao svojevrsnog 'najvi eg dr avnog slu ben ika pa se tak o i odnosila prema njemu. Nije ?udo to joj je Delors zamjerao pona anje prema njemu. Thatcherino obrazovanje ?e se nastaviti. Tijekom izvje tavanj a o predsjedavanju 9. p rosinca 1986. pred, kako ju je nazvala 'europskom skup t inom' u Strasbourgu.27 Nje zin govor, tvrdila je, nije mogao biti 'vi e communau taire , iako su je neki europ arlamentarci ismijavali.28 Kad je sjela, Delors 'prili?no novi gospodin Delors k akvoga nikada prije nisam vidjela ni ?ula - po? eo je govoriti, dok su mu zastupnici klicali.29 'Bila je to eurodemagogija, napi sala je, 'koja je smi ljeno igrala na p redrasude njegove publike, kako bi se um anjilo britansko predsjedavanje i tra ilo vi e novca.'30 Thatcher nije imala nij edno od toga. Kad je Delors zavr io, ustala je i zatra ila repliku. To je bilo n e to o?ito nepoznato u tom 'parlamentu'. Improvizira ju?i,31 odgovorila je na De lorsove tvrdnje kao to je to ?inila tako mnogo puta u zavr n im govorima u Donje m domu. I nije propustila primijetiti da Delors ni ta od onoga t o je rekao 'par lamentu' nije rekao kad je imao priliku za to na tiskovnoj konfer enciji nakon V ije?a.32 Nakon toga je za ru?kom u Orangerie, prekrasnom restoranu u parku preko puta zgrad e parlamenta, sjela pokraj Cockfielda. Ka u da je bjesnila protiv De lorsa jezikom zbog kojega su povjerenikovi obrazi 26 Thatcher, op. cit. 27 Thatc her je sustavno odbijala zvati je 'parlament', osim kad ju je spominjal a u navo dnicima. 28 Gram, op. cit. 29 Ibid. 30 Thatcher, op. cit. 31 Grant tvrdi da je b ila 'uzrujana'. SAMA U MANJINI: 1986-1988 285 pocrvenjeli.33 Delors je do ao kas nije i sjeo pokraj Thatcher. Ponavljala mu je da se borila za njegovu poziciju u Donjem domu, iako je bila pod jakim pritiskom. 'U jedno je mogao biti siguran', rekla mu je, 'da se to vi e nikada ne?e dogoditi.'3 4 Thatcher je u?ila izuzetn o brzo. Iako njeno razumijevanje jo nije bilo potpuno, pun o je napredovala od p okretanja konzervativne kampanje za 'da' 11 godina ranije. Osim to je primijetil a odlu?nost 'fran-cusko-njema?kog bloka' da odre?uje agendu Zajedn ice, primijet ila je da je Komisiju 'sada vodio ?vrsti, talentirani europski federa list, ?ija

je filozofija opravdavala centralizam.' Tako?er je zapisala kako su lako du nos nici njenog vlastitog ministarstva vanjskih poslova 'ulazili u kompromise s tim novim europskim prijateljima.'35 Preuzimanje Zajednice: Faza prva U prvim mjesec ima 1987. britanski narod iznenada se po?eo buditi u shva?anju koliko se ekonomi ja njihove zemlje promijenila u sedam godina otkako je Thatcher 1979. do la na v last. Iako je to ispo?etka bilo zasjenjeno najve?om recesijom nakon rata, iz azv anom djelomi?no i drasti?nim mjerama koje je njena vlada uvela da bi rije ila pr obl em koji je desetlje?ima mu?io ekonomiju, postajalo je jasno da 'ta?erizam' d aje izvrsn e rezultate. Sveprisutna mo? sindikata koja je bacala takvu sjenu na britanski ivot u 70-tima, b ila je pora ena. Jednu za drugom, njezina je vlada r asprodavala dr avne industrije k oje su tako dugo cijedile milijarde funta iz go spodarstva, od British Steela i B ritish Levlanda do British Airwaysa i British Telecoma. Rezultat tih 'privatizac ija bio je izvanredan skok produktivnosti. Br itish Steel, smanjuju?i broj radnih m jesta za dvije tre?ine uz odr anje iste pr oizvodnje, bio je na putu da do 1988. post ane naju?inkovitija tvrtka za proizvo dnju ?elika na svijetu. Sli?na revolucija se nako n rudarskog trajka 1984. doga? ala u industriji ugljena. Industrija novina mogla je na sli?an na?in smanjiti ko li?inu radne snage za dvije tre?ine, nakon to je snaga sindika ta tiskara slomlj ena 1986. omogu?avaju?i prebacivanje na kompjutoriziranu 'novu tehn ologiju.' Na kon godina pada, londonski City upravo je prolazio kroz vlastitu elektronsku r e voluciju, 'veliki prasak' koji ?e ga u?initi jednim od tri vode?a svjetska finan cijsk a centra. Sirom svijeta, od nafte preko lijekova 33 Grant, op. cit. 34 Ibid. 286 VELIKA OBMANA SAMA U MANJINI: 1986-1988 287 do c ivilnog in enjeringa i telekomunikacija, britanska industrija dokazivala je sp o sobnost da se suo?i sa svakom konkurencijom. Bli e ku?i, ponovno ro?enje britans ke inve ntivnosti i poduzetni tva stvaralo je na stotine tisu?a novih malih i sr ednjih poduz e?a. A poticaj za ovu renesansu bio je u potpunosti doma?i, nevezan za britansko ?lans tvo u zajedni?kom tr i tu. Kad je Lawson u o ujku 1987. pred stavio svoj prijedlog prora?una, nijedan njegov kol ega koliko se pamtilo nije m ogao poslati tako optimisti?nu poruku. Nakon to je 1981 . dosegla najvi u razinu nakon rata, nezaposlenost je padala iz mjeseca u mjesec. Pla?e su rasle puno br e od inflacije. Nakon serije smanjenja poreza, ljudi su ivjeli bolje nego godin ama.36 Faktor 'zadovoljstva se vratio. Britanija je bila usred 'Law-sonova buma. ' Nadahnut tom euforijom, Lawson je istoga mjeseca prionuo na smionu inicijativu . Jo pate?i od frustracije zbog svoje elje 15 mjeseci ranije da uvede Britaniju u ERM, odlu?io je napraviti novi podvig, tajno omogu?avaju?i funti da slijedi nj ema?ku marku k ao sjena. Iskoristit ?e svoje ovlasti nad kamatama i britanskim r ezervama da odr i r azine funte i njema?ke marke to je mogu?e ?vr ?e povezanima. Ni ta nije rekao ni guverneru gleske banke ni Thatcherici. Ona ?e to otkriti te k nakon nekoliko mjeseci kad joj 'novinari Financial Timesd^7 ka u to Lawson smi lja. Puno prije toga, u?inci 'Lavvsonova buma ohrabrili su je da raspi e izbore za 9. lip nja 1987. Nakon to je tre?i put zaredom pobijedila, ?ak i ve?om razli kom nego 1983., os jetila se spremnom da s novom samo-uvjereno ?u preuzme ostata k Zajednice u kojoj je sada bila ef vlade s najduljim sta em na funkciji. Njen g lavni prioritet, nakon Delorsovih otkri?a da je Zajednica suo?ena s rastu?im fin ancijskim deficitom, bio je pohod na u?inkovitiju prora?unsku disciplinu i pose bno n a ograni?enja razuzdanog tro enja na CAP. Daleko najskuplja stavka u prora ?unu, CAP je postao sinonim za neu?inkovitost, prevaru i pretjerivanje. Njegov s ustav subvenci ja stvarao je goleme vi kove: 'planine' govedine i maslaca, 'jeze ra mlijeka i vina , ve?ina od kojih je bacana u tre?e zemlje, ru e?i tamo nja tr i ta i nanose?i im golemu t Naizgled neoptere?en takvim brigama, Europski parla ment je u prvoj polovici 1987. pokrenuo novu inicijativu za reaktiviranje Spinel lijeva 36 George, op. cit. 37 Thatcher, op. cit. 'nacrta sporazuma o Europskoj u niji', uz podr ku nacionalnih parlamenata Belgije, Italije, Nizozemske i Irske.3 9 Odgovaraju?i na tu neprekidnu opsesiju daljnjim planovima integracije, Thatche r je odlu?ila da nema druge opcije do 'isticanja radikalno druga?ije pozicije od smjera u kojemu se ?inilo da ide ve?ina Zajednice.' Bila je odlu?na 'podi?i zas tavu nacionalnog suvereniteta, slobodne trgovine i poduzetni tva.' Znala je da j e u tome osamljena u Zajednici, ali 'gledaju?i ire, federalisti su bili pravi iz

olacionisti, dr e?i se kruto polovi?ne Europe dok se cijela Europa liberalizira; poigravaju?i se s protekcionizmom dok nastaju istinski globalna tr i ta; opsjed nuti su planovima centralizacije dok se vrhovni pok u aj centralizacije - Sovjet ski Savez - pribli ava propasti. Ako je ikada postojala ideja ?ije je vrijeme do lo i pro lo, to je sigurno bila ova o umjetnoj mega-dr avi.'40 To je obilje ilo po?etak rata iscrpljivanjem koji ?e dominirati njenim preostalim trim a godinam a mandata. Dok je ostala u stalnoj manjini koju je ?inila samo ona, sporn a pita nja postala su puno ira nego tijekom njene prija nje izolacije u bitki za fon do ve. Sad se eljela posvetiti samoj prirodi 'Zajednice' i smjera kojim je ona i la . Bila je to bitka koja ?e se odvijati kroz tri glavne faze. Prva je po?ela samo tri tjedna nakon njene izborne pobjede, kad je s Howeom na svo joj strani bila na briselskom Vije?u 29. i 30. lipnja 1987. Delors je osobno unapr ijed pisao sv akom efu vlade, skre?u?i pa nju na kriti?no stanje prora?una Zajednice i pred ta vljaju?i poznati 'Delorsov paket'. Predlo io je da se prora?un planira pet godin a un aprijed i da se usvoje novi propisi za obuzdavanje tro enja u CAP-u. Ali pr edlo io j e i da se strukturni i regionalni fondovi udvostru?e u sljede?ih pet godina. To bi t ra ilo golemo pove?anje u 'vlastitim resursima' Zajednice. Taj dodatni prih od ne bi dolazio samo iz udjela Zajednice u naplati PDV-a pove?anog do 1,6 posto kako je do govoreno u Fontainebleau, ve? i iz novog izvora, koji bi predstavlja lo 1,4 posto B DP-a ?lanica.41 Thatcher se svi?ala ideja da se Zajednici nametne ve?a financijska disciplina i da s e zaustavi tro enje u CAP-u, iako je mislila da ideje Komisije nisu ni izbliza 'do voljno ?vrste'. Bila je duboko iritirana ?injenicom da je ova financijska kriza proi zi la iz 'tradicionalnog odgovora Ko misije na svaki financijski problem: pove?anja ' vlastitih resursa Zajednice. 39 Vidi orbe, op. cit. 40 Thatcher, op. cit. I 288 VELIKA OBMANA Kad je Delors to veza o za prijedlog za definiranje nove formule, dok Britanija m ora zadr ati svoje i splate iz fondova, Thatcher je posumnjala da ih poku ava postupn o reducirati. P rotivila se udvostru?enju 'strukturnih fondova' uz sna nu podr ku Irske , panjol ske, Portugala i Gr?ke, koje su o?ekivale da ?e dobiti najvi e od toga i nadala s e da ?e se Francuska i Njema?ka pridru iti u odbijanju. Tako?er se jako protiv ila 'otvor eno protekcionisti?kom' francuskom prijedlogu za porez na 'ulje i mas no?u', smi ljenim da bi se sprije?io uvoz uljarica iz SAD-a za prehranu ivotinja , ?iji je najve?i kupac bila Britanija. Rasprava je po?ela lo e kad je predsjedn ik, belgijski premijer, dopustio ?ak ?etiri sata rasprave o porezu na 'ulje i ma sno?e' koji Thatcher, poput Nijemaca i Nizozemaca, nije imala namjeru prihvatiti . Delors je tako?er razgovarao s Belgijancima o pove zivanju 'reformi' CAP-a, po ve?anja 'vlastitih resursa i strukturnih fondova u jeda n 'paket.'42 To je bilo sredstvo koje ?e upotrijebiti vi e puta, kad se skupina kont roverznih pitanja b ude morala dogovarati zajedno, to je ote avalo odbacivanje jedno g predmeta koji je bio neprihvatljiv bez gubitka onih koji su bili prihvatljivi. Do drugog posl ijepodneva, dok su efovi vlada pod pokvarenim klima ure?ajem sjedili oko nera ?i ?enog stola nakon ru?ka, Howe je zapisao da je nestrpljivost rasla odru ena s e mperaturom. Kad je kona?no uslijedio poziv na glasovanje, omjer glasova bio je 1 1 prema jedan za paket. Thatcher je bila usamljena, okrivljena za 'neuspjeh' Vij e?a . Dio Thatcherina problema bio je da si ni Kohl ni Mitterrand, obojica pred klju?nim izborima kod ku?e, nisu mogli priu titi ljutnju svojih seljaka presu iv anjem slavina CAP-a. Kad je bitka ponovljena na ko-penha kom Vije?u 4. i 5. pros inca 1987., ponovn o nije bilo dogovora. Thatcher je sada bila uvjerena da Delor s radi na smanjenju britanskog refundiranja. Odlu?eno je da 'paket' bude kona?no rije en na posebnom Vije?u u Bruxellesu po?etkom 1988. Prije nego se to dogodil o, Thatcher je u Londonu imala privatni sastanak s Mitte rrandom i njegovim prem ijerom Jacquesom Chiracom. Prema njenom zapisu, Chirac je govorio 'vrlo iskreno' , rekav i da ?e Britanija biti izolirana ako nastavi blokirat i dogovor o poljop rivredi koji eli 'ostatak Zajednice', pod ?ime je mislio Francuzi i Nijemci. Pa nja je zatim usmjerena na refundiranja.43 Govore?i jednako iskreno, T hatcher mu je rekla da hajka na nju ne?e djelovati. Bila je nepokolebljiva u uvjer enju da se poljoprivredni vi kovi moraju staviti pod kontrolu. 42 Moravcsik, Choice For Europe. SAMA U MANJINI: 1986-1988 289 Bez zadovoljavaju?eg rje enja toga proble

ma i refundiranja, ona ne?e odobriti nikakvo pove?anje 'vlastitih resursa'.44 Ne posredno uo?i Vije?a, sve sumorniji Delors rekao je 27. sije?nja 1988. svojim po vjer enicima, kolegama iz Komisije, da se izgledi za dogovor ?ine slabima. Ako n jegov ' paket' ne pro?e, dat ?e ostavku. Pozvao ih je da u?ine isto. Kad nitko n ije pristao, p roglasio ih je kukavicama. U erupciji ru nih osje?aja koja je tra jala dva sata, on s e okomio na kolege optu uju?i medu ostalima gr?kog povjereni ka Grigorisa Varfisa za ne kompetentnost i podmuklost nazivaju?i njega i njegovu glavnu upravu une honte (sra motom) i une scandale.^ Ono to se zapravo odvijalo tijekom dva dana briselskog Vije?a 29. i 30. lipnja 1 988 , postalo je predmetom toliko sukobljenih verzija, da je nemogu?e rekonstrui rati d oga?aje sa sigurno ?u o porijeklu zaklju?aka. Na sastancima Vije?a nisu p ravljene bilje ke. k su i bilje ke prevoditelja spaljene. Ali nema sumnje da je, dok je Njema?ka predsj edavala, klju?nu ulogu u pregovorima iza scene imao Kohl , o kojemu je Thatcher zab ilje ila: 'njegov stil diplomacije je ?ak izravniji o d mog... nikad mu nije bilo isp od ?asti lupiti akom po stolu, a u ovom je slu?a ju cijelo vrijeme urlao kao na paradi .'46 Na kraju, kako ih je Howe opisao 'o t rih i zbunjuju?e kompleksnih' pregovora,47 ?inilo se da je postignut dogovor. Vi je?e se zatim ponovno sastalo, ali 'svatko tko je z ami ljao da ?e to biti mirna plovidba, pi e Thatcher, 'podcijenio je Francuze.' Na op?u zapanjenost, Mitterr and i Chirac odbili su stvar, ele?i se vratiti na osnovu dogovo renu u Kopenhage nu. Uslijedila je vru?a rasprava koja je trajala vi e od ?etiri sata. Na kraju s u Danci predlo ili predavanje pitanja ministrima vanjskih poslova za nji hov sas tanak zakazan deset dana kasnije. Thatcher je pristala, pod uvjetom da se po tuj e kopenha ki dogovor. Kad su se ministri vanjskih poslova sastali, Francuzi s u popustili.48 Thatcher je vjerovala da ?e, dr e?i se svoga, na kraju posti?i najv i e to je htjela. Dobil je 'zakonski obvezne kontrole tro kova i mjere smanjenja poljoprivrednih vi kova. P orez na ulja i masno?e bio je odbijen. Britanski pov rat iz fondova, mislila je, bi o je 'siguran' unato? slo enim izmjenama u na?inu na koji je odre?ivan, a koji ?e na kraju ispasti puno tetniji za britanske inte rese nego to je mogla zamisliti.49 Zauz44 Ibid. 45 Grant, op. cit. 46 Ibid. 47 H owe, op. cit. 48 Op. cit. 290 VELIKA OBMANA vrat je nevoljko pristala na novi li mit od 1,2 posto BDP-a za 'vlastite resurse' Zajednice. Dala je zeleno svjetlo i Delorsovu zahtjevu za golemim pove?anjem regi onalnih fondova, koji ih je penja o na ?etvrtinu novog pove?anog prora?una Zajednice. D elors je kasnije otkrio da je to smatrao najva nijim postignu?em briselskog Vije?a.50 Komisiji je dalo mo? da diskrecijski kontrolira zna?ajne transfere novca unutar Zaje dnice, to je i potvr?eno kad je nova 'okvirna' regulativa (Council Regulation 2052/ 88) uvela t emeljite promjene u na?in na koji se upravljalo regionalnom politikom. Do tada, nacionalne vlade su razvijale vlastite na?ine regionalnog financiranja, a onda t ra ile novac od Komisije. To ?e zamijeniti novo, izravno 'partnerstvo' izme?u K omisije i 'nadle nih vlasti' na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Loka ln e vlasti i regije ohrabrivane su da pripremaju vlastite razvojne planove i pr ego varaju izravno s Bruxelle-som o njihovu financiranju. To je dovelo do urbe l okaln ih i regionalnih vlasti da pootvaraju vlastite urede u Bruxellesu tako da njihov i djelatnici mogu lobirati izravno u Komisiji. Nacionalne vlade tako su s vedene na status pasivnih promatra?a iako su bile obvezne nositi se s EU financi ranjem vl astitim uplatama. Tako je briselsko Vije?e utrlo put revolucionarnoj n ovoj regionalnoj politici, koj a ne samo da je dala dramati?ne nove ovlasti Komi siji ve? je i aktivno potkopavala v lade ?lanica. Delors je tu novu politiku sma trao vitalnom i za krajnji uspjeh drug og projekta kojemu su se sada okretale nj egove ambicije: ekonomske i monetarne u nije.51 U kona?noj analizi, ono to Thatc her opisuje kao 'bolje od nerije enoga, ispalo je gol emo pro irenje integracije . Nije to bio jedini takav skok u to vrijeme. Dok je Tha tcherina pa nja bila dr ugdje, Howe je bio zaposlen vlastitim inicijativom. Njena g eneza je u Rimskoj d eklaraciji iz 1984. gdje je donesena odluka o reaktiviranju WEU. Prema dokazima u njegovim memoarima, zaljubio se u ideju 'europskog obrambe nog stupa i 1987. j e odr ao nekoliko govora u Bruxellesu, Chicagu i Londonu, tvrde?i da Europa mora igrati ve?u ulogu u vlastitoj obrani, neovisnu o Americi.52 Znaju?i da se 'Marg aret nikako nije moglo vjerovati da ne?e nestrpljivo frknuti kad god joj se tri

slova WEU na?u na putu', on je prvo osigu50 Delors, Jacques (1991), Le Nouveau c oncert Europeen. 51 Gren, Jorgen (1999), The New Regionalism In The EU. 'Pristup 'novog regiona l izma' ponajvi e je bilo inzistiranje na multinacionalnoj suradnji, zaobilaze?i c ent ralne vlade ?lanica i ru e?i time nacionalne barijere. Taj proces dobio je i me 'rupi?ast i suverenitet'. SAMA U MANJINI: 1986-1988 291 rao njezin 'nevoljni pristanak.'53 Toliko Howe pi e u svojim memoarima. Ne spominj e sastanak minista ra vanjskih poslova i obrane WEU u Haagu 27. listopada 1987. k oji je zapravo la nsirao ideju 'obrambene politike Zajednice'. Drugi odlomak njih ova sporazuma gl asio je: 'Sje?amo se svoga obvezivanja na izgradnju Europske unije prema Jedinst venom europ skom aktu, koju smo svi potpisali kao ?lanice Europske zajednice. Uv jereni smo da ?e izgradnja udru ene Europe ostati nedovr ena sve dok ne uklju?i sigurnost i obranu.'54 Nije zapisano je li Thatcher bila svjesna to joj radi min istar vanjskih poslova. Te ko da je mogla odobriti njegov dogovor, jer je tekst nesumnjivo obvezivao Brita niju na razvijanje 'kohezivnijeg europskog obrambenog identiteta.' To je obilje il o po?etak drugog va nog pravca u 'izgradnji Europe .' Faza druga: Neslaganje sa svima Do ljeta 1988. britanska vlada se jako anga i rala na pripremama za jedinstveno tr i te . Ministar trgovine i industrije lord Young pokrenuo je veliku marketin ku kampanj u za prodaju ideje '1992', koriste? i slogan 'Ne ?inite pogre ku. Europa je otvorena za biznis.' U emisiji Today got ovo se pretvarao u mistika govore?i kako ?e uskoro biti mogu?e 'kupiti televizor u Oxford Streetu, oti?i u Pariz, uklju?iti ga u zid i dobiti sliku.' Jedan je p romatra? primijetio kako je samo trebao platiti devet franaka z a adapter pa da dobije iste rezultate.55 Ipak, Young je na svom zadatku bio tako odu evljen da g a je do kraja godine Private Eye prozvao 'Lord Suit' i nominirao g a za 'Dosadnj akovi?a godine'. 'Nisam mogao tra iti ni ta vi e od toga.', zapisao je u sv ojim memoarima.56 Ipak, dok se Jedinstven europski akt Britancima jo uvijek prodavao kao Thatcherin trijumf, 'kolege' su planirali idu?u fazu u svojoj agendi: jedin stvenu valutu. La wson je bio jedan od nekolicine koji su shvatili da bi moglo b iti samo pitanje v remena kad ?e se po?eti ostvarivati taj cilj.57 Glavni pokret a?, naravno, bio je Delors koji je, poput Monneta prije njega, moneta rnu uniju smatrao klju?em politi?ke integracije. Njegov najve?i 'suzavjerenik' bio je Mitt errand ?iji motivi, prema Lawsonu, nisu 53 Op. cit. 54 Europski parlament, Arhiv e o obrani, dokumenti o WEU. 55 Daily Telegraph, 19. travnja 1988. 56 Young, Lor d (1990), The Enterprise Years -A Businessman In The Cabinet. 292 VELIKA OBMANA bili ni ta manje nego preuzimanje 'politi?kog i intelektualnog vodstva u Europi koje je Francuska smatrala svojim priro?enim pravom.'58 'Tome je prijetila nadmo ?nija ekonomska snaga Njema?ke i, posebno, Bundesbank na klj u?nom podru?ju ekon omske politike. Francuzi su jedinim na?inom nadmudrivanja Bundesban k smatrali n jezino podre?ivanje centralnoj banci odgovornoj za jedinstvenu europsk u valutu. '59 Kohl, Delorsov drugi suzavjerenik, pod utjecajem svog ministra vanjskih posl ova Hans-Dietriecha Genschera zauzeo je stav da sna na Njema?ka budi previ e str aha da bi mogla provoditi politi?ku mo? i utjecaj sukladan njenoj ekonomskoj sna zi, osim ako s e ta snaga stavi pod ograni?enje. U poklapanju interesa s Francuz ima tako je vidio vrijednost jedinstvene valute i centralne banke koje bi slu il e da njegove susjed e uvjere kako je njema?ki zmaj ukro?en. Mogu?nost da trijumv irat krene prema svom cilju stigla je kad je Njema?ka 1. sije?nja 1988. preuzela rotiraju?e predsjedavanje Zajednicom. Nijemci su obznanili da ?e na h anoversko m Europskom vije?u koje su zakazali za 27. i 28. lipnja predlo iti uspostav u vi je?a 'mudraca koji ?e preporu?iti najbolju metodu uspostave Europske centralne b an ke kao uvod u uvo?enje jedinstvene valute. To je bio tako dramati?an potez da je, ka ko se Howe prisje?a u memoarima, ?ak i on po?eo 'drhturiti'. esto sam se p itao, pi e, '...za to se ?inilo da se europska agenda uvijek odvija tako vrtogla vom brzinom. Za to sad ovo, kad je toliko ranijih poslova ostalo nedovr eno? U doma?oj politici bar em se mora osjetiti sposobnost utjecaja na brzinu i na?in na koji se razvija pol itika . Ali u Zajednici smo ?esto bili na nemilosrdno pokretnom tepihu - pokre?u ?i, rije?ima A . J. P. Tavlora, "jednu prokletu stvar za drugom". inilo se da neke

europske lide re od jedne do druge "inicijative" gotovo osobno pokre?e strah da bi mogli pasti a ko ikad stanu.'60 Thatcher je imala sli?ne predosje?aje. Kasni je je zabilje ila da je od tada nadalje 'a genda Europe po?ela poprimati sve neu godniji oblik', ponajvi e u svom nastojanju oko jedinstvene valute.61 Na ekonoms kom summitu G7 u Torontu 18. lipnja 1988. Kohlu je ponovila svoju 'bes mrtnu net rpeljivost' prema samoj zamisli Europske 58 Ibid. 59 Ibid. 60 Ibid. SAMA U MANJI NI: 1986-1988 293 centralne banke. Istovremeno je morala priznati da su joj izgl edi da zaustavi od bor kopnili. Barem je, kad su se efovi vlada okupili na ve?er i no? prije hanoverskog Vije?a, bila odlu?na da ne?e biti formalnog spominjanja Europske banke. Bilo kakav odb or koji se osnuje mora biti sastavljen od guverne ra centralnih banaka u koje ?e se mo?i pouzdati da ?e ostati sa sve ?etiri na ze mlji.62 Kohl je ve? nazna?io Thatcherici da mu se svi?a takva ideja i kad ju je ona predlo ila, ka e Lawson, ostali 'mora da su bili zapanjeni njenom nevino ?u. ' On pri?a kako su se, n akon dovoljno duge rasprave da Thatcher osjeti kako je postigla znakovit uspjeh, dogovorili da studijska grupa zapravo bude odbor guver nera centralnih banaka Za jednice, to?no kako je predlo ila. Onda su ubacili pri jedlog da njegov predsjednik b ude Jacques Delors.63 Delors je ve? bio jasno rek ao Kohlu, na sastanku u nedjelju prije Vije?a, da je sretan s odborom guvernera, ali onda je predlo io da sam bude pr edsjednik sa ?ime se Kohl slo io.64 Neobi? no mirna uslijed Delorsova udara, ?inilo se kako Thatcher misli da je dobiv i to je htjela uklanjanjem spomena Europske centralne banke u zadacima odbora, odnij e la pobjedu toga dana. Bila je opu tena prema sastavljanju odbora koji ?e uklju ?ivati g uvernera Engleske banke Robina Leigh-Pembertona i Karla Otta Pohla pred sjednika Bun-desbanka, obojicu vrlo skepti?nih prema EMU. Thatcher je osje?ala d a ?e njih dvoji ca me?usobno sigurno uspjeti podmetnuti klip pod kota? 'tog neob i?nog vozila europske integracije.' Druga odluka donesena u Hanoveru bio je pono vni izbor Delorsa na Vije?u za drugi m andat predsjednika Komisije, to je bio do ga?aj bez presedana, a sna no su ga podr ali K ohl i Mitterrand. Nakon to je ist aknuto njegovo ime, Thatcher se u ime op?eg prijat eljstva nekako na la iza njeg a na popisu. Ipak nije bilo rtava. Cockfield je pre?esto isku avao Thatcherino s trpljenje. Odlu?ila ga je na mjestu drugog britanskog povjer enika zamijeniti Le onom Brittanom. U?inila je to na Ho-weovu preporuku, ali na gnu a nje Edwarda He atha koji se alio da je slanje 'diskreditiranog ministra' u Europu degradiranje ideje da su povjerenici Komisije u slu bi cijele Zajednice.65 Nije se trebao bri nuti. Brittan se udoma?io i br e od Cockfielda i odmah po?eo pritiskati Tha tche r da se pridru e ERM. 62 Lawson, op. cit. 63 Op. cit. 64 Grant, op. cit. 294 VEL IKA OBMANA Zanimljivo, osoba najuznemirenija Delorsovim coupom bio je ef Bundesb ank Karl Ott o Pohl. Kad je ?uo to je dogovoreno, 'bjesnio' je da je Kohl zanije kao sporazum o n eobvezivanju Njema?ke na EMU. Jedno je vrijeme razmi ljao o ost avci, posebno zbog De lorsova imenovanja.66 Daleko od zadovoljnog bio je i Lawso n. Kad mu je dan nakon Vije?a Thatcher priop?ila svoj uspjeh u nagovaranju 'njih ' da ispuste bilo kakav spomen Europske centraln e banke, Lawson joj je rekao da ni ta nije postigla: 'nije vjerojatno da odbor s t akvim zadacima napravi i ta drugo nego da predlo i osnivanje Europske centralne bank e', rekao joj je. Za La wsona, kao nekvalificiranog protivnika monetarne unije, V ije?e je bilo katastrofa. Za Thatcher je mislio da je spre?avanje Delorsova imen ovan ja na ?elo odbora bilo najmanje to je mogla u?initi. 'Ni ta nije moglo biti gore', napi sao je u svojim memoarima.67 Kad je Thatcher idu?eg dana izvje tava la Donji dom o hanoverskom Vije?u, Lavvsona je s metala njena o?ita zbunjenost o ko ustupaka na koje je pristala. Neil Kinnock ju je kao voda opozicije podsjetio da je puno puta rekla kako Europska centralna bank a 'nije bila u kartama.' Nje n odgovor je bio da napredak prema 'monetarnoj uniji ' ne?e 'nu no uklju?ivati j edinstvenu valutu ili Europsku centralnu banku.'68 Lawson j e mislio da je taj o dgovor bio 'grozan'. 'Za razliku od ekonomske unije, monetarna unija je imala je jasno definirano zna?e nje, koje je u kontekstu Zajednice odredio Wernerov izvj e taj iz 1970. i koji sam joj detaljno objasnio uo?i Europskog vije?a 1985. Sad je implicirala da ona zna?i ne to sasvim drugo i relativno trivijalno, iako nije imala pojma to bi to moglo biti.'6 9 Thatcher je nastavila inzistirati da nije eljela vidjeti Europsku centralnu banku dok je iva, jer, kako je u listopadu u I

taliji rekla novinarima, to je moglo zna?i ti samo 'predavanje na e ekonomske po litike tom bankarskom sustavu zadu enom za odr avanje vri jednosti valute, zbog ?ega mora biti zadu en za nu nu ekonom66 Grant, op. cit. 67 Lavvson, op. cit. 68 Citirano kod Lavvson, op. cit. 69 Ibid. Jedna od stvari u njema?kom predsjedava nju koja se svi?ala Lavvsonu bio j e francuski pristanak na ukidanje kontrola de viznog te?aja. Progutali su knedlu ka d je novi francuski ministar financija ust vrdio da ?e to dovesti do masovnih gubit aka u naplati poreza, dok ?e se u te?ev ine odlijevati u inozemstvo. Predlo io je da ?lanic e usvoje samo petnaest posto 'zadr avaju?eg poreza' na tednju. Tada ni ta vi e nije proiz i lo iz toga, ali kasniji Hncrartaii re nnrvtvliri rta iprlnn nr\ie>A\rt<j urt^ u 7n\fAr SAMA U MA NJINI: 1986-1988 295 sku politiku da bi postigao tu (vrijednost)... ono to mi se ?ini da ?e poku ati u?initi j est da ?e nazvati Europskom centralnom bankom ne to to ona nije niti ?e ikada mo?i biti.' 70 Lawson je, pak, vidio to je posrijed i. Kad je Delorsov odbor u rujnu po?eo raditi, mogao je ?itati kopije njegovih r adnih dokumenata. Bilo je i previ e jasno da su odb or i britanska vlada bili na kursu sudara.71 Zapravo je bilo ne?ega monetovskog u na?inu na koji je Delors o rganizirao svoj odbor . Kao rapporteura imenovao je talijanskog ekonomistu koji je dugo bio gorljivi z agovornik jedinstvene valute. Tada je, drugom tehnikom ko ja ?e postati i predobro poznata, ograni?io zadatke odbora. Nije bilo dopu teno na?elno razmatrati je li EMU po e ljna ili nije, samo kako mo e profunkcionirati . Kona?no, da bi u?vrstio stisak nad odborom, stvorio je savezni tva s dvojicom odu evljen ijih prista a jedinstvene valute: jedan je bio guverner Banke Italije , a drugi dan ski profesor ekonomije kojega je u odbor uveo osobno Delors. Delor s je dogovorio da njegova dva saveznika govore u njegovo ime na sjednicama odbor a, to mu je omo gu?ilo da odr i prisutnost kao neovisni predsjedavaju?i, dok je prije svake sjednice p rovodio dan s njima i ostalim savjetnicima, raspravljaju? i o taktikama.72 Nije sto ga bilo ?udo to je Lawsona uzbunilo ono to je odbor pr oizveo. Delors je tako?er bio negdje poslom. Dana 6. srpnja 1988., malo nakon to je potvr?en njegov drugi mandat predsjednika Komisije, obratio se Europskom par lamentu u Str asbourgu. Tamo je sa zadovoljstvom primijetio da je Komisija donij ela vi e zakona u prethodnih est mjeseci nego u godinama izme?u 1974. i 1984. Re kao je zastupnicima da ve?ina parlamenata u zemljama ?lanicama jo nije shvatila razmjere u kojima ?e oslob a?anje unutarnjeg tr i ta 'uklju?ivati prodiranje nji hova suvereniteta u Zajednicu.' Zat im je predvidio da ?e u 10 godina 'osamdeset posto ekonomskog zakonodavstva, a mo da i poreznog i socijalnog zakonodavstva, dolaziti iz Zajednice.' S toliko odluka koje donosi Zajednica, najavio je, do 19 95- zbog u?inkovitosti ?e se javiti potreba za nastankom europske vlade.73 Thatcher je bila razjarena. U svojim memoarima je zabilje ila da je 'potpuno sma kn uo uzde fonctionnairea i postao ?isti politi?ki glasnogovornik federalizma.' Odlu?ila je da je do lo vrijeme da se 'udari' protiv 70 Independent, 22. listopa da 1988, citirano kod George, op. cit. 71 Lavvson, op. cit. 72 Grant, op. cit.; McAllister, op. cit. 296 VELIKA OBMANA onoga to je smatrala 'erozijom demokracij e centraliziranjem i birokracijom' i da se postavi alternativna vizija europske budu?nosti.74 Od svojih je du nosnika naru?ila dokument u kojemu ?e se do preciz nih detalja objasniti kako je Komisija pomicala granice svojih nadle nosti u sva mogu?a podru?ja, uklju?uju?i kulturu, obrazovanje, zdravs tvo i socijalnu sigur nost. 'Komisija je upotrijebila je cijeli niz tehnika. Osnovala je "savjetodavne odbor e" ?ije ?lanstvo ?lanice nisu ni imenovale niti su im ?lanovi bili odgovo rni i koji su t ako te ili dono enju zajedni?arskih odluka. Pomno je izgradila b iblioteku deklaratorno g jezika, uvelike sazdanog iz svojevrsne uplje besmislice , koja je prona la put do zaklju?aka Vije?a, kako bi opravdala prijedloge koji s u slijedili. Upotrijebila je p osebnu prora?unsku proceduru poznatu kao actions ponctuelles koja joj je omogu?ila d a financira nove projekte bez zakonske osnov e za to. Ali najozbiljnije od svega, stalno je zloupotrebljavala ?lanke sporazum a tra e?i samo kvalificiranu ve?inu za izdav anje smjernica koje nije mogla prog urati prema ?lancima koji su tra ili konsenzus.'7 5 Hugo Young posebno vene zbog ovog pasusa, opisuju?i ga kao 'katalog odvratnosti'. Prezirno citira Thatcherin o prepri?avanje kako je, to je vi e razmi ljala o tome, 'moja frustracija bila v e?a, a moj bijes dublji... Do tada sam o europskom "idealu" ?ula onoliko koliko

sam mogla podnijeti.'76 Young pa ljivo ispu ta pitanje kojim je Thatc her objasn ila svoju frustraciju: 'Trebaju li britanska demokracija, parlamentarni suvereni tet, pravo, na tradicion alni osje?aj za pravdu, na a sposobnost da svoje poslov e vodimo na vlastiti na?in, bit i podre?ene zahtjevima udaljene birokracije koja po?iva na vrlo razli?itim tradicijama ?'77 Iako Young nije dopustio Thatcher da artikulira svoje pitanje u njegovoj knjizi, nastavio je tvrditi da je odlu?ila izraziti svoje 'gnu anje' 'svim mogu?im nediplomat skim rije?ima s kojima je mog la pro?i.'78 Takav ?e u rujnu 1988. biti njen famozni gov or u Brugesu. Dok je g ovor jo bio u pripremi, Delors je izveo jo jedan udar. Dana 8. rujna 1988. obrat io se godi njem kongresu TUC-a u Dournemouthu, prodaju?i im 'socijalnu dimenzi j u' Europe. Uz jasno vidljivu namjeru 74 Thatcher, op. cit. 75 Thatcher, op. cit. 76 Young, op. cit.; Thatcher, op. cit. 77 Thatcher, ibid. va v,, SAMA U MANJINI: 1986-1988 297 da postavi visoko provokativni izazov samoj bazi ta?erizma,79 reka o je delegatima: ' Nemogu?e je graditi Europu samo na deregulaciji... 1992. je p uno vi e od stvaranja unutarnjeg tr i ta ukidanjem barijera slobodnom kretanju r obe, usluga i ulaganja... Unutarnje tr i te treba osmisliti da koristi svakom po jedinom gra?aninu Zajednice. Za to je nu no unaprijediti uvjete ivota i rada i o sigurati bolju za titu njihova zdravl ja i sigurnosti na radu.'80 Povijesno nesk loni 'Bruxellesu', delegati sindikata primili su poruku s entuzija zmom ro?enim u svim onim godinama kada ih je Thatcher tretirala s prezirom. Klical i su 'Frer eu Jacquesu' do neba. Odgovaraju?i na Delorsove zavr ne rije?i 'Europa vas t reb a, glavni tajnik sindikata transportnih radnika Ron Todd rekao je delegatima da nema 'izgleda ni u ludilu' da to dobije priznanje u Westminsteru. 'Trenutno j ed ina igra u gradu', rekao je, bila je grad zvan Bruxelles. Igra je bila 'poker' , a sindikati su morali jako brzo nau?iti pravila.81 Peter Shore bio je jedan od mnogih koji su shva?ali to se doga?alo. 'To je imalo izva nredan u?inak na vode sindikata', rekao je kasnije BBC-u: 'poni ene i odbijene' od s vojih vlastitih vlada, dok su ih 'vladari iz Bruxellesa tretirali s po tova njem i dobrodo licom, ?ak i s osje?ajem.' Thatcherina reakcija, prema rije?ima C harlesa Powella , bila je 'vulkanska.' 'Smetalo joj je to je predsjednik Komisij e poku avao igrati politi?ku ulogu.' Tada nije shva?ala da je posjeta dogovorena uz pomo? njenog vlastito g ministarstva vanjskih poslova. 'Pomalo trapavo,' pri sje?a se Lawson, du nosnici Fo reign Officea mislili su da je to bio na?in unapr e?enja odnosa s Francuzima.82 Dogodilo se da je FCO bio odgovoran i za govor koj i je Thatcher trebala odr ati za manje od dva tjedna, 20. rujna 1988. u Velikoj auli Europskog koled a u Brugesu, samom srcu eurofederalizma. Tamo je publici re kla da nema boljeg mjesta za razgo vor o budu?nosti Europe nego 'u zgradi koja t ako veli?anstveno podsje?a na veli?inu Euro pe dostignutu jo prije esto godina.' Da bi naglasila kako eli govoriti o europskoj civilizaciji u irem smislu, povij esno i geografski, a onda u u em smislu u kojemu s e rije? 'Europa po?ela uobi?a jeno koristiti, rekla je: 79 McAllister, op. cit. 80 Independent, 9. rujna 1988. 81 U The Poison Chalice, op. cit. 298 VELIKA OBMANA 'Europa nije stvaranje Rims kog sporazuma. Niti je europska ideja vlasni tvo bilo k oje grupe ili institucij e. Mi Britanci smo jednako nasljednici ostav tine europske kulture koliko i bilo koja druga nacija. Na e veze s ostatkom Europe, kontinentom Europom, bile su do minantni faktor u na oj povijesti. Tristo godina bili smo dio Rimskog carstva i na e karte jo imaju ravne linije putova koje su izgradili Rimljan i. Na i preci Kelti, Sasi i Danci do li su s kontiI nenta. '83 Nagla avaju?i iroku narav 'euro pskog identiteta nastavila je: 'Europska Zajednica je jedna manifestacija europs kog identiteta. Ali nije jedina.' Podsjetila je nazo?ne da Europa u svom pravom smislu uklju?uje i dr ave isto?no od eljezne zavjese. 'Uvijek ?em o gledati na V ar avu, Prag i Budimpe tu kao na velike europske gradove.' Sr njezina g ovora na gla avala je ovu temu: 'Ironi?no je da upravo kad te zemlje, poput Sovjetskog Sa veza, koje su poku avale vo diti sve iz centra, u?e da uspjeh ovisi o raspr ivan ju vlasti i odluka od centra, ne ki u Zajednici kre?u u suprotnom smjeru. Nismo uspje no spustili dr avne granice u Bri taniji samo da bi ih vidjeli kako se ope t name?u na europskoj razini, s europskom super-dr avom koja provodi novu domina ciju iz Bruxellesa.'84 tovi e, postojali su, pisala je ona, sna ni neekonomski r azlozi za zadr avanje suvereni teta, predstavljaju?i svoju viziju budu?nosti: 'v

oljna i aktivna suradnja medu neovisnim suverenim dr avama je najbolja za izgrad nju uspje ne Europske Zajednice... Europa ?e biti ja?a upravo zato to ima Franc usku kao Francusku, panjolsku kao panjolsku, Britaniju kao Britaniju, svaku sa s vojim obi?aj ima, tradicijama i identitetom. Bilo bi ludo gurati ih u neki ident ikit europske osobnosti.'85 Thatcher priznaje da nije predvidjela bijes koji je izazvao njen govor. U 'europ ejskim' krugovima u Britaniji i na kontinentu, reak cija je bila 'zapanjena razja renost.'86 Ali jedan euroentuzijasti?ki ?asopis ni je se pridru io zboru neodobravanja, Economist. Govor nije bio '.. .predvidiva u ?na kritika europskog jedinstva... Govor nije bio predvidiv; bio j e to promi lj en, elegantni esej o Europi kakvu bi Britanija eljela vidjeti... 83 Izvaci citir ani iz cjelovitog teksta, zahvaljuju?i Bruges Group, London: www. brugesgroup. c om/mediacentre/index.live?article=92. 84 Thatcher, op. cit. 85 Op. cit. SAMA U M ANJINI: 1986-1988 299 Gospoda Thatcher predstavila je dohvatljivije izglede za s redinu 1990-tih nego j e to u?inio G. Delors.'87 Howe je, naravno, bio ?vrsto me du onima koji su bili 'razjareni'. Slika Europe 'ok o tane beskrajnim propisima' bila je '?ista fantastika, mislio je. Zajednica koja po ku ava Europi nametnuti nekakvu 'identikit' osobnost bila je 'karikatura'. Ista? i ka o alternativu ideju da se odluke Zajednice donose jednostavno kroz 'voljnu i akt ivnu suradnju me?u neovisnim i suverenim dr avama' jasno je pokazivala da Thatcher u op?e nije razumjela to je Zajednica.88 Bio je to po?etak kraja za How ea. Raditi pokraj Thatcher dok nastavlja otvoreno dj elovati kao da je posve?eni lider Zajednice, shva?ao je, bilo je 'kao udati se za sve?enika koji je iznenad a proglasio da ne vjeruje u Boga. Sad vi dim da je to vjerojatno bio trenutak ka d se po?eo kristalizirati sukob lojalnosti s kojim sam se mo da i predugo mu?io. '89 Sve to je Thatcher zapravo postigla svojim govorom u Brugesu, bilo je sijanj e sje mena razdora u vlastitoj stranci koji ?e je za nekoliko godina dovesti got ovo do r uba samouni tenja. U tom smislu, govor je obilje io prekretnicu, ali ne u 'projektu' . On ?e se nastaviti kotrljati, neometan. 87 Economist, 24-30. ruj na 1988. 88 Howe, op. cit. 'NE! NE! NE!': 1988-1990 301 * 13 * * * 'Ne! Ne! Ne!' : 1988-1990 ' elio sam promijeniti politiku, a ne lidera. Ali ako je to zna?ilo da lider mora ot i?i, onda je tako moralo biti.' Geoffrev Howe, Conflict ofLoyal ty Thatcherin govor u Brugesu imao je slab utjecaj na britansku javnost. U poslj edn jim mjesecima 1988. i prvoj polovici 1989. zanimanje za 'Europu' daleko je n adma i vala briga za doma?a pitanja. Ljudi nisu bili dovoljno svjesni tog novog entiteta zvanog 'Bruxelles' i pri?a o birokraciji, prevarama u CAP-u i otpadu, p laninama ma slaca i jezerima vina. Bili su tako?er tek povr no svjesni gomile dr ugih 'prijetnji' poput glasina da 'briselski birokrati' namjeravaju 'metrizirati ' pinte piva i c estovne znakove. Ali sve je to bilo daleko od njihovih ivota. P oliti?kim su vijestima dominirale brige zbog reforme zdravstva i privatizacije v o doprivrede, odre?ivanja 'poreza na glasovanje' i histerije koju je zbog salmon ele i jaja izazvala doministrica zdravstva Edwina Currie. Vrebala je inflacija, tro ko vi ivota su rasli. Zahvaljuju?i Lawso-nu, kamate su bile visoke i u poras tu. Ta?eriza m, koji se uvelike oslanjao na vlasni?ke klase, propadao je u pijes ak, a s njim je odlazila i popularnost njezine vlade. S novim krugom izbora za E uropski parlament zakazanim za lipanj 1989. Heath je p okrenuo sustavni napad na premijerku Thatcher, po?ev i s govorom odr anim u Bruxellesu dok je ona tamo bi la na NATO konferenciji. Govore?i o Brugesu, rekao je da britan ska javnost 'odb acuje takav la ni populizam i takvo iskrivljavanje istine radi pat ronizi-ranja i samodovoljnog licemjerja to oni i jesu.'1 1 The Times. 30. svihnia 1989. J ... ,.^. Iako je Konzervativna stranka poku ala iskoristiti posljedice Bruge-sa trap avom ka mpanjom postera s kojih se glasa?e pitalo ele li ivjeti 'na briselskoj d ijeti', 'Eur opa je uop?e nije primijetila. Bira?i su donosili svoje odluke uvel ike na doma?im pita njima, daju?i laburistima 40 posto glasova prema 35 posto za konzervativce. Bila j e to prva pobjeda laburista nad torijevcima na nacionalni m izborima od 1974. U me?uvremenu, iza scene su se na europskom frontu odigraval e bitke epskih razmjer a, ?ije je prirode samo nekolicina bila uop?e svjesna. Je dna od takvih bitaka vodila se u uredima Banke za me?unarodna poravnanja u Basel u u vicarskoj, koje je Delorso v odbor posudio za svoje sastanke. U osam sjednic a odbora izme?u rujna 1988. i tra vnja 1989. pokrenut je proces koji ?e zavr iti

uvo?enjem 'eura' i time oblikovati ekon omsku povijest sljede?ih 20 godina. Pre dvi?aju?i najgore, Lawson je sa svojim slu benicima smislio plan kako da preporu ke odbora budu ' to je mogu?e skromnije i privreme-nije.' Lawson je Leigh-Pember tona sa vjetovao da primijeni taktiku okupljanja 'naj ire mogu?e opozicije unutar odbora kak o bi se suprotstavio svakom obvezivanju na novi sporazum o uvo?enju monetar ne unij e. Ipak, klju? Lawsonova plana bio je Pohl. Delorsov projekt nije mogao nikuda bez podr ke Bundesbanka. Ali Delors je to predvidio. Nakon to je preuzeo utjecaj nad o dborom, po?eo je raditi na Pohlu, koriste?i mje avinu laskanja i u vjeravanja. Onda je centralne bankare zaludio 'izgledima za novu, Super-Bundesba nku na europskoj raz ini, potpuno neovisnoj od vlada i time sposobnoj obna ati s tupanj vlasti vi i od naj lu?ih snova efova vlada.'2 Umjesto o?ekivanog potpunog blokiranja monetarne unije, Pohl je inzistirao tek na odre?enim uvjetima prije nego Europska centralna banka krene dalje. Zatra io je obve zivanje da ECB ne?e mo?i 'izvla?iti' vlade Zajednica iz financijskih problema; uska og rani?enja vel i?ine prora?unskih deficita koji ?e biti dopu teni dr avama; i da sve centraln b anke budu neovisne prije uvo?enja monetarne unije. Delors je rado pristao.3 Pohl ovim popu tanjem, Leigh-Pemberton ostao je izoliran.4 Ne ele?i biti neprilago?e n, stavi o je svoje ime na zavr ni izvje taj. To je u?inilo mnogo za podrivanje Thatcheri?ina pro tivljenja monetarnoj uniji.5 2 Connolly, op. cit. 3 Op. cit. 4 Lawson, op. cit. 5 (""nnnrJlir rt*i rit 302 VELIKA OBMANA Lavvson je sada poku ao preventivni udar, koriste?i govor u Chattam Houseu 'za pripr emu terena za, ? inilo se, neizbje no britansko odbacivanje' izvje taja. Ali njegov dru gi klju?n i cilj bio je postaviti jasnu razliku izme?u ERM-a i EMU-a. Tako je 25. sij e?nj a 1989. rekao svojoj publici da je monetarna unija osmi ljena radi predavanja ko ntrole nad klju?nim ekonomskim odlukama Europskoj centralnog banci, dok je ERM bio 'dogovor neovisnih suverenih dr ava.'6 ak ni u toj kasnoj fazi Lawson jo nije razumio da njegovi europski kolege ERM smat raju ponajprije prvim korakom prema monetarnoj uniji, a ne sredstvom ekonomskog upravljanja. Nije vidio da pravila i gre nisu osiguravanje monetarne stabilnosti ve? forsiranje pribli avanja te?aja kao korak prema stapanju valuta ?lanica. Ono to je sm atrao meduvladinom suradnj om, zapravo je bila 'klizna staza prema monetarnoj uni ji. Lavvsonova ?udna nesp osobnost da sagleda politi?ku dimenziju ERM-a jo je te e obja nj iva kad se uspo redi s njegovom odbojno ?u prema EMU-u. itaju?i njegov zapis o tim godinama, ?ini se da je njegov mozak imao dvije odvojene s trane: jedna je vidjela opasnosti EM U-a, a druga je vidjela vrijednosti ERM-a, a nisu mogle me?usobno komunicirati. Budu?i da je Lavvson zami ljao da ERM predstavlja ideju 'kooperativne akcije', b io je jedini koji je patio od iste obmane koja je poga?ala generacije britanskih politi?ara, posebno one u vi im krugovima konzervativne stranke. Oni su nastavi li vjerovati da je glavni cilj Zajednice promoviranje su radnje. To nije i nikad a nije bilo - tako. Cilj je bilo podre?ivanje. Ne shva?aju?i to , Lavvson je nas tavio svoje poku aje vo?enja Velike Britanije stazom uni tenja, a sa s obom je v odio i g?u Thatcher. Dok je Lavvson vodio svoju usamljenu bitku protiv Delorsova odbora, njegova osob na bitka protiv Thatcher oko uvo?enja Britanije u ERM uvel ike se rasplamsavala i b li ila se vrhuncu. Kao i uvijek, imao je spremnu pomo? Howea. Tako su tri najvi a ?lana britanske vlade bila podijeljena oko tog pitanj a. Thatcher i Lavvson protivili s u se ideji jedinstvene valute. Hovve i Lavvson slagali su se da je ?lanstvo u ERM po eljno kako bi se pomogla monetarna stabil nost. Thatcher se sama protivila ERM-u , dok je samo Hovve htio da se Britanija pridru i jedinstvenoj valuti.7 Kad je Delorsov izvje taj kona?no predstavljen mi nistrima financija Zajednice u trav nju 1989., preporu?io je da se monetarna uni ja stvori 6 Lawson, op. cit. 'NE! NE! NE!': 1988-1990 303 u tri faze. U prvoj fa zi sve bi dr ave u le u ERM u takozvanu 'usku traku'. Drugu fa zu ?inilo bi osni vanje institucija nu nih za upravljanje valutom, na ?elu s Europskom centralnom bankom. U tre?oj fazi, s nepovratno fiksiranim te?ajevima, Europska centr alna b anka preuzela bi odgovornost za monetarnu politiku. Potvr?uju?i Lavvsonove i T hatcherine najgore strahove, izvje taj je inzistirao da se ulaskom u prvu fazu Z aj ednica nepovratno obveze na kona?nu ekonomsku i monetarnu uniju. Prema Lavvso

novu mi ljenju, izvje taj je utjecao na ?lanstvo funte u ERM-u na dva va na na?i na. Prvo, davao je ERM-u novu slamku spasa ali, jo va nije 'fatalno je mije ao ? isto ekonomsko pitanje ERM-a s temeljno politi?kom raspravom oko EMU-a.'8 Prema Lavvson ovu mi ljenju, u?inio je to da je ekonomski mehanizam ERM-a pretvorio u politi?ki inst rument. Pa ipak, Lavvson je bio uporan u iluziji da je ERM ekonom ska mjera i pri tiskao je Thatcher da u?e. Da bi postigli taj cilj, Lavvson i Ho vve smislili su plan da gurnu pre-mijerku b li e svojim ciljevima. Poku aj iskor i tavanja nizozemskog premijera Ruuda Lubbersa da je uvjeri u vrijednost ERM-a p ropao je, ali Lubbers je barem predao bilje ku koja je postala glavni Lavvsonov argument: da ?e pridru ivanje ERM-u bitno oja?ati britansk u poziciju u opiranju preporukama Delorsova izvje taja.9 Na svom sastanku s premij erkom po?etkom svi bnja, Lavvson je pro irio svoju teoriju da ?e ulazak u prvu od triju faza proces a pomo?i njihovu otporu poku ajima da ih se uvu?e u druge dvije faze. Htio je ra spraviti sa Zajednicom da nema potrebe za monetarnom unijom, jer ?e ERM biti dov oljan.10 Kod premijerke nije bilo nimalo takve naivnosti. Lavvson se isto ta ko nije htio predati. Pridru ivanje ERM-u postalo je borba karaktera. Ipak, Hovve j e napravio idu?i potez, 'nedu no' predla u?i Thatcher da joj, prije objave Delor sova izvje taja na predstoje?em madridskom Vije?u, on i njegov suzavjerenik po a lju analizu ekonomije i politike ERM-a, 'u kontekstu nove situacije stvorene na om po trebom da odgovorimo na prijetnju EMU-a.' Lavvson je sumnjao u vrijednost toga, i njihov je dokument pro ao nekoliko nacrta odra avaju?i razlike u njegovi m i Hovveovi m stavovima. Naslovljena 'EZ pitanja i Madrid', kona?na verzija bil a je poduga?ka. Urotnici su tv rdili da ?e 'ako u Madridu jednostavno ka emo "ne " EMU-u, ostali nastaviti bez nas, stvaraju?i dvobrzinsku Europu koja bi 8 Lavvs on, op.cit. 9 Op. cit. 304 VELIKA OBMANA bila tetna za nas.' Britanija zato treb a u?i u ERM (prvu fazu), ali onda poku ati odg oditi bilo kakav napredak prema t re?oj fazi.11 To je bila klasi?na varka Foreign Off icea, tvrditi da se mo emo s lo iti s ne?im to ne elimo, jer je to jedini na?in da se pred hitri ne to gore.1 2 To je odra avalo i kasniju istaknutu temu u europejskoj retorici, upotrebu met afor a kao to su 'propustiti autobus', 'propustiti vlak', 'putovati sporom trako m' i m nogih drugih kli eja, sve s namjerom da se stvori dojam kako ?e Britanija propustiti ne to, neizbje no s te kim posljedicama. Nitko se nikad nije pitao z a to je bilo tako v a no uhvatiti taj autobus, vlak ili togod, kad je njegova kr ajnja destinacija bila tako izvjesna. Ali takav je bio plan. 'Kad bi se mogao os tvariti,' pisao je Lawson u svojim mem oarima, 'obezglavile bi se meduvladina ko nferencija i idu?e dopune Sporazuma koje su Francuzi toliko eljeli. Ali trik bi uspio samo kad bismo dovoljno ostalih uvje rili u svoju iskrenost.'13 Dakle, o t ome je zapravo bila rije?: iskrenost. Da bi d okazala svoju 'iskrenost', Britani ja je trebala napraviti 'zakonski neobvezuju?i' poku aj pridru ivanja ERM-u do k raja 1992. Lavvson je bio barem toliko pristojan da se osje?a nelagodno. U svoji m je memoarim a napisao, 'Gajio sam uro?enu odbojnost prema spletkama i urotama i nikada ni u je dnoj nisam sudjelovao.'14 Pomno brinu?i za svoju za titu, inzis tirao je i na nekim i zmjenama u 'dopisu' i, to je bilo najva nije, da se one pr emijerki Thatcher dostave na memorandumu Foreign Officea. Howe je pristao i 14. lipnja proslijedio dopis na adresu vlade na broj 10, tra e?i ujedno zajedni?ki s astanak. Lawson je zapisao da j e Thatcherina nevoljkost da razgovara bila 'izuz etna. Gun?aju?i je pristala vidjeti se s urotnicima 20. lipnja, samo est dana pr ije madridskog Vije?a.15 Sastanak nije bio uspje an. Thatcher se nimalo nije sla gala s Lawson/ Howe analizo m i totalno se protivila bilo kakvom obvezivanju na pridru ivanje ERM-u do odre?enog datuma. Urotnici su stigli samo do Thatcherinog pristanka da ne?e 'zatvoriti um' i da ?e razmisliti o onome to joj je re?eno.16 Premijerka je u me?uvremenu od svoga savjetnika profesora Wal-tersa dobila doku men t u kojemu se predla e serija gotovo nemogu?ih 11 13 Lawson, op. cit. 14 Op. cit. 15 Op. cit. 'NE! koje bi trebalo ispuniti prije britanskog pridru s Powell to prenio Howeu, on je odmah kontaktirao o 'opipljivo apsurdnom'. Prema njegovu mi ljenju, da se odgodi ulazak u ERM to je du e mogu?e, ako Op. cit. 12 Connolly, op. cit. NE! NE!': 1988-1990 305 uvjeta ivanja ERM-u.17 Kad je Cha rle Law-sona koji je stvar smat ra bio je to tek jo jedan poku aj ne i neograni?eno. 'Ruka Alana

Watersa b ila je previ e vidljiva, primijetio je.18 On i Howe zajedno su smi lj ali, kako ju je Thatcher nazvala, 'zamku prije Madrida zbog ?ega su poslali jo j edan dopis, tra e?i jo jedan sastanak. Thatcher je primila dopis u Chequersu u s ubotu ujutro. Gotovo istovremeno primil a je telefonski poziv s upitom o vremenu sastanka. To je, napisala je, 'bilo kra jnje neprikladno', jer je idu?eg popodn eva trebala biti u Madridu. Ali urotnici se nisu dali pokolebati. Ponudila im je subotu kasno nave?er ili nedjelju rano ujutr o. Odabrali su posljednje. Thatche r je kasnije napisala: 'Znala sam da je Geoffrev nagovorio Nigela na to... Znala sam da je uvijek misli o kako bi jednoga dana mogao postati lider konzervativne stranke - ta je ambicij a postajala strastvenija to mu je vi e izmicala... taj tihi, fini ali duboko ambici ozan ?ovjek - s kojim su se moji odnosi progresivno pogor avali dok me o?aj zbog njego va nezasitnog apetita za kompromisom ponekad navodio da se obru avam na njega pred drugima - sad mi je stvarao probleme... N ije bilo drugog obja njenja za to to je s ada radio i na to je nagovorio Nigela. '19 Trojka se sastala u nedjelju u 8.15 ujutro. Howe i Lavvson stajali su svaki s je dne strane kamina u Thatcheri?inoj radnoj sobi, njoj preko puta. Unaprijed priprem iv i taktiku, Howe je od svoje efice zatra io da prvi govori u Madridu, iznese njezin e uvjete za ulazak u ERM i najavi datum britanskog ulaska. On i La vvson ?ak su raz radili preciznu formulu za njenu izjavu. Kao i ranije, stajali su iza svog argum enta da ?e to zaustaviti Delorsov proces u prelasku na drugu i tre?u fazu. Tad su sp ustili bombu. Ako ne popusti ovim zahtjevima, obojica ?e dati ostavke. Iako je sumnjala da si mo e priu titi gubitak dvojice ministara je dnim potezom, That cher se nije moglo ucjenjivati zbog politike za koju je znala da je pogre na. Glat ko je odbila poku aj odre?ivanja datuma, ali je rekla da ? e razmisliti o tome to ?e re?i u Madridu. Tako je 'gadni mali sastanak' zavr io. Urotnici su oti li, 'Geoffrev je izg ledao nepodno ljivo samodopadno.'20 17 Tha tcher, op. cit. 18 Lavvson, op. cit. 19 Thatcher, op. cit. *\t\ Ti I 306 VELIKA OBMANA Pet sati kasnije Howe i Thatcher ponovno su se sastali u RAF-ovu VC10 na putu za Madrid. Ali putovali su u odvojenim odjeljcima, sa zavjesom navu?enom iz me?u njih. Kad su stigli, odvojeno su oti li u svoje apartmane u Ritzu. Kad su s e ponovno sre li, njihov je razgovor bio 'britak i poslovan', bez rasprave o ERM -u ili EMU-u.2 1 Monetarna unija bila je na vrhu dnevnog reda Vije?a. Thatcher j e o?ekivala da ?e 'izud arati' Delorsov plan, ali pustila je druge da govore pri je nje, dr e?i sve u napetos ti uklju?uju?i Howea, koji nije imao pojma to ?e on a re?i. Kad je progovorila, bila je mi rna, tiha i odmjerena. Prema Howeu, koji je nesumnjivo pravio pomne bilje ke, okup ljenima je u pogledu Delorsova izvje t aja rekla 'morali bismo biti pragmati?ni.' 'De lorsov izvje taj dobro je odabrao fazni pristup EMU-u i njegova je analiza neprocj enjiva.' Govore?i vrlo promi l jeno, tada je izjavila: 'Danas mogu potvrditi namjeru Ujedinjenog Kraljevstva da ude u ERM.' Ali nije rekla datum. Vremenski raspored stvar je samo njene vlade. U?inak je, sje?a se Howe, bio 'elektriziraju?i'. Na ru?ku su brojni 'kolege' ko mentirali 'novu, zapanjuju?e mirnu prezentaciju puno pozi-tivnijeg stava.' Delors je bio o ?ar an. Izbjegav i 'udaranje torbicom' ?estitao je Howeu 'na pobjedi u intelektu alnoj ra spravi s britanskom vladom.' I Howe je bio zadovoljan. Iako je premijer ka izbjeg la dati datum ulaska u ERM, 'napravili smo klju?ni proboj', napisao je .22 U kontek stu njegovog bliskog odnosa s Delorsom, malo je sumnje ?iji identit et skriva 'mi' koje spominje. Nije rije? o njegovoj vladi. Thatcher u svojim mem oarima ne daje preveliku va nost cijelom tom pitanju. 'Bila s am, naravno, srcem i du om protiv cijelog pristupa u Delorsovu izvje taju', pi e, 'Ali nisam bila u polo aju da spre?avam svojevrsnu akciju koja je bila poduzeta oko toga .'23 Za pravo je ve?a Thatcherina briga na Vije?u bio drugi projekt koji je Delors sada ja ko gurao, njegova 'socijalna povelja. Od trenutka kad je stigao u Komisiju, t o j e bio njegov omiljeni projekt, uravnote enje jedinstvenog tr i ta, kako je r ekao, 'nas tojanjem da se unaprijede svi radnici.'24 Sindikatima je do 1988. obe ?ao seriju za kona o radu Zajednice, odakle je proizi ao i izraz 'socijalna pove lja. Thatcher ju je smatrala 'jednostavno socijalisti?kom' poveljom - smi ljenom medu socijalistima u Komisiji i omiljenom prete no medu socijalisti?kim ?lanica ma.25 Kad je do lo do glasov anja, premijerka je opet ostala sama. 21 Howe, op.

cit. 22 Op. cit. 23 Thatcher, op cit. 24 Grant. Op. cit. 'NE! NE! NE!': 1988-199 0 307 Howeov i Lawsonov kraj U Londonu je ?ekao nedovr en posao. Visoko na listi bio je Howe. U srpanjskoj rekons trukciji vlade, degradiran je na funkciju vode stranke u Domu Lordova i ne-radno mjesto zamjenika premijerke. Bez jako vidljiv ih kvalifikacija za Howeova naslje dnika, John Major preuzeo je njegovo mjesto m inistra vanjskih poslova. Thatcher je mislila da ?e ta relativno nepoznata figur a bili krotkija. Ipak, ravnote a njezin a novog Kabineta s Johnom Gummerom i Chr isom Pattenon na ?elu poljoprivrede i okol i a, skliznula je prema euro-entuzija stima. To, lamentirala je, nema veze dok se m o e izbjegavati kriza koja bi zapr ijetila njezinom autoritetu. Ali, kako je Thatch er citirala Leara, nisu do li k ao pojedine uhode ve? u bataljunima.26 Prva kriza izbila je pred susjednim vrati ma, na broju 11 Downing Streeta. Nakon ultimatuma uo?i madridskog summita, napet ost izme?u Thatcher i njenog ministra finan cija nije se smanjila. Kamate su ras le kao rezultat Lawsonova pra?enja Deutchmarke i, neposredno prije konferencije Konzervativne stranke 10. listopada, dostigle su rekordnih 15 posto nakon to je Bundesbank podigla kamate. Daily Mail satirao j e Lawsona kao 'tog bankrotiranog ministra financija, tra e?i njegovu ostavku. Odnosi ma nije pomogla ni serija k riti?nih izjava koje je davao Walters, izuzetno popra?eni h u medijima eljnima i skori tavanja neslaganja Lawsona i Thatcherinog savjetnika. Osje?aju?i da ?e mu rad postati nemogu?, Lawson je do 26. listopada odlu?io da ?e Walters o i?i ili ?e on dati ostavku.27 Nakon to mu je Thatcher ujutro rekla da ne eli izgubiti Wa ltersa, Lawson je popodne ra-zaslao okolo svoje pismo ostavke. Na Thatcheri?ino a ljenje, kad je o tome razgovarala s Walterson, i on je inzistirao na ostavci. Za zamjenskog ministra financija Thatcher je odabrala Majora, a za ministra vanj sk ih poslova uzela jo jednog dugogodi njeg euro-entuzijasta Douglasa Hurda. Fin ancijs ka tr i ta reagirala su predvidivo neprijateljski. U 10 minuta nakon obja ve Lavvsono ve ostavke funta je pala dva centa prema dolaru, a jo dva centa do z atvaranja nju jor ke burze. Sli?an pad dogodio se u odnosu na njema?ku marku, ka d je funta propala k roz psiholo ki bitnu barijeru od 3 DM, zaustavljaju?i se na 2.90 DM. Idu?eg dana novin e su objavile veliku krizu. Daily Mail je ve?inu nas lovnice posvetio naslovu 'That cherin dan katastrofe' dok je Daily Mirror vri ta o 'Thatcher u krizi.' Samo je Sun zauzeo suprotan stav, s jezgrovitim naslovom ' Neka'. 26 Thatcher, op. cit. 1-7 T . 308 VELIKA OBMANA Taj vikend Thatcher je za bilje ila da je Howe odr ao govor 'sra?unato zlobno' hvale?i La wsonovu hrabrost u borbi za uvo?enje Britanije u ERM. Barem ju je tje ila ?injen ica da njegova zamjena 'nije imala osobnog kapitala potonulog u pro lim politi?k im pogre kam a.' Ipak, uskoro je otkrila da je imala ministra financija koji je kao biv i stran a?ki ef u parlamentu podr avao ulazak u ERM kao na?in da se sman je unutarnje napetosti u stranci. Te ka srca spremala se nastaviti time. Ali oko EMU-a je ostala nepokole bljiva. To je 'ciljalo u srce ne samo rasprave o europ skoj budu?nosti ve? o budu?nosti Britanije kao demokratske, suverene dr ave.' Ok o toga, pi e, ne smije biti kompromi sa.28 Ali napravila ga je. Na Thatcheri?in nalog Lawson je dan prije ostavke dovr io dokum ent o kasnije poznatom 'tvrdom e cuu', sporazumu prema kojemu sve valute ?lanica tr ebaju postati zakonito sredst vo pla?anja u cijeloj Zajednici. Teorija je bila da ?e najpopularnija valuta pov u?i ostale, vode?i defacto u monetarnu uniju bez gubitka su vereniteta. Novog mi nistra vanjskih poslova Hurda zapalo je da predstavi plan na sastanku Vi je?a mi nistara vanjskih poslova u Bruxellesu 26. listopada 1989. To je odmah shva?en o kao diverzantska taktika, a francuski ministar financija ju je prezreo kao 'il u zornu i neprihvatljivu'. Kako bilo, ostale ?lanice bile su odlu?ne nastaviti s p uno m monetarnom unijom. Francuski premijer Michel Rocard upozorio je: 'Britanij a je kao spori brod u pomorskom konvoju. Ponekad, za dobro svih, posljednji brod mor a se prepustiti tragi?noj sudbini.'29 Diverzija s istoka Ujesen i zimu 1989 . Europu je tresao najve?i politi?ki doga?aj posljednjih desetlje?a. N arodi Ist o?ne Njema?ke, Cehoslova?ke, Ma?arske, Poljske, Bugarske i Rumunjske isteturali su u osvit svoga osloba?anja od komunizma koji ih je 40 godina ?vrsto dr ao u st isku. Bio je to jo jedan podsjetnik kako je olako rije? Europa postala sinonim s amo za ' malu Europu' na zapadu, koja pokriva tek ?etvrtinu kopnenog dijela kont inenta. To je bila poanta koju je Thatcher poku avala dati u Brugesu godinu dana

ranije. N ije bilo slu?ajno da je od svih lidera zapadne Europe upravo ona bila daleko najpo znatija narodima srednje i isto?ne Europe. Tijekom 1980-tih su je do ivljavali kao ' e li?nu Lady' koja stoji uz 28 Thatcher, op. cit. 29 Time Intern ational. 20 smrlenno 'NE! NE! NE!': 1988-1990 309 predsjednika Reagana kao blist avi borac za slobodu, demokraciju i slobodno tr i te, protiv dr avne vlasti i 'z log carstva'. Kona?no, utjecaj tih velikih doga?aja na budu?nost 'male Europe' b io je enorman. Ali n jegov nejneposredniji utjecaj irio se od ru enja Berlinskog zida 9. studenog. To je najednom otvorilo izglede za ujedinjenje Njema?ke, sjed injuju?i 60 milijuna zapadni h Nijemaca s 20 milijuna isto?nih u vjerojatno najv e?u, najbogatiju i najsna niju naci ju Zajednice. Bila je to perspektiva koju je ostatak Europe uzbunjeno promatrao. Za Kohla je tako neo?ekivana prilika za uje dinjenje njegove zemlje bila ivotna pril ika. Kad se 10. listopada, no? nakon pr obijanja zida pojavio na stubama gradske vi je?nice Schoneberg u Berlinu, izvi d ala ga je neprijateljski raspolo ena masa. Ali bio je odlu?an napraviti 'veliku gestu'. Dana 28. studenog najavio je izuzetno ambici ozan plan spajanja dviju Nj ema?ki u konfederaciju, uz prethodno odr avanje slobodnih izbora u Isto?noj Njem a?koj i goleme infuzije pomo?i. Svakog tjedna isto?nonjema?ku marku ?e se mijenj ati za sna nu Deutschmarku. Znakovito, Kohl se nije konzultirao ni s je dnim svo jim saveznikom u Wa-shingtonu, Parizu ili Londonu, pa ?ak ni s vlastitim m inist rom vanjskih poslova. Ipak, tvrdio je da se njema?ko ujedinjenje mora ugradit i u 'europski' proces i da ?e to 'pro irenje' zahtijevati daljnje ja?anje Zajednic e.30 Francuska je sada bila predsjedavaju?a i na strasbur kom Vije?u 8. prosinca 1989. Mitt errand je postavio pozornicu, objavljuju?i da je 'Europsko Vije?e ri jetko kad bilo s uo?eno s tako velikim pitanjima.'31 Iskoristio je priliku za in zistiranje na odre?iv anju datuma za IGC o ekonomskoj i monetarnoj uniji prije 1 990. Thatcher je bila svjesna da su se Nijemci svrstali uz Francuze i znala je d a je usamljena pa nije mogla blokirati IGC. Svedena na status promatra?a, odlu?i la je biti 'umiljato razum na.'32 Drugo pitanje na dnevnom redu bila je Delorsov a socijalna povelja i tu se Thatch er odbijala maknuti s mjesta. Bila je oja?ana otkri?em da je Komisija predlagala ?ak 4 7 inicijativa uklju?uju?i 17 smjernica na podru?jima politike koja je pokrivala. S bri tanskog gledi ta, napisala je, to je zapravo ukinulo raspravu o povelji.3 3 Jednako tako, Thatcher je ostala zakleto protiv 'politi?ke unije.' Jo jednom s e spremala s tati na 30 McAllister, op. cit. 31 Citirano kod Time International, 18. prosinca 1989. 32 Thatcher, op. cit. 310 VELIKA OBMANA vatrenu liniju proti v snaga europske integracije. Njezin stav donijet ?e joj kraj kao premijerki. Za vr na igra Godina 1990. po?ela je dramati?nim Delorsovim prijedlogom. Uvjeren da se kompozicija integracije sveudilj kotrlja, predlo io je Europskom parlamentu 17. sije?nja da se umjesto jedne odr e dvije IGC: jedna bi se koncentrirala na E MU, a druga na ostala 'institucionalna pitanja'. Privatno je gajio ambicije da p redsjedava objema. On da je 23. sije?nja francuskim televizijskim gledateljima r ekao da: 'Moj cilj je da Europa prije kraja tisu?lje?a dobije istinsku federacij u. Komisija b i trebala postati politi?ki izvr itelj koji mo e definirati klju?n e zajedni?ke interese... odgovorna pred Europskim parlamentom i pred ?lanicama z astupljenima kako elite, u Europskom vije?u ili drugom domu nacionalnih parlamen ata. 34 Po prvi put Delors je otvoreno upotrijebio rije? 'federalno'. Kasnije je svom biog rafu rekao da to ne?e funkcionirati ako Dvanaestorica prije toga ne ' delegiraju va n e ovlasti suvereniteta centru.'35 U o ujku 1990. Delorsova je po zicija oja?ala kad je Europski parlament usvojio izvje t aj svoga potpredsjednik a, britanskog socijalista Davida Martina, kojim se poziva na preobrazbu Zajednic e u 'Europsku uniju federalnog tipa.' Osim monetarne unij e, zagovarala se integ racija 'politi?ke suradnje' (to jest vanjske politike) u okv iru Zajednice. On j e tra io ve?e ovlasti nad socijalnom i politikom okoli a; ugradnju u sporazume p ovelje o temeljnim pravima; sustavne upotrebe glasovanja ve?inom u Vi je?u; i ja ?anje izvr nih ovlasti Komisije. S time je u prora?un Zajednice moralo stizati p uno vi e novca i, kona?no ali ne i manje va no, pove?anje ovlasti parlamenta, uk lju?uju?i pravo na pre-dlaganje zakona.36 Ponovno je parlament djelovao kao pokr eta? integra cije stavljaju?i na dnevni red IGC-a to?ke koji se ina?e ne bi razm atrale. Tada su kao predsjedavaju?i intervenirali Irci i najavili izvanredno Eur

opsko Vije?e za 28. travnja, radi rasprave o ujedinjenju Njema?ke i politi?koj u niji. Neposredno prije toga, Kohl i Mitterrand su 18. travnja zajedni?ki objavil i svoje ideje za d vije IGC. To je zatim podr ao parlament, pozivaju?i da 'polit i?ka unija stupi na snagu istovremeno s 34 Citirano kod Grant, op. cit. 35 Isto. . 'NE! NE! NE!': 1988-1990 311 EMU-om, 1. sije?nja 1993. Dva lidera pozvala su Z ajednicu i da 'definira i uvede' jedinstvenu vanjsku i sigurnosnu politiku. That cher je morala priznati da je, ako Zajednica krene prema monetarnoj uniji, b are m 'politi?ka unija bila logi?na. Jedinstvena valuta i jedinstvena ekonomska poli t ika zapravo su podrazumijevale jedinstvenu vladu. Ipak je bila posebno cini?na pre ma izgledima za jedinstvenu vanjsku politiku. Zabilje ila je da su Kohl i M itterra nd istovremeno poslali zajedni?ko pismo predsjedniku Litve tra e?i od nj ega da prekine progla enje neovisnosti svoje zemlje i time olak a put za pregovo re s Moskvom. S u it kom je u Dublinu naglasila da je to napravljeno bez konzult acija s ostatkom Zaje dnice, da se ne spominje NATO. To joj je ukazivalo na vjer ojatnost da je dogovar anje zajedni?ke vanjske i sigurnosne politike jo daleko.3 7 Njezin pristup Vije?u bio je neuobi?ajen. Dr e?i govor na radnom ru?ku, odlu?i la se za iron n jezik obja njavaju?i ostalim efovima vlada kako ?e odagnati stra hove o namjerama 'pol iti?ke unije.' Trebali bi objasniti da ona ne zna?i gubita k nacionalnog identiteta n iti odustajanje od odvojenih efova dr ava, monarha il i premijera svejedno, kao ni p otiskivanje nacionalnih parlamenata. Zagrijavaju? i se za glavni dio, ustvrdila je da ona ne zna?i promjenu izbornih sustava dr ava niti promjene u Vije?u ministar a i da ne?e biti ve?e centralizacije vlasti u Europi na ra?un nacionalnih vlada i parlamenat a. Ne?e biti slabljenja NATO-a niti poku aja da se suradnja u vanjs koj politici pret vori u ograni?enja prava dr ava da vode vlastite vanjske polit ike.38 Smatrala je za?u?uju?im da efovi vlada u reakciji na tu polusatiri?nu jeu d'esprit nisu z nali precizno objasniti to misle pod 'politi?kom unijom.' Najvi e ocjene za 'sra?unatu nejasno?u' pripale su Andreottiju koji je izjavio da bi bilo opasno do?i do jasne de finicije zna?enja tog izraza.39 U svibnju je Francu ska jo zamutila vode kad su se ministri vanjskih poslova sasta li u Irskoj. Fran cuski ministar vanjskih poslova Roland Dumas govorio je o promj eni Europskog Vi je?a od periodi?nog okupljanja efova vlada u instituciju s vlastitim tajni tvom. Predlo io je i da se predsjedni tvo Vije?a oja?a imenovanjem predsjednika iz j edne dr ave na nekoliko godina, umjesto estomjese?nog rotiraju?eg predsjedavanja . To je bila ideja kojoj ?e se Francuzi vra?ati i Delors je u strahu da bi mu ta kav 'me?uvlad izam' mogao uni titi planove, po?eo spominjati idu?i sporazum u sm islu Acte Unique Bis - Jedinstvenog zakona 37 Thatcher, op. cit. 38 Oj>. cit. 31 2 VELIKA OBMANA II. - nagla avaju?i potrebu za institucionalnim promjenama kojim a bi se obuzdale fra ncuske ambicije.40 Dana 25. lipnja ponovno je doveo efove v lada u Dublin na redovno Europsko Vije?e. S uprotno Thatcherinim eljama, ali bez njenih poku aja blokiranja, Vije?e je objavilo d a ?e dvije IGC po?eti krajem g odine, odmah nakon listopadskog rimskog Vije?a. U me?uvrem enu ?e odbor nacional nih du nosnika obaviti pripremni posao oko 'politi?ke unije.' Za ostalo, Mitterr and i Kohl priu tili su si razmetanje, predlo iv i program pomo?i od mili jardu dolara za Sovjetski Savez. Thatcher je ponovno dobila ulogu prigovaratelja , tvr de?i da ?e bez temeljitih tr i nih reformi taj novac jednostavno biti ba?en na m inkan e trule politi?ke strukture. Delors se jednom slo io s njom i plan je odba ?en.41 U me?uvremenu su rasli izgledi da Isto?na Njema?ka postane sastavni dio Z ajednice, Aus trija i vedska ve? su bile predale zahtjeve za ?lanstvo, a slijedi li su Malta i Cipar . Britanija je posebno podr avala njihov ulazak, jer je misl ila da ?e ' irenje' spre?ava ti 'produbljivanje' Zajednice. To ?e postati stalni refren, ali Zajednica je ostal a ?vrsta. Ne?e biti daljnjeg pro irenja do dovr enja jedinstvenog tr i ta 1992. Sto se ti?e ednjoeuropskih dr ava, Delors je tvr dio da ?e trebati 15 do 20 godina priprema prije negoli budu spremne u?i.42 U Ve likoj Britaniji, konzervativci su imali vlastitih problema. U prolje?e je uvo?en je poreza glavarine izazvalo rastu?e nezadovoljstvo, izazivaju?i 31. o ujka nem ire ve?ih razmjera oko Trafalgar Squarea. U svibnju je uslijedio o?ajni prolazak stranke na lokalnim izborima. Uz stalno hu kanje strana?kih eurofila, ti doga?a ji dali su snagu radaju?oj skupini 'Thatcher mora oti?i'. Tu je skupinu uravnote

ivalo tek nekoliko pol iti?kih komentatora koji su pozivali na 'Mirnu stranku' pod Majorovim vodstvom.43 Njegov program bio je zadr ati Thatcher kao vodu, ali uvesti dr avu u ERM i op?enito p rijateljskije komunicirati s Europljanima.44 U Majorov prelazak u ERM bio je upu?en Hurd, koji je oblijetao oko svoga mla?eg, n ei skusnijeg kolege na seriji doru?aka u svojoj londonskoj rezidenciji u Carlton Hous e Gardensu. Thatcher se ponovno suo?ila sa savezom dvojice svojih glavnih ministar ara. S Howeom koji je rezuckao iz pozadine, namr tenim Lawsonom u parla mentu i dne vnim 40 Grant, op. cit. 41 Thatcher, op. cit., Grant, op. cit. 42 Gr ant, op. cit. 43 Watkins, Alan (1992), A Conservative Coup - The Fali OfMargaret Thatcher. 'NE! NE! NE!': 1988-1990 313 novinama koje su odreda zagovarale ERM, uz ohrabrenja izjava ex cathedra sada ve? totalno 'udoma?enog' Leona Brittana, T hatcher je postajala sve izoliranija. Jedini stalni prijatelj bio joj je minista r trgovine i industrije Nicho-las Ridl ev. Ali pogre kom u procjeni dao je mlado m uredniku The Spe-ctatora Nigel Lawsonov om sinu Dominicu - karakteristi?no izravan intervju o europskim pitanjima. U int er vjuu objavljenom 13. lipnja 1990. on, inter alia, primje?uje: 'U na?elu nisam protiv predavanja suvereniteta, ali ne u ovolikoj mjeri. Mogli smo ga onda dati i Adol fu Hi-tleru, iskreno re?eno.' Naslovnica ?asopisa objavila je Garlandovu karikaturu na kojoj mali Ridlev tr?e?i bje i od velikog Kohlova postera, koji j e upravo po arao br?i?i a pa na posteru Kohl sli?i na Hitlera. Reakcija je bila tako bijesna da je Ridlev bio prisiljen dati ostavku, ostavljaju?i Thatcher bez prave podr ke u vlastitom kabi netu. Klimava skupina njezinih prista a jo ?e se smanjiti u tragi?nim okolnostima 30. s rpnja kad IRA u napadu automobilom bombom ubije njenog dugogodi njeg prijatelja i politi?kog saveznika lana Gowa. Dok je nekoliko dana kasnije, 2. kolovoza, Thatcher dr ala predavanje u Aspenu u K olor adu, objavljene su vijesti da je Irak napao Kuvajt. Predsjednik George Bush slu? ajno je tako?er bio u Aspenu. Odmah je zatra ila najo triji mogu?i odgovor, ja?a ju?i nj vu odlu?nost obe?anjem britanske vojne podr ke velikih razmjera. To je u ?inilo malo za p obolj anje njezine popularnosti kod ku?e, a nije oja?alo ni nje nu poziciju u kabinetu. O?i njezinih kolega jo su bile prikovane za Bruxelles. U maniri nevjernika koji pod prijetnjom bolne smrti grli kr ?ana, Thatcher je sad a p rihvatila britanski ulazak u ERM. Odu evljeni Major to je objavio 5. listopa da, sa mo nekoliko dana prije po?etka Konferencije Konzervativne stranke u Bourn emouthu. U kasnije klju?nom dijelu ERM-mitologije, te?aj za ulazak bio je 2,95 D M. I sami apo logeti ERM- a taj su te?aj kasnije proglasili 'previsokim', a on j e bio razlogom z bog kojega je Britanija 1992. bila prisiljena na poni avaju?i i zlazak iz ERM-a. Majo rovu odluku odmah su podr ali laburisti, liberalni demokra ti, sindikati i Konfeder acija industrijalaca. Jedan od onih koji su bjesnjeli, prema Connollvju, bio je Delors. Dosad je njegova najve?a briga bilo osloba?anje od najve?eg neprijatelja: jedi nog lidera koji je jo uvijek mogao poremetiti nj egove planove za novi sporazum. U lazak u ERM, bojao se, mogao bi joj dati polit i?ku slamku spasa. Premijerku je tre balo odstraniti, i to brzo.45 4S Crtnnnl 31 4 VELIKA OBMANA Prilika je bila pri ruci. Europsko Vije?e zakazano je u Rimu kra jem listopada, pod talijanskim predsjedavanjem. Trebalo je ra ?istiti gomile ost alih poslova, posebno pregovore o GATT-u, tako da Vije?e mo e nastaviti prema pi tanjima koja su se smatral a stvarno velikima, ciljevima i organizaciji predstoj e?ih IGC-a.46 Pregovori o GATT-u koji su uklju?ivali 125 dr ava i bili do?ekani kao 'najve?i pregovara?k i mandat o trgovini ikad dogovoren', dostigli su kriti? nu fazu. U pitanju je bio t akozvani 'Urugvajski krug' koji je po?eo u rujnu 198 6. u Punta del Este u Urugvaju . Ciljevi su bili posti?i drasti?no daljnje smanj ivanje carina na industrijsku robu i rom svijeta i otvoriti nova podru?ja slobod nije trgovine, uklju?uju?i poljoprivredu i usluge. Te mjere, procijenjeno je, mo gle bi pove?ati svjetski prihod za vi e od 200 milijardi dolara godi nje.47 Prem a njegovu biografu, GATT je izvukao najgore iz Delorsa: 'nekontrolirane emoc ije , galsko vi?enje svijeta i duboko nepovjerenje u An-glosaksonce.'48 Izraz 'libe ralizirati' zna?io je smanjiti potpore i sprije?iti 'Europu' u odbacivanju njeni h po ljoprivrednih vi kova na svjetsko tr i te te tako zaprijetiti potkapanjem s ame osnove CAP-a. Francuski poljoprivrednici, predvidljivo, razvili su neprobojn o neprijate ljstvo prema predlo enim promjenama. Bio je pokazatelj da je Britani

ja bila predala toliko svoga suvereniteta da vi e n ije imala mjesto u tim prego vorima, iako je bila drugi po veli?ini svjetski prekom orski trgovac. Zajednica je pregovarala kao jedinstveni blok, s Vije?em koje je ko valo pregovara?ke pozi cije iz zbrke suprot-stavljenih interesa Dvanaestorice i ond a daju?i Komisiji m andat da vodi pregovore u njihovo ime. Svaki dogovor morao se k ona?no odobriti na Vije?u. Britanija, Njema?ka, Nizozemska i Danska op?enito su podr avale 'libe ralizaciju'. Francuska je poku avala omesti napredak na svakom koraku. Povje ren ik odgovoran za pregovore bio je Nizozemac Frans Andreissen, naklonjen fleksi bi lnosti, ali ga je ?esto blokirao irski povjerenik za poljoprivredu Ray MacSharrv . Kad su izme?u Andreissena i MacSharrvja izbile sva?e, Delors nije napravio ni ta da ih rije i.49 Do ljeta 1990. nesposobnost Zajednice da postigne zajedni?ki stav dovela je pregov ore u tjesnac. Sporna to?ka bilo je odbijanje EEZ da prihvati ameri?ke zahtjeve za d rasti?nim smanjenjem potpora u poljo46 Op. cit. 47 Sandiford, Wayne, GATT a n the Uruguaj Round (www.eccb-centralbank.org/Rsch_ Papers/ Rpmar94.pdf). 48 Gra nt, op. cit. 49 Isto............, 'NE! NE! NE!': 1988-1990 315 privredi. Da bi r azbilo blokadu, tajni tvo GATT-a predlo ilo je kompromis, ali je De lors na srpa njskom sastanku s ameri?kim dr avnim tajnikom Jamesom Bakerom zaprijetio ostavko m radije nego da prihvati bilo kakav kompromis.50 Ministri trgovine i poljoprivr ede Zajednice sastali su se jo est puta, ali nisu se uspjeli dogovoriti o protup rijedlogu, gotovo u potpunosti zbog francuske tvrdog lavosti. Delors opet nije n i ta napravio. Vrijeme je istjecalo, jer su kona?ni prego vori zakazani u Bruxel lesu u prosincu 1990. Thatcher je zato inzistirala da tako va no pitanje za mili jarde ljudi irom svijeta mora biti raspravljeno ve? u Rimu. 'Mali Europejci', op sjednuti svojim planovima za monetarnu uniju i novi sporazum , nisu htjeli ni ta od toga. Kako je Connollv zapisao, 'postalo je jasno da je ne to u zraku' kad s u unutar Komisije izdani nalozi da se po svaku cijenu planirani i zvje taj Jedno tr i te, jedan novac mora urno slo iti da bude gotov na vrijeme za listopa dsko Vije?e.51 Connollv opisuje izvje taj kao 'propagandu' s namjerom promoviranja i deje da jedinstveno tr i te mo e propisno funkcionirati samo s jedinstvenom val utom.52 Izvje taj je tvrdio da ?e jedinstvena valuta u tedjeti Zajednici 9-13 mi lijardi funta godi nje na tro kovima transakcija,53 to je bila svota koja je, ?a k i da nije stra no ob ezvrije?ena, bila uvelike umanjena za godi nju korist pot encijalno dostupnu iz uspje n og zatvaranja pregovora o GATT-u. Malo nakon po?el o to je rimsko Vije?e, demokr ?anska skupina pod vodstvom talijanskog pre mijera Andreottija odlu?ila je da se Thatcher mora napasti iz zasjede. Vije?e ?e odbit i raspravu o GATT-u i fokusirati se na monetarnu uniju s namjerom objave da kon a?n a faza EMU-a mora po?eti 1. sije?nja 1993. Mi ljenje je, prema Connolvju, bi lo slijede?e : 'Gospoda Thatcher... ?e biti prisiljena o?itovati se; ili ?e pris tati, predaju?i gem, se t i me?... ili ?e, vjerojatnije, morati odbiti, to ?e os taviti otvorena vrata za udar n jenih britanskih protivnika.'54 Onda je 21. list opada Komisija objavila mi ljenje o 'politi?koj uniji.' Usvojila je ve?inu prije dloga parlamenta, uklju?uju?i glasovanje ve?inom za vanjsku politiku i pojam 'EU dr avljanstva', nastavljaju?i izjavom da 50 Op. cit. 51 Connolly, op. cit. 52 I sto. 53 Grant, op. cit. 54 (""nnnnllv nti rit ... . ~ 316 VELIKA OBMANA novi spo razum ne?e dati kona?ni oblik Europskoj uniji 've? ?e ostaviti otvorena vrata ra zvoju doga?aja u federalnom smjeru.'55 Thatcher je sama priznala da je bila pri li?no nespremna za na?in na koji su se stvar i nastavile nakon to je u subotu 27 . listopada 1990. Vije?e otvoreno. Kako je i pla nirano, Andreotti je na po?etku jasno rekao da nije namjera raspravljati o GATT-u. Thatcher je efove vlada ukra tko pozvala na odgovornost zbog ignoriranja tako pre sudnog pitanja, uzalud se n adaju?i da ?e ostali intervenirati.56 Nakon estoke rasprav e o Delorsovu prijedl ogu da Vije?e podr i Sovjetski Savez izjavom da njegove vanjske granice moraju o stati netaknute i tako zanije?e neovisnost balti?kim dr avama, dnevni red je nas tavljen. U sve napetijoj atmosferi, 'Jedanaestorica su bila odlu?na uklju?iti u zaklju?ke i izj avu o politi?koj uniji, koju je samo Thatcher odbijala prihvatit i. Ono to su predla gali, rekla im je, prejudiciralo je zaklju?ke IGC. 'Jedanaes torica' su tada zatra il a da druga faza monetarne unije po?ne 1. sije?nja 1994. Godinu dana kasnije nego je prvobitno predlo eno. Thatcher nije mogla pristati

ni na to.57 Zamka je bila zatvo rena. Zapanjena Thatcher u svoje je memoare mogla zapisati samo: 'nije ih zanima o kompromis. Moji prigovori saslu ani su u kamenoj ti ini. Vi e nisam imala pod r ke. Jed nostavno sam morala re?i ne.' To je 'ne' ponovila vani novinarima, rek av i im: 'Ovo izgleda kao zemlja Dembelija... ako itko misli da ?u oti?i parlame ntu i predlo it i ukidanje funte - ne!... Prili?no smo jasno rekli da nam se ne? e nametati jedinstve na valuta.'58 Idu?eg ponedjeljka, prema Connollvju, visoki francuski du nosnik je brifiraju?i svoje suradnike o ishodu Vije?a, upitan je li ono bilo neuspjeh. 'Naprotiv', odgovorio j e, 'Vije?e je bilo izvanredan uspjeh , jer je u Zajednici vra?ena situacija jedanaest prema jedan i Thatcher je de-st abilizirana kod ku?e.'59 Thatcher je doma 30. listopada izvijestila Donji dom o onome to se dogodilo. U na stupnoj izjavi je u izvjesnoj mjeri izrazila aljenje to je Vije?e odbilo raspravljat i o pregovorima o GATT-u, pitanju od tako izuzet ne va nosti za britansku ekonomiju . Kinnocku je tu prekipjelo i okrenuo je na t otalni sarkazam: 55 Corbett, op. cit. 56 Thatcher, op. cit. 57 Op. cit. 58 Citir ano kod Watkins, op. cit. 59 Connollv. on. cit. 'NE! NE! NE!': 1988-1990 317 'Za r premijerka ne razumije da svojom metodom vo?enja poslova odbacuje ?vrst argume n t gube?i i potencijalne saveznike i nu an utjecaj? Zar ne procjenjuje da, ?ak ni sada, njene srdite taktike ne?e zaustaviti proces promjene ili bilo to promij eniti u tom procesu? Sve to rade je da guraju Britaniju u drugu europsku ligu be z utjecaja n a promjene koje trebamo.'60 Njegov duga?ak katalog osobnog zlostavl janja kona?no je izazvao Thatcher na repliku u kojoj su bile i neke od najslavni jih re?enica njenog mandata: 'Predsjednik Komisije gospodin Delors, rekao je nek i dan na tiskovnoj konferenci ji kako eli da Europski parlament bude demokratsko tijelo Zajednice. elio je da Ko misija bude izvr na vlast, a Vije?e ministara s enat. Ne. Ne. Ne.'61 Prema rije?ima Hugoa Younga to je 'u svojoj jednoslo noj br utalnosti (ostalo) zapisa no crvenim slovima kao jedan od njezinih najslavnijih trenutaka u parlamentu, ta navala bijesa koji se orio salom, preneraziv i i one koji su u jedanaest godina s tekli dovoljno iskustva s Thatcherinim rje?nikom o Europi.'62 Young, kao ni Kinnoc k, nije doku?io zna?aj njezinog uvodnog govora o GATT-u. U njemu je dala preciznu di jagnozu svega to nije valjalo u Zajednici: 'Urugvajski krug trgovinskih pregovora trebao bi zavr iti prije kraja ove godine . Njegov ishod odlu?it ?e ho?e li svjetska trgovina postajati sve otvorenija ili ?emo pono viti pogre ke iz pro losti i vratiti se protekcionizmu. Najte e pitan je je poljoprivreda. Svi najja?i sudionici u Urugvajskom krugu obvezali su se da ?e do 15. listopada staviti svoje pregovara?ke ponude na stol. To su u?inili sv i osim Europske zajednice. Ona o ovom problemu raspravlja od po?etka ovog kruga ujesen 1986. U travnju pro le godine jasno se obvezala da ?e napraviti zna?ajna i pro gresivna smanjenja potpora u poljoprivredi. Ta obveza ponovljena je na hju stonskom gospodarskom summitu u srpnju ove godine. .. odr ano je est sjednica mi nistara Europske zajednice da se raspravi o tom prijed logu. Posljednja je odr a na u petak pro log tjedna i trajala je 16-tak sati. Ali nij e postignut dogovor. Najvi e su se protivile Francuska i Njema?ka. Neuspjeh Zajednic e na tetio je n jenom ugledu. Pregovori izme?u vode?ih skupina zemalja ne mogu po?eti dok Zajedn ica ne stavi svoje prijedloge na stol... Europsko Vije?e zatra ilo je od mini st ara da se ponovno sastanu i dovedu Zajednicu u poziciju da mo e dati pregovara?k u ponudu... ali predsjednik Mitterrand jasno je rekao da ?e Francuska nastaviti glas ovati protiv 60 Hansard, 30. listopada 1990. col. 872. 61 Op. cit., col. 87 3. 318 VELIKA OBMANA 'NE! NE! NE!': 1988-1990 319 tih prijedloga. Na ministrima poljoprivrede i trgovine ostaje da jo jednom poku aju donijeti zaklju?ak. Ako ne uspijemo, svijetu ?emo dati znak da je Zajednica protekc ionisti?ka.'63 U dr avi koja se navodno pridru ila 'jedinstvenom tr i tu ' da bi unaprijedila trgovinu, Thatcher je imala posla s pitanjem od najnepo-sre dnije va nosti za napredak svoje zemlje. Kinnock je, me?utim, tek spomenuo GATT i uop?e ga nije zabrinjavala opstrukc ija Francuske i Njema?ke. Njegova jedina b riga bilo je gurati ono to je mislio da ?e najbolje izgledati u medijima. Drugi komentator koji nije pokazivao interes za GATT bio je Howe, koji je mogao samo k arikirati Thatcherin u?inak kao 'bezobziran' i 'sirovi' nacionalizam koji su s n

jenih stra njih klupa bodrili 'anti-europejci'.64 Koliko se Thatcher upu tala u 'nacionalisti?ku sirovost' mo e se najbolje prosuditi iz zapisa Hansarda. Odmah nako n njezine replike Kinnocku, na primjer, Nicholas Ridlev upitao je misli li ona d a su 'jedanaestorica' bila 'nepopustljiva' o GATT-u. Jesu li 'namjerno rad ili na neuspjehu GATT-ova kruga da bi postigli svoje ciljeve o europskoj tvr?avi '? Vrije di op irno citirati Thatcherin ?injeni?ni odgovor: 'Europska zajednica je jedina skupina dr ava koja, nakon godina prou?avanja problema nije dala po?et nu pregovara?ku poziciju o poljoprivredi u GATT-ovu krugu. Sjedinjen e Dr ave, J apan, Cairns grupa, Kanada i vicarska predale su svoje, ali od Zajednice ni ta. Stvarno je sramota da nismo bili u stanju dogovoriti se ni o pregovara?koj p ozi ciji, da ne spominjem po?etak pregovora sa svim ostalim skupinama od sada do kr aja godine. Da, sla em se da je nekoliko dr ava Zajednice vrlo protekcionisti?ko . Zajedni?ka poljopr ivredna politika je protekcionisti?ka politika, ali poku at ?emo smanjiti protekcioniz am, prvo zbog pomo?i tre?em svijetu, a onda i zato t o ?e to zna?iti da ne?emo imati izvozn h potpori kojima oduzimamo poslove ostali m zemljama - i, kona?no zato to u ovoj zem lji vjerujemo u otvorenu trgovinu. To je bila najozbiljnija stvar u raspravi na Europskom Vije?u i najiskrenije se na dam da ?e ovoga puta ministri poljoprivrede... mislim francuski i njema?ki minis tri poljoprivrede, prihvatiti prijedloge Zajednic e za pregovara?ku poziciju u U rugvajskom krugu.'65 Onda je do ao red na Paddvja Ashdowna. Shva?a li ona da je 'izolirala ovu zemlju od Europe, oslabila na glas u Europi, podijelila vladu i i zdala dugoro?ne interese dr av e'? Shva?a li ona da ?e 'dokad se bude 63 Hansard , 30. listopada 1990., col. 869. 64 Howe, op. cit. dr ala na vlasti, Britaniju r azdvajati od njene budu?nosti i da ona vi e ne govori u i me Britanije da govori u ime pro losti'?66 Thatcherin odgovor bio je tipi?na udara?ka politika. Ashdow nova politika bila je 'uk idanje funte, najja?i izraz suvereniteta.' Bilo bi 'to talno i krajnje krivo' sada pristati na to. To je pitanje o kojemu 'trebaju odlu ?ivati budu?e generacije i budu?i parlamenti.' Parlament je vrhovni, a ne lider ili liberalni demokrati.67 Onda ju je David Owen upitao je li bilo jasno da je o no to je poku ano u Rimu bio m anevar koji je vodio samo jednim putem, prema fed eralnim Sjedinjenim Europskim D r avama? 'Zar ne bi bilo va no da u ovom Domu... premijer mo e razjasniti, ako je nu no, da je Britanija spremna ostati sama? Ne bismo u tome trebali u ivati, ali ako budemo suo?e ni s nametanjem sporazuma o jedinstvenoj valuti i sa situacijom koja bi spre?avala pro irenje Zajednice na P oljsku, Ma?arsku, e-hoslova?ku, zar Britanija ne bi bila... u pravu kada bi iskori stila veto?'68 Thatcher se slo ila. 'To je upravo stav koji smo zauzeli', odgovo rila je. 'Europski monetarni sustav kojemu pripadamo osmi ljen je za dvanaest su verenih dr av a koje me?usobno sura?uju da bi do le do mehanizma te?aja. Ono to se sada predla e - ekono ska i monetarna unija - su stra nja vrata prema federal noj Europi, koju u potpunos ti i do kraja odbacujemo. Mi se zala emo za ja?u eko nomsku i monetarnu suradnju, koj a se mo e posti?i samo zadr avanjem na eg suver eniteta.'69 Na pitanje jednog kotskog laburisti?kog zastupnika misli li da bi do bila bolje reak cije da je 'upotrijebila umjereniji rje?nik Europljanke 21. stol je?a, a ne neodmjere ni jezik malog Engleza', Thatcher je uzvratila pitanjem: 'I maju?i na umu da ?asni gospodin nije bio tamo, da li bi mi rekao koji je to jezi k bio neodmjeren? ini se da o tome najvi e znaju ljudi koji nisu bili tamo i nisu ?uli ni ta od onoga to sam govorila niti o na?inu na koji je to u?injeno. '70 nt, rit rn\ 66 Op. cit., col. 874. 67 Isto. 68 Op. cit. 69 Isto. 70 Op. cit., col. 878879. to se ti?e neodmjerenog govora, bilo bi te ko pobiti kom entare koje je gos podi Thatcher u kasnijoj raspravi iznio laburisti?ki zastupnik A ndrevv Faulds. On i* linirir* nii* li miclilo At Ki kil,-. 'r nrioA in ii ' r-, Q A T-T -^ 320 VELI KA OBMANA 'NE! NE! NE!': 1988-1990 321 Ako je sve to bila 'nacionalisti?ka sirov ost' mo e se sumnjati da je Howe iz rasprav e uzeo ono to je elio ?uti. ak ni njeg ova ubla avaju-?a nazo?nost, lamentirao je Howe, ' e vi e obuzdavala njezin opas ni anti-europejizam.'71 Zato je, tvrdi, odlu?io oti?i i p osvetiti se sastavljan ju svoga pisma ostavke. Ako je njegovoj odluci trebalo ne to za poja?avanje, idu ?a naslovnica Suna mogla je pomo?i u tome svojim slavnim naslovom 'Evo ti ga na, Delors!' San mat Pomutnju nije toliko izazvala Howeova ostavka koliko izjava ko

ju je 13. prosinca pro?itao Donjem domu obja njavaju?i svoj ?in. Prema njegovim rije?ima, birao je izme?u 'ml tave lignje' i 'senzacije'. Njegov europejski isto mi ljenik Vernon Bogdanor s oksf ordskog koled a Bra-senose, savjetovao mu je da se pobrine da 'njegova ostavka stv arno ne to zna?i'. To je, prema Howeovu vi?e nju, zna?ilo da jasno ka e kako 'vi e ne mo e d liti premijerkino mi ljenje o pr avom pristupu europskom pitanju.'72 U slovu sro?enom ma?jom spretno ?u, Howe je tihom Donjem domu objasnio: 'Sukob lojalnosti, lojalnosti mojoj ?asnoj prijatelj ici premijerki - a, kona?no, nak on dva zajedni?ka desetlje?a taj je instinkt vr lo stvaran i lojalnosti onome to do ivlj avam kao istinski interes nacije, posta o je prevelik. Vi e ne vjerujem da se taj s ukob mo e rije iti unutar ove vlade. Zato sam odstupio. Time sam u?inio ono to vjerujem da je ispravno za moju stran ku i za moju zemlju. Do lo je vrijeme da ostali razmo tre svoje odgovore na trag i?ni sukob lojalnosti s kojim sam se sam mo da i predugo h rvao.'73 Tajming je b io va an koliko i rije?i. Prema propisima Konzervativne stranke, na vidi ku je b io godi nji izbor vodstva stranke. Thatcher je trebalo staviti na kona?ni isp it . Iza kulisa je ?ekao Hovveov saveznik i Kuvajtu nego osuditi 'tisu?e mladi?a' na s mrt. Gospoda Thatcher odgovorila je da nije primijetila 'puno suosje?aja' u pona anju Sadama Huseina i ustvrdila je da se 'nema o ?emu pregovarati.' Faulds je o dgovorio 'ima se o svemu pregovarati, glupa?o.' Kad je intervenirao predsjednik parlamenta, Faulds je ponovio 'ti glupa, negativna e no... ti bi voljela rat. Ti voli rat.' Predsjednik je ponovno intervenirao i reka o Fauldsu kako je 'pona a nje ?asnog gospodina vrlo ru no... ne smije tako vikati.' Ali zastupnik nije ka njen ve? mu je dopu teno da ostane na svom mjestu. 71 Isto. 72 Howe, op. cit. 73 On rit glavni pretendent na tron Heseltine, koji je vodio neslu benu kampanju z a vodstvo stranke otkad je tri godine ranije napustio kabinet. Ravnaju?i se prem a Howeovu elipti?nom 'do lo je vrijeme da i ostali. ..', Heseltine je objavio ka ndidaturu za vodstvo stranke, to je izazvalo kaos medu konzervativcima u parlame ntu. Mediji su se danima ?astili spektaklom u kojemu su torijevski zastu pnici s tajali u redu da bi zabili svoj no u leda eni ?ija je snaga osobnosti i uvjer en ja tako dugo dominirala nad njima. Posebno se isticalo troje najfanati?nijih 'eu rope-jaca koji su stalno bili na raspolaganju kamerama na St. Stephen's Gre-enu da bi na kapaljku dodavali otrov koji je BBC posebno pozdravljao: Emma Nicolson, Hugh Dykes i Peter Temple-Morris, koji ?e u idu?ih sedam godina svi prebje?i u druge stranke. Nakon to je pobijedila Heseltinea sa samo 204 prema 185 glasova, Thatcher je proc ijenila da nema druge opcije nego dati ostavku, to je i u?inila 22. studenog 1990. Kad je vijest objavljena, Heath je radosno telefonirao u svo j ured: 'Radujte se, radujte!'74 i proslavio ?aste?i djelatnike ampanjcem.75 Hes eltine, koji je prvi zama hnuo no em, ne?e dobiti krunu. Otet ?e mu je nasljedni k kojega je pri eljkivala Thatcher , John Mayor. Howe je postigao upravo ono ?em u se nadao. Na posljednjoj stranici njegovih memoar a otkriva da je elio: 'promi jeniti politiku, a ne lidera. Ali ako je to zna?ilo da lider mora oti?i, onda je tako moralo biti. Nimalo ne alim to sam sukob lojalnosti rije io na taj na?in, ali duboko alim to sam to morao u?initi.'76 Iako je Delors tako?er ?eznuo za Tha tcherinim padom, kad je do njega kona?no do lo njego vi su osje?aji bili pomije ani. Ona je bila postala najja?a ujedinjavaju?a sila u Zajedn ici. Ali Talijani, koji su u najmanju ruku pokrenuli doga?aje koji su doveli do Th atcherina pada, 'trijumfirali su'. Odmah su se posvetili pripremama drugoga rims kog Vije?a, u nadi da ?e dati odlu?uju?i poticaj 'politi?koj uniji'.77 Britaniju ?e predsta lj ati Major, odlu?an da bude 'u srcu Europe.' Njegovo kolovanje tek je po?injalo. 74 Rije?i koje je Thatcher upotrijebila kad je 26. travnja 1982. doznala za oslo ba?anje ju ne Gruzije. 75 Campbell, John (1993), Eduiard Heath - A Biographj. 7 6 Howe, op. cit. 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 323 * 14 * * V srcu Europe': 1990-19 93 'Moj cilj za Britaniju u Zajednici mo e se jasno opisati. elim da budemo tamo gdje nam je i mjesto. U samom srcu Europe.' John Major, Bonn, 11. o ujka 1991. 'Ovaj Sporazum obilje ava novu fazu u procesu stvaranja sve ja?e unije medu naro dima Europe.' Maastrichtski sporazum o Europskoj uniji, 1992. 'Sada kad smo ga p otpisali mogli bismo ga i pro?itati!' Douglas Hurd, Maastricht, 7. velja?e 1992. 1 Kad je John Major postao britanski premijer kao ef vlade s najmanje iskustva o d v remena Ramsava Macdonalda 1924., suo?io se s tri golema izazova. Prvi je bio

pripr ema njegove zemlje za rat. Pedeset tisu?a britanskih vojnika pod ameri?ki m se zapovj edni tvom okupljalo u Zaljevu radi osloba?anja Kuvajta. Drugi izazov bio je ulazak b ritanske ekonomije u najo triju recesiju od 1945. 'Lawsonov bum ' gurnuo je inflaci ju na 10 posto, na najvi u razinu u desetlje?u, a nezaposlen ost je rasla. Uobi?ajeni l ijek bilo bi smanjenje kamata, ali potreba da se vrij ednost funte odr i na razini koju je zahtijevala lu?a?ka ko ulja ERM-a tjerala i h je u rekordne visine, u jednom tr enutku i do 15 posto. Tre?i izazov bilo je r imsko Europsko vije?e koje je namjeravalo pokrenuti dvije me?uvl adine konferenc ije (IGC) za pripremu Sporazuma o Europskoj uniji. Visoko na list i prioriteta b ila su dva prijedloga za koje je Major znao da ?e te ko uvjeriti svoju stranku d a ih prihvati: jedinstvena valuta i Delorsova 'socijalna povelja u koj oj radni? ka prava prijete ru enjem reformi kojima je Britanija 1980. slomila mo? sindi ka ta. Dok je britanska pa nja bila posve?ena drami Thatcherina pada, Europski parl ament je odr ao zajedni?ki sastanak s predstavnicima nacionalnih parlamenata. Od tamo su se ?u li pozivi na ustav i na preoblikovanje Zajednica u 'Europsku unij u', centriranu oko jedinstvene valute. To bi potvrdilo Komisiju kao izvr no tije lo u vladi Europe , a Vije?e ministara i parlament kao dva doma njenog zakonodav nog tijela.2 Kao hibrid Spinellijeva Nacrta sporazuma iz 1984. i ideja koje promovirao Delors , jedan od rezultata te inicijative bilo je uvjeravanje britanske Laburisti?ke str anke da podr i monetarnu uniju i da se tako dovr i njena pretvorba u puni in tegracio nizam. Douglas Hurd, koji je ostao ministar vanjskih poslova, dao je vl astiti doprinos daljnjoj integraciji govorom u Berlinu u kojemu je pozvao na 'ja snu europsku ulo gu' u obrani, predla u?i da WEU predstavlja Zajednicu u NATO-u. To je ohrabrilo Delo rsa da ustvrdi kako ?e pote ko?e u poku ajima vo?enja 'zaj edni?ke vanjske i sigurnosne poli ike' na me-duvladinoj osnovi, dovesti nacional ne vlade do predavanja vi e ovlasti Komisiji. U jednom je intervjuu rekao da zah valjuju?i doga?ajima u isto?noj Europi i Z aljevu, poku aji usvajanja zajedni?ke vanjske politike sada 'hrle naprijed.' 'To vam je kao kemijski pokus', rekao je svome sugovorniku koji je zabilje io da su mu o?i zaiskrile kao dje?a?i?u koji se igra s kompletom za kemiju.3 Odra?ivanje dijela nedovr enog posla zakazano ne posredno prije rimskog Vije?a, bila je predvi?ena rezolucija o pregovorima o GAT T-u. Dvije tisu?e delegata iz 107 dr ava odg ovornih za 85 posto svjetske trgovi ne, sastalo se 7. prosinca 1990. u konferenci jskom centru u Hevselu kraj Bruxel lesa. Vani je specijalna policija oblacima suz avca pozdravila trideset tisu?a g njevnih seljaka koji su transparentima osu?ivali sm anjenje potpora u poljoprivr edi. Policija je nagnala prosvjednike u bezglavi trk i razbijanje automobila i z grada.4 Zajednica je ponovno odbila pristati na ne to vi e od ograni?enog smanje nja potpora i pregovori su propali. 'Nikad tolike nade nisu tako brutalno skr en e', rekao je aus tralski ministar trgovine Neal Blewitt predstavljaju?i 12 zemal ja ju ne polutke koje su stvorile Cairns grupu.5 Delorsov odgovor je bio izlijev anje bijesa na dr avu z a koju je dr ao da je glavna u potkopavanju CAP-a: 2 Cor bett, op. cit. 3 Independent, 13. prosinca 1990. Citirano kod Grant, op. cit 4 T ime International, \7. prosinca 1990. 324 VELIKA OBMANA 'Amerikanci nas moraju p restati vrije?ati, ne?u biti suu?esnik u depopulaciji sela. Ni je na Amerikancim a da nam govore kako ?emo organizirati svoju politiku sela i ravn ote u svoga dr u tva. Tretiraju EZ kao da je ku na i jo ohrabruju ostatak svijeta da se pridru i.'6 Zaljev razdvajanja Kad je Major stigao u Rim na svoje prvo Europsko vije?e kao premijer 14. i 15. pro sinca 1990., njegovi kolege efovi vlada dali su sve o d sebe u prijateljskom pona an ju, kao da su eljeli pokazati kako su sva ranija razila enja s Britanijom bilaThatc herina krivnja. Ali Majoru nije trebalo dugo da izazove jo jedan Delorsov ispad, kad su neposredno nakon Vije?a ministri fina ncija do li na prvu od dviju meduvladini h konferencija, onu o EMU. Delors je o? ekivao da ?e pozdraviti nacrt sporazuma koji je uglavnom napisao sam, do pu taju ?i da uvo?enje jedinstvene valute po?ne kad osam ?lanica bude za to i bez obveze pr idru ivanja ijedne od njih. To je primljeno hladnije nego je Delors pri eljk ivao, po najvi e zbog iznenadnog nizozemskog i francuskog hvaljenja Majorova 'tv rdog ecua. Razdra ljivi Delors obru io se na, kako je bio uvjeren, Majorov poku aj sabotiranja nj egova projekta. U mra?nom osvrtanju na ulogu koju je smatrao d

a je odigrao u Thatc herinu svrgavanju, zaprijetio je 'ako budemo morali izazvat i jo jednu krizu, izaz vat ?emo je.'7 Major je, pak, imao krupnijih briga od Del orsovih bjesova. S po?etkom nove 1991. g odine o?i svijeta okretale su se Blisko m istoku, gdje je koalicija pod vodstvom SA D-a dva dana nakon isteka UN-ova ult imatuma Sadamu Huseinu da se do 15. sije?nja p ovu?e iz Kuvajta, po?ela svoj spe ktakularni napad. Zaljevski rat ve? je bio stvorio ozbiljne napetosti unutar Zaj ednice. 'Europa je i spo?etka uspostavila zajedni?ku frontu, a Francuska se prid ru ila Britaniji u doprinos u koalicijskim snagama. Raspolo enje javnosti u ?lan icama je, me?utim, drasti?no variral o. Osamdeset posto Britanaca i 65 posto Fra ncuza mislilo je da je rat opravdan, ali u Njema?koj je 80 posto ljudi bilo prot iv. Transparenti od plahti zastirali su prozore irom zemlje, objavljuju?i 'Rat u Zaljevu je genocid! Ne krv za naftu!' Uli ce Bonna zakr?ilo je 200.000 prosvjed nika. Njema?ka je odbila ne samo poslati svoje vojnike u Zaljev ve? i podr ati svoga NATO saveznika Tursku 6 Grant, op. cit. V SRCU EUROPE': 1990-1993 325 koja se bojala upada iz susjednog Iraka. To je izazv alo o tru reakciju turskog pre dsjednika Turguta Ozala, nakon to je otkriveno da njema?ke tvrtke snabdijevaju Irak materijalom za izradu kemijskog i biolo kog o ru ja. Na njema?koj televiziji je bjesni o, 'Tko im ga je dao? Vi ste odgovorni. Trebali biste do?i i pomo?i nam i preuzeti s voj dio odgovornosti.' 'Njema?ka j e', alio se, 'postala tako bogata da je potpuno i zgubila borbeni duh.'8 Danska, panjolska, Gr?ka i Nizozemska svrstale su se uz Njem a?ku. Belgija je odbila pr odati artiljerijsko streljivo namijenjeno britanskim sna gama u Zaljevu. Neposre dno prije isteka UN-ova ultimatuma, Major se 14. sije?nja u Parizu sastao s Mitt errandom na 'srda?nom i ugodnom razgovoru', da bi otkrio kako su dva sata kas ni je francuski diplomati pokrenuli odvojenu mirovnu inicijativu kroz UN, povezuj u ?i ira?ko povla?enje iz Kuvajta s bliskoisto?nom mirovnom konferencijom. Nisu ob avijest ili ni Britaniju ni Ameriku.9 Major je pobjesnio, a to je i rekao. Kad s u Britan ija i Amerika blokirale francuski poku aj, ponovno su se raspali svaki izgledi za zajedni?ku europsku vanjsku politiku. Nitko na to nije bio osjetljivi ji od Delorsa. Po?etkom velja?e dok je bliskoisto?ni ra t jo bjesnio, obratio se Europskom parlamentu ironi?nim podigravanjem: 'Javno mnije nje osje?a da je Eur opa prili?no neu?inkovita, rekao je zastupnicima. 'Morat ?emo pogled ati u o?i t oj lekciji.' Odlaze?i iz sale, podigao je ruku kao da dr i pi tolj i povukao oki da? u znak frustracije.10 Jedan od Majorovih ministara obrane Alan Clark bio je vi e nego izravan. 'Jaki argument ljudi koji su nametali cijelu tu ideju euro-je d instva bio je da ?emo prije?i na zajedni?ku vojnu politiku, zajedni?ku sigurno snu politi ku i zajedni?ku vanjsku politiku', rekao je, 'ali na prvom ve?em test u pobjegli su u podrume.'11 Delors je u o ujku odgovorio u govoru koji je odr ao u Me?unarodnom institutu za strat e ke studije u Londonu. Vrijeme je, rekao je, da Europa 'preuzme svoj dio politi?ke i vojne odgovornosti od na ih starih naci ja.' Predlo io je da se WEU reaktivira kao institucija Zajednice s vlastitim mul tilateralnim snagama: embrionskom europskom vojskom.12 Podjele u Zajednici za De lorsa su postale 'korisna kriza' za opravdavanje daljnj eg dramati?nog kretanja prema politi?koj uniji. To je bila 8 Time International, 4. velja?e 1991. 9 Majo r, John (1999), John Major- The Autobiograpy. 10 Time International, 11. velja?e 1991. 11 Isto. 326 VELIKA OBMANA 'lekcija Zaljevskog rata, rekao je jednom amer i?kom novinaru: 'njeno srce, njezin motor je elja za oblikovanjem zajedni?ke van jske i sigurnosne politike.'13 Delors j e za to ve? dobio potporu Francuske i Nj ema?ke, koje su u zajedni?kom dokumentu predla gale da Europsko vije?e koordinir a obrambene politike Zajednice, a da WEU postane 'europski stup' NATO-a.14 Uo?i uspje nog osloba?anja Kuvajta, Major je iskoristio priliku za obnavljanje odnosa s Njema?kom. Nakon sastanka s Kohlom krajem velja?e, kad je pozvan na smotru nj ema?ke po?asne garde, 11. o ujka se vratio u Bonn odr ati predavanje u organizac iji britansko g veleposlanika, a prisutan je bio i Kohl. Prema njegovim biografi ma, za Majora je to bio trenutak kad je namjeravao preuzeti inicijativu predstav ljaju?i 'svoju v iziju Europe slobodnog tr i ta temeljene na nacionalnim dr avam a, otvorene novim demok racijama s istoka, bedema mira kao i motora napretka.'15 Klju?na rije? bila je 'sura dnja': ifra za odra?ivanje posla izvan 'lu?a?ke ko ulje' briselskih institucija.16 S tim na umu, objavio je najpoznatiji izraz Majo

rova vi?enja po eljnih britanskih odnosa s 'Europom': 'Moj cilj za Britaniju u Z ajednici mo e se jasno opisati. elim da budemo tamo gdje nam je i mjesto. U samo m srcu Europe. Rade?i s partnerima na izgradnji budu?nosti.'1 7 Tamo, u srcu nje gove filozofije, bila je potpuna antiteza 'Monneto-voj metodi' i onome to je bila Europska zajednica. Prizivala je poslijeratne dane kad je Brita nija tako grozni?avo prigrlila 'me?uvladinu suradnju' kroz Vije?e Europe i OEEC . Sad, nakon fijaska GATT-a, kad se Zajednica pokazala kao suprotnost organizaci ji slob odnog tr i ta, i nakon Zaljevskog rata gdje se pokazala toliko podijelje nom, ideja o 'partnerima' koji skladno rade zajedno bila je ili divlji optimizam ili duboka samoobmana. Svjesno ili ne, Major se doveo u izravni sukob s Delorso m, visokim s ve?enikom nadnacionalizma. Majorova nedu nost bila je tolika da je mislio kako njegova ambicija da bude 'u sr cu Europe' nije nikakav 'osobit cilj' . Uskoro je shvatio koliko je bio u krivu. 'Malo sentimenata u britanskoj politi ?koj povijesti', zapisat ?e, 'izazvalo je takvu tetu ili bilo tako krivo shva?en o.' Doma13 Time International, 22. travnja 1991. 14 Grant, isto. 15 Hogg, arah i Hill, Jonathan (1995), Too Close To Call: Potuer And Politics John Mayor in No. 10. 16 Isto. V SRCU EUROPE': 1990-1993 327 ?im euroskepticima njegova elja da B ritanija bude 'u srcu Europe' bila je besramno prihva?anje 'federalizma.' Ali De lors, uvje baniji u ?itanju runa, mogao je vidjeti da je Majorova prava namjera, kako je kasnije i sam potvrdio, bila 'jasno re?i da ?emo davati vlastite prijed loge na me?u-vladinoj konferenciji u Maastrichtu, jer nam s e ne svi?a ono to se nudi.'18 Do tada je predsjedni tvo preuzeo maleni Luksemburg. Posebno Europsko vije?e sazvano je 8. travnja kako bi se razgovaralo o situaciji koju je luksembu r ki ministar va njskih poslova surovo opisao kao situaciju u kojoj je EZ pokaza la da je 'ekonoms ki div, politi?ki pigmejac i vojna larva.' U sredi tu razgovor a bili su izgledi za z ajedni?ku vanjsku i obrambenu politiku, ali njihov jedini stvarni ishod bila je Ma jorova inicijativa. Bilo je to stvaranje UN-ove 'sigur ne luke' u sjevernom Iraku , kako bi se za titile stotine tisu?a kurdskih izbjeg lica koje je rastjerao Zaljevsk i rat. Glavni zadatak luksembur kog predsjedni t va bilo je koordiniranje prijedloga za dvij e meduvladine konferencije (IGC). Iz vi e od dvije tisu?e predanih stranica nastao j e 'globalni nacrt' koji je taja nstvenim rje?nikom Zajednice nazvan 'non-paper'. U njemu se predlagala vrlo radi kalna inovacija: nova 'Europska unija koja bi po?ival a na tri takozvana 'stupa' . Prvi stup ili 'stup Zajednice' bio bi temeljen na pr o irenoj verziji postoje? eg sporazuma, a odnosio bi se na osnovne aktivnosti Zajedni ce u kojima bi Komis ija igrala svoju klasi?nu nadnacionalnu ulogu. Ostala dva 'stu pa' stvarala bi c ijeli novi zakonski okvir, izvan dometa Komisije, odvojeno pokr ivaju?i vanjske poslove i unutarnju sigurnost. To dvoje bi se vodilo na me?uvladinoj osnovi. Pre dvidljivo, takva je struktura izazvala velike kritike, ali luksembur ka vlada j e bila ?vrsta, tvrde?i da je njezin nacrt jedini koji ima izgleda da dobije jedn ogla san pristanak. Neposredno prije nego je nacrt razmatran na Europskom vije?u okupljenom u Luksembu rgu 28. i 29. lipnja, britanski parlament dobio je prilik u za raspravu o njemu. Na njihovo negodovanje, ve?ina zastupnika bila je lo e pr ipremljena. Nacrt duga?ak 134 stranice bio je dostupan tek za vrijeme ru?ka i to iz 'privatnog, neimenovanog iz vora.'19 Hurd je, otvaraju?i raspravu u ime vlad e, svejedno iznio glavna pitanja: 'Oni koji podr avaju stvaranje europske dr ave ele svu europsku suradnju kanalizirati kroz institucije uspostavljene Rimskim s porazumom. Ne prihva18 Isto. 328 VELIKA OBMANA ?amo takav model. Nu no je imati zajedni?ke institucije koje su u odre?enom stupnju nadn acionalne, kako bi se ra zvijale i vodile neke zajedni?ke politike. Kao to smo vidje li, to va i za propi se koji vladaju jedinstvenim tr i tem i njegovim vanjskim manifest acijama u pre govorima o slobodnoj trgovini. Ta logika se ne odnosi na podru?ja pop ut vanjske i sigurnosne politike ili na rad ministarstava pravosu?a i unutarnjih p oslova. Rimski sporazum ostaje temelj europskog ujedinjenja, ali nema ni?eg europs kijeg u kanaliziranju sve suradnje kroz institucije Zajednice, umjesto da se tam o gdje to ima smisla nastavi kroz izravnu suradnju vlada odgovornih nacionalnim parlamentima.'20 To je bio prosvjetljuju?i doprinos raspravi. Da su zastupnici bili u stanju shvati ti nijanse u njegovu govoru o nadnacionalizmu i me?uvla-din

stvu, mo da bi ne to nau?ili. Hurdovi komentari su, me?utim, op?enito preletjeli preko glava zastupnika. Ve?ina dru gih govornika bila je zapanjuju?e povr na i neinformirana, posebno laburisti?ki glasno govornik za vanjske poslove Geralda K aufmana i lider liberalnih demokrata Pad-dy ja Ashdovraa. Jedan od govornika koj i su shvatili poantu bila jeThatcher, osim to je umjesto ri je?i 'nadnacionalno' koristila vunastiji, vi ezna?niji izraz 'federalno.' Poku ala je ob jasniti da ima razli?itih na?ina na koje nacije Europe mogu izraziti svoju elju za su radnj om i da je bila velika pogre ka pretpostaviti kako je jedini 'europski' na?in s uradnje nadnacionalni. Ti su 'federalisti' odreda poku ali '...pretvarati se da su nekako europski]i od nas ostalih. Nisu; samo su federalniji. Nema ni?eg poseb no europskog u federalnoj strukturi - naprotiv: upravo je na cionalna dr ava eur opska.' Dala je primjere drugih jednako vrijednih oblika europske suradnje, popu t doprin osa Francuske zajedni?koj obrani dok je ostajala izvan NA-TO-a. Ipak, ' nitko ne go vori da je Francuska izolirana.' Sli?no tome, ve?ina ?lanica Zajedni ce pristala je sma njiti grani?ne kontrole prema Schengenskom sporazumu (ratific iranom 1985.). To je zbog geografije bilo prikladno njihovim potrebama, ba kao t o je bilo neprikladno B ritaniji. 'Pravi Europljani', rekla je, 'su oni koji se baziraju na europskoj po vijesti... umjesto na ustavnim nacrtima.'21 Tu je jo je dnom ponovila temeljni britanski stav da odnose medu europskim dr avama treba vo diti na temeljima 'fleksibilne suradnje.' 20 Op. cit. 1 'U SRCU EUROPE': 1990-19 93 329 Thatcher je tvrdila da je njen pristup imao jednako pravo biti smatran 'e uropski m' kao i pristup 'federalista.' Ali nitko nije slu ao. Za njene kriti?ar e ljudi su b ili ili 'pro' ili 'anti-europejci'. Na istoj osnovi, Thatcher je od ba?ena kao 'ant i.' Nacrt je na luksembur kom Vije?u dobio manje rasprave nego s e o?ekivalo. Pa nju efova vla da odvratila je nova te ka kriza. Bila je to kriza koja ?e u poni avaju?em svjetlu razot kriti pretenzije Zajednice da na iroj sce ni djeluje kao me?unarodna sila. Jugoslavenski debakl Dana 25. lipnja 1991. dvij e male dr ave, Slovenija i Hrvatska, proglasile su neovi snost od jugoslavenske federacije (SFRJ). Napetosti me?u sedam naroda koji su ?inili Jugoslaviju rasle su otkad je 1987. Slobodan Milo evi? preuzeo kontrolu nad srbijan skim Savezom k omunista, vladaju?om grupacijom u federaciji kojom su dominirali Srb i. Dok se i rom srednje Europe ru io komunizam, narodi Slovenije i Hrvatske priprema li su s e na raskid s beogradskom vladom kako bi uspostavili slobodne, demokratsk e dr a ve po uzoru na ono to su zami ljali kao zapadnoeuropski model. Odgovor Beograda 27. lipnja bila je naredba Jugoslavenskoj armiji, da u Sloveniji silom ugu i 'po b unu.' Kad su na sastanak Vije?a stigle vijesti o borbama u Sloveniji, pozdravl jene su ka o spas s nebesa. Evo krize u srcu Europe koja ?e Zajednici dati prili ku da interve nira kao kontinentalna 'supersila, pokazuju?i 'zajedni?ku vanjsku politiku' na djelu . Vije?e je odmah poslalo trojku u posredovanje pod vodstvom luksembur kog ministra vanjskih poslova Jacquesa Poosa. Pridru ili su mu se tali janski ministar vanjskih poslova Gianni di Michelis i Nizozemac Hans van den Bro ek, odabran samo zato jer je Nizozemska trebala preuzeti predsjedni tvo od Lukse mbuga. Za Poosa je jugoslavenska kriza bila znak da je 'kucnuo europski ?as.' Do dao je: ' ako Europljani mogu rije iti ijedan problem, onda je to jugoslavenski problem. To je europska zemlja i to nije do Amerikanaca. Nije ni do koga drugoga .'22 Pravac koji je predlagala Zajednica ve? je bio odre?en godinu dana ranije, kad su tek po?inja le unutarnje napetosti koje su sada razarale Jugoslaviju. Na prvom rimskom Vije?u Dvanaestorica su objavila svoju podr ku 'o?uvanju jedinstva i teritorijalnog integri teta Jugoslavije.'23 22 Almond, Mark (1998), Europe's BackyardWar - The War in t he Balkans. Vidi Sm rt Jugoslavije. 23 Op. cit. Britanac Douglas Hurd prvi je pr edlo io da Zajednica gleda unaprijed i razmisli 330 VELIKA OBMANA Vije?e jednost avno nije bilo u stanju doku?iti za to bi narodi Slovenije i Hrvatske uo p?e htj eli raskinuti s tiranijom Beograda koji ih je dr ao u aci od 1945. Kako je cij e li smisao Vije?a bila rasprava o stvaranju nove federalne vlasti u 'Europi', nij e se moglo o?ekivati da Dvanaestorica pozdrave ideju kolapsa neke druge federaci je. 24 Predsjednik Europskog vije?a luksembur ki premijer Jacques Santer, u razg ovoru s novinarima iznio je op?e mi ljenje: 'Isku ali smo sve na?ine spa avanja jugoslavenske fede racije.' Pridru io se ?ak i John Major, rekav i da je 'velika

nagrada odr ati Federaciju .'25 Tako je otvorena prva faza tragedije koja ?e je danaest godina bacati sjenu na Euro pu. Odlu?eno je da tri ministra vanjskih pos lova odmah odlete u Jugoslaviju i posr eduju medu razli?itim stranama. Narodi Sl ovenije i Hrvatske zastrli su ulice i sel a zastavama s 'prstenom zvjezdica, zam i ljaju?i da ?e ti izaslanici Europske zajednice do?i dati podr ku njihovoj elji za slobodom, demokracijom i samoodre?enjem. Me?utim, kad je trojka 28. lipnja s tigla u Beograd, njihov glavni cilj bio je pren ijeti federalnim vlastima elju d a se Jugoslavija odr i. Zajednica se ve? dogovorila d a ?e federalnoj vladi dati pozajmicu od 700 milijuna ecua. Kako je Poos rekao, 'id eja o nacionalnom samoo dre?enju opasna je kao temelj me?unarodnog poretka... Oslobod ila bi eksplozivni razvoj doga?aja.'26 Prezrivo je odbacio ideju da si?u na Slovenija umi lja da m o e sama pre ivjeti kao dr ava, premda ima pet puta vi e stanovni tva i gotovo s am puta ve?u povr inu nego Luksemburg. Kao uvjet za prekid vatre postavili su za htjev da Slovenija povu?e svoju deklaraci ju o neovisnosti. Ministri trojke bili su tako lo e informirani da nisu bili svjes ni ni toga da se jugoslavenska fede rativna dr ava ve? bila pomirila sa slovenskim od cjepljenjem. U pono? 30. lipnj a, u trenutku kad je predsjedavanje EZ pre lo na Nizoz emce, van den Broek, sada vo?a trojke, podigao je ?a u za federalne politi?are s kojima je sjedio u Beogr adu i objavio da ?e EU nastaviti podr avati jugoslavensko jedinstvo . Do tada su federalne vlasti ve? bile izgubile nadzor nad slovenskom JNA koja se ta mo rasp adala u kaosu. Dok su u vijestima tijekom vikenda dominirali prizori borb i, po? ele su se pojavljivati pukotine u EZ fasadi. Hurd je 3. srpnja rekao Donjem domu kako se ?ini da sukob eskalira 'izvan nadzora. Priznao je da 'mo da vi e nije m og u?e odr ati 24 Isto. 25 Op. cit. ir, V SRCU EUROPE': 1990-1993 331 cijelu dr avu na okupu.' Bez primjetne ironije, objavio je: 'Nau?ili smo da se nacio nalis ti?ki osje?aj ne mo e potisnuti niti ga se mo e prisiliti na okvir protiv kojega se buni.'27 Ministri EZ su se 4. srpnja sastali na summitu srbijanskih i sloven skih lidera n a Brijunima, Titovu luksuznom oto?nom uto?i tu na Jadranu, s namje rom da utana?e mir. Al i Srbi i Slovenci ve? su postigli vlastiti dogovor. Trojk a je 'kucala na otvorena vrata.' 'Brijunski sporazum' od 8. srpnja je obilje io formalno priznavanje raspad a jugoslavenske federacije. Pozdravljen kao pobjeda 'europske' diplomacije, sporazum je bio sve samo ne to. Ne samo da je ostavio ne rije eno glavno pitanje slovenskog suvereniteta ve? je otvor io put JNA, koja se sada ubrzano pretvarala u srbijansku armiju, da se obru i na H rvatsku. U kolov ozu, upravo kad je narodni coup u Moskvi obilje io Gorba?ovljev pad i neumitni k rah Sovjetskog Saveza kao jo jedne komunisti?ke federacije, srbijanske topni?ke jedinice zasule su granatama hrvatski grad Vukovar, nakon ?ega su krenule u opsa du ve?ega grada, Osijeka, izazivaju?i tisu?e vojnih i civilnih rtava. Europska z ajednica je ipak nastavila uzaludne poku aje posredovanja, ponajprije na konfere nciji koja je pod predsjedavanjem biv eg britanskog ministra vanjskih posl ova Lorda Carringtona otvorena 17. rujna. Njen cilj bio je stvoriti novu Jugosla viju u obliku 'unije suverenih republika.' Do tada je, pak, postalo jasno da je intervencija EZ bila sramni fijasko. UN je 25. rujna intervenirao Rezolucijom V ije?a sigurnosti i nametnuo embargo na oru je za cijelu biv u Jugoslaviju. Glavn i tajnik UN-a je 8. listopada imenovao biv eg ameri?ko g dr avnog tajnika Cvrusa Vancea svojim osobnim izaslanikom u 'biv oj Jugoslaviji'. Tragedija ?e trajati jo godinama. Ali ideja da bi Europska zajednica mogla igrati u?i nkovitu ulogu u njenom humanom rje avanju ve? se bila rasplinula. Odbrojavanje do Maastrichta U usporedbi s tako burnim doga?ajima, poku aji 'malih Europljana' da izgrade svoj id u?i sporazum ?inili su se trivijalnima. Ali bli io se trenutak kad ?e se efo vi vlada sast ati u Maastrichtu. Na luksembur kom Vije?u je dogovorena barem jed na to?ka, da se nije dnu dr avu ne poziva na pridru ivanje ekonomskoj i monetarn oj uniji kako bi se osigu rao 27 Hansard. 4. srpnja 1991., col. 328._____....... ...., .,,.,,,,............... ,,,., . ,... .,.,,..,........ ,^,. v, , . 332 VELIKA OBMANA dogovor o njima. To je zna?ilo da se Britaniju nije moglo prisiliti da u de, iako o na nije mogla sprije?iti ostale ?lanice da to u?ine. Upravo je nastaj ala Majorova 'ods tupnica'. Nizozemsko predsjedni tvo je tek u rujnu sastavilo n ovi nacrt predlo enog sporazuma. On je potvr?ivao najgore britanske strahove. Ni je mogao biti vi e integracionisti?ki u prijedlozima unitaristi?ke strukture pre

dlo ene Europske unije, guraju?i vanjsku pol itiku i unutarnje poslove u okvir Z ajednice. Na Majorovu sre?u, nacrt je u svakoj dr avi ?lanici osim u Belgiji do? ekan otvoreno nepr ijateljski. Nizozemci su ?ak uspjeli udaljiti Francusku i Luk semburg, uvrije?eni, je r je njegov nacrt bio tako ceremonijalno odba?en. Nizoze mci nisu imali druge mogu?no sti nego vratiti luksembur ki tekst, nastavljaju?i sa specifi?nim izmjenama od slu?aja d o slu?aja. Unato? jo dvama sastancima mini stara u studenom, dogovor 0 kona?nom tekstu jo nije bio postignut. Major je jo u vijek bio razo?aran i s onim to je ostalo. Prili?no daleko od njegova odb ijanja da se Britaniju odmah prisili na jedinstvenu valutu,28 postojalo je i pit anje 'socijalne povelje'. Major je smatrao da ?e to unazaditi konzervativne reform e tr i ta rada i pove?ati nezaposlenost. Zdu no je tvrdio i da vanjski i unutarnji poslo vi ne bi trebali 'do?i pod kontrolu Bruxellesa i da Komisija ne bi trebal a imati u logu u obrambenoj politici. Kasnije je rekao: 'Bilo je o?ito da ?emo u pregovorima m orati igrati odvratne neljude i da ?emo se kod ku?e suo?iti s kak ofonijom sukobljenih savjeta.'29 Ti 'sukobljeni savjeti' ve? su se ?uli iz njego ve stranke, ponajprije od Thatcher ?iji je svaki apat proslje?ivan spremnim medi jima.30 Da bi u utkao parlamentarnu opoziciju, Major je odlu?io 20. i 21. studen og odr ati ras pravu u Donjem domu. Bila je to riskantna strategija, ali kad bi Donji dom podr ao njegovu poziciju, njegova bi pregovara?ka pozicija u Maastrich tu dobila na te ini. Ako je to i bio ?in hrabrosti, prema analiti?aru koji je pr ou?avao euroskepti?ni pokret, bio je 1 '?in obmane': 'Vladin prijedlog je bio vr lo slab i bilo mu se gotovo nemogu?e protiviti osim ako su zastupnici bili sprem ni potpisati poziciju tvrdolinija kog skepticizma. Majoro vo obe?anje bilo je iz uzetno otvoreno, pomno konstruirano kako bi 28 Major, op. cit. 29 Isto. 30 Op.ci t.........:.. 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 333 mu dopustilo maksimalnu fleksibilno st u pronala enju na?ina za dogovor britanske pod r ke sporazumu. Ve? je zagovar ao vladinu podr ku obvezama koje nisu bile ni u nacrtu s porazuma niti uop?e izg ledan ishod. A bio je nejasan i o pitanjima o kojima je tek trebalo odlu?iti.'31 itaju?i raspravu koju Hansard bilje i u gotovo 120 tisu?a rije?i, duljini pozama nog roman , te ko je prepoznati strast koja ?e pro imati kasnije rasprave kad sporazum do? e na rat ifikaciju. Jedinstvena valuta bila je glavna briga i spomenuta je 233 p uta, 'fed eralizam' je spomenut 152, a 'suverenitet' 113 puta. Bila je to i rasp rava koja je pokazala podr ku svih triju glavnih stranaka nekoj vrsti sporazuma, iako su lab uristi i liberalni demokrati bili skloniji jedinstvenoj valuti. Tha tcher je ponovno dala zna?ajan doprinos. Kritiziraju?i prijedlog Tonya Benna da s e odr i referendum o jedinstvenoj valuti, istaknula je da ?e britanski narod m orati re?i svoje ako se tri stranke u budu?nosti dogovore oko monetarne unije.32 Ustavne p osljedice takve odluke su ipak bile tako ozbiljne, tvrdila je citiraj u?i veliki us tavni autoritet Diceva, da bi se trebao odr ati referendum. Ina?e ne?e imati priliku i zjasniti se trebaju li se temeljna prava oduzeti 'ne samo n jima, ve? budu?im generac ijama, a ako odu vi e se ne?e mo?i obnoviti.'33 'Moram o pustiti ljude da govore,' zakl ju?ila je. Hurd, Kenneth Clarke i Michael Porti llo su svi govorili protiv te ideje . Ako su neki zastupnici i imali sumnji oko onoga to se trebalo dogoditi u Maastric htu, barem im je to bilo zajedni?ko s De lorsom. Obra?aju?i se Europskom parlamentu ist oga dana kada se odvijala druga p olovica rasprave u Donjem domu, izjavio je da j e kona?ni nacrt sporazuma koji s u ispregovarali Nizozemci, a koji ?e i?i pred efove vla da u Maastrichtu, neizve div i 'osaka?uju?i'. Delorsa su brinula dva meduvladina 'stupa. Zbog 'izgleda da politi?ari i birokrati naprave dogovore iza zatvorenih vrata', rekao je, te ?e komponente 'zagaditi Euro psku zajednicu i povu?i je unatrag.'34 'Plan da EZ upr avlja vanjskim ekonomskim odnosima i da ?lanice vode vanjsku politi ku, vodi 'or ganiziranoj shizofreniji.', rekao je.35 Delors je htio da se svi dijelovi sporaz uma stave u 'jedinstveni institucionalni okvir', vode?i se 'metodom Zajednice' p o kojoj bi njegova 31 Forster, Anthony (2002), Euroscepticism In Contempomry Bri tish Politics. 32 Hansard, 20. studenog 1991., col. 297-298. 33 Ibid. 34 Grant, op. cit. 334 VELIKA OBMANA Komisija igrala sredi nju ulogu. Ali nije na ao podr ku. Kao dodatak na njegove boljke , njegov vlastiti sto er u Bruxellesu, zgrada Berlavmont, morala je biti zatvorena nakon to je 1400 tona azbesta ugra?enog u n

ju progla eno opasnim. Vi e od 3000 slu benik a moralo se urno evakuirati i smje stiti po cijelom gradu. Maastricht: Ra?anje Europske unije Dok su se politi?ari u nedjelju 8. prosinca 1991. okupljali u nizozemskom gradu Ma astrichtu, sporazu m o kojemu su raspravljali prethodna dva dana obilje io je kulmi naciju procesa zapo?etog 10 godina ranije u strasbur kom restoranu Crocodile. Ideju Sporazuma o Europskoj uniji lansirao je biv i komunist Spi-nelli. Da se spor azum podijeli u dva dijela, po?ev i s budu?om Poveljom jedne Europe, predlo ili su Mitte rrand ovi savjetnici 1984. Sada je do ao trenutak da se proces dovr i u najve?em skoku naprijed u 'europskom' ujedinjenju od 1957. Dok je kolona automobila s Majorom i njegovim kolegama stizala u predgra?e Maastri chta, njihov je moral bio nizak. Delors se obratio 'tisu?ama bu?e?ih federalista koji su mahali zastavama na mas trihtskom gradskom trgu, u posljednjem pozivu 'narodim a Europe.' 'Federalizam j e vodilja, ne pornografska rije?, smijete je glasno izgov arati.', rekao im je. 'Previ e smo se fokusirali na jednu dr avu koja je govorila ne , ne, ne!'36 Majo r je igrao samo na 50-postotnu mogu?nost da ?e posti?i prihvatljiv dogovor. Poli ti?k i, pozicija s kojom se suo?io bila je 'u asna. Nepristajanje na sporazum iz azvat ?e pu no lo e volje na kontinentu, a kod ku?e ?e mu podijeliti stranku. S druge strane, ako previ e popusti, kako je rekao: 'Mogao bih pridobiti dobru vol ju Kontinenta, ali Konzervativna stranka bi se ogr adila od toga, kabinet bi se podijelio i dogovor bi mogao propasti u parlamentu. Onda bismo se suo?ili s op?i m izborima u najgorim mogu?im okolnostima. Samo ako dobij em sporazum koji ispun java ciljeve koje sam odredio pred Donjim domom, mo?i ?u ga na zadovoljavaju?i n a?in predstaviti kod ku?e. Malo ih je vjerovalo da je to mogu?e.'37 Te nedjeljne ve?eri, dok su Major i Hurd bili na sastanku s nizozemskim ministrom vanjskih poslova Ruudom Lubbersom koji je 36 Op. cit. 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 335 predsjedavao summitom, stigle su vijesti da se novi ruski predsjednik Boris Jelj cin pridru io liderima odnedavna neovisnih Ukrajine i Bjelo-rusije i objav io daje 'Sovjetski Savez prestao postojati.'38 Zanimljivo je da su se upravo dok je jedn a 'unija' kona?no propadala, europski politi?ari okupljali da bi stvori li novu. Idu?eg jutra summit se okupio u Provincienhuisu, strogoj modernog gra?e vini nedavno podignutoj na 'vladinu otoku' na rijeci Maas. S druge strane vode n ekoliko tisu?a novinara dosa?ivalo se ?ekaju?i bilo kakve komadi?e vijesti koje bi iza le iz konferencijs ke sale. Odsje?eni od vanjskog svijeta, lideri su se o kupili za okruglim stolom za kojim su dominirali 'veliki igra?i' Kohl i Mitterra nd, s Delorsom koji se me koljio u i ?ekivanju, ali mu nije bilo dopu teno da iz ravno sudjeluje. Kako je ve? postao obi?aj, sastanak je po?eo s tour de table ra spravom u kojoj su efovi vlada op irno iznosili svoje pozicije, obja njavaju?i t o mogu, a to ne mogu prihvatiti. Predsjedni tvo je onda preko no?i razmatralo on o to je re?eno i sastavljalo tekst koji je, prema njegovu mi ljenju, imao najvi e izgleda za pristanak. Kohl je govorio prvi i rekao efovima vlada da je jedinst vena valuta 'presudna' i da mora biti 'nepovratna.' lanice se moraju pripremiti za monetarnu uniju do 1996 ., najkasnije do 1997. Belgijanac Wilfred Martens rekao je isto. Onda je Major o dlu?io govoriti 'prije nego se plima odu evljenog slag anja digne previsoko.' Njegovo izlaganje razbilo je konsenzus, odre?uju?i ton os tatka summita. Britanija ?e postupit i po svome. Neprilike ipak nisu izazvale do bro poznata britanska mi ljenja o jedin stvenoj valuti. Do njih je do lo kad se rasprava okrenula vanjskoj politici i obra ni. Martens je htio zajedni?ku obramb enu politiku u sporazumu, bez nacionalnog vet a koji bi zapravo zna?io da nijedn a dr ava ne mo e djelovati samostalno. Major je pono vno morao izraziti svoje ne slaganje. Nakon ru?ka, rasprava se nastavila na ostalim pitanjima, a Majoro-vo p risje?anje do?ar ava cjenkanje koje se odvija na Europskim vije?ima (kao i u svi m institucijama Zaj ednice). ' irio sam na u odlu?nost da zadr imo vanjsku polit iku i unutarnje poslove u na cionalnom procesu dono enja odluka', napisao je, 'd aju?i serije pozitivnih prijedlog a o manje emotivnim temama.'39 Ono to je imao na umu bila je njegova spremnost na ustupke kako bi kompenzirao svoj 'negativan' stav. Ustupci su uklju?ivali zna?ajna pro irenja u glasovanju kvalificiranom ve ?inom, 38 Citirano kod Major, op. cit. 336 VELIKA OBMANA 'U SRCU EUROPE': 1990-1 993 337 ve?e ovlasti Europskog parlamenta i 'suradnju' medu vladama na dana njem 'Pravosu?u i unutarnjim poslovima. Najve?i prijenosi ovlasti Zajednici dogovore

ni su jednostavn o u njegovu poku aju da djeluje 'pozitivnije.' Drugog jutra je nizozemsko predsjedni tvo nakon cijele no?i rada predstavilo nacrt z aklju?aka. Major i njegov tim bili su u asnuti. Zahvaljuju?i belgijskom pritisku, stru ktur a meduvladina 'stupa' sad se smatrala pukom prijelaznom fazom, prije nego se nje gova podru?ja nadle nosti predaju punoj 'nadle nosti Zajednice'. Unutra je bila i socijalna povelja, tema na vrhu dnevnog reda toga dana. Nizozemci su napravili s amo male ustupke Britancima, a kad je Mitterrand prigovorio i zbog njih, osta li su ga podr ali. Major je ponovno ostao sam, ali nije imao odstupnicu pa je bi o pri siljen odbiti socijalnu povelju. Kad je Mitterrand uzvratio da bez toga mo e bloki rati cijeli sporazum, pitanje je prepu teno 'bilateralnim razgovorima.' U me?uvremenu se u drugom dijelu zgrade odigravala drama na paralelnom sastanku mi nistara financija, gdje su Britanci otkrili da tra e odstupnicu u tre?oj faz i EMU-a, jedinstvenoj valuti. Zahtjev je bio sadr an u nacrtu izra?enom u punom zakonskom ob liku, s navedenim svim ?lancima sporazuma koji se ne bi odnosili na Veliku Britani ju. Bio je 'nepregovorljiv'.40 Dok su se na glavnom sastanku sat i sporo vukli, Lubbers je ?ak odbio osvje enje za ef ove vlada, pretpostavljaju? i da ?e to ubrzati dogovaranje. Postupno se postizao dogo vor o svim preostalim to?kama, dok nije ostala samo jedna - socijalna povelja. Ras prava je trajala est sati, dok je Major tvrdoglavo odbijao da se nju unese u spo r azum. Odluka je morala biti jednoglasna, a 'jedanaest prema jedan', ukazao je Ma jor dok ga je Lubbers preklinjao, nije jednoglasnost.41 Pitanje je na kraju r ije eno klasi?nom mulja om. Lubbers je predlo io sporazum izvan spo razuma koji bi se mogao primjenjivati samo na Jedanaestoricu, ali s protokolom k oji bi omog u?io da se za njegovu primjenu koriste institucije Zajednice. Prema toj formuli, britanski povjerenici mogli bi sudjelovati u oblikovanju zakonodavstva prema po velji, a britanski eurozastupnici glasovati o njoj, dok Britanija jedin o ne bi sudjelovala u odlukama Vije?a i one se ne bi odnosile na nju. Za Majora je to bi lo pravo postignu?e. Njegov drugi uspjeh bilo je odbijanje prihva?anja nadzora Z ajednice nad useljeni tvo m. Dogovoren je zajedni?ki oblik vize, a Britanija je 40 Op. cit. ve? bila prihvatila popis dr ava ?iji gra?ani ih moraju tra iti, ukl ju?uju?i dr ave Commonw a poput Australije i Novog Zelanda. Nadalje, Britanija j e 1990. ve? potpisala Dubl insku konvenciju, sporazum o tra iteljima azila koji je trebao stupiti na snagu u rujnu 1997. i koji je Velikoj Britaniji mogao donij eti velike probleme. Ali Majo r nije htio prihvatiti vlast Zajednice nad time tk o smije, a tko ne smije uselit i u Britaniju. Oko toga se nije vr io pritisak.42 U srijedu u 1.30 ujutro, pregovori su kona?no zavr eni. Major je osigurao svoje odst upnice. Ali iza njih je bila jo golema koli?ina ustupaka. Prvi put su u je dan spora zum unesene zajedni?ka vanjska, sigurnosna i obrambena politika te 'su radnja' u 'p ravosu?u i unutarnjim poslovima.' lanice su podr ale ' vanjsku i sigu rnosnu politiku Unije aktivno i bezrezervno, u duhu lojalnosti i solidarnosti.' A u deklaraciji koja je objavljena uz Sporazum, WEU je priznat kao 'sastavni dio razvoja Unije.' Sad je u svakom smislu bio institucija Zajednice. Tristo miliju na gra?ana Zajednice uz to je, htjeli ili ne, postalo 'gra?anima Europs ke zajed nice'. Ti novi 'europski gra?ani' mo?i ?e sudjelovati u lokalnim i europskim p a rlamentarnim izborima kao glasa?i ili kandidati, bilo gdje u Zajednici i imat ?e pa rlamentarnog pravobranitelja. Dobit ?e i Revizijski sud koji ?e izvje tavati o financi jama Zajednice. Najve?im pro irenjem 'strukturnih fondova, nu nim za funkcioniranje je dinstvene valute, sporazum je osnovao 'kohezijski fond' za tra nsfer novca s boga tijih na siroma nije dr ave. Novi 'Odbor za regije' bit ?e sa stavljen od predstavnika 111 'regija Zajednice koje ?e se morati 'konzultirati' o zakonodavstvu. Europskom sudu pravde dane su ovlasti odre?ivanja nov?anih kazn i ?lanicama koje ne budu provodil e njegove odluke. Mo da je najzna?ajnije bilo to to je sporazum uvelike pro irio i podru?ja 'nadle nosti' Ko isije, uz pro ire nje glasovanja kvalificiranom ve?inom na vi e od 30 podru?ja politike. Takvim po dru?jima, koje je ve? odre?ivao Jedinstven europski akt, dodane su ' iroke ekon omske smjernice', socijalna politika, javno zdravstvo, za tita potro a?a, teleko munika cije, energetika, obrazovanje, kultura, profesionalna obuka i transport, uklju?uju?i mjere koje su se odnosile na 'trans-europsku mre u'. Znatno je pro i rena i kontrola Komisije nad zakonom o okoli u, uklju?uju?i po prvi puta 'planir

anje u gradovima i se lima' i 'mjere koje zna?ajno utje?u na izbor ?lanica izme? u razli?itih izvora energije.'43 42 Hogg i Hill, op. cit. 43 Covvgill, Anthony ( 1992), The Maastricht Treaty in Perspective the Consolid ated Treaty on 338 VELI KA OBMANA Zaklju?ni dio sporazuma uvodi na?elo 'subsidijarnosti'. To ?e kasnije postati to?ka te kog spora, a dogovoreno je da Komisija na podru?jima gdje jo ne ma isklju?ivu nadle nost mo e djelovati samo ako se smatra da ?e se posao u?inko vitije obaviti na razini 'Zajedni ce' nego na nacionalnoj razini.44 Major ?e otk riti da je to neva no jednako kao to je bilo opskurno. Slo enost cijelog sporazu ma bila je tolika da ni Major nije detaljno znao na to je potpisom obvezao svoju vladu. U prvim satima srijede 11. prosinca, njegov prvi z adatak bio je da uput i svoje prate?e du nosnike na sa imanje 'natuknica u vodi? o onome t o je dogovo reno. Pro?i ?e mjeseci prije nego tiskana verzija sporazuma postane dostu pna, a ?ak ?e i onda to biti uvelike bezna?ajno, jer ?e se toliko toga pokazati kao pu ki 'amandmani' na postoje?e sporazume i bit ?e razumljivo samo uz konzultiranje raniji h tekstova. Majorove 'natuknice' ipak su bile dovoljne za prolaz. Iscrpljen se v ratio u Lond on da bi britanskom narodu prodao to je dogovorio u njegovo ime. Pr odavanje Maastrichta Uzimaju?i u obzir koliko se malo jo znalo o onome to je Spo razum zaista sadr avao, mo da je bilo malo ?udo to su britanski mediji uzeli Maj orove procjene zdravo za gotovo. Tako je The Times 11. prosinca na naslovnici ob javio naslov 'Major dobio sve to je tra io u Maastrichtu'. Idu?eg dana novine su bile gotovo jednoglasne u hvali, kak o ga je Daily Telegraph nazvao, 'Majorova uspjeha u Maastrichtu.' Na povratku u London, Major je istog dana, 11. prosinca, popodne dao izjavu pred Donjim domom. Do?ekan je s odobravanjem i puno mahanja ispisanim papirima. Zastup nicima je rekao: 'Ovo je sporazum koji titi i promi?e na e nacionalne interese. Promi?e interese Europe kao cjeline. Otvara nove na?i ne suradnje u Europi. Poja njava i obuzdava mo? Komisije. Omogu?it ?e Zajednici da se dubinski razvija. Obra?a se ostalim Europljanima - novim demokracijama koj e ele dijeliti dobrobiti koje mi ve? u ivamo. To je dobar sporazum z a Europu i dobar sporazum za Ujedinjeno Kraljevstvo.'45 Major ipak nije mogao biti nesvjest an koliko je golem raspon ovlasti prepustio, t o se mo da vidi iz njegova odgovo ra strana?kom kolegi iz 44 Citirano kod Gram, op. cit. 'U SRCU EUROPE': 1990-199 3 339 stra njih klupa koji ga je zamolio da ih sumira. Okoli ao je u odgovoru. D etaljne in formacije koje 'tra i moj ?asni prijatelj' mogu se prona?i u knji nic i Donjeg doma.46 Za pravo ?e morati pro?i mjeseci prije nego zastupnici i bilo t ko drugi otkriju koliko je toga predano. U tom trenutku, u kabinetu je sve bilo 'med i mlijeko'. Hurd i Lamont su odu evlje no primljeni na sastancima s konzerv ativcima iz parlamenta. Bio je to moderni ek vivalent rimskom trijumfu, pisao je Major, dodaju?i zami ljeno kako '?e se uskoro sve jako promijeniti.'47 Ali to v rijeme jo nije bilo stiglo. U dvodnevnoj raspravi Do njeg doma tjedan dana kasni je, Major je dao vlastiti prijedlog: '...ovaj Dom ?estita premijeru na ostvarenj u svih pregovara?kih ciljeva istaknutih u prijedlogu koji je Dom podr ao 21. stu denog; i toplo podr ava sporazum koji je vlad a osigurala u Maastrichtu.'48 Pred vidljivo, pokrenuo je raspravu o svojoj ulozi u pregovorima; 'osigurali smo sigu rniju Europu i potvrdili primat NATO-a; postavili smo okvir ja?e i koherentnij e europske vanjske politike u kojoj je osigurana na a nacionalna neovisnost u dje l ovanju' itd. itd.49 Kinnock i njegovi kolege iz opozicije, s druge stane, tro ili su ve?inu svoga vremena na napadanje Majorovih odstupnica, optu uju?i ga za stvaranje 'dvo-brzinske Zajednice' koja Britaniju gura u 'sporu traku.'50 Gotovo jedini zastupnik koji je digao uzbunu zbog raspona novih ovlasti Zajednic e bio je Tebbit, sada u stra njim klupama. Iako je priznavao da je ishod mogao bit i i puno gori, primje?uje da se Britanija cijelo vrijeme borila defanzivnom akcijo m protiv 'federalisti?kih ludorija koje ?e na tetiti 'ne samo Britaniji nego i cijeloj Zajednici.' Maastricht je postavio niz mostobrana u na ustav, u ovlasti ovog Dom a, u ivote pojedinaca i tvrtki.'51 Drugo upozorenje stiglo je od laburi sti?ke zastu pnice Gwyneth Dunwoody: 46 Op. cit. 47 Major, op. cit. 48 Hamard, 1 8. prosinca 1991, col. 275. 49 Nekoliko dana kasnije Njema?ka ?e od 'zajedni?ke vanjske politike' napraviti sprd nju kad 23. prosinca prekr i dogovorenu EZ poli tiku i jednostrano prizna neovisnos t Slovenije i Hrvatske. To mo da izgleda kao

divljenja vrijedno priznanje prava ti h dr ava na samoodre?enje, posebno zato t o se Hrvatska o?ajni?ki borila za opstanak proti v brutalne srbijanske invazije, ali Njema?koj je donijelo sramotu i prijezir zbog razbijanja 'solidarnosti Zaje dnice.' 50 Op. cit. col. 292. 340 VELIKA OBMANA 'Ljudi ne?e prihvatiti sustav na koji ne mogu jasno utjecati... U opasnoj smo pozi ciji. Europska zajednica u Maastrichtu... dala je ne to to mnogi ljudi u ovoj ze mlj i ne razumiju. Da ga razumiju, ne bi ga prihvatili, a da ga prihvate, imali bi t e kih sumnji prema svakom izabranom Donjem domu koji ih ubrzano povede pute m feder alne organizacije bilo kojeg imena a ne konzultira ih. Nitko u Donjem do mu nema mandat da ljude ove zemlje obvezuje na federalnu Europu.'52 Torijevac Al an Haselhurst odbacivao je takve strahove, isti?u?i da su Britanci uveli ke neza interesirani za takva 'me?unarodna pitanja.' Za svako pismo o Maastrichu ko je p o alju njegovi bira?i, prima 'deset puta vi e pisama o radu trgovina nedjeljom i s li?nim stvarima.'53 Najstrastveniji govor odr ao je drugi konzervativni zastu pnik Richard Shepherd. On je Donjem domu rekao da ve? pripada jednoj 'uniji', na ime Ujedinjenom kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske, koje je stvorio n arod jednog jezika, ujedinj en voljom da ona funkcionira. Nije znao kako se veza ti za 'uniju Europe'. Primje?u ju?i kako pa ljivo Kinnock izbjegava govoriti o d emokraciji i o tome da u sporazumu nema mehanizma za promjenu zakona, upitao je: 'Gdje je mehanizam kojim ?e ministri snositi odgovornost?' Britanski narod ve? je svjedo?io, rekao je, svo?enju jednog 'sjajnog ministarstva - po ljoprivrede, ribarstva i hrane - na podru nicu.' Kad farmeri ili potro a?i ele prijavit i svo je probleme, sada moraju i?i u Bru-xelles, jer vi e nema na?ina na koji zastupni c i ili ministri u Londonu mogu 'zadovoljiti njihove te nje.'54 Shepherd je zavr io podsje?anjem kako je svijet gledao narode isto?ne Europe dok su se borili za 'slobodu koju mi u ivamo', a Donji dom ovdje sve?ano pri?a o predaji svojih ovl asti u vo?enju zemlje, kao 'da je to puko pitanje hrpe novca.' 'Nije - rije? je o duhu i ivotu nacije. Ne mogu to pustiti bez da vrisnem "to je pogre no".'55 Un ato? tome, vlada je dobila 339 glasova prema 253. Konzervativci su podr ali 'tri ju mf svoga vo?e s jedva primjetnim glasovima nezadovoljstva. Hurdu je otvoren p ut da se kao ministar vanjskih poslova s dr avnim ministrom Francisom Maudeom 7. velja?e 1992. vrati u Maastricht na ceremonijalno potpisivanje sporazuma. Zajed no s pred stavnicima ostalih 11 efova dr ava, oni su slu beno upisali svoja imen a u ime Njezina 52 Op. cit. col. 357. 53 Op. cit. col. 378. 54 Op. cit. col. 506 . 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 341 Veli?anstva Kraljice Elizabete II. uz zvukove M ozartova guda?kog di-vertimenta K.136 . Hurds se kasnije s novinarima alio, 'sad kad smo ga potpisali mogli bismo ga i pro?itati.'56 'Europska unija' je ro?ena. Sad je jo preostala samo formalnost ratifikacije sporaz uma. Uspon 'euroskeptic izma' Neposredno nakon Maastrichta, Majora su savjetovali da bi iznenadni op?i i zbori mo gli donijeti pobjedu konzervativcima. To je bilo privla?no, jer su labu risti vodil i u anketama ve? vi e od dva tjedna. Ali odlu?io je ?ekati do 9. tra vnja, daju?i vremena z a smanjeni prora?un i dovr enje zakonodavstva o ukidanju nepopularnog poreza glavari ne. Predizborna kampanja bila je ?udno nestvarna. Br itanija je jo bila u stisku rec esije, ukupni broj nezaposlenih popeo se na prek o dva i pol milijuna, a 75.000 k u?a je zaplijenjeno onima koji si nisu mogli pr iu titi otplatu hipoteke, jer su osta li bez posla ili zbog uni tavaju?ih kamata . Ve?ina te agonije mogla se pripisati izravno ograni?enjima nametnutima ERM-om, ali o pozicijske stranke od toga nisu mogle napraviti pitanje, jer su i one bil e sklon e ERM-u. Jedina razlika oko 'Europe' u njihovim manifestima bila je to t o, iako s u konzervativci po?ivali na tvrdnji da je Maastricht bio 'uspjeh i za Britaniju i za ostatak Europe', Laburisti i liberalni demokrati obe?avali su da ?e podr ati jedins tvenu valutu i socijalnu povelju. Unato? recesiji, najemotivn ije pitanje u kampanji bio je prijedlog laburisti?kog min istra financija u sjen i Johna Smitha o godi njem pove?anju od tri milijarde funta po reza za imu?ne. D ok su ankete jo predvi?ale laburisti?ku pobjedu, Kinnock je jo bauljao organizir aju?i naizgled pobjedni?ki skup u Sheffieldu tjedan dana prije izbora. Kad je st igao 9. travnja, konzervativci su na op?e ?u?enje odnijeli 14,092.891 glasova , najve?i broj glasova koji je jedna stranka ikad osvojila na op?im izborima. Za n ek

oliko tjedana Kinnock ?e dati ostavku na mjesto vo?e opozicije i kasnije postati pov jerenik Europske komisije. Zamijenio ga je John Smith, koji je vi e od ikog a bio z aslu an za poraz laburista. Major je ostao u Dovraing Streetu, ali je nj egova ve?ina u parlamentu izgubila 21 mjesto. Prvi veliki prijedlog zakona prije novog zasjedanja parlamenta bio je amandman n a Zakon o Europskim zajednicama, kojim je stupao na 56 Hurdovo priznanje da nije ni pro?itao sporazum kasnije ?e u puno slavnijem nastu pu po342 VELIKA OBMANA snagu sporazum iz Maastrichta. Naj zanimljivije u drugom ?itanju tog prijedloga zak ona 20. i 21. svibnja bilo je d a se o?ekivalo da zastupnici potvrde sporazum, a da jo nisu dobili njegov cjelov iti tekst. Novi ministar za Europu Tristan Garel-Jon es mislio je da bi bilo 'dr sko' da ga zastupnici dobiju 'dok ga ne odobri Gornji dom'. Sre?om, mala privatn a organizacija sastavila je 1500 kopija sa ete verzije sp orazuma i podijelila i h zastupnicima i ?lanovima stranaka na vrijeme da prou?e o ?emu ?e glasovati.57 Rasprava je 20. svibnja trajala do 7.30 idu?eg jutra. Nastavljena je kasnije ist oga dana, a vrhunac je bio ve?ernje glasanje. Majorovi memoari ne poziv aju se n a rasprava u kojoj je tvrdio da je: 'Budu?nost Europe sada na druga?ijim temelji ma. Utemeljena je na slobodnoj trgovini i konkurentnosti, na otvorenosti prema s usjedima i pravoj definiciji ograni?enja o vlasti Komisije te na osiguranju okvi ra za suradnju ?lanica izvan Rimskog sporazum a.'58 Prema Majoru, Maastricht je obilje io to?ku na kojoj je prvi puta preokrenut trend c entraliziranja Zajednic e. Ta se travestija odra avala u Hurdovu nastupu idu?eg dana, kad je objavio da je napravljen 'va an korak udaljavanja od sve centraliziranije. .. Zajednice pre ma novoj Europi u kojoj Britanija ima sredi nje mjesto.'59 Ovu priliku je od pri ja njih srodnih rasprava razlikovalo isticanje nove generacij e torijevskih krit i?ara iz parlamenta, op?enito opisivanih kao 'euroskeptici', iako su ih protivni ci otrovno karakterizirali kao 'anti-europejce'. U est tjedana nako n postizanja sporazuma, osnovana je gomila novih organizacija unutar i izvan par lamenta, po sve?enih borbi protiv onoga to se do ivljavalo kao potkopavanje demokracij e. Do k je pro la jo jedna godina, stvoreno je 27 organizacija.60 Unutar Konzervativne stranke u parlamentu, Grupu novog po?etka vodili su Michael S picer i Bili Cash , nekad odu evljeni 'eurofil'. Spicer i Jonathan Aitken osnovali su Europsku ref ormsku grupu. Jedan od ?lanova koji je u raspravi odr ao svoj prvi go vor bio je Iain Duncan Smith, Tebbitov nasljednik na mjestu zastupnika Chingford a. Mnoge izvan57 Kopije je sastavio brigadir Anthony Covvgill iz Britanske fondacije poda tak a za menad -ment. 1500 primjeraka za distribuciju je kupio Sir Keith Joseph iz Cen tra za politi?ke studije. Kona?na verzija s analizom objavljena je u list opadu 1992. a distribuirana je, medu ostalim, iz Pisarnice Njezina Veli?anstva, to joj je dalo poluslu beni status. 58 Hansard, 20. svibnja 1992., col. 270. 59 Op.cit., 21. svibnja 1992., col. 519. 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 343 parlamentar ne organizacije tako?er su pokrenuli ili podr avali torijevs-ki ?lanovi u i zbor nim jedinicama. Po?eo se stvarati jaz izme?u aktivista u bazi, uglavnom euroskep tika i vodstva stranke. Do sada su razmjeri u kojima je Maastricht predstavljao daljnji skok prema 'fede ralizmu' postali primjetni mnogim konzervativcima, una to? odlu?nom pretvaranju Major a i Hurda da nije tako. ak su i novi 'stupovi' koji su predstavljali zajedni?ku van jsku i unutarnju politiku, iako meduvladini po karakteru, potencijalno predstavl jali veliko pro irenje utjecaja 'Zajednice' na pravo dr ava da vode vlastite poslove . injenica da ih je trebalo voditi Vije?e n ije isklju?ivala mogu?nost da se ovlasti kas nije predaju nadnacionalnoj Komisij i. U tom smislu, Mon-netov se duh sigurno smi jao zbog Maastrichta. Glavna stvar na kojoj je Major temeljio svoju tvrdnju o preokretanju 'centralizm a bilo je uklju?ivanje 'subsidijarnosti'. Ali to nije bilo dovoljno da uvjeri on e koji su stvarno prou?avali to taj izraz zna?i. Kako je rekao Bili Cash: 'Na?el o subsidijarnosti je obi?an trik. Govori se da ?e do?i do dekoncentracije vlasti p rema ni im funkcijama... Ipak, klju?na ?injenica je da ?e se glavne funkcije prenositi p rema gore. Dovoljno je pogledati u glavne odredbe sporazuma koje su prenesene na vi e razine - ekonomska i monetarna unija i sli?ne stvari - da se s hvati kako je to mjesto gdje ?e biti stvarna vlast. Na stranu ?injenica da su mn ogi ugledni pravnici opetovano odbacivali koncept subsidijarnosti. . .ostaje ?in

jenica da je to koncep t koji prema mojoj prosudbi centralizira umjesto da decen tralizira. Ipak nam je re?eno suprotno.'61 Ako su Major i Hurd iskreno vjerovali da je Maastricht 'preokrenuo struju federa lizma', mogli su biti samo u monumen talnoj samoobmani. Ipak, unato? dokazima da su 'euroskeptici' sada postajali bit no o triji i bolje informirani u svojoj kriti?nost i, kad je do lo do klju?nog g lasovanja samo su 72 zastupnika glasala protiv prijedlo ga zakona, medu njima 22 konzervativca. Na?elnim odobravanjem Sporazuma iz Maastri chta, najstariji parl ament u Europi glasovao je za potencijalno jo ve?u predaju svo jih ovlasti nego se impliciralo u izvornom dokumentu Zakona o Europskim zajednic ama 20 godina ra nije. Petnaestak dana kasnije, 2. lipnja, Danci su na referendumu odbili sporazu m sa 5 0,7 prema 49,4 posto glasova. Iako su sve glavne politi?ke stranke bile z a ratifik aciju, slabo financirana koalicija aktivista pod vodstvom 'Lipanjskog pokreta vo dila je nadahnutu Nej kampanju, uz 344 VELIKA OBMANA nerazboritu pomo ? vlade koja je razdijelila 300 tisu?a primjeraka sporazuma bez obja n jenja u s a etku. Bio je dovoljan pogled na taj ne?itljiv dokument pa da se pomakne r avno te a u zemlji koja je gajila zdravo nepo tovanje prema svojim liderima. ak je i d anski ministar vanjskih poslova priznao da ga nije razumio, 'a pregovarao sam ga ', rekao je.62 Poraz je okirao Europu. Ako samo jedna ?lanica ne ratificira spo razum, on se mora p roglasiti neva e?im. Ali danski premijer Paul Schluter nije priznao rezultat. 'Zar i tko mo e ozbiljno vjerovati', rekao je, 'da na a mala z emlja od pet milijuna ljudi m o e zaustaviti Veliki europski express od tristo m ilijuna?'63 Ostale vlade, uz Hurdovu podr ku, odmah su potra ile na?ine da pomak nu mete. Dance su obasipali najgorim pogrdama. Prema rije?ima portugalskog minis tra vanjskih poslova Sr de Pinheira koji je predstavljao predsjedni tvo, 'ne to je trulo u dr avi Danskoj. ' Ili Dance treba isklju?iti iz Zajednice ili ih se m ora prisiliti da promijene od luku. Kako je rekao Pinheiro, 'samo magarci ne mij enjaju mi ljenje.'64 Dansko glasovanje Majoru je donijelo neposredni problem. Br itanija je trebala pr euzeti predsjedavanje pa je spa avanje sporazuma bio njego v zadatak. A sa svojim p rijedlogom zakona o Maastrichtu koji je ulazio u fazu p arlamentarnih odbora i sv e organiziranije protivljenje zastupnika, negdje se mo ralo popustiti. Zato je od godio fazu odbora da bi se mogao osvetiti Danskoj. Od govor Francuske bio je jo dramati?niji. Mitterrand je objavio da ?e obustaviti r ati fikaciju u parlamentu i omogu?iti narodu referendum. Bila je to ozbiljna koc ka. Mi tterrand je u to vrijeme bio nepopularan. Ako francuski glasa?i budu slij edili Dan ce, Maastricht ?e zaista umrijeti. Subsidijarnost u pomo? Odgovor Zaje dnice bilo je sazivanje Vije?a za vanjske poslove 4. lipnja. Odluka Vi je?a bila je da se nastavi kao i prije ratifikacije. Danskoj ?e se ostaviti 'otvoren a vr ata ali ne?e biti ponovnih pregovora. Pri?a se da je Kohl rekao kako ?e se europ sk o ujedinjenje ubrzati nakon to se ukloni danski ' tucaj.'65 U sljede?ih nekol iko tjedana Zajednica je razvila promi ljeniji odgovor na danski pr oblem i na o p?i strah da europski narodi postaju zabrinuti udaljavanjem vlasti od nacionalni h dr ava. Taj je odgovor bila 62 Time International, 1. lipnja 1992. 63 Time Int ernational, 15. lipnja 1992 64 Booker, Christopher i North, Richard (1996), Cast k ofLies. V SRCU EUROPE': 1990-1993 345 ?arobna rije? 'subsidijarnost'. Kako je Hurd objasnio Donjem domu, plan je bio d a Eu ropsko Vije?e odredi granice ovlasti Komisije i poduzme prakti?ne korake 'u primjeni na?ela subsidijarnosti.' 'Trebamo... razjasniti na im bira?ima i ostal ima u Zajednici da ?e se stvari popraviti.', rekao je Donjem domu.66 Do sastanka na kojemu je Europsko Vije?e u Lisabonu 26. i 27. lipnja trebalo razmo triti to pitanje, raspolo enje ?lanica se popravilo. Irski referendum podr ao je spora z um sa 69 posto glasova 'da'. Vije?e je pozdravilo taj rezultat. Danska nije spom e nuta.67 Nije spomenuta ni zna?ajna ?injenica da su Irci sada u ivali najve?u k orist od e uropske velikodu nosti, primaju?i 6 funti od EZ za svaku funtu koju s u upla?ivali. Obilje je Vije?a bio je duga?ak Delorsov govor o va nosti subsidij arnosti. Tek je bio st avljen na muke i ?ekivanja ho?e li biti imenovan predsjed nikom Komisije na jo dvije god ine. Pitomo, ali i s velikim olak anjem, jasno je rekao, tvrdi njegov biograf, da je subsidijarnost sada njegova 'velika ideja' z a 1992.68 Kohl i Major su ga podr a li, slo iv i se da je subsidijarnost bio na? in da se javnost uvjeri kako Europska unij a ne?e postati 'superdr ava.' Nitko n

ije prigovorio. Kako je Grant kasnije pisao, protivljenje subsidijarnosti nakon danskog referend uma nije postalo 'ni ta prihvatljivije od pokolja mladih tuljan a.' To se odra ava i u zaklju?cima predsjedni tva u kojima se ka e da ?e 'daljnj i razvoj Unije' ovisiti 'o zn a?ajnom stupnju stroge primjene postoje?eg i budu? eg zakonodavstva o na?elu subsidijarno sti.' To ?e biti presudno 'za osiguravanj e smjera europske gra?evine u skladu sa zaj edni?kom eljom ?lanica i njihovih gr a?ana.'69 Dogovoreno je da Komisija i Vije?e 'krenu s hitnim radom' na koracima potrebnim za primjenu 'velike ideje', koji ?e se predstaviti u prosincu u Edinbu rghu kad Major bude predsjedavaju?i.70 Istinitiji znak pravog plana, me?utim, bi la je rezolucija z aba?ena na 14. stranicu zaklju?aka predsjedni tva, u kojoj se poziva da se poduzmu kor aci za uspostavu 'Europola' kako bi se Uniji u kona?ni ci dale nadnacionalne polici jske snage. Manje od dva tjedna ranije, jednako se malo javne pa nje posvetilo jo jednom dramat i?nom skoku u procesu ujedinjenja, bonskom sastanku ministara obrane WEU 19. lipnj a. Iako je sporazum iz Maastrich ta tek 66 Hansard, 8. lipnja 1992., col. 37. 67 Bilten Europske zajednice, Zaklj u?ci predsjedni tva, 29. lipnja 1992. 68 Grant, op. cit. 69 Bilten, op. cit. 346 VELIKA OBMANA trebalo ratificirati, oni su ve? presko?ili na uspostavu zajedni? ke obrambene politike . Uz Malcolma Rifkinda, koji je predstavljao Britaniju, na pisali su kasnije pozn atu 'Petersber ku deklaraciju'. U svjetlu 'napretka posti gnutog u razvoju uloge WE U kao obrambene komponente Europske unije,' slo ili su se da WEU prebaci svoje taj ni tvo iz Londona u Bruxelles. Tako bi razvijala 's voje operativne sposobnosti' do k ne bude u mogu?nosti poduzimati mjere 'spre?av anja sukoba i upravljanja krizom.' T o su bile embrionske 'snage za brzo djelova nje', prvi korak prema davanju vlasti tih oru anih snaga Europskoj uniji.71 Doda tno su zatra ili izvje taj o uspostavi Europ ske agencije za naoru anje. Iako su pa ljivo naglasili da ?e WEU djelovati u bliskoj suradnji s NATO-om, bio je to vrlo va an daljnji korak u stvaranju europskog 'obrambenog identiteta.' Iako je Rifkind najavio Donjem domu da ?e sudjelovati na bonskom sastanku, nakon njega p a rlamentu nije podnesen izvje taj o onome to je dogovoreno. Ponovno je tiha tra nsfor macija WEU izmigoljila kroz mre u parlamentarne kontrole. 'Crna srijeda' D ugo prije edinbur kog Vije?a, politi?ki pejza do ivjet ?e kataklizmi-?ke promjen e. Razlog bio iznenadni izlazak Britanije iz ERM-a 16. rujna 1992.72 Vrlo ?udno, okida? koji je izazvao ovaj eksplozivni doga?aj bio je danski glas 'ne' na refe rendumu, koji je rasuo svaku pretpostavku da ?e ERM biti neometan i gladak pu t do jedinstvene valute. Umjesto toga, EMU je mogao skroz potonuti ili su 'klju?ne ' ?lanice mogle osnovati vlastitu 'mini-Uniju' izvan okvira Maastrichta. Predvi ?aju?i takve mogu?nosti, financijska tr i ta po?ela su se pregupirati. Prvi odgo vor ulaga?a koji su ulo ili goleme svote u panjolsku i Italiju, kockaju?i se s d ugoro?nim padom kamata i ?vrstim te?ajem, bio je po?etak povla?enja novca. Nakon to pan ska nije ni poku ala podr ati svoju valutu, postalo je o?ito da je devalvacija p esete neizbje na. Italija je barem odgovorila drasti?nim smanjenjem prora?una, t o je privreme no stabiliziralo liru. Ali onda se Njema?ka suo?ila s golemim novi m tro kom ponovnog u jedinjenja i podigla kamate, ne mare?i za u?inak koji bi to moglo imati na ostale ?lan ice ERM-a. Novac se ulijevao u Deutschmarku poja?ava ju?i pritisak na ostale zemlje d a podignu kama71 WEU, Sastanak Vije?a ministara , Bonn, 19. lipnja 1992. 72 Zapis o ovoj epizodi na?injen je iz Connollvja, op. rit., suvremenih novinski h ?lanaka i iz 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 347 te. Nepo sredna rtva bila je Italija koja je sredinom srpnja nevoljko podigla kama te za 1,25 posto. Ali to je vladi ote alo financiranje deficita i poni tilo ranije r e zove u prora?unu. Lira je po?ela tonuti. Njema?ko pove?anje kamata izazvalo je p robleme i u Britaniji. Funta je u ivala u meden om mjesecu nakon nenadanog ponov nog izbora Johna Majora, ali sada ju je zahvatio rast Deutschmarke. O?iti odgovo r bilo bi pove?anje kamata kako bi se pove?ala vrijedn ost funte. Ali zbog ve? d uboke recesije britanske ekonomije i u strahu od daljnjeg tetnog rasta kamata na kredite, Lamont je odabrao smanjenje kamata. To je alarmi ralo tr i ta novca. T ijekom kasnog ljeta, funta je pala na dno ERM-om dopu tenog raspona i pravila su predvi?ala povi enje kamata. Ali Lamont i Major shvatili su da bi to bilo polit i?ko sa moubojstvo. Umjesto toga, u poku aju odgode neizbje ne devalvacije poseg

nuli su za b ravurom. Tr i ta novca nisu bila impresionirana. Do kraja kolovoza, dok je Deutschmarka rasla do gornje granice ERM-ove trakavice , funta je bila n a najni oj dopu tenoj razini. Lira je skliznula i ispod nje. Pravil a su zahtije vala da se Deutschmarka 'prestroji' kako bi se smanjila napetost. Al i to su vet irali ministri financija EZ. Onda je, fatalno, britanska dr avna riznic a objavi la da je posudila 10 milijardi ecua za financijsku intervenciju za funtu . To je signaliziralo da je vlada sad spremna ubaciti sav novac koji bude mogla na?i ka ko bi izbjegla rast kamata. Funta je postala meta pekulanata. Zapravo je lira pr va do la pod pritisak, nakon strahova od neposredne devalvacije izazvane prodajo m naveliko. Dok je Deutschmarka dalje ja?ala, bri u?i dobitke koje je funta napr avila nakon najave pozajmice i guraju?i liru prema donjoj granici ERM-a, talijan ske kamate probile su krov. Na vije?u ECOFIN-a, efa Bundesbanke organiziran o su napali ministri financija Italije, Britanije i Francuske, koji su ga molili da smanji njema?ke kamate. Unato? devetosatnoj usijanoj sva?i, on je odbio. Sad je u pitanju bilo vi e od ERM-a. Pod prijetnjom je bila budu?nost cijelog Sporaz um a iz Maastrichta. U televizijskoj debati nekoliko dana ranije, Mitterrand je, po dr avaju?i 'da kampanju za referendum, prakti?ki ponovno napisao sporazum, tvrde ?i da ?e Vije?e ministara mo?i kontrolirati predlo enu Europsku centralnu banku. Sad je pod pa skom svjetskih medija, sastanak ECOFIN-a bio pred raspu tanjem u rasulu, jer ?lanice nisu mogle prevladati nad Bundesbankom, prirodnim uzorom ECB -u (Europske centra lne banke). To bi francuskim glasa?ima nnlra7olr> rla \Aittp rronA npma tnnfrnlii i ocianraln franrnslcn 'ne'. 348 VELIKA OBMANA 'U SRCU EURO PE': 1990-1993 349 osu?uju?i sporazum na propast. Tako je za javne potrebe dogov orena mulja a u kojoj je Vije?e objavilo da je Bundesbanka pristala da ne?e podi ?i kamate, iako je to ve? bila sa ma odlu?ila. Financijski komentatori uskoro su prozreli trik, uz pomo? 'beskorisnih' izjava iz Bundesbanke, koje su tako?er ja sno pokazale da Lamont nije uspio iznuditi obe?anje o ni im kamatama. Funta je p onovno pala, a slabije valute po?ele su potpuno ispadati iz sustava. Prva je bil a finska marka koja je napravila pritisak na vedsku krunu, prisiljavaju?i vedsku centralnu banku da preko no?i pove?a kamate za 24 posto. Jo je preostalo osam d ana do 'crne srijede' i nakon daljnjih beskorisnih izjava i z Bundesbanke, lira je dospjela pod estoki napad. U ?etvrtak, s jo tjedan dana vreme na, Major je od r ao govor na ve?eri kotskog CBI-ja u Glasgowu, koji je kona?no uni tio i njegovu preostalu vjerodostojnost. Izjavio je da je uskla?ivanje unutar ERM-a bi la 'meka opcija, devalvacijska opcija koja bi bila izdaja na e budu?nosti i budu ?nosti n a e djece.' Vrlo skoro ?e progutati vlastite rije?i. U petak 11. rujna, dok je lira zastajala ispod dna dopu tenog ERM-om, Kohl je tajn o posjetio Bund esbank i sklopio sporazum o odbacivanju 'perifernih' valuta u ime za tite franka . Stvorena je nova francusko-nje-ma?ka alijansa, protivno svim pravil ima ERM-a. Iza scene, George Soros, zakulisni financijski pekulant ?ije ?e ime postati sla vno, p rikupio je 'ratnu krinju' od 10 milijardi za napad na funtu. Novac je usk oro poka zao svoj u?inak. Funta je u utorak stala na najni oj granici od ulaska u ERM, tek pe tinu pfeninga iznad donje granice ERM-a. Nakon zatvaranja europski h burzi, funta je uletjela u vatru prodaje u New Yorku, padaju?i ispod granice E RM-a. Bank of En gland je intervenirala, ali kad su se idu?eg dana europske burz e ponovno otvorile, rezerve su po?ele curiti zabrinjavaju?om brzinom dok je funt a ostajala prikovana za pod. Do podneva je prema pravilima ERM-a Lamontu bio pre ostao jo samo jedan pote z. Pove?ao je kamate na 12 posto. Nije imalo u?inka. U dva popodne pove?ao ih je za tr i posto, na 15 posto. Tr i ta su to primila kao znak da je igra gotova. Funta ?e morati napustiti ERM. Proda ja se pove?avala sv e dok oko ?etiri popodne Bank of England nije odustala. Funta je pala ?etiri pfe ninga ispod dna ERM-a. Do ve?eri, nakon pani?nih konzultacija s monetar nim odbo rom ERM-a, Lamont je isteturao iz ministarstva financija i objavio daje ?l anstv o funte u ERM-u ukinuto. Talijanska lira tako?er je bila na tom putu, kao i p eseta. Soros je kasnije izjavio da su mu njegove aktivnosti donijele profit od Dr eko iedne milijarde funta. ERM ie bio u rasulu. Konzervativna stranka tako?er. S amo pet mjeseci ranije osvojila je najvi e glasova u povijesti britansk ih izbor a. Idu?ih 10 godina u anketama vi e nikad ne?e biti ispred laburista.73 Po?inje Majorova no?na mora Unato? sramnom kolapsu jednog od najambicioznijih eksperimen

ata do sada, integraci onisti nisu ni trepnuli. etiri dana nakon 'crne srijede', F rancuzi su 20. rujna i za li na referendum. Odaziv od 70,5 posto bio je neuobi?a jeno visok, ali sporazum je podr alo samo 51,05 posto prema 48,95 posto glasa?a. Da je samo jedan od 100 glasov a oti ao na drugu stranu, sporazum bi bio mrtav. Kohl je ipak likovao: 'pozitivan rezultat francuskog referenduma... dat ?e proc esu europskog ujedinjenja novi potic aj u drugim ?lanicama.'74 Majoru je to bez obzira na sve donijelo novi problem. Francuski 'no' mogao mu je osloboditi odstu pnicu iz Maastrichta. Sad se morao suo?iti s buntovnom strankom u kojoj je 71 za stupnik potpisao Early Day inicijativu tra e?i da vlada napusti ekono msku uniju . Na strana?koj konferenciji u Brightonu, tek titulirani Lord Tebbit dob io je v elike ovacije za pora avaju?e euroskepti?an govor u kojemu je Majoru rekao neka usvoji politike 'prvo za Britaniju, drugo za Britaniju i tre?e za Britaniju.'75 Idu?i korak u Majorovoj rastu?oj katastrofi bila je rasprava u Donjem domu, izaz vana , pismom koje mu je u listopadu poslao Neil Kinnock tra e?i izvje taj o zna ?aju danskog odbijanja Maastrichta. Major je odbio, ali je neo?ekivano ponudio r aspravu kad je parlament nastavio s radom. Poznata 'pokrivna rasprava' 4. studen og dala je pril iku Grupi novog po?etka. Sa sedamdesetak potencijalnih pobunjeni ka, postojala je r ealna mogu?nost da ujedinjeni s laburistima i Ulsterskim unio nistima poraze vladu. Bila je to prijetnja koju je Major shva?ao vrlo ozbiljno. Jedna pobunjenica, Tere sa Gorman, sje?a se goleme 'kampanje prljavim trikovima strana?kih parlamentarnih vo da kojom su htjeli prisiliti neposlu ne zastupnike da se vrate u stroj. Jo je ipak bilo dovoljno pobunjenih torijevaca da se Major mo e bojati gubitka 'svoga' sporaz uma. ivot mu nije olak avala ni nova barunica Thatcher. Napala ga je u televizijskom int ervjuu zbog pristanka na ponovno ime novanje Delorsa i opisala Maastricht kao 'pr edalek sporazum'. U prvom govoru ko ji je 73 Jedina ru na iznimka bit ?e rujan 2001., zbog prosvjeda protiv poreza n a gorivo. 74 Guardian, Specijalni izvje taj, 22. rujna 1992. 350 VELIKA OBMANA ' U SRCU EUROPE': 1990-1993 351 2. srpnja odr ala kao ?lanica Doma Lordova ponovno je pozvala na referendum i ob javi la da bi glasala protiv ratifikacije.76 'Pokrivna rasprava u studenom je ta ko postala ispit snage izme?u prista a Majora i T hatcher, uz Majorovu odlu?nost da spasi 'svoj' sporazum. Parlament je, rekao je, p odr ao, ' tovi e pozdravio' sporazum kad je prvi put iznesen pred njega.77 Nije se mog ao nositi s mi lju d a su njegovi zastupnici pozdravili sporazum na nevi?eno, a da im se sporazum nij e svi?ao kad su ga stvarno pro?itali. Mnogi su do tada vjerovali da im je prodan la ni tekst. Uporno inzistiraju?i na svojoj tvrdnji da je preokrenuo st ruju fe deralizma i odlu?an dati ostavku ako ga parlament opovrgne,78 Major je pono vno naglasio va nost subsidijarnosti. To se toliko isticalo u raspravi da je spome n uto 71 put. Bio je to Majorov tit, njegov 'dokaz' da je Maastricht bio decentral iziraju?i sporazum. Rasprava je bila druk?ija zbog laburista koji su unato? svo joj podr ci sporazumu poku av ali pobijediti vladu. Uz podr ku liberalnih demokr ata Major je pre ivio, ali samo sa 316 prema 313 glasova, dakle s ve?inom od sam o tri glasa. Ali Majorov 'uspjeh' u potpunosti je bio rezultat izuzetnih pritisa ka koje su strana?ki lideri u parlamen tu vr ili na pobunjenike, to je potaklo j ednog komentatora da zapi e kako je rasprava : '...bila toliko nestvarna da se ? inilo kao da se odigrava u dvorani ogledala u zab avnom parku, prekidana samo ne ukusnom bukom sa strane, koju su pravili vladini l judi prisiljavaju?i zastupnik e da glasaju protiv svojih uvjerenja. Bio je to spekt akl koji je degradirao sve .'79 Delorsova 'velika ideja' Zagovaraju?i subsidijarnost kao 'veliku ideju' za 1992. Delors se oslanjao na svoj u katoli?ku pro lost kad je u?io iz enciklike Q uadra gesimo Anno. Njezina namjera bila je obraniti narod od opresije fa isti?ki h i socijalisti?kih dr avnih vlasti, a siroma ne od 'kapitalisti?kog izrabljivan ja' predstavljanjem filozofije koja se kasnije razv ila u 'personalizam.' Prema njoj, svaki zadatak treba izvr iti najmanja dru tvena je dinica sposobna za izvr enje, po?ev i s pojedincima i obiteljima pa sve do najve?ih dru tv enih jedinic a. Samo kad se zadatak ne mo e izvr iti na ni oj razini, treba ga preuzeti vi a jedinica. Ali 'podjedinice' nisu imale pravo veta. Na 76 Hansard, Dom Lordova, 2 . srpnja 1992., col 895-901. 77 Major, op. cit. 78 Op. cit. 70 S.u-nJ,niTrhrT-rn f,U 8 .nijm 'vi im organima, kako ih je nazvao Delors, bilo je da odlu?e kad se

primjenjuje subs idijarnost.80 Time je zijevnuo ponor izme?u Delorsa i Majora. M ajor je zami ljao da ?e subsidijarnos t omogu?iti ?lanicama da sebi vrate ovlast i od Komisije. Delors ju je vidio kao inst rument ujedinjenja. Tako njegovi slu benici, kad ih je zamolio da sastave popis ov lasti koje bi se mogle vratiti, ni su mogli prona?i nijednu. Jedna smjernica, ona o lovu na divlje ptice, ?inila se prikladnim kandidatom, ponajvi e zbog toga to je iza zvala golemu netrpeljivost na jugozapadu Francuske. Sukobi izme?u boraca za za titu okoli a i lovaca na go lubove grivnja e koji su ignorirali smjernicu bili su ?esti i est oki.81 Delors je ?ak javno rekao da zakon kr i subsidijarnost. 'Ali kad je u ljeto 1992. ispit ao problem, ustanovio je da je smjernica bila uzo r subsidijarnosti: postavila j e na?elo da se neke vrste ne smije ubijati u vrijeme gnije ?enja ili migracija i ostavila svakoj vladi da odredi datume za sezonu lova. Delors je doznao da su s e Danci naljutili kad su Francuzi ubijali golubove grivn ja e na njihovu putu iz Sjeverne Afrike u Dansku.'82 Bio je jo jedan te ak problem. Ve?ina prijedloga K omisije vuklo je porijeklo iz zemal ja ?lanica. Primjerice, njema?ki zakon kojim se od tvrtki za proizvodnju mineralne v ode zahtijevalo da skupljaju upotrijebl jene boce odgovarao je njema?kim tvrtkama k oje su koristile staklene boce, ali je ote ao ivot francuskim i belgijskim tvrtkama koje su koristile plasti?ne boce da bi bile konkurentnije Njema?koj. Francuzi i Bel gijanci zato su tra ili da K omisija donese ujedna?ene propise za boce mineralne vode .83 Delorsov tim analiz irao je 535 prijedloga koje je Komisija dala 1991. i zakl ju?io da ih je samo 30 bilo njena ideja (iako su uklju?ivali kontroverzne mjere o po rodiljskom dopust u, radnom vremenu i liberalizaciji energetskih tr i ta).84 Rezultat je bio izvje taj koji je nudio malo vi e od obe?anja da ?e se ' ire konzultirati prije pr edlaganja zakonodavstva.'85 80 Follesdal, Andreas (1999), Subsidiarity and Democ ratic Deliberation, ARENA Working Paper 99/21 {www. arena.uio.nolpublicatiomlwp9 9_21.htm). Vidi i Delorsov o predavanje iz 1991. (Delors, Jacques, Subsidiarite: defi du changement, Europs ki institut za javnu upravu, Maastricht, 1991.) 81 G rant, op. cit. 82 Isto. 83 Isto.. 84 Isto.. oc 1 nm -7,1,1:..x_:___1 : J 352 VEL IKA OBMANA Kao ?in dobre volje, Delors je ipak povukao tri prijedloga smjernica. 86 Dva su bil a visoko tehni?ka, odnosila su se na radio-frekvencije, a tre?i se ticao 'obveznog n avo?enja hranjivih vrijednosti na ambala i hrane.' Ali smjern ica o tome ve? je izdana tri godine ranije.87 Komisija je razmatrala i povla?enj e 11 ostalih prijedloga ukl ju?uju?i onaj o 'klasifikaciji dokumenata institucij a Zajednice.' Ali nisu povla?eni z akoni koji su ve? postojali u aquisi. Edinbur ko Vije?e ipak je krotko prihvatilo Delo rsov izvje taj. Takvo je bilo Majorovo preokretanje struje 'federalizma.' Majorov 'najte i i najva niji' zadatak bilo je pronala enje na?ina da se Dance navede da ratificiraju Maastricht. To je post igao dogovorom da danski premijer 'objavi' d a dr avljanstvo 'Unije' 'ni na koji na?in (ne) zauzima mjesto nacionalnog dr avljanstv a; da Danska ne?e u?i u jedi nstvenu valutu i da njen narod ne treba o?ekivati da ?e biti uklju?en u zajedni? ku obrambenu politiku. Jedanaest lidera tada je sretno ugradilo formalno priznan je ove izjave u 'sve?anu deklaraciju.' Poanta je, naravno, bila da se Dance nije obvezalo na izlazak ni iz jedinstvene valute niti iz zajedni?ke van jske politi ke. Nije se promijenilo apsolutno ni ta. Unato? tome, 'ustupci' su kori ten i za uvjeravanje Danaca da sada mogu sigurno glasati za sporazum. Drugi Majorov 'tri jumf bilo je pove?anje prora?una s 51 milijarde funta 1991. na 64 milijarde 1999 . Zadr ao je i 'Thatcherino' refundi-ranje iako su to skoro blokiral i panjolci koji su tra ili udvostru?enje regionalne pomo?i kao cijenu za pristanak. Del ors je izveo malo mu-njevitog kreativnog ra?unovodstva i prona ao dodatnih sedam mi l ijardi ecua.88 Dogovoren je i po?etak pristupnih pregovora s Austrijom, vedsko m i F inskom 1993., pod uvjetom da sve ?lanice ratificiraju Maastricht i da kand idati us voje cjelokupni acquis. Razmatrat ?e se i norve ki zahtjev za ?lanstvo. Njema?ka je dobi la ve?i broj eurozastupnika koji je odra avao spajanje s Isto? nom Njema?kom, a Francuska je dobila priznanje Strasbourga kao slu benog sjedi t a Europskog parlamenta. Kad je Major 14. prosinca izvijestio parlament o svojim 'uspjesima, njegova lini ja je bila da je Vije?e 'dogovorilo paket mjera preokre tanja centralizacije' i da je Komisija napravila popis zakona za koje vjeruje da moraju biti 'pojednostavlj eni ili ukinuti.'89 To jednostavno nije bila 86 Bilt

en, op. cit., Annex 2 Dijelu A. 87 Smjernica Vije?a 90/496/EC od 24. rujna 1990 o ozna?avanju hranjive vrijednosti prehrambenih proizvoda. OJ L276, 06/10/1990. 88 Grant, op. cit. 80 WM^ U nm,mr, 1C1O1 l 1A...... .i,^,*..,. .. ........... .. ^^ .. .^ ............ii ..Vi.t .. 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 353 istina. Sve to je po duzela Komisija bilo je povla?enje prijedloga novih zakona. Ali nitko mu se nije suprotstavio. Ratifikacija u parlamentu: druga runda 'S osiguranom budu?no ?u s porazuma, napisao je Major misle?i na svoj 'uspjeh' s Dancima, 'mogla je po?eti odborska faza prijedloga zakona.'90 Stavljen je na dnevni red za raspravu u Donj em domu. Za razliku od Thatcher kod Jedinstvenog europskogi akta , Major se nije usudio giljo-tinirati ovu proceduru. Tako je ona postala maraton u kojemu je op oziciju koordinirala Grupa novog po?etka pod vodstvom Billa Casha. Pod njegovim vodstvom, grupa je predala vi e od 500 amandmana i 100 novih ?lanaka. R asprava je trajala vi e od 200 sati odnosno punih 25 dana. Iz Majorove perspektive to je bilo totalno gubljenje vremena, jer nije bilo na?i na da parlament izmijeni sporazum koji je on ve? dogovorio. Ali Grupa novog po?e tka bi la je nepokolebljiva. Njeni ?lanovi eljeli su pokazati snagu i estinu bri tanskog eur oskepticizma, a mo da i utjecati na Dance da glasaju "ne" na svom dr ugom referendu mu. Cijelo vrijeme, obje strane su se udru ivale sa snagama opozi cije. Glavni vlad in ?ovjek u parlamentu Richard Ryder redovito se sastajao s ko legom liberalom Arch iem Kirkwoodom radi dogovora oko taktike.91 Major je sr?ano odobravao taj aran man, ali je sli?no postupanju Grupe za novi po?etak s laburi stima smatrao duboko uvredlji vim, opisuju?i ga kao 'trikove skeptika.'92 Grupa novog po?etka imala je druk?ije mi ljenje. Nikoga se nije moglo smatrati ni?im o si m mainstream konzervativcima. Teresa Gorman, koja je Prijedlog zakona o Maast ric htu smatrala 'najve?om prijetnjom britanskoj neovisnosti od Drugoga svjetsko g rata , objasnila je da 'suo?en s politi?arom (Majorom) koji je o?ito elio rtvo vati ambiciju p rincipu... na instinkt govorio nam je da zbijemo redove kako bis mo spasili demokr aciju.'93 Ono to je skoro promijenilo stvari Major je zvao '?i stom sridom' koju su pogodili l aburisti.94 Oni su u odborskoj fazi uveli amandm an uvjetuju?i ratifikaciju sporazu ma prihva?anjem socijalne povelje. Taj je ama ndman prihva?en za raspravu, ali ?e se gl asovanje o njemu odgodi90 Major, op. c it. 91 Op. cit. 92 Op. cit. 93 Gorman, op. cit. 354 VELIKA OBMANA ti do poslije tre?eg ?itanja prijedloga zakona. To je postala 'tempirana bomba' koja je gotovo uni tila sporazum. Do kraja travnja prijedlog zakona zavr io je odborsku fazu, ali prije tre?eg i poslj ednjeg ?itanja dogodila su se tri doga?aja koji su svak i na svoj na?in bili izuzetno v a ni. Prvi je bio Majorov govor konzervativnoj G rupi za Europu 22. travnja, u koje mu je publici rekao da je Maastricht iskori t en kao rtveno janje za 'razli?ite i bezi mene strahove o Europi.' Pre ao je na d io koji je do tada ve? bio slu bena mantra efa s tranke. Konzervativci, objavio je: '.. .moraju imati vjere i britke odlu?nosti da bi ostali u srcu europske ras prave 0 stvaranju Zajednice slobodnih, neovisnih ?lanica.'95 Ipak, bio je to gov or koji je upam?en uglavnom zbog Majorova veli?anja Britanije, 'z emlje dugih sj ena na tlu grofovija, toplog piva, nepobjedivih zelenih predgra?a, l jubitelja p asa i - kako je rekao George Onvell - starih cura koje kroz jutarnju izmaglicu b icikliraju na Svetu pri?est.' On tvrdi da je jednostavno podsje?ao publik u da b ritansko uklju?ivanje u Europu ne prijeti nacionalnim posebnostima, ali je t o p ostalo karikatura njegove politi?ke filozofije.96 Idu?i doga?aj bili su naknadni izbori u Newburyju, prvi nakon debakla s ERM-om, koji su 6. svibnja 1993. torij evsku ve?inu od 12.367 pretvorili u ve?inu liberalnih demo krata od 22.055. Na l okalnim izborima konzervativci su istovremeno izgubili reko rdna 24 okru na vije ?a. Torijevci su po?injali pla?ati cijenu onog katastrofalnog gubitk a povjerenj a koje im je donio ERM. Tre?i doga?aj bio je drugi danski referendum odr an 18. svibnja, samo dva dana prije t re?eg ?itanja. Rezultat je bio 'da za Maastricht, 57-43 posto, a glasovanje su obilj e ili najgori nemiri koje je Kopenhagen do i vio nakon rata. Prosvjednici su razbijal i izloge, spaljivali automobile 1 barik adama odrezali dio grada, progla avaju?i 'zonu zabrane EZ-a'. Ranjeno je jed ana est prosvjednika i 26 policajaca.97 Bilo je upitno koliko su glasa?i razumjeli a rgumente. U jednom istra ivanju javnosti nakon referenduma, samo je 17 posto isp i tanika znalo za edinbur ke 'ustupke.'98 Ostali su prigovarali da njihov ustav

zabr anjuje odr avanje 95 Op. cit. 96 Isto. 97 Time International, 31. svibnja 1 993. 98 Citirano kod Franklin, Mark, i. dr. (1995), 'Referendum Outcomes and Tru st in Govern'U SRCU EUROPE': 1990-1993 355 dvaju glasovanja o istom pitanju. 'Donijeli smo svoju odluku pro le godine', izjav io je stolar Steen Majlund. 'Mislim da je to bila demokracija.'99 Tako je u Velikoj Britaniji prijedlog zakona o Maastrichtu 20. svibnja u ao u svoj e tr e?e i kona?no ?itanje, pred plahim konzervativnim zastupnicima od kojih su mnogi v e? strahovali za svoja mjesta. Laburisti su ve? nazna?ili da se namjeravaju s uzdr ati od glasanja i rasprava je izblijedjela. Ali Roger Knapman, ?lan Grupe n ovog po?etka, n agovijestio je to dolazi. Otkrio je da je u sedam mjeseci od pok retanja rasprave 4. studenog, pred Donji dom izneseno 265 propisa i smjernica EZ nad ?ijim zaustavl janjem zastupnici prakti?ki nisu imali nikakvu mo?.100 Ipak je Richard Shepherd bio taj koji je pogodio u sr pri?e, primje?uju?i da se u svi m raspravama o prijedlogu zakona o Maastrichtu malo koji govornik vratio prvom n a?el u demokratske vladavine. 'Duboko odbijanje mnogih ljudi irom Europe temelji se na njihovu uvjerenju da ovo nije demokratski sporazum... tijekom svih sati r asprave, i oni s obje prednje k lupe smjerno su ga se klonili i nisu raspravljal i o pitanju demokratske i odgovo rne vlade. Ovaj je Dom izgra?en na tome.'101 Hu rdov odgovor u kojemu je odjekivao Majorov govor, bio je da ljudi 'ne vjeruju do voljno' u svoje vi?enje Zajednice. Trebamo 'graditi decentraliziraniju i raznoli kiju Zajednicu slobodne trgovine koja gleda unaprijed.'102 U svakom slu?aju, re kao je, '...dopustite nam da smanjimo i kritiziramo detalje, regulativu i plitko umna upl itanja, ali pustite da to napravimo ne na negativan na?in ve? da ponovn o prona?emo odl u?nu volju za uspje nim zajedni?kim djelovanjem u velikim stvari ma gdje je to europski interes i gdje se mora poduzeti europski napor. Zato to n am prijedlog omogu?ava da igramo svoju punu ulogu u ponovnom nametanju takve sna ge volje, predajem ga Dom u.'103 Tony Benn nije bio impresioniran. Nijedan ?lan nije imao zakonski ili moralni auto ritet da preda ovlasti posu?ene od bira?a lj udima koji ne bi odgovarali za njih. 'Pr edavali smo britanski narod bez njegova pristanka, sustavu koji je zamjenjivao p arlamentarnu demokraciju', rekao je.10 4 Uzalud je govorio. Rezultat je bio predo dre?en. Sve to je trebalo bio je ritu al glasovanja kojim bi se na cijelu aradu stavi lo ne to brojki. 99 Time Interna tional, op. cit. 100 Hansard, 20. svibnja 1993., col. 391. 101 Op. cit., col. 39 2. 102 Op. cit., col. 393. 103 Op. cit., col. 393-394. 356 VELIKA OBMANA Kad se Donji dom podijelio, kroz 'Aye' ih je u lo 292, a kroz 'Noe' 112: ve?ina od 1 80 za Maastricht. Drama jo nije bila gotova. Ostala je laburisti?ka 'tempirana bom ba' o socijalnoj po velji o kojoj se raspravljalo 22. srpnja 1993. Pod tajnoviti m pravilima Donjeg D oma, Major je morao iznijeti prijedlog, a onda je John Smit h kao oporbeni voda m orao ulo iti amandman. Cilj je bio sprije?iti vladu u odla ganju ?lanaka ratifikacije s porazuma zajedno s talijanskom vladom, dok ova ne o bavijesti EZ da namjerava usv ojiti socijalnu povelju. Budu?i da je Major obe?ao da se socijalna povelja ne?e usvoji ti, vlada bi morala napustiti sporazum da j e pro ao prijedlog oporbe. S druge stra ne, vladin prijedlog morao je pro?i da b i se sporazum ratificirao. Vlada je, ukrat ko, morala pobijediti u oba glasanja. No?nu proceduru bilo bi krivo po?astiti nazivom 'rasprava. Kao i ranije, samo u ve?oj mjeri, bio je to ?isti teatar s pitanjima o kojima se odlu?ivalo na margi nama. Klju?ni za ishod bili su liberalni demokrati koji su odlu?ili zamijeniti s trane. S druge strane, vode konzervativaca bili su na djelu koriste?i svaku pozn atu taktiku osim fizi?kog nasilja da dovedu ?lanove u red. Pritisak efova strana ka bio je dovoljan da toliko smanji dio podr ke Grupi novog po?e tka, da je u pr vom glasanju o oporbenom amandmanu - rezultat bila mrtva utrka; 3 17 glasova sva ki. Predsjednica Donjeg doma Betty Boothrovd, kako je zahtijevala tradicija, dal a je svoj glas za vladu. Procedura je javno preno ena u ve?ernjim tele vizijskim vijestima i, nakon te napete epizode, drugi rezultat o tom zna?ajnom p ri jedlogu bio je kataklizmi?an. Usred pandemonija, predsjednica Donjeg doma uzv iknul a je: 'Aye na desno 316, Noe na lijevo 324, Dobili su Noe.' Vlada je izgub ila za osam glasova. Cak i prije glasovanja, Major je odlu?io da ?e ako izgubi p ozvati na glasovanje o po vjerenju. Zbog misterioznih razloga, Ulsterski unionis

ti, do tada estoki protivni ci sporazuma, Majoru su predali svojih osam glasova. To je bilo dovoljno. Glasan je idu?eg dana bilo je ustavno upitno, jer se prije dlogom o povjerenju poku alo sru it i glasove od pro le no?i, to je tehni?ki bil o protiv pravila. Ali suo?eni s op?im izborima u slu?aju vladina gubitka i s dim om iz Newburyja jo u zraku, pobunjenici su se ukop ali. Svaki konzervativni zast upnik uz izuzetak Ruperta Allasona, glasovao je za vladu. U 4.30 popodne Major j e dobio sa 39 glasova razlike. Oko njega se prostir ala ru evina konzervativne s tranke. * * * 15 * * * * Teorija i praksa: 1992-1993 'Europski zakon vi e nije n adiru?a plima koja potapa engleske estuarije. Sad je popu t plimnog vala koji ru i na e lukobrane i potapa unutra njost preko na ih polja i ku?a.' Lord Denning1 U studenom 1992. Colman Twohig, koji je sam vodio svoj posao u Rochesteru u Ken t u prodaju?i elektronske naprave potrebne jaru ali-ma i bagerima, dobio je pism o od M inistarstva trgovine i industrije. U njemu ga se informira da ?e se uskor o morati po?eti pridr avati propisa izdanog pod EEZ 'Smjernicom o elektromagnets koj kompatibi lnosti', 89/336. Njegovi proizvodi moraju biti poslani ovla tenoj 'ku?i za testiranj e' kako bi se utvrdilo da ne izazivaju smetnje drugim elektri ?nim ure?ajima (u kojem slu?aju ?e dobiti oznaku 'CE' to zna?i Commu-naute Europ een). Gospodin Twohig nije imao prigovora na na?elo iza tog propisa. Problem je bio to su naprave koje je sklapao za svoje klijente bile 'unikatne', svaka je bi la naprav ljena za specifi?ne potrebe, a mnoge su stajale samo 50 funta i manje. Me?utim, tro ak pojedina?nog testiranja bio bi tisu?u funta, ?ime njegov posao postaje neisplativ. Roger Brown, koji je vodio mali vrtni centar kraj Applebya u West-morelandu, god inama je koristio napu teni rudnik na svom zemlji tu kao ja mu za kompostiranje. Sad je obavije ten da prema novim EEZ propisima o otpadu, n jegovo mrtvo li ?e i drugi komp ostni materijal ?ine 'kontrolirani otpad'. Kako nije imao dozvolu za upravljanje o tpadom, morao je unajmiti ovla tenu slu bu da ukloni kompost, to ga je stajalo 20 tis u?a funta. Prijetio mu je i mogu?i prog on zbog kaznenog djela. 1 14 P H /, L //.' .., c a 358 VELIKA OBMANA U Farcetu u Hu ntingdonshireu, Tom Chamberlain vodio je obiteljsku mesnicu s trad icijom od 100 godina. Godine 1992. progla en je ampionom kobasi?arstva na sajmu Isto?ne Engle ske. Malo zatim Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i hrane (MAFF) obavi jesti lo ga je da prema Propisu o svje em mesu (Higijena i inspekcija) iz 1992. koj im se primjenjuje EZ smjernica 91/497 mora napraviti opse ne strukturne promjene u svojim pogonima. Ako to ne u?ini, 1. sije?nja 1993. izgubit ?e dozvolu, to ?e g a prisili ti da zatvori posao. Iako je njegova mesnica bila doslovno preko puta njegove kl aonice, nije mu vi e bilo dopu teno nositi meso iz jedne zgrade u dru gu osim ako ne izgradi hla?eni tunel izme?u njih. Prema mnogim ostalim zahtjevim a morao je izgradit i i tu 1 zahod za 'kamiond ije u prolazu', iako je ve?ina iv otinja u njegovu klaonicu stiza la s farmi udaljenih najvi e pet milja. Ra?unaju ?i tro ak tih promjena, tijekom bo i?nih pr znika zaklju?io je da mu jedino preo s-taje da prestane raditi.2 U posljednjim mjesecima 1992. mnoge takve pri?e po?e le su izlaziti na vidjelo u goto vo svakom sektoru britanske industrije najavlju ju?i novu fazu u britanskim odnosim a s, kako su ga mnogi jo uvijek zvali, 'zaje dni?kim tr i tem'. Do sada se 'Europa ?inila dalekom od njihovih briga. Mediji b i se povremeno na alili s nekom 'ludom novom EE Z smjernicom' poput one o harmoniziranju zakona o d emu iz 1988. u kojoj se mrkv e klasificiraju kao 'vo?e'.3 Ali 'Bruxelles' se op?enito do ivljavao kao daleko mjesto k oje nije imalo utjecaja na svakodnevni ivot. Iznenada su, pak, ljudi iz najrazlic itijih biznisa bili ometeni porukom da ?e morati po tivati nove 'EEZ propise'. Najo?it iji razlog bila je lavina zakonodavstva povezana s pokretanjem Jedinstvenog tr i ta 1. sije?nja 1993. U novim zakonima tri su stvari bile pose bno zapanjuju?e. Jedna je bio nevjerojatno birokratizirani na?in na koji su zako ni oblikovani, to se op?enito do ivljavalo kao gu bljenje dodira sa zdravim razu mom. Druga stvar bila je njihova drakonska narav. Nikad u povijesti u zakonik ni je uvedeno toliko kaznenih djela u tako kratko vri jeme. Ponovno, ?esto se ?inil o da to nema veze s ispravljanjem izvornih problema ve? j ednostavno s nepo tiva njem birokratskih procedura, uklju?uju?i arke pa2 Stotine sli?nih primjera navel i su Booker, Christopher i North, Richard (1994), The Mad Officiab i The Castle ofLies, op. cit. 3 Smjernica Vije?a 88/593/EEC od 18. studenog 1988. dodatak Smj

ernici 79/693/EEC o pribli avanju zakona ?lanica koji se odnose na vo?ne d emove , elee i marmelade te keste n pire. Smjernica je donesena, jer je Komisija htjel a nametnuti da se d em zakonit o mo e proizvoditi samo od vo?a. Portugalci su pr igovorili da oni rade d em i od mrkve . Tipi?nim TEORIJA I PRAKSA: 1992-1993 359 pira. Tre?a stvar bilo je ono to se obi?no do ivljavalo kao va na promjena u od nosu slu be ika i inspektora odgovornih za provo?enje novih zakona. Stari ljudi u Britaniji sj e?ali su se 1940-tih kad su 'crvena vrpca, slu bena nju kala i dr avne kontrole bili tak o istaknuti dio nacionalnog ivota tijekom Drugog svjetsk og rata. Ali do sredine 1 950-tih ta se struja povukla i dr avne slu be su deset lje?ima bile op?enito manje nametl jive. Sada se, pak, ?inilo da je do lo do kul turne promjene. Napuhani novim ovlastim a, mnogi slu benici koji su regulirali p oslove postajali su gotovo rutinski agresi vni i skloni sukobu. Do te je promjen e do lo tako brzo da su u po?etku mnogi koje je pogodila mislili da se to doga?a samo njima. Tek se postupno pokazalo da ih je zahvatilo ne to mnogo ire. Iako s u malobrojni to shva?ali, prolazili su iskustvo prvih prakti?nih posljedica d ra mati?ne promjene u na?inu na koji se vladalo njihovom zemljom. Do tada je naglas ak u pri?i o 'europskom projektu' bio na 'visokoj politici'; na postupnoj gradnj i no vog sustava vlasti kroz beskrajne 'summite' i sporazume. Ali to je bio samo teor etski dio procesa. Sad se vidjelo kako novi oblik vladanja funkcionira u p raksi. S britanskog gledi ta, prva stvar koju je to predstavljalo bila je radika lna promj ena u na?inu stvaranja ve?ine zakona. Stolje?ima su glavni oblik zakon odavstva bili Za koni parlamenta o kojima su raspravljali i glasali izabrani pre dstavnici naroda. Sada, dok se sve vi e podru?ja zakonodavstva prepu talo nadle nosti Zajednice, zakoni s u sve vi e stvarani bitno razli?itom metodom: onom koj a je predstavljala najdublju r evoluciju u naravi njihove vlasti koju je britans ki narod ikad vidio. Fasada demokracije Nitko nije mogao sakriti ?injenicu da je Zajednica postala tvornica zakona, stvara ju?i svake godine sve vi e smjernica i propisa. Ali o tom se procesu naj?e ?e tvrdilo da j e 'demokratski.' I ta se t vrdnja temeljila na ?injenici da je vrhovno zakonodavno tijelo Zajednice bilo Vi je?e ministara, iako je Komisija imala isklju?ivo pravo inic iranja zakona. Vije ?e, sastavljeno od izabranih politi?ara odgovornih nacionalnim pa rlamentima, pr ovodilo je vrhovnu demokratsku kontrolu nad cijelim projektom. To je bila teorij a. to se ti?e optu be da vlast u 'novoj Europi' dr e 'neizabrani birokrat i bez lica',4 ritualni protunapad bio je da 4 Europska komisija, Predstavni tvo u Veli koj Britaniji (bez datuma), 'A glossarv of eurosceptic 360 VELIKA OBMANA je to a psurdno, jer Komisija zapo ljava manje slu benika nego ijedna velika lokalna vla st. Davne 1975. Thatcher je i sama koristila taj argument, isti?u?i da u Komisij i radi 'samo 7000 slu benika, uglavnom u Bruxellesu. Kasnije je taj broj narasta o n a 'samo 15.000 slu benika', onda na 'samo 18.000', a onda na 'samo 22.000' p a na ' samo 25.000'. Bila je istina da je njihov broj nezaustavljivo rastao. Ali mislit i da su samo ti slu benici izvor lavine zakonodavstva koja je stizala iz 'Bruxel le sa zna?ilo bi potpuno proma iti narav revolucije u vladanju koju je donio taj sustav . Poanta o 'Bruxellesu' bila je da je on djelovao kao poveznica. Bio je sredi te mre e , povezuju?i organizacije u cijeloj Zajednici, posebno dr avne sl u be ?lanica. Svaki dan u Bruxellesu osim slu benika same Zajednice boravi i tis u?u nacionalnih dr avnih slu be nika u posjetu iz svake zemlje EU, svi su na odr e?eni na?in anga irani na 'izgradnji Z ajednice.' Deseci tisu?a ostalih na tome rade u nacionalnim prijestolnicama, sudje luju?i u zakonodavnom stroju bez prese dana po svojoj slo enosti.5 To se prvo odrazilo u za?u?uju?oj raznolikosti na?in a na koje su prvobitno nastajali pri jedlozi zakona Zajednice. Kako je 1992. izv ijestila Delorsova studijska grupa o subsidijarnosti, samo je 30 od 535 prijedlo ga Komisije u prethodnoj godini stigl o iz same Komisije. Ostatak je do ao iz dr ugih izvora, od dr avnih slu benika ?lanica do niza anonimnih odbora, skupina za pritisak, nevladinih organizacija ili komerci jalnih lobista koji su djelovali u ime odre?ene industrije ili tvrtke. Kasnije ?e se procijeniti da u Bruxellesu djeluje 1600 takvih odbora, a izvan njih irom EU 170 .000 lobista ove ili one vr ste, od paneuropskih udruga koje predstavljaju ?itave i ndustrije pa do predstav nika pojedinih okru nih vije?a koji tra e udio u regionalnoj p omo?i. Druga faza

procesa nastupa kad Komisija slu beno prihvati prijedlog zakona. To se u mnogo slu?ajeva ponovno odvija uz pomo? profesionalnih savjetnika ili akademika sa sve u?ili ta iz cijele Zajednice, koji 5 Thatcher je to kasnije priznala u svojoj kn jizi Statecmfi, objavljenoj 2002. O na primje?uje da se u brojkama o slu benicim a Komisije koje su se do tada pove?ale na 30.000 'izostavlja puno ve?i broj naci onalnih slu benika ?ije jedine zada?e proistje?u iz europskih propisa.' Iako pov ijesni primjeri nisu izravno usporedivi, puno ih je u kojima je vrlo mali broj l judi dominirao velikim populacijama, posebno britans ki Raj (Indija). Na kraju v ladavine Kraljice Viktorije, nad 300 milijuna Indijac a vladalo je jedva 1500 br itanskih upravitelja Indijske civilne slu be i mo da 3000 britanskih ?asnika u I ndijskoj vojsci. Ne ra?unaju?i britanske vojnike, u vo?enju cijele zemlje bilo j e anga irano vjerojatno tek 20.000 Britanaca manje od broja stalnih predstavnika koje trenutno zapo ljava Komisija. (Judd, Dennis TEORIJA I PRAKSA: 1992-1993 36 1 su proizvodili po?etne prijedloge,6 a o tekstovima mjesecima ili godinama preg ovar aju nove gomile odbora, ?esto pod predsjedanjem du nosnika Komisije. Neke s u ?inili na cionalni du nosnici relevantnih ministarstava ?lanica, a slu beno su bili konstituiran i kao regulacijski odbori, koje su ?esto savjetovali predstav nici interesnih skupi na. Taj je sustav postao poznat kao 'comitologv' (odborolo gija), koji je djelova o prema tako tajanstvenim pravilima da ga je razumjelo ma lo ljudi. Doprinos koji su tom zakonodavnom procesu davali nacionalni dr avni sl u benici koord inirao se kroz Coreper, Odbor stalnih predstavnika koji je od 195 8. dio temeljne strukture Zajednice. Du nosnici Corepera kona?no dogovaraju svak u novu smjernicu il i propis, osim u rijetkim slu?ajevima u kojima jo postoji te meljno neslaganje. Tek tada je prijedlog spreman nastaviti prema zavr noj fazi, davanju na potvrdu nadle ni m ministrima koji sjede u Vije?u ministara. Tamo cje lokupni zakonodavni proces teo retski dobiva 'demokratski' legitimitet. U toj se fazi teoretski ipak mo e dodavati daljnji element 'demokratske' odgovorno sti. Prije nego Vije?e donese kona?nu odluku, mnogi prijedlozi novih zakona moraju n a razmatranje u Europski parlament, ?ija uloga se s godinama postupno iri kako b i s e stvorio dojam da se stanovnicima Europe daje mogu?nost 'demokratskog' utje caja n a to kako se njima vlada. Parlament prolazi kroz vlastiti show, ispituju? i prijedl og i glasaju?i o njemu. Ali ta legislatura ni u kakvom konvencionalnom smislu ne p rovodi demokratsku kontrolu izvr ne vlasti. Parlament ?e ?e tek nad ogra?uje prijedloge Kom isije ili je kori to se ne kre?e br e putem integracije. 7 Sli?no kao to je u proceduri p oznatoj kao 'suodlu?ivanje' za prijedlog potreb na suglasnost parlamenta i Vije?a ?ak i kad se njihova mi ljenja razilaze i kada treba pribje?i daljnjim slo e6 Komisija puno koristi akademske institucije za p omo? u izradi nacrta zakonodavs tva. To je bilo korisno sredstvo, jer su se ugov ori ?esto sklapali u okviru 'istra i va?kog' prora?una, to je automatski privla? ilo ?lanice da dopinose 'sufinanciranjem.' Osi m to je Zajednica time mogla pove?ati tro kove na ra?un poreznih obveznika ?lani ca, mogla je zatra iti usluge puno brojnije radne snage od one koju su predstavl jali njezin i zaposlenici. Sli?no tome, velik dio nacrta zakonodavstva o tehni?k om uskla?ivanju sa d se pripremao u institucijama za europske standarde, posebno u CEN-u {Comite E uropeen de Normalisation). Budu?i da su ih uglavnom financira le nacionalne institu cije i vlade, Zajednici je osiguran i integracijski proces s golemim skrivenim p otporama. 7 Jo 1965. Miriam Camps zapisala je da pove?anj e ovlasti Europskog parlamenta ne?e p opraviti stvari, jer '?e to jo olak ati Ko misiji da manipulira javnim mnijenjem proti v vlada.' (Samps, Miriam (1965), Wha t Kind Of Europe? The Community Since De Gau lle's Veto). Isto je 25 godina kasn ije primijetio zamjenik direktora Instituta z a ekonomska pitanja. 'Umjesto da E uropski parlament kontrolira Komisiju', zapisa o je, 'u stvarnosti Komisija pote ncijalno mo e iskori tavati parlament za nametanje svoje neovisne politi?ke ulog e.' (Vibert, Frank (1990), 362 VELIKA OBMANA nim procedurama da bi se postiglo ' mirenje', u praksi se prijedlog gotovo nikad zna?ajno ne mijenja. Kona?no, Vije? e ministara ima vlast i na tome Komisija temelji tv rdnju da je podvrgnuta 'demo kratskoj' kontroli.8 U praksi je pobli e ispitivanje rada Vije?a ministara otkri lo da u njemu nema ni?eg 'd emokratskog'. Ne samo da se njegovi sastanci odr ava ju iza zatvorenih vrata bez ik akvog javnog zapisa o onome to se tamo govori ili

kako su ministri glasovali (kak o je cini?no primije?eno, gotovo jedine zemlje sa zakonodavnim procesima tajnovitima poput onih u Zajednici su Kuba, Sjeverna K oreja i nekada Irak). Jednako je rele vantno to da se 80 posto prijedloga koji d olaze pred Vije?e stavlja na takozvanu ' A listu', kao predmeti koje ministri ne ?e razmatrati i koji prolaze uz jednostavno kimanje glavom. Jedan od malobrojnih sudionika koji je ikad javno opisao rad Vije?a ministara u pr aksi bio je Alan Clark, koji je u svom dnevniku zapisao prvo Vije?e na kojemu je s udjelovao kao doministar trgovine u velja?i 1986. Po?inje s prisje?anjem kako ga je uo?i sasta nka slu benica UK-REP-a, britanskog stalnog predstavni tva u Bruxellesu, uputi l a 'kakvu liniju da zauzme', prije nego se posvetila redigiranju govora koji je p lanirao odr ati. 'Ono to ministri ka u ne mo e ni najmanje promijeniti zaklju?ke sastank a, pi e i nastavlja: '.. .o svemu cjenkanjem odlu?uju slu benici Corepe ra... Ministri sti u na scenu u posl jednjem trenutku, zajapureni, umorni, boles ni ili pijani (ponekad sve zajedno), pro?itaju svoje i odu.'9 Drugi ministar opi suje kako je stigav i na svoje prvo Vije?e bio zapanjen kad je vid io da je prva stvar na dnevnom redu zaklju?ak koji je trebalo objaviti na kraju sa stanka. Ka d je kod svojih du nosnika prosvjedovao da bi to sigurno trebalo biti po sljednj e, nakon to se odradi ostatak dnevnog reda, ljubazno mu je re?eno: 'O, ne mi nis tre, sve ostale teme ve? su dogovorene pro log tjedna na Coreperu.10 Koli?ina po sla koji se obavljao na taj na?in je kolosalna. Procijenjeno je da je do 1998. v i e od 3000 sastanaka Vije?a ministara godi nje odr ano na razini ministara ili d u nosnika, u prosjeku 60 tjedno.11 8 Jo dva smokvina lista odgovornosti odrazi la su se u zahtjevu da se mnogi dije lovi zakonodavstva daju na 'konzultaciju' u Ekonomski i socijalni odbor i Odbor regija. U praksi je to samo jo jedna prazna formalnost, jer nijedno od ta dva tij ela nema nikakvu mo? i svaka njihova prep oruka se politi?ki ignoriraju. 9 Clark, Alan (1993), Diaries. 10 Lord Hesketh, d r avni ministar u ministarstvu trgovine i industrije 1990-1991, u privatnom razg ovoru, 1995. TEORIJA I PRAKSA: 1992-1993 363 U Britaniji je tu aradu dodatno kom pliciralo pretvaranje da nijedan ministar ne m o e odobriti dio zakonodavstva na Vije?u ako ga unaprijed nije pomno ispitao parlame nt. Taj sustav provjere uspo stavljen je 1973. pod Heathom i 24. listopada 1990. je formalno potvr?en Rezoluc ijom Donjeg doma u kojoj stoji da 'nijedan ministar Kr une ne mo e dati svoj pri stanak na Vije?u ministara bilo kojem prijedlogu zakonodavs tva Europske zajedni ce koji je jo na ispitivanju.' U praksi je, me?utim, takvo ispi tivanje na parlamentarnim odborima uspostavljeno kao obi?an isprazni ritual. Zas tu pnici nisu imali nikakvog utjecaja na ono to se doga?alo na Vije?u ministara. Rezoluc ija iz 1990. ?e se godinu za godinom beznadno pretiskavati u izvje taji ma Donjeg dom a, bilje e?i bezbrojne slu?ajeve u kojima su ministri odobravali s tvari koje nisu bile ispitane, ?esto zato to zastupnicima nisu na vrijeme dostav ljani relevantni dokume nti.12 Dokumentacija ve?ine ostalih nacionalnih parlamen ata, od kojih se manje od polovice uop?e pretvaralo da ispituje zakonodavstvo ko je se usvaja u njihovo ime, bila je i gora.13 Jednom kad bi prijedlog postao zak on Zajednice, jo su bile dvije faze prije dovr et ka procesa. Prva, ako je rije? o smjernici, bila je da su je du nosnici svake ?lanice morali 'transponirati' u oblik koji bi njihova zemlja smatrala prikladnim za uvo?e nje u nacionalni zako n. U Britaniji, kako ?emo vidjeti, dr avni slu benici ?esto ?e dodava ti tetne z ahtjeve koji se nisu pojavljivali u izvornoj smjernici. Ipak je njihova formulac ija mogla postati va e?i zakon. U toj to?ki u proces je dodavan jo jedan neobi?a n element, kojim bi predlo eni novi zak on bio predan na 'konzultacije' organiza cijama koje predstavljaju industriju i o stale interese na koje bi mogao utjecat i. Da je to bila samo jo jedna la na 'odgovo rnost' pokazala je ?injenica da got ovo ni u jednom slu?aju formulacija zakona nije b ila izmijenjena u "konzultacij skom" procesu, a slu benicima Zajednice je to bilo u pu?ivanje na probleme koji bi se mogli pojaviti kad zakon stupi na snagu i jo im je omogu?ilo da odgovore, kad takvi problemi iskrsnu, da je zakon bio uveden nakon ' punih konzultacijama s industrijom.' in kona?nog pretvaranja smjernice u zakon u Britaniji je ostvariva n pomo?u mehanizma koji je Howe osmislio u Zakonu o europskim 12 Vidi, primjeric e, Dvadeset sedmi izvje taj Izabranog odbora za europsko zakonod avstvo The Scru tiny of European Business, 18. lipnja 1996., Tre?i izvje taj Izabrano g odbora z

a proceduru European Business, 12. o ujka 1997., Sedmi izvje taj Izabranog odbor a za modernizaciju Donjeg doma The Scrutinj of European Business, 9. lipnj a 199 8.. Sve je objavila Pisarnica Njezina Veli?anstva u Londonu. 364 VELIKA OBMANA z ajednicama, dok je verzija koju su dali dr avni slu benici izdavana u obliku 'za kon skog instrumenta kori tenjem ovlasti 'delegiranih ministru.' Du nosnici bi d ostavlja li te 'propise' ministru na potpis (ministar je rijetko uop?e ?itao zak onski instrum ent prije nego bi ga 'potpisao za zakon', da se ne spominje ispiti vanje njegova sadr aja).14 Tada bi instrument postao zakon. Kao formalnost, inst rument bi se 'po lagao pred parlament' daju?i zastupnicima pravo na prigovor. Al i ponovno je to pra vo bilo samo teoretsko. U praksi, izgledi da bilo koje takvo 'sekundarno zakonod avstvo' kojim se primjenjuje EZ zakonodavstvo bude odbijeno , bile su ni tavne.15 Najistaknutije postignu?e ovog novog sustava vladanja tako su postali razmjeri u k ojima su ovlasti stvaranja velike ve?ine zakona bile pr eba?ene s politi?ara na slu benik e. Jedina korisna uloga koja je u tom procesu ostavljena politi?arima, bilo je osi guravanje fasade demokratskog legitimiteta. Ali dolazila je jo jedna kona?na faza. To je bio na?in na koji su novi zakoni p rimjen jivani u praksi. Teoretski je svaka zemlja EZ bila podre?ena istim smjern icama i p ropisima. U praksi, me?utim, uskoro ?e se pokazati da ?e duh u kojemu su razli?ite zemlj e odlu?ivale primjenjivati te zakone, divlje varirati izme?u ?lanica. Na temelju toga su, prema kraju 1992. Britanci, bez obzira na to jesu i li nisu s hva?ali kako se stvaraju njihovi zakoni, po?eli u jo nevi?enim razmjer ima otkrivati to z aista zna?i pripadati Europskoj zajednici. Neravnopravna igra U pono? 31. prosinca 1992. Major i Heath sastali su se u Londonu kako bi upalil i ' baklju' (tek slaba an plamen uljanice koji je treperio na ki i), proslavljaj u?i pokret anje 'jedinstvenog tr i ta'. Pet godina su milijuni funta tro eni na obja njavanje poslo vnim ljudima kako ?e to biti trenutak kad ?e sve preostale t rgovinske barijere kona?no pasti, 'otvaraju?i novo tr i te od 340 milijuna potro a?a i omogu?avaju?i rast, radna mjes i prosperitet bez presedana. 14 Informacij a temeljena na intervjuima s ministrima i biv im ministrima. 15 Kad se 1995. uz podr ku zastupnika svih stranaka poku alo zaustaviti zakonski i nstrument o osnivanju Slu be za higijenu mesa koja je trebala provoditi propise EZ u mesnoj industriji, ministri su samo prebacili 'raspravu' stalnom odboru gdj e je instrument imao o?ekivanu ve?inu. Prista e vlade odobrili su zakon bez dopr inosa ra spravi. Jedan je zastupnik tijekom cijele procedure bahato komunicirao sa svojom izbornom jedinicom, nakon ?ega TEORIJA I PRAKSA: 1992-1993 365 U praks i, ti su poslovi ve? nekoliko mjeseci otkrivali da je najvidljivija posljed ica jedinstvenog tr i ta bilo golemo pove?anje propisa. Daleko od 'zone slobodne trg ov ine', novo jedinstveno tr ite sad je, zbog uspostave ne?ega to je zahtijevalo dono enje 1368 EZ smjernica, bila najstro e regulirana ekonomska zona na svijet u.16 Njihov glavni cilj bilo je integriranje ?lanica 'harmonizacijom' njihovih z akona u gotovo svakom djeli?u ekonomske aktivnosti, od deklaracija na vatrogasni m aparatima do d izajna pli anih medvjedi?a. Jedan od najo?itijih elemenata tog zakonodavstva bio je na?in na koji ga se predstav ljalo putem zagovaranja ciljev a kojima nitko nije mogao prigovoriti, posebno u l ozinkama modernog doba: 'sigu rnost', 'higijena, 'za tita potro a?a i 'za tita okoli a. Zap ovjedni brod zakon a novog jedinstvenog tr i ta bilo je est smjernica o zdravlju i sig urnosti, koj ima se odre?ivalo sve, od propisane visine uredskih stolaca do minuta e koju zap oslenici smiju provesti pred ekranom kompjutora. Cilj je navodno bilo ja m?iti d a svi radnici u EU u ivaju jednake visoke sigurnosne standarde. Druga hrpa smjer nica, ponovo u ime 'sigurnosti', uvodila je nove 'harmonizirane' standarde kojim a se regulirala proizvodnja svih zamislivih proizvoda, od stroje va do dje?jih i gra?aka, od planinarske opreme do plinskih grija?a, od dizala do podlog a za kri ket. Svaki predmet koji je bio u skladu s novim standardima ' Communaute europee n morao je nositi oznaku 'CE' kao vanjski znak da Zajednica brine za svo je gra? ane. Drugi zna?ajan poku aj 'otvaranja tr i ta koji je uzbudio britanske entuzij aste jedinstv enog tr i ta, poput biv eg ministra trgovine Lorda Younga, bila je politika osmi ljena d a bi tvrtkama iz bilo koje zemlje EZ omogu?ila da se natj e?u za sve javne poslove iz nad odre?ene vrijednosti. Prema tri 'smjernice o jav noj nabavi' koje su pokrivale robu iroke potro nje, usluge i javne radove, kad g

od je neka bolnica eljela kupiti s kener, lokalno vije?e moralo zamijeniti svoje vatrogasne kamione ili je uprava za autoceste eljela sagraditi most, posao se p rvo morao oglasiti u slu benom glasilu Z ajednice, omogu?avaju?i tvrtkama iz cij ele EZ da se natje?u, uz uvjet prihva?anja najpov oljnije ponude. Gotovo svi zak oni koji su doveli do te revolucije morali su se prenijeti u brita nske zakonske instrumente, tako da su, dok je parlament tro io mjesece na Sporazum iz Maastri chta raspravljaju?i ho?e li predati vi e ovlasti Europskoj komisiji, dr avni slu benici vrijedno sastavljali nacrte jo nevi?ene koli?ine sekundarnog zakonodavst va t emeljnog na prethodnom sporazumu, Povelje jedne Europe. Sve je to Parlament 'ot366 VELIKA OBMANA TEORIJA I PRAKSA: 1992-1993 367 kimao glavom' bez rasprave , koriste?i ovlasti koje su zastupnici ve? prepustili prem a Zakonu o Europskim zajednicama. Mjerilo dramati?nosti pro irenja upotrebe tog oblika dono enja zako na bilo je pove?anje broja zakonskih instrumenata koji su se donosili svake godi ne. Sredinom 1980-tih godi nji prosjek bio je oko 2300 instrumenata koji su se u glavnom ticali rutinski h pitanja administracije, poput u?iteljskih pla?a ili za tvaranja cesta. Do 1990. bro j je narastao na 2667. Godine 1991., s pribli avanj em jedinstvenog tr i ta pove?ao se na 2933. Godine 1992. ukupni broj prvi je put pre ao granicu od 3000 sve do 3359. Is tovremeno se broj prijedloga zakona koji su prolazili kroz parlament neprekidno smanjivao, s prosje?nih 150-200 na godin u tijekom ve?eg dijela poratnog razdoblja do samo 41 tijekom 1993. i 1994. Najbo lji primjer kontrasta izme?u teorije i prakse na jedinstvenom tr i tu bilo je up o rno hvalisanje Komisije da ?e takvo tr i te dovesti do 'ukidanja 70 milijuna c arinskih formulara godi nje.' Ukidanje carinskih kontrola irom EZ zna?ilo je da uvozni i izvo zni agenti vi e ne?e morati ispunjavati formulare u kojima se zapi sivala koli?ina i vr ijednost roba koje su prelazile granice. Ali Komisija je jo eljela zadr ati stat isti?k e zapise, koji bi pokazivali koli?inu takozvane 'unutarzajedni?ke trgovin e.' Zato je donesen EZ propis 3330/91 kojim se name?e slo eni novi sustav poznat kao Intrastats . Odgovornost za prikupljanje podataka pala je me?utim na same t rgovce. Kao poslje dica ukidanje carinskih formulara te uvo?enja novog sustava, dodatni tro kovi samo b ritanskih tvrtki procijenjeni su na vi e od milijardu fu nta godi nje. Dok su se britanske tvrtke poku avale nositi s tom poplavom zakono davstva, pojavil e su se neke op?e kategorije prigovora o njegovu funkcioniranju u praksi. esta kritika bila je da je novi sustav ote avao izvoz roba u ostale zem lje EU umjes to da ga olak a. Tvrtka Hotbox Heaters Rowlanda Spencera iz Kvmingt ona u Hampshire u, bila je jedna od samo est tvrtki u EU - svih britanskih - koj a je proizvodila specijalizirane plinske grija?e za staklenike. Spenceru je re?e no da se prema smjern ici o 'spravama na teku?i plin' 90/396, njegovi proizvodi sada moraju slati u 'ku?u za testiranje' da bi dobili sigurnosnu oznaku CE. Kad je gospodin Spencer na kra ju dobio tu oznaku, plativ i 20 tisu?a funta jednoj n izozemskoj ku?i za testiranje, mi slio je da ?e mo?i slobodno prodavati svoje pr oizvode bilo gdje u EZ. Onda mu je re?en o da, budu?i da EZ dr ave koriste ?ak 3 7 razli?itih vrsta teku?eg plina, njegovi proizvodi moraju napustiti posao s ost alim dr avama EZ i usmjeriti prodaju na Aziju, Ameriku i Afri ku. Za nekoliko go dina njegova ?e tvrtka biti jedina od est preostalih. Drugi va an problem koji j e izbio na vidjelo uo?i jedinstvenog tr i ta postat ?e poznat ka o 'pozla?ivanje '. Vladini du nosnici toliko su gorljivo transponirali EZ smjernice u britanski zakon, da su ?esto dodavali te ke zahtjeve kojih nije bilo u izvornim smj ernica ma. Jedan primjer bila je smjernica o sigurnosti igra?aka 88/378, koja je za hti jevala da se testiraju sve nove igra?ke proizvedene nakon 1990., kako bi se kva lificirale za oznaku CE. Me?utim, kad je prijedlog zakona stigao u Ministarstvo tr govine i industrije, ono je odlu?ilo pro iriti njegovu primjenu na rabljene i gra?ke ko je su osiguravale zna?ajan prihod dobrotvornim dru tvima. Takvo 'pozla ?ivanje' zna?ilo j e da se mnoge stare igra?ke vi e nisu mogle prodavati, to je dobrotvorna dru tva poput Oxfama ostavilo bez milijuna funta godi nje. Tre?i pro blem povezan s ovima bila je izuzetna gorljivost koju su ?esto pokazivali b rita nski slu benici nadle ni za provedbu zakona. Za Bo i? 1992. Acor Hobbvcraft, brz oras tu?a tvrtka koja je u Ringwoodu u Hampshireu proizvodila dje?je komplete za modelars tvo, zbog uklju?ivanja sredstva za ?i ?enje cijevi u neke od svojih ko

mpleta imala je po sla sa slu benicima za standarde iz vije?a Barkinga koji su s matrali da ta sredstva mogu ozlijediti dje?je o?i. Iako slu benici nisu uspjeli u prvom poku aju kaznenog progo na tvrtke prema smjernici o sigurnosti igra?aka, podnijeli su albu. Kad je 1993. sl u?aj ponovno razmotren, predstavili su dokaz e temeljene na prskanju sredstva za ?i ?enje u oko mrtve svinje, tvrde?i da to p okazuje kako mogu izazvati sli?nu ozljedu kod dj eteta. Sudac Fanner je na temel ju toga presudio da je prodaja sredstva za ?i ?enje cij evi kazneno djelo. Tvrtk a je zbog 350.000 funta sudskih tro kova bila prisiljena n a likvidaciju i 14 lj udi je ostalo bez posla, iako su se ta ista sredstva za ?i ?enje cijevi nastavil i legalno prodavati za druge svrhe svake godine. etvrti ra ireni problem bilo je o tkri?e mnogih britanskih tvrtki da im je izuzetno te k o prodati svoje robe i us luge u ostalim EZ zemljama. Jedinstveno tr i te bilo je dal eko od uspje nog uki danja svih protekcionisti?kih barijera. Pre?esto se obe?avana 'ravno pravna igra ' pokazivalo obi?nom fatamorganom. Francuske slu be posebno su pokazale n eumorn u spretnost u osiguravanju da se njihovi poslovi nastave dodjeljivati samo franc uskim tvrtkama, to se posebno pokazalo u kaosu koji je okru ivao 'smjernice o ja vnoj nabavi' kojima je namjera bila osi1 368 VELIKA OBMANA TEORIJA I PRAKSA: 199 2-1993 369 Dok je novi sustav u Britaniji rigorozno primjenjivan uvelike pove?av aju?i slo enost i skupo?u procedura natje?aja, ostale zemlje otvoreno su odbijal e dopustiti da poslov i odu van. Analiza natje?aja za strojarske projekte objavl jena 1995. Slu benom glasi lu EZ, pokazala je da je gotovo polovica natje?aja ot vorena u Britaniji. Nedugo na kon 'otvaranja tr i ta na taj na?in, Renaultova me dicinska vozila, BMW-ovi policijski automobili i Volvo vatrogasni kamioni jurit ?e britanskim ulicama, novi most Sve rn izgradit ?e se subvencioniranim panjolskim ?elikom, a francuske catering tvrt ke posl u ivat ?e obroke vije?nicima u engleskim gradskim vije?nicama. Ali mnoge kontinentalne v lade ustanovile su da britanski proizvodi i usluge nekako nikad ne zadovoljavaju njihove zahtjeve. Peti problem u usvajanju te mase novog zakon odavstva bili su tro kovi. Ne samo da je ono stvorilo cijelu novu industriju sav jetnika i tijela poput ovla tenih 'ku?a za testiranje', koji su napla?ivali gole me svote za potvrde da proizvodi mogu dobiti oznake CE. Tro kove regulacije sad je uvelike pove?ao nastanak novog tipa javnog re gulatornog tijela, 'Sefre' ili Samofinancirane kontrolne agencije, ovla tene za na platu davanja za inspekcije i za dozvole koje su se sada, zakonom EZ, tra ile od m nogih tvrtki da bi ostale u poslu. Te Sefre sezale su od Slu be za higijenu mesa i Agencije za kontrolu l ijekova financirane milijunima funti napla?enih farmaceutsk im tvrtkama za licen ciranje lijekova, do Uprava za otpad osnovanih za provo?enje ik are novih EZ pro pisa o odlaganju otpada i zanimljivo nazvanog Inspektorata Njezi na Veli?anstva za zaga?enja osnovanog za provo?enje EZ smjernica, navodno osmi ljenih ra di sma njenja industrijskog zaga?enja. Kad je jedinstveno tr i te 1. sije?nja 1993 stup ilo na snagu, pet milijuna vrijedno ke mijsko postrojenje u Teessideu, jedno od najmodernijih u Britaniji, mjesecima je mirovalo iako su njegovi vlasnici Chemox y International potro ili 120.000 funti u naporima da se prilagode In-spektorato vom idiosinkratskom tuma?enju novog EZ regu lacijskog sustava poznatog kao Integ rirana prevencija i kontrola zaga?enja (IPPC). Postrojenje je trebalo reciklirat i i ?initi bezopasnim potencijalno otrovne tvari poput antifriz mje avina, to je radilo tako u?inkovito da je ukupna koli?ina tetnih tva ri koje je emitirala bi la samo osam kilograma godi nje i uglavnom su se sastojale od octene kiseline. T o je bilo manje od koli?ine tetnih tvari koje je automobil dje latnika Inspektor ata Njezina Veli?anstva ispu tao prilikom posjeta tvornici. Nekompe tentnost slu benika u nastojanjima primjene zakonodavstva koje nisu razumjeli , Cl\ (\c\l\ f .. __J: U posljednjim mjesecima 1992. zabrinutost koju je izazvala ta reg-ulacij ska eksp lozija postajala je tako ra irena da je vlada vi e nije mogla ignorirat i. Okru na udru ga nadglednika procijenila je da ?e tro ak tvrtki za samo jedan predlo eni novi paket protupo arnih propisa kojima su se navodno primjenjivala d va kratka pasusa iz EZ s mjernica o zdravlju i sigurnosti, iznositi osam milijar da funta i tako postati n ajskuplji zakon u britanskoj povijesti. Propisi koje j e predlagalo ministarstvo unutarnjih poslova bili su duga?ki 20 stranica, popra? eni sa 100 stranica uputa: 350 0 redaka izvedenih iz samo 34 retka teksta Komisi

je. U posljednjem trenutku, nak on javnog bijesa koji je izazvalo otkrivanje nji hovih tro kova, propisi su povu?eni, ali ?e trebati jo ?etiri godine i 16 nacrta dok se du nosnike Ministarstva unutarnjih poslova uvjeri da predlo e razum niju verziju. Kad je rujnu 1992. praksa 'pozla?ivanja prvi put razotkrivena u jednom novinskom ?la nku, Majorovo ministri bili su toliko okirani da su o tome raspra vljali na sastan ku kabineta. Bili su to isti oni ministri koji su potpisivali s totine propisa pr etvaraju?i ih u zakone, o?ito nesvjesni da njihovi vlastiti sl u benici 'pozla?uju' smjer nice u tako tetnim razmjerima.18 To je navelo Majora da zatra i 'olak avanje tereta v ladine regulative' to je bio klju?ni dio njegov a govora na strana?koj konferenciji u Brightonu dva tjedna kasnije. Pokre?u?i sv oju 'ofenzivu dere-gulacije' najavio je da je zadu io svoga ministra trgovine i industrije Heseltinea da '...preuzme odgovornost za smanjenje tog rastu?eg labir inta propisa tko bi bolje s asjekao pra umu. Hajde, Michael, izvadi tap, opa i s e i kreni u akciju.'19 U idu?e ?etiri godine, Majorova 'deregulacijska inicijati va' nadahnuta pozla?ivanjem E Z smjernica, ostat ?e vode?a politika. Dok je vlad a u tom razdoblju gurala svoj duga?k i 'prijedlog zakona o deregulaciji' kroz pa rlament, nije promijenjen nijedan pro pis kojim su se primjenjivale smjernice. G odi nji broj propisa koje je izdavala vl ada, a koji je 17 HMIP se 1995. pridru io Upravama za otpad i Nacionalnim upravama za rijeke da bi stvorili Agenciju za okoli , najve?u Sefru u Britaniji, osnovanu gotovo u potpun osti radi provo?enj a smjernica EZ na tro ak desetaka tisu?a tvrtki koje je regulirala. 18 Daily Telegraph, "Who's That Lurking Behind The Brussels Book Of Rules?' je d nog od ovih autora objavljen je 14. rujna 1992., dva dana prije nego je Britani ja napustila ERM. Hurd je 24. studenog Donjem domu spomenuo 'slu?ajeve u kojima su slu benici Vlade preuzimali odluke donesene u Bruxellesu i provodili ih prede talj no.' 'To je u argonu poznato', rekao je , 'kao "Bookerizam" prema novinaru koji j e prepoznao boljku.' 370 VELIKA OBMANA 1992. pre ao 3000, nikad nije pao ispod te brojke. Tek je na kraju parlamentarne p rocedure prijedloga zakona, jed an doministar u Domu Lordova kona?no priznao da je vlada oduvijek namjeravala is klju?iti propise EZ iz deregulacije. 'Reforma' CAP-a Nije samo industrija bila o buhva?ena 'crvenom vrpcom'. Godine 1993. stupile su na snagu Komisijine reforme CAP-a, uklju?uju?i obvezno odvajanje i povezivanje pla?anja potpora s kvadraturo m obradivih povr ina umjesto s koli?inom uro da. To je dovelo do kvantnog skoka u birokraciji, dok je nova 'Integrirana admin istracija i sustav kontrole' (IACS ) zahtijevala od britanskih farmera da predaju to?ne detalje o veli?ini svojih p olja. Karte tra ene preciznosti nisu uvijek bile dos tupne, a ?ak i da jesu, rok za predaju prate?eg upitnika od 79 stranica bio je nemog u?e kratak. Nekoliko d ana prije isteka roka, ispred trgovina koje su prodavale kar te nastali su dugi redovi poljoprivrednika. U Portugalu i Irskoj ekvivalent IACS -ovu upitniku sast ojao se od samo dvije stranice. U Francuskoj su vlasti prihvat ile procjene veli ?ine polja koje su dale lokalne vije?nice. U vo?arskom sektoru, rezultat povlast ica ponu?enih vo?arima da smanje proizvodnju bilo je istrebljivanje stotina brit anskih jabu?njaka dok su kontinentalni uzgajiva?i rad ije nastavili iskori tavat i sustav kojim ih se poticalo na uzgoj vo?a ?ak i kad se ono moralo uni tavati. Samo je u 1994. godini to dovelo do uni tenja 77 posto francusko g uroda jabuka i 73 posto talijanskog uroda kru aka. Gr?ki farmeri primit ?e 89 miliju na funta od EZ da bi buldo erima zaorali u zemlju 657 tisu?a tona bresaka. Prema bro jka ma Komisije, porezni obveznici EZ su 1994. platili 439 milijuna funta za uni te nje milijuna tona vo?a na taj na?in, a 94 posto od toga otpadalo je na samo ?eti ri zem lje, Gr?ku, Italiju, Francusku i panjolsku.20 isti rezultat odlaganja s nam jerom isk lju?ivanja 15 posto obradive zemlje iz proizvodnje, bilo je daje u prv e ?etiri godin e plana koji je porezne obveznike EZ stajao 4 milijarde funta, go di nja proizvodnj a itarica narasla za 10 posto. Pored labirintskog sustava potp ore, Bruxelles je izbacivao snopove smjernica i p ropisa kako bi nametao sve ve? u kontrolu nad gotovo svakim dijelom poljoprivrede. Samo mlije?na industrija bil a je pod 1100 zakonskih odredbi koje su pokrivale sve, od osjemenjivanja krava d o dopu20 Izabrani odbor Doma lordova za Europske zajednice, Report on Reform oft hc EC Fresh Fruit 1 TEORIJA I PRAKSA: 1992-1993 371 stivih kemijskih sastojaka u siru. Prema EZ smjernici 92/102, ovce i koze morale su dobiti broj?anu plo?icu

u uho, sa zapisima o svakom njihovom kretanju izvan farm e. Prema smjernici 77/9 3 sadnice povr?a nisu se mogle prodavati za komercijalnu up otrebu bez 'biljne p utovnice'. Prema smjernici o ' umarskim reproduktivnim materij alima' 66/104, te meljenoj na nacisti?kom zakonu o umarstvu iz 1934. smi ljenom radi o?u vanja gen etske ?isto?e europskih hrastova, prodaja ireva s 'hi-bridiziranih' hrastova pos tala je kazneno djelo. Zbog toga se 1995. vi e od tri ?etvrtine komercijalno uzg ojenih hrastova u Britaniji moralo uvoziti iz isto?ne Europe, u klimatske uvjet e k ojima nisu bili prilago?eni. Jedan od najambicioznijih planova Komisije uklj u?ivao j e vi e od 50 odvojenih smjernica osmi ljenih za o?uvanje zdravog europs kog povr?a. Posta lo je nezakonito prodavati sjemenske sorte ako svaka nije bila registrirana po c ijeni od 3000 funta, plus daljnjih 700 funta godi nje da bi s e odr ale na listi. Tak o su nestale tisu?e tradicionalnih biljnih vrsta, uklju? uju?i vi e od 95 posto od 2500 p oznatih vrsta raj?ice. Univerzalna veli?ina - p okolj klaoni?ara Najsveobuhvatniji primjer na?ina na koji je Majorova vlada nametala plimni val E Z zakonodavstva, bila je trauma koju je to donijelo britanskoj mesnoj industriji . Prije nego se Britanija pridru ila EEZ-u, Komisija je izdala smjernicu 64/433 za h armoniziranje higijenskih standarda proizvodnje mesa za izvoz preko naciona lnih granica. Kad su ne?lanice EEZ, me?u njima i Novi Zeland, dovele u pitanje t e propise temeljene na njema?kom zakonu iz 19. stolje?a tvrde?i da su zastarjeli , Komisija ih j e promijenila stvaraju?i nove, izvanzakonske upute zvane Vade Me cum.lx Britansko m inistarstvo poljoprivrede, ribarstva i hrane 1980-tih je name tnulo te 'izvozne p ropise EZ' samo klaonicama koje su proizvodile meso za izvoz , osiguravaju?i istovr emeno i povlastice vrijedne milijune funta koje su im tre bale omogu?iti prilagodav anje 'strukturnim standardima'. To je oja?alo trostruk u strukturu industrije. Ona se podijelila izme?u 80 velikih 'industrijskih' klao nica koje su masovno proizvodi le meso za supermarkete i izvoz; nekoliko stotina klaonica srednje veli?ine koje s u uglavnom proizvodile za obiteljske mesnice; i nekoliko stotina malih lokalnih klaonica koje su ?esto opslu ivale po jednu pr ipadaju?u mesnicu. 21 Komisija Europskih zajednica, Op?a uprava za poljoprivredu (1992), 'Guideline s for European Commission Inspections of Fresh Meat Establis hments', VI/1111/92EN Rev.2 372 VELIKA OBMANA S pribli avanjem jedinstvenog tr i ta propisi o harmoniziranju mesne higijene uklju?eni su na listu mjera koje su se odnosile i na one proizvo?a?e koji nisu izvozili. Rezul tat je bila nova smje rnica 91/497 koja je zapravo bila malo druk?ija od ranije smj ernice, ali je jo uvijek stvarala te ko?e stotinama malih i srednjih klaonica. One su sada morale poduzimati iste vrlo skupe strukturne promjene koje su se izvorno t ra ile samo od industrijskih proizvo?a?a mesa. Ali za razliku od svojih ve?ih konkurenat a, one nisu mogle o?ekivati financijsku pomo?. Situaciju se zakomplicirala ve? po?e tkom svibnja 1990., dugo prije dovr avanja nove sm jernice, kad su veterinari MA FF-a po?eli 'savjetovati' vlasnike klaonica o navodni m novim zakonskim obvezama . Te upute nisu se temeljile na smjernici koja se poja vila tek u srpnju 1991., ve? na Vade Mecumu koji nije imao zakonsku snagu. Za?u?enim v lasnicima tada je re?eno da ?e im rad biti zabranjen ako se ne budu prilagodili tim standardima do 1. sije?nja 1993., odnosno do po?etka jedinstvenog tr i ta. Dobili su sam o sed am mjeseci za ?esto goleme i skupe strukturne promjene bez kojih bi im bila o db ijena dozvola za rad. Suo?eni sa zahtjevima koji su se ?inili nemogu?i, izme?u 1 990. i 1992. godine vrata je zatvorilo 205 obrta - vi e od ?etvrtine svih klaoni ca u Brita niji. Pre ivjeli su se odmah suo?ili s drugim problemom. Nova smjerni ca nametala je i kont inentalni sustav inspekcije mesa, zahtijevaju?i da nadzor provode veterinari, ?ime b i se zamijenio tradicionalni britanski sustav koji je koristio inspektore za mes o lokalnih vlasti. U nedostatku veterinara kvalifici ranih za inspekciju mesa, MA FF je napravio trapavi kompromis kojim se zahtijeva lo da meso ispituju inspektor i za meso pod nadzorom veterinarskih slu benika. V lasnici klaonica morali su plati ti za jedne i druge. Od 1. sije?nja 1993. vlasn icima klaonica napla?ivalo se do 100 funta na sat za 'usluge' veterinara, mnogi od kojih su unajmljeni od panjolske s malo znanja o prakti?noj higijeni. U prvom tjednu sije?nja 1993. u klaonici koju je u Farnboroughu u Hampshireu vodio Bob Newman, bilo je devet ljudi. Trojica su bili njegovi klaoni?ari. Ostala estori c

a bili su slu benici koji su ih gledali kako rade. Predsjednik ridin ke klaonice Ni gel Batts okupio je svojih 17 zaposlenika kako bi im rekao da ga preveliki t ro kov i novog inspekcijskog re ima prisiljavaju na zatvaranje, iako posao ide d ovoljno d obro da se mo e jo i pro iriti. 'Bila je to najgora stvar koju sam u?i nio u ivotu', reka o je.22 U idu?im mjesecima, do sli?nih je zatvaranja do lo 77 KYimnniL-Q TEORIJA I PRAKSA: 1992-1993 373 u cijeloj Britaniji. Bez klaonica su ostala velika podru?ja pa su neki farmeri pri siljeni voziti stoku na klanje vi e od 150 kilometara. Kad je ministru poljoprivrede Johnu Gummeru postavljeno pi tanje za to je ta indust rija toliko o te?ena, ispo?etka je tvrdio da su zatvara nja bila nu na zbog 'higijenskih razloga.' Kad je to opovrgnuto, u pismima zastupnicima i ostalima stalno je uzmi cao neobi?no neiskrenim obja njenjem da su vlasnici morali 'donositi komercijal ne od luke da u budu?nosti ne ula u u svoje poslove.'23 Ekolo ka katastrofa Kao ministar odgovoran za poljoprivredu i ribarstvo, Gummer je sada predvodio un i t enje jo jedne britanske industrije. U prvih nekoliko godina nakon po?etka 20-god i nj eg prijelaznog razdoblja za Zajedni?ku ribarsku politiku iz 1983., britansk a ribar ska industrija nije lo e stajala iako su 1985. stanovnici Grenlanda, nek ad dijela Danske, ali sada samostalnog, postali toliko frustrirani to ko?e iz EZ istrebljuju riblji fond u njihovim vodama da su se povukli iz Zajednice. EU je Grenlandu za dopu tanje nastavka ribarenja brodovima EZ u njegovim vodama po str ogim pravilima o?uvanja fonda, pla?ala 107 milijuna funta godi nje. udnim ?udom, p ovla?enje najve?eg svje og otoka iz EEZ preko no?i je prepolovilo njenu ukupnu k opnenu povr inu. Kako se pribli avalo panjolsko pristupanje, britanske ribare je razbjesnila praksa p anjolskih ribarskih kompanija da registriraju svoja plovil a kao britanska i onda kupuju britanske ribarske dozvole. To im je davalo pravo na udio u britanskim k votama iako su i dalje isplovljavali iz panjolskih luka i u njih iskrcavati svoj ulov. Kako su ti brodovi plovili pod zastavom britanske trgova?ke mornarice, posta li su poznati kao 'stje-govnici' ili 'bera?i kvota. D o 1988., dvije godine nakon panjolskog pristupanja zbog kojeg je u panjolsku rib a rsku industriju EZ ubrizgala golem novac, problem s 'bera?ima kvota' naveo je parl ament da usvoji Zakon o trgova?kom brodovlju i tako za titi britanske kvote . Da bi s e kvalificirali za britanske kvote, brodovi su morali biti u britansko m vlasni tvu i imati britansku posadu. U povijesnoj demonstraciji nemo?i parlame nta, me?utim, iz vjestan broj kompanija u panjolskom vlasni tvu na ?elu s Factor tame Ltd, pokrenulo je akciju prema lanku 7. Rimskog sporazuma, kojom se tra ilo d a se Zakon napusti, jer predstavlja 'nacionalnu diskriminaciju.' 374 VELIKA OBMA NA Nakon saslu anja na Londonskom visokom sudu i u Domu Lordova, slu?aj je prepu ten ECJu koji je 1991. presudio da 'odre?eni aspekti' Zakona 'nisu sukladni sa zakonom Za jednice.'24 To Lordovima nije ostavilo drugu mogu?nost nego da zanema re volju parl amenta. panjolske kompanije su gotovo odmah tu ile britansku vladu , tra e?i od tetu za 18 mjeseci koliko im je bilo uskra?eno pravo ribarenja, to je zavr ilo isplatom preko 1 00 milijuna funta. U me?uvremenu je Komisija morala iza?i na kraj s neuspjehom svoje ribarske politike. Ribarski kapacitet Zajednic e zna?ajno se pove?ao do 1991. Od 1970. ukupna tona a flot a EZ narasla je za 15 3 posto, a ribarski kapacitet za 420 posto.25 Jo gore, propi si o o?uvanju' koji su prisiljavali ribare da se 'rje avaju' ulova za koji nisu imal i kvote, izazi vao je ekolo ku krizu. Srednjoro?ni izvje taj Komisije o Zajedni?koj ribar skoj politici priznaje da: 'Bakalar odba?en u Sjevernom moru mogao bi prema iti koli? inu koja se zadr ava na ko?i; gl obalna procjena za 1985. bila je 460 milijuna o dba?enih komada, dok je iskrcaj nar astao na 500 milijuna. U Biskajskom zaljevu/ Keltskom moru istovar osli?a procijen jen je na 130 milijuna komada, dok je ist ovareno 110 milijuna komada.'26 U norve kim vodama, gdje je vlada jo uvijek mogl a nametnuti vlastite propise, 'odba civanje' je, me?utim, bilo nezakonito. Komis ija je odgovorila prijedlogom smanjenja 'ribarskih napora i 'otpisivanjem' brodo va u svakoj nacionalnoj floti. Vijesti o programu poznatom kao Multi-Annual Guid ance Programme (MAGP), Gum-mer je provukao 27. velja?e 1992. u pisanom odgovo ru na parlamentarno pitanje. Zatim je poku ao tvrditi da ?e se britanska flota sma nj iti samo za 12 posto, ali se na kraju pokazalo da je Komisija tra ila 19 post o, to je bila gotovo petina flote. Istovremeno se od bitno ve?e panjolske flote

tra ilo sam o 4-postotno smanjenje ve?ina kojega bi se financirala iz strukturni h fondova EZ. Od 25 milijuna funta odobrenih za britanski plan, me?utim, 20 mili juna funta moral o je platiti Ministarstvo financija kroz '?upanje' refundiranja .27 Drugim rije?ima, britanski po24 Slu?aj C-221/89 R. v. Secretary of State for Transport, ex parte Factortame [ 1991] ECR I-3905; [1991] 3 CMLR 589. 25 Porter , G. (1998), Estimating Overcapacity in the Global Fishing Fleet, WWF . 26 Komisija Europskih zajednica, Report 1991 from the Commission to the Counci l and the European Parliament on the Common Fisheries Policy. SEC(91) 2288 kona ?ni , Bruxelles, 16. prosinca 1991. TEORIJA I PRAKSA: 1992-1993 375 rezni obvezn ici pla?at ?e stvaranje prostora panjolcima da ribare u britanskim vodama . Komi sija je pak ve? bila priznala da bi smanjenje panjolske flote moglo biti nedovo ljno s obzirom na njenu veli?inu. Zato je najavila da bi mogla slijediti nova sm an jenja osim ako ?lanice ne uvedu vlastite mjere smanjivanja ribarenja. Britans ki od govor bilo je uvo?enje Prijedloga zakona o (o?uvanju) morske ribe, koji je vladi dao ovlasti bez presedana, omogu?iv i joj diktiranje uvjeta po kojima se ribarima dopu ta lo ribarenje (restrikcije takozvanih 'morskih dana). Vlada bi t ako mogla istisnu ti iz posla tisu?e ribara, negiraju?i im pravo da zara?uju za ivot bez pla?anja od tete. Prijedlog zakona na brzinu je pro ao parlament uz pod r ku gotovo svakog konzervativn og zastupnika i usvojen je tako brzo da je drugo ?itanje pro ao prije nego je isteka o rok za 'konzultiranje' s industrijom. Raz bje njeni ribari plan su tu ili pred sudo vima i na kraju je odba?en. Ali proble m nije nestao. Pobjeda ribara samo je odgodi la njihovu tragediju. Trenutak za z ata kavanje Sad je postajalo neugodno jasno da je, to god Zajednica tvrdila da p oku ava napravi ti, rezultat uvijek bio suprotan. Tvrdilo se da je jedinstveno t r i te veliki ?in 'lib eralizacije' i 'deregulacije', a proizvelo je jednu od na jve?ih koncentracija ogra ni?avaju?e regulative u povijesti. 'Reforma CAP-a kojo m se namjeravalo smanjiti prev eliku proizvodnju i krivo usmjerene tro kove, zav r ila je proizvodnjom jo vi e ne eljene hrane uz jo ve?ih tro ak. Zajedni?ka rib arska politika, zami ljena da bi 'sa?uvala europsk riblji fond' rezultirala je e kolo kom krizom. Barem se na papiru moglo tvrditi da je jedinstveno tr i te post iglo zami ljeni cilj po ticanja ekonomskog rasta i stvaranja radnih mjesta. Ali ?ak je i to bilo privi?enje. U tri godine prije njegova pokretanja, prosje?an ra st u EU iznosio je neuglednih 2,3 posto godi nje dok je prosje?na nezaposlenost bila 8,5 posto. U ?etiri godine nako n sije?nja 1993. stopa rasta past ?e na 1,6 7 posto - najgori pokazatelji jednog svje tskog ekonomskog bloka - dok ?e nezapo slenost u EU narasti na 10,9 posto s gotovo 20 milijuna ljudi bez posla. Zna?aj doga?anja u 'europskom projektu' po?etkom 1990-tih bio je da ?e od tada na dalje , vi e nego ikad ranije, postati sve lak e uspore?ivati sva ta eufori?na, dugo p oznata ob e?anja o velikim stvarima koja ?e se posti?i u neograni?enoj budu?nost i, s onim to se stva no * * 16 * * Neprilago?eni: 1993-1997 'Izgradnja jedinstvene valute je kao izgradnja sred njovjekovne katedrale. Bit ?e t ako velika. Bit ?e tako lijepa. Toliko ?e i traj ati.' Chefde Cabinet Yvesu-Thibaultu de Silguvu, Povjereniku zadu enom za pripre mu monet arne unije, kolovoz 1996.1 'Ekonomska unija pre ivjet ?e samo ako se bu de temeljila na politi?koj uniji. Helmut Kohl, 1993.2 'Kao biv i kancelar mogu s amo re?i da ne mogu uprijeti prstom ni na jednu konkretnu ekonomsku prednost koj a je u ovu zemlju nedvosmisleno stigla zbog na eg ?lanstva u E uropskoj uniji.' Norman Lamont, listopad 1994. 'Nezaposlenost u ovoj zemlji sada je najni a medu glavnim europskim konkurentima. U zadnje tri godine stvorili smo vi e radnih mje sta od Njema?ke, Francuske, Italije i panjolske - tovi e, stvorili smo vi e od N jema?ke, Francuske, Italije i panjolske zaje no.' John Major Donjem domu, 24. lipnja 1996. Zbog odre?ene mjere nemira koju je izazvalo dansko 'nef i tijesnog ishoda francusk og glasovanja o Maastrichtu, De lors je krajem 1992. smatrao nu nim ispitivanje na?in a 'ja?anja imid a Europe.' Za to je imenovao 'Odbor mudraca pod vodstvom belgijskog eurozastupnika Willyja de Clercqa, koji je radio sa skupinom marketin kih direktor a. Njihov izvje taj objavljen je 31. o ujka 1993. na tiskovnoj konferenciji u Bruxel lesu koju je o

dr ao gospodin De Pinheiro, povjerenik za 'Informacije, komunikacije , kulturu i audio-vizualne tehnike.' 1 BBC Radio 4, 24. kolovoza 1996. NEPRILAGO ENI: 1993-199 7 377 Taj izvje taj 'mudraca najbolje je pokazivao jaz izme?u 'gra?ana i politi? kih elita Euro pe koje su se pretvarale da ih predstavljaju. Oni su tvrdili da ' Europu' treba t retirati kao 'brand' i reklamirati je kao takvu. Sporazum iz Maa strichta bio je prekompliciran, kako je de Clercq rekao, 'odluke sporazuma previ e su stru?ne i udal jene od svakodnevnog ivota da bi ih ljudi razumjeli.' Umjes to da im se omogu?i da ?it aju sporazum, 'gra?anima treba nuditi slogane poput ' Zajedno za Europu na dobrobit svih nas' ili 'Majka Europa mora tititi svoju djec u.' 'Mudraci' su predlo ili i da Delors financira 'paneuropsku televiziju', uklj u?uju?i program 'koji bi re irale Euro pljanke.' 'To bi vjerojatno bio prvi put' , sugerirao je izvje taj, 'da dr avnik uput i izravni poziv enama.'3 Sli?no tome , mediji bi trebali zauzeti 'pozitivniju liniju ' prema EU, povijesne knjige tre balo bi ponovno napisati da 'odra avaju europsku d imenziju' a televizijske ku?e trebalo bi financirati kako bi uvele tu 'dimenziju' u televizijske sapunice i k vizove. To je bilo previ e ?ak i za ina?e miran briselski novinarski kor. U 'kak ofoniji prosvj eda bijesni novinari napustili su tiskovnu konferenciju, a gr?ki predsjednik brise lske udruge novinara Costas Verros optu io je Komisiju da 'pos tupa kao vojna hunta .'4 Ta zanimljiva epizoda predstavljala je svojevrstan kont rast druga dva doga?aja koj i su se 1993. odvijali u Europi. Prvi je bila traged ija koja je zahvatila Bosnu, gdje su Hrvati, muslimani te Srbi koje je podr aval a vlada u Beogradu, zaglavili u najkrvavijem gra?anskom ratu koji je Europa vidj ela od 1945. Dok su sukobljene v ojne snage i plja?ka ke bande opsjedale Sarajev o, Mostar, Srebrenicu i ostale gradov e, stotine vojnika i civila pogibale su sv akog mjeseca u ime 'etni?kog ?i ?enja, dok su UN-ovi 'mirovnjaci' s plavim kacig ama gledali, nemo?ni intervenirati. Od fijaska i z 1990. bilo je o?ito da oni ko ji su tvrdili da predstavljaju 'Europu' nisu imali ?i me utjecati na te doga?aje . Druga sjena nad EU zemljama bili su sve lo iji pokazatelji njihovih ekonomija. Ras t koji je krajem 1980-tih prosje?no iznosio tri do ?etiri 3 Objavljeno u Da ily Telegraphu, 1. travnja 1993. Izvje taj predla e i da mladi bud u ciljna skup ina jer 'je strate ki razborito djelovati gdje je otpor najslabiji.' 4 Izvijesti o Robert Johnson, Daily Telegraph, 1. travnja 1993. Tri godine kasni je belgijsk i novinar Gerard de Sleys opisao je u francuskom mjese?niku Le Monde Di plomatiq ue (lipanj 1996.) kako su 'mnogima od 765 akreditiranih novinara u Bruxe llesu p onu?eni velikodu ni darovi u obliku izvje taja za koje su bili pla?eni, a i za n j ihove su tro kove ispla?ene fine sume. Kao alternativa im je ponu?en redovni i li povre meni rad za jedno od mnogih izdanja koje je zapravo pravila Komisija. N ekima od njih takav je rad mogao udvostru?iti ili utrostru?iti pla?u.' ('The Pro paganda Machine of the Commission, lipanj 1996.). Cf. European 378 VELIKA OBMANA posto, 1992. je pao je na jedan posto i kretao se prema nuli. U Njema?koj je ne zap oslenost narasla na sedam posto, u Francuskoj preko 11 posto. Nezaposlenih j e sa da bilo 18 milijuna, vi e nego dvostruko u odnosu na razinu deset godina ra nije. I pak, odra avaju?i atmosferu nerealnosti, Delors se Europskom parlamentu u Bruxellesu 4. velja?e alio da se to doga?a zbog 'opasnog udaljavanja od europs ke ekonomske stra tegije: idu?e faze ekonomske i monetarne unije.' Njegov odgovo r na svaki problem b ila je ve?a integracija. A ona se sada usredoto?ila na tri pitanja: pripremu za ekon omsku i monetarnu uniju, pro irenje i potrebu za preuz imanjem vi e nadnacionalnih ov lasti kroz 'institucionalne reforme' ugra?ene u novi sporazum. Unutar mjehura Pr vo Europsko vije?e 1993. koje se 21. i 22. lipnja okupilo u Kopenhagenu, izgleda lo je kao da ivi u vlastitom mjehuru nestvarnosti. efovi vlada aplaudirali su s vom 'uspjehu' na drugom danskom referendumu i odredili 1. sije?nja 1995. kao dat um pr istupanja ?etiri nove ?lanice: Austrije, Finske, vedske i Norve ke. Ali na horizontu je bio i ulazak biv ih komunisti?kih dr ava srednje i isto?ne Europe. Izgledi za to razmat rali su se bez odu evljenja. Da bi izbjeglo ?vrsto obe?anj e njihova to skorijeg ulaska, Vije?e je postavilo pet takozvanih 'kopenha kih kr iterija'. Oni su od kandidata zah tijevali uspostavu propisne demokracije i slob odne tr i ne ekonomije, za titu manjina te po tivanje vladavine prava i ljudskih prava. lanstvo je pretpostavljalo i kandid atsku 'sposobnost preuzimanja obveza ?

lanstva, uklju?uju?i svrstavanje uz ciljeve poli ti?ke, ekonomske i monetarne un ije.'5 Ti uvjeti op?enito su smatrani taktikom odlaga nja. Vije?e je samo nakrat ko dotaknulo lo e ekonomsko stanje, zatra iv i od Delorsa da pripre mi Bijelu kn jigu o 'radnim mjestima, konkurentnosti i rastu.' Ali potvrdilo je o dluku minis tara financija o pro irenju 'strukturnih' fondova. Za razdoblje 1994-19 99. oni su trebali biti pove?ani na 30 milijardi funta godi nje, gotovo do razine CA P-a , to je u realnim razmjerima odgovaralo trostrukoj veli?ini Marshallova plana. T o je bila Delorsova idu?a 'velika ideja.' Ni e na dnevnom redu bila je tempiran a bomba. 'Promi?u?i povjerenje u europsku gra?evinu ', stajalo je u zaklju?cima, Vije?e 'nagla ava 5 Prema tada njem op?enitom mi ljenju da Zajednica svoje zako ne donosi nedemokratskom metodom, nije bilo o?ito da EZ ne zadovoljava vlastite kriterije za ?lanstvo. Francu sku je 1958. trebalo diskvalificirati zbog sustavn e torture u Al iru. Sli?no mi ljenje zbog druk?ijih nnA TUrl. ,^ ti Mom n.<J.. nr .,;,. TflflS NEPRILAGO ENI: 1993-1997 379 va nost' stalne borbe protiv prevara u Za jednici. Iako su tvrdnje o pre-varama dug o progonile Zajednicu, sada je to post alo stalno, posebno nakon misterioznog 'sa moubojstva koje je 30. o ujka u Bruxe llesu po?inio Antonio Quatraro, visoki du nosnik Komisije zadu en za potpore za duhan u CAP-u. Njegova smrt izazvala je nemir zbog sumnje da je njegov odjel isp la?ivao 800 milijuna funta godi nje talijanskim i gr?kim poljoprivrednicima za u zgoj tako lo eg duhana da je ve?ina morala biti uni tena ili za bagatelu prodana u isto?nu Europu i sjevernu Afriku. Ali sve to je Vije?e napravilo bio je zahtj ev Komisiji da do o ujka 1994. izradi prijedloge 'strategije borbe pro tiv preva ra.' To nije bila jedina tempirana bomba. Dok je Vije?e zavr avalo, Delors je is koristio priliku da grakne zbog zdravstvenog stanja ERM-a.6 Nije shva?ao da je b ilo preosta lo samo sedam tjedana do njegova kolapsa, jer ?e ga rastrgati suprot stavljene potr ebe razli?itih ekonomija. Bundesbank su trebale visoke kamate za pomo? financiranja njema?kog ujedinjenja posu?enim novcem. Francuska je trebala niske kamate radi potic anja oslabljene ekonomije, a ERM ju je prisiljavao da ih odr ava na previsokoj raz ini. Kad je krajem srpnja Njema?ka ignorirala francus ke pozive na smanjenje kamata , tr i ta su postala uvjerena da ?e Francuska mora ti devalvirati franak. U ?etiri dana prije 'crne nedjelje' 1. kolovoza, Francusk a je dala 100 milijuna do lara za podr ku franka prije nego je priznala poraz. O grani?enja ERM-a pomaknuta su sa 4,5 na 30 posto, to je zapravo omogu?ilo valuta ma da slobodno plutaju. 'Faza jed an' na putu prema jedinstvenoj valuti postojal a je samo na papiru. Za Delorsa, p ogo?enog i ijasom i prisiljenog na upotrebu t apa, izgledi za njegovu monetarnu uniju sigurno su se iznenada u?inili dalekima. Major se istovremeno odmarao u Portugalu meditiraju?i kuda bi moglo voditi brit ans ko uklju?enje u 'Europu'. Pro lo je 20 godina od britanskog ulaska u Zajedni cu i Maa stricht se pokazao kao 'ra?vanje puta: 'Na i partneri eljeli su jedinst venu valutu. Mi nismo. Oni su eljeli socijalnu povel ju. Mi nismo. Oni su eljeli vi e harmoniziranja politike. Mi nismo. Oni su eljeli ve?u kontrolu Zajednice n ad obranom. Mi nismo. Sve su vi e privatno govorili o federal nom odredi tu, iak o su javno uvjeravali u Europu nacionalnih dr ava.'7 Do tada je imao gotovo tri godine iskustva za europskim 'glavnim stolom' i po?el i su se pokazivati o iljci iz bitaka. Zabilje io je rad Eu6 Citirano kod Grant, op. cit. 380 I VELIKA OBMANA ropskog vije?a na na?in koji Thatcher nikad ne bi p oku ala. Rasprava je, napisao je, ' slijedila donekle istro en uzorak.' 'Svi oko stola iznosili su svoja mi ljenja u pripremljenim govorima koji su ?esto bi li vi e za doma?u upotrebu nego to su bili ozbiljan poku aj utjecanja na raspravu. To s e ?esto doga?alo zato to su odluke ve? bile donesene privatno, a rasprava j e bila obi?an uvod u njihovo potvr?ivanje. Prije svakog summita... Francuzi i Ni jemci dogovarali su pozicije ako je to ikako bilo mogu?e. Komisija je bila u kon taktu s objema sku pinama. Ve?inu odluka predlagala je Komisija nakon pregovora s Francuskom, Njema?kom i dr avom koja je predsjedavala Unijom. Manje dr ave koj e su sve bile ?iste korisnice novca i z zajedni?kog prora?una, ?esto su se priva tno ogor?eno alile na to, ali su javno bile pom irljivi odrasli ljudi. Kad god s am svjedo?io toj pojavi, na um mi je padalo slavno obja njenje Aneurina Bevana 0 tome kako je nevoljke lije?nike nagovorio da se pridru e dr avnom zdravstvenom sust avu: "Napunio sam im usta zlatom." Sjaj dragocjenog metala isijavao je iz u

tnje m nogih efova vlada. Njihova nevoljkost da se suprotstave francusko-njema?k om konsenz usu bila je zapanjuju?a i izuzetno iritantna za Britaniju. Komisiji s e rijetko suprotstavljalo: a kad bi se to i dogodilo, bilo je previ e ku kavi?lu ka za kriti?nost: svakom protuprijedlogu prethodila je zahvalnica uz srame ljiv u sugestiju da bi Komisija, vjerojatno zbog dobrog razloga, mo da mogla biti u k ri vu. Jacques Delors, siguran u svoju poziciju, lako je odbacivao takve prigovo re, ?esto uz njema?ku ili jo izgledniju francusku podr ku. Ostali su se uglavnom glatko pr idru ivali konsenzusu. Izolirani i s osje?ajem da se neprikladno pona aju, kriti?ari bi popu tali. To je bio okrutan i apsurdan na?in djelovanja.'8 S amo je Britanija, dodaje Major, bila pijesak u kamenici. Sad je mogao shvatiti z a to je Thatcher postala tako nepopularna medu 'kolegama. Bila je naviknuta na d e mokratski sustav u kojemu su ljudi iznosili svoja mi ljenja. Ali kad su ljudi govo rili jezikom Westminstera u Bru-xellesu, 'to je bilo kao da pljuju u crkvi. ' Te jeseni Major je napisao ?lanak za Economist u kojem je iznio svoju 'viziju' za 'Europu'. Ona bi se, tvrdio je Major, trebala fokusirati na ono to ljudi ele , ne n a institucionalne reforme koje toliko opsjedaju njene lidere. Na a glavna briga, n apisao je, trebali bi biti mir, rast, prosperitet 1 zapo ljavanje. Dov eo je u pitanje prevladavaju?e mi ljenje da se 'moramo kretati pre ma sve ve?oj politi?koj i ekonomskoj uniformnosti.' 8 On rit. NEPRILAGO ENI: 1993-1997 381 'Na n a im nacijama je da izgra?uju Europu, a nije na Europi da poku ava nadvladati na c ije. elim vidjeti Zajednicu koja postaje iroka unija, obuhva?aju?i cijelu demo kratsku Europu, u jedinstvenom tr i tu i sa zajedni?kim sigurnosnim aran manima ?vrsto povezanima s NATO-om. elim vidjeti konkurentnu i pouzdanu Europu koja stv ara radna mjesta za svoje gra?ane i izbor za svoje potro a?e, zajednicu koja je prestala grickati naciona lne slobode i tako obuzdavati entuzijazam svojih ?lani ca.'9 Kako je Major uskoro otkrio, njegovi su poku aji bili uzaludni. 'Izazvao s am pomut nju', prisje?ao se, 'ali sam uzalud tro io tintu.'10 U 'Europi' se stal no nalazio sa m u manjini, jer nije dovoljno davao. Kad bi se vratio ku?i, njego vi zastupnici, p a ?ak i 'kopilad' iz njegova vlastita Kabineta, mu?ili su ga je r je previ e davao. U m e?uvremenu je njegova stranka u istra ivanjima javnosti stajala najlo ije u povijesti. Mjehur se nastavlja U Bruxellesu se odr avala atm osfera nerealnosti, a jesen 1993. donijela je trenuta k slavlja. Odlukom njema?k og ustavnog suda u Karlsriiheu da sporazum iz Maastricht a ne kr i Temeljni zako n dr ave, taj je sporazum kona?no stupio na snagu. Sefovi vlada su se 29. listop ada okupili na 'Izvanrednom Europskom vije?u' kako bi objavili da ?e od 1. stude nog Europska zajednica postati poznata kao 'Europska unija'. Pobjed onosno su ob javili: 'Gra?ani Europe znaju da im je Zajednica donijela kraj krvavih ratova, v e?i prosperi tet i ve?i utjecaj. Oni danas ?ak i vi e nego ju?er, znaju da su izolacija i ogr ani?avanje pogre na rje enja, uvijek iluzorna i ponekad opasna. Moraju tako?er s hvatiti da ?e im E uropska unija pomo?i da se nose s industrijskim i dru tvenim preobra ajem, vanjski iza zovima i brojnim po astima na eg dru tva na ?elu s nez aposleno ?u.'11 Izvan mjehuta samo?estitanja, nezaposlenost je dostigla najvi u razinu od osnivanja EEZ. Sto se ti?e okon?anja 'krvavih ratova, naslovnica-ma je dnevno dominirao kaos u Bosni koji Zajednica nije bila u stanju okon?ati.12 9 T he Economist, 25. rujna 1993. 10 Major, op. cit. 11 Europsko vije?e u Bruxellesu , 29. listopada 1993. 12 Gotovo jedina odluka koju je Zajednica uspjela donijeti o jugoslavenskom su kobu bila je podr ka me?unarodnom embargu na prodaju oru ja zara?enim stranama. Ta je po litika 382 VELIKA OBMANA Nerealnost se nastavila s idu?im Europskim Vije?em, ponovno u Bruxellesu 11. i 12. p rosinca. Vrhunac je bila Delorsova Bijela knjiga o tome kako izlije?iti 'europsku strukturnu nezapos lenost.'13 Njegov lijek bila je samo 'identifikacijska lista ar gonskih fraza. N aglasio je potrebu postavljanja 'temelja za odr ivi razvoj' dok je 'glavni izazo v', naravno, bila 'potreba za nastavkom pritiska za daljnju izgrad nju ujedinjen e Europe.' Nabrajaju?i navodne koristi od 'akcije Zajednice' ustvrdio je da su i zme?u 1986. i 1990. ?lanice stvorile devet milijuna radnih mjesta (iako j e tada bilo 18 milijuna nezaposlenih). Tako?er je tvrdio da se ekonomski rast ubrz ava o za 'pola postotka svake godine' (a zapravo je padao na nulu). Iza samozavarava ju?e retorike, me?utim, Delors je predlagao vrlo ambiciozan program. elio je da

Unija kontrolira istra iva?ku i razvojnu politiku Zajednice tako da 'sura dnja k oju ?e usmjeravati Komisija 'postupno postane temeljni princip.' Jo je ve?i bio plan izgradnje 'transeuropske infrastrukture' koja bi povezivala sustave prijen osa energije i nizove prekograni?nih cestovnih i eljezni?kih projekata, kolektiv no po znatih kao 'Transeuropska mre a' ili 'TEN' (Trans-European Network). Cijen a bi bil a 400 milijardi ecua kroz 15 godina, to bi se djelomi?no platilo iz reg ionalnih fon dova, ali uglavnom bi to pla?ale ?lanice, uz uklju?ivanje privatnog financiranja. Cilj je bio pove?ati zaposlenost pokretanjem neokenzijanskog prog rama javnih radova po uzoru na New Deal, to bi unaprijedilo i integraciju. Vije? e je odobrilo Delorsov 'hodogram' tako blistavim izrazima da je sam izjavio d a je bio 'ponosan kao paun.'14 Kad se Major vratio ku?i da bi parlamentu objasnio Bijelu knjigu, rekao je zastupnicima da su ?lanice 'sada odlu?ne slijediti reali sti?ne , prakti?ne i tr i no orijentirane politike kako bi unaprijedile europsku konkurentnos t.' Slo ile su se oko potrebe za '?vrstom kontrolom javnih tro kov a i niskom inflacijo m; otvorenim tr i tima, deregulacijom i decentraliziranijom Europom, fleksi-bilno ?u na tr i tima rada i smanjenjem socijalnih tro kova te odlu? bojno polje'. Kako su Srbi ve? bili dobro naoru ani, embargo je ozbiljno tetio samo Hr vatima i bosanskim muslimanima. Od Hurda bi bilo po tenije da je prizna o da se usk ra?ivanjem sredstava za obranu nesrbima zalagao za 'neravnopravno bo jno polje'. Un ato? visokoumnoj politici Zajednice, Hrvati i Bo njaci zaobilazil i su embargo krijum?a renjem oru ja kupljenog na me?unarodnom crnom tr i tu. 13 Komisija Europskih zajednica (1993), White Paper on groivth, competitivenes s, a ndemploj-ment: The Challenges and ways foru/ard into the 2ht Century. COM(93 ) 7 00 kona?ni, Bruxelles, 5. prosinca. 14 Cf f.rmt nt> rit NEPRILAGO ENI: 1993-1997 38 3 nom ulogom privatnog ulaganja u stvaranju ekonomskog rasta.'15 Nitko nije moga o pomisliti da su se on i njegovi kolege efovi vlada upravo u na?elu slo ili pro gramom javnih radova uz dr avne potpore, koji je stajao vi e od 260 milijardi fu nta, to je b ila cjelokupna godi nja potro nja njegove vlade. 'Briselska pudlica ' Do o ujka 1994. Major je imao jo vi e problema s 'kolegama.' Nakon vi e od god ine dana pregovora, dogovoreni su uvjeti pristupanja Austrije, Finske, vedske i Norve ke, ia ko je Norve ka jo inzistirala na za titi svoga ribarstva. panjolska je, kao i uvijek, tra ila svoje obe te?enje, to je natjeralo Delorsa da skuca novac za otkup prava na rib arenje od Rusije za potrebe panjolske flote.16 To je bacilo Bruxelles u tmurno ra spolo e, jer su idu?e u redu bile biv e komunisti?ke dr ave srednje i isto?ne Europe. Major se u me?uvremenu bavio vlastitom aritmetikom i izra?unao d a ?e s novim dr avama u Zajednici ve? minimalna snaga britanskog glasa biti nepr ihvatljivo smanjena. Odlu?io je od toga napraviti pitanje. Uz punu podr ku svoga kabineta, najavio je da ?e veti rati pro irenje ako Zajednica ne zadr i sada nj e pravilo da su prema sustavu glasovanj a kvalificiranom ve?inom 23 glasa dovolj na za 'blokiraju?u manjinu.' Major je time taknuo u ivac. Glasovanje kvalificira nom ve?inom bilo je u srcu 'proj ekta' kao odlu?uju?a zna?ajka nadnacionalizma. Kako su alter i Monnet priznali 1920-tih , dr ave se kroz glasovanje kvalificira nom ve?inom mo e prisiliti na prihva?anje odluka koje su protiv njihovih naciona lnih interesa. Dokle god zadr avaju veto, mogu blok irati nove zakone, zbog ?ega je prvi zahtjev nadnacionalnog tijela bilo ukidanje v eta. Ali ?ak je i glasova nje kvalificiranom ve?inom predstavljalo problem dok je man jina jo mogla stvara ti blokiraju?e saveze. Upravo je to prepoznao Major. Svako 'pro i renje' Unije m oglo bi se iskoristiti za pove?anje nadnacionalnih ovlasti. Major se ispo?etka o slanjao na podr ku Njema?ke, Francuske i panjolske. Ali kako su pre govori napre dovali, i nakon to je panjolska podr ka kupljena otkupom ruskog ribarsko g spora zuma, ta je podr ka isparila. Britanija je ponovno bila sama. Tako je, kad su ga u Donjem domu upitali je li mu va niji status quo u glasovanju kvalificirano m 15 Hansard, 14. prosinca 1993. col. 685. 384 VELIKA OBMANA ve?inom ili pro irenj e, Major je mogao samo zaobi?i pitanje. Bio je odlu?an 'boriti se u britanskom k utu' jednako estoko koliko bi se i bilo koja druga dr ava borila za sv oje inter ese, izjavio je. To je bila razlika izme?u njegove i laburisti?ke vlade, ko ja b i 'rekla DA svemu to je dolazilo iz Europe.' Laburisti?ki lider gospodin Smith ' bi bez kriti?kog ispitivanja odbacivao na e glasove, na u konkurentnost i na no

vac' z bog ?ega ga se i trebalo opisivati kao 'Monsieura Oui, briselsku pudlicu. '17 Na Ma jora ?e se uskoro ponovno sru?iti poruga kad Hurd ode na tri dana i no ?i stalnih prego vora s ministrima vanjskih poslova u gr?ku Ioaninu. Zavr it ?e klasi?nim 'euro-muljanjem .'18 Da bi se sa?uvao obraz, i dalje se dopu talo da s e prijedlog nakratko stopira s 23 glasa. Ina?e bi Britanija bila prisiljena na p opu tanje. Smith je optu io Majora z a 'poni avaju?e srozavanje.'19 Jedan od zas tupnika Majorove stranke, Tony Marlow, lj utito je komentirao kako budu?i da '.. .takozvani kompromis nije donio nikakvu stvarnu vrijednost Velikoj Britaniji, a od sada moj ?asni prijatelj nema autoriteta, kredibiliteta ili prepoznatljive p olitike u tom vitalnom politi?kom podru?ju, za to ne odstupi i oslobodi put neko me tko ?e mo?i stranci i dr avi osigurati smjer i vodstvo?'20 To je bilo dno Maj orova premijerskog mandata. 'Raspolo enje u stranci bilo je gadn o. Mediji su bi li odurni. Bilo je to grozno vrijeme koje je pogor avalo spoznaja d a smo si sam i nanijeli ranu', napisao je.21 Na naslovnici Daily Mirrora 30. o ujka je objavl jena karikatura na kojoj Delors nosi tikle i mre aste ?arape u stilu pari ke pro stitutke, vode?i na uzici ljupku pudlicu na ?ijoj je glavi bilo Majorovo lice. J o je jedan premijer bio pred tim da ga 'Europa uni ti. Poni enje se nastavlja Re lativno se malo medijske pa nje u Britaniji poklanjalo novostima iz Marake a od 15 . travnja 1994. Nakon sedam godina mu?nih pregovora, vlade 123 dr ave potpisa le su ' Kona?ni zakon' Urugvajskog kruga GATT-a. Posljedice tog sporazuma osjeti t ?e se irom zemaljske kugle, posebno teta koju ?e nanijeti tre?em svijetu. To j e bio ' av' izme?u ame ri?kih i EU pregovara?a koji su se poznatim 'Blairovim ku ?nim 17 Hansard, 22. o ujka 1994., col. 134. 18 Major, op. cit. 19 Hansard, 29. o ujka 1994., col. 798. 20 Op. cit. NEPRILAGO ENI: 1993-1997 385 dogovorom' u stude nome 1992. slo ili da 'smuljaju' sporazum o smanjenju potpora. Prema 'MacSharrvj evim reformama' CAP-a mnoge EU potpore za poljoprivredu ve? su it ekako bile smanjene, ali poljoprivrednicima se pla?ala 'kompenzacija za gubitak po tpora. Prema sporazumu, ta se 'kompenzacija smatrala dopu tenom praksom 'po t ene trg ovine' iako su sume koje su primali poljoprivrednici bile ve?e nego prij e. Sli?no to me, bogate zemlje proizvo?a?i mogle su nastaviti bacati 40 milijuna tona subvencioni rane p enice na svjetsko tr i te i tako sni avati svjetsku cij enu, dok je GATT istovreme no prisiljavao zemlje tre?eg svijeta da otvore svoja tr i ta.22 Ne iznena?uje da se u New Delhiju pobunilo 150 tisu?a ljudi, prigovar aju?i da ?e uvoz sa zapada uni titi indijske seljake i izbaciti iz posla brojne industrije. U Britaniji je vi e pa nje privukla neo?ekivana smrt Johna Smitha 12 . svibnja, a na mj estu vode laburista naslijedio ga je mladi i jo relativno nep oznati Tony Blair. S mithova je smrt odgodila po?etak izborne kampanje za Europs ki parlament, a kad je kampanja po?ela, konzerva-tivci su krenuli uz moto Sna na Britanija u sna noj Europi. Ali Majorova reputacija 'briselske pudlice' uni til a mu je kredibilitet. Glasovi z a konzervativce pali su na 27,8 posto, najni e u svim nacionalnim izborima 20. sto lje?a. Laburisti su sa 44,2 posto pove?ali za stupljenost sa 45 na 62 mjesta. Ukupni odziv u Britaniji od 36,1 posto ponovno j e bio najni i u EU. Nedugo nakon izbora, Majora je 'pogodio' jo jedan incident. Na dnevnom redu krfsk og Europskog Vije?a 24. i 25. lipnja bio je Delor-sov nasl jednik, jer se Delors na kon devet godina mandata krajem 1994. trebao povu?i u m irovinu. Kohl i Mitterrand sna no su podupirali fanati?nog integracionista, belg ijskog premijera Jean-Luca Deha enea. Majorovi prigovori prisilili su Dehaenea n a povla?enje, ali je kasnije iste godine na hitnom Vije?u u Bruxellesu prihvatio kompromisnog kandidata, luksembur kog premijera Jacquesa Santera. Izabrani pred sjednik brzo je objavio da izme?u njega i Dehaenea nema razlike u odu evljenju p rema integraciji.23 Ta je epizoda toliko zaokupljala britanske medije da se o os tatku dnevnog reda V ije?a turo izvje tavalo, to je uklju?ivalo i podr ku Delors ovu ambicioznom okvirnom progr mu znanstvenog i tehnolo kog istra ivanja za 1994 -1999. To je uvelike pro irilo doseg prora?una Unije, jer 22 Vidi CUTS, Centar z a me?unarodnu trgovinu, ekonomiju i okoli , 386 VELIKA OBMANA je doprinos same K omisije sada automatski morao biti jednak onome nacionalnih vl ada.24 Vije?e je tako?er pristalo na zahtjev Komisije za irokim novim reg-ulacijskim ovlasti ma n ad takozvanim 'informacijskim dru tvom', to je pokrivalo kori tenje kompjutorski h mre a za bilo to, od kontrole zra?nog prometa do zdravstvene skrbi.23 Vije?e j

e prihva tilo i francusko-njema?ku 'inicijativu protiv rasizma i ksenofobije' pr o iruju?i doseg 'pravosu?a i unutarnjih poslova kao stupa Maastrichta.26 Kona?no , dogovorilo je osn ivanje 'Grupe za promi ljanje' koja ?e 1995. po?eti raditi n a pripremanju za novi spor azum. U usporedbi sa zaklju?cima koje je 1973. donije lo prvo Europsko vije?e, a koji nisu zauzimali vi e od nekoliko stranica, bilo j e primjetno kako su zavr ni dokumenti nar asli na 60 ili vi e stranica. Ali Monn e-tova 'privremena vlada nije se pona ala potp uno o?ekivano. U ve?em dijelu nje na rada, inicijative ili odgovori sve su se vi e pokr ivali s vladama ?lanicama. Ta je vlada po?injala pokazivati mi i?e na na?in koji ?e imati d boke u?inke. B ritanski zastupnici ipak su jedva primje?ivali pove?anje uloge Vije?a. Kad je Ma jor 2 8. lipnja podnosio izvje taj Donjem domu, njihovom glavnom brigom ?inilo s e imenovan je novog predsjednika Komisije. Zapravo, zastupnici su mogli malo tog a re?i ili u?in iti. Vije?e se dogovaralo o previ e politika da bi Major mogao p onuditi bilo to osim povr nog sa etka, iako je svaka mogla zahtijevati punu rasp ravu. Mogu?nost prihva?anja t akvih politi?kih odluka bez rasprave samo je pokaz ivala kako je brzo vlast sada ot jecala iz Westminstera. Prilago?eni U ljeto 199 4. o trooki promatra?i po?eli su primje?ivati jo jednu stranu britanske razli?i osti od njenih europskih 'partnera. U dvije godine od njenog izlaska iz ERM-a, n jezina je ekonomija po?ela rasti br e nego ijedna u EU. Za mnoge je 16. rujna 1 992. u retrospektivi umjesto 'crne' bio 'bijela srijeda, jer je Britanija ponovn o mog la profitirati od svog ekonomskog restrukturiranja 1980-tih. Biv i europsk i bolesn ik' s ekonomijom koja je bila ?etvrta, iza Njema?ke, Francuske i Italij e, sad se brz o kretao prema drugom mjestu. Onda je bila gotovo na dnu europske lige prema doh otku po glavi stanovnika. Sad se kretala prema vrhu. 24 Europsko vije?e u Krfu, 24-25. lipnja 1994, Zaklju?ci predsjedni tva, www.europar l.eu.int 25 Op. cit. to?ka 1.4. NEPRILAGO ENI: 1993-1997 387 Tako?er je primije?eno, to je posebno ?inio ugledni ekonomski novinar Bili Jamieson, da za bujaju?i novi prosperitet nije b ilo zaslu no njenih 44,6 posto trgovine s EU ve? 5 5,4 posto trgovine s ostatkom svijeta. Britanija je sada poslovala s ostatkom EU uz goleme gubitke koji su 19 94. iznosili 6,79 milijardi funta, u usporedbi s tr govinskim suficitom od 5,1 m ilijardi koji je ostvarivala s ne?lanicama. EU je bio jedini ekonomski blok na s vijetu s kojim je Velika Britanija bila u deficitu. Ta j je deficit od njenog ul aska u Zajedni?ko tr i te 1973. kumulativno iznosio 87 milija rdi funta. Zbrojen o s njenim neto doprinosom briselskom prora?unu, to je stvaralo ukupni deficit o d 108 milijardi funta. Sre?om je protute a tome bio dramati?ni rast br itanskih prihoda izvan EU, posebno od ulaganja u SAD-u koja su bila dvostruka od onih u E U. Ekonomski gledano, britansko je ?lanstvo donosilo daleko vi e prednosti njeni m EU konkurentima nego njoj samoj. Stalna tvrdnja da je EU ?lanstvo ?ista 'koris t' vitalna za britanski opstanak, tako je bila jo jedna iluzija.27 Ona je svejed no bila tako ukorijenjena u umu Britanac a da ?e pro?i jo godine prije nego njen utjecaj potone. Britanska ?e ekonomija prema br ojkama OECD-a, tek 1998. ponovn o postati ?etvrta najve?a na svijetu, iza ameri?ke, jap anske i njema?ke. A tek ?e 2002. njen prihod per capita prije?i njema?ki te postati najv i i u Europi. N o premda je ve? postajala ekonomski najuspje nija u EU, njeni su je par tneri, p rivr eni sve ve?oj integraciji, smatrali politi?ki tek zamornom neva no ?u. To j e uredno ilustrirano ujesen 1994. zapanjuju?im kontrastom dva vi?enja europske b udu?nosti: njema?kog i Majorovog. U dokumentu upu?enom predstoje?oj Meduvladino j konfere nciji o Grupi za promi ljanje 1. rujna 1994., dva vode?a njema?ka poli ti?ara, najvjeroja tniji Kohlov nasljednik Wolfgang Schauble i Karl Lamers, upoz orili su da je Unij a u opasnosti od vra?anja na 'labav splet skupina zemalja og rani?enih na odre?ene ekon omske vidove': dakle, na malo vi e od zone slobodne t rgovine. Ta je prijetnja bila tako jaka da su pozvali na udvostru?enje napora u daljnjoj integraciji. Okupljena oko francusko-njema?kog saveza, 'tvrda jezgra od est ili sedam dr ava mogla bi preuz eti vodstvo. Ponavljaju?i Tindemansa iz 197 5. i Delorsa iz 1989. predlo ili su ustav koji bi Komisiji omogu?io da preuzme ' elemente europske vlade', dok bi Europski p arlament postao istinsko zakonodavno tijelo, a Vije?e ministara funkcioniralo kao 'senat.'28 27 Jamieson, Bili (1994 ), Britain Beyond Europe. 28 Demokr ?anska unija / Grupa kr ?ansko socijalne uni

je u njema?kom Donjem domu (1994), 388 VELIKA OBMANA Major je 7. rujna odgovorio u govoru u Leidenu u Nizozemskoj. Odbio je 'tvrdu je zgru i umjesto toga ponudi o 'fleksibilnost'. Rekao je da ne bi trebalo sve dr ave gurati u isti kalup ve? bi im trebalo omogu?iti da izlaze iz odre?enih politika. Samo u nekim podru?jima , poput jedinstvenog tr i ta i okoli a, postoji potreba za uskla?ivanjem .29 Kao i ranije, Majora su ignorirali. Puno ve?a pa nja posve?ena je glasu iz pro lost i , biv em francuskom predsjedniku Giscardu d'Estaingu. Njegova poruka je bila: Zasa d zaboravite politi?ku integraciju. Koncentrirajte se na jedinstvenu valutu EMU. P ostignite to i politi?ka unija neumitno ?e uslijediti.30 Napadnuti sa sv ih strana Major je te jeseni 1994. u ku?i bio pod sve ve?im pritiskom s oba kril a svoje strank e. Njegova listopadska konferencija pretvorila se u miting na koj emu se Normanu Lamontu klicalo zbog najizravnijeg napada na EU koji se ikada ?uo od visokopozicio niranog konzervativnog politi?ara. 'Da Britanija danas nije ?l anica EU,' rekao je, ' ne vjerujem da bi bilo argumenata za ulazak.' Nije predla gao britansko povla?enje, ali je bila 'besmislica tvrditi da Britanija ne bi pre ivjela izvan EU. 'Pitanje bi se', upozorio je, 'itekako moglo vratiti na politi ?ki dnevni red.'31 S jednog je krila u studenom pokrenuta pomno koordinirana kam panja falange visok o pozicioniranih politi?ara i poslovnih figura koji su vr il i pritisak na Majora da Britaniju uvede u jedinstvenu valutu. Prethodnica je bila CBI-jeva anketa koja j e, prema njegovu generalnom direktoru Howardu Daviesu, pokazala da 'velika ve?i na' ?lanova CBI-ja eli britanski ulazak.32 Rezultati su tempirani da se poklope sa zap a enim predavanjem koje je u londonskom Citivju odr ao Leon Brittan, euro pski povjer enik za trgovinu koji je tra io potporu poduzetnika za 29 Citirano k od Salmon i Nicoll, op. cit., Major je u to vrijeme navodno obi?ava o koristiti izraz 'promjenjiva geometrija' opisuju?i svoje poimanje 'Europe prekla paju?ih k rugova' u kojoj bi promjenjive skupine dr ava mogle sura?ivati na razli?itim ci ljevima. U ograni?enim razmjerima Unija se zapravo tako i razvijala kroz razli?i te, preklapaju?e skupine koje su se okupljale, recimo Schengenskim sporazumom, m onetar nom unijom i obranom. 30 Szukala, Andrea i Wessels, Wolfgang (1997), The Franco-German Tandem' u Ed vvards, Geoffrev i Pojpers, Alfred, The Politics OfEu ropean Trety Reform - The 1 996Intergovern-mental Conference And Bejond. 31 Lamo nt, Norman (1995), Sovereign Britain. 32 CBI je u to vrijeme ?vrsto kontrolirala grupa gorljivih entuzijasta za EMU, u klju?uju?i Lorda Marshala iz British Airw aysa, samoga Daviesa i tri Irca, Niala Fitz geralda iz Unilevera, biv eg brisels kog povjerenika Petera Sutherlanda iz BP-a i C hristophera Haskinsa iz Northern NEPRILAGO ENI: 1993-1997 389 jedinstvenu valutu.33 Za tu je stvar anga iran i BBC, to je podsje?alo na taktike upo trijebljene 1971. i 1975- BBC je po?injao vijest i tvrdnjama da '84 posto ?lanova CBI -a podr ava jedinstvenu valutu,' dok je emi sija Today omogu?ila Brittanu, Daviesu i ostalima da zagovaraju britansko ?lanst vo u jedinstvenoj valuti prakti?ki bez ikakvo g proturje?enja. Pobli e ispitivan je CBI-jeva istra ivanja, me?utim, otkriva da je ispitano samo 624 tv rtki odabr anih izme?u osam tisu?a ?lanova. Od njih je manje od tre?ine (206) dalo odgovo r e. Samo 59 (28 posto) njih, bitno manje od jedan posto CBI-jeva ?lanstva, potpun o je podr avalo britanski ulazak. Ostatak od 72 posto, bio je ili neprijateljski il i mlako raspolo en prema tome. Samo zbrajanjem 56 posto onih koji su se slag ali da bi EMU mogao dugoro?no pomo?i biznisu, ali da 'nije nu an' i 28 posto oni h koji su ga podr avali bilo je mogu?e dose?i '84 posto' o ?emu je izvje tavao B BC. Nije spomenuto dru go otkri?e: da je 88 posto onih koji su dali odgovore bil o protiv 'produbljivanja integracije.'34 Na taj je na?in 'rasprava predstavljena Britancima. Pored tih problema, Major se 28. studenog suo?io s podijeljenom ras pravom o zakono davstvu potrebnom za odobravanje pove?anja britanskih uplata u E U prora?un. Izme?u 198 6. i 1994. prora?un je narastao za 103 posto. Ali kako je Major u Edinburghu prist ao na pove?anje britanskih uplata, sad je tvrdio da ?e dati ostavku ako Donji dom pr ekr i tako sve?ano obe?anje.35 Da bi napravili pr obleme, laburisti su ulo ili amandman kojim se odobrenje Prijedl oga zakona pove zuje s postupcima protiv prevara u EU, u posljednje vrijeme sve ?e ?e t eme na n aslovnicama. U srpnju 1994. odbor Doma Lordova izvijestio je da se preva re, pos ebno u CAP-u, sada doga?aju u 'monumentalnim i rastu?im razmjerima,' penju?i se

do pet milijardi funta godi nje.36 Knjiga francuskog zastupnika Francoisa d'Aube r ta objavljena u cijeloj EU tvrdila je da je ukupna svota i ve?a.37 Revizijski sud EU je odbio odobriti EU-ove knjige za 1993. na temelju tvrdnje da sadr e pre vi e 'ne pravilnosti.' To ?e kasnije postati godi nji ritual. Ministar financija Kenneth Clarke predao se u ime vlade tvrdnjom je pove?anje dopr inosa bila nu n a cijena koju je Britanija platila za koristi od ?lanstva u EU. 'Na a e konomska dobrobit', tvrdio je, 'ovisi u 33 Proudfoot predavanje, odr ano u Paisterers Ha llu, 17. studenog 1994. 34 Analiza Britanske fondacije podataka za menad ment i Castle ofLies, op. cit. 35 Major, op. cit. 36 Financial Control and Fraud in the Communitj, Pisarnica Njezina veli?anstva, 1994. 37 D'Aubert, Francois, Main bas se sur l'Europe: Enquete sur les derivesiv de B ruxelles, citirano 390 VELIKA OB MANA velikom dijelu o na em ?lanstvu u jedinstvenom tr i tu', recitirao je.38 Tome su proturj e?ili govori euroskeptika, uklju?uju?i Normana Lamonta koji se prisjeti o vremena kad j e tijekom britanskog predsjedavanja na posebnom sastanku minista ra financija pok u ao otvoriti pitanje pre-vara u CAP-u. Govori su pu teni u opt jecaj zajedno s izvje tajem Revizijskog suda koji detaljno op isuje razli?ite pr evare, uklju?uju?i famoznu epizodu u kojoj je brod u Hamburgu vi e put a natovar en i istovaren istim mesom, za to su izvu?ene sedmostruke potpore. Italija je 19 92. tra ila potpore za 1,7 milijuna hektara durum p enice koja se koristi za t j esteninu, iako je satelitska fotografija pokazala samo 760.000 hektara usjeva. K ad je Lamont najavio da eli otvoriti ovo pitanje pred kolegama: '.. .brojni mini stri nisu se pojavili. Otvorio sam raspravu. Velik broj ministar a samo je ?itao svoje novine. Raspravi nitko nije doprinio ni rije?i, a onda me gosp odin Delor s napao da politiziram otvaraju?i temu Revizijskog suda.'39 Jo jedan konzervativ ni zastupnik, John Wilkinson, pokrenuo je pitanje nov?anih kazn i odre?enih Ital iji i panjolskoj koje su svojim seljacima dopustile prema ivanje mlij e?ne kvote . Dvije vlade poku ale su 'ucijeniti' Zajednicu, prijete?i vetom na edinbur ki s porazum o prora?unu ako se njihove kazne ne poni te. Clarke je to poricao tvrde? i da je britanska intervencija zaslu na za pove?anje prvobitnih kazni od 1,6 mil ijardi f unti za daljnjih 860 milijuna funti, to je dovelo do najve?e nov?ane ka zne ikad propi sane. Propustio je spomenuti da kazne nikad nisu pla?ene (niti ?e ikada biti). Ulsterski unionist John Tavlor dao je zorni prikaz rasipanja stoti na milijuna vr ijednih regionalnih fondova EU u Sjevernoj Irskoj, gdje se novac tro io na projekt e od 'parkova za leptire' do videokazeta o golfu, 'kao i 40 ti su?a funti na parni stroj Lorda O'Neilla koji je crknuo nekoliko mjeseci kasnije .' Iako je novac bio hitno potreban za popravak raznih prometnih 'crnih to?aka, uvjet za financiranje bilo je da se novac potro i samo na prekograni?ne ceste pr ema ju noj Irskoj, uglavnom neva ne i slabo kori tene.40 Kod zastupnika je prevl adao osje?aj nemo?i. Dogovor je postignut. Njihov je posao bi o jednostavno da g a odglasuju. Major je osvojio ve?inu od 285 sa suzdr anim laburist ima. Sve to j e vidio, ipak, bilo je 38 Hansard, 28. studenog 1994., col. 932. 39 Op. cit., co l. 961. NEPRILAGO ENI: 1993-1997 391 da je osam torijevaca glasalo protiv njega. Na njegovo inzistiranje, strana?ki man dati oduzeti su svima njima: Teddvju Tavlor u, Teresi Gorman, Richardu Shepherdu, Christopheru Gillu, Johnu Wilkinsonu i Ton vju Marlowu. Sir Richard Body, nekad gorljivi eurofil koji je odavno postao stru ?ni kriti?ar CAP-a, dobrovoljno se povuka o u znak solidarnosti. Euroskeptici su ipak dobili jednu zadovolj tinu. Norve ani su na referendumu po drug i put odbi li ?lanstvo u EZ s 52,1 posto glasova prema 47,9 uz odziv od 90,4 posto. Ponovno su odlu?uju?e bile ribarske zajednice, neke od kojih su 90 posto glasovale ne'. 41 Drugi element bilo je protivljenje mnogih mladih ljudi, a jedna od njih, zgod na plavu a, nakon objave rezultata objasnila je BBC-u da 'nam se u va em sustavu ne svi?a nedostatak demokracije.' Za neke je britanske gledatelje bilo jezivo s hv atiti da je ona govore?i o 'va em sustavu' mislila na sustav kojemu je Britan ija pri padala. panjolska: kukavi?je jaje Majora je, pak, ?ekala monotonija Euro pskog vije?a. Posljednje, Vije?e u Essenu 1994. kojemu je 9. i 10. prosinca doma ?in bio Kohl, ipak ?e se pamtiti kao 'milosrdno oslo bo?eno sitni?avih prepucava nja koja bi tako ?esto unakazila europske summite.'42 Poslj ednje Vije?e na koje mu su bili Delors i Mitterrand odredilo je 1999. kao datum pok retanja jedinstve

ne valute. Dogovoreno je da Malti i Cipru bude omogu?eno tra enje ?la nstva u EU . Odobrena je i uobi?ajena gomila integracionis-ti?kih mjera, uklju?uju?i pet 'k lju?nih podru?ja na kojima su se efovi vlada nadali uhvatiti u ko tac s rastu?im proble mom europske nezaposlenosti. Odredili su, primjerice, pove?anje 'zapo lj ava?kog intenziteta rasta' fleksibilnijom o rganizacijom rada 'na na?in koji isp unjava i elje poslodavaca i zahtjeve konkurentn osti.' Predlo ili su politiku pl a?a temeljenu na 'inicijativama, regionalnim i lokal nim, za stvaranje radnih mj esta koja ?e uzimati u obzir nove zahtjeve, npr. u sfer ama okoli a i socijalnih usluga.' Dogovorili su da ?e 'te preporuke kroz vi egod i nji pr ogram prenijeti u svoje pojedina?ne politike.'43 Kad se Major vratio ku ?i izvijestiti zastupnike 12. prosinca, poku ao je prikazati t e zaklju?ke kao d okaz da su njegovi kolege prihvatili 41 Seierstad, Dag, Norway-EU, 1961-1994, ve lja?a 1997, temeljno na govoru odr anom na konferenciji Sindikata u Wakefieldu, studeni 1995., www.aksess.no/nteu/eng/ 42 Major, op. cit. 392 VELIKA OBMANA potr ebu za 'fleksibilno ?u tr i ta rada i 'deregulacijom' te kao potrebu da u?ine Eu ropu ' konkurentnom'. 'Ponovno su,', tvrdio je, politike koje je za?ela Britanij a prihva?en e ' irom Europske unije.' Jedino pitanje o kojemu su ispitivali Majo ra, me?utim, bio je netransparentni pasus o ribarenju, koji spominje Zakon o pri stupanju panjolsk e i Portugala. Major je o tome smiruju?e tvrdio da nije rije? 'ni o kakvoj velikoj p romjeni'.44 Nije shva?ao da ?e to postati jo jedna ozbilj na sramota. Njegova je vlada previdjela da je od 1. sije?nja 1995. panjolski pri stupni sporazum omogu?avao tamo njim ribarskim brodovima pristup u 180 tisu?a ?e tvornih kilometara voda oko irske obale poznatih kao 'Irska kutija'. panjolci su tra ili pristup za 220 br odova, prijete?i blokiranjem primanja Austrije, vedsk e i Finske ako budu odbijeni. Nesretni ministar ribarstva, tada William Waldegra ve, bio je prisiljen izboriti naknadnu akciju na Ribarskom vije?u 22. prosinca. Njegova jedina nada bilo je dogo varanje stro eg ograni?avanja broja panjolskih brodova kojima ?e se dopustiti pristup K utiji. Izvje tavaju?i prepun Donji dom nakon bo i?nog odmora 10. sije?nja 1995., morao je priznati da ?e 40 panjolskih brodova dobiti dopu tenje za ulazak protiv britanske vol je. Ne obja njavaju?i d a su ti veliki, moderni brodovi sposobni uloviti vi e ribe nego cijele flote Irs ke i Cornisha zajedno, tvrdio je 'da nismo ograni?ili broj brodov a, stvari bi b ile puno gore tako da 'smo na zna?ajnom dobitku.'45 Da bi u utkao gnjevne konzer vativne zastupnike, Waldegrave je tjedan dana kasnije najavio ?e od tete britans kim ribarima za "otpisivanje" njihovih brodova biti udvost ru?ene, na 53 milijun a funta. Jo ?e nekoliko stotina britanskih ribara biti izba?eno iz posla i to na tro ak britanskih poreznih obveznika. 'Koristi britanskog ?lanstva' Na toj se p ozadini mo e ?initi nevjerojatno da je 2. sije?nja 1995. Douglas Hurd kao m inis tar vanjskih poslova odlu?io dati izjavu kojom je namjeravao podsjetiti Britan c e na 'koristi od britanskog ?lanstva u Europskoj uniji', tra e?i od strana?kih k olega d a slijede njegov primjer. Za ?ovjeka koji nije bio poznat kao glup, njeg ov katalog 'koristi' nadilazio je logiku. 'Prvo', rekao je, 'EU donosi radna mje sta.' EU, tvrdio je, 'sada obuhva?a 53 posto na eg izvoza (vladini podaci za 199 5. 44 Hansard, 12. prosinca 1994., col. 625. NEPRILAGO ENI: 1993-1997 393 pokazali su da je ta brojka samo 44,6 posto).46 'Francuzi', tvrdio je, 'ne mogu blokirati na u janjetinu niti Nijemci na u govedinu.' (uskoro ?e se otkriti suprotno). 'T alijani i panjolci pla?aju visoke nov?ane kazne zbog kr enja pravila o mlije?nim kvota ma.' (nov?ane kazne nikad nisu pla?ene.). EU i NATO dali su nam 'neprocje njivi dar o d gotovo 50 godina mira na na em kontinentu' (bosanska tragedija bil a je na vrhunc u). ' lanstvo nam je omogu?ilo da Europsku komisiju izvedemo pred Eu ropski sud pravd e zbog enormnih potpora francuske vlade Air Franceu.' (kad je E CJ proglasio potp oru od 2,4 milijardi funta nezakonitom, Komisija je preformuli rala dopu tenje i om ogu?ila nastavak potpore). 'Novo na?elo subsidijarnosti ugr a?eno u Sporazum iz Maastri chta poma e zaustavljanju plime EU zakona.' (izme?u 1993. i 1994. ukupan broj novih smjernica i propisa narastao je sa 1602 na 1800) .47 'Sad smo uvjerili na e partner e da radna mjesta moraju biti na vrhu dnevnog reda EU.' (op?a nezaposlenost u EU b ila je sada najvi a od 1930-tih.) Unato? t om katalogu samozavaravaju?e retorike, Hurd je morao priznati da 'Nije sve ru i? asto.' 'Posljednjih nekoliko godina bile su test za EU. Vidjeli smo previ e ispr

azne reto rike, premalo poku aja suo?avanja s brigama obi?nih ljudi. esto je domin irala upravo sl ika udaljene, nametljive i rasipne EU.' Ali zbog toga 'trebamo s tvarno krenuti u ispravljanje onoga to ne valja.' I zato 'moramo povesti rasprav u o fleksibilnoj, decentraliziranoj Europi.'48 U me?uvremen u su Hurdovi 'partneri' kao nikad gurali ve?u centralizaciju. U Hurdovoj poruci nije bilo ni spomena jedinstvene valute to iznena?uje, jer je to pitanje i dalje dijelilo njegovu stranku. Dok su neki zastupnici i ministri agit irali za brita nski ulazak, ostali su pritiskali Majora da zauvijek isklju?i britan ski ulazak ili odr i referendum. Ma-jorov odgovor bio je da ni ta nije obe?ao. 'Strast veno ' je vjerovao, rekao je, da odluka ne?e biti donesena 'dok okolnosti jasno ne po ka u kako ?e to utjecati na na u ekonomsku dobrobit.'49 Jedina strast koju je is kazi vao bila je ona prema nedono enju odluke. Jo gore, Major je poku avao posta viti EMU k ao jedino ekonomsko pitanje, bez ustavnih implikacija. 46 The United Kingdom Balance ofPaymnets, Pisarnica Njezina veli?anstva, 1995. 47 Brojke uzete iz baze podataka Komisije CELEX. 48 Conservative Party News, objavio Sredi nji ured Konzervativne stranke, 2. sij e?nja 1995. 394 VELIKA OBMANA Zbunjenost se p oja?ala kad je Majora u raspravi Donjeg doma o europskoj politici 1 . o ujka 199 5. njegov biv i ministar financija Norman Lamont upitao misli li da je m ogu?e z amisliti monetarnu uniju bez politi?ke unije. Majorov odgovor bio je tipi?no mu tan: 'Ne, ne mislim... Uz jednu va nu ogradu: vjerujem da je mogu?e kretati se p rema mone tarnoj uniji bez nu nog kretanja prema politi?koj uniji, ali ograda ov isi o naravi i stilu monetarne unije i time ?u se pozabaviti za trenutak.'50 Kad se vratio na tu temu, samo je primijetio da 'pomno pazi na ozbiljne politi?ke i ustavne posljedice.'51 Blair ga je zamolio da definira te 'ustavne posljedice' . Odgovorio je jednim 'ne-odgovorom': 'Na koncu, jedina bitna stvar je britanski nacionalni interes. O tome mo emo sudit i samo u cjelini. Ne mo emo prosuditi d ok ne budemo imali sve dostupne informacije i dok ne budemo znali i posljedice u laska i tro ak ostanka vani.'52 Do?i ?e dan kad ?e se Blair kao premijer i sam u loviti na drugu verziju iste udice.53 Podijeljena odanost Dana 9. o ujka 1995. i zbila je kriza koja je pokazala koliko je ?lanstvo u EU razdir alo tradicionalne britanske odanosti. Nakon ?etverosatne jurnjave i upozoravaju?eg p u ?anog rafa la, tri kanadska broda za za titu ribarenja u me?unarodnim vodama kraj kanad ske su obale zaplijenila panjolsku ko?u Estai i osumnji?ila je za kr enje propisa. Prij e nego su 50 Hansard, 1. o ujka 1995., col. 1067. 51 Op. cit. 52 Op. cit. 5 3 Upravo u to vrijeme Major i Hurd primili su povjerljiv izvje taj od Lorda Ren tona, visokog du nosnika Konzervativne stranke i ?lana Doma Lordova te predsjedn ika Dru tva za pisane zakone, koji je u Rimu nazo?io konferenciji 'Zakonodavstvo u EZ'. Medu govornicima su bili neki od glavnih pravnika EZ, uklju?uju?i efa pr avne slu be Kom isije dr. Rolfa Wagenbaura. Renton je izvijestio da su predavanj a i rasprave 'ot krili krajnje zadovoljavaju?u situaciju.' Problem uvjeravanja 1 5 dr ava razli?itih jez ika i pravnih sustava da se slo e oko novih zakona, rezu ltirao je 'zapanjuju?om slo en o ?u i opskurno ?u' EZ zakonodavstva. Delegati su inzistirali da se zakoni EZ 'unaprijed e' kako bi 'ih se moglo po?eti usvajati i provoditi.' Bilo je 'notorno' kako su 'v lade Gr?ke, Italije, Portugala, panjo lske, Francuske pa ?ak i Belgije ?esto izbjegavale usvajati zakone EZ, ?ak i one koje su ratificirale.' To je va ilo i za presude ECJa. Na kraju 1993. 'bilo je 83 istaknutih slu?ajeva u kojima ?lanice nisu izvr avale pr esude donesene proti v njih i devet slu?ajevima u kojima je zanemareno i NEPRILAGO ENI: 1993-1997 395 ut vr?ene ?injenice, EU povjerenica za ribarstvo Emma Bonino optu ila je kanadsku v ladu za 'gusarenje'. Podr ao ju je potpredsjednik Komisije Brittan izjavljuju?i da: '...je ovim postupkom Kanada ne samo flagrantno prekr ila me?unarodni zakon ve? je zan emarila normalno pona anje odgovornih dr ava... uhi?enje je nezakonit ?in protiv suveren iteta ?lanice Europske zajednice.'54 U Britaniji je mnoge uz nemirila automatska podr ka koju je njihova vlada dala Komi siji, posebno zato t o je istina o ovom slu?aju bila slo enija od onoga to je priznaval a Bonino. Ribom bogata podru?ja oko Newfoundlanda bila su pod upravom meduvladin e Sjeverozap adne atlantske ribarske organizacije (NAFO), koja je predstavljala vi e od 20 dr ava . Godinama je dogovarala kvote koje su funkcionirale relativno

dobro sve do 1986 . kad je panjolska u la u EZ. Onda je pod panjolskim pritisko m EZ jednostrano odredi la svoje kvote, 400 posto ve?e od onih koje su ve? bile odre?ene. Izme?u 1986. i 1992., s kvotama koje su ukupno iznosile 162.000 tona, uglavnom je panjolska EZ flota ta da izlovila 407.000 tona, izazivaju?i propast ribljeg fonda bakalara i iverka. NAF O je dogovorio potpunu zabranu ribarenja, a Kanada je zatvorila ve?inu svoje ribar ske industrije ostavljaju?i bez posla 50 .000 ljudi. U sije?nju 1995. NAFO je dogovor io ponovno otvaranje ribarenja kako bi omogu?io iskori tavanje jedinog preostalog ri bljeg fonda, grenlandske velik e plo?e ili 'la nog platoa.' Dogovoren je izlov 27.000 tona, od ?ega je 60 posto odlazilo Kanadi, a 12 posto EZ-u. EZ je odbio prihvatit i, odre?uju?i sebi 75 p osto. U velja?i je Kanada zaustavila tri panjolske ko?e i u svakoj prona la ulov kojim su flagrantno prekr ena pravila.55 Tada je zaplijenjen Estai. Britanija s e sama suo?ila sa sli?nim problemima zbog pretjeranog panjolskog izlova kr aj Fa lklandskih otoka. Sa panjolskom, koja je sada prijetila da ?e poslati naoru ane brodove da tite njene ko?e, u Britaniji se po?eo javljati bijes zbog vladine neu pitne podr ke panjolskoj oko Estaia, opisane kao 'izdaja ne samo Commonwealtha v e? 'zdravo g razuma i pristojnosti.'56 U Donjem domu je 13. o ujka laburisti?ka zastupnica Gwyn eth Dunwoody 'sramotnim' nazvala to to 'ovaj Dom nije spreman ot voreno re?i da nam je zlo od na?ina na koji panjolci stalno kr e propise i da na mjeravamo podr ati Kanadan e.'57 54 The Times, 11. o ujka 1995. 55 Sunday Telegr aph, 2. travnja 1995. 56 Simon Heffer, Daily Telegraph, 15. o ujka 1995. 396 VEL IKA OBMANA U tom trenutku, dok se iz Bruxellesa izlijevao otrov, kanadski minist ar ribarstv a Brian Tobin predo?io je dokaze kako bi pokazao da je deklarirani u lov Estaia bio umanjen za 69 posto od stvarnog i da je riba mogla biti ulovljena samo nezakoni tim mre ama. Brodski dnevnik bio je krivotvoren. Tajni prostor za ribu, skriven iz a gajbi, sadr avao je 25 tona zabranjenih vrsta. Krenuv i iz N ewlyna, najve?e engleske ribarske luke gdje je panjolsko ignoriranje propisa o o ?uvanju ribljeg fonda dugo izazivalo bijes medu lokalnim ribarima, Britanijom su se naglo pro irile zastave s javorovim listom u znak podr ke Kana?anima. Major je sa zaka njenjem promijenio kurs, najavljuju?i da ?e vetirati svaki poku aj EU -a da nametne sankcije Kanadi. Ali teta je bila napravljena. Njegova je vlada po nov no bila zarobljena izme?u podijeljenih odanosti. panjolskoj nije bilo zabavn o. Njez in premijer Felipe Gon-zales rekao je: 'Razvijamo zajedni?ku vanjsku pol itiku. Jed nom ?e do?i vrijeme da se Britaniju podsjeti kako mora uvijek pokazat i solidarnost, a ne samo onda kad joj to odgovara.'58 Integracijski mar se nasta vlja Sad se ka vrhu dnevnog reda EU ubrzano penjao idu?i sporazum, rad na kojemu se po?el o kad je Grupa za promi ljanje simboli?no odr ala uvodni sastanak u Me ssini 2. lipnja 1995., na 40. obljetnicu Mesinske konferencije. Pridru ili su jo j se ministri vanj skih poslova EU uklju?uju?i Douglasa Hurda, koji su zajedno s Komisijom i Europskim parlamentom objavili 'sve?anu deklaraciju' odaju?i po?ast hrabrosti, snazi uvjerenja i viziji onih koji su prije ?etrdeset godina utrli p ut europskoj integraciji', zakl ju?uju?i: 'Osniva?ke dr ave su 1955. pro le prek retnicu na svom putu prema europskoj integraciji , usvojiv i originalnu struktur u bez usporedbe u svijetu. Ponovno se sastaju?i u Mes sini 1995. predstavnici vl ada ?lanica utvr?uju zajedni?ku volju da se suo?e s novim izaz ovima i nastave s a zada?om istom odlu?no ?u koju su prije ?etrdeset godina pokazali njihov i pret hodnici.'59 Integracionisti?ka gorljivost ovoga dokumenta te ko da je zadovoljav ala konzervativn e zastupnike, ali nisu imali prilike iznijeti svoja mi ljenja. Parlament nikad nij e izvije ten o Deklaraciji. Zastupnici su sada u svakom slu? aju bili zaokupljeni uzbu?enjima bli ima ku?i, nakon Maj orove odluke da 11. lip nja podnese ostavku na 58 Daily Telegmph, 5. travnja 1995. NEPRILAGO ENI: 1993-1997 397 ?elno mjesto stran ke. Suo?en sa stalnim palucanjem euroskepti?nih zastupnika elio je 'p robu iti ? ir' staju?i pred ponovne izbore. Njegov jedini suparnik bio je euroskeptik J ohn Redwood koji je dao ostavku u kabinetu da bi mu se mogao suprotstaviti. Rezu lt at ?e biti objavljen prije ljetne stanke. U me?uvremenu je Major oti ao u Cannes na Europsko vije?e 26. i 27. lipnja pod predsje davanjem novog francuskog preds jednika Jac-quesa Chiraca (koji je svom prvom Vij e?u nazo?io kao premijer 1974. ). Najzna?ajnija odluka bio je dogovor o osnivanju 'Euro pola', embrionskog EU p

andana ameri?kom FBI-ju. Stvaranje tog tijela bio je klasi?ni primjer 'Monnetove metode' prema kojoj su se neke va ne nove inicijative isprva predlagale kao ne to naizgled malo i bezazleno, ?em u se nitko ne mo e usprotiviti. Jednom kad se na?elno usvoji, inicijativa se mo e post upno iriti dok ne postane potpuno razvi jen dio strukture Zajednice. Uz izgovor po trebe borbe protiv me?unarodnog verca droge, Europol je izvorno osnovan na neformal noj razini u Haagu 1993. kao Euro pska obavje tajna jedinica za borbu protiv droge. Do 1995. zaposlila je 80 djela tnika s prora?unom od 2,8 milijuna funta. Sad je tr ebala dobiti stalni status ' Europskog policijskog ureda' s bitno pro irenom nadle no sti koja je pokrivala v i e od 20 podru?ja 'prekograni?nog kriminala, od ilegalnog usel jeni tva do prev ara s kreditnim karticama.60 Kad je Major 28. lipnja izvijestio Donji dom, o Eur opolovu cilju je rekao malo v i e osim da ?e 'oja?ati borbu protiv prekograni?no g kriminala i verca droge.'61 Kad je 28 . srpnja potpisana Konvencija za osnivan je Europola, sve je bilo spremno da EU d obije svoje federalne policijske snage. Jo jednom je, me?utim, britanski interes bilo lak e dovesti u pitanje ishodom i zbora za vodstvo Konzervativne stranke 4. srpnja, u kojima je Mayor lako porazio Redvr aoda sa 218 prema 89 glasova. Do posljednjeg trenutka moglo je biti dovol jno gla sova da se Majora prisili na ostavku, sve dok Heseltine nije ponudio pre bacivanj e glasova 20 svojih prista a Majoru ako zauzvrat dobije novo mjesto zam jenika prem ijera i prvog dr avnog tajnika. U reformi kabineta, rastere?eni Majo r zamijenio je m inistra vanjskih poslova Hurda Malcolmom Rifkindom.62 60 New St atesman, 17. o ujka 1995. 61 Hansard, 28. lipnja 1995., col. 894. 62 Kao minista r vanjskih poslova Rifkind se gotovo odmah suo?io s krizom koja je nastala kad s u srbijanske snage masakrirale 7000 bosanskih muslimana kraj Srebr enice. Nizoze mski vojnici imali su naredbu jam?iti da ?e grad biti 'sigurna luka' za musliman e koji su se povu398 VELIKA OBMANA 'Stijena Europe' Ako je Majorov ponovni izbor podigao moral, u?inio je malo za unapre?enje njegova do dira sa stvarno ?u. U r ujnu je bio na Europskom vije?u u Mallorci gdje su se efovi vlad a sastali u idi li?nom okru enju kako bi raspravljali o europskoj ekonomskoj strategi ji. Major je zapisao: '...visoki porezi i javna potro nja, dr avna regulativa, centralno p laniranje, prote kcionizam i ostale socijalisti?ke i korporativne mantre odjedno m su ispale iz mode . Zala em se za fleksibilna tr i ta rada koja bi pomogla stv aranje pravili radnih mjes ta, za manje crvene vrpce, za pristupa?ne socijalne t ro kove i nadasve za pretvaranj e Europe u konkurentnu zonu slobodne trgovine... '63 Onda se, sje?a se Major, 'dogodila jedna neobi?na stvar... na i partneri usu dili su se slo iti se s britanskim premijerom.' Govornik za govornikom po?injao je rije?ima 'Sla e m se s Johnom.' 'Nakratko,' dodaje, 'znao sam kakav je to osj e?aj biti Helmutom Ko hlom.'64 Ipak, dok je Major govorio, Grupa za promi ljanje radila je na dijametralno suprot nom izvje taju za madridsko Vije?e 15. i 16. p rosinca. Stvaranje radnih mjesta, tvrd ili su, najbolje ?e se 'ohrabriti' trima stvarima: ve?om integracijom, ekonomskom i monetarnom unijom i socijalnom povelj om: trima elementima Unije koje je Major na jvi e elio izbje?i. Op?enitije su tr a ili 'jedinstveni institucionalni okvir' koji bi aps orbirao tri mastrihtska 's tupa u jedinstvenu Zajednicu. Ako je Europa 'shva?ala po ruku' to sigurno nije bila Majorova poruka. Madridsko Vije?e slo ilo se da izvje taj nudi ?vrstu osnovu za raspravu na Meduvladinoj konferenciji (IGC) koja bi p o?ela raditi 29. o ujka 1996. u Torinu. Od neposrednije va nosti, me?utim, bila je jedinstvena valuta. Na vrhu dnevnog reda bilo je njeno im e te je otu no pred vidljivo odre?eno da bude 'euro.' Portugalski premijer Antonio Gu -terres bio je u ekstazi. 'Kao to je sveti Petar bio stijena na kojoj se gradilo kr ?anstvo, t ako ?e jedinstvena valuta biti stijena Europe', ushi?i-vao se.65 svjetskog rata na kraju je potaknuo NATO-ove zra?ne udare na Srbe pod ameri?kim vodst vom, ?ime je kona?no napravljen put mirovnom sporazumu o Bosni. Kao ministar obrane, Rifkind se ?vrsto protivio kori tenju zra?ne sile, u slavnoj izjavi da 'nijedan rat u p ovijesti nije okon?an zra?nim udarima' (zaboravljaju?i kako je najve?i rat u pov ijesti okon?an zra?nim udarom na Hiro imu i Nagasaki). 63 Major, op. cit. 64 Op. cit. NEPRILAGO ENI: 1993-1997 399 Vije?e je tada izradilo vremenski raspored za nj ezino uvo?enje. Dana 1. sije?nja 1999. valute ?lanica bit ?e nepovratno fiksiran e. Dana 1. sije?nja 2002. izdat ?e se nov?anice i kovanice i do 1. srpnja iste g

odine postoje?e valute prestat ?e biti zakonsko sred stvo pla?anja. U o ujku 199 8. odlu?it ?e se koje zemlje mogu u?i u 'prvom valu', prema tom e jesu li brojke za 1997. zadovoljile mastrihtski 'kriterij konvergencije.' Ti 'kriteriji' ve? s u predstavljali ozbiljne probleme: posebno zahtjevi da vlade k od zadu ivanja ne smiju prije?i tri posto potro nje i da unutarnji dug ne smije prije?i 60 posto BDP-a. Unutarnji dug sedam potencijalnih sudionika bio je bitno ve?i od 6 0 post o. Talijanski i belgijski dug bio je ve?i od 120 posto. Francuska je ve? bila po harana trajkovima protiv drasti?nog smanjenja potro nje uvedenog radi smanjivanj a d eficita na tri posto. Major je ostao pri svome. Izvje tavaju?i zastupnike o Madridu, rekao im je da 'se po novno sna no o?ituje nagon za promicanjem subsi-d ijarnosti.' Bilo je 'sada op?e shva?eno da je Velika Britanija imala pravo kad j e preokrenula kretanje prema ve?em uplita nju Komisije'; i stavila ja?i naglasak na 'potrebu za smanjenjem pretjerane regula tive.'66 Istoga mjeseca Komisija se bavila gomilom novih prijedloga za smjernice, uklju?uju?i jednu 'dopunu Smjerni ce 93/16/EEC,' koja 'olak ava slobodno kretanje lije?nika i om ogu?ava uzajamno priznavanje njihovih diploma, certifikata i drugih dokaza slu benih kvalifikacij a.' Samo to je bio uzrok bijesa u slijede?im godinama, izazvanog otkr i?em da se za ulazak u britanski zdravstveni sustav prijavljuju lije?nici iz zemalja poput panjolske i Gr?ke, a da se ne mogu ispitati njihove vje tine u poznavanju engl eskog jezika, ?ak niti govore li uop?e engleski. S druge strane, kandidati iz ze malj a Commonwealtha poput Novog Zelanda morali su pro?i obvezne jezi?ne testove .67 Jo smrdljive ribe U britanskim su o?ima dva doga?aja od jeseni 1995. EU prik azala u posebno nepovoljno m svjetlu. Jedan je bila rujanska Timesova serijali-z acija knjige visokog du nosni ka Komisije naslovljena The Rotten Heart of Europe : The Dirty War For Europe's M oney (Trulo srce Europe: Prljavi rat za europski novac). Kao ef odjela nadle nog za ERM i monetarna 66 Hamard, 18. prosinca 1995. , col. 1222. 400 VELIKA OBMANA pitanja, Bernard Connollv dao je iskaz "iznutra" o poku ajima EU da od 1978. radi na monetarnoj uniji. Omogu?io je uvid u unutarn je funkcioniranje Komisije kao nitk o prije njega. Kao ekonomist uklju?en u mone tarnu politiku na najvi oj razini, kona?no je izgubio strpljenje u pretvaranju d a su ERM i EMU ekonomske politike, dok je njihov jedini cilj zapravo bio politi? ki. ERM, napisao je, nije bio samo 'neu?inkovi t' ve? duboko 'nedemokratski', 't rik s povjerenjem' smi ljen za podre?ivanje 'ekonomsk e dobrobiti' i 'demokratsk ih prava europskih gra?ana volji politi?ke i birokratske e lite posve?ene stvara nju 'europske superdr- ave'. Malo '?injenica' u toj knjizi nije b ilo javno dost upno. Ali 'jedna za?u?uju?a stvar u ERM-u i EMU-u bilo je: '...da se ne trebaju otkrivati "?injenice" ve? njihova manipulacija i iskrivljavanje . Sto je nepo te nje o?itije, njegovi ga po?initelji ustrajnije ponavljaju. Moja odluka da napi em ovu knjigu... ro?ena je prvo iz toga to ne vjerujem u stotine "crno-b ijel ih' izjava o ERM-u, a zatim i iz bijesa zbog na?ina na koji se tretira svak oga tko poku a ukazati na la i.'68 Kao prvi u nizu 'briselskih zvi da?a', Connol lv je zavr io opisuju?i fanati?nu netolerantn ost Komisije prema bilo kakvom skr etanju sa stroge 'partijske linije': 'neslagan je se ne mo e tolerirati.' Kao da su htjeli dokazati njegovo mi ljenje, du nosnici Kom isije su, ?im je objavljen a njegova knjiga, razglasili da je Connoh/ 'psiholo ki nes tabilan' i brzo je ot pu ten sa svoga mjesta. Dva mjeseca kasnije 28. studenog, izbila je pobuna oko j ednog mi ljenja Europskog suda pravde u teku?em slu?aju Factortame. Nakon to im je prema Zakonu o trgova?kom brod ovlju zabranio ribarenje na 18 mjeseci, sud je sada ustvrdio da panjolske 'stjego vne' kompanije mogu tra iti od tetu od brita nske vlade. S najmanje 90 panjolskih brod ova koji tra e izme?u 250.000 i 600.00 0 funta po brodu, kona?ni ra?un ispostavljen brita nskim poreznim obveznicima pr elazio bi 100 milijuna funta. Euroskepti?ni tisak se u ario, to je sa eto u nasl ovu Daily Maila 'Vijore na u zastavu, uzimaju na u ribu - a sa d i na novac.'69 Tempiranje mi ljenja odvjetni tva bilo je besprijekorno. U Bruxel-lesu se sprema lo g odi nje natezanje oko dodjele kvota, a Komisija je ponovno predlagala drast i?no sman jenje britanskih kvota. U raspravi prije Vije?a, glasnogovornik vlade Michael Fors vth uzmicao je prili?no ofucanom mantrom da problem nastaje zbog 'p revi e ljudi koji love 68 Connolly, op. cit. ^ NEPRILAGO ENI: 1993-1997 401 premalo ribe.'70 Nije, naravno, priznao da je ve?ina ribe bila u vodama Velike Bri tani

je i da je samo zbog Zajedni?ke ribarske politike tamo bilo daleko previ e ribar a 'Zajednice' koji su ih poku avali uloviti. Laburisti su poduzeli sve da iskor ist e podjele medu torijevcima, to je rezultiralo vladinim porazom s 297 prema 2 99 gl asova. Ministri ?e u Bruxellesu morati pregovarati bez odobrenja parlament a. Smanjenje koje su morali prihvatiti zaista je bilo divlja?ko: sku a na 33 pos to, ive rak na 27 posto, osli? na 23 posto. Ali ministar ribarenja Tony Baldrv j e to pozdr avio kao 'slavnu pobjedu' na klimavim temeljima ?injenice da je u pre govorima izbo rio malo manja smanjenja od onih koja su prvobitno predlo ena (to je reklamirano u pravo da bi se omogu?ilo davanje takvih 'ustupaka za spa avanje obraza). Rekao je za stupnicima daje postigao svoj cilj 'postizanja najboljeg m ogu?eg dogovora za brita nske ribare.71 Politi?arima li enima vlasti ?inilo se d a im je preostalo samo to: da se hvale 'slavni m pobjedama kad iz Bruxellesa pob jegnu s katastrofom malo manjom od one koju su predvidjeli. Neka narod odlu?i Kr ajem drugog mjeseca sljede?e godine, 28. velja?e 1996. Komisija je iznijela prij ed loge za Me?uvladinu konferenciju (IGC). Predvidljivo, eljela je IGC 's pravim ambic ijama'. To je bila prilika za 'istinsku raspravu o Europi.'72 Svjestan da je nje govo ?edo jedinstvena valuta bila na dobrom putu da postane stvarnost, D elors je b io spreman na idu?e poteze. Ali bila je to ista stara shopping lista. elio je da Un ija ima 'sna an politi?ki i dru tveni identitet', zajedni?ku vanj sku politiku podr anu spo sobno ?u 'ustroja kredibilne vojne sile' i 'bolju inte graciju industrija naoru anja.' Sporazum bi trebao uspostaviti 'podru?je slobode i sigurnosti', uvode?i Schengenski sporazum u zakon Zajednice i prebacuju?i Pra vosu?e i unutarnje poslove u 'okvir Zaje dnice', kako bi se u cijeloj EU stvoril a osnova za pravosudni, zakonski i polici jski sustav. Na klasi?nim nadnacionaln im linijama, Komisija je tvrdila da prema op?e m pravilu nacionalni veto mora bi ti ukinut u korist glasovanja kvalificiranom ve?i nom (to bi trebalo uklju?iti ? ak i budu?e amandmane na Sporazum). Dok god veto ostaje, tvrdila je Komisija, Un ija 70 Hansard, op. cit., col. 1352. 71 The Times, 23. prosinca 1995. 72 Komisij a Europskih zajednica, Reinforcing politi?ni union and preparing for e nlargemen t, 402 VELIKA OBMANA ?e biti u opasnosti od 'stagniranja. Sporazume bi trebalo op?enito pojednostaviti i restrukturirati kako bi se Uniji dao ustav. Kona?no, Unija 'ne smije zauvijek biti vezana za napredak brzinom svojih najsporijih ?lanica.' 'Fl eksibilnost' se mora ' organizirati' kako bi se nekim ?lanicama dopustilo da nap reduju br e od ostalih. Sad je nastajala zanimljiva situacija. Komisija, Europsk i parlament i gotovo sve ?lanice su od IGC-a o?ekivali dramati?an napredak u int egraciji. Kad je britanska vla da u Bijeloj knjizi 12. o ujka iznijela svoje pri jedloge za IGC, ?inilo se da oni do laze s drugog planeta. Britanija je eljela p otaknuti integracijsku struju smanjen jem dotoka briselskog zakonodavstva, smanj enjem ovlasti ECJ-a koji je postao pre vi e 'politi?ki'73, i reformiranje 'iraci onalne' Zajedni?ke poljoprivredne politike. T ako?er je eljela promjene u sporaz umu radi okon?anja skandala s 'berbom kvota' i da s e dva 'me?uvladina stupa' ne apsorbiraju u okvir Zajednice. Britanija se protivila svakoj daljnjoj eroziji o vlasti nacionalnih parlamenata te stvaranju 'Sjedinjen ih Europskih Dr ava'.74 N jeno vi?enje 'fleksibilnosti' bilo je omogu?avanje zemljama d a dobiju stalna 'i stupanja', dok su Delors i ostali 'fleksibilnost' do ivljavali k ao dopu tanje ' dvobrzinske' Europe u kojoj bi, iako bi neke zemlje mogle i?i sporije , svi mora li i?i prema istom kona?nom odredi tu.75 Na skoro svakom pitanju britanska v lad a razilazila se s ostalima. Kako je rekao odbor Donjeg doma: 'Ministri su od po? etka tvrdili da ?e IGC bili malo vi e od redovnog servisira-nja Spo razuma iz Ma astrichta. Jedan zaklju?ak iska?e iz svih dokaza koje smo primili. To vi e nije va e?i opis ambicija i o?ekivanja velike ve?ine vlada predstavljenih na IGC-u.'7 6 Ipak, Major je bio tako odlu?an izbje?i raspravu o tome u Donjem domu da je on a ogra ni?ena na tri sata bez glasovanja. Heath je jednom 73 Britansku vladu raz ljutilo je nekoliko presuda ECJ-a koje je smatrala 'poli ti?kima' u smislu njiho ve nepromjenjive podr ke nadnacionalizmu Komisije. Posebno je kontroverzno bilo zadr avanje prava Komisije da koristi lanak 118. 'o zdravlju i s igurnosti' Sporaz uma, kako bi dala ovlasti svojoj smjernici o radnom vremenu ('4 8 sati tjedno'). Ona je trebala biti izdana u okviru Socijalne povelje iz koje j e Britanija ist

upila, ali ta smicalica je upotrijebljena kako bi bilo sigurno da ?e se smjernic a odnositi i na Britaniju. Major je prosvjedovao u osobnom pismu pr edsjedniku S anteru, ali uzalud. 74 Bijela knjiga (1996), A Partnership of Nationas, Cm. 3181 (London, Pisarnic a Njezina veli?anstva). 75 Vidi Rifkind, Hansard, 21. o ujka 1996., col. 519. 76 Vanjskopoliti?ki odbor Donjeg doma, Saziv 1995-1996. 3. Izvj e taj, The Intergove rnmental C^.nnfpr T-rr NEPRILAGO ENI: 1993-1997 403 govorio u ime mnogih, prigovaraju?i da je parlamentu dobio 10 dana za raspravu kad je Brit anija ulazila u Zajednicu. Primijetio je tvrdnju Bijele knjige da je bil o 'pres udno zadr ati nacionalne parlamente u sredi tu demokratskog legitimiteta.' 'I ma mo li ve?eras "demokratski legitimitet'", pitao je; 'tri sata za raspravu o Bije loj knjizi koja sadr i deset vitalnih tema?'77 Major si je mogao priu titi igno riranje Heatha; ali ne i izazov engle-sko-francusk og milijardera, industrijalca Sira Jamesa Goldsmitha koji je sjedio u Europskom parlamentu kao francuski ?lan . U listopadu 1995. on je pokrenuo 'Referendumsku str anku' za borbu na idu?im o p?im izborima. Uo?i Bijele knjige 11. o ujka izazvao je Majora oglasom preko cij ele novinske stranice kojim ga je pozvao da omogu?i ne samo refe rendum o valuti ve? i o daljnjem britanskom ?lanstvu u EU. Major je 4. travnja poku ao neutrali zirati prijetnju svojoj tijesnoj ve?ini u parlam entu popu taju?i zahtjevima za referendumom o valuti (predlo ila ga je Thatcher u svom prvom zastupni?kom govor u 1990). Konzervativci ?e obe?ati da se ne?e pridru iti euru bez da prvo ne pita ju britanski narod.78 Sedam mjeseci kasnije u studenom 1996. Gord on Brown ?e is to obe?anje dati u ime laburista. Ta obe?anja igrat ?e va niju ulogu u budu?i br itanskim odnosima s EU nego je to itko onda bio svjestan. Ali kriza koja je izbi la niotkuda ve? je dovela britanske odnose s partnerima do n ajni e to?ke od ula ska na zajedni?ko tr i te 1973. Lude krave i jo ludi politi?ari Britanski ministar zdravstva Stephen Dorrell je 20. o ujka 1996. dao izjavu prepun om Donjem domu o bolesti stoke Bovina spongif ormna encefalopatija (BSE). Nakon g odina poricanja i zbunjenosti oko rizika BSE -a za ljudsko zdravlje, pojavila se nova vrsta srodne ljudske bolesti, Creutzfel dt Jacobsova bolest (CJD) koja se, n eobi?no, pojavila kod brojnih mladih ljudi. Uzorak bolesti u njihovim mozgovima ?ini o se sli?an onima u mozgovima stoke za ra ene BSE-om. Nakon to ga je vladin Savjetodavni odbor za spongiformnu ence-fal opatiju (SEAC) u pozorio da bi to mogla biti rana faza goleme epidemije, Dorrell je rekao zastupn icima da se BSE, iako za to jo nema 'znanstvenog dokaza, mo e prenijeti s goveda na ?ovjeka. SEAC je za77 Hansard, 21. o ujka 1996., col. 541. 404 VELIKA OBMANA klju?io da je 'najvjerojatnije obja njenje' nove varijante CJ D-a konzumiranje mesa p rije nego je vlada nametnula stroge regulacijske mjere 1 989.79 Njegova izjava potaknula je najve?i strah od hrane u povijesti. Medijska histerija nije imala granica. Observerje donio apokalipti?nu viziju Britanije 20 15. s tisu?am a Britanaca koji umiru od CJD-a svakog tjedna, blokiranim tunelom ispod La Manch ea i Britanijom izoliranom od svijeta.80 U emisiji Neiusnight pre dsjednik SEAC-a slo io se da bi moglo biti pola milijuna rtava. Prodaja govedine se srozavala ne s amo u Britaniji ve? u cijeloj Europi. Jedna europska zemlja z a drugom uvodile su zabrane uvoza britanskog mesa. Stalni veterinarski odbor (SV C)81 Komisije 25. o ujka je glasao 14-1 za svjetsku zabranu izvoza ne samo brita nske govedine i stoke ve? svih njihovih prera?evina, od krema z a lice do vaka?i h guma. Dok je Major tvrdio da je zabrana 'daleko izvan bilo kakvog postupka opr avdanog dostupnim znanstvenim dokazima.'82, zastupnici su pobje-snj eli kad su o tkrili da je EU sada imala ovlasti spre?avanja prodaje britanskog mesa ?ak i u z emlje koje su ga jo eljele kupiti. Kako se industrija govedine suo?avala s uni t enjem - samo izvoz je bio vrijedan 550 milijuna funta godi nje - prioritet je bi la obnova povjerenja. Jedno rje enje bilo j e klanje cjelokupnog nacionalnog krd a od 11 milijuna grla, ali to je odbijeno ka o preskupo. Drugo rje enje je neizr avno stiglo iz SEAC-a. Na temelju ?injenice da st arije krave predstavljaju ve?i rizik, predlo io je da se iz stoke starije od 30 mjes eci uklone kosti prije ne go se meso stavi u prodaju. To su usvojili supermarketi i Nacionalna unija farme ra ?iji je predsjednik David Naish savjetovao ministru po ljoprivrede Douglasu H oggu da se u mjeri izgradnje povjerenja te starije ivotinje uklone iz prehramben og lanca. Major je pristao na trogodi nji plan uni tenja predvi?e nih tri miliju

na grla po cijeni od 2,4 milijarde funta.83 Njegov idu?i prioritet bilo je uklan janje zabrane izvoza i dogovoreno je da se to prepusti Vije?u za poljoprivredu u Luksemburgu 1. travnja.84 Prema britanskom mi lje nju, poduzete su sve nu ne mj ere smanjenja rizika. Vlada je zabranila upotrebu mes a i ko tanog bra na u 79 H ansard, 20. o ujka 1996., col. 375. 80 A conspimcj to make us ali mad, 24. o ujk a 1996. 81 SVC uklju?uje po jednog visokog veterinarskog du nosnika iz svake EU zemlje. 82 Daily Telegmph, 26. o ujka 1996. 83 Daily Telegraph, 29. o ujka 1996. 84 Dnih Teleoratih 3fl n^iiL NEPRILAGO ENI: 1993-1997 405 prehrani ivotinja i podu zela mjere uklanjanja potencijalno rizi?nih materijala iz k laonica. Svaka pojed ina ivotinja pogo?ena BSE-om uni tena je. Ali druge zemlje ?lanice su usvojile p oprili?no razli?itu politiku. Kad god je prona?ena jedna zara ena ivotinja, mora lo se uni titi cijelo krdo. Do av i u Luksemburg, Hogg je izgledao jadno u zgu v anom ogrta?u i ofucanom e iru te ponud o uni tenje 30-mjese?ne stoke kao gestu i zgradnje povjerenja. Ali njegovi partneri j o su tra ili klanja cijelih krda. Pr ema procjeni, trebalo je prona?i i zaklati 147.00 0 ivotinja. Britanija nije mog la udovoljiti tom zahtjevu. Nisu vo?eni nu ni zapisnici . Sva?a je bjesnila kroz tri dana i jednu cijelu no?, ali dogovor je bio nemogu?. Mini stri su, u gesti dobre volje, pristali financijski pomo?i plan uni tavanja 30-mj ese?ne stoke i na iroko se objavljivalo da ?e EZ 'platiti 70 posto ra?una.' Ali to se odnosi lo samo na kompenzaciju za gubitak samih ivotinja, ne na tro kove u ni tavanja. Prema uvjetima britanskog re-fundiranja, ispalo je da britanski pore zni obveznici mora ju platiti 80 posto tro ka politike koja nije u?inila ni ta d a se ukine zabrana. Povjerenik za poljoprivredu Franz Fischler je 15. travnja pr iznao da nema javnoz dravstvenih razloga za zabranu. 'Bez oklijevanja bih jeo br itansku govedinu. Ne vidim medicinskog razloga da to ne ?inim', rekao je novinar ima. Njegov stvarni cil j bio je sprije?iti kolaps europskog tr i ta govedine. U me?uvremenu, sva?a oko 'selektivn og klanja pretvorila se u rovovsko ratovanje. Neki su u Majorovu kabinetu ve? tra il i da Britanija krene u osvetni?ku akciju , posebno kad je Santer - sada predsjednik Komisije - potvrdio da zabrana nije n ametnuta zbog javnog zdravstva. Hogg je re kao da ?e zabranu dati na ECJ, a Majo rov privatni odgovor bilo je odbacivanje 'kol ega' kao 'gomile govana.'85 Kad su odbijene i druge kompromisne ponude i kad je SVC ponovno 20. svibnja odbi o ?ak i djelomi?no ukidanje zabrane, Major je zastupnicima u izvanrednom obra?anju re k ao da ?e Britanija voditi politiku 'nesuradnje' s EU. Ministrima i du nosnicim a re?eno je da ne sudjeluju ni u kakvim odlukama koje budu zahtijevale jednoglas je dok E U ne napravi ustupke. U ?etiri tjedna Britanija je blokirala vi e od 65 zakonskih pr ijedloga, mediji su to nazvali 'gove?im ratom', izazivaju?i sna no protivljenje u Brux ellesu. Naj e ?a povjerenica (?lanica Komisije) Emma Bonino tada je krenula u vlastitu osvetni?ku akciju tra e?i daljnja drasti?na smanjenj a veli?ine britanske ribarske flote. Objavila j e da Britanija nije ispunila 406 VELIKA OBMANA ciljeve otpisivanja ribarskih brodova, tvrde?i da se britanska fl ota od 1988. 'udv ostru?ila sa 116.000 na 239.000 tona. Brojke Komisije ipak su pokazivale da je zap ravo do lo samo do neznatnog pove?anja sa 206.000 na 211.00 0 tona, to se u potpunosti moglo pripisati 'stjegov-nicima u stranom vlasni tvu upisanima u britanski regist ar nakon slu?aja Factortame. Na temelju svoje izmi ljene tvrdnje, Bonino je sada tra ila daljnje 60-postotno sman jenje britanske f lote, pored zahtjeva koji su ve? bili postavljeni Britaniji. Za u sporedbu, pore zni obveznici EU platili su 739 milijuna funta u sedam godina za ' modernizaciju ' panjolske ribarske flote i drugih 894 milijuna funta za vlade zema lja tre?eg svijeta, uglavnom Africi za otkup prava ribarenja za panjolsku i Portuga l. Dopr inos britanskih poreznih obveznika tim programima bio je 228 milijuna fun ti.86 Britanska slijepa ulica u koju je u la s partnerima postala je tako kriti?na daj e do govor na firentinskom Vije?u 21. i 22. lipnja postao imperativ. U tjednima koji su mu prethodili, Britanija je uzalud nudila jedan kompromis za drugim. U F irenci, Major je mislio da nema opcije nego popustiti. Pristao je na nejasno obe ?anje da bi se zabrana mogla postupno popu tati u zamjenu za pristanak na ranije odbijenu m jeru: 'selektivno klanje' 147.000 ivotinja.87 Major je ljutitim zast upnicima tvrd io da bi ukidanje zabrane moglo po?eti u ranu jesen. Kad nije moga o odgovoriti kol iko ?e to dugo trajati, Blair je ustvrdio kako je vjerojatnije

da ?e to biti 'godina ma, a ne mjesecima.' Uz glasno bodrenje laburista, dodao j e: 'Gospodin Major se sada tako o?ajni?ki izvla?i iz ovog nereda da ?e pristati na bilo to. U ovakvom dogovoru je poni enje. U ovakvom dogovoru je sramota. To z apravo uop?e nije dogovor. To je be zglavo uzmi-canje. 88 I bilo je bezglavo uzm icanje. Kako su du nosnici Komisije otvoreno priznali, 'ustu pci' su bili samo ' sredstvo kojim ?e John Major uvjeriti torijevske zastupnike da nije oti ao sa su mmita praznih ruku.' 'Bilo mi je vrlo va no da Britanci ne dobiju n i ta', rekao je danski premijer Poul Nvrup Rasmussen. Za Majora je to bio 'krunski primjer z abijanja no a u le?a.'89 Nevolje nisu bile gotove. ECJ (Europski sud) je 12. srp nja odbio britanski zahtj ev za ukidanjem zabrane izvoza.90 Do 16. rujna, naoru an 86 Castle ofLies, op. cit. 87 Hansard, 24. lipnja 1996., col. 21. 88 Daily Te legraph, 20. lipnja 1996. NEPRILAGO ENI: 1993-1997 407 znanstvenim radom objavljenim u znanstvenom ?asopisu N ature u kojem se predvi?a da ?e BSE i bez 'selektivnog klanja' nestati do 2001., Hogg je od kolega ministara pol joprivrede zatra io smanjenje broja stoke za kl anje. Nije bilo odgovora. Britanija ?e se pridr avati dogovora iz Firence ili za brana ostaje. Uz sve vi e neprijateljski raspolo en parlament, Major se suo?io s a sigurnim porazom ako poku a iznijeti nu no zako nodavstvo pred zastupnike. Bez preostalih opcija, odustao je od klanja. Fischler je odgovorio da 'dok (Britanc i) ne ispune preduvjete... ukidanje zabrane izvoza jednostavno nije mogu?e.'91 P redsjednik Europskog parlamenta Klaus Hansch primijetio je da bi za Britaniju b ilo bolje da potpuno napusti EU ako ne mo e po tivati zajedni?ke odluke.92 Druga pjesma Negdje u to vrijeme pojavili su se jasni znakovi promjene raspolo enja u EU. Pored BSE-a, firentinsko Vije?e zaokupila je druga tema, rastu?a nezaposlen ost u Europi. To je potaklo Majora da se po povratku pohvali pred Donjim domom k ako je Britani ja stvorila 'vi e radnih mjesta u posljednje tri godine nego Njem a?ka, Francuska, It alija i panjolska' zajedno.93 Nijemci su s druge strane, pod vodstvom ministra va njskih poslova Klausa Kinkela u?inkovito sabotirali glavnu inicijativu Komisije o nezaposlenosti odbijaju?i glasati za financijsku pomo? D elorso-voj grandioznoj Trans europskoj mre i. 'Odgovornost za suzbijanje nezapos lenosti je na nacionalnim vlada ma.', rekao je Kohl na tiskovnoj konferenciji.94 U?inak te promjene raspolo enja bio je smanjeni njema?ki entuzijazam prema rje enju 'vel ikog praska na IGC-u i elja da se koncentriraju na pripremu za jedinst venu valutu . Glavni prioritet Njema?ke kao dr ave s najja?om valutom u EU, bila je njena ideja da ulaze?i u jedinstvenu valutu zemlje moraju u?i u 'pakt o stab ilnosti' koji predvi?a v isoke nov?ane kazne ?lanicama koje javnom potro njom pr ije?u predlo enu maksimalnu razinu prora?unskog deficita od tri posto.95 Do rujn a se Komisija alila da u o?ekivanju da IGC zavr i za manje od godinu dana nije b ilo 'ni traga uzbu?enju' 'potencijalno jo jednim 90 Agence Europe, Together in E urope (Newsletter), br.93, 15. srpnja 1996. 91 Reuters, 20. rujna 1996. 92 Indep endent, 21. rujna 1996. 93 Hansard, 24. lipnja 1996., col. 22-23. 94 Reuters, 23 . lipnja 1996. 408 VELIKA OBMANA povijesnim korakom na putu prema europskom jedi nstvu.' Umjesto toga, primijetila je, raspolo enje je bilo alobno. Nedostatak na pretka ?inio se 'uvelike strukturnim.' Nije bilo irokog proeuropskog konsenzusa, 'samo temeljna neslaganja.'96 Ali dio strategije bila je elja da se izbjegne pr evi e rasprave dok se u Britaniji ne izabere nova, pomirljivija vlada, to se ?in ilo sve sigurnijim. Kohl i Chirac su tako?er predvi?ali novo pro irenje. Tako se pojavila ideja o 'minimalisti?kom' sporazumu koji bi se fokusirao na institucio nalne i proceduralne promjene, kao uvod u pre govore o pro irenju s mogu?im novi m sporazumom.97 Sve je vi e, me?utim, bilo ozbiljnih problema s pripremama za je dinstvenu valutu. U rujnu je izvje taj MMF-a dao jadnu sliku niskog rasta u Euro pi 'poharanoj vrtoglav o visokom nezaposleno ?u i sputanu svojim nastojanjem da pokrene jedinstvenu valutu. ' Ako rast ne oja?a, MMF bi radije da europske dr av e privremeno pove?aju deficite u s kladu sa slabo ?u svojih ekonomija umjesto da ih smanjuju kako bi zadovoljili 'o tre m astrihtske kriterije.'98 Komisija je i du?eg mjeseca i sama naslikala jednako tmurnu sliku. Europska proizvo dnja per c apita iznosila je gotovo tre?inu one Sjedinjenih Dr ava i estinu japanske. Od 19 60. Japan je stvorio dvostruko vi e radnih mjesta od Europe, SAD pet puta vi e. Rezultat je bilo stagniranje nezaposlenosti na 11 posto, to je bilo dvostruko vi

e od ameri?ke i tri puta vi e od japanske.99 Rifkindu nije promakla pouka. U go voru koji je odr ao u Ziirichu na proslavi 50. o bljetnice Churchillova govora i z 1946., upozorio je da bi neprekidno kretanje pr ema ekonomskoj i monetarnoj un iji moglo podijeliti Europsku uniju. 'Ne bismo tre bali nastaviti putem integrac ije br e ili dalje nego su na i narodi spremni i?i.', upo zorio je. Ponavljaju?i Majorove stavove, rekao je publici da Britanija ima alter na tivnu viziju, temeljenu na 'pa ljivom biranju koraka prema tje njoj suradnji; ne sli jepog skakanja prema sve ve?oj integraciji pipaju?i upori ta koja se mog u pokazati upi tnima ili iluzornima.'100 Britanski europskeptici to su pozdravil i kao najdirektniju izjavu koju je jedan ministar vanjskih poslova ikada dao. Re dwood je bodrio Rif96 Agence Europe, Together in Europe (Nevvsletter), Br. 94., 15. rujna 1996. 97 Isto. 98 Reuters Business Report, 25. rujna 1996. 99 Reuters Business Report, 10. listopada 1996. 100 Govor ministra vanjskih poslova Malcolm a Rifkinda na Churchillovoj komemorac iji, Sveu?ili te u Zurichu, 18. rujna 1996 ., Europe Fifiy Years On, 193.114.50.5ltex tsll9%l NEPRILAGO ENI: 1993-1997 409 kin da zbog 'odgovora na jasno raspolo enje u zemlji,' i opisao jedinstvenu valutu k ao 'katastrofu koja se sprema.'101 To je izazvalo poznatu klapu EU suputnika, m edu njima i Brittana, Heatha, Howa i Hurda, na prigovor da je isklju?ivanje brit an skog ?lanstva iz eura bilo 'izdaja na eg nacionalnog interesa.'102 U Dublinu je sastanak EU ministara financija 20. rujna donio sporazum o preva nom 'paktu o stabilnosti.'103 Ali zabrinutost je sada rasla zbog na?ina na koji je nek oliko revnih euro-aspiranata, poput panjolske i Italije, odr avalo tako velike defi c ite da je bilo malo vjerojatno da ?e se kvalificirati. Francuska je bila jednako sumnjiva. Pripremala se na prodaju dr avne telefonske kompanije France Telecoma za polovicu postotka francuskog BDP-a, samo da bi jednokratno smanjila deficit. Un ato? o trim upozorenjima Bundesbanke o 'friziranju podataka', ?inilo se da n astaje jo j edna 'euro-mulja a', jer je Komisija signalizirala da bi se kriterij i mogli 'fleks ibilno tuma?iti' kako bi se to ve?em broju zemalja omogu?ilo da s e pridru e u prvom valu. 104 IGC je jo uvijek vrludala. U Dublinu je 5. listopad a 1996. odr ano 'izvanredno' Vij e?e. Uo?i tiskovne konferencije Vije?a, Major j e ponovno zagovarao svoje poimanje 'fle ksibilnosti', samo da bi predsjednik Eur opskog parlamenta Klaus Hansch rekao nov inarima: 'Ne vidim za to bi ?etrnaest v lada uvijek moralo rtvovati svoju viziju Europe i svoje principe da bi medu sobo m zadr ale vladu koja u svakoj prilici mo e isko?iti s broda. Ako je jedna vlada u jasnom razila enju sa ?etrnaest ostalih oko glavnih pitanja... onda ostali mo raju potra iti na?ine da krenu dalje... ili da odgode kona?ne odluke do k se vla da u manjini ne pripremi na promjenu svoje pozicije ili dok druga ne zau zme nje no mjesto.' Kohl je bio pokreta? koji je gurao svoje kolege na pristanak da se I GC (meduvladin a konferencija) zavr i u Amsterdamu u lipnju 1997. Pregovori o pr o irenju mo?i ?e po?eti n a vrijeme samo ako se odr i taj vremenski raspored. In a?e bi mogli biti zahva?eni pokr etanjem eura. Kohl je ve? spominjao mogu?nost, kako ga je zvao 'Maastrichta III' koj i bi slijedio 'Maastricht II'. Hansch je i pak u ime parlamenta upozorio vije?e da ?e bez 'institucionalnih reformi' Unija 'postati obi?na zona slobodne trgovine.' Bil o je nu no podnijeti 'institucional ne rtve za 101 Daily Telegraph, 19. rujna 1996. 102 Pismo Independentu, 19. rujn a 1996. 103 Agence Europe, Together in Europe, (Newsletter), Br. 95., 1. listopa da 1996 . 410 VELIKA OBMANA pro irenje'. Kohl je novinarima objasnio to bi to tr ebalo zna?iti. 'Je-dnoglasje mora oti?i', rekao je.105 Takva je bila pozadina pr eviranja u 'Europi' te jeseni dok su Francuska, Njema?ka, panjolska i Italija uv odile daljnja o tra smanjenja potro nje da bi zadovoljile 'kri terije.' U Madrid u su tisu?e radnika u javnom sektoru, uklju?uju?i policajce, izvikiva li slogane pred ministarstvom ekonomije i iskrcali pun kamion leda pred ulaz. U Francuskoj su deseci tisu?a u?itelja prestali raditi prosvjeduju?i protiv smanjenja br oja radnih mjesta. U Njema?koj su ?lanovi najve?eg industrijskog sindikata IG Metal i p o?eli trajk.106 Francuska i Njema?ka tada su sastavile zajedni?ke prijedloge za IGC, nagla avaju?i potre bu uklju?ivanja 'poja?ane suradnje' koja bi ?lanicama k oje to ele omogu?ila napredak na o dre?enim podru?jima, a da ih ostali ne blokir

aju. Oni 'unutra' postat ?e 'predvodnica dok ?e oni 'vani' zapravo biti marginal izirani.107 Majorova 'fleksibilnost' sve je vi e zaostajala dok je Britanija sve vi e sli?ila na 'ko?ni?arska kola. Major se 13. prosinca vratio u Dublin na jo jedno Vije?e, koje je prema svojim zakl ju?cima 'postiglo daljnji odlu?uju?i nap redak' u EMU-u i 'odredilo irok raspon mjera za primjenu na nacionalnoj razini i razini Zajednice s ciljem poticanja zapo ljavanj a.' Uz dogovor da se novom spo razumu doda 'poglavlje o zapo ljavanju', Komisija je vjerovala da je Vije?e bilo 'nesumnjiv uspjeh.'108 Major je zastupnicima rekao da 'ne vidi smisla u poglavl ju o zapo ljavanju. Ono ne?e stvoriti nijedno radno mjesto .' Nije vidio ni potr ebu za daljnjim glasanjem kvalificiranom ve?inom. Ipak je rek ao: 'Neki zagovara ju vi e integriranu, centraliziranu Europu. Po tujem takvo mi ljenje ali ga ne d ijelim. To ne bi bilo ispravno za Britaniju. Vjerujem da Europska unija mora bit i partnerstvo nacionalnih dr ava, uz nadle nost Zajednice tamo gdje je potre bno , ali samo ako je potrebno. Samo je jedan na?in na koji se mogu pomiriti te sup rotstavljene vizije, a to je kroz razvoj fleksibilnije Europe'109 Zavr avaju?i g odinu kako ju je i zapo?eo, Major je bio usamljen. Napustili su ga ?ak i z astup nici njegove stranke. Daily Telegraph je izvi105 Agence Europe, Together in Euro pe (Nevvsletter), Br. 96., 15. listopada 199 6. 106 Independent, 1. listopada 19 96. 107 Independent, 19. listopada 1996. 108 Agence Europe, Together in Europe ( Nevvsletter), Br. 100., 15. prosinca 199 6. NEPRILAGO ENI: 1993-1997 411 jestio da se njih 147 odlu?ilo usprotiviti jedinstvenoj valuti u predi-zbornim nas tupima, odbijaju?i njegovu politiku da opcije moraju ostati otvorene. 'Torijevci se dij ele', ponovno Dok je po?injala 1997. kojoj su klicali kao 'Europskoj godini prot iv rasizma i kse nofobije', britanski protivnici eura predvo?eni Johnom Redwoodo m tvrdili su da jed instvena valuta ne?e funkcionirati bez zajedni?kog oporeziva nja i golemog pove?anja 'r egionalnih transfera u cijeloj Uniji (upravo kako je predlo eno 1970-tih i kako je Delors predlagao 1980-tih).110 Nadalje, budu?e ?la nice eura su jo uvijek prili?no besr amno kr ile kriterije ulaska. U me?uvremenu je Santer u Bruxellesu odbijao francuske poku aje stvaranja 'vije?a za stabilno st' koje bi vladama omogu?ilo kontrolu predlo ene Europske centralne banke, dok je cijeli smisao ECB-a bio da ona bude izvan poli ti?ke kontrole i nadnacionalna . Dok su se pribli avali britanski op?i izbori, laburisti su postavljali svoj ta nd. Rob in Cook, navodno euroskepti?ni strana?ki glasnogovornik za vanjske poslo ve, poku ao je izazvati podjelu medu torijevcima signaliziraju?i da bi laburisti ?ka vlada mogla u?i u euro s idu?im sazivom parlamenta. Ali ponovno se to trebal o dogoditi 'na temelju trezvenih ekonomskih procjena.'111 Ako je Cookov cilj bio ponovno raspaliti torijevske strasti, uspio je. Rifkind j e 19. velja?e prekinu o primirje u emisiji Today. Reagiraju?i na optu be da su torijevc i 'neutralni' prema euru, planuo je: 'Ne... mi mu se protivimo...'. To je izazva lo o tar odgo vor njegova kolege iz kabineta Heseltinea. Drugi kolega, Kenneth Clar ke, rekao je: 'To je o?ito bio lapsus pod pritiskom vrlo vje tog sugovornika.' Kad s e Maj or ukopao na mi ljenju da je 'ravnote a dokaza prevladala protiv jedinstvene va lute ... ona bi bila pogre na dok se ne doka e da je ispravna.', Blair je trijum fira o. U emisiji The World at One, grmio je: 'Imamo tri razli?ite izjave od tri najvi a du nosnika u vladi... to je prili?no neobi?na situacija.'112 Lord Howe upao je u sva?u kroz emisiju Today, upozoravaju?i da bi bilo te ko podr ati vl a du 'koja je u na?elu nesklona konceptu jedinstvene valute.' Blair je slijedio na aktualnom satu, tjeraju?i Majora da prizna kako njegova vlada 'nije nesklona eu ru. Clarke je prisilio Rif110 Redwood, John (1997), 'Jt>less ;n Leipzig, taxed in Liverpool' u Independent u, 17. sije?nja. 111 The Economist, 8. velja?e 1997. 412 VELIKA OBMANA kinda na zajedni?ku izjavu da 'smo neskloni shva?anju da se s jedinstvenom valutom u bilo kojoj fazi mo e nastaviti na nevladinoj osnovi.' Dvadeset konzervativnih zas tupnika odlu?ilo je u predizbornim nastupima odbaciti strana?ku politiku podr ke monet arnoj uniji. 113 Konzervativci su ponovno bili u rasulu, a biv i ministar primijeti o je da ' to smrdi na elju za smr?u.'114 Puno zna?ajniji bili su doga?aji na kontinentu. J edan je bila odluka francuskog proi zvo?a?a automobila Renaulta, koji se na ao u nevolji od pet milijardi franaka gubitaka , da zatvori tvornicu u Belgiji i ost avi bez posla 4000 radnika. Santer je to na zvao 'udarcem europskom duhu povjere

nja.' Ali odluka je bila povezana s ranijim odbijanjem francuske vlade da pomogn e u financiranju Renaultova i Peugeotova pla na zbrinjavanja 40.000 radnika prij evremenom mirovinom. Francuski ministar finan cija objasnio je da si zbog zadovo ljavanja kriterija konvergencije 'dr ava vi e ne m o e priu titi takve potpore.' U o?ekivanju francuskih izbora idu?e godine, bol je trebal o izvesti u inozemst vo.115 Majoru je do lo vrijeme da iza?e pred sud bira?a. Dana 17. o ujka zatra i o je raspu tanje p rlamenta. Dok mu je stranka zaostajala za 22 boda, ?ak je i o n shva?ao da nije vjero jatno da ?e se nakon 1. svibnja vratiti kao premijer.116 Zbogom ksenofobijo Op?i izbori 1997. bili su jedinstveni. Ekonomski oporavak Br itanije od 1992. bio j e tako velik da je sada po gotovo svim mjerilima bila naj uspje nija u EU, zahvalju ju?i ta?eristi?kom restrukturiranju iz 1980-tih i prih odima od sjevernomorske nafte. D ojam nekompetentnosti zbog debakla s ERM-om ipa k je jo uvijek bio tako ?vrst da se torijevska situacija nakon 'bijele srijede' nikad nije popravila. Nikad ranije a utori takvog ekonomskog uspjeha nisu i li n a izbore na kojima ih je ?ekao siguran po raz. Laburisti?ki slogan 'Britanija ?e biti bolja s Novim laburistima' odra avao je raspolo e nje nacije nestrpljive d a vidi odlazak konzervativaca. 'Europa' je bila perifern o pitanje, unato? inter venciji Goldsmithove Referendumske stranke. Manifest Novih laburista posvetio jo j je samo nekoliko redaka. 113 Independent, 21. velja?e 1997., Independent on Su nday, 23. velja?e 1997. 114 Independent, 3. o ujka 1997. 115 European, 6. o ujka 1997. NEPRILAGO ENI: 1993-1997 413 'Zalagat ?emo se za britanske interese u Europi nakon proma aja posljednjih est godin a, ali vi e od toga vodit ?emo kampanju z a reformu u Europi. Europa ne funkcionira n a na?in koji treba ovoj zemlji ni Eu ropi. Ali voditi zna?i biti uklju?en, biti konstru ktivan, biti sposoban nastavi ti svojim putem... Dat ?emo Britaniji vodstvo u Europ i koje treba i Britaniji i Europi.'117 Manifest konzervativaca odr avao je poznatu Majorovu liniju na kojo j se ne eli fede ralna europska dr ava ve? 'partnerstvo nacija', predstavljaju?i slogan koji ?e ostati pr edmet ismijavanja medu euroskepticima: ' elimo biti u Europi, ali ne vodeni Europo m.' Nju e?i laburisti?ku pobjedu, vlade EU predvo?e ne Nizozemcima planirale su postizborni ' mini-summit' s Blairom da bi vidjeli k akva je britanska pozicija prema budu?em Ams terdamskom sporazumu. Prije toga, 2 5. o ujka je na rimskom Kapitolu odr ana ceremoni ja obilje avanja 40. obljetnic e potpisivanja Sporazuma iz 1957., ali to je bio dog a?aj bez sjaja. Eurofilski Economist pitao se je li 'Europa u 'krizi srednjih godi na. Jaz izme?u 'ambicioz ne euro-varke' i briga 'razo?arane obi?ne raje' ?inio se sve ve?im . Primijetio je da 've?inu Europljana' ne nadahnjuje govor o tje njoj uniji ili jedi nstvenim valutama, da se ne spominju IGC. Uniji najvi e treba ekonomski rast koji se ne ?ini izglednim. 'Ne iznena?uje... da je ro?endanska pjesma bila prili?no mlitav pj esmu-ljak.'118 Kohl je lebdio iznad svega toga. Arhitekt mnogih ekonomskih ja da koji su snalazi li Njema?ku, najavio je 3. travnja da ?e idu?e godine tra iti ponovni izbor 'kako bi sli jedio svoj san o ujedinjenijoj Europi.'119 Onda je C hirac, osam mjeseci prerano, neo?ekivano najavio francuske op?e izbore. Brinulo ga je da bi sve gore ekonomsko s tanje njegove zemlje sa nezaposleno ?u od 12,8 posto i najvi im porezima me?u za padnim z emljama uskoro mogli onemogu?iti uvo?enje mjera potrebnih za smanjenje deficita njeg ove vlade na tri posto radi zadovoljavanja 'kriterija'.120 Blair j e 1. svibnja o?ekivano nadmo?no pobijedio. Ali nitko nije o?ekivao toliku ve?inu : 179 zastupni?kih mjesta. Sada je predvodio vojsku od 418 laburisti?kih zastupn ika. Konzervativci su izgubili 178 mjesta dok su liberalni demokrati udvostru?il i zastu pljenost na 46 mjesta. 810.000 glasova Referendumske stranke bio je najv e?i uspjeh 117 www.psr. keele. ac. uklarealuklmanllab97. htm 118 Economist, 29. o ujka 1997. 119 Associated Press (Newsday), 4. travnja 1997. 414 VELIKA OBMANA neke ?etvrte stranke u britanskoj povijesti, ali je ona ve? dala svoj doprinos. To j e bilo obe?anje svih triju glavnih stranaka da Britanija ne?e u?i u euro be z referendu ma. Prva izjava novog britanskog ministra financija Gordona Browna b ila je da Engles ka banka ne?e predati svoju neovisnost i da je slobodna odredit i osnovnu nacionaln u kamatu bez obra?anja ministru. To je bilo u skladu sa lankom 109e(5) Sporazuma iz Maastrichta koji je to predvi?ao 'tijekom druge faze' EMUa. '.. .svaka ?lanica ?e, ako je prikladno, po?eti proces koji ?e dovesti do neo

visnosti nj ene centralne banke, u skladu sa lankom 108.' EMU protokol nije izuzim ao Veliku Britaniju od ovog zahtjeva, jer je on bio dio druge faze, a britansko povla?enje se odnosilo samo na tre?u fazu.121 Novi ministar vanjskih poslova Rob in Cook bio je jednako okretan i ispunio obe?anje jo iz dana Ma astrichta. Dana 4. svibnja najavio je da ?e se Britanija pridru iti socijalnoj povel ji. Ostali EU lideri s olak anjem su pozdravljali Blairovu pobjedu, ali nitko nije tri jumf irao kao Kohl koji ju je opisao kao odbacivanje euro-skepticizma: 'ovo bi tr eba la biti lekcija svima koji ele osvajati glasove anti-europskim polemikama.', r e kao je.122 U nedjelju je na naslovnici Observera izborni rezultat pozdravljen s najve?im naslovom u povijesti te novine: 'Zbogom ksenofobijo.' Poni enje torijev aca , tvrdilo se, obilje ilo je trenutak u kojemu su Britanci zauvijek okrenuli leda ' malo-engleskom' nacionalizmu. Nadmo?na pobjeda Tonvja Blaira zna?ila je d a ?e Britanij a kona?no biti odu evljeno uklju?ena u 'Europu' u svakom pogledu. Od sada nadalje, sve ?e biti druga?ije. Plus qa change Jedan od prvih gostiju u Downing Streetu bio je Wim Kok koji je pozvao Blaira da se s novim partnerima sa stane 21. svibnja u obalnom gradu Noordwijku. Na dnevno m redu bit ?e ubrzano pr ibli avanje amsterdam-skog summita.123 Ostalo je nepoznato to se zbivalo tijekom tog 'nefor121 U odgovoru na pitanja autora, i Ministarstvo financija i Komisija spremno s u naglasili da nije bilo veze izme?u Brovvnova davanja neovisnosti En gleskoj banci i EMU-a. Ali nisu objasnili kako je Brown mogao izbje?i po tivanje obveza iz sporaz uma iz kojih Britanija nije bila izuzeta. 122 International He rald Tribune, 3. svibnja 1997. NEPRILAGO ENI: 1993-1997 415 malnog Vije?a. Zaklju?c i su bili manje jasni nego obi?no124 i po povratku ku?i Blair je odlu?io da ne?e dati uobi?ajenu izjavu parlamentu. Bili Cash prigovorio je da se Donji dom tret ira s 'prezirom.'125 Ako je Blair visoko letio, Chirac nije. Njegovo kockanje s izborima opasno mu se vratilo, jer je njegova koalicija desnog centra izgubila v i e od 200 od svojih 46 4 mjesta u parlamentu. Zapo?inju?i Chiracovu no?nu moru 'kohabitacije', Lionel Jospin postao je socijalisti?ki premijer s podr kom komun ista i Zelenih. Njegov program bil o je obe?anje stvaranja 700.000 radnih mjesta i smanjenje francuskog radnog tjedna na 35 sati (u nadi da ?e poslodavci uzimat i vi e radnika). Francuzi su odlu?no odbili 'daljnje i br e' reforme za pripremu za jedinstvenu valutu. Njihov prioritet bila je nezaposlenost. Sudbina Amsterda mskog sporazuma bila je zape?a?ena. Do?i ?e do 'minim alnog rje enja.' U me?uvre menu je Giscard d'Estaing obilje io 50. obljetnicu Mar-shallova plana slabo zapa enim govorom u Chicagu 14. travnja. Daju?i povijesni pregled poslijeratne E uro pe, primijetio je da su 'institucije stvorene Rimskim sporazumom oti le zna? ajno izv an onoga to je bilo potrebno za postizanje ekonomskog cilja.' U stvari, bio je to okvir 'uspostavljanja budu?eg europskog federalnog entiteta.' Upitao je 'ho?e li ik ada u Europi biti i?ega ravnog filadelfijskom ?udu (Kongres 1787. koji je uspio post aviti stupove ameri?kog Ustava)?' 'Temeljni zakon Europske u nije koji ?e vladati razli?itim diplomatskim sporazumima o d 1957. tek treba nap isati. Mo e li itko zamisliti da europski lideri posvete neko liko dana, ili ?ak tjedan ili dva, svoga vremena da se okupe daleko od javnosti i medijskih pogled a... da rasprave o nacrtu bez uredske rutine i bez pristupa lobi stima kao to su prija njih godina u?inili u Rimu i u Eli-zeju, ove povelje o Europsko j uniji k oju narodi na eg kontinenta nestrpljivo i ?ekuju? Vjerojatno ?ete re?i da bi za t o trebalo ?udo. Ali to je upravo ono to ?uda jesu uvijek nevjerojatna, nikad n emogu?a.' 126 Giscard ?e od tada imati vi e toga re?i o tih nekoliko godina. Pri vidno nesvjestan politi?kog previranja na kontinentu, Blair je krenuo na europs ku turneju, propovijedaju?i novo evan?elje 'tre?eg puta.' Kongres europskih stra naka l ijevog centra u Malmou u vedskoj upozorio je na potrebu odbacivanja zasta rjelih e konomskih ideja, navode?i nizozemskog ministra vanjskih poslova na prim jedbu da se neke 124 Bilten EU 5-1997., Me?uvladina konferencija (1/2), to?ka 1. 1 125 Hansard, 2. lipnja 1997., col. 20. 126 Giscard d'Estaing, Valery (1997), ' The Seeds of European Union: Can 1997. Match m 416 VELIKA OBMANA NEPRILAGO ENI: 199 3-1997 417 stvari nikad ne mijenjaju: britanski lider govorio je Europljanima u ?emu su u kri vu.127 Kad je Blair 6. lipnja krenuo u Bonn, dao je isti '?vrst, a li ljubazan savjet' Koh lu,128 ali Kohl je imao druge stvari na umu. Nakon to se podsmjehivao Francuskoj, Italiji i ostalima dok su se trsili da zadovolje mastr

ihtske kriterije, minista r financija Theo Waigel otkrio je 'rupu' od 19 milijar di maraka u vlastitom pror a?unu za 1997. Ni on vi e nije imao opcija. Sa 4,3 mi lijuna nezaposlenih Nijemaca, s ocijaldemokrati su se ve?inom u Bundesratu proti vili smanjenjima u socijali. Ustav je novu vladu spre?avao u smanjenju ulaganja ispod razine zadu ivanja. Pove?anja pore za vetirali su Kohlovi koalicijski part neri, Slobodni demokrati.129 Nesretni Waigel pribjegao je planu revaluacije Bund esbankova zlata i valutnih re zervi te prebacivanja nastalog 'vi ka na federalni ra?un. Predsjednik Bundesbank Han s Tietmever odmah je prigovorio tako 'otvoren o cini?nom potezu'. To ?e na tetiti kredi bilitetu europske valute i dati katast rofalan primjer politi?kog uplitanja upravo kad se treba osnovati Europska centr alna banka.130 ak se i Kohl morao povu?i. Ali t aj poku aj 'namje tanja' brojki po tkopao je njema?ku vjerodostojnost upravo u onim zem ljama koje je ona optu ival a za 'kreativno ra?unovodstvo' zbog EMU-a.131 Problem njema?kog deficita tek je trebalo rije iti, to je stvaralo pritisak za odga?anj e uvo?enja eura. Dolijevaj u?i ulje na vatru, Jospin je zatra io jo fleksibilnije tuma?enj e kriterija, dok je njegov ministar financija Dominique Strauss-Kahn odbijao nje ma?ke prijedlog e za pakt o stabilnosti. Vremenski raspored za jedinstvenu valutu i zgledao je k limav i trebala je Kohlova intervencija da ga se vrati na put. Kohl je najavio d a ?e ulo iti svoju 'politi?ku egzistenciju' u odr avanje vremenskog raspored a, iako je 82 posto Nijemaca sada eljelo odga?anje ako ?lanice ne zadovolje kriteri je ulaska.132 Naizgled ravnodu an prema tim problemima, Blair je javno iznio bri tansku poziciju prema Amsterdamu. Osim to je tra io 'zakonski obvezuju?a prava z adr avanja grani?ne kontr ole, sna no se protivio stavljanju obrane pod kontrolu Zajednice ugradnjom WEU u E U i inzistirao je da 'poja?ana suradnja' bude dopu tena samo ako ?lanice 127 Young, Blessed Plot, op. cit. 128 Reuters, 6. lipnja 1 997. 129 Economist, 7. lipnja 1997. 130 International Herald Tribune, 2. lipnja 1997. 131 New Statesman, 6. lipnja 1997. jednoglasno pristanu. Ostao je i pri predizb omom obe?anju britanskim ribarima da ?e inzistirati na izmjeni sporazuma kako bi se strane brodove onemogu?ilo u izlovu br itanske kvote.133 Tako su se efovi vl ada 17. lipnja okupili u Amsterdamu na svom summitu. Ali proce s je bio ispuhan. Kao da diktira raspolo enje, am-sterdamska specijalna policija s e 14. lipnja s ukobila s 50.000 prosvjed-nika.134 Kad su stigli VIP gosti, prosvj ednici su uni tavali 'logo summi-ta napravljen od tisu?a cvjetova, bacaju?i krhotine n a Kral jevsku pala?u gdje su lideri trebali ve?erati.135 Ni u zgradi nije bilo ni ta vi e sklada. International Herald Tribune prenio je rasp olo enje: 'Da bi se osjet ilo pravo stanje dana nje europske politike, trebalo je samo pogled ati divlji, mrzovoljni izraz na licima europskih lidera dok su u srijedu ujutro u sitne sate izlazili sa zavr ne maratonske sjednice pregovora o ustavu. Zaklju?uju?i dvije godine cjenkanja oko reformskog paketa koji je trebao pripremiti Europsku uniju za irenje na istok i istovremeno stvoriti dublju politi?ku integraciju medu p os toje?im ?lanicama, lideri su i prema vlastitoj definiciji, o alo ?eno mislili da su prom a ili cilj.'136 Ishod je bilo ukidanje veta na jo 16 politi?kih podru?j a, uklju?uju?i javno zdravstvo, mj ere poticanja zapo ljavanja, istra iva?ki pro gram EU i jednakost spolova. Neke odgovor nosti prebacile su se u 'okvir Zajedni ce' medu njima i slobodno kretanje osoba, Schengenski sporazum te mjere kontrole vanjskih granica, azila, useljeni tva i pol icijske suradnje, iako ?e se u prvo vrijeme odluke o tome morati donositi jednogla sno. Zajedni?ka vanjska i sigurn osna politika (CFSP) dobit ?e 'lice', jer ?e Vije?e imen ovati 'Gospodina CFSP' s namjerom da on jednoga dana postane ministar vanjskih p oslova EU. A zahvaljuj u?i Britaniji, socijalna povelja sad se mogla u potpunosti u graditi u Sporazum. Presuda o sporazumu jednog europskog du nosnika bila je: 'nema vodstva, nema te ka. ' Kohl je sve stoi?ki podnosio. 'Previ e je sukobljenih interesa,' rekao je. Njema?ki du nosnici potvrdili su da je Kohl ?uvao svoj politi?ki kapital za jed instvenu valutu. Apsolutni prioritet je jedinstvena valuta,' rekao je jedan njem a?ki diplomat. 'Os talo mo e kasnije.'137 Santer je svemu dao privid stvarnosti, objavljuju?i: 133 Independent, 13. lipnja 1997. 134 Reuters, 14. lipnja 1997. 1 35 Reuters, 18. lipnja 1997. 136 19. lipnja 1997. 418 VELIKA OBMANA 'Nitko ne mo e re?i da nismo pokrenuli novu fazu u europskoj integraciji. Ritam je o?u van.

Ovo nije bio trenutak za velike planove i ambicije. Napredujemo korak po ko rak. '138 Jedini koji se ?inio sretnim bio je Blair, kojemu su kolege omogu?ile da 'p obijedi' u biciklisti?koj utrci organiziranoj za fotografiranje i koji je u?inio mnogo dogovo rom o 'berbi kvota' s Bonino, ?ime je omogu?io svojim pomo?nicima da ustvrde kako su o ni tako?er donijeli 'pobjedu' britanskim ribarima. Ipak je morao pristati na integ riranje WEU u EU strukture. Iako je vi e volio ispu tanj e rije?i 'integracija, popusti o je Francuskoj i Njema?koj. Istovremeno sa zavr etkom IGC-a, efovi vlada su odr avali Europsko vije?e. Na francusko inzistiranje , Vije?e je donijelo Rezoluciju o rastu i zapo ljavanju, ?ime je zapo ljava nje ostalo na vrhu politi?kih prioriteta EU. Vije?e je potvrdilo i da ?e EMU po?eti u si je?nju 1999. i pristalo na njema?ke prijedloge o regulaciji Pakta o stabiln osti i ra stu. Kona?no, odobrilo je dizajn kovanica i nov?anica eura koji su tre bali biti izda ni 2002. Na nov?anicama su arhitektonska djela i mostovi iroko si mbolizirali europs ku povijest kroz stolje?a, ali se pomno pazilo da ne bi previ e precizno predstavlja li nijedno odre?eno mjesto niti stil.139 Zemlje srednje Europe zabrinjavao je utjecaj sporazuma na pro irenje. Jedan poljsk i du nosnik rekao je: 'Problemi ?ijim smo se rje avanjima nadali prije po?etka pregovora nis u rije eni, samo su odgo?eni.' Ali jedan visoki EU du nosnik je objasnio: 'S fra nc uskom nezaposleno ?u i njema?kom stagnacijom, nije vrijeme za otvaranje vrata ob razova noj i jeftinoj radnoj snazi.' Ako esi, Poljaci i Ma?ari nisu to shvatili do sada, n e to nije u redu s njihovom sposobno ?u zaklju?ivanja.'140 Izvje tavaju ?i zastupnike 18. lipnja, Blair je istaknuo 'pravi napredak' postignut n a probl emu bera?a kvota. Njegovi du nosnici 'postigli su dogovor s Komisijom' da 'ek on omska veza izme?u brodova koji koriste na e kvote i Britanije' mo e postojati, k ao u slu?aju zahtjeva da se 50 posto ulova broda iskrca lokalno.141 Major, sada voda o pozicije, podsjetio je Blaira da je u predizbornoj kampanji govorio kako se taj problem mo e u?inkovito rije iti samo izmjenama sporazuma koje nije ni po ku ao osigurati .142 138 www.eurunion.org/netvs/eurecom/ 1997/ecom0797.htm 139 I sto. 140 International Herald Tribune, 21. lipnja 1997. 141 Hansard, 18. lipnja 1997., col. 315. NEPRILAGO ENI: 1993-1997 419 Y Blairova 'pobjeda, pokazalo se tada , bila je jo praznija negoli se mislilo. Posta vio je to pitanje u pismu 'Njegov oj Ekscelenciji gosp. Jac-quesu Santeru' koji g a je obavijestio da se uvjeti ko je tra i nalaze u zakonu EU jo od 1989. Ako eli 'bil o kakvo daljnje poja njenje mi ljenja Komisije', mo e se obratiti povjerenici Bonino.1 43 Blair zapravo nij e dobio ni ta i s gotovo je prezirnom ljubazno ?u tjeran na nagodb u. Vlast je p reuzela nova vlada, ali ?e problemi biti potpuno isti. * 17 * * Prema 'politi?ko m jedinstvu': 1997-1999 'Britanski narod i mnoge druge smeta to vide stalno pren o enje vlasti samo u jednom smjeru. Vide da svi tragovi vode u pilju, a nijedan ne izlazi iz nje... gdje je tome kraj?' Malcolm Rifkind, 21. velja?e 1997.1 etrdes et godina nakon Rimskog sporazuma, ?inilo se da je 'projekt' daleko stigao. I ma o je vlastiti glavni grad Bruxelles, vlastito dr avljanstvo, zastavu, himnu i pu tovnicu, ?ak i vlastitu voza?ku dozvolu. Preuzeo je ovlasti kontrole i dono enj a zakon a u mnogo vi e podru?ja aktivnosti nego je ve?ina gra?ana bila svjesna, od poljoprivrede i ribarstva do trgovine, transporta, energetike i okoli a. Njeg ovo ?lanstvo naraslo je sa est na 15 dr ava. Nitko, me?utim, nije propisno objas nio kamo proces 'sve tje nje unije' ide. Gdje je trebao zavr iti? Sad se pribli avalo vrijeme kad ?e biti nu no uklopiti posljednje dijel ove u slagalicu i to ? e se neizbje no pokazati najte om od svih faza. Bit ?e to trenutak suo?avanja sa svim do tada nerije enim proturje?jima. tovi e, u odsustvu bilo kakve dogo vore ne definicije tog krajnjeg cilja, razli?iti sudionici po?eli su razvijati vlasti te ideje o tome to bi taj cilj trebao biti, a to je potpalilo estoku i duga?ku raspr avu o tome kakvu Europu ele. Za britanske je promatra?e to predstavljalo p oseban problem. U suparni?kom stilu bri tanske politike, politi?ki protivnici bi li su skloni iznositi svoja mi ljenja, dok s e stil konsenzusa kontinentalnih po litika odr avao na potpuno druga?iji na?in. Sukobi su se ?esto zaklanjali pri1 G ovor obiavio Sredi nii urerl Knn7prvarivnp 91 PREMA'POLITI KOM JEDINSTVU': 1997-199 9 421 vidom dogovora, uz upotrebu tako kodiranog jezika da je ponekad bilo te ko raspozn ati o ?emu se uop?e razgovara. Klju?no je bilo da su kontinentalni poli

ti?ari koristili iste rije?i, ai su im pripisivali druga?ija zna?enja. Na primje r, mnogi su govorili o potrebi za 'daljnjom integracijom' pa se ?inilo da se me? usobno sla u, dok su te rije?i zapravo kod svakoga zna?ile ne to sasvim drugo. Zato ne iznena?uje to je najistaknutija stvar u britanskom odnosu prema europsko m ' projektu' bilo to da su ?ak i njegovi najodu evljeniji prista e slabo razumj eli njegov u istinsku narav. Kad su britanski politi?ari govorili o 'Europi', ?i nilo se da govo re izrazima i zamislima koje su preko Kanala imale sasvim druga? ija zna?enja. Majoro vo inzistiranje na fleksibilnoj Europi nacionalnih dr ava o rijentiranoj prema van, predstavljalo je verziju 'Europe' koja jednostavno nije postojala. Kad je Blair do ao na vlast progla avaju?i svoju odlu?nost u preuzima nju 'vode?e uloge u E uropi' ?inilo se da njegovo vi?enje 'Europe' nije puno dru ga?ije od vi?enja konzervativa ca. On je tako?er predstavio viziju 'Europe nacio nalnih dr ava', naizgled nesvjestan naravi nadna-cionalizma koji je 40 godina bi o glavna stvar u 'projektu.' A ni ta ne?e jasnije odraziti tu zbunjenost od Blai rove stalne nesposobnosti da prizna kak o je najnadnacionalnija politika od svih , jedinstvena valuta, bio politi?ki prije nego ekonomski pothvat. Kad bi do lo d o ire rasprave o budu?nosti Europe, Britanci su rijetko bili u?inkoviti s udioni ci. Sredi nji cilj 'projekta' sad je bilo dovr enje procesa kojim su ovlasti n a cionalnih vlada mogle biti prenesene na nadnacionalnu vladu. To je uklju?ivalo u k idanje nacionalnog veta i njegovu zamjenu glasanjem kvalificiranom ve?inom, ?i me bi se dovr ila pretvorba Komisije u 'vladu Europe'. Ali ono to se ?inilo rela tivno lakim dok se sve moglo predstaviti u terminima 'ni e politike' i ovlasti p otrebnih za u spostavu 'zajedni?kog tr i ta', izgledalo je bitno druk?ije kad je zahvatilo ona podru?ja politike koja su bila u srcu osje?aja nacionalnog identi teta. U pitanju je bila nevoljkost ?lanica koje su na?elno prihvatile ideju obuh va?anja tako osjetljivih pitanja kako to su vanjski poslovi, obrana i pravosu?e zajedni?kim polit ikama, da predaju kontrolu tih politika Komisiji. Mastrihtski 'stupovi' ostali s u netaknuti i mada su se ?lanice razmetale praznim rije?ima o nadnacionalizmu, na ti m podru?jima politike me?uvladinstva je pod okriljem Eur opskog vije?a razvijao novi ivo t. Tako je ponovno do lo do napetosti koja je u srcu 'projekta' vla1: J. 422 VELIKA OBMANA inzistirati na puno ve?oj ulozi u upr avljanju poslovima Zajednice nego je to zamis lio Monnet. Sada, dok su i ostala podru?ja politike, poput razvijanja zajedni?kih strategija 'ob rane' i 'zapo lja vanja', postajala va na za projekt, Europsko vije?e ih je arko eljelo z adr ati i time dovesti u pitanje primat Komisije. Ali istovremeno su meduvladinom Vije?u nedostajali infrastruktura i resursi nu ni za provo?enje njegovih 'zajedni?kih po litika.' Unato? tim rastu?im proturje?jima, vladao je op?i osje?aj da se proc es integracije svakako pribli avao svojim zavr nim fazama i da ?e se napetost iz me?u Komisije i Vije?a morati ra zrije iti. Ali neslaganje oko toga koja bi orga nizacija trebala imati pravo djelov ati kao vrhovna 'vlada Europe' preru it ?e s e u op?enitiju raspravu o tome kakva bi Eu ropa na kraju trebala postati. Jedan primjer za to bit ?e stalna rasprava o pravu Komisije da odlu?uje o porezima. Ta kva je ovlast bila klju?na da bi Komisija ostvarila svoje ambicije europske vlad e, osloba?aju?i je od 'tiranije' ?lanica koje su dr ale riznice. Ali Komisija n ikad nije mogla otvoreno izraziti takvu ambiciju pa se oslonila na elipti?na opr avdanja. Je dno od takvih bio je njezin prijedlog iz 1996. da se 'unutarnje tr i te' ne mo e zavr it i bez jedinstvenog razrezivanja PDV-a irom EU. To je do?eka no estokim otporom,2 pose bno zato to su ovlasti odlu?ivanja o porezima smatrane jednom od najosnovnijih komp onenti nacionalnog suvereniteta. Sli?no tome, rasp rava o pro irenju imala je vlastite prigu ene tonove. Prije se svaki ulazak nove ?lanice koristio za opravdavanje pro irenja ovlasti 'centra, tako da je svako ' irenje' bilo izgovor za daljnje 'produbljivanje'. Ali Europska unija je sa da b ila pred najve?im i najproblemati?nijim pro irenjem, posebno zato to ?e ti osiro ma eni slabije razvijeni prido lice nametnuti goleme terete EU prora?unu, natje? u?i se za nova c iz fondova sa siroma nijim sada njim ?lanicama poput panjolske, Portugala, Irske i Gr?k e. Posebno je ozbiljno bilo optere?enje CAP-a. Samo je Poljska imala deset milijuna s eljaka, gotovo koliko i cijela postoje?a Unija. O visnost ?etvrtine njezinog stanovni t va o poljoprivredi nevjerojatno je podsje-

2 Taj prijedlog, koji je u listopadu 1996. dao povjerenik za unutarnje tr i te M ario Monti, glasio je da se PDV treba harmonizirati prema istoj stopi u cijeloj Unij i i da se svi prihodi od PDV-a pla?aju izravno Bruxellesu kako bi se ponovn o razdi jelili ?lanicama prema odredbama Komisije. To je bilo posebno nepovoljno za Britan iju jer ona, za razliku od gotovo svih ostalih ?lanica, nije uvela PD V na hranu (s amo to bi dodalo 7 milijardi funta na britanske ra?une za hranu), novine i ?asopise, dje?ju odje?u, cijene javnog prevoza i na PREMA'POLITI KOM JEDIN STVU': 1997-1999 423 ?ala na francusku situaciju 1960-tih, kad je potreba za upr avljanjem vjetrovima s polja postala klju?ni faktor u stvaranju CAP-a. Dok je ma nipulirala CAP-om u koris t svojih nacionalnih interesa, Francuskoj nije bilo la ko prihvatiti reforme koje bi je u?inile zna?ajnim gubitnikom. Ipak, bez radikal nih reformi pro irenje je bilo n emogu?e. Kao da ti problemi nisu bili dovoljni, ?lanice su se morale suo?iti sa stvarno ?u da pos toje?e politike jednostavno n e funkcioniraju. CAP je nametao 'univerzalni kroj' po ljoprivredne politike od A rkti?kog kruga do su nih polja Andaluzije i gotovo su ga o p?enito smatrali biro kratskom katastrofom koja je stvarala uzaludnu preveliku proi zvodnju, tetu za o koli i prevaru u gotovo jednakoj mjeri. Rigidnosti Zajedni?ke riba rske politike stvarale su ekolo ku krizu. 'Unutarnje tr i te', daleko od ispunjenja ob e?anja o poticanju trgovine, rasta i stvaranja radnih mjesta, sad je bilo ekonomsk a c rna to?ka razvijenog svijeta. tovi e, krajnja politika 'univerzalnog kroja ekono ms ke i monetarne unije ve? je izazivala golem stres dok su se budu?e ?lanice tr udile zad ovoljiti mastriht-ske 'kriterije konvergencije'; a sve se to doga?alo prije nego j e teorija o tako ambicioznom eksperimentu uop?e testirana u praksi. Kona?no, tu je bio i 'demokratski deficit', kako ga je opisivao argon Zajednice . Ka ko je postupanje Zajednice postajalo sve upadljivije i napadnije, 'gra?ani' Unije sve su je sve vi e do ivljavali kao udaljenu, birokratiziranu, nedemokrat sku i neodg ovornu. Desetlje?ima je ideja 'europske suradnje' nadahnjivala ideal isti?ku dobru vo lju, ali 'Europa' se ?inila uvelike neva nom, osim onima ?ijim je ivotima izravno tetila , kao to je bio slu?aj s britanskim ribarima i onima k oji su od nje imali financijs ke koristi.3 Ali sada se javljalo razo?arenje, upr avo kad je potreba za podr kom nar oda postajala presudna. To su bile teme oko k ojih ?e se sada razvijati pri?a. Pripremanje lu?a?ke ko ulje Rasprava o 'integra ciji' nije se nastavila odmah nakon Amsterdama. Prvo se treba lo pozabaviti nu n im 'ku?nim poslovima. Prioritet Komisije bilo je rije iti prakti?ne za datke nu ne za utiranje puta pro irenju. Politi?ki vo?e morali su nastaviti s pripremama za ekonomsku i monetarnu uniju. Bave?i su pro irenjem, Santer je 16. srpnja 1997 . n ajavio Europskom parlamentu da ?e se pristupni pregovori otvoriti sa est dr ava: Polj skom, Ma?arskom, e kom, Estonijom, Slovenijom i Ciprom. Jo pet 3 Istra i vanja Eurobarometra Europske komisije stalno su pokazivala da je EU bila najpopu 424 VELIKA OBMANA dr ava, Bugarska, Latvija, Litva, Rumunjska i Slova?ka, dr ao je, nije zadovoljilo 'ko penha ke kriterije'. A kao rje enje problema potencijal nog bankrota EU ako nove ?lanic e budu tra ile novac iz CAP-a i strukturnih fond ova, Santer je predlo io novi plan, koji je nazvao Agenda 2000.' Ideje nisu bile potpuno nove. Santer je predlo io nastavak smanjenja potpora u pro izvodnji, to bi cijene u poljoprivredi jo vi e uskladilo sa svjetskim cijenama te ok on?alo intervencionisti?ke otkupljivanje i prisilno odbacivanje. Ali 'kompenzacija z a prestanak primanja potpora trebala se pove?ati. Tako?er je predlo io objedinjava nje postoje?ih strukturnih mjera i mjera za okoli na seoskim gospodarstvima u no vu 'pol itiku ruralnog razvitka, koja bi se djelomi?no pla?alo 'rezanjem' isplat a velikim po ljoprivrednicima. To je sredstvo poznato kao 'modulacija.' Moralo j e do?i i do o trih smanjenja u strukturnim fondovima koji su sada obuhva?ali 2 0 milijardi od 60 milijardi funta EU prora?una. Umjesto da uplate odlaze regijama s najni im prosjekom BDP-a, sada ?e odlaziti onima koji imaju najve?u nezaposle nost. K ona?no, predlo io je Santer, trebat ?e nova IGC (meduvladina konferencij a) za sastavlj anje novog sporazuma 2000. godine. Odgovor na njegove prijedloge bio je predvidl jivo neprijateljski. Portugal, Gr?ka i Irska sna no su protestirale zbog prijetn je njihovoj strukturnoj pomo?i. panjolska, koja imala najve?i udio u njoj, ?ak j e prijetila da ?e vetirati pro irenje ako se takne u njene isplate.4 Ali najve?i

gubitnik po obje stavke bila je Britanija. Njene ve like farme vi e ?e izgubiti 'modulacijom', a njena nezaposlenost bila je puno ni a od EU prosjeka. Izvorni 'klub estorice' bio je ionako podvojen oko pro irenja, zabrinu t da bi primanje do 12 novih ?lanica moglo razvodniti 'duh Zajednice'. Manje zemlj e bojale su se da ?e izgubiti utjecaj. Na administrativne slu be EU sru?it ?e se golem t eret, s potrebom za ?ak 4000 prevodilaca koji ?e morati prevesti svaki dokument i go vor na 11 novih jezika. Ni zgrada Komisije niti zgrada parlamenta nisu mogle smj estiti potrebne dodatne slu benike.5 to se ti?e stresova koji su nastajali iz p otrebe pripremanja za euro, novi francusk i socijalisti?ki premijer Jospin otkri o je da ne mo e pomiriti ispunjavanje mastriht skih kriterija s ispunjavanjem pr edizbornih obe?anja. Odlu?io se za euro, odga?aju?i obe?a no smanjenje poreza i nastavak prodaje France Telecoma, prekr iv i predizborno obe?anj e koje je dao k omunistima. Pari ki zrak bio je zasi?en optu bama za recidiv i varanje. 6 4 Euro pean, 25. rujna 1997. 5 Podaci iz Independenta, 20. srpnja 1997. PREMA 'POLITI KOM JEDINSTVU': 1997-1999 425 U Njema?koj, slijepa ulica deficita stigla je do kriti ?ne to?ke. Ministar financija Th eo Waigel odlu?io je da je jedini na?in na koji se mogu zadovoljiti mastrihtski krit eriji pove?anje poreza i smanjenje dr avni h mirovina, uz smanjenje njema?kih uplata u EU prora?un za sedam milijardi marak a. Kriza je bila tako ozbiljna da su zastupnic i vra?eni s dopusta na raspravu o mjerama tijekom izvanredne sjednice Bundestaga 5 . kolovoza. Predsjednik parlam enta opisao ih je kao 'najve?i izazov s kojim se Nje ma?ka suo?ila u pedeset god ina.'7 U me?uvremenu su jake njema?ke regionalne vlade, Ldnde ri, pod vodstvom B avarca Edmunda Stoibera inzistirale da se mastrihtski kriterij i strogo primjenj uju na svakoga.8 Ali s istra ivanjima koja su stalno pokazivala d a se ve?ina Ni jemaca protivi odustajanju od Deutschmarke, Tietmeverova tvrdnja da bi bilo 'sav r eno mogu?e' odgoditi euro protuma?ena je kao kodirani signal odustajanja od nj ega. Kako ga je poslala najuglednija njema?ka financijska figura, taj je sig nal bio ozbiljan udarac Kohlovu autoritetu.9 Odvojeni od svega, britanski politi?ar i jo su bili zaokupljeni pitanjem treba li Br itanija uop?e u euro. Blair je uz podr ku svog glavnog 'spin doktora Petera Mandelso na ulazak smatrao presudnim z a svoju elju za preuzimanjem 'vode?e uloge u Europi'. Ali sumnje da je njegov mi nistar financija manje odu evljen time, kao da su se pot vrdile u naslovnoj pri? i The Timesa 18. listopada, naslovljenoj: 'Brown isklju?uje j edinstvenu valutu dok je iv ovaj parlament.' Kad je Komisija bez i?ijeg iznena?enja objavila da 14 od 15 ?lanica zadovoljava mastri htske kriterije (samo se Gr?ka nije kvalificir ala), Santer je poja?ao pritisak upozo ravaju?i da ?e Britanija propustiti koris ti od pripadanja 'pobjedni?kom timu' ako ne u?e .10 Brown je zastupnicima 27. li stopada rekao da britanski ulazak treba pro?i 'pet ekonomskih testova' prije neg o ga kabinet bude mogao preporu?iti. Odluka ?e se doni jeti na temelju 'trezvene procjene britanskih ekonomskih interesa'. Su avanjem pit anja na obi?an ekonoms ki izra?un, Brown je lukavo zadr ao mo? odlu?ivanja.11 Bilo je jasno da se ne?e odmah odlu?iti. Tako je najaktivniji zagovara? britanskog ulaska ostao onaj pozn ati savez izme?u mal e skupine vi ih du nosnika Konzervativne stranke, 7 Daily T elegraph, 29. srpnja 1997. 8 European, 7. kolovoza 1997. 9 Daily Telegraph, 4. r ujna 1997. 10 Independent, 23. listopada 1997. 11 Independent, 28. listopada 199 7. Brovvnovih 'pet testova' bili su (i) posto ji li 'odr iva konvergencija' medu britanskom ekonomijom i onima u eurozoni; (ii) postoji li 'dovoljna fleksibilno st' u pra?enju s ekonomske promjene (iii) u?inak na prekomorska ulaganja; (iv) u ticaj 426 VELIKA OBMANA protivnika euroskepti?ne linije koju je zauzeo novi voda stranke W illiam Hague, i organizacija koje su odavno pomno okupljane u podr ku cilju, pod vodstvom CBI-a i TUC-a. Njihov najve?i kapital jo uvijek je bio BBC, koji je na stavio davati nerazmj erno velike minuta e mi ljenjima zagovara?a poput Clarkea, Heseltinea i Brittana, sada potpredsjednika Komisije. U primjeru onoga to se sp remalo, Heseltine je 30. list opada dobio najbolji dnevni termin u emisiji Today da bi izjavio: 'Budimo apsolu tno jasni, bit ?e jedinstvene valute... jedino pi tanje je kada se Britanija pridru u je, jer ?emo se pridru iti.' Sve ve?a spremn ost vode?ih konzervativnih eurofila da prkose vodstvu svoje stranke, ponovno se pokazala 12. studenog kad je na drugo ?itanje u Donji dom stigla ratifi kacija A

msterdamskog sporazuma. Unato? trolinijskoj strana?koj pripadnosti, od glasa nja su se suzdr ala tri torijevca: Heath, sada 'Otac Donjeg doma, Heseltine i Clar ke. Bila je to upravo gesta koja ih je navela da podivljaju te ke nelojalnosti ' ma s-trihtskih pobunjenika'.12 Dok se pribli avalo britansko predsjedavanje, pro sinac je donio doga?aj do ivljen kao poni enje Britanije kad su ministri financi ja EU isklju?ili Browna iz novog odbora ' Euro-X' koji se trebao osnovati radi k oordinacije ekonomske politike u eurozoni. On je prigovorio da bi to moglo 'podi jeliti Europu', ali Nijemac Waigel nije bi o impresioniran: 'Ne mo ete i unutra i van', rekao je. Mediji su to zabilje ili kao prvu krizu u odnosima laburisti?k e vlade i ostatka Europe.13 U poku aju obnove 'europskih vjerodajnica Blair je 5 . prosinca u rasko nom stilu naj avio britansko predsjedavanje, odabrav i kao mj esto doga?aja londonsku eljezni?ku stani cu Waterloo na koju sti u vlakovi iz tu nela La Manche. Dok su razni ugledni kontin entalni gosti silazili s vlaka, Blai r ih je uvjeravao da je Eurostar 'simbol na ih neraskidivih veza s prostorima s druge strane Kanala.'14 Ali nije se smatralo o sobito takti?nim prirediti takav doga?aj na stanici nazvanoj po englesko-nje-ma?koj po bjedi nad Francuzima u Wat erloou. Odre?eno Blairovo nastojanje da izgleda communautaire nije impresioniral o ostale E U lidere. Runda telefonske diplomacije u kojoj je poku ao uvjeriti pa rtnere da pon ovno razmotre isklju?ivanje Britanije iz predlo enog odbora Euro-X , do?ekana je uzasto pnim odbijanjima. Zato je promijenio igru, inzistiraju?i da odbor mora ostati podr e?en 12 Op. cit., col. 928. 13 Independent, 2. prosinca 1997. PREMA'POLITI KOM JEDINSTVU': 1997-1999 427 Ecofinu. Ovoga se puta isprije?io Jospin, rekav i Financial Timesu: 'Tek treba odred iti propise, ali se Velika Br itanija, koja je izmislila klubove, ne bi trebala al iti to je isklju?ena.'15 Bl air nije bolje pro ao ni na luksembur kom Vije?u 12. i 13. prosinca. Nakon pet s ati ljutite rasprave dobio je samo nejasno obe?anje da ?e Britanija i drugi 'izv ana (ili 'oni koji jo nisu unutra kako su ih sada zvali) mo?i sudjelovati samo u raspravi o 'zajedni?kom interesu' u Euro-X-u. Kohl ga je ukorio zbog 'nepotrebn og provociran ja francuskog izaslanstva.'16 Laburisti?ki medeni mjesec s EU bio je gotov. Ali ni t a od poni enja s Euro-X-om nije se odra avalo u Blairovu izvj e taju Donjem domu 15. pr osinca. 'Luksembur ki summit,'proglasio je, 'ponovno j e pokazao da je vlada poziti vno anga irana u Europi kao vode?i i utjecajan igra ?.'17 Krajem 1997., obilje avaju?i 25 godina britanskog ?lanstva u 'Zajednici, S unday Timeso v urednik za ekonomiju Bili Jamieson primijetio je da je broj smjer nica EZ na sn azi narastao sa 221 u 1973. na 10.549. U osam godina od 1989. broj stranica slu be nih dokumenata koje je proizvodio izdava?ki ured EU bio je vi e nego dvostruk, sa 88 6.996 na 1,916.808 i rastao je za 20 posto godi nje.18 Izo lirano predsjedni tvo Britansko estomjese?no predsjedavanje izme?u sije?nja i sr pnja 1998. pod sloganom 'prib li avanje Europe ljudima, bilo je sramotno. Neizbj e no je izazvalo nove pozive njeni h partnera da se pridru i euru, koje je u sij e?nju zapo?eo nizozemski premijer Wim Kok ,19 a slijedio ga je Santer te onda i njegov povjerenik za monetarna pitanja Yve s-Thibault de Silguv upozoriv i da ?e se Britanija suo?iti s nizom problema, od nestab ilnosti funte do pada izravnih ulaganja, ako odmah ne ude. Blair, tvrdio je, nem a anse 'voditi' Europu dok Britanija ne bude u euro klubu.20 Sputan s Brownovih ' pet testova', Blair nije mogao u?initi vi e od izra avanja op?e podr ke euru, dok je poric ao da postoji bilo kakva ustavna zapreka britanskom ulasku. U poku aju odvra?anja pa n je od njegova isklju?ivanja iz 'kluba, za temu predsjedavanj a odabrao je 'reforme za suzbijanje nezaposlenosti.' Tvrdio je da Unija treba pr euzeti 15 Independent, 10. prosinca 1997. 16 Sunday Telegraph, 14. prosinca 1997 . 17 Hansard, 15. prosinca 1997., col 21. 18 28. prosinca 1997. 19 Financial Tim es, 21. sije?nja 1998. 428 VELIKA OBMANA vodstvo u smanjenju optere?enja biznisa i prihva?anju 'puno prilagodtrzista. 21 Euro je nastavio stvarati vlastite prob leme 'partnerima, posebno u Njema?koj gdje je Hans Tietmever iz Bundesbanke 1998 . godinu po?eo upozorenjem da jedinstvena val uta ne?e 'sama po sebi' rije iti p roblem europske visoke nezaposlenosti. etvorici nje ma?kih profesora, medu njima t rojici vrlo poznatih ekonomista, kasnije se pridru ilo vi e od 150 ostalih, poku avaju?i zaustaviti jedinstvenu valute pokretanjem postupka na njema?kom ustavno m sudu. Strahovali su da ?e ona kolabirati zbog 'mr nje i zavisti' . Njihova je

tu ba odba?ena.22 Druga ogor?ena bitka u koju je Blair uvu?en unato? ?injenici d a je bio izvan eura, odvij ala se oko francuskog zahtjeva da ef njene centralne banke Jean-Claude Trichet vo di Europsku centralnu banku. Izvorno je dogovoreno da na toj poziciji osam godin a bude Wim Duisenberg, biv i ef nizozemske central ne banke koji je sada vodio Europ ski monetarni institut, prethodnicu ECB-u. Fra ncuzi su na kraju pristali da Duis enberg preuzme funkciju, ali samo pod uvjetom da nakon ?etiri godine podnese ostav ku i oslobodi put Trichetu.23 Spor se prel io na prvo Europsko vije?e pod Blairovim predsjedavanjem odr ano u Bruxellesu, k oje se pretvorilo u 'cjelodnevnu prepirku. ' Zbog nedostojnih scena koje su djel omi?no bile i Blairova krivnja, Duisenberg je bio morao pristati na 'umirovljenj e' ?etiri godine prerano tako da Francuzi dobij u svoje. Komisija je tako 24. o ujka 1998. mogla preporu?iti da 11 europskih dr ava 1. sije?nja 1999. ude u jedi nstvenu valutu Blairovi 'partneri' su ga nastavili ?vrsto uvjeravati u cijenu br itanskog samoiskl ju?ivanja iz eura. Francuzi su ponovno imali to re?i o tome, n amjerno izazivaju?i incid ent fokusiran na Euro-X odbor osnovan za upravljanje e urozonom. Kako je Gordona Browna dopalo predsjedavanje svim Ecofinovim sastancim a tijekom britanskog preds jedavanja, predlo eno je da ga se po tedi neugodnosti tako da se uvodni sastanak Eur o-X-a odgodi dok Britanija ne zavr i predsjedava nje. Francuzi su sada tra ili da se sastanak ipak odr i.24 Na prvoj sjednici Bro wn je inzi-stirao da predsjedava, poku a vaju?i se dodvoriti 'sna nom deklaracij om' britanske namjere ulaska u EMU. Na to mu je poni avaju?e nare?eno da ode, a zamijenio ga je austrijski ministar financija Rudol ph Edlinger.25 21 Financial Times, 19. slije?nja 1998. 22 Daily Telegraph, 1. i 2. sije?nja 1998. 23 Economi st, 17. sije?nja 1998. 24 Isto. PREMA 'POLITI KOM JEDINSTVU': 1997-1999 429 Jo je v a niji izazov Britaniji do ao u svibanjskom prijedlogu Komisije o 'porezu na te dnju', takozvanoj 'smjernici o zadr avanju poreza'. To bi od ?lanica zahtijevalo da razrezu porez od najmanje 20 posto na kamate na sve obveznice i pologe dr av ljana drugih zemalja. Objavljeni cilj smjernice bio je spre?avanje ulaga?a u izb jegavanju poreza u jednoj ?lanici dok biraju ?uvati novac u drugoj. Mnogi Nijemc i, na primjer, izbjegavali su porez prebacivanjem novca u Luksemburg. U dvije go dine taj je pr ijedlog postao anatema za Britaniju. Bio je to poku aj kr enja po mno ?uvanog nacionalnog suvereniteta u oporezivanju. To?nije , to bi tetilo lond onskom Citvju kao vode?em svjetskom tr i tu kapitala. Poslovi vrijed ni milijard e funti bili bi premje teni drugdje, pod nadle nost vicarske i Hong Konga gdje se porez nije primjenjivao.26 Britanija je bila jednako o?ito izolirana i u vanjskoj politici. Jedna od sramota bila je inicijativa britanskog ministra van jskih poslova Ro-bina Cooka koji je, tijekom posjeta Izraelu u funkciji 'predsje dnika EU' nedopu teno skrenuo u jedno p alestinsko naselje u isto?nom Jeruzalemu . Izraleska vlada bila je smrtno uvrije?ena. Izraelski premijer Netanvahu ga je ignorirao i Cook je u zra?nu luku Ben Gurion i spra?en ?ak i bez stiska ruke nek og ni e rangiranog izraelskog du nosnika.27 Dugoro?niji problem bila je stalna n esposobnost Britanije i njenih partnera da se dogovore oko Iraka. Nakon Zaljevsk og rata, UN-ova rezolucija pozvala je Sadama H useina na razoru avanje, a UN-ovi inspektori poslani su da nadgledaju proces. Kad je Sadam odbio suradnju, a insp ektori se povukli, izbila je kriza. Britanija se svrstala uz Sjedinjene Dr ave u zagovaranju vojnog rje enja. Chirac je tra io tek malo vi e od UN-ovih sankcija , iako je njegova vlastita zemlja doprinijela potkopa vanju re ima sankcija koli ko i ostale. Europski parlament ipak je ukorio Blaira, jer nije poku ao predstav iti 'zajedni?ku e uropsku poziciju.'28 Sli?nih neslaganja bilo je i oko politike prema Milo evi?evoj Jug oslaviji kad su izbile borbe na granici Albanije i srps ke pokrajine Kosova. EU j e zagovarala meku politiku prema srbijanskom vodi.29 B ritanija je jedina zagovar ala vojnu intervenciju koju je tra io SAD, to ?e idu? e godine dovesti do rata i svrgava nja Milo evi?a. 26 Financial Times, 18. svibn ja 1998. Britanija je postala sredi te me?unarodnog t r i ta dionica tek nakon t o je New York 1960-tih uveo vlastitu verziju takvog poreza. Tr i te se preselilo u London gdje se porez nije napla?ivao. 27 Financial Times, 19. o ujka 1998. 28 Daily Telegraph, 19. velja?e 1998. w 430 VELIKA OBMANA PREMA'POLITI KOM JEDINSTVU' : 1997-1999 431 Blairov mek i pristup 'Europi' bio je podjednako neisplativ na d oma?em frontu. Njego va vlada nije mogla rije iti izvoznu zabranu zbog BSE-a. Br

itanski farmeri potonul i su u najgoru krizu od po?etka Drugog svjetskog rata, s padom prihoda od 50 posto u godinu dana. To se dogodilo posebno zbog vladina od bijanja da od Zajednice za tra i novac za kompenziranje 'sna ne funte', jer je p rema 'Fontainebleau efektu' ve?in a dodatnog novca morala biti vra?ena iz britan skog refundiranja. Britanski su se f armeri zbog toga morali hrvati s puno ja?e subvencioniranim konkurentima, koji su si mogli priu titi prodaju svojih proizvo da u Britaniji po ni im cijenama.30 Bilo je jo dokaza tete koju je Zajedni?ka ri barska politika nanosila britanskoj riba rskoj industriji. Parlamentarni odgovor od 30. svibnja otkrio je daje u samo ?etir i godine izme?u 1993. i 1997. broj r ibarskih brodova u britanskom registru pao na gotovo tre?inu, sa 11.108 na 7809. Tona a 'stjegovnjaka' u panjolskom i nizozemskom v lasni tvu zapravo je rasla, dok je 3300 manjih britanskih brodova i njihovih posad a bilo izba?eno iz posla. 31 Krunsku slavu britanskom je predsjedni tvu 14. lipnja donijelo kar-difsko Eur opsko vije?e. Njegov slogan 'pribli avanje Europe ljudima ?inio se posebno ironi ?nim dok je g rad bio pod bjesomu?nim sigurnosnim pritiskom smi ljenim kako bi s e svaki potencijal ni prosvjednik zadr ao najmanje dva kilometra od konferencijs ke dvorane. Zbog stva ranja iluzije narodne dobrodo lice za kamere, kolarci su a utobusima dovezeni iz cij elog ju nog Walesa i dobili su zastavice sa 'zvjezdani m krugom' da ma u liderima dok se ovi okupljaju oko posebno izra?enog stola vrij ednog 50.000 funta. Financial Times je odbacio Vije?e kao malo vi e od 'vje banj a inspi-cijencije', ?iji je glavni dio bio posjet Nelsona Mandele. Blair je nast avio tra iti svoju 'reformsku' agendu pozivaju?i na 'decentraliziranu Europu' a ne 'neku europsku federalnu supe rdr avu.'32 Ali glavna briga njegovih kolega bi lo je ho?e li Britanija u?i u euro. Dok je Cook davao 'najja?i signal' da ?e Bri tanija u?i 'vjerojatno 2002.', Santer je izja vio: 'Nije vi e pitanje ho?e li Br itanija u?i u euro, pitanje je samo kada.'33 Ipak, Blairovo zatvaranje Vije?a po dr kom euru kao 'prekretnici' za Europu34 izazval o je dramati?an odgovor najpro davanijeg britanskog 30 Independent, 27. svibnja 1998. 31 Hansard, pisani odgovor Elliota Morleva, 30. travnja 1998. 32 Associated Pres s Online, 15. lipnja 1998. 33 Daily Telegraph, 15. lipnja 1998. tabloida Sun, in a?e vatrenog Blairova prista e. Njegova je naslovnica 24. lipnja pit ala: 'Je li ovo najopasniji ?ovjek u Britaniji?' Idu?eg dana naslovnica je nosila go lemo ' NE'. 'Velika vojska Sunovih ?itatelja, tvrdio je list, 'okupila se oko Tonvj a B laira podr avaju?i planove odbacivanja funte.'35 Iako je Downing Street tvrdio d a se Blair 'ne brine' zbog napada lista koji se smatrao politi?ki najutjecajniji m u Britaniji, promatra?i su primijetili da je izgledao izrazito nervozan prije nego je 30. lipnja odletio u Frankfurt gdje je obilje io kraj britanskog predsje davanja .36 Nakon glazbe nizozemskog mu kog zbora, plesa irskog ansambla i ru?ka u operi u t ri popodne, farsa je bila gotova. Malo dalje, Europska centralna ba nka je toga d ana otvorila svoja vrata. 'Skrivena Europa': slon u sobi Do sada s u namjerno su eni fokus i trivijalna narav britanske rasprave 0 'Europi' ve? pos tajali bolno o?iti. Unato? ?injenici da su sve tri glavne politi?ke stra nke slu beno podr avale britansko ?lanstvo, njihovi politi?ari izrazito su ga nevoljko b ranili ili davali bilo kakva detaljnija rje enja. Ograni?ili su se na ponavlja nje ja ko otrcanih mantri. Stalno su, primjerice, tvrdili da su koristi od brita nskog ?la nstva 'samorazumljive': nitko osim Britanije nije sada mogao 'slobodno trgovati s najve?em unutarnjim tr i tem na svijetu.' Nijedan politi?ar, me?utim , nije spominjao koliko je 'trgovinska prednost' postala n euravnote ena. U ljet o 1998. brojke koje je objavio OECD pokazale su da je britans ka ekonomija tako dobro stajala da je prema ila francusku i postala ?etvrta najve?a na svijetu. Al i pokazalo se 1 da je Britanija u 25 godina otkad je 1973. u la u zajedni?ko tr i te stvorila kumulat ivni trgovinski deficit s EU partnerima kroz trgovinu i ne to doprinos briselskom prora?unu od ukupno 170 milijardi funta.37 Jednako su zan imljivi bili poku aji ministara da sakriju o koliko se podru?ja nacion alne poli tike sad odlu?ivalo u Bruxellesu, pretvaraju?i se da su te odluke njihove. Jedan mali primjer bila je nova voza?ka dozvola, o ?ijem su dizajnu, prema podacima i z letka Agencije za licenci-ranje voza?a i vozila, 'odlu?ili ministri'. Me?utim, svak i detalj njenog formata, uklju?uju?i EU logo 'zvjezdani prsten', temeljen je na 'Mod elu voza?ke dozvole Zajednice' koji je progla en obveznim smjernicom

35 Sun, 25. lipnja 1998. 36 Daily Telegraph, 25. lipnja 1998. 37 Brojke prikuplj ene iz relevantnih izdanja 'Ru i?aste knjige' (The United Kingdo m Balance 432 V ELIKA OBMANA 91/493/EEC. Sli?no tome, komplikacije su se sada javljale i kod obi ?nih bankovnih tr ansakcija. Iako su klijente ?esto zbunjivale nove procedure ko je su morali slijedi ti da bi dokazali svoj identitet, nikad im nije obja njeno da je to diktirala smje rnica o 'pranju novca 91/308/EEC. Drugi primjer nastao j e iz duge borbe skupina za za titu okoli a oko eksperimentalno g uzgoja genetski modificiranih usjeva u Britaniji. Ministri su poku ali sve kako bi izbjegli pri znanje da nad tim pitanjem vi e nemaju vlasti, jer je cjelokupnu na dle nost odl u?ivanja o GM politici 1990. preuzeo Bruxelles. Drugi primjer bila je vr lo razg la ena objava dr avnog tajnika za okoli Johna Prescotta da je naredio vodopriv r ednim tvrtkama da potro e 8,5 milijardi funta na '?i ?enje britanske vode'. To j e preds tavljeno kao njegova osobna inicijativa. Nigdje nije obja njeno da je 'n jegova odl uka' proizi la samo iz potrebe da se provedu briselske direktive o vo di.38 U tom smislu, utjecaj Bruxellesa na britanski ivot postao je kao izreka 's lon u s obi: golemi i bezobli?ni predmet kojega nije bilo lako vidjeti. Najbolji primjer z a to bila je jo Prescottove inicijativa kojom je u funkciji dr avnog tajnika za reg ije 1997. i 1998. progurao est novih Zakona parlamenta. etirima od njih, slavljeni ma kao 'mjere ovla tenja, temeljem kontinentalnog na?ela proporc ionalne zastupljenos ti osnovat ?e se izabrane skup tine za kotsku, Wales, Sjeve rnu Irsku i London. Potom su osnovane 'agencije za regionalni razvoj' za osam 'r egija koje su pokrivale os tatak Engleske, uz uvjet da one tako?er postanu dijel om izabranih regionalnih vlad a. Prescott je sve te nove zakone predstavio kao ne to to ima malo ili nikakve v eze je dno s drugim, uz pomo? ?injenice da je 'preno enje ovlasti' za kotsku i W ales ve? godinam a pitanje. Nova sjevernoirska skup tina promovirana je kao na?i n vra?anja te pokrajine samostalnom vladanju u sklopu 'mirovnog procesa'. Ali ne objavljena veza izme?u ti h Zakona bila je da su predstavljali politiku komadanj a Britanije u 12 regionaln ih vlada, u sklopu velikog plana 'Europe regija'. Pri ?a o glavnoj ulozi koju ?e regionalizacija odigrati u europskoj integraciji je s l o ena. Izvorni poticaj nakon Drugoga svjetskog rata do ao je od lokalnih lider a vlad a Francuske i Njema?ke koji su radili kroz Vije?e Europe i kasnije kroz j edno od nje nih tijela, Vije?a europskih op?ina i regija (CEMR) ?iji predsjednik je bio Giscard d' Estaing. Od38 Jedna biv a konzervativna dr avna ministrica za poljoprivredu privatno je izrazil a aljenje zbog stalnog pritiska koji su du no snici vr ili na nju da sakrije kako su g otovo sve politi?ke PREMA'POLITI KOM JEDIN STVU': 1997-1999 433 vojeno od toga, Britanija je tijekom rata usvojila kostur v lastite regionalne st rukture za potrebe uprave i u razli?itim se razdobljima pr edlagalo da se on razvij e na stalnijoj osnovi. Godine 1972-1973. Heath je vr io pritisak za 'regionalnu po litiku' koja bi Britaniji kompenzirala veliki gubita k zbog CAP-a; a 1975. Tindem ansov izvje taj istaknuo je potrebu razvijanja regi onalne strukture u cijeloj EEZ kao preduvjeta za monetarnu uniju, kako bi se omo gu?ilo smanjenje ekonomske neravn ote e izme?u bogatijih i siroma nijih regija. Prekretnica je stigla krajem 1980-tih kad je Delors kona?no inzisti-rao da regio na lizacija postane sredi nja politika Jedinstvenog europskog akta. Onda je 1988 . uve o 'okvirni' propis 2052/88 koji je omogu?io regionalnim i lokalnim vlastim a da za novac iz strukturnih fondova pregovaraju izravno s Komisijom. Upravo je taj novi sustav, koji je tra io uspostavu regionalnih vlasti kako bi one mogle p rimiti nov ac od Bruxel-lesa, potaknuo 1994. Johna Gummera da kao dr avni tajnik za okoli osnu je 'vladin ured' u svakoj engleskoj 'regiji' i tako ih formalno s tvori. Bila je to tafeta koju je Prescott preuzeo 1995. kad je usprkos politici laburist i?ke stranke (koja je bila sklonija zadr avanju vlasti u lokalnoj vladi ), osnovao vl astitu 'Komisiju za regionalnu politiku' pod vodstvom Brucea Milla na, biv eg brise lskog povjerenika za regionalnu politiku. Kako je Prescott kasn ije otkrio, njego v entuzijazam za regionalnu vlast trajao je 'vi e od 30 godina , iz vremena kad je kao mladi politi?ar 1970-tih predvodio laburisti?ku skupinu u Europskom parlamentu.3 9 Upravo je Millanova preporuka da se u Engleskoj uspos tave 'agencije za regiona lni razvoj' Prescottu omogu?ila osnivanje embrionalne regionalne vlasti u ostatku Velike Britanije, pored novih 'regionalnih parlamena

ta za kotsku, Wales, Sjevernu Irsku i London. Iako su Prescott i njegovi kolege odlu?ili ne priznati vezu s europskom integracij om, vezu su otvoreno priznali u Bruxellesu, jer su slu bene karte pokazivale EU po dijeljenu na 111 'euroregija ', uklju?uju?i 12 britanskih. Obra?aju?i se u svibnju 1998. tek osnovanom Odboru za regije kao prvi visokopozicionirani britanski politi?ar ko ji je to u?inio, Prescott je rekao: 'Vlade se moraju to vi e pribli iti gra?anima, a Europa regij a je najbolji na?in da se to u?ini. Velika Britanija je u pro losti zaostajala n a ovom podru?ju, ali nova vlada br zo ispravlja stvari.. .'40 39 Hansard, 9. svi bnja 2002., col. 275. 434 VELIKA OBMANA Zanimljivo, jedini politi?ar koji je nap ao Prescotta bio je Heseltine. Na sastanku na margini tijekom Konferencije Konze rvativne stranke 1998., on je izjavio da p ostoje 'dvije europske agende'. U jed nu je, kako je rekao, duboko vjerovao. Ali druga, 'agenda o regijama' ka e da ?e Bru-xellese raspolagati novcem europskih regij a i na kraju zaobilaziti naciona lne parlamente.' 'Prezirem tu agendu', izjavio j e. Blair, rekao je, 'igra u kor ist te agende uni tavaju?i Ujedinjeno Kraljevstvo.' A ko bude nastavio taj proce s 'europskog federalizma koji je zapo?et u kotskoj i Wale su, a pro iren na engl eske regije, to ?e 'oslabiti Veliku Britaniju i centralizirati vlast na na?in koji smatram potpuno neprihvatljivim.'41 Na istoj konferenciji He seltine je po drugom pitanju bio manje u skladu s mi ljenj ima izaslanika. Tijek om godine, konzervativci su bili u gra?anskom ratu zbog eura. Ne samo da su Hese ltine i Clarke otvoreno aplaudirali Blairovu stavu o 'Europi' tra e?i od njega d a ide dalje i br e zajedno s Hurdom, Brittanom i biv im efom stranke P attenom, ve? su otvoreno napadali Hagueov skepti?ni stav. Protunapad je predvodio Mi chae l Portillo, koji vi e nije bio zastupnik, ali je ambiciozno vodio stranku uz p o dr ku Lamonta, Tebbita i Thatcher. Ali upravo je Hague u svibnju posjetio Fontai nebleau i dodatno razbjesnio eurofi le najskepti?nijim govorom o 'Europi' koji j e jedan konzervativni lider godinama o dr ao. Daljnja integracija bez demokratsk e podr ke, upozorio je, na kraju ?e dovesti d o one vrste nasilnog prosvjeda koj i je upravo izbio u Indoneziji. O euru je reka o: 'mogli bismi se na?i u zamci e konomskog ekvivalenta gore?e zgrade bez izlaza.' Pr edvidio je da ?e to nagovije stiti politi?ku uniju s odlukama o porezu i javnoj potro n ji koje ?e se donosit i u Bruxellesu. 'Bojim se da je Europska unija u opasnosti', zaklju?io je 'da be z rasprave prihvati politi?ko odredi te dogovoreno prije 40 godina. '42 Clarke, Heseltine i Brittan su tijekom ljeta otkrili informacije o planovima da na listo padskoj konferenciji stranke pokrenu totalni napad na Hagueovu politiku. Njihov cilj bio je posti?i da izvje tajima s konferencije dominira slika stranke ra str gane unutra njim ratom.43 U poku aju da ih odvrati, Hague je najavio glasovanje s vih ?lanova stranke o podr ci njegovoj politici prema euru,44 to je Heseltine odbacio kako 'totalno irelevantno.'45 Uslijedili su sli?ni ispadi Brittana i Hea tha,46 41 Govor odr an pred vodstvom Konzervativaca u Bournemouthu, 6. listopada 1998. (tran-skript napravila Britanska fondacija podataka za menad ment). 42 Fi nancial Times, 19. svibnja 1998. 43 Financial Times, 9. kolovoza 1998.; Daily Te legraph, 10. kolovoza 1998. 44 Daify Telegraph, 8. rujna 1998. 45 Dailv Teleirra fih. Ci lisrnnarla 1QQR....... PREMA'POLITI KOM JEDINSTVU': 1997-1999 435 to je kab inet u sjeni potaklo da prekine utnju kampanjom marginaliziranja Hagueovi h krit i?ara. Clarke i Hesletine, rekli su, 's prezirom'47 se odnose prema ?lanovima. R ezultat glasovanja objavljen u Bournemouthu u listopadu, sna no je podr ao Hague a. Dobio je podr ku 85 posto stranke. Njegovi protivnici jednostavno su najavili da ?e se i dalje boriti kako bi ga sprije?ili da odvede stranku u 'desni?arski bunker nebi rljivosti'. Time su uspjeli samo oja?ati op?i do ivljaj torijevaca k ao beznadno podije ljenih, nesposobnih za u?inkovitu opoziciju i zaokupljenih pi tanjem koje je ve?ina b ira?a jo uvijek smatrala sekundarnim po va nosti. U drug om pogledu, me?utim, to je ljeto bilo zna?ajan obrat za zagovara?e eura. U propa gandnom smislu, ?etiri godine nijedna organizacija nije igrala va niju ulogu u toj s tvari od CBI-a s njegovim godi njim 'istra ivanjima koja su trebala pokaza ti da zna?aj na ve?ina britanskih poslovnih ljudi podupire britanski ulazak u eu ro. BBC je to u vijek jako promovirao, dok je istovremeno ignorirao cijeli niz i stra ivanja drugih poslovnih organizacija, poput Direktorskog instituta i Federa cije malog poduzet ni tva koji su pokazivali silno protivljenje euru. U ljeto 19

98. CBI je najavio da ?e organizirati najve?e 'ispitivanje mi ljenja svoga ?la n stva do tada, pod nadzorom Boba Worcestera iz Morija, slavnog po svojoj ulozi u referendumu 1975. Prethodne ankete bile su jako frizirane pa je Worcester priva tno upozoren da bi bilo 'neprofesionalno' od njega da stavi svoje ime na jo jedn u anketu. Povukao se, prisiljavaju?i CBI na sramotu odustajanja od istra ivanja. Blef CBI-jevih eurofila kona?no je raskrinkan.48 Visokopozicionirani ?lanovi CB I-a p od vodstvom efa najve?eg britanskog lanca trgovina elektri?nim aparatima S tanleva Kal msa, pokrenuli su unutarnji protunapad. On je sa svojim prista ama z a potrebe kamp anje protiv eura osnovao suparni?ku organizaciju Business for Ste rling. To je bio tako sna an izazov tvrdnjama druge strane da je u nekoliko mjes eci propagandna ulo ga CBI-a zapravo neutralizirana. Heseltine, Clarke i Brittan izgubili su svog na jkorisnijeg saveznika. Njema?ki potres Dana 20 rujna 1998. do lo je do politi?kog potresa u Njema?koj. Kr -?ansko-demokratska str anka pod vodstvom kancelara Kohla pretrpjela 46 Financial Times, 14. rujna 1998. 47 Financial Times, 17. rujna 1998. 436 VELIKA OBMANA je odlu?uju?i izborni por az od saveza socijaldemokrata i Zelenih. Nakon godina visok e nezaposlenosti, vi sokih poreza i ekonomskog pada ?iji su u?inci oja?ani pripremama z a euro, Njema ?ka nije bila sretna zemlja. Ravnote u je, me?utim, pomakla golema ve?ina k oju je ljevica osvojila u biv oj Isto?noj Njema?koj. Iako to nije odmah bilo vidljiv o, prvi put ?e umiranje komunizma u isto?noj Europi imati vrlo zna?ajan utjecaj na budu?no st 'projekta.' Novi kancelar Gerhard Schroder je prije izbora pokaziv ao euroskep-ti?nu crtu, ?ak na zivaju?i euro 'bole ljivim nedono ?etom, posljedi com brzoplete monetarne unije.'49 Ali n jegovo pokazivanje euroskepticizma bila je predizborna ra?unica smi ljena uglavnom z a dodvoravanje mo?nim Landerima (sa veznih zemalja) koji su se sve vi e brinuli zbog stiska EU nad njihovim ovlastim a i strahovali od u?inka eura. Nakon izbora, kad je predsjednika lijevog krila s voje stranke Oskara Lafontainea mora imenovati ministrom financija, a zelenog ko alicijskog partnera Joschku Fis chera ministrom vanjskih poslova, obojicu odu ev ljene integracionaliste, Schrodero va linija po?ela se mijenjati. U nastupnom ob ra?anju federalnom parlamentu 10. stude nog govorio je o jedinstvenoj valuti kao samo o 'va nom koraku na putu prema europ skoj integraciji.' Zatim je dodao: 'S amo kroz daljnji razvoj politi?ke unije uspje t ?emo u oblikovanju Europe bliske njenim gra?anima.' To je moralo uklju?ivati i harmo nizaciju poreza.50 Odmah is pod povr ine, me?utim, bio je plan Ldndera, jer je Schroder va an dio dvosatno g govora posvetio opisivanju svoje vizije 'federalne Europe izgra?ene na njema?ki m l inijama.' Pokopana bijesom koji je posebno u Britaniji nastao zbog harmoniza cije poreza, Schroderova 'verzija europske budu?nosti' bila je vrlo razli?ita od one koj oj je bila sklona ve?ina njegovih EU kolega, da se ne spominje Komisija . Zapravo ?e upravo iz toga na kraju nastati klju?ni prijedlog za ustav EU, s na mjerom ograni?ava nja ovlasti Komisije i za tite samostalnost europskih regija. Dvanaest dana kasnije u Bruxellesu, 11 socijalisti?kih ministara financija medu ko jima i Gordon Brown, okupilo se kako bi razmotrili socijalisti?ki manifest za Euro pu. S pribli avanjem eura, to je bio poziv na harmonizaciju poreza u EU ka ko bi se osigurao, prema rije?ima austrijskog ministra financija Edingera, 'zaje dni?ki ekono mski krov' za na u 'zajedni?ku europsku ku?u.'51 Iako je Brown potp isao dokument, odma h 49 Bild, 25.o ujka 1998. 50 Daily Telegraph, 11. studenog 1998. 51 Dailv Teleoraith. mrle 1 0Q8 PREMA'POLITI KOM JEDINSTVU': 1997-1999 437 je i zazvao buru javnom tvrdnjom da je Britanija spremna iskoristiti veto da bi b lok irala bilo kakve poteze prema harmonizaciji poreza.52 U idu?ih nekoliko dana pit anje 'Europe' dominiralo je britanskim tiskom vi e nego go dinama prije. Prvo su temperaturu podigle izjave triju povjerenika. Santer se us protivio Brownovoj p rijetnji kori tenja veta tvrde?i da je Britanija ve? na?elno pristal a na harmon izaciju poreza pro log prosinca kad su ministri financija EU dogovorili da je po trebno 'suzbijati tetne porezne konkurencije' uklju?uju?i izri?itu namjeru uvo?e nja 'zadr anog poreza.'53 Ali Brown je tada jasno rekao da to ne smije na tetit i poziciji londonskog Citiyja , posebno zato to je City vjerojatno bio jedan od najve?ih izdava?a euroobveznica. Id u?eg dana je povjerenik za jedinstveno tr i te Mario Monti inzistirao da Komisija nast avi s planovima harmoniziranja stopa PDV-a, poreza na energiju i tro arina.54 Onda je za posjeta Londonu povjerenik z

a monetarnu uniju de Sliguv predvidio da ?e har moniziranje poreza na kraju dove sti do uskla?enih stopa poreza na prihod.55 To je oja?ano obe?anjem Oskara Lafon tainea da ?e harmonizacija poreza biti glavni prioritet predstoje?eg njema?kog p redsjedavanja, to je izazvalo Sun da ga na naslovnici od 25. studenog nazove 'najopasnijim ?ovjekom u Europi'. Temperaturu su dodatno pove?al a dvojica Lafontaineovih kolega. Prvo je u intervjuu frankfurtskim novinama, dob ro prodavanima i u Britaniji, Joschka Fischer obe?ao d a 'dublja integracija ne? e biti prioritet njema?kog predsjednika samo u pitanjima po reza. 'Ba kao to smo radili na prvom pravom prijenosu suvereniteta na podru?ju valut a,' rekao je, ' moramo raditi na zajedni?kom ustavu kako bismo Europsku uniju pretv orili u enti tet prema me?unarodnim zakonima.' Upitan pri eljkuje li europsku vojsku, Fischer je odgovorio: Ako ?e unija biti potpuna, onda ?e jednoga dana i obrambena p oli tika postati zada?a Zajednice.'56 Idu?eg dana u Bruxellesu, Schroder je izazvao g roznicu euroskepti?nog britanskog tiska kad je potvrdio da je vizija 'sve inte grir anije Europe' ideja koja 'ujedinjuje sve njema?ke politi?are.'57 Kako je sa eo Daily Telegraph: 'Opasnost da Britanija bude uklju?ena u ne vrlo demok ratsk u europsku superdr avu iznenada se ?ini ivlja 52 Daily Telegraph, 24. studenog 1 998. 53 DailyMail, 25. studenog 1998. 54 DailyMail, 26. studenog 1998. 55 Daily Telegraph, 27. studenog 1998. 56 Daily Telegraph, 26. studenog 1998. nn l 77 438 V ELIKA OBMANA nego ikad prije.'58 Nije, me?utim, uva eno da je Schroderova ideja 'sve integriranij e Europe' sada imala cilj odvesti 'projekt' u sasvim novom smj eru. No prije nego se to moglo razviti, 'projekt' ?e dospjeti na europske naslov nice zb og bitno druga?ijeg razloga. Komisija u krizi U nekoliko idu?ih mjeseci izvje tavanjem o EU dominirala je izuzetna kriza. Izbila j e kad je 9. prosinca 1998. Paul van Buitenen, nizozemski ra?unovo?a zaposlen u Komis iji kao pomo?nik revizora, eurozastup-nicima poslao pismo na 34 stranice sa 600 st ranica poprat nih dokumenata, u kojemu se detaljno iznose slu?ajevi korupcije koje je otkrio u svom revizorskom radu. Medu tim su slu?ajevima bili i neki koji su izr avno ukl ju?ivali dvije povjerenice.59 Njegove optu be nisu izazvale veliko iznena?enje. Izvje taji i tra?evi o korupciji, prij evari i financijskoj zloporabi na veliko u Komisiji kru ili su dugo vremena. U vel ja?i 1998. Odbor za prora?unsku kontro lu Europskog parlamenta optu io je Komisiju zbog davanja la nih informacija i ko ?enja istraga o prijevari medu njenim du nosnicima. Te su prijevare uklju?ivale milijune funti i sezale u 1989.60 U kolovozu je Revi-zij ski sud objavio izvje t aj u kojemu mjere Komisije protiv prijevare kritizira kao p otpuno neprikladne, a njihovu jedinicu za borbu protiv prijevare UCLAF kao 'vrlo neu?inkovitu i nepr ofesionalnu.'61 Za razliku od prije, me?utim, pitanje nije samo sti ano. Na nasl ovnice ?e slijede?e sti?i skandal s Humanitarnim uredom Europske zajednice (ECHO ) pod vodstvom povjerenice Bonino, u kojemu su 500.000 ecua humanitarne pomo?i n amijenjenih Ruandi i Burundi ju ugovorni partneri skrenuli u vlastite d epove il i vratili Komisiji.62 Sramota K omisije poja?ala se kad je morala poni titi rezu ltate svoga prijemnog ispita Concour s za svih 30.000 kandidata, jer su procuril a pitanja, a kaoti?ni nadzor doveo do o p?eg varanja. Odbor za prora?unsku kontr olu zatim je optu io glavnog direktora administracije Stef ana Schmidta da vodi interne istrage toliko blizu zata kavanja da je njegov ured ' izgubio kredibilit et'. Zatra ili su da ga se 58 28. studenog 1998. 59 Van Buitenen, Paul (2000), B louiing the Whistle - One Mari FightAgainst Frau d in the Euro-pean Commission 6 0 Daily Telegraph, 5. velja?e 1998. 61 Financial Times, 24. srpnja 1998., Daily Telegraph, 29. srpnja 1998. PREMA'POLITI KOM JEDINSTVU': 1997-1999 439 otpusti. Par lament je onda zaprijetio odgodom zaklju?enja prora?una za 1996. dok Kom isija n e objavi dokumente o sumnjivim slu?ajevima prijevare. Kad se pokazalo da je i iz programa namijenjenog izgradnji odnosa izme?u EU i sredozemnih susjeda nesta lo 40 milijuna funta, odbor je prigovorio da su 'u 26 slu?ajeva financijski kont ro lori u Komisiji odbili dati informaciju ili omogu?iti pristup relevantnim dok ument ima ili nisu bili sposobni prona?i partnere povezane s tim projektima.' Na j tetniji od svih bio je slu?aj Edith Cresson, biv e francuske premijerke, tada povj erenice za istra ivanje i obrazovanje. Kad ju je parlament pozvao da odgovo ri na p itanja o svojim odnosima s Reneom Bert-helotom, 70-godi njim zubarom iz

njenog rod nog mjesta kojemu je Komisija dodijelila lukrativne ugovore za istra ivanje AIDS-a , odbila se pojaviti i umjesto toga poslala svog pomo?nika za odno se s javno ?u koji j e, pak, odbio odgovoriti na pitanja.63 Po?etkom listopada p ojavilo se vi e detalja o ECHO-vu skandalu, jer je iscurio tajni izvje taj reviz ije. U njemu se toliko zdvajalo nad nedostatkom pouzdanog financij skog dokument iranja da je parlamentarna skupina EPP glasala za zamrzavanje 250 m ilijuna funt a ECHO-ova prora?una dok se Komisija od prijevare i financijske zlopor abe ne 'o pere vlastitim istragama'.64 Pod takvim je pritiskom Santer nevoljko pristao osn ovati neovisni istra ni ured za prijevare. Ali koriste?i taktiku koja ?e postati poznata, odbio je kritike eurozast upnika zbog 'zata kavanja kao 'neoprostive i nsinuacije.'651 dok je Komisija potvrd ila da je ured ECHO uni tavao dokumente o 2000 ugovora o pomo?i vrijednih 800 miliju na funta,66 dvije povjerenice u srcu oluje, Cresson i Bonino, prijetile su Finan cial Ti-mesu i Liberationu tu bama zbog klevete. Du nosnici UCLAF-a optu eni su i za v o?enje ' apta?ke kampanje' p rotiv eurozastupnika koji su radili na otkrivanju skandala . Medijima je uzavrel a krv. Belgijski Le Soir opisao je raspolo enje svojim naslov om 'Komisija se pr etvara u zmijsko gnijezdo.'67 Kriza se razvijala tako brzo da se ?inilo kako je Santer, koji se nadao drugom mandatu, gotov. Biv i talijanski prem ijer Romano P ro?i ve? je bio smatran vjerojatnim nasljednikom.68 Idu?i udarac stigao je u stu denom kad je Revizijski sud petu godinu zaredom odbio 'otpisati' EU knjige zbog mi ljenja da sadr e previ e 63 Guardian, 24. rujna 1998. 64 Guardian, 4. listopa da 1998. 65 Financial Times, 6. listopada 1998. 66 Daily Telegraph, 7. listopada 1998. 67 Daily Telegraph, 15. listopada 1998. 440 VELIKA OBMANA 'nepravilnosti' . Uslijedila je tvrdnja predsjednika suda Bernharda Fri-edmanna u intervjuu Ster nu da bi skandal mogao uni titi EU, dok je istovremeno optu ivao Komi siju da je govorila 'neistine' o zloporabi fondova.69 Pojavilo se jo detalja. Cresson je u Bruxellesu zaposlila svoga prijatelja efa Air Francea i zadr ala ga na platnoj listi nakon to se vratio u Pariz. Regionalna povj erenica Monika Wulf-Maties ime novala je bliskog prijatelja svoga supruga na mjes to na kojemu je za 72.000 fun ta godi nje bio zadu en za 'regionalna pitanja', ali je priznao da nikad ne bi p ro ao uobi?ajene selekcijske testove.70 Nije bio gotov ni R evizijski sud. 600 m ilijuna funta vrijedan projekt za nuklearnu sigurnost u isto?n oj Europi nazvao je ' alosnim neuspjehom', tako lo e vodenim da je do kraja 1997. po tro eno samo malo vi e od tre?ine novca, a ve?ina je oti la savjetni?kim tvrtkama koje su d bile ugovore bez natje?aja.71 Daljnje osude stizale su iz neobi?nog izvora. Clar e Short, britanska ministrica za me?unarodni razvoj, napala je 2,7 milijardi fun ta vrijedan EU program prekomorske pomo?i - kojemu je Britanija doprinosila s vi e od 530 milijuna funta godi nje odnosn o tre?inom britanskog prora?una za pomo ? - kao 'u asan', lo e zami ljen, slabo nadziran i an za okoli . Jedan EU projek t izgradnje cesta u Kamerunu doveo je do djelomi?nog un i tenja tropskih uma pro gla enih svjetskom ba tinom, uz masovno uni tenje ivota i sravnji anje jednog pi gmejskog sela buldo erima. Ministarstvo Claire Short odbilo je finan cirati proj ekt, ali je sumnjalo da je kamerunska vlada napravila dogovor s franc uskim drvn im kompanijama vje tima u iskori tavanju EU fondova za pomo?.72 Samo nekoliko da na nakon ispada Claire Short, van Buitenen je 9. prosinca poslao inkriminiraju?i dosje jednom eurozastupniku. Dokument je brzo po?eo kru iti parlament om i izaz vao je senzaciju. Eurozastupnici su 17. prosinca glasali sa 270 prema 2 25 proti v zaklju?ivanja prora?una za 1996.,73 a onda je Pauline Green, tada na ?elu na j ve?e, socijalisti?ke parlamentarne skupine, predlo ila glasovanje o povjerenju k ojim se tra ila ostavka Komisije. Ali nije sve bilo kakvim se ?inilo. Rugaju?i se kol egama, Green ih je obavijestila da ?e glasovati protiv vlastitog prijedloga obja njavaju?i d a je htjela samo biti sigurna u iva li Komisija povjerenje parlamen ta.74 69 Daily Telegraph, 13. studenog 1998. 70 Scotsman, 24. studenog 1998. 71 Daily Telegraph, 18. studenog 1998. 72 Daily Telegraph, 2. prosinca 1998. 73 Gua rdian, 18. prosinca 1998. PREMA'POLITI KOM JEDINSTVU': 1997-1999 441 Troje je mno t vo Iako su prevare sada dominirale naslovnicama, nastavila se manje dramati?na, ali v a nija rasprava. Po?etkom listopada Komisija je radi otvaranja puta Agendi 2000. obj avila izvje taj naslovljen 'Financiranje Europske unije.'75 Njezina s

trategija bil o je smek avanje ?lanica za veliku preraspodjelu uplata pokazivanj em koje su zemlje dobro, a koje lo e pro le u postoje?im aran manima.76 O?it je bio na?in na koji su Francuska i Irska nerazmjerno profitirale od CAP-a. Ist o j e bilo i s relativno malim udjelom nacionalnog BDP-a koji je Britanija pla?ala z ahvaljuju?i refundiranju, pa je cilj dijela izvje taja bio skrenuti pa nju na to kao uvod u pozivanje na ukidanje refundiranja. Predvidljivo, London je prosvjed ovao da je klju?na brojka neto doprinos, a ona pokazuje da je Britanija relativn o lo e pr o la. Ali i ostali su reagirali negativno. Francuska je odbila bilo ka kvu promjenu u financiranju CAP-a, Njema?ka je nepokolebljivo tra ila smanjenje svog neto doprin osa od 7,8 milijardi funta. Nizozemci, koji su per capita upla? ivali najvi e od svih , zaprijetili su svojom prvom upotrebom veta ako se uplate ne smanje. panjolska j e odbacila izvje taj kao 'taj bijedni dokument.'77 Nagla avaju?i potrebu za 'reformom', me?utim, Revizijski sud zapazio je 'spektakularn o pove?anje izravne pomo?i' u prijedlozima Agende 2000. Posebno u re imu poljopr ivrede, 'prora?unski tro ak bit ?e visok ... donose?i rizik cjelokupnoj reformi' , a cijeli pake t ?e prema iti prora?un za milijarde funti ako se dr avama pro i renja potpore isplate u po tpunosti.78 lanice su se zato dogovorile da hitno zaklj u?e pregovore, ali prije 25. o ujka 1999. dok jo predsjedava Njema?ka.79 Pojavio se jo jedan izvje taj Komisije o zakonodavnom korpusu, s prijedlogom donese nim nakon nekoliko godina relativno povjerljive rasprave o pretvaranju EU u 'zaj ed ni?ko pravosudno podru?je'. Ponu?eno je slijede?e opravdanje: ' to su granice je dinstven og tr i ta otvo75 Komisija Europskih zajednica, Bilten EU 12-1998. to?k e 1.5.1-1.5.9. 76 Ranije je povjerenik za prora?un Erkki Likaanen najavio da ?e Komisija prestati objavljivati koliko ?lanice upla?uju, a koliko dobivaju iz pro ra?una, jer 'prora?unski tokovi ne predstavljaju sve koristi ?lanstva.' (odgovor eurozastupnici Caroline Ja ckson , Sunday Telegraph, 22. o ujka 1998.). 77 Fina ncial Times, 16. i 20. listopada 1998. 78 Revizijski sud. Mi ljenje Br. 10/98 Eu ropskog revizijskog suda o nekim prijed lozima za regulativu unutar okvira Agend a 2000. Slu beno glasilo, 98/C 401/01, 22. prosinca 1998, paragrafi 6, 82 i 89. 442 VELIKA OBMANA n^T PREMA 'POLITI KOM JEDINSTVU': 1997-1999 443 renije, ustrajnos t "zakonskih granica" pokazuje se sve katastrofalnijom.'80 Plan je predvi?ao osn ivanje sna nog ureda europskog tu ila tva kojemu bi odgovarala tu iteljst va sva ke dr ave. U po?etku bi novi ured istra ivao aktivnosti protivne 'financijskim i nteresima Europske unije' iako bi se kasnije to pro irilo na cijeli pravosudni sus tav EU. Kao i u ostalim prilikama, britanski su ministri slaba no poku ali o dbaciti tu inicijativu kao obi?ni 'dokument za raspravu' koji se nikako nije mog ao usvojit i bez jednoglasnog pristanka.81 Dan nakon objave tog izvje taja, Schr oder i Chirac sastali su se u Pots-damu na sv om prvom francusko-njema?kom 'summ itu', nastavljaju?i tradiciju svojih prethodnika. Dali su ritualnu izjavu da nam jeravaju dati 'svje eg vjetra svome savezu, ali Blai r je imao druge ideje. Britanska politika ve? se neko vrijeme fokusirala na potr eb u zabijanja klina u presna ni francusko-njema?ki savez. S tim na umu Blair je 3. pro sinca stigao u St. Malo na svoj summit sa Chiracom. Bio je spreman ponud iti jeda n od najve?ih kapitala svoje zemlje: britanske oru ane snage kao nukleu s vojnog okvi ra EU.82 Ne samo da bi to vezalo Francusku s Britanijom u inicijat ivi za koju je ra?unao da je antimilitaristi?ka Njema?ka ne?e slijediti, ve? je bilo i poku aj potvrde Bl irovog tra enja 'vodstva u Europi', ?ime bi se kompenz irala britanska isklju?enost iz eura. Blair se nadao i da bi mogao smanjiti prit isak za 'reformu' britanskog ref un-diranja. Chirac je udovoljio Blairu, pridru uju?i mu se u zajedni?koj izjavi kojom su se dvije zemlje obvezale na plan da, a ko bude nu no, funkcioniraju i izvan NATO saveza. Bla ir je to nazvao 'povijesni m dogovorom.'83 Ali nije dobio ni ta zauzvrat. tovi e, nako n Lafontaineovih i S chroderovih poziva na ukidanje nacionalnog veta u odlu?ivanju o porezima, Chirac je kvarno primijetio da Britanija 'tako?er mora probaviti takvu stvarnost.'84 M anje od tjedan dana kasnije, Chirac i Schroder potvrdili su bliskost svoga save za zajedni?kim pismom uo?i predstoje?eg be?kog Vije?a, u kojemu su tra ili ve?u koordinacij orezne politike i politike zapo ljavanja na razini EU i ograni?enja u nacionalnom ve tu. Dva lidera 80 Objavljeno na tr i tu 1997. Vidi: Delmas-Mart y, Mireille (uredn.) (1997), Corpu s Juri -Introducing Penal Provisions for the

Purpose oftbe Financial Interests of the Eruopean Union (Pariz, Op?a uprava za f inancijsku kontrolu/Economica). 81 Daily Telegraph, 30. studenog, 1998. 82 Daily Telegraph, 1. i 4. prosinca 1998. 83 Daily Telegraph, 4. prosinca 1998., Financ ial Times, 5. prosinca 1998. dala su mra?ni nagovje taj o britanskom refundiranj u, pozivaju?i 'sve ?lanice na komprom ise i ustupke.'85 Francusko-njema?ka osovi na ?inila se ja?om nego ikada i ?inilo se da s e 'velika trojka odlu?ila na obra ?un na predstoje?em be?kom Vije?u. Be? je ipak bio antikli aks. Sve to su EU lid eri uspjeli napraviti bilo je da podr e svoju odlu?nost u dogova ranju Agende 20 00 do 25. o ujka 1999. Bilo kakva druga velika odluka je odgo?ena, jer je pa nja sada u potpunosti posve?ena prekretnici 1. sije?nja 1999. kad ?e 11 dr ava nepo vratno spojiti svoje valute radi po kretanja eura. S manje od tjedan dana vremen a, Yves-Thibault de Silguv dolio je ulje na vatru tvrdnjom da Britanija ne?e mo? i pre ivjeti kao ozbiljna me?unarodna sila a ko ne ude u jedinstvenu valutu. 'Mo emo ivjeti i bez vas', rekao je Britancima, 'al i vi ne mo ete ivjeti bez nas.' 86 Nema besplatnog ru?ka Dana 1. sije?nja 1999. vi e od 30.000 ljudi pridru ilo se uli?nom slavlju pred Europskom centralnom bankom u Frankfurtu, kako bi obilje ili pokretanje eura i prve gospoda rske unije u Europi nakon Rimskog carstva. O rkestar je zasvirao ivahnu melodiju d a bi obilje io taj povijesni dan. Zanimlji vo, to nije bila Beethovenova 'himna EU' ve? Land Of HopeAnd Glory.87 Kako je no va valuta odmah pove?ala vrijednost za jedan cent, od 1,17 dolara na 1,1 8 dolar a, ministri financija EU predvi?ali su da bi euro uskoro mogao biti ravnopr avan dolaru kao svjetska valuta.88 Da bi obilje io njema?ko novo predsjedavanje, tam o nji ministar za Europu Gunther Verheugen rekao je BBC-u: 'Jedinstvena valuta je ina?e zavr ni korak u procesu politi?ke integracije. Ovoga puta jedinstvena v aluta nij e zavr ni, ve? po?etni korak.'89 Iza euforije je, me?utim, bila sjena predstoje?eg glasanja o povjerenju u Europskom parlamentu. Komisija je odabrala taj trenutak da objavi da je van Buitenenu oduz ela pola pla?e.90 Nikome se nije svi?ala ideja o Komisiji bez vodstva tako brzo nako n pokretanja eura, pa je Sc hroder ponudio slamku spasa predla u?i da optu be istra i neo visni istra ni odb or. U poniznom obra?anju Parlamentu, Santer je ponudio 'politiku 85 Daily Telegr aph, 9. prosinca 1998. 86 Sunday Telegraph, 27. prosinca 1998. 87 Guardian, 2. s ije?nja 1999. 88 Financial Times, 2. sije?nja 1999. 89 Daily Telegraph, 2. sije? nja 1999. 446 VELIKA OBMANA Dok su njema?ki poljoprivrednici vozili 400 traktora po berlinskim ulicama, a 20 00 novinara u atoru za medije ?amilo zbog nestanka struje, Vije?e se bacilo na A gendu 2 000. Aznar je zatra io dodatno financiranje tako da dogovor nije postign ut do pet ujutro, nakon vratolomnih 20 sati pregovaranja. Izvorni prijedlozi 're formi' koj e je dala Komisija, ve? razvodnjeni na Vije?u za poljoprivredu, sada su dodatno ubla e ni, to je rezultat pregovora pretvorilo u smijuriju. Ne samo d a je pove?ana potro nja koja se trebala smanjiti, ve? je dogovor zaklju?en do 20 06., uz reviziju na sredini tog razdoblja 2002. kojom ?e se mo?i napraviti tek s itne 'korekcije kursa.' Bilo ka kva ideja skorog pro irenja ?inila se isklju?eno m. Ali barem je Blair zadr ao svoje refu ndacije. Europski 'Gospodin Cisti' Pa n ja medija sad se okrenula profesoru ekonomije koji je trebao zauzeti sredi te po zornice kao novi ef Komisije. Unato? pomalo arenoj pro losti, Prodija su uvelik e pozdr avljali kao europskog 'Gospodina istog'. Uskoro ?e postati o?itije da je o n jednako g lasan zagovara? integracije kao i Delors. Dok je na Kosovu bjesnio r at, Pro?i je poz vao EU da ondje preuzme kontrolu ?im se zavr e neprijateljstva. Predvidio je da Brit anija ne?e mo?i ostati izvan eura. I rekao je Financial Ti mesu da Blair grije i ako se nada da ?e se njegova obrambena inicijativa iz St. Maloa prihvatiti kao 'nadomjes tak za ?lanstvo u euru.'102 Pro?i je 13. travnja Europskom parlamentu iznio svoju 'viziju' Europe. Ne objavlju ju?i to otvoreno, pripremao se izravno napasti liniju koju su zauzimali Schroder i Fischer. 'Jedin stveno tr i te,' rekao je, 'bila je tema 80-tih; jedinstvena valuta je tema 90-t ih; sad se moramo suo?iti s te kom zada?om kretanja prema ekonomskom i pol iti?k om jedinstvu.'103 Ali, kako ?e potvrditi u seriji intervjua, Pro?i nije sumnjao u to tko treba voditi Europu prema tom 'jedinstvu.' Europa, rekao je, treba 'sna nu vladu' za dono enje '?vrstih odluka i, 'budimo jasni', dodao je, 'povjerenic i imaju politi?ku odgovornost. Oni ?e biti ta vlada.'104 U tome nije bilo ni nag

ovje taja pri hva?anja 'federalne Europe izgra?ene na njema?kim linijama.' inilo s e da ?e se dogovor mo?i posti?i oko europske vojske. Pro?i je priznao da je to ' lo gi?an idu?i korak' prema zajedni?koj obrambenoj politici. Jednoga dana bit ?e 'neizbje no' da vojnike dr ava sudionica u 102 Financial Times, 6. travnja 1999 . 103 Europski parlament, transkript, 13. travnja 1999. PREMA 'POLITI KOM JEDINSTVU ': 1997-1999 447 borbu pod europskom zastavom pozove europski zapovjednik. Dr av e koje se ne pridru e bit ?e 'marginalizirane u novoj svjetskoj povijesti.'105 D ogodilo se da su dan nakon to je objavljen taj intervju, ministri obrane napravi li idu?i korak prema 'europskom obrambenom identitetu'. Na njema?ku inicijativu dogo vorili su da ?e napori u koordiniranju njihovih vojnih snaga u roku od 18 mjeseci morati pokazati 'konkretne rezultate'.106 Dogovorili su se da ?e WEU bit i i formal no ugra?ena u EU.107 Samo dva dana ranije, Blair je pozivao na 've?u integraciju u o brambenoj industriji i javnoj nabavi' i govore?i o ratu koji je jo bjesnio na Balka nu, rekao da 'ako smo prije imali ikakvih sumnji o tome, Kos ovo ih je trebalo uk loniti.' Njegovi komentari iz Aachena gdje je primio nagrad u Charlemagne za 'izu zetan doprinos europskom ujedinjenju' bili su dio, kako su ga nazvali 'vjerojatn o najja?eg proeuropskog govora koji je neki britanski pre mijer odr ao nakon Sira Edw arda Heatha 1970-tih.'108 Na istu temu nastavili su Schroder i Chirac kad su se 28. i 29. svibnja sastali u Toulouseu na francusko-n jema?kom summitu koji je prethodio svakom Europskom vije?u . Na Blairovo razo?ar enje, udru ili su se u prihva?anju potrebe za odvojenim europskim snagama 'Euroc orps' -pogodnim za brzo upu?ivanje mirovne misije u krizna podru?ja. Ta francusk o-njema?ka otmica englesko-francuske inicijative koju je Blair namjerav ao pokre nuti, uvelike je poni tila njegove napore iz St. Maloa.109 Blair je ponovn o bio marginaliziran, to je potvr?eno kad su se dvojica lidera slo ila da bi u pripre manju terena za idu?i EU sporazum bila tetno u rane faze pregovora uklju?ivati svih 1 5 vlada. Najbolji na?in da se nastavi bit ?e osnivanje male skupine 'mudr aca' koji ?e ispitati koje su institucionalne reforme nu ne za pro irenje.110 Na kon sastanka, Schroder, Chirac i Jospin o?igledno su bili u dobrom raspolo enju. R ekli su odabranoj skupini novinara da ?e obnova francu-sko-njema?ke suradnje biti 'p osebno korisna kad tijekom idu?eg europskog summita u Kolnu bude postavljeno pit an je daljnjeg napredovanja u europskoj integraciji.' Schroder je nastavio s odg ura vanjem Britanaca: 'Bit ?e nu no u ovom smjeru ohrabriti one ?lanice koje mo da jo nisu do e ovako daleko ili ne ele oti?i dalje na pitanju integracije.'111 105 Financial Times, 10. svibnja 1999. 106 Financial Times, 11. svibnja 1999. 10 7 Guardian, 12. svibnja 1999. 108 Financial Times, 14. svibnja 1999. 109 AFX (UK ), 30. svibnja 1999. 110 Isto. 448 VELIKA OBMANA Raskorak sa stvarno ?u Kelnsko Europsko vije?e 4. i 5. lipnja 1999. dalo je ivu sliku rastu?eg jaza izme?u teo rije i prakse. Posebno pozdravljanjem uvo?enja eura kao 'uspjeha dok je euro ist ov remeno bio pred prvom stvarnom krizom izazvanom talijanskim kr enjem ograni?e nja pro ra?unskog deficita. Kad je Italiji dopu teno da pove?a deficit, tr i ta su po?ela strahovat da ?e se politici dopu tati podrivanje strogih disciplina u upravljanju novom valut om.112 Rezultat je bio pad eura ispod 1,05 dolara, ?ime je njegova vrijednost pala za 11 posto u pet mjeseci. Vije?e je ipak proglasilo da ?e 'stabilni euro pove?ati eu ropske mogu?nosti promicanja rasta i zaposlenos ti.'113 Suo?ena s recesijom i nezapos leno ?u, mogla je odgovoriti samo otrcanim frazama o potrebi za 'zna?ajnim smanjenjem nezaposlenosti' i 'smanjenjem tereta fiskalne i socijalne sigurnosti na faktoru radne snage.'114 Predsjednik Udruge europskih trgovinskih i industrijskih komora Jorg Mittelsten Scheid nije bez raz loga o?ajni?ki komentirao da je ishod Vije?a bio 'jadan kako se i o?e kivalo.' O no je potpuno propustilo pozabaviti se 'strukturnim problemima' koji s u u EU st varali najve?e cijene rada na svijetu.115 Vije?e je svakako pokazalo i jaz izme? u svojih ambicija i svojih sposobnosti ispunja vanja obveza. To je bilo najo?iti je kad su EU lideri po?eli raspravljati o svojoj 'z ajedni?koj vanjskoj i sigurn osnoj politici.' Odlu?iv i da EU mora 'igrati svoju punu u logu na me?unarodnoj sceni', Vije?e je panjolskog glavnog tajnika NATO-a Javiera Sola nu imenovalo sv ojim 'visokim predstavnikom': zapravo prvim ministrom vanjskih po slova EU. Ali za Vije?e je bila jedna stvar imenovati 'visokog predstavnika i sve?an o razmotr

iti izvje taje o irenju uloge EU u vanjskim poslovima od 'summita' planira nih s Washingtonom i Japanom do balkanskog Pakta o stabilnosti kojim se EU nadal a na dzirati obnovu Jugoslavije nakon zavr etka rata. Druga stvar je bila priznati da samo Vije?e jednostavno nema 'nu na sredstva i sposobnosti' za provo?enje svih tih ambicioznih novih politika.116 Ni ta ne?e okrutnije razotkriti tu nedoraslos t od rat a na Kosovu koji se bli io vrhuncu. Unato? ukup112 Financial Times, 26. svibnja 1999. 113 Daily Telegraph, 5. lipnja 1999. 114 Zaklju?ci predsjedni tva , Europsko vije?e Koln, 4-5. lipnja 1999., to?ka 6. 115 European Report, 12. lip nja 1999. PREMA'POLITI KOM JEDINSTVU': 1997-1999 449 nim tro kovima obrane ?lanica Zajednice od 120 milijardi funta, blizu 60 posto ameri?k og vojnog prora?una, ko jim se odr avalo vi e od dva milijuna vojnika pod oru jem, u uspo redbi s SAD-ov ih 1,4 milijuna, europski domet 'izvan arene' bio je manji od 10 p osto ameri?ko g. Stoga su ameri?ki bombarderi uz britansku pomo? bili ti koji su tjeral i Milo e-vi?a za pregovara?ki stol pod okriljem NATO-a, dok su se 'Europljani' tek pre pirali o tome to slijede?e treba napraviti. Britanija je bila spremna poslati v ojsk u na teren, Njema?ka nije, Francuska se dvoumila, Italija je predlagala pri vremeni prekid bombardiranja. Austrija nije dopustila NATO avionima ni da korist e njezi n zra?ni prostor. EU lideri nisu ostvarili ni svoje ambicije za 'Europsk i sustav satelitske naviga cije' (Galileo) koji bi konkurirao ameri?kom sustavu GPS. Dok su SAD financirale s voje satelite prihodima od poreza, daju?i slobodan pristup svim prido licama, Europs ko vije?e moglo se samo nadati da ?e se finan ciranje 'uvelike iz privatnih izvora mo?i refundirati iz naplata korisnicima Gal ilea.117 Sli?no tome, iako je Vije?e odlu?ilo d a se Transeuropska mre a mora po uriti i da svaka kola u EU mora dobiti pristup inter netu ' to je prije mogu?e', njegovo oslanjanje na ?lanice i njihovu volju za financira njem tih planova zna?ilo je da je bilo malo izgleda za njihovo ispu njavanje. Jedino pitanje koje je kelnsko Vije?e moglo kontrolirati bio je vremen ski raspored za novi sporazum. Bez ironije, odlu?ilo je da IGC mora po?eti po?et kom 2000. i zavr iti do kraja te godine radi sigurnosti da ?e EU institucije mo? i 'nastaviti u?inkovito ra diti nakon pro irenja. IGC ?e se baviti trima pitanji ma, opisanim u 'amsterdamskim o stacima': veli?inom i sastavom Komisije koja ?e postati glomazna ako svaka od 27 dr av a EU bude imala svog povjerenika; prilago dbom glasanja u Vije?u kako bi se dala do datna te ina ve?im ?lanicama; i 'mogu? im pro irenjem glasanja kvalificiranom ve?inom' kako i se jo smanjio broj podru? ja politike na kojima ijedna dr ava mo e ulagati veto. Demokratski deficit Tjeda n dana nakon Kolna do li su izbori za Europski parlament. U Velikoj Britaniji su bili prvi na kojima se borilo prema novim pravilima, prema kojima su bira?i mo rali glasati po proporcionalnoj zastupljenosti za 'strana?ke liste' u svakoj od 12 britanskih 'euroregija.' U nadi da ?e kapitalizirati raspolo enje koje su do ivljavali kao euroskepti?no, konzerv ativci su zadr ali svoj slogan 'u Europu, a li ne 117 1-r.rlra 450 VELIKA OBMANA pod europskim vodstvom.'118 Ali Hague je pa zio da se ne uplete u priznavanje kol iko je Britanija ve? bila 'pod europskim v odstvom', koncentriraju?i svoje nastupe na protivljenje euru. BBC je dao nerazmj eran publicitet si?u noj 'Pro-euro konzervativ noj stranci'. Osnovala su je dva biv a konzervativna zastupnika ?iji su ekstremni pr oeuropski stavovi onemogu?il i njihov ponovni izbor. Liberalni demokrati, unato? svom razmetanju euroentuzija zmom, neobi?no su se koncentrirali na zdravstvo, obrazovan je i kriminal, tri po dru?ja nacionalne politike koja su bila najmanje integrirana u 'Europu.' Na dan izbora, 10. lipnja, konzervativci su vi e nego udvostru?ili zastupljenost, sa 17 na 36 mjesta. Britanska Stranka neovisnosti koja je obe?avala britansko povla?e n je iz EU, osvojila je tri mjesta; Zeleni dva. Pro-euro konzervativci nisu osvo ji li ni jedan postotak glasova. Ali ukupni odziv od 23 posto bio je daleko najn i i i kad zabilje en na britanskim nacionalnim izborima i vjerojatno je bio najn i i u EU ( iako su mnoge dr ave tako?er zabilje ile najni i odziv u povijesti ko ji je prvi put pao ispod 50 posto, na 49 posto). Parlamentu su se pridru ila dva nova ?lana iz osramo?ene biv e Komisije, Bonnino i Sante r. Njegov prvi posao b ila je potvrda 20 ?lanova nove Komisije, koje je Pro?i 21. srp nja 1999. zastupn icima predstavio kao 'europsku vladu.'119 Deset dana ranije, ne posredno nakon t o je objavio njihova imena, Julian Coman iz Sunday Telegrapha izv ijestio je da

Pro?i 'planira najve?u centralizaciju vlasti u povijesti briselske pol itike.'12 0 Namjeravao je 'oblikovati svoju administraciju kao nacionalnu vladu' dodjeljuj u?i si 'premijersku ulogu bez presedana, u srcu Europe, stvaraju?i od Bruxe lles a centar mo?i ravan Londonu, Parizu i Berlinu.' Pro?i je 'napustio akademsku ide ju' i krenuo prema 'stvaranju europske vlade... od lu?ne da postane agresivni pr omotor ciljeva poput harmonizacije poreza i europske vojske.' Coman je, me?utim, tvrdio da bi se Prodijeve ambicije mogle sukobiti s am bicijama Francuske i Nje ma?ke. Malo je ljudi moglo shvatiti koliko je bio u pravu. 118 Daily Telegraph, 10. svibnja 1999. 119 Prodijev govor, 21. srpnja 1999, www.europarl.eu.int. 120 ll.srnnia 1999 * * 18 Koja Europa?: 1999-2001 'Ova ?e generacija ugraditi poslje dnju opeku u gra?evinu Europe. To je na a zada?a i mor amo prionuti na nju.' Joschka Fischer, 6. lipnja 2000.' 'Europa, da, ali kakva Europa?' Tony Blair, 6. listopada 2000.2 Velika futuristi?ka zgrada na rubu Strasbourga 15. rujna 1999. bila je popri te cere monije bez presedana. Taj kompleks vrijedan 300 milijuna funta bio je jedan od d va novoizgradena sjedi ta Europskog parlamenta (drugi, j o ve?i, upravo je bio zavr en u Bruxellesu po cijeni od 750 milijuna funta). Tu su se sada sjatili politi?ari, du n osnici i novinari iz cijele Europe. Do li su vidjeti novog predsjednika Komisije k ako se sa 19 ?lanova, koje je volio zvati 'moja vlada, pojavljuje pred eurozastupnicima da bi bio potvr?en ovacijama. Sam o est mjeseci nakon to su osramo?eni biv i povjerenici dali ostavke (pet ih se b ilo vratilo), Prodijevu 'krunidbu' obilje ila je ?udna atmosfera trijumfalizma. Dok se govornik za govornikom odu evljavao kako ?e EU preuzeti ve?inu Europe i s voju misiju s mirivanja kriza irom planeta, jedan je promatra? rekao kako je vla dao 'nepogre iv osj e?aj "danas Europa, sutra svijet."'3 U Prodijevom nastupnom govoru visoko na dnevnom redu bila je potreba za pridobiv anjem 'sve razo?aranij ih gra?ana koji su se u lipnju tako o?igledno klonili birali ta. T vrdio je da E uropljani 'ustraju u zahtjevima za 'jasnim odgovorima na va ne proble me u njiho vu svakodnevnom ivotu.'4 1 Govor na Humboltovu Sveu?ili tu, preveo BMDF. 2 Govor na var avskoj burzi, izvijestio Financial Times, 7. listopada 2000. 3 Sunday Te legraph, 19. rujna 1999. 452 VELIKA OBMANA KOJA EUROPA?: 1999-2001 453 Za osvaja nje 'njihova srca i du e' predlo io je da EU obvezno kapitalizira popularna pita nja poput potrebe uvjeravanja Europljana u 'sigurnost hrane koju jedemo.' G lavn i prioritet u pokazivanju koliko 'Europa mo e biti va na u pobolj anju njihova i vot a, mora biti obnova 'povjerenja potro a?a' kroz preuzimanje nadle nosti naci onalnih vl ada nad sigurno ?u hrane.5 Prodijev izgovor za izdvajanje ovog pitanj a bio je belgijski 'skandal s dioksino m' koji je mjesecima bio na naslovnicama izazivaju?i najve?i europski strah od hrane nakon BSE-a. To je belgijsku industr iju hrane stajalo milijardu funta i sru ilo v ladu Jean-Luca Dehaenea te dalo pr imjer one vrste 'blagotvorne krize' kakve je K omisija koristila za opravdavanje pro irenja svojih ovlasti.6 Prodijeva glavna tema ipak je bio izazov 'pro irenj a. Ono ?e stvoriti potrebu za ja?an jem EU institucija, kako bi u?inkovito vlada le 'Unijom' koja bi mogla obuhva?ati ?ak 3 0 dr ava.7 Dva tjedna ranije postupio je prema francusko-njema?kom prijedlogu imenuj u?i tri 'eminentne osobe' koje s u trebale izvijestiti o institucionalnim posljedic ama pro irenja: pora enog bel gijskog premijera Dehaenea, biv eg njema?kog predsjednika R icharda von Weiszack era i biv eg predsjednika British Petroleuma te donedavno Blai rova doministra t rgovine Lorda Simona od Highburvja. Prepu taju?i ih njihovu poslu, Pro?i je zati m posjetio Poljsku gdje je od premijera Je rzvja Buzeka ?uo alarmantne novosti d a je podr ka ulasku u EU u ubrzanom padu, s 85 posto pet godina ranije na 55 pos to.8 Sli?ne poruke stizale su iz e ke i Ma?arske.9 Nji hove najve?e brige bile su usvajanje 80.000 stranica aquis communautairea, financi jski i socijalni tro ak ulaska te izvjesnost da ?e tek nedavno pobjegav i iz komunizma , morati preuzeti teret drugog regulatornog sustava. Pro?i je bio toliko posve?en vra?anju biv ih komunisti?kih dr ava 'ku?i u Europu' i pribavl ju mjesta u povijesti svome pred sjedni tvu,10 da je odlu?io da se proces mora ubrzat i. Dana 22. rujna predlo io je da umjesto pregovora sa samo est aplikanata uz jo est na ?ekanju, EU 5 Prodi jev govor, 15- rujna 1999., www.europarleu.int. 6 Budu?i da to jo nije bilo potp uno izbilo na vidjelo, Pro?i nije bio svjestan da je belgijski 'skandal s dioksi nom' prerastao u klasi?ni primjer neutemeljnog straha od hrane. Nastao je kad je

otkriveno da je biljno ulje koje se koristi u ishrani pili?a zara eno industrij skim uljem, ali to u stvarnosti nije predstavljalo nikakav rizik za ljudsko zdra vlje (za cjeloviti prikaz vidi Sunday Telegraph, 11. lipnj a 2000.). 7 Prodijev govor, 21. lipnja 1999., op. cit. 8 Financial Times, 9. rujna 1999., Vidi: 25. kolovoza 1999. 9 Der Spiegel, 30. kolovoza 1999; Informativna agencija MTI, Budimpe ta, 9. rujna 1999. 10 Der Spiegfk JQt kolovoja.1992, _ napravi 've liki prasak'. Bugarska, Latvija, Litva, Malta, Rumunjska i Slova?ka tak o?er mor aju biti pozvane na aktivne pregovore, to je broj kandidata pove?alo na 12.n To je imalo i druge prednosti. Svjestan da je ve?ina ?lanica sklonija 'minimalisti? kom ' pristupu predstoje?im revizijama sporazuma, Pro?i je znao da bi 'veliki pr asak' pr o irenja poja?ao pritisak za institucionalne reforme koje je pri eljkiv ao. Kad su njegova trojica eminentnih 18. listopada predstavila svoj izvje taj, imali su za ponuditi malo vi e od onoga to je ve? predlo ila Sante-rova Komisija odgovaraju?i u o?i Amsterdama na izvje taj 'Grupe za promi ljanje' od 28. velja ?e 1996.n Ponovno su pre dlo ili 'reorganizaciju' postoje?ih sporazuma, dijele?i ih u dva dijela, s 'temeljnim sporazumom' koji bi prerastao u ustav i postavio institucionalni okvir Unije.13 Pozivanje na ukidanje nacionalnog veta i stavljan je dva meduvladina 'stupa u okv ir Zajednice glasanjem kvalificiranom ve?inom, v e? je postao ritual. Izvje taj je kona?n o obnovio ideju dopu tanja 'tje nje sur adnje' dr ava koje se prema integraciji ele kret ati 'dalje ili br e od ostalih. ' Puno 'konkretniji' pomaci prema daljnjoj integraciji ve? su bili predlo eni na Europ skom vije?u. Na sastanku u finskom Tampereu 15. i 16. listopada, lideri E U dogovor ili su se da ?e raditi na stvaranju 'podru?ja slobode, sigurnosti i pr avde,' s cilje m pretvaranja Unije u 'jedinstveni pravosudni prostor.' Dogovoril i su se i da na crt 'Povelje o temeljnim pravima' napravi 62-?lana konvencija na mjerno oblikovana prema uzoru na Filadelfijsku konvenciju koja je 1787. izradila nacrt ameri?kog ust ava. Njeni ?lanovi dolazili su iz Komisije, Europskog parla menta i nacionalnih par lamenata. Blair se u Britaniji 14. listopada, prije puta u Finsku, zajedno s Brow-nom, Cla rkeom, Heseltineom i vodom Liberalnih demokra ta Charlesom Kennedvjem pojavio na pozornici jednog londonskog kina, ponovno pok re?u?i golemu propagandnu kampanju Brit anija u Europi kojom se Britance htjelo uvjeriti u 'koristi bivanja u Europi.' Dok je Blair pozivao na 'iskrenu, jasnu r aspravu', mediji su tiskali letak s nas lovom 'Dvadeset stvari koje niste znali o Britaniji i Europi.' Ve?ina ih je bila i predobro poznata, ali vrijednost ?lan stva u EU pokazivala se tako o?ajni?ki da je na lecima bilo i pet stvari povezan ih s 'velikodu nosti' EU u financiranju blagodati poput 'unaprije?enog ogra?ivan ja 11 Financial Times, 22. rujna 1999. 12 Komisija Europskih zajednica: Reinforc ing political union andpreparingfor e nlargement, op. cit. 13 Sveu?ili ni instit ut u Firenci tada je zamoljen da napravi nacrt sporazuma na o vim linijama. 454 VELIKA OBMANA na sjevernoirskim farmama. Nije spomenuto da su za svaku funtu pri mljenu kroz re gionalne potpore, britanski porezni obveznici morali uplatiti do dvije funte u f ondove Zajednice i jo jednu funtu za financiranje konkurentnosti . Kona?no, letak je tvrdio da je jo jedna 'korist' od ?lanstva Velike Britanije u EU to to vi e Britanaca odlazi na odmor u Europu nego bilo gdje drugdje u svij etu.14 Blairova ideja o 'iskrenoj, jasnoj raspravi' bila je tako jednostrana da je, kad ju je BBC-jeva radijska informativna emisija The World Tonight stavila m edu uda rne vijesti, svaki sugovornik u prilogu podr avao kampanju. 'Prezreni Bl air' S druge strane Kanala, Pro?i se fokusirao na dva zahtjeva koje je smatrao i ntimno povezanima, a kojima je Britanija predstavljala glavnu prepreku. Jedan je bilo u kidanje nacionalnih veta, a drugi je bila nadle nost nad oporezivanjem. Govore?i 12. studenog u Karlsruheu, primijetio je 'krajnju nevoljkost' nekih ?la nica da odusta nu od veta nad oporezivanjem, prikriveno spominju?i britansko odb ijanje da prihvat i 'zadr ani porez.' Takve stvari mogle bi se rje avati 'puno l ak e', rekao je Pro?i, kad bi porez 'bio usvajan glasovanjem kvalificiranom ve?i nom.'15 Dosadnim ponavljanje m, Pro?i je pribjegao ve? jako umornoj taktici iskori tavanja jednog stvarnog (n jema?kog ) problema za promoviranje ambicija Zajednice. Obra?aju?i se 1. prosinc a Europskom parlamentu, Pro?i je ponovno juri ao. 'Europski pore zni paket', pri

znao je 'sad je u velikoj neprilici.' On nije samo 'va na inicijati va za borbu protiv tetne porezne konkurencije, ve? klju?ni dio na e strategije zapo ljava nj a.' Pro?i je tako nestrpljivo tvrdio da je Europa 'hendikepirana zahtjevom o jed noglasju' da ju je usporedio s 'vojnikom koji poku ava mar irati s kuglom i lan cem o ko noge.'16 Dok je Pro?i govorio, vrijednost eura je tonula. Dana 3. prosi nca probio je psihol o ku barijeru pariteta s dolarom. Duisenberg iz ECB-a izrav no je okrivio Schrodera i njegov neuspjeh da zadovolji potrebu za 14 Sunday Tele graph, 17. listopada 1999. U intervjuu za radio BBC John Major j e ustvrdio da j e jo jedna korist od 'Europe' to to Britanci mogu u ivati u 'Bellinij evoj, Wagn erovoj i Mozartovoj' glazbi. 15 Prodijev govor, 21. Forum o financijskoj politic i i oporezivanju, Karslriih e, BDMF, 12. studenog 1999. 1 (i Prnrjiipv onvnr 1 n KOJA EUROPA?: 1999-2001 455 'tr i nim reformama.' Schroder je poku ao svaliti k rivicu na Blaira zbog njegova bloki ranja zadr anog poreza. Njema?kom parlamentu rekao je: 'Ne tajim ?injenicu da imam mal o razumijevanja za taktiku blokiranja koja nacionalne interese stavlja iznad nu ne europske solidarnosti.'17 Uo?i hel sin kog Europskog vije?a, to je pitanje smatrano 't e kim isku enjem' za Blairov u posve?enost europskoj integraciji. Brown je ipak ostajao ?vrst tvrde?i da ?e p ripremiti veto na prijedlog.18 U Helsinkiju je glavna tema bila zabrana izvoza g ovedine, koju je Komisija kona?no ukinula 1. kolovoza. I Njema?ka i Francuska to su ignorirale, odbijaju?i dopustiti nastavak britanskog uvoza u svoje zemlje, a Jospin je uo?i Vije?a ponovno potvrdio f rancusku zabranu. Samo pet godina rani je, Hurd je jednom od koristi ?lanstva progl asio to to 'Francuzi ne mogu blokir ati na u janjetinu niti Nijemci na u govedinu', a Blair je tu tvrdnju iskori tav ao kad je izbila kriza s BSE-om. Nije ?udo da na ve?eri prije Vije?a Blair i Jos pin gotovo da nisu razgovarali, kad je Blair ukidanje zabr ane pretvorio u klju? nu novu laburisti?ku politiku. Pored toga, Blair je odbijao naru?iti predlo eni europski te ki vojni transportni avio n koji je jo bio u fazi nacrta, opredijeli v i se radije za dobro isprobane i bolje ameri?ke ekvivalente.19 Ali veliki kapa citet zra?nih mostova bio je klju?ni dio 'Zajed ni?ke europske politike sigurnos ti i obrane' oko koje se Vije?e formalno dogovorilo idu?eg dana. Za podr ku toj politici Vije?e je tra ilo 'sposobnost ne-vojnog upravljanja krizom.' koja bi om ogu?ila intervencije u kriznim podru?jima irom svijeta. Osim toga je do 2003. tr a ilo 'nova politi?ka i vojna tijela i strukture' unutar Vije?a, koja b i omogu? ila da se 'vlastite snage do 50-60 tisu?a ljudi' raspore?uju neovisno o NATO-u . To su bile takozvane 'Snage za brzo djelovanje'. Za tako zahtjevne operacije ' nacionalni' - to jest europski - ponos zahtijevao je europski avion. Malo dublje se probudila francuska ambicija zaogrnuta u odje?u 'Zajednice', a i sa ma je Za jednica zaodijevala u humanitarne okvire svoje ambicije za daljnjom inte gracijo m.20 U pitanju poreza, zaklju?ci Vije?a nestrpljivo su spominjali stalni neuspje h u posti zanju napretka. Da bi se rije io problem, osnovat ?e se 17 Daily Teleg raph, 4. prosinca 1999. 18 Daliy Telegraph, 9. prosinca 1999. 19 to se specifika cija ti?e, transportni avion A400M trebao je izgraditi europski konzorcij Airbus , a osim do tro kova taj je avion doveo i do nesretnog kompromisa izme?u poznato g ameri?kog C130 (Herculesa) i ve?eg C17 koje je koristio RAF. 20 Nijednu ?lanic u ni ta nije spre?avalo da pojedina?no ili kolektivno da vojsku UN-u. Ali, kao i u toliko ostalih pitanja, EU je vi e brinulo nametanje 'europske dimen zije' ak tivnos456 VELIKA OBMANA 'Radna skupina visoke razine' koja ?e istra iti britansk i prijedlog da ?lanice kao alt ernativu 'zadr anom porezu' u potpunosti otkriju bankovne detalje poreznim vlastim a drugih ?lanica. Kad je Blair tada morao potpisati 'Milenijsku deklaraciju' uzd i u?i koristi monetarne unije, The Times je izvijestio da je to za njega 'na bil o ?ijem jeziku bio lo summit'.21 Prema Observeru, Blair je bio 'prezren.'22 Bare m je o nekim pitanjima postignut dogovor, posebno o Prodije-vu pozivu da se pris tupnim pregovorima priklju?i jo est zemalja. Dogovoreno je i da ?e idu?a IGC za idu?i sporazum po?eti u velja?i 2000. Na tom grbavom putu koji ?e u prosincu zav r iti u Nici, Blair se ve? probijao usamljenom stazom. Pro?i odre?uje ritam Godi na 2000. po?ela je svjetskom proslavom svitanja novog Milenija. Ali malo tko j e proslavljao dok su mnogi proklinjali 1. sije?anj kad su stupali na snagu propis i primjene dvije smjernice EZ o obveznoj primjeni metri?kih te ina i mjera za ro

bu ko ja se prodaje 'u rinfuzi.' Britansko prodavanje 'funte jabuka ili '?etiri unce sir a sad je bilo kazneno djelo. Na tiskovnoj konferenciji u Londonu 12. si je?nja, oksfordski biolog Sir John Krebs predstavljen je kao prvi ef nove britan ske Agencije za standarde hrane, koju je Laburisti?ka stranka ve? dugo obe?avala kao 'potpuno neovisno' tijelo koje ?e nakon bezb rojnih strahova od hrane provo diti kontrolu nad svim dijelovima zakona o sigurno sti hrane. Gotovo istovremeno , u Bruxellesu je nakon Prodijeva poziva u Stras-borugu, povje renik za za titu potro a?a David Byrne najavio da ?e Komisija preuzeti 'nadle nost' nad sv im dij elovima zakona o sigurnosti hrane u cijeloj Uniji. Osnovat ?e vlastitu Europ sku upravu za sigurnost hrane i pokrenuti 84 'inicijative', uklju?uju?i pregr t nov ih smjernica o higijeni, kako bi vratila 'javno povjerenje u propise o hrani.'23 Up ravo dok je Blairova vlada ponosno otkrivala britansku agenciju, Bruxelles j e ja sno pokazao da ona ne?e imati mo? djelovanja, osim kao podru?ni ured svojih novih gosp odara. Obmana koja je pro imala britansku vladu ve? je bila toliko u korijenjena da n ije bilo priznanja o ovoj stvarnosti. S po?etkom nove godine po ?eli su se mijenjati raspolo enje i stavovi na vi im razinama E uropske unije, p osebno medu predstavnicima izvor21 11. prosinca 1999. 22 12. prosinca 1999. KOJA EUROPA?: 1999-2001 457 ne estorice. Javili su se strahovi da je 'projekt' u opa snosti da zaluta. Jedna o d prijetnji bio je kaos koji bi mogao uslijediti nakon prebrzog 'pro irenja' koje je u prakti?nom smislu izgledalo sve neizvodljivije. Druga je bila prijetnja koju su daljnjoj integraciji sada postavljale ?lanice k oje su se vukle, posebno Britani ja za koju se ?inilo da ne razumije to je uop?e integracija. Tre?a prijetnja bila je Pr odijeva ispuhana ideja o njegovoj ulozi , s njegovim nazivanjem Komisije 'moja vl ada' i njegovom opsesijom pro irenjem. Iza scene se razvijala bitka koju je bilje io urednik ugledne briselske tiskovn e a gencije Agence Europe Ferdinando Riccardi. Kao Prodijev suradnik primijetio je d a su 'neki efovi vlada postali svjesni opasnosti koje okru uju europsku gra ?evinu.'24 i da je jednako o?ito da pri?aju protiv novog predsjednika. Do sredin e sije?nja, Fina ncial Times je javljao da 'Pro?i po?inje izgledati kao ?ovjek p od opsadom.'25 Biv i pred sjednik Delors nije mu pomogao kad je u intervjuu Le M onden po?eo 'napad bez prese dana' na Prodijeve planove pro irenja, upozoravaju? i da oni prijete 'razvodnjavanjem ' ekonomske integracije i da bi mogli osujetit i ambicije postoje?ih ?lanica.26 Delorsovo rje enje bilo je ono koje je ve? bio iznio u govoru u Berlinu 14. studenog 1999. 'Novi sporazum', tvrdio je, trebao b i omogu?iti 'avangardnim' ?lanicama da 'd alje i br e' krenu naprijed kako bi pr ije ostalih ostvarile punu 'konfederaciju'. To je bio jedini na?in da se o?uva ' vjernost idealima i politi?kom mi ljenju o?eva Europe Monneta, Schu-mana, Adenau era, de Gasperija i Spaaka.'27 Tu je ideju u Helsinkij u preuzeo luksembur ki pr emijer Jean-Claude Juncker. Izgledno pro irenje, upozorio j e svoje kolege, stva ra 'katastrofalni bauk' Europe koja se srozava na obi?nu 'zonu slobodne trgovine .'28 To bi se moglo izbje?i samo dopu tanjem 'poja?ane suradnje' med u 'avangard om' '?lanica spremnih i?i dalje u integraciji.'29 Ostali lideri, medu njima i Ch irac, naknadno su predlo ili da se Europa razvija na dvije razine: unutarnjoj tv rdoj jezgri, koja bi i la 24 Agence Europe, 10/11 sije?nja 2000. 25 Financial Times, 18. sije?nja 2000. 26 Scotsman, 19. sije?nja 2000. 27 Govor u Aspenskom institutu, Berlin, 'Our Hsitoric Challenge. The Reunifica tion of Eu rope.', 14. studenog 1999. 28 To se ponavljalo kao tema kontinentalnih politi?ar a, kao u de Silguvevu upozo renju u njegovoj knjizi Le Syndrome de Diplodocus (1 996) da ?e, ako ne nastane EMU , 'nastati velika opasnost da Europa sve vi e lut a prema zoni slobodne trgovine a upravo smo to poku avamo izbje?i 25 godina.' 45 8 VELIKA OBMANA naprijed prema punoj integraciji, i vanjskoj Uniji novih ?lanica , uz 'ne-voljke' ?la nice koje nisu u le u euro. Jedini lideri koji su se protiv ili uklju?ivanju toga u n ovi ugovor bili su panjolac Jose-Maria Aznar i Britana c Blair.30 Kad je Delors u sije?nju 2000. obnovio poziv za avangardu, njegov je intervju zasj enila Kohlova ostavka na mjesto predsjednika njema?kih demokr ?ana , nakon to je povezan s otkri?em da je njegova stranka nakon prodaje francuske d r avne tvrtke Elf primila milijune funta politi?kih donacija od Mitteranda.31 To je potaklo Sun na ponovno tiskanje slavne slike para koji se dr i za ruke u Ver dunu, ure enog sve njevima nov?anic a koje prolaze izme?u njih. Na takvoj je poz

adini Komisija 26. sije?nja iznijela svoje prijedloge za IGC. Pod naslovom 'Pril agodavanje institucija radi pretvaranja pro irenja u uspjeh' predvid ljivo je za tra ila da 'glasovanje kvalificiranom ve?inom bude pravilo, a jednoglasje izuzet ak.' Da bi Komisija nakon pro irenja ostala u veli?ini u kojoj ?e se njome mo?i u pravljati, mora se ograni?iti na 20 ?lanova, to bi ?lanicama uskratilo automat sko pravo na povjerenika ili bi se trebala razdvojiti na 'dva sloja.' To bi neiz bje no zna?il o 'ja?eg predsjednika' s unutarnjim kabinetom visokih povjerenika, koji bi 'koordi nirali' rad ni e pozicioniranih kolega. Kona?no je Komisija pre uzela Delorsovu avang ardnu agendu, predla u?i da 'poja?ana suradnja' bude na sn azi dok je podr ava osam ?lanica .32 Kad je Hague u govoru u Poljskoj ustvrdio k ako je Komisija sad ?vrsto odlu?ila napra viti 'nacrt jedinstvene europske dr av e' s 'vlastitom vladom, vojskom, porezima, v anjskom politikom, sustavom kazneno g prava, ustavom i dr avljanstvom, kao i s vlas titom valutom,33 Pro?i kao da je elio potvrditi svoje najve?e strahove. U intervjuu I ndependentu ustvrdio da ?e ve?e ?lanice EU 'nestati iz povijesnih knjiga' ne budu li s premne uklju?iti se u politi?ku uniju s vlastitom vojskom. Naglasio je kako je sada Komisija ta koj a se pona a kao 'rastu?a vlada Europe, ali je pa nju privla?ilo njegovo c ini?no inzistiranje da EU mora imati vlastitu vojsku: 'Nisam se alio... Ako je ne elit e zvati europskom vojskom, nemojte. Mo ete je zvati "Margaret", mo ete je zvati "Mary-Ann", bilo kako....'34 30 Isto. 31 Guardian, 19. sije?nja 2000. 32 Europsk a komisija (2000), General Report on the Acitvities of the European Union 2000 ( Luksemburg, Ured za javne publikacije Europskih zajednica). 33 Financial Times, 29. sije?nja 2000. KOJA EUROPA?: 1999-2001 459 Pro?i je s tim pitanjem nastavlja o u dokumentu u kojem je iznio 'strate ke ciljeve' Komisije za idu?ih pet godina . 'Stremimo prema novoj vrsti globalne vlasti.', obja snio je. 'Europski model i ntegracije koji uspje no funkcionira u kontinentalnim ra zmjerima, rudnik je iz kojega se mogu i trebaju izvla?iti ideje za globalno vladan je.' A u svemu tome, htio je naglasiti, 'presudnu ulogu' trebala bi imati Komisi ja koja je 'uvijek bila pokreta?ka snaga europske integracije.'35 ' isti Gobbels' Dok se u Bruxellesu 14. velja?e otvarala IGC, britanska vlada je u Bijeloj knjizi iznijela svoje vi? enje, iako je ta sjajna bro ura u boji izgledala vi e kao reklamna p romocija.36 Njezin ton odredila je Blairova poruka da je 'za razliku od svojih p rethodnica njegova vlada 'nepokolebljivo proeuropska.' Tek nakon polovice od uku pno 38 st ranica vlada iznosi svoj stav. On se nije toliko sastojao od pozitivnih prijedlo ga o onome to je eljela uklju?iti u sporazum, koliko od obi?nog defanzivnog p op isa stvari kojih se nije bila spremna odre?i. Britanija ?e se boriti za zadr ava nje nacionalnog veta na pet podru?ja: oporezivanju, socijalnoj sigurnosti, obrani, k on troli granica i doprinosu prora?unu. Jedna druga rezerva bio je Blairov strah da b i avangarda mogla prete?i Britaniju. Ali to je sve bilo toliko daleko od r asprave koja je upravo bje njela na kontinentu, da je jedan eurozastupnik libera lnih demok rata primijetio: 'nije ni ?udo da europski partneri o nama ponekad ra zmi ljaju kao d a smo na drugom planetu.'37 Kao da je htjela potvrditi nerealnos t britanske 'rasprave', ?etiri dana kasnije iz bila je neobi?na sva?a oko nove k ampanje o Britaniji u Europi koja je trebala biti p okrenuta pod naslovom 'Bez E urope, bez posla. U petak 18. velja?e uo?i po?etka kampanj e, BBC i eurofilske n ovine su u glavnim vijestima tvrdile da bi prema novoj stud iji Nacionalnog inst ituta za ekonomska i socijalna istra ivanja u slu?aju britanskog napu tanja EU m oglo biti izgubljeno do osam milijuna radnih mjesta.38 Direktor to g instituta D r Martin Weale gotovo se odmah odrekao studije nazivaju?i njene tvrdn je 'apsurd nima.' Izvje taj njegova instituta tvrdio je da britansko povla?enje ne bi imalo dugoro?nog utjecaja na zaposlenost. 35 Komisija Europskih zajednica, 'Strategic Objectives 2000-2005: Shaping the New Europe.' COM(2000), 154 kona?ni, Bruxelle s, 9. velja?e 2000. 36 Foreign i Commonwealth Office, IGC, Reform for Enlargment : the British Appr oacdh to the EU Intergovernmental Conference, Cmd 4595, 14. v elja?e 2000. 37 Nick Clegg, eurozastupnik, Independent, 15- velja?e 2000. 460 VE LIKA OBMANA 'To je ?isti Gobbels', rekao je, 'u mnogo godina akademskog istra iv anja ne mogu se sjetili takva samovoljnog izvrtanja ?injenica.'39 U ponedjeljak 21. velja?e kampanju BuE pokrenuo je ministar trgovine Stephen Byers uz podr ku

jo jednog pisma koje su Heseltine, Clarke i Patten uputili The Timesu. Ali kampa nja je bila u totalnom rasulu. BiE je brzo objavio jo jedno istra ivanje S veu?i li ta South Bank, u kojemu se tvrdi da je s trgovinom s EU povezano 3,4 milijun a radnih mjesta, a BBC je vjerno prenio Bversa koji tvrdi da 'milijuni britanski h radnih mjesta ovise o Europi.' To je imalo slab u?inak. BBC je 22. velja?e po ku ao p onovno o ivjeti stvar pozivanjem Gordona Browna u Today, gdje je on ustv rdio da '7 50.000 britanskih tvrtki izvozi iz Britanije u Europu.' Kad su vladin e brojke ot krile da u Europu izvozi samo 18.000 tvrtki, kampanja je propala,40 ostavljaju?i u sje?anju samo jo jednu obmanu. Drugi znakovit simptom obmane koja je pro imala vladu - iako je bilo te ko re?i je li bila rije? o obmani ili samo obmani bio je Blairov odgovor njegovim ministrima na l isabonskom Europskom vije ?u 23. i 24. o ujka. Pompozno nazvan 'Zapo ljavanje, ekonomsk a reforma i socija lna kohezija, summit je, kako su tvrdili, trebao pokazati da ' pobje?uju u ekono mskoj raspravi u Europi.' Uvjeravali su svoje partnere, tvrdio je Blair, da se u dalje od 'tvrde intervencije i regulative' prema novoj agendi 'ra dnih mjesta, k onkurentnosti, ekonomske promjene i dinamizma.'41 Bilo je te ko vidjeti kako se to odra ava u zaklju?cima Vije?a koji su, nadmeniji nego i na?e, predvi?ali da ? e se EU do 2010. pretvoriti u 'najkonkurentniju, dinami?nu svjetsku ekonomiju ut emeljenu na znanju'. To ?udo trebalo se posti?i mjerama poput 'boljeg r azumijev anja socijalne isklju?enosti kroz stalni dijalog i razmjenu informacija te najbo lju praksu na temelju zajedni?ki dogovorenih indikatora. Bilo je malo naznak e ' dinamizma' u sve?anoj odluci Vije?a da 'borba protiv nepismenosti mora biti poja ?an a,' ili da se mora uspostaviti 'europski okvir' kako bi se 'definirale nove osno vne vje tine koje se moraju ste?i kroz u?enje tijekom cijelog ivota. Vje ti ne u informati? im tehnologijama, strani jezici, tehnolo ka kultura, poduzetni t vo i dru tvene vje tine. ' zajedno s 'europskom diplomom za osnovne vje tine u i nformati?kim tehnologij ama.' 42 39 Sunday Business, 20. velja?e 2000. 40 Sramo? enje s BuE ne?e sprije?iti laburisti?ke glasnogovornike, od Keitha Vaza do Pe te ra Haina, da godinama nastave tvrditi kako '3,5 milijuna radnih mjesta ovisi o ? lanstvu u EU.' Sam je Blair u govoru na strana?koj konferenciji 2. listopada 200 1. govorio o '60 posto na e tvrgovine ovisne o Europi, tri milijuna radnih mjest a... ' 41 Economist, 19. velja?e 2000. KOJA EUROPA?: 1999-2001 461 Prava drama je zapravo bila u na?inu na koji su zaklju?ci nagla avali suparn i tvo koje s e izme?u Vije?a i Komisije stvaralo oko toga koji je od njih prava 'europska vlada.' Odluka o odr avanju 'godi njeg Vije?a radi koordiniranja socij alnih i ekonomskih poli tika ('Lisabonski proces') u portugalskim je novinama pr edstavljena kao 'znak ra stu?eg utjecaja vlada EU.' Premijer Antonio Guterres li kovao je da Europsko vije?e ' preuzima vodstvo'. Mislilo se da Pro?i gubi tlo po d nogama.43 Der Spiegel je preuz eo njegovu temu, tvrde?i da je bio 'pod pritisk om da da ostavku.'44 Nakon izvje taja o pobuni njegovih povjerenika i kriznih sa stanaka s njima, Prodiju su kolege tr ebale dati 'potvrdu jedinstva' nakon tajno g sastanka bez presedana s kojeg su ra di suzbijanja glasina o njegovu odlasku i sklju?eni i prevoditelji.45 Kad je malo osigurao bazu, Pro?i je uzvratio udarac pozivaju?i Francusku i Njema?ku da izvr e svoju du nost kao ?uvari 'projekta.' F rancu-sko-njema?ki 'motor' stajao je zbog Schroderove zaokupljenosti doma?im pit anjima i napete 'lijevo-desne kohabitacije' Jospina i Chiraca koja je u francusk oj politici stvarala osje?aj introspekcije. Pr o?i je izazvao i francuskog i nje ma?kog vodu da turiraju motor rekav i Die Zeitu da se 'Nijemci moraju sjetiti sv ojih europskih odgovornosti,' dodaju?i da je 'napredak mogu? samo kad ga pokre?e francusko-njema?ka inicijativa.'46 Fischer pomi?e stative Jospin je prvu prilik u za odgovor dobio 9. svibnja kad je, obilje avaju?i 50. obljet nicu Schumanove deklaracije, francuskom parlamentu iznio planove za francusko pr edsjedni tvo u drugoj polovici godine.47 Ve?i dio onoga to je imao re?i bilo je prozai?no , pop ut vje?ne potrebe da se uklanjanjem nacionalnih veta i pro irenjem glasovanja k valificiranom ve?inom 'izbjegne paraliza.' Jospin se zalo io i za pozive na 'pre thod nicu' ili 'tvrdu jezgru' ?lanica. To je bio njegov odgovor na spre?avanje p retvaranj a Europske unije u 'obi?nu zonu slobodne trgovine' nakon pro irenja.48 Ali 'velika ideja' bilo je uklju?ivanje nove Povelje o temeljnim pravima u spor azu m koji ?e se krajem godine pregovarati u Nici. Nacrt je sadr43 Diario de Not

icias, 24. o ujka; Financial Times, 27. o ujka 2000. 44 3. travnja 2000. 45 Dail y Telegraph, 6. travnja 2000. 46 Daily Telegraph, 8. travnja 2000. 47 Govor pred francuskom Nacionalnom skup tinom, 9. svibnja 2000 (prevod BMDF-a, 9. lipnja 20 00). 462 VELIKA OBMANA avao 54 ?lanka pod naslovima kao to su 'Dignitet', 'Jedna kost' i 'Solidarnost'. Medu kontroverznijim odredbama bile su one koje su davale pravo na 'jednakost medu m u karcima i enama na 'svim podru?jima, univerzalno p ravo ?lanstva u sindikatu i trajkanj a (uklju?uju?i oru ane snage i klju?ne uslu ge). Sve se radnike mora konzultirati u pitan jima koja utje?u na njih na radnom mjestu, zaposlenici, uklju?uju?i one na odre?eno vrij eme, imaju pravo na pla?e ni odmor, a potpuno ?e se zabraniti zapo ljavanje djece mlade od dobi u kojoj se zavr ava kola. Naj-kontroverznija od svih bila je odredba da se , ako je nu no, bilo koje pravo mo e ukinuti 'da bi se postigli ciljevi op?eg interesa koje sli jedi Unija.' Labavo temeljenu na potpuno odvojenoj 'Europskoj povelji o ljudskim pravima koju je 1950. dogovorilo Vije?e Europe, Francuska, Njema?ka i Komisija, opisale su svoju Povelju kao 'kona?nu transformaciju europske integracije iz nj enog bitno ekonomsk og porijekla u potpunu politi?ku uniju.' Dio sporazuma kojim se nadilazio nacional ni zakon predvi?a da Europski sud pravde bude vrhovni arb itar o zna?enju Povelje, ?ime je izravno doveden u pitanje Sud za ljudska prava osnovan u Strasborugu kao me?un arodni sud pod okriljem Vije?a Europe. EU je rad ila na vlastitom 'vrhovnom sudu' k oji bi pokrivao sve dijelove nacionalnog zako na, prave?i velike korake prema krajn jem cilju politi?ke integracije. Tome su s e usprotivile vedska, Irska i Britanija. Zasjenjuju?i Jospina, njema?ki ministar vanjskih poslova Joschka Fischer je 12. svib nja odr ao 'prijelomni' govor na b erlinskom Hum-boldtovu sveu?ili tu, ponudiv i 'Misli o kona?nosti Europe.' To ?e raspravu o budu?nosti Europe otvoriti na jedan potpuno nov na?in.49 Njegov govo r bio je usredoto?en na 'povijesni izazov pro irenja i potrebu za 'ugradn jom po sljednje opeke u zgradu europske integracije, to?nije politi?ke integracije.' Taj proces, istakao je, ve? je po?eo. 'Uvo?enje eura nije bila samo krunska to?k a ekonom ske integracije,' rekao je, 'bio je to i duboko politi?ki ?in, jer valu ta nije samo ekonomski faktor ve? simbolizira mo? vladara koji jam?i za nju.' Al i s izgledima za pr o irenje na 30 ?lanica presudno je uvidjeti da ?e bez najrad ikalnijih promjena biti ne mogu?e upravljati EU-om. One moraju biti toliko dalek ose ne da bi 'prvi korak prema reformi' koji bi mogao biti napravljen predstoje? im sporazumom u Nici, dugoro?no mog ao biti nedovoljan.' Upravo je tu Fischer po ?eo otkrivati koliko je radikalno bilo novo rje enje koje je pred49 Fischer, Jos chka, Govor: 'From Confederacv to Federation: Thoughts On The Fin ality of Europ ean Integration', Humboldtovo sveu?ili te, Berlin, 12. svibnja 2000. R eproducir ano kodjorges C, Meny, Y. i Weller, J. H. H. (2000), What Kind of Const itution forWhat Kind KOJA EUROPA?: 1999-2001 463 lagao. Mo e postojati samo 'jedan vrlo jednostavan odgovor' na budu?nost Europe. Ona ?e morati postati Federacija, uklj u?uju?i: '...prelazak s unije dr ava na punu parlamentarizaciju u smislu europsk e Federacij e, Robert Schuman je tra io jo prije pedeset godina. A to zna?i ni t a manje od Europsko g parlamenta i europske vlade koji stvarno obna aju zakonoda vnu i izvr nu vlast u Fe deraciji.' Ali to je bila tek prva od tri predlo ene 'r eforme', osmi ljena da bi rije ila 'proble m demokracije'. Fischer je tvrdio da parlamentarnu strukturu treba odabrati izme?u ameri?kog modela sa Senatom u koje mu su 'izravno birani senatori iz dr ava ?lanica', ili njema?kog federalnog mode la s federalnim parlamentom Bundestagom i Bundesratom sa senatom koji predstavlj a Ldndere. Bio je otvoren za oblik europske izvr ne vla sti, nude?i opcije razvi janja Europskog vije?a u vladu ili uzimaju?i postoje?u strukturu Komisije kao po ?etnu to?ku. U njegovim dvama ostalim reformama krije se sr njegova govora. Fede racija tra i 'te meljnu horizontalnu preraspodjelu ovlasti medu europskim instit ucijama i vertika lnu medu Europom, nacionalnim dr avama i regijama.' Sve tri re forme mogu uspjeti s amo ako Europa bude 'ponovno osnovana Ustavom' razvijenim o ko ravnopravne podjel e vlasti izme?u europskih institucija i 'preciznog razgran i?enja europske razine i r azine nacije-dr ave.' Ono to je Fischer predlagao tre balo je ozna?iti odlu?an raskid s 'Monnetovom metodom' koja je imala glavnu ulog u tijekom proteklih 50 godina. Taj 'postupni proces in tegracije, bez nacrta za kona?ni status' mogao bi biti dovoljan za 'ekonomsku inte graciju manje skupine

dr ava, ali za 'politi?ku integraciju' cijele Europe vi e nije b io prikladan. K omisija vi e ne?e mo?i u ivati u uljaju?em preuzimanju ovlasti utjelovljeno u be skrajnom procesu engrenagea i odlu?ivanju o tome tko ima vlast prema na?elu 'su bsidijarnosti.' Umjesto toga, ovlasti Komisije bi trebalo uklesati u kamen i ogr ani?iti. To je bio klju?ni dio njegova plana u kojemu se razvijala tema koju ?e Schrod er predstaviti 17 mjeseci kasnije - ovlasti Ldndera moraju se za tititi od daljnje g slabljenja. Priznaju?i da bi taj kvantni skok prema punoj federacij i mogao biti te ak za sve EU ?l anice, Fischer je priznao da bi bilo nu no okren uti se i procesu 'poja?ane suradnje' koja bi stvorila 'unutarnju jezgru.' U alte rnativnom rje enju, 'nekoliko ?lanica ?vrs to posve?enih europskom idealu' moglo bi stvoriti novo 'sredi te gravitacije' na tem elju kojega bi 'Federacija razvi jala vlastite institucije, osnovala vladu... sna a n parla464 VELIKA OBMANA KOJA EUROPA?: 1999-2001 465 'Moraju se razviti mehanizmi,' dodao je Fischer, 'koji ? e dopustiti ?lanicama sredi ta gravitacije da nesmetano sura?uju s ostalima u ir oj EU.' Ali 'koraci prema takvom ustavnom sporazumu' tra e 'odlu?an politi?ki ci lj ponovnog osnivanja Europe.' Ako se e uropski razvoj nastavi 'daleko izvan dol aze?eg desetlje?a', 'barem jedno' je sigurno : 'nijedan europski projekt u budu? nosti ne?e uspjeti bez najbli e francusko-nje-ma?ke s uradnje.' Zna?aj Fischerov a govora bio je golem, ali nije bio odmah shva?en. Malo je ljudi izv an Njema?ke primijetilo nijanse u njegovu govoru o potrebi za tite ovlasti regio naln ih vlada. Ali ubrzo nakon govora, vode 16 Ldndera pokazali su koliko ozbilj no sh va?aju promjenu, rekav i Pro-diju da ?e odbiti ratificirati idu?i sporazum ako njihove o vlasti oslabe. Prema bremenskom gradona?elniku Henningu Scherfu, 'zakleli smo se d a ?emo u?initi sve to mo emo da sprije?imo rastakanje njema?ke federalne strukture central zacijom EU.'50 Nitko nije shvatio posljedice Fische rova govora br e od Komisije, koja je odmah uv idjela koliko je on duboko dovodi o u pitanje glavno Monettovo pravovjerje. U nek oliko tjedana, povjerenik odgovo ran za IGC Michel Barnier odgovorio je dokumento m naslovljenim Budu?nost Europe : Dva koraka i tri puta.51 U svom radu on isti?e tri mogu?nosti za reformu. Prva je bilo Fis-cherovo 'federalno ' rje enje, koje je Barnier odbacio kao 'neizved ivo'. Druga mogu?nost bio je 'me?uvlad in' pristup prema kojemu bi EU kroz Vije? e vodile nacionalne vlade. To je tako?er bi lo puno problema. Tre?a opcija nazva na 'Obnova Zajednice', tvrdio je Barnier, bila je da 'kamen temeljac' EU vlade b ude oja?ana Komisija s izabranim predsjednikom. Ne iznena?uje to je to bila omil jena opcija. Barnier nije spominjao ustav, ali je sveu?ili te Komisije, Europski sveu?ili ni institut u Firenci, upravo bio isporu?io nacrt kojim je odgovorio n a preporuke Prodijevih 'mudraca' od prethodne godine.52 U njemu se predla e razd vajanje postoje?ih sporazum a na dva dijela. Jedan dio, 'temeljni sporazum' post avljao bi ciljeve i instituc ionalni okvir EU na na?in na koji se to ?ini ustavo m. U drugom dijelu bila bi pravil a nekih politika, poput CAP-a i unutarnjeg tr i ta. Va an izum u izvje taju 50 Scotsman, 27. svibnja 2000. 51 Barnier, Michel, Europe's Future: Two Steps And Three Paths, a personal not e, Europska komisija , 8. lipnja 2000. 52 Europski sveu?ili ni institut, A Basic Treaty for the Euorp ean Union - A Study ofthe Reorga-nisation ofthe Treaties. Izvje taj podnesen 15. svibnja 2000. Romanu Prodiju, predsjedniku bio je da se drugi dio uputi u manje strogu proceduru amandmana, koja ne zahtije va jednoglasje kao summit Meduvladi ne konferencije. To je predlo eno i u dokumentu Instituta iz 1999., izra?enom pr ema nalogu Europskog parlamenta.53 Tre?i put predsjednika Chiraca Dok su se poja vljivala ta sukobljena vi?enja budu?nosti Europe, moglo se ?initi da je EU na vr ijeme usvojila svoj moto: Jedinstvo u razli?itosti. On je navodno nastao i z dvo godi njeg natjecanja u kojemu su sudjelovali i kolarci iz cijele Europe, ali j a sna je bila njegova sli?nost s ameri?kim motom: Epluribus unum, 'iz mnogih jedno .'5 4 Glavni prioritet bio je napraviti plan za sporazum iz Ni?e i to je dominir alo zavr n im Vije?em portugalskog predsjedni tva u Santa Maria da Feiri 19. i 2 0. lipnja. Vije?e se prema dogovoru trebalo usredoto?iti na tri 'amsterdamska os tatka' iako su prij edlozi za pro irenje glasanja ve?inom sad pokrivali ?ak 39 p odru?ja politike, medu njima i nekoliko vrlo osjetljivih u smislu nacionalnog su vereniteta, poput oporezivan ja i socijalne politike.55 Vije?e je dogovorilo i d a ?e 'dopustiti' razmatranje uklj u?ivanja Povelje o temeljnim pravima. Trima 'g

lavnim pitanjima je kao zna?ajno dodao ?etvrto: da se u agendu uklju?i i prijedl og o 'fleksibilnoj suradnji.' Chirac je forsirao pitanje govore?i svojim kolegam a da ?e do takve suradnje svejedno do?i, bila ona unutar EU institucija ili ne.5 6 Borbene linije su povu?ene. Chirac j e govore?i o 'razjedinjavanju' govorio i kao golist,57 tipi?no nejasnim, ali vrlo na bijenim argonom koji je zna?io da se ovlasti Vije?a moraju pro iriti na one koje su sma njene Komisiji. Promatra?i s u uo?ili kako je jasno da je Pro?i marginaliziran dok se k olebao na rubu pregov ora u Fieri.58 53 Parlement Europeen, Direction Generale des Etudes, Document de travail. Que lle charte constitutionnelle pour l'Union Europeene? Strategies et options pour renforcer le caractere con-stitutionnel des traites. Serie Politiq ue POLI 105 FR , svibanj 1999. 54 Guardian, 16. svibnja 2000. 55 Financial Times , 16. lipnja 2000. 56 Financial Times, 20. lipnja 2000. 57 Financial Times, 26. lipnja 2000. 58 Pod naslovom 'Prodijev problem', direktor Centra za prou?avanje europske prol itike Peter Ludlovv nakon Fiere je primijetio da 'postoji pitanje Prodija koje j e najistaknutije bilo na Europskom vije?u gdje se ?inilo da predsjednik Komisij e ima malo ili uop?e nikakvog utjecaja.', suprotno sredi njoj ulozi koju su igra li 'Delor s, Jenkins pa ?ak i Santer.' 'Moramo se nadati,' nastavio je, 'da pred sjednik Pro?i mo e vratiti izgubljeno... Komisiju se ne mo e -------- : u ..:.: u , .,,::.. t^,r; U A 00(1 \ ... ._.................. 464 VELIKA OBMANA 'Moraju se razviti mehanizmi,' dodao je Fischer, 'koji ?e dopustiti ?lanicama sredi ta gra vitacije da nesmetano sura?uju s ostalima u iroj EU.' Ali 'koraci prema takvom u stavnom sporazumu' tra e 'odlu?an politi?ki cilj ponovnog osnivanja Europe.' Ako se e uropski razvoj nastavi 'daleko izvan dolaze?eg desetlje?a', 'barem jedno' je sigurno : 'nijedan europski projekt u budu?nosti ne?e uspjeti bez najbli e fr ancusko-nje-ma?ke s uradnje.' Zna?aj Fischerova govora bio je golem, ali nije bi o odmah shva?en. Malo je ljudi izv an Njema?ke primijetilo nijanse u njegovu gov oru o potrebi za tite ovlasti regionaln ih vlada. Ali ubrzo nakon govora, vo?e 1 6 Ldndera pokazali su koliko ozbiljno shva?a ju promjenu, rekav i Pro-diju da ?e odbiti ratificirati idu?i sporazum ako njihove ovl asti oslabe. Prema bremensko m gradona?elniku Henningu Scherfu, 'zakleli smo se da ?e mo u?initi sve to mo em o da sprije?imo rastakanje njema?ke federalne strukture centraliza cijom EU.'50 Nitko nije shvatio posljedice Fischerova govora br e od Komisije, koja je odmah uv idjela koliko je on duboko dovodio u pitanje glavno Monettovo pravovjerje. U nek oliko tjedana, povjerenik odgovoran za IGC Michel Barnier odgovorio je dokum ento m naslovljenim Budu?nost Europe: Dva koraka i triputa.^1 U svom radu on ist i?e tri mogu?nosti za reformu. Prva je bilo Fis-cherovo 'federalno ' rje enje, k oje je Barnier odbacio kao 'neizvedivo'. Druga mogu?nost bio je 'me?uvlad in' pr istup prema kojemu bi EU kroz Vije?e vodile nacionalne vlade. To je tako?er bi l o puno problema. Tre?a opcija nazvana 'Obnova Zajednice', tvrdio je Barnier, bil a je da 'kamen temeljac' EU vlade bude oja?ana Komisija s izabranim predsjedniko m. Ne iznena?uje to je to bila omiljena opcija. Barnier nije spominjao ustav, al i je sveu?ili te Komisije, Europski sveu?ili ni institut u Firenci, upravo bio i sporu?io nacrt kojim je odgovorio na preporuke Prodijevih 'mudraca od prethodne godine.52 U njemu se predla e razdvajanje postoje?ih sporazuma na dva dijela. Je dan dio, 'temeljni sporazum' postavljao bi ciljeve i instituci onalni okvir EU n a na?in na koji se to ?ini ustavom. U drugom dijelu bila bi pravila nekih politi ka, poput CAP-a i unutarnjeg tr i ta. Va an izum u izvje taju 50 Scotsman, 27. s vibnja 2000. 51 Barnier, Michel, Europe's Future: Two Steps And Three Paths, a p ersonal not e, Europska komisija, 8. lipnja 2000. 52 Europski sveu?ili ni instit ut, A Basic Treaty for the Euorpean Union - A Study ofthe Reorga-nisation ofthe Treaties. Izvje taj podnesen 15. svibnja 2000. Romanu Prodiju, predsjedniku KOJA EUROPA?: 1999-2001 465 bio je da se drugi dio uputi u manje strogu proceduru am andmana, koja ne zahtije va jednoglasje kao summit Meduvladine konferencije. To je predlo eno i u dokumentu Instituta iz 1999., izra?enom prema nalogu Europskog parlamenta.53 Tre?i put predsjednika Chiraca Dok su se pojavljivala ta sukoblje na vi?enja budu?nosti Europe, moglo se ?initi da je EU na vrijeme usvojila svoj moto: Jedinstvo u razli?itosti. On je navodno nastao i z dvogodi njeg natjecanja u kojemu su sudjelovali i kolarci iz cijele Europe, ali j asna je bila njegova

sli?nost s ameri?kim motom: Epluribus unum, 'iz mnogih jedno.'5 4 Glavni priorit et bio je napraviti plan za sporazum iz Ni?e i to je dominiralo zavr n im Vije?e m portugalskog predsjedni tva u Santa Maria da Feiri 19. i 20. lipnja. Vije?e se prema dogovoru trebalo usredoto?iti na tri 'amsterdamska ostatka iako su prije dlozi za pro irenje glasanja ve?inom sad pokrivali ?ak 39 podru?ja politike, med u njima i nekoliko vrlo osjetljivih u smislu nacionalnog suvereniteta, poput opo rezivanj a i socijalne politike.55 Vije?e je dogovorilo i da ?e 'dopustiti' razm atranje uklju?i vanja Povelje o temeljnim pravima. Trima 'glavnim pitanjima je kao zna?ajno doda o ?e tvrto: da se u agendu uklju?i i prijedlog o 'fleksibilnoj suradnji.' Chirac je forsirao pitanje govore?i svojim kolegama da ?e do takve suradnje svejedno d o?i, bila ona unutar EU institucija ili ne.56 Borbene linije su povu?ene. Chirac j e govore?i o 'razjedinjavanju' govorio i kao golist,57 tipi?no nejasnim, ali vrlo na bijenim argonom koji je zna?io da se ovlasti Vije?a moraju pro iriti na one koje su sma njene Komisiji. Promatra?i su uo?ili kako je jasno da je Pro?i m arginaliziran dok se k olebao na rubu pregovora u Fieri.58 53 Parlement Europeen , Direction Generale des Etudes, Document de travail. Que lle charte constitutio nnelle pour l'Union Europe'ene? Strategies et options pour renforcer le caracter e con-stitutionnel des traites. Serie Politique POLI 105 F R, svibanj 1999. 54 G uardian, 16. svibnja 2000. 55 Financial Times, 16. lipnja 2000. 56 Financial Tim es, 20. lipnja 2000. 57 Financial Times, 26. lipnja 2000. 58 Pod naslovom 'Prodi jev problem', direktor Centra za prou?avanje europske prol itike Peter Ludlow na kon Fiere je primijetio da 'postoji pitanje Prodija koje je najistaknutije bilo na Europskom vije?u gdje se ?inilo da predsjednik Komisije ima malo ili uop?e ni kakvog utjecaja.', suprotno sredi njoj ulozi koju su igrali 'Delors , Jenkins pa ?ak i Santer.' 'Moramo se nadati,' nastavio je, 'da predsjednik Pro?i m o e vra titi izgubljeno... Komisiju se ne mo e i; ;., ?nnn \. 466 VELIKA OBMANA im je Fier a zavr ila, Schroder je predlo io da se nakon Ni?e s 'velikim pitanjima' uhva ti u ko tac jo jedna IGC, koja bi se zavr ila najkasnije 2004. Ponavljaju?i Fische ra, r ekao je da medu pitanjima mora biti i izrada nacrta novog ustava EU kojim bi se zamijenili postoje?i sporazumi.59 Sad je bilo jasno da ?e Nica biti samo r ubna preds tava. Francuskim preuzimanjem predsjedni tva 1. lipnja do lo je vrije me da i Chirac da svo j doprinos raspravi.60 Dana 27. lipnja bio je u Berlinu ka o prvi ef vlade koji se obratio Bundestagu u novoj zgradi Reicbstaga (dizajnirao ju je britanski arhite kt Norman Foster). Njegova glavna poruka bila je da ?e n akon to se Nica makne s put a po?eti 'ono to ja zovem veliko tranzicijsko razdob lje', s 'inicijativom onih zema lja koje ' ele i?i dalje i br e' kao glavnom tem om. Francuska i Njema?ka vodile bi 'pion irsku skupinu' ?lanica kojima bi u rje avanju 'ostalih institucionalnih pitanja s ko jima se suo?ava Europa,' od reorga nizacije sporazuma do poja njavanja 'naravi Povelj e o temeljnim pravima za koju se nadam da ?e biti usvojena u Nici', pomagalo njiho vo vlastito 'tajni tvo.' K ad se sve to dovr i, predvidio je Chirac, vlade i narodi E urope 'bit ?e pozvani da daju svoj sud o tekstu koji ?emo onda mo?i predstaviti kao pr vi "Europski u stav".' Kona?no, da bi ovaj 'europski poduhvat' uspio, 'moramo staln o produblji vati francusko-njema?ko prijateljstvo.' U zapanjuju?em zanemarivanju svih prihva ?enih na?ela vo?enja europskih poslova, Chiracov govor bio je puno agresivniji o d Fischerova nekoliko mjeseci ranije. Posebno je upadljiv bio na?in na koji je o sim Komisije otpuhnuo i sve ostale ?lanice, pretpost avljaju?i da ?e europsku bu du?nost zapravo promijeniti francusko-njema?ko savezni tvo. Ost ale ?lanice mogu se prikrpati, ali samo dok prihva?aju francusko i njema?ko vodstvo u 'pionirsko j skupini.' Fischerova ideja o ustavu barem je predvi?ala stvaranje novog parlam entarnog susta va u Europi i bila je temeljena na na?elu da mora postojati jasna definicija ovlas ti koje ?e ostati nacionalnim dr avama i regionalnim vladama. Za Chiraca nije bilo t akvih ograni?enja. Francuska i Njema?ka ?e zapravo odlu?i ti to treba napraviti, prema nov om obliku 'meduvladine' suradnje koja im daje p revlast. Tek kad oni i njihovi sa veznici odlu?e kakav ustav ele, vlade i narodi Europe bit ?e 'pozvani da presude' na na?in koji ukazuje da bi moglo do?i do sa mo jednog ishoda. Chiracovi su prijedlozi neizbje no nai li na neprijateljske re akcije, posebno kod nj egovih 'kohabitanata' u samoj Francuskoj. Ministri vanj59

Guardian, 23. lipnja 2000. 60 Financial Times. 27. linnia ?nflfl ....... KOJA EUROPA?: 1999-2001 467 skih i europskih poslova Hubert Vedrine i Pierre Mos covici odmah su ih se odrekl i, jasno rekav i da nema izgleda da ih Jospinova vl ada podr i.61 Prvi odgovor jednog ?lana Komisije stigao je od Marija Montija, ko ji je bio uznemi ren u ime Komisije i u ime svoje zemlje Italije. Pi u?i u Corri ere Della Sera, upozo rio je da Chiracov pristup predstavlja 'ozbiljniji i dalek ose niji' rizik negoli o dluka stvaranja jedinstvene valute krajem 1990-tih. Rek ao je da bi Italija treba la podr ati daljnju europsku integraciju dok ona uklju ?uje ja?anje EU institucija popu t Komisije, parlamenta i Europskog suda pravde. Chiracova 'sloga nacija ne bi pa k bila 'temeljena na pravilima zajednice' koje odre?uju Komisija i Europski sud pr avde brinu?i se da velike i male dr ave ima ju jednak tretman. Interesi dr ava poput It alije mogu biti preesko?eni na na?in koji bi im mogao nanijeti 'te ku tetu.'62 Montijeva zabrinutost zbog opasnosti koju Chiracovi prijedlozi predstavljaju za male dr ave odjekivala je i u Irish T imesu. On je primijetio da je vizijama Europe koje su davale velike dr ave zajed ni?ka elja da marginaliziraju nadnacionalnu Komisi ju na ?iju se za titu oslanja ju manje dr ave. Smanjivanje uloge Komisije, tvrdila je n ovina, neizbje no ?e d ovesti do dominacije ve?ih, mo?nijih partnera nad malim dr avama.63 U Londonu se uzbuna usredoto?ila na francusku prijetnju 'nastavka stvaranja dvobrz inske Eur ope.' Pod naslovom 'Znak brze trake ostavlja Britaniju u utoj traci', Th e Times je pisao o strahu da bi Britanija mogla ostati u 'sporoj traci EU dok se ostale zemlje budu ubrzano udaljavale.'64 Op?e je mi ljenje bilo da Chiracovi prije dl ozi nisu toliko razli?iti od Fis-cherovih iznesenih est tjedana ranije, a odgovo r britanske vlade utemeljen je na istom nerazumijevanju koliko su dubinski razli ?it a bila ta dva govora. Izvije teno je da je Blair tijekom posjeta Njema?koj u vjeravao Schrodera da je Britanija spremna pokazati ve?u fleksibilnost prema 'fr ancusko-nj ema?kim' prijedlozima o ?vr ?oj EU integraciji, kao da su u Downing S treetu prijedloge s matrali dijelom nekog uskla?enog plana.65 Puno pronicljivija procjena stigla je od Financial Timesa: 'Chiracov govor nije bio manifest za fe deralnu europsku dr avu koje se mnogi u Bri taniji boje, a neki joj se u Njema?k oj nadaju... u nekim va nim pogledima, 61 Independent, 30. lipnja 2000., Agencij a AFP, 29. lipnja 2000. 62 Financial Times, 2. lipnja 2000. 63 The Irish Times, 1. lipnja 2000. 64 The Times, 3. lipnja 2000. \;n \ ~>c\c\c\ 468 VELIKA OBMANA P ariz i Berlin podijeljeni su oko europske budu?nosti jednako koliko su i ujedinj e ni.'66 Chiracov govor, primijetio je Financial Times, nije bio toliko nadahnut ambicijo m o europskom jedinstvu koliko interesima 'golisti?ke Francuske.' Chir ac, tvrdila je novina, 'nije ciljao na Sjedinjene Europske Dr ave ve? na Ujedinj enu Europu dr ava' pod dominacijom Francuske. Kad je Chirac 4. srpnja do ao u St rasbourg upoznati europarla-mentarce s planovima francuskog predsjedni tva, nije spominjao svoju 'pionirsku skupinu'. Pro?i svejedno nije gubio vrijeme u pokret anju protunapada. 'Cijela poanta onoga ?emu stremimo u Nici i kasnije', rekao je , bilo je da ?e 'sa 27 ili 28 ?lanica Unija trebati sna nije institucije, a ne s labije.': '...zato je iluzorno vjerovati da je 'Monettova metoda stvar pro losti , ne to to se u?i nkovitije mo e zamijeniti ad hoc dogovorima. Na e institucije su Europski parlament, Vije?e, Komisija i Sud. One osiguravaju jamstva i provjer avaju ra?une bez kojih se ne mo e izgraditi ni ta trajno. Budu?i da su tako pres udne, moramo raditi na njihovu p obolj anju, a to je zada?a kojoj smo u Nici svi posve?eni.'67 Financial Times to je pozdravio kao Prodijev 'najbolji trenutak.' 68 Dva dana kas nije 6. srpnja, Fischer je do ao u Strasbourg i po prvi put dao javni njema?ki odgov or na Chiracove prijedloge. Obra?aju?i se parlamentarnom od boru za ustavna pitanja, dao je punu podr ku ideji o 'pionirskoj skupini' i pred lo io da u toj 'o?itoj jezgri' bude 11 ?lanica eurozone. Izravno dovode?i u pita nje stav britanske vlade da je ulaz ak u euro ?isto ekonomsko pitanje bez ustavn ih posljedica, Fischer je istaknuo da je Sporazum iz Maastrichta stvaranjem jedi nstvene valute na?inio 'kvantni skok' pr ema federalizmu, name?u?i nesmiljenu 'federalnu logiku' svojim sudionicima: 'Bud imo jasni, jedanaest dr ava eura ve? je predalo dio svoga suvereniteta. Prenijel e su ga na EU. Uvo?enje eura bio je korak prema odre?enom cilju.' Naravno da bi

najbolje rje enje, rekao je, bilo da 'svih petnaest ?lanica naprave sv oju povi jesnu doma?u zada?u i zajedno odgovore na 66 Financial Times, 30. lipnja 2000. 6 7 Govor Romana Prodija, predsjednika Europske komisije, 'Handing over the Tor ch ,' odr an Europskom parlamentu i predsjedniku Vije?a na po?etku francuskog preds jeda vanja, Strasbourg, 4. srpnja 2000. (www.eurparl.eu.int), izvadak u izvornik u. 68 10. srDtiia2000. KOJA EUROPA?: 1999-2001 469 izazov.' Ali ako ne mogu, 'ze mlje koje ele nastaviti nastavit ?e dalje'. Onda je na glasio, rekav i eurozastu pnicima: 'ne mo ete napredak Unije vezati za najsporiji bro d u konvoju.' Bilo j e malo sumnje u to koju je zemlju Fischer imao na umu.69 'Najsporiji brod u konv oju' Ljeto 2000. iznenada je postalo jednako puno nesigurnosti o budu?nosti 'Eur ope' ko liko i bilo koje vrijeme otkako je jo 1950-tih pokrenut 'projekt'. Umjes to da se 'projekt' pomi?e prema svom nepoznatom cilju prema prihva?enim pravilim a i na?elima, n a stolu su bila tri razli?ita, temeljno nekompatibilna vi?enja o tome kamo bi trebal a ciljati Unija. Prvi je bila 'metoda Zajednice' koju su za govarali Pro?i i Komisija, temeljena na Monnetovu nadnacionalnom pravovjerju. Dr ugo je bilo 'federalno' rje enje koje je g urala Njema?ka, a tre?e i nekompatibi lno s ostalima, bilo je rje enje koje je zagovara o Chirac. Iako njegovi korijen i se u do de Gaulleove vizije 'Europe dr ava', to je r je enje kasnije razvilo n ovi zamah iz rastu?e uloge Europskog vije?a kao suparnika 'eu ropskoj vladi' Kom isiji. Chiracov je prijedlog predstavljao razvijeni oblik me?u-v ladinstva. Budu ?i da bi njime defacto dominirale Francuska i Njema?ka, postat ?e pozna t kao 'D irectoire', u kojemu su 'sklad ovlasti' kontrolirale njegove najve?e ?lanice . S am izraz je u optjecaju od kasnih 1960-tih. Uo?ljivo odsutan iz dotada nje raspr ave bio je bilo kakav doprinos druge po ekonomsk oj snazi EU dr ave, Britanije, iako je Blair govore?i sredinom lipnja u Ghentu potvr dio kako vjeruje da je 'br itanska sudbina da bude vode?i partner u Europi, igraju?i svoju 'punu ulogu.'70 Ponavljaju?i verziju povijesti koju su eurofili tako ustrajn o njegovali vi e od 50 godina, nije mogao ne osvrnuti se na Fischerov savjet da 'n aprave povijesnu doma?u zada?u' i ustvrdio da je oklijevanje prema Europi bila najve?a britanska poslijeratna pogre ka: 'Ostali smo izvan Europske zajednice za ugljen i ?elik. Ostali smo izvan Europske ekonomske zajednice. Ostali smo izvan socijalne povelj e. Imali smo malu ulogu u raspravi o jedinstvenoj valuti. Kad smo kona?no odlu?i li pridru iti se mnogim od tih i nstitucija, bez iznena?enja smo otkrili da one ne odra avaju britanske interese ili iskustva.' Ali Blair nije znao objasniti ka ko bi Britanija sada mogla igrati vode?u ulogu u o blikovanju Europe koja ne 'od ra ava britanske interese.' 69 Daily Telegraph, 7. srpnja 2000. 470 VELIKA OBMAN A Njegov govor je pokazivao da je bio itekako svjestan da je osu?en ostati na ma rgin i, gledaju?i kako se glavna predstava odvija bez njega, ako ne uspije nekak o uvjer iti Britance da podr e euro. Utjecaj 'niske politike' Britanska izoliran ost u svijetu europske 'visoke politike' nije zna?ila da njeno ?la nstvo u EU ne utje?e na na?in na koji se vladalo njome. Kad je bila rije? o 'niskoj po litici ', utjecaj tog novog sustava na ivot nacije postajao je sve nametljiviji, to je na posebno simboli?an na?in pokazivao incident koji se dogodio na tr nici u Sund er landu. Du nosnici lokalnog vije?a su se 4. srpnja 2000. uz potporu dva polica jca okupili za tandom s vo?em i povr?em u vlasni tvu Stevea Tho-burna, kako bi m u zaplijenili vage. P rekr aj zbog kojega ga je ?ekao kazneni postupak bilo je p rodavanje robe na funte ka ko su to htjele njegove mu terije, umjesto u metri?ki m te inama koje su od 1. sije?nja p ostale obvezne. Taj je zakon bio tako stran da je irom zemlje oko 38.000 trgovac a i vlasnika trgovina nastavilo prodavati robu u mjerama koje su njihove mu teri je razumjele. Ali to je bio prvi put da je novi zakon testiran i okon?alo je pri kriva nje na?ina na koji se ve? tri desetlje?a obveza metri?kog sustava nametala Britaniji, a da se nikad nije konzultirao parlament. To je bila pri?a u dva dij ela koji po?inju u vrijeme prvog britanskog zahtjeva za ?lan stvo u EEZ, koje su slu benici Britanskog instituta za standarde (BSI) do ivljavali kao priliku da preobrate Britaniju na kontinentalni metri?ki sustav. Svjesni da bi svaki poku a j ukidanja tradicionalnih te ina i mjera bio nepopularan, u BSI-ju su p oku ali zadobiti podr ku u industriji. Kad su organizirali dva sastanka s Federacijo m b ritanske industrije (FBI, prethodnicom CBI-ja), po?etna reakcija bila je daleko

od odu evljenja. Na kraju je FBI nagovoren da pristane na mlaku izjavu podr ke p rel asku na metri?ki sustav. Vladi je to bilo dovoljno da u pismenoj reakciji za kopano j na kraju Hansarda 23. svibnja 1965. objavi svoju namjeru prebacivanja B ritanij e na metri?ki sustav u roku od 10 godina. Du nosnici su jako htjeli izbj e?i bilo kakvu raspravu ili glasovanje u parlamentu. Zato je ministar tehnologij e Tony Benn po tvr?uju?i 1968. zastupnicima da ?e se planovi o metri?kom sustavu nastaviti, naglasio da 'obveza nije dio procesa.'71 71 Politi?ka povijest brita nskog prelaska na metri?ki sustav do 1996. mo e se prona?i kod KOJA EUROPA?: 199 9-2001 471 Vlada je osnovala Odbor za metrifikaciju koji ?e koordinirati prebaci vanje u svako m pojedinom industrijskom sektoru. Heathova vlada je 1972. u sklop u priprema za britanski ulazak u EEZ (svjesna da Komisija ve? razmatra metri?ku smjernicu) objavil a Bijelu knjigu potvr?uju?i svoju namjeru da se Britanija u p otpunosti prebaci na me tri?ki sustav. Ali krajem 1970-tih, kad je metrifikacija nailazila na sve ja?e proti vljenje, Thatcher je promijenila politiku i Odbor z a metrifikaciju je raspu ten 19 79.72 Tu je po?eo drugi dio pri?e, kad je Komisi ja prijedlogom smjernice 80/181/EEC, zatra ila harmonizaciju metri?kih te ina i mjera u cijeloj Zajednici. Jedine dvije ze mlje na koje ?e to bitno utjecati bil e su Britanija i Irska, jer ?e ih ta politika ' univerzalne veli?ine' prisiliti na usvajanje sustava koji su sve ostale ?lanice ve? du go koristile. Dr e?i se s voje politike, me?utim, Thatcherina vlada ignorirala je smjer nicu, izazivaju?i frustraciju medu britanskim slu benicima koji su jako htjeli dovr en je metrifik acije. Komisija je tada 1989. predlo ila novu smjernicu, 89/617/EEC kojom se od Britanije tra ilo da usvoji ranije smjernice (njih su potpisala tri Thatcherina ministra Hu rd, Lynda Chalker i Francis Maude). Tako je metri?ki sustav u Britan iji postao obv ezan, oja?an kaznenim sankcijama iako su radi smanjenja otpora ja vnosti pregovorim a odre?ena izuze?a koja su Britaniji dopustila da zadr i tradi cionalne mjere u izra avan ju udaljenosti na cestama u miljama i u prodaji piva ili mlijeka na pinte. Serija zakonskih instrumenata potrebnih za prelazak na met ri?ki sustav u ve?em dijel u britanskog ivota, uklju?uju?i prodaju svih pakirani h roba, razvijala se do 1995. go dine. Slu beni stav koji je kao nadle ni minist ar potvrdio Heseltine, bio je da to n ema veze s 'Europom' i da je u potpunosti proizi lo iz britanske politike jo 1960-t ih, iako su propisi uvedeni u britansk i zakon prema Zakonu o Europskim zajednica ma. Ali zbog spoznaje da bi obvezna m etrifikacija nai la na dodatni javni otpor ka d bi se primijenila na prodaju 'u rinfuzi', poput prodaje vo?a, povr?a i drugih nami rnica, zavr ni korak odga?an je do 2000. Kad je Thoburn postao prva osoba u Britaniji koja ?e prema novim zak onima biti opt u ena za zlo?in prodavanja 'funte banana, to je objavljeno na nas lovnicama novina. T o?nije, to je kao i bilo koja ranija epizoda predo?ilo Brita ncima u kolikoj je mjeri njihova zemlja sada bila podlo na briselskoj, a ne vest minsterskoj vlasti. 72 Heathova Bijela knjiga opravdavala je politiku tvrde?i da su 'dva istra ivanja' koje je proveo FBI pokazala kako industrija eli prelazak na metri?ki sustav. Nije p rovedeno nijedno takvo 472 VELIKA OBMANA To je bila s tvarnost britanskog ?lanstva u nastaju?oj Europskoj uniji. Ali sigurno s e ?inil a vrlo daleka ministrima vanjskih poslova EU kad su se nakon duge ljetne st anke 3. rujna okupili u lje?ili nom gradu Evianu kako bi nastavili raspravljati o sp orazumu iz Ni?e. Britanac Robin Cook odbacio je vizije 'Europe' koje su izn ijeli F ischer i Chirac, rekav i kolegama da 'trebamo sna nu Europu, a sna na Eu ropa treba sna n e nacije.' Govore?i o paralelama koje su se sada ?esto povla?il e izme?u SAD-a i potrebe stvaranja 'Sjedinjenih Europskih Dr ava', Cook je za?ud o ponovio Gaitskellov komenta r star 40 godina, sumnjaju?i da bi se 'bilo koja ? lanica eljela dugoro?no na?i u situacij i Kalifornije ili Teksasa.'73 Ali ameri? ke savezne dr ave su barem zadr ale ovlast odl u?ivanja o vlastitom sustavu te i na i mjera. Svadljiva jesen Samo tri mjeseca do Ni?e bilo je jasno da u Europsko j uniji nije sve u redu. Euro je padao na nova dna u odnosu na dolar, izgubiv i vi e od 27 posto svoje po?etne vrije dnosti. Dok su svjetske cijene nafte dosiza le najve?e razine posljednjeg desetlje?a, do lo je do op?ih javnih prosvjeda pro tiv rekordnih poreza na benzin i dizel, poseb no u Francuskoj i Britaniji. Malo je pomoglo to su ministri financija EU 9. rujna u Versa-illesu odlu?ili ne smanj ivati poreze na gorivo zbog 'okoli a.' Sve je to 28. rujna zasjenio danski refer

endum o jedinstvenoj valuti. Uz odziv o d 85 posto, Danci su prkosili svom polit i?kom, poslovnom i medijskom establishment u i odbili euro s 53 prema 47 posto g lasova. Talijanska La tampa smatrala je trag i?nim da 'nekoliko tisu?a Hamleta, glasuju?i 'neodgovorno i budalasto' iz 'iracionalni h i budalastih' razloga slab i daljnji hod prema integraciji. U Parizu i Bruxelle su dansko je glasovanje pri mljeno kao potvrda za guranje 'dvobrzinske Europe iz dr ava poput Njema?ke i Fra ncuske.'74 S Danskom stjeranom u kut s magare?om kapom na glavi, bilo je vrijeme da glavni ig ra?i nastave svoju bitku. Chirac je na ceremoniji obilje avanja 10 godina ujedinjenj a Njema?ke u Dresdenu ponovio poziv na francusko-njema?ki sav ez koji bi nakon pro iren ja EU vodio jezgru dr ava prema dubljoj integraciji. S chroder se slo io da bi 'zajed ni?ki napori' Francuske i Njema?ke osigurali spor azum o klju?nim reformama EU. Pro?i je u Strasbourgu upozorio eurozastupnike da poku aji ja?anja izravne suradnje ?lanica na ra?un Komisije, 'podrivaju demokrat su 73 Agence Europe, rujan 4/5 2000. KOJA EUROPA?: 1999-2001 473 narav cijele st rukture EU.' Predlo io je da Komisija od ECB-a preuzme kontrolu nad ekonomskom p olitikom EU te da preuzme ulogu koju u Vije?e ministara ima Solana ka o glasnogo vornik vanjske politike EU.75 Kona?no je bio red na Blaira da ude u raspravu, s na iroko razvla?e-nim govorom koji j e 6. listopada 2000. odr ao u Var avi.76 Pr edvidivo je pozvao na to br u odluku o pro ire nju, odra avaju?i britansku elju da nove ?lanice sudjeluju u idu?oj IGC nakon Ni?e. Okre?u reformi EU upitao je: 'Europa, da, ali kakva Europa?' Oprezno je poku ao odabrati put izme?u tri glavn a sukobljena argumenta, a da se ne opredijeli ?vrsto ni za jeda n od njih niti p rotiv ijednoga. Nije vidio nikakve koristi u 'sa aljevanju europskih institucija prema meduvladino j suradnji'. Svakako je postojala potreba za sna nom Komisijo m sposobnom za neovis no djelovanje, jer je to titilo manje dr ave i omogu?avalo Europi da prevlada ?isto sek torske interese. Ali Komisija i Vije?e imali su ra zli?ite uloge koje su se trebale n adopunjavati. Onda se prebacio na Europsko vi je?e kojemu je, ?udno je ustvrdio, Rimski sporazum 'f ormalno' odredio za cilj d a predstavlja 'europsku' agendu (to proizlazi iz 1974. , Vije?e se, naravno, ne spominje u Sporazumu). Blair je sad elio da Vije?e predstavi 'godi nju agendu za Europu' na 'daleko organiziraniji i strukturiraniji na?in' te t ako zapravo izg ura tradicionalni 'radni program' Komisije. Blair je do tada poku avao ugoditi i Prodiju i Chiracu. Onda je, me?utim, odbio i Ch iracove i Fischerove pozive na ustav, djelomi?no povla?uju?i Fischeru predla u?i kao alter nativu 'izjavu o na? elima kojom bi se reklo to je najbolje raditi na europskoj razi ni, a to treba z adr ati na nacionalnoj razini. Ponovio je i Fischerov prijedlog da se Europskom parlamentu da drugi dom, ali samo kako bi nadzirao primjenu njegove 'izjave o na ?elima' i funkcioniranje zajedni?ke vanjske i sigurnosne politike EU. 'Nije imao problema s pitanjem skupine ?lanica koje bi zajedno krenule naprijed. O nda je proturje?io samom razlogu zbog kojeg se o tome toliko raspravljalo, inzisti raju ?i da to 'ne smije stvoriti jezgru; Europu u kojoj neke ?lanice stvaraju vlastit e... politike i institucije iz kojih su ostali prakti?ki isklju?eni.' Blair je z aklj u?io da je EU 'gradila Europu ravnopravnih partnera kojima su slu ile insti tucije ko je su trebale biti neovisne, ali odgovorne.' Trebala je stremiti tome da postane 'supersila, a ne superdr ava.' 75 Financial Times, 4. listopada 2000. 474 VELIKA OBMANA KOJA EUROPA?: 1999-2001 475 T Taj nedosljedni mi -ma plagiran iz komadi?a sva?ijih prijedloga, zalijepljen s nekoliko ?eznutljivih plitkosti, savr eno je odra avao kako je Britanija desetlje?ima poku avala d oprinijeti ig ri koju nije razumjela. Hugo Young ga je prigodno pozdravio kao 'na jbolje to Br itanija mo e... prakti?an, konstruktivan i sa sve ?etiri na tvrdoj realisti?n oj zemlji.' 'Njegov najsporniji prijedlog bio je onaj o daljnjem degradiranju Komi sije. Iako se to ve? doga?alo, nije bilo formalizirano. Predlaganjem plana o EU koju bi umjest o sredi nje birokracije pokretali nacionalni lideri, Blair je plj unuo na ku?ne bogov e koje je 1958. podigao Jean Monnet, ali je ponudio i put za koji je vjerovao da vodi prema ve?oj odgovornosti i dinamici koja bolje odra av a ravnote u snaga nacional nih dr ava.'77 Predvidivo, Blairov doprinos je zanema ren, jer nije nudio ni ta novo. Nekoliko dan a kasnije, Komisija je ustvrdila da ?e Povelja o temeljnim pravima 'prije ili kasn ije' biti pretvorena u zakonski obvezuju?i dokument, kao klju?na komponenta jedne in stitucije EU. Odgovaraju?i

na bijes koji je uslijedio, Blairov ministar za Europu Keith Vaz odbacio je Pove lju, jer nema ve?i zakonski zna?aj od primjerka Beanoa ili Suna.78 'Ne mo emo ov ako raditi posao' Dok se pribli avao rok za Ni?u, manevriranje prije sastanka na vrhu prelazilo je u g rozni?avu fazu na neslu benom Europskom vije?u u ca-sino gradu Biarritzu, na kojemu se 13. i 14. listopada trebalo dogovoriti kona?nu age ndu. Obojica predstavnika preds jedni tva, Chirac i Jospin, bili su oslabljeni g erilskim ratom 'kohabitacije'. Chi racu su na tetili navodi o vezama s nezakonit im financiranjem njegove golisti-?ke st ranke RPR i nedostojnost parlamentarnog ispitivanja imuniteta od kaznenog progon a koji je u ivao kao ef dr ave. Jospino vu vjerodostojnost okrhnuli su skandali njegov ih bliskih suradnika.79 U Biarrit zu je pod najve?im pritiskom, me?utim, bila britanska vlada, jer se ?inilo da se ponovno ne sla e s ostalima oko cijelog niza pitanja, od pro irenja glasovanja k valificiranom ve?inom do gubitka nacionalnog veta na harmonizaciju poreza, od Usta va pa do toga treba li Povelju o temeljnim pravima uklju?iti u sporazum. Po d staln im stri enjem kon-zervativaca, Blair je obe?ao da ?e vetirati svaki poku aj uvo?enja Povel je u sporazum, tvrde?i da je to samo 'deklaracija' bez zakons kog statusa. 77 7. listopada 2000. 78 Daily Telegraph, 14. listopada 2000. Chira c je odgovorio inzistiranjem da treba jo puno za dogovor o zakonskom statusu tek sta. 'Objavit ?emo ga u Nici,' rekao je.80 Chirac je svoju paljbu usmjeravao i n a 10 manjih zemalja, svaljuju?i na njih odgov ornost za neuspjeh pro irenja ako ne prihvate prijedlog velikih zemalja o manjoj K omisiji koja bi imala manje ?la nova nego ?lanica. Premijeri Finske, vedske i Luksembu rga grubo su uzvratili, a pridru io im se i Portugalac Guterres koji je ranije zag ovarao manju Komisiju, ali je sada to proglasio neprihvatljivim. Gotovo sve ?lanic e prigovarale su da je francusko predsjedni tvo arogantno.81 'Sitne ' se po?eo kome ati. 82 Britani ja se ponovno sukobila s Francuskom zbog kr enja sankcija nametnutih Iraku, kad je ministar iz Foreign Officea Peter Hain francusko pona anje i slanje letova za Bagdad bez odobrenja UN-a nazvao 'ogavnim'.83 Do lo je i do ko kanja oko zadr a nog poreza i kontroverze sa 'snagama za brzo djelovanje' koje bi zamijenile NATO . F rancuska je u posljednjem trenutku poku ala uvu?i 'socijalnu agendu' na IGC. Onda je ofucanom stalno ?u britanska vlada po?ela davati znakove da je teren za predaju sprem an. Do kraja studenog javljeno je da je Blair bio spreman odustat i od 17 britans kih veta na 12 podru?ja odlu?ivanja u EU. Ostali su nepokolebljivi na samo est p odru?ja : porezima, socijalnoj sigurnosti, granicama, promjenama sporazuma, pove ?anja prih oda EU i obrani.84 Pro?i ni tada nije bio zadovoljan. Na njegovoj 'sh opping listi' bilo je i ukidanje veta na poreze, socijalnu sigurnost, nadzor gra nica, vanjsku trgovinu i prora?un EU. A Britanija nije bila jedini problem. Ve?i na ?lanica borila se da zadr i veto na o vom ili onom podru?ju. Francuska je blo kirala poku aje glasovanja kvalificiranom ve?in om o vanjskoj trgovini, strahuju ?i da bi francusku kulturu mogli poplaviti holivud ski filmovi. panjolska se dr ala regionalne pomo?i, strahuju?i od gubitka milijardi eur a potpora. Nijemci su brinuli zbog azila i useljeni tva. Pro?i je tmurno prognozirao 50 50 posto anse za rasplet na summitu.85 80 Daify Telegraph, 15. listopada 2000. 81 Financial T imes, 16. listopada 2000. 82 Cak su i euroentuzijasti Irci po?eli pokazivati nez adovoljstvo. Irska ministr ica kulture Sire de Valera je 18. rujna upozorila da se 'dok irska vlada promi?e p olitike decentralizacije, u Europskoj uniji doga?a suprotno.' Pozivaju?i svoju zemlj u da 'izrazi budniji, kriti?niji stav prema E uropskoj uniji', De Valera je dobila podr ku zamjenice premijera Marv Harnev koj a je rekla kako je 'Irska sklona Europi nacionalnih dr ava, ne centraliziranoj s uperdr avi poput Sjedinjenih Europskih Dr ava .' (Press Association, 19. rujna 2 000.). 83 Financial Times, 8. studenog 2000. 84 Daily Telegraph, 30. studenog 20 00. 476 VELIKA OBMANA KOJA EUROPA?: 1999-2001 477 T Poku avaju?i sprije?iti takv o poni enje, Chirac je krenuo na 25.000 kilometara dugu odis eju po Europi, kako bi se u deset dana sastao sa svim efovima vlada.86 Posljednji na listi bio je S chroder. Pod pritiskom Ldndera da inzistira na definiciji podj ele ovlasti EU i regija u ustavu, njegov je glavni cilj bila Meduvladina konfere ncija prije pro irenja. Zalagao se i za ve?e ovlasti od francuskih u glasovanju u Vi je?u minist ara, koje bi odra avale brojnije njema?ko stanovni tvo. Bila je to Chiracova no?

na mora. Popu tanje bi kod ku?e izazvalo politi?ku katastrofu. Dva lidera nisu s e usp jela dogovoriti. Chirac je znakovito komentirao: 'Rje enje ?e do?i ili ne? e do?i. Ali mo e o?i samo u posljednjem trenutku, u Nici.'87 Tako je 7. prosinca 2000. po?eo summit koji je trebao trajati tri dana. Bio je to vrhunac procesa k oji je formalno po?eo u velja?i i potro io 330 sati slu benih pregovora , uklju? io stotine ministara i tisu?e slu benika, kojega je pratio sli?an broj novinara. Uza sve to, 15 ?lanica jo nije bilo postiglo dogovor ni oko jednog od glavnih p ita nja na dnevnom redu. Prema onome to je danas ve? tradicija, tisu?e prosvjedn ika priredilo je lokalnoj poli ciji jo prakse u kori tenju suzavca. Blair je mog ao tra iti malo toga u konferencijsk oj dvorani gdje su od samog po?etka njegovi kolege inzistirali na progla enju nove P ovelje o temeljnim pravima. Ali ona ne ?e biti u sporazumu - barem ne jo - a Blair ?e jo ?uti o njoj iako je odbio potp isati njenu prate?u deklaraciju.88 Postigao je jo jed an rani uspjeh, recimo, ka d su njegovi kolege pristali da NATO ostane temelj eur opske obrane. Dogovorili su se i da neke zemlje kandidati postanu ?lanice do sredi ne 2004.89 Ali prije n ego su se lideri bacili na glavnu to?ku dnevnog reda, 'insti tucionalnu reformu' , preostalo je jo jedno glavno pitanje - datum po?etka idu?e meduv ladine konfer encije. Unato? Blairovu govoru u Var avi kojim se usprotivio ustavu EU, bio je j edan od prvi h koji su pristali na njema?ki zahtjev da se do 2004. odr i summit na temelju kojeg bi onda bile primljene prve nove ?lanice. Premazuju?i svoje pov la?enje najsjajnijim la kom, rekao je novinarima: 'Ne mislim da smo i ta dobili strahuju?i od toga. Mo emo pun o dobiti od konferencije koja jasno odre?uje gdje djeluje briselska Komisija, a gd je ne.' Ma?arski ministar vanjskih poslova nij e bio jedini koji je izrazio zabrinu tost: 'Ne?emo odre?ivanje datuma za idu?u I GC... elimo biti potpuno uklju?eni i imati jed naka prava.'90 86 Financial Times , 1. prosinca 2000. 87 Financial Times, 3. prosinca 2000. 88 Guardian, 8. prosinca 2000. 89 Financia l Times, 8. prosinca 2000. 9fl f ~T'Q Blairova ?e se situacija jo pogor ati. Nak on to je potro io mjesece na gradnju savezni ta a da ne bi poput svojih prethodn ika ostao 'izoliran u Europi', iznenada mu se do godilo upravo to. Napu tao ga j e saveznik za saveznikom. Danska, vode?i britanski pr ista a u zaustavljanju har monizacije u socijalnoj sigurnosti, povukla se nakon to j oj je ponu?en kompromi s. Njema?ka se u me?uvremenu ?inila spremnom da odbaci svoj veto n a politiku az ila, a vedska je ustuknula od podr ke u porezima. Visoki du nosnik EU re kao je da je za Blaira i ostale lidere stigao 'trenutak istine' ako ne ele blokir ati s porazum.91 Dok je summit ulazio u ?etvrti dan, to je bilo bez presedana, u nedje lju su se ivci po?eli tro iti i stari promatra?i summita predvi?ali su da ?e ras prava propasti. Jedna blo kada nastala je oko preraspodjele glasova, a prvi poku aj Francuske izazvao je pob unu medu manjim dr avama koje su vjerovale da su o te?ene za ra?un Njema?ke, Francuske, It alije i panjolske. Nadalje, bilo je neza dovoljstva medu zemljama pristupnicama, p osebno kod Poljske koja je imala isto stanovni tva kao panjolska, a dobila je manje glasova. Ni Njema?ka nije dobila v e?i udio glasova od ostalih ve?ih zemalja.92 Onda su po?ele curiti vijesti o 'bi jesnim sukobima izme?u Blaira i Chiraca. Francusk i predsjednik je u potezu koji je 'razbjesnio i okirao britansku delegaciju' izva dio revidirani nacrt sporazu ma koji je uklju?ivao napu tanje veta na porezima i soci jalnoj sigurnosti. Brit anski glasnogovornik pojavio se nakon est sati rasprave i jakim rije?ima upozori o da ?e Blair ulo iti veto ako se ne odustane od prijedloga. Bla ir jednom nije bio sam. Portugalac Guterres osudio je nacrt kao 'institucionalni pu?' a Irac Be rtie Ahern navodno je 'podivljao.' Ostali su bili jednako nezadovoljni sustavom glasovanja. Britanija, panjolska, Nj ema?ka, Italija i Francuska su pove?ale svo j udio u glasovima u Vije?u, ali male i sre dnje ?lanice pretrpjele su bolna sma njenja. Portugalski ministar vanjskih poslova to je opisao kao 'poni enje' i pro svjedovao: 'na i su glasovi zaplijenjeni.' Jedan d elegat opisao je pregovore ka o 'borbu prsa u prsa' u kojoj se koalicija manjih d r ava borila za ponovno izra ?unavanje njihova udjela. Ostale pri?e koje su procurile g ovorile su o Chiracov om 'nadmenom pona anju', posebno dok je vikao da jedan od Pro dijevih suradnika ne smije u?i u prostoriju. Kad je ?ovjeka Chirac poslao van, Pro?i m u je navodn o skresao 'Svoje slu benike vi?am kad ho?u i gdje ho?u.'93 91 Daily Telegraph, 9

- prosinca 2000. 92 Financial Times, 10. prosinca 2000. 478 VELIKA OBMANA KOJA E UROPA?: 1999-2001 479 Summit se srozavao na ljutiti kaos koji je na trenutke gra ni?io s farsom, kao kad je Chirac dao prijedloge koje je zatim vetirala njegova vlastita vlada. 'Ako ova ko izgleda Europa koju umjesto Komisije vode velike ?la nice, ne elimo biti dio nje' , primijetio je jedan finski diplomat.94 Na kraju j e postignut svojevrsni dogovor, unato? prigovorima portugalskog du nosnika da je 'to duboko negativan sporazum koji se ne mo e prihvatiti. On predaje vlast veli kim dr avama.' Delegati su zbog zavr ne rezolucije posegnuli za d epnim ra?unali ma i kompjutorskim tablicama de ifriraju?i slo ene prijedloge o pravima na glaso ve. Ispalo je da ?e budu?e odluke koje se budu donosile kvalificiranom ve?inom z ahtijevati 73 po sto od ukupnog broja glasova, plus zadovoljenje minimuma od naj manje 62 posto za stupljenog stanovni tva EU. Britanija ?e imati 14 posto glasov a. Nakon cijele hiperbole, kona?ni nacrt zadr ao je glasa?ku jednakost Francuske i Njema?ke , daju?i im svakoj 30 glasova, jednako koliko Britaniji i Italiji. N izozemska i Po ljska, dva naj e ?a kriti?ara ranijeg nacrta, dobile su pove?anje . Chirac je dobio svoju ' poja?anu suradnju', a britanski du nosnici proglasili su pobjedu kad se odustalo do glasovanja kvalificiranom ve?inom o porezu i socij alnoj sigurnosti. Iako je opisiv ao doga?aje kao 'krajnji kaos', Schroder je dob io svoje obe?anje 0 Meduvladinoj konferenciji 2004. Privremeno ?e na dnevnom redu biti ?etiri to?ke za idu?u IGC: Povelja o pravima, pojedno stavljenje sporazuma, poja njenje 'ovlasti' EU 1 ?lanica i mogu?i drugi dom Europskog parlamenta u kojemu bi bili predstavnici naci onalnih parlamenata . Ipak je dominantni osje?aj bio da su Francuzi napravili nered . Tri i pol tisu ?e novinara iz cijele EU summit je nazvalo 'no?nom morom u Nici.'95 Unato? tome, pred Donji dom je iza ao samouvjereni Tony Blair brane?i u izvje taju svoju odl uku da preda neka prava veta. Tvrde?i da ?e novi sporazum uvesti 'racionalni na? in odlu?ivanja,' odbijao je Hagu-eove napade da je vlada pristala na 'jo tri vel ika k oraka prema europskoj superdr avi.' Hague je ipak tvrdio da budu?a konzerv ativna vla da ne?e ratificirati takav sporazum i izazvao je Blaira da odr i refe rendum o ratifi kaciji. Blair je 'otpisao' britanski veto na 23 podru?ja, daju?i europskim instituci jama priliku da nametnu daljnju integraciju protiv britansk e volje. Odgovaraju?i, premijer je ismijao torijevce zbog stava koji bi ugrozio pro irenje, opisuju?i Hague ov prijedlog kao 'idiotizam.'96 94 Observer, op. cit . 95 Daily Telegmpb, 11. prosinca 2000. Potpisniku Sporazuma iz Maastrichta Fran cisu Maudeu prepu teno je da u emisiji Tod ay ka e: 'u ovome je razo?aravaju?e t o to sve ide u jednom smjeru. To je sve ve?a politi?k integracija, produbljivanj e i ja?anje integracije Europe, to je pogre na agenda.' Pa n ja se, me?utim, ve? selila na idu?u Meduvladinu konferenciju.97 Blair je tvrdio da ?e on a biti pri lika da se neke ovlasti koje se sada provode na europskoj razini vrate ?lanicama EU.98 Prema Financial Timesu, u Berlinu i Parizu je kao i u Londonu ja?alo me?u tim shva?anje da je 'preno enje ovlasti' doseglo svoje granice u javnosti. Jedno istra ivanje koj e je naru?ilo francusko ministarstvo vanjskih poslova, a uo?i Ni?e objavio Le Figaro, pokazalo je da 53 posto Francuza, 56 Nijemaca i 67 posto Britanaca smatra da tre ba zadr ati nacionalni suverenitet ?ak i ako to zna?i o grani?avanje ovlasti EU. U vedskoj je pet godina nakon to je u la u EU vi e bira ?a bilo protiv ?lanstva nego za njega, 43 p rema 37 posto. Ostali su neodlu?ni. Nica nije u?inila ni ta da smanji napetost medu ?lan icama. Pored petljanja s br ojem glasova, odgo?ene su sve stvarne odluke.99 Pro?i je bio nepokolebljiv. 'Ne mogu sakriti izvjesnu razo?aranost da nismo postigli vi e.', rekao je. Sve to je Blair mogao re?i bilo je: 'ne mo emo ovako raditi posao.'100 Mamurluk Odgovorni za 'projekt'u novoj su se godini jo neko vrijeme osje?ali iscrpljeno. Nak on tr aume iz Ni?e bili su svjesni da se na obzoru pomalja jo va nija Meduvladina konf erencija koja bi do 2005. 'Europi' morala dati ustav. Bili su podjednako svjesn i da je nad njima visio Da-moklov ma? pro irenja. Ako se do tada ne dogovore oko usta va, nove ?lanice mo?i ?e s pravom veta sudjelovati u izradi njegova nacrta . Velike ?lani ce ?e tako ve?i dio 2001. potro iti na jednostavno ponavljanje st avova koje su iznijel e 2000. Krajem sije?nja Schroder je pogledao naprijed u Eu ropu u kojoj ?e odluke o porezu, o brani, zdravstvu i mno tvu drugih klju?nih po litika 'definirati EU, a ne nacionalne vlade.' Podr ao ga je Pro?i koji je upozo

rio da je meduvladina suradnja tek 'recept za uzajamno nepovjerenje medu ?lanica ma.' Zauzvrat je podr ao Fischera, koji je obe?ao da ?e 97 Daily Telegraph, 11. prosinca 2000. 98 Financial Times, 11. prosinca 2000. 99 Op. cit. 480 VELIKA OBM ANA Njema?ka 'napraviti smjele korake protiv centrifugalnih sila me?ivla-dinstva .'101 U me?uvremenu je njema?ka ekonomija nastavila padati unato? pomo?i slabog eura, a dani n jenog 'ekonomskog ?uda ?inili su se dalekim sje?anjem. Ali prva z emlja koja ?e se ozbilj no sudariti sa sustavom koji je sada vladao ekonomijama eurozone bit ?e Irska. Pov jerenik za ekonomska i monetarna pitanja Pedro Solbes je 24. sije?nja ukorio Dub-l in zbog inflatornog smanjenja poreza i zaprijetio mu sankcijama ako ne poduzme k orake prema smanjenju javne potro nje.102 U velja ?i je povjerenik Barnier najavio da se prosina?ko Europsko vije?e u Laekenu kra j Bruxellesa planira kao trenutak kad ?e EU morati odlu?iti ho?e li prihvatiti u stav.1 03 Pro?i je zatra io 'iskrenu i temeljitu procjenu' krajnjeg cilja EU, up itav i euroza stupnike: 'jesmo li svi nacistu s tim da elimo izgraditi ne to to te i biti svje tskom silom... ne samo trgovinski blok ve? i politi?ki entitet?'104 U posjetu Lo ndonu, Pro?i se sastao s Blairom i ru?ao s novinarima u Donjem domu, prenose?i p oruku da britans ka ekonomija ne?e mo?i ostati uspje na dok bude izvan eura. 'Ka ko mo ete kontrolirati sv oju ekonomiju kad je okru ena eurom, a nema va ih ljud i u Europskoj centralnoj banci ?', upitao je. to se ti?e Blairovih pretenzija da bude u srcu Europe, rekao je, 'ak o ostanete vani, to je va izbor, ali onda se ne mo ete pretvarati da ste unutra.'10 5 Pro?i je onda preuzeo iru EU agendu na na?in koji ?e imati jak utjecaj na daljnje doga?aj e, iako je tada njegova akcij a slabo popra?ena. Putuju?i srednjom Europom, rekao je e sima da je datum pro iren ja 'vrlo vjerojatno' 2004.106 To bi zapravo ubrzalo pro ire nje za jednu godinu. Ako se pomaknu i rokovi IGC (meduvladine konferencije), nov e ?lanice morat ?e biti uklju?ene u pregovore s pravom veta na ustav. A sporna pitanja reforme CAPa i regionalnog financiranja jo su bila nerije ena. Do tada ?e, me?utim, o?i Eur ope biti na krizi koja je bacala sjenu na Britaniju. Malo je ljudi shvatilo koli ko je ona predstavljala golem neuspjeh novog EU sustava vl asti. 101 Scotsman, 2 3. sije?nja 2001. 102 Irish Times, 8. velja?e 2001. 103 Financial Times, 7. velj a?e. 2001. 104 Financial Times, 14. velja?e 2001. 105 Guardian, 16. velja?e 2001 . KOJA EUROPA?: 1999-2001 481 Nepotrebna kriza Nova vrsta slinavke i apa, panazi jski O, prona?ena je 19. velja?e 2001. kod svinja u Essexu. U 10 dana virus se p ro irio na ovce, krave i svinje, sve do zapada Englesk e, od Cumbrie preko vel k e granice do Devona. Ve? je bilo jasno da se britanski farm eri suo?avaju s najg orom epidemijom bolesti koja se pamti. Timing ove katastrofe nije mogao biti nes retniji. Britanska sto?arska industrija, nekad naju?inkovitija i najuspje nija u EU, ve? je bila potonula u najgoru depresiju u povijesti. Gotovo svaki sektor b ritanskog sto?arstva borio se za opstanak. Glavni je problem bio to to se britan ski farmeri nisu mogli nositi s konkurencijom farm era koji su dobivali puno ve? e potpore, poput onih u Francuskoj i Irskoj, i ?ije su vlade puno u?inkovitije k oristile CAP za svoje nacionalne interese. Prosje?na potpor a irskim farmerima b ila je dvostruko ve?a od one koji su primali njihovi britanski kolege, a samo je Francuska izvozila dvostruko vi e hrane u Britaniju nego je Bri tanija njoj mog la prodati. Posljedica je bila da je proizvodnju svake godine nap u talo 25.000 britanskih poljoprivrednika. Nakon drugog svjetskog rata, 1973. je b ila godina u kojoj su prosje?ni prihodi britanskih farmi realno bili najvi i. To je bila go dina ulaska u CAP. Sad se kona?no morala platiti cijena za desetlje?a u kojim a se moralo pla?ati dvostruko vi e za potpore farmerima u drugim EU zemljama nego to su britanski farmeri dobivali zauzvrat. Kad su po?eli slinavka i ap, ubrzo je postalo jasno da vlada ni izbliza nije spremn a na epidemiju takvih razmjera. D ok su slu benici ministarstava naru?ivali goleme lo ma?e za mrtve ivotinje, odre ?ivali 'tro-kilometarske zone za tite' i 'desetkilometarske zone nadzora, zgranu ti veterinari pitali su se za to ignoriraju svaku preporuku i z izvje taja koji je napisan nakon prethodne britanske epidemije 1967. i 1968. Tek je malo-pomalo izbijalo na vidjelo da je politi?arima svih stranaka bilo te ko p riznati ?injen icu daje tijekom 1980-tih, prema smjernici 85/511, politika no enja sa slinavkom i apom pre la u nadle nost Zajednice. Britanska vlada vi e nije kontrolirala po

stupke za slinavku i ap. Svi noviteti koji su zbunjivali lokalne veterinare, p o put potrebe da se za klanje i zabrane ukopa ivotinja na farmi tra i dozvola mini st arstva, proizlazili su iz zakonodavstva EU. Do sredine o ujka broj slu?ajeva je pre ao 300 i udvostru?avao se svakih 10 dana. Epidemija je toliko izmakla kon troli da je zatra ena nova politika postupanja: 'preventivno klanje' kojim su mi lijuni zdravi h ovaca, krava i svinja trebali biti ubijeni 482 VELIKA OBMANA tan skog zakona (Zakon o zdravlju ivotinja iz 1981. dopu tao je ubijanje samo zara e ni h ivotinja ili onih koje su izravno izlo ene zarazi). 'Preporu?ili' su ga inspek tori EU Ureda za hranu i veterinu iz Dublina, tijekom posjeta Britaniji od 12. d o 16. o ujka.107 Istodobno su svjetski veterinarski znanstvenici, medu njima i p rofesor Fred Brov ra, Englez koji je radio za ameri?ku vladu te Dr. Simon Bar-te ling iz Nizozemske, pitali za to Britanija nije pokrenula hitni program cijeplje nja koji bi mogao zaus taviti epidemiju za nekoliko tjedana i u?initi masovno kl anje nepotrebnim. Do 1990 . rutinsko cijepljenje na kontinentu suzbilo je slinav ku i ap. Ali ono je tada, n a britansku inicijativu u jedinstvenom tr i tu, zabr anjeno drugom smjernicom, 90/423 . Ona je ipak preporu?ivala kori tenje hitnog c ijepljenja kad epidemija izmakne kont roli. Dr Barteling je koordinirao izradu n acrta te smjernice i bio je uvjeren da je kriza u Britaniji sad ispunila sve kri terije da se cijepljenje proglasi obve znim. Cijela pri?a o tome za to je Britan ija bila tako slabo pripremljena na epidemiju 200 1. i za to nije upotrijebila c ijepljenje (iako ga je EU dopustila za suzbijanje ma njih, istovremenih serija s lu?ajeva u Nizozemskoj), pojavila se dugo nakon to je ep idemija okon?ana. Komis ija je 1991. uputila ?lanice da osmisle planove za ponovno po javljivanje slinav ke i apa, a 1992. ih je odobrila bez propisne provjere. Plan ko ji je predala Br itanija bio je neprikladan i nije predvi?ao vi e od 150 slu?ajeva.108 Nakon to j e EU sama 1998. upotrijebila hitno cijepljenje na Balkanu kako bi sprij e?ila da novi panazijski O prije?e granice, Komisija je savjetovala ?lanicama da poduz m u dodatne mjere 'kako bi se sprije?ilo da lokalni slu?ajevi prerastu u katastrof u.' 109 Godine 1999. upozorila je da je rizik Vrlo jakog irenja' u EU sada 'izra zito viso k' i postavila je 10 kriterija koji bi ?lanicu trebali uputiti ho?e li upotrijebiti hitno cijepljenje. U nekoliko dana od izbijanja epi107 Precizna pr eporuka bila je 'razmatranje preventivnog klanja u odre?enim okoln ostima u poku aju "pretjecanja" bolesti i smanjenja tereta infekcije kojoj su izlo e ne ivoti nje.' Europska zajednica, Uprava za zdravstvo i za titu potro a?a, DG (SANCO)/3 318/2001-MR kona?ni, to?ka 9.1. 108 Temeljeno na procjeni opasnosti koju je napr avila Komisija. Vidi radne doku mente Komisije VI/5211/95 (Planovi za slu?ajeve epidemija bolesti) i VI/6319/98 (S mjernice za planove za slu?ajeve slinavke i a pa u zemljama u kojima nema cijepljenj a) (preimenovana XXIV/2655/1999). Radnu o snovu potvrdila je Komisija u pismenom odgovoru Privremenom istra nom odboru Eur opskog parlamenta, Dokument SANCO/10018/2 002 -Rev. 2, Sekcija C. Q3. 109 Europs ka komisija, Strategija za hitno cijepljenje protiv slinavke i apa (FM D), Izvje taj KOJA EUROPA?: 1999-2001 483 demije, u Velikoj Britaniji je 2001. zadovoljen o barem sedam tih kriterija. Ali ministarstva su bila toliko nespremna suo?iti s e s epidemijom na predlo eni na?in da o cijepljenju nije bilo govora. Povjerenik Byrne je 10. travnja u vedskoj rekao mi nistrima poljoprivrede da ?e cijepljenj e igrati glavnu ulogu u spre?avanju svake bud u?e epidemije, iako se tada nja po litika nije mogla promijeniti dok 'ne zavr i teku?a kr iza.'110 I London i Bruxe lles bili su tako beznadno zate?eni da su mudro utjeli o r azmjerima do kojih je bolest narasla zbog te kog neuspjeha sustava te stajala Brit aniju i EU najmanj e osam milijardi funta, uni tavaju?i britansku seosku ekonomiju i slu?ajno prisi liv i Blaira na odgodu dugo planirane predizborne kampanje. Komisija j e 2002. u vela novu smjernicu kojom je osigurala da Bruxelles izravno kontrolira svaku bud u?u epidemiju, oslanjaju?i se na cijepljenje kao svoju glavnu strategiju. U me?u vremenu je, pak, jedini pravi uspjeh koji je donijela britanska epidemija 200 1. bila u?inkovitost kojim se Britance dr alo u neznanju o ?injenici da slinavka i ap v i e nisu bili 'nadle nost' njihove vlade. 'Skrivena Europa' izborila je jo jednu pobj edu. Ples se nastavlja Na konferenciji europskih ljevi?arskih strana ka u Berlinu 8. svibnja 2001., njema?ki SPD predstavio je takozvani 'Schroderov

plan'. Njime se tra io ustav kojim ?e se re strukturirati institucije EU, Komisi ja bi se pretvorila u jaku izvr nu vlast, ali bi je nadziralo Vije?e ministara p retvoreno u 'dom europskih dr ava'. Neke odgovorno sti, medu njima i one za poljoprivredu, bile bi vra?ene dr avama. Takva 'hiperak tivn ost', komentirao je Financial Times, odra avala je pritisak voda Ldndera po put Sto ibera da se EU sprije?i u postupnom pro irivanju ovlasti na njihov ra?un .111 Belgijski premijer Guy Verhofstadt je, s druge strane, strahovao da bi EU-o m mogao domini rati 'directoire ve?ih dr ava.112 Talijanski premijer Giuliano Am ato zatra io je ve?u ja vnu raspravu o spre?avanju oblikovanja budu?nosti EU sam o prema nacionalnim 'elitama .' Po?etno protivljenje Schroderovu planu stiglo je od vedske i Danske, ali mu na k raju nijedna zemlja ne?e biti nesklona kao Fran cuska koja je bila glavni promotor modela 'directoired i postoje?eg CAP-a.113 Od govor 110 Irish Times, 11. travnja 2001. 1111. svibnja 2001. 112 Isto. 484 VELIK A OBMANA koji je dao Chirac, kod ku?e suo?en s prijetnjom opoziva zbog navodne k orupcije iz v remena kad je bio gradona?elnik Pariza, bilo je ponavljanje zahtje va da se EU usta vom definira kao 'federacija nacionalnih dr ava.' Giscard d'Est aing predlo io je da se EU pregrupira oko est izvornih ?lanica ili oko ve?ine dr ava eurozone, s labavijom s trukturom koja bi zbrinula ostatak kad se EU pro ir i na 27 ili vi e ?lanica.114 Pritis ak aplikanata je rastao pa je poljski premij er u Bruxellesu 22. svibnja najavio daje ciljni datum ulaska njegove zemlje u ?l anstvo 2003. godina.115 Ali istra ivanja Eurobarometra pokazivala su malo javne podr ke pro irenju u EU, sa samo 34 posto u njegovu korist.116 A rastu?e javno n epovjerenje u samu EU odrazilo se na drugom da nskom referendumu o euru, koji je 7. svibnja potvrdio presudu prvoga glasanja. U z odziv od 88 posto, Danci su po novno porazili svoj establishment s 53,1 posto g lasova protiv ulaska u eurozonu .117 U Britaniji se epidemija slinavke i apa kona?no povla?ila, a Blair je bio z aokupljen svojom predizbornom kampanjom. Glasovanje je zakazano za 7. lipnja. La buristi?ki m anifest Ambicije za Britaniju' nije spominjao europski ustav ili da ljnju integra ciju; ali Hagueovi konzervativci bili su podjednako tihi. Mnogi to rijevski aktiv isti bili su frustrirani odlukom efova svoje stranke da se svaki spomen 'Europe' mora koncentrirati isklju?ivo na beskrajno ponavljanje mantre o 'spa avanju funte', ali to glasa?e nije pogodilo u icu (budu?i da je odluka treb ala biti stavljena na ref erendum, to nije bila predizborna tema). Kad je 10 dan a prije glasovanja Pro?i zat ra io da se Bruxellesu daju ovlasti za odre?ivanje 'euro-poreza' kako bi se gra?ani os jetili 'povezaniji s demokratskim procesom E U',118 to je izazvalo erupciju uzbu?en ja u Britaniji, a Hague je tvrdio da ?e B ritanija gubiti sve vi e prava i ovlasti. A li Blair je tvrdio da Britanija mo e 'pobijediti u raspravi' ako se bude dr ala svoj e politike 'konstruktivnog anga mana.'119 Dana 7. lipnja odnio je drugu premo?nu pob jedu prisiliv i Haguea na ostavku na mjesto vode konzervativaca. Politi?ari i du nosni ci irom Europe pozd ravljali su Blairovu pobjedu kao znak da je Britanija odbacila euroskepticizam. Blair je nazna?io skori referendum o ulasku u euro.120 114 Financial Times, 10. svibnja 2001. 115 TVPolonia, Var ava, 22. svibnja 2001. 116 Scotsman, 10. svibnj a 2001. 117 Financial Times, 8. svibnja 2001. 118 AFX(UK), 29. svibnja 2001. 119 Op. cit. o 1:__: -mm KOJA EUROPA?: 1999-2001 485 Svaka euforija u 'europskom ta boru', me?utim, razvodnjena je novostima dan kasnije , da je Irska odbila sporaz um iz Ni?e, s 53,9 posto glasova 'ne', iako je odziv bi o samo 32 posto. Gotovi su bili dani kad su Irci kao proporcionalno najve?i korisn ici briselske velikod u nosti bili najodu evljeniji 'proeuropejci' od svih. Strahoval i su da ?e se ra stu?a vlast EU po?eti mije ati u njihove ivote, posebno kontrolom njihove ekonom ije kroz euro. Bili su svjesni i da pro irenje prijeti njihovu CAP-u i regi onal nom financiranju. Pro?i je rekao samo da je glasovanje podcrtalo potrebu za 'v e ?im naporima svih u obja njavanju Europe njenim gra?anima.'121 Nije bilo govora o pon ovnom pregovaranju sporazuma.122 Irski premijer Ahern odmah je najavio pla nove i du?eg referenduma. Irci moraju poku ati ponovno, jer su postigli pogre an rezultat. Tako je stigao 15. lipnja kad su se lideri EU u sumornom raspolo enju sastali u Go teborgu na zaklju?nom Europskom vije?u bezli?nog vedskog predsjedavanja. Vode?i

nizozemsk i politi?ar privatno je priznao da bi njegova zemlja tako?er odbacila Ni?u da je odr an referendum.123 Vije?e se slo ilo da je pro irenje 'nepovratno, '124 ali je postiglo mal o to drugo. Vani je ludovalo 15.000 prosvjednika, ranje ne su 43 osobe, a jednu je ubila policija.125 Odmah nakon toga Irska je po?ela p rimati niz posjeta EU uglednika i eurozastupnika na visokoj razini, to je Irish Times navelo na komentar kako 'kru e glavnim gradov ima EU koliko i na a vlada k ru i pokrajinama.'126 Kad se Pro?i na ?etverodnevnoj 'turnej i slu anja' sastao s vodama 'ne' kampanje, oni nisu bili impresionirani. 'Puno je pri?ao za vje bu slu anja' rekao je nakon sastanka jedan sudionik kampanje.127 Sad je bio red na Belgiju da preuzme predsjedavanje EU-om. Njen je gorljivi inte gracionisti?ki pr emijer Verhofstadt izjavio da ?e najva nije postignu?e biti 'Laekenska deklaraci ja' o ustavu krajem godine. Dok je jo jedno istra ivanje Eurobarometra pok aziva lo kako samo 45 posto stanovni tva EU vjeruje da ima koristi od ?lanstva u EU,1 28 Komisija je 25- srpnja objavila dugo o?ekivanu Bijelu knjigu o vladanju Europ om , u kojoj iznosi Prodijeve planove za 'reformu' EU.129 Britanski su medi121 H erald, 9. lipnja 2001. 122 Guardian, 9. lipnja 2001. 123 Irish Independent, 18. lipnja 2001. 124 Zaklju?ci predsjedni tva, getebor ko Europsko vije?e, 15-16. li pnja. Bilten 18.06.2 001. 125 Financial Times, 18. lipnja 2001. 126 16. lipnja 2 001. 127 Op. cit. 128 DeStandaard, 18. srpnja 2001. 486 VELIKA OBMANA ji tome po svetili malo pa nje osim Ambrosea Evans-Pritcharda iz Daily Telegrapha. On je na pisao kako Prodijevi prijedlozi nisu toliko 'reforme' koliko 'revolucija .'130 ' Umre avanje:' tajno oru je Komisije Bijela knjiga o vladanju Europom bio je jeda n od najizuzetnijih dokumenata koje je Komisija ikad objavila. Nije predstavljal a samo rad djelatnika Komisije ve? i s totina akademika koje su djelomi?no finan cirali Bruxelles i sveu?ili ta u cijeloj Euro pi. Njezin cilj bilo je odre?ivanj e strategije prema kojoj bi europska 'vlada kori stila postoje?e ovlasti prema a quisu kako bi irila svoj stisak nad nacionalnim vlad ama i ivotima stotina milij una gra?ana. Prvo pitanje u dokumentu bio je 'demokratski deficit' EU; rastu?i d okazi da je sta lni hod putem integracije ostavljao iza sebe 'gra?ane Europe.' K omisija je strahov ala da ?e se oni na kraju pobuniti ako se vi e ne anga iraju. 131 Problem je, kako se tvrdilo u dokumentu, bio u tome to nije bilo izvornog eu ropsk og 'demosa . Me?u pojedina?nim gra?anima EU nije bilo osje?aja da dijele i sti kolektivni identitet. Odgovor na to mora dati demos, on se ne mo e tra iti n a razini pojedinca ve? na kolektivnoj razini, prikupljanjem podr ke u cijeloj ma si predstavni?kih tijela koja ?ine ono to Komisija naziva 'organiziranim civilni m dru tvom.'132 Ono uklju?uje s ve, od regionalnih i lokalnih vlasti do sindikat a i trgovinskih udruga, od crkav a do enskih skupina. Vi e nego ikada, cilj bi t rebao biti stvaranje europskih 'mre a koje povezuju takve organizacije u stvaran ju osje?aja 'europskog identiteta.' Tako bi se mogao stvoriti 'transnacionalni p oliti?ki prostor' oslobo?en nacionalnih loja lnosti. Cilj je bio prije?i s 'pred stavni?ke demokracije' temeljne na nacionalnim dr a vama na 'savjetodavnu demokr aciju' u cijeloj EU. Drugi cilj Bijele knjige bilo je predlaganje na?ina na koje Komisija mo e pro iriti sv oju kontrolnu ulogu na ivot nacionalnih dr ava, a da to ne bude previ e o?ito. Jedan od njih bio je nastavak uspostave mre e agencij a, poput Ureda za hranu i veterinu, E uropske uprave za standarde hrane, Agencij e za medicinske evaluacije, Agencije z a zra?nu sigurnost, Agencije za pomorsku sigurnost, kroz koje Komisija mo e usmjerav ati 130 28. srpnja 2001. 131 Farage, N. (2002), Democracy in Crisis - The White Paper on European Govern ance, Radni dokument br. 44 (London, Briska skupina). KOJA EUROPA?: 1999-2001 487 i nadzirati rad postoje?ih nacionalnih slu benika, u z dodatnu prednost da njihove pl a?e mogu pla?ati nacionalni porezni obveznici. Komisija bi uskoro trebala otkriti pl an koji bi briselskom povjereniku odgovorn om za provo?enje politike konkurentnosti omogu?io da imenuje ekipu nacionalnih d r avnih slu benika, koji bi nastavili raditi u svojim doma?im ministarstvima, al i primaju?i naredbe izravno iz njegovog ureda. Pon ovno su prednost bile njihove pla?e koje ?e nastavljati ispla?ivati nacionalne vlade, dok ?e malo tko biti sv jestan da ti nacionalni slu benici vi e ne?e odgovarati svojim vl adama ve? Brux ellesu. To je odra avalo tre?i cilj Bijele knjige koji je glasio da Komisija od nacionalnih vlada mora sve vi e preuzimati ulogu ja?anja zakonodavstva EU: ?ak i

ako to ponovno bu de radila podre?uju?i nacionalna tijela za provedbu naredbama neke agencije Zajednic e. Primjer koji ?e to otkriti 2002. su prijedlozi da pro vedba zajedni?ke ribarske po litike postane odgovornost Europske agencije za rib arstvo. Ona bi trebala imati ovlasti upravljanja radom nacionalnih brodova za za titu ribarenja (u Britaniji su to bili brodovi Kraljevske mornarice), tako da s e u nju postave du nosnici druge nacionalnosti s ovlastima da nare?uju kapetanim a brodova. Jednako zna?ajna kao sadr aj Bijele knjige bila je metoda kojom je on a napravljena, kroz europsku mre u akademika ?ija je pozadinska uloga u radu Kom isije bila jedan od najmanje zapa enih elemenata njenog funkcioniranja.133 Ve? s mo vidjeli kako su klju?n u ulogu u izradi nacrta zakonodavstva Komisije imali t i akademici, regrutirani k roz stotine obrazovnih programa koje je djelomi?no fi nancirao Bruxelles. Najva niji je bio 'Projekt Jean Monnet', kojim se sufinancir alo 2319 sveu?ili nih nastavnih pla nova za 'promoviranje europske integracije' u cijeloj Europi. To je stvorilo 491 Katedru Jean Monnet, od kojih su 102 bile n a britanskim sveu?ili tima. etrdeset seda m sveu?ili ta se do 2001. ponosilo 'Euro pskim centrima izvrsnosti', vi e od ?etvrtine ko jih je bilo u Britaniji.134 Ove i sli?ne sheme nisu samo snabdijevale Komisiju gol emim poolom pomo?nika, ve? j e Bruxelles ponovno mogao jeftino dobiti njihove usluge. Sredstva Komisije traja la su samo tri godine. Ali da bi ih dobila, sveu?ili ta su m orala jam?iti da ?e se projekti voditi najmanje jo ?etiri godine. 133 Ve?inu pozadinskog rada obavl jao je 'think tank' Komisije, Jedinica za napredn e studije koju su vodila dva a kademika. 488 VELIKA OBMANA 9/11: Blagotvorna kriza Njujor ki Svjetski trgovinsk i centar uni ten je 11. rujna 2001. u najdramati?nijem ter oristi?kom zvjerstvu u povijesti. Pokazuju?i solidarnost bez presedana, Le Monde je objavio 'Nous som mes tous Americains,'155 dok je SAD objavljivao rat 'osovini zl a' i pripremao s e na pokretanje vojne akcije protiv Afganistana gdje su fundamen talisti?ki isla misti tali-bani titili teroriste al-Qaide odgovorne za napad na Amer iku. Blair je krenuo na turneju po svjetskim glavnim gradovima, grade?i podr ku prot uteror isti?kom savezni tvu pod ameri?kim vodstvom i djeluju?i kao ameri?ki veleposlani k. P ro?i je odletio na sastanak s predsjednicima SAD-a i Rusije, pozivaju?i na 'me?unarodn u solidarnost'. Europa je prividno bila jedno sa Sjedinjenim Dr avam a.136 Stvarnost je bila druk?ija. Prije '9/11' EU je po?injala oblikovati prepoz natljivi ' europski' glas u vanjskopoliti?kim pitanjima, posebice na Balkanu. Al i taj krhki s porazum sad se raspadao. Vlast se vratila glavnim gradovima, prigo varali su du nos nici Komisije. 'Izgubili smo diplomatsku inicijativu.' Prigovar ali su da Pro?i nij e uspio preuzeti vodstvo.137 Pro?i je to primio k srcu. U go voru 11. listopada, predvidljivo je pozvao na ve?u in tegraciju. Kriza je, rekao je, naglasila 'potrebu za akcijom na vi oj razini od na cionalne,' ponovno tra e?i konvenciju za pripremu reforme EU.138 Da bi oja?ao tu poruk u, Delors je zaj edno s 12 biv ih ?lanova Europskog vije?a - uklju?uju?i Kohla i Dehaenea interve nirao vr e?i pritisak za 'novi politi?ki projekt' 'ponovnog uzdizanja EU.' Nji h ov manifest naslovljen 'Protresimo i probudimo Europu' pred kamerama je predan P rodiju i Verhofstadtu kao predsjedavaju?em EU. Nije iznenadilo da je jedan od gl a vnih elemenata manifesta bilo tra enje avangarde, iako se ona ne spominje u en gles koj verziji teksta.139 Unato? tom zahtjevu, centrifugalne sile vukle su sup rotno od integra-cionista. Nes lu beno Europsko vije?e sazvano je 19. listopada u Ghentu, ali ga je na Prodijev u za panjenost i bijes manjih ?lanica, zasjenila 'velika trojka Blair, Chirac i Schrode r koja je odr ala vlastiti 'mini summit.' Amerika je od njihovih triju n acija zatr a ila da vojno sudjeluju u borbi protiv terorizma. Ovakav razvoj doga ?aja 'uznemirio ' je EU du nosnike. 135 13. rujna 2001. 136 Guardian, 8. listopa da 2001. 137 Financial Times, 15. listopada 2001. 138 Financial Times, 12. listo pada 2001; Guardian, 18. listopada 2001. KOJA EUROPA?: 1999-2001 489 Pro?i je rj e?ito primijetio 'Europa je tamo gdje je nazo?na Komisija.'140 Za Corriere della sera rat u Afganistanu udahnuo je novi ivot directoireu.141 Vije?e je u poku aj u prikrivanja pukotine jednoglasno obe?alo svoju 'punu podr ku' akciji u Afgani stanu , pozivaju?i na eliminiranje al-Qaidine teroristi?ke mre e.142 Ogor?enje z bog promatranj a sa strane bilo je opipljivo. Ipak, kriza je dala izgovor za pot eze na unutarnj em frontu integracije. Vije?e je otrlo pra inu s 'Tampere progra

ma za europski susta v unutarnje sigurnosti i pravosu?a koji je dvije godine le ao u ladici. Kao EU 'akci jski plan' protiv terorizma, on je pokrenuo ?ak 79 ini cijativa, uklju?uju?i nekoliko k ontroverznih prijedloga iz Tamperea, poput euro pskog naloga za uhi?enje.143 Za int egracioniste se '9/11' pokazao najkorisnijom 'blagotvornom krizom' od svih. Preludij Laekenu Pribli avanjem Lekenskog vije?a , u idu?a dva mjeseca dominiralo je spletkarenje glavni h igra?a, od kojih je sv aki gurao svoju agendu. Na marginama gentskog Vije?a do lo je do neobi?nog ko ka nja Verhofstadta i Prodija, to je podsjetilo na hladne odnose Thatc her i Delors a iz 1988. Tijekom tiskovne konferencije Vije?a, Pro?i se po alio da se Ve rhofs tadt toliko 'laktario' da bude u sredi tu pa nje da Pro?i u znak prosvjeda nije o ti ao na zavr nu tiskovnu konferenciju.144 Komentatori su to do ivjeli kao odr az slabl jenja utjecaja Komisije,145 a Pro?i je dao izjavu u kojoj je zaprijetio bojkotom L aekena ako to ne bude rije eno.146 Neko je vrijeme u ve?ini europski h medija vladala 'otvorena sezona lova na Prodija , ali on se uskoro vratio u na pad. Europa, rekao je jednom talijanskom listu, mo ra 'govoriti jednim glasom' a ko eli biti vode?i igra? na me?unarodnoj sceni, a taj 'gla s' mora biti Komisija .147 Zanimljivo, iako se o tome trebalo odlu?iti tek u Laekenu, Pro?i je najavio da ?e konv encija koja ?e sastaviti nacrt ustava po?eti s radom 'po?etkom idu?e godine.' Nacionalne vlade moraju se dogovoriti o tome prije ulaska novih ?lanic a u EU, 'zakazanog za prolje?e 2004.'l48 140 Independent, 19. listopada 2001. 14 1 19. listopada 2001. 142 Independent, 20. listopada 2001. 143 Financial Times, 22. listopada 2001. 144 DeStandaard, 22. listopada 2001. 145 Na primjer, vidi Fi nancial Times, 25. listopada 2001. 146 DeStandaard, 23. listopada 2001. 147 Corr iere della Sera, 27. listopada 2001. 490 VELIKA OBMANA Iako je do Laekena bilo j o dva mjeseca, ?inilo se da su iza scene ve? donesene obje o dluke, i ona o odr avanju ustavne konvencije i ona o datumu pristupanja novih ?lanic a. Britanski m ediji kao i obi?no nisu zabilje ili ni ta od toga, vi e zainteresirani za Bla ir ov zaka njeli poku aj ponovnog preuzimanja 'vode?e uloge' u Europi sazivanjem 'r atno g vije?a' u Downing Streetu uo?i kopnenog napada na Afganistan. Na taj su i znenadni 'summit' 4. studenog do li Chirac i Jospin, Schroder, Verhofstadt, Azna r i Berlusc oni. Solana i nizozemski premijer Wim Kok tako?er su zamoljeni da do ?u.149 Pro?i nije bio pozvan.150 Objasnio je da je jo ranije u telefonskom razgo voru rekao Blairu d a se ne trudi, jer ne?e prihvatiti.151 Pro?i je dodatno osra mo?en kad je Me?unarodna udruga tr i ta vrijednosnica otkrila da je u vrijeme ka d je bio premijer Italija 'frizirala knjige' kako bi skrivanjem prave visine prora?unskog deficita zadovoljila kriterije ulaska u euro.152 Zahvaljuju? i t ajnom dogovoru s neimenovanom bankom, talijanska je vlada 1996. i 1997. mogl a od ga?ati pla?anje duga i stvarati iluziju da je zadovoljila cilj tripostotnog deficita odre?enog Maastrichtom.153 Pro?i je demantirao bilo kakvu zloporabu. B lairove ambicije uzdrmane su kad je povjerenik Barnier prezirno odbacio njegov p rijedlog za drugi europski dom sastavljen od nacionalnih parlamenata. Iako je t a ideja potjecala od Fischera, Barnier je dodao da bi Britanija mogla imati ve?i u tjecaj kad bi u la u euro: 'ako ste u potpunosti za ujedinjenu Europu, va gla s se m ora ja?e ?uti.'154 Pro?i je 12. studenog u Brugesu ponovno tvrdio da je k riza 9/11 pozivala na europs ke policijske snage i ja?e grani?ne provjere pod ko ntrolom Komisije. U refrenu koji ?e se stalno ponavljati, govorio je da je 'meto da Zajednice' presudna za 'na u sigur nost, na u dobrobit i mir na eg kontinenta .'155 elio je i da Komisija oja?a stisak nad politikama oporezivanja i potro nje . Pakt o stabilnosti i rastu sam nije mogao dal eko dogurati u za titi eura, rek ao je, tvrde?i da je 'model prora?unske politike' za ?la nice klju?ni idu?i kora k prema ekonomskoj uniji.156 149 Guardian, 5. studenog 2001. 150 Independent, 5. studenog 2001. 151 RDP Antena 1 radio, Lisabon, 15. studenog 2001. 152 Novinska agencija ANSA, Rim, 5. studenog 2001. 153 Guardian, 6. studenog 2001. 154 Guard ian, 6. studenog 2001. 155 Guardian, 6. studenog 2001. KOJA EUROPA?: 1999-2001 4 91 No upravo dok je Pro?i tra io ve?u sredi nju kontrolu nad prora?unima ?lanica , Revizijski s d je ponovno izvijestio da nema pokri?a za pet posto prora?una EU .157 Pro?i je drsko p ritiskao ?lanice da ubrzaju ekonomske reforme potrebne kao bi se 'osiguralo da ?e EU ispuniti svoje obe?anje o najkonkurentnijoj svjetskoj ekonomiji do 2010.' 'Lisabo nski proces' do tada nije postigao ni ta. Zatra io

je da se 'paket prioritetnih refo rmi' dogovori na Vije?u u Barceloni zakazanom za o ujak 2002. kako bi se pokazalo da EU 'ispunjava obe?anja.'158 Kona?no su se najve?i od svih igra?a, Njema?ka i Francuska, unato? ranijim neslaganjima sl o ili u podr ci ustavnoj konvenciji, ?ak nude?i nacrt 'Lekenske deklaracije'. Blai r, koj i se protivio ustavu, ostavljen je po strani. Svi?alo se to njemu ili ne, konvenci ja ?e krenuti ne sumnjaju?i u svoj cilj. Chirac i Schroder zajedno su objavili daje ustav 'klju?ni korak u povijesnom procesu europske integracije.'15 9 Sve to je preos talo bio je klju?ni izbor predsjednika konvencije. Predlo ena su razna imena, medu n jima i Delorsovo.160 Ali kad je Schroder podr ao francusk i izbor Giscarda, odluka je unaprijed donesena. Glavni europski 'motor integraci je' radio je bolje nego i kad. Lekensko Vije?e ne?e se ograni?iti samo na 'visok u politiku.' Trebalo se dogovoriti i o osnivanju raznih novih agencija Komisije, svaka od kojih je zemlji doma?inu dono sila lukrativni financijski uzlet. Podje la plijena bit ?e te ka i osjetljiva zada?a, k oja je rastezala Verhofstadtove o grani?ene diplomatske vje tine. Ali daju?i rijedak uv id u stvarno funkcioniranj e Unije, 'dugogodi nji diplomat' primijetio je da 'Verho fstadt treba uravnote i ti sva?ija nezadovoljstva da bi stvar profunkcionirala.'161 D rugim rije?ima, do k su svi bili nesretni, mogao se posti?i sporazum. Laeken, prema dogovoru Uz rit ualnu pratnju vike prosvjednika, motorizirane konjice EU lidera 14. prosin ca su dojurile u biv u Kraljevsku pala?u u Laekenu. Samo 40 uhi?enja mo da je svjedo? ilo o vje tini belgijske policije.162 Nakon propasti pregovora, zajedno s ritual nom dramom za medije, 'lideri EU' izve li su svoje i najavili odluke donesene ve ? tjednima i mje157 Financial Times, 13. studenog 2001. 158 Op. cit. 159 Daify T elegraph, 24. studenog 2001. 160 Independent, 6. prosinca 2001. 161 Financial Ti mes, 13. prosinca 2001. 492 VELIKA OBMANA secima ranije. Dok je 'Europa na raskr ?u' mora se odr ati konvenc ija koja ?e 2003. utrt i put ustavu. Giscard ?e biti njezin predsjednik. Biv i p remijeri Italije i Belgije, Amato i Dehaene, bit ?e potpredsjednici. A zavr ni s ummit IGC pomaknut je na 2003. koja ?e pod talijanskim predsjedavanjem zavr iti novim 'Rimskim sporazumom.' Fischer, koji je pokrenuo proces govorom na Humboldt ovu sveu?ili tu godinu dana rani je, izjavio je da je konvencija 'tijelo uvelike spremno za integraciju.' Schrode r se nadao da ?e ona napraviti nacrt europskog ustava koji 'zaslu uje takvo ime.' Bl air je odmah rekao kako nema opasnosti da odluka o osnivanju konvencije dovede d o europske federalisti?ke superdr ave.16 3 'Cjenkanje' je, me?utim, bilo neuspje no. Lide ri EU nisu se uspjeli dogovorit i kako ?e ?lanice me?usobno podijeliti nove agencije.16 4 Pokretanjem konvencije misli su se okrenule euru, dok je do uvo?enja nov?anica i kov anica ostalo jo s amo dva tjedna. To je navelo jedne njema?ke novine da upitaju Prod ija mo e li s e, filozofski, 're?i da se euro sprema kupiti europsku du u?' Prodijev od govor puno je otkrivao: 'Novac nije jedini sastojak, tu je i identitet.'165 Otkucajem pono?i 31. prosinca 2001. euro je 'postao dodirljiv'. Nakon tri godine v irtualn e valute, kona?no je stigao u obliku vi e od 15 milijuna nov?anica i 51 milijar de kovanica koje ?e uskoro biti jedino zakonito sredstvo pla?anja za 306 milijun a lj udi u 12 dr ava. Nekoliko sati prije nego je uveden novi novac, Pro?i je iz javio da ?e europska jedin stvena valuta u?initi 'neizbje nima' 'zajedni?ka prav ila u vo?enju njezine ekonomije.166 Najve?i dotada nji korak u hodu prema integr aciji postao je nepovratan. Na obzoru j e bila zavr na igra. 163 Novinska agenci ja DDP, 15. prosinca 2001. 164 Financial Times, 15. prosinca 2001. 165 Welt am S onntag, Hamburg, 16. prosinca 2001. i /:/: a 77v e\. * * * 19 * * Zavr na igra: 2002-2003 'Njihov krunski san je ustavna skup tina... koja... mora odlu?iti o us tavu kakav ele. Altiero Spinelli, Manifest s Ventotenea, 1941. Ujutro 28. velja? e 2002. masa politi?ara, slu benika i novinara slijevala se u komplek s Europsko g parlamenta u Bruxellesu na otvaranje konvencije koja ?e izraditi nacrt 'ustava za Europu'. Ve?ina je prigodno u la kroz golemi uredski blok parlamenta naz van po Altieru Spinelliju, ?ovjeku koji je prije 61 godinu prvi predlo io da izrada nacrta ustava bude zavr ni krunski trenutak stvaranja 'Sjedinjenih Europskih Dr ava. ' Onda su pre li u susjednu zgradu nazvanu po Paul-Henryju Spaaku, ?ovjeku koji je vi e od ikoga s Monnetom radio na izvo?enje nadnacionalne 'ujedinjene E urope' na njen p ut. Ovdje u dvorani parlamenta, 105 delegata uglavnom iz nacion

alnih vlada i par lamenata, odr at ?e glavnu sjednicu na kojoj ?e skovati ustav. 1 Doga?ajem je dominirao 76-godi nji predsjednik konvencije Giscard d'Estaing ko ji je prepunom 'polukrugu' rekao da je njegova zada?a 'tra enje konsenzusa' oko jednog pri jedloga 'ustavnog sporazuma.' Agendu ?e kontrolirati 12-?lani 'prezid ij' koji ?e birat i on. U njemu ne?e biti predstavnika nekoliko manjih ?lanica i 10 novih ?lanica. Ne?e bi ti glasovanja 0 kona?nom nacrtu. Na Giscardu i njegov im kolegama bit ?e da odlu?e postoji li 'konsen zus.'2 Prvi govornik nakon Gisca rda bio je Pro?i koji nije gubio vrijeme, rekav i delegatim a da eli 'europsku d emokraciju' utemeljenu na naro1 Osim predsjednika i njegova dva zamjenika, 105 d elegata okupljeno je iz svake od 28 vlada (uklju?uju?i i 13 kandidata), po dvoje iz svakog nacionalnog parlamenta , 16 zastupnika u Europskom parlamentu i dvoje koji su predstavljali Komisiju. 494 VELIKA OBMANA dima i dr avama Europe umjesto samo na 'zakonima i nekoliko najve? ih, najja?ih i najst arijih ?lanica.' Niti bi, nastavio je kao da se obra?a Monnetovoj sjeni, trebala na stati 'nova Liga naroda svedena na nemo? svojom sebi?n o ?u i pravom veta.'3 Prodijeva po ruka bila je jasna: ne njema?kom 'federalnom' modelu, ne directoireu, ne meduvladi nstvu. U tom povijesnom trenutku ve? je bi lo puno govora o paraleli s konvencijom koja se 1787. okupila u Philadelphiji ka ko bi napravila ustav Sjedinjenih Ameri?kih Dr ava. Giscard je prvi povukao svoj u paralelu 1977. i kasnije je objasnio u Washington u u velja?i 2003.4 Ali svako me tko je bio upoznat s tim raspravama iz 1787. bilo j e zapanjuju?e koliko su t emeljno razli?ite bile te dvije konvencije. Kad su se predstavnici 13 izvornih s aveznih dr ava okupili u Philadelphiji, vodila su ih tri osnovna na?ela. Prvo, e ljeli su stvoriti ustav koji bi radi spre?avanja ra sta jednostrane tiranije bio temeljen na '?istim ra?unima izme?u tri glavne dr avne inst itucije. Izvr na vl ast ameri?kog predsjedni tva bila bi ograni?ena zakonodavnom vla ?u, Kon resom. Obje vlasti provjeravalo bi pravosu?e, Vrhovni sud. U nastaju?im 'Sjedinjenim Eu ropskim Dr avama' ve? se bilo pokazalo da si te tri vlasti nisu protute a ve? se nala ze na istoj strani vage. Cilj izvr ne (Komisija), zakonodavne (Europski pa rlament) i pravosudne (Europski sud pravde) vlasti nije bio djelovati u uzajamno j kontro li ovlasti ve? oja?ati me?usobne napore u zagovaranju sve ve?e integrac ije. Ishod je bil o daljnje kompliciranje Europskog Vije?a i Vije?a ministara ko ji su ujedno igrali ul ogu izvr ne i zakonodavne vlasti, izazivanjem njihova sup arni tva i s Komisijom i s Parlamentom. Drugo dominantno pitanje 1787. bila je b itka za o?uvanje ravnote e prava pojedina?nih saveznih dr ava i vlasti nove sred i nje vlade. To se postiglo jasnim definiranjem pr ipadaju?ih ovlasti federalne vlade i vlada saveznih dr ava. Suprotno tome, pravi cil j 'europskog projekta bi lo je preno enje sve vi e ovlasti sa ?lanica na 'nadnacionalnu ' vladu. Iako su sada, posebno u Njema?koj, u igri bile dovoljno utjecajne snage d a inzistiraju na ograni?avanju jednosmjerne centralizacije vlasti, svi su delegati konvencije osim a?ica njih instinktivno osje?ali da proces sad treba gurati dalje, a ne ogr ani?avati ga. To je ponovno zakomplicirano pritiskom odozdo za slabljenje o vlas ti nacionalnih vlada, jam?enjem vlasti regionalnim vladama prema 'njema?kom fede ralnom' modelu temeljenom na Ldnderima. 3 AFX(UK), 28. velja?e 2002. ZAVR NA IG RA: 2002-2003 495 Tre?e pitanje u Philadelphiji bilo je postizanje ravnote e izm e?u samih saveznih dr ava, kako bi se sprije?ilo da ve?i partneri dominiraju man jim ?lanicama. To je rije eno tako to je Kongresu dobio gornji dom, Senat, u koj emu je svaka savezna dr ava bila jedn ako zastupljena bez obzira na veli?inu, ta ko da je si?u ni Rhode Island bio ravnoprava n mo?nom New Yorku; dok je u donjem , Predstavni?kom domu svaka savezna dr ava bila zas tupljena prema broju stanovn ika. Ponovno je u Europi upravo to ozna?ilo sna an sukob koji je izbio izme?u ma njih dr ava, koji su nadnacionalnu Komisiju do ivljavale kao s voga za titnika, i ve?ih dr ava predvo?enih Francuskom koje su eljele dominirati ostatkom kroz 'd irectoire verziju me?uvladinstva. Sva ta proturje?ja odrazit ?e se u odlukama Gi scardove konvencije. Njegova najte a zad a?a bit ?e poku ati na?i ?vrstu ravnote u izme?u njih. U Philadelphiji su predstavnici bare ri?ali istim jezikom, dijel ili zajedni?ku zakonsku tradiciju i politi?ko naslije?e, a mo tivirala ih je ist a elja za postizanjem zajedni?kog cilja. U Bruxellesu 2003. nije vrijedilo ni ta od toga. Prethodnih 18 mjeseci stvorilo je tri vrlo razli?ite nekomp atibilne v

erzije 'Europe' koje su sada aktivno promovirane. Je li Giscardov zadatak bio ne mogu?? Njegova najve?a prednost bila je to ?e zapravo o n jemu ovisiti 'konsenzu s' koji se stvori. Njegov najve?i nedostatak bio je ?e i nakon to iza?e s nacrto m ustava, jo uvijek morati raspravljati na Me?uvladinoj konferenciji koja ?e usl ijediti, prije nego bude dogovorena kona?na verzija. Tko je mogao predvi djeti k akve bi razlike u mi ljenjima tada mogle nastati i ponovno promijeniti cije lu s liku? Britanija u nedoumici Dok je konvencija po?injala, samo jedna vlada zaista nije imala ideju o tome kakav ustav eli i eli li ga uop?e. Unato? njenim dubins kim posljedicama na budu?nost, konvenc ija je u Britaniji bila slabo primije?ena osim u povr nom izvje tavanju o imenov anju t ri britanska delegata predvo?ena ministrom za Europu u Foreign Officeu Pe terom Hai nom.5 Neposredno prije otvaranja konvencije, puno je vi e pa nje posve ?eno presudi Pri zivnog suda koja ?e se u budu?nosti u izvjesnoj mjeri odnositi na pitanja koja je ot varao svaki poku aj britanskog obvezivanja na takav ustav. Okru ni sudac Sunderlanda je 9. travnja 2001. presudio 5 Dvoje drugih delegata koji su predstavljali vestminsterski parlament bili su l aburisti?ka zas496 VELI KA OBMANA u tu bi protiv trgovca Stevea Thoburna zbog prodaje 'funte banana.' Po dr avaju?i stav tu iteljstva da Zakon parlamenta ne mo e nadja?ati smjernicu EZ, sudac Morgan ustvrdio je: 'Ova zemlja je prili?no voljno predala nekad naizgled besmrtni koncept suverenitet a parlamenta i zakonodavne slobode ?lanstvu u Euro pskoj uniji... kao nekad suveren a vlast, ka emo da se elimo pridr avati zakona Zajednice.' Morgan nije sumnjao da je Britanija zauvijek predala suverenitet. Do studenog je , pak, nakon osu?ivanja ?etiri druga trgovca zbog kr enja obvezuju? ih zakona o metrifika ciji, slu?aj pet 'metri?kih mu?enika' stigao pred suce Pri zivnog suda. Nakon neobi?no du gog sastavljanja presude, bilo je jasno da je taj sud potpuno svjestan svog usta vnog zna?aja i u klju?nom je pasusu s mukom moga o proturje?iti prethodnoj Morga-novoj presudi. Prizivni sud je 18. velja?e 2002. presudio da zakon EU samo mo e nadja?ati volju parla menta, jer je parlament do pustio da se to u?ini tako kroz Zakon o Europskim zajedn icama. Ali nije bilo ni ?ega u tom Zakonu, objasnio je, to bi EU ili bilo kojoj njen oj instituciji dopu talo: '...da odre?uje uvjete nadmo?i parlamentarnog zakonodavca Ujedinjenog Kra ljevstva. N e zato to je zakonodavstvo odlu?ilo to ne dopustiti [ve?] zato to to ne dopu ta na zakon ..' EU, objasnio je, ne mo e nadja?ati parlament, jer 'on z bog svoje suverenosti ne mo e n apustiti svoju suverenost.' Parlament bi mogao u stupiti svoje ovlasti radi dono en ja zakona. Ali nikako nije mogao predati suve renitet koji je nosio u ime britans kog naroda. Ako parlament ikad po eli vratit i tu mo? povla?enjem Zakona o Europskim za jednicama, naglasio je Prizivni sud, on to mo e slobodno u?initi. Ako je mi ljenje Prizivnog suda bilo dovoljno jasno , bilo je daleko od istine o br itanskom stavu prema predlo enom ustavu EU. Mini stri su sada po?eli prosvjedovati i bilo ih je posvuda. Mjesec dana prije po?etk a konvencije Hain je prvi bacio loptic u podr av i model 'directoire prijedlogom 'u eg kabineta u Europskom vije?u sastavljenog od Njema?ke, Francuske i Velike Britanije.6 Tjedana dana prije po?etka konvencije d ao je podr ku samom ustavu, prihva?aju?i uklju?ivanje Povelje o temeljnim pravima, ali s amo pod uvjetom da se ne primjenjuje na britanskim sudovima. Istovremeno je tvrd io da se rasprava kre?e prema ZAVR NA IGRA: 2002-2003 497 britanskoj meduvladinoj viziji Europe, u mjesto prema 've?em federalizmu.'7 U tome je ga je podr ao Jack Straw koji je tv rdio da je 'ustav' tek puka 'izjava o na?elima ,' ?ija je namjera definirati pod jelu vlasti izme?u Bruxellesa i nacionalnih vlada. To to 'jedan entitet ima usta v', rekao je 'ne ?ini ga dr avom.'8 Kad se tijekom vikend summita voda lijevog c entra u Stockholmu u velja?i sastao sa Schroderom, Blaira je proganjala ideja o trostranom 'directoire Britanije, Fran cuske i Njema?ke. Iako je to javno skriva o samo pozivaju?i na ja?e Vije?e, finski premij er nije se dao zavarati, prigova raju?i: 'ima ozbiljnih namjera da se sustav promij eni u svojevrsni direktorat g dje bi manje zemlje i Europska komisija bile gurnut e u stranu.'9 Tjedan dana ka snije Chirac je to potvrdio ponavljaju?i svoj poziv na 'federaciju nacionalnih d r ava: to jest 'directoire pod francuskom dominacijom. Do o ujka kad je Giscard zatra io od delegata da razmotre kakvu Europu ele za 25 godi na, Hain je ponovno promijenio pjesmu. Pjene?i se od odu evljenja koje ?e kasnije pori cati, svojim

je kolegama delegatima rekao: ' na a je zada?a ni ta manje nego stvaranje novog ustavnog poretka za novu ujedinjenu Europu.' Onda je ponovio Blairov pozi v na ja?e Vije?e, ali se istovremeno kladio i na drugu opciju tra e?i 'ja?u Komisiju. '10 Po?etkom travnja Blair se u jo jednom uzaludnom poku aju promocije englesko-njem a?ke 'o sovine' u Chequersu sastao sa Schroderom. Samo dan ranije, me?utim, Schr oder je bi o zatra io da 'tradicionalni motor europske integracije' - francuskonjema?ka osovin a - odlu?i 'ho?e li Europu budu?nosti voditi me?uvladina suradnj a ili ?e biti vi e (federal o) integrirana.' Ponovno je, slijede?i svoju agendu Ldndera, vjerovao da 'nema raz umne alternative' federalnijem modelu.11 Komisija , Francuska, Njema?ka i sve ostale dr ave, ?inilo se, sad su imale jasno mi ljen je o tome to ele. Samo je Britanija ude?i za raznim polovi?nim verzijama koje s e nisu n udile, izgledala beznadno zbunjena. Ti ina Chirac je sada bio usred pre dizborne kampanje, optu en da je strana?ke aktiviste pla?a o iz javnih fondova, iznajmljivao javne zgrade radi finan7 Financial Times, 18. sije?nja 2002. 8 Guar dian, 22. velja?e 2002. 9 Guardian, La tampa; i Daily Telegraph: 26, 27. i 28. v elja?e 2002. 10 Financial Times, 22. o ujka 2002. i -5 ---------: 498 VELIKA OBM ANA ciranja strana?kih aktivnosti, namje tao glasove, 'pobirao vrhnje' s javnih ugovora, krivotvorio ra?une i prikazivao la ne tro kove. U gotovo svakoj drugoj zapadnoj demok raciji takve optu be bi ga izbacile iz ureda, ali u ivao je preds jedni?ki imunitet. Ia ko su ga nazvali 'Superla cem', u anketama je vodio ispred Jospina. Njegov pravi p rotivnik, pokazalo se, bio je desni?arski nacionalist J ean-Marie Le Pen. U prvom k rugu 21. travnja Le Pen je gurnuo Jospina na tre?e m jesto. Poni en, Jospin je odmah najavio ostavku. Suo?eni s izborom izme?u 'fa is ta' i 'varalice' Francuzi su za?epili no sove donose?i 'l'escrocu pobjedu bez pr esedana, sa 81,7 posto glasova. Slavljen ka o 'poraz ekstremizma takav je ishod bio i poraz 'kohabitacije.' Chirac je kona?no mogao slobodno diktirati vlastitu europsku agendu.12 U Bruxellesu se pa nja nakratko usmjerila na ribu. Krajem god ine isticalo je panjol sko djelomi?no isklju?enje iz 'voda Zajednice'. Shva?aju? i da bi davanje 'ravnopravnog p ristupa panjolskoj floti moglo biti pogubno, Kom isija je upotrijebila skrivenu 'z a titnu' klauzulu u Amsterdamskom sporazumu ka ko bi preuzela gotovo potpunu kontro lu nad ribarskom politikom, isklju?uju?i pr itom Vije?e ministara. Jo ?e tisu?e brodova mor ti u rezali ta, posebno u kotsko j, gdje je 600 brodova 'za bijelu ribu' lovilo vrst e poput bakalara i osli?a i ?inilo jo uvijek najve?u flotu sjeverne Europe. Ali do?i ?e kr j i potporama za ju noeu-ropske flote. Komisija je grabila vlast akom i kapom.13 U travnju je iza scene bjesnila stra na bitka u kojoj je panjolska poku avala sabotir ati planov e Komisije. Pod potpuno neprikladnim pritiskom panjolskog povjerenika ( pravila su jasno nalagala da povjerenici ne smiju djelovati u korist nacionalnog interes a), vrhovni briselski du nosnik za ribarstvo Danac Stefan Schmidt istjeran je s funkcije. Sch-midt je ve? bio optu en za favoriziranje danske destruktivne 'in d ustrijske' ribarske flote koja je nekako izuzeta od 'zabrane lova na bakalar' k ojom je oko 100.000 ?etvornih kilometara Sjevernog mora zatvoreno za sve ostalo ri barenje. Iako je to navodno trebalo o?uvati sve manji fond bakalara, zapravo je bi lo 'politi?ko' sredstvo prisiljavanja stotina drugih, uglavnom kotskih bro dova da n apuste posao. Borba ?e se nastaviti do kraja godine. Do 1. sije?nja 20 03. bit ?e jasno da je Komisija dobila gotovo sve to je htjela. Kako su i dalje nametana sve bolnija ograni?enja, postalo je jasno da je kotska flota o su?ena n a propast.14 Trebalo je 30 godina 12 Daily Telegraph, 22. travnja 2002; AFX (UK) , 5. svibnja 2002. 13 Financial Times, 28. svibnja 2002. 14 KrnKr 18 ZAVR NA IGRA: 2002-2003 499 da Zajedni?ka ribarska politika uni ti britansku ribarsku industr iju, ali sad je to bilo gotovo ostvareno. Uskoro ?e u 'vodama Unije' loviti samo jedna 'flota Unije', pod potpunom kontrolom Bruxellesa. U svibnju 2002. napravl jen je jo jedan ritualni poku aj britanskog 'uskakanja u jed inu 'federalnu' pol itiku kojoj je dotad izmicala: euro. Pro?i je po?eo napad, a prid ru ili su mu se Patten, Heseltine i Charles Kennedv. Isprovocirali su Blaira da u BBC-jevoj emisiji Newsnight izjavi kako bi imao problema s tim da ga povijest up amti ako ?ovjeka koji je 'odbacio funtu' te da odbija bilo kakvu ideju da je

ulaza k u euro 'izdaja na eg nacionalnog interesa.'15 Ali Brown je jo imao protu otrov svo jih 'pet testova'16. Ofenziva se rasplinula. Brown je mogao citirati n ovo UN-ovo ekonomsko istra ivanje koje je optu ivalo Bruxel les i ECB za 'politi ku paralize.' EU je napravila premalo za poticanje svjetskog rasta i doprinijela je trgovinskim sukobima oslanjaju?i se na izvoz kako bi titila vlastitu ekonomi ju, a sve su to izazvala 'izobli?ena prora?unska pravila eurozone i 'sukobi u st varanju politika medu posva?anim EU institucijama. Pro?i je drsko uzvra tio tra enjem jedinstvenog politi?kog glasa koji bi govorio uime eura.17 Nekoliko dana k asnije, 6. svibnja, ubijen je karizmatski nizozemski vo?a krajnje d esnice Pym F ortuvn. Vodio je protuislamsku i protuuselje-ni?ku kampanju, a njegova je strank a o?ekivala da ?e promijeniti odnos snaga na predstoje?im nizozemskim op?im iz b orima. To je izazvalo puno razmi ljanja o usponu desni?arskih stranaka u EU, s t vrd njama da europski projekt prebrzo odlazi predaleko. Ali Pro?i se nije slagao . Nije bilo dovoljno 'Europe.' Na dan Fortuvnove smrti, Pro?i je otkrio planove osnivanj a 'Europskih odreda pograni?ne stra e' koji bi trebali tititi granice E U od ilegalnog useljeni tva.18 Nastavlja se ogra?ivanje Nakon neuspje nog poku a ja pridobivanja Schrodera za svoju stvar, Blair je sada oku av ao sre?u s tek ok rijepljenim Chiracom. Rasprava se sada vrtjela oko toga treba li postojati staln i 'predsjednik Europe'; i, ako je tako, treba li tako dominantna figura predsjed avati Komisijom ili Vije?em? Blair je Chiracu iznio mi ljenje da bi t rebao domi nirati predsjednik Vije?a.19 Pro?i je o tro reagirao isti?u?i da Komisija mora 1 5 15. svibnja 2002. 16 Independent, 4. svibnja 2002. 17 Daily Telegraph; AFX (UK ), 2. svibnja 2002. 18 AEK(UK), 7. svibnja 2002. 500 VELIKA OBMANA biti u stanju re?i 'ne' Schroderu, Aznaru i njima sli?nima kad god se uka e potreba za time. Ina?e bi, upozorio je, 'mogla nastati druk?ija vrsta Europe: meduvladinska Eu ro pa.' Nadalje, njegove ovlasti u ekonomiji i vanjskoj politici trebale su ja?anje . Upitan predla e li 'punu koordinaciju nacionalnih politika' odgovorio je: 'Da , d a, da i da. etiri puta da.'20 Pro?i je 21. svibnja 2001. formalno iznio svoje ideje pred konvencijom, predla u?i da Komisija bude 'sredi te gravitacije' Unije s vlastitom vanjskom politikom. Zatra io je ukidanje svih nacionalnih veta i ve ?e ovlasti za ka njavanje dr ava koje rasipaju p rora?une.21 Njegove ideje predv idljivo su lo e primljene. Du nosnik Foreign Officea pr oglasio ih je 'mrtvoro?e nima.'22 Francuzi i Nijemci bili su im jednako neskloni.23 Poku avaju?i osvojiti to vi e terena, Komisija je jo bila i uvu?ena u predobro poznati mu j korupcije i financijskih nepravilnosti. Ovoga puta je bila rije? o 'aferi Andrea sen' koj a je podsjetila na Connollvja i van Buitenena. Marta Andreasen bila je pa njolsk a ra?unovotkinja koju je povjerenica za prora?un i borbu protiv prevare Michae l e Schrever u sije?nju 2002. imenovala glavnom ra?unovotkinjom Komisije sa zadatk om da sredi njene knjige. Marta je ubrzo otkrila 'ozbiljne i zasljepljuju?e' ned ostat ke. Ra?unovo?e ?ak nisu vodile ni dvostruko knjigovodstvo dvostrukog ulaza . Kompjutors ki sustav bio je otvoren upadima, tako da su se ulazne brojke mogle mijenjati. P rijavila je to Schrever koja ju je isprva podr ala. Ali onda je po ?eo jaki pritisak na Martu Andreas da zaklju?i knjige Komisije za 2001., to je o na odbila tvrde?i da bi time prekr ila financijski propis, jer su knjige nepropi sno vodene. Kad je nastavila odbijati i nakon to joj je re?eno da ?e biti 'dobro pla?ena, zaprijeti li su joj otpu tanjem. Dana 7. svibnja pisala je Prodiju i n jegovoj dvojici potpre dsjednika, dakle i Kinnocku koji je 1999. zadu en za refo rmu Komisije i suzbijanje korupcije, obja njavaju?i im da je zabrinuta. Kolegij povjerenika se 22. svibnja do govorio da je otpusti s posla. Bila je toliko frus trirana takvim odgovorom da je 24. svibnja, kao ranije van Buitenen, iznijela sv oj slu?aj u pismu zastupnicima u Europskom parlamentu. Upravo ulaze?i u avion iz Barcelone za Bruxelles, dobila je faks od Kinnocka u kojemu joj javlja da je ma knuta s radnog mjesta. Otada nadal je, kao i u Connollvjevu slu?aju, komisijin stroj za friziranje informacija preg ri jao se ocrnjuju?i njeno ime. Njene je optu be ipak podr ao drugi 'zvi da?' u Revizijskom s udu Dougal Watt. U travnju 20 La tampa, 17. svibnja 2002. 21 Finan cial Times, 22. svibnja 2002. 22 Independent, 23. svibnja 2002. 23 Financial Tim es. 29 svibnia 700?.......................... i..-.. .^... .. .................. ...... ...........j........... ZAVR NA IGRA: 2002-2003 501 je neovisno, uz podr

ku 205 svojih kolega, predao slu benu tu bu za nepotizam, korupci ju i zloporabu unutar samog Revizijskog suda, zbog ?ega je ostao bez posla. Takve stvari nikog a nisu brinule do zavr nog Vije?a panjolskog predsjedni tva u Sevilli 21. i 22. lipnja, gdje su na vrhu dnevnog reda bila dva problema koja je moglo stvoriti pr o irenje. Jedan od njih je bio je useljeni?ki val kojeg je moglo izazvati priman je u ?lanstvo isto?noeuropskih dr ava. Njema?ka i Austrija posebno su se bojale d a bi mogle biti preplavljene migrantima u potrazi za poslom u bogatijim zapadn im demokracijama i odlu?ile su to je mogu?e du e odga?ati trenutak kad ?e se pri do lice mo?i ati na 'pravo nastanjivanja, koje im je davalo pravo na boravi te i radno mjesto. Drugi strah bio je nemogu?i pritisak koji bi to napravilo na EU p rora?un ako se sli?na odgoda ne nametne na pravo poljskih i ostalih seljaka da t ra e pune potpore iz CA P-a.24 Barem je povjerenik Fischler predlo io 'srednjoro ?nu reviziju' koja bi smanji la ukupni iznos smanjenjem potpora za velika seoska gospodarstva. Ali ?ak ni to ni je bilo ni izdaleka dovoljno da se problem rije i, a i predstavljalo je toliku pri jetnju velikim biv im isto?nonjema?kim kolekt ivnim farmama da ga je Schroder odmah odb io. U rujnu su ga ?ekali izbori, a SPD je na tom podru?ju imao velik dio podr ke.25 Do datnih tri milijarde funta godi nje koje je tra io Fischler bilo je vi e nego si je EU mogla priu titi. Britani ja, Njema?ka, Nizozemska i vedska, sve neto uplatiteljice, o dbile su platiti vi e.26 CAP je sada trovao pro irenje. Druga sva?a kuhala se oko pakta o stabilnos ti i rastu, jer je javna potro nja u Fran cuskoj, Italiji i Njema?koj izmicala k ontroli. Sukob se poja?ao kad je Chiracov novi premijer Jean-Pierre Raffarin sta vio smanjenje poreza iznad pakta o stabilnosti pokazuju?i da pakt nije 'uklesan u kamenu.' Portugal, ?iji se prora?unski deficit spr emao probiti strop u godinu dana, tako?er je izazivao zabrinutost. inilo se da se k lju?ni projekt eura raspa da.27 Me?utim, kad su Danci 1. srpnja preuzeli predsjedni tvo od panjolaca, svoj im su glavn im prioritetom proglasili probleme koje donosi pro irenje. Ako se pr istupni pregov ori ne zavr e do listopada, mogao bi se proma iti rok 2004.28 Ali budu?e nove ?lanice po?e le su shva?ati da 24 Guardian, 6. lipnja 2002. 25 Dail y Telegraph, 14. lipnja 2002. 26 Daily Telegraph, 15. lipnja 2002. 27 Daily Tele graph, 20. lipnja 2002. 502 VELIKA OBMANA ZAVR NA IGRA: 2002-2003 503 im je EU n udila najgori od svih svjetova. S jedne strane su morale preuzeti sve tro kove p rilagodbe EU zakonodavstvu i otvoriti svoje granice proizvodima i robama iz osta tka EU. S druge strane, sad se ?inilo da ?e dogovor koji se nudi na sedam go din a uskratiti njihovim gra?anima pravo da rade u postoje?im dr avama EU te da ?e n jihov i seljaci u po?etku dobiti samo 25 posto potpora koje u ivaju njihovi zapa dni kolege . To bi zapravo zna?ilo da bi one na po?etku bile neto uplatiteljice u EU prora?un.29 Usred gnjevnog mrmljanja prosvjeda, Francuska je odbila i Fisch lerove skromne pl anove za reformu CAP-a, dr e?i se dogovora s Berlinom koji je blokirao svaku zna?ajnu promjenu do 2006. To se moglo ?uti i od Stoibera koji je na predstoje?im njema?kim izb orima trebao postati desni?arskim barjaktarom. inil o se daje pro irenje u ozbiljnom r asulu.30 U toj su to?ki europske politike bil e spremne potonuti u uobi?ajeno ljetno mrtvilo. Ali kolovoz 2002. bio je druk?ij i. Zbog jakih ki a poplavili su rajnski i dunavski b azeni, potapaju?i gradove i mjesta u Austriji, Njema?koj, Ma?arskoj, e koj i Slova ?koj. Za Schrodera, koji je u anketama kaskao za Stoiberom, to je bio dar s neba . Obi ao je pogo?ena podru?ja, sastao se sa efovima vlada pogo?enih dr ava i koo rdinirao pomo? osvaja u?i prostor u medijima. Pro?i mu je bio za petama, nude?i milijardu eura iz krinja EU.3 1 Stoiber je uhva?en na krivoj nozi. Bio je na odm oru kad se dogodila 'poplava sto lje?a. Njegovo povremeno nespretno pojavljivanj e na natopljenim nasipima bilo je n euvjerljivo. Rastu?a me?unarodna napetost ok o Iraka tako?er je bila predizborna tema u kojoj su oba kandidata poku avala nad glasati protivnikovo odbijanje rata. Sve je to slu ilo skre tanju pa nje s te ki h njema?kih problema, ?etiri milijuna nezaposlenih i stagniraju?om eko nomijom. Schroder se po?eo povla?iti.32 Britanija, po te?ena poplava, u me?uvremenu je po ?a ?ena tvrdnjama Jacka Strawa da bi EU tr bala imati pisani ustav koji bi odre? ivao 'jednostavni skup na?ela jasnim jezikom 'k ao na?inom pribli avanja brisels ke birokracije narodu.'33 Predstavljeno kao samo nje gova ideja, to je zvu?alo k ao da konvencija nikad nije ni postojala. Kad je njegov oporbeni kolega Michael

Ancram osudio govor, Straw je odgovorio protupitanjem z a to EU ne bi imala teme ljni dokument kad ga ima 29 Daify Telegraph, 2. srpnja 2002. 30 Daily Telegraph, 11. srpnja 2002, Financial Times, 15. srpnja 2002. 31 Financial Times, 17. kolo voza 2002. 32 Independent, 17. kolovoza 2002. svaki golf klub?34 Oni s duljim pa m?enjem prisjetili su se da je u listopadu 2000. Blair tvrdio da rasprava o usta vu 'ne mora nu no zavr iti jednim, zakonski obvezuju?i m dokumentom nazvanim ust avom.' Sad se to pretvorilo u 'britansku' ideju. 'Projekt' se po?inje raspadati Kad je po?etkom jeseni konvencija nastavila s radom, Britanija je poku avala pre uzet i inicijativu predla u?i da 'predsjednika Europe' biraju nacionalni parlame ntarni za stupnici. Chirac i Schroder pristali su na izabranog predsjednika Vije ?a.35 Iako j e Schroder tra io 'ravnote u snaga' za Komisiju, biv i Delorsov ef kabineta, sada povje renik za trgovinu, Pascal Lamy osudio je takve prijedloge k ao najozbiljniji nasr taj na utjecaj i ovlasti Komisije u njenoj povijesti.36 Sa d se me?unarodnim dnevnim redom ubrzano uspinjao Irak sa svojim 'oru jem za maso vn o uni tenje.' Ponovno je pa nja skrenuta s konvencije. Ameri?ki potpredsjedni k Dick Ch enev upozorio je da ?e biti prekasno ako svijet bude ?ekao da Irak raz vije atomsku b ombu. 'Vrijeme nije na na oj strani,' rekao je. Pro?i je rekao Wa shingtonu da pribav i podr ku UN-a: 'Bojim se da ?e ina?e biti uni teno najve?e postignu?e od svih, temelj amer e diplomacije nakon 11. rujna, globalni protuter o-risti?ki savez.'37 Ipak je bilo jasno da je 'odlu?na akcija pod ameri?kim vods tvom samo pitanje vremena. Barem je Sc hroderu njegova politika prema Iraku doni jela reizbor, iako mu se smanjio udio u glasovima.38 Sad se pakt o stabilnosti p onovno oporavljao. Suo?ena s alarmantnim prora?unskim def icitima u Francuskoj, Njema?koj i Italiji, Komisija je poja?ala pritisak, daju?i prekr i teljima rok d o 2006. da uravnote e prora?une. Manje ?lanice, posebno Portugal, bile su bijesn e,39 a njihovo je raspolo enje dodatno raspalilo kad je Francuska potvrdila plan ove javne potro nje koji su ismijavali pravila. Francuski ministar financija bio je neumoljiv. Njegova vlada dobila je izbore na obe?anjima o potro nji. Pakt o s tabilnosti morat ?e pri?ekati do 2004.40 ak se i Le Monde alio zbog francuske 'n aciona lne sebi?nosti.'41 34 Independent, 28. kolovoza 2002. 35 Financial Times, 10. rujna 2002. 36 Financial Times, 16. listopada 2002. 37 Independent, 11. ruj na 2002. 38 Independent, 23. rujna 2002. 39 Financial Times, 26. rujna 2002. 40 Independent^.Jistopada 2002. ,. .._.............,.....a. !.. J .lil,^!.J..1 .... ..,,J JJ........,,,.., .. ..,^,.^ ,^^............ 504 VELIKA OBMANA Druga pukoti na u fasadi europskog jedinstva pojavila se kad je Italija ponudila podr ku SADu u Iraku. Pro?i je priznao da o?ito 'nema elemenata za zajedni?ku poziciju Europske unije.'42 udno je bilo to je najja?i prista a SAD-a, britanska vlada, sad nud ila jo ustupaka konvenciji. Jo je ?udnija bila njena ponuda da prihvati uki danje nac ionalnog veta u vanjskoj politici, ba kad se ?inilo da 'kolege' potpun o napu taju ide ju zajedni?ke politike. Pored toga, Hain je priznao da bi Povelj a o temeljnim prav ima kao dio novog ustava mogla imati puni zakonski status.43 Kakvo god bilo razm i ljanje iza tog zaokreta, ohrabrilo je Giscarda da najavi d a ?e izvje taj njegove kon vencije biti usvojen 2003. uz tek minimalne izmjene k oje ?e unijeti lideri EU.44 Taj se optimizam prenio i na 9. listopada, kad su 13 godina nakon pada Berlinsko g zida ministri vanjskih poslova EU dogovorili 'vel iki prasak' pro irenja, primaju?i 10 aplikanata u Uniju. Iako su se kona?ni deta lji financiranja jo trebali dogovori ti, Pro?i je ekstati?no proglasio: 'ponovno smo otkrili povijesno jedinstvo svih na ih naroda. Na a zajedni?ka sudbina je d a zajedno gradimo svoju budu?nost.'45 Vi e naslovni ca osvojila je me?utim njego va intervencija 17. listopada, kad je pakt o stabilnos ti nazvao 'glupim.' Njego va je poanta, me?utim, bila da Komisiji nedostaje ovlasti da provodi pravila. Pr odija su podr ali Schroder, Chirac i Gordon Brown. Mjesec d ana kasnije predlaga o je reviziju pakta o stabilnosti kako bi Komisiji pribavio ve?e ovlasti.46 Tada je njema?ki ministar vanjskih poslova Fischer preuzeo mjesto predstavnika svo j e zemlje na konvenciji. Do lo je vrijeme da se uklju?e stariji igra?i. Odmah je povuk ao svoj raniji prijedlog da Komisija preraste u europsku vladu, s predsjed nikom kojega bi birao izborni kolegij u ameri?kom stilu kako bi se osigurao ravn opravan glas manjih dr ava.47 To se dogodilo upravo dok je jedna 'manja dr ava g ovorila svoje na drugom irskom r eferendumu o Sporazumu iz Ni?e. Ulijevaju?i gol

eme svote novca u kampanju, irska vla da i njeni briselski saveznici napravili s u sve to su mogli. Ukinut je zakon koji je nalagao da obje strane dobiju jednak medijski prostor. Pitanje je namje teno t ako da Irci nisu mogli ponovno odbiti Ni?u ako nisu istovremeno glasovali da Irska napusti 42 Corriere della Sera, 24. rujna 2002. 43 Daify Telegraph, 4. listopada 2002. 44 Financial Times, 7. listo pada 2002. 45 Independent, 10. listopada 2002. 46 Financial Times, 17. listopada 2002; Daily MaiU 8. studenog 2002; Independe nt, 28. studenog 2002. ZAVR NA IGR A: 2002-2003 505 tradicionalnu neutralnost i podr i vojsku EU. Irci su 19. listo pada izglasali 'da' za Ni?u sa 63 prema 37 posto glasova i uz odziv od 48 posto. 48 Klju?na veza izme?u pro irenja i potro nje CAP-a kona?no je dosegla kriti?nu to?ku. Na izva dnom Vije?u u Bruxellesu 24. listopada Njema?ka je nepokolebljivo tvrdila da se tro ko vi CAP-a moraju smanjiti nakon kraja prora?unskog razdoblj a 2006. Chirac je predvi dljivo odbio pristati na to, tra e?i umjesto toga smanj enje britanskog refundiranja kako bi se nadoknadila razlika.49 Blair je uzvratio idejama o smanjivanju tro kova , kojima se Chirac tako?er usprotivio. Vrebala j e slijepa ulica koju je mogla rije i ti samo jo jedna mulja a u kojoj su se Chir ac i Schroder privatno dogovorili o gorn joj granici tro enja na poljoprivredu o d 2007. do 2013. Detalji su bili 'povr ni i z brkani', ali smatralo se da su 'po voljni za Francusku.'50 Blair je bio bijesan, ali Chirac je samo ponovio svoj za htjev za smanjenjem refu ndiranja. ivci su pucali i Chirac je zaprijetio otkaziv anjem planiranog francusko -britanskog summita rekav i Blairu: 'Bili ste vrlo gr ubi, a sa mnom se nikad nije tako razgovaralo.' 'Problem je to je Chirac Chirac. ', rekao je jedan EU diplomat. 'Nedavno je ponovno izabran i razme?e se. Sve je to jako, jako francuski.'51 Posl jedica tih nemira bilo je tek sredinom studenog odre?en datum ulaska novih ?lanica: 1. svibnja 2004. Drugi Francuz koji se razm etao bio je Giscard koji je krajem listopada otkrio 'k ostur' ustava. Njegov pri jedlog da se EU preimenuje u 'Sjedinjene Europske Dr ave' istog je trena izazvao britanski prosvjed.52 Hain je svejedno brzo rekao Odboru za nadzor Donjeg doma da je Britanija 'dobivala bitku protiv tvrde linije europ skih federalista.'53 N ekoliko dana kasnije francuskom se ministru vanjskih poslo va Dominiqueu de Vill epinu Fischer pridru io u najavi prijedloga za ja?anje obramben e i sigurnosne politike EU i za stvaranje Europske agencije za naoru anje. Pripr em ali su i posebni dokument u kojemu se predla u ve?e ovlasti EU u pravosu?u i unutarnji m poslovima.54 Dok su se 'federalisti' razuzdavali, Blair je bio sve v i e marginal iziran. To se mo da odra ava u neobi?no zanemarenom kardifskom govo ru 28. studenog u kojemu je Blair iznio jo jednu od svojih 'vizija Europe. 48 Fi nancial Times; Sunday Telegraph, 20. listopada 2002. 49 Financial Times, 24. lis topada 2002. 50 Guardian, 25. listopada 2002. 51 Daily Telegraph, 29. listopada 2002. 52 Independent, 29. listopada 2002. 53 Guardian, 21. studenog 2002. 506 VE LIKA OBMANA Tra io je 'Europu suverenih nacija... koje sura?uju za zajedni?ko do bro.' Trebali bism o okon?ati besmislenost 'do tu i ne dalje.' Bilo je podru?ja na kojima se Europa 'tr ebala i htjela' vi e integrirati: u borbi protiv krimina la i ilegalne imigracije, u osiguravanju ekonomskih reformi, u stvaranju u?inkov itijih politika obrane i sig urnosti. Me?uvladinstvo se ne bi trebalo koristiti kao oru je protiv europskih insti tucija. Nadnacionalne institucije potrebne su da bi Europa funkcionirala, a dvij e takve institucije nisu u 'suprotnosti jedna s drugom'. Bez glasovanja kvalific iranom ve?inom i bez jake Komisije sposobne djelovati neovisno, nikad se ne?e ostvar iti reforma. Slaba Komisija je 'protivn a na im interesima.' Europu je, dakle, treb alo ja?ati 'na svim razinama. Za to je bio potreban 'propisni ustav za Europu.'55 Ova nesuvisla masa proturje?ja je vi e nego ikad pokazivala da Blair uop?e nije shva?ao prava pitanja i ?injenicu da je cijela povijest Europske unije bila bitka izme?u med uvladinstva i nadnaci ona-lizma. To je obilje ilo i njegovo gotovo potpuno povla?enje s pro logodi nje pozicije u Var avi. Pro?i je, s druge strane, planirao iznena?enje. U utrobi Ko misije, radna skupina pod predsjedanjem Francoisa Lamoureauxa, biv eg Delorsova zamjenika efa kabineta, radi la je na tako tajnom projektu da mu je dala kodno i me 'Penelopa.' Dana 4. prosin ca 2002. pojavio se dokument od 142 stranice u koj emu se iznose nadnacionalni ar gumenti: odvojeni 'porezi Zajednice', europska vo jska, Komisija koju biraju euro zastupnici, nacionalni veto kojega vi e uop?e ne

ma. Vanjska politika, pravosu?e i unut arnji poslovi trebali bi se staviti pod ' metodu Zajednice.' Gotovo svi tragovi m eduvladinstva u postoje?im sporazuma bil i su zbrisani. Bila je uvr tena i klauzula ' uzmi ili ostavi' kojom bi svaka zem lja koja bi blokirala usvajanje novog sporazu ma bila osu?ena na napu tanje Unij e.56 U Londonu su se slu benici sprdali. 'Evo Lorda Prodija od Kamikaze,' rekao je jeda n izvor iz Whitehalla.57 Problem pro irenja tek je trebalo rije iti. EU je nametala sve te e uvjete budu?im ?lanica ma. Njihovi gra?ani sedam godina nis u mogli tra iti posao na zapadu. Potpore njihovi m seljacima iz CAP-a po?ele bi na samo 25 posto i u istom se razdoblju postupno po ve?avale. Do tada bi tisu?e isto?noeuropskih seljaka, u nemogu?nosti nadmetanja sa zapad nim kolegama koji s u primali puno ve?e potpore, moglo biti istjerano sa zemlje. Je dina utje na nag rada koja se nudila bila je jednokratna is55 Blairov govor, 28. studenog 2002., www.number-10.gov.uk. 56 Europska komisija, 'Feasibilitv Study: Contribution to a Preliminary Draft - Constitution of the European Union', Bruxelles, 4. prosinc a 2002. S7 ZAVR NA IGRA: 2002-2003 507 plata 1,3 milijarde eura kako bi nove ?la nice pregurale prvu godinu ?lanstva. Dan pr ije kopenha kog summita poljski prem ijer Leszek Miller pritiskao je da se isplata uve?a za jo dvije milijarde eura. Ali sve to su njegovi kolege dali bilo je dopu tenje da se milijardu eura ve? ob e?anih za regionalnu pomo? usmjeri u vladine krinje. Ne?e bit i dodatnog novca.5 8 S tim se 10 novih dr ava uputilo prema ?lanstvu u EU. Kako je ko mentirao Evan s-Pritchard iz Telegmpha, 'ovo sluti na brak bez ljubavi.'59 Krajem 2002. Italij a se veselila summitu IGC-a u Rimu za godinu dana, kad je tre bala predsjedavati Unijom. Preplavljena 'mo?nim simbolizmom' ugo ?ivanja novog Rimskog sporazuma, tamo nja vlada odlu?ila je ne zauzimati 'kruti stav' na konvenciji ka ko bi bila sigurna da ?e se dogoditi njen rendez-vous sa sudbinom.60 S potencija lno o lujnom IGC temeljnom na Giscardovu nacrtu ustava koja je trebala po?eti u lipnju u Solunu, sve je bilo spremno za tijesnu utrku. Francusko-njema?ka osovin a Novu 2003. godinu obilje ila je 40. obljetnica Elizejskog sporazuma kojim je p okre nuta francusko-njema?ka osovina. Pro lo je i 30 godina od britanskog ulaska na 'zaje dni?ko tr i te.' To jedva da je nadahnulo masovne proslave, iako je Lo rd Jenkins od Hi llheada, jedan od malobrojnih koji je mogao smatrati da je pril ika zaslu ila otvar anje boce Chateau Lafita iz 1961., umro tjedan dana nakon No ve godine u 82. godi ni.61 Godina nije dobro po?ela za Schrodera. Uvjeti poslova nja u eurozoni pogor avali su s e, posebno u Njema?koj gdje je oporavak eura nas pram namjerno oslabljenog dolara v e? dostizao brzinu koja je slabila izvoz.62 N jema?ka je bila pred javnom kaznom zbog kr enja pakta o stabilnosti i rastu. Suo ?eni sa smanjenjem potro nje, 2,8 milijuna ra dnika u javnom sektoru prijetilo j e trajkom. Schroderova pozicija u javnim anketa ma je tonula.63 Budu?i da dotad nije uspjela razbiti francusko-njema?ku osovinu, Britanija se nadala da ?e iskor istiti situaciju rade?i s Njema?kom na ekonomskoj politici. Ali manje od d va tj edna nakon Nove godine, Schro-der i Chirac sastali su se na ve?eri u Parizu k ak o bi proslavili Elizejski sporazum. Tamo su odlu?ili rije iti neslaganja oko kon ve ncije. Za Chiraca 58 Financial Times, 10. i 13. prosinca 2002. 59 Daily Teleg raph, 12. prosinca 2002. 60 II Sole 24 Ore, 18. prosinca 2002. 61 The Times, 7. sije?nja 2003. 62 Reuters, 2. sije?nja 2003. 508 VELIKA OBMANA je to zna?ilo mo? nije Vije?e sa stalnim predsjednikom. Za Schrodera, mo?nijeg efa Komisij e koji bi vodio federalnu strukturu. Bila je to jo jedna klasi?na mulja a. EU bi zapr a vo imala dva izabrana predsjednika od kojih bi jedan vodio Vije?e, a drugi Komis i ju. Prvi bi vodio vanjske poslove i davao 'strate ki smjer' EU. Drugi bi se ba vio trgovinom, konkurentno ?u i unutarnjim tr i tem.64 Blair je bio zanemaren. T o je zna?ilo poraz i za Prodija, jer su Danska, panjolska, pa ?ak i Britanija, p rihv atile francusko-njema?ki kompromis, a to je u?inio i Gis-card. Prodija su o stavili d a gun?a kako ?e to dovesti do stvaranja dvije 'konkurentne birokracije .'65 Blair je kasnije poku ao promijeniti odluku svrstavaju?i se uz Aznara u pre dlaganju stalnog ' super-predsjednika' EU kojega bi se imenovalo na ?etiri godin e,66 ali nitko nije s lu ao. Ozbiljnije protivljenje stizalo je iz manjih ?lanic a koje su sada posprdno zv ali 'sedam patuljaka', a koje su se jo bojale da bi p redsjedni tvo Vije?a moglo posta ti directoire. U poku aju nametanja primata Kom isije, belgijski premijer Verhofsta dt poku ao je povesti pobunu,67 ali do svibn

ja ?e 'patuljci' biti prisiljeni na prih va?anje francusko-njema?kog plana i jo morati pristati na smanjenje broja povjerenika s pravom glasa.68 Druga duga?ka s aga koja ?e se do tada zavr iti bila je ona s guvernerom Francuske bank e Jean-C laudeom Trichetom. U sije?nju je iza ao na su?enje, optu en za zata kavanje skan da la s biv om dr avnom bankom Credit Lvonnais u kojemu je izgubljeno 20 milijar di dola ra.69 Malo je tko vjerovao u njegovu potpunu nevinost. U lipnju je ipak oslobo?en svih optu bi. Europsko vije?e brzo ?e potvrditi Duisenbergovo odstupan je s du nosti kako bi se predsjedni?ko mjesto u ECB oslobodilo za Tricheta.70 Sa dam 'razjedinitelj' Do kraja sije?nja 2003. samo je jedno pitanje privla?ilo pol iti?ku pa nju irom svijeta. S ad je bilo o?ito da bi ameri?ka invazija na Irak u z punu britansku podr ku mogla po?eti u svakom trenutku, u brk protivljenju ve?i ne ?lanica EU. Solana je prednja?io u protiv ljenju, izjavljuju?i da Vije?e sigu rnosti UN-a treba dokaz o oru ju za masovno uni tenje prije 64 Financial Times, 14. sije?nja 2003. 65 Guardian, 16. sije?nja 2003. 66 Daily Telegraph, 1. o ujka 2003. 67 DeStandaard, 13. o ujka 2003. 68 De Standaerd, 17. svibnja 2003. 69 Bloomberg , 6. sije?nja 2003. 70 F.urActiv. ->?>. linnia ZAVR NA IGRA: 2002-2003 509 nego pristane odobriti rat. De Villepin je pozvao ostale europske vlade da se su prot stave ameri?kim planovima.71 Kad je Bush izjavio da UN-ove inspekcije za oru je koje su tra ili Francuzi, Nijemci i Putinova Rusija ne?e funkcionirati, Schroder se pridru io Chiracu u odbijanju podr ke UN-ovoj rezoluciji. To je dovelo do za panjuju?e intervencije ameri?kog ministra obrane Donalda Rumsfelda koji je franc usko-njema?ko savezni tvo odbacio kao 'staru Europu.' Sredi te gravitaci je pomi calo se na istok, a tamo nje su dr ave bile uz Sjedinjene Dr ave. Bushov glasno govornik rekao je da Francuska i Njema?ka imaju 'privilegiju... da ostanu po str an i,' ali da ?e SAD i?i u rat i bez UN-ova odobrenja.72 Rumsfeldovi komentari n ajavili su seizmi?ke promjene u ameri?koj politici prema Europi, koja se nije mi jenjala od Drugog svjetskog rata. 'Europu' se vi e nije smatralo homogenim entit etom ve? odvoje nim nacijama. Ako je Naser bio veliki 'federator', drugi bliskoi sto?ni voda Sadam obe?avao je da ?e biti 'dezin-tegrator.' 'Europljani' su nepro nicljivo sami pokazali za to ih Sjedinjene Ameri?ke Dr ave ne mog u shva?ati ozb iljno. Dok se najmo?nija ameri?ka ratna mornarica u povijesti 28. sije?nja okupl jala oko Zaljeva., EU je poslala svoju mornaricu da kraj obala Sjeverne Af rike patrolira tra e?i ilegalne useljenike.73 Sastojala se od male flotile motornih b rodova kojima su upravljali mornari iz pet dr ava EU. Kad se dva dana kasnije u T he Timesu pojavilo pismo koje je potpisalo osam 'europskih lidera' iz Britanij e, panjolske, Italije, Portugala, Ma?arske, Poljske, Danske i e ke pozivaju?i kont inent da 'stane uz Ameriku', sve to se moglo vidjeti bilo je nejedinstvo.74 Blai r je dao sve od sebe da okupi EU. Tek to je stigao s va ington-skog sastanka s B ushom, otputovao je u Le Touquet na sastanak sa Chi-racom. Taj je summit odgo?en prethodne jeseni nakon sva?e oko CAP-a. Ali osim neuspjeha s Irakom, otvorile s u s e svje e rane oko spornog pitanja: biv e britanske kolonije Zimbabvea. Iako je tamo nj i voda Robert Mugabe vodio okrutnu kampanju terora protiv bijelih far mera i mase svoga afri?kog stanovni tva, Velika Britanija je sve ovlasti u polit ici prema Zimba bveu predala EU koja je reagirala samo nametanjem zabrane putova nja vladarima te zemlje. Sad je Chirac ignorirao ?ak i te sankcije te je pozvao Mugabea na summit u Pariz. Chirac je od71 Independent, 22. sije?nja 2003. 72 Dai ly Telegraph, 24. sije?nja 2003. 73 Daily Telegraph, 29. sije?nja 2003. 510 VELI KA OBMANA bacio Blairove prigovore, a na njihovoj tiskovnoj konferenciji nije bi lo ni nazn ake entente cordiale.75 Kad je Giscard dva dana kasnije objavio nacrt 16 ?lanaka svoga ustava, Hain je odm ah prigovorio da se '?ini kako je EU zadu ena za ekonomsku i vanjsku politiku, a nij e bilo tako dogovoreno.'76 Ali Giscar d ?e se uskoro boriti s vi e od 1000 amandmana i tra iti vi e vremena. Do sada j e, me?utim, naslovnicama dominirao Irak.77 Dok su se irom Europe odr avali m aso vni prosvjedi protiv rata, lideri EU okupili su se na posebnom Vije?u u Bruxell esu 17. velja?e, gdje su dogovorili da se UN-ovim inspektorima za oru je da vi e vreme na da nadu i uni te ira?ko oru je za masovno uni tenje. Rat protiv Sadama trebao bi biti 'zadnje rje enje.'78 Ali to krhko jedinstvo ubrzo je razorio Chi rac osu?uju?i kandida te za podr ku Americi, rekav i im da su 'propustili dobru

priliku da umuknu.'79 Blai r je u nekoliko sati iskoristio ovaj ispad pi u?i met ama Chiracova bijesa u poku aju d a se predstavi kao njihov najve?i saveznik u E uropi.80 U kratkom odmoru od napetosti, lideri EU ohrabrili su se na prvi od des et planir anih referenduma o ulasku deset novih ?lanica. To su izveli tako da je EU potro ila ?e tiri milijuna funti na golemi propagandni blic-napad na si?u ni otok Maltu, gdje je samo 370.000 stanovnika dobilo po glasa?u vi e novca nego t o su sve politi?ke stranke z ajedno potro ile u svim kampanjama u britanskoj pov ijesti. Tako rasko no ulaganje se i isplatilo: 53,5 posto Malte ana reklo je 'da za ulazak, a to je zatim potvr?en o i na op?im izborima.81 Blair je jo imao vremena zajedno s jo jednim prista om ameri?kog stava prema Iraku, Az narom, pripremiti dokument u kojemu se predla e da Komisija kontrolira useljeni?ku p olitiku i prekograni?ni kriminal. Kao i u s lu?aju Strawova zaokreta s idejom o ustav u, Blair je prema torijevskom izaslani ku na konvenciji Heathcoatu Amorvju - pris tajao na ne to to je smatrao neizbje nim, a to mu je omogu?ilo da proglasi pobjedu u ne?e mu to je cijelo vrijeme bil a britanska ideja.82 Blair je 75 Guardian, Financial Times, 5. velja?e 2003. 76 Financial Times, 7. velja?e 2003. 77 Guardian, 7. velja?e 2003. 78 Washington Po st, 17. velja?e 2003. 79 Mnogi britanski listovi diplomatski su izvijestili da j e Chirac rekao 'budi tiho', ali njegova fraza bila je 'se taire: kolokvijalno 'u muknite!' 80 Financial Times, 19. velja?e 2003. 81 Financial Times, 10. o ujka; Sunday Telegraph, 16. o ujka 2003. 8? rtflilv T?1p,rr,1t,h 1 ronila ZAVR NA IGRA : 2002-2003 511 bio manje odu evljen predlo enim uzajamnim paktom o obrani, ali Giscard je rekao da ?e to uklju?iti u nacrt i vidjeti kako ?e ostali reagirati.8 3 Irci nisu bili odu evljeni spominjanjem 'federalnog' i predlo ili su da se to izbaci 'u interesu jasno?e.'84 A mato je izjavio da ovlasti EU dolaze od njenih ?lanica, a 'ne od Boga ili od Prodi ja.'85 Nitko nije bio siguran je li to re?en o Prodiju. Schroder se zagrijavao za Chiracovu 'jezgru Europe', svjestan rastu?e g jaza izme?u ' stare' i 'nove' Europe, 'koalicije nevoljkih.' Giscard se zadovo ljio izradom pla nova o europskom javnom tu itelju koji bi se bavio prekograni?n im kriminalom. Objavi o ih je 18. o ujka kako bi doprinio Blairovim idejama o st avljanju 'stupa pravosu?a i unutarnjih poslova u nadle nost Komisije. Nadnaciona lna agenda se nadogra?ivala. Velika Britanija protivila se tu itelju, ali Blair je sada ?ekao da vidi ho?e li UN od obriti 'koaliciji voljnih' da napadne Irak. Do 14. o ujka Francuska je bila spremn a iskoristiti veto u Vije?u sigurnosti, S AD je povukao svoj zahtjev UN-u, a Blair je prkosio 'staroj Europi' svrstavaju?i se uz Busha. Bush je 17. o ujka Sadamu dao u ltimatum. Invazija je po?ela 20. o ujka. Tri tjedna kasnije, ameri?ki marinci su 9. tr avnja pomagali razdraganim Ira?anima u ru enju kipa Sadama Huseina u sredi tu Bagdada. Daily Mailsa eo je d oga?aj u jednoj rije?i: 'Svrgnut.' S obzirom na te doga?aje, atmosfera na prolje tnom Europskom vije?u bila je ledena. B lair i Chirac su se pomno izbjegavali. A li Blair nije odustao od strategije 'kon struktivnog anga mana.' Nakon poslijera tnih pregovora s Bushom posebno je izvijest io europske kolege o ishodu, nude?i medne rije?i o UN-ovoj glavnoj ulozi u obnovi Ir aka.86 Solana je u me?uvremenu rekao Die Weltu kako je pouka rata da EU u budu?nosti mora imati samo jednog pre dstavnika u Vije?u sigurnosti: 'zamislite kakav bi utje caj Europa mogla imati k ad bi govorila jednim glasom.'87 Giscard je planirao za titi svoju bebu ugradnjo m u ustav odredbe o potvrdi sporazu ma bez jednoglasne ratifikacije : takozvanom 'izlaznom klauzulom.' To bi ?lanicama omogu?ilo izbor prihva?anja novog sporazu ma ili izlaska iz Unije. Lekcija iz Irske i Ni?e nije bila uzaludna. Idu?a je na redu bila 'potrgana europska zajedni?ka vanjska politika koju nije htio dirati dok se ne smiri bijes oko Iraka. Sad je i on pre dlagao jednog ministra vanjskih poslova EU koji bi objedinjavao Solaninu 83 Independent, 1. o ujka 2003. 84 Iri sh Times, 4. o ujka 2003. 85 EUObserver, 6. o ujka 2003. 86 Financial Times, 1. travnja 2003. C. ,/ .. T l ---- / 512 VELIKA OBMANA i Pattenovu ulogu. Ali izbje gao je klju?no pitanje treba li on biti u Komisiji ili Vije?u. Sve je stalo 16. travnja 2003. radi veli?anstvene ceremonije na atenskom Partenonu , kad su lider i 'stare' i 'nove' Europe zajedno potpisali pristupne sporazume. D okument od 2500 stranica s vi estrukim uputama na aquis, bio je ne?itljiv. Znako

vito , Komisija je mjesec dana kasnije zatra ila od Poljske i pet ostalih novih ?lanica d a ubrzaju prevo?enje EU zakonodavstva. Samo je nekoliko stotina od 60. 000 stranica EU propisa prevedenih na poljski odobreno na Vije?u.88 Nije bilo pr vi put da lide ri starih dr ava Europe potpisuju ne to to nisu pro?itali. Nakon ratifikacije, Europa 1 5-orice postat ?e Europa 25-orice. Chirac je iskoristio c eremoniju za reaktiviranj e zahtjeva za avangardom, rekav i kako ?e pro irena Eu ropa izgubiti ivotnost ako jezgra visoko integriranih ?lanica ne bude mogla fors irati napredak.89 U Bruxellesu je konvenciju sad mu?ila struktura Komisije. Nako n to nije uspio u tra e nju svemo?nog predsjedni tva, Pro?i je ponudio raniju id eju o dvoslojnom tijelu. inilo se da to utjelovljuje 'duh kompromisa.' Giscard je iskoristio novo raspolo enje pr edla u?i ukidanje nacionalnog veta na poreze kak o bi se uklonila 'nepo tena' porezna k onkurencija.90 Berlusconi se u Milanu na sudu suo?avao s optu bama da je podmitio suca u aferi SME. Ve? je bio progurao z akon koji mu osigurava imunitet dok je god premijer. Ali eur opski establishment uzbudila je Berlusco-nijeva tvrdnja da 'te ka krivnja i odgovo rnost' pripadaju 'profesoru Prodiju koji nesmetano boravi u Bruxellesu.'91 Dok s e Italija sprem ala preuzeti predsjedavanje EU, ?inilo se da su predsjednici Komisi je i Vije?a ve? po?eli zanimljivu suradnju. Britanija se budi Nakon vi e od godine dana koli ko su britanski mediji gotovo potpuno ignorirali ust avnu konvenciju, Daily Mail se kona?no probudio 8. svibnja 2003., progla avaju?i ustav 'nacrtom tiranije'. Njegov kolumnist Simon Hefifer tvrdio je: 'Stalno, podmuklo, eurokrati su razvij ali ustav koji bi - ne pretjerujemo -mogao uni titi britansku naciju. Dalekose n iji od Maastrichta, on dopu ta Bruxellesu da kon trolira sve, od na ih granica d o na ih banaka.' 88 Polish News Bulletin, 23. svibnja 2003. 89 Daily Telegmph, \ 7. travnja 2003. on L; .,,., / ZAVR NA IGRA: 2002-2003 513 Idu?eg dana list je pro valio 'Ne!' golemim slovima preko cijele naslov-nice, optu uj u?i Blaira da se s prema dati referendum o ustavu Ira?anima, a Britancima uskra?uje nji hov. Onda j e Daily Telegmph objavio uvodnik u kojemu tvrdi: 'to je to: trenutak za koji su nam stalno govorili da nikad ne?e do?i. EU se defacto i dejure pretvara u jedins tvenu dr avu.'92 Kr e?i utnju o 'Europi' koju si je njegova stranka sama nametnu la, Iain Duncan Smith pozvao je Blaira da odr i referendum. Hain je uzvratio da ni je bilo referenduma za Jedinstveni europski akt ili za Sporazuma iz Maastric hta: 'To su bili veliki ustavni sporazumi. Ovo je vi e vje ba pospremanja,' reka o je.93 Te ?e ga rije?i progoniti. Onda je 15. svibnja Sun objavio naslovnicu 'N ajve?a izdaja u na oj povijesti.' Njego v politi?ki urednik Trevor Kavanagh je, podsje?aju?i na Gaitskella, izvijestio da se B lair 'spremao otpisati 1000 godin a britanske suverenosti.' Sunovo istra ivanje pok azivalo je da se 60 posto ispi tanika protivi 'predavanju vi e ovlasti Bruxellesu', 'kolosalnih 84 posto' eli r eferendum, a 61 posto ih misli da bi Britanija trebal a razmisliti o izlasku iz EU kako bi izbjegla daljnje ustupanje ovlasti. Blair je u Donjem domu tvrdio da se referendumi odr avaju samo kad je rije? o 'izuze tnim promjenama u sustavu vl adanja'. Duncan Smith bio je spreman za njega: 'Otka d ste do li na vlast odr an o je 34 referenduma o tako presudnim pitanjima kakvo je t reba li Hartlepool ima ti gradona?elnika... Ali europski ustav odlu?it ?e kako ?e se vlad ati svakim gr a?aninom ove zemlje. Za to jednostavno ne dopustite britanskom narodu d a ka e s voje?' Jednom je torijevski voda pogodio u icu. U istra ivanju objavljenom id u? eg dana, 83 posto ispitanika mislilo je da bi odluku trebao donijeti britanski n arod, a ne britanska vlada.94 Hainova reakcija bila je jednostavno obru avanje na 'euroskepti?ni tisak' kojega je optu io da objavljuje 'zasljepljuju?u fantazi ju', jo uv ijek tvrde?i da je ustav tek malo vi e od 'vje be pospremanja'.95 Gis card je odbacio s av taj mete .96 Odgovor Maila 16. svibnja bila je ponuda svoga glasa na referendum u. Iznenada je usred svega toga zavladao grozan osje?aj dej a vu dok je izbijao jo jeda n skandal o prevari. Olaf i francusko tu iteljstvo i stra ivali su 'veliku korporacij sku plja?ku' EU fondova nakon to je s ra?una Eu91 Independent, 6. svibnja 2003; Financial Times, 7. svibnja 2003. 92 12. svibnja 2003. 93 Financial Times, 13. s vibnja 2003. 94 Daily Telegraph, 15. svibnja 2003. 95 Daily Telegraph, 16. svibn ja 2003. 514 VELIKA OBMANA rostata, statisti?ke slu be EU, nestalo 640.000 funta . Nitko nije bio suspendiran, a Komisija je jo razmi ljala ho?e li poduzeti disc

iplinsku akciju.97 Nakon jo mjesec da na neaktivnosti Komisija ?e biti prisiljen a priznati da su optu be 'daleko zna?ajnije' nego se mislilo. Povjerenica za bor bu protiv prevare Schrever priznala je da je njezin odjel u velja?i 2000. dobio izvje taj u kojem je upozoren na mogu?u prevaru.98 U nesigurnom svijetu tje ila je spoznaja da se neke stvari nikad ne mijenjaju. Dok se to spremalo, Blair je m orao braniti Haina nakon izvje taja da je biv i Thatch erin reklamni guru Lord S aatchi planirao pokretanje kampanje za referendum. Hain je njega i ostale optu i o za irenje euro-skepti?nih 'la i' i 'gluposti.' Oni koji vode kampanju za glaso vanje mogli bi fino 'skinuti svoje plakate i prestati bacati n ovac, jer ne?emo to raditi,' rekao je. Predlo ene ideje bile su tek 'prvi nacrti' ko je su nacion alne vlade mogle vetirati." Do sva?e je do lo u osjetljivo vrijeme za Bl aira. S astao se s Giscardom na Broju 10 kako bi mu rekao da ne?e tolerirati bilo k akvo slabljenje britanskog veta na poreznu i obrambenim politikama: njegovim tak ozv anim 'crvenim linijama'100. Tako je Straw uzeo stvar u svoje ruke. U govoru C BI -ju u Bruxellesu tvrdio je da se promjene 'ni izbliza ne mogu mjeriti' s jedin s tvenom valutom.101 To je odmah odbacio Jean-Luc Dehaene koji je u emisiji Today rekao da ?e ustav stvoriti jedinstvenu 'politi?ku Europu' kao to je Maastricht s tvor io europski ekonomski entitet. Uo?i objave prvog cjelovitog nacrta ustava, ?ak se i Gis-card slagao da je referendum nu an. Slagao se i Hugo Young. 'Britan ci trebaju novu, transparentnu priliku za odlu?ivanje o jedinoj velikoj temi vri jednoj pitanj a: elite li ostati ?lanica Europske unije ili iza?i iz nje? To je neizre?ena agenda...' 102 U Bruxellesu ?e prije zaklju?enja kona?nog nacrta usta va morati do?i do jo jedne krize. T o je bio europski na?in. Izbila je kad je Gi scard poku ao zamijeniti sustav glasovan ja u Vije?u obi?nom ve?inom glasova tem eljenom na 60 posto stanovni tva Unije. To je smr vilo Sporazum iz Ni?e i panjol ska je ulo ila veto na odre?ivanje strukturalnih fondova do 2017, to joj je omog u?ilo da za titi svoju pomo? tijekom idu?eg kru ga pregovora 103 98 Financial Ti mes, 17. lipnja 2003. 99 Daily Telegraph, 19. svibnja 2003. 100 Financial Times, 19. svibnja 2003. 101 Independent, 20. svibnja 2003. 102 Guardian, 27. svibnja 2003. ZAVR NA IGRA: 2002-2003 515 Giscard je napravio ustupak i Britaniji, uklon iv i rije? 'federalno' iz nacrta. Blai rovi suradnici su to kasnije napuhali kak o bi pokazali da Unija vi e nema nikakvih ambicija da postane 'federalna superdr ava.' Amato je stvari stavio na svoje mjes to: 'pridjeve koriste komentatori; n as zanima sadr aj.'104 Gordon Brown bio je manje zadovoljan Giscardovim prijedlo zima o eurozoni koja bi imala vlastitog 'ministra financija.' Ali Francuska i Br itanija prevladale su u zadr avanju veta u vanjskoj politici. Giscard je priznao brutalnu istinu: 'Europa nema zajedni?ku vanjsku politiku.'105 Hain je slavio u stupke. 'Sva ta buka, ma ta, zastra ivanje, otvorene la i koje sti u od ogor?eni h euroskeptika pokazat ?e se neutemelje nima.' likovao je, 'Ovaj nacrt je dokaz za to.'106 Ali Blairu se spremalo jo neprilika kad je upozoren da bi Dom Lordova mogao bloki rati ratifikaciju bilo kojeg novog sporazuma ako ne bude obe?anja o referendumu.10 7 Hain je onda razbio vladinu politiku apsurdno tvrde?i u emisij i Today da glasa?i m ogu glovasati protiv vlade na europskim izborima ako im se ne svi?a ustav. Dodao j e: 'Bio bih prili?no sretan da se mogu boriti... podupiru?i ovaj sporazum, konze r-va tivci mu se mogu protiviti, a odlu?it ?e narod.' Do ru?ka je bio prisiljen na sramno p ovla?enje. Blair je ve? bio na putu za Kuvajt na 'ne-pobjedni?koj tu rneji.' Ali sad su ga brinu li isti problemi koji su proganjali njegove prethodn ike. Uskoro ?e biti dvije godi ne otkako je parlamentu obe?ana ocjena Brow-novih 'pet testova.' Odgovor je ve? bio javna tajna, a ankete su stalno pokazivale dv ostruke ve?ine protivnika ulaska u eu ro, to je izglede za pobjedu na referendum u ?inilo ni tavnima. S druge strane, ni ta bo lje nisu bili ni izgledi za pobjed u na bilo kakvom referendumu o ustavu. Ali ako to ostane nerije eno, kombinacija eura i ustava prijeti dominacijom nad idu?im op?im izborima, to bi bio predizbo rni poklon kon-zervativcima. U svakom slu?aju je trebal o neutralizirati 'Europu .' Na letu za Kuvajt, Blair je izvijestio novinare da je 'histerija' oko ustava otvorila dublje pitanje britanskog ?lanstva u EU. 'Trebamo kao dr ava odlu?iti h o?emo li nastaviti u Europskoj uniji ili ne?emo', rekao je. 'Misli m da se raspr ava na kraju zapravo svodi na to.'108 Blair je testirao raspo104 Corriere della

Sera, 29. svibnja 2003. 105 Financial Times, 26. svibnja 2003. 106 Financial Tim es, 27. svibnja 2003. 107 Financial Times, 28. svibnja 2003. 516 VELIKA OBMANA l o enost za 'nuklearnu opciju' kako su je zvali u njegovu uredu: referendum o bri t anskom ostanku ili odlasku iz EU. To je mo da bio jedini referendum na kojem s e mo gao nadati pobjedi. Takva je opcija mogla postati samo jo privla?nija kad j e Giscard objavio drugi dio nacrta ustava. On je uklju?ivao Povelju o temeljnim pravima. Dokument koji nekad n ije imao ve?i zakonski status od Beanoa sad je la ko mogao postati zakon Zajednice. Nadalje, konvencija je zatra ila i Europskog j avnog tu itelja, pove?anje ovlasti Euro pskog parlamenta u vi e od 30 podru?ja p olitika i ukidanje jo 20-tak nacionalnih veta .109 To je bilo daleko od 'posprem anja'. Blair je bio stjeran u kut. Nakon Kuvajta, njegova idu?a postaja bila je Var ava gdje je trebao odr ati govor.110 Objasnio je za to je odbio raspisati re ferendum o ustavu, uspore?uju?i Britaniju s Pol jskom. 'Primje?ujem,' rekao je, 'da ovdje u Poljskoj niste odr ali referendum o usta vu iako ste imali referendu m o ulasku u EU.' Razvijaju?i tu temu dodao je: 'Sli?no t ome, ako mi preporu?im o ulazak u euro, to ?e biti korak od takvog ekonomskog i ustav nog zna?aja da ?e referendum biti razuman i ispravan.' Nevjerojatno, nakon godina po ricanja usta vnih posljedica eura, Blair je sada referendum o jedinstvenoj valuti pravdao nje govim 'ustavnim zna?ajem.' Euro je bio 'ustavno zna?ajan'; ustav nije. Blairov s tav nije bio samo nelogi?an, on je bio sve vi e izoliran. Malo nakon var avsk og govora, biv i talijanski ministar vanjskih poslova i ?lan konvencije Lamberto D in i optu io je britansku vladu za obmanu: 'Svatko u Britaniji tko tvrdi da usta v ne?e promijeniti stvari, poku ava zasladiti pilulu onima koji Europi ne ele ve ?u ulogu.'11 1 Kao da potvr?uje Dinijeve rije?i, britanska je vlada u nacrtu ust ava otkrila klauz ulu pro vercanu u zadnji tren, koja bi omogu?ila harmonizranje PDV-a i carina. To je bila takozvana 'eskalator klauzula ( lanak 1-24) koja je Eur opskom vije?u dopu tala p romjene sadr aja sporazuma bez pribjegavanja Meduvladi noj konferenciji (IGC).112 Blair je iz Var ave morao u St Petersburg na sastanak sa svjetskim liderima za 300 . ro?endan grada, a onda u Evian na summit G8. Ond je je bio Bush koji je tako?er sti gao preko Poljske i Rusije, podsjetiv i Chira ca da nije sve ni zaboravljeno, a kam oli opro teno. Namjerno igno109 Guardian, 28. svibnja 2003. 110 Cjeloviti tekst govora je na: www.downingstreet.gov.uk. Iz dvadci iz Guardia n, Times, Daily Telegraph i ostalih: 31. svibnja 2003. 111 Dai ly Telegraph, 1. lipnja 2003. ZAVR NA IGRA: 2002-2003 517 riraju?i Chiraca, Bush je rano oti ao poslom na Bliski istok. Na konvenciji su se od vijali pregovori u posljednji trenutak, kako bi se Europskom vije?u u Solunu 20. l ipnja stigao p redati ustav. Ali to je uvelike bila samo predstava. Giscard ?e sam odlu?iti je li postignut konsenzus.113 Gordon Brown nastavio je protunapad na euroskeptike. Britanstvo vi e ne treba iz je dna?avati s anti-europejstvom, jer su britanske ideje i vrijednosti odre?ival e ritam reforme u EU, tvrdio je u Daily Telegmphu. Mo e se, dakle, biti pro-brit anski i p ro-europski u isto vrijeme. Prikazuju?i jo neupam?enu sliku EU, Brown je tada ponudio 'put naprijed': me?uvladin, ne federalni; uzajamno priznanje, a ne sredi nja pravil a 'univerzalne veli?ine'; poreznu konkurenciju, a ne harmoni zaciju poreza, propisn u politi?ku odgovornost i subsidijarnost, a ne superdr av u.'114 Obmana, ili samoobma na, nastavljala se do kraja. Idu?eg je tjedna dovolj no Poljaka stisnulo zube da poguraju odziv to?no iznad 50 pos to potrebnih za va e?i referendum, donijev i pobjedu od 82 posto 'da' taboru. Milijuni malodu nih ili za?u?enih Poljaka jednostavno su ostali kod ku?e. Za Komisiju je to bila 'pr ekretnica u europskoj povijesti.' Litva, Ma?arska, Slovenija i Slova?ka sve su g lasale 'da.'115 Slijedit ?e ih e ka. U nekoliko tjedana njena vlada pokrenut ?e p aket s trogih mjera smanjenja deficita u pripremama za ulazak u euro. Lidove Nov inj obj avile su naslovnicu 'Dobrodo li u EU i natrag u stvarnost.'116 U Britani ji je 9. lipnja 2003. bio dan odluke o euru. Nakon godina rada ministar stva fin ancija koji je proizveo 18 studija od ukupno 1,5 milijun rije?i ispunjavaj u?i v i e od 2000 stranica, Brovraov odgovor koji nikog nije iznenadio bilo je poziti vno 'mo da.'117 Ministar financija ponudio je novu reviziju za jesen, ostavljaju ?i o tvorenom daleku ansu za referendum 2004., ali je jasno rekao da nema promje ne u p olitici.118 Blairova europska ambicija zasad je bila mrtva. Do tada se ak

cija preselila u Luksemburg gdje je Fischler ponudio jo jedan paket 'reformi' CA P-a, tra e?i prebacivanje jo vi e sredstava s izravne podr ke 'ruralnom razvi tk u' na smanjenje ukupnih tro kova. Borio se za pre ivljavanje Zajednice, jer bi E U ina?e mogla bankrotirati. Tu je bio i 'Doha krug' pregovora o GATT-u gdje je z a do govor o sma113 Financial Times, 10. lipnja 2003. 114 3. lipnja 2003. 115 Da ily Telegraph, 9. lipnja 2003. 116 Boston Globe, 22. lipnja 2003. 117 10. lipnja 2003. 118 fWi. T*h r i,l, IO l; 518 VELIKA OBMANA njenju izvoznih potpora o?ajn i?ki trebalo smanjenje dampinga vi kova na svjetskim tr i tim a.119 Francuska i Njema?ka ponovno su napravile deal: prema Financial Timesu, 'deal vrij edan prez ira.'120 Njema?ka ?e pomo?i Francuskoj da u kopi Fischlerov plan kako bi se za t i tili francuski seljaci, a zauzvrat ?e dobiti francusku podr ku u protivljenju planov ima Komisije da donese smjernice koje bi oslabile ovlasti njema?kih Ldnde ra. Tom z apanjuju?om simetrijom francusko-njema?ka osovina vratila se svojim ko rijenima. Suo?en s bijesom ostalih ?lanica, Chirac je mirno zaprijetio pozivanje m na Luksembur ki ko mpromis.121 Nije stao na tome. Jo je trebalo zadovoljiti uv jete o deficitu prora?un a EU, a najo?itiji izvor bilo je refundi-ranje za Brita niju. Na svoj u as, Foreign O ffice je u 'eskalator klauzuli' otkrio skriveni me hanizam kojim se Britaniji mog ao oteti najvrijedniji ustupak.122 Od de Gaullea do Chiraca, povijest je zatvori la krug. Asimetrija je za druge bila manifest. Z a razliku od Francuza 1960-tih, Poljaci n e?e dobiti za titu za svoje seljake. B it ?e izlo eni punoj snazi konkurencije visoko sub vencioniranih EU proizvoda ko ji ?e se preko transeuropske mre e puno br e i jeftinije prevoziti u Var avu neg o to bi se tome za sebe mogli nadati mnogi tamo nji poljoprivr ednici. Jedina po sljedica mogla bi biti ubrzana selidba u gradove. EU je ipak pr isilila Poljsku na 'racionalizaciju' u klju?nim industrijama poput industrije ?elika , poja?avaj u?i ve? ionako ozbiljnu nezaposlenost i bri u?i bilo kakva potencijalna radna m jesta za upropa tene seljake. Iseljavanje ?e biti jedina opcija, to su postoje?e ?lanice EU ve? predvidjele, pa je ve?ina na sedam godina odbila dopustiti pravo nastana. Ali to nije bio slu?aj i s Britanijom. Slijede?i irski primjer, dopust ila je ulazak ist o?nih Europljana od dana njihova pristupanja. tovi e, oni ?e i mati ista prava na pogodn osti, zdravstveno osiguranje i obrazovanje kao i brita nski dr avljani.123 Ministar stvo unutarnjih poslova vjerovalo je da ?e pet od t rinaest tisu?a ljudi iskoristiti tu prednost, ali specijalizirani britanski think tank Migration Watch upozorio j e da bi se Velika Britanija mogla suo?iti s 2,1 milijuna useljenika do 2021.124 Dosta znakovito, do lo je vrijeme da Giscard otkrije svoj (gotovo) kona?ni nacr t - b it ?e to u petak 13. lipnja. Sporni Dio III. tek je tre119 Financial Times , 13. lipnja 2003. 120 Financial Times, 22. lipnja 2003. 121 Daily Telegraph, 21 . lipnja 2003. 122 Daily Telegraph, 17. lipnja 2003. 123 Times, 19. i 20. lipnja 2003. ZAVR NA IGRA: 2002-2003 519 balo sastaviti i morat ?e pri?ekati do srpnja . Ali biv i francuski predsjednik predao je nedovr en tekst i drhte?i od emocija objavio: 'Ovaj je rezultat nesavr en, ali je v i e od onoga ?emu sam se mogao n adati.' 'Umjesto poluoblikovane Europe imamo Europu sa zakonskim identitetom, je dinstvenom valutom, zajedni?kim pravosu?em, Europu koja ?e imati vlastitu obranu .' Prelaze?i pogledom preko dupkom pune dvorane, 'prorekao' je konsenzus. Tako j e govorio narod Europe.125 Jack Straw je sada odlu?io napasti euroskepti?ne 'mit ove i histeriju.' 'Sporazum pot vr?uje da je EU unija nacija, a ne superdr ava', izjavio je.126 Toga dana Daily Mail je otkrio da je od 1,7 milijuna ljudi kolik o je glasovalo u njihovoj anketi, nji h 89,8 posto tra ilo referendum. U paralel noj anketi ICM-a - 'najve?oj dosad' s ispi tanih 54.971 osoba -88 posto ispitani ka se slo ilo. 'Ho?ete li sada poslu ati gospodin e Blair?' pitao je. S nesretni m osje?ajem za vrijeme John Prescott je b a tada najavio referendum za iz abrane skup tine u tri sjeverne regije. To se dogodilo nakon produljenih 'vje bi str o go?e' koje su dobile podr ku 'posprdnih' 3329 ljudi u ukupnoj populaciji od 14 m ili juna. Prescot je ipak smatrao da ima 'premo?ni razlog' za referendume u sve tri re gije, dokazuju?i da je njegova stranka bila jedina 'koja je vjerovala u k onzultira nje s narodom.'127 Malo nakon toga Blair je bio na putu u Porto Carras na sjeveru Gr?ke, gdje je Vije?e bilo premje teno stotinjak kilometara niz obal u bi se izbjeglo prosvjednike. U En gleskoj je za sobom ostavio broj Daily Mirro

ra u kojemu se Duncana Smitha optu uje za 'skrivenu agendu o odvo?enju Britanije iz Europe.'128 Da li bi to mogla postat i Blairova referen-dumska agenda? Econo mist ?e sastaviti malo neugodnije tivo za Blaira. Na naslovnici je objavio sli k u velikog ko a za sme?e do vrha ispunjenog papirom, s pitanjem 'Gdje spremiti no vi europski ustav?' Konvencija je napravila posao nad kojim se moglo lamentirati i koji je u mnogo pogleda ustavnu arhitekturu Unije u?inio 'manje razumljivom.' 'To je,' napisao je Economist, 'nevjerojatno djelo.'129 Kritike su bile zaslu e ne. Nij edno od glavnih pitanja nije bilo rije eno. Institucionalna struktura bi la je 'mul jeviti 125 Financial Times, 14. lipnja 2003. 126 Guardian, 17. lipnja 2003. 127 Hansard, 16. lipnja 2003., Col. 27. 128 19. lipnja 2003. 520 VELIKA O BMANA amalgam' meduvladinstva i nadnacionalnosti. Njema?kim zahtjevima za jasnim ograni?en jem ovlasti Komisije nije udovoljeno. U me?uvremenu se 2000 novinara u Gr?koj zabavljalo Chiracovim tu akanjem talijanskog p remijera koji je odbio s usresti se s Jaserom Ara-fatom tijekom nedavnog posjeta Izraelu. Berlusconi je p ak rekao da je u posjetu bio kao premijer, a ne idu?i pred sjedavaju?i EU. Franc uska je, rekao je, 'izgubila dobru priliku da u uti.'130 Budu?i p redsjedavaju?i sad se razilazio s ve?inom najmo?nijih lidera EU i s predsjednikom Komi sije. K asnije ?e se obru iti na parlament, rekav i za jednog njema?kog eurozastupnika d a bi bio dobar Kommandant u filmu o koncentracijskom logoru. Ujutro 20. lipnja 2 003. Giscard je efovima vlada predao primjerak svoga uratka uv ezan u plavu ko u . Upozorio ih je da ga ne sru e. On predstavlja, rekao je, 'povijes ni korak u s mjeru promoviranja ciljeva europske integracije.'131 Blair je za?udo p ozdravio nacrt kao 'pobjedu Britanije', iako je priznao da ?e biti jo bitaka na IGC koja je trebala po?eti u listopadu i zavr iti idu?eg prolje?a s ne?im to ?e unat o? odgodi novi Rimski sporazum.132 to se Blaira ticalo, te ?e se bitke voditi za 'crvene linije.' Ali sve ?e zapravo bit i svadanje oko toga odnosi li se Povelj a o temeljnim pravima na EU institucije i li vlade, zatim oko Europskog javnog t u itelja, veta na poreze i socijalnu sigurno st te oko toga ho?e li novi 'minist ar vanjskih poslova EU' predstavljati Vije?e.133 U svemu ostalom ve? su bili pop ustili, posebno u pro irenju glasovanja kvalificirano m ve?inom, to bi moglo dov esti do njegova pro irenja na to?no 100 podru?ja u kojima bi se idu?ih desetlje? a mogao ukinuti veto. Kad se Blair ubrzo iskrao, EU du nosnici primijetili su da ve?ina njegove retorike s ada ?udno sli?i na retoriku Thatcher i Majora prija n jih godina.134 Kod ku?e mu je Sunda y Times savjetovao jednostavno rje enje ako novi sporazum uvede dodatne integracio nisti?ke mjere: 'Ne potpi-sujte.'135 Za ' Zajednicu' nije bilo jednostavnog rje enja. Osamdeset godina nakon to su njeni i ntelektualni o?evi alter i Monnet prvi povjerov ali da imaju odgovor na europske probleme, jo nije prona?en put 130 Financial Times, 18. lipnja 2003. 131 Guardi an, 21. lipnja 2003.; EurActiv, 20. lipnja 2003. 132 Times, 21. lipnja 2003. 133 Independent, 20. lipnja 2003. 134 Daily Telegraph, 21. lipnja 2003. ZAVR NA IGR A: 2002-2003 521 za rje enje fatalnog sukoba izme?u tih dviju nekompatibilnih fi lozofija, meduvladins tva i nadnacionalizma. inilo se da ?e napetosti koje je to u ?inilo neizbje nima nastavi ti potkopavati san o 'ujedinjenoj Europi' dokle god on bude uspijevao pre ivjeti.1 36 136 Nacrt ustava ne?e biti dovr en do 10. srpn ja 2003. kad ?e Giscard upozoriti EU lid ere da ne unose velike promjene u krhki kompromis' koji je postigao. 'Konsenzus se mo e posti?i,' rekao je, 'daleko od toga da je rije? o najmanjem zajedni?kom nazivnik u, on predstavlja najvi e to s e mo e posti?i.' 'Apeliram na europske politi?are,' zaklju?i je. 'Gra?ani, recit e da na em ustavu.' Na 27. i posljednjem zasjedanju konvencije d elegati su doda li posljednje izmjene uklju?uju?i EU zastavu, himnu, moto i proslavu 'Dana Europ e' 9. svibnja u cijeloj EU. Pristali su i odobriti diplomatsku slu bu E U smje t enu u Bruxellesu, koja ?e davati podr ku novom ministru vanjskih poslova EU (A s sociated Press, 10. srpnja 2003.). Berlusconi je simboli?no proslavio po?etak ta lijanskog predsjedavanja guraju?i smjerni cu o ukidanju obveznog igovanja zlata, srebra i platine, ?ime je uni ten sustav koji je 700 godina u Britaniji jam?io vrijednost plemenitih metala. Britanija je najve?e europsko tr i te nakita od pl emenitih metala, a Italija je najve?i proizvo?a?, ali je ve?in m njene trgovine * 20 *

Obmana ili samoobmana? 'Ako otvorite ovu Pandorinu kutiju, nemate pojma kakvi ?e Trojanski konji isko?iti.' Ernest Bevin o Vije?u Europe' Najvidljiviji razlog z a to pri?a iznesena na ovim stranicama nikad nije ispri?ana na o vaj na?in jest taj to je jedan od trijumfa 'europskog projekta bio na?in na koji je o n uspijev ao stvarati vlastiti mit. On nije samo poku ao oblikovati budu?nost. Uz pom o? l egije sklonih mu povjesni?ara, novinara, politi?ara i reklamne ma inerije same K omis ije, bio je vrhunski uspje an u izmi ljanju pro losti. Zato, kad se netko v rati dokume ntaciji kako smo mi poku ali u ovoj knjizi, gotovo da nema epizode u povijesti Eur opske unije koja ne po?ne izgledati radikalno druk?ije od verzije koju je ponudio mi t. Pri?a koju smo ispri?ali ne bi se mogla ovako razvijati d a nije bilo za?u?uju?eg dara jedn oga ?ovjeka. Jedinstveno postignu?e Jeana Monn eta nije bilo to to je nadahnuo europsk e nacije na nevi?eni stupanj miroljubive suradnje. I 1920-tih i ponovno krajem 194 0-tih, mnogi ve?i uglednici od njega bijahu zahva?eni vizijom stvaranja 'Ujedinjenih Dr ava Europe.' Ono to je obilje ilo Monneta i altera kad su prvi put za?eli svoju vizi ju ovog sna, bilo je njihovo uvjerenje da bi se on mogao ostvariti samo na jedan na?in: davanjem nadnacionalne vlade Europi. Zato svojim najve?im neprijateljem nisu toliko smatrali sam nacionalizam ve? onaj su parni?ki oblik internacionaliz ma koji je prividno stremio istome, ali je prema nji hovu vi?enju bio osu?en na propast: dobrovoljnu suradnju suverenih vlada, ?iju su neu?in kovitost smatrali uzrokom propasti Lige naroda. Monnet nije imao dovoljno jakih rije?i osude da bi izrazio svoje zgra anje prema 'meduvladinstvu.' To je bio 'otrov' , 'zaga?enje' , vrhunska iluzija. OBMANA ILI SAMOOBMANA? 523 Dio Monnetovo genija je u njegovo j izuzetnoj sposobnosti rada iza kulisa, manipu liranja drugim ljudima da naprav e ono to on eli. Ali drugi dio njegova genija bilo je njegovo shva?anje da ono t o eli nikad ne?e biti prihva?eno ako na to krene izravno i naglo. Instinktivno j e znao da ?e svoj cilj posti?i samo ako se bude kretao kao rak , korak po korak i skrivaju?i pravu narav cilja iza pretvaranja da je rije? o ne?emu m anjem od o noga to je stvarno bilo. Bilo je te kih trenutaka kad je bio u napasti da se izl eti: najte i je bio 1950-tih kad je, zanesen svojim udarom uspostave Zajedn ice za ugljen i ?elik o njoj govorio kao o 'prvoj europskoj vladi' i zatim dvije g o dine kasnije kad je pokrenuo svoj plan 'europske politi?ke zajednice.' Ali uz Sp a akovu je pomo? brzo u?io iz tih pogre aka. Tako je nastala mo da najutjecajnij a njegova ostav tina 'europskom projektu', strategija koja je postala poznata ka o engrenage ili 'Monnetova metoda.' Nikad ne?e biti jedne, jasne definicije tih izraza. Ali svaki insider u 'projektu' znat ?e to zna?i engrenage: ili 'sustav z up?anika' ili pu?ki 'zrno po zrno', (fr. grenag e zna?i granuliranje, zrnjenje, prim. ur.) To je pojam koji pokriva sve one razne tehnike kojima 'projekt' mo e napredovati prema onome to je zapravo njegova jedina agenda: stalnom, neumornom pritisku za pro irenje nadnacionalnih ovlasti Komisije. Svaki novi napredak mo e se smatrati tek pokretanjem zup?anika za slijede?i zubac. Sv aka nova dodatna o vlast mo e po?eti malim, naizgled bezopasnim prijedlogom kojemu ni tko ne?e mo?i prigovoriti, pa se time napravi na?elni ustupak nakon kojeg se ovlasti m ogu st alno pro irivati. Svaki novi problem ili zastoj mo e se iskoristiti kao 'blago t vorna kriza' kako bi se daljnje irenje ovlasti Komisije opravdalo kao rje enje. Tako je, zrno po zrno, sastavljena velika nadnacionalna struktura. Nadasve je va n o nikad ne definirati krajnji cilj 'projekta previ e jasno, zbog straha da bi to m oglo aktivirati protivni?ke snage i time ih navesti da ga sabotiraju prije nego je okon?an. U tom je smislu namjera skrivanja i obmane dio same naravi 'pr ojekta' od trenutk a kad je pokrenut. Ta navika prikrivanja ostala je toliko svo jstvena 'projektu' da je po?ela sve ja?e utjecati na sve ljude na koje su ba?ene njene ?ini. Korijeni obmane Najsjajniji primjer kako je mit izmi ljao povijest jest friziranje pri?e da je prvi put lansiran 1950. Projekt se stalno predstavlj ao kao vizija Ro-berta Schumana, zajedno s uvjerenjem duge procesije njegovih si mpatizera sve do Tonvja Blaira, k oji su kao i Acheson tvrdili da je neulazak 52 4 VELIKA OBMANA razdoblja'. Kao to smo vidjeli, Schumanova deklaracija savr eno predstavlja 'Monnet ovu metodu' na djelu. Koriste?i Schumana kao malo vi e od tr buhozbor?eve lutke, iskori stio je priliku 'blagotvorne krize' da bi primijenio svoju davno smi ljenu strateg iju proiza lu iz razmi ljanja 1920-tih, da bi proj

ekt isprva mogao biti predstavljen kao obi?an plan uspostave nadnacionalne uprav e za nadzor klju?nih ratnih industrija . Ali cijela poanta te smicalice, kako je objasnio Spaaku u Washingtonu 1941. i Macmillanu u Al iru 1943., bila je da se ona nakon toga mo e upotrijebiti kao temelj za mogu?u politi?ku uniju. U ranim p oratnim godinama, nadahnuti Monnet prerano je poku ao pretvoriti OEEC i V ije?e Europe u nadnacionalna tijela. Ti su poku aji odbijeni u oba slu?aja, nadasve u Britaniji koja je najja?e zagovarala meduvladinu suradnju koju je Monnet prezira o. Najgrublje u Monne-tovom planu Zajednice za ugljen i ?elik bilo je koliko je dale ko i ao da bi zadr ao Britaniju vani, strahuju?i da bi mogla pokvariti njeg ov plan svo jim meduvladinstvom. Upravo je nadnacionalni element bio onaj koji j e Attleejeva vlada tako brzo prepoznala i odbila. Sve je to, naravno, ponovljeno jo dramati?n ije nekoliko godina kasnije kad je Monne t, sada predsjednik svog Akcijskog odbo ra za Sjedinjene Europske Dr ave, po?eo sa Sp aakom raspravljati o idu?em skoku naprijed. Upravo je Spaak vi e od ikoga odgovoran za vo?enje projekta prema njeg ovom najve?em proboju, Rimskom sporazumu. Spaak je usm jerio Monneta prema prihv a?anju ne?ega to ?e poslije postati glavna obmana u cijeloj pr i?i, kad je zatra io da se potpuno prestane spominjati politi?ka ili 'federalna unija i da se pro jekt prodaje svijetu kao obi?no 'zajedni?ko tr i te' smi ljeno radi promoviranj a miroljubive gospodarske suradnje, trgovine i op?eg napretka. Ponovno je mit, k ako su ga razvijali britanski publicisti poput Younga i Denmana , predstavljen u jednoj drugoj situaciji, kad je Britanija 'propustila povijesnu priliku' da se uklju?i i tako oblikuje projekt na na?in koji bi, citiramo Blaira, m ogao 'odraz iti britanske interese.' Ali ponovno su povijesne ?injenice izokrenute naglava?k e. Britansko poslijeratno promoviranje europske suradnje na meduvladinoj osnovi bilo je gotovo nikakvo, od OEEC-a i Vije?a Europe do NATO-a i WEU. Upravo s u za to Monnet i Spaak ponovno odlu?ili odr ati Britaniju izvan svoga projekta po sva ku cijenu: posebno uvjetuju?i ?lanstvo u EEZ ulaskom u Eura-tom, prema odredbam a koj e je Britaniji bilo nemogu?e prihvatiti. Kad je Britanija zatim ustrajala u poku ajima promoviranja me?uOBMANA ILI SAMOOBMANA? 525 Monnet je iskoristio sa v svoj utjecaj iza scene, posebno kroz SAD, da je sabotir a. Tek kad se ozbiljno zabrinuo da njegov stari saveznik de Gaulle poku ava iznutra p otkopati projekt odvla?e?i ga natrag prema me?u-vladinstvu, Monnet je napravio zaokret i po elio Britaniju unutra. Britanija se pridru uje prevari S britanskog gledi ta, pri?a se tada mo e bolje razumjeti u psiholo kom smislu nego u sm islu racionalne poli ti?ke kalkulacije. Promjena britanskog stava o 'Europi' 1960-t ih proizi la je n ajvi e iz post-sueskog gubitka nacionalnog samopouzdanja i iz rasta tog kolektiv nog kompleksa manje vrijednosti koji je nastao usporedbom njene osl abljene, zas tarjele ekonomije s novopronadenim 'dinamizmom' susjeda u Zajedni?kom tr i tu. T aj je gubitak hrabrosti gotovo preko no?i natjerao London da napusti sve svoje s t are inhibicije glede podre?ivanja britanskih poslova nadnacionalnom obliku vla sti. Iz vladinih dokumenata toga vremena jasno je da su Macmillan i njegovi mini stri bili potpuno svjesni irih politi?kih posljedica onoga to rade: da je pravi cilj eur opskog projekta rad na kona?noj politi?koj uniji i da to uklju?uje besk rajno obvezivan je na predaju ovlasti Westminstera Bruxellesu. Kad je Macmillan u travnju 1961. posjetio Kennedvja, Monnetov prijatelj Bali mu je rekao da ?e Wa shington podr ati br itanski zahtjev za ?lanstvo samo pod uvjetom da prihvati ka ko je politi?ka integraci ja pravi cilj Zajedni?kog tr i ta. Heath je to ve? obe ?ao Ballu prilikom njegova posjeta L ondonu. Jednako je jasno, me?utim, da su i Macmillan i Heath svjesno odlu?ili da to ne?e otvor eno objasniti britanskom nar odu. Iz takozvanih razloga 'prezentacije', uporno ?e i zmi ljati da je Zajedni?k o tr ite samo gospodarski projekt za trgovinu i radna mjesta. Sli?no su i pomno potiskivali jako tetne posljedice koje je Commonwealthu nanijela britanska odluk a o ulasku u protekcionisti?ki trgovinski blok koji je zapravo gle dao samo sebe . lanstvo u njemu prisilit ?e je da okrene leda svojim glavnim trgovin skim partne rima. To je svakako preraslo u namjernu obmanu. Ali sada se iz dokaza pokazuje i u kol ikoj su mjeri Macmillanova vlada i slu benici Foreign Officea sami bili p revareni, jer nisu razumjeli prave de Gaulleove motive za blokiranje britanskog ulaska. K roz cijele 1960-te Francusku je pokretala elja za uspostavom Zajedni?k

e poljoprivre dne politike koja 526 VELIKA OBMANA socijalna praksa smi ljena za za titu francuskih seljaka, s krajnjim ciljem za tite fr ancuske dr ave. Tek ?e 1969., kad Francuska kona?no isposluje da druge zemlje pla?aju potpore njenim s eljacima, Francuzima zatrebati britanski ulazak. Britanija je, naime, nakon ulas ka u EZ bila prisiljena nametnuti pristojbe na uvoz hrane iz Commonwealtha koje su se upla?ivale izravno Bruxel-lesu radi financiranja CAP-a. Tako je istodobno da vala gotovinu za potporu francuskim seljacima i jo bila tr i te za njihove v i kove (koj i su se, zahvaljuju?i EZ subvencijama, mogli u Britaniji prodavati p o cijenama ni im od bilo koje konkurencije iz Commonwealtha). Malo je dokaza da su Britanci shva?a li koliko su duboko bili nasamareni takvim aran manom, iako j e to kasnije dovelo d o bitke oko britanskog nerazmjernog doprinosa prora?unu EZ . Koliko su jako Britanc i bili prevareni tom strategijom, najpotpunije pokazuje dirljivo vjerovanje Heat ha, Younga, Den-mana i ostalih da je preokret u francu skim stavovima o britansko m ulasku nekako proizi ao iz 'osobne kemije' izme?u H eatha i Pompidoua. Heathov potez ulaska u Zajedni?ko tr i te bija e ono to ?e za Britance postati najve?om od ih obmana. Bez ikakvog mandata bira?a, jedva spomi nju?i 'Europu' u predizbornoj kamp anji 1970., Heath je dolaskom na vlast gotovo odmah podnio zahtjev za ?lanstvo. 'P regovori' kakve su predstavili, nisu bili ni ta vi e od produljenog ?ina predaje u sve mu, od Commonwealtha do CAP-a, to j e Con O'Neill sa eo kao 'progutaj ga cijelog i p rogutaj ga sad.' Jo je o?igledn ije to je 1961. Heath stalno krivo predstavljao brita nsko ?lanstvo u Zajedni?ko m tr i tu samo kao trgovinsko pitanje, dok je iza scene to ve? p ostalo la zbog Wemerovih i Davignonovih prijedloga monetarne i politi?ke unije. Slika koju su p arlamentu i bira?ima tada dali Heath i njegovi ministri bila je tol iko kriva da su zakora?ili u izravne neistine, kao kad je Rippon poricao da je pot puno pred ao kontrolu nad ribarenjem u britanskim vodama i kad su u Bijeloj knjiz i obe?al i da ulazak u Zajednicu ne?e uklju?ivati predaju 'temeljnog suvereniteta.' Sam o 30 godina kasnije pokazat ?e se razmjeri u kojima ?e Britanija predati svoje ov las ti u vladanju. Ni ta od ovoga u to vrijeme nije javno priznato, iako je auto r inte rnog memoranduma Foreign OfFicea o 'Suverenitetu' opravdavao skrivanje tv rde?i da britanski narod ne?e do kraja stolje?a primijetiti to se doga?a, kada ? e ve? biti prekasno za prosvjede, jer ?e proces ve? postati neprovratan. Drugi d okumenti tog ministarstva, objavljeni 2003., potvrdit ?e koliko je daleko ' euro psko' pitanje ranih 1970-tih odvelo dr avne slu benike u napu tanju njihove trad ic ionalno stroge obveze da se dr e OBMANA ILI SAMOOBMANA? 527 vanjskih poslova odigrali u vladinoj propagandnoj kampanji za podr ku ulaska obilj e io je po?eta k 'politizacije' dr avnih slu bi koje ?e se na kraju pretvoriti u 'stroj za friz iranje' iz Blairove ere. To je bio rje?it primjer kako ?e, ?ak i u ranoj fazi, ' Eu ropa' nagristi va ne discipline u britanskom javnom ivotu. Obmana se nastavil a 1974. i 1975. prvo aradom Wilsonovih ponovnih pregovora, a on da ?udno jednost ranom referendumskom kampanjom. Za 'da stranu sve je pokrenuto iz Foreign OfFice a prema savjetu jednog marketin kog stru?njaka koji ?e se i 30 godina ka snije p onosno prisje?ati kako je namjerno odvratio kampanju od bilo kakve ozbiljne poli ti?ke rasprave te misli glasa?a usredoto?io na 'kruh i mlijeko' pitanja kakva su cijene i radna mjesta. Gledano unatrag u svjetlu kasnijeg razvoja 'Europe', zap anjuju?e je vidjeti koliko je 'da' kampanju karakterizirala ta trivijalizacija i prikrivanje stvarnih pita nja, to ?ini besmislenima kasnije tvrdnje da je brita nski narod glasovao za daljnje ?lanstvo tek nakon to su mu pitanja potpuno obja njena. Gotovo sve to su govorili bil o je ili neva no ili neistinito. Wilsonovo besramno inzistiranje na uklanjanju sva ke prijetnje monetarnoj uniji samo est m jeseci nakon to je s kolegama efovima vlada dogovorio nastavak planova za tu uni ju, pokazuje koliko je daleko 'Europa' tada odvela britanske politi?are u neobi? an novi svijet izmi ljotina, u kojemu su uobi?ajeni standardi istine nestajali i spod obzora. Obmana Thatcher Ako je njen prethodnik kao torijevski voda poku ao namjerno zavarati britanski nar od o 'Europi', ?udna stvar o ulozi gospode Thatc her u cijeloj pri?i bila je koliko ?e se ona vi e identificirati s polo ajem bri tanskog naroda kao rtvom te obmane. Kad je prvi put preuzela vodstvo stranke, bi la je tipi?ni, naivni entuzijast za 'E uropu' i malo je znala o njoj, ali je sre tno nizala standardne propagandne mantr e o potrebi za mirom i me?unarodnom sura

dnjom. etiri godine kasnije, kao premijerka je ve? bila malo mudrija, naslijedila je poziciju koju je uspostavila laburisti?ka vlada u drugoj polovici 1970., kad su Britaniju smatrali 'nezgodnim partnerom' k oji se ni po ?emu nije uklapao u ostatak Zajednice. Britanski doprinos EU prora ?unu kojega je Thatcher indignirano smatrala nerazmjernim, bio je izravna poslje dica sustava smi ljenog da bi pomagao francuskim seljacima. I njega je naslijedi la od s vojih laburisti?kih prethodnika, iako je puno 528 VELIKA OBMANA rije ilo kako je htjela, gledala je dalje kako bi Britanija zaigrala punu i suradn i?ku ulogu u poslovima Zajednica. Nije bila svjesna koliko se brzo po?etkom 1980-tih iza scene razvijao zalet za idu?i velikim skok naprijed u integraciji, odvode?i 'projekt' u smjerovima koje Thatche r ne?e htjeti slijediti. S punom podr kom br itanskog predsjednika Komisije Jenkinsa, ERM je ve? pokrenut kao uvod u jedinstv enu valutu koju je Monnet jo krajem 1950-ti h vidio kao klju? politi?ke integrac ije. Spinelli je vrijedno radio na prikupljanju podr ke za svoje planove stvaran ja 'Europske unije'. Addenino je bio posve?en nastav ku 'Sve?ane deklaracije o E uropskoj uniji' iz 1983. izvje tavaju?i o na?inima promoviran ja osje?aja 'europ skog identiteta.' Stvarni zna?aj svega toga, ?ini se, promaknuo je premijerki Th atcher, a veliki dio o dgovornosti za to le i na njenim najbli im savjetnicima, to?nije nakon 1983. na minist ru vanjskih poslova Howeu i njegovim dr avnim slu benicima koji je nisu propisno oba vje tavali o onome to se doga?a. Kao i u 1960 -tim i 1970-tim, ti slavni 'Rolls Royce umovi' iz Foreign Officea, sa svojom nav odno sna nom simpatijom prema 'Europi' pok azali su da nemaju dodira s tajnoviti m manevrima politike Zajednice. Sve je to izbilo na vidjelo, naravno, na milansk om Vije?u 1985. kad je, uljuljana Kohlovom i Mitterrandovom susretljivo ?u i Del orsovom podr kom njenoj inicijativi o 'u nutarnjem tr i tu', Thatcher na poni av aju?i na?in natjerana da prihvati novi sporazum za koji je kolegama upravo bila objasnila da ga ne smatra nu nim. Howe i Foreign Offi ce nisu objasnili, iako su im podaci bili pred nosom, da je 'Jedinstven europski akt' ve? bio planiran kao tek prvi od dva nova sporazuma: cilj je bilo pomicanje Zajednice prema potpuno novoj fazi integracije u 'Europsku uniju', zajedno s vla stitom valutom, integri ranom vanjskom i obrambenom politikom i ostalim. Nakon to je obmanuta prihvatila dokument 'Jedinstven europski akt' koji je sam po sebi predstavljao zna?ajno pr o irenje nadnacionalnih ovlasti Komisije, Thatcher nij e uspjela prevariti brita nski narod da pomisli kako je novi sporazum zaista samo ono to je isprva eljela: prvenstveno usredoto?en na uspostavu 'jedinstvenog tr i ta.' U tom smislu je pr opagandna ma ina njezine vlade pretjerala, nabrajaju?i sve prednost i koje ?e br itansko gospodarstvo imati od uvo?enja vrste zone slobodne trgovine 1993 . dok j e ve?ina ljudi mislila da 'zajedni?ko tr i te' i jest takva zona. U?e?i iz na?in a na koji je obmanjivana, Thatcher je me?utim konaOBMANA ILI SAMOOBMANA? 529 pol itika po?ela pretvarati britansku ekonomiju u europski Wirtschafts-urnnder kraj a 20. stolje?a. Od tada nadalje sve je ja?e poku avala strgnuti velove obmane i re?i to s matra istinom, kao u svom govoru u Brugesu 1988. To ju je bacalo u sve ve?u izolac iju, ne samo od njenih 'partnera u Europi ve? i od njenih kolega ko d ku?e. Najzanimljivija epizoda tog vremena bila je stalna bitka koju je oko ERM -a vodil a sa svoja dva najbli a suradnika, Lawsonom i Howeom. Bilo je shvatljiv o za to Howe kao strastveni, iako uvelike nerazumljivi, eurofil odlu?no gura Bri taniju u ERM ka o prvu fazu prema jedinstvenoj valuti koja je najavljena u Jedin stvenom europsko m aktu. Tu epizodu, me?utim, stvarno bizarnom ?ini Lawsonova om iljena iluzija da ula zak u ERM nema veze s jedinstvenom valutom i da ?e samo da ti Britaniji po eljan obli k financijske discipline. U poku aju da pro verca Bri taniju u ERM tajnim pra?enjem Deu tschmarke koje se nije usudio prijaviti Thatch er, Lawson nije obmanuo samo premi jerku ve? i sebe. Kad je zajedno s Howeom zap rijetio njihovom dvostrukom ostavkom ako premijerka ne pristane na britanski ula zak u ERM, najavio je njen politi?ki pa d, ali i raspad Thatcherine vlade. Kad j e Lawsonov nasljednik uveo Britaniju u E RM, posijao je sjeme kona?ne demoraliza cije Konzervativne stranke. A kad je Howeov a obijesna ostavka najavila Thatcher ino ru enje, sve gu ?a mre a obmane i iluzije u koju se od 1960-tih uplitala bri tanska politika, uhvatila je svoju najspektakularnij u rtvu do sada.

'Proeuropsko' pravovjerje Jedna od najte ih stvari za budu?e povjesni?are kad bu du rekonstruirali britanske odno se prema 'Europi' krajem 1980-tih i po?etkom 90 -tih, bit ?e poseban psiholo ki pritisa k koji je stvoren radi pretvaranje predn osti britanskog ?lanstva u Zajednici u ?in v jere koji nijedna racionalna osoba nije mogla dovoditi u pitanje. U svijetu poli tike medija i velikog biznisa, pri hva?anje 'Europe' postalo je pravovjerje koje ni tko nije provjeravao. Iako je t o u odre?enoj mjeri bilo namjerno izvedeno vje tom uporabom rije?i i fraza, m en talni sklop koji je uklju?ivalo bio je uvelike nesvjestan. Jedan od najuspje nij ih trikova bilo je kori tenje rije?i 'Europa' kao sinonima za takav oblik mi lje nja u ko jem bi se bilo kakvo nepovjerenje u politi?ku 'Europu' moglo prikazati kao ksenofo bno neprijateljstvo prema svemu to se podrazumijevalo pod irom geogr afskom Europom , sa svim njenim razli?itim narodima i kulturama. Podr ka 'projek tu' tako se po?ela smatrati 'proeuropskom', implici530 VELIKA OBMANA napredno, n a strani budu?nosti. Bilo to 'antieuropsko' moglo se etiketirati kao kra tkovidn o, negativno, uskogrudno nacionalisti?ko, ustra eno od promjene, ne to to pripad a pro losti. Simpatizeri EU zvali su sebe 'eurofilima' to je zvu?alo napredno i ugodn o. Oni koji su joj se protivili osu?ivani su kao 'eurofobi', to je sugeri ralo da su obuzeti uskogrudnom negativno ?u. Iz 'proeuropskog balona su ?ak i zb og najrazumnije sumnje u 'projekt', sumnji?avca osu?ivali kao 'histeri?nog', 'og or?enog', 'fanati?nog' ili 'slijepog.' Koliko god to bilo u?inkovito u propagand nom smislu, nesvjesno mije anje 'politi?ke Eu rope' sa irom geografskom i kultur nom Europom moglo je imati nadrealne posljedice , kao 1999. kad je Tony Blair na BBC-jevoj emisiji Today primijetio da je kosovs ka kriza na Balkanu 'tragedija koja se odvija gotovo na pragu Europe.' Kao da su se fosilizirali u gledi tima p rethodne generacije, 'proeuropejci' su nastavili ' ir im svijetom' smatrati samo zapadnoeuropske zemlje, dok je, zahvaljuju?i suvremenom putovanju, sve ve?i bro j njihovih sugra?ana kru io globusom. Oni koji su predlagali d a se Britanija ma nje bavi introvertiranim politi?kim eksperimentima u Europi i da pogleda u iri s vijet Amerika, Azije i Australije gdje se odvijalo pola britanske trgovine, mogl i su se lako na?i odba?eni kao 'ksenofobi?ni mali Engle ani.' Jo ?udniji element tog psiholo kog fenomena bilo je kako se maglovitim ?inilo znanje mn ogih tih s amoprogla enih 'proeuropejaca o onome ?emu su se navodno divili. Vidjeli s mo ka ko je Roy Jenkins bio dovoljno po ten da u svojim memoarima prizna da je post av i predsjednikom Komisije otkrio koliko je malo znao o funkcioniranju Zajednice (bio je upoznat, kako je rekao, samo s njenim 'velikim linijama'). Ali isto je v a ilo i za bezbroj drugih 'eurofila', od Howea i Heseltinea do Blaira i Cooka. Oni su u ivali u op?em osje?aju moralne superiornosti koju su povezivali s 'nakl ono ?u Europi ', jer im je to davalo osje?aj da su pozi-tivci i internacionalist i. Ali kad je tr ebalo pokazati bilo kakvo istinsko razumijevanje politi?kog sus tava koji su zagova rali, svi su i pre?esto pokazivali zapanjuju?u neobavije ten ost. U jednom pogledu to ni ne iznena?uje. Sve od ranih 1960-tih najo?itiji elem ent brita nske javne rasprave o 'Europi' bila je njena povr nost i nevoljkost po liti?ara da u?u u istinsku raspravu ili da objasne to britansko ?lanstvo stvarno zna?i. Pre?esto je nji hov doprinos bio malo vi e od praznih slogana. Ali njiho vo odbijanje da propisno r aspravljaju o pitanjima zapravo je skrivao dublju nev oljkost da uop?e razmi ljaju o njima, to je jedan od razloga za to je za toliko ljudi pitanje 'Europe' postalo sin onim za beskrainu dosadu (slavna naslnvnira P rivntp OBMANA ILI SAMOOBMANA? 531 prikazivala je skupinu ljudi koji spavaju u le aljkama, s potpisom 'Zajedni?ko tr i te po?inje velika rasprava). Ali to nerazu mijevanje zata kavano je nastankom svojevrsn og bien-pensant konsenzusa: prevlad avaju?eg pravovjerja da je britansko uklju?ivanje u 'Europu' dobra stvar koju ne bi trebalo ispitivati. To je postalo o?ito ve? u vri jeme referenduma iz 1975., kad je gotovo cijeli politi?ki, medijski i poslovni est ablishment podr ao 'da kampanju. Do kraja 1980-tih snaga ovog svjetonazora bila je na vrhuncu, kao i ne trpeljivost koju je gajio prema svakome tko ga nije prihva?ao . Najjasniji primj er tome bio je zamah koji je rastao 1989. i 1990. radi pritisk a za britanski ulazak u ERM. Do trenutka kad je Major uveo Britaniju unutra, ima o je gotovo jednodu nu potporu svog establishmenta, od ?elni tva triju politi?k ih strana ka do CBI-a, TUC-a i najja?ih medija. Kad je Major postao premijer, nj

egova gorljivost da oja?a vladaju?e pravovjerje obja n java njegovu izjavu da el i Britaniju 'u srcu Europe', iako je to odmah pobijeno n a?inom na koji se uskor o na ao u raskoraku s ostatkom zajednice oko dva glavna pitan ja s dnevnog reda u Maastric-htu devet mjeseci kasnije: EMU-om i socijalnom pove ljom. Neposredni odgovor na Sporazum iz Maastrichta pokazuje kako je plitko bilo op?e br itansko razumijevanje 'europske' politike. Po obi?aju, o njemu se izvijestilo ugla vnom kroz pri?e o osobama i o tome kako je Major uspje no 'branio britanske interese .' Slabo je primije?ena ?injenica da, prema planu iz 1984., Sporazum o Europskoj uni ji predstavlja najve?i skok naprijed u integraciji od vremena Rimskog spora zuma. J o je manje shva?en zna?aj njegove neuspje nosti u dovo?enju dva 'stupa', vanjske i sigurn osne politike te pravosu?a i unutarnjih poslova, u mre u 'Zaje dnice'. To je bio prvi ozbiljan znak rastakanja u tom nadnacionalnom modelu koji je vladao razvojem Za jednice od 1957. Kad su torijevski disidenti u parlamentu poku ali idu?e godine podvr?i sadr aj sporazuma detaljnom parlamentarnom ispiti vanju, pravovjerni su ih prezrivo odbili kao a?icu ogor?enih 'maloengleskih' nez adovoljnika. Kad je u rujnu 1992. Britanija prisiljen a na izlazak iz ERM-a, nje na je ekonomija potonula u recesiju koja je donijela j ad milijunima, to je pred stavljalo kraj najkatastrofalnijeg pothvata u koji je Br itaniju do tada odvelo ispreplitanje s 'Europom.' Ali ?ini koje je to bacilo na je dan cijeli establish ment koji je gotovo jednodu no podupirao britanski ulazak u ER M bile su jo uvij ek toliko jake, da 'preuropejci' ni tada nisu vidjeli kako je ta u asno pogre na procjena proiza la izravno iz njihove o?aranosti sustavom ?iju pravu nara v nis u mogli ni izbliza doku?iti. Obmana ie 117.mir.ala nrerl samoobmanom........, .. ...................... . .-.,. ... , 532 VELIKA OBMANA Kultura obmane Ne to se vrl o ?udno po?elo doga?ati u britanskom javnom ivotu po?etkom 1990-tih. Po?eo se ar ati jaz izme?u vlade i naroda, izme?u politi?ara i bira?a, a takvo to nikad rani je jo n je vi?eno. 'Europa' nije bila samo uzrok ovog razdvajanja, ve? njegov gl avni razlog, a katakli-zmi?ki kolaps podr ke konzervativcima nakon debakla s ERM -om bio je njego v prvi o?igledan simptom. Jedan razlog za to je u Britaniji ras prava o 'Europi' uvijek bila tako nerealna je st to to je bila apstraktna i teor etska. Trideset godina je stalno bila sklona fo kusirati se na ono to bi se jedn om moglo ili se ne bi moglo dogoditi u pretpostav ljenoj budu?nosti. Kad se takv a i takva stvar dogodi, govorilo se - kad Britanija u?e u Zajedni?ko tr i te, ka d stigne Jedinstveno tr i te, kad Britanija ude u euro - uslije it ?e sve mogu?e koristi. Druga strana malo je to mogla odgovoriti osim predvidjeti d a su te ob e?ane koristi uvelike pretjerane i da se vjerojatno uop?e ne?e pojaviti. Sup rot stavljena strana nikad se nije mogla nadati uklju?enju u takve rasprave, jer ni je bilo objektivnog dokaza koji bi pokazao koja je strana u pravu, a koja u kriv u. Va nost pokretanja jedinstvenog tr i ta bila je u tome to je prvi put jedan takav doga?aj izravno utjecao na stotine tisu?a poslova tako da su uskoro mogli prosuditi jesu li sve te grandiozne tvrdnje o prednostima koje ?e ono donijeti i stinite ili nisu. Vrlo brzo, presuda nebrojenim poslovima na jedinstvenom tr i t u bila je da je sve t o samo velika buka. Suo?ili su se s jo nevi?enom lavinom s kupih propisa i birokracije koji su tro ili njihovo vrijeme, a njihova je reakci ja varirala od obi?nog razo?arenj a do izravnog neprijateljstva. Osje?ali su se obmanutima. Mnoge je jo vi e razljutilo to to vlada nije pokazala nikakvu suosje -?ajnost prema nji hovoj frustraciji. Torijevski ministri i zastupnici nastavili su brbljati o kori stima jedinstvenog tr i ta, naizgled nesvjesni ?injenice da je ono donijelo puno muke bez puno dobitka. Odgovor eurofilnog poslovnog establi shmenta bio je isti. CBI j e 1994. objavio jedno od svojih slavnih 'pro-EU istra ivanja' prema kojemu je 71 p osto britanskog poslovnog svijeta 'u ivalo ve?e mo gu?nosti trgovanja s Europom zahvalj uju?i jedinstvenom tr i tu.' BBC i torijevs ki ministri to su jako reklamirali. Ali kad se detaljno ispitaju, rezultati istra ivanja pokazuju ne to sasvim drugo. Samo 2 7 p osto ispitanih tvrtki izjavilo je da su pove?ale poslovanje s jedinstvenim t r i tem, d ok se sli?an postotak alio da je o te?en, jer britanski slu benici 'p revi e gorljivo provo e zakonodavstvo EZ' ili zbog 'nelojalne konkurencije' nast ale usliied nemara ost alih EZ OBMANA ILI SAMOOBMANA? 533 dr ava prema ravnoprav nim uvjetima nadmetanja. Drugo istra ivanje godinu dana kasnij e pokazalo je da

je broj takvih negativnih odgovora zna?ajno porastao, s 44 posto tvrtki koje su prigovarale britanskom 'previ e gorljivom provo?enju' i 41 posto koje su se alil e na 'nelojalnu konkurenciju.'2 Mnoge tvrtke jo je vi e uznemirilo kad su otkril e da ?e im nakon to su poku ale iznijeti svoje probleme ministrima i zastupnicim a, biti re?eno da politi?ari tu vi e ni ta ne mo gu u?initi, jer je to 'zakonoda vstvo koje dolazi iz Europe.' Isto su otkrili i far merima i ribarima: da su cij eli sektori vladine politike predani Bruxellesu. Na te ak su na?in nau?ili to zn a?i ivjeti pod oblikom vlasti koji im nije bio odgovoran, jer im njihovi vlastit i politi?ari vi e nisu mogli pomo?i. Britanci su se zapravo po?eli suo?avati upr avo sa situacijom koju je Foreign Office predvidio u tajnom memorandumu o 'Suver enitetu' jo 1971., kad su do kraja stolje?a otkrili da ve?inu njihovih zakona st varaju anonimne legije slu benika nad kojima iza brani predstavnici nemaju nadzo r. Dokument ministarstva tvrdi da bi to moglo uro diti op?im osje?ajem otu?enja bira?a od politi?kog procesa. Ali njegov se autor mogao tje i i barem mi lju da je sve to daleko u budu?nosti. Taj je dan stigao 1990-tih. Najo?itiji odgovor po liti?ara bilo je povla?enje jo dublje u bunker i jednostavno poku av anje lakira nja onoga to se dogodilo dodatnom obmanom i propagandom. Majorov odgov or, kako smo vidjeli, bilo je uvo?enje 'deregulacijske' politike koja u pet godina nije n apravila ni ta osim to je izazvala jo ve?i dotok propisa i kojoj onemogu?eno i d a se pretvara kako suzbija onaj dio poplave koji je imao naj tetniji utjecaj, ma su novih zakona koji su se pojavljivali iz Bruxellesa. Uslijed rastu?e javne zab rinutosti, ?ak su i najposve?eniji zagovornici 'projekta', po put Hurda i Britta na, poku avali tvrditi da se dotok propisa smanjuje ili da se mo e smanjiti 'sub sidijarno ?u.' To je bio posebno podmukao oblik obmane, jer je Komisij a slu ila upravo za proizvodnju zakona. Cijeli smisao zakonodavstva bilo je pra?enje glav nog cilja 'projekta': unapre?enje daljnje integracije zamjenom nacionalnih za ko na 'europskima'. To je bila sr 'nadnacionalne' vlasti. Tra iti od nje da se pona a druk?ije, smatralo se, bilo bi kao da netko suo?en sa slonom ka e da bi radij e da je s lon ovca. Drugi odgovor britanskih ministara, ?esto nesvjesno podupira nih neznanjem medija, bilo je odr avanje izmi ljotine da su oni jo uvijek str-ii* /* 7" : ~ ,.*. i* 534 VELIKA OBMANA na vlasti, namjernim prikrivanjem ?injeni ce da zakoni koje moraju uvoditi dolaze i z Bruxellesa. Sad su se, poput Johna P rescotta s 8,5 milijardi funta vrijednim z akonom o vodi i njegovom politikom re gionalnih vlada, rutinski pretvarali da su te inicijative njihova ideja. Naj?udn ija stvar o tome bila je to su to bili isti on i ministri koji su bili sretni ka d su mogli izra avati svoju odu evljenost EU-om. Lo gi?no, onda su trebali biti sretni da se mogu hvaliti da je zakone koje uvode proi zveo sustav vlasti za koj i su tvrdili da mu se dive. Ali kad je trebalo priznati da sami vi e nemaju ovla sti dono enja zakona, njihova spremnost za veli?anjem ivota po d nadnacionalnom vla ?u bi isparila. Jedino tijelo koje se nije ustru?avalo reklamirati svoje vrl ine bila je sama Europ ska komisija. Zato je stalno tra ila nove na?ine za guran je svog cilja kroz razli?ite oblike propagande. Novac je 1990-tih sve vi e tro e n za opskrbljivanje kola u Europsk oj uniji s knjigama, video i drugim edukativn im materijalom. To je, prema Addeni novoj preporuci, smi ljeno da bi se u svaki detalj nastavnog plana uvela 'europska dimenzija', od povijesti i zemljopisa do doma?instva i eura-igra?aka za u?enje brojan ja za pred kolsku djecu. Najvidljiv ije propagandno sredstvo bili su razni oblici regionalne pomo?i kojima j e Bruxe lles desetke tisu?e projekata irom EU zasipao s vi e od 20 milijardi funta god i nje, financiraju?i sve i sva od nedovr enih gr?kih autocesta preko svjetskog i nvalidsk og prvenstva u jedrenju u Rut-landu, do restorana s dvije Michelinove z vjezdice u Varu. Uvjet za dobivanje briselskog novca uvijek je bio taj da projek t na neki na?in ispri?a pri?u o 'prstenu zvjezdica kako bi se pronosila sublimin alna poruka da je to javno dobro moglo biti postignuto samo dobrom voljom Europs ke unije. Takav obvezni publicitet u Britaniji nikad nije otkrio da za svaku fun tu dobivenu od Bruxellesa britanski porezni obveznici prvo moraju dati dvije fun te Bruxellesu, a na to moraju dodati jo jednu funtu za financiranje konkurentnos ti. S gledi ta Kom isije, bio je to vrlo ekonomi?an oblik reklame. Ali je bio i vrlo namjeran oblik o bmane.3 Takve su bile neke od skrivenih stvarnosti politi? kog krajolika u kojemu je sredin om 1990-tih John Major imao sve bezna?ajniju ul

ogu. 3 U lipnju 1995. nepovoljan publicitet o veli?ini britanskog prora?unskog d oprinosa naveo je glavnog tajnika Europske komisije Davida Williamsona da u govo ru u York u ustvrdi kako je doprinos 'svakog Brka' samo 'dva penija tjedno.' Obs erver )t t o prenio kao 'samo dva penija po glavi stanovni tva godi nje.' Brojke same Komisije pokazuju da je u 1995. svako britansko ku?anstvo uplatilo 345 fun ti poreza u EZ pr ora?un, to je 132 funte po glavi ili 2,54 funte tjedno. Najvi i slu benik Komisije tako je pogrije io za 12.700 posto, a Observer ta 660.000 O BMANA ILI SAMOOBMANA? 535 Predsjedavao je vladom ?ijih je sve vi e i vi e aktivn osti diktirao drugi, prili?no razl i?it, centar vlasti u drugoj dr avi. Ipak je glavna briga njegovih ministara bila da se pretvaraju kako se to ne doga?a. Bio je pod stalnim pritiskom vi ih ?lanova strank e da izvede najve?u i najsimboli?n iju predaju vlasti svoje vlade, da u?e u euro. On se ipak osje?ao privu?en pretv aranjem da je to bila samo tehni?ka stvar ekonomije i da p redavanje britanske m onetarne i ekonomske politike du nosnicima u Frankfurtu koji nikome ne odgovaraj u ne?e imati nikakvih politi?kih ili ustavnih posljedica. Major je sa svih stran a u?io to zna?i biti voda zemlje koja je ve? predala ve?inu svojih ovlasti u vla danju nadnacionalnom sustavu koji je Monnet lansirao prije svih oni h godina i k oji je sada tra io jo . Na kontinentu se sada stalno razilazio sa sustav om ?ije je pona anje smatrao suprotnim interesu svoje zemlje, od svjetske zabrane br it anskog izvoza govedine do zatvaranja njene ribarske industrije, od nano enja tet e britanskoj poziciji vode?eg svjetskog tr i ta umjetnina prisiljavaju?i je da n ametne PD V na prodaju umjetnina, do ECJ-ove naredbe Majoru da prihvati smjernic u koja ogr ani?ava radni tjedan na 48 sati. Dok je kod ku?e vrludao prema jo jed nim op?im izborima s moralom stranke na nuli, nastavio je slabo prosvjedovati da je 'dobivao raspr avu' i da ?e Europa 'do?i na britansko.' Velovi obmane i samo obmane sad su se tako ?vrsto obavili oko svega to je Major radi o, da vi e nije bilo mogu?e razlikovati jedan od drugog. U osobnom smislu, moralo se nekako ?ini ti olak avaju?im osloba?anje od tog zatvora kad je njegova stranka pretrpjel a n ajve?i izborni poraz u povijesti. Ali s britanskog gledi ta, vlast je sad predan a lideru kojemu je obmana toliko bila druga narav da ?e postati osnovno svojstvo nj egove vlade. Dok je Blair objavljivao svoju elju za igranjem 'vode?e uloge u Europi ', nije mogao ni pomisliti kako ?e ga nadigrati njegova vlastita igra, u 'Europi' u kojoj je sada po prvi put izravno sudjelovao. La grande illusion U l jeto 2003., pola stolje?a nakon Monnetova obra?anja skup tini njegove Zajednice za ugljen i ?elik kao 'prvoj vladi Europe', na papiru se moglo ?initi da je njeg ov proj ekt pre ao vrlo dalek put prema cilju. Iznena?uju?e velik dio tog puta p rije?en je u sam o nekoliko prethodnih godina. Giscard je predavao nacrt ustava, kako ih je volio nazivati, 'Sjedinjenih 536 VELIKA OBMANA ri?kim Dr avama. Manj e od godinu dana kasnije ta ?e nova 'vlada Europe' uspostaviti vl ast nad 25 dr ava, predsjedavaju?i nad ve?im dijelom kontinenta nego ijedna sila h pov ijesti, osim vrlo kratko Napoleon i Hitler. Ve? je sada izdavala vlastiti novac, ?ij e je uvo?enje Pro?i u sije?nju 2002. opisao kao: \ '...ne uop?e ekonomsko. To je p otpuno politi?ki korak... povijesni zna?aj eura je stva ranje bipolarne ekonomij e u svijetu. Dva pola su dolar i euro. To je politi?ki zna?a j europske valute. To je korak nakon kojega ?e ih biti jo . Euro je samo predjel o.'4 U Africi su ve? slu ile prve vojne jedinice s EU znakovljem, kao embrio oru anih snaga EU. Godine 2002. po?ela je kontrolirati sav zra?ni promet unutar svo jih granica u i me takozvanog 'jedinstvenog europskog neba.' Odavno je preuzela kontrolu nad svo m ribom oko svojih obala koje je sada opisivala kao Vode Unije' u kojima ?e ribari ti jedinstvena 'flota Unije.' Napravila je planove za konkur enciju SAD-u lansira njem u svemir 34 satelita koji ?e stvoriti planetni polo aj ni sustav Galileo, osmi lje n medu ostalim za elektronski nadzor i potencijalnu kontrolu cjelokupnog prometa na europskim putovima. ak bi i Monnet bio zadivljen n apretkom svoje 'bebe'. U stvarnosti, me?utim, s 'proj ektom' nije ba sve bilo to liko sjajno koliko su na to ra?unali njegovi prista e. Dok je Giscardov ustav kr etao prema mjesecima ogor?enog natezanja iza zatvorenih vrata meduvladine konfer encije, ve? je bilo jasno da njegov'konsenzus' nije pomirio tem eljno nekompatib ilna mi ljenja o tome kakva bi vrsta 'Europe' na kraju trebala nas tati, a koja su se pojavljivala posljednjih nekoliko godina. Nove su zemlje kandidati mogli b

ilje iti ve?ine za ulazak na svojim referendumima. A li jednom kad se bude vidje lo koliku cijenu njihov narod mora platiti za ?lanstvo, vjerojatno ?e njihovo pr istupanje izazvati napad jakog nezadovoljstva zbog 'drugo liga kog' statusa koji su dobili. Sto se ti?e lu?a?ke ko ulje eura, ona je do ljeta 2003. nametala sve stro a ograni?enja eko omijama eurozone. Iz Portugala, iz Irske, iz Gr?ke, stiz ali su krici tjeskobe da s u njihove ekonomije suo?ene s problemima koje njihove vlade vi e nemaju ovlasti nadz irati. Predvo?ene Francuskom, Njema?kom i Italij om, ?lanice eurozone su sada flagrantn o kr ile pravila o deficitima dr ava. U l jeto 2003. cijela ekonomija eurozone prvi j e put formalno u la u recesiju, s nj ema?kim brojkama o nezaposlenosti u drugom kvart alu iste godine naraslima na 65 0.000, to je bio najvi i kvarOBMANA ILI SAMOOBMANA? 537 talni porast od ujedinje nja.5 Ankete su pokazivale da se vi e od polovine bira?a u N jema?koj, Francusko j i Nizozemskoj eli vratiti nacionalnim valutama. Valuta 'univer zalne veli?ine' kojom upravlja nadnacionalno tijelo u Frankfurtu, nije uspjela upr avo zbog raz loga kojeg je predvi?ao svaki upu?eniji promatra?. Ali budu?i da, prema Prod ije vim rije?ima, njezina svrha 'uop?e nije bila ekonomska ve? 'politi?ka, to nije i znena?i valo.6 San o 'europskoj vojsci' do sada je stvorio vi e novih birokrata u Bruxellesu nego vojnika na terenu. 'Jedinstveno europsko nebo' bilo je samo jo jedna tipi?no grand iozna gesta, jer se kontrola zra?nog prometa u Europi jo od 1960. godine vrlo u?inkov ito koordinira na me?uvla-dinoj razini.7 Jedini uspje h Zajedni?ke ribarske politike bilo je stvaranje ekolo ke katastrofe svjetskih r azmjera. Sto se ti?e 'europskog' u floti satelita koja ?e uskoro biti postavljen a u svemiru oko Zemlje kao jo jedan si mbol njene konkurencije SAD-u, slavu tog postignu?a nekako je otupilo otkri?e razmje ra u kojima je taj projekt, koriste? i rakete Ariane, zapravo osmi ljen kao divovska 20 milijardi funta te ka shema s tvaranja posla za francusku industriju. Najo?itiji problem s najambicioznijim po liti?kim projektima u europskoj povijesti je da nisu funkcionirali u praksi, to je bio slu?aj i s najambicioznijom komponentom ovog projekta, eurom. A razlog za to je prili?no jednostavan. Sve to se poku avalo il i se glumilo da se poku ava , od poljoprivredne politike do prekomorskih programa p omo?i, od regionalne pol itike do valute, od regulacije sigurnosti hrane do regulac ije ribarenja, od pol itike konkurentnosti do sve ve?ih gomila propisa o za titi okol i a, radilo se i stim samopora avaju?im mu?iteljskim birokratskim metodama koje nisu dava le elje ne rezultate. Golema tvornica zakona s centrom u Bruxellesu neprekidno je izbaci vala smjernice , propise, odluke, preporuke i mi ljenja s ciljem da 'Europu' u?i ni boljim, sigurnij im, po tenijim, bolje organiziranim, ekolo ki 5 'Eurozone in the Red As French Economy Shrinks', Times, 1. kolovoza 2003. 6 Cak je Delors mo rao priznati da njegov euro 'ne funkcionira' iako je njegov l ijek, naravno, bio prijedlog ve?e integracije kroz 'fiskalnu koordinaciju' (Financ ial Times, 2. t ravnja 2003.). 7 Kontrolu zra?nog prometa u Europi od 1960. koordinira Eurocontr ol koji je Komis ija u svojoj politici 'jedinstvenog europskog neba' poku ala st aviti pod svoju pre dlo enu novu Agenciju za sigurnost europskog neba. Op?a strategija Komisije u gu ranj u integracije sad je bilo preuzimanje paneuropskih tijela koja su radila na me?uvl adinoj osnovi (uklju?uju?i vlade koje su jo izvan EU). Europska po tansk a unija koja ko ordinira po tansku suradnju izme?u 44 zemlje stavljena je pod sm jernicu EZ. Sli?nom gr abe u vlasti bili su izlo eni i Zajedni?ka zrakoplovna up rava i Europski patentni ured . Eurupske aktivnosti Svjetske uprave za zdravstvo u borbi s bole ?u, preuzet ?e nova Europska agencija za za titu zdravlja a Inte rpolov rad u 538 VELIKA OBMANA odgovornijim mjestom za ivot. Ali tko god je deta ljno prou?avao funkcioniranje te m ase propisa, mogao je vidjeti da se njima pos tizalo izuzetno malo eljenih ciljeva . Jedan od razloga za to je da se ti ciljev i zapravo nisu ni eljeli posti?i. Jedna od istina o projektu koju je autsajderu najte e doku?iti jest da pravi motiv za sve t o je poduzimano od 1952. do danas nije bilo stvoriti bolji svijet u interesu gra?a na 'Europe' ve? jednostavno pro micati sve ve?u integraciju koja je, kona?no, i jedina stvarna svrha projekta. D okaz za to mo e se na?i upravo u razmjerima u kojima njegov i deseci tisu?a zako na u praksi nisu uspjeli ostvariti ciljeve koji su bili izgbvo ri za njihovo don o enje. U tbj strategiji Komisije najva niji su bili njeni poku aji da tako ?vrs

to umre i vladaj u?e sustave ?lanica da se nijedna nacionalna vlada vi e ne mo e nadati samostalnom funk cioniranju. Ekonomski i industrijski cilj bio je isti: stvoriti takvu me?uovisnost dr ava da nijedna vi e ne mo e neovisno voditi svoju ekonomiju, to je simbolizirano ob rambenim projektima poput Eurofightera i Airb usa, gdje je jednoj zemlji dopu teno da radi samo krila, drugoj motore, a tre?oj trup aviona. U administrativnom smislu, ambicije Komisije su u prvim godinama n ovog stolje?a na jbolje prikazali njeni poku aju preuzimanja nadzora nad jednim sektorom za drugim u administrativnim ma inerijama ?lanica, uspostavljanjem 'eur opskih agencija' koje z ajedno s Komisijom mogu iza scene usmjeravati nacionalne dr avne slu benike da rade za Komisiju, a da ih ona ne pla?a za to. Europska up rava za sigurnost hrane, Europ ska agencija za okoli , Europska agencija za riba rstvo, Europska eljezni?ka agencija, Europska kemijska agencija, Europska agenci ja za sigurnost zrakoplovstva, Europ ska agencija za pomorsku sigurnost, Europsk a agencija za za titu zdravlja: lista s talno raste. Tako Komisija djeluje kao s upervlada, a da nikad ne postaje superdr a va, jer su nacionalne dr ave tu zapra vo samo zato da bi provodile njene nadnaciona lne naredbe. Jo jedna karakteristi ka ovog sve mo?nijeg sustava vlasti su razmjeri u kojima njime manipuliraju mo?n e lobisti?ke skupine te komercijalni ili profesionalni interesi, k ako bi se sas tavljali zakoni koji na ra?un ostalih promoviraju odre?ene ciljeve odre?e ne sku pine ili sektora. Svaki ozbiljni prou?avatelj zakonodavnog procesa Zajednice brz o ?e nau?iti pitati najva nije pitanje: na ?iju je inicijativu neki zakon prvo p redl o en i tko je iza scene najaktivnije lobirao za njega: jesu li njema?ki pro izvo?a?i auto busa lobirali za smjernicu o harmoniziranju propisa o gradnji auto busa; ili su f rancuski i belgijski multinacionalni proizvo?a?i azbestnih nadomj estaka lobirali za direktivu o zabrani upotrebe azbesta; ili su juOBMANA ILI SAM OOBMANA? 539 salate u staklenicima; ili su lobisti?ke skupine za za titu okoli a zahtijevale smjern icu koja bi nanijela golemu tetu europskoj kemijskoj industr iji. Izuzetno slo en i tajnovit proces za koji se nikome ne odgovara, u kojemu s amo Kom isija mo e davati nove prijedloge zakona, neizbje no ju je otvorila pote ncijalnoj ko rupciji kolosalnih razmjera; kao to je to u?inila i ?injenica da je svake godine odgo vorna za tro enje desetaka milijarda funta europskih poreznih obveznika, ?esto samov oljnim odlukama malih skupina slu benika koji zapravo ni kome ne odgovaraju, osim m o da povjereniku koji, kako su pokazali skandali koji su doveli do masovne ostavke Komisije 1999., mogu jednako biti otvoreni prema k orupciji kao i bilo tko. Svaka dobro ra?ena studija o funkcioniranju projekta, i pak, morat ?e zaklju?iti da je daleko naju?inkovitija interesna skupina zaintere sirana za vo?enje 'projekta' zadovo ljavanjem njenih kolektivnih ciljeva, bila v lada samo jedne ?lanice: Francuske. Desetlje?ima je stalno Francuska bila ta koj a je pokazivala da najbolje zna manipu lirati 'projektom' i Komisijom za svoje n acionalne ciljeve. Francuska se borila za uspostavu poljoprivredne politike, povla?e?i isprva 90 posto ukupnog prora?un a Zaje dnice, osmi ljenog s jedinim ciljem za tite francuskih seljaka i francusk e dr ave. Fra ncuska je iza scene zapo?ela coup de main koji je navukao Britanij u u predaju nadz ora nad najbogatijim svjetskim ribolovnim vodama, prvenstveno z a interes francus kih ribara. Francuska je inzistirala da se u Amsterdamski spor azum zauvijek ugradi pravo Str asbourgu da s Bruxellesom dijeli sjedi te Europsk og parlamenta, iako je to stvoril o farsu logisti?kih problema, jer se slu benik e parlamenta i dokumente moralo prebac ivati izme?u dva grada 12 puta godi nje p o cijeni koja u strasbur ku ekonomiju ubrizga va stotine milijuna funta godi nje . Francuska je flagrantno kr ila pravila o dr avnim potporama, daju?i svojoj zra koplovno j tvrtki Air France potporu bez presedana, 2,4 milijarde funta, i onda kad je EC J to proglasio nezakonitim, jednostavno uvjeravaju?i Komisiju da odobr i tu potporu u nekom drugom obliku. Francuska je 2003. besramno igrala istu igru izvla?e?i jednu od svojih najve?ih tvrtki, Alstom. Kad je dogovorila posao vrij edan pet milijardi eura da spasi od bankrota tvrtku koja je gradila Eurostar vla kove, francuski TG V i najve?i svjetski linijski brod QMII (ugovor koji je Alsto m dobio zahvaljuju?i go lemim skrivenim potporama), francuska vlada je540 VELIKA OBMANA uplate nezakonitima. Ali ?ine?i to, Francuska je samo slijedila uzorak p ona anja koji se nije promijenio od osnivanja Zajednice i koji se nijedna druga

?lanica nije usu dila slijediti. Za Francusku se pravila Zajednice drugim zemlja ma mogu nametati kad to slu i francuskim interesima, a ona ih mo e ignorirati ka d god joj to odgovara . Nije slu?ajno da je upravo Francuska uo?i pokretanja eur a prva prigovorila mastrih tskim kriterijima za koje je tvrdila da moraju va iti za sve druge; koja je za seb e ispregovarala najpovoljniji te?aj kad su fiksira ni te?ajevi nacionalnih valuta i k oja je onda medu prvima prekr ila pravila pak ta o stabilnosti i rastu za koje je t vrdila da o njima ovisi uspjeh eura. Nije bilo slu?ajno da je Francuska, koja je n ajflagrantnije kr ila UN-ove sankcije p rotiv Sadamova Iraka 1990-tih, 2003. vodila opoziciju englesko-ameri?koj koalici ji za njegovo svrgavanje. A nije bio slu?aj ni da je u velikoj raspravi o budu?e m obliku 'Europe' upravo francuski predsjednik pr edvodio guranje 'directoire ob lika me?uvladinstva koji bi dao legitimitet francusk om pravu da zapovijeda dogo vorima o europskim poslovima i da osigura da ?e se oni nastaviti voditi u francu skom interesu kako je to ve? bio slu?aj 50 godina. Od Monneta do de Gaullea, od Delorsa do Mitterranda, od Chiraca do Giscarda, 'eu ropski projekt' je cijelo vr ijeme bio vi e projekt promocije francuske mo?i, bogatst va, utjecaja i slave ne go bilo to drugo. Za usporedbu, uloga koju je igrala najbl i a francuska savezni ca, Njema?ka, sputana svojom eljom za pokazivanjem da je nadrasl a staru naciona listi?ku aroganciju te sramotom svoje pro losti, bila je bezna?ajna. Iza velikih ideala nadnacionalizma, prizivaju?i sliku povjerenika Komisije koji sj ede kao Platonovi ?uvari, vode?i poslove Europe na nekom osamljenom planu daleko izn ad sitni?avog egoizma i suparni tva obi?nih nacionalnih dr ava, projekt koji je pok renuo Monnet bio je golemo, mlitavo, samoobmanjuju?e ?udovi te koje se dijelom d avilo u vla stitoj birokraciji, dijelom u korupcijskom reketu koji je stvarao be skrajne mogu?n osti pojedincima i kolektivima da varaju i iskori tavaju svoje ko lege, a dijelom j e bilo mo?ni stroj za promociju nacionalnih interesa dr ava ko je su znale 'koristiti sustav', medu kojima su se Irci i panjolci pokazali vje t ijima od ve?ine, ali medu k ojima je Francuska bila neupitni majstor. Ono to 'pr ojekt' nikako ne mo e biti, jer to po definiciji nikad nije ni namjeravao , to j e da nikako ne mo e biti demokratski. Cijeli smisao nadnacionalnog tijela je da bude iznad elja pojedinih dr ava i naroda. Kad su Monnet i alter prvi put za?eli i deju nadnacionalnih 'Sjedi^nin Hi a----1 ^_:*._^: OBMANA ILI SAMOOBMANA? 541 to ele ljudi. Oni su bili tehnokrati koji su mislili da ?e budu?nosti Europe naj bolje slu iti njeno stavljanje pod vlast tehnokrata kakvi su i sami bili, ljudi ?iji je je dini interes u?inkovita suradnja na zajedni?kom cilju, neometana bilo kakvom potrebo m pribjegavanja kaoti?nom, nepredvidljivom poslu izbora. Demokracija je za nacio nalne dr ave, za ljude koji jo ive u iluziji da se o ljudskim stvarima mo e najb olje odlu?ivati kroz suparni tvo i sukob konkurentskih politi?kih str anaka. A j ednako tako kako je nadnacionalna tehnokracija nadi la suparni tvo medu na cijam a, nadi la je i otvoreno sporenje oko mo?i medu razli?itim skupinama i ideologij a ma u dru tvu, koje je u samoj sr i demokracije. Komunist Spinelli imao je vlas titu verziju iste transcendentne vizije. Za njega je uloga 'naroda bila da strpl jivo ?eka dok odabrana elita postupno sastavlja novu 'vladu Europe' i onda, kad 'ustavotvorna skup tina' otkrije svoj ustav, da ga poz dravi kao da ga je cijelo vrijeme htio. Takav je bio model na kojemu je elita politi?ara, tehnokrata, aka demika i profesio nalnih stru?njaka povezanih istom ideologijom desetlje?ima gra dila 'Europu.' Bilo je fascinantno gledati kako se svaki put kad je 'projekt' ir io domet na nove dr ave, stvarala ista elita i koja je regrutirana za tu stvar, dijele?i istu ideologiju i podcjenjuju?i sve one koji su ostajali izvan ?arobnog kruga. Naravno, kako je cijeli smisao 'projekta' bilo preuzimanje vlasti od nac ionalnih dr ava i naroda koji su jo uvijek smatrali da ive u 'demokratskom' stad iju ljudskog razvoja, bilo je nu no obmanuti ih okru uju?i 'projekt' fasadom dem okratskog legitimi teta. Takvim govornicima moglo se dati 90 sekundi da ?itaju p ripremljeni govor koj i nitko nije slu ao, prije glasovanja na kojemu se od zast upnika u Europarlamentu moglo o?ekivati da obave 400 glasovanja u sat i pol, gro zni?avo priti -?u?i elektronske gu mbe da bi odlu?ili o pitanjima o kojima nisu imali pojma. To sve ipak nije postigl o ni ta iole va no, jer su ?lanovi tog tob o njeg Parlamenta imali vrlo malo vlasti i nis u imali nikakvu stvarnu ulogu, os

im da djeluju kao samoj sebi va na gluma demokrac ije. Izgled Europarlamenta, s njegovim 'polukrugovima prema kontinentalnom uzoru, skr iva jo jedan simboli?ni detalj. Svakome tko gleda razli?ite skupine zastupnika u njih ovu domu u obliku potkove, brzo postane o?ito da nema 'opozicije' osim povremenih ispada ekscentri ?nih nezadovoljnika. Cijeli smisao parlamenta, kao i svakog drugog skupa minista ra, delegata, slu benika ili povjerenika u 'projektu' je postizanje 'konsenzusa. ' Nema smisla propitkivati ministre, protiviti se vladinom J Y ] 542 VELIKA OBMANA U svijetu 'konsenzusa svi na kraju moraju do?i na istu stranu. Kad se Giscard n ako n 17 mjeseci rasprave u lipnju 2003. osvrnuo po sali u Bru-xellesu, dopu ten o mu j e da onju i zrak i bez glasanja prorekne 'konsenzus' koji je bio dogovore n. Komisi ja se zapravo slo ila s tim da je 'projekt', koji je tijekom godina po kazao gotovo patolo ku netoleranciju prema bilo kakvom neslaganju, zapravo jedno partijska dr ava . To je neizbje no otvorilo pitanje: kako to da je Britanija, z emlja koja je svijetu dala ideju demokracije koja po?iva na pravu naroda da rasp usti vladu s kojom nije zadovoljan, svojevoljno dopustila sebi da postane podre? ena obliku vlasti koja je u svojoj sr i jednopartijska dr ava u kojoj ?e istom v ladaju?em tijelu, koje ni pred ki m ne odgovara, biti dopu teno da zauvijek osta ne na vlasti? Britanska euro-shizofrenija udna stvar u britanskom odnosu prema 'Eu ropi' je kako je on bio shi-zofren. Ako j e Scott Fitzgerald bio u pravu sa svoj im ironi?nim opservacijama da je test inteli gencije sposobnost istovremenog dr anja dvije proturje?ne ideje u jednom umu, nije m ogao po eljeti bolji primjer o d britanske reakcije na ?lanstvo u Europskoj zajednici . S jedne strane, predsje dnik de Gaulle bio je potpuno u pravu u dijelu svog 'govo ra-veta' 1963. kad je ustvrdio da se Britanija jednostavno ne uklapa u kontinent alni pogled na svijet : 'Engleska je zapravo oto?na zemlja. Ona je pomorska zemlja. Svojom trgovinom, svoj im tr i tima, svojim opskrbnim linijama, povezana je s najudaljenijim zemlj ama... On a u svemu to radi ima vrlo posebne i vrlo originalne obi?aje i tradici je. Ukratko, engleska narav, engleska struktura, sama engleska situacija duboko se razlikuje od kontinentalnih.' Unato? grubosti njegovih komentara, jo je vlada la op?a zabluda koju su ?esto namjerno g ajili kao dio 'proeuropskog' pravovjerja, da su se prije ulaska u zajedni?ko tr i te ' oto?ni' Britanci op?enito dr ali po strani od uklju?ivanja u poslove svoj ih prvih susjed a. Istina je bila da Britanija tijekom cijele svoje povijesti go tovo nije mogla biti prisnije povezana s Europom. Nakon dva svjetska rata, ona i njen Commonweal th dali su milijun i pol ivota za rje avanje problema koje su s tvorile kontinentaln e politike, Britanija neposredno nakon rata nije mogla biti aktivnija u poku ajima organizacije europske suradnje na meduvladinoj osnovi. S tolje?ima je, me?utim, britansku politiku u Europi vodilo jedno OBMANA ILI SAMOO BMANA? 543 koncentrirala u rukama jedne ili vi e nacija, bila to panjolska 16. s tolje?a, Francus ka Louisa XIV i Napoleona ili Njema?ka s po?etka 20. stolje?a, Britanija je smatrala s vojim interesom stvoriti protute u. Ono to, me?utim, nij e imalo presedana u britansko j odluci da svoju sudbinu pridru i sudbini estoric e, bila je njena odluka da se pri dru i koncentraciji mo?i u Europi.8 Problem je bilo to to ?e od tog trenutka Britaniju sve ?initi 'neprilago?enom'. Naslije de ?injenice da je bila sredi te svjetskog carstva, bila je njena povezanost srods tv om i zajedni?kim vrijednostima s obitelji an-glofonih zemalja irom svijeta. I zvozil a je svoj oblik parlamentarne demokracije nizu zemalja, uklju?uju?i Ameri ku. Od trad icije obi?ajnog prava do nemetri?kih te ina i mjera, sve je u njenom na?inu razmi ljanja i djelovanja izdvajalo Britaniju kao druk?iju od njenih nov ih partnera. 'Harmonizir anje' njenih na?ina s njihovima, neizbje no bi zahtijev alo od Britanije da napusti p uno vi e nego to bi se tra ilo od njih. Samo zbog tog razloga, kao to smo vidjeli, od trenutaka kad je u la u Zajednicu Bri tanija se na la prozvana kao 'nezgodan partner.' Stvar je pogor alo to to ni njeni li deri ni narod nikad nisu shvatili ili prihvatili temeljno na?elo na kojemu je ut em eljena Zajednica, a to je da je njen glavni cilj kretati se prema sve ve?oj i ntegr aciji. Pridru uju?i se ne?emu to je ve?ina njenih gra?ana smatrala samo tr govinskim sporaz mom temeljenim na elji za prijateljskom suradnjom, Britanija se tako smetena na la pod stalnim pritiskom da predaje sve vi e ovlasti u upravlja nju vlastitom dr avom. To je dovelo do predobro poznatog uzorka koji ?e se ponav

ljati dok britanski du nosn ici budu suo?avali svoje partnere s nekim radikalnim novim prijedlozima koje ovi n isu smatrali nu nima. Njihovu arhetipsku reakciju ocrtao je Times u ljeto 2003., a naliziraju?i britanski odgovor na predlo eni u stav: 'Prvo je demantirano da postoji bilo kakav radikalni novi plan; onda se pr iznalo da on postoji, ali ministri su se kleli da bi on nije ni na politi?kom dn evnom re du; onda je primije?eno da on mogao biti na dnevnom redu, ali da nije r ije? o ozbilj nom prijedlogu; kasnije se priznalo da je prijedlog ozbiljan, ali da nikad ne?e bi ti proveden: nakon toga se dalo do znanja da ?e on biti provede n, ali u tako razvo dnjenom obliku da ne?e promijeniti ivote obi?nih ljudi; u 8 Naravno, prema razmi ljanju mnogih, pa i Macmillana, dio smisla britanske izvorn e odluke o tra enju ?lanstva bio je to je to moglo pomo?i njenom stvaranju 'rav note e sna ga' unutar same Zajednice, ponajvi e protute e de Gaulleovoj Francusk oj. To je bio f aktor koji nije pre544 VELIKA OBMANA jednom trenutku kona?no se priznalo da ?e takvih promjena biti, ali da se oduvijek z nalo da je to tako i d a se to od samoga po?etka govorilo bira?ima.'9 Na taj je na?in, kako smo vidjeli , Britaniji 30 godina stvaran dojam da je uvijek 'nevoljki partner', 'najsporiji brod u konvoju', guralo je se da rtvuje jo ovlasti protiv svoje elje. A to je n a kraju kulminiralo, naravno, otvaranjem pitanja val ute, u kojemu je Britanska nevoljkost bila tolika da joj je dopu ten izlazak (iako se u to vrijeme njen 'od mor' smatrao privremenim). Zauzvrat, me?utim, tu je druga strana britanske uklju ?enosti u 'Europu' koja je tako zapanjuju?e druk?ija da se ?ini te ko zamislivo da dolazi iz iste zemlje. Prvo je to porast 'proeuropskog pravovjerja u britansk im vladaju?im krugovima koji je diktirao da je nezamislivo dovoditi u pitanje nj eno ?lanstvo u Zajednici; tako da se svakoga tko se to usudi napraviti mora odma h anatemizirati kao 'tupoglavc a', 'malog Engle anina' ili bilo koju drugu litan iju pogrdnih izraza. esto su isti ljudi koju su nevoljko dopu tali daljnje ustupan je britanskih ovlasti bili prvi u odbacivanju svake pomisli da bi moglo postojati temeljno proturje?je izme?u 'pro jekt a i britanskog interesa. Mo da su pokazivali razumijevanje naravi nadnacion alne vl asti. Ali prikrivali su svoje stalno krivo tuma?enje njenih postupaka, p oku avaju?i su zbiti svaku inteligentnu raspravu o toj temi. Tako su ?esto sami 'eurofili' izgled ali kao 'mali Engle ani' koji ne shva?aju to smjeraju njihovi kontinentalni partneri, ali i dalje projiciraju svoje oto?ko sanjarenje o 'Europ i' iskonski posve?enoj obi?no j miroljubivoj suradnji nacionalnih dr ava. Druga zapanjuju?a britanska reakcija na ?lanstvo u Zajednici bio je izuzetan ar kojim su njeni politi?ari i dr avni slu benici primjenjivali i provodili zakone Zajedn ice. Do sredine 1990-tih ni jedna druga zemlja u EU nije bila tako glasovita po strog o?i kojim je primjenjivala zakonodavstvo Zajednice na svojim gra?anima: pr vo 'pozla?iv anjem', dodaju?i sve vrste tegobnih novih zahtjeva kojih nije bilo u izvornim bris el-skim smjernicama, a zatim i njihovim nemilosrdnim provo?enjem . Ni u jednoj drug oj europskoj zemlji dr avni slu benici nisu bili spremni zatv oriti tri ?etvrtine klaon ica bez drugog razloga osim njihove nesposobnosti da s e pridr avaju apsurdno pogre n o shva?enih propisa koji u mnogo slu?ajeva uop?e nisu bili utemeljeni u zakonu. Ni jed na druga 9 Times (uvodnik: 'Brussels and D amascus - Stravvs improbable conversion to an EU constiOBMANA ILI SAMOOBMANA? 54 5 zemlja nije bila voljna zatvoriti ve?inu svoje ribarske industrije ili istjera ti d esetke tisu?a drugih tvrtki iz posla uime provedbe 'propisa EZ' koji nisu i mali ve ze s prakti?nom stvarno ?u. Ni u jednoj drugoj zemlji slu benici ne?e bi ti spremni dizati kaznene prijave protiv prodava?a na tr nici, jer je prodao 'fu ntu banana' dok su ank ete pokazivale da se vi e od 90 posto britanskog stanovni tva protivi zakonu koji je prodavanje robe u nemetri?kim te inama i mjerama u?i nio kaznenim djelom. Na tom neumornom porivu vezanja tvrtki u sve vi e propisa u z tro kove od desetaka mi lijardi funta godi nje, Foreign Office je inzistirao k ao nu nom da bi se pokazalo da su Britanci 'dobri Europljani'. Iza scene, du nos nici tog ministarstva ?inili su st alan pritisak na druga ministarstva da paze d a Britanija po tuje svoje 'obveze iz Sporazuma, o?ito ne brinu?i rade li to i os tale zemlje. Kontrast u odnosu na Francus ku nije mogao biti ve?i. Dok su Francu zi Zajednicu smatrali sustavom za iskori tavan je u svoju korist, slu bena Brita nija ga je vidjela kao svetu gra?evinu obveza koje je trebalo slijepo ispunjavat

i, bez obzira to bi zbog toga mogli patiti britanski interesi. Taj je odnos samo oja?an spremno ?u ministara da brane sustav bez obzira na pravdu i zdrav razum, pa su na kraju zavr ili nude?i tako cini?no neuvjerljive izgovo re kao to je sl avno obja njenje da ?e se stotine klaonica morati zatvoriti samo zato t o su nji hovi vlasnici 'donijeli komercijalnu odluku da u budu?nosti ne ula u u svoje pos love.' Proturje?je izme?u te dvije strane britanskog odnosa prema ?lanstvu u EU je bilo tolik o uo?ljivo da su, posebno dok se 1990-ih dizala plima 'euroskepti? nog' osje?aja koji j e sve vi e ja?ao, neki posve?eni prista e britanskog ?lanst va na kraju po?eli gubiti strplj nje. Za to Britanija uvijek mora igrati ulogu ' nevoljkog partnera na tako sramotan na?in koji je britanskim kolegama stvarao je dnako mnogo pote ko?a kao i Britaniji? Za r nije do lo vrijeme da se Britanci od lu?e o 'Europi' na ovaj ili onaj na?in? U govoru 1999. Lord Jenkins je najizravn ije izrazio poantu: 'Postoje samo dva suvisla britanska pona anja prema Europi. Jedno je puno sudjelov anje... i nastojanje to ja?eg utjecanja te izvla?enje to je mogu?e ve?e koristi iznutra. rugo je pona anje priznanje da su britanska povi jest, nacionalna psihologija i pol iti?ka kultura mo da takve da nikad ne?emo mo ?i biti ni ta drugo nego spora ?lanica koja se stalno ali; i da bi bilo bolje, a svakako bi izazivalo manje trvenja, da to prihv atimo i krenemo prema urednom i , ako je mogu?e, razumno prijateljskom povla?enju.'10 10 Govor odr an 22. o ujka u konferencijskom centru Kraljice Elizabete II., London, objavljeno 546 VELIKA OBMANA Do sada nije bilo pitanja koje bi prikazalo Jenkinsovu poantu bolje od pr imjera eura, formalno pokrenutog samo nekoliko tjedana prije njegova govora. To je vrho vni simbol elje britanskih partnera da svoje nacionalne interese podvrgn u nadnaci onalnoj kontroli. A Britanija je jo glumila sporu ?lanicu odbijaju?i pridru iti im se. Kako se mogla pretvarati da eli glavnu ulogu u 'projektu' i nastavljati o dbijati najva niji od svih uvjeta ?lanstava? Nitko, naravno, nije bio bolnije sv jestan toga od britanskog premijera. Blair je znao da se ne mo e nadati svojoj ' glavnoj ulozi' ako ne bude mogao ne to smisliti d a Britaniju uvede u jedinstven u valutu. Bio je potpuno blokiran obe?anjem da ?e odlu ku referendumom prepustit i britanskom narodu, znaju?i da su izgledi za preokretanj e javnog neprijateljst va prema euru, sada u odnosu dva prema jedan protiv eura, gotovo potpuno nestali . Blair je u svojim odnosima s 'Europom' sve vi e stvarao dojam dje?a?i?a koji s toji na au t-liniji ?eznu?i da se pridru i velikim de?kima na igrali tu, ali bez razumijevanja pravil a igre koju oni igraju. Najve?a ironija britanskog ?lanstv a u EU u prvim godinama 21. stolje?a, bila je u kont rastu njene ekonomske situa cije s onima u njenih kontinentalnih partnera. U 1960 -tim i 1970-tim godinama v i e od svega im se eljela pridru iti, jer se ?inilo da su oni otkrili tajnu ekon omskog uspjeha koju je ona bila izgubila. U 1980-tim i 1990-t im, dok se britans ka ekonomija restrukturirala i liberalizirala, iz razloga koji nemaju veze s nje nim ?lanstvom u EZ, izvorna su estorica izgubila svoj dinami-zam. Po?eli su tonu ti pod teretom sve ve?ih poreza, tro kova rada i regulative, takozvanog 'europsk og socijalnog modela koji je dolazak eura samo pogor ao. Do 2003. kontrast izme? u Britanije i eurozone prema nezaposlenosti, stopi rasta, i zravnim ulaganjima i trgovini, postao je ja?i nego ikad. Popis 1000 najboljih svje tskih tvrtki po t r i noj kapitalizaciji pokazao je da, nakon SAD koje su bile daleko ispred svih, britanske tvrtke zauzimaju drugo mjesto, ispred Japana, i s dvostr uko ve?om vr ijedno ?u od najboljih njema?kih i francuskih tvrtki zajedno.11 Ve?ina europsk i h financijskih direktora 1996. je predvidjela da ?e do 2001. Frankfurt prete?i L ond on kao vode?i financijski centar ako Britanija ne ude u euro. Godine 2003. p okazal o se da se London jo vi e popeo i da se mnoge me?unarodne banke iz Frankf urta premje ta ju u London.12 11 Business Week, 14. srpnja 2003. OBMANA ILI SAMO OBMANA? 547 Do sada je Britanija samo profitirala od neulaska u euro. Uspje no g ospodarstvo ko jeg je laburisti?ka vlada naslijedila od konzervativne, 1997. je nastavilo napredo vati unato? spremnosti Blairove vlade da potpi e socijalnu pov elju i od Zajednice pr ihvati sve skuplja regulatorna optere?enja, poput niza sm jernica o radnom vremenu. Ali iza brda su se valjali razni tamni prijete?i oblac i, ve?ina od kojih je djelomi?n o ili potpuno pripisiva britanskom ?lanstvu u EU . Jedan je bila energetska kriza s kojom bi se uskoro Britanija mogla suo?iti, j

er b i iscrpljivanjem njenih sjevernomorskih le i ta nafte i plina do 2010. post ala 90 po sto ovisna o uvoznoj energiji, ve?inom iz politi?ki nestabilnih svjets kih regija pop ut Rusije i Sjeverne Afrike. To je posebno zna?ajno, jer su zatva ranjem njene indu strije ugljena jedini drugi zna?ajni izvor britanske struje os tale njene stare nuk learne elektrane koje jo uvijek zadovoljavaju 23 posto njen ih potreba, ali je ve?in i isticao rok trajanja. Umjesto da se po teno suo?i s g olemom prijetnjom koju je to predstavljalo, Blairova vlada se zanosila EU politi kom 'obnovljive energije' zam i ljaju?i da bi ona mogla zamijeniti zastarjele nu klearne elektrane velikim programo m iskori tavanja energije vjetra. Ministri su izgledali potpuno slijepi za ?injenicu da su turbine na vjetar apsurdno skup iz vor struje koji ne mo e zamijeniti njenu nuklearnu energiju, ?ak i da se pola po vr ine Velike Britanije i njenog priobalnog m ora prekrije divovskim vjetrenja?a ma. Jedina britanska nada za o?uvanje redovne opsk rbe strujom le i u Francuskoj koja jo uvijek 80 posto svoje struje proizvodi u nukl earnim elektranama. Ali d opustiti da zemlja koja je nekad prednja?ila u svijetu u nuklearnoj tehnologiji i u ivala najve?e energetske rezerve u zapadnoj Europi postan e tako ekonomski r anjiva, moglo bi se pokazati prvorazrednom pogre kom. Jednako je alarmantno za B ritaniju bilo brzo pribli avanje krize s otpadom, zbog n jenog pristanka da, pre ma Povelji jedne Europe, preda kontrolu svoje politike up ravljanja otpadom Brux ellesu. EU nije samo proizvodila serije smjernica koje su sve vi e ote avale i p oskupljivale odlaganje svih vrsta otpada, od starih vozila i h ladnjaka do milij una tona ne eljenih prehrambenih proizvoda godi nje, ve? je zaista uv ela i zabranu zakopavanja otpada na koje se Britanija oslanjala puno vi e od bil o koje druge ?lanice EU. Suo?ena s obvezom da do 2016. gotovo sav svoj otpad zbr ine na druge na?ine, a ne zakopavanjem, Britanija je trebala postaviti brojna no va postr ojenja, uklju?uju?i i 165 divovskih spalionica, u ritmu od jedne tjedno tijekom 14 g odina. Izgledi da se to izvede bili su nikakvi. Cijeli niz dodatni h EU zakona trebao je stupiti na snagu u sljede?ih 548 VELIKA OBMANA striji. Oni su sezali od smjernice WEEE o odlaganju elektri?nog otpada i smjernice o 'fizi? kim u?incima' koja drasti?no ograni?ava vrijeme koje radnici smiju provesti rad e?i sa strojnim alatom, traktorima ili bilo kakvim drugim strojevima, do predlo ene REACH smjernice koja regulira upotrebu 170.000 vrsta kemijskih sredstava i p roiz voda. Cijena samo za britansku kemijsku industriju, najve?u u Europi, 2003. je pro cijenjena na est milijardi funta godi nje, to je vi e od ukupnog izvozno g prihoda te i ndustrije koji iznosi 5,5 milijardi funta godi nje. Ali Britaniji ?e biti te ko prosvj edovati, jer je smjernicu predlo io njen vlastiti ministar okoli a Michael Meacher t ijekom britanskog predsjedavanja EU-om 1998.13 Sve je to moglo potaknuti Britance da se upitaju slu i li ostanak u Europskoj unij i b ritanskom interesu, osim sve ve?e sjene koju je bacao ustav ?ije se potpisivanje spremalo za 2004. Ali kako se pribli avao taj trenutak, vladaju?e pravovjerje o stalo je toliko uporno da nije bilo govora ni o pomisli na britansko povla?enje. Iako s u ankete pokazivale da se izme?u 30 i 50 posto Britanaca sla e da bi Bri tanija treba la napustiti EU, ni jedan od 659 zastupnika nije imao hrabrosti jav no iznijeti t akav stav. Iako su vodu konzervativaca Duncana Smitha strana?ki ko lege izabrali i zbog njegovih sna nih euroskepti?nih stavova i zbog sumnje da je privatno sklon brit anskom povla?enju, najvidljivija posljedica njegova izbora 2001. bilo je jo ja?e suzb ijanje rasprave o EU pitanjima u njegovoj stranci, zb og straha od ponovnih podje la koje su je 1990-tih svele na takav jad i bijedu. Isto tako, prakti?ni problemi koje bi donijelo britansko povla?enje iz EU sada b i bi li golemi. Problem nije, kako su voljeli tvrditi prista e 'projekta, bio u bilo ka kvoj prijetnji koju bi povla?enje predstavljalo stalnoj britanskoj trgov ini s biv im EU partnerima. Prednosti koje su oni izvla?ili od trgovine s Britan ijom postale s u tako jednostrane da je njima bilo u interesu da se to nastavi, zanemariv i ?injeni cu da bi, ve? i prema pravilima WTO-a, sada bilo prakti?ki n emogu?e zatvoriti britansk i izvoz dizanjem carina. Norve ka i vicarska su slale mnogo ve?i dio svog izvoza u EU nego Britanija, a Britanija bi mogla pregovarat i o vrsti ugovora o slobodnoj tr govini kakav je EU bila sklopila s Meksikom. Pu no te i bio bi problem raspu tanja svih podru?ja britanskog zakona i javne uprav e ko ji su postali nerazdvojivo isprepleteni s EU, jer je toliki dio njenog naci

onaln og sustava vlasti umre en s nadnacionalnim sustavom smje tenim u Bruxelles u. Za po?eta k, to bi bilo 97.000 stranica smjernica i propisa koji su svi sada na snazi u Br itaniji i u mnogo 13 Informacija iz CRT-a i Sundjiv TpleomnU 93 \c r\r,\mii OBMANA ILI SAMOOBMANA? 549 slu?ajeva zamjenjuju nekada nje nacionalne z akone. Zadatak ponovnog pisanja zna?ajnog dijela britanskog zakonika sam bi po s ebi bio monumentalan, da se ne spominje po treba ponovnog osmi ljanja i organiza cije golemih podru?ja nacionalne politike, od p oljoprivrede i ribarstva do regi onalne vlasti. Ali pravo pitanje koje je po?elo vrebati 2003., ne samo u Britani ji ve? u cijeloj Eu ropi, bilo je kakva ?e biti budu?nost same Europske unije? K oliko se mo e realno o?ekiva ti da ?e ona pre ivjeti u bilo kakvom prepoznatljiv om obliku? Pedeset godina razvija la se korak po korak prema dalekom cilju pune integracije. Ali sada, kad se tako daleka to?ka ?ini gotovo dohvatljivom, iznena da se javlja novi skup upitnika, te ih o d i?ega ?ime se ranije suo?avala. Pedes et godina je 'projekt' ugodno ivio u toj hipotetskoj budu?nosti u kojoj je odg o vor na svaki problem bilo njegovo kori tenje za opravdavanje jo jednog koraka u pr ocesu integracije. Ali sada ta budu?nosti vi e ni u kojem smislu nije bila hi potetsk a. Nakon 2004. godine, s 10 novih ?lanica, vi e ne?e biti mogu?e promatr ati 'pro irenje' k ao obi?an izgovor za novi krug integriranja. One sa sobom don ose pregr t vrlo ozbilj nih novih vlastitih problema, tra e?i prakti?na rje enja. Desetlje?ima se moglo sanjati o dalekim izgledima monetarne unije kao jednog od kr unskih postignu?a i ntegracije. Ali sad je stigao euro, nose?i sa sobom goleme nove p robleme kojima ?e biti izuzetno te ko na?i rje enja. Ti problemi su tako duboki da je ma lo ko ji ozbiljni ekonomist na svijetu spreman isklju?iti mogu?nost da se za nekoliko godina cijeli projekt eura uru i u kaosu, kao to se dogodilo s beskrajno skromni ji m ERM-om. Zemlje eurozone su se itekako trebale suo?iti sa sumornom porukom p ro log desetlje?a d a su njihove ekonomije u stanju uznapredovalog strukturalnog pada za koji se u v idokrugu nije pojavila ni naznaka rje enja. Prognoze stru?n jaka o ekonomskoj budu?nost i EU sada je obavio gotovo jednodu an pesimizam popu t onog Francuskog instituta za me?unarodne odnose koji predvi?a da bi do sredine stolje?a o?ekivani BDP EU mogao rasti jedan posto godi nje, u usporedbi s vi e od dva posto u Sjevernoj Americi i 2,5 pos to u Kini. Zajedno s demografskim pro gnozama koje pokazuju da ?e ve?ina zemalja euro zone uskoro iskusiti smanjenje s tanovni tva, gdje ?e udio umirovljenika i drugih ovi snih o socijali biti prevel ik za podr ku koju mo e pru iti aktivna radna snaga, francu ski je izvje taj sum orno zaklju?io da se EU suo?ava sa 'sporim, ali neumitnim' 550 VELIKA OBMANA Mo da je najizgledniji scenarij onaj o kojemu je rasprava prethodnih nekoliko godi na ve? dala mno tvo naznaka. To je bila ideja da budu?nost EU le i u avangardi z emalja o kupljenih oko izvorne estorice koje se same kre?u prema sve ve?oj integ raciji. 'Unija bi se tako podijelila na dvije skupine: unutarnji klub pod domina cijom francusk o-nje-ma?ke osovine, i vanjski prsten 'drugorazrednih' ?lanica, u klju?uju?i i nove ?lanice i sve zemlje koje, poput Britanije, ostanu izvan eura. Ako se ne postigne dogov or oko ustava, a ?ak je i Giscardov lutaju?i nacrt bio tek malo vi e od neurednog komp romisa ostavljaju?i nerije enima klju?na protur je?ja, ?inilo se da nema alternative pretva ranju EU u neku vrstu 'dvoslojne' or ganizacije, podijeljene izme?u unutarnjih i va njskih prstena, narav ?ijih odnos a tek treba odrediti. U tome nije bilo ni?eg novog. Klju?ni igra?i u raspravi, p redvo?eni Delorsom uz Chiracov u podr ku, Fischer pa ?ak i Giscard, vi e puta su razgovarali o tome jo od 1999. Francu zi i Nijemci takvu ideju smatraju jedinim rje enjem nepremostivih problema koje pr edstavlja dolazak siroma nijih novih ? lanica koje nikako ne?e mo?i biti primljene u 'unu tarnji krug' te odbijanje Bri tanije, Danske i vedske da se pridru e sine qua non ?lan stvu u euru. Kako posti ?i takvo radikalno prestrojavanje EU pitanje je budu?nosti. Jedna stvar ko ju su doga?aji 2003. sigurno pokazali jest da je 'projekt', evoluiraju?i kroz pola s tolje?a na sve iroj fronti, kona?no stigao na kraj svoga puta. Taj famozni 'vlak ', ko jega nitko nije smio propustiti, bli io se odbojnicima. U to god se u godi nama koje slijede razvila 'Europa, predstavljat ?e potpuno novu fazu u njenom ra zvoju: nju ?e vi e karakterizirati povla?enje i ograni?avanje nego bilo kakvo da ljnje napredovanje u irinu po starim, poznatim linijama. Ono to je po?elo sa ' e

storicom' sad ?e se u svojoj sr i i vratiti na ' estoricu'. Monneto projekt je m rtav. Snovi 20. stolje?a Onih istih 1920-tih, kad su Monnet i alter prvi put za? injali ideologiju koja ?e na k raju dovesti do Europske unije, ro?ena je jo jedn a od najutjecajnijih ideja 20. sto lje?a. U Parizu je francusko- vicarski arhite kt Le Corbusier za?injao svoju viziju 'zra?e?eg gr ada. On je vjerovao da mnoge muke koje opsjedaju ?ovje?anstvo proizlaze iz prisile n a ivot u nehigijenskim, neplaniranim \A OBMANA ILI SAMOOBMANA? 551 gradovima koji su tijekom stolje?a ra sli, kako je rekao, 'kao natovareni magarac'. Budu?nost je zahtijevala da se ti gradovi, po?ev i s Parizom, zbri u i zamijene 'gradom budu?nosti' planiranim do u najsitnije detalje. Svatko bi trebao ivjeti i raditi u golemim betonskim zgrad ama postavljenima u geometrijsku transportnu mre u autoces ta i okru enima podru ?jima 'javnog otvorenog prostora' sa zelenilom. Le Corbusierov je san ostao neos tvaren dva desetlje?a, kao obi?an kuriozitet poznat samo a?ici mladih arhitekata i onih medu njima koji su postali urbanisti?ki plan eri. Ali u njima je probudio evan?eosko odu evljenje, jer im je nudio priliku da odigraju glavnu ulogu u ne?emu to ?e prerasti u jednu od najve?ih revolucija u povijesti. Njihovu priliku da viziju pretvore u djelo donio je Drugi svjetski ra t. etrdeseti h godina, posebno u Britaniji, tim je istim arhitektima i planerima p ovjereno pl aniranje obnove poru enih gradova. Pedesetih i ezdesetih mo?i ?e se vidjeti kako se nad mnogim britanskim gradovima uzdi u rezultati: golemi komplek si betonskih kula i b lokova okru enih javnim otvorenim prostorom ispresijecanim novim urbanim prometnic ama. Sli?ni gargatuanski kompleksi gra?eni su u cijeloj Europi, posebno u isto?nim komunist i?kim zemljama. 'Modernisti?ka' ideologija, koju je Le Corbusier tako uvjerljivo sin tetizirao 1920-tih, postala je vladaju -?im pravovjerjem poratnog doba koju gotovo nitko nije dovodio u pitanje i kojem u su se, uz odobravanje medija, priklju?ivali politi?ari svih stranaka. Iznenada , krajem 1960-tih i po?etkom 1970-tih, upravo kad je moda visokih blokova i gole mih sveobuhvatnih planova razvoja dosizala vrhunac, po?ela je dramati?na reakc i ja. Suo?eni sa stvarno ?u u koju ih je dovela ta vizija, ljudi su odjednom utvrd ili d a su vidjeli budu?nost i da ona ne funkcionira. Daleko od stvaranja sjajni h, u?inkov itih gradova koje su obe?avali crte i arhitekata i makete planera, te mo?ne strukture bile su nehumane, nisu imale du u, bile su depresivne, prljave i ru ne, njihov beton unakazili su grafiti, njihove plo?nike opsjedali uli?ni na pada?i i narkomani, njihove zelene povr ine bile su samo mrtve zone uvele trave, prekrivene sme?em i jednostavn o - ni?ije. Razo?arenje sa svim tim vizijama za koje se zalagao Le Corbusier bilo je poput bu?en ja iz kakvog sna. Te ko je sada prisje?ati se kako je mo?no prevladavaju?e pravovjerje d iktiralo da se ta vizi ja predstavlja kao jedina mogu?a budu?nost, sve dok je nije do veo u pitanje, ka o u pri?i i rimm vijnn ii'zAnL- rli^t^t-o* for \f* rrrJ 552 VELIKA OBMANA Proble m je bio to je vizija savr eno planiranog svijeta koji su stvorili tehnokrati mo gla biti zanosna u teoriji. U praksi, me?utim, na kraju je postalo jasno da nij e imala nikakve veze s ljudskom stvarno ?u. Ni ta u njoj nije funkcioniralo kako je za mi ljeno, jer je ta kruta tehnokratska vizija moga funkcionirati samo na papiru i u ljudskim glavama. Nakon to su u dovo?enje te apstraktne vizije u stva rni svijet u lo eni divovski resursi, iznenada je postalo o?ito da je san doveo samo do no?ne more. Kod Monneta je ekvivalent Le Corbusierovoj elji da sru i sta re gradove pro losti, bil a njegova mr nja prema nacionalnoj dr avi. Njegov veli ki san bila je nadnacionalna v lada budu?nosti koju bi vodili tehnokrati, uzdi u ?i se iznad svih zbrkanih komplikacij a nacionalizma i demokracije. Kao i kod Le Corbusiera, i Monnetu je Drugi svjets ki rat bio neo?ekivana prilika da ostvari svoj san. Kao i kod Le Corbusiera, njego v je san na kraju postao nadahnu?e cij eloj novoj generaciji tehnokrata i dr avnih sl u benika, uz podr ku politi?kih e lita zapadne Europe kojima je 'projekt' dao priliku d a zaigraju glavnu ulogu u najve?oj politi?koj avanturi njihova doba. Kao kod Le Corbusierove vizije, bilo je vremena kad se ?inilo da novo pravovjerje nosi sve pred sobom, uni tavaju?i s trukture nacionalnih dr ava i podi u?i na njihovu mjest u sve krute tehnokratske strukture novog sustava. Nije bilo knjige koja bi bolje mogla prikazati narav M onneto-va projekta od 1200 stranica Direktorija zakonoda vstva Zajednice koje je trenutno na snazi, u kojemu su sitnim slovima popisani s vi oni deseci tisu?a d

irektiva, propisa i odluka koji utjelovljuju vanjski oblik p ostignu?a projekta: njegov sveti aquis communautaire. U njemu su ti beskrajni popisi zakona koji ?i ne Zajedni?ku poljoprivrednu politiku, Zajedni?ku ribarsku politiku, politiku ko nkurentnosti i tako dalje, u kojemu se mo?n i blokovi 'europskog projekta prote u prema obzoru. Bilo je simboli?ki prikladno da, kao to je Le Corbu-sierova vizi ja ukorijenjena u njegovom tovanju betona kao vrhu nskog gra?evnog materijala, t ehnokrati Europske komisije nemaju boljeg izraza hval e za svoj uspjeh nego da g a opi u kao 'beton.' Sve to nije valjalo s Le Corbusierovim neboderima postalo j e o?ito kad su u njima p o?eli ivjeti stvarni ljudi, da bi otkrili kako te gra?e vine pori?u ljudsku stvarnost i ljudske potrebe. Isto je bilo s neboderima koje su stvorili Monnetovi tehnokrati . Nacionalna dr ava i demokracija previ e su bitne za ljudske potrebe i ljudsku nara v da bi se jednostavno uklonile diktatom tehnokrata. Kao to su se ljudi pro budili u bezdu noj nehumanosti Le Corbusierova ufonisri?kop sna ?eznn?i 7.3 rnnl innm. OBMANA ILI SAMOOBMANA? 553 ivotno ?u i ljudskom stvarno ?u starih gradova koje su izgubili, isto je po?elo va iti za to je pometeno Monnetovom utopijom. T ek kad su ljudi otkrili da su izgubili svoj u demokraciju i mo? svojih zemalja d a vladaju sobom, po?eli su na novi na?in procjenji vati koliko je bilo vrijedno ono to im je oduzeto bez njihova znanja. Postali su rtve jedne od najve?ih kolek tivnih obmana 20. stolje?a: usporedivom u tom smislu sa samoobmanjuju?im snovima komunizma. Mo da prije negoli kasnije, fantazija velikog 'europskog projekta' u ru it ?e se u stva rnosti: uni tena svim onim proturje?jima koje u svojoj ludoj ambiciji nije uspjela p redvidjeti i ?ijim se rje enjima ne mo e nikada ni nadat i. Ali, kao i Le Corbusierova vizija samo u puno ve?im razmjerima, za sobom ?e o staviti u asnu pusto : pustopoljinu ko joj ?e trebati mnogo godina da se iz nje pojavi narod Europe. Bibliografija Aldrich, Richard L. (2001), The Hidden Hand Britain, America and Cold War Secr et Intelligence (London, John Murray (Publis hers) Ltd). Algazy, J. (1984), La Tentation Nee-fasciste en France 1944-65 (Pari , Fayard). Almond, Mark (1998), Europes Backjard War - The War in the Balkans ( London, Hein emann). Atkinson, Rodney, and McWhirter, Norris (1994), Treason At Maastricht (Newcastle uponTyne, Compuprint Publishing). Atkinson, Rodney (1996), Europes Full Grde (Newcastle upon Tyne, Compuprint Publ ishing). Bali, George ( 1982), The Past Has Another Pattern (New York, Norton and Co.). Bell, Lionel (19 95), The Throw That Failed (London, New European Publi-cations). Benn, Tony (199 5), The Benn Diaries (single volume edition) (London, Ran-dom Hou se). Booker, C hristopher (1969), The Neophiliacs (London, Collins). Booker, Christopher, and N orth, Richard (1994), The Mad Officials (London, Const able). Booker, Christophe r, and North, Richard (1996), The CastleofLies (London, Duckvr orth). Boothby, L ord (1978), Boothbj - Recollections OfA Rebel (London, Hutchin-son). Brinkley, D ouglas, and Hackett, Clifford (eds.) (1991), Jean Monnet: The Path To European U nity (New York, St Martin's Press). Brivate, Brian, and Jones, Harriet (eds.) (1 993), From Reconstruction to Integra -tion: Britain in Europe since 1945 (London , Continuum International). Bromberger, Merry and Serge (1969),/<m Monnet And The United States of Europe (Ne w York, Coward-McCann). Brugmans, Dr Henri (1948), F undamentals Of European Federalism, with a forevrord by Lord Layton (London, The Federal Union). Burgess, M. (1989), Federalism And The European Union: Politica l Ideas, Influenc e And Strategy (London, Routledge). Burleigh, Michael (2000), The Third Reich - A Netv History (London, MacBIBLIOGRAFIJA 555 Butler, David, an d Pinto-Duschinski, Michael (1971), The British General Election Of 1970 (London , Macmillan). Butler, David, and Kitzinger, Uwe (1976), The 1975 Referendum (Lon don, Macmillan). Callaghan, James (1987), Time And Chance (London, Collins). Cal vocoressi, Peter (1955), Survej Of International Affairs - 1952 (London, Oxford University Press). Campbell, John (1993), Edivard Heath - A Biographj (Lo ndon, Jonathan Cape). Camps, Miriam (1964), Britain And The European Communitj 1955-19 63 (London, Oxford University Press). Camps, Miriam (1965), What Kind Of Europe? Th e Community Since De Gaulle's Veto, Chatham House Essays (London, Oxford University Press). Carringto n, Lord (1988), Reflections On Things Past (London, Collins). Carls, Stephen Do

u glas (1993), Louis Loucheur And The Shaping OfModern France 1916-1931 (Baton R ouge, Louisiana State University Press). Churchill, W. S. (1948), The Second Wor ld War, Vol. I- The Gathering Storm (London, Cassell). Churchill, W. S. (1952), The Second WorldWar, Vol. II- Their Finest Hour (London, Cassell). Churchill, W. S. (1976), Collected Essays OfWinston Churchill , Volume II, Churchill And Poli tics (London, Library of Imperial History). Clark, Alan (1993) , Diaries (London , Weidenfeld and Nicolson). Cole, John (1995), As It Seemed To Me - PoliticalMem oirs (London, Weidenfeld & Nicolson). Coleman, Peter (1989), The Liberal Conspir acj: The Congress Fo r Cultural Freedom And The Struggle For The Mind Of Europe (New York, The Free Press). Connolly , Bernard (1995), The Rotten Heart of Europ e - The Dirty War For Europes Money (London, Faber and Faber). Corbett, Richard (2001), The European P arliament's Role In Closer EU Integration (London, Palgra ve). Cowgill, Anthony (1992), The Maastricht Treaty in Perspective the Consolida ted T reaty on European Union (Stroud, British Management Data Foundation). Cros sman, Richard (1976), The Diaries OfA Cabinet Minister (volume two) (London, Ham ish Hamilton). De Gaulle, Charles (1971), Memoirs OfHope - Reneival 1958-1962 (L ondon, Weidenfe ld and Nicolson). Dell, Edmund (1995), The Schuman Plan And The British Abdicati on Of Leadership In Europe (Oxford, Clarendon Press). 556 VELIK A OBMANA Denman, Roy (1996), Missed Chances - Britain And Europe In The Tiuentie th Century (London, Cassell). Dktionarj of National Biography 1971-80 (1985), Ox ford University Press. Duchene , Francois (1994), Jean Monnet - The First States man Of Interdependence (New York, W. W. Norton and Co.). Eden, Anthony (1960), M emoirs, Full Circ le (London, Cassell). Edwards, Geoffrey, and Pijpers, Alfred ( 1997), The Politi cs Of European Treaty Reform The 1996 Intergovernmental Confer ence And Beyond (London, Cassell) . European Parliament (1982), Selection oftext s concerning institutional matters on the Community from 1950 to 1982 (Luxembour g, Committee on Institutional Affairs). Forster, Anthony (2002), Euroscepticism In Contemporarj British Politics Opposition To Europe In The British Conservativ e And labour Parties Since 1945 (London, Routledge). Fransen, Frederic (2001), T he Supranational Poli tics Of Jean Monnet: Ideas And Origins Of The European Com munity (Connecticut, Greenwood Press). Friedman, Milton and Rosie (1980), Free t o Choose (London, Pan Books). George, S tephen (1990), An Awkward Partner - Brit ain In The European Community (3rd ed.) (Oxford University Press). Gladwyn, Lord (1966), The Europea n Idea (London, Weidenfeld & Nicolson). Goldschmidt, B. (19 82), The Atomic Complex: A Worldwide Political Historj OfNuclear Energy (La Gran ge Park, Illinois American Nuclear Society). Gorman, Teresa (1993), Bastards (Lo ndon, Pan Books). Grant, Charles (1994), Delo rs - Inside The House Thatjacques Built (London, Nicholas Brearley). Gren, Jorgen (1999), The Neiv Regionalism In The EU (Stockho lm, Fritzes Offentliga Publikationer). Griffiths, Richard T. (20 00), Europe's First Constitution - The European Politic al Communitj, 1952-1954 (London, Federal Trust). Healey, Dennis (1989), The Time OfMjLife (London, Michael Joseph). Heath, Edward (1998), The Course OfMy Life ( London, Hodder and Stoughton). Henderson, Nicholas (1987), Channels And Tunnels (London, Weidenfeld and Nicolson). Heseltine, M. (1987), Where There's A Will (L ondon, Hutchinson). Heseltine, M. ( 2000), Life In Thejungle (London, Hodder and Stoughton). Hillman, Judy, and Clar ke, Peter (1988), Geoffrej Howe-A Ouiet Rev olutio___n__i__ BIBLIOGRAFIJA 557 Hogg, arah, and Hill, Jonathan (1995), Too Clo se To Call: Poiver And Politics-Joh n Major in No. 10 (London, Little, Brown and Company). Holland, Martin (1993), European Integration - From Communitj To Unio n (London, Pinter Publishers). Holmes, Martin (ed.) (1966), The Eurosceptic Read er (London, Macmillan). Horne, Alistair (1988), Macmillan 1894-1956(London, Macm illan). Howe, Geoffrey ( 1994), Conflict OfLoyalty (London, Macmillan). Hugh-Jon es, Wynn (2002), Diplomacy To Politics (Spennymore, Co. Dur-ham, The Mem oir Clu b). Jamieson, Bili (1994), Britain Beyond Europe (London, Duckworth). Jenkins, L indsay (1996), Godfather Of The European Union -Altiero Spinelli (Lond on, Bruge s Group). Jenkins, Roy (1991), A Life At The Centre (London, Macmillan). Judd, D ennis (1996), Empire- The British Imperial Experience From 1765 To The Pr esent (London, Harper Collins). Kaiser, Wolfram (1996), Using Europe, Abusing The Euro peans - Britain And Europe an Integration, 1945-63 (London, Macmillan). Kitzinge

r, Uwe (1973), Diplomacy And Persuasion - Hotv Britain Joined The Common Market (London, Thames and Hudson). Lamont, Norman (1995), Sovereign Britain (London, D uckworth). Lawson, Nigel (1992), The Vieiv From No. 11 - Memoirs OfA Tory Radica l (London, Bantam Press). Laughland, John (1997), The Tainted Source - The Undem ocratic Origins Of The Eur opean Idea (London, Warner Books). Lloyd George, Davi d (1938), The Truth About The Peace Treaties (volume 1) (Londo n). Lochner, Loui s P. (editor and translator) (1948), The Goebbels Diaries 194243 (New York, Doub leday). Loth, Wilfried, Wallace, William, and Wessels, Wolfgang (1998), Walter H al-Istei n - The Forgotten European? (London, Macmillan). Ludlow, Piers (1997), Dealing With Britain - The SixAnd The First UK Application To The EEC (Cambridge University Press). Maclean, Donald (1970) British Foreign Policy Since Suez 195 6-1968 (London, Hodd er & Stoughton). Macmillan, Harold (1971), Riding The Storm - 1956-1959 (London, Macmillan). Macmillan, Harold (1973), At The End OfThe Day - 1961-63 (London, Macmillan). Major, John (1999), John Major The Autobiography (London, HarperCollins). Mansergh, Nicholas (1963), Documents and Speeches on C ommonivealth Affairs, 1952 -1962 (London, Oxford University Press). Marijnissen, Jan (1996), Enoughl A Socialist Bites Back (Netherlands, Socia558 VELIKA OBMANA Marriott, John (1941), The Tragedy Of Europe (London, Blackie and Son Ltd). Mat h er, Graham (intr.) (1990), Europe's Constitutional Future (London, Institute o f Economic Affairs). McAllister, Richard (1997), Erom EC To EU - A Historical An d Political Survej (London, Routledge). McCue, Jim (1997), Edmund Burke & Our Pr esent Diseon tents (London, The Claridge Press). Milward, A. S. (2002), The Rise And Fali Of A National Strategj (London, Frank Cass). Mitterrand, F. (1985), Re flexions sur la politique exterieure de la France. Introduetion a 25 discours, 1981-1985 (Pari , Favard). Monnet, Jean (197 8) Memoirs (Lon don, Collins). Moravcsik, Andrew (1998), The Choice Of Europe: S ocial Purpose An d State Poiver: From Messina To Maastricht (London, UCL). Morav csik, Andrew (2000), " De Gaulle Betvveen Grain and Grandeur: The Political Econ omy of French EC Policj, 1958-1970' (Pt. 2) in Journal of Cold War Studies, Vol. 2, No. 3 (Fali). Mote, Ashley (2001), Vigilance (Petersfield, Hampshire, Tanner Publishing). Nort h, Richard (2001), The Death OfBritish Agriculture (London, D uclcvrarth). Novick , Peter (1968), Resistance Versus Vichy (London, Chatto & Wi ndus). O'Neill, Con (2000), Britain's Entrj Into The European Communitj Report O n The Negotiations Of 1970-1972 (London, Frank Cass). Owen, David (1992), Time T o Declare (London, Penguin Books). Page, Edward C. (1997), People Who Run Europ e (Oxford, Clarendon Press). Pevrefitte, Alain (1994), C'etait De Gaulle (volume 1) (Pari , Favard). Salmon, Trevor, and Nicoll, William (1997), Building Europe an Union - A documentarj historj and analjsis (Manchester University Press). alt er, Arthur (19 31), The United States of Europe (London, George, Allen & Unwin). alter, Arthur (1961), The Slave Of The Lamp (London, Weidenfeld & Nicolson). al ter, Arthur (1961), Memoirs OfA Public Servant (London, Weidenfeld & Nicolson). Sampson, Anthony (1968), The New Europeans (London, Hodder and Stoughton). Schwa rtz, H. (1997), Konrad Adenauer: German Politician and Statesma n In A Period Of War, Revolution And Reconstruction, Vol2: The Statesman, 1952-1967 (Oxford, Ber ghahn). Sharp, P. (1999), Thatcher's Diplomacy: The Reviva l OfBritish Foreign P olicj (London, Macmillan). SJiore, Peter (2000), Separate Wavs- The Heart OfEuro t>e (L ondon. DnrWnr!-hV BIBLIOGRAFIJA 559 Spaak, Paul-Henri (1971), The Continu ing Battle: Memoirs OfA European (Boston, Little, Brown and Companv). Stephens, Philip (1996), Politics And The Pound (London, Macmillan). Stirk, Pete r M. R. ( 1996), A Historj of European Integration Since 1914 (London, Pinter). Street, C. J. C. (1924), The Treacherj Of France (Bedford, The Sidney Press). Th atcher, M argaret (1992), The Doiuning Street Years (London, HarperCollins). Thatcher, Mar garet (2002), Statecraft - Strategies For A Changing World (London, HarperCollin s). The New Cambridge Modern History (1960), The Era OfViolence, Vo l. XII (Camb ridge University Press). Unvin, Derek W. (1995), The Community Of Europe-A Histo rj Of European Integration Since 1945 (second edition) (London, Longman). van Bu itenen, Paul (2 000), Bloiving the Whistle - One man'sfight againstfraud in the European Commission (London, Politico's). Vaughan, Richard (1976), Post-i var In tegration In Europe (London, Edward Arnold). Watkins, Alan (1992), A Conservativ

e Coup - The Fali Of Margaret Thatch er (second edition) (London, Duckvvorth). W eatherill, Stephen, and Beaumont, Pau l (1995), EC Law - The Essential Guide to the Legal Workings ofthe European Communitj (second edition) (London, Penguin Bo oks). Werth, Alexander (1957), France 1940-1955 (London, Robert Hale). Williams, Charl es (2000), Adenauer - Father OfThe New Germanj (London, Little, Brown and Company). Williams, Neville (1967), Chronologj Of The Modern W orld 1763-1965 ( New York, David McKay Co.). Wilson, Harold (1979), Final Term - The Labour Gove rnment 1974-1976 (London, Weidenfeld & Nicolson). Winand, Pascaline (1993), Eise nhower, Kennedj A nd The United States Of Europe (New York, St Martin's Press). Woodhouse C. M. (1 961), British Foreign Po licj Since The Second World War (London, Hutchinson & C o.). Worcester, Robert M. (2000), Hou> To Win The Euro Re ferendum: Lessons From 1975 (London, Foreign Policy Centre). Young, Hugo (1990), One OfUs (London, Pan Books). Young, Hugo (1998), This Blessed Plot - Britain And Europe, From Ch urc hill To Blair (London, Routledge). Young, Lord (1990), The Enterprise Years A Bu siness man In The Cabinet (London, Headline). Kazalo 11. rujna, 'blagotvorna kri za', 488-489 Acheson, Dean, 31, 48, 50, 51, 58, 62, 64-66, 69, 108, 523; i Schum anov plan, 59 , 61,64, 67, 69, 76-78, 108; 'najve?a pogre ka poslijeratnog razdo blja'69; (citiran) , 108; 524 Adenauer, Konrad, 15, 19, 56, 61; Schumanov plan, 64, 66, 82, 85; o europskoj in tegraciji, 69, 100; u Parizu (1956), 105-106; i O EEC, 113-115; bijes zbog isklju?i vanja Njema?ke, 120; 131; dr avni posjet Franc uskoj, 140; podr ava de Gaullov veto, 15 0-151; povla?i se, 150-151 Afganistan, 488; Blairovo 'ratno Vije?e', 490 Agencije, Europske; uloga, 486-489; Komisija p ro iruje vlast kroz, 538 'Agenda 2000'; reakcije na, 424; prijedlozi, 441; tro k ovi rastu za milijardu funt a, 445; Berlinski sporazum o, 445 Ahern, Bertie, 477 ,485 Akademici, integracijska uloga, 487 Akademske ustanove, Komisija ih koristi , 361 Akcijski odbor za Ujedinjene dr ave Europe, 89, 96-97, 99-100, 110, 160-16 2, 524 Amato, Giuliano, 483, 492, 511, 515 Ameri?ki odbor o Ujedinjenoj Europi ( ACUE), 56-57, 59, 81, 89 Amsterdamski sporazum; prijedlozi Komisije, britanska B ijela knjiga, 402; 'minim alisti?ko' rje enje se tra i, 395, 417-418; IGC summit , 418; i Donji dom, 426; 'ostaci ', 449, 465-466 Andreotti, Giulio, 262, 268; op asno definirati politi?ku uniju, 311; planovi za st upicu za Thatcher (1990), 31 5-316 Aquis communautaire, 129, 167, 172, 181, 192, 231, 265, 352, 552 dr ave pr o irenja, uskla?enost s, 452, 486, 512 Ariane, 537 Atena, potpisivanje pristupni h sporazuma (2003), 236 Atomska energija, Monnetovi planovi za, 81, Avangarda (v idi i 'poja?anja suradnja') poziv na 387, 410; Delors predla e, 458; Bla irov st rah od, 459; Francuska i Njema?ka ?e voditi, 466; uzbuna u Londonu, 467; 550 Azn ar, Jose-Maria, 446, 458, 490, 500, 508, 510 Bali, George W; sre?e Monneta, 47, 52; i Bil-derberg grupa, 58 bilje ka; (citiran), 108; Kennedvjev savjetnik, 123; tra i da Britanija u?e u EEZ, 125; u?inak na Kennedvja , 127, 159; bilje ka; na Monnetovu sprovodu, 242 Barnier, Michel, Europska budu?nost: dva koraka i tri pu ta, 464; EU mora odlu?iti o ustavu, 479; odbacuje Blairov prijedlog, 490 Beethov en 'Oda radosti', 16 bilje ka, 196, 243, 270, 443 Benelux, 47, 55, 58-59, 70, 88 , 98, 224, 267; Memorandum 86-87, 98, 127; francus ke namjere, 57, 79, 90 Berlav mont zgrada, 152, 158, 270; zatvorena zbog azbesta, 334 Berlinguer, Enrico, 248 Berlinski zid, kriza (1962), 133; ru enje, 309 Berlusconi, Silvio, afera SME, 37 8, 445, 512; francuska gubi 'priliku da uti'; 'n a?i zapovjednik', 490, 520 Bevi n, Ernest, 55, 68, 522; skepti?an prema Vije?u Europe, 58; 'Pandorina kutija', 5 22 Beyen, Johan, predla e 'zajedni?ko tr i te', 85-86 Bijele knjige; o britansk om ulasku u EEZ (1971), 178; o 'Dovr etku unutarnjeg tr i ta' , 265 Biskupi, podr ka EEZ-u, 210 'Blagotvorna kriza', 452, 488-489, 523-524 Bla ir, Tony; podr ava povla?enje iz EEZ, 251; voda opozicije, 385; izaziva Majora z b og ustavnih posljedica EMU-a, 393-394; tjera Majora u kut zbog eura, 411; prem ij er, 413; 'tre?i put', 415; iznosi poziciju za Amsterdam, 417; objavljuje napr edak oko bera?a kvota, 418; predvodi britansko predsjedaKAZALO 561 cheta, 428; ? lanstvo u euru vitalno za igranje 'glavne uloge u Europi', 425, 427; kar-difsko Vije?e, 430; tra i 'decentraliziranu Europu', 430; Europski parlament ga kori, 4 29; 'najopasniji ?ovjek u Britaniji?', 431; kraj britanskog predsjedavanja, 431;

St Malo (1998) nudi ustupak u obrani, 442; Irak, 444; dobiva nagradu Karla Veli kog, 447; poziva na 'integraciju u javnoj nabavi oru ja', 447; 'kakva Europa? ', 451-452; tra i 'iskrenu' raspravu, 454; ponovno lansira Britaniju u Europi, 453 ; odbija naru?iti europski transportni zrakoplov, 455; 'nepokolebljivo proeurop ski ', 459; strah od avangarde, 459; ne prepoznaje razliku izme?u francuskog i n jema?kog plana, 467-468; govor u Ghentu, 'britanska sudbina' u Europi, 469; govo r u Var av i, listopad 2000, 473-474; odustaje od veta, 474; obe?ava veto na Pov elju, 474; na pu taju ga saveznici, 476-477; sukob sa Chiracom, 477; tvrdi daje 'u srcu Europe', 480; 'konstruktivni anga man' s Europom, 484; 'ameri?ki velepos lanik', 488; poku aji ponovne uspostave 'vode?e uloge' u Europi, 490; sretan da mo e 'odbaciti funtu', 499 ; predla e predsjednika Vije?a, 499; govor u Cardifif u, predla e 'propisni Ustav za Eu ropu', 505; sva?a sa Chiracom oko tro enja CAP -a, 506; staje uz Aznara, 508; ledeni sastanak sa Chiracom, 509-510; 'koalicija voljnih', 511; useljeni tvo i prekograni?n i kriminal, 510-511; tra i ulogu UN-a u obnovi Iraka, 511; referendumi samo za 'iz nimne promjene', 513; 'crvene lini je' u konzultacijama, 514; posje?uje Kuvajt, 515 -516; drugi govor u Var avi, 51 6; dilema o referendumima, 516; Giscardov nacrt 'po bjeda za Britaniju', 520; og rani?eno vi?enje ' ireg svijeta', 530; nerazumijevanje 'pr avila igre', 546 Boni no, Emma; napada kanadsku vladu, 395, 418-419, 438-439; la ne tvrdnje o veli?ini flote, 405-406; Bosna, 377, 381, 398 Bovina spongiformna encefalopatija. Vidi B SE Brandt, Willy, 163-164, 198-199; povla?i se, 201; simpatija prema Britaniji, 204, 248 Bretton Woods; konferencija, 44; sporazum, napu tanje, 224 Briand, Aris tide, 8, 13, 15-17, 24, 26-27, 33, Briselski sporazum 1948, 77, 83 Britansko pre dsjedavanje EU, 'pribli avanje Europe ljudima', 426 Britansko prora?unsko pitanj e, 230 Brown, Gordon; obe?ava refer endum o euru, 403; ministar financija, 414; daje neovisnost Bank of England, 414 ; najavljuje 'pet ekonomskih testova', 425; isklju?uje jedinstvenu valutu, 425; eli vetirati harmoniziranje poreza, 437; Br uges, govor, Thatcher (1988), 296-301 , 308, 529 Bruxelles, izabran za 'glavni g rad Europe', 109 BSE, 403, 405, 407, 452, 455; se lektivno klanje, 407; zabrana izvoza, 430 Bush, predsjednik George (St.), 313 Bu sh, predsjednik George W, 509 , 511; ignorira Chiraca, 516-517 CAP, 128, 135; slom pregovora, 155-156; financi ranje, 157-158; vi e protekcionisti?k i od nacionalnih politika, 162; dogovoreno financiranje, 164; 'reforma', 204; po vezan s 'vlastitim resursima', 288, 370; nemiri u Bruxellesu, 444-445; ratifikac ija financijskih aran mana, 174; pove?an je financiranja, 223; sinonim za neu?inkovitos t, prevaru i vi kove, 287; prevar a, 390; Francuska i Irska, disproporcionalne kori sti, 441; 'srednjoro?na revizi ja' 2002. 446, 501; potpore, irskim farmerima, 481; Njema?ka tra i smanjenje tro kova, 504-505, 518; britanska uloga u, 525-526; nije polj oprivredna politika, 525 Carinska kontrola, ukidanje, 366 Carinska unija, stvaranje, 14, 19 Carringto n, Lord, 227, 235, 249, 331 Cassis de Dijon slu?aj, 244 CE oznaka (Communaute Europeen), 358, 365-368 Chenev , Dick, 503 Chirac, Jacques; odbija dogovor o prora?unu (1988), 289; francuski p redsjednik, 39 7; objavljuje francuske op?e izbore, 413; obra?a se Bundestagu (2 000), 466; i Schrod er, tra e vi e koordinacije u poreznoj i drugim politikama, 442; podr ava 'tvrdu jezgr u', 457; tra i 'Ujedinjenu Europu dr ava' kojom ?e do minirati Francuska, 468; napada m ale dr ave, 475; poku ava spasiti Ni?u, 476; ' nadmeno pona anje', 477; poziva na federac iju nacionalnih dr ava, 484; prijeti 562 VELIKA OBMANA ni?ko mi ljenje o ustavu, 491; predizbor-na kampanja (2001); o ptu en za korupciju, 497 -198; izborna pobjeda, 498; i Sch-roder, dogovor o izab ranom predsjedniku Vije?a, 503; sla e se sa Schroderom oko potro nje na farme, 5 05; zahtijeva smanjenje britans kog rabata, 505; otkazuje fran-cusko-britanski s ummit, 505; ledeni sastanak s Bl airom, 509; poziva Mugabea na summit u Pariz, 5 09; govori dr avama kandidatima da 'umuknu', 510; i avangarda, 512; prijeti 'Luk sembur kom kompromisu', 518: ali se na Berlusconija, 520 Churchill, Winston, 13, 15; europsko jedinstvo, 16-17; premijer, 29; Monnetova f ran-cusko-britanska un ija, 29-30; ciri ki govor (1946), 42-43; Fulton govor, 44 bi lje ka; zagovara 'V ije?e Europe', 47-48; strasbur- ki govor (1949), 59, 62, 77-78; pov la?i se, 89; smrt, 152 'Civilno dru tvo', 486 Civilno zrakoplovstvo, 115-116 Commonwealth, 1 7; trgovinske povlastice, 102; problemi izazvani britanskim ulask om (1961), 129

-130; izvoz, 168; promijenjen odnos prema ulasku, 206; kontrole us elje-ni tva, 337 Concorde, 116 Cook, Robin, posjet Izraelu, 411, 414, 429, 530; signalizira b ritanski ulazak u EMU, 430; odbija Fischerovu i Chiracovu viziju 'Europe', 472 C oreper (Odbor stalnih predstavnika), osnovan (1958), 109, 361-362 Coudenhove Kal ergi, grof Richard, 14-16, 62, 75, 270 bilje ka, ide u Ameriku (1938 ), 27-28; p rezren od Hitlera, 33, 43, 48, 56 Craxi, Bettino, 248, postavlja 'stupicu' zaTha t-cher na IGC, 268-269 Cresson, Edith, 439,-440 Creutfeldt Jacobsova bolest (CJD ), 403 Crna nedjelja, kolaps ERM-a, 379, 382 Crna (bijela) srijeda, 346, 348-349 , 386 Crvena vrpca, 359, 370, 398 'Crvene linije', 514, 520 Cehoslova?ka, 27, 38 , 40, 45, 51, 54, 308, 319 e ka Republika, 423, 452, 502, 509, 51 7 etvrta republika , Francuska, kraj, 101, 111, 131, 135 lanak 38, kao temelj za CFP, 181-182 Danska; zahtjev za ?lanstvo, 163, 167; 'industrijska' ribarska flota, 253, 498; pr vi r eferendum o Maastrichtu, 344; reakcija EZ, 344; referendum o euru, 472; drug i r eferendum o Maastrichtu, 354-355 De Gasperi, Alcide, 55, 57, 70, 78, 81, 262, 45 7 De Gaulle, Charles, 9, 29-30; protivljenje europskoj vojsci, prezir prema Monn et o-vim 'nadnacionalnim monstruoznostima', 82; povratak na vlast (1958), 111; o dbi ja FTA, 111-112; i OEEC, 113; suverenitet, 119 bilje ka,; odnosi s Njema?kom , 120; p repreka britanskom ulasku, 125; protivljenje britanskom ulasku, 131-133 ; 'Europa dr ava', 132; i Adenauer, 131-133; obnova EEZ, 132; eli ' estoricu bez Britanije', 1 38-139; posje?uje Adenauera, 141; 'temeljni prigovor britanskom z ahtjevu za ?lanstvo ', 146; prvi veto na britanski ulazak (1963), 146-148; memoa ri, 148; o sporazumi ma, 151; pregovori o CAP-u, 155-158; drugi veto na britansk i ulazak (1967), 161; pari ki ustanak (1968), 162; povla?enje, 163 De Pinheiro, Joao Deus, 344, 376 De Silguv, Yves-Thibault; uspore?uje jedinstvenu valutu s ka tedralom, 376; problemi ako Britanija ne ude u euro, 427; predvi?a EU p orez na dobit, 437; Britanija, 'Mo emo i bez vas', 443 De Villepin, Dominique, 505 , 509 Dehaene, Jean-Luc, 385, 452, 488, 492, 514 Delors, Jacques, 9; predsjednik Komisije, 262; predla e 'ponovno osnivanje' Europe, 268; uloga u IGC (1985), 272 273; uvodi EMU u Jedinstven europski akt, 274-275; EMU, 'bijeli kamen?i?i', 275; 'ne odgovorni politi?ar', 284; Thatcher ga vrije?a, 283-284; upozorenja o prora ?unu Zajedn ice; 'Delorsov paket', 286-287; okomljuje se na kolege povjerenike, 289-290; pre dsjedava odborom za EMU, 293; izabran za drugi mandat, 293; izvje t aj o monetarnoj uniji, 302-303; cilj, 'istinska federacija', 309-310; 'Jedinstve n europski akt drugi dio', 312; eli ukloniti Thatcher, 313-314; nepovjerenje u A nglosaksonce, 31 4; prijeti ostavkom zbog GATT-a, 314; izvje taj o EMU (1990), 3 14-315; reakcija na Thatcherinu ostavku, 321; bjesni na Ma-jorovu 'sabota u', 32 4; podjele Zajednice KAZALO 563 vojsku, 325; ambicije za Maastricht, 333; protiv i se meduvladinim 'stupovima', 3 33; govor u Maastrichtu, 334; ponovno imenovanj e, 345; analiza subsidijarnosti, 350-352; 'poziv enama', 376-377; poku aja 'oja? ati imid Europe', 377; integracija odgo vor na svaki problem, 378; Bijela knjiga o nezaposlenosti, 382; povla?enje, 385; a mbicije za Amsterdam, 401; napada Pro -dijeve planove pro irenja, 457-458; 'Pro-tre simo Europu da se probudi', 488 De mokracija, glumljenje, 364; legitimnost, 361, 363; deficit, 449, 486; ukorijen j ena u nacionalnim dr avama, 451; europski projekt nije osmi ljen da uklju?i, 540 Denman, Sir Roy, 66, 68, 75-76, 92-95, 99, 149, 161, 176, 203-204, 524, 526, 55 6 Deregulacija, 265, 297, 369-170, 375, 382, 392, 533 Desni?arske stranke, uspon , 499 Di Michaelis, Gianni, 329 Dioksin, skandal, belgijski, 452 Direktorij zako nodavstva zajednice trenutno na snazi, 552 Direktorij, 552 Dom Lordova, glasanje o ulasku (1971), 188, 209 Domino teorija, 50, 54 Dresden, ceremonija ponovnog u jedinjenja, 472 Drugi svjetski rat, i europsko jedinstvo, 25-26, 42-45, 64, 68, 75, 116, 130-131 , 135, 263, 271, 353, 359, 432, 509, 551-552 Dr avni slu benici , politizacija, 76, 121, 150, 185, 205, 213, 222, 363-365, 528, 54 4 Duisenberg, Wim, prvi ef Europske centralne banke, 428, 454, 508 Dumas, Roland, 311 'Dvobrz inska Europa', 226, 256, 258, 303, 402, 467, 472 'Dvoslojna Europa', 512, 550 EC HO skandal, zamrznut prora?un, 438-439 ECJ. Vidi Europski sud pravde Ecofin, 164 , 228, 347, 427-428 ECSC (Europska zajednica za ugljen i ?elik), 19; Monnet pret kazuje u Drugom svjets kom ratu, 31-32; struktura, 74, 81; britansko 'udru ivanj e' s, 83; kao uzor za EZ, 107, 158; Britanija isklju?ena iz, 524; Vidi i Schuman , plan, EFTA, 112, 114-116, 124, 130, 143, 147, 211, 524, coupde grace, 115-116

Ekonomska i monetarna unija. Vidi Jedinstvena valuta EMU, Vidi Jedinstvena valut a Energija, zajedni?ka politika, 85, 111 Energija vjetra, mit o, 547 Englesko-fr ancuska; unija, 29, 31; zajedni?ko usmjeravanje nuklearnih snaga, 30 Engrenage ( pokretanje zup?anika), 463, 523 ERM; datum po?etka, 229; 'klizna staza' prema je dinstvenoj valuti, 346; propada (1 993), 379 Etni?ko ?i ?enje, 377, 444 EU. Vidi Europska Unija Euratom, 85-86; francusko i njema?ko mi ljenje, 86; britansko po vla?enje iz, 91; memor andum ministarstva financija o, 94-95; previ?en u povijes ti, 99-100; Eureka program, 275 Euro. Vidi Jedinstvena valuta Eurobarometar istr a ivanje 485; o koristima EU ?lanstva, 485; nedostatak podr ke pro ire nju, 484 Eurocontrol, 116, 537 Eurocorps, 447 Eurofighter, 280, 282, 538 Europa dr ava, 1 32, 134 'Europa naroda', 132, 237 Europa regija, 432; karta, 433 Europa web stra nica, 42, 66, 70 Europa; isto?na, sovjetska okupacija, 45; kao 'brand', 377; mor a 'govoriti jednim glasom', 489; ne funkcionira, 537-538; postala sinonim za EZ, 529-530 sinonim za dosadu, 530; povr nost britanske rasprave, 531; prakti?no is kustvo, 532; teorija i praksa, 532 Europol, 345, 397, 537 Europska agencija za n aoru anje, 226, 346, 505 Europska centralna banka, 169, 228, 256, 292-295, 301-3 03, 347, 411, 416, 428, 4 43, 480; otvara se, 431 Europska ekonomska zajednica ( EEZ), temeljena na Salterovoj skici, 24, 107;; pre govori, slom pregovora (1962) , 141; britanski drugi zahtjev za ?lanstvo (1967), 16 0; britanski doprinos pror a?unu, 177 Europska federalna unija, 16-17, 24 Europska godina protiv rasizma i ksenofobije, 564 VELIKA OBMANA KAZALO 565 Europska himna, 16 bilje ka, 270. Vidi i Bee-thoven. Europska investicijska banka (EIB), 110 bilje ka, 199 Europska ko misija, Vidi Komisija Europska konvencija o ljudskim pravima, 462 Europska obram bena zajednica (EDC), 77-78, 80, 85; britanska uvjeravanja, 80, 97 , 99, 101-102 , 124; francusko odbijanje, 85 Europska politi?ka zajednica (EPC), 81, 222 Europ ska pu?ka stranka (EPP), 248-249, 439 Europska reformska skupina, 342 Europska s kup tina, 80, 199, 284 Europska TV; kanal, 271; emitiranje, 371 Europska Unija, 8; 'nacisti?ki korijeni', 26; Heath pristaje na, 198; predlo ena, 22 4; Sve?ana deklaracija, 242, 250; ciljevi, 255-256; progla enje, 381; vojni okvir, B lair n udi Chiracu, 442; obrambena sposobnost, nedovoljna, 448-449; 'najkonkurent nija. .. svjetska ekonomija' nada se stvoriti, 460; moto, 465; ministar vanjskih poslo va, 511; budu?nost, 549-550; 'dvoslojna' organizacija, 550; budu?i poredak unut ar, 550 Europska vojska, 18, 77-78; Churchill odbacuje, 78-79; Pro?i, 'logi?an i du?i korak', 4 46; zovite ju 'Margaret... Mary-Ann', 458; 536-537 Europska zajed nica (1953), 81 Europska zajednica za ugljen i ?elik. Vidi EC-SC Europska zajedn ica, formalno osnovana, 275 Europska zastava ('prsten zvjezdica') usvojena, 270271, 330, 534 Euroskeptici; uspon, 341-343; nova generacija, 353 Europski 'demos ', 486 Europski 'obrambeni identitet', 235 Europski borbeni zrakoplov, 280 Europ ski centri izvrsnosti, 487 Europski monetarni sustav (EMS), 228-229, 279 Europsk i obrambeni identitet, 235, 346; njema?ka inicijativa, 447 Europski obrambeni sp orazum, 80 Europski parlament, 5; izbori za, 199, 221; 249-250; pove?ane ovlasti , 226; prvi i zravni izbori, 232; odbija usvojiti nacrt prora?una, 246; Spinelij evo mi ljenje o; O dbor ropsku uniju', 248; izbori 1984, 259; reaktivira Spinell ijev nacrt sporazuma, 28 6-287; izbori 1989, 300; izvje taj o 'Europskoj uniji f ederalnog tipa (1989), 309; poziva na 'Europsku Uniju', 323; 360-362; Ombudsman, 337; izbori 1994, 384-385; odbor za prora?unsku kontrolu, 438-439; zatvaranje prora?una za 1996, 439; odbij a z atvoriti prora?un, 440-441; socijalisti?ka skupina, 440; povla?i se oko prev are, 445; izbori 1999, 450; i konvencija, 493; demokratska arada, 541 Europski p okret, 56; financiranje preko CIA-e, 56; 57; Churchillovo razo?arenje, 8 0-81 bi lje ka; financije, ; 184-186 Europski projekt; stvaranje 'mita', 522; paralele s Le Corbusierom, 550-553 Europski sporazum o te?aju ('zmija), 224 Europski sud p ravde (ECJ); podre?enost nacionalnih zakona, 122; 153-154; potvr?uje ' unutarnje ustrojstvo' Zajednice, 244-245; broj zaprimljenih slu?ajeva, 245; prva p resuda protiv britanske vlade, 223; i Factortame, 400; odbija britanski zahtjev ukidan ja zabrane za govedinu, 407; 494-496 Europski sud za ljudska prava, 462 Europski sustav satelitske navigacije (Galileo), 449, 536 Europski javni tu itelj, 516, 520 Europsko dr avljanstvo, 315 Europsko jedinstvo, rane ideje o, 18; uloga otpo

ra drugom svjetskom ratu u oblik ovanju, 38-40 Europsko udru enje slobodne trgov ine. Vidi EFTA Europsko vije?e; stvaranje, 201-202; Pariz 1974, 205; Dublin 1975 , 205; Rim 1975, 218; Luksemburg, 1976, 226; Kopenhagen, 228; Bremen 1978, 228-2 29; Bru-xelles 19 78, 229; Strasbourg 1979, 231-232; Dublin, 1979, 233; Luksembu rg 1980, 234; Vene cija 1980, 235; Stuttgart 1983, 235, 250-251; Atena 1983, 236 -237; Bruxelles 1984, 237-238; Fontainebleau 1984, 239; London 1981, 249; Milano , 1985, 267-268; London 1986, 283; Bru-xelles 1987, 286-287; Kopenhagen 1987, 28 8; Bruxelles 1988, 289-290; Hanover 1988, 292; Madrid 1989, 305-306; Stras bourg 1989, 309; Dublin 1990, 311; Rim 1990 (listopad), 315; Rim (1990), L. .. 1991, 345; Edinburg 1991, 352; Kopenhagen 1993, 378; Bruxelles 1993, 381-382; Kr f 199 4, 385; Essen 1994, 391; Cannes 1995, 397; Majorca 1995, 398; Madrid 1995, 398; Firenca 1996, 406-407; Dublin 1996, 409-410; Luksemburg 1997, 427; Bruxelles 199 8, 428; Cardiff 1998, 430; Be? 1998, 442-443; Koln 1999, 447-448; Tampere 1999, 453; Hel-sinki 1999, 455; rastu?a uloga, 460-461; Lis abon 2000, 460-461; Santa Maria de Feira 2000, 465; Biarritz 2000, 474; G6-tebor g 2001, 485; Laeken, 2000 , 491; Sevilla 2002, 501; Bruxelles 2002, 504-505; Kope nhagen 2002, 507; Bruxel les 2003, 510; Solun/Porto Carras 2003, 519 Europsko vladanje, Bijela knjiga Kom isije o, 485 Euro-regije, 433-434, 436, 449 Euro-shizofrenija, 542 Eurostat, ska ndal s prevarom, 539 Eurozona; UN upozorava na 'paralizu politike', 499; katastr ofalni ekonomski rezu ltati, 546 Evian; sastanak ministara vanjskih poslova, 472 ; Summit G8, 516 (EZ) o 'radnim mjestima, konkurentnosti i rastu', 392; o ponovn im pregovorima (1 975), 205-206; o Sporazumu iz Ni?e, 465, 514 EZ Zakon, nadmo?, 153-154; vrste, 153-154 Falklandski otoci; rat, 239; panjolski pretjerani izlov , 395 Farme; financiranje potporama, 164, 385; britanska kriza, 430; prihodi, 48 1 Federalna Europa, na njema?kim linijama, 436 Filadelfijska konvencija, 5, 495 'Financiranje Europske unije', izvje taj Komisije, 441 Finska, prigovara, 'male dr ave... gurnute ustranu', 497 Fischer, Joschka, njema?ki ministar vanjskih pos lova, 436-437; euro stvara 'novu p oliti?ku dimenziju', 444; 'posljednja cigla u europskoj gra?evini', 451; govor na Hu m-boldtovu sveu?ili tu, 462; podr ava 'p ionirsku skupinu', 466, 468; obe?ava protivljenj e meduvladinstvu, 479 Fischler, Franz, priznaje da nema zdravstvenih razloga za zabranu govedine, 405; srednjor o?na revizija', 501; 'reforma' CAP-a, 517 Foreign Office, 102, 121; neuspjeh, 149; du nosnici 'za Europu', 222; tvrdi da u J edinstvenom europskom aktu nema pravnog zna?aja EMU-a, 274-275; kompromis 285 ; uki danje nacionalnog veta, 504; nerazumijevanje 'Europe', 528; memorandum o ' suvere nitetu', 533; odnos prema Europi, 545 Fortuvn, Pym, 499 Francuska, 11; 'r azma eno deri te Europe', 12; okupacija, 33-34; poslijeratna elja za kontrolom z apadnonjema?ke ekonomije, 62; Skup tina, 77; protivljenje EDC-u, 79-80; e lja da postane nuklearna sila, 81; testira nuklearnu napravu (1960), 120; poljop rivre dne potpore, 135; potreba izvoza poljoprivrednih vi kova, 139; kao korisnik C AP -a, 162; opstruiranje napretka u GATT-u, 314; rezultat referenduma o Maastrich t u, 349; deficit, 399; poku ava stvoriti 'Vije?e za stabilnost', 410; tra i da Tr ichet bude imenovan efom Europske centralne banke, 428; odbija prihvatiti reform u CAPa, 441; ignorira ukidanje zabrane govedine, 455; blokira glasanje kvalifici ranom ve?inom u vanjskoj trgovini, 474-475; odbija Fischlerovu 'srednjoro?nu rev iziju', 5 02; 'nacionalna sebi?nost', 503; kr i UN-ove sankcije Iraku, 510; veto u Vije?u sigurn osti, 511; u?inkovita u za titi nacionalnog interesa, 442 Franc usko-njema?ka 'osovina', 139; Elizejski sporazum (1963), 150; pakt o EMS-u, 2 28 ; 'summit' Schrodera i Chiraca, 442; prijedlozi za Amsterdamski sporazum, 409; s ummit u Toulouseu, 447; Blair poku ava razvrgnuti, 497, 490-491, 503, 505, 507; razila enja rije ena, 507; 'ogavan sporazum' oCAP-u, 517 FTA (Zona slobodne trgo vine), 104, 111-113, 118,524 Galileo, satelitski projekt EU, 449, 536 GATT, 45; 'Kennedvjev krug', 152; 'Urugvajski krug', 314-316; EEZ odbija smanjit i poljopr ivredne potpore (1990), 314, 323; Marake , 384-385; 'Doha krug', 517 Genetski mo dificirani usjevi, 432 Genscher, Hans Dietrich, 248-250; bojazni od sna ne Njema ?ke, 292 Genscher-Colombo plan, 248-250; kraj, 250 Gibraltar, bilje ka 254 Gisca rd d'Estaing, Valerv, 163, predsjednik, 566 VELIKA OBMANA odbijanje popu tanja o ko prora?una, 205; izbori za Europski parlament, 221; pona anje prema Thatcher, 232; poziv na koncentriranje na EMU, 388; predvi?a EU ustav, 415; predla e da se

EU pregrupira, 484; zadatak 'tra enja konsenzusa', 493; Europa za 25 godina, 49 7; predla e 'Ujedinjene dr ave Europe', 505; objavljuje prvi dio nacrt ust ava, 508; predla e europskog javnog tu ioca, 510; odobrenje sporazuma bez jednoglasn e ratifikacije, 511-512; predla e okon?anje nacionalnog veta na poreze, 512; ukl anja 'federalno' iz ustava, 514-514; sla e se da je nu an referendum, 514; kriza sustava glasanja, 514; bez zajedni?ke vanjske politike, 515-516; drugi dio nacr ta ustava, 516; 'prori?e' konsenzus, 518-519; predaje nacrt ustava, 520, 535 Gla sovanje kvalificiranom ve?inom, 18, 156-158; cijena Jedinstvenog tr i ta, 273; k riz a 'blokiraju?e manjine', 382; ukidanje, 401; uklanjanje, 460-461; Nica, 465466, 4 77, 506 GM politika, Bruxelles preuzima (1990), 432; Govedina, zabrana EZ za britanski izvoz, 403-404; ukinuta, 455 Gove?i rat, 405 GPS (Globalni sustav pozicioniranja), 449 Gr?ka; treba u?i u EZ, 247; tra i potpore, 255; ne uspijeva se kvalificirati za euro, 425 Grenland, povla?i se iz EEZ, 219, 373 Grupa za pr omi ljanje 386-387; priprema se za Amsterdamski sporazum, 453; mesin-sk i sastan ak, 396; izvje taj, 398 Guterres, Antonio; euro kao 'stijena Europe', 398; 461; osu?uje nacrt Sporazuma iz Ni?e, 477 Gymnich-tip sastanka, 249 Harmonizacija, 24 5 Ha ki summit, 164 Heath, Edvvard, zahtjev za ?lanstvo u EEZ 'neizbje an', 126; otvara pregovore (1961) , 127; citiran, 128; odbija financijsku regulativu, 140 ; obja njava de Gaulleov ve to, 148-149; kao lider konzervativaca, 158-159; izbo ri 1970., 166-167; o doprino su prora?unu, 168-169; uzbu?enje na summi-tu (1971), 175; summit s Pompidouom (1 971) , 172-175; o monetarnoj uniji, 175; 176; pori?e gubitak suvereniteta (1971) , 178; krivo shva?a Rimski sporazum, 182; rea kcija na podr ku Donjeg doma ulask u, 188; govor u Donjem domu, listopad 1971, 188; potpisuje Sporazum o pristupanj u, 192; glasanje o EEZ, 194-195; o rezultatu ref erenduma, 196; Pompidou ?e podr ati 'fond za regionalni razvoj', 198; pozdravlja 'na predak prema ekonomskoj i monetarnoj uniji', 197; s Monnetom razgovara o 'Privre menoj europskoj vladi', 1 99; o Monnetu, 200; op?i izbori 1974, 202; mi ljenje o pono vnim pregovorima 197 5, 207; Thatcher ga odbacuje, 207-208; napada Thatcher, 300; 'Radujte se, radujt e' zbog ostavke Thatcher, 321; dovodi u pitanje 'demokratski legitimitet' raspra ve o Bijeloj knjizi o Amsterdamskom sporazumu, 402-403; napa da Majora, 408-409; kloni se glasanja o Amsterdamskom sporazumu, 426; regionalna politika, 433; zah tjev za ?lanstvo, 'najve?a obmana', 525; krivo predstavljeno brit ansko ?lanstvo , 526-527; neistine, 527 Hitler, Adolf, 12, 15 bilje ke; (citiran) 17, 25; prezi re europsko jedinstvo, 33 Howe, Geoffrev; o Shumanovu planu, 69; Zakon o Europsk im zajednicama, 190-192; H owe o Francuzima, 237; Thatcher kritizira, 239-240; d ogovor sa panjolskom, 254 bi lje ka; 'politi?ka suradnja' u vanjskoj politici, 2 66; okrivljuje Thatcher za milans ki 'poraz', 269; stup Europske obrane, 290; 'l ider mora oti?i', 299; kuje planove sa Lavvsonom, 302-305; nagovara Thatcher na ulazak u ERM, 303-304; prijeti ostav kom zbog ERM-a, 305; ostavka, 320; 'lider m ora oti?i', 320-321; napada Majora, 409 ; ne mo e podr ati vladu neprijateljski raspolo enu prema euru, 411-412 Hrvatska, 329-331, 339 Hudson Bay, tvrtka, 20-21 ; pozajmica Monnetu, 23 Humanitarni ured Europske zajednice (EC-HO), prevara u, 438 Humboldtovo sveu?ili te, Fischerov govor, 462, 492 Hurd, Douglas, 266 bilje ka; ministar vanjskih poslova, 307; otkriva plan 'tvrdog ecua, 308; dodvorava se Majoru, 312; 'mogli bi ga i pro?itati', 322, 341; poziva KAZALO 567 o europskoj suradnji, 327-328; Jugoslavija: 'nacionalizam se ne mo e suzbiti', 330 -331; pr otivi se referendumu, 333; potpisuje Sporazum iz Maastrichta, 340;o 'sub -sidija rnosti', 345; potreba za 'decentra-liziranijom Zajednicom', 355; pregovor i o gl asanju kvalificiranom ve?inom, 383-384; 'Sve?ana deklaracija' (1995), 396; nap a da Majora, 409; potpisuje smjernicu o metri?kom sustavu, 456 Husein, Sadam, 319320, 324, 429; 'razjedi-nitelj' Europe, 511 IGC summit, Luksemburg, 274 Imperija lna povlastica, 130, 140, 172 Internet, pristup, 449 Irak; napada Kuvajt, 313; n eslaganje oko, 429, 444; i njema?ki izbori, 501; 'oru je za masovno uni tenje', 503; Pro?i priznaje da nema zajedni?kog stava EU, 504; proturat ni prosvjedi (20 03), 510; invazija, 508, 511; Bush, ultimatum Sadamu, 511 Irska; zahtjev za ?lan stvo u EEZ, 163-164; odbija prihvatiti prijedloge za ribarst vo, 189; ograni?enj e mlije?nih kvota, 238; predsjedavanje (1984), 261; referendum o Maastrichtu, 34 5; ukorena zbog smanjena poreza, 480; odbija Sporazum iz Ni?e, 485; posjet EU ug

lednika, 485; drugi referendum o Nici, 504-505; protivi se spominja nju 'federal nog', 511 Island, 58, 189; 'Bakalarski ratovi', 219 Italija; predsjedavanje 1980 , 234; smanjenje prora?una, 347; ka njena zbog varanja n a mlije?nim kvotama, 39 0; kr i ograni?enje prora?unskog deficita, 448; strah od zaostaja nja, 467; knji govodstvena mulja a zbog eura, 490; predsjedavanje 1985, ; glavni ci lj IGC, 267 ; podr ava SAD u Iraku, 412; eli ustavnu IGC u Rimu, 507 Jaser Arafat, 520 Jedin stven europski akt; porijeklo, 258; 272; Thatcher nesklona potpisivanju, 27 4-27 5; giljotiniran kroz parlament, 276; stvarni zna?aj, 276; Thatcher nesvjesna; Th atcher obmanjuje britanski narod, 528 Jedinstvena valuta; i nacisti, 26; u Berli nu, 57; uklju?ena u Jedinstven europski akt 273-274; tri faze, 303; izvje taj De lorsove Komisije (1990), 214; uspore?ena s k atedralom, 376; ustavne posljedice, 393-394; spored uvo?enja, 398; zamu?eni kriteriji ulaska, 411; zahtijeva zajedn i?ko oporezivanj e, 411; kovanice i nov?anice, dogovoren dizajn, 418; dr ave koje se kvalificiraj u, 4 25; Brovvnovi ekonomski testovi, 425; pokretanje, 443; prva kriza, 448; pad a isp od pariteta s dolarom, 454; 'kvantni skok' prema federalizmu, 468; pada na nova dna prema dolaru, 472; postaje 'dodirljiv (nov?anice i kovanice)', 492; 'u stavno z na?ajan, 516; 534-535 ; posljedice neulaska, 549 Jedinstveni pravosudni prostor. Vidi Zajedni?ko pravosudno podru?je Jedinstveno europsko nebo, 536 Jed instveno tr i te, 265; 'mamac' za Thatcher, 267-268; usvojene smjernice, 283; pr i preme za, 291; pokretanje (1993), 364-365; u?inci, 375; nepostoje?e koristi, 5 32 Jednoglasnost, zaobila enje, 107, 336 Jednostrana?ka dr ava, EU kao, 541 Jelj cin, Boris, 'Sovjetski savez vi e ne postoji', 335 Jenkins, Roy, 159; ostavka, 2 07; ; predsjednik Komisije, 227; o Giscardu, 229-23 0; smrt, 507; o britanskom o dnosu prema Europi, 545-546 JNA, Jugoslavenska narodna armija, 330-331 Jospin, L ionel, 415; sukob izme?u mastriht-skih kriterija i predizbornih obe?anja, 4 24-4 25; podr ava 'avangardu', 461; o te?en kohabitacijom, 474; povla?i se, 498 Jugos lavenski sukob,; raspad, 329-331; 'Europi je kucnuo ?as', 329; mirovni napori EZ , 330-331; intervencija UN-a, 331; gra?anski rat, 377, 381; 'slaba politika' EU , 429 Juncker, Jean-Claude, 'bauk' 'zone slobodne trgovine', 457 Kabinet, britan ski, podr ava ulazak u EEZ (1961), 126-127 Kennedv, predsjednik John F, 123; tra i da Britanija ude u EEZ, 125, 138; Macmil-l an tra i Polaris, 145-146; ubojstv o, 152 Kina, 23 Kinkel, Klaus, 407 Klju?ne rije?i fraze, vje to kori tenje, 529 Kohezijski fondove, stvaranje, 337 Kohl, Helmut, 8-9; prvo Vije?e, 236; podr ka Thatcher, 238; novogodi nja poruka 1985, 262; la ni dokument, 266; plan ponovnog ujedinjenja Njema?ke, 309; 568 VELIKA OBMANA valuta mora biti 'nepovratna', 335 ; danski ' tucaj', 344; posjeta Bundesbanku, 348 ; ekonomska unija utemeljena na politi?koj uniji, 376; 'smanjenje nezaposlenosti j e na nacionalnim vladama', 4 07; spominje 'Maastricht III' i tvrdi 'jednoglasnost mora oti?i', 409-410; labur isti?ka pobjeda kao odbacivanje euroskepticizma, 413-414 ; tra i ponovni izbor, 413; san o ujedinjeni-joj Europi, 413; o Amsterdamu, 417; u zvra?a Blairu, 427; izborni poraz, 435; ostavka, 458 Kok, Wim, 414, 427, 490 Komisija; stvaranje kao Liga naroda, 24; osnovana (1958), 108, 121-122; 'nadle nos ti', 152-153; du nos nici, 158; izvje taj o EMU, Jedno tr i te, jedan novac, 315; du nosnic i zaposle ni u 359; srednjoro?ni pregled CFP-a, 374-375; pomicanje granica, 296; tr a i 'p oliti?ku uniju', 1990. 315; sumorna ekonomska slika, 394-395; predla e 'direktiv u o zadr anom porezu', 429; u krizi, 438-441; skrbnik, 445; preuzima 'nadle nos t' na d zakonom o sigurnosti hrane, 456; prijedlozi za IGC u Nici, 458-459; stra te ki ci ljevi 459; opasnosti smanjenja uloge, 467; nadnacionalni slu?aj, 506; p onovno izmi l ja pro lost, 522; 533-534 Komunizam, pad, 308 Kongres, ameri?ki, p odr ava Ujedinjene Dr ave Europe, 48 Konsenzus, EU sustav po?iva na, 541-542 Kon zervativna stranka; zaokret o zajedni?kom tr i tu, 145; odu evljenje Europom, 23 1; ra sulo, 356; gubi europske izbore (1994), 385; manifest, 1997, 412-413; zast upnici podr avaju euro, 412; gra?anski rat oko eura, 434 Konzultativna demokraci ja, 486 Kopenha ki kriteriji, 378 Korejski rat, izbijanje, 77-78 Koristi od ?lan stva u EU, 389-390; Hurdova izjava 392-393; 'samorazumljive', 431; 453 Korupcija , EZ sustav otvara se, 539 Kosovska kriza, 444; Pro?i tra i od EU da preuzme kon trolu, 445-446; EU se 'prepi-re

', 449 Kraljevski institut za me?unarodne poslove (Chattam House), 28 Kriminal, prekograni?ni, 397, 510 Kriterij konvergencije; pote ko?e u zadovoKrize, iskori tavanje; Vidi 'Blagotvorna kriza' Krokodilski klub, 246; ?asopis, 247 'Ksenofobi ja', 386, 411-412, 414 Kubanska raketna kriza, 145 Laburisti?ka stranka; naciona lna izvr na vlast, 67; raskol zbog EEZ, 186; poku aji spr e?avanja Heatha da pot pi e Sporazum (1972), 192; 'temeljiti ponovni pregovori', 202203; protivljenje Z ajedni?kom tr i tu (1975), 208-209; manifest 1983, 250-251; Europsk i parlament, izborna pobjeda, 300-301; o prevari u EU, 389-390; i euro, 411; man ifest, 1997 , 412-413; gotov medeni mjesec s EU, 427; manifest 2001, 484 Lafontaine, Oskar; harmonizacija poreza 'glavni prioritet', 437; 'najopasniji ?ovj ek u Europi', 41 7; i Schroder, poziv na okon?anje nacionalnog veta u oporezivanju, 442; ostavka, 445 Lamy, Pascal, osu?uje ozbiljan napad na ovlasti Komisije, 262, 503 Ldnder, 50, 57, 62; zabrinutost zbog stiska EU, 436; ultimatum Prodiju, 464, 497 Lawson, Nigel, odu evljenje ERM-om, 278; sklonost ostavci, 279; prora?un, 286; prati De utschmarku, 286; strahovi od jedinstvene valute, 291-292; strah od Europske c en tralne banke, 294; savjetuje Leigh-Pem-bertona, 301; ne shva?a politi?ku dimenzi ju ERM-a, 302-303;smi lja s Howom kako da Thatcher gurne u ERM, 302-304; o monet arno j uniji, 304; urota s Howeom o postavljanju stupice za Thatcher, 305; prije ti os tavkom zbog ERM-a, 305; 'tvrdi ecu', 308; ostavka, 308 Le Corbusier, 13, 4 5, 550-553 Le Pen, Jean-Marie, 498 Le Soir, Komisija je 'zmijsko gnijezdo', 439 Lekenska deklaracija, 491 Liberalni demokrati, 350, 450 Liga naroda, 10-11, 16-1 7, 22; model za Ujedinjenu Europu, 24; beskorisnost, 27; raspu tanje, 44-45, 107 , 522 'Lisabonski proces', 461, 491 Litva, EZ joj rekla da ukine deklaraciju o n eovisnosti, 311 Lobisti, i zakonodavstvo EZ, 538 Lokalne vlasti, regionalni ured i, 290 Luksemburg, 19; kao sjedi te ECSC-a, 73, 109 Luksembur ki dogovor, 171 Lu ksembur ki kompromis, 157; ukidanje, 235; KAZALO 569 Luksembur ko predsjedavanje (1991), 327 Macmillan, Harold; upoznaje Monneta u Al iru (1943), 31-32, 53, 55; i Vije?e Europe, 59; o 'Schumanovu planu', 61, 72, 88; ministar vanjskih poslov a, 89-90, 102-103 ; premijer, 111; govor o 'vjetru promjene', 118; kre?e se prem a britanskom ulasku u EEZ, 119; summit s Kennedvjem (1961), 125-126; u Champsu s e susre?e s de Gaul-le om, 139; izvje taj Kraljici, 140; predmet ismijavanja, 14 2-143; u Rambuilletu se s usre?e s de Gaulleom, 145; odgovor Ga-itskellu (1962), 145; obja njava de Gaul-leov veto Donjem domu, 148; svjestan politi?kih posljed ica, 525; obmanuta vlada, 525 'Majka Europa', 377 Major, John, ministar vanjskih poslova, 307; podr ka ERM-u, 308; program o Europi, 312; premijer, 321; 'u samo m srcu Europe', 322, 326; susre?e se s Kohlom (1991), 326; o Jugoslaviji, 330; o dstupnica od jedinstvene valute, 332; i mastrihtski su mmit, 334-338; tvrdi da j e postigao 'uspjeh', 338; izbjegavanje Maastrichta, 338 ; Maastricht preokre?e c entralizaciju, 341-342; pobje?uje na izborima 1991, 341; i s ubsi-dijarnost, 343 ; i danski referendum, 343-344; danska ratifikacija Maastrich ta, 353; 'skeptici ', 'trikovi', 353; glasanje o povjerenju, 355-356; pitanja ang a mana u 'Europi' , 379-380; o Europskom vije?u, 379; uzaludni napori, 381; 'vizija' za 'Europu', 380-381; tra i 'tr i no orijentirane politike', 383; poni avaju?e povla?enje', 3 84; tra i fleksibilniju Europu, 388; pritisak na, za ulazak u euro, 388-389; ras p rava o pove?anju prora?una, 389; osje?a se kao Kohl, 398; o Europolu, 397; o s ubsidija rnosti, 399; daje ostavku kao voda stranke (1995), 396; obe?ava referen dum o euru, 403; 'gomila govana', 405; 'nesuradnja' oko BSE; 405; poticaj stvara nja novih r adnih mjesta, 407; zagovara 'fleksibilnost', 409; 'nema smisla u povelji o zapo lj avanju', 410; Malta, 312, 391,453, 510 Manifest s Ventotenea (1941), 39 Marsh all, George, 51-52; plan, 49-53; objava, 51; odobrenje, 54 Mastrihtski sporazum, 322; nacrt, 332; IGC summit, 334-338; nove 'nadle nosti', 27 4; noj povelji, 35 6; 'prekompliciran' da bi ga ljudi razumjeli, 376-377; ratificira n u Njema?koj, 381; 'kriteriji konvergencije', 399; 531 Me?unarodni monetarni fond, 44-45, 217 Me?unarodni sporazum o ?eliku (kao model za ECSC), 19 Me?unarodni sud pravde, 2 2 Me?uovisnost, Komisija promovira, 538 Me?uvladinstvo, 18; trijumf, 83, 115-116 ; 'otrov', 'zaga?enje', 522, 524 Mehanizam te?aja (ERM), 228, 303 Mendes-France, Pierre, 54, 107 Mentalitet, snaga proeuropskog, 408, 447 Mesinska konferencija (1955), 87-89; britanska reakcija na, 87; 50. obljetnica d eklaracije, 396; 'Mil

anska zasjeda', 267-269 Milenijska deklaracija, pozdravlja monetarnu uniju, 456 Milo evi?, Slobodan, 329, 429 Mit o britanskoj 'propu tenoj prilici', 524 Mitolo gija, 'projekta', 74 Mitterrand, Francois, 8, 236; odbija podr ati nagodbu o pro ra?unu, 236-237; sastanak s Thatcher, 238-239; podr ava Spinellijev projekt, 257 ; savjetovan da podijeli sp orazum, 257; preduhitruje Thatcherin veto na Doogeov odbor, 259; eli stvoriti Eur opsku uniju, 266; odbija dogovor o prora?unu (1988 ), 289-290; inzistira na datumu za IGC o EMU-u, 310; predla e pomo? SSSR-u, 312; ira?ka mirovna inicijativa, 325; prig ovara ustupcima u Socijalnoj povelji, 336 ; referendum o Maastrichtu, 344; skanda l Elf, 458 Mlije?na industrija, regulati va o, 370 Mlije?ne kvote, kazne Italiji i panjolskoj, 390 Modulacija, 424 Moneta rna unija (vidi i EMU), Monnet prvi predla e, 110; rtvovanje nacionalnog suve re niteta, 169; ; Heath dogovara vremenski raspored, 198; 'uklonjena prijetnja, ? , 212 'Monetarna suradnja', izvje taji o, 227 Monnet, Jean; Memoari, 4; rane godi ne, 20; u prvom svjetskom ratu, 21; susre?e alte ra, 22; u Ligi naroda, 22; frus tracija nacionalnim vetom, 22-23; pozajmica od Hu d-son Baya, 22-23; u 1920-tima , 23; sumnje na pranje novca, 28; u drugom svjetsk om ratu, 29; ponovno uudru en sa alterom 570 VELIKA OBMANA unije, 29-30; u Washingtonu, 31; Spaaku iznosi pla n za Europsku zajednicu za ugl jen i ?elik, 32; u Al iru (1943), 32; al irski me morandum, 32-33; o de Gaulleovu Nacio nalnog oslobodila?kom odboru, 46-47; kao d irektor francuske ekonomije (1946-1950), 47; ameri?ke veze s u Mar-shallovu plan u, 51;odbacuje OEEC, 55; 'tiha revolucija' , i Schumanov plan, 61-64; izra?uje n acrt 'Schumanovog plana', 63; uvjeravanje Ade nauera, 67; mozak osnivanja ECSC, 70-73; prvi ef ECSC, 73; opisuje ECSC kao 'prvu vladu Europe', 73-75; ; de Gaull eova parodija, 82; 89; nije pozvan na potpisiva nje Rimskog sporazuma, 107; i je dinstvena valuta, 110-111; uni tenje OEEC-a, 111-1 15; Nova era u atlantskim odn osima, 113; susre?e predsjednika Kennedvja, 123-124; podr ava britanski ulazak u EEZ, 124; tra i povla?enje de Gaulleova veta, 150; protivi se de Gaulleu, 156; planovi za 'privremenu europsku vladu', 199; predla e summit 1972, 197; o Europs kom vije?u, 201-202; povla?i se; progla en prvim Po?asnim gra?aninom Eu rope, 20 2; savjet Jenkinsu, 227; propituje svoje ivotno djelo, 242-243; smrt i sp rovod, 242; pokopan u Pantheonu, 242 bilje ka; Spinel-lijevo mi ljenje o, 246; genij , 523; nadnacionalna vlada, 522; prerano tra enje nadnacionalnih tijela, 524; 'Mo n netova metoda', 524; sabotirani britanski napori, 429; utopijski san uspore?en s L e Corbu-sierom, 552-553 Monti, Mario, 422, 437; uzbunjen Chiraco-vim prijedlozim a, 467 Moravcsik, profesor Andrevv (citiran), 128; o de Gaulleu, 136, 157 Moskov ski pu?, Gorba?ovljev kraj, 331 Mre e, europske, 337, 486-487 Nacisti?ka (Nacion alsocijalisti?ka) partija, 17; 'Novi poredak', 26; ideje o europsk om jedinstvu, 33-35; ideologija, 75 Nacrt Sporazuma koji predstavlja statut Europske zajednic e, 81 Nacrt Sporazuma o osnivanju Europske unije, 255 Nadle nosti, 120, 256, 273 , 276, 336-338, 397, 410, 481 Nadnacionalizam, 4, 18-19, i Vije?e Europe, nacion alnu organizaciju, 79, 83, 96-97, 115, 138, 268, 326, 328, 383, 402, 421, 506, 5 21, 540 NATO, osnivanje, 58 Necarinske barijere, 243 Nezakonita dr avna pomo?, i ntervencija Komisije, 244 Nezaposlenost u EZ, 391, 407-408; i Am-sterdamski spor azum, 409; kriterij za str ukturne fondove, 424; euro ne mo e rije iti, 427-428 Nizozemska; predsjedavanje, 332; prijeti vetom ako se ne smanje uplate, 441; pos t-izborni 'mini summit' s Blairom, 413 Norve ka, zahtjev za ?lanstvo, 163, 167, odbija prihvatiti prijedloge o ribarstvu, 1 89; tvrdoglavost, 190; odbija uvjet e ribarenja, 190-191; odbija ulazak u EEZ (19 72), 192; nezakonito odbacivanje ( ribe), 374; ponovno odbija ?lanstvo u EZ (1994), 391 Njema?ka, 10-11; dug iz dru gog svjetskog rata, 12; Njema?ka, hiperinflacija, 12; pri mljena u Ligu naroda, 13; ekonomski oporavak nakon drugog svjetskog rata, 61-63; Demokratska republika , SAD priznaje, 138-139; ponovno ocjenjuje rezerve, 416; b ori se da zadovolji m astrihtske kriterije, 416; eli odgodu eura, 416; slijepa uli ca zbog deficita, 4 25; tra i smanjenje neto uplata, 441; tra i smanjenje tro kova CAPa, 505; nezapo slenost, 502; izvoz ugro en ja?anjem eura, 507; uloga u 'projektu', 54 0 O'Neill , Sir Con, 76, 167-168; zabrinutost zbog ritma pregovora, 172; pregovori o ribar stvu, 180; ravnopravni pristup, 181; ozbiljnost problema ribarenja, 183; odustaj e od bilje enja, 189-190; uloga u referendumu, 208; 'progutaj ga cijelog i progu

taj ga odmah', 526 Obmana; strategija, 84-86; korijeni, 523; kultura, 531-532; p ostaje samoobmana, 531 Obnovljiva energija, politika, 547 Obrazovanje, 'europska dimenzija', 271 Odbacivanje (ribe), 374 Odbor mudraca (za EMU, 1988), 292, 301 Odbor mudraca, 376, 444 Odbor za Europsku ekonomsku suradnju (CEEC), 52 Odbor za regije, stvaranje, 337, 362 Odborologija, 360-361 KAZALO 571 OEEC; Monnetova pr esuda, 55; 86, 89-90; radna stranka o atomskoj energiji, 95, 1 04; uni tenje, 11 1-115 OfficialJournal (Slu beni list), 365 Ombudsman, za EZ, 337 OPEC, 218 Opera cija ' utnja', 248 Opozicija, nedostatak u EU sustavu, 541 Oru je za masovno uni tenje, 510 Osijek, 331 Otpad, regulativa, 357, 368-369 Otrovani kale , BBC-jev dokumentarac, 176, 195 Owen, David; britanski 'lo posao', 217, 222; o doprinosu prora?unu, 230, 319 Pakt o stabilnosti i rastu; Njema?ka zahtijeva, 407-408; spo razum o, 409; dogovore n; 418; Italija kr i, 448; Portugal kr i, 501; Komisija popu ta, 503; Pro?i ga n aziva 'g lupim', 504; Njema?ka pred kaznom, 507 Pan Europa, 14, 16; himna, 16 bi lje ka Papandreou, Georges, 236-237, 255 Pariz; mi rovna konferencija (1919), 19 ; summit (1972), 197 Parlament; 1971 rasprava Donjeg doma o ulasku u EEZ, 187; g lasa o nastavku ?lanstv a u EEZ, 208; zakonodavna premo?, 496 Patten, Chris, 307 PDV; usvajanje, 158; dolazak, 197; strop, 236; uplate, 239; harmonizacija, 274 , 437, 516; pove?an udio Zajednice, 287 Penelopa', tajni projekt Komisije, 506 P io nirska skupina. Vidi avangarda 'Poja?ana suradnja, 410, 416, 458, 465 Pokret otpor a (drugi svjetski rat), uloga u oblikovanju ideja o europskom jedinstvu, 2 82-284 Politi?ka unija, 133, 165, 171-172, 250, 266; Politika konkurentnosti, pr ovo?enje, 4 87 Poljoprivredni vi kovi, i GATT, 314-315 Poljoprivredno vije?e, 22 3; Poljska; po ljoprivredno stanovni tvo, 423; Pro?i posje?uje, 452; pada podr k a ulasku u EU, 452; datum ulaska, 484; potpore iz CAP-a, 501; zatra eno da ubrza prevo?enje EU zakonodav stva, 512; Poljska, referendum o ulasku, 516 Pomo?, pro gram, EU, korupcija u, 440 Pompidou, Georges; ha ki summit, 163-165, 172-174; st rahovi od summita 1972, 198; 200; o 'Europskoj uniji', 200; smrt, 201; referendu m, 207 Porezna harmonizacija; Cockfieldovi prijedlozi, 274; 429, 436-437, 442, 4 54, 506 ; ukidanje 'nelojalne' konkurencije, 512, 517 Portugal, prora?unski defi cit, 501 Povelja o temeljnim pravima, 453; Jospin podr ava, 461; uklju?ivanje u Sporazum iz N i?e, 465-466; progla avanje, 476; uklju?ivanje u ustav, 496-497; B ritanija popu ta, 504; 516 Povijest, ponovno pisanje, 523 Povjerenici, daju osta vke, 445; broj, 449; smatrani 'Platonovim ?uvarima', 540; 'k onkretna' postignu? a, 552 'Pozla?ivanje', smjernica, 367, 369 Prava glasovanja, preraspodjela u Nic i, 477 Pravo nastanka, odgo?eno, 501 Pravosu?e i unutarnji poslovi, 336, 386; vi e ovlasti EU, 505-506 Pregovori o ulasku u Zajednicu, narav, 129; okru enje, 16 6-167; Britanija ?e se prid ru iti ' estorici', 172; uspjeh, 177-178; ?in predaj e, 526 Prevara (EZ), 379, 390, 438-440, 'Odbor mudraca, 443; izvje taj (1999), 4 44-446; i Eurostat, 513-514 Prevoditelji, 424 Prezidij, uloga, 493 'Pribli avanj e zakona', 243 Pristupni pregovori, Austrija, vedska i Finska, 352 Pristupni spo razumi (2003), 'ne?itljivi', 511 Pro?i, Romano; kao Santerov nasljednik, 439; 'k runjenje'; predsjednik Komisije, 44 6; 'Europski gosp. isti', 446; 'politi?ka unij a', 446; 'stvoriti europsku vladu', 4 50; predstavlja 'europsku vladu', 450; age nda, 452; govor u Karlsruheu, 454; 'ku gla i lanac', 454; 'pod opsadom', 457; po tvr?uje politi?ku uniju, 458; 'gubi tlo pod nogama', 461; poziva Francusku i Nje ma?ku da 'ispune svoju du nost', 461; protuna-p ad na Chiraca, 468; tvrdi da bi Komisija trebala kontrolirati ekonomsku politiku , 473; protivi se avangardi kao nedemokratskoj, 472; 'shopping lista' za Ni?u, 475 ; sukob sa Chiracom, 477; tr a i 'temeljitu procjenu' cilja EU, 480; posje?uje London , 480; WTC, ne uspijeva preuzeti vodstvo, 488; najavljuje ustavnu konvenciju, 48 9; 572 VELIKA OBMANA K AZALO 573 ja prisustvovati summitu, 490; poziva na EU policiju, 490; 'Novac je.. . identite t', 492; 'zajedni?ka pravila' o ekonomijama 'neizbje na', 492; eli 'e uropsku demok raciju', 493; odbija njema?ki 'federalni model', 494; poku ava 'ub aciti' Britaniju u euro, 499; zahtijeva 'jedan politi?ki glas' za euro, 499; 'u stanju re?i ne', 500; pori?e krivo postupanje oko eura, 500; govori Washingtonu da pridobije podr ku UN-a za akciju u Iraku, 503-504; pakt o stabilnosti i rastu naziva 'glupim', 504; 'Ka

mikaze', 516; poraz, 508; 'dvoslojna Komisija', 512; Berlusconi ga optu uje, 512 ; euro 'politi?ki, a ne ekonomski', 536 Proeuropejci, neznalice o 'Europi', 529530 Proeuropsko pravovjerje, 529, 542 'Promjenjiva geometrija', 229, 388 Propis Vije?a ; prvi, 110; ribarstvo, 2141/70, 182 Propisi; (EEZ), prvi, 110; 153, 243244, 365-366; struja, 533; ne posti u ciljeve, 537-538; teret, 546 Prora?un (EZ) ; neravnote a, 197-198; refundiranje, 204-206; deficit 286-287, 352 Pro i renje, 164-165; prednosti, 224, 312; nemogu?e bez reforme CAP-a, 423-424; pregovor i o dr avama centralne i isto?ne Europe, 423; ?lanice pristaju na zaklju?enje prego vora, 441; izazov, 452; Pro?i odlu?uje ubrzati, 452-453; najavljuje datum, 480; 'nepovrat no', 485; otrovano CAP-om, 501; ni e potpore za nove ?lanice, 502, 504 ; dogovoren da tum pristupanja, 505; te ki uvjeti za aplikante, 500; ceremonija potpisivanja, 512 Raffarin, Jean-Pierre, 501 Rasmussen, Poul Nyrup, 406 Ravnopra vni pristup. Vidi Ribarstvo Reagan, predsjednik Ronald, 261 Referendum, Velika B ritanija (1975); pitanje, 196; 207; Heath i Thatcher se prot ive, 206-207; novac potro en na obje strane, 210; slu bene knji ice, 211; uloga medija , 211; rezul tat, 215; trivijalizirana i prikrivena pitanja, 527 Referendum, o jedinstvenoj v aluti, 333 Refundiranje; dablinska ponuda, 233-234; Thatcher odbija ponudu u Luk semburgu, 2 35; briselski 'dogovor', 235; dogovor u Fontai-nebleau, 239; 'pomije ani blagoslov ', 239; Regije; regionalne vlade, 18; Heath predla e, 178, 198; r azvojni fond, 199; sva?a ok o, 217; Giscard blokira, 229-230; pomo?, 352; politi ka, uloga u EMU, 226; okvirna regulativa (Propis Vije?a 2052/88), 290; fondovi, bacanje novca, 390; razvojne age ncije, 432-433; pri?a o, 432-434; politi?ka kom isija, 433; pomo?, 534 Revizijski sud, 337; odbija odobriti EU knjige, 389-390; kritizira mjere protiv prevare, 438; peto odbijanje 'otpisivanja' knjiga, 439; i zvje taj o EU prora?unu, 49 1 Ribarstvo; zajedni?ki resurs, 179-180; ravnopravni pristup, nema pravne osnove za, 180; Bijela knjiga, 179; CFP, 182; ribolovne vo de Zajednice, 181; 'kontrola do obala', 183; Island objavljuje granicu na 50 mil ja, 189; granice 6-12 milja, 191 -192; granica 200 milja, 219; prijedlog Komisij e o CFP-u, 220; CFP, kona?ni dogovo r o pravilima, 252; CFP 'politika o?uvanja, 252; CFP, nacionalne kvote; britanske, 253; prava ribarenja, tre?e zemlje, kupov ina, 254; bera?i kvota, 373, 400; Blairov 'deal' s Bonino, 418; stjegovnjaci, 37 3, 430; pove?anje kapaciteta, 374; smanjenje flote, 374-375; Vi egodi nji progra m vodstva (MAGP), 374; pristupanje panjolske i Po rtugala, 392; CFP, provo?enje, 487; kraj panjolske djelomi?ne isklju?enosti iz 'voda za jednice', 498; Komisij a koristi ovlasti za 'o?uvanje' kako bi preuzela kontrolu, 4 98 Rimski sporazum (1957), potpisivanje i ratifikacija, 107; proslava 40. obljetnic e, 413; novi, 4 92, 507 Roosevelt, predsjednik Franklin, 31 Ruhr, okupacija, 11-12 Rumsfeld, Don ald, 'stara Europa', 509 alter, Arthur, (citiran), 4-5, 8, 16, 19-20 bilje ka; s kica za 'Ujedinjene dr ave Eur ope', 22-23; susre?e Monneta, 20-21; u Kini, 23; kao gladstonski profesor politike i parlamentarni zastupnik, 27; ponovni susret s Monnetom (1939), 29; poma e Monne tu oko francusko-britanske unije, 30; skica za EZ, 74-75, 107,520 Santer, Jacques, i Jugoslavenska federacija, 330; predsjed nik Komisije, 385; o A msterdamu, 417; ignorira Blaira zbog bera?a kvota, 419; i pro irenje, 423; upozorava Britaniju da propu ta koristi od 'pobjedni?kog tima' , osniva ured za istra ivanje prevare; odbija kritike europarlamentaraca, 439; o be?ava 'nultu toleranciju' prema prevari; postaje zastupnik u europarlamentu, 44 3 Schengenski sporazum, 401 Schmidt, Helmut, 201, 204; pritisak na Cal-laghana z a ulazak u EMS, 228; eli brit anski ulazak u ERM, 232 Schroder, Gerhard, kancela r, 426; obra?a se federalnom parlamentu, 426; eli 'sve uj e-dinjeniju Europu', 437; sastaje se sa Chira-com u Postdamu, 442; nudi slamku s pasa Komisiji u krizi zbog prevare, 443; tra i Eurocorps, 447; okrivljuje Blair a z a pad eura, 455; predla e daljnje IGC nakon Ni?e, 466; porez, obrana, zdravs tvo, itd , mora 'definirati EU', 479; 'plan', 483; bez alternative federalnom mo delu, 497 ; protivi se 'srednjoro?noj reviziji' CAP-a, 501; iskori tava poplave, 502; proslavl ja Elizej-ski sporazum, 507; odbija podr ati UN-ovu rezoluciju, 5 09; koalicija nev oljkih', 511 Schuman, Robert, 55, 64; tekst 'Deklaracije', 6465; 50. obljetnica, 460; daje p rimjer 'Monnetove metode', 524; britanske reakci je na 'Plan', 67; kao 'Otac Euro pe', 75; trbuhozbor?eva lutka, 524 'Sedam patul jaka', prisiljeni prihvatiti uvjete, 508 Sigurnost hrane, Prodijevi planovi za,

452 'Sjedinjene Europske Dr ave', 4, 8, 14-15, 23; Liga naroda kao model za, 24, 40; C hur-chillova vizija, 42-43; ameri?ki Kongres podr ava, 48, 74; ispu tene iz Benelu kog m emoranduma, 86-87, 89; Giscard predla e, 505; 535-536 Slinavka i ap, epidemija, Velika Britanija (2001), 481-484; politika nadle nosti Za jednic e, 481; tro kovi, 484 Slovenija, 329-330 Slu benici, zaposleni u Komisiji, 359-3 60; primjena zakona Zajednice, 544-545 Smjernice i propisi, proizvodnja, 153, 15 8; broj, 427 Smjernice o javnoj nabavi, 365-367 Smjernice; 64/433, standardi pro davanja svje eg mesa, 371; 66/404, ' umarski reprodu ktivni materijali', 371; 73 /361, certi-ficiranje i?ane u adi 244; 77/93 , prodaja pov rtnog sjemena, 371; 8 0/181/EEC, harmonizacija metri?kih te ina i mjera, prema slinavki i apu Bruxelle su, 481; 88/378, 367, sigurnost igra?aka; 88/593, o vo?n im d emovima, eleima i marmeladama, 358; 89/617, obvezna metrifika-cija, 471; 90/42 3, zabranjuje rutin sko cijepljenje protiv slinavke i apa, 482; 91/ 308/EEC, 'pran je novca', 432; 9 1/493 EEC, europski model voza?ke dozvole, 432; 91/497, prodaja s vje eg mesa, 3 58, 372; 92/102, ovce i koze, plo?ice na u ima, 371; 93/16, slobodno kre tanje l ije?nika 399 Snage za brzo djelovanje, 346, 455, 475 Socijalna agenda, Francuska je poku ava izvu?i na IGC, 475 Socijalna povelja, 332, 336; dogovor izvan spora zuma, 336; 353; rasprava u Donje m domu, 356; Britanija se pridru uje, 414 Socij alna povelja, uvo?enje, 306; Thatcher se protivi, 309 Socijalni tro kovi, harmon izacija, 98 Solana, Javier, imenovan 'Visokim predstavnikom', 448, 508; predstav nik UN-ova V ije?a sigurnosti, 511 Solun, 507, 517 Soros, George, 348 Sovjetski savez, 13, 105-106, 119; slom, 331 Spaak, Paul-Henri; Monnetov plan o Europskoj zajednici za ugljen i ?elik, 31; 44, 55; prima novac od CIA-e, 57; kao predsjedn ik Skup tine Vije?a Europe, 59; o 'maloj Europi', 60, 62; u Messini, 87; odbor z a planiranje Zajedni?kog tr i ta, 89; organizac ija odbora, 92; reakcija na brit ansko povla?enje iz pregovora nakon Messine, 93, 1 02-103; o Rimskom sporazumu, 107; francuski odnos prema sporazumu, 157 bilje ka; Spaakov odbor II, 258 Spaako v odbor; britansko sudjelovanje, 89; 97 Spinelli, Altiero, 5-6, 38-39, 75, 245-2 46; napada Vije?e, 247; inzistira na pretv orbi 'Zajednice' u 'Europsku uniju', 249-250; bijes zbog Sve?ane deklaracije, 251; o ulozi Europskog vije?a, 256-257; tra i pomo? od Mitterranda, 257; tra i IGC, 267; mi lj enje o Jedinstvenom euro pskom aktu, 276; smrt, 277; 'krunski san', 493, 541 Sporazum iz Ni?e; vremenski raspored, 449, 456; agenda, 465-466; summit, IGC summi t, 476, 478-479; 'kaos lo eg raspolo enja', 478 I 574 VELIKA OBMANA Srbija, 331 Stara Europa', Rumsfeldov ispad, 509 Stoiber, Edmund, 425 Strasbourg, 59, 110, 160; sjedi te Europskog parlamenta, 352; nova zgrada, 451 S travv, Jack; ustav 'izjava o na?elima', 497; zala e se za pisani ustav EU, 502; usp ore?uje ustav EU s temeljnim dokumentom golf kluba, 502; ustavne promjene 'n i bliz u' jedinstvene valute, 514; napada 'mitove i histeriju' euroskeptika, 519 Struktura stupova; nastanak, 327; shva?ena kao nadnacionalna, 336 Strukturni fo ndovi za irenje ribarskih flota, 254-255; Thatcher se protivi pove?anj u, 288; p rijeti pro irenje, 423-424 Subsidijarnost, 273, 338; Cash: 'trik za budale', 343 ; Delorsova 'velika ideja, 344-345; definicija, 350-351; izvje taj Komisije o, 3 51 Sueska kriza (1956), 104-106; u?inak, 106 Supersila, a ne superdr ava, 473 Su verenitet; predaja, 67, 122; u?inak monetarne unije, 169-170; gubitak, poricanje , 179 i bilje ka; kolektivni, prelazak na, 199; rastakanje, 496; predaja (slu?a j met rifi-kacije), 496; parlament ne mo e napustiti, 496; gubitak, 526 Sveu?ili ta, uloga u europskoj integraciji, 486-487 Svjetska banka, 45 Svjetski trgovins ki centar, 488 esta smjernica o PDV -u, 245 estorica, porijeklo, 60; gubitak din amike, 546; projekt se vra?a na, 550 panjolska; i Portugal, ulazak, posljedice n a CFP, 254-255; zahtijeva udvostru?enje regionalne pomo?i, 352; pristupanje, 372 -373; ribari, kompenzacija, 374-375; zahti jeva gotovinu da odobri pro irenje, 3 83; ka njena zbog varanja na mlije?nim kvotama, 3 90; kr e propise o?uvanja, 395 ; ribarska flota, modernizacija, 406; prijeti vetom na pro irenje, 424; uzima pr avo na 'ravnopravni pristup', 498; poku ava sabotirati rib arske planove Komisij e, 498; blokira promjene u sustavu glasovanja, 514 Tampere program, 489 Tehnokra ti, EU vlada, 541 'Temeljni sporazum', 464-465 Tero rizam; summit, 'Velika trojk a', 488; 'ak-ciiski nlan' nrnriv 4R0 Thatcher, Margaret, lider, 207-208; mi ljen je o referendumu 1975, 214; 'sestra mil osrdnica, 216-217, 233-234; premijerka,

231; po?etna politika prema EEZ, 232; tret man na prvom Vije?u, 233; eli reformu financija EEZ, 236; odmazda zbog prora?una, 236 -237; primje?uje' Sve?anu dekla raciju, 250; izborna pobjeda 1983, 250; govor u Avign onu, 262; predla e 'de-reg ulaciju', 265; susre?e Kohla (1985), 266; nesklona potpisi vanju Jedinstvenog eu ropskog akta, 275; protivi se ERM-u, 279; seminar o RM- u, 279; odbija 'kolektiv ni sud' o ERM-u, 279; uznemiruje Delorsa, 283; britanski ek onomski preporod pod , 286; isti?e 'radikalno razli?it stav', 287; vetira reformu CAP -a, 288; sastaj e se s Mi-tterrandom i Chiracom, prijete joj 'izolacijom', 289; ' nesmiljeno nep rijateljstvo' prema Europskoj centralnoj banci, 292; ne?e biti centr alne banke dok je iva, 294; bijesna na Delorsa, 295; tra i da SAD zauzme ?vrst stav p rema Iraku zbog Kuvajta, 313; inzistira da se na rimskom Vije?u razgovara o GATT-u , 314; blokira zaklju?ke rimskog Vije?a, 315-316; alternativno mi ljenje o europsk oj b udu?nosti, 296; 'vulkanska' reakcija na Delorsov govor pred britanskim sind ikalcim a, 297; govor u Bru-gesu, 296-297; sastanci s Lavvsonom i Ho-weom, 303-3 06; potv r?uje britansku namjeru ulaska u ERM, 306; pristaje na ulazak u ERM, 31 3; 'Ne. Ne. Ne.', 317; optu ena zbog kori tenja neumjerenog jezika, 319; ostavka , 320-321; napa da 'federaliste', 329; poziva na referendum o jedinstvenoj valut i, 331; nastupni govor u Domu Lordova, 350; napada Majora, 349; obmana, 527-528 Tindemans, Leo, studija o daljnjoj integraciji, 202; izvje taj, 225 Trans-europs ke mre e (TEN), 337, 382 Transnacioalni politi?ki prostor, 486 Trichet, Jean-Cla ude, 428; suo?en s kaznenim progonom zbog Credit Lvonnaisa, 508 Trojka, st ruktu ra, 249, 329-330 'Tvrda jezgra'. Vidi Avangarda UCLAF (jedinica za suzbijanje pr evare), 438-439 Udruga europskih trgovinskih i industrijskih i,. KAZALO 575 Ujed injeni Narodi; osnivanje (1945), 44-45; Konferencija o Pravu mora (UNCLOS), 219; ultimatum Sadamu Huseinu, 324; Irak, 327, 509-510; 'mirovnjaci' nemo?ni u Jug o slaviji, 377; ekonomsko istra ivanje, 'politi?ka paraliza' u eurozoni, 499; Vije ?e si gurnosti, 508; inspekcije za oru je, 509-510; UN, inspektori za oru je, 50 9-510 Ujedinjenost u razli?itosti, moto EU, 465 Useljeni tvo; Major odbija kontrolu EZ, 336; stragovi od preplavljivanja, 501; i z isto?ne Europe, 518; Ustav, europski; Spinellijev san, 38-39; narod treba odlu ?iti, 40; prijedlog, 81; prvi formalni poku aj, 81; Rimski sporazum, kao ustav, 107, presuda Europskog suda pravde, 245; Spinellijev plan, 1981, 249; pozivi na, 323; skica, 328; Komisija se zala e za, 401; Giscard predvi?a, 414; pojavljivan je, 436; Fischer predla e, 437, i znosi Europskom parlamentu, 444; Santerova Kom isija predla e, 453; Hague upozorava , 458; Fischer poziva na, 463; verzija Euro pskog sveu?ili nog instituta, 464; Schrod er tra i uklju?ivanje u IGC poslije Ni ?e, 466; Chi-rac, narod neka presudi, 465-467; B lair se protivi, 473; britanska vlada razilazi se oko, 474-475; Ldnderi inzistir aju na, 476; Bar-nier ka e da EU mora imati, 480; zemlje pristupnice, veto na, 480 ; Schroderov plan poziva na , 483; Chirac ponavlja poziv na, 484; Verhofstadt obe?a va uklju?ivanje, 485; 'k lju?ni korak u... europskoj integraciji', 490-491; Schrodero ve nade u, 492; 'kr unski san', 493; suprotnost s ameri?kim ustavom, 494; britanija popu ta oko, 496 -497; Pro?i predstavlja ideje za, 500; Straw, 'EU bi trebala imati' , 502; Blair , 'ne bi trebao biti obvezuju?i', 503; Stravv pristaje na Povelju kao dio, 504; Blair podr ava 'propisni ustav'. 506; stvara 'politi?ku Europu', 509; Hain , Vje ba pospremanja', 513; 84 posto eli referendum, 513; Blair 'nema ustavnog zna?aj a', 516; Economist odbacuje, 519; Giscard predaje, 520; baca sjenu na Britaniju , 548; jo nerije ene protutje?nosti, 550 Ustav, konvencija; 5-6; Blair pristaje na, 476; Pro?i najavljuje, 489; podr ka Njema?k e i Francuske, 491; Lekenska dek laracija, 491; Giscard imenovan predsjednikom, 4 92; /SOS. sovanja, 515; Giscard prori?e konsenzus, 519 Valutna unija Francuske i Britanije Van Buitenen, Paul, 438; alje dosije europar-lamentarcima, 440;Komisija ga suspen dira na pola pla?e , 443; potvr?eni navodi, 445, 500 Van den Broek, Hans, 329-330 Vance, Cyrus, 331 Vanjske i obrambene politike, zajedni?ke, 141,226 Vedrine,. Hubert, 467 Velika Britanija; ekonomski problemi nakon drugog svjetskog rata, 49; tra i ?lanstvo u EEZ (1961), 126; pregovori o ulasku, 1970, 166-169; prora?un EEZ, 168; 'europsk i bolesnik', kao 'nezgodan partner', 216-217; problemi s uklapanjem u EEZ, 217; predsjedavanje (1988), 284; ekonomski uspon, 285-286; vlada podijeljena zbog ERM -a, 302; odstupnica od jedinstvene valute, 336; brzorastu?a ekonomija (1990-te)

, 3 86-387; predsjedavanje EU (1998), 427-428; izolacija, 468; predaje se u Nici , 47 5; predla e 'predsjednika Europe', 503; ustupci na konvenciji, 504; politi? ari, skri vaju ustupanje ovlasti, 543; povla?enje iz EU, 546, 548 Verheugen, Gun ther, euro po?etak politi?ke integracije, 443 Verhofstadt, Guy; strahovi od dire ktorija, 483, 485; sva?a s Prodijem, 489; 'ravno te a nezadovoljstva', 491; poku ava voditi pobunu, 508 Versajski sporazum, 11, 17 Veto, na poreze, nesklonost u kidanju, 454; veto, 'kugla i lanac', 454 Vije?e Europe, 55-56, 58; osnivanje (19 49), 58-59, 62; planovi ugra?ivanja Zajednice za ugljen i ?elik, 73; 81; 522 Vij e?e europskih op?ina i regija (CEMR), 432 Vije?e ministara, 72, 109, 113; pravno mi ljenje o ribarstvu (1970), 181; marginalna uloga, 245; tajnovitost, 361 Vije ?e za vanjske poslove (CFR), 432 Vitalni interes i, 156 Vlada Europe, 523 Vojne industrije, integriranje, 280; Vukovar, 331 WEU (Zapadnoeuropska unija), 83, 101 , ina. ,- , ^Mni 576 VELIKA OBMANA Rimska deklaracija, 261; pokretanje 'Obrambene p olitike Zajednice', 290-291; 323 ; 'Europski stup' NATO-a, 326; 'sastavni dio EU ', 337; bonski sastanak, lipanj 1 991, 345-346; integrirana u strukture EU, 419; ugra?ena u EU, 447; 524 Wilson, Har old; postaje voda Laburista, 151; izborna p objeda (1964), 158; 'Velika turneja' (1967), 159; protivljenje britanskom ulasku u EEZ; razlozi promjene mi ljenja, pod nosi zahtjev za ?lanstvo u EEZ, 160; ne shva?a de Gaulleov veto, 161; optu uje Howea d a name?e 'strani sustav zakona', 194; premijer, 1974, 201; drugi premijerski man da t, 203; susre?e Schmidta, 205; tvrdi da su ponovni pregovori bili uspje ni, 2 07; odb ija referendum, 207; staje iza britanskih interesa, 217; konferencija o energiji , 218-219; ostavka, 220; nesklon Tindemansu, 226 Young, Hugo, 79; 75-76 bilje ka; bilje ka o Macmillanu, 149; bilje ka o pona anju prema Thatcher, 232235; o milanskom 'porazu', 269; o Jedinstvenom europskom aktu, 276 ; o Thatcher, 296; 317, savjet Blairu o Iraku, 444, 474, 514, 524 Zadr avanje poreza, predlo eno, 295 bilje ka; smjernica, 429; 437 Zaga?enje, neslaganje oko standarda, 217 Zajednica; BDP, povlastica, 172-173; kontrola, 227-228; zakoni, broj, 243-245; ' vlastiti resursi', 287-288; 'metoda', 490 Zajedni?ka obrambena politika, 264, 2 67, 335, 346, 352, 446 Zajedni?ka ribarska politika (CFP). Vidi Ribarstvo Zajedn i?ka vanjska i sigurnosna politika, 249, 266; 'Gospodin CFSP' ,417; 448 Zajedni? ko pravosudno podru?je, 441, 453 Zajedni?ko tr i te; porijeklo, 85-86; britansko odbijanje (1955), 95; pregovori, 99-10 1; pro-tr i tarske lobisti?ke skupine, 1 85, 507 Zaljevski rat (1990-1991), 324-325 Zeleni, stranka, 450 T^rrivfi (vidi E uropski sporazum o te?aju i EMS); 224 Zra?ni mostovi, sposobnost uspostave, euro pska, 455 'Zvi da?i', pona anje prema, 500 eljezna zavjesa, 44 IZVORI, Trnjanska 64, 10000 Zagreb Tel. 01/611-2576; 611-7714; Tel/Fax: 01/611-2576 e-po ta: izvo ri@izvori.com www.izvori.com NA ZAHTJEV AUEMO VAM BESPLATNO KATALOG SVIH NA IH N A I Knji nica Zelina 540023588