Prvi Koraci U Bolonjskom Procesu

Tempus Project: CROATIAN BOLOGNA PROMOTERS TEAM Cro4Bologna
PRVI KORACI U BOLONJSKOM PROCESU
Sveuilite u Zagrebu
Prvi koraci u Bolonjskom procesu
Nakladnik: Sveuilite u Zagrebu Urednitvo: prof. dr. sc. Mirjana Poli Bobi, glavna i odgovorna urednica prof. dr. sc. Aleksa Bjeli, prorektor prof. dr. sc. Blaenka Divjak Arijana Mihali, dipl. ing. Ksenija Grubii, prof., dipl. iur. mr. sc. Ranka Franz-tern Sandra Kramar, prof. Graki urednik: Dean Kriani Tiskano uz potporu Europske komisije u okviru projekta Tempus Cro4Bologna
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb UDK 378.014.3 (497.5:4-67 EU) (082) PRVI koraci u Bolonjskom procesu / [glavna i odgovorna urednica Mirjana Poli Bobi]. - Zagreb : Sveuilite u Zagrebu, 2005. ISBN 953-6002-25-6 I. European Union -- Visoko kolstvo -- Hrvatska -- Usklaivanje II. Bolonjska deklaracija -- Implementacija -- Hrvatska III. Croatian Bologna Promoters Team (projekt) -- Opis projekta 450502064 ISBN 953-6002-25-6
Tisak: Sveuilina tiskara, d.o.o. Zagreb, Trg marala Tita 14 Naklada: 1500 primjeraka
Tempus Project SCMC005Z042004 CROATIAN BOLOGNA PROMOTERS TEAM Cro4Bologna
PRVI KORACI U BOLONJSKOM PROCESU
Sveuilite u Zagrebu Zagreb, 2005.
Tempus projekt Cro4Bologna
5 SADRAJ
OPIS PROJEKTA: CROATIAN BOLOGNA PROMOTERS TEAM Cro4Bologna ... Prof. dr. sc. Mirjana Poli Bobi BOLONJSKI PROCES I HRVATSKO VISOKO KOLSTVO ....................................
Prof. dr. sc. Pero Luin SUSTAV KREDITNIH BODOVA EUROPEAN CREDIT TRANSFER SYSTEM .... 16 Prof. dr. sc. Blaenka Divjak SVEUILITE USMJERENO STUDENTIMA ......................................................... 21 Prof. dr. sc. Blaenka Divjak TRI CIKLUSA SVEUILINOG STUDIJA .............................................................. 25 Prof. dr. sc. Blaenka Divjak Sandra Kukec, dipl. oec. ZAJEDNIKI EUROPSKI STUDIJI ......................................................................... 30 Ana Ruika, prof. Prof. dr. sc. Vlasta Vizek Vidovi PROGRAMI MOBILNOSTI ..................................................................................... 33 Prof. dr. sc. Nada ike KVALIFIKACIJE I KOMPETENCIJE U EUROPSKOM PROSTORU VISOKOG OBRAZOVANJA ...................................................................................... 40 Prof. dr. sc. Melita Kovaevi USPOREDIVOST I PRIZNAVANJE KVALIFIKACIJA NA EUROPSKOJ I NACIONALNOJ RAZINI ............................................................ 43 Prof. dr. sc. Aleksa Bjeli SVEUILITA KAO ZNANSTVENOISTRAIVAKA SREDITA ........................... 47
Prof. dr. sc. Ksenija ulo AGENCIJE/VIJEA ZA VREDNOVANJE KVALITETE VISOKOG OBRAZOVANJA NEKA EUROPSKA ISKUSTVA ................................. 50 Prof. dr. sc. Ivan Slapniar EUROPSKA DIMENZIJA BOLONJSKOG PROCESA .............................................. 55 ime Vii ESIB NACIONALNE STUDENTSKE ORGANIZACIJE U EUROPI ...................... 59 Dr. sc. Mladen Havelka BOLONJSKI PROCES I STRUNI STUDIJI Konani izlaz iz slijepih ulica viih strunih sprema .................................................. 60
BOLONJSKA DEKLARACIJA ................................................................................... 66 IZVACI IZ ZAKONA O ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU ................................................................................... 68 LITERATURA NA HRVATSKOM JEZIKU O REFORMI SVEUILITA I O BOLONJSKOM PROCESU .................................. 78 LITERATURA NA ENGLESKOM JEZIKU O REFORMI SVEUILITA I O BOLONJSKOM PROCESU .................................. 80
OPIS TEMPUS PROJEKTA SCM-C005Z04-2004 CROATIAN BOLOGNA PROMOTERS TEAM Cro4Bologna

Tijekom implementacije Bolonjskog procesa u Hrvatskoj, ali i u Europi, pokazala se potreba za sustavnim izvjetavanjem svih interesnih skupina i cjelokupne javnosti o ciljevima i napretku velike reforme visokog kolstva. Na europskoj razini pristupilo se osnivanju nacionalnih skupina za promociju Bolonjskog procesa. U Hrvatskoj je incijativa o pokretanju projekta promocije Bolonjskog procesa zapoela na Sveuilitu u Zagrebu, a pridruila su joj se sva hrvatska sveuilita, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta, ali i tri partnera iz Europske unije. Projekt je nazvan Croatian Bologna Promoters Team, a pridijeljen mu je i zvuni akronim Cro4Bologna. Osnovni cilj projekta jest osnivanje hrvatskog tima za promociju Bolonjskog procesa. On bi s jedne strane sustavno informirao sveuiline nastavnike, studente, osoblje i upravljake strukture fakulteta i sveuilita o specinim zadaama i putovima bolonjske reforme, a s druge strane sluio bi kao promotor reforme prema buduim studentima, poslodavcima i ostalim graanima Republike Hrvatske. Trea zadaa bila bi pruanje ekspertize Ministarstvu znanosti, obrazovanja i porta o implementaciji bolonjske reforme. Aktivnosti bi se odvijale putem seminara, radionica, medija te preko posebno dizajniranih broura namijenjenih pojedinim interesnim skupinama. Takva je i knjiica koju drite u rukama. Sadrava priloge trinaestero autora, koji uz uvodni tekst o poetku primjene Bolonjskog procesa pridonose promiljanju razvitka visokog kolstva u Hrvatskoj. Dio tekstova objavljen je u dnevnom tisku (posebni prilog Vjesnika, 14. travnja 2005.) no knjiicu, prema zahtjevima projekta, objavljujemo kao publikaciju trajne vrijednosti. Europska je komisija potkraj 2004. godine odobrila projekt kao zajedniki Socrates-Tempus projekt i dodijelila mu proraun od 107.500 eura za godinu dana, tako da, za razliku od veine europskih zemalja, raspolaemo sredstvima Europske unije za dobar dio naih aktivnosti. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta sudjeluje u projektu s 5% sredstava. Koordinator projekta je Sveuilite u Zagrebu (prorektor prof. dr. sc. Aleksa Bjeli), a kontraktor je sterreichischer Austauschdienst iz Austrije (mr. sc. Ulrich Hrmann). Ostali EU partneri na projektu jesu: Ministarstvo obrazovanja, mladei i porta Republike eke, Ministarstvo obrazovanja, znanosti i kulture Republike Austrije i Sveuilite u Udinama, Italija.
8
lanovi Hrvatskog tima za promociju Bolonjskog procesa jesu: prof. dr. sc. Aleksa Bjeli, prorektor Sveuilita u Zagrebu prof. dr. sc. Pero Luin, prorektor Sveuilita u Rijeci, prof. dr. sc. Danica kara, prorektorica Sveuilita u Zadru, prof. dr. sc. Vjekoslav Dami, prorektor Sveuilita u Dubrovniku prof. dr. sc. Ksenija ulo, Sveuilite u Osijeku prof. dr. sc. Ivan Slapniar, Sveuilite u Splitu prof. dr. sc. Mirjana Poli Bobi, Sveuilite u Zagrebu prof. dr. sc. Nada ike, Sveuilite u Zagrebu prof. dr. sc. Blaenka Divjak, Sveuilite u Zagrebu prof. dr. sc. Mladen Andrassy, Sveuilite u Zagrebu prof. dr. sc. Melita Kovaevi, Sveuilite u Zagrebu Sandra Kukec, dipl. oec., asistentica, Sveuilite u Zagrebu Arijana Mihali, dipl. ing., struna suradnica, Sveuilite u Zagrebu ime Vii, student, Sveuilite u Zagrebu Petar Bezjak, student, Sveuilite u Zagrebu
BOLONJSKI PROCES I HRVATSKO VISOKO KOLSTVO

Prof. dr. sc. Mirjana Poli Bobi, Sveuilite u Zagrebu, Filozofski fakultet U Dubrovniku je 17. i 18. veljae ove godine zasjedala radna skupina kojoj je Bologna Follow-up Group, tijelo zadueno za praenje provedbe Bolonjskog procesa u 40 europskih zemalja potpisnica Bolonjske deklaracije, dalo zadatak da za ministarsku konferenciju, koja e se odrati u Bergenu ovoga svibnja, izradi izvijee o stanju provedbe Bolonjskog procesa u svakoj pojedinoj zemlji potpisnici. Tom je prilikom, u razgovoru o buduem jedinstvenom europskom prostoru naobrazbe i znanja, lan skupine koji u njoj predstavlja Europsku komisiju ostalim sudionicima prepriao jedan tzv. lani navod. Rekao je kako Komisijom ve due vrijeme kola aljiva pria kako su Schumana pitali kako bi danas, 50 godina nakon stvaranja Zajednice za elik i ugljen i nakon deselje iskustva i napora na putu europskog ujedinjenja, zapoeo postupak ujedinjenja da mora jo jednom zapoeti isti posao. Prema autoru dosjetke, tvorac ideje o ujedinjenoj Europi odgovorio je da bi poeo objedinjavanjem nacionalnih obrazovnih sustava. Za takve se rjeite dosjetke u nas udomaila ona talijanska: se non vero, ben trovato! Dakle, ako i nije istinito, dobro je smiljeno! Njezina je poruka jasna: Europsku uniju jamano tvore i carinska unija, i zajedniki ustav i mnogo drugoga , ali sve to prije svega tvore ljudi. Ako se eli postii da svi segmenti ujedinjene Europe djeluju uravnoteeno i usklaeno, ali i ako se hoe izgraditi minimum europskog podidentiteta ili nadidentiteta koji e, uz nacionalne identitete davati peat toj golemoj zajednici naroda, tada tim Europljanima valja pruiti obrazovni sustav koji e ii za tim ciljevima. Upravo je takav nain razmiljanja doveo do zamisli o stvaranju Europskog prostora visoke naobrazbe (engl. European Higher Education Area EHEA). Praktinu provedbu tog nadasve zahtjevnog projekta u nas i u ostalim europskim zemljama popularno se naziva Bolonjskim procesom.
Poetak i tijek Bolonjskog procesa Povijest Bolonjskog procesa nije dugaka, ali je veoma dinamina. Prvi je put zamisao o potrebi stvaranja europskoga prostora visoke naobrazbe izraena u Povelji europskih sveuilita (Magna charta universitatum) koju su 1988. godine u Bologni potpisali rektori brojnih europskih sveuilita, meu kojima i tadanji rektor Sveuilita u Zagrebu, prof. dr. sc. Vladimir Stipeti. Tijekom iduih 10 godina europsko visoko kolstvo iznjedrilo je jo nekoliko vanih dokumenata: Erfurtsku deklaraciju o autonomiji sveuilita (1996.), Sveuilinu povelju za odrivi razvoj u enevi (1994.) itd. Iz svih je njih vidljivo da europsko sveuilite, koje je uz crkvu, islandski parlament i parlament Isle of Man najstarija europska ustanova, uvia potrebu za obnovom vlastitog ustroja i uloge u drutvu te da znade kako tu obnovu provesti u djelo.
10
Dokument od kojega je poela obnova visokokolskog sustava je tzv. Sorbonska deklaracija (1998.). Njegov puni naslov je Zajednika deklaracija o usklaivanju gradnje europskog sustava visoke naobrazbe. Potpisali su ga tadanji ministri naobrazbe Francuske, Italije, Ujedinjenog Kraljevstva i Njemake. Slijedila je Zajednika deklaracija europskih ministara naobrazbe okupljenih u Bologni, naslovljena Europski prostor visoke naobrazbe koju se popularno naziva Bolonjska deklaracija. Ta je deklaracija naglasila potrebu za osnaivanjem intelektualne, kulturne, drutvene, znanstvene i tehnoloke dimenzije europskog drutva, odnosno za stvaranjem Europe znanja. Naglasila je potrebu da europsko visoko kolstvo bude konkurentnije, osobito u odnosu na sjevernoameriko. Uzimajui u obzir naela razvoja sveuilita iskazana u prethodnim deklaracijama ona je odredila da integrirana i autonomna sveuilita, posveena podjednako istraivanju i poduavanju, ponesu teret stvaranja takvoga drutva. Bolonjsku je deklaraciju potpisalo 29 zemalja. Potpisavi je, te zemlje su se sloile da u razdoblju od 2000. do 2010., provedu konkretne mjere s ciljem stvaranja jedinstvenog europskog visokokolskog prostora, i to: 1. Prihvaanje sustava lako prepoznatljivih i usporedivih stupnjeva te uvoenje dodatka diplomi u svrhu promicanja zapoljivosti Europljana i konkurentnosti europskog sustava visoke naobrazbe na meunarodnoj razini, 2. Prihvaanje sustava naobrazbe koji se temelji na dva ciklusa: preddiplomskom i diplomskom. Drugi ciklus, tj. diplomski studij moe upisati student koji zavri prvi ciklus. Prvi ciklus mora trajati najmanje tri godine. Stupanj, tj. naobrazba steena zavretkom preddiplomskog studija mora biti takva da se njome moe zaposliti na europskom tritu rada. Drugim se ciklusom stjee stupanj magistra/doktora, kao to je to u mnogim europskim zemljama, 3. Uvoenje bodovnog sustava ECTS (European Credit Transfer System Europski sustav prijenosa bodova) koji predstavlja prikladno sredstvo za ostvarenje zamisli o studentskoj pokretljivosti (mobilnosti). Student moe skupljati bodove i izvan sustava visoke naobrazbe: primjerice, u sustavu cjeloivotnog obrazovanja, 4. Promicanje mobilnosti u kojoj e se studenti moi ukljuivati u nastavu i obuku te moi koristiti sve pogodnosti predviene za studente na sveuilitima u drugim zemljama; istodobno e se nastavnicima i administrativnom osoblju priznavati vrijeme provedeno na istraivanju i u nastavi u drugim europskim zemljama, 5. Promicanje europske suradnje u brizi za kvalitetu, a s ciljem stvaranja usporedivih kriterija i metodologija osiguranja i provjere kvalitete svakog visokokolskog sustava, 6. Promicanje tzv. europske dimenzije u visokom kolstvu, osobito u programima studija, suradnji meu visokokolskim ustanovama, mobilnosti te integriranim studijskim programima. Predanost provedbi naela Bolonjske deklaracije vidljiva je i iz toga to su ministri za visoku naobrazbu europskih zemalja odredili posebno tijelo, sastavljeno od svojih bliskih sura-
11
dnika, da prati napredak u provedbi Bolonjskog procesa u svim zemljama potpisnicama te da izvjeuje ministarske konferencije o opem stanju, kao i o stanju u svakoj pojedinoj zemlji. To je Bologna Follow-up Group. Istodobno, u zemljama potpisnicama neprestano se odravaju tzv. Bolonjski seminari na kojima se tematski obrauju pojedini oblici i elementi Bolonjskog procesa. Izvijea lanova hrvatske nacionalne skupine za praenje bolonjskog procesa s tih seminara objavljena su na stranicama Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta. Poslije same Bolonjske deklaracije jo su dva vana dokumenta denirala korake koje treba napraviti do 2010. godine u cilju zaivljavanja Europskog prostora visoke naobrazbe. To su Prako priopenje (Prague Communique) iz 2001. i Berlinsko priopenje (Berlin Communique) iz 2003. godine. Rije je o slubenim priopenjima ministara zemalja potpisnica s njihovih slubenih sastanaka koji se odravaju svake dvije godine, koja i preporuuju i obvezuju. Tako je, primjerice, Prako priopenje jasno istaknulo da je Europski prostor visoke naobrazbe preduvjet za jaanje kompetitivnosti i privlanosti europskih visokokolskih ustanova, da je visoka naobrazba javno dobro i da za nju mora postojati javna odgovornost, te da su studenti punopravni lanovi akademske zajednice. Ustvrdilo je vanost uloge visokokolskih ustanova i studenata u oblikovanju EHEA. Istaknulo je potrebu daljnjeg razvoja cjeloivotnog obrazovanja u svrhu boljeg iskoritavanja novih tehnologija te poboljanja drutvene kohezije i kvalitete ivota. Prako priopenje dodatno je razradilo i zapovijedi iz Bolonjske deklaracije: primjerice, europsku dimenziju vezalo se ponajprije uz module i kolegije koje zajedno izvodi vie institucija iz razliitih zemalja i koji vode ka zajednikoj diplomi (engl. joint degree); glede sustava ECTS ili njemu sukladna, uz samu mogunost prijenosa naglasili su i potrebu akumulacije bodova; takav bi ECTS, uz pretpostavku da sva nacionalna kolstva surauju u podruju jamstva kvalitete te uz dodatak diplomi, faktiki omoguio mobilnost za vrijeme studija i zapoljivost na cijelom europskom prostoru nakon studija; glede dvociklinog studija, naglaena je potreba podjednakog razvoja i strunih i sveuilinih studija; glede potrebe izgradnje sustava jamstva kvalitete, ministri su pozvali na daljnju izgradnju zajednikih okvira djelovanja te na jaanje sustava.
Prilagodba hrvatskog visokog kolstva Bolonjskom procesu Hrvatska je Bolonjsku deklaraciju potpisala 2001. godine na Ministarskoj konferenciji u Pragu. Time je vlastitom voljom preuzela meunarodnu obvezu da e svoje visoko kolstvo do 2010. godine prilagoditi njezinim naelima i zahtjevima. Taj je posao, sam po sebi mukotrpan, eli li se provesti temeljito, eli li se nakon njegove provedbe postii sve zacrtane ciljeve, i dovoljan je za jedno desetljee. Meutim, on je u Hrvatskoj otean samim dosadanjim ustrojem visokoga kolstva: naime, ustroj naeg visokog kolstva nije nalik europskome. U nas jo ne postoji neto to je i ondje i drugdje prirodno, a zove se integrirano sveuilite.
12
Integrirano sveuilite takvo je sveuilite u kojemu se zajedniki, u za to odreenim tijelima sveuilita, odluuje kako e povezano i usklaeno djelovati svi dijelovi sveuilita. Ono samo brine o planiranju i troenju proraunskog novca na vlastiti razvoj. Za razliku od takova sustava, u nas jo postoje fakulteti kao pravne osobe od kojih svaki ivi i razvija se autonomno. Sve do donoenja Zakona o znanosti i visokom obrazovanju u ljeto 2003. godine, te Izmjena i dopuna istoga zakona u proljee 2004. hrvatska se sveuilita niti nisu mogla ustrojiti tako da budu nalik europskima. Navedeni Zakon i njegove Izmjene i dopune omoguavaju integraciju i predviaju rokove do kojih se moraju poeti ostvarivati pojedini vidovi integracije sveuilita. To je golem posao koji e mnoge u nas prisiliti da rade drukije nego juer, ali to je jo tee i da misle drukije nego juer. Hrvatska, dakle, uz provedbu Bolonjskog procesa mora u hodu provesti i ustrojbenu reformu. Zbog zanimljivosti samoga Bolonjskog procesa najiroj se javnosti ova reforma ustroja medijski predstavlja veoma rijetko. Meutim, svi koji neto znaju o sveuilitu svjesni su da se Bolonjska deklaracija ne moe ni poeti ostvarivati dok se hrvatska sveuilita ne ustroje na nain europskih sveuilita! Daleko bi nas odvelo predstavljanje te reforme; no, vrijedilo bi joj posvetiti znatno veu pozornost izvan akademskih krugova. Da bismo potrebu za njom dodatno pribliili sadanjem ili buduem studentu, moemo navesti sljedee: rascjepkanost sveuilita onemoguuje kreiranje i ostvarivanje novih studijskih programa kakve zahtijeva trite rada i na kakve upuuje brzo zastarijevanje znanja, a koje, primjerice, odlikuje visok stupanj interdisciplinarnosti. Zatim, Bolonjski proces od nacionalnih visokokolskih sustava oekuje da se prilagode i cjeloivotnom obrazovanju, tj. da u sva tri ciklusa otvore mogunosti dostudiranja ljudi koji su imaju jedan ili vie akademskih stupnjeva, ali se zbog promjena na tritu rada ili u svojoj struci moraju vratiti uenju i (opet) proi kroz jedan od obrazovnih ciklusa. Nadalje, mobilnost studenata na temelju za to predvienih programa (vidi prilog o mobilnosti) organizira se temeljem ugovora izmeu sveuilita; u tu svrhu sredinji uredi pri upravi svakog sveuilita (rektoratu) moraju baratati bazama podataka o studentima koji su zasad na fakultetima, te organizirati niz tehnikih pojedinosti koristei one potencijale koji u visokom kolstvu postoje, ali ih zbog rasjepkanosti sveuilita uprava ne moe staviti u funkciju mobilnosti studenata. Mogli bismo navesti jo mnogo primjera.
Kalendar prilagodbe i glavne zadae Sva hrvatska visoka uilita (svi fakulteti i odjeli svih sveuilita, te veleuilita i visoke kole) predali su u oujku ove godine programe preddiplomskih i diplomskih studija na evaluaciju Nacionalnom vijeu za visoku naobrazbu. Osnovni je naputak za izradu tih programa da budu usklaeni s onim osnovnim postavkama Bolonjske deklaracije koje se prve mora uvesti u praksu. To je dvocikliki sustav (preddiplomski i diplomski studij) te sustav prijenosa bodova.
13
Nacionalno e vijee za evaluaciju angairati strunjake iz podruja iz kojega je svaki pojedini program studija, a ovi e dati sud o predloenom programu drei se uputa Nacionalnog vijea i vlastitog znanja. Upute Nacionalnog vijea po kojima se trebaju ravnati evaluatori ukljuuju: - razloge za pokretanje studija (njegovu svrhovitost obzirom na potrebe trita rada u javnom i privatnom sektoru) - povezanost studija sa suvremenim znanstvenim spoznajama i/ili na njima temeljenim vjetinama - usporedivost programa s programima uglednih inozemnih visokih uilita, a posebice sa studijima iz zemalja EU, uz navoenje dvaju ili vie analognih programa - dosadanja iskustva predlagaa u izvoenju takvih ili slinih programa, kod diplomskog studija zainteresiranost buduih zapoljivaa za nj - otvorenost studija prema pokretljivosti studenata - sve ono to predlagai dre potrebnim istaknuti kao prednost predloenog programa. Dovrenju i predaji programa prethodila je opsena aktivnost Ministarstva i sveuilita, veleuilita i visokih kola tijekom 2004. godine. Rektorski zbor hrvatskih sveuilita i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta usuglasili su naine suradnje i rokove za izvrenje pojedinih zadataka. Tako, da bi se studenti koji upisuju studij u ak. god. 2005./06. mogli upisati po novim programima studija, visokoobrazovne ustanove sveuilita dobile su viestruk zadatak da pripreme najprije popis preddiplomskih, diplomskih i poslijediplomskih programa koje e predati na evaluaciju sa svim potrebnim detaljima, opisati nain osiguranja kvalitete u provedbi tih studijskih programa, shemu studentske pokretljivosti, tono navesti uvjete za upis svakog pojedinog studija te na temelju realne procjene kapaciteta za provedbu svakog programa studija odrediti maksimalan broj studenata koji se na nj mogu upisati. Tek u drugom koraku, upravo do 1. travnja, trebalo je dovriti programe, provesti njihovu internu evaluaciju temeljem uputa Nacionalnog vijea za visoku naobrazbu i predati ih Ministarstvu znanosti, obrazovanja i porta na daljnji postupak. Ministarstvo je, da bi se sve to moglo ostvariti, u proloj godini obavilo postupak imenovanja i konstituiralo Nacionalno vijee za visoku naobrazbu, osiguralo uvjete za rad Agencije za znanost i visoko obrazovanje, uspostavilo nacionalni ured ENIC/NARIC (European Network of National Information Centres on Academic Recognition and Mobility / National Academic Recognition Information Centres), osnovalo povjerenstvo za priznavanje diploma steenih u inozemstvu, te u nizu izvjea, kakva daju sve zemlje potpisnice Bolonjske deklaracije odgovarajuim europskim tijelima i povjerenstvima tono opisala trenutni stupanj prilagodbe hrvatskog visokog kolstva njezinim naelima. Sva e ta izvjea biti objavljena u izvjeima o visokoj naobrazbi u Europi. Sama Agencija za znanost i visoko obrazovanje tek treba postati dio ENQA (European Network of Quality Assurance Europska mrea agencija za jamstvo kvalitete u visokoj naobrazbi).
14
Rijeju, posao koji je obavljen u tijeku godine dana bio je zahtjevan i teak sam po sebi, krajnje odgovoran zato to je posrijedi bila (i u nas kao i u ostalim europskim zemljama) priprema najvee reforme u novijoj povijesti europskog visokog kolstva a sve se dogaa u okviru visokokolskog sustava koji tek treba proi integracijski proces. Istini za volju, treba naglasiti da je i prije donoenja Zakona iz 2003. te Izmjena i dopuna istoga Zakona, donesenih 2004., koje su konano dale osnovni i u naim prilikama uglavnom prihvatljiv okvir za poetak integracije sveuilita i prilagodbe Bolonjskom procesu, jedan dio hrvatske akademske zajednice bio svjestan promjena koje je trebalo napraviti kao i svega to se ve naziralo kao imperativ iz dokumenata spomenutih ranije u ovom prilogu. U tom smislu Sveuilite u Zagrebu, odnosno njegova uprava i jedan dio njegovih profesora, jo od sredine 90-ih godina 20. stoljea ustrajno su radili na promicanju ideje funkcionalno integriranog sveuilita jer je samo takvo sveuilite kadro odgovoriti zadai obrazovanja strunjaka za dananje vrijeme, organizaciji znanstveno-istraivakog rada kojim moe postati prepoznatljivo u akademskom svijetu, dobro gospodariti novcem hrvatskih poreznih obveznika koji danas odlaze na niz akademskih i prateih djelatnosti koje, tako kako su ustrojene, ne rezultiraju kvalitetom, i, na kraju, reformirati studij na naelima Bolonjske deklaracije. Svih tih godina, meutim, nije bilo potrebne podrke iroke akademske i drutvene zajednice takvim inicijativama. Njihovim nositeljima danas moe biti za utjehu injenica da su bili pametni prerano to se u ivotu esto dogaa, a takvi pojedinci u tom trenutku nailaze na neshvaanje i osudu javnosti. O toj aktivnosti svjedoi i zamjetan broj naslova literature o reformi sveuilita i o Bolonjskom procesu otad do danas koji donosimo na kraju knjiice. Meutim, zbog rascjepkanosti naeg sustava visoke naobrazbe, u kojem su fakulteti pravne osobe kao i sveuilite kojem nominalno pripadaju te o mnogim pitanjima mogu odluivati samostalno (a u prolosti su i odluivali), prodor novih ideja u sve sredine, tj. na sve fakultete ovisio je ne o upravi sveuilita, ve o upravama fakulteta. Posljedicu takvoga stanja najbolje se moglo vidjeti u tijeku niza (20) rasprava koje su prole jeseni pokrenuli Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta i Rektorski zbor (u suradnji s Vijeem veleuilita i visokih kola), a koje smo nazvali Razgovori o prilagodbi hrvatskih visokih uilita Bolonjskom procesu. Naime, na tim su raspravama svi fakulteti i odjeli sveuilita te veleuilita i visoke kole trebali prikazati stanje i stupanj prilagodbe svojih buduih programa Bolonjskom procesu, te javno raspraviti sve nedoumice i mogunosti koje su se u tijeku izrade programa pojavile. Budui da su sve prezentacije programa te rasprave objavljene na internetskoj stranici Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta, mogue je vidjeti da su neke visokokolske sredine savjesno i odgovorno, u suradnji s odgovarajuim sveuilinim i fakultetskim povjerenstvima, doista jo u jesen 2004. bile pripravne za evaluaciju svojih programa studija, doim su neke druge o onome to im je initi znale znatno manje. Dakle, da nije bilo tog viegodinjeg samozatajnog rada niza savjesnih sveuilinih nastavnika i elnika visokokolskih ustanova daleko od oiju ire javnosti, ne bi se cijeli hrvatski visokokolski sustav ni mogao poeti pripremati za prilagodbu Bolonjskom procesu od onog trenutka kad mu je to omoguio zakon. Znanje se, kao to znamo, ne skuplja i ne taloi u tren oka, njegove potencijalne blagotvorne posljedice
15
nikad nemaju zavodljivi sjaj kakav imaju drugi, medijski lake iskoristivi uspjesi, ali se bez njega jedno drutvo ne moe pokrenuti prema boljemu. U posljednjih nekoliko godina stanje informiranosti hrvatskog visokog kolstva o potrebi integracije znatno je bolje, iako je stvarno stanje i dalje glavna briga rektora i prorektora naih sveuilita te vodstva Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta. Dapae, zakon je radi konanog prevladavanja takve situacije predvidio dva vana koraka: od 1. sijenja 2006. godine hrvatska e sveuilita iz dravnog prorauna biti nancirana dotokom novca na sveuilita (u prevladavajuoj percepciji u naem drutvu to su rektorati) na kojima e se morati dogovarati cjelokupna nancijska politika sveuilita; do 1. sijenja 2008. sveuilita bi trebala biti posve integrirana. Javnosti je moda manje poznato da su dva najmlaa hrvatska sveuilita, Sveuilite u Zadru i Sveuilite u Dubrovniku, ve ustrojena kao integrirana sveuilita. Bolonjski e proces posredno bude li primjenjivan dosljedno pomoi hrvatskom visokom kolstvu da se rijei dviju svojih najveih boljki nakon rascjepkanosti: to su tzv. dislocirani studiji i rad nastavnika preko norme izvan matinih ustanova a da su pritom plaeni iz istog izvora (Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta). Ako se to ne ostvari, znait e da sustav provjere i jamstva kvalitete, koji je u tom smislu veoma jasan i strog, nije zaivio te da Hrvatska ne odgovara onim normama koje se u drugim europskim zemljama dri temeljnima za jamstvo kvalitete visoke naobrazbe. Jasno je da onda nee biti ni mobilnosti, ni tolikih drugih stvari koje nai studenti i ele i zasluuju. Autori tekstova u ovoj knjiici, koji najveim dijelom tvore tzv. Nacionalnu skupinu za promicanje Bolonjskog procesa u Republici Hrvatskoj, nee se ovdje uputati u rasprave o Bolonjskom procesu koje ve due traju u naem drutvu. Njihova je zadaa da promiu znanje i informacije o tom procesu. Uostalom, da te informacije jo nisu na odmet, najbolje pokazuju neke od tih rasprava u javnosti, ali i niz pitanja koja sebi postavljaju sadanji i budui studenti. Ova knjiica nee odgovoriti na sva mogua pitanja, ali je zamiljena kao tumaenje osnova nakon kojih na raznim mjestima i razinama moemo nastaviti razgovor. Na nj u prvom redu pozivamo sadanje i budue studente, kojima preporuamo da nam kao Nacionalnoj skupini za promicanje Bolonjskog procesa upuuju pitanja na e-mail adrese: amihalic@unizg.hr ili kkasanic@unizg.hr. U korist Bolonjskoga procesa ovom bismo prigodom rekli samo jedno: to je proces kroz koji prolaze sva europska visoka kolstva. Oni koji danas vode hrvatsko visoko kolstvo, bilo da su dravni dunosnici, elnici visokokolskih ustanova ili visokokolski nastavnici, ne smiju dopustiti da hrvatsko visoko kolstvo, u prvom redu hrvatski studenti, ostanu izvan tog procesa i da budu osueni na to da s Europom kao svojim prirodnim okrujem ne mogu komunicirati.
16
SUSTAV KREDITNIH BODOVA EUROPEAN CREDIT TRANSFER SYSTEM

Prof. dr. sc. Pero Luin, prorektor za ope poslove i poslijediplomske studije Sveuilita u Rijeci Sustav za prijenos bodova ECTS, (European Credit Transfer System), uspostavljen je u sklopu programa Ersamus (1988.-1995.) i testiran kao pilot projekt tijekom est godina u 145 visokoobrazovnih institucija u svim dravama Europske unije, kao i u tadanjim dravama pristupnicama. Na temelju pilot-sheme potvrdilo se da je ECTS uinkovit instrument za stvaranje transparentnih kurikuluma i poticanje akademske mobilnosti i priznavanja diploma. Zbog toga je ECTS ukljuen u program Sokrates pa su se tijekom 1997. i 1998. prikljuile jo 772 institucije i zapoele uvoenje sustava ECTS, a tijekom 1998. i 1999. jo 290 institucija iz svih sadanjih drava lanica Unije (slika 1).
Ne jo Da, ali ne ECTS Da, ECTS
Slika 1: Primjena ECTS u europskim dravama u 2004. godini. Uporaba sustava za prijenos kreditnih bodova u europskim dravama na temelju izvjea ministarstava
17
Temeljni je razlog za uvoenje sustava ECTS stvaranje usporedivih i itljivih studijskih programa u europskim dravama. Time se potie akademska mobilnost, posebice mobilnost studenata, a primjena sustava sveuilitima uvelike olakava organizaciju i reviziju njihovih studijskih programa. Inicijalno, ECTS je osmiljen kao sustav prijenosa kreditnih bodova, no s vremenom je postalo jasno da e se razvijati u sustav nakupljanja kreditnih bodova, to je temeljni preduvjet za razvitak koncepcije cjeloivotnog uenja. Sustav za prijenos bodova znai bitno drukiji pristup u utvrivanju studijskog optereenja. Tradicionalni nain mjerenja studijskog optereenje temelji se na kvantitativnom optereenju nastavnika, odnosno mjeri ukupan kontakt nastavnika i studenta i izraava se u broju sati predavanja, seminara i vjebi. Pregledom nekog studijskog programa ne moe se utvrditi koliko vremena studenti moraju uloiti za svladavanje studijskog programa, tj. svakog pojedinog predmeta. Drugim rijeima, mjeri se ukupni angaman nastavnika pa moemo rei da je fokusiran na nastavnike. Osnovna namjera uvoenja sustava kreditnih bodova, i izraavanja optereenja kreditnim bodovima, jeste mjerenje radnog optereenja studenata koje je potrebno za svladavanje studijskog programa, odnosno neke studijske jedinice (predmete ili modula). On obuhvaa ne samo aktivnu nastavu, ve ukljuuje cjelokupan angaman studenata, ukljuujui i angaman potreban za polaganje ispita. To znai da se mjerenje optereenja fokusira na studente, a ne na nastavnike. No, takav je pristup jo uvijek kvantitativan: ne odraava rezultat, odnosno je li vrijeme utroeno za svladavanje studijske jedinice uistinu dovelo do odreenih znanja i kompetencija. One se provjeravaju ispitom, no kreditni bodovi ne odraavaju sadraj ispita. Zbog toga se u nekim europskim dravama razvija sustav kojim se mjeri ishod studiranja (learning outcome), odnosno pokuavaju se formalno utvrditi razine s detaljnim opisima. Dolazi, dakle, do pomaka od kvantitativnog prema kvalitativnom pristupu, odnosno do pomaka od nastave prema uenju, kojim se pokuavaju opisati kompetencije, znanja i vjetine. Kreditni bodovi ECTS sustava vrijednost su koja se pripisuje studijskoj jedinici (predmet ili modul) i odraavaju studentsko optereenje potrebno da bi se ona dovrila. Kreditni bodovi izraavaju ukupnu koliinu rada za svaki pojedini predmet u odnosu na ukupnu koliinu rada potrebnu za zavretak pune akademske godine u nekoj instituciji, to ukljuuje predavanja, seminare, praktini rad, osobni rad izvan institucije (u laboratoriju, u knjinici, kui itd.) te pripremu i sudjelovanje na ispitima, odnosno drugim nainima provjere. U sustavu ECTS jedna studijska godina vrijedi 60 bodova (ukupno radno optereenje studenta tijekom godine), odnosno 30 bodova vrijedi jedan semestar ili 20 bodova jedan trimestar. Kreditni bodovi ne pripisuju se samo pojedinim predmetima i modulima, ve i praktinom radu kao i izradi, primjerice diplomskog rada ili nekog drugog zavrnog rada ako je on sastavni dio studijskog programa. Kreditni bodovi mogu se dobiti samo nakon to student uspjeno poloi ispit ili neki drugi oblik provjere.
18
Tempus projekt Cro4Bologna Vrijednosti ECTS kredita u nekim europskim dravama (odreene njihovim zakonom)
Vrijednost jednog ECTS kreditnog boda
Austrija, Belgija, Italija, Luksemburg, Portugal Nizozemska vicarska panjolska
25 radnih sati ukupnog rada; 60 kredita jedna godina 28 radnih sati ukupnog rada; 60 kredita jedna godina 30 radnih sati ukupnog rada; 60 kredita jedna godina najmanje 25 a najvie 30 radnih sati ukupnog rada; 60 kredita jedna godina 1 kreditni bod iznosi 40 sati rada, a jedna studijska godina iznosi 40 kreditnih bodova. Pretvoreno u ECTS kredite 1 bod je 27 sati
vedska, Finska, Latvija, Litva
Optereenje studenata tijekom akademske godine moe biti od 38 do 44 tjedna (angaman u punom radnom vremenu), odnosno 1.500 do 1.800 radnih sati godinje. Time se utvruje koliko iznosi 60 ECTS bodova, odnosno jedna studijska godina. Iz toga proizlazi tjedno optereenje, odnosno koliko radnih sati student moe biti angairan u tijeku tjedna: u neposrednoj nastavi, u izradi seminarskog rada, pripremi za seminare i vjebe, uenju za ispit itd. U veini europskih drava koje uvode, ili koje su uvele, ECTS sustav, tjedno radno optereenje kree se od najmanje 37 do najvie 50 radnih sati tjedno, od ega najvie pola u aktivnoj nastavi. Iz prethodnih dviju denicija proizlazi vrijednost jednog ECTS boda koja se kree od 25 do 30 radnih sati po jednom bodu. Studijski se program denira s obvezatnim i izbornim kolegijima i na taj se nain prijavljuje. I obvezatni i izborni kolegiji sastavljaju se iz svih kolegija ili modula na sveuilitu. Da bi se denirala kvalikacija, nuno ju je utvrditi kroz minimalan udio obvezatnih kolegija (modula). Primjerice; obvezatni kolegiji moraju initi najmanje 60 do 75 posto studijskog programa (panjolski model). U nekim europskim dravama kreditni sustav ECTS u potpunosti se primjenjuje, a u veini je u fazi uvoenja (slika 2). vedska, Finska i baltike drave ve nekoliko desetljea primjenjuju bodovni sustav koji se temelji na radnom optereenju studenta i na istim naelima kao i ECTS (40 kredita jedna studijska godina, odnosno razlika za faktor 1,5). Osim nacionalnog sustava u tim se dravama paralelno primjenjuje i ECTS sustav zbog jednostavne metodologije prevoenja. Norveka je do prije dvije godine imala nacionalni sustav od 20 kredita za jednu godinu, no u potpunosti je prela na ECTS. Velika Britanija ima sustav koji se takoer lako prevodi u ECTS: 120 kreditnih bodova za jednu studijsku godinu, no u planu je potpuni prijelaz na ECTS. Irska je imala slian sustav kao i Velika Britanija, no velik broj sveuilita primjenjuje ECTS. Island ima nacionalni sustav slian ECTS-u: 30 kreditnih bodova za jednu
19
< 25% 25- 50% 50- 75% > 75%
Slika 2: Primjena ECTS-a u europskim dravama. Postotak visokoobrazovnih institucija koje koriste ECTS za prijenos bodova
studijsku godinu. panjolska je imala nacionalni sustav kreditnih bodova koji nije bio kompatibilan s sustavom ECTS, no od 2003. zakonom je uveden ECTS. Uvoenjem sustava ECTS bodova stvara se sustav visokog obrazovanja lako usporediv s ostalim sustavima u Europi koji osigurava mobilnost nastavnika, studenata i radne snage. Nadalje, sustav kreditnih bodova omoguuje cijeloivotno obrazovanje i formiranje irokog panela kvalikacija. Ocjenjivanje uspjeha studenata dokumentira se nacionalnim skalama za ocjenjivanje, no sve se vie dodaju i stupnjevi po ECTS sustavu, posebice kada treba prenijeti bodove. Ocjenjivanje u sustavu ECTS temelji se na raspodjeli studenata prema uspjehu u svladavanju kolegija, dakle na statistikoj bazi. Zbog toga, za primjenu ocjena ECTS sustava valja imati sve statistike podatke o uspjehu studenata. Raspodjela se vri na sljedei nain: A (izvrstan) izvrstan uspjeh samo s manjim nedostacima (najboljih 10% studenata) B (vrlo dobar) iznad prosjeka s nekoliko nedostataka (sljedeih 25% studenata) C (dobar) solidan rad s brojnim uoljivim nedostacima (sljedeih 30% studenata)
20
D (zadovoljavajui) dostatno znanje sa znaajnim nedostacima (sljedeih 25%) E (dovoljan) zadovoljava minimalne kriterije (sljedeih 10%) FX (nedovoljan) potreban dodatan rad da bi mogao zaraditi kreditne bodove F (neuspjean) potreban znaajan dodatni rad Kljuni su dokumenti ECTS sustava: (1) informacijski paket/katalog studija (Information Package/Course Catalogue) koji objavljuje institucija na dva jezika (ili samo na engleskom kad se program odvija na engleskom), (2) ugovor o studiranju (uenju) (Learning Agreement) s popisom svih predmeta i odgovarajuom vrijednou u kreditnim bodovima koji potpisuju student i institucija, a kada je rije o prijenosu bodova tada ga potpisuju obje institucije prije nego student zapone studij, te (3) prijepis ocjena (Transcript of Records), dokument kojim se potvruje uspjenost studenta i koji sadri listu predmeta, broj ostvarenih ECTS kreditnih bodova, lokalnih ili nacionalnih kreditnih bodova te ocjene (lokalne i prema sustavu ECTS). Prijepis ocjena studentu se mora izdati prije polaska na studij u drugoj dravi kao i nakon razdoblja studija provedenog u inozemstvu. Da bi kreditni bodovi bili prenosivi u EU, institucija treba dobiti ECTS Label, jasno ako zadovoljava sve predviene uvjete, koji vrijedi tri godine. Dodatak diplomi (The Diploma Supplement) dokument je koji se prikljuuje akademskoj diplomi sa standardiziranim opisom prirode, razine, sadraja i statusa studija koje je student pohaao i uspjeno dovrio. Osnovna je svrha tog dokumenta osiguranje transparentnosti i ubrzavanje akademskog i profesionalnog priznavanja kvalikacija (diploma, stupnjeva, svjedodbi).
21
SVEUILITE USMJERENO STUDENTIMA

Prof. dr. sc. Blaenka Divjak, Sveuilite u Zagrebu, Fakultet organizacije i informatike Varadin Svaki student u Hrvatskoj zna kako se mjeri satnica pojedinog predmeta. Primjerice u studentskom indeksu pie da predmet matematika ima dva sata predavanja tjedno i dva sata vjebi tjedno, dok predmet informatika ima tri sata predavanja tjedno i dva sata vjebi. to se mjeri na ovaj nain? Mjeri se broj sati izravne nastave koju izvode profesori ili asistenti tijekom tjedna. Jednim emo imenom profesore, docente, asistente i predavae na fakultetima zvati nastavnicima. Dakle, dobiva se informacija o radu nastavnika fakulteta, koja donekle slui kao temelj na kojem se obraunava njegovo nastavno optereenje. Kao takva, informacija je vie orijentirana nastavniku, a manje studentu. Dodue, satnica pokazuje koliko vremena student treba provesti u uionici ili laboratoriju. S druge strane, postavlja se pitanje daju li ti brojevi ikakvu informaciju studentu o tome koliki rad on treba uloiti da bi uspjeno savladao kolegij matematika ili informatika? Znai li da on treba vie uiti informatiku nego matematiku, zato jer je satnica informatike vea? U kom su relativnom odnosu, s obzirom na uloeni trud prosjenog studenta, ovi predmeti prema ostalim predmetima u semestru kojeg student slua? Odgovore na nabrojena pitanja kao i na mnoga slina pitanja student ne moe dobiti iz informacije o broju sati nastave, koja mu pie u indeksu. Da bi se dobila mjera koja studentu daje traene informacije, u Europi se uvodi Europski sustav prijenosa bodova ECTS (European Credit Transfer System). Vjerujem da su mnogi ve uli za tu kraticu, iako su rijetki oni koji razumiju njezinu namjenu, a jo manje njezinu konkretnu primjenu. U osnovi, ECTS ima dvije temeljne uloge. Prva uloga se odnosi na omoguavanje mobilnosti studenata unutar europskog akademskog prostora, a druga na mjerenje studentskog rada kojeg prosjean student treba uloiti da bi poloio odreeni predmet. Ovdje emo pojasniti ECTS u kontekstu mjerenja studentskog rada. Odmah se uoava injenica da se vie ne govori o radu nastavnika, nego se govori o uloenom radu studenata. Dakle, studenti su u prvom planu sveuilite se usmjerava prema studentima. Pritom se ne misli podcijeniti rad nastavnika, nego ga se stavlja u iri kontekst.
to sve zovemo studentskim radom i kako ga mjerimo Ilustrirajmo taj problem primjerom. Uzmimo da student slua tijekom semestra dva sata predavanja i dva sata vjebi iz matematike. To iznosi kroz 15 tjedana kroz koje se izvodi nastava tijekom semestara, ukupno 60 sati. Nadalje, student svaki mjesec treba poloiti i kolokvije i, jasno, za njih uiti, to procjenjujemo na 35 sati. Procjena se moe temeljiti na
22
studentskoj anketi. Nadalje, student svaki tjedan treba izraditi problemske zadatke kod kue te ih predati na vjebama. Pretpostavimo li da su prosjenom studentu za to tjedno potrebna dva do tri sata, na semestar se na tu aktivnost potroi oko 40 sati rada. U programu rada pie da studenti u timu trebaju predati jedan esej tijekom semestra pa tu raunamo oko 15 sati uloenog rada. Pribrojimo tome povremeno polaenje demonstratura (studenti poduavaju studente), te ostalo uenje i pripreme u iznosu od 35 radnih sati. Uei matematiku student, dakle, ukupno provede oko 185 radnih sati tijekom semestra.
Primjer rada studenta tijekom semestra Aktivnost Predavanja i vjebe Tri mjesena kolokvija i uenje Tjedni problemski zadaci Esej Ostalo Zbroj Broj sati rada studenta 60 35 40 15 35 185
ECTS: 7
Nadalje, student bi tijekom semestra trebao odraditi ukupno od 750 do 900 radnih sati (oko 8 sati dnevno tijekom 5 ili 6 mjeseci). Dogovorno se uzima da jedan semestar vrijedi ukupno 30 ECTS bodova, to drugim rijeima znai da jedan ECTS bod predstavlja izmeu 25 i 30 sati studentova rada. U naem bi sluaju to znailo da matematika nosi izmeu 6 i 7 bodova ECTS-a. U ovom se primjeru uoavaju i odreeni praktini problemi. Na primjer, to znai sintagma prosjeni student, odnosno kako izraunati koliko taj izmiljeni student potroi vremena na uenje i ostale aktivnosti vezane uz predmet? U praksi se taj problem rjeava na razliite naine, a najei je upotrebom studentske ankete, koja bi trebala dati prosjene vrijednosti rada koje student utroi na svladavanje predmeta. Temeljem toga, toan iznos ECTS-a nije precizna mjera, nego predstavlja procjenu sati rada studenata. S druge strane, ECTS je relativna mjera jer govori o udjelu utroenog rada studenta na jedan predmet u odnosu na ukupni rad u pojedinom semestru. Dakle, student na matematiku iz gornjeg primjera potroi vie od petine vremena u danom semestru. Razumljivo da pojedini studenti mogu u taj predmet uloiti vie ili manje rada od onoga predvienog za prosjenog studenta, to ovisi o razliitim faktorima (predznanje, motivacija, interes, dostupna literatura itd.). Nadalje, ako se dobro procijene sati rada svih predmeta u semestru treba se doi do 30 ECTS-a. Ako je taj broj bitno vei od 30 znai da studijski program nije dobro balansiran, tj. da je optereenje studenata preveliko. Ako su ta odstupanja manja, predmetima se dodijele ECTS bodovi proporcionalno njihovom udjelu u ukupnom studentskom radu, ali tako da suma bude 30.
23
U osnovi se problemu dodjeljivanja bodova moe pristupiti na dva naina. U prvom pristupu, koji je opisan u primjeru, kao poetna se toka uzima predmet i njemu se dodjeljuju bodovi, ali je potrebna normizacija na 30 bodova tijekom semestra. U drugom se pristupu krene s razine studijskog programa i opisanih rezultata uenja na razini programa. Svakom se rezultatu procijeni potrebno vrijeme da se dostignu i onda se to spusti na razinu semestra, odnosno pojedinog predmeta. Kod raspodjele ECTS bodova fakulteti obino kombiniraju ova dva pristupa. S druge strane, prema standardima u visokom obrazovanju odreen dio predmeta studenti trebaju izabrati iz grupe ponuenih izbornih predmeta i tako kreirati vlastiti put kroz studij. Vano je meutim da zbroj ECTS-a na pojedinim stupnjevima bude sukladan zakonski odreenom iznosu, a to je primjerice 180 do 240 ECTS bodova za prvostupnika. Zakljuujui, moemo rei da je ECTS sustav akumuliranja bodova te da bod predstavlja formalni, kvantitativni oblik uloenog rada studenta koji je uspjeno zavrio predmet. Jednom prikupljeni bodovi na jednom sveuilitu (fakultetu, dravi), trebali bi se prenositi na drugo sveuilite (fakultet, dravu) na koje student eli prijei i na taj nain omoguiti mobilnost studenata. Orijentacija sveuilita prema studentu treba biti ira od mjerenja njegovog uloenog rada. Ona se mora ogledati i u orijentaciji prema rezultatima uenja, a ne samo prema sadrajima uenja. Primjerice, student koji polazi matematiku iz gornjeg primjera zasigurno treba savladati specine zahtjeve podruja koje izuava. Tako treba nauiti operacije s matricama, biti u stanju rjeavati sustave linearnih jednadbi i slino. To i nije nova stvar. Ipak, osim toga, unutar svakog kolegija trebale bi se razvijati i razne dodatne vjetine i znanje (tzv. generiki rezultati uenja). Vjerujemo da bi student iz gornjeg primjera temeljem nabrojenih aktivnosti trebao razvijati usmeno i pismeno izraavanje, tehnike rjeavanja problema, razumijevanje modela, rad u grupi, radne navike, sluenje razliitim izvorima informacije elimo li studenta pripremiti za zapoljavanje i samozapoljavanje nakon zavretka studija, ali i na cjeloivotno uenje, uz specine rezultate uenja u pojedinim podrujima, treba razvijati i generike izlaze uenja. Na kraju, ali ne i manje vano, sam proces poduavanja i uenja treba biti takav da u njegovu sreditu bude student, a ne nastavnik. Nije rije samo o tome koliko je vremena na studiju provedeno, ve posebno o tome kako je to vrijeme provedeno. Konkretno, u dananje doba izuzetno brze akumulacije i razvoja novih znanja nije dovoljno da nastavnik predaje ex-chatedra, a da student slua, zapisuje i na ispitu manje-vie reproducira zapisano ili proitano u udbeniku. Naprotiv, student mora svladati temeljna znanja u podruju, ali i nauiti kako e se sluiti literaturom, da bi mogao nastaviti sam uiti. Zatim, studenta treba stavljati u problemske situacije koje e mu omoguiti razvijanje strategija za rjeavanje problema, ali i kritiko razmiljanje o problemu i situaciji. Ovakav pristup potie nastavnika na sveuilitu da upotrebljava i suvremene metode nastavnog rada, koje e studenta uvaavati kao subjekt uenja, a ne samo objekt poduavanja. To znai da Bolonjski proces prisiljava i nastavnike na kontinuirano cjeloivotno uenje i usavravanje.
24
Sveuilite je usmjereno studentima jer
se nastavni plan temelji na optereenju studenata, a ne nastavnika su vani rezultati uenja, a ne sadraji metode rada stavljaju studenta u sredite nastavnog procesa veom slobodom kod izbora predmeta studenti kreiraju vlastiti put kroz studij se studente priprema za cjeloivotno uenje, zapoljavanje i samozapoljavanje.
25 TRI CIKLUSA SVEUILINOG STUDIJA
Prof. dr. sc. Blaenka Divjak, Sveuilite u Zagrebu, Fakultet organizacije i informatike Varadin Vjerujem da je svatko od nas barem jednom bio u situaciji usporediti svoju diplomu ili svjedodbu steenu u Hrvatskoj s nekom drugom iz neke europske zemlje i pritom se zapitati u kakvom su one odnosu. Mene je nazvala biva studentica, koja mi je u sjeanju ostala kao dobra studentica, te me zamolila da joj pomognem ispuniti formulare za dodatnu edukaciju. Ona se, naime, nakon zavrenog studija zaposlila u Hrvatskoj, ali u inozemnoj tvrtki. Ta joj je tvrtka omoguila dodatno obrazovanje u inozemstvu, a ona je u tu svrhu trebala potvrditi kakvu diplomu i stupanj ima. Mogla je upisati BSc, ali to bi prema prihvaenom europskom standardu znailo da je zavrila tri, najvie etiri godine na sveuilitu zajedno sa zavrnim radom. No, ona je slubeno na sveuilitu provela pet godina etiri na predavanjima i polaganju ispita, u sljedeih pola godine poloila je ispite posljednje godine, da bi za pisanje i obranu diplomskog upotrijebila zadnjih est mjeseci. Prema brzini kojom je zavrila studij, ona pripada u najboljih 10 do 20 posto hrvatskih studenata, jer je kod nas prosjeno trajanje studija est do sedam godina. Dakle, po kriteriju trajanja studija, ona bi prema klasikaciji koju uvodi EU, trebala dobiti stupanj magistra MSc. Meutim, u Hrvatskoj je, sve do ove godine, postojao samo stupanj magistra znanosti za koji je, nakon diplome, na sveuilitu trebalo provesti dodatnih dvije do tri godine. Na je sustav, dakle, teko usporediv sa zapadnoeuropskim, ali i amerikim sustavom. S druge strane, studij traje predugo i to po dva kriterija. Prvo, na prosjeni student za 4 do 5 godina, predvienih po planu i programu studija, treba barem 6 do 7 godina, ako uope pripada onoj sretnoj treini upisanih studenata koji uspiju diplomirati. U Hrvatskoj diplomira treina studenata koji su upisali studij i po tom smo kriteriju na dnu europske ljestvice ekasnosti studiranja. Drugo, za stjecanje doktorata znanosti kod nas su potrebne dvije, tri godine vie nego, primjerice, u Italiji ili Austriji, jer je do doktorata postojala obaveza stjecanja magisterija znanosti. U svrhu lakeg prepoznavanja stupnjeva, te omoguavanja mobilnosti, kako studenta i nastavnika, tako i radne snage, u Europi se uvodi Bolonjski model visokog obrazovanja. On je dosta u svijetu rasprostranjen i sam po sebi nije nov, no predstavlja pomak prema jedinstvenom europskom modelu visokog obrazovanja koji e sveuiline stupnjeve u Europi uiniti prepoznatljivima, omoguiti mobilnost, ali pri tome potivati i razliitosti pojedinih nacionalnih obrazovnih sustava. Osnovni ciljevi tzv. trodijelnog sustava (engl. three cycles) usporedivi su i kompatibilni stupnjevi visokom obrazovanju. Za prva dva stupnja Helsinkom je deklaracijom odreena koliina ECTS-a (180 do 240 za prvi, te 60 do 120 za drugi ciklus), dok je trei ciklus jo uvijek otvoren. U ljeto 2003. godine Hrvatski Sabor prihvatio je novi Zakon o znanstvenoj
26
djelatnosti i visokom obrazovanju, koji odreuje potrebne iznose ECTS bodova za pojedine sveuiline stupnjeve, kao to je dano u tablici 1.
Tablica 1: Novi hrvatski sveuilini stupnjevi s pripadajuim ECTS bodovima ECTS bodovi u ciklusu 180-240 ECTS bodovi (godine studiranja) od poetka studija 180-240 (3-4 godine)
Stupanj/Ciklus Prvostupnik (BSc) Magistar Magistar struke u drutvenim podrujima Diplomirani inenjer u tehnikim podrujima Doktor znanosti (PhD)
60-120
300 (5 godina)
180
480 (8 godina)
Pretvorimo li bodove u godine studiranja (60 ECTS-a = 1 godina) dobijemo potrebne godine studiranja da bi se dobila diploma odreenog stupnja. Dakle, prema ovoj shemi diplomandica s poetka ovog lanka, imala bi pravo na stupanj magistra struke. Ova shema ima i izuzetaka, koji se uglavnom odnose na biomedicinsko podruje i obrazovanje nastavnika. Kvalikaciju diplomanada opisuju sljedei elementi: Razina (stupanj) engl. level (BSc, MSc, PhD) Uloeni rad engl. workload (ECTS) Kvaliteta programa/institucije ocjenjuje ga Agencija Rezultati uenja engl. learning outcomes struni i generiki Prol engl. prole podruje studiranja U svaki stupanj su ukljuena sljedea znanja i vjetine: znanja i vjetine u pojedinom specinom podruju generike vjetine, zajednike za veinu institucija visokog obrazovanja (logiko razmiljanje i zakljuivanje, komuniciranje, analitike vjetine, naini usvajanje znanja). Optereenje studenata mjeri se ECTS-om, dok se rezultati uenja trebaju denirati za svaki studij, ali i za svaki pojedini kolegij u studiju. Student godinje za 60 ECTS-a odradi 1.500-1.800 sati, to je 25 do 30 sati za jedan ECTS bod. Rezultati uenja deniraju minimalne zahtjeve koje student mora ispuniti da bi poloio odreeni predmet ili itavi studijski program. U tablici 2 dajemo opise opih rezultata uenja za pojedine razine studija. Takve opise u Europi zovu Dublinski opisnici (engl. Dublin descriptors)
Tempus projekt Cro4Bologna Tablica 2: Stupanj se dodjeljuje studentima koji zadovoljavaju kriterije:
Prvostupnik BSc Demonstriraju znanje i razumijevanje u podruju studiranja koje se dograuje na srednjokolsko obrazovanje i koje je poduprto znanjem iz naprednih udbenika, te ukljuuje neke aspekte modernih znanja u podruju studiranja. Mogu primijeniti znanje i razumijevanje na nain karakteristian za pojedinu struku i imaju kompetencije koje im omoguuju rjeavanje problema u podruju studiranja. Imaju vjetine potrebne za prikupljanje i interpretaciju relevantnih podataka (obino u podruju studiranja) i stvaranje zakljuaka koji ukljuuju relevantne drutvene, znanstvene i etike teme. Mogu prezentirati informacije, ideje, probleme i njihova rjeenja strunoj i opoj publici. Razvili su vjetine uenja potrebne za cijeloivotno uenje, ali i nastavak studiranja na diplomskom studiju. Magistar - MSc/MA Demonstriraju znanje i razumijevanje, koje poiva na prvom stupnju, ali ga i proiruje i/ili produbljuje, te tako predstavlja temelj ili mogunost originalnog razvoja i/ili primjene ideja, koje su esto unutar podruja istraivanja studija. Mogu znanje i razumijevanje, kao i sposobnost rjeavanja problema, primijeniti u novim ili nepoznatim situacijama u irem (ili interdisciplinarnom) kontekstu, koji je povezan s podrujem studiranja. Imaju sposobnost integriranja znanja i upravljanja kompleksnou, formuliranja sudova na temelju nepotpunih ili ogranienih informacija, koji ukljuuju drutvene i etike odgovornosti povezane sa primjenom njihovog znanja i ocjena Mogu prezentirati svoje zakljuke, kao i znanje i argumente koji ih podupiru strunoj i opoj publici na jasan i nedvosmislen nain. Razvili su vjetine uenja potrebne za cijeloivotno uenje (formalno ali i samostalno). Doktor - PhD
27
Znanje i razumijevanje
Demonstriraju kreaciju i interpretaciju novih znanja kroz originalno istraivanje i publiciranje rezultata vlastitih istraivanja, sustavno razumijevanje biti znanstvenog i/ili primijenjenog znanstvenog podruja istraivanja u kojem rade.
Primjena znanja i razumijevanja
Mogu znanje i istraivanje primijeniti za izradu koncepata, izradu i implementaciju projekata, koji e generirati nova znanja, primjene i razumijevanje i tako doprinijeti korpusu znanja koji se vericira kroz publiciranje u nacionalno i/ili meunarodno priznatim publikacijama.
Donoenje zakljuaka i sudova (odluka)
Imaju sposobnost kritike analize, evaluacije i sinteze novih i kompleksnih ideja, stvaranja sudova o kompleksnim temama koje ukljuuju relevantnu drutvenu, znanstvenu i etiku odgovornost.
Prezentacije
Mogu prezentirati svoje zakljuke i rezultate originalnog istraivanja, strunoj i opoj publici na jasan i efektivan nain. Razvili su kvalitete i generike vjetine potrebne za zapoljavanje i samozapoljavanje, te kontinuirano napredovanje u teoretskom i/ili primijenjenom istraivanju i razvoju novih tehnika, ideja i pristupa.
Vjetine uenja
28
Vjerojatno je iroj javnosti najzanimljivija razlika izmeu prvog stupnja (BSc) i drugog stupnja (MSc, MA, dipl. ing.), odnosno njihov smisao i zapoljivost osobe koja ih postigne. O toj temi postoji dosta razliitih pa i meusobno suprotstavljenih stavova i pristupa. Na poetku navedimo jednu unutarnju motivaciju za uvoenje prvostupnika u sustav hrvatskog visokog obrazovanja. Spomenuli smo da samo svaki trei upisani student ujedno i diplomira. Tipina je situacija da takav student uspije doprijeti do sredine studija i onda odustane, nakon nekoliko godina nancijskog i intelektualnog ulaganja. Nakon odustajanja, njemu kao kvalikacija za zapoljavanje ostaje samo srednjokolska svjedodba. S druge strane, Hrvatska ostaje na dnu europske ljestvice kad je u pitanju postotak populacije sa zavrenom viom ili visokom kolom. Jedva je 12% Hrvata u toj kategoriji u usporedbi s Finskom koja ima oko 60% stanovnitva sa zavrenom viom ili visokom kolom ili sveuilinim obrazovanjem. Uvoenjem meustupnja na tom petogodinjem putu, omoguilo bi se stjecanje kvalikacije dobrom dijelu studenata, koji u sadanjem sustavu ostaju bez nje. S druge strane, analiza kvalikacija koje trebaju poslodavci u europskim zemljama, pokazala je da se za veinu struka moe upotrijebiti trogodinje ili etverogodinje obrazovanje na sveuilitima. Dakle, prvostupnik treba usvojiti temeljna znanja struke koju studira, te praktina i teoretska znanja, tako da bi uspjeno mogao raditi u grupi, samostalno obavljati strune poslove manje sloenosti ili nastaviti daljnje samouenje ili obrazovanje na viem stupnju. Ovo posljednje posebno je vano u procesu strahovito brze akumulacije novih znanja, kojoj smo izloeni u posljednjih nekoliko desetljea. Primjerice, informacijske tehnologije (Internet, mobitel, internet bankarstvo, itd), koje danas koristimo u irokom rasponu i nezamisliv nam je profesionalni i privatni ivot bez njih, nisu bile predmet izuavanja na fakultetima prije samo 10 ili 15 godina. Pa ipak, izuavali su se neki temeljni principi potrebni za njihov razvoj. Veina dananjih strunjaka na tom podruju ipak se morala sama obrazovati nakon studija da bi se mogli uhvatiti u kotac s profesionalnim zahtjevima. To su mogli ako su imali dobre temelje u teoretskim disciplinama, kao i generike vjetine (sposobnost rjeavanja problema, samouenje itd). U drugu ruku, prvostupnik mora imati i odreena praktina znanja koja mu omoguavaju trenutno zapoljavanje nakon zavretka studija. Jasno, ta e praktina znanja i vjetine relativno brzo zastarijevati tako da e on biti upuen na kontinuirano uenje (formalno i neformalno). Na iduoj, diplomskoj razini, student treba produbiti i proiriti znanja steena na prvom stupnju kako bi imao mogunost originalnog razvoja i/ili primjene ideja. On bi, znai, trebao voditi timove u industriji, samostalno projektirati, voditi razvojne procese ili projekte itd. Konkretno, prvostupnik bi mogao biti lan tima kojeg bi vodio magistar (dipl. ing.). Primjerice, diplomirani inenjer strojarstva dizajnirao bi projekt strojarskih instalacija i pripreme vode u gradskim bazenima. Pritom bi dao smjernice prorauna energije, ventilacije i odvlaivanja prostora te moguih uteda energije na toplom zraku i vodi i slino. lan projektne grupe, prvostupnik, bio bi zaduen za razradu pojedinih segmenata projekta, zikih prorauna, detaljnih nacrta i shema i sve to pod vodstvom i koordinacijom diplomiranog inenjera, koji
29
vodi projekt. Nadalje, voditelj treba imati i interdisciplinarno znanje, jer usko surauje s arhitektima, diplomiranim inenjerima elektrotehnike i graevinarstva, izvoaima radova, investitorima..., a mora imati i osnovna ekonomska znanja kako bi uspjeno vodio projekt i/ili vlastiti projektni biro. Slino se pretpostavlja da bi projektiranje informacijskog sustava u tvrtki, kao i plan njegove implementacije trebao raditi magistar informatike, dok bi pojedine segmente projekta, poput programiranja pojedinih dionica, izrade korisnikog suelja, podeavanja opreme i slino, trebali raditi prvostupnici informatike ili raunalstva. Jasno, ako tvrtka nije velika i ako je informacijski sustav implementiran, dovoljno bi bilo zaposliti prvostupnika koji bi odravao opremu i helpdesk za zaposlenike te moebitno tvrtkine internetske stranice. Ono to je trenutano velik problem s novim sustavom obrazovanja jest pitanje prepoznaje li trita rada nove kvalikacije te je li ih spremno upotrijebiti, pa i sudjelovati u njihovom kreiranju. Taj dijalog akademska zajednica intenzivira i ovim prilozima.
30 ZAJEDNIKI EUROPSKI STUDIJI

Prof. dr. sc. Blaenka Divjak, Sandra Kukec, dipl. oec., asistentica, Sveuilite u Zagrebu, Fakultet organizacije i informatike Varadin
Unato razlikama u diplomskim (magistarskim) studijima u Europi, ipak dominira trend da magistarski stupanj zahtijeva 300 ECTS bodova te da najmanje 60 od 300 ECTS bodova studenti stjeu na diplomskom studiju (nakon 1. stupnja preddiplomskog). Oito je takoer da medicina i srodni studiji ne podlijeu toj shemi u veini europskih zemalja. Dosadanji hrvatski model, koji je zahtijevao pet i vie godina na preddiplomskom studiju, nije uklopiv u meunarodnu deniciju i shvaanje preddiplomskog studija te smanjuje kompetitivnost hrvatskih dipomanada u meunarodnim okvirima. Nadalje, magistarski (diplomski) studij smatrao se uglavnom znanstvenim studijem, pa je i diplomand dobivao naslov magistra znanosti. Prema novom zakonu govorimo o magistru struke. On traje od godinu do dvije, a preduvjet mu je zavren preddiplomski studij u trajanju od tri do etiri godine, ali tako da suma ECTS-a bude najmanje 300. Zajedniki magistarski i doktorski studiji nalaze se visoko na popisu politikih prioriteta u EU, jer razvoj zajednikih studija postie gotovo sve kriterije iz Bolonjske deklaracije: suradnju u podruju visokog kolstva, mobilnost nastavnika i studenata, ECTS, osiguranje kvalitete, europsku dimenziju te prepoznatljive i transparentne stupnjeve. U Pragu godine 2001., na summitu europskih ministara obrazovanja, ministri su pozvali na razvoj modula i studija koji bi se izvodili na partnerskim institucijama visokog obrazovanja u razliitim zemljama potpisnicama Bolonjske deklaracije. Na tom istom skupu u Pragu i Hrvatska je potpisala Bolonjsku deklaraciju. Zemljama koje su lanice EU ili su zemlje kandidati, u mobilnosti studenata i nastavnika kao i u kreaciji zajednikih studija, pomae EU preko programa nanciranja Socrates. Hrvatska za sada moe koristiti manje atraktivan program pod nazivom Tempus. Zajedniki studiji u Europi postoje u veini studijskih disciplina, no najvie ih ima u podruju ekonomije i u inenjerskim studijima, a slijedi pravo i menadment. Dosta zajednikih studija ima u europskim studijima, komunikacijama i medijima, stranim jezicima i ostalim drutvenim znanostima. Zajedniki studiji su magistarski ili doktorski studiji koje zajedno organiziraju dva ili vie sveuilita u Europi s ciljem postizanja vee kvalitete studija, mobilnosti studenata i nastavnika. Zavretkom studija, student stjee diplomu dvaju ili vie sveuilita-partnera. Predaje se uglavnom na jeziku zemlje partnera i/ili engleskom jeziku. Postoji nekoliko razloga i motivacija zbog kojih institucije visokog obrazovanja u Europi organiziraju zajednike studije. Prvi je razlog sve vea potreba za studijima koji izuavaju europske integracije, jer realno postoji sve vea potreba za znanjem na tom podruju. Takvi studiji privlae velik broj studenata, a glavna su podruja studiranja javna administracija,
31
europski studiji, novinarstvo itd. Drugi su razlog organiziranja zajednikih studija interdisciplinarni programi koji povezuju dva ili vie podruja istraivanja. Zajedniki se studiji takoer organiziraju u fundamentalnim znanstvenim podrujima gdje postoji relativno mali broj studenata na magistarskom i doktorskom stupnju te se tim studijem pokuavaju povezati studenti i nastavnici. Zajedniki su studiji mnogo ei na magistarskom (diplomskom) i doktorskom stupnju nego na preddiplomskom studiju i uglavnom se upotrebljavaju ECTS bodovi. Takvi se studiji u pravilu temelje na ugovorima meu institucijama, a mnogo rjee na meudravnim ugovorima. Malen broj drava ima zakonske odredbe o zajednikim studijima, to esto izaziva probleme prilikom akreditacije programa i diploma. Izuzetak je Austrija. Problem predstavlja dodjeljivanje jedinstvenog akademskog stupnja u ime svih partnerskih institucija. Posljedica je toga da se esto dodjeljuje dvostruki stupanj ili se daje nacionalna kvalikacija s naznakom da je ona posljedica zajednikog europskog studija. Zajedniki studiji imaju sve ili barem neke od sljedeih karakteristika: studijske programe razvija i/ili izvodi vie institucija studenti s jedne institucije sudjeluju u barem jednom dijelu programa na drugoj instituciji studentski boravci na drugoj partnerskoj instituciji su usporedive duljine studijski boravci i ispiti provedeni na partnerskoj instituciji u potpunosti se, a esto i automatski, priznaju na matinoj instituciji profesori svake partnerske institucije predaju i na drugim institucijama, te sudjeluju u zajednikim programima, ispitima i slino nakon zavretka programa, student dobiva nacionalnu kvalikaciju svake partnerske institucije ili jedinstveni stupanj koji se dodjeljuje zajedniki. Spomenimo primjer organizacije zajednikog magistarskog studija Euroculture u kojem sudjeluje devet europskih sveuilita iz Belgije, eke, Francuske, Italije, Nizozemske, Njemake, Poljske, panjolske i vedske. Magistarski studij pod naslovom Euroculture (Master of Arts in Euroculture) interdisciplinarni je, meunarodni studij koji se sastoji od pet disciplina i organiziran je u trajanju od godine dana. Studij upisuju studenti na svih devet sveuilita, a prole akademske godine studij je upisalo u prosjeku 10 studenata po sveuilitu. Studij traje godinu dana, nakon ega se stjee naziv magistar struke. Osnovni program i naziv studija jednaki su na svim sveuilitima koja sudjeluju u programu te isto tako svi studenti sluaju predmete istog sadraja. Sluanjem i polaganjem predmeta studenti stjeu ECTS bodove koje tada mogu prenositi na druga sveuilita i tamo zavriti studij. U pravilu, u prvom semestru studenti sluaju predavanja na sveuilitu koje su upisali, a najee tijekom drugog semestra prisustvuju predavanjima na jednom od ostalih partnerskih sveuilita koja sudjeluju u organizaciji programa. Bit je takvih studija da su oni zajedniki organizirani u svrhu poboljanja mobilnosti studenata, profesora i znanja. Student tijekom studiranja stjee odreeni broj ECTS bodova, njih 60. Nije bitno gdje e on te bodove skupiti, ve je cilj da izvri sve svoje obveze koje ima za vrijeme studija.
32
U naem konkretnom primjeru, u vremenu izmeu dvaju semestara organiziran je i zajedniki program u jednom od sveuilita u trajanju od 10 dana kojem su obvezatno nazoni svi studenti i na kraju ostvaruju pet ECTS bodova. To je jedino vrijeme u kojemu svi studenti iste generacije zajedniki prisustvuju predavanjima i seminarima. Zavretkom magistarskog studija Eurokulture, student stjee diplomu magistra dvaju sveuilita, onoga na kojem je zapoeo studij i onog na kojem ga je zavrio.
33 PROGRAMI MOBILNOSTI
Ana Ruika, prof., voditeljica Ureda za meunarodnu suradnju Sveuilita u Zagrebu Prof. dr. sc. Vlasta Vizek Vidovi, prorektorica za meunarodnu suradnju Sveuilita u Zagrebu Zemlje EU imaju veliki potencijal. Vie od tisuu sveuilita i visokokolskih ustanova proizvodi znanja koja prenose na golem broj (stotine tisua) svojih studenata. Ali i osim toga to je Europa u nekim podrujima vodea u svijetu, ona premalo koristi vlastite mogunosti. Stoga su predsjednici drava i predsjednici vlada zemalja Europske unije na sastanku u Lisabonu 2000. donijeli odluku o stvaranju Europe kao najdinaminijeg gospodarstva svijeta. Takav ambiciozan plan zahtjeva ubrzani ekonomski rast Unije, a za ostvarenje toga cilja dri se da su najvaniji znanje, sposobnosti i kreativnost njenih graana. Kvaliteta obrazovanja i praktinog obrazovanja uz dinaminost i kreativnost mladih dri se jednom od najznaajnijih i najvrjednijih prednosti Europe koja predstavlja pokretaku silu njezina prosperiteta i zajednitva. Uz stvaranje zajednikog trita i razvoj poduzetnike kulture jedan od prioriteta zemalja EU jest i stvaranje zajednikog Europskog podruja visokog obrazovanja i Europskog istraivakog podruja. Jednim od politikih zadataka vitalnih za stvaranje Europe znanja dre se poveanje individualne mobilnosti mladih, studenata, nastavnika i znanstvenika. U eri globalizacije iskustva steena u drugim sredinama vana su za svakog pojedinca jer poveavaju mogunost zapoljavanja. Studij ili boravak u stranoj zemlji pridonosi ne samo njima, ve i onima s kojima su u kontaktu, kao i sredini u koju se nakon boravka vraaju. Mobilnost studenata, nastavnika i znanstvenika nije novost u sveuilinom i znanstvenoistraivakom svijetu. Ona postoji otkako postoje i sveuilita, ali EU eli bitno poveati broj svojih graana koji se koluju na razliit nain i ue u drugim zemljama. Stoga putem svojih programa potie studiranje na stranim sveuilitima, studijske posjete, strune teajeve i kolegije, razmjene i susrete. Svake godine tisue mladih sudjeluju u programima razmjene u obrazovanju, praksi ili uenju jezika u okviru programa Youth (Mladi), Socrates i Leonardo da Vinci. Isto tako tisue je znanstvenika boravilo i radilo u inozemstvu u okviru stipendija Marie Curie. Ovom prigodom ukratko predstavljamo glavne programe mobilnosti koje potpomae Europska komisija te neke manje programe koji su u ovome asu neobino vani za poticanje mobilnosti studenata i nastavnika u okviru sveuilinih ili dravnih bilateralnih sporazuma.
Program YOUTH (Mladi) Ovaj program omoguava mladima izmeu 15 i 25 godina da upoznaju Europu i postanu njezini konstruktivni, aktivni i odgovorni graani, posebice kroz programe grupne razmjene i dobrovoljnu slubu. Koristiti ga mogu mladi iz zemalja EU, ali i iz ostalih europ-
34
skih zemalja. Program je predvien za razdoblje od 2000. do 2006., a za njegovu provedbu predviena su sredstva od 520 milijuna eura.
Program SOCRATES Ciljevi su ovog programa osnaiti europsku dimenziju obrazovanja na svim razinama, potpomagati suradnju i mobilnost kroz obrazovanje, unaprijediti znanje europskih jezika, poticati promjene u obrazovanju te potpomagati jednakomjerne mogunosti za sve na svim razinama obrazovanja. Prvi program, Socrates I, odnosio se na razdoblje od 1995. do 1999. to je rezultiralo time da je vie od 500.000 studenata odreeno razdoblje provelo studirajui na nekom drugom/stranom europskom sveuilitu, da je 10.000 kola sudjelovalo u europskim partnerskim programima, da je razvijeno tisue projekata za poticanje europskih jezika. Nastavak je slijedio kroz Socrates II koji traje u razdoblju od 2000. do 2006., s proraunom od 1.85 milijuna eura. U njemu sudjeluju 25 lanica EU, Rumunjska, Bugarska, Island, Lihtentajn, Norveka, Cipar, Malta i Turska. Programi se provode uglavnom putem nacionalnih agencija u svakoj zemlji. Hrvatska zasad nema pristup ovim programima. Moemo se nadati da emo se uskoro uspjeti ukljuiti i iskoristiti pomo iz predpristupnih fondova za sunanciranje sudjelovanja hrvatskih sveuilita u programima mobilnosti studenata i nastavnika. U okviru programa Socrates postoji osam akcija: 1. COMENIUS: program za osnovnokolsko i srednjokolsko obrazovanje 2. ERASMUS: program za visokokolsko obrazovanje 3. GRUNDTVIG: program za obrazovanje odraslih i ostala podruja obrazovanja 4. LINGUA: program za uenje europskih jezika 5. MINERVA: program za informacijske i komunikacijske tehnologije u obrazovanju 6. Program za praenje i novine u obrazovnim sustavima te odreivanje smjera daljnjih djelatnosti 7. Zajedniko djelovanje s ostalim europskim programima 8. Popratne mjere. Program ERASMUS Program Erasmus odnosi se na visoko obrazovanje. To je bio i prvi vei europski program u podruju visokog obrazovanja, koji je zapoeo jo 1987. On omoguuje mobilnost studenata i profesora. Erasmus omoguuje studentima da provedu od 3 do 12 mjeseci na sveuilitu ili drugoj visokokolskoj ustanovi u drugoj zemlji koja sudjeluje u programu. Vrijeme provedeno na drugom sveuilitu matino sveuilite u naelu priznaje. ECTS, Europski sustav prijenosa i akumulacije bodova, glavni je instrument koji to omoguuje, a na osnovi prethodnog ugo-
35
vora izmeu dvaju sveuilita prije negoli student otputuje. To je tzv. Ugovor o uenju (engl. Learning Agreement). Potpora Europske komisije sastoji se u pokrivanju trokova putovanja i dijela trokova ivota. Pretpostavlja se da studenti koriste i uobiajenu potporu koju dobivaju od drave, grada ili nekog drugog (roditelja, ustanove, tvrtke). Komisija takoer moe dijelom pokriti trokove uenja stranog jezika, prije odlaska u drugu zemlju. Proceduru provode uredi za meunarodnu suradnju sveuilita. U okviru istoga programa Europska komisija potpomae i mobilnost nastavnika kroz: - Razmjenu nastavnika Komisija prua potporu nastavnicima koji sudjeluju u nastavi i predaju dio slubenog programa partnerskog sveuilita u drugoj europsko zemlji. To pozitivno djeluje i na nastavnike i na studente. - Zajedniku pripremu programa Najmanje tri institucije iz triju razliitih zemalja zajedniki pripremaju program studija, modula, kurikuluma ili master programa. Podrka se odnosi na sva podruja. - Intenzivne programe Najmanje tri institucije iz triju razliitih zemalja zajedniki organiziraju intenzivni teaj (npr. dio ljetne kole) koji studentima i nastavnicima omoguuje dublji uvid u jednu temu. Program mora sadravati europsku dimenziju i omoguiti ne samo specijalistika znanja, ve i multikulturalni pristup u podruja na koje se odnosi. - Tematske mree Sveuilini fakulteti/odjeli, istraivaki centri ili profesionalne udruge mogu stvarati europsku mreu u nekom podruju ili specinoj temi. Komisija potpomae aktivnosti takvih mrea pod uvjetom da sudjeluju sve zemlje.
Program LEONARDO DA VINCI Program Leonardo zapoeo je 1994. i trenutno je u drugoj fazi koja e trajati do kraja 2006. Namijenjen je studentima/mladim diplomandima koji ele obaviti praksu u inozemstvu u trajanju od 3 do12 mjeseci. Sveuilita ili druge ustanove javnog i privatnog sektora koje ele provoditi taj program mobilnosti, svoje jednogodinje ili dvogodinje projekte prijavljuju Europskoj komisiji. Studentima se priznaju trokovi puta, teaja stranog jezika te im se daje odreen iznos za trokove smjetaja i prehrane. U nekim sluajevima tvrtke u kojima studenti obavljaju praksu isplauju mjesenu plau, no studenti esto moraju osigurati i dodatni izvor nanciranja (obitelj, drugi izvori). Proraun za Leonardo iznosi 1.15 milijardi eura za razdoblje od sedam godina.
36
Program TEMPUS
Program Tempus, koji je pruao ili prua pomo u provoenju ekonomskih i drutvenih reformi u zemljama srednje i istone Europe, jugoistone Europe, biveg SSSR-a i sredozemnih zemalja, takoer u jednom svojem dijelu potie mobilnost nastavnika, sveuilinih administratora i studenata. Ona se provodi u okviru zajednikih programa (JEP) partnerskih sveuilita te putem individualnih stipendija (IMG). Ove stipendije omoguuju krae boravke nastavnika na partnerskim sveuilitima ili ustanovama, a s ciljem uspostave suradnje ili razvoja zajednikih programa. Program Tempus otvoren je Hrvatskoj od kraja 2000. ali ga Hrvatska ne iskoritava u dovoljnoj mjeri za mobilnost.
Program CULTURE 2000 Culture 2000 prvi je program Unije za kulturu koji potpomae jaanje umjetnike i kulturne suradnje u Europi, s ciljem stvaranja zajednikog kulturnog podruja. Podupire festivale, umjetnike radionice, izlobe, nove produkcije, prijevode i konferencije. Program traje od 2000. do 2006., a otvoren je svim zemljama EU, Islandu, Norvekoj, Lihtentajnu i dvjema zemljama kandidatima, Bugarskoj i Rumunjskoj, koje su potpisale memorandum. Postoje i neki drugi programi EU koji potiu mobilnost (Program suradnje EU SAD, Program suradnje EU Kanada, Program suradnje Media Plus) koji Hrvatskoj zasad nisu otvoreni.
Stipendije MARIE CURIE Kroz stipendije Marie Curie u okviru 6. okvirnog programa, Europska komisija potie veu mobilnost znanstvenika i istraivaa. Istraivaima iz Hrvatske otvorena je mogunost sudjelovanja u programima Research Training Networks, Incoming International Fellowships te Outgoing International Fellowships. Treba se nadati da e nai znanstvenici i istraivai maksimalno iskoristiti ovu mogunost boravka i istraivanja na stranim sveuilitima i znanstvenim i istraivakim institucijama.
Master programi ERASMUS MUNDUS Erasmus Mundus nova je inicijativa Europske komisije inspirirana Fulbrightovim programom. Pokrenuta je 2004., a cilj joj je potaknuti suradnju i veu mobilnost izmeu EU i ostalih zemalja. Predvieno je trajanje programa do 2008. godine. Budet za cjelokupno razdoblje iznosi 230 milijuna eura, od ega e se 90% sredstava iskoristiti za stipendije Usmje-
37
ren je k europskim poslijediplomskim programima, (tzv. Masterima) od kojih se oekuje da Europski prostor visokog obrazovanja uine privlanijim, privuku studente iz Europe i ostalih zemalja diljem svijeta, promoviraju i pridonesu meukulturalnom razumijevanju te prepoznatljivosti europskih sveuilita irom svijeta kao centara izvrsnosti. Program je otvoren svim zemljama lanicama EU, kao i Islandu, Lihtentajnu i Norvekoj za sve akcije. Zemljama pristupnicama (koje do formaliziranja odnosa s EU imaju status treih zemalja) i treim zemljama, otvorene su dvije akcije (Akcija 2 i Akcija 4). Hrvatska za sada ima status tree zemlje. Akcija u okviru toga programa koja se odnosi na mobilnost jest: Stipendije za poslijediplomske studente i znanstvenike iz treih zemalja Master programi otvoreni su diplomiranim studentima (BSc) i istraivaima iz treih zemalja: 10 do 30 studenata i 3 do 5 istraivaa iz treih zemalja po Masteru u jednoj godini. Studenti i istraivai prijavljuju se izravno konzorcijima Master programa, koji odabiru studente i istraivae i predlau Komisiji. Pritom Konzorcij mora voditi brigu da ne bude vie od 25% studenata iz iste tree zemlje, i ne vie od 10% studenata iz iste institucije tree zemlje, a da svaki istraiva bude iz druge zemlje. Istodobno se odobravaju i stipendije za studente i istraivae EU ukljuene u MP, za odlazak do tri mjeseca na institucije treih zemalja i to pet studenata i tri istraivaka iz EU u jednoj godini. To konkretno znai 21.000 eura po studentu u jednoj godini programa (10 mjeseci studija ) plus ksni iznos od 5.000 eura za trokove putovanja, upisa i sl. Odnosno 13.000 eura za tri mjeseca boravka istraivaa plus ksni iznos od 1.000 eura za putne trokove.
EUROPASS Najnovija akcija Europske komisije koja se odnosi na mobilnost jest Europass. On je zamiljen za poticanje mobilnosti i cijeloivotnog obrazovanja te uvelike olakava prijenos postignua steenih uenjem u raznim europskim zemljama. Njegova primjena zapoela je 2005. Sastoji se od pet dokumenata: Europskog ivotopisa, Europskog jezinog portfolia, Dodatka diplomi, Dodatka svjedodbi i Europassa mobilnosti. Umjesto gore navedenih programa EU koji prestaju 2006., planira se novi Program cjeloivotnog obrazovanja za razdoblje 2007. do 2013. i s proraunom od 13.6 milijardi eura. Predvieni su nastavci u etiri sektora: COMENIUS, ERASMUS, LEONARDO i GRUNDTVIG.
Ostali programi i mobilnost Pored programa mobilnosti EU postoje i druge mogunosti za krae ili due boravke naih studenata i profesora u drugim zemljama i na drugim sveuilitima: 1. Odreeni broj studenata u okviru bilateralnih sveuilinih sporazuma boravi jedan ili dva semestra na sveuilitima-partnerima. Istodobno, otprilike isti broj stranih studenata boravi
38
u razmjeni na naim sveuilitima. Takvu su razmjenu potaknula sveuilita, a nancijski ih pomae Ministarstvo znanosti obrazovanja i porta, iz sredstava meunarodne suradnje. Zanimanje studenata vrlo je veliko i na svaki se natjeaj javlja veliki broj studenata. Postoji i zanimanje stranih studenata za dolazak na razmjenu na hrvatska sveuilita, ali kako veina stranih sveuilita nema posebna sredstva za to, ve koristi program Erasmus u koji Hrvatska nema pristup, s tim sveuilitima ne moemo ostvariti razmjenu. Razmjena profesora odvija se u okviru bilateralnih sporazuma, a odnosi se na krae boravke nastavnika. U naelu svako sveuilite snosi trokove boravka gosta nastavnika, a domae sveuilite snosi trokove putovanja. Studenti takoer mogu studirati na stranom sveuilitu i na osnovi bilateralnih sporazuma koje s nadlenim ministarstvima tih zemalja sklapa Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta. 2. Razmjena studenata kroz program CEEPUS: Studenti u razmjeni mogu sudjelovati kroz mree CEEPUS ili se prijaviti na pojedinane stipendije. Administrativni postupak vodi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta. 3. Razmjena u okviru raznih studentskih organizacija. Studentske organizacije (IAESTE, BEST; AISEC, IAAS, IVSA, CroMSIC,, ELSA, EGEA i dr.) imaju izrazito bogatu razmjenu i suradnju s drugim studentskim organizacijama te velik, moda i najvei broj razmjena kraih boravaka i studentskih praksi. 4. Postoji i veliki broj stipendija za krae i due boravke studenata i mladih istraivaa, doktorskih i postdoktorskih stipendija, ljetne kole, teajeve i sl. u okviru raznih natjeaja (vlada, sveuilita, ustanova, mrea, itd.): Naalost, mnogo studenata i mladih ne prati natjeaje koje objavljuju sveuilita i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta, pa jedan velik broj stipendija ostane neiskoriten. Iako su programi Europske komisije pridonijeli poveanju mobilnosti u Europi 2002. godine program Erasmus slavio je milijuntnog studenta u razmijeni barijere za mobilnost studenata, nastavnika i znanstvenika (istraivaa) i dalje postoje. One su socijalne, ekonomske, lingvistike i psiholoke prirode, ali i praktine i administrativne. Sveuilita nedovoljno meusobno surauju, a i prijenos znanja sa sveuilita u privatni sektor nije dovoljan. Europska komisija stoga veliku pozornost posveuje mobilnosti kroz Bolonjski proces i planiranim instrumentima mobilnosti (ECTS, Dodatak diplomi, module, zajednike studije). Putem tih se instrumenata planira poveati mobilnost unutar nacionalnih i internacionalnih sveuilinih ugovora i mrea.
Mogunosti Hrvatske Kakva je situacija s buduim sudjelovanjem Hrvatske i mobilnosti studenata i nastavnika kroz program Erasmus? Hrvatska kao zemlja pristupnica stekla je uvjete za ukljuivanje u program Socrates. Ali, preduvjet za sudjelovanje jest izlazak iz programa Tempus te uplata potrebnih sredstava i osnivanje nacionalne agencije putem koje Europska komisija provodi program.
39
Sadanje promjene i restrukturiranje programa u skladu s Bolonjskim procesom, uvoenje dvociklusnog studija i instrumenata mobilnosti (ECTS-a, Dodatka diplomi) pridonijet e veoj mobilnosti studenata i nastavnika, no to e biti mogue samo ako takvi programi budu prepoznatljivi i kvalitetni te ako postoji meusobno reciprono priznavanje akademskih postignua kroz sustav bodova. Da bismo u razmjenu privukli strane studente i nastavnike, sveuilini programi moraju studentima omoguiti vei izbor kolegija iz ukupne ponude sveuilita, posebice ako je rije o srodnim kolegijima koji se izvode na razliitim sastavnicama sveuilita, te ponuditi kolegije ili module na stranom jeziku, razviti to vei broj interdisciplinarnih master i doktorskih programa na stranom jeziku, a posebice razviti meunarodne zajednike diplomske ili poslijediplomske (master i doktorske) programe. Osim toga treba izraditi informacijski paket na engleskom jeziku za svaki program te ojaati akademsku i administrativnu potporu svakom stranom studentu u provedbi projekata mobilnosti. Takoer treba razraditi sustav priznavanja akademskih i strunih kvalikacija, razdoblja studija i ispita. S druge strane, resorna ministarstva trebaju omoguiti zakonske pretpostavke za mobilnost i status studenata i nastavnika koji dolaze u programu razmjene, socijalnu i zdravstvenu zatitu studenata i nastavnika, plaanje poreza na stipendiju koju dobivaju, status stipendije ili dravne subvencije za vrijeme boravka studenta i nastavnika u drugoj zemlji, plaaju li mladi znanstvenici poreze na stipendije koje dobivaju od EU, postupke oko prijave boravka i reguliranja statusa po dolasku u Hrvatsku. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta treba zajedno sa sveuilitima rijeiti pitanja smjetaja studenata i nastavnika u razmjeni. Sveuilita moraju dogovoriti otvaranje bankovnih rauna za nerezidijalne strane studente, jednak tretman domaeg i stranog studenta za dobivanje povlastica za prijevoz, pristup sportskim i kulturnim ustanovama i sl. Treba se nadati da e i dio hrvatskih studenata uskoro moi sudjelovati u razmjeni i provesti jedan dio svoga studija na nekom drugom europskom sveuilitu ili na praksi u nekoj drugoj europskoj zemlji. Za prijelaz i nastavak studija na nekom drugom sveuilitu student e morati proi postupak priznavanja koji svako sveuilite autonomno provodi i odluuje jesu li postignua koja je student do tada stekao zadovoljavajua za nastavak studija. U tome e pomoi ECTS i Dodatak diplomi.
40
KVALIFIKACIJE I KOMPETENCIJE U EUROPSKOM PROSTORU VISOKOG OBRAZOVANJA

Prof. dr. sc. Nada ike, dekanica Sveuilite u Zagrebu, Medicinski fakultet Zakljuci Berlinske konferencije odrane 2003. u sklopu Bolonjskog procesa ukljuili su i zahtjev da zemlje lanice Bolonjskog procesa izrade okvir komparabilnih i kompatibilnih kvalikacija u svojim sustavima visokog obrazovanja, koji e opisati kvalikacije u terminima nastavnog optereenja, razine, ishoda uenja, kompetencija i prola. Ministri su traili da se izradi i krovni okvir kvalikacija za Europski prostor visokog obrazovanja. U tim okvirima svaki stupanj obrazovanja mora imati razliit, denirani ishod uenja. Prvi i drugi ciklus moraju imati razliite orijentacije, razliite prole, da bi mogli ispuniti raznolike individualne i akademske zahtjeve te potrebe trita rada. Diploma prvog ciklusa mora omoguiti pristup programima drugog ciklusa, a drugi ciklus mora osposobiti diplomanda za doktorski studij. Ministri su na kraju Berlinske konferencije takoer zahtijevali od svih koji se bave okvirima kvalikacija u Europi da predvide iroke i eksibilne putove uenja, razliite mogunosti i tehnike uz prikladnu primjenu kredita ECTS-a u razvoju cjeloivotnog uenja. U tom su smislu ve postojale inicijative pojedinih zemalja koje su denirale vlastite kvalikacijske okvire te pokrenule odravanje dvaju sastanaka u Kopenhagenu 2003. i potom 2005. godine. Seminari su bili posveeni kvalikacijama europskog visokog obrazovanja pa se i pristup kvalikacijama i kompetencijama naziva Kopenhakim procesom. Godine 2003. izraen je temeljni izvjetaj koji prikazuje znaenje ciklusa i razina u kvalikacijama postignutim u europskim sustavima visokog obrazovanja. Razraeni su razni aspekti i dileme povezani s opisivanjem kvalikacija, prepoznati su razliiti europski pristupi kvalikacijskim strukturama, teorijski temelji razliitih edukacijskih razina za sve visokoobrazovne kvalikacije, ukljuujui i cjeloivotno obrazovanje. Seminar odran 2003. zavrio je vrlo detaljnim preporukama. Drugi seminar, odran u sklopu sastanaka koji prate Bolonjski proces, u Kopenhagenu poetkom 2005. organiziran je u vie tematskih rasprava i radionica. Govorilo se o ciklusima, razinama i kreditima u Europskom prostoru visokog obrazovanja te o razvoju nacionalnih kvalikacijskih okvira i njihovoj povezanosti s krovnim europskim okvirom. Naglaena je uloga instrumenata transparentnosti i priznavanja u okvirima kvalikacija. U tom se smislu zakljuivalo i o povezanosti Bolonjskog procesa s Kopenhakim (kvalikacije i kompetencije) i Lisabonskim procesom (priznavanje diploma). I taj je seminar zavrio zakljucima usmjerenim prema Ministarskoj konferenciji koja e se odrati u Bergenu u svibnju ove godine. Okviri kvalikacija u visokom obrazovanju Djelotvoran krovni okvir kvalikacija u Europskom prostoru visokog obrazovanja potreban je zbog mnogih razloga. U prvome bi redu pomogao Bolonjskom procesu da uspostavi
41
istinsku transparentnost meu europskim sustavima visokog obrazovanja razvojem zajednike osnove za razumijevanje tih sustava i kvalikacija koje sadre. To bi trebalo poboljati priznavanje inozemnih kvalikacija, pospjeiti mobilnost graana i uiniti procjenu uvjeta tonijom. Krovni okvir bio bi putokaz zemljama koje tek izgrauju svoje nacionalne okvire, nudio bi kontekst za djelotvorno osiguranje kvalitete. Prihvaanje sustava itkih i komparabilnih diploma koje pomau njihovom priznavanju, igralo bi kljunu ulogu u visokom obrazovanju. Nuno je to prije postii zajedniko razumijevanje ciljeva visokog obrazovanja koji se vrlo iroko mogu prepoznati kao: pripremanje za trite rada; pripremanje za ivot aktivnih graana u demokratskom drutvu; osobni razvoj; razvoj i odravanje irokih i naprednih temelja znanja. Nacionalni okvir kvalikacija u visokom obrazovanju moe se denirati kao jedinstven meunarodno razumljiv opis (na nacionalnoj razini ili razini jednog edukacijskog sustava) kojim se mogu opisati sve kvalikacije i ishodi uenja (koji se meusobno odnose na koherentan nain) te koji denira odnose meu kvalikacijama u visokom obrazovanju. Nacionalni okviri kvalikacija mogu postii sljedee: - mogu razjasniti svrhe i ciljeve kvalikacija jasnim opisom uz deniciju ishoda uenja te tumaenjem prava na priznavanje kvalikacija i na profesionalnu praksu; - razjasniti toke integracije i preklapanja meu razliitim kvalikacijama i tipovima kvalikacija smjetajui kvalikacije u meusobne odnose; - omoguiti nacionalne dogovore koji vode do suradnje svih partnera u visokom obrazovanju; - omoguiti kontekst za procjenu i razvoj postojeih kvalikacija; - omoguiti kontekst za nacrt novih kvalikacija. Nacionalni okviri kvalikacija mogu djelovati i kao promicatelji promjena, jer mogu: - promovirati postizanje kvalikacija ukazujui na njihovu ulogu i dobrobit za graane, poslodavce i sve lanove drutva; - na nacionalnoj i internacionalnoj razini poticati svijest o znaenju kvalikacija; - poticati studente i razjasniti im sve obrazovne mogunosti; - poboljati pristup obrazovanju i postizanju kvalikacija; - utjecati na reformu kvalikacija u odnosu na potrebe drutva; - pospjeiti promjene kurikula; - poduprijeti institucije visokog obrazovanja u razumijevanju njihovih odgovornosti. Naposljetku, nacionalni kvalikacijski okviri mogu promovirati privlanost visokog obrazovanja kad se promatra izvan zemlje.
Elementi nacionalnih okvira kvalikacija Kvalikacije se mogu denirati kao bilo koji naziv, diploma ili druga svjedodba koju izdaje kompetentna institucija, potvrujui da su postignuti odreeni ishodi uenja nakon
42
uspjenog zavretka priznatog studijskog programa visokog obrazovanja. Obino se spominju odreeni elementi kvalikacija. Ishodi uenja ukljuujui kompetencije deniraju se tvrdnjama o tome to se od studenta oekuje da zna, razumije i/ili je sposoban raditi na kraju razdoblja uenja. Razumijevanje ishoda uenja pretpostavlja da nain postizanja kvalikacija nije tako vaan kao postizanje same kvalikacije. Zato poznavanje ishoda uenja stoji na elu obrazovnih promjena, najee u terminima razvoja kurikuluma; naglasak valja staviti na ciljeve kvalikacija, to esto ukljuuje i promjene u smislu pristupa usmjerenog prema studentu, promjene od poduavanja prema uenju. Razine (stupnjevi, engl. levels) tradicionalno su kljuni strukturni elementi na kojima se grade nacionalni okviri kvalikacija. Razine se mogu razumjeti kao niz uzastopnih koraka (razvojni kontinuum) koji se izraavaju u rasponu opih i tipinih kvalikacija . ECTS i nastavno optereenje. U postizanju kvalikacija u veini je zemalja prihvaen bodovni sustav (ECTS) kojim se odreuje studentsko optereenje. Optereenje se najee denira kao kvantitativna mjera svih aktivnosti uenja, koje mogu biti potrebne za postizanje ciljanih ishoda uenja (tj. predavanja, seminari, praktini rad, samostalno uenje, prikupljanje informacija, istraivanje, ispiti). Prol. Nacionalni okviri kvalikacija tipino ukljuuju prol kao vaan element u izgradnji okvira. Prol ini specino podruje uenja za kvalikaciju ili obuhvaa iru skupinu kvalikacija ili programa iz razliitih podruja koja imaju zajedniki cilj. Podruja uenja tipina su za europsku tradiciju, pa studenti tipino postiu diplomu u odreenom podruju. Dosadanja iskustva u transnacionalnim procesima usklaivanja pokazala su mnoge zajednike osnove u razliitim podrujima. Denirani su i kriteriji kojima se pokazuje da su nacionalni okviri kompatibilni s krovnim europskim okvirom kvalikacija. Tako, ministarstvo mjerodavno za obrazovanje u svakoj zemlji mora odrediti okvire za kvalikacije u visokom obrazovanju te institucije odgovorne za njihov razvoj, mora se pokazati meusobna povezanost kvalikacija na nacionalnoj i europskoj razini. Kvalikacije i kompetencije moraju se temeljiti na ishodima uenja, vezati se uz ECTS. Procedura za ukljuivanje kvalikacija u nacionalne okvire mora biti transparentna. Mora postojati nacionalni sustav osiguranja kvalitete u visokom obrazovanju koji je vezan uz okvire kvalikacija te konzistentan sa zahtjevima Bolonjskog procesa. Kvalikacijski okviri prikazuju se u suplementu diplomi. Svaka zemlja mora potvrivati kompatibilnost vlastitoga kvalikacijskog okvira s europskim krovnim okvirom i to svjedoenje mora biti javno. Kvalikacije visokog obrazovanja moraju se jasno vezati uz akademske standarde, nacionalne i institucijske sustave osiguranja kvalitete i javno razumijevanje znaenja nacionalno prepoznatih kvalikacija i kompetencija. Povjerenje javnosti u akademske standarde zahtijeva javno razumijevanje postignua predstavljenih razliitim kvalikacijama i nazivima u podruju visokoga obrazovanja.
43
USPOREDIVOST I PRIZNAVANJE KVALIFIKACIJA NA EUROPSKOJ I NACIONALNOJ RAZINI

Prof. dr. sc. Melita Kovaevi, Sveuilite u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Kada se danas u okviru Bolonjskoga procesa govori o priznavanju (engl. recognition) i kvalikacijama (engl. qualications) na umu se imaju jasno denirani pojmovi, iako se mogu odnositi na razliite aspekte visokoga obrazovanja. Kvalikacije se mogu uzeti kao generiki pojam kojim se oznaavaju razliiti oblici formalnih rezultata obrazovanja kao to, su primjerice postignuti stupanj, dobivena diploma, razliite potvrdnice i sl. Pitanje priznavanja moe se odnositi na priznavanje institucija na nacionalnoj razini, priznavanje visokoobrazovnih programa ili pak priznavanje steenih kvalikacija bilo na nacionalnoj ili europskoj razini. Drugim rijeima, proces priznavanja uvijek sadrava meuinstitucionalnu ili meunacionalnu komponentu. Priznavanje kvalikacija od iznimne je vanosti za cjelokupni razvitak i uspostavu Europskog visokoobrazovnoga prostora (engl. European Higher Education Area, EHEA) i sasvim je opravdano tvrditi da je priznavanje kvalikacija steenih u bilo kojoj od zemalja potpisnica Bolonjske deklaracije jedan od nunih preduvjeta za stvaranje EHEA.
emu uope priznavanje kvalikacija Postoji barem nekoliko neizostavnih ciljeva koje je mogue ostvariti jedino ako se uspostavi odgovarajui pristup u priznavanju kvalikacija u svakoj od zemalja potpisnica Deklaracije. Usporedivost kvalikacija preduvjet je osiguranja mobilnosti pojedinca bilo zbog daljnjeg obrazovanja bilo zbog zapoljavanja. Nadalje, poveanje stupnja priznatosti europskog visokog obrazovanja (European Higher Education, EHE) u svijetu, mogue je samo uz jasno deniranje, tj. usporedivost europskih kvalikacija izvan Europe. Jasno, to bi bio teko ostvariv cilj kad iste kvalikacije ne bi bile priznate u europskim zemljama. Sveukupna vanost priznavanja kvalikacija oituje se u uspostavi sustava jasnih i usporedivih stupnjeva (to je upravo suprotno dosadanjoj praksi), uspostavi visokog obrazovanja temeljenog na dva glavna ciklusa, tj. prvom ciklusu dodiplomskom studiju, drugom ciklusu diplomskom studiju i treem poslijediplomskom, doktorskom studiju), promoviranju mobilnosti, europske suradnje u podruju osiguranja kvalitete (dakle, nuna je povezanost osiguranja kvalitete i priznavanja kvalikacija), i europskih dimenzija u visokom obrazovanju (razvijati zdruene studije, engl. joint studies i meuinstitucionalnu suradnju) te, konano, promoviranju privlanosti EHE-a kako za europske studente tako i za studente iz drugih
44
dijelova svijeta. Jedan od pokretaa promjena jest i elja da europski sustav visokokolskog obrazovanja uhvati korak s obiljejima kvalitetnih amerikih sveuilita.
Koje vrste priznavanja postoje Ovisno o tomu to je svrha priznavanja, postoje akademsko i profesionalno priznavanje. Akademsko je priznavanje, dakle, prihvaanje odsluanih ili poloenih predmeta, steenih kvalikacija, tj. diploma, na nekom stranom sveuilitu ili nekoj drugoj visokokolskoj instituciji zbog nastavka obrazovanja. Akademsko se priznavanje moe traiti i sa eljom da se ostvari akademska karijera na stranoj instituciji. U sluaju akademskoga priznavanja, tri su temeljne razine na kojima se ono ostvaruje: priznavanje kvalikacija, priznavanje kratkih studijskih boravaka temeljenih na mobilnosti i primjeni ECTS-a i, konano, priznavanje steenog akademskog stupnja, pri emu je dodatak diplomi glavni instrument usporedbe. Profesionalno priznavanje predmnijeva pravo na rad i stjecanje profesionalnoga statusa u skladu sa steenom kvalikacijom. Na sastanku ministara zemalja potpisnica Bolonjske deklaracije 2003. godine u Berlinu, dogovoreno je da e od 2005. svi studenti koji diplomiraju automatski i besplatno dobiti dodatak diplomi (European Diploma Supplement), a usuglaenost je postignuta i oko uklanjanja pravnih zapreka za uspostavljanje i priznavanje zdruenih studija i diploma na nacionalnoj razini. Nedvojbeno je da reforma visokog obrazovanja dovodi do dvoznanoga procesa, usklaivanja ustroja obrazovnih stupnjeva, to se pozitivno odraava na usporedivost i prepoznatljivost, ali i do vee raznolikosti uzrokovane uvoenjem eksibilnih preddiplomskih i diplomskih obrazovnih ciklusa. Dosad je bilo uobiajeno da su postojale ogromne razlike meu ciklusima ili stupnjevima koji su nosili isti naziv (i u odnosu na uvjete upisa, sadraj, ciljeve itd.), to je u potpunosti onemoguavalo izravnije priznavanje. Zbog mogunosti da se ta vrsta neujednaenosti odri, na jednom od seminara na kojima se raspravljaju i dogovaraju daljnje smjernice za primjenu Bolonjskoga procesa (Helsinki, 2003.) predloena je izrada zajednikog okvira referentnih kvalikacija EHE, sa svrhom poveanja transparentnosti. To je zadaa koja je jo pred mnogim zemljama, a meu njima je i Hrvatska.
Europska i nacionalna legislativa Glavni dokument kojim je regulirano akademsko priznavanje u Europi jest UNESCO-ov dokument Konvencija o priznavanju kvalikacija u visokom obrazovanju (ETS no 165 Council of Europe-UNESCO Convention on the Recognition of Qualications Concerning Higher Education), prihvaena u Lisabonu 1997. godine. Njezina su ishodina naela pravo na objektivnu procjenu inozemnih kvalikacija, prihvaanje tih kvalikacija osim u sluaju temeljnih razliitosti, te meusobno povjerenje i pruanje svih potrebnih informacija.
45
Drugi dokument, iz 2001., Preporuke o kriterijima i postupcima za priznavanje (Council of Europe-UNESCO Recommendation on Criteria and Procedures for Recognition) naglaava nunost usmjeravanja na ishode uenja i sposobnosti, namjesto usredotoenosti na obiljeja programa, poput kurikuluma, opisa predmeta, trajanje, obaveznu literaturu i sl. Takoer, upozorava da je, imajui na umu raznovrsnost europskih programa i kvalikacija, nuno razvijati pozitivan odnos prema stranim kvalikacijama. Kad se utvrdi da nije mogue cjelovito priznavanje inozemnih kvalikacija, potrebno je uiniti tzv. djelomino priznavanje. Potiu se i cjeloivotno obrazovanje (engl. life long learning, LLL) i drugi neformalni oblici stjecanja kvalikacija. Meutim, da bi se postojea legislativa mogla primijeniti, nuno je ispuniti dva preduvjeta: uspostaviti pravne okvire i ostvariti odgovarajuu primjenu i na nacionalnom i na meunarodnom planu. Neispunjavanje bilo kojeg od tih preduvjeta izravno e negativno utjecati na proces svih vrsta priznavanja i na svim razinama meuinstitucionalnoj ili meunacionalnoj razini. Potpisivanjem i raticiranjem Konvencije, to je uinilo etrdesetak zemalja, uinjen je bitan korak na meunarodnom planu. Stvorena je i europska mrea za priznavanje kvalikacija. Mree ENIC i NARIC (www.enic-naric.net) predstavljaju glavne slube za primjenu Lisabonske konvencije. Izraeni su i neki drugi relevantni dokumenti koji olakavaju snalaenje i primjenu naela Bolonjskoga procesa.
to se dogaa u praksi Na nacionalnom planu mnogih zemalja potpisnica uvodi se Dodatak diplomi koji pomae u prihvaanju kvalikacija u inozemstvu, ali jo uvijek nije razrijeeno pitanje nacionalne legislative. Premda u proturjeju sa svim naelima reforme, i dalje je vrlo esto na djelu nostrikacija steenih kvalikacija tj. utvrivanje istovjetnosti steene kvalikacije ili stupnja s onim koji se postie u zemlji u kojoj se trai priznavanje. Kako je ve napomenuto, umjesto detaljistike usporedbe sadraja potrebno je usmjeriti se na globalnu procjenu razine i prola kvalikacije. Da bi to bilo mogue, nuna je potpuna upoznatost s postojeim dokumentima, novim odrednicama studijskih programa i nadasve s temeljnim naelima cjelokupne reforme visokog obrazovanja. Premda su europske institucije pripremile tlo za prijenos naela Bolonjskoga procesa u svaku od zemalja potpisnica, jo postoji srazmjerno velik raskorak izmeu moguega i onoga to se ostvaruje. Na europskoj su razini stvoreni meunarodni preduvjeti za priznavanje kvalikacija unutar EHEA, a sada je odgovornost i zadaa svake od potpisnica Deklaracije da dade sve od sebe na nacionalnoj razini i razini svih svojih institucija. Nuno je ukljuivanje svih nacionalnih odgovornih institucija i tijela, ali isto tako i sveukupnoga nastavnog osoblja u visokom obrazovanju.
46
Dokle god postoji neobavijetenost, neupoznatost s mehanizmima, postupcima i naelima u ovome podruju, neizbjena su i kriva tumaenja, nesnalaenje i, u konanici, neprihvaanje tih istih naela. U naoj su akademskoj zajednici uinjeni neki vani koraci, no istodobno ostaje i mnogo toga za uiniti. Stvoreni su zakonski preduvjeti za primjenu Bolonjskog procesa, uspostavljena je Agencija za znanost i visoko obrazovanje, s radom je zapoeo i nacionalni ured ENIC-NARIC. Velik je broj lanova akademske zajednice i razliitih tijela ukljuen u primjenu Bolonjskog procesa pa ipak ostaje razvidnim da nam je svima jo mnogo toga za uiniti.
47
SVEUILITA KAO ZNANSTVENOISTRAIVAKA SREDITA

Prof. dr. sc. Aleksa Bjeli, prorektor za znanost i razvoj Sveuilita u Zagrebu Sveuilita nisu samo najvia zavrna razina kolskog sustava, mjesta s kojih nove generacije ulaze u svijet rada opratajui se od kolskih klupa. Ona istodobno ustrajno, od samih svojih europskih zaetaka koja datiraju od druge polovice 11. stoljea, uvaju tradiciju vrela na kojima se ranije dosegnute spoznaje ire, popravljaju, nadopunjuju, ili nadomjetaju novima, te kritiki prenose na generacije koje dolaze. Za uvanje i prijenos znanja nisu dostatne samo knjinice, ni tradicionalne ni elektronike. Potrebna su iva ljudska kritinost, neprestana provjeravanja i istraivanja kojima se nova vremena i nova iskustva susreu s nasljedstvima prethodnika. Osnovna je svrha sveuilita sustavno ukljuivati studente i na njih prenositi takav istraivaki pothvat, razvijajui kod njih kritinost i otvorenost prema novim spoznajama. Studirati istodobno znai i razvijati osobnost i toleranciju, ukljuivati se u kolektivni rad, prihvaati moralne i etike standarde, ukratko, pripremati se za ivot u pluralnom demokratskom drutvu. injenica da mediji i javnost redovito pokazuju izrazitu osjetljivost na svaku naznaku naruavanja sveuilinih etikih normi povezana je s ukorijenjenim oekivanjem da sveuilita zbog svoje posebne misije moraju ostati sauvana od bilo koje vrste korupcije i neetinosti. Takva su naruavanja, s druge strane, redovito znak da je na sveuilitu poremeena ravnotea dviju osnovnih zadaa: istraivanja i prijenosa spoznaja kroz studije. U proteklih petnaestak godina u Europi, naroito u tranzicijskim zemljama, svjedoci smo izrazitog omasovljenja visokog obrazovanja. U Hrvatskoj se u tom razdoblju, primjerice broj studenata gotovo udvostruio, dok je broj istraivaa i nastavnika uvean za manje od tri posto. Pred sveuilita se tako postavlja jasan izazov: kako uza sve skromniju novanu potporu iz dravnih prorauna pratiti poveanje broja studenata prikladnim poveanjem broja istraivaa i nastavnika, zadrati ulogu vodeih znanstvenoistraivakih i inovativnih institucija, i istodobno nastaviti tradiciju studijskih akademskih zajednica ne svodei svoje aktivnosti na iskljuivu poduku, mehaniki prijenos znanja. Odgovor naega kontinenta na ovaj izazov zove se Bolonjski proces, sustav promjena kojim 40 zemalja (i jo pet zemalja istone Europe od svibnja 2005. godine) ovoga desetljea gradi Europski prostor visokog obrazovanja (European Higher Education Area, EHEA). Temeljena na zajednikoj zamisli akademskih i politikih struktura s kraja prolog stoljea, ova velika reforma ima za cilj ponuditi europskim studentskim masama irok raspon mogunosti, od breg i uinkovitijeg osposobljavanja za sve zahtjevnije i raznovrsnije potrebe trita rada, do osiguranja uvjeta u kojima bi kroz razvoj i ostvarenje kreativnosti novih generacija europski kontinent poveao razinu inovacijsko-tehnoloke kompetitivnosti u globalnim razmjerima. Suoeni s globalnim izazovima u kojima, uz sjeverno-amerike zemlje i Australiju, i zemlje Da-
48
lekog istoka sve vie dolaze u prvi plan, europski politiki elnici nedavnom su Lisabonskom deklaracijom jasno naznaili da u takvoj utakmici Europa ima visoko postavljene ambicije. Bolonjski proces jedna je od poluga kojima bi se te ambicije trebale ostvariti. Bolonjskom deklaracijom primarnom sveuilinom svrhom opet postaju studenti i njihov kreativni studijski uinak. Europska sveuilita tu svrhu mogu ispuniti samo ako opstanu i napreduju kao istraivake institucije. To vrijedi kako za ona ugledna i bogata sveuilita koja zauzimaju najvia mjesta na svjetskim ljestvicama uspjenosti, tako i za ona koja rade u mnogo skromnijim uvjetima, ali predstavljaju kljune poluge znanstvenog i kulturnog razvoja svojih zemalja. Vizija istraivakog prostora (European Research Area, ERA) u kojemu bi veliki broj sveuilita djelovao kao koherentna i komplementarna mrea, razlikuje Europu od drugih velikih visokoobrazovnih sustava karakteristinih za velike drave, u kojima se istraivaka fronta odrava na manjem broju izrazito kvalitetnih institucija (centara izvrsnosti), dok se na velikom broju manjih, i manje ambicioznih, obrazovnih sveuilita (colleges) masovno stjeu iskljuivo najnii (bachelor) akademski stupnjevi. U Europi, konglomeratu velikog broja drava, nacija, kultura i tradicija, takav bi model ugrozio raznovrsnost, to je veliko naslijee i bogatstvo, pa i prednost Staroga kontinenta. Alternativa po kojoj bi se europski sveuilini sustav u budunosti sveo na iroku bazu iskljuivo obrazovnih sveuilita, i malen broj vrhunskih istraivakih sveuilita pozicioniranih u nekoliko najrazvijenijih zemalja Europske unije (koja bi uz to imala i dodatnu nancijsku podrku sredinje bruxelleske administracije), bila bi oigledno vrlo nepovoljna za male manje razvijene zemlje i njihova sveuilita. Stoga je od kljune vanosti da se u procesu igradnje EHEA i ERA sveuilita povezuju i surauju i u istraivakim projektima i u zajednikim studijskim programima. Pritom treba imati na umu da se izgradnja takvog sustava odvija pod uvjetima u kojima se svima daje prilika, ali se nikome ne jami opstanak. Na uspjeh mogu raunati samo oni koji vlastitim inicijativama i brigom o kvaliteti svoga rada dosegnu zajednike standarde i privuku dovoljno sredstava i studenata. Razina na kojoj meunarodna meusveuilina suradnja moe biti naroito ekasna i uspjena jesu poslijediplomski studiji koji vode prema doktoratima znanosti. Za razliku od nae dosadanje prakse, u Bolonjskim se sustavu i za te studije predvia potpuni radni angaman studenata, poblie najmanje tri godine intenzivnog studija s dominantnim udjelom istraivakog rada koji treba voditi na originalne rezultate, i osposobiti studente da i prije tridesete godine, u naponu stvaralatva, dosegnu razinu kreativnosti i samostalnosti potrebnu za najzahtjevnije inovativne djelatnosti na kojima se temelji razvoj svakog modernog drutva i gospodarstva. Da bi se razumjelo do koje je mjere ovakav koncept poslijediplomskih studija izazov za naa sveuilita, dobro je podsjetiti kako se kod nas rad na disertaciji do sada najee odvijao izvan studija i uz rad, tj. s usporednim punim radnim angamanom koji najee nije bio povezan uz temu doktorata. Uz to, prosjena dob novih doktora znanosti kod nas je i dalje u prosjeku gotovo 40 godina. Sami poslijediplomski studiji pak nikad nisu imali jasan status u sustavu nanciranja iz dravnog prorauna. Oni koji su u sebi imali elemente pravog istraivakog doktorskog studija uglavnom su bili motivirani potrebama istraivakih
49
sveuilinih (i institutskih) sredina za kadrovskom obnovom. Drugi programi, koji su najee bili orijentirani prema istraivaki manje zahtjevnim stupnjevima magistra znanosti ili magistra struke, nancirali su se trino, izravno iz kolarina, i organizirali kao studiji uz rad. Ukupno, takav sustav poslijediplomskih studija nije ostvarivao bitan cilj, izrazito prisutan u vodeim svjetskim gospodarskim sustavima, nije naime stvarao dovoljan broj mladih strunjaka vrhunskih kompetencija, osposobljenih za inovativne prodore. Gospodarstvo je pak vremenom izgubilo sposobnost pratiti takve prodore, posebno nije imalo sredstava niti nalazilo interesa za ulaganja u procese koji trebaju uslijediti da bi se oni realizirali na tritu. Nije stoga udno to nam danas i oni najuspjeniji studenti, posebno poslijediplomski, koji jesu potencijalni mladi inovativni lavovi svoju priliku trae (i dobivaju) izvan Hrvatske. Petlja se tako zatvara, a otvara se pitanje kako iz nje izai. Gospodarstvo i zemlja sve su manje meunarodno konkurentni, dok se sveuilita i visoko kolstvo openito, iako u osnovi kljuni pokretai napretka, sve vie tretiraju kao jo jedan teret u javnoj potronji. Promjene u visokom kolstvu pokrenute implementacijom Bolonjskog procesa mogle bi biti okida za izlazak iz te zaarane petlje i, uz prikladne i odmjerene politike agense, uiniti da sprega izmeu sveuilita i okoline proradi u pravom smjeru, takvome u kojem e se i sveuilita i gospodarstvo povratnim utjecajima uzajamno vui naprijed. U tako prieljkivanom razvoju, sveuilita e moi na prihvatljiv nain dati svoj doprinos samo ako se i sama aktivno otvore meunarodnoj utakmici, intenzivirajui ve postojee i ulazei u nove raznovrsne oblike suradnje i participacije. Mali visokokolski sustavi kakav je hrvatski ne mogu na odriv nain razvijati i drati visoku razinu kvalitete za cijelu paletu istraivanja i studijskih programa svih razina potrebnih zemlji i gospodarstvu, ve i stoga to su im raspoloivi brojevi istraivaa-nastavnika i studenata, posebno onih na poslijediplomskoj razini, jednostavno premali. Odrivost se, meutim, moe ostvariti udruivanjem s inozemnim sveuilitima koja su u slinoj situaciji, posebno onima koji nam imaju to ponuditi i kojima mi imamo to ponuditi. Dosadanja meunarodna uspjenost naih studenata i znanstvenika u mnogim poljima akademske i istraivake suradnje u tom je smislu na dobar polog koji omoguava buduim generacijama studenata da tu dobru tradiciju nastave i osnae. Ukratko, EHEA i ERA prostori su u kojima smo se ve od ranih srednjovjekovnih vremena puno kretali, dobro snalazili i ostavljali vrijedne tragove. Ne treba sumnjati da emo uz jo intenzivnije doprinose i ubudue biti jednako uspjeni.
50
AGENCIJE/VIJEA ZA VREDNOVANJE KVALITETE VISOKOG OBRAZOVANJA NEKA EUROPSKA ISKUSTVA

Prof. dr. sc. Ksenija ulo, Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Graevinski fakultet Prihvaanjem Bolonjske deklaracije svaka je organizacijska jedinica u visokoobrazovnom sustavu preuzela obvezu promicanja europske suradnje u osiguravanju kvalitete izgradnjom sustava kvalitete. Unutarnje vrednovanje ili samovrednovanje (samoevaluacija) osnovica je za evaluacije izvana od strane Agencija/vijea za akreditacije (davanje dopusnica). Osnovna zadaa agencija osnovanih u svim zemljama potpisnicama Bolonjske deklaracije jest procjena kvalitete obrazovnog sustava visokoobrazovne institucije te davanje ocjene koja je temelj (ne)izdavanju dozvole za rad institucije ili za (ne)izvoenje studijskih programa. Osnovni preduvjet ostvarivanja zacrtanog cilja stvaranja cjelovitog europskog visokoobrazovnog sustava EHEA (European Higher Education Area) meunarodna je suradnja u sklopu ENQA (European Network of Quality Assurance Agencies), krovne mree europskog visokoobrazovnog sustava za kvalitetu. Postupak vrednovanja obuhvaa procjenu kvalitete studijskih programa te procjenu kvalitete rada visokoobrazovne institucije u cjelini. U svim naporima Hrvatske da unaprijedi kvalitetu svoga visokoobrazovnog sustava, dragocjena su iskustva zemalja koje su ve izgradile sustav uinkovita praenja razine i unaprjeenja sustava kvalitete. U daljem tekstu dat emo primjere praenja i unaprjeenja kvalitete u visokoobrazovnom sustavu nekoliko zemalja. Visoko obrazovanje u Nizozemskoj ima dugogodinje iskustvo s osiguravanjem i mjerenjem kvalitete (od kraja osamdesetih godina 20. stoljea). Ipak, dravna akreditacijska agencija - NVAO (Nederlands-Vlaamse Accreditatie Organisatie) osnovana je 2002., u poetku kao agencija za Nizozemsku, a od 1. veljae 2005. za Nizozemsku i Flandriju. lanovi agencije imenovani su ravnopravno iz Nizozemske i Flandrije na razdoblje od pet godina. NVAO broji najvie 15 lanova. Nesporne odluke donose lanovi Izvrnog odbora (dva iz Nizozemske i dva iz Flandrije). NVAO ima utemeljen okvir za procjenu pri akreditaciji koji se zasniva na est toaka: 1) ciljevi, svrha i posebnost programa; 2) sadraj programa (jasnoa, suvislost, trajanje, ispiti); 3) osoblje: kvaliteta i broj s posebnim naglaskom na razlici izmeu strunog i akademskog obrazovanja (sveuilita i veleuilita); 4) uvjeti: prostorije, ukljuenost studenata; 5) osiguravanje kvalitete: sustavnost, kontrola, mjere za poboljanje; 6) izlazni rezultati: razina kvalikacije, kvaliteta diplomiranih. Svaka od navedenih kategorija sadri dva do osam elemenata koji se procjenjuju. Vrednuju se kroz etiri stupnja: nezadovoljavajue, zadovoljavajue, dobro, izvrsno. Svaki od vrednovanih elemenata mora dobiti barem ocjenu zadovoljavajue. Ako je jedan od elemenata nezadovoljavajui, akreditacija se odbija. Svaka odluka koju donosi NVAO podlona je primjedbama, albama, pritubama. Njihovu opravdanost ocjenjuje neovisno vijee. Dobivena akreditacija vrijedi est godina, a oko dvije godine prije isteka roka valjano-
51
sti, institucija koja trai procjenu mora sastaviti izvjee o samoevaluaciji (samovrednovanju, samoprocjeni) prema kriterijima koje nalae NVAO. Institucija sama izabire agenciju ovlatenu za akreditacije. Agencija mora u svom sastavu imati strunjaka za podruje koje procjenjuje, strunjaka iz prakse odnosnog podruja, strunjaka za obrazovanje, strunjaka za reviziju i studenta. Barem jedan lan mora biti iz inozemstva. Nijedan lan skupine za procjenu ne smije biti aktivno ukljuen u vrednovanu instituciju u posljednje dvije godine ili u vrednovani program posljednjih pet godina. Procjena se temelji na samoprocjeni i njoj priloenoj dokumentaciji, na jednodnevnoj ili dvodnevnoj posjeti instituciji, to podrazumijeva sastanke s menadmentom, nastavnim osobljem, predstavnicima studenata, ostalih uposlenika i bivim (diplomiranim) studentima. Nadalje, pomno se pregledava materijal studija, procjenjuje se odreeni broj diplomskih ispita i doktorskih disertacija, provjerava se kvaliteta knjinice, opremljenost kompjutorima, predavaonice, laboratoriji. Nakon toga, u skladu s postavljenim kriterijima, agencija sastavlja izvjee koje se najprije dostavlja instituciji radi moguih ispravaka i primjedbi, a zatim se predstavlja javno. Na osnovi toga izvjea podnosi se Zahtjev za akreditaciju i to godinu dana prije isteka prethodne akreditacije. U roku od tri mjeseca NVAO mora donijeti odluku. Ostalih devet mjeseci je ostavljeno za rjeavanje prigovora i albi. Sva izvjea moraju biti dostupna na slubenim internetskim stranicama. Nizozemska iskustva ukazuju na vrlo oteano pronalaenje inozemnih strunjaka. Zbog toga je vrlo vana neprekidna suradnja sa stranim agencijama. Nezadovoljavajua ocjena pri vrednovanju najee je rezultat podcjenjivanja novih pravila, nedovoljne obrazovne strunosti pri izradi studijskih programa, nedovoljna kvaliteta nastavnog osoblja i dr. U panjolskoj je, u skladu s promicanjem i garancijom osiguravanja kvalitete visokog obrazovanja u nacionalnom i meunarodnom smislu utemeljena ANECA (Agencia Nacional de Evaluacin de la Calidad y Acreditacin) agencija za evaluaciju i certikacije, institucionalnu evaluaciju i akreditaciju s aktivnostima usmjerenima prema stvaranju EHEA. ANECA ima vrste veze s mreama u Europi (ENQA) i Latinskoj Americi (RIACES Iberoamerican Network for Quality Accreditation of Higher Education). Uz uobiajenu evaluaciju i akreditaciju institucija i programa, ANECA procjenjuje vezu studijskih programa s tritem istraujui poloaj diplomiranih studenata u njihovu strunom radu. U panjolskoj se posebna pozornost pridaje transparentnosti i neovisnosti u procjeni, tim vie to je opeprihvaena ideja da evaluacija i akreditacija pomau u srednjoronoj i dugoronoj politici visokog obrazovanja poveavanjem europske ekonomske konkurentnosti i drutvene snage njezinih stanovnika. U Njemakoj je naglasak dan na jasno odreene kompetencije tj. prava i dunosti agencija za evaluacije u odnosu na Vijea za akreditacije (Akkreditierungsrat). Vijee za akreditacije ima 18 lanova koje imenuje Rektorski zbor i to: etiri predstavnika visokoobrazovnih institucija, etiri predstavnika dotine pokrajine (Land), pet predstavnika iz prakse, dva studenta, dva meunarodna strunjaka, jedan predstavnik agencija s konzultantskim statusom.
52
Vijee za akreditacije ima sljedee ovlasti: a) dodjeljuje i oduzima akreditacije agencijama za procjenu kvalitete, b) postavlja minimalne zahtjeve za akreditaciju ukljuujui preduvjete i ogranienja tzv. cluster akreditacija, c) prati rad agencija s obzirom na kvalitetu ostvarenja postavljenih ciljeva i zadataka, d) osigurava potenu konkurenciju meu akreditacijskim agencijama, odreuje zahtjeve za priznavanje vrijednosti inozemnih agencija, e) promovira meunarodnu suradnju u osiguravanju kvalitete. U Njemakoj trenutno djeluje est agencija s oko pet do est zaposlenih u svakoj. Neke imaju ovlasti za procjenu svih studijskih programa, a neke samo za odreena podruja (npr. za inenjerstvo i prirodne znanosti). Najvaniji elementi procjene u Njemakoj jesu katalog kriterija i neovisnost. U Norvekoj od 2001. godine djeluje agencija za osiguravanje kvalitete u obrazovanju NOKUT (Norwegian Agency for Quality Assurance in Education). NOKUT donosi odluke sasvim neovisno od ministarstva. Meutim, ako NOKUT, na osnovi izvjea strunjaka, zakljui da kvaliteta nekog sustava nije zadovoljavajua, ministarstvo e instituciji oduzeti pravo izvoenja novih programa. Ako NOKUT zakljui da institucija vie ne zadovoljava uvjete akreditacije, akreditacija e, isto tako, biti oduzeta. NOKUT u svom sastavu ima strunjake za evaluaciju i akreditaciju. Barem 40% lanova, ako je mogue, ine ene. U svim procjenama jedan od lanova mora biti student, a jedan mora biti strunjak iz inozemstva. Broj lanova skupine za evaluaciju ovisi o tome to se procjenjuje i obino se kree od dva do pet. Oni ne smiju biti, na bilo koji nain koji umanjuje objektivnost i neovisnost, ukljueni u instituciju ili program koji se procjenjuje. NOKUT ima Odbor za albe koji ima sedam lanova. albe se mogu odnositi na formalne postupke, ali ne i na procjenu strunjaka. NOKUT zasebno obavlja institucionalnu procjenu. Od 2003. procijenjeno je sedamnaest institucija. Tri od njih nisu imale pravilno ustanovljen sustav osiguravanja kvalitete. Imaju est mjeseci za kvalitativne izmjene, a nakon toga NOKUT utvruje hoe li ili nee dobiti potvrdnicu o kvaliteti. U Norvekoj je vrlo vana kontrola akreditacije. One se ne daju za odreeno razdoblje; one su podlone reviziji. Za reviziju su 2005. akreditacijska sredstva poveana za 5%. Standarde akreditacije postavlja ministar, a kriterije (postavljeno je deset kriterija) postavlja agencija na temelju standarda. U Irskoj se najvea panja posveuje kvaliteti izlaznog rezultata visokog obrazovanja kvaliteti obrazovanja diplomiranog studenta. Godine 2001. osnovane su NQAI (National Qualications Authoritiy of Ireland), HETAC (Higher Education and Training Awards) i FETAC (Further Education and Training Awards). Odtad pa do kraja 2004. u Irskoj je vrednovano vie od 1000 programa iz vie od etrdeset institucija. Zbog bliske veze s institucijama i velike brige za kvalitetu, u Irskoj nema neprihvaenih programa. U Rusiji je agencija za osiguravanje kvalitete osnovana jo 1995. godine, a s organiziranim radom je zapoela 1997. To je National Accreditation Center of Russia sa zaposlenih 76 osoba, smjeten oko 800 km istono od Moskve. lanica je mree INQAAHE (International
53
Network for Quality Assurance Agencies in Higher Education) te ESQA (Eurasia Network for Quality Assurance Estonia, Latvia, Kazakhstan, Kirgizstan, Russia). Od 1997. do 2004. procijenjeno je 3.511 programa. etiri su stupnja pri ocjenjivanju kvalitete u Rusiji: bezuvjetna akreditacija, akreditacija s primjedbama, akreditacija s primjedbama za nepotpuno vrijeme (za manje od pet godina) i odbijena akreditacija. Osnovni su kriteriji vrednovanja: nastavno osoblje s punim radnim vremenom, broj poslijediplomanata na 100 studenata, znanstvena istraivanja po nastavniku, osnovna i primijenjena istraivanja po nastavniku, potranja za znanstvenim istraivanjima, monograje, udbenici i prirunici na 100 nastavnika, postotak nastavnika za znanstvenim zvanjem, postotak doktora znanosti, postotak redovitih profesora u nastavnom osoblju, broj dodiplomskih studijskih programa koji se izvode, broj poslijediplomskih programa. U Poljskoj je Dravno akreditacijsko vijee jedina statutarna institucija koja pokriva cijelo visoko obrazovanje koja provodi evaluaciju kvalitete obrazovanja i ije evaluacije obvezuju. Osnovano je 2001. Upoljava 70 osoba koje su organizirane u deset sekcija: humanistike znanosti; prirodne znanosti; matematika, zika i kemija; poljoprivreda, umarstvo i veterina; medicina; umjetnost; tehnike znanosti; ekonomija; drutvene znanosti i pravo; tjelesno obrazovanje. lanove imenuje ministar. Osnovni je zadatak evaluacija kvalitete u visokom obrazovanju. Dobivanje negativnog miljenja povlai za sobom zakonske posljedice koje, prema zakonu, odreuje ministar. lanovi vijea zajedno s vanjskim ekspertima mogu dati etiri stupnja ocjena: a) izvrsno (2% ukupno vrednovanih) sljedea je akreditacija nakon pet godina ili ranije ako ima razloga; pozitivni su nancijski rezultati dodatno nanciranje didaktikih aktivnosti; b) pozitivno (76% ukupno vrednovanih) sljedea je akreditacija nakon pet godina ili ranije ako ima razloga; c) uvjetno (18% ukupno vrednovanih) ukljuuje preporuke s rokovima njihovog uvaavanja, sljedei posjet mogu nanciranje didaktikih aktivnosti; d) negativno (4% ukupno vrednovanih) - ukinuti ili privremeno odgoditi pravo na izvoenje negativno ocijenjenih programa ili nivoa studija. U radu sudjeluje vie od 500 eksperata. U razdoblju od 2002. do 2004. Dravno akreditacijsko vijee dodijelilo je 178 uvjetnih rjeenja (od ukupno 1.000 programa). U Varavi je u veljai ove godine odran seminar o nunosti suradnje europskih akreditacijskih agencija i poticanju jaanja mrea agencija za kvalitetu. Jer, meusobno priznavanje visokokolskih sustava i diploma mogue je postii jedino putem meusobnog upoznavanja i priznavanja sustava za osiguravanje kvalitete. Kao vaan preduvjet postizanja dogovora meu lanicama potpisnicama Bolonjske deklaracije potrebno je osigurati i omoguiti sljedee: a) redovitu razmjenu informacija na nivou mrea; b) meusobne posjete i zajedniku izobrazbu eksperata koji sudjeluju u procjeni; c) promociju zajednikih kriterija i standarda za procjenu i priznavanje; d) promociju slinosti nacionalnih sustava visokog obrazovanja na nivou stvaranja regionalnih mrea. Postavljeni nacionalni sustav procjene kvalitete i akreditiranja treba primijeniti na svim visokokolskim institucijama pojedine zemlje. U tome prednost imaju agencije osnovane na
54
temelju zakona svake pojedine drave, meutim, visokokolska institucija mora imati pravo zatraiti procjenu inozemnog akreditacijskog tijela. Ministar moe prihvatiti takvu evaluaciju izvana ukoliko je to inozemno akreditacijsko tijelo priznato od strane nacionalne akreditacijske agencije. Ovakve akreditacije imaju dobre i loe strane. Veina zemalja jo je uvijek u procesu uenja. Takav je novi sustav skup i birokratiziran, a granica izmeu ocjena zadovoljavajue i nezadovoljavajue je vrlo tanka. Prednost ovakvog vrednovanja lei u injenici da u zadnjim godinama veina institucija razvija svoju kvalitetu u skladu s ciklusom: planiraj postavi provjeri djeluj to je i osnovno naelo cjelovitog upravljanja kvalitetom.
55
EUROPSKA DIMENZIJA BOLONJSKOG PROCESA

Prof. dr. sc. Ivan Slapniar, Sveuilita u Splitu, Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje U raspravama i razgovorima o gotovo svim aspektima Bolonjskog procesa nezaobilazna je tema i europska dimenzija. Ovaj lanak nastojat e objasniti o emu se zapravo radi i kako europska dimenzija utjee na razliita gledita vezana uz provoenje Bolonjskog procesa. Pretenzija lanka nije dati konana objanjenja i precizne upute, ve samo ukazati na razne aspekte, probleme i naine prevladavanja problema. Dati precizne upute i odrednice nije niti mogue i to, kako zbog raznolikosti unutar Europe, tako i zbog injenice da je provedba Bolonjskog procesa tek na poetku. Dva su sredinja pitanja to znai europska dimenzija te kako je ostvariti. Ukratko, europska dimenzija znai poznavanje jezika, povijesti, kulture i naina ivota te ustrojavanje Europskog podruja visokog obrazovanja (European Higher Education Area, skraeno EHEA) i Europskog istraivakog podruja (European Research Area, skraeno ERA). Pritom takoer treba osigurati ravnopravan i ravnomjeran pristup visokom obrazovanju svim dijelovima stanovnitva. Naini ostvarivanja i promicanja europske dimenzije su europski studiji, mobilnost studenata i profesora te zajedniki studijski programi. Aktivnosti na provedbi Bolonjskog procesa u cjelini pa tako i aktivnosti na promicanju europske dimenzije trebaju voditi rauna o najvanijem stavu, a to je da je snaga Europe u ujedinjenju bez jednoobraznosti. Pritom pronalaenje naina za harmonizacijom, uz postojee ne male razlike, predstavljaju veliki izazov. Danas je Bolonjsku deklaraciju potpisalo 40 zemalja, a uskoro e ih se prikljuiti jo, koje se ekonomski i drutveno jako razlikuju dovoljno je uzeti primjer skandinavskih zemalja s jedne i Moldavije i Ukrajine s druge strane. Budui da e prijelaz u drutvo znanja i promjene u sustavu visokog obrazovanja imati dalekosene posljedice na itavo drutvo, i budui potrebne promjene zahtijevaju angaman i odluke itave zajednice, rasprava o Bolonjskom procesu nije samo stvar strunjaka i nadlenih ministarstava obrazovanja i znanosti ve vlada i drutava u cjelini.
to znai europska dimenzija Poimo redom. Jezino pitanje vrlo je osjetljivo, posebice zbog mnogih zemalja koje govore tzv. malim jezicima. Engleski jezik sve vie postaje lingua franca pa je postalo uobiajeno da se meunarodni seminari odravaju iskljuivo na engleskom jeziku. No, ravnopravnost ostalih jezika vano je pitanje tako se, na primjer, seminari u Francuskoj esto odravaju uz simultano prevoenje, u EU svi su jezici ravnopravni pa se moe zatraiti prevoenje i dokumenata i izlaganja. Jasno, takav nain organizacije kota, no trokovi su vie nego opravdani i zapravo predstavljaju investiciju otvaraju se nove mogunosti studiranja i nove mogunosti zapoljavanja.
56
Bolje poznavanje povijesnog i kulturnog razvitka takoer je preduvjet za kvalitetno funkcioniranje Europe, a time i za poveanje europske konkurentnosti na meunarodnom tritu i za ostvarivanje kvalitetnijeg ivota svih graana. Mi zapravo nedovoljno znamo o razvitku ak i susjednih drava, a kamoli o povijesti udaljenijih zemalja kao to su skandinavske i baltike drave. Poznavanje povijesti preduvjet je za poznavanje kulture i kulturnih i drutvenih razlika, a to je opet nuno za uspostavu kvalitetne suradnje na svim podrujima pa tako i na podruju visokog obrazovanja i znanosti. Zbog boljega snalaenja treba upoznati i razne zakonodavne sustave koji su sve samo ne jednoobrazni. I ta potreba dovodi do ustroja novih studija te poveava interdisciplinarnost visokog kolstva. Osim toga, mi smo nedovoljno svjesni razlika u nainu ivota. Razlike izmeu sjevera i juga te izmeu istoka i zapada Europe velike su i ne ovise samo o gospodarskoj moi pojedine drave, premda ekonomski faktor nije zanemariv. Za ilustraciju razlika u nainu ivota uzmimo primjer nanciranja visokog obrazovanja. Dok je u Finskoj svako kolovanje besplatno i kolarine su neustavne, njemaki je Ustavni sud nedavno donio odluku kako kolarine nisu neustavne. U Velikoj Britaniji kolovanje zna biti jako skupo, posebice na poznatim sveuilitima. Hrvatska je pak posebna jer za isti studij studenti koji studiraju u okviru kvota koje je propisalo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta ne plaaju studij, dok studenti koji taj isti studij studiraju po vlastitim potrebama kolarine plaaju. Nain ivota takoer je razliit. Tako primjerice nska drava svakom studentu jo dodatno daje stipendiju od oko 400 eura mjeseno i to u trajanju od etiri do pet godina. No, u Finskoj roditelji ne potpomau djecu na studiju pa, kako dravna stipendija pokriva oko 50 posto trokova ivota i studiranja, gotovo svi studenti rade (ta injenica dovodi do dugog trajanja studija, a to je neto to Bolonjski proces upravo eli izbjei). S druge strane, u sredozemnim zemljama samo poneki studenti imaju stipendije, ali zato roditelji potpomau djecu veoma dugo. Za uspjeno ustrojavanje Europskog podruja visokog obrazovanja potrebno je dobro poznavanje svih razlika, poveanje mobilnosti kako za vrijeme studija tako i kasnije pri zapoljavanju, kreiranje meusveuiline suradnje te stvaranje mehanizama za osiguranje kvalitete i komparabilnih diploma. Za uspjeno ustrojavanje Europskog podruja istraivanja potrebno je kroz meunarodnu suradnju sveuilita i partnera iz gospodarstva poveati broj i kvalitetu zajednikih programa te mobilnost profesora, studenata i istraivaa. Osiguravanje ravnopravnog i ravnomjernog pristupa svih drutvenih skupina visokom obrazovanju kljuno je za eljeno poveanje postotka stanovnitva koje e zavriti neki oblik visokog obrazovanja. U Hrvatskoj smo trenutno na 12%, veina zemalja ima 20-30%, a europski cilj je obrazovati preko 50% stanovnitva dobne skupine izmeu 18 i 30 godina. Ovaj ambiciozan plan zahtjeva velik angaman akademske zajednice i drutva te korjenite promjene u poimanju studiranja. ak i u razvijenijim zemljama postoje grupe stanovnitva (na primjer sjever Francuske), gdje se visoko obrazovanje tradicionalno smatra nevanim. U nekim je zemljama pak studentski standard osam studenata u sobi u domu, to visoko obrazovanje ini neatraktivnim. Velik broj ljudi nerado se uputa u nastavak kolovanja nakon
57
to su ve poeli raditi i to zbog organizacijskih (vrijeme) i nancijskih prepreka (kolarine). Poveanje udjela cjeloivotnog obrazovanja (Life Long Learning) jedan je od prioriteta Bolonjskog procesa.
Ostvarivanje europske dimenzije Europski studiji, koji se kao interdisciplinarni studijski programi otvaraju na mnogim europskim sveuilitima, jedan su od naina ostvarivanje boljeg jezinog, povijesnog, kulturolokog i zakonodavnog upoznavanja meu europskim narodima (trenutno Google na upit European studies daje 926.000 natuknica). Oito je da za takve studije postoji veliko zanimanje te da se na nanciranje takvih studija ne gleda kao na potronju, ve kao na investiciju u bolju Europu. Europska zajednica (dakle europski porezni obveznici) potie ustrojavanje takvih studija u novim lanicama, u dravama kandidatima za prijem i buduim kandidatima. Kao kvalitetan primjer navodimo magistarski i doktorski studij European Studies: Languages and Cultures in Contact, kojega zajedno provode Sveuilita u Zadru, Rijeci, Zagrebu, Beu, St. Andrews, Mannheimu, Udinama i Mariboru, a nancira ga EU kao projekt TEMPUS. Studenti se mogu usmjeriti prema podrujima lingvistike, kulture i europskih integracija. Mobilnost, kako studenata tako i profesora, u Hrvatskoj je preslabo razvijena. Premda nai profesori dre nastavu i istrauju na stranim sveuilitima i premda neki studenti borave izvjesno vrijeme na stranim sveuilitima, takvih aktivnosti je premalo i za njih ne postoji adekvatna institucionalna potpora (primjerice, postupci priznavanja dijela studiranja provedenog u inozemstvu su nedovoljno regulirani). No, jo je nepovoljnija situacija s brojem stranih studenata i profesora koji dolaze u Hrvatsku taj broj je zanemariv. Uzmimo za usporedbu primjere iz bliskog susjedstva 30 je posto austrijskih studenata tijekom studija boravilo izmeu dva mjeseca i 12 mjeseci na nekom inozemnom sveuilitu. Jasno, za uspostavu uspjene mobilnosti treba rijeiti niz problema. Jedan je od njih nancijske prirode stipendije su esto nedovoljne sa boravak studenata iz manje razvijenih zemalja u razvijenijim zemljama. No to nije samo na problem. Tako, na primjer, podaci o boravku stranih studenata na vedskom Sveuilitu u Lundu pokazuje da najvei broj stranih studenata dolazi iz bolje stojeih obitelji iz Njemake i Nizozemske. Iz toga je podatka oito da je i socijalna dimenzija vaan aspekt Bolonjskog procesa. Prepreke esto znaju biti i administrativne premda su preko 40% doktorskih kandidata u Velikoj Britaniji stranci, oni teko mogu dobiti radnu dozvolu pa im je oteano privremeno zapoljavanje na istraivakim institutima i sunanciranje studija. Zajedniki su studiji, uz kvalitetno rijeeno nanciranje, izrazito zanimljiv nain ostvarivanja europske dimenzije Bolonjskog procesa, a kroz meusobnu suradnju i sinergiju razliitih institucija ije se kompetencije kvalitetno nadopunjuju, predstavljaju velik doprinos europskim podrujima visokog obrazovanja i istraivanja. Navedimo tri hrvatska primjera. Poslijediplomski studij elektromagnetska kompatibilnost okolia zajedniki organiziraju Fakultet
58
elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveuilita u Splitu i britanski Wessex Institute of Technology iz Southamptona. Tijekom jednogodinjeg studija studenti devet mjeseci borave u Splitu, a tri u Southamptonu i na kraju od Sveuilita u Walesu dobivaju diplomu magistra. Prva generacija studenata uspjeno je zavrila studij, a British Foreign Oce nancirao je boravak petorice hrvatskih studenata u Southamptonu. S podruja tehnikih znanosti navedimo jo i meunarodni znanstveni magistarski studij Sustainable Energy Engineering, koji je organiziran na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveuilita u Zagrebu u suradnji s Kraljevskim tehnolokim institutom iz Stockholma i sveuilitima u Rijeci, Splitu i Padovi, a nancira ga EU kao projekt TEMPUS. Interdisiplinarni magistarski i doktorski studij Sveuilita u Zagrebu, jezina komunikacija i kognitivna neuroznanost, u ijem izvoenju sudjeluje est fakulteta i tri instituta zagrebakog sveuilita, a predavai dolaze iz SAD-a, Italije, Belgije, Nizozemske, Austrije i Maarske, takoer je nanciran kao projekt TEMPUS. Svakako valja napomenuti da je, to se tie zajednikih znanstvenoistraivakih programa, situacija vrlo dobra, jer hrvatski znanstvenici sudjeluju u brojnim kvalitetnim meunarodnim programima (spomenimo intenzivnu suradnju s Europskim laboratorijem za nuklearnu istraivanja CERN u enevi). Kao zakljuak navedimo ono to je zapravo oito: hrvatski sustav visokog obrazovanja treba, uz aktivnu potporu cijelog drutva, kroz aktivno sudjelovanje u Bolonjskom procesu poveati svoju europsku dimenziju, a posebice mobilnost studenata, te na taj nain obrazovati to vei broj kvalitetnih strunjaka za uspjenu suradnju ali i konkurentnost s Europom te na bri i bolji razvoj.
59
ESIB NACIONALNE STUDENTSKE ORGANIZACIJE U EUROPI

ime Vii, student, tajnik meunarodne suradnje Hrvatskog studentskog zbora Godine 1982. sedam nacionalnih studentskih organizacija (NSU Norveka, NUS Velika Britanija, SFS vedska, SHI Island, UNEF-ID Francuska, DSF Danska i H Austrija) osnovalo je WESIB (West European Student Information Bureau). Cilj je toga poteza bio koordiniranje protoka informacija meu studentskim organizacijama zapadne Europe s Vijeem Europe, UNESCO-om i brojnim drugim organizacijama koje su djelovale na podruju Europe. Dva su puta godinje organizirali seminare o visokom obrazovanju te skuptine na kojima su donosili odluke. Politike promjene koje su se krajem osamdesetih godina prologa stoljea dogodile u istonoj Europi, potakle su 1988. premjetanje sredinjeg ureda iz Londona u Be, te u veljai 1990. godine, promjenu imena u European Student Information Bureau (ESIB). Ubrzo je broj lanova u ESIB-u s tadanjih 16 narastao na 31, a organizacija je postala respektabilno predstavniko tijelo studenata Europe. U skladu s novom funkcijom, ESIB 1993. godine odluuje zadrati tad ve veoma poznatu kraticu, ali mijenja ime u The National Unions of Students in Europe. Potpisima 29 ministara visokog kolstva na Bolonjsku Deklaraciju 1999., studenti su stavljeni u sredite reforme visokoga kolstva, a usklaivanje sustava i stvaranje usporedivih diploma zahtijeva i studentsku koordinaciju na europskoj razini. Tim slijedom, kao predstavnik studenata Europe, ESIB postaje slubenim promatraem Bolonjskog procesa te punopravno sudjeluje u radu Bologna Follow-up Group. U svojoj tenji za kvalitetnijom i strunijom suradnjom s ostalim sudionicima sredinji ured seli u Bruxelles te se osnivaju Odbor za Bolonjski proces i Odbor za komodikaciju obrazovanja. lanove se odbora bira svake dvije godine na posebnim skuptinama koje se odravaju u gradu u kojem se odrava i ministarski sastanak. Osim skuptina, dvaput godinje odravaju se i konferencije i to tradicionalno u dravi koja predsjedava EU-om. Na konferencijama se u radionicama raspravlja o raznim problemima te se pripremaju odluke koje se donose na skuptini. Kao krovna organizacija studenata ESIB ima i brojne druge odgovornosti te stalne radne grupe koje se njima bave. Tako, primjerice, postoje Meunarodna radna skupina iji je posao suradnja sa slinim studentskim organizacijama u svijetu, Radna skupina za socijalna pitanja koja se bori za zatitu studentskih socijalnih pitanja, Radna skupina za ravnopravnost koja se bori protiv svih oblika diskriminacije, Radna skupina za edukaciju koja prati razvoj raznih sustava obrazovanja u svijetu te Radna skupina za mobilnost koja potie mobilnost studenata kroz SOCRATES/ERASMUS i druge programe. Tako je ESIB u neto vie od 20 godina prerastao od male koordinacijske skupine u krovnu organizaciju koja se sastoji od 50 nacionalnih studentskih predstavnikih tijela iz 37 drava te predstavlja oko 11 milijuna studenata. Cilj je ESIB-a promicanje obrazovnog, socijalnog, ekonomskog i kulturnog interesa studenta na europskoj razini prema svim relevantnim tijelima, a posebice prema Europskoj uniji, Vijeu Europe i UNESCO-u.
60
BOLONJSKI PROCES I STRUNI STUDIJI Konani izlaz iz slijepih ulica viih strunih sprema
Dr. sc. Mladen Havelka, predsjednik Vijea veleuilita i visokih kola Hrvatske
Struni studiji u Europi i Hrvatskoj Europske zemlje u kojima je sustav strunih studija ve odavno vrlo razvijen, kao to su Njemaka, Nizozemska, Danska, Belgija, Norveka, Irska i druge, i koje imaju pozitivna iskustva s tim strunim studijima, daljnji su poticaj za otvaranje novih strunih visokih kola, za planiranje njihove regionalne rasprostranjenosti, poveavanje broja studenata strunih studija, a posebice za jaanje njihove povezanosti s gospodarstvom. Temeljem tih pozitivnih iskustava i u zemljama u kojima ranije sustav strunih studija nije bio razvijen, prije petnaestak godina poinje njihov nagli razvoj: primjerice u Austriji, Italiji, Finskoj, vicarskoj i dr. U europskim je zemljama primjetan stalan rast broja studenata strunih studija. Krae trajanje strunih studija, a time i manji trokovi studiranja, njihova usmjerenost k praktinim zanimanjima i pripremi za rad u ciljanoj profesiji, vee mogunosti zapoljavanja, kasnijeg upisa na studij u bilo kojoj ivotnoj dobi u okviru cijeloivotnog obrazovanja, imbenici su koji uvjetuju sve vei broj upisa na strune studije. U Danskoj od ukupnog broja studenata ak njih oko 70% studira na strunim studijima, u Nizozemskoj 63%, u Belgiji 62%, Njemakoj 24%, Finskoj 24%. U Hrvatskoj struni studiji takoer imaju dugu tradiciju. Neke vie strune kole osnovane su prije vie od jednog stoljea, primjerice Gospodarsko uilite u Krievcima, a veina ih je osnovana pedesetih godina 20. stoljea. Mnoge od njih bile su i temelj za kasnije osnivanje visokih kola i fakulteta, dakle sveuilinih studija, posebice u tehnikom podruju. No zbog estih i nepromiljenih reformi sustava visokog obrazovanja, struni studiji u Hrvatskoj doivljavali su svoje povremene padove i uspone, bili osnivani pa nakon nekog vremena ukidani, bili prebacivani na sveuilita pa ubrzo potom izbacivani sa sveuilita i sl. U takvoj nestabilnoj situaciji struni se studiji u nas nisu mogli razvijati istom dinamikom kao sveuilini pa ni sukladno europskim uzorima. Tek donoenjem Zakona o visokom obrazovanju 1993. godine, opet su postavljene zakonske osnove novog razvoja strunih studija tj. binarnog sustava visokog obrazovanja u Hrvatskoj. Temeljem toga Zakona krajem devedesetih godina struni se studiji izdvajaju sa sveuilita u samostalne visoke kole i veleuilita. Danas u Hrvatskoj oko 30% studenata studira na strunim studijima koji se veinom izvode na 30 dravnih i privatnih visokih kola i veleuilita dok manji dio studenata strunih studija jo uvijek studira na sveuilitima. Veina strunih studija u Hrvatskoj sad traje tri godine.
Tempus projekt Cro4Bologna Struni studiji i Bolonjski proces
61
Premda e promjene u sustavu visokog obrazovanja potaknute Bolonjskom deklaracijom u potpunosti reorganizirati itav sustav visokog obrazovanja, ipak e se najvie odraziti upravo na sustav strunih studija i to na dva naina. Prvo, struni studiji postat e ravnopravni sa sveuilinima, nee vie nuno trajati krae od sveuilinih studija i time vie nee biti studiji nieg ranga, a ujednait e se i struni nazivi koji se stjeu iza pojedinog ciklusa sveuilinih i strunih studija. Najvanija je promjena u tome da e se i na strunim i na sveuilinim studijima stjecati visoka struna sprema te da e studentima strunih studija biti mogue postii i najvie razine strune spreme. To e strune i sveuiline studije uiniti istima, ali razliitima istima po vanosti i kvaliteti, a razliitima samo po veoj usmjerenosti strunih studija praktinim znanjima i vjetinama i k pripremi za ciljanu profesiju. Drugo, struni studiji vie se nee moi izvoditi na sveuilitima, ve samo na samostalnim veleuilitima i visokim kolama, to e omoguiti sveuilitima da se vie posvete svojoj osnovnoj misiji razvoju znanosti i razvoju sa znanou povezane nastave, to u novim okolnostima znai sve veu usmjerenost sveuilita razvoju kvalitetnih specijalistikih i doktorskih studija. Tako e se u Hrvatskoj, sukladno preporukama Bolonjskih dokumenata i ope prihvaenom modelu visokog obrazovanja u razvijenim europskim zemalja, visoko obrazovanje razvijati u dva smjera - strunom i sveuilinom. Takav sustav visokog obrazovanja u kojem se struni studiji izvode na visokim kolama i veleuilitima, a sveuilini na sveuilitima/fakultetima, naziva se binarnim sustavom visokog obrazovanja, za razliku od unitarnog sustava u kojem se sva visokokolska nastava izvodi na sveuilitima. Meutim, ove e se promjene zbivati postupno. Zbog razlika u stupnju razvijenosti strunih i sveuilinih studija danas jo ne postoje sve pretpostavke za uvoenje istoga binarnog sustava visokog obrazovanja, tj. za prebacivanje svih strunih studija na visoke kole i veleuilita. Zato je Zakonom predvieno prijelazno razdoblje, do 2010. godine, do kada e se struni studiji moi izvoditi i na sveuilitima. Nakon toga se oekuje da visoke kole i veleuilita preuzmu odgovornost za samostalno i kvalitetno izvoenje svih strunih studija u Hrvatskoj. Osnovni uvjet da se to u potpunosti i ostvari jesu izdvajanje veih proraunskih sredstava za razvoj veleuilita i visokih kola, kao i liberalizacija mogunosti stjecanja vlastitih prihoda na tritu znanja u uskoj sprezi strunih studija s gospodarstvom.
Razlike izmeu strunih i sveuilinih studija Na strunim studijima, uz stjecanje osnovnih teorijskih znanja, najvea se pozornost posveuje praktinom radu i svladavanju vjetina koje studentima omoguuju brzo ukljuivanje u trite rada. Takva konceptualna razliitost temeljna je i konstantna razlika izmeu strunih
62
i sveuilinih studija. No, s obzirom na razliit razvoj ovih dviju vrsta studija, jo postoji dosta nerazumijevanja oko kljunih kriterija razliitosti ove dvije vrste studija. Ni u samome Zakonu, njihova denicija nije jasna ni precizna. Zbog toga je, bez obzira na opu prihvaenost osnovne razlike veu usmjerenost strunih studija praksi, a sveuilinih studija teoriji teko utvrditi tone kriterije pomou kojih bi se lako, u svakom pojedinom sluaju, moglo utvrditi kojem tipu studija pripada pojedini studij. To razlikovanje ranije je bilo lako. Struni studiji bili su oni koje su trajali dvije godine i zavravali viom strunom spremom, a sveuilini oni koji su trajali etiri ili vie godina i zavravali visokom strunom spremom. Takav je nain razlikovanja uvoenjem Bolonjskog modela studiranja - potpuno prevladan. Sukladno odredbama novoga Zakona struni studiji mogu trajati dvije, tri, etiri, pet, a u iznimnim sluajevima i est godina. Na strunim studijima, za razliku od ranije, stjecat e se visoka, a ne via struna sprema, s nekih strunih studija prijenosom ECTS bodova moi e prijei na sveuiline studije i sl. Time se otvaraju nove velike mogunosti i za studente strunih studija, mogunosti koje e ukupan sustav visokog obrazovanja uiniti eksibilnijim, otvorenijim i primjerenijim potrebama trita. Takve nove mogunosti zamutit e jasno razlikovanje izmeu strunih i sveuilinih studija, koje e s daljnjim razvojem i strunih studija i sveuilinih studija biti sve manje vano. Naime, za trite rada nee biti bitno koju je vrstu studija netko zavrio, ve koje je kompetencije za obavljanje specinih poslova stekao. Oni poslodavci kojima e trebati strunjaci ije su kompetencije vie usmjerene rjeavanju praktinih problema i praktinim djelatnostima, teit e zapoljavanju zavrenih studenata strunih studija, a oni kojima e biti vanije kompetencije za sloene znanstvenoistraivake pristupe temeljene na dubljem poznavanju teorije i istraivake metodologije, teit e zapoljavanju studenata sveuilinih studija. Struni studiji u naelu kroz krae vrijeme osposobljavaju studente za pojedino zanimanje. Zavrnost zanimanja na strunim e se studijima stjecati u naelu nakon prvog ciklusa tj. nakon zavrene tree godine, dok e se na veini sveuilinih studija zavrnost zanimanja stjecati tek nakon drugog ciklusa obrazovanja tj. nakon pet godina studiranja. To, jasno, ne znai da se studenti strunih studija nee moi obrazovati i na daljnjim razinama obrazovanja, ali e veina njih nakon prve tri godine studija otii na trite rada, dok e veina studenata sveuilinih studija nakon prve tri godine nastaviti studij na drugom, dvogodinjem, sveuilinom ciklusu. Najkrae reeno, nakon zavrene srednje kole u sustav visokog obrazovanja budui studenti moi e krenuti u dva smjera na strune i sveuiline studije. No, bez obzira za koji se odlue, moi e postii najvie razine visokog obrazovanja. To je gotovo revolucionarna novost koju Bolonjski proces donosi strunim studijima. U potpunosti se rue dugogodinje barijere vjenih viih sprema i po prvi put omoguuju brojnim strukama kojima je via struna sprema bila maksimalna granica obrazovanja, da napreduju u svome daljnjem obrazovanju.
63
Mnogim strunim prolima koji su ranije mogli studirati samo dvije godine i stei samo viu strunu spremu (na primjer, medicinskim sestrama, zioterapeutima, radiolokim inenjerima, radnim terapeutima, laboratorijskim inenjerima, sanitarnim inenjerima i sl.) sada se pruaju velike mogunosti stjecanja svih razina strunih sprema, a time i velike mogunosti daljnjega razvoja vlastitih profesija. Novi sustav visokog obrazovanja u Hrvatskoj moemo slikovito usporediti s dvostrukim ljestvama na kojima se studenti nakon srednje kole mogu uspinjati do viih stupnjeva obrazovanja, a nakon svake razine studija mogu ili nastaviti svoje obrazovanje, ili ga prekinuti, zaposliti se i kasnije nastaviti studij u okviru cjeloivotnog obrazovanja. Mogunosti stjecanja rane zavrnosti obrazovanja vee su na strunim studijima.
Struni studiji i vee mogunosti zapoljavanja Vanost tih novih mogunosti studiranja na strunim studijima ogleda se u dvije nove pogodnosti. Prvo, u mogunosti brzog dostizanja europskog prosjeka visokoobrazovanih strunjaka, i drugo u mogunosti smanjenja nezaposlenosti. Podatak od oko 7,8% visokoobrazovanih u Hrvatskoj zapravo je artefakt kada se zna da u Hrvatskoj oko 150.000 ljudi ima zavrenu viu strunu spremu tj. nedostaje im samo jedna godina do visokog obrazovanja! Mnogi od tih 150.000 ljudi vie strune spreme u Hrvatskoj moi e nastaviti ranije zavrene dvogodinje studije i za godinu dana stei prvi stupanj visoke strune spreme, a po potrebi i nastaviti studij na viim razinama. Ta nova mogunost kvalitetnog cjeloivotnog obrazovanja kroz razne oblike strunih studija spada meu najpozitivnija postignua novog sustava visokog obrazovanja. I ne samo to. Nove mogunosti studiranja na brojnim kratkim strunim studijima u sustavu cjeloivotnog obrazovanja osigurat e i smanjenje nezaposlenosti u Hrvatskoj. Naime, najvei broj nezaposlenih u nas su osobe srednje strune spreme ija znanja nisu dovoljna za ukljuivanje u procese rada u kojima prevladavaju suvremene tehnologije. Za njihovu je dokvalikaciju trajno obrazovanje na kratkim strunim studijima, savren nain stjecanja znanja i vjetina koja e im omoguiti brzo zapoljavanje.
Struni studiji i policentrian razvoj Hrvatske I konano, struni studiji omoguit e i veu policentrinost ne samo visokog obrazovanja u Hrvatskoj, ve i gospodarskog razvoja Hrvatske. Bez ustanova visokog obrazovanja nema ni gospodarskog razvoja sada nerazvijenih podruja Hrvatske. Demografska opustoenost pojedinih dijelova Hrvatske u izravnoj je vezi s nemogunou nastavka obrazovanja u vlastitom mjestu boravka. Danas su, meutim, ustanove visokog obrazovanja najee smjetene ili u glavnom gradu i u regionalnim sreditima. Policentrini razvoj visokog obrazovanja mogue
64
je temeljiti jedino na razvoju veleuilita i visokih kola, koje trebaju biti osnivane sukladno potrebama regionalnog i lokalnog gospodarstva. Uz est postojeih sveuilita u Hrvatskoj vie nema velikih potreba za osnivanjem novih sveuilita. No, postoje velike potrebe za osnivanjem novih visokih kola i veleuilita. Gotovo svako lokalno sredite trebalo bi imati jednu ili vie visokih kola, sukladno razvojnim strategijama pojedinih sredina. Vukovar, Vinkovci, upanja, Slavonski Brod, Poega, Bjelovar, Koprivnica, Varadin, Sisak, Gospi, Knin, Drni, Pazin, sve su to gradovi u kojima jo dugo nee biti potrebe za osnivanjem sveuilita, a kojima bi ve danas vrlo dobro dola nova veleuilita i visoke kole.
Kako potaknuti razvoj strunih studija u Hrvatskoj Bez obzira na institucionalnu odvojenost strunih od sveuilinih studija, nikako ne treba zanemariti nunost funkcionalne povezanosti strunih i sveuilinih studija. Jedino jak i razvijen sustav sveuilinih studija moe pomoi u razvoju strunih studija u Hrvatskoj. Zato je, posebno u sadanjoj fazi razvoja visokog obrazovanja, potrebna uska suradnja veleuilita i visokih kola sa sveuilitima. U toj suradnji treba uvati konceptualne razliitosti strunih i sveuilinih studija. Ovakva suradnja pretpostavlja vrste meusobne ugovore izmeu visokokolskih ustanova strunih i sveuilinih studija, kojima bi se regulirala suradnja u nastavi putem zajednikih katedri i zajednikih nastavnika i suradnika, kumulativno zaposlenih i na sveuilitu i na visokoj koli/veleuilitu te zajedniki koristio dio prostora i opreme. U takvoj suradnji, visoke kole i veleuilita samostalno bi razvijale svoje posebne katedre i kabinete usmjerene organizaciji ue strune, najveim dijelom praktine nastave, dok bi izvoenje najveeg dijela teorijske nastave obavljale zajednike katedre na fakultetima. Ovakav model funkcionalnog povezivanja strunih i sveuilinih studija trebao bi zadovoljavati sljedee uvjete: a) biti razvojno poticajan i za strune i za sveuiline studije b) osigurati samostalan razvoj i autonomiju strunih studija c) uvati konceptualnu razliitost strunih studija d) osigurati jednaku kvalitetu strunih i sveuilinih studija e) osigurati jednaku vrijednost strunih i sveuilinih studija sukladno geslu razliiti ali jednaki studiji. Time bi se, i u okolnostima u kojima jo nisu sazreli uvjeti za uvoenje istog binarnog sustava visokog obrazovanja, ve sada postavljali temelji njegova budueg razvoja. Tako bi se izbjegla dominacija interesa bilo kojeg dijela visokog obrazovanja nad drugim, izbjegla neravnopravnost strunih studija, i to je najvanije, izbjeglo ponitavanje konceptualne razliitosti strunih studija. Ouvanje konceptualne razliitosti strunih studija upravo je jedan od najvanijih razloga poticanja razvoja binarnog sustava visokog obrazovanja u veini europskih zemalja. Postupno ulaganje u kadrovski i prostorni razvoj sustava visokih kola i veleuilita tijekom nekoliko godina, u uvjetima bi funkcionalne povezanosti zahtijevalo relativno mala
65
proraunska sredstva. Naime, poticanjem trine usmjerenosti visokih kola i veleuilita, a posebice njihovih vrih veza s gospodarstvom, uz istodobnu kontrolu kvalitete, moe se osigurati budui razvoj visokih kola i veleuilita uz relativno minimalna proraunska izdvajanja. Na oba spomenuta naina, uvoenjem vee funkcionalne povezanosti ustanova strunih i sveuilinih studija te osiguravanjem veih mogunosti stjecanja prihoda na tritu, uz male dodatne nancijske napore drave i velike napore djelatnika veleuilita i visokih kola, u Hrvatskoj bi se postupno razvijao kvalitetan binarni sustav visokog obrazovanja.
Je li sveuilitima bolje da nemaju strune studije Takav koncept razvoja doprinio bi i razvoju sustava sveuilinih studija. Naime, ako je osnovna zadaa sveuilita provoenje znanstvenih istraivanja i na rezultatima tih istraivanja utemeljena nastava, onda je i za sveuilita bolje da razvoj te svoje glavne misije ne optereuju brigom za strune studije jer e i bez njih imati mnogo novih optereenja. Neka od njih su sljedea. Predvianje poveanih ulaganja u znanost poveat e i znanstveno istraivaku djelatnosti sveuilinih nastavnika uz manje vremena za obavljanje nastavnih obveza. Nadalje, novi nastavni programi vie usmjereni studentu poveat e i opseg aktivnosti nastavne djelatnosti sveuilinih nastavnika Tijekom iduih pet do est godina organizacija i izvoenje nastave bit e sloenije i zahtjevnije zbog paralelnog izvoenja starih i novih nastavnih programa. ire uvoenje izbornih predmeta na preddiplomske i diplomske studije, sukladno obvezama fakulteta da nude izborne predmete studentima drugih studija, poveat e nastavna optereenja nastavom za studente s drugih studija. Poveat e se i nastavna optereenja zbog organizacije, dosad rijetko organiziranih, a sada obveznih doktorskih studija, kao i uvoenje novih specijalistikih sveuilinih studija. I konano, javit e se i nove inicijative osnivanja privatnih sveuilita, to e zahtijevati dodatne napore i dodatna optereenja usmjerena poboljanju kvalitete nastave radi konkurentnosti na tritu znanja. Sve to ukazuje da je samo razvoj binarnog sustava visokog obrazovanja, u kojemu e se samostalno razvijati visoke kole i veleuilita, kao i samostalna i autonomna sveuilita, jedini racionalni model razvoja visokog obrazovanja u Hrvatskoj. Svaki od ovih dvaju sustava struni i sveuilini tako e moi u potpunosti ispunjavati svoje razliite misije i meusobno se upotpunjavati i pomagati, ali na nain da budu meusobno dovoljno blizu kako bi si meusobno pomagali, ali ujedno i dovoljno daleko da si meusobno ne smetaju.
66 BOLONJSKA DEKLARACIJA
Zajednika deklaracija europskih ministara obrazovanja potpisana u Bologni 19. 6. 1999.
Proces eurointegracije postao je, zahvaljujui iznimnim postignuima u posljednjih nekoliko godina, sve stvarnija i relevantnija injenica za Uniju i njezine graane. Oekivano poveanje Unije kao i produbljivanje odnosa s ostalim europskim zemljama, daju joj jo ire dimenzije. U meuvremenu, svjedoci smo poveane svijesti velikog dijela politike i akademske javnosti, te javnog mnijenja, o potrebi stvaranja savrenije i utjecajnije Europe, osobito u izgradnji i jaanju njezinih intelektualnih, kulturnih, drutvenih, znanstvenih i tehnolokih dimenzija. Europa znanja danas je prepoznata kao nezamjenjiv imbenik drutvenog i ljudskog razvoja i kao vana sastavnica uvrenja i obogaenja pripadnosti Europi, sposobna da svoje graane pripremi za izazove novog tisuljea i osvjeuje ih o zajednikim vrijednostima i pripadnosti istom drutvenom i kulturnom prostoru. Obrazovanje i suradnja u obrazovanju prepoznati su kao iznimno vani za razvijanje i jaanje stabilnih, miroljubivih i demokratinih drutava, posebice imajui u vidu stanje na jugoistoku Europe. Sorbonska deklaracija od 25. svibnja 1998. godine, utemeljena na takvim promiljanjima, istaknula je sredinju ulogu sveuilita u razvijanju europskih kulturnih dimenzija. Naglasila je da je kreiranje europskog prostora visokog obrazovanja od kljune vanosti za promicanje mobilnosti graana i njihovo zapoljavanje, te za sveukupni razvoj Kontinenta. Nekoliko je europskih zemalja prihvatilo poziv da se obveu postii ciljeve zacrtane Deklaracijom, bilo potpisivanjem Deklaracije, bilo naelnim slaganjem s njezinim sadrajem. Nekoliko u meuvremenu pokrenutih reformi visokog kolstva u Europi dokazuju spremnost mnogih vlada da djeluju u tom smislu. Europske visokokolske institucije prihvatile su izazov i preuzele glavnu ulogu u stvaranju europskog prostora visokog obrazovanja, u duhu temeljnih naela zacrtanih u povelji Magna Charta Universitatum potpisanoj u Bologni 1988. godine. To je iznimno vano jer upravo neovisnost i autonomnost sveuilita osiguravaju sustavu visokog obrazovanja i istraivanja stalno prilagoavanje promjenljivim potrebama, zahtjevima drutva i napretku znanstvenih spoznaja. Ovo je djelovanje zacrtano u pravom smjeru i sa smislenim ciljem. Meutim, bolja usklaenost i usporedivost visokokolskih sustava zahtijeva neprekidno djelovanje kako bi se cilj u potpunosti postigao. Trebamo ga poduprijeti promicanjem konkretnih mjera kako bi se postigli vidljivi koraci naprijed. Sastanak odran 18. lipnja na kojemu su sudjelovali mjerodavni strunjaci i znanstvenici iz svih naih zemalja daje vrlo jasne prijedloge za inicijative koje treba pokrenuti. Osobitu pozornost trebamo posvetiti poveanju meunarodne konku-rentnosti europskog sustava visokog obrazovanja. Vitalnost i djelotvornost svake civilizacije moe se mjeriti privlanou njezine kulture drugim zemljama. Trebamo osigurati da europski sustav visokog obrazovanja postane privlaan irom svijeta, sukladno naoj izvanrednoj kulturnoj i znanstvenoj tradiciji. Potvrujui opa naela zacrtana Sorbonskom deklaracijom, uskladit emo svoju politiku tako da u kratkom vremenu, a svakako tijekom prvog desetljea treeg milenija, postignemo sljedee ciljeve za koje smatramo da su od primarne vanosti za uspostavu europskog prostora visokog obrazovanja i njegovu promidbu u svijetu:
67
Prihvaanje sustava lako prepoznatljivih i usporedivih stupnjeva, i uvoenje suplementa (dodatka) diplomi (Diploma Supplement), kako bi se promicalo zapoljavanje europskih graana i meunarodna konkurentnost europskog sustava visokog obrazovanja. Prihvaanje sustava temeljenog na dvama glavnim ciklusima, preddiplomskom i diplomskom. Pristup drugom ciklusu zahtijeva uspjeno zavren prvi ciklus studija koji mora trajati najmanje tri godine. Stupanj postignut nakon tri godine smatra se potrebnim stupnjem kvalikacije na europskom tritu rada. Drugi ciklus vodit e k magisteriju i/ili doktoratu, kao to je to sluaj u mnogim europskim zemljama. Uvoenje bodovnog sustava, kao to je ECTS, kao prikladnog sredstva u promicanju najire razmjene studenata. Bodovi se mogu postizati i izvan visokokolskog obrazovanja, ukljuujui i cjeloivotno uenje, pod uvjetom da ih prizna sveuilite koje prihvaa studenta. Promicanje mobilnosti prevladavanjem zapreka slobodnom kretanju, posebice: - studentima: dati priliku za uenje, omoguiti im pristup studiju i relevantnim slubama; - nastavnicima, istraivaima i administrativnom osoblju: priznati i valorizirati vrijeme koje su proveli u Europi istraujui, predajui ili uei, bez prejudiciranja njihovih statutarnih prava. Promicanje europske suradnje u osiguravanju kvalitete u cilju razvijanja usporedivih kriterija i metodologija. Promicanje potrebne europske dimenzije u visokom kolstvu, posebice u razvoju nastavnih programa, meuinstitucionalnoj suradnji, shemama mobilnosti i integriranih programa studija, obuke i istraivanja.
Preuzimamo na sebe postizanje tih ciljeva u okviru naih institucionalnih ovlasti i u potpunosti potujui razliitost kultura, jezika, nacionalnih sustava obrazovanja i autonomiju Sveuilita kako bismo izgradili Europski prostor visokog obrazovanja. U tom cilju nastavit emo suradnju meu vladama, zajedno s europskim nevladinim organizacijama koje djeluju u visokom obrazovanju. Od sveuilita oekujemo da ponovo brzo i pozitivno djeluju i aktivno doprinesu uspjehu naeg poduhvata. Uvjereni da stvaranje Europskog prostora visokog obrazovanja zahtijeva stalnu potporu, nadzor i prilagodbe novim potrebama, odluili smo ponovno se sastati za dvije godine kako bismo procijenili postignuti napredak i utvrdili daljnje korake. Potpisnici: Austrija, Belgija (francuska zajednica), Belgija (amanska zajednica), Bugarska, eka Republika, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemaka, Grka, Maarska, Island, Irska, Italija, Letonija, Litva, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Norveka, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovaka Republika, Slovenija, panjolska, vedska, vicarska, Velika Britanija.
68
IZVACI IZ ZAKONA O ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU (Narodne novine, br. 123/03., 198/03., 105/04. i 174/04.)
I. OPE ODREDBE Osnovna naela o znanosti i visokom obrazovanju lanak 2. (1) Znanstvena djelatnost i visoko obrazovanje predstavljaju djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i sastavni su dio meunarodnog, posebno europskoga, znanstvenoga, umjetnikog i obrazovnog prostora. (2) Znanstvena djelatnost se temelji na: - slobodi i autonomiji stvaralatva, - etinosti znanstvenika, - javnosti rada, - povezanosti sa sustavom obrazovanja, - meunarodnim mjerilima kvalitete, - poticanju i uvaavanju specinosti nacionalnih sadraja i - zatiti intelektualnog vlasnitva. (3) Visoko obrazovanje se temelji i na: - akademskim slobodama, akademskoj samoupravi i autonomiji sveuilita, - otvorenosti visokih uilita prema javnosti, graanima i lokalnoj zajednici, - nedjeljivosti sveuilinoga nastavnog rada i znanstvenog istraivanja, odnosno umjetnikog stvaralatva, - uzajamnosti i partnerstvu pripadnika akademske zajednice, - europskoj humanistikoj i demokratskoj tradiciji te usklaivanju s europskim sustavom visokog obrazovanja, - potivanju i armaciji ljudskih prava, - jedinstvu strunog i obrazovnog rada u svrhu osposobljavanja za specina struna znanja i vjetine, - konceptu cjeloivotnog obrazovanja, - povezanosti s predtercijarnim obrazovanjem te - interakciji s drutvenom zajednicom i obvezi sveuilita, veleuilita, visokih kola i javnih znanstvenih instituta da razviju drutvenu odgovornost studenata i drugih lanova akademske i znanstvene zajednice.
Zadae visokih uilita i javnih znanstvenih instituta lanak 3. (1) Zadae sveuilita su znanstveno, umjetniko i razvojno istraivanje, posebice ostvarivanje znanstvenih programa od stratekog interesa za Republiku Hrvatsku, umjetniko stvaralatvo i struni rad te na njima utemeljeno preddiplomsko, diplomsko i poslijediplomsko obrazovanje. Svoje zadae sveuilite ostvaruje u skladu s potrebama zajednice u kojoj djeluje.
69
(2) Zadae visokih kola i veleuilita su struno visoko obrazovanje, umjetnika i struna djelatnost u skladu s potrebama zajednice u kojoj djeluju. (3) Zadaa javnih znanstvenih instituta je znanstveno istraivanje. Posebice, javni znanstveni instituti imaju zadau ostvarivati znanstvene programe od stratekog interesa za Republiku Hrvatsku te, zajedno sa sveuilitima, uspostavljati znanstvenu infrastrukturu od interesa za cjelokupni sustav znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja. Javni znanstveni instituti sudjeluju u procesu visokog obrazovanja sukladno ovom Zakonu.
IV. SUSTAV VISOKOG OBRAZOVANJA 1. VISOKA UILITA A. OSNIVANJE I POETAK RADA VISOKIH UILITA
Vrste visokih uilita i njihova zadaa lanak 47. (1) Visoka uilita su sveuilite te fakultet i umjetnika akademija u njegovom sastavu, veleuilite i visoka kola. (2) Visoka uilita obavljaju svoju djelatnost kao javnu slubu. (3) Sveuilite, fakultet i umjetnika akademija osnivaju se radi obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja, znanstvene, strune i umjetnike djelatnosti te druge djelatnosti u skladu sa zakonom i svojim statutom. U okviru djelatnosti visokog obrazovanja ova visoka uilita organiziraju i izvode sveuiline a, u skladu s ovim Zakonom, mogu organizirati i izvoditi i strune studije. (4) Veleuilite i visoka kola osnivaju se radi obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja putem organizacije i izvoenja strunih studija te mogu obavljati strunu, znanstvenu i umjetniku djelatnost u skladu s ovim Zakonom i svojim statutom.
Dopusnica za obavljanje djelatnosti visokih uilita i upis u Upisnik lanak 51. (1) Visoko uilite osnovano prema ovome Zakonu i propisima koji se odnose na osnivanje ustanova moe zapoeti obavljanje djelatnosti i izvoenje odreenih studija nakon upisa u Upisnik visokih uilita i registar ustanova pri trgovakom sudu. (2) Upis u Upisnik obavlja se na temelju dopusnice kojom se utvruje da visoko uilite ispunjava uvjete za poetak djelatnosti i odobrava upis u Upisnik te poetak rada visokog uilita. Dopusnicu izdaje ministar po prethodno pribavljenom pozitivnom miljenju Nacionalnog vijea za visoko obrazovanje. Dopusnica se visokom uilitu izdaje i za poetak izvoenja novog studija te za osnivanje ili izvoenje studija izvan svoga sjedita. (3) Zahtjev za upis podnosi se ministru koji u roku od mjesec dana trai miljenje Nacionalnog vijea za visoko obrazovanje. Nacionalno vijee za visoko obrazovanje oituje se o zahtjevu u roku od tri mjeseca a ministar izdaje dopusnicu u roku od mjesec dana. U sluaju da ministar nije suglasan s
70
miljenjem Nacionalnog vijea za visoko obrazovanje i zatrai njegovo novo oitovanje, rok dovrenja postupka se jednokratno produava za tri mjeseca. (4) Dopusnica e se izdati visokom uilitu koje ima: 1. studijski program za sveuiline odnosno strune studije kvalitetom sukladan standardima drava Europske unije, 2. potreban broj nastavnog i drugog osoblja s odgovarajuom znanstvenom i strunom kvalikacijom, u skladu sa standardnim optereenjem nastavnih obveza utvrenih kolektivnim ugovorom za visoko obrazovanje, pri emu ima zakljuen ugovor o radu s punim radnim vremenom s najmanje polovicom potrebnog broja nastavnika u sluaju sveuilita, odnosno s najmanje jednom treinom u sluaju veleuilita i visokih kola. Sveuilitu koje nema u radnom odnosu najmanje polovicu potrebnog broja nastavnika a veleuilitu i visokoj koli najmanje jednu treinu moe se izdati dopusnica uz uvjet da u razdoblju od pet godina ravnomjerno zapoljava nastavnike do potrebnog broja i o tome jednom godinje izvjetava ministra, 3. osiguran odgovarajui prostor i opremu, u skladu s brojem studenata koje visoko uilite namjerava upisati i potrebama kvalitetnog studiranja, 4. osigurana potrebna novana sredstva za svoj rad, ukljuivi i osigurano jamstvo prema stavku 8. ovoga lanka. (5) Dopusnica i rjeenje kojim se odbija dopusnica ili zahtjev za upis u Upisnik visokih uilita upravni su akti protiv kojih nije doputena alba, ali se protiv njih moe pokrenuti upravni spor. (6) Upisnik iz stavka 1. ovoga lanka vodi Ministarstvo. Ministar posebnim pravilnikom propisuje ustroj i nain voenja Upisnika te postupak upisa. (7) Ako se na temelju inspekcijskog ili upravnog nadzora utvrdi da je visoko uilite prestalo ispunjavati uvjete potrebne za dobivanje dopusnice, a uoeni se nedostaci ne mogu otkloniti bez ozbiljnih posljedica po kvalitetu studija, ministar e rjeenjem, na prijedlog Nacionalnog vijea za visoko obrazovanje, visokom uilitu oduzeti dopusnicu. Ako se uoeni nedostaci mogu otkloniti u roku od est mjeseci bez ozbiljnih posljedica po kvalitetu studija, ministar e rjeenjem naloiti visokom uilitu da u tom roku otkloni nedostatke. Rjeenje o oduzimanju dopusnice upravni je akt protiv kojega nije doputena alba ali se moe pokrenuti upravni spor. (8) U sluaju prestanka rada javnog visokog uilita zbog oduzimanja dopusnice ili drugog razloga, ministar e na prijedlog Nacionalnog vijea za visoko obrazovanje donijeti mjere kojima e se osigurati nastavak i dovrenje studija studentima toga visokog uilita. (9) Privatna visoka uilita duna su prije poetka rada osigurati, na nain koji utvrdi Ministarstvo, jamstvo radi osiguranja nastavka i dovrenja studija za sluaj prestanka rada visokog uilita ili prestanka izvoenja odreenog studija. (10) Obrazovni programi provedeni bez dopusnice ne smatraju se sveuilinim ili strunim studijem prema ovome Zakonu niti se njihovim zavretkom stjeu akademska zvanja i stupnjevi kao ni struna zvanja. Organizatori takvih obrazovnih programa ne mogu izdavati diplome ili druge isprave o studiju predviene ovim Zakonom ali mogu izdavati potvrde o zavrenom obrazovanju u kojima je izriito navedeno da je rije o obrazovnom programu koji nije sveuilini ili struni studij prema ovome Zakonu te da se njime ne stjeu akademska ili struna zvanja odnosno akademski stupnjevi.

B. SVEUILITE Osnovne odredbe o sveuilitu
71
lanak 53. (1) Sukladno svojoj zadai iz lanka 3. ovoga Zakona sveuilita su obrazovne ustanove koje povezivanjem znanstvenog istraivanja, umjetnikog stvaralatva, studija i nastave razvijaju znanost, struku i umjetnost, pripremaju studente za obavljanje profesionalnih djelatnosti na temelju znanstvenih spoznaja i metoda kao i umjetnikih vrijednosti, obrazuju znanstveni i umjetniki podmladak, sudjeluju u ostvarivanju drutvenih interesa studenata te promiu meunarodnu, posebice europsku suradnju u visokom obrazovanju te znanstvenoj i umjetnikoj djelatnosti. O ispunjavanju svojih zadaa, posebno u izgradnji hrvatske nacionalne kulture, sveuilita obavjetavaju javnost najmanje jednom godinje. (2) Sveuilite integrira funkcije svojih sastavnica, posebno fakulteta, akademija i odjela (dalje: funkcionalna integracija) te putem svojih tijela osigurava njihovo jedinstveno i usklaeno djelovanje u skladu sa stratekim i razvojnim odlukama o akademskim pitanjima i o proliranju znanstvenih istraivanja te jedinstveno i usklaeno djelovanje u nancijskom poslovanju i pravnom prometu, investicijama, razvojnim planovima te u nastupu prema vanjskim partnerima u znanstvenim djelatnostima i visokom obrazovanju. Sveuilite osigurava unutarnju i vanjsku mobilnost studenata i nastavnika, racionalno koritenje ljudskih i materijalnih resursa, razvoj multidisciplinarnih studija te nadzor i stalni rast kvalitete kao i konkurentnosti nastavnoga, znanstvenoga, umjetnikog i strunog rada. Sveuilite razvija jedinstveni informacijski i knjinini sustav. Ustroj sveuilita i njegove sastavnice lanak 54. (1) Sveuilite je ustanova koja osniva i provodi sveuiline studije u najmanje dva znanstvena i/ili umjetnika podruja u veem broju polja te interdisciplinarne studije kao autonomni i integrirani proces, neposredno ili putem svojih fakulteta, umjetnikih akademija i odjela koje osniva sukladno ovom Zakonu. Sveuilite i njegova visoka uilita (fakulteti i umjetnike akademije) mogu sukladno ovome Zakonu provoditi i strune studije. (2) Sveuilite moe kao sastavnice (podrunice, ustanove ili pravne osobe) imati fakultete, umjetnike akademije, odjele i institute te druge sastavnice i to: zaklade, fondacije, udruge, studentske centre, zdravstvene ustanove, knjinice, tehnologijske centre, informatike, kulturne, sportske kao i one sastavnice (ustanove ili trgovaka drutva) koji slue zadovoljavanju potreba studenata i sveuilita. (3) Statutom sveuilita, aktom o osnivanju te opim aktima sastavnica utvruje se nain upravljanja koji osigurava integriranost funkcija sveuilita i ostvarenje interesa i ciljeve radi kojih je sveuilite osnovalo sastavnicu. (4) Djelovanje pojedinih sastavnica, posebice razina njihovih ovlasti u pravnom prometu i poslovanju, utvruje se statutom sveuilita i aktom o njihovu osnivanju. Aktom o osnivanju moe se predvidjeti davanje suglasnosti osnivaa na statut. (5) Odluke o statusnoj promjeni sastavnica u okviru sveuilita ili izlasku pojedinih sastavnica iz sveuilita donosi senat dvotreinskom veinom ukupnog broja glasova. Statutom sveuilita detaljnije se ureuje postupak provoenja statusnih promjena sastavnica. Ako statutom sveuilita nije odreeno drukije, protiv odluke senata ne moe se podnijeti alba, ali se moe pokrenuti upravni spor.
72
(6) Sveuilite radi komercijalizacije znanstvenih rezultata, otkria ili patenata te umjetnikih ostvarenja, poticanja suradnje s gospodarstvenicima ili jaanja na znanju temeljenog gospodarstva moe biti osniva ili suosniva trgovakih drutava. Dio dobiti takvih trgovakih drutava koji pripada sveuilitu moe se koristiti iskljuivo za unapreenje djelatnosti sveuilita.
2. STUDIJI NA VISOKIM UILITIMA A. VRSTE STUDIJA Vrste studija: sveuilini i struni studij lanak 69. (1) Visoko obrazovanje provodi se kroz sveuiline i strune studije. (2) Sveuilini studij osposobljava studente za obavljanje poslova u znanosti i visokom obrazovanju, u poslovnom svijetu, javnom sektoru i drutvu openito te ih osposobljava za razvoj i primjenu znanstvenih i strunih dostignua. (3) Struni studij prua studentima primjerenu razinu znanja i vjetina koje omoguavaju obavljanje strunih zanimanja i osposobljava ih za neposredno ukljuivanje u radni proces. (4) Sveuilini i struni studiji usklauju (harmoniziraju) se s onima u europskom obrazovnom prostoru, uz uvaavanje pozitivnih iskustava drugih visokokolskih sustava.
Sveuilini studij lanak 70. (1) Sveuilino obrazovanje obuhvaa sljedee tri razine: 1. preddiplomski studij, 2. diplomski studij i 3. poslijediplomski studij. (2) Sveuilini studiji ustrojavaju se i izvode na sveuilitu. Diplomski i poslijediplomski studiji mogu se izvoditi i u suradnji sa znanstvenim institutima. (3) Svaka razina sveuilinog studija zavrava stjecanjem odreenog naziva ili stupnja. (4) Odreeni studijski programi provode se integrirano kroz prvu i drugu razinu studija. Takvo provoenje studijskog programa odobrava Nacionalno vijee za visoko obrazovanje. (5) Svaka razina studija iz stavka 1. ovoga lanka mora biti u skladu s europskim sustavom prijenosa bodova (dalje: ECTS) po kojem se jednom godinom studija u pravilu stjee 60 ECTS bodova.
Preddiplomski studij lanak 71. (1) Na preddiplomskom sveuilinom studiju, koji u pravilu traje tri do etiri godine, stjee se od 180 do 240 ECTS bodova. Preddiplomski studij osposobljava studente za diplomski studij te im daje mogunost zapoljavanja na odreenim strunim poslovima.
73
(2) Zavretkom preddiplomskog studija stjee se akademski naziv prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus odnosno baccalaurea) uz naznaku struke, ako posebnim zakonom nije odreeno drukije. (3) U meunarodnom prometu i diplomi na engleskom jeziku akademski naziv po zavretku preddiplomskog studija je baccalaureus, odnosno baccalaurea.
Diplomski studij lanak 72. (1) Diplomski sveuilini studij traje jednu do dvije godine i njegovim zavretkom stjee se od 60 do 120 ECTS bodova. Diplomski studij moe trajati i due, uz odobrenje Nacionalnog vijea za visoko obrazovanje. (2) Ukupan broj bodova koji se stjeu na preddiplomskom i diplomskom studiju iznosi najmanje 300 ECTS bodova. (3) Ako zakonom nije odreeno drukije, zavretkom diplomskoga sveuilinog studija stjeu se akademski nazivi: 1. za sveuiline medicinske programe doktor (dr.) struke, 2. za ostale sveuiline programe magistar, odnosno magistra (mag.) struke. (4) Kratica nabrojanih akademskih naziva stavlja se iza imena i prezimena osobe.
Poslijediplomski studij lanak 73. (1) Poslijediplomski sveuilini studij moe se upisati nakon zavretka diplomskoga sveuilinog studija. (2) Poslijediplomski sveuilini studij traje u pravilu tri godine. Ispunjenjem svih propisanih uvjeta i javnom obranom doktorskog rada, stjee se akademski stupanj doktora znanosti (dr. sc.), odnosno doktora umjetnosti (dr. art.). (3) Iznimno, osobe koje su ostvarile znanstvena dostignua koja svojim znaenjem odgovaraju uvjetima za izbor u znanstvena znanja, na temelju odluke nadlenog vijea, utvrenog statutom sveuilita, o ispunjavanju propisanih uvjeta te izrade i javne obrane doktorskog rada, a uz suglasnost senata sveuilita, mogu stei doktorat znanosti. (4) Kratica akademskog stupnja stavlja se ispred imena i prezimena osobe. (5) Sveuilite moe organizirati poslijediplomski specijalistiki studij u trajanju od jedne do dvije godine, kojim se stjee zvanje specijalista odreenog podruja (spec.). Naziv specijalista, odnosno njegova kratica dodaju se akademskom nazivu iz lanka 72. stavka 3. ovoga Zakona. (6) Sveuilite statutom moe utvrditi da se zavretkom poslijediplomskoga specijalistikog studija stjee drukije zvanje od onoga propisanog stavkom 5. ovoga lanka, u sluaju kada je za odreeno struno podruje posebnim zakonom propisano specijalistiko usavravanje. (7) Sveuilite opim aktom ureuje stjecanje ECTS bodova na poslijediplomskom studiju te propisuje broj ECTS bodova potreban za prijavu doktorskog rada na poslijediplomskom sveuilinom studiju.
74
Struni studiji
lanak 74. (1) Struni studiji provode se na visokoj koli ili veleuilitu. Struni studiji mogu se provoditi i na sveuilitu u skladu s ovim Zakonom. (2) Struni studiji traju od dvije do tri godine i njihovim se zavretkom stjee od 120 180 ECTS bodova. Iznimno, uz odobrenje Nacionalnog vijea za visoko obrazovanje, struni studij moe trajati do etiri godine u sluajevima kada je to sukladno meunarodno prihvaenim standardima te se takvim studijem stjee do 240 ECTS bodova. (3) Zavretkom strunog studija sa manje od 180 ECTS bodova stjee se odgovarajui struni naziv, u skladu s posebnim zakonom. (4) Zavretkom strunog studija sa 180 ili vie ECTS bodova stjee se struni naziv bakalaureus uz naznaku struke, u skladu s posebnim zakonom. (5) Kratica strunog naziva stavlja se iza imena i prezimena osobe. (6) Veleuilita ili visoke kole mogu organizirati specijalistiki diplomski struni studij za osobe koje su zavrile struni studij ili preddiplomski sveuilini studij. Takav studij traje jednu do dvije godine i njime se stjee zvanje specijalista odreene struke (spec.) koje se koristi uz struni naziv steen strunim studijem ili preddiplomskim sveuilinim studijem.
Prijenos ECTS bodova lanak 75. (1) Prijenos ECTS bodova moe se provesti izmeu razliitih studija. (2) Kriteriji i uvjeti prijenosa ECTS bodova iz stavka 1. ovoga lanka propisuju se opim aktom visokog uilita, odnosno ugovorom izmeu visokih uilita.
B. UPIS NA STUDIJ, NJEGOVO USTROJSTVO I IZVEDBA Uvjeti za upis lanak 77. (1) Upis studija obavlja se na temelju javnog natjeaja koji objavljuje sveuilite, veleuilite ili visoka kola koji provode studij najmanje est mjeseci prije poetka nastave. Natjeaj za upis mora sadravati: uvjete za upis, broj mjesta za upis, postupak, podatke o ispravama koje se podnose i rokove za prijavu na natjeaj i upis. (2) Sveuilite, veleuilite ili visoka kola utvruju postupak odabira pristupnika za upis na nain koji jami ravnopravnost svih pristupnika bez obzira na rasu, boju koe, spol, jezik, vjeru, politiko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinu, roenje, drutveni poloaj, invalidnost, seksualnu orijentaciju i dob. Sveuilite, veleuilite ili visoka kola utvruju kriterije (uspjeh u prethodnom kolovanju, vrsta zavrenog kolovanja, uspjeh na klasikacijskom ili drugom ispitu, posebna znanja, vjetine ili sposobnosti i sl.) na temelju kojih se obavlja klasikacija i odabir kandidata za upis. (3) Sveuilite, veleuilite i visoka kola utvruju koji su srednjokolski programi odgovarajui preduvjet za upis pojedinoga preddiplomskog ili strunog studija.
75
(4) Diplomski studij moe upisati osoba koja je zavrila odgovarajui preddiplomski studij. Sveuilite propisuje koji je preddiplomski studij odgovarajui za upis pojedinoga diplomskog studija kao i uvjete upisa za pristupnike koji imaju zavren neki drugi preddiplomski studij ili diplomski sveuilini studij. (5) Osobe koje su zavrile struni studij mogu upisati diplomski studij ako je to predvieno opim aktom sveuilita koje provodi taj studij, pri emu se upis moe uvjetovati polaganjem diferencijskih ispita. (6) Poslijediplomski studij moe upisati osoba koja je zavrila odgovarajui diplomski studij. Sveuilite moe propisati i druge uvjete za upis poslijediplomskog studija. (7) Iznimno, pod uvjetima koje propie visoko uilite, studij se moe upisati i bez prethodno zavrenoga odgovarajueg kolovanja, ako je rije o iznimno nadarenim osobama za koje se moe oekivati da e i bez zavrenoga prethodnog kolovanja uspjeno svladati studij. (8) Strani dravljani upisuju se na studij pod jednakim uvjetima kao hrvatski dravljani ali se, sukladno odluci nadlenoga dravnog tijela ili visokog uilita, od njih moe traiti plaanje dijela ili pune cijene studija. Stranim dravljanima se upis moe ograniiti ili uskratiti ako je rije o studiju koji se odnosi na vojno ili policijsko obrazovanje ili drugi studij od interesa za nacionalnu sigurnost.
C. ZAVRETAK STUDIJA Uvjeti za zavretak studija lanak 83. (1) Preddiplomski studij zavrava polaganjem svih ispita te, ovisno o studijskom programu, izradom zavrnog rada i/ili polaganjem zavrnog ispita u skladu sa studijskim programom. (2) Diplomski studij zavrava polaganjem svih ispita, izradom diplomskog rada i polaganjem diplomskog ispita u skladu sa studijskim programom. (3) Poslijediplomski studij zavrava polaganjem svih ispita, izradom i javnom obranom znanstvenog ili umjetnikoga doktorskog rada (disertacije). (4) Poslijediplomski specijalistiki studij zavrava polaganjem svih ispita, izradom zavrnog rada i/ili polaganjem odgovarajuega zavrnog ispita u skladu sa studijskim programom. (5) Studijskim programom moe se utvrditi da poslijediplomski umjetniki studij zavrava polaganjem svih ispita te polaganjem zavrnog ispita pred ispitnim povjerenstvom i/ili izradom ili izvedbom umjetnikog djela. (6) Postupak prijave, ocjene i obrane doktorske disertacije odnosno izrade i/ili izvedbe umjetnikog djela ureuje se statutom sveuilita. (7) Struni studij zavrava polaganjem svih ispita. Studijskim programom moe se predvidjeti i polaganje zavrnog ispita i/ili izrada zavrnog rada. (8) Specijalistiki struni studij zavrava polaganjem svih ispita, izradom zavrnog rada i/ili polaganjem odgovarajuega zavrnog ispita u skladu sa studijskim programom. (9) Zavretkom studija sukladno odredbama ovoga lanka student stjee odgovarajui struni ili akademski naziv ili stupanj te druga prava sukladno posebnim propisima.
76
IX. PRIJELAZNE I ZAVRNE ODREDBE Organizacijske promjene
lanak 114. (1) Osnivaka prava nad javnim sveuilitima, veleuilitima, visokim kolama i drugim znanstvenim organizacijama obavlja Republika Hrvatska, ako osnivakim aktom nije drugaije odreeno. (2) Osnivaka prava nad fakultetima, umjetnikim akademijama i ostalim sastavnicama sveuilita obavljaju sveuilita. (3) Statut i drugi opi akti visokih uilita i drugih znanstvenih organizacija uskladit e se s ovim Zakonom do 1. oujka 2005. Protekom toga roka, visoka uilita i druge znanstvene organizacije koje nisu provele usklaenje, ne mogu se nancirati iz dravnog prorauna. (4) Visoka uilita i druge znanstvene organizacije osnovane prema dosadanjim propisima, danom stupanja na snagu ovoga Zakona nastavljaju s radom prema postojeim opim aktima do usklaenja prema stavku 3. ovoga lanka, a najkasnije do 1. oujka 2005. (5) Rektori i prorektori sveuilita i veleuilita te dekani i prodekani sveuilinih sastavnica i visokih kola te ravnatelji javnih znanstvenih instituta izabrani prije stupanja na snagu ovoga Zakona ostaju na istoj dunosti do isteka mandata na koji su izabrani, s tim da danom usklaenja iz stavka 3. ovoga lanka, rektori i prorektori veleuilita postaju njihovi dekani i prodekani. (6) Pravno integriranje sveuilita zapoinje danom stupanja na snagu ovoga Zakona, a zavrit e se najkasnije do 31. prosinca 2007. (7) U postupku statusnih promjena visokih uilita kojima dolazi do njihova spajanja ili razdvajanja pri emu se imovina prenosi s jednog na drugo visoko uilite ne plaa se porez. (8) Sveuilita i njegova uilita (fakulteti i umjetnike akademije) mogu upisivati studente prve godine strunih studija do zakljuno kolske godine 2010./2011. (9) Visoke uiteljske kole koje su na dan stupanja na snagu Zakona lanice sveuilita nastavljaju s djelovanjem u sastavu sveuilita do usklaivanja svog ustroja i djelovanja prema ovom Zakonu, odnosno do ustrojavanja studija prema odredbama ovoga Zakona, a najkasnije do poetka akademske godine 2010./2011. Nova organizacija studija i nastavak studija prema prijanjim propisima lanak 116. (1) Studiji na visokim uilitima poinju s ustrojavanjem danom stupanja na snagu ovoga Zakona. Ustrojavanje e se dovriti i organizacija studija poeti provoditi prema odredbama ovoga Zakona najkasnije poevi od kolske godine 2005./2006., od kada e se obavezno uvesti i ECTS sustav. Poslijediplomski studiji ustrojit e se i poeti provoditi prema odredbama ovoga Zakona najkasnije poevi od kolske godine 2004./2005. (2) Studenti upisani na dodiplomski i poslijediplomski magistarski ili doktorski studij prije ustrojavanja preddiplomskih i poslijediplomskih studija sukladno odredbama ovoga Zakona imaju pravo dovriti studij prema nastavnom programu i uvjetima koji su vaili prilikom upisa u prvu godinu studija i stei odgovarajui akademski stupanj prema propisima koji su vrijedili prije stupanja na snagu ovoga Zakona. Studenti kojima je na temelju prijanjih propisa odobrena tema za izradu doktorskog rada bez doktorskog studija, imaju pravo obrane doktorskog rada i stjecanja doktorata znanosti prema propisima koji su vrijedili do stupanja na snagu ovoga Zakona.
77
(3) Visoko uilite moe ograniiti trajanje prava na zavretak studija prema stavku 2. ovoga lanka na odreeni broj godina, ali ne na manji broj godina od onoga koji je studentu ostalo do zavretka studija prema programu prema kojemu je zapoeo studij uvean za dvije godine. (4) Nakon uvoenja studija prema ovom Zakonu studenti iz stavka 1. ovoga lanka koji ne dovre studij prema starom studijskom planu i programu mogu studij nastaviti prema ovome Zakonu i na njemu utemeljenom nastavnom programu sukladno opem aktu visokog uilita. (5) Ministar moe tri godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona iznimno dati dopusnicu za novi studij i visokom uilitu koje ne odgovara uvjetu iz lanka 51. stavak 3. toka 2., uz uvjet visokom uilitu da ispuni taj uvjet u roku ne duljem od 5 godina.
Zateeni akademski nazivi i stupnjevi lanak 120. (1) Sveuilini i struni studiji prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu ovoga Zakona izjednaeni su s odgovarajuim sveuilinim diplomskim odnosno strunim studijima prema ovome Zakonu, a osobe koje su ih zavrile imaju ista prava koja imaju osobe koje zavre odgovarajui studij prema ovome Zakonu, ukljuivi i pravo na akademski ili struni naziv iz lanka 72. i 73. ovoga Zakona. (2) Osobe iz stavka 1. ovoga lanka mogu traiti od visokog uilita na kojemu su stekle akademski naziv da im u postupku i pod uvjetima predvienim opim aktom visokog uilita izda ispravu (potvrdu ili diplomu) o tome da prije steeni akademski naziv odgovara nekom od akademskih naziva iz lanka 71.74. ovoga Zakona, te nakon to dobiju takvu ispravu mogu koristiti akademski naziv prema ovome Zakonu. Ako visoko uilite na kojemu je steen akademski naziv ili njegov pravni sljednik ne postoji, Nacionalno vijee za visoko obrazovanje odredit e visoko uilite koje e odluiti o zahtjevu. Ako je visoko uilite opim aktom utvrdilo da prije steeni akademski naziv odgovara nekom od akademskih naziva iz lanaka 71.74., osobe iz stavka 1. ovoga lanka novi akademski naziv mogu koristiti i bez izdavanja potvrde ili diplome. (3) Doktorati znanosti steeni prema propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu ovoga Zakona istovrsni su s doktoratima znanosti steenim prema ovome Zakonu, te osobe koje su ih stekle imaju ista prava kao i osobe koje su doktorat znanosti stekle prema ovome Zakonu. (4) Osobe koje su prema propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu ovoga Zakona stekle magisterij znanosti mogu, sukladno opem aktu sveuilita, stei doktorat znanosti obranom doktorskog rada prema propisima koji su vrijedili na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, najkasnije u roku od osam godina od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. (5) Visoko uilite moe, ako je to predvieno njegovim opim aktom, osobama koje su upisale poslijediplomski znanstveni magistarski studij prema propisima koji su vaili prije stupanja na snagu ovoga Zakona, ali taj studij nisu dovrili, omoguiti na njihov zahtjev da, uz ispunjavanje odreenih uvjeta (polaganje ispita, izvravanje drugih obveza), studij zavre izradom doktorske disertacije i time steknu doktorat znanosti.
78
LITERATURA NA HRVATSKOM JEZIKU O REFORMI SVEUILITA I O BOLONJSKOM PROCESU

1. Hrvatsko sveuilite za 21. stoljee (idejno rjeenje razvoja Sveuilita u Zagrebu), unji, M. i Mencer, H. J. (urednici), Sveuilini vjesnik vol. 44, (posebni broj), Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, sijeanj 1998. 2. Tematske toke sjednice Senata, Mencer, J. H. (urednica), Sveuilini vjesnik, vol. 44, br. 4, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, prosinac 1998. 3. Meunarodna suradnja u visokom obrazovanju, europski sustav prijenosa bodova (ECTS), Mencer, H. J. (urednica broja), Sveuilini vjesnik, vol. 46, posebni broj, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, travanj 2000. 4. Prema drutvu znanja: integracija Sveuilita u Rijeci u europski prostor visokog obrazovanja, Lesica-Jeina, J., tefan, D. i Ledi, J. (urednici), Sveuilite u Rijeci, Rijeka 2001. 5. Program rada rektorice prof. dr. sc. Helene Jasne Mencer, Sveuilini vjesnik, vol. 48, br. 1-4, str. 19-29, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, prosinac 2002. 6. Deklaracija o integriranom sveuilitu, Sveuilini vjesnik, vol. 48, br. 1-4, str. 29-30, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, prosinac 2002. 7. ISKORAK 2001 Razvojna strategija Sveuilita u Zagrebu, Sveuilini vjesnik, vol. 49, br. 1-2, str 3-42, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, lipanj 2003. 8. Bjeli, A.: Strukturne promjene na Sveuilitu od analize do novih smjernica, Sveuilini vjesnik, vol. 49, br. 1-2, str 70-76, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, lipanj 2003. 9. Jerolimov, V.: Upisna politika, Sveuilini vjesnik, vol. 49, br. 1-2, str 77-79, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, lipanj 2003. 10. Sunko, D.: Okvir za preustroj sveuilinih studija, Sveuilini vjesnik, vol. 49, br. 1-2, str 80-83, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, lipanj 2003. 11. Hunjak, T.: Na putu prema integriranom Sveuilitu, Sveuilini vjesnik, vol. 49, br. 1-2, str 84-85, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, lipanj 2003. 12. Dies academicus 2003. Sveana sjednica Senata Sveuilita u Zagrebu 3. studenoga 2003. (Izvjea), Sveuilini vjesnik, vol. 49, br. 3-4, str. 3-24, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, prosinac 2003.
79
13. Izvjee o radu i stanju u visokom kolstvu, Republika Hrvatska, Nacionalno vijee za visoku naobrazbu, Zagreb, travanj 2003. 14. Havelka, M.: Visoko obrazovanje u Hrvatskoj i europskim zemljama: prilog usklaivanju visokog obrazovanja u Hrvatskoj s europskim visokim obrazovanjem, Biblioteka Studije, knjiga 10., Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2003. 15. Trei sabor udruga Almae Matris Croaticae Alumni (AMCA/AMAC), Sveuilite, znanost i globalizacija, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, 2004. 16. Buczynski, A.: Europski sustav prijenosa bodova (ECTS), Poli Bobi, M. (urednica), MZO (Uprava za visoko obrazovanje), Zagreb, prosinac 2004. 17. www.mzos.hr Na internetskoj stranici Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta moe se nai zapisnike svih 20 rasprava o provedbi Bolonjskog procesa na hrvatskim sveuilitima, veleuilitima i visokim kolama odrane u MZO-u od rujna do prosinca 2004. godine, kao i prezentacije svih dotad pripremljenih programa studija po naelima Bolonjske deklaracije. 18. www.unizg.hr
80
LITERATURA NA ENGLESKOM JEZIKU O REFORMI SVEUILITA I O BOLONJSKOM PROCESU

1. University of Zagreb Self-Evaluation Report, Sveuilini vjesnik, vol. 46, br. 3-4, str. 61-74, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, prosinac 2000. 2. The University Project of the Salzburg Seminar Visiting Advisors Report, Sveuilini vjesnik, vol. 46, br. 3-4, str. 75-82, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, prosinac 2000. 3. CRE Reviewers Report Institutional Evaluation of the University of Zagreb, Sveuilini vjesnik, vol. 46, br. 3-4, str. 83-96, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, prosinac 2000. 4. Science and Higher Education in Croatia Report on Visit by the Academia Europaea, Sveuilini vjesnik, vol. 46, br. 3-4, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, prosinac 2000. 5. Mencer, H. J.: Current State of the Institutional Quality Assurance Management at the University of Zagreb and the Ways for further Improving it, Sveuilini vjesnik, vol. 49, br. 1-2, str 43-53, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, lipanj 2003. 6. Vizek Vidovi, V.: Faculty Development as a Part of University Quality Improvement System, Sveuilini vjesnik, vol. 49, br. 1-2, str 54-57, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, lipanj 2003. 7. Mencer, H. J., Bjeli, A.: Report of the Impact of the Visiting Advisors Program, Sveuilini vjesnik, vol. 49, br. 1-2, str 58-69, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, lipanj 2003. 8. International Student Guide 2003/2004, University of Zagreb, Zagreb, June 2003. 9. Self-evaluation Report, University of Zagreb, Zagreb, March 2004. 10. Report on the University of Zagreb, Croatia, April 12-15, 2004, April 2004.

Prvi Koraci U Bolonjskom Procesu

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Prvi Koraci U Bolonjskom Procesu

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Tempus Project: CROATIAN BOLOGNA PROMOTERS TEAM Cro4Bologna

PRVI KORACI U BOLONJSKOM PROCESU

Prvi koraci u Bolonjskom procesu

Tempus Project SCMC005Z042004 CROATIAN BOLOGNA PROMOTERS TEAM Cro4Bologna

PRVI KORACI U BOLONJSKOM PROCESU

Sveuilite u Zagrebu Zagreb, 2005.

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

OPIS TEMPUS PROJEKTA SCM-C005Z04-2004 CROATIAN BOLOGNA PROMOTERS TEAM Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

BOLONJSKI PROCES I HRVATSKO VISOKO KOLSTVO

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

SUSTAV KREDITNIH BODOVA EUROPEAN CREDIT TRANSFER SYSTEM

Ne jo Da, ali ne ECTS Da, ECTS

Tempus projekt Cro4Bologna

Austrija, Belgija, Italija, Luksemburg, Portugal Nizozemska vicarska panjolska

vedska, Finska, Latvija, Litva

Tempus projekt Cro4Bologna

< 25% 25- 50% 50- 75% > 75%

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

SVEUILITE USMJERENO STUDENTIMA

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

25 TRI CIKLUSA SVEUILINOG STUDIJA

Tempus projekt Cro4Bologna

Primjena znanja i razumijevanja

Donoenje zakljuaka i sudova (odluka)

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

30 ZAJEDNIKI EUROPSKI STUDIJI

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

KVALIFIKACIJE I KOMPETENCIJE U EUROPSKOM PROSTORU VISOKOG OBRAZOVANJA

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

USPOREDIVOST I PRIZNAVANJE KVALIFIKACIJA NA EUROPSKOJ I NACIONALNOJ RAZINI

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

Tempus projekt Cro4Bologna

SVEUILITA KAO ZNANSTVENOISTRAIVAKA SREDITA

Tempus projekt Cro4Bologna