www.akademijavjecnogproljeca.

org

Doktrina o Vjeri za Novi Jeruzalem

Emanuel Swedenborg

Sadraj:

I. II.

VJERA JE JEDNO UNUTARNJE SPOZNAVANJE I PRIZNAVANJE ISTINE UNUTARNJE SPOZNAVANJE I PRIZNAVANJE ISTINE, TO JE VJERA, NE POSTOJI KOD NIKOG DRUGOG OSIM KOD ONIH KOJI SU U DOBROINSTVU SAZNANJA O ISTINI I O DOBRU NISU STVARI KOJE PRIPADAJU ISTINSKOJ VJERI SVE DOK OVJEK NIJE U DOBROINSTVU, VE SU SPREMITE MATERIJALA OD KOJEG SE VJERA DOBROINSTVA MOE FORMIRATI KRANSKA VJERA U NJEZINOJ UNIVERZALNOJ IDEJI ILI FORMI VJERA DANANJEG VREMENA U SVOJOJ UNIVERZALNOJ IDEJI ILI FORMI PRIRODA VJERE KOJA JE ODVOJENA OD DOBROINSTVA ONI KOJI U SEBI IMAJU VJERU KOJA JE ODVOJENA OD DOBROINSTVA SU U RIJEI REPREZENTIRANI SA FILISTEJCIMA ONI KOJI U SEBI IMAJU VJERU KOJA JE ODVOJENA OD DOBROINSTVA SU U OTKROVENJU NAZNAENI SA 'ZMAJEM' ONI KOJI U SEBI IMAJU VJERU KOJA JE ODVOJENA OD DOBROINSTVA, SU KOZE O KOJIMA SE GOVORI U DANIJELU I MATEJU VJERA ODVOJENA OD DOBROINSTVA UNITAVA CRKVU I SVE STVARI KOJE JOJ PRIPADAJU

III.

IV. V. VI. VII.

VIII.

IX.

X.

BIOGRAFIJA

VJERA JE JEDNO UNUTARNJE SPOZNAVANJE I PRIZNAVANJE ISTINE

1. Pod vjerom se u dananje vrijeme ne podrazumijeva nita drugo nego mentalna pretpostavka kako odreena stvar jeste takva, poto ju Crkva nauava, i poto nije jasna razumijevanju. Jer reeno je: Vjeruj, i ne sumnjaj. Ako na to odgovori, ali ja to ne razumijem, bit e ti reeno kako je ba to razlog zato mora vjerovati. Vjera dananjeg vremena je, stoga, vjera u ono to je ne-znano (ne-s-poznato), te se sa pravom moe nazvati slijepom vjerom, a kako je takva vjera neto to je netko rekao, (i to) u nekoj drugoj osobi, to je rekla-kazala vjera. Iz onoga to slijedi e se vidjeti da takva vjera nije duhovna vjera. 2. Stvarna vjera nije nita drugo nego jedno spoznavanje i priznavanje kako odreena stvar jeste takva poto je to istina. Jer osoba koja ima istinsku vjeru misli i govori slijedee: Ovo je istinito, i stoga ja vjerujem u to. Jer vjera je povezana sa istinom, a istina sa vjerom. tovie, ako ovjek ne shvaa kako je neto istinito, on kae: Ja ne znam da li je ovo istinito ili ne, i stoga ja u to ne vjerujem. Kako mogu vjerovati u neto to ne razumijem, to bi moda moglo biti lano!? 3. No, uobiajena primjedba je da nitko ne moe razumjeti duhovne ili teoloke stvari poto su one natprirodne. Duhovne istine se, meutim, mogu razumijeti isto tako dobro kao i prirodne istine; a premda razumijevanje tih istina moda i nije sasvim jasno, ipak je mogue, u trenutku kada ih ovjek uje, percipirati da li je rije o istinama ili ne. To je posebice sluaj kod onih koji imaju osjeaj za istinu. Ove stvari mi je bilo dozvoljeno saznati uz pomo viestrukog iskustva. Bilo mi je dozvoljeno razgovarati sa ljudima koji su neobrazovani, sa onima iji um je zamraen i zatupljen, a takoer i sa onima koji su bili roeni unutar Crkve i koji su uli neto o Gospodu, o vjeri i o dobroinstvu, no koji su ipak utonuli u neistine i zlou. Takoer mi je bilo dozvoljeno priati sa njima u svezi mudrosnih tajni; i oni su sve razumjeli i priznali. No oni su tada bili na svjetlu razumijevanja kojeg posjeduje svaki ovjek, osjetivi istovremeno ponos zbog toga to ih se inteligentno poduava. Sve ove stvari, meutim, su se dogodile za vrijeme mojih druenja sa duhovima. Mnogi koji su tada bili prisutni sa mnom su se uz pomo tih iskustava uvjerili kako se duhovne stvari mogu isto tako razumjeti kao i prirodne stvari, to e rei, kada se uju ili itaju; ali one se razumiju sa potekoom od strane samog ovjeka kada on u svom razmiljanju kree od samog sebe. Razlog zato se duhovne stvari mogu razumijeti je to se ovjek, njegova razumijevanja to se tie, moe uzdignuti do nebeskog svjetla, na kojem se pojavljuju samo duhovne stvari koje su u sebi istine vjere. Jer nebesko svjetlo je duhovno svjetlo. 4. To je stoga razlog zato oni koji su u duhovnom osjeaju istine imaju unutarnju potvrdu o istini. Kako su aneli u ovom osjeaju, oni u potpunosti odbacuju dogmu da razumijevanje mora biti podreeno (posluno) vjeri, jer oni kau, to je to kada ovjek vjeruje u neku stvar, a ne vidi da li je to u to vjeruje istina? Ako pak netko i dalje ustraje da u tu stvar treba vjerovati, oni odgovaraju, Da li ti vjeruje da si Bog kojem trebam vjerovati, ili da sam ja toliko lud da vjerujem u izjavu u kojoj ne vidim nikakve istine? Prisili me vjerovati. Uslijed toga se dogmatik povlai. Aneoska mudrost se sastoji samo u ovome, da aneli vide i razumiju sve ono to misle. 5. Postoji duhovna ideja o kojoj samo nekolicina ljudi imaju znanje, koja utjee u one koji imaju osjeaj za istinu, i koja im iznutra proglaava kako je ono to uju ili pak itaju istinito ili ne. Ova ideja je prisutna kod onih koje Gospod prosvjetljuje dok itaju Rije; a biti u prosvjetljenju nije nita drugo nego biti u percepciji i posljedino tome u unutranjem spoznavanju i priznavanju da je ovo ili ono istinito. Oni koji su u ovakvom prosvjetljenju su oni za koje se kae kako ih Jehova poduava, kao u Izaiji 54:13; Ivanu 6:45; o kojima je reeno u Jeremiji: Pazite, dolaze dani kada u napraviti novi savez ovo e biti savez Ja u zakon Svoj postaviti u njihove unutranjosti, i upisat u ga u njihova srca... i nee vie svaki ovjek uiti svoga blinjega, ni svaki ovjek svoga brata, govorei: Spoznajte Jehovu: jer svi e Me poznavati. Jeremija 31:31, 33-34. 6. Ako ovo do sada reeno uzmemo u obzir postaje oigledno kako su vjera i istina jedno. To je ujedno razlog zbog kojeg su drevni ljudi, koji su zbog svog osjeaja prema istini razmiljali znatno vie o istinama nego dananji ovjek, umjesto rijei Vjera obiavali koristiti rije Istina. Iz istog tog razloga su u Hebrejskom jeziku istina i vjera izraene sa jednom rijeju, naime, Amuna ili Amen. 7. Razlog zato je Gospod koristio izraz vjera u Evaneljima i Otkrovenju lei u tome to idovi nisu vjerovali da je istina kako je Gospod obeani Mesija Kojeg su najavljivali Proroci; a tamo gdje se u istinu nije vjerovalo, tamo se

onda spominjala vjera. No ipak, jedna je stvar imati vjeru i vjerovati u Gospoda, a druga pak imati vjeru i vjerovati bilo kojem ovjeku. Razlika e biti objanjena u nastavku teksta. 8. Vjera koja je rastavljena od istine je ula i provalila u Crkvu zajedno sa Papinskom vlau, poto je glavni uvar te religije bilo nepoznavanje istine (neznanje o istini). Stoga je i itanje Rijei bilo takoer zabranjeno; u suprotnom njihovi voe ne bi mogli biti oboavani kao boanstva, niti bi njihovi sveci bili zazivani, niti idolopoklonstvo uvedeno do te mjere da se njihova mrtva tijela, kosti i grobnice smatraju svetima, te kao takva okreu u izvore prihoda. Iz svega ovoga je vidljivo kakve ogromne neistine stvara slijepa vjera. 9. Slijepa vjera je preivjela (odrala se) kasnije i kod mnogih Protestanata (u Reformiranim Crkvama), poto su oni rastavili vjeru od dobroinstva. Oni koji rastavljaju to dvoje ne mogu biti nego u neznanju o istini, i oni e nazivati vjerom samo misao o tome kako je odreena stvar takva, bez unutarnjeg spoznavanja i priznavanja da je ta stvar uistinu takva. I kod njih je neznanje takoer uvar (jamstvo) njihovim dogmama; jer sve dok neznanje i neupuenost vlada zajedno sa uvjerenjem kako teoloke stvari nadilaze razumijevanje, oni mogu govoriti bez da im se netko suprotstavlja, dok drugi mogu vjerovati kako su njihove dogme istinite, te da ih oni sami razumiju. 10. Gospod je rekao Tomi: Toma, zato to si Me vidio, ti uzvjerova; blaeni su oni koji nisu vidjeli, a ipak uzvjerovae. Ivan 20:29. Ovime se ne misli na vjeru koja je odvojena od unutarnjeg spoznavanja istine, ve da su blaeni oni koji ne vide Gospoda sa svojim oima, kao to je to bio sluaj sa Tomom, a ipak vjeruju u Njegovo postojanje; jer to se vidi na svjetlu istine koja proizlazi iz Gospoda. 11. Poto je vjera unutarnja spoznaja i priznanje istine, a poto su vjera i istina jedno, kako je bilo reeno iznad, slijedi kako izvanjsko spoznavanje i priznavanje bez unutarnjeg nije vjera; a takoer i da uvjerenje u ono to je lano nije vjera. Izvanjsko spoznavanje i priznavanje bez unutarnjeg je vjera u ono to je nepoznato; a vjera u ono to je nepoznato nije nita nego znanje koje je stvar memorije; a ako se potvrdi, onda postaje uvjerenje. Oni koji su u ovakvoj vjeri i ovakvom uvjerenju misle da je neka stvar istinita poto je netko drugi tako rekao, ili pak misle da je stvar istinita zato to su je oni potvrdili; a ipak neistina moe biti isto tako lako potvrena (dokazana) kao i istina, a nekad ak i bolje. Razmiljati kako je neto istinito zato to je potvreno je razmiljati kako je istinito ono to je netko drugi rekao, pa to onda potvrditi bez prethodnog razmatranja. 12. Ako bi bilo tko mislio u sebi, ili pak rekao nekome drugome, Tko je u stanju imati unutarnju spoznaju i priznanje istine to je vjera?, ja to sigurno nisam, ja u mu rei na koji nain on to moe postii; Izbjegavaj (odbacuj od sebe) zla kao grijehe, i pristupaj Gospodu, pa e je imati onoliko koliko god poeli. Da je onaj koji od sebe odbacuje (koji izbjegava) zla zato to su grijesi u Gospodu, moe se vidjeti u knjizi Doktrina o ivotu za Novi Jeruzalem, pogl. 18-31; da takva osoba ljubi i vidi istinu, u pogl. 32-41; a da takva osoba ima vjeru, u pogl. 42-52.

II

UNUTARNJE SPOZNAVANJE I PRIZNAVANJE ISTINE, TO JE VJERA, NE POSTOJI KOD NIKOG DRUGOG OSIM KOD ONIH KOJI SU U DOBROINSTVU

13. Iznad je bilo reeno to je vjera; ovdje e biti objanjeno to je dobroinstvo (milosre). Dobroinstvo je u svojim prvim korijenima osjeaj za dobro; a kako dobro voli istinu, osjeaj za dobro stvara osjeaj za istinu, a uz pomo osjeaja za istinu, spoznavanje i priznavanje istine, to je vjera. U ovakvom nizu, osjeaj za dobro dolazi u vidljivo postojanje te postaje dobroinstvo. Ovo je napredak dobroinstva od njegovog izvorita, to je osjeaj za dobro, kroz vjeru, koja je u sebi spoznavanje i priznavanje kako je neto istinito, do svojeg krajnjeg cilja, to je dobroinstvo. Krajnji cilj je vrenje dobrih djela. Ovo ukazuje kako ljubav, ovdje osjeaj za dobro, stvara vjeru koja je ista stvar kao i spoznavanje te priznavanje istine kroz koju pak opet stvara dobroinstvo to je isto kao i djelovanje ljubavi kroz vjeru. 14. Ali ovo e biti jasnije objanjeno u nastavku teksta. Dobro nije nita drugo nego primjena (use); stoga je dobroinstvo u svojim prvim poecima osjeaj za primjenu. A poto primjena voli sredstva, osjeaj za primjenu stvara osjeaj za sredstva, odakle proizlazi znanje o tim sredstvima. Kroz njih se, u njihovim serijama, manifestira osjecaj primjene, te postaje dobroinstvo. 15. Napredovanje ovih stvari je u potpunosti nalik onom gdje sve stvari koje su od volje, kroz razumijevanje, napreduju prema tjelesnoj akciji. Volja ne stvara nita iz sebe odvojeno od razumijevanja, niti razumijevanje stvara ita samo od sebe odvojeno od volje. Sa ciljem da bilo to moe doi u vidljivo postojanje, ovo dvoje moraju djelovati sjedinjeni. Ili, to je isto: osjeaj, koji pripada volji, ne stvara nita iz sebe osim uz pomo misli, koja pripada razumijevanju, jer sa ciljem da bi bilo to moglo doi u vidljivo postojanje ovo dvoje moraju djelovati sjedinjeno. Uzmite u obzir: ako oduzmete od misli sve osjeaje koji pripadaju nekoj ljubavi, da li moete nakon toga ita misliti? Ili, to je isto, ako iz misli oduzmete osjeaj, da li moete govoriti? Ili, ako osjeaju oduzmete misao ili razumijevanje, da li ita moete uiniti? Potpuno ista stvar je i sa dobroinstvom i vjerom. 16. Ovo se moe ilustrirati uz pomo usporedbe sa stablom. Stablo je u svojim prvim poecima sjeme, u kojem se nalazi nastojanje za stvaranjem ploda. Ovo nastojanje, kojeg podstie toplina, prvo stvara korijen, iz kojeg onda izbijaju ili niu grane i lie, te naposlijetku i plodove; i na taj nain je nastojanje da se proizvede plod dolo u vidljivo postojanje. Iz ovoga se vidi kako je nastojanje da se stvori plod neprekidno u cijelom napretku sve dok ne doe u postojanje; jer ako bi to nastojanje prestalo, vegetativna sila bi trenutno nestala. Primjena je slijedea. Stablo je ovjek. Nastojanje da se proizvedu sredstva je u ovjeku od volje u razumijevanju: deblo sa granama i liem su, u ovjeku, sredstva uz pomo kojih volja napreduje do uinka, i nazivaju se istine vjere; a plodovi, to su krajnji rezultati ovog nastojanja stabla da proizvede plod, su u ovjeku, primjene (uses). Njegova volja se manifestira u tim primjenama kao rezultatima. Iz ovoga se moe vidjeti kako je volja da se stvore primjene uz pomo razumijevanja neprestana u cijelom napretku, sve dok se ne manifestira. U svezi volje i razumijevanja, te njihovog sjedinjenja, vidi Doktrina o ivotu za Novi Jeruzalem 43. 17. Iz do sada reenog je oigledno da dobroinstvo, u onoj mjeri u kojoj se radi o osjeaju za dobro ili za primjenu, stvara vjeru kao sredstvo uz pomo kojeg se moe manifestirati; dosljedno tome da dobroinstvo i vjera djeluju sjedinjeno u obavljanju tih primjena; a takoer da vjera ne stvara dobro primjene iz sebe, ve iz dobroinstva; jer vjera je u stvari za dobroinstvo sredstvo uz pomo kojeg djeluje. Obmana je, stoga, pretpostavljati kako vjera stvara dobro kao to stablo stvara plodove. Stablo nije vjera, ve je stablo ovjek. 18. Treba znati da dobroinstvo i vjera ine jedno, kao to volja i razumijevanje ine jedno, poto se dobroinstvo odnosi prema volji a vjera prema razumijevanju. Takoer treba znati da dobroinstvo i vjera ine jedno, kao to osjeaj i misao ine jedno, poto se osjeaj odnosi prema volji a misao prema razumijevanju; isto tako da dobroinstvo i vjera ine jedno poput dobra i istine, poto se dobro odnosi prema osjeaju, koji pripada volji, a istina pak prema misli, koja pripada razumijevanju. Jednom rijeju, dobroinstvo i vjera ine jedno, kao sutina i forma, poto je sutina vjere dobroinstvo, a forma dobroinstva je vjera. Otud je oigledno kako je vjera bez dobroinstva poput forme bez sutine, koja u sebi nije nita; i da je dobroinstvo bez vjere poput sutine kojoj nedostaje forma, koja je u sebi takoer nita. 19. Sa dobroinstvom i vjerom u ovjeku je stvar u potpunosti ista kao i sa sistolinim (skupljajuim) i dijastolinim (ireim) radom srca, i radom plua koji se naziva disanje. tovie, korespodencija ovih organa sa voljom i razumijevanjem u ovjeka, stoga sa dobroinstvom i vjerom, je potpuna. Zbog toga se u Rijei, kada se spominje

srce, misli na volju sa njezinim osjeajima, a kada se spominje dua (anima), ili pak duh (spiritus), na razumijevanje sa njegovim mislima. Otud, ispustiti duu (animam), ili predati duu, znai prestati disati, ili iz-dahnuti. Iz ovog slijedi da vjera bez dobroinstva ne moe postojati, niti dobroinstvo bez vjere; i da je vjera bez dobroinstva poput disanja plua bez srca, to se ne moe dogoditi u nijednom ivom stvoru vec jedino u automatu; i da je dobroinstvo bez vjere poput srca bez plua, koje ne moe omoguiti svjestan ivot; i stoga, da dobroinstvo sprovodi svoje primjene uz pomo vjere kao to srce sprovodi svoje funkcije uz pomo plua. Tako velika je, uistinu, slinost izmeu srca i dobroinstva, i izmeu plua i vjere da se u duhovnom svijetu, samo iz ovjekova disanja, zna priroda njegove vjere, a po kucanja njegova srca, kakva je priroda njegovog dobroinstva. Jer aneli i duhovi ive uz pomo srane aktivnosti i uz pomo disanja ba kao i ljudi; i otud oni, ba poput ljudi u ovom svijetu, osjeaju, misle, djeluju i govore. 20. Poto je dobroinstvo u sebi ljubav prema blinjemu, sada e biti objanjeno to se podrazumijeva pod blinjim. U prirodnom znaenju, blinji je ovjek, skupno i pojedinano. ovjek skupno je Crkva, drava i zajednica; dok je ovjek pojedinano na sugraani, koji se u Rijei naziva bratom i drugom. No, u duhovnom znaenju je blinji dobro; a kako se dobro sastoji u primjeni, blinji je u duhovnom znaenju primjena. Jer tko voli ovjeka samo kao osobu? On ga sigurno voli zbog neeg u njemu vrlinom ega je on ono to jeste, i stoga zbog njegova karaktera, jer to je ovjek. Ova karakteristika ili kvaliteta, koja je ono to se u ovjeku voli, je njegova primjena, i naziva se dobro; stoga, to je blinji. A kako je Rije u svojem najunutarnijem biu duhovna, stoga, u njezinom duhovnom znaenju, voljeti dobro je ono to predstavlja voljeti blinjega. 21. Jedna je stvar, meutim, voljeti blinjega iz dobra ili koristi (use) koju on donosi nama samima, a sasvim druga stvar je voljeti blinjega iz dobra ili koristi koju mi moemo donijeti njemu. Ovo prvo je ono to ak i zao ovjek moe uiniti; ali drugo, to nitko osim dobrog ovjeka ne moe uiniti. Jer on voli dobro iz dobra, ili on voli primjenu (use) iz osjeaja prema njoj. Razliku izmeu ove dvije vrste ljubavi je Gospod opisao u Mateju 5:42-47. Mnogi kau, ja volim tog ovjeka zato to me voli i zato to mi ini dobro. Ali voljeti ga samo iz tog razloga nije voljeti ga unutarnje, osim ako onaj koji tako voli i sam nije u dobru te dosljedno tome voli dobrotu onog drugog. Jedan je u dobroinstvu, a drugi je jedino u prijateljstvu, koje nije dobroinstvo. Onaj koji voli blinjeg iz ljubavi prema blinjemu sjedinjuje sebe sa dobrom svoga blinjega, i ne sa njegovom osobom osim u onoj mjeri, i toliko dugo koliko je on u dobru. Takav ovjek je duhovan, i voli svoga blinjega na duhovan nain. Onaj, meutim, koji voli drugog na prijateljski nain sebe sjedinjuje sa njegovom osobom i istovremeno sa njegovom zloom. Takva osoba nakon smrti ne moe lako biti rastavljena od osobe koja je u zlu, ali druga moe. Dobroinstvo to ostvaruje uz pomo vjere, poto je vjera istina; a ovjek koji je u dobroinstvu temeljito istrauje svoj duh i otkriva uz pomo istine to treba voljeti, te u ljubavi i u podjeljivanju blagodati on uzima u obzir prirodu primjene u druge osobe. 22. Ljubav prema Gospodu je u stvari Ljubav u pravom smislu te rijei, a ljubav prema blinjemu je dobroinstvo. Sa ovjekom nikakva ljubav prema Gospodu nije mogua osim u dobroinstvu; u dobroinstvu Gospod Sebe sjedinjuje sa ovjekom. Kako je, u svojoj sutini, vjera dobroinstvo, slijedi da nitko ne moe imati vjeru u Gospoda ako nije u dobroinstvu. Postoji sjedinjenje od dobroinstva kroz vjeru; kroz dobroinstvo se Gospod sjedinjuje sa ovjekom, a kroz vjeru se ovjek sjedinjuje sa Gospodom. Da je to sjedinjenje meusobno, vidi Doktrina o ivotu za Novi Jeruzalem 102-107. 23. Ukratko: u onoj mjeri u kojoj ovjek odbacuje (izbjegava) zla kao grijehe, i gleda u Gospoda, u istoj toj mjeri je on u dobroinstvu, te je stoga u istoj toj mjeri i u vjeri. Da je ovjek u dobroinstvu u istoj onoj mjeri u kojoj izbjegava (odbacuje od sebe) zla kao grijehe, i gleda u Gospoda, se moe vidjeti u Doktrini o ivotu za Novi Jeruzalem 67-73, a takoer i u poglavljima 74-91; a da on u istoj toj mjeri ima vjeru, u poglavljima 42-51. to je dobroinstvo ako se razumije na pravi nain se moe vidjeti u poglavlju 114. 24. Iz svega do sada reenog je oigledno kako spasavajua vjera, koja je u sebi unutarnje spoznavanje i priznavanje istine, ne moe postojati u nikome drugome osim u onima koji su u dobroinstvu.

III SAZNANJA (COGNITIONES*) O ISTINI I O DOBRU NISU STVARI KOJE PRIPADAJU ISTINSKOJ VJERI SVE DOK OVJEK NIJE U DOBROINSTVU, VE SU SPREMITE MATERIJALA OD KOJEG SE VJERA DOBROINSTVA MOE FORMIRATI

25. Od svoje najranije mladosti ovjek ima osjeaj prema saznavanju. Uz pomo njega on naui mnoge stvari koje e mu koristiti u ivotu, ali takoer i mnoge stvari koje mu nee biti od koristi. Kako odrasta, on, angairajui se u nekom zaposlenju, prima pojedina znanja koja se odnose prema njegovom poslu, koji onda postaje njegova primjena (use); i on razvija osjeaj prema njemu. Na taj nain se javlja osjeaj ljubavi prema primjeni, a to pak stvara osjeaj za sredstva koja ga nauavaju kako obavljati posao koji je njegova primjena. Kod svakog ovjeka u svijetu se moe primjetiti ovakav napredak, poto svatko ima neko zaposlenje unutar kojeg, da bi ga valjano napravio, napreduje od primjene koju ima u vidu, preko sredstava, do stvarne primjene koja je u uinku. Ali poto je ova primjena, meutim, zajedno sa sredstvima uz pomo kojih se ostvaruje, jedino poradi ivota u ovom svijetu, osjeaj kojeg ovjek osjea za tu primjenu je jedino prirodan. *U djelima E.Swedenborga su znanja o dobru i istini jasno razluena od naunih znanja koja su pohranjena u ovjekovoj memoriji. U ovom prvom sluaju autor koristi latinsku rije cognitiones, a u potonjem scientifica. U Swedenborgovim djelima izraz cognitiones ukljuuje posebna znanja poput znanja o istinama i dobrima iz Rijei, te znanja vie prirode koja su posljedica razumijevanja i percepcije; iz tog razloga sam pri prevoenju izraza cognitiones koristio izraz saznanja a pri prevoenju izraza scientifica, izraz znanja. 26. Ali kako svaki ovjek ne gleda na primjene samo zbog ivota u ovom svijetu, ve on na njih gleda takoer i zbog svog ivota na nebu (jer u taj ivot e on ui nakon svog ivota u ovom svijetu, i u njemu e nastaviti ivjeti do u vjenost), stoga svatko od svog djetinstva pribavlja za sebe iz Rijei, ili iz Crkvene doktrine, ili iz propovijedi, saznanja o tome to je dobro i istinito koja e mu koristiti u tom ivotu. To znanje on pohranjuje u svoju prirodnu memoriju u veoj ili manjoj mjeri i to u skladu sa svojom priroenom ljubavi prema saznavanju, te sukladno tome kako se ta ljubav poveava zahvaljujuci razliitim podsticajima. 27. No sva ta saznanja, bez obzira na njihov broj i prirodu, su jedino spremite materijala od koje se vjera dobroinstva moe formirati; a ta vjera se ne moe formirati osim u onoj mjeri u kojoj ovjek odbacuje (izbjegava) zla kao grijehe. Ako on odbacuje (izbjegava) zla kao grijehe, onda se ta saznanja povezuju sa vjerom u kojoj je duhovni ivot. Ako, meutim, on ne odbacuje (izbjegava) zla kao grijehe, ta saznanja su samo znanja koja se ne sjedinjuju sa vjerom u kojoj ima ikakvog duhovnog zivota. 28. Ovo spremite materijala je posebice nuno, poto se bez njega vjera ne bi mogla formirati. Jer saznanja o tome to je istinito i dobro ulaze u i formiraju vjeru. Ako ona nedostaju, vjera ne dolazi u postojanje, poto u potpunosti prazna i pusta vjera nije mogua. Ako ih je samo nekoliko, vjera je neznatna i siromana; ali ako ih ima u izobilju, onda je vjera bogata i puna, u skladu sa izobiljem tih saznanja. 29. Treba znati, meutim, da su saznanja koja sainjavaju vjeru saznanja o pravoj istini i dobru, a nikako ne saznanja o onome to je lano. Jer vjera je istina, kako je bilo iznad u poglavljima 5-11; a neistina, poto je suta suprotnost istini, unitava vjeru. Niti dobroinstvo moe postojati tamo gdje postoje samo neistine; jer, kako je bilo reeno iznad u poglavlju 18, dobroinstvo i vjera ine jedno, ba kao to i dobro i istina ine jedno. Iz ovoga takoer slijedi kako nedostatak saznanja o pravim istinama i dobrima ukljuuje nedostatak vjere; da nekoliko njih formira odreenu vjeru; da mnogo njih ini vjeru koja je jasna i svijetla u proporciji sa njihovim izobiljem. Kakva je kvaliteta ovjekove vjere koja izvire iz dobroinstva, takva je i njegova inteligencija. 30. Postoje, tovie, mnogi koji nemaju unutarnje spoznavanje i priznavanje istine, a ipak imaju vjeru dobroinstva. To su oni koji su za vrijeme svoga ivota gledali u Gospoda, i koji su iz religijskih principa izbjegavali zlo. No oni su, zbog briga i poslova u svijetu, bili sprijeeni misliti o istinama; isto tako zbog nedostatka istine u njihovih uitelja. Meutim, oni su ipak unutarnje, to e rei, u njihovom duhu, u spoznaji istine, poto su u osjeaju prema njoj. Stoga, nakon smrti, kada postanu duhovi te od anela prime poduku, oni spoznaju i priznaju istinu i primaju je sa velikim zadovoljstvom. No stvari stoje drugaije sa onima koji u svom ivotu nisu gledali u Gospoda, i koji nisu izbjegavali zlo zbog religijskih principa. Ti u svojim unutranjostima, ili u svome duhu, nemaju nikakav osjeaj za istinu, te posljedino tome istu i ne spoznavaju i priznavaju. Stoga, nakon smrti, kada postanu duhovi i kada od anela primaju poduku, oni nisu voljni spoznati i priznati istine te posljedino tome iste ne primaju. Jer zlo od ivota iznutra mrzi istine, dok ih dobro ivota iznutra voli.

31. Saznanja o istini i dobru koja prethode vjeri, nekim osobama izgledaju kao da su povezana sa vjerom; ali ona to ipak nisu. Njihovo razmiljanje i govorenje kako vjeruju nisu i dokaz da oni uistinu vjeruju, niti da su ta saznanja u odnosu sa vjerom; jer ona se sastoje samo od misli da je to tako, ali ne i u unutarnjem spoznavanju i priznavanju da je to istina; a vjera da je to istina, dok se ne zna da li ona to uistinu jeste, je odreena vrsta uvjerenosti koja je jako udaljena od unutarnjeg spoznavanja i priznavanja. No im se usadi dobroinstvo, ta saznanja postaju principi vjere, no samo u onoj mjeri u kojoj je dobroinstvo u vjeri. U prvom stanju, prije nego se percipira dobroinstvo, vjera takvim ljudima izgleda kao da je na prvom mjestu, a dobroinstvo na drugom; no u drugom stanju, kada se dobroinstvo percipira (osjea), vjera biva postavljena na drugo mjesto a ljubav dobroinstvo na prvo mjesto. Prvo stanje se naziva ponovno formiranje, a drugo regeneracija. Kada je ovjek u ovom potonjem stanju, mudrost u njemu raste dnevno, a dobro dnevno umnoava istine i ini ih plodonosnima. ovjek je tada poput stabla koje daje plodove, i u tim plodovima on postavlja sjeme koje onda stvara nova stabla, sve dok se na kraju ne formira vrt. Onda on uistinu postaje ovjek, a nakon smrti aneo, u kojem dobroinstvo sainjava ivot, a vjera formu, koja je lijepa u skladu sa kvalitetom dobroinstva; ali ova vjera se onda vie ne naziva vjerom, ve inteligencijom. Iz svega ovoga je oigledno kako je sve u vjeri od dobroinstva, a nita u njoj od nje same; a takoer i da dobroinstvo stvara vjeru, a ne obrnuto. Saznanja o istini koja prethode su ba kao zalihe pospremljene u itnicu, koje ne hrane ovjeka sve dok, u svojoj elji za hranom, on iz njih ne uzme ito. 32. Nadalje; sada e biti objanjeno kako se vjera formira iz dobroinstva. Svaki ovjek ima prirodan um i duhovan um, prirodan um za svijet a duhovan um za nebo. ovjek je po pitanju svoga razumijevanja u oba uma; ali ne i to se tie njegove volje, sve dok ne odbacuje od sebe zla i okree se od njih zbog toga to su grijesi. Kada on to ini, njegov je duhovan um onda otvoren i u odnosu na njegovu volju; a kada je i ona otvorena, onda od nje utjee u prirodan um duhovna toplina sa nebesa. Ta toplina je u svojoj sutini dobroinstvo i ona daje ivot saznanjima o istini i dobru koja su u prirodnom umu, te od njih formira vjeru. Sluaj je ovdje posve isti kao i u sluaju stabla, koje u sebe ne prima nikakav vegetativni ivot prije nego to toplina koja izvire iz sunca utjee u njega, gdje se sjedinjuje sa svjetlom, to se dogaa u proljee. Postoji, tovie, potpuna usporednost izmeu oivljavanja ovjekova ivota i vegetacije drveta u ovom pogledu, s time da se potonje odvija uz pomo topline ovog svijeta, a ovo prijanje uz pomo nebeske topline; iz ovog razloga je Gospod jako esto ovjeka usporeivao sa stablom. 33. Iz ovih par razmatranja moe biti oigledno da saznanja o istini i dobru nisu povezana sa vjerom (nisu u sebi stvarna vjera) prije nego je ovjek u dobroinstvu; ve da su ona spremite materijala od kojeg se vjera ljubavi prema blinjem moe formirati. Saznanja o istinama postaju istine u regeneriranom ovjeku, ba kao i saznanja o dobrima, poto je znanje o dobrima u razumijevanju, no osjeaj za dobro je u volji; a ono to je u razumijevanju se naziva istinom, dok se dobrim naziva ono to je u volji.

IV

KRANSKA VJERA U NJEZINOJ UNIVERZALNOJ IDEJI ILI FORMI

34. Kranska vjera u njezinoj univerzalnoj ideji ili formi glasi: Gospod od vjenosti, koji je Jehova, je doao na svijet da podredi paklove i da proslavi Svoje Ljudsko; bez toga ni jedan smrtnik ne bi mogao biti spaen; a spaeni su oni koji vjeruju u Njega. 35. Ovo se naziva Kranskom vjerom u njezinoj univerzalnoj ideji poto je to ono to je univerzalno od vjere, a univerzalno je od vjere ono to mora biti prisutno u svim stvarima koje joj pripadaju, openito i pojedinano.

1. Univerzalno je od vjere da je Bog jedan u Osobi i u Sutini, u kojem je Trojstvo, i da je Gospod Isus Krist taj
Bog.

2. Univerzalno je od vjere da ni jedan smrtnik ne bi mogao biti spaen da Gospod nije doao na svijet. 3. Univerzalno je od vjere da je On doao na svijet da bi paklove odmaknuo od ovjeka (da bi ga oslobodio od
paklova); da ih je On odmaknuo od ovjeka tako to se borio protiv njih i pobjedio ih; te da ih je On na taj nain pokorio i podredio Sebi, postavivi ih pod svoju vlast. 4. Takoer je univerzalno od vjere da je On doao na svijet da bi proslavio Svoje Ljudsko koje je prisvojio u svijetu, to e rei, da bi ga ujedinio sa svojim izvornim Boanskim; tako on do u vjenost dri u redu i pod Svojom vlau paklove koje je pokorio. Kako ni jedan od ovih ciljeva ne bi mogao biti sproveden u djelo osim u kunjama, ak do posljednje meu njima, one na kriu, On je, stoga, takoer i to podnio. To su univerzalne stvari Kranske vjere u svezi Gospoda. 36. Univerzalna stvar Kranske vjere na ovjekovoj strani je da on treba vjerovati u Gospoda Isusa Krista. Jer vjerom u Njega je omogueno sjedinjenje sa Njime, a to sjedinjenje je sredstvo spasenja. Vjerovati u Njega je imati povjerenje da e On spasiti ovjeka; a kako nitko ne moe imati tu vjeru osim onih koji ive dobar ivot, stoga se, kada se kae da ovjek treba vjerovati u Gospoda, misli takoer i na to. 37. Ove dvije univerzalne stvari Kranske vjere su do u detalje bile obraene, prva, koja se odnosi na Gospoda, u knjizi Doktrina o Gospodu za Novi Jeruzalem, i druga, koja se odnosi na ovjeka, u knjizi Doktrina o ivotu za Novi Jeruzalem. Stoga nema potrebe o njima ovdje i dalje raspravljati.

VJERA DANANJEG VREMENA U SVOJOJ UNIVERZALNOJ IDEJI ILI FORMI

38. Vjera dananjeg vremena u svojoj univerzalnoj ideji ili formi je slijedea: Bog Otac je poslao Svoga Sina kao zadovoljtinu za ljudski rod, te je On, zbog te zasluge Svoga Sina, podstaknut na suosjeanje, te spaava one koji vjeruju u to. Prema drugima (drugi dodaju*): On spaava one koji u to vjeruju, i istovremeno ine dobra djela. *U prvom sluaju je rije o Protestantima, tj. Reformiranim Crkvama, a u drugom sluaju o Rimokatolikoj Crkvi. 39. No sa ciljem da bi se to jasnije mogla vidjeti priroda ovakve vjere, ja u, prema njihovom redoslijedu, navesti kakve sve razliite postavke ta vjera podrava: 1. Bog Otac i Bog Sin su dvoje, i obadvoje su od vjenosti. 2. Bog Sin je doao na svijet voljom Oca, da bi napravio zadovoljtinu za ljudski rod, koji bi inae bio uniten vjenom smru koja bi zadovoljila Boansku pravdu, koja se takoer naziva osvetnikom pravdom. 3. Sin je napravio zadovoljtinu ispunjavajui zakon, te mukom kria. 4. Otac je bio podstaknut na milost ovim Sinovljevim djelima. 5. Sinovljeva zasluga se pripisuje (uraunava) onima koji u ovo vjeruju. 6. Ovo pripisivanje (uraunavanje) je trenutno; i stoga se moe dogoditi, ako ne prije, ak i u trenutku smrti. 7. Postoje odreene kunje, od kojih se ovjek izbavlja ovakvom vjerom. 8. Posebice oni koji su u tom iskustvu imaju povjerenje i uzdanje. 9. Posebice oni koji su u tom iskustvu imaju opravdanje, neogranienu Oevu milost zbog Njegova Sina, oprotenje svih grijeha i samim time spasenje. 10. Vie obrazovani meu njima tvrde kako kod takvih ljudi postoji odreena tenja prema dobru koja djeluje tajnim putem, i ne pokree ovjekovu volju otvoreno; drugi pak tvrde kako je takva operacija otvorena; dok i jedni i drugi tvrde kako je tome uzrok Sveti Duh. 11. Od onih koji su prihvatili ideju da nitko od sebe ne moe initi dobro koje je stvarno dobro a ne dobro koje trai vlastite zasluge, te da kao takvi nisu pod bremenom Zakona, veina zanemaruje injenje dobrih djela i ne obraa panju na zlo i dobro ivota. Jer oni kau u sebi da nikakva dobra djela ne pridonose spasenju, poto sma vjera ostvaruje sve stvari. 12. Svi oni tvrde da razumijevanje mora biti posluno vjeri, te ono to ne razumiju nazivaju stvarima od vjere. 40. Nepotrebno je, meutim, paljivo istraivati i mjeriti ove tvrdnje pojedinano da bi se ustvrdilo da li su one istinite ili ne. To se jasno oituje na svjetlu onoga to je bilo reeno iznad; a posebice iz onog to je bilo prikazano iz Rijei i istovremeno racionalno potvreno u knjizi Doktrina o Gospodu za Novi Jeruzalem, i Doktrina o ivotu za Novi Jeruzalem. 41. Ali ipak, da bi se moglo vidjeti kakve je prirode vjera kada je rastavljena od dobroinstva, i kakva je njezina priroda kada nije rastavljena od dobroinstva, ja u objaviti ono to sam uo od jednog anela nebeskog. On ree kako je razgovarao sa mnogima iz Reformiranih crkava, te je uo kakve je prirode bila njihova vjera. On je iznio svoj razgovor sa jednim koji je imao vjeru odvojenu od dobroinstva, i sa drugim ija vjera nije bila toliko odvojena, kao i ono to je uo od obadvojice. On ree da ih je ispitivao i da su mu oni odgovarali. Kako bi ti razgovori mogli dodatno rasvjetliti ovu temu, ja u ih ovdje ispriati. 42. Aneo ree kako je sa onim koji je bio u vjeri koja je rastavljena od dobroinstva, razgovarao na slijedei nain: Prijatelju, to si ti po vjeri? ovjek je odgovorio, Ja sam Kranin Protestantske vjere. Kakva je tvoja doktrina, i religija koju si iz nje formirao? On odgovori: Vjera. Aneo onda upita, Kakva je tvoja vjera? a on odgovori, Ovo je moja vjera: Bog Otac je poslao Svoga Sina da izvri zadovoljtinu za ljudski rod, i oni koji u to vjeruju su spaeni. Nakon toga ga je aneo upitao, to jos zna u svezi ovjekova spasenja? On na to odgovori kako je spasenje ovjeku omogueno jedino vjerom. Aneo ga je na to zapitao, to zna u svezi iskupljenja? On je na to odgovorio kako je iskupljenje bilo ishodovano (ostvareno) mukom na kriu, i da je Sinovljeva zasluga ovjeku pripisana (uraunata) kroz tu vjeru. Aneo ga je onda zapitao, to zna o regeneraciji? On je na to odgovorio da je (i) ona omoguena tom vjerom. Opet, to zna o pokajanju i oprotenju grijeha? a on je odgovorio kako su oni omogueni, tj. da ih ishoduje takva vjera. Onda je aneo upitao, Reci mi to zna o ljubavi i o milosru? a on na to odgovori da su oni pripadaju vjeri. Opet, Reci mi to zna o dobrim djelima? i on odgovori da su ona od te vjere. Opet on ree, to zna o zapovijedima u Rijei a on odgovori da su one ukljuene u tu vjeru. Onda aneo kae, Ti onda ne mora initi nita? Na to je ovaj odgovorio, to ja mogu uiniti? Ja ne mogu initi dobro, koje je dobro u sebi, od sebe. Opet ga aneo upita, Moe li imati vjeru od sebe? a on na to odgovori da ne moe.

10

Aneo ga nakon toga upita, Kako onda moe imati vjeru? na to on odgovori, U to ja ne zalazim. Ja moram imati vjeru. Na kraju aneo kae, Sigurno zna jo neto u svezi spasenja? a on odgovori, to bi vie trebao znati osim da je spasenje ishodovano (omogueno) uz pomo ove vjere? Aneo kaze, Ti odgovara poput ovjeka koji na svojoj fruli svira samo jednu notu: Ja ne ujem nita drugo osim vjere. Ako zna samo to i nita drugo, ti u stvari ne zna nita. Idi i pronai svoje drugove. On ih je pronaao u pustinjskom kraju gdje nije bilo nikakve trave. Kada je zapitao zato je to tako, odgovor kojeg je dobio je bio ovakav, Jer u njima nema nieg to ini Crkvu. 43. Razgovor kojeg je aneo vodio sa onim koji je bio u vjeri koja nije bila rastavljena od dobroinstva je bio ovakav: Prijatelju, to si ti po vjeri? On odgovori, Ja sam Kranin Protestantske vjere. Koja je tvoja doktrina i religija koju si formirao iz nje? On odgovori da je vjera i dobroinstvo. On ree, Oni su dvoje?, a drugi odgovori kako se njih ne moe razdvojiti. On zapita, to je vjera?, a odgovor je bio, Vjerovati u ono to nauava Rije. A to je dobroinstvo? initi ono to nauava Rije. Aneo onda upita, Da li si ti samo vjerovao u ove stvari ili si i djelovao u skladu sa njima? a drugi mu odgovori, Ja sam takoer i djelovao u skladu sa njima. Onda aneo nebeski, gledajui u njega kae, Prijatelju moj, doi sa mnom, i boravi sa nama.

11

VI

PRIRODA VJERE KOJA JE ODVOJENA OD DOBROINSTVA

44. Sa ciljem da bi se moglo uvidjeti kakva je priroda vjere kada je odvojena od dobroinstva, ja u je predstaviti sasvim razotkrivenu, i to na slijedei nain: Bog Otac je, s obzirom da je bio ljut na ovjeanstvo, odbacio ljude iz Svog prisustva te se, da bi zadovoljio pravdu, odluio osvetiti ljudima proklinjui ih vjeno. On je rekao Sinu: Idi dolje, ispuni Zakon i uzmi na Sebe prokletstvo koje im je odreeno: i onda u se Ja moda umilostiviti. On se stoga spustio, ispunio je Zakon, te je dopustio da Ga raspnu na kri i okrutno umore. Kada je to bilo uinjeno, vratio se svome Ocu i rekao, Uzeo Sam na Sebe prokletstvo cijelog ovjeanstva: sada budi milostiv. Tako je On posredovao za njih. Ali na to je slijedio odgovor: To zbog njih ne mogu uiniti, no kako Sam Te vidio na kriu i kako ugledah Tvoju krv, u Meni se pojavilo saaljenje. No, Ja im ipak neu oprostiti. Ja u im, meutim, pripisati (uraunati) Tvoju zaslugu, no samo onima koji ovo priznaju. To e biti vjera koja e im omoguiti spasenje. 45. Takva je ta vjera u svoj svojoj zbilji. Tko od ljudi koji u sebi ima imalo svjetla razuma ne vidi u njoj proturjenosti (apsurdnosti) koje su sasvim u suprotnosti sa Boanskom sutinom? Kao recimo, da je Bog, Koji je sma Ljubav i sma Milost, mogao u Svom bijesu i posljedinoj osvetoljubivosti, prokleti ljude te ih odrediti za pakao? Takoer da bi On imao elju da Ga proklestvo koje je palo na Njegova Sina, pogled na Njegovu krv i smrt na kriu, podstakne na saaljenje? Tko od ljudi iji je razum iole osvjetljen ne vidi kako Bog nije mogao rei Bogu Koji Mu je jednak u moi, Ja im ne opratam, ve im pripisujem (uraunavam) Tvoje zasluge? I takoer, Sada ih pustimo neka ive kako im se svidi: samo neka vjeruju u ovo i bit e spaeni? I jo mnoge druge proturjenosti. 46. Razlog, meutim, zato ove stvari nisu izale na vidjelo lei u tome to su oni podstaknuli slijepu vjeru, ime su ljudima zatvorili oi i zaepali ui. Ako zatvorite ljudima oi i zaepate ui, to e rei, ako uinite da oni niti razmiljaju niti koriste svoje razumijevanje; i ako onda kaete onima kojima je nametnuta bilo koja ideja o vjenom ivotu, bilo to to vama odgovara, oni e to uzvjerovati; ak i ako bi im rekli da Bog moe biti ljut i da se moe svetiti; da Bog moe baciti vjeno prokletstvo na bilo koga; da Bog ima elju da Ga podstakne na saaljenje krv Njegova Sina; da e On to uraunati i pripisati ovjeku kao njegovu vlastitu zaslugu, te da e ga spasiti ako ovaj samo misli da je to istinito; i dalje, da jedan Bog moe odreivati te uvjete drugom Bogu Koji je iste Sutine kao i On, nalaui Mu te stvari; zajedno sa drugim apsurdnostima sline vrste. No otvori svoje oi i otepaj svoje ui, to e rei, razmiljaj o ovim stvarima sa svojim razumijevanjem pa e vidjeti koliko su one u raskoraku sa istinom. 47. Ako ljudima zatvorite oi i zaepate ui, te napravite da oni ne razmiljaju sa svojim razumijevanjem, zar ih ne moete uvjeriti kako je Bog predao svu Svoju mo ovjeku, tako da bi on mogao biti Bog na zemlji? Zar ih onda ne bi mogli navesti da vjeruju da se mrtvi ljudi moraju zazivati u molitvama? Da ljudi moraju otkriti svoje glave i kleknuti pred njihovim slikama? I da su njihova mrtva tijela, njihove kosti i njihove grobnice svete te da ih treba oboavati? Ako, meutim, otvorite vae oi i ottopate vae ui, to e rei, ako razmiljate o ovim stvarima sa bilo kojom koliinom razumijevanja, zar ih neete vidjeti kao podlosti koje su gadljive ljudskom razumu? 48. Kada su ove stvari, ba kao i druge poput njih, prihvaene od strane ovjeka ije je razumijevanje bilo zatvoreno njegovom religijom, zar se hram u kojem on vri svoje oboavanje ne bi mogao usporediti sa jamom ili podzemnom peinom, gdje on vie ne zna kakvi mu to predmeti igraju pred oima? Zar se njegova religija ne bi mogla usporediti sa ivotom u kui koja na sebi nema prozora? A jezik kojeg koristi pri svojem oboavanju sa umom, ne sa govorom? Sa takvim ovjekom jedan aneo nebeski ne moe razgovarati, poto jedan ne razumije govora ovog drugog.

12

VII.

ONI KOJI U SEBI IMAJU VJERU KOJA JE ODVOJENA OD DOBROINSTVA SU U RIJEI REPREZENTIRANI SA FILISTEJCIMA

49. U Rijei su, sa svim imenima naroda i ljudi, ba kao i osoba i lokacija, predstavljene stvari koje se odnose prema Crkvi. Sma Crkva je predstavljena sa Izraelom i Judejom, poto je bila zasnovana meu njima; a razliita religijska uvjerenja su predstavljena sa narodima i ljudima koji ih okruuju, religije koje su u skladu sa smom Crkvom su predstavljene sa dobrim narodima, a one pak koje nisu u skladu, sa zlim narodima. Postoje dva zla religijska uvjerenja (principa) u koja se svaka Crkva izrodi tijekom vremena, jedno koje izopai (oneisti) njezine dobre principe i drugo koje krivotvori njezine istine. Ono zlo religijsko uvjerenje koje izopai (oneisti) dobra Crkve izvodi svoje poetke iz ljubavi koja eli vladati nad drugima; a drugo, koje krivotvori istine u Crkvi, izvodi svoje poetke iz ponosa vlastite inteligencije. Religijsko uvjeravanje koje izvodi svoje poetke iz ljubavi koja eli vladati nad drugima je u Rijei naznaeno sa Babilonom; a religijsko uvjeravanje koje izvodi svoje poetke iz ponosa vlastite inteligencije, je u Rijei naznaeno sa Filistejom. Filistejci su oni koji su u vjeri ali ne i u dobroinstvu* * Oni koji vjeruju kako samo vjera spaava bez, tj. odvojena od, djela dobroinstva. 50. Da su Filistejci oni koji su u vjeri a ne istovremeno i u dobroinstvu se moe vidjeti iz razliitih stvari koje su o Filistejcima izreene u Rijei, kada se razumiju u njihovom duhovnom znaenju; kao recimo iz njihovih prepirki sa Abrahamom i Izakom, to je zapisano u 21 i 26 poglavlju Knjige Postanka, kao i iz njihovih ratova sa Djecom Izraela, o emu govori Knjiga o Sucima, i Knjige Samuelove i Kraljevi; jer svi ratovi koji su opisani u Rijei u njihovom duhovnom znaenju ukljuuju (obuhvaaju) i predstavljaju duhovne ratove. Stovie, poto ovo religijsko uvjeravanje, koje se sastoji od vjere koja je odvojena od dobroinstva, neprestano nastoji provaliti u Crkvu, zato su Filistejci ostali u zemlji Kananskoj odakle su uestalo uznemiravali Djecu Izraela. 51. Filistejci su, zbog toga to reprezentiraju one koji su u vjeri koja je odvojena od dobroinstva, bili nazivani neobrezanima, a pod neobrezanima se podrazumijevaju oni koji su lieni duhovne ljubavi, pa su dosljedno tome jedino u prirodnoj ljubavi; duhovna ljubav je dobroinstvo. Razlog zbog kojeg su takvi bili nazivani neobrezanima je da su obrezanima naznaeni oni koji su u duhovnoj ljubavi. Da su se Filistejci nazivali neobrezanima, vidi 1 Samuel 17:26, 36; 2 Samuel 1:20; i na drugim mjestima. 52. Da su oni koji su u vjeri koja je odvojena od dobroinstva bili reprezentirani sa Filistejcima je oigledno ne samo iz njihovih ratova protiv sinova Izraela, ve takoer i iz mnogih drugih stvari koje su o njima zabiljeene u Rijei, poput one o Dagonu njihovom idolu, ili one o hemeroidima i mievima sa kojima su bili zaraeni i uniteni zbog toga to su postavili koveg saveza u hram svojeg idola, i iz drugih stvari koje su se tada zbivale, kako je zabiljeeno u 1 Samuelu 5 i 6 poglavlje; a takoer i iz onoga sto je reeno o Golijatu, koji je bio Filistejac, kojeg je ubio David, kako je zabiljeeno u 1 Samuelu 17. Jer Dagon je od struka nagore bio kao ovjek, a ispod je bio kao riba, ime je reprezentirao njihovu religiju, koja je od vjere u njoj bila kao duhovna, no koja je ipak bila samo prirodna poto u sebi nije imala dobroinstva. Hemeroidi sa kojima su bili zatueni predstavljaju njihove prljave ljubavi. Poast mieva predstavlja unitenje Crkve kroz krivotvorenje istine. A Golijat, kojeg je David ubio, predstavlja oholost (iluzornost) njihove vlastite inteligencije. 53. Da su oni koji su u vjeri koja je odvojena od dobroinstva reprezentirani sa Filistejcima, je takoer oigledno iz prorokih dijelova Rijei, u kojima se govori o njima, kao recimo u sljedeim odlomcima: U Jeremiji: Protiv Filistejaca Evo, vode se diu sa sjevera, i postat e nabujale poplave, i poplavit e zemlju i sve to je na njoj; gradove i sve njihovo puanstvo; onda e ljudi plakati, i svi e stanovnici zemlje naricati Jehova e opustoiti Filistejce. Jeremija 47:1, 2, 4. Vode koje se diu sa sjevera, su neistine koje izviru iz pakla; to to e one postati nabujale poplave koje poplavljuju zemlju i sve to je na njoj, predstavlja opustoenje svih stvari koje pripadaju Crkvi posredstvom tih neistina; grad i svi njegovi stanovnici, predstavlja opustoenje svih stvari njihove doktrine; a to to e ljudi plakati, i to to e svaki stanovnik zemlje naricati, predstavlja potpuni nedostatak svih istina i dobara u Crkvi; Jehova e opustoiti Filistejce, predstavlja njihovo unitenje.

13

U Izaiji: Ne raduj se, sva Filistejo, to se slomi tap koji te udarao, jer e iz korijena zmijinjeg izai zmija ljutica to e izlei vatrenu krilatu zmiju. Izaija 14:29. Ne raduj se, sva Filistejo, predstavlja, neka se ne raduju i neka ne misle oni koji su u vjeri odvojenoj od dobroinstva da e opstati; jer iz zmijina korijena e izai zmija ljutica, predstavlja unitenje svih istina u njima od strane oholosti vlastite inteligencije; iji e plod biti vatrena krilata zmija, predstavlja razmiljanja proizala iz neistina zloe protiv istina i dobara od Crkve. 54. Da je sa obrezivanjem predstavljeno proiavanje od zala isto prirodne ljubavi, je oigledno iz sljedeih odlomaka: Obreite vaa srca i skinite obrezak sa srca svojega da ne bi Moja jarost buknula poput vatre zbog zlodjela koje poiniste. Jeremija 4:4. Obreite obrezak vaeg srca, i ne budite vie tvrdo-vrati. Ponovljeni Zakon 10:16. Obrezati srce ili obrezak srca, znai proistiti ovjekovo ja od zloe. Tome u suprotnosti, stoga, onaj koji je neobrezan ili kome obrezak nije skinut jeste onaj koji nije proisen od zala isto prirodne ljubavi, stoga onaj koji nije u dobroinstvu. A kako se pod neobrezanim podrazumijeva onaj koji je neista srca, reeno je: Ni jedan tuinac neobrezana srca i tijela, nee ui u Moje Svetite. Ezekiel 44:9. Ni jedna neobrezana osoba ne smije jesti od pashalne rtve. Izlazak 12:48. I da je takva osoba prokleta. Ezekiel 28:10; 31:18; 32:19.

14

VIII

ONI KOJI U SEBI IMAJU VJERU KOJA JE ODVOJENA OD DOBROINSTVA SU U OTKROVENJU NAZNAENI SA ZMAJEM

55. Bilo je reeno iznad kako svaka Crkva u procesu vremena propada u dva generalna religiozna principa koja su u sebi zla, jedan koji izvire iz ljubavi koja eli vladati nad drugima, i drugi koji izvire iz oholosti vlastite inteligencije, te da se u Rijei ovaj prijanji predstavlja i opisuje sa Babilonom, a ovaj drugi sa Filistejom. Dakle, kako se Otkrovenje bavi stanjem Kranske Crkve, posebice njezinim stanjem kakvo je pred sam kraj, ono stoga obrauje, i generalno i pojedinano, ova dva zla religijska principa. Religijski princip kojeg predstavlja Babilon je opisan u poglavljima 17, 18 i 19, u kojima je on bludnica koja sjedi na skrletnoj zvijeri; a onaj princip kojeg predstavlja Filisteja je opisan u poglavljima 12 i 13, gdje je on zmaj a takoer i zvijer koja je izala iz mora, i zvijer koja je izala iz zemlje. Da je ovaj religijski princip ono to je naznaeno sa zmajem i njegove dvije zvijeri nije do sada bilo poznato, poto duhovno znaenje Rijei nije bilo otvoreno, pa stoga Otkrovenje nije bilo shvaeno, a posebice zato to je religijski princip vjere koja je odvojena od dobroinstva u tolikoj mjeri prevladao u Kranskom svijetu da to nitko nije bio u stanju vidjeti, poto svaki zao religijski princip zasljepljuje oi. 56. Da je religijski princip vjere odvojene od dobroinstva opisan u Otkrovenju te da je on naznaen sa zmajem mi nije bilo jedino reeno sa nebesa, ve mi je takoer bilo ukazano u svijetu duhova, koji lei ispod nebesa. Oni koji su u ovakvoj razdvojenoj vjeri, kada su se grupirali zajedno, su pred mojim oima izgledali kao veliki zmaj sa repom ispruenim prema nebu; a druge koji su bili istog opisa sam vidio kako se pojavljuju kao pojedinani zmajevi. Jer u duhovnom svijetu se utvare ovakve prirode pojavljuju zbog korespodencije izmeu duhovnih i prirodnih stvari. Zbog tog razloga aneli nebeski nazivaju takve osobe zmajeki. No postoji vie nego samo jedna vrsta takvih ljudi; neki sainjavaju zmajevu glavu, neki njegovo tijelo, a neki pak rep. Oni koji sainjavaju njegov rep su oni koji su krivotvorili sve istine iz Rijei, pa se zato u Otkrovenju kae za zmaja da je sa svojim repom povukao treinu zvijezda na nebu. Zvijezde nebeske predstavljaju znanja o istinama, dok treina ili trei dio predstavlja sve. 57. Budui da zmaj u Otkrovenju predstavlja one koji su u vjeri odvojenoj od dobroinstva, a kako to do sada nije bilo poznato, te je takoer i ostalo skriveno, zbog nedostatka znanja o postojanju duhovnog znaenja Rijei, ovdje e biti dano generalno obrazloenje onog to je u dvanaestom poglavlju Otkrovenja reeno o zmaju. 58. U Otkrovenju, 12 poglavlje je reeno: Na nebu se pojavio veliki znak, ena okruena sa suncem, i mjesec pod njezinim nogama, a iznad njezine glave kruna sa dvanaest zvijezda. ena, kako je bila trudna, vikae u bolovima i mukama od raanja. I onda se pojavio drugi znak na nebu, velik crven zmaj sa sedam glava i deset rogova, i sedam kruna na svojim glavama. Njegov rep je povukao treinu zvijezda nebeskih, bacivi ih na zemlju. Zmaj nakon toga stade pred enu koja je imala roditi, da joj prodre dijete im ga rodi. I ona je rodila muko dijete, koje je trebalo vladati nad svim narodima eljeznim ezlom. I njezino dijete je bilo doneeno k Bogu i Njegovu prijestolju. I ena je pobjegla u pustinju, gdje joj je Bog pripravio sklonite, da se ondje hrani tisuu dvjesta i ezdeset dana. I bi rat na nebu kojeg je Mihael sa svojim anelima vodio protiv zmaja; i zmaj se borio zajedno sa svojim anelima, Ali nisu prevladali niti se za njih vie moglo pronai mjesta u nebu. Otkrovenje 12:1-8. A kada je zmaj vidio da je bio baen na zemlju, poe progoniti enu koja je rodila muko dijete. Ali eni bijahu dana dva krila velikog orla da odleti u pustinju u svoje sklonite, gdje e se hraniti jedno vrijeme, i dva vremena i pola vremena, pred licem zmijinim. I zmija je izbacila iz svojih usta za enom mlaz vode poput rijeke da je rijeka odnese. Ali je zemlja pomogla eni; otvorila je svoja usta i progutala poplavu koju je zmaj izbacio iz svojih usta. I zmaj bijae gnjevan na enu, te ode da vodi rat sa ostatkom njezina sjemena, protiv onih koji vre Boje zapovijedi i uvaju Isusovo svjedoanstvo. Otkrovenje 12:13-17. 59. Objanjenje ovih rijei je kako slijedi:

15

Velik znak koji je vien na nebu, predstavlja otkrovenje od strane Gospoda u svezi budue Crkve, u svezi prijema njezine doktrine, i u svezi onih koji e tu doktrinu napadati. ena obuena u sunce, sa mjesecom pod nogama, predstavlja Crkvu koja je, od Gospoda, u ljubavi i vjeri. A kruna od 12 zvijezda na njezinoj glavi, predstavlja mudrost i inteligenciju u onima koji pripadaju toj Crkvi, mudrost i inteligenciju koju oni dobijaju iz Boanskih istina. A to to je ona trudna, predstavlja raanje doktrine. Njezin pla i muke u raanju i bolovi pri roenju, predstavljaju otpor onih koji su u vjeri koja je odvojena od dobroinstva. To to se pojavio drugi znak na nebu, predstavlja dalje otkrovenje. Crveni zmaj predstavlja vjeru odvojenu od dobroinstva. Zmaj je crven zato to je njihova ljubav samo prirodna. To to zmaj ima sedam glava, predstavlja lano razumijevanje Rijei. A 10 rogova, predstavlja njihovu mo koja je posljedica toga to su takvo razumijevanje (doktrinu) prihvatili mnogi. Sedam kruna na zmajevim glavama predstavljaju krivotvorenje istine iz Rijei. Zmajev rep kojim je on povukao treinu zvijezda nebeskih, bacivi ih na zemlju, predstavlja unitenje svih saznanja o istinama. Zmaj koji stajae pred enom koja je trebala roditi, tako da prodre njezino dijete im se rodi, predstavlja njihovu mrnju prema, i elju da unite, doktrinu ove nove Crkve odmah pri njezinu roenju. I ona rodi muko dijete, predstavlja doktrinu. Koje je trebalo vladati nad svim narodima eljeznim ezlom, predstavlja da e ova doktrina uvjeravati ljude silom prirodnih istina koje izviru iz duhovnih istina. A njezino dijete koje je bilo doneeno pred Boga i Njegovo prijestolje, predstavlja zatitu djeteta od strane Gospoda sa neba. I ena je pobjegla u pustinju, predstavlja ovu novu Crkvu meu samo nekolicinom. Gdje je imala mjesto pripremljeno od strane Boga, predstavlja njezino stanje dok se u meuvremenu osigurava njezino prihvaanje od strane mnotva ljudi. Da e je tamo hraniti tisuu dvjesta i ezdeset dana, predstavlja vrijeme dok ona ne odraste (sazrije) do njezinog odreenog stasa. Rat koji je bio na nebu, kojeg je vodio Mihael sa svojim anelima protiv zmaja i njegovih anela, predstavlja nesklad i borbu izmeu onih koji su u vjeri koja je odvojena od dobroinstva i onih koji su u doktrini Crkve u svezi Gospoda i u svezi ivota dobroinstva. Ali nisu prevladali, predstavlja da su podlegli. Niti se njihovo mjesto vie moglo pronai na nebu, predstavlja da su bili baeni dolje u pakao (Otkrovenje 12:1-8). A kad je zmaj vidio da je baen na zemlju, zapoe progoniti enu koja je rodila muko dijete, predstavlja uznemiravanje Crkve od strane onih koji su u vjeri odvojenoj od dobroinstva, zbog njezine doktrine. I eni su bila dana dva krila velikog orla da moe letjeti u pustinju, u svoje sklonite, predstavlja razboritost dok je Crkva jo meu samo nekolicinom. Gdje je hranjena jedno vrijeme, i dva vremena i pola vremena, pred licem zmijinim, predstavlja, sve dok Crkva ne izraste do odreenog joj stasa. I zmija izbaci iz svojih ustiju vodu za enom, da bi je poplava mogla odnijeti, predstavlja njihovo razumijevanje koje obiluje neistinama kojim unitavaju Crkvu. I zemlja pomogne eni, i otvori usta, i proguta poplavu koju je zmaj izbacio iz svojih usta, predstavlja da je njihovo razmiljanje, poto je ono iz neistina, samo od sebe propalo. I zmaj je bio gnjevan na enu, te ode da vodi rat sa ostatkom njezina sjemena, predstavlja trajnu mrnju. Koji su vrili Boije zapovijedi i uvali svjedoanstvo Isusa Krista, predstavlja da je njihova mrnja bila usmjerena proiv onih koji ive ivot dobroinstva i koji vjeruju u Gospoda (Otkrovenje 12:13-17). 60. Sljedee poglavlje u Otkrovenju, trinaesto, obrauje zmajeve dvije zvijeri, jednu koja je viena kako izlazi iz mora, i drugu koja izlazi iz zemlje; ova prva je obraena od 1-10 stiha, a druga od 11-18 stiha. Da su to zmajeve zvijeri je oigledno iz stihova 2, 4, 11 ovog poglavlja. Sa prvom zvijeri je predstavljena vjera odvojena od dobroinstva, i to s obzirom na potvrivanja te doktrine od strane prirodnog ovjeka; a sa drugom zvijeri je predstavljena vjera odvojena od dobroinstva, i to s obzirom na potvrivanja te doktrine koja su utemeljena na Rijei, koja su u sebi krivotvorenja istine. No kako tumaenje tih odlomaka u sebi sadri dokazivanja onih koji su u takvoj vjeri, a kako bi bilo previe zamorno davati ih u cjelini, ja u to preskoiti dajui samo tumaenje sljedeih rijei: Onaj koji ima razumijevanje, neka izrauna broj na zvijeri, jer to je broj ovjeka. A njegov je broj, 666. stih 18. Onaj koji ima razumijevanje, neka izrauna broj na zvijeri predstavlja, neka oni koji su prosvjetljeni istrae prirodu potvrivanja te vjere proizvedenu iz Rijei; jer to je broj ovjeka, predstavlja kako je priroda tih potvrivanja ona njihove vlastite inteligencije; a njegov broj je 666, predstavlja sve istine iz Rijei u krivotvorenom stanju (predstavlja kako su takvim nainom razmiljanja krivotvorili sve istine iz Rijei.

16

IX

ONI KOJI U SEBI IMAJU VJERU KOJA JE ODVOJENA OD DOBROINSTVA SU KOZE O KOJIMA SE GOVORI U DANIJELU I MATEJU

61. Jarac u Danijelu 8 poglavlje, i koze u Mateju 25 poglavlje, naznaavaju one koji u sebi imaju vjeru koja je odvojena od dobroinstva. To se moe vidjeti ako se uzme u obzir da su oni protivni ovnu i ovcama koji se tamo spominju. Ovan i ovce naznaavaju one koji su u dobroinstvu; jer Gospod se u Rijei naziva Pastirom, a Crkva oborom za ovce, dok se ljudi u Crkvi generalno nazivaju stadom, a pojedinano ovcama. Poto su ovce oni koji su u dobroinstvu, koze su prema tome oni koji nisu u dobroinstvu. 62. Da su kozama naznaeni oni koji nisu u dobroinstvu e biti ukazano:

1. 2. 3. 4.

Iz iskustava u duhovnom svijetu; Iz Posljednjeg Suda i karaktera onih nad kojima je bio izvren; Iz opisa borbe izmeu ovna i jarca u Danijelu; I naposlijetku, iz zanemarivanja dobroinstva na strani onih koji su spomenuti u Mateju.

63. (1) U Rijei su kozama naznaeni oni koji su u vjeri odvojenoj od dobroinstva. To se vidi iz iskustava u duhovnom svijetu. U duhovnom svijetu se pojavljuju sve stvari koje se mogu vidjeti u prirodnom svijetu. Tamo se pojavljuju kue i palae; rajski vrtovi i nasadi, i u njima raznorazne vrste stabala; polja i poljane, ravnice i travnjaci, a takoer stada i opori, sve potpuno isto kao i na naoj zemlji, i meu njima nema nikakve razlike osim da ovi potonji imaju prirodan izvor, dok ovi prijanji imaju duhovan. I stoga aneli, poto su duhovna bia, vide one stvari koje su duhovnog izvora, ba kao to ljudi na zemlji vide one stvari koje su izvorno prirodne. [2] Sve stvari koje se pojavljuju u duhovnom svijetu su korespodencije, jer one korespondiraju sa osjeajima anela i duhova. Iz tog razloga oni koji su u ljubavi prema dobru i istini, a dosljedno tome i u mudrosti i inteligenciji, ive u velianstvenim palaama koje su okruene sa rajskim vrtovima prepunim korespondentnih stabala, oko kojih su opet polja i livade na kojima se stada odmaraju, a sve to su pojavnosti. Kod onih pak koji su u zlim osjeajima postoji korespondencija suprotnog karaktera, takvi su ili u paklovima ogranieni u radnim prostorijama koje su bez prozora, koje su ipak osvjetljene iluzornim nonim svjetlom; ili su u pustinji gdje ive u kolibama, oko kojih su sve stvari ogoljele, gdje obitavaju zmije, zmajevi, sove i mnoga druga stvorenja koja korespondiraju sa njihovom zloom. [3] Izmeu raja i pakla postoji posredno mjesto koje se naziva svijet duhova, u kojeg svako ljudsko bie dolazi odmah nakon smrti, i gdje ovjek komunicira sa drugim ovjekom bas kao sa ljudima na zemlji. I ovdje su sve stvari koje se pojavljuju korespodencije. I ovdje se takoer pojavljuju vrtovi, lugovi, ume, stabla i grmovi, cvjetnjaci i travnjaci, zajedno sa zvijerima svakojake vrste, njene a i divlje prirode, sve u korespondenciji sa osjeajima onih koji ive tamo. [4] Tamo sam jako esto vidio ovce i koze, i borbu meu njima poput one kakva je opisana u 8 poglavlju proroka Danijela. Vidio sam koze sa rogovima koji su bili savinuti prema naprijed kao i koze sa rogovima koji su bili savinuti prema natrag, i vidjeh kako u gnjevu nasru na ovce. Vidjeh koze sa dva velika roga sa kojima su nasilno udarali ovce. I kada sam gledao tako da bi vidio to te stvari predstavljaju, vidjeh neke koji su raspravljali o djelima dobroinstva i vjeri; i iz ovog je bilo oigledno da se vjera rastavljena od djela dobroinstva pojavljivala kao koza, a dobroinstvo iz kojeg proizlazi vjera, kao ovca. A kako sam te stvari esto viao, doznao sam sa potpunom sigurnou da su u Rijei kozama naznaeni oni koji su u vjeri odvojenoj od dobroinstva. 64. (2) U Rijei su kozama naznaeni oni koji su u vjeri odvojenoj od dobroinstva. To se vidi iz Posljednjeg Suda i karaktera onih nad kojima je bio izvren. Posljednji Sud nije bio izvren nad nikim drugim nego nad onim ljudima koji su samo izvani bili moralni, dok u svojim unutranjostima nisu bili duhovni, ili pak jako malo. Oni, meutim, koji su bili zli i izvani i u svojim unutranjostima, su bili baeni u pakao puno prije Posljednjeg Suda; a oni koji su bili duhovni izvani a istovremeno i unutra, su takoer bili uzdignuti u nebo puno prije Posljednjeg Suda. Jer sud nije bio izvren nad onima koji su bili u nebu, niti nad onima koji su bili u paklu, ve nad onima koji su bili u posrednom stanju izmeu neba i pakla, i koji su tamo za sebe, tako rei, napravili nebo.

17

[2] Da je Posljednji Sud bio izvren nad njima, a ne nad drugima, se moe vidjeti u malom djelu na tu temu, Posljednji Sud 59 i 70; a vidjet e se i u djelu Nastavak u svezi Posljednjeg Suda 16-19, gdje se obrauje sud nad Reformiranim Crkvama, od kojih su oni koji su bili u vjeri odvojenoj od dobroinstva* u svojim ivotima a takoer i u doktrini, bili baeni u pakao, dok su oni koji su bili u istoj vjeri samo po pitanju doktrine, a u svom ivotu su bili u dobroinstvu (prakticirali dobroinstvo), bili uzdignuti u nebo; iz ega je bilo oigledno da Gospod, u Mateju 25 gdje govori o Posljednjem Sudu, nije pod kozama i ovcama mislio na nikog drugog. *Koji su uvjerenja kako samo vjera a nikako djela dobroinstva spaavaju ovjeka. 65. (3) U Rijei su kozama naznaeni oni koji su u vjeri odvojenoj od dobroinstva. To se vidi iz opisa borbe izmeu ovna i jarca u Danijelu. Sve stvari u Knjizi proroka Danijela u svom duhovnom znaenju obrauju nebeske stvari i stvari koje se tiu Crkve; uostalom kao i sve stvari u cijelom Svetom Pismu, to je bilo ukazano u knjizi Doktrina o Svetom Pismu za Novi Jeruzalem 5-26. Posljedino tome je takav sluaj i sa onime to je u Danijelu reeno u svezi borbe izmeu ovna i jarca, koja je u svojoj sutini ovakva: U vienju vidjeh ovna koji je imao dva visoka roga, onaj vii je narastao poslije, i vidjeh da sa rogom bode prema zapadu, i sjeveru, i jugu i sebe tako velia. Nakon toga sam vidio jarca kako dolazi sa zapada, nad licem cijele zemlje, koji imade rog meu svojim oima, i on bijesno nasrne na ovna svom svojom silinom, te polomi njegova dva roga, obori ga na zemlju i pone gaziti. Ali veliki se jarev rog polomio i umjesto njega narastu etiri roga, a iz jednog od njih izraste mali rog, koji izuzetno naraste prema jugu i prema izlasku sunca, i prema predivnoj zemlji, sve do vojske nebeske, te zbaci jedan dio te vojske, i zvijezda, na zemlju te ih pogazi. Da, on sebe uzdigne ak i do princa te vojske, od kojeg oduzme svegdanju rtvu i kojem razori Svetite, poto on na zemlju zbaci istinu. I ja zauh kako Svetac govori, Koliko dugo e trajati ova vizija/ovo vienje, svegdanja rtva i unitavajui prijestup nad Svetitem i Vojskom? I on ree: Sve do jutra i veeri; onda e Svetite biti opravdano. Danijel 8:2-14. 66. Sasvim je oigledno da ova vizija predskazuje budue stanje Crkve. Jer reeno je da je svegdanja rtva bila oduzeta od Princa nad vojskom, da je njegovo Svetite bilo pogaeno, i da je jarac oborio istinu na zemlju; takoer da je svetac rekao, Koliko dugo e trajati ovo vienje, svegdanja rtva, i opustoenje, koliko dugo e gaeni biti Svetite i vojske nebeske? I da e biti do veeri i jutra kada e Svetite biti oieno. Poto veer naznaava kraj Crkve, kada se pojavljuje nova Crkva. Medijski i Perzijski kraljevi, koji se spominju kasnije u tom poglavlju, predstavljaju isto to i ovan; dok Grcki kralj predstavlja isto to i jarac. Jer imena kraljevstava, naroda i ljudi, ba kao i osoba i lokacija, u Rijei, predstavljaju nebeske stvari i stvari od Crkve. 67. Tumaenje ovih stihova je slijedee: Ovan koji je imao dva roga, od kojih je onaj vii izrastao posljednji, predstavlja one koji su u vjeri iz dobroinstva. Njegovo guranje prema zapadu, sjeveru i jugu, predstavlja rasprivanje onog to je zlo i neistinito. Njegovo velianje samog sebe, predstavlja rast. Jarac koji dolazi sa zapada povrh cijele zemlje, predstavlja one koji su u vjeri odvojenoj od dobroinstva, i invaziju crkve sa njihove strane. Zapad predstavlja zlo prirodnog ovjeka. To to je jarac imao rog meu svojim oima, predstavlja vlastitu inteligenciju. To to je juriao na ovna snagom svoje jarosti, predstavlja estoko napadanje na dobroinstvo i vjeru tog dobroinstva. To to je slomio ovnova dva roga, bacio ih na zemlju i pogazio, predstavlja bacanje rasprivanje i dobroinstva i vjere, jer tko god uini to dobroinstvu uini to takoer i vjeri, poto njih dvoje ine jedno. To to je veliki jarev rog bio slomljen, predstavlja da u svemu tome oni sami ne primjeuju kako su njihova nastojanja proizvod vlastite inteligenicije. To to su umjesto njega izrasla etiri roga, predstavlja primjenu literalnog znaenja Rijei u potvrivanju njihovih dogmi. To to je iz jednog od njih izrastao mali rog, predstavlja argumentaciju da nitko nije u stanju sam od sebe ispuniti zakon, i initi to je dobro. To to je taj rog rastao prema jugu, prema zalasku sunca, i prema predivnoj zemlji, predstavlja pobunu protiv svih stvari od Crkve. I prema vojsci nebeskoj, od koje je neke zbacio, i zvijezdama nebeskim, koje je pogazio, predstavlja unitenje, na ovaj nain, sveg znanja o dobru i istini koje pripada dobroinstvu i vjeri. To to je uzvisio sebe do princa vojske, od kojeg je bila oduzeta svegdanja rtva, kao i obitavalite u njegovu svetitu, predstavlja da je na taj nain ovaj princip unitio sve stvari koje pripadaju oboavanju Gospoda i Njegove Crkve. To to je zbacio istinu na zemlju, predstavlja da je krivotvorio istine iz Rijei. Veer jutro, kada e svetite ponovno biti opravdano, predstavlja kraj te Crkve i poetak nove. 68. (4) U Rijei su kozama naznaeni oni koji su u vjeri koja je odvojena od dobroinstva. To se vidi iz zanemarivanja dobroinstva na strani onih koji se spominju u Mateju.

18

Da se u Mateju 25:31-46, kada se spominju koze i ovce, ne misli na ni jedne druge nego na one na koje se u Danijelu misli pod jarcem i ovnom, je oigledno iz ove okolnosti, da su ovcama nabrojena djela dobroinstva, i reeno je da su ih oni vrili; a kozama su nabrojena ista djela dobroinstva, ali je reeno kako ih oni nisu vrili, zbog ega su bili prokleti. Jer kod onih ljudi koji su u vjeri koja je odvojena od dobroinstva, postoji zanemarivanje djela (ljubavi), to je posljedica njihovog nijekanja kako je u njima bilo to od Crkve i od spasenja; a kada se dobroinstvo, koje se sastoji od djela (ljubavi), na taj nain otkloni, onda propada i vjera, poto vjera izvire u dobroinstvu; a kada nema ni dobroinstva ni vjere, onda slijedi prokletstvo. Da su na tom mjestu kozama naznaeni svi zli i opaki ljudi, onda ne bi bila nabrojena djela dobroinstva koja oni nisu vrili, ve zla koja su inili. Takve osobe su takoer predstavljene sa jarcima i u Zahariji: Moj bijes je planuo na pastire, Ja u kazniti jareve. Zaharija 10:3. I u Ezekielu: Pazite, Ja sudim izmeu marve i marve, izmeu ovnova i jaraca. Smatrate li da je mala stvar to pasete na dobroj pai, nego morate jo ostatak nogama gaziti? Slabe ovce ste izgurali sa svojim rogovima, dok ih ne rastjeraste; Zato u Ja spasiti Moje stado, nee vie biti plijenom. Ezekijel 34:17, 18, 21, 22.

19

VJERA ODVOJENA OD DOBROINSTVA UNITAVA CRKVU I SVE STVARI KOJE JOJ PRIPADAJU

69. Vjera odvojena od dobroinstva nije vjera, poto je dobroinstvo ivot, dua i sutina vjere; a tamo gdje nema vjere, poto nema dobroinstva, tamo nema ni Crkve. Stoga Gospod kae: Ali hoe li Sin ovjecji, kada ponovno doe, nai vjere na zemlji? Luka 18:8. 70. Ponekad bi uo kako se koze i ovce svaaju oko ove stvari, Da li su oni koji su sebe utvrdili u vjeri koja je odvojena od dobroinstva, u posjedu bilo kakve istine; a kako su oni rekli da imaju jako puno istina, stvar je bila istraena. Oni su bili upitani da li znaju to je ljubav, to je dobroinstvo, a to je dobro; a kako su ovo bile stvari koje su odloili na stranu, oni nisu mogli odgovoriti drugaije na ovo pitanje osim da ne znaju. Onda su bili upitani, to je grijeh? to je pokajanje? I to je oprotenje grijeha? I budui da su odgovorili kako su svima onima koji su opravdani sa vjerom grijesi oproteni tako da se vie ne pojavljuju, bilo im je reeno da to nije istina. Kada su ih upitali, to je regeneracija? Oni su odgovorili, da je to ili krtenje, ili opratanje grijeha kroz vjeru; ali im je onda bilo reeno da ni to nije istina. Kada su bili upitani, to je duhovni ovjek?, oni su odgovorili, On je onaj koji je opravdan vjerom koju mi zastupamo (propovijedamo); i opet im je bilo reeno kako je to neistina. Nakon toga su ih ispitivali u svezi iskupljenja, u svezi sjedinjenja izmeu Gospoda i Oca, i u svezi Bojeg jedinstva; i na to su oni dali odgovore koji su bili neistiniti. Mnoge druge teme su takoer bile spomenute, tako da je nakon ispitivanja i odgovaranja bio izveden zakljuak. Taj zakljuak je slijedei, oni koji su sebe utvrdili u vjeri koja je odvojena od dobroinstva nisu u posjedu ni jedne jedine istine. 71. Da je stvar ovakva takvi ljudi za ivota na svijetu ne mogu uzvjerovati; poto svi oni koji su u neistinama ne mogu drugaije nego neistine promatrati kao da su istine; i oni misle kako nije od velike vanosti da se zna bilo to drugo osim onog to pripada njihovoj vlastitoj vjeri. A kako je njihova vjera odvojena od njihova razumijevanja, poto je to slijepa vjera, oni stoga ove stvari ni ne istrauju. A ove stvari se, meutim, jedino mogu istraiti tako da se Rije ita uz pomo prosvjetljenog razumijevanja. Oni stoga istine koje su u Rijei izokrenu u neistine razmiljajui o vjeri kada vide da se tamo govori o ljubavi, pokajanju, opratanju grijeha, i mnogim drugim stvarima koje se tiu ovjekovih akcija (djelovanja). 72. Takav je u svoj istini karakter onih koji su sebe utvrdili u vjeri jedino, i u doktrini i u ivotu; ali ne i onih koji su, iako su uli i vjerovali da samo vjera spaava, ipak izbjegavali (odbacivali od sebe) zla kao grijehe.

20

BIOGRAFIJA*

Obiteljska podloga
Preci su obdarili ovog slavnog/istaknutog veanina sa mnogostrukim talentima koji su odredili pravac i smisao njegova ivota. Po majinoj strani su Swedenborgovi roaci ve due vrijeme imali visok ugled u rudarskoj industriji, dok je njegov otac bio izrazito inteligentan, ozbiljan i gorljiv sveenik. U takvom jednom domainstvu, kojeg je karakterizirao harmonian spoj svjetovnog i svetog, se 29 Sijenja 1688, u gradu Stockholmu rodio Emanuel. Sara Behm, njegova majka, je umrla kada je imao 8 godina, ali je njezin tih i milosrdan duh uobliio karakter njezina treeg djeteta i drugog sina. estoro druge djece se rodilo Jesperu i Sari Swedberg prije njezine neblagovremene smrti u 1696. Njegov otac, profesor teologije na Sveuilitu u Uppsali i dekan katedrale, je poslije postao Skarski Biskup. Biskupska stolica je ukljuivala i dodjelu plemikog zvanja (ili 'uzdignue na plemiki rang') od strane Kraljice Ulrike Eleonore. Jedan od rezultata ove asti je bila i promjena porodinog imena iz Swedberg u Swedenborg. Biskup je sluio takoer i kao kapetan kraljevske obitelji pa je stoga imao pristup/ulaz u najvie socijalne i politike krugove vedske. Tako je mladi Swedenborg od samog roenja iskusio obiteljsku atmosferu koja je bila okarakterizirana tovanjem i ak religijskom estinom/strau. Biskupova djeca su veinom dobijala Biblijska imena, tako da ih podsjeaju na njihovu obavezu/dunost prema Bogu i crkvi. Emanuel znai 'Bog sa nama' a to ime je uistinu odgovaralo (ili 'se dobro slagalo sa') Swedenborgovim ranim godinama. Obitelj je za rukom i ostalim okupljanjima esto raspravljala o religijskim pitanjima, pa je mladi imao prilike izmjenjivati ideje o vjeri i ivotu sa mnogim sveenicima. Mnogo godina kasnije se Swedenborg prisjetio utjecaja ove rane izloenosti kada je zapisao: 'Ja sam neprestano bio zauzet sa mislima o Bogu, spasenju, i ljudskoj duhovnoj patnji ...'

Poetno obrazovanje
Ali teologija, iako glavna tema u kui Swedenborgovih, nije u razgovorima eliminirala i sve ostale subjekte. Politika, rat, filozofija i tehnologija su bez ikakve sumnje bili dio obiteljskih rasprava. Takva intelektualna stimulacija kod kue je u Lipnju 1699 dovela logino i do ranog upisa/registracije na Sveuilite u Uppsali. Mladi Emanuel je pokazao obeavajuu inteligenciju i katoliko stanovite. U to vrijeme je Sveuilite nudilo etiri glavna podruja studiranja: teologiju, pravo, medicinu i filozofiju. Iako je Swedenborg diplomirao ovo potonje, njegov istraivaki um ga je odveo takoer i u mnoga druga podruja. Fakultet filozifije je u to vrijeme ukljuivao nauku i matematiku, no on je takoer uzimao i satove iz prava te je, poto je veina instrukcija na Uppsali bila i dalje na Latinskom, nauio i taj jezik, dodajui mu slijedee godine Grki i Hebrejski. Naknadne studije i putovanja su omoguili Swedenborgu da postigne znanje Engleskog, Nizozemskog, Francuskog i Talijanskog kao dodatak njegovom materinjem vedskom i jezicima Svetog Pisma. Oputajui se (ili 'u slobodno vrijeme') Swedenborg je pisao poeziju na Latinskom i studirao muziku. On se takoer toliko usavrio u sviranju orgulja da je mogao popuniti mjesto redovnog izvoaa u crkvi. Njegovu akademsku karijeru su okarakterizirale svestranost/univerzalnost i mata koje su bile ukorijenjene u temeljitosti i praktinosti. Swedenborg je pri zavretku svojih slubenih/formalnih studija na sveuilitu u 1709 postavio (ili 'odredio') planove za dugotrajna putovanja te daljnje studije u inostranstvu. Tako je on 1710, sa svoje 22 godine, po prvi puta otiao u Englesku. Ohrabren te financijski potpomognut od strane svog urjaka, Erica Benzeliusa, Swedenborg je mogao, bilo pod tutorstvom uenih pojedinaca ili pak sam, studirati fiziku, astronomiju kao i veinu ostalih prirodnih nauka. On je takoer postao jako zainteresiran za praktinu mehaniku te je od vjetih Engeskih zanatlija/obrtnika izuio urarstvo, uvezivanje knjiga, kabinetski rad, graviranje te konstrukciju mjedenih instrumenata. Nakon toga je otputovao u Nizozemsku gdje je studirao tehnologiju bruenja lea, koja je tada bila u samom razvoju (ili 'na samim poecima'). Njegove kasnije/daljnje studije ukljuuju kozmologiju, matematiku, anatomiju, fiziologiju, politiku, ekonomiju, metalurgiju, mineralogiju, geologiju, rudarski inenjering i kemiju. Kao dodatak tome on je postao temeljito upuen u Bibliju. tovie, pohlepni student-naunik je bio uspjean i u svojim nastojanjima da se susretne sa uvaenim imenima (ili 'liderima) iz svijeta nauke/znanja. U vremenu kada je relativno gledano samo par ljudi bilo uistinu obrazovano, Emanuel Swedenborg je proveo svojih prvih trideset pet godina ivota u masivnom programu slubenog/formalnog kao i samo-odreenog obrazovanja. Iako je bio zaokupljen sa naukama i ostalim svjetovnim pitanjima, Swedenborg (ipak) nije odbacio svoj rani teoloki trening. On je zadrao svoje vjerovanje u Boga kao sve-prisutne, uzrone sile u svemiru (ili 'svemira'). Svi podaci ukazuju na to da je on dosljedno slijedio savjet kojeg mu je dao otac kada je naputao Uppsalu da bi prihvatio obaveze u drugoj biskupiji: 'Najozbiljnije te preklinjem, boj se Boga i voli Ga iznad svega drugog', govorio je

21

Biskup, 'jer bez straha Bojeg svako drugo uvjebavanje, sve studije, (i) svo znanje niemu ne vrijedi, tovie, ak je i tetno.'

Javna karijera
Swedenborg je zapoeo svoju dugu karijeru u javnoj slubi godine 1716, ak prije nego je njegov period putovanja i studija zavrio. Kralj Charles XII je talentiranom 28-godinjem nauniku odredio poloaj/mjesto Izvanrednog Prisjednika (Assessor) na Kraljevskom Rudarskom Fakultetu. To je mjesto, iako dijelom poasno, sa sobom takoer nosilo i razliite obaveze koje su bile povezane sa nadgledavanjem i razvojem rudarstva, jedne od najvanijih vedskih industrijskih grana. Trideset i jednu godinu je Swedenborg sluio svojoj zemlji kao uvaeni lan Rudarskog Odbora. Odbor se sastajao redovito donosei odluke koje su utjecale/afektirale sva podruja rudarske industrije. Zbog potreba koje su pred njega postavljale studije i putovanja, Swedenborg je ponekad znao dobijati dozvole za izostanak, no on je uvijek/vjerno bio prisutan na sastancima Odbora kad god bi se nalazio u vedskoj. Taj poloaj Prisjednika je za Swedenborga postao puno vie od 'formalnosti' (engleska rije 'sinecure' oznaava neto to je tu a i ne mora biti/neto bez ega se lako moe, tj. poziciju od nevelike vanosti). Swedenborgove obaveze su ukljuivale provjeravanje/nadgledavanje/ispitivanje rudnika kao i detaljna izvjea o kvaliteti i koliini iskopanog metala. On je proveo veinu od svojih sedam ljetnjih putovanja kroz vedsku na ovim nadglednikim obilaenjima, jaui na konju ili u koiji miljama kroz umu, zaustavljajui se u lokalnim svratitima, sputajui se u svakojake sigurne ali i nesigurne rudnike. Bio je upleten/ukljuen (ili 'bavio se') u probleme radnika/kadrovske probleme kao i administrativne probleme, zapoljavao je slubenike, prosuivao u radnikim sporovima, te ispunjavao prijedloge za unapreivanjem. Bila mu je dodijeljena ak i nepopularna obaveza sakupljanja nacionalnog poreza nametnutog rudarstvu. Njegove aktivnosti u Rudarskom Odboru su konano zavrile kada je rezignirao u 1747 da bi se u potpunosti mogao posvetiti vanijim zadacima za koje je, kako je vjerovao, bio pozvan/odreen. Swedenborgova javna karijera je takoer ukljuivala i nekih 50 godina sluenja u Kui Velikaa (ili 'Kui Slavnih'), jednoj od etiri stalea/kaste u vedskom Riksdagu ili zakonodavnom tijelu. On se prvi puta pojavio u Kui Velikaa u 1719 kada je njegova porodica dobila plemiku titulu. Od tog vremena pa sve do nekih par godina prije njegove smrti u 1772, Swedenborg je bio prisutan na skoro svim sastancima Kue. Duboka posveenost dobrobiti vedske ga je potstaknula da uloi poseban trud te da svoja putovanja u inostranstvo planira ba u vremenu kada je zakonodavno tijelo imalo raspust/godinji odmor. Kada bi Riksdag odravao svoje sastanke Swedenborg bi obino bio u vedskoj, a iako nije bio vjet govornik, on bi uestalo pisao pamflete i rijeenja o vanim pitanjima tog vremena. Takoer je vie puta iznosio svoja miljenja o nacionalnoj ekonomiji i poreznoj strukturi. Njegovu panju su takoer privlaili vanjska politika te stvari vezane za pravilnu upotrebu vedskih prirodnih izvora. Njegov najpoznatiji politiki spor se zbio u 1760, u vremenu ekonomske krize u vedskoj. Savjetnik za Trgovinu, Anders Nordencrantz, je postao predsjednik specijalnog komiteta za financije. On je imao prava odabrati sve lanove svoga komiteta, ija (ili 'a njihova') izvjea su, to nimalo nije bilo iznenaujue, odraavala Nordenkrantzovo razmiljanje o nacionalnoj financijskoj krizi koje (rije je o Nordencrantzovom razmiljanju) je on do u detalje objavio neto ranije, u svojoj poveoj knjizi. Nordencrantzova analiza je sadravala neke vrlo korisne uvide, ali su njegovi reformatorski prijedlozi (ili 'prijedlozi za reformu') prijetili unititi (sweep away) cijelu strukturu vedske vlade; mnogi su osjeali kako bi njegovi prijedlozi, ako ih se usvoji, mogli rasturiti na dijelove (postojeu) strukturu drutva. Swedenborg je, sasvim svjestan potrebe za ekonomskim poboljanjem/promjenama, smatrao Nordencrantzove poglede generalno neprihvatljivima. Oni su cjelokupnu krivnju aktuelne krize svaljivali na vladine slubenike. Nordencrantz je smatrao kako je bolje zamijeniti sve vladine slubenike nego li crkvene ili pak one koji su na vojnim pozicijama; ovi potonji (crkveni i vojni slubenici) bi trebali biti zamjenjivani naizmjenino svake druge godine. Ukratko, Nordencrantz se zalagao za reformu putem neprestane izmjene (turnover) vladinih slubenika. Najpogubniji element/znaajka njegovog plana bi bilo izuzetno poveanje osobne moi vedskog Kralja. Prigovarajui tome Swedenborgov komentar Riksdagu je ukazivao kako su problemi vedske bili uzrokovani razliitim faktorima i u privatnom i u slubenom sektoru, radije nego jednostavno korupcijom i glupou vladinih slubenika. On je naglasio nunost ispravne mjere pri kritiziranju vlade imajui u vidu odravanje djelotvorne/uinkovite strukture unutar koje bi se socijalna i civilna sloboda postepeno mogle proiriti. 'Greke se pojavljuju u svakoj zemlji', napisao je, 'i kod svakog ovjeka. Ali ako se na vladu bude gledalo samo na osnovu njezinih pogreaka, to bi bilo isto kao da se na pojedinca gleda samo na osnovu njegovih mana i nedostataka.' U ovoj raspravi, koju je rijeio u svoju korist, se Swedenborg prikazao kao umjeren ovjek koji je spreman pronai praktina rijeenja stvarnih problema.

22

Sluenje Domovini
Ni jedan pregled Swedenborgova javnog ivota ne bi bio potpun bez da se spomenu mnoge okolnosti/situacije u kojima je on sa svojim strojarskim genijem bio na usluzi svojoj domovini. Kralj Charles XII je zatraio od njega da mu slui kao inenjerski savjetnik i to nakon to ga je impresionirala Swedenborgova uloga izdavaa naunog urnala 'Daedalus', - prvi mjesenik ikad izdan u vedskoj koji je bio posveen prirodnim naukama. U Kraljevoj slubi je Swedenborg djelovao i kao savjetnik za graditeljstvo na nekoliko jako vanih javnih projekata. Njegov zadatak je ukljuivao stvaranje suhog-pristanita u jednom sasvim novom dizajnu, zatim kanal/prokop, mehanizam za rad slanih izvora, i sistem za prenoenje velikih ratnih brodova preko kopna. On je takoer pokazao stvaralaku matu napravivi nacrte maina koje e se vjerojatno pojavljivati u budunosti ukljuujui avion, parni stroj, podmornicu, zranu puku i sporo-goreu pe. Iako ni jedan prirodnjak (ili 'promatra prirode') u 1700 nije na svojem raspolaganju imao precizne instrumente koji bi mu pomogli (pri istraivanju/promatranju), vodei umovi/intelektualci su nauku tih dana uzdigli do izvanrednog stupnja (ili 'do zavidnog nivoa'). Ograniena koliina znanja je (s druge strane) omoguila naunicima da se upoznaju sa irim spektrom studija nego to je to bilo mogue od tada pa do dananjih dana, u kontekstu eksplozije naune informacije u osamnaestom i devetnaestom stoljeu. Swedenborgov otar/revnostan um, u kombinaciji sa njegovim izuzetno opsenim obrazovanjem, ga je smjetao u sam vrh najbolje obrazovanih naunika toga vremena.

Naune teorije i studije

U stoljeu koje nije znalo za postojanje kisika, cirkuliranje krvi, strukturu vode, sastav zemljine atmosfere, elektricitet, analizu spektra, fotografiju, pojam/koncept ouvanja energije, te djelovanje atoma, Swedenborg je zajedno sa nekim neispravnim proraunima izbacio (prepounded) i nekoliko impresivnih teorija. to se njegov um vie razvijao to je on postajao sve vie zainteresiran za generaliziranje/uopavanje iz onog to su drugi ljudi pronali nego za izvoenje dugotrajnih vlastitih eksperimenata. Njegovo razmiljanje je stoga vie naginjalo filozofskom nego eksperimentalnom izlaganju. Ipak, on je u metalurgiji i biologiji napravio eksperimentalna otkria koja su ga stavila uz bok sa specijalistima (original thinkers) u ove dvije discipline/nauke. U metalurgiji su njegovi zakljuci u svezi pravilne obrade eljeza, bakra i bronze unaprijedili i nauku i samu tehnologiju koja se koristi(la) pri obradi. U biologiji su mu njegove studije ivanog sistema i mozga priskrbile kredit za ponudu (supply) prvog tonog/preciznog razumijevanja vanosti cerebralne/modane kore (cerebral cortex), kao i respirativnog/dinog pokreta modanog tkiva (ili 'modane materije'). Moderni su znanstvenici/naunici zakljuili da su Swedenborgova istraivanja (ili 'Swedenborgovi pronalasci') ukazala put do 'veine ivanih i senzorskih fiziolokih temeljnih inbenika'. Takoer je slavljen zbog svojih uvida (ili 'svoje pronicljivosti') o funkcionalnosti i vanosti duktilnih lijezda, posebice hipofize.' Da je kojim sluajem proveo sve svoje zrele godine bavei se metalurgijom i biologijom zasigurno bi mogao dogurati puno dalje (ili 'postii puno vie') u ove dvije discipline (ili 'na ova dva polja') nego to je ovako postigao (ili 'dogurao'). Ali on je odustao od daljnjih istraivanja (u ovim disciplinama) jer je osjetio kako nije posebno nadaren u takvoj vrsti aktivnosti. Nadalje, otkrio je kako, nakon to bi uistinu postigao pristojno eksperimentalno otkrie, naginje tome da ga to odvue od filozofske generalizacije u jedno-strana tumaenja koja su u prevelikoj mjeri bila ovisna o njegovim vlastitim promatranjima. Vjerovao je da postoje dvije osnovne vrste uma; na jednoj strani su bili oni koji su nadareni za 'eksperimentalno promatranje, koji su obdareni sa otrijim uvidom (ili 'koji otrije vide') od ostalih, kao da prirodno posjeduju finiju pronicljivost: takvi su Eustachius, Ruysch, Leeuwenhoek, Lancisi, itd.' A onda su tu bili i drugi, 'koji su imali prirodnu sposobnost za kontempliranje injenica koje su ve bile otkrivene, izvlaei na taj nain njihove uzroke. Obje ove sposobnosti su osebujni darovi, i rijetko ih se nalazi ujedinjene u jednoj osobi.'

Objavljeni nauni radovi

Swedenborg je imao dva centralna filozofska interesa: kozmologiju i prirodu ljudske due. On je, otprilike reeno, u periodu od 1720 do 1745 studirao, pisao i objavljivao materijale vezane (samo) za ova dva subjekta. Njegov prvi znaajni filozofski rad/djelo, 'Kemija', je objavljen 1720, i u njemu je naglaavao svoje 'tek-se-razvija' miljenje kako se sve u prirodi moe objasniti matematiki. On je odbacio Newtonov koncept permanentnih/postojanih, neumanjivih estica materije te je sugerirao da je sve materijalno u sutini pokret organiziran u geometrijske forme.

23

U 1720-ima je razvio svoje misli u svezi procesa koji stvara i odrava svemir (ili 'uz iju pomo svemir postoji o ostaje u postojanju'). Skoro 600 stranica rukopisa zvanog 'Lesser Principia' (moe biti prevedeno kao 'Principi od manjeg znaaja'), koje su objavljene nakon njegove smrti, svjedoe o tim njegovim naporima/nastojanjima, no veliko djelo koje je proizalo iz tih njegovih studija se pojavljuje 1734 pod generalnim nazivom 'Filozofski i Mineroloki Radovi' (djelo sadri tri toma). Swedenborg je svoje osnovne kozmonoloke zakljuke prezentirao u prvom tomu, koji se zove 'Principia' (ili 'Princip'), i to na nain koji je bio uobiajen za filozofe osamnaestog stoljea. On je svoja tumaenja/objanjenja 'Principa po kojima funkcioniraju Prirodne Stvari' bazirao na iskustvu, geometriji i razumu, postavivi tako/time/ujedno pretpostavku o tome gdje nastaje (ili 'o stvaranju') 'prva materijalna/prirodna toka' (drugim rijeima, 'gdje duhovno postaje materijalno'). Ta prva prirodna/materijalna toka, uzrokovana Boanskim impulsom djelovanja, se sastoji od istog pokreta. Iz ove toke istog pokreta se sputa serija konanosti, svaka slijedea serija neto veeg obujma i u sebi neto manje aktivna nego prethodna konanost (ili 'konana serija'). Swedenborgova kozmologija stoga od poetka do kraja prti od energije. On je uvjeravao da ta aktivnost proimlje sva tri prirodna carstva, animalno, vegetativno i mineralno. Svaka materijalna supstanca emanira energetske sfere koje se isprepliu u djelovanju sa okruujuom materijom. Njegove studije o magnetizmu, kristalografiji, fosforescenciji i metalurgiji su samo doprinjele njegovom vjerovanju u aktivni svemir. Moderna istraivanja/eksperimentiranja, posebice na poljima atomske energije, su potvrdila mnoge Swedenborgove kozmonoloke pekulacije. Svante Arrhenius, uveni kemiar i dobitnik Nobelove Nagrade, osniva nauke o fizikoj kemiji dvadesetog stoljea, je zakljuio kako su Buffon, Kant, Laplace, Wright i Lambert postavili sisteme stvaranja koji su ve ranije bili sugerirani u Swedenborgovom 'Principu'. Drugi tom Filozofskih i Minerolokih radova se bavio sa eljezom i elikom, a trei sa bakrom i bronzom. U njima Swedenborg nije samo obraivao tehnologiju koja se upotrebljava u primjeni metala, ve su u te studije bile ukljuena i filozofska razmiljanja u svezi ureenja i djelovanja svemira.

Objavljeni Filozofski radovi

U Swedenborgovim Filozofskim i Minerolokim Radovima nije bilo nieg to bi ukazivalo da ga je isto materijalno tumaenje/objanjenje svemira zadovoljavalo. Njegovi spisi su poivali (ili 'bili bazirani') na pretpostavci da Boanska energija/sila stoji iza/ispod sve materije tako da su se njegova mozganja uskoro okrenula prema vezi koja povezuje konano i beskonano. Njegov 'poput-knjige-veliki-esej' o Beskonanom, izdan u 1734, je nosio potpuni naslov 'Opi pregled Filozofskih argumenata o Beskonanom i Krajnjem Uzroku Stvaranja kao i o Mehanizmu djelovanja Due i Tijela'. U ovoj i u slinim studijama, Swedenborg je ocjenio da iako konano ne moe poznavati (ili 'spoznati') beskonano, razum prisiljava ovjeka da zakljui kako je ljudsko bie krajnji cilj stvaranja. Sve u stvaranju doprinosi tome da ovjek funkcionira kao misaono bie. Dua mora biti veza izmeu Boga i ovjeka, beskonanog i konanog, ak i ako ovjek ne moe vidjeti ili izmjeriti tu duu. Svoju potragu za duom je Swedenborg najsveobuhvatnije razvio u studiji koju je nazvao 'Ekonomija ivotinjskog Carstva', koja je bila izdana u dva opirna toma u 1740 i 1741. Kako i sam naslov govori, on je otkrio kako je Kraljevstvo ivota velianstveno jedinstvo vrsto zategnute strukture formirane prema odreenom velikom dizajnu koji je pak u skladu sa konceptom pojedinane due kao sredita stvaranja. Njegova razmiljanja, koja su bila bazirana na najnaprednijem anatomskom znanju toga vremena, su bila koncentrirana/usmjerena na krv koja je najvjerojatnije bila nositelj due. Swedenborg je ve u to vrijeme, 50 godina prije otkria kisika, doao jako blizu toga da predvidi nain uz pomo kojeg plua proiavaju krv. On je, koristei se svojim ranijim studijama ljudskog mozga, zakljuio da operacije mozga i tijela, koje se odvijaju uz pomo krvi, ovise o 'duhovnom fluidu' koji, s obzirom da se ne moe 'spoznati', mora biti nositelj due. On je tu svoju potragu za racionalnim objanjenjem rada due nastavio i u drugoj knjizi, 'ivotinjsko Carstvo', kao i u ostalim djelima. Nadao se da e 'raspriti oblake koji zamrauju sveti hram uma' te da e otvoriti vrata vjeri. Druge knjige iz tog perioda, neke objavljene a neke ostavljene u formi rukopisa, ukljuuju 'Mozak', 'Pet ula', 'Organe reprodukcije' i 'Racionalnu Psihologiju'. Ekonomija ivotinjskog Carstva je bila hvaljena od strane uenih ljudi njegova doba. Meutim, kritiari su sve vie i vie ignorirali njegove kasnije radove o potrazi za duom, dok su njegovi neobjavljeni rukopisi, naravno, bili nepoznati izvan krugova Swedenborgovih intelektualnih prijatelja (intimates).

Swedenborgov 'poziv'
Swedenborg je otiao najdalje to je mogao pokuavajui objasniti velika pitanja ljudskog roda (existence) koristei se pri tome samo vjerom koju je stekao kod kue, koja je uz to bila pojaana i njegovim vlastitim intelektualnim sposobnostima/silama. Rezultati njegovih istraivanja ga nisu zadovoljavali, ali otvorila se nova faza njegova ivota tako da ostale godine njegove karijere moramo sagledati iz jedne potpuno druge perspektive.

24

Swedenborg je u periodu od 1744 do 1745 imao seriju snova i vizija koji su ga duboko potresli (moved profoundly). Nekad je bio preplaen a nekad pak ushien zbog onog to mu se dogaalo. To su bile godine nemira koje on sam nije mogao objasniti na zadovoljavajui nain pa stoga o njima, tipino, nije govorio drugima, iako je u svojem 'Dnevniku Snova' kao i u 'Dnevniku Putovanja', koje je zapisivao u tom periodu, biljeio svoja iskustva i emocije. On je u tom periodu obnovio svoje Biblijske studije te je zapoeo sa pisanjem knjige pod nazivom 'Oboavanje i ljubav prema Bogu'. Onda je u Travnju 1745 doivio sveproimajue ('penetrating' = ono koje duboko prodire) iskustvo. U Londonu, dok je potpuno sam veerao u svratitu u kojem je esto obitavao, Swedenborg je primjetio kako se cijela soba zamraila. Nakon toga je ugledao viziju, i jedan duh je govorio sa njime. Kad je vizija iezla Swedenborg je otiao svojoj kui u stan, vidno uzbuen zbog onog to mu se dogodilo. Za vrijeme te iste noi je opet ugledao viziju. Duh se ponovno pojavio i objasnio mu potrebu za ljudskim postojanjem koje e posluiti kao sredstvo uz iju pomo e Bog nanovo Sebe objaviti ljudima na nain skoro istovjetan nainu kako se objavljivao prorocima Starog Testamenta, to e rei u Biblijskim vizijama. Swedenborg je uzvjerovao (ili 'doao do zakljuka') kako ga je sam Bog pozvao da svijetu donese Novo Otkrovenje, te je od 1745 godine, pa sve do svoje smrti dvadeset i sedam godina nakon toga, proveo veliku veinu svoga vremena dodajui teoloka djela svojim ve ionako opirnim naunim i filozofskim spisima. Samo nekoliko transcendentalnih iskustava u povijesti ovjeanstva sadre u sebi izjavu takvog obujma/zamaha (ili 'samo nekolicina ljudi u povijesti ovjeanstva je polagala pravo na misiju takvog obujma').

Zapoinje Teoloki rad

Posluan svom pozivu Swedenborg je slijedee dvije godine proveo u ozbiljnom i iscrpnom studiranju Biblije. U tom periodu je napisao nekih 3.000 stranica neobjavljenih komentara Biblije, pripremivi ujedno opiran Biblijski Indeks kojeg je poslije koristio u svim svojim daljnjim teolokim radovima. On je, da bi mogao studirati izvorne Biblijske tekstove, takoer usavrio i svoje znanje Hebrejskog i Grkog te je, kao posljedicu toga, napravio nove prijevode mnogih knjiga Starog i Novog Testamenta. U 1747 je zapoeo sa objavljivanjem svog najopirnijeg teolokog djela, 'Nebeskih Tajni' (Arcana Caelestia). Ova studija Knjige Postanka i Knjige Izlaska sadri vie od 7 000 stranica ili oko tri milijuna rijei. U podnaslovu ovog djela (englesko izdanje ima 12 tomova) Swedenborg izjavljuje kako su 'nebeske tajne' koje ta knjiga sadrava (a koje Gospodin kroz njega raz-otkriva) 'bile sakrivene u Svetom Pismu ili Rijei Gospodinovoj koja je sada razotkrivena' (ili 'iji je duhovni/unutarnji smisao sada razotkrit'). U 'Nebeskim tajnama' su te 'tajne' bile predstavljene zajedno sa 'prekrasnim stvarima koje je Swedenborg vidio u Svijetu Duhova i u Nebu u kojem obitavaju aneli'. Teoloka djela su se samo 'mnoila' ispod Swedenborgova pera. Napisao je 8 knjiga objanjavajui Knjigu Otkrovenja, zatim po jednu knjigu o Boanskoj Providnosti, Boanskoj Ljubavi i Mudrosti, te etiri Doktrine, tj. Doktrinu o Gospodinu, o ivotu, o Vjeri i o Svetom Pismu. Zatim je predstavio odreeni broj onostranih iskustava u knjizi izrazite preglednosti pod nazivom 'Raj sa njegovim udesima i Pakao'. U 1768 je objavio podue djelo na temu braka pod nazivom 'Zadovoljstva mudrosti koja pripadaju Branoj Ljubavi i Strasti ludila koje pripadaju Preljubnikoj Ljubavi'. Napisao je i neka manja djela u kojima se bavio sa raznoraznim subjektima.

Aspekti Teoloke faze

Postoji nekoliko aspekata/lica u teolokoj fazi Swedenborgove karijere. Prvi aspekt, koji obuhvaa najdui period, on je pisao i objavljivao anonimno, pa je stoga samo nekolicina, ak i meu njegovim najbliim/najboljim prijateljima, znala za prirodu njegovih teolokih studija i pravac u kojem su se one razvijale. Drugi, on je investirao znaajnu koliinu svojih vlastitih sredstava u taj proces poto ni jedna od njegovih teolokih studija nije uivala neku znaajnu popularnost (ili 'ni jedna od njegovih studija nije cirkulirala u znaajnijoj mjeri'; hoe rei da ih ljudi u to vrijeme nisu kupovali). On je mnoge primjerke podijelio anonimno, sveenicima, sveuilitima i knjinicama. Trei, on je u vremenu svojih ranijih teolokih godina ivio normalan iako ponekad povuen ivot. Neoenjen, provodio je veinu svoga vremena usamljen sa svojim knjigama, esto u maloj ljetnjoj kuici koju je izgradio u stranjem dijelu vrta na svom imanju u Stockholmu. etvrti, doivljaji u zadnjim godinama njegova ivota su preokrenuli njegov anoniman i povuen nain ivota kako su njegova djela postala nairoko prisutna/rairena u krugovima uenih ljudi. I konano, on je ostao uvjeren da ga je Gospodin odabrao (ili 'da mu je Gospodin odredio') da ljudima donese/preda Novo Otkrovenje. Ispunjenje te misije, iz godine u godinu kako su se njegovi komentari umnoavali, je ovisilo o njegovoj (izvanrednoj) sposobnosti da istovremeno bude i u duhovnom i u prirodnom svijetu (Swedenborg je zadnjih 27 godina svoga ivota ivio simultano/istovremeno u oba svijeta, u prirodnom sa ljudima i u duhovnom sa anelima i duhovima, to mu je omoguilo da o nebeskim stvarima pie, tj. da ih nama prenese, na racionalan nain).

25

Vatra u Stockoholmu
Swedenborg se nije trudio organizirati religijsku sektu niti je poticao/navodio ljude da se formiraju u buduu crkvu. U stvari, njegova su nastojanja da ostane anoniman glede svog teolokog rada trajala do 1759. U toj godini se u vedskoj dogodio jedan incident koji mu je donio poprilinu slavu i koji je ujedno doveo do toga da mnogi po prvi puta poveu Swedenborga sa njegovim neobinim teolokim knjigama, posebice sa knjigom Raj i Pakao. Bio je mjesec Srpanj, i Swedenborg se nalazio u Gothenborgu, gradu koji je od Stockholma udaljen otprilike 300 milja (bilo je oko 4 popodne, Swedenborg je doao u Gothenborg iz Engleske). Za vrijeme ruka (na kojem je bilo otprilike 15-ak drugih uzvanika) u u kui svog prijatelja Williama Castela, bogatog trgovca, Swedenborg je (oko 6 popodne) naglo izaao iz kue (povukao se u vrt) prilino blijed i uznemiren. Kada se nakon odreenog vremena vratio u kuu rekao je kako Uasni poar bijesni (upravo poeo) u Stockholmu, u Sodermmanu blizu njegove kue, te se iri ogromnom brzinom. Bio je uznemiren, izlazio je esto iz kue. Zatim je rekao kako je kua njegovog prijatelja, kojeg je on nazvao po imenu, ve bila u pepelu, te da je njegova vlastitita u opasnosti. Swedenborg se bojao da njegovi rukopisi nee biti uniteni. Oko 8 naveer, kad je ponovno bio vani, radosno je uzviknuo, Hvala Bogu! Vatra je ugaena/zaustavljena na samo tri kue od moje! Prisutni uzvanici, uznemireni sa tim incidentom poto su neki od njih takoer imali svoje domove ili prijatelje u Stockholmu, su bili impresionirani sa Swedenborgovim oiglednim vidovnjatvom. Novost se je jako brzo proirila po cijelom gradu, ali ponajvie meu ljudima koji su poznavali samog Swedenborga. Jedan od uzvanika je ispriao to se dogodilo i guverneru Gothenborga koji je odmah zatraio da mu Swedenborg preda potpuni izvjetaj o tom dogaaju. Slijedeeg dana, u nedjelju, je Swedenborg opisao vatru do najmanjeg detalja, kako je poela, na koji nain je prestala i koliko je to sve skupa trajalo. Istog tog dana je novost buknula u gradu, a poto su ljudi bili zabrinuti za svoje blinje koji su mogli nastradati u poaru, ta je novost postala glavni predmet razgovora. U ponedjeljak naveer je stigao glasnik iz Stockholma, poslao ga je Trgovinski Odbor sa pojedinostima o poaru. U pismu kojeg je glasnik donio je pronaen potpuno isti opis dogaaja poput onog kojeg je dao Swedenborg. Novosti oko Swedenborgove vizije (ili Swedenborgovog vidovnjatva) su uskoro prepravile Stockholm postavi vijest dana. Ljudi su bili zaprepateni injenicom da je poznati Swedenborg, od svih ljudi, priznati znanstvenik, lan Odbora za Rudarstvo, i lan Kue Slavnih, onaj koji ima udne moi uz iju pomo zna to se dogaa na daljinu. Uskoro je cijeli grad priao o tome, i svi su bili zapanjeni. U to isto vrijeme se u Stockholmu pojavila jedna kopija Raja & Pakla te je dola u ruke Gustavu Bondeu, Grofu. On je izgleda bio prva osoba koja je povezala/zakljuila da je anonimni autor te fantastine knjige Emanuel Swedenborg. Nakon to je to podijelio sa par najbliih prijatelja, tajna se proula. Jos vie senzacije je izazvala novost o Swedenborgovom prianju sa ljudima koji su umrli, koja se proula nakon serije incidenata. Nakon toga su razliite poznate linosti poele pisati o Swedenborgu i njegovom ponaanju. Oni koji ga jo nisu imali priliku upoznati su naginjali miljenju da je Swedenborg poludio. No nakon to bi ga upoznali i nakon to bi se sa njime popriali uvjerili bi se u suprotno, naime da je bio poprilino razuman ovjek. Oni su esto zavravali u neprilikama, poto nisu bili voljni prihvatiti njegove udesne (englesku rije sweeping bi mogli prevesti kao izjave koje ovjeka pometu ili obore s nogu) izjave, no u njegovo mentalno zdravlje vie ne bi sumnjali.

Gospoa Marteville
U proljee slijedee godine je izbio jo jedan incident koji je iznova otkrio Swedenborgove udne (ili udesne) moi. Gospoa Marteville, udovica Nizozemskog ambasadora u Stockholmu je postala zainteresirana za Swedenborgove navodne moi da pria sa duhovima. Ona se nadala da e joj on moi pomoi u jednoj praktinoj stvari. Naime, ona je neto poslije mueve smrti primila raun za srebrninu, koji je bio povelik. Iako je njezin preminuli mu bio taj koji je kupio srebro ona je bila uvjerena da je raun ve bio plaen, znajui da je njezin mu pedantan ovjek i da nikad ne bi ostavio raun neplaen, no potvrdu nije mogla pronai. Njezina je tuga bila velika jer je raun bio jako veliki, pa je zatraila od Swedenborga da je posjeti, nakon ega ga je ponizno zamolila ako bi mogao upitati njezinog mua za taj raun. Swedenborg se nije ni alio niti je napravio primjedbu na njen zahtjev ve je tri dana poslije ponovno svratio kod Gospoe Marteville, koja je kod kue bila sa svojim prijateljima, te je izjavio kako je priao sa njezinim muem koji mu je rekao kako e on sam* rei svojoj eni gdje se nalazi raun. Osam dana nakon toga je Gospoa Marteville sanjala svoga mua koji joj je rekao da se raun nalazi u jednoj od ladica u njegovom uredu. Ona je pogledala na to mjesto i ne samo da je nala raun ve i svoju izgubljenu dijamantsku ukosnicu. Slijedeeg jutra je Swedenborg nazvao Gospou Marteville te joj je rekao da je opet priao sa njezinim muem koji je u pola razgovora nestao rekavi da sada ide otkriti svojoj eni gdje se nalazi izgubljeni raun. *Drugi opis istog dogaaja govori kako je sm Swedenborg donio vijest gdje se nalazi izgubljeni raun, rekavi kako se nalazi u radnoj sobi preminulog ambasadora, tonije u njegovu stolu. Gospoa Marteville je na to odgovorila kako je ta cijela soba bila oiena te da prilikom ienja nisu pronali nikakav raun. Swedenborg je na to rekao kako mu je ambasador objasnio tono mjesto gdje se raun nalazi, i kako bi se nakon povlaenja lijeve ladice trebao

26

pojaviti tajni pretinac gdje bi taj raun trebao biti zajedno sa privatnim spisima i pismima preminulog ambasadora. Kad su ovo uli, Gospoa Marteville i svi njeni prijatelji su otpratili Swedenborga gore na kat gdje se nalazila soba, te su otvorili ured. Napravili su tono kako je Swedenborg opisao nakon ega su pronali skriveno mjesto i unutra izgubljeni raun. Naravno prije toga nitko nikad nije uo za to skriveno mjesto u uredu, u kojem su se nalazili tajni spisi Nizozemskog ambasadora.

Kraljiina tajna
Vjerojatno jedan od najupeatljivijih primjera Swedenborgove komunikacije sa onim svijetom je ukljuivao i Kraljicu vedske. Grof Ulric Scheffer je pozvao Swedenborga da zajedno sa njime ode u posjetu Kraljici Lovisi Ulriki koja je uvi za njegove udesne sposobnosti postala zainteresirana za Swedenborga. Njeno Velianstvo je zamolila Swedenborga da na trenutak doe do nje, te ga je ispitivala o raznim stvarima koje se dogaaju u ivotu nakon smrti, sve dok ga na kraju, ne izdravi, nije upitala da li je priao sa njezinim preminulim bratom, Augustusom Williamom, kraljevskim princem Prusije koji je preminuo dvije godine ranije. On je rekao da nije. Nakon toga ga je kraljica zamolila da sa njime proe rije i da mu pri tome prenese njene pozdrave, to je Swedenborg obeao uiniti. Prilikom slijedeeg susreta, nekoliko dana poslije, kad se Swedenborg pojavio na dvoru, Kraljica je bila u bijeloj sobi, okruena sa njezinim damama. On je odmah priao i pristupio kraljici, koja se vie i nije sijeala onog to ga je zamolila prije nekoliko dana, te ne samo da joj je prenio pozdrave od brata, ve joj je dao i njegovo izvinjenje zato to nije odgovorio na njezino zadnje pismo, to bi elio sada napraviti preko Swedenborga, koji je obeao da e to napraviti. Kraljica je bila prestravljena i zateena te je, nakon to je sa Swedenborgom provela jedno vrijeme nasamo, izjavila zaprepateno: Ovo nitko osim Boga nije mogao znati!* Razlog zato ona nije nikad priala o tome je bio taj, to kraljica nije htjela da nitko u vedskoj zna da ona odrava korespodenciju sa bratom dok su vedska i Prusija u ratu. Drugi izvor kae da je Kraljica skoro umrla od uzbuenja kad joj je Swedenborg prenio ono to je njezin brat izjavio, i zamolila ga da nikome o tome ne govori. Drugi dan je Grof von Schwerin doao do Swedenborgove kue i grubo zatraio da ovaj oda to je rekao kraljici, no Swedenborg je vjeran obeanju rekao da nee. *Drugo izvjee kae: To nitko osim mog brata nije mogao znati!

Olof Olofsohn Jednog jutra, u Stockholmu, Swedenborg se nalazio u drutvu koje ga je, nakon to se njegova informacija o svijetu duhova sasluala sa najveom panjom, testiralo u svezi vjerodostojnosti njegovih izvanrednih duhovnih komunikacija. Test je bio ovaj: On je trebao izjaviti koji e u (njihovom) drutvu (ili 'od poznanika') prvi umrijeti. Swedenborg nije odbio odgovoriti na ovo pitanje, ve je nakon neto vremena, za vrijeme ega je izgledao kao da se nalazi u dubokoj i nijemoj meditaciji, on potpuno otvoreno odgovorio, 'Olaf Olofson e umrijeti sutra ujutro u 5.45.' Ovim predskazanjem, koje je od strane Swedenborga bilo proglaeno u potpunom pouzdanju, je drutvo bilo (ostavljeno) u nestrpljivom/uzbuenom iekivanju, i gospodin koji je bio Olaf Olofsohnov prijatelj je odluio slijedeeg jutra, u vrijeme koje je Swedenborg oznaio, otii do Olofsohnove kue, da bi vidio da li se Swedenborgovo predskazanje ispunilo. Na svom putu (do kue) on je susreo dobro poznatog Olofsohnovog slugu, koji mu je rekao kako je njegov gospodar upravo umro; doivio je srani udar, koji je iznenada okonao njegov ivot. ime je (taj) gospodin kroz dokaz smrti koja se zaista dogodila (u skladu sa predskazanjem) bio uvjeren (u Swedenborgove izvanredne sposobnosti = da pria sa duhovima umrlih ljudi, sa anelima i vragovima). Istovremeno je i ova osobita okolnost takoer privukla panju; - sat u stanu gdje je Olofsohn ivio se zaustavio ba one minute kada je on izdahnuo, i kazaljka je ukazivala na vrijeme (koje je Swedenborg predskazao). (po izvjeu Dr. Scherera, profesora Francuskog i Engleskog u Tbingenu) Petar trei Car Prusije (iz privatne korespodencije jednog od prijatelja)
1762 godine, kad je Petar trei car Prusije umro, Swedenborg je bio sa mnom na prijemu u Amsterdamu. Usred razgovora se njegova pojava (lice) promijenila i bilo je oito da mu dua nije vie u tijelu. Kad se nakon neto vremena oporavio upitali smo ga to se dogodilo. Prvo nije htio rei, ali je poslije izjavio: Ovog trenutka je Car Petar trei umro u zatvoru!', objanjavajui istovremeno prirodu njegove smrti. 'Gospodo, hoete li molim vas zabiljeiti ovaj dan, da bi onda poslije kad se ova vijest pojavi u novinama mogli to usporediti sa mojom izjavom'. Novine su ubrzo objavile smrt Cara koja se dogodila tono onog dana kao u Swedenborgovoj izjavi. Tako je eto vidio Emanuel Swedenborg moji prijatelji, ako itko od vas sumnja u njegove spise i izjave i ako itko misli da on ima povijesnu vjeru a ne da je ono to govori vieno i doivljeno (ili 'on stvarno vidio i doivio').

27

Poveana izloenost
Ova tri primjera (etvrti primjer, imenom 'Petar trei Car Prusije', je preuzet iz jednog drugog spisa o Swedenborgu) Swedenborgove vidovitosti, zajedno sa nekim manjim incidentima, su posluila da se slava o njemu brzo proiri. On sam je nastavio ivjeti i pisati kao i ranije, ali su znatieljnici esto uznemiravali njegove studije; mnogi su eljeli posjetiti ovjeka koji je tvrdio, na jedan staloen i odgovoran nain, da moe komunicirati/razgovarati sa anelima. Reakcija vellikog Njemakog filozofa, Immanuela Kanta, na Swedenborgove vizionarske moi je po tom pitanju u svakom sluaju znakovita (misli se na pitanje Swedenborgove komunikacije sa onim svijetom). Iako Kant nije nikad osobno upoznao/sreo Swedenborga, on mu je svejedno pisao a takoer mu je esto slao i poruke preko zajednikih prijatelja. Kant je, kao veliki racionalist, teio/htio eskontirati (= dokazati kako u tome nema istine) sve (a ne samo Swedenborgove) prie o mistinim iskustvima ali dosljedni i autoritativni izvjetaji o Swedenborgovim moima su ga svaki puta zaustavljali u tom nastojanju. Stoga je on o mistinim iskustvima nekad pisao pozitivno a nekad pak negativno. Bilo kako bilo, mnogobrojne injenice ukazuju na Kantovu neprekidnu zainteresiranost (za Swedenborga). ak je i 'San Duha-Vidovnjaka', izdan u 1766, elaborat u kojem je Kant bio najkritiniji prema Swedenborgu, pokuavi ga oklevetati, otkrivao sumnje glede samih temelja Kantova ismijavanja. Ukratko, Kant se mora ubrojiti meu one intelektualce iz Swedenborgova doba koji su bili u ne malim problemima pri pokuaju da na zadovoljavajui nain objasne teoloku fazu Swedenborgove istaknute karijere. Mnotvo starih prijatelja kao i novih poznanika je pred sam kraj Swedenborgova ivota napisalo izvjea o svojim utiscima o njemu. Njegove izjave su mnogima izgledale besmislene, ipak nekolicina koji su ga upoznali i sa njime popriali nisu o njemu imali nita nepovoljno za rei. Oni su bili zbunjeni njegovim priama o doivljajima sa duhovima, no inae je, po njihovoj prii, bio blag, veseo (ili 'spreman za alu') ovjek oko kojeg se irila oputena i dobroudna atmosfera. Povremeno bi, kada bi ga uzvanici ismijavali, Swedenborg bio i otar, no generalno gledano je bio savren domain. U 1768 godini je Swedenborg, u osamdesetoj godini ivota ali izvrsnog zdravlja i duha, krenuo na svoje pretposljednje dugako putovanje na ovoj zemlji. Mnoga prethodna putovanja su ga nosila irom Evrope ukljuujui Italiju, Francusku, Njemaku, Nizozemsku i Englesku. Ovog puta je najprije otiao u Francusku pa onda u Englesku, London, gdje je uzeo stan zajedno sa mladim parom na trgu Wellclose. Za vrijeme ljeta je proveo mnoge sate radei na svom zadnjem velikom teolokom djelu, studiji pod nazivom 'Istinska Kranska Religija'. On je takoer uivao etajui po oblinjim parkovima, razgovarajui sa poznanicima i posjeujui prijatelje. Jedan od prijatelja je rekao za njega u tom periodu: 'Netko bi mogao misliti kako je Prisjednik (Assessor) Swedenborg bio ekscentrian i udan, no sluaj je bio sasvim obrnut. On je bio ovjek sa kojim se bilo jako lako i ugodno druiti, koji je razgovarao o svakoj temi koja bi bila na stolu, ujedno prilagoavajui sebe idejama u drutvu. O svojim osobnim gleditima nikad nije govorio sve dok ga za njih nisu pitali.'

Optuen kao krivovjernik

U 1769 se vratio u vedsku, dijelom da odgovori optubama za krivovjerje koje su bile upuene na njegovu adresu od strane nekih crkvenih velikaa vedske Luteranske Crkve. Prijatelji su ga u pismu obavijestili da su njegovi teoloki spisi uzrokovali jako puno polemike na Luteranskom Savjetu u Gothenborgu. Do tada je ve nekoliko Swedenborgovih knjiga bilo prevedeno na vedski jezik, a sljedbenici su, i meu sveenstvom i meu puanstvom, govorili u prilog ove teologije. U Rujnu 1768 je pokrajinski pastor/upnik (country parson) zapoeo odlunu raspravu upoznavajui Gothenburki Savjet sa rjeenjem koje je pozivalo na mjere kojima (ili 'uz iju pomo') bi se zaustavilo cirkuliranje djela/knjiga koja se ne slau (ili 'koje su u suprotnosti') sa dogmama Luteranske Crkve. Pastorovi prigovori su se posebice odnosili (ili 'bili su posebice upueni') na Swedenborgove spise/knjige. Dok su neki lanovi Savjeta inzistirali da se nikakva presuda ne donosi dok se svi lanovi savjeta u potpunosti ne upoznaju (ili 'dok temeljito ne prostudiraju') problematine knjige, Dekan Ekebom, crkveni velika, je izjavio kako su po njegovom miljenju Swedenborgove doktrine 'pokvarene, heretike, tetne te u najveoj moguoj mjeri nepoeljne'. Iako je priznao da osim 'Otkrovenja Otkrivenog' (Apocalypse Revealed) nije ni jedno drugo djelo proitao sa panjom, on je ipak zakljuio kako Swedenborgovo uenje/pogled na prirodu Boanstva, Bibliju, Svetu Veeru, vjeru, i ostala osnovna uenja treba biti potisnuto kao opasno da bi se iz njih/njega razvio (ili 'da bi se na njima izgradio') religijski sistem. On je Swedenborga optuio da slijedi Socinijevo uenje (Fausto Sozzini, 1539-1604), tj. da odbija prihvatiti Boanstvenost Krista. Nakon to je dobio obavijesti o tim optubama, Swedenborg je snano istupio/pisao u svoju odbranu. Posebice ga je uznemirila optuba da je Socinijev sljedbenik, na to je napisao, 'Ja na rije 'Socinijev sljedbenik' gledam kao na

28

otvorenu uvredu i vraju porugu.' Naime jedan od najbriljivije pripremljenih argumenata u cijeloj teolokoj raspravi (ili 'sistemu') E.Swedenborga, direktno pobija Socinijevo uenje te dokazuje/se zalae za prihvaanje Isusa Krista kao (jedinog) Boga (i na nebu i) na zemlji. Rasprava se rasplamsavala da bi na kraju, kada se cijela stvar dovela do Parlamenta, prela i na politiku. Dekanov slubeni savjetnik i glavni tuitelj je zahtjevao da se preuzmu 'najenerginije mjere ne bi li se uguile, kaznile i u potpunosti iskorijenile Swedenborgove inovacije i oigledna krivovjerja kojima smo okrueni ... tako da se divlja svinja koja unitava i divlja zvijer koja pustoi nau zemlju otjeraju 'snanom rukom'.' Kraljevski Savjet, imenovan od strane Parlamenta, je konano dao svoje izvjee u Travnju 1770. Anti-Swedenborgovci su dobili veinu onog to su traili. Sveenstvu koje je podravalo Swedenborga je bilo nareeno da prestane koristiti njegova uenja, dok je carinicima bilo odreeno/zapovjeeno da zaplijene njegove knjige i da zaustave cirkulaciju istih u svim pokrajinama sve dok najblii savjet ne odobri njihovo raspaavanje. Njihovim vlastitim rijeima, Kraljevski Savjet je 'potpuno prokleo, odbacio i zabranio teoloke doktrine koje su sadrane u Swedenborgovim knjigama.' U slijedee tri godine, koliko se ta parnica povlaila, Swedenborg je nastavio sa protestima na odluku Savjeta napisavi peticiju i samom Kralju. Kraljevski Savjet je stvar povjerio Gotha Protestnom Sudu, koji je pak zamolio nekoliko sveuilita, ukljuujui i sveuilite u Uppsali na kojem je Swedenborg diplomirao, da uine detaljne studije Swedenborgovih ideja. Sveuilita su, meutim, traila da ih se odrijei toga (ili 'ispriali su se'). Njihovi teoloki kadrovi nisu pronali u Swedenborgovim knjigama nita to bi trebalo biti prokleto/odbaeno, a, u drugu ruku (ili 'na drugu stranu'), oni nisu imali namjere osuditi/pozvati na sud biskupe i cjelokupna vijea zbog krivokletstva/krivog optuivanja, to je bio jedini nain kako bi se anti-Swedenborgovska odluka mogla promijeniti. Stvar se time smirila/utiala. Neki sveenici su i dalje propovijedali Swedenborgove ideje; veina ipak nisu. Emanuel Swedenborg je nastavio pisati i govoriti kako mu se svidilo u tih nekoliko preostalih godina svoga ivota na zemlji.

Krunidbeno djelo
Dovrenje krunidbenog djela njegova teolokog perioda ga je u potpunosti zaokupilo. Iako u 82-goj godini ivota, on je, da bi to svoje nastojanje promovirao, zapoeo svoju konanu, jedanaestu, inostranu turneju. Oigledno je osjeao da se vie nee vratiti u vedsku poto se oprostio (he made a farewell calls) od lanova Rudarskog Odbora, svojih pristalica i bliskih prijatelja. Uredio je takoer i penziju za svog vjernog kuepazitelja, napravio je popis svoje imovine za razdiobu iste, te je rekao svome dugogodinjem prijatelju i susjedu, Carlu Robsahmu, 'Hou li se opet vratiti (u vedsku) ili ne, to ne znam, ali ... u ovo te mogu uvjeriti, jer mi je to Gospodin obeao, ..... neu umrijeti sve dok ovo moje djelo, koje je sada spremno za tiskanje, ne ugleda svjetlo dana.' Swedenborgove rijei su se odnosile na rukopis koji e biti tiskan 1771 u Nizozemskoj pod nazivom 'Istinska Kranska Religija'. Jedan skeptian ali generalno gledano prijateljski raspoloen promatra je posjetio Swedenborga u Amsterdamu za vrijeme tiskanja Istinske Kranske Religije izvjestivi da je vidovnjak, usprkos njegovoj poodmakloj dobi, radio 'neumorno', ak bi se moglo rei 'na jedan zapanjujui i nadljudski nain', iitavajui/pregledavajui probne otiske (ili 'print stranice') i vraajui ih izdavau. Taj promatra je otkrio kako je Swedenborg uvjeren da je (za ivota) sluio, kako i sama naslovnica te knjige izjavljuje, kapacitetom 'Sluge Gospodina Isusa Krista'. Kada je knjiga izala u tisku Swedenborg je napustio Amsterdam te preao kanal za Englesku. U London je stigao poetkom Rujna 1771 godine te je iznova iznajmio dio kue kod Shearsmithovih u Great Bath ulici. Iako se njegovo zdravlje pogoravalo on nije prestajao raditi na svojim knjigama. Ali u Prosincu je imao modani udar koji mu je oduzeo mo govora i bacio ga u nesvjesno stanje u trajanju od skoro tri tjedna. U Sijenju i Veljai se on postepeno oporavio te je ponovno mogao razgovarati sa svojim posjetiteljima.

John Westley
Swedenborg je pisao Johnu Westleyu, slavnom Engleskom ministru, rekavi kako bi bio sretan sa njime raspravljati o religiji ako bi on ikako mogao doi do Londona. U tom pismu je Swedenborg spomenuo kako je doznao preko/od anela da bi Westley elio sa njime razgovarati o teologiji. Westley je svoje ogromno iznenaenje povodom Swedenborgove pozivnice podijelio sa svojim prijateljima poto se nije mogao sjetiti da je bilo kome govorio o svom zanimanju za vedskog vidovnjaka. Westley je odgovorio kako se nada da e biti dobrodoao nakon estomjesene turneje na koju se upravo zaputio. Dobivi njegov odgovor Swedenborg odvrati kako e to biti kasno, jer e on tono 29 Oujka 1772 zauvijek napustiti ovaj svijet (ili za stalno ui u svijet duhova). Slukinja koja se brinula o Baronu Swedenborgu u zadnjim mjesecima njegova ivota je takoer izvjestila kako je on predvidio toan datum svoje smrti.

29

Zavrna izjava
Nekoliko prijatelja je posjetilo Swedenborga u oujku zahtjevajui od njega (ili nagovarajui ga) da d zavrnu izjavu glede istinitosti ili neistinitosti Novog Otkrovenja koje je teklo njegovim perom tolike mnoge godine. Swedenborg je na to odgovorio otro/odluno (engleska rije pointedly oznaava neto to cilja u jednu toku): Sve to sam napisao je istina, u to ete se sve vie i vie uvjeriti u preostalim godinama svoga ivota, samo ako se budete drali Gospodina i vjerno sluili samo Njemu tako to ete odbacivati od sebe zlo svakojake vrste kao grijehe protiv Njega te marljivo pretraivati Njegovu Rije koja od svojeg poetka pa sve do kraja nepobitno svjedoi o istini doktrina koje sam objavio svijetu. Jednom drugom prilikom, dok je odgovarao na slino pitanje, Swedenborg je rekao: Kao to je istina da me vi sada svojim oima vidite ispred sebe, tako je istinito sve to sam napisao; a mogao sam rei i vie da mi je bilo dozvoljeno. Kada uete u vjenost onda ete sve vidjeti, i onda emo vi i ja imati jako puno stvari o kojima emo moi priati. U Nedjelju, 29 Oujka 1772, su Gospoa Shearsmith i Elizabet Reynolds, slukinja, promatrali Swedenborga dok se budio iz dugog sna. On je upitao ene da mu kau koje je doba dana. One mu rekoe da je pet sati. To je dobro, Swedenborg ree, Hvala vam. Bog vas blagoslovio! Nakon toga je njeno uzdahnuo i umro.

*Ovaj tekst je preuzet is knjigeOsnovno znanje o Swedenborgu (Essential Swedenborg) Siga Synnestvedta

Sa Engleskog preveo Lorens N.; pri prevoenju su paralelno koritena dva Engleska prijevoda, Pottsov (John F.) i Dickov (William C.) prijevod sa originalnog latinskog. Obje verzije, zajedno sa svim ostalim knjigama Emanuela Swedenborga, se mogu pronai na www.theheavenlydoctrines.org

Svi plavi komentari u zagradama Lorens N.

30