Propaganda i kult linosti

Vladimir Karadi Podgorica 2009.

Prvi dio
(Propaganda i kult linosti)

PROPAGANDA
Propaganda je organizovana djelatnost u irenju ideolokih, politikih, naunih, privrednih, religioznih i drugih ideja, znanja, stavova i pogleda, da bi ih ljudi shvatili, usvojili i postupili u skladu s njima. Rije "propaganda" je nastala od latinske rijei propagare, to znai iriti, rasprostraniti i sl. Da bi se sa njom postigao odluujui efekat na mase, treba se sluiti raznovrsnim sredstvima, i to: tampom, lecima, radijom, filmom, televizijom, fotografijama, predavanjima, govorima, masovnim skupovima, pamfletima i reklamom. Ona se u praksi obino tijesno povezuje s agitacijom. Kako je oblast djelovanja propagande ira, tako je nain objanjavanja svestraniji, dokumentovaniji, dublji i trajniji, za razliku od agitacije koja tretira trenutno najaktuelnija pitanja i neposredno podstie na akciju za njihovo rjeavanje. Od najsavremenijih sredstava za propagandu slui i internet, koji je pun raznim informacijama i reklamama, i kao takav odlino je sredstvo propagande kako pozitivne tako i negativne (progresivne i reakcionarne). Propaganda u sredstvu ideologije i politike odreenih drava, pokreta, politikih, drutvenih i drugih organizacija, moe biti progresivna i reakcionarna. Naravno, kakva e propaganda biti to zavisi od toga kakvim drutvenim snagama i ciljevima slui. Ona e time doprinijeti podizanju svijesti ljudi i njihovom ukljuivanju u progresivne drutvene procese. Da bi odgovarala zadacima "progresivne propagande" onda ona mora biti principijelna, istinita, argumentovana, jasna i kao takva obavezno pristupana irokim narodnim slojevima. U suprotnosti progresivnoj, "reakcionarna propaganda" je primorana da se slui laima i dezinformacijama, te se onda koristi neobavijetenou, religioznou, praznovjerjem, dogmama i drugim vidovima politike i prosvjetne zaostalosti. Najopasniji vid ovakve propagande je propagiranje rata kao sredstva i metoda za rjeavanje meunarodnih sporova, te ona u uslovima postojanja nuklearnog oruja, predstavlja ogromnu opasnost za ovjeanstvo. Poto smo rekli da propaganda zahvata sve oblasti drutva, ivota i djelatnosti ljudi, ona prema sadraju i ciljevima moe biti: politika, vojna, socioloka, ekonomska, nauna, tehnika, religiozna, antireligiozna (pa i anti u svakom od nabrojanih-kao prkos), kulturna, umjetnika, prosvjetna, sportska, itd. Kao i sve, tako i propaganda ima svoj istorijat. Jo u starom vijeku ona je bila razvijena u skladu sa tadanjim realnim mogunostima. Danas imamo mnoge sauvane dokumente iz starog vijeka, koji govore o pravilnom sagledavanju znaaja propagande. Ona je tada bila koriena samo u ratne svrhe. Tako na primjer, kineski vojni traktat Umijee ratovanja vojskovoe Sun Cua iz V vijeka p.n.e. smatra se za najstariji i najvaniji vojni spis prvorazrednog znaaja. Nema sumnje da je ovo najpoznatiji vojni spis u istoriji ovjeanstva, koje je tokom 2000 godina uticalo na istonjaku vojnu misao i filozofiju. U drugoj polovini dvadesetog vijeka u potpunosti je izmjenilo zapadno sagledavanje rata, poslovne strategije i diplomatskih odnosa. Najinteresantnije od svega je to je ovo djelo sveobuhvatno, prua nenadmaan uvid u ljudsku prirodu i u prirodu meuljudskog konflikta.

Sun Cu Vu je napisao da je najvei uspjeh ne da se pobijedi u svim bitkama, ve da se savlada otpor neprijatelja bez borbe. Meutim, ako otiemo jo dalje sjetiemo se bitke Hetita i Egipana kod Kadea na rijeci Oronte 1300. g.p.n.e. gdje Ramzes II odnio pobjedu poetnim propagandnim djelovanjem, irei lanu informaciju meu hetitskim vojnicima. To je kasnije propagirano pjesmom o Ramzesovoj hrabrosti, egipatskog pjesnika Pan-ta-urt, a zatim i slikarskim prikazima na Ramzesovom hramu. Kod Helena i Rimljana postojali su razni oblici planske aktivnosti iji je cilj bio objanjenje i nametanje svojih ideja, jaanje sopstvenih redova i unoenja kolebljivosti kod neprijatelja.** Tako su zaraene strane nastojale da propagandom svoje uee u ratu prikau nunim i opravdanim sopstvenom narodu i vojsci, i drugim narodima. Sve je raeno u cilju da se vojniki, politiki i ekonomski jaa sopstveno djelovanje, a da se s druge strane slabi neprijateljska snaga. Stoga se posebna panja posvjeuje onoj propagandi koja je namijenjena neprijateljskoj vojsci i narodu, bilo da se radi o pravilnom obavjetavanju o nepravednosti ili besprekornosti rata koji vode (to bi bila progresivna p.), ili o obmanjivanju i unoenju zabune i demoralizacije u njihove redove (to bi bila reakcionarna p.). Meutim, ovim radom neemo prikazivati kompletan istorijat propagande po oblastima kroz primjere, ve emo se ograniiti na propagandu zadnjih godina I svjetskog rata, i poslije sve do 1939.godine.

I
Kako su armije rasle bivao je i vei stepen angaovanja drava u ratnim naporima, a time je i propagandi davan sve vei znaaj. Uz razvoj proizvodnih i ratnih sredstava usavravala su se i sredstva propagande. Najvei znaaj pridavan je sredstvima za informisanje javnosti: tampi, filmu, radiju, telekomunikacijama. Tako je obogaena izraajna mogunost propagande u ratu i miru, to je ujedno i uvealo njenu efikasnost. U Prvom svjetskom ratu Velika Britanija je za propagandni rad angaovala mnoge publiciste, pisce, novinare i poznate politiare. Predstavnici Francuske, Velike Britanije, Italije i SAD su marta 1918. godine, osnovali Stalni meusavezniki savjet za propagandu, sa sjeditem u Londonu. Neposredno prije odluke o ulasku u rat protiv Njemake, SAD su 6. aprila 1917. godine osnovale Komitet za obavjetavanje javnosti (tzv. Krilov komitet). Meutim, tzv. Psiholoka sekcija (G-25) imala je posebnu ulogu u tabu Ekspedicione vojske SAD u Francuskoj 1918. U Italiji e se jo 1916. godine osnovati Biro za tampu i propagandu Svi ovi dravni propagandni organi, djelovali su sa ciljem da djeluju progresivno i regresivno na mase, naroito kada se radilo o ratu, gdje su tu ve ideje i podsticaj za pamflete i plakate, davala vojna lica. ____________________
* Na kraju rada emo pokazati neke od propagandnih pamfleta, letaka i plakata. **Upotrijebili smo ovdje pravilniji naziv "Heleni", umjesto "Grci" koji je pogrdan naziv za njih.

II
Nakon Zapada daemo se malo prikaza Istoka u propagandnom djelovanju. U prve tri godine rata u Rusiji nije bilo nekih odreenih ustanova za propagandu. Meutim, poslije februarske revolucije Aleksandar Kerenski preduzeo je mjere za razvoj propagandne slube te dolazi do stvaranja Komiteta za propagandu. Razvijenu propagandu imali su i boljevici. Pored pamfleta na poziv za revoluciju, i raznih postera sa Marksovim i Engelsovim likom kao kult linosti, boljevici su imali i svoju tampu tzv. list Pravda. Ljeta 1917. godine, u vrijeme emigracije Vladimir Ilji Lenjin je napisao knjigu Drava i revolucija u kojoj je razradio uenje o dravi proleterske diktature. Iz sve te reakcionarne propagande nastao je pojam "lenjinizam". Svaki lan Partije boljevika bio je duan da bude ujedno i propagandist i agitator, iako su postojale partijske organizacije i politiki profesionalni radnici za takve zadatke. Jo jai rad ka tome krenuo je u vrijeme revolucije i graanskog rata. Razvija se svestrana boljevika propagandno-agitaciona djelatnost, sa ciljem da djeluje ne samo u sopstvenim trupama, nego i meu stanovnitvom, u redovima neprijatelja i svjetskom javnom mnenju. Ta propaganda bila je vrlo uspjena, iz prostog razloga to je bila progresivna. Zastupala je interese i poglede ogromne veine naroda, bila je protiv imperijalistikog rata ali i kontrarevolucije, i bila je za mir i vlast radnog naroda. Poto je poivala na takvim pozicijama, oslukivajui volju i elju naroda, onda je morala biti iroko organizovana i naravno efikasna. Za propagandu u jedinicama Crvene armije, pored vojnih komesara, postojali su i "politodeli". Propagandom je teklo i informisanje javnosti od gubitka luka u Baltikom moru, kao neuspjeh odbrane od Njemake ofanzive jula i avgusta 1917. U vrijeme pobjede oktobarske revolucije iste godine, bie zabranjeni svi listovi od strane boljevika, osim lista Novi ivot Maksima Gorkog i Djelo naroda-lista socojalrevolucionara. U propagandne svrhe ule su i razni Dekreti (o pravu naroda, o zemlji, ustavotvornoj skuptini i sl.). Uz brojne politiare, i mnogi su umjetnici doekali revoluciju kao jednu veliku priliku za njih same, jer su time rueni stari politiki oblici i dotadanje forme kulturnog ivota. Jo prije 1914. godine Vladimir Majakovski i Velimir Hlebnikov (predstavnici avangarde i futurizma u Rusiji), govorili su da e za nekoliko godina doi do revolucije. Kada do nje doe, Majakovski je doekao sa oduevljenjem. Istovremeno poinju brojni slikarski pa i

filmski eksperimenti od dalekosenog znaaja. U pitanju su kasnije brojni poznati reiseri Vertova, Donski, Dovenka i drugi. U Njemakoj e se istai Leni Rifental, koja e kasnije raditi za potrebe nacistikog reima. U Rusiji moramo obavezno spomenuti Sergeja Ajzentajna, sa filmovima Krstarica Potemkin i Lenjin u oktobru. U to vrijeme se postavlja pitanje o radu umjetnika u politici, u dravi diktature proletarijata. Ko god je osvajao vlast preteno je preuzimao i usmjeravao cjelokupan drutveni ivot. Ali, to nikad nije bilo toliko vidljivo kao u XX vijeku-"vijeku ideologija". Takoe, to nigdje nije bilo toliko vidljivo kao u diktatorskim reimima svijeta, a diktature su opet,u veoj mjeri preteno obiljeile XX vijek. Avangardni pokret je shvaen kao put u socijalistiku i komunistiku budunost. Svi oni koji se nisu pokazivali voljni da slijede taj put, nazivani su "saputnicima"-kao oni koji su samo trenutno pridrueni. Bilo je i teih situacija, gdje su neki futuristi, sebe smatrali ortodoksnim proleterskim piscima, slikarima i muziarima. Majakovski se istakao i pjesmama, meu kojima je najpoznatija Lijevi mar. Vidnu ulogu u propagandi prve socijalistike proleterske drave, igrala je Proletkulta (Proleterska kultura). Ona je obrazovana septembra 1917. godine sa ciljem da se radi na stvaranju vjerodostojne proleterske kulture. Proleterskoj kulturi su se pridruili i Sergej Jesenjin, A. Marijenhof, T. Jakulov i drugi, objavljujui svoj manifest januara 1919. godine. Anatolij Vasiljevi Lunaarski, kao narodni komesar za prosvjetu od 1917-1929, objavljuje novembra 1917. godine spis Kulturni zadaci radnike klase. Ono to je trebalo predstavljati socijalistiku kulturu budunosti jeste opteljudska, besklasna, harmonina kultura romantinog tipa. Pravi naziv koji bismo mogli upotrijebiti jeste "socojalromantiarska kultura".* Lav Trocki je takoe teorijski ulazio u probleme i kulture i umjetnosti. Godine 1923. je napisao u knjizi Knjievnost i revolucija: "Potpuno je oigledno da se partija i u podruju umjetnosti ne moe nijedan dan pridravati liberalnog naela." Vremenom poinje da se gasi postepeno ar savremenih umjetnosti, a neki vodei pisci kao Blok i Hlebnjikov umiru, 1921. i 1922. godine. Jesenjin i Majakovski izvravaju samoubistvo 1930. godine. Smrtne okolnosti pod kojima je umro Majakovski bile su udne, te se poelo spominjati da je ubijen od strane Staljina a da je namjeteno kao samoubistvo.** Uvrivanjem Staljinove vlasti prestaju sve rasprave o tome kakva je umjetnost potrebna socijalistikom drutvu. Bez razmiljanja, odbaeni su svi oni koji nisu zastupali socijalistike i komunistike poglede. Poinje period kulta voe i nemilosrdnosti prema drugaijem miljenju, jo jae izraen od prethodnog, da bi se kult Staljina zatitio u potpunosti. Propaganda poinje sijati sve jae, a istie se Staljin kao "otac Rusije""najsocijalistike drave u svijetu". Ta propaganda se iri od tridesetih godina po svim komunistikim partijama Evrope, a naroito na jugoistoku. Tako se u Kraljevini Jugoslaviji propagandom preko pamfleta, plakata i komunistikih listova kao npr. Proleter, iznosi "rajsko" vienje Rusije uz kult Staljinove linosti. Poneki ruski istoriari su se takoe nali u zagrljaj revolucije. Lenjin je tako kao voa, utemeljio shvatanje o zakonitosti istorijskog razvoja, odnosno klasnoj borbi kao njegovom pokretau ruske istorije. On time opravdava gledite o neminovnosti graansko-demokratske

i proleterske revolucije. Tako poinje razvijanje sovjetske istoriografije, a prepoznaje se kroz njena etiri razvoja: period od 1917. do sredine dvadesetih; od sredine dvadesetih do sredine tridesetih; od poetka tridesetih do 1956. godine i nakon 1956. godine (i XX kongresa KP SSSR) kada poinje proces destaljinizacije. *** ___________________
*Nacisti od 1933. rade na stvaranju tzv. "iste njemake kulture". Maja mjeseca te godine spaljuju sve nepoeljne knjige. Tu nije bilo samo jevrejskih autora, ve i autora drugih naroda. Jednostavno, u vatru je ilo sve to im za efekat reakcionarne ideoloke propagande nije ilo u korist. **Ministru propagande u Njemakoj dr. Jozefu Gebelsu e ovo odlino posluiti, pa e u jednom govoru tridesetih godina iznjeti u korist nacistike propagande, rekavi: "...od strane boljevika ubijen je na veliki drug i prijatelj Majakovski..." Uz to Gebels je pomenuo i ubistvo nekog policajca Cimermana takoe, kao djelo boljevika. ***Na XX kongresu KP SSSR, Nikita Hruov prvi put upotrebljava izraz "kult voe" kritikujui staljinizam.

Organizator sovjetske istoriografije istoriar Mihail Pokrovski, bio je Lenjinov saborac ali i zastupnik miljenja koja su se razlikovala od Lenjinovih. Nakon revolucije, Pokrovski je bio taj koji je preuzeo zadatak organizovanja istorijske istraivake i pedagoke djelatnosti od 1918-1922 godine. Postao je elnik Komunistike akademije, koja se bavila teorijom, izdavanjem i organizacijom Drutva istoriara marksista. U toj istoriografiji se izostavljala ruska nacionalna posebnost. Ova istorijska kola Pokrovskog je bila poznata po tome to je dozvoljavala razliitost miljenja, i bila je izrazito liberalnog karaktera. On umire 1922. godine, a koju godinu kasnije dolazi Staljin na vlasti, sve se jae utvruje, te dolazi Staljinovo ureivanje istorije. Period Staljinove propagande vezan je za onu treu podjelu ruske istoriografije nakon revolucije, tanije od tridesetih godina pa do 1956. Staljin 1931. godine izdaje kratak spis O nekim pitanjima istorije boljevizma, a itav istoriografski proces zavrava 1938. godine, kada objavljuje Kratak kurs istorije SKP. On optuuje istoriare za "trockizam", vri kompletnu istku rasputajui ak i Komunistiku akademiju i Drutvo istoriara marksista. Na udaru je dola i kola Mihaila Pokrovskog. Od tog perioda pa na dalje, Staljin je bio proglaen za klasika marksizma, utvruje se kult linosti Ivana Groznog (1533-1584), generala Suvorova i Kutuzova iz vremena Napoleonovih ratova. Istovremeno dolazi i do zamjene istoriara, koji su bili voljni slijediti taj put, pa ulogu koju je ranije imao Pokrovski dobija staljinistiki istoriar Evgenije Tarle. Istorija Tarlea je bila u tipinom rodoljubivom duhu, u kojoj se isticala slavna prolost ruskog naroda sa kultom njegovih velikih linosti.

III
Poto smo predstavili svestranost ruske propagande, koja je morala biti takva zbog ideologije, sada emo neto rei i o propagandi u ostalim djelovima Evrope u periodu meuratnog razdoblja. Ta propaganda bila je dosta drugaija u nekim djelovima Evrope, kao npr. u Francuskoj i Britaniji, iz prostog razloga to je politika ila u smjeru parlamentarizma i nije bila "ideoloki obojena". Ali kako je i tamo bilo socijalrevolucionarnih organizacija, onda su se znale i tamo javljati trajkovi i skupovi, nalik onima iz Rusije sa likom Marksa i Engelsa na zastavama. Meutim, takva propaganda i kult linosti nije uspio nita vie postii

od onoga to je postignuto u ove dvije zemlje, izborivi samo neka prava radnika. Pri pogledu na istorijat ove dvije zemlje, vidimo ukorijenjenu tradiciju parlamentarizma na koju je drutvo poivalo ve uveliko u XIX vijeku. Tu tradiciju je njegovala, uvala, i u skladu drutva nije bilo potrebe da je mijenja iz korijena, samo da je osavremeni. Taj tip osavremenjivanja vidi se npr. u Britaniji, kada u parlament ulaze i laburisti dvadesetih godina i poinju uestvovati na izborima. Dvadesetih godina njemaki "aktivisti" slijede opte humane i demokratske ideale, i tako je sve do kraja dvadesetih i dolaska nacista na vlast januara 1933. godine. Njemaki aktivisti ele da budu oslonac demokratske republike. U Italiji "futuristi" slijede autoritarni nacionalizam od kraja 1922, i hoe da budu oslonac totalitaristikoj dravi. Andrej Mitrovi kae: "... jednima je to bio humanizam, drugima nacija, jednima demokratija, drugima autoritarnost, jednima drutvo uma, drugima drutvo vjerovanja, jednima ovjek a drugima tehnika itd. Svima je ipak bila zajednika aktivnost politikog karaktera." * Bilo je i umjetnika koji su mislili da mogu samo biti posmatrai politike. Tako je na primjer nekad mislio slikar Pablo Pikaso, a za njim i Georg Gros je slijedio isto uvjerenje do odlaska u emigraciju 1933. godine. Nasuprot njima Bertolt Breht, stvarao je svoj "epski teatar" borbenog tipa. Razumijevanje vremena i umjetnosti gradio je saglasno komunistikim uvjerenjima. Svoju epohu Breht je gledao kroz podijeljeni svijet na ugnjetene i ugnjetae, a dolo je vrijeme da se podignu pesnice i glas bunta ugnjetenih da nanesu poraz ugnjetaima. Prema tome, on umjetnost shvata kao apel ugnjetenima da budu buntovni prema ugnjetaima. panski graanski rat je bio veliki splet dogaaja pred novi svjetski rat koji je bio na vidiku. Kako su se u tom ratu nadmetali autoritarni nacionalizam s jedne strane i liberalne i komunistike snage s druge strane, tako su i neki umjetnici davali odreeni propagandni znaaj, na ovaj ili onaj nain. Nakon bombardovanja malog baskijskog grada od strane falangista, Pablo Pikaso daje umjetniki snanu a politiki zreliju kompoziciju sa imenom Gernika. Ovo slikarsko djelo nastalo je pod tekim utiskom ovog dogaaja 1937. godine, i njom je kompozicija prikazana simbolikim znaenjem. Slika nije bila samo osuda jednog teroristikog ina, ni falangizma u cjelini, ve je njena simbolika predstavljala osudu totalitarizma i rata uopte, kao unitenja ovjeanstva. Jo jedan od umjetnika u ovoj zemlji Salvador Dali, prikazao je malo ranije od Pikasa dramatinost i stradanje u ratu, slikajui poznato djelo Predosjeanje graanskog rata.

IV
U ovom dijelu govoriemo o jednom posebnom tipu propagande, a to je propaganda zemalja totalitarizma. To je nejsveobuhvatniji tip propagande u zemljama faistike Italije i Njemake, a naroito Njemake. Tu je pored raznih publikacija, pamfleta, letaka i razne druge tampe, najveu ulogu igrao i radio. Radio i kinematografija bile su od tridesetih godina izuzetno mnogo korieni u Njemakoj, nego u faistikoj Italiji, komunistikoj Rusiji ili u zemljama parlamentarizma, u propagandne svrhe.

Propagandna mainerija bila je izvanredno razraena. Takva je i morala biti, zbog ideologije, koja je za razliku od komunistike imala nacionalizam i rasizam. Morala je ostvariti duplo jai uticaj na mase. Ali, napraviemo pomen malim razlikama i u faistikoj ideologiji. Italija je od dolaska Benita Musolinija na vlast oktobra 1922. godine, bila istaknuta po jakom nacionalizmu uz pozivanje na staro rimsko Carstvo, po totalitarizmu, osvajakim namjerama, jakoj ekspanzivnoj i nacionalistikoj propagandi i kultu linosti. Njemaka je od dolaska nacista na vlast januara 1933. imala sline poglede; pozivanje na svoje pretke, ekspanzioni nacionalizam i rasizam sa istaknutim antisemitizmom. Za svu tu politiku u kombinaciji sa socijalizmom, propaganda je napravila nevien uspjeh. Tadanja tehnologija
______________________ * Andrej Mitrovi, Vreme netrpeljivih, CID, Podgorica, 1998, 387.

bila je savreno uvijena u propagandno ruho, a iskustvo steeno snimanjem filmova i iskustvo sa radiom samo se nadograivalo. U Italiji je pjesnik Gabriel D' Anuncio reakcionarnom propagandom vrio uticaj na mase, sa nacionalistikim pjesmama. U Njemakoj je tim putem iao Ditrih Ekart. Ekartove pjesme imale su i pozorine komade. Odmah nakon rata krenulo se sa ismijavanjem neprijatelja po njemakim pivnicama, kroz glumu i kostime. Nakon predstave drali su se govori nacionalsocijalistikih grupa i tada tek oformljene Njemake Radnike Partije.* Ljudi su bili u polusvjesnom stanju nakon alkohola, tako da je masa mogla svaki propagandni in usvojiti preko pozorinih predstava u pivnicama, a zatim i govorima. Moemo zamisliti kakav je ovo efekat imalo, jo ako se samo sjetimo nezadovoljstva Njemake nakon rata i potpisa kapitulacije od Matijasa Ercbergera.** Moglo bi se rei da je atmosfera u pivnicama bila takva da se mijeao humor i nezadovoljstvo. Razmatranja Sigmunda Frojda o funkcijama humora u agresiji su sledea: "Humor nam omoguava da neprijatelja nainimo smijenim putem onoga to ne bismo smjeli glasno ili svjesno da izgovorimo zbog postojeih prepreka... Posebno se humor rado upotrebljava kao oruje ili kritika nadreenih koji zahtijevaju vlast. Tada humor slui kao otpor toj vlasti, i kao bjekstvo od njenih pritisaka." *** Krajem dvadesetih godina kod nacista poinje propagandno da radi Jozef Gebels, da bi zvanino postao ministar propagande marta1933. godine. On je izjavio da je nacistiki reim doekao srdano takve politike ale, zbog toga to su one davale bezopasne oduke neprijateljstvima. Moda je to tako bilo van Rajha, ali unutra Rajha sigurno nije. Sluaj Frica Gerliha to pokazuje, kada je 1934. sa podsmijehom prikazao Hitlera jednim kolaem u minhenskim novinama Der gerade weg (Pravi put). Gerlih je i u mnogim lancima napadao "Hitlerovo ratno ludilo", nazivajui tako njegovu politiku. Ve poetkom 1935. on se nalazio u logoru Dahau, odakle nije iv izaao. Bilo je raznih drugih napada i obrauna kroz umjetniku propagandu. Ali, istorija pokazuje i druge jos gore obracune. Meutim, kako je u Rusiji bila i Crvena armija zaduena za propagandu, u Italiji "borbeni snopovi" i "crnokouljai" a u Njemakoj SA i SS, tako su sve ove grupe, podsjetimo se, bile organizovane i za fizike obraune. Tako se gasio sav mogui obraun sa neprijateljima (unutranjim i spoljanjim) putem same umjetnike propagande.

10

Dvadesetih godina u Njemakoj su najvie uticaja imale rasistike karikature sa tzv "jevrejskim nosem" i "jevrejskom glavom". Sa takvom propagandom djelovale su novine:

__________________
* Njemaka Radnika Partija (DAP), oformljena je januara 1919. na elu sa Antonom Drekslerom. Od 1920. je promijenila naziv samo dodajui ispred ovoga "nacionalsocijalistika", a ubrzo i predsjednika. 1922. godine Adolf Hitler je ve postao zvanini voa stranke, jer se u potpunosti istakao govornikim sp osobnostima nasuprot Dreksleru. Ali ne i organizacijom. ** Matijas Ercberger bio je njemaki Jevrejin, i potpisavi kapitulaciju Njemake propaganda nacionalsocijalistikih grupacija je to iskoristila. *** Citat S.Frojda-Luis Kozer, Funkcije drutvenog sukoba , Mediterran, Novi Sad, 2007, 59.

Markischer Adler, Volkischer Beobahter, Der Sturmer Juliusa trajhera, zatim Der Brummer i Auf gut deutsch Ditriha Ekarta. Uz to, sjetimo se da imamo i knjiga u to vrijeme sa takvim tematikama poput Ekartove Boljevizam od Adama do Lenjina i Grobari Rusije. Od Alfreda Rozenberga Mit XX vijeka, zatim knjiga Trei Rajh od A.Melera van den Bruka, Moja borba od Hitlera, Protokol sionskih mudraca i sl. Poznati ideoloki asopisi prije Prvog sv.rata su Deutschlands Erneuerung,Ostara, i Rune imali su jako istaknut rasistiki karakter. U njima su izdavane brojne teze darvinizma, teorije Hekela i poznatog evropskog rasiste iz Britanije Hjustona Stjuarta emberlena. Uz sve ovo imajmo na umu i brojne polumilitarne parade, brojne govore i masovne skupove nacista kao propagandni akt. Nacisti su od dolaska na vlast krenuli ka stvaranju "iste njemake kulture". Sve to nije bilo njemako bilo je "nezdravo", i ono "teti rasnom zdravlju njemake nacije". Bez obzira to su nacisti bili protiv "kulturbunda" (kulturnog bunta), nisu mrzjeli kulturu, ali su se u skladu sa ideologijom ponijeli tako, jer drugaije ne bi mogli zavladati masama. Ideologijama nikakav kosmopolitski duh nije iao u korist, jer svo propagandno djelovanje na mase, ne bi uspjelo ni dijelom izvriti uticaj. Nacionalsocijalisti su jazz muziku smatrali da je Jevreji sprovode preko Crnaca, pa su i te iskrivljene poglede propagirali kroz karikature Crnaca sa davidovom zvijezdom. Natpisi su obino bili sa upozorenjem da se radi o "degenerisanoj umjetnosti". Atomska fizika je dobila naziv "jevrejska fizika", jer su se njom bavili danski Jevrejin Nils Bor i njemaki Jevrejin Albert Ajntajn. Opijenost antijevrejstvom, bila je takva da je u njihovim oima sa svih strana vrebala opasnost od "meunarodnog jevrejstva". * Propagandne kampanje nisu prestajale. U njima su pored Hitlera uestvovali najvii dravni rukovodioci. Osnivane su ustanove i istraivaki centri kao "naunog" tipa. Meu takvima je najpoznatiji bio istraivaki centar Anenerbe, iji je osniva bio rajhsfirer Hajnrih Himler. Anenerbe je angaovao i proizveo brojne pseudonaunike za ideoloke potrebe. Vei broj djela pisali su sa zadatkom da se opravda ideologija, pa su time pravljene brojne ekspedicije tridesetih godina u Skandinaviji u potrazi za pismom starih Germana-"runama". Ekspedicije su bile i na Tibetu, a poslednja na Krimu 1941. Sloboda kulturnog stvaranja sve je vie poricana. Poznata je izjava Hermana Geringa: "Zakon i Firerova volja, jedno su te isto". Alfred Rozenberg je prikrivao javnosti pravo

11

stanje, govorei da nacizam nikako ne gui slobodu izraavanja. Nacistiki funkcioner i arhitekta Alfred per, projektovao je "zgradu njemake umjetnosti" u Minhenu, kao i novu "rajhskancelariju" za Firera. 10. maja 1933. godine, izvedena je akcija spaljivanja knjiga. Iz svih znaajnih kulturnih sredita i biblioteka, izbaene su knjige koje su po nacistima bile "antinjemake orijentacije" ili "antinjemake kulture", i odnesene na lomai. Kad je neko u stanju spaliti knjigu pod bilo kakvim izgorom, jasno nam je ta moe u budue uraditi.

_______________________

* Adolf Hitler e aprila 1945. ispod kancelarije Rajha u svom bunkeru, vjerovati da je ak i za poraz Njemake, koji se bliio tih dana, krivo opet "meunarodno jevrejstvo".

To samo nije bilo jasno vladama Francuske i Velike Britanije, koje nacizmu dadoe zeleno svjetlo, sve dok nacizam nije zakucao na njihovim vratima proljea i ljeta 1940. Ministar propagande dr. Jozef Gebels, govorio je da Njemaka ime njemaku muziku, umjetnost, jezik, svoju istoriju i jo mnogo toga, te da sve ostalo to nema veze s njom treba odbaciti. On je bio glavni organizator lomae knjiga maja 1933. godine. Bio je organizator brojnih obiljeavanja roendana slavnih kompozitora Njemake i Austrije iz prethodnih vijekova. Tako su obiljeavali dane Mocarta, Betovena, Vagnera. Njegove teze o propagandi, istorijskoj nauci dobro su poznate. per je projektovao ogromne zastave na stadionima i zgradama za dane kongresa, dok je Gebels prireivao i brojne nacistike parade propagandnog karaktera, gdje su crvene zastave sa crno-bijelom varijantom (u sluaju sa svastikom npr.) i zlatnom bile kombinovane sa ciljem da stvore jako naelektrisanje u masi. Efekat bi jo bio pojaan dobrim govorom, nekom pjesmom o borbi kao npr. "Horst Vezel" (Horst Wessel) i na kraju uzvicima "zig hajl" (sieg heil!). Gebels je sve prireivao da svaka propagandna prarada posjea na stari Rim. Do detalja je svaki propagandni akt razradio za potrebe nacistikog reima. U duhu toga, da je njemako samo ono to nacistiki pokret prizna kao nacionalno, Eberlajn 1933. objavljuje spis to je njemako u njemakoj umjetnosti. Neki njemaki istoriari nisu se takoe dvoumili da li da priu pokretu ili ne. Tako je zvanini istoriar Valter Frank, izjavio da je "zastupanje kulturne volje naeg Pokreta i Rajha od najvanijih potreba". Bilo je i onih istoriara koji nisu bili rasisti, ali da su pravdali Hitlerova osvajanja, kao na primjer Fridrih Majneke. Meutim, Majneke je bio protiv guenja duhovnih sloboda u nacistikom reimu, pa je 1935. maknut s poloaja urednika glavnog njemakog istorijskog asopisa Historische Zeitschrift. Ali i nakon smjenjivanja on je nastavio da podrava ekspanzionistiku politiku nacizma. Bilo je i onih pravih istoriara koji su bili samostalni, pa zbog toga to reimu nisu odgovarali sa svojim pogledima, njihova su djela na alost ostala bez odjeka u to vrijeme. Takve individue su Oto Hince i Ekart Ker. Graevinarstvo je korieno kao mogunost da se savremenicima neprimjetno i uspjeno nametnu nacistike ideje. Stvarani su spomenici kulture za naredni milenijum, za "hiljadugodinji Rajh" sa izraajnim formama ideolokih postavki germanskog paganstva i pseudoklasicizma. Pomenuta zgrada "njemake umjetnosti" u Minhenu, koju je projektovao

12

Albert per, izgraena je u antikom stilu ili klasicistikom kako jo moemo rei. per je tako i Kancelariju Rajha u Berlinu, projektovao sa mamutskim zidovima i malim otvorima, to je davalo izgled tvrave. U njoj su nacionalna i nacistika znamenja simbolizovala "dinovsku ornamentiku". Preko radija Gebels je skoro svaki govor Hitlera prenosio, jer "glas Firera treba da bude svugdje prisutan", kako je govorila jedna od njegovih propagandnih formula. Gebels ga je prekrstio kao vid "narodnog prijemnika".* Poavi jo dalje, postavljao je zvunike po gradu, kad god bi bio neki znaajan nacistiki kongres, skup ili Hitlerov govor. Mar paramilitarnih organizacija prenoen je takoe preko radija, kako bi pjesme pokreta, uzvici i zvuk izama doao do sluha udaljenih djelova grada. Tako su pojedinci, koji nisu mogli doi zbog obaveza (ili lanih obaveza) na mitinge, bili obuhvaeni dodatnim psiholokim ratom. Psiholog Herta Hercog u svojoj studiji "Psiholoka zadovoljstva u dnevnom sluanju radija", iznosi: "ini se da neki sluaoci uivaju u emisijama zbog otputanja tenzija. Njih privlai 'prilika da se isplau', to emisije omoguuju... Mogunost za izraavanje agresivnosti takoe je izvor zadovoljstva". ** Kinematografija u Njemakoj prikazivala je sve segmente nacistike ideologije. Najpoznatija reiserka u slubi nacista bila je Leni Rifental. Uradila je filmove Trijumf volje(1934) i Olimpijadu (1936). Jo prije dolaska na vlast nacisti su osnovali odjeljenje kinematografije Auslands Organization (inostrani odeljak), za potrebe snimanja u inostranstvo. Tako je Gerhard Hutula reirao 1933. godine jedan film u Argentini, kao obiljeavanje ljetnje ravnodnevnice, nazivajui film Wintersonnenwende. Bilo je jo takvih filmova sa obiljeavanjem paganskih ceremonija, ali i za druge potrebe propagande. Film Deutsche Vergangenheit wird lebeding (Njemaka prolost ivi), promovie nasljee predaka. Na filmu djeaci iz Hitler jugend, dre prastari ma (vjerovatno iz srednjeg vijeka), kao simboliku direktne veze sa precima. Promovisani su i filmovi za program eutanazije, a to su: Ja optuujem, Nasljedna bolest, rtva prolosti i Cijeli ivot je borba. Sociolog dr. Luis Kozer o televizijskim i filmskim medijima kae: "Velika popularnost televizijskih bokserskih i rvakih meeva djelimino moe da se objasni simuliranim uestvovanjem u sukobu, to omoguuje gledaocu, koji se poistovjeuje sa svojim herojem, da udari suparnika u njuku." ***

13

______________________ * Gebels je organizovao da Hitler govori preko radija narodu, odmah sjutra dan nakon preuzimanja vlasti. -Great speeches-Adolf Hitler 31.01.1933. to Germany. U tom govoru Hitler je rekao da od njemakog naroda trai "kompletnu poslunost, naroito u nacionalnoj disciplini" (mislei pritom na strogo voenje rasne discipline). Zahtijevao je "poetak svega onog, to je godinama obiljeje nacistikog pokreta". ** Luis Kozer, Funkcije drutvenog sukoba, Mediterran, Novi Sad, 2007, 61. *** isti.

V
Propaganda se vodila i na Azijskom kontinentu. Gotovo cijela planeta je u XX vijeku predana propagandi. Negdje je radila ljeviarska, negdje desniarska propaganda, negdje propaganda mira i neutralnosti ali svugdje je bila prisutna. U Kini je voena u graanskom ratu 1924-1949 (kineska revolucija), u gotovo istom obliku kao prije u Rusiji-socijalrevolucija i borba za komunizam. Tu je preteno igrala ulogu politika propaganda, u borbi izmeu strana Kuomintanga i Komunistike Partije Kine; izmeu ang Kaj eka i Mao Ce Dunga. U Japanu se vodila faistika propaganda-militaristika, uklopljena sa tradicijom samuraja. Pripremajui naciju za rat, i od civila se kao i od vojnika zahtijevalo, da radije poginu nego da se predaju. Propagandom se isticalo da poslednji juri bude sa ciljem postizanja gjokusaia (gyokusai)-asne smrti. Slino tome, u vojsci su stariji oficiri u takvoj situaciji izvravali sepuku (individualno samoubistvo, harikiri). Ovakva ideologija nametana je vojnicima putem stroge discipline. Postojali su posebni sistemi obuke, koja se spajala sa tradicijom regimente. Bila je to nacionalistika edukacija, i japanska varijanta konfuijanizma. Vjerovalo se da je svako dunik, jer je od porodice i drutva dobio ivot kojeg mora otplatiti, vratiti kao dug. Ovakve sline ideje postojale su i na Zapadu, ali Japanci su u svojoj duhovnosti bili posebni. Tu posebnost im je davala njihova duga i ukorijenjena tradicija. Imali su i Buido-popularni kult traginog heroja. Kroz njega se propovijedalo da je smrt jedina reakcija na poraz koja ima smisla. Kada je rat poeo, u Japanu se narodu serviralo da su ameriki graani nemilosrdni demoni koji imaju samo jednu elju, a to je da svojim gvoem i vatrom razbiju Japan. Kao nain odbrane isticana je "duhovna superiornost", koja se trebala iskazati voljom individue da se rtvuje za cjelinu. Simbol cjeline bila je linost imperatora. Poto smo spominjali da je svaka ideologija imala svoje militaristike jedinice, a u njima i komesare za agitaciju i propagandu kako meu civilima tako i meu jedinicama, onda emo dati i nekoliko citata iz "vojno-psiholokih" prirunika. Tako e se najbolje shvatiti ne samo

14

japanski sluaj, ve i sluaj svih ostalih koje smo do sada spominjali. Imaemo time prikaz ovakvih, propagandnih edukacija i obuka za ideoloke potrebe. Evo ta kae vojno lice Norman Kouplend o "efektu potpunog jedinstva" u radu: "Grupa se mora smatrati kao jedan tim, a starijeina kao kapiten toga tima. Kapiten time ne treba da stoji na meanjoj liniji i dijeli glasno kritike i savjete. On se baca u arite igre, podstiui svoje ljude sopstvenim zanosom i primjerom. Ako prilike zahtijevaju, oficiri i podoficiri ne treba nikad da oklevaju da skinu svoje bluze, zasuu rukave i pridrue se aktivno poslu. Psiholoki efekat ovakvog potpunog jedinstva prosto je zapanjujui." *
_____________________ * Norman Kouplend, Psihologija i vojnik, Zbirka lanaka iz vojne psihologije I, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1965, 129.

Ako obratimo panju, moemo vidjeti da ovo igra veliku ulogu i u samoj politici. O "kolektivnom djelovanju", vojni pedagog Viktor erba kae sledee: "Spoljanji izraz toga zajednikog ivota je kolektivno ocjenjivanje rada kako lanova druine, tako i pretpostavljenih. Formira se, dakle, miljenje o svim djelatnostima i grupe i njenih lanova. Snaga toga miljenja je vrlo velika. Zato se svaki vaspita vjeto koristi snagom toga miljenja radi ostvarenja svojih vaspitnih ciljeva. Ovaj rad se sastoji u tome to se starjeina trudi da ubijedi cijelo odjeljenje, a ne pojedine vojnike, u ispravnost postavljenih zadataka. esto se poziva na miljenje odjeljenja da li e neki vojnik biti pohvaljen ili ukoren. Starijeina u svojim istupanjima ukazuje na to da ponaanje vojnika koje nije u skladu s pravilima kvari dobar glas cijelog odjeljenja. Drugim rijeima, starjeina odjeljenja usmjerava miljenje svoje jedinice." * Za kraj emo dati par citata zanimljive knjige "Strategija" poznatog vojnog pisca Sveina. On daje pogled na politiku, tj. svega to smo do sada izloili: "Svaka borba za line interese moe se svjesno i planski voditi samo onda ako budu jasni njeni ciljevi. Ti ciljevi, sreeni u jedan sistem, obrazuju program-odreeni ideal date grupacije... Veliki znaaj mogu dobiti samo oni pokreti u ijoj osnovi lee realni interesi. ak i general fon der Golc, izraziti nacionalistiki pisac, priznaje da je isti patriotizam vlaan barut koji ne moe da izazove eksploziju kod masa." Pored ovoga, Svein daje pogled na propagandni dio diplomatije: "Diplomatija je duna da prekid odnosa sa neprijateljem uslovi parolama koje e naii na irok odjek u inostranstvu i biti razumljive za iroke narodne mase stanovnitva." ** Na kraju nam je ostala jo samo obrada bliskoistone propagande, izmeu Arapa s jedne i Jevreja s druge strane. Odlukama prvog cionistiog kongresa 1897. godine, Jevreji su ve poetkom XX vijeka krenuli naseljavati Palestinu. Povezani irom svijeta u "zajednice", jako radni i dobro organizovani Jevreji su, iako bez drave, uspjeli svijetu plasirati veliki broj intelektualaca od velikog znaaja, bez obzira ko im je od roditelja bio Jevrej, i iz kojeg dijela svijeta bili. Kao i svakoj zemlji to je politika petljala intelektualce za svoje politike ciljeve, tako se i politika cionizma spremala za isti zadatak.

15

Ali i bez toga, ljudi su rado htjeli izboriti prava za svoj narod ratrkan po svijetu. Tako je nakon francuske revolucije 1789. godine donijeta odluka o ravnopravnosti Jevreja. Od tada pa do 1918. godine, Jevreji su, vie ili manje, uspjeli da izbore tu ravnopravnost sem u Portugaliji i carskoj Rusiji, gdje su bili izloeni surovim progonima. Kasniji progoni su ve opte poznati o velikom stradanju Jevreja u Evropi u doba Drugog svjetskog rata, za vrijeme nacistikog reima u Njemakoj. Od poetka naseljavanja u Palestini, pa do daljnjeg, poelo se i sa psiholokim ratom izmeu Jevreja i Arapa. Danas postoje izvori o genocidu Jevreja u Palestini, kao npr. i o _________________
* Viktor erba, Kratki pregled vojne pedagogije-problemi vaspitanja i obuke, Privredni pregled, Beograd, 1965, 116. ** Svein, Strategija, Vojnoizdavaki zavod "Vojno delo", Beograd, 1956, 34 i 108.

prisilnom iseljavanju Palestinaca sa svojih teritorija. Meutim, zbog nedovoljno ispitanih izvora, propagandna djelatnost mnogo je interesantnija. Obje strane su je koristile u skladu sa svojom religijom i tradicijom. Za propagandu, sveti spisi su svima dolazili poput keca u rukavu. Iako su oba naroda Semiti, imali su razlike ak i u tumaenju morala. "Jevreji, na primjer, polaze od toga, da je moralnost vrlina koju im je dao Jehova, da im je uroena hrabrost, izdrljivost, potenje, marljivost i druge osobine, nasuprot Arapima koji su poznati kao kukavice, lukavi, neradnici, mentalno zaostali, itd. Arapi, pak tvrde obrnuto-da im je Alah podario hrabrost i sve ostale moralne i ratnike vrline, nasuprot Jevreja koje su oni kroz istoriju uvijek pobijeivali." * Uz to Arapi su jo poeli propagirati i "sveti rat". Jevreji e se pozivati na Stari Zavjet, na Mojsija i sl. Tako je propaganda djelovala po svijetu. Razvijala se i proirivala na druge strane drutvenog ivota, obuzimajui i ekonomiju sve vie. Politika ju je koristila na sve strane za opravdanje svojih ciljeva, idui ak do mitova i legendi kroz ideologije.

16

__________________ * Centar za studije i istraivanja, Specijalni rat, psiholoko propagandni aspekt, br.3, Beograd, 1975, 9-30. ** IHVH-neizrecivo ime (Jehova) kod Hebreja. Na hebrejskom se ita Jeheuah. Kabalistiki IHshVH , sa ovim "sh" (ita se "in") daje petoslovnu rije za Boga i predstavlja formulu Tetragramaton. Interesantna je filozofija imena Jehova, jer svako slovo predstavlja po jedan element stvaranja makrokosmosa i mikrokosmosa, tj. Vatru, Vodu, Vazduh i Zemlju. Kada se ime Jehova raslani na slova, onda su to Jod (Vatra), He (Voda), Vau (Vazduh), He (Zemlja). U skladu sa tim, ime Jehova daje jo dublje misterije. Neke od knjiga, koje se bave tom problematikom su Astroloki i hermetiki spisi Mila Dupora, Inicijacija u hermetizam od Franca Bardona, Magika od Alistera Kroulija i Kabalistiki spisi 777, zatim Klju misterija Elifasa Levija i razne druge knjige okultne filozofije.

KULT LINOSTI
Ako se ovjekova ena-robinja izjednai sa svojom gospodaricom, sa njom drsko razgovara, da joj se usta isperu sa etvrtinom kilograma soli. * (Ur-Nammuov Zakonik, taka 22) Kult linosti je javno oboavanje i nekritiko isticanje jedne linosti kao nepogreivog politikog voe drutvenog napretka. Ovaj izraz je prvi put upotrijebljen od strane Nikite Hruova, na zatvorenoj sjednici dvadesetog kongresa KSSS (Komunistike Stranke Sovjetskog Saveza) 1956. godine. Na taj nain on je okarakterisao apologiju Staljina i cijeli sastav politikih, propagandnih i represivnih mjera u toku posljednje dvije decenije Staljinove vlasti, oznaavajui je kao "kult linosti". Hruov je naveo brojne zloupotrebe vlasti, represalije protiv politikih protivnika, koje su ukljuivale i njihovo unitenje, partijske istke, masovno deportovanje u logore, esto ak i nedune graane. Sve te zloupotrebe, uz istorijske falsifikate o istorijskim dogaajima i Staljinovoj ulozi u njima, osigurali su nesmetano sprovoenje Staljinove vlasti. Diferencijacija kulta linosti je poseban tip autokratske vladavine, koje se temelji na posvemanoj birokratizaciji politikog i drutvenog ivota. U istoriji je bilo nebrojeno veih ili manjih vojskovoa, predsjednika, kraljeva, careva, znanih ili neznanih politiara koji su koristili medije u odravanju svoje vlasti. Svega nekoliko njih je na poseban nain obiljeilo XX vijek. To obiljeje je bilo, ne toliko po svojim ljudskim i politikim vrlinama i manama, nego injenicom da su uz pomo medija vladali gotovo do biolokog kraja. Uz to oni su terorisali vlastiti narod, ubijajui na stotine hiljada pa i miliona vlastitih sugraana, politikih protivnika i neistomiljenika. Tu je nerijetko bilo i obino potpuno nevinih sugraana. Njihova krivica bila je samo u jednometo je neko bio previe moan i blizak reimu, i upro prstom u njih.

17

Rad smo poeli sa citatom iz Zakonika Ur-Nammua, osnivaa tree dinastije grada i drave Ura (2111-2003 g.p.n.e.), a koji je vladao od 2111-2094. g.p.n.e. Zakonik je napisan na sumerskom jeziku, na ploama i on upravo pokazuje "mali kult linosti", koji je iao ka veem-kultu vladara. Ovim se jasno vidi evolucija kulta linosti. Kult linosti je vijekovima prenosio gnosticizam. Sva gnostika uenja evoluirala su iz kulture u kulturu. To dokazuju analogije u predstavama arhetipova materinstva, kao npr. iz egipatske mitologije gdje Izis dri Horusa u naruju, identina je predstavi Bogorodice sa Hristom. Sline stvari moemo vidjeti i u ideologijama, gdje su "voe" imale na slikama

______________________ * Zakonici drevne Mesopotamije, Marko Vii-prevod i komentari, CID, Podgorica, 2003, 134.

pogled u daljinu (kao predstava pogleda u budunost), ili je njihov lik bio prikazan u oblacima s pogledom u daljinu. To je davalo odraz svetosti date licnosti, olienje boga i krasnog futuriste. Jedan od nacistikih filmova iz tridesetih godina prikazuje lomljenje ikone na staklenoj umjetnosti crkve, iz koje izlazi Hitlerov lik kao glavna osoba kojoj Njemci moraju biti odani. Na primjeru nacizma jasna je i parola "Jedna drava, jedan narod, jedan voa!" (Ein Reich, Ein Volks, Ein Fuhrer), koja kako vidimo ne istie samo ekstremni nacionalizam zasnovan na ideologiji, ve je u njoj sadran i kult linosti-kult Voe kao Boga. U Njemakoj tako imamo i primjer Hitlerovog fotografa Hajnriha Hofmana, koji je 1931. uzeo fotografiju minhenskog trga od 2. avgusta 1914. kada se proslavljao poetak Prvog svjetskog rata. Hofman je izgleda, potpuno samovoljno, gledao iji mu je lik u prvim redovima najupeatljiviji, i tako je sa uveliane fotografije zaokruio lik Adolfa Hitler kojeg je pronaao meu prve redove. Ova fotografija je posluila u propagandne svrhe za "kult linosti i vojskovoe". Tih godina uraena su na zahtjev nacistikog arhivara, svjedoanstva Hansa Rauba, jednog od Hitlerovih saboraca u Prvom svjetskom ratu. Njegova svjedoanstva govorila su o navodno prevelikoj Hitlerovoj hrabrosti za jednog kaplara. Za reim nacista, rado je pjevao Johanes Hesters.* Slikar Hubert Lancinger je prikazao Hitlera stilizovanim linijama kako dri nacistiku zastavu u oklopu srednjovjekovnog viteza.** Jozef Gebels e jo ojaati njegov kult, kada bude protumaio Nostradamusova proroanstva u tu korist. *** To je uradio i sa prethodno pomenutim portretom Lancingera. Evo nekih jednakosti svih ideologija: za vrijeme ruske revolucije, istican je kult linosti Marksa i Engelsa. Nakon revolucije istican je Lenjin. Poslije Lenjina Staljin, kada je kult jo izraeniji. Ko kod bi naruio linost voe, bilo bi mu sueno. Suenje je bilo namjeteno, onako da odgovara reimu. Odluivano je "u ime naroda" preko Predsjednika, i njegova rije je bila istina, koju niko nije smio dovesti u pitanje. Mediji su s druge strane veliali oprez, mudrost i odlunost mudrog voe jer je "on prepoznao i pravedno kaznio jo jednog ili vie narodnih neprijatelja. Isto je vailo za vrijeme nacista. Vijesti takve vrste, bile su samo za unutranju upotrebu i esto su vrlo teko ili nikako probijale granice sredina u kojima se to dogaalo. Ako su zloini bili masovniji, i ako su ubijeni neki poznati politiari, za njihovu smrt se saznavalo mjesecima ili godinama kasnije.

18

Voe i efovi su obiljeje prve polovine XX vijeka u diktaturi i odgovornosti za milione mrtvih ljudi. U drugoj polovini vijeka imamo jo takvih primjera.
_____________________ * Johanes Hesters danas ima 104 godine. Nikada nije bio optuen za bilo kakvu povezanost sa nacistima, osim to je ustanovljeno da je rado nastupao za njih. ** Gebels je slike ovog portreta stavljao u uionicama osnovnih kola, gdje su djeca pjevala pjesmu Na Firer drei desnu ruku podignutu u nacistiki pozdrav. Pjesma je bila preteno ispisana na tabli, a uiteljica je sa tapom pokazivala na stihove. Pogledati inserte filma na dokumentarcu Unutar Rajha i Nazis-the occult conspirasy. *** Nostradamusova proroanstva, pisana su u katrenima. Mogu se shvatiti na razne naine. Gebels se 1940. uhvatio za jedne stihove i tvrdio da govore o Hitleru. Iskoristio ih je za vrijeme invazije na Britaniju ljeta iste godine. Leci su tampani i bacani po Britaniji, ne bi li uvjerili britansku javnost o "boanskom provienju Firera" i natjerali je na pokornost. Ali to im nije uspjelo. Britanija je takoe, slinom propagandom uzvratila.

Meutim, ovi su uz itav niz politiara XX vijeka, ostavili najvei trag u istoriji i to ne samo u svojim dravama, nego i u svjetskim razmjerama. Svima im je zajedniko to, da su na vlast gotovo svi doli prevratom, tj.revolucijom, i to uglavnom uz pomo "vojske". To su zapravo bili klasini pobunjenici. Zajednike su im strane i te, da su vladali uz pomo svojih partija, vojne i politike nomenklature. Obiaj im je bio da se obraunavaju sa "poraenim snagama", preteno likvidiranjem, uz preki sud partije. Na sudu nije bilo prava albe, a presuda se najee odmah izvravala. Kasnija obraunavanja sa politikim protivnicima i neistomiljenicima ila su kroz legalizaciju tj."zakonskim propisima". Sudovi su imali tuitelje, sudije i branitelje, koji su esto bili lanovi partije. Tako je zakonom bilo naznaeno da svako onaj ko drugaije misli i to javno izgovori, automatski postaje neprijatelj. Poto je "morao" znati da je "to" zakonom kanjivo, kaznu je onda i zasluivao. Zakon je pravdao postupak, tj. po Makijaveliju: "Cilj opravdava sredstvo". Jedine promjene koje su mogle nastupiti jesu te, da bude manje smrtnih kazni, a vie zatvora i logora. Uslovi zatvora (logora) bili su uasavajui. Jako je interesantno to da su svi oni meusobno bili povezani na neki nain. Sa jedne strane oni su sluili jedan drugome kao uzori. Gledajui sa druge strane, znali su biti i smrtni neprijatelji, iako su vladali istim metodama. Nije li interesantna ova priroda diktatora, koji kao blizanci sve isto osjeaju. Ako sagledamo stvari u potpunosti, vidimo da je Lenjin bio uzor Staljinu, Mao Ce Dungu a kasnije Titu i Fidelu Kastru, a da je Musolini bio uzor Hitleru do tridesetih godina kada je Hitler ojaao, te se od tada mijenjaju uloge uzora. Kult Musolinijeve linosti mogao se vidjeti ne samo preko postera izlepljenih po gradu, nego i ugraviran u pojedinim zgradama. Tako je Musolinijev pogled vrebao sa svih strana, da potsjeti da se ne zaboravi, a ovakav sluaj gravira mogao je izgledati apolitinom ovjeku kao nekakav "privid", a ne stvarnost. Vrlo brzo Staljin je postao uzor Titu do 1948. godine, od kada mu postaje smrtni neprijatelj. Svi oni koji to nisu na vrijeme prepoznali, bili su godinama proganjani. Uloga medija je u ovome bila nezamjenljiva, i postojala su da narod "prosvijete", ukazujui na veliinu njihovog politikog pokreta. Naroito se ukazivalo na veliinu samog predsjednika i ostalih velikodostojnika vladajue postave. Stvarajui tako pored kulta voe i kult vladajue

19

nomenklature, davao se znaaj "kultu otadbine", koji je bio izraen u militaristikom Japanu. "Paralelno sa vlastitom istinom, koja je veliala domaa dostignua, velianstvenost domae privrede, najvee i najplemenitije stoke i poljoprivrednih proizvoda, najveih i najrazvijenijih preduzea, prirodnih ljepota kakvih nema nigdje na svijetu, najboljoj prosvjeti i medicini, a da se o obrazovanju i ne govori." *

_____________________ *Mediji i kult linosti "Blog Archive" Nastanak pojma "kult linosti", Wikipedija / propaganda i kult linosti.

20

Drugi dio
(Uloga intelektualaca u stvaranju Jugoslavije, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca)

21

Nejvei broj priloga o ulozi naunika u ratu dala je savremena zapadnonjemaka istoriografija, a o tome je iroj javnosti postalo dostupno djelom Frica Fiera Zahvat za svjetskom moi. Fier je istraivanja dopunio knjigom Iluzija rata, pa onda i knjigom Savez elite. Za ovu posljednju knjigu treba pomenuti da je Fier istakao ukljuivanje univerziteta u instrument njemake drave. U sva tri djela pokazao je da su njemaki naunici doprinosili idejnoj razradi njemakih ratnih ciljeva i da se njihovo angaovanje razvijalo kontinuirano od druge polovine XIX vijeka, a da bi tek u Prvom svjetskom ratu dostiglo vee razmjere. * O ulozi njemakih univerzitetskih profesora u slubi drave, kompletniju analizu dao je Klaus vabe, i po njemu postojale su dvije vodee grupe njemakih profesora. Po idejama koje su zastupali podijelio ih je na "aneksioniste" i "umjerene". U prvu grupu-"aneksionista", spadali su zastupnici onih ideja sa kojima je Njemaka ula u rat. Prema takvima rat je bio konaan i nuan ishod razvoja svijeta koji je doveo do zaotravanja borbe nacija za prevlast. ** Druga grupa-"umjereni" bili su brojno slabiji i umjesto spoljne ekspanzije predlagali su objedinjenje nacije koje bi se odrazilo u unutranjo-politikim reformama, odnosno racionalizaciji politike, to je zastupao Maks Veber, ili sporazumijevanjem graanstva i radnika, tj. monarhije i demokratije, to je ve predlagao Fridrih Majneke. Tako meu zastupnicima njemakih ideja iz 1914. bili su istoriari "novorankeovci" i kod njih je bila najoevidnija sprega naunih znanja s praktinopolitikim ciljevima. vabe jo kae da je mali broj intelektualaca ostao izvan nacionalistikih krugova ili nikako politiki angaovani poput istoriara pacifiste Ludviga Kvidea, dobitnika Nobelove nagrade za mir 1929. Meu slinima su fiziar Albert Ajntajn, psiholog Georg Nikolaj i estetiar Fridrih Ferster, koji su bili jedini potpisnici, tada neobjavljenog, apela evropskim naunicima za mir u svijetu. Od radova na ovu temu imamo i vie studija Volfganga Momzena . Jugoslovenska istoriografija nema mnogo radova iz ove oblasti. Prvo ukazivanje na rad, naroito srpskih naunika u stvaranju Jugoslavije, dao je Milorad Ekmei djelom Ratni ciljevi Srbije 1914, i Dragoslav Jankovi Srbija i jugoslovensko pitanje 1914-1915. godine. Djelima Andreja Mitrovia data je njihova djelatnost na Konferenciji mira, te su sva ova djela naznaila da neki naunici nisu bili samo savetnici politiarima, ve su takoe doprinijeli stvaranju jugoslovenskog programa. Knjiga koja je izala 1986. godine na ovu temu je Naunici Srbije i stvaranje Jugoslavije, autor Ljubinka Trgovevi i ovaj dio rada je preteno zasnovan na njoj. Pred poetak rata ni srpska vlada kao i vei broj intelektualaca nije vjerovao da bi dogaaji iz 1914. godine, mogao biti uzrok za neke sukobe. Veina je, poput istoriara Grgura Jakia, smatrala da ne treba strahovati da e na Balkanu doi do nekakvih znatnih nereda. Profesor Pravnog fakulteta ivojin Peri zalagao se na osnivakoj konferenciji Konzervativne stranke
________________________ * Poznato je npr. jako angaovanje Maksa Vebera i Fridriha Majnekea. Pogledati -Mirjana Gross, Suvremena historiografija, Novi Liber, Zagreb, 2001, 196-202, 231, 232, 273. ** Ovo miljenje o ratu "kao normalnoj stvari koja je potrebna", prihvatie Adolf Hitler i proiriti u Mein Kampf-u, sa rasistike i pangermanistike osnove. U Hitlerovoj linoj biblioteci vie od 2000 knjiga, prema dr. Rihartu Vajkartu, naene su brojne knjige rasistike i strogo nacionalistike tematike.

22

aprila 1914, u ime "nacionalne" politike, za novu orijentaciju srpske vlade koja bi se umjesto poputanja Rusiji vie vezala za susjednu Habsburku Monarhiju. Takva su miljenja bila bila bez podrke, tako da je veina intelektualaca prihvatila vladinu spoljnopolitiku orijentaciju. Neki su se prihvatili u slubi vladajue Radikalne stranke. Prilian broj je bio uz Samostalnu stranku, dosta njih nije eljelo da svoj rad vezuje za politiku nego je radije ostao izvan politikog rada. U toku rata, resor Ministarstva finansija nakon smrti Lazara Paua, preuzeo je profesor Pravnog fakulteta Momilo Nini. Poslanika mjesta imali su matematiar Kosta Stojanovi i sitoriar Dragoljub Pavlovi, a njegov kolega Mihailo Gavrilovi bio je tada poslanik u Crnoj Gori i Vatikanu. Istoriar Ljuba Jovanovi i u toku rata bio je ministar u radikalskoj vladi, istoriar Grgur Jaki bio je dugogodinji konzul u Parizu, a poslanik u Londonu bio je Sima Lozani, inae profesor hemije i prvi rektor. Uz radikale su bili istoriar Stanoje Stanojevi, filolog Aleksandar Beli, pravnik Lazar Markovi i drugi, dok su povjerenje samostalnoj stranci davali pravnici Boidar Markovi i uveni Kosta Kumanudi i profesor Tehnikog fakulteta Andra Stevanovi, i brojni drugi intelektualci. Malo je onih koji su htjeli da ostanu po strani, samostalni, slobodni, smatrajui da nauka i politika ne mogu ii zajedno. Meu takvima je bio geograf Jovan Cviji, ali je u pojedinim trenucima inio srpskoj vladi odreene politike usluge. Da nauka bude ispolitizovana, proisteklo je iz burnog nacionalnog zanosa Srbije od poetka XX vijeka, kad su po konstituisanju jednog demokratskog reima poela i vrlo iroka razmiljanja o sudbini i budunosti srpskog naroda kroz tenju jugoslovenstva. * Takvi predstavnici poput Jovana Cvijia, Mihajla Petrovia, Milutina Milankovia i Branislava Petronijevia, otvarali su ujedno sebi i put u evropske naune centre, dok su ujedno bili u slubi optih napora za modernizaciju srpskog drutva. Mobilisanjem srpske vojske, nali su se u njenim redovima i jedan dio naunika, uglavnom onih mlaih sa Univerziteta, koji su pripadali rezervnom sastavu srpskih armija. Meu takvima bili su docenti Ivan aji, Vojislav Jovanovi i ivojin Spasojevi, matematiar Mihailo Petrovi, ore Karaorevi, Mihailo Lozani i mnogi drugi. Pored vojnih jedinica, velika grupa naunika bila je na dunosti cenzora ili saradnika u biroima za tampu. Slobodan Jovanovi pravnik i istoriar je radio kao ef Ratnog presbiroa Vrhovne komande, dok mu je zastupnik bio filozof Branislav Petronijevi. U jednoj vojnoj cenzuri u Niu radio je i Jovan Radoni. Od poetka rata 1914. godine nauka i politika su se ujedinile u zajednikom cilju, te poele svaka svojim sredstvima, a takoe i zajedniki, da rade na njegovom sprovoenju. Vlada je bila svjesna da njen zahtjev za ujedinjenje Jugoslovena, a sa njim i kasnijih izmjena karte Evrope na tetu Austro-Ugarske, nee biti blagonaklono doekan. Predloeno je da se pored diplomata u rad uvedu kulturni i javni radnici koji bi tenje Srbije, umjesto diplomatskim, predstavili Evropi i drugim putevima. U mnotvu razliitih miljenja, trebalo je koncepirati jedinstvenu ideju. Mislilo se da e rat biti brzo gotov, pa je predloeno da se pripremi materijal za evropski kongres. Iz Pariza, kao poslanik Srbije, se za ovu ideju zalagao Milenko Vesni. On je
________________________ * I tada je postojala vizije evropske emancipacije.

23

naglasio da bi ta broura trebala da osim istorijskih i statistikih podataka sadri i "ekonomski saobraaj", "politiki i strategijski elemenat". Sastav broure osmislio je Jovan M. Jovanovi, a cilj je imala da naunim argumentima upotpuni, objasni i dokae postavljeni cilj. Trebalo je dokumentovati osnovnu taku vladinog programa-ujedinjenje Jugoslovena, tj. "Srbija sa Bosnom, Hercegovinom, Vojvodinom, Dalmacijom, Hrvatskom, Istrijom i Slovenakom". Garant mira na Balkanu i u Evropi, kao inilac ravnotee na Jadranskom i Sredozemnom moru, trebalo je propagirati ujedinjenje u jednu centralnu balkansku dravu. Broura je zamiljena tako da sadri geografski, istorijski, demografski, politiki i ekonomski dio koji bi napisali vrsni znalci, poput geografa Cvijia, Tihomir orevi i Aleksandar Beli etnografski dio, te istoriari Jovan Radoni prolost naroda Balkana. Neki intelektualci bili su i prije rata van granica Austro-Ugarske, pa je Nikola Pai kao predsjednik vlade odluio da ih valjano iskoristi za dravu, dok e onda naknadno biti poslani i drugi put Pariza, Londona i Rima kao podrka kolegama u istom zadatku. Bitno je jo istai da je prikupljanje materijala za brouru zapoeto u Niu jeseni 1914. godine. U Britaniji su se sloili da bi interese Srbije tamo mogao zastupati Jovan Cviji, te su taj prijedlog prihvatili Pai i regent Aleksandar. U zimu januara 1915, Cviji je krenuo za London preko Rima i Pariza. Tokom kraeg boravka u Parizu napisao je lanak za jedan francuski asopis ("Revue Hebdomaire") o balkanskom jedinstvu. Podrali su ga neki predstavnici Bugarske, Grke i Rumunije. Inae, Cviji se odmah po dolasku u London povezao sa Siton-Votsonom, Arturom Evansom i drugima. Tamo se zalagao za jugoslovensku teritoriju. Dok je tamo boravio do jula mjeseca iste godine, bila su otvorena jo dva pitanja: ulazak Rumunije i Bugarske u rat. Kako su obje zemlje imale pretenzije na teritorije budue Jugoslavije, Cviji se dao u njihovoj odbrani argumentima. Poetkom maja mjeseca on je sa Matejom Bokoviem odluio da engleskom Ministarstvu spoljnih poslova dostave promemoriju o srpskim pravima na Banat. Cviji je uz to priloio i kartu sa granicom, saoptenom vladinim uputstvom od 14.maja 1915. godine. Istovremeno se pojavilo i pitanje Makedonije, na koju je Bugarska polagala pravo. U pomo Cvijiu alje se Bogdan Popovi profesor Beogradskog univerziteta, koji se takoe bavio pitanjem Makedonije. Popovi je predlagao srpskoj vladi da se prikupe nauni, lingvistiki i etnografski podaci o pitanju Makedonije, to je vlada odobrila i ovlastila ga da se bavi ovim pitanjem. Srpska kolonija u Londonu se uveala dolaskom Pavla Popovia krajem maja 1915. godine. Tamo su jo boravili Vojislav Jani, Nikolaj Velimirovi i drugi. Iz Londona se prvi vratio Cviji, dok je zahtjev Bogdana Popovia za povratak vlada Srbije odbila, smatrajui ga tamo najpotrebnijim. Za Petrograd su krenuli Ljubomir Stojanovi i Aleksandar Beli, predsjednik Akademije nauka Jovan uji u Pariz, bivi profesori Univerziteta i tadanji narodni poslanici Dragoljub Aranelovi i Kosta Stojanovi u Rim. Boidar Markovi je krenuo u enevu. Pomenuti koji su ili za London doli su dva dana nakon zakljuenja Londonskog ugovora 28.aprila 1915. Do tog trenutka, Srbiji je bio osiguran izlaz na more i iri pojas dalmatinske obale, Bosna i Hercegovina sa Crnom Gorom, dok su sve druge pokrajine bile pod znakom pitanja, zbog problema sa Italijom, Rumunijom i Bugarskom.

24

U Pariz je upuen Jovan ujovi, a prije toga postavljen je za predsjednika Srpske kraljevske akademije. Bio je u penziji, tako da je mogao da obavi bilo koji zadatak koji mu vlada povjeri, jer nije bio ometan. ujovi e najvie zaduiti srpsku vladu po poslu koji je obavio. On je ak uvidjeo da je od svih saveznika Francuska zaista voljna da izvjesne teritorije obea Srbiji, u sluaju ratne pobjede. Nakon Londonskog sporazuma, pitanje ustupaka Italiji imalo je znaajnu ulogu. ujovi je u Parizu uspio svojom upornou da sazna neka miljenja uzdranih francuskih diplomata, te je njegovo prisustvo u Parizu produeno. S druge strane Cviji je zajedno s poslanikom Bokoviem izradio memoar o srpskim pravima na Banat, dok su slian tekst uradili Stojanovi i Beli u Petrogradu. Posao nije bio lak, jer se Rumunija pri dokazivanju pripadnosti Banata sluila istim orujem kao i Srbija-rijeima, argumentima. U poreenju svih misija proljea 1915, ova oko Banata je bila jedna od najnezahvalnijih jer je bila obavljena u vrijeme voenja pregovora. Kako je u Rumuniji boravio sa istim zadatkom Jovan Radoni, on je tamo izradio obiman tekst o Banatu, ali je taj tekst "Memoar o Banatu" srpsko Ministarstvo stopiralo iz strategijskih razloga propagande. Ve za vrijeme ljeta 1915. dolo je do istupanja protiv bugarskih zahtjeva na Makedoniju. Tu borbu sa bugarofilski raspoloenim Balkanskim komitetom, vodio je Cviji jo prilikom svog boravka u Londonu. Podrku je tada naao kod Votsona i Evansa, iako oni nisu dobro poznavali srpsko gledite o Makedoniji. Tada se primjetilo izvjesno poboljanje Engleza prema jugoslovenskom pitanju. Cviji je isticao makedonsku posebnost mijeanjem srpskih i makedonskih elemenata, te da se zbog toga ne moe vriti razgranienje meu njima. To je mislio zbog uvjerenosti da je Srbima slinije stanovnitvo sa dijela srednje i zapadne Makedonije. Iste godine Cvijiu su se suprotstavljali bugarski geograf Isirkov, pa i drugi meu kojima je bilo i njemakih autora. Zbog Makedonije rad je jo bio jai kod jugoslovenskih intelektualaca u Londonu. Bogdan i Pavle Popovi, takoe su se tamo posvetili pitanju Makedonije. U Parizu su na istom pitanju radili Grgur Jaki, Jovan ujovi, Mileta Novakovi i drugi piui lanke u nekim francuskim asopisima ("Le petit journal" i "Annales des Nationalites"). ujovi je i tu bio jako vrijedan, koristei svaku priliku da razgovara i o makedonskom pitanju. Srpski naunici imali su u saveznikim zemljama ljeta 1915. tei zadatak pri zastupanju makedonskog nego jugoslovenskog pitanja. Ni ova aktivnost, kao ni ona oko Banata nije imala izrazito pozitivan efekat, ali je ipak znaajno uticala na veu zainteresovanost prema zahtjevima Srbije, pokazavi rezultate tek nakon rata i na Konferenciji mira kada je ova oblast ukljuena u novu jugoslovensku dravu. Tvrdnji Milete Novakovia da Dalmacija i Banat pripadaju jugoslovenskoj teritoriji, sloio se na sastanku u Parizu i francuski istoriar arl Senjobis. Novakovi je tamo radio na organizovanju asopisa "Annales des Nationalites". Krajem 1915. godine poeo je i kulturni rad pored politikog u inostranstvu. * Rektor ore Stanojevi je predloio da se izradi album s fotografijama o bombardovanju Beogradskog univerziteta poetkom rata, kako bi se ukazalo na tragine
_______________________ * Veliki izumitelj Nikola Tesla je jo 1893. godine samovoljno iz kulturnih i patriotskih osjeanja, prevodio u Njujorku pjesme Jovana Jovanovia Zmaja, kao i brojne narodne pjesme jugoslovenske knjievnosti. Izala je ak i zbirka prevoda na engleskom, zahvaljujui Teslinim prijateljima-porodici Donson.

25

posljedice rata u Srbiji. Rektor je ovlaen da izradi album i on je tampan tokom ljeta 1915. u Parizu tiraom od 4500 primjeraka. Drugi naunici poput Jevta Dedijera, Cvijia i Borivoja Milojevia, koristili su zatije na frontu tokom ljeta, kako bi obilazili mjesta za svoje naune radove i potrebe vlade, ispitujui sa geografske i etnografske strane. Stanoje Stanojevi je osim lanka u "Politici"-"ta hoe Srbija", uradio i zbirku broura pod nazivom "Savremena pitanja". Kako je postojao rad u Evropi, tako je postojao i u Americi. Eugen-Lazar de ernucki Lazarovi, princ Hrebeljanovi, ovjek koji je tvrdio da je direktan potomak cara Lazara, doselio se u Ameriku 1909, u potrazi za finansijskim sredstvima koja bi mu omoguila ostvarenje velikog Dunavsko-egejskog projekta. Tim projektom se trebao obezbijediti vodeni put od sjevera Velike Britanije preko centralne i jugoistone Evrope sve do Crvenog mora. Po zamisli Eugena-Lazara, ovo je trebalo da donese veliku ekonomsku korist Srbiji. Inae, ovaj ovjek je bio sin Fransisa de ernuckog, austrijskog oficira srpskog porijekla i Odilije Lazarovi Hrebeljanovi. Da li su njegove prie o potomstvu sa srednjovijekovnim Hrebeljanoviima imale osnove,veliko je pitanje. Uglavnom, ova njegova aktivnost u Americi nije bila samo poslovne ve i politike prirode. U najviim krugovima Amerike zalagao za protjerivanje Turaka iz Evrope, proirivanje teritorije Srbije na stare srpske zemlje do albanske i grke granice, slamanje Habsburke monarhije i ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca po principu "Balkan balkanskim narodima". Ameriki Srbi bili su podijeljeni i okupljeni oko dva drutva: "Srbobran" i "Srpska sloga". Sjedite prvog bilo je u Pitsburgu na elu sa Pajom Radosavljeviem, profesorom psihologije na Njujorkom univerzitetu. Sjedite drugog drutva bilo je u Njujorku, a na elu njega bio je Mihailo Pupin. U Ameriku 1915. godine dolazi dr. Nikolaj Velimirovi, budui iki episkop. Pravi razlog njegovog dolaska bio je da pomiri zavaene Srbe i da pomogne u rjeavanju mnogobrojnih problema koje je imala Srpska pravoslavna crkva. Njegova je ideja bila da Pupin, Radosavljevi i Nikola Tesla zajedno potpiu "Vidovdanski proglas", kako bi otpoelo novo poglavlje istorije Srba u Americi. Obavio je razgovore sa Pupinom i Radosavljeviem i ostalo je jo sa Teslom. Meutim, Nikola Tesla nije uestvovao u radu nijednog od ova dva drutva u Americi. Tesla se drao nepristrasno, ne ulazei u nikakve sukobe a kamo li politike radove, i nije ispoljavao nacionalizam ili ovinizam. Uivao je veliki ugled i potovanje kako u inostranstvu tako i kod Srba, Hrvata i Slovenaca. Pokuavajui vie puta Nikolaj Velimirovi nije uspio da i Teslu primoli za potpisivanje proglasa. Tesla mu je odgovorio ukratko da je takav apel amerikim Srbima trebalo da doe od Kralja Petra I Karaorevia i Kralja Nikole I Petrovia jer bi narod njih posluao. Tesla je i tu bio dalekovid. Radosavljevi i Pupin su potpisali proglas, i to bez vidnih rezultata. Nakon toga Radosavljevi je pretrpeo velike kritike od strane lanova drutva "Srbobran" koji su apel doivjeli kao izdaju i dranje strane Mihailu Pupinu. Pred proljee 1916.godine osjetilo se klonue u srpskoj politici, pa tako i u radu naunika i njihovom finansiranju za posao od strane srpske vlade. Postavilo se pitanje ta sa naunicima? Neki od njih su se vratili, a neki ostali i poeli ponovo sa radom u drugoj polovini 1916, da bi mnogo organizovanije okupljanje intelektualaca u inostranstvu nastalo

26

zimi poetkom 1917. godine. Cijelokupna propaganda preputena je Jovanu ujoviu i on poziva 10. marta 1917. godine Cvijia, Dimitrija Popovia, Savu Uroevia, Svetolika Radovanovia i nekoliko narodnih poslanika da dou 12. marta na prvi sastanak kako bi ponovo otpoeli s radom. Poinje se i sa povezivanjem s francuskim kulturnim ustanovama i istaknutim linostima, na osnivanju jugoslovenske biblioteke, organizovanju umjetnikih manifestacija i na pripremi za otvaranje katedri za jugoslavistiku. Srpski naunici su zajedno radili na pisanju dvije posebne "Kratke jugoslovenske enciklopedije", projekat koji je nastao na tenji da se na jednom mjestu objedine sve injenice o prolosti i sadanjosti jugoslovenskih naroda. Ideju za ovaj projekat dali su Bogdan i Pavle Popovi i Tihomir orevi u Londonu januara 1917, a u Parizu Beli, Stanojevi i Radoni. Ovaj projekat, planiran je da se zavri do polovine avgusta iste godine. Tokom 1918. godine u Parizu e poeti sa radom jo jedno, ali zvanino tijelo na okupljanju srbijanskih intelektualaca, a rije je o Odboru za kulturnu propagandu, poznatiji kao "Kulturna liga", osnovana 20.februara 1918. godine. to se tie projekata, nijedan nije bio zavren prije Konferencije mira, iako su obje redakcije tekstova pripremljenih za tampu. Razlozi su bili pretjerano kratki rokovi, kao i politika situacija i neslaganja srpske vlade i Jugoslovenskog odbora proljea 1918. godine. Pored ovih saradnji, postojala je i saradnja sa Rusima. Jo do kraja 1916. izalo je pet tampanih knjiga, meu kojima je bila i jedna studija Stanojevia pod nazivom "Tenja Srba, Hrvata i Slovenaca za ujedinjenjem", a bilo je pripremljeno jo osam pojedinanih studija. Saraivalo se i sa drutvom "desnih elemenata", kako su imenovali drutvo "Sobornaja Rossija". Bilo je i predavanja, i jednom nedjeljno poneki srpski profesor govorio je o temama iz istorije i kulture Junih Slovena. Tako je rusko-srpsko drutvo i 1917. nastavilo sa serijom predavanja o jugoslovenskom pitanju. Meutim, interesantno je da ni ruska vlada meu ostalim saveznicima, nije htjela da javno podri zahtjeve Srbije. to se tie publicistike djelatnosti, jo poetkom proljea 1916. poeo je na francuskom da izlazi list "La Serbie", i izlazio je od tada sve do kraja rata, a u redakciji lista radio je i Jovan Tomi. asopis je pokrenut radi zatite srpskih dravnih interesa. U isto vrijeme u enevi je poeo da radi Srpski novinarski biro, a na elu izrade biltena za potrebe vlade stajao je Boidar Markovi, dok je veinu ureivakih poslova obavljao Milan Grol. Boidar Markovi je inae bio pokreta brojnih propagandnih akcija za osloboenje Junih Slovena. Drugi vid publicistiko-propagandnog rada naunika svodio se na pisanju broura i knjiga o prolosti, kulturi, geografiji, politici i privredi jugoslovenskih naroda. Pored svega Jovan Cviji je objavljivao radove u italijanskom asopisu "Scientia" i u amerikom "Geographic Review", dok si neki postali i saradnici asopisa. Poslednja godina rata obiljeena je novim inicijativama za pokretanje novih biblioteka ili asopisa. Propagandni rad 1918. godine bio je jo jae organizovan akcijom izbjegle inteligencije i sa iskustvom prvih godina emigracije, veoma se razgranao i proirio na sva polja djelatnosti. Srpska vlada je pomagala i dalje ove napore propagande u stvaranju drave. Tako 1918. godine imamo posebna izdanja drutva Srba, Hrvata i Slovenaca kao npr. "Jugoslavija", nastalo na osnovu predavanja koje je drutvo organizovalo. S druge strane, bitno je naglasiti da su intelektualci na svojim zadacima u emigraciji i te kako osjetili sukobe vlade Srbije i Jugoslovenskog odbora, pa se to odrazilo i finansijski i povremenim razilaenjima.

27

To se osjetilo i nakon Krfske deklaracije 20.jula 1917.godine. I neki intelektualci imali su svoje vienje dravnog ureenja suprotno od vladinog, pa e i zbog toga doi do povremenih razilaenja. Tako je istoriar Dragoljub Pavlovi svaljivao krivicu na Nikolu Paia, smatrajuu ga samovoljnim. Upravo to miljenje meu intelektualcima dijelili su i Pavle i Bogdan Popovi, Matej Bokovi, dok se Stanoje Stanojevi pismeno alio Cvijiu kako zbog sukoba vlade i Odbora eka dugo na novi zadatak gubei tako vrijeme. Prvi poeci dogovaranja o buduoj Konferenciji mira meu zemljama Antante i pridruenih sila poeli su januara 1916. godine. Meusaveznikom konferencijom u Rapalu novembra 1917. bio je stvoren Vrhovni ratni savjet. To politiko tijelo imalo je svoju funkciju i u Versaju, i ono je pratilo sve vidove saveznikih odnosa, a bila je preputena iskljuivo velikim silama. Vlada Srbije je od samog poetka gledala kako bi mogla da uestvuje na mirovnom kongresu. Milenko Vesni je, kako smo pomenuli, jo proljea 1916. godine dao predlog da se skupe i srede svi podaci za delegate na Konferenciji mira. Pai je odluio da se ovi poslovi u poetku povjere Jovanu Radoniu, Jevtu Dedijeru i Dragomiru Stevanoviu. Podrku Vesnia dao je Jovan Jovanovi povodom prikupljanja materijala za Mirovnu konferenciju. Za rad na tome izabrani su Matej Bokovi i Dimitrije Popovi. Prikupljen je i poseban materijal za sastanak na Krfu juna i jula 1917, nastao radom srpske inteligencije u inostranstvu. Sadrina mu je bila o razgranienju sa susjednim dravama. Ovaj materijal e poetkom 1918. dobiti nov podsticaj govorima Vudroa Vilsona i Lojda Dorda, poslije ega nastaju apeli-novi memorandumi o jugoslovenskom nacionalnom pitanju. Kraj rata naunici su doekali u dotadanjim stanitima. Neki su se, kao Dedijer vratili oktobra 1918. da se po pozivu pridrue srpskoj vojsci u operacijama u Bosni. Pozvan je i Slobodan Jovanovi, dok su drugi ostali ekajui zavrne zadatke ili nakon povratka su ponovo slati na zadatke u inostranstvu. U Centralni odbor Meunarodne komisije za uviaj povrede Hake konvencije, bio je kao predsjednik Ljubomir Stojanovi, dok su meu ekspertima bili Jovan Tomi, Miloje Vasi, Kosta Kumanudi, Sima Trojanovi i Mileta Novakovi. Prikupljeni materijali su kasnili zbog neredovnih saobraajnih veza i nedostatka pouzdanih veza sa vladom. Poetkom februara 1919. godine, Slobodan Jovanovi je donio prikupljenu grau u Pariz. Prva sveska dokumenata izala je iz tampe u martu mjesecu, druga u proljee a trea je tek pripremana. Zakljuenjem primirja, poelo se sa slanjem poziva za povratak naunika u svoju zemlju. Sredinom decembra 1918. poziv je dobio rektor Beogradskog univerziteta ore Stanojevi, a od januara 1919. pozive su dobili i ostali profesori. Onda se poelo s naimenovanjem naunika za dunost u delegaciji na Konferenciji mira. Tu su bili Pavle Popovi, zatim u ekonomsko-finansijskoj i saobraajnoj sekciji poetkom februara 1919. stavljen je Duan Tomi, dok su Kosta Stojanovi i Mihailo Petrovi za izradu elaborata o tetama u ribarstvu. Predsjednik srpske delegacije Nikola Pai je sredinom marta pozvao Bogdana Popovia iz Londona da se pridrui lanovima istorijsko-etnografske sekcije. Kosta Kumanudi je bio

28

zaduen da u Pariz sa Slobodanom Jovanoviem i Arcibaldom Rajsom, bude lan sekcije za meunarodno pravo. Tako je sa naunicima uvean broj lanova jugoslovenske delegacije. Zime 1920.godine naao se u Parizu Jovan Cviji, za rjeavanje spora s Maarskom. Bila je to mogunost smatrao je Pai, da naunici utiu predlaganjima o rjeavanju pitanja. Meutim, njihove sugestije nisu obavezivale nikog od saveznika da ih sluaju, mada su veinom bile prihvatane. Pitanje se postavlja koliko su oni mogli stvarno da utiu na donoenju rjeenja?! Ako pratimo zapisnike, moemo primjetiti da je najei bio Kosta Stojanovi-prisutan trideset puta za nepunih deset mjeseci, koliko je u dva navrata boravio u Parizu. Zatim, tu je po prisutnosti bio Slobodan Jovanovi, Velimir Brajki, Jovan Cviji, Pavle Popovi i drugi. Vrlo znaajno i dalekoseno prisustvo bilo je uticajno radom Slobodana Jovanovia i Cvijia po energinosti, a onda i Koste Stojanovia proljea 1919. kada se raspravljalo o preliminarima mirovnih ugovora s Njemakom, Austrijom, Maarskom i Bugarskom. Uee naunika Srbije na Konferenciji mira bilo je u nastojanju da svojim znanjima potkrijepe jugoslovenski teritorijalni program. Tokom tog posla kao i u toku rata, zadatak nije bio ni malo lak. Pored toga, osjetili su sve sukobe srpske vlade i Jugoslovenskog odbora, razilaenja u pogledima dravnog ureenja kao i u intelektualnim sukobima sa inteligencijom protivnikih zemalja i drigih. Na Konferenciji mira, prvi put je posvjeena potrebna panja i nauci, jer iako nauna gledita esto nisu bila potovana, ona nisu mogla biti ni ignorisana. Svako od ovih naunika odluio je dati dio sebe u stvaranju Jugoslavije, a novu dravu osjeali su kao zajedniku zemlju. *

__________________
*Zanimljiv je i citat Tihomira orevia, koji svjedoi o stanju tokom rada u zajednikoj misiji u inostranstvu, a kae: to mene ovde raduje, to je to svi koji dolaze iz Zagreba, Ljubljane, Beogra da, ili ma od kuda, ovde izgledaju kao da su odrasli zajedno. Svi su solidarni u svemu. Dae Bog da se sloga i solidarnost odre na veita vremena.

29

LITERATURA I POMONI IZVORI

-Vojna enciklopedija, Izdanje redakcije vojne enciklopedije, tom 7, Beograd, 1965, 512 i 513. -Vojna enciklopedija, Izdanje redakcije vojne enciklopedije, tom 9, Beograd, 1967, 391 i 395. -Andrej Mitrovi, Vreme netrpeljivih, CID, Podgorica, 1998, 71-101, 166-212, 381-401. -Branko Petranovi, Istorija Jugoslavije, knjiga prva, Nolit-Beograd, Beograd, 1988, 245. -Mirjana Gross, Suvremena istoriografija, Novi Liber, Zagreb, 2001, 230-5, 350-5. -Luis Kozer, Funkcije drutvenog sukoba, Mediterran publishing, Novi Sad, 2007, 59-61. -Ralf Sojer, Sveobuhvatno umee ratovanja / Sun Cu, Alnari, Beograd, 2007, 11-25. -Lidel Hart, Strategija posrednog prilaenja, Redakcija "Vojnog dela", Beograd, 1952, 2859. -Svein, Strategija, Vojnoizdavaki zavod "Vojno delo", Beograd, 1956, 34 i 108. -Arer, Feris, Hervig, Travers, Svetska istorija ratovanja, Aleksandrija Press, Beograd, 2006, 631. -Inostrani pisci, Zbirka lanaka iz vojne psihologije I, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1965, 129. -Viktor erba, Kratki pregled vojne pedagogije, Privredni pregled, Beograd, 1965, 116. -Centar za studije i istraivanja, Politika uprava SSNO, Specijalni rat, psiholokopropagandni aspekt, br.3, Vojna tampa tamparije Split, Beograd, 1975, 9-30. -Aleksandar Berkuljan, Gnostiki simboli u crnogorskoj tradiciji, Glasnik narodnog muzeja Crne Gore, nova serija, knjiga 3, Cetinje, 2007, 78 i 79. -Dejvid Luis, ovek koji je stvorio Hitlera, Okean, Beograd, 2004, 122 i 123. -David Irving, Goebbels, Mestermind of the Third Reich, Parforce Ltd, London, 1996, 581590. -Dokumentarni filmovi / Unutar Rajha i Nazis-the occult conspirasy. -Ljubinka Trgovevi, Naunici Srbije i stvaranje Jugoslavije 1914-1920, Narodna knjiga, srpska knjievna zadruga, Beograd, 1986. -Branko Petranovi, Istorija Jugoslavije 1918-1988, tom I, Nolit, Beograd, 1988, 9 i 10. -Mirjana Gross, Suvremena historiografija, Novi Liber, Zagreb, 2001, 196-202, 231, 232, 273. -Branimir Jovanovi, Tesla, tamparija Zagorac, Beograd, 2006, 181, 185-188.

30

PREUZETE SLIKE

-Slike 1, 2, 10, iz knjige Doba ekstrema, Erik Hobsbaum. -Slika 3, rad Salvadora Dalija Predosjeanje graanskog rata, zadnja strana knjige Jung i politika, V.V.Odajnik. -Slike 4, 5, 6, 7 iz knjige Istorija za I i II razred srednjih strunih kola, grupa autora, i Savremeni svet -Slike 8 i 20 iz knjige Istorija rasizma u Evropi, Dord L. Mos. -Slika 9, Gnostiki simboli u crnogorskoj tradiciji, Aleksandar Berkuljan. -Slike 11 i 14 iz knjige Hitler, Anton Nojmajer. -Slika 12 iz knjige Hiter 1889-1936, Hubris, Jan Kero. -Slika, 13 iz nekog novinskog lanka, djelo Huberta Lancingera. -Slike 15, 16, 17, 18 i 19 iz knjige Bezboni savez, Piter Levenda.

Vladimir Karadi (roen 4. Feb. 1988.) student istorije i nauni istraiva Podgorica 29.10.2009.

31