Mirko kova sieta dame u crnom Sada pripovijedam o jednom davnanjem dogaaju.

Nekada sam imao grizoduje zbog toga dogaaja; esto sam se ispovijedao prijateljima i traio koju utjenu rije, ali otkako sam zaao u godine, posve sam miran, pa u sada s lakoom i bez velikih rijei pozabaviti se tom priom. Mnogi su znali da sam kao mlad pisac boravio u jednom pansionu na 1150 metara nadmorske visine. Vlasnica toga ugodnog pansiona bila je privlana gospoa Gerda Blum koja je imala korijene u Hrvatskoj; njezini su roaci bili mahom lijenici, a jedan od njih je i dandanas moj prijatelj. On me tada uputio u taj mali hotel, jer sam nakon bolesti bio poprilino iznemogao. I doista, brzo sam se oporavio i ojaao tako da i sada pokatkad pomislim kako sam ba ondje stekao ivotne zalihe koje su me bez potekoa krijepile do dananjih dana. ak mislim da u, zahvaljujui toj davno prikupljenoj energiji, jo zadugo ostati io. Ta moja bolest, ta zaputena banalna boljka to sam je zaradio neurednim ivotom i svojim nemarom prema tijelu, mogla me dovesti do opasne granice, ali prijatelji su mi pomogli da se okanim razuzdanog i bohemskog naina ivota, gotovo su me prinudili da otputujem i doem do istog zraka, to sam ga, na toj nadmorskoj visini, doista s radou udisao, gotovo halapljivo kao kakva gladnica. Sve mi je prijalo u pansionu Gerde Blum; uivao sam u hrani i umjereno pio. Mislim da me osoblje

voljelo, sa svima sam bio srdaan i svakomu sam darivao pokoju lijepu rije, a kuharici sam jednom zadjenuo cvijetak u kosu. Vlasnica mi je bila naklonjena. ini se da joj je godilo to su je moji prijatelji esto zivkali i raspitivali se o meni. Kad god mi je neto imala rei, to je inila na svoj nain - prislonila bi se uz mene i apnula mi u uho neku poruku. Taj njezin dah uao bi kroz uho i strujao cijelim mojim tijelom. Jednom sam ispao neobuzdan - prigrlio sam je i barem zakratko ostao priljubljen uz nju. Bio sam se dobro udjenuo izmeu njenih nogu, sasvim sam se priklijetio uz nju; bilo je to smiono i drsko, osjetila je tvrdou uda, moda ak i bol, jer sam je vrsto drao u zagrljaju i tako ga namjestio da je upire u trbuh kao da eli prodrijeti nekamo unutra. Sve je to trajalo samo asak, ona me blago odgurnula i uznemireno izustila: - Idi u sobu i stavi ga pod hladan mlaz. Ili ga ukroti na neki drugi nain. Volim deke, volim ih narajcati da im oteknu jaja, ali osoblju sam zabranila bilo kakvu intimu s gostima, onda to vrijedi i za vlasnicu. Moda sam sve to uinio bez finoe i stila, ali ako se ona mogla poigravati, ako je samo uivala u tomu da nekog deka napali, zar i ja nisam imao pravo na tu vrstu nestanosti. ak sam je pozvao u sobu da promatra s distance, bez ikakva uea, tu malu predstavu kroenja to ga je sama predloila. O, to je ve bilo pretjerano, pa se tada hitro udaljila, ali tako graciozno kao neka plesaica. Gerda je i nakon toga nastavila s bajanjima; njezin dah je i nadalje strujao mojim tijelom, jer mi je poruke prenosila uvijek na isti nain. Jednom je u salonu sjedila s nekim gospodinom, a kad sam uao da bih ondje napisao nekoliko razglednica, ona se malko uznemirila i razotkrila butine, a potom ih je razmaknula. to je trebalo da uinim? Da oborim pogled? Da se posvetim pisanju razglednica? Sjeo sam za ovalni stilski stoli na kojemu je bila lijepa starinska lampa, ali sam sjeo tako da bih mogao napadno i bezono zuriti u njezina koljena. To sam i inio i sve dublje prodirao pogledom izmeu njenih butina, ak sam se u jednom trenutku sagnuo kako bih naglasio da se ne libim gledanja. Ona je tada poela oblizivati usne i palacati jezikom. O, draga vlasnice, pa imam i ja jezik, ivahan je i vian vragolijama; ta niste samo vi obdareni za uitke. I ne pohaa se kola za erotsko umijee. Prihvatio sam to nadmetanje, pa sam ve, gotovo javno, prikazivao svoju tehniku: brzo bockanje vrkom jezika, a potom usporeno, u irim zamasima, i napokon, pomalo budalasto i naivno, ispijao iz njezina kraga, ak sam se zaboravio i zvuno usisao onaj zadnji gutljaj. To je trgnulo gospodina, pa se okrenuo i pogledao prema meni; ne znam je li me ulovio u nedolinim i luckastim radnjama. Ona nije odustajala, tovie, raskopala je bluzicu i zavukla ruku ispod prsluka, a potom je prstima dirala svoje bradavice. inilo mi se da lebdi u nekom omamljujuem zanosu; bjee posve sklopila one kapke. Gospodin ju je sada otvoreno promatrao kao hipnotizer svog medija. To vie nije bila nikakva tajnovita zabava, nego "simulacija javnog snoaja". Gospodin se nije osvrtao prema meni, nije htio sudjelovati u toj simulaciji, samo je dozvao Gerdu Blum iz omame, a onda je iz svoje torbe izvadio radiografsku snimku i okrenuo je prema svjetlu. Uinilo mi se da je to radiogram kraljenice, premda mi je bilo sasvim svejedno ija je snimka i o kakvim se nalazima radi. Okrenuo sam se i poeo pisati razglednice. Prvo sam napisao adrese, znao sam ih napamet, a kratkim tekstovima i lijepim rukopisom mamio sam prijatelje da posjete ovaj prekrasni kutak. I dok sam lijepio markice i usput se othrvao napasnim mislima i dvojbama, Gerda Blum i gospodin jo su zakratko avrljali. Nisam ni pogledao motive na razglednicama; uvijek sam ih kupovao ne gledajui to je na njima; sve su bile jednako slatkaste i istodobno privlane. Ustao sam i ulovio Gerdin poudni pogled. Njena bluzica bila je otkopana, pa je malena dojka provirivala jednim svojim dijelom ispod ipkastog prsluka. Rukom je gladila butinu. I dok sam izlazio iz salona, gospodin je glasno izustio: - Zraenje moe samo pomoi! U tome hotelu napisao sam svoju najbolju pripovijetku, a napisao sam je lako i u jednom dahu, to otprije nisam uspijevao, pa sam i kasnije, u vie navrata, odlazio i provodio ondje najmanje dva do tri tjedna. Uvijek sam boravio u istoj sobi, to je taj mali privilegij koji svakome godi, ali u toj sobici svakiput

sam napisao neto zgodno. Moda su u tome zraku kruile neke poticajne struje naklonjene spisateljima; o tome sam pokatkad razmiljao i raspitivao se kod znalaca je li takvo to mogue. Sada mi se ini da me onda upravo to i ponukalo da nagovorim prijatelja, knjievnika Z., tada pedesetogodinjaka, koji je traio skrovito mjesto, daleko od naeg bahatog svijeta, kako bi na miru zavrio svoj roman. On je bio dobrostojei sredovjeni gospodin, tek oenjen, istina po trei put, ali sada mladom enom koja mu bjee posveena i odana. Nakon dva tjedna od dogaaja u salonu i erotskih vragolija s Gerdom, knjievnik Z. stigao je autobusom u pratnji svoje supruge, uvijek vedre i razdragane osobe koja je svojim smijehom odmah uznemirila taj tihi kutak. Doekao sam ih na autobusnoj postaji i odveo preacem do hotela. Bila je to po-ljunena staza; vodila je kroz gusto zimzeleno raslinje. Nitko se od nas ne bjee zadihao, premda smo se penjali uzbrdicom. Mlada supruga ostala je s nama tjedan dana; bilo je to vrijeme etnji, odmora i zajednikih objedovanja. Naveer smo redovito pili ponajee talijanska ih' slovenska vina. Kad god bi nas vino malice omamilo ili tek zagrijalo, preli bismo u salon i ostajali dokasno. Tada sam razmjenjivao poudne poglede s mladom enom, ali vie od toga nije se moglo, bilo bi rizino, a i kosilo bi se s nekim mojim svjetonazorima. Najdrae nam je bilo kad se zapodjenu razgovori o erotskim doivljajima. To su bile uzbudljive prie koje bi natjerale suprunike da naglo ustanu i povuku se u svoju sobu. Ostavili bi me samog i nadraenog u salonu, ali ja bih se kasnije prikrao do njihovih vrata i sluao uzdahe. Nakon tjedan dana pratili smo mladu suprugu na autobus; ostavila nas je da se posvetimo pisanju. Oprostio sam se od te lijepe uzbudljive ene; u tom trenu uzajamno je sijevnula jo jedna erotska iskra, a onda sam se udaljio korak dva kako bi se suprunici jo koji trenutak grlili i milovali na rastanku. ak sam se okrenuo na drugu stranu da ne bih ispao neulju-dan ili zavidnik koji s enjom zuri u tuu sreu. Mislim da sam tada zadrao pogled na jednoj golemoj crnoj ptiurini; gibala se na grani starog hrasta. Kada sam se ponovo okrenuo, ugledao sam damu u crnini; silazila je iz autobusa. U asu kad je zakoraila prema tlu, razmaknuo se rasporak dugake haljine, pa sam ugledao bjelinu njezine noge; bljesnula je u hipu i opet ieznula ispod odjee. Dama je imala crni veo preko lica, proziran, ali dovoljno taman da prikrije dob ene i uini je tajanstvenom. Zakoraila je prema meni, a onda je naglo zastala i spustila torbu pokraj svojih nogu. inilo mi se da se drsko osvrnula prema supruzima dok su grabili usne jedno drugom urno ih ispijajui na rastanku. Kada je supruga knjievnika Z. ula u autobus, dama je krenula stazom koja je vodila do hotela. I dok je moj prijatelj otpuhivao s dlana poljupce svojoj supruzi, a to sam i ja inio, dama u crnom zastala je na ljunkovitom dijelu staze i gledala nas. Nije joj bilo nimalo neugodno to sam se izazovno okrenuo prema njoj, ak sam odmahnuo rukom i upozorio je da nastavi svojim putem, ali ona je nepomino stajala na toj stazi kao da nas eka. U oima svog prijatelja vidio sam pohotni sjaj dok je gledao damu. Usne su mu podrhtavale, uzbuenje ga je podilazilo, pa je u jednom trenutku nainio prostaku gestu, nedostojnu ovjeka takve kulture i talenta. Naime, objema je akama zgrabio svoje ukrueno spolovilo koje se ocrtavalo kao moan komad, lomio ga je i krotio u hlaama, ali ta nemirna ivotinjica kao da je htjela iskoiti, pa ju je smjestio ispod remena, primirio je i uinio manje upadljivom. - To mi se nikad nije dogodilo - rekao je. - Dok je ena u crnom silazila iz autobusa, ja sam ljubio svoju dragu, a u mislima sam ve stupao u razvrat s tom enom. - crnina je uzbudljiva - rekao sam tek da bih sudjelovao u razgovoru. - Uvijek mislimo da se ispod korotne tkanine skriva erotska rasko - rekao sam, ali sam to izustio bezvoljno i bez ikakva ara da raspredam o erotici. tovie, toga asa ostavio sam prijatelja da se vrati sam u hotel, a ja sam siao okomitim puteljkom do marketa i ulice s duanima. Tada sam kupio jedan lijepi enski prsten, ne znajui to e mi, ni komu je namijenjen. Naveer sam prvi doao u restoran i sjeo za na stol. Pansionski gosti ulazili su tiho, pozdravljali smo se, a s nekima sam i razmijenio pokoju rije. Kasnije je stigao i moj prijatelj Z., bio je blijed i nekako odsutan. inilo mi se da je drukiji; to li se s njim zbilo za tako kratko vrijeme, u razmaku od nekoliko sati od kad smo se rastali? Bio je utljiv, prstima je nemirno kuckao po stolu. Onda sam iz vinske karte itao to nam sve nudi na restoran, pa smo se, nakon kratkog dogovora, odluili za refok. im nam je domaica otvorila bocu, kuali smo vino i pohvalili ga. Nisam spominjao damu

u crnom, iako me kopkalo je li odsjela u naem hotelu, ali tada je moj prijatelj zapodjenuo razgovor. - Dama je u sobi do moje - rekao je. - Dodirnuo sam je preko balkonske ograde, pomilovao sam njenu ruku. Nikad me ranije nije obuzela takva slast, poeo sam se tresti i nisam bio u stanju rije izustiti. Glas me izdao, a srce je tako tuklo da ga je i ona mogla uti. Tada sam zacvilio glasom koji vie nije bio moj, izustio sam neto posve jadno, neku knjiku reenicu kako se elim sjediniti s njom. To ju je razgalilo, pa je prasnula u smijeh koji je kiptio ispod crnog vela, neobuzdan, erotian smijeh, a onda je otkrila lice. Neto ljepe nikad nisam vidio u svom ivotu. To se ne moe usporediti s licem bilo koje ene. Pomislio sam da je sve arolija. Ili je neko boanstvo silo u moj ivot. Zanijemio sam, ali ona je progovorila: 'Znam tko si, znam sve o tebi', rekla je oaravajuim glasom. 'ekala sam da ode ona kuja, da bih mogla provesti s tobom nekoliko dana', rekla je. - Ona je tvoju enu nazvala kujom? - zaudih se. - Kako si to mogao dopustiti? - Nisam vie vladao samim sobom. Bio sam opsjednut tom enom, sve je u meni bilo ieznulo osim elje da je zagrlim i poljubim, da je milujem i obliem svaki njezin djeli. Tada je ona, tu na balkonu, tako divlje, tako estoko strgala crninu, zubima je parala odjeu, oslobaala se svog oklopa, kidala je lanie, ogrlice, prosipala su se biserna zrnca. Takvo to doivi se jednom ili nikad u ivotu. Ukazalo se tijelo boginje ukraeno jedrim i savreno oblikovanim cicama, krasnim pupkom sa zlatnom minduicom, a ispod pupka onaj lijepi soni plod, njegovan i fino kosmat, kao cvijet zadjenut izmeu bedara koja su blistala bjelinom puti. I da ne duljim s opisima, da ne predem u literaturu, pojebali smo se tako strasno, tako ludo kao da smo taj dogaaj pripremali cijelog ivota. - Hoe li dama doi na veeru? Hoe li sjesti za na stol? -upitao sam. - Ne, veeras nee izlaziti. Naruit e u sobu neto malo, moda samo voe. Rekla je da me eljno i nestrpljivo oekuje. Prijatelju - govorio je tiho, a usne su mu podrhtavale - ona mi je sada sve; moja gospodarica i moja jedina radost. Tako je uzbuuje kad joj apuem na uho da je ona moja ptica selica. Osim nje, drugo nita ne postoji. Ni moja ena, ni moj roman, ni moja slava! - Zar nee ovdje zavriti roman? - zavapio sam. - Zbog toga si doao. - To ti misli. Ovdje sam samo zbog nje. Netko je ugovorio taj susret. - Roman je nita pred pojavom drolje u crnom - rekoh zajedljivo i osorno. - Da, tono. Roman je nita. Ja sam srekovi kojega je oamutila srea. - Jesi li je pitao za kim je u koroti? Ili nosi crninu iz perverzije? - Nije htjela o tome - izustio je uznemireno. - Rekla je: 'Svatko ima neke svoje boli o kojima se uti'. Bila je neodreena i tajanstvena. Rekla je da se crnina nosi i za neim to e se tek dogoditi. Zatim je rekla kako u njezinu ivotu postoje razdoblja korote. Ispriala je nekoliko sablasnih dogaaja koji su me potresli, pa sam prekinuo svaki razgovor o tome. A sad moram krenuti, ve je nestrpljiva rekao je i ustao. Stojei je otpio jo jedan gutljaj vina, a onda mi je posve iznenada pruio ruku. Nasmijao sam se tom rastresenom pokretu, ali sam ruku normalno prihvatio, ak sam prstom kakljnuo njegov dlan, to je medu nama oduvijek znailo neku seksualnu ivost. Tako smo se rastali. Bilo je negdje oko dva po ponoi kada sam zauo strku i mnogo uznemirenih glasova. Nisam imao volje ustati, glava mi je bila teka, strop mi se lagano okretao, jer sam nakon odlaska svog prijatelja popio jo jednu bocu refoka i posljednji otiao iz restorana, ve dobrano omamljen piem. Toj nonoj panici u hotelu odolio je moj vrsti san, pa sam nastavio spavati. Tek u neko doba ponovno me probudilo lupanje na vratima. Tako mamuran ustao sam i otvorio ih. Pred vratima je stajala vlasnica hotela Gerda Blum. Blago me dodirnula rukom, zatim je njeno prislonila svoje lice uz moje. Tiho, smirujue, izustila je: - Noas je umro tvoj prijatelj. - Kuja ga je ubila! - uzviknuo sam da bih dao oduka boli koja se kao otrica zarila u moje bie. - Umro je od sranog udara. Hitna pomo odmah je stigla, lijenici su samo konstatirali smrt. Tijelo je ve u mrtvanici. Pokojnikove stvari jo su u sobi, ekamo njegovu suprugu. Ona stie popodne -

rekla je gospoa Gerda Blum i ponovno me zagrlila. - Oh, kako mi je ao. Moja iskrena suut, znam da ste bili veliki prijatelji - rekla je, a potom se udaljila hodnikom prema stubitu. Tada sam poeo lupati dlanom u vrata, a jednom sam elom udario u zid. Vikao sam kroz pla, pa su moje rijei bile nerazumljive: - A to je s droljom? Kamo je zbrisala ta gospodarica, ta ptica selica. Dama u crnom! Zavodnica! Jo sam izustio svakakvih rijei, vrlo opakih, ak i skared-nih to nije moj stil. A moda je dama posve neduna. Zasigurno je umro u njezinoj sobi, moda "slatkom smru", ali to nije razlog da se enska optui. Je li dama u crnom odjezdila istog asa, tko je ona i zato je ta gospa pohodila na hotel, neka o tome brine netko drugi; moje je da pripovijedani to se dalje zbivalo. Popodnevnim autobusom stigla je supruga mog pokojnog prijatelja. Doekao sam je na postaji. Bila je u crnini, ali nekako diskretnoj, bez crnog vela preko lica, ak je imala nekoliko veselih detalja koji su ublaavali onu posvemanju korotu i tegobnu prisutnost smrti. Oko vrata imala je krasno vezeni rupi s puno cvjetia protkanih zlatnim nitima. Bila je tako draesna, iako ucviljena i korotna supruga. Oboje smo zapla-kali im smo se susreli na postaji. Dugo smo ostali u zagrljaju, a onda sam liznuo njezine suze; tako mi je godio taj okus, tako mi je bio potreban, jer sam jo otprije znao da je suza tvar koja simbolizira i tugu i radost, a ovaj je susret bio upravo spoj tih dviju emocija. Uza sve, jedna pjesma njezina pokojnog supruga imala je refren: pijem tvoje suze u dolini suza. Uzgred, njegove pjesme nikad mi se nisu dopadale, ali zato sada o tome dok pjesnik lei na odru. U hotelskoj sobi pokojnog knjievnika stvari su bile posvuda razbacane. Bio je to velik nered; uostalom, takav je bio i njegov ivot. Najprije sam izaao na balkon kako bih vidio to poprite pieva prvog okraja s damom u crnini, ali ondje je sada sjedila jedna starica i na slamicu pila limunadu. Vratio sam se u sobu i zatekao udovicu nagnutu nad radnim stolom. Tu su stajale oale njezina supruga, te zlatna penkala. Na jednom papiriu ostala je biljeka: "Nisam u stanju pogledati rukopis romana, toliko sam uznemiren i fasciniran ljepotom dame u crnom da mije sve ostalo besmisleno, pa i te moje kra-botine u fasciklu." To smo zajedno itali; bio sam uz nju prislonjen otraga, pa sam biljeku itao preko njezina ramena. utila je moj dah na vratu; tada se promekoljila, ak je okrenula lice prema mojem. Nae usne spojile su se na blag i prirodan nain. Htjela se okrenuti, ali nisam joj dopustio, nego sam hitajui, kao da e mi to obilje izmaknuti, zadigao njezinu haljinu i posve neobuzdano, gotovo divlje uao u nju. Ta punina bokova, ta put, ta sonost - sve je to zaas tako na-breklo u ono to se valjda naziva slau. Bio je to samo kratki uvod u zadovoljstva koja e tek nadoi na nepospremljenom krevetu, u sobi sa sputenim aluzinama. Posteljina je jo mirisala na pokojnika, ali to bludu nije smetalo da matovito potie nau razvratnu inteligenciju kakvu posjeduje svaki stvor, bilo pritajenu ili razuzdanu. Mi smo kao uenjaci ispitivali tijela jedno drugom, koristei svoje instrumente, svako ticalo strasti. Vrkom jezika moe se istraiti i najmanji kutak toga kozmikog prostranstva tijela, izazivati erupcije i radovati se to smo u stanju na jedinstven i gotovo savren nain spojiti ljubavlju dva bia. Svaki spolni odnoaj uvijek je novi pokus. Sutradan smo obavili itav niz formalnosti, ispunili razne obrasce, ovjerili papire kod notara, poslali uplatnice, dali svoje iskaze i uspjeno obavili sve pripreme oko prijevoza posmrtnih ostataka. U mrtvanici su nam otvorili jedan pretinac i na pominoj nosiljci otkrili tijelo pokojnika. Mi smo potvrdili identitet umrloga; tada smo oboje zaridali. vrsto sam zagrlio udovicu, ali ona me odgurnula i obasula poljupcima mrtvo lice svog supruga. Slubenik u mrtvanici vratio je natrag nosiljku na kotaima koji su kripnuli. kripati i kripanje bijahu omiljene rijei pokojnog pisca, esto ih je rabio, pa sam i ja naglasio kripu kotaia, jer bi takvu reenicu i sam pokojnik napisao i jo obogatio jezom i sablau to ih takva kripa izaziva. Na izlasku iz mrtvanice pojavio se mrtvozornik i ponudio udovici neki papir na potpis. Taj dio posla brzo smo obavili, a neto dulje zadrali smo se u trgovini s mrtvakim krinjama. Tada je i udovica ivnula, nekako je veselo birala krinje. Odluila se za lijes optoen izvana zlatnim ukrasom, dok je unutra bio obloen pocinanim limom kako bi se hermetino zatvorio zbog transporta. Vrlo skup lijes.

Ne znam koliko je doputeno pripovjedau, barem s estetskog stajalita, udjenuti u svoju priu jednu posve luckastu i otkaenu reenicu pokojnikove supruge koju mi je, nakon to smo izabrali lijes, apnula na uho: - Jednom e me eviti u mrtvakoj krinji? Hoe li? Nisam nikad uzvraao na takva zanovijetanja, premda sam bio matovitiji od svih, ali meni su odbojna intelektualna naguivanja koja bi htjela sablazniti. Posebice mi je odbojno to nasilno spajanje Erosa i Tanatosa; ne nalazim u tome nikakva zadovoljstva, ak me takve povrnosti ine potitenim. Mogao sam i sada zatomiti to vragolasto, opsceno kod moje prijateljice, ali pustio sam itateljima da sami o svemu prosude, i da moj udio u cijeloj prii dozive na svoj nain, to prije to i sam dvojim kad je rije o mnogim zamkama udorea. im smo izali iz trgovine, uzeo sam njezinu lijepo oblikovanu i njegovanu aku do koje je dosezao rub crnog rukava. Zavolio sam tu malu ucviljenu ruku; bio sam fasciniran umijeem tih prstiju koji njeno i razvratno uvode u uitke. Sada sam tu malu, gotovo djetinju ruku privukao i opekao na eravici erekcije koja je nadolazila ispod hlaa. Taj dodir nju je oraspoloio, pa je odmah vrsto zgrabila udo i tako vjeto, magijom svojih prstiju, raskopala moje hlae, a potom je kle-knula i zavapila da ga eli uzeti ustima, ali ja sam sprijeio skandal, pridigao sam je i zagrlio; ba sam objema rukama obgrlio to korotno, ucviljeno stvorenje koje je drhtalo u mom zagrljaju. Pohitali smo u hotel. Krevet na kojemu je umro njezin suprug bio je na ljubavni leaj. Tu smo do jutra vodili ljubav i askali o svemu, ali damu u crnom nijednom nisam spomenuo, nisam htio pokojnikovu suprugu uvlaiti u tu priu; neka to ostane samo moja tajna, premda je i hotelsko osoblje bilo upueno u nju. Ali ja nisam istraitelj, dvojbe su moje svojstvo, a u otpremnom listu iz mrtvanice naveden je lijeniki nalaz da je moj prijatelj umro od sranog udara. Optuivati damu u crnom moda bi ispala hula, a ja hulitelj nisam. Sada sam jo, dok se razdanjivalo i gotovo na rastanku, mazio te lijepe prste, svakomu sam poneto apnuo, a na kaiprst lijeve ruke nataknuo sam onaj prsten to sam ga kupio a da nisam znao to e mi. Kako je najednom taj prst zablistao, ureen i zaruniki obiljeen. To je bilo radosno. Ve ujutro udovica se odvezla istim pogrebnim kolima u kojima je bio lijes preminulog knjievnika Z. i dva vijenca prislonjena uz lijes. Na jednom vijencu bio je moj posljednji pozdrav, a na drugom rijei tuge vlasnice hotela, gospoe Gerde Blum. Nakon ispraaja pogrebnog vozila vlasnica me pozvala u salon. Onaj erotski ar, koji je krasio nae susrete, bjee potisnut ili samo pritajen, pa smo sjedili skrueno, u alobnom ozraju jutarnje tiine. - I ja sam jo kratko u ivotu - rekla je Gerda Blum. -Lijenik mi je donio lou vijest. Dva su kraljeka u donjem dijelu hrptenjae kancerozna. Unato oboljenju ta dva kraljeka, Gerda Blum je bila privlana, preplavljena erotikom, iako je ve bila dobrano prevalila etrdesetu. Moj boravak u njezinu pansionu oduljio se. Gotovo svakog dana silazio sam strmim stazama do gradia s bogatim trgovinama i lijepo ureenim barovima; ondje bih sjeo na osunanu terasu, smjestio bih se udobno i lice izloio zrakama kao nekom blagotvornom melemu to ga je upijala moja koa. Onda nije udo to sam u tome pansionu ostao do ranog proljea, a na padinama breuljka, pa i podalje od hotela, brao sam raznobojne cvjetove i donosio ih u svoju sobu. Visibabe i ljubice, jo dok snjegovi ne bjehu okopnili, nalazio sam posvuda, a koristio sam ih za obiljeavanje stranica dok itam knjigu. Jo i danas u nekim mojim knjigama nalaze se suhi cvjetii; to su uspomene koje nastojim sloiti gotovo na nain kao i cvjetie izmeu listova knjige, jer mi se ini da su sve uspomene suhe i uvenule, a ako ih pokuamo oiviti, onda se plaim da krivotvorimo stvarnost. Svaki se ovjek barem jednom zapita je li ivot to ga je proivio bio neto drugo od onoga to je ostalo u sjeanju. Jo se s lakoom osvrem unatrag, piem o onome to se davno zbilo, piem kao mladi i prisjeam se ak i nevanih sitnica. Ako sada u hipu sagledam dubinu prolosti, onda je pisanje, i sve to se oko toga vrtjelo, dominirajui tok iz kojega sam zahvatio tek jednu liicu. Kad sve odvaem, literatura mi je donijela mnogo vie nevolja i gorkih trenutaka, nego zadovoljstva. Kuao sam mnoga pia, iz svakovrsnih aa, ali najgre sam pio ono s okusom tinte. Pa ipak, sada mi se ini da je moje zimovanje u hotelu Gerde Blum, ujedno i sretno razdoblje moga ivota, ne samo zato to sam se onda oporavio od bolesti, nego i stoga to mi je i kasnije svaki boravak donio neko

uzbuenje i to su mi ta razdoblja ivota posve jasna, to se mogu sjetiti i najsitnijeg detalja. Valjda svaki ovjek ima neko razdoblje bogato uspomenama po kojima se lijepo eprka. Ovo je samo jedna pria. Ve dvadesetak godina nisam odlazio na zimovanja; putovi su me drugdje vodili. Sada sam se nastanio mnogo blie tom kutku zemaljskom, pa i pansionu Gerde Blum; ondje se stie za tri sata vonje. Uskoro u sa suprugom na zimovanje; ugovorio sam boravak u Gerdinu pansionu. Rekoe mi da je Gerda ila i dobro drea starica; vodi svoj pansion jednako dobro kao i onda. Kada sam je nazvao, dugo smo avrljali; rekla mi je da je ovih proteklih godina, dok je trajao rat, esto mislila na mene i da je doznala da ivim u Istri. Svega se ivo sjeala, spominjali smo i smrt knjievnika Z.; jedino se nije mogla sjetiti dame u crnom, unato svim mojim opisima i detaljima. Ali to smo ostavili za razgovor kad se vidimo. MiLKO Valent Subiecti Int~er>K.onti.nentaLno drktranie <no subject> bok, dragi, sorry kaj te tak intimno oslovljavam, to je jace od mene i ne mogu odoljeti, oprosti mi ako pismo bude zbrkano, to ne bi bilo udno, uzmi u obzir da sam prije nekoliko trenutaka doivjela vrhunac mislei na tebe i prisjeajui se tvojeg glasa, znam da ima posla preko bare (preko glave, ha, ha, ha), pogotovo onog erotskog (itala sam intervju s tobom prije tvog odlaska u kojem si istaknuo da ces izmedju ostalog istraivati modele seksualnog ponaanja Amerikanaca), ali Katarina mi je rekla da se vjerojatno neoes ljutiti ako ti piem jer da si prilino cool i odmah mi je dala tvoju tamonju e-mail adresu, ne onu na Hotmailu (svidja mi se ime jer me podsjea na nasu, ako Bog da, vruu postu), e, a kada sam joj detaljnije objasnila svoju ideju, oduevila se i rekla da ces se i ti moda "popaliti", jos se pohvalila, nemoj se ljutiti na nju, kako si je uzeo, odnosno uzimao, u hodniku studentskog doma u Cvjetnom naselju (ja sam dodala: "onako rascvjetalu"!) samo dan prije Festivala Alternativne Knjievnosti (FAK). to je bilo u Gjuri 26. 10. 2000., gdje nas je Katarina upoznala prije tvog nastupa, ona mi je rekla da ti i ona ponekad izadjete i pozvala me na FAK. (takodjer se hvali da je bila kod tebe na tulumu samo za dvoje.) mi smo sjedile u prvom redu, ti si na pozornici isprobavao mikrofon i pitao nas je li glas ok. rekle smo da je, a mene je odmah neto strecnulo kao da mi je sila piskiti. onda si nam priao, bio si radostan kad si cuo da studiram kroatistiku, pogledao si moju crnu minicu i rekao da imam lijepe noge. skoro sam umrla od ponosa, zna ono, iskusan mukarac koji je vidio, kako se to kae, i dobro i zlo. zatim si rekao da imam "miris ene", da nisi "neuinkovit" kao Al Pacino i da on nikada nije "mirisao takvu djevojku iz tako neposredne blizine" i da ces me jednog dana "povesti do rijeke"... onda si nestao medju mnotvom u jakom speedu. jedva sam ekala tvoj nastup i matala o rijekama i dolinama... oprosti, raspisala sam se preko svake mjere, pokuaj me razumjeti, ja sam danas samobludom dosegla vrhunac, inae, prekinula sam s dekom, (on je sa strojarskog faksa i razumije se u djevojke kao ja u Internet.) ako si zainteresiran za moj sluaj, javi se pa cu ti reci svoju ideju. Ljubica, djevojka u crnoj minici na FAK-u (nadam se da me se sjeca) Subject: Zimska bajka, pahulje snijega i puna usta bok, draga Ljubice! naravno da se sjeam tebe i tvoje crne minice. kako bih mogao zaboraviti najljepe noge koje sam vidio u vrelom listopadu 2000.? mislio sam na njih, na to kako se poetski sire, duo. cak sam jednom mislio na njih kad sam prije odlaska svravao u Katarinu, ona je dahtala i vikala: "zaviaj treba jebati, jebati..." dok odgovaram na tvoj mail, povremeno gledam kroz prozor na plavicastosrebrni led jezera Erie i na bijele pahulje snijega koje lagano padaju, tiinu jutra povremeno prekidaju sirene izlazecih tekih vozila za gaenje poara iz oblinje "fire station" i seksualno ugroeni galebovi koji sumanuto lete ponad jezera, a katkada se zalijeu i do mojeg balkona, za to vrijeme moja mladjahna susjeda Jessica, zovem je Jerry Springer Girl, okretna i strastvena istaica lopti - ili tako neto - kod Brownsa, lijepa crnoputa crnkinja iz Alabame, zavukla se pod stol i ini mi ono sto je raznosacica

pizze, Monica, radila Billu u Ovalnom uredu: ovalnim kretnjama jezika oblizuje moj glavi - bas tako, GLAVI, zove se u ovom gradu i firma dilera automobilima, frajer je naeg porijekla - i vec je unaprijed najavila da ce mi "samo pusiti, ali ne i inhalirati". eh, ta tzv. amerika jednostavnost! o, sancta simplicitas! inae, glavni ivotni cilj nae Jessie jest da se uda za onog usminkanog crnog repera koji neprekidno priajui cisti debeloj gospodi cipele u Toweru, u Dovmtovmu, kuzis, a sporedni da proba - sto i ini vec dva dana - bijelog frajera iz Europe, i tako smo se sreli u istoj elji u podrumu nae zgrade kada smo, stjecajem okolnosti - ona je imala neku virozu pa nije otila na posao - imali isti dan "laundrv day". najbolje je radnim danom kad dolje nema nikoga, stavi ves u stroj, puknes karticu i cekas 34 minute da se rublje opere (slabo pere glavne tragove, ako me razumije), a za to vrijeme, naslonjen na jedan veliki stroj, proizvodi sa Jessie sluz na sve strane, ali da se vratim prezentu, "samo pusiti, a ne inhalirati." sve se bojim, pa nismo mi frajeri iz Maksimira takvi papci da ne kuimo tehniku, samo sanjaj, rekoh tom milom licu s oblikom usta Tine Turner. kak ce ona skuziti da je frka, veselo mislim raspoloen tvojim dragim pismom, osim toga, kako se sperma moe inhalirati? nes ti obrazovanosti, ja joj kaem da nastavi kolovanje, a ona kae da nema za to novaca, a sada cu je zaustaviti na trenutak kako bih ti napisao nekoliko suvislih reenica odgovora, ok, Jessie, stop it for a while, please... will you! samo ga dri u ustima dok ne zavrim pismo dragoj u Zagreb, jezik iskljui, kad cujes "start", ponovno ukljui jezik. dakle, draga Ljubice, nadam se samo da nisi iz nekog Senoinog filma, ako nisi, onda ces razumjeti i moje odgovore. 1) nemoj mi vise pisati mail bez subjecta, jer to bi moglo uputiti ili na nedostatak maste ili na nedostatak subjekta, sto i nije neka preporuka za erotski ambicioznu studenticu kroatistike, osobito ako cilja na druenje sa mnom. pa cak i virtualno. 2) reci Katarini da je ja nisam "uzeo" ili "uzimao", nego da sam je jebo dok su djevojke odlazile s runicima u kupaonicu, a propos, zar ti nije rekla da je poslije u sobi ona jebala mene dok je Marija, ili kako se vec zove, spremala ispit? 3) ima li u svom kompicu program za askanje, onu "chat" paranoju? ako ne, nije vano, moemo ufurati izmjeninu struju, malo due traje, ali je napetije. 4) reci mi tvoju ideju, zainteresiran sam. Milky, ovjek zvan lover+fucker from Ohio, skraeno: covjek-plus Subject: elim te, ovjee! dragi moj loveru, 1) sorry za nenapisani subject. toliko sam bila uzbudjena samobludom i idejom da sam jedva smogla snage da ti se javim, ipak si ti faca, a ja samo studentica, osim toga, stariji si od mene 30 godina, neu vise propustiti subject, obeavam, a kad se vrati, ako se vrati, uvjerit ces se, ne zvala se ja vatrena Ljubica, i u opseg moje maste. 2) nije Katarina rekla "uzeo", ona je rekla, jedva cu to napisati, ona je rekla "sevio" a ne "uzeo", tako sam se ja izrazila jer sam iz bogobojazne katolike obitelji, strogo odgojena i jako edna djevojka dok u meni bukti... 3) ideja je jednostavna, ali... ma kad si na FAK-u nastupao tako sam se, Milky, uzbudila... naroito prilikom tvojeg snanog izgovaranja teksta PJESMA NJEZINOM ANUSU. nakon tvog nastupa odmah sam otila u WC i tamo se samozadovoljavala, digla sam lijevu nogu, stavila je na koljku, a ruku sam zavukla duboko i tako rastvorena masturbirala na tebe i tvoj glas. kad sam se vratila u dvoranu, Katarina je rekla da uasno lose izgledam, poslije sam itala tu tvoju pjesmu u asopisu i inila samoblud svaki boji dan. kad sam proitala u intervjuu da odlazi preko bare, pomislila sam da bi mi unato zauzetosti mogao napisati nekoliko reenica na koje bih se ja samozadovoljavala u trenucima nemira, to nema veze s injenicom da sada nemam deka, to ima veze samo s tobom, zagrijana sam, dragi moj ovjee, za tebe. ja ti inae jako drhtim kada to radim pa sam mislila da bi moda i ti, barem malo, drhtao kada bi mislio o tome sto se sve krije ispod moje crne minice. a mogli bismo provesti sat-dva na vlanoj mrei i u tu svrhu izmijeniti nekoliko pisamaca, barem dva, please. voljela bih da tvoje bude jako prosto, ja se ja jos nikako ne mogu osloboditi. 4) ne, nemam program za askanje, ali, kao sto si rekao, tako je napetije. eto, toliko, molim Boga da tvoj odgovor bude pozitivan jer sam u medjuvremenu zanemarila studij, masturbiram dan i noc kao luda sveta Terezija na Isusa i samo mislim na tvoje spolovilo. Ljubica, djevojka zvana bogomoljka s Tresnjevke (Katarina me

zafrkava i zove me "miris ene") p. s. kad se vracas u staru dobru Europu? jedva ekam. password: Monica blues Subject: Interkontinentalno drhtanje draga moja bogomoljko! jel' ti uope neto zna o seksualnom apetitu bogomoljki? nije vano, bog te blagoslovio, Monica bluesI vraam se za mjesec dana, najkasnije dva. dragi moj mirisu ene, divna duo, cim se vratim, grickat cu ti klitic sve dok ne poplavi kao aristokracija u doba kolere, iako si napisala prilino zbrkani mail, edna djevojko, ipak sam sve shvatio, ti bi u stvari htjela da ti i ja imamo jednu seansu, istovremeno autoerotsku i internetsku, i da drkamo uz kompjutor itajui na monitoru nae reenice zamiljajui nas u raznim pokretnim pozama sluzi, ok, zlobnici bi rekli da se je lako kuriti preko Atlantika, vidjet cu te kada se pojavim u Zagrebu nabrijan kao cijela Istona koarkaka divizija, pa i konferencija, s Alanom Iversonom na elu. ukucat cu ti odmah, jos onako pun nebeske praine, dvije trice zaredom. evo kako emo. sutra, dakle u nedjelju, negdje oko podneva kada je kod tebe est naveer, spusti mi mail i priredit emo interkontinentalno drhtanje, preciznije reeno drkanje, za dugo sjecanje, neka blista FAK, festival alternativnog karanja, samo mi napisi sto tono zelis, o emu mastas, i sve ce biti u redu. Milky, ovjek s osmijehom na licu dok se spusta u nepoznato p. s. drz' mi fige! sutra ujutro idem na misu, ser-vice, u oblinju Prezbiterijansku crkvu, volim istraivati erotske procese usred religioznih institucija, moda sretnem neku bucmastu Lolitu s Gospodinom u oima, inae, i ja drhtim dok drkam, dok jebem pa cak, boze mi oprosti, i dok samo mislim o tome. Subject: re: Interkontinentalno drhtanje/u mrei sluzi dragi moj ovjee, ostavila sam prvi dio tvog subjecta i dodala "u mrei sluzi", tako se i osjeam: sluzno. elim da mi ispria kako je bilo na misi (neto kao uvod ili, umrijet cu od stida, predigra), a zatim da mi potanko opises kako bi radio ono sto najvie elim, (sva je srea da moji doma ne znaju s kompjutorima, inae me pijuniraju, mama bi me ubila.) a ja, mili moj Milky, ja ti najvie elim da me oslobodi ove glupe odjee i da me uzme, pardon, posjeduje, ulazei u moje spolovilo prekriveno gustim crnim dlaicama, a kasnije, kad se malo odmorim, voljela bih, kao u onoj tvojoj pjesmi, da udjes u moj analni otvor (nikada to nisam probala iako nisam sasvim nevina) kroz koji vrim veliku nudu, (moda ces mi se smijati, ali ja i u tome uivam, jesi li ikada vrio veliku nudu i istovremeno masturbirao?) eljela bih da udjes i u taj otvor i da mi, umrijet cu od srama, da mi, eto, joj, nabija svoj ud dok mi istovremeno prstima blago masira moj greni klitoris, kad samo to pomislim, vec mi sve curi. mama kae da su posrnule studentice velike gresnice. u Zagrebu je vec noc. moji gledaju onu glupu televiziju, obukla sam samo trenirku i nemam gaice, piem ti jednom rukom, a drugom milujem svoje stidno mjesto, svoju stidnicu (ne mogu napisati, a kamoli izgovoriti, pravu rije, stvarno sam debil.) trenirku imam za sluaj da mama bane u sobu dok prsticem diram svoj mali nabrekli roscic, a najradije bih to inila naga s JAKO rairenim nogama. tvoja Ljubica, sve hrabrija djevojka. Milky, hvala ti na tome. Subject: Prvo drkanje u novom mileniju... mislim moje prvo drkanje. beskrajno draga djevojko, Ljubice moja! bas sam se vratio iz crkve i evo me u inboxu. tono je sedam minuta iza podneva, a tvoj dragi mail ponosno blista na monitoru, sto kaem, ponosno se kuri i pizdi kao i surovi kapitalizam koji me okruuje, naravno, ni izdaleka toliko RAJSKI vlaan, a sada lagana predigra, izvjetaj iz Prezbiterijanske crkve. tono u deset sati bio sam ispred crkve, kad tamo nikoga, snijeg lagano sipi, na drvenoj tabli lijepo pie: Service at 10.00 Every Sundav. otidjem do bonog ulaza, znakovito zar ne, i kroz staklo mahnem jednom gospodinu unutra, otvara mi vrata, a ja mu kaem da nema tragova u snijegu ispred crkve, naravno, svi su doli automobilima koje su parkirali s dvorine strane, u ovoj zemlji

pjeak je sedmo udo svijeta, simpatini i uspravni djedica uvodi me u crkvu, odlazem jaknu, djedica mi pokazuje knjigu u koju upisujem, zato ne, svoje pravo ime i prezime, zatim me uvodi u glavnu dvoranu, misa je poela prije nekoliko minuta, stigao sam neto prije poetka dijela GLORIA PATRI, poznatog dijelom i u naoj liturgiji, ali u kojem svi vjernici ustanu i u krivudavoj elipsi usred crkvene ladje, a izmedju redova sjedala, dre se za ruke. (Please move to the center aisle to hold hands with your neigh-bors.) Ljubice moja, boja providnost te milost htjela je da jedna vitka djevojka, protestantica od vec jedrih 16 godina, ako vec ne Lolita, dri moju lijevu ruku dok sam drugu bezvoljno prepustio nekom starom prdonji s moje desne strane, svi se drimo za ruke i sveano izgovaramo SLAVA OCU...: Glory be to the Father, and the Son, and the Holy Ghost; As it was in the begin-ning, is nov, and ever shall be, world without end. Amen. ruka moje prijateljice u Bogu je topla, suha, vani pada snijeg, morao sam brzo djelovati jer znam iz iskustva da ljepota u javnim prostorima ne traje dugo. drzeci je za ruku, ja nov i neiskusan, svi starosjedioci vjernici vide da sam prvi put, nehajno ali odmah, onako "nespretno", rairim njene prste, e kako bi se nai prsti isprepleli, sto, ruku na srce, i nije predvidjeno "slubom", djevojka ne pokazuje znake uznemirenosti, naprotiv, stisnem svojim dlanom i svojim prstima nae isprepletene prste nekoliko puta bas na mjestu gdje kae "kako bijae na poetku", hej. Ljubice, djevojka mi uzvraa stisak svojim blagim stiskom, kriomice je pogledam, a ona gleda u strop, mala pohotljiva "nova puritanka", svojim srneim oima, o boze koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, i tako, duo, sve do kraja molitvene kitice - cuj ovo, kitice! - beskrajni trenuci ceznje koji su ukupno trajali moda minutu - jer smo usput malo i zapjevavali - dovoljno dugo da dobijem erekciju do onog "Amen" tako vrstu kao oni granitni likovi amerikih presjednika, mislim negdje u Dakoti. zatim se razdvojimo i svatko ode na svoje mjesto, ja pokraj jedne ljubazne epave starice koja mi je do kraja mise asistirala dajui mi omasnu knjigu s notama i tekstovima koje smo pjevali. druga "toka" bila je CHILDREN'S MESSAGE u kojoj je i moje srnee zlato sudjelovalo, pastorica Susanne (biva psihologinja (sic!) iz okolice Muenchena, sto sam kasnije saznao u srdanom razgovoru s njom) sjela je na gornju stepenicu u dnu ladje (tamo gdje se u naoj crkvi nalazi oltar) a oko nje posjedala djeca - da djeca! djeca koja su poslije doruka od zobenih pahuljica mahnito drkala kako bi ostala "cool" u crkvi, ovjee, sve krsne rasplodne djevojke izmedju 16 i 18 godina, i samo jedna, doista djevojica, od desetak godina, plavi ameriki andjelak s pjegicama na liscu, a koja je rije "cool" izrekla tako neodoljivo privlano da sam i nju ukljuio u svoju grenu molitvu, inae, cijelo vrijeme u tekoj erekciji bremenitoj udnjom gledao sam svoju partnericu u molitvi i zamiljao kakve su joj sise, kakvu ima pickicu "i tako dalje", kako na jednom mjestu kae stari Henry, mislim naravno na Millera, poznavatelja mesa. nakon mise iliti slube, pastorica me je pozvala u Foster Hali - to ti je jedna velika dvorana unutar crkve - gdje sam s njom i onom staricom pio bljutavu vodenu kavu i priao kako sam potegao iz Hrvatske kako bih kod njih, zamisli, pronaao boju prisutnost, njima je to bilo prihvatljivo, eh, kao da se bog ne moe pronai, na primjer, na uglu Frankopanske i Ilice u Zagrebu. da skratim, omamljen jakom erekcijom te dodirom tople ruke mlade jebacice pohitao sam doma i jos takorei s vrata izdrkao nedjeljnu radost na tepih u stojeem poloaju, osjeao sam se kao poslije prve priesti, a sad, gledajui monitor, mislim sto bih ti sve radio da smo zajedno u zagrljaju, a prema tvojim eljama izreenim u tvojem dragom pismu. Ljubice, prvo bih se malo igrao kapuljaom tvoje glupe trenirke, zatim bih te skinuo i zaprepateno gledao tvoje tijelo bez gaica nekoliko vjenih sekunda, a onda sagnuo smjerno svoju glavu i jezikom razmicao dlaice, kovrcice, ukrasne aplikacije bluda, onda bih ti lagano lizao piku, otprilike 7 minuta dok grozdovi tvojeg svrsavanja ne bi prosuli sok na moje lice. potom bih ti njeno ugurao kurac u piku i elipsoidnim pokretima - sjeti se crkve i moje nedjeljne ljubavi -stiui tvoje guzne polovice navlaio i odvlaio tvoju mijesajucu karlicu naprijed-nazad, lijevo-desno, i tako barem sat vremena ispreplicuci nae jezike te obilno zalijevajui slinom nae porumenjele obraze, tvoj zavrni orgazam u tom dijelu mise (ovo je stvarno prava religija), popratio bih svojim koji bi te ispunio spermom sve do evenutalnih bubrenih kamenaca, poslije toga njeno bih te okrenuo i poeo lizati tvoj supak -kroz koji obino seres i isputa smrt i

njene sastojke-i tvoju guzicu, i tvoj struk, i tvoja drhtava bedra i sve tvoje, otprilike 15 minuta, a potom bih ti lagano - otprilike 11 minuta - gurao kurac u supak, anus, rectum ili kako se vec zove to rajsko mjesto, gurao, kaem, sve do jaja i zatim te kraljevski jebao kao antiki pedagog njenu riticu djeaia iz prvog razreda gimnazije, istovremeno bih prstima drakao tvoj klitoris dizuci ga u nebesa i jebao te, jebao, jebao, Ljubice, sve dok ti i ja proeti takozvanim trajno zarecim orgazmima ne bismo klonuli od umora i zagrljeni priali o ivotu, ljubavi, smrti, alternativnoj knjievnosti, o dva hrvatska pravopisa, o siromanom seksualnom ivotu jednog knjievnog kritiara, o svemu, duo, i to sve do jutarnjeg svjetla ispijajui ampanjac te jedui orahe, datulje, kikiriki, slane kotice i ostale sjemenke, zatim bismo zagrljeni zaspali i u vrijeme ruka ponovno bili spremni na vlagu, snjegove i crvenu salsu. volim te, Ljubice! laku noc. tvoj Milky, ovjek koji ce sada jos jednom izdrkati i matati o zagrebakom susretu dvoje ljudi u proljee, a koji su doivjeli lijepo interkontinetalno drhtanje Subject: Moje prvo pravo drkanje u novom mileniju duo, ja ne mogu vise. Milky, hvala ti. ovjee, drkala sam (evo, cak sam i izgovorila i napisala tu rije!), drkala sam toliko da me sve boli. prije spavanja, reci mi, moemo li ovo ponoviti, ali na taj nain da se sada ja oslobodim i da ti govorim proste rijeci. ne mogu vise, ruke me bole. ini se da bih te mogla zavoljeti, molim te, dodji do proljea. Milky, nemoj biti pizda! (da me mama uje, ubila bi me) budi kurac, kurac, kurac, kurac.... laku noc. voli te tvoja Ljubica Subject: Ljubav ne zna za granice, paradajz je dobar Ljubice, duo, svjetlo moje vatre, vatro mojih prepona, krv mojeg mlijeka, salo mojeg bubrega... naravno da moemo ponoviti, ali tek u nedjelju... moji su zadaci ovdje, malo je reci multidimenzionalni. jedino sto je sigurno, eros je moja svakodnevna fascinacija. Cioran bi to teko shvatio. volim te. volim i tvoju proljetnu piku, laku noc, Ljubice. tvoj Milky, ovjek koji bi jebo i crknutu kurvu na rubu filozofije i civilizacije, a kamoli ne djevojku s kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu BORO RADAKOVI VoaierKa ili TeRo je bit Komad u acpebu - Bok, Mirna, ja sam. Iva, je. Ma evo sedim tu u autu pred svojom zgradom i nemrem van, a ovo leva ko iz, ma -ko iz pike, tono tak... Pa velim, mislim ono - ne'am kaj delat, a sva sam u kurcu... E, ima malo vremena?... Mislim ono: help!... Pa sva sam sjebana, a veeras je Ana takvu frku sloila... Ma znam da ti nju ne vo-... Ne druim se s njom neg... Ma ne, neg, ono, sluajno... Stara mi veli danas daj oj po kruh i mleko i kupi neko voe. I ja se sednem u auto jer ne volim i po kruh tu kod nas u jednu pekarnu kaj ju driju ovi, no, z juga, neg jednu malo dalje, kad u pekarni - Ana! Bok, bok, daj dojdi k meni na kavu, ja joj velim, nemrem, moram uit, a ona veli, ma kaj, bus prola i navaljiva i navaljiva... Ja si velim, OK, ajde, malo bumo se izklafrale, pa bum se posle bacila na uenje... E. I otvori ona neku briju i neznam kaj joj je bilo, ja je gledam, a ona si tankaaaaa, pol litre je otilo za as... - ma moe ona puno, al jebiga, pa skoro elu flau smo strusile.'na ti ka'e to? I ona veli, uj, ajmo uBJ... Ma naravno da je tam sranje, al 'na ti nju... I ajmo uB.,i ajmo u B.... Ma ona ti ide tam i podjebava ove kaj su zavrili srednju reketarsku... Ma i meni se gadi, al 'na ti nju... Da voli videt facu kad ovaj veli: "ta' pop't'?", a ona narui neki divljaki koktel... Ima ona love, al to joj je gust... I ja vidim, uj, ona bu tak i tak ila, a nemrem ju pustit samu. Ni doma nisam ila neg si nabacim malo njene minke i ajde... I sad, dodemo ti mi u B., sedimo, kenjamo, ono mjuza-kuruza, kad, evo ti dva fra'era. Ono, tipiko!: fuzba, rinica u uhu, nabildani, Versace, Armani, ono: zveri,

kurac, ivotinje kaj jedu sirovo meso. Bljak! I Ana, odmah: "Izvolte!"... A ka'e neg krava?... I dode konobar, a ovi pitaju jedan drugog, ono, fakat: "ta popt?", a jedan veli: "Sok, od marelce", a drugi veli: "Ja Fantu." "Kak to?", veli im Ana, "kaj nebute ni, onak... malo jae..." Ona e fakat zabrijala na koktel, a oni vele da ne piju jer da sutra rano imaju teretanu. Dieju utege, veli. Ja ih gle'am i mislim si - je'em ti mater, tu die dvajst tona dnevno, a nemre podi list papira na kom nekaj pie, e! I stalno si nekaj gledaju u ruke, nekaj cupkaju po dlanovima, to su im uljevi valjda od utega, kaj ja znam, a meniiii, ono, eludac u grlu, fuj je'oti... I ja popizdim i velim konobaru, 'na ono: "Daj za deke sok, a za pike - dupli viski", kurac. A fraeri ono: vaing! Oi kaj na federe! Ziher su si misili koke buju se navasale, 'na ono... I poneju muljat, upucavaju se... Kak? Mo mislit! Fra'er se zagleda u mene i veli: "'O vid't' novu Motorolu? Tis'u petsto maraka!" "Ma neeemoj...!", velim mu ja. "Kae to za jednokratnu upotrebu? Onda baci, ne?" A fraer me gleda, kaj mandril... Pa jeem ti mater, do juer je u onom kamenju z krampom kopal kanale za telefonske linije, a sad mi se tu kuri z Motorolom... Kae mislil da bum odmah piku na stol, a? Da ne bi... Ja suknem viski i zovem konobara. Platim... Pa ziher da sam platila! Ma spikala sam svu lovu kaj mi ju je stara dala za kruh i mleko i voe, al... Ne dam! Pa nebu mi on plaal, pika mu materina nabildana, seljaka, i mislil da me bu kupil za jedno pie, e! Velim Ani, idemo pisat, i u zahodu joj velim da se uope vie ne nameravam jebat z tim ljudoderima. Pa Mirna, to il su utjerivai il su murjaki il su i jedno i drugo. Tree nema. Ja velim Ani: "Daj sad ono, nebumo uope nazad, neg idemo odmah u auto i doma..." Ma jedva sam ju nagovorila, glupau... Ma sad bu ula... Mi van, kad oni za nama, e... Pa ziher da sam se usrala, jeoti! Ja velim: "A di ete vi?" a ovaj, Motorola, veli: "Da vas ispratimo do auta." uj, zmrzla sam se. "E", velim ja njemu: "Sorry, stari, ku, al nemoj nas sluajno pratit, 'na, od Ane stari ti je ef policije na Trnju, pa..." Mislim, neznam koji mi je kurac bil da sam to rekla. Ma ono, ispala sam ko zadnja... Ma gora od Ane! A on veli: "I moj trikan tamo radi", pa krene za menom... Kaj kak su skuili da idemo zbrisat? Pa ti velim, to su ivotinje! Ono, instinkt, je'em im mater. Pa on i je iv samo kaj ima instinkt, kurac. Samo gleda jel bu on nekog koknul il bu neko njega. I kad smo bile blizu auta, ja velim Ani: "Tri!" I razdvojimo se, svaka z jedne strane auta. Ja neznam z kojom sam ja brzinom, al ko da sam z raketom ila, i uskoim u auto i zatvorim vrata, a ovaj nekaj galami, lupa po prozoru. A ja otvorim druga vrata i velim: "Ana, upadaj!" I vidim ju kak se natee i bori z onim drugim, pa stignul ju je. U piku materinu: ovaj mi tu urla, trga bravu, Ana se dere i kune, ja rondam z motorom... Kad ti najednom taj kaj je nju napal pone klet, jeo ti, urlat ko nosorog... 'Na kaj mu je napravila, 'na kaj... ? Zrigala se po njemu!... Po licu, po glavi, celog Versacea mu je zbluvala! Ko da ga je neko z napojom zalijal! Ona brzo uskoi u auto dok se fraer ni sabral i veli "Vozi!" Jeem ti mater, uope neznam kak sam sve to izvela, tak mi je srce lupalo, ja krenem, a ovaj drugi, udari z akom po krovu, sam misila da mi se bu Jugi raspal. Ja razvalim gas i fljuu! Bris, od tud, je... A Ana glavu kroz prozor i urla: "Jem ti mater obansku, mene bu hvatal?"... Pa opil ju je dole... Kaj za rit? Ma za piku ju je opil, seljaina jedna seljaka! A ja joj velim: "Kaj si ih uope pustila za stol", a veli ona: "Kaj sam ih ja, kurac, pustila, kaj mi sad i ti sere?" Skroz je popizdila! "OK, OK", velim joj, "nemoj se samo jo i na mene zbluvat!", samo mi jo to treba! Pa Mirna, usrala sam se od straha, samo sam gledala jel nas pratiju... Pa paranoja me opila, jeote... Pa ti pojma nema koje su to face, ti fraeri... Kurac neandertalci! Pavijani, u pi, mandrili, jeoimpas... Je, ona izgleda moe povraat kad hoe... I tak, sada sam ju odfurala doma, i eto! Kad si s njom uvek neka frka, uvek ti je ivot u pitanju... Ma mislim, ak pravi sranje, nek si ga pravi za sebe, da drugi ne najebe. Ovo sam dobro rekla, a?... Pjesniki... Jo mi auto smrdi po rigotini... Ma ni se zbluvala neg iz usta, dah... ...E samo da ti jo ovo, ovo mora ut... 'Na kaj mi 'e Ana priala? E, al, Mirna, nebu nikom rekla. Nebude? Al ono...! To ak nekom veli, Ana bu mi sve dlake z kletima poupala! E, gle: pria mi kak je bila u Dubrovniku i tam se spetljala z nekim fra'erom... Ma lokalni, ono: "iz groda"... Al su se upoznali tek zadnji dan pa nisu mogli konzumirat, i zna kak je ona praktina, ovaj ti ju lepo odfura z autom na

aerodrom i tu im, ono, dode im, ne?, i oni - u zahod, ku, i tam se potroiju na brzak i ba kad su bili gotovi, uje ti ona na razglas, ono: posljednji poziv za let bla-bla-bla i izjuri iz zahoda, u zadnji as uleti u avion... I sad, veli, lepo se ona vozi, dode ona doma, ide se otuirat, sapun, kad: nekaj napipa. Pogleda, ono - prezi! E, jel si ti to moe zamislit? Kak: di joj je ostal? Pa u pici joj je ostal, kak ne kui? Ma da! I nosila ga je skroz od Dubrovnika do Zagreba, e! Si moe ti to za-... Fuuuj! Al zbilja, nebu nikom... Joj, daj da jo malo klaframo, please, tak sam sva sjebana od sveg... Ta kia... Ne, ja velim - to je meteoroloki rat! Ziher... Pa Ameri, ne?... Ma sve se urotilo! Ba sam danas htela uit, a jebiga, i sve mi ode u kurac ... Pa sutra idem, a nisam jo ni poela. Mislim, poloila bum, ovaj ti jako pada na komade, ku, stari voajer neizdrkani, al svedno nekaj se malo mora spremit... Mislim, malo due te zajebava dok se ne nagleda, al jebiga, sve ima svoju cenu, ne?... Dooobro, nisam ja ko glupa Kristina. Ona ti dode k njemu na ispit, ku, i skroz se razdrlji i samo trika z nogama ispred njega, ono slika ga z gaama. I ovaj ju zrui! Pa normalno! A ona ni ne kui, pa idui put dode ono, cice joj ispadaju van, a ovaj ju opet zrui. Pa norm..., pa naravno, pa fraer ju je htel jo koji put vidit! Pa ziher! E, trei put je dola ono, do grla, ko talibanka, e, i opet ju je zruil. Pa ist jasno! Pa nekaj mora i pokazat na ispitu, ne? Tek etvrti put se oblekla normalno -ono, dekolte, minica, ku... Neg, kaj sam ti htela... Eeee, evo dolazi neki auto. Samo da vidim ko je... Moda neki sused z kiob-... Ide mi nekak udno, jako polako, ovoga... Neki Mercedes!... Joj, Isuse, Mirna...! Misli?... Joj,'na da bi mogli bit... Ni ne vidim, farovi mi tuku u oi. Polako se pribliava... Misili da su oni?... E, Mirna, Mirna, kaj da delam, kaj da napravim, Mirna...? To su ubojice, to su najgori... Izgleda su me pratili... Kaj 'm sad? Najebala bum... Dolazi skroz... uti, uti, uti... Sad mi je mrak, ni ne vi... Tiho... Mirna, u piku materinu...! Parkira kraj mene, Mirna, ni ne vidim, Mirna, joj... Stalje... Moda se dogovaraju... e'aj malo.e'aj malo, da vidim... U, jeee...! Joj, ekaj da se saberem, ekaj da se sa-, joj, jeem ti mater... Nisu oni! Ne!... Fraer i maka! Joj kak sam se usrala, joj, koje olakanje, u pi... Zna da sam ih ve vidla kak mi... Joj nesmem ni mislit... Ma ne, neki fraer i maka bez veze... Joj, fala bogu... Pa zna ti kaj oni znaju napravit, pa na rezance te... Joj, neu, neu, neu o tom priat... Jeem ti Anu, koje traume ja imam zbog nje! Joj, nemoj prekinut, samo da se malo opustim. Evo, onda bar eaj da vidim ko je to doel, moda me povede. Jer ovo, uj, to pada ko... C, niko ne izlazi. eaj da se malo naluknem... Jebi ga sad, dok se oni pozdrave, to bu potrajalo, a moda ni oni nemaju kiobran.... Evo, fraer je sad zapalil pljugu... Neki brko, sad sam vidla kad je upalil upalja... A cura mi je z ledima okrenuta pa ne vi-. Ma kurac, ni od njih, jebiga. Kak stvari stoje, ja bum tu elu no... I kaj sam ti htela... Ej, pa oni doju pue! Jeee! Sad je njoj dal. Eeee, evo sad mu vraa... Kaj, da uljetim, a? Da ih pitam dva-tri dima, kaj veli?... Kaj, ba bi mi dobro dolo: da se malo saberem, zna da mi je ono, pa panika mi je bila, jeo ti! Al sad je OK, evo, lepo sedim, z tobom klafram, kia pada, noge suhe... 'Na kak je romantino? Mirna, ba si srce... Je'omipas ak sad nebi najrade ostala elu no i ba bi bilo dobro da si tu z menom, da si jednu sfremo... Kak si ti, si dobro... ? Se javlja Denis iz Amsterda-... E, ovi tam prek se ljube. Pa ne gledam neg samo velim. Ko ih jebe. I kaj veli Denis? Se i dalje roka? E, ovi se tam, za ista... Pa ne gledam!... I, ovoga, kaj sam ti htela re... Ej, jeeeeoti!... Uope nisu fraer i cura neg: dva fraera! Ja-u-popizdit! Jeeee! Pederi, ovjee! Zna kak se vale, e, kak se vale! Koja strast! eaj, malo, eaj malo da pogledam, 'na da nikad nisam vidla pedere kak se ljube... Pa zanima me... Ba da vidim... Kak mu fraer ide z rukom kroz kosu... Si ti kad gledala pedere? U porni...? Ja ak ni u pomiu! Sad prvi put... I to jo ovak, uivo, e... Zna kak je udno... Tebe to ne rajca?... Pa zakaj nebi gledala? Pa to ti je isto ko kak fraeri vole gledat komade kad se ljube i diraju! E, a fakat se ovi ljube za ozbiljno... To ni pusa neg... uj, to bu izgleda jako ozbiljno... To bu izgleda... Tobu-staraaaa!... evili buju se! Jeomipas ak se nebuju okinuli! Joj, super! Ana bu popizdila kad joj ispri- 'Na kaj delaju? Sad ti je ovaj kaj je blie meni, on se zavalil u sic i ovaj ga Brko vali, a z rukom ga njara dole. Jeo ti bok, samo da me ne vide. Ja sam ti se, jo kad su dolazili, skroz sam ti se onak spustila

dole i samo kicam iz kuta... Joj, 'na kak su fraeri njeni. Jeomipas ak se nebi i ja ume-... Ma ovjee, meni je sad sve lepo, samo nek nisu ona dva gangstera... Sad mi sve pae... Da uljetim, a?... Ka? Ba bi bilo guba z dva pedera! Samo teta kaj su pederi, jebiga...! E, sad bu mu ga izvadil, ba da vidim kakav mu je. eaj malo, eaj malo, evo ga, otkopava mu hlae, malo prka z licom, nekaj se zapetljalo... Kad fraer nezna...! Ej, stari: to se ne dela tak, neg... Eee - kak mu je naglo potrgal gumbeee, koji fraer, i evo ga, izvadil mu ga je! Izvadil mu je pimpek! Mirna, ja u popizdit! Kak mu se beli!... Ma tu mi ba curi niz prozor, pa nevidim dobro, al ni mu nekaj posebno... Ko ti je rekel da pederi imajumali kurac?... Mislim ovaj je, ono, pimpek, standard... Sad mu ga malo, joj kak mu ga lepo, ono - gore-dole... Mogu ti re...: fraer fakat zna kae kurac, kaj je - je! Zna kak se dela posel! Joj, ma daj, kaj se sad i ti, pa priam ti kaj se dogada, ne? Dobro, ajde, ajde, nebum ti vie priE, sad bu mu, e pui mu, e, fraer mu pui!... Pa moram ti ovo re! Jeeeotiiiii: zna kak mu, jeee...! Pa celoga mu zeme! Isu..., ovo treba vi-, ovo nisi vidla!... Je, rekla sam, al ovo mora... Pa kak ga moe tak, e, kak mu nejde na povra-? Isu... nemrem verovat! Pa skroz mu ga je zel... Ma skroz! Ono, do grla! Do jaja, ej! Isu... Kad je meni jedan fra'er gurnul, pa ja sam mislila da bum se, e: 'na kak mi je bilo? Suze liju plave oi, a eludac, ono: buak, skor sam se zrigala, jeo ti... Tono, ko A-... Nemoj mi ju spominjat... 'Na kaj sam rekla fraeru?...: "Oj si doma staroj svojoj nabi mikser u grlo, jeem ti mater..." Pa da mu je od zlata, pa ne bu mi ga u eludac rival... Al - ovaj... 'Na da mu jako, jako lepo fafa, e, zna kak mu fafa...! Te zanima? Da ti priam?... E, ukratko: sad je ono: sad ga vidi, sad ga ne vidi! Sad sve bre. Ono - e, ovaj bu sad ziher svril... Pa mora, u piku materinu, pa 'na koji je to tretman... E, ba bi htela vidit jel bu mu po licu il di bu mu. Po brkovima ziher! Bu mu zalijal mustae!... Ma i meni se gadi, al... E, eaj, sad je usporil.. .Pa nebu ga valjda, jadnika, sad ostavil?... Uope ga ne vadi, ne mie se... Sisa mu ga! Neznam kae sad, mu ovaj svril il... A valjda je, u piku... U usta, pa di bi? I ovaj mu je ziher progutali Stoposto! Jeee... Ti guta?... Ni ja. Ma fraeri uvek hoeju, a meni je to fuj! Jedan put sam zbilja probala, al - pa nemrem drat kurac u ustima i jo gutat!... Tono: medicinski nemogue! A vi ovog! Kae on? udo prirode, fenomen... ? E, opet se vale!... A zna kak su njeni?... Ma ko pikice! Ma ko dve lepe male pikice... Je, pa valjda ovaj jo ima u ustima, bar malo. Zbilja, ja kad sam z fraerima, pa kad se posle hou z njima poljubit, svi okreeju glavu. Ono, nee osjetit svoju spermu. Tebi to ni udno?... E, izgleda bu sad ovaj drugi popuil Brkoju ... Ajde da vidimo i to! Ne. Poeli su se skidat. Mislim prvo ga je uhvatil dole, al... E, sad Brko ide spustit sic - joj jeem ti, mogel me vidit... Pa zna kak smo blizu, pa manje od metra. Skroz su spustili, sad im je ko krevet. Jebiga, kad imaju velki auto. A ovaj moj, to mora znat jogu da se poevi u Jugu, kur-! Vauuuu! Mirnaaaa! Da to vidi! Iiiii, ovjee, koju kur-, koju karu fraer ima! To jo nisam vidla! Jebatiiii!... Pa kae, pa zanima me! A ovaj je zbilja, ono: kurac! Ko iz pike! Da se splai, kolki je... Mislim, neznam kaj bi z njim, al ga je lepo vid-... Mirna: nebu-valjda-z-tim-ovoga-okinul?! Tu bude mrtvih!... Evo: stavlja mu kurton, u pi- , koja tehnika. Jeoti, jednim potezom mu ga je nataknul. Ono: stavil ga je na vrh i - suk, dole! Samo do pol mu je dolo kak mu je velki... Jeo ti bok, mogel bi i ovom ostat nutra ko Ani, a? E, sad mu se ovaj nameta, kleknul se na kolena, ovaj mu je sad stal zguza, sad mu polako... A sad... Isuse, Mirnaaa... Kak ga roka, e, kak ga rokaaa!... Tono, fiksa ga pod kimu! e da malo gleam, e da malo gle-... ovjee, da mene tak, pa riknula bi. Jeomipas ak mu ni do jetre doel.... Samo malo, samo malo... O jeo ti, ja u popizdit! Pa to mi je mali sused! O jeo ti bok, pa nikad nebi... eaj malo da se saberem!... Pa vidi ti malog kak se rano dal u pedere! A 'na kak je inae lepi deko, ko curica, njeniki onak, pa lasi, pa okice... Ma jo u kolu ide... A vis ti Brkoja, e! Kak si je mladog deka docajbal u auto? Piletina na ranju, 'na ono? uj, to je nehumano z takvom kur-! A auto se ljuljaaaa... Mirna, jeomipas ak se bu mali tri dana mogel est, a kamoli se oti posrat... A moda mu i guterau raznese... E, eaj, eaj, eaj, sad buju se izgleda promenili. E, to! To hou vidit! Sad bu... Ajde mali! Sad ti njega okini, rasturi pederinu, jeem mu mater pedersku! U paku ga, poderi mu mar, rokni ga...

Aaa, kuuurac, neeee...! Jebiga! Sad ti je ovaj drugi, ovaj Brko, sad ti se on sel, e, tono su ispred mene, sad sve vidim, e, a mali... mali se sel na njega. Jeeee, koja dobra fora! Ku ti to? Mali se njemu nataknul, ku, i sad ide gore-dole, a z svoim se pimpekom trlja njemu po - ja-u-pipizdit!... Z pimpekom mu se trlja po trbuhu. Koja poza, jeee...! Super, ovjee! 'Na ono, kad se popne na fraera, pa si ga pusti do kraja, a onda mu se z klitaem trlja po dlakama... Ja sam uvek mislila da se pederi uvek karaju samo zgu- A u piku materinu, da u piku materinu! Sad e mi impulsi iste! Ma jeem ti mater i telefonu! I jo sam mislila danas kupit. Ma Ana me svu sjebala, je'em joj mater, pa eli dan mi je upropastila. E, uj, sad bu mi prekinulo, daj ti mene nazovi. Nazovi me, ej, zo... E, tu sam, tu sam. Joooj, to si trebala vidit. uj, ovo ti je ras-tu-raina! Ovo je: ono, e... Mali mu se legnul na leda, i prvo je dignul noge i podboltal je krov od auta, ovaj ga je malo drapal u tom poloaju, a onda je mali spustil noge skroz do glave. 'Na ono - z kolenima si je vuha eal... ista akrobatika... Pa moj sused, pa vidi se, ne, to je ta kola... A Brko! Stepa ko lud! Isuse, Mirna, pa zamisli da te takav jedan s takvim dohvati... Pa pol metra mu je... E, ka'e to, ka'eto, nekaj je udarilo, si ula to? Kamen u ajbu! Njima! U piku materinu, u piku materinu, Mirna, tu se nekaj dogada. Neki fraeri su doli, udaraju im po autu, uje to, uje kak urlaju, e, ljuljaju im auto, ajbu su im razbili, jeem ti mater, sad bu frka, Mirna, sad bu frka, izvlaiju ih van, joj, tue ga, joj, tue ga, Mirna, ubili ih buju, Mirna, murju zovi, murju zovi, odmah, joj kak ga je udaril, joj kak ga je, reci iza moje zgrade, skroz iza, skroz, zovi... E, Mirna, Mirna, ja sam, Iva, je. Kaj me nisi zvala? Zaorila si...? Pa kak moe? Kolko je sati? Pa etri. E, al Mirna, pa morala sam te nazvat, pa zna ti kaj je bilo? Je, doma sam, doma sam sad. Sad sam z murje dola. Jednoga su uhvatili. Al buju i ostale. Joj, Mirna, bilo je grozno, nemrem ti, nemrem ti re... Kaj su z njima delali dok murja ni dola... Prvo su im razbili auto, skroz, i izvlekli su ih van. I ovi dva su bili skroz krvavi od tog stakla i svega. Onaj Brko, kak su mu hlae bile ispod kolena, ni mogel ni, onda su ga zruili. I kad se onesvestil, onda su mu hteli palicu zgurat odostraga. Moda i jesu. Ko zna kaj su mu napravili. Pa obadva su na hitnoj, je. Maloga su grozno. Maloga su... Kak su ga udarali z akama, z nogama, to si nemre zamislit. I mali im je htel pobe, al kak bus bos tral po ovom drobljenom kamenju i staklu na parkiralitu. Stalno mi je ta slika pred oima, kak je onak gol, suhi, tanki, i nemre beat... I onda su ga stigli, i dva su ga drali, a jedan ga je z nogom udaral u jaja. Stalno ga je udaral, stalno, ja neznam kolko puta. A onda sam ja izila van i poela kriat i tu je onda murja dola, i ovi su se razbeali... Al kaj vredi kad je ve sve napravljeno... Al Mirna, pa gdi mi to ivimo, pa ko su ti ljudi? A ovi iz zgrade su izili na prozore tek kad je hitna dola. Tek onda. A dok su ovi urlali i kleli, dok su ovi dva zapomagali, niko ni. Niko ni... A nikom nisu ni delali. Mirna, pretukli su ih samo zato kaj su... Pa nikom nisu ni napravili, nikom. Samo su se volili. Pa kaj? Je to greh? Mirna, je to greh? A ja neznam kaj bi napravila, ja neznam kaj bi... Ja bi te fraere, ja bih njih - neznam. Ja bi njima... Ja bi bombu stavila pod zgradu. Ja bi, jeomipas, Mirna, ja bi ovoj dvojici, pred svima, za inat, popuila... Samo kaj, jebiga... - kad to njima ni ne znai... Alem Curin Dan mladosti Raeljka je dola iz velikoga grada, preko mora. Govorila je nekako gradski - lijepo, bijelo, mlijeko... rekli bi ovdje - spliski. Dola je i ostala. Bila je nova uiteljica. Ivota nije volio kolu, pae, jezik koji je tamo vaio bio mu je nerazumljiv. Ipak, nauio je pisati i itati sva slova, a brojiti do sto, na sve naine. Jednoga je dana otiao kroz prozor. Nakon to ga je pojeo. Uvijek kada bi ga drala nervoza -tada mu je aba (to je duga i druga pria) sisala utrobu i skakala po srcu - lomio bi staklo, gutao ga, da zatue krastaa u sebi. I dok su se druga djeca grila u klupama, on se dopisivao s kamenjem, suncem, brojio kiu i ptije pjesme, itao maslinama, pjevao lozi. Onda je dola ona. Ivota se vratio. Sjeo bi na granu bora preko puta uionice, buljio u Raeljku kroz prozor i matao. Danima, mjesecima. Po egi i dadu i studeni. U depu je stiskao komade stakla,

za svaki sluaj, ako ga uhvati veliki tres. Jednoga pretoploga popodneva nita mu nije pomoglo. Tresnuo je o zemlju. Ravno na glavu. Cijeli se razred, zajedno s uiteljicom, skupio oko krvavoga djeaka. Bio je u oamutu. Raeljka je imala stan u sklopu kole. Tamo su ga prenijeli. Htjela mu je oprati krv pa ga stade otkopavati. Majica je ve bila dolje, red je doao na hlae. - ekajte me u razredu - osjeti ona radoznalo disanje aka na drugome dugmetu. Vie hi nije ni imao. Oprala ga je cijeloga. I tako mu je trebalo. To pranje. Jo nije dolazio sebi. Ali je njegov, je li... (neki bi promislili - mi, no, grdno bi se prevarili), pomno pratio svaki njezin pokret i sve vie dizao glavu. Da mu neto ne promakne. Pogledi im se sretnu. Zurila je, sva jadna i zamantana, u djeakovu spuvu kako se napinje puna ivota, gdje se obilato nalijeva krvlju i kiti znojem. Svi mukarci Ivotova koda, priznajmo istinu, pinkicu retardirani, imali su ga poveeg. Ali je ovaj klinac bio kod Boga, barem u neemu, predobro zaduen. Oekivala je sitan i gladak smotuljak, raunala je na kuri kakov bi rado, onako iz radoznalosti i iste zajebancije, majinski, isprala jezikom pa njeno, da ga ne probudi, pohranila, neko vrijeme, pod svoja nepca. No prizor pred njom krao joj je zrak, drobio svijest. Srce joj prolupa naisto te se otkai, samo tako, i propadne kroz meso. Ravno dolje. Koprcajui se u vruim sokovima, udaralo je ritam uzavreloj utrobi. Na beivotnome mladome tijelu raslo je, malo je re, ko u dvadesetpetogodinjaka. Iz djejih lijezda niklo je drvo ivota. Iz ene se cijedilo. I to kako. Ova uzdahnu tuno, gotovo bolno. Sjeti je sjeta u kakovu je vukojebinu upala. Svijet Raeljke Ce. posta ne vei od jednoga dobroga mukoga pedlja. Nije imala izbora. - ta se kuri?! - nimalo gradski zajeca uiteljica, uhvati djeakova udava te mu strasno zagrize glavu. Skoro odgrize, bogareti. Ivota se ne pomaknu. Samo betija jo vie skoi. Raeljka sladostrasno opusti sve konice (nije joj trebalo ponavljati) i ponovo nade izgubljenu radost, u ovome zaboravljenome selu na vrhu potopljenoga otoka. Svoje jedro tijelo i tijelo jedro razapne o najbolji jarbol za koji je znala te se upusti kroz oluju u kojoj je bila i krhi brod i surovi vjetar to se njime igra i utopljenik brez anse i kapetan siguran na svome kursu i prokljualo more to hi sve u svojem bijesu podavi. Bila je sve u jednome. Bila je iroka ko more i jo deset puta toliko duboka. Bacala je sva na more. Kao da je znala da joj je more sudbina. Njezinome naranastome tijelu izraste rep, a u njezinoj se kosi utope ribe. Sirena doroni do ruba mora i poleti u ponor, blizu zvijezdama. I ostane tamo... Nije imala pojma gdje je. Iz dubine svemira vrate je dva reda zuba. Ne ba bijelih. - Ko ni jeba sirenu, ne zna a je piska! - kretenski se cerio Ivota, kao da je upravo proitao ono gore. - A? - prenerazi se Raeljka. Tada po prvi put promotri djeaka, vie dijete, jo ni pubertetu ravno. Nije znala ni tko je ni to je ni odakle je. Znala je samo - iz neijeg je gnijezda ispao ravno pred njenu uionicu. - To san prosti. - Ma di? - jo nita nije shvaala uiteljica s kojom se ivot zajebavao usitno. Prvo je dola u neku zabit na kraju okamenjenoga vala, zvanoga otok, gdje sigurno ni Bog svoga nema te jo zapela (i to iz prve) za motku nekoga slinavca. to je najgore, bilo joj je dobro. Ma, to dobro - nikada bolje! - U jednemen libru. - Ostala je paf. utila se pan-pan. Ispod nje lealo je dijete koje je, po svemu sudei, trebalo biti njezin dak. Nije ni znala da postoji. Nitko joj nije rekao za nj. Nije ga bilo ni na jednome popisu. Nikome nije falio. Kakva teta, provue joj se kroz sivu koru. - Ide li u kolu? - zablesavi se Raeljka. Nije vladala sobom, a taj maak to mu se zasluno odmarao preko njegova nevina (tako je ona mislila) trbuia, zbunjivao ju je jo vie. I rajcao. Gubila je jedan - nula. Nije joj bilo drago i bilo joj je drago. - Ne ve. Sve znan! - djeak je prvi put u svojem kratkome, a zasranome ivotu, osjetio sigurnost pred drugom osobom. utio je da se nalazi na pravome mjestu.

- A ta zna? - udahnu duboko uiteljica. Htjede prozraiti vrelo tijelo Raeljka Ce. (27), iz grada s teraferme. Vrate joj se drugarice iz doma i njihova zajednika matanja. Ni u jednoj od tih pria nije bio ugraen ovaj malac niti ita slino. Djeai, kojem je profil bio najjaa strana. Uzme si ga kao Boji dar. Nije ga htjela pustiti. Nije imao nita protiv. - Pa... pisat i tit, e. I brojit do sto! Na sve naine... - pun je sebe bio Ivota. Punokrvnik mu se protegne, uhvati zraka, kao da e opet. - Znan brojit do sto. To san ve reka... ma mi smo stali kod jedan! - nastavi mah'. Nije mu bilo dosta. (Odakle mu to?) Nikada do sada nije bio na domaem terenu. Ali evo ga sada. I to je bilo to. Vani je bilo sunce. U kui joj je bio andel. Zidovi su pjevali. Vjetar je makovim laticama obojao prozore na njezinome stanu. Predragi je Bog bio zaljubljen u nju. Bio je to predivan dan. Kod broja etiri ili pet (sada to vie nije bitno), uiteljica u Srhoven Docu, Raeljka Ce. (27), iz grada s obale, cura (stara?) sumnjive reputacije u kolskome zboru, zbog zabranjene veze s oenjenim mukarcem pa prokleta i za kaznu odbaena sve do ruba mora, tamo na vrhu hridi, slavila je ovaj dan. Moda najljepi za nju. Svoje zdravo meso, boje narane, zategla je sve u bijelo. Poput liinke zamotala se u Ivotovo sjeme. Svaki komadi njezine koe, svaka bora na toj koi, svaka rupa u njenome mesu dozivala je djeaka brez imena. - Kako se zove? - sjeti se ena svojega propusta, dok joj je malac mokraom oputao tijelo. Pod njegovim se mlazom, iz zakorenih niti, raao prekrasan leptir. Brez straha. aba vie nije stanovala tu. Ljubomorna, ostavila je djeaka i zavukla se u hlad. Ne daleko. Ljepota je bila slobodna. Ivota je bio najbolji, najjai, najvei. Tako mu je dolazilo. Tako mu se inilo. I dobro mu se inilo. A bila mu je tek trinaesta. Pala je no. aci su (a tko se i sjetio njih?) odavno izgubili strpljenje; malo su ekali pa mugnuli kuama. Briga njih za uiteljicu i za Ivotu. Glavno da nije bilo nastave. Sada su, sigurno, i pred veerom. Mali Ivota nije htio doma. Nije mu se dalo. Bio je ovo predobar film. Netko zakuca na vrata. Don Sorgo Kutrin, seoski upnik, nije bio u Ivotovu filmu. Ali dogodilo se obrnuto. Nita popu nije moglo promai. Ni taj gologuznjak to se cijeli dan zadrao u uiteljiinu stanu. kola je bila preko puta crkve. Ni u snu se nije nadao da mu taj idiot za kojeg se pria da goji abu u prsima, taj punjetar sa grane, moe upasti u najslai kola. To mu nije bilo drago. Nikako... A zamalo je uspio. Don Sorgo, agent tajne i vie sile, oholi mladi na dobrome vrelu, bio je gori od psa uvara kada mu se netko mijeao u njegove ograde. Nije trpio nikakvo bluenje izvan svoje kontrole. Sve je drao pod svojim skutima, on, don Sorgo, upnik u Srhoven Docu, u koji je stigao iz pripizdinepitajbogaotkud. Stranac. ene su drale njegovu stranu. Drale su ga za sveca. - Lip je kako slika. Pjunuti Sukarst. Ovaki bi bi i On, ka bi ga obrivali i ostrigli. aa je liiip! Crkvi u Srhoven Docu nikada nije bolje ilo. ene, vjernice i one druge (ma koja to nije bila?... samo su to neke krile od muzi), zbijale su se u crkvu, za misa, kao lastavice pred kiu. Nisu mu davale mira ni danju ni obno. Hrlile su u njegove odaje, ni vinske im muice nisu bile ravne, nikada se ne sudarajui ni ometajui jedna drugu. Pop hi je strpljivo i s radou primao, redovito blagoslivljao. Jednu po jednu ili vie njih iz kulpa. Kako bi mu se namjestilo. A imao je kulap i kondicije. E. Sve su mu dolazile - nije birao. One su izabrale njega. Navikle ga i njemu se primilo. Ali, u pilu je nedostajala jedna karta. Po njegovoj procjeni, najjaa i najbolja. isti adut. Raeljka, seoska uiteljica i najblia susjeda prie, kruila je daleko od pastira i njegova stada. Ovaj nije naao naina da je privue, uvue i da joj se uvue. Nikada nije odbijala poziv na veeru ili ruak. To ne. Bili su oni jako dobri, pae, i vie nego pristojni susjedi. Ali, dalje od toga nije ilo, jer, korpa je visila u zraku. Malo pomalo i pop postane nesiguran u njezinoj blizini. Molio je svojega Gazdu da mu pomogne. Taj ga ne odbije. Nema problema, samo neka se strpi. Jo samo malo. Ma je strpljenja bilo sve manje u uspaljenka. O, tatino, ime ti je saiveno u halje! Izgubio je kontrolu. Vie nije mogao natrag. Ograniio je broj posjeta, skoro ukinuo. ene su izvisile poradi Raeljke. Samo je jo slukinja imala neto kredita. U njegovoj je glavi kuhalo. Samo tako. Vjebao je desnicu i ljevicu. Prizivao vie ime uiteljice no

Njegovo. Za misa je nebulozama hranio stado, koje je onda povraalo putem kuama, nije napredovalo i stade se osipati. Onaj s kria, gledajui sve to ispod oka i sa strane (nije mogao ispraviti glavu), vikao je za pastirom po hramu. - He! He! Lako je Tebi, Tvoje su muke prole! A i moje e... jo veeras, da zna! - cerio Mu se tati mladi loih nerava. S visoko podignutom aom krvi Njegove pomijeane s vlastitim sjemenom, oholo je nazdravljao Raeljkinu mesu, boje narane, pod sjenom raspela. Toga vreloga majskoga popodneva pop je nazirao kraj svojoj muci. Spasonosna formula, arobni napitak, specijalni cocktail - samo za nju! Nee mu moi odoljeti. To nikako. Ni govora. Jo iste veeri bit e njegova. No, onda se malac (pop je to komentirao ovako: Retardirana aba, pionir jedan te klasni neprijatelj!), istoga dana, istinabog, bilo je to davna ljeta Gospodinova 1953., strmopizdio, ravno u sud vrele juhe koju je veleasni, upravo, bio spreman kusati. Zatrapalo je na sve strane. Okupa i don Sorgu. On popizdi skroz... A zamalo je uspio. Skoro. Za ovoliko... Poalje po slukinju... ivci su mu bili na latik. Netko pokuca na vrata. Mareta je uvijek slijedila svoju guzicu. Tako se zavjetovala i tako ju je ilo. Ila je natrake. Pravocrtno i brez greke. I po najveem mraku. inilo se da ima oi na leima. Nikada vas nije gledala u oi. Jok! Jerbo su joj one bile tamo gdje im je i mjesto. Vi ste buljili u njezinu bulju, a ova vam je vraala istom mjerom. - Posla me upnik... zarad veere... da vin diste - progovori rit, drito Raeljki u lice, na otvorenim vratima kolskoga stana. -1 ta si vidila? - baci se na nju sveenik im joj zadak ude u njegovo vidno polje. Bio je sav nadrkan. Pod mantijom su mu se kotila jata hladnih kapi. Jurila su dolje, niz leda ili prsita, svaka grupa sa svoje strane, i zbrajale se medu njegovim nogama. Dolje, u biranoj zoni, oplahivale su mladiu najdrai dio vlastita mesa. Koji ni Mareti nije bio mrzak. Pae, znala je ona dobro raspored koji je tamo vladao; od pupoljka pod trticom, u ijim su laticama bile tetovirane uspomene na sjemenite, do vrele kite, s kojom se ona rado igrala. Igrala i klizila po glatkim kuglama tuda, do ije je kliskosti vlasniku bilo jako stalo. Naime, ovaj se brijao i dolje. Pop je drao do higijene. Nego. - A, nita. - Moga san i mislit - u njemu je kljualo jo lue, jo hue. Makinalno posegne za aom, sa stola pred sobom, i, onako ne misle (budalo, to je bilo za NJU!), iscijedi u se dobar gutalj. Od toga mu ne bi nita lake. Taman. Zarobi ga velika vruica. Pomisli kako odavno nije bilo ovako toplo, nikada u ovo doba godine. Znojem natopljeni ovratnik rezao mu je grlo, a u meunoju mu se vreli komad borio za prostor, zbacio mantiju traei izlaz. Kao da mu je neto kralo zrak i pumpalo krv. Davao je na ovjeka s vjeala. to mu je zraka bilo manje -kurac mu je bivao sve nemirniji, sve vei. Strah jo vei. Najvei. Mareti nita ne promakne. Poradova se jadnica, toj promjeni. Tom obeavajuem profilu. Spusti gae do koljena. Brzo i lako. Latik na tim gaama, jedinim koje je imala, ve odavno, nije sluio niemu. Zadigne suknju, debelo joj se meso dohvati sjaja petrolejke, pa krene ravno na popa. Naj je voljela kada bi je gospodar uzeo odostraga, kada bi joj eljao po debelome crijevu, oslobaao je nadutosti (sve je to bilo od previe povra) pa bi mu ona radosna, poslije, poput kozlie, veselo prdila u krilu. Jer, plin se klinom izbija! Vl. don Sorgo Kutrin, mladi na slubi u selu na otoku, pri samome rubu mora, daleko, daleko od svojega doma i hladnih planina djetinstva, zamotan oko vlastite ukrudbe i umoen u strah, poput gladnoga ptia otvorena kljuna, pokuavao se ponovo navui na zrak. Nije ga ba ilo. Ukoen pogled priije za petrolejku, oko koje su se blesirale leptirie. Ove su padale, skvarcanih krila, na stol ispod, hladile se po praznim tanjirima, pa se opet vjeale o gusti stup svjetla. Prekrasna, polumasna i pomalo smrdljiva, ali samo malo, ba koliko treba, Maretina guzica bijae na domak cilju, kadli se upnik, mlatarajui rukama i rastavljenih zvala pridrui leptiricama. Stolac se, natopljen njegovom mukom, prevrnu. Isukani ud povue za sobom stolnjak, potaraca stol, stol serviran za veeru, veeru za dvoje. Cura zapne za iznereeni namjetaj i isprui se, koliko je duga i guzata. Gore se veleasni druio sa sjenama, sve mirno i lagano,

sasvim lagano, kao da duu ui letenju. Poskakivala je cura, pokuavala ga dohvatiti, trudila se oko njegove najnie toke, oko njegova punokrvnika, njegove kobilice, to je parala prostor. I uspjela. Objesi se mala i ovaj je povede sa sobom. Isto mirno, isto lagano. Kao da nije bilo novoga optereenja. Visjela je o njoj najdraem kurcu, metar-dva od poda. Nikada se do sada nije druila s njim ovako. Ni ovako visoko. Kojeg li iskustva! Pa i kua joj se uini (njezina vlastita!) boljom i ljepom iz nove perspektive. Uivala je u najnovijoj igri svojega gospodara. Prepustila mu se sva, divei se mukarevoj mati. Sirotica, nije kopala nita. A kada je outjela pulsiranje pod svojim dlanovima, bila je na sedmome nebu ili negdje iznad komode. Don Sorgo ispusti teret ravno na slukinju. Natopi joj pogled, prekrca usta. Brez straha, ova sve uredno proguta. Znala je znanje. Na skliskoj gurli mokri joj prsti izgube stisak pa djevoje, sretno, poljubi komodu. Svom teinom. Pop nastavi let (sad je to bilo neto drugo), trzajui se poput probuena balona. itao je okolo, odbijajui se od zidove i plafon. Kontrola se izgubi. Leptirie kliznu u mrak, a njegova dua za njima. upnik se strovali ravno na stol, glavom polupa ono to je preostalo na njemu i onda, opet i repete, to s glavom, ponovi o kameni pod. Uzalud je cura dozivala ime Njegovo. Nije joj bolje ilo ni s cijelim korom svetaca. Mora da su upravo veeravali, pa su, pristojni kakvi li su ve, a tko e ako ne oni, drali kako je razgovarati punih usta daleko od bontona, pae opasno, kao to emo se i sami uvjeriti. Svi se oglue o jadnicu. Don Sorgo nije mario za to. Nije vie mario za nita. Za njega je bilo kasno, kasno za sve. Sluz, iz loe promijeanoga cocktaila, ugnijezdila mu se u duniku i ukrala dah. Vlastito sjeme doe ga glave. Maretin krik potrese upni dvor pa se proeta u selo, u no. Nai e nekoga, ve, usput. Zau se kucanje, dolje na vratima. - Ko je to? - usere se mali Ivota. Naisto. Nije mu bilo lako. U mrcini umice, na pola puta do kue, neto ga je pratilo u stopu. Motrio je lijevo, motrio je desno. Mokrio je ravno u hlae kada nepravilni koraci utihnu. Tik iza. Kao prdac smrdljiv i vreli dah zabije mu se u potiljak. Jebi ga, a bio je to predivan dan. Ba! SENKO KARUZA Ig prVe PuRe Usta trajekta se otvaraju i izlazim u neki drugi svijet, milijunima godina izvan moje stvarnosti. Ono poznato neuhvatljivo ushienje prije nego se bilo to jo dogodilo, napada mi tijelo poput bakterije. Kao stari iskusni bolesnik ve osjeam sve faze koje moje nebranjeno tijelo mora proi. Ne urim zato, ve staloeno pokuavam okupiti svoju rastranu djecu ispod prve palme na pristanitu, da budu na okupu barem do trenutka kad moja ena izae s automobilom i uzme stvari u svoje ruke. Troje djece, tko bi to ukrotio! Normalno da je Jan nestao. Taj ne proputa priliku da zavori sustav. Izvijam glavu poput noja i traim, ako se tako moe nazvati gledanje, okolo po pristanitu. Jedino se nadam da se nee ponovo ukrcati u trajekt. Gledam prema izlazu i naravno da ga vidim kako se progurava medu ljude i torbe i nestaje u mranoj utrobi broda. Nekonko trenutaka zatim vidim svoju enu i njega kako mi mau iz automobila koji upravo izlazi. Smiju se i nije se lijepo ljutiti. Mogao se izgubiti, ali nije. Sjedimo u malom restoranu nasuprot pristanitu, potpuno suprotno od obiaja turista koji odmah kreu u potragu za svojim sobama ili neim drugim to svakako mora biti dalje od te toke. Podne je. U sve ivo stavljamo led. Uivamo. Kao obitelj uvijek smo se odlino snalazili u neizvjesnim situacijama, kao da nam je svima skupa ekanje bilo u krvi. Mogli smo slobodno ivjeti na kolodvoru. Dodatak srei dolazi u obliku gomile pomfrita i peenih odrezaka. To je prvo jelo na koje svi

pomislimo im se maknemo od kue. Dakle, sretni smo, da upotrijebim tu nesretnu rije. amor na pristanitu lagano jenjava, bijela pruga broda sada je opet plavo more, mirno, jasno i ravnoduno. Osvajamo mjesto jednostavnou koja je svojstvena samo velikim ratnicima. Domai smo. Ali, to ja to priam? Pravim se kao da sam stranac! Ja, koji sam ovdje proveo najbolji dio djetinstva, ja, koji, uza sve to, dolazi na odmor usput rjeavati iznenadno nasljedstvo, kuu obavijenu takvom tajnom da se radi nje, jednim dijelom, nisam nikada vie ni vraao na otok! Licemjerni ja koji odbacuje osnovna ivotna naela vjerujui da e vlasnitvo nad jednom obinom kuom moda stvoriti neka bolja! Eto, sada ve idem predaleko, neukusno se sakrivajui iza tobonje samooptube, nema tome kraja... Moja obitelj nema pojma o emu se zapravo radi. Nataa me nikada nije gnjavila s prolou. Prihvatila je kao gotovu moju priu da sam ratno siroe kojem je ondanji sustav pruio svu potrebnu skrb i brigu da se zavri kola, stane na vlastite noge, a onda jo i dodatnu pomo za studij. Piloti putnikih aviona na meunarodnim letovima ionako su kod kue toliko malo, da se bavljenje tim bizarnim injenicama ini kao gubljenje vremena. Sada e interes moje obitelji za mojom prolou sigurno nadvladati moje moi da se snaem u tim objanjenjima. etamo pustim uskim uliicama ovog gradia. Svi su nekako posebno ushieni i glasni, a odmah zatim umorni i tihi, tako nareuje siesta. Doimamo se kao mala radoznala banda. Objanjavam djeci, posebno Janu koji sada ima jedanaest godina, da sam jednom davno i ja tako doao ljeti, s toliko godina, predan na skrb prekrasnoj gospoici Mileni, koja je ivjela evo ovdje, ba u ovoj kui. U ovoj kui? - pitaju svi uglas gledajui as palau, as mene kao da sam tajanstveni grof koji je cijelo vrijeme to od njih skrivao. Naravno, Milena je u ratu ostala bez obitelji i bez palae, ivei po milosti tadanjeg partijskog sekretara u stanu za poslugu odmah u prizemlju. A iza fasade se ne kriju raskone dvorane koje su nekad zaista postojale, nego preureeni graanski stanovi. Nita, naravno, ne moe zamraiti osjeaj da e ljeto provesti u takvoj palai, ve diu glave kao najvii dvorjani. Opinski slubenik ostavio je klju kod susjeda, nekog novog koji se nedavno doselio. Srdano me pozdravlja i ja brzo uzimam klju ne dajui mu mnogo vremena za procjene. Ostavimo to za drugi put. Gospodin gradonaelnik je rekao da slobodno slomite peat, uspio je rei. Nije potrebno, promrmljao sam za sebe gledajui nevjesto slijepljen izmrvljeni crveni vosak. Ulaskom u crni hodnik jo postoji nada kod moje djece, po komentarima vidim da su spremni za otkrivanje blistavih soba punih svakojakih predmeta. Moje nade su neto drugaije. Stavljam jedini osigura u svoje kuite i ve mi je sve jasno. Nita se nije promijenilo u proteklih trideset i pet godina. Dvije goleme sobe, nekada prepune, sada su izgledale kao neuredni buvljak koji je netko tko zna koliko puta isprevrtao. Kuhinja je jo uvijek mirisala na aluminij, kamen i trulo drvo. A kupaonica, pohitao sam tamo i, stvarno, jo je postojala duguljasta pocinana kada s raskonim reljefnim naslonom u obliku lavlje glave, s debelim lavljim apama na kojima su se mogle vidjeti ak i kande. Takvo me obuzelo veselje, gotovo da sam viknuo od sree, ili sam stvarno viknuo, jer su odjednom svi dotrali, kao da trae posljednji spas. Pa to je gomila smea, ne moemo tu biti, kae Nataa. Bez brige, tjeim ih, samo sam vam htio pokazati gdje sam nekada ivio. Nisi valjda ivio u tom smeu, pita Jan. Nisam, kaem, bilo je onda sve uredno i isto. Ratno siroe? Dijete pronaeno u magli baruta, ostavljeno ili izgubljeno, tko zna. Hladnoa koju prati takav ivot nita je u usporedbi s gomilanjem jalovih pitanja o identitetu. Kome treba zahvaliti ovaj talent? Snalaljivost je sigurno naslijedio od majke, a mudrost i staloenost, to je sigurno oevo. To to se ponekad nekontrolirano preda porocima - nije li mu djed po majci bio poznat kao veliki valer! Ne samo roditelji, ve i braa ili sestre, roaci, cijelo porodino stablo sastavljeno je lijepljenjem komadia iluzije koju je trenutak stvorio, ba kao to trenutak stvara slike pravih roditelja i rodbine. Jedina je razlika bila to se ovdje radilo o utvarama. Ali roditelji su roditelji, njih svak ima, zar ne? Kod tete Milene doao sam prije nego sam zapoeo sa stvaranjem te slike. Osim injenice da u cijelo ljeto provesti na moru, spavaonicu i ravnatelja zamijeniti vlastitom sobom i osmijehom tete Milene, nita drugo nije bilo vano.

U malom mjestu malom ovjeku zaas svi postanu prijatelji. Nije postojala kua u kojoj nisam ruao, a prijatelji su se jednostavno nadmetali kojemu u biti najbolji. To je bila najvea porodica koju sam ikada vidio. Kako sam onda uivao, kako mi je sve polazilo za rukom, od izmiljanja svoje prie do skokova iz svjetionika, i najboljeg salta mortalea kojeg je ikada itko izveo s gradskog mola, ali naopako, ne prema dubini, ve prema pliaku, gotovo dlaku do nemogueg, do smrti! Neponovljivo! Plod tih lijepih dana bio je lijep. Predsjednik opine, koji je tada bio svemogui otac jednog od mojh najboljih prijatelja i u ijoj sam kui provodio mnogo vremena, uredio je s internatom da ostanem kod tete Milene. Ona ti je sada majka i otac, tako je rekao. Ve tada sam znao dobro kontrolirati osjeaje, ali ovo je bilo jae od mene. Izljeve radosti svi su jo dugo pamtili i kasnije me na raun njih zadirkivali, pretvarajui se da znaju o meni neto to ni sam ne znam. Teta Milena postala mi je zaista neto vie. Makar su je svi smatrali pomalo udnom i na neki nain je izbjegavali, ipak sam primijetio da se prema njoj odnose s potovanjem koje, naravno, nisu pokazivali. Nemo je bila sakrivena ispod saaljenja. Mnogo toga nisam razumio i mnogo sam puta grubo inzistirao da se prepusti uitku pripadanja velikoj obitelji, ali je ona to na najnjenije mogue naine izbjegavala a ipak me ostavljala u uvjerenju da sam je nagovorio. Ve tada sam je smatrao kraljicom. Uvijek besprijekorno dotjerana, ak i kod kue je bila uvijek spremna da doeka i poslui najbolje goste, koji, naalost, nikada nisu doli. Odluni i njeni majinski osjeaji probudili su se dan uoi kole, za vrijeme veernjeg kupanja u onoj velikoj lavljoj kadi. Skinula me do gola i ugurala u mlaku vodu prije nego sam se uspio posramiti. Brzinom munje smjenjivala su se kakljanja i ale koje su izazivale razuzdani smijeh i ugodu kakvu je bilo podjednako teko odbiti i prihvatiti. Stajao sam pred njom pridravajui se rukama za njena ramena dok je ona brzo razmazivala sapun po mom tijelu, isputajui ga povremenu u kadu gdje bih ga ja morao traiti, svaki put ukoen od napetosti i neizvjesnosti to e mi tada uiniti. Nije proputala niti jednu priliku da me pokaklja ili zagnjuri, poprica vodom u oi, ili, dok se briem, da me povue za najslai dio tijela. Ona je to izvodila toliko spretno i predano da nije bilo mjesta nikakvoj pobuni, dapae, od tada su se subote iekivale s nestrpljenjem. Teta Milena postigla je i to da je poljubim prije svakog odlaska i na dolasku, ma koliko to izbivanje kratko trajalo. O slatki ivote, da upotrijebim taj danas nemoderan izraz, na koji, oprostit ete mi, moda imam pravo jer je proao i tie se djetinstva. Mogao bih samo mamiti sline vama i sebi daljnjim opisima dogaaja iz svog djetinjstva, opisima majinske ljubavi kakvu je malo koje dijete doivjelo, a ako ju je i doivjelo, sigurno je koprena koja je tada blago sakrivala ljubav s vremenom postala neprobojna, crna i mrana. Do dana dananjeg ljubav svoje majke ja nosim u njenoj prirodnoj dvostrukosti potpuno otvoreno i bolno. Jer Milena je bila moja majka od onog trenutka kad me okupala, do bjesomunog mahanja maloj tokici na obali, s broda koji me vie nikada nee dovesti k njoj. U njenom zagrljaju djeak se pretvorio u mukarca bez trauma i dokazivanja. Lakoa s kojom sam osvajao ene mnogo kasnije nije bila pogoena ica mog imaginarnog djeda-zavodnika, ve sigurnost koju mi je pruila Milena. Mama. Moram priznati, bilo je tu i malo perverzije, makar samo na poetku. Nikada joj to nisam zamjerio, to ljetno poslijepodne kad je na silu htjela vidjeti kako mi stoji sveana uniforma engleskog pilota, koju je uvala u ormaru. Priu sam znao, tim vie sam odbijao isprobati je. Ne bih htio biti ovjek koji je na neki nain iznevjerio njena oekivanja, koga eka, koji nikako da se vrati, koji je svakog dana tu kao avet. Ja sam tu, rekao sam, nema smisla da budem netko drugi. Zagrlila me njeno i zaplakala. Ljubila mi je mokro lice i govorila oprosti, nisam mogao ne zaplakati i ne obui tu uniformu. ovjek je bio visok, vidjelo se da je Englez. Izgledao sam kao strailo s podvrnutim rukavima i nogavicama. Ali Milena je imala smisao za sve to je oboavala. Zaas sam se poeo sviati sam sebi u ulozi vojnog pilota. Ve tada sam letio. Milena je prema meni bila neprimjetno drugaija. Kad bih se ujutro zavukao pod njen pokriva, nekako bih se odmah ugnijezdio meu njenim grudima. Ona mi nije nikada pokazala da sam

pogrijeio. Nekako sam poeo osjeati da grlim enu. Ali Milenini poljupci nisu bili drugaiji, njena milovanja i kakljanja jo su bila podjednako uzbudljiva. Ona je mogla tako spretno provjeravati je li neto napeto ispod moje ruke, istovremeno postavljajui pitanja od kojih bi pucali od smijeha, i od kojih bi moja aka nekako propustila njene prste da malo provjere. Nakon tog pilotskog krtenja, dakle, osokolio sam se u ispitivanju i dodirivanju njene vlage. Upisala sam se od smijeha, objanjavala je tako da joj nisam smio vjerovati i ponovo provjeravao i nagaao. Ne znam da li laem, ali ini mi se kao da je mata slijedila stvarnost, nisam mogao zamisliti, ne zato to nisam bio matovit, nipoto, stvari koje sam elio vie od toga. Milena, moja mama Milena, veselila se mojim jutarnjim dolascima u krevet, ak i onda kad sam proiao granice njenosti prema majci, da ne spominjemo prva brijanja etrnaestogodinjaka. Iz protesta prema mojoj upornosti da joj dodirujem najkakljivija mjesta, jednog jutra skinula mi je nasilno gaice, pokazavi da je jo uvijek jaa od mene. Nije mi bilo svejedno i htio sam naprasno otii u svoj krevet, ali i ona se bila uozbiljila i uutila tako da nisam znao je li to opet neka njena igra. Nisam mogao izgubiti dvaput u jednom jutru, i ostao sam tako leati. Ona je skinula svoju spavaicu, uzela moju ruku i poloila je na trbuh, vodei je lagano prema dolje. To je bila drugaija igra i moja ruka uskoro je sama pronalazila pravila. Kad je dotaknula moju napetost, umjesto da se refleksno povuem zbog kakljivosti, gurao sam se prema naprijed, prema ugodi. Istovremeno sam pronalazio njenu vlagu, vruu poput pei. Svojim uzdasima otvarala mi je putove kojima sam otkrivao zakone njenog tijela. Ona je moje predobro poznavala, ne znam odakle. U trenutku je postala ena kojoj mogu ravnopravno uzvratiti ljubav, i to mi je neopisivo godilo. Svojim mekanim rukama navodila me prema sebi, u sebe, stavljala mi ruke tamo gdje se same nisu usuivale, uila me takvom strpljivou i njenou kako da produim do iznemoglosti ugode svoga tijela, da vrhunci ne budu kratki i brzi, nego stopljeni s naglim poniranjem ili uzdizanjem koje im prethodi. Pravila je od mene pilota iji je cjelokupni let bio ekstaza. Pokazala mi je da je njeno tijelo ispod moje ruke beskraj novog i uzbudljivog i podarila hrabrosti da njime plovim. Trajalo je to cijelu godinu, ali ne onako estoko kako to biva kod pravih ljubavnika, ve mirno i sporo kao to protjee ivot. Moda bi trajalo i vie da se jednom nisam pohvalio, da mi jednom nije izletjelo za rukom ba kod presjednika opine. Bilo je posljednje ljeto i poetak pregovora za gimnaziju, sjajan poetak koji je ponovo podrazumijevao sobu, zajedno sa sinom predsjednika. To je znailo da sam imao obitelj, oca i majku, kako je predsjednik bio lijepo rekao na poetku, ali nije raunao na ovaj dodatak, zbog kojeg me sada opet eka hladna strogost internata. Zaista su se potrudili da to bude tako, najrunije to su mogli. Nju vie ne smije vidjeti. to e biti s njom? Ne tie te se. Ipak je dobila doputenje da me vidi zadnji put. Bila je toliko hrabra da se pojavila u javnosti, usprkos preziru to ju je okruivao. Ili je to bila zavist? to osjeamo prema nekom tko u sebi nosi ljubav, sve njene oblike istovremeno? Ja sam je grlio pokajniki. Gledala me kao ena koja sve moe razumjeti. Bilo mi je lako. EDO POPOVI Ile mislite li da ie seKs malice preeiienien ivio sam tada s Helenom u Zapruu, u jednosobnom stanu na posljednjem katu limenke, zgradi u centru pakla, iji je ravni krov tog ljeta let-lampom prio Sotona osobno. Nisam se pretjerano brinuo zbog toga jer je stan bio Helenin, a ja nisam bio u poziciji da biram. S nekoliko objavljenih pria u asopisima bio sam pisac s izglednom budunosti i loom sadanjosti. Stvari su stajale ovako: nisam imao stalni posao, a honorari za redaktorsko crnenje u Poletu hlapili su brzinom etera u nonim vonjama od Zveke do Diane, via Blato. Kruio sam tog ljeta gradom divljim putanjama koje su vodile od mamurluka do mamurluka, a onda sam se sudario s Helenom. Oboje nas je iznenadni pljusak potjerao s Cvjetnog pod nadstrenicu kod kina Zagreb, oboje smo neko vrijeme zurili u izlog knjiare, a uveer smo se ve znojili pod ravnim krovom limenke u Zaprudu. Helena je bila kritiarka, proitala je neke moje prie, i sviale su joj se, ali vie od svega svialo joj se,

pretpostavljao sam, to je sad jebala tipa dvadeset i neto godina mlaeg od sebe. Meni je to bilo svejedno, nisam si razbijao glavu ni Heleninim godinama niti njenim ve omek-alim tijelom. I sve je bilo u redu neko vrijeme. Osim, velim, ravnog krova i let-lampe. A onda je, jedne veeri, proteui se u krevetu Helena upitala: - Ne misli li da je seks malo precijenjen? Preuo sam njezino pitanje. Seks je za mene neto to svakako valja prakticirati, ali oko ega se ne isplati dizati buku. Jebite se do besvijesti, ali me, brate, ne pilajte time. Osim toga, tih dana zezao sam se s jednom priom, napisao sam bio desetak svretaka, i svi su bili oajni, a onaj pravi, jedini svretak uporno mi je izmicao, to me je bacalo u oaj. Preuo sam, dakle, Helenino pitanje, otiao u kuhinju i puei jednu za drugom cigaretom doekao jutro, ali ne i svretak prie. Sljedee veeri pojebali smo se nabrzaka, htio sam to prije sjesti za mainu, a Helena je, smrknuto promatrajui svoja bedra na kojima su, kad bi prstima prignjeila kou, iskoili klobuii celulita, ponovila sinonje pitanje. - Ne misli li da je seks precijenjen? - Jebe mi se za seks - rekao sam i, kao i prethodne veeri, otiao u kuhinju. Ni te noi nita se nije promijenilo. Bilo je i dalje sparno, svjetiljke na etalitu i dalje su glupo mirkale, ja nisam pronaao svretak, samo mi je, dok sam lijegao, sinulo da sam u Heleninu pitanju uo napiden ton - to ju je spopalo? Tih je dana pisala tekst o pornografiji u hrvatskoj knjievnosti, moda je zato nabrijana. Zato to se u hrvatskoj knjievnosti slabo jebalo. Ubijalo se, tuklo, plakalo, patilo, umiralo se na bezbroj naina, pa i od ljepote, sve se je u hrvatskoj knjievnosti, ali se nije jebalo. Zaspao sam razmiljajui o literarnoj impotenciji, uljuljkan nejebicom hrvatskih klasika. Idue veeri leao sam u krevetu i vrhom palca i kaiprsta dodirivao smeuran prezervativ, ispunjen mekanim pimpe-kom i svilenosivim fluidom. Pojebali smo se brzo i mlako, ali me to nije zabrinjavalo. Razmiljao sam o tome kako valja ustati i ponovo navaliti na priu, ali bio sam bezvoljan, iako je neka ciklona te noi donijela kiu i sve to ide uz to. Helena je utke leala pokraj mene i bavila se celulitom. Nije mi se svialo to to je stiltala po pitanju razgovora. Bilo je neega zloslutnog u njezinoj utnji. Postoje utnje glasnije od sirene policijskih kola. Helenina utnja bila je jedna od takvih. - Kako to misli da je seks precijenjen? - upitao sam. Pogledala me je zlovoljnim murjakim okicama elei u mom pitanju prozreti skrivenu namjeru. Nije bilo nikakve skrivene namjere, progovorio sam tek da zagluim njezinu utnju, i kako sam i dalje nehajno prkao po prezervativu, Helena je uzdahnula i rekla: - Pa, kao prvo, sve je tu poznato, predvidljivo, dosadno. Kao krimi u kojem na prvoj stranici skui tko je ubojica. - Ahmmmm - promumljao sam, zaalivi to sam zapoeo razgovor, jer mi je upravo uletjela nova verzija svretka prie. - Ili jo bolje, to li to u koreografiji staroj nekoliko milijuna godina moe biti uzbudljivo i privlano? - Kad pravo razmislim, mogu se sloiti s tobom. ekala je da jo neto kaem, ali ve sam se bio iskopao. Procjenjivao sam efektnost svretka prie (frajer krade lovu djevojci i bjei iz stana), te se Helena uspravila i navukla spa-vaicu. - Nee se istuirati? - otjerao sam lopova iz prie, ideja je bila totalno debilna, i gledao kako Helena, okrenuta leima, trai dobar poloaj za spavanje. - Pa, nisam se ba neto oznojila - rekla je. I dalje je bila nabrijana. Zbog impotentne hrvatske knjievnosti. Zbog slutnje skore menopauze. Netko ju je gadno nagazio na poslu. Nije me bilo briga. Svatko tko eli u svakom trenutku moe nai milijun dobrih razloga da bude sjeban, a s takvima ne vrijedi raspravljati. Digao sam se, otiao u kupaonicu, bacio prezervativ u plastinu kantu za otpatke, oprao pimpek nad umivaonikom, podigao dasku koljke, prdnuo i poeo piati. - Seljaino! - uo sam je.

- Ne razumijem kako netko moe piati, a da prethodno ne prdne - rekao sam. - Vjerojatno je to osjeaj slian orgazmu - rekla je ironino. Uao sam u sobu i navukao gae. - Pa, ne znam ba. Ali to bi rekao Bukowski, ee prdim nego to jebem. Te noi uhvatio sam priu za vrat. Na kraju prie autosto-per, nakon cjelonone vonje, iskae iz kamiona i hoda ulicama mediteranskog grada traei mjesto gdje e popiti kavu. Istodobno, u gradu na sjeveru, budi se djevojka s kojom je proveo nekoliko dana i shvaa da je ovaj otiao ne ostavivi nikakvu adresu, nikakav trag. To mi se svidjelo. Frajer zna kad treba otii. Nekima je sueno jedno, dva jebanja, i onda adio, Mare, kupija san sandale. Oni koji to ne skue, ostatak ivota provedu pijui jedno drugome krv. Te noi nisam spavao. Ujutro sam glancao priu kad je Helena ula u kuhinju. Natoila si je kavu i sjela nasuprot mene. - A zato TI misli da je seks precijenjen? - pitala je, a glas joj je zvuao kao glas onog murjaka koji me je uhvatio kako piam po zidu Sabora. ("A to ti, drue, misli gdje pia?") Podigao sam pogled s rukopisa i pred sobom sam ugledao prototip napidene ene. utio sam. Ponovila je pitanje. - Ej, skuliraj, dosta zajebancije - rekao sam. - Uope se ne zajebavam - rekla je. utio sam. utjela je. - Pa eto - rekao sam nervozno - ufuramo u krevet, neto izvodimo... - Neto izvodimo? - No dobro, kurac, vodimo ljubav... - Voditi ljubav? Kako glup izraz. - Okej, okej, jebemo se. Frknula je. - Svejedno. Valjamo se po krevetu, stenjemo, jauemo, znojimo se, i to ostane od svega toga? Nita. Jedan tuni prezervativ ispunjen milijunima razoaranih spermia. - Plus jedna razoarana ena. -Valjda. - Kad tako misli, zato ope inzistira na seksu? - Ne bih ba rekao da JA inzistiram na tome. U svakom sluaju, jo uvijek je bolje jebati neto, nego drkati. - Odvratan si. Helena je otila u redakciju, a ja sam otvorio bocu vina i odluio proslaviti dovretak prie. Proslava je propala. Proitao sam priu nekoliko puta i svaki put mi se inila sve loijom. Ozlovoljio sam se. Onda sam razmiljao o Heleninu ponaanju, i postao jo zlovoljniji. Koji joj je avo? Jedino logino objanjenje bilo je da sam joj dosadio, da joj je pun kufer nerealiziranog pisca koji jede njezinu hranu, pije njezina pia i jo je, povrh svega, jebe. I to loe. Uvjerio sam se da sam u pravu kad je oko podne nazvala i rekla da bi bilo dobro da me ne zatekne u stanu kad se vrati, i da klju ubacim u potanski sandui. Pokupio sam svoje stvari i otiao. Ovaj je grad dovoljno velik da se s nekim ljudima koje poznajete moete godinama mimoilaziti, tovie moete i umrijeti ne susrevi se vie s njima. Godinama poslije nisam susreo Helenu. Sve do promocije moje prve knjige u predvorju Kinoteke. Te noi bio sam pun alkohola, adrenalina i to je najgore - pun sebe. Stajao sam kod anka, ekao da pone taj cirkus i procjenjivao moe li se tu togod pojebati na raun knjige, kad mi je prila Helena. - ovjee, eno, pa gdje si? - zagrlio sam je. Izvukla se iz mog zahvata i pogledala me u oi. Bio je to pogled ovjeka koji je izgubio vjeru i sad oekuje uti rijei spasenja, otprilike. - Moje godine su bile problem, zar ne? - upitala je. Namrtio sam se, pojma nisam imao o emu pria. Svejedno sam rekao da su godine opaka stvar, ili neto slino, i nasmijao se. - Godine i celulit, dakle - rekla je ona. - Jebene godine i celulit - rekao sam i dalje nita ne shvaajui.

Gledala me je odmahujui glavom, a onda se okrenula i otila iz predvorja. Kad danas razmiljam o Heleni, protrnem od pogleda koji mi je uputila te veeri u Kinoteci. Bio je to, vjerujem, najtuniji pogled u gradu te noi. Ipak, ne mogu rei da pretjerano alim zbog toga. Mogla me je odmah, dok sam se jebao s onom glupom priom koja je naposlijetku zavrila u smeu, mogla me je, dakle, odmah, umjesto da me gnjavi akademskim pitanjem o seksu, pozvati na red zbog mlake, mizerne eve. Mogla me je upitati je li problem u njezinim godinama ili u mom pimpeku. Mogla me je poslati u kurac zbog zabuavanja. Mogla je mnogo toga. Rekao bih joj tada ovo to joj sad kaem: Ne, Helena, problem nisu bile tvoje godine, jo manje smijeni celulit. Uostalom, ispoetka smo se ba dobro jebali. Pisanje, Helena, problem je bio u pisanju. Pisanje me troi na isti nain kao jebanje, i kad piem, onda loe jebem. DELIMIR REICKI San na lagodici prsta. Mladost je povlastica koju poslije oplakujemo cijeli ivot. PASCAL BRUCKNER Nitko, zapravo, nikada nije uspio odgonetnuti zato je Kruno T. tako silno rezerviran prema enama i zato ih, kad god je to mogue, izbjegava dosljednou kakvoga fanatinoga monaha. Opem uenju jo je vie pridonosila injenica da Kruno T. uope nije bio nepriline vanjtine. Dapae, taj vitki, brino odgajani jedinac poznatoga gradskoga zlatara koji se tijekom rata obogatio trgujui svime i svaime, samo ne prodajom zlatnine i one otune, pozlaene biuterije koja provincijalnim izlozima ponekad u predveerje poklanja patetian sjaj jeftine nestvarnosti, bio je doista lijep dvade-setpetogodinjak, navikao na luksuz koji su si mogli priutiti samo rijetki iz njegove generacije. Roen 1976., djetinjstvo i ranu mladost proveo je u idilinome miru obiteljske kue i vikendice na breuljcima ponad lijepe i, kau, nekada plave rijeke, skupa s ocem i majkom koji ba i nisu puno skrbili za svoj drutveni ivot. Jedina ivotna trauma o kojoj je ponekad htio razgovarati bio mu je, tada ve kao petnaestogodinjaku, odlazak kod tetke u vicarsku, te 1991. godine, kada je rat ve posve ozbiljno i irom otvorio gradska vrata, a upravo njegov rodni polis postao jednom od najistonijih toaka na zemljopisnoj karti vlastite domovine, u kojoj svi vlakovi zastaju kao u nekoj konanoj, ukletoj remizi, oekujui tek povratak u smjeru odakle su stigli. Kruno T. nije, naravno, nikome mogao ispriati kako je to bilo, odvratno prestraen, nevin, zbunjen, u sebi bijedan i postien injenicom da to jo nikada nije radio, stajati potpuno odjeven pred tada ve raskonim, obnaenim tijelom svoje kolske prijateljice Elvire. Biti povrijeen, biti okiran injenicom da e upravo ona za koju je mislio kako dijeli istu razinu seksualnoga neiskustva kao i on sam, da e mu upravo ona koju je odabrao za saveznika svoje najvee tajne, pet minuta prije nego to e pristii u prazan stan zajednikoga prijatelja kojemu su roditelji otili na podue putovanje kod rodbine u Sloveniju, kao iz topa ispaliti da je za ljeta, te nesretne 1989. godine, tamo dolje na Murteru, spavala s dva njegova dobra prijatelja i to, to je Krunu posebno prenerazilo, iste veeri! Sve je od tog trenutka bila potpuna katastrofa. Posve bespomoan, s osjeajem munine i straha, stajao je jo koju minutu pokraj kaua na kojemu je Elvira, ne elei izgubiti niti trenutak vremena u poklonjenome erotskome raju, rutinom koja je dodatno dotukla Krunu T., svukla ljetnu koulju ponosno pokazujui svoje doista prekrasne dojke, za njega jo uvijek tako bolno osunane mediteranskim suncem. Bez ijednoga poljupca prije, bez onih moda utjenih rijei kako nikome nee kazati nita o neiskustvu deka u kojega je, inae, bila zaljubljena jo tamo od kraja osnovne kole... Od te neslavne veeri prolo je punih dvanaest godina. Elvira je naglu muninu svojega krhkoga liblinga, bar za sebe, protumaila pravim razlozima, ali na njima nije ni za tren inzistirala. Jedan od onih murterskih pajdaa ubrzo e joj postati pravi deko, a drugi, skupa s roditeljima, poetkom rata nestati negdje preko Dunava. Flert s Krunom T. zaboravila je vrlo brzo, sanjajui ponekad ono milovanje na Murteru tako silno ponosna na svoju minulu, mladenaku hrabrost da vrlo brzo nakon jedne morske delicije kua i onu drugu. Tajna koju je podijelila s Krunom bit e jo dugo slatki stup njezinoga enskoga, erotskoga ponosa, ali i sigurni afrodizijak dugononim, samotnim milovanjima. Kruno T. nee jo dugo pokuati nita slino. Ubrzo nakon povratka iz vicarske skrit e se negdje

do na dno sebe, na neki udan nain posve urastao u beznae u kojemu je, za dugih godina ni rata ni mira, ivio njegov grad. Pomisao na enski dodir u njemu e izazivati onu istu muninu koju je osjetio u kui svojega prijatelja, i svakim danom bit e sve nesigurniji u sebe jer nadolazei dani, mjeseci i godine te traumatine nevinosti samo e pojaavati strah od onoga to je davno trebao uiniti s Elvirom, sada je znao, pod bilo koju cijenu. I tako sve do trena kada je, sasvim sluajno, njegovoga omiljenoga frizera, u trenutku kada je ve zapoeo pripremu za ianje, iznenadni telefonski poziv prekinuo u poslu, a na njegovo mjesto uskoila mlada, onia, ali izazovna crnka prilino raskopane kute, koja nije mogla odoljeti a da mu svoje prekrasne prste par puta prilino indiskretno ne provue kroz inae gustu, njegovanu, plavu kosu. Nikada prije nije Kruno T. osjetio takav taktilni udar, nikada mu se nije dogodilo da se, nakon prvotne nelagode i uasa, isti preobrazi u val potpuno novoga, do tada nepojamnoga uia. Namjesto da ustane i opet izmisli nekakav iznenadni razlog odlaska, Kruno T. skoro je zaspao na stolici u frizeraju, ali ono to se dogodilo nakon to je zatvorio oi bilo je upravo nevjerojatno! U stanju toga udnoga, euforinoga polusna osjetio je neto slino osjeaju kada je prvi put popuio joint. Olakanje, osjeaj nekakve eterine slobode i euforije, pomicanje svijesti nekamo na sunaniju stranu ulice, gdje je crnu frizerku vidio kao prostitutku na rimskim ulicama. Istim onima na koje ga je u sklopu jednotjednoga turistikoga aranmana nedavno poslao otac. Crnka se u polusnu nazivala Milly i besramno ga je pozivala, oblizujui vlastiti srednjak, nekamo u prisjenak uske uliice. A tamo ga je, ne pitavi ga za ime, iskustvo, traume, Elvirino lice koje zaueno i razoarano snatri nad njegovim odbijanjem, brzinom ljekovite svjetlosti uhvatila za kurac, u trenu mu otkopala hlae i njegov ud primila u svoja topla, boanstvena, poudna usta. Iz seanse na ulicama u rimsko predveerje prenuo ga je glas mlade frizerke. - Mladi gospodine, pa vi ste skoro zaspali, kakvo ianje zapravo elite? Nita od tada vie nee u ivotu Krune T. biti isto. arobno otkrie u frizeraju otvorilo je vrata jednoga novoga, fantastinoga svijeta koji mu je uvijek bio tu, sasvim nadohvat ruke, skriven kao pupoljak rue u zrcalu koje je tako esto znao sanjati. Dodir koji se dogodio u frizeraju bio je ist san rasprsnut pod jagodicama enskih prstiju koji se sada mogao beskonano, svakodnevno ponavljati. U svim gradskim frizerajima i kozmetikim salonima bilo je samo potrebno prepustiti se, sklopiti oi i matati, matati... Prekrasnu plavuu, kozmetiarku koja mu je spaljivala rojeve bradavica iznenada buknulih na leima, zamiljao je kao podatnu avanturu u nonome vlaku, u kojem joj, dok dokono pui cigaretu naslonjena na prozor u hodniku, polako prilazi s lea iz kupea, grubo je prima za bokove i jo bre uvlai svoj golemi ud pridravajui se za suknju na brzinu podignutu do trbuha iznenadnim jebom raspameene dame koju je bilo ba briga za mogue pospane konduktere i mjeseare koji plaze po praznim vagonima. ak je i dodir prodavaica po dragstorima, dok je namjerno, prije nego to su spustile sitni na pult, podmetao svoje otvorene dlanove, posljedovao istim efektima. Sve do onoga dana kada je u svome susjedstvu ugledao novootvoreni krojaki salon ija je vlasnica i jedina djelatnica bila ponajljepa, no na alost prilino ocvala, prva prava gradska manekenka koja mu je rajcala matu jo od vremena kada je mislio da e s Elvirom, vrlo brzo, doivjeti svoje prvo seksualno iskustvo. Manirom sada ve iskusnoga maga tajnih seksualnih vjetina uao je i toga poslijepodneva u salon i naruio ivanje novog kompleta - kratkog sakoa i jako dubokih hlaa, ne bi li mu u krojanici dodiri oko struka potpuno zapalili matu. I doista, u trenucima dok je biva ljepotica hvalila njegov fantastian struk, posve neobian u ovim krajevima u kojima mukarci brino - kako je rekla - ve nakon dvadesete slau oko struka pojasove za spaavanje od pivskoga i svinjskoga sala, doista nenamjerno dodirujui Krunine izvrsne trbune miie, dogodilo se neto jo nevjerojatnije. Umjesto brinete koju zduno evi u nekakvoj prigradskoj, naputenoj radnikoj hali, utrljavajui joj prainu i ulje u ogromne dojke, odjednom mu se uini kako iznova vidi Elviru, sretnu to se konano dogodilo ono to se trebalo dogoditi sada ve davno, u kui prijatelja, one veeri kada se svijet trebao rasprsnuti kao ipak na vrhu njegove mukosti. Kruno T. ni sam nije mogao sebi objasniti to mu je tada dalo tu neobinu snagu i hrabrost da sve opet ne zavri samo na tuim dodirima, u tunelu njegove vlastite mate u kojemu su se odjednom poela gasiti sva svjetla. to ga

je to nagnalo da krojaicu naglo privue k sebi i bez pitanja uhvati vrsto za potpuno iznenaeno meunoje? ena, zgranuta ovakvom drskou mladoga gradskoga ljepotana, tada brzinom nekada okretne manekenke dohvati sa stola krojake kare i njima prilino duboko zasijee po njegovoj nadlaktici jer je takvih iznenaenja doista bila sita i presita jo od vremena kada su je socijalistiki metri uvjeravali kako e je ba njihovi polupijani, mlohavi dodiri odvesti na nevjerojatne europske modne piste i kako e joj, kad-tad, vjetar milovati kosu u kabrioletu koji neujno klizi parikim bulevarima, dok sada, sama i naputena, ije krpice koje nekada ne bi nizato na svijetu obukla na svoje mlado i tako silno poeljno tijelo... Kruno T. je iz krojakoga salona, tko zna zbog ega nazvanoga Elvira Madigan, sav krvav, prilino teturajui, u trenucima prve predveernje guve, izmilio na glavnu gradsku ulicu. Prolaznici su ga gledali u udu, zgranuti koliko prizorom ozbiljno stradaloga ovjeka, a moda jo i vie njegovim licem preko kojega je, posve neobino za takvu kompromitirajuu situaciju, prelazio upravo blaeni, boanski smijeak. Nitko od onih koji su tada nemarno razgledali otune poratne izloge nije, naravno, znao kako Kruno T., bez obzira na sve mogue posljedice svojega macho eksperimenta, posve dobro zna i to da je gradska bolnica tu sasvim blizu, a u njezinoj bjelini, kao u kakvome nedirnutome snijegu kroz kojega e upravo on prvi prokoraiti, i tolike ruke sestara koje e, viajui njegovu duboku ranu na ruci, za koji trenutak opet postati podatne metrese njegovih snova koji su, sada je to sasvim dobro znao, tisuama puta ljepi od bilo kakve i bilo koje stvarnosti. Pa makar mu se i pokoja od njih moda i uini Elvirom, s onim kratkim, ali nezaboravnim izrazom zadovoljstva na licu, kada je nekim udom oivjela pod jagodicama prstiju svoje majke. Miroslav Mianovi ITlai?i,na MARINA Rusan 1983.godinedoputovalajeuTitogradu vojniki posjet slikaru, grafiaru i umjetnikom fotografu Ivanu B. i zbog njezina posjeta dobio je tri dana voljno. Otputovala je u nedjelju naveer, pononim vlakom, i da je o literaturi rije, reklo bi se da su se vrata noi sklopila i da je ta lijepa, crna i ozbiljna ena zauvijek nestala iz njegova ivota. Iste ponoi, s istog perona, s istom cijenom karte, istim vlakom, u istom kupeu, otputovala je Ana Serti, poneto crvenih oiju i nosa, puei cigarete i gledajui u tzv. daljinu. Njezin je mladi dobio slobodan vikend, tri dana voljno, i proveli su ih u hotelu uz rijeku, koji se vjerojatno zvao Pod-gorica, ako se neto drugo iz njegova jednogodinjega vojnikog roka nije zvalo tako. Djevojke nisu meusobno puno priale, umorne, pospane i uznemirene, utjele su i plivale kroz no u prljavtini sjedala, prozora i hrkanju ljudi oko sebe. Budili su ih iz polusna gruba otvaranja vrata kupea, neljubazni kondukteri, milicionari i nedefinirani povici na postajama.Vjerojatno nisu ni znale da imaju jedna drugoj puno toga rei, upoznale su se za vrijeme toga posjeta i provele dvije veeri zajedno u glomaznom restoranu gradskog hotela. Na putu za WC, kad su naruivale kavu ili votku, bile su adresa za nedvosmislene lascivne ale, gruba dobacivanja i seksualne poruke s okolnih stolova, bile su predmetom divljenja, grljenja i ljubljenja mladia koje su posjetile. One su otputovale, oni su se vratili u prvu gostionicu, pijani provukli pokraj porte i zaspali u sobama s pedesetak drugih mukaraca. Vidio sam ga kroz staklo bistroa zagrebakoga aerodroma i odmah prepoznao, dvadeset godina od naega zadnjeg vienja nije me moglo prevariti. Specifian, blagoubrzan, blago-pognut hod, kosa boje rai tono potrebne duine, brada neto starija od dva-tri dana, odjea gotovo sluajna, nemarna, kao od nekoga posuena ili dobivena od roaka iz Amerike, ali sve u svemu u skladu s lijepim mukim samosvjesnim hodom i izgledom. Kad bih bio ena, zaljubio bih se u prolazu u takvog mukarca. Volio sam kako je znao s distancom govoriti i misliti o stvarima ovoga svijeta, kao to se znao prebaciti sa svoga otokog na savreni standardni jezik. Stao je sekundu na ulaznim vratima, brzo pregledao prostor i odluio se za najbolje mjesto, u kutu gdje nema propuha i nije pretjerano zadimljeno, gdje je pregledno, na oku konobaru i s dovoljno svjetla da se vidi i uje najava letova u dolasku i odlasku. Nije udno da sam na tako dobrom

poloaju, upravo tu, sjedio ja, s uvijek dovoljno roaka i poznanika na ovakvim mjestima da ne bih morao brinuti za kvalitetu kave ili istu vinsku au i vino u njoj. Nisam trebao puno dozivati, brzo smo bili blizu, jedan naspram drugoga. Pozdravili smo se srdano kao-neemo-se-valjda-sada-ljubiti, kao da se viamo gotovo svaki dan ili, preciznije, kao daje izmeu nas tek jedan dui godinji odmor i sada, sluajno u bistrou, izmeu metalnog glasa spikera, guve onih koji doekuju i onih koji dolaze, izmeu ljubljenja, smijeha i plaa onih koji odlaze, naruujemo jo jedno vino, jo jednu rundu i zatvaramo se u priu od prije dvadeset godina. Dvadeset godina poslije, jer uvijek se takvi dogaaji raspliu na parne i okrugle brojke, to im daje posebno mjesto u ivotu junaka i sudionika velikih ljubavnih zbivanja, prijatelji iz vojnikih dana, sada civili, mukarci s nedefiniranim radnim staem, nejasnom perspektivom i radnim planovima, jer svijet je jo ispred nas, sjedimo i bistrimo prolo vrijeme, strasti i ene. Karte su nam bre na stolu nego to smo se jo jedanput bolje pogledali, provjerili, lupnuli ruku o ruku i progovorili. - Marinu, sjea se Marine, poslije onoga posjeta nikada nisam vidio ni uo. Ne znam to se dogodilo i zato mi se vie nikada nije javila. - Dobro si proao - nazdravljam vrancem, crno, gusto i opojno vino podsjea na zajedniko vojniko crnogorsko vrijeme u kasarni znakovita mediteranskog imena: Masline HL..*. dobro si proao, kad je Ana, sjea se Ane, odlazila, ja sam znao da je finito. - Ne znam zato bih bolje proao, jesi li siguran da je to bolje znati odmah ili poslije? I na kraju, sve ove godine otkako Marinu nisam vidio, imam osjeaj u restoranu, na trajektu, kad pijem u drutvu ili kad pijem sam, nou u krevetu, kad sanjam, kad priam s tobom, da sam vie s njom u toj prinudnoj odvojenosti nego kad smo bili zajedno, kad sam je fotografirao. Tko je imao prilike vidjeti njezine fotografije u njegovoj obradi vidio bi samosvjesnu, oputenu i krupnih krukolih grudi enu. Na njezinu lica nije bilo gra ili straha, nije zurila u fotografsku komoru, fotografa, crnilo izmeu njezinih nakostrijeenih bogatih medunonih crnih dlaka, tamna linija guzice, blago rairene noge, bedra, bili su dio kadra sa alicom kave u rukama, dio prozora, ogledala, ili kontrast bjelini jastuka, mjera poplunu na kojem se rastegla i drijema. Sigurno nije bila ni u kakvoj igri s buduim promatraem i, istodobno, dok biste hitro jurili pogledom po fotografiji da snimite njezine bitne tjelesne koordinate, sve je bilo tu, nadohvat oku, ruci, osjetili biste svu njezinu neprisutnost, bijeg, gotovo podrugljivost ispod maske ozbiljnosti, osjetili uznemirenost, lou kob i nesposobnost lovca da po tragu, mirisu, detalju u krajoliku ulovi neto konkretno, tjelesno, opipljivo. Vie bi dobio da iza zatvorenih oiju moe animirati i pokrenuti to uhvaeno tijelo, nasmijano lice ili ruku bezbrino sputenu na koljena. Ali sva odsutnost, neuhvatljivost, nije bila takva da ne pomislite kako bi s njom bilo lijepo, uzbudljivo spavati ili da ne osjetite mah gr zavisti prema onome tko je njezin izabranik, ljubavnik. - Nisi nita naslutio na peronu? - to nisam naslutio na peronu? - Da ti se vie nikada nee javiti i da se vie nikada neete vidjeti. Seks, je li sve bilo u redu? - Kako misli seks? - Seks. Mislim seks, spavanje, eva, making love, ako ti je lake. - Nije mi lake. Hrana je hrana, hrabrost je hrabrost, vino je vino, brom je brom. Iscrpljivao se u fotografiranju i gledanju, promatranju, postalo mu je opsesija snimiti sve ono to ga je na njoj uzbuivalo, kako izgovara neke rijei i reenice, kako se oblai i kako se skida, ganutost kad bi vidio njezina maljava leda i rub gaica ispod traperica, pupak, jezik u pupku, uho, none zglobove, zacrvenjen nos kad plae i kad se pokuava smijati. Pokuao je uloviti onaj pokret, osjeaj, udnju koja mu je bila u glavi kad je mislio o njoj, htio je u kadru imati izraz lica kad joj sputa ruku na lea, miluje guzicu, kad je lie od vrha nosa do vrha palca, kad lei na boku i kad se uvlai izmeu njezinih nogu, kad se tuira i kad se gola naginje nad kadu, kad stavlja mirise i kad je napraena puderom, kad gola izlazi iz kupaonice s vonom maskom na licu. Htio je zauvijek uloviti dubinu i gustou prizora njezinih dugih nogu na njegovim leima, najeenih bradavica kad svrava, sve uzvike, ljutnju, bijes, zahvalnost. Htio je imati ono to ni na jednoj slici, ni u jednoj stvarnoj

spavaoj sebi nije vidljivo. Pretjerivao je, uveavao. Nita novo, Antonnioni, blow up. - A ti? - pita me. - to ja? - uhvati me u njegovoj slici. - Skriva priu o Aninu odlasku, kao da si je, ipak, oenio i hoe njezin kratkotrajni nestanak zaboraviti kao nevanu pustolovinu. Kako si znao da vie nee biti s Anom? Po emu si primijetio da ne eli biti s tobom? - Uvijek ima zavisnosloenu reenicu, prije glavne jednu uvodnu koja ti kae da si ti tako dobar, ali ne moemo vie biti zajedno - odzdravljam mu, ja prijatelj vojnik sada prijatelj civil, vrancem koji me inicira u ljubavnu prolost. - Jednostavno. Rekla je ne moemo vie biti zajedno, zna to se ve kae u tim prilikama. - Ne znam. to se kae? - inzistira. - Kae se, kako ne bi znao to se kae, kae se. Pusti. Jedino to me je uznemirilo bili su sumnjiavi pogledi mukaraca u 9 ujutro dok sam prolazio hotelskim hodnikom s tacnom u ruci. - Tacnom. Kakvom tacnom? - Obinom. Nosio sam joj doruak u sobu. - Titogradskim hotelskim hodnikom nosio si joj doruak u sobu i udio se sumnjiavim pogledima. Idealna orijentacija u vremenu i prostoru. - Nosio sam. to je tu udno? to nedostaje toj orijentaciji? Ne misli da bi me zbog toga ostavila? Ne bi. -I? - to i. I tada ti je rekla? - Ne, nije. - Nego. - Pojela je doruak. - Dobro, pojela je doruak. Zato ne bi kad si joj ga donio u krevet. Sad kad se vidim u toj sobi, s tom tacnom i hranom kako zatvaram vrata i prilazim krevetu, sjeam se trenutka njezine zakoenosti. Nije se iznenadila, radovala, utjela je. Gledala to sam donio. Bilo je to neto izmeu njenosti i zlovolje. Mrzovolje. Mirno je jela taj komad kruha, razmazivala maslac, skupila svaku mrvicu koja bi joj se omakla i zavrila na prsima, na nogama, na plahti. Popila aj, ruskoplaninska kombinacija, da ti utroba proradi za idue generacije do treeg koljena. Zapalila je cigaretu, obukla se i rekla: Idemo iz ove sobe, ne mogu ovdje vie izdrati, nema zraka. Mislio sam da je nezadovoljna zavretkom prethodne veeri kad smo pili s Ivanom i Marinom. Izaao sam u no poslije svae u sobi i rekao sam reenicu koju mi je ujutro ponovila: Nemam zraka. - A seks? - to seks? - Kako to seks? Mislim, seks, s vama je sve bilo u redu. - Lijepo je bilo, dobro, uzbudljivo... Primijetio si da mukarci teko mogu o tome meusobno. - Ne mogu uope zamisliti da mukarci mogu meusobno. Ali vidi dogaa se. Priaju. Priamo. Marina je zauvijek otputovala iz njegova ivota. On se zauvijek odrekao slikarstva i grafike. Ne vjerujem da je to u bilo kakvoj uzronoposljedinoj vezi. Ostale su mu njezine fotografije koje su dugo bile nadomjestak, proteza njegovoj udnji, enji. Pretvorilo se to s vremenom u igru gledanja i izbjegavanja: danima, tjednima bi se trudio ne gledati fotografije, fiziki je oseao njihovu prisutnost u sobi, u komodi ispod posteljine. Ali ovisnost bi napokon proradila i on bi iza zakljuanih vrata vlastite sobe paljivo razgledao fotografiju po fotografiju gole Marine. Pria mi detalje vlastitog gledanja, kako su se kroz ove godine fotografije zapravo promijenile, kako se ona na njima promijenila. Poeo sam osjeati nelagodu, nervozu, jer vie nisam bio siguran zato mi daje tako precizne podatke s fotografija: o njezinu tijelu, o dogaajima sa snimanja, o njezinim posebnim eljama. Nije bio mukarac koji bi se prijateljima hvalio seksualnim i ljubavnikim

pustolovinama, ali sada sam sluao kako je to voljela ujutro ili naveer kad bi se polunapiti vratili u stan. Sigurno nije bio pijan. Je li njegova ljubav prema njoj trebala sugovornika? Jedino to sam uspio, bilo je razgovor o fotografijama prebaciti na povijest njihove ljubavi, a moda je on sam primijetio moju nelagodu, uznemirenost... Rijetke i neprovjerene vijesti stiu mu o njoj, selektirane i nepouzdane kao da su iz romana Ive Andria, preko stola, preko prijateljice prijateljiine prijateljice, preko sluajnih poznanika i prolaznika. Samo je po sebi razumljivo da ena, koja ostavi mukarca, zauvijek otputuje pononim vlakom i tek mahne kroz prozor kad zviduk lokomotive prolomi, uvijek na tom mjestu prohladnu no, ne moe biti sretna. Istina, ne bih volio vjerovati da su oni mirni kad znaju da one koje su ih zauvijek napustile nisu sretne. Ne bih se volio pitati to je to srea. - uj, volio bih ti neto rei, moda je sad zgodan trenutak - gledao sam ga netremice u oi, sekundu, dvije, tri, etiri due nego to se izdri u prianju o svakodnevici. - Nemoj samo poeti sa svojim osjeajem krivnje, bio si poznat po tome kad smo pili lo alkohol, spideni i nesretni pokraj rijeke. Mui te to si otiao pet minuta prije nas na ruak ili preko veze dobio jedan dan vie? - Sluaj - pokuao sam zvuati oputeno i mirno, sabrano i ozbiljno - ne vjerujem da jedan dogaaj moe zauvijek odrediti na ivot ili da mi znamo to je za nas presudno. Milijun okolnosti, nevidljivih i naizgled nevanih, sudjeluje i odreuje ono to e se dogoditi, to emo mi, htjeli to ili ne, uiniti. - Prijatelju, sorry, vrijeme je, zadnji je poziv za moj let. Sad znamo da emo se opet vidjeti, tu smo, unutra, to je dvadeset godina, proe ovako - pucnuo je prstima, nasmijao se, zamahnuo torbom iznad ramena: Nikada previe tereta sa sobom. Pokuao sam ga pratiti pogledom do izlaza. Konobar mi je prekrio vidokrug i donio novu au. Ostalo mi je jo petnaestak minuta i na izlazu e se pojaviti moja ena. Nema li ponekad osjeaj da samo poslije nekoliko dana i noi razdvojenosti gleda nekoga svog kao stranca, eka ga, misli o njemu, pokuava mu zamisliti lice, kako zapravo izgleda, gleda ga, ne vjeruje, uvia toliko dotada nevienih detalja, kao da prijatelja iz Njemake ili Australije vodi kroz rodni grad i udi se portalu, fasadi, proelju zgrade, izgledu tramvaja, stana, odjednom ugleda skriveni spomenik u parku i zajedno sa strancem hoda kao stranac. Gotovo bih pomislio da sam u ivotu sa enom kao moj prijatelj s fotografijama. Idem, let iz Frankfurta i nije dug, ena mi mae s carinske kontrole: kako se vrata otvaraju i zatvaraju, sad je vidim, sad ne vidim. Maemo jedno drugom na vidljivo i nevidljivo, skoro da strepim kao da je nikada nee pustiti, kao da nikada nee proi ta pomina vrata, tu zadnju putnu kontrolu. Ulaz. Entrv. Izlaz. Exit. Ulaz. Entry. Izlaz. Exit. Ulaz. Entry. Izlaz. Exit. Konano je tu. Iskljuio se okolni svijet. Pokuavam usisati njezin topli i vlani jezik koji brzo skrije iza zubi. Guraju nas pridoli putnici i viu preko naih ramena. Hodamo. Hodamo. - Nikada nee pogoditi koga sam maloprije sreo - kaem joj. - Znam da neu pogoditi. Reci mi - kae Marina. ZORAN FERI BILO JE neobino zamiljati njih etvoricu ili petoricu odraslih ljudi kako se na palubi trabakula Tomina djeda, kome su zbog eera odrezali obje noge, zatvorenih oiju zadovoljavaju u spuve. O spuvama Tomi je priao taj djed bez nogu, kad je bio pijan. Oni su kao mornari masturbirali u spuve jer se u ono vrijeme nije ilo na kurve, trebalo je donositi novac kui, obiteljima. - Napravi noem unutra rupu - govorio je - ostavi na suncu da se ugrije, pljune u tu rupu, i nema nita slinije piki od te tople vlane spuve. To sa spuvama obavljali smo, uvaavajui tradiciju otaca, skoro itavo djetinjstvo, sve do Male Gospe 1978. godine, kad je Tomo otiao po Claru kako bismo se sva etvorica izredali na njoj. Grbavi Jere, Mungos i ja ostali smo u Tominoj sobi igrati belu. ekajui. Bila je jaka mjeseina i nismo morali paliti svjetla. Dogaalo se to jo u ono sretno vrijeme kad na Mjesec nisu odvozili epruvete s ljudskim pepelom da ga tamo pokopaju. Mogli smo uivati u toj svjetlosti bez straha da mislimo na groblje. A onda je netko rekao:

- Clara je bolja od Mirne Mikulandre! U koli, za vrijeme tjelesnog, esto smo masturbirali na Mirnu iji je otac poginuo u prometnoj nesrei kod Skrada, zaletivi se u medvjeda. Mirna je bila najuzbudljivija u razredu. Nadao sam se da to nije zbog medvjeda. Grbavi Jere je ba zvao pedeset do asa kad smo uli klju u bravi. Zaustavili smo dah. Prvo smo uli kako govore na njemakom, a onda je Tomo uinio neto s muzikom. abo-glasi Bob Zimmerman pjevao je o vjetru koji je odnio sve odgovore, a onda stvarno vie nita nismo mogli razgovjetno uti jer su se zatvorila vrata spavae sobe. U jednom trenutku, posve neoekivano, Tomo je provirio k nama u mrak: - Deki, svuko sam je. Jo samo gae. Grbavi Jere poeo je drkati. Mogao sam to lijepo vidjeti na svjetlu mjeseine. Ugurao je ruku u hlae i poeo, a njegova nesimetrina ramena udno su se trzala. - Ljudi! Jere dri! - apnuo sam. Odjednom smo se poluglasno cerili. - Tie! ut e vas! Sad u je narajcat, a onda idete vi. Jedan po jedan. Ali samo kad se ja izjebem. - Jere e ti popricat tapison! - Jere e konano jebati - rekao je. - U mraku se ne vidi grba. A onda je Tomo nestao i nije ga bilo due vrijeme. Primijetio sam kako je Jere tekom mukom prestao masturbirati. uvao se za Claru. Iz sobe se na trenutak ulo kako netko kalje, kao da se davi. - Je li to od kurca? - apnuo je Jere. - Ne - rekao je Mungos. - Vjerojatno duvaju. Pokuava je opustiti. Opet smo zautjeli. Trebalo je samo ekati, a o ekanju smo, nekako, svi imali svoju ideju. Jere je ponovo gurnuo ruku u hlae, Mungos je kopao nos, oslukujui, a ja sam pokuavao razmiljati kako e izgledati kad tamo pred njom ponem prtljati oko prezervativa. U to vrijeme jo nisam bio gledao film o mladiu koji se zaljubio u djevojku za vrijeme spolnog odnosa, u nepunih pet minuta, a bio je tek peti po redu. Iza njega bilo ih je jo trojica. Kako li je tek njemu bilo kad se zadovoljio i potom gledao kako se zadovoljavaju jo ona trojica. A sve na voljenoj eni. Jer, jebe redaljku ako ne gleda. To sam, meutim, rekao i onda kad se Tomo sljedei put pojavio u sobi, potpuno gol. Stajao je tamo u procijepu vrata, a iz uda mu je curkala jedna tanka sluzava nit koja je svjetlucala na mjeseini. Kao da ga povezuje sa zemljom. Tada sam rekao: - Jebe redaljku ako ne gledamo! To ga je pogodilo. Moglo mu se na licu vidjeti kako razmilja. Odvaguje. Pa kae: - Ko jebe piku! Ajmo svi tamo. 2. Kad smo uli u spavau sobu Tominih roditelja, Clara je leala na trbuhu, potpuno gola, stranjice okrenute prema nama. Uope se nije iznenadila, kao da nas je oekivala. Gornja polovica tijela bila joj je obasjana ukastom svjetlou none lampe sa sjenilom boje meda, dok je donja prebivala u plavi-astom polumraku. Mogli smo ipak lijepo vidjeti onu rijetku umicu svijetlih dlaica, poput mucice praine, i sasvim tanak crveni trak, kao porezotinu. Primijetio sam da ima nekoliko pritia na stranjici i leima, ali se trag kupaeg kostima nije mogao vidjeti. Clara se s majkom i ujakom kupala na nudistikoj plai u Suhoj Punti. Majka joj je bila mlada pa su izgledale vie kao sestre, nego kao majka i ki. Jo do nedavno smo se barkom prikradali obali, s dalekozorima na gotovs i masturbirali na nju i majku kad su ile u vodu. Radili smo to u spuve. Bilo je neto zagonetno i uzbuujue u toj tradiciji. A sada je konano dolo vrijeme da diramo ono to smo samo gledali iz daljine. Tomo je na njemakom rekao da smo doli. Ona je rekla, dobro - i tako je poelo. Prvi je krenuo Mungos. Skinuo je hlae i gae, ali je na sebi jo uvijek imao tamnoplavu ellese majicu koju je nosio itavoga ljeta. Kao da ga ona od neega uva. Priao je straga i pokuavao joj ugurati svoju stvar. Nije ilo i zato se Clara malo pridigla. Pokuao je opet, ali nije mogao pogoditi rupu i pokreti su mu postali nervozni. Jere je i dalje drao ruku u hlaama, a Tomo je bio naslonjen na dovratak, s bocom pive u ruci. Vidjelo se da uiva. Onda je Clara pruila ruku, nekako ispod sebe, i ugurala ga. Mungosovo dlakavo dupe poelo se pokretati

prema naprijed i pomalo kruiti. Nisam dobro vidio i zato sam stao sa strane. S druge strane stajao je grbavi Jere i glasno gutao. Usta su mu proizvodila previe sline, ali je inae djelovao prisebno. Ni s mjesta kamo sam stao nije se vidjelo potpuno, ali se zato vidjela cijela Clara, s oblajhanom kosom koja je zadobila bijele tonove, i Mungosova usta kako vau njeno uho. Mungos je svaku enu ljubio u uho jer je u nekom talijanskom asopisu proitao da onda sigurno svravaju. Clara je sada kleala, oslonjena na podlaktice. Bio je to zanimljiv, ali kratak prizor. Mungos je ubrzo bio gotov. Tada je uinila neto udno. Ugurala je prst duboko u sebe, pa ga izvadila i oblizala. Poela je neto govoriti na njemakom, neto to nismo mogli razumjeti. - Kae da si svrio u nju - rekao je Tomo. - Deki pazite! Svravanje samo vani. Clara je na trenutak pogledala grbavog Jereta i samo okrenula glavu na drugu stranu. Tomo je kimnuo grbavcu i ovaj se poeo svlaiti. Bila je posvemanja tiina i mogli smo uti jo samo kako uti njegova odjea. A taj zvuk, taj utaj, bio je kao neki znak da Clara ponovno zalegne na trbuh i malo isturi guzno meso. Sada se otvorila potpuno, pomaui se rukama, a grbavac je i dalje petljao s nogavicama koje su mu zapele na cipelama. Onda smo vidjeli kako se na nju penje taj grbavi Jere, koji je i sam tamo izgledao kao grba. Tiina je. Svi utimo puni potovanja, a Clara je zabila glavu u madrac i vidim kako plae bez glasa. Samo joj suze izviru iz zatvorenih oiju i vlana joj se kosa lijepi za lice. A Jere grbavac je kao neka bolest oko-tavanja, srastao je s njom u tiini, kao oni raii kad se pare pa ne zna je li to jedan ih dva. Kad bi im ovjek vidio samo sjenu, mislio bi da je to neto nezemaljsko. Kad je na mene doao red, skoro sam progutao itav prezervativ zajedno s omotom, umjesto da odgriem samo vrh, kao to rade iskusni jebai. Prtljao sam dosta dugo sve dok nije skroz nalegao, a ona kapica na vrhu izgledala kao coflek na kapi patuljka koji e uskoro ui u svoju Snjeguljicu. Nisam ni primijetio da se Clara okrenula i doekala me sprijeda. Njeno mi je skinula prezervativ. Imala je, valjda, svoje razloge. im sam uao, uhvatila je moje ake i prsti su nam se isprepleli. Osjeao sam kako radi dolje, trudi se. - Ko da ti ga vae, zar ne? - govorio je Tomo, a ona se drala za moje ruke kao da je to neki rukohvat koji joj pomae da se ne strmoglavi u provaliju. Moj stisak govorio je da ju uvam i da ne bude tuna jer je to to radi za ovjeka kojeg voli neto ogromno to ne stane ni u bajke. I tako, u tom preplitanju ruku i uz nekoliko dugih poljubaca, osjetio sam kako iz nje mirii dobrota. 3. Poslije smo svi onako goli sjeli na krevet Tominih roditelja da u tom nepravilnom krugu popuimo cigaretu namazanu uljem haia. Clara je otvorila prozor, kao da se gui. Tomo joj je jo uvijek, izmeu dvaju dimova, nudio grli pljoske pune viskija, iako za to vie nije bilo potrebe. Ona je, meutim, naginjala obilno, kao da pokuava u sebi neto utopiti. Sjela je na prozorsku dasku i histerino se cerila neemu to mi nismo mogli razumjeti, a to kao daje dolazilo iz svijetle noi iza njenih leda. Tomo se pak smijao kao nakon dobro obavljena posla: poneto suzdrano, vie oima nego ustima i glasom. U tom opem cerekanju primijetio sam da se jedna njena noga previe podie. U trenutku mi je bilo jasno da se Clara previe zanjihala i da na leda pada kroz prozor. Poslije nisam vidio vie nita. Samo nevjerojatnu prazninu tamo gdje je dotada sjedila. Nastupio je trenutak konsternacije, a onda smo svi jurnuli na prozor. Njeno nepomino tijelo u svijetloj haljinici boje marelice, koju je u brzini navukla na golo, lealo je na travi u malom parku ispod stana Tominih roditelja. - ta sad? - rekao je Jere. - Najebali smo - procijedio je Tomo, spuznuvi na krevet. Zamiljen. - Glupaa se ubila! - Jere je to rekao kao da ne osjea zahvalnost. Tomo je pokuao biti praktian: - Ako je mrtva, moramo maknuti le.

Osjeao sam u elucu neto kao muninu. Traio sam svoje bokserice, da ih navuem to prije. Bilo mi je neprilino gledati mrtvo tijelo onako gol, bez gaa. Primijetio sam da su se u dodiru sa smru svima pimpeki nekako uvukli. Bilo mi je drago to medu nama nema nekrofila. - to emo s lesom? - rekao je Tomo. - Bacit emo ga s Vele stine u pliinu. Da izgleda ko da se tamo ubila. - Jere ti si idiot - rekao je Mungos. Obukli smo se na brzinu i polagano, ne palivi svjetlo u stubitu, sili do parkia. A tamo... ok! Lesa vie nije bilo. Buljili smo u mjeseinom obasjanu ledinu i juniperus polomljenih grana. - Ovo je kao u filmovima - rekao je Jere. - Odnijela je u sebi nau spermu - kazao sam. Bilo je u tome neto velianstveno. - Moda tako sakuplja sjeme, kao spuva, pa odnosi vicarcima za umjetnu oplodnju. -1 ti si idiot - rekao mi je Mungos. On je bio najpribraniji. - Nije mogla daleko. Moramo je nai i odnijeti u bolnicu. Tomi neke stvari jo uvijek nisu bile jasne. - Jebote! Izgledala je fakat mrtva. - Bila je u oku - objanjavao je Mungos. -Vidi da je pala na grm. To ju je spasilo. Moramo hitno vidjeti je li to slomila. Stali smo pretraivati parki. Pogledali smo u uliicu koja je vodila od parkia do pjacete i dalje prema samostanu kla-risa. Nikoga nismo nali. Bilo je oko tri poslije ponoi. Ljetno doba, ali u ovom dijelu staroga grada nije bilo nikoga na ulicama, a iz kua se, kroz otvorene prozore, ulo hrkanje. - To nas kanjava Bog - govorio je Tomo hrapavim glasom. - Nisam vam trebao dovest piku da je jebete ba na Malu Gospu. - To nema veze s Malom Gospom - rekao je Mungos. -Uostalom, bit e sve u redu. Ako je ovako daleko odmakla, sigurno nije nita slomila. - A ta e bit ako ode na policiju i sve nas tui? - rekao je Jere. - A zato e nas tuit? - govorio je Mungos. - to nam je svima dala? I tako smo panino pretraivali sve uliice i male trgove, sputajui se postepeno dolje prema centru i terasi hotela Grand. Mungos je ak zavirivao u mala zatvorena dvorita, ali Clare doista nigdje nije bilo. Traili smo posvuda: na terasi hotela Imperijal, u velikom parku na sjeverozapadu grada, na Veloj rivi, nekoliko puta proli smo glavnom ulicom, od apoteke do gradske lode, ak smo i u galerije zavirivali ili u unutranjost manjih jahti kakva je, navodno, bila ona njenog ujaka. Ali Clare nigdje. U neko doba, dok smo se oajni vrzmali oko kamenih klupa na trnici, Tomo je predloio da popijemo pivu i malo odmorimo na terasi hotela Grand. Bio je kraj ljeta, otili su normalni turisti, a doli starci i ekskurzije. Maturalna putovanja. Grad se napunio pijanim curicama i to smo se vie pribliavali hotelskoj terasi, to smo ih vie viali kako po dvije ili po tri bauljaju uliicama i pjevaju domae lagere. Sjeli smo za stol odmah kod tanzplatza, a do nas bilo je drutvo pijanih maturantica iz medicinske kole. Nisu valjda imale u razredu deke, pa su plesale jedna s drugom. U tom komeanju na trenutak sam vidio haljinicu boje marelice. Onda je dosta dugo nisam vidio, jer se izgubila negdje medu plesaicama. To je bilo neto kao najava. Ve dugo znam da osoba koju ekamo ili traimo rijetko kada dolazi bez znakova koji bi je najavili. Samo ih treba vidjeti. A onda su nekako doplovile k nama u ritmu polke, valcera ili neke takve stvari: dvije djevojice u plesnom zagrljaju. Okretale su se tu ispred nas, a ipak je Claru u toj novoj ulozi bilo teko prepoznati. Bila je to jedna posve druga perspektiva. S vremena na vrijeme bi zastale, a Clara bi odcupkala do stola gdje su sjedile one djevojice i iskapila au neega to je tamo stajalo. Tako sam vidio da je bosa i da dolje na nogama, koje su bile iarane tankim ogrebotinama, ima plavi lak boje neba. Poslije bi se opet okretale u opasnom ritmu, a bose noice jo su uvijek spretno sluile pijanu glavu. Lagana svijetla kosa leprala je oko te glavice i sretnog osmijeha koji kao da je u istoj mjeri bio upuen djevojci s kojom je plesala, nama za

susjednim stolom, svim ljudima na terasi, ali i mraku izvan nje. Tada se dogodilo neto udno. Jedna od pijanih maturantica sa susjednog stola zafrljaila je praznu au na plesni podij, i ona se rasprsnula ba pred naim stolom, na mjestu gdje su plesale djevojice. One to, ini se, nisu primijetile i bose noge nastavile su se okretati izmeu otrih komadia. Skoio sam da ih zaustavim. - Pod je pun stakla! Stale su i Clara me je njeno pogledala u oi. - Znam! - rekla je. Nastavile su plesati, a ja sam ostao tamo nepomino stajati kao nekakav stup na koji bi se mogla osloniti ako zatreba. Sada je itava terasa gledala kako bosonoga plee po staklu, ali njeno stopalo uvijek je za dlaku izbjegavalo stravine zamke. To je trajalo dugo, a one su plesale, kao daje Bog odluio samo za njih pretvoriti staklo u spuve. Vidio sam kako sluajnost polagano klizi prema udu. JOSIP MLAKI ITIipi topgoVana 7 o NA zidu s njegove lijeve strane odnekle su se sputale sjene. Dolazile su odnekuda sa strane, poput puzavica postupno su prekrivale dio zida, koji je on s mjesta na kojem je leao mogao vidjeti, i u gustom spletu prolazile dalje, izvan njegova vidokruga. Ilija je leao iza sruenog nosivog stuba trijema poruene kue, koji je jednim krajem pao na zemlju, a drugim se jo drao zahvaljujui armaturi. Stup je leao na zemlji, na onome to je nekada bio travnjak, i bio je s tri strane skoro u potpunosti pozelenio od vlage. Teki miris zelenkaste patine mijeao se s mirisima vlane zemlje, tako da je s vremena na vrijeme morao zakretati glavu na drugu stranu da doe do daha. Povremeno bi se s tim mirisima mijeao slabani miris jorgovana koji bi odnekuda povremeno nanosio vjetar. Nije tono znao ni gdje je: bezglavo je pobjegao od unakrsne vatre u koju su on i jo dvojica njegovih drugova upali prije par sati. Nije znao to je s njima, inilo mu se da je krajikom oka vidio da je jedan od njih pao, ali nije bio siguran. Uspio se nekako zakloniti za taj stup, ali vie nije mogao ni naprijed ni nazad. Leao je na desnom boku, kosti su mu bile utrnule, a hlae su mu bile promoene od vlane zemlje. Znao je jedino to da se nalazi negdje na niijoj zemlji, stijenjen izmeu tuih i vlastitih strahova i panike, koja je nailazila u valovima. Par puta je, tako, skoro bio odluio pokuati se izvui, ali je na kraju ipak odustajao. Odluio je ostati tu dok ne padne no, a onda se pokuati vratiti natrag. Negdje iz pravca onog komadia zida to ga je mogao vidjeti, na kojem su se sjene ve stopile, dopirala je mujezinova molitva. Mujezin je imao mukao i dubok glas, koji bi na dugim, otegnutim dionicama postao hrapav i neujednaen. Odmah se vidjelo da njegov glas ne dopire preko zvunika: nije se ula mikrofonija u trenucima dok uzima dah. U tim trenutcima s razliitih mjesta zaulo se nekoliko rafala. Ilija je odrastao u kui u ijoj se blizini nalazila seoska damija i znao je skoro napamet nerazumljive rijei mujezinove molitve. Na trenutak mu se uinilo kao da glas dopire iz ogromne daljine, iz nekog drugog vremena, i da unosi zrnce reda u more kaosa oko njih. Mujezin je uio akam, i Ilija je znao da treba jo ekati sat-dva da se potpuno smrkne. 2. Natalija je u Bosnu stigla par godina prije rata. Sve je rjee razmiljala o tome da li se prevarila ili ne: znala je kad se odluila na to kuda je i kojim poslom krenula. Pogotovo o tome nije imalo smisla razmiljati kada je u Bosni poeo rat. I mada tu nije nala ni djeli onoga o emu je matala tamo u Mol-daviji, tjeila se da nita pretjerano vrijedno nije ostavila iza sebe. Nije se neto pretjerano zaljubila u zemlju u koju je dola: ponekad je istinski mrzila one bune nesamouvjerene ljude koji bi na gomili glumili mukarine, a kasnije bi se zakretali na stranu kad bi se odijevali i odlazili to bi bre mogli, bila je sita neukusno ureenih lokala u kojima bi glumile konobarice, borila se s nostalgijom za snjenih zimskih veeri, kada bi pod crvenkastim odsjajem svjetala u lokalu izgledalo kao da vani pada uareni snijeg.... Najvie je voljela kad joj nita ne bi pretjerano smetalo, ali su ti trenutci bili rijetki. eljela je svaki put biti ravnoduna na sve oko sebe: na nesimpatinu pojavu nekog klijenta, njegov zadah, razmetljivo dranje ili kojekakve nastrane zahtjeve pokupljene valjda iz pornia. Ali od svega je najvie mrzila kada bi joj se dogodilo da joj

se poslije odnosa uini da nikada nije uivala, da je uvijek poput robota, rairenih nogu i glave okrenute nastranu, odraivala svoj dio posla, i da je vlana ruka jednog Aleksandra iz njenog razreda, kome se vie nije sjeala prezimena, bojaljivo poloena na njene grudi ispod grube vunene majice samo privid iz neijeg tueg ivota. Dugo je godina iza toga tono mogla zamisliti ugodnu toplinu vlane ruke na svojim grudima, i svaki put bi pritom osjetila blagu drhtavicu i neku toplinu u trbuhu. Jedini je slian osjeaj koji je jednakom snagom i tonou dugo pamtila bol i hladni metalni dodir u ustima prilikom vaenja zuba. Ali je vremenom sve izblijedjelo, i bol i dodir, kao da ih je netko u njenoj glavi izbrisao gumicom. I taj dan je, kao vie puta dotad, osjetila neodoljivu potrebu da ode do zaputene kue, koja se nalazila u blizini crte, a koju je otkrila prije mjesec dana kada se zaklonila u nju od jakog granatiranja koje je zapoelo dok se nalazila u blizini. Jedna strana kue, i to ona okrenuta prema neprijateljskim poloajima, nalazila se odmah ispred jake uzvisine i bila je relativno sigurna. ak je i prozor na sobici koju je koristila bio netaknut. Jednom je prilikom donijela tu spuvu, deku i jo neke sitnice, a kasnije je svaki put donosila jo poneto: nekoliko svijea, dezvu za kavu, par alica, tranzistor, mali plinski plamenik, koji je dobila na poklon od nekog unpro-forca, petlitarski kanistar s vodom... Nekoliko je puta tu prespavala i sve vie je tu kuu poela osjeati kao svoju. Dok je otvarala vrata kue, koja su uasno kripala, tono u trenutku kada je uhvatila za kvaku, ula je negdje iza svojih lea mujezinovu molitvu. Molitva ju je iznenadila: zazvuala joj je u jednom trenutku kao neiji oajniki poziv za pomo. Ula je unutra, zatvorila vrata za sobom, odloila plastinu vreicu s nekim stvaricama koje je donijela taj put i legla na spuvu, stavivi ruke pod glavu i sklopivi oi. Prozor na sobi bio je zatvoren i cijela je soba bila zasiena onim mirisom stare kue, koji je Natalija neobino voljela: inilo joj se da je samo mirisi mogu vratiti u neki davni izgubljeni svijet. Tako sklopljenih oiju inilo joj se kao da je preplavljuju mirisi djetinjstva, iza kojih obavezno dou neke skoro zaboravljene slike: pogled na mokre krovove Kinjeva jednog svibanjskog poslijepodneva, sjeanje na maglovito jutro i utu loptu s plavim cvjetiima u posljednji trenutak spaenu iz hirovite rjeice negdje u brdima, babuke poredane po veliini na niskoj komodi ispod prozora djeje sobe, hladni dodir predugake kine kabanice starije sestre... Probudila ju je detonacija. Oko nje bio je mrak. Ustala je u sjedei poloaj i paljivo oslukivala. Sve se ponovo smirilo, ali je nestalo one arolije s kojom je zaspala. Nestala je, inilo joj se, par sekundi nakon to se probudila. Ustala je i pipajui u mraku pronala svijeu i ibice. Svjetlost svijee kao da je promijenila dimenzije sobe: inilo se kao da oni dijelovi sobe u kutovima, koji su ostali potpuno u mraku, nedostaju i da soba ima potpuno nepravilan oblik. Upalila je plinski plamenik i postavila na njega aluminijski lavor koji je zatekla u kui. Nasula je vode iz kanistra. Znala je da e tu veer teko ponovo zaspati, misli su joj bile zbrkane i jedino ega se sjetila, ime bi donekle prekratila dugu i teku no koja je bila pred njom, bilo je pranje kose. Svukla se, no je bila topla, ostala je samo u gaicama. Od ulaznih vrata kue, koja je ostavila poluotvorena, dopirao je miris jorgovana, kojim je bio obrastao cijeli zid kue. Imala je osjeaj kao da je taj miris miluje po tijelu: slijeva se po vratu, prolazi izmeu grudi, a onda se grana i odlazi po nogama prema zemlji, pa se ponovo uzdie prema vratu. Vidjela je svoj mukli odraz u prozoru. Izgledao joj je kao slika na televiziji s loim kontrastom, dijelovi tijela u sjeni stopili bi se s tamom. Ovako joj se njeno tijelo inilo ljepim: sjene kao da su velikoduno izbrisale prve tragove starenja. 3. Ve se dobro smrailo, i Ilija je planirao svaki as krenuti. Pokupio je puku sa zemlje, sjeo i saekao da mu utrnutim dijelom tijela na kojem je leao prostruji krv. Negdje u blizini pala je granata, njen je odjek dugo poput bilijarske loptice kruio dolinom, i Ilija je ponovo zauzeo stari poloaj i ispustio puku iz ruke. Saekao je nekoliko trenutaka u tom poloaju i oslukivao novo ispaljenje, ali se ono nije dogodilo. Opet je sjeo. Trebalo mu je par minuta da osjeti desnu stranu tijela: dotada je osjeao kao da mu je ta strana tijela, od ramena pa nanie, od kamena. Uope nije osjeao bol kad se utinuo.

Pokupio je puku sa zemlje i ustao. Stajao je nekoliko trenutaka, razgledajui oko sebe, a onda je zastao kao ukopan. Na prozoru oronule i stare kue, udaljene petnaestak metara od njega, za koju je bio skoro u potpunosti siguran da mu iz nje ne prijeti opasnost, ugledao je iskru, a zatim nestalno svjetlo: kao da je netko unutra zapalio svijeu. Promijenio je poloaj. Otiao je i zaklonio se u sjenu ostataka onog trijema i okrenuo cijev puke prema osvijetljenom prozoru. A onda se na prozoru ukazala sjena, enska sjena, i on je spustio cijev puke prema zemlji. 4. Natalija je voljela prati kosu. esto bi, kad bi bila nervozna i utuena, iz ista mira prala kosu, bez obzira to je to isto moda napravila desetak sati ranije. Imala je lijepu smeu kosu, dugu i gustu. Postavila je lavor s ugrijanom vodom na nisku drvenu stolicu. Sakupila je rukama kosu i smoila je u vodi, a zatim je lagano izvlaila: voljela je osjetiti kako oteana natopljena kosa postaje laka, a pogotovo onaj trenutak kada ponovo zaroni kosu u vodu i kada izgleda kao da kosa izgubi na teini. Sve bre je ponavljala te pokrete. Gornjim dijelom tijela, polusagnuta, pravila je krune pokrete naprijed-natrag. s. Ilija je vidio ensku siluetu kako se ritmino pomie naprijed-natrag. Vidio je samo gornji dio tijela. Pri pokretima naprijed duga kosa ene padala bi prema zemlji, irila se poput lepeze, vidio je pravilnu liniju leda, a tek pri pokretima unatrag nakratko bi vidio i njene grudi. 6. Voda se hladila i Natalija je sve bre ponavljala one pokrete. Uhvatila je neki ritam i polusklopljenih oiju nepogreivo uranjala glavom u vodu r. Igra je postajala sve bjesomunija, i Ilija je osjetio kako vidno dublje die. Jednom je rukom lagano otkopavao dugmad na hlaama dok se drugom drao za ostatke trijema. Zavukao je ruku u hlae, osjetio je da su mu dlanovi vlani. 8. Natalija je prestala s onim pokretima, uspravila se i brzim pokretima glave otresala kosu. Godile su joj ohladnjele kapi vode, koje su s njene kose padale po tijelu, i ona je nastavila istresati kosu sve dok vie nije osjeala da s nje padaju sad ve potpuno hladne kapi vode. 9. Ilija je zastao. ena je sada stajala uspravno, nije joj vidio glavu, samo je vidio vitku ensku siluetu od pasa do vrata. Zastao je, a zatim izvukao ruku iz hlaa. U nedoumici se premjestio s noge na nogu i stao na praznu limenku. U tiini noi taj zvuk kao da je bio pojaan do nesnoljivosti. Uzeo je panino puku - u trenutku kao da je nestalo arolije: onaj osjeaj da su on i tajanstvena ena iju je sjenu gledao na prozoru sami na svijetu izgubio se poput jedva uhvatljivog mirisa jorgovana - i brzo se poeo udaljavati. Natalija je ula neki zvuk vani. Primakla se skroz prozoru, dovoljno brzo da vidi siluetu ovjeka kako urno zamie iza neke sruene kue. Zbog neega je znala da ju je promatrao i osjetila je skoro zaboravljeno kolanje topline u trbuhu. Sjela je na spuvu i ugasila svijeu. Miris ugaene svijee nadvladao je nakratko miris jorgovana, ali se brzo izgubio. Sklopila je oi. Toplina u trbuhu se pojaavala, irila se tijelom, i imala je osjeaj da se nalazi negdje daleko, na nekom pustom otoku, lagana i topla, okruena samo morem mirisa jorgovana. ROBERT MLINAREC nit: Arijanaje BILA moja srednjokolska i studentska ljubav. Dio puta to smo ga zajedno ostavili za nama naim je prijateljima i kolegama djelovao idilino, a nas smo dvoje izgledali kao par koji e dugo ostati zajedno. Mene su jo godinama, i nakon to sam izgubio svaki kontakt s Arijanom, nekadanji znanci s fakulteta pitali za nju i udili se kako to da nismo skupa. Njima kao da je to samo po sebi bilo razumljivo... No, ljudski su putovi i sudbine ponekad i Gospodu strani. Ima neto u tim studentskim ljubavima to ih razlikuje od ostalih i zbog ega se zaboravljaju tee od svih drugih. No, ni do danas sebi nisam uspio odgovoriti to je to. Naa je pria zapoela u Kuluiu, na koncertu Plave trave zaborava, u ona

davna i sretna predratna vremena. Arijanu sam upoznao preko zajednikog prijatelja, koji je, vidjevi iskre u naim oima, uredio da se te hladne zime osamdeset i neke vidimo jo koji put. I danas kada se sjetim svoje generacije, obuzima me neka toplina i sjeta, iako je u iduih petnaest godina ivot uinio da nijedan od studentskih parova iz drutva, ni Dubravka i Ljubo, ni Draenka i Nikola, ni Nada i Safet, vie nije zajedno. Ja sam dugo patio. Ne toliko izvana i glasno, koliko iznutra, nagrizen crvom nemoi i bijesa, koji bi jae i dublje kopao to sam bio usamljeniji. Danas ivim u Rovinju, daleko od zagrebake vreve, sa enom koju volim, u gradu iz kojeg rijetko odlazimo. ivimo kao dvoje neprimjetnih, tihih ljudi. Arijanu ne mogu zaboraviti zato jer smo jedno drugom podarili svoju nevinost, nedugo nakon naeg susreta, u treem razredu gimnazije. A poslije jezine gimnazije, zajedno smo upisali Filozofski fakultet: Arijana psihologiju, a ja knjievnost i njemaki jezik. Provodili smo zajedno noi i dane. Svaki djeli njenog tijela upoznavao sam detaljno, nestalo je nevinosti i sputanosti, njene su kretnje postale kretnje rasne drebice. Kako sam je volio zaskoiti straga, jednom rukom joj mijesiti sise ili guzu, ili je samo drati za struk, dok bih joj drugom epio usta da ne isputa glasove u nonoj tiini! Brzo smo usavravali nae ljubavne vjetine esto isprepliui tijela u ljubavni origami. Arijana je, svojom toplom Venerinom brazdom, ali i punim ustima, mekim rukama, krupnim grudima, znala rano ujutro smanjiti onu napetost meu mojim nogama, a onda bi to opet inila i poslijepodne i nou. Danas mi se ini da tih godina, kao dvadesetogodinjaci, nita drugo i nismo radili, ve se samo jebali i studirali. Njena nam je majka, Veronika, uvijek bila naklonjena i nenametljiva. Uivala je u naoj srei. - Djeco, sad je vae vrijeme, kada se jednom zaposlite i dou ozbiljne obaveze... Veronika nas je zduno pomagala: kupovala knjige, posuivala auto, davala novac, izvodila na veere, ustupala vikendicu za proslave roendana i tulume. Veronika je, sa svoje etrdeset i tri, bila u punoj snazi i potpuno posveena voenju zlatarnice u centru Zagreba koju je naslijedila od pokojnog mua. - Uostalom - primijetila je to jednom jedinica Arijana -ona i nema nikoga osim nas dvoje. Prvi i drugi semestar brzo su proli. Bezbrini dani tog su ljeta bili ispunjeni ugodom: prvo putovanje u vedsku, pa more i, konano, uestali odlasci u Zagorje, na Veronikinu vikendicu. Doselio sam u Arijaninu kuu u Maksimiru nakon prvog semestra: tamo smo uili, spavali, slobodno disali i voljeli se. S prvim danima jeseni i povratkom ljudi u grad poeli su i novi ispitni rokovi. Arijana je, kao i obino, eljela sve to prije okonati, tako da smo uili do kasno u no, a prespavali dobar dio jutra. Toga dana, mislim da je bila srijeda, Arijana je rano izjutra otila na neki ispit. Sunce se muki uuljalo u sobu, tako da sam, iako umoran od sinonjeg naukovanja, ipak ustao. Krenuo sam prvo, jo bunovan, u kuhinju pristaviti vodu za kavu, a potom se umiti u kupaonicu. Uao sam i zbunio se. Vrata nisu bila zakljuana, a pod tuem je, upravo zavrivi jutarnje osvjeavanje, leima okrenuta stajala Veronika. - Oprosti - rekoh, svrnuh pogled i pourih van. - ekaj, Zdravko, dodaj mi runik. Onaj lijevo, uti. Mokrom me rukom uhvatila za zapee dok sam joj dodavao runik. - A da mi obrie leda? Pa, skoro da smo rod... Prihvatih. Postali smo bliskiji posljednjih mjeseci otkada sam ivio kod Arijane. Veronika bi nekad u urbi protrala kroz hodnik u donjem rublju, ne obraajui panju na nas dvoje, samo mrmljajui "kasnim, kasnim". To je, uz nekoliko pogleda na njeno tijelo u usko pripijenim majicama ovoga ljeta, bilo sve. Sada sam pred sobom gledao njenu obnaenu skladnost. Brisao sam joj kaplje s leda frotirskim runikom. Njena tamna put, jo dodatno osunana arkim ljetnim suncem, bila je potpuni kontrast blijedoutom runiku. Vidio sam kako joj se koa jei dok je polako trljam. Krv mi je bubnjala u sljepooicama. Okrenula se.

- eli me, zar ne? - apnula je i ne saekavi odgovor, uhvatila me za ruku i povela u svoju spavau sobu. Toga jutra, sasvim mirno, uinili smo ono na to smo oboje oito bez razmiljanja bili spremni. Jahao sam je, krotio i mazio, pa iznova napadao, grizao za vrat i bradavice dok je stenjala. Njen je podivljali jezik palucao po mome tijelu. Vrtjeli smo se poput hrvaa, koji su koncentrirani na svoju borbu, a svijet oko njih kao da ne postoji. Uzdasi su se rasprivali polumrakom sobe dok se ona propinjala i nabijala na mene. Svrila je prva, a potom ga uzela u usta mrmljajui: Ah, tako mi treba kurac! Veronika je bila ono to mukarci trae: gospoda, a istovremeno divlja uspaljenica, luakinja u krevetu. Voda za kavu koju sam pristavio davno je iskipjela; doruak je napravila Veronika. Potom smo zajedno, utke i zadovoljni, krenuli prema centru. Nakon naeg intimnog uzajamnog predavanja veza izmeu Veronike i mene postala je spontana i prirodna. Skrivali smo kretnje i uzajamne poglede od Arijane jer smo je oboje voljeli. Volio sam i Veroniku. Nai ljubavni okraji bili su rjei, ali nimalo manje strastveni. Dok sam vodio ljubav s Arijanom ili neposredno nakon toga, uhvatio bih se kako mislim o tome to radi i osjea Veronika dok nas nou slua u ljubavnom gru. Pomislih i na obje istovremeno u krevetu, ali sumnjao sam, poznavajui ljubomornu Arijanu, da bi to glatko odbila i ozbiljno se naljutila. Ponekad ujutro, kad bi Arijana morala ustati i otii prije nas, Veronika bi donosila aj i kolaie, te se zavlaila u jo toplu kerkinu postelju. Kao maka nastavljala bi me maziti i lizati. Uskoro nije bilo mjesta u kui i naina na koji nismo vodili ljubav: ak mi se jednom podala i u vrtu, u skrivenom dijelu zaklonjenom sjenicom. Bile su fiziki toliko sline, a duhovno tako razliite. U dvije godine, koliko smo sakrivali nae njenosti i grubosti, Veronika i ja postali smo ljubavnici, saveznici i prijatelji. Priala mije o svojim iskustvima, tumaila snove, govorila o svojim ivotnim nazorima, i pomalo sanjarila da proda zlatarnicu, koja dodue dobro posluje, te ode ivjeti na neki junodalmatinski otok. Veronika je voljela matati: uvijek je govorila o nas troje, o spokojstvu unutar zidova kue, malim svakodnevnim radostima, jer ivotnih je grubosti ionako previe... Vjerojatno bi tako i ostalo da nas Arijana, nakon godina tajnih i skrivenih milovanja, nije uhvatila zajedno pod tuem, tamo gdje je sve i zapoelo. Vrativi se puno ranije od oekivanog kui, iznenada se pojavila na vratima kupaonice, ba dok mi je njena majka temeljito sapunala nabrekli penis. Sve je bilo jasno, nitko nita nije govorio. Arijana je istoga dana spakirala neto svojih stvari i odselila Nadi. - Ostani barem ti - molila me Veronika. Nisam mogao. Kua je bila ispunjena prezirom koji je Arijana ostavila za sobom, grobnom tiinom i zveketom naih aa u koje smo stalno dosipali konjak; kua u kojoj smo izgubili nevinost i postali raskalaeni. Posljednja godina studija bila je mora. Emocionalno izgubljen, lutao sam od jedne do druge, bio grub na rijeima, i jo poneto gori na djelima, nesreen, a sve zbog misli koje su me podsvjesno izjedale. Kao da me je Arijana proklela. Veroniki sam se javljao ponekad, obino nakon pijanstva ili po povratku s lutanja u rodni grad. Nakon odsluanog studija, definitivno sam odustao od fakultetskih obaveza. A potom sam, ne od Veronike, nego od Nade, u nekom trenje-vakom bircu uo zadnju vijest o Arijani. Udala se za prvog tipa koji se pojavio nakon mene, ubrzo diplomirala i zajedno su emigrirali u Kanadu. Nisam imao komentara. Samo sam pomislio da je nikada vie neu vidjeti. Nakon toga, moj saudade ni pivo, ni vino, ni estica nisu mogli ublaiti. Ali mogla je i znala Veronika. Vratio sam se pod njene skute, u maksimirski dom, u proljee. Sjeam se, marelice u vrtu upravo su odbacivale posljednje cvjetove. Veronika se, osim tanke tamne sjene na licu, vjerojatno sjeanja na Arijanu, drala odlino. Nastavili smo nae ljubavne igre, sada neogranieni vremenom i bez potrebe za bilo kakvim skrivanjem. Bila je iskusna ena koja me ni tada, a ni kasnije, nije pitala s kime sam i gdje bio u

meuvremenu, bilo joj je dovoljno da se njoj vraam. Uivali smo u naim tijelima, slobodno i nesputano. Voljela je da brinem o njenom tijelu: da joj utrljavam kreme, da je masiram, da joj brijem i potkraujem dlaice meunoja, da osjea moje ruke na svojoj koi, bilo gdje. Ona bi me, pak grizla gdje god je stigla, a cijelo njeno tijelo kao da je bilo podreeno uicima. Ti uici koje mi je pruala raspaljivali su mi matu, a ona je uvijek iznova smiljala nove i drugaije. Zaljubljenost i enja za Arijanom bivali su zatomljivani ludom strau i skladnom tjelesnou njene majke koja se jebala boanstveno. Glasa od Arijane nije bilo, raspitivali smo se kod Nade, Dubravke, Ljube - nikome se nije javljala. Znali smo da Arijana Veroniki nije oprostila. A kako se tek majka lomila; bila je svjesna da smo prvu vezu do koje je njena ki drala unitili mi. Ali, o tome nije govorila. Te jeseni Veronika je prodala kuu, zlatarnicu i vikendicu. Preselili smo u Rovinj, u malu kamenu kuu s lijepim vrtom. Dani su nam prolazili u spokoju: Veronika je slikala i bavila se kuanskim poslovima, a ja sam se zanimao vrtom, itao i odlazio na trnicu. Renta, koju nam je mjeseno doznaivala banka u koju je Veronika uloila svoj novac, bila je vie nego dovoljna za ugodan ivot. Noi su nam i dalje bile prepune strasti. Nakon pet godina u Rovinju se pojavila Arijana. Iznenaenje, srea i zbunjenost istovremeno. Nismo znali kako zapoeti razgovor. S njom su trogodinja ki i suprug Zlatko. Draesno dijete, koje je u nekim drugaijim okolnostima u prolosti moglo biti i moje, veselo je skakutalo po vrtu. Iz razgovora doznajemo da je Arijanin suprug zapravo inzistirao da upozna majku, odnosno djevojica baku. Oito on nita ne zna o Veroniki, Arijani i meni. Zadrali su se u naem vrtu prilino dugo. Arijanino je lice za cijelo vrijeme razgovora zadralo nekakav dalek, nedokuiv izraz. Kao da s nas dvoje, i nakon to je prolo toliko godina, razgovara s blagim gaenjem. Na odlasku, dok su djevojica i suprug ve koraali prema ulici, Arijana mi je dobacila ispod glasa, gotovo doapnula: - Pojebala bih te, staroj za inat, kad to ne bi povrijedilo Zlatka... Arijanin posjet unio je nemir u na dom. Veronika je bila sretna to vidi ker i unuku, a opet nesretna jer Arijana nije mogla skriti davnu gorinu koju oito jo uvijek ne moe izbaciti iz svoje nutrine. Dugo smo priali. Veronika je prvi put plakala preda mnom. Grlio sam je i tjeio, govorio i smiljao sitne lai da je smirim. Na kraju, uvjerila je i sebe i mene da e vrijeme kad-tad promijeniti stvari na bolje. A ja? Izgleda da sam jo i danas vezan nevidljivom Arija-ninom niti... Drago Glamuzina A. &Ko ih. io malo raipim Leali smo na nudistikoj plai i pokazivali njenu piku voajerima koji su se skupljali ispod njenih nogu. Tonije, ona je pokazivala a ja sam se zabavljao promatrajui kako se igra s njima. Pronalazila je najrazliitije povode da promijeni poloaj tijela, okretala se za suncem, prema vodi, traila hlad, a za svakim njenim okretom slijedila je seoba uspaljenih mukaraca koji su ponovno eljeli osvojiti mjesto s kojeg puca najbolji pogled. Obino bi njena glava bila na mom trbuhu, noge lagano rairene prema suncu, a u rukama knjiga kojom je zaklanjala oi i omoguavala mukarcima da slobodno vire. Sve dok je ne bi naglo spustila na prsa i pogledala u ovjeka ispod svojih nogu, koji bi se odmah spetljao i poeo akati po alu, kao da je neto izgubio. A sve je poelo tako srameljivo. I terapeutski. Nekoliko tjedana ranije. Leali smo na plai, runoj, zaputenoj i punoj voajera koji su oblijetali oko dvije-tri ene koje su se, zajedno sa svojim mukarcima, usudile spustiti u to leglo drkadija. Leali smo, drali se za ruke i lijeili posljedice sinonje svae koja je zavrila kidanjem knjiga moje kolegice i njihovim izbacivanjem iz jureeg automobila na Palmotievu ulicu. Jer, te knjige ima ona, i zato ih onda nisam posudio od nje. - Ali ti si psihijatarica, svaki dan se bori s opsesijama koje ljudima unitavaju ivot, a svoj si posloila tako da nema nikakve anse da bude dobro, rekao sam gledajui u oblake koji su plovili

iznad Jaruna. -Da? To je bilo sve to je rekla, pa sam, nakon kraeg ekanja, ponovio: - Da, ako mrzi ene s kojima radim iako zna da mi se ne sviaju, ako pije leksaurine kad god idem na put, ako provjerava svaki telefonski broj u mom mobitelu, nema anse da bude dobro. -Misli? - Mislim. - Ali i ti si ljubomoran. I ti mene gnjavi. Ispituje me o pacijentima. Moram ti za svakog rei je li zgodan, koliko ima godina, je li zanimljiv - uzvratila je, gledajui takoer negdje gore, u oblake. Onog propalog pisca doao si ak i vidjeti, sjedio si s njim u ekaonici i pravio se da si pacijent, a ja sam morala doi po njega kako bi ti vidio kako se ponaa u mojoj blizini. - Da, ali ja se borim protiv toga. - Kako se ti to bori? - rekla je, malo povienim tonom, ali jo uvijek lijeno, topei se na suncu. - Ne znam... recimo kad vidim da neki tip bulji u tebe, i da ti njega takoer ponekad pogleda, preko ae, dok je prinosi ustima, kaem si da je to normalno, i da to i ja radim. Stisnem zube, utim i ponavljam u sebi: Svi oijukamo, volimo vidjeti da smo ljudima zanimljivi i u tome nema nita loe. - Ja to ne radim - otprhnu ona, pusti naglo moju ruku i hladno odree: I ne elim da ti to radi. Uvrijeeno zasutim. Nakon nekoliko trenutaka ona progovori. - to zapravo hoe? - Ovaj ovjek to lei ispod tebe. -Da? - Ve sat vremena pretvara se da spava i kroz sunane naoale bulji u tvoju piku. Ja sam to vidio, mislim da si i ti, ali ti nisam rekao da skupi noge. Ako ti to ne smeta, ili ako ga eli rajcati, zato ne, uini to. Poslije emo otii kui i nikad ga vie neemo vidjeti. U poetku me je muilo radi li to namjerno, ali onda sam se smirio i zakljuio da je svejedno, da se neu ljutiti. - Nisam ni vidjela da netko lei ispod mene. I ne pada mi na pamet da bilo kome bilo to pokazujem - odsjekla je brzo skupljajui noge. Zatim smo utjeli. Nakon desetak minuta, ona progovori. - Siguran si da je gledao u mene? -Da. L... -Kako? - Digao mu se. Vidio sam kako ga namjeta. uti. Zatim upita. - Jako mu se digao. - Jako. -1 ti se ne ljuti. -Ne. - Lae. - Ne laem. - A ako ponovo rairim noge, naljutit e se. - Neu. Rairila ih je, a mukarac ispod nas brzo je ponovno zauzeo svoju poziciju. - Gleda? - upita. - Gleda - kaem. - Ljuti se. - Ne ljutim. - A ako ih jo malo rairim. - Neu se ljutiti. Rairila ih je, kao da hoe dokazati da priam pizdarije, i da u ve u sljedeem trenutku pobjesniti. Ali ja sam bio spreman pustiti je da uini sve to joj padne na pamet, pustiti je ak i da razgovara s tim tipovima koji su dolazili na plau samo zato da bi zavirili meu enske noge. Nadao sam se da e nakon toga i ona malo drukije reagirati, da vie nee gutati apaurine zato to sam pogledao neku enu u prolazu. Ali, brzo sam shvatio da mi nee biti lako. Toboe sluajno, tjerajui neku muicu, spustila je ruku meu noge i... ostavila je da tamo stoji. Zatim je lagano prela preko dlaica i onda

zadovoljno poloila dlan na moju aku. Tip je reagirao. Dahtanjem. A ja sam vrsto stisnuo zube i prestao disati. Mislio sam da e tada prestati, ali ona je krenula dalje. Najprije se oblizala, kao da jezikom vlazi usne, a potom poela cupkati dlaice na piki. Neobavezno, usput, dok pria sa mnom o knjizi koju je upravo itala. Kad sam pogledao dolje, uinilo mi se da su joj noge rairenije nego maloprije. Dahtanje se ubrzavalo. Tad se najednom podigne i obrati se tom tipu, koji se smr-znuo kad je shvatio da se rijei koje izgovara kotrljaju prema njemu. - Hoete li se malo pomaknuti u stranu. Zaklanjate mi sunce. No to nije bilo lako, s jedne strane leali su ostaci smea od neije none terevenke, s druge nekakva bodljikava trava. A ako bi prekoraio preko nje, izmakao bi se iz rajskog kuta koji su zatvarale njene rairene noge. Grozniavo je gledao u nju i razmiljao protestira li to ona zbog njegova virenja ili joj zbilja smeta to joj zaklanja sunce. Zatim je ustao, prekrio runikom buni drae pa se, ozaren svojom snalaljivou, zadovoljno pruio po njemu. Ona tad podigne desnu nogu, kao da nagrauje njegovu portvovnost, i spusti list na moje uvis podignuto koljeno. U sljedeih desetak minuta pokuavao sam zaboraviti na poudnu dramu koja se odvijala ispod nas i posvetiti se novinama, no im sam ih spustio, ovjek je ustao, priao mi i zamolio da mu ih posudim. Pitao sam se da li on to pokuava uspostaviti opipljiviji kontakt. Zatim sam to upitao i nju, a ona je odgovorila. - Ba me briga. Ne elim nikakav kontakt s njim. Ali tip se nije dao smesti. Sjeo je na vrh runika, zapravo na svoje desno stopalo, savio lijevu nogu u koljenu, na koljeno nehajno naslonio lakat, i kad se tako zaklonio od ostatka plae, rairio novine tik do njenog stopala. Glava mu je bila gotovo medu njenim nogama. Listao je novine naprijednazad, utao, uzdisao, a onda se umirio. Kad sam pogledao dolje, vidio sam da desnom rukom drka. Nagnuo sam se prema njoj i to joj doapnuo, na to je ona ispustila jedan jecaj. Koji je dodue kasnije uporno negirala. udio sam se njegovoj drskosti i nasrtljivosti, gledao u njeno mirno lice i zatvorene oi i pitao se to se u njoj dogaa. I to da uinim. Nagnuo sam se prema njoj i ponovno proaputao: Ne smeta ti. - Ne, dok god me ne dira, savreno mi je svejedno to radi. Nekoliko smo minuta utjeli, a tad ona okrene glavu prema meni i kae: Reci mi kad svri. - Pa gledaj ako te zanima. - Ne elim ga ohrabrivati. - A misli da ga ja smijem gledati, da to nije ohrabrivanje. - OK, onda nemoj. No iako nismo gledah', uli smo. Dahtanje je bilo sve bre i glasnije. A ulo se i nekakvo mljackanje. Gledao sam u njeno lice da vidim hoe li zadrhtati kad shvati da je svrio. No ni oko toga se nismo mogli sloiti. Kad je ustao i otiao u vodu, da se opere, skoili smo na noge i brzo se poeli spremati. Htjeli smo pobjei prije nego mu padne na pamet da nam se pokua pribliiti. S gaenjem smo gledali nekoliko mlijenih kapi tridesetak centimetara od njenog runika, a i novine koje je bacio do nae torbe nogom sam gadljivo gurnuo u stranu i na njih navalio dva kamena da se ne razlete po plai. Tek tad sam primijetio da ona papirnatom maramicom brie potkoljenicu. utjeli smo sve do auta a onda smo se poeli luaki smijati. Njegovom izoblienom licu, dahtanju i pitanju, leanju u drai. Dva sata poslije, otuirani i osvjeeni, sjedili smo na terasi "Masline" i ekali njoke s raiima. I naravno, smijali se tipu koji je pitao na plai. Za susjednim stolom sjedio je stariji gospodin i mlada ena, koji su, oito, bili u vezi. On se svaki

as naginjao i svojom rukom poklapao njenu. ena je bila nervozna i stalno je plesala nogama ispod stola, skupljala ih i irila. Zatim bi jednu nogu podvila pod dupe, malo je tako drala pa brzo spustila. No ve nakon nekoliko minuta ponovno bi sjedila na svojoj nozi, ili kao mukarac, s lankom jedne noge na koljenu druge. Gledao sam kako se pritom njena kratka crvena haljina povlai uz bedra i pitao se da li je samo ivana ili to zapravo radi za mene. Dok je on gore dri za ruke, i dok ga ona zaljubljeno gleda, ispod stola iri noge i pokazuje mi gola bedra. - to gleda? - upita me tada ona, na svoj odsjeeni, opasni nain. Jo uvijek u dobrom raspoloenju, uvjeren da joj nakon onog to se tog dana dogodilo mogu ispriati kakva mi se bezazlena dvojba vrzma po glavi, pokaem glavom prema eni za susjednim stolom. Ona okrene glavu i odmah pogleda njene noge, koje su tog asa bile mirne. - to? - ponovi. - Samo gledaj. -to? - Njene noge. I doista, nakon nekoliko trenutaka, bedra se ponu rastvarati, a haljina kliziti. - to misli, da li je nervozna ili me izaziva. - Pika joj materina - procijedi tada ona i problijedi. - Ali to ti je, ti si danas radila puno gore stvari. - Pika joj materina, pika joj... - ponavljala je kao automat, a zatim se odjednom trne, okrene prema meni i gotovo vikne: Nita ja nisam radila! - Ja nemam pojma radi li ona ita, ali siguran sam da si ti jako dobro znala to radi - odgovorio sam ve i sam pomalo bijesan. No ona me vie nije sluala. Ve je bila kod susjednog stola, a njihova zaprepatena lica govorila su mi da je stvar alarmantna. Bacio sam na stol 200 kuna i skoio za njom. Dok sam je odvlaio od njih, izvila se unazad, okrenula i jo jednom podviknula: Kurvo jedna! Vukao sam je prema izlazu s terase, a ljudi su se okretali i pokuavali shvatiti to se dogodilo. Kad sam je doveo do automobila, istrgnula se i potrala nazad. Nakon ponovnog hrvanja ugurao sam je u auto, krenuo i poeo vikati. - Jesi li ti normalna! Nikad mi u ivotu nije bilo neugod-nije. Pika ti materina luda! - Samo mi je ao to me nisi pustio da se vratim. Takav bih joj amar odvalila - odvrati. - Ali zato? - Zato to je kurva. - Ti si kurva, a ne ona. Kako moe nekoga napadati zbog onoga to i sama radi. - Ali ja tebe volim, i ne mogu podnijeti da gleda druge ene - sad je ve plakala. - Zato si je gledao? - Iz iste radoznalosti. - Zato si je gledao? - A zato si ti danas pokazivala piku onom tipu? - Zato to si ti to traio. - Nita ja nisam traio. Ja sam samo rekao da to uini ako eli. - Zato si je gledao... zato si je gledao... - ponavljala je. - Nisam je gledao - rekao sam, potpuno svjestan svog poraza. Zatim smo dugo utjeli i vozili se Novim Zagrebom, a onda sam ja upitao: Gdje emo veerati? MARTINA ANII Sjedimo u restoranu iji stolovi za dvoje u kaskadama padaju niz strminu ulice. Ti jede bijelo pilee meso u umaku od mirisnih trava, ja nabadam dagnje i smijeim se jer me podsjeaju na jedno davno medunoje koje se dogodilo prije nas i o kojem ti nita ne zna. Leima si okrenut ostatku prostora, tebi drugi ljudi nikad ne smetaju, itav nogometni stadion ti moe gledati u potiljak a da se ne okrene. Ja volim znati, pregledati situaciju, procijeniti opasnost, izraunati od koga treba odvratiti pogled. Dva stola nie. Prosijed, blii pedesetoj nego etrdesetoj, ali u dobroj formi, onaj tip iroke i snane eljusti koja svakom svojem posjedniku daje izraz potpunog idiota (v. Woody Harelson, npr.), veliki snani zubi. Crne oi. Gleda me. Ti to ne primjeuje, ali

mene mukarci uvijek gledaju. Ne sjeam se da sam od svoje dvadesete do danas bila na nekom mjestu gdje me barem jedan nije pogledao onako, zna, onim pogledom "pojebao bih te samo da mogu". Da moe. Ha-ha. Gdje smo stali? Katalizatori? Provizija, komisija, mito i korupcija? O.K., ljubavi, samo ti pii dalje, sluam te ja. Tip jo uvijek gleda, naravno. Sad sam ve u ivotnoj fazi u kojoj mi to laska, iako bih mu najradije razbila sve te konjske zube jer pokraj njega sjedi njegova ena, pokraj njega sjede njegova djeca, ali oni se, naravno, ne raunaju - vama je mukima pamet ionako u kurcu. A mislim da bih voljela zviznuti i tebe zato to pria pizdarije ve godinama i zato to znam da zapravo eli biti na njegovom mjestu. Posjedovati me potpuno i onda u mislima jebati druge ene. E pa, to slobodno zaboravi. 2. Jebem ti romantiku. Sjedimo na travnatom obronku, ti si se oslonio o drvo a ja sam sklupana meu tvojim nogama i osjeam kako ti, negdje oko moje lijeve lopatice, polako i smireno udara srce. - Kad emo imati dijete? - pita ti. Oh, oh, oh. Ti eli dijete. Jer ti misli da je dijete igraka kojoj se daje pusa prije spavanja, igraka kojoj se kupuju igrake kojima se sam eli igrati, igraka koju se vodi na nogometne utakmice, netko kome se strogo prijeti prstom zbog ocjena, netko tko te ispunjava ponosom kad prvi put kresne ensku, prijenosnik tvojih svetih gena u bolju budunost. Posiem rukom iza lea i hvatam te za kurac. - Imat emo ga kad ga napravi. Osjeam kako ti je neugodno, ljubavi. Ti se nikad ne bi pojebao nasred travnatog obronka, to nije romantino, trava ostavlja fleke a moe i netko naletjeti. Pa nek naleti, moe se i pridruiti, mislim ja, ah ne govorim jer bi te to sablaznilo, a sablanjavati te - to mi je odavno prestalo biti zabavno. Pa ipak, zavlai mi ruke u grudnjak i trlja bradavice, to je dopustivo, a ako netko naleti uvijek moe brzo izvui ruke i strpati ih u dep, pomisliti na mrtvanicu ili krepanog cucka ili na to ve vi muki mislite kad elite da vam se spusti. Dijete. Imam vijesti za tebe, mili. Dijete je parazit. Dijete je kao onaj Alien, raste u eni, ispija je iznutra, kad se rodi prelazi na ispijanje izvana, dijete je priljepak kojeg se vie nikad ne moe rijeiti dok ono samo ne odlui rei: "Bok, mama, bok, tata, tko vas jebe, vidimo se and thanks for ali the fish." Od trenutka kad se rodi, dijete odreuje svaki na korak, prema njemu se ravna svaka naa odluka, taj stvor vie nikad, nikad ne izlazi iz jednadbe. Ima kolike, rastu mu zubi, sere, ne zna matematiku, ima problema s prilagodbom, mrzi nas do bola, istiskuje pritie pred piglom, prkosi, zahtijeva, uzima. Ba se sviam sama sebi ovako "nenormalna", nabrijana protiv majinstva. Ti, naravno, misli da se ja smijem zato to su mi pod tvojim rukama bradavice na sisama otekle i pocrvenjele. Ali ja se zapravo smijem zato to znam da emo dijete imati kad izvadim spiralu. 3. Sjedim na stolcu pokraj kreveta, puim i gledam nas kako se jebemo. Lei na leima (lijena mrcina kakav ve jesi) a ja sam te objahala i diem se i sputam i diem i sputam, samo polako, nabij se do kraja, ali polako, polako i sad emo tako pola sata do etrdeset minuta jer ti si ponosan na svoju izdrljivost, jasno, lako je tebi kad se ja miem, mene bole ruke i tako mi je beskrajno dosadno. Sa stopostotnom sigurnou mogu predvidjeti sekundu u kojoj e mi rei da svrim, ali ja jo nikad nisam svrila, a ti ve mjesecima odluno ne primjeuje da je to zato to uvijek moram polaaaa.......Gle, gotovo! Samo dvadeset minuta? Hvala ti to si danas bio tako brz, duo. I pitam se kamo su nestali oni dani kad smo pili vino jedno drugom iz usta, kad sam oblizala svaki kvadratni centimetar tvoje koe, kad si poljubio svaki moj made, kad smo padali u nesvijest od umora, oblijepljeni okoladom i likerom iz "Griotte Deserta"; lag na tvojem crvenom oteenom glaviu, okoladne mrvice, ljubavni ugrizi, masline koje si jezikom vadio iz mojeg pupka... Dani kad sam se vlaila kao luakinja, kad si bio pun sperme i kad smo to pili, jeli, utrljavali u kou. Dani kad je bilo dovoljno da te pogledam na nekom tulumu pa da se utrpamo u auto, dojurimo doma i kresnemo se na podu u hodniku, a nekad sam ti znala i puiti jo za vrijeme vonje. Dani

kad si me nedjeljom hvatao za piku im bi se tvoja stara okrenula prema parhetu a poslije bi nas, sirotica, pitala emu se smijemo... "Od avanturista do malograanina u est lakih godina", tako bi se mogla zvati tvoja autobiografija. Moj aneo uvar zove se Damijel, ima otprilike dvadeset godina, kratkovidne plave oi i pokoji gnojni priti na faci, zaostatak valjda iz neke samo anelima znane pubertetske faze. ui na ogradi balkona dok ja pijem jutarnju kavu a ti si na zahodu, sere i ita novine, to znai da Damijel i ja imamo pola sata mira. - Zna - kae mi Damijel - ja te razumijem. - Ide.... - kaem ja njemu. - asna andelska. Zadnjih est koje sam uvao prije tebe isto su bile enske. Pa samo budala ne bi skuila u emu je va problem. - Ajde, reci, ako pogodi dat u ti kave u tanjuriu. To je njima anelima big deal jer im Bog ne da da piju kavu, pue, drogiraju se i ostalo. - Ovako. - Sad Damijel namjeta pounu facu, jer ipak je kava na kocki. - Ja mislim da vi cure traite deke koji e vas istovremeno i voljeti i jebati, a na koncu uvijek dobijete ili samo jedno ili samo drugo i to vas ini nesretnima. Toim kavu u tanjuri, poslije u ti lagati da sam psu dala mlijeka. Vidi? Vidi? ak i jebeni aneo kui u emu je problem, a ti na zahodu rjeava krialjku. Damijel oblizuje tanjuri, a iza naih lea dopire zvuk slapa vodokotlia vrste "Niagara". Damijel zna da mu je vrijeme za odlazak, iri krila i kae: - Zna, da ja imam kurac, ja bih te pojebao. - A bi li me i volio? - Ve te volim - kae on i odlepra, ostavljajui me da alim zbog aneoske bespolnosti. 6. Jednom davno, davno, pokazao si mi fotku neke cure koja te palila... Bila je malo previe savrena za moj ukus, ali svidjela mi se ideja iza fotografije. Neka stvarna ena, neka ena poput mene, bila bi u tom poloaju beskrajno privlanija... I tako ja sad sjedim, kao taj komad na fotki, sjedim na drvenom starinskom stolcu, rairenih nogu, laktova oslonjenih na koljena dok glavu jedva drim uspravno i promatram te kako spava. Ima li ti uope pojma koliko te mrzim, ne, to je osjeaj, dovraga, ima li ti pojma koliko te ne podnosim?! Nema dana da se ne zapitam ime li me dri, zato sam jo tu, kad nita o meni ne zna i ne razumije, ti ne zna ak ni da sam jednom, na poetku, pobacila tvoje dijete, ubio bi me da zna i ponekad se strano bojim da u se izlanuti i da e me jednostavno zatui neim, a onda mislim, i to bi bio kraj. Nakon toga sam ipak stavila spiralu... emu ova muka kad su nam esencije razliite, mi smo dvije vrste koje se njue i ne prepoznaju miris, to je perverzno i bolesno, kao kad bi psu i maki palo na pamet da se pare ... nita dobro nas dvoje ne moemo proizvesti, ja sam zrak a ti si zemlja a izmeu nas je nita i jedino ponekad mislim da nas to nitavilo vee, vie gravitacijskom silom nego neim drugim... meni se gadi tvoja pohlepa za novcem, ti prezire moju ravnodunost prema materijalnom, ti sve eli vidjeti, ja sve elim probati... a seks, ma jebe to, toga ima na klaftre na svakom uglu, nije to vrijedno ni spomena ni truda... Imala sam i bolje, samo da zna... Zato ne odem? Ako pogledam lijevo od sebe, tamo je, na naslonjau, moja odjea, ljeto je, nema je puno, grudnjak i gaice, lanena haljina i tenisice. Jednostavno u ustati, uzeti to, tiho otii u hodnik, odjenuti se, otvoriti vrata, samo da ono jebeno pseto ne zacvili, zatvoriti ih tiho za sobom i odoh... nita jednostavnije. I zaista, ustajem, tiho, kao da na stopalima imam maje jastuie, nastojim prijei tu malu, gotovo nepostojeu razdaljinu izmeu sebe, odjee i slobode... - Kamo e? - ujem tvoj pospani glas iza svojih lea i kaem: - Na zahod - pa to zaista i uinim. Rade Jarak Td'enal Pablo Rincon zvani Felix, uveni centarfor i jedan od najboljih igraa svijeta, imao je krajem nogometne sezone veliki problem. Zapoeo je karijeru sredinom devedesetih nastupajui u

redovima Milionaresa iz Bogote, potom je na pragu novog milenija preao u redove milanskog Intera. Europski su nogometni efovi iskrcali milijune dolara na njegov raun, tako da je ovaj siromani crnac iz predgraa Bogote postao jedan od najbogatijih sportaa svijeta. Ve prve godine bio je najbolji strijelac talijanske lige, ali njegova momad, Inter, nije stajala dobro - bili su tek peti. Ipak, to nije pomutilo slavu srekovia Rincona, on je jednostavno bio zvijezda bez ije slike niste mogli zamisliti ni jedne ozbiljne novine. Ali taj i takav srekovi imao je prilian problem. Velik problem. Jo za vrijeme igranja u kolumbijskom Milionaresu, Rin-con je bio oenio poznatu brazilsku pjevaicu i plesaicu sam-be, mulatkinju Soniu Tavares. Vjenali su se u Meksiku. Felix je bio zakupio gornji kat luksuznog hotela u Mazatlanu. Na krovu hotela, na irokoj terasi pod bijelim suncobranima, sviralo se, plesalo i pjevalo puna dva dana i dvije noi sve dok tropski pljusak nije rastjerao goste. Mladenci su se zatim preselili u Italiju. Zakupili su vilu iz devetnaestog stoljea nedaleko od jezera Como, mranu graevinu sa strmim krovom od indre, uskim tornjem, dva zavojita stubita i pogledom na snjene vrhove planina. Ali ini se da im hladna klima s Alpa nije odgovarala. Snani visoki crnac i njena mulatkinja teko su podnosili zimu i dugotrajne magle. Problem je bio tu. Iako je Rincon bio stalno prisutan na stupcima sportskih novina, a Sonia dobila svoj talk-show na drugom programu talijanske televizije, ipak su tonuli sve dublje. Zatvarali su se u vilu i tamo muili svoju muku. Nije bilo rijei o nevjeri, ili o branim svaama, Felix je bio prostoduan i dobar, a Sonia vrlo paljiva i njena. ivjeli su prilino skladno - ali nisu mogli raditi "ono" - ili su to inili vrlo rijetko. Ta je tamna sjena prijetila da uniti njihov brak. Zadnji put spavali su prije dva i pol mjeseca kad je Inter izgubio u kupu, na blatnom terenu u Bergamu, a Felix doao kui nosei na koi smrad lombardijskog blata. Sonia je tog popodneva bila iznimno raspoloena, spremna na dugu predigru i oni su zavrili u branom krevetu s izvezenim baldahinom, uukani pod svilenim plahtama, koje su vrijedile vie nego itava ulica potleuica u Kolumbiji. Kako je tada ivot bio vedar i lijep! Felix se naveer zadovoljno izleavao itajui strip, bio je otkazao sve intervjue i odlazak zubaru, a Sonia je veselo pjevuila po kuhinji i kuhala ajeve, iako uope nije imala potrebe da ulazi u kuhinju, jer imali su dvije kuharice. Vatra je gorjela u kaminu, vani je padala kia i sve je bilo kao u bajci. Ali to je bilo prije dva i pol mjeseca duge sue. Felix je polako shvaao da mu se ivot pretvara u nonu moru. S vremenom su se brani drugovi potpuno otuili, gotovo da i nisu razgovarali, osim kurtoaznih pozdrava i kratkih reenica o vremenu, televizijskom programu i prvenstvu. Krenuo je drugi dio sezone i Felix je igrao kao nikad. Inter je nezadrivo grabio prema prvom mjestu. Bili su zasjeli na vrh tablice, kad su protiv Rome izgubili prvu utakmicu. Felix je u zadnjoj minuti zapucao stopostotnu priliku, pogodio je stativu. I da muka bude jo vea, Argentinac Batistuta dostigao ga je na listi strijelaca. Felix se vratio kui izuzetno mrzovoljan. Parkirao je crveni Porsche u dvoritu i shvatio da je zaboravio kljueve od kue. Pozvonio je, ali ba nikoga od posluge nije bilo u blizini. Nije mogao shvatiti takav nemar. Razbio je skupocjeno staklo iz devetnaestog stoljea na glavnom ulazu, okrenuo rezu i popeo se na kat irokim stubitem. Bio je bijesan kao ris, a krv mu je tekla iz ake. Sonia je bila u kadi. U velikoj porculanskoj kadi s ukrasima od fajanse, u oblaku miriljave pjene. Kupaonica je bila ogromna prostorija koja je umjesto krova imala areno staklo. Felix se isprva mislio izjadati eni, ali dok je ulazio u kupaonicu, osjetio je snanu elju. Osjetio je ono to je ekao mjesecima, a takva prilika se ne proputa. Zbacio je odjeu, skoio u kadu i podignuo Sonijine noge u zrak. Ona je bila vrlo iznenaena, ali kad je primijetila da se na tijelu njezina mua dogodila boanska promjena i da je njegovo tree oko promatra iz pjene, osjetila je uzbuujue drakanje i trnce duboko dolje, na mjestu gdje je njezino tijelo bilo obuzeto poudom. Rairila je noge i podigla ih na njegova ramena.

Bingo! Izazvali su pravu poplavu u kupaonici. Ritmiko kretanje gore-dolje u kadi je proizvelo divovske valove koji su se prelijevali preko i pustoili kupaonicu. Svrili su oboje u isto vrijeme, klonuli u zamuenu vodu i osjeali se spaeno i blagoslovljeno. Ali dugo potom - opet nita. Felix je tresao mree kao lud. Inter je grabio prema naslovu prvaka koji im se smijeio nakon petnaest godina. Prialo se po Milanu kako bi interovci dali po pet godina ivota za taj naslov. Ipak, uporno ih je pratila Roma, bila je na samo bod iza njih, vodila se takozvana mrtva trka. Isto tako, na listi strijelaca Rincona je pratio Romin centarfor Batistuta, iz kola u kolo drei se gol ili dva iza njega. Felixa je strano muio njegov seksualni ivot. Mislio je da je to zbog klime, ve je bio na rubu da spakira kovege i vrati se u Junu Ameriku na vrui i vlani zrak koji bre tjera krv i druge ivotne sokove. Bojao se otii kod doktora, nekakvog psihijatra ih' branog savjetnika, jer bi sramota i publicitet koji bi iz toga mogli eksplodirati potpuno unitili njegov ivot. U Kolumbiji ili Brazilu mogao bi vrlo lako nabaviti kakav vje-tiji napitak za poticanje elje, ali u sjevernoj Italiji tee. Previe se bojao uraditi taj korak da njegova tajna ne izae na vidjelo. Takoer, bojao se o neredovnom seksualnom ivotu otvoreno razgovarati sa Soniom. Njih dvoje bili su kao nijemi suuesnici, iskreno su alili jedno drugo, ali o tome se nisu usuivali otvoreno razgovarati. No, treba znati da su esto izbivali iz kue. Kad Felix ne bio bio na treningu, a Sonia u televizijskom studiju, veerali bi zajedno za ogromnim stolom uz svjetlost votanica. Taj veliki stari stol od hrastovine, dug pet metara, jo je vie poveavao i naglaavao razmak meu njihovim tijelima. Pet kola prije kraja prvenstva izgubili su i Roma i Inter. Oba su kluba igrala na strani, a Felix je prvi put u karijeri promaio penal. Bilo je to protiv Perugie. Jednostavno, nije bio dovoljno koncentriran i promaio je. Dok se vraao kui, vozei crveni dvosjed, shvatio je kako mu se die. Pritisnuo je gas. Vozio je suludo kroz krivine po alpskim obroncima, sve u strahu da mu se sluajno ne spusti prije vremena. Uletio je u kuu traei Soniu, a ona je leala u krevetu s oblogom na glavi, imala je napad migrene. Ali kad je vidjela sputene hlae svojega mua i njegov nabrekli ud kako hrabro ree vlani zrak u sobi, opet su je proli marci i primila ga je u zagrljaj. To je bilo trei put da vode ljubav te godine. Seks je bio savren i njih su dvoje poslije zaspali kao bebe. Ujutro, kad je Felix krenuo na trening, pala mu je na pamet luda zamisao. Shvatio je da svaki put nakon izgubljene utakmice dobije elju da spava sa enom. Nije znao pravi razlog tome, ali shvatio je neobinu povezanost. Pet minuta kasnije nasmijao se toj suludoj ideji, ali budui daje bio na rubu oaja - zato ne bi vrijedilo pokuati? Trebalo je promaivati i gubiti, ako je mislio ostvariti branu sreu. Meutim, nije mogao zatomiti instinkt roenog ubojice, nos za gol bio je jai. U sljedea tri kola zabio je pet golova i nije uope doao u priliku da se seksa. Konano, uspio se savladati u predzadnjem kolu protiv Napolija. Kod rezultata jedan - nula za Napoli, deset minuta prije kraja, lopta je dola s krila, a golman je ve bio na zemlji, Felix je trebao samo podmetnuti nogu. U kratkom trenu uspio je nadvladati zanosnu huku stadiona, urlik tisua podivljalih grla, i hladno je poslao loptu tik uz vratnicu, ne u gol, nego pored. Napoli je pobijedio, a Roma je sustigla Inter. Veliki Felix Rincon napravio je svoj prvi, antologijski promaaj. Dok se vozio kui, umoran i znojan od utakmice, bio mu je propisno dignut. Uletio je u vilu kao vjetar, protrao kroz sve sobe, ali ene nije bilo - naglo je otputovala na neko studijsko snimanje koje e trajati tri dana. Bio je oajan, pao je na prazan krevet i runo obavio stvar. Njihov je brak padao u sve veu krizu. Jo iste veeri, nakon to se vratila sa snimanja televizijskog pota, Sonia je napravila pravi bijesni ispad, razbila je pet porculanskih tanjura, dio vrijedne zbirke koja je pripadala kui. Prijetila je vritei, to je sigurno ula sva posluga, da vie ne eli i ne moe tako ivjeti i da e potraiti zadovoljenje negdje drugdje. Felix ju je nastojao smiriti, ali znao je da od tjeenja nee biti nita. Ispriao joj je sve do u najsitnije detalje o promaajima i erek-ciji, i obeao ludi provod u nedjelju nakon utakmice. Bilo je preostalo samo jedno kolo. Inter i Roma imali su isti broj bodova i trebali su igrati meusobnu utakmicu u Milanu. Taj e me odluiti prvaka. Stadion je bio dupkom

pun, u publici je bilo toliko energije da bi se mogao aktivirati davno ugasli vulkan. Felix Rincon istrao je na teren, potpuno siguran u sebe, jer je odluku donio ve odavno. Sonia je bila kod kue i gledala je utakmicu na televizoru. Igra je bila prava uspavanka. Bilo je tek nekoliko grubljih startova brania Rome i par utih kartona. Svi su znali da bi neodlueni ishod donio prvenstvo Rimljanima, jer su imali bolju gol-razliku. Na poluvremenu u svlaionici Intera bio je potpuni muk. Interov trener Trapistini, iskusni lisac prekaljen u desecima slinih bitaka, savjetovao je igraima da ne srljaju, nego da uvaju rezultat sve do zadnjih petnaest minuta, a onda krenu na sve ili nita. Tako je i bilo. Zatvorene formacije Intera i Rome drale su rezultat sve do zadnjih dvadesetak minuta, kada Milanezi vie nisu mogli izdrati i kad su bitno pojaali ritam igre. Pet minuta prije kraja Felbc Rincon dobio je loptu na centru i obruio se pravo u Romin esnaesterac. Unutra gaje obrambeni igra sapleo s leda i sudac je svirao najstrou kaznu, svirao je jedanaesterac. Publika je vritala. Pune dvije minute Felbc Rincon nije uo nikoga, od uzbuenja i strane buke koju je podizala publika. A onda je nastao muk. Vladala je tiina puna iekivanja. Felbc je bio na potezu. Namjestio je loptu na krug od bijelog vapna na smeem, potpuno golom dijelu travnjaka. Nogom je odgurnuo dvije narane koje su, pokuavajui pogoditi suca, ubacili ljutiti navijai Rome. Uzeo je zalet, hodajui polako unatrag, kao da se priprema za dvoboj. Zatim je duboko udahnuo zrak i pogledao golmana. Pokuao je u sebi polako izbrojiti do deset, ali je zapeo ve kod broja etiri. Jedan, dva, tri, etiri... i nije znao dalje. Golmanove oi bile su umorne. Felix je osjetio njegov strah. Iskonski strah svih golmana po kojemu je mogao znati hoe li zabiti ili ne. Ovaj je bio toliko preplaen da je jedva stajao na nogama. Felix je znao da moe dati gol petom, ako hoe. uo je zviduk. Zatrao se, udario loptu i ona je otila visoko iznad gola, na tribinu, meu zaprepatene Interove navijae. Na stadionu je nastao potpuni muk. Igrai Rome su se meusobno grlili, slinili i tipali. Felix Rincon zabio je glavu u ake i osjetio je kako mu vrele suze klize niz obraze. Do kraja utakmice kao zombi lutao je terenom. Zavrilo je nula-nula. Roma je postala prvak. Publika je u potpunom muku napustila stadion. U svlaionici Intera nitko nije razgovarao, neki su igrai plakali. Felbc se nije niti otuirao, iz razumljivih razloga, jer je ve na travnjaku poeo osjeati neto udno u donjem dijelu tijela. Osjeao je lagano pomicanje, njeno bubrenje, mali, jedva primjetni jeguljasti rast koji je mogao postati vulkanska erupcija. Odmah je sjeo u svog crvenog zmaja i odjurio prema Alpama. Vozio je kao lud, ne skidajui nogu s gasa i sluajui njeno cviljenje guma. Osjeao je uasnu snagu u preponama. Sonia ga je ekala u spavaoj sobi, na sebi je imala samo ipkasto donje rublje, a vatra je pucketala u kaminu. Felix je polako uao u sobu, crn, snaan i znojan, s najvelianstvenijom erekcijom na svijetu. GORDAN NUHANOVI Bod u gostima Trajna je brijao na hard ore u rajonu Mauranca i Glavnog kolodvora. Sama izvedba ovisila je o trenutanoj inspiraciji, mada nije tajio da ih najradije okida onako s nogu - u grmlju ili u haustoru rjee u autu, a nikada, ba nikada u stanu jer bi ga izmeu etiri zida preuzimala kriza identiteta. Volio je Trajna svjei zrak, meku podlogu i nesputan pogled u zvjezdano nebo iznad Zagreba. A tog petka digao je bezobrazno veliku lovu na nekoj transakciji hotelskim dionicama i htio me poto poto poastiti kurvama. - Da se i ti opoci - objasnio mi je. Bila je pala no kada me napokon slomio. Najprije smo uradili par neobaveznih krugova autom oko Mauranca. Trajna je to zvao osmatranje: oborio je farove, u kazi munuo disko hitove osamdesetih. Kupio je i par konzervi piva - isto da se ja malo opustim u ovoj prvoj fazi. Wunder-baum s retrovizora hlapio je avokado miris. Jednom je rukom razdrljio kravatu i opustio gornje dugme na koulji, progibao vratom i ramenima. - Kurve, ovjee -zareao je Trajna izbacujui donju vilicu prema meni: Svuda oko nas! Tada se poeo zanimati za cijenu: Poto? - grmio je kroz leptir-prozori. Osjetio sam svjeinu

bistre noi u kabini. O da, zaboravih rei da je bila veljaa i da su maori vritali po haustorima kao da najavljuju skori gubitak jednog njufa. - Stoja maraka - ule su se cure kako uporno ponavljaju klackajui potpeticama po mokrome ploniku. Nijedna nije pristajala ii ispod cijene. Zauzvrat, Trajna im je kresao sve same birane psovke koje kao da je uvao za ovakve prigode. - One to vole - pouio me. - To ih rajca! Nisam ba bio siguran, ali ajde dobro. Kruili smo dalje. Poslije tamo nekog estog, sedmog kruga po Maurancu, Trajna je ve divljao po sicu: roktao je ba onako pravo svinjski, zatim malo dahtao pa onda opet ario po psovkama. Poneki put bubnio bi akom u tapecirani krov i izvrnuo oi. Odjednom se, meutim, smirio, spustio u zamjetno niu brzinu. Vidio sam kako nabire obrve. Postao je, to bi rekli, delikatan. Najzad, skuih da procjenjuje to se to doista krije pod naslagama zimske robe. - Ma vidi, vidi onu ribicu - inzistirao je na curetku pod platanama. - Ima nogu i guzicu! to sam mu mogao rei: bio je u pravu. - Ma malo mahunu - predomislio se Trajna i opet nagazio gas. - uj - dometnuh sa svoje strane - ako nita barem ima dobra usta! - Ma jebo usta. Jedino ako... - Trajna me pogledao kao da upravo otkriva neto novo u mome biu: Jedino ako... - oi su mu se arile: Pa ti zna da lova nije u pitanju - najzad je istisnuo, kao prijatelj prijatelju. A ta moja neodlunost potkopavala je cijelu akciju. - Gledaj vamo jebogati, nismo na seminaru - opominjao me kad god bi osjetio nedostatak panje s moje strane. Bilo je prolo frtalj devet kada mi je racionalno izloio problem: uje, ako ovako nastavimo, mogli bi ostat suva kurca i mokrih opanaka, capito? Sreom, ena u mije sivoj bundi, pokraj znaka STOP, vratila gaje u akciju. Njegov frktaj kao daje dolazio iz njemakog pornia. - Ta je tvoja - ree. - Ona lana plavua! I vie tu nije bilo razgovora jer sam mu poeo lagano epiti ivac. Iz bunta je izvukao dvjesto presavijenih maraka: Na -tutnuo mi je lovu u ruku i pogledao u oi. - Nemoj, buraz, da obruka ovu registraciju, uje me, nek zapamti VK-404-U! Vani je bilo hladnije nego to sam mislio, pa sam ruke ubo dublje u depove. Neto se najprije pomaknulo kod ukrasnog bunja; tanko svjetlo kandelabra otkri obnaeni komad carskog buta. Krenula je dosta ofenzivno, iroko se zanosei u ramenima, a onda - kao da mijenja odluku - zastala s nogom pred nogu. Polako je izranjala iz lijinog ala. Otkrih grubu bradu, kao sjekiricom ocaparenu od ilave bukve Poeo sam skrupulozno: Dobra veer. - Bilo je to oajno visoko za ovakvu priliku. - Koja je cifra danas? - Stoja deko, ba si sreko - istresla je pokazujui zlatnu dvojku. - Nije malo - pourio sam se nadovezati. - A u haustoru? - Jesi lud - podviknu ona. - Oe da navuemo reumu! -Sumnjiavo me odmjeravala od glave do pete. Nisam ja ba neka roba, ali taj Trajna me stvarno ujebao! Dodue, nije ni mogao znati da ne volim te vrste, nabijene grae: Moe bit -pomislih - da joj snaga lei u butinama... - Sjetio sam se Traj-ninih pria o eni mijealici: najprije te zarobi bokovima, potom ti sisama imobilizira vrat, slijedi zahvat nogama preko lea dok joj donji trap usisava sve to zapravo vrijedi od tebe u tim trenucima. - DizussssH! Jedan auto malo je zastao, pa zatim oprao po gasu. Make su, rekoh, jecale u haustoru. Sve u svemu, mirisalo je na snijeg. Zadigao sam kragnu. Tamo iza parka, uti reflektor Hrvatskog narodnog kazalita ostavljao je buktinju na hladnome nebu. - Topla soba, upavac, halteri, tu kabina - nabrajala je prednosti sobe, prodirui pogledom duboko iza moje skromne fasade. - Ti i ja, macane, sami! Bilo je to veoma jeftino i bez imalo truda s njezine strane, ali moj je ikan ve izgarao u nevinom

transu; osjetio sam Ga gdje bodro starta na prvu loptu. Pogled mi se zamutio, u grlu je zapinjalo cijelo klupko knedli. Osvrnuh se ka autu. Trajna mi je dvaput blicnuo. - Moe gajba - rekoh. Topla soba, upavac, halteri... Pruio sam joj orlia: sto maraka. Slijedio sam je. Dah mi je bio kratak. Pred pothodnikom je poela usporavati; onda je izula svoje visoke pete, a da pritom - ako me sjeanje jo dobro slui - nije ni provjerila slijedim li je uope. Ipak, im je skinula tiklu, njezin je carski but ispario kao rukom odnesen i ono preda mnom iailo se u isti oks - ma kao da je majka cijelog nogometnog podsa-veza! Oklijevao sam tako oaloen dok mi je ikan tonuo u tamni bezdan gaa. - Toliko o Trajninim procjenama - apnuh gorka srca dok je ona mirno, valjda rijeena glupe prtljage, produila u neonsku oazu Importannea. - Dvije kune, ovjee, za cigare - icar me trgnu za rukav pa je malo falilo da je izgubim u gomili to je nailazila iz suprotnog smjera. Uskoro ipak opazih zbijenu priliku ravnih tabana, dakako, s tim tiklama pod mikom kako uzdignute glave pii ravno u trnjanski mrak. Mudro sam usporio, bilijarei rukom po gaama ne bi li, to se kae, opomenuo ikana da ne zbija takve mrtvake ale, ali On se drao kao da smo itav ivot bili na Vi, zapravo, kao da uope i ne razgovaramo i da smo sasvim sluajno skupa: Daj, daj - mantrao sam panino. - Vadi glavu iz pijeska! mugnula je u haustor. Pourih joj pridrati vrata, no ona se ve penjala, tonije, tabanala uza mrane stube. Napipao sam vlane zidove i pauinu. Jedan imi propelerirao je pri vrhu tavanskih greda. U takvim prilikama ovjek pomilja na kraj u traniranom obliku: unutarnji organi na rusko trite, mlada koa vraevima u Kongu, kosa za elavu bakicu u Palm Springsu, a ovo malo loja pod slabinama uvijek je dobro dolo za sapun. Tijelo e upecati u Savi, bar trideset kilometara nizvodno: ve sam nazirao probleme s identifikacijom... Napokon je otvorila vrata. Koljena su joj umorno klecnula dok je jakim rukama eala razraene bokove. Tek tada mi se okrenula; bio je to pogled kojim mi je uzimala mjeru. - O kako je opor taj profesionalizam - pomislih. To je bio osjeaj koji e me pratiti tijekom kratkog gostovanja. - Pazi gdje staje - upozorila me i pola dalje. Bila je to neobino duboka spavaonica s niskim stropom, osvijetljena golom aruljicom oko koje su se rojile najgore zamislive bube. Netko je revao s ispupenom trbuinom, netko pak iznenada zagrgolji iz mranog oka: Imaju noeve! -Nemirni snovi. Probuene arape. Kiselkast smrad ujedao je za oi, ali nastavljao sam pratei u stopu siluetu ene mijealice, mimo ruku to su visjele preko rubova kreveta, pazei, naravno, gdje i kako stajem. Onda je, napokon, napipala slobodnu postelju. - Skidaj se - zapovjedila je i okrenula mi svoje dupe. - Hlae samo do koljena! - Pogledao sam ustranu. Neki krebijeli deda na susjednoj postelji razjapio je neobrijanu njuku: Spavaj mrcino - obrecnula se otkopavajui grudnjak. A ono to je potom ispalo na blijedo svjetlo, dodatno me prepalo. - Ovoj gutaperki trpi kimeni stup - to mi je bubnulo na pamet pred tim golemim sifonima dok sam se navrat-nanos razgaivao. - Do koljena - ponovila je prijekorno zirkajui u spavae po okovima. Pa onda opet taj deda - spazio sam ga kako kilji kroz prste. - kilji - rekoh. Deda se promekoljio i tek kad mu je priprijetila smru, okrenuo se na drugu stranu i nastavio hrkati. - A sutra e me icati za mali vinjak i kiselu - gunala je vie sebi u brk obavljajui posljednje pripreme. Sjeam se kako mi je majstorskim pokretom, iz zgloba, priarafila kondom na mlohavog ikana. I On je, siroe, bio zateen situacijom; pa ak i nakon to je minicu zarolala preko trbuha otkrivajui tako onaj donji trap s kojim me Trajna toliko puta plaio - ikan je ostao nekako usukan. - Daj, daj, bar zbog Trajnine rege: VK-404-U - apnuh vie sebi nego njoj. Potom se, uz uzdah, prevalila na lea i butovi joj se tada razlie po SMB deki. Ugnijezdila je ponajprije dupe, onda je otpustila halter za jednu kopu kako bi butinama pruila komociju i na kraju kosu skupila u pundu. Od svih njezinih obeanja jedino su halteri bili izvjesni, ali nisam bio u situaciji da zakeram. - Idemo - ree kao da se radi o vonji u luna parku. - A jaknu? - upitah.

- Da je skidam ili... U sekundi se smraila: Ostavi je na sebi, pederu jedan, nemoj mene zajebavat, ma gledaj ga - probi iz nje u vezanom hropcu kroz jecaje trulih federa: Jesi doo jebat ili zajebavat, jel? Poeo sam vrdati s ikanom. - Di je - aputala je iz polumraka. - Daj ga vamo! -Tu je... - Ma di, pizda mu materina? - Malo lijevo... - Nema ga! - E, sad si ga prola... Dok je tako apala u prazno, protegao sam se preko nje. Na pamet mi je u tom trenutku padala jedina mogua poza iz ilustriranog prirunika Seks u 101 pozi - isti misionarski poloaj, s tom razlikom to i dalje nisam imao to uloiti u tunel: ikan je i dalje odbijao suradnju. - eprtljo oguljena - pizdila je ispod mene na rubu strpljenja. Rebnula me na bok i priprijetila: Ima jo minutu! Zatim Ga je stegla u svome dlanu kao gumu za jaanje ake. Posegnuo sam za sisom. - Stop - ree ona hvatajui mi ruku. - Kuda? - Sisu - inzistirao sam na sisi. - To ti je jo 50 maraka - rekla je nekako sanjivo. Dohvatio sam hlae s naslona stolice i izvukao lovu iz depa. Sreom, Trajna mi je dao dvije pedesetice. - Evo - rekoh navaljujui s obje ruke istovremeno. To je ve bilo bolje. Gnjavio sam je s velikim arom, ali kad sam se htio utopiti medu sisama - ono ba da me nema na povrini - povukla me za kosu: Ljubljenje jo 50 maraka - umorno mi je objasnila. utke sam joj predao novanicu koju je zatim struno zatakla za tipaljkicu haltera i dok sam se pokuavao zbrojiti hou li imati jo koju kunu za njezine guzove, osjetih da me usisala jednim prokuanim, medunonim potezom: Ups! Tako sam, dakle, dospio u enu mijealicu, moda ne ba preduboko, moda doista i ne puno dalje od samog okna, ali ukanje kouljice na najloniranom ikanu budilo je nadu. Da joj ba i nisam najdrai gost, outio sam to ve nainom na koji Ga je gnjeila, zapravo, vie Ga lomei medu otrim podvodnim hridinama, nego to Ga je putala da se, siroe, protegne i tako bar nakratko doivi domainsku atmosferu. Jednom - dvaput - triput... - Koji sam ja jeba - ponos mi je ve curio kroz ui, premda me, istinabog, od samog poetka proganjala misao o brzom svretku. To je bio onaj hendikep gostujueg terena: pritisak publike, pristrani sudac, kupljeni golman... - Oe li? - pourivala me. - Nemoj mi samo krepat! Zakopah joj jezik u usta. - Bljak, pas ti mater... - doekala me promukla kletva. - Dii ustranu - siktala je, no nisam se tako lako predavao. itav set mog vretenastog miinog tkiva upirao se ne bi li ikan izdrao do cenera: etiri, pet, est... Odbrojavao sam u sebi. Neki e rei da je brojka deset vie nego skromna ak i za prvi put, no s njom u, pomislih, moi bar pred Trajnu ista obraza. -VK-404-U! Stvarno mi je bilo kao da unutra boravim itav ljudski vijek, no giljotina je ve bila spremna. Osam... devet... deset! Deset, jebo te, deset! Kao po razraenom planu njezina je mijealica poskoila nekud u stranu i ikan pljucnu, oito, zakovrnuta vrata. uo sam ga kako jo malo grca u najlonu prije nego e se dati u panian bijeg u smjeru poljske bolnice. & - Deset? - Trajna me bijelo pogledao i ukljuio migavac kako bi obiao cisternu koja je polijevala cestu. Sloio je onaj neprejebiv smijeak: Oe re da si je deset minuta rondao? - Ma ne to. Deset puta unutra-van. - A tako! - Sad su mu stvari bile kao jasnije, a onda je preao na svoju muku. - Zna - poe on nisam navikao na

posnu piletinu i sad me njira tu unutra. Nekako... - Trajna se slobodnom rukom drao za trbuh -... Nekako mi nije sjela. - Piletina? - htio sam mu rei da sam vidio samo stare kokoi na trotoaru. - Pravo pile - Trajna je cmoknuo fronclu mesa iz prednjeg zuba. - Bio sam na veerici s jednom damom, he, he. - Zatim je pljucnuo kroz prozor: Za predigru. - ekaj, veerao si piletinu? -Ve dugo pikiram jednu s protezom na prednjim zubima, zna one butre to imaju metalizirani osmijeh? -Pa? - Otfurao sam je u Express na kuhanu piletinu. Samo bijelo meso od lea, kui? Reko sam kuharici da ih dobro, ali da ih ba dobro raskuha prije nego nam ih poslui solo, bez sosa i krumpira. I ba se nekako poklopilo da je dama ovih dana na dijeti, pa je nisam trebo neto posebno nagovarati. Bila je to obina veerica pod svijeama! - Trajna se drmusao od smijeha. - Ali svaki je zalogaj gricnula tom svojom elje-zarijom na prednjim zubima, takav je bio dogovor - ree mi. Unato cerekanju, Trajna je radio duge, sveane pauze, kao da mu misli stiu prekooceanskom potom. U oima su mu bljeskale plitke lokve s ceste. - Kuhana piletina se dobro uvlai u protezu - objanjavao je Trajna. - To ti izgleda otprilike kao da se glistice mrijeste izmeu zubia i htio sam gledati, ovjee, taj zalogaj piletine kako joj zapinje u protezi, te duge bijele pilee fronde koje joj stre kroz metal prije nego to ih istjera jezikom. CD s disko hitovima i dalje se vrtio, samo tie nego prije. Prepoznao sam Nenu u pjesmi Einmal ist keinmal i jedva primjetno pojaao. - ak mi je dopustila da joj jednu lundru jezikom isisam iz proteze - dodao je Trajna. Spustio sam automatsko staklo na prozoru i skupio se na svojoj strani. - Hej - uo sam njegov vedri usklik. - Ali, poslije je sve bilo obino, majke mi... ovdje iza, na sicu. Pustio je volan ne bi li bolje pritegnuo kravatu. - Zna me, ovjee. Spretno je zakopao manete na rukavima koulje, popravio kragnu i pogledao se u retrovizor. - Jesam upav, ha? - Nisi - rekoh. - Sigurno? Nemoj da me ena pita gdje sam bio... - rekao je prskajui si pazuhe Axeom Tropic. Onda je zaustavio na ugibalitu i iziao napolje, otvorio gepek i izvadio sjedalicu za bebe. Prije nego e je privrstiti za naslon, Trajna je baterijom pregledao stranji sic: Nikad nisi siguran mrmljao je petljajui s kopama. - Jer te fleke... - Uvuku se u draperiju - prekidoh ga. - I ne samo da se uvuku - primijetio je Trajna. - Nego nema te kemije koja e ih poslije istjerati van. - Te se fleke, Trajna, znaju proiriti... -1 ne samo da se ire, nego izjedaju opruge! - Pojavi se hrda - bubnuh. - Moe, ovjee, odmah mijenjati sic! - A koliko to kota - rekoh bez veze sa suvozaevog sjedala palei cigaretu na cigaretu. - Koliko sve to kota u jednom ovakvom autu? Pratio sam na retrovizoru ogromnu Trajninu figuru kako pomno traga za flekama, petljajui usput s patentom stolice za bebe. Njegov mi je zadah bio za vratom, zadah pokvarenog eluca iz kojega su u ovo svjee praskozorje kuljali otrovi razliitog porijekla. Uinilo mi se da ovo iza ipak predugo traje i kad sam skupio snage da okrenem glavu, shvatih da me motri kroz polumrak, etveronoke osovljen po stranjem sicu, kao neka naglo nabujala buba to se sprema da mi odgrize komad uha i potom ga, u vonji, ispljune u jednu od barutina, hladei pritom jezik na ledenom propuhu. Dalibor impraga Kavice Andreia lhiplina: Bilo mi le prvi put" samo lenom -A JA SAM TI junf zgubil sa Suzi, ono, ko i pol kvarta. Al na kaj, nee mi vjerovat kad ti

ispriam kaje bilo. Ono, ja sam falabogu znal da se Suzi troi ko, ono, ko kutija pljuga na tulumu, zato sam se i aktal na nju. Kui, tu mi je bil najsigurniji ulet - zna kak je to, ima etrnajst godina i pui spiku da su svi ve karali samo ti nisi, i sam gleda kak da i ti to prije skine mrak, pa makar z onim gaborom od Viktorije kaje ponavljala sve razrede od treeg do osmog. Dobro, kvadra je lagala da kara, lagal sam i ja, normalnjak, mo mislit kak su svi karali u osnovnjaku, ono, karali su svoju desnicu ruku, jeboti, rupu izmeu plahte i jastuka. Mislim, mogel je Vikto-riju ko je htel, nije ona bila skroz ista u glavi, ne bi moda ni skuila, al nju nisu hteli ak ni Futa i oni papci Cehner i Jazbecovburaz, pa kaj da ti priam. Kui, ne, di sam ono stal: ono, reko moram skinut junf, to je prioritet numero uno, i znal sam ono da se Suzi troi. Al to sam znal vie onak, teoretski: jedino kaj sam bil ziher je da se ve bila poevila s Gustim, okreom i Duom. Kui, okre me je najvie i narajcal da je zbarim, ono, zna njega, "kompa tu bu najprije dobil pie-rosa", pa povue mrkalj skroz do sinusa, pa ono "kompa, ak sam je ja dobil nakon dve cuge, kaj se ima mislit", pa opet mrkalj rego, pa "kompa s pravom spikom ima je ovak". Mislim si dobro, znam da je sedam zadnjih generacija "Save Kovaevi" ve bilo tranu i da u se posije osjeat ko petnajsti vlasnik kode, ono, ko kad kupi Bleka na Remizi kod invalida i vidi da je ve ofucan i ve unapred zna da bu nutra nael, ono, cjeli asortiman, od picadlaka do patete. Al jebi ga, zna kak je, sila boga ne moli. I tak. Al nije mi bil problem kaj su je tolki potroili, neg kaj mi je i tak zgledala nekak nedostupna, ono, ko komadi u Salunu. Kui, jesam ja bil razred ispred nje, al se ona uvjek druila s ovim starijim frajerima. Kui, ja sam za nju zapravo bil jo kiki, ono, cjelo vreme sam razmiljal kaj da skombiniram pa da dobim to kaj su ovi dobijali na izvod iz matine knjige roenih. Mislim, da sam znal kakva je zapravo u glavi, ne bi gubil tolko vremena, al zna kak je, spiku nikad ne skui na vreme. Reko koji kurac da joj uvaljam, ono, koju spiku, kad je zajebancija sve je okej, ispred kole i tak, al nisam pojma imal kak da je otfuram u krevet. Al reko dolo bu i mojih pet minuta. I daj sluaj spiku kaje bilo. Kak je ona za slobodne aktivnosti ila na folklor, tak su ti trebali i nastupat negdi u Makarsku, ono, kao, prijateljska kola, i jo ti je ila kvadra s rukometa i koarice, kao da buju tam dolje igrali z blitvarima. A kui, od profaa su ih vodili sam Drajfus i Horvatica, a kak su se njih dvoje ionak praili, ono, nema frke za ubacit se, kad se nekam ide s njima mo ufurat dinosaura u bus ak hoe, nebuju se bunili, njima je glavno da se ide nekam di se mogu na miru prasnut. Al ja reko idem na ziherika, i pitam Horvaticu da jel mogu s koarkaima, ono, za rezervu na klupi, a veli ona moe ak obea da e ispraviti one jedinice, kui, bila mi je raska. Ja reko nema frke, bum proel i s pet ak treba sam me povedite. Bed ti je jedino bil kaj se ilo sam na tri dana, prek vikenda, mislim si nemam ba puno vremena za borbeno delovanje. I ni, reko moram odmah u proboj. Ono, Sutjeska, ton - kamera - ekn, u busu se odmah zicnem prek puta Suzi, pa malo spikice, ni previe, pa cugnemo nekaj, pa malo gleda kroz prozor i uti da ba ne dosadi na poetku i sve usere, i doemo tak dole i smjestimo se u neki hotel. Uglavnom da ti ne duljim, vozim ljevo-desno, igram presing, lopta ne smije u obranu, i odmah prvu veer padne ti tulum u njenoj sobi. Ono, cuga, zajebancija, i na kraju se malo-pomalo svi pokupe i ostanemo samo nas dvoje i priherova sisterica, kui, ona ti je bila sa Suzi u sobi. Ja joj ono pokazivam nek se izgubi, a ona ni, ne kopa. A vidim i Suzi bi htjela ostat sa mnom nasamo, i ne znam sam kaj vie da napravim, i bacim dir po sobama da vidim di je Dean, zna kak je priherova sisterica bila zatelebana u njega. E, sam mi se bog osmjehnul: kod Deana ono druga tulumika, svi se ve napili, ja odmah zaokrenem pod runom, ono, odmah natrag do ovih piki i velim priherovoj sisterici: "Daj Kristina nekaj Dean pita za tebe, ono u toj i toj su sobi, tulumare do zore, igraju fanta za ista", i tak. A ova uti, ko ono ne zanima ju, pravi se blesava, a sve se uzvrpoljila. Ja reko: daj, ak ti nije teko bar odnesi tam kvadri kutiju pljuga, obeal sam im poslat. A od prihera sisterica sam, ono, zeme pljuge i - piuuuu. Ja reko: "E, Suzi, ajmo je zajebat, ajmo se zakljuat". Ova odmah pristane, ono, reko, teren je spreman da nemre bolje bit, a srce mi sve, ono, mislim si: bie eve, stihovi e tei. I ni, mi pika, ostalo ti nekog stoka jo malo u flai, ja velim ba teta kaj nema vie, ba bi se urokal. A ona ti iz torbe zvlee novu flau. Ja reko Suzi, ono. I ni, mi spikice ponovo, iva romantika, gori sam neka mala lampa, a kak je vani padala kia izaemo posije na balkon pa se sjednemo van u mrak. I ni, puimo, ono, zeka-peka, cugamo, kui,

a sjedili smo ti tam u mraku na nekoj deki na podu. I ona ti meni onak z rukom po kosi, ja si mislim noas il te jebem il te ne jebem, kak veli uti. I ni, ponemo se valit, i odemo posije natrag u sobu, a ve smo se bili i naveglali. I veli ona daj priekaj, moram nekaj u kupaonu. I kurac, nema nje dvajs minuta, ono, uje se tu, a ja ko frajer sjedim tam na podu i cugam dalje, a zna i sam kak smo zgledali u onim smjenim jaknama i s ofarbanim pramenovima, ko Duran Duran iz Jadrtovca. I ispada ona van, veli "Draen, oe se i ti malo istuirat?", i onak ima trenirku sam na sebi, kui, dri je kod sisa stisnutu umjesto da je zakopa. Ja reko budem, milostiva gospodina nije u pitanju. Ono, bil sam tak brz da sam bil gotov prekjuer, i ispadam van, a ona u krevetu s dekom do grla. I veli "daj doi k meni". Ja ono pod deku s njom, a ona sam u gaicama. ovjee. Zna kaj, digel mi se u roku moment, jo si mislim pa ovo nema ni u No vjetica tak brza eva. I odmah pada valjada, ja po sisama, rukom dole po dindi, skinem joj gaice, pa sebi, valimo se, a ja sam mislim kurac sad bum ispal takav papak, mindu sam vidil sam na sredini od Starta a tu sam sa debaicom kaj bi mogla za repku nastupat. Ono, nema anse da joj velim da sam junfer, al me upak bilo kaj ak skui, bu proirila spiku, ne bum u Pongru vie od srama mogel u. I daj sluaj, ovjee. Ja taman da bum se legnul na nju, a veli ona: "Oe bit njean sa mnom, ono, nisam nikad to radila". A meni, ono, tuut, ni mi jasno. Al ni, pravim se turboblesav, to ti je uvjek najbolje. A da ti ne priam, ono, kad mi je to rekla kara odmah "klang!", ono, to je drue vre od elika. Velim ja: "Nema frke, ribica, pazil bum", ono, izigravam frajera a sve si mislim valda bum znal to sve po redu, jeboti, to je kad pogleda kompliciranije neg kad prvi put rastavlja puku u vojsci. I fakat, legnem se na nju, i napipam nekak tu rupu ledo, i ufuljim ga tranu, i isprva fakat nekak nije ba ni ilo. Dobro, posije je uel bez problema, i jo smo se dugo i evili, nekih uku vremena. E, a ona ni pisnut. I ni, poevimo se, i ja odmah zemem neku maramicu i pobri-em tu krv od nje, reko trofejek prvi je tu; mislim da ga i sad imam negdi u regalu. I zapalimo pljugu, ono, kao, partizanka, jebiga, takva je sitjuejn. I zemem ja onu flau i cugam taj tok, pa dam malo njoj, ona pika: halfe trinken halfe arcu geben, i reko ma idem je pitat. Al ono, zna kak to ide, okolo, ono, do Trga prek estina. Reko pa jel zna da se pria po kvartu, ono, nisam spominjal imena, da si orila s puno frajera. Veli ona ma to sam traaju okre i ona gamad s mostia, nemaju pametnijeg posla. Ja si mislim jeboti pa koji sam onda ja frajer, skinul sam Suzi junf, jeboti, treba mi podi spomenik tam pokraj Rade Konara na Batijanovoj. A to kaj bu se posije mene kvadra na njoj izredala, za to me boli kurac, ne mislim furat s njom. I fakat je posije pola kvarta isto s njom zgubilo junf, al vie to ni bog ne zna kak ide redosljed. Al sluaj kaj ti je bilo. emdo natrag u Zagreb, i odmah se idem proetat po kvartu da naem nekog kom u se pohvalit, i taman naletim na Dua. Reko Dus, zna kaj sam napravil ovaj vikend. Veli on kaj. Ja reko skinul sam Suzi junf. A veli on kak si joj ga mogel skinut kad sam je ja potroil prije pol godine, i to iza kolskog, na stepenicama od trafostanice. Ja reko ne jebi, bila je junferica, jo je i krvi bilo ko u Drugom svjetskom ratu. A veli on: mali, prvo se informiraj, to sam mislil i ja dok nisam saznal kaje na stvari. I veli Dus, daj sluaj, ma ona ti ima neki problem s mindom dolje, s himenom, i ak se ne evi due od sedam dana to se oporavi, kui, i kad je evi onda opet krvari. Ja ga gleam, ovjee, nisam ni uel u svjet seksualnih odnosa a ve sam naletil na rjetke ivotinje. A veli on: tak ti je to stari, kad malo bolje upozna materiju skuil bu da nije sam Suzi endem, sve su ti pike takve, svaka ima neki zajeb. I misli da nije bil u pravu? Sam kaj sam ja prekasno skuil da zajeb uglavnom nije u mindi, neg u glavi. Ivan herceg SITIS - cvietni porno Hrvatskui svjetsku knjievnost poznajem bolje od svoje guzice - uletio je gotovo shizofrenino dok je, u polumraku, na nekom roendanskom tulumu, ona razgovarala s frendicom. Sav se tresao i nije znao je li pristala popriati s njim jer ga se uplaila ili ju je zaintrigirao smisao ili besmisao, odnosno glupost reenice to ju je bio izgovorio. Mutna pogleda i krvavih bjeloonica, napuen do jaja, gledao je samo nju, Anu, pa se njezina prijateljica, slijeui ramenima i kolutajui oima, udaljila. Na tulumu je bilo kojekakvih likova, od vjenih studenata do vojnika povratnika s fronte u maskirnim uniformama. Potpuno razvaljeni oni su kokama pokuavali prodati priu o tome kako su ba oni kva-dra koja je glumila u poznatom spotu "Lili Marleen" na ratitu u istonoj

Slavoniji. No, sve je to za njega bila zvuna kulisa, pomijeana s glasovima veseljaka koji su pokuavali pratiti Gillana, Jaggera, pa Cobaina, Cavea ili Anthonvja iz "Peppersa". Imala je dugu, ravnu plavu kosu i tanku svilenu koulju na cvjetove, i kad ju je malo bolje pogledao, nije bila tako lijepa kao to je izgledalo izdaleka. Lice joj je odavalo neto zmijsko, ali egzotino, veselo i tuno istodobno. Bilo je to prije vie godina, jo dok su sretno studirali i zajedno s ostalom studentarijom po domovima izazivali male potrese i "male smrti" od eve i tuluma. Danas su mu za nju ostale samo SMS poruke, njegove, posebne SMS poruke. Rekla je da je to uzbuuje i da ih sve uva, iako to nikako nije mogla biti istina jer ih je jednostavno bilo previe. Nol: NE MORA MI GOVORITI KAKO CES SE ZA TOPLE LJETNE KIE KAO MUHA SKRITI U RUU DA PRODJU GLADNA STOLJEA RAZMAZANA PO ZRCALU KOJE TRUNE U KAPELAMA SVIH NESRETNIH MIRAKULA TVOJEGA DJEJEG PUBISA. Ona je uvijek odgovarala kratko: MOE JOS! Ili: TO MI JE DOBRO Ili pak uope nije odgovarala. On se nije alio, sav ushien smiljao je nove zrane razglednice. Jedne veeri, kad se vratio u stan nakon jo jedne alkoholne seanse s trendovima po oruju, prisjetio se poetka studija i iz crvene knjige s police u "malog zelenog" upisao: No 17:VEERAS SI OVDJE- PRESVLAI AROLIJURASPLINES LI SE. ZATEKNES LI SE SAMA. VISE SE NIEG NE SJECAS. S vremenom je traila neto ee i on joj je s oduevljenjem ponudio neke od naslova Valentove "Plave krvi": TEHNOLOGIJA SNA: NJEZNICE ili POPUI MI MALO! (MARICA). "Slatke automate" voljela je samo kasno naveer, kad bi prala sve zaostalo prljavo sude. Tada se, znao je jer mu je to stalno priala, prisjeala prvoga deka (sada ve arhitekta) koji ju je u toj pozi najvie volio lizati. Jednostavno bi se bez rijei zavukao pod nju i hranio je odozdola, njeno, polako, kao bolesnu oboavanu maku. A ona bi se poslije mazno skupljala i grila te, na kraju, slatko podrignula. U tim bi trenucima samo tiho ponavljala: Oh, kako volim taj tvoj akademski metajezik - i smijala se, smijala... Kad bi joj poslao poruku, a ona ne bi odgovorila, bio bi sav izvan sebe. U video bi stavljao neki porni i pojaao ton do kraja. Poslije bi se prisjeao kako se, nekad, nisu skidali jedno s drugoga. Plavua se tada ve bila pretvorila u crvenu vraicu. - Da si plava, bila bi ista Savannah! - rekao joj je jednom dok su se po tko zna koji put zatvorili u studentsku sobu, ivcirajui time ve i prijatelje, i docimere, sve. - Tko je to? - Pornozvijezda - odgovorio je zadovoljno. - Svinjo odvratna! - uzviknula je i skoila s njega na pod. Stranjica joj je bila glatka i zategnuta kao jabuka, i dok je prilazila stolcu s odjeom i navlaila gaice, pomislio je kako joj sa strane nedostaju samo dva zelena lista. Da, ali oni su vjerojatno otpali dok smo se evili, zakljuio je mudro. Jebote, koliko se pucamo, jo malo i spavat u na gomili lia, kao jelen. Tako zamiljen, smjekao se, i ne primjeujui da ga gleda. Kad ju je skuio, ve je izrecitirala: Koja-si-ti-stoka - i izletjela iz sobe. A tog je poslijepodneva bila posebno dobra: prva mu je to uinila, srednjak omotan u prezervativ, kao cvjetnu stabljiku u celofanu, stavila u stranjicu. Bio je to neopisiv osjeaj i sljedeih je dana i mjeseci sve ee eksperimentirao. U krevetu, prije spavanja. Ubrzo vie nije mogao zaspati bez prsta u sebi. Nakon domaih umjetnika, u nastavcima joj je slao ulomke iz "Amerikog sna", dio o Fraulein Ruti iz Berlina, sluavki koja je sa "svih svojih pet prsta, kao momad marljivih crva, prebirala po svojoj otvorenoj penici", a poslije glavnom liku romana, Stephenu Richardsu Rojacku, dala da ih poljubi. No24: TO SAM I UINIO-, UDAHNUVI PUNIM PLUIMA VRELI SPOL-, KOJI JE U PUN0H

CVATU-, PUN ZEMLJE-, S NATRUHOM NEKOG SKRIVENOG MISA KOJI SE POVLACI KROZ VRT S KOMADIEM TRULE RIBE U ZUBIMA. Ona je ve znala, svaki dan po jedan nastavak. Dakle, sutra slijedi nova epizoda, nova slika, novo uzbuenje. Moda ve noas ako je negdje zaruio. Ili rano ujutro? No 25: MOJA SE BOSA NOGA PODIGLA SA SAGA-, I STAVIO SAM SVOJIH PET NONIH PRSTA TAMO GDJE JOJ JE BILA RUKA. Sada ve nije mogla kontrolirati svoje svakodnevno ponaanje: stalno je nesvjesno pogledavala mobitel, ulila ui je li stigao novi svodniki paket. inila je to a da ni sama nije znala udi li za njegovim "tekstovima" ili mrzi svako poslano slovo. Bez obzira na sve obveze koje je kao mlada profesorica imala u koli, pristala je da je maltretira RIJEIMA uime "dobrih starih vremena". Takav je bio dogovor, svatko ima svoj ivot, ah' SMS-om je sve doputeno. No 26: IZVUKAVSI ODATLE SMJESTA VLANU AROMATINU MUDROST SVIH VJETINA I ZANATA KOJI SU POTREBNI DA SE PREIVI U SVIJETU. S vremenom joj je poeo odailjati i neke svoje stihovne pokuaje, mislei da nee skuiti da su njegovi. Ipak, nekoliko reenica koje je nauio napamet i ponavljao u sebi kao mantru, svoju malu prozu, nikada joj nije poslao: "Izrezao bih ti crni trokuti izmeu nogu noem i spremio ga u friider. Za svaki ruak stavljao na stol kao desert. Gledao bih ga poudno kao komad torte, polizao zajedno s tanjuriem i ponovo vratio u led." Prvi njegovi stihovi to su joj iscurili iz mobija bih' su: ZRANA ENO-, VJENA VOSTANICE PRELIVENA KONJAKOM I SPERMOM-, NAJPRIJE MI SPALI TREPAVICE-, A ONDA REDOM - POBONO LICE-, PORNOGRAFSKA RAMENA I STOPALA KIPA. Nije odgovorila. Pokuao je ponovo. No 38: GUZA TI JE MEKA UTOPIJA PREVEDENA NA JEZIK ULICE-, OKRUTNI VOKAL ELAVE CRNKINJE-, PLAC DJETETA NA DOPU. Nije odgovorila. To je normalno, takva je, mislio je. No 39: MITSKO NEBONOZJE-, OKIENO KAPLJICAMA HRABROSTI I KRISTALICIMA SJECANJA-, TOPLO KAO RODOLJUBNO OGNJITE DEVEDESETIH. Nije odgovorila. Bio je uporan, popustit e, uvijek je na kraju poputala, uvjeravao je sam sebe. Pa nije valjda da ga ignorira zato to je shvatila da su to njegovi stihovi, da mu se tako zapravo ruga. No40: KOLJENA SU TI BIJESNI NEPOSTOJEI METRO-, SKRIPAVE SKRETNICE KOJEGA JEZIKA. Nije odgovorila. Nikako se nije mogao smiriti i opet je gledao seks na TV-u. Uz to, osim to je povremeno bez cilja izlazio u grad, ili na pie s istim drutvom, ili smiljao poruke za nju, gotovo nita i nije radio. Nakon nekoliko vruih scena poeo je lizati ekran, znojio se i dahtao, nije uo susjeda koji mu je lupao o zid da stia tu stranu buku, pomijeane krikove i glupu glazbu. Iscrpljen i napaljen kao le u krematoriju, odjednom je ustao i stolicom razbio televizor. Sve je svrilo u iskrenju i dimu. Klonuo je na pod ispred regala, a u golu su mu se stranjicu uvukli upavi vrhovi smekastoga tapisona. Boljela su ga prsa i inilo mu se kao da je zaredom progutao bar deset opuaka. Oi su ga pekle i pomislio je da mu se niz lice slijeva krv. Sutradan joj je poslao novu poruku, sveano odabrao neto toliko bolesno iskreno da je zakljuio kako mu se nakon toga svakako mora javiti. Bio bi zadovoljan i s jednim: A. Ili, potajno se nadao, cijelom patetinom ispovijedi: OVAKO TE DOBRO NISAM UPOZNALA NI KAD SMO IVJELI ZAJEDNO. TOLIKO NJENOSTI I TUGE NEMA NI U FADU KOJIM SI ME MALTRETIRAO. TOLIKO LIJEPO UPAKIRANE OKRUTNOSTI I CINIZMA NIJE BILO NI U JEDNOJ NAOJ SVADJIA poslao joj je Jovcea, ulomak iz "Pisama Nori", u dva dijela. No41:D0BR0 SE SJEAM TE NOI U KREVETU U PULI. DOSADILO TI JE LEATI ISPOD MUKARCA I JEDNE NOI NAGLO SI SA SEBE STRGNULA SPAVACICU I ZAJAHALA ME GOLA.

No42: NABILA SI KURAC U PIKU I POELA JAHATI GORE-DOLJE. MODA TI MOJ ROG NIJE BIO DOVOLJNO VELIKi JER SJEAM SE DA SI SE SAGNULA DO MOJEGA LICA I NJENO PROMRMLJALA: -JEBIi LJUBAVI! JEBI! Otkako se nije javila prolo je gotovo tjedan dana i pomalo je bio u panici. Pomislio je ak da je nazove, premda je obeao da to nikad nee uiniti. Odmah bi promijenila broj, a to bi bilo strano. Nakon duljeg razmiljanja i preslagivanja stvari u glavi, zakljuio je da se umorila i da joj treba odmora. Odluio ju je malo pustiti na miru. Tono dva tjedna nakon toga, listajui novine, u Crnoj kronici proitao je naslov: MLADA RASTROJENA ENA S BOLNIKOG PROZORA SKOILA U SMRT. Potpuno izvan sebe, u tekstu, primjerene duljine s obzirom na teku tragediju, dobio je potvrdu svojih crnih slutnji: "Ana H. (28) iz Zagreba, hospitalizirana zbog tekih opekotina lica zadobivenih u prometnoj nesrei nekoliko dana prije, bacila se juer sa estog kata KB Dubrava". Na manjoj fotografiji bio je njezin izgorjeli automobil, a na veoj ona prekrivena crnom plastinom vreom. Dalje nije mogao, vie nije prepoznavao slova, rijei su postale neprijatelji, a zidovi vritali, kao da upili su sve zvukove to stvorio ih je u svom stanu. Pao je pokoen tim valom, ne dospjevi proitati kraj novinarskoga reporta u kojemu je stajalo da je uzrok nesree u kojoj je stradala nesretna mlada ena najvjerojatnije koritenje mobitela tijekom vonje. Kad je nakon nekoliko dana, a moda i tjedana, napokon shvatio da vie mu se nikad nee javiti, opet je u video stavio porni. Ovaj put "Crnu udovicu". Glumili su: Jenna Jameson, Tiffany Million, Tifanni Minx, Nikole Lace, Barbara Doli, Olivia, Jordan Lee, Bobbbv Vitale, Tom Byron, Steve Drake, E. Z. Rider... Posljednja poruka koju joj je poslao bila je: n 0 J SIEHENS OBOAVA TVOJU NOKIU. DARIJE TOPLAK Ona i Onan EROTSKA pria Ona i Onan nastala je za vrijeme jedne od antiinhibitornih okupacionih terapija koje provodim na mojem odjelu. Ispovijest Sreka L podjednako je zanimljiva na psihopatolokoj i literarno-estetskoj razini. Zbog zavidnog umjetnikog dosega teksta, a uz pristanak autora, odluio sam pripomoi objavljivanju oveprie. Na razini motivapriaje vrsto strukturirana. Zanimljiv psihiki, a osobito literarni obrat, zbiva se u trenutku prijelaza na opis pacijentovogseksualnog kontakta s osobom suprotnog spola. Egon Winterhalter, dr. se. Zdravo, Djevo, svih milosti puna, vjenog sunca ogrnu te sjaj. Oko ela zvjezdana ti kruna, ispod nogu stenje pakla zmaj... - odzvanjao je Mirogojem poznati hit a capella tog proljetnog etvrtka. Tono prije esnaest godina, upravo u trenutku kada je eksplodirala nuklearka" u ernobilu, prvi put sam se zaljubio. Falangisti su istog datuma 1937. bombardirali Guernicu. I mene je ponio religijski zanos pogrebne ceremonije. Lijes s truplom mog mrtvog roaka, ijem sam sprovodu prisustvovao po obiteljskoj dunosti, sputen je u raku. Prepustio sam se ugoaju. udno kako me veselo ozraje jednostavne, ali i okrutne prirodnosti, ivot, smrt i to, uvijek iznova uzbudi. Motrim lijevo, motrim desno. Oko mene sami darkeri. Orijentiram se na darkerice, u crno odjevena enska bia. Ba kao nekad u Jabuci, poznatom okupljalitu napredne rock-omladine. To su bili dani... I noi. Odlazim definitivno uzbuen. Erekcija. Tim bolje. Odabrao sam stazu koja je bila gotovo pusta. Osvrtao sam se da me netko ne vidi. Povremeno bih zastajao i energino protrljao nabreknue. Nisam vie mogao izdrati. Skrenem lijevo u aleju obraslu gustim raslinjem zatienu od neeljenih pogleda. Usporio sam i pronaao skrovito polje. Broj 77, ini mi se. Na treem grobu fotografija mlade nasmijane djevojke. "Stela Klasi, 1980-2000. Poivala u miru Bojem. Amen", uklesano je ispod ovalne fotografije uokvirene bijelim mramorom. Odmah sam izvadio "spravu". Ispruila se poluautomatski. Pozamana oblica s ljubiastim vrhom djelovala mi je boanski. Svaki put me iznova uzbudi pogled na vlastitu uzdignutu mukost. Prostenjao sam s olakanjem i zabacio glavu unazad zatvorivi oi. Stajao sam vrsto rairenih nogu ispred Stelinog groba. Desnom rukom

masirao sam mesnatu krutost, a lijevom stiskao jajeka. Povremeno bih bacio pogled na Stelinu kosu i njezine poluotvorene nasmijeene usne. inilo se kao da su ive i kao da govore: "Svri..., svri..., svri!" To su ustvari bili vrapii koji su ivano skakutati uokolo proizvodei svoj iv, iv! Prepustih se rajcajuoj romantici. Najvee zadovoljstvo zbiva se iznenada. Uvijek je tako. Grio sam se nekoliko trenutaka brizgajui obilno i smjerno. Pogodio sam ravno u fotografiju. Tri do etiri mlaza potpuno su prekrila sliku pokojne sirotice. U uima mi je bubnjalo. Pred otvorenim oima zvjezdani bezdan, crnilo s bezbroj sitnih svjetlucavih tokica. Osjetio sam igliasti sjaj svake od njih na zatiljku kao ugodno bockanje. Prekrasno! Naalost, trajalo je kratko. teta. Vjeno proljee slijevalo se niz ugrijani crni mramor. Bijeli trag brzo se krutio. Izgledalo je kao da Stela plae. - Stelo, Stelice moga neba, miruj, i slika se jebe! - tepao sam joj na rastanku parafrazirajui dvojicu suvremenih hrvatskih pisaca. Eto dobrog epitafa! Obrisao sam svog polu-ukruenka i spremio u gaice. Osjeao sam se kao Onan. Bilo je vrijeme da se krene. Mogao bi me netko vidjeti, a to ne bi bilo lijepo. Ionako sam na uvjetnoj. Osuen sam zbog injenja bludnih radnji. Naime, prije godinu dana profesorica tjelesnog jedne zagrebake gimnazije zatekla me je isukanog "jarbola" kako "vjebam ljepotu" ispred prozora enske svlaionice. Proveo sam pet mjeseci u Vrapcu i nije mi ao. Sunano poslijepodne. Koraao sam prema izlazu gdje se nalazi predsjednikova monumentalna grobnica. Ispred nje uala je djevojka rairenih koljena, djeaki nagnuta naprijed. Crna uska jakna, stretch hlae. Napeta guza naslonjena na pete. Doista, djevojka sa stilom. Pribliio sam se i uo kako poluglasno psuje. Vidio sam obrise gaica, rubove meni vrlo poznatih i dragih tangi. Nita me tako ne uzbuuje kao crte Mercedesovog znaka koje se - kao paralelni pravci u beskonanosti - dodiruju u crnoj rupici napete enske stranjice. - Dozvolite - iskopam svoj najdublji bariton trudei se da pravimo artikuliram. Pravo je vrijeme da pokaem suvenir iz Venecije, vadim upalja boje Dinama, bic francuske proizvodnje. Kresnem ga jednim vrstim potezom. Sagnem se polako i palim redom sva tri lampaa: crveni, bijeli i plavi. Pogleda me iznenaeno. Ja ve stojim uspravno s rukama u depu. Ona ustaje, spontano popravlja hlae drei se za remen. Podie prvo lijevu pa zatim desnu stranu. Nehajno zabaci kestenjastu kosu. - Oh, ba vam hvala. Ve pet minuta pokuavam zapaliti te svijee, a ovaj upalja... - zacvrkuta zvonko. - Ma nita. Sve je, OK! Luna ima 24 godine. Trai posao u struci i voli ples. Zanima je umjetnost openito, osobito glazba. Djevica je. Samo u horoskopu - dodaje vrckavo. Smijemo se zajedno staroj doskoici. Ovdje je po oevoj elji. Dolazi jedanput tjedno dok je otac na slubenom putu u Haagu. Tamo obavlja neke dravne poslove pa ne moe svaki tjedan doi i zapaliti svijee svojem drugu kako se inae zavjetovao. U etnji prema gradu neobavezno avrljamo. Ljubazno klimam glavom i valjam isprobane dosjetke. Umjereno sam duhovit. Znam da ne treba pretjerivati na poetku. O sebi dajem informacije na kapaljku. Pomalo dvosmislene. To je zabavlja. Poziva me na pie u Tkalcu. Oputena atmosfera. Sve ee se dodirujemo u aru razgovora. U proljetnoj noi osjeamo slobodu i putamo da nas ona vodi. A sloboda stanuje na Zelengaju. Luna je sama kod kue. Njen dom je dvoetana vila s panoramskim pogledom na Agram. Unutranjost u nuveau riche stilu. Svjesna su malograanskog ukusa svog "starog". Majka je umrla kad su Luni bile etiri godine. Sluamo Mozartov "Requiem". To je jedina misa koju rado sluam. Lagano pijuckamo ohlaenu travaricu. Do "Agnus Dei" ve smo mrtvi-gladni. Dobro raspoloen spominjem peenu mladu jajetinu i mladi luk. Ipak, veeras emo blagovati neto popularnije. Telefonski naruujemo slavonsku jumbo pizzu. Mijenjamo glazbu. Sting "drobi" o tome kako smo svi krhki i ostale gluposti. Rakijom obilato zalijevamo ljute feferone i papreni kulen. Promatramo treperava svjetla velegrada. Siti smo. to sada? Luna ima odlian smisao za timing pa predlae da pogledamo jednu zanimljivu videokasetu koju je njen otac donio iz Haaga. Ne eli mi rei o emu se radi. Sjedamo na trosjed presvuen koom. Vrlo

je udoban i crn, pomalo hladan. Video-zapis je iz Domovinskog rata i slui kao dokazni materijal u Haagu. Prikazuje silovanja, muenja i nasilne smrti. ovjee, pa ovo je pravi snuff, pomislim. Moje uzbuenje raste dok gledamo uvodne scene "ienja". - Ma daj, dosta je. Dalje je stvarno degutantno. Posvetimo se normalnim stvarima, nama - rekla je Luna. Posvetili smo se. U asu se ukrutim do kraja. Ona gasi Amadeusa i pali Stinga. Priguena svjetlost i Stingov falset pravi su graanski uvod u ono to dolazi. Ja sam ve popaljen. Ne od Stinga. outimo i gledamo se. Sad. Ljubimo se snano i polako simetrino milujemo. Zanimaju je moja lea, torzo. Jo smo obueni. Na trenutak se razdvajamo. Pa opet lizanje do besvijesti. Prvi dodirujem njenu golotinju. Zalazim joj rukom iza leda u hlae pa u gae. Otkopava remen radi lakeg pristupa. Ona mi jednom rukom trlja "kokotia" preko hlaa, a drugom vadi koulju i majicu. Ruka mi propada do raspukline. Jo umnije die. Ne izdravamo vie nalet strasti. Skidamo sve sa sebe. Oboje smo goli. Putam joj da me za ruku odvue do kreveta u svojoj sobi. Na tkrevetu opet sjedimo "oi u oi". Ne uspijevamo kontrolirati poudu. - Molim te, Sreko, daj mi ga. Odmah daaaj, jooj molim te. Tako je ogromno velik, jo nikad nisam imala... - baca se na leda irei noge i dahui. Hou te straga, Luna! - zahropem i lako je okrenem na trbuh. Ona se sama pridigne na koljena i znalaki rairi polutke rukama. Ulazim epski, poput dlakavog satira. Nimnica na svaki moj nalet odgovara krikom. Troim je bez suzdravanja. Drei je za glatke polutke paleve guram u mar i vadim ih. Na svaki moj ubod glasno odgovara krikom. To me jo vie raspaljuje. Povremeno okree glavu unazad. Sva je rumena u licu. Stenje. -D...da, jo, ajde, ajde...-Volimo se divlje. Ne mijenjamo pozu. Odjednom, ona stane. Glave uronjene u jastuk prua ruke iza sebe i hvata me za stegna vukui ih jae prema sebi. - Sreko, svravaaam, mmmmh! - vrisnu najednom i zgri se nabijajui se jo jae u mene. Hvatam je za kosu i odgovaram. Dolazim i ja. Uspijem se otrgnuti od nje. Vadim uigranim trzajem glavonju iz safta i gaam je u glavu. Doekuje prvi mlaz iznenaena. Razrogaenih oiju i otvorenih usta. Drhti. Pogaam je pravo u oko. Biser kapljica cijedi se s trepavice na lice kao velika bijela suza. Sve ostalo svrava na bradi i usnama. Par sekundi cijedim umornog "luleka". Sputam se polagano na nju i liem ostatke svoje mlijei zajedno s kapljicama njenog znoja. Sve se to mijea u naim ustima. Pokuavamo produiti uitak ljubei se i dalje. Oboje drhtu-rimo kao u groznici, a nije subota. Prevaljujem se s nje na krevet. Predah nam je potreban oboma. Nekoliko minuta u-timo. - Mmmm... Ovo je transcendentalna koincidencija -umiljato mi se obrati. - Nemogue! Pa oprao sam zube prije izlaska. Osim toga pili smo vino i travaricu. Ne moe mi nikako smrdjeti iz usta - duhovito joj vratim "lopticu" i pretvaram se da sam uvrijeen. Nije se dala. Odmakne svoju pametnu mislilicu pa nastavi: - Ba si luckast. Htjela sam rei kako... Ne dam se ni ja, prekinem njeno meketanje pravei se i dalje kao da ne znam da eli priati o "nama": - Ma znam. Uio sam i ja latinski. Htjela si mi na finjaka rei da imam nekakvu frku sa zubima ustrajem u diverziji razgovora i izvlaim ruku iz zagrljaja. Zavlaim je pod pokriva cijelo vrijeme drei se njenog tijela. Uz lice, niz vrat, preko desne dojke, na struk. Dlanom joj poduhvatim desnu polu-lopticu stranjice i srednjakom zaem u brazdu plodnicu. - Ma nema veeeze - mazno razmaze pomirbu. Poslije par minuta odmah je shvatila igru. Luna se priljubi gornjim dijelom tijela uz moje, a trzajem trtice prema dolje jae se natakne na prst izvia. Titraj kraljenice i najeena koa nagovjetavaju da dolje, malo nie, curi ljubav. iljaste "dvojke" skreu mi panju. Ljubim se s njima siui ih cijele dok mi mesnati vrci drakaju nepce i jezik. Potom je ljubim u usta. Dugo i vlano govorimo svim svojim jezicima. Pravi smo po-ligloti ljubavi. Ve sam krut i ona to osjea na svojem trbuhu. Zatiem je u raskoraku. Nalijeem na bijelu mladost grizli-jevskom odlunou. Odgovara mi tijelom bez otpora. - Aaghh... daj, da, da... taaako! - tepa mi. Dobrodolica je vlana i topla. Polako, produavajui

uitak ponovnog prvog spajanja svladavam otpor mesa. Pokliznem se u Lunu. Rubim meso svojom cijelom duinom. Iskonski naprijed-nazad pokreti u kombinaciji s eliptinim digresijama njene karlice postiu cilj. Jei i uiva: - Nnna... aa, nna... a! -1 da i ne u isto vrijeme. Hvata me za ramena, guzicu. Grebe mi lea. Podiem je s kreveta kleei i pritiem uz sebe trljaljui je gore-dolje o svoje medunoje. Tone u slast. Desni srednjak je u maloj rupici stranjici, krui sluznicom. Preko tanke opne dodirujem svoj ud u pokretu. Dok ostalim prstima pruam otpor svome njeniku pojaavajui nadraaj, cijela aka mi se kupa u njenom soku. Svjesno napinjem prednje ticalo. elim bolje osjetiti. elim da me bolje osjeti. Maksimalno dug zabijam se do kraja u nju. Oba otvora reagiraju. Lunina makica mljackavo se stee. Lunin dolazak iz Karlovca uz povremene drhtaje tijela traje desetak sekunda. Prati ga grkljanje. Jo uvijek ukljueni jedno u drugo ruimo se na krevet, postrance. Nekoliko minuta treba joj da smiri disanje. Vlani stisak poputa i gore i dolje. Moja krutost takoer. Mlohavi crvi ispada van. - Uuuh, koma sam - prodrhti u dahu moja ljubavnica i proguta slinu. -A ti? Priekam par sekunda. - Aha. Fakat je bilo dobro - laem. Nije vie nita govorila. ekao sam da zaspi. Tu i tamo lagano se stresla ili promekoljila zadovoljno mumljajui. Pokrio sam je i uskoro je jednolino disanje dalo naslutiti da spava. Antikna samostojea ura koju je dobila na poklon od oca za postignutu diplomu Pravnog fakulteta brojila je deset minuta do ponoi. Priekao sam malo, jo malo leei kraj nje da se uvjerim kako vrsto spava. Obuzela su me uzbudljiva sjeanja na na susret i upoznavanje. I na film. Odluio sam se posvetiti sebi. Provjerio sam spava li munuvi je laktom u dojku. Nije se probudila... Siao sam s kreveta i oduljao se u dnevni boravak, dohvatio daljinski upravlja za televizor i video rekorder i ukljuio ih istovremeno. Video se premotava na poetak. Dok ekam da se premota, stiavam ton na televizoru. Suelje Sony Trinitrona mono svjetluca. To su elektroni, ovjee! Oni ne osjeaju. Iekivanje me uzbuuje jo vie. No, gotovo je. Pritisnem play. Pojavljuje se prizor poznat od malo prije. Sada se lake unosim u predstavu. isti dokumentarizam. Sve je u jednom kadru. Subjektivnom. Mono. etvorica vojnika oito u akciji ienja, od kojih jedan ima kameru, upadaju u tek zauzeto selo. Pojaavam ton tek toliko da lociram porijeklo aktera. Buka eksplozija. Govor se slabo uje. Lica su im maskirana masnim bojama i zastrta maramama. Paljivo skrivaju identitet. Vrtim prema naprijed gledajui prizore koji se neprirodno brzo smjenjuju. Sada su u nekoj kui. Naizmjenino u kadar ulijeu i izlijeu tri ista lika. etvrti snima. Naili su na nekoga u podrumu. Majka, sin, snaha, unuka i djed. Preskaem vulgarne prizore batinanja i smaknua djeda. U kui, jedan od vojnika pronalazi kazetofon i popularni hit nae mladosti: "Killing me softh/ with this song". Roberta Flack zapoinje svoju baladu. Vojniki trio raspodjeljuje snage. Dvojica svlae i veu mukarca za stolac, a jedan pazi na majku, enu i ker vezanog nesretnika. Jadnik je od straha zanijemio. Isprebijan je i krvav. Ponovo vrtim prema naprijed. Stop. Play. Krupni plan: leda u maskirnoj majici bez rukava. Kamera se odmie i hvata cijelu figuru. Gola bjelina stranjice vojnika mie se naprijed nazad medu rairenim nogama stare. Povremeno zasvijetli njegov golemi bat podmazan sokovima bake. I ona uiva? Ta pomisao vie nego lelujava zrelost mlohavog mesa djeluje i na moju "ilu". Lijevom rukom hvatam se za uzdignue. Onako stojei. U kutu sobe uurile su se snaha i njena ki. Preostala dvojica ih razdvajaju. Lijevi udara snahu kundakom u zatiljak. Tijelo klone. Djevojica se istrgne iz ruke desnoga i pritri onesvije-tenoj majci. Svlae majku do gola. - Ups! Pa ona je trudna - i oni se trenutak ude. Ja ubrzavam rad ruke. Na ekranu orgija u nezaustavljivom naletu sudbine. Mladi s kamerom takoer masturbira. Snima Kuro-sawud iz gornjeg rakursa. Desnom, kao i ja, klizi gore-dolje. Vojnik na svekrvi doivljava vrhunac i zalijeva joj glavu i prsa. Jedan mlaz zahvati i snahu po trbuiu. Sin gleda u nigdje. Morbidno istinita pjesma i dalje curi: "I praved that he would finish, but he just kept right on..." Sad je i djevojica gola. Nakon par uki prestaje se braniti i samo plae. Pa i nije tako mlada. Ima 12-14 godina. Poznato je da djeca na selu bre sazrijevaju. Posebno enska. Kamera dolazi u ruke

bakinog "ljubavnika". Dosadanji snimatelj hvata malu. Sva je vrsta i svjea. Prima je s leda i natie. Tu se poinjem gubiti u maloj smrti. Stavljam si kaipsrst u anus da pojaam uitak. - to to radi? - u magnovenju ujem urlik iza sebe. Istovremeno moj mlaz pogaa ekran. Drugi mlaz uspijevam skrenuti na pod. I trei. Ostalo u aku. Okreem se. - Ti nisi normalan! - urla. - Kako moe? Masturbira na one grozote!? - vriti histerino. - Monstrume, bolesnice! Ma luae!... Fuj, gadi mi se! Uas, uuuas! - lagano se stiava. Pokuavam doi do nje no ona se brani mahanjem ruku i mie me od sebe. - Isti si kao i oni! Tako se nisi grio ni sa mnom u krevetu. ubre jedno - nastavlja. - Mar van! Goni se odavde! Ne elim te vie nikada vidjeti! Obukao sam se olimpijski. Fast foreward. Htio sam joj objasniti poetiku ina i zaostao sam na vratima. Nije mi pruila priliku. Izgurala me i dva put zakljuala bravu za mnom. Stajao sam na ljunanom prilazu i gledao u tiinu na vratima. - Onda dobro. Bok! - pomirljivo i pristojno sam se oprostio od nje, iako me nije mogla uti. Smireno sam na mjeseini fotokopirao svoje korake sputajui se prema Britancu. U meni govori vjetar: "Jedva ekam da stignem kui. Tamo me eka moja pustinja." Pogledam u prste. Mojih deset malih bogova ponovno me uzbudi, alt.binaries.pictures.erotica... planet je moj svijet. Kreimir pintari Doba nevinosti Prvo e ga ustrojiti. Onda e mu slomiti sve do zadnje koice. Za kraj e ga prodati talijanskim SM homoseksualcima kao Gimpa. Tu je sekvencu znao svaki spolno aktivan mukarac u Osijeku i blioj okolici. Petar, Marijin brat, pobrinuo se da oko toga nema nikakvih dvojbi. To ipak nije moglo sprijeiti akutnu ekspanziju mukih spolnih organa kada su bili u Marijinoj blizini. Skoro da je bila tipina maturantica ope gimnazije, dakle, zloesto dijete s tijelom i potrebama ene. Ali samo skoro: Marijinu je samosvijest nadmaivala jedino njezina privlanost, a njezine su savrene crte lica bile istaknute dugim, vitkim nogama i jedrim, ne velikim, grudima koje su potvrivale da je gravitacija najobinija zavjera fiziara. I ono najvanije: za razliku od svih onih ljepotica koje se koopere po mukim asopisima, bila je od krvi i mesa. Petar, njezin brat, bio je iznadprosjeno nadareni ovisnik 0 adrenalinu i jedan od glavnih ljudi osjekog podzemlja. I potpuno lud kada je rije o Mariji. Dario ga je znao iz T-Rexa gdje je ponekad s njim igrao bilijar. Da nije imao smrtni strah od Petra moda bi i primijetio da mu je drag, iako je sigurno da je "biti drag" izraz koji nitko u Osijeku ne bi upotrijebio kada bi htio opisati Petrov odnos prema bilo kojoj osobi. Opeprihvaeno miljenje pripadnika muke populacije bilo je da je najvie to ovjek moe uiniti za svoje zdravlje to da s Petrom jednostavno ne stvori nikakav odnos. S druge strane, njeniji spol je bio sklon s njim ulaziti u odnose koji su gotovo u pravilu teili produbljivanju. Unato tome to bi se Darijevo stvaranje odnosa s Petrom moglo okaraterizirati kao devijantno ponaanje, ni za njega ne bi bilo pogreno rei daje bio skoro tipian maturant ope gimnazije, to znai da je gledao kako izbjei to vie nastave 1 umjesto toga po rupama pospremiti to vie bilijarskih kugli. Njegovo uklapanje u maturantski prosjek podrazumijevalo je i esto sanjarenje o razdjevienju Marije. Ona se pritom, naravno, zaljubljuje u njega spoznavi njegovu karakternu i spolnu snagu i nakon toga jedino o emu moe misliti jest njegova mukost duboko u bla bla bla bla bla i bla. Ukratko, sve sam pubertetski uas. Ipak, najvei problem njegovih sanjarenja bio je, kao to bi to bio i u stvarnosti, kako doivjeti sljedee jutro. Ponekad bi njegovo sanjarenje zavravalo odlaskom u inozemstvo i Dario je u tim trenucima bio siguran da to ne bi bila prevelika cijena kada je u pitanju tako plemenit cilj. I to po mogunosti neko daleko i veliko inozemstvo. Recimo Amerika. Dario je znao da je Amerika prilino velika. Tonije, ogromna i puna mogunosti. Ali u njegovim oima takav je bio i Petar. 2. Dario je upoznao Petra upravo za glavnim bilijarskim stolom u T-Rexu. Taj je Longoni stol imao,

opravdano, reputaciju najboljega u gradu. I zato je Dario, kada mu je dosadilo u Soundu pobjeivati svoje vrnjake, poeo dolaziti u T-Rex, koji je bio poznat kao mjesto na kojem se igra najbolji bilijar, ali i mjesto na kojem se samo sporadino zatiu muterije koje svoje prihode ostvaruju s ove strane zakona. Policija je, iz nepoznatih razloga, zaobilazila to mjesto. Prvih mjesec dana samo je gledao starije kako igraju. Pred njim se otvarao novi svijet, svijet poteza koji prije nisu dolazili u obzir. U tih mjesec dana uspio je uvjeriti svoje roditelje da e proi s pet ako mu kupe solidan bilijarski tap. Napokon je odabrao tamnozeleni Zenithov tap u metalnom kovegu. Nije mogao vjerovati koliko roditelji mogu biti slijepi i glupi kada su u pitanju njihova vlastita djeca. Dario je s Petrom igrao bilijar odmjereno, s puno dobrih poteza, ali i sitnih, uvjerljivih greaka koje su esto Petru omoguavale da pobijedi. Ne preesto da ne bi bilo sumnjivo. Petar je bio sve samo ne glup i Dario je to dobro znao. Iako se nikada nije do kraja oslobodio straha, to je omoguavalo da se dio greaka dogodi sasvim spontano, uivao je igrati s Petrom. Kada bi njih dvojica igrali za glavnim stolom, sva bi ekipa iz T-Rexa gledala i tiho komentirala partiju. Dario je bio siguran da su to trenuci za koje e kasnije moi rei da ih je proveo u bojoj milosti. Doista je uivao u toj udnoj mjeavini adrenalina i serotonina. Pogotovo kada bi Petar nakon pojedinih nadahnutih Darijevih poteza izrekao kakvu suzdranu, ali neprijepornu pohvalu. Uvijek bi osjetio kako mu se obrazi are i povukao bi se dublje u sjenu ili jae nabio ilt svoje omiljene bejzbol kape. Tako je bilo i tu veer dok u T-Rex nije ula Marija. U tom je trenutku i tiho komentiranje zamrlo i Dario je bio siguran da bi mogao uti kako gori duhan u Petrovoj cigareti da iz zvunika nije izlazio novi Stereo MC's. Svi su se okrenuli, ugledali Mariju i potom zabili poglede u zemlju. Jedino to je moglo ukloniti svaku erekciju u Marijinoj prisutnosti bila je prisutnost njezina brata. Dario je Mariju znao samo preko nekih zajednikih poznanica tako da bi ponekad s njom izmijenio koju rije ili pozdrav, ali nikada nita vie od toga. Petar je pogledao Darija kao da eli rei nemojmisliti-da-mi-je-drago-to-prekidam-igru i otiao do Marije. Razgovarali su, a onda se vratio do stola. - Moram ii nakon ove partije - rekao je kratko. - teta, dobro nam ide - odvratio je Dario pokuavajui se usredotoiti na igru, to je, dragi itatelji, u Marijinoj prisutnosti bio potpuno pogrean pristup. 3. Petru je nedostajao jo jedan potez da zavri partiju i upravo se spremao izvesti ga kada je zazvonio njegov mobitel. Zlovoljno je otpuhnuo, izvadio mobitel i udaljio se. Dario je strpljivo ekao da se vrati. Vrativi se, Petar je kratko pogledao Darija i upitao: Ima auto? Dario je samo kimnuo glavnom. - Uini mi uslugu: odvezi moju sestru do prijateljice u Retfalu i onda do Napoleona - rekao je Petar. Ne moe se rei da je molio za uslugu, ali to nije bilo ni potrebno. Dario bi prije upkom rekao "Jedino se tako moe objasniti istraivako ponaanje koje nije povezano s nagradama ili je ak kanjivo" nego Petru "ne". Dok su izlazili, Dario je izgledao kao da ima smetnje u prijemu sebe: trenutak je imao boju, ve sljedei ne. Ispred T-Rexa bilo je parkirano desetak automobila. Dario je priao savreno ouvanom crvenom Opel Kadetu starom 32 godine. Otac je sav sretan kupio taj auto prije neka dva mjeseca, Dariju za 18. roendan. Glavni razlog za njegovo zadovoljstvo prilikom kupnje bio je jedan prilog u sredinjem dnevniku koji je govorio o prometnim nesreama u kojima stradavaju mladi vozai i ija je temeljna tvrdnja bila da su tri glavna uzroka tih nesrea neiskustvo vozaa, alkohol i brza vonja. Kako je ipak bio toliko normalan da bude svjestan da maturanta ne moe sprijeiti da pije i da novopeeni voza ne moe stei iskustvo ukoliko ne vozi, Darijev otac odluio je po svaku cijenu sprijeiti Darija da vozi brzo. Taj prekrasni ulateni Kadet nije mogao voziti bre od 70 km/h. Dario mu je rekao da pristaje da mu se svi smiju zbog toga jedino ukoliko plati ugraivanje dobrog razglasa. Stari je Kotroman pruio sinu ruku i to je bio dogovor Unato dobrom razglasu Dario je bio uvjeren da izgleda smijeno u Marijinim oima. Dok je petljao s kljuevima oko bravice, uo je Mariju kako govori svom bratu: Jesi siguran da on

ima pravi auto? To crveno podsjea na auto, ali samo malo. Iako ima nekog arma, zar ne? Petar je sjeo u svoj metalik sivi X tvpe Jaguar, pogledao Darijev Kadet, odmahnuo glavom i rekao: Nemoj brzo voziti. Zatim je kresnuo motor, prouzroio potres u krugu od 100 metara i odvezao se u pravcu Donjeg grada. Dario je otvorio vrata Mariji i pri tome se skoro naklonio. Marija mu se osmjehnula i rekla: O, da. Definitivno ima arma. Uarenih je uiju sjeo za upravlja i okrenuo klju. Nita. Ponovio je tu radnju jo dva puta. Opelov motor je sretno zastenjao i Dario je udahnuo zrak s olakanjem. Bez ikakvog razloga. Zabava je tek poinjala. - to to svira? - pitala je Marija nemarno grickajui uvojak kose. Dario se trudio biti hladan uope se ne plaei da bi mogao ispasti hladan. - To? Svia ti se? Inae to ne... - Svia mi se - prekinula ga je Marija. - Bossa nova. Stan Getz. Luiz Bonfa - zbrzao je ovaj put Dario elei biti siguran da ga Marija nee prekinuti prije nego kae sve to je smislio. Zasad. - Je 1' to neto kao Babi? Finka? Mogu? Dario ju je pogledao zbunjeno i s divljenjem. Na sebi je imala sandale i kratku svijetlu ljetnu haljinicu, strukiranu, ali ne pripijenu, koja je na neki posebno skroman nain isticala njezino savreno tijelo, tu oputenu mladalaku enstvenost. Pogledao je njezino lice iz profila. Gledajui njezin odsutni izraz lica, Dariju se na djeli sekunde uinilo da uope nije ni svjesna da vodi nekakav razgovor s njim. U trenutku kada mu se pogled poeo sputati i kurac dizati, Marija ga je pogledala tako da je morao jednim otrim trzajem glave vratiti pogled na cestu. A vonja Strossmaverovom nije bila neto to bi moglo pomoi zanemarivanju zategnutih oblina koje su se nalazile Dariju nadohvat ruke. Da nekako zabavi mozak i pokua makar ne ispasti potpuni idiot, hrabro je krenuo u razgovor: I gdje onda tono u Retfalu idemo? - Ti samo vozi, ve u ti rei gdje da skrene. - Pretpostavljam da si ti efica. - Znai nije samo arm. Ima tu i inteligencije. to je sljedee? - veselo-zajebantski cvrkutala je Marija, a Darija je naizmjence muila erekcija i srana aritmija. - Zna li ti postupak oivljavanja? - upitao je Dario koji je pod utjecajem zdravstvenih tegoba naginjao tome da postane vrlo iskren, a za to je u ovom sluaju bio svjestan da nije jako dobra ideja. No, budui da su mu misli i tjelesni organi bjeali na sve strane, osjeao se kao da ima sve manje i manje za izgubiti. - Zaustavi auto - otro je rekla Marija. - Zato? Mislim, pa, ne mogu tek tako stati nasred ceste i... - Zaustavi auto - ponovila je Marija. Dario je zaustavio auto. Nije imao snage raspravljati se s Marijom. Tonije, osjeao se kao da nema snage ni za to. Iako je bio nasred Strossmaverove i to u neposrednoj blizini gravitacijskog sredita njegova ivota, odjednom ga je obuzeo nekakav osjeaj kao da je stigao na kraj puta. Kao da se oprata od ivota. Bilo mu je drago to je barem stari Stan Getz tu da ga isprati. Onda je pogledao Mariju. Bio je beznadno zaljubljen. Bio je u kasnom pubertetu to znai da je i inae bio zaljubljen, ali u tom trenutku bio je izrazito zaljubljen. S druge strane, Marija se trudila izgledati ljuto, ali se inae sjajno zabavljala. I ona je bila u kasnom pubertetu, ali je ve bila nauila neto o sebi i svijetu oko sebe to joj je omoguavalo da se dobro zabavlja u situacijama u kojima su drugi bili skamenjeni: kako god neto izgledalo, nije kraj svijeta. Otkopala je sigurnosni pojas, nagnula se prema polumrtvom Dariju i dala mu poljubac, njean, ali odluan. Da je kojim sluajem Dario ivio u crticu, u tom bi mu se trenutku kao maku Tomu odvojio gornji dio lubanje, omoguujui na taj nain izjednaavanje unutarnjeg i vanjskog tlaka. Da je kojim sluajem ivio u porno crticu, u tom

bi mu trenutku kurac probio ulateni crveni krov njegovog 32 godine starog Opel Kadeta. Meutim, budui da je Dario ivio u Osijeku, osjeao se kao da je netko iz njega isisao sav zrak i tada je po prvi put shvatio znaenje pojma "implozija". Gomila kemikalija i sitnih strujnih udara jurnula je njegovim mozgom i tijelom. Osjetio je neto toliko snano da je u jednom trenutku utihnuo i Stan Getz i stari Opelov motor i uinilo mu se kao da sam sebe promatra kako se ljubi s Marijom, kao da ga je netko izbacio iz njega samog. Bio je siguran da se nikada nije osjeao tako... Dobro? Nije bio siguran da je "dobro" prava rije. Nije se osjeao dobro. Barem ne onako kako se inae osjeao kada je govorio da se osjea dobro. Bio je siguran da se ne osjea dobro, ali je znao, po prvi put je bio siguran da napokon zna TONO to eli u svom ivotu. Taj jebeni osjeaj. Taj nevjerojatni osjeaj. eli znati kako uvijek moi osjetiti OVO. Nije bitno koliko je teko, hoe li mu srce stati ili nee, koliko je opasno ili ne, ali uvijek mora postojati nain da se ovjek osjeti ivim, i to ne samo tehniki ili formalno-pravno. vrsto je drao Marijinu glavu, pritiskajui njezina usta na svoja, omoguujui tako nesmetani protok iste sree kroz svoje tijelo. 6. Da se mene pita, pria je mogla zavriti i ovako. Ali nikoga nije briga kako bih ja htio da se pria zavri. Bez obzira na moje sklonosti, anr trai svoje. U ovom mi trenutku anr prigovara da gdje je tu jebena erotika, da je Dario mogao barem pokuati zabiti nos medu te jedre i mirisne grudi, ako ve nita drugo, da to ja mislim da onaj zlokobni Damoklov ma od Marijinog brata moe tek tako ne spustiti se na glavu naeg glavnog junaka itd. itd. Isto sam tako svjestan da je ljubitelje ovog anra teko oarati, ili barem baciti na koljena, metanaracijskim ispadima najgore vrste i da je ovaj odlomak erotian valjda jednako kao i onaj obavezni filmski odlazak nae junakinje u kupaonicu prije nego e se zajedno s naim junakom predati svojim tjelesnim strastima. (Molim da se pribiljei da u ovom kontekstu ne koristim izraz "najnie".) Ovdje moram jo napomenuti da u svom skromnom spolnom iskustvu nemam potvrdu za tu pojedinost koja je, ini se, uobiajena sastavnica filmskog spolnog ivota. Moda to ima veze s Amerikom, Hollywoodom, Balkanom, njihovom interakcijom ili neim drugim to si uope ne mogu predoiti. Ipak, najvjerojatnije to ima veze s mojim, naalost, skromnim spolnim iskustvom. 6. Poljubac je bio dobar, ak i odlian. U to nije bilo nikakve sumnje. Ali Marija nije mislila da je u redu da veer ostane na tome. Zato je polako, ali odluno odmaknula Darijeve usne od svojih i tiho rekla: Vozi na hipodrom. Dario je u tom trenutku naslutio i raj i pakao koji stoji pred njim. Dok je Kadet izvodio svoju uobiajenu neu-se-pokrenuti-s-mjesta toku, pogledao je grad oko sebe. Uinilo mu se kao da ga prvi put vidi. I pomalo kao zadnji: sve te boje i oblici u njegovim oima bili su tako mekih i nejasnih rubova kao da su stizali ravno iz njegova sjeanja. Ili mate. Onda je Opelov motor zarondao, Dario je ubacio u prvu i krenuo. Spustivi se na hipodrom, vidjeli su da nee biti tako jednostavno nai miran kutak. Napravili su dva kruga po stazi hipodroma prije nego su odabrali mjesto koje je od drugih parkiranih automobila bilo na pristojnoj udaljenosti. Za razliku od Darija, Marija je tono znala to hoe i kako e to dobiti. Zato je zamolila Darija da spusti sjedala, ukoliko je to u njegovom autu mogue. Potom je elegantno zavukla ruku ispod haljine i u jednom potezu izvukla gaice. Prije nego je Dario uope bio svjestan to se dogaa, Marija ih je ve bila spremila u torbicu. Zatim je privukla Darija k sebi i spustila njegove usne na svoj vrat koji je Dario isti trenutak poeo ljubiti. Osjetila je kako je uzbuen, njean i gotovo drhturav, ime je potvrdio njezina predvianja: bio je to najbolji znak da e veer biti savrena. Darijevi poljupci poeli su se sputati, kao i njegova lijeva ruka koja je svesrdno, ali polagano ispitivala Marijine grudi. Da nije bilo proklete gravitacije, mogao je to raditi s obje ruke. Dario je osjetio kako Marijino bilo ubrzava i dah postaje krai. To mu uope nije pomagalo da zadri posljednje ostatke razuma. Spustio je lijevu ruku s Marijinih grudi i pokuao otkopati hlae.

Meutim, Marija ga je uhvatila za ruku i on je zastao. Pogledao ju je. Isprva je pomislio da je neto krenulo krivo. Ali kada je vidio Marijine poluzatvorene oi i kada je ona povukla haljinu preko svojih kukova i otkrila svoja bijela bedra, svoj ravni trbuh i u njegovom podnoju sitan uperak stidnih dlaica, Dario je gotovo s potovanjem spustio glavu i poljubio je, prvo u pupak, a onda polako krenuo prema dolje. Marija je, ne gledajui ga, rekla: Spusti se. Odravajui teinu na desnoj ruci, prebacio se meu njezine noge i nekako se uglavio u tijesnom prostoru predvienom za suvozaeve noge. Marija se podigla na sjedalu koliko joj je to bilo izvedivo i tako omoguila Dariju da njeno i polako pone usnama i jezikom ispitivati njezinu vlanu vaginu. Uskoro su se pokreti njegovih usta i jezika u potpunosti uskladili s pokretima njezine karlice. Zbog tog se usklaivanja Dario osjeao kao da mu netko u gaama pokuava podii ator. Ali im je ispustio Marijine grudi kako bi otkopao hlae, Marija je zastala i svojim rukama potraile njegove i vratila ih na sebe. Onda je uo kroz glazbu da neto govori. Uinilo mu se da je rekla da nije vrijeme za korjenite promjene. Da nije bila u pitanju njegova koa, dobro bi se nasmijao. Ovako je samo privremeno odustao od svoje nakane i nastavio provoditi u djelo Marijinu. Nakon nekoliko minuta pokuao je ponovno odvojiti ruke i usta od Marije, ali je Marijina reakcije bila jo bra i uvjerljivija nego prvi puta. Prokleo je u sebi 21. stoljee. enska prava. Manjinska prava. Ljudska prava. Popis nije ba impresivan budui da je Marijino I. uzdisanje postalo toliko sladostrasno da je Dario gotovo instinktivno i na brzinu poglasnio Stan Getza: ukoliko ne bude uo Mariju, kao i vlastite misli, moda ipak uspije ne svriti u gae. Ubrzo su Marijini pokreti postali istrzani i Dario je svom snagom i jezikom upro meu njezine usmine. Nakon toga su mu Marijina bedra snano stisnula glavu, a zatim je i u gru i uz pomo ruku odmaknula od sebe. Dario je digao pogled i vidio gotovo samo Marijin obris na sjedalu. Kako je hvatao sve vie zraka, uinilo mu se kao da njezina koa isijava neku svjetlost ili toplinu, neto to u uobiajenim okolnostima nije mogue primijetiti. Bio je istovremeno sretan, zbunjen, umoran, napaljen, zadovoljan, izgubljen i, na kraju krajeva, ponosan to je uspio ne svriti u gae. Ponovno je spustio glavu i nastavio je ljubiti po trbuhu. Dok ju je lijevom rukom milovao po struku, desnom je polako otkopavao hlae. Tek to ih otkopao, primijetio je da mu Marija neto pokuava rei. Stiao je glazbu i pogledao Mariju. -Antologijski - rekla je poluzatvorenih oiju. To je trebalo biti krajnje seksi. I bilo je. - Hvala - odvratio je Dario, pokazujui jo jednom i u krajnje neobinoj situaciji svoj dobar kuni odgoj. Onda je napokon potpuno otvorila oi i pogledala ga. inilo se kao da joj se svijest potpuno vratila i kao da je opet imala onaj pogled koji je Dario poznavao. Jo uvijek seksi, ali neusporedivo manje. - Saekaj malo. Odmah se vraam - rekla je, spustila haljinu, uzela torbicu, otvorila vrata, prebacila svoju lijevu nogu preko Darijeve glave i izala iz auta. Zalupila je vrata za sobom i ve djeli sekunde nakon toga nestala u mraku. Dario nije niti pokuao zaustaviti Mariju. To mu uope nije palo na pamet. Zbog svega se osjeao nekako izbaenim iz predviene putanje. Neprimjerenim poput Peckinpahove korpije na kremniti. Kleao je s erekcijom u gaama i Marijinim okusom u ustima i istovremeno se osjeao potpuno usamljenim. Pokuao je bolje pogledati svoje prste koji su jo do prije nekoliko trenutaka upijali Marijinu toplinu, kao da je oekivao da e sjajiti u tom mraku nasred hipodroma. Osjetio je da neto nije u redu. Spustio je ruke na sjedalo ispred sebe. Nije htio vjerovati u to, ali neto mu je govorilo da nije u redu. A onda je iz mraka neija ruka pokucala po suvozaevom prozoru i Dariju je zamalo srce stalo. Unato oku, uspio je prepoznati Marijin obris. Odmah je osjetio kako mu se vraa samopouzdanje i erekcija. Sve je bilo u najboljem redu. Bio je spreman ostvariti svoje, i ujedno svaije, snove. Ako je uspio izdrati da mu Marija svri u usta, a da on pri tome ne svri u gae, onda je sposoban s Marijom ostvariti i vee podvige. Nije jo samo bio siguran u kojem e ih poloaju ostvariti. Kada je otvorio Mariji vrata, ona mu je pruila mobitel i svoj osmijeh za odnose s javnou. Zbunjeno je drao njezin mobitel u ruci i nije imao ideju to zapoeti s njim. Mobitel se nije

uklapao niti u jedan poloaj, niti u jedan podvig. Onda mu je Marija, onako poluoduzetom, primaknula ruku u kojoj je drao mobitel uhu i on je iz zvunika zauo: - Dario? U emu je problem? Isti je trenutak znao iji je to glas. Erekcija je, kao i slina iz njegovih usta, jednostavno nestala. BEKIM SEJRANOVI Sandaie IPAK SAM NAAO nekakvo rjeenje. Nakon to su me pustili s odsluenja moje jednotjedne zatvorske kazne, ostao sam bez love a, bogami, i bez posla. To dvoje samo po sebi i nije bilo tako gadno, ali stvar je u tome da ovjek mora imati love da plati stan. I hranu. Dobro sad hranu, uvijek moe kupiti vreu krumpira i rie i zdravo se hraniti. Ali ako nema lovu za stan, niski i elavi gazda izbaci te, a da od toga ne radi neki sluaj. Bez ikakve ljutnje. Saaljenja. Ali, kao to rekoh, snaao sam se. ini se da se ovjek uvijek snae. Ili umre. A i to je nekakvo rjeenje, zlu ne trebalo. To je uvijek rjeenje. Sudac s nepokretnim i staklenim oima zapravo mi je ponudio da biram izmeu jednomjesenog leanja u zatvoru i plaanja kazne. Ja sam naravno, sav usplahiren od prijetnje zatvorom, odmah pristao platiti kaznu. No, pokazalo se da ipak nemam dovoljno love za cijeli mjesec, nego tek za tri tjedna. I tako sam ostao bez love, a ipak sam sjedio u zatvoru. Tjedan dana. Imao sam osjeaj da sam se negdje prevario. U raunici. A uvijek sam bio vjet u matematici. Jo od malih nogu. Svi su se udili kako je to dijete, za boga dragoga, vjeto u matematici. I onda, kad sam izmigoljio iz elije, shvatim da nemam za stan za ovaj mjesec. A ve sam kasnio s plaanjem. Dodue tek koji mjesec. Nekako istovremeno kad sam zaglavio, nestala je i Sara, moja djevojka, ponekad i moja budua ena. Mora na jug kod svoje mame, koja, jadna, ivi sama u toj ogromnoj kuerini. No, ipak sam je uspio nekako izmoliti da me pusti da ta dva ljetna mjeseca provedem u njenom stanu. Dok se malo ne snaem, naem neki posao i novu sobu. Jedini problemi bio je u tome to je stan bio potpuno prazan. Sara je zapravo tek dobila kljueve a onda odmaglila i ne stigavi preseliti stvari. Jer ja sam bio taj koji ih je trebao unijeti u stan snagom svojih miica. A ja sam zaglavio. Sara je samo rekla kako je znala da e se to dogoditi. Kad-tad. Kad-tad. I sad sam bio u tom stanu. Potpuno praznom. Ubacio bih ja svoje stvari, ali nisam ih imao. Osim neto malo odjee i koju knjigu. Ipak naao sam jednu vrstu kartonsku kutiju koju sam postavio nasred jedne sobe da mi slui kao stol. U drugoj sobi na pod sam prostro vreu za spavanje. Moja spavaa soba. Prvih tjedan dana u toj sobi inilo mi se kao da nisam ni iziao iz zatvora. I zbilja bih po cijeli dan ostajao u stanu. Nisam se mogao navii na pomisao da mogu izai. Iako nisam imao zbog ega ni izlaziti. Novca nisam imao. A ni prijatelja. Ni bivih, ni buduih. Tih tjedan dana proveo sam na isti nain kao i u zatvoru. Leao sam u nekom tupilu i razmiljao kako u prvom prilikom oeniti Saru i napraviti joj troje djece tako da ih onda, skupa s njena dva sina, svakim iz po jednog uspjeno prekinutog braka, bude bar petero. Ili tako neto. I drkao sam puno. Isto kao i u zatvoru. Nisam mogao jesti, nisam se mogao podignuti. Leao sam zatvorenih oiju i drkao. Zamiljao sam sve djevojke s kojima sam bio. S kojima sam se mogao sjetiti da sam bio. Najbolje je bilo s onima koje sam mogao imati, ali koje iz nekog nesretnog razloga nisam dobio. Ili su moda djevojke koje su mene htjele - i imale, a one koje nisu - nisu. ovjek nikad nije mogao biti siguran. Osim u duljinu koju osjeti pod debelom koom skliskog dlana. Iako sam bio siguran da je enama vanija debljina. Debljina ti je najvanija, mislio sam razmazujui pljuvaku pomijeanu s ljepljivim znojem mojih mlohavih prepona. Najvanija, ponovio sam. Ali onda je jednog dana glad postala neizdriva i moralo se izai van. Kao u bunilu odlebdio sam do prvog duana. Sa sitniem koji mije preostao kupio sam kruha i dem od kajsija. Veliku staklenku dema od kajsija, poput onoga to ga je pravila moja nana. U nekom drugom ivotu. Kad se ljudska nesrea jo uvijek mogla izraziti rijeima. I dok sam jeo taj uvenuli dem od kajsija, uini mi se kao da je to vrijeme zapravo dio neijih tuih uspomena. Bio sam siguran da nikad nisam jeo dem od kajsija. I ovaj koji sam sad jeo inio mi se sve ukusnijim. Mrve su padale po kartonskoj kutiji. Trebao bih nabaviti komad kakve tkanine za stolnjak. Bio bi to pravi mali japanski stoli. Sljedeih dana uspio sam se malo sabrati. Prijavio sam se na biro za zapoljavanje gdje su mi rekli

da ne treba brinuti i da e neki sitni posli iskrsnuti prije ili kasnije. Kontaktirat e me im se neto pojavi. U meuvremenu - strpljenja. I budui da mi je novac hitno trebao, vratio sam se onome to sam i ranije radio kad bih zapao u besparicu. Sviranju u hodniku podzemne eljeznice. Stajao bih na toj stanici kod Nacionalnog kazalita i udarao po icama svoje ve odavno isluene gitare. Otunim glasom pjevao melankoline melo-dijice. Ljudi bi prolazili i ponetko bi ubacio kovanicu. Nekad i dvije. Tako se, ako bi ovjeku srea bila bar malo naklonjena, moglo pristojno zaraditi. Nakon nekoliko dana svirke inilo se kao da sam se preporodio. Sad sam si ve mogao priutiti i koji hamburger ili ak kebab, a ostajalo bi ponekad i za pokoje pivo, koje bih poslije svirke podijelio s nekim od kolega to su zaraivali na isti nain. Bilo nas je nekoliko stalnih to smo svakodnevno svirali na istom mjestu, a s vremena na vrijeme pojavili bi se i neki novi koji su bih na proputovanju, i koji bi tu na naem mjestu svirali par dana a zatim nestajali u potrazi za novim gradovima i nekim drugim podzemnim eljeznicama. Jedne veeri, dok sam svirao u tom akustinom hodniku, zaujem zvuk harmonike koji je dopirao odnekud iz dubine hodnika. U prvo vrijeme na taj zvuk nisam obraao panju, ali s vremenom mi je poeo smetati. Svi smo znali da je, ako ovjek eli svirati u podzemnoj, ovo mjesto bilo jedino za koje si mogao dobiti doputenje uvara. Pa ako je mjesto zauzeto, a bilo je, jer sam upravo tada imao svoj jednosatni nastup, onda se moralo priekati da ja zavrim i tek onda doi na moje mjesto i svirati. Jedan sat, ako je netko drugi ve ekao na red, ili neogranieno ako nikoga nije bilo. Napokon ljutito krenem niz hodnik u pravcu tog zvuka. Kako sam se pribliavao, poeo sam razaznavati muziku. Sliilo je to na borbene koranice iz NOB-a. Iako se nije moglo sa sigurnou rei. Kada sam priao, ugledao sam djevojku kako sjedi na koferu i rastee malu harmoniku. Kofer na kojem je sjedila bio je od harmonike. To sam odmah shvatio. U kutu je bio njen ruksak, nita vei od onog s kojim ovjek krene na piknik. Ona je prazno zurila u beton ispred sebe i mehaniki rastezala i skupljala svoj mijeh. Dobro, nije odavde pa ne zna za obiaje. ekao sam da zavri pjesmu, a onda sam priao do kutije u koju su joj bacali novac i ubacio pet kruna. Pozdravio sam je na engleskom i nasmijeio se. Rekao sam joj da lijepo svira. Ona je podigla lice prema meni. Imala je prazne, vodnjikave oi. I mali, jedva vidljivi gnojni priti u kutu usne. Ja sam se i dalje smjekao. Ona se zatim naglo digne i pone spremati harmoniku u kofer. Prikupljeni novac iz kutije istresla je u neku malu konu vreicu. Na sebi je imala ispranu plavu suknju, bijelu ljetnu koulju i sandale. Sandale. Kone i isuene. Imala je ogromno stopalo. Bila je moje visine, ah mogao sam se zakleti da je imala vee stopalo. Ja sam imao ravna i velika stopala. Sandale su, vidjelo se to, bile enske i, iako dimenzijama velike, elegantne. Ali na njenim grubim i prljavim stopalima inile su se jo enstvenijima, njenima. Nokti na nonim prstima bili su nalakirani u tamnocrveno. Ali prolo je otada dosta vremena. Jer samo su usamljeni crveni otoii svjedoili 0 zadnjem lakiranju. Sliila je maloj djevojici koja se voli igrati s djeacima. I dijeliti njihove grubosti. Kosa joj je bila raupana i svijetla, bez neke odreene boje. Sve to njeno dje-atvo bilo je strpano i zatomljeno u jednom paru iznoenih 1 ocvalih sandala. elio sam imati neto s tim sandalama. Bilo to, uvjeravao sam sebe dok je odlazila. Poslije toga, nekoliko je dana nije bilo. Onda opet, jednog kinog i tekog dana, dok sam svojim glasom pokuavao unijeti jo vie jada u vlagom ispunjen hodnik, ugledam je kako ide teglei svoj kofer s harmonikom. Stala je malo sa strane, a zatim sjela na kofer ekajui nezainteresirano da zavrim sa svojom svirkom. Kosa joj je bila mokra i teka. Sandale crne i ljigave. Kimnuo sam joj i spakirao svoju gitaru. Vratio sam se na isto mjesto nakon sat vremena. Dok sam iao prema njoj, koraajui u svojim zimskim cipelama, uinila mi se poput neke pionirke to svira borbene pjesme u tje-skobnom Domu kulture moje rodne kasabe. Priao sam joj i ubacio kovanicu od dvadeset kruna. Samo je podigla pogled, bezizraajno kimnula i nastavila etati prstima po izlizanim tipkama. Sjeo sam sa strane i zapalio cigaretu. ekao da zavri. Vani je pljutalo i puhalo u taktu njene muzike. Kad je zavrila, priao sam joj i tada po prvi put poesmo priati. Bila je iz Letonije. Engleski je govorila prilino loe, pa smo se sporazumijevali na mjeavini engleskog i ruskog. Izraz njenog lica

nije se mijenjao dok bi priala. Zvala se Ida i jo uvijek je imala priti u kutu usne. Ili je to moda bio novi priti Iskreno sam se zaudio kada je nakon kraeg objanjavanja pristala da odemo popiti pie. Nekako smo se probili kroz teku kinu zavjesu. Pomislio sam kako ova kia nema nieg zajednikog s ljetom. I pogledao na njena stopala. Protrnuo sam. Sandale su bezobrazno plazile po njenoj koi. Kao da su znale. Kao da smo svi sve znali. Ja sam pio pivo, puno piva, a ona aj. Nevjerojatno je koliko smo popili. Na kraju, kad smo potroili skoro sve kovanice koje smo tog dana zaradili i kad smo se do sita ispriali, postavio sam joj pitanje gdje spava. Odgovorila je da spava u vrei za spavanje ispod jednog mosta. Tamo je bilo prilino dobro. Pozvah je da prespava ovu no kod mene. Moj stan je u blizini. Gledala me je jedno vrijeme nepovjerljivo, a onda ipak pristala. Ali ako obeam da u biti dobar. Uvijek sam dobar kad sam pijan, rekoh. Onda popij jo jedno, ne, popij jo dva piva prije nego to krenemo. Kad smo uli u stan, bilo je ve oko ponoi. Ja sam izvadio dva piva iz ormara, ali ona je eljela aj. Nisam imao ni aja ni tednjaka. Ni ajnika. Nita. Ah' nju to nije previe smetalo. Dok je skidala sandale i odlagala ih pored mojih cipela, rekla je da joj se sviaju. Moje cipele. Otvarajui pivo rekoh da se moemo mijenjati. Nasmijeila se i iz ruksaka izvadila crvenu vreu za spavanje. Bila je tanka i emerna. Imala je etiketu "Yassa". Pitao sam otkud joj ta vrea, a ona je samo neodreeno odmahnula rukom. Prostrla je svoju vreu malo dalje od moje i onako obuena uvukla se u nju. inilo se da je odmah zaspala. Ja sam sjedio na svojoj vrei, puio, tiho ispijao pivo. Kroz prozor je dopirala crvena svjetlost. Oblaci su se razili i negdje na zapadu bio je prekrasan zalazak. Sunce e ponovo izai za dva-tri sata mislio sam. I gledao u svoje gole i prljave prozore. Trebalo bi imati neku zavjesu. Mislio sam. Nije se moglo spavati s ljetnim, nonim suncem. Neizdrivo je. Sjedio sam dugo i ekao da se sunce ponovo pojavi. Ona se, ubrzo nakon to je zaspala, poe nemirno okretati u svojoj vrei. Ponekad bi izgovorila kakvu rije na nerazumljivom jeziku. Jednom se, okrenuvi se prema meni, otkrila i pokazala razdrljena prsa. Kroz tanku bijelu koulju, jo vlanu od kie, nazirale su se grudi. Nije imala grudnjaka, samo potkoulju bez rukava. Nije imala zato nositi grudnjak. Imala je grudi poput gojaznog dvanaestogodinjeg djeaka. Poput mene u estom razredu. Kada su me od hormona poludjeli djeaci u nedostatku boljeg grabili za sise dok bi igrali nogomet na tjelesnom. Bile su to grudi bez ikakve teine i mase za koju bi se moglo vrsto uhvatiti. Bradavice su bile tvrde i napete. Otre poput vrhova damija. Da nije bilo tih bradavica, ovjek ne bi sa sigurnou mogao rei jesu li to bile enske sise ili djeake grudi. Mahinalno proem po svojim prsima. I osjetim krutost svojih preosjetljivih bradavica. I osjetim krutost. Primaknem se i dodirnem joj kosu. Ljepljivu i skorenu. Istovremeno. Osjetio sam kako mi se koa na ruci jei dok sam je milovao po kosi. elio sam je poljubiti u priti. Ili ga moda istisnuti. Ako je to bilo mogue. Rukom kliznem do grudi. Bradavice su bile toliko napete da sam pomislio da e prsnuti. Pomislio sam pijano, kako e, boemesauvaj, te bradavice prsnuti i iz njih potei rijeka krvi. Iz ovih sisa nije moglo tei mlijeko. Male bi bebe izrezale sva usta ako bi ih se dojilo na ove sise. Pomislim to i pourim da ih dotaknem usnama. Lagano. Otrina dodira zamuti mi pogled. I poelih da mi se taj/ ubod usijee zauvijek. U usne, u ruke. Poput nekog rijetkog otrova. Ona se istovremeno trgnu i okrenu na drugu stranu. Nije se probudila. Iako nisam znao bi li to bilo dobro ili loe. I za koga. Nakon toga sam znao da moram drkati. Ali, dok sam sjedio ispod prozora na koji su poele padati prve zrake svjetlosti i pokuavao se smiriti onanijom, osjeao sam kako mi neka sila to ne doputa. Najprije nisam mogao svriti. Poslije me uhvatila neka neobjanjiva tuga i izgubio sam erekciju. Drao sam u ruci taj svoj amorfni komad mesa i koe i pokuavao misliti na njene bradavice. I na priti u kutu usne. Ali nije ilo. Onda sam pogledao na njene sandale koje su se koile ispred ulaza u sobu. Tada sam poeo plakati. I svravati. Ne znam kad sam se probudio, nisam imao sat, ali sudei po jakom suncu moralo je biti prilino kasno. Ide nije bilo. A ni mojih cipela. Jedinih koje sam imao. Sandale su leale netaknute. Dok sam hodao u njima, sputajui se prema centru, vrckao sam neumjereno svojom guziicom. Bio sam se pomalo plaio prije nego sam na svoja stopala navukao te sandale. Moja stopala u njima su izgledala puno enstvenije od njenih. To me je plailo. Samo to, elio sam vjerovati. Ali dok sam

koraao prema gradu, tog mutnog straha nestade. Osjeao sam samo neto oslobadajue oko kukova. I uivao mijeajui dupetom od jednog do drugog kraja ulice. elio sam da me netko uhvati za guzicu. Ali ne previe grubo. Ako ikako moe. U podzemnoj sam naao Idu kako eka da Roy zavri sa svirkom. Roy je crni deko iz Londona. Svira, kako kae, irsku narodnu muziku na violini. Zapravo je znao odsvirati samo jednu melodiju. Na dva naina. Brzo i veselo te sporo i tuno. Ali bio je jako dobar. Osjetio sam neto ivotinjsko u njegovom pogledu kad me je spazio u sandalama. Znao sam ja za takve poglede. Samo je bilo udno dobivati ih. Ida je izgledala snano i hladno u mojim tekim cipelama. im je Roy zavrio, samo je bez rijei otvorila svoj kofer, izvadila harmoniku i poela svirati. Roy mi se smjekao s onim svojim pogledom i upitao me da li sam za malo haia. Naravno, rekao sam. Otili smo van i na jednoj zaklonjenoj klupi popuili doint. Osjeao sam se poput princeze. Koju zavidne prijateljice opisuju kao kurvicu. elio sam da me ovaj crnac podigne i stavi na svoja koljena. I da me miluje po guzici. I po nogama. Po mojim snanim i velikim prsima. Kad je Ida zavrila sa svirkom, bio je moj red. Ja sam svirao a njih dvoje su duvali na istoj klupi. Ida ga nije voljela, to se odmah dalo primijetiti. Plaila ga se, ali je ipak poduvala njegov doint. Vidjelo se to na njoj kad su ponovo sili u podzemnu da sluaju mene dok sviram. Ubrzo mi se pridruio i Roy na svojoj violini. A cijela je stvar izmakla kontroli kad je i Ida izvadila svoju udarniku harmoniku i onda oei po ruskim borbenim. Ne znam to su ljudi mislili o nama dok su prolazili pored nas. Ali ubacivali su nam kao nikad dotad. Kad smo zaradili brdo love, otili smo do one iste klupe i dok sam ja brojao kovanice, Roy je motao novi doint. Sloili smo se da je najbolje da se novci odmah potroe. Zapravo, to je rekao Roy, a mi smo se morali sloiti. Rekao je da zna dobar pub i otili smo tamo drei se za ruke. Bio sam kerka sovjetske bacaice kladiva i nekog amerikog zajebanog sprintera. / Taj je pub bio jedna velika izloba udaka, arlatana i akro-bata. Bilo je tu svega, od buntovnih tinejdera do istroenih, bezglasnih rastafarijanaca. inilo se da Roya svi znaju. On se ubrzo dignu na stol i poe svirati svoju brzu melodiju. U pubu nastade lom. Poslije smo opet svi skupa svirali i pobrali duge aplauze. Pili smo brzo i halapljivo. Hai se osjeao u svakom kutu te rupe. I Ida je pila. Vidjelo se da zna piti. U jednom me trenutku podie i spusti na svoje krilo. Dugo sam sjedio u njenom krilu potpuno nemoan. Ona me je lizala i ljubila po licu. tipala mi je bradavice i poput majke milovala po kitici. Vonjala je po zemlji. Po vlanoj i plodnoj zemlji. Kad smo se napokon izvukli iz tog nestvarnog lokala, predloio sam da opet idemo k meni. Ida samo odmahnu glavom i ree da noas eli spavati na svome mjestu. Shvatio sam to kao poziv. Pokazalo se meutim da je to "njeno mjesto" zbilja ispod mosta u jednom malom parku. Rekao sam da je bolje da idemo k meni jer se ovuda motaju samo beskunici i narkomani. Samo me je pogledala, ne rekavi nita. Shvatio sam i poeo se smijati. Ona je utjela i pripremala vreu za spavanje. Upravo se bilo smrkavalo i ekala nas je kratka i uzbudljiva no. Ovdje je bilo mranije i nekako toplije nego doma kod mene. Odnosno kod Sare. Na Saru nisam mislio. Niti jednom. Uvukli smo se oboje u vreu, mada nije bilo lako. Ljubili smo se gladno i pokuavali jedno drugom otkinuti komade mesa. Ona je bila gladnija. Imala je apetit gladne godine. Mislio sam da e me prodrijeti. Zapravo me je ve prodirala. Poput MM^^ krmae. aptala mi je najprije na engleskom, zatim na ruskom, da bi na kraju muklo izgovarala rijei na nekom nerazumljivom jeziku za koji sam pretpostavljao da mora biti letonski. Mogao sam zamisliti tu sliku iz udaljenosti. Nas dvoje u toj vrei morali smo izgledati poput nekog golemog crva to se koprca na uasno jakom suncu. Poput divovskog crva u samrtnom hropcu. Zvukovi koje smo isputali podsjeali su na zvuke ogorene borbe prsa u prsa u nekom blatnom rovu. Izmeu dva gladna i umorna oajnika. Njene nerazumljive rijei vraale su me u neko mitsko, prethistorijsko doba. U matrijarhat. Snanim rukama grabila je moje tijelo kao da ga oblikuje, kao da me cijelog mijesi svojim ruerdama. Onda se okrenula leima. Bilo je to trenutak za napad. S lea. Drugaije

nisam imao nikave anse. Skinuli smo odjee tek koliko nam je bilo potrebno. Rukom sam pokuavao nai ta bodljikava i kruta prsa, ali nisam uspijevao u svoj toj guvi. Na kraju sam uao u nju i na crv zapoe jedan novi, ujednaeni ples. U jednom trenutku postadoh sav sluh. ulo se klokotanje rijeke, auta u daljini, cvrkut ptica i nas dvoje kako otpuhujemo kao pri nekom tekom poslu. U jednom trenutku se otkotrljasmo i zamalo da padnemo u rijeku. Ali to nas nije nimalo omelo. Ja sam se poput nekog vjetog jahaa na rodeu uspio odrati u sedlu. Bilo je to divno sedlo. Nije ni najmanje uljalo. No ubrzo sam bio gotov i budui da smo bili stisnuti u vrei poput kobasice, nisam mogao kontrolirati gdje u prosuti sve to svoje teko sjeme. Mislim da se sve to razlilo po nama i po "Yassa" vrei. Nakon olakanja njeno je zagrlih odostraga i apnuh joj na uho na naem: -Volim te Ida. Jako te volim. Razumije? Volim te. Jako. Nisam mogao vidjeti njeno lice. Neto vlano mi kapnu na ruku to je leala ispod njene brade. Bilo je tiho. I mrano. Ptice se nisu ule. Ida se digla bez rijei i otrgnula vreu ispod mene. Ostao sam leati na podu gledajui je kako sprema svoju vreu i zakopava suknju. Obukla je moje cipele, podigla sve svoje stvari i nekako hladno i nestvarno izgovorila jednu reenicu. Na letonskom. Nakon toga se okrenula i otila stazom koja je vodila niz rijeku. Ja sam cijelo vrijeme leao na zemlji i promatrao je. Tek nakon nekog vremena skoih, navukoh sandale i krenuh za njom. Hodao sam cijelu no, cijelu ljetnu bijelu no. I nisam je naao. Sjeo sam na klupu i promatrao svoja stopala u tim sandalama. Polako sam ih skinuo i ostavio ispod klupe. Uredno. Poslije toga bosonog sam otiao kui. Ponovo su se ule ptice. Galebovi, vrane i svrake. Stajao sam na vratima i gledao unutranjost svoje due. U ovom stanu najvie fale zavjese. Samo zato izgleda tako ogoljelo i prazno. Samo zato. ROMAN SlMI Rupa UTRLJAVAM KREMU u Hanina lea. Hana lei potrbuke na srebrnom luftmadracu i pjevui. Na uima su joj slualice, pored nje, na runiku, mali srebrni walkman. Hanina leda su miiava, glatka i preplanula, bez madea ili izdajnikih tragova grudnjaka. Hanin vrat je dugaak i bijel. Sluam. Vie ne pjevui, nego zuji, coke jezikom i udara ritam onome to dolazi iz slualica. Ritam koji ne volim, ali koji njezinim duguljastim nonim prstima skuplja kamenie, a zubima cupka vlati to joj doseu do usta. to valjda treba opravdati sve. Ili ne. Uvlaim palce u jamicu u kojoj se Hanin vrat spaja s kosom. Pritiem i ekam da progovori ili prestane disati. Gledam. Ne mie se. Ruke je umoila u travu pa izgleda kao da na svom tehno luftmadracu pluta morem, a ne travnjakom vikendice niti stotinu metara od Kupe. Po jednoj joj ruci klizi mrav, ali Hana ga ne osjea, ili joj godi, jer ga zamilja kao kap koja po njenom osunanom tijelu ispisuje trag od soli. Hvatam je za vrat i stiem jae nego to oekuje. - Hej! Okree se i gleda me. Na oima su joj naoale, ovaj put crvene. Oi u kojima mogu proitati bol i iznenaenje, tanki dugaki nos, usne. Pune usne koje se mrte, a onda razvlae u osmijeh i bez rijei se vraaju travi. Crveno, zeleno, srebrno. Hana nije straljiva. Ne kao onda, prije pet ili est godina. Ramena su joj okrugla, koa meka. Podie kosu na tjeme i otkriva vrat, kao za ugriz. -Tu. Namjerno ga ne diram. Umjesto odgovora, vraam se ramenima, pa kraljenici. Prsti, dlanovi, kruni pokreti po povrini, dublje, snanije, pokuaj da se pod koom napipa poznato, sigurno mjesto ugode. Tu. Konci koji povezuju Ha-nino tijelo oputaju se i ona postaje beivotna, netom odloena marioneta. Ne isputa glasa i jedva se uje kako die. Moda je mrtva, zamiljam. Zamiljam i da je zaspala i da se vie nee probuditi. Zamiljam da zlatne dlaice i crveno lakirani nokti i dalje tajanstveno rastu i postaju jedina iva Hana. Zamiljam da masiram lijep osunan le, sretnu rtvu lagodnog ivota i oajne muzike. Zamiljam i prestajem. Slutei potop, mrav se na trenutak dvoumi, a onda naputa ruku i nestaje u travi. Tiinu oko nas prekida samo sintetina zvijer to rei iz slualica, udaljeni povici kupaa i um okretanja stranica. Jer, na lealjci do nas lei Petar i ita knjigu. Petar koji je vlasnik vikendice, novog zelenog golfa i Hane. Petar koji priprema party i u crvenim kupaim gaicama, preplanuo i manekenski graen, ne izgleda kao netko tko bi morao itati. Pa ipak, Petar ita. Istinitu priu o Amerikancu koji je otiao u

divljinu, slomio nogu, otrovao se divljim bobicama i umro u naputenom autobusu. Nije jasno je li se prije toga i smr-znuo, jer sve se dogaa zimi, negdje daleko na sjeveru. Ovo to Petar ita Amerikanev je dnevnik ispisan na unutranjosti autobusa. Amerika. Zastajem i zamiljam ovjeka slomljene noge kako se propinje po olupini i pie sve to mu padne na pamet. Zatim ovjeka koji lei na lealjci, pored djevojke golih lea i tipa koji je masira, i ita o Amerikancu koji je slomio nogu, otrovao se bobicama i smrznuo ispisavi za kraj pun autobus poruka. Mono. To kako su skupa. Ona koja se suna, on koji povremeno povue dim i povremeno se mrti, jer je sunce jako i jer ita na engleskom. On koji je zadubljen u knjigu i ne gleda nas, moje prste, njezina ramena, za razliku od njegovog psa i njegovih sjebanih prijatelja. Ne trebam podizati pogled da znam da su tu. Miris gela. Znoj osunanih fitnes tijela. Dok se oko nas vrzmaju postavljajui ozvuenje, postaje jasno da ih ne volim, a da oni mene trpe samo zbog Hane. Ne treba imati pet iz matematike. Biva cura moga prijatelja moj je prijatelj, ali jednadba ne vrijedi za njezinog novog deka i njegove prijatelje. Posve sigurno ni obrnuto. Amerikanac u autobusu, smrt od bobica, tehno, kemija, plastika, nita. Razliiti smo. Dovoljno za strah i mrnju. Strah i mrnju drugaije od onih koje sam prije nekoliko godina osjeao ovdje, na Kupi, uvajui njihove nakvarcane guzice. Mrnja. Preplanuli tipovi koji paradiraju sumnjivim tetovaama i ispeglanom muskulaturom. Nervozni terijer koji lei u hladu ispod lealjke, a nos mu podrhtava dok kilji na mene, kao da u zraku njui neto to se tek treba dogoditi. - Hoe dim? - pita Petar, gledajui u knjigu, ne njuei nita i nikoga. Ne odgovaram. Po davno prokuanom receptu zavlaim srednjake ispod Haninih pazuha i traim zaboravljenu dlaicu. Igra. IsusHana. Uskrsnula je i vriti. Uvija se pod mojim prstima, a na sunce joj bez srama proviruje tamna iljata bradavica. - DJ. Pierre! - vie. - Upomo! Pas se uspravlja i bulji u mene, ali Petar ne odgovara. Gledam ga ispod oka. Jedini znak nervoze moglo bi biti struganje papira i nain na koji nogu prebacuje preko noge. Premalo da likujem. Noge su mu miiave i snane. Stopala zauujue mala. Usprkos Haninim priama o divljem, atletskom seksu, proglaavam to neospornim dokazom zanemarivosti njegova kurca. Naginjem se i svoje joj spoznaje apem na uho. Smije se. Zamahuje nogom unatrake i petom me udara u rame. Hvatam joj stopalo i s prsta skidam izgravirani srebrni prsten. Sad je dosta. Mrka je, ozbiljna i trai ga nazad. To je poklon. Kosa joj je u travi, lice u srebru luftmadraca. Stopala su joj uska, glatka i prljava od zemlje. - Poslije - kaem. - Gdje ti se uri? urba. Dok spremam prsten u dep, mislim na Vitu. Na to kako joj se urilo. Nekoliko mjeseci od ranjavanja. Nekoliko posjeta bolnici. Nekoliko vonji zelenim golfom, nekoliko partvja poput ovog. Dovoljno da zaboravi. Da dobije boju. Da se promijeni i proljepa. Da postane netko drugi, lutka bonkas Superhana. - Zato me zove na sva ova sranja? - ne pitam je. - Da vidi da sam ista - ne odgovara. - Da smo prijatelji. Da sve ide dalje. Ne ide. Utetovirani medvjedi u dnu njezinih lea jei se dok ga davim u gustom sirupu kreme za sunanje. Od mrnje dobivam erekciju. Koa joj je vlana i meka. Razvlaim i stiem. Sputam joj gaice i kremu nanosim na guzicu. Osjeam kako zaustavlja dah i kako joj u obrvama kliju grake kremastog znoja. Osjeam otkucaje Hanina srca, Hanin puls u sljepoonicama. Guzica joj zadrhti, za trenutak se stie, a onda oputa, daje. Hana. Bijela i glatka, s tri okrugla madea u obliku Oriona. Zvijezde. Mlaz ulazi u procijep izmeu guzova, mrlja se dok ga utrljavam u tamne kovre, nestaje dok kuam uski prsten anusa, dok joj ponovo navlaim gaice, a ruke povlaim do ramena, do bezazlenosti lopatica i vrata. Sve traje trenutak, dva. S ela otirem znoj. Miriem prst. Pokuavam isisati miris Hanine koe, miris govna ili znoja izmeu guzova. Pored nas prolaze

dvojica u kupaim gaicama, nosei zvunike. Podiem glavu i maem im, bezobrazno, moda se ak i smijem. Bulje u Hanu i mene. U Petra zakopanog u knjigu, otrovanog loim amerikim bobicama i dobrom hercegovakom travom. Hana uti, glazba u slualicama prestaje. Jedino jo pas rei, a kad mu se nakezim i on skae na noge i nestaje. Ustajem i odlazim po pivo. U kui je hlad. Zastajem na vratima, zatvaram oi i oslukujem. Moje disanje. Miris neprovjetrene vikendice, miris red bulla i kolaa od jabuka. Ruke mi drhte. Disanje. Pronalazim hladnjak i uzimarh limenku. Kao u reklami, prislanjam je na elo, ali ne osjeam se bolje. Na kauu u kutu sobe ljube se dvije djevojice. Dobacujem im poljubac, a one mi ga uzvraaju. Izlazim van. Lastavice u kosi. Hihot iza leda. Dan. Zrak. Vikendica je na uzvisini, i kada se istegne na prste, kroz gusti se vidi Kupa. Kupa s fotografije. Vito i ja. Visok sam i ima me. U maskirnoj uniformi stojimo oputeno, izazivaki. Kupa. U zraku se uju zrikavci, udaljeni zvuk helikoptera. Onda nenadana tiina, kao pred pucanj. Bacam pogled u nebo niz rijeku. Nita. S druge strane nekoliko kua bez krova, bljesak neeg metalnog, tanki trak dima. Lelujanje muica i site, premorene ptice. eludac mi se gri dok se zrakom prolama tektavi zvuk maine. Rafali glazbe sijeku po kronjama jabuka, bunju i ljudima izvaljenim u travi. Netko izvikuje, uje se zvidaljka. Kao na tajni znak, curice s kaua provlae se iza mojih lea i u prizor zatravaju vritei. Netko me hvata za ruku i povlai u gomilu. Prolijevaju mi pivo. Guraju me. Sapliem se i hodam pretvarajui se da pleem. Nespretan sam. Izgubljen. Zatvaram oi i predajem se. Umrijet u rastrgan nogama tehno bakhantica, hukom metalne koljke, zvidaljkama uspaljenih dideja. Umrijet u. Iz mraka me izvlai Hana. - Loe ti je? Uzimam je za ruku. Stiem je. - Hoe da odemo u etnju? Da. Ne. Ne znam to elim. - Idemo - kae i vodi me. Teturamo do ceste, hodamo polako i nakon dvadesetak koraka ja opet poinjem disati. Ona se smije. Na licu vie nema naoale, bosa je i uvijena u ispranu zelenu haljinu. Hana. Skidam sandale i bosi gazimo po pranjavom putu. - Kak si? - rukom mi mrsi kosu. - iv? Ne odgovaram. Udiem. Udiem ovaj trenutak, hou joj rei, ali ne kaem, bojim se vlastitog glasa. Bojim se njezine utnje. Umjesto toga se smijeim. Nekoliko koraka smo sretni. - Drago mi je da si ovdje - kae. Ne odgovaram. Pored nas tee Kupa. - Pliva mi se - kaem napokon. Vodim je do malog pjeanog spruda zaklonjenog gutikom. Skidam majicu i sjedam u pijesak. Tijelo mi je bijelo i oputeno. Hana sjeda kraj mene, s kosom preko lica, nogu prekrienih poput djevojice. Gleda me i smije se. Znam. Prstima eprka po pijesku. Osjeam suha zrnca na elu. Na obrvama i usnama. Zatvaram oi i oblizujem se. ekam. U prsa me pogaa prva gruda vlanoga mulja. Druga me pogaa u vrat. Trea se rasprskava po trbuhu. Bacam se na tlo i uzvraam. Pijesak u zraku, na koi, pod prstima. Pijesak u ustima, u oima. Skaem na Hanu i u kosu joj utrljavam aku itkog blata. Ona mi pijeskom puni gaice. Vritimo i prevremo se. Rujemo i grabimo po mulju. Smijemo se. U prevrnutom alu pod prstom mi zastaje neto tvrdo, metalno. Oprano, na suncu svjetluca kao izgubljena dragocjenost. ahura. Stiem je u aci. Ustajem. Bijes. Kupa. I Hana. - Ovdje sam dolazio s Vitom - kaem. - Dok je jo mogao plivati. Smijem se. Visoki luk i pljusak vode koja se pod praznom kouljicom metka otvara kao pod vretenastim srebrom ribe. -1 s obje noge plivao je loe - ne gledam je, ali znam da ona mene gleda. - Sad je jo gore. Brzo si

ga zaboravila. Beznogi Bog osvete, Bog oiju i zubiju. Stiem vilice i putam rijei da lebde nad vodama. Skidam se i ulazim u rijeku. Okreem se i gledam je. Stoji na obali, slomljena pjeana lica. Hanina ramena koja se diu i sputaju. Hanine ruke koje je razodijevaju. utavi svlak haljine koji ostaje iz nje. Bljesak rijeke oko njezinih bokova, ispod nateklih bradavica. Kupa. Iznad mutne zelene vode vitlaju vilinkonjici i obadi. Gnjurim i izranjam do nje. Rame joj je glatko, vrsto pod zubima. Trbuh ravan. Vrela jagoda jezika. Dok je rastvaram, usne joj drhte, a zubi cvokou. Guram je do pliaka i lijeem na nju. irim joj noge. Namjetam se i ulazim u nju. Hana. Lice koje ne prepoznajem. Lice bez pogleda. Lice koje viri iz vode. Grizem ga. Grizem joj sise i mutna voda ulazi mi u usta. Grim se nad njom. Razmiem joj ruke. Svravam. Sputam se na nju. Njen hladni dah na mom uhu. Njeno grcanje. Rasuto pjeano tijelo. ljapkanje vode po mojim leima. Diem se na noge i teturam na obalu. Sjedam na pijesak i gledam je kako se pere. Ne okree mi lice. Ustajem i briem se hlaama. Iz depa ispada prsten. Izgrieno srebro. Uspomena. Bacam ga na njezinu haljinu. - Ide? Ne odgovara. Kupim sandale i odlazim. Sunce je visoko. Zemlja pod stopalima crvena i meka. Hodam. Visoka trava pored puta. Ptice i muhe. Ljeto koje zuji kao dalekovod. Toplo je. Hodam polako, izbjegavajui kamenie i mrave. Diem duboko, trudei se zapamtiti svaki udisaj. U susret mi dolazi Petar. Izgleda zabrinuto. Prije nego progovori, pokazujem mu prema rijeci. - Kupa se - kaem. - Sve je OK. Jedan drugome se smijeimo u prolazu. Sunce u mojim leima. Penjem se uz breuljak, do vikendice. Pribliavam se mjestu na kojem se komea dvadesetak polugolih tijela. S onima koji me primijete izmjenjujem brze pozdrave. Ispod jednog stabla sjedi nasmijana djevojka s limenkom piva. - Eeeej, di si ti? - pita Nasmijana. Slijeem ramenima i sputam se kraj nje. Smijemo se i sremo naizmjence. Lijeem i stavljam joj glavu u krilo. - Lud si - smije se i prstima mi prolazi kroz kosu. Gledam u nebo pokuavajui misliti na neto. Mislim na njene prste. Mislim na sunce medu jabukama. Mislim na tamnozelenu boju limenke. Onda ne mislim ni o emu. Ne osjeam nita osim umora. MIMA SlMI DeeKi niKad ne placu Mrljica utog svjetla povremeno se pojavljuje na prozoru naeg kupea, a zatim je zbriu ogoljene grane visokih stabala koja rastu u movari pokraj pruge. Vlak se kree polako, mrlja mjeseine na debelom prljavom staklu treperi i drhturi kao ibica na vjetru. Tri limenke pive na plastinom stolu pred nama - natopit u ovo putovanje alkoholom, zapaliti trenutak a onda po pepelu traiti priu. Moje prijateljice lude su kao ja, ali samo zato jer je pivo na moj raun. I karte. Uhvatile smo posljednji vlak, doi emo tamo iza ponoi - a nismo sigurne gdje ivi niti hoemo li je uspjeti pronai. Drugaije je u njenom rodnom mjestu - tako je malo da nema tramvaja ni autobusa, u tren je prehodljivo i sigurno kao da je od lego kockica - a ipak, mi ga ne poznajemo i izgubit emo se medu njegovim stazama, u savreno okruglim lego rupama, istih boja, salivenih. Natrag niz prugu, u gradu, ona prespavljuje dane i ui nou. Prije nego to ponovno ode spavati, bosonoga hoda ulicama - jutarnja rosa rashlauje asfalt na temperaturu njenih stopala. Veliki grad je ne plai u mutnom svitanju, tada pripada samo njoj, siva joj postaje omiljena boja. Vraa se u utihnuli studentski dom i orkestar njenog tua odailje tonove vodovodnim cijevima, deset soba niz hodnik, poplavljujui mi snove. Prije nego ode spavati, stavlja kapi za oi u oi, kapi za nos u nos, kremu za ruke u kou koja je toliko mekana da tee, i utrljava antibakterijsku kremu u lice, istei se do hrama, porodiljskog odjela. Klizne pod pokrivae, tijela oputenog u pidami, slobodnog poput praznog autoputa. Onda iskljui cimeriinu budilicu i nestane. Njena cimerica Janja moja je najbolja prijateljica koja joj ponekad ita dnevnik. Tako znam sve o bosonogim etnjama, zbliavanju s gradom, i tako znam njenu novu omiljenu boju. O ostalim ritualima saznajem od Janje koja uvijek kasni na jutarnja predavanja. Ponekad ih potajice namiriem na njenom jastuku, kad je nema u sobi a Janja je u kupaonici. Zbog njenog udnog

rasporeda spavanja i injenice da ide kui preko vikenda, rijetko je viam, a ponekad je i ne prepoznam kad je sretnem na poslijepodnevnom predavanju ili u menzi. Naemo li se u istom drutvu, razmijenimo nekoliko pogleda - ja imam naviku priati previe a ona otii. Ne voli moje prie ni kad je potapam po leima, razbaruim joj kosu. Odjebi, kae. Jednom je svratila posuditi knjigu pa sam joj odsvirala jednu od svojih pjesama. (U dnevnik je zapisala da je bilo neugodno kao gledanje talk-showa na kojem ljudi izlau osjeaje kao bezvrijedne i jeftine drangulije u izlozima butika.) Onda me poljubila - iz samilosti, valjda - u kut usta. Pa smo trebale zajedno ii u kino, ali filma nije bilo. Ostale smo u njenoj sobi, sjedile na krevetu i razgovarale. I onda, spontano kao na skrivenoj kameri, nagnula sam se da je poljubim. Uzvratila mi je poljubac - okus kajanja ve mi na vrhu jezika. Sljedei dan kada je otila kui nije bio vikend. - Kakva ljubavna pria - kae Janja, liui pivsku pjenu s ruke. Brujanje lokomotive uljuljkava me u matariju, mjese-arenje. Kiti je plakala itav film, ali je ve bila pijana kad smo ule u kino. - Kakva sjebana ljubavna pria - ponavlja Kiti nagnuta nad limenku pive, usne joj pleu oko otvora, pratei ritam drmusajueg vlaka. - Romeo andjuliet they neverfelt this waylbet...- pjevuim, polagano si uivajui smijeak na lice. - It's just that our little Juliet doesn't seem to know it yet -Janja otpije jo jedan dugi gutljaj i utone nazad u sjedalo. Negdje smo na pola puta kada se vrata naeg kupea otvaraju i mukarac pita moe li sjesti s nama. Kao da je vlak prepun i drugdje nema mjesta. Kiti, najmanje srameljiva i s najvie piva u sebi, poinje razgovarati s njim. Lice mu je zguvano, suha naborana koa nalikuje slonovskoj. Prua ruke preda se i trai da pogaamo to su okrugle stvarice koje izgledaju poput gmiuih buba pod koom. Pitam jesu li neka vrsta svraba - krpelji, moda. Smije se. Onda miluje Kitinu kosu i ruka mu se spusti niz njeno rame. Ona mu zaigrano odgurne ruku. - Nita prije braka - kae ozbiljnim glasom, gledajui mukarca irom otvorenih oiju. Trep-trep, kao u crticu. - A ja, kao njena starija sestra, imam pravo prvenstva -kae Janja. - Ma, zenit u vas obje - kae gospodar krpelja. - Sretnice - promrmljam, tek dovoljno glasno da me uju. - Ti se ne brini - pogleda me - tebe ne bi da si zadnje ensko na svijetu... Nego, jesi li ti uope ensko? - Ne - kaem - ali s pravim mukarcem, jamano... Pita nas gledamo li televiziju i mi kaemo da nemamo televizor. Kae da je bio na "ivoj istini". Dospio je tamo jer se enio trideset i etiri puta ili tako neto. Troi sav novac na alimentacije i dijalizu. Kiti i Janja su fascinirane. - Koju si od njih najvie volio? - pita Kiti. - Ali... gdje emo ivjeti? - kae Janja. Kae da ne razumije ene. Promijene se im im prsten sklizne na prst. I nita tu ne moe. Kondukter dolazi pregledati karte. Kae da silazi s vlaka gdje i mi i da nas moe prebaciti dokle nam treba. Bube iz ovjekovih ruku otplaze nazad u pazuha. Silazimo s vlaka, mrkli je mrak. Mjesec je negdje nestao i to je udno jer nigdje ne vidim oblake. Ili su sve oblaci, ne znam. - Onda, to vi cure radite ovdje tako kasno? - pita kon-dukter-taksist, dok automobilske gume miluju zavoje ceste, a Janja i ja se ljuljamo na zadnjem sjedalu. - Dole smo tulumariti - kae Kiti. - ule smo da imate super disko. - Pa, ako vas muzika razoara, nai deki sigurno nee. Stoput su bolji od gradskih. - Ne sumnjam - kae Kiti. U zgradi gdje ivi na nekoliko vrata nema imena i ona je iza jednih od njih. Kiti i ja sjednemo na stepenice kod ulaza i aljemo Janju da pusti ticala, nanjui cimericu. Pivo je iz nje istisnulo sve inhibicije i sada veselo ide unaokolo, kucajui na svaka bezimena vrata, pjevuei si u bradu, pop. eludac mi je skutren i vornat, Kiti se naginje preko ograde stepenica i njie kao dijete na igralitu. Poznati glasovi procure odozgo, Janja ju je pronala. Kad doemo gore, pogled joj padne s mog lica

na tepih kao odrubljeni ud. - Gledale smo film - izvalim bespomono. Ona ne kae nita. Onda nas pozove unutra. Ona ivi s bakom, ali bake trenutno nema. Stan nije ureen kako bi htjela, ali i baka e jednom umrijeti. Onda moda ak i ostavi goblene na zidovima - nekako podilaze njenom osjeaju za groteskno. Izbacit e sav namjetaj, i tepihe, i prstima e obojati sobe - kad joj baka umre. Ne gleda me, a kad joj stavim ruku na rame kae: Idemo van, disko je jo uvijek otvoren - i tako idemo van. Po putu kupimo pivo na benzinskoj crpki koja je otvorena itavu no. Prilino je loe, ah' pijemo jo. Hodamo niz ulicu prema disku, dvije po dvije, ona i Janja vode. Ona - ukazanje u blijetee bijeloj spavaici koju je navukla preko hlaa i majice. Na ovom se uglu prvi put poljubila, s ovog je zida skoila i slomila ruku kad je pokuala pokazati deku, ljubavi svog ivota, tetovai meu lenim lopaticama, da moe letjeti uz pomo kiobrana ba kao Mary Poppins. Hodamo u tiini i kada joj opet stavim ruku na rame, ovaj put se ne makne. - Sve je to sranje - kaem, ne znajui tono to time mislim. Ona zna. Razblaeno pivo na njenim usnama. Disko je rupetina, ona pria sa svima. Sjedim u kutu dok Janja i Kiti pleu. Glazba je glasna, ali sve smo pijane i tupe -ili elimo biti. Dolazi do mene i ljubi me, jako i silovito, kao da nisam ja koju ljubi, kao da sam tetovaa na njenim leima, spavaica preko njene odjee, eki za razbijanje izloga trgovina malog grada. Uzvraam joj poljubac dok glazba postaje nepodnoljiva. Na putu prema stanu nebo blijedi u zoru, ljubimo se dok Kiti i Janja zaostaju za nama, usana izlizanih loim pivom i jo loijim dekima. Kad zaspe gledajui televiziju, mi odlazimo u njenu sobu. Kapci prozora sputeni su do kraja i ovdje je ponovo no. - Pijana sam - kae i puta da je ljubim. elim joj rei da pobjegne sa mnom, daleko od ovog malog grada - ali ve jest. elim joj rei da moemo zajedno istroiti automobilske gume, izgubiti se negdje, bez karte, orijentira, ali ni ja ni ona ne znamo voziti. elim joj rei da sam plakala u kinu, iako nisam, ali sam htjela - a ne mogu rei nita jer su mi usne na njenima i na njenom smo krevetu. elim je vidjeti; u zaguenom svjetlu nazirem joj samo razmrljane obrise. Razodijevam je - i kad je dodirnem, njezino tijelo mi se bez upozorenja raspadne pod prstima, kao iva ratrkana iz smrskanog barometra. Njene oi, zakljuane - usne - nos - dojke mekane i tople glatkoa trbuha - vlane kovre raskrija njenih bedara - komadi koje nijedan dodir ne moe slijepiti. Ali nastavljam dodirivati - jer ne mogu pustiti, jer znam sve o inima i malim gradovima. Polako isklizne ispod mojih ruku i die se s kreveta. Onda me pogleda njeno, preblago, razbarui mi kosu. I nema je. Njena majka koja ivi u stanu iznad vozi nas ujutro na eljezniku stanicu. Udaljenost je zanemariva, ali smo pre-umorne. Kad smo ustale, pitala sam ju je li sve u redu - s nama, mislim. Ispljunula je "da" zajedno s pjenom paste za zube. Onda ih je oistila koncem. Na stanici kupujem novine jer e Janja i Kiti spavati u vlaku. Osvrnem se i tamo je - stoji pod natpisom stanice -majina ruka na ramenu. Kratko mahne rukom u naem smjeru, improvizirano zbogom. Dok prelazimo prugu prema vlaku, oblaci se iznenada prolome i kao iz nebeskog vedra kia se izlije po nama. Kiti i Janja tre - ja hodam polako, glave pokrivene novinama. U kupeu sjedam do prozora, upravo na vrijeme da vidim gdje nestaje iza zanjihanih vrata stanice. Kiti i Janja naslonjene su jedna na drugu i ve drijemaju kad rairim novine pred sobom - crnilo slova rastvoreno, otopljeno na kii. Savrena siva. Alen Leaja i KAD SE trgnula iz sna, malo se borila sa sobom. - Ne, neu - pomisli. No nije mogla odoljeti. Taj unutarnji svrab ispod pupka bjee neodoljiv, i na kapima znoja njezin dlan ve je klizio trbuhom.

Otkad je Holofern opsjeo Betuliju, Judita postajae sve nestrpljivijom. Jutarnje zrake ule su kroz prozor i njezini glatki obrazi blijetali su odraavajui svjetlo. Oblizujui blijede usne, arko crveni jezik strae poput rue izrasle na pustinjskom pijesku. Dugi prsti za tren se zaustavile na lijevom bedru, no ubrzo nastavie put prema desnom. - Lijepo je - prospe se apat kroz njene mokre usne. I Judita se zaigra irei noge. Izgledalo je da zaista moe uivati u dodiru s bilo kojim dijelom svoga tijela. Bila je zadovoljna, sama sebi dovoljna. Igra milovanja prestade kad joj se srednji prst izgubi meu rijetkim kovrama. Tad postade grubljom. Pospano tene, ve naviklo na jutarnji ritual gazdarice, pogledavalo je na mjesto u koje je Juditin najdui prst nemilosrdno ubadao. Njen jezik sad je ve mlatarao zrakom pokuavajui oblizati neto nevidljivo. Tjelesni sok razlio se po posteljini, i njim je trljala ukruene bradavice. Pomislila je kako ima mekane grudi. No, lelujanje na mislima prekine dobo. Znak za okupljanje graana Betulije, uplaenih, ali pobonih ljudi. A osjeala je nadolazak vrhunca. Pridigne se lica crvena od ljutnje, pa ustro obue crnu haljinu na golo tijelo. Rukama epa dugu crnu kosu i prebaci je preko leda. - O Boe! Tri godine i est mjeseci! Tri godine bez... Prekine je lave. Umislila je da je tene prekorava zbog rijei koje jo nije ni uspjela izgovoriti. Vlanih bedara, Judita napravi nekoliko sitnih koraka. Kao nekakav podsjetnik na neto za to je bila uskraena. - Ja postim, dovraga! A tko jo posti?! Reci! Gladna eem po gradu da ne mislim... Guim taj osjeaj. I nosim ovu... ovu prokletu crninu... ja ne mogu vie. Ja to trebam... tako ga trebam. O Boe... tene ponovo zalaje i odjuri kroz pritvorena vrata. Izgleda da nije suosjealo s Juditom. - Abra! Spremi se! - dreknu Judita - Spremi se, ide sa mnom. Sunce se ba propinjalo na vrh neba kad su njih dvije prole gradskim vratima. I svi, svi oni koji si ih ispraali pogledom, moljahu da Bog njene namjere prome svetom ljubavi i bezazlenim osjeajima. Za tren oka zgrabe ih Holofernovi psi, koji ekae skriveni iza zidina Betulije. Jedan prljavac u uniformi s Nabukodono-zorovim simbolom moi obratio se Juditi. - Kamo djevojke? Izgleda da vas je napustila pamet. Paklena ega sva je tijela ovlaila znojem dok su se kretali prema logoru. A kad dooe tamo, vonj ena izazva poudu medu vojnicima. Holofern, sjedei na prijestolju kraj atora, vidje tu neobinu grupicu, pa se oraspoloi. Sjatie se i svi knezovi. Jedan od njih, onaj koji je volio biti glasan, povie : - Ako tu takve ive, odmah navalimo na grad! Judita pade pred Holoferna. No on je podigne i ree da se razveseli, jer e joj u njegovom drutvu biti ugodno. Neki se nasmijae. - Iz Betulije? - upita Holofern, general svoje vojske. - ula sam da te usporeuju s konjem. Ili je to la? Utihne amor mukaraca. Holofern jo malo zadri svoj osmijeh, pa ga skine. - U odaju! Vodite ih u odaju! - zavikao je do maloprije nasmijeeni gorostas. Straari otpratie njih dvije u svilene odaje. Ne proe ni asak, a Holofern se sav zajapuren stvori tamo. Pogleda Abru i ree: - Ti eno, na tebi je da ostane ili izie. Zbunjena tim rijeima Abra pogleda Juditu. - Abra, uini to ti je rekao - naredi Judita. - Ne, ne mogu vas ostaviti same. No pod gazdariinim prodornim pogledom Abra se pokupi iz odaje. Ba kad nesretna ena izae, Holofern njeno primi Juditinu ruku. - Lezi. - Kakve su tvoje namjere? - upita mlada ena.

- Uinit u te sretnom. Judita je leala na proaranim jastucima, dok je Holofern natakao pehar vinom. -Pij. Oboje ispie pehare do dna. Vojskovoa skine koulju i osta gol do pojasa. Na njegovim grudima bjehu oiljci. - Odakle ti? - pitala je Judita upirui mu prstom u grudi. - eno, u mene se ne upire prstom. I Judita spusti ruku na krevet. Holofern je pogleda kao da gleda neto svoje. - Prsti nisu tako loa stvar. Ja ak mislim da su sveti. Pogledaj - ree ona i podvije kaiprst pod crnu haljinu. Okice joj se zatvore i usnice napue. - Dosta je igre, eno - javi se Holofern promuklim glasom i skine svoju halju. Tamo se skrivae njegov veliki ud. Judita se malo pridigne i onako, u letu, zgrabi ga za korijen. - Ipak...istina je... - proape i nategne mu koicu. Holofern zajeca. Zau se graja pijanih vojnika. Pod naletom toplog gibajueg zraka ator zadrhta i omete generala. No, Judita bijae tad sasvim zauzeta. Opinjena. - Stavi ga... I ba kad je to slatko proaptala, po eninoj crnini poee padati guste bijele pahulje. Ona zabeknuta ispusti organ i skoi na drugi kraj kreveta. - Ali... to je to... zar ve? Ratnik pocrveni. Onako gol ode do stola i natoi pehar. U sekundi ga ispi, pa mu se obrazi jo vie zarumene. Stajao je pognute glave. Tko zna to je mislio dok je gledao u svoj pehar. ena na krevetu prekrivala je lice dlanovima. Na trenutak uini se da plae. Holofern je sad podigao elo i pretvarao se da slua bubnjanje vjetra. Najednom se okrene i uputi se prema njoj. Pomiluje je po kosi i legne pored nje. - Ne plai - ree. -Probat emo opet. Ona prestade plakati. Tad je ve samo jecala. Sve manje i manje, sve dok nije makla dlanove s oiju i pomilovala ga po vlanom udu. No, njegovi kapci bili su teki. Preputali su se umoru. - Umoran sam. Vrti mi se, prilei u. Ree i zaspe. - Svinjo! - vikne ena. Holoferna je ve bio progutao san i nije mogao uti Judi-tino miljenje. On i zahre. Judita je sad oslukivala vjetar. Njena haljina bjee podignuta do bokova. S njene desne strane lealo je mlohavo tijelo. Mislila je kako se sad nalazi s druge strane zidova svoga grada. Onda je pomislila: "Mora da je to prokletstvo." Na stupu se klatio veliki no sa zlatnom drkom, Nabuko-donozorov poklon svome generalu. Judita ga po prvi put primijeti. Kao maka iskoi iz kreveta i prigrabi teki metal. epa Holofernovu masnu kosu i zakla ga, gledajui zadnji put u njegove razrogaene oi. Zahrope. Zabijala ga je u vrat sve dok se vojskovodina glava nije odvojila od tijela. Pa se otkotrljala. Zamota je u posteljinu i izae iz atora. - Abra! Abra! - dreknu Judita. Nedugo zatim pojavi se Abra pokuavajui sakriti sisu komadom odjee. - Idemo - rekla je Judita. fi U mediteranskom jutru, negdje krajem mjeseca, jedan mukarac probudio se kraj Tatjane. Svjetlost se provukla kroz tanke pukotine roleta i ugodno obiljeila prve trenutke novog dana. Navukao je crne arape, pa priao velikom ormarskom ogledalu. Na njemu se odraavala njegova silueta, krevet i enska uspavana guza. Bijela i glatka. Kako je bio samo u arapama, uoio je na ogledalu stvrdnutu kitu. Pa je to i osjetio. - Mora da je to zbog njene guze - pomisli. Zapjevuio je refren tadanjeg hita s radio-aparata i poklonio joj melankolian prizvuk.

Sad je ve visoko strio. - Dobra stvar su ta ogledala - tiho ree. Osjeti da se uznemirio, pa krene ka krevetu. Osim guzice, njeno tijelo bilo je umotano u posteljinu. Ali ba taj dio postao je predmet njegove elje. Dlanom prede preko jedne njene polutke i ona se probudi. - Sanjala sam grozan san - ree okrenuta leima mukarcu. - Kakav? - O Juditi. Ja sam bila Judita. - Judita? Judita iz knjiga? -Vie se niega ne mogu sjetiti. Ali sigurna sam da je bilo grozno - ree i okrene svoje lice mukarcu. - Uu, kako ti je tvrd - proape, pa baci posteljinu na pod. - Stavi mi ga zguza. Hoe li? - upita s nevinim licem. Mukarac se popne na krevet, pa na Tatjanu. Teki uzdah odjekne sobom. - Skinula sam prokletstvo... skinula sam ga sa sebe - izgovorila je stenjui. - to kae? - iznenadio se mukarac. - Nita! Nemoj stati! Nemoj sad stati!!! - vikala je ena. Kako se sunce podizala na nebu, tako se podizalo i njeno raspoloenje. "HrVatsKa erotsKa pria Najuporniji pisac erotoloke esejistike u Hrvatskoj Igor Mandic na koricama svoje knjige 'Prijapov problem' kao svojevrsni moto istaknuo je tvrdnju da je itava hrvatska knjievnost bespolna. 'I najbezazleniji itatelj, itajui hrvatske pisce morao se pitati -jesu li ikad jebali ovi duhovnici?' Otprilike u isto vrijeme kad je objavljena Mandieva knjiga u Hrvatskoj je pokrenut Festival alternativne knjievnosti (FAK), a pisci koji su na njemu nastupali uskoro su novinama postali gotovo jednako zanimljivi kao pjevai i glumci. Njihovi protivnici potrudili su se da pronau bar desetak izvanknjievnih razloga zato su oni uspjeli, a jedan od njih bio je da su fakovci itani zato to piu vulgarnu, genitalnu knjievnost koja podilazi najniim strastima. Ali, ima i onih kojima se ini da je i fakovska proza seksualno sterilna. 'Da, njihov je jezik vulgaran, ulini, ali ni u njihovim knjigama seksa nema pa nema', kau oni. Kako, dakle. Hrvati piu o erotici? Kako bi odgovorili na to pitanje, news magazin Nacional i knjievni asopis Quorum u proljee 2001. pokrenuli su projekt Hrvatska erotska pria. Spremnost s kojom su se pisci latili posla brzo nas je uvjerila da tema nije stigmatizirana, odnosno da veina autora ne smatra da je erotska pria prezreni anr, kako smo se isprva pribojavali. U 10 mjeseci pristiglo je vie od 100 pria, 32 su objavljene u Nacionalu, a 23 uvrtene u knjigu 'Libido.hr'.* Ve i sam podatak da smo potaknuli hrvatske pisce da napisu tridesetak dobrih pria, koje e se vjerojatno uskoro nai u njihovim novim knjigama, razlog je za zadovoljstvo, ali uvjereni smo da te prie i ovako, zajedno, ine odlinu knjigu. Naruujui tekstove (nije dakle bila rije o natjeaju ve o naem pozivu, ali kad su autori vidjeli da se prie objavljuju u Nacionalu, poeli su nam ih i samoinicijativno slati) nismo ni na koji nain definirali to je za nas erotska pria, nego smo od pisaca zatraili da napisu ono to oni smatraju erotskom priom. Nismo ih ograniavali tematski niti smo proskribirali bilo koje podruje ljudske spolnosti. Nismo ak povlaili ni granicu prema pornografiji, ali mogunost da koriste pornografski leksiki repertoar iskoristilo je vrlo malo autora. Pisci su na postavljeni zadatak odgovorili na veoma razliite naine. Zbog toga u ovoj knjizi ima pria u kojima je erotika tek blago naznaena, ili je dana kroz neku epizodu, ali i vrlo radikalnih ili prekoraujuih pokuaja koji e kod nekih itatelja zasigurno izazvati muninu. Josip Mlaki napisao je ratnu priu, koju moemo zamisliti i kao dio njegova romna 'Kad magle stanu', s tek jednim erotskim fragmentom koji veoma upeatljivo ocrtava snagu erotskoga u ovjekovu ivotu.

Bombe padaju, preplaeni vojnik U knjizi su i neke prie koje nisu objavljene u Nacionalu, bilo zato to su preduge, bilo zato to su prekasno stigle, a neke prie iz Nacionala doraivane su za knjigu. lei u blatu i pokuava zatititi ivot, ali kad na prozoru razruene kue vidi polugolu enu kako pere kosu, uvlai ruku u hlae i masturbira. U prii Miroslava Mianovia ono erotsko ostaje neizgovoreno, ali pisac vjeto tjera itatelja da ga zamilja. Zamiljamo kako prijatelj prijatelju u vojsci pokazuje fotografije svoje nage djevojke, zamiljamo to pritom osjea jedan a to drugi i kako ta nadraljiva igra pokree jednu ljubavnu priu. A kad se situacija obrne, i kad se nakon dvadesetak godina sluajno sretnu, oni opet razgovaraju o istim fotografijama, ali pokaziva ne zna da je ona sada supruga njegova prijatelja. I mi zamiljamo mua koji slua drugog mukarca kako opisuje raskalaene fotke njegove supruge. I pitamo se uzbuuje li ga to sad na drukiji nain nego prije dvadeset godina, u vojsci? Ili ga samo boli? Na drugom polu, onom radikalnom, istie se pria Darija Top-laka koja je, nakon stoje objavljena u Nacionalu, izazvala pohvale ali i prosvjede itatelja. Rije je opet o 'ratnoj prii' koja tematizira tzv. snuff pornografiju (snimljenu u zarobljenikim logorima i onda prodavanu na Zapadu) u kojoj se eros i tanatos ne smjenjuju na vlasti (kao kod Mlakia) nego isprepleu, potiu jedan drugoga na najmorbidniji nain (pokazujui to sve ljudsko bie jest). Toplakov se glavni lik, nakon to je pobjegao iz psihijatrijske bolnice, samozadovoljava gledajui kazetu s prizorima silovanja i ubojstava, a cijela je pria sroena kao psihijatrijski izvjetaj, stoje vjerojatno piev alibi, budui da je i sam svjestan uznemirujueg potencijala svoje prie. Nama je bilo vano da u knjizi imamo i diskretne, blago erotizirane i okantne prie, naravno samo ako su dobro napisane, jer smo eljeli pokazati sav raspon mogueg tematiziranja erotskoga. Ako se meu dobivenim tekstovima omjere oni koji pripadaju tzv. ruiastoj erotici s destruktivnim, razarajuim, koji se meu prouavateljima anra nazivaju crnom erotikom, drugih je daleko manje. Uivanje u muenju, poniavanju, zloinu pojavljuje se tek u tragovima, ili maskirano, odnosno nema ni pokuaja da se piu tako radikalne stvari kakve su dominirale, recimo, u francuskoj knjievnosti, u prozi desadeovsko-bataillevskog tipa. Razmotri li se pak nain na koji su pisci odgovorili na pitanje -kako napisati erotsku priu, ini nam se da bismo tekstove mogli svrstati u tri grupe. Jedni su zapoinjali klasinu anrovsku priu, ali, budui da su bili svjesni da se nekako moraju razlikovati od gomile trivijalnog materijala, nije nikad rije o konvencionalnom muko-enskom odnosu, ve se pria pokuava oneobiiti nekim drastinim pomakom, bilo tematskim, bilo stilskim. Nuhanoviev junak odlazi prostitutki (est motiv u erotskoj literaturi), ali pria se zapravo iscrpljuje u opisivanju runoe te prostitutke, prljavtine ruevine u koju ga odvodi. S tim da eros to sve nadvlada, stoiki podnese da bi se dokopao kapljica zadovoljstva. Mlinarec stvara trokut u kojem deko vara djevojku s njezinom majkom, dok Karuza konstruira incestuozni odnos koji svojom njenou obiljei junaka za cijeli ivot. Pintari stereotipnu situaciju tinejderskog seksa u automobilu razvaljuje duhovitou i uvoenjem motiva mafijaa, djevojina brata protiv ije se prijetee sjene bori mladieva erekcija, a im-praga, podjednako stereotipno gubljenje nevinosti, zainja slengom, neoekivanim obratom i kvartovskim podjebavanjem. Velik broj pisaca posve se odmaknuo od anra i ispisivao prie u kojima se eros tematizira kao bitan dio ljudske egzistencije. Ti su autori nastojali opisati mehanizme njegova funkcioniranja, pokuavali pokazati na koji nain nama vlada. Martina Anii tako opisuje tijek misli seksualno i emotivno nezadovoljene ene u dugogodinjoj vezi, kod Romana Sirnica seks je sredstvo osvete, ali i ta osveta hrani seksualni uitak, kod Bekima Sejranovica mogunost dodira unitenih bia na dnu ljudske egzistencije, u Zorana Feria gotovo mistini put do uda. Trea grupa problem je rijeila dosjetkom ili parodiranjem anra. U prii Rade Jarka junak je impotentni brazilski nogometa koji postie erekciju samo ako na utakmici promai stopostotnu priliku, najbolje penal. Kod Hercega je medij preko kojeg se sve zakuha SMS poruka, a kod Valenta e-mailovi. Leaja pak preokree biblijsku priu o Juditi koja ne ubija Holoferna iz patriotizma ve zato to je nije seksualno zadovoljio. Pritom su neki pisci pisali ono to i inae piu (Valent, Feri, Radakovi, Popovi), a drugi su

iskoraili u neto drukije od onoga to su dosad radili. Zanimljiva je brojnost pjesnika, odnosno pisaca koji su, barem dosad, poznatiji kao pjesnici - Kreimir Pintari, Ivan Herceg, Rade Jarak, Miroslav Mianovi, Delimir Reicki... U svakom sluaju, dobili smo vrlo razliite odgovore na postavljeni zadatak i dobru knjigu. Katalog perverzija koje se u njoj mogu pronai povelik je - grupni seks, incest, pedofilija, ne-krofilija, kandaulizam, homoseksualnost (enska i muka), ekshibicionizam, voajerizam - ali kako na drugi nain obuhvatiti tako protejsku stvar kao to je eros. Drago Glamuzina Mart i NA Anii, roena 1967. Predaje dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Izdavaka kua AGM objavila joj je knjigu pripovijetki Raspukline, a uskoro joj izlazi roman udnja iza kapaka. Voli romane Carole Maso, make, hranu i crnooke Dalmatince. ALEM CURIN, roen je 1953. u Splitu. Crta stripove i radi ilustracije. Moto: Erotoman a ne domobran. ZORAN FERI, roen je u Zagrebu 1961. godine. Studirao je kroatistiku na Filozofskom fakultetu, a danas radi kao profesor hrvatskog jezika i knjievnosti na XVIII. gimnaziji u Zagrebu. Esejistike i pripovjedne tekstove objavljuje od 1987. godine u asopisima i novinama: Studentski list, Polet, Pitanja, Quorum, Plima, Godine nove, Vijenac, Zarez, Nacional te na III. programu Hrvatskog radija. Prie su mu uvrtene u nekoliko antologijskih izbora iz suvremene hrvatske prozne produkcije. Za priu "Aneo u ofsajdu" dobio je 1997. nagradu AGM koju dodjeljuje istoimena izdavaka kua i asopis Plima. Objavio je knjige: Miolovka Walta Dysneya, 1996, Quattro Stagioni, 1998. i Aneo u ofsajdu, 2000. Za tu knjigu od devet pria dobio je nagradu Ksaver andor Gjalski i Nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo u 2000. godini. Obje knjige izale su na njemakom jeziku, a prole godine u Munchenu je objavljeno i depno izdanje knjige Miolovka Walta Disneya. Iste godine u Sloveniji izala mu je knjiga izabranih pria pod naslovom "Blues za gospo s rdeimi madei". Studentska zaloba, Ljubljana 2001. Prie su mu prevoene na engleski, njemaki, slovenski, poljski i maarski jezik. DRAGO Glamuzina, roen u Vrgorcu 1967. godine. Diplomirao komparativnu knjievnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao urednik u tjedniku Nacional. Poeziju, prozu i kritiku objavljivao u asopisima, novinama i na radiju. Priredio knjigu "Andrija Maurovi Kandaul - erotska ostavtina" (2000). Knjigu pjesama Mesari objavio u Nakladi MD (Zagreb, 2001) te u nakladi Litere (Maribor, 2001). Osim na slovenski pjesme iz Mesara prevedene su na engleski, njemaki i makedonski. Dobitnik Kviri-nove nagrade za najbolju knjigu poezije 2001. i Nazorove nagrade za najbolje knjievno djelo objavljeno u 2001. Ivan H E rc E G, roen 1970. u Krapini. Knjiga pjesama: Naa druga imena dobila je na Goranovu proljeu nagradu za mlade pjesnike Goran; Nona asfaltu nagradu Zdravko Pucak. Poeziju je objavljivao u novinama i asopisima Ubra, Vijenac, Homo Volans, Ouorum, Forum, Kolo.... Zastupljen je u antologiji Strast razlike, tamni zvuk praznine (hrvatsko pjesnitvo 80-ih i 90-ih). Neke su mu pjesme prevedene na poljski jezik. Objavio: Naa druga imena (1994), No na asfaltu (1996), Snimke zemaljskih uzdaha (1997) RADE JARAK, roen 1968. godine u Dubrovniku. Studirao slikarstvo u Sarajevu, diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Dobio 2001. godine prvu nagradu za kratku priu "Nino Rovinje" na natjeaju Veernjeg lista. Sustavno objavljuje kritike o suvremenoj hrvatskoj knjievnosti. Objavio: Demon u pari kupaonice (2000); Vlak za Bangalore, (2001), Kia (2001) S E N KO KARU z A, roen je 1957. godine u Splitu. Djetinjstvo je proveo na otoku Visu. kolovao se u Visu, Splitu i Zagrebu. Studirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao u Poletu, Studentskom listu, Studentu, Mogunostima, Rivalu, Quorumu, Dnevniku (Ljubljana), Kolapsu (Mostar), uvrtavan u razliite antologije, preglede i izbore kratkih pria. Objavio knjigu pria Bus-buskalai (1997). ivi u Komii na otoku Visu. Osniva je neformalnog multimedijalnog mobilnog centra za istraivanje alternativnih naina preivljavanja na malim otocima. Inicijator je niza ekolokih akcija i performansa pod nazivom Maritime Art Work.

Mirko KOVA, roen 1938. u Petroviima kod Bilee. Autor je vie romana, zbirki pripovjedaka, eseja, TV i radio-drama i filmskih scenarija. Ve prvom knjigom proze Gubilite (1962) izaziva politike i ideoloke osude. Roman Moja sestra Elida izlazi 1965. godine, a kratki roman ivotopis Malvine Trifkovi 1971. (ponovljeno izdanje 1977, 1980. u Beogradu i dvojezino hrvatskotalijansko izdanje 1995. u Vodnjanu). Za zbirku novela Rane Luke Metrevia (1971) dobiva nagradu Milovan Glii, koja mu je dvije godine kasnije oduzeta, a knjiga je povuena iz knjiara i knjinica. Dopunjeno izdanje Rana Luke Metrevia izlazi 1980. i ponovno biva ovjenano nagradom, ali ovaj put bez naknadnog oduzimanja. Za Slike iz porodinog albuma Metrevia, novu pripovijest u zbirci dobiva Andrievu nagradu. U Zagrebu mu izlaze romani Ruganje s duom (1976) i Vrata od utrobe (1978, depno izdanje 1979. u Beogradu, te 1981). Knjiga dobiva NIN-ovu nagradu kritike za roman godine (1978), Nagradu eljezare Sisak (1979) i Nagradu biblioteka Srbije za najitaniju knjigu (1980). Slijedi roman Uvodu drugi ivot (1983) te knjiga eseja Evropska trule (1986), za koju e Kova dobiti i drugu NIN-ovu nagradu. Dopunjeno i popravljeno izdanje ove knjige, pod naslovom Evropska trule i drugi eseji, izlazi 1994. u Zagrebu. Knjiga pria Nebeski zarunici za koju je nagraen BIGZ-ovom nagradom objavljena je 1987. godine (drugo izdanje 1988), a potkraj 1990. sarajevska Svjetlost objavljuje Kovaeve Izabrane knjige u est tomova, iji je dobar dio naklade spaljen na samom poetku srpskog barbarskog napada na Sarajevo. U istom gradu, jo za trajanja rata, 1995. objavljuje roman Kristalne reetke. Iste godine pojavljuje se i knjiga publicistikih tekstova Bode u srcu, u izdanju opozicijskog Beogradskog kruga. Godine 1996. u Zagrebu izlazi Rastresen ivot dopunjena, ureena i proiena verzija romana Uvod u drugi ivot. U Beogradu iste godine, u ediciji Apatridi, B92, izlaze pripovijetke pod naslovom Na odru. U Sarajevu 1997. u izdanju Bosanske knjige pojavljuje se knjiga politikih eseja pod naslovom Cvjetanje mase. U Splitu objavljuje zajedno s Filipom Davidom Knjigu pisama 1992- 1995. u nakladi Feral Tribunea, 1988. Autor je brojnih TVi radio-drama, tescenarija za igrane filmove: Mali vojnici ^968); Lisice (1971); Muke po Mati (1974) Okupacija u 26 slika (1978); Duvanski put (1979); Pad Italije (1982); Veernja zvona (1985); Tetoviranje (1991). Izabrani scenariji objavljeni su u knjizi Okupacija u 26 slika i drugi scenariji, u Beogradu, 1990. Mirko Kova dobitnik je uglednih meunarodnih knjievnih nagrada Tucholsky-Prize (1993) koju dodjeljuje vedski PEN-centar i Herder-Preise (1995) jednog od najznaajnijih knjievnih priznanja na njemakom govornom podruju. Djela su mu prevoena na francuski, njemaki, engleski, talijanski, vedski, nizozemski, poljski, maarski, eki i dr. Filmovi za koje je pisao scenarije nagraivani su na mnogim festivalima. Kratki roman ivotopis Malvine Trifkovi objavljen je na francuskom u depnom izdanju glasovite edicije Rivages poche kod izdavaa Payot & Rivages u nakladi od 20 000 primjeraka. U jeku rata, godine 1991, Mirko Kova naputa Beograd i nastanjuje se u Rovinju gdje i danas ivi. Stalni je suradnik tjednika Feral Tribune. Alen Leaja, roen 1977. godine u Zadru. Studira filozofiju i ruski jezik na FF-u Zadru. Objavljivao kratke prie u fanzinu ZVRCK, Vijencu, Nomadu i Quorumu. Priprema knjigu pria Ljudi koji ne vide na daljinu, ne vide zvijezde. Miroslav M i anovi, roen je 1960. godine u Brkom. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje pjesme, prie i eseje. Tekstovi su mu uvrtavani u razliite antologije, izbore, preglede i prevoeni na slovenski, ukrajinski, maarski, panjolski, njemaki i engleski. Sastavio s H. Pejakoviem izbor iz suvremenoga hrvatskog pjesnitva "Les jeunes Croates" (Migrations, Pariz, 1989), s B. egecom pregled hrvatskoga pjesnitva osamdesetih i devedesetih "Strast razlike, tamni zvuk praznine" (Quorum, Zagreb, 1995), uredio s R. Simiem izbor "Mlada hrvatska poezija" (Apokalipsa, Ljubljana, 2000) i za izraelski asopis Helicon izbor "Osam hrvatskih pjesnika". Tekstom "ovjek koji je obitelji nosio kruh" sudionik projekta Posao dvanaestorice, romani u nestajanju (Quo-rum, Zagreb, 1998). Urednik je asopisa Quorum i biblioteka u izdavakom poduzeu Naklada MD. Pjesma "Job" objavljena je kao zaseban grafiki list u dvojezinom izdanju, u prijevodu D. Karamana na njemaki i s grafikom F. Vejzovia. Objavio: Grad dobrih ljudi (knjiga pjesama, 1984); etiri dimenzije sumnje (knjiga kritikih tekstova, suautor s J. Matanovi, V. Bogiiem i K. Bagiem, 1988); Zid i fotografije kraja (knj iga pjesama, 1989); More i praina (grafiko-pjesnika mapa, s

grafiarkom V. Zelenko, 1991); Zib (knjiga pjesama, 1998; 2001); Nitko ne govori hrvatski /Personne ne parle Croate (izbor iz poezije, zajedno s B. egecom i I. Prte-njaom, 2002). Josip Mlaki, roen 1964. u Bugojnu (BiH). U Sarajevu diplomirao na strojarskom fakultetu. ivi i radi u Uskoplju. Objavio zbirke pria Pueva kuica (1997), Odraz u vodi (2002) i roman Kad magle stanu (2000). RO B E RT M li nare C, roenje 1966. u Zagrebu, jo je iv i ponekad pie. GORDAN NUHANOVI, roen je 1968. u Vinkovcima. Godine 2001. u nakladi kue Pop & Pop objavio knjigu pria Liga za opstanak za koju je dobio Nagradu Ivan i Josip Kozarac, Nagradu Slavi za prvu knjigu Drutva hrvatskih knjievnika te bio u najuoj konkurenciji za Nagradu Jutarnjeg lista za najbolju proznu knjigu. Priprema novu knjigu pod radnim naslovom Dan za ustanak. Radi kao slobodni novinar. Kreimir PINTARI, roen 1971. godine u Osijeku. uo uivo Arab Strap, Badly Dravvn Boy, The Flaming Lips, Lambchop, Mer-cury Rev, Mogvvai, Motorpsvcho, Spiritualized, The Strokes, The Sea & Cake, Tortoise, Yo La Tengo itd. 1997. godine objavio knjigu pjesama/tekstova Tour de force, a 2001. knjigu pjesama Divovski koraci i elektroniko izdanje knjige Tour de force www.elektronickeknjige.com. Adresa autorovih mrenih stranica je www.kresimirpintaric.com. EDO POPOVI, roen 1957. Pononi boogie 1987. San utih zmija 2000. Kameni pas 2001. Koncert za tekilu i apaurin 2002. BORivoj Radakovi, roen 1951. u Zemunu, ivi u Zagrebu. Diplomirao je jugoslavistiku i komparativnu knjievnost na FF u Zagrebu. Objavio roman Sjaj epohe (1990) i knjige pria A/e, to nisam ja (1993/1999) i Porno (2001). Drame Dobro doli u plavi pakao, Miss nebodera za miss svijeta i Kaj sad? izvoene su u zagrebakom kazalitu Kerempuh. Preveo itav niz naslova iz suvremene engleske knjievnosti. DELIMIR Reicki, roen 1960. godine u Osijeku. Objavio: Gnomi, 1985; Tiina, 1985; Sretne ulice, 1987; Die Die My Darling, 1991; Sagrada familia, 1993; Ogledi o tuzi, 1995; Knjiga o anelima, 1997; Blinji, 1998; Ezekijelova kola, 1999. BEKIM SEJRANOVI, roenje 1972. u Brkom, BIH. U Rijeci ivi od 1985. godine, gdje je studirao kroatistiku na Pedagokom fakultetu u Rijeci. Od 1993. ivi u Oslu i magistrirao je 1999. godine na tamonjem Povijesno-filozofskom fakultetu. Prozu objavljivao u Rivalu, Quorumu i Nacionalu. Preveo je knjigu pria No prije mranog jutra norvekog autora Ingvara Ambjornsena (2000), priredio i preveo Antologiju norveke kratke prie Veliki pusti krajolik (2001). Objavio: Modernizam u romanu Isuena kaljua Janka Polica Kamova (2001) i Fasung (2002). MIMA S i M i , roena 1976. u Zagrebu. Pri zagrebakom FF-u apsolvira engleski jezik i komparativnu knjievnost. Objavljivala prozu, prijevode i poneki esej u Quorumu, Libri, Zarezu, Godinama, Vijencu, Plimi, Aktu, Nacionalu, Jutarnjem listu etc. Predvodi Drvenu Mariju, najpoznatiji od dvolanih obiteljskih bendova u Hrvatskoj. Prie su joj i stripovane perom Ivane Armanini. Simieva vapije za besmrtnom slavom no vazda ostaje tek domaica. Majka Glorije Scott i otac maka ejmija. ROMAN Simi, roen 1972. godine u Zadru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu zavrio je studij komparativne knjievnosti i panjolskog jezika. Urednik je knjievnog asopisa Quorum i biblioteke ivi jezici pri izdavakoj kui Naklada MD. Uvrten je u vie pregleda hrvatske proze 90-ih. Objavio: U trenutku kao u divljini (poezija, s Tomislavom Zajecom i Vlatkom Grguriem, 1996), Mjesto na kojem emo provesti no (proza, 2000).