1

PRVE RANOSREDNJOVJEKOVNE GRAEVINE U SPLITU Pojava grada u ranom srednjem vijeku donosi teritoriju splitskog poluotoka bitne promjene: poetak transformacije palae u ranosrednjovjekovni grad, stvaranje jezgre novog naselja neposredno zapadno od Palae, stvaranje jezgri najstarijih pukih predgraa i izgradnju veeg broja crkvenih graevina na raznim podrujima poluotoka.1 RANOSREDNJOVJEKOVNI LOKALITETI U DIOKLECIJANOVOJ PALAI

Preobraaj Dioklecijanove palae u napueni grad dokazuju povijesna vrela i sauvane predromanike graevine. Opisujui kako su se po nagovoru Severa Velikog, Solinjani sklonili u Palau, Toma Arhiakon navodi kako su bogatiji graani gradili kue, a siromani stanovali pod podzemnim svodovima i kriptama.2 Zidovi i kule Palae, branili su ranosrednjovjekovni grad, kojemu je glavni pristup bio na zapadnoj strani. Ulice antike palae u reduciranoj irini postale su ulice srednjovjekovnog grada. Peristil je tada postao gradskim trgom, koji se naziva poploanim trgom ili trgom Sv. Dujma.3 1. ZAPADNA VRATA Dioklecijanove palae Glavni ulaz srednjovjekovnoga grada Obiljeje predromanikog doba daje reljef kria isklesan po sredini nadvratnika, a na mjestu prvobitnog antikog reljefa krilate boice Viktorije. Datacija u VII. st.4 2. SEVEROVA PALAA I NADBISKUPSKA KULA Antiki prostori na junom proelju Dioklecijanove palae Preureeni u VII. st. za potreba Severa Velikog, potom ustupljeni splitskom nadbiskupu Predromanika faza nije ostavila materijalne tragove5
1

T. Marasovi F. Oreb, Obrada graditeljskog nasljea u okviru projekta Splitski poluotok, Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, Zagreb, 2/1976 371977, 75 108, 80. 2 T. Marasovi, Split u starohrvatsko doba, Split, 1996, 11. 3 T. Marasovi, Split u starohrvatsko doba, Split, 1996, 12. 4 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 253. 5 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 254.

3. CRKVA SV. MARTINA Nad sjevernim (Zlatnim) vratima palae Preureena na mjestu prvobitnog straarskog hodnika najkasnije u XI. st. Zadran antiki prostor hodnika sa zidovima i lezenama, veliki prozori zazidani, ostavljeni mali otvori zatvoreni kamenim tranzenama. Izgraen polukruni bavasti svod.6 Od ranosrednjovjekovne graevine ostali su: bavasti svod, tranzene, nadvratnik s natpisom presbitera Dominika, oltarna pregrada, tragovi zvonika.7 Oltarna pregrada nije primjer uobiajene pregrade, jer je u adaptiranom antikom prostoru, ali neki elementi pruaju mogunost interpretacije s kojom bi se ukazalo na jednu tipoloku inaicu pregrade koja nije poznata na drugim primjerima na naoj obali oltarne pregrade bez pluteja. Taj tip potvren je na tri sakralna objekta u Splitu i Trogiru Splitskim crkvama Sv. Martina i Sv. Benedikta. Reduciranje pluteja nagovijeta romaniku. Kako je ista radionica izradila namjetaj u crkvi Sv. Benedikta i Sv. Martina, pitanje je odnosa tih dviju crkava. Benediktinke pri osnutku samostana uz Sv. Mariju de Taurello dobivaju crkvu Sv. Benedikta i kapelu Sv. Martina, koje su ve u funkciji, samo ih one opremaju s novim crkvenim namjetajem. Taj posao izvrila je 60. ih ili 70. ih g. 11. st. ranoromanika radionica iz Splita, koja je ostala zabiljeena po tome to je radila pregrade bez pluteja.8 Ova oltarna pregrada jedina je sauvana in situ na naoj obali. Natpis na oltarnoj ogradi spominje posvetu Bogorodici, Sv. Grguru, papi i blaenom Martinu.9 4. CRKVA GOSPE OD ZVONIKA Izvorno posveena sv. Teodoru, prvi put se spominje 1304, u funkciji do II. svjetskog rata, obnovljena 1988.10 Sagraena nad unutranjim zapadnim ulazom palae adaptacijom rimskog straarskog prostora u XI. st. Orijentacija sjever jug. Vjerojatno je crkvica smjetena tu ve u kasnoj antici, a temeljito preureena u 11. st, dok najizrazitije promjene doivljava u 14. st.11 Pred glavnim proeljem crkve nalazila se terasa kojoj se s istone i sjeverne strne pristupalo irokim krino svoenim mostovima. Da je prostor pred crkvom bio otvoren vidi se po toku, rustinoj lavljoj
6

T. Marasovi, Prilog morfolokoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, Split Zagreb, 1987, 23. 7 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 254. 8 T. Buri, Jedna ranoromanika radionica iz tree etvrtine 11. stoljea, Prijateljev zbornik I, Split, 1993, 207 219, 207 219. 9 T. Marasovi, Split u starohrvatsko doba, Split, 1996, 16, 17. 10 J. Belamari, Gospe do Zvonika u Splitu, Zagreb, 1991, 6. 11 J. Belamari, Gospe do Zvonika u Splitu, Zagreb, 1991, 8 17.

glavi razjapljene gubice kroz koju je istjecala voda koja bi pala na most. Ta ranoromanika glava je vjerojatno najstariji primjer takve funkcionalne skulpture u nas.12 Od izvorne predromanike faze sauvali su se: krino kupolna svodovna polja, zvonik nad srednjim svodovnim poljem (sauvan u cjelini), dijelovi oltarne pregrade sa natpisom splitskog gradonaelnika Firmina (1089.), ulomak pleterne skulpture na pristupnim stubama.13 Dijelovi oltarne pregrade naeni uzidani nose natpis + IN NOMINE KPI (Christi) D (O)MNO FURMINUS UNA CUM KPI CONIUNGE (!) MEA DOMNA MAGI ET CUM ALIA CONIGUE MEA DOMNA BITA (), i iznad imena Furminus, malim slovima upisano PRIOR DE SPALATO. Natpis datira pregradu u 1088/89. ova oltarna pregrada vjerojatno je stajala pred oltarom na slian nain kao i pregrada Sv. Martina. Zanimljiva je pojava kria sa rozetama na zabatu, gotovo istovjetna onima s arhitrava eljeznih vrata.14 Zvonik ima vrste uglove izmeu kojih su se u uvuenom polju na sve etiri strane nanizali jedan nad drugim uski luni otvori, rastvarajui se biforama na etvrtom katu. Nad time je reljefno istaknut niz konzolica od opeka i zavrni pojas pod strmim etverostrenim kamenim krovom koji na vrhu nosi akroterij. Nema znakova meukatne konstrukcije. Dekorativni vijenac pod krovom predstavlja tek embrionalnu fazu ranoromanikih arkadica. Po pojavi dekorativnog friza pod krovom pribliava se ranoj romanici, a najstariji je posve ouvani zvonik na naoj obali.15 Od pokretnog inventara crkve najvanija je ikona Gospe iz 13. st.

5. CRKVA SV. APOLINARA Nad istonim vratima palae Nije sauvana, spominju je povijesna vrela nad zidinama Splita odnosno na istonoj strani. Podatak da je hram sv. Apolinara sada nazvan od Dobre smrti tono odreuje taj poloaj u obrambenom dvoritu Srebrenih vrata, gdje se crkva nalazila do 1944. U prilogu ranosrednjovjekovnom postanku govori ime titulara koje se javlja do XI. st. Na prostoru Istonih vrata spominje se i Crkva Sv. Leonarda.16

12 13

J. Belamari, Gospe do Zvonika u Splitu, Zagreb, 1991, 8 18. T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 255. 14 J. Belamari, Gospe do Zvonika u Splitu, Zagreb, 1991, 7 29. 15 J. Belamari, Gospe do Zvonika u Splitu, Zagreb, 1991, 29 31; T. Marasovi, Prilog morfolokoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, Split Zagreb, 1987, 94. 16 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 255.

6. ULOMAK OLTARNE PREGRADE IX XI. st., u kripti Cibelina hrama unutar zapadnog temenosa palae Pripadao je vjerojatno kranskoj crkvici adaptiranoj u prostoru hrama17 7. KUA U ULICI ILIRSKE AKADEMIJE Poruena 1932. Poznata po Dyggveovu crteu kao uska jednoelijska trokatnica Sauvana je bifora s pleternim ornementom iz IX. st.18 Bifora ovdje stavljena u kontekst arhiakonove ulice. ??? 8.KUA U ARHIAKONOVOJ ULICI Zaprema sjeverozapadni kut veeg sklopa kua zapadno od Vestibula Predromanika kua je uska, jednoelijska trokatnica, prvobitno s vanjskim stubitem, sa stambenim prostorima u prvom i drugom katu i kuhinjom u potkrovlju.19 Sagraena izmeu IX. i XI. st.20 Sauvana je etvrtasta bifora iji su okvir i razdijeljeni stupi ukraeni pleternim i vegetabilnim motivima: obrubljena lica doprozornika ispunjena su stiliziranim motivima troprute lozice sa trolisnim zavrecima. Razdijeljeni stupi oivien je cik cak motivom i ukraen troprutom pletenicom. Isti obrub krasi i kapitel, koji je oteen. Nazire se ostatak obrubljenoga kria s S volutama pod vodoravnom hastom, a pod kriem tropruti uvoreni motiv. Nadprozornik je sasvim otuen i dijelom odlomljen. Nazire se tek rubni cik cak ukras. I ukrasno polje praga klupice je otueno. Sauvan je neukraeni obrub u donjem dijelu i zavreci niza troprutih pereca.21 9.TURNJAICA U podrumskoj prostoriji postavljena u ranom srednjem vijeku (IX. XI. st.) u jednoj od dvorana zapadnog dijela substrukcija Dioklecijanova stana22 Dva vanjska stubita kojima se iz dvorita u istonim podrumima
17

T. Marasovi, Prilog morfolokoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, Split Zagreb, 1987, 23; T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 245, 255. 18 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 256. 19 T. Marasovi, Prilog morfolokoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, Split Zagreb, 1987, 11. 20 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 34, 256. 21 T. Buri, Jedna splitska ranoromanika radionica iz tree etvrtine 11. st. Prijateljav zbornik I, Split 1993, 207 219, 208. 22 T. Marasovi, Prilog morfolokoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, Split Zagreb, 1987, 9.

prilazilo gornjim katovima dokazuju upotrebu tog prostora u dvama razliitim razdobljima ranoga srednjeg vijeka.23 Sauvani: lukovi koji pojaavaju antiki bavasti svod, dijelovi turnja24 10. KUA U ULICI DOSUD IX. XI. st. unutar dvorane s eksedrom Dioklecijanova stana Poruena 1938., izvorni izgled proelja zgrade dokumentira fotografija. Sauvana je bifora ugraena u obnovljeni zid.25 11. TEMELJI STAMBENIH KUA Kraj Sv. Duje, otkriveni 1968, iskopavanjem prostora juno od temenosa palae, na prostoru istonih termi U blizini zgrade pravokutnog tlocrta istono od temenosa Mauzoleja otkriveni su i ranosrednjovjekovni grobovi, datirani oko 918. g.26 12. KAMENI LUK Iz prvih st. ranog srednjeg vijeka u prizemlju zgrade u Ulici kraj Sv. Ivana S polukrunim ukrasnim poljem.27 13. KUA U DIOKLECIJANOVOJ ULICI Ostaci nadvratnika i luka28 14. KUA NA CARRARINOJ POLJANI Iako bez stilskih oznaka datira se na osnovi naina gradnje u IX. XI. st. Tip uske jednoelijske dvokatnice s vanjskim stubitem. Za predromaniku je znakovit polukruni rasteretni luk na unutranjem licu proelja, te zasjeeni nadvratnik.29 15. KUA U ULICI KRAJ ZLATNIH VRATA Ranosrednjovjekovna tehnika zidanja.30 16. KUA U ANDRIEVOJ ULICI
23 24

T. Marasovi, Split u starohrvatsko doba, Split, 1996, 11. T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 256. 25 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 34, 256. 26 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 257. 27 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 257. 28 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 257. 29 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 34, 257. 30 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 257.

Tragovi uskih prozora karakteristinih ta rani srednji vijek.31

17. KUA U ULICI MAJSTORA JURJA Sa zapadne strane obrambenog dvorita sjevernih vrata Dioklecijanove palae Karakteristina tehnika gradnje.32 18. KUA U DOMINISOVOJ ULICI Karakteristian nain gradnje.33 19. KUA U RODRIGOVOJ ULICI Sagraena nad jednom od antikih pravokutnih dvorana uz zapadni zid palae Tip uske jednoelijske viekatnice, karakteristina gradnja.34 20. CRKVA SV. PETRA Na sjeverozapadnoj kuli palae Nije sauvana, o postojanju u XI. st. se zakljuuje na osnovi isprave iz 1069. g. u kojoj se u kontekstu o samostanu benediktinki spominje i sv. Petar de turre. Kasniji dokumenti spominju crkvu na katu, pretpostavka da je zauzimala prvi kat kule.35

RANOSREDNJOVJEKOVNE GRAEVINE IZVAN PALAE U SPLITU Izgradnja zapadnog predgraa Splita poela je u ranom srednjem vijeku neposredno uz zapadni zid Palae.36 Naselje istono od Palae nosi naziv Luac, po grebenu kao topografskoj znaajci. Najstarija jezgra naselja nalazila se oko crkve Sv. Petra. Na zapadnom obronku Marjana je naselje Stagnja, danas u okviru predgraa Veli Varo. Najstarije kue nalaze se oko Sv. Mikule.37
31 32

T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 258. T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 258. 33 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 258. 34 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 258. 35 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 259. 36 T. Marasovi, Split u starohrvatsko doba, Split, 1996, 19. 37 T. Marasovi, Split u starohrvatsko doba, Split, 1996, 23.

21. CRKVA SV. EUFEMIJE 1878. je crkva izgorila, zabiljeena na crteima, 1946. g. provedeno istraivanje samostanskog sklopa Sv. Arnira Eufemije (izvorno Sv. Benedikta). U sklopu samostana benediktinki blizu sjevernog zida Dioklecijanove palae.

Od predromanike crkve koja se spominje u dokumentu o osnivanju samostana iz 1069. sauvali su se najdonji slojevi zida trobrodne troapsidne bazilike sa upisanim transeptom.38 Jedino dva para lezena na bonim zidovima, koji odgovaraju prvim dvama parovima stupova, pokazuju i u tlocrtu stvarni oblik upisanog kria. Naglaena je uloga transepta u elevaciji. Uzduni srednji brod i transept bili su presvoeni bavastim svodovima, to se odrazilo i u obliku krovita. Boni brodovi bili su neuobiajeno presvoeni na vanjskoj polovini bavastim, a na unutarnjoj krinim svodom. Kupola koja se dizala na krianju uzdunog broda i transepta imala je oblik izduene kalote uokvirene krunim tamburom i pokrivene unjastim krovom. U uglovima etvrtaste osnove kupolne konstrukcije nalazili su se prijelazni elementi, koji su jedna vrsta specifinih uglovnih ispuna.39

Dijelovi arhitekture:
1. dio

prozorskog okvira, vjerojatno doprozornika. Obrubljeno

ukrasno polje ispunjeno je troprutom stiliziranom lozicom unutar koje su umetnute trolisne virovite rozete. Listovi su ulijebljeni kao i tropruta vrpca.40
2. ulomak arhitektonskog okvira naknadno iskoriten kao spolia, zbog

ega je priklesan, pa mu je izvorna debljina bila vea od 32,5 cm.

38 39

T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 259. T. Marasovi, Prilog morfolokoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, Split Zagreb, 1987, 88. 40 T. Buri, Jedna splitska ranoromanika radionica iz tree etvrtine 11. st., Prijateljev zbornik I, Split; 1993. 210.

Obrubljeno ukrasno polje ispunjeno je troprutom stiliziranom lozicom s trolisnim zavrecima perforiranih listia.41
3. ulomak nedefinirane funkcije, sastavljen iz dva ulomka. Ukrasno

polje je dosta oteeno i izlizano, otuenih rubova. Krajevi su trapezasto proireni i konkavno zaobljeni. Obrubljeno ukrasno polje ispunjeno je troprutom, stiliziranom lozicom s trolisnim zavrecima.42
4. trapezasti ulomak konkavno oblikovana kraja, ukrasno polje

oblikovano isto kao i br. 4.43

5. dva ulomka44

namjetaj: oltarna pregrada (cancellum) Gotovo cijeli pilastar sekundarno upotrijebljen za prozorski okvir. Sastavljen je iz tri ulomka. Ukrasno polje obrubljeno je cik cak vrpcom i ispunjeno troprutom stiliziranom lozicom. Iz jednoga izbojka izvija se shematski obraena glava zmije razjapljenih eljusti. Donji, neukraeni dio ukazuje na poloaj pilastra u izvornoj funkciji.45 Svi ovi ulomci nalik su onima iz crkve Sv. Martina iznad Porta aurea i pripadaju istoj radionici. Proizvodi te radionice mogu se funkcionalno tipoloki razvrstati u dva dijela: arhitektonsku plastiku i crkveni namjetaj. Dominantan ukrasni motiv je tropruta stilizirana lozica i donekle cik cak obrubi na pilastrima i prozorskim okvirima.

41

T. Buri, Jedna splitska ranoromanika radionica iz tree etvrtine 11. st., Prijateljev zbornik I, Split; 1993. 210. 42 T. Buri, Jedna splitska ranoromanika radionica iz tree etvrtine 11. st., Prijateljev zbornik I, Split; 1993. 211. 43 T. Buri, Jedna splitska ranoromanika radionica iz tree etvrtine 11. st., Prijateljev zbornik I, Split; 1993. 211. 44 T. Buri, Jedna splitska ranoromanika radionica iz tree etvrtine 11. st., Prijateljev zbornik I, Split; 1993. 211. 45 T. Buri, Jedna splitska ranoromanika radionica iz tree etvrtine 11. st., Prijateljev zbornik I, Split; 1993. 211.

Karakteristine su zmijske glave kao potpis jednoga od majstora radionice. Ova radionica djelovala je od Splita do ibenika.46 Crkva je u XV. st. proirena gotikom Arnirovom kapelom autora Jurja Dalmatinca47 Pri iskopavanju su naeni i tragovi samostana i samostanskog groblja, te dvorita ograenog stupovima. 22. CRKVA SV. MIHOVILA NA OBALI

Sagraena u VII VIII st. (prema podatku A. Cutheisa koji je vezuje uz djelovanje Ivana Ravenjanina) s vanjske strane zapadnog zida Dioklecijanove palae izmeu jugozapadne i pravokutne kule.48 Najstariji spomen u ispravi iz 1085, kada nadbiskup Lovre ustupa tu crkvu samostanu Sv. Stjepana u Splitu. Samostan se obavezuje izgraditi gostinjac uz crkvu. Zadnji spomen kultne uporabe je iz 1837, sruena je 1906.49 U prvoj fazi (VII. do VIII. st.) je mala jednobrodna crkvica duine 6.30 m i irine 4 m, sa polukrunom apsidom, koja zahvaa itavu irinu crkvenoga broda, udaljena oko 3 m od zida Dioklecijanove palae, od koje je sauvan sjeverni zid i sjeverna polovica apside. Pripadaju joj ulomci oltarne menze i tranzene. Pretpostavka je da su se u toj fazi oko crkve nalazili sarkofazi pronaeni u zidovima iz kasnije faze. Na datiranje upuuju tipoloke osobitosti i iroka apsida.50 U drugoj fazi (X XI. st.) crkva uetverostruuje povrinu, produivi se do zida Palae u kojem udubljuje apsidu.51 Od prvobitne gradnje razlikuje

46

T. Buri, Jedna splitska ranoromanika radionica iz tree etvrtine 11. st., Prijateljev zbornik I, Split, 1993, 212, 213. 47 C. Fiskovi, Iskopine srednjovjekovne crkve sv. Eufemije u Splitu, Historijski zbornik I, Zagreb, 1948, 201. 48 T. Marasovi M. Zekan, Istraivanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila na obali u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 125, 121, 122. 49 T. Marasovi M. Zekan, Istraivanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila na obali u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 125, 112. 50 T. Marasovi M. Zekan, Istraivanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila na obali u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 125. 51 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 259.

10

se i debljinom zida. Istraivanjem su utvreni tragovi zidova, ali ne i poda druge faze. U drugoj fazi crkva je jednobrodna graevina pravokutnog tlocrta duine 12,20 m i irine 7,40 m s apsidom udubljenom u zid Palae, od koje znamo samo gotiku fazu. Visina crkve iznosila je do zabata krova 9,51 m, a na bonim zidovima 7,41 m. Na datiranje u drugu fazu upuuje nain gradnje i kameni namjetaj svojstven razdoblju 10. 11. st.52 Od predromanikog namjetaja sauvali su se: oltarna menza i dijelovi oltarne pregrade: dva pluteja, pilastar i ulomak grede.
Ulomak sarkofaga s natpisom u okruglom medaljonu ouvan je

nepotpun tekst vezan uz upravitelja dobara salonitanske crkve. Ulomak je sredinji epitafni dio sarkofaga.53
Menza na obrubnoj pravokutnoj i glatkoj gornjoj povrini vidljiv je

ostatak latinskog kria. Pravokutno udubljenje, koje se nalazi u sredini donje grubo obraene povrine potvruje da se radi o oltarnoj menzi izraenoj u starokranskoj tradiciji. S tim udubljenjem menza je nalijegala na vrh okomitog nosaa uvrenog u podu crkve.54
Plutej s arkadama ranosrednjovjekovni plutej, raspuknut na dva dijela,

ukraen sa etiri arkade pod kojima se nalazi po jedan kri i dvije palmete. Stupovi kao i lukovi arkada su ukraeni dvoprutastim dvopletom. Prazni prostor izmeu arkada je popunjen krinovima. Osobitost ovoga pluteja je u njegovoj izuzetnoj duini, odnosno kompoziciji sa etiri arkade.55
Plutej s motivom koarasta dna drugi ranosrednjovjekovni plutej naen

je razlomljen u dva dijela. Plutej je poput onoga sa arkadama neuobiajeno velik, a po ornamentu se razlikuje. Na njemu su dva motiva
52

T. Marasovi M. Zekan, Istraivanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila na obali u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 125. 53 T. Marasovi M. Zekan, Istraivanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila na obali u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 125, 118. 54 T. Marasovi M. Zekan, Istraivanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila na obali u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 125, 118. 55 T. Marasovi M. Zekan, Istraivanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila na obali u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 125,118.

11

ukraavanja. Lijeva strana ukraena je motivom odvojenih kazeta meu kojima su postavljene dvije granine troprutaste vrpce. Desna strana je ukraena ornamentom koncentrinih krunica povezanih sa etiri nasuprotno postavljene troprutaste pletenice, koje rastvaranjem tvore krunice. Unutar sredinje krunice smjeten je osmerolatini cvijet. U prostor izmeu krunica smjeten je kvadrat koji na uglovima ima po jedan list. Izvan kvadrata umetnuta su po dva nasuprotno poloena lista koja se izdvajaju iz pletenice. Taj sloeni motiv koji podsjea na pleteno dno koare ima u uglovima vanjske strane ralanjen cvjetni motiv.56
Pilastar prednja strana ukraena trporutastim pleterom jae je oteena.

Pleterni ukras bio je obrubljen motivom niza malih krugova tzv. Dijamantni motiv.57
Ulomak grede nosi vrlo rijetko sauvani nain ukraavanja. Lice grede

podijeljeno je u dva pojasa. Donji dio je neukraen, dok je gornji ukraen nizom plitkoreljefnih kuka sa tragovima crvene, ute i modre boje, gdje je uta bila dominantna. Na gornjoj povrini nalaze se etiri rupe za ulaganje svijenjaka ili kria.58
Ulomci tranzene dva manja ulomka prozorske reetke, ukraena

kanaliima, koji na vanjskom spoju imaju pupoljak, tvorei tako motiv krina.59
Keramika: keramika posuda kojoj se nad konusnom nogom izdie vitko

trbuasto tijelo. Posuda se datira u gotiku.60

56

T. Marasovi M. Zekan, Istraivanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila na obali u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 125, 119. 57 T. Marasovi M. Zekan, Istraivanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila na obali u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 125, 119. 58 T. Marasovi M. Zekan, Istraivanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila na obali u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 125, 119. 59 T. Marasovi M. Zekan, Istraivanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila na obali u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 125, 120. 60 T. Marasovi M. Zekan, Istraivanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila na obali u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 125, 120.

12 Kuglice za glasovanje od crvene i ute gline, pronaene u grobovima

bratovtine, sluile za glasovanje.61

Produenje crkve do zidova Palae upuuje na gradnju zapadnog

predgraa Splita.62
Poetkom 15. st. izrauje se za crkvu Sv. Mihovila poznati misal splitskog

kneza Hrvoja Vukia, to je potvrda ugleda i znaenja graevine u kasnom srednjem vijeku. Sredinom 15. st. dolazi do znatnih pregradnji crkve. 23. CRKVA SV. JULIJANE Sagraena uz sami zapadni zid Dioklecijanove plae, tek neto sjevernije od nekadanje pravokutne kule. Ostaci jednobrodne predromanike crkve, koju se datira u XI. st. na osnovi sauvanog nadvratnika akona Dobre i posvete trojnim titularima (Sv. Julijani, Sv. Luki i Sv. Vitalu). Nalazi se unutar postojee zgrade u Marulievoj ulici, gdje se jo u punoj visini raspoznaje apsida presvoena polukalotnim svodom.

U Cosmijevoj visitaciji iz XVII st. opisuje se kao dvoetana crkva: Svih Svetih u prizemlju i Sv. Julijana na katu.63

24. CRKVA SV. LOVRE NA TRGU

Sagraena oko X XI st. na mjestu ili u blizini dananje stare gradske Vijenice na Narodnom trgu gdje su iskopavanjem poda loe pronaeni ulomci kamenog namjetaja.64Najstariji gradski trg van Palae ispoetka je nazvan imenom ove crkve.65

61

T. Marasovi M. Zekan, Istraivanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila na obali u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 125, 121. 62 T. Marasovi M. Zekan, Istraivanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila na obali u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 125, 122. 63 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 260. 64 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 260. 65 T. Marasovi, Split u starohrvatsko doba, Split, 1996, 21.

13

1950. g. Izvreno je istraivanje u podu stare gradske Vijenice gdje je naen novovjekovni grob, u ijoj obzidi su naena dva ulomka dekorirana pleternom plastikom. Ulomci se odnose na ostatke dvaju pluteja starohrvatske crkve. Prvi i vei ima neobino iroku letvu s troprutastim pletenicama izraenim na sistem vorova. Na ostatku polja ispod letve vide se dijelovi pleternih koluta. Od drugog pluteja naao se dio letve s troprutastim pleterom. Istom prigodom pretraio se itav atrij, gdje se nalo nekoliko fragmenata razliite profilacije, od kojih su neki oito novovjekovni. Sva je vjerojatnost da su navedeni ostaci pluteja pripadali srednjovjekovnoj crkvi Sv. Lovre, koja se nalazila u blizini, a po kojoj se trg nazvao Platea sancti Laurentii.66

25. KUA U BOSANSKOJ ULICI neposredno zapadno od pravokutne kule na zapadnom zidu palae.

Karakteristino ranosrednjovjekovni kri na nadvratniku.67

26. PREDROMANIKA CRKVA

Nalazila se na mjestu dananje crkve Sv. Duha iz kasnog srednjeg vijeka. Predromaniko porijeklo pokazuje nain gradnje zapadnog zida, te naroito znakoviti zasjeeni nadvratnik zazidanog ulaza. Moe se pretpostaviti da je crkva izvorno bila jednobrodna jednoapsidna graevina. Prema istoimenoj bratovtini datira se u XI. st.68

27. CRKVA SV. MARIJE DE TAURELLO Nalazila se na mjestu dananjeg nedovrenog pravoslavnog hrama sv. Save.
66 67

S. Gunjaa, Muzej hrvatskih starina od osloboenja do danas, Starohrvatska prosvjeta III, sv. 2, 1951, 230. T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 261. 68 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 261.

14

Spominje se u povijesnoj ispravi iz 1068. g. Samostan benediktinki ukinut je poetkom XIX. st., a crkva je sruena 1938. g. Na istonu stranu nekadanjeg samostana vraen je kameni portal iz XVI. st.69 Od predromanike faze sauvala su se dva ulomka s natpisima, ukraena karakteristinom pleternom ornamentikom.70

28. CRKVA SV. FELIKSA

Nalazila se na mjestu dananje franjevake Crkve sv. Frane, u okviru koje jo postoji kapela sv. Felicija. Povijesno vrelo (Toma Arhiakon) navodi da je crkvu dao sagraditi splitski nadbiskup Ivan sredinom XI st. (moda na mjestu ranije starokranske crkve od koje postoje skulpturalni dijelovi). Sauvani kapiteli moda bi se mogli vezati uz predromaniku crkvu.71

PREDROMANIKE GRAEVINE IZVAN POVIJESNE JEZGRE 29. CRKVA SV. MIKULE NA STAGNI U Velom varou

Ako se ova crkva koja se u dokumentima spominje pod nazivom de Pedemontis poistovjeti s crkvom kojoj je u ispravi iz 1068. zabiljeeno da ju je sagradila Nemira, ki Mesagaline, onda je ta godina terminus ante quem za datiranje crkve.72 Crkva pripada tipu graevina pravokutnog tlocrta s upisanim transeptom i kupolom nad kriitem, s pravokutnom apsidom. etiri stupa po sredini crkve ine sredite svodnog sistema, koji se sastoji od uzdunog kraka bavastog svoda, vidljivog i u rjeenju krova. Uzduni bavasti svodovi naslanjaju se, osim na stupove, i na bone svodove, koji slie

69 70

D. arac, Vraa se portal sv. Marije skinut 1938, Slobodna Dalmacija, 24. 1. 2003. T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 261. T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 261. T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 262.

71 72

15

deformiranim polukalotama. Nad sredinjom etvrtastom osnovom die se konstrukcija, obnovljena 1949., koja po vanjskom izgledu slii kupoli, no po nainu gradnje je niski zvonik. Iste je konstrukcije, iako vii zvonik Gospe od Zvonika u Splitu. Lukovi izvedeni u obnovi kao nie, u stvari su pravi otvori. Ostaje pitanje je li zvonik izvoran sa gradnjom crkve ili je kasnija adaptacija. Analiza graevine pokazala je predromaniku i romaniku fazu gradnje, gdje bi zvonik mogao biti romaniki, a izvorno je mogue postojala nia kupola. Obnovom je rekonstruirana i apsida kojoj polukalotni svod izravno prelazi iz pravokutnog u polukruni oblik.73

Predromanika obiljeja pokazuje konstrukcija sa 4 stupa, ukras kapitela i nain gradnje.74 Obnovljeni portal na zapadnom proelju pripada romanikoj fazi crkve.

30. CRKVA SV. PETRA DE SOLURAT Nalazila se na kamenoj hridini na zapadnoj obali splitske luke, na mjestu gdje je kasnije sagraena Crkva sv. Ante (poruena 1945.) .

U nekim srednjovjekovnim vrelima spominju se za crkvu zajedniki titulari sv. Petar i sv. Nikola. Ranosrednjovjekovno porijeklo moe se samo pretpostaviti.75 U XV i XVI. st. bratovtina ribara, i stanovnici podruja oko crkvice bavili su se najvie ribarstvom.76

73

T. Marasovi, Prilog morfolokoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, Split Zagreb, 1987, 87, 88. 74 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 262.
75 76

T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 262. J. Jelaska, Splitsko polje za turskih vremena, Split, 1985, 53, 123, 129.

16

31. CRKVA SV. FILIP JAKOVA U ranom srednjem vijeku, vjerojatno s imenom drugog titulara (Sv. Andrije ili Sv. Pavla), sagraena takoer na jednoj od hridi koje se od Marjana sputaju prema zapadnoj obali splitske luke.

Ruevine dananje crkvice su iz XVII. st., ali su na mjestu ostali predromaniki ulomci (oko X. st.) ukraeni pleternom ornamentikom:77 ulomak grede ukraen troprutastom pletenicom, ulomak pluteja i ulomak pilastra.

32. CRKVA I BENEDIKTINSKI SAMOSTAN SV. STJEPANA

de pinis na poluotoku Sustipanu samo je djelomino sauvana u donjim slojevima zida. Istraivanja su provedena 1958 1959, 1961 i 1994.78 Sustipansko podruje prvi put se spominje u darovnici splitskog akona Petra 1020. g. kada je samostan sv. Stjepana proglaen slobodnim samostanom. Posjedima ga obdaruju kraljevi Petar Kreimir IV., Dmitar Zvonimir i Stjepan II. Njegov opat uiva u gradu najvei ugled poslije nadbiskupa i kneza.79 U srednjem vijeku ima velik ugled i ekonomsku mo, za mletake uprave ugled mu opada, u XIX. st. crkvica i gradsko groblje. 80 Crkva je pripadala tipu trobrodne jednoapsidne bazilike s narteksom (perforiranog stupovima ili pilonima na proelju) i s polukrunom apsidom na istonoj strani. Dva reda od pet stupova zajedno sa odgovarajuim pilonima uz zapadni i istoni zid dijelili su crkveni prostor na tri broda. Na zapadnoj strani, na poetku bonih brodova, nalazi se po

77 78

T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 262. M. Petrinec T. eparovi, Arheoloka istraivanja na Sustipanu u Splitu 1994. godine, Starohrvatska prosvjeta III/27 (2000), 243. 79 M. Petrinec T. eparovi, Arheoloka istraivanja na Sustipanu u Splitu 1994. godine, Starohrvatska prosvjeta III/27 (2000), 243. 80 Marasovi, Prilog morfolokoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, Split Zagreb, 1987, 16.

17

jedna odijeljena pravokutna prostorija. S obzirom na velike dimenzije i relativno tanke zidove, oito je da je crkva bila pokrivena drvenom krovnom konstrukcijom, a pripadala je uobiajenom bazilikalnom tipu s povienim srednjim brodom. Zvonik uz sjeverozapadni ugao dograen je u XIII. st.81 Antiki stupovi u maloj crkvici na Sustipanu iz poetka XIX. st., doneseni iz Dioklecijanove palae vjerojatno su bili upotrijebljeni u ranosrednjovjekovnoj bazilici.

Juno od crkve pronaeni su ostaci samostana s klaustrom oko crkve, od kojeg je ostao sredinji bunar.82Klaustar je okruen sa zapadne i june strane samostanskim prostorima, dok su ostali prostori vjerojatno bili na istonoj strani.83 Iz rano srednjovjekovnog razdoblja pronaen je ulomak grede oltarne pregrade (oko X. st.) i zabat (kraj XI. st.). Unutar bazilike otkriven je dio podloge stupova izmeu srednjeg i junog broda bazilike, te in situ baza jednog stupa. Uz podlogu stupova u srednjem brodu nalaze se tri zidane grobnice iz kasnijeg vremena, gdje je meu pokrovnim ploama pronaen vei ulomak pluteja oltarne pregrade, ukraen pleternom ornamentikom.84

33. CRKVA SV. BAZILIJA NA MARJANU

Vjerojatno na poloaju zapadno od vile Dalmacija na Mejama, gdje je meu ostacima zidova i crjepova uklesan i kri karakteristinoga starokranskoga oblika. Crkva se spominje u srednjovjekovnim vrelima.85

81

T. Marasovi, Prilog morfolokoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, Split Zagreb, 1987, 63, 64. 82 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 263. 83 T. Marasovi, Prilog morfolokoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, Split Zagreb, 1987, 16. 84 M. Petrinec T. eparovi, Arheoloka istraivanja na Sustipanu u Splitu 1994. godine, Starohrvatska prosvjeta III/27 (2000), 244 248. 85 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 263.

18

34. CRKVA SV. MIHOVILA IN COLLIBUS Na Bambinoj glavici, vjerojatno na pretpovijesnom lokalitetu Kajuni

Na Calergijevoj karti iz 1675. g. Tono je ucrtan poloaj crkvice po sredini glavice, na kojem su arheolokim istraivanjem pronaeni arhitektonski dijelovi (nadvratnik i prag sa tri urezana kria, baza stupa i ulomak ploe ukraene ranosrednjovjekovnom ornamentikom). Crkva se datira oko VIII. st.86

35. CRKVA SV. JURJA Sagraena na samom rtu Marjana do antikog Dijanina hrama.

Prvi put se spominje 1275, istraivanja 1954 1955, restauracija i istraivanje 1972, 1996.87 Datacija u poetak IX. st.88 Pripada tipu jednobrodnih graevina sa polukrunom apsidom. Vanjska duina crkve je 8 m, irina 5 m. Zidne plohe su gole, neralanjene, osim vrata bez otvora. Jedini arhitektonski naglasak u unutranjosti je davao vijenac jednostavna profila na poetku svoda apside. Izvorno presvoena bavastim ili polukalotastim svodom.89 Zateen je iljasti gotiki krov, koji nije izvoran. Ovaj tip graevine je najjednostavnija varijanta jednobrodnog tipa bez kupole. Proporcije crkve podudaraju se sa proporcijama crkve sv. Izidora u Splitu.90 U zidu crkve pronaen je ostatak pluteja oltarne pregrade, ukraen karakteristinim motivom kria i palmeta pod arkadom, na osnovi kojeg se crkva datira u IX. st.91 Gornje polje pluteja ukraeno je dvostruko ispletenom troprutastom pletenicom. Ovaj tip oltarne pregrade pripada

86 87

T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 263. J. Marasovi T. Marasovi M. Marasovi, Crkva Sv. Jurja u Splitu, Split, 1996, 5 35. 88 J. Marasovi T. Marasovi M. Marasovi, Crkva Sv. Jurja u Splitu, Split, 1996, 5 35. 89 T. Marasovi, Prilog morfolokoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, Split Zagreb, 1987, 43. 90 J. Marasovi T. Marasovi M. Marasovi, Crkva Sv. Jurja u Splitu, Split, 1996, 5 35. 91 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 264.

19

niskom tipu oltarnih ograda bez trabeacije to se vidi po nedostatku udubina greda i nagnutosti pluteja. Isti tip pluteja prisutan je i u sv. Lovre u Pazdigradu. Ukras kri meu palmama, uokviren etveroprutim arkadama moe se nai na mnogim plutejima iz crkvica ovoga razdoblja u Splitu npr. u Sv. Lovri u Pazdigradu i Sv. Mihovilu na obali, sarkofagu nadbiskupa Ivana.92

Juno od crkve, 2 m udaljeno od junog zida nalaze se ostaci druge graevine - antikoga Dijanina hrama - duine oko 7.5 m i irine oko 3.8 m, debljine zida 60 cm. Dijanin hram nalazi se zabiljeen i na Peutingerovoj karti, pa se pretpostavlja da je imao vano orijentacijsko znaenje ulaska u salonitansku luku. Nakon gradnje sv. Jurja dolo je do preureenja ostataka hrama u crkvu Sv. Mihovila. O izgledu crkve nema puno podataka, slijedila je obrise hrama i imala dvostreni krov. Najkasnije poetkom XVII. st. postaje ruevina, dok crkva Sv. Jurja nastavlja kultnu ulogu.93

36. CRKVA SV. BENEDIKTA istraivanje 2002.

Nalazila se na sjevernoj obali marjanskog poluotoka u uvali Bene. 1362. crkva se prvi puta spominje pod imenom Sv. Benedikt de Monte, zemljite oko crkve spominje se 1434, a crkveni beneficij spominje se 1571. g. Oko 1600. spominje se kao ruevina. Na tome mjestu pronaen je stup oltarne menze s udubinom za monik koji pokazuje ranosrednjovjekovno porijeklo (IX XI. st.).94 jednobrodna graevine, pravilno orijentirana s ulazom na zapadnoj i apsidom na istonoj strani. Duina joj je izmeu 6 i 7, vanjska irina

92 93

J. Marasovi T. Marasovi M. Marasovi, Crkva Sv. Jurja u Splitu, Split, 1996, 5 35. J. Marasovi T. Marasovi M. Marasovi, Crkva Sv. Jurja u Splitu, Split, 1996, 5 35. 94 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 264.

20

4.30 m. Imala je lezene, odnosno nie i pretpostavlja se da potjee iz 11. st.95

otkriven suhozid uz crkvu, dva segmenta bonih zidova, debljine 55 cm. Nie na vanjskom dijelu zida dubine su 10 cm, dvije nie irine su 80 cm, a lezene meu njima irine 50 cm. Unutranji prostor crkve ini prirodna litica poravnata debelim slojem buke.96 Od pokretnih nalaza otkriveni su komadi sedre, komadi buke i obraeni ulomci, ulomci keramike i nekoliko kostiju.97

37. CRKVA SV. ANDRIJE Sagraena je oko IV V. st. Kao starokranski memorijalni kompleks na raskriju salonitanske ceste to je vodila u Dioklecijanovu palau i njenog odvojka zapadno od Palae.

Istona od dvije starokranske graevine, trobrodna bazilika s apsidom i mozaicima, imala je i svoj srednjovjekovni kontinuitet i odreenu vanost u crkvenom ivotu Splita. U tom kontinuitetu crkva je imala i svoju ranosrednjovjekovnu fazu, kad je bila reducirana na dio prvobitnog prostora. Nalazi ranosrednjovjekovnih ulomaka u grobovima potvruju postojanje crkve u doba predromanike.98

38. CRKVA SV. KASIJANA

Nalazila se u predjelu Sukoan koji je po crkvi i dobio ime. Na tom bi lokalitetu trebalo traiti ranosrednjovjekovnu graevinu koju spominju povijesne isprave iz XI. st. Njene ruevine strile su na tom poloaju do XVII. st.99

95

T. Marasovi H. Gjurain, Arheoloka istraivanja crkve sv. Benedikta, uvala Bene, sjeverna obala Marjana Split, Obavijesti, br.1, god. XXXV/2003., 133. 96 T. Marasovi H. Gjurain, Arheoloka istraivanja crkve sv. Benedikta, uvala Bene, sjeverna obala Marjana Split, Obavijesti, br.1, god. XXXV/2003., 134. 97 T. Marasovi H. Gjurain, Arheoloka istraivanja crkve sv. Benedikta, uvala Bene, sjeverna obala Marjana Split, Obavijesti, br.1, god. XXXV/2003., 134 - 136. 98 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 264. 99 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 265.

21

39. CRKVA SV. MARIJE

Na Poljudu nalazila se na mjestu dananje franjevake crkve, odnosno samostana.100 Predromanika crkva prvi put se spominje 1020. u oporuci splitskog nadbiskupa Pavla, kojom je on ostavlja svom ocu, splitskom prioru Prestanciju. Prestancije poklanja crkvu sinu Zirnu, Zirno je poklanja sinu Dabri, a Dabro samostanu. Od 1078. do polovice XV. st. crkva je u posjedu benediktinaca. Oni uz crkvu ureuju kuu za stanovanje, hospicij ili gostinjac. U 15. st. postojala je bratovtina Sv. Marije na Poljudu. Oko 1450. poinje gradnja franjevake crkve, kada je Sv. Marija vjerojatno poruena. Arheoloka istraivanja nisu provedena, crkva nije zabiljeena na crteima, pa su pleterni ulomci jedini materijalni ostatak.101 predromaniko porijeklo dokazuje i ulomak oltarne pregrade sa pleternim ukrasom.102

Ulomci:

Ulomak pluteja sa tzv. Korbboden motivom U troprutu krunicu upisan je etveropruti kvadrat. Manja tropruta krunica u ijem je sreditu isklesan osmerolatini cvijet nalazi se u sreditu. Iz nje dijagonalno izlaze etiri stilizirana srcolika lista brljana i etiri troprute pletenice, koje prolaze ispod i iznad kvadrata i spajaju se sa krunicom. Prostor izmeu kvadrata i vee krunice sa svake strane ispunjen je sa dva stilizirana lista brljana, paralelna sa stranicom kvadrata. Izmeu velike krunice i okvira nalazi se cvijet ljiljana. Karakteristina je stilizacija listova.103

100 101

T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 265. D. Mateti, Pleterni ulomci predromanike crkve Sv. Marije na Poljudu, Zbornik Tomislava Marasovia, Split, 2002, 270. 102 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 265. 103 D. Mateti, Pleterni ulomci predromanike crkve Sv. Marije na Poljudu, Zbornik Tomislava Marasovia, Split, 2002, 271.

22

Ulomak oltarne ograde sa motivom kria pod arkadom na sauvanom dijelu nalaze se dvije palmete i okomiti krak kria. Tijelo stupa sa arkadom bilo je ukraeno dvoprutom pletenicom. Kri je imao samo obrub.104 Luk oltarne ograde trakom polukrunog presjeka podijeljen u dva pojasa. U gornjem pojasu, na sredini luka nalazi se latinski kri, od kojeg se u suprotnim pravcima niu spiralne kuke. Ispod toga se nalazi natpis pisan kapitalom: (mic)HAELI ARCHANGELI OC HORATORUM D(e)O ADVIVANTE CONSTRV(xi).105

Ulomak arhitrava sa natpisom podijeljen u dva pojasa, na gornjem tee niz kuka spiralnih voluta, a na donjem natpis: (Paul)VS INDIGNVS DIC(tus) SERVVS SERVOR(rum) ET BEATI. Ulomak ini cjelinu sa lukom, pa natpis glasi: (Ego Pavl)VS INDIGNUS DIC(tus) SERVVS SERVVOR(um) D(e)L ET BEATI (Mic)HAELI ARCHANGELI OC HORATORIUM D(e)O ADVIVVANTE CONSTRV(xi). U prijevodu: Ja nedostojni Pavao (reeni) sluga slugu Bojih i blaenog Mihovila arhanela bojom pomou ovaj oratorij sagradih Vjerojatno se desno od luka nalazio tekst koji govori o posveti crkve Sv. Marije.106 Ulomak arhitrava podijeljen trakom u dva dijela. U gornjem tee niz kuka sa spiralnim zavretkom, u donjem se nalazi stilizirana dvopruta pletenica.107 Stup s kapitelom izveden od monolitna komada, tri prstena dijele tijelo kapitela od stupa. Kapitel je pravokutna presjeka, i u donjem dijelu se rastvara u osam listova. Na tijelu stupa vidljivo je nekoliko

104

D. Mateti, Pleterni ulomci predromanike crkve Sv. Marije na Poljudu, Zbornik Tomislava Marasovia, Split, 2002, 272. 105 D. Mateti, Pleterni ulomci predromanike crkve Sv. Marije na Poljudu, Zbornik Tomislava Marasovia, Split, 2002, 273. 106 D. Mateti, Pleterni ulomci predromanike crkve Sv. Marije na Poljudu, Zbornik Tomislava Marasovia, Split, 2002, 274, 281. 107 D. Mateti, Pleterni ulomci predromanike crkve Sv. Marije na Poljudu, Zbornik Tomislava Marasovia, Split, 2002, 275.

23

slojeva boje. Najstariji sloj je jarko crvena, iznad nje su ostaci zelene boje, zatim svjetlo sivo plave, te tamnozelene. Na kapitelu je vidljiva samo svijetlo sivoplava, te tamnozelena.108

Ulomak tranzene sauvan je gornji dio, sa dva reda perforacija ukraenih troprutom trakom. Na mjestu gdje se spajaju isklesan je romb.109

Svi ulomci osim tranzene izraeni su od iste vrste kamena carrarskog mramora.

Plutej se moe datirati u prvu etvrtinu 11. st. i pokazuje izrazitu stilsku slinost s jo dva pluteja iz Splita: u crkvi Sv. Mihovila na obali i samostanu na Sustipanu. Ta tri pluteja djelo su iste splitske radionice koja je djelovala u prvoj etvrtini 11. st. datacija radionice je zasnovana na dokumentu u kojem se po prvi put spominje crkva Sv. Marije na Poljudu. Pluteji sa ovim motivom, isklesani u splitskoj radionici razlikuju se od ostalih iz splitsko trogirskog kruga po materijalu (mramor), nainu obrade krakova kria (obrubljen, a ne ukraen pletenicom), te irokim donjim dijelom palmeta.110

40. CRKVA SV. TROJICE

U predjelu Sutrojice, najbolje je sauvana graevina osebujnog esterokohnog tipa u predromanikom graditeljstvu Dalmacije. Crkva je krunog tlocrta sa est radijalno postavljenih konhi nejednake veliine i nepravilnog polukrunog tlocrta, presvoene polukakotama.111 Tri istone konhe pripadaju prezbiteriju, pa ih liturgiki moemo smatrati apsidama. U svakoj od njih nalazi se po

108

D. Mateti, Pleterni ulomci predromanike crkve Sv. Marije na Poljudu, Zbornik Tomislava Marasovia, Split, 2002, 276. 109 D. Mateti, Pleterni ulomci predromanike crkve Sv. Marije na Poljudu, Zbornik Tomislava Marasovia, Split, 2002, 277. 110 D. Mateti, Pleterni ulomci predromanike crkve Sv. Marije na Poljudu, Zbornik Tomislava Marasovia, Split, 2002, 277 282. 111 T. Marasovi, Prilog morfolokoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, Split Zagreb, 1987, 31.

24

jedan prozor. Na zapadnoj i jugozapadnoj konhi nalaze se po jedna vrata. Konhe su sa vanjske strane ralanjene sa po tri plitke nie, osim jugozapadne koja ima samo jednu niu i zapadne, koja je bez nia. U unutranjosti je poetak svodova oznaen vijencem.112 Crkva je nadsvoena kupolom (obnovljenom 1972.) i natkrivena unjastim krovom.

U crkvi su pronaeni dijelovi kamenog namjetaja ukraeni pleternim ukrasom, po kojima se isto kao i na osnovi tipskih osobina crkva datira u VIII. i IX. st.113 prije gradnje crkve na tom mjestu se nalazila antika graevina sa apsidom, nepoznate namjene.114

41. CRKVA SV. PAVLA

Nalazila se nedaleko od uvale Supaval koja je po crkvi dobila ime, danas na prostoru splitskog Brodogradilita. Njen spomen poetkom XII. st. Kao postojee graevine upuuje najvjerojatnije na ranosrednjovjekovno porijeklo. Ruevine su postojale jo u XVII. st.115

42.CRKVA SV. TOME Nalazila se na podruju stare Brodarice blizu uvale Stinice.

Ruevine su strile jo u VXII. st. Kako se spominje u povijesnim ispravama poetkom XII. st., zakljuuje se da je ranosrednjovjekovnog porijekla.116

112

T. Marasovi, Prilog morfolokoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, Split Zagreb, 1987, 31. 113 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 265. 114 T. Marasovi F. Oreb, Obrada graditeljskog nasljea u okviru projekta Splitski poluotok, Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, Zagreb, 2/1976 - 3/1977, 75 108. 105. 115 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 265. 116 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 266.

25

43. CRKVA SV. PETRA NA LUCU Nalazila se na krianju dananje Radovanove i Puta sv. Petra starog. Poruena je sredinom prolog stoljea

Prema sauvanom zabatu oltarne pregrade sagraena je oko IX. st.117

44. CRKVA GOSPE OD POJIANA

U Gupevoj ulici, sagraena je u XVII. st. na mjestu srednjovjekovne crkve s. Maria de Pansano , koja je moda i iz predromanikog doba s obzirom na povijesnu ispravu iz 1030. g. U kojoj se spominje lokalitet Pansiano. Predromaniko porijeklo dokazuje i pleterni ulomak s natpisom po kojem bi se moglo zakljuiti da su u crkvi bile i neke slike.118

45. CRKVA SV. MANDE NA KRAPAMA

Sagraena je u XVII. st. na mjestu ranije predromanike crkve koju su poruili Turci 1657. Nije poznat oblik ranosrednjovjekovne graevine koja se na temelju pronaenih ulomaka ukraenih pleternom ornamentikom, moe datirati oko X. st.119

46. CRKVA SV. IZIDORA NA SUIDRU Bila je sauvana kao ruevina jo poetkom XX. st. kad je F. Buli skicirao njene ostatke. God. 1950. temeljito je istraena i obraena, ali je zatim nestala u suvremenoj izgradnji Suidra.120

117 118

T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 266. T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 266. 119 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 266. 120 T. Marasovi, Prilog morfolokoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, Split Zagreb, 1987, 43.

26

Pripadala je tipu jednobrodnih crkvica s polukrunom apsidom, ralanjena iznutra plitkim niama i jednom pojasnicom koja je pratila bavasti svod. Pronaen je ulomak pleterne ornamentike.pretpostavljeno vrijeme izgradnje je IX. st.121 47. CRKVA SV. KUZME I DAMJANA U TRSTENIKU Starokranska graevina, danas sauvana samo u ruevinama, po svoj prilici s ranosrednjovjekovnim kontinuitetom.122 48. CRKVA GOSPE OD NJANA Sagraena je krajem prolog stoljea na mjestu (ili u blizini) srednjovjekovne crkve koja je moda i predromanikog porijekla s obzirom na okolnost da se poloaj njan (Zuzano) spominje ve u XI. st.123 49. CRKVA SV. LOVRE U PAZDIGRADU Sagraena na mjestu (ili u blizini) ranosrednjovjekovne crkve od koje je sauvan plutej s motivima karakteristinim za pleternu skulpturu oko IX. st.124 50. CRKVA SV. LOVRE U STOBREU Starokranska graevina, danas u ruevinama. U prvobitnoj trobrodnoj bazilici iskoritena je samo apsida da bi posluila za adaptiranu predromaniku crkvicu s pravokutnom apsidom, udubljenom u izvorni starokranski zid. Zapadno od

121 122

T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 267. T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 267. 123 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 267. 124 T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 267.

27

crkvice nalazio se benediktinski samostan, sagraen na mjestu narteksa ranije bazilike koji se takoer datira u rani srednji vijek. Pretpostavljeno vrijeme adaptacije predromanike crkvice i gradnje benediktinskog samostana je X XI. st.125

125

T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split, 1994, 268.