...

evo ovako, da napisem pricu da svi mogu procitati sta se meni sinoc stvarno dogodilo da ne kuckam svakome pojedinacno... :D:D:D... citav dan je protekao super, a taman sam i na godisnjem, malo pomagao bratu u firmi, bio sa djevojkom na rucku, bio kod jednog druga, vidio se sa drugim drugom i nazovem Mladena Cajica da idemo piti pivo... nadjem se ja sa njim i Ikanovicem u Orangeu (urbani kafic) gdje smo pili pivo i zezali se, neka utakmica bila na repertoaru, ali nebitno... u jednom trenutku sam i Ozrenku odvezao kuci i vratio se kod njih... Ikanovica pokupi njegova cura, a Caja i ja odemo po Djoku do DUR-a (isto urbani kafic gdje on radi :), prije nego sto ode opet za Njemacku)... zatim, odemo nas trojica po Nenu (Sekerca), kupimo pivo (neko Staropramen Cesko pivo) i odemo na pistu (poznato mjesto u Modrici za izlaske)... tamo smo cugali, bilo je svakakvih prica, cak i to da je jedan lik utripovao kako mu je bog licio na Acu lukasa, onako zalizan, pravi frajer, momcina, pa vi vidite dokle je to islo... kada nam je tu vec dodijalo, nako sto smo se nakrmacili piva, stapica i kikirikija, odemo do Casina (neka kao diskoteka, neko je nekome javio da tu ima jedni zurka tu noc u gradu), malo se isfuramo koliko je bilo bezze i odemo kucama... sada glavni dio price: dodjem ti ja kuci iz grada, vidim zakljucano, ja nemam kljuc, pozvonim par puta, nista, pokucam par puta i nista... kontam, bio sam klinac kada sam se penjao na balkon i preko njega ulazio u kucu, pa rekoh da probam, ne razmisljajuci da sam sada konj od 88 kg i da je ograda drvena i vec stara... :D:D:D... krenem ti ja tako gore, popnem se na prvi balkon, dobro prodje, krenem na drugi i ono medjutim... ograda na prvom balkonu popusti ispod mene, pukne i ja krenem da padam, skontam da se uhvatim rukom za donji dio grade drugog balkona i to uradim, ali, posto imam toliko kilograma koliko sam vec gore napisao, plus sila zemljine teze i jos po neki faktor fizike djeluju tako kao sto su djelovali... hvatam se rukom ali odmah i pustam, vjerovatno od bola ili cega vec se nisam mogao drzati, padnem i docekam se na noge, ali vidim nesto nije dobro, nesto nije meni po volji, boli rame ko oko, pokusam da se ispravim, kad ono ne moze, opipam drugom rukom (lijevom) ovo rame, kad ono rupa i tako skontam da je rame ispalo... nazovem ja druga Djordju Vidovica, jer sam sa njim bio u gradu, i rastali smo se 5 min prije mog umfala i kazem mu da dodje po mene brzo jer sam se udesio... po njegovoj prici, on je odmah krenuo, sve vrijeme se smijao tome sta se meni dogodilo, usput je nekoga zaustavio da ga doveze do mene da ne ide pjeske... sjeo ja na zadnje sjediste, on vozi (moje vozilo koje malo drnda nazad ali dobro), dodjemo do doma zdravlja u Modrici, daju nam uputnicu i pitaju mene hocu li inekciju (anesteziju), ja kazem hocu i medjutim se lijepo nastimam pozadi da me ne boli rame i kazem to liku sto mi treba dati inekciju da sada ne mora jer mi je dobro, a on se izdera na mene da ga ja zajebavam i da on sada mora baciti tu inekciju... ja mu kazem na to "pa de onda rokaj da ne moras bacati, sta sada"... udje on sa druge strane u auto (jer ja ne mogu da se pomjerim), dade mi inekciju i krenusmo za Doboj, a jos su nam rekli da trebamo platiti 35 KM za tu uputnicu (sto naravno nece dobiti nikada, govna bezobrazna, nizasta traze 35KM)... bilo je bas zeznuto, rekao sam da boli k'o oko, a auto drnda... nazvao sam ja vec u domu zdravlja svoju drugaricu Sanju Vulic, jer je ona sekretar direktora bolnice gdje da idem odmah, jer su me ovi uputili na ortopediju, a tamo nema nikoga, tako mi je bar Sanja rekla... rece mi da idem odmah na hirurgiju i da se opozovem na nju jer ce me tako tretirati lijepo, necu imati problema :):):)...

stigli smo na hirurgiju, trazimo pomoc ali uzalud, niko nece da pomogne, samo govore da izadjem i dodjem u prijemnu, a ja kako se god pomjerim, dreknem kao da me neko guli, mada nije daleko od istine :D, takav je bio neki osjecaj... uspijem se ja nekako izvuci iz auta, na jedvite jade i odem u prijemnu, gdje me doceka neka simpaticna crnka i uzme podatke (a svi me pitaju za zdravstvenu knjizicu, a ona ostala u Banjaluci u stanu, jbg, kazem svima koji su me pitali da cu dostaviti cim prije), a sva sreca da nisam nigdje nista morao potpisivati, jer da sam to radio lijevom rukom, djelovalo bi kao da sam retardiran... posalje ona nas na rendgen, a mi nemamo pojma gdje se to nalazi, pa smo zvali UPOMOC na svakom koraku dok neko konacno nije izasao na pedijatriji i objasnio nam gdje je, ali nas je ta gospodja iskritikovala kako ne znamo citati putokaz da nadjemo... dosli smo na snimanje i tamo neka prijatna djevojka, odmah smo mi tu nju pitali da li ce nam opadati kosa od tog snimanja i zracenja i kakve su nus pojave, ona se samo nasmijala i rekla da bi ona vec bila bez kose da je tako, a ima bujnu kosu, koliko sam ja mogao da zapazim :)... Djordje se sa njom lijepo uklopio i zajedno su me njih dvoje snimali tamo iz one sale, da se on ne ozraci zajedno sa mnom... jedva je ona uspjela nastimati one ploce da me slika, a rame i ruka bole najstrasnije, oci ispadaju... pita nju Djole, moze li jedna zajednicka fotografije nas troje na rentgenu :D... snimanje gotovo, na snimke se cekalo dobrih 15 minuta i onda pravac hirurgija, opet... tu smo cekali doktora da doje jedno 10 min, dok se kreten probudio i onako isfrustriran dosao da pogleda snimke i kaze sta vidi na onome, ja pokusao ali uzalud... tu se Djoko posvadja sa njim (voli on to tako sa svakime ko je bahat i arogantan), nesto se isprepiru, kaze doco nama nesto za to sto smo se smijali i zajebavali (sto je bilo sve vrijeme, uprkos bolovima), kako on mora ustati u 5 ujutru zbog nasih pijancenja i glupiranja, ali bas isfrustriran i onda Djole popizdi, kaze mu da je bezobrazan, arogantan, da ne radi svoj posao kako treba, da je placen za to sto radi, da je polagao zakletvu da ce pomagati ljudima i to sve, htio se ja isto ukljuciti u tu pricu ali sam morao da idem u gipsaonu, a nisam mogao i zbog bolova... udjem ja u gipsaonu, Djole je dosao nakon 5 min, nakon toga sto se izsvadjao sa docom jebenim koji ne radi profesionalno, nimalo... u gipsaonici, da ne povjerujes, kao u mesari, te neke sprave za vjesanje, istezanje, razvlacenje, cupanje i svakakve gluposti, remen od kamiona, cak i krevet za spavanje, vjerovatno gdje spava neko, a osjeti se malo na alkohol, garant neko voli malo da popije... ja usao unutra, kad se pojavi cikica, nizi od mene za dvije glave i kaze sjedi ovde, na neki hAstal, ja sjednem, on uzme ruku, opipa, pocne da je dize, kazem ja njemu, boli boli, kaze on samo polako, nesto je izvrnu (ruku), okrenu i ruka uklopi najstrasnije, bolovi prodjose kao da ih nikada nije ni bilo... a rekoh svaka ti cast ljudino nema sta i onda me ugipsa, tacno kao na fotografiji... tu smo se mi sa njim ispricali, ide cikica u penziju za godinu dana pa se ja pitam ko ce sada da pomaze ljudima kad on ode (u jednom trenutku je rekao "ja sam sinoc pomogao 10-oro ljudi i spasio ih od operacije")... posto sam ja kao mali lomio lijevu ruku i imam oziljak, otvoreni prelom bio, pokazem ja to njemu, on opipa i kaze, da si bio kod mene, ja bih to rijesio lako, ne bi trebao uopste operaciju (a ja saznao prije pola godine da sam mogao zbog tog loma ostati bez ruke, dva i po sata me operisali)... ma rekoh, dr Gavric me operisao ovde u bolnici, nisam znao sta drugo da kazem covjeku... u svoj prici izmedju nas trojice koja je tekla, taj isti cikica je govorio meni, "to sto sam ja tebi namjestio

ruku, to je bio pravi posao, niko to bolje ne bi uradio, a ja kada odem kod nekog majstora koji mi nesto tako dobro uradi, ja njega pocastim", ma vidno covjek trazi pare (govna jedna bezobrazna, placeni su za svoj posao i jos traze od nas smrtnika)... kada je vidio da mu necemo nista dati onda rece "ne morate vi meni nista placati, ja sam placen za to sto radim", a to je rekao cisto da ispadne fin i kao da nije pokvare, bezobrazluk... sve je gotovo, ja u gupsu do grla, uzmemo papire, snimke, platimo neku participaciju od 3KM, ostali smo duzni da platimo rentgen i da donesemo zdravstvenu knjizicu... krecemo kuci, sve je gotovo, sve vrijeme smo se zajebavali, smijali se, glupirali, bas jedno jedinstveno i nezaboravno iskustvo... stigli u Modricu i nazvali Ozrenku da izadje vani, malo je falilo da padne u nesvijest, bas se zabrinula za mene, ali je sve dobro proslo... niko to od mojih nije znao, svi su me blijedo gledali kada sam se poajavio sa gipsom, pa dok sam svima objasnjavao sta se dogodilo, vec me vilica zaboljela od pricanja iste price... malo odspavam, jer nisam spavao skoro 24 sata i probudim se, dodjem na face i postavim statu i sliku... kada su pocele da stizu poruke, nsiam mogao vise da izdrzim da pisem svakome sta je bilo, svakome isto, nego sam odmah poceo da pisem ovu pricu, sto je i prava zvanicno moja prica u 24 godine, ne racunajuci pismene zadatke iz srpskog jezika, da docaram ljudima kroz sta sam sve prosao... izvinjavam se nagramatickim pogreskama, mrsko mi da citam ponovo i ispravljam, vec me malo boli desna ruka od tipkanja (koja je u gipsu), jer sam se tako nastimao da tipkam sa obe ruke, presmijesno izgleda, ali ucinkovito... sada se malo borim sa napadima klaustrofobije od zatvorenog, ruzno se covjek osjeca u ovom gipsu, zatvoreno i nemocno, a od ovog cuda oko vrata, imam osjecaj u nekim trenucima da ne mogu da disem, ma uzas, gora je ova klaustrofobija od sinocne boli :D:D:D... nadam se da ste uzivali citajuci, a mozda i ne :D:D:D... do slijedeceg jedinstvenog iskustva i nove price... :D:D:D