Otac ATANASIJE K. Gocopulos parohijski svetenik crkve sv. Nikole u Patri VAA SVETOSTI, KAKVA "SVEPRAVOSLAVNA" ODLUKA?

Patra, 6. oktobar 2009.

Objavljeno je pismo koje je Vaseljenski patrijarh poslao Arhiepiskopu atinskom, u kome Patrijarh energino protestuje protiv sastavljanja i irenja "Ispovedanja vere protiv ekumenizma", pisma koje je potpisalo mnotvo mirjana i svetenstva, kao i nekoliko arhijereja. Njegova Svetost nije pominjao sutinu "Ispovedanja", nego je okrivio sastavljae i sve one koji su ga potpisali jer: 1. U "Ispovedanju" navodno pie, po Vaseljenskom patrijarhu, da "svi oni koji komuniciraju sa nepravoslavnima... automatski sebe izoptavaju iz Crkve". 2. Oni koji odbijaju meuhrianski dijalog suprotstavljaju se "sabornim odlukama svih Pravoslavnih Crkava bez izuzetka, ukljuujui Svetu Grku Crkvu, u skladu sa jednoglasnom odlukom Tree predsaborske svepravoslavne konferencije (1986)."

A. Osim to: 1. Nigde u samom tekstu "Ispovedanja" se ne kae: "svi oni koji komuniciraju sa nepravoslavnima" su krivi, ve se ovo odnosi na one koji u praksi i reju propovedaju "svejeres" ekumenizma (kako ju je nazivao o. Justin Popovi)! Citiramo:

"Ovu svejeres su prihvatili mnogi pravoslavni patrijarsi, arhiepiskopi, episkopi, svetenstvo, monatvo i mirjani. Oni je propovedaju "otkrivene glave"; primenjuju i nameu je u praksi, optei sa jereticima na svaki mogui nain - kroz zajednike molitve, razmene poseta, pastirskom saradnjom - tako u sutini izoptavajui same sebe iz Crkve." Nigde u "Ispovedanju" ne pie da ak i ekumenisti "automatski sami sebe izoptavaju iz Crkve", kao to to Patrijarh tvrdi u svom pismu! Sasvim je oigledno da su sastavljai "Ispovedanja", budui ueni bogoslovi kako jesu, potpuno svesni da ne postoji tako neto kao "automatsko" izoptavanje iz Crkve! U "Ispovedanju" vrlo jasno pie: "... tako u sutini izoptavajui same sebe iz Crkve." (8. pasus) Postoji ogromna razlika u znaenju rei "automatski" i "u sutini"! 2. Patrijarh pie da su "sve Pravoslavne Crkve odobrile komuniciranje sa nepravoslavnima kroz saborne odluke" i zbog toga svi oni koji kritikuju ono to se deava tokom dijaloga protive se svepravoslavnim odlukama! Molimo da nam se dozvoli - uz duno potovanje prema Patrijarhu nae nacije - da javno postavimo sledea pitanja (budui da relevatni predstavnici prestola ne odgovaraju na privatno upuena pisma): a) Kojom je to "svepravoslavnom odlukom" ukinuta poslanica koju je doneo Sabor Vaseljenske Patrijarije za vreme patrijarha Atenagore, u kojoj je zajednika molitva u potpunosti osuena kao "suprotstavljanje svetim kanonima i ugroavanje pravoslavnog ispovedanja?" Da li je dananji stav, po nekima, u skladu sa ovom poslanicom Svetog Patrijarijskog Sinoda po pitanju zajednike molitve? b) Koja "svepravoslavna odluka" je dozvolila papi ne samo da prisustvuje, ve i aktivno uestvuje u patrijarakoj Svetoj Liturgiji, obuen u svoje slubeno odjejanije? v) Koja "svepravoslavna odluka" je obavezala Vaseljenskog patrijarha da razmeni liturgijski celiv sa papom u toku Svete Evharistije prilikom proslave 2006. godine? g) Kojom je to "svepravoslavnom odlukom" papi data dozvola da se moli za pravoslavne u toku Molitve Gospodnje prilikom (ako mi dozvolite da kaem) najslubenije Svete Liturgije u patrijarijskom hramu? d) Kojom "svepravoslavnom odlukom" je bilo kada tron patrijarha u Patrijarijskom hramu preputen da se sa njega otkrivene glave propoveda papsko prvenstvo? Zamislite da se zabludno uenje propoveda sa onog istog trona svetih Aleksandra, Grigorija, Zlatousta, Fotija, Filoteja! Nije li to skrnavljenje? ) Kojom je to "svepravoslavnom odlukom" odlueno da se papa, koji istrajava u jeresi, proslavlja kao "potovani pastir i predsednik" - u samom patrijarijskom hramu i ni manje ni vie nego u Patrijarhovom prisustvu? e) Kojom je to "svepravoslavnom odlukom" dozvoljeno proslavljanje papske jeresi kao "potovane Crkve, sedita sv. Petra", na prvom prestolu Konstantinopolja, unutar samog patrijarijskog hrama, i u prisustvu samog patrijarha? ) Kojom je to "svepravoslavnom odlukom" ukinuto 16 svetih kanona (Svetih Otaca, Mesnih i Vaseljenskih sabora), i odlueno da zajednike molitve sa jereticima vie nee predstavljati kanonski prekraj? z) Kojom je to "svepravoslavnom odlukom" odobreno sastavljanje nacrta pravila za "konfesionalnu" i "meukonfesionalnu" zajedniku molitvu u toku skupova Svetskog saveta crkava? i) Kojom je to "svepravoslavnom odlukom" odobren provokativni tekst Devete Generalne skuptine Svetskog saveta crkava u Porto Alegreu (2006), prema kome "Svaka crkva (od 340 protestantskih grupa Svetskog saveza crkava) je saborna Crkva, ali ne u potpunosti. Svaka crkva ispunjava svoju sabornost

kada je u optenju sa drugim crkvama."?! U tom istom dokumentu, crkvena ipostas se priznaje u svim protestantskim jeretikim "crkvama" Svetskog saveta crkava, i prihvaeno je da je mnotvo njihovih "kakodoksija" i zabluda "legitimno razliito formulisanje vere Crkve" i "razliitih darova, ali istog Duha"! Da li je ikako mogue da postoji svepravoslavno odobrenje za ovakva bogohuljenja? j) Kojom je to "svepravoslavnom odlukom" ovlaen Vaseljenski patrijarh da pokloni sveti Putir unijatskom arhiepiskopu atinskom? Zar nije unija u potpunosti osuena, "sabornim odlukama svih Pravoslavnih Crkava, bez izuzetka [...] kao to je jednoglasna i odluka Tree predsaborske konferencije (1986)"? Zato su ove jednoglasno donete svepravoslavne odluke tako oigledno zanemarene kada su naroito osudile uniju? Zato se "svepravoslavne odluke" koriste selektivno? tavie... I. Da li se na Patrijarh makar zamislio, kada je poklonio sveti Putir unijatskom arhiepiskopu, koliko je to gorka aa za Grku Crkvu, ali i za druge Pravoslavne Crkve, koje i danas stenju pod sistematskim planovima unije? Kako e ovaj in naeg Patrijarha da odjekne meu naom od unije mnogostradalnom i dalje stradalnom braom u Istonoj Evropi kao i na Bliskom Istoku? Zar to ne provocira svepravoslavno jedinstvo?[1] II. Kako bi se Patrijarh oseao da je arhiepiskop atinski poklonio sveti Putir "ocu Jeftimiju"? (Izvinjavam se za okrutno poreenje...)[2] Nema kraja pitanjima kao to su ova... ali nema ni odgovora na njih... Gore navedena pitanja su samo mali podsetnik za onemoguavanje opravdavanja navodnim "svepravoslavnim" odlukama! Kada bi svi koji u dananje vreme vode dijalog potovali i drali se svih svepravoslavnih odluka! Svih, a ne samo nekih! I to zato to nikada nije bilo svepravoslavnog sabora koji je menjao pravoslavnu eklisiologiju, ili ukidao svete Kanone koje su potvrdila tri Vaseljenska Sabora, ili dozvoljavao da se kri crkveno Predanje i red - to se danas esto deava u ekumenistikim okvirima. Kada bi se to ikada desilo, tada bi ma koji Sabor - ak i "svepravoslavni" - negirao samog sebe i pretvorio se u "skup bezakonika" i u "sinagogu poronih". Pored toga, "vaseljenski" ili "razbojniki" karakter sabora ne odreuje se brojem i zastupljenou onih koji mu prisustvuju, ve pre svega donesenim odlukama!

B. Zbog toga oni koji optuuju kritiare (vezano za dijalog) - kako su navodno protiv dijaloga kao takvog osim ukoliko ne kleveu namerno izvrui stvarnost, prave veliku greku! NE! MI NISMO PROTIV DIJALOGA! Ne moe biti Hrianin onaj ko odbija dijalog. Sam Hristos je razgovarao sa grenicima. Meutim, moramo da budemo oprezni, zato to sam Hristos takoe nije pristajao na dijalog: On je odbio da govori, ak i kada su ga izazivali: On je odbio dijalog sa Pilatom, prvosvetenicima Velikog Sinedriona i kraljem Irodom! Dakle, mi jesmo za dijalog na nain na koji je to na Gospod inio! Ali isto tako se protivimo dijalogu na nain na koji je to i na Gospod ini - kada odreeni preduslovi, jasno definisani crkvenim Predanjem, nisu ispunjeni. Dakle, protivimo se dijalogu ("beskorisnoj igrariji", po reima njegovog dvadesetogodinjeg kopredsedavajueg, Arhiepiskopa australijskog Stilijanosa) kako se on danas vodi. Naveu tri katakteristina pokazatelja: 1. Sistematsko nepotovanje crkvenog Predanja uz sve ee i pojaane zajednike molitve. Ve smo prevazili obine zajednike molitve i ubrzano se kreemo ka sasluivanju (nepotpunom, za sada...). A to je jo gore, teimo da nametnemo nau nepravdu kao Boiji zakon (pogledaj Fidasovo miljenje o zajednikoj molitvi)!

2. Izvesni "profesionalci" za dijalog (po reima profesora Velcisa) odluuju u odsustvu Boijeg naroda (mirjana i svetenstva), ak i u odsustvu samih Sabora autokefalnih Crkava. Na primer: est autokefalnih Crkava - drugim reima, skoro polovina Pravoslavlja! - Jerusalimska Patrijarija, Crkve Srbije, Bugarske, Gruzije, Grke, eke Republike i Slovake - nisu uestvovale i saborno su osudile Balamandski sporazum (Sedmi sastanak Zajednike komisije, 1993. g.), kao potpuno neprihvatljiv sa pravoslavnog stanovita, stranog pravoslavnom Predanju i suprotnog odlukama svepravosvanih konferencija (pogledaj pismo Svetog Sabora Grke Crkve od 8.12.1994. poslato Patrijarhu Vartolomeju)! I opet, nikoga od ovih "profesionalaca" se ne tiu ove injenice i dijalog se nastavlja, pri emu pravoslavni predstavnici smatraju ovaj Sporazum za validan i osnovu za razgovore o daljem toku dijaloga! Da li ovakav stav lii na potovanje Sabora est autokefalnih Crkava? Da ovakvo ponaanje moda ne ukazuje na potovanje svepravoslavnog jedinstva? 3. U svepravoslavnim odlukama unija se iznova osuuje. I opet, u dijalogu uestvuju unijati! Gde je, dakle, potovanje svepravoslavnih odluka u dijalogu koji se danas vodi? Ko, dakle, pokazuje nepotovanje svepravoslavnih odluka? Oni koji kritikuju na bogoslovskoj osnovi ili moda oni koji su aktivno ukljueni u "beskorisnu igrariju"? V. Neki su se pobunili zato to e ih - kako tvrde - "Ispovedanje vere protiv ekumenizma" izoptiti iz Crkve! Meutim, treba da obratimo panju na sledee: 1. Niko ne treba da brine, ili da je uznemiren, zato to niko ne moe da bude izopten iz Crkve zbog potpisa! Nebitno je koliko je potpisa mirjana, svetenstva i arhijereja prikupljeno! 2. Ali, takoe, niko ne treba da bude uveren da e svojim potpisom moi da izopti iz Crkve druge i na taj nain okona njihov protest! Bilo kakvo guenje tueg miljenja ne moe biti prihvatljivo - ne u Crkvi i ne u naem drutvu! 3. Svako od nas treba da ostane oprezan zato to postoji sutinski rizik "samoizoptenja" iz Crkve - ne "automatski" (!) ve "u sutini", na osnovu linog stava i onoga to se govori. Zvanian postupak "izoptenja iz Crkve" moe biti odloen ili se moda nee ni dogoditi u ovom ivotu... ali ta je sa drugim ivotom? Ne treba zaboraviti sluaj svetog Maksima Ispovednika: prost monah koji se borio za veru i tradiciju nae Crkve, protiv praktino cele Pentarhije (Patrijaraha Rima, Konstantinopolja, Aleksandrije i Antiohije) "zvanine Crkve" - koja se potinila jeresi! On nikoga nije "izoptio iz Crkve", upravo suprotno: njega su tada moni patrijarsi "izoptili iz Crkve" i umro je u izbeglitvu! Ali onda je usledio (nakon njegove smrti) esti Vaseljenski Sabor, koji je zasnovan na bogoslovlju tog prostog monaha, Maksima, i u stvari oslobodio ga optube, a zatim rainio, osudio i anatemisao SEDAM PATRIJARAHA i drugih episkopa, KAO JERETIKE! Zarad istorije, osueni su: - Rimski papa, Honorije! - etiri Vaseljenska Patrijarha: Sergije, Pir, Pavle II i Petar! - Aleksandrijski Patrijarh, Kir! - Antiohijski Patrijarh, Makarije! i - Episkopi Stefan, Polihron i Konstantin!

G. Pri kraju svog pisma Vaseljenski patrijarh trai od Arhiepiskopa atinskog i njegove asne jerarhije da to pre zauzmu zvanini stav suprotan "Ispovedanju vere protiv ekumenizma" kao i svetenstvu koje ga je potpisalo!" Zaista je zauujue zato Vaseljenski patrijarh i njegov Sabor trae da Grka Crkva zauzme stav i zato se sami ne pozabave "svetenstvom koje ga je potpisalo", kao to su ranije inili sa blaene uspomene Hristodulom... To bi sigurno spreilo odreene probleme sa jedinstvom u naoj jerarhiji! - Nesumnjivo je posebno alosno kada se otac suprotstavlja patnji svoje dece kao da je u pitanju neprijateljstvo, i svrstava se "suprotno [...] svetenstvu" - drugim reima, protiv svoje dece! - Posebno je alosno kada otac vodi dijalog van sopstvene kue, sa svim susedima, bliskim i dalekim, ali sistematski odbija da razgovara sa svojom decom o njihovim opravdanim - ili pak neopravdanim primedbama. - Posebno je alosno kada vodi "bogoslovski dijalog" sa nepravoslavnima, ali odbija da vodi bogoslovski dijalog sa svojim sa-verujuim sasluiteljima u Telu Hristovom! - Posebno je alosno kada trai mere "protiv" njegove dece - pitam se, kakve bi to mere bile? Moda preventivna cenzura i guenje drugih miljenja? Gde ovo vodi? Meutim, jadan je onaj otac koji se ne obazire na bolni pla svoje dece. Njemu samo uspeva da podrije svoj oinski autoritet u njihovoj svesti... I ne treba prevideti injenicu da se oinski autoritet ne moe nametati guenjem kritike; moe samo da bude podstaknut, ak i kod "neposlune" dece. Ako ovo vai kod biolokog oinstva, utoliko vie vai kod duhovnog oinstva! U svakom sluaju, svakome treba da bude jasno da mi sa jerarsima, Svetogorcima i drugim igumanima sa njihovim bratstvima, kao i sa svim svetenstvom, monatvom i mirjanima iz mnogih Pravoslavnih Crkava koji, pred Gospodom i naom saveu, podravaju "Ispovedanje vere protiv ekumenizma", samo izraavamo nau tugu i neslaganje sa sistematskim zanemarivanjem naeg crkvenog Predanja, kao to se to ini u ekumenizmu. Mi jesmo i ostaemo lanovi nae Crkve ta god da se desi! ak i ako nas stav naih otaca ozlojeuje i porie na sinovski status, ostaemo lanovi nae Pravoslavne Crkve!

Sledi kompletan tekst pisma Vaseljenskog patrijarha Vartolomeja Arhiepiskopu Atinskom Jeronimu.

Vae Blaenstvo, Arhiepiskope atinski i cele Grke, omiljeni i dragi u Hristu brate i sasluitelju nama nedostojnom, Gospodine Jeronime, predsedavajui Svetom Saboru Grke Crkve, pozdravljamo Vae cenjeno Blaenstvo kao brata u Hristu, obraajui Vam se sa velikim zadovoljstvom. Pismo naslovljeno "Ispovedanje vere", predloeno panji Vaseljenske Patrijarije, potpisali su svetenstvo, monasi, kao i odreeni mirjani, meu kojima su izvesni Mitropoliti autokefalne Grke Crkve, koji pokuavaju da podele pravoslavne vernike na "ispovednike pravoslavne vere" i na "otpadnike" (izdajnike) u sluaju da ne prihvataju stanovite autora pisma. U vezi sa ovim, uz saborno miljenje, primorani smo da Vam izrazimo ozbiljnu zabrinutost Vaseljenske Patrijarije i to iz sledeih razloga: Dobro je poznato da ve dugo postoje i neguju se - naroito na teritoriji Grke Crkve - izvesna zilotska kretanja, koja se izraavaju ponekad otrom i neuobiajenom polemikom - protiv bogoslovskih dijaloga koji su u toku i kontakata Pravoslavne Crkve i nepravoslavnih. Pravoslavna Crkva naravno nikada nije ometala

ili cenzurisala izraavanje kritike u vezi sa aktivnostima i odlukama upravljake Crkve, i zato Mi nikada nismo negodovali protiv ovih kretanja, iako su se, kao to smo pomenuli, izraavala na neuobiajen, fanatian i ak neutiv nain. Dakle, ne bismo se obraali Vama da je u pitanju samo kritika, ma kako neprilina i neuobiajena. Meutim, primer pomenutog "Ispovedanja" sadri odreene specifinosti koje nas zabrinjavaju, imajui u vidu sledee: a) Ovaj tekst je samonaslovljen "Ispovedanje vere" - kao da je uporediv - ili na neki nain paralelan ispovedanjima Svetih i Vaseljenskih Sabora, ili drugim "Ispovedanjima" koja nose imena osoba kao to su Petar Mogila, Dositej Jerusalimski, itd. Dok su ovi druga ispovedanja saborno potvrena, ovaj primer "Ispovedanja" nije saborno potvren i njegov naslov dovodi u zabludu deo verujuih ljudi kao da se radi o slinom "Ispovedanju ". b) Ovo "Ispovedanje" istie u jednom pasusu da svi oni koji komuniciraju sa nepravoslavnima i mole se zajedno sa njima automatski sebe izoptavaju iz Crkve. Ovo znai da su svi Patrijarsi i ostali prvoprestolnioci Pravoslavnih Crkava, sa njihovim Svetim Saborima, kao uesnicima u takvim razgovorima i dijalozima, automatski sebe izoptili iz Crkve!!! Oni koji su potpisali "Ispovedanje" su na ovaj nain obnarodovali da smo svi mi van Crkve, tj. da smo raskolnici, i udno je to jo nisu prekinuli svetotajinsko zajednitvo sa nama, jer smo mi - po njima - "van Crkve". U svakom sluaju, seme raskolnitva nalazi se u gorepomenutim izraavanjima "Ispovedanja", i ovo treba da zabrine mnoge pastire u Crkvi. v) Ova zabrinutost je pojaana injenicom da su pomenuto "Ispovedanje" potpisali - izmeu ostalih - izvesni Mitropoliti autokefalne Grke Crkve, kao da im Ispovedanje vere, koje su proitali prilikom hirotonije, nije bio dovoljan. elimo da verujemo da su jerarsi potpisnici ovo uinili ne shvatajui u potpunosti da ovako vode u raskol unutar pravoslavne jerarhije, imajui u vidu da su sve Pravoslavne Crkve odobrile komunikaciju sa nepravoslavnima, kroz saborske odluke. Nezamislivo je da ovi episkopi svojim potpisima na pomenutom "Ispovedanju" sa jedne strane tvrde da su svi oni koji uestvuju u razgovorima sa nepravoslavnima "automatski sebe izoptili iz Crkve", a da u svom liturgijskom i drugom ivotu smatraju da su u optenju sa njima i u stvari pominju njihovo ime tokom Svete Liturgije.

Vae Blaenstvo, Razgovori sa napravoslavnima, ukljuujui bogoslovske dijaloge sa njima, nisu aktivnosti izvesnih Crkava ili pojedinaca, nego, kao to smo naveli, to su saborne odluke svih Pravoslavnih Crkava, bez izuzetka, ukljuujui Vau Svetu Grku Crkvu, u skladu sa jednoglasnom odlukom Tree predsaborske svepravoslavne konferencije (1986) i ovde priloenim fotokopijama poslanih sporazuma koji se tiu sadraja naeg dijaloga sa Rimokatolikom Crkvom. Konstatacija da su potpisnici pomenutog "Ispovedanja" zaboravili ovaj detalj izaziva veliku tugu. Grka Crkva, ne osudivi, ve tiho odobrivi irenje tekstova u obliku "Ispovedanja vere" - kao to je ovaj pomenuti, kojim se svi uesnici u odnosima sa nepravoslavnima izoptavaju iz Crkve, a koji su potpisali njeni episkopi - izaziva zabrinutost ne samo u njenom stadu, ve i u njenom optenju sa ostalim Pravoslavnim Crkvama. Mi, dakle, traimo od Vaeg Blaenstva i Vae asne jerarhije da to je pre mogue zauzme zvanian stav suprotan iznetom u tzv. "Ispovedanju vere" i onima koji su ga potpisali, imajui u vidu opasnost koju ovakvo ispoljavanje tolerancije predstavlja za jedinstvo Crkve ili, kako izgleda, ohrabruje takve razdirue aktivnosti od strane njenih izvesnih episkopa. Objavivi ova pitanja Vaem Blaenstvu, ujedno Vas celivamo bratskim celivom i ostajemo u posebnoj asti i ljubavi u Gospodu.

NAPOMENE: 1. Vaseljenski Patrijarh Vartolomej I poklonio je Sveti Putir novom grkokatolikom (unijatskom) episkopu atinskom Salahu u julu 2008 godine. (prim. prev.) 2. Istorijska beleka o "ocu Jeftimiju": Turske vlasti su svim sredstvima podravale osnivanje tzv. Turske pravoslavne crkve koju je u septembru 1923. osnovao otac Jetimije Karaisarides Erenerol, svetenik iz Keskina u Anadoliji, koji je bio produena ruka Mustafe Kemala Ataturka, voe Mladih Turaka. "Otac Jeftimije" je voa ove turske, raskolnike, nacionalistike pravoslavne crkve, iji je cilj bio da uzurpira vlast Patrijarije u turskim oblastima i da potini pravoslavne u Turskoj nacionalistikim dravnim planovima. Drugim reima, ovo je ekvivalent uzurpiranju pravoslavlja od strane papskih unijata.

_______________________________________________________

, , , , . , () , , . , , ( : intercommunion) , . Intercommunion, " " - . , Intercommunion , . , , , , , , . , . , . , , , ' , . , ; , , , ., " , , "

( , , , 1993, . 359-360). , : " , , " (. 364). , ? (intercommunion-), () , . () . , . , , " ." , ' ! ' ,' ' , ' ' ' ' . , , , () , , . , , , , , , , ! , , , , , . , , , intercommunion , , , , - , - - . , , , ? - - , , ? . , , - . , , . , , , , , , , " " "" , , . . . 2001- , , , , ( '' ), . , : , . , , . , , , :

" ." , . , , , , . : " ?", . , , , . 1054- , 16 , . ! ? , , , , , ?