Blago njegova duha

RUMI

Blago njegova duha

PRIMJEDBA PREVODITELJICE Za Rumija, kao i za tolike pjesnike sufijskih nagnua, jezik nije raspjevan instrument. krt jezik je stav. Ne razlikuje se od stava prema odjei kakvu su nosili soof, neobojena kozja vuna. Jezik je dakle namjerice sveden na obavijest. itatelj treba imati na umu da je sva rasko u unutarnjemu vidiku. UVOD Dalal Al-Din Rumi rodio se i ivio u trinaestomu stoljeu (1207.-73.) u Perziji, na podruju koje je danas dio Afganistana. Obitelj mu je izbjegla iz Korasana pred najezdom Mongola, i naposljetku se nastanila u Konji, u dananjoj Turskoj, u kraju koji se takoer naziva Rum odatle i njegovo ime, Rumi. Kao sin glasovitoga sufijskog propovjednika i pravnika, Bahe Walada, od djetinjstva je pouavan i odgajan prema islamskom nasljeu, a kasnije je upuen i u nauk sufizma, mistinoga ogranka islama. Po smrti oca, 1231., Rumi je preuzeo oevu ulogu propovjednika i doktora prava, slijedei sufijski put duhovnosti. Meutim, godine 1244., Rumi je susreo tajanstvenoga lutajueg dervia, ams-i-Tabrizija, i, zahvaljujui tom susretu, njegov je duhovni svijet doivio zamaan preobrat. ams se pojavio kao potvrda Rumijeva nadahnua, da bi ga poveo u sam zenit mistinoga doivljaja. Dvije su godine bili nerazdvojni, a tada ams nekud nestade, te ga vie nitko nikada nije vidio. Neki tvrde da je bol zbog ovoga gubitka nagnala Rumija da ustolii legendarni bogotovni ples ili vrtokret meu svojim sljedbenicima, kasnije prozvanim vrtokretnim derviima. U mnogim svojim pjesmama Rumi kazuje o svojoj ljubavi prema amsu; lik amsa stoji kao usporedba za Boga, a bol zbog rastanka s duhovnim prijateljem predstavlja bol Rumijeva odvajanja od Boga i njegove enje za Bogom. Poslije amsova ieznua Rumi je napustio javna propovijedanja, i posvetio se radu sa svojim sufijskim uenicima;

RUMI

tada je otpoela prava bujica mistine poezije, koja mu je donijela priznanje kao jednomu od najveih knjievnih i duhovnih pojava svih vremena. Izbor u ovoj maloj antologiji sainjen je da bi se pokazala irina, kako u stilu tako i u stvarima o kojima je rije u Rumijevu duhovnom stvaralatvu; najvema su uzimane iz velikih Rumijevih pjesmotvora, Masnavija (ili Mathnawija), i Divan-I amsa. Prvo je djelo epska pripovjedna poema od 25 000 dvostiha, u sroku, a na perzijskomu jeziku, napisana tijekom posljednjih petnaest godina Rumijeva ivota. O tomu se djelu govori kao o "Perzijskomu Kuranu", i ono se irom i daljom smatra najveim duhovnim remek-djelom, ikada skladanim; napisano je nairoko prihvaenim svakodnevnim jezikom, pouljiva stila. Tumaenja glavnih tema sufijskoga mistinog ivota i doktrine prepleu se i preslau s mjeavinom prosvjetnih pria, slikovitih poslovica, i prispodoba, te ine od toga djela duhovni udbenik, koji itatelja vodi bogoslovnom stazom, a sufijskim korakom. Njegovo drugo glavno djelo, Divan, (u prijevodu "zbirka"), sadri ostatak Rumijevih pjesama, od nekih 35 000 ili vie stihova kratke lirske poezije. Ta zbirka pokriva trideset godina rada, od dolaska amsa, sve do Rumijeve smrti. U usporedbi sa srazmjerno trijeznim Masnavijem, pojedinane pjesme u Divanu po prirodi su ekstatinije, i doimlju se kao izljevi uvstvenih ushita, to esto oslikavaju opojnost Boje ljubavi, i govore o najdubljim enjama ljudskoga srca. Jedna treina tih stihova upuena je amsu, a Rumijevo izuzetno dostignue lei u preobrazbi ovjekove strasti u zrcalo sjedinjenja s Boanskim. Nekoliko navoda uzeto je iz Rumijeva proznog djela Fihi ma Fihi. I ova je knjiga napisana u kasnijim godinama, a temelji se na predavanjima i razgovorima, koje je Rumi vodio sa svojim uenicima. Pouiteljske naravi, ona poput Masnavija rabi usporedbe i prispodobe da bi objasnila sufijska uenja. Sufijska staza stremi prema duhovnomu savrenstvu kroz samopreobrazbu, kako bi se stiglo u blizinu Boga, koji je suto savrenstvo. Prvenstveni je cilj jednog Sufija nadilaenje ili "ponitenje" male sobosti, ili ega, koji se postavlja kao prepreka ili "koprena" izmeu ljudskoga srca i Boga, izobliujui na vidik stvarnosti, i zapretajui nau sposobnost da sazrijemo do nae pune i prave sobosti, kojom savreno odraavamo Boja svojstva. Stoga je (sufijsko) arite okretanje due k

Bogu; Bogousredotoenje, nasuprot samousredotoenju; duhovni, a ne tvarni i prolazni svijet; unutarnja, duhovna promjena umjesto promjene u vanjskoj stvarnosti svjetovnih poloaja i bogatstva. Napredak na ovoj stazi ovisi o ljubavi Bojoj i o duhovnim bitkama (ili "svetomu ratu"), koji ovjek mora voditi da bi "osvjetlao zrcalo srca", i na taj nain stekao bistrinu pogleda, istinski potrebnoga da bi se ugledalo nae jastvo i duhovna zbilja. To nam moe donijeti svjetovnu patnju, ali vodi veoj srei u onostranstvu, dok zastajanje na stazi da bi se uila svakojaka lagoda i ugoda ovoga svijeta vodi u veliku patnju na onomu svijetu. Rumi takoer koristi prispodobu pei da bi predoio proces duhovne preobrazbe, kojim e se zahralo eljezo naega srca rastaliti, proistiti, i uglaati, sve dotle dok se u njemu ne pokae jasan odraz Nevidljivoga. Savreno odraziti Boji lik srcem, znai sjediniti se s Bogom. Ova mala antologija ne moe uiniti vie no ponuditi predokus Rumijeve mistine vizije. Tko eli saznati vie, neka se pozabavi Franklin Lewisovim izvrsnim i iscrpnim ivotopisom Rumija, gdje e nai vrlo opseno izvjee o pjesnikovu ivotu, vremenu, i misli. Rumijeva popularnost nije potamnila s vjekovima njegovo se djelo danas ita vie nego ikada prije, nadahnjujui itatelje svih vjera i vjerovanja. U dobu sve svjetovnijemu i esto na mukama, ovaj ponizni sufijski trapljenik nudi dodir divote, dok otkriva mogunost boanske ljubavi, vodei itatelja du staze duhovnoga rasta sa strau, strpljenjem, i nepopustljivom jasnoom. Juliet Mabey

DODIR BOANSKOGA
Piju li edni vodu iz ae, oni e u njoj vidjeti Boga. Oni, koji su ljubavlju Bojom nezanijeti, vidjet e u njoj tek svoje lice. KAD SE U BOGA ZALJUBI Zaljubljeni nikad ne traga, a da za njim ne traga i njegov Ljubljeni. Kad munja ljubavi prostrijeli ovo srce, zasigurno znaj da je ljubav i u onomu srcu. Kad u tvojemu srcu narasta ljubav za Boga, nema sumnje da te Bog ljubi.

Naa elja za Bogom razgorijeva se Njegovom ljubavlju: svi putnici svoj put prevaljuju zahvaljujui sili Njegove privlanosti. Uzlijee li prah bez vjetra? Plovi li laa bez mora? O srce, ako imalo razlikuje radost od tuge, bit e razdrto i predvojeno. Premda je sladak okus onoga za im udi, zar tvoj Ljubljeni ne eli da bude bez elja? Oh, u smrti je ivot onih to vole: nee osvojiti srce Ljubljenoga dok svoje srce ne izgubi. Netko je upitao: "to je to ljubav?" Bog je odgovorio: "Saznat e, kad sebe u meni izgubi." Kad se od bola ljubavi razbuja tvoja duhovna radost, rue i ljiljani obuzet e vrt tvoje due. Religija Ljubavi nadilazi sve druge religije;onima koji vole, Bog je jedina vjera, jedina vjeroispovijest. Ti si moje nebo, a ja sam zemlja to se udi Tvojemu neumornom naviru iz mojega srca! Ja sam tlo sasuenih usana! Dobrostivo me napoji - to e ovaj prah pretvoriti u nasade rua! Kako li zna zemlja to si posijao u njezinu srcu? Ti si je Sobom proeo, i Ti zna njezin teret! Ree voda neistomu: "Doi!" Ree neisti vodi: "Stid je moj prevelik." Odgovori mu voda: "Kako e se bez mene oprati tvoj stid? Ljubavi za Boga korijen je u naemu znanju o Bogu. Je li neznanje ikada dovelo do prave ljubavi? Takvo je neznanje uzrok naemu progonstvu, i prijei nas da Mu se pribliimo. Svi su kraljevi robovi svojih robova, svi su ljudi spremni umrijeti za onoga tko za njih umire. Srca zaljubljenih zarobljena su onima, koji su im srce poklonili. Koga god smatra zaljubljenim, znaj, on je i ljubljen. I mi, koji smo Bogom voljeni, moramo postati Boji ljubavnici. Taj glas, iskon svakoga krika i zvuka, zbilja je jedini Glas; sve je ostalo jeka. Kua srca, u koju zrake boanskoga sunca ne dopiru, tavna je i samotinjska, sumorna je i zaputena, vrata zatvorenih. Ona je poput groba. Doi! Ustani iz groba svojega srca! Oh, daj mi eu, i ne daj mi vode! Daj mi da se u Tebe zaljubim! Odagnaj mi san! Bili mi zdravi ili bolesni, nas opija Peharnik i pehar. Obaramo ela, ponikli pred Njegovom rijeju i zakonima, i dragovoljno polaemo ivot u

Njegove ruke. Sve dok je Prijatelj u naemu srcu, jedina nam je elja ivotom Mu svojim sluiti. Nisam li ti rekao: "Ne odlazi, jer Ja sam ti prijatelj?" U ovomu privienju nitoe, Ja sam praizvor ivota! ak i ako Me gnjevan napusti za narednih stotinu tisua godina, na kraju e se vratiti, jer Ja sam tvoj istinski Cilj! Nisam li ti rekao: "Ne zadovoljavaj se svjetovnim stvarima?" Jer Ja oblikujem svetite tvojega zadovoljstva! Nisam li ti rekao: "Ja sam More, a ti si riba?" Ne zamamljuj se obalom, jer Ja sam tvoje Kristalno More! Nisam li ti rekao: " Ne ulijei u zamku poput ptice?" Doi k meni, jer Ja sam Sila tvojega leta! Nisam li ti rekao: "Oni e te opljakati i ostaviti te smrznuta?" A ja sam Vatra, Toplina, i ar tvoje elje! Nisam li ti rekao: "Umrljat e ti karakter, sve do zaborava da sam Ja Izvor tvoje istote?" Nisam li ti rekao: "Ne pitaj kako ravnam tvojim ivotom?" Jer Ja sam Tvorac, a nisam ravnatelj. Ako ti je srce svjetiljka, daj joj da te odvede na tvoj pravi put. A ako si poboan, znaj da sam Ja tvoj Bog!" Zaljubljenima u Boga, Bog je izvor svekolike radosti i alosti. Jedini je On pravi predmet njihove elje; svaka druga vrst ljubavi pusta je zaluenost. Ljubav za Boga onaj je plamen koji, kad gori, spaljuje sve osim Boga. Ljubav za Boga je ma, koji presijeca sve to nije od Boga. Vjean je samo Bog, sve e ostalo netragom minuti. Ma to bio predmet tvoje elje, hajde stopi se s onim to voli, uzmi na se njegov lik i svojstva. Ako si eljan svjetla, budi ga spreman primiti; eli li se od Boga udaljiti, produbi svoju samoivost, i otjeraj sebe od Njega. A ako poeli izai iz ove ruevne tamnice, ne okrei glave od Voljenoga; prigni se poklonstveno, i prii blie. Srce Mi postade pero u ruci Voljenoga: noas bi mogao napisati Z, sutra, moda, B. On ree i otri svoje pero kako Mu je volja, da bi pisao rikom i naskhom; pero kae: "Gle, Tebi sam posluno, jer Ti najbolje zna to initi." Ljubavlju gorko postaje slatko; ljubavlju bakar postaje zlato; ljubavlju talog postaje bistar; ljubavlju bol postaje melem; ljubavlju mrtvo postaje ivo, ljubavlju kralj postaje rob.

O Utoite svih onih, koji utoite trae, vodi nas pravim putem! Ne daj zastraniti nijednomu srcu, kojega si Svojom milou vodio. Ne rastani nas od onih, koji su s Tobom sretni i zadovoljni. Nema stvari gore od rastanka s Tobom. Bez Tvoje zatite, sve je zbrka i rasap. Svijet tvari sie nam duhovnu snagu. Naa tijela svlae odjeu duha s nae due. Bez Tvoje pomoi, kako spasiti duu? Nesjedinjena sa svojim Ljubljenim, dua je zauvijek u emeru izgubljena. Ako ne pripusti duu u Svoju blizinu, ona, iako iva, moe se smatrati mrtvom! Prigovori li Svojim robovima, tako i valja, Gospode. A kae li da su sunce i mjesec neisti, i uspravni empres nazove li pognutim, nebesa nad nama proglasi li vrijednima prezira, a mora i rudnike praznima, Ti govori istinu, jer Ti si izvor svekolikoga savrenstva, i jedino je u Tebe mo da usavri nesavreno. Svet si Ti i netaknut nepostojanjem; onima koji ne postoje Ti daruje postojanje, i ivot im daje! KAD BOGA TRAI Zatisni to svoje uho, eljno niske ulnosti, jet ti poput pamuka glui savjest, i brtvi tvoje unutarnje uho. Budi bez uha, bez osjeta, bez misli, i osluni glas Boga, koji te zove da se vrati. Na govor i pokret vanjski je put, na je nutarnji put iznad nebosklona. Tijelo putuje svojom pranom stazom; duh, poput Isusa, morem koraa. Svakog slijepog putnika, lancima okovana, Bog dovlai k Sebi, radilo se o pravednom ili o ri. Svi se putnici dolaenju opiru, osim onih, koji znaju tajne boanskoga ina. Zapovijed "Doi protiv svoje volje", upuena je slijepomu dolazniku; "doi od svoje volje", reeno je ovjeku, istinom othranjenu. Dok onaj prvi, poput dojeneta, voli dojilju zbog njezina mlijeka, drugi joj je srce poklonio, Njoj, velom zastrtoj. "Dojene" ne zna ljepotu Dojilje: ono eli tek Njezino mlijeko. Istinskomu Njezinu ljubitelju nije ni do ega, osim do njegove vlastite jednosmjerne odanosti Njoj. Bez obzira ljubi li tragatelj Boga zbog onoga to Bog nije, kako bi neprekidno uivao u Njegovu blagu, ili ljubi Boga zbog Njega samoga, i ni zbog ega drugoga izvanjskoga, kako ga ono ne bi od Boga odvojilo u oba sluaja potraga kree iz istoga Izvora: iz srca, kojega ote taj boanski Otmiar. Znaj da je vanjski oblik prolazan, a da je neprolazan svijet istinske zbilje. Dokle e igru ljubavi igrati s oblikom vra? Okani se vra, i kreni u potragu za vodom! 7

Suneva je zraka pala na zid; zid je zablistao posuenim sjajem. O ludove, zato poklanja srce pregrti zemlje? Trai Izvor koji vjeito sja. Bog ti je u srce posadio elju da Ga trai. Ne obaziri se na svoje slabosti, ve se posveti traganju. Svaki je tragatelj vrijedan takvoga traganja. Potrudi se, jo se jae napregni, da bi ti dua umakla iz tamnice puste tvari. Bio ti hitar ili spor, na kraju e nai ono to trai. Uvijek se svim srcem predaj svojemu traganju. Makar bio pognut, makar hramao, ne odustani od potrage, ve mili cestom ususret Njemu. Kad se svjetiljka pripali na plamenu svijee, svatko tko vidi svjetiljku, zacijelo vidi i svijeu. Gledaj svjetlo Boije u svjetiljkama svetaca, ili Mu gledaj svjetlo u svijeama onih, koji odoe prije nas. Svaki prorok i svaki svetac ima svoj put, ali svi putevi vode k Bogu. Svi su putevi doista jedan jedini put. Postoji slavna rijeka, tok vode ivota. Doi, o lakoumni, a edni ovjee! Zahvati vode, kako bi se vrt tvojega duha napojio. Ako ne zna vidjeti vodu ivota, neka te uitelji vjerski odvedu do njezine obale. Tada slijepo uroni vrem u vodu, pa kad otea, znat e da ga je voda rijeke napunila. Vrijeme prolazi, i silne vode promiu, odlaze. Pij, da se ne bi u prah rastoio zbog svoje neutaene ee! Proroci i vjerouitelji nalik su na putokazne znake, namijenjene onim duhovnim putnicima, koji se izgubie u pustinji. No onima, koji su se s Bogom sjedinili, ne treba nita izim njihova nutarnjeg oka, i boanske svjetiljke vjere; njima nisu potrebni putokazi, pa ak ni cesta kojom bi putovali. Takvi ljudi postaju tada znakovi drugima. Dok oblak ne proplae, kako da vrt procvjeta? Dok edo ne zaplae, kako da mlijeko potee? Novoroene zna da e plaem dozvati dojilju. Ali Dojilja svih dojilja podojit e te samo kad se krikom oglasi. Odraz koji bacaju dobri prijatelji potreban je sve dotle, dok ti ne postane, a bez pomoi ikakva odraznika, vodonoa morske vode. Znaj da je odraz u poetku puko oponaanje. Ali ako se nastavi, preobraa se u izravni uvid istine. Sve dok ne postane uvid, ne odvajaj se od prijatelja koji te vode ne rastani se od koljke, sve dok kina kap ne postane biser. Ako je u tebe kamen kua, ti sam biraj svoj put; ako pak nije, idi i pokloni svoju odanost onomu, u koga je mo razbira. Ili ima kamen kua unutar due, ili ne znajui puta, mora nai vodia. 8

Tvoja zemaljska draga zaklanja lice Boanstva; tvoj zemaljski vodi zagluuje rije tvojega pravog duhovnog vodia. Ne zdvajaj, budi veseo, zazovi pomo Onoga, tko se zovu odaziva. Okreni se od postojanja prema nepostojanju, trai li Gospoda, i pripada li Njemu. Nepostojanje mjesto je prihoda; ne bjei odatle. A postojanje ono je manje ili vie mjesto potronje. Dok ednik vodu trai, i voda trai ednika. Osjetilo vida je konj, a jaha je svjetlost Boja. Bez jahaa konj je beskoristan. Svjetlost Boja jai ulno oko, i dua tada zaudi za Bogom. Kako da konj bez jahaa prepozna znakove puta? Boja svjetlost pojaava ula: to znai izreka "na svjetlosti svjetlost." Spomen na Boga puni nas eljom za putovanjem, i ini od nas putnike. Ree prorok da je rije Boja: "Ne sadri Me krag ni skupocjen, ni priprost; ne sadri Me zemlja, ni svi neboskloni. Ve Me sadri srce Mojega vjernog sluge. Kakva li divnog uda! Ako Me trai, u srcu Me njegovu trai." KAD SE S LJUBLJENIM SJEDINI Mi smo svirale, Tvoja je sva naa glazba; mi smo planina, koja samo Tebi jekom vraa; nas, ahovske figure, Ti reda u redove, i alje nas u pobjede ili poraze. Mi smo lavovi vez i ukras neotvorenih zastava; Tvoj nevidljivi vjetar vijori s nama po svijetu. Zaista, nisi ti lovac koji za Mnom traga, nego si rob Moj to Mi do nogu lei. Smilja naine kako Mi se primaknuti, ali niti napustiti Me, ni traiti Me ne umije. Traganje za Mnom uzrok je tvojoj muci; prole sam noi sluao tvoje duboke uzdahe. U Mojoj je moi da ti okonam ekanje, da ti pokaem Put i dopustim pristup. Da bi se mogao izbaviti iz vira vremenskoga, i napokon otkriti blago stapanja sa Mnom! Ali slatkoa i uitak odmorita u pravom su omjeru s mukama putovanja. Samo kad trpi udarce bola i nevolje prognanike, istinski e uivati u povratku rodnoj kui. Blizina Bogu ne da se izmjeriti. Biti blizu Boga ne znai penjati se ili silaziti, ve umaknuti iz tamnice postojanja. Blago Gospoda lei u nepostojanju. Obmanut si postojanjem. I kako da razumije to je nepostojanje? 9

to to znai saznati Boju jednotu? To znai, razoriti sebe u nazonosti Jednoga. eli li sjati kao podnevno sunce, spali mrak samopostojanja. Rastopi se u Biu Onoga, tko je Svedritelj. vrsto si se drao za "ja" i "mi", i to dvojstvo tvoja je duhovna propast. Imaj milosti prema onima koji ugledae Tvoje lice: ta kako izdrati ovu gorinu rastanka od Tebe? Ti govori o rastanku i progonstvu: ini to Ti je volja, samo ostani sa mnom! Lake je stotinu tisua puta umrijeti, nego se od Tvojega lica rastati. Smrt je sladak vidik, ako umire pun nade da e se s Bogom stopiti; ali ivot u gorini progonstva od Boga, vatra je poarna. Moje je srce poput svitka pergamenta, koji se beskonano odmata put Vjenosti, ispisan od poetka do kraja rijeima: "ne ostavljaj me!" Ako si dio mjeseca, vsto se dri mjeseeva utapnog kruga. Zato se dio dri podalje od cjeline? Neprestano mrmori snijeg: "Rastopit u se i postati bujica, to tee put mora, jer dio sam mora! Bijah sam, tvrd poput leda, i gle, potekoh, smrvljen eljustima tuge!" Rekao je: "Dug si mi ivot dao, i silno vrijeme, o Boe, toliko si milosti udijelio bijedniku poput mene! Sedamdeset dugih godina vrijeme sam grijeno tratio pa ipak, ni dana mi Svojih darova nisi uskratio! Ne zaradih ba nita, danas sam gost Tvoj; svirat u za Tebe harfu, jer ja sam Tvoj!" Sve mine i nestane, osim Boje sutine. Kad umre za sebe i uroni u Njegovu bit, ni ti nee minuti. Tko god na vratima boanskoga dvorca izusti "ja" ili "mi", bit e vraen: Jednom je neki mladi pokucao na vrata prijatelja. "Tko si ti, o vjerodostojni?" upita prijatelj. "To sam ja", odgovori mladi. Ree mu prijatelj: "Odlazi, jo ti nije vrijeme da ue; za mojim stolom nema mjesta sirovima i prijesnima!" to drugo e, dakle, skuhati sirova i prijesna, i tako ga spasiti, osim vatre rastanka i plamena izgnanstva? Jadni je ovjek otiao da bi cijelu godinu putovao, plamtei vatrom izgnanstva, pa se, plamtei tako, skuhao, i stoga se vratio, i jo se jednom naao pred prijateljevom kuom. Pokuca opet na vrata, uzdrhtao od strepnje da mu s usana ne sie neuljudna rije. Prijatelj se javi i upita: "Tko stoji s onu stranu mojih vrata?" Doljak odgovori: "Ti stoji, o prijatelju." Odgovori mu prijatelj: "Ui, budui da si ti sada ja u ovoj kui nema mjesta za dvojicu!" Gle, sam sebi sam neznan, pa to mi je, zaboga, initi? Ne klanjam se ni kriu ni polumjesecu, nisam ni kaur ni idov. Dom mi nije ni istok ni zapad, ni kopno ni more; rod mi nije ni aneo ni zemni patuljak. Nisam 10

iskovan ni od vatre, ni od pjene, nisam sainjen ni od praha, ni od rose. Nisam roen u dalekoj Kini, niti u Saksinu, a ni u Bugarskoj, ni u Indiji od pet rijeka; nisam stasao u Iraku, ni u Korasanu. Ne stanujem ni na ovomu, ni na onomu svijetu, ni u raju, a ni u paklu. Ne otpadoh iz Edena, a ni iz Rizvana, niti mi je podrijetlo Adamovo. U mjestu izvan najdaljega mjesta, u predjelu bez sjene i traga, duu i tijelo nadilazei, ja vazda nanovo ivim u dui mojega Ljubljenog! Ljudska se bia penju ljestvama samoivosti, ali na kraju se svatko survava s takvih ljestava. to vie se penje, to vei si nerazumnik, jer e pri padu stranije polomiti kosti. Kad umre za sebe i oivi u Bogu, ti se uistinu sjedinjuje s Njim, u posvemanjoj jednoti.

DUHOVNI SVIJET
to je netko budniji u svijetu tvari, to dubljim snom spava u svijetu duha. Takva budnost u tvari gora je od svakoga sna, jer kada nam dua nije u Bogu probuena, naa tjelesna budnost zatvara vrata boanskim darovima. ZRCALO BOANSTVA Svaka rua slatkoga mirisa pria nam tajnu svepostojanja. Bijae to divan vonjak, bogat stabaljem i voem, vinovom lozom i zelenilom. Tamo je sjedio Sufi, s glavom na koljenima; sklopivi oi, utonuo je u duboko, nezemno tihovanje. "Zato", upitae ga, "ne gleda ove znakove Milostivoga Boga, koje je On svuda uokolo pogledu nam ponudio?" "Znakove", odgovori Sufi, "ja gledam iznutra, u sebi: vani su samo simboli znakova." to je sva ova ljepota na svijetu? Odraz zadrhtale grane, to se u potoku odslikava, odsjaj onoga vjenog Vonjaka, to stoluje neuveo u ljudskim srcima. Boljka zaljubljenog nenalik je na druge bolesti; ljubav je zvjezdogled Bojega tajanstva. Bila ljubav zemaljska ili nebeska, ona vodi k Bogu.

11

Oni koji nijeu Boga nalik su ovjeku koji se odrie svjetlosti sunca i mjeseca, da bi zarinuo glavu u pijesak i pitao: "Ako je duh Boji nazoan u prirodi, gdje je onda njegova svjetlost?" Da bi vidio ljepotu Boga oko sebe, on najprije mora podii glavu iz pijeska i pogledati oko sebe. Rukotvorine Boje mogu se vidjeti posvuda oko nas, ali malo njih zna vidjeti svojstva Boga, koja su ove rukotvorine uvela u postojanje. Poi u radionicu gdje je svemir stvoren, i potrai u njoj Radnika. No budui da je djelo poput vela izmeu Njega i tebe, ti e Ga moi vidjeti samo u Njegovu djelu. I budui da je radionica Njegovo boravite, oni koji stoje vani ne mogu ga vidjeti. Stoga, ui u radionicu to jest, u nepostojanje i gledaj djelo, gledaj Radnika. Zar se pjenoviti val kree bez rjene struje? Zar se prah moe uzvitlati bez vjetra? Budui da si vidio prah to jest, oblik ugledaj i vjetar. Vjetar je nevidljiv; mi vidimo tek njegov uinak na vanjskim oblicima, stoga u vanjskim oblicima naziremo boanski duh, vjetar Boji. Rasplini svoje tijelo u gledanju, i prijei u prizor, prijei u prizor, u prizor! Ljepota i veliina Boga pripada Njemu; ljepota i veliina stvorenoga svijeta posuena je od Njega. Znaj da je svijet stvorenih bia poput iste vode bistrice, koja zrcali Boja svojstva. Njihovo znanje, pravednost, i dobrota, odslikavaju Boje znanje, pravednost, i dobrotu, ba kao to se nebesnica zvijezda odraava u vodi tekuici. Zemaljski kraljevi odjek su Bojega krajevstva. Uenjaci zrcale Boju mudrost. Ljudi i narodi mogu se mijenjati iz pokoljenja u pokoljenje, ali boanska su svojstva vjena. Voda rijeke esto se mijenja, no odsjaj mjeseca i zvijezda u njoj ostaje isti. Vanjski oblik zemlje prah je, no nutrina joj je od svjetlosti. Vanjski je izgled u sukobu s nutarnjom zbiljom kao da je ljutura koljke u sukobu sa svojim biserom. Vanjsko kae: "Ja sam to i nita vie." Nutrina kae. "Pozorno gledaj i nai e me." Vanjsko kae. "Unutranja stvarnost je obmana." Nutrina kae: "ekaj i gledaj. Otkrit u ti istinu." LJUDSKI DUH Vidljivo je tijelo, skriven je duh. Tijelo je poput rukava, duh je ruka u rukavu. I um je nevidljiv, ali se i um i duh naziru u ponaanju ovjeka. 12

Ljudski je duh skriven, nesaznatljiv. Rijeima naim i postupcima mi otkrivamo nutarnju prirodu njegove biti. Bit je toga duha nepromjenjiva, ali njezin izraz nae rijei i djela prolazne su i podlone mijeni. Naa molitva, duhovne bitke, post, sve je prolazno, ali duh koji ih potie, traje zauvijek. Duh ovjeka brusio je i kuao sebe na kamenu kuau boanske zapovijedi. Tijelo je ator duhu, laa Noi. Ljudski je duh svijetao, i trai ono to je dobro. Mala sobost je tamna i pod uplivom je osjetila. I kako onda mala sobost pobjeuje duh? Ona ga svladava zato jer joj je tijelo dom, dok je duh stranac u svijetu tjelesnosti. Pas brani svoje dvorite poput podivljala lava. Evo kakvo je stanje ovjeka: doneeno bje anelovo krilo i svezano za magarev rep, kako bi magarac mogao prihvatiti togod od vrlina anela, ijim je sjajem obasjan. Kad plodu u utrobi doe vrijeme da primi duh ivota, sunce mu priskae u pomo. Plod oivljava, jer ga sunce obdaruje duhom. Od drugih zvijezda plod prima tek nejasan biljeg, sve dok ga sunce ne obasja. Kako se plod spaja sa sjajnim suncem u materinjoj utrobi? Sunce ima mnoge naine, utilima naim skrivene: nain kojim zlato biva jo zlatnije, nain kojim obian kamen postaje granat i crveni rubin, nain po kojemu zrije voe, i nain kojim se prestraenu ovjeku daruje hrabrost. Sunce, duh, u prozorima tijela podijelilo se na zrake. Kad gleda sunev krug, vidi: jedan je; u to e posumnjati svatko, tko je zasjenjen svojim pogledom na tijelo. Mnogost je duh ivotinjski; ljudski je duh jedna bit. Kolikom je mjerom Bog posuo Svojim svjetlom ovjeji rod, tolikom su mjerom ljudska bia sutinski jedno. Ali u istini, Njegova je svjetlost nedjeljiva. Duh je poput sokola, tijelo je negva njegova. To jadno, okovane noge i slomljena krila stvorenje! Jezgra je svakoga ploda bolja od njegove kore. Gledaj tijelo kao koru, a na duh gledaj kao na jezgru. O ti, koji si zaljubljen u svoj um, i koji izdie sebe iznad oboavatelja oblika znaj da je tvoj um tek zraka sveopega Uma, baena na tvoja utila; gledaj na nj kao na pozlatu svrh vlastitoga bakra. Um je oblikom dvojak. Prvi se oblik stjee, ui se iz knjiga i od uitelja, razmiljanjem se i pamenjem, logikom i znanou njeguje. Na taj nain jaaju umne moi, ali to vie znanja stjee, to vei teret nosi. Drugi 13

oblik uma dar je Boji. Njegov je vrutak samo srce ljudske due. Kad voda boanskoga znanja prokljua iz duha u um, um se tada razbistri i razblista, da se vie nikad ne zamuti, nikad ne umrtvi. Ljudski je duh u istini svjesnost, izbruena ogledima i kunjama. Oni, u kojih je vea svjesnost, veega su duha. Vii je ljudski duh od ivotinjskoga, zbog vee svjesnosti. Nadalje, aneoski je duh vii od ljudskoga, jer nadilazi nau razinu svjesnosti, dok je opet duh sveca vii od duha anela. Oni, u kojih je manje svjesnosti, morali bi uiti do nogu onih u kojih je svjesnost vea. Rua se poklonstveno ne prigiba pred trnom. Tvoja tjelesna svojstva, kao i tvoje tijelo, puka su posudba. Ne vezuj se srcem za njih, jer su netrajna, tek sat vremena traju. Nasuprot njima, tvoj duh je vjean. Tvoje je tijelo na zemlji poput svjetiljke, ija svjetlost nadolazi odozgor, iz besmrtnoga Izvora. SVRHA IVOTA Bog je spustio ljestve pred nae noge: nama je penjati se, korak po korak. Ima noge: pa zato glumi hromoga? Ima ruke: zato krije prste koji umiju zgrabiti? Ponese li Boji teret, On e te podii. Prihvati li Njegove zapovijedi, On e te zasuti Svojom milou i obiljem. Trai li sjedinjenje s Bogom, zdruit e se s Njim za svu vjenost. Bio je to Stvoritelj na, koji nas je vodio kroz stupnjeve razvoja, od stanja ivotinjskoga do stanja ljudskoga. Svrha Mu je bila uiniti od nas bia uma i svjesnosti, kako bismo Ga mogli spoznati. Svijet je nalik na sudnicu, u kojoj je Bog na sudac. Pozvani smo ispuniti na savez s Onim, tko nas je upitao: "Nisam li ja gospodar tvoj?" Na ta smo Mu odvratili: "Oh, da." I budui da smo ovdje na zemlji usred postupka sudskoga, svaka nam rije i djelo postaje svjedok i dokaz tog saveza. Ne upinji se toliko da bi ostvario svoje svjetovne tenje; upinji se samo oko stvari svoje vjere. Inae, tvoj e ivot ostati neispunjen, tvoj kruh nedopeen. Tvoju grobnicu nee ukrasiti kamen, drvo, ili buka, ve tvoje vlastito kopanje groba duhovne istote, i tvoj ukop tebe u Boje bie, i tvoja pretvorba u Njegov prah, i tvoje uranjanje u ljubav Boju, kako bi te ispunio i nadahnuo Njegov dah. Grobnica ukraena kupolama i tornjevima ne prilii sljedbeniku istine. Pogledaj ovjeka odjevena u svilu hoe li barun i svila pridonijeti njegovoj spoznaji? Njegova se dua svija u 14

mukama, korpion tjeskobe uzidan je u njegovu srcu, razdrtu bolom. Njegova je tjelesna prilika ureena skupocjenim ipkama i nakitom, ali u svojoj nutrini on jeca, gorkim mislima plijen; dok netko drugi koraa ogrnut starom i iskrpanom kabanicom, no s mislima slatkim kao sok eerne trske, s rijeima poput meda! Nae rijei i postupci svjedoe nae skrovite misli; zajedno one iskazuju duh nae nutrine. To je svjedoanstvo naega ivota, na razlog bivanja na zemlji: da oitujemo istinsku prirodu naega duha, dotaknuta duhom Bojim. Malo pomalo Bog ovjeku oduzima ljepotu; malo pomalo i izdanak vene. Poi i kazuj na sva usta: " Komu god udijelismo duljinu dana, tomu dodijelismo i njihov otklon. Tragaj za duhom; ne poklanjaj srce kostima. Svijet je tamnica, a mi smo zatoenici: iskopaj rupu u tamnikom zidu i izii u slobodu! Govori dua svojim neplemenitim zemaljskim dijelovima: " Moj je izgon bolniji od vaega. Ja sam nebeskoga roda i koljena." Tijelo udi zelenu travu i vodu tekuicu, jer od njih vue podrijetlo. Dua udi ivot i ivotvorca, jer ona je potomak Beskrajne Due. udnja due je znanje i mudrost, udnja tijela su vonjaci, livade i vinova loza. udnja due je uzlet i uzvienost; udnja je tijela dobit i ugaanje sebi. Ne gradi dom svoj u zemlji drugih; svoj posao obavljaj, a ne posao stranca. Tko je stranac? Tvoje zemno tijelo, izvor svih tvojih alosti. Bio ti na svijetu i najvei uenjak svojega vremena, promatraj kako nestaje taj svijet i to vrijeme! Izuio si zanat zbog svjetovne zarade, kako bi zaradom podmirivao potrebe svojega tijela; usredotoi se sada na svladavanje svojega duhovnog zanata, ne bi li se time pobrinuo za potrebe svoje due. Na ovomu si se svijetu obogatio, pa nosi skupocjene haljine: kad ga bude naputao, hoe li ih ponijeti sa sobom? Posveti se onomu duhovnom radu, ija je plaa Boji oprost u svijetu onozemlja. To je grad prepun trgovine i pogodbe, ali ne zamiljaj da e ti ovosvjetske zarade tamo dostajati. Bog kae da su one djeja igra u usporedbi s naplatama onoga svijeta. Isto je to kao kad se djeca igraju duana; njihova roba i novac vrijede samo u njihovoj igri u stvarnomu svijetu nemaju nikakvu vrijednost. Ovaj je svijet poput igralita, a smrt je no, kad se vraa kui umoran i prazne novarke. Zarada bogotovlja jest ljubav, duevni ushit i blizina Boja. 15

Glava moe biti prepuna beznaajnih svjetovnih stvari, i ovjek moe poznavati sve znanosti ovoga svijeta, a da ipak ne zna vlastitu duu. ovjek poznaje naroita svojstva svake tvari, ali je u pogledu poznavanja vlastite sutine jednaka neznalica kao i magarac. On izjavljuje: "Ja znam ta je doputeno, a to nije." Ali on ne zna jesu li njegovi vlastiti postupci doputeni. On zna tonu vrijednost svake stvari koju kupuje i prodaje, ali u svojoj ludosti nema pojma o vlastitoj vrijednosti. Nauio je razlikovati pogodne zvijezde od nepogodnih, ali mu ne pada na um upoznati vlastitu duu, kako bi saznao u kakvu je duhovnom stanju sretnomu ili jadnomu. Poznavati sebe i ivjeti svoj ivot predviajui Sudnji dan, znai ovladati najviom znanou. Zbog ega te udi nemo ljudskoga duha, koji se ne moe sjetiti mjesta odakle je doao, i gdje je postao, gdje prije tjelesnoga roenja obitavao? U ovomu snovolikom svijetu na duh je u koprene ovit, onako kako su zvijezde zastrte oblacima, te tako on ne moe vidjeti svoje prijanje duhovno stanite. Zadaa je ljudskoga duha na zemlji da proisti srce, kako bi ono uzmoglo prozrijeti koprenu i usredotoiti se na duhovni predio. Srce mora prodrijeti u tajnu ovoga ivota, i nezamuenim okom ugledati poetak i kraj. O Ti, koji si nam uinio lakim ovaj trud besplodni, a niim na zemlji nagraen, oslobodi nas! Nama se on ini zamamnom mekom, ali doista je samo kuka udice. Pokai nam kakav uistinu jest. Poetak, koji je misao, svoj kraj nalazi u djelu. Plodovi su najprije u mislima, ali se istinski vide tek na kraju. Kad obavi posao i zasadi stablo, kad se pojavi plod, tad itaj prve rijei. Boji je naum za ovjeka da stekne oko koje vidi, i srce koje razumije. Sve osim ljubavi najdivnijega Boga pa makar prijalo kao zalogaji slastice, uistinu je umiranje duha. to to znai, umiranje duha? To znai koraati prema tjelesnoj smrti, i ne piti Vodu ivota. ONOSTRANI IVOT Ne plai na mojemu grobu "o jao, tebe nema", jer za mene to je vrijeme radosnoga susreta! Kad me budu sputali u raku, ne reci mi zbogom, jer ja odoh iza zastora u vjenu milost! Svatko se toliko boji smrti, a istinski se Sufi tek smije; nita ne moe nauditi njegovu srcu. Ono to udara po ljuturi koljke, ne dotie biser. 16

Kad bi nam se pokazalo duhovno onostranstvo, i put u njega, niko ni asa vie ne bi ostao u ovostranstvu. Kad ja umrem i ti mi u posjete doe, ne dolazi mi na grob bez bubnja. Jer na Bojoj gozbi narikaama nema mjesta. Ovaj je svijet poput sna, ali se tebi, spavau, ini stvarnim, sve dok iznenada ne osvane smrt, i ne oslobodi te noi razmiljanja i lai. Kad ugleda svoje stalno boravite, nasmijat e se alostima koje su opsjedale tvoje zemaljstvo. Kad se probudi, postat e svjestan svega to si inio u snu, u tomu postojanju svezanom za zemlju. Ne misli da e se tvojim djelima suditi tek kao runim postupcima poinjenima u snu, a bez posljedica po tebe. Ali u asu buenja, suze tvoje alosti, i jauci tvojega bola, okrenut e se u radost! Dua je vjerna povjerenu joj dobru: to god u nju posije, to e i ponjeti. Ali dok proljee ne donese znak od Boga, zemlja ne otkriva svojih tajni. Tijelo, poput majke, trudno je s djetetom-duhom; smrt su trudovi i grevi roenja. Svi duhovi koji odoe u slijedei ivot, tjeskobno ekaju poroaj toga ponositoga duha. Bog ti je dao ivot, i obdario te Svojim svojstvima; na kraju e se k Njemu vratiti. Smrt je zapravo duhovno roenje, putanje duha iz tamnice utila u slobodu Boju, ba kao to je tjelesno roenje osloboenje eda iz zatvora maternice u slobodu svijeta. Dok je poroaj bolan za majku, on djetetu donosi odrjeenje. Oni, kojima se smrt ini slaom od eera - zar se njihove oi mogu zaslijepiti napastima zemaljskoga predjela? U smrti tijela oni ne vide gorak kraj, ve blagoslov izbavljenja iz tamnikih uza u prekrasan vrt. Smrt e ih izbaviti muka ovoga svijeta: nitko ne plae zbog gubitka takve nitoe! Ako udar zemljotresa porui zidove tamnice, hoe li se zbog toga alostiti srce sunjeva? Hoe li oni protuiti: "O jao, ovaj je mramor slomljen, a na duh i dua umakoe suanjstvu. Divili smo se kakvoi i ljepoti mramornoga kamena naega zatvora. Zato ga je razorio potres omoguivi nam bijeg?" Nijedan uznik nee govoriti takve besmislice, sve dok su mu vjeala posljednja stanica tamnikoga puta. Smrt ne moe biti gorka onomu, komu umjesto zmijskoga otrova dadoe eer. Dua, smru osloboena metea i skuenosti tijela, uzlijee na krilima duha, poput zatoenika u uzi koji nou sanja o zanosnomu vrtu rua, i koji 17

kae Bogu: "O Boe ne daj mi da se vratim u tijelo, ve mi dopusti da poput princa lutam ovim vrtom." Bog mu odvraa: "Usliat u ti molitvu, moe ostati." Pomisli kako li uznosit mora biti takav san! Bez umiranja sanja nalazi sebe u raju. ali li on imalo za svojim ivotom jave, ili za tijelom koje je jo uvijek okovano u zatvorskoj uzi? Ako si istinski vjernik, onda ustani, ui u borbene redove, jer za tebe se sprema gozba na nebesima. Zatvori usta i ne daj im hrane i pia, pouri k nebeskomu gozbenom stolu. Neka ti pogled stalno bude uprt u nebo, zadrhtan od tvoje elje da nebo dosegne. Ree jednom neki ovjek: "Ovaj bi svijet bio divan, kad ne bi bilo prijetnje smrti." Prijatelj mu odgovori: "Bez smrti, ovaj zbrkani svijet ne bi valjao ni upljega boba. Bio bi poput neobrana kukuruzna klipa u polju, jalov i zanemaren, sa zrnima koja nee sluiti za hranu. Ono to je zaista smrt, ti si pomijeao sa ivotom, i svoje si sjeme posijao u neplodnu zemlju." O Boe, pokai nam kako stvari zbilja stoje u ovoj kui opsjene. Nitko od umrlih nije zbog smrti alostan: ve tuguje kad spozna da se nije snabdjeo s dovoljnim zalihama za onostranski ivot. Inae, bio bi sretan, jer je napustio zatvor i naao se na otvorenu polju, ispunjen radou. Od ovoga mjesta aobe i iz ove duplje patnje prenijet je na iroke poljane. "Sjedalo istine" umjesto palae lai, poizbor vino umjesto sirutke. I Bog je tamo kraj ovjeka, sad spaena od svijeta tvari i svih njegovih tegoba. Pa ako se jo nisi uputio duhovnom stazom, ima jo trenutak ili dva da umre svojim malim jastvom! Umro sam za svijet kamenja, i postao sam biljka, umro sam za biljni svijet, i uzdigao se do ivotinje, umro sam za ivotinje, i postao sam ovjek, pa zato bih se onda plaio smrti? Kada sam umiranjem postao manji? Na slijedeoj razini umrijet u samo zato da bih se preobrazio, i meu anele visoko uzletio. Ali i od aneoskoga stanja krenuti dalje, jer: "sve je prolazno osim Boga". Pa u rtvovati svoje stanje anela da bih napokon postao ono to je svaijoj mati nedohvatno: postat u nepostojanje! "Zaista vam kaem ,mi emo se k Njemu vratiti." Kad bi netko kazao edu u majinoj utrobi: "Gle, tamo vani ureen je svijet, zemlja je arobna, irom raskriljena, bogata nebrojenim milinama, i stvarima ukusnim za jelo; po njoj planine, mora, i livade, mirisni vonjaci, vrtovi, i plodne njive, a nad njom veliajna nebesa, suncem obasjana, zrake mjeseeve, i svjetlo bezbrojnih zvijezda; uda su njena i divote rijeima na 18

nedohvatu, pa zato onda ti, pijui krv, i dalje ostaje u ovomu tijesnom zatvoru neistoe i bola?" A to moe edo nego da ti gluho uho okrene, u posvemanjemu nevjerju, jer slijepi nemaju mate. Ono nikada nije iskusilo nita izvan maternice, i ne moe zamisliti takav svijet. Pa stoga, kad sveci u ovomu svijetu kazuju o svijetu onostranu bez mirisa i boje, nitko ih ne slua; privrenost tjelesnu svijetu golema je zapreka, ba kao i edu glad za krvlju, koja ga hrani u utrobi majke. Od svakojakih vrsta znanja, za dan smrtni najbolja je priprema i putna zaliha znanje o siromatvu duha. ega si zbilja vlasnik, i to si u ivotu stekao? Koje si bisere izronio s dna mora? Na smrtnoj e te postelji tvoja tjelesna utila napustiti. Ima li u tebi duhovnoga svjetla da ti obasja srce? Kada ti grobni prah ispuni oi, hoe li tvoj grob jasnim sjajem zasjati? Neki je ovjek poao kod zlatara. "Daj mi vagu," ree, "kako bih mogao vagnuti svoje zlato." "Odlazi," ree zlatar. "U mene nema sita na prodaju." "Daj mi vagu," ponovi ovjek, "i prestani se ovako neumjesno aliti." "U mojemu duanu nema metle," odgovori zlatar. "Dosta, dosta!" povika ovjek. "Ni rijei vie od ovih ala! Daj mi vagu koju sam traio. Ne pravi se gluhim, i prestani govoriti u zagonetkama." "uo sam to si rekao," odvrati mu zlatar, "niti sam gluh, niti djetinjarim. Znam ja to si traio, ali gle, ti si drhturavi stari. Ruke ti se tresu, a ono se tvoje zlato sastoji od najsitnijega trunja, pa e ti se rasuti. Onda e ti rei: "Donesite mi metlu, da izmetem svoje zlato iz praine." Pa kad pomete zlato na hrpicu, vidjet e da se ono pomijealo sa prainom; pa e zaiskati sito. Ja sam tvoj kraj posve sagledao ve na poetku. Idi sada, i neka ti je dobar dan!" Na poetku pothvata razaberi mu kraj, da se ne bi kajao u Sudnji dan!

PUT SUFIJA
Sufijska knjiga nije od tinte i slova, nita drugo nije, ve srce bijelo kao snijeg. NADILAZEI SEBE Jednoga jutra, neka ena upita svojega ljubavnika da bi ga kuala: "Voli li me vie, no to voli sebe?" On joj odgovori: "Toliko te volim da sam 19

pun tebe od glave do pete. Od vlastitoga postojanja ne ostade mi nita osim imena." Ljubi li Boga, onda e za Nj osjetiti isto to i ljubavnik za svoju dragu. Ova naa mala sobost dio je pakla. Samo se s pomou Bojom ona moe svladati. Vitez bojovnik koji prodire u redove protivnika malen je u usporedbi s istinskim pobjednikom, koji pobjeuje svoju malu sobost. Pametni ele nadzor nad sobom; djeca ele slatkie. Postani, koliko moe, rob, a ne vladar. Izdri udarce: ne budi palica, budi lopta. Svatko je dijete, izim ovjeka, Bogom opijena. Nitko nije odrastao, izim ovjeka, od elje slobodna. to je zrcalo Bitka? Nebitak. Prinesi na dar nebitak, ako nisi budala. Ti si sjena: zrakama se Sunca poniti! Dokle e sjenu svoju gledati? Gledaj i u Njegovo svjetlo! Moja je mala sobost preminula za ljubav Boje Sobosti, a Bog je ostao sam; pred stopalima se Njegovim vijem poput praine. Osobna sobost moe postati prahom, koji uva samo Njegove stope. Budi prah Njegovim stopalima, a zaradi otiska Njegovih stopa, pa e jednoga dana postati kruna Njegova. Pristaje ovjeku dareljivu poklanjati novac, dok veleduje zaljubljenog lei u predavanju due. Ako u Boje ime udijeli kruh, tebi e se kruhom vratiti. Ako ivot daje za Boga, tebi e se ivotom uzvratiti. Ti si zaljubljenik u Boga, i Bog kad tebi doe, ni jedna ti vlas nee na glavi ostati. Tek jedan Njegov pogled, stotine nalik na tebe u nita e se pretvoriti, vae sitne sobosti ljubavlju e se Bojom sagati. Ti si kao sjena, a u ljubavi sa suncem. U prisutnosti sunca, sjena asom nestaje. Kad svijea gori pri punom sjaju sunca, njezin je plamen tako prestrt sunanim sjajem da se oku jedva kae. Ne prestaje plamen plamtjeti, ali mu je svjetlo sunanim sjajem nadliveno. Jednako tako, kad se duh ovjeka priblii Bogu, biva prevladan duhom Bojim. Osobni duh i dalje ivi, ali mu se svojstva potpuno stapaju sa svojstvima Boga. Muku mui i bol boluje, ali si od Boga jo uvijek daleko. Jer se nisi dovinuo cilja: da umre u sitnosti svoje sobosti. I dok ne umre, tvoj bol nee uminuti. Ne moe se penjati na krov bez ljestava. Manjkaju li dvije preke, nee se moi popeti. Ako je ue prekratko, vjedro ne dosee vodu studenca. 20

Pridrui li se onim, koji se uzdiu s razine ljudskoga duha, drijebac nebitka, drijebac samoponitenja ponijet e te u visine poput Buraka. Nee to biti uzlet smrtnika na mjesec, ve e to biti uzlet eerne trske u eer. Nee to biti uzlet pare u nebesa, to e biti uzlet zametka u svijest. Ako si zbilja nepostojei, onda e te drijebac neosobnosti donijeti u istinsko postojanje. Ubij kravu svoje sitne sobosti to bre moe, kako bi duh tvoje nutrine mogao oivjeti i pravu svjesnost ostvariti. Da bi se duhom ostvario, mora sitnom svojom sobou umrijeti, i u Gospodu oivjeti. Tek e tada tajanstva Gospodnja padati s tvojih usana. Kad samonadzor i stega uniti tvoje sitnoduje, ta e smrt priiniti bol, ali e donijeti vjeni ivot. Nita te ne moe voditi osim sile, koja uva duh poklonika od straara strelometnih zvijezda. Nitko ne moe ui u odaju od primanja Bogovelianstva, ako se nije rijeio sitne sobosti. Kako li emo uzai na nebesa? Neosobnou, vjerom, i bogoslovljem zaljubljenih u Gospoda. Oisti sebe od svojstava sobosti, kako bi uzmogao vidjeti svoju istu, nepotamnjelu sutinu. Tvoja je sitna sobost mati svih idola: tvarni je idol puka zmija, ali duhovni idol sobosti pravi je zmaj. Lako je razbiti tvarni idol, vrlo lako; a ludost je misliti da je jednako lako upokoriti sobost. Oh sine, eli li znati kako sobost izgleda, itaj opis pakla s njegovih sedam dveri. Svakoga trenutka sobost obavlja in prijevarni; a u svakoj od prijevara utapa se na stotine faraona i njihovih vojski. O paune, ne trgaj svoja pera, ve se srcem odalei od gordosti zbog njih: jer protivnik je prijeko potreban da bi se poveo sveti rat. Ako nema neprijatelja ne moe voditi svoju duhovnu bitku: da te nije presvojila pohota, ti ne bi imao prigodu posluati Boju zapovijed. Bez elje nema samoobuzdavanja: bez protivnika, kakva je potreba za hrabrou? Posluaj, ne obrezuj sebe, ne idi u pustinjake; krepost je ovisna o putenoj elji. Ako ne trpi bol samosvladavanja, nikakva te nagrada nee snai. Kakvoga je samo udivljenja vrijedna ta uzajamna ovisnost, i kako li je uznosita nagrada, koja srce opinja i jaa ivot duha! Kakvim me god oruem Bog uini, takvim postajem. Ako me uini aom, ja postajem aa. Ako me uini bodeom, ja postajem bode. Ako me uini esmom, ja u toiti vodu; ako me uini vatrom, ja u pruati toplinu. Ako me uini kiom, ja u donijeti etvu; ako me uini strijelom, 21

ja u probosti tijelo. Ako me uini zmijom, ja u stvarati otrov; ako me uini svojim prijateljem, ja u ga valjano sluit. Ja sam poput pera u Njegovoj ruci, kojim on rukuje kako Mu drago. PROIUJUI SRCE isto srce zrcalo je bez mrlja, koje odraava slike beskrajne ljepote. Mojsije, taj savreni svetac, odraavao je zrcalom svojega srca bezmjerni oblik Onoga, tko je bezoblik, sliku Onoga, tko je okom neugledan. Taj oblik, ta slika, ne sadri se u nebesima, ne sadri se u oceanu, niti u svemiru. Jer sve to ima mee i granice, a zrcalo srca je bezgranino. Rekoe Kinezi sultanu: "Od nas nema boljih umjetnika." Grci nato priklopie: "Vea je naa vjetina i osjeaj za ljepotu." Da bi se ovo pitanje rijeilo, sultan odlui prirediti i jednima i drugima takmienje, pa ih povede u odaju, zastorom na dva dijela razdijeljenu. Kinezi zaiskae u sultana stotinjak razliitih boja, zaiskae i zlato, srebro, i drago kamenje. Grci zatraie samo latilo i tkanine za glaanje, pa se iza zastora dadoe marno na posao. Kad Kinezi zavrie s radom, doe sultan i stade razgledati njihove zidne slikarije. Osta preneraen, pun strahopotovanja. Tada Grci podigoe zastor, koji je dijelio odaju na dva dijela. Odraz kineskih slikarija pade na uglaani zid, i sve emu se sultan as prije divio, pokaza se na sjajnoj podlozi jo ljepim. Grci su sufiji, koji su, i bez knjikoga znanja, proistili svoje srce od pohlepe, poude, zavisti, i mrnje. Kad se izbistri i istim postane zrcalo tvojega srca, ugledat e u njemu prizore s onu stranu zemlje i vode. Vidjet e ne samo slike, ve i Njihova slikara kako sag duhovnoga postojanja, tako i njegova Tkalca. Sufiji su duino zrcalo bolje od svakoga drugog zrcala, jer uglaae svoja srca milju na Boga i tihovanjem u Njemu, sve dok im zrcalo srca ne uzvrati istinskom slikom Izvornika. U bezgraniju istoga srca razumijevanje vodi u tiinu, jet takvo je srce s Bogom, ili zbilja, ono je On. Oni, u kojih je takvo zrcalno srce, za sobom ostavie tek miris i boju; svakoga trenutka oni nesmetano posmatraju ljepotu. Odbacili su vanjski oblik i razvili zastavu izravnoga vida. Misao im ode, sve je svjetlost. Dosegnuli su bit i vrhovni Izvor znanja.

22

Ako je srce ozdravilo i od ulnosti se proistilo, tada "milosrdni Gospod zasjeda na Svoje prijestolje". Poslije toga, On sam vodi srce izravno, jer srce je s Njim. Ne mai tijelo travom miomirisnom, utrljaj je u svoje srce. to je trava miomirisna? Sveto ime slavnoga Gospoda. Licemjer stavlja miomiris na tijelo, dok mu je duh u pepelitu. Svatko prema svojemu uvidu i duhovnomu prozrenju vidi nutarnju zbilju stvari, pa ak i budunost. to je srce istije, to duhozrenje biva jae. to vie isti zrcalo srca, to vie e se stvari u njemu zrcaliti, to vie se zastrtih tajni otkriti. Takva nam je duhovna istota dana po milosti Bojoj, i na uspjeh u proienju srca takoer je boanski dar. Kad voda navre u amac, to je propast amca, ali je voda ispod amca njegova potpora. Otkad je Salamun iz srca izagnao elju za bogatstvom i posjedima, nije sebe nazivao nijednim drugim imenom, osim imenom "praznoruki". Zaepljen vr, mada na vodama uzburkanim, pluta po njima zbog svojega praznog srca. Komu je u jedrima vjetar takvoga neimanja, taj spokojno plovi vodama ovoga svijeta. O Boe, smekaj nam kamena srca da budu kao vosak; na pla uini Svojemu uhu milozvunim, i milosti Svojoj ciljem. Zrcalo srca mora biti bistro, da bismo razluili rugobu od ljepote. Ako te svaki udarac bude razgnjevio, kako li e onda uglaati svoje zrcalo? Kako e svoje srce oistiti? Ako je tvoja misao rua, ti si ruinjak; ako li je trn, ti si trijee za potpalu. Ljepota srca trajna je ljepota: s njezinih usana pije se voda ivota. Uistinu, i voda, i onaj tko vodu toi, i onaj tko vodu pije sve troje biva jedno kad ti razbije svoj talisman. Takva se jednost ne moe dokuiti umovanjem. Srce se isti pobonou. Ako je zrcalo srca pod pokrovom od stvrdnute neisti, velik se posao ienja trai do punoga sjaja. Ako je zrcalo pod tananim slojem, na plodnu brazdu nalik, samo je malo ienja potrebno. SLOBODNA VOLJA Boja je slobodna volja poticaj naoj slobodnoj volji. Njegova je slobodna volja nevidljiva ispod praine; ona tvori nau slobodnu volju. 23

Njegove zapovijedi nama priznaju nau slobodnu volju. On nas ne prisiljava na posluh, On nas na posluh poziva. Nema sumnje da ljudska bia imaju slobodnu volju: pogledajmo sav taj oigled dokaza oko sebe. Nitko ne izdaje zapovijed kamenu: "Doi!" Niti itko od neive stvari oekuje odgovor. Slino tomu, nitko nikomu ne kae da poleti, niti slijepcu kae da gleda. Nitko ne veli kamenu: "Zakasnio si", niti pita palicu: "Zato si zadala onaj udarac?" Niti bi itko govorio te stvari ikomu u koga nema slobodne volje, i tko sve to ini, mora initi. Obveze i zabrane, ast i prijekor tiu se samo onih, u kojih je slobodna volja. Ljudska bia imaju slobodnu volju u stvarima nepravde i zlodjelnitva. Ta je slobodna volja svojim korijenom u naemu duhu i srcu. Evo prispodobe da rasvijetli razliku izmeu prisile i slobodne volje: kad te obuzme strah, ruke ti zadrhte, i to je nehotni tjelesni in. Prestraeni e moda i nasrnuti na blinjega. Bog je omoguio obje te kretnje, ali njih se ne moe jednaiti. Moda e poaliti zbog udarca kojega si nekomu zadao, ali nitko se nee kajati zbog nehotinoga drhata. Slobodna je volja sol nae odanosti Bogu, inae u njoj ne bi bilo zasluge. Zemlja se okree oko svoje osi bez vlastita htijenja, i njezino kretanje ne podlijee ni nagradi ni kazni. Samo one stvari koje poduzimamo od slobodne volje, nai e se na vagi Sudnjega dana. Tvoja slobodna volja, tvoja mo da izabere dobro ili zlo, pojaava se nadahnuima anela i zavoenjem avola. Aneo i avao, nudei nam izbor opreka, tjeraju nas da se sluimo slobodnom voljom, tom sposobnou u nama samima. Slobodna je volja nastojanje da zahvalimo Bogu za Njegovo dobroinstvo; ve zakucan usud, nijekanje je toga dobroinstva. Duhovno prosvijetljeni slobodni su u izboru svojega posveenja svijetu koji dolazi; budalasti slobodno biraju da rade za ovaj svijet. "Zbog mojega prekrasnoga perja trpim na stotine nevolja", alio se paun. "Ptiari mi postavljaju prugla, lovci me gaaju, a sve zbog perja. Budui da u mene nema ni snage ni samonadzora da bih sebe zatitio, bilo bi mi bolje poupati perje. Ono stalno napastuje moju gordost." Ljudska darovitost i postignua vode u pad duhovno slabe. Slobodna volja vodi k dobru samo kad se njom slui netko, u koga ima samonadzora, i tko je bogobojazan. Samonadzorom i udorednom zatitom, duhovna se snaga takve osobe pojaava kad se ova slui slobodnom voljom. Ako nema ni samonadzora ni 24

udorea, onda bi se valjalo kloniti slobodne volje, prije no to se s njom ne zastrani u grijeh.

25

OKO KOJE VIDI Sloboda od predrasuda daje oima svjetlost i mo razbira, dok te sebeljubivi poriv oslijepljuje, i predrasuda pokapa tvoje neznanje u grob. Bez predrasuda, neznanje postaje mudro; s predrasudom, znanje biva izopaeno. Odupri se napasti, i tvoj e se vid izbistriti; postupaj samoivo, pa e oslijepiti, i robom e postati. Premda sve ove tjelesne ljuture diljem svijeta ive po milosti Mora due nema bisera ba u svakoj koljci. Otvori oi i pogledaj u svaije srce, otkrij to ima unutar svakoga, jer taj se skupocjeni biser rijetko nalazi. Kad je uho osjetljiva sluha, ono postaje okom. Inae bi se rije Gospodnja u uhu uzamila, i ne bi stigla u srce. Oko koje vidi bolje je od tri stotine sljepakih tapova: jer oko umije razabrati biser od pijeska. Svjetiljke su razline, ali je svjetlost ista: onostranska. Gleda li svjetiljku, sebe e izgubiti: jer odatle se javlja privid broja i mnogosti. Usredotoi se na svjetlost, i vidjet e svijet dvojstvu na nedohvatu, dvojstvu, koje nam je s netrajnim tijelom dano. O ti, koji si jezgra postojanja, znaj da nesloga izmeu muslimana, zoroastrijanaca, i idova ovisi o razlici njihovih gledita, kakva se navodi u ovoj prii: Neki Indijci dovedoe slona, pa ga zatvorie u tamnu sobu. Gomile su ljudi ulazile u tamnu sobu da bi gledale slona. Budui da pogledom nisu mogli prodrijeti kroz mrak, svako htjede rukom opipati slona. Ruka jednoga ovjeka taknula je slonovu surlu. "Taj je stvor nalik na morsku pijavicu", ree taj ovjek. Ruka drugoga ovjeka napipa slonovo uho. Njemu se slon bez ikakve sumnje uini lepezom. Ruka treega kliznu niz slonovu nogu. "Po meni, slon ima oblik stupa", izjavi on. etvrti, opet, dotaknu slonova lea. "Nedvojbeno, slon je poput carskoga prijestolja", ustvrdi. Opisi su im bili razlini, jer su ovisili o njihovim razlinim i djelominim prilazima. Da je svatko od njih ponio svijeu, razlika ne bi bilo. ulno je oko ba poput dlana ruke: dlanom ne moe prekriti cijeloga slona. Oko Mora jedna je stvar, a pjena posve druga. Pusti pjenu neka se rastoi, ona je sama po sebi predmet gledanja; i zagledaj se u More, u oko Stvarnosti. More se danonono razbacuje pregrtima pjene. A ti o zaudne li stvari! sav si obuzet pjenom, a ne morem. 26

Ako svetac nosi veo ludila, hoe li ga slijepac prepoznati? No ako je nutarnje oko otvoreno, vidjet e duhovnoga diva ispod svakoga kamena. Oku koje je otvoreno, plat svakoga dervia krije Mojsija u svojim naborima. Jer je tvoj pogled tako skuen, zatvori oi i gledaj oima Boga. Njegov vid u zamjenu za na kakva dobit! Njegovim boanskim vienjem nai e sve to eli. Blizina Bogu daje vid oku. Koliko je tko duhovno prosvijetljen, i koliko je osvjetlao zrcalo srca, toliko e vidjeti skrovito znaenje stvari. to ti je srce istije, to nutarnjim okom vie vidi. Vanjsko svjetlo dolazi od sunca, dok je nutarnje svjetlo sjajni odraz boanske krasote. Svjetlo kojim oko svjetli, zapravo je svjetlo srca, dok je svjetlo koje puni srce, svjetlo Boje, i ono je isto i nevezano za svjetlo uma i utila. Svatko je svjestan Boje milosti, i svatko je svjestan Njegove veliine. Svatko uzmie pred Njegovim gnjevom, a prianja uz Njegovu milost. Ali Bog je sakrio Svoj gnjev u Svoju milost. To je Boja tajna i mudrost. Ljudi od dobroga razbira koji svjetlom Bojim gledaju, time se razlikuju od onih, koji vide samo najblie, vanjsko oblije stvari. Premda gospodar bijae vrlo dareljiv, ipak se ne moe mjeriti s Tvojim, Gospode, darom. Gospodar mi pokloni eir, a Ti glavu i razum, on mi darova kaput, a ti visok stas. Zlatnicima me obdari, a ti rukom koja ih broji, pokloni mi mazgu, a ti znanje jahanja. Gospodar mi dade svijeu, a Ti oinji vid. On mi isplati nadnice, a ti ivot i postojanje, on mi obea bogatstvo, a ti istou duha. Sposobnost razbira naputa onoga, tko je opijen u praznim eljama. Onaj tko odlae tu au, on pali svoje nutarnje oko, i to je skriveno biva otkrito. Veina ljudi ne umije prozreti sutinu svojstava boanskoga savrenstva. Na svijetu nema niega tajnovitijeg od sutine i svijesti Boje. Njegova su svojstva tajne; sutine tih svojstava tajne su nad tajnama. Oni koji se dovinu savrenstva, sposobni su prodrijeti u te tajne, i tako razumjeti sutinu samoga Boga. Oni su Njegovi istinski ljubitelji, i od Njih nita nije skriveno. Kad si poinio bezakonje, a da za to nisi platio? Kad si neto dobro uinio, a da te nisu zasuli blagoslovi? Ako se uhvati ueta spasonosne rasudbe, i pogleda po svijetu oima vidovitim, nee ti trebati Sudnji dan 27

da bi vidio posljedke svojih djela. eli li isto srce, posmatraj pomno, i gledaj gdje svakomu inu priljee njegov uin.

IVOT U DUHU
Druenje s Bogom tvoje e trnje pretvoriti u rue. IVOT VJERE Nagrade za ivot vjere i odanosti Gospodu jesu ljubav i unutarnji zanos, i sposobnost da se primi svjetlost Boja. Kad teret utovari u lau, ini to u dobroj vjeri da ti laa nee potonuti, da e sretno stii na drugu obalu a ne zna hoe li. Kae li: "Neu se ukrcati dok zasigurno ne saznam to mi slijedi", tada nee obaviti nikakav posao: jer tajna te dvije sudbine nikada se ne otkriva. Trgovac maloduni niti gubi, niti dobiva; ne, on gubi, jer ostaje bez svojega bogatstva. Samo oni gorljivi u svojoj potrazi, oni koji vjerno trae plamen, nai e svjetlost. Budui da svaki pothvat polazi od nade, vjera je zacijelo najvrijedniji doseg nade, jer vjerom se osvaja spasenje. Napjevi Davidovi mile se vjerniku, dok nevjerniku nisu bolji od kripe piljenja drva. Osvjei svoju vjeru, ali ne govorenjem. Tajno si osvjeio svoje elje. Sve dok su ti elje svjee, vjera nije, jer elja je ona, koja zakljuava vrata. Odani se vjernik klanja voljko, nastojei Bogu ugoditi, i posveujui tomu svoj ivot. Nevjernik se klanja Bogu nevoljko, posveujui sebe ispunjenju svoje elje. Istina, on vodi rauna o Bojoj tvravi, ali tvrdi da njom zapovijeda. Vjerni poklonik brine se o toj tvravi zbog Kralja, a ne zbog moi ili poloaja. Svjetlo vjere gasi vatru ulne pomame. U Sudnji e dan vjera stati nasuprot ulnosti, budui da je vjera pobuena Bojom milou, a ulnost Njegovim gnjevom. eli li svladati zlo vatreno, utiaj mu plamen vodom boanske milosti. Odani vjernik vodoskok je te vode milosti: isti duh dobrotvoritelja jest Voda ivota. Sva se tjeskoba pretvorila u vjernost, sav mute u istou! Svojstva ljudske naravi ponitena su, Boja su svojstva nastupila! 28

MOLITVA I MISAO NA BOGA Da je isteklo vrijeme za molitvu, ovaj bi svijet postao za tebe mrano mjesto, a suze razoaranja i bola tekle bi ti iz oiju poplavno; jer svatko uiva u nekomu inu poklonstva, i preteka bi mu bila takva uskrata, makar i na kratak as. To razoaranje i bol vrijedni su stotinu molitava: ta to je obredna molitva u usporedbi sa arom ponizne enje? Jedan je ovjek nou dozivao Boga sve dok mu usne ne postadoe slatke od Bojega imena. "A to sada, ti kukalo i jaukalo," javi se Vrag, "gdje je odgovor 'tu sam' na sve tvoje povike 'Boe, boe?' Ni glasak da sie s prijestolja pa dokle e ga utaman dozivati?" Slomljena srca ovjek lijee da spava. U snu je uo boanski glas: "Tvoj zov 'O Boe!' Moj je odziv 'ovdje sam'. Tvoja arka molba Moja je poruka, i cijela tvoja stremnja da Me dostigne nije nita drugo nego Moje ruke pred tvojim stopalima, to ti skidaju okove i privlae te k Meni. Tvoja ljubav i strah oma je za Moju milost! A na svaki tvoj krik 'O, Boe moj!' Ja odgovaram po stotinu puta 'ovdje sam'." Toliko sam se molio da sam se pretvorio u ivu molitvu svatko tko me susretne moli me za molitvu. Pij Rije Mudrosti, jer ona je blistava svjetlost, koju je Bog zbog tebe velom prekrio, kao da oblakom zastire sunce o ti, ije bi oi proplakale kad bi gledale u srce sunca. Pij ovu svjetlost, duo, da bi uskoro mogla ugledati onu istu Svjetlost, jarku, nezastrtu, koja ti je sada skrivena. I uzleti visinama kao sjajna zvijezda da, pod svodovlje nebesko, pod nebosklone uzleti, niim uvjetovana, nebosmjerna, izvan tea zemaljskih, put prejasnoga sunca. Nikad ne ostani bez misli na Boga, jer misao na Nj daje snagu, perje, krila ptici duha. Molitvu ne ini samo propisan nain. Propisana molitva ima svoj poetak i kraj, poput svih oblika i tijela, i svega to se slui govorom i zvukom, ali dua nije niim uvjetovana, i beskrajna je: ni svretka joj, ni poetka nema... Molitva je utonue i nesvjesnost due, to sve druge naine ostavlja izvan sebe. U tomu asu ni Gabrijelu nema u njoj mjesta, ni njemu, duhu istomu. Tko ovako moli izuzet je od svih vjerskih obaveza, jer je lien razuma. Sjedinjenje sobosti s boanskom jednotom dua je molitve. 29

Svrha obredne molitve nije u tomu da se po cio dan klanja i niice lijee. Svrha joj je da razvije molitven stav, kojim e duhovno stanje, molitvom zadobijeno, odravati u svako vrijeme. Bio ti u snu, ili budan, u poslu, ili na odmoru, vazda bi morao na Boga pomiljati: da bi bio jedan od onih koji su "stalno u molitvama." Ova moja kazivanja uistinu su molitva Gospodu, rijei koje mame dah te Jedne slatkoe. Trai li odgovor od Boga, kako moe propustiti molitvu? I kako moe utjeti, znajui da On uvijek odvraa na tvoje "o Boe, gdje si?" Svojim "tu sam!" Tih je Njegov odgovor, ali ga moe outjeti od glave do pete. Tebi su dani hvalospjev i molitva, ali ti molitva uini srce gordim. Sebe vidi kao prisnoga prijatelja s Bogom, no mnogi se tako od Boga udaljie. Kad bi ljubav bila samo duhovna, ne bi bilo trapljenja postom i molitvom. Darovi kojima ljubavnici jedno drugom daruju, nisu nita drugo nego vanjski oblik, koji svjedoi nevidljivu ljubav, ba kao to dobro djelo otkriva srce puno ljubavi. Dok je koraao putem, Mojsije zau pastira koji se Bogu moljae, nudei Mu da Ga slui, da mu sobu sprema, kosu da Mu elja, pere Mu rublje i noge, donosi Mu hranu, i ruku Mu ljubi. Ukori Mojsije pastira zbog svetogra: "Bog ne treba takvih usluga od tebe." Pastir, zdvojan, razdra svoju odjeu i ode u pustinju. Te se noi Bog ukaza u snu Mojsiju, i opomenu ga ovako: "Ti si mojega slugu odaleio od Mene. Nisam ustoliio bogopoklonstvo zbog Svojega dobra, ve zbog dobra Svojih slugu. Njihovi Me slavopjevi ne uzvisuju, ve njima udjeljuju istou i sjaj. Ne gledam na njihove rijei, ve na njihov duh i uvstvo. Gledam u njihova srca da vidim jesu li lijepa, zato jer je srce sutina. Ja elim ar i plamen, ar i plamen! Rasvijetli svoju duu vatrom ljubavi, i spali do pepela sve misli i rijei!" Odvojenost od Boga je kao pad u zdenac; pomisao na Njega je konopac. Utihni, i u tihosti kreni u nepostojanje, i kad ga ostvari, sav e se u hvalu pretvoriti! Hrani svoje srce ljubavlju Bojom, da bi postao besmrtan, a lice da ti obasja boanska svjetlost. Tvoje tijelo od vode i gline, taknuto dahom Isusovim, iri krila, pticom postaje, i odlijee. Tvoja hvala Gospodu dah je tvojega tijela od vode i gline. Ono postaje rajskom pticom, kroz dah isrenosti tvojega srca.

30

OSVAJANJE VRLINA Bog je stvorio tvarni svemir da bi sebe oitovao, i da bi se otkrilo blago Njegove mudrosti. Rekao je: "Bio sam blago neotkrito." Posluaj! Jednako tako ne smije dopustiti da tvoja duhovna stvarnost potone, umjesto toga mora djelom oitovati svoj duh. Druenje sa svetima od tebe ini sveca. Bio ti kamen, bio ti mramor, postat e dragulj, ako druguje s ovjekom srca. Boe sauvaj, ne traim ja nita od bogostvorenih bia: unutar mojega srca ima cio svijet zadovoljstva. Ljubaznost, srcem i duom neiskrena, nalik je bilju na tlu pepelnomu, o prijatelji. Pogledajte ga izdaleka i proite: jer ne prija ni jeziku kao hrana, ni nosu kao miris. Obeanja i sporazumi prekreni, posljedica su gluposti; vjernost vlastitoj rijei pristaje onomu, tko se Boga boji. Nikada na ovomu svijetu kunje ne vidjeh nita skupocjenije od valjana karaktera. U koga je god dobra ud i karakter, taj e biti spaen na Sudnji dan, dok propast eka srcem neiste, vrlinom oskudne. Nijedno se zrcalo ne vraa u gvoe; nijedan se kruh ne vraa u penicu; nema groa zrela da opet bude kiselo. Sazrij, i ne daj se promjeni na loe. Postani Svjetlost. Bog je kao slikar, koji radi na slikama Svojega stvorenog svijeta. Svakoga trenutka On upisuje to Mu se mili na stranici njihove misli, a potom upisano brie. Uklanja gnjev i na njegovo mjesto stavlja zadovoljstvo. Brie sitnoduje, i upisuje veleduje. Taj posao tee i jutrom i veerom. Njegova te ruka i puni i prazni. to je pravda? Staviti neto na mjesto gdje ono spada. to je nepravda? Staviti neto na krivo mjesto. Vrline i miline znaci su sljedbenika Bojega, one su stope ovjeka, koji Mu je odan. Tvoja nia, paklenska priroda napastuje te i zavodi, ali ti se hrabo bori, i cijela ti je dua sada ista. Bogu za ljubav utulio si vatru pohote, i ona se pretvorila u svjetlost koja vodi. Vatra gnjeva postade izdrljivost, tama neznanja preobrazi se u znanje, plamen pohlepe u nesebinost, a trnje zavisti u rue ljubavi. Ugasio si te vatre Bogu za ljubav, i svoju si plamenu narav preobrazio u zelen vonjak. Slavuji spomena na Boga i Njegovu 31

slavu, slatko pjevaju u vrtu tvojega srca. Odazivajui se pozivu Bojem, donio si vodu duha u ognjeviti pakao svoje due. IZBJEGAVANJE ZAMKE Znaj da je svaka rava navada trnov grm. Uostalom, mnogi je put to trnje probolo tvoje tabane. Poe lav sa zecom na zdenac, i zagleda se u nj. Ugleda vlastiti lik, i kraj njega tustoga zeca. Netom je spazio svojega "protivnika", pusti on zeca, a sam skoi u zdenac. Pade u jamu koju je sam sebi iskopao: njegovo je zlosilje po njemu uzvratno udarilo. O itatelju, mnoge pogreke koje u drugima vidi, zapravo su tvoje vlastite, u blinjima odraene! U drugima vidi sve to si sam vidi svoje licemjerje, zlobu, i drskost. Te mane nad kojima se zgraa, zbiljski su tvoje vlastite, ali ih u sebi ne vidi tako jasno, inae bi sebe svom duom zamrzio. Poput lava koji napada svoj odraz u vodi, ti samo sebi teti, o budalasti ovjee. Kad padne na dno bunara svoje vlastite prirode, tada e znati da je greka u tebi. Kao to prorok ree: "Vjerni su zrcalo jedni drugima." uvaj se, i ne dopusti sebi uiniti ono, to se kosi s tvojim poimanjem dobra, a oslanjajui se na misao da e se kasnije pokajati i zaiskati Boji oprost. Pravo kajanje munjevno sijeva grizodujem i pljuti suzama trebaju mu munje i oblaci, ba kao to su toplina i kia potrebni zrijenju voa. Bez munje srca i kinih oblaka oiju, kako stiati vatru boanskoga gnjeva? Bez munja i oblaka, kako e iknuti trava i bistri vodoskoci? Du duhovnoga puta nema uega klanca od ovoga: sretan je onaj, tko ne prti zavist kao suputnika. Postani prah pod nogama bogolikih, i pospi prahom glavu zavisti. Zbog srdbe i putenosti ovjeku se oi ukrie, zamagli mu se duh, te zastrani od istine. Kad se javi samoivost, vrlina se sakrije: i stotinu se velova podigne izmeu srca i oka. Svatko ko primjeuje vlastite pogreke vie no pogreke drugih, zacijelo e povesti rauna da sebe popravi. Svjetovnjaci ne gledaju sebe, i zbog toga jedni druge optuuju. Kad samo kua, pa se nenavist i prijevarnost jave, i rodi se neznanje i lakoumlje, znaj, kuao si od bezakonja. 32

Suzdri svoj bijes: ne dopusti mu da ti se kroz grlo popne kao hrana koju povraa. Za nagradu e slatke rijei primiti. Znaj da rije naglo s jezika odapeta nalikuje strijelici, otposlanoj s luka. Sine, ta se strijela nee s puta vratiti; ti mora sagraditi branu bujici ve na izvoru. O jeziku, ti si neprolazno blago. O jeziku, takoer si i neprolazna bolest. Tko god ne uzlijee put Gospodara Slave, bez sumje misli da je savren. O gordi ovjee, nema stranije bolesti due, nego to je umiljaj o savrenstvu. Srce i oi morat e silno krvariti prije no to te napusti samodopadnost. Tvoja rije i postupak ne smiju se jedno drugomu suprotiti, da bi tvoj ivot bio prihvatljiv Bogu. O brate, mudrost u tebe uvire iz presvijetloga sveca Bojega, ali to je samo pusta posudba. Iako je kua tvojega srca iznutra osvijetljena, izvor svjetlosti je svjetlonosni susjed. Odaj mu hvalu: ne budi ni tat ni neuljudan, budi paljiv bez samoivosti. Kae se da ovo posueno stanje slave odvodi vjerske zajednice daleko od vjerskoga zajednitva. Kad osoba samozaljubljena vidi da netko grijei, osjeti gdje se u njoj podie plamen pakla. Svoju paklenu gordost naziva obranom vjere; ne prepoznaje drskost vlastite due. Mnogi taj ovjek ini djela pobona s oima uprtim put pohvale i nagrade. To je zapravo preruen grijeh. Ono to takvi pobonici smatraju istim, uistinu je prljavo. U svojoj se zavisti ali: "Ja vrijedim manje od toga i toga. Njegova vea vrijednost pojaava moju manje-vrijednost. Zaista, zavist je porok; sama po sebi gora je od ikakve manjevrijednosti. Jednoga dana mi dograbi devinu uzdu, i, oponaajui ovjeka, krene pred devom kao predvodnik. Jer ga je deva spremno slijedila, mi se zaludi milju o svojoj vanosti. Bljesak te misli oine devu. "Naprijed, samo uivaj," proguna deva. "Ja u ti ve pokazati." Uto stigoe do obale iroke rijeke, pa naglo zastadoe. "Vodiu preko brda i dola," ree deva, "zbog ega smo zastali? O emu li se radi? Kreni naprijed kao to ovjek ini! U rijeku zagazi! Ti si moj voditelj i elnik; ne zastaj na pola puta, ne gubi korak!" "Ali ova je rijeka iroka i duboka," rei e mi. "Strah me je. Sva je prigoda da emo se utopiti." "Hajde da vidim koliko je duboka," ree deva, i hitro zagazi u rijeku. 33

"Voda mi dosee samo do koljena," nastavi. "Slijepi miu, emu briga? Zbog ega si se usplahirio?" "Tebi je mrav, a meni je zmaj," odvrati mi. "Velika je razlika izmeu tvojega i mojega koljena. Ako voda dosee do tvojega koljena, razborita devo, onda ona mjeri pune dvije stope iznad moje glave. "Sljedeega puta ne budi ovako drzak," ree deva, "da ti iskre mojega gnjeva ne bi sagale i duu i tijelo. Oponaaj mieve kakav si sam; neka se mievi ne nameu devama." "Kajem se," kaza mi. "Za ime Boje, prenesi me preko ove strane vode, hoe li?" "Sluaj me," odgovori deva, saalivi se na mia. " Popni mi se na lea i sjedni na moju grbu. Ovaj je dio puta meni povjeren; mogla bih prenijeti stotine tisua takvih kakav si ti." Budui da nisi vladar, budi jednostavan podanik; budui da nisi kapetan, ne zapovijedaj kretanjem broda. Budui da nisi prorok, idi tragom onih koji od tvarnoga predjela putuju u duhovni. Budui da nisi usta za Boju rije, budi za nju uho. Sve dok te moe potkupiti laska, o budalasti ovjee, tvoje e pogreke i nedostatci upadno striti. Kako e se tvoj karakter popraviti ulagivanjem i laima? U srcu gomila laske i pohvale kao da su blago, ali zapravo bi prijekori i zamjerke duhovnih osoba bili za tebe bolji. Ne gutaj med duhovno izgubljenih, ve gutaj u duhovnih kraljeva, pa e ti srea i ast pripasti. Pod zaklonom duha tijelo duom postaje. Pakao je zmaj sa sedam glava. Pohlepa je meka koja te mami u njegovu klopku. Kad te netko prekorijeva, ili se s tobom u sudu razilazi, u srcu ti se tada rodi malen mrav mrnje i neprijateljstva. Ako smjesta ne zgnjei toga mrava, on bi mogao narasti u zmiju, ili ak u zmaja. La ne donosi utjehu izmuenu srcu: voda i ulje ne raaju svjetlost. Samo e istina donijeti utjehu: ona je meka koja privlai srce. Vodstvo je otrov, osim za onoga tko posjeduje u srcu protuotrov. Zloba potjee iz pakla, i budui da je tvoja zloba dio pakla, ona je neprijatelj tvoje vjere, one, koja te potie na putu u nebo. I jer si u stisku zlobe, ti si takoer dio pakla, stoga pripazi! Dio tei k cjelini. Tko svijetom sije sjeme kalja, njega se uvaj! Ne tragaj za takvim u vrtovima rua! 34

Osoba koja stjee vjersko znanje, kako bi se mogla njim podiiti i svoj ugled poveati, a na raun svojega duhovnog prosvjetljenja, jednako je rava kao i tragatelj za svjetovnjakim znanjem. Takvo je znanje besadrajno i bez due, a njegov vlasnik jadikuje kad mu se u blizini ne nae nikakav sluatelj, jer po njegovu sudu nema nita bolje od sluateljstva. Takvo je znanje svjetovnjako, i ne donodi duhovnu slobodu. ak i ako u tebe nema mana kakve su u drugih, ne budi zbog toga samodopadan; jer e moda te iste mane kasnije postati tvoje. Nisi uo Boje razuvjeravanje "ne boj se", pa zato se osjea sobom tako zadovoljan? Iblis je godinama uivao velik ugled, ali je na kraju ostao bez asti, i njegova se slava okrenula na sramotu. Sve dok tvoja brada ne poraste, ne rugaj se ovjeku golobradu. Kakve e isprike ponuditi, srce moje, zbog tolikih mana? Takva postojanost od strane Ljubljenoga, a gle, takva s moje strane nevjera!Takva veledunost Njegova, a takva moja sitniarska opreka! Toliko milosti od Njega, toliko pogreaka koje poinih! Takva zavist, takva naopaka mata i tamne misli srca, a On me tegli i nosi, i slatkom me hranom nutka o kakva dareljivost s Njegove strane! Zato me toliko nutka? Da bi moja gorka dua slatkom postala. emu me toliko tegli i nosi? Da bih se prikljuio drutvu svetih. Kajem se zbog svojih grijeha, na usnama mi je ime Boje; u tomu asu on me dovlai da bi me mogao iva otkupiti!

KUNJE I PATNJE
Otra stega i tvrd postupak pe su u kojoj se srebro oslobaa troske. Takva kunja proiuje srebro; u vrijenju se drozga die na povrinu. Ljudska su bia poput neutavljene koe: uzmi gorku kiselinu i svom je snagom utrljaj u kou, i koa e omekati, postat e gipka i prekrasna. Slino tomu, ako tavi ljudsku duu strogom stegom i patnjama, ona e se postupno proistiti, proljepati se, jakom postati. Ali ako ne umije sebe trapiti, onda prihvati muke koje ti Gospod daje, jer nevolje koje ti alje Prijatelj, sredstvo su tvojega proienja. Bolesnima e lijek postati pitak, kada se posvete vlastitomu zdravlju. Vatra koja tali eljezo i zlato je li dobra svjeoj dunji i jabuci? Jabuka i dunja tek malko su nezrele; nenalik eljezu, treba im blaga toplina. No blag plamen nedostaje potrebi eljeza, ono udno privlai na se ognjeni zmajev 35

ar. To je eljezo dervi koji izdrava muke: pod ekiem i vatrom, on se sretno i crveno ari. Baca se u samo srce ognja. Nema opisa za patnje onoga svijeta. Patnje ovoga svijeta, potrebne kao priprema za onostrane patnje, lake su u usporedbi s njima. Sretni su oni koji su zaronili u patnju, potrebnu duhovnomu proienju, i koji dragovoljno uzimaju na sebe bol sluenja Gospodu, i tako ublauju patnje onostranstva. Kad nam Bog eli pomoi, On nam poalje pla, ali suze to zbog Njega padaju donose sreu, i tragom svojim, smijeh. Tko god to predvidi, taj je sluga Boji. Gdje voda protjee, ivot cvjeta: gdje suze padaju, boanska se milost javlja. Kad Bog dodijeli ovjeku odreenu sudbinu, to ovjeka ne iskljuuje iz dobrovoljna pristanka, elje, i slobodne volje. Ali kad Bog poalje patnju, duhovno slabi tada od Boga pobjegnu; u Boga zaljubljeni, naprotiv, jo blie Mu se primaknu. Dok traje bitka svi se plae smrti, no kukavni se povlae, dok hrabri juriaju na protivnika. One hrabre strah nosi naprijed, dok oni slaboga duha umiru u sebi. Patnja i strah su kamen kua, koji lui junake od kukavica. Bog je stvorio alost i patnju, kako bi se srea nasuprot njima jasno ocrtala; jer skrovite e se stvari oitovati pomou svojih opreka. Budui da Bog nema opreke, On je skriven. Jedna je ena svake godine raala sina, no dijete nikada ne bi poivjelo dulje od est mjeseci; preminulo bi za koja tri, etiri mjeseca ivota. ena je plakala govorei: "Avaj, o Boe, devet mjeseci nosim teret, a tri se mjeseca radujem. Moja radost nestaje bre od duge nebeske." Zbog teke svoje muke ena se poali ljudima Bojim. Dvadeset je sinova na ovaj nain pokopala; ivote im je prodirala nagla vatra. Tada jedne noi pokaza joj se vjeni vrt, zelen, pun slasti i lasti. Opije to vienje enu. Ugleda svoje ime upisano na zidu palae; i jer je imala duboku vjeru, znala je da je ime njezino. Poslije toga ljudi Boji joj rekoe: "Ovaj je blagoslov namijenjen onima, koji su svojim ivotom istinski sluili Bogu, pa su stoga zasluili svoje mjesto za stolom od gozbe. Budui da si nekada bila spora u traenju Bojega zaklona, Bog ti je umjesto toga poslao ove nevolje." "Gospode", zavapi ena, "daj mi ovakvih nevolja jo za stotinu godina, pa i vie! Prolij moju krv!" 36

Kad je unila u vrt, ugledala je tamo svu svoju djecu. "Ja sam ih bila izgubila," kliknu ena, "ali ih Ti nisi izgubio." Plai poput vodeninoga kotaa, da bi zeleno bilje moglo niknuti u dvoritu tvoje due. Kad osjeti bol, zahvali za nj Bogu, jer taj je bol u Njegovim rukama blagotvoran. Kad on bude htio, bol e postati radost, a lanci sloboda. Nema na svijetu posvemanjega zla: zlo je srazmjerno dobru. Ne postoji na svijetu ni otrov, ni eer, koji nekomu nije pomo, a nekomu odmo. Zmijinji je otrov ivot zmije, ali je smrt ljudskomu biu. More je raj ribama, ali se ivotinje u njemu utapaju. Udara li tapom dikobraza, on se iri, i postaje krupan i debeo. to vie ga tue, to vie se iri. Dua istinskoga vjernika nalik je dikobrazu, jer biva snanija i otpornija to vie je snalaze udarci bola. To je razlog s kojega Gospod alje vea ponienja i jade prorocima, nego ostalim ljudima. U nas su rizince svih stvari, i Mi s vremena na vrijeme, u stanovitoj mjeri, stvari aljemo na zemlju. Bez vode, zemlja ne moe postati opekom, niti moe postati opekom ako je vode previe. Jedini On ima pravo lomiti, jer Jedini On moe slomljeno ucijeliti. Onaj tko zna kako saiti, zna i kako rasparati: to god On proda, zauzvrat kupuje neto bolje. On do temelja rui kue, a tada ih asom podie da budu za ivot jo udobnije nego prije. Budui da on ini cijelim to je slomljeno, Njegova je lomljava zapravo ucjeljenje. Vjera donosi srcu olakanje od patnje i tuge, posrnula vjera vodi u oaj i muku. Gorka okrutnost Duha pretvara me u biser! Jer biseri i koralji niu u gorinama mora. Gle kako se nosa s teretom bori! Takav je i napor onoga, tko gleda istinu stvari. Tereti su temelji lagode, a gorke su stvari prethodnice uitka. Raj je opkoljen stvarima koje ne volimo, dok su vatre pakla unutar kruga naih elja. alost te za radost sprema. Bjesomuno izmete sve iz tvoje kue, kako bi nova radost unila i nala sebi mjesto. alost stresa uto lie s grane tvojega srca, da bi umjesto utoga izlistalo svjee, zeleno lie. Ona upa truo korijen, kako bi novo korijenje, u zemlji skriveno, imalo mjesta za rast. Ma to alost iz tvojega srca izagnala, neto daleko bolje doi e na to mjesto. 37

Pogledaj svijet ivotinja, od komarca do slona: sve su one lanovi Boje porodice, i za svoju hranu svaka o Njemu ovisi. Kakav je odlian snabdjevatelj Gospod! Sve ove alosti srca raaju se iz pare i praha naega postojanja i naih ispraznih elja. Ne zdvajaj, budi veseo, i zovi u pomo Jednoga, tko se odaziva zovu, i kai Mu: "Oprosti nam, Ti koji voli pratati." Iako ti je sudba bezbroj puta postavljala zasjede, ona e ti na kraju podii ator u nebesima. Od ljubavi Svoje i dobrote, Bog te plai i prepada, da bi te poveo u kraljevstvo sigurnosti. Gdjegod gori svijea patnje, tu se spaljuje na stotine tisua ljubeih dua. Te ljubee due koje su Bogu blizu, poput leptirica su pred svijeom Njegova lica. O srce, poi tamo gdje te susreu due iskrene, koje ti mogu biti zatitni oklop od patnje, i koje ti u vlastitu srcu mjesto nalaze, da bi te natoile vinom ljubavi, kao da si aa. Prihvati svoje mjesto u njihovim duama! Podigni svoj dom na nebesima! Nevjernik zamilja da me povrijedio. Ah ne, on je samo obrisao prah s Mojega zrcala. Uinci i plodovi Bojega milosra oituju se svagdje, ali tko im zna i razumije sutinu, osim Boga?

38