IVAN KRSTITELJ TKALI - PIONIR SISAKE ARHEOLOGIJE

Do sada je ve mnogo napisano o ivotu i djelu Ivana Tkalia Krstitelja. U analizi njegova doprinosa hrvatskoj arheologiji autori su se uglavnom referirali na njegova objavljena povijesna djela. Meutim, dio njegove rukopisne ostavtine, koji se danas uva u Arheolokom muzeju u Zagrebu, ostao je kritiki neobraen i u hrvatskoj historiografiji neobjavljen. Ovdje e se stoga obraditi segment , koji je vezan za Tkalieva terenska arheoloka istraivanja u Sisku u drugoj polovici 19. stoljea. O tim istraivanjima Tkali izvjetava kroz korespondenciju i dopise s velikanima hrvatske povijesne znanosti i arheologije Ivanom Kukuljeviem Sakcinskim, Mijatom Sabljarom i imom Ljubiem.

Kljune rijei: Sisak, Siscija, arheologija, druga polovica 19. stoljea, Ivan Krstitelj Tkali.

1. Uvod
Arheoloki rad na terenu iz razdoblja 19. st. potpuno je zaboravljen i zanemaren, iako predstavlja bogato vrelo informacija, ime je lokalno arheoloko djelovanje s kraja 20. svedeno gotovo na poetke, to bitno oteava stvaranje topografije antike Siscije. Ivan Tkali
1

dolazi u Sisak 1861. godine. Formalno je u ovom gradu vrio kapelansku

slubu od 1862.2 do 1867., da bi potom postao upnik u Zagrebu.3 Na dunost u Sisku poslao ga je nadbiskup Juraj Haulik, koji mu je i omoguio kolovanje.4 Kako je kapelanskom dunou bio svakodnevno orjentiran na rad s ljudima, iskazavi im vlastite interese, vrlo brzo stjee njihovu naklonost o pitanju starina na sisakom terenu. Kapelanska sluba u Sisku mu je uz njegove dosta naporne zvanine poslove pruala mnogo utjehe, jer ga je svaki korak

1 2

TKALI, Ivan, (Zagreb, 4. svibnja 1840. - Zagreb, 11. svibnja 1905.), hrvatski povjesniar i arheolog. Zareen je za sveenika 7. rujna 1862.; opirnije u: Janko Barle, Ivan Krstitelj Tkali (nekrolog), VAMZ, VIII, Dana 10. listopada 1867. godine; opirnije u: Janko Barle, Ivan Krstitelj....165 -171. Agneza Szabo, Politike i drutvene prilike u vrijeme djelovanja Ivana Krstitelja Tkalia i njegov doprinos

1905., 166.
3 4

povijesti glavnoga grada Zagreba, ivot i djela Ivana Krstitelja Tkalia, zbornik radova, Zagreb, 2006., 19.

sjeao na slavnu prolost toga grada i obilni rimski spomenici privezali ga na prouavanje starina.5 Od 1882. do 1896. godine bio je slubenik arhiva i knjiniar tadanje Jugoslavenske akademije u Zagrebu. Zasluan je za izdavanje mnogih povijesnih radova. Prouavao je povijest grada Zagreba i zagrebake nadbiskupije.6 Tijekom pet godina (1862.-1867.) provedenih u Sisku prouavao je povijest starorimske Siscije, kako na temelju pisanih knjiga, tako i na temelju arheolokih nalaza koje je sam naao i prikupio. O svojim istraivanjima objavio je nekoliko rasprava: Grad Sisak (Danica, koledar i ljetopis Drutva Svetojeronimskog za prostu godinu 1883., Zagreb 1882., 112-140; pretisak, Sisak 1991., 281-307), Crta o bivoj sisakoj biskupiji (Katoliki list 55/1904., br. 17, 197198; br. 18, 208-210; br. 19, 220-221; br. 20, 232-234; pretisak, Sisak 1991., 313-334), Sisake starine u pogibelji (Domobran 2/1865., br. 121, od 27. svibnja 1865.), Rie o godini Kvirinove smrti (Zagrebaki katoliki list 17/1866., br. 23, 180-181) i Tri nova obretena rimska groba u Sisku (Pozor 6/1867., br. 9, od 11. sijenja 1867. 31-32).7 Vjerojatno mu je najpoznatije prozno djelo povjesnika pripovijest Severilla ili slika iz progonstva kranah u Sisku.8 S obzirom na djela koja je pisao, teme kojima se bavio, a osobito po ozbiljnosti u ralambi i zakljuivanju, Tkalia ubrajamo u zaslune i istaknute hrvatske arheologe. Rezultati njegova rada imaju trajne vrijednosti sve do danas. U jednom svom izvjeu iz Siska iz 1864. godine pie: Kad nisu htieli za to brinuti nai pradjedi i zemljaci, daklem kad su oni zanemarili, treba da se potomci njihovi pobrinu...9 Jasna je ovdje uloga koju je Tkali sam sebi namijenio po pitanju odnosa prema starinama na sisakom podruju, ali i ire. Svjestan preuzete uloge, ali i situacije na sisakim arheolokim terenima, Tkali e zavapiti: Da, to jo vie, ako nam zemlja plugom il motikom uvrijeena, pokae u svojoj utrobi slijede stopa rimskih, to se malo ili nita na njih ne obazira, ve takove spomenike kao kakove krivce rinu iz tmine u veu tminu, da i mnoge je mrak

5 6 7

Janko Barle, Ivan Krstitelj......166. Detaljnije u: Agneza Szabo, Politike i drutvene prilike......16-32. Detaljnije u: Marija Buzov, Ivan Krstitelj Tkali kao arheolog, ivot i djela Ivana Krstitelja Tkalia, zbornik Radnju ove povijesne pripovjedi Tkali je smjestio u 4. stoljee, dok je samo djelo napisao 1866. godine;

radova, Zagreb, 2006., 197-228.

8

opirnije u: Janko Barle, Ivan Krstitelj.....167. Knjigu je posvetio svome upniku Franji Schloissniggu; opirnije u: Agneza Szabo, Politike i drutvene prilike......25.
9

Dopis Ivana Tkalia od 27. srpnja 1864. godine, Dossier Siscija, Sisak od 1936 1959, 42/26, AMZ.

zaboravnosti zauvijeke prikrio.10 To je vjerojatno najistinitija, a svakako najzanimljivija reenica o stanju ouvanja starina na hrvatskim prostorima sredinom 19. stoljea.

2. Pioniri arheologije
Prve amaterske arheoloske vijesti s podruja Siska donose Wolfangus Lazius i grof Luigi Marsigli, koji su u 16. odnosno 18. stoljeu u pismu i slici zabiljeili konture i spomenike antikog grada koje su imali prilike vidjeti na terenu. Meutim, prve e sustavnije podatke o tim starinama donijeti rijetki kolovani domoljubi i zaljubljenici u antiku povijest: Matija Petar Katani (1750.-1825.), Andrija Blakovi (1726.-1796.) i Adam Baltazar Kreli (1715.-1778.). Njihova promiljanja o antikoj povijesti hrvatskih krajeva bila su idealna podloga za novu generaciju znanstvenika koja je spletom drutveno-politikih okolnosti dobila zadau predstaviti nacionalni identitet u asu stvaranja nacionalne povijesti. Nekolicina njih posvetila je velik dio svog istraivanja razjanjavanju pitanja topografije antike Siscije i njenoj arheolokoj batini. Rije je o Ivanu Kukuljeviu Sakcinskom (1816. - 1889.), Mijatu Sabljaru (1790. - 1865.), Ivanu Krstitelju Tkaliu (1840.-1905.), imi Ljubiu (1822. - 1896.) i Josipu Brunmidu (1858. 1929). Oni su uvidjeli vanost i nunost sustavnog voenja biljeki prilikom istraivanja arheolokog tipa (to se dakako ne odnosi samo na sisake arheoloke lokalitete), koja su do poetka 20. stoljea preteno sluajna, kako bi se iz raznolike i bogate ostavtine mogli stvoriti konkretni zakljuci. Osim o pronaenim starinama, od kojih su danas mnoge izgubljene, njihove biljeke daju i mnoge podatke o nekoliko stranih sakupljaa starina koji su tijekom 19. stoljea vieni u Sisku, te upozoravaju na injenicu da su najbolji primjerci starina mahom izvezeni iz Hrvatske kako bi obogatili beke, petanske te neke njemake i talijanske muzejske zbirke. Ovo je pitanje historiografski gotovo potpuno neobraeno.

10

Ivan Krstitelj Tkali, Severila ili slika iz progonstva krana u Sisku, Historina pripovijest iz etvrtog

stoljea, 3. izdanje, Sisak, 2003., VI.

Nastojei stvoriti nacionalni identitet, Ivan Kukuljevi Sakcinski, Mijat Sabljar, ime Ljubi, Ivan Tkali, osjeali su drutvenu, kulturnu i politiku potrebu prouiti i obijelodaniti nacionalnu povijest, pa e se nastaviti njihov pojaan profesionalni i znanstveni interes za Siskom/Siscijom, jednim od najvanijih gradova Zapadnog Rimskog Carstva na hrvatskim prostorima. Tako e se upravo njihovim utjecajem formirati drutva i institucije (Drutvo za jugoslavensku povjestnicu i starine, Narodni muzej u Zagrebu), koja zapoinju sa sustavnom obradom i klasifikacijom starina na sisakom terenu. Idealna podloga za ova istraivanja bile su sve vee graditeljske intervencije u urbanoj jezgri Siska koja se prilagoavala novim gospodarskim potrebama (izgradnja eljeznice 1862.). Tako svi spomenuti sada na terenu djeluju kao prvi profesionalni arheolozi koji vode istraivanja s ciljem biljeenja, konzervacije, pa i prezentacije zateene arheoloke batine. No, kako su po zvanju i povijesniari uputaju se esto i u povijesne rasprave o vanosti i znaaju Siscije, koje su sada dodatno potkrepljene struno obraenim arheolokim nalazima. Meutim, pojacanom izgradnjom u sisakoj urbanoj jezgri dolazi do krajnjeg iskoritavanja antike arheoloke grae za izgradnju novovjekih zgrada velikih dimenzija bogate trgovake elite, veinom inozemnog podrijetla, te je tako niz vrijednijih starina, koje nisu uzidavane u kue, odnoena van hrvatskih granica, bez ikakvih zabiljeki o mjestu i okruenju pronalaska i njihova opisa. Uz blagoslov spomenutih pojedinaca osnovano je i lokalno arheoloko drutvo (Siscija) koje e biti u direktnoj sprezi i pod nadzorom zagrebakih strunjaka (Josip Brunmid11), a uspostavili su i instituciju muzejskih povjerenika, koji nakon gaenja rada Siscije (poetak 20.st.) preuzimaju ulogu sabiraa starina. Njihov rad nije dijelom hrvatske znanstvene
11

BRUNMID, Josip Brunmid, (Vinkovci, 10. veljae 1858. godine Zagreb, 29. listopada 1929.). U

Vinkovcima je zavrio puku kolu i gimnaziju. Nakon zavrnog ispita 1876. odlazi na studij povijesti i geografije u Be. Kao gimnazijski profesor vraa se u Vinkovce 1882. i radi sve do 1889. kada prelazi u Zagreb. Godine 1896. je izabran za prvog profesora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Katedri za arheologiju kao i za upravitelja Arheolokog muzeja. Na toj dunosti ostaje sve do 1924. godine kada je umirovljen. Preuzeo je i dunost urednika Vjesnika Hrvatskog arheolokog drutva, koji je za njegovo vrijeme dobio moderniji izgled i bogatiji znanstveni sadraj. Znatno je poveao njegove zbirke, znanstveno ih obradio, razvrstao, to i danas ima veliku materijalnu i znanstvenu vrijednost. Objavljivao je svoje arheoloke studije iz prapovijesti, antike i srednjovjekovne arheologije u velikom broju asopisa (119 bibliografskih jedinica). Istakao se i na polju numizmatike. Od svojih mladih dana je skupljao stari novac u Vinkovcima, tako da je svojedobno imao jednu od najvrjednijih numizmatikih zbirki u Europi; ; vidi u: Corolla memoriae Iosepho Brunmid dictata, Vinkovci, 1979.

literature, ali nam je presudan u stvaranju irih arheolokih zakljuaka, jer je pedantan i cjelovit, pronaene starine smjeta u katastarsko-geodetske i gruntovne okvire, koje je uz pomo gruntovnih napisnica i starih gradskih zemljovida, iako vrlo teko, ipak mogue rekognoscirati. Jasno je dakle da su strunija arheoloka istraivanja na sisakom podruju (kao i drugdje na tlu Hrvatske), popraena strunijom valorizacijom i obradom, zapoela tek u 19. stoljeu. Do tada je bogatstvo arheolokog materijala negdanje Siscije iskoritavano za izgradnju novovjekih graevina velikog formata, kao to je to sluaj sa sisakim katelom, ili je taj antiki graevni materijal razvaan po okolnim selima gdje je sluio kao nosiva graa u izgradnji drvenih objekata. Osim tih namijena esto bi se dogaalo i da malobrojni turisti ili dobronamjerni historici u svom kratkotrajnom boravku u novovjekom Sisku uoe raznolikost i bogatstvo arheoloke grae na plitkom terenu, koju onda kao suvenire raznaaju po svim dijelovima Europe. Tek kada novovjeki Sisak poprimi konture urbanog sredita, zapoet e i osvijeten pristup arheolokim pronalascima. Doprinos tome dao je i Ivan Krstitelj Tkali.

2.1. Razvoj arheoloke misli u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljea

Poetkom 19. stoljea jaa interes za prouavanje arheolokih spomenika na podruju Dalmacije koja je 1815. godine, odlukama Bekog kongresa, pripojena Austriji. Da je interes za tu djelatnost bio velik govori i podatak da je organiziran posjet cara Franje I. 1818. godine u Dalmaciju, tijekom kojeg su otkriveni neki arheoloki spomenici u njegovu prisustvu. Ti dogaaji pokrenuli su osnivanje muzeja u Splitu, pa potom i u Zadru, dok je Ljudevit Gaj u program ilirskog pokreta unio ideju o osnivanju Narodnog muzeja.12 Prvi poticaji i inicijative osnutku Narodnog muzeja doli su, mnogo godina prije njegova formalnog otvorenja. Grof Josip Sermage (1761.-1833.) nije uspio u nastojanju da osnuje Narodni muzej, ali je potaknuo graanstvo da donacijama obogauje zbirke onoga to je trebalo postati budui Muzej.13 Ljudevit Gaj je nastavio ovaj posao. Tako je na njegov

12 13

Marin Zaninovi, Antika arheologija u Hrvatskoj, Opuscula archaelogica, vol. 11-12, Zagreb, 1987., 8-12. Kreimir Linke, Prilog poznavanju ivota i rada Mijata Sabljara (1790. 1865.), VAMZ, 3.s., XLIV, 2011.,

219.

prijedlog Hrvatski sabor 1836. godine donio odluku o osnivanju jednog uenog drutva koje bi stvorilo narodnu knjinicu i muzej. Ovaj zakljuak Hrvatskog sabora nije potvrdila austrijska vlada, no 1841. i 1842. osnovani su Hrvatsko-slavonsko gospodarsko drutvo i Matica ilirska, kojima pristiu pokloni namijenjeni muzejskim zbirkama. Tajnik Gospodarskog drutva Dragutin Rakovec (1813.-1854) bio je uvar tih zbirki.14 Prva nacionalna muzejska institucija, odnosno Narodni muzej, s javnim je djelovanjem zapoela 1846. god., danom otvorenja prigodne izlobe u prostorima tadanjeg Narodnog doma, reprezentativne gornjogradske palae u Opatikoj ul. 18, ranije u vlasnitvu grofa Dragutina Drakovia.15 Pravila Narodnog muzeja, s druge strane, odobrena su tek 1866. godine kada ova ustanova postaje Zemaljski zavod pod zatitom Sabora. Bio je pod upravom Jugoslavenske akademije koja je za prvog ravnatelja imenovala svog lana imu Ljubia 1867. godine.16 Na prostoru kontinentalne Hrvatske zbog loe politike situacije, svi zahtijevi koji su od vlade u Beu traili konanu institucionalizaciju raznih kulturno-znanstvenih drutava, nisu urodili plodom. Meutim godine 1853. izdana je otvorena zapovijed u svrhu unapreenja narodnog duevnog razvitka Mihovilju Sabljaru, c. Kraljevskom majoru u miru, da putuje po Hrvatskoj sakupljajui starine. Zapovijed je izdao ban Josip Jelai, shvaajui poloaj i ovlasti koje su mu njime date, a koje iskoritava u krajnje domoljubne svrhe. Ilirske ideje, koje i dalje tinjaju, promiu ideju o irenju nacionalne svijesti i stvaranju nacionalnog identiteta, to je bilo nemogue bez strunog izuavanja narodne povijesti i povijesti prostora na kojoj taj narod obitava. Da Sabljaru omogui nesmetano terensko istraivanje, ban Jelai pozvao je sve civilne i vojne oblasti u Hrvatskoj, Dalmaciji i Hrvatskoj granici (Vojna krajina), sve zborove, drutva i naelnike da Sabljaru daju svu moguu zakonitu pomo i da ga u izvrenju njegove zadae svojski podupru. Uz ovu otvorenu zapovijed na hrvatskom stoji i njezin prijepis na

14 15

Marin Zaninovi, Antika arheologija.....10.

Emilio Ilii, Ivan Mirnik, Povijest palae Arheolokog muzeja u vremenu od njegove izgradnje do 1954. godine, VAMZ, 3.s., XLI, 2008., 343-344.; vie o osnutku i djelovanju Narodnog muzeja u Zagrebu vidi u: Bojnii, I. 1882. Das Kroatische archologische Nationalmuseum. Kroatische Revue. Berichte ber die socialen und literarischen Verhltnisse der sdslavischen Vlker (Agram), 1/1882: 129 141, 199203. 1899. Der Adel von Kroatien und Slavonien. J. Siebmachers grosses und allge meines Wappenbuch, IV,13. Nrnberg, 1899. 1996. Hrvatski narodni arheoloki muzej. Muzeopis 18461996. Zagreb, 1996: 5664.; Ljubi, . 1996 Narodni zemaljski muzej u Zagrebu. Muzeopis 1846 1996. Zagreb, 1996: 4147.; Mirnik, I. 1996 Arheoloki muzej u Zagrebu. Zagreb Archaeological Museum. Muzeopis 1846 1996. Zagreb 1996: 1739.; Vukotinovi, Lj. 1996 Kratka historija Narodnoga hrvatskoga muzeja. Muzeopis 1846 1996. Zagreb, 1996: 5055. 16 Marin Zaninovi, Antika arheologija.....10.

talijanskom jeziku.17 Organizaciju oko prikupljanja tog materijala i prijevoza dijela tih predmeta u muzejske zbirke u Zagrebu, kao i njihovu strunu valorizaciju dao je Ivan Kukuljevi Sakcinski. Dakle, do druge polovine 19. stoljea uznapredovala je svijesti o znaenju arheologije u prouavanju povijesti i kulture. Sve to dovelo je i do formiranja nastave arheologije i povijesti umjetnosti, koju je u Zagrebu organizirao Izidor Krnjavi18 1878. godine. Te je godine odrao i nastupno predavanje na Mudroslovnom fakultetu pod naslovom Znamenovanje poviesti i arkeologije umjetnosti. Neto kasnije, 1893., Krnjavi je odvojio studij arheologije od studija povijesti umjetnosti te se ta godina uzima kao stvarni poetak studija arheologije u okvirima tada utemeljenog Arheolokog zavoda Filozofskog fakulteta, koji postoji i danas.

2.2. Ivan Kukuljevi kao utemeljitelj arheoloke znanosti u Hrvatskoj

Drutvo koje se sredinom 19. stoljea najvie trudi zatititi i u cijelosti sauvati starine pronaene na hrvatskom tlu je Drutvo za jugoslavensku poviestnicu i starine. Ivan Kukuljevi Sakcinski19 je 1850. godine dao inicijativu za osnivanje ovoga drutva, koje je
17

Otvorena zapovijed bana Josipa Jelaia od 24. lipnja 1853., Dossier Siscija, Sisak od 1936 1959, 42/26, AMZ.
18

KRNJAVI, Izidor : (Naice, 22. travnja 1845. - Zagreb, 3. veljae 1927.), hrvatski slikar, povjesniar umjetnosti i politiar. Ve u vrijeme studija pie u hrvatskim asopisima filozofsko -estetike lanke. Kao stipendist studirao je slikarstvo na akademiji u Mnchenu, a potom od 1872. do 1877. boravi u Italiji studirajui i kopirajui stare majstore.Posredovanjem biskupa Josipa Jurja Strossmajera postaje profesor povijesti umjetnosti i arheologije na zagrebakom Sveuilitu. Ve sljedee godine daje poticaj za osnivanje Drutva umjetnosti kojemu je niz godina tajnik i ideolog, a bio je prvi ravnatelj Strossmayerove galerije slika. Od 1887. do 1891. studira pravo, postaje predstojnik Odjela za bogotovlje u Khuenovoj vladi, a 1897. vraa se na Sveuilite. ivo je sudjelovao u izgradnji Zagreba - njegovom su inicijativom izgraene mnoge bolnice, knjinice, kole i spomenici te osnovana brojna drutva. Isto tako, financirao je tiskanje udbenika i modernizirao kolstvo. Takoer je pisao i pjesme, koje su bile objavljivane u suvremenim asopisima, putopise te memoare; za detalje o njegovom politikom i drutvenom djelovanj u vidi i: Mira Kolar-Dimitrijevi, Elizabeta Wagner, Izidor Krnjavi i povijesne slike u zagrebakoj Zlatnoj dvorani u Opatikoj 10, Godinjak Gradskog muzeja Sisak 10, Sisak, 2010., 273-314.
19

KUKULJEVI, Ivan (*Varadin, 29. svibnja 1816. + Puhakovec, Hrvatsko Zagorje, 1. kolovoza 1889.), hrvatski povjesniar, knjievnik i politiar. kolovao se u gimnaziji u Varadinu i Zagrebu, te na Vojnoj akademiji u Kremsu. Od 1837. godine, kada je upoznao Gaja, oduevljen je ilirac. Godine 1841. vratio se u Hrvatsku i ukljuio se u politiki ivot borei se protiv maarizacije i cenzure. Postao je jedan od voa Ilirskog pokreta. Godine 1845. postao je veliki sudac Varadinske upanije, a 1861. Veliki upan zagrebaki. Kukuljevieva politika djelatnost obuhvaa dva razliita perioda: do 1850. godine i od 1860. do 1867. godine. U prvom je razdoblju radikalni pobornik osloboenja Hrvatske od Austrije i Maarske i beskompromisni ideolog junoslavenskog ujedinjenja revolucionarnim putem. Unato obratu u drugom razdoblju njegovog politikog djelovanja, njegovi stihovi, naroito budnice i povijesne pjesme (iz prvog razdoblja njegovog politikog djelovanja) izvrile su golem utjecaj na hrvatski narod. Preminuo je 1. kolovoza 1889. godine u dvorcu Puhakovec.

okupilo brojne hrvatske intelektualce.20 Na prvoj drutvenoj sjednici Kukuljevi je izabran za prvog drutvenog predsjednika. Cilj svih lanova bio je sakupljanje, otkrivanje, uvanje i prouavanje svih vrsta spomenika: pisanih, materijalnih, kulturno-povijesnih, arheolokih, etnografskih itd. Pokrenut je i asopis Arkiv za povestnicu jugoslavensku (prvi broj je izaao 1851., a posljednji 1875.). Organiziranjem ovoga drutva Kukuljevi je utro put i Hrvatskom arheolokom drutvu.21 Osim te vrlo zahtijevne funkcije Ivan Kukuljevi je prikupljanjem i objavljivanjem podataka u Arkivu za povestnicu jugoslavensku stvorio osnovni fond podataka o poecima hrvatskih arheolokih istraivanja. Bio je prvi, iako formalno nekolovani, terenski istraiva u sjevernoj Hrvatskoj, koji je poeo darivati arheoloki materijal tadanjem Narodnom muzeju, odnosno njegovom Arkeologinom odjelu. Godine 1850. osnovana je u Beu Centralna komisija za istraivanje i odravanje graevinskih spomenika, koja je u u svim krunskim zemljama imenovala konzervatore. Ivan Kukuljevi je kao konzervator za hrvatsku i slavoniju imenovan tek 1855. godine. 22: Ionako stalno angairan po pitanju sisakih starina, sada jo vie skrbi o njihovom kvalitetnom zbrinjavanju, pa 1861. godine, kao veliki upan, apelira na Vjekoslava Stauduara, velikog suca Kotara sisakoga i mjesnog suca Vladita Zorca23, da sprijei raspaavanje starina iz Siska, jer se dotada sve to se takvim smatralo odvozilo u Be, dok se pogotovo mnogo starina razvuklo prilikom gradnje eljeznice (1854.1862.), to je bilo u tijeku.24 Zorcu nalae da se pobrine da ako u Sisku itko pronae starine, ove ne poalje u Be ili u tue zemlje (kao to se netom prije dogodilo s Leburninim spomenikom koji je zavrio u Budimpeti), nego da ih prikupi za Narodni muzej. Svoj veliki interes za razdoblje antike povijesti na prostoru kontinentalne Hrvatske Kukuljevi je saeo i 1873. godine objavio kao opsenu raspravu Panonija rimska. Znakovito je da je to do danas jedina sinteza o toj temi tiskana na hrvatskom jeziku. U njoj Kukuljevi detaljno opisuje granice rimske provincije, pokuava latinska imena naselja i dru gih geografskih pojmova tono locirati na karti, piui pri tome i o obiajima, obrtu, umjetnosti i zanatima stanovnitva. Posebno poglavlje u ovoj raspravi posveuje antikim itinerarima s vrlo preciznim podacima o trasama glavnih cesta, npr. Emona Siscia Sirmium, Poetovia
20 21 22 23

Osnivaka skuptina odrana je 1. listopada 1850. godine. Zoran Gregl, Kukuljevievo arkeologiko djelovanje, Hrvatska revija, br. 2, 2008., 100-102. Zoran Gregl, Kukuljevievo arkeologiko......100-101.

ZORAC, Vladovit (Sisak, 30. travnja 1819. Sisak, 10. lipnja 1867.). Bio je odvjetnik i gradski sudac u trgovitu Sisak, a od 1861. i povjerenik obrtnog zbora. Poznat je kao glumac, pjesnik i satiriar. 24 Dopis Ivana Kukuljevia od 30.lipnja 1861., Dossier Siscija, Sisak od 1851 1935, 42/25, AMZ.

Mursa, Poetovio Siscia, Senia Siscia itd. Ve je tada ispravno ubicirao Andautoniju u itarjevo, Aquae Iasae u Varadinske Toplice, Neviodunum u Drnovo kod Krkog i slino. Kao konzervator objavio je i dva rada u kojima pie o Sisciji.25 Kukuljevi je prikupljao podatke o arheolokom i drugom materijalu te je oformio svojevrsnu bazu podataka o potencijalnim lokalitetima. To mu je polo za rukom nakon to je u Dodatku Arkiva objavio Pitanja na sve prijatelje domaih starinah i jugoslavenske povestnice. Neka od tih pitanja bila su: - Ima li u vaoj okolici na gori ili na polju, malih okruglih breuljaka, koji su od ljudskih rukuh naneeni? Ima li steakah ili humkah? - Jesu li se ikada u vaoj okolici, podaleko od navadnoga groblja, sluajno izkopale kakove kosti, i koje veliine? - Ima li u vaoj okolici starih zidinah nad ili pod zemljom? Oda ta su sagraene, kada i od koga? - Nalaze li se kod vas stare opeke (cigle) sa kakovimi urezanimi znakovi? - Bavi li se tkogod u vaem kotaru sabiranjem ili popisivanjem starinah? itd.... Na kraju je zamolio da svaki prijatelj starina i povijesti, a osobito lanovi Drutva za povestnicu jugoslavensku, pismeno odgovore na to vie postavljenih pitanja na kojem god jeziku ele, a njihova imena biti e sa zahvalnicom objavljena u novinama i njihovi sastavci proitani na drutvenoj skuptini.26 Zbog ogranienih financijskih sredstava ovo drutvo 1878. godine odluuje suziti djelovanje i izuavati samo arheologiju i probleme vezane za tu granu povijesne znanosti. Tako se ono i preimenovalo u Hrvatsko arkeologiko drutvo iste te godine, a prvi njegov predsjednik postao je opet Kukuljevi. Obnaao je tu dunost sve do smrti. S novim drutvom pokrenuto je i novo glasilo Viestnik Hrvatskoga Arkeologikoga drutva, iji je prvi broj objavljen u Zagrebu 1879., a izlazi jo i danas kao Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu. Zoran Gregl dodatno objanjava Kukuljeviev znaaj. Istie naime, kako terenskim arheolokim istraivanjima prethode pripremni radovi koji se provode, bilo po arhivima, bilo prikupljanjem podataka od lokalnog stanovnitva, toponomastikim istraivanjima, opaanjima i podacima koje daje konfiguracija tla rekognosciranjem. Tek na osnovi ovakvih sveobuhvatnih podataka donose se odluke o tome gdje se nalaze potencijalni arheoloki
25

Ivan Kukuljevi-Sakcinski, Uber der Zustand der Alterthumer in Siscia. Mittheilungen der Kaiserliche Konigliche Central-Commission zur Erforschung und Erhaltung der Baudenkmale, II Band, 1857., Wien, 81-83. 26 Zoran Gregl, Kukuljevievo arkeologiko....101.

lokaliteti koje treba istraiti, kako bi se prouili i zatitili od propadanja. Upravo je dobrim rekognosciranjem terena Ivan Kukuljevi stvorio teoretski kvalitetne polazine tone za arheoloka istraivanja koja su tek trebala zapoeti. Tako je, primjerice, prve rezultate svog rekognosciranja iznio nakon istraivanja zone oko podsljemenskih sela sjeveroistono od Zagreba gdje je oko 1854. pronaao dijelove rimske ceste (Trnava Markueveka). Odmah je pretpostavio da ta cesta preko Markova Polja kraj Sesveta vodi prema itarjevu i Sisku.27 Osnivanjem Drutva za povjesnicu jugoslavensku, ureivanjem asopisa Arhiv za Povjesnicu jugoslavensku, te objavljivanjem svojih vrijednih monografija postavio je temelje moderne hrvatske historiografije. Prikupio je i izdao brojna vrela za hrvatsku povijest, napisao je biografski leksikon sa 800 ivotopisa umjetnika, a smatra se i pionirom hrvatske znanstvene bibliografije. Ogromnu biblioteku i brojne vrijedne rukopise ostavio je tada Jugoslavenskoj akademiji u Zagrebu, iji je bio poasni lan.

3. Sisak u 19. stoljeu - razdoblje intenzivnog i ubrzanog razvoja grada

Razdoblje druge polovine 19. stoljea i prve polovine 20. stoljea vrlo je znaajno za gospodarsko-politiki i drutveni razvoj Siska. On postaje jedno od politikih arita tadanje Hrvatske i najznaajniji gospodarski centar regije, to znai da u njemu dolazi i do snanog protoka ljudi i ideja. Uz one kompleksnije lokalne probleme: politike i ekonomske, u Sisku se nazire i pokuaj realiziranja ilirskih ideja u drutvenom i kulturnom smislu. Sve se to velikim dijelom odrazilo i na kulturu stanovanja, koja je zaseban drutveni fenomen, a nama kljuan za objanjenje nae daljnje rasprave. Nakon donoenja urbane legislative Siska, a potom i ubrzane suvremenije izgradnje gradske jezgre, na povrinu devetnaestostoljetnog mjesta poinju izlaziti ostaci rimske civilizacije koja je na podruju starovjekovne Siscije doivjela svoj zenit, ali i propast. Idealna podloga za to bile su sve vee graditeljske intervencije u gradskom urbanom pros toru koji se sada prilagoavao novim gospodarskim potrebama (u taj kontekst svakako treba staviti

27

Zoran Gregl, Kukuljevievo arkeologiko....102-103.

10

izgradnju eljeznice u Sisku 1862., ime je gospodarski znaaj grada viestruko uznapredovao). Time, na alost, dolazi i do krajnjeg iskoritavanja antike arheoloke grae u svrhu izgradnje novovjekih zgrada velikih dimenzija bogate novodoseljene trgovake elite. Bila je to veinom elita inozemnog podrijetla pa je tako niz vrijednijih starina, ako nisu uzidavane u kue, to je bila uvrijeena praksa, odnoen van hrvatskih granica, bez ikakvih zabiljeki o mjestu i okruenju pronalaska i njihova opisa. Bio je to drutveno-politiki problem, jer investitori nisu siscijanske starine doivljavali svojom tekovinom te nisu shvaali vanost uvanja i objedinjavanja spomenute grae. Na taj nain je nepovratno nestala bitna dimenzija u razjanjavanju povijesti Siscije i direktan je razlog danas tako siromane epigrafske ostavtine Siska (u usporedbi npr. sa Salonom).28

4. Povjerenika suradnja Mijata Sabljara i Ivana Krstitelja Tkalia

Nakon burnih godina vezanih uz proljee naroda u Europi, Hrvatskog nacionalnog preporoda i svih posljedica proizalih iz toga, druga polovina 19. stoljea poetak je konkretnih arheolokih istraivanja na sisakom podruju. Ve smo spominjali Drutvo za jugoslavensku poviestnicu i starine i ulogu koju je u njegovu osnivanju imao Ivan Kukuljevi Sakcinski. No, ne manje vanu ulogu vezanu uz osnutak i rad toga drutva imao je i Mijat Sabljar,29 ujedno i drutveni tajnik. On 1842. godine postaje uvarem velikog i vrijednog muzeja grofa Lavala Nugenta od Westmeatha na Trsatu. Istodobno se, zajedno sa svojom braom Matijom i Antunom zalae za to hitnije osnivanje Narodnog muzeja u Zagrebu. 30

28

Vie u: Bruna Kunti Makvi i Marina egvi, Kataniev opis Siscije, Opuscula archaelogica, vol. 16, Zagreb, 1992., str. 165 181. i Robert Matijai, Uvod u latinsku epigrafiju, Pula, 2002. 29 SABLJAR, Mijat (*Dubica, 5. svibnja 1790. +Zagreb, 1865.). Puku kolu pohaao je u Dubici, a od 1799. do 1809. god. kolovao se u Bekom Novom Gradu u glasovitoj Terezijanskoj vojnoj akademiji. Ve 1809. god. sudjeluje u ratovima s Napoleonom I, a 1813. vraa se sa svojim bataljonom pod austrijsko zapovjednitvo i ratuje po Italiji. U mirovinu je poao 1840. god. sa inom majora. Tada su se oitovale njegove sabirake i muzealne sposobnosti. Opirnije u: Ivan Mirnik: Genealoke biljeke Mijata Sabljara o njegovoj obitelji, VAMZ, 3.s. XXXIV, 2001., 205-215. 30 Arheoloki muzej u Zagrebu jedan je od izravnih sljednika nekadanjeg Narodnog muzeja, na jstarije muzejske ustanove u Zagrebu. S javnim je djelovanjem zapoeo 1846. god., danom otvorenja prigodne izlobe u prostorima tadanjega Narodnog doma, reprezentativne gornjogradske palae u Opatikoj ul. 18, koja je bila ranije u vlasnitvu grofa Dragutina Drakovia. Prvim "uvarom" muzeja imenovan je bio Dragutin Rakovac, a nakon njega tu je dunost obnaao Mijat Sabljar. Godine 1869. upravu nad Muzejom preuzima ime Ljubi, prvi obrazovani strunjak, a potom i prvi kolovani arheolozi, najprije Josip Brunmid, a zatim Viktor Hoffiler. Poticaji osnivanju ove ustanove u Zagrebu, stariji su od navedenog datuma i u najveoj mjeri ih je mogue pripisati specifinom ozraju to su ga stvarali "ilirci", hrvatski narodni preporoditelji, koji su u osnivanju ustanove takvog profila vidjeli jaanje i afirmiranje ukupnog hrvatskog kulturnog identiteta.

11

Po svom dolasku u ovu instituciju u njoj sreuje numizmatiku grau, koja je darovima rodoljuba sakupljena u Narodnoj (Ilirskoj) itaonici. Ovoj zbirci Sabljar je pridodao i vlastitu numizmatiku zbirku. Openito, nema ni u Arheolokomu muzeju, Hrvatskom povijesnome muzeju, a ni u Hrvatskom prirodoslovnome muzeju ni jedne zbirke kojoj Sabljar nije bio osnivaem, ili barem najveim darovateljem u njihovim poecima. Sabljar putuje 1852. i 1853/54. godine po Dalmaciji i za Muzej sabire starine, knjige i prirodne rijetkosti. Treba spomenuti da je, zajedno s Ivanom pl. Kukuljeviem-Sakcinskim, Vjekoslavom Babukiem, Mirkom Bogoviem, Nikolom Vakanoviem, Dragutinom Rakovcem i Ferdom erjaviem osnovao drutvo, iji je pokrovitelj tada bio hrvatski ban barun Josip Mai Buimski, a koje danas postoji (od 1878. god.) kao Hrvatsko arheoloko drutvo. Zbog neslaganja s Ljudevitom pl. Farkaom Vukotinoviem Sabljar je 1855. god. napustio Zagreb, ali se nakon Vukotinovieva imenovanja za Velikog upana krievakog vratio u Narodni muzej. Do smrti je predano radio na obogaivanju muzeja. Najznaajnija godina, koja je usmjerila arheoloko djelovanje Mijata Sabljara na Sisak je 1853. Tada je izdana otvorena zapovijed Mihovilju Sabljaru, c. Kraljevskom majoru u miru, da putuje po Hrvatskoj sakupljajui starine.31 S obzirom na uestalost pronalaska starina, sada i sa slubenom zapovijedi, Sabljar odlazi upravo u Sisak gdje ih neko vrijeme istrauje. Putujui po Hrvatskoj, Sabljar, kao neobino vjet crta, smjesta biljei i skicira crtee svega zanimljivoga to vidi. Po danu skicira u biljenicama olovkom, a naveer u svratitu, uz svijeu, on izvlai sve u crnoj tinti. Sabljarove biljenice su neprocjenjive vrijednosti za svakog arheologa, povjesniara umjetnosti i konzervatora.32 Ve u samim poecima svojih terenskih istraivanja u Sisku Tkali je bio u prilici vidjeti neki kameni sarkofag bez natpisa s dva uklesana anela33, za kojega kae da je slian onome koji se nalazi ispred upne crkve (o kojem ne daje dodatne informacije). Sarkofa g kojeg je vidio na putu prema Odri, 34 potom je premjeten u perivoj sisakog Kolodvora.35
31

Otvorena zapovijed bana Josipa Jelaia od 24. lipnja 1853., Dossier Siscija, Sisak od 1851 1935, 42/25, AMZ. 32 Opirnije u: Ivan Mirnik: Genealoke biljeke....205-215. 33 Vjerojatno je rije o erotima.
34

Tamo je locirana sjeverna gradska nekropola; Vidi: Zoran Wiewegh, Jugoistona nekropola Siscije, Gradski Dopis Ivana Tkalia od 30. lipnja 1861., Dossier Siscija, Sisak od 1851 1935, 42/25, AMZ.

muzej Sisak, Sisak, 2003., 10.

35

12

Od 1863. godine kapelan Ivan Tkali, sudjeluje na arheolokim iskapanjima u Sisku i kao povjerenik Drutva za povjestnicu i starine Jugoslavenah u Sisku. To svoje djelovanje dokumentirao je u rukopisnoj knjiici koja se danas uva u Arheolokom muzeju u Zagrebu pod naslovom Museum Sisciense.36 U svojim nam biljekama tako donosi prijepis natpisa za koji navodi da je iskopan 1863. na oranici izmeu Kolodvora i groblja:37
Tkaliev prijepis: TI CLAVDIO PONTIO LEG.XV.A.P.O. AN.XXXV H..RES.

Prijepis iz CIL-a: TI .CLAVDIO PONTIO LEG.XV.APO AN.XXXV HeRES. (CIL 10853)

Dodaje da su slova u zadnjem redu oteena kod iskapanja, te da je cijela rije pisana kao HAERES.38 Vukovi dodaje da je natpis pronaen na zemljitu Mavre Reisa.39 Navodno je na istom zemljitu imao prilike vidjeti natpis s mramornog kamena koji je vrlo oteen, ali se odlikuje lijepo usjeenim slovima: GEN. SISC IN MEMORIAM A. PVPI. A. FOVIR RVFINI D.... CO` 40 Natpis nije dio korpusa CIL-a. Slijedi prijepis jo jednog natpisa, bez objanjenja okolnosti nalaza: D. M.
36

Puni naslov: Musaeum Sisciense seu Collectio monumentorum, nummorum veterum et aliarum historiam Misli na Kvirinovo groblje, jer je samo ono u blizini Kolodvora, a i u ono doba samo je to podruje/groblje Tkalieva knjinica u rukopisu Museum Sisciense, Dossier Siscija, Sisak od 1851 1935, 42/25, AMZ. Domagoj Vukovi, Siscija vizija rimskog grada u Panoniji, CZK Vladimir Nazor, Sisak, 1994. Tkalieva knjinica u rukopisu Museum Sisciense, Dossier Siscija, Sisak od 1851 1935, 42/25, AMZ.

Romanorum illustrantium antiquitatum, collectum per Ioannem Tkali cooperatorem Sisciensem .

37

imalo funkciju gradskog groblja; vidi biljeku 79.

38 39 40

13

M. M. VAVIO 41 Natpis nije dio korpusa CIL-a. Da se stanje ouvanosti starina u Sisku nije bitno popravilo od vremena Sabljarovih i Kukuljevievih komentara i apela, ni tijekom njegove slube, Tkali je posvjedoio izvjeem o nekom gospodinu dr. Alexanderu Volpiu, sveuilinom profesoru u Paviji, koji se mota po Sisku i kupuje starine, navodno za muzej u Splitu ili za biskupa Strossmayera u akovu.42 Sve zapravo navodi na kompleksniji pristup obrade problema protupravnog odnoenja antikviteta sa sisakog podruja. Mijat Sabljar, ravnatelj Narodnog muzeja, u kontaktu je s Tkaliem, povjerenikom Drutva za povjestnicu i starine Jugoslavenah, dunosti koju je Tkali tih godina u Sisku obnaao. Opisao mu je kako je prije vie godina u Vojnom Sisku u dvoritu kue pokojnog Mika (Mihajla) aia, biveg vrlog domorodca, vidio jedan rimski sarkofag s velikim natpisom i isklesanim reljefima na prednjoj i bonim stranama. Sarkofag je kasnije od mraza pukao, pa je zamolio Tkalia da ode kod udove ai i zamoli je za predaju sarkofaga Narodnom muzeju. Dalje ga trai da to isto uini gdje god i kod koga god bi to bilo mogue. Donirane starine bi se adresirale na: Narodni muzej Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Svi darovi, odnosno starine bili bi pod imenom darovatelja u Pozoru, Narodnim novinama i Agramerici objavljeni.43 Poetkom studenoga 1863. kapelan Tkali javio je Sabljaru kako e poslati vlakom nekoliko starina darovanih za Muzej te da e otii do razlupanog sarkofaga kod aike i pokuati dobiti njegov natpis, odnosno prednju stranu sarkofaga s natpisnim poljem, to im je b ilo najvanije.44 Obiao je i jo neke mogue arheoloke lokalitete, no nije naveo tono o kojim se terenima radilo.45

41 42 43

Tkalieva knjinica u rukopisu Museum Sisciense, Dossier Siscija, Sisak od 1851 1935, 42/25, AMZ. Izvjee Ivana Tkalia od 27. srpnja 1864., Dossier Siscija, Sisak od 1851 1935, 42/25, AMZ. Dopis Mijata Sabljara Ivanu Tkaliu , Poviereniku histor. Drutva u Sisku, od 18. lipnja 1863., Dossier Dopis Ivana Tkalia Mijatu Sabljaru, od 6. studenoga 1863., Dossier Siscija, Sisak od 1851 1935, 42/25, Dopis Ivana Tkalia Mijatu Sabljaru, od 6. studenoga 1863., Dossier Siscija, Sisak od 1851 1935, 42/25,

Siscija, Sisak od 1851 1935, 42/25, AMZ.

44

AMZ.
45

AMZ.

14

Korespondencija o spomenutom sarkofagu kod aike ukazati e na vrlo uzbudljivu arheoloku priu, na alost bez pronaenog sarkofaga na kraju.46 Sabljar je jo uvijek fasciniram sisakom arheolokom batinom, pa Predstojniku Kraljevskog kotarskog graditeljskog ureda Milanu Malinariu od Silbergrunda poetkom 1864. godine pie iz Zagreba da je istraivao siscijanske starine tijekom 1858. te da je tada zamolio Drutvo za povjestnicu jugoslavensku da se izradi jedan plan u ekonominoj mjeri varoi Sisak u koji bi se trebali svi od vremena do vremena pronaeni bedemi stare Siscije ucrtati, kako bi se zadobila prava slika izgleda ovog rimskog grada.47 No tada je ta molba ostala neusliena. Stoga je on novonastalu situaciju pozdravio i izrazio zadovoljstvo to je upravo Malinari postao predstojnik graditeljskog ureda, pa ga, kao ravnatelj Narodnog muzeja Kraljevine Dalmatinske Hrvatske i Slavonske, moli da taj plan u katastarskoj mjeri od jednog palca na hvat sastavi te da u njega ucrta sve zidine Siscije (evidentno jo vidljive u terenu) crvenom bojom, a postojee stanje gradskih ulica i mea da oznai utom bojom te da onda taj nacrt pokloni Narodnom muzeju. Sugerira da bi se tu mogao naznaiti i stari most preko Kupe koji vodi u Krajiki Sisak (Vojni Sisak) i tunel ispod Kupe za kojega je 1810. godine od pokojnoga majora Natterhirna48 uo da jo postoji, da je pun gliba, nadsvoen opekom s perom i lijebom. Jedni mu rekoe da taj tunel poinje u pivnici kue od Jude.49 Obzirom na spomenutu mikrolokaciju, pretpostavljam kako je taj tunel zapravo dio velikog kanalizacijskog kolektora pronaenoga u dananjoj Kranjevievoj ulici, iji je otpadni sustav vodio prema Kupi.50

46

Detaljan opis i obradu ovog sarkofaga vidi u: Vlatka Vukeli, Sarkofag Maksimijane Emilije iz Siska Rukopis je potpisan samo inicijalima M.S., no obzirom na spominjani period boravka u Sisku na arheolokim

najdui nadgrobni natpis siscijanskih sarkofaga, VAMZ, 3.s., XLII, 2009., 393-420.
47

iskapanjima koji odgovara Sabljarovom, i upuenost u problematiku, uz komparaciju rukopisa i uoenu jednolinost i podudarnost, obzirom na njegove ostale potpisane rukopise, sa sigurnou moe mo ovaj rukopis pripisati upravo njemu.
48

Dotinog majora, kojeg naziva i kapetanom, Sabljar spominje jo 1858. godine u kontekstu nalaza nadgrobne Judina kua nalazila se na uglu dananje Kranjevieve ulice i Trga bana Jelaia. Stjepan Vrbanovi, Prilog prouavanju Siscije, Posebni otisak: Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva sv. 6.,

stele uzidane u erarijalnu kolu u Jasenovcu: CIL III/1, 3985.

49 50

u: Arheoloka istraivanja u Zagrebu i njegovoj okolici, Zagreb, 1981., 196; Zdenko Burkowsky, Sisak u prapovijesti, antici i starohrvatskom dobu, Katalog izlobe, Gradski muzej Sisak, Sisak, 1999., 45-46.

15

Kao zanimljivost navodi i podatak da je jo 1838. uo od jednog tamonjeg zemljomierca (mogue Ivana Fistrovia, koji je izradio plan regulacije Starog Siska 1822.-1828.) da je na jednom mjestu u gradu bilo i rimsko znojno kupalite (oito thermae) sa upljim podom i stupiima (oito hipocaust), zasigurno mislei na termalni gradski kompleks. uo je i da kod Magistrata (zgrada ondanjeg Gradskog vijea, danas sjedite upanije u ulici S. i A. Radia) ima jedna mrtvaaka olovna krinja (sarkofag) pa pita Malinaria moe li taj sarkofag transportirati u Zagreb. Vjerojatno je rije o sarkofagu za koji je uo jo dok je 1858. godine boravio u Sisku. Moli ga na kraju da sve to se od starina pronae poalju u Zagreb.51 Ivan Tkali i dalje predano radi na problematici sisakih starina. Rukopis za kojeg je nejasno kome je upuen, no s obzirom da je u njemu reeno da je od njega primio nalog kako postupati sa starinama za Narodni muzej, zakljuujem da je dopis adresiran na Sabljara.52 Izvjetava da je prilikom odluke sisake Opine o iskapanju na dravnoj cesti u Galdovu pronaen niz rimskih grobova. Nije jasno naznaeno misli li na Kaptolsko ili Erdetsko Galdovo, no obzirom na tip nalaza koji ovdje spominje mislim da je rije je o jugoistonom kraku velike jugoistone siscijannske nekrople.53 Opisuje i neke dogaaje vezane uz pronalaske starina, vane jer vjerodostojno odraavaju odnos prema starinama. Tako primjerice, spominje kako su u travnju 1859. godine teaci pronali olovni grob (sarkofag), razbili ga sjekirama i odvezli do kue ranarnika Ivana midta u podrum. Na grobu/sarkofagu nije bilo natpisa. Dana 29. travnja iste godine ga je upravitelj Magistrata Ferdo vaicer (otada djelujui u Karlovcu) prodao trgovcu Mati Berkiu u Kostajnicu, Ovaj je grob kupio za 36 forinti u korist opinske blagajne. Dodaje da se nitko u Sisku nije pobrinuo oformiti neku zbirku starina doli Franje Diericha,54 trgovca koji se preselio u Be, a ija je zbirka siscijanskih starina u vrijeme Tkalieva pisanja ovog dopisa ve kupljena za Narodni muzej.55
51

Izvjee Mijata Sabljara, Dopis br. 2, od 2. sijenja 1864., Dossier Siscija, Sisak od 1851 1935, 42/25, AMZ. Iako je potpis u dopisu relativno neitak i glasi otprilike: Ivan Tkianii (biljenik pi.ski) po nainu oblika Stjepan Vrbanovi, Prilog prouavanju Siscije....198; Zoran Wiewegh, Jugoistona nekropola......9-14. Ova zbirka izazvala je velik interes jo 1858. godine, kada poinju pregovori o njezinom otkupu i to za ak

Sa strane rukopisa stoji opaska da ga je vidio i Kukuljevi.

52

pisanja slova d, koji je specifian, moe se zakljuiti da je autor rukopisa upravo Tkali.
53 54

1000 forinti. Sredstva za otkup osigurana su pojedinanim sakupljanjem domoljuba, ak i s podruja Virovitike upanije. Zbirka je u cijelosti otkupljena 20. srpnja 1865. godine, Inventar arheolokog odjela (I), Rimska zbirka (Sisak), Arheoloki muzej u Zagrebu.
55

Dopis Ivana Tkalia dopis od 27. srpnja 1864., Dossier Siscija, Sisak od 1851 1935, 42/25, AMZ.

16

Prvi puta se spominje i lokalitet Rimska pivnica za kojeg je navedeno da se nalazi kod kue obitelji Janoi.56 Cijelu 1863. godinu Ivan Tkali u stalnom je kontaktu s Mijatom Sabljarom i esto djeluje prema njegovim napucima. U dogovoru s njim trebao je vlakom poslati i nekoliko starina za Muzej, to je postao uobiajeni nain prijevoza starina u Zagreb.57 Sabljar nije zaboravio probleme na koje je nailazio kada je sam vrio iskapanja u Sisku, kao ni praktina rjeenja koja je pokuao ostvariti jedno od tih rjeenja odnosilo se na onu izradu plana Siska u koji bi se ucrtali svi od vremena do vremena pronaeni bedemi stare Siscije, kako bi se zadobila prava slika izgleda tog rimskog grada, no ali se Tkaliu kako do realizacije ovog projekta jo nije dolo.58

5. Uloga ime Ljubia i Ivana Tkalia u arheolokim istraivanjima Siska

Osim rukopisne ostavtine vezane za tu temu, Tkali je pokuao rekonstruirati povijest Siscije iitavajui stare antike autore koji su o njoj pisali. Tako dolazi do niza zanimljivih zakljuaka, od kojih mnogi i danas imaju historiografsku vrijednost te se rado i esto interpretiraju. Vjerujem da je svoju viziju razvoja Siscije mogao kvalitetno napraviti upravo zato to je niz godina boravio u Sisku, mjestu toliko kompleksnog razvoja, pod razliitim dravnim upravama, nejedinstvenog katastarskog plana, urbanistiki tek definiranog i toliko mnogo puta kroz povijest devastiranog. Kanonika dunost koju je obnaao sigurno mu je u ovom sluaju bila od velike koristi, jer je preko ljudi i njihove otvorenosti i spremnosti za komunikaciju s crkvenim dunosnikom mogao doi do mnogih relevantih informacija usmenom predajom, koja je tada bila kljuna i glavni indikator za sustavnije arheoloke radnje, odnosno rekognosciranje arheolokih terena.
56

Isto; Ovaj lokalitet detaljno je opisan u: Vlatka Vukeli, Lokalitet Rimska pivnica u Sisku- Primjer

istraivanja antike monumentalne graevine javne namijene u drugoj polovici 19. stoljea, Histria Antiqua, 20/2011, 235-244.
57

Dopis Ivana Tkalia Mijatu Sabljaru, od 6. studenoga 1863., Dossier Siscija, Sisak od 1851 1935, 42/25, Dopis Mijata Sabljara, br. 2, od 2. sijenja 1864., Dossier Siscija, Sisak od 1851 1935, 42/25, AMZ. Sa

AMZ
58

strane rukopisa je opaska da ga je vidio i Kukuljevi.

17

Prouavanje Siscije na Tkalia je ostavilo izniman trag. Rezultat toga je objava njegove historine pripoviesti iz etvrtoga stoljea: Severila, ili slika iz progonstva kranah u Sisku i to ve 1866. godine. Prenosei rimske pisce, on u ovom svom djelu daje i vlastito pojanjenje nastanka Siscije. Objanjava kako je Oktavijan nakanio zauzeti Sisciju samo zbog vojnog uvjebavanja vojnika i iskoritavanja tueg dobra ( referira se na Dion Kasija), no kao vano navodi i podruje nastanka budue Siscije, jer ono postaje vrata Panonije (referira se na Apijana). Plovnost Kupe i Save vjerojatno su Oktavijanu bili od presudne vanosti za pohod na Daane i Bastarne na dunavskim obalama. Sigurno da je i eksploatacija bila bitan faktor, jer Apijan svjedoi da je Panonija bila napuena stanovnitvom u plemenskom ureenju, koje je porobljeno moglo posluiti u novooformljenim augzilijarnim vojnim redovima i drati zalee mirnim.59 Doavi pred panonsku Segestiku Oktavijan je zatraio peregrinsko stanovnitvo da primi njegovu posadu, da im daju stotinu taoca i da saberu to vie ita za potrebe opskrbe hranom rimske vojske. Po hijerarhiji vie stanovnitvo navodno je pristalo na te uvjete, no prostiji puk nije na njih pristao, pa je Oktavijan dao sagraditi most preko Kupe i nainiti opkop oko panonskog grada, kako bi ga osvojio vojnim putem. Pozvao je i rimsko brodovlje iz Mezije, preko Dunava i Save do Segestike, koja je sada bila i s rijeke opkoljena. No, Segeani su u plovidbi bili spretni na svojim monoksilima, tako da su u par navrata suzbili veliko rimsko brodovlje, koje nije imalo mnogo manevarskog prostora. Tom prilikom ubili su Seksta Pompeja. Na kopnu su Segeani oekivali pomo drugih panonskih plemena, no Oktavijan ih je ili rastjerao ili doekao u zasjedi. Nakon 30 dana opsade Segeani su zamolili mir, na to je Oktavijan, ganut njihovim molbama i izdrljivosti, pristao i to na nain da nikoga nije istjerao iz grada niti dao pogubiti. Primio je od njih novanu naknadu te zidom razdijelio grad. U jedan dio smjestio je 25 rimskih kohorti (10500 vojnika), dok je drugi ostavljen Segeanima na uivanje. Vrativi se u Rim dobio je vijest da su mu Segeani satrli posadu, pa se ve iste zime vratio u grad s namjerom ponovno pokoriti peregrine. Tada im je oduzeo sve slobode koje su jo uivali, podvlastivi ih u cijelosti.60 Da bi svladane narode drao u pokornosti Rim je u porobljene gradove slao odreeni broj rimskih i italskih obitelji kao osnivae opina (municipia i coloniae). Oni su, prema obiaju, dobivali 1/3 opinskog posjeda i oformljivali koloniju. Kolonija je ime dobivala prema imenu utemeljitelja (cara) ili prema legiji iji su je islueni lanovi oformili. Domicilno stanovnitvo nije sudjelovalo u diobi vlasti. Kolonijalni ustroj bio je jednak onom u italskim gradovima.

59 60

Ivan Krstitelj Tkali, Severila.....X. Ivan Krstitelj Tkali, Severila....XI-XII.

18

U doba kasne republike i ranog carstva, a ono je predmetom naeg najueg interesa, obzirom na datum osnutka siscijanske kolonije, deducirali su se najvie u provincije veterani i islueni vojnici.61Tako je primjerice Tkali u Predgovoru svog velebnog djela Severila, nastalog pod oitim golemim utjecajem boravka u Sisku, poimao nastanak Siscije. U istom djelu, kombinirajui razliite antike izvore i nalaze koje je sam vidio na terenu, ispriao je kratku povijest ovog znamenitog antikog grada. Samo djelo posvetio je ipak glavnoj junakinji kranki Severili, dokazu vlastite fascinacije Siscijom.62 Uz Tkalia, najstrunija osoba koja istodobno prati novosti na sisakim arheolokim terenima je ime Ljubi. On esto obilazi sisake arheoloke terene, a najbolji pokazat elj toga su nam njegova putna izvjea. Jedno takvo putovanje u Sisak dogodilo se 27. travnja 1868. godine, a putno izvjee o njemu dostavio je Akademiji. Razlog posjeta Sisku opravdava nabavom starina za Narodni muzej, bilo kao poklon pojedinaca, bilo kupnjom. Akademija s njim u Sisak alje Tkalca, koji je o tome pisao u svojoj Spomenici (!). Obili su lokalitet Rimska pivnica na kojem su se uvjerili da arheoloke radove na tom lokalitetu vodi gospodin Jilk. Kako su tamo pronaeni ogromni zidovi od cigle i etverouglih stijena, pretpostavili da su se na tom mjestu nalazile antike terme, pogotovo stoga to su, navodno, u neposrednoj blizini pronaene i olovne cijevi. Ljubi je tada zamolio Akademiju da Jilku da pismeno priznanje za svoj rad. Kako su radovi na lokalitetu napredovali Josip Jilk javio je Muzeju o pronalasku natpisa iz bijelog (mramora) kamena kod Rimske pivnice sugerirajui Muzeju da zamoli Kaptol da im daruje taj natpis kao i dvije prethodno pronaene statue.63 Prema CIL-u Tkali je donio i prijepis natpisa koji je otada u zagrebakom muzeju:
Tkaliev prijepis: IDIB. AVG. HERCVL G . INGENV.I. VSG. FIL. QVR RVFINIANS DEC. COL. S. S.
61 62 63

Prijepis iz CIL-a: IDIB. AVG. HERCVL G . INGENVI VS G. FIL QVR RVFINIANS DEC. COL. S. S.

Brunmid ga ita:

Herculi G(aius) Ingenui us G(aii) fil(ius) Quir(ina tribu) Rufinianus

dec(urio) col(oniae) S(eptimiae S(iscianorum)

Ivan Krstitelj Tkali, Severila....XII. Vie vidi u: Ivan Krstitelj Tkali, Severila....2003. Dopis Josipa Jilka Muzeju od 13. svibnja 1868.

19

AVG. QVAESI RP. PRAEF. C. C. ET. INGENVI A . RVFINA CVM. SVIS. D D.

AVG. QVAEST R.P. PRAEF. C. C. ET. INGENVI A . RVFINA CVM. SVIS D D (CIL III/1, 10836).

Aug(ustae), quaest(or) r(ei)p(ublicae), c(entonariorum) et Ingeni a Rufina cum suis d(ederunt) d(edicaverunt). 64 praef(ectus) c(olegii)

rtvenik je to posveen 13. kolovoza nepoznate godine Herkulu od strane Gaja Ingenuja Rufinija, Gajeva sina iz Quirinskog tribusa, vijenika septimijske kolonije Siscije, gradskog blagajnika i predstojnika vatrogasne zadruge, i od Ingenuje Rufine s uom obitelji. Od bijelog je mramora i sluio je kao baza nekoj veoj figuri s okruglim podnojem. Kao zanimljivost pojavljuje se Brunmidova opaska da je na postolju do prije 12 godina bila usaena jedna (sada skinuta) figura iz Solina.65 On dalje navodi da su u sva etiri ugla vee etverouglaste izdubine, gdje su vjerojatno nekad bili stupii neke aediculae u kojoj je stajala Herkulova figura. Smatra da su dedikanti bili brat i sestra, jer uz isto gentilno ime imaju i slian kognomen. S obzirom da je navedeno da je Rufinij bio iz tribusa Quirina, moe se, uz ve iznesene injenice, zakljuiti da je Siscija, ba kao i Sirmium bila u quirinskom tribusu. Spomenik je indikativan jer navodi da je Siscija bila kolonija, a ini se da je taj status dobila od Vespazijana, to bi trebala potvrditi i injenica da je quirinski tribus i tribus flavijevskih careva. Proglaenje kolonije moglo se dogoditi negdje nakon perioda premjetanja stalnog vojnog logora iz Siscije na Dunav.66 Iako postoje razliite interpretacije antikih autora, prilino je nesigurna ona Cunztova prema Pliniju (III, 148) o tome da je jo Oktavijan proglasio Sisciju kolonijom isto kada i Emonu.67 Za to nema materijalnih dokaza. tovie, na mnogim spomenicima u Rimu, Siscija je imenovana flavijskim imenom (npr. CIL VI, 2644, Sex. Julius Sex. f. Flavia Augurinus Siscia; 32523 b 19 T. Flavius T. f. Fl. Provincialis Siscia). ee se na sauvanim kamenim spomenicima Siscija naziva colonia Septimia Siscia (CIL III 3973 i 3976) i colonia Septimia Siscia Augusta ( CIL III 4193), to bi imalo znaiti da je car Septimije Sever uinio neto znaajnije za Sisciju kada se kolonija prozvala njegovim
64

CIL III 10836; Josip Brunmid, Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu, VHAD 1906/1907, KS 197. 65 Josip Brunmid, Kameni spomenici.....87.
66

Ivan Radman-Livaja, Siscia kao rimsko vojno uporite in I. Radman-Livaja ed., Nalazi rimske vojne opreme u Hrvatskoj, Zagreb, 2010., 190-198. 67 Jahrb. Suppl. XVII, 517

20

gentilnim imenom. Naziv res publica koristi se na jo jednom sisakom spomeniku (CIL 10850). U ovom natpisu jasno je da je quaestor reipublicae imao upravu gradske blagajne.68 Tkali je zabiljeio i natpis:
Tkaliev prijepis: IVNONI REGINE MODV L MS Prijepis iz CIL-a: IVNONI REGINE MO. D. V L M . S (CIL III/1 10838). Brummidovo itanje natpisa: Iunoni Regin(a)e Mod(eratus) v(otum) l(ibens) m(erito) s(olvit). 69

Mommsen napominje da je spomenik upravo pristigao u Narodni muzej. Brunmid daje njegov opis, objasnivi da je rije o rtveniku posveenom Junoni Regini od nekog Moderata. Po karakteru slova smatra da natpis nije stariji od 3. st.70 Prilikom ovog obilaska Siska, Tkali je obiao i Vojni Sisak
71

kako bi pogledao etiri

sarkofaga uzidana u temelje tzv. Bitroff kue, tada u vlasnitvu Rosalije Khern. Iz spisa je jasno da je Tkali iste sarkofage vidio i etiri godine ranije kada je i prepisao sadraj s njihovih vidljivih stranica:
Tkaliev prijepis natpisa: D. M. M. MVLVIO. NARCISSO. AN. LX. ET. M MVLV. NARCISSIANO. AN. XXVI. AVG. COL. SEPT. SISC. MVLVIA. FVRNIA. MARIT. ET. FIL. KARISSIM. V. ET. Prijepis iz CIL-a: D. M. M. MVLVIO. NARCISSO. AN. LX. ET. M MVLV. NARCISSIANO. AN. XXVI. AVG. COL. SEPT. SISC. MVLVIA. RVfinA. MARITO. Et. FIL. KARISSIM. V. F (CIL 3973)
68 69

Josip Brunmid, Kameni spomenici.....88. Josip Brunmid, Kameni spomenici...89. 70 Isto. 71 Do 1874. godine Sisak je razjedinjen na dva upravno-politika naselja. Jedno se nalazi na desnoj obali Kupe, potpada pod Bansku krajinu, pod vojnikom je upravom i naziva se Vojni Sisak, dok se na drugoj, lijevoj, obali rijeke nalazi naselje pod civilnom upravom, razvij a se bre i naziva se Civilni Sisak.

21

Migotti ga ita: D(is) M(anibus) M(arco) Mulvio Narcisso [an](norum) LX et M(arco) Mulvio Narcissiano an(norum) XXVI aug(ustali) col(oniae) Sept(imae) Sisc(iae) Mulvia Furnia(?) marit[o] et filio carissim(is) v(iva) f(ecit).

Prijevod: Bogovima Manima. Marku Mulviju Narcisu, starome 60 godina, i Marku Mulviju Narcisijanu, augustalu kolonije Septimije Siscije, starome 26 godina, Mulvija Furnija za ivota (podigla spomenik) najdraima muu i sinu.] 72
Tkaliev prijepis natpisa: D. M. PONTIO. LVPO. AVG. COL. SISC. FAVST. PONTIA. SOROR TE DOM(III) VICTORINA. SCRIBAE. MVNIC. Migotti ga ita: D(is) M(anibus) Pontio Lupo aug(stali)

Prijepis iz CIL-a: DM PONTIO LVPO AVG COL SISC FAVST PONTIA. SOROR SCRIBAE

MVNIC col(oniae) Sisciae scribae municipii

VICTORINA. Faus(tiniani) Pontia Victorina soror CRESCENS. et domina crescens ad? DFF P(?).

CRE.SCENS. ET A.D.E

DOMIT

S.AD. TE.

(CIL 3974)

Prijevod: Bogovima Manima. Ponciju Lupu, augustalu kolonije Siscije i pisaru municipija Faustinijana, (postavila je) Poncija Viktorina, sestra i gospodarica koja je uzrasla do....?].73
Tkaliev prijepis natpisa: D. M. SEPTVMIAE MARCELE QVE VIXIT. ANN. Migotti ga ita: D(is) M(anibus) Septumiae Marcell(a)e

Prijepis iz CIL-a: D. M. SEPTVMIAE . MARCELLE XX. QVE. VIXIT. ANN.

XX. Qu(a)e vixit ann(os) XX Cassia Candida fili(a)e Karissi(mae).

CASSIA CANDIDA.
72 73

CASSIA FILIE. CANDIDA. FILIE. KARISSI

Branka Migotti, Rimski sarkofazi Siscije, Godinjak Gradskog muzeja Sisak 7, Sisak, 2007., 11. Branka Migotti, Rimski sarkofazi.....10.

22

KARISSIM.

(CIL 3992)

Prijevod: Bogovima Manima. Septumiji Marceli, najdraoj keri, koja je ivjela 20 godina, (spomenik je podigla) Kasija Kandida.]74

Tkaliev prijepis natpisa: D. M. V. F. AELIA I FILIA. MATRO NA. SIBI. ET. SVIS

Prijepis iz CIL-a: DM VF AELIA P FILIA MATRO NA SIBI ET SVIS (CIL 3981)

Migotti ga ita: D(is) M(anibus) V(iva) f(ecit) Aelia [P?]ublii filia Matro na sibi et suis.

Prijevod: Bogovima Manima. Elija Matrona, Publijeva (?) ki, za ivota nainila (spomenik) sebi i svojima.]75 Dodaje da su na tri od ta etiri sarkofaga tugujui geniji, te da su sa strane jednog sarkofaga uzidana dva izdvojena kamena na kojima su sa svake strane geniji drei dvozub u jednoj ruci, a drugom konja. Smatra da su te dvije ploe odlomljene od nekog drugog sarkofaga. Osim sarkofaga u kui se nalazio i uzidan reljef koji prikazuje morsku ljuturu, u ijoj sredini je isklesana peina a na njoj gola ovjeja prikaza za koju kae da ne zna je li muka ili enska. Pod nogama joj je dupin, s lijeve strane sirena, a s desne krilata etveronona zvijer s kjlunom. ali to je reljef estim lienjem kue izgubio prvobitan oblik. Reljef je udova Khern odbila ustupiti muzeju. U dvoritu spomenute kue nalazio se jo jedan sarkofag bez natpisa i vajarstva. U Vojnom Sisku Tkali je jo posjetio i Gjuru Kozjaka (danas kua Mari)76 koji mu je poklonio olovnu cijev navodno dugu ak 230 metara (!) i neto rimskog novca. Kozjak je u zid imao uzidana dva komada od rimskog sarkofaga koji polomljen lei u njegovu dvoritu. Tkali je jo obiao i kuu Andrije Bobeka77 kod kojeg se nalazio spomenik s natpisom i slikom, u njegovom dvoritu kod zdenca, no Bobek78 je objasnio kako mu taj spomenik
74 75

Branka Migotti, Rimski sarkofazi.....13. Branka Migotti, Rimski sarkofazi.....17. 76 Danas Laarska obala 29; vie u: Ivo Maroevi, Sisak, grad i graditeljstvo, Sisak, 1998., 306. 77 BOBEK, obitelj. Trgovac Antun i supruga mu Ana roena Kopp, utemeljitelji su jedne od najstarijih sisakih obitelji. Kua koju su sagradili u prvoj polovini XIX. stoljea u Novom Sisku, na samom krianju Laarske i Mauranieve ulice, poznata je danas i kao Hatieva kua. (Jasna Jagai-Bori i ura Zorko, Sisaki biografski leksikon, Sisak, 2006., dalje: SBL)

23

predstavlja uspomenu na djeda, pa se ne moe od njega rastati, ali ga je obeao dati za Narodni muzej ako ga zamijene kakvim drugim kamenim natpisom.
Tkaliev prijepis natpisa: M. AVREL. GLABRIO VET.LEG.XIIIIG.E.X.B.F. COS.VIVVS.SIBI.ET SEPTIMIAE MATRONAE CONIVGI FECIT. Prijepis iz CIL-a: M. AVREL. GLABRIO VET.LEG.XIIII.G.EX.BF. COS.VIVVS.SIBI.ET SEPTIMIAE. MATRONAE CONIVGI. FECIT (CIL III/1 3970). Brunmid ga ita: M(arcus) Aurel(ius) Glabrio, vet(eranus) quartae) b(ene)f(iciario) co(n)s(ularis) vivus sibi e t Septimiae Matronae coniugi fecit. 79 leg(ionis) g(eminae), (decimae ex

Potom je Tkali s pratnjom80 otiao kod Mije Antolia, jer je na tom mjestu u prosincu 1866. otkopan okrhnut sarkofag81 s natpisom:
Tkaliev prijepis natpisa: AVREL.VERERIAE VXORI ET. FLORAE. IVVENI (SI)BI MORTE. MIRIFN VIRGINI. AEL.IVLIANVS EX.NVM.COLLEG.DENDRO. V.E. Kalinka i Swoboda ga itaju: OB Aurel(iae) hon(orem) IVVENTV /// et flore(m) iuventu[tis], subit(a) morte occupatae, mi (=mihi?) OCCVPATA. pient(issimae) virgini P. Ael(ius) Iulianu[s] P. AEL. ex num(ero) colle(gii) Veneriae ob

Prijepis iz CIL-a: VERERIAE

OB.H. AVREL. HON.

ET. FLORE.

OCCVPATAE. SVBIT MORTE. MIPIENT VIRGINI IVLIANV/// EX. NVM.

dendro(phorum) COLLEG v(ivus) f(ecit). (CIL III/1 10858)

DENDRO V F (CIL III/1 10858).82

78

Vjerojatno Tkali misli na Antuna Bobeka, jer u Vojnom Sisku nemamo zabiljeke o postojanju Andrije Bobeka. Antun Bobek otac je kendera Bobeka, povjerenika Narodnog muzeja. Vidi u: SBL i u: Vlatko akiran, Vojni Sisak, Gradski muzej Sisak, Sisak, 2009., 97-98. 79 CIL III 3970; Brunmid, Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu, VAMZ 1909., KS 343; U CIL-u stoji napomena da je spomenik s natpisom jo 1804. vidio upnik Volovi. Detaljna obrada u: Branka Migotti, Rimski sarkofazi....15-16. 80 Prema putnim nalozima jasno je da je s njim bio ime Ljubi. 81 Detaljan opis u: Branka Migotti, Rimski sarkofazi....17. 82 U CIL-u je napomenuto da je spomenik iskopan na zemljitu dr. Mlykovskog.

24

Za taj spomenik Ljubi je izjavio da nema osobite vrijednosti te da ga se ne isplati dopremati u Zagreb, no da bi bilo dobro otpiliti natpis i taj poslati u Zagreb. Uz ovaj, tu se u zemlji nalazio jo jedan sarkofag od kamena pjeskovca (vapnenca), ali od male vrijednosti. 83 O njima je bilo pisano i 1867. u Pozoru.84 Kad su se vratili u Civilni Sisak pred upnom crkvom sv. Kria su vidjeli Severillin sarkofag, dok je u upnom stanu pronaen korni (kapitel) sa slikama iz lovakog ivota, za to Tkali eli da se otpremi u Zagreb. Odmah kod ulinih vrata (naalost ne navodi kojih, moemo samo pretpostaviti da se radi o vratima u blizini dananje katedrale, s obzirom na to da su netom otamo izali, a Tkali ovo putovanje opisuje dosta detaljno i pedantno) pronaena je krnjasta, tj. oteena ploa s natpisom TICA. On je to interpretirao kao SEGESTICA te je pretpostavio da je bio smjeten na gradskim vratima. Naalost, ne znamo to je bilo dalje s tim natpisom. Tkali je tada doznao da Stjepan Velnreiter posjeduje dva sarkofaga bez natpisa i bez slika.85 Vjerojatno je jedan od ta dva sarkofaga danas dio zbirke Gradskog muzeja Sisak, inv.br. 3022.86 Na sisakom kolodvoru nalazio se sarkofag s pokrovom, bez natpisa, s dvije gole slike, valjda u niama i u vlasnitvu je eljeznikog drutva. Mogue je rije o neobjavljenom sarkofagu, iji opis prva donosi Branka Migotti.87 Oko njega se nalazi vie rimskih spomenika od kojih i jedan posveen Cereri:
Tkaliev prijepis natpisa: CERERI AVG. SAC. Q. IVLIVS MODERATVS B. PROC V. S. L. M. (CIL III/1 3942) Prijepis iz CIL-a: CERERI AVG . SAC Q . IVLIVS MODERATVS BF . PROC VSLM Graanin ga ita: Cereri Aug(ustae). sac(rum) Q(intus). Iulius Moderatus b(ene)f(iciario). proc(uratoris) v(otum) m(erito).
88

s(olvit)

l(ibens)

83

Dopis Ivana Tkalia Narodnom muzeju od 27. travnja 1868., Dossier Siscija, Sisak od 1851 1935, 42/25, AMZ. 84 Pozor , br. 9, 1867. 85 Rije je vjerojatno o Stephanusu Wellnreiteru, koji se s ocem Joachimom bavio trgovinom u Sisku. U ovom sluaju moemo zakljuiti da je rije o cjelini koja je nekada predstavljala tzv. Judinu kuu na samom uglu Trga bana Jelaia i Kranjevieve ulice! Vidi biljeku 139 i 96; Vidi i: Ivo Maroevi, Sisak.....156. 86 Opis u: Zdenko BURKOWSKY, Antiki kameni spomenici Gradskog muzeja Sisak, Godinjak Gradskog muzeja Sisak I, Sisak, 2000., 79/br. 36. 87 Branka Migotti, Rimski sarkofazi....14.

25

Kae kako je prijepis ovog spomenika donio ve Jakob Tkalec u svojoj sisakoj Spomenici, no krivo. Ti spomenici nisu bili vlasnitvo eljeznikog drutva, ve ih je tu smjestio kaptolski providnik kao ukras za eljezniku postaju. To bi znailo da su pronaeni na kaptolskom zemljitu, ako su bili u njihovom vlasnitvu. Na to aludira i sam Tkali kada kae da bi upravo Kaptol trebalo traiti za dozvolu da te spomenike poalju u Zagreb. Poslijepodne su uz pomo trgovca Pavla Fabca, koji im je ponudio svoju karucu, otili u selo Odra gdje im je seoski sudac Lovas obeao dati steak (rtvenik) s natpisom:
Tkaliev prijepis natpisa: I. O. M. C. I. O. O. SOLI GENIO. LOC AVR. ANTIO CIANVS V. P. Brunmid ga ita: I(ovi) o(ptimo) m(aximo)

Prijepis iz CIL-a: I. O. M. C. I. O. O. SOLI GENIO. LOC AVR. ANTIO CIANVS V. P (CIL III/1 10841)89

c(onservatori) I(unoni) o(mnipotenti), Soli, Genio loci Aur(elius) Antiocianus v(otum) p(osuit).90 o(ptimae)

Pokuao je dogovoriti zamijenu spomenika koji je u njegovu vlasnitvu, za neki drugi kamen, odnosno spomenik.91 Tako ga je Josip Jilk odveo na lokalitet Rimska pivnica da tamo izabere neki kamen s kojim bi bio voljan zamijeniti svoj steak. Lovas je obeao prenijeti natpis do Siska, no to nije uinio.92 rtvenik je to posveen Jupiteru, Junoni, Solu i mjesnom Geniju od Aurelija Antiocijana, a prema Brunmidovu miljenju najvjerojatnije prenesen iz Siska u Odru. Nije iskljueno da je sluio kao rtvenik na nekom oblinjem imanju tipa villa rustica, kojih je zasigurno bilo na cestovnoj trasi prema Andautoniji. Jilk mu je na kraju u zamjenu ponudio neto iz svoje zbirke, to je znailo da je i sam imao oveu zbirku starina.
88

Hrvoje Graanin, Svijet antike ene u dva junopanonska pokrajinska sredita, Sisciji i Sirmiju, Scrinia slavonica 4, Sl. Brod, 2004., 40. 89 Prijepis u CIL-u stoji uz napomenu da se spomenik nalazi u zagrebakom muzeju te da je njegov prijepis donio Ivan Tkali, a objanjenje itanja Mommsen, koji navodi da je ono nepouzdano. 90 Josip Brunmid, Kameni spomenici.....97. 91 Vidi i: Domagoj Vukovi, Siscija.....66-67. 92 Iz CIL-a je jasno da je rtvenik ipak naknadno prebaen u zagrebaki Muzej.

26

Odvezli su se potom u Sela kod Jilka gdje su pregledali dvije slike (dva reljefa) iskopane kod lokaliteta Rimska pivnica. Obje su bile od bijeloga mramora: jedna je predstavlja ovjeka koji u lijevoj ruci dri tap i cornu copiae, a pored nogu mu se ovila zmija. ovjek nema glave ni desne ruke te je stajao na podloku. Druga slika predstavlja Merkura koji s lijevom rukom dri tap, bez desne ruke je i bez, dok su mu noge ispod koljena satrte. Rekao je kako e obje slike (reljefa) donijeti u Muzej. Jilk je Narodnome muzeju poklonio i 120 komada eljeza i stakla, a obeao je i jo dio starina iz svoje zbirke ustupiti Muzeju. Tkali zakljuuje kako su istraivanja na sisakom podruju dosta slaba, jer je teren ve prekopan prije 15 do 20 godina, kada su sve pronaene starine razvezene u vanjske muzeje. Smatra da bi jo imalo smisla kopati na upnikovoj zemlji, tzv. Magazinu, gdje je pronaen Severillin sarkofag, kao i mnogi drugi olovni lijesovi.93 Potom je svratio na gradilite Martina Pruknera94 od kojeg su dobili svjetiljku s 8 ognjah. Idui dan trebali su ii vlastelinu Kukoviu u Topolovec, jer ovaj posjeduje dva kamena odavna dopremljena iz Siska, jedan posveen Jupiteru, a drugi Silvanu, i u Preloicu kupiti rimski spomenik navodno posveen Herkulu kod seljaka Hajdinaka, no zbog loeg vremena nisu otili. Kukovia Tkali u posebnom pismu moli da spomenike preda u Narodni muzej, dok se za ovaj spomenik kod Hajdinka obraa direktno prelokom upniku Krizmaniu, da se pogodi sa seljakom oko cijene koju trai za spomenik te da mu se na posljetku javi cijena. Naredni dan proveli su u Sisku, obilazei iskapanja kod Rimske pivnice i Pruknerovo gradilite, gdje su pronali komadi rimske freske uto bojadisane, ogromni avao, jelenje rogove i nekakvo mjesto za koje pretpostavlja da je na njemu stajala pe.95 Tkali navodi da je pokojni upnik Josip Volovi96 trgovao olovnim ljesovima sa zemljita na kojem je pronaen Severillin sarkofag, prodajui ih na funte.97

93

Dopis Ivana Tkalia Narodnom muzeju, 28. travnja 1868., Dossier Siscija, Sisak od 1851 1935, 42/25, AMZ; vidi i: Vlatka Vukeli, Prvi pisani spomen Severillina sarkofaga...VAMZ, XXXIX, 2006., 201-216. 94 Teko je rei o kojoj je zemljinoj estici tono rije, s obzirom na injenicu da je Prukner bio vlasnik zemljita koje je Juna eljeznica morala otkupiti prilikom izgradnje kolodvora i popratnih eljeznikih zgrada i kolosijeka. Bilo je ono uz dravnu cestu. Mislim da je rije o zemljitu koje se nalazilo negdje na potezu sjevernog dijela dananje Rimske ulice, Ulice kralja Zvonimira s granicom na sjeveru u vidu Kvirinove ulice. 95 Na Pruknerovu zemljitu navodno su provedena i arheoloka iskapanja i to pretpostavljam tijekom izgradnje na njemu. Tada je pronaena rimska pe, no svi vrijedniji nalazi, prema iskazu vlasnika, prekopani su ve prije 15-20 godina i razneseni u vanjske muzeje. 96 VOLOVI, Josip ( sredina 18. poetak 19. st.). U Sisku se pojavljuje kao kapelan 1804. godine. U vrijeme njegova djelovanja u Sisku je boravila Napoleonova vojska (1809.-1813.) i Sisak je proglaen trgovitem (1838.) 97 Izvjee Ivana Tkalia od 27. travnja 1868., Dossier Siscija, Sisak od 1851 1935, 42/25, AMZ.

27

U istoj je godini ime Ljubi u dva navrata iao u Sisak, i to u pratnji tada ve akademika Ivana Tkalia, kako bi pokupili ili barem popisali starine u rukama privatnih osoba. Nekoliko starina uspjeli su dobiti na poklon za Muzej i to neki lanac i neku veliku rimsku opeku s kurzivnim pismom, dok su mnogi obeali pokloniti starine po muzejskom povjereniku kenderu Bobeku.

6. Zakljuak
Pratei suvremene europske arheoloke trendove, koji su nuno bili vezani uz iru drutvenopolitiku sliku u kojoj se Hrvatska tada nalazila, hrvatska znanstvena elita pokuala je realizirati domoljubne ciljeve zacrtane jo preporodnim planovima vezanima za formiranje hrvatskog nacionalnog identiteta. Generaciji tih istaknutih drutvenih djelatnika svakako pripada Ivan Krstitelj Tkali. Nastavljajui svoju znanstvenu djelatnost, vezano uz sisake arheoloke terene, on se nadovezuje na temelje koje su na tom polju postavili Ivan Kukuljevi Sakcinski i Mijat Sabljar. Kroz svoje kapelansko djelovanje u Sisku on je, tijekom pet godina vrenja ove dunosti, imao prilike uvidjeti kompleksnost sisakog arheolokog prouavanja, ali i nazrijeti dio njegova rjeenja. U tom pogledu, istaknuo je interdisciplinarnost kao kljuan pokreta rjeavanja sisakih arheolokih problema. No, uz neosporan struan i znanstveni rad i trud, mogli bi smo zakljuiti kako je Tkali u barem tri premise imao sree. Naime, u Sisak je doao u asu kada se grad pretvorio u golemo gradilite, vezano uz ubrzani gospodarski razvoj kroz koji Sisak tada prolazi, pa mu se arheoloki tereni permanentno otvaraju. Uz to, Ivan Kukuljevi i Mijat Sabljar, vrei znaakne drutvene funkcije na viim razinama, potiu i iniciraju njegov terenski rad, smatrajui ga njihovim nasljednikom, svjesni da sami vie nemaju vremena za takve pothvate. S tree strane, kanonska dunost koju je Tkali obnaao otvorila mu je vrata mnogih domova u Sisku, gdje je lokalno stanovnitvo bilo tradicionalno zatvoreno prema doljacima. Uza sve navedeno, u trenutku Tkalieva boravka u Sisku jo nije formirano lokalno arheoloko drutvo, to je njemu na kraju pomoglo u neometanom i samostalnom istraivanju i arheolokom rekognosciranju sisakih arheolokih terena. Nije ovisio o drutvenom tempu, planiranjima i financiranju. Po tom pitanju, on je ovisio jedino o Ivanu Kukuljeviu, Mijatu Sabljaru i imi Ljubiu, o emu svjedoi njihova rukopisna ostavtina. Podaci koje nam je Tkali donio o stanju sisake arheologije dragocjeni su za njeno prouavanje, jer Sisak nikada vie nee u svojoj gradskoj jezgri, biti tako veliko gradilite. 28

U mnogim svojim biljekama Tkali je vrlo precizan, kao i u danim opisima arheolokih nalaza a ozbiljnost njegova arheolokog djelovanja u Sisku dokazana je time to Theodor Mommsen98 stvarajui svoje kapitalno djelo Corpus inscriptionum Latinarum (CIL), Berlin, 1902., mahom koristi i Tkalieve opise nekih spomenika s podruja Siska. Trebamo istaknuti i da je niz spomenika koje danas smatramo izgubljenima, u svojim zapisima u prijepisu donio upravo Ivan Tkali, pa nam u tom smislu i danas pomae u stvaranju cjelovite slike epigrafike ostavtine antike Siscije.

7. Bibliografija:
Arkeologiko drutvo Siscia u Sisku, Sisaki Viestnik, Sisak, 20. 08. 1876., god. I/1876, br.2 Arheologino drutvo Siscia, Katalog izlobe, Muzej Sisak, 1990. ARTNER von, T. (1830): Briefe ber einen Theil von Croatie und Italien. Pesth, 1-28. BAANI, Iskra/ KRGULJA, Rosana/TOMA BARII, Tea (2009): Pregled arheolokih istraivanja Gradskog muzeja Sisak u 2008. godini, Godinjak Gradskog muzeja Sisak 9, Sisak, 59-80. BALABANI, Josip, (2005): Ljudevit Farka Vukotinovi- Knjiga na stranom jeziku / Book in foreign language, Na iskonima moderne Hrvatske, Zagreb. BARADA, M. (1944): Vanost osnutka Zagrebake nadbiskupije, Kulturno poviestni Zbornik Zagrebaje nadbiskupije I., Zagreb, 1-4. BLAKOVI, Andrija (1794): Historia universalis Illyrici ab ultima gentis et nominis memoria (Dissertationes VIII), Zagreb. BOJNII, I. (1882): Das Kroatische archologische Nationalmuseum. Kroatische Revue. Berichte ber die socialen und literarischen Verhltnisse der sdslavischen Vlker (Agram): 129141, 199203.

98

MOMMSEN, Theodor Christian Matthias (Garding, 30. studenog 1817. - Charlottenburg, 1. studenog 1903.), njemaki povjesniar i pravnik. Studirao je pravo i klasine znanosti od 1838-43. godine, a poslije nekoliko godina provedenih u Francuskoj i Italiji te kratke novinarske karijere, postao je sveuilini profesor. Politiki je bio angairan u revoluciji 1848-49. to je rezultiralo otpustom iz profesorske slube. Godine 1858. dodijeljena mu je Katedra za povijest starog vijeka na Sveuilitu u Berlinu. Bio je stalni tajnik Pruske akademije znanosti i umjetnosti, te aktivan i istaknuti lan pruskog parlamenta. Godine 1902. dobio je Nobelovu nagradu za knjievnost za djelo Povijest Rima.

29

BURKOWSKY, Zdenko (2000): O djelatnosti drutva Arkeologino drutvo Siscia u Sisku, Godinjak GMS I, Sisak, 52-64. BUTURAC, Lojzo (2006): Stoljea upe Sv. Kria u Sisku, Petrinja. BUZOV, Marija (2000): Topografija antike Siscije na temelju arheoloke batine, Disertacija, Zadar. HOFFILER, Viktor / SARIA, Balduin (1938): Antike inschriften aus Jugoslavien, I., Noricum und Pannonia Superior, Zagreb. HOTI, Marina (1992): Sisak u antikim izvorima, Opuscula archaeologica, vol. 16, Zagreb, 133163. Izkapanje starina i na narodni muzej, Vienac, br. 24, Zagreb, 1877: 389. JAGI, Dragutin (1883): U Sisaku 13 listopada 1883., VHAD, Zagreb, 120-121. KATANI, Matija Petar (1795): Specimen philologiae et geographiae Pannoniorum, in quo de origine lingua et literatura Croatorum, simul de Sisciae Andautonii Nevioduni Poetovionis urbium in Pannonia olim celebrium et his interiectarum via militari mansionum situ disseritur, Zagrabiae: Typis episcopalibus. KATANI, Matija Petar (1827): Istri adcolarum geographia vetus e monumentis ephigraphicis, marmoribus, numis, tabellis eruta et commentariis illustrata Pars I Budae 1826: Pars II Budae (izdano je posmrtno). KNEZOVI, Ivan (2008): Kataniev Andautonij: vrhunac znanstvenog istraivanja arheologije i stare povijesti na zagrebakom podruju u 18. st., Radovi Zavod za hrvatsku povijest, Vol. 40, Zagreb, 11-47. KRELI, Baltazar Adam (1994): Povijest Stolne crkve zagrebake, Institut za suvremenu povijest, Zagreb. LAZIUS, Wolfgangus (1551): Commentariorum reipublicae Romanae illius in exteris provinciis acquisitis Constitutae libri duodecim, Basileae. LELEKOVI, Tino (2011): Antike nekropole Siscije i Murse, Disertacija. LOLI, Tanja (2003): Colonia Flavia Siscia, in The Autonomous Towns of Noricum and Pannonia, eds. M. .a.el Kos, P. Scherrer, Situla 41, Ljubljana, 131-152. LUETI, Tihana (2001): Darovi i darovatelji ..., VAMZ 3.s. XXXIV: 217-264. LUETI, Tihana (2001): ime Ljubi kao ravnatelj Zemaljskog narodnog muzeja u Zagrebu od 1867. do 1878. godine, Zbornik odsjeka za povijesne i drutvene znanosti Hrvatske Akademuje Znanosti i Umjetnosti 19, 215 261. LJUBI, ime (187): Inscriptiones quae Zagabriae in Museo nationali asservantur, Viestnik Narodnoga zemaljskoga muzeja 2, Zagreb, 1-75. 30

LJUBI, ime (1878): Pisani spomenici: iskopani u Sisku od arkeol. drutva Siscia teajem god. 1878., VHAD, God. 2, br. 1, 1112. MARSIGLI, Luigi Fernando (1726.): Danubius Pannonico Mysicus, observationibus geographicis, astronomicis, hydrographicis, historicis, physicis perlustratus et in sex tomos digestus, Amsterdam. MIGOTTI, Branka (1994): Arheoloka graa iz ranokranskog razdoblja u kontinentalnoj Hrvatskoj, Od nepobjedivog sunca do sunca pobjede. Arheoloki muzej, Zagreb, 41-69. MIGOTTI, Branka (2001): Sarkofag Romanije Nevije iz Siska, Godinjak Gradskog muzeja Sisak II, Sisak, 37-88. MIGOTTI, Branka (2005): The Roman Sarcophagi of Siscia, skup: Roman Sarcophagi in Pannonia and Upper Moesia, Ljubljana, Slovenija, 10.-11. oujak 2005., neobjavljeno. MIGOTTI, Branka (2011): Prostor ranokranske biskupije Siscije i njegova arheoloka ostavtina, Antiquan fidem, Zbornik radova, Zagreb, 37-70. MIRNIK, Ivan (2001): Genealoke biljeke Mijata Sabljara o njegovoj obitelji, VAMZ, n. s. XXXIV/1, Zagreb, 205-216. MOCSY, Andras (1962): Pannonia (Siscia), PWRE IX, 237-278. MOMMSEN, Theodor (1902): Corpus inscriptionum Latinarum (CIL) vol. III. Inscriptiones Asiae, provinciarum Graecarum, Illyrici Latinae, Berlin. Muzeopis (1997): 1846-1996. Zagreb: Arheoloki muzej u Zagrebu. OBRADOVI, Davorka (1997): Sisak od kranstva do plovila XXI st., Sisak: Segestica, Siscia, Sziszak, Sisak, 10-20. PAJTLAR GRDINI SUMAJSTORI (2006): Stosedamdeseta obljetnica ljekarnitva u Sisku, Sisak, 17-18. Rad Jugoslavenske akademije, br. 23, 1873. RADMAN-LIVAJA, Ivan (2004): MILITARIA SISCIENSIA nalazi rimske vojne opreme iz Siska u fundusu Arheolokog muzeja u Zagrebu, Zagreb, AMZ, 2004. RADMAN LIVAJA, Ivan (2007): In Segestica ... , Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 24/2007, 153-172. RENDI-MIOEVI, Ante (1995) (ed.), Zagreb prije Zagreba. Arheoloka batina Zagreba od prapovijesti do osnutka biskupije 1094. godine (katalog izlobe / exhibition catalogue), Zagreb. SLUKAN-ALTI, Mirela (2004): Povijesni atlas gradova, II. svezak, Sisak. Sisak, Dravni arhiv Sisak/Hrvatski dravni arhiv.

31

SZABO, Agneza (1996): Osnivanje i razvoj Narodnog muzeja u Zagrebu izmeu 1846. i 1873. godine, Na museum: zbornik radova sa znanstvenog skupa odr`anog prigodom proslave 150 godina od utemeljenja Hrvatskoga narodnog muzeja u Zagrebu 1846-1996, Zagreb 12-14 studenog1996. / J.Balabani. Zagreb : Hrvatski prirodoslovni muzej: Hrvatski povijesni muzej: Arheoloki muzej u Zagrebu, 27-40. ANJEK, Franjo (1993): Crkva i kranstvo u Hrvata, Zagreb. EBEI, Berislav (2009): O hrvatskim domoljubima Ljudevitu Farkau Vukotinoviu, prirodoslovcu i Ladislavu Kukuljeviu Sakcinskom, rudarskom poduzetniku, Rudarskogeoloko-naftni zbornik, vol. 21, Zagreb, 113-117. TKALI, Ivan (1866/2003): Severila ili slika iz progonstva kranah iz Siska (facsimile). Zagreb. VUKELI, Vlatka (2005): 130 godina ujedinjenja Vojnog i Civilnog Siska, Puki kalendar SM, 118-124. VUKELI, Vlatka (2009): Poeci sustavnih arheolokih istraivanja u Sisku. Godinjak GMS 9, 93-119, Sisak. VUKOTINOVI, Ljudevit (1996): Kratka historija Narodnoga hrvatskoga muzeja. Muzeopis 18461996, Zagreb. ZANINOVI, Marin (1981): Siscia u svojim natpisima. IzdHAD/6, Zagreb, 201-208. ZANINOVI, Marin (1986): Pojava antike u sredisnjoj Hrvatskoj, Izdanja HAD-a 10, 59-67.

32