Istromancer

Izdava ICR d.o.o., Rijeka Ivana Zajca 20/II tel.
/faks 051 338 482 Uredila i lektorirala Antonija Menari Ometali je Danijel Bogdanovi & Zoran Kruvar Ilustracija na naslovnici Nela Dunato Korektura Marijana Malovoz Prijelom ICR d.o.o., 2012. Tisak Gradska tiskara Osijek d.d. CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu SVEUILINE KNJINICE RIJEKA pod brojem 121115068 ISBN 978-953-6939-93-0
Istromancer
Zbirka pria o Davoru ioviu
Sadraj
Predgovor 5 Darko Macan: Oiana balada 9 Ed Barol: Otac svih pria 11 Danijel Bogdanovi: Permafrost 23 Danilo Brozovi: Adrenalin 2 38 Ivana Dela: Uspjesi prikupljaa ika 57 Ernie Gigante Dekovi: Kviz 65 Mirko Grdini: Josip sam krten 75 Irena Hartmann: O Priama ili kako su Hrci spasili Zbirku 79 Adnadin Jaarevi: Gastronomska pria 88 Adnadin Jaarevi: I bi opereta 95 David Kelei: Nakon smrti dolazi slava 106 Zoran Kruvar: Tri kralja jahahu 117 Igor Rendi: Urednik 157 Vanja Spirin: O piramidama i tajanstvenim svicima 161 Zoran Vlahovi: Oko za oko! 174
Predgovor
obria Cesari davno je jo ustvrdio: Ko zna (ah, niko, niko nita ne zna. Krhko je znanje!) Oito je da dobri Dobria nije poznavao Davora iovia kad je pisao tu pjesmu. Jer ako postoji osoba kojoj je znanje sve samo ne krhko, onda je to dotini. Oni koji ga poznaju, rei e: Dajte smanjite malo cijenu FFK i istrakonskih zbirki, bolje e se prodavati!. Oni kojima iovi predstavlja enigmu, rei e: Slijepci su najvei pesimisti, jer na sve gledaju crno. Ova knjiga nije namijenjena ni jednima ni drugima, ve onima koji e na njezin spomen rei: Daj dva komada. Vi kojima se ova knjiga nalazi u rukama, vjerojatno poznajete iovia dovoljno da ga nije potrebno predstavljati, jer to e uiniti prie koje se nalaze na sljedeim stranicama. Ono to treba rei je kako je uope dolo do ove knjige. Iako je ideja o njoj roena vrlo nedavno, prije svega pola godine, moglo bi se rei da njezini zaeci seu u mrane davnine poetaka ovoga stoljea kada se Davor iovi pojavio kao lik izvjesnih pria objavljenih u istrakonskim i zbirkama Festivala fantastine knjievnosti (eklatantni primjeri su pria Zorana Kruvara Promotor, objavljena u istrakonskoj zbirci Iznad i ispod, kao i storija Jama Adnadina Jaarevia, metra ikovijanskoga izriaja na ovim prostorima, objavljena u zbirci Festivala fantastine knjievnosti Prie o divovima). Iako je Davoru ioviu ideja o njemu kao liku u priama bila zanimljiva i zabavna (u poetku), pod geslom svakog gosta tri dana dosta, tako je i njemu to s vremenom poelo planinariti po tijelu, sve dok mu se nije popelo na vrh glave. Pa je stavio veto na daljnje objavljivanje takovih pria i zarekao se baciti kletvu na svakoga tko se usudi i dalje ga
5
Istromancer
koristiti kao lika. Kletva bi se sastojala u tome da bi mu se noni prsti pretvorili u zrna kukuruza u dvoritu napuenom izgladnjelim kokoima. Moda bi na tome sve i ostalo, da se na rijekoj znanstvenofantastinoj konvenciji Rikon, listopada 2011. godine nisu okupila dva uma privremeno smjetena u glavama Zorana Kruvara i Danijela Bogdanovia, te za jednoga doruka u stanu prvospomenutoga, razgovarajui o fandomu (jer o emu bi drugome hrvatski pisci sf-a uope i mogli razgovarati?), zakljuili kako je a) ba teta to je Davor iovi zabranio objavljivanje pria sa sobom kao likom, kako bi b) bilo ba zanimljivo kad bi takovih pria bilo jo. A jo bi c) zanimljivije bilo vidjeti pisce koji bjee pred hordom peradi, dok se iovi negdje u prikrajku zlobno smije i misli si: eto vam, pa vi piite o meni! I naravno, d) ako itko u hrvatskome fandomu zasluuje da se o njemu piu prie, onda je to osoba koja taj isti fandom promovira gdje god stigne, pa ak i gdje ne stigne, osoba koja u neku ruku jest fandom. Kad smo zakljuili da ta osoba ne postoji, odabrali smo Davora iovia. to je, naravno, ala. Nismo ga odabrali mi, nego elo Hadiselimovi. to je, naravno, ala. On nam se sam javio da bi htio zbirku pria o sebi. to je, naravno, ala. Htjeli smo vidjeti je li mogue napraviti neto ovakvoga tipa, neku vrstu tribute to knjige gdje e jedna osoba biti centralna tema, lik ili pokreta svake prie. to, naravno, nije ala. Kad smo zakljuili kako je ideja dovoljno luda da nema anse da uspije, poeli smo potiho meu autorima traiti dobrovoljce koji bi bili voljni sudjelovati u jednom takvom projektu. Osnovni uvjet, osim tematike, bio je da Davor ne sazna da se neto ovakvo dogaa, jer smo mu odluili tutnuti gotovu zbirku pod nos na predstojeem Istrakonu tako da nikako ne moe utjecati na njezin nastanak ili nemogunost njezina nastanka, ter mu gledati facijalne reakcije, a usput i promatrati kako nam se noni prsti polagano pokukurunjuju.
6
Naravno, pisci su se spremno odazvali, a dobili smo ih na to to smo rekli da za svoje radove nee biti plaeni. Iz toga su odmah prepoznali kako se radi o sasvim ozbiljnom knjievnom projektu. Tako su se, na stranicama ove knjige, likom i djelom Davora iovia pozabavili autori ija su djela objavljivana u raznim hrvatskim asopisima, zbirkama i antologijama znanstvene fantastike, samostalnim knjigama pa ak i u inozemstvu. Nali su se ovdje dobitnici knjievnih nagrada Sfera i Artefakt, osvajai glavnih i utjenih nagrada na Istrakonu, ukratko, ljudi ije e prste kokoi s velikim ponosom kljucati. Obzirom da su Bogdanovi i Kruvar nesposobni sami pripraviti knjigu, u tome im je morala pomoi Antonija Menari, koja je lektorirala tekstove i openito odradila sav ozbiljan posao dok su se njih dvojica glupirali. Ona je takoer odmah pristala kad je ula da za to nee biti plaena, a na istu foru uhvatila se i Nela Dunato koja je napravila ilustraciju za naslovnicu. Davor iovi zaduio je hrvatsku znanstvenu fantastiku mnogostruko, poev od uloge u pokretanju Istrakona i Festivala fantastine knjievnosti, preko pokretanja i ureivanja svih onih zbirki kroz koje su domai (a i ire) autori dobili priliku predstaviti se itateljima, sve do neumornog promoviranja knjievnosti uvijek i svugdje. U elji da mu se oduimo i potaknemo ga da u svojim naporima ustraje i dalje, odajemo mu duno priznanje knjigom u kojoj je upravo on glavni lik. Danijel Bogdanovi i Zoran Kruvar
A: Poezijom se ne bavim, pa se ne usuujem ni komentirati. D: Meni tu rima malo klima, ali sve ostalo mi tima. Dobar ivot svima, a ne samo uhm, no dobro. Z: Iako je ovo epska pjesma, sva prti od njenih, lirskih osjeaja. Naprosto mi u matu navire prizor Darka Macana u narodnoj nonji, kako uz gusle snanim glasom pjeva pjesmu o ioviu, dok brkati brani pomno sluaju i u ritmu dostojanstveno kimaju glavama. Uostalom, nije li zbirku pria prigodno zapoeti pjesmom?
Darko Macan
Oiana balada
itavog je Davor svoga vijeka zavirivo u Pazinsku jamu. eka Davor, ali ne doeka: nikad nita ne oivi tamu. A tako bi Davor rado htio da u jami Betiju pronae, Betiju je danonono snio, od Betije Davor ne zna slae. Sanja Davor bie to u jami, sanja Davor tisue turista, sanja zvjerku neznanu u tami, sanja Davor, u snu itav blista. Od tada su prola mnoga ljeta, naselilo neto se u tamu! Pazin centar postao je svijeta, milijuni hrle sad u Jamu.
Istromancer
Hrle jami, Betiju da vide. Kamere im naperene svima. Da l u mraku stvarno neto vide? Da l u Jami zbilja neto ima? Ima! Ima! Kako ne bi bilo! Kad Davoru snatrenja bi dosta on uini to srcu mu milo - u mrak poe, Betija on posta!
10
A: Pria s naslovom za koji sam navijala da bude naslov zbirke, jer zaokruuje tu ideju iovia kao nepresunog pripovjedaa, a koja se pojavljuje u svim ostalim priama. A openito... to misli Bogdanoviu, moe li to Barol bolje? D: Ja mislim da ne moe. He-he, ala. Moe on to hm, sad sam se uhvatio u klopku. Ajmo ovako: moe on to bolje, ali moe i gore, iako ne treba, jer zato bi pisao gore, ako moe i bolje? Zato nije dobro pisati savreno, jer onda moe samo gore, a ne bolje, a ako se ne moe poboljavati, emu sve, kad si ve najbolji, jer riskira biti gori ako nastavi pisati, to ti stvara ir na elucu. Dakle, zakljuak: pii s pola kapaciteta i bit e ti bolje. Ili pij Gastale. Z: Otac je ovdje klasina arhetipska figura, koju, kako to ve obino u knjievnosti biva, valja simboliki smaknuti kako bi se ostvarilo, opet simboliko, sjedinjenje s majkom. Otac je tako (metaforiki gledano) spaljen, ime je junak dokazao svoju intelektualnu i evolucijsku premo nad retardima koji se zanose hrvatskom znanstvenom fantastikom. Vidi se tu da je na Barola presudan utjecaj imao David Hume sa svojim idejama o izruivanju tekstova vatri.
Ed Barol
Otac svih pria

atra je bila ugaena, crni pepeo je zalebdio po zraku kad je Tim nekoliko puta gurnuo granom po njenim ostacima, traei zaostale, male iskrice topline. Bilo mu je zima, jutra su bila jo uvijek duga i zubata i volio bi da se mogao ugrijati jo barem na trenutak, iako je znao da kreu dalje im se Ilin vrati. Odustao je naposljetku od jalovih pokuaja, odbacio granu, pa se jo vie skupio na kamenu na kojem je sjedio i obujmio rukama, skupljajui krznenu tuniku oko sebe, pokuavajui se utopliti.
11
Istromancer
Grmlje je zaukalo s njegove desne strane i on se prene i izvue no iz pojasa. Bio je to ipak samo Ilin, sa samostrelom u desnoj ruci, oputenog niz nogu, iako je u njemu bila zataknuta strijela. Lijeva ruka mu je bila prazna i Tim razoarano uzdahne. Nadao se da e se vratiti barem s nekom pticom kojoj bi se mogao veseliti oekujui ruak. Dan je dug, bit e jo prilike, ali hrana u torbi je bolja od one na grani. Popipa rukom teku platnenu torbu pored sebe. Bio je u iskuenju da izvue jo jedan komad plosnatog kruha iz nje, eludac mu je krulio i traio to od njega, ali odustane od toga. eka ih jo gotovo deset dana hoda prije nego to obiu veliki zaljev i dou do naseobina. Torba je bila teka i puna, ali bio je to od sjemena koje su nosili za trgovanje, ne od hrane. U povratku bi trebale biti pune metalnih vrhova za samostrele i udica, zajedno sa jo nekoliko noeva koje su gore izraivali, a nadali su se da e imati dovoljno i da dobiju jedan vei lonac. Kreemo?, upita Ilin Tima koji je jo sjedio sklupan pored ugasle vatre. Aha, odvrati mu ovaj zlovoljno i krene ustajati. Godine su ga brzo sustizale, spavanje na tlu i dugi marevi su mu padali sve tee, ali jo uvijek nije bilo mlaih kojima bi mogao povjeriti posao cjenjkanja i trgovine. Tim se nadao da e Ilin nauiti dovoljno na putovanjima s njim pa da njega uskoro zajednica i poglavarice potede putovanja u daleka podruja. Vidio sam cestu, Ilin izvadi strijelu iz samostrela i zatakne je u tobolac na leima. Njegova torba, koju je sad zgrabio i prebacio preko ramena je bila vea i tea od Timove, ali i Ilin je bio za glavu vei i dvostruko mlai. Dobru cestu, mnogo sivog. Moe se hodati po njoj bez muke. Ceste su opasne, odmahne Tim glavom dok je skupljao svoje stvari. Uzme svoje kratko koplje pa se osloni na njega. Svatko te na njima vidi. Na cesti si plijen. Proli smo kroz veliku, dugu rupu. I tamo je nekad bila cesta. Jo se vide tragovi.
12
Ostavili smo cijelu srnu mranima za prolaz. Oni koji to ne naprave zavre u bezdanim jamama. Ja nisam nikog vidio. Sve mi se ini da su to samo stare prie i bapski strahovi, teta onoliko mesa, odvrati iza njega Ilin, dok je Tim oprezno koraao izmeu grmlja po kvrgavom kamenju. Djecu mraka nikad ne vidi, otpuhne Tim. Kad ti se priblie ve je kasno. Ma daj. Razmisli jo jednom. Mogli bi s cestom doi ponovno do obale jo veeras. Baciti malo mamca u more. Malo ribe bi nam dobro dolo. to kae? Ceste su opasne, uzdahne opet Tim dok su mu koljena krckala. Opasne, ali dobre, pomisli, dok mu je kamenje bolo stopala kroz izlizane kone onove. Samo jedan dan. I sam si priao da u ovim krajevima nema ljudi i da nikad nisi naiao ni na one druge. Jer sam pazio. Ali uo bi ponekad u noi u daljinama zvukove. Vi starci uvijek ujete svata. Lovim godinama po naim umama i nikad nisam vidio ni jednog degena ili mulanta. Hajde, to kae, cesta je tu odmah preko? Da bar pogleda? Starci, ponovno uzdahne Tim, starci su nekad bili ljudi dvostruko stariji od njega. Opsuje ispod glasa kad je ponovno jedan otar kamen zabio svoj vrh u njegov taban. Trebalo bi mu jo koe da ojaa svoju obuu, ali zadnjih dana su jeli samo pernatu divlja. Dobro, hajde, pokai mi cestu. Ilin ga razdragano pljesnu po ramenu, udarcem od kojeg je zaglavinjao, i proleti pored njega. Za razliku od Tima, mladi je kroz umu hodao bos. Taj momak je imao kou na tabanima koju bi se gotovo moglo proglasiti kopitima, odavno je zakljuio Tim. Njemu nije bio toliki problem hodati po umi koliko je elio avanturu i neto novo.
13
Istromancer
Tamna, negostoljubiva uma i ikara razdvojile su se pred njima kad su izali na staru cestu. Nekad je bila iroka i mona, jedna od onih dobro graenih. Sad je bila skoro cijela obrasla niskim grmljem i travom, ispucala i pranjava, ali je po njoj jo uvijek moglo hodati dvoje, moda i troje ljudi jedan do drugog. Tim se na njoj osjeao izloeno, golo. Mogao je vidjeti daleko niz cestu, ali uma je sad izgledala jo tmurnija, neprobojna i prijetea. Kad si u njoj onda si dio nje, putnik i lovac, ovdje van si samo uljez. Ipak, siva praina je godila njegovim tabanima, a na cesti je bilo i toplije. Sat, dva moda, ne vie, samo dok ne prou ona brda pred njima, onda bi moralo biti lake. A ovdje nee nita jestivo uloviti. ak i ako neka ivotinja pretri cestu nee stii nita napraviti. Hodali su ustro, Tim utke, a Ilin priajui o nekim svojim pustolovinama s ostalim mladiima iz zajednice. Nije ih bilo ba mnogo, sve ih je ve uo nekoliko puta. Ali mladi jednostavno nije mogao izdrati da uti due vrijeme. Iznad njih je mogao vidjeti ptice, visoko gore, veinom crne i sitne, ali u daljini je spazio i par bijelih obrisa. Galebovi. No oni su znali letjeti duboko u unutranjost, more nije nuno bilo u njihovoj blizini. Nakon pola sata hoda cesta je jo uvijek bila pusta, a uma tiha i nezainteresirana za njih sve dok uanj s desne strane nije privukao Timovu panju. Zastao je neodluan, spreman se sakriti, iako nije imao gdje, ali Ilin je ve odmicao cestom pred njim. Otvorio je usta da vikne i upozori ga kad je, sad s njegove lijeve strane, ugledao neto kako dolijee prema njemu. To neto se omotalo oko njegovih nogu, lupilo ga po njima i uhvatilo u raskoraku. Opruio se u sivu prainu, jedva ublaivi pad rukama. Vidio je kako Ilin takoer pada na cestu oboren s neim, on na lea, i prokune glasno sam sebe, budalo i idiote, prije nego ga estok udarac po glavi, od nekog iza njega kojeg nije ni vidio, poalje u tamu. Probudio se u tamnoj prostoriji grubih kamenih zidova.
14
Glavobolja i glad su ga odmah zaskoili. Svjetlo je jedva dopiralo u prostoriju, sjene su se vukle oko njega prema kraju dana. Bio je vezan, konopcem oko zapea koji je bio prebaen gore iznad njega preko jedne potamnjele grede i koji se gubio negdje gdje ga nije mogao vidjeti. vor konopa je bio vrst i nije ga uspijevao olabaviti i izvui ruke, ak ni sa zubima. Pored njega, na tvrdom kamenom podu, Ilin je stenjao jo uvijek u nesvjestici. Izvana se uo amor glasova i komeanje. Bili su zarobljenici. A to je njemu bilo jo i gore, nije bilo njihovih torba. Sva muka i trud uzalud, ako i uspiju pobjei vratit e se kui kao psi lutalice, podvijena repa. Uljiva tkanina puna rupa koja je prekrivala ulaz odmakne se i unutra stupe dva mukarca. Bili su dosta nii od Tima, jako kratkih nogu, ali vrsti i miiavi unato trbusima koji su visjeli na njima. Goli do pojasa, u rukama su drali kamene noeve, drvene kugle spojene konopom visjele su im za pojasom. Oi su im sjale crveno u polumraku, jedno je lice bilo deformirano i bez cerekanja od kojeg je Tim zadrhtao. Mulanti. Tim se povue koliko mu je konopac doputao, odluan tresnuti bar jednog od njih nogom. Jedan od pridolica ispusti povik i konopci koji su drali njega i Ilina spuznu s greda. Drugi uhvati njegov konop i omota ga oko svoje podlaktice. Ide!, promumlja grlenim glasom i povue ga. Tim se malo opusti i napravi korak naprijed. Govorili su prepoznatljivim jezikom, barem nisu bili potpune ivotinje, iako bi po njihovim iljastim, snanim zubima kojih je prosto bilo previe moda izvukao drukiji zakljuak. Dopustio je da ga ta dvojica izvedu iz prostorije, pored jo dvojice gotovo istih koji su ekali ispred ulaza pa uli unutra nakon to je Tim proao pored njih. Izgledali su mu elavo na prvi pogled, ali je sada na slabom veernjem svijetlu vidio da briju glave. Sitne porezotine, neke svjee, neke stare, prekrivale su im kvrgave lubanje. Iza sebe je uo gunanje i Ilinovo stenjanje dok su ga napola vukli za njima. Izveli su
15
Istromancer
ih u prostrano dvorite, potpuno okrueno visokim kamenim ruevinama. Sivi kamen nejednakih oblika i veliina. Ovo je bilo staro i u vrijeme stare civilizacije, pomisli Tim. Uokolo po dvoritu su stajali mukarci i gledali kako njega i Ilina vode preko dvorita. ene i djeca su se navirivali kroz prozorske otvore ruevina. Svi su bili nalik jedni na druge. Maleni, zbijeni, trbuasti i s mnogo deformacija. A bilo ih je mnogo, pedesetak najmanje, moda i vie unutar ruevina. Svi mukarci su imali obrijane lubanje, osim dijela kose koja im je rasla oko uiju. Osvrtao se oko sebe dok ga nisu grubo povukli za konop prema stupu na povienom dijelu dvorita. Izlaz iz ruevina je bio iza njega. Nekad dovoljno velik da kroz njega prou cestovna kolica, sad zatrpan deblima i trnjem, otvorom jedva dostatnim za jednu osobu. Obojicu su dovukli do tamnog stupa i vezali za njega. Nasuprot njih, udaljen par metara na postolju od dasaka, bio je kip mukarca nevjeto isklesan u kamenu, nalik na mukarce koji su ih okruivali. Velikog trbuha, elave glave, ali dobroudnog lica . Oko metar visok, izgleda i poze koja je Tima podsjetila na jednog od starih bogova, Buda ili Krina se zvao. Stara Marta ga je poduavala o njima kad je bio dijete, u doba kad su vani jo znale padati kisele kie. Sjeao se i raspetog boga i proroka bez lica. Bogovi ive dok ljudi u njih vjeruju, govorila je Marta, a s obzirom kako je ovjeanstvo polo i zasluili su da umru. Tim je susretao plemena koja su tovala munje, planine ili bezdlakog vuka pa ak i opakog rogatog medvjeda. Iz neznanja, straha, praznovjerja ili u potrazi za simbolima koji e ih uiniti jaim i drukijim od ostalih. Ljude koji su potpuno zaboravili svoje nasljee i doba koje je nekad bilo. Boanstvo ovih mulanata je djelovalo bezazleno prema nekim drugim za koje je znao. Stanovnici ruevine sad su se pribliili i stvorili polukrug oko njih i kipa. Iekivali su sve dok jedan stari mukarac, ono malo kose oko uiju potpuno sijede i golemog trbuha, nije
16
istupio naprijed. Imao je samo jedno oko; mjesto na glavi na kojoj je trebalo biti drugo je bio ravno i prekriveno koom. Tim zadrhti gledajui ga i promatrajui odvratne deformacije na ostalim ljudima. U njegovoj zajednici su nakaznu djecu ubijali im bi se rodila. Starac podigne ruke prema nebu koje se tamnilo i svi okupljeni stadoe vikati u glas. io, io, io, io, io!, vikali su sve dok od jeke unutar kamenih zidova Tima nije jo vie zaboljela glava. Baklje su se poele paliti i raznositi po dvoritu, uz pomo jedne male vatre koja je gorjela u jednom uglu ozidanom kamenjem. Starac posegne rukom ispod drvenog postolja i izvue neto kvadratno. Doe do Tima i Ilina i podigne predmet u zrak. io!, vikne. Knjiga, odvrati mu Tim, promatrajui dobro ouvanu knjigu koju je starac drao u ruci. Knjiga!, zakima starac glavom. Nije mu nedostajalo samo oko. I jedno uho mu je manjkalo. Nije bilo otkinuto, rodio se bez njega. io! Tko je io?, upita Tim. io!, vikne starac okrenuvi se prema kipu a svi ostali ponovie njegov poklik. io koji je ubijao vampire! io koji se smijao starim bogovima!, vikao je starac, a svi okupljeni su mrmljali njegove rijei za njim. io koji je vladao divovima! io koji je porazio dinosaure i zmajeve, koji je palio zvijezde na nebu! io koji je papir pretvarao u vino! io koji je tri puta odnio blago Tariku Zlatoustom iz njegove katedrale duhova! io! Otac svih pria. io, io, io!, stanu sad opet vikati svi. Neki heroj stare civilizacije, zakljui Tim. to mu i nije bilo toliko bitno koliko pitanje to ovi ludi mulanti misle napraviti s njima. io!, drekne opet starac i unese mu knjigu u lice. Prie o divovima, proita Tim s naslovnice. Festival fantastine knjievnosti dva, nula, nula, osam.
17
Istromancer
Starac okrene knjigu prema sebi pa onda opet prema Timu, a amor proe kroz gomilu. Ti ita? itam, pa to? Jo mrmljanja i par povika poleti u zrak dok Tim nije shvatio da oni nisu vie pismeni. Knjiga ili knjige, su im samo bile religiozni objekt. Iako, i u njegovoj zajednici je bilo jako malo pismenih i sve vie su postajali odvojena grupa, istodobno tovana i ismijavana. Knjige su ionako bile rijetkost. Nekad davno, jako davno, znao je to iz pria, knjige su se radile od trajnih materijala i mogle su poivjeti jako dugo. Knjige stare civilizacije su bile tanki papir, trajale bi najvie dvije generacije. A stara civilizacija je nestala prije mnogo vie od dvije generacije, stoga su knjige bile vie sjeanje nego stvarnost. Veina toga to su oni imali su bile stvari koje su zapisivali generacijama na kou ivotinja. Potrebne i dobre stvari. O medicini i poljoprivredi, ne bapske prie o vampirima. ita!, prui mu starac knjigu. Tim prui svoje zavezane ruke prema njemu, sklopljenih dlanova i upitnog pogleda. Starac mahnu glavom prema jednom od uvara iza njegovih lea i konop nestane sa njegovih zapea. Tim protrlja ruke pa paljivo uzme knjigu iz stareve ruke, izbjegavajui svaki mogui dodir s mulantom. Stranice su bile ouvane, jezik gotovo posve razumljiv, i on nasumice pone, malo zamuckujui, itati neto iz knjige. Uzdasi i amor su se utiali i svi se skupie to blie da ga uju. Neto vie od pedesetak, moda i ezdeset osoba, procijeni Tim gledajui uokolo preko stranica knjige. Zavrio je itanjem jedne prie pa kad je graja i vika zavladala dvoritem krene itati jo jednu. Ilin se osvijestio i stenjao pored njega. Nakon to je dovrio jo jednu priu starac ga pokretom ruke pozove da ustane i krene za njim. Tim to nevoljko uini. Dva straara su ga pratila u stopu. Starac ga je odveo u jednu od bliih ruevina, u prostoriju
18
koja je bila hladna i suha. Neto mesa je tu visjelo sa stropa, jedan veliki kotao je stajao usred prostorije, a u njemu je po povrini ulivene vode plivalo sjemenje iz jedne od njihovih torba. Nekoliko mjeina s tekuinom je stajalo poslagano uz njega. Druga torba je, jo uvijek puna, leala uz naslagana drva na vrhu kojih je bila uredno sloena hrpa knjiga. Po desetak knjiga je bilo zajedno vrsto vezano u prozirni plastini omota. Zato su tako ouvane, shvati Tim. Nekoliko ih je lealo odmotanih uz ove druge, raznih boja i naslova. Starac uzme nekoliko njih i gurne ih Timu u ruke pa mu pokae da ide vani. Vratili su se natrag do stupa i Tim sjedne ponovno i poloi knjige ispred sebe. Starac pristupi i gurne Ilina nogom. Ti ita? Mo mislit, odvrati mu Ilin i pljune pred njegove noge. Ja ne itam nita, ti smrdljivi debilski mulante. Starac podigne ruku u zrak, a Tim vrisne kad je jedan od straara iza njih sa snanim zamahom spustio kamenu sjekiru na Ilinovu glavu. Zvuk je odjeknuo izmeu zidina, ljepljivi zvuk nalik na lom ljuske jajeta. Ti ita! On hrana, obrati se starac Timu koji je u strahu gledao kako trojica odvlae Ilina prema velikom kotlu punom njihovih sjemenki, kojega su dovukli za njima i postavili iznad vatre. ita!, vikne starac na Tima i Tim uzme jednu od knjiga. Prie o vinu, barem je zvualo dobro, isto Festival fantastine knjievnosti dva, nula, jedan, dva. Ti festivali su izgleda trajali kroz cijelu staru civilizaciju. itao je zamuckujui dok su iza njega odjekivali zvuci sjekira koje su komadale Ilina. itao je dok su dijelovi njegova tijela pljuskali u kotao i dok je miris kuhanog mesa istodobno natjerao njegov eludac da kruli od gladi i stee se u grevima od boli. Kanibalizam je bio neto o emu su nekad priali starci, neto iz dalekih kra-
19
Istromancer
jeva prekrivenih sivim, areim pepelom, ne neto to bi trebalo postojati tako blizu, samo par dana hoda daleko. itao je dugo, iz raznih knjiga, kad mu se grlo ve osuilo, itao je i odbio zdjelu vrue hrane, koju su stavili ispred njega, gotovo povrativi od pogleda na komad mesa koji je plivao u glinenoj zdjeli. itao je pod svjetlom baklji duboko u no, dok su uokolo kruile mjeine opojna mirisa s nekom vrstom alkohola. Prie koje je itao su bile doekivane uglavnom s odobravanjem, ponekad i s nekom unom raspravom, nisu ih izgleda pamtili ba onako kako su bile zapisane i nekad proitane njihovim precima. A bile su udne, nestvarne i oito izmiljene, beskorisne, pune stvari koje se sigurno nikad nisu dogodile, barem po onome to je on znao o staroj civilizaciji. I Tim nigdje nije u njima otkrio tko je io. Moda je on bio ovjek koji je sauvao sve ove knjige pobrinuvi se da preive stoljea. Umor je svladavao Tima i glava mu je sve ee padala na knjigu pa starac napokon da znak da stane i uzme knjigu iz njegove ruke. Veina sluatelja po dvoritu je ionako ve zaspala. Ide spava, starac da znak jednom od straara, sutra ita ponovo! Sutra ponovo, uzdahne Tim. S obzirom da vam sluim kao zabavlja pretpostavljam da nisam predvien za jelovnik. Starac odmahne glavom i naceri se pokazujui usta prepuna iljastih, crnih zubi. Prvo naui ita neke od nas. Onda te pojedemo. Krasna perspektiva, pomisli Tim, dok je praen guranjem koplja straara hodao prema prostoriji u kojoj se osvijestio na ovom mjestu. Straar je bio pripit i kad je uzeo konop s pripremljenim vorom Tim isprui ruke ispred sebe sa dlanovima skupljenim pljotimice, kao da hvata vodu. Straar ga ni ne pogleda, samo prebaci omu i zategne je, pa s drugim krajem konopa izae van iz prostorije. Tim je ekao neko vri-
20
jeme, trudei se ne zaspati, pa onda samo sklopio dlanove i izvukao ruke iz ome. Oprezno ju je zakaio na komad grede to je virio iz zida na koji je do tada bio naslonjen, pa krenuo prema izlazu. Nekoliko baklji jo je gorjelo vani, vidio je dvorite na kojemu je jo uvijek spavala gomila tih mulanata. Straar je spavao pored ulaza, koplje je naslonio na zid, a konop mu je jo uvijek bio omotan oko podlaktice. Tim oprezno i tiho prijee preko dvorita do prostorije sa knjigama. Uspijevao je vidjeti dovoljno unutra da zgrabi torbu sa sjemenjem i prebaci je preko ramena. Ilinov samostrijel i tobolac su bili naslonjeni uz drva i on zgrabi i njih i objesi ih na drugo rame. Njegov i Ilinov no su leali na koama na vrhu hrpe knjiga. Uzeo ih je oba. Nakon kraeg razmiljanja uzme praznu torbu i napuni je s desetak knjiga. O pojas je objesio i jednu od mjeina s vodom. Ponovno se tiho iskrao preko dvorita do ulaza u ruevine, odmaknuo trnje s njega i provukao se vani. No je imala dovoljno mjeseine da vidi kud hoda. S lijeve strane je bio dubok klanac na ijem se dnu ulo hukanje rijeke. Na drugoj strani klanca, onoj vioj, mjeseina je obasjavala zube neke stare ruine. Pogledao je gore u zvijezde i procijenio smjer kojim treba ii. U usta je u hodu ubacio aku sjemenki i mali komadi kruha koji je ostao u torbi pa ih zalio s malo vode. Bio je vian hodu umom po mraku; sad kad je jednom u njoj nee ga se vie doepati tako lako. Pamtio je kud se kretao, za nekoliko mjeseci e se vratiti u ruevine, zajedno sa gomilom mladih lovaca iz svoje i susjednih zajednica. Dopustiti mulantima da nastanjuju zemlju se nije smjelo. Hodao je sve do smiraja idueg dana, ostavivi ruevine i mulante daleko iza sebe. Imao je sree i uspio je putem ustrijeliti jednu umsku pticu. Smjestio se udobno kad je no ve skoro pala i oerupao perje s ptice, pazei da mu napeti samostrel stoji nadohvat ruke. Sloio je grane koje ne dime izmeu briljivo naslaganih kamenja pa izvadio svoj kremen koji je visio na njegovim
21
Istromancer
prsima vezan konom uzicom. Posegnu za torbom s knjigama, izvadi jednu i otrgne desetak stranica iz nje pa je vrati u torbu. Nagurao je papir oko sitnih granica i s lakoom upalio vatru. Potrajat e mu moda sve do kraja putovanja, pomisli gledajui torbu s knjigama. Barem neto korisno da napravi s njima.
22
A: Bogdanoviu, kako da ti ovo kaem, a da ti ne slomim srce : ) Nisam sigurna kako da to formuliram, ali ova mi pria nije legla, tako da sam na kraju bila razoarana. Dodue to to sam ja bila razoarana tebi nije nikakav faktor u ivotu. Hahah, ali samo elim rei da ne znam tono to bih napisala za komentar, a da ne ispadne krivo itateljima. D: Napii da je odlina i nee ispasti krivo! uj, zna kako se kae: i slijepa koka promai zrno. Tako i ja, ponekad napiem dobru priu, pa se onda uglavnom probudim. Zapravo je ovo bio roman od nekih tristotinjak kartica, ali sam ga na kraju skratio u priu (ne znam zato svi uvijek rade obrnuto, meni je ovako lake). U romanu se, inae, jo pojavljuju dodatni zaini prii, poput trabanta i jedne lice Vegete. Z: Ova pria doimat e se posebno uvjerljivo svima koji su se ikad smrzli u Pazinu. Ja se smrznem svaki put, pogotovo ljeti. Sad barem znam to i tko stoji iza toga. Osim toga, nauio sam i to je pingo.
Danijel Bogdanovi
Permafrost
Prva godina
ad je olujni udar sruio zid pazinskog Katela u ponor, netko je rekao kako e ovo zasigurno biti gadna zima. Bio je prosinac i meava je danonono mela grad. S ovratnikom kaputa prevuenim preko usta i kapuljaom na glavi, Davor je doao vidjeti u kakvom je stanju Katel. Bijela pleua zavjesa oko njega zaklanjala mu je pogled na svijet i isprva mu se inilo kako je s kamenom graevinom sve u redu. Zidovi su bili tu, stameni i vrsti kao i uvijek, ulaz je izgledao nedirnut. Uao je u unutarnje dvorite i dah mu se zaglavio u grlu. itave zidine okrenute jami je nestalo, kao da ju je netko precizno izrezao karama, zguvao i bacio u smee.
23
Istromancer
Prizor vrtlone bjeline i golemog prostora to se otvarao pred njim na mjestu gdje je trebao biti kameni zid izazvao mu je vrtoglavicu, ali uspio se sabrati i pribliiti dovoljno da vidi provaliju pod sobom. Ponor je zjapio poput usta gigantskog udovita, a kameni ostaci koje snijeg jo nije prekrio, alosno su se uzdizali s njegova dna, kao da pruaju ruku, kao da preklinju za pomo. Dva dana poslije, vjetar se smirio, ostale su samo padajue krpe snijega. Davor se vratio do Katela, koljenima se probijajui kroz snijeg koji je progutao gradske ulice. Komunalnim slubama nije bilo ni traga pa su ljudi sami pokuavali oistiti prilaze pred kuama, ali, nenavikli na ovolike koliine snijega, uglavnom su zbunjeno stajali, komentirajui kako je jamano dolo ledeno doba. Dvadesetak je ljudi oprezno pregledavalo krhotine razruenog Katela. Neki od njih glasno su se molili, neki su razbacivali snijeg kao da e tako pronai uzronika ovoj strahoti. Starija ena, do oiju umotana u al, prie Davoru. Ovo nije djelo prirode! Ja ti kaem! Ovo su zlodusi uinili! Katel tu stoji od desetog stoljea i sve je pretrpio, a sad puhne bura i ode... Nije to bila bura, ree Davor, pribliivi se rubu. Dolje, u koritu, na ruevinama su stajali ljudi. Krpe snijega to je neprestano padao, pokuavale su ih skriti, ali bezuspjeno. Lebi bi eventualno mogao biti dovoljno snaan, ali njega ne bi trebalo biti ovdje. On pue zapadnije, na obali. Kaem ti, to je zloduh! Nikad ovoliko snijega nije bilo u Pazinu! Za sve postoji prvi put. Klima se mijenja, globalno zagrijavanje... ena razdraeno odmahne rukom, pa se vrati na svoje prijanje mjesto. Davor se pribliio trojici koji su lopatama udarali po snijegu. Parom od disanja oko sebe su stvorili minijaturnu saunu.
24
Zagrijavate se malo?, upita Davor. Pogledaju ga. Tu je ispod led. Sve je zaleeno, cijeli grad! Zima je, nije to neobino. Ne moe ga probiti! Ne moe doi do dna, do zemlje! To se nikad jo nije dogodilo! To je on kriv!, javi se ena skrivena alom, pokazujui na Davora. Svi je pogledaju, pa njega. Za to sam ja kriv? to je Katel sruen! Ti tu uvijek okuplja one udake i prizivate trige i tko zna to jo! Sigurno ste dozvali i ovo zlo! Mleani ga nisu uspjeli sruiti, poar i kuga ga nisu sruili, a sad e ga obian snijeg razoriti! Ti si kriv! Nitko nije reagirao kad je bijesna ena odmarirala iz Katela. Davor je pogledao trojicu koji su otkopavali snijeg. im su primijetili njegov pogled, vratili su se svome poslu, kao da je kuan. Davor prije odlaska jo jednom pogleda ljudske mrave u jami. Kretali su se uz sam rub litice, oko ulaza u jamu.
Druga godina
Zimu je zamijenilo proljee, proljee je zamijenilo ljeto, ljeto je zamijenila jesen. Ali, samo na kalendaru. Meteorolozi su isprva upozoravali puanstvo kako sinoptike karte ne prognoziraju zatopljavanje u nekom skorijem razdoblju. U sijenju je Milan Sijerkovi rekao jednu od svojih uvenih vremenskih poslovica: Ako je na Tri Kralja vrijeme jasno, za dugu zimu uvaj sijeno. Bio je u pravu. Snijeg je neumorno padao, rijetki su bili dani kad se iz kue moglo izai bez ubare na glavi. U travnju, Sijerkovi je imao ovu izreku: Koliko dana pred Markovim abe regeu, toliko iza njega nee regetati, jer e hladnoa nastupiti. Nitko nije uo abe, ali snijeg se nije topio. U srpnju, Sijerkovi vie nije imao pukih izreka. Samo je
25
Istromancer
prozborio: Ovo nije normalno! Poetkom kolovoza, Darijo Brzoja je rekao: Nitko ne moe rei koliko bi ovo moglo potrajati, ali uvjeravam vas da nije nastupilo, kako se moe uti, ledeno doba. To jednostavno nije... I to je bilo sve od televizijskih prognostiara to e ljudi uti dugo vremena. Struja je nestala gotovo istodobno u cijeloj zemlji i vie se nije vratila. Sva je elektronika izgubila funkciju, a s njom i ljudi. Neka sela u Gorskom kotaru, dok su ceste jo bile u funkciji, potpuno su evakuirana. Da se netko od bivih seljana u rujnu odluio vratiti na svoje ognjite, od svoje bi kue mogao vidjeti jedino otiske srneih stopala na krovu. U listopadu vie nitko nije dvojio: Brzoja je bio u krivu ovo je novo ledeno doba! Sivo nebo, danas bez padalina, kao golem poklopac je visjelo nad svijetom, kad se Davor spustio do korita Pazinice, koja je ve mjesecima bila prekrivena golemim snjenim pokrovom. Ispostavilo se kako su oni sitni ljudi koje je vidio ovdje na dnu prije gotovo godinu dana speleolozi iz drutva Istra. Prvi put kad se spustio dolje negdje sredinom oujka, kad je ve postajalo jasno kako e ova zima biti vraki duga Davor ih je pitao to rade tu. Ulaz u jamu je potpuno zatrpan, izvijestio ga je Luka, jedan od speleologa. Prvo smo mislili da ju je zakrio sruen zid, ali premalo je materijala da bi se zatvorila itava rupa. A ovdje izgleda kao da je netko dovezao sto lepera smea i istovario ga pred nju. Moda je vjetar nanio snijeg, pa se stvrdnuo..., predloi Davor, ali Luka odmahne glavom. Pomislili smo i na to. Doi, pozove ga i krene se penjati na humak koji je pod sobom skrivao ulaz u jamu. inilo se kao da je nikada i nije bilo humak se, poput nekog golemog ira, uzvisivao nekoliko metara nad dnom korita, naslanjajui
26
se na zid litice nad jamom. Uz smu liticu stajala je nekolicina ljudi, priajui. Rekao bi ovjek ubijaju vrijeme akulama. Kojekakva orua su bila razbacana oko njih, od najeih udara snijega zatiena smom liticom. Snijeg je tu bio raskren, tvorei neku vrstu bazena u kojemu su se ugnijezdili ljudi i alat. Prvo to je Davor primijetio, jo i prije nego je stigao do ljudi, bili su blatni otisci stopala na snijegu. to ne bi smjelo postojati, ako je ovo na emu stoji samo nakupina snijega. Ljudi su se razmaknuli kad su im Davor i Luka prili. Sredite je umjetnoga bazena bilo utabano i ogoljeno od snijega. Ondje se nalazilo tlo. Davor se zbunjeno ogledao oko sebe. Humak koji je zatrpao jamu, promjera nekih dvadeset sa trideset metara, uzdizao se najmanje pet metara od korita Pazinice. Otkud zemlja na toj visini? Nisu je valjda stvarno leperi dovezli? Eto ti tema za onaj tvoj festival, javi se netko i smijeh zaori sivobijelim prostorom. Davor ga je ignorirao. Ne sjeam se da je bio potres, ree, ili erupcija vulkana. Je li to tlo odavde? Mislimo da je, ree Luka, izmom kopkajui po kamenju. Kamenito je kao i ostatak korita, ali morat emo napraviti stratigrafske analize. Kontaktirali smo geologe, ali zbog prometnog kolapsa nitko ne moe doi. to god ovo bilo, ovo ledeno doba nas je odsjeklo od ostatka svijeta i morat emo sami otkriti o emu se radi. ini se da ipak jesmo svi otoci, promrmlja Davor, promatrajui uzdignuto tlo. Sasvim sami za sebe... Otada je prolo sedam mjeseci meave, temperatur ispod nule i sivila. Veina speleologa je odustala od istraivanja
27
Istromancer
udnoga humka. Kako su bili odsjeeni od ostatka svijeta komunikacijski i transportno nitko nije sa sigurnou mogao rei vlada li ova ledara u cijeloj Hrvatskoj (a moda i ire) ili je zahvatila samo Istru. Ljudi su poeli kovati svakojake teorije, najvie kako bi ubili vrijeme koje su morali provoditi zatvoreni u kuama. Svaka dva tjedna u Spomen-domu bio je sastanak na kojemu se pokuavalo iznjedriti plan kako se nositi sa situacijom. Meutim, kako je vrijeme prolazilo, a situacija se nije mijenjala, sve je manje ljudi dolazilo na sastanke, sve dok se oni nisu pretvorili u pijanke nekolicine prijatelja koji su tko zna odakle sa sobom donosili hektolitre alkohola. Davor je bio svega tri puta na sastancima. Sva tri puta za pojavu ledenoga doba indirektno su optuili njega i one njegove luake koje okuplja oko sebe, pa rtvuju djevice i ta sve jo ne. Nakon toga, usredotoio se na jamu. Odlazio je ondje kad god bi mogao, obilazei humak sa svih strana, pokuavajui proniknuti u njegovu tajnu. Ono to je primijetio, bile su promjene na humku. Kad ga ne bi posjetio nekoliko dana, nije mu moglo promaknuti poveanje obujma te stvari, kao da se iri, kao da raste. Kad je Davor siao u ponor tog listopadnog dana, petorica speleologa kojima jo uvijek nije dosadilo dolaziti krampovima su pokuavali iskopati rupu u humku, koja e im omoguiti ulaz u jamu. Smrznuto tlo im je prualo pun otpor u tome i uspjeli su iskopati jedva metar dubine. Davor ih je pustio da rade, da neometano moe prouavati podnoje humka. Imao je ideju, ali nije o tome htio priati ni s Lukom ni s kim drugim. Ionako su ga drali za udaka. Zato da im potkrepljuje uvjerenja? Dva-tri metra od poetka humka, Davor je iskopao rupu u snijegu, sve dok nije dospio do smrznute Pazinice. Nastavio je kopati du njezina korita i na kraju doao do poetka nagiba tla. Ono to ga je zanimalo je to se dogodilo s Pazinicom kad
28
se ta gromada zemlje stvorila? Jer, ako je ono to misli, onda moda... Ej, doi gore!, vikne netko. Luka ga je primijetio i sad se sputao prema njemu. Davor brzo zatrpa ono to je iskopao. Prebaci lopatu preko ramena i popne se uz humak. Ovo je svaki put sve tee, ree im se pribliio Luki, preduhitrivi bilo koje njegovo eventualno pitanje o razlozima Davorova rudarenja dolje. Sreom, snijeg je bio poprilino gust danas, pa se odozgo ne moe dobro vidjeti to se dolje zbiva. Da bar ti speleolozi prestanu dolaziti, ionako rade uzaludan posao. to e ti lopata?, upita Luka. Za ovo kopanje nam treba bager. Tlo je pretvrdo. Zato ne odustanete? to mislite postii tim kopanjem? Luka se namrti. elimo otkriti to je ovo ispod nas. I je li jama zatrpana. Tebe to ne zanima? Davor spusti pogled: Zapravo, ne. Niste pomislili da bi to mogao biti samo odron s litice? To je vapnenako stijenje. Luka pogleda gore. Pa nije se moglo samo tako odlomiti. Trebao je biti potres ili tako neto. Ni zid s Katela se nije mogao samo tako odlomiti, ree Davor. Moda je dolo do nekog tektonskog poremeaja kojeg nismo mogli osjetiti. Bilo bi zanimljivo pogledati seizmogram s ovog podruja na datum kad se sruio zid. Luka se zakaio na udicu. Davoru je bilo teko gledati ga kako tri za tapom kojeg mu je bacio i bespogovorno ga donosi, ali ovo je bitnije od moralnih dvojbi. Svata je mogue, bio je Lukin odgovor. Zatim se vratio svojim dekima. Nastavili su kopati cijeli taj dan, ali Davor je vidio bez dosadanjeg entuzijazma. Kad se, tjedan dana poslije, ponovno spustio u ponor, na humku nije bilo nikoga. Nastavio je prokapati put po smrznu29
Istromancer
toj rjeici sve dok nije dospio do podnoja humka. I sumnje su mu bile potvrene. Pazinica se nije razlila oko humka, kako su svi mislili. Nastavila je tei ispod njega. Ova zemlja nije doveena, ree Davor sm sebi, slavodobitno. Ovo udno ledeno doba je usred Istre stvorilo jedan pingo! Nevjerojatno... Taj se dan vratio kui s osmijehom na licu kojega nije mogla razbiti ni sve jaa meava najavljujui jo jedan dug kuni zatvor. Ono to je prokopao bit e zatrpano. Ali, nema veze. Sad zna to mu je initi. Ono to nije znao, bilo je to da njegove zimske puteestvije budno prate dva oka.
Trea godina
17. srpnja tree godine ledenoga doba, Davor je probio ledeni zid podzemnoga tunela pod humkom i naao se u Zelenoj peini. Poeo je kopati nedugo nakon to su speleolozi potpuno odustali od pokuaja prokopavanja humka pa je mogao u raditi u miru. Humak je i dalje rastao to je znailo da ako je ovo doista pingo pod ledenim pokrovom Pazinica je i dalje u tekuem stanju. U nekom trenutku ove glacijacije, zakljuio je Davor pretraujui enciklopedije sada kad je internet umro moda kad je vjetruina sruila zidine Katela, probijeno je dno korita i Pazinica je potekla pod tlo. Tu se poela nakupljati, a kako je temperatura bila sve nia, smrzavala se pod tlom i tako se ono poelo izdizati nad njom. Odatle humak. Ali, ako se on i dalje poveava, to znai da se rjeica nije smrzla, to je udno s obzirom na temperaturu. Kao da je neto grije odozdo. Kao da je neto grije iz jame! Na tu ideju nije doao sm. Negdje oko oujka, Davor je nabasao na onu enu to ga je optuila za ruenje zida u
30
Katelu. Udarala je tapom po metalnim vratima navuenima preko kioska kod Parka Istarskih velikana. Njega se, zaudo, jo nitko nije sjetio opljakati. Ti si kriv za ovo!, viknula je za njim. Bila sam ja tamo u Motovunu kad ste zazivali one divove! Sigurno ste probudili Bana Dragonju i on je od bijesa sruio Katel i dovukao zimu! Nije htio raspravljati s njom. Nema smisla. Ali, ono to je rekla ostalo mu je usjeeno u zatiljku. Legenda o nastanku pazinske jame Otada je gotovo svakodnevno kad meava nije bila presnana dolazio ovamo s alatom i kopao. Ali, umjesto da je pokuavao prokopati humak s vrha, samo je irio tunel koji si je Pazinica stvorila pod tlom. Proirujui ga dovoljno da se moe provui. Dovoljno da moe ui u jamu. Nitko ga u poslu nije ometao. Pazinjani su bili zaokupljeni preivljavanjem. Namirnica je bilo sve manje svi duani u gradu su opljakani a pojavila se i neka snana gripa koja kosi sve vie ivota. Spomen-dom se pretvorio u dekameronsku utvrdu u koju se zatvorila nekolicina ljudi i nikoga ne putaju unutra. Tu i tamo jo se moe vidjeti nekoga kako tumara ulicama, probijajui se kroz snijeg, u potrazi za tko zna im. Sve je to sada bilo za njim. Davor se izvukao iz uskog tunela i ustao. Odmah je primijetio dvije stvari: Pazinica je ovdje i dalje tekla. I bilo je toplo. Toliko toplo da se odmah poeo znojiti pod ubarom. Skinuo ju je, upalio baterijsku lampu i krenuo prema Martelovu jezeru. Ovdje kao da je ledeno doba zaboravilo doi. Golema kupola peine otvorila se pred njim poput drijela nekog nevjerojatnog dinosaura. Voda je bila crna, ali ipak je mogao vidjeti njezino dno, kao da negdje tamo postoji izvor svjetla. Toplina je ovdje bila tolika da se povrina jezera polagano isparavala. Davor svue kaput i rukavice, dotakne vodu.
31
Istromancer
Kao sauna. to se dogaa ovdje? I odakle dolazi ta svjetlost u vodi? Odgovori sm sebi: Iz Mitrovog jezera. Ali, da bi doao do njega, morat e roniti, jer se prolaz do tamo nalazio pod vodom. U trenu je donio odluku. Bila je luda, ali... Pogleda oko sebe, iz navike, nije oekivao da bi se netko, eto sluajno, mogao nai u jami. Potom svue odjeu. Bio je potpuno nag, vani je temperatura ispod nule, a ovdje, nekoliko metara dalje, trideset stupnjeva. Ako ikad izaem odavde, napisat u knjigu o ovome, pomisli i skoi u mranu vodu. Ronei, na trenutak je pomislio kako se nalazi u termalnom bazenu, negdje u nekim toplicama, a svjetlost koja ga je vodila sve dublje i dublje samo mu je pojaavala taj dojam. Nije imao pojma koliko ve roni, niti je li preao u Mitrovo jezero. Znao je samo da mu je ugodno i da bi najradije ostao u ovoj toplini, samo kad bi imao krge. Izroni. Oekivao je tamu, onu gustu na koju ti se oi ne mogu naviknuti, ali doekalo ga je gotovo danje svjetlo. A jo vie od toga, doekao ga je ovjek. Starac bakrene bradice je sjedio oko vatrice to je veselo pucketala, osvjetljujui malen prostor. inilo se kao da pokuava ogrijati promrzle ruke, iako je ovdje temperatura bila jo via nego u Martelovu jezeru. A koji si ti?, upita starac kad je primijetio doljaka. Davor mu htjede odgovoriti protupitanjem, kad shvati neto: voda ovdje zauzima sav prostor, ne postoji suho tlo na kojemu bi starac uope mogao zapaliti vatru. Ako ga oi ne varaju taj starac, zajedno s vatrom, levitira! Kako ste doli ovdje?, upita Davor, odmaknuvi se od starca nekoliko zamaha rukom. Isto kao i svake zime. Samo to se ova oduljila. Ovo mi je zimska rezidencija.
32
Rezidencija? Dobro, tko ste vi?, Davor na trenutak osjeti komeanje vodene struje pod sobom, ali se oglui na to. Glavom su mu prolazile rijei one ene to ga je krivila za ledeno doba. Ban Dragonja, legende & mitovi... Eto, kad se ti nee predstaviti, a mlai si od mene i bilo bi pristojno..., ree starac, pa ustane i hodajui po zraku, prie Davoru. une i prui mu dolje ruku. Ja sam Perun. Sigurno ti moje ime nita ne govori... Govori..., promrmlja Davor. Ruku nije pruio. Legende & mitovi... A sigurno ti govori. Zato si me i pronaao. Sigurno si imao u rukama Velesovu knjigu. Prokletnik je u njoj opisao gdje mi je skrovite... Davor odlui mudro utjeti. Ne stoga to nikad nije imao tu knjigu u rukama, nego jer nije znao s kakvom to spodobom ima posla. Jedno je itati mitove o njemu i hodati po Perunevcu, neto potpuno drugo je susresti osobu koja tvrdi da jest Perun. I koja moe lebdjeti u zraku. Je li vani jo uvijek ledeno? Davor htjede rei Vi ste bog, valjda znate ali, umjesto toga: Da. Ve treu godinu. Odsjeeni smo od svijeta, sve se pretvorilo u vjean led. Imate li... imate li vi neke veze... s tim? Moja razmetna djeca imaju veze s tim!, gotovo drekne starac. Vatra zatreperi, bacajui sjene svugdje po kupoli. Vazda je Morana donosila zimu, a Jarilo opet proljee. Ali, kupio ih je onaj Veles tko zna ime i sad hoe vjenu zimu, kako bi me stjerao u kut! Zna da moje stare kosti ne podnose vie hladnou... Ja sluam i ne vjerujem svojim uima! Glas je dopro niotkuda, enski glas. Davor instinktivno otpliva do zida kupole, prislonivi se leima. Vruina koja je vladala, smanjila se za dovoljno stupnjeva da voda postane neugodno hladna. Nekoliko sjena koje je vatra tvorila,
33
Istromancer
pomakne se, spoji i preoblikuje u crnokosu enu s otrim pandama na rukama. I ona je lebdjela. To valjda doe genetski. Ja da se druim s onom zmijom? Zar sam na to pala? Nema on veze s ovim, tata! Starac zvan Perun ustane i proeta zrakom do keri. On vas je zatravio! I tebe i Jarila! Tata, ti si ovo napravio! Samo su ti tisuljea popila mozak, pa si to zaboravio. Rekao si nam, za posljednjega ruka, da eli odmora, da ti je dosta posla. Da e se povui u rezidenciju na par stoljea, kao to si napravio i prije trinaest tisuljea. Mi ti nismo dopustili, jer ljudi su sada predugo na Zemlji da bi ih samo tako pokosio. Ne sjea se kako si pobjegao i onim zidom zatvorio jamu za sobom, da ne moemo do tebe? Starac ju je samo promatrao. Davor njih oboje. inilo mu se ovo kao neka apsurdna predstava u kojoj glumci nisu svjesni da glume. Ili on nije svjestan da pripada publici. Sve ledenija voda ga je podsjeala kako sve ovo nije san. Vidi li, ovjee, obrati se Davoru Perun, kakvu mo ima Veles? Ki mi lae u oi! Da sam to zaista uinio, ti ne bi sada ovdje mogla biti. Valjda bih bacio ari pred ulaz da ga ne moe probiti. I jesi to uinio! Otra Moranina panda usmjeri se na Davora koji je poeo drhturiti u vodi. Ali, pomou ovog ovjeka sam uspjela ui... Nije!, zavapi Davor. Prvi put ju vidim! Jesam. Samo ti toga nisi svjestan, maleni. Pratila sam te svo ovo vrijeme, dok si njukao oko ulaza. Znala sam da e uspjeti ui, tvoja aura mi je to rekla. A i ja sam ti to natuknula kad smo se sreli kod kioska onomadne. Davor se sjeti starice sa alom koja ga je krivila za ledeno doba. Umjesto zgraanja to je iskoriten na takav perfidan nain, Davor procvokoe: Ne razumijem kako sam ti ja pomogao ui ovdje.
34
Odgovori mu Perun, naslonivi se na nevidljivi zid: Ja sam pogrijeio. Bacio sam ari koje zaustavljaju bogove, ne i ljude. Nisam raunao da bi netko od vas mogao pronai naina kako ui. Hoete rei, jedva progovori Davor, da sam ja nadmudrio... boga? Ne!, drekne Perun, a vatra plamenom oblije itavu kupolu. Davor je morao zaroniti da ga oganj ne spali. Kad je izronio, Perun je iz dlanova ispaljivao munje na svoju ki koja je, preobraena u sjenovito bie, letjela uokolo, izmiui se. Nikad vie neu vratiti proljee!, dreao je Perun. Zimi je mirno! Zimi se ne moram boriti s Velesom! Dosta mi je svega! Odlazi i ne vraaj se vie! Davor nije znao kad je to odluio uiniti, niti je imao pojma hoe li to imati efekta, samo je u jednom trenutku poeo prskati vodu u zrak, prema vatri. Perun je prebrzo za starca usmjerio munje u njega, jedva davi Davoru vremena da zaroni. Ali, zato dajui dovoljno vremena Morani da zaskoi oca s lea i propara mu prsa otrim noktima. Perun jaukne, srui se u zraku, ali nije bio mrtav. Stenjao je dok su mu rane na prsima itale, pjenei se. Davor izroni samo toliko da moe disati. Morana je unula uz oca, zabrinuto ga gledajui: Ako ti je toliko teka vjeita borba s Velesom, moda bismo ga mogli traiti da se neko vrijeme ne borite. Kao da bi on pristao..., procvili Perun. On ne slua, on je zao! Ne slua nas. Ali, moda..., Morana pogleda Davora. Shvatio je njezin crn pogled istoga trenutka. Ja da ga nagovaram?! Jeste li vi... ovaj, oprostite. Moda ne bi bilo oportuno tako vrijeati boga. Zato bi mene sluao? Tko sam ja? Netko tko je prevario njegova najveeg neprijatelja, ree Morana. Topao ubod ponosa na trenutak zagrije vodu oko
35
Istromancer
Davora. Morana nastavi: Zauzvrat, tata, molim te, dopusti Jarilu i meni da opet upravljamo godinjim dobima. Perun je tiho cvilio, zagledan u vatru koja je ponovno lagano pucketala. Davor se htjede pobuniti, ali ostao je utjeti iz dva razloga: ovo je moda jedini nain da oslobodi zemlju (ili Zemlju?) ledenoga doba. S druge strane, prokleta znatielja ne doputa mu sada odustati. Jer, ovo bi mogla biti nevjerojatna pustolovina! Naravno, ako ne umre od upale plua prije toga. ao mi je to prekidam, ree tiho, ali, ova voda je ledena. A ja nisam besmrtan kao vi, pa... eli besmrtnost?, upita Perun. Davor je buljio, stotinu misli proe mu glavom. Raspline ih Morana. Ne tata, prestanak vjene zime je dovoljna nagrada. Ti, ovjee, idi. I ne pokuavaj pobjei iz grada, nai u te. A zima? Zima je zavrila, ree Morana, pa se okrene njegovati oca. Davor ih je promatrao jo neko vrijeme. Dva boga, potpuno ljudska razmjena osjeaja. to ako je ovo sve ipak samo nekakva luda predstava? Ako mu je to Mirko smjestio... Davor udahne, pa zaroni. Martelovo jezero nije bilo onako toplo kao kad je uao, ali niti ledeno kakvo bi trebalo biti ako je vani zima. Davor izae, na brzinu se odjene i krene prema izlazu iz jame. Oekivao je potpunu tamu, golem humak na ulazu, ali doekalo ga je danje svjetlo. On se popne preko kamenja i ugleda proljee.
Prva godina
Zelena boja koju nije vidio preko tisuu dana mu je izgledala gotovo strano, nepoznato. Ali, kad je ugledao Pazinicu kako ubori, kamenje i poznate kue kad je shvatio kako zid na Katelu opet stoji ondje gdje i treba biti osjeti navalu adrenalina zbog koje je potrao. S nevjerojatnom se lakoom
36
popeo uz mnogobrojne stepenice i naletio upravo na Mirka koji je grupi ljudi govorio o povijesti istraivanja pazinske jame. Davor ga zagrli, viui: Nisam znao jesi li iv! Mislio sam da ova zima nikad nee nestati! Kad uje to sam proivio... Mirko se izvue iz zagrljaja, baci nervozan pogled na ljude koji su se doaptavali. Jesi se ti to najeo bunike? O emu pria? Zato nosi zimsku odjeu? Davor ga htjede podsjetiti da su upravo preivjeli zimu koja je trajala tri godine, a onda mu sine. A, tako. Uinili su da se vrijeme vrati natrag, da zime uope nije bilo. Samo ja znam to se dogodilo. Klasika. Mirko odvede Davora izvan dosega tuih uiju. ika, jesi ti lud? Ne razumijem te! Davor odmahne rukom. Nema veze. Ne vrijedi objanjavati. Jesi ti to mokar?, Mirko ga odmjeri pogledom. Zatim pogleda prema ponoru. Nisi valjda bio dolje, u jami? Sm? Da, nasmije se Davor. I susreo sam Peruna i Moranu. Ne znam na emu si, ree Mirko kroz smijeh, ali i ja bih toga. uj, moram ii. Glumim turistikog vodia ovima, a posla imam preko glave! Pa raspredajui o poplavama koje su zadesile ovo podruje povede grupicu za sobom niz stepenice. Prije nego je krenuo kui, posljednja Davorova misao o jami bila je A mogao sam postati besmrtan!
37
Istromancer
A: Umorna od maratonskog itanja pria (Zoran: Ej, bi htjela lektorirati nau tajnu zbirku, recimo, to mora napraviti odmah sad? e ti to biti dovoljno vremena?) uspjela sam nakratko zaboraviti o emu je rije u ovoj prii. Ali taman prije nego sam je ponovno otvorila, sjetila sam se da je to ona pria ija je ideja postala neintencionalan horor to me ugodno iznenadilo. D: Onda u te podsjetiti: to je ona u kojoj se pojavljuje iko i ima dva adrenalina. Stara istonjaka mudrost kae: da bi se zaboravilo priu u potpunosti, mora se biti upoznat s njenom radnjom, a to se postie itanjem iste. Dakle, drugi put nemoj itati priu, pa je nee moi ni zaboraviti i onda e autor biti sretan jer mu nisi zaboravila priu. ;) Z: Vas dvoje ste dva adrenalina. Ili neke druge izluevine. U svakom sluaju, meni se ini da se Brozovi ovom priom htio zahvaliti ioviu to ga je nagovorio na pisanje romana Bojno polje Istra. Ja u vjerovati da je to tako, a pria sadri ninde to je uvijek dobro.
Danilo Brozovi
Adrenalin 2
eset godina. Toliko je vremena prolo otkako sam ubio Herdega. Toliko vremena otkako sam osvetio Anu Lenu. Schmittu raznio mozak usred njegovog ureda. Ispala je upeatljiva dekoracija. Deset godina, pomislim. A devet ivota. Kau da ninda ima devet ivota, a ja sam ih potroio sedam. Jo malo pa nestalo. Zapovjednie Horvat, prenuo me glas moje zamjenice. Duge je svijetle kose. Tamnih zelenih oiju. Okrugle neprivlane glave i miia za koje se iz aviona vidi da nisu trenirani. Nimalo. Nikada. Sjetim se Lucije. Sjetim se njezinog filozofiranja. Sjetim se Minje i Donija. Uspomene me prate kao vlasi na kosi. Zato brijem glavu. Ali kosa opet naraste. Uspomene se vrate. Pa ih opet obrijem.
38
Sluam, Atanasovska, kaem joj dok nas sunce bije u glavu. Crvenilo koe. Jedinica se osipala. Bliila se bitka za Opatiju. Hrvatska vojska nadire. Mi im ne damo dalje. Oni ne smiju dalje. Sunce je kao golem okrugli disk iji se promjer smjetao u razdaljine beskraja dok ga je nebom progonio Moloh. Sunce je nevidljivi ar koji se razara, sputa i krvari dok mehanika prirode razara beskraj. Sunce je, moje je. Ja gorim na njemu kao zaboravljena sila. Jedinice su na mjestu, govori Atanasovska. Dvije glave nia od mene. Nimalo kao Ana Lena. Nimalo kao Anine bistre, vrue plave oi. Gledam je. Nemilosrdno. Ustuknula je preda mnom. Uplaila se. Kako e se ta boriti? Kako li e ta s ostalim Istrijanima dobiti rat? Ma neka sve ide kvragu. Ja sam zapovjednik Horvat. Ja sam golemi nabrijani veteran hrvatskih policijskih snaga ije su sposobnosti kupili Istrijani. Talijanskim novcem. Pomilovani, razoarani ubojica korumpiranih general-bojnika. Ha, uvijek sam imao potekoa s prihvaanjem autoriteta. Pomislim ironino. Sve je spremno, govori Atanasovska. Kimam i stavljam sunane naoale. Da mi se ne vide oi. Lake je tako. Sjetim se Ultre. Sjetim se ampule adrenalina koju bih ubrizgao u krvotok prije svake akcije. Sjetim se bistrine koju mi je hormon davao, sjetim se jasnoe svakog pokreta i preciznosti svakog udarca koji bih zadao. Sjeanja. Uspomene. Pizda im materina. Deset me godina progone. Deset godina koliko traje rat. Deset godina od kada sam protjeran. Iz majice Hrvatske, iz zemlje protiv ijih snaga se sada borim. Snaga kojima sam i sam pripadao. Prije deset godina. Dugo je to vremena. Stigne ovjek zaboraviti kako se zove. Dobro je da imam Atanasovsku da me podsjeti. Dobro, kaem joj. Nije znala gledam li u nju ili u daljinu. Prema Opatiji. Tunel Uka zatrpan. Ja sam odgovoran. Moja zamisao. Nije bilo druge. Nije bilo tree. Jedino logiko rjeenje. I sad ih moramo odbiti na opatijskom frontu. Atana39
Istromancer
sovska se smete. Oekivala je da jo neto kaem. Jednom sam joj rekao kako sam reinkarnacija Ivane Brli-Maurani i Dingis-Kana. Nisam se bio nasmijao. Nije znala zajebavam li se ili jesam li bio smrtno ozbiljan. ekamo daljnje zapovijedi. Da, gospodine, salutirala je, nespretno se okrenula elom nazad i prikljuila ostatku trupa. Gledao sam je. Plakalo mi se. Jednom sam zapovijedao vojskom. Specijalcima u HPS-u. Ultrama. Danas zapovijedam idealistima. Jedino sam ja isti. Nepromijenjen. Crn. Uzdahnem. Bilo je vrue. Uskoro e poeti bitka. Uskoro e poeti kraj. Nakon deset godina. Okrenem se. Uzdahnem. Pomislim na Anu Lenu. Pomislim na krugove. Zato to te krugovi ne putaju van. Zato to sam prisiljen stalno lutati. Tumarati. Podsjeati se. Meni nikada nema smirenja. Gonjen adrenalinom. Provjerim pitolj. Spremnik je bio pun. Provjerim puku. Sve pet. Vruina mi je kuhala mozak, ali nema anse da skinem kacigu. Ljudstvo se zabavljalo. ivanilo. Meni je pucalo. ivo mi se. Ja sam meditirao. Sjedio sam razmiljajui ni o emu. Praznio misli. Praznio mozak. Bliila se bitka za Opatiju. Prieljkivao sam adrenalin. Jedino to me gonilo dalje u proteklih deset godina. Toliko je vremena prolo otkako sam ubio Herdega. Toliko vremena otkako sam osvetio Anu Lenu. No jedino me adrenalin drao na ivotu. Jedino sam od osjeaja koje mi je podavao osjeao da postojim. Da jesam. Da gorim. Da razdirem, bludim i ponirem u ponore stvarnosti. Ostatak je vremena prolazio kao u magli. Ispod koprene. Nepostojano nije postojalo. Gubio sam se. U ratu se pronalazio. Svjestan. Rat je adrenalin. Adrenalin je moja droga. A ja sam ovisan. Zapovjedio sam napad. Zatitrao od uzbuenja. Napucao se adrenalinom. Stutio. Unitavao. Ubijao. Gonjen. Besmrtan.
40
*** Zapovjednie Horvat, ne znam to bih vam rekao, rekao je kruti admiralski glas. Prug. Meni se jebe. Doivljavam prokleti dj vu. Kao da sam slinu situaciju odavno proivio. Stojim mirno ispred njega. Gledam nijemo ispred sebe. Ali bravo. Svaka vam ast. Slina situacija. Nisam je proivio. Iako sam preivio svata. Veu pohvalu od Pruga neu primiti. Ali osmijeh od mene nee izmamiti. Pohvala. Za smrti. Za paljevinu. Pohvalu sam primio za razaranja, zato to sam slamao udove, sakatio slabije i u naletu zanemarivanja unitavao i ubijao. ereio. Prikradao sam se neprijateljskim vojnicima kojima sam prepoznavao znakovlje (jer jednom sam ja nosio oznaku HPS-a) i ranjavao ih. U buci bitke sipao sam zapovijedi. Jezikom znakova kojem sam nauio jedinice pod svojim zapovjednitvom. Nesavrene jedinice. Uvijek malo premalo borbenog elana. Vjeno malo premalo ara. Nesavrenost pokreta, nekoliko sekunda preduge reakcije. Srea njihova da su se borili protiv jednakog neprijatelja. Ja nisam imao takvih problema. Istreniran kao ninda. vrst i nepokolebljiv. Razoran za tue miie. Nevidljiv za neprijateljsko oko. Pojaanih gena, nabrijan do krajnjih granica ljudskog poimanja vojevanja. Posljednja no uz rijeku uasa. Uz more uasa. More uzdaha dviju vojski koje se tuku u borbi u kojoj nee biti pobjednika. Jer svi smo mi gubitnici. Svi smo mi gubitnici, a glas nam je promukao, rekao sam Ani Leni dok se privijala uza me kao kakva glodava ivotinja. Privid je bio ljepi od stvarnosti, a ona u njemu bolja nego kad je bila stvarna. udno kako ovjek zaboravi sve te svae, nesporazume i proliveno mlijeko. Sjea se samo lahora u njezinoj kosi. Njezinih dubokih i toplih oiju. etnji uz nasip. Voenja ljubavi. Vjetra u vedrom proljetnom danu. Nikada oluje. Nikada bure. Nipoto kie. Nikako njezinih depresija. Mojih odsutnosti. Njezine dosade. Mojeg osjeaja dunosti. Mazohizma. Bjesomunih i beskrajnih treninga. Kada me nije bilo pokraj
41
Istromancer
nje jer je nisam smogao snage otrpjeti. Sjeao sam se samo onoga to sam odabrao sjeati iako mi je esto ila na ivce. I ja njoj. Svaali smo se. Mirili. Plesali taj neprekidni ples koji bi obino zavravao mamurlukom. Uskrsnuem. Smijehom. Rjekanjem. Ponekad bi me opio miris plijesni. Ponekad bih zaspao. Ali jedno je sigurno. Privid je bio bolji. Jednostavniji. Svodio je postojanje na konstantu koja bi se pojavila pokretanjem programa. Pokretanjem modanog umetka koji bi stimulirao odgovarajue dijelove mozga i tako inicirao utonue u privid. Rastapanje i ponovno stapanje. Buenje pokraj Ane Lene, glodave ivotinje. Zamiljene lutke koja je pripravna povinuti se svakoj mojoj elji. Svakom mojem hiru. Svakoj mojoj zamisli. Kako dosadno. Tupo i predvidljivo. Ugasio sam program. Razloio i otvorio oi u stvarnosti. Leao sam na krevetu svoje sobe, u kui na istarskoj obali. Usamljen. Razoaran. Sjeajui se jueranje bitke koja mi je jo uvijek tijelo proimala trncima od uzbuenja. Ustajem i prilazim prozoru, uvajui energiju. Sjeam se kako su neprijatelji nadirali, a mi ih nadjaavali. Ulinih borbi prsa u prsa takoer se sjeam. Gotovo da sam plakao. Gotovo da mi ih je bilo ao. Golobradih mladia i sredovjenih mukaraca s pivskim trbusima koji su trali prema meni, elei me ponititi samo zato to su im vlasti glave napunile glupostima. O mrskom neprijatelju. O groznim separatistima. O mafijakom ugnjetavanju zbog kojeg se moraju odcijepiti. Jer su vjerovali u ideologiju slobode koja to nije. Avanti, popolo. Naprijed, nai. Njihovi koji su juriali prema meni. Ja sam ih zatirao. Ubrzanim pokretima prouzrokovanim ojaanim genima. Lomio sam vratove. Pucao u genitalije. urikenima rezao one jabuice koje su prskale tekuinom kao da ih grije do kljuanja. Namjerno sam odbacio puku premda sam imao jo punjenja i izvadio katanu. Liavao sam ih udova kao da kosim travu u ljetnom dvoritu. Nisam se ni uznojio. Tek laki trening. Tek nedorasli mladci. Ili slavonski muevi koji ni-
42
kada puke nisu ni vidjeli. Jadna vojska. Siromana. Prisilno mobilizirana ili navueno unovaena. Arsenala nikad obnavljanog, odora koje su odavale statusno stanje. Siromani kao crkveni mievi. Zaboravite na laserske puke. Zanemarite samonavodee streljivo. Nikakvo moderno ratovanje. Nita na to svravaju znanstveno-fantastini geekovi. Ovu vojsku svi su zaboravili. Ova vojska zakoraila je kroz zelena vrata bez povratka. Anakronizam svojstven zaostalima. A onda je vidim. Kako kolje. Kako ree. Kako ubija pripadnike moje vojske. Kako je ojaana, nabrijana i miiava. Vidim je kao madonu usred prostakluka, njezine goleme ruke koje lome kosti. Kako se kao oklopno vozilo probija prema meni, usred sveg metea, rulje i pakla. Ne ujem nita. Nikakve granate, pucanje ili krikove bitke. Ne vidim vie nita. Nikakve pokuaje, nadanja ili strahovanja. Usredotoen sam na nju. Volim je. elim je. Ubiti. Unititi. I usreim se kad shvatim da je i ona vidjela mene. Moje staro tijelo spram njezinog jakog i mladog. Moje gensko pojaanje dvije ili tri generacije starije od njezinog. Moju kratko oianu glavu. Stojimo tako dvije sekunde kao dva titana, percipirajui jedno drugo, sve dok ona ne krene u napad. A ja u sebi pjevam, napokon sretan. Dostojan protivnik. Hvatamo se u kotac. Ulazimo u sraz. Ja sa svojom katanom. Ona svojim golim rukama. Propinje se. Pritie me. eli me razoriti. Pria mi kako sam ja tek jedan jadan stari ije je vrijeme prolo. Govori mi kako je ona ultraica, a ja sam bio tek onjo. Pokuava me izbaciti iz takta. Misli da hoe. Ja se u sebi smijem. Smijem se i izvana. Jaka je. Jaa od ikoga s kim sam se borio proteklih godina. Ali nije jaa od mene. Zaludu joj njezina pojaanja. Vrlo bitno za njezinu obuku. Manjkava je. Bistrinom uma opaam njezine nedostatke. Analiziram. Ne napreem se. Uivam u borbi. Namjerno je produujem. Zamiljam da se tuem s robotom za vjebu. Pariramo si udarce. Ona majstorski izbjegava moju katanu. Putam joj
43
Istromancer
da je slomi. Golim rukama. Impresioniran sam. Ionako mi to nije bilo omiljeno oruje. Ljuta je. Shvatila je da se poigravam s njom. Svejedno. Neka. Uivam u borbi iako protivnica nije dostojna. I tako nastavljamo. Njezina obuka je dobra. Solidna. Njezina pojaanja vrhunska. Posljednja rije tehnologije. Ali ipak. Neto joj nedostaje. Ona neto nema. Neto ega je u mene i previe. Nije rije o adrenalinu. Niti o iskustvu. Njoj nedostaje moje razoaranje. Njoj je potreban moj uitak. Zadovoljstvo borbe. Ona je bezosjeajni stroj, ona je kao programirana ratna maina. Smijem se. Otvoreno. Potom mi dosadi. Potom vjetim pokretom pronalazim rupicu u njezinom gardu, ulazim rukom izmeu njezinog oklopa i kacige te joj kidam vratnu tetivu. Ona pada mrtva. Ja ne likujem. Jer opijenost jenjava. Ba kao i bitka. Okruenje se smiruje. Smirujem se i ja. Vidim Atanasovsku kako mi mae. Ali joj ne uzvraam. Prilazim joj. Smijeim se. Smijei se i ona. Dobivena je bitka za Opatiju. A ja, unato svemu, nisam zakrljao. *** Sjedim u ogromnoj prostoriji za sastanke. Sjede tamo i neki drugi. Sjedi Prug i jo nekoliko generala. Jo nekoliko asnika i asnica. Ne prepoznajem ih sve. Nemam zato. Nemam to raditi s njima. Niti oni sa mnom. Ja sam vojnik. Plaenik koji je izbjegao iz vlastite ekipe. Istrijani su me unajmili. Koristilo im je moje znanje o hrvatskim jedinicama. Koristilo im je to sam se jednom borio dok su se oni bunili. Ja sam se njima okoristio nakon to sam se osvetio. Nakon to sam uzeo milo za drago. Zbog pogubljenja Ane Lene i smrti moje ekipe. Minje, Donija i Lucije. Naeg zadatka kod propalog stadiona kojim lutaju mutanti. Danas kao i na poetku stoljea. Sjetim se Herdega. Starih uspomena. Prolosti. Dame i gospodo, prene me iz sanjaranja admiral Prug. Vrati u sadanjost. U svijet kojim gospodari Martin Korajzl. Ima nas desetak. Tamo je i Atanasovska. Smije mi se. Nije
44
nimalo nalik Ani Leni. Kosa joj je blago kovrava. Blijeda. Neodreene boje. Moda ja vie boje ne vidim odreeno. Sve se zamutilo. Posivjelo. Izblijedjelo. A Prug nastavlja s priom. Glas mu poskakuje tipinom istrijanskom melodijom. Objanjava nam. Prodaje posivjele i izblijedjele floskule. Neutemeljena, isprazna stanja kojima velikani peru mozak masama. Svjetini. Ali nas je desetak. I od nas desetak, polovica ga ne doivljava zaozbiljno. Ja se prenem. Atanasovska me i dalje promatra. Strepi. Vano joj je to mislim o njoj. A ja mislim o svojem prividu i o tome kako u potonuti u njega. Kako u se rastoiti i pustiti Ani Leni da me i veeras miluje. Makar ne znam. Makar vie u tome ne pronalazim ugodu. Ne pronalazim sebe. Putam se da padam. Da napadam. Da zaboravljam. Ali ne djeluje, jer sjeam se previe toga. Dopustite mi da vam izloim nau zamisao, govori Prug. Da vam predstavim nae novo pojaanje, mladog gospodina Olivera Riemera, koji e nam predoiti strategiju kojom emo etablirati istrijansko ime i proiriti saznanja o naoj kulturi. Rjeito. Blagoglagoljivo. Taktiki. Ne bi me iznenadilo da Prug nakon zavretka rata postane prvi istrijanski predsjednik. Aktivan kao stvoritelj nove drave. Istre koju je silovala susjedna biva domovina. Nasmijem se. Suvie sam cinian. Jer sam iza kulisa vidio suvie. Jer znam kako funkcioniraju takvi kao Herdeg. Takvi kao Schmitt. Mladac je ustao. Odmjerio sam ga. Bistre oi, ali hladne. Um taman, ali hladan. No usprkos hladnoi i nijednom pojaanju osim prvoklasnog modanog usatka koji mu se kao nametnik obavijao oko glave, Riemer je sjajio. Zraio je unutarnjom snagom i vjerom u bolju budunost. Ne kao ja. Moja jedina vjera bila je moj bankovni raun na Kajmanskom otoju. Ja sam u ovome ratu bio najamnik koji se borio za bolju budunost. Ali vlastitu. Riemer pria. Govori. Sluam ga polovicom svijesti. S njegovih strana sjede dvoje, kasnije u saznati, njegovih nerazdvojnih drugova. Natporunica Marina Lovrekovi i vod45
Istromancer
nik Iztok Popovi. Polovica Popovievog lica je u dijelovima. Titanskim dijelovima. Kao robot. Terminator. Izgubio ga je u tko zna kojoj borbi. Moda ba onoj prije nekoliko dana kad je jedna jedinica nalik na Ultru napala konvoj zarobljenika prema Pazinu. Moda su htjeli odmazdu za Opatiju. Riemer pria. Nije rjeit. Funkcionalan je. Racionalan. Zbori krto, kao Spartanac. Kao vojnik. Jo nisam odredio svia li mi se. Izlae zamisao. Riemer je genijalac za raunala. Za prividnu stvarnost. Proizvoa virusa. Zaobilazitelj sigurnosnih sustava. Poniratelj u nitavila nepostojeeg svijeta. Govori o tome kako je razvio vatrometni virus koji se kao kolutiavi nametnik crnim sporama iri po zelenim suncima virtualnosti. Govori o tome kako e virus napasti domainske sustave i kroz njih nezaustavljivo proiriti svoj sadraj. O tome kako e se sadraj kao stablo vatrometa razmnoiti kroz itavu kronju sustava sve dok ne zauzme itavo deblo. Svaku prividnu stanicu. to se nalazi u virusu?, upitao je netko. General Bijeli ili Bijedi, kako li se ono zvao. Atanasovska mu na uho pria kako je Riemer prebjegao iz hrvatske vojske zbog mlade natporunice pokraj sebe. Gledam ih jedno pored drugog. Svie mi. Ja sam se prodao za lovu. On zbog neeg drugog. Suosjeam s njim. Nadam se da nije suvie naivan. Da se kasnije nee razoarati. Da je natporunica iskrena. Znanje, rekao je admiral Prug. Virus sadrava koncentrirano znanje o Istri, virus je kao ivua istarska enciklopedija. U virusu postoji sve to znamo o Istri, od Jure Granda do brijunskih dinosaura, od povijesti vinjanske zvjezdarnice do pozadinskih pria o vodnjanskim mumijama, od umjetnikih kolonija u Gronjanu pa do motovunskog Velog Joe, od Pazinske jame do Jules Verneovog utjecaja na Istru, od triga pa do zmajevih brazda. Virus je znanje o Istri koje e se nesmiljeno proiriti kiberprostorom dok se mi borimo s ove strane utekavanja.
46
Impresivan govor. Nije loa zamisao. Atanasovska pored mene kima. Ja stojim kao kositreni vojnik, nepomino ekajui nastavak. Pitam se zato su zvali mene i nju, zapovjednike posebne komandoske postrojbe. Sve mi se ini da mi se odgovor nee svidjeti jednom kad ga budem saznao. Jebem ti ivot. Netko neto pita. Opet onaj bijeli ili bijedni general kojem se nitko ne moe sjetiti prezimena. Frfljavac. Izlae svoj traktat. O tome kako enciklopedijsko znanje ne vrijedi nita. Tko danas ita enciklopedije? emu znanje koje se ne moe uporabiti? Zapita kuno raunalo o pojmu i odmah dobije sve to o pojmu mora znati. Uteka se i razgovara s Diderotom osobno. Slaem se s vama, generale, oito mu se ni Prug ne sjea prezimena. Riemer i dalje stoji. Kao da se trza. Kao da jedva eka ui u kiberprostor. Shvaam ga. I mene tamo veeras eka Ana Lena. Da opet proivimo jednu zajedniku veer. Da joj ispriam o svojoj budunosti i o planovima. Smijem se. Atanasovska misli da se smijem njoj. Oi joj zasjaje. Zato virus nismo temeljili na postojeim knjigama ili suhoparnim podacima. Cilj nam je bio razviti napadaki program koji e korisnicima sustava u interakciji priati ivotopisne poune prie o naoj povijesti i tradiciji. A bazirali smo ga na postojeem pojedincu i jednom od naih velikana. Njegovo smo znanje pretoili u virus, njegove e se prie kao vatromet proiriti prividnom stvarnou. Zastao je i pogledao Riemera. A Riemer ree: Na virus zapravo je um Davora iovia. *** Ne svia mi se ovo, rekao sam Atanasovskoj. Resi je golema kaciga. Za broj prevelika. Resi je borbeni oklop. Vidim koliko joj smeta. Koliko je stee. Koliko na nj nije naviknuta. Borbeni helikopter prevozi nas preko otvorenog mora. Uskoro emo skrenuti, ukljuiti ureaj za ometanje radara i desantno se
47
Istromancer
spustiti na Velebit. Ba kao to sam se jednom davno spustio pokraj naputene zgrade blizu propalog stadiona gdje su carevali golemi takori i desniarski mutanti. Ali bilo je to davno. U nekom drugom ivotu. Jedino to je isto i nepromijenjeno jesam ja. I mutanti. Opet grlim puku kao to sam je grlio i tada. Elise helikoptera sijeku sumrani zrak. Ali ja, ja sam isti, jedinstven i golem kao impozantna nakupina gorine i ponora u koji se taloenjem nakuplja kal. Ja sam ivo blato ispraznosti i emera, divovska kugla od histerije i bola. Atanasovska me pita to mi se to ne svia. Osjeam kao da se guim u svom oklopu. Pretoplo je, a ja sam razdraljiv. Nepovjerljiv. Sumnjiav. Atanasovska. Toliko je naivna. Toliko draga. Ona je dio mojeg tima, ona je dio moje svakodnevnice. Pitao sam je jednom to je bila prije rata. Priala mi je. O svojem obinom ivotu. Odrastanju uz more. Strance koji su dolazili u Istru. Priala mi je posljedicama jedinstvenosti i smiraju zakonitosti. O mafijakim obraunima. O ljepoti zalaska sunca na kamenjaru dok sve kao da nestaje i gubi se u prstometu boja, oblaka i mirisa soli. Priala mi je prie o Istri. Priala je o Davoru ioviu. O zmajevim brazdama. O turistima. O Pazinu i o mitologiji, priala je o Vladimiru Nazoru. Ona je priala, a ja sam je sluao. Zapaao crvenilo na njezinim usnama. Njezine nabubrene ile. Njezinu nesnalaljivost i nezajaljivost. I onda sam opazio. Kako starim. Kako sam usporen, iako sam nabrijan. Kako sam nikakav, iako sam ninda. Reinkarnacija. Ali ija? Jednom su davno moju jedinicu poslali u klopku, rekao sam. Nita nismo znali. Svi su poginuli osim mene. udno, pomislim. Kako se traumatian dogaaj da sabiti u tri kratke reenice. Makar sam dijelove izostavio. One najtunije. Najtraginije. Jednom u joj moda opisati i njih. Ma hou. Ako preivimo. Ona ne komentira. Dobro znamo zato smo u helikopteru i kamo idemo. Dobro znamo da pripadamo komandoskoj je48
dinici istarske vojske, dobro znamo koji nam je zadatak. Elitni nismo. Ne usuujem se priiti nam taj pridjev. Ali ostali su portvovni. A ja sam plaen da budem takav. Jo uvijek voen nagonom za preivljavanje. Jo uvijek vrst. Dovoljno vrst da svjesno sagledam ono to svi znamo. Veina se nas s ovog zadatka nee vratiti. rtvuju nas. Ja dodue imam najvee anse preivjeti. Zbog svoje konstrukcije, obuke i iskustva. Zapovjednik Horvat. Plaenik. Najamnik. S novcem na raunu na Kajmanima. Ostali su u helikopteru mladi i idealisti. Kao Atanasovska. Helikopter sijee zrak. Ispod radara smo. Ali teko da nas nitko nije vidio. Istra je mala. Hrvatska pokatkad jo i manja. U glavama ljudi. U poimanju irine svijeta. U konstrukciji obnevienja. Razoara se u ljude od kojih si najvie oekivao. Helikopter nas poput morske krave nosi u svojoj utrobi. Prema cilju. Spremamo se. Neki se mole Bogu. Moda i starim bogovima. Moda divovima. Ja mislim na prividni svijet u kojem sam sretan s Anom Lenom i usporedno u glavi razvrstavam planove upada u kompleks koji emo napasti. Riemer i Prug su objasnili. Otvoreno rekavi da se zasigurno polovica nas nee vratiti. Bit emo ratnici pali za slobodu. Jednom su takve nazivali narodnim herojima. Potom vitezovima. Uvijek patnicima. Stradalnicima. Ali nitko nije rabio pravu rije. Bili smo pijunske rtve na ahovskoj ploi igraa izvan poimanja. Mene nije briga. Ja sam plaenik i nakon ove akcije raun na Kajmanskim otocima bit e mi podebljan. Smijeio sam se. Matao o zavretku. Mirovini. Jer star sam. Riskiram. Naiem li na dvoje ili troje pojaanih odjednom, piem kui propalo. Ali smijeim se. Sutra naveer priat u Ani Leni o naoj akciji. Sada nisam stigao. Riemer je rekao da mu mreno proirenje virusa pod kodnim nazivom iko prijei obrambeni zid. Gruzijski hakeri krpaju rupe im ih on naini. No rupa se moe neoekivano nainiti i fiziki; dovoljno je na trenutak prekinuti dotok informacija na jednom od vorita holovizije,
49
Istromancer
potom se Riemer ubaci i usadi virus, a gledatelji odreeno vrijeme umjesto zabavnog programa i dokumentarnih sapunica u stilu Velikog brata u dnevnom boravku sluaju Davora iovia koji im pria prie o istarskim kaunima. Riemer je objasnio da takvo prodiranje fizikom diverzijom donosi jo jednu prednost: virus je kombinacija vatrometa i mutanta te izrazito sloen za unitenje. Ubaci li ga izravno nakon presjeka veze, obrambenom sustavu neprijateljske hologramske dalekovidnice bit e potrebno vie vremena da ga srui. Jedina alternativa jest prekid emitiranja na neodreeno vrijeme. A virus e dotle pritajeno ekati, dizajniran skrivati se u krajnjim zakutcima kiberprostora. Iskakati kao lutak iz kutije. A ja sjedim u utrobi morskog sisavca i pitam se je li vrijedno. Je li zbog toga vrijedno rtvovati ivote tih idealistiki nastrojenih mladia i djevojaka? Utrnuti svjetlost u naivnim oima koje kao janjad gledaju u susret sudbini. Nekima kob, drugima spasenje. Ja mislim jedino na Anu Lenu. Dok me Atanasovska gleda. Promatra. Ruje mi po nutrini. I vidim da se boji. Boji se smrti, jer joj ne spoznaje smisao. Jer na nju ne gleda kao na smirenje. Kao na zavretak. Ja sam se s mnogime odavno pomirio. Sa smru. Doi e po mene. Ponekad i udim za njom. Ja sam ratni stroj koji poput borbenog robota i golemog oklopa automatski dere po granicama nadanja. Ja sam jedna od milijun divljih B-maina napajanih nitroglicerinom to se grmei uzdiu u nebo. Atanasovska me gleda. Poloim ruku preko njezine. Tjeim je. Govorim joj da se usredotoi na zadatak. Govorim joj da se sjeti svega to sam ih uio. Ja sam kao mudri sensei ije rijei poput shikomizue prodiru u njezin um. Smirujem je. Ja iluzija vie nemam. Svjestan sam da ne inimo nita to Riemer ne moe uiniti onkraj prividnosti. Svjestan sam da je rat. I kao svaki rat, i ovaj na zahtijeva muenike. Jedan dio nas. Jedan dio mladih, naivnih idealista. Da mitom i legendom nadahnjuju druge poput njih. I tada me oine. Dok joj ruka poiva
50
u mojoj. Nasmijem se ironiji sudbine. Jer poginem li veeras, moje ime e nadahnjivati borbu. Postat u vitez i narodni heroj. O meni e se s koljena na koljena prenositi prie. Moda e o meni priati koju i mutirani virus Davora iovia. Pa prasnem u smijeh. *** Okruili smo kompleks. Skener nam je dao do znanja da smo u manjini. Ali raunamo na element iznenaenja. Samo da nas ne napadne neto neoekivano. Prototip borbenog robota ili genskim inenjerstvom stvoreni mutanti koji eree udove s protivnika kao zaigrani djeaci s Paje Pauka. Mutanti paunjaci, padne mi na pamet. Stresem se da bih se sabrao. Bila bi to parodija. Vjerojatno neshvaena. ekamo. Diemo plitko. Britko. Zjenice su mi prosto proirene. ekamo Riemera i njegov hakerski tim da nam jave da su rijeili: a) ubacivanje u nadzorni sustav kompleksa; b) anuliranje informacije o naem kretanju; c) putanje petlje koja e nadziraima davati lanu sliku i termalni zapis o neutralnosti okoline. Netko prdne. Nitko se ne nasmije. Dogaa se. Nervoza. Sjetim se svoje prve bitke. etvrti balkanski ratovi. Krv do koljena. Prosuta crijeva iz kojih su se prosula govna. Nimalo smijeno. Lo san. Golemo tijelo nebeskog remorkera. Dvojica neprijateljskih vojnika pue na padini. Priaju ale. Loe ale. ale djeje. Potom primamo signal iz stoera. Posljednja provjera. Na svojim smo pozicijama. Svi na svojim pozicijama. Ja sam prepun adrenalina. ekam. Posljednji trenutak. Petlja je putena. Napetost narasla. Volim ovaj trenutak. Osjetiti kako mi se niz elo cijedi usamljena kaplja znoja. Kako je svijet usporio i sabio se u jedan trenutak. U piljivu nanosekundu postojanja prema kojoj se sva tisuljea civilizacije doimaju kao jedan mrav u mravinjaku to obavija tkivo svemira. Djeli sekunde koji niti sve ere u povijesti Zemlje. Jedan jedini piljivi tre51
Istromancer
nutak u kojem shvaam da postoji ivot poslije smrti. I zapovijedam napad. Upadamo u kompleks. Solidno branjen. Solidan odgovor na nau paljbu. Ali nedovoljan da nas zaustavi. Dovoljan da nas osakati. U krajicima oiju registriram svoje snage. Kako se trude. Kako se bore kao nedovoljno uvjebani borci za slobodu iji entuzijazam nadoknauje pomanjkanje izvjebanosti koja je u mene svakodnevnim vjebanjem postala prirodni pokret. Kao disanje. Kao pranjenje crijeva. Kao nagon. Refleksna reakcija kad me netko eli udariti. Kao ovaj protivnik. Koji nadire, ustro i u svojem umu nezaustavljivo. Smijem se u sebi. Amater. Izbjegavam njegov preoiti udarac i lomim mu ruke jednostavno ali virtuozno kao da sam embalist koji svira Goldbergove varijacije. Gonjen sam adrenalinom. Hormon koji mi raskida grudi. U miiima osjeam muenje kojem sam bio podvrgnut nakon to sam ubio Schmitta. Starim. Ali se borim. Samouvjereno. Dok oko mene pogiba ljudstvo. Moje i njihovo. Svoje sam vojnike uio wing chunu jer mi se inio najpogodnijim. Iskoritavanje snage protivnika protiv samog protivnika. Jednostavno, ali virtuozno. Blokada i uzvrat. Zamah protiv nadiratelja. Nema uzmaka. Kao vrhunski prevoditelj u doba kada se golemost svodi na tanceraj i und. Dok povrina vode ostaje netaknutom, a svijetom diktiraju neznanci. Oko mene smrti. Raspadnuti udovi. Vrisak. Krik i bijes. Nisam prisutan. Nisam uope prisutan. Misli mi lutaju dok oko sebe odbijam neposredne nalete i pucajui ponitavam ivote kao u hologramskoj igri. Kao u prividnoj stvarnosti koja je oponaajui stvarnu stvarnost iskvarila privid do neprepoznatljivosti stvarnosti. A privid se potom ostvario. Iskljuio sam komunikacijsku vezu, raunajui da e vojska obaviti to imaju za obaviti. Ilo im je dobro. Atanasovska se borila kao zmaj. Borbena kaciga umrljana joj je tuom krvlju. Jedan istrijanski vojnik pored nje tresao se od elektrinog udara.
52
Atanasovska je taman dokrajila njegovog ubojicu. Borba je bila prilino izjednaena. Ja sam jeziac koji e donijeti prevagu. Minijaturni kompleks od stotinjak kvadrata oblikovanom kao L punio se leevima. Njihovim i naim. Neprijatelji i junaci. Legende. Vjeno e ivjeti u priama i pjesmama. Isto bi bilo i na drugoj strani da pobjeuju oni. Potom osjetim bol. Potom osjetim strah. Adrenalin. Proirene zjenice. Prokuhano mlijeko. Jo vrue, jo mokro i ljepljivo. Nepromijenjen. Nevien. Neznan. Elektrina melodija kojoj se ne nazire kraj. Zavojnika petlja koja propada u beskraj. Pogledam mladia u oklopu borbenog oklopa. Noviji model. Dao sam se iznenaditi. Moj borbeni oklop takoer je novijeg modela. Ukrao sam ga iz Ultre. Tehnologija oruja napreduje. ujem da su kavkaske republike odluile ratovati u prividu. Ostaviti stvarnosti da se razvija. Enderova igra, ali stvarna. Ili prividna. Tko zna razliku. Muti mi se u glavu. Abdomenom se iri bol. Shvatim da ne nosim svoj oklop koji sam ukrao iz Ultre. Netko ga je zamijenio. Prokunem. Pizda im materina. Gledam uas na njezinom licu. Atanasovska. Ana Lena. Ali kako kad nisu iste? No ne posustajem. Ne pokazujem koliko me strah. Koliko se plaim. Koliko se proklinjem to sam bio toliko samouvjeren. Sakrivam istinske emocije i na lice prizivam uas Atanasovske. Napadam. Sjetim se svoje protivnice iz bitke za Opatiju. Koliko je nemona bila. Zamiljam koliko e nemoan biti taj mladac kad nasrnem na nj. Hvatam se ukotac s borbenim robotskim oklopom u koji se zaklopio kao kakva nakaradna kornjaa. Ja sam ratnik. Ja sam onaj koji donosi smrt. Ja sam maestro i jeziac na vagi. Ja ovoj jedinici donosim premo. Ja na licu mladia u oklopu itam uas. Strah pred vlastitom smru. Znam to moram uiniti da mu ugasim oruje. Blokiram elektrine impulse u oklopu. Neutraliziram ga. Pretvorim u nepominost. itam mu strah na licu. Jer ne moe otvoriti. itam mu stravu u oima. Jer se ne moe iskobeljati. I prilazim mu. Kao u trenutku duem od itavog kenozoika. U djeliu sekunde u kojem je Velikim Praskom nastao
53
Istromancer
svemir. On se boji. Ja sam ljut. Bijesan sam na sebe to sam se dao iznenaditi. Bijesan sam to ne nosim svoj oklop. Bijesan sam jer me dri adrenalin. Bijesan sam na Schmitta, Herdega, Pruga i Riemera. Smijem se poudno, smijem se nadmono. Likujem. Jae je to od mene. Likujem to sam ga porazio. Likujem to je moja jedinica pobijedila. Likujem. I poniavam ga. Nemilosrdno i nesmiljeno. Njegovo postojanje se brie. Na popritu ostajem samo ja. A potom adrenalin poputa. Muti mi se pred oima. Gubim vid. ujem kao kroz smetnje. Svrem pogled na rupetinu u zatitnom oklopu. ime me to pogodio, stignem pomisliti. A onda se izgubim. Potonem u bjelinu nitavila. ujem kako me Atanasovska milozvunim glasom doziva po imenu. I prestanem postojati. *** Probudio sam se kad me opet dozvala po imenu. Zaudio sam se. Ostarjela je. Barem pet ili est godina. Pokraj oiju naziru joj se sitne bore. Teke boje. Rat je gotov, kae. Ja kimam. I znam to se dogodilo. Znam to se meni dogodilo. Potom me vodi na etnju po plai. Pria mi o ishodu. O ishodima. Naoj akciji. O tome kako se Davor iovi proirio hrvatskim kuanstvima. Priao djeci prie o Istri. Kako ga nisu uspjeli iskorijeniti, kako su bili primorani iskljuiti mreu i zaustaviti televiziju jer ga se nisu mogli rijeiti. Pria mi o kraju rata. O Prugovoj pogibiji. O ostalim suborcima. Mirnodopskom procesu. Pria mi priu o nepriavi. O kraju svemira. O hinduskim boanstvima, Posljednjoj apokalipsi i Kenu Fatu. Igraim hitovima korejskih i maarskih programera. A more je mirno. Miran sam i ja. Znam to se dogodilo. to se meni dogodilo. I sretan sam. Jer jo uvijek postojim. Jer u postojati. Atanasovska mi mae. Prelijepa na plai. Kae da je vrijeme da ode. Ali da e se vratiti. Obeaje mi. Nelagodno joj je. Nelagodno je i meni, ali vie me nita ne prijei. Nije me prijeilo
54
ni prije, ali prije sam bio drugaiji. Te se nagnem i poljubim je. Usne su joj fine i mekane. I mirie tako prhko. Smijei mi se svojim velikim oima. I naputa me. Kae da e se vratiti. *** I vraa se. Redovno. Stalno. Ja udim da je vidim. A vrijeme prolazi. Ona stari. Ja ne. Njezine bore pleu na njezinom licu u skladu svjetlosti koji ovjeanstvo udi zaboraviti. Njezina kosa sijedi. Jednom mi je ispriala priu koju sam je ja instruirao ispriati. Kako je u kaosu kompleksa kada sam umro iz mojeg usatka izvadila memoriju s terabajtima informacija. Na memoriji je bio pohranjen moj ivot. Svata se moe ako ima dovoljno novca. A ja sam ga imao. I jo ga imam. Htio sam odseliti u Dominikanu jednom kada rat zavri. Izgubiti se. Uivati u moru i koktelima sa suncobraniima. Malo sutra. Peder u oklopu dohvatio me prije roka. A Atanasovska se pobrinula za sve. Potrajalo je. Dok nije rijeila punomo. Posvaala se s admiralom i ekipom koji su moj novac htjeli zadrati za potrebe borbe. alim sluaj, momci. Ja sam plaenik. Plaenike se plaa. Mrtvi ili ne. Rekla im je da je moje tijelo mrtvo. Moj um bio je pohranjen u binarnim parovima to se mjere terabajtima i terabajtima. Spor je trajao do kraja rata. Prug je poginuo. Istra osamostalila. Ona mi nikada nije rekla je li saznala tko mi je zamijenio oklop. Nikada je nisam ni pitao. A iovi bi povremeno izronio iz bezdana kiberprostora, priajui poune prie i paralizirajui nedune sustave. Ali ljudi nisu marili. Sluali su ga. Istra je ivjela. U legendama i priama. Priao je i jednu priu o meni i mojoj jedinici. Mi smo ivjeli kroz prie. Prasnuo bih u smijeh kad god bih na to pomislio. A ja sam ivio i ovdje. Zarobljen u kiberprostoru. U svojoj privatnoj Dominikani koja je bila suvie nalik na Istru. Koji puta me posjetio i Riemer. On je Atanasovskoj pomogao s ove strane. Potom se izgubio. Vie nikada nije ulazio u mreu.
55
Istromancer
Itekan do boli. Atanasovska je redovno dolazila. Ljubila me, a ja sam ljubio nju. Kad bi otila, vrijeme je prolazilo u kovitlacima. Kao serija bezimenih nadanja. Potonue zalutalih karavela koje se mrekaju na obzorju. Bio sam usamljen. Trenirao sam ninucu. Posjedovao mo stvaranja bilo kojeg oruja. Posezao sam u mreu za tivom i stimulacijom. Jednom sam posjetio i Anu Lenu. Nisam je pronaao. Ne Anu Lenu koju sam poznavao. Naiao sam na hladni program, prividnu simulaciju kojoj sam ivot udahnjivao jedino ja. Sjedio sam u naem nekadanjem stanu dok je ona nesvjesno hodala okolo kao stepfordska supruga. Nesvjesna, nevidea i nitetna. Prolazio sam pokraj nje kao duh. Jer bio sam puki program. Refleksija njezine glavine na koju je programirana reagirati. Bio sam odraz. Ona praznina. U sebi sam je pozdravio, proaptao zbogom i iskljuio je. Jednom zauvijek. Atanasovska jednog dana vie nije dola. Znao sam i zato. Rekla mi je da ne eli ivjeti kao i ja. Ni ja vie nisam siguran bih li postupio isto. Umro sam. Uskrsnuo u kiberprostoru. Makar to nisam bio ja. Ve odraz. Moje nepostojno postojanje bilo je kao mraan tunel kojem se kraj ne nazire. Bio je to ku. Oplakujem je. Pozdravljam se s njome na obali svojeg mora. Dok sunce pjeva visoko na nebu. Potom nastavljam s vjebom: taiucu, kusari fundo, preruavanje. Smirujem se jogikim disanjem. Pozdravljam sunce. udim. Kau da ninda ima devet ivota. Ja sam ih potroio osam. No ovo je kraj. Vie nita nije vano. A ja ivim vjeno, svojim posljednjim ivotom.
56
A: Pria sasvim u maniri FFK. (FFK prie imaju specifian stil; gotovo bi mogle initi zaseban anr) D: A zvao bi se fefkasy. Slaem se ovdje (da budem potpuno ozbiljan) s konstatacijom o fefkovitosti ove prie. Ima onaj mek pazinskog pruta za kojim toliko udimo svi mi koji aljemo prie za istrakonsku zbirku. Predlaem da jedne godine sve etiri nagrade budu pruti. Ono, prva nagrada etiri pruta, druga, tri, trea nita, etvrta jedan i ono to ostane, podijeli se meni. Jer sam gladan. A i ova pria je dobra. Z: Za razliku od Barola koji je oboavatelje hrvatskog SF-a opisao kao nakaze smanjene inteligencije ili Brozovia koji posprdno spominje geekove, Dela ovdje velia kreativnost domaih anrovskih pisaca. Ajde bar netko.
Ivana Dela
Uspjesi prikupljaa ika
akle, kojeg je to pisca vlastiti neak upucao u nogu? Pedeset i sedmero ljudi, koliko ih je preostalo u dosadanjoj borbi protiv ikova znanja, sa svojih su stepenasto postavljenih mjesta zurili u njega. Iekivali su odgovor, pitali se hoe li biti toan i tko e od njih u ovom krugu ispasti iz daljnjeg natjecanja a nesumnjivo i nadali se da e taj netko biti ba iko. On se, pak, malo znojio pod reflektorima, a kamera koja mu se primicala i odmicala, snimajui ga iz raznih kutova; smetala bi mu da nije ve navikao na to. Jo jednom je pogledao ponuene odgovore na displeju. Jules Verne, mora biti Jules Verne. Otvorio je usta da odgovori i u tom trenutku su iz depa njegovih traperica zatretali rifovi neke drevne elektrine gitare. Voditelj, koji je do tog trenutka bio izvanredno profesionalan, umjereno duhovit i nadasve ljubazan, sada prasne:
57
Istromancer
Pa dobro, u piku materinu, zar vam treba nacrtati?! Mobiteli za vrijeme snimanja trebaju biti iskljueni! Otro je mahnuo snimatelju, koji kimne i iskljui kameru, mrtei se zbog kadra koji e morati snimati ponovo. Tonski tehniar uzdahne, iskljui mikrofon i, spustivi slualice s uiju, zagleda se u ika jednako smrknuto kao i ostatak produkcijske ekipe. Drugi natjecatelji su ve amorili u zluradoj nadi da e ga producenti sad izbaciti iz showa, pa e netko od njih napokon dobiti priliku osvojiti silan novac. Oprostite, bio sam siguran da sam ga iskljuio, pravdao se iko, znojei se vie pod svim tim ljutitim pogledima dok je pokuavao iz depa ieprkati mobitel koji je i dalje neumoljivo zvonio. Kad je u tome napokon uspio i vidio ime na displeju, problijedi i pogleda voditelja. Ovaj Ovo je hitno, moram se javiti. Voditelj zamlatara rukama kao da mu je iko upravo objavio da e morati raditi na Badnjak, Boi, Staru godinu i Veliku Gospu, netko iz pozadine vikne Pauza!, snimatelj potiho opsuje, a pola natjecatelja napusti svoja mjesta kako bi iskoristili priliku i zapalili cigaretu u back stageu. iko, crven u licu zbog gungule koju je izazvao a i pomalo u strahu od razgovora koji ga je ekao pritisne zelenu tipku na mobitelu i javi se. Halo? Nemoj ti meni halo!, ljutiti glas drekne iz slualice. Koji je tebi vrag, iko?! Opet kviz?! Ovaj, nakaljao se s nelagodom, osvrui se kako bi provjerio da li ga itko moe uti. Potovani nadzornie Mrakovi Ako bih mogao objasniti Kakvo objanjavanje?! Objanjavat e si mamici kad te storpediramo natrag na matini, pa tamo objanjavaj kome god hoe kako si privlaio nepotrebnu panju i time ugrozio Misiju! Sedmi kviz, iko! Zar si zaboravio to se desilo Miou?!
58
iko prstima protrlja korijen nosa. Trebao je oekivati da e se ovo desiti, da nadzorniku nee promaknuti njegovo sudjelovanje u kvizu. Ali nije time ugroavao Misiju, pobogu, ta pazio je, nije pobjeivao bezumno kao Mio. Njegovog su kolegu iz jedinice mediji nazivali genijem za kvizove, a za njega jo nisu pravo ni znali. Mio je nestao s lica zemlje; poruuje li mu to Mrakovi da slina sudbina eka i njega? Nisam, odvrati iko, ne trudei se prikriti drhtanje glasa. Ali ako biste mi dopustili da objasnim Objanjavat e sredinjici, itekako! Mrakoviev je glas bio prijetei, to se iku nimalo nije svialo. Opravdavati se sredinjici mu se svialo jo manje. Istog trena se mii odatle i javi se zapovjednici, si uo?! Ovaj Da, nadzornie, naravno, jedva je dospio rei, a sugovornik je ve prekinuo poziv. iko spremi mobitel i, duboko uzdahnuvi, baci pogled prema voditelju koji se oko neega prepirao sa snimateljem. Nije mu se mililo prekidati tu raspravu i jo vie rasplamsati voditeljev gnjev, no nije imao izbora. Ako ti kaem da mi uvijek snima desni profil, onda mi snimaj jebeni desni profil, prigovarao je voditelj dok im je iko prilazio. Spazivi ga, voditelj se okrene prema njemu, zbog ega preko snimateljevog smrknutog lica naas preleti olakanje. Ah, znai, gotovi smo s telefoniranjem jel? Sad bi opet malo snimali? iko duboko udahne, pripremajui se na novu buru i oluju. Naalost, moram odustati od sudjelovanja. Iskrsnula je jedna hitna obiteljska situacija kojoj se moram odmah posvetiti, pa moram sada otii, izgovori brzo, u jednom dahu. Voditelj ga je par trenutaka gledao tupim, praznim pogledom, a kad mu je informacija doprla do svijesti, bujica psovki izlije se iz njegovih usta. Kako ga je iko unaprijed odluio ignorirati, voditeljev bijes nije ga naroito dirao ta ekalo
59
Istromancer
ga je suoavanje sa zapovjednicom, to mu je mogao jedan umiljeni televizijski voditelji? Barem e drugi natjecatelji biti sretni to e netko od njih zauzeti moje mjesto, pomisli tmurno. Poslovino nepraktini zagrebaki promet iku je oduzeo daleko previe vremena. Iako se solidno snalazio u hrvatskoj metropoli, guve u tramvajima i nervozni vozai koji su trubili i psovali u svojim automobilima, redovito su u njemu budili enju za Pazinom. Mir, tiina i magla iz Pazinske jame daleko su mu vie odgovarali od zagrebake vreve i smoga. Samo da me za kaznu ne premjeste ovamo, pomisli tjeskobno dok je pretravao na drugu stranu ceste, gdje ga je ekala tramvajska stanica. iko je, naime, oboavao Istru. Ispunjavala ga je radou i ljubavlju skoro kao da je roen tamo, to je pak u njemu budilo osjeaj krivnje prema postojbini i strah da e nadzornici doznati za te njegove osjeaje. Nije se ni usuivao razmotriti mogunost da ga premjeste na drugu lokaciju gdje ne bi bilo ni istarskih specijaliteta, ni one prave domae medice, ni Pazinske jame, ni svih onih divnih pria i legendi koje je sluao od Istrijana, a poesto ih i sam priao. Ne, ne smije dozvoliti da ga premjeste. Previe bi toga izgubio. im je stigao u hotel, zakljuao se u svoju sobu, navukao zastore i paljivo ukljuio svoj netbook. Priekao je dok se sustav dizao, nervozno palei cigaretu iako je u hotelu bilo zabranjeno puenje. Zatim utipka dugi, naizgled besmisleni niz brojeva i slova kako bi pokrenuo skriveni komunikacijski softver. Iz netbooka je triput zazujalo, koliko je trebalo da se uspostavi veza s Berlinom, a onda se nad njim pojavi plaviasta hologramska slika. Ravnoduno lice zapovjedniine tajnice nije odavalo ama ba nita, no kad je iko zatraio da ga spoji sa zapovjednicom, njen mu je odgovor potjerao strah kostima:
60
Svakako, prikupljau iko. Zapovjednica Zaplotnik eka ve sat vremena na tvoj poziv. Priekaj trenutak. Srce mu je udaralo negdje u peti, a eludac mu se stisnuo u gru. Ne bez razloga zapovjednica Glacija Zaplotnik, zaduena za upravljanje svim akcijama u Treem Europskom Sektoru, slovila je za ledeno beutnu, autoritarnu gaduru koja nikad nije doputala da emocije ili ita drugo stanu na put uspjenom prikupljanju i konzerviranju energije. Misija je za nju bila svetinja, a isti pristup je oekivala i od svojih podreenih. U suprotnom, kazne su bile stroge i efikasne. Osim Mioa koji je kvizove i posao prikupljaa navodno bio primoran zamijeniti za kopanje u rudniku iko je uo za jo barem desetak sluajeva neodgovornog izvravanja dunosti koji su zavrili takvim, ili jo gorim, kaznama. iko zapovjednicu Zaplotnik nikad nije vidio u njenom izvornom obliku, ali ljudsko lice koje je odabrala bilo je suhonjavo, otrih crta i kukastog nosa, dajui joj prijetei izgled sukladan reputaciji. Tamne, otre oi zapilje se u ika, ije lijezde znojnice odmah ponu raditi punom parom. Prikupljau iko, glas joj je bio otar i hladan. Tvoj nadzornik javlja da si krenuo stopama prikupljaa Mioa. Pa nije to, ovaj, ba tako, sve ikove verbalne sposobnosti kao da su isparile pod tim prijeteim pogledom. Kako nije?, njene tanke obrve upitno se zadignu. Nisi li upravo snimao svoj sedmi kviz, za javnu televiziju? Jesam, zapovjednice, ali I nisi li u prethodnih est kvizova pobjeivao? Jesam, ali Nisam ba, ovaj, skroz Nisi skroz? Obrve se sad spuste, mrtei se. to to uope znai? Pobjeivao si i osvajao novac. Pa da, jesam, ali nisam ni u jednom kvizu iao do kraja,
61
Istromancer
pravdao se. Nisam rasturao kao Mio, pazio sam, jel, da ne postanem previe sumnjiv... Neposredno prije povlaenja prikupljaa Mioa iz aktivne slube, suho ga je prekinula, mediji su ga proglasili genijem za kvizove, i razne lijenike i znanstvene slube spekulirale su o njegovim sposobnostima i opsegu znanja. Vrbovali su ga na pretrage kojima bi utvrdili kako to tono funkcionira njegov mozak, ime mu omoguuje takvo faktografsko pamenje. Da nae slube nisu pravovremeno reagirale i povukle ga sa Zemlje, postojanje naeg naroda bilo bi otkriveno. Je li ti, dakle, jasna sva potencijalna teta takovih akcija? Jest, zapovjednice, iko proguta knedlu. Zapovjednica ga je promatrala jo par trenutaka i trebalo mu je dosta truda da se ne pone mekoljiti pod tim pogledom, a onda ona skrene pogled udesno i iko zauje tiho klikanje tipki info ploe. Krenimo ispoetka, ree zapovjednica. Lokacija kojoj si dodijeljen je Istra, zar ne? Sa sjeditem u Pazinu? Tono, kimne on. I dalje nije gledala u njega, mrmljajui nizove brojeva koje je iitavala s drugog ekrana, a zatim ga ponovo pogleda. Jedan si od naih najproduktivnijih prikupljaa u ovom dijelu Europe. Hvala, zapovjednice, iko malo pogne glavu dok mu je srce ubrzano tuklo. Naravno da je znao da postie izvrsne rezultate, i nadao se da e mu to pomoi u ovoj situaciji. Nastojao sam ravnomjerno raspodijeliti akcije po Istri znate, da se ne iscrpi sve odjednom A i veinu toga, znate, ne radim sam. Koordiniram ljude, suraujem s raznim udrugama Konvencija Istrakon nije tvojih ruku djelo? Opet je zadigla obrve. Vidim u tvom izvjeu da dobar postotak ukupno prikupljene energije dolazi odatle. Pa da, dolazi dosta kreativaca na taj event, je li, i maskiranih i pisaca i glazbenika, svakakvih Ali da, ne organiziram
62
direktno ja tu konvenciju, to vam je primjer te suradnje, imate sve detaljno u izvjeu Ali ovaj Festival fantastine knjievnosti je vrlo bogat izvor, je li mu se uinilo ili je u njenom glasu zauo natruhu potovanja? Svake godine, u ta tri dana uspije prikupiti vie nego prethodne. Dopustio si je malo ponosa na licu. A ujte, zapovjednice, kad se tamo okupe sami pisci, i jo k tome pisci fantastike koji su kreativniji od onih mainstreamaa, pa ih dobro nahrani i napoji, nae nekoga tko e im ispriati nekih lokalnih legendi Uspjeh je zagarantiran. Ideje same prte, kupamo se u kreativnosti. Kimala je, a izraz lica joj se neto ublaio, pa iko ohrabren nastavi: Ove godine e tema festivala biti vino. Raunam da e im, kad se napiju, jo lue ideje padati na pamet, barem tako pokazuje dosadanje iskustvo Tako da, vjerujem, ove godine moete oekivati jo veu koliinu prikupljene kreativne energije. Na matini svijet zahvalan je na svakoj poiljci, ree ona suho. Naa ga je Misija opskrbiti potrebitom energijom. Zato i jest bitno da vi prikupljai, koliko god da vas ima po ovoj planeti, budete trajno odani Misiji i izvravate svoje zadatke. Zato ste i dobili toliku koliinu znanja, da poslui Misiji, crte lica joj se opet zategnu, a ne da biste se razbacivali njime u javnosti, na kvizovima i kojekuda! Znam, zapovjednice, pouri iko objasniti. Vidite, ova kriza i recesija Sve mi je tee pribaviti financijska sredstva potrebna za odravanje Festivala, izdavanje zbirki i romana i druge aktivnosti kojima prikupljam kreativnu energiju. Pa sam mislio, znate Novac zaraen na kvizovima utroiti u to. Zapovjednica Zaplotnik ga je strogo promatrala, kao da nas63
Istromancer
toji pogledom prodrijeti u njegov um i doznati govori li joj istinu. Na trenutak, iko se ak zapitao moe li ona to. Koliko si od novca zaraenih u prethodnih est kvizova uloio u te svrhe?, pitala je otro. iko se nelagodno premekolji. Ovaj pa, nisam. Nisam jo. Mislio sam sad, ovim kvizom Znate, recesija nije dosad bila ba tako gadna Njen mu je pogled govorio da uuti, pa je to i uinio. Po njenom izrazu lica, inilo mu se da se sprema izrei kaznu. Samo da me ne premjesti iz Istre, molio se u sebi, tjeskobno stiui i oputajui ake. Prikupljau iko, ree ona tvrdo, skoro sveano. Sukladno Pravilniku o uporabi resursa, zabranjujem ti sudjelovanje u javnim kvizovima ili drugo neprimjereno iskazivanje znanja. Iznai druge naine za financiranje svojih akcija, a na jesenskoj reviziji oekujem bolje rezultate nego prethodnih godina. Kreyasyon ti, dakako, zahvaljuje na tvom doprinosu opstanku nae vrste. Prije no to je dospio ita rei, hologram pred njim bljesne i ugasi se. Naslonio se, duboko uzdahnuvi, i zapalio novu cigaretu. Za dlaku, promrmlja.
64
A: Malo filozofiranja ali bez brige, nita tekog od ega bi mogla zaboljeti glava. D: Meni ovdje fali malo vie Isusa. Z: Ernie je trenutno na doktoratu iz filozofije, moda mu ova pria poslui kao temelj za doktorsku radnju. Ja samo ne mogu vjerovati da je napisao kako je bolje skrenuti desno.
Ernie Gigante Dekovi
Kviz
a li ste ikada sanjali kako ste uhvatili zlatnu ribicu? Naravno da jeste. Ta, tko nije? I, to biste poeljeli? Bogatstvo? Ljubav? Zdravlje? Davor nije elio nita od toga. Njegova elja bila je vratiti se samo malo u prolost i ne odgovoriti na jedan poziv. Znate, kada se jednom pokaete uspjenim u kakvom kvizu postat ete lice koje se esto muva po televizijskim studijima. Kviz vam je poput svakog proizvoda, ba je svejedno to se nudi dokle god je reklama dobra. Svjetlucavi celofan kojega na dlanu dri stvaratelj snova. Nadovjek koji zna odgovore na sva pitanja, a za nagradu dobiva novac i presti. Nije za baciti niti ljubomora iritantnog susjeda. Kako sve to lijepo zvui, zar ne? Bili biste odlini, na prvi natjecatelj, odlino se drite pred kamerama, ljudi to vole, dobili smo i tucet pisama vaih oboavatelja, sigurno ete i ovoga puta osvojiti nagradu, kome ne doe dobro koja tisuica vie? Nezainteresirano je sluao rijei kako izviru iz slualice. Ponekad bi pomislio kako je posrijedi automatska govornica, jer ba svakoga puta kada se pojavi novi kviz govore isto. Zato jednostavno ne kau kako im je dobra reklama za prvoga
65
Istromancer
natjecatelja uzeti ovjeka unaprijed poznatoga po uspjesima na kvizovima? Stvaratelj snova protutnji mu mislima omotan u svjetlucavi celofan s velikom crvenom leptir-manom kakvu nose klaunovi. Nita doli zabavljaa kojemu treba novaca i tu je filozofiranju s njegove strane bilo kraja. *** Put u Zagreb bio je oajan. Maglutina, teak zrak, na ulici depresivni ljudi te ispred HRT-a popunjeno parkiralite. Izvue glavu kroz prozor automobila i upita portira koji je puio pred ulazom zgrade: Oprostite, da li mi moda moete osloboditi jedno mjesto. Dolazim zbog snimanja. Nezainteresiran pogled kroz dim i jedno nevoljko parkirajte vani na ulici, tamo vam je sve slobodno, bilo je sve to je dobio. Hvala tamo se pola sata naplauje po astronomskim cijenama, zato i jest slobodnih mjesta. Parkirao je svoj automobil, a neki manijak koji je valjda testirao da li njegov novi BMW moe dosei 300 km/h projuri ulicom na metar od njega. Davor nije imao razvijen onaj balkanski gen koji je junoslavenske jezike obogatio s nevienim brojem psovki, ali ovo mu je bilo uistinu previe. Pizda ti materina!, povie za BMW-om koji se ve praio tamo negdje na kraju ulice. Lijepo su vas uili mladiu, ba lijepo, zauje glas iza sebe. Siuna starica, koja ga podsjeti na onu iz serije po romanima Agathe Christie, prezirno ga je gledala. Znate, onaj automobil, pokuao je rei neto suvislo, ali je odustao kad je starica pljucnula na asfalt ravno pred njegovim stopalima i sporim korakom krenula dalje. Neto dalje onaj se portir cinino smijuljio.
66
*** Na samom ulazu zaskoio ga je urednik kviza. Nekakav mladac koji ga je uhvatio pod ruku i nije stao mljeti dokle god nisu stigli do neka ureda. Dobro nam doli!, pretjerano entuzijastino je leprao. Jeste dobro, bravo! Joj, ba je supa to ste pristali. Ma znao sam da hoete. Ba ste pravi. Kako je vrijeme u Pazinu? Nadam se da je ljepe od ovoga zagrebakoga? Joj, ta vlaga. Sve me boli od nje. Hihi joj, kao da imam sto godina. Evo, uite u ovaj ured, sjednite, sada u doi do vas i sve vam objasniti. Idem samo neto obaviti i odmah sam natrag. Joj, ba super to ste ovdje..., zatvori vrata za sobom i pusti Davora samog u uredu. Bio je to sasvim jadan ured. Jedan jeftin metalni stol kakvih se vidi u IKEA-i, stolica poput onih barskih i neto cvijea za zatvorenim prozorom. Sve u svemu maltene kao u prostoriji za ispitivanje kakve se vide u amerikim serijama. Davor duboko udahne i sjedne u tu stolicu. Znate to je u ovomu trenutku najvie mrzio? Svojega poslodavca u Glasu Istre! Kad bi mu dao plau kakvu i zasluuje za svoj rad ne bi se sada saalijevao s mislima Boe moj, to meni ovo treba, to ovjek sve ne trpi za koju kunu, ve bi lijepo uivao u putovanju u organizaciji najnovije francuske turistiko-avanturistike agencije Stopama Julesa Verna. I tako, dok je na Davor snivao otvorenih oiju zaslijepi ga snana svjetlost popraena gromoglasnim: Dobro doli u na kviz, Darove ioviu! Davor podigne desni dlan kako bi zatiti osvoje oi i nakon to mu se zjenice priviknu na novu svjetlost ugleda kako se vie ne nalazi u uredu, ve okruen ogromnim tribinama. Poput onih kakve krase najvea svjetska nogometna igralita, a on posred terena. U taj as, kao na kakvoj pokretnoj traci dojuri ispred njega nitko doli Tarik Filipovi udobno zavaljen u stolicu.
67
Istromancer
to se ovdje deava?, zbunjeno prozbori Davor. Jeste li spremni? Vrijeme je za prvo pitanje! Ma kakvo pitanje, to se ovdje deava!, ovoga puta ljutito e Davor i krene se ustati ali ne moe. On je zaboga, slijepljen za stolicu. Ne, ne, dragi Davore, ree Tarik i kaiprstom desne ruke pomae lijevo-desno, ne moete se ustati sve dokle traje, podigne obje ruke, a masa na tribinama odgovori: KVIZ! Nije mi jasno Davore, Davore. Kako vam nije jasno. Ta vi koji ste proitali vie znanstvenofantastinih knjiga od cijele Hrvatske trebali biste biti spremni na ovakve stvari. Znate, mnogo toga to ste proitali u tim knjigama istinito je. Napose oni romani o katastrofama kako ih ve vi zovete. Publika s tribina je skandirala: KA-TA-STRO-FA, KA-TA-STRO-FA Gledajte, Tarik si hladnokrvno popravi naoale, prema Zemlji juri asteroid koji e opaliti u va planet. Ma znate i sami kako to ide. Nakon udara potresi, tsunamiji, vulkani, promjena polova, praina u atmosferi. Za tono jedan dan nakon udara na Zemlji e jo ostati jedino neto kukaca i moda pokoja morska betija. Ukoliko odgovorite tono na naa pitanja, a samo ih je troje, asteroid emo skrenuti s puta i Zemlja je sigurna. Ukoliko ne BUM! Ovo je sasvim ludo, haluciniram, sanjam... poput groma mu lete misli. Ccccc, Tarik mahne rukom, nemojte tako. itamo vam i misli. Znate, mislim da je najbolje poeti s pitanjima. Ali, ali... ovo je nemogue. ivot u svemiru Bah, Tarik odmahne rukom, ivota u svemiru ima i previe. Vi ste uistinu neobina vrsta. Toliko cijenite ivot, a on je ba precijenjen. Znate, godinama vas promatramo, ono to vi nazivate NLO fenomenima, i traimo to vam je na-
68
jcjenjenije kako bismo upravo to mogli staviti na vagu ovoga kviza. Davor je promatrao tribine. Bile su ogromne, a na njima najneobinija bia. Vidio je nekakve plave gutere koji su mahali navijakim zastavicama, upava bia slina trometarskim mamutima samo s rukama. Bilo je tu i mnogo neobinijih pojava. Nakupine plazme koje su veselo hihotale, a pored njih svjetlee kugle iz kojih su sijevale munje. Znai, prvo pitanje. Ti nisi Tarik? Davore, Davore. Naravno da nisam. Uzeo sam ovaj oblik kako bi sve bilo zna vie ljudski. Krenimo! Prvo pitanje: Davor se u tren stvori za upravljaem jureeg vlaka. Pored njega, odjeven u eljezniku uniformu kakve su se nosile poetkom 20. stoljea i s prugastom kapicom na glavi stajao je Tarik. Vlak vam juri, teatralno je rekao, to ete uiniti? Molim? O emu vi priate? Vratite me natrag! Davore, vrijeme curi. Bolje vam je da pazite na ono to dolazi, isprui prst prema pruzi. Ugledao je Davor tamo naprijed okrugao znak koji obiljeava ravanje pruge. Vlak moe ii ravno ili skrenuti desno. Meutim, nakon ravanja ravno na pruzi vidio je zavezano dvoje ljudi, a na desnoj pruzi, onoj kojom bi vlak iao ukoliko skrene, ugledao je zavezanog jednog ovjeka. Tamo su ljudi! Zaustavite vlak!, poeo se derati. to ete odluiti?, Tarik smireno upita. Ma jeste li poludjeli?! Krene epati Tarika za vrat, ali ruke mu prou kroz njega kao to prolaze kroz zrak. Vrijeme vam ide. Tik-tak, tik-tak To nisu pravi ljudi!
69
Istromancer
Uvjeravam vas, Davore, vrlo su pravi. Tik-tak, tik-tak. Vlak je jurio i pribliavao se ravanju. Davore, bolje vam je da se primite za upravljaku ruku i odluite to uiniti. Da li ete skrenuti vlak i presuditi jednoj osobi svojom voljom, i spasiti dvoje. Ili ete pustiti vlak neka ide svojim putem i ne dirati nita. Stradati e dvoje ljudi, ali vae e ruke biti iste. Ali, ali mogu ih spasiti? Tada ete rtvovati jednoga. Ne! Ne pristajem na ovo! tutnjilo je Davoru u mislima. Primio je ruku konice i pokuao zaustaviti vlak. Vlak se ne moe zaustaviti. Davor je potezao jo snanije, ali vlak je nastavio juriti. Vie nije bilo vremena. Nalazio se na dvadesetak metara od ravanja. Mogao je vidjeti lica zavezanih ljudi na pruzi. Boe dragi, to su bila djeca! Troje djece sa svojih desetak godina. Ne uiniti nita, pustiti vlak i neka ovaj nakaradni kviz odnese u smrt dvoje ili svojom rukom spasiti dvoje i rtvovati jednoga? Ovo je podvala! Ne moe biti. Nema nikakvog asteroida. Sve je ovo suvie ludo! Davor se uhvati za glavu. Nije mogao prihvatiti to mu se deava. Da li ste spremni riskirati? upita Tarik. Davor munjevito primi upravljaku ruku i okrene je u desno. Vlak je skrenuo i tiho, bez ikakva zvuka pregazio jedno dijete. Davor je bio shrvan, a Tarik se veselo smijao: Bravo! Vrijeme je za drugo pitanje!, a Davor ga je elio samo odalamiti po nosu. to sam to uinio?, mrmljao si je u bradu. Neka vam koncentracija ne pada!, ree Tarik. Idemo na drugo pitanje.
70
Ovoga se puta stvori na uzvienomu sjeditu, a ispred njega mrav i neuredan mukarac upijena lica okruen nekolicinom vojnika odjevenih u antike rimske uniforme. Jedan od njih bio je Tarik. Vaa uzvienosti, to ete odluiti?, tiho Davoru doapne ovjek odjeven u rimsku tuniku koji se nalazio tik pored njega. Davor ga samo pogleda bez rijei, a ovjek, poput pravog diplomata koji zna svoj posao savjetnika, vidjevi kako njegov gospodar ne zna to initi tiho kae: Morate ga osuditi na smrt pribijanjem na kri ili ga pustiti. togod odluili, loe je. Poslan je nama od strane lokalnih voa, mudri su. Nisu htjeli svoje ruke uprljati odlukom za sudbinu ovog Nazareanina pa su nama donijeli problem. Ali on je njihov, zato bismo mi rjeavali njihove probleme? Moemo ga vratit njima i neka njihov puk odlui. Boe moj, ovaj odrpanac pogleda sputenog u tlo, osuenik, bio je bio je Pogledao je u Tarika koji je nezainteresirano gledao oko sebe. ekao je njegovu odluku, kao i cijela povijest ljudskoga roda. Davor se podigne i povie prema Tariku: Ne moe mi ovo initi! Tarik pljusne dlanovima i sve zamrzne, kao da je vrijeme stalo osim za njih dvoje. to ti ne mogu initi? Pa, ovo. Ovo je suvie! to je suvie? Pa u tome je dra igre. Religija je vama jako vana za va identitet. Ba ste aavi kada se radi o njoj. Da li moda na ovomu pitanju trai pomo? Kakvu pomo? Joj, i ti si mi neki natjecatelj. I malena djeca znaju kako uvijek postoji barem jedna pomo od strane voditelja. Kako vi ono to zovete, sloio je zamiljen izraz lica. Ah da, kvisko. Tako je, ima jednog kviska.
71
Istromancer
Pogrijeio si kviz majmune pomisli Davor, no brzo se primiri, sjetivi se kako mu i misli itaju. Dobro, traim pomo!, ree Davor. Ovaj tip ovdje promovirao je budistiku vjeru, ali vi ete sve to sasvim naopako shvatiti i bit e vam pokreta kranstva. Kako bi stvar bila zanimljivija, ovaj tip e vam potaknuti razvoj jo jedne velike religije tvojeg vremena koja ni sama toga nije svjesna. Da, kranstvo razmiljao je Davor zatim je Islam sasvim slian. Da, vjerojatno se na to misli. I nakon svih tih kopija kopije, to su sve te religije najvie doprinijele ljudskom rodu? Kakva je to pomo? Nita mi nisi rekao! Tarik se uhvati za trbuh i pone smijati. A ba si ovjek. Sve sam ti rekao. Samo treba otvorena uma. Iznova pljesne dlanovima i vrijeme se iznova pokrene. Ovo je suvie velika odluka ovo nije smrt jedne osobe pod kolima vlaka. Ovo je ovo se ne moe odluiti. Ukoliko ga pusti na sud ovdanjeg puka razapet e ga. Povijest e tei svojim tokom. No da li je to bila dobra povijest? Toliko ratova i smrti u ime vjere. Ali kranstvo ima i dobrih strana. Zar ne? Ili nema. Razmiljaj otvorena uma, razmiljaj otvorena uma. Ukoliko ga pusti, kako li e to utjecati na ovjeanstvo? to, da ga on osudi i odvede Isusa ravno na kri? Ali, to je njegova sudbina. Tako mora biti, to je smisao cijelog kranstva. Vaa uzvienosti, morate odluiti, iznova mu doapne savjetnik. Davor isprui ruku kao to su rimski imperatori u filmovima inili kad trebaju osuditi ili potedjeti gladijatore. Da li e palcem gore ili dolje? Ne, ne moe ga osuditi k vragu
72
Oslobodite ga., prozbori Davor bez da palcem bilo to pokae. Zanimljivo, ree mu Tarik, opet se nalazei posred stadiona dok se na tribinama luaki navijalo. Nisam vjerovao da e prevladati zdrav razum spram indoktrinacije koju su ti od roenja ugraivali. to sam pogrijeio?, nervozno e Davor. Ma kakvi. Vjerovao ili ne, upravo nisi spasio samo jednog ovjeka od razapinjanja na kri, ve ravno pet stotina milijuna ljudi koji su ubijeni zbog njega na kriu ili onu drugu kopiju ove kopije. Ukratko, odluio si, podigne ruke, a s tribina zagrmi: ISPRAVNO! I evo ga, dragi gledatelji, posljednje pitanje! to li e na natjecatelj odabrati. Ispravno ili netono? O tome ovisi sudbina njegova planeta. Sve koje voli i koji njega vole! Njegova ena, djeca, prijatelji, sve knjige... Ukoliko pogrijei od ovjeanstva nee ostati nita. Baj baj bejbi! Ovoga se puta Davor stvori na obali jedne rjeice. Da, znao je ovo mjesto, ovo su Kotli u njegovoj Istri. Evo, odmah do onog mostia nalazi se restoran, a neto nie je stari zaputeni mlin. U tom trenu ravno pred njega doskoi malena ribica. Sasvim zlatna, kao da ju je izradio najbolji zlatarski majstor. Promatrala ga je svojim zlatnim ribljim okom i ustima zjapila onako kako to ribe ine kad su na suhom. Hajde, zaeli neto. Ree mu Tarik koji se pojavi pored njega. Mora to uiniti prije nego ugine. Davor primi ribicu u ruke. To je Da, zlatna ribica koja ispunjava svaku elju. Molim? Ukoliko poelim vratiti se unatrag kroz vrijeme i nikada se ne javiti na telefonski poziv za ovaj kviz?
73
Istromancer
Sve e se ostvariti. Mogu zaeljeti bilo to? Da. I to e se ostvariti? Da. Ukoliko ti ova jadna ribica ne ugine, to se ini izglednim kako si navalio s pitanjima. Zna, iako je zlatna ona je iva i treba joj vode. Zaeljeti da asteroid vie ne bude prijetnja Zemlji! No to ukoliko poalju novi asteroid? Da! Vratiti se kroz vrijeme i nikada ne sudjelovati u ovomu kvizu. Jednostavno se ne javiti na telefonski poziv. Sve ih poslati u tri pizde materine. Ali tada e vjerojatno pronai drugu rtvu. to ukoliko ona ne stigne do ovog posljednjeg pitanja? to ukoliko ne uini zloin i pregazi dijete? Na ovu pomisao Davor osjeti veliki sram. Moda da ovaj prokleti Tarik ne postoji, da ovaj kviz ne postoji? Znam, zaeljeti beskonano zlatnih ribica... ili? Zaeljeti bilo to. Biti neogranienih mogunosti, Davor isprui dlan i pusti da mu ribica klizne natrag u rijeku bez da bilo to zaeli. Kada smo neogranienih mogunosti niti jedan odgovor nije ispravan. Ja nisam savren, ovjeanstvo nije savreno, i takva mo neogranienog za nas znai samo prokletstvo. to god odabrao, koliko mi se god inilo ispravnim, na posljetku e biti pogrenim. Tarik rastegne usne u osmijeh. Nisam znao da si toliko mudar. Izgleda da smo ipak odabrali dobroga kandidata za na, podigne ruke a s tribina se sasvim tiho zauje: kviz. Ah, mora im oprostiti. Malo su razoarani jer su htjeli vidjeti razaranje tvog planeta. Zna kakva je publika. Voli krv.
74
A: Ova pria ili nije upala u FFK kad je bila tema o Juri Grandi ili je stajala Grdiniu u ladici od tada. Kako god, jo malo Jure, oito Istrijanima nikad dosta. D: Gotovo je nepoznata injenica da Mirko Grdini na narjeju maloga sela u Istri ije se ime ne moe ispisati na konvencionalnoj tipkovnici, u prijevodu znai Jure Grando. Poznatija je, meutim, injenica da e prethodna injenica, vjerojatno, ostati jednako tako nepoznata i nakon to je objavljena u ovoj knjizi. Zakljuke izvlaite sami. Z: Mirko je, inae, jedan od lanova irija koji odabiru prie za zbirke Festivala fantastine knjievnosti, odnosno FFK. Isti festival i njegove zbirke spominju se u vie pria unutar ove knjige, a injenicu da se u ovoj Mirkovoj prii pojavljuje Jure Grando svakako e nekad u budunosti iskoristiti iovi, navodei kako su teme kojima se bavio FFK vrsto zaivjele u domaoj anrovskoj produkciji.
Mirko Grdini
Josip sam krten

ematske veeri. Koji sam ja kreten kada sam se dao nagovoriti po ovoj cioj zimi da se veeras naemo u Kringi. Brat je ba morao nai curu koja danas ima roendan, pa ni on ni Mirko ne voze...a i taj prokleti auto, danas je naao za krepati usred niega. Srea pa sam samo kilometar od Kringe, inae bi bilo veselo... Kao i uvijek, hodanje ga nije veselilo, naroito ne po susnjeici i praznoj cesti, ali smartphone mu nije imao signala i izbora nije bilo. Bez obzira kako je hodao; dizao noge, vukao ih kroz snijeg ili skakutao po njemu, noge su mu se smrzavale u tankim zimskim cipelama. Trebao je posluati Gordanu kada mu je rekla da stavi duboke cipele, ali mu je u njima bio problem voziti. Pravo mu budi, ene treba sluati. Sada ne bi imao nita ni protiv mirisa Mirkove smrdljive cigare ili brato75
Istromancer
ve cigarete, samo da mu je biti u drutvu po ovoj mrkloj noi. Odjednom je uo kako neko probija svoj put kroz snijeg, poput njega, vukui noge po uteem snijegu. Ehej, tko je tu? A ki je tamo?, odvratio mu je duboki bariton. Novinar Glasa Istre ovdje, Davor iovi. A tko ste Vi? Iz mraka pored starog duba, iskoraio je krupni neznanac u kaputu,visok i uspravan kao koplje, dugih udova, s vunenom kapom navuenom na glavu, tako da mu je izmeu kape i okovratnika kaputa virio samo otar nos i bjeloonice. Dobro vee, ja sam Josip, tu s Kalvarije, gren va Kringo, poli sestre, a mi je kopijalo lue va hie. Ti si onisti a akula torije tamo poli oneg miega, rnega, va otarije?! Je, taj sam. Danas ba imamo Vampirsku veer, Drago Orli e priati o trigama i Krsnicima. Me to ne interea, ma moremo po skupa do Kringe. e nan laglje bit u dva. Okrenuvi mu lea, davi mu do znanja da je razgovor gotov, neznanac je krenuo opet prtiti svoj put pratei cestu, pa Davoru nije nita preostalo nego da krene za njim. Udario je cipelama jednom o drugu, kako bi razbio tanku koricu leda koja mu se poela stvarati na prstima. Bilo mu je hladno i mokro, ali ne vie tako kao to mu je bilo prije. krt na rijeima, kao i Istarska zemlja. Mjesec se caklio po granama, rijetkom liu i niskom kamenom suhozidu uz cestu, a neto u njemu ga je podsjetilo na drugi suhozid, odmah na ulazu u Kringu, kojega su posjetitelji Kringe poeli slagati kao turistiku atrakciju i koji ve ima par tisua kamenova ugraenih u sebe, a za koje se zna imenom tko je koji ugradio.
76
Dok je tako hodao za krupnim neznancem i pratio njegovu prtinu, Davor je shvatio da mu i nije tako neugodno to ima drutvo, tim vie to mu je neto bilo poznato u licu istoga, ali nije mogao odgonetnuti to. Prelistavao je profile u svojoj glavi. Da, definitivno mu je poznat, samo Kada se tiina poela rastezati predugo za Davora, a i hodanje je bilo monotono i dosadno, odluio je makar monologom prekratiti vrijeme. Pretpostavljam da znate za priu o Juri Grandu? Neto malo san u, za? Pa to vam je najbolji turistiki proizvod koji se mogao pronai za razvoj ovog dijela Istre, a i sada je pomama u svijetu za takvim priama, vampiri, arobnjaci, vukodlaci, udovita, sve to je imalo nadnaravno ima svoje mjesto u turizmu. Vidite kako Opina Tinjan i Kringa otvara svoj turistiki potencijal. Poelo je od prie s Jurom Grandom, pa Opina pruta, pa projekt Europskog suhozida, otvara se sve vie smjetaja i konoba, stranci dolaze i trae prie o vampirima. To je budunost. U Austriju su napravili cijelu priu o vulkanima, a radi se o dva vulkana koji su mrtvi ve 3-4 miliona godina. A da ne priam o Rumunjskoj koji su izgradili cijelu priu o Drakuli, imaju i Drakulin dvorac, i to na povijesno krivom mjestu, krivoj pokrajini, a i nekako sumnjam da ga je Vlad Tepe ikada i vidio i to izdaleka. Nikada im to nee proi, ljudi ovdje ne vole tajanstvene stvari. ivot na selu je uvijek teio jednostavnosti. Ne, ne nije tako Zrak je odjednom postao hladan i teak, i Davor je shvatio da je neznanac stao i da razgovara s njime na hrvatskom jeziku a ne na akavtini. Nije sveenik maknuo kamen, a ni stol sa Stancij Davore, dozvoljava da te zovem imenom, osjeam da se ve neko vrijeme poznamo. Zna, razumijem ja nove medije i njihovu e
77
Istromancer
za vijestima, ali ne svia mi se ta pompa koja se dogaa oko vampira, a jo manje da se deava ovdje. A da popriamo prije? Nekako sam gladan Davor je bio brz, i pokrenuo svoj smartphone, na kojemu je imao aplikaciju isijavajueg kria i odmah se sjetio rijei koje je toliko puta proitao: trigone, tu je Isus Krist koji nas je otkupio od pakla i za nas umro. A ti, trigone, ne moe imati mira Neznanac se pokrenuo bre od sjene i obuhvatio Davora u zagrljaj, blokirajui mu ruke. Greka u koracima, predstavio sam ti se imenom Davore, krsnim imenom. Ne pomae ti onda otajstvo kria. Mo je u pravom imenu. Dosta mi vas je, svi e te doi na red, svi predavai, svi organizatori, svi koji ste se upetljali u tosvi e te postati moje stado. TI nema krsno ime, izbrisan si iz upnih matinih knjiga Dok je osjeao kako mu otri zubi mijenjaju ivot, uo ga je u mislima. Josip sam krten. Josip Jure Grando.
78
A: Ovu priu mogu opisati jednom rijei simpatina. Irenin humor je sigurna stvar. D: Dok sam ovo itao, imao sam snanu potrebu nositi bundu od nekog glodavca. Zato to sam priu itao vani u snijegu, gol. A jedan hrak je kljucao ljenjake. Z: Irena i inae pie sjajne prie i jedva ekam da skupi materijala za samostalnu knjigu, koju e Davor iovi rado objaviti. Zapela su mi za oko dva detalja: a) enske hrke zove hrcice, to u sebi sadri cice i b) drim da hrci kao ivotinjska vrsta tu nisu odabrani sluajno, ve jamano zato jer je poznato da njihove enke ne depiliraju noge, to je oiti simbol otpora autorice prema patrijarhalnom sustavu. Ova je pria oito duboko proeta istraivanjem vlastitog rodnog identiteta.
Irena Hartmann
O Priama ili kako su Hrci spasili Zbirku
ak. Fak fak fak. Ljudi, treba nam odgovor SAD ODMAH!! Broj 3! Broj 3 neka se javi na portu! Ti se ali, jelda? Zna kad je ta informacija bila zadnji put viena? Kad se napila u baru gore u frontalnom renju i usput slomila nogu. Da. Ej, 14, nije li negdje i 22 spremio neto slino... sliku nekakvu? Idem provjeriti. Broj 3! Neka netko nae broj 3! Imam ga, imam ga! Prolaz, prolaz!
79
Istromancer
Imam odgovor...! Sve okej, ne treba nam ipak broj 3, imamo odgovor. 40, gukni, vrijeme tee. Odgovor je... Mekolji se, pokuavajui se namjestiti udobnije na stolici. Orlovski pogled iznad kljuke od nosa. Kapljica, nevidljiva, sklizne niz kou iza uha. Reflektori u studiju neopisivo griju. Sad mu je ao to nije obukao kratke rukave. Odgovor je... B. Konfucije, kad je imao 16 godina je bio inspektor kukuruza. Je li to va konaan odgovor? Da. Iiiiiiiiiiii, napeta glazba, publika u studiju je na rubu stolica, je li mogue da je to toan odgovor? Rijetki su to stisnuli. ...odgovor je toan! Osvojili ste 6 400 kuna! Nadam se da imate skladite kamo ete ih spremiti, hahaha. I sad na slijedee pitanje, za 12 800 malih mrtvih krznenih ivotinjica, uredno upakirane zaslugom tvrtke Taksiderm d.o.o. A pitanje je... Koja od navedenih ivotinja si moe istiti ui jezikom? A) Slon, B) Okapi, C) imi, ili D) Jerboa. Ajmo, ajmo, pokret! Dobili smo novo pitanje! Tko je zaduen za biologiju...? *** Hej, 7. I tebi, sinko. Dobra organizacija danas. E, fala, fala. Malo smo se skoro sjebali na onom pitanju, koji fiziar je stavio potkovicu za sreu na zid uz objanjenje da je uo da radi vjerovao on u to ili ne...? Zna na koje mislim. Da, 29 je uporno tvrdila da je Horvati u pitanju.
80
Da, a na kraju smo uspjeli potvrditi da je to ipak bio Bohr. Da, da. Nego, ti isto ima slobodno, ha? Da, On ita nekakve prie sada, neto... samo mu brojevi 3341 pomau. E, da, uo sam da je 6 nala nekakve stare informacije koje smo traili proli tjedan... ekaj, ekaj, stani. ita se noas? Da, ali ne vjerujem da e dugo, i On i mi smo radili danas cijeli dan, premoreni su svi... O ne. Ne ne ne ne. to? Noas je. Joj sranje, noas je, a nismo se pripremili. to? O emu ti pria? Da, ti si relativno mlad. Ovo e ti biti prva. Prvo to? Prva borba. Eh? Vidjet e. Sve e vidjeti za par sati. *** ovjek spava za stolom. Nos mu je na tipkovnici, stie slovo b, ispisujui redove i redove bbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbb bbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbb bbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbb bbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbb bbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbb bbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbb bbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbb bbbbbbbbbbbbbbbbbbb... Itakodalje. Imate ideju.
81
Istromancer
Iz desnog uha mu izlaze jedan za drugim hrci. Jedan po jedan se materijalizira i zatim izraste do veliine prikladne ovoj dimenziji. Za desetak minuta, svi su vani. Svih 42. Ekran bljesne stvorila se nova stranica na kojoj se nastavlja niz bbbbbbbbbbbbbbbbbbbb. Gdje su? 3, na elu skupine, trzne najdonjim lijevim brkom. Eno ih. 42 glavice se okrenu. A tamo, na hrpi, eka ih nona mora svakog hrka. 22 gurne 7. Ne kontam. to se dogaa? Prie. Loe Prie. Ali zato smo vani? u, tiho. Sad e 3 poeti priati. 3 trzne brkovima i zakorai jedan korak naprijed. Prie. Vi koje ste Dobre, ne elimo vam nita. Ali Loe nemaju to raditi u naem gradu, niti u Njegovoj, trzne apicom prema uspavanom ovjeku, iji je nos ve neko vrijeme razvijao intimne odnose sa slovom b, glavi. Povucite se sad i nitko ne mora nastradati. Hrpa papira se promekolji. Neki ostaju nepomini, ali ti su u manjini. Iz ostalih, probuene crne mrvice cure kroz nizove zaklamanih, zaspajalienih, uvezanih pria. Slova, tisue i tisue slova razliitih veliina i oblika promilila su iz papira i sad stoje na hrpi, proreda neujednaenih, poravnanja grbavog. Jedno A istupi naprijed. Tko si ti da nam zapovijeda? 3 poeli da ima obrvu da je moe podignuti. Svake godine ista pria. Dobro, ne doslovno, Prie se mijenjaju, ali sve te Loe Prie imaju isti arogantni stav koji pokupe od svojih autora.
82
Hrak 3. Trenutni izabrani voa za predvoenje ove operacije. Voa ega? Voa hraka... i hrkica. Okej 6, ne mora me prekidati. Oito moram. 3 uzdahne. ...i hrkica Znanja ovog ovjeka. Mi se brinemo za sve njegove misli, za sve to pamti. Mi razmiljamo umjesto njega. Mi ga vodimo. Mi smo Hrci. ...i Hrcice. Ozbiljno? Hrcice? Nije li ispravnije hrkice? Ne zanima me. Tako onda opet od mukog hrka pravite mnoinu enskog. Treba od enskog roda raditi ensku mnoinu. Izvoli nas zvati hrcice. Hej, ima nas koje nismo tako zadrte! 6, ne moe govoriti za sve nas. Zaepi, 38. Cure, cure, smirite se. Zvat u vas hrcice i hrkice, moe tako? Okej, okej. Bijela stranica opet bljesne. Dotini ovjek koji spava na tipkovnici se malo pomakne. Njegov nos je u meuvremenu poeo varati b sa n. bnnnnnnnnnnnnnnnnnbnnnnnbbbbnnnnnnnnnnnnnnn nnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnn nnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnn.... A se posprdno nasmije. I mislili smo da ste ta ekipa. Nemate anse protiv nas. Odabrat e nas za Zbirku, to god mu vi govorili. To spada pod Kreativnost, ne Znanje.
83
Istromancer
Vidjet emo. 3 se okrene prema svojim kolegama hrcima. Hrci... i hrkice, i hrcice... znate to vam je initi. U napaa aaaaaaaaaaaaaaad!!!!!!!!!! Podigne apicu i potri. Iza njega, 41 hrak i hrkica se zalete prema slovima. Bijeli papir na ekranu opet bljesne. Nizovi nnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnn pljute po pikselima. U jednom trenutku zagrmi hrkanje. Hrci su izvukli svoja najtea oruja. Hrkica 38 se zaletila i izbila ispred svih. U trku izvodi jednodimenzionalni likovi napad okreui se u polukrugu i zamrzavajui itave odlomke. Niz slova se rui oko nje. Na drugu grupu hukne vatru umjetnikih presera. Naalost, hrpa slova se posloila u obrambenu piramidu prije nego to je dola do njih i sad joj uzvraaju s namjernim kritikama umjetnosti i napadom porukom autora. Ve osjeti plamen na brkovima, slova se pripremaju za slijedei napad... ali se onda kraj nje stvori 30 i raznese cijelu skupinu s rupama u radnji; od piramide slova i jo 336 iza njih je ostao samo dim. Hvala. Nema frke. Hrak 3 hrabro pue neloginosti; svuda oko njega slova se tope u izmaglicu koja brzo nestaje. Val za valom slova nalijeu na njega, ali protiv neloginosti nema obrane. 6 se divlje smije dok nepostojei zaplet raznosi slova na komadie. Hrcica oduevljeno gazi po njihovim ostacima i probada tisue drugih loim stilom. Bitka je bila duga i teka, nnnnnnnnnnnnnnnnnnn su bjesnjela na ekranu koji je bljeskao svako toliko. Ipak, uskoro se veina slova Loih Pria okrenula u bijeg od bijesnih hraka, obeshrabrena i preplaena. 3 se smije na sav glas dok vie za njima.
84
Bjeite, kukavice! Sutra se ak ni od Kreativnosti neete moi obraniti! 3! Hrak 3 se okrene. to? Doi brzo. Imamo problem. 3 je kimnuo. Zamae jo jednom apom prema slovima koja su se povlaila i po mrtvim tijelima krene na stranu na koju su ga dozivali. Iz daljine vidi da svi stoje u krugu oko neega. 3 se pone gurati naprijed. Halo, moe malo mjesta, pustite me da proem... Samo malo, hvala, hvala... A sad, to se tu dogaa? Konano se progura kroz guvu, a onda se smrzne na mjestu. Ne. 3... Ne. Ne moe biti. Ali... ja sam zaljubljen! 42 je drhtao na mjestu, okruen veinom s hrcima. I par hrkica. Iza njega je stisnuto omanje brdo slova. 42, to su slova Loe Prie. Oni nemaju to traiti u ovjekovoj glavi niti u Zbirci. Ali, 3... Ne. Ali... Ne! 3, sluaj me! Ja ovu Priu volim! 3 zastane. I opet, djeli sekunde ali to nema obrve. Morat e se sjetiti toga pri slijedeoj materijalizaciji u ovoj ravni. Ti... to?
85
Istromancer
Volim, da. I ako ovu Priu, ova slova elite ubiti, morat ete ubiti prvo mene. Drhtaj proe krugom, a onda svi redom ponu pljuvati na lijevu apu i trljati to desnim brkovima. Samo spominjanje ubijanja (pljuc pljuc) kolega hraka se smatralo grijehom i loom sreom. 3 refleksno napravi isti pokret. Zatrese glavom. Okej, briga me. Kad si tako zapeo, ja tu ne mogu nita. Ali samo ova JEDNA Loa pria. Svi se sjeamo to se dogodilo s nekim starijim Zbirkama gdje se proguralo vie Loih nego Dobrih pria. 42 se opusti. Hvala... hvala. Nee to zaaliti. Oooooooo da, hou. Ja sam na dunosti ureivanja toga svega drugi mjesec. Ajmo sad natrag, prije nego se probudi. *** ovjek se iznenada trzne. umilo mu je u desnom uhu. Podigne lice prema tipkovnici lice izbrazdano crticama koje su ostavile rastava g, h, v, b, i n. Nekoliko stotina stranica je ispunjeno nasuminim slovima. Protegne se i pogled mu padne na hrpu pria koju je itao sino prije nego to je zaspao. Tek sad, kad bolje razmisli, vidi koliko meu njima ima loih. Najvjerojatnije e samo par odabrati za zbirku. Hmmm, a ostale? Otvori ladicu u kojoj su bile ostale. Njih se nije ni sjetio sino. Moda meu njima bude neto bolje. A i ako se provue neka osrednja, bi li to bilo tako loe? U njegovim mislima, 3 se ukoi. To je bila hrpa pria koja nije sudjelovala u bitci. Hrci i hrkice i hrcice, pripremite svoje brkove.
86
Izvue iz krzna crnu kutijicu koja je iznutra zasjala bijelim svjetlom kad ju je otvorio. Kad ve nema obrva da ih die, morao se zadovoljiti prvom slijedeom najboljom stvari. ini se, samozadovoljno stavi na oi sunane naoale, da nas opet eka duga no.
87
Istromancer
A: Iako i ova pria pati od FFK boljke da ono to bi trebala biti tema postoji samo usputno u prii (tek toliko da upadne u zbirku), ovo mi je jedna od draih pria u zbirci, ali vjerujem da je to zbog toga to (SPOILER ALERT!) Zorana pojede dinosaur. D: Fefkovitost ove prie nije nita prema zaudnosti injenice da usprkos tome to je Zorana pojeo dinosaur, on i dalje uspijeva pisati. Znai li to da je znanost bila u krivu sve ove godine i da su dinosauri zapravo preci dananjeg drvea? Z: Meni se ova pria posebno svidjela jer sam u njoj ispao heroj, a ne slabi i luzer kao u stvarnom ivotu.
Adnadin Jaarevi
Gastronomska pria
Dinosaurus iz Pazinske jame Novinar iskopao jaje
... naslov to sam ga proitao u Istarskom glasniku me je izbacio iz ravnotee... Eh, da... Silno me zanima to rade svi ti neobinjaci, dragi Istrijani... Stoga prelistavam njihovo glasilo na mrei... Dakle, JAMA! Ne tako davno sam prepjeaio iznad nje, i, takoer, uputio svoje prijatelje u nj, Mirka i Davora, u jednoj uvrnutoj prii... E sad, dinosaurusovo jaje... Nisam morao ni itati dalje: znao sam ve ko ga je ieprkao...
... znameniti Davor pazinski iovi bi valjda trebao znaiti ha, ta sam ... bla, vam starost bl a, govorio?) procijenjena... bla... Nazvao ga histriosaurus... (ovaj naziv bi se dopao i nekima u Bosni) ... spori se sa vlastima... (ops!?) ... iovi insistirajui ne do puta kako ono nikome oduzeti mu jaje pripada nalazau... itd... novinar
iznio ga je na svjetlo danje... (tu je i zgodna fotka: Davor prigrlio pozamano jaje, iza jama, na licu iroki osmjeh koji
88
E, da... On sigurno od njega ne bi spravio gigantsku kajganu... promiljam u autobusu, negdje poslije Uke... Par zadriglih matoraca ispred mene prodire peti obrok... od Zagreba do Rijeke nabacili su najmanje dvije kile sala... Nastojim ne obraati panju na homo vulgaris: zurim kroz prozor gledajui saobraajne znakove, one koji obavjetavaju o kilometrai... To je jedino to mi smeta u vezi Istre: daleko je... a Davor ini nita po pitanju patentiranja teleportera... Ovo se zgodno udesilo: Festival i zbirka posveeni dinosaurusima, a kod Davora kui drevno jaje. Mogli bismo ga postaviti u parku pokraj biste Vladimira Nazora i u duhu tradicije tamo iitati poneku priu... (ako u meuvremenu preivimo predavanje Milene Benini, poznatog, a nepriznatog eksperta za sve i sva: nadam se da e se odluiti samo za vrijeme odumiranja dinija, a ne ispriati njihovu priu od poetka) Da, da, nije to loa ideja... Moram nagovoriti Mirka... Davora neu moi, kau mi da ljubomorno sjedi na jajetu poput kvoke... Tadam!!! Stiemo! Uoavam poznati krajolik i nadam se da homo vulgaris ne izlaze u Pazinu... Tamo im nije mjesto... Autobus tutnji, breke, lijevo-desno i hop: parkira se na staniici koja bi izgledom trebala odbiti sve neozbiljne posjetioce... Vidim, Mirko me eka nalaken na uvijek zatvorenu biletarnicu (tako valjda domai nastoje sprijeiti da im gosti zbriu prije vremena). Dakle, dalje ide uobiajeno... vrsti zagrljaj, ma gdi si ti, miii (moje djevojice tako ih zove Mirko, a i one njega) su me jedva pustili da idem, mali je spavao s keruom, u njenoj kuici (hahahah!!! i ja sam to obavio kao mali), ali... ali, da, uvijek ima neko ali... Mirko djeluje nekako drugaije, za mrvicu utueno, ako je to prava rije... Slutim neki belaj* u njegovoj porodici, ali nita ne pitam dok mi ne kae sam... Pretjerana ljubopitivost = nepristojnost...
* Belaj poesto izgovarana rije u Bosni, koja znai nesreu, katastrofu, bolest, ukratko sve, ama ba sve to nije dobro, poeljno, a moe vam se desiti
89
Istromancer
Sjedamo u njegovu vozilicu onda do odmorita Kod baba Mande... Osmatram naokolo, kroz prozor: vidi, vidi, sve je u fazonu... Dini-pica, Na kavicu kod Histriosaurusa, tu i tamo rasporeene velike lutke koje predstavljaju dinija, plakati, ama ba sve to treba... Dobar tos..., primjeujem, Nema ta, ba ste iskoristili ono Davorovo jaje ko mamac za turiste... Eh, da je samo tako jednostavno..., rezignirano e Mirko... Phuuu... Nego?, nisam ni znao to da ga pitam... Vidite, za razliku od Davora, iako sam proveo u poslu dvadeset godina, nisam neka velika prialica... Neki novinari postanu oratori (parlatori), neki utalice... Hou rei, nije ba naa ideja..., nastoji objasniti Mirko... A, misli, uvalile se komije iz Pule i kupile va tos? Ma ne... Zapravo nas izbjegavaju u irokom krugu... Ah, tako..., sputam sunane naoale nie niz nos i zurim preko njih u Mirkove natutene obrve... ekam otkrovenje... Uostalom, vidjee ve..., zausutavlja auto. Ispadaj. Ostavi stvari i odmah nazad. Prvo je itanje zakazano u Histriosaurusovom parku. Za pola sata... Ubacujem torbe pune knjiurina u sobu i jurim nazad. Histriosaurusov park? E to je neto novo... Da ne bude kao u Jurskom parku... Smijem se, vezujem pojas i izbacujem anegdotu o podivljalim dinosaurima koji izjedu pisce tokom itanja pria iz zbirke... Mirko se ne smije... Pogleda me nekako nakrivo i: E, da vidi, nije ti to daleko od istine... Ma, mislio sam na film... zna... Jurski park... Kod nas ti je ko u filmu... Ako ne i gore..., vadi iz depa debelu bertu i pripaljuje je... Hoe jednu? Aha, moe..., majku mu, kao da sam dospio u Zonu sumraka...
90
Pukamo utke... Unutra zadimljeno, skoro da moe noem prosjei kroz nikotinske oblake. Ne vozi daleko... Parkira se u blizini Nazorovog parka... Minule godine Mirko je na pievu bistu prikaio svoje naoale... Ludo... Smjekam se opet... Ne zadugo... Osmjeh se topi na licu ko maslac na tavi... Eno ih u parku, ve stalni gosti Festivala, Ed, Sanja, Zoran prvi, Zoran drugi, Damir, Ivana i drugi, svi postrojeni kao u vojsci... Davor koraa kraj njih, utjeruje ih u vrstu, ispravlja im brade, provjerava odjeu??? On u zelenoj... uniformi? Ugleda nas... Poziva me k sebi nekakvom palicom, bez osmjeha na licu... Kasnite! Stanite do Danijela i Jasmine! Brzo! Prilino zbunjen Mirko me potee za ruku stupam ka stroju... Jasmina zuri u prazno, kroz mene... Danijel djeluje prestraeno... Ma ta..., zaustih... uti..., promrsi Mirko... Evo ga, dolazi... Tisuu mu jelenskih rogova!? Kroz park je prema nama stupao, ni manje ni vie, poveliki zeleni guter, dugim gegavim koracima, klimajui velikom glavom lijevo-desno, poluotvorenih eljusti koje su vas morale impresionirati... Trljam oi: ne mogu vjerovati. Palica pada na moju podlakticu... sputam ruke brzo uz tijelo i mrsko pogledam Davora... Mir! Njegova Visost Histriosaurus Pazinicus se udostojila da vam pokloni neto svog dragocjenog vremena., i produi ka guterini. Staje pred njim. Duboki naklon uz gomilu dupeuvlakakih sranja... ta je ovo, jebo te..., apatom pitam Mirka... Hmmmm... Na novi gradonaelnik... Ah, je li... Jeste, da...
91
Istromancer
Mora da sanjam... A ne, stari moj... Ali kako? Prva stvar koju je udovite uradilo bilo je popapati gradonaelnika... Gastronomski pu..., promrmljah... i uutih... Jer, zvijer nam je prilazila s Davorom pod ruku, mislim kandu... Odmjerava nas sve buljavim vodenastim oima kao da promilja ko bi od nas najbolje posluio kao zalogaji. Srea to sam mrav, besmisleno pomislim... Kako gleda negdje blizu mene i Mirka sumnjam da mjerka Jasminu... Jadna ona... Strano... ...njegova visost odobrila je sredstva za tampanje ove zbirke i za va boravak u Pazinu... njemu u ast posvetiemo ovaj park itanjem pria... Neka se slavi njegovo ime..., itd... ne sluam dalje Davorovu litaniju. Zagledam preko ramena ka bisti Vladimira Nazora i vidim namjesto prefinjenih crta umjetnika robusne iscerene eljusti naikane zubima, kao u nekom perverznom osmjehu: hodi da te pojedem... Ovdje su svi poludjeli... Kako se to moglo desiti? Otkud da se izlee? Kako zavlada cijelim mjestom? Pitanja mi se mnoe u glavi, bez svrhe... Jer, normalnog odgovora niti na jedno nema... Kao da sam zaglavio u vlastitoj prii, a u njima je, mojim priama, sve mogue... I moni Histriosaurus zgazi svoje dumane..., to je Ed itao... pravi polit-prop... Histiosaurus razvukao eljusti, krekee... Valjda je to smijeh... Bale mu cijede niz bradu... izobilno... tape kandama, jednu o drugu... Sljedei!, nareuje Davor po okonanju prie koncipirane
92
poput onih iz doba postratne histerije, Titovim stazama revolucije... Kruvar! Istupi! Nekako slutim da e biti belaja... Kruvarove zajebantske prie teko mogu proi kod ovog egocentrinog monstruma... Sluam... dlaice na vratu se jee... stomak mi se stee u vor... Kruvar ko Kruvar... Ne moe da ne zajebava... Bavio se nezgodnim opservacijama kombiniranog Edipovog i Elektrinog kompleksa s Histriosaurusom u glavnoj ulozi... Nadam se da glupi guter nee shvatiti... ...pogledao je svog tatu, njegove sjaktave krljuti, s ljubavlju u oima... isplazio jeziinu, Kruvar je ba odluio da za..re do kraja, zabalavio..., e na to zabalavio guterina se upilji u njega zakrvaljenih oiju, zatrupka nogama s izvijenim triptihom kandi, groknu duboko... Eto ti ga sad! pomislih i povukoh se korak nazad iz vrste... Zvijer zaskakuta poput klokana: pravac Kruvar, koji je, nepokolebljiv (i nesvjestan pogibeljnih okolnosti) nastavljao itati opscene detalje iz nemogue ljubavi oca i sina histriosaurusa... ujem Mirka kako duboko uvlai vazduh. Preko Jasminine glave nakostrijeene kose vidim kako zvijer prilazi tanunom piscu: nalik je na iglu sunanog sata, onako, o podnevu... Histriosaurus se zaustavlja tano na vrku sjenke, kao u zakazano vrijeme, iri vilice koliko god je to mogue kakve ralje i, hop prodire Zorana, odozgo, uspravnog, do pola... sve s knjigom u rukama... Jasmina pada unazad: onesvjestila se bez neizbjenog vriska... E, nije izostao kod ostalih spisateljica... Histriosaurus zadovoljno vrti glavom... iz usta mu se klate Zoranove noge... kao da pokuavaju zakoraiti... Davor ih umiruje, s obje ruke, i nastoji ih ugurati u ralje, do kraja... Ja ovako pagete..., to je Ernie... histerian komentar...
93
Istromancer
E ovo ja zovem pravom knjievnom kritikom..., Vlahovi, iliti Zoran prvi... Kod nas se u Baranji ne deavaju ovakva sranja..., rezignirano e Damir... Iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii!!!, oglasila se i Sisi... Ivana fotografira: udarna vijest za Glas Istre... Ma, Ludnica... Korak unazad, jo jedan... Niko ne gleda... Okreem se i trim koliko god me noge nose to dalje od poprita... Jo neko tope za mnom... Nadam se Mirko pogledam preko ramena: jeste, Mirko... Uskaemo u auto. Gas do daske! Automobil poskakuje poput paripa sve do Doma... Bura smijeha u sali... Veina autora se previja drei se za stomak... suze u oima... zavravam iitavanje moje uvrnute prie bez kraja... Kao da ga moe biti? Osjeam da bi htjeli jo, sudei bar prema Mirku koji je spuzao sa stolice kraj mene na pod poraen navalom nekontrolisanog smijeha... Samo Davor i Zoran ne izgledaju pretjerano zadovoljno (ne bih ni ja)... Eh, vie nema... Konano, ko ih je tjerao da limitiraju priu do est kartica... Nije moja ideja... Da sam imao prostora ko zna to bi se jo desilo u histriosaurusovom Pazinu...
94
A: I dalje ne znam kakve veze ima ova pria sa ioviem, ali ako Zoran i Bogdanovi nemaju nikakvih komentara u vezi s time (osim, pa autor kae da ima), ja se kao mlado djevoje nemam to javljati. D: Bogdanovi, kao staro mome, ima komentara, ali kako lijepo istonjaci kau: utnja je zlato, vrijeme je novac, a zlato je isto novac, dakle, vrijeme je utnje. Ali, kako ja ne razumijem njihov jezik: iovi se itekako pojavljuje u ovoj prii. Ako paljivo ita, negdje pri samom kraju prie, kad onaj dvoglavi gmaz sleti na tlo, iz sjene iskoi iovi, a roboti u panici bjee. Ili tako nekako. Z: To je, zapravo, politiki triler s kljuem, koji ima potencijala izazvati diplomatski skandal u regionu. Moda bi ga trebalo radije promatrati kao suvremenu sliku, gdje se ne mora nuno razlikovati iovia od nekih drugih svima nama dragih osoba (koje tek trebaju dobiti svoje zbirke pria), ali onaj tko eli svakako moe u svoju svijest lako dozvati neke stvarne situacije s kojima ova pria korespondira, a koje ukljuuju iovia. Pada mi na pamet jedno predavanje svojedobno odrano, ali o tome vie nekom drugom prilikom. Adnadin nam je posebno drag jer je napisao ak dvije prie, a kako je iz Bosne, zahvaljujui njemu ova zbirka ima i meunarodni karakter.
Adnadin Jaarevi
I bi opereta
ospodin perm sjedi u premalenom uredu nosa zabijenog u ekran, namrten kao da mu se ne dopada ono to vidi... Nije tu nita nova... Gospodin perm namrten je gotovo tokom cijelog dana. Jer, onako punaak ne moe se estito ni okrenuti oko svoje osi u toj i takvoj kancelariji, sa zidovima to vas sprjeavaju poeati se ispod pleke, onako agresivno pritisli slea, slijeva, pa i zdesna. Dakako, nije to sve. Mada poput veine odvjetnika izgleda odbojno to je ta njihova
95
Istromancer
obrambena poza on je jedna poetska dua sklona avanturi. Stoga baviti se malim parnicama malih ljudi na jo manjem asteroidu kod njega izaziva osjeaj munine otprilike u 13 sati (po asteroidnom vremenu), svakog dana, koji raste poput erupcije vulkana: e, nee se gospodin perm samo mrtiti. Gnjevan, razbacuje sa stola telepodsjetnik, teleoptik, telesonik, telespajalice i ostalo tele... Uspravlja se, udara elom u strop to ga potakne da preturi stoli i nogom otvori premalena vrata. Izvlai se van poput kornjae, u uzani hodnik kroz koji poput meduza plutaju njegovi nevoljni susjedi. Ne obraa panju na pozdrave jer se ba pred njim giba, nadima, uvija se pozamana zadnjica prekrivena samo glatkim crvenim stelteksom. Zadnjica pluta ka kafeu Spaceballs. Lijepooooo misli gospodin perm. Lijepooooooooo!!! Uvlai se u visoki stolac s remenima, poruuje kaku (tako na asteroidu ZG 156 zovu od milja kavu od mrkog liaja) i pomjera pogled malo po malo ka dvije balonaste dojke to se nastoje oteti kontroli ispod preuske majice zgodne tehniarke... Da, da... Ova mala radi u odravanju hidroponskih bati, ili je gospodin perm zaboravi to znae oznake na njihovim kombinezonima, to ba nije vjerovatno. Jo jedna od ilovih kokica... Hehehehehe... Gospodin ilo je najbolji prijatelj gospodina perma... Eh, taj divni udak, misli gospodin perm... Uvijek u isto doba zamisli gospodina ila kako prka po hranljivom blatu, izvlai biljice, skoro da ih mazi, oslukuje kao da e mu neto rei, te kako, to je gospodinu permu nevjerovatno, ne primjeuje uope sve te uznjihale zadnjice i balone. Srkuta svoju kaku kroz slamicu oboruan blaenim osmjiehom na licu. Nekako sav gnjev iz njega iili kada se prisjeti svog prijatelja gospodina ila. Konano, prijatelji su, tako te stvari, odnosi, i treba da djeluju. S naporom odvaja oi od uzdrhtalih napuenih bradavica i pogleda telesat: 12 sati...
96
Gospodin ilo kasni... Eh... Neobino... Mora da je odetao pregledati svoje puzavice u kojima se skrivaju njegove ptiice. Gospodin ilo je opsjednut ptiicama... Tako su upoznali... Gospodin perm zastupao je pred asnim sudom gospodina ila kada je ovaj, onomad, pokuao provercati u nastambu zmajsku guju s Venere... Opaka ptiurina zmijetina za koju je gospodin perm tvrdio da moe opstati i vani, napolju, u rijetkoj sumporastoj atmosferi asteroida... Gospodin perm uspio je izdejstvovati da zmajoguju izbace napolje ba iznad malog zadimljenog vulkana (to je taj sumpor) a ne da je terminiraju, to je bila prvotna namjera suca. Sve se sretno okonalo vrstim zagrljajima, suzama na ramenu, zakletvama na vjeno prijateljstvo... Takav je gospodin ilo, veoma emotivan, mada je to teko primijetiti kad se uglavnom obraa biljkama i pticama. Gospodin perm pogleda opet na telesat. Ostali u kafeu gledaju ka njemu, zgodna kokica i etvorica rudara obruanih kriglama cjetke piva nainjenog od mahovine. Gospodin perm se blesavo smjeka dok ne shvati da ne gledaju njega, ve zure u neto iz njegovih lea. Gospodin perm se oprezno obre na svojoj stolici spreman za najgore. I, za ime... Nae se licem u lice s gospodinom ilom koji koluta oima iza zamuenog vizira skafandera. Izmeu njih neprobojni stakleni zid. Za ovim stolom uglavnom sjede zaljubljeni romantini parovi, dre se za ruke i zure vanka u zapaljene vrhunce Zubatog gorja. E, u ovom prizoru nema niega romantinog. Gospodin ilo kucka teko oklopljenom akom u staklo i kezi se. U drugoj ruci vrsto stie struak sunerastih konopa, hmmmm neega...
CRNI DIMLJIVCI
Eto mene u laboratoriju opet... premilja gospodin perm. Gleda kroz okular mikroskopa i nita ne razumije.
97
Istromancer
udne cjevice sazdane od prozirnih ukastih ciglica nisu ga asocirale na bilo to poznato osim moda spuvu. Ali, nije to bila spuva. Gospodin ilo stoji kraj njega s rukama prekrtenim preko prsa, visoko podignute brade. Sja od ponosa. Gospodin perm eka... strpljivo... Zna da e uskoro provaliti bujica iscrpnih objanjenja... I bi... Znate, ti crni dimljivci prueni asteroidnim grebenom na potezu od vulkana Izis do vulkana Afrodite takoe snabdjevaju atmosferu obilnim sumpornim isparenjima... Da, da..., nezainteresirano odgovori gospodin perm. Ba poput okeanskog dna na Zemlji... Okeansko dno... hmmmm ... to to tono bjee? Ovaj, ne znate? Pa da... Smetnuo sam s uma da vi niste enciklopedista... I gospodin ilo zapoe opseno predavanje o prirodi okeana i njihovim tajnama. Gospodin perm ga slua s nepodijeljenom panjom i nezainteresirano klima glavom. Klima sve sporije, brada nekako teka, sve ee zaostaje ugnijeena na njegovim prsima. Iako, zanimljivi ti dimljivci... dime li dime... Gospodin perm sjedi do koljena u vodi, na stijeni grube povrine, izrovaenoj, to nasitno renda njegovu pozadinu. Vode crvene, vrele, ugodno vrele... Klobuaju kao u loncu. A on puka cigaretu... dimi li dimi... Gospodin perm otvara oi. Bez cigarete. Ipak osjea njen miris. Kao da ga je mogue dovui s onu stranu sna. Gospodin ilo se ba sada razmahao izlaui uno o nekakvim biljicama koje gutaju sumpor... E, da... ba sumpor.. Iako s mukom, u glavi gospodina perma kockice se slau. Ovaj je njegov vrli prijatelj kriom uzgojio koloniju biljica na povrini asteroida... ne u njegovoj kupoli, nego vani, sred otrovne atmosfere ZG itd. Eto zbog ega domai svoj asteroid zovu Zagi. Ko bi zapamtio sve te brojeve. Kao kombinacija na kasi. Znate, te biljke na dnu okeana hrane se ba na isti nain, i rekoh sebi zato da ne!? Pokuajmo...
98
Uslijedio je iscrpni prikaz djelatnosti gospodina ila, razvoja biljica, rasta, irenja du grebena, od dimljivca do dimljivca... pa onda atmosferska mjerenja... grozota... Gospodin perm ponovo je zaspao.
TAMO I OPET NATRAG

Iako osjea izvjesnu nelagodu pritijenjen u skafanderu gospodin perm je ipak zadovoljan. Skakue povrinom Zagija poput djevojice preko trika. Zadovoljan, jer se rijeio zidova. Recimo to otvoreno: prijeteih zidova. Sileija! Gospodin ilo potee duge skokove pred njim. Elegantan i precizan. Bez greke. Tamno prostranstvo proarano plamicima skoro da osjeate kako vas priziva da se odlijepite od povrine u jednom velikom skoku... Bio bi to dugaak let. He, mnogo bolje nego uati u onoj sanduari od ureda. Dimljivci se uzdiu pred njima, naoko tamniji od velikog zida noi tamo iza... Posljednji skok ba pored Gospodina ila koji se dao na posao. Na koljenima, aka rukama oko spletova cjevastih biljica obavijenih oko dimljivca. Sve se pruaju nagore, ka usklobualim ukastim pramicima navrh stuba. Ima ih mnogo... Gospodin perm paljivo razgleda, zapravo broji... I izgubi raun... Nevjerovatno. Ponosan je zbog uspjeha svog prijatelja. Mada, ne uspijeva shvatiti kako e taj uspjeh posluiti. Ukoliko je razumio namjere gospodina ila ove e biljke posluiti uspostavi bogate atmosfere na Zagiju... ali, sumporne atmosfere... Eh, da, ciljeve gospodina ila nije uvijek lako shvatiti jer najee nemaju nikakve veze s potrebama ljudskog roda... Razgledaju cvjetie sazdane tako precizno otrolike kao da su ih izradili draguljari s Mars Olimpusa gospodin ilo pripovjeda: izvjesne evolutivne promjene, ako ne i revolucionarne po potrebi, ne bi kodile ljudskom rodu. Gospodin
99
Istromancer
perm se nastoji zamisliti prekrivenog ploicama od adamanta umjesto koom, s nekom vrstom krga zinuli preko prsa kako pohlepno hlapu ukasti vazduh stresao se od jeze. Gospodin ilo zasluuje nadimak Jezoviti: tako esto izaziva taj osjeaj kod drugih. Gospodin perm promilja o svojim drugarima na susjedu asteroidu, popularnoj Jami. to bi o svemu ovome rekli pretjerano gorljivi, i razgovorljivi, Svetko i skeptini umjerenjak Tompus... Ova gospoda uistinu obitavaju u jami izbuenoj usred roave stjenuge zapravo je cijeli asteroid jedna velika jama okruena stjenovitom opnom. Zanimljivo... Gospodin Svetko zasigurno bi pozdravio ove atmosferske opite. Trupkaju, skakuu, lebde dalje du hrbata, kao u klobuke dima umotanoj Afroditi. Zvijezde su nalik na rudarske baklje, razgorene u utim talasima. Gospodin ilo esto dolazi ovamo, vrlja oko vulkana, ma vulkania. Gospodinu permu nalik je na vulkan u njegovoj omiljenoj knjizi iz mladosti... Dakako, Mali princ... e, sad imaju i rue... koliko da utisak bude potpun... Oko vulkania bilje buja u nevjerovatnim spletovima struktura kakvima su skloni konceptualni umjetnici o, imaju oni svoju bazu i na Zagiju. Jo se usuuju taj cirkus podobniji otpadu zvati umjetnou, bezmalo savremenom... Gospodin ilo se zaljubljeno vrti oko biljica. No, gospodin perm, ve zamoren, zvjera naokolo i: ugleda paukoliku spravu kako lebdi du hrbata, pravo ka njima.
GUSARI IZ SIVE ZONE

Dakako da su to bili gusari. Ma, gusarine!!! Gospodin perm se ljutio to su uhvaeni sputenih gaa i to bukvalno. Jer, ba kada je objavio crvenu uzbunu ispostavilo se da ne mogu bjeati: gospodin ilo je u tom nezgodnom trenutku obnaao mokrenje i, razumije se, nije nikamo mogao ni mak100
nuti. Ljutio se, dakle, prije svega na popianka, onda na sebe, jer nije sebi mogao dopustiti ostaviti prijatelja na cjedilu pa su na tom cjedilu sada obojica. I, na koncu opet na gospodina ila za koga se ispostavilo da je ve razglasio tota o svojim eksperimentima. Bradonje su ih iskrcale u gradiu, tu i tamo nagorjelom, kako je gospodin perm primijetio kroz okno. Zato su gusari uvijek bradati? Zato se ne kupaju redovno? Smrde? Kao da se odijevaju na otpadu? Gospodin perm to ne zna, ali gusari su ba takvi... Gospodin perm je uznemiren. Gospodin ilo ba i ne: ini se da ne shvata ozbiljnost situacije. O, situacija jeste ozbiljna, na ivici da eskalira do j..ene situacije. Bradonje sprovode stanovnike gradia pod kupolom u skladite ko zna emu slui i slau ih jednog do drugog kao one ukusne tapie to ih uzgajaju na Titanu. Ukus malko opor, ali hranjljivost na nivou. Gospodinu permu poe voda na usta, stomak zakruli. Kud se ba sad morao dosjetiti pastibona (tako se tapii zovu ili bar tako pie na pakovanju). Bradonje su sistematine, to je u krajnjoj opreci s njihovim oputenim, ma ne, rasputenim izgledom. ini se da ba niko nije preostao iz njihovog kvarta, a da nije uredno lagerovan. Ko zna to slijedi? Silovanje? Muenje? Strijeljanje? Gospodin perm je nastojao procijeniti koja od varijanti je podnoljivija, ali, onda se dosjetio da gusari prakticiraju sve njih, ne ba odjednom, ali u fazama, jednu za drugom da. Stoga, biva mrzovoljan. Mrsko pogleda svog prijatelja. O da! Sjea se on simpatinog gospodina Miloliza s Bagija, asteroidine iz sive zone... Drag momak, ni nalik na svoje zemljake. Upoznali su ga u Jami nikako na Jami u vrijeme konvencije o prirodi kvazara to ju je organizirao gospodin Svetko. Dobro, sve je to u redu... Ali, nikako i nikada gospodin ilo nije smio o svojim eksperimentima raspredati nairoko s gospodinom Milolizom! I to, Boe moj, posredstvom elek101
Istromancer
tronske pote... Kakva glupost! Ope je poznato da na Bagiju itaju privatnu korespondenciju, proue je, iseciraju prije no to dospije tamo gdje je adresirana. Takva je ta njihova vlada Nebeskog jedinstva. Gura nos posvuda i uvijek se petlja u tua posla. Gospodinu permu je naravno jasno da ne moe biti drugaije kada se sva ekonomija na Bagiju zasniva ne na radu ve upravo na otimaini, pljaki itd... Oito su im biljice gospodina ila zapale za oko. Izgleda da je podcijenio njegovo otkrie... Evo, ba sad, dvojica grdosija pogledaju gospodina ila i keze se. Dopire larma s ulaza u skladite. Vidi, vidi... Ulazi tipina ni nalik na ostale probisvijete izuzimajui bradu odjeven u sivu urednu uniformu, obuven u izme s visokom sarom, a sve to zaogrnuto dugim konim mantilom, crnim. Strojevim korakom prilazi pravo ka nama. Gusari se razmiu pred njim kao da je rije o kugi, a ne o jednom od njih. Staje pred gospodinom ilom. Posmatra ga nekako udno. Da, da, vidim zato: desno oko potpuno bijelo, odlutalo van bilo kog vidokruga. Vi znati sve o projektu, ne!? Svakako, gospodine. Konano, radim na njemu ve est godina... I sve sam zapisao, od A do . Doista? O da. Rado u Vam pokazati spise... Tek tako... Oh, ne brinite, ionako sam ih namjeravao u cijelosti objaviti u glasilu naunog koncila Parsek. Oh, oh... Preznojavam se kao nakon utrkivanja u trim kabinetu na traci, jakako. Ne usuujem se ni pogledati ka gospodinu ilu. Ma nee im stvarno predati svoje istraivanje? Ludak!? to ga je spopalo? Zapravo, rado u Vam predoiti saetak istraivanja, mog naunog rada zapravo... koliko da se lake snaete...
102
Nije na odmet..., nasmija se starjeina gusara, No, malko sam razoaran... smatrao sam da ste tvri orah. (orasi na Bagiju su vie no tvrdi neunitivi) Ne razumijem... Tvrd? Na koji nain? Nita, nita, samo vi izvolite..., gusar pucnu prstima na to se dvojica bradonja presavie i podloie pod njega nalik na fotelju. Ovaj se udobno zavali. Samo naprijed, da ujemo taj va saetak. Opa! Nervozno se osvrem. Ovaj oito ne zna to za gospodina ila predstavlja saetak. Najradije bih si zapuio ui, ali kako to uiniti, a da ne privuem neeljenu panju? Aha, kad se samo sjetim predavanja o inteligentnim dinosaurima... Brrrrrrrrrrr!!! Nema spasa! Oh, da! Mantra! Bjee to u dalekoj, dalekoj galaksiji..., gospodin perm, naravno, apue tako tiho da ni sam sebe ne uje... (primjedba autora) Ne postoje okolnosti u svemiru koje ne podravaju ivot... Dakle, ivot uvijek nae puta..., zapoe glasno gospodin ilo... Gusari okupljeni u polukrug... Manje vie, sluaju to govori gospodin ilo. Njihov voa vie no pozorno, potpuno zaokupljen... Blibla blo dit... Zavriemo u rudnicima na Keselu., mrmlja gospodin perm. Bradate face se izduuju... Tu i tamo kolutaju oima, ali, ee su im kapci na pola koplja. Voa klima glavom, ali nekako odsutno... Sad su negdje prije otprilike etiri milijarde godina u doba zaetka ivota... Onaj mali plavi je u dobrom stanju..., mantra gospodin perm oiju izbuljenih od muke.
103
Istromancer
Voa gusara zijeva... Nekolicina bradonja zalegla na pod. ujem li to hrkanje? Ovo je svjetlosna sablja tvog oca. Ubio ga je dedi zvan Dart Vader..., ubrzano mrmlja gospodin perm. Crni koni mantil se opustio nekako mlohavo preko dvojice hrkaa... siva uniforma se zaljulja i... Hop, eto ga! Zaspao je i on. Sa svih strana uje hrkanje. Kao jeku... Oduevljen, gospodin perm zgrabi gospodina ila za ramena, prodrmusa ga i stisne u zagrljaj. Genijalino! Sve ste ih uspavali! Ali, nisam im stigao ispriati ni o stromatolitima!, razoarano e gospodin ilo. Nema veze! Uspjeli ste! Pogledajte samo! Bah... Nepristojne neznalice. Nemojte im prestrogo suditi. Konano, pozaspali su i nai sugraani. Da, da, vidim, nita bolji od gusara..., rezignirano e gospodin ilo osvrui se naokolo. Nego, predlaem da neto uinimo u pogledu zatite vaih biljica. Da? Rekoh, da ih sveemo. Moe? Oh da! Svakako. Jesam li vam priao o moreplovcima u prapovijesno doba? Ne, ne sjeam se..., odgovori gospodin perm ubijeen kako je zapravo zaspao dok je sluao o tim moreplovcima. Vidite, za nas je, ovdje i sada, zanimljvo kako su oni vezivali vorove... mnotvo vorova... I tako... Gospodin ilo vezuje gusare izlaui povijest svakog pojedinog vora. Gospodin perm vezuje gusare ponavljajui
104
svoju mantru: To nije mjesec!, ovaj put glasno. Kako god, uredno ih vezuju, slau na gomile. Nikada ne biste rekli, kada ih pogledate, naredane kao kobasice, da su to strani gusari... da su ikada bili strani... Sve je to stvar perspektive... Gospodin perm se osmjehuje. Zamilja se kako uz gospodina ila pijucka kaktusovo vino u drutvu gospode Svetka i Tompusa, i drugih, pripovijedajui ovu zgodu. Naravno, ne smije dopustiti gospodinu ilu da on to uini, jer u tom sluaju pria nikada nee biti ispriana... Oprostite, sasluana...
105
Istromancer
A: Zapravo pria je sasvim ok, poetak mi je posebno drag, samo sam se nadala drukijem rjeenju (pripadam onim zlobnicima koje Kelei usputno spominje u prii). D: Ono to mene najvie privue nekoj prii je tekst. Ako pria nema teksta, rijetko mi se svidi. Ova pria ima teksta. Z: Kao i u prvoj Adnadinovoj prii, ova mi je posebno draga jer se u njoj dogodi neto to je puno ljepe nego u stvarnom ivotu, a to je da si hrvatski pisci osiguraju egzistenciju time to su pisci.
David Kelei
Nakon smrti dolazi slava
ia je nesmiljeno padala na lopoe crnih kiobrana koji su se okupili oko crnoga drijela zemlje koja je bila spremna nanovo prihvatiti svoga sina. Tupi zvuci sudara vode i nategnutog platna mijeali su se s muklim udarcima zemlje o lijes i jecaja ena pokrivenih crninom. Rubovi bijele sveenike halje su se prljali u blatnoj zemlji podno crnih konih cipela koje su odlazile znajui da su Bogu vratile ono to mu pripada. Crni lopo kiobrana se polako rasplinuo poput sapunice u moru ostavljajui samotne pojedince da promatraju grobare kako zatvaraju ranu u zemlji. Davor je utke stajao promatrajui alostan prizor optereen osjeajem dunosti kako bi morao ostati due iako nije bilo racionalnog razloga da to uini. Gledao je kako obitelj pokuava pomaknuti ucviljenu majku koja se nije dala otrgnuti od mjesta gdje joj je leao sin. Pitao se da li je mogao neto uiniti da to sprijei. Sve je upuivalo na to da e netko koga zna biti sljedei. Iz razmiljanja ga je prenula prijateljska ruka uhvativi ga za rame i dajui mu potporu. Bez sumnje, Mirko je znao o emu razmilja. On je jo uvijek tvrdio da to ne moe biti istina iako je Davor jasno vidio da je i on pun sumnji koje je sve tee
106
skrivao svojim tipinim humorom. Uzdahnuo je s teinom ovjeka koji nosi Atlasovo breme te se i sam okrenuo od pokopanog prijatelja kojega vie nikada nee vidjeti. Zbogom, Zorane, pomislio je. Nije mogao razmiljati. Drei sve te zbirke u rukama pitao se ima li smisla prelaziti preko imena autora i strahujui da e letiminim pogledom jo nekoga osuditi na smrt. Kroz glavu su mu tekla neodgovorena pitanja koja su umjesto odgovora pronalazila samo jo vei nered. Pod prstima je osjeao stranice na kojima je stajala Edova pria za koju je osvojio i nagradu za najbolju minijaturu. itajui Avangardu inilo mu se kao da si zabija no u srce. Ed je bio prvi. Moda da je Ed napravio neku glupost, prekoraio broj znakova, upotrijebio neki izraz koji se nimalo nije sviao lanu irija... bilo to. Da se barem ta neka mala sitnica dogodila Edova pria moda ne bi bila objavljena ili barem ne bi dobio nagradu... Koliko god je puta proao isti scenarij u glavi, nije bilo pomoi. Ed je poginuo nesretnim sluajem i bio je, to su tek naknadno shvatili, samo prvi danak Davorovog knjievnog ivota. Razmiljao je o posljednjoj kavi s Ivanom. Sjeao se kako se uvijek trudila biti vedra i vesela, ali ni ona nije mogla istjerati crninu iz misli nakon Sanjina pogreba. Ponovno je zapalio iako je uspio izdrati bez cigareta deset mjeseci. Pokuali su razgovarati o vedrijim temama poput nadolazeih festivala, a Ivana je imala novu ideju za knjigu. No koliko god su se trudili, neizreene crne misli su bile poput magle oko njihovog stola. Kava je bila loeg okusa, a prepuna pepeljara je svjedoila o bezuspjenom traganju za utjehom. Svidjela mu se Ivanina ideja za novu knjigu i razmiljao je kako bi je mogao potaknuti da dio radnje smjesti u Istru. Dva tjedna kasnije saznao je da Ivanina knjiga nikada nee biti napisana.
107
Istromancer
Sunce je svakim danom postajalo sve toplije i oni hrabriji su poeli nositi kratke rukave. Davor je sjedio na pazinskom trgu i pio jutarnju kavu itajui Glas Istre. Razmiljao je o iriranju koje je morao obaviti za nadolazei Festival fantastine knjievnosti. Rok za predaju pria o vinu je zavrio prije tri dana i sve koverte s priama su mu bile u rukama. Iako je to obino bio proces u kojemu je uivao, nekako je ove godine ostavljao pomalo gorak okus u ustima. Nije se mogao oteti dojmu da je dolo manje pria nego inae. Moda je ove godine inspiracija bila neto slabija, ali znao je da glavni uzrok dobrim dijelom lei u smrtima pisaca na ije je prie mogao uvijek raunati. Razmiljao je tko nedostaje. Pitao se s nostalgijom da li bi Darko i Tanja napisali neto to bi pomelo konkurenciju kao to je to obino i bilo. Na sreu, sunce je bilo toplo i zrak je bio svje pa je mogao s lakoom skrenuti misli s tamnih tema. Polako je prihvaao injenicu da se poklopio niz nesretnih sluajeva i da je morao prihvatiti kako ivot ide dalje. Razmiljajui o nadolazeem iriranju usmjerio je misli na pozitivne stvari i shvatio da ima desetke pria koje mora proitati. Moda je meu njima bio netko nov tko e krenuti stopama starih majstora. Pomalo se nasmijao u sebi kada se sjetio da je Danijel poslao priu s naslovom Vino , vjetica i ormar. Kada je vidio naslov prie izvadivi je iz koverte nije mogao odoljeti, a da ne baci pogled na tekst koji se protezao kroz par stranica. Kao i inae, Danijel je ispunio oekivanja opisavi niz novih pedagokih metoda koje su jamile ispravna ideoloka usmjerenja za mlae itateljstvo. Iz razmiljanja ga je prenuo SMS od Petre. Kako mu je bilo ao to je ponio mobitel sa sobom. Vino, vjetica i ormar je bila Danijelova posljednja pria. Glava ga je boljela. Na povratku iz Zagreba se posvaao s Mirkom. Bilo je muno svaki drugi ili trei vikend vraati se s
108
pogreba. Tog su se dana oprostili od Irene. U autu je pokuao nagovoriti Mirka da poduzme neto i potakne policijsku istragu. Mirko je tvrdio da nema smisla, jer e ga svi ismijati kao to ve i jesu nekoliko puta. Nije bilo naina povezati niz nesretnih sluajeva ija je jedina poveznica leala u zajednikom hobiju. Uzroci smrti su bili potpuno nepovezani, a motiv je bio nepostojei. Dodue, neki zlobnici su komentirali da je motiv bio veoma jasan, a leao je u pisanju loe proze. Davoru nije bilo do takvih ala, a u trenutku kada su na autoputu proli pored Jastrebarskog dodatno se snudio. Tamo negdje je leao jo jedan pisac ije prie vie nikada nee itati. Tokom munih trenutaka utnje, dok se jedino uo motor automobila, nije se mogao oteti strahu koji je sve vie rastao. to ako e on biti sljedei? Bez sumnje, i on se nalazio u krugu koji se sve vie suavao poput paukovih klijeta oko leptirove glave. Nije mogao izbjei pitanja o vlastitoj sudbini i bojazan za svoju obitelj u sluaju da... Odjednom je shvatio! Mirko! I Mirko je pisao prie! Krhotine stakla su mu letjele kroz glavu dok je u mislima promatrao stravinu prometnu nesreu. Rastrgan auto i dva izlomljena tijela. Bili su savrene mete. Sumanuto pogledavi brzinomjer, zaurlao je na Mirka da uspori iako su se vozili tek malo iznad doputenog. Dok je uzvraao urlanje pitajui to se dogaa, Mirkov pogled je unezvjereno skakao po praznoj autocesti pokuavajui pronai izvor Davorove panike. Glasnije i glasnije, Davor se nastavio derati na Mirka da uspori auto, jer e obojica poginuti. Brza pljuska Davoru u lice je napokon smirila strasti i omoguila Mirku da pozorno sagleda situaciju i shvati da se uistinu nita ne dogaa. Polako, smirujue rijei su stvorile dijalog koji je pojasnio izvor panike. Uznemireni Mirko je usporio, a Davor je utke brojao preostale kilometre do Pazina. Ljudi su najee prolazili kroz ivot s iluzijom besmrtnosti ivei kao da ih je uvijek ekalo novo sutra. Naalost, neki si nisu mogli priutiti takav luksuz.
109
Istromancer
Ve je etiri dana bio zatvoren u Pazinskoj Kui za pisce drei se podalje od smrtonosnoga svijeta. Vanjsku komunikaciju je sveo na par SMS-ova dnevno kako bi mu supruga znala da je iv. Povukao se prolu srijedu kada je u jednome danu dobio vijest o nizu koji ga je dokrajio. Ernie, Adnadin i Vanja. Kako se nositi s takvim okolnostima? Ima li smisla pokuati ih shvatiti razumom? Vie nije imao snage provjeravati elektroniku potu. Uzeo je sve materijale koje je trebao i povukao se u izolaciju kako bi se borio s tugom na vlastiti nain. Svaki budan sat troio je itajui rijei koje su natipkali ljudi ija lica vie nikada nee vidjeti. Prolazio je kroz njihove prie s osjeajem tuge i dunosti koje su se pretakale jedna u drugu poput pijeska u staklenom satu. Bio je medij za ideju koja se imala utjeloviti u obliku antologije. To je bila Davorova posljednja gesta za sve umrle. Iako se sjeao gotovo svake, ponovno je paljivo proitao svaku priu svih autora koji su imali ui u antologiju. Davor nije sumnjao, svi su poginuli zbog svojih pria koje su pisali. Iako nije mogao shvatiti zato, morao je svijetu pokazati da su te smrti imale zajedniko uporite. Potajno se nadao da e odabirom njihovih najboljih djela pronai neku vrstu opravdanja u besmislu koji ih je snaao. Naravno, smisao se nije nazirao. Kako je vrijeme polako odmicalo odvojio je sve materijale koje je trebao. Sve prie koje s trebale ui u antologiju su bile okupljene u zasebnom folderu. Sve te silne word ikone na zaslonu raunala su mu ostavile gorak okus u ustima. U nekim drugim okolnostima osjeao bi ponos. Takoer, bio je bolno svjestan da to vjerojatno nisu bile zadnje prie koje je odabrao za antologiju. Tko zna tko je jo umro tokom zadnjih pet dana? Hoe li antologija morati imati debele korice? Zadovoljan obavljenim poslom ustao je skuhati si kavu. ekajui da voda zavri bavio se milju financiranja antologi110
je. Hoe li ministarstvo pristati financirati projekt? Da li su sve te smrti bile dovoljno jake da nadjaaju publicitet Nives Celzijus i ovoje nagradu Kiklop? Po prvi puta u dugo vremena nasmijeio se sam sebi osjeajui malu dozu olakanja. Zamiljen i izgubljen u mislima, vratio se u sadanjost tek kada je osjetio hladan elik lebdeeg noa koji ga je kakljao po vratu. Odmah se bacio u stranu udarivi bokom o niski drveni pult. Otra bol ga je natjerala da padne na pod i proguta nekoliko busena dugakih dlaka. No je istodobno pao na pod, a on se osvrnuo oko sebe traei uzrok njegovog kretanja. Nije vidio nita. Jedino to je uo je bilo kljuanje vode u loniu i ludo udaranje vlastitog srca. Zanemarivi bol od udarca dohvatio je no i ponovno traio uljeza koji se morao negdje nalaziti. Prije nekoliko trenutaka no je lebdio oko njegova vrata. Uzrok oito nije bio s ovoga svijeta. Davore, Davore, zauo je piskutav glas. Zar si ba morao gurati nos tamo gdje ti nije mjesto? Glas je doao od malog crnog stvora koji je piljio u zaslon raunala na radnom stolu. Davor je bio uvjeren da se prije nekoliko sekunda tamo nije nita nalazilo. Stvor je bio visok dvadesetak centimetara, irokih uiju i crn kao ugljen. Nosio je bijelo odijelo s crnom kravatom, a na velikim stopalima nije imao cipele zbog ogromnih noktiju koji su strili kao u kakve ptice grabljivice. Kada se okrenuo prema Davoru i nasmijeio pokazao je nailjene sitne zube nanizane u vie redova. Ti si uzrok svega Davor je proaptao oprezno se diui na noge. Bie je u njemu budilo miks straha i gaenja. Djelovao je poput minijaturnog avoljeg odvjetnika u YouTube clipu koji je nastao pod utjecajem droga. Uoivi kako stvor pomie mi kompjutera pomou dugakog crnog repa potvrdio je svoje sumnje. Da, ja sam uzrok svega, a ti si sada uzrok mog kanjenja na sastanak, nastavio je stvor vrativi se prouavanju zaslo111
Istromancer
na. Moe me zvati Efez. Prije desetak minuta sam pokupio Grdinia strovalivi ga u jamu tu nie, a onda mi je Inspiracija poslala SMS da si zavrio tu prokletu antologiju i da se pobrinem za tebe. Mirko? upitao je Davor znajui da ne eli uti potvrdu. Sam si je kriv, dobacio je Efez nezainteresirano. Nego, to emo s tobom? Ve dri no u ruci. Preree si grlo, ja napiem neku mrc, mrc poruku i idemo dalje? Ha, tima?, pitao je Efez okrenuvi se prema Davoru s osmijehom prepunim opako otrih zuba. Davor se zagledao u no u ruci i pitao da li je gore ispustiti ga iz ruke ili ga nastaviti drati. O emu to govori?, upitao je usmjerivi no prema Efezu. Znao je da mu no ne moe pomoi, ali se osjeao sigurnije. Uf, jebem ti Morganu, nema anse da stignem na vrijeme. Efez se okrenuo prema zaslonu raunala i repom pomaknuo mi kako bi upalio Firefox. Iako raunalo nije imalo online vezu, Efez je otvorio Facebook i uao u poruke. U manje od dvije sekunde repom je istipkao nekoliko redova rijei koje su Davoru izdaleka djelovale kao slikovno pismo slinije kineskom jeziku nego latinici. Zavrivi poruku vratio se na svoj profil gdje je Timeline naslovna slika pokazala Efeza u trenirci kako pokazuje znak mira cerivi se pored usnule glave Vladimira Putina. Obnovivi nepoznat status ponovno se okrenuo Davoru i sjeo na rub stola. Javio sam da kasnim, ima pet minuta za odluku prije nego to ja odluim umjesto tebe. O emu to govori?, izderao se Davor. Kakva odluka? Kakvo rezanje grla?! Polako Davore, ti bi bar trebao biti ovjek od pristojnih manira, prigovorio je Efez. Dopusti mi da najprije objasnim tko sam. Pucnuo je noktima na to se u Davorovoj ruci pojavila crna posjetnica ispisana neobinim bijelim slikovnim pismom uz par elegantnih dizajnerskih crta koje su se lovile
112
izmeu znakova. Ah, kriva verzija prokomentira Efez i ponovno pucne prstima. Znakovi pred Davorovim oima su se marljivo razmjestili ispisavi Efezovo ime i titulu. Zamjenik voditelja eteoca, regija Balkan, proitao je Davor. Dobio sam poziciju voditelja regije Cappadocia, kreem od sljedeeg mjeseca. Vraam se doma!, uzviknuo je Efez diui ruke i rep u zrak. to to znai? U ovom sluaju to znai da sam ja bio taj koji je pokupio due svih tvojih poznanika te ih pomaknuo u na svijet. Naime, tvoji prijatelji su u biti dobili nagradu. O emu to govori? procijedio je Davor sputajui no. Na svijet se mijenja paralelno s vaim. Postali smo birokratizirani, podloni korupciji, edni zabave, putovanja i novih gadgeta. Pokuali smo lobirati za Jobsa da mu produimo radnu dozvolu na jo godinu dana, ali glavonje su ovaj put odbile na zahtjev tako da smo svi tragino ostali bez petice. Tko ima para moe si platiti godinji kod Zuckerberga i orgijati na njegovoj tastaturi. Shvaa li poantu?, zavrio je Efez kopajui akalicom sa stola ispod golemih noktiju na nogama. Davor je odmahnuo glavom, ali Efez je nastavio dalje ne obazirui se na njega: Imam frenda koji radi u MTV Adria, M je za Mythology. Lik je osmislio genijalan koncept novog reality showa. Fora je da se otmu stvarni ljudi iz vaeg svijeta, da im se bazino znanje nae magije i zatvori ih se u dvorac u potpunu izolaciju. Isto im se daju zadaci i sline pizdarije, ali sve je prilagoeno za nae podneblje. Prvo su mislili oteti Gaimana, Mievillea i tu ekipu, ali birokracija nije dala dozvolu. teta, bio bi urnebes gledati kako svi zajedno pale lomau Meyersici pod nogama. Frend nije imao pojma to da dalje radi pa sam iskoristio priliku i ubacio se u produkciju im sam stigao, priao je zadovoljno Efez dok je uspjeno uklanjao nakupine zemlje ispod nokta nonog palca.
113
Istromancer
Ponudio sam im pisce tree kategorije znanstvene fantastike. Dolaze iz pripizdine, jedini itatelji su si oni sami i njihova najvea ambicija je prodati knjigu u tisuu primjeraka. Jo kad su dobili bazian dar magije to je postao urnebes. Ekipa je doslovno preko noi postala senzacija, jer nema smjenije ili alosnije stvari, ovisi kako gleda, kada njih desetak pokuava ukrotiti mladune od zmaja. Efez je potom izvadio iz depa lulu i zapalio je. Simpatiziram sa Sanjom, ima ve drugi tjedan otkako je u kazni i ne moe zapaliti. Toliko je u stresu da su joj narasle zelene ui. Tako ti je to kada si neuk u magiji. Iako je Efezova pria nekako imala smisla, Davor je nikako nije mogao shvatiti. ekaj, kae da su u tvome svijetu svi oni ivi i zdravi? ivi jesu, zdravi vie-manje. Vidi, morao sam inscenirati njihovu smrt ovdje da bi ih mogao prebaciti kod nas. Malo smo ih obradili magijom tako da uklonimo elju za povratkom kui, a za njihove obitelji su se pobrinuli vilenjaci poklonivi im svoj blagoslov. to to znai? zbunjeno e Davor. Da e svi biti dobro. Vilenjaki blagoslov znai da e ih tokom ostatka ivota pratiti srea. To je i vie nego dobra kompenzacija za nestanak lana obitelji. Ja sam bio protiv zbog dodatnih trokova, ali borci za ljudska prava nam nisu dali izbora. A to e biti s njima nakon to zavri taj... show? Ve kreu dogovori za drugu sezonu, a s obzirom na lovu koju dobivaju od sponzora osigurali su si egzistenciju za ostatak ivota. Razmisli malo, ive u svijetu magije i tamo su zvijezde. Nije li to ono to su oduvijek htjeli? Ta o tome su stalno pisali! U biti sam im dao priliku ivota, zavrio je Efez teatralno rairenih ruku. Davor je sjeo na pod. Osjeao je kako mu je glava postala
114
poput perilice za rublje u kojoj su se sve te nove informacije vrtjele na centrifugi. Zamislio Ivanin tjedni zadatak u kojemu tjera debele pegaze da smrave dovoljno kako bi mogli poletjeti. Potom je vidio Zorana kako se po dvorcu skriva od Izvritelja, a Danijela kako trenira u areni za borbu s dinosaurima. to mi se dogaa? upitao je. Uredio si antologiju o svima njima te zbog moje prisutnosti jae osjea njihovu vibraciju. Ono to vidi u glavi se uistinu desilo. Upravo to je i glavni uzrok moga posjeta. Moe li to vie pojasniti? Mi smo se pobrinuli za uu obitelj nestalih te ovi ljudi, izuzev ogorene skupine fanova, svijetu nee nedostajati. Jednom kada padnu u zaborav nestat e sve to ih vee s materijalnim svijetom. U suprotnom bi njihove due bile previe rastrgane izmeu oba svijeta te bi se mogli ozbiljno razboljeti i ovaj put stvarno umrijeti. No, tvoja antologija bi potpuno usrala stvar. Medijska pozornost koju bi dobili u ovome svijetu bi ih kotala ivota kod nas. U ovoj fazi projekta to je nedopustivo. Viking-Cola, glavni sponzor, bi mene i frenda nabila na kolac. eli mi rei da ne smijem objaviti antologiju?!, uzviknuo je Davor. Tako je Davore. Aint gonna happen, odgovorio je Efez. Nudim ti dvije mogunosti. Mogu ti pomoi da zaboravi sve i prekine svaku vezu sa znanstvenom fantastikom, konvencijama i klingonskim operama. Ne mogu riskirati da te neto podsjeti na ovaj razgovor. S obzirom da bih ti oduzeo velik dio due morao bi pronai kompenzaciju u nekom drugom slinom hobiju. Skupljanje markica, salveta ili nordijsko hodanje... ali se, zar ne? Nikad. Ima i druga opcija, makar je ta malo kakljivija...
115
Istromancer
Sluam. Povedem te sa sobom. Ima dovoljne preduvjete da sudjeluje u showu. Dobio bi dar magije, postao bi zvijezda te bi se mogao zalagati za prava etnikih manjina, ove tvoje trige i sl. ugroene vrste. S druge strane, tvoj odlazak bih prikazao kao samoubojstvo. Obitelj e ti biti dobro, ali odreena bol je neizbjena. Znam da je kakljivo, ali mene boli neka stvar za to. Ali, ne mogu se odluiti samo tako!, uzviknuo je Davor. Moe i mora. U osam dajem intervju za The Daily Moth. To znai da ima jo pet sekundi za odgovor ili u odluiti ja umjesto tebe. Pet... Ej, ekaj! ...tri...
116
A: Kao da itam starije Zoranove prie. Iznenaujue humoristino, s obzirom da mu u zadnje vrijeme nije ba ilo, i definitivno, najbolji prikaz iovia. ak i karikiran, u ovoj je prii najvjerodostojnije izveden. D: Ova je pria najbolji pokazatelj da je ono to cijeli ivot govorim istina: matematika nije egzaktna znanost! Naime, iako je font i vrsta slova svih pria u ovoj zbirci isti, 10 kartica ove prie ine se pune duima, nego npr. u Grdinievoj prii. Z: Neki od nas lijee svoje komplekse megalomanskim priama, a drugi idu u teretanu.
Zoran Kruvar
Tri kralja jahahu

Ovo je skroz povjerljivo, jel? Gospodin Pavleti zubima je upkao plahticu koe s donje usne. Ines je i to uredno zabiljeila u svoj crni notes, na dno podue liste opaski. On je gledao kroz prozorsko staklo u dvorite zgrade, prema klupici na kojoj je sjedio njegov sin, Denis. Mali je imao neke probleme s identitetom. Trebalo ih je hitno rijeiti, da se za koju godinu ne bi razvili u poremeaj. Bizarno. Ines je udobnije namjestila tanke, skupe okvire naoala u priroeno sedlo na nosu i ohrabrujue se nasmijeila. Bio je to jedan od njenih profesionalnih izraza lica koje je uvjebavala pred ogledalom i njime je bila jako zadovoljna. Tajna je bila u tome da zamilja kako sad nije ovdje i ne bake se s glupim klijentima, nego je u crtiu i ui Bambija hodati: Naravno, u potpunosti povjerljivo. Mi imamo etiki kodeks, znate. Ah da, da kodeks. Naravno, nije odvajao pogled od djeaka na klupici. Klinac je bio pogrbljen i neto je prkao otprilike oko svojih prepona. Ovako s prozora izgledalo je kao
117
Istromancer
da masturbira ili mota joint. Oh, kako bi to bilo lijepo, pomislio je zabrinuti otac, da drka ili se drogira. Da je kao sva druga, normalna djeca od etrnaest godina. Ali, znao je da to nije tako. Mali Denis pogrbio se nad mobitelom i surfao po netu. Gospodin Pavleti znao je i na kojim stranicama. Uzdahnuo je pa protrljao lice rukama: Je li, ovaj, mogue da je to od traume za vrijeme trudnoe? Ines je nabrala elo i naslonila kaiprst na bradu: Teko je to sad rei, znate. O kakvoj traumi se radilo? Ovaj, malo mi je neugodno o tome delikatno je. Skinula je naoale radi dramatinog efekta; vidjela je to u kriminalistikoj seriji na tv-u: Gospodine Pavleti, ovo je moj posao. Vjerujte mi da sluam delikatne stvari svaki dan. Otpuhnuo je i ponovo se zagledao kroz prozor. Ovog puta gledao je u neku neodreenu toku; zapravo je samo izbjegavao gledati u Ines: Kad se Denis trebao roditi, supruga i ja izbjegavali smo klasian odnos. Znali smo da se moe prakticirati, da nije to neki problem, jel ali, nekako nam je to bilo mislim, dijete je ipak unutra, razumijete? Razumijem, nasmijeila se utjeno. Znala je da je taj izraz neto loije uvjebala. Naime, trenirala ga je na bivem deku kad bi prerano izgubio kontrolu, ali obino bi tad bila suvie frustrirana. Zato deko i jest bivi, a izraz loe uvjeban. Nastavila je: Nekima to smeta, nekima ne. Nema nita udno u tome. Da ovaj onda smo, umjesto toga eksperimentirali smo malo s nekim drugim kako da kaem igricama. Ines je prebacila nogu preko noge i zainteresirano podigla obrvu: Da? Kakvim? Pa ne znam ako ovaj znate li to su to vodeni sportovi? Mislim, u tom kontekstu.
118
Bojim se da ne, u tom kontekstu, slegnula je ramenima. Naravno da znam, al jebo me grm kopriva ako to tebi kaem, pervertitu jedan stari! U bloki je stavila zabiljeku: Trebala sam studirat ekonomiju. Ah mmmm moja supruga ovaj, ona je, znate voljela je da kako da kaem da, znate mokrim. Ovaj da. Udahnula je zrak namirisan osvjeivaem s aromom vanilije, to joj se za ovu priliku uinilo prilino neprikladnim izborom: Po njoj? Molim te, reci da nije bilo u pelene. Pa da. Ajde, bar neto. Pogledala je krajikom oka sat. Jo petnaestak minuta ovoga, onda joj dolazi onaj koji je umislio da su mu Illuminati poslali Vesnu Pusi koja mu nou provaljuje u stan, uvlai mu se u krevet dok on spava i ape: Past e ti kreditni rejting nee dobiti mirovinu Jo taj i onda moe doma, bavit se vlastitim seksualnim perverzijama s novim dekom Hmmm onda se naglo sjetila da nije sama i trgnula se iz matarije, brzo smiljajui neki tekst: Ako je to, kao to kaete, voljela, onda teko da je to bila trauma. Ne brinite. Naravno, iz njegovog izraza lica odmah je vidjela da to nee biti tako jednostavno. Jo je bilo bilja u tom upajzu i to sve redom bunika i lude gljive. Pucketao je zglobovima i zvjerao kroz taj prozor kao da e iskoiti van: Ali ne znate desila nam se jedna nezgoda. Aha. Recite, kakva? Ja nisam ni znao, ali imao sam neki vrlo sitni kameni u mokranom mjehuru. Pijesak, zapravo. Jednom je prilikom, tako, izaao s mlazom mokrae. Ovaj u vrlo nezgodnom trenutku.
119
Istromancer
to se dogodilo? Konano se okrenuo prema Ines, ali je gledao otprilike u njene cipele. Ne gledaj mi u cipele, jebote! Znam da su ve iznoene, ali nisam stigla kupiti druge, okej? Kupit u ovaj vikend, majkemi. Povukla je noge pod stolicu, a on je nastavio, dok se nelagoda u slapovima slijevala iz njega i prijetila ga utopiti ko govno u koljci: Pogodio ju je u oko. Bio je sitan komadi, ali otetio joj je ronicu i to se jo dodatno inficiralo i eto. Izgubila je zauvijek vid na to oko. U trudnoi. Sodomo i Gomoro, to ja sve neu ut na radnom mjestu. Ines je zabrinuto kimnula glavom: Tako. Da, vjerujem da je to bio prilian stres za trudnicu. Mislite da bi sve ovo moglo biti ovaj posljedica toga? Ne znam. Ne znam, u ovom trenutku je to teko rei znat emo vie kad Denis rijei nekoliko testova. Ali svakako je dobro da ste mi dali tu informaciju, okrenula je nekoliko stranica u blokiu pa na svoju oping listu, odmah ispod paste za zube, trakice protiv mitesera i higijenskih uloaka dopisala: Obavezno kupiti naoale za plivanje. Gospodin Pavleti vratio se prozoru i kimnuo: Vidite, ovako izgleda kao normalno dijete ali i sad je na mobitelu surfa netom, znate? Znate na kojoj je stranici? E, ja znam. Na blogu je na blogu od onog ita njegov blog svaki dan, prijatelji su na facebooku... Recite mi iskreno, jeste li ikad imali ovakav sluaj? Ines je sklopila svoj bloki i prela vrhovima prstiju preko fine, crne koe na koricama. S olakanjem je pogledala u sat, konstatirajui kako im je vrijeme isteklo. Ipak, iskreno mu je odgovorila: Ne. Vidjela sam svata u svojoj karijeri, ali moram priznati da jo nikad nisam srela etrnaestogodinjaka koji eli biti Davor iovi.
120
Pa to da radim s njim?, oajno je zavapio otac. Sto put sam mu rekao da su to gluposti, da se to nikad nee desiti! Rekao sam mu rekao sam da e postat Davor iovi kad krave propjevaju, eto, tako sam mu rekao! Ali nita, ne slua on mene Smirite se gospodine Pavleti. ujte, va Denis je izuzetno pametan deko Naravno, kad je opsjednut kvizomanom! Moda biste ga mogli usmjeriti negdje gdje e to njegovo znanje doi do izraaja i biti korisno, znate. Na to ste konkretno mislili? Pa evo, primjerice, Korado Korlevi u Vinjanu organizira razne radionice i edukacije za nadarenu djecu, djecu koja vole znanost moda bi mu to godilo. Gospodin Pavleti zamiljeno je promumljao: Hm tako kaete Korado Korlevi *** Korado Korlevi stajao je okruen malom, ali dragocjenom skupinom nadarenih klinaca. Zrak oko njih treperio je od radoznalosti, elje za znanjem i spoznajom. Svatko od njih imao je potencijala jednog dana postati vrhunski znanstvenik, ali jednako tako i prekvalificirani ukras dugakom nizu nezaposlenih, doktor neke suficitarne humanistike discipline koji e svoj najvei doprinos hrvatskom drutvu dati kroz skupljanje povratnih boca po kontejnerima. Zato je tim njihovim potencijalima trebalo upravljati vrlo odgovorno. Ovi oko njega bili su mladi i nadobudni biolozi, zlatna djeca. Moda e jednog dana netko od njih izlijeiti rak ili zaustaviti starenje ili zaraivati milijarde prodajui ljudima sintetiki ekvivalent morske vode. Mogunosti su bile beskonane. Nagurali su se oko stola i ushieno udisali isparavanja iz preparata koje im je Korado pokazivao:
121
Istromancer
Evo, ovo je petrijeva posuda u kojoj se nalazi naa vlastita kultura bakterija. Otporna je na osam vrsta antibiotika i vrlo se lijepo razmnoava, a imamo je tu zato jer ju je prije vie godina uzgojila moja kerka, rekao je oinski ponosno. Na neki nain, te su mu bakterije bile poput unuka, samo im nije morao kupovati poklone za kristijanizirane poganske blagdane. Djeca su sa zanimanjem gledala u posudu. Korado je zadovoljno popravio kragnu svoje karirane koulje, svaka bakterija koju klinci prigrle jedan je pokemon ili neto tomu slino manje. A to je uvijek dobro. Dobro je napredovala cijela grupa, inilo se da se ak i onaj mali Denis ukljuuje, iako je bio najudnije dijete koje je Korado vidio a on ih se barem nagledao udnih. eli postati Davor iovi. Svata.Tko bi to htio? Ipak, deko je bio pun znanja pa mu je u svrhu motivacije odluio pokloniti vie panje, a imao je i ideju kako: Naravno, ako elimo vidjeti kako se ove bakterije ponaaju na ljudskom tijelu, neemo ih samo uzeti i razmazati po sebi jer bi to moglo biti opasno. Bakterije se brzo razmnoavaju, brzo mutiraju, mijenjaju se zato ih neemo isprobavati na nama, nego emo za poetak koristiti medicinski otpad, iz hladnjaka je na stol izvadio jo jednu posudu. U njoj je bio neugledan komad tkiva; gomoljasta nakupina veliine ljive. Izgledao je zlokobno i Korada je pomalo podsjeao na lice poznatog politiara, samo bez naoala i brkova. to je to?, upitala je jedna djevojica, pomalo zgroena time to vidi. Je li to kulen? Mi smo doma vegetarijanci, ali vidio sam sliku, djeak sa zubnom protezom uzbueno je skakutao na mjestu, ali djevojka sa pangicom u obliku leptiria ga je prekinula, odmahnuvi rukom kao da prezire njegovo nepoznavanje osnovnih stvari: Nije, Cullen svjetluca!
122
Smirite se, djeco, prekinuo ih je Korado, uvidjevi da bi rasprava mogla krenuti prema mitolokim biima iz popularne kulture, to je odstranjeni hemoroid. Donirao nam ga je jedan poznanik iz Pazina. Dobro pogledajte, vi ste moda budui znanstvenici i kao takvi spadate u rizinu skupinu za hemoroide. Oni se esto javljaju kod ljudi koji zbog posla puno sjede. Zna li netko od vas koje bi jo mogle biti rizine profesije? Zna li ti, Denise? Pa, mali se zamislio. U svojoj je glavi umjesto Korlevia vidio Tarika Filipovia koji mu postavlja pitanja, dok profesionalna publika u studiju uvjebano pljee na zvune signale tonih odgovora. Na stropu njihove uionice izrasli su reflektori, a projektor se pretvorio u televizijsku kameru. Denis je prstima pritisnuo stol, kao da pritie neku od onih tipki kakve znaju imati na kvizovima i rekao: Kamiondije i i pisci Korado nije mogao znati to se u djejoj glavici dogaa, ali bio je zadovoljan tonim odgovorom: Bravo, Denise, jako dobro. Evo, ti e dobiti ovaj uzorak i na njega e staviti nae bakterije. To e biti tvoj eksperiment. Zadatak e ti biti pratiti kako se bakterije ponaaju na ljudskom tkivu. Mali je s velikim zanimanjem prionuo poslu, zamiljajui da je taj zadatak zapravo zamjena za milijunsko pitanje. Odlino. Jo emo mi njemu izbiti iovia iz glave. Bila bi prava teta da se deko stvarno ugleda na njega pa tu pamet i talent potroi na kvizove... ili jo gore, na lo hrvatski SF. Nitko vie ne pie onaj pravi, tvrdi SF, s puno znanstvene podloge, s vjerom u postignua ljudskog uma, s enjom uperenom ka zvijezdama a ne ovo. Danas bi svi pisali o arobnjacima, vjeticama i vampirima tuno. A vremena su tako uzbudljiva za znanost! Evo, tamo u CERN-u rade sjajne stvari sjajne! E, da smo mi barem u enevi...
123
Istromancer
*** A iz eneve, javlja nam se Svjetlana. Dobra veer, Svjetlana. Dobra veer, Stjepane. to se tono dogaa u CERN-u, Svjetlana? To ovog asa nitko ne zna, prije nekoliko sati odjeknula je eksplozija, velika je guva, promet je blokiran. Jedino to sa sigurnou moemo rei jest da su i vojnici i policajci prisutni u velikom broju, vatrogasci i kola hitne pomoi stalno prolaze, Stjepane. Zna li se neto vie o uzrocima eksplozije, Svjetlana? Za sad apsolutno nita. Evidentno je da je do eksplozije dolo, bila je to snana eksplozija i navodno je vie svjedoka vidjelo neobian bljesak i trag na nebu, kao da je nekakav projektil lansiran u smjeru jugoistoka. Navodno ga je pratilo i neobino zraenje, ali za sad je nemogue rei koliko su takve vijesti vjerodostojne. itava akademska javnost slae se da nikakvo istraivanje koje se trenutno provodi u CERN-u nikako ne bi moglo rezultirati takvim fenomenom. Stjepane. Moe li se u ovom trenutku rei postoji li opasnost za graane? Svjetlana. Slubeni stav vlasti jest da se graani ne trebaju brinuti, ali opa uznemirenost je oita. Nas, naravno, najvie brine to se za dva dana treba odrati glamurozni modni ivent kojem e prisustvovati brojni svjetski silebritiji. Svi se bojimo da se ovaj nesretni incident nee negativno odraziti na taj spektakl. Stjepane. Jesu li neke od zvijezda ve stigle u enevu? Svjetlana. Jesu, Stjepane. Neki su ovdje ve danima, a jutros smo vidjeli i peraa posua iz jednog od najpoznatijih holivudskih restorana, tako da se pretpostavlja kako je i netko od filmske elite stigao, iako jo nismo otkrili tko. Stjepane.
124
Zvui jako uzbudljivo. Svjetlana. Da. Stjepane. Hvala. Svjetlana. Molim. Stjepane. Svjetlana. Stjepane. Svjetlana. Stjepane. Svjetlana. Stjepane. Urednica je bijesno zguvala plastinu au s ostacima kave i zaurlala u mikrofon: U piku materinu, opet su upali u beskonanu petlju! Pustite prilog o Modnom Maku i pozovite kadrovsku da nae zamjene za ovo dvoje. Ali, gospoo urednice, plaho se javila mlaahna asistentica, balansirajui dva mobitela i novu au kave, iz kadrovske kau da ovima najbolje stoje odijela naih sponzora i da ih ne mogu zamijeniti Jebemu, urednica je u letu zgrabila kavu, prosuvi po podu arhipelag smeih kapljica. Ignorirala ih je, to e ionako poistiti nii oblici redakcijskog ivota. Otpila je gutljaj, zavidno pomislila kako na dravnoj televiziji sigurno piju bolju kavu (plaenu novcem pretplatnika) pa donijela odluku: Nita onda, morat emo ponovno umjesto voditelja koristiti lutke ali publika e to kad-tad primijetiti Ne bojte se, uvjeravala ju je asistentica, pustit emo im jo i prilog o novim cipelama glavne glumice iz nae sapunice, a odmah nakon njega prilog o novom deku sestre od bive ene onog poduzetnika koji je prolo ljeto hodao s majkom gotovo popularne pjevaice s poetka devedesetih nakon toga nee vie nita primijetiti.
125
Istromancer
Uf nadam se. Za svaki sluaj, pustite i jo jedan od onih besmislenih priloga o nekom od onih ljudi koji nita ne rade u ivotu, ali ih stalno pokazujemo na televiziji i uvjeravamo gledatelje da su to zvijezde. Asistentica se nasmijeila, pokazujui zube koji su bili savreno bijeli, jer je umjesto plae primala kompenzaciju u vidu paste za zube jednog od oglaivaa: Nema problema, svi nai prilozi su besmisleni. *** Svi njihovi prilozi su besmisleni. Jel ti to moe vjerovat?, otpuhnuo je popularni televizijski voditelj Kreimir Miak zvani okre i iskljuio kanal konkurentske televizije. Njegov suradnik, Giuliano, podignuo je pogled s raunala. Na monitoru je stajala njegova mudra i informirana replika, kojom je upravo odgovarao na neku poruku s opskurnog internetskog Faust magazina: Pusti to okre, nego to emo mi staviti u iduu epizodu Na rubu znanosti? okre se zamislio. Ponovo su doli do tog problema. Njegova emisija ila je godinama i stekla je kultni status meu gledateljima. Meutim, inilo se da je broj onih uistinu zanimljivih tema s ruba znanosti ipak ogranien i ekipa emisije bila je na sto uda to snimati dalje. U zadnje vrijeme nitko nije naao Atlantidu, vanzemaljske otmice su uspjeno rjeavali psihijatri, jedino su jo razno razne piramide i teorije urota dobro kotirale kod publike: Ne znam bosanske piramide smo imali, David Icke je bio nedavno A da stavimo neki NLO?, poveselio se Giuliano, koji je najvie od svega volio NLO-e. okre mu je tekog srca odmahnuo glavom:
126
Ma to se slabo gleda jedino ako je neki drevni NLO, ljudi vole da je neto drevno ili neto ljekovito. Imamo li neto ljekovito? Giuliano se razoarano vratio internetskoj raspravi, odgovorivi efu s tugom u glasu: Ma nemamo, ve smo sve ispucali ha uj imamo jedino ovaj CERN. Miaku se uinilo da to i ne zvui tako loe CERN je udo modernog doba, privlai panju znanstvenika, ali i onih koji se boje nastanka crnih rupa i smaka svijeta. To je bila uistinu prava rubno znanstvena tema, a sad se tamo dogodila i ta sumnjiva eksplozija bilo je tu neega: Hm. Ovo to su ovi spominjali u prekinutom prilogu, a? Giuliano je odmah ivnuo uvi interes u Kreimirovom glasu: Da. Naravno, isti as smo dobili hrpu mejlova, ljudi nam nude kakva god objanjenja hoe. Ima li koje zanimljivo? uj, ima uvijek onih standardnih. Evo, kae jedan da je u CERN-u testirano novo oruje masovne kontrole misli, drugi kae da su isprobavali neki Teslin izum pa zeznuli stvar, vanzemaljci, Illuminati, reptili, nepoznati izboji zraenja evo, ovi trei kau da ne znaju to je, ali to neto to je njima tamo izletjelo i ostavilo trag preko neba, sruilo se u Istru. Ma da! A tko nam to javlja? Pie ovdje zvjezdarnica Vinjan. Miakove obrve podigle su se na uzbunu: Zvjez Korado? Korado se NAMA javlja? Zna to u ti ja rei; istina je, stvarno e smak svijeta, epao je mobitel i nazvao. Zove Vinjan?
127
Istromancer
Ne. Kad je neto to ima veze s Istrom, postoji samo jedan ovjek kojeg se zove. Evo, zvoni mu mobitel. *** Davoru ioviu zvonio je mobitel. Utiao je muziku (Bohemian Rhapsody na Japanskom), pogledao tko zove i veselo se javio: ivio, majstore! S druge mu je strane Kreimir Miak uzbueno objanjavao situaciju. iovi je sa smijekom rekao: Naravno da znam gdje se neto sruilo prije par sati. Sruilo se na pol puta izmeu Kaerge i Berma, zapadno od Grdosela. To je vrlo zanimljivo podruje. U Bermu moe vidjeti uveni Ples mrtvaca, a blizu Grdosela ti je naputeni srednjovjekovni grad Zelengrad koji se spominje jo u dvanaestom stoljeu, a koji je naputen u sedamnaestom stoljeu nakon kataklizme. Pria kae da je kia padala tako dugo da je dolo do uruavanja tla koje je upropastilo gospodarstvo u Zelengradu, nakon ega su ga stanovnici napustili. Inae, kie koje uzrokuju velike probleme su se u sredinjoj Istri vie puta dogaale, poznate su, recimo, pazinske poplave. Jedna od njih dobro je zabiljeena i na fotografijama, moe se vidjeti kako je voda Pazinice dola skroz do mosta i stvorila jezero. ak se meu pukom proirila i sasvim neosnovana pria, kako je nekad u Pazinu bio obiaj bacati ljude u jamu da bi tom rtvom sprijeili poplavu. Naravno, tu su priu priali oni iz drugih mjesta, nikad se o tome nije prialo u samom Pazinu. Da se o tome prialo u Pazinu, sigurno je da bi to u svojim istraivanjima za pisanje romana Mathias Sandorf pronaao Jules Verne, koji bi takav zanimljivi obiaj svakako zabiljeio u knjizi, ba kao to je u Putu oko svijeta u osamdeset dana opisao obiaj spaljivanja udovice u Indiji. Ako misli ii snimati emisiju tamo, ne u Indiji nego oko Grdosela, onda ti je najbolje jesti u konobi Bani, kamo moe probati jako dobre
128
uljance s tartufima, uljance jo moe pojesti i u taverni hotela Histria u Puli, ali inae ih je teko nai, obino svugdje na meniju imaju pljukance, koji su u Istri toliko popularni da smo ak pokrenuli i filmski anr pljukanci western. A ista ta ekipa koja je radila pljukanci western Diblja Istra prije toga je snimila sapunicu Pazinska ajfarica koja S druge strane, Miak mu je, na rubu suza, urlao da prestane. Aha, nee ti ii tamo tako aha, ja da idem? ekaj malo da vidim ubi dubi Ja bih to mogao potraiti sutra, ali ujutro sam najprije na jednom drugom novinarskom zadatku da, piem reportau o ljubiastom bokarinu. Da, imamo ljubiastog bokarina na jednom imanju blizu Kanfanara, ali ljudi ne znaju to e s njim. Sad kad se proulo da je tvornica okolade Milka poslala neki poklon paket na neku farmu gdje se otelila ljubiasta kravica, onda su se i oni javili u nadi da e i oni dobiti neto. Meutim, kako se kod njih radi o odraslom biku, i to jo bokarinu, dakle, karakteristinom istarskom dugorogom govedu koje ne nalikuje kravici iz Milkine reklame, onda se ispostavilo da ovi iz Milke nisu uope zainteresirani za taj fenomen. Ja sam pokuao zainteresirati neke lokalne poduzetnike, ali ini se da nitko ba nije jako zagrizao za to, iako je proizvoa ovdje popularnog bezalkoholnog pia Paareta razmiljao o tome da napravi jednu verziju tog pia na bazi ekstrakta borovnice, koje bi onda imalo ljubiastu boju i gdje bi se onda taj bokarin mogao koristiti kao maskota, ali ga je odvjetnik odgovorio od toga zbog straha od mogue tube za plagijat maskote. I na koncu su se i moji iz novina zainteresirali pa sad imam zadatak aha, da da u redu, im to obavim, mogu krenuti. Dogovoreno. ivio! *** ivio!, vikao je Frane, maui reklamnom kapom IDSa, dok ga je njegova vjerna freza polako odvozila u daljinu, prema Kanfanaru. iovi je zbunjeno gledao za njim, a onda
129
Istromancer
je jo zbunjenije gledao u svoju ruku, kojom je drao lanac zavezan oko vrata velikog, ljubiastog goveda. Nije mu jo uvijek bilo tono jasno kako, ali nekako mu se dogodilo da je postao vlasnik bokarina. Frane mu je lijepo objasnio, ili e ga on uzeti ili klaonica. A ivotinja je bila pametna i draga, jedino je imala taj problem nije gazdi toliko smetalo to je bokarin ljubiast, djeci se to posebno svialo, ali imao je tu glupu potrebu gurkati ljude glavom. To je izluivalo sve ukuane, zbog toga ga nisu mogli trpjeti i morali su ga se rijeiti. Normalno da jedan pravi oboavatelj, promotor i zatitnik svega to je istarsko to nije mogao dozvoliti i tako se dogodilo. Potapao je govedo, a ono ga je prijateljski gurnulo glavom i sruilo na pranjavu bijelu cestu. iovi se u sekundi sjetio barem pet konoba ili restorana koji nude specijalitete od bokarina, ali odluio je za sad ne poduzeti nita. inilo mu se da bi ivotinja mogla biti sjajna maskota za Festival fantastine knjievnosti. To bi moglo pomoi promociji hrvatskog SF-a vie nego ideja kojom se prethodno bavio, a koju jo nikom nije saopio romantini SF reality show Ljubav je na velu, u kojem bi se mlade i atraktivne djevojke nadmetale u pokuajima osvajanja srca popularnog SF pisca i predavaa Borisa vela. Naalost, nije mu se inilo da tu ima dovoljno promotivnog potencijala za Istru kao regiju pa se nikad nije uhvatio detaljnije razrade te ideje, a nije bio siguran ni da bi vel pristao ili barem ne u trijeznom stanju. Ovo s bokarinom bilo je bolje, a povrh toga i izvorno istarski. Pitao se samo to e njegova supruga rei kad joj se pojavi na vratima s devetstotinjak kilograma tekim govedom ali otrpjela je ona s njim ve svata pa moe valjda i ljubiastog bokarina. Moe ga drati u kupatilu ili na balkonu, meu cvijeem. Ustao je, udahnuo miris svjeeg, seoskog zraka i otresao prainu sa sebe: Hajde, obratio se ivotinji koja ga je pitomo gledala, idemo vidjeti to e nam o tim Miakovim nebeskim pojavama rei Korado Korlevi.
130
*** Korado Korlevi nije mogao rei nita. Ostao je u potpunosti bez teksta. U zdjelici pred njim, pulsirao je organizam. Nije mogao povjerovati da je to isti onaj komadi hemoroida kojeg je prethodnog dana dao Denisu, ali posuda je bila ista, a ovo pred njim nije sliilo niemu to je u ivotu vidio pa da bi djeak mogao negdje pronai i podmetnuti. Svakako je radilo malene pokrete, nadimalo se i skupljalo, treperilo. I takoer, svakako je naraslo, bilo je barem pet puta vee od originalnog uzorka i svakako je sasvim promijenilo oblik. Izgledalo je kao neto to bi se moglo nai na meniju studentske menze ili franize amerikog lanca restorana brze prehrane, ije ime ovdje neemo spominjati zbog straha od mogue tube. Uasno u svakom sluaju. Korado ga je gledao oima punim nevjerice i zdrave znanstvene skepse. Njegov um grozniavo je tragao za rjeenjem: Zraenje. Ureaji su pokazali zraenje kad je ono udo preletjelo preko nas sigurno su bakterije mutirale pod utjecajem zraenja i svejedno ne razumijem. Denis je zurio u zdjelicu s druge strane, trudei se napraviti grimasu kakvu je na televiziji radio iovi kad se pokuavao sjetiti odgovora na neko posebno nezgodno pitanje. Neto o Bradu Pittu ili suvremenoj hrvatskoj pop glazbi. Izgleda ivo, promrmljao je Korado. Preutio je kako je dobro to ne smrdi onako runo kako izgleda. Pa sigurno je ivo. Jutros je ve jelo, konstatirao je Denis, bez potrebe da upotrijebi kviska, jokera ili kakvu drugu pomo. Molim? Kako misli jelo?, zaudio se slavni promotor znanosti, trepnuvi nekoliko puta kao na izboru za miss.
131
Istromancer
inilo mi se da je gladno pa sam mu dao onih varaka sve je pojelo. ekaj malo, kojih varaka? Onih iz friidera. Bili su u vratima na donjoj polici Korlevi se pljesnuo po elu: Ma kakvi varci! To su bili eksperimentalni uzorci iz genetskog centra na iariji, gdje rade tko zna kakve pokuse na kozama i ovcama za potrebe izraelskih tajnih slubi!, palo mu je na pamet i to da se meu pobornicima teorija zavjere pojavila ak i pria kako tu svoje prste imaju Illuminati ili neka druga opskurna organizacija koja potajno vlada svijetom, ali takvu misao njegov znanstveniki um odbacio je s gnuanjem. Umjesto toga nastavio je govoriti malome: To je krcato mutagena, kemikalija, izotopa nema pojma to se sad moe desiti, zgraao se, nesposoban odvojiti pogled od bezline mesnate mase. Ali u sebi, bio je zapravo presretan. Nevjerojatno uzbudljiva stvar odvijala se pred njegovim nosom inilo se da je mrtvi komad tkiva naprasno oivio, rastao, micao se a ako Denis ne lae, ak se i hranio. Apsolutno fantastino! Samo da sad ti nesretni uzorci koje je ta stvar pojela sve ne upropaste Zamislio se pa rekao: Nisi trebao dati da to jede to ako se sad otruje i umre Denis ga je gledao rairenih oiju i zaarenih uiju, s izrazom lica kao da mu je Korado upravo saopio kako su televizijski kvizovi namjeteni: Ali sve ih je pojelo mislim da sad spava... bit e dobro... Ma, bit e dobro, jelda? Korlevi je kaiprstom pokrio svoje usne i nijemo razmiljao: Kakve sve komplikacije mogu nastati od jednog obinog hemoroida. Svata. Da inilo mu se da je gladan...
132
*** Gladan? Ne. Sit. Dobro. Svjetlo. Loe. Spavam. Glas. Buka. Spavam. Ne. Loe. Spa-vam! Gladan? Ne. Budan? Budan. Da. Gladan? Gladan. Jako gladan. *** Jako sam gladna. Jesi li i ti gladan?, upitala je G33XX, sjedei na nedavno sruenom stablu i gladei svoj sivkasti trbui. Meutim, njen suputnik nije joj odgovorio - bio je zauzet komuniciranjem s njihovim prijevoznim sredstvom: Nabijem te na solarnu baklju, u tri nestabilne crvotoine, da te nabijem! C8064 udario je nogom o oplatu prizemljene letjelice, koja je uporno odbijala dati ikakvog znaka ivota. Taj potez nije imao nikakvog uinka, osim to je C8064 ozlijedio nogu. G33XX poekala se po vrhu trokutaste glave sa sva etiri dugaka prsta svoje desne ruke i nezadovoljno progunala: Mogla sam znati da e to biti tako. Odmah se vidjelo da e ovaj odmor biti totalna katastrofa. C8064 ljutito se okrenuo prema njoj i pokuao sijevnuti velikim, crnim ovalima svojih oiju: Molim te! Stvarno te molim imaj malo razumijevanja, ja ja sam se trudio, stvarno sam se trudio! Zna! I lijenici su mi rekli da se moram odmarati, meni je ovo veliki stres! Veliki! Ona se ljutito podboila rukama i gnjevno povikala, u potpunom neskladu s ugodnim i oputajuim okoliem u kojem su se nali, pjevom ptiica u oblinjem gaju i sunevom svjetlou koja se lijeno valjala s visina i grijala ih: Oh! Oh! TEBI je bio stres? A to to JA putujem po nepozna133
Istromancer
toj galaksiji s lijeenim luakom, to MENI nije stres? I onda me dovede gdje? Meu nie oblike ivota, gdje nema nikakve razonode ni turistike ponude, jedva da smo nekoliko analnih sondiranja obavili i onda to? Kad konano krenemo kui, usie nas nekakva crvotoina koje nema ni na kojoj turistikoj mapi ovog dijela svemira i vrati nas NATRAG NA OVU USRANU PLANETU!! I JO NAM RAZBIJE BROD U SLIJETANJU I SAD MORAMO OSTATI OVDJE, TI PLINOVITI OBJEKTU!!!, razjareno je udarala akama po deblu na kojem je sjedila, ponaajui se sasvim infantilno. Njega je to samo jo vie ljutilo: Prestani!!!, odlomio je antenu koja je strila iz neobine limarije i zavitlao je u grmlje. Ja nisam kriv to se ta crvotoina tamo pojavila!! Nisi kriv, nisi kriv!! Kakav si ti to pilot?? Samo se stvorila tamo odjednom, to nije prirodna crvotoina, tono se vidi da je umjetno stvorena!! To su Zemljani opet neto prkali oko subatomskih estica, kladim se Ma da, Zemljani, Zemljani! Tebi su uvijek za sve krivi Zemljani! Oduvijek su bili! Zato si i bio na lijeenju! Prestani, prestani, PRESTANI!!!, urlao je, otkinuvi rasvjetni modul te ga, uz glasni prasak, polomio sebi o glavu. Ona je cijuknula kao pokvarena fotonska brtva: Pa ti stvarno nisi normalan! Prestani nam demolirati brod, satelitu jedan! Pa to! Ionako ne radi! Gledaj, ne radi! Joj pa e ga popraviti tako da ga jo bolje razbije?!! Nee valjda dopustiti da tu tu joj ja ne mogu to ti je sad? Koja ti je sad maglica, molim te lijepo? ok, ok ti ti oblaku plazme. Zna to mi se sad dogaa? Jel zna? Evo! Evo, poela sam se dijeliti! Kak zar sad??
134
Naravno! To se dogodi od stresa, zna! Sad u se lijepo multiplicirati, ovdje, u ovom najgorem dijelu svemira koji sam mogla zamisliti! Eto, ba tu u ja donijeti novi ivot! Pa mislim, stvarno, skrila je lice mravim prstima, a C8064 je bespomono sjeo u prainu pored nepokretnog stroja. Zgrabio je jo jedan beskoristan komad limarije koji se odlomio pri padu i zavitlao ga u drugo grmlje. Iz njega se zauo jauk. Oboje brodolomaca naglo se trgnulo i skoilo na noge, uplaeno gledajui prema izvoru zvuka. Neko vrijeme ekali su u dramatinoj tiini. Onda je iz grmlja provirilo lice omeeno kratkom bradom i nepoeljanom kosom, ukraeno naoalama. Oprostite, izgubio sam se, progovorilo je lice. Svemirski putnici pogledali su se zbunjeno. Zemljanin je izaao iz grmlja s podignutim rukama, gledajui jednog pa drugog gosta. Kretao se polako i izgledao gotovo jednako prestraeno kao to su se unesreeni vanzemaljci osjeali. Glas mu je drhtao dok je govorio: I izgubio sam se iao iao sam od Karlovca prema Zveaju, ali ali sam izgleda krivo skrenuo kod Duga Rese to je bilo prije, mislim, etiri dana ovaj jesmo li sad igdje blizu Mrenice? C8064 je kimnuo glavom, kao da pita svoju suputnicu to ona misli. Zemljanin je i dalje govorio, preplaeno gestikulirajui: Znate ja mislim da ste vi moda moje halucinacije ja ja sam, znate moj psihijatar je malo smuen. Napisao mi je krivo ime na recept ja sam Jure a on je napisao Luka ja nisam Luka pa se bojim da sam moda dobio pogrene lijekove Misli li isto to i ja?, upitala je G33XX, a na svoje veliko zadovoljstvo C8064 konano je prepoznao i traak zadovoljstva u njenom glasu.
135
Istromancer
Analna sonda? Pogodio je. Ajde barem neka razonoda!, veselo je pljesnula rukama, Konano! *** Konano!, odahnuo je Davor iovi, briui znoj s ela. Naime, supruga nije pristala pustiti bika u stan pa je ivotinja prenoila u pazinskoj kui za pisce, gdje nije mogla ostati preko dana jer su onda pisci manje pijani pa im se to vie ne moe podvaliti kao halucinaciju. Tako je iovi bokarina morao voditi sa sobom, a budui da ga nije uspio ugurati na stranje sjedalo svoga auta, morao je s njime pjeke otii do zvjezdarnice Tian i tamo potraiti Korada Korlevia. Meutim, gomila policije pred zvjezdarnicom nemalo ga je iznenadila. Zaustio je upitati jednog od policajaca da mu objasni to se tu dogaa, ali umjesto toga morao je rei: Oprostite molim Vas, nije opasan, samo voli gurkati ljude glavom, pomaui tom istom policajcu ustati i prijekorno gledajui bokarina koji je svoju panju ve preusmjerio na soan busen trave. Ovo je napad na slubenu os o, pa Vi ste Davor iovi! Gledao sam Vas na televiziji! Eh, da jesam. Svaka ast, svaka ast. Ali pripazite malo na to govedo. Svakako u pripaziti nego to se ovdje dogaa? A to, da. Nije ba neka srea. Eto, ubijen je Korado Korlevi. MOLIM? Korado? Pa kako? A tko to zna nali su ga razbite glave i bez mozga. Za sad pretpostavljamo da ga je netko pojeo, jer zato bi itko krao mozak? Zna se da mozak vrijedi pol marke, a to je bilo i prije recesije. Sad su cijene jo pale. Ajme pa to je uasno!
136
Da, a benzin sve skuplji. Ne, mislim, uasno je to to se Koradu dogodilo. Aha, to. Da, da naravno strano, strano. Ccc A tko ga je naao? A, neka djeca koja tu imaju neku kolu Djeca su ga nala? Ajme strano! Sigurno su u oku! oku? Ma ne, odmah su s naim dekima formirali CSI ekipu, sad uzimaju uzorke s lica mjesta, a poslije su obeali doi u na laboratorij da nam pokau neke stvari. Sjajna djeca. Nego, ne moete sad biti ovdje, jer je istraga u tijeku, a i Va bokarin pokuava prevrnuti na slubeni automobil. Oprostite, on samo voli gurkati evo, evo, odmah u ga maknuti ej, kamo sad ide? Stani! Stani!!, vikao je, brzajui za govedom koje se dalo u kas preko polja, u smjeru ume. Joj, u to e ti mene uvaliti!, ulo se dok su nestajali iz vida. *** Joj, u to si ti mene uvalio!, Denis Pavleti hodao je u krug promjera aproksimativno metar i pol. Zamiljao si je da e toliko prostora valjda imati u zatvoru pa da se odmah navikne. ekaj malo, ja imam etrnaest godina, neu valjda u zatvor? Tik izvan njegovog radijusa kretanja, stajalo je neobino bie ljudske grae. Imalo je kou ija je nijansa varirala od boje cikle do boje patlidana, a sve bez ijedne dlake. Nosilo je odjeu koja mu je bila upadljivo mala (jer je, zapravo, pripadala Denisu), a crte lica pomalo su podsjeale na pokojnog Korada Korlevia. Oprosti, ali ne moe me kriviti. Kao prvo, u trenutku poinjenja djela bio sam po svim kriterijima malodoban i zakonski neodgovoran za svoje postupke, a kao drugo, tada nisam imao ni priblino razvijene intelektualne kapacitete potrebne za poimanje moralnih implikacija toga to sam inio.
137
Istromancer
Halo! Ubio si Korada Korlevia i pojeo mu mozak!! Uistinu, bio je to sjajan mozak. Vrhunski. Divne sinapse i korteks za prste polizati. Naravno, u tom trenutku jo nisam imao prste, ali PRESTANI! Odvratan si Mutant je rairio ruke i pogledao svoje tijelo. Jest da mu je koa izgledala kao izokrenuto debelo crijevo i doimala se pomalo sluzavo, ali je zato na njoj ivjelo preko sedamsto razliitih vrsta bakterija, to po njegovom miljenju nije bila mala stvar. Osjeao se zbog toga vrlo multikulturalno i smatrao je kako bi sam sebe mogao prijaviti kao projekt koji bi financirali EU fondovi. Odjea koju mu je Denis ustupio jest bila premala, ali smatrao je da ako odijelo ne ini ovjeka, zato bi onda inilo njega koji nije jo ni sasvim siguran to je. Nekakva drugost, u svakom sluaju ali razliito je lijepo! Daleko od toga da sam odvratan, slegnuo je ramenima i odmahnuo glavom: No, to ba nije lijepo rei Ali, Denis je bio suvie zauzet oajavanjem, da bi razmiljao o lijepim manirama. as se drao rukama za glavu, as je pogledom vapio ka nebu nita nije pomagalo: to u sad, to u sad policija nas trai, tebe e vjerojatno ubiti na licu mjesta ili e na tebi raditi istraivanja a mene e zatvoriti jer si ti moj eksperiment! Nisam jo ni osnovnu kolu zavrio, a ve sam ludi znanstvenik koji stvara udovita! Bivi hemoroid pokuao je dati neku svjetliju perspektivu, to nije neobino ako uzmemo da nekome tko je donedavno bio hemoroid vjerojatno mora uistinu izgledati kao da se stvari kreu znatno na bolje: Priznajem, situacija se na prvi pogled ne ini ba perspektivnom, ali ako se samo sjetimo nacistikih znanstvenika koji su redom ostvarili sjajne karijere u SAD-u nakon rata, vjerujem da bi se i za tebe moglo pronai neko ugodno radno mjesto u nekom tajnom vojnom laboratoriju.
138
Ali ja ne elim raditi u laboratoriju ja elim elim biti novinar kao Davor iovi, jer onda vidi i naui svakakve stvari i onda moe biti dobar na svim kvizovima! Ne bih se usudio tvrditi, ali neto mi govori da na svijetu postoji dobar broj prilino glupastih novinara, tako da to to si rekao moda i nije pravilo. ini mi se da postoji neko ope miljenje kako su laboratorijski znanstvenici dosta pametni. Ali hej, to bih ja znao o iemu, ja sam do pred tjedan dana visio iz neije guzice. Denis se osjeao kao na milijunskom pitanju, a bez ijednog jokera. to ako ga stvarno zatvore i to negdje bez televizije i interneta postoje li uope jo uvijek takva mjesta? Rijetko mu se dogaalo da ne zna to uiniti. Prvi refleks bio mu je nazvati roditelje, ali s druge strane, ve mu se neko vrijeme inilo da roditelji ba i nemaju puno razumijevanja za njega. Najprije su ga slali psihologu kao da je lud, a onda su ga doveli i kod Korlevia kao da su ga se htjeli rijeiti. Osim toga, kako bi trebao roditeljima rei da je, eto, on radio eksperiment koji je poao po zlu i zavrio smru poznatog hrvatskog intelektualca? Grlo mu se stisnulo kao jeftina majica u pranju: Ne znam moda bih trebao zvati starog i rei mu to se desilo ajme, poludit e! Ne znam to da radim Nije, meutim, imao vremena jadikovati, jer je njegov eksperiment pokazao prstom u smjeru iz kojeg su i doli te ga upozorio: No, mislim da nam se upravo pribliava netko pa bi bilo dobro kad bi jako brzo odluio Prije nego je Denis uspio rei sakrijmo se, neto manje od tone ljubiaste govedine dokaskalo je do njih, lomei grmlje, granje i ostalo raslinje. Bik im je prijateljski priao te glavom veselo oborio Denisa na tlo. Hej, pazi malo skoro si me naboo, povikao je djeak,
139
Istromancer
ali onda je spazio mukarca, koji teko diui, pokuava trati za ivotinjom. Unato licu iskrivljenom od napora i zajapurenim obrazima nije bilo nimalo upitno o kome se radi. Denis se ukipio u nevjerici, a iz grla mu je nastavio izlaziti zadnji izgovoreni samoglasnik, kao da je dolo do nekakve greke u softveru: ooo Uspuhani Davor iovi zaustavio se, naslonio ruke na koljena i hropui izjavio: Op uh rostite, uh ne uh mojte uh se boja uh ti, on se uh samo voli uh gurkati Tek se tad bolje osvrnuo oko sebe pa ostao i bez ono malo zraka to je imao. Davor iovi zapanjeno je gledao udnovato bie, nastalo mutacijom hemoroida. Denis je zapanjeno gledao Davora iovia. Neobino bie je zapanjeno gledalo samo po sebi, jo uvijek se udei svijetu izvan gaa ili keramike koljke. Bokarin je vakao travu. Prvi je progovorio Denis, zurei u svog idola: Vi ste vi ste iovi je, meutim, bio opinjen neobinim stvorenjem koje je stajalo pored Denisa: Ali ovo ovo je Mutirani hemoroid nije bio posebno impresioniran njihovim petljanjem. Jest, njega je takoer kojeta fasciniralo, ali nije se zbog toga ponaao retardirano poput likova u tinejderskom vampirskom ljubiu. Ne, on je znao sauvati dostojanstvo i bilo mu je pomalo neugodno to isto nije vrijedilo i za njegovu okolinu: No, dajte molim vas, saberite se obojica.
140
A bokarin je, na koncu, bio tek govedo te je rekao: Muuuuuuuuuu!, pogodivi pritom dva tona u takozvanoj maloj sekundi, odnosno glazbenom intervalu koji se pojavljuje u istarskoj ljestvici. Uslijedilo je upoznavanje i kratko saimanje situacije, koje je ukljuilo i manje predavanje o povijesti uzgoja bokarina u Istri, kao i klasifikaciji ivotinjskih vrsta (s posebnim naglaskom na ribe) u djelima Julesa Vernea, iji su junaci putovali na raketi, slonu i balonu, ali na bokarinu nisu nikad. Minutom utnje odali su poast Koradu Korleviu, a mutant hemoroida za kojeg su se dogovorili kako e iz praktinih razloga nositi ime Hemo, odrao je dirljivi govor. U njemu se dotaknuo postanka svemira, zvijezda i zemlje te nastanka ivota, kao i moguih scenarija neminovnog svretka svega, ime je istaknuo kako je ovjek a pogotovo njegov hemoroid malen ispod zvijezda. itateljstvo je tom prilikom bilo pozvano osjetiti zahvalnost to se autor ovog teksta nije pridravao show, dont tell principa. Nakon toga, sva etvorica zajedno su se uputila istraiti lokalitet na kojem se navodno neto sruilo s neba, usput razmatrajui treba li Hemo snositi odgovornost za ubojstvo, ako u trenutku poinjenja nije zadovoljavao kriterije bivanja osobom, a administrativno gledano nije ak bio ni akademski priznat kao ivo bie. *** Ja sam ivo bie! Ne moete sa mnom tako!, vritao je sluajni prolaznik Jure, dok ga nisu omamili zrakom za omamljivanje. Jesi li dobro?, C8064 zabrinuto je upitao G33XX, koja se pridravala za brodsku ulaznu rampu kao da gubi ravnoteu. Koa joj je iz zdrave sive poprimila neugodnu, gotovo ruiastu nijansu, a elo joj se ljutilo. Trbuh joj je izgledao napet, gla-
141
Istromancer
dak i lagano sjajan. Njeno je na njega poloila dlan i osjetila promjenu u temperaturi. Znala je dobro to to znai, stanice su se ubrzano umnoavale, genetske zavojnice odmatale i zamatale, njeno tijelo spremalo se za samoreplikaciju. Mislim da jesam, rekla je bojaljivo, ali mislim mislim da u sad C8064 je uzbueno poskoio: to podijeliti se? Ba sad? Da, kimnula je glavom, mislim da poinje. Oh! Nikad nisam prisustvovao to trebam uiniti?, pitao je, nespretno rukama rastjerujui fiktivno polje meteora, tapkajui lijevo i desno, kao da ne zna to bi prvo uinio. Nita, daj mi samo malo prostora i namjesti omamljujuu zraku na dva. Analno sondiranje Zemljana e morati saekati, rekla je, sjedajui na livadu pored otvorene ulazne rampe. On je i dalje izgledao izgubljeno u svemiru, mantrajui o tome imaju li kakvu prostirku, moe li se iz broda izvaditi leaj, ima li u tom bilju kakvih nametnika ili nepoznatih klica, o eventualnim zvijerima koje se hrane djecom da i ne govorimo, a na teaju o obiajima civilizacija s udaljenih planeta bilo je nekih rijei o tome kako na Zemlji treba posebno paziti da se djeca dre podalje od sveenika i pjevaa pop glazbe. Nikad nije shvatio to su tono ovi drugi, a nije ni zapamtio gdje obitavaju oni prvi, ali inilo mu se da svejedno postoje bolja rjeenja: Gdje zar e tu, na travi? Ne bi li ti bilo udobnije u brodu? Ne, ovdje je dobro, zatvorila je oi i pokuala se to udobnije smjestiti, dok joj se trbuh nadimao poput konatog balona. C8064 relativno je rano u svom ivotu doao do spoznaje kako on moda i nije najstabilniji procesor u kuitu. Lijekovi, savjetovanja i oputajua putovanja svemirom donekle su tu pomagala i smirivala ga, ali u ovakvim situacijama redovito bi
142
ga uhvatila nervoza koju je teko suzbijao. Trudio se reagirati sukladno normama civiliziranog ponaanja, ali ponekad je to okupiralo njegove cjelokupne intelektualne kapacitete pa je onda postavljao pitanja poput: Je li bolno? Bolna je tvoja glupost! Golemi komad mesa mi se otkida od trbuha, koa puca, nova ubrzano raste, stanice luduju jasno da boli! Daj taj omamljiva vie! Njen trbuh poprimio je oblik slian devinoj grbi, mrdajui se kao mrea puna uznemirenih riba. Negdje pri bazi grbe poeo se nazirati lijeb koji ju je okruivao, najprije kao tanka linija, a zatim izraajnije, kao brazda u tkivu. Kako je brazda postajala dublja, tako je i mrdanje grbe bivalo izraajnije, a koa trbuha tanja i prozirnija. Ispod nje, nazirali su se udovi koji su se ivahno micali. Nevjerojatno, bie dolazi na svijet. Kako je to jedinstveno! Ne baljezgaj, ima nas na stotine milijardi, postojimo kao rasa ve nebrojeno godina i svi smo ovako doli na svijet. uti i daj jo te zrake za omamljivanje! Ovo je udo! Ovo je bolno! Daj tu spravu meni!, otela mu je ureaj iz ruke, prislonila si na kraljenicu i pritisnula dugme. Aaaaaaahhh tako je puno bolje! Pokreti malenog bia znatno su se usporili, ali koa se i dalje pretvarala u sve tanju opnu, koja se mjestimice poela sasvim odvajati od baze trbuha, kao ogroman puknuti ulj ispod kojeg se formirala nova koa. Samo to je unutar ovog ulja ivjelo maleno stvorenje, velike glave i stisnutih oiju, s potencijalom da jednoga dana izgleda istovjetno svojem roditelju. Ajme, rekao je C8064 dok su zajedno ljutili staru kou i pomagali djetetu da se iskobelja iz ostataka starog trbuha, tko zna hoe li biti muko ili ensko?
143
Istromancer
To se jo dugo nee znati, odgovorila je iscrpljena G33XX, pridravajui jo uspavano i slabano dijete, netom odijeljeno od njezinog vlastitog organizma. C8064 izvukao je memorijski modul i krenuo biljeiti prve prizore u djetetovom ivotu. ak je i G33XX smogla snage za blagi smijeak. No, tu idilinu sliku prekinuli su glasovi iz oblinjeg umarka: i tako je Jules Verne odluio napisati seriju knjiga o putovanjima, kako bi mlade itatelje zainteresirao i obrazovao o raznim udaljenim krajevima svijeta, ali i ire oh to je ovo? Davor iovi, Denis Pavleti, Hemo i bokarin izbili su na istinu usred koje je stajao prisilno prizemljeni svemirski brod, s dvoje putnika zaokupljenih tek roenim djetetom. C8064 je iznenaeno poskoio, umalo zveknuvi glavom o ulaznu rampu: Zemljani! Uplaena majka reagirala je instinktivno, zagrlivi dijete i viknuvi na mujaka: Ajme! Brzo, oamuti ih! On je posluao. Kao bivi djelatnik intergalaktikih vojnih snaga bio je uvijek spreman posluati naredbu, pogotovo ako je bila glasno i autoritativno izreena. A osim toga, uvjebavali su ih za mogue situacije uporabe raznih oruja protiv Zemljana, tako da je bez puno razmiljanja stisnuo tipku, ali samo da bi idueg trenutka panino uzviknuo: Ne mogu, potroila si bateriju koristei zraku kao anestetik! Ajme! to emo sad?, zavapila je. Njemu su kroz glavu proli razni scenariji, meutim nikakve zrake smrti, svjetlosne sablje, nuklearni projektili i slino nisu
144
mu bili pri ruci. Mogao im se pokuati suprotstaviti goloruk, ali bilo ih je vie, a jedan je imao i rogove. Dodue, taj je djelovao najciviliziranije, ali sve skupa nije se inilo kao obeavajua situacija pa je C8064 morao posegnuti za drugim, manje konvencionalnim rjeenjima: Mogu samo ukljuiti prevoditeljski modul i nadati se da su miroljubivi Pa daj vie, uini neto! Uh evo, evo, petljao je oko implantata koji mu se jedva nazirao pod koom na desnoj strani vrata. Zvuk koji je potom izaao iz njegovih usta zvuao je kao da pripada nekoj staroj i slabanoj, ali ipak dostojanstvenoj osobi i on sam ga vjerojatno nikad ne bi odabrao, ali raunalo je procijenilo da je to dobar glas za razgovor s domorocima u ovoj prilici: Zdravo, dragi Hrvati! I G33XX pokrenula je svoj modul kako bi mogla pratiti razgovor, iako se nije imala namjeru ukljuivati u upoznavanje s barbarima. Iako nikad znanstveno potvrena, bila je ope poznata bojazan da razgovor s manje inteligentnim vrstama moe dovesti do ozbiljnih mentalnih defekata pa je to prepustila C8064, jer njega ionako nije bilo teta. Ipak, dobro je bilo to su se domoroci inili pitomima pa barem fizike opasnosti za sad valjda nije bilo. Pa ovo je nevjerojatno!, veselio se iovi, zamiljajui kako dovodi vanzemaljce u Pazin, a na mjestu njihovog slijetanja podie memorijalni amfiteatar u kojem e pisci znanstvene fantastike odravati svoje knjievne susrete. To mu se uinilo dobrom idejom, boljom ak i od one da ponudi MMF-u sponzorstvo nad Festivalom fantastine knjievnosti, pri emu bi onda tema festivala bile prie o hrvatskom gospodarskom oporavku. Pomislio je kako bi ovo konano mogla biti prava stvar pa pristojno odzdravio: Zdravo vi. Dragi gosti valjda, a pritom su mu u misli
145
Istromancer
navirali bljeskovi, kao natuknice potencijalnih projekata baziranih na prisustvu vanzemaljaca: tjedan vanzemaljske kuhinje u hotelu Lovac prvi pljukanci SF film, s vanzemaljcima koji glume sami sebe veliki plakati Istra, zemlja prvog kontakta umjesto Vinskih cesta napraviti SFinske ceste prva meuzvjezdana luka nadomak Pazina trojezini natpisi: hrvatski, talijanski i tuinski intergalaktiki swingerski turizam u okolici Rovinja kulturna razmjena (valjda imaju nekakvu kulturu?) putujui glazbeni festival Melodije Istre i kozmosa vanzemaljsko trite za hrvatsku knjievnost, a posebice SF Denis je bio iskreno preplaen, ali trudio se ugledati na iovia pa je umjesto da pobjegne vritei, samo drhtao u tiini, nadajui se da nitko nee uti kako mu zubi cvokou. Hemo je neto sam za sebe mrmljao o tome kako je to sve predivno, a posebno ga se dojmio prizor vanzemaljke s djetetom: Ta je slika njena poput troslojnog toaletnog papira s aromom kamilice! Najhrabrijim se, ipak, pokazalo govedo. Bokarin je oprezno priao vanzemaljcima, ali nije nikog gurnuo glavom, ve je radoznalo ponjuio vanzemaljsko dijete. C8064 bio je zadovoljan time to, inilo se, nee doi do krvoprolia. Budui da su Zemljani bili naizgled miroljubivi, imao im je potrebu objasniti tko su oni i to rade ovdje: Ja sam C8064, upravljao sam ovim brodom kad smo upali u neku artificijelnu crvotoinu koja nas je izbacila ovdje. Ovo je G33XX i ona se upravo prije nekoliko trenutaka podijelila. Mladune jo nema registracijsku oznaku.
146
iovi je zadovoljno sklopio ruke, zamiljajui novo istarsko rodilite koje e nositi ime po posjetiteljima iz svemira: Upravo ste dobili dijete? Pa to je sjajno! Glas Istre e to s velikim zadovoljstvom objaviti Prvi vanzemaljac roen u Istri! Pa estitam majci, a i Vama pretpostavljam da ste Vi otac? C8064 morao se prisjetiti to su ih uili o Zemljanima. Na svu sreu, ljudska seksualnost oduvijek mu je bila iznimno bizarna pa je togod i zapamtio, inae je na tim predavanjima uglavnom drijemao ili itao zabavnu literaturu iz kvantne mehanike. Ovo je ipak znao objasniti: Oh, bojim se da mi nemamo takve koncepte razmnoavanja. Nae enske jedinke razmnoavaju se samostalnom diobom, bez utjecaja drugih jedinki. Potomak je bespolan kroz djetinjstvo, tek kad pone sazrijevati dobije spol sukladno vlastitim predispozicijama. Na muki spol zapravo nema veze s razmnoavanjem. Denis nije mogao sasvim pratiti o emu priaju, jer mu je mozak jo uvijek bio prezauzet pokuajima pomirbe s injenicom da su ispred njih vanzemaljci, ali se zato Hemo ivahno ukljuio u raspravu: Zanimljivo. To onda znai da je, u evolucijskom smislu, muki spol u potpunosti beskoristan. Kako to da se razvila tolika evolucijska superiornost jednog spola u odnosu na drugi? C8064 je podignuo dlanove ka nebesima, kao da prebacuje odgovornost na svoje sunarodnjake tamo negdje daleko gore: Slubena teorija naih znanstvenika jest kako je do toga dolo u cilju pokuaja preveniranja eventualnih feministikih protesta zbog injenice da su svi ostali vani likovi u ovoj prii muki, dok su enski sporedni. Hemo je zaustio jo neto rei, ali ga je iovi preduhitrio: Oh, kako je to praktino! No, prijeimo na stvar. Ja sam novinar i volio bih vas oboje intervjuirati za Glas Istre, zatim bih dogovorio snimanje priloga za televizijsku emisiju Na rubu
147
Istromancer
znanosti, a nakon toga bih vas doveo kao poasne goste na Istrakon i konano na vaoj prisutnosti temeljio razvoj istarskog turizma u narednih sto i pedeset godina. Oh ali mi ja ne znam je li to mogue, zbunio se doljak. Nije. Ne brinite, obeavam da se nita od toga nee dogoditi!, glas koji je iznenadio sve prisutne bio je popraen runim zveckanjem, kakvo se obino uje u akcijskim filmovima ili na temeljnoj vojnoj obuci. Vlasnik tog glasa bio je uredno obrijani gospodin, kratke kose, u tamnom odijelu, sa sunanim naoalama na nosu i automatskom pukom u ruci. Pored njega stajao je drugi mukarac koji je jamano posjeivao istog stilista kao i onaj prvi. Bio je neto mlai i kosa mu je bila nekoliko nijansi svjetlija, ali sve ostalo bilo je isto. to je ovo sad, iznenadio se iovi, a Hemo je znalaki odgovorio: Sranje. Ovo je sranje. Vjerujte mi, ja se u to razumijem. Cijevi su zloslutno zurile u zateenu druinu, a njihovi likovi koji su se zrcalili u tamnim naoalama naoruanih ljudi bili su tako bespomono siuni, da se s te udaljenosti nisu niti vidjeli. Dodue, trunku nade ulijevalo je to to onaj mlai mukarac nije djelovao ni priblino toliko sigurno i samouvjereno kao onaj prvi. Znojio se, mekoljio i oblizivao usne. ak je i nervozno zaustio: efe Ali njegov stariji kolega nije ga sluao, ve je u maniri asnog suca zapoeo monolog: Gospodine iovi, drimo Vas na oku ve neko vrijeme, ali bojim se da ste sad pronali granicu nae tolerancije. Vae akanje oko povijesti, raznih neslubenih teorija, poglavito oko odreenih megalitskih lokaliteta u Istri ilo je malo suvie blizu rubu naih interesa. Meutim, svojim uplitanjem
148
u ovaj sluaj, debelo ste zali tamo kamo niste trebali! Mi Illuminati neemo to trpjeti. Zemljani i vanzemaljci koji su se nali s pogrene strane cijevi, zbunjeno su se pogledavali. Hemo je tiho rekao: Illuminati? kao da se nada pojanjenju, Denis je slegnuo ramenima, a iovi odmahnuo rukom, kao, ne mogu ti sad objanjavat, jer ne volim kad me prekidaju rafalima u prsa. Meutim, mlai lan naoruanog tandema neto je silno bitno morao rei svojem mentoru: Ali, efe uti Karlo, ne ometaj me!, odbrusio mu je ovaj. Dri ih na oku i budi spreman pucati! Karlo bi se u bilo kojoj drugoj prilici jako teko othrvao autoritetu, ali ovdje su se uplele vie sile. Karlu je, naime, Hemo izgledao silno runo. Izgledao mu je kao netko tko pati od nekakve uasne, izopaene bolesti koja pretvara ljude u nakaze i prvo to mu je palo na pamet bili su gubavci iz filma Ben Hur. Dobro ih se sjeao, jer je kao dijete rado gledao biblijske spektakle na televiziji, oko blagdana, vaui mamine kolae. To ga je, onda, sjetilo kako je pljeskao kad je Isus dao vode zarobljenom Benu Huru, a onda se sjetio i nekog drugog filma u kojem su zloesti ljudi htjeli nauditi bebi Isusu pa je mali Karlo plakao. Dobro je on to sve upamtio i znao je da sad naprosto mora reagirati: Ali, efe jeste li uli to im je doljak maloas rekao?! to je rekao? O emu pria? Molim te, fokusiraj se! I niani u njih, zaboga! Pa, rekao je da kod njih muki spol nema veze s razmnoavanjem oni nemaju snoaj! Molim to ti o emu ti pria, idiote??! Karlo je spustio nian prema zemlji i glasom ispunjenim strahopotovanjem saopio:
149
Istromancer
efe, ova ena ova majka ona je djevica!! Ma kakva djevica, budalo?? Ona je djevica, a oni oni oni su sili s nebesa u plamenoj koiji! Djetece pogledajte, efe djetece kako spava pored kravice Stariji mukarac dvoumio se da li mu udariti amar ili ga radije opaliti kundakom meu oi. A inio mu se kao deko koji obeava, polagao je velike nade u njega i onda mu se dogodi ovo. Povikao je, prskajui kapljice sline po mladievim naoalama: To je bik, idiote! Pogledaj ga koliki je, vidi mu rogove!!, pokazao je na bokarina koji je, kao da shvaa da o njemu govore, podignuo glavu i odmukao itavu istarsku ljestvicu. Ali Karlo nije obraao panju na njega, nego je i dalje zaneseno objanjavao svome efu: kravice, a ova trojica oni su tri kralja, efe! Tri mudraca: iovi kvizoman, mutant koji je apsorbirao mozak Korada Korlevia i Korleviev uenik koji je mutanta stvorio! Ne moemo pucati, efe! Ovo dijete pred nama je mesija, a ovo su sveti ljudi!, uzbueno je odbacio svoje oruje, zgrabio cijev efovog automata i usmjerio ga u nebo. Ovaj se uz glasne psovke pokuao otrgnuti i ve idue sekunde dvojica illuminata hrvali su se oko puke. Situacija je bila prilino napeta i neizvjesna, sve dok se ljubiasti bokarin nije prijateljski zaletio u njih i sruio ih na livadu. Usput je svom teinom nagazio na efovu puku i iskrivio joj cijev, uinivi je tako beskorisnom. Drugu je dograbio iovi: Ni makac, znam ja dobro s ovim, to se u JNA naui nikad se ne zaboravlja! Ovaj zato onda govorite u cijev?, kroz zube je protisnuo Karlo, davei na livadi svog efa koji je polako gubio svijest. Oh pardon u JNA sam uglavnom bio na radiju, ispriao se novinar i ispravno okrenuo automat. ef se u
150
meuvremenu sasvim onesvijestio pa su mu vezali ruke vlastitom kravatom. to emo sad?, upitao je iovi, nesiguran treba li zadrati puku ili je vratiti Karlu. Na kraju mu je nedoumicu rijeio Karlo tako to mu je uzeo puku iz ruke, govorei: Sluajte, ja mogu odnijeti njega i drati ga zatoenog neko vrijeme, ali doi e drugi. Trait e i nas i vas. Ovdje niste sigurni, a pod ovdje smatram Zemlju. Morate bjeati, ba kao i Sveta porodica. Mi bismo rado napustili Zemlju, ali brod nam je pokvaren!, zavapio je C8064, kojeg je itava ova situacija s natezanjem oko puke i nekakvim besmislenim konceptima ija je objanjenja, oito, propustio na predavanjima dodatno uvjerila u to da su Zemljani gomila barbara dobrih jedino za analna sondiranja. Ali, tu se umijeao Hemo: U meni je sadran mozak Korada Korlevia, moda u ja znati osposobiti vau letjelicu! Karlo je oduevljeno upitao: Ajme! Jesu li to sad, kao, novi darovi? Jer, vi niste donijeli tamjan, zlato i smirnu, nego ste donijeli mozak Korada Korlevia i i ljubiasto govedo? Je li to tako? Imate li i trei dar? iovi je obrisao znoj s ela. Tijelo mu se poelo oporavljati od navale adrenalina i osjetio je kako mu se noge tresu. Zapalio je cigaretu, udahnuo dim i pruio upalja Karlu: Evo. Ovo je trei dar. Magini upalja. Karlo je pogledao stvaricu obini, jeftini, plastini upalja za cigarete, na kojem je velikim slovima pisalo HDZ. Nije mu bilo jasno: Kako magian? Pa ovo je obian reklamni upalja, jo i na stranku koja je izgubila na izborima. Magian je. U birtiji mi pokradu sve upaljae koje stavim na stol, jedino ovaj uvijek ostane netaknut.
151
Istromancer
Dok je Karlo zbunjeno gledao u upalja, Hemo je samouvjereno uao u unutranjost broda, a zatim se vratio i uzbueno rekao: Nikad u ivotu nisam susreo ovako naprednu tehnologiju. Jel ima tu neki kamen? Naao je odgovarajui primjerak, zadovoljno ga odvagnuo u aci, a onda se vratio unutra i uskoro se zaulo snano lupanje. U procesu je oslobodio i oamuenog sluajnog prolaznika Juru, koji je teturajui istrao iz broda, navlaei usput hlae na sebe. Moj psihijatar mi ovo nikad nee vjerovati, kukao je bjeei u neodreenom smjeru. G33XX razoarano je gledala kako njegova stranjica odmie. Ve je htjela prigovoriti C8064 kako ne samo da im je itav odmor implodirao kao zvijezda prevelike mase, nego im je pobjegao i subjekt za sondiranje, ali ju je donekle utjeilo djetece u njenim rukama pa je odluila preutjeti za sad. Bit e sigurno sjajnih prilika da to spomene kasnije. Frustraciju je trenutno iskalila na zarobljeniku vezanom kravatom, koji je doao k sebi i poeo traiti da ga smjesta oslobode, ili e uiniti neto to se nikad nije stiglo definirati, jer se baterija omamljivaa do tad ve bila napunila pa je G33XX onesvijestila taoca omamljujuom zrakom. C8064 u tom asu ionako nije bio previe zainteresiran ni za zemljana koji je pobjegao, niti za onog koji nije. Puno vie ga je zabrinjavalo lupetanje kamenom po sofisticiranoj tehnologiji za meuzvjezdani transport. Pomislio je kako bi moda bilo bolje da Hemo umjesto kamena uzme veliki kuglini leaj iz sjedala ili ipku nekog od nosaa iz prtljanog prostora barem bi udarao naprednom legurom, neim to je plod milijarde godina razvoja tehnologije i superiorne civilizacije, a ne pokuavao popraviti skupocjenu letjelicu najprimitivnijim moguim oruem u itavom poznatom svemiru! No, s druge strane, kad se domoroci na Zemlji krenu igrati tehnologijama
152
naprednijim od kamena, onda se dogode stvari poput iznenadnih pojava crnih rupa i crvotoina, kao one koja nas je i dovukla ovdje. Samo nek se oni dre kamenja, to im dobro ide gle piramide i megalite, bolje im izgledaju nego zgrade od prije dvadesetak njihovih godina. Malo mu je falilo da ue unutra i kae primitivcu da mu prestane nabijati po brodu, jer da lupetati zna i on sam, ali je u tom trenutku buka prestala i samozvani majstor se pojavio na vratima: Eto, zadovoljno je ustvrdio Hemo, briui ruke o premalu odjeu, to bi trebalo biti to. Plamtei od skepse i nevjerice, C8064 uao je u brod, preletio prstima preko komandne ploe i maltene zavriskao od sree kad su se motori posluno oglasili zujanjem: Ne mogu vjerovati! Pa ovo je ovo je fantastino!, tog mu asa Hemo vie nije izgledao kao primitivac s kamenom, ve kao pangalaktiko tehniko boanstvo, Stvoritelj i Popravitelj. C8064 bio je istinski zadivljen, a Hemo je samo odmahnuo rukom, kao, nije to nita i rekao: Hvala. Nego, vi se esto bavite analnim sondiranjima? Bih li ja mogao poi s vama? Obzirom da sam se razvio od hemoroida, nalazim to podruje iznimno zanimljivim i smatram se na neki nain prirodno nadarenim u tom polju. Vanzemaljac je veselo zatitrao dugakim prstima i malice cupnuo na mjestu, unato tome to se jo nije u potpunosti privikao na razliku u gravitaciji: Oh! Nakon to ste nam popravili brod? Naravno, naravno! Moemo povesti i ovog onesvijetenog gospodina, obzirom da sam oslobodio onog kojeg ste htjeli sondirati ovaj mi se inio kao vea guzica. Nije loa ideja, nije loa uope. Izali su iz broda i saopili sretne vijesti. Svi su se poveselili povoljnom ishodu, jedino je iovi bio nezadovoljan, gotovo do granice suza:
153
Istromancer
Ali ali lanak? Intervju? Istrakon? Turizam? iovi ih je pokuavao zaustaviti, dok su ukrcavali vezanog gospodina u crnom odijelu. Imate tu neke razbacane dijelove broda, imate gospodina iz Illuminata, imate ljubiastog bokarina imate matu, smislite neto! Hemo je bio pristojan, ali odluan. Prijateljski je potapao iovia po ramenu: Zbogom, neu riskirati da me ovdje zatvore u neki laboratorij. Imam traume od osoba u kutama, bojim se da e me rezati, podvezivati, paliti i tko zna to jo sve ne. C8064 i G33XX ukrcali su se u brod, zajedno s Hemom i novoroenim djetetom. Dok je nebesko plovilo polijetalo, mahali su kroz okna. iovi, Denis, i Illuminat Karlo sa strahopotovanjem su gledali kako letjelica nestaje u beskraju neba. Karlo je pao na koljena u vjerskom zanosu, dok su mu blaene suze kvasile lice. Osjeao se odabranim, jer je svjedoio neemu to e moda jednog dana biti dio nekog novog svetog pisma. tovie, palo mu je na pamet, moda i on postane lik! Na kraju krajeva, on je odigrao ulogu, pomogao je spasiti Spasitelja on je kao onaj mali pauk koji je ispreo mreu preko ulaza u pilju u kojoj su se Josip, Marija i Isus skrivali i tako uvjerio vojnike da u pilji nema nikoga. Zajecao je. Moda e jednog dana roditelji tako djeci priati priu o malome Karlu. Denis je konano odahnuo; itavo vrijeme od kako je Korado ubijen bio je u oku, a vanzemaljci i prijetnje vatrenim orujem takoer nisu pomogle. Sad kad su i vanzemaljci i Hemo nestali, zaplakao je od olakanja. iovi je, pak, plakao zbog propalih spektakularnih planova, a ljubiasti bokarin vakao je travu. Odoe, konano je mrcnuo Karlo. ekaj malo, vi ste stvarno Illuminati? upitao je iovi, bri154
ui suze. Ozbiljno? Mislim, sve te prie o tajnim drutvima su istina? Karlo je slegnuo ramenima: Sad bih kao objanjenje mogao navesti neke citate Davida Ickea, ali bojim se da bih zbog nekog zakona tipa ACTA kadtad mogao za to odgovarati pa onda radije neu. Ah. Da. Naravno, morao se sloiti iovi, a Karlo je jo dodatno pojasnio: Metar Ivo mi to nikad ne bi oprostio. Met oh. Tako. Da. Novinar je uzdahnuo i pokuao se poslovino uloviti za zadnju slamku: Pretpostavljam, onda, nita od intervjua? Na alost. Ali bila mi je ast upoznati slavnog Davora iovia. Kladim se da e jednog dana netko napisati knjigu o Vama! Hahahaha to bi bilo neto! Rukovali su se, a onda je Illuminat Karlo otiao svojim putem. iovi i mali Denis ostali su sami s istarskim govedom, na pustom proplanku kojeg je ukraavalo tek nekoliko tragova u zemlji i pokoji odlomljeni dio udnog metala, kao podsjetnik da je ovdje bilo neto nezemaljsko. Nita, uzdahnuo je iovi, skupimo sve ove odbaene komade, to je jedino to moemo uiniti. A onda emo tebe vratiti roditeljima, sigurno se ve silno brinu. Poeli su sakupljati ostatke po livadi. Denis je razmiljao o tome kako je on sretan djeak, jer se, eto, konano upoznao sa svojim idolom. I to nije bilo kakav idol, jer njegovi iz razreda imaju za idole kojekakve glupane koji naganjaju loptu po travnjaku, ili se brzo sputaju niz snjenu padinu, ili jo gore ni ne zna se tono to rade, samo se pojavljuju na televiziji. Ali
155
Istromancer
on, on za idola ima iovia strah i trepet hrvatskih kvizova. ovjeka koji zna poneto o svaemu. Kakav je to um! Denis je bio zadivljen. Kad bih barem ja imao takav um. Barem djeli te pameti, tog mozga Mozga? ekaj malo Hemo je postao inteligentan kad je pojeo Koradov mozak iovi je bio potpuno usredotoen na livadu, ne elei propustiti ni jedan dragocjeni vanzemaljski artefakt. Sagnuo se i eprkao po busenju trave, kao da bere paruge. Denis podigao savijenu ipku, vjerojatno neki manje vaan dio broda koji im nije nedostajao pri polijetanju. Bila je teka. Lijepo mu je leala u ruci. Bokarin je podigao glavu i zamukao melodiju pjesme Cvie mi polje pokrilo.
156
D: Ovo je jedna od onih pria koje proita i onda se zapita: ako odem u prolost i ubijem svoga djeda prije nego napravi moga oca, nee li mi onda otac biti netko drugi? Z: Igor Rendi poznat je po intimnoj vezi s Irenom Hartmann, no to ne istiem zato to su oni Brad Pitt i Angelina Jolie ove zbirke, ve zato to oboje lik Davora iovia stavljaju za raunalo gdje mukotrpno radi na spremanju nove zbirke. Da smo barem mi jednako mukotrpno radili na spremanju ove zbirke, gdje bi li nam samo bio kraj?! A: Pa gle, Zorane, netko je morao pokriti i taj segment iovieva ivota. Nakon niza pria u kojima se naglasak stavio na njega kao kvizomana, trebale su i neke prie u kojima se pojavljuje kao urednik koji mukotrpno radi za svojim stolom.
Igor Rendi
Urednik
rednik sjedi za stolom, ispred njega dvije hrpe papira, svaku hrpu ini po nekoliko listova zaklamanih pri vrhu i tako desetak puta. Uredni redovi veinom barem, uvijek se nae neki biser koji ne zna nai align u wordu rijei posloenih u paragrafe posloene u koherentnu cjelinu prie. No, veinom koherentnu. Poneka je pria vie nalik neijem dnevniku snova ne po matovitosti ve po zbrda zdola tekstu, nepostojanju niti radnje i generalnoj nerazumljivosti. No, u svakom itu ima kukolja. Urednik to zna, urednik to oekuje i urednik se s time uspjeno nosi. Zato je i urednik. Treba znati raspoznati to je dovoljno dobro za zbirku, a to valja staviti na hrpu koja nee nikamo osim u ko. Kasno je i urednik je umoran, masira sljepoonice, razmilja o udobnom krevetu. Pita se kakve e ocjene i preporuke dati drugi iz irija. Nikad se ne sloe o svemu, ali to je sasvim nor-
157
Istromancer
malno. Na kraju krajeva, tome iri i slui. Vie miljenja, vie komentara, bolji odabir i time u teoriji bolja zbirka. Ove godine nema toliko papira na stolu koliko je znalo biti prethodnih godina. No, broj pristiglih pria ne govori nita o tome kakve su kvalitete. Bilo je godina s preko stotinu pristiglih pria, a jedva je tridesetak ita valjalo. Bilo je godina kada je pria bilo upola manje, ali je bio i puno bolji omjer dobrih i loih. Dodue, bila je i ona kontroverzna godina kada se inilo da je itav fandom zakazao, jedva se neka tanka zbirka izdala, neki su je zamijenili za reklamni letak. No, desi se i najboljima, urednik se nije previe time optereivao. Imao je vjere u autore, nove i stare. Naposljetku, bavio se ovim iz ljubavi i strasti. Kako uostalom svaki pravi urednik i treba. Krenuo se ustati kada je neto iza njega unulo. Naglo se okrenuo naglije nego je mislio; zavrtilo mu se na trenutak. Istovremeno je vidio kako netko stoji, ni metar i pol od njega. E jebiga, rekao je uljez, kao da je ljut na sama sebe. Ruka mu je sunula prema depu nosio je nekakav bijeli kaput; ustvari, lijeniku kutu, prolo je uredniku kroz glavu i izvukao je neto sitno iz njega; uperio u urednika. Urednik se nije mogao pomaknuti. Meni je jako ao zbog ovoga, rekao je uljez. Naglasak mu je bio udan. Ali smijeio se kao da se trudi odagnati urednikov dojam da je u milosti potpuna luaka. Niste me trebali vidjeti ali eto, ja trapav pa iskljuim kameleonsko polje. Joj, ne brinite, sve je u redu, nije vam nita, samo ste paralizirani, ali nee biti trajnih posljedica, obeajem. Nervozno se prebacivao s noge na nogu. Vidite, ja sam, eh, oboavatelj. Veliki. Mislim, ne vas ali Njegov. Urednik je bio sasvim siguran da je uo veliko N. Prepoznao je taj ton, ton Oboavatelja. S velikim O. Ne onog koji opsjeda pisca na konvenciji i kokodae o svom omiljenom liku ve
158
onog koji srameljivo prilazi i moli za posvetu jer se nalazi u prisutnosti osobe koja je to se njega tie alfa i omega. Kakav spasitelj, kakav prorok, kakav mudrac, kakva gospa, svi su oni nita za njega. Vidite, inspirirao me je. Otkad sam prvu priu proitao kao klinac, htio sam raditi ono to njegovi likovi rade. Kako nisam mogao, napravio sam najbolje to sam mogao i postao znanstvenik. Heh, pomislili biste da e netko tko ima pristup vremenskom stroju pokuati zaraditi grdne novce ili ubiti Hitlera ili tove. Ne ja. Nije pametno akati po vremenskom toku. Ali ako si oprezan no, rizik jest ali odluio sam si ga priutiti. Samo jedan kratki put, par bitnih toki u njegovom ivotu. Osvrnuo se oko sebe, nervozno. Oito je znao da urednik nije sam u kui. No, ovo mi je bila zadnja toka. To jest, njemu prva, heh. Ova no, vaa odluka. Nasmijeio se uredniku. Prva mu je pria bila uasna. Ali ija nije? No, vi ste valjda vidjeli neto u njoj to drugi nisu ili vam se jednostavno svidjela ili ste oito prepoznali da bi moglo biti neto od njega. Ili nje. Ispriavam se, rodovi mi malo problema rade, nisam siguran da sam pravi odabrao. Ustvari, bolje tako, ako se i sjetite neete znati da li je mukarac ili ena u pitanju, heh. Khm. Nda, ispriavam se. Ponem blebetati ponekad. Kako rekoh, prva je bila uasna. Ali je bila poticaj za dalje pisanje i pisanje se popravilo tokom vremena i to jako. Dovoljno da mene potakne da odaberem napraviti neto dobro s svojim ivotom. Priao je uredniku, stisnuo mu ruku ukoenu kakva je ve bila, usred pokreta ustajanja sa stolice. Bez vas toga ne bi bilo. Mislim, da, veina pria u zbirkama je ajmemajko, ali nae se dragulja. A i kako drugaije potaknuti nove na dalji rad? No, ispriavam se na smetnji, rekao je. Kao to rekoh, nee biti trajnih posljedica. Neete se ni sjeati ovoga, ali nije ni bitno. Nasmijeio se jo jednom, pomalo nespretno, izvukao drugu spravicu iz depa. Crveno je svjetlo bljesnulo na trenutak
159
Istromancer
ali nije bilo nikoga iza njega. Urednik je zavrtio glavom. Definitivno je vrijeme za krevet. Okrenuo se natrag priama na stolu. Jo ih je nekoliko ostalo za sutra. Ova ispred njega, to ju je upravo proitao, preletio ju je pogledom jo jednom, bila je u redu, inilo mu se. Stavio ju je na hrpu za zbirku, pa se ustao. Urednik nije znao zato, ali imao je jako dobar osjeaj to se tie ovogodinje zbirke.
160
A: Ova je pria dokaz da se Vanja Spirin skriva po grmljima nudistikih plaa u ibeniku. D: I sad kad si to odala, ovjek mora traiti druga skrovita. A ve si je bio lijepo uredio prostor iza grmlja: mali stoli za vino i au, sklopiva hoklica, polica za novine s rupicama za oi. I sanduk za odjeu kupaa koju e kasnije vercati. Z: Zato ga, dakle, ve godinama nema na knjievnoj sceni! A mi mislili ovjek radi na televiziji pa zauzet. A kad ono
Vanja Spirin
O piramidama i tajanstvenim svicima
ad je neki planet u problemima, onda se samo po sebi namee da treba neto uiniti za njegovu dobrobit. Stotinama godina, ak i sinjim tisuljeima ovjek se trudio postii globalni napredak, a jedino to mu je stvarno uspjelo bilo je globalno zagrijavanje. Od te nevoljne injenice kree naa pomalo neobina pria, koja ukljuuje bosanske piramide, klimatske promjene, izmijenjene razine postojanja i mrave sjedokose druide, koji su se pojavili i na onim mjestima na kojima nisu nikada obitavali. ak e se spomenuti i kuhanje manistre o stine, poznate brake delicije, no to nee presudno utjecati na samu fabulu, koja odie traginim, onostranim i, na trenutke, puteno erotinim. Globalno je zagrijavanje otopilo polarne ledene kape, razina mora se uzdigla i cijeli je stari kontinent postao suptropska oaza nerada, anarhije i bezakonja. Takoer i vrlo ugodno mjesto za ribolov i peenje rotilja. Mala skupina odlunih i smionih intelektualaca nakon podueg razgovora o tom fenomenu odluila je da bi tu trebalo neto napraviti. Bilo je to troje izvrsnih ljudi i dvije odlune ivotinje: uz ika, karizmatinog pustolova, Anikku, alfa veanku i Mbwowoa,
161
Istromancer
amana iz bive Obale bjelokosti, bio je tu gavran, kog su svi zvali jednostavno Gavran i ivahna katedralska kuna narodskog imena Zlatica. Ona je, usput, i daleko najproblematinija osoba u cijeloj toj skupini, jer kada se katedralska kuna popne na zadnje noge i pogleda vas ravno u oi, nije vam svejedno. To zna svatko tko je ikad pogledao u oi katedralskoj kuni. Dakle, da se ne ulazi u prepodrobne opise, ta je grupa odluila uvesti red i krenuti u potragu za drevnim tajnama zakopanim u bosanskim piramidama, jer su Mbwowo i Anikka tvrdili da se u svicima koji su tamo zakopani nalazi tajna spasa ovjeanstva. Gavran i Zlatica su rekli da, budui da nisu ljudi, njima do ovjeanstva ba neto i nije, ali da je glupo propustiti avanturu takve izazovnosti. Svima se svidjela ideja o putovanju i pustolovini, koja bi trebala zavriti njihovim junakim spaavanjem posrnulog i izvitoperenog ljudskog drutva. *** Nego, a kako bi mi uope doli do tih piramida?, upita Davor, sjedei na oveem kamenu i pokuavajui otvoriti tvrdokorno nekooperativnu perisku. Anikka uzdahne i pritom privue panju mukoga ivlja, jer ju je priroda podarila svim upeatljivim atributima alfa veanke. Zlaanim uvojcima, vitkim snanim tijelom i uznositim grudima koje su djelovale toliko jedro da je svatko imao potrebu da ih barem malo dodirne. Pa, mogli bi Ne znam., zagleda se djevojka u Davora. A da ipak idemo avionom? Tako mi se ini najbre i najkomfornije. Da se ne nateemo s Mahnitim Seljainama po balkanskim gudurama. Evo, ba bi tako mogli. Nego... to emo onda s njima?, kimne glavom prema Gavranu i kuni. Pa njih bi mogli, recimo, deklarirati kao ljubimce, ree Davor.
162
Gavran odobravajui kimne glavom, a Zlatica se digne na zadnje noge i zagleda u Davora. Kak to misli, ljubimce? Malo potovanja, frajeru. Ja sam katedralska kuna, odrasla u hacijendama ispod zagrebake katedrale i pojela sam vie mumija nego kaj bu ih ti ikad pojel. Glupavino jedan! Budui da se kuna digla na zadnje noge i pogledala ga ravno u oi, Davoru nije bilo svejedno. No, znao je da je Zlatica zapravo sasvim na mjestu, ali voli tjerati po svojem. Ajde, mala, ne pizdi tu, ree Anikka. Prvo, ivila si u katakombama, a ne u hacijendama, drugo, tko normalan bi jeo mumije. Privia ti se, ko onaj par koji se pojavi kad se najede onih ukastih tabletica. Uostalom, tko te sili? Oe i il nee? Dobro, dobro, spusti se Zlatica na zemlju, di odma skae, kaj ti je? Ide se meni. Aj dobro, al nemojte to okolo priat. Da smo ljubimci. To je nula bodova. *** Kada su se napokon usuglasili, od ideje do njenog ostvarenja nije trebalo dugo. Skupili su tako nai junaci par nunih stvari i togod oruja, a proboj do aerodroma kroz vojsku Mahnith Seljaina im je oduzeo tek oko tri dana. Poubijali su sve koji su im se nali na putu i na miru se uputili do aerodroma. Prije toga je Anikka prodala plijen iz ranijih pljaki, a imala je i neto jake i skupe droge iz jednog laboratorija u kojem su stvari oigledno pole ukrivo, jer su se tijela nevoljnih kemiara stopila s betonom na neobian i uznemirujui nain. Na aerodromu se nalo svakojake eljadi. Budui da su nakon sloma drava zrane luke veinom bile uvane jakim paravojnim snagama, nije bilo nekih problema ukrcati se u avion, prije svega zahvaljujui tome to je Anikka glavnom zatitaru poklonila vreicu egzotinih kemijskih pripravaka.
163
Istromancer
U tim oputenijim vremenima nije se toliko dralo do formalnosti, tako da su piloti esto letjeli odjeveni u bermude, havajske koulje i japanke, a stjuardese su, na neizmjernu radost putnika, esto bivale oskudno odjevene ljepotice, vesele udi i iznimne drueljubivosti. Na ulasku ih domaica, bujna crnka u vruim hlaicama i grudnjaku, pripremi za let: Dragi putnici. Budui da imamo dodatnih VIP putnika u tovarnom prostoru, zamolili bismo vas da svoje stvari nosite sa sobom, jer jednostavno nema mjesta. A i kad je guva, namigne djevojka veselo, zabavnije je, jelda? Pa ekajte, kako to da su vam VIP putnici u tovarnom prostoru?, ree napadno otmjeno odjeveni branin, sitnog stasa i nekako neskladnih obrisa. A, znate, Kinezi. To im je nekako u tradiciji. Oni tako vole. Pa dobro, ako je njima dobro, dobro je i meni. Stjuardesa doe do Anikke i neto tiho s njom popria. Anikka se nasmijei i kimne joj glavom. to je to bilo?, upita je iko. Pa rekla je da emo, osim to joj moramo predati oruje na uvanje, morati nositi Gavrana i Zlaticu sa sobom. Tako je zapravo i njima bolje, jelda? Pa mislim da je. Ukrcaj je trajao due nego to su pretpostavljali. Kako je Kineza bilo tuta i tma, trebalo je izbaciti neto stvari od nesretnih putnika, ali inilo se da nema druge. Gavran, koji se bio ugodno smjestio u Anikkinom krilu, pogleda po avionu i primijeti da se u arolikoj gomili pojavilo, naizgled nasumino, desetak ljudi neke neodreene rase, odjevenih u zelenkaste toge. Svi su u rukama grevito stiskali crne torbe od nekog nepoznatog pletenog materijala i meusobno se kriomice pogledavali. Ej, jesi moda primijetio ove..., ree Gavran. Ba me zanima koliko emo putovat do tamo, prekine ga
164
Anikka uzbueno. Ve se dugo nisam vozila avionom. Nije da e bog zna to trajati, al stvarno mi je cool. Vra se okrene prema njima i samo se nasmijei. Posjeli su ga pored vitke tetovirane djevojke, kratke kose i nosatog, pomalo ptijeg izraza, koja nije skrivala zanimanje za njegovu tajanstvenu, tamnoputu i egzotinu osobu. Ali, ne bi moda trebali..., nastavi Gavran, no u tom trenu avion krene rulati pistom i silovito se vine u suptropsko nebo, proarano paperjastim oblaiima. U zadnjem djelu aviona skupila se pripita eljad, razgaljena putovanjem i vrlo jakom rakijom, koju je jedna od stjuardesa prodavala po vrlo pristupanim cijenama. Ve nakon kojih petnaestak minuta iz zadnjeg dijela zrakoplova orila se pjesma, a raskoni dojntovi koji su stali kruiti govorili su o drugarstvu, toploj ljudskosti i radosnom zajednitvu. Gavran je bio stalno uznemiren, tako da je nervoza prelazila i na Zlaticu, koja se gnijezdila u ikovom krilu. Evo, pogledaj sad..., krene opet Gavran. Oe prestat?, ree Zlatica. Podsjea me na one retardirane akcijske filmove u kojima stalno netko hoe ukazat na neki problem, pa ga uvijek prekinu, a on ko debil nikad ne dovri reenicu, sve dok drek ne pogodi ventilator. A onda je ve kasno. Ba kada je Gavran htio odgovoriti na taj tipini Zlatiin ispad nervoze, ljudi obueni u toge iz torbi izvadie kratke automatske puke koje su djelovale vrlo smrtonosno. Vidi?, ree Gavran svima, a Zlatica pogleda prema iku i Anikki. iko je paljivo pratio razvoj situacije, a Anikka neraspoloeno uzdahnu i odmahnu glavom, tako da su joj zaplesali zlaani uvojci. Dvojica terorista odu do kapetana i zadre se u kokpitu nekih desetak minuta. Napetost se mogla rezati noem. Putnici su s oekivanjem gledali kada e im netko napokon rei
165
Istromancer
o emu se radi, kada zargue razglas i zauje se tih i nazalan kapetanov glas. Dragi putnici. Nalazimo se na deset tisua metara i lijepo je vrijeme, pa ne oekujemo turbulencije. U avionu su, kao to vidite, teroristi, koji, ako se mene pita, postavljaju sasvim nerazumne i udnjikave zahtjeve. Neugodan muk je zavladao tamo gdje je do tada zvonila radosna pjesma, a putnici su pogledavali u naoruane otmiare s poprilinom odbojnou. Prvi se ohrabri jedan bradati, u kratko krzno obueni gospodin, koji je pomalo podsjeao na Mahnitu Seljainu. E, ba me boli mauna za njihove zahtjeve. Ja hou doma i nek idu lijepo u trokurac. Ne moe. Otmiari svi kao jedan uperie puke u njega. Ba kad su uinilo da situacija postaje stvarno gadna, iz tovarnog prostora na nesigurnim nogama doleluja jedna od stjuardesa, hihoui se i govorei: Vraici jedni mali, al su navrli s tim ruicama. Nego, jel ima netko od vas soja sosa? Ba su krenuli pripremati jednog od njih, ali vele da bez soja sosa ljudsko meso nije ba ukusno. Opla!, primijeti napokon da neto nije ba kako bi trebalo biti. Tu, vidim, imamo neku stituaciju. Opet otmiari, a? Ma da, uzdahne rezignirano jedan od putnika. Kako je krenulo, sve mi se ini da nita od tih piramida, uzdahne Anikka tiho. A o druidima i kalendaru da ne priam. Moemo bit sretni ako izvuemo ivu glavu. Ovo su neki stvarno zdrkani seronje. Stjuardesa ode do kokpita i nakon razgovora s kapetanom i dvojicom otmiara uputi se prema tovarnom prostoru. Ispalo je da njihov voa, ba kao narueno, ima u torbi boicu soja sosa. Dao joj je i malo umbira, pretpostavljajui da bi im to isto moglo zatrebati.
166
Mbwowo se ve prihvatio djevojke pored sebe i vidjelo se da se tu radi o ovjeku od znanja i rutine. iko i Anikka se se krenuli voajerski navirivati preko sjedala, a u oima im zatitra onaj aroban sjaj povezan s vrelinom puti. A tada se dogodi neto krajnje neobino. U trenu se vidljivo smrai i svima se u ustima pojavi okus nekog neodreenog bobiastog voa. Otmiari samozadovoljno kimnue glavama i spustie oruje, kao da je neto obavljeno. Gavran, Zlatica i Anika razmijenie zauene poglede. Iznenada, iz smjera vrata za sluaj nude, pojavi se jaka svjetlost koja obasja nae junake. Vraeva suputnica koja se ba prihvatila ozbiljnoga posla u udu podigne glavu i pogleda oko sebe. Tijela nae druine krenula su svijetliti vlastitim sjajem, koji je lagano obasjavao sjedala. iko se zagleda prema jarkoj svjetlosti pored sebe i uini mu se kao da iz tog neobinog ne-mjesta dopiru glasovi i glazba. Bolje pogleda, kad se iz svjetla pojave prvo obrisi, pa onda cijeli likovi mlade kovrave riokose ene i mravog mlaeg mukarca odjevenog u areni demper. Gavran i Zlatica se oprezno zgledae, a Anika tiho apne iku. Vidi ti ovo? Mogla bi se kladiti da su to oni isti s onog partija. Oni koji zapravo ne postoje. Kojeg partija?, proape iko, pogledavajui s udom u svoje svjetlee ruke. Pa priala sam ti jednom. Kad smo bili mlai ili smo na one bune tulume. Ono, elektronika, ples i ljubav. Bombonii i to. I? Pa par ljudi mi je reklo da bi na svakom tulumu sretali to dvoje. Oni su ti posebna bia. ive samo u halucinacijama. Zato ti ja mislim da nam se ovo stvarno ne dogaa, proapta djevojka, gladei uznemirenu kunu. Neobian par izae iz svjetla i doe do njihovih sjedala.
167
Istromancer
Bok, obrati se Anikki mladi, prijateljski se smjekajui. Vra i iko im oprezno kimnue glavama. Riokosa djevojka im prijateljski mahne i pokua pogladiti kunu, no ona se odmakne i pokua uspraviti, ali je Anikka sprijei. Vi ne postojite, jelda?, ree Anikka. Koji je ovo uope vrag? to se dogaa? Postojimo, postojimo, ree djevojka. Kako ne bi postojali? A koji ste pak vi? Kako se ti zove?, upita je gavran. Vra ga pogleda u udu. Ja se nikako ba ne zovem, ree djevojka. Vidi, udno. Ali ovo je Ludwig. Pozdrav, ekipa, nasmijei se Ludwig ljubazno. I to bi vi sad htjeli od nas?, ree iko sumnjiavo. Vi ste nekakvi svemirci, ili? Ili ne postojite, nadovee se Anikka. Ludwig i djevojka su izmijenili poglede i na trenutak se povukli nazad u svjetlost. inilo se kao da im nije bio potreban govor da bi se razumjeli. Na kraju su se, inilo se, ipak dogovorili i djevojka doe ponovno do njih. Evo, Ludwig dri svjetlo na okupu. Imamo otprilike dvije minute. Jel hoete da vas odvedemo tono tamo gdje ste krenuli? Ono, piramide, druidi, spisi koji e spasiti civilizaciju? A kako ti zna kaj mi oemo, a?, umijea se Zlatica. Pa niko ti nije ni reko. Mi to jednostavno znamo, ree djevojka i pogleda prema Ludwigu. Nae postojanje ti je druge vrste od vaeg. Misao, vrijeme, uzrono-posljedine veze i materija su tek sitni i skoro nebitni dijelovi naeg odnosa s drugim vrstama i civilizacijama. I ne brinite se. Na kraju emo vas sve vratiti nazad. Kako nazad?, ree Gavran. Pa onda ispada da nas odvede kuda namjeravamo ii, pa mi odemo tamo gdje smo namjera168
vali ii i vratimo se u avion koji onda ode tamo gdje smo ve bili, ali i dalje namjeravamo ii. To mi nekako Ne dri vodu?, nadovee se Zlatica, a cijela ekipa kimne i pogleda u djevojku s mjeavinom zanimanja i zabrinutosti. Da, vama je to nelogino , zamisli se djevojka. Zapravo ima pravo. Mi vas moemo odvesti i tamo gdje namjeravate i vratiti vas otkuda ste krenuli. Moemo vam i izbrisati pamenje, da nemate vremenski paradoks u sebi. Nee ti meni ni brisat, glupao, narogui se Zlatica. Pa i neu ako nee, nasmije se djevojka. Evo, zatvara se svjetlo. Idete ili ne? Anikka upitno pogleda prema ekipi. Bilo je tu svakojakih reakcija. Mbwowo se ponovno prihvatio mladice, jer ga nije ba pretjerano zanimala cijela situacija, iko je utio, a na licu mu se ocrtavala nedoumica i lagana zabrinutost. Gavran i Zlatica su nepovjerljivo pogledavali kako blijedi njihova tek steena svjetlost. Avantura, a? Idemo?, ree Anikka. Ovako neto mi nije ni padalo na pamet da bi se moglo dogodit. Ovo je mrak. Ali, ree gavran. Evo ga opet s tim ko da si iz filmova. Aj ne budite papci. Ja idem, a vi kako hoete. Ide, iko? Pomalo preko volje, Davor zavrti glavom zabrinuto i krene se pakirati. Kada je vidio da se sprema pokret, vra samo kimne glavom, namigne djevojci i uzme par svojih stvari. Nije prolo puno i cijela se skupina uputila kroz blistavu svjetlost. Nakon poetnog osjeaja lebdjenja osjetili su tlo pod nogama. Zrak zamirisa po vlazi i trulei, liu i gljivama. Svjetlo pomalo izblijedi, nestane i glazbe, a pred njima se pojavi slikovit prizor: mrani masiv planine i grupa u bijelo odjevenih staraca, koja se skupila oko vatre, pekui na tapovima neto to je ika podsjealo na vakumirane kranjske kobasice.
169
Istromancer
Evo, ree Ludwig. Tu smo. Ovo pred vama je bosanska piramida, a tu su vam i druidi. Oni e sigurno znati gdje su tajni spisi. Pa mi sada idemo. ekaj, kud vi idete?, pobuni se Anikka. Pa rekli ste da ete nas vratiti otkud smo doli ili A jel nas moete moda odbacit do, recimo, Kariba? Pa Karibi su veim dijelom pod morem, ree djevojka. Moda Havaji? Tamo je bolje. Obavite vi to trebate, pa emo vas odbaciti, nema problema. Moe i Havaji, meni sve ok, ree Anikka. Ostatak drutva izmijeni poglede i svi stanu kimati s odobravanjem. Vra je u meuvremenu sjeo s drutvom oko vatre i oprezno se prihvatio vrue kobasice i krumpira koji je ieprkao iz ara. Ludwig ponovno otvori procjep u svjetlosti i mahne im. Djevojka ue i u trenu oko njih ponovno zavlada sumrak. Doite, posluite se, ree jedan od sjedokosih ljubazno. Ima kobasica i krumpira za sve. Ekipa se pridrui ljubaznim druidima i za as se ulo samo zadovoljno mljackanje, puhanje i srkanje. Naime, ispalo je da druidi imaju i medovine i poprilino dobre domae rakije. Nego, ree jedan od druida. Ovo to smo vidjeli je stvarno bilo udno. Doli ste iz svjetlosti i priali s ono dvoje ezoterinih. I evo vas sad tu. Kojim dobrom? Vi ste druidi, jelda?, upita Zlatica. Kako to da je ve mrak? Jesmo. Zapravo reci, ako emo po domae, ree jedan od njih, a drugi su samo odobravajui kimnuli. Ne samo da je mrak, nego je i dva dana kasnije nego to mislite. To ko kad te otmu svemirci, pa ima rupu od dva dana. Pa onda odlino. Znai, tu je bosanska piramida i u njoj su tajanstveni spisi s kojima emo spasiti ovjeanstvo. I onda e ovi do po nas i idemo na Tahitije.
170
Na Havaje, ispravi je Anikka. No, to. Hajde sad nam recite kako da uemo, ree Zlatica samovjereno. Ja vam se kuim u hacijende pod zemljom. Pojela sam ja mumija, udo jedno. Piramida ti je za mene jednostavno ni. Ko da je obina planina s hacijendama. Druidi su se zgledali u poprilinom udu. Jedan od njih ustane, odmjeri mrani masiv iza sebe i prie im s nekim nedokuivim izrazom na licu. Ostali su ga stali gledati u iekivanju, povremeno prekidanom gutljajem rakije i zalogajom kobasice. Gavran htjede neto rei, ali ga Anikka prekine, mahnuvi mu rukom nek uuti. Nego, ree druid nesigurno. Kako to mislite da emo vam dati spise iz piramide? Mi ih, naime, nemamo. I ovo brdo iza nas nije ba piramida. Je da slii pomalo piramidi, ali to je obino brdo. Mislim da bosanske piramide zapravo ne postoje, tako da vam ne moemo pomoi oko toga. Ako ste za malo kobasice i rakije, nema problema. Moemo i iz mora izvaditi kamen pa skuhati finu manistru od stine ili stinu na manistru, kako ve to zovu. Nema problema. Ali spisi i spas civilizacije To ne bi ilo. ekaj, hoe rei da su nas meudimenzijska bia dovela ovdje, a tu nema piramide ni nieg, ree iko u nevjerici. Hmmm... da, ree druid u nekakvoj neugodi. Ja mislim da su se oni malo naalili s vama. Percepcijski prolazi su zgodna stvar i s njima se moe svata, ali to se tie vae pustolovine Kako ste vi uope mislili spasiti civilizaciju? Pa ne znam. Vjerojatno bi nam spisi ukazali to treba napraviti, umijea se Anikka. Ono, skriveni kodovi, komplicirane zagonetke, sputanje po konopcu... Oprosti, ali ovdje nema ni piramide ni spisa. Bojim se da nita od toga, umijea se drugi druid i ponudi vraa rakijom, to ovaj sa zadovoljstvom prihvati.
171
Istromancer
*** I tu naa pria, posve neoekivano, dolazi kraju. Cijela je druba, zajedno s druidima, priekala cijelih tjedan dana, no nije bilo ni traga ni glasa od Ludwiga i djevojke. Druidi su im govorili da su moda ili pronai sebe, no to je djelovalo pomalo kao tjeenje i poprilino kao neka besmislica. Sve je ukazivalo da to da su ih ipak na kraju ostavili na cjedilu. Anikka, vedre naravi, brzo je zaboravila na tu pomalo neprilinu zgodu i sa zadovoljstvom se prepustila uivanju u manistri od stine koju su im priredili. Vra je, kao to je bilo i za oekivati, u oblinjem zaseoku naao djevojku. Ve nakon dva dana su se zaljubili i on je odluio da je krajnje vrijeme da se skrasi. Svi su ga pozdravili prepuni ganua i on je otiao s pomalo raupanom mladicom glatke puti i raskonih bedara. Ve im je sutradan krenuo nedostajati, no budui da je stanovao tek kilometar dalje, ve drugi dan je doao druide upitati otkud im one silne kobasice i gdje bi on mogao doi do njih. Sedmi dan iko predloi da bi moda mogli krenuti kui, kad je ve takva situacija, a Anikka se odmah sloi s njim. Zlatica je u meuvremenu lovila glodavce i jela ostatke sluajnih namjernika, koje bi druidi povremeno ulovili, isto zbog toga da ne jedu stalno kobasice. Ona bi im pomagala tako da bi se propela na zadnje noge, i, dok njima nije bilo svejedno, druidi bi ih zatukli kamenjem i mougama. Jedino se Gavran stalno dosaivao i nita mu nije bilo po volji, a jo vie ga je nerviralo to ljudi nisu ozbiljno shvaali njegovo loe raspoloenje. Kada su se na kraju odluili zaputiti kui, on progovori: Pa ljudi koja je ovo bila puiona, ja to ne mogu vjerovat. Ni piramide ni nieg. Zapravo, nismo se u samom poetku nita bili ni dogovorili to nam je zapravo misija. ak su nas i oni likovi izradili ko zadnje budale. Znate kad u idui put ii s vama u neku avanturu? Anikka i iko se oduevljeno pogledaju.
172
Ajde reci to jednom, molim te, ree djevojka. Neu, pobuni se Gavran. Ma reci, pridrui se iko. Ree Gavran: Ajd odjebite! *** Dragi itatelji, kasnije se pokazalo da je sve bilo zapravo namjeteno i da je tko malo paljivije pogledao, bilo je podosta nagovjetaja da neto tu nije ba kako treba. Meudimenzijski stanovnici, djevojka i Ludwig bili su zabrinuti, jer iz samo njima razumljivih razloga nije odgovarala promjena postojeeg stanja, tako da je sudbina naih junaka od samog ulaska u avion bila u njihovim rukama. Dakako, bili su u dosluhu s druidima, koji su bili tamo tono u odreeno vrijeme i na odreenom mjestu, to se nikom, osim Gavranu nije inilo sumnjivo. Planina koja se bila nadvila nad njima je zapravo bila bosanska piramida u kojoj su bili skriveni spisi pomou kojih se mogla promijeniti sudbina ovjeanstva. I na kraju, Gavranovih sumnji se nekako prisjetio iko pa su se vratili natrag, uli u piramidu, nali spise i promijenili sudbinu ovjeanstva. Druidi su im puno u tome pomogli, budui da se se osjeali nelagodno zbog svog zaplotnjatva i suraivanja s nedokuivim ezoterinima. Na kraju ispada da su oni posve ispravna eljad, dobrih namjera i kvalitetnih gastronomskih navika. Kako su na kraju spasili ovjeanstvo, izgleda se da ipak neemo saznati.
173
Istromancer
D: Ova nam je pria zadala mnogu boljku jer nismo bili sigurni koje su boje iovieve oi. Ljevica je tvrdila plave ili sivkaste, desnica je bila zaokupljena nekim drugim niim strastima. A srednjica, kao i uvijek, neodluna. Ako elite saznati to je odlueno, obavezno proitajte ovu priu! Ako vas to ne zanima toliko, a ta u vam ja? Z: Vlahovi je, zapravo, ovom priom ustvrdio kako ne samo da je nebitno kakve iovi ima oi, ve iovi ima onakve oi kakve Vlahovi (ili bilo tko drugi) napie. To baca sasvim novo svjetlo na koncepciju o smrti autora, ovdje naime imamo smrt lika. Inae, u ovoj prii sam ispao prilino realistino. A: Netko se pravi vaan s poznavanjem teorije knjievnosti i ak proitanim jednim lankom od 6 stranica *khm khm* (da ne bude sluajne pogreke pa da me opet netko napadne da sam vrijeala autore ovo je bilo upueno Kruvaru). U svakom sluaju, ovo je zadnja pria u zbirci tako da u joj prepustiti da se sama predstavi itateljstvu, bez posebnih komentara.
Zoran Vlahovi
Oko za oko!
ada je uo prve glasine, nije vjerovao. Naravno, kao ni ostali, s kime god da je pokrenuo temu. Forumi su utjeli, javna glasila se nisu glasala Mistino udareniji su brijali kako bi to bilo cool ako bi/kada bi. Cool. Je, ba. A onda je krenulo nagore. Nekakva paranoja, oblak nedefiniranog straha poeo se iriti fandomom.
174
Ve godinama postepeno osipajui i sve malobrojniji pisci poeli su se izmotavati, (jo vie) kasniti s priama ili potpuno prestali javljati. Zbirka nije dovrena zbog manjka materijala, zaboga! Kada je Zoran proli mjesec doao, standardno proelav i jo mraviji, nervozno trepui, ogledavajui se nervozno i podrhtavajui, zavlaei ruke duboko u depove istegnute trenirke i glavu u ramena poput kornjae, znao je da neto nije u redu pogotovo kada se usred razgovora odjednom okrenuo i pobjegao niz ulicu Julesa Verna viui promuklo: Kamov! Kamov! Navodno je onaj drugi Zoran prestao piti pivo! A trei otiao u vegane! Pratei glasine i mapu, vidio je kako se pribliava. Prvi su nagovjetaji dolazili iz Kanade, iz Argentine, Brazila i Japana. Potom iz panjolske, Njemake i Italije. Urbane legende rairile su se internetom, prilazei Cijelo vrijeme prilazei. Pa iz Osijeka, pa Kutine, Zagreba A sada je i Rijeka dola na red. I dalje se blie. Pazin je bio udno pust, ak i za ovako prohladno proljetno jutro. Pazin koji bi za Festivala ivnuo desecima entuzijasta, u koji bi se za Istrakon slijevale stotine gostiju, ljubitelja fantastike ili barem eljnih zabave i druenja, punei Lovca i Lauru, ostale privatnike i zalogajnice Gledao je prema Katelu i Jami s terase zatvorenog, naizgled naputenog Lovca, mrtei se pod otrim, okrutnim sjajem blistavog, ljutitog sunca.
175
Istromancer
Zadnjih dana je imao dojam da mu namjerno tue u oi, usprkos rey-banicama i nisko navuenom iltu ponad orlovskog nosa. Uzdahnuvi preao je poploanu terasu izbjegavajui nanose vjetrom razmjetanog lia, opuaka, papira, vreica i inog sitnog smea, vraajui se do pustog parkiralita. Nije se ovoliko deprimirao otkako je vidio da su zatvorili Pod Lipom. Uz kripu guma, neugledni golf se zaustavio u oblaku praine i kamenia. Mirko je gurnuo glavu kroz sputajui prozor. Podonjaci ispod krvavih iju isticali su se na blijedom licu tamniji od do prije mjesec dana preteno crne kose, brade i brkova koji su skrivali ispijenost lica. Jedva te naoh! Uskai iko! Gremo a, e? Davor se uspravio do svoje nezanemarive visine i hladno ga pogledao mirnim i hladnim sivozelenim oima. Znai, istina je? Dolaze? Znai, prie su istinite. Avaj. Ispada da su oduvijek i bile. Suza se zacaklila u dnu tamnog oka, mjeavina krivnje, jer i Mirko je imao svoj udio u zaetku nadolazee krize. Ulazi! Biimo! Sa dostojanstvom i odlunou, upornou i hrabrou s kojima se svake godine nosio sa sve manjim budetom, sve zahtjevnijim, krtijim i rjeim sponzorima, s umrtvljenim i nemotiviranim piscima, Davor je na tren zabludio pogledom iznad orlovskog nosa u daljinu i lik stvari koje dolaze. Odmahnuo je glavom kratko, otro, prolazei mirnim korakom mimo golfa. Ne. ekat u ih Tamo. Tvoj pogreb, uzdahnuo je Mirko sa aljenjem i krivnjom. Bacajui mjenja u rikverc, otpustio je kvailo, motajui volanom uz bijesni gas. Tovar tvrdoglavi! I zapalio u oblaku praine i kamenia prema nadolazeoj,
176
pribliavajuoj tami svjesno riskirajui i raunajui da se bolje probiti no mirno (ili pak u panici urlajui) ekati. Nogu pred nogu Davor se spustio niz strminu Buraja i njegovih zaputenih kamenih kuica s iskrivljenim drvenim kurama s kojih se guli drevna zelena boja, niz Julesa Verna presjekao na Nazorovu pa stubama na Stari Trg, mimoilazei Prilaz Katelu koji bi neznatno produio put. Produio je mimo zatvorenih, naputenih trgovina i praznih kafia niz pustu, nemilosrdno blistavu uliicu tako prikladno nazvanu Veli Joe i dalje, dalje prema Domu. Nije Pazin tako veliki, i usprkos nevoljkim, polaganim koracima dugih nogu, za manje od pola sata naao se Tamo. Tamo gdje je sve poelo, kada je Bri In bio u podrumu, prije nego je kino dvorana izgorjela, prije nego je krov poeo prokinjavati Tamo gdje su drevne 2002. predstavili Tvar, tamo gdje su i sve ostale predstavljane, proglaavani pobjednici i dijeljeni pruti, drani kvizovi i koncerti u ime umjetnosti, gdje se zduno zavijalo na mjesec, ispijale bave bire, biske i medice, te zapecan faol (svake godine doslovce isti kako su komentirali neki zlobnici). Tama, ne toliko od oblaka koliko nekakva eterina, irei se s rubova vidnog polja prema zjenicama, ispunjavala je svijet nemilosrdno preeg sunca nasluenim pokretima. Titanski listovi i sve blia stopala potresala su tlo, poigravajui se s koncentrinim krugovima u baricama izmeu popucalih ploa poput efekata iz Jurasic Parka, svakim usporenim korakom sve blie, nezaustavljivi poput nadirueg mora. Neka od tih listova i stopala bila su iznenaujue elegantna. Masivni napola naslueni likovi pokriveni ljuskama, naborima masivne koe, iljcima i grbama kretali su se meu njima. Masivni starci s tri lica, krunama od munja, platevima od oblaka i sjena, krupnim volovskim rogovima ili pseim glavama, djevojke s obnaenim, medom zalivenim, grudi-
177
Istromancer
ma i ogrlicama od proljetnog cvijea i izmeu njih strana i prekrasna crna ena u ruiastim, mucastim zecovilapicama, melankoline darkerice predugih onjaka i loeg tena, vojska tame predvoena blijedim ne-ba-ovjekom u natrulom, nekada oito bogatom ruhu koji je izgleda imao probavne smetnje, bivali su sve blii, sve straniji, sve ivotniji pod neobino vrelim, nemilosrdnim suncem. Tamo, vie osjeaj no glas bio je popraen iznenaujuim udarom jare s neba. Mobitel mu je crknuo uz tuni pijuk. Negdje u nebu iznad njih svemirski brod je eksplodirao rasipajui sjeme ili gnojivo ili budue osvajae tko vie uope mari. Etoooo gaaa!, utavi urlik vjetra klepetao je otrgnutom tendom i poruenim suncobranima Epulona. Daaaah!, dahtavi itavi glas iz usta punih iljatih zubi i nikada namjenjenim rijeima ljudi mijeao se s vrelim vlanim dahom trometarskog gmaza koji je ljutito mlatio repom. Dva masivna tijela proplesala su mimo terase oslonjena jedno na drugo masivnim prednjim nogama, okreui se u polaganom ritmu valcera sa starog gramofona, veselo brekui izgubljeni za sve ostalo. Divice, jeli?!, bijesan, gromoglasni enski smijeh skoro ga je oborio na koljena. vre se primio za podrhtavajuu ogradu od metalnih cijevi. Zatitni zidovi od folije davno otkinuti, klepetali su negdje iza njega. Ma ajde mala, ni ni on za se Mui tovare! Ti meni mala TIFINA! Mada nije govorio glasno, blijedi lik je bio nekako najizraeniji, najformiraniji, moda i najvaniji. Premda je prema nekima od ostalih bio sitan, nekako je djelovao vei. Davor ga je smjesta prepoznao. Ne sasvim onakav kakvog ga je sam zamiljao, izmijenjen tuim vizijama i holivud178
skom sladunjavom ikonografijom ukljuujui crni plat visoke kragne sa svilenom crvenom podstavom, i s naizgled zaboravljenim lancem krvavica prebaenim preko lijevog ramena. On, Prvi. On od koga je sve poelo. Jure Dahnuo je iznenaeno. Kuf i ti! Znaf li uope fto si uinio?!, glas Jure Granda bio je fufljav od predugih onjaka koji su ga spreavali da potpuno zatvori usta. Pogled mu je bio straan, malo krvav, kao da je predugo bio u kafiu s dozvoljenim puenjem. Znaf li!? Ja sam Izvukao sam vas iz zaborava! DAAA! I? KOJI TI JE DVEK TO TVEBALO?! Gromoglasno je podrignuo, a estok zadah krvavica i enjaka bi konvencijskom posjetitelju manje iskusnom od Davora istjerao suze na oi. Pvokleti Valvazov! Tvi stoljea sam movao ekati mir zabovava, a sada sada Bijes je poput neeg ivog i divljeg drhtao u Grandovom licu i stisnutim pestima dovoljno jakim da raznesu zidove. On je bav zapiso kak su mu budale vekle, ali ti ti i ti tvoji Vna li kako pvobada u bubvezima saki put kad te netko pomene? Vna li kako te iga u zativku kad god netko neto kae drugaije? Kako svrbi kada se stvarnost oko tebe deformira uslijed krive predaje, zagrmilo je bezvuno s neba. Khaaakho ti sssse khosssti phremehuu khadd te phrva buhhh-dahhla poghhhreno zamihssssli?, zareao je nesimetrino rogati gmazolik s ljuskastim nogama, ljudskim rukama i jareim oima, prekriven perjem jarkih duginih boja. Meni kae?!, zareao je u pozadini Gromovnik u liku
179
Istromancer
limun-ute jajaste lutkice ogromnih ainme oiju, mrmljajui protiv volje poluglasno bijesno pika-pika u bradu. Kako u mene VEGETAVIJANCA! tvpaju KVVAVCE! Koje u vivotu nifam pvobao!, podrignuo je jo jednom gromoglasno Jure. Svaki pvokleti puta kada netko pvoita ili pvepria bilo ta to si IKADA objavio! Crvenilo je udarilo u Davorovo lice, sram i krivnja. Ja ja nisam mislio NIFI MISLIO! JASNO DA NIFI MIFLIO! I to sad da mi inimo s tobom? Prihvaajui krivnju s istim dostojanstvom i hrabrou kao i druge ivotne nedae i probleme, Davor je ponosno digao elo i rekao. A inite a elite. Ja sam postupao bez pakosti, bez zlobne primisli, onak kako sam smatrao ispravnim. Spalimo ga!, zapekao je sjaj s neba. Rastrgajmo ga!, zagrmilo je s neba, samo neto nie. Sprimo ga munjama!, zatutnjao je starac s tri lica podiui etiri ruke pune elektrinog sjaja. Pika-pika!, krvolono se slaui, klimao je uti Gromovnik. Pohhhjedhhhimo ghhhhaa!, zaitali su gmazovi u neusaglaenom horu. Issspijmo ga! Senzualno su se uz Juru mazile darkerice, oblizujui rubin crvenim jezicima preduge svoje i njegove onjake, isteui nemoralno duboke dekoltee na zadovoljstvo itatelja i eventualne budue filmske publike. Dofta!, zagrmio je tiho Grando. Trgom se rairio tajac. Ma fto vi lagali o nama, mi nifmo, blago je pogladio podrhtavajuu slabinu od bijesa i iekivanja trepereeg karnosaura udofita. Nifmo monstvumi ili okvutne nakave.
180
Okrenuo se prema Davoru ioviu s osmjehom koji bi se najblie mogao opisati kao okrutan. Oko za oko, Davove. Oko za oko! Sada si i ti jedan od naf, crveni sjaj mu je poigravao u oku, a svirepi i zadovoljni osmijeh na licu. Znaajno se zagledao ispod i malo iza njega. Osjea li movda da ti vaste vep?
181

Istromancer

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Istromancer

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Izdava ICR d.o.o., Rijeka Ivana Zajca 20/II tel.

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Otac svih pria

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Uspjesi prikupljaa ika

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Ernie Gigante Dekovi

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Josip sam krten

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

O Priama ili kako su Hrci spasili Zbirku

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

TAMO I OPET NATRAG

GUSARI IZ SIVE ZONE

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Nakon smrti dolazi slava

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu

Zbirka pria o Davoru ioviu