M.

JURI ZAGORKA GORDANA VII

MARIJA JURI ZAGORKA GORDANA Za izdavaa Petar Majstorovi Glavni urednik Marijan Sinkovi Likovna oprema Ferdo Bis STVARNOST ZAGREB Tisak Grafiki zavod Hrvatske - Zagreb

SUD JEZOVITO OBEANJE vi su se trgnuli od stola - i gospoda i ene. - U verige s divljakom. U verige! - viu mu karci sa svih strana. - Kazni ga oe! U okove s luakom - ree Vilena. Na taj poklik pohita zastavnik u sredinu sobe, isprsi se i zime u djevojku pogledom osvete: - Nema veriga koje bi sapele ove ruke dok ne izvre ono na to sam se zakleo. - Ostavite ga, Vileno! - zapovijeda Gordanin glas. - Vi mo rate utjeti. - Obraunajte s njim na maeve! - vie Draeniev kape tan. - Gospodine zastavnice? Poslan sam od bana i vojskovo e da mu dovedem pomo na bojite. Dakle, u ovom asu nisam svoj, ali kad izvrim dunost, evo na potenu rije: doi u i stati pred va ma. - Nije dostojan tvojeg asnog maa - usklikne Vilena gla som snage, odlunosti i smionosti. Jelenko se ukoi. Nije vie ovjek. Kip je u kojemu se skamenila uvreda. Prestraeni su svi od njegove nepominosti. Nitko se ne usuuje ni maknuti da ga ne bi izazvali. Svima se ini da bi to bio smrtni udarac koji nitko ne bi mogao sprijeiti. Vilena je

blijeda, dre za vjerenika. Ali Kuevieve ruke i ma vise niz bokove. Obrazi su mu mrtvaki. Samo su mu oi, kao u zmije, uperile svoj otrovni alac u Vilenu, a glas mu je avolska prijetnja: Gospoice gizdava i plemenita, doi e jednom dan kad u vas zauzvrat darivati radom nad kojim ete jaukati do groba. Okrene se, otvori vrata i nestane. Zanijemili su! Jezovito obeanje lei u zraku kao sablast. Svi zure u nj i ute. Putaju ga da ode: Razmiljaju samo o tome: kakvim se to prijeti darom nad kojim bi imala divna djevojka jaukati do groba. to znae ognjene rijei, pogled u kojemu se iskrilo stotinu kletva? Prvi se trgne upan: Za njim, uhvatite ga i sveite. Pred sud zbog smrtne pri jetnje! Sluge su skoile na vrata da posluaju gospodara. - Stanite! - zaustavi ih Draeni. - Ne bi bilo dostojno kad bih dopustio da ga zbcg mene vode u tamnicu. Svoju u vjerenicu znati uvati sam i braniti od njega i svakoga. - Tako je pravo! - odobri Gordana i pokae na prozor. Eno, vidite ga, ve jae cestom. Svi promatraju zastavnika kako juri kao bljesak u oblacima. Po njemu pljuti, nad njim sijeva, oko njega gromovi, a on tjera konja cestom Turopolja u nepovrat. - Leti olujom kao pravi zloduh - uje se glas kod stola. - Takav se rodio, takav e ostati. Divlja mu je ud i ne pozna asti ni dostojanstva - ree upan. - Pa ipak, teta - oglasi se sada Draeni. - Nikad nisam prema njemu osjeao neprijateljstva. Kunem se na to au svo jeg imena i ne znam otkud ta mrnja na mene. - Moda se nadao da e Vilena privoljeti k njemu? - pita turopoljski kapetan. Djevojka se ljutito okrene kapetanu banderija i ukori ga: - Zato to sam se s njim igrala u djetinjstvu? I najugledni ja se djeca igraju na cesti i polju sa svakakvim prostacima. - Oprostite, gospoice, mislio sam to po drugljivo za njega, a ne ozbiljno. Gdje bi on smio podii oi k vama. Da je zastavnik mojeg banderija, to je samo zato to je vratolomne smjelosti, a to je turopoljskom narodu toliko bilo po volji da su ga izabrali. - Slutila sam taj sukob - veli Gordana. - A to je on zapravo prijetio? - pita upan smrknuto. - Lako za njegove prijetnje - dobaci omalovaavajui Vilena. - Moda nije tako lako, lijepa djevojko, kao to vi mislite - upada Gordana. - Njegova zakletva lebdi nad nekim, a uminuti nee. Zastavnik e mirno poloiti i svoj ivot za neto to je nakanio, a oito e platiti ivotom svoju nakanu. - I nije za drugo - ree upan pa onda digne vr i stade nazdravljati gostima. 8 to god se zbilo, Vileno, moj ivot i moje srce i sve to imam na ovoj zemlji pripada samo vama- apne Draeni svo joj vjerenici pa je gleda uarena pogleda. Nemili prizor zaokupio je Gordaninu duu rasprio nemir njezina srca. Cim je mladi zastavnik ostavio kuu, gleda ona na prozore, oslukuje i sporazumijeva se s a svojim katelanom. Napokon se oluja stiala. Pljusak se prorijedio, a oblaci pro-tanjili. Ona ustane:

Zahvaljujem asnom kuedomainu za gostoprimstvo. e lim sreu njegovoj divnoj keri sa estitim uglednim vjerenikom. Oluja se naas razlila nad ovim krovom, ali kao to svaka oluja proiuje zrak, tako e i ova danas razbistriti due i proistiti vidike. Jer ljubav je to jaa to je tee iskuavamo. A mladom Jelenku, koji je zaslijepljen nekim svojim, nama nepoznatim mi slima, valja oprostiti. Nitko od nas ne vidi u tuu duu i zato nema prava blinjemu suditi i osuditi ga. Mi ne znamo to njega goni tom strahovitom stazom. Vrlo vjerojatno teka zabluda. S potivanjem sluaju rijei ugledne ljepotice i napokon pristaju uz nju: - A sad zahvaljujem gospodinu upanu na gostoprimstvu i molim sve da mi oprostite. Ne mogu due izdrati, srce me vue k sinu. - Trebali smo ga pozvati da vas ovdje doeka - sjeti se sa da upan - ali ovjeku nikada nije dovoljno pameti. - Bolje je da ne ostavlja dvor - javi se gospoa Alapieva - kad su veprovi tako opasni. - Za djecu koja sama lutaju cestom i za pastire - ispravi je upan. Gordani se priini kao da je to rekao nekako naroito ljutito, otro, to li? Taj je glas nekako teko dira, a zapravo nema niega u njegovim rijeima to bi je moglo povrijediti. Brzo se oprosti s gospoama koje su primile poziv domaih plemkinja da kod njih prenoe. I dok im Gordana eli sretan ostanak, opazi kako u sobu ulazi upanova sestra, preplaena pogleda. Kao da je ovog aa negdje vani doivjela neto vrlo neugodno. I kad joj Gordana prui ruku, ini joj se da je ledena i ena je hitro povue. Duom joj se krade nemir kao predosjeaj neke nesree. Krenula je k vratima u pratnji kuedomaina i gospoa. I opazi da se upanova sestra sagnula k nekoj gospoi, neto apnula, a ova pogledala Gordanu rairenih oiju. Samo povrno dodiruju ti dojmovi Gordaninu duu jer sva panja, sve misli, ve su pod krovom dvorca Brezovice gdje je mora ekati sin. Izala je u dvoriae gdje je ekaju njezini momci i katelan. Kia je posve prestala, a nebo se stalo vedriti. - Moramo otii bez zastavnika - veli ona. - Slutila sam da e biti sukoba, ali sada brzo kui. I ona uzjae. Tjera konja. Mladeni je jedva slijedi. Ide najkraim smjerom prema svojem dvorcu. Ne pozna zapreke. Zabijelie se tornjevi Brezovice. Gordana osjeti bol kao da su vrci tornjeva otrice u njenom srcu. U dui joj se mijeaju udne slike preivjelih asova. upanov udni glas, kad je govorio 0 veprovima. Preplaeni pogled njegove sestre, kad je stupila u sobu i oito neku grdnu vijest priapnula nekoj gospoi. A sada bol kad je ugledala vrkove ovih tornjeva. Zato? Kako sve to? 1 goni konja. Napokon se ukae Brezovica kao otok usred irokog vodenog obrua. Gordana stoji na obali opkopa punih vode od proloma oblaka. Navrh kule nad ulaznim vratima trube trublje u znak da je stigla gospodarica. I njihov zvuk nije kao prije veseo, radostan, tako se udno muklo, tromo provlai nad vodom. Lanani most se sputa polagano kao da se straa ne uri primiti pod krov gospodaricu. kripi most, zvekeu lanci. Napokon debele daske mosta padaju na obalu. Nestrpljivo natjera konja na most. Stigla je pod kulu. Vrata su otvorena. Ispod stropa ujae u dvorite. I stane. Kao da joj neto ne da dalje. Zaokrui oko sebe munjevitim pogledom: Sluavke, sluge, potkastelan, ene, svi su tu. Stoje, zure u nju. Lica su im oajna kao nakon pogreba. Nestrpljivo vikne: Gdje je Damir? Nema odgovora. Svi zure u nju. - Sto je? Kakva je to utnja? Potkastelan muca, zapinje, trese se:

- Gos-poda-rice, zar vi ne znate? - Sto ne znam? Govori! Kazuj! - Nai glasnici nisu vas stigli? Nitko nije stigao. Nitko. Govorite ljudi to je. Kazujte zapovijeda glasom strahovite slutnje. Katelan i potkastelan izmijenie nekoliko rijei, tiho, neujno. Mladeni protrne i spusti glavu. Strah zbog njihove utnje baci Gordanu sa sedla, ne pita nita, tri uza stube. "Bolestan, teko bolestan" - govori glasno sama sa sobom i trkom juri hodnikom, otvara vrata spavaonice. Nikoga. Otvori vrata svoje i muevljeve sobe. Ni tu nema nikoga. Tri u blagovaonicu, i tu je pusto. Ide, tri iz sobe u sobu, iz velike dvorane za primanje u malu. Prazno, pusto. Tiho je u dvoru, jezovito je tiho kao u mrtvanici. Niotkuda vedrog obijesnog krika djeakova. Tri Gordana svojim dvorem kao nekom stranom kuom u koju je zalutala. Nita ne prepoznaje, nita ne pripada njoj. Damire! Damire Zloko mali! Sto se skriva? Gdje si, aIjivino okrutni? - i ona se smije drhtavim smijehom da nadvie stravinost. Pred oima joj je slika na cesti kako lovci nav jeuju prolaznicima: "uvajte se ljutih veprova, razderali su nekog djeaka." Krv joj zastade u ilama. Ledeni znoj skoi na elo. Nema daha. Gleda posteljicu s modrim baldahinom. Usne su stisnute, a srce vie. Na vratima stoji katelan Mladeni. Lice mu je siva perga-mena, oi uasnute. Ide k njoj. Ona osjea da joj se pribliuje smrtonosni udarac. Ipak promuca: - Gdje je? Gdje? - Gospodarice, djeak o kojem su govorili da je rastrgan od vepra bio je... - Ne! Ne! Ne! - vie ona samrtnim glasom. - Grozna nesrea, jezovita. Naeg krasnog Damira nema vie. Zaljuljala se i sklopila oi. Mladeni skoi k njoj, uhvati je u naruaj. Strese njome. Ledena, ukoena, lei mu na rukama. vrsto je stisne k sebi kao da e je toplinom svojeg tijela probuditi u ivot. Grli je prestravljen od uasa i drhtav od dodira njenog tijela. Trese ga zima, oblijeva znoj. Dva strahovita osjeaja, dvije misli, dvije due, dva ovjeka u njegovim prsima. Sam s njenom ljepotom bez svijesti. Na vratima proviri enska glava. Spazivi besvjesno tijelo u naruju kastelanovu, zaori se hodnikom krik. I ene i mukarci prodru u spavaonicu. Na leaj je poloeno tijelo gospodarice. Drhtavim glasom katelan Mladeni dijeli zapovijedi. Gordana otvara oi. Ogledava se. Sve joj je jasno. Sve zna. Brzo se vratila svijest i majinu srcu prikazala strahovitu istinu. Mahnula im je da svi odu. Hoe da bude sama. Izali su, ali su ostali pred vratima na hodniku. Ona lei nauznak. Suze joj teku niz lice. Prolaze asovi. Bolima nikad olakanja. Prola je veer i pala no. Gordana se ne mie. Nikoga ne zove. Nikoga nita ne pita. Nitko joj ne smije blizu. Zaronila je u svoju bol. Srce je odar uz koji narie majinska ljubav. Nita u ivotu nije joj moglo unititi snagu. Nita je nije moglo survati ni slomiti. Sada lei tu iznakaena srca, raz-derane due. Izgubljena, nemona. A mu, junak, kree na bojite ... "Zar je to slika njegova sna one noi pod atorom? Vidio je taj dvor pust, prazan, zaraen grmljem, pauinom. San se po inje ispunjavati " Malo ustane, ode k prozoru i zagleda se u vodu pod dvorcem. Mjesec rasvjetljuje bujicu. Nebo se ogledava u dnu vode.

"Nebo, nebo plavo, sakri lice svoje od srama nad nepravdom to si je ponilo nada mnom!" Suze teku, a srce vriti... Oko pola noi ulaze ene, sluavke, mole je da uzme tople juhe. Ona samo odmahuje rukom. A one se ne miu od nje, toliko dobre, blage i plemenite gospodarice. Nastoje je sklonuti da barem neto kae. Neka doe potkastelan - zapo vijedi napokon. Skupila je toliko snage da ga ispita to je bilo, Pristari pro-sijedi mu ulazi s Mladeniem. Gordana ga ne gleda. Sjedi na le-aju i odvraa glavu. Kako je to bilo mogue? - proape ona. ovjek plaho i drui pripovijeda: - Stigao je va glasnik Grga i rekao da se vraate u subo tu podveer, neka vam mali Damir doe u susret. - Ja? Nisam to isporuila - trgne se ona. - Ne, vi niste poruili, nego gospodin Damir, tako je rekao Grga. - Kako bi poslao takvu poruku? Nisam ni znala kada u stii? - Grga je tako kazao, svi su uli. Boe mi oprosti, nikad on nije tono izvrio poruke. - Gospodarice! Nisam li vam putem rekao svoju slutnju da je ova budala sve iskrenula - tronuto e Mladeni. - Neka Grga doe ovamo, odmah! - Gospodarice, teko je platio smuenost svoje glave. to, platio? Govorite. Priajte mi sve, sve. Potkastelan pripovijeda, a suze mu teku potokom: Kad je Grga donio vijest da vi dolazite i neka vam doe mo u susret, uzeo sam momke i sam s Grgom pratio malog Damira. Na cesti su nas lovci opomenuli da se uklonimo veprovi ma. Grga uzme k sebi na svoje sedlo djeaka da s njim pobjegne od veprova. I dok sam ja imao s momcima brigu da zaustavimo opor to je navalio iz ume, Grga odjuri s Damirom u umu gdje nije bilo straha jer su veprove gonii tjerali na cestu da ih lake poubijaju, ali nevolja htjede da su Grgu s Damirom u bi jegu napali veprovi upravo tamo gdje se nije nadao. Tko zna ka ko, ivotinje pod noge konju. Ona sklopi oi i stisne obrve kao da su je udarili u glavu. Dugo Gordana ne veli rijei i lei ukoeno. - A gdje je tijelo? - apne. - Nali su samo Grgino razderano odijelo i Damirov ei ri. Gordana pokrije lice kao da bi htjela izbrisati sliku strave. Ali slika ne uzmie, uklesana je u mozgu, osjea slabost. Sruit e se. eljeznom snagom prikuplja sile da bi ispitivala dalje. Ne moe. I nijemom gestom odredi neka odlaze. Potkastelan zaplae, segne pod prsluk pa izvadi draesni eiri s bijelim perom. Gordani se ini da se plavi njeni eiri smijei, ali, doziv-lje je neka trai glavicu koja ga je nosila jer se samo negdje sakrila crna, kovrava glavica bademastih oiju, Damirova ela i njegovih otrih usana u kojima lei muka odlunost. Nita nije preostalo od onog divnog djeaka, djeteta njene velike ljubavi, djeaka zaeta u asu kad joj se dragi spremao da rtvuje ivot za domovinu, oslobodi tvravu koja je bila prag ulaza u srce Hrvatske, dijete zaeto u velikom asu, najvee boli i najvee sree, najsvetije portvovnosti. Sad ga nema. A nema ni mua. Na putu je u bitku koja moda znai smrt. Zar je svemu kraj? "Rekla sam Damiru: Dok u zemlji Hrvatskoj vlada grabeljiva sila, nema linih srea pojedincu ni obitelji!" I spremni smo trpjeti i pregarati! Ali ovo je ipak previe, ipak

preokrutno. Zato mi, Boe, nisi ostavio sina da raste, slui domovini i padne na bojitu, a ne ... I zarida. Stie k prsima eiri s bijelim perom. alosna no vue se nad Brezovicom. Na kulama straari uzdiu nad dvorcem u kojemu je jo nedavno kliktao buni djeak i s njima se maevao. U hodnicima tinjaju slabe lui. Sluavke, sjede po kutovima i drijemaju. Na svaki se uzdah iz sobe trzaju, tapkaju bosim nogama, oslukuju na vratima hoe li ih Gordana zvati. Njihove due tuguju s njom koja je uvijek tjeila njihove boli i ovjeanskim srcem obavezala njihovu zahvalnost. U spavaonici na leaju grli Gordana u strahovitom oaju mali eiri i zalijeva ga suzama. UROTA NA GRIU U estoj inzuli, na grikoj tvravi, u palai plemike obitelji Berislavi, okupljeni su plemii Zagorja, Posavine, Slavonije, zagrebaki kanonik Benko, knez Ivan Torkvat i banovac Baltazar Gapari. Razgovaraju i ekaju turopoljskog upana banova brata Stjepana Berislavia. Napokon ovaj dolazi sa svojim buduim zetom Draeniem. Ulazei, odmah se ispriava gospodi: Ne zamjerite, malo sam zakasnio. Juer popodne stigla mi je ker i proslavili smo zaruke sa estitim mladiem Slavimirom Draeniem - i prikae svojeg mladog pratioca. Gospoda estitaju i promatraju lijepog prijatnog mladia, a upan zahvaljuje na njihovim rijeima: Hvala gospodo, na estitki. A doveo sam vam na vijeanje i budueg zeta, ako niste protiv toga. Hrabar je i oduevljeni na pristaa. Zaelio je da vam slui. Kad ga vi dovodite ovamo, primamo ga radosno i s po vjerenjem ba kao i vas - veli banovac Gapari. Gospoda ispituju Draenia o svemu to se dogaalo u taboru hrvatske vojske i o njenom odlasku na ratite. Mladi mirno pripovijeda, odgovarajui na njihova pitanja, a svaka mu rije i svaka kretnja stjeu sklonost gospode. Onda se banovac Gapari opet obrati upanu: - Vi ete sigurno znati kakva se to pronijela vijest da je u Turopolju vepar rastrgao nekog djeaka, a to je bio Damirov sin? Ipak je to nemogue. - Ve sam to rekao juer - odgovori upan. - Kako bi se to moglo dogoditi djeaku koji ne izlazi iz dvorca bez prat nje. Kad je juer stigla Gordana s mojom Vilenom, jo nismo nita znali, ali nakon toga poelo se o tom govoriti. Oamah po slije oluje krenula je Gordana kui i nismo dobili nikakve vijesti od nje. - Kad bi se ta glasina obistinila, sigurno bi vam neto javi la - primijeti banovac. - ekali smo do podveer vijesti, uzalud. Onda smo obavili slubene zaruke keri i razili se jo predno da moemo danas ili i svjei, k vama na dogovor. I nemogue je da bi se dogodila takva nesrea. Sjeli su oko stola i svratili panju kanoniku Benku. Visoka pojava odraava mir i sreenost. Visoko elo odreitost i odlunost. - Gospodo - naglasi on - sastali smo se da vam saopimo o posjetu naega izaslanstva kod Brandenburga u gradu Lukav cu. Moji drugovi i ja prenijeli smo mu poruku hrvatskog sabo ra. Najprije nas je primio bahato i rekao da ne zna to je hrvat ski sabor. - Pouit emo ga kad ne zna - upadaju gospoda, a kano nik nastavlja: - Ali onda se dogodio neki udan preokret. Pa je najavio dolazak kneeva katelana Sigismunda Pencingera. Knez nas je zamolio da priekamo jer e nam sastaviti pismeni odgovor. Dugo

smo ekali dok nam je mjesto pismenog odgovora poslao svojeg pouzdanika Pencingera s vrlo ljubaznim rijeima. - Kad su oni ljubazni, onda sigurno negdje u zasjedi skri vaju bode - primijeti banovac. - To se inilo i nama. Naroito nam je bilo udno to nas je Brandenburgov savjetnik tako mnogo upozoravao na veprove. Rekao je da odravaju lov pa e nam dati ljude neka nas ispra te i uvaju da gonii ne bi na nas natjerali veprove. - Onda je pravo udo da vas nijedan nije uhvatio - upada opet banovac. - Kad se oni ponu za nas bojati, naa je glava ve osuena. - Gle, moda je s ovim veprovima u vezi i vijest da su Damirova djeaka rastrgali? Ali kako bi on dospio u lukavake u me? - Tko bi to znao - odgovori kanonik Benko. - Nas su is pratili i onda smo krenuli kui. Kanonik Benko zatim saopuje vijeu o istrazi koju je sam proveo u Turopolju o nasiljima Brandenburgovih etovoa koji su opljakali nekoliko kmetova. Ocrtao je podrobno okrutnost kneevih ljudi. Nakon toga pozove banovac upana Berislavia da saopi to mu je pisao ban Petar Berislavi prije odlaska na ratite. Eto, moja gospodo, pie mi ban ovo: glasnik koji je iz Budima donio kraljevski odgovor pripovijedao je da se Vladislavljeva dvorska stranka sprema narinuti nam za bana Bran denburga. Nekoliko aka udari po stolu. Mladi plemii navaljuju plamene prosvjede. Ogorenje prevlada itavim vijeem. - Zar je Vladislavu oslabio um? Otkad ga je udarila kap, vie ne zna to radi - prosvjeduju plemii, a banovac im raz janjava: - Ne, gospodo. Otada je Vladislav i te kako ozdravio. Da pae, pomladio se i zaelio ivota. A kad Brandenburg ide u Bu dim, priprema kralju svakojake uitke ne bi li se kralj odluio predloiti ga za bana. - Gospodo, neto se snuje iza opkopa grada Lukavca - sa opuje upan. - Ve mjesec dana odlaze i dolaze glasnici iz Budima. Prije dva tjedna stigli su k Brandenburgu neki novi etovoe i dovukli su oruje. Budim neto prema, dvorska stran ka oito je izabrala ovaj as kad su nai junaci na bojnom po lju i zato velim: ekaju nas crni dani dok se nai tamo biju da zatite kraljevstvo. Raspravlja se, vijea i svi su uvjereni da upan ima pravo. Ban je na bojitu i sada u Budimu snuju kako bi njega svrgnuli da Hrvatskoj nametnu sve bez sabora i bez pitanja perjanicu svoje dvorske stranke, kneza Brandenburga. Neka se odmah javi u Budim da emo se protiv takvog nasilja boriti do zadnjeg daha - predlau gospoda. Raspravljaju, vijeaju i predlau. Onda se odjednom, na dnu stola meu mladim uesnicima, digne mukarac od oko dvadeset i pet godina, koat, vrst, smeokos. Skladno lice zarumenje-no je uzbuenjem. Tamne plave oi svjetlucaju. Smijem li zamoliti gospodu da neto kaem jer trebala bi se uti i rije mladih. Svi odobravaju, a predsjedatelj vijea, banovac Gapari, najavi: Vijee je odluilo da dopusti govoriti mladom zagors kom plemiu Cvjetku imuniu. Sva pozornost skrene k njemu. Otkad ima Hrvata i otkad je ova zemlja naa, nije banovao tuinac. I nee. Ban je potkralj. On vodi nau vojsku, up

ravlja zakonima i naim novcem. Pitam vas: gdje je taj Hrvat koji e se pokoriti vojskovoi tuincu? Gdje je taj hrvatski voj nik koji e stati pod zastavu vojske ako joj ne zapovijeda Hrvat? Pokoriti bi se mogao samo izdajica. A s takvim bismo brzo svr ili. Stari odobravaju, a mladi vatreno povlauju: - Nai sinovi, nai maevi. Na vojskovoa, na ban. Kad bi nas vodila tua ruka, ivi bismo u zemlju. Dok koraamo po svojoj zemlji, dotle ima ovdje samo jedna vlast: hrvatski sabor. A to je rije hrvatskog naroda koji je sam svoj gospodar. Ovdje vlada hrvatski ban. Po njemu i po saboru ovdje kralj kojega smo izabrali i koji je prisegao na nae zakone. I nikad neemo dopus titi da netko pogazi zadanu nam prisegu. Evo, uli smo to pria gospodin upan. Sprema se vlast, sprema se budimska stranka koja bi nas svakog asa utopila u lici vode. Pitam vas, gospodo: zar emo dopustiti da se oni spremaju, a pri tom pljakaju nae domove, naa sela, nae hambare, nae monje? Zar emo to dopustiti ekajui? - Neemo ekati. Prosvjedovat emo i boriti se - odgovori banovac. - Mi mladi htjeli bismo pljakae naih sloboda zaustaviti u njihovu pohodu. Stati im na put i rei: svreno je. Dalje ni ko raka. Prsa o prsa! Ma o ma! Na dnu stola buno se odazivlje mlade tom prijedlogu. Starija gospoda kimaju: - Nije to tako lako. Optuit e nas kralju i svijetu da ini mo nasilja, da se bunimo, da razbijamo zakonski red. - Kad oni udaraju na nas, razbojniki razbijaju zakonski red. Kad se mi branimo, onda viu za redom. est mladih grla zaori, odobravajui zagorskom plemiu, a on govori dalje: Zar s razbojnikom raspravljati to je pravo ili zakon? Ili ekati da on istrauje nepravde i nasilja koja je on poinio? Da istraujemo ono to lei svaki dan na pragu nae kue, na naem stolu, nad naim krovom, to potkapa nau kuu? Mogu li to gle dati mirno sinovi junakih Hrvata? Smiju li troiti vrijeme, doka zujui otmiarima sa zakonom u ruci da kradu tue slobode i tuu imovinu? Dokle e to trajati? Do sudnjeg dana? Evo, tu smo nekoliko mladih, poslani u jme drugih to su ostali kod ku e. U ime svih predlaem: okupimo sve to moe uzeti u ruke bilo kakvo oruje. Spremimo se tajno na obranu. Otima je tu. Zaskoimo ga. Bacimo se njemu nasuprot i ne dajmo mu ni ko raka dalje. Imam osnovu koju bih mogao lako provesti i voa stranke otimaa bio bi u naim rukama. Buno povlauju njegovi drugovi, a mladi Draeni usklik-ne: Divan prijedlog, svi ga prihvaamo. Banovac stiava mlade i ozbiljno razlae: Ts- Svakako bi bilo dobro da se mladi ljudi okupe da nas Brandenburg i njegovi savjetnici u Budimu ne zateknu nepripravne. Ali bih predloio naim mladima neka se strpe i ne posegnu za kakvim inom zbog kojega bi nas mogli iz Budima jo vie napadati, moda ak i pozvati pred sud. - Neka nas zovu, neka napadaju, vrijeme je da se pobije mo. - Vidim, mlade hoe da se bije boj - veli banovac. Sasluali smo i razmislit emo o tome, a dotle neka mlada gos poda priekaju. Valja jo uti kako je kralj odgovorio na pros vjed hrvatskog sabora. I banovac ita ono to je proitao ban u hrvatskom taboru svojoj vojsci. Svaka izreka izaziva novi prosvjed i pali novi oganj ogorenja. Mladi dolje na dnu stola plamte kao kresovi.

- Eto, nude nam da se mirimo s Brandenburgom. - S maevima emo se miriti s njime. - U toj poruci skriva se Vladislavljeva namjera da nam svali na vrat ovog tuinca, prokuanog otimaa! itavo vijee jednoduno izraava prosvjed protiv odgovora na prosvjed hrvatskog sabora. Nametnuti nam mogu samo ono to mi prihvatimo, ali nitko nam ne moe natovariti ono to mi neemo. Na ovaj imuniev povik svi odobravaju. Gospoda nastave raspravljati izreku po izreku i odlue poslati u Budim u ime bana i banovca novi prosvjed i najodluniju poruku da se nitko ne bi usudio maknuti Petra Berislavia, a kamoli umjesto njega predloiti za bana Brandenburga. Mladi su plemii ostavili vijeanje prije nego to su se gospoda razila. Slavimir Draeni pohita za imuniem na hodnik, zaustavi ga i veli mu povjerljivo: - Gospodine, svaka vaa rije koju ste izrekli dolazi iz moje due. Skupljam vojnike za vojsku, ali dok sam ovdje, evo me. Pri mite moju pomo. - Od sve due prihvaam vau ponudu. Doite odmah sa mnom. U kuli Lotraka ekaju me drugovi. I ovi s vijeanja idu onamo - i on se okrene za svojim pristaama koji ve izlaze iz dvorita. Slavimir Draeni silazi sa imuniem niza stube. Pod tamnim svodovima kule Lotraka ekaju mladi ljudi koje je pozvao Cvjetko imuni. Stigli su i Turopoljci. Velislav Arbanasi, njegov brat Petar, Smiljan Pogledi i Jelenko Kue-vi. Kad je mladi zastavnik juer nakon sukoba u upanovoj kui, stigao u oluji u svoj turopoljski dvorac, naao je vijest da ga prijatelj Cvjetko imuni zove na hitan sastanak. I otiao je sam samcat na Gri gdje je naao i svoje turopoljske drugove. I sada stoji u pozadini, povuen, zabavljen mranim mislima i ne uplee se u razgovor. A oko njega buno raspravlja sva mlade. Rije vodi Darko Mrnjavi, voa mladih plemia iz okolice Zagreba, sve do Krievaca. Vatra mu je u pogledu, u kretnjama i u rijeima. Pun ogorenja iskaljuje gnjev nad nedjelima predstavnika dvorske stranke Brandenburga i saopuje vijest o kraljevu odgovoru na prosvjed hrvatskog sabora. Talasaju se mlade due i zasikta plamen borbenosti. Polagano dolaze i drugi s vijeanja na Griu, saopuju to je tamo bilo, a onda se otvore vrata. Ulazi imuni s Draeniem, Jelenko Kuevi se trgne. I Slavimir Draeni iznenaen je neoekivanim susretom. Turopoljci su naas zabrinuti, ali se brzo smire, opazivi da ni jedan od protivnika ne pokazuje nikakvim znakom meusobno neprijateljstvo. Draeni je u sreditu mladih ljudi, a Jelenko ostane u pozadini i uti. Svi veselo pozdravljaju Cvjetka imunia. Evo, doveo sam novog druga naoj maloj vojsci. Na ju naki Draeni ponudio mi je svoj ma i svoju pomo. On se ve okuao na bojnom polju, bit e nam, dakle, od velike koristi. Mladi se ljudi upoznaju s novim drugom i veselo mu pruaju ruke. Jelenko ostaje u kutu i promatra kako njegov protivnik osvaja sve oko sebe, kako ga svi primaju s uvaavanjem i kako mu iskazuju sklonost. Oito i njih osvaja prijatnou svojeg nastupa koji znatno podupire i ljepota njegove pojave. imuni se stane ogledavati. Spazivi Jelenka u kutu, pohita k njemu i prui mu ruku: Dobro da si se odazvao. uo sam da si juer dopratio gospoe naih junaka. Ba u dobar as. Trebam te ovdje kao komad hljeba. ut e to kanim i znam da e biti uza me. Jelenko obea i ostane dalje u pozadini, a imuni se vrati k drugovima. Svi uute i ekaju to e im kazati: Evo, brao, bili smo na vijeanju. Rekli su nai stari da e prosvjedovati i boriti se. Borba pismena, razgovorima i pros vjedima ve mi je navrh glave. A i vama. to da vam drugo raz

janjavam? U nama vri mlada krv. A ni pamet nam nije u povo jima. Pred nama je razbojnik, otima, zar e razbojniku nasup rot doi s kriem u ruci? Burni odziv odgovara zagorskom plemiu. Razbojniku se moe oprijeti samo orujem kojim on udara na tebe. On je, dakle, tu. Mi emo mu jednostavno svezati ruke da ne moe posegnuti za naom imovinom. Potjerat emo ga preko granice. Evo, to je moja i vaa elja. I novi val oduevljenog pristanka zatalasa se pod niskim svodovima stare kule Lotraka. Razbojnik se ugnijezdio u naoj zemlji i ivi kao na svo jemu, puni svoje depove, razvaganjuje se, grabi, otimlje. I jae pred naim nosom, naderan, pijan, sit svega naega i jo nam se podruguje dok mi tu stojimo i gledamo. To je igra za dvorske luake, igra za poklade. Tako je, to mislimo i mi - vikne Darko Mrnjavi. Mlade se due trzaju, dau, pripijaju ve unaprijed uz ono to on hoe da kae. I zjenice im titraju. Cvjetko imuni die ruke, lice mu sja. Svi ute i zure u njega. Tiho je kao usred noi. On jo eka. - Da ga ubijemo? - apne Velislav Arbanasi. - to moemo drugo - doda Pogledi. utnja nestrpljiva, kratka, a onda e zagorski plemi: Na alost, neemo ga ubiti jer smo premalo okrutni, a previe ovjeni. Danas predlaem neto drugo. Jo su tii i pozorniji. Na licima im dre ljubopitnost i odluka: uiniti sve to imuni kani predloiti. - Predstavnika stranke zulumara dobit emo u svoje ake. - Kako to uiniti? - pita Mrnjaevi. - Kako? Kako? - ide apat iz polumraka kule. - Kad Brandenburg krene iz Lukavca u Krapinu, doekat emo ga. - Zarobiti ga. - Zarobiti! - usklikne tiho dvadeset mladia. Mamuze zazvee. Kipi mlada snaga, dru ruke eljne iskaliti na otmiaru gnjev pravednika. - Zarobit emo ga i sakriti na sigurno mjesto gdje nitko ne moe do njega. - A onda? to e biti dalje? - Evo to: kad gordi knez Brandenburg bude zarobljen, ne ka napie pismo kralju da eli ostaviti ovu zemlju i vratiti ima nja kojih se doepao. - Tako je: Medvedgrad Kaptolu, Lukavac plemenitoj opini koja ga je sagradila, a Krapinu Zagorju. - Da, brao moja, osim toga mora se obavezati pismom i prisegom pred nama svima da nikada nee ni u snu poeljeti ni poraditi na tom da ga kralj predloi za hrvatskog bana. Zadahtani su ushienjem nad tim prijedlogom. - I tako dugo ostaje na talac dok kralj ne odredi svojim kraljevskim pismom i peatom da se izvri sve to mi traimo. I tako emo jednim mahom sruiti stup budimske dvorske stran ke. - A kralj nema vojske da oslobodi svojeg roaka? - primi jeti Slavimir Draeni. - Gdje da uzme vojsku? A kad bi je i imao, gdje bi pro naao taoca kad ne zna kud ni kamo? A mi emo svi doekati kneza pod vizirima tako da nitko od njih ne moe doznati tko ga je oteo. I kad ne znaju tko smo, ne mogu ni pokuati da ga trae.

Divno je to smiljeno - primijeti Draeni - i sve tono postavljeno na svoje mjesto. Jednim dahom odobravaju i pristaju, a imuni jo nastavlja: - Naa gospoda e nam prigovarati da ih nismo pitali. Ali zato da ih pitamo kad nam to ne bi odobrili. Istina je, uzimamo u ruke silu, ali kad sila koja nas napada, prezire i hrvatski sabor i nae zakone, potenje, obraz, ovjenost i pravice, zar da joj dolazimo u susret milom? Sila juri naprijed kao divlja ivoti nja otvorenih ralja sa iljastim zubima, gladnim eljustima. A toj ivini moe u susretu samo toljagom da razbij e eljust, a ne da eka dok ti zabode zube u meso. - Tako rade kukavice. - Ni asa ne ekamo. - A tko bi od vas, brao, htio uvati svoju glavu, taj neka smjesta odstupi. - Svi smo tu. - Ostajemo tu do posljednjeg daha. - Poloit emo nae glave. - Ono to ste sada rekli, brao, prua mi jamstvo. Dakle: uzet emo ga za taoca? - Ne odustajemo nizato od ove nakane - odgovore svi redom. - Dobro. Odabrao sam pravo mjesto kamo moramo spremiti zatoenika. Petorica koji e ga uvati saznat e za to mjesto u posljednji as. Kad primite glas, svaki od vas mora doi k meni sa to vie svojih momaka da tako doekamo Brandenburga. Svatko e na vrijeme dobiti vijest. - Samo rije - moli Slavimir Draeni. - Meni je ban naredio da skupim momke i vratim se k njemu na bojite. Po najprije u skupljati u blizini Zagreba i u Zagorju. Zato moram neprestano slati, gospodine imuniu, glasnike da znate gdje se nalazim, da vaa obavijest stigne na vrijeme. I dovest u lijep broj momaka da se opremo lukavakim etovoama, jer bez krvave bitke nee proi. - Samo se po sebi razumije. A vi ete nam upravljati bitkom. Stekli ste iskustva na bojnom polju. Ba nam dolazite u pravi as. - Da nam barem Brandenburg to prije prui priliku da izvedemo vau divnu osnovu - veli Draeni, a Cvjetko mu smje sta objanjava: - Uhodit emo budno Brandenburga. Svaki drugi tjedan putuje on iz Lukavca u Krapinu gdje je ukonaio svoje ljepotice koje zabavljaju raskalaenike i njegovo drutvo. Dakle, neem o dugo ekati. Ve budui tjedan bit e u naim rukama. - A tko e nas obavijestiti? Ovu sam zadau namijenio Jelenku Kueviu. Znamo da je strastven lovac i mnogo zalazi u ume. Moe se, dakle, lako pribliiti lovcima kneza Brandenburga i njegovim lugarima i najlake e doznati koji dan knez kree u Zagorje. Ti si, Jelenko, i brz jaha i smion i dosjetljiv. Ovu sam zadau namijenio tebi veli imuni mladom plemiu koji sve vrijeme stoji u pozadini i uti. Mladi odobravaju. Osim Arbanasia i Pogledia, nitko ne zna to se zbilo u upnom dvoru, a oni ne spominju svau izmeu Draenia i Jelenka. Ovog asa ne smatraju to vanim, odvie su raspaljeni eljom da izvedu imunievu osnovu i odvie su zaokupljeni veliinom i opasnou svojeg djela. I Jelenko ne ree drugo, ve se odazivlje: - Uinit u to trai od mene. - Kad dozna da knez putuje u Krapinu, obavijesti najprije

nae turopoljske drugove, zatim se smjesta uputi na Gri i oba vijesti Darka Mrnjavia. Kad to izvri, pohiti prijeko u Zagorje ravno u moj dvor. Svoje u zagorske drugove ve drati na okupu jer, nema sumnje, knez mora ve budui tjedan krenuti u Krapinu, a moda i prije. Svakog dana, Jelenko, budi na oprezu. Svi sluaju i prate svaku rije svojeg voe. Dakle, prijatelji, od Jelenka zavisi da budemo svi spremni u pravi as i da uhvatimo naeg taoca, a do tada neka se svatko zadrava kod kue. Mi u Zagorju bit emo ovih dana na okupu u mojem dvoru jer je najblii mjestu gdje emo ga doekati. Naas imuni uuti i promatra ih pronicljivim pogledom, a onda trgne iz korica ma: - Brao, kad bih u nekoga od vas posumnjao, zgrijeio bih samome sebi. vrsta je moja vjera u vas. Pa ipak se moramo zakleti na utnju. Prisega e nas sjetiti da nitko od vas ne smije ovu nau urotu povjeriti ni ocu, ni majci, ni eni, ni djevojci koju ljubi. Jer tu bi se moglo dogoditi da tajna bez zle namjere odleti zrakom kao ptica. Naa starija gospoda ne smiju ni sanjati to smo naumili. A kad stvar dobro izvrimo, odobrit e nam i ra dovati se. - utjet emo i prisei na utnju. - Trgnite maeve! Svatko neka svoju otricu prisloni na moj ma i neka prisegne da nikada ni s kim nee progovoriti ni jedne rijei o naoj uroti. Otrice se dotiu imunieva maa. Zanosito ape dvadeset ushienih mladia: - Prisiemo! - Prisiemo da emo u danom asu svi biti na svome mje stu. Oni opetuju rije po rije i dodaju: Prisiemo! imuni uhvati ue Lotraka. I sluaju nad sobom zvuk starog zvona, imuni ape: - Kao to je zvuk starog zvona nestao zrakom nad tornjevima ovog grada, tako neka nestane svaki od nas tko bi progo vorio rije o naoj osnovi. - Tako neka bude! - dodaju svi. Njihova je prisega kao udarac maem. Naas je tiho pod tamnim svodovima. I dah se uje u mladim prsima. Onda zazvee maevi. Spremaju ih u tokove. Pruaju ruke imuniu. Stisak desnica zavrava urotu. I vie nitko ne progovori. Odlaze ispod kule Lotraka. Prvi silazi stubama Jelenko i pohita uz gradske zidine gdje je svezao o stablo svojeg konja. Digne se na sedlo i sam samcat vraa se s Gria u Turopolje. Ostali idu zajedno sa imuniem na Markov trg. Tu svojeg budueg zeta ve eka upan Berislavi. S nekoliko rijei ispria se Draeni to je izostao i uzjae konja. Na upanov poziv, turopoljski plemii pridrue se njegovoj povorci. Gdje je Jelenko? - zapita imuni. - Htio bih jo s nime govoriti. Arbanasj mu tiho apne: Otiao je sigurno sam jer neto nije u redu s njime i sa upanom, ali sada vam ne mogu o tom pripovijedati, zove me Berislavi. Turopoljci krenue prema Kamenitim vratima da se vrate u Turopolje, a imuni ostane s ostalima na trgu. Turopoljska zvona objavljuju podne, kad je upan Stjepan Berislavi stigao iz Zagreb? s Draeniem u svoj dvorac. Nasmijana, doeka ih na stubama Vilena, Slavimir joj prui ruke: - Divna moja, odsad u ivjeti samo za to da budem vama na ponos. upanovo lice smjesi se od zadovoljstva.

Malo zatim sjedoe k stolu da objeduju. Razgovaraju samo o vjenanju koje se ima obaviti kad se Draeni vrati s ratita, ovjenan bojnom slavom. Vilena se rumeni. Plave joj oi zalutaju k vjereniku. Sretna je. Nita joj vie ne stoji na putu pred oltar. Srce joj je vedro. Ni sjenke brige nema u njenoj dui. Njen itav ivot od esnaestog ljeta osvjetljavalo je proljetno sunce. Nikad ga nije sakrio ni jedan oblai. Majku joj je zatekla smrt kad je Vilena bila u drugoj godini ivota. Kao da joj je usud htio pritedjeti i ovu bol. Milovali su je otac, i tetka, i susjedi, roaci i svi koji su je susretali. Milovala ju je sudbina, srea i priroda, kitei je neprestano novim ivotnim ljepotama. Odnjihana u dragostima i vedrini, i sada gleda pred sobom samo sunce, uitke i blagostanje. I bojno polje kamo joj ide zarunik, gleda zasuto sunevim zrakama. Kao da je ve unaprijed sudba zajamila njenom vjereniku pobjedu. Pouzdaje se u sreu kao da joj je poloila zakletvu da ni jedan oblai nee dosei njezin ivot ni danas ni ubudue. Tako je ve i zaboravila jueranje Jelenkovo obeanje. Dok su svi gosti mislili o tome i osjetili tjeskobu od rijei mladog zastavnika, ona se brzo razvedrila. Danas vie o tom i ne misli. Nakon objeda Slavimir zovne u blagovaonicu zapovjednika svoje momadi: - Je li sve spremno za polazak? - Konji su osedlani i prtljaga povezana. - A sad uj, moj prijatelju: kad budem htio slati kakvu poruku, vijest, plemenitom gospodinu upanu ili svojoj vjerenici, put te vodi ravno ovamo u ovaj dvor. Njega sam odabrao za svoga glasnika. Vjeran mi je i pouzdan - saopi mladi upanu. - Uvijek emo ga radosno primit i - odgovori on. - Neka me svi ekaju u sedlu. Idi. Ali on ne odlazi. - to je? Ima mi neto rei? - Ako mi dopusti vaa milost, neto vrlo vano. - Tako? Reci. - Nikome od nas, ni momadi, nije tajna da vas jedan ple mi smrtno mrzi. - Hajde, ostavi to. Ne tie te se. Va ivot i vaa srea uvijek se tiu vjernog vaeg sluge. Vilena i njen otac izmijene poglede. I dok vjerenik tjera Grgu iz sobe, ona ga zaustavlja: - Ne tako, on ne smije otii dok ne kae. - Jest, mora kazati to zna. Da nije vano, ne bi spominjao. - Va gospodar nee vam zabraniti da govorite kad ja e lim - naglasi djevojka. - Vae srce, plemenita gospoice, ne da se prevariti. Mojem gospodaru prijeti zlo. Vraajui se iz Zagreba, nai momci prije objeda tono su razabrali na uglu ume ovjeka. Sjedio je na konju i vrebao vas i vau pratnju. A kad vas je spazio; nestao je u ikari. - A tko je to bio? - Glavom gospodin Kuevi. inilo se da se sakriva i ulja. - Kad se tvoj gospodar koga bojao? - Ba zato to se ne bojite, s uitkom nosite glavu u torbi. Htio bih vas upozoriti da ne idemo prijekim putem kao to ste odredili. Tamo bi vas Kuevi mogao doekati. A tko zna to mu je u dui. - to on moe protiv mene i protiv svih vas? - I ne moe, ali moe vam podii zasjedu bilo gdje, raniti

vas i sprijeiti da okupljate vojsku. Ne vjerujem. Plemi je i koliko god bio izaziva, nee se posluiti nedostojnom borbom protiv mene. - Svemu je on dorastao to nije pravo - veli upan Berislavi. - Tvoj zapovjednik ini dobro to te upo zorava. - Ni od ega ne preza Jelenko kad nekoga zamrzi - pri mijeti Vilena, a Slavimirov pouzdanik potvruje i dalje. - Moj gospodar ne zna kako je bilo juer. Nakon sukoba u ovoj blagovaonici, mladi Kuevi je dotrao k nama, uzeo svog konja, bacio se u sedlo i doviknuo nam: "Recite svome gospodaru da mu poruujem: neka pazi, ekam ga tamo gdje mi se nikad nee nadati"! ule su to i sluavke u ovom dvoru koje su stajale na trijemu. Bio je sav upaljen od bijesa. ,- Kuevi nee uiniti to je rekao. On dobro zna da sam poslan od samoga bana da saberem etu i doem na ratite u pomo. Mrzio me koliko mu drago, nee nikada uiniti nita to bi me moglo sprijeiti da vrim dunost prema banu i domovini. A ti pripazi tko se od momaka usudi kazati samo jednu nemilu rije o Kueviu, bit e kruto kanjen kao oni juer za svoje izmiljotine. Vilena i njen otac zabrinuto upozoravaju Slavimira da se previe ne pouzdaje u svojeg protivnika. - I sam vidi, sinko; da ga uzalud brani. - Branim ga jer ne mogu vjerovati da je podlac. Oito me mrzi jer se nadao stei Vilenino srce. - Moje bogatstvo - upadne djevojka - i nita drugo. - uli ste, Vileno, kako je plemenita gospoa Gordana ju er opravdala njegove ine. Toga se drite i ne objeujte ga tako strano. Za mene se ne bojte. On me ne moe sprijeiti da idem na ratite ni kad bi htio. A sad idem da nekoliko dana skupljam momad u okolici Zagreba. Doi u opet da vas vidim, mila. I stadoe se spremati da isprate zarunika do nakraj Turopolja. U IZBEZUMLJENOJ ALOSTI Mrtvaka tiina vlada u Brezovici. Sluge i sluavke sjede u dvoritu i trijemovima. Lica su im alosna. Govore samo apui. Ujutro su uzalud ene pokuale dii s leaja svoju gazdaricu: uzalud su joj nudile jelo i pie. Niti se odazvala niti se maknula. Katelan Mladeni nema odvanosti ulaziti i ne znaju to je s njom. itavo jutro nakon strahovite prve noi alosti vuku se ljudi dvorom kao grobitem. Ve je blizu podne, kad Mladenia po-zvae na toranj dvorske strae. Popeo se gore i nae zapovjednika kako gleda preko opkopa. Na drugoj obali stoji fratar. - Hoe u dvor - javi zapovjednik katelanu. - Ne primamo goste - odgovori ovaj, a straar objavi pre ko opkopa. - Ne traim milostinju - vie fratar - ve neto donosim. - Donosi? - zaudi se katelan. - Putujui fratri nikad nita ne nose, osim kakvu vijest. - Pogaate. Nosim vijest - vikne fratar. - Od koga? - Grlo mi nije mlado, gospodine. Ne mogu vam na ovu da ljinu razjasniti. A ima mnogo toga. - Pa dobro, bacit emo brv. Zakripi duga debela daska i sputa se na lancima nad vodom sve do druge strane opkopa. Polagano i oprezno ide fratar sve do pred kulu. Katelan dade otvoriti vrata i uzme ovjeka na oko. - Pregledajte me ako mislite da nosim zlo pod fratarskom haljom - i digne suhe ruke i dopusti da ga straa pretrai. - A kakvu nosite vijest? - pita katelan. - I od koga?

- elim govoriti s gospodaricom. - Nitko iv ne bi danas od nje mogao dobiti rijei, ali do ite radije u moju sobu da vas podvorim. Fratar sputa staraku glavu pa ide s katelanom dalje. ene promatraju. Navikle su na fratarske goste u dvorcu pa se vuku dalje trijemom, uzdiui nad nevoljom to je snala kuu. Onda su se opet oduljale do Gordaninih vrata i pokuale dozivati. Ali se ona ne odaziva, a ne smiju ulaziti. U dnu hodnika odjednom zatropou estoki koraci. Katelan Mladeni gurne enu ustranu i kuca na Gordanina vrata. Dva-tri puta. Ne odazivlje se. Smjelo otvori i pogleda u sobu. Na leaju sva smotana lei mlada ena. Lice je zagnjurila u jastuke. Gospodarice, molim vas, ustajte! Ni sad se ne mie. Katelan pohita k njoj: Evo, doao je fratar, ima vam neto rei. Ona podigne glavu kao da ju je netko trgnuo iza sna. Izoblienim licem gleda katelana. Blijed je. Ili prestraen? A tamo na pragu stoji starac u. fratarskoj halji. Zar privienje, ili uistinu tu stoje katelan i fratar? A zato stoje? I gdje su? A gdje je ona? Ne vidi zidove doma ni pokustva. Sve je njenom vidu nestalo. Niega nema do nesree, samo mali, dragi eiri, sav mokar od suza i zguvan. Mogli bi sad uiniti s njom to god bi htjeli. Mogli bi je odvui kamo ih volja, a da ne bi ni zamijetila. Zaklopila je oi, a svijest i ne misli i nita ne osjea, ak ni mua se ne sjea. Sav ivot ponio je sa sobom divni i dragi djeak. Utjelovio se u nju i uzeo je svu za sebe. On jedini mogao je survati svu eljeznu snagu kojom je ona neko mogla drati na uzdi i svoje zaljubljeno srce i enje mladosti i hladno stajati okom u oko pogibeljima i smrti. Sve je mogla svladati, svemu je bila gospodar, samo tu, na ovom putu spotakla se, sruila, slomila. Jezovitost djeakove smrti potpuno izbezumljuje majino srce pa ona i ne razmilja kako i to se desilo, tko je i to je krivo toj strahoti. Vidi pred sobom samo slike pune grozote i nita drugo. Gospodarice, sluajte, ujte! Ui su joj pune katelanova poklika, a ne moe se maknuti. Danje svjetlo je boli. Od juer uvee lei smotana u klupko alosti. I ne osjea svoje tijelo. Katelan joj pristupi, prua joj ruku da je digne: Gospodarice, molim vas sasluajte pobonog fratra. Ali ona samo gleda i ne odgovara. Poboni ovjek koji ivi u umskoj kolibi ima vam neto saopiti. Rije uma pobudi u njoj uas, podigne ruke k uima i brani se: - Ne mogu. - Ipak morate sasluati, mila gospodarice - i on se za boravlja i prilazi joj i rijeima i dodirom blie nego to se do likuje. Sve to ona ne shvaa i ne opaa. Pred njom je samo uma i slika puna grozote. - Gospodarice, uvijek ste bili jaki. Uvijek, uvijek bila je jaka i kao borac za domovinu i kao ena, samo je majka baena u tlo, prejako udarena posred srca. Fratar s praga stupa blie: - Moda e vas utjeiti ono to vam imam rei ja. Ona samo zanijee glavom. - Nosim vam vanu vijest, plemenita gospoo. - Vanu vijest? - Da, gospodarice, sasluajte ga - ponuka je Mladeni. Tek sada dodirnuli su njihovi glasovi njezin sluh i polako joj svijest prima zbilju. Mrak u mozgu se prorjeuje, ali teki pritisak na glavi ini joj se kao neka rana zadobivena smrtnim udarcem. Pokuava se napola podii. Odijelo joj je sasvim zguvano. Kako je juer stigla, tako je ostala na ovom leaju kao na odru svoje sree. Govorite, asni oe - veli ona tihim glasom. - Starac sam, samotan. Idem svijetom i tjeim ljude. I tako

sam proljetos stigao u Turopolje. Naao sam se u umi meu drvarima. Spleli mi kolibu od granja da provedem ovdje ljeto, a onda opet idem dalje kao svi fratri koji putuju svijetom. - Dosta o tome - zaustavlja ga katelan. - asni oe, ono drugo je vanije za nju. Ona samo bulji u njega kao da teko shvaa, a on, ponukan Mladenievim rijeima, nastavlja: Pa dobro, evo drugo. Bio je lov na veprove. Ja se povu em u svoju kolibu jer znam: zvijeri su strahovite. Dugo sjedim i molim, kad odjednom ujem krik. 26 Gordana digne ruke na ui kao da joj krik prolazi kostima. - Malo sam provirio, izaao iz kolibe da vidim to je. A tamo vidim konja i konjanika na zemlji. Nad njim grdne zvijeri, a blizu moje kolibe valja se okrvavljeni djeak. - Dalje, dalje! - Podigao sam jadnog stvora, drui sav od straha i p otr ao u kolibu dok su veprovi tamo razdirali i konja i jahaa. Strah mi je bio u kostima. I ne znam kako sam smogao snagu da po dignem tako velikog djeaka. Polegao sam ga na slamu. Nije se micao. Razderem svoju jedinu koulju da mu zaveem ranu iz koje curi krv. Tko zna, moda jo ivi, miljah. Gordanino lice smrtno blijedo, ukoeno, pogled staklen. Bez daha upija svaku fratrovu rije. - Molio sam nad njim preko noi. Mislio sam da je mrtav, ali opet kao da mu srce udara. Kad je zabijelio prvi dan, uzmem teki teret na ruke pa idem. Sastao sam nekog drvara putem i on mi pomogne. - Boe, smiluj se! - proape mlada ena, a fratar nastavlja mirnim monotonim glasom: - I tako sam poao s tim ovjekom da potraimo ljude. "Najblii je Lukavac" - ree mi drvar. I kad smo izili iz ume, naoh se na opkopu grada Lukavca. Drvar vikne straarima na kuli. Oni se odazovu. Onda on ode svojim poslom, a straari si oe da vide to to fratar jadnik nosi u Lukavac. I odmah su javili u dvor. Strae su istrale i katelan. Gordana se ne mie, itavo njeno tijelo samo je sluh dok fratar govori dalje: - Ve su znali da je djeak dospio u veprove ralje jer je katelanu odlanulo kad je vidio djeaka, sam ga je ponio u grad, mene nagradio i rekao da su mu javili o nesrei. - I umro je tamo - dahne Gordana zamrlim glasom. - Dok sam stajao kraj njega, jo je bio iv, ali svijet kae da je umro. Otiao sam opet u svoju kolibu. eljusti joj dru, hoe da neto kae. Starac uuti, ali mu katelan pomogne: - Gospodarice, danas ujutro doao je fratar u turopoljsku crkvu Sv. Jurja da se ispovijeda. I uo je kako ljudi govore da je napadnut djeak sin gospodara Brezovice. - Da, tako sam uo i pomislim: dunost mi je kranska da vam javim. I zato sam doao. Ona se upre u laktove i skuplja snagu: A onaj njegov mali plavi eiri Tko ga je naao? Nije ni opazila da na vratima stoji potkastelan koji je onog predveerja vodio njenog sina. I brzo joj razjasni. Gospodarice, kad su nas lovci opomenuli da se maknemo sa ceste, Grga je uzeo djeaka na svojeg konja da ga uva. Ali kad se nije vraao, ili smo onim putem kojim je on odjahao. .... ".,,.. , _ T7

I tamo smo naili na taj eir i Grgin kaput, sav u krpama. Pojurili smo kui u Brezovicu, ali nema ni Grge ni djeaka. Op et smo ili traiti u umu. Nigdje nismo nita nali. - I slali smo tri glasnika redom k vama, gospodarice, u taborite. Tko zna zato nijedan nije stigao. - Ne razumijem samo kako je Grga mogao rei da se go spodarica vraa - tiho e Mladeni potkastelanu. - To i meni neprestano kopka po glavi. Ali zna kakav je on bio glupan. Ali ne govorimo o tom pred njom dok se ne opo ravi. Zautjeli su jer se Gordana pomakla i iznenadno glasno vikne: - Smjesta idite u Lukavac, katelane! Molite neka vam kau gdje su ga zakopali da barem imam drago tijelo. - Odmah hitim, gospodarice - veli on, pozove fratra i potkastelana da ga slijede. Izali su sva trojica. Katelan odredi da fratra nadare, ali on odluno odbije. Silom mu potkastelan napuni torbu kruhom i voem p a ga onda izvede iz dvora. U dvoritu hitro sedlaju konje za katelana i momke. Onda naputaju most. Mladeni prelazi preko opkopa i potjera prema Lukavcu. Jedva je prevalio komadi puta, kad spazi dva konjanika koji mu dolaze u susret. Oni digoe ruke u znak da ele s njime govoriti. Zaustavio je konja. - Jeste li vi iz Brezovice? - pita jaha Mladenia. - Jesam. A otkuda vi? - Iz grada Lukavca. Nosim vaoj gospodarici vijesti. - Poslani ste od gospodara Lukavca? - Nikoga nema u dvoru od gospode. Doao sam sam, ma kar se moj gospodar ne gleda dobro s ovdanjim plemstvom. Ali ovjek je ovjek. - Moda nosi vijesti o gospodariinu sinu? - Ba o njemu. - Okrenite - zapovjeda katelan bez daha od uzbuenja i vrati se k dvorcu. Stigavi do opkopa, odredi strai da spusti most. Mladeni povede lukavakog glasnika u dvorac, a onda ga najavi Gordani. Dolazak ovjeka s Lukavca trgne je s leaja. Sjedne i eka. Prije tri dana primio sam od nekog fratra odraslog dje aka - veli on. - Nismo znali kome pripada. Ispruila je ruku i uhvatila ovjeka za lakat. - Gdje lei? - U dvoru je bio kneev vra pa smo ga pozvali. I on se dao na posao da jadniku vida rane. Dva dana leao je kao mrtav. 28 - Dva dana! - klikne Gordana tiho, a srce joj se para od pomisli da je u to vrijeme bezbrino ivjela u taboru. Samo kat kad joj je srce zadrhtalo od slutnje neke nesree. - Da, plemenita gospoo, dva dana leao je upaljen od vru ice. - Brzo. Govorite. Udarac sam ve zadobila, sve u drugo moi sluati! - promuca ona, poduprijevi se na leaju. - I buncao je - nastavi lukavaki vratar. - Jutros su se nae sluavke vraale iz crkve s ispovijedi i donijele su vijest koju je narod pred crkvom priao. Naime, da je u umi naen eir koji pripada sinu gospodara Brezovice. I poeli smo vijeati, bili to vjerovali ili ne. Jer ljudi svata izmisle. I sluamo vijest koju nam danas priaju djevojke i opet sluamo djeakovo bun canje ... - Danas? Danas ujutro jo je bio iv? - uzvikne prenera

ena majka. - Jest. Danas ujutro jo je estito viknuo. - to je viknuo? - Zvao je majku. - To mu je bila posljednja? - Jo je mnogo toga i poslije govorio u bunilu i ujutro i poslije podne. A valjda i sada jo bulazni. Katelan i lukavaki vratar trgnuli su se. Gordana je skoila s leaja, nala se na nogama vrsta, jaka viui: - ivi? Jo ivi? - I neprestano prua ruke u bunilu. Jednom je rekao: "Maj ko, zato mi ne da svoju ruku?" Dvoranom odjekne glas: Konja! Smjesta konja. Mladeni pohita iz sobe, a lukavaki vratar ga slijedi. Sluavke stadoe odijevati gospodaricu dok vani spremaju konje. Mladeni pita lukavakog vratara: A ne bismo li ga radije doveli kui majci? Lukavaki ovjek slegne ramenima: - Bio bih ga rado sam dovezao. Vaa bi me gospodarica estito nagradila. A i sami znate: sve bi domae plemstvo nava lilo na nas Lukavane. Rekli bi da smo bezdunici bacili napolje ubogog djeaka zbog mrnje koja vlada meu domaom gospo dom i naim gospodarom. - Pravo velite. Svatko bi morao tako misliti. A to veli vra? Zar bi mogao ostati iv? Mi smo prije tri dana mislili da je svreno, ali jo ivi. U dvoritu stoje katelanovi momci koji su ga imali pratiti u Lukavac. Gordana istri ravno k svojem konju, uspne se bez rijei i zategne uzde. Katelan joj pripovijeda to je malo prije razgovarao s lukavakim vratarom. Ona ne slua i potjera. Buno tropou konjska kopita sputenim mostom. 29 Od Brezovice zapone vratolomna trka mlade majke koja ne uje i ne vidi nita, samo slua zov umirueg sina, a on se ali to mu ne prua svoju dragu ruku. U toj trci ogleda se sva nedostiivost Gordanine vjetine u upravljanju konjem. Ne poznaje zapreke, straha ni opasnosti. Preskakuje potoke, jame i grmlje. Leti na krilima, iz groba uskrsnule nade, da e zatei sina na ivotu, svojom rukom pomilovati od boli zgrene ruke, obrisati elo znojno od vruice. Ta nada upravlja slomljeno tijelo i skreni duh i krijepi ih velebnim snagama koje bi digle na rukama i sav svijet da ga ukloni s majinog puta. Besprimjernom brzinom prevaljuje daljinu prema Lukavcu, a dua joj dre u oekivanju susreta. Kako e ga nai? U besvijesti? Ili budnog? U vruici? U asu kad je zove. Ili je zvati vie nee? Ledeni je srsi prolaze. estoko trgne glavom i odbaci misao. Hoe da ga nae ivoga. Hoe. I goni svojeg vranca, a on trkom tri kao da osjea koga nosi i zato. Izali su na cestu to presijeca itav turopoljski kraj. Ljudi na cesti zapanjeno se okreu za jahaicom koja divljim trkom upravlja konja prema Lukavcu. I prohuji kraj plemikih dvoraca i njihovih kme tskih selita kao oblak noen orkanom ... Na cesti se pojavi povorka. Gordana razabire da joj dolaze ravno u susret. O suncu se sja plavuasta glava lijepe Vilene. Kraj nje otac, a s druge strane Draeni. upan i njegova ki prate mladog vjerenika komad p uta na odlasku iz Turopolja. Gordana osjea da bi se morala zaustaviti i s njima govoriti, a ona ne moe izgubiti ni asa, ne moe dati nikome ni trenutka. I skrene konja, preskoi grabu i udari poljanom prema Lukavcu. Zaueni gledaju i upan i zarunici. - Kamo joj se tako strahovito uri? - Eno, tamo, tamo je njezin katelan, pitajte njega - po-

nuka upan - barem emo doznati to je s njezinim sinom. Ve izdaleka domahuju Mladeniu, ali on skree da dostigne gospodaricu, a slijede ga momci i lukavaki vratar dok oni na cesti zapanjeni promatraju i snebivaju se. - Zaboga, Gordana ide ravno u Lukavac. Damirova ena u dvor neprijatelja? - Bit e da se ipak neto dogodilo sa sinom, pa ide zbog toga - primijeti Draeni. Ne bih onamo ni za itav svijet - m rmlja upan, ekaju i promatraju Gordanu. to se vie pribliava Lukavcu, to hitrije tjera konja. Strava je obilazi kad pomisli da bi mogla stii prekasno. Draenieva povorka razabire kako ve sputaju most s kule grada Lukavca. Oni oekuju Gordanu, to to znai? - pita upan. Jfl. - Vidjet ete i uti zato je morala tamo - primijeti Dra eni. - Moram se oprostiti. Dobra tri dana zadrat u se u oko lici Zagreba da pokupim to je doraslo oruju, a prije nego idem u Zagreb, jo u se navratiti k vama. - Doi na proslavu blagoslova umskog ira - zove ga u pan. Mladi obea, uzme ruku svoje zarunice, gleda je toplim pogledom i ape rijei ljubavi. - Pazite na sebe - upozori ga ona - da vam Kuevi ne zae na vae putove. - Ni asa se ne bojim. Kad mislim na vas, moja je snaga divovska. Sve to me eka svezano je s vama. uvajte vjeru! - Do groba sam samo vaa. - Doi u na proljetnu sveanost blagoslova - veli on, i stisne joj ruku. U oku mu plane enja. I dugo jo djevojka gleda kako odlazi praen s dvadeset momaka. POD KROVOM NEPRIJATELJA Vrata grada Lukavca otvorila su se pred Gordanom. Trkom je prela lanani most i dojahala u dvorite. Dahe od trke, dre od strave. Bacila se sa sedla, ostavila uzde i nestrpljivo eka svojeg katelana koji dolazi s lukavakim vratarom. Obojica su sili. Vratar je povede u drugo dvorite i upuuje: Moramo se popeti stubitem u prvi kat. Samo slijedite mene. Mladeni ide za Gordanom. Trese je groznica. Jo nikad njome nije zavladalo takvo uzbuenje. Stigoe na kat. Pred njom se otvore vrata. Prela je prag. U sobi nikoga. Molim vas, plemenita gospoo, priekajte. Moram naja viti lijeniku da ste stigli. On e vas sam odvesti k sinu. Sjednite malo. Ona ne sjeda. I ne gleda oko sebe, samo moli, moli punom duom i svim nadama srca: "Daj Boe da izdrim ove asove kad sam izdrala sve ono dosad." Za nita nema sluha ni shvaanja, ve samo za dijete to je tu negdje u blizini, moda umire ovog asa. Mladeni ulazi u sobu i saopuje joj da su se trijemom dvorca svi ustrali da trae lijenika. Na prozoru odaje kneza Brandenburga okupilo se est mukih glava, est lica, est upitnika. Je li ujahala u dvorite? 31 - Nije, doletjela je kao ptica.

- Kakva divota od ene. - Ne. To nije ena. Boica je. - Napokon je tu - klikne knez. Knez sjedne na visoki naslonja i zapovjedi dvorskom luaku: - Izii, budalo, sad e slijediti ozbiljni i pametni razgovori. - Onda bismo mogli zamijeniti mjesta. - Idi do avola. Imam tekih briga - vikne knez. - Kad knezove taru brige, onda je tome uvijek samo jedan uzrok: netko se ima kliznuti s prijestolja dolje, a netko opet uspeti gore. Jednog i drugog taru brige. - Pogaa. Kralj Vladislav jo sjedi i ne klie se, ali njegov sin mogao bi leati pod nogama prijestolja. - Hvala svim svecima. Nisam, ni knez, ni kralj, ali sam bu dala. I zato ne raspravljajte, knee, bez moje pomoi. - Van, nosi se. A vas prijateljski molim: hajdete, kamo vas volja, lov ili pijanku. Samo moj brati Danijel neka ostane. - I Petar Pan mora s nama. - Neka ide, samo da ga ne vidim. - Vidjeti me nije tako neprijatno, ali uti. Pustopanim smijehom izlaze kneevi prijatelji s Petrom Pa-nom iz odaje, a mladi markgrof gleda zavidno za njima i primijeti: - Bratiu, ja bih radije otiao s njima. - I ja, ali sada moram na megdan. - Sprema se na megdan? Kome? - Vragu paklenome. - Iznevjerio te? - Pokuao je mrsiti moje divno sastavljene raune. Zato u pograbiti poganu ruku i zapovjediti neka pie onako kako ja kazujem u pero. Ti mi mora pomoi. - Nisam dorastao takvoj zadai. - 0 tom odluujem ja. U dvor je stigla ljepotica. - Njoj si namjenio moju muku ljepotu? - Da joj ue u volju, treba, osim muke ljepote, i pameti. - Lako za pamet meu nama kad je nedostaje, uzajmi je od dvorske budale. Ali reci o emu se zapravo radi? - O prijestolju. - Tako visoko kani? - Da je kraljevstvo podrum pun najodlinijih vina i dje vojaka, ve bih davno bio okrunjen, ali tu se radi o Vladislavu, mojem roaku. - On sigurno sjedi na prijestolju. - Nita nije tako nesigurno kao prijestolje naega kralja. I bude li mu sin leao ispod prijestolja, kao to sam prije rekao, onda u leati ja, ne pijan, nego trijezan i praznih depova. A onda je i naim orgijama, dragi moj Danijele, kraj. 32 Bezbrini Danijel ozbiljno se zabrine i prie blie svojem bratiu: - Ne ali se, uro? - Od ale ne bih bio tako zlovoljan. Cuj kako stoji stvar. Oenivi se francuskom princezom Anom, kralj Vladislav doivio je nevolju da mu se rodila najprije ki, a mnogo kasnij e sin. - Jadno nedonoe sa sedam mjeseci. - Nitko nije vjerovao da e to bijedno stvorenje ivjeti. Ipak othranile su ga zaklane svinje. - estite su to bile dadilje. - asti mi, moram skinuti kapu svim onim zaklanim svi njama koje su zbog njega bile smaknute. U njihovo toplo salo zamatali su nedonoe. I tako je djeak zadobio u svinjskom salu

sve to nije donio sa sobom na svijet: kou tijela, vid i sluh. Kad bi ti slutio koliko su se muili oko njega dok je napokon od njega postalo ovjeje stvorenje. Sada mu ve ide sedma go dina. Ruan je, izgleda glup. - Ali ipak je djeak. - Znat e sjediti pod krunom, a drugo kralju i ne treba. - Onda nema opasnosti za Vladislavljevo prijestolje. Ili ga je Stjepan Zapolja toliko ugrozio? - Jo za kralja Matije rogoborio je taj erdeljski vojvoda. On je sruio Matijaeva sina Ivania, samo da sebi osigura krunu. Ali od njega nema straha dok je tu zakoniti Vladislavljev sin. - emu onda bunca o pogibelji za kraljevo prijestolje? - Sluaj. Pokojni sin kralja Matije Ivani Korvin trebao je sjesti na novo prijestolje. Hrvati su se borili da njega okrune, ali Vladislavljeva stranka nadvladala je novcem kraljice Beatrice. Ivania su Hrvati dobili samo za bana, ali nisu prestali raditi da mu izvojte prijestolje. Onda je Ivani iznenada umro. - Od aragonskog napitka? - Ostavi to sada i sluaj dalje. Ivaniev zakoniti sin Krsto brzo je slijedio oca i tako je prijestolje bilo uvreno za nedo noe Ljudevita II. - No, dakle, sve je u redu? - Nije. Jo je na ivotu jedan Ivaniev sin. - To je ve ozbiljna pogibelj. - Vidio si onu divlju jahaicu to je ula u dvor. Ona je kriva da se taj sin rodio. - Stvar je sve zanimljivija. - Dakle: Ivani Korvin ljubio je tu ljepoticu kad je bila na dvoru kraljice Beatrice i jo kasnije kad se oenio keri Bernardina Frankopana koja je po majci kraljevskog roda. Tako su Hrvati povezali ovaj brak samo zato da stvore novu hrvatsku di nastiju koju bi u zgodnom asu posjeli na prijestolje. Dakako, smrt Ivanieva i njegova zakonitog sina razbila je sve te hrvat ske osnove. Meutim, mladi je ban kako rekoh, dalje vodio ljubav s ljepoticom Gordanom. - Sad mi puca pred oima. - Jest, kad se oenio, Gordana je nestala. Otkrili su je u Veneciji gdje je ivjela skrivena. On je tamo esto zalazio. - I ivio s njom u ljubavi? - I tako se Gordani rodio sin. - Zna li to zasigurno? - Kako ne bih znao. O tom je govorilo sve plemstvo u Bu dimu. Gordana se iz Venecije vratila sa sinom. - Kojemu je otac bio Ivani? - Tako je. I taj bi djeak mogao jednog dana, kad Vladislav umre, nastupiti protiv Ljudevita. A to ne bi bilo teko jer se narod ionako izruguje kraljevskom nedonoetu. - Ali ova je ljepotica udata za slavnoga junaka na mau Damira od Brezovice? - Jest. I on je ljubio Gordanu. Tako svi tvrde, ali ljubio ili ne ljubio, on se njome oenio. - A Ivaniev sin? - Damir ga je uzeo kao da je njegov, uva o ga, odgajao da ga Hrvati jednog dana podmetnu na prijestolje i hrvatsko i ugarsko. - Zna li to kralj? - Zna i dre od tog djeaka. - Zato si ti veprove ... - ekaj. Stvar se desila ovako: platio sam bezbroj uhoda da istrae gdje se sakriva taj nezakoniti Ivaniev sin, na Brezovici ili

gdje drugdje. A nije lako zaviriti u brezoviki dvor. Zatvorili su se kao u tvravu. A nikako nisam mogao prodrijeti u krugove hrvat skih velmoa i plemia. Nitko mi nije htio u blizinu. Odlazio sam onda u Budim, ali sam se opet vraao u Medvedgrad i Lukavac jer sam tu najblie hrvatskom plemstvu i velmoama. Sve uzalud. Nikako nisam uspio vidjeti djeaka i doznati gdje se zadrava. - Napokon si ipak naao put do njega. - Gospodin Damir ima na Griu lijepu malu palau da se sklone za sluaj turske provale. Katkad Gordana odlazi tamo i ostaje due vrijeme. Tada sam svojeg medvedgradskog katelana uputio neka poalje svojeg ovjeka, odjevena u kmetsko odijelo. On je, toboe, na Gri donio ribu. Kad je Gordana boravila u svojoj palai, jednog dana vidio je kako ona ide u Markovu crkvu s djeakom. - Kojemu je otac bio ban Ivani? - I toliko je nalik na Ivania da ga ne bi mogao zanijekati ni pred Bogom ni pred vragom, a pogotovu ne pred ljudima. Moj uhoda drugog je dana opet doao na Gri u nakani da ide u Gordaninu palau nuditi ribu, ali ve istog jutro odjahala je Gordana s Gria. Moj ovjek nije mogao doznati kamo pa sam tako morao predmnjievati da je otila s djeakom u Brezovicu. - Kamo bi drugamo. - Razumljivo. Nastojao sam prodrijeti do kojeg sluge go spodara Brezovice, uzalud. Onda su mi pomogli Turci. Opet su prodrli prema Hrvatskoj. - Sad razumijem. Damir je morao u rat, ena ga je pratila komad puta, a ti si izmudrio onaj lov na veprove da tako makne s puta pretendenta na prijestolje. Ako je rastrgan od veprova, tko bi togod mogao rei ili naslutiti. Kad ti je to tako dobro uspjelo, emu onda ovo nadimanje? - Ba u tom je stvar da nije uspjelo. - Damirov sluga te prevario? - Izveo je sve kako je trebalo, a ipak je vrag pokuao da se sa mnom naali. U tom je sva moja nevolja ovog asa i zato traim tvoju pomo. - to i kako da1 ti pomognem? - uo si to se desilo: Gordaninu sinu nije otac bivi ban Ivani. - Onda su te ipak prevarili? - Na Griu je moj pouzdanik vidio djeaka koji silno nali kuje na bana Ivania, a nakon ovog lova s veprovima opazilo se da mu nije slian, dakle, zabuna? - Kakva zabuna, do avola? - Zar ne razumije? Sin Ivana Korvina nalik je na svojeg oca, kao jaje jajetu, a ovaj drugi na kojega smo natjerali veprove nalikuje na Damira od Brezovice. Dakle, nismo se namjerili na pravoga. - Nemogue! Tvoj medvedgradski kapetan nije dobro vidio na Griu, ili ovdje u Lukavcu. - On uporno tvrdi da onaj kojega sam izmamio iz Brezo vice i na kojega sam pokrenuo hajku veprova nije Ivaniev sin! Eto, sad vidi u kakvoj sam nevolji. - Ma kako bi to bilo mogue? Zar nisi znao da Gordana ima jo jednog sina s muem? - Bilo mi je poznato samo ono to su mi govorili u Budimu: da je Gordanin sin roen u Veneciji kamo je dolazio Ivani, da su ga tamo vidjeli s njom, dapae, Ferdinand Frankopan je zbog nevjere svoga zeta strahovito prijetio Gordani. Ali onda su se

odjednom svi izmirili. Damir se vjenao s Gordanom i uzeo Ivanieva sina pod svoje. To tvrde svi u Budimu, a sada se odjednom ustanovi da je tu jo jedan Gordanin sin kojemu je otac Damir od Brezovice. - Premalo poznaje tajne svojih protivnika. Barem bi tvoji katelani trebali vie njukati. - Omraen sam meu Hrvatima i ne puste nikoga od mojih k sebi. A ne znam ni njihov jezik pa tako ne moe nita saznati. Zato smo, eto, bili u zabludi. - A to veli Grga? Zato ne pita njega? - On je ve na dnu pakla. - Kako zar si ga smaknuo? - im je izveo moju elju, smjesta sam mu dao dukate, ali i putnicu na drugi svijet da ne bi na ovom ipak danas-sutra neto brbljao. Tako je izdajica umro kao bogata i lupe. - Samo da se nisi tako pourio, sada bi od njega doznao to je na stvari. - Bili smo uvjereni da imamo u ruci Korvinova sina. Ipak, saznat u to sve s druge strane. Moda, ipak, taj djeak nije bio toliko slian banu Ivaniu, pa medvedgradski kapetan moda nije tako tono vidio onog djeaka na Griu kako tvrdi. - Rekao sam ti odmah: To bi moglo biti. - Zagonetku e rijeiti Gordana. - Dakle, zato si je dovabio ovamo? Uistinu, tu si prevaru dobro smislio. - Nipoto ja. Slava pripada mojem katelanu Pencingeru za sve te osnove. Ova lija mogla je zaskoiti i lukavu i umnu Gordanu. Pogledaj samo njegovo lice: kao njuka neke ivotinje koja neprestano trai gdje bi i koga zagrizla i podvalila zasjedu. - Uistinu, vanredno ti slui. - Ali zbog svojeg uitka, a ne zbog mene. Kad je dobre volje, onda zna: nekome je zarinuo no u srce ili u ast ili mu oduzeo kruh iz usta. Zloinac je to pred kojim treba skinuti ka pu. On je sve to mudro zasnovao i tako smo Gordanu doveli na dvor da je zove umirui sin. - Genijalna zamisao. - Sad je na tebi da genijalno nastavi. Ne boj se. Uputit e te u sve Pencinger. Ti sada otii Gordani i primi je kao kuedomain. - To bi morao ti uiniti. - Boe sauvaj, im bi opazila mene, smjesta bi se u njoj probudila lukavtina, poela bi razmiljati i naslutila bi prevaru. Tebe ne poznaje, a tvoje lijepo lije izazivlje povjerenje. Meni ne smije biti traga ni glasa. Idemo smjesta Pencingeru. On e te pouiti kako e s njom govoriti. Sada je puna majinske boli i nee nita zamijetiti. Dakle, hajdemo. Gordana nestrpljivo eka. I katelan Mladeni ve je nemiran. utei stoji uz vrata i nepomino promatra svoju gospodaricu za kojom mu gine srce. itavim putem iz tabora stvarao je u sebi osnove kako e to vie biti u njezinoj blizini i ime e sve osvajati to lijepo tijelo, tako dugo rastavljeno od mua. Smjele su mu osnove uskipile strast i jedva je ekao da bude sam s njome na dvoru. Zna Gordaninu gospodujuu ud i poznaje njenu snagu otpora, ali se pouzdaje u slabost mladosti. Sve je tako dobro smislio, a sada ova nevolja s njezinim sinom postala je zapreka njegovim putovima do Gordanine ljepote i mladosti. Dok o tome razmilja, iza njegovih lea otvore se vrata. U sobu ulazi ovjek sijede brade, s crnim tuljcem na glavi, pa se ini kao neka crna trublja nevolje. Halja mu dosie do poda. Odijelo odaje kneevskog lijenika. Gordana ga odmah oslovi:

- Gospodine, to je s mojim sinom? - Spava, plemenita gospoo. - Zemaljski snom? - Potpuno zemaljskim. I zato je pametno da pustite siro mano dijete neka se naspava. - Spava - opetuje Gordana i u predodbi gleda sina svega izranjavanog i povezanog u naruju sna zaboravi. - A rane? Hoe li zacijeliti, gospodine? - Sve moe biti. - Gdje je ranjen? Kako? - Na prsima i bedrima. Budite strpljivi. - Moe li se djeak prenijeti kui? - Sve emo to saznati kad se probudi iz sna. Neka va ka telan doe sa mnom da vas moe odmah obavijes titi kad se djeak probudi. Mladeni nije voljan odazvati se pozivu i Gordanu ostaviti samu, ali ona odreuje i mora se pokoriti. Sumnjiavim nemirom ostavlja sobu u pratnji lijenika. A Gordana ostaje sama. Sve vie dre, strepi. Odsutna je svim mislima i osjeajima za sebe. Ne vodi rauna o tome da se nalazi u dvoru omraenog kneza. Nita ne dopire u njen mozak to je oko nje i to se zbiva, svim svojim srcem ona je uz dijete to je negdje od muka zaspalo. Ipak, taj je san strai. Hoe li se probuditi ? Prolazi je zebnja. Odnekle dopre do nje veselo mukarako zvidanje kao bezduna rugalica njenoj boli. Obazre se. Zdesna su neka vrata, zastire ih teki zastor. Sad se zanjihao. Pustopa-no zvidanje mukarca biva glasnije. Gipkim koracima ulazi Danijel i veselo zvidue. Onda se napadno trgne, gleda Gordanu, prestane zvidati i uljudno se nakloni: - Molim oprotenje, nepoznata gospoo! Nisam slutio da u nekog sresti u ovoj odaji. - Ako sam na putu, izii u. - Nikako, plemenita gospoo - odgo vori on. - Znanac sam kneza Brandenburga, markgrof Danijel. Ovog sam asa stigao u dvor. Kneza nema kod kue pa sam odluio sam prenoiti ovdje. Vi ste, oito, u dvoru kod kue? - Ne. Samo me nesrea nanijela as prije pod ovaj krov. - A tako ? Vi putujete pa vas se desila nezgoda? Ne, gospodine markgrofe, nisam putnica. Iz ovog sam kraja. - Govorite neprispodobivo divnom latintinom. - Kao i svi nai ljudi. - Meutim, rekoste da vas je nesrea nanijela ovamo? - Prigodom lova na veprove bio je napadnut djeak. - Da, da, rekli su mi lovci, veprovi su napali sina vojvode Ivana Korvina ... - To nije bio Korvinov sin, nego sin gospodara Brezovice i moj. - Kakva nesrea, gospoo. Rekoe mi i to da su ranjenoga donijeli u ovaj dvor. - Zbog toga sam i dola ovamo. - Sad razumijem. Kneza nema ni njegova katelana, a ja sam kneev gost, dakle, moja je dunost da budem va kuedomain. Bit u sretan ako vam smijem izvriti kakvu elju. - Lijenik mi je rekao da djeak spava, a ja vas molim odredite da me odvedu k njemu. Znam se svladati, neu se ni maknuti. - Plemenita gospoo, samo as, vratit u se odmah da izvr im vau elju.

I poklonivi se, izae kroz ista vrata ispod zastora. Ona je ostala sama. Svaki joj se as ini izgubljeni komad ivota. Nada se da e joj nepoznati uljudni mladi izvriti obeanje. Drugih misli nema. A Danijel je otrao u odaju mladog kneza Brandenburga i saopio mu: Stvar je jasna. Rekla je "to nije bio Korvinov sin", dakle, taj sin postoji. Sada ispripovijeda kratak razgovor s Gordanom. Knez se raduje. - Divno. Sad smo doznali da taj Korvinov sin uistinu ivi, ali i Damirov sin. Dakle, tu su dva djeaka. Mi smo mislili da je samo jedan, a taj e danas sutra traiti za sebe prijestolje na tetu sina naeg kralja. Gle, ovoga Pencingera. Da sam stupio pred nju, smjesta bih bio pobudio njenu lukavtinu i moda ne bi ni odgovorila. Zadovoljan sam. Sada se pouri da izvede i drugi dio svoje uloge. Onda me izvjesti kako je ispalo. Sve ostalo razjasnit u ti. Jedini ti saznat e pravu svrhu svega toga. Tek sada poinje moj i tvoj posao da spasimo prijestolje Vladislavljevu sinu. - To zaista ne mogu razumjeti. Pouri se pa e doznati sve. Markgrof Danijel hitro izlazi iz sobe. ekajui Danijelov povratak, Gordana se odjednom sjea razgovora s nepoznatim velikaem. I naas je spopada pitanje: "Otkud on spominje Ivana? Tko mu je mogao pripovijedati da su veprovi napali Ivana?" Samo asak zadrava se na toj pomisli i ve je istisne oajna briga za njezino dijete to spava, moda umire, a ona eka tu, puna neizvjesnosti. Ne moe dulje. Njoj je mjesto uz dijete pa ako i spava. Prilazit e mu tako tiho da se ne moe probuditi. Taj neznani markgrof bio je tako uljudan. Sigurno e izvriti obeanje. Pogotovu, kad kneza nema ni njegova katelana. I ve se na vratima pojavi Danijel u vitekom stavu i duboko se pokloni: - Plemenita gospoe, vani je lijenik. Iako va sin spava, odredio sam da vas pusti k njemu. - Hvala vam, gospodine - odvrati ona i ve hiti, a tijelom joj preleti hladni mlaz. Na hodniku opet sretne starca sa sijedom bradom i crnim tuljcem na glavi i svojeg katelana kako. ide za njim. Ostavite me samu s njime - veli mu ona tiho pa ide otvorenim trijemom. - Starac je vodi u drugo krilo dvorca. Put joj se ini dug kao da se dvor protee u deset krila. Lijenik joj otvara vrata. Stala je na pragu. Pred njom po-lumrana soba. Klecavim nogama prelazi prag. Nita ne vidi. Iza nje je lijenik. Koraa uz stijenu, zapaa postelju, iskri joj se pred oima. Tiho i tamno je u sobi kao u mrtvanici. Pribliava se bez daha i bez kucaja srca. Na postelji lei djeak. Samo mu glava viri ispod pokrivaa. Spava li zemaljskim ili vjenim snom? Dru joj noge: sputa se na koljena, gleda, oslukuje. Nijema tiina. Nema hrabrosti da dodirne djeaka, eka, trenuci je ra-zapinju na kri. Polagano digne ruku, ali je opet povue. Strava joj slomi kretnju. Kroz grobnu tiinu zamijeti uzdah. Podigne ruke elu, trlja sljepooice da se odupre nesvjestici koja joj prijeti. Uzdie. Dakle, iv je. Iza lea uje tihi lijenikov upit: - Je li to va sin i vaeg mua gospodara Brezovice? - Da, gospodine - apne ona. Lijenik se tiho povue. Zatvori vrata. Na hodniku eka Danijel. Nema vie sumnje, to je njezin sin i mua joj Damira. i kneev mladi prijatelj pohita hodnikom. Gordanin pogled poiva na sinovljevu licu. U tom se pogledu talasaju valovi majine ljubavi. itavo njeno srce odrazuje se u zjenicama to su se ukoeno upile u njegovo

lice. Ni dahnuti se ne usudi da jadnika ne bi probudila. Samo ga gleda i gleda i gotovo strepi od asa kad e se probuditi, kad e mu san prekinuti zaborav i on e jauknuti od boli. I pogled polagano silazi s lica na pokriva. Sve dalje preko nogu. to je pod ovim pokrivaem? Kakve strahovite rane skriva pokriva? Jesu li rane smrtonosne, ili moda ipak ... Odjednom sama osjeti fizike boli od predodbe boli njenog sina. Odmjereno disanje svrne opet pogled gore k njegovu licu. Divno bijelo elo doarava joj sliku junaka mua. Lice mu je mokro. Od znoja ili suza? Tako je blijed, izmuen... Boe, probudi ga u ivot. Djeak se mie, valjda mu san doarava majinu blizinu. Usne mu apu: "Majice! Majice!" Protrnula je i primakla se. Djeakove oi se otvaraju, zure ravno u strop. Zatrepte mu trepavice i Gordanino srce. Iznenada se djeak trgne, digne glavu i ukoi se. - to je to? - pita mu pogled upiljen u Gordanu. - Zlato majino - apu joj usne u strahu i enji, ula je samo neki krik i osjetila dvije ruke kako joj se savijaju oko vrata. - Majice! Kako dugo ekam. Sve oko nje se gubi, samo osjea dvije tople ruice na vratu. To je cijeli ivot i cijeli svijet. I osjea djeakovo drhtanje, udno drhtanje kao od zatajenih suza. vrsto je pritite k sebi. - Strano sam vas dugo ekao, majice - apne on. - A boli te jako? - Boljelo me tu u srcu i u dui. Sad je sve dobro. - Zaboga, ne mii se. - Ne, hou da vidim majicu pri svjetlosti prozora. Ona ga silom pritisne u postelju, ali djeak se ne da, iskoi ispod pokrivaa. - Ali tvoje rane, dijete? - Rane? Kakve rane, majice? Rastvara oi, zuri u njega, raskopa mu koulju pa se uhvati za sljepooice. "Zar sam poludjela od radosti jer sam ga nala iva?" I ruka joj istrauje njegove grudi. Preplaeno dijete uzima majinu ruku to se prislonila na njegova bijela prsa, vrsta, zdrava, pa je gleda pun uda i tajnog straha, dok mati ogledava bedra, noge, potkoljenice. "Ne. To je obmana bolima izmuene svijesti!" Nastoji se odrvati varki. - Majina duo! Zar tvoje rane od vepra - Nije me dohvatio majko. - Kako? Nije? Vepar te nije dodirnuo? - Dakako, da nije. Ali sam osjeao kao da me grabi, da njuka moje prsi. - Drago, milo, govori kako je bilo. - Bilo je ovako: jahali smo. Grga me vrsto drao, a ja sam se ljutio to idem u umu i nekakav grdni bradati ovjek vikao mu je sa stabla, a vepar je dolazio. Tono se sjeam, od jednom nita nisam uo ni vidio, samo sam osjetio stranu njuku na prsima, a onda sam zamro. Kad sam se probudio, opet njuka na mojim prsima. Pogledam, a nad mojim grudima onaj stari vra slua srce pa nekome veli: "Djeak se samo prestraio, ali ivi!" I

- A bio si krvav, ranjen? Fratar te donio iz kolibe? - Nije to bio fratar, majice. U onoj kolibi bili su stari vra i utobradi katelan, zna onaj kojeg svi mrze, zove se Pencinger. - A fratar koji te doveo u Lukavac? - Nikad nisam vidio fratra. Vodili su me u Lukavac taj vra i onaj utobradi, ne misli da sam se pokroio. Grizao sam ih kad su mi vezali noge i ruke. Ali kad su mi svezali usta da ne mogu vikati, nisam se imao vie ime braniti. Digli su me na konja i tako su me nosili. - Ovamo u Lukavac? - Da, ravno u ovu sobu. Tu su me razvezali. - I nikakvih rana nisi zadobio? - Samo u srcu za majicom i za ocem. Obujmila ga, privukla k sebi, mrai joj se pred oima od prevelikog, prebrzog preokreta. I kad se malo pribere, pita: - A to su onda uinili s tobom? - Donijeli su mi jela i svega. Ba nisam htio jesti, nego sam rekao: hou da idem svojoj kui. Nemate prava da me drite ovdje. Poteno sam se drao, majko. Mali se isprsi, zabaci glavu pa onda povisi glas: I onda sam im rekao ovako: "Ako me ne vratite mojem domu, majci i ocu bit e zlo!" Djeakovo se lice namrti, a glava mu padne na prsa i povrijeeno pripovijeda: - A oni, majko, oni su se meni smijali. Smijali su se, razu mijete, majice. Ali sam im kazao: "Prisjest e vam smijeh kad jednom odrastem i uhvatim ma mojeg oca!" - A to su na to kazali? to su uinili? - Dalje su se smijali, a ja sam bjesnio i traio da me puste kui. Nisu se ni maknuli. - A to je bilo zatim? - Straarili su itavu no. Drugog jutra hou da idem kui, a vani straa s orujem. Znao sam to je. Damir je zarobljen. A sad nije bilo druge. Mislio sam: mora se ponijeti kako dolikuje sinu oca junaka i majice junakinje. Nisam ni suze proplaka o. Samo kad sam bio sam u sobi i uveer kad sam leao pod pokri vaem, plakao sam za svojom majkom i ocem. Ali to moji tamni ari nisu vidjeli. Srea se razlila njenom duom kao veliko zatalasalo more. Sin je uskrsnuo od mrtvih. I kad joj se sva dua okupala u toj srei, budi se Gordanina svijest oda sna. Od asa kad su joj donijeli crni glas o nesrei, zaronila je u crnu maglu oblaka. Nita nije vidjela, osim iznakaenog dje-akova tijela. Osjeala se slomljena pod teinom alosti. U tom se mraku kretala sve do ovog asa. Sad se magla polagano razrjeuje. Bijele sjene svjetlosti prilaze joj, bivaju sve bjelije i svjetlije. Osloboene misli vraaju se odnekle izdaleka, zahvaaju dogaaje, ogledaju ih, proziru. Logina pitanja nameu se. Tu se neto dogodilo o emu nije slutila. Sto? Zato? Kako? Ova tri pitanja svjetlucaju u mozgu. Mora ih odmah rijeiti. - uj, Damire. Grga je stigao onoga jutra i javio da u ja jo ostati neko vrijeme pa se mora vratiti. Jesi li mi isporuio neto milo i drago? - Ne - upada djeak - Grga je rekao: "Gospodarica po ruuje da e se danas vratiti, dva sata pred zapadom sunca i neka Damir izae majci u susret". Potkastelan nije htio da idem, ali ja sam zapovijedio da se mora ii. I Grga mi je neprestano go vorio kako se majica veseli to e me vidjeti.

Gordana se zamisli. Sjea se: o tom joj je govorio i potkastelan dok je leala shrvana od alosti. "Da, rekao je to potkastelan i razjanjavao da Grga nikad nije tono donosio poruke. Potopljena alou, udarena straho vitom predodbom, kako su joj sina rastrgali veprovi, nije ni razmiljala o tome". Sada ispituje Damira sve potanko, a on joj pria kako su doli, kako su ih lovci zaustavili, a Grga ga je zvao na svoje sedlo i jahao s njime u umu, kako mu je bilo tijesno u srcu od one tmine u umi, ali Grga je samo tjerao konja i drao ga vrsto dok on nije zamro. - A kad si se probudio iz nesvjestice, zar Grga nije bio uza te? - Nije. Samo ovi su bili. - A nisi ga poslije vidio? Neki osjeaj jeze odrazi se na djeak ovu licu. - Vidio sam ga, majice. Bilo je runo, strahovito. Meni se smui kad se toga sjetim. - Prisloni svoju glavu k majici i kazuj. - Stajao sam tamo uz prozor, uza me moja straa. Valjda su mislili da u biti tako lud i skoiti kroz prozor. Sunce je sjalo i grijao sam se, jer su otvorili prozor. Gledao sam dolje u dvori te. Najednom opazim kako vode Grgu svezanoga. Pomislio sam da je i on zarobljen, a onda je odjednom stao vikati, dvojica na vale na njega sjekirama i smjesta je pao mrtav. Bilo mi je da zaplaem, ali nisam htio da vide moje suze. A mislio sam: sad e i mene smaknuti. Zeblo me. A ipak nisam plakao. - Dakle, smaknuli su ga? - pita Gordana. - A dalje nisi nita uo ni vidio? - Poslije podne, drugog dana, doao je k meni u sobu neki gospodin, nazvali su ga kapetanom Medvedgrada. Pristupio je k meni i pogledao mi u lice. Tako me udno gledao. - A nije nita rekao? - Kako da nije! Vikao je: "Vi ste budale! To nije pravi!" Ja sam samo utio, inilo mi se da je to dobro za mene. I onda me jo jednom gledao pri svjetlu i onom utobradom neprestano tvrdio da je to glupa zamjena. Onda su me pitali gdje je brat. Rekoh: moj otac je slavni junak Damir od Brezovice. Onda su me pitali: ima li u naoj kui jo koji djeak, a ja sam rekao: nema. Imao sam bratia Ivana, ali taj nije vie kod nas. Gdje je to ne znam. Sve su vie kleli. Onda je doao vrlo mlad gospodin, lijepo odjeven, zvali su ga knezom. Gledao me kao udo i opet odlazio i kleo. - Sad mi puca pred oima: markgrof mi je rekao: "Pripovi jedali su mi da je sina bana Korvina napao vepar". Da, da, htjeli su Ivana i zabunili su se. Sad je jasno. - A gdje je on sada, majice? - Bit e bolje da ne zna o njemu. Moda e te pitati, a ti zna samo da je tvoj brati ostao na Griu i nita drugo. Kamo su ga ondveli, ne zna. - Ne bojte se, majice, sve u uiniti kako elite. A sad idemo kui? - Odmah u pozvati naeg katelana da nas otprati - i otvori vrata. Mladeni je ekao na hodniku. Eto, vidite. Oito su htjeli Ivana, a sada su odigrali neku komediju. Tu se neto iz brda valja. Moramo biti oprezni. Idite dolje, opremite nae konje za odlazak. Izvana se otvore vrata. Ulazi stari lijenik i javi: - Poruio sam knezu u lov da se vaa milost nalazi ovdje, On se vraa i moli da se asak ustrpite i priekate. Brzo e stii u dvor.

- Moram odmah kui. - Ne smijem vaoj milosti ispuniti elju dok se ne vrati knez. - Dobro - odgovori ona - a kad se lijenik opet udalji, znaajno pogleda Mladenia: - Razumijete li ovo? Knez me dovabio ovamo prevarom. Fratar i vratar sve je la. Sjednite, valja nam se sporazumjeti da spremni doekamo kneza. PRETENDENT NA PRIJESTOLJE A dotle Brandenburg u svojoj odaji povjerljivo raspravlja s markgrofom Danijelom o nedavnoj hajci na veprove. Ovaj se snebiva, sluajui pravu istinu i usklikne: - asti mi, svi smo ono poslije podne vjerovali da e sina ljepotice baciti veprovima. A da si to uinio, bio bi oslobodio kra ljeva sina takmaca na prijestolje. Zato si ipak odredio drugaije? - Nisam ga ni kanio baciti veprovima. - Zato si nas onda varao? - Evo to je bilo. Htio sam da svatko misli kako je djeak pao plijenom vepra. itav svijet morao bi u to vjerovati, a vas sam zavarao jer sam se htio prikazati okrutnim. Ve ste svi izgu bili preda mnom duno poitanje i toliko ste se smijali da bih bio od bijesa mogao baciti veprovima i vas, ne samo pretendenta. A bio sam zapravo i pijan. Meutim, Grga je imao nalog da dje aka odnese u umsku kolibu iva i zdrava. - Imao si, dakle, nekih posebnih namjera s njim. - Htio sam ga prodati Vladislavu. - Kako prodati? - Da sam djeaka, za kojeg sam drao da je Korvinov sin, uistinu bacio veprovima i to saopio Vladislavu, on bi mi obe ao dohotke jednog kraljevskog rudnika koji je sigurno ve do dna ispraznio Baka i njegovi neaci. - A ti si htio od kraljevskog roaka iznuditi neki kovani novac? - Htio sam mu rei: imam u ruci djeaka kojeg Hrvati uvaju za prijestolje umjesto tvojeg sina, ali traim za preten denta naplatu, i to sigurnu. - Koju? - pita Danijel. - Bansku ast u Hrvatskoj. - Bansku ast? Sad mi je jasno zato si se toliko hvalio onog dana svojom vlau u Hrvatskoj. A zar je ta ast vrijedna toliko napora? - Doepati se te vlasti, znai biti u Hrvatskoj prvi iza kralja. - Onda je to divan zalogaj. - Zar bih se inae dao na takvu teku borbu? Kao ban Hrvatske vladar sam itave zemlje, vodim hrvatsku vojsku, upra vljam nad svima i zapovijedam svakome, dakle, vane dae, jed nom rijeju: gospodar sam u ovoj zemlji. - A hrvatski sabor? - Da, to je neprilika, ali potrait u sebi na saboru pristae. Valjda jo ima u Hrvatskoj lupea koji e pristati uza me za asti, unosne slube i razne naplate. - Ako ih bude mnogo vie protiv tebe? - Nahukat u Turina i Hrvati nee imati vremena da se sa mnom biju u saboru. Tako u lijepo raspisati nove dae na kmetove i maloplemie. Bogate lanove hrvatskog sabora koji su protiv mene proglasit u izdajicama kraljevstva i nagovoriti kralja da im zaplijeni imetak i meni utisne u ake. Jedne u kupiti, druge u zastraiti. astohlepnima koji nisu nizato spo sobni dijelit u asti da viu za mene, oduevljavaju se i pristaju uza me. Kralju Vladislavu dokazat u da je potrebno malo ispra

zniti bogate hrvatske depove. Sve to je vrijedno, prenijet u lijepo u Budim. Operuat u Hrvatsku do gole koe. - Dakle, zemlja je plodna? - Dragi moj: Hrvatska je plemenita krava muzara, a ja u tu kravu okrenuti tako da njena glava bude u Hrvatskoj, a vime u Budimu. Tako e je Hrvati hraniti, a mi musti. - Prihvaa li kralj tvoje osnove? A njegovi pristae? - Prihvatili su oni svi, ali kralj nema hrabrosti da mi po mogne kako valja. - Boji se Hrvata? - I njihovih zakona i slobotina koje oni uvaju kao zma jevi. Zbog toga se kralj ne usuuje mene predloiti za bana. Hr vati vele: "Ne moe u Hrvatskoj biti ban tko nije Hrvat po krvi i roenju." - A kad bi mu ti dao u ruke Korvinova sina koji bi mogao ugroziti kraljeva jedinca za prijestolje, ipak bi se odvaio da tebe uini banom. - U tome je itava moja osnova. S Korvinovim sinom iznudit u svoje gospodstvo u Hrvatskoj. Samo uz tu cijenu stei e Vladislav drskost da radi protiv hrvatskih zakona. Napokon, to mu koristi uvati hrvatske zakone ako Hrvati imaju u ru kama djeaka koji moe nastupiti kao njihov pretendent na pri jestolje. - Do avola, sad razumijem zato si toliko kleo i bjesnio kad je medvedgradski katelan ustvrdio da uhvaeni djeak nije sin Ivania Korvina. - Bio sam, dakle, vrsto uvjeren da je Gordaninu sinu otac Ivani Korvin i da je po Damiru posinjen samo onako. To su mi rekli u Budimu. I oni ne znaju kako je sve bilo. Sad vidi kakva mi predstoji borba da se doepam Korvinova sina. Kad ga budem imao u ruci, onda Vladislav ima samo dva puta: ili protiv zakona mene postaviti banom, ili u djeaka vratiti Hr vatima, tako u se, naime, zaprijetiti Vladislavu. - A on nee dati djeaka iz ruke. - Prije e me Hrvatskoj narinuti za bana. Zato sam dovabio u dvor Gordanu i poslao joj tobonjeg fratra kao da joj je spasio sina koji zove majku, a odmah iza fratra slijedio je na vratar. Sve je bilo tako namjeteno da Gordana u svojoj strahovitoj a losti odjednom dobije vijest kako se djeak nalazi u dvoru i dozivlje majku. U takvom asu mati mora doletjeti k sinu i da se on nalazi u raljama vepra, a kamoli ne bi dojahala u Lukavac. I da je ovdje bilo sto brandenburkih knezova, ona je morala doi. - Otkud ti tako dobro poznaje majinske osjeaje? - na smije se Danijel. - Ne, ja ne slutim kako misle majke, ali ivotinjska njuka Pencingera sve je proraunao. to sam ono htio pitati? Kako ti se svia ova ena? Knez naroito pozorno gleda svojeg bratia, a on ivo odgovara: Nisam li ti rekao? Dok sam stajao pred njom, zatreptalo je sve u meni. Neto me sapelo u prsima. Do avola, neobina ena. Stajala je preda mnom kao neki vitez, a istodobno okrunjena kraljevskom ljepotom ene. Jo sam i sad zbunjen i uzbuen. - Napio si se drai ove ljepotice kao vina. To je opasno. Od vina se otrijezni, od njezinih drai mogao bi glavinjati i posrnuti. - Ve si unaprijed ljubomoran ?

Nekako podmuklo gleda knez svojeg lijepog bratia: - Jednom me na Griu njezin mu izazvao na ma zbog nje. - Onda si se i ti napio njene ljepote i glavinjao. - Ba zato te opominjem na oprez. Ali sada se moram pri praviti za audijenciju naoj ljepotici. - Dakle, ipak e govoriti s njom? - Taj razgovor ekam od onog dana kad sam saznao da ni sam uhvatio Korvinova nezakonitog sina. A umjesto njega, imam ovdje po svoj prilici zakonitog i pravog sina voe svih neprija telja, Damira od Brezovice. Time nastaje nova situacija koju mi opet valja iskoristiti. Sada u se za posjet ljepotici uljepati. Neka mi izvade moju sveanu lovaku odoru - vikne knez pau. - U lovakoj odori kani u lov za njenu sklonost? - pita Danijel podrugljivo. - Ona misli da sam u lovu, dakle, moram stii u dvor s trub ljama i u lovakoj odori. Sve to ima svoju svrhu. A ti si moj posrednik kojemu e ona ipak vie vjerovati nego meni i Pencingeru. Za jedan sat bit u spreman pokloniti se gizdavoj lje potici. Zbog nje sam morao u Zagrebu moliti njenog mua oprotenje, jer njegovu mau ne bih bio dorastao. Sad u joj doka zati da ma njezina mua nije dorastao meni. VILENIN VITEZ Vilena se oprostila sa svojim vjerenikom, vratila s ocem kui i otila u svoju sobu. Tu se zaogrne velikim bijelim rupcem, pozove svoju najvjerniju sluavku i naloi joj: - Ako otac pita za mene, reci da sam legla jer me boli glava. Onda ide na trijem, silazi stubama u vrt, otvori vrata visoke ograde izlazi iz dvora pod stabla to su porasla ledinom. uri se prema susjednom dvorcu. Ogledava se na sve strane da je tkogod ne vidi i prikrade se k susjednoj ogradi, udari po hrastovim vratima i eka nemirna, plaha. Cas se povue od vrata kao da bi htjela otii, ali se opet vraa. Iza ograde nitko se ne mie, nitko ne dolazi. Opetovano udari tri puta, jo jae nego prije. Prisloni glavu na vrata i oslukuje. S one strane sitni, hitri koraci. Klju zakripi u lokotu i lanii zazvekeu. Vrata se otvore. Mlaahna djevojka zaueno usklikne: Ti, Vilena, dolazi k nama? Ovaj usklik kao da je izraen s neto podrugljivog uenja. Ali upanova ki hotimice ga je preula. Bila sam ovdje, i ti Jasenka kod mene toliko puta koliko je lia na ovom stablu. I ulazi u vrt. Za njom se zatvore vrata. Mlaahna kuedo-maica gleda gou svjetlucavim crnim oima i odgovara glasom u kojem se kriju podrugljivost i ogorenje: Da, neko je to bilo. Ali danas si vrlo ohola. Unato tom prigovoru, Vilena slijedi lijepu crnku. Djevojke idu u kuu i smjeste se u sobi. Vilena je blijed a i nemirna. Tek sada odgovara na Jasenkinu primjedbu: - Ne, Jasenka, nisam se uzoholila, ve tako. - Da, pogospodila si se. elim s tobom govoriti iskreno. Bile smo kao sestre od djetinjstva, svuda smo ile zajedno, u crkvu, u Zagreb, na sve anosti, vezle smo zajedno i pjevale, a Jelenko nas je uvijek pra tio kao na vitez. Bile su nam obitelji u bratstvu i zato... Odjednom Vilena uuti. - Zapelo ti je u grlu? Stidi se kako je to odjednom sve prestalo? - spoitava joj drugarica i onda nastavlja: - Kad je bilo turopoljsko "spravie", tvojeg su oca birali za upana. To jo nije bilo nita. Ali dola su k nama i gospoda s hrvatskog sabora da poaste nau sveanost. Meu starijima naao se mladi

Draeni, ugledan, bogat. Naravno,. kako si ti mogla drugovat i s nama. - Smije li mi zamjeriti da sam ga zavoljela? Jesam li se moda obeala tvojem bratu? - Moj brat nikad ni u snu nije mislio na tebe. Gdje bi on ovako bogatu batinicu. On ti je bio samo bratski i viteki odan, kao i meni, svojoj sestri. Dobro zna: nema zamjere to si zavo ljela bogatog, odlinog gospodiia, ali zamjera je u tom to si zbog njega digla nos i okrenula lea mojem bratu i meni. A zato? Zar si moda plemenita roda otkad je Draeni poeo dolaziti u kuu tvojega oca? I mi smo plemeniti kao i ti, ali smo siromani. Poteni smo, a to je najvea ast na svijetu. Vilena obri oi i tiho promrmlja: - ao mi je ako sam tebi i bratu nehotice uinila krivo. Do lazim da te zovem opet k sebi, da opet pjevamo, opet veemo zajedno kao prije. Vjeruj, nisam uzdigla nos kao to misli ti, a misli i tvoj brat. - to misli moj brat, njegova je stvar, a to mislim ja, opet moja. - Budi mi dobra, Jasenka, kao prije. Nisam ti zla. IH., - Ali tvoj brat. Strano ga je bilo sluati i gledati. Vjeruj, Jasenka. - Neka svaki ode na svoj kraj da se ne vide. - Tako e i biti, Draeni ide nabojite, a Jelenko ostaje ovdje. Valjda ti je rekao? - Ne, nije mi rekao. Kapetan turopoljskog banderija naro ito ga je preporuio banu da ga uzme za vane slube na bojitu. - Ali ga je opet slao kui. - Kui? Sad razumijem zato toliko plamti, sad znam. - Draeni nije tome kriv, vjeruj mi, a tvoj ga brat okriv ljuje ... - Ako ga okrivljuje, onda se i ne vara. - Jelenko ne moe smetati Draeniu. On skuplja na svoj troak pet stotina momaka, postat e kapetan i boriti se pod ba novim zapovjednitvom. - A Jelenko e sjediti kod kue? Zna li to to znai za njega? Krvavu uvredu. - Neka ovdje pokae to zna. Brandenburgovj ljudi uvijek navaljuju na plemie i kmetove. - to je borba s Brandenburgovim etovoama. Mali okraji. Bojno polje stjecite je junaka. Tamo se bije boj za domovinu i moe se dati krv i ivot i stei slava. Tamo je mjesto Jelenku. On je sin slavnog oca koji je pao u krvavim bojevima. I znaj: onaj koji je skrivio da su ga vratili s bojnog polja, nosit e na svojoj dui veliko zlo. - Svejedno tko je kriv. Draeni nije. - Ne upleem se u to. Ali sad mi je jasno kao na dlanu zato je dolo do sukoba u tvojoj kui izmeu mojeg brata i tvo jeg vjerenika. - Sluaj, Jasenka. Dola sam ti predloiti da izmirimo ovu dvojicu. - Izmiriti? Sad, nakon svega? Nemogue. - Pokuajmo, Jasenka. - to te odjednom napalo? - Danas u umi vrebao je tvoj Jelenko na mojeg vjerenika

kad se vraao s Gria s mojim ocem. On e ga napasti i spreavati da ide na bojite. - Ne. Moj brat nikad nee iz zasjede doekati Draenia. Kako to smije izrei. - Nisam mislila zlo, zabrinuta sam. Ne bih htjela da meu njima doe do borbe. elim osigurati Slavimiru da moe mirno skupljati vojsku. Ban ga oekuje i tko zna koliko e dobra tamo uiniti. Pomozi mi. - Neka oni meusobno obraunaju kako ih volja. - Dakle, nee da se pomirimo. Crnokosa djevojka gleda Vilenu sumnjiavo. Na usnama joj zatitra prezir. Ne odgovara na pitanje, jer joj se panja skrenula k prozoru odakle dopire topot konjskih kopita. Pogleda dolje i javi svojoj goi: - Vilena, moj brat ide, sakrij se da te ne nae. - A zato bih se skrivala? elim s njim razgovarati. - Zato si dola da s njim govori? - Kad nee pomoi ti, govorit u s njim. - Sad razumijem. Nada se da e ga pobijediti kao neko. - Nee me odbiti. Sigurna sam. - Dobro. Sjedni i ekaj. Mlaahna crnokosa ljepotica mrko gleda svoju bivu drugaricu, ali ne veli nita. Sjela k stolu, uzela vezivo i eka brata. I Vilena ne zapodijeva razgovor. uti i razmilja. Djevojke ekaju mladog zastavnika. Uskoro ulazi Jelenko, mraan, blijed i, ne opazivi Vilenu, gleda u oi svojoj sestri: - Ne stidi se svojeg brata? Njega su poslali da uva babe, umjesto da se bori za domovinu. - Neka se stide oni koji su to skrivili. Ja se uvijek ponosim tobom. - A zna li da su mi uzeli ast zastavnika. - Na svoju sramotu. Brat pristupi k sestri, uzme je za ruku i toplo stisne. Pri tom mu pogled pada tamo gdje sjedi Vilena. Zapanjen, nijem, zuri as u nju, a onda se estoko okrene k sestri: - to to znai, Jasenka? Zato je ona tu? - Dola je malo prije. Nisam joj mogla zabraniti. Lijepa plavua se uspravi i gleda Jelenka toplim pogledom pa ree poluglasno, blago: Neu da budem u svai, zato sam dola. Mladi prekrsti ruke na prsima pa je gleda izazovno: - Poto sam u vaoj kui odbacio zalogaj, vi dolazite da se pomirimo, plemenita gospoice? - Ostavi to, Jelenko - odgovori djevojka. - Od djetinj stva smo bili kao braa, nikad nismo jedno drugome govorili vi. - Od pol godine dali ste se ak nazvati "plemenitom gospo icom"! Mi smo sada tri puta tako daleko kao to je daleko ze mlja od neba. Nismo vie u bratstvu. - Jelenko, ako sam to kriva, popravit u. - S vama nemam nikakvih razmirica da ih popravljate i on hoe da ide, ali Jasenka se uplete u razgovor: - Ne okoliaj, Vileno. Reci bratu zbog ega si dola. - I hou. Evo, pitam te Jelenko: zato mrzi mog vjerenika? - Jer me volja - vikne on plamteim prezirom. - Ako te volja, onda ima toj volji i neki povod? - Ima, ima, gospoice uzviena. - Reci: kakav povod? - To su moji i njegovi poslovi. Ne paajte se. - Molim te da kae meni - i pogleda ga umiljato. -

Rekoh: nemam s vama, gospoice, nikakva posla. Ostavite me na miru - grubo e on. Postrance slua Jasenka i pozorno promatra svojeg brata. Vilena se ne da uutkati i ponovo pita: Vreba li na Draenia kako bi mu sprijeio da skupi momke za boj ? Munje sijevaju mladievim licem, oi mu sukljaju zastraenim sjajem: - On veli to? On? - Obratno. On ne vjeruje da bi ti uinio to takva, ali drugi su te vidjeli vrebati, a ja sam dola jer... - On vas je poslao. Samo on. - Nije. Dola sam sama jer znam da e ga napasti. To mi vele tvoje oi. - Istinu ti vele - odjednom je oslovljuje onako kako ju je oslovljavao od ranog djetinjstva. Napast u ga, ali okom u oko i onda u urediti nae raune. - Kakvi su to rauni? - Ne tie te se. - Tie me se i hou da znam. - Pitaj njega. Draenia. - I ne sluti zato ga mrzi. - To veli on? - Jest, on veli, a ja mu vjerujem. - Samo vjeruj, to jae vjeruje, meni je drae. I dok to govori, oi mu igraju avolskom zlobom koja Vi-lenu ispunja zapanjenjem to se odraava u pogledima. A on je sjeo u kut, bacio klobuk i podupro glavu. Vilena mu prilazi. Gleda ga plavim oima toplo, gotovo molei: - Sluaj me, Jelenko: razgovarajmo kao neko kad si mi bio pobratim. - Ne prevri oima. Nisam budala koja se moe omamiti pogledima. Sve pozornije promatra Jasenka svojeg brata, dok se Vile-nine plave oi napunie suzama. A on se ruga: - Gle? Plae? Daleko su od mene tvoje suze. Samo plai. U mojem je srcu sua. Nigdje ni kapi rose. - Molim, sluaj me. - Rekla to mu drago kao da baca pljevu u vjetar. Zar mis li da te ne prozirem? Jest. Znam tko si: vuk koji gleda janjeim pogledom. Gledaj kako te volja. Nisam lud da vjerujem prevrtanju tvojih oiju kao onda dok sam bio djeak. Ali ona ne moe gledati drukije nego umiljato, zamamljivo kao maka koja se mazi. Oborila je oi da nae neki ozbiljni mrki izraaj i opet digne vjee. Ali umjesto ozbiljnosti i okrutnosti, u njenom je pogledu enska toplina, elja osvajanja, svladavanja. Priroda ju je obdarila tim pogledom koji joj sada prvi put u ivotu razara ba ono to je htjela zadobiti. Taj pogled odvraa od nje milosrdnost tog mladia od kojega eli neto iznuditi, smekati ga i vratiti u doba kad je bio prema njoj dobar i posluan kao sluga. Nekoliko asaka uti, pogledavajui njegovu sestru koja je sjela u kut, sluala njihov razgovor i promatrala samo brata. Vilena ustane i prie blie k Jelenku: Juer, za tvojeg odlaska, obeao si da e me darivati da rom nad kojim u jadikovati do groba. Reci: kakav je to dar. Podoboio se, pogledao je bijesno, a rumene usne prezirno se nasmijale: Kakav dar? Dragocjeno blago. Mene e usreiti, a tebe rasplakati i muiti do groba. I osjeti zebnju od njegovih rijei koje je juer tako brzo zaboravila. Jedva stekne prijanju hladnokrvnost i pita: - to znai tvoja prijetnja? - Nije prijetnja, nego obeanje da u te darivati.

- ime? - Vidjet e kad ti doem i dones em dar. - Kada? - Jednog dana. - Kojom prigodom? - Prigodom jednog sveanog sastanka. - Kakav e to biti sastanak? - To je moja tajna. I smije se smijehom od kojega zazebe nju, ali i Jasenku. - to je to od tebe postalo, Jelenko? - pita Vilena blago, ne bi li ga ganula. - Vepar. A on razdire svakoga tko ga ugrozi. - Ja ti nita nisam uinila. - O tebi se ne radi. S tobom nemam posla. - Draeni te ne mrzi. - Ali on e me mrziti, na to se kunem. - Iz svega vidim samo jedno: ti vreba na njega da ga ubije. - Ako vrebam, ta onda? - Ne bi bilo asno. - Rekla si: nisam vrijedan asnog maa tvojeg uzvienog go spodina Draenia. A ja u dokazati da on nije vrijedan mojeg maa. Nije vrijedan borbe, nego ueta oko vrata. - Kako smije ovako govoriti o ovjeku kojega svi aste i potuju? - Svi, samo ja ne. Razumije? Ja ga prezirem. - Zbog toga te svi osuuju. - ak i pljuju po meni. Znam. - Ali ti ne mari na sve to? - Ne polaem nikome raune. - Iz zasjede e ga doekati. - Lae, grdno lae! - Kao da nisi ve ekao mlade plemie u zasjedi. Ja sam te vidjela, valjda, nee porei? - A zato sam ekao? Reci zato? Nema rijei? Ti pokva reno eljade - i on stisne pesnice, primakne ih zubima kao da e sam sebe ugristi. Hoe li smjesta rei Jasenki zato sam ekao te mladie i kada? Ili u vikati svemu svijetu, neka svi znaju. - Jelenko, budi dobar kao tada dok smo bili u djetinjoj igri - Sad smo u avolskoj paklenoj igri. Blijeda, uzbuena, prima ga za lakat: - Mazio si me kao otac, i kao tetka, i kao svi, a sada... Sad te bijem eljeznim biem, ali taj e se razderati prije negoli popravi tvoje pokvareno srce. Ja sam pokvarena jer elim oteti vjerenika tvojoj zlobi? Da, sve u za njega uiniti, sve podnijeti, sve - i oi joj se ispune suzama. Sva je njena pojava kao krije ljubavi. Jelenko se uspravi i razdraeno vikne: - Zar se ne gadi sama sebi u niskosti toga osjeaja. - Niskost je ljubiti iz sve due? - Ne moe ljubiti dua bez asti. - to misli time rei? - povisi ona glas. - to? - Ljubi bez asti jer se podaje osjeajima bez prosuiva nja, bez misli i pitanja: je li ovjek kojemu se daje vrijedan? - Tko moe rei da nije? - Nai e se tko e to rei. - Moda ti?

- Jest. Ja, ja. - Usuuje se njegovo ime posuti sumnjom? - Usuujem se sve to mi je volja. - Pazi, mogao bi to skupo platiti. - ekaj. Kad doe do plaanja, vidjet emo tko e biti taj koji plaa, a tko onaj koji prima plau. Samo se malo strpi. Za ustavi elju svojih usana za njegovim branim cjelovima. - Ne eaju mi usne cjelove, ve dua ljubavi. - Nema due. Samo grijeno tijelo. Ti si kao grm jorgovana to se mirisnim grozdovima nudi da ga otkinu. - Vrijea me. - Zamagli ti se u glavi kad gleda ono lice lijepo, bijelo, po malo lutkasto kao u kakve namigue djevice. I one oi to se prevraaju kao i tvoje. I njegov vjerni pogled, i njegov glas, puna usta kienih rijei to su prie djevice o zvijezdama koje padaju na zemlju kao zlatne jabuke. Od toga si izgubila pamet. A on nije nita drugo nego ti u mukoj spodobi. - to sam ja? - Varka i nita vie. Bjelina njene puti pospe se rumenilom, oi joj se osvijetle Ijutinom. Sva se isprsi i povisi glas: - Ne miem se odavle dok mi ne kae zato sumnja u ast mojeg Slavimira? - Tvojeg Slavimira? - i on prasne u smijeh. - Jest tvojeg. Divnog bogatog kicoa. Samo neka bude uvijek tvoj. Sve vie raste u njoj prosvjed i elja da obrani svojeg vjerenika: - I bit e uvijek moj. - Pazi to si rekla da te podsjetim. - Neu vie nikad prijei prag ove kue. Neu se s tobom vie nikad sastati. - Ovu drugu elju ne mogu ti ispuniti. Nas se dvoje moramo sastati da ti donesem dragocjen dar. A da nee vie ovamo u moj siromani dvorac, to je pametno. Vie nismo u bratstvu, sada smo u mrnji, u neprijateljstvu. Nismo ni susjedi. Izmeu nas su dol i ne i gore. - Vie neu pokuati da ih prevalim. Htjela sad da se izmi rimo, ali tvoja je tatina nedostiiva. - Njegova tatina, a ne moja. - Jo jednom te pitam: ako si ovjek asti, odgovori mi licem u lice: ime okrivljuje Draenia? to ima protiv njega? - ovjek asti? Ja? Ja, ponien, odbaen, osramoen? Ja sam kukavica kojeg su poslali kui da prati turski harem u ko jem si i ti bila. Ja sam kukavica koji nema ugleda, imetka, koji nije vrijedan maa tvojeg Slavimira. Ni maa da idem u boj za domovinu. Razumije li sada to ti velim? Ja nisam ovjek od asti i zato od mene ne smije traiti ono to se trai od asnoga i uglednog mukarca. Ja sam otjeran s bojnog polja da ne budem na putu tvojem draganu, ovjeku asti, slave, bogatstva. Ali e kaj... - On nije kriv. Kriva sam ja to su te vratili. Ja sam zamo lila bana da te poalje s bojita jer me bilo strah da e iz za sjede navaliti na njega. Tog se asa Jasenka uspravi, crne joj se oi napune Ijutinom i ona upadne: - Nije istina. Nisi to uinila zbog straha da e ga Jelenko ubiti, ve si se bojala da moj brat ne bi natkrilio tvojeg vjerenika. Jest, nije ti dovoljno da je tvoj vjerenik bogat i ugledan, htjela si mu pribaviti i bojnu slavu da bude prvi. Zato te bilo strah

Jelenkove snage i smjelosti. Samo zato. - Ostavi to, sestro - odbije Jelenko njezinu njenu pjesmicu. - Ja sam samo razbija, izaziva. I postupat u tako. - ujte oboje - otro e sada Vilena. - Spremna sam sve popraviti, pisat u banu i zamoliti ga da Jelenka uzme u jednu od svojih eta gdje nee biti blizu Draeniu i zamolit u kape tana banderija da ti vrati zastavu., ali obeaj mi, zakuni se da nee izazivati Slavimira. Jelenko udari po vrku svoga maa: - Po tvojoj milosti da se vratim na bojite? Po kupopro daji? Gadi mi se. Znaj: da me zove ban, ne bih sada htio ii. Siromani, osramoeni plemi ne kupuje ast svojeg obraza ni od koga. A najmanje od tebe. Ili u sam ponovo stei ast svog imena, ili u nestati zauvijek. - Ne, nisam ti ponudila kupnju, samo sam ti htjela pruiti mogunost da stvar izravnamo estito i u miru. - Nema mira. Kad se vatra i kudjelja sastanu, ne mogu se miriti. - Mislila sam te zaustaviti da u svojoj divljoj udi ne po ini zlo i Draeniu sprijei vriti dunost na bojitu. To bi bilo podlo. Zapiljio je u nju oi s tako neprijatnim izraajem da joj je rije stala u grlu. U njegovu se pogledu valja itavo more prijetnji. Ona ih ne zna razjasniti niti im dati ime. Samo razabire da su ga valovi svega zapljusnuli i nema daha. Hvata se, nastoji isplivati na povrinu. A kad se izvukao, udahnuo zraka, dobaci joj nekoliko rijei od kojih je svaki udarac pesnicom. Ja, kukavica, kojeg ste htjeli strpati u verige, ja mogu uiniti sve. Ja koji nisam vrijedan maa tvojeg vjerenika mogu uiniti i najpodlije. Ja imam pravo da uinim sve to je podlo, kukavno, neasno. Jesi li ula? To upamti za svagda. Ne moe vjerovati svojim uima. Nikad joj nitko nije odbio molbu, ni elju, dapae, ni zapovijed. Nikad nije doivjela da netko ne bi povlaivao njenim inima pa i kad je radila zlo. Nitko joj nije prigovarao. Svi su je mazili, milovali i slavili, divili joj se, sluili joj, saginjali se pred arobnom plavuastom ljepotom. Svi su otvarali vrata pred njom, posuli joj putove cvijeem, sretni to ga ona gazi, zapovijeda, uzima njihova poklonstva. Nitko se nije mogao oteti ljiljanskoj bjeloi lica to joj ga je dala priroda. Nitko se nije mogao oteti pogledu njenih oiju to su nebesko plavetnilo, pogledu koji sve oko sebe uzima, osvaja, zarobljuje. Nitko se nije mogao odrvati moi da ne bude kmet djevojci koju je priroda ukrasila svim bogatstvom enske ljepote. I ovaj drug u igri iz djetinjstva i kasnije kao momak bio je posluan, pokoravao se svakoj njenoj volji. I kad se odluila otii u njegov dvorac, bila je uvjerena da se nee moi oduprijeti kad ona doe i zatrai od njega pomirenje sa zarunikom. Bila je uvjerena da e zamamni pogled plavih oiju pogasiti plamen njegove mrnje kad ona to zaeli, zapovjedi. Potpuno se pouzdala u mo kojom je vladala njime, kao i drugima. To ne shvaa, ne razumije. I osjea se njegovim otporom poraena, posramljena u svojoj moi. Prvi put u ivotu ne moe provesti ono to bi htjela. Zbog toga se buni sva njena prezrena mo i pregaena snaga. Lice joj bude blijedo. U ljupkom plavom oku pojavi se mrak bijesa, osvete, odmazde zbog svojih poraza koji joj spreava da vjereniku osigura ravne putove k slavi. A ova joj se misao zasekla u volju toliko da je prela preko svojeg ponosa i otputila se u Kueviev dvorac. Povukla se natrag od Jelenka i plamteim pogledom iskalila svoju duu: Kad mi nee kazati to ima protiv Draenia, rei u ti ja. Zavist te grize to je od tebe ugledniji, bogatiji, slavniji i sto puta hrabriji. Zavidi mu na meni, a najvie na mom mirazu. Mislio si da e se doepati mojih imanja.

Zgrenim pesnicama zaleti se k njoj kao da e je zgnjeiti, ali se zaustavlja, zgri pesnice nad njenom glavom i vikne: Jasenka, odvedi ovo eljade, da je ne udarim. Tamno rumenilo prelije Vilenino lice, ali usne joj se podrugljivo nasmiju: - Ne treba me nitko voditi. Idem sama. Prije e se sruiti ova kua nego bih joj prela prag. Sad najzad znam s kim imam posla, a drugo nisam ni htjela. - Plemenita gospoice, imate posla s onim koji e pratiti vaeg vjerenika dotle dok nad njim ne izvri sud. - Branit e se on. Branit u ga ja, i svi drugi. - Samo do asa kad ja doem - vikne za njom. Ona se uputi k vratima. Jasenka je slijedi kroz trijem, sie s njom u vrt pa joj ogoreno veli: - Zato si dola na pomirbu? Da zarine no u njegovu ast? - Da, zato. I sad sam mirna. - Zmija si, a ne ljudsko stvorenje. - Drugovala sam s njim od djetinjstva, zar je udo to sam poprimila njegovu zlou? - Vidjet emo tko e u toj borbi pobijediti, a tko sramotno pasti. Vilena je ula kako su se vrata ograde zatvorila otrim udarcem pa hita prema svojoj kui. Ulazi u dvorite, ravno u svoju sobu. Nikad u ivotu nije njome potreslo toliko uzbuenje. Noge joj klecaju, sjedne k stolu, podboi glavu i pokrije lice rukama, a misli joj hitaju u prolost: to je to bilo? Prije jedan sat krenula je k susjedima, k onima koji su joj bili kao drugi dom. Tamo je bio suhonjavi, garavi, crnooki, kutravi djeak i mala crnooka djevojica. S njima tri vrtom, penje se na drvee. Djeak vazda pazi na nju, donosi joj najbolje jabuke, ubire joj najljepe ljive, vozi je u kolicima to ih je napravio neki kolar u selu. On tri po vodu kad je ona edna, slui joj kao nekom naroitom biu. A kad se sunce sprema na poinak, prati je kui u njezin susjedni dvorac, ali u ovoj kui nema djece s kojima bi se Vilena igrala. I djeak biva sve vei i sve se vie brine oko nje, a njoj se ini da je to njegova dunost i da drugaije ne moe biti, jer je on tu samo zato da bude njoj na usluzi i da izvrava njezine elje i voljice. I odrasli su i on je snaan momak. I nita se ne mijenja. Samo je njegova panja jo vea, a njezina volja ima vie elja. A onda dolazi lijep mlad plemi, tako lijep kao djevojka, toliko ugledan i bogat. Svijet mu je otvoren i slava mu lei na putu. Njezino srce zadre nesluenim osjeajem. Sva joj se dua predaje tome mladiu ije rijei romone oko nje kao pjesma uspavanka njenom djetetu. I sva se izmijeni. Zaboravlja susjede s kojima je provela djetinjstvo i prvu mladost i okree se za divnim mladim plemiem kao sunanica za suncem. Ali tamo iza lea pojavi se crnooki garavi mladi. Lice mu je mrak, oi bijes, sav je neki plamen mrnje prema njezinom odabraniku, prema ljepoti koju je ona odabrala za sebe. A zato? Zato plamti taj garavi mladi? Zbog ega? Valjda nije pomislio da bi ona mogla odabrati njega? Kako? I zbog ega? Zar je on lijep, ugledan, slavan i dostojan nje, slavljene ljepotice, bogate neakinje uglednoga bana i keri njegova brata upana: "Ne moe biti drugo - misli Vilena - sigurno je potajice vrebao da poem za njega, siromaha koji nije niim dorastao meni koju svi oboavaju, svi aste, svi uzdiu..." Zar se uistinu vratila poraena? Zar je mogue da je taj garavi crnooki, visoki, vitki mladi, koji joj je bio gotovo sluga, stao pred nju, viui, udarajui akama po stolu i dobacivao joj podrugljivo prezirne rijei? Rugao se njenim oima, pogledu, onom pogledu kojemu se nije moglo oteti nijedno bie, ni muko ni ensko? On se oteo i prezreo taj pogled s nekom plamenom mrnjom. Prijetio joj se, a kad se ona ponizila i molila i zamamljiva-la ga svojim oima, jo se drsko nasmijao, hladno obeavao da e uiniti najpodlije ine, izvesti najstranije osvete protiv onoga koga je ona htjela zatititi.

"Zar je to mogue, Vilena? Zar si ti uistinu mogla to doivjeti? Zar si smjeli dopustiti da on odbije tvoju pronju, odbije ruku pomirnicu? Zar si smjela sluati takva ponienja"? Ne moe sama sebi vjerovati da to nije bio san, nego je uistinu sve ovo as prije doivljavala, sve ovo od ega je sada oblijeva rumen stid i plamen bijesa. Osjea se kao da ju je netko isprebijao i sve su joj kosti polomljene. Kao da je zbaena s neke visine i skinuta s neke velike asti koju je dosad uivala. "Na moju je sreu pala no strave - veli ona sama sebi. - Prvi put u mojem ivotu snalazi me jad. A od koga? Od njega. Od onog gada tamo u onom dvorcu? Ponizila sam se, ali sad je svreno. Neu ekati skrtenih ruku. Borit u se, obzidati se ogradom, utvrditi se i bacati na nj vatru. Ne, nikada neu dopustiti da on u miru ruje po mojoj srei". Trijemom uje korake i dozivanje svog imena. U sobu ulazi upan. Okruglo crveno lice smijei se kao u nekom preobraenju. Prui prema njoj ruke kao djetetu koje oekuje da ga maze. Ali na pola puta sustane. Lice njegove keri, uvijek nasmijani cvijet, namrteno je, blijedo, gotovo alosno. Sam ne vjeruje svojim oima: to je to, Vilena? Kakva je to magla pala na tebe? Nije magla, nego crni oblaci to dolaze na mene iz susjed stva. - Na tebe, od njih, prijeko? Od Jelenka? - Da, oe moj. A prijeti i oluja i udarac groma koji e raznijeti moju sreu. - to je tebi, dijete moje? Kako moe netko do tebe dok smo tu ja i" dok je tu Draeni, i moj brat ban, i svi ostali? Kakva te snala mrzovolja? - Sjednite da vam pripovijedam to sam uinila i to mi je sve rekao. Dok je ona pripovijedala, otac je neko vrijeme hodao po sobi. Onda ga jad i ljutina zaustave. Njegovo crveno lice poplavilo je. Pod gustim debelim obrvama zaprijetio plamen odmazde. Onda stade opetovati Jelenkove prijetnje i uzvie se: - On e tebi donijeti dar od kojega bi ti imala jaukati do groba, a on se radovati? To je i juer rekao pod naim krovom, ali nisi ni mislila o tome. - Juer nisam tome pridavala panju kao danas. Dok mi je tamo u svojem dvorcu govorio te rijei, inilo mi se da mi to govo ri avo pakleni. Sav je sijevao. I jo me sada trese zima kad se toga sjetim. - Reci, Vilena, je li ti ikad govorio o nekoj ljubavi prema tebi? - Ali, oe, to vam pada na pamet. Uvijek smo bili samo kao braa. - A nisi ga onako moda katkad pogledala da bi imao razloga umiljenosti? - Kakva su to sumnjienja. Nije ni lijep, ni pristao da mi to takva padne na um. - Ba se ne moe rei da nije pristao. Naprotiv, lijep je i vraki je snaan, a one njegove crne oi kao sto avola. - Ja to nisam nikad ni opazila. Prvi mladi kojeg sam osjeti la u srcu bio je Slavimir. Prvi moj pogled koji je ugledao njegovu ljepotu i one njegove tople, potene, vjerne oi, sasvim me s njim svezao. I onaj govor i njegov glas i rijei kako je sve to uzvieno. Gdje bi mi bila pamet da naem samo jedan pogled za tog garavca? Mislim da se tako vladaju braa meu sobom kao to sam se ja vladala prema njemu. A zato vi, oe, to pitate? - Jer bih htio znati, nije li moda uzrok njegovoj mrnji pre ma Draeniu odbijena ljubav.

- Nikad nita nije govorio, a niti se tako ponaao. Ne bi se on usudio meni govoriti o tom. Ja sam tako daleko od njega po ugledu, i rodu, i bogatstvu, i svemu. Veli da se nikad nije vladao prema tebi kao da te ljubi? Nikad ti nije iskazao neku posebnu panju koja sama po sebi govori to momak osjea? Ona se zamisli i onda slegne ramenima: - Panju koju meni iskazuje Slavimir nikad nije iskazivao Jelenko. Ne bih ja to ni sluala. Ali sluio mi je kao svaki vitez kojemu bih bila dopustila da se primakne k meni. - Onda nije ljubav uzrok njegove mrnje prema Draeniu, ve neto drugo to je isto tako jako i opasno. - Samo zavist i nita drugo. Prije Draenia bio je taj Jelen ko od svih mladih plemia uza me, a sada je moj vjerenik prvi, a Jelenko je posljednji. Zato ga je zamrzio. - Neto mi tu nije jasno, dijete moje: ako je on sada posljed nji, to ga moe ljutiti i razbjesniti, zbog toga moe i osjeati ne prijateljstvo prema Slavimiru, ali zar ne vidi da je tom garavcu cilj ivota da izvri nad njim neko strano djelo koje on zove sud. Zna li to je to? - Da - proape ona. - To znai unititi ga, ubiti, osramoti ti, sve najstranije. - Dakle, zbog tih stvari koje ti navodi ne moe u srcu o vjeka gorjeti takav plamen mrnje i osvete. Mora da je tu neto drugo. - Ja mislim: samo moj miraz. - Ne moe to nitko vjerovati, dijete moje. Tko bi pitao za miraz kad pogleda tebe? Ali kad ti kae da nije ljubav, onda i ni je, jer ti bi morala o tom znati. Gdje je ta djevojka koja odmah ne zamijeti kad je mladi ljubi. - Nikad to nisam zamijetila. Nikad. Ali znam: Jelenko nosi u sebi smrtnu osudu Draeniu. - Ne bojim se da moj budui zet ne bi mogao odbiti njegov napadaj, ipak mogao bi ga iz zasjede napastovati, svuda mu sjesti na put. - Eto, oe, zbog toga sam uinila onaj korak i doivjela to liku sramotu. On me gotovo izbacio iz kue. - Upamtit e to dok je iv. - ujte me, u nedjelju slavi Turopolje sveanost posvete proljetnog blagoslova ume. Tu emo sudjelovati i vi i ja. Doi e i moj vjerenik. Zar ete dopustiti da Jelenko nosi zastavu? - Rekao mu je kapetan jo juer da nije dostojan zastavnike asti. - Onda ne moe nikako on nositi zastavu. - I nee. - A ja vas molim neka zastavu nosi Draeniev kap etan. - To bi najvie ugrizlo Jelenka. Ali opet samo turopoljski plemi moe nositi zastavu. - Ali, oe, Slavimirov katelan Lui potjee odavde. Moe dokazati da je roen u Kuama i potjee od plemenite Lucieve obitelji. I Slavimir mi je to pripovijedao juer putem kad smo ga 58 ".,..".-_ _... _........ pratili, ba malo prije nego je Gordana projahala prema Lukavcu. I zato Lui moe nositi zastavu. To recite kapetanu Turopolja. Dok se ne izabere novi zastavnik, ionako mora netko drugi nositi zastavu. A to e mi biti divna zadovoljtina. - Jo u danas saopiti kapetanu, a sutra poslati Slavimiru glasnika da svakako doe na sveanost sa svojim katelanom Lu iem.

- Nikud on bez njega, ipak alji mu glasnika. Pobrinut u se da Jelenku ivot ne bude veseo. Ona ve unaprijed osjeti slast svoje osvete. A u Kuevievu dvorcu, poto su se zatvorila vrata iza Vilene, Jasenka je otila u sobu k svojem bratu. Zavukao se u kut. Skrivaju ga duboke sjene. Sestra osjeti da ne eli sada ni s kim govoriti pa ni s njom. I puta ga u miru i ide u blagovaonicu. Kraj prozora sjedi stara gospoa i veze. Crna kapa obrublju-je blijedo lice to jo i danas nosi tragove plemenite ljepote. Suhonjavo tijelo, odjeveno u tamnu haljinu, uspravno je i vrsto. Jasenka polagan o prilazi k njoj i tiho pita: Jeste li uli, majko, to je bilo? Gospoa ne digne pogleda s veziva i odgovori: - Nisam gluha da ne bih ula. Dobro joj je rekao. Samo je jo trebao pozvati sluge da je bace iz kue. To sam ekala. Valjda je nije tedio to je banova neakinja i upanova ki. to oni mo gu? - Majko, Jelenko je vitez i ne bi uinio neto takvo. Snebi vam se kako je smogao za nju toliko grubih rijei? - Zar je drugo zasluila? - Zasluila je mnogo gore, to znam majko, ali se udim da je mogao biti s njom tako grub i okrutan. - to hoe time da kae? Valjda je nije ljubio? - Ljubio? Ne vjerujem. Mi smo se sve troje voljeli kao braa. A Jelenko je bio Vileni neki vitez uvar. Malo su utjeli, podajui se mislima. Iz druge sobe ne uje se ni koraka ni glasa. Stara ena primakne glavu svojoj keri i apui pita: - to je on to govorio o sudu koji e izvesti nad Draeniem? - Ne znam, ali slutim da e poiniti neto strano. - to je to zapravo u njemu? - Ne znam. Sasvim se promijenio. - Sve mi neto veli: ljubio je Vilenu i tajio pred svima. to misli ti, Jasenka? to e biti od toga? - Ne znam, majko, ali ini mi se da se nad naim krovom javlja uk, smrtna ptica. ." _._ . ." ".,.._ _.., ,._... _,., 59 BRANDENBURGOVA UCJENA U odaji grada Lukavca odjenuo je knez Brandenburg lovako odijelo od zelenog sukna, sa utim perjem na eiru, opasao se pojasom od crvene koe, prebacio oko sebe lovaki zeleni ogrta sa utom podstavom. Uredio se i onda uputio u veliku dvoranu za goste da doeka Gor danu koju je uskoro uveo pa. Ulazila je mirno, dostojanstveno. Knez stoji u sredini sobe, pokloni se s potpunim poitanjem. Ponudi joj naslonja kao da prima vrlo odlinog i oekivanog gosta. Uzvratila je njegovo vladanje i sasvim mirno sjela. A on je oslovi: - Vrlo sam obradovan to vas smijem pozdraviti pod ovim krovom, a moram priznati: osjeam se i poaenim. - Moj posjet namijenjen je sinu. - uo sam sve. Veprovi su navalili na jahaa i na djeaka, a moji su ga ljudi spasili. - ini se da su veprovi sudjelovali samo toliko koliko je bilo potrebno da vai ljudi zarobe mojeg sina. - Varate se. U mojoj odsutnosti nisu mogli znati hoe li se knez Brandenburg osvetiti za mrnju i ponienje kojim ga susreu hrvatski stalei, a naroito gospodari Brezovice, ili e knez Bran denburg velikoduno vratiti sina svojim protivnicima. Osjetila je skrivenu opasnost neke pojedine naglaene rijei. Prikazuje se ipak posve mirna pa odgovara:

Ako su vai ljudi spasili mojeg sina, zato su ga najprije proglasili mrtvim, a danas su mi javili prevarno da sin umire i zo ve majku? Sagnuo je glavu. Dugi pramenovi kose zaljuljali su se ispod klobuka a padaju po utom ovratniku. Onda se glava opet uspravi, okruglo nabuhlo lice udno se nasmijei i s nasladom odgovara: - Sav svijet koji vas poznaje, meu njima i kralj Vladislav i njegov prvi dravnik Baka, rekli su mi da se pod vaim divnim elom krije klasina lukavost. elio sam se okruniti slavom da vau lukavost nadmudrim. - Vi se dosaujete u Hrvatskoj kad se laate takvih z abava, ali dopustite: vae nadmudrivanje vie je nasilje, nego dosjetlji vost. - Ne kanite mi priznati da sam pobijedio vau diplomatsku opreznost? - Nikako. Okrutno ste se poigrali majinskim osjeajima, a sad je vaoj tatini udovoljeno i dopustite da se oprostim. Ona se digne, samo da to prije dozna ono stvarno to ju je vie zanimalo. Knez je odmah zaustavi: Molim, poklonite mi jo nekoliko asaka sree koju mi prua vaa prisutnost u mojem dvorcu. Ostala je stajati, upirui u nj pogled. Zna da e sada, iz ovih zlobom ispunjenih usana, padati sudbonosne rijei. 60 - Vi ste, plemenita gospoo, nali kod mene svojeg sina ila i zdrava pa vam se oito uri da ga jo za dana povedete u svoj dvor. - To je sasvim prirodno. - Prema tome, ne elim vas dugo zadravati i zato vam po stavljam kratko i jasno pitanje. U srcu osjeti nemili udarac, ali nije ni trepnula okom. Plemenita gospoo, gdje se nalazi nezakoniti sin biveg ba na Ivana Korvina? Bilo joj je sve jasno pa odgovori mirno i spremno: - Ne bih znala rei kamo je s njim otila njegova majka. - Majka? Onda, dakle, ne stoji ovog asa preda mnom? - Trebali biste natjerati veprove na onoga koji vas je obma nuo priom o nekom mojem odnosu s pokojnim banom. Oni koje to zanima, u Hrvatskoj, upueni su da je to la. - Tu sam priu uo na kraljevskom dvoru, tamo se u to vrsto vjeruje, ali kad vi to poriete, onda sam, naravno, zaveden. Ona se smjeka, makar je u prsima zebe, a on naglasi: - Svejedno je tko je majka. Glavno kamo ga je odvela. - Svakako je negdje u inozemstvu. Nije mi se uope javila otkad je sina povela sa sobom. - Oprostite to vam to ne vjerujem. - Onda vam ne mogu pomoi. - Ipak ba mi vi moete pomoi jer vam je vrlo dobro po znato gdje se nalazi taj sin. To, naime, eli doznati kralj u korisl samoga djeaka. - Gospodine knee, ve godinu dana nita ne znam o sinu Ivana Korvina i molim vas da mi dopustite da se udaljim. Ona se nakloni, pozdravi, pa ide k vratima. Knez pljesne. Vrata se otvore. U sobu ulaze dva oklopnika i zatvore joj izlaz. Gordana se mirno okrene kuedomainu: - Knee, u naem se narodu potuje svaki ovjek kad doe pod neiji krov, pa bio to i neprijatelj, ak i zloinac.

- Potivat u taj obiaj ako mi kaete gdje se nalazi Korvinov sin. - Rekla sam sve to znam. - Onda u zadrati vaeg sina kao taoca dok ne pronaem Korvinova djeaka, - Knee moj sin je pod zatitom hrvatskih zakona. - A sad je moj zarobljenik. Gordana asak uti oborenih oiju da u njima ne bi mogao proitati misli. Ali on e slavodobitno: - Ni u vaoj lijepoj i lukavoj glavici ne moete nai izlaz. - Oprostite, sad moram dati odredbe svojem katelanu. - Moete govoriti s njim, ali samo u mojoj prisutnosti. - Postupate sa mnom kao sa zarobljenicom? - Ako svojem katelanu odredite da dovede mladog Korvina, vi ete ovdje doekati njegov dolazak kao moj najodliniji gost. S prezirojn mu pogleda u oi: - Iskoristili ste vrijeme kad se hrvatski junaci nalaze u naj ljuem boju? Zarobili ste sina i enu svojeg protivnika? Dosad sam mislila da stojim licem u lice s neprijateljem koji je barem astan. Ali vi ste kukavica. - Ova rije u ustima tako uvene i mudre ljepotice vrlo mi je neprilina, no ja se rtvujem za svojeg kralja. - Nadam se da e kralj Vladislav odbiti nedostojnu rtvu da sam sebi ne poprska obraz. - Vae rijei nemaju snage jer je sila u mojim rukama. - Da. Sili se ovog asa ne mogu oduprijeti i primam zatoenje. Ali pazite to velim: moj sin i ja stojimo pod zatitom hrvat skih zakona i hrvatskog sabora koji vam, gospodine knee, ima pravo suditi, osuditi vas i skinuti vam glavu. - Onda u se pravodobno pobrinuti da ouvam svoju glavu. - Neete imati vremena da sauvate glavu kad uzme u svoje ruke zakon hrvatski sabor. Vi ste u ovoj zemlji stranac. - I kraljev roak. - I kralj se mora pokoravati saboru i zakonima na koje prisie. Ali ne kanim vas ovdje pouavati jer ne bi imalo uspjeha. Hou da budem prema vama toliko ovjena da vas upozorim na posljedice o kojima vi i ne sanjate. Dakako, neu nai kod vas odziva. Ipak, spremna sam na sve. Recite, dakle, to ste naumili? Knez se opet pokloni s nekim naroitim poitanjem i odvrati: - Predbjeno sam odluio postupati s vama i sa sinom kao sa svojim najodlinijim gostima. Odredit u vam kraljevski ure ene odaje u posebnom krilu ovog dvora. Imat ete odlinu poslu gu, moete se kretati trijemom, jedino e uvijek biti pred vratima straa. Mislim da je to dovoljno viteki. - Ne rugajte se asnom pojmu vitetva. - Mi se u shvaanju ne slaemo, plemenita ljepotice. Meu tim, glavno je ovo to u vam sada rei: ostavljam vam punih osam dana da se odluite otkriti mi boravite Ivana Korvina. - To je, dakle, ucjena za mojeg sina? - Mislim da je ucjena premalena za takvu dragocjenost kao to je dijete kojemu je otac va mu, junak nad junacima. - Jest. Dragocjenost. Ali nakon osam dana neu moi iskaza ti nita vie nego to znam danas. - Vi svakako znate mnogo, a ja samo neto malo. Naime, vidjeli su na Griu u vaoj pratnji Korvinova sina. - Naravno da su ga vidjeli. S Gria ga je majka odvela, ali se jo nije odluila u kojoj e se zemlji s njim nastaniti, pa mi nije o tom mogla nita rei.

- Plemenita gospoo, ako se uvjerim da mi ne kanite odati boravite Korvinova sina, odrei u se svojih vitekih plementina pod ovim krovom i zato vas upozoravam. Korvinov se djeak na lazi negdje na nekom dvorcu. Mislili smo da je u Brezovici. 62 - I zato ste oteli mojeg sina, mislei da mu je otac Ivan Korvin. - Na moju veliku alost bila je zabuna. To dokazuje slinost vaeg sina s vaim muem. Da sam naao pravoga, ne biste vi, ni va sin, bili moji gosti. - Zasnovali ste itavu ovu komediju da me sin zove i da je ranjen samo zato da bez promiljanja doem pod va krov? - Opetujem: ushien sam to sam uspio zavesti vau pre mudru glavu. - I ne bojite se to e uiniti moji zemljaci kad to saznaju? Ne acate se prezira kojim e vas posuti svaki na kmet kad doz na ovu kukavnu prevaru? - Doli ste dobrovoljno pod moj krov da njegujete ranjenog sina. Pobrinut u se da to bude razglaeno nadaleko i iroko me u svim mojim hrvatskim protivnicima. Svakako vam nee sluiti u slavu to ste se nastanili u dvoru u kojem su jo etiri pristala mladia. U njezinim oima sijevne ljutina, a glas joj je i dalje miran: - Dobro ste me obzidali sa svih strana, knee. Ipak u mir no ekati sudbinu. Ne drem od zlobe jer sam joj esto zagledala u oi, a vrlo sam je esto vidjela i skrenu i sramotno pobijee nu. I opet u je vidjeti, knee. - Uvjerevam vas: dobro sam utvren i zatien u ovom gra du pa se ne bojim ni navale, a kamoli poraza. - Sila nikad nije dovoljno utvrena, nikad dovoljno zati ena da joj ne bi podrovali bedeme. - Vidjet emo tko e od nas dvoje izai kao pobjednik, ple menita ljepotice. - Ne vjerujem da ete biti na kraju ove igre tako veseli, knee. Okrenula se prema kopljanicima, pola uzdignute glave, a onda se opet okrene: - Knee, gdje je moja tamnica? - Raskone odaje, a ne tamnica. Ova bi mogla slijediti tek onda ako se vaa milost bude ustruavala kazati to traim. Na dam se da neete dotjerati do tamnice jer bi vaem djeaku u tamnici bilo vrlo hladno i nezdravo. - Vi ste, knee, djeak koji se igra vatrom. Zapalit ete nad sobom krov, a moj sin je junak i podnijet e sve. - Vae me rijei vrijeaju, ali opet velim: rtvujem se za kralja. Upamtite: kralj e platiti vaa nasilja iz svoje line riznice. Prijetnja ga neto uznemiri, ali je odvie lakouman da to uzme u obzir. Meutim, ona odlazi, a knez naloi kopljanicima: Plemenitu gospou odvedite kako sam odredio. Ne elim da se potui na nau gostoljubivost. I povue se natrag, a Gordana krene hodnikom. Tu nae samo Pencingera i svojeg sina. Katelanu ni traga. Pencinger preda dijete Gordani, pokloni se i odlazi knezu koji nestrpljivo eka da izvijesti svojeg pouzdanika: - Rekla mi je da je tu njezin katelan. Je li tako?

- Jest i odmah sam ga dao odvesti u moju sobu. A sad emo ga pozvati. - Vrlo dobro, moda bi nam taj katelan mogao posluiti. I odredi kopljaniku da dovede Mladenia, a onda saslua kneevo saopenje o njegovu razgovoru s Gordanom. Zutobradi ovjek slua pomno, a onda primijeti: - Znao sam da nee lako odati djeakovo boravite, ali nakon osam dana, kad bude morala zamijeniti svoju kraljevsku udob nost s tamnicom i povesti sa sobom sina, nee ni asa oklijevati. Zato je bilo potrebno da tih osam dana proivi u najveoj raskoi. - Valja budno paziti na svaki njezin korak, prijatelju. - Ne bojte se, knee, sve je u mojoj ruci, a to znai u vaoj vlasti. Dopustite da ja govorim s njezinim katelanom, a vi samo sluajte. Moda e taj gospodin svojoj gospodarici skratiti zatoenje. Jedan kopljanik dovede u sobu Mladenia. Stao je k vratima i ekao. Knez ide gore-dolje, a Pencinger promatra Gordanina pouzdanika. Uskoro Pencinger veli ravnoduno: Vaa gospodarica ostat e sa sinom tako dugo ovdje dok vi, gospodine katelane, ne dovedete u ovaj dvor mladog Korvina. Mladeni zuri u njega utei i samo se pokloni. - Dakle, vi ete svoju zadau izvriti kako treba - nastavlja Pencinger i promatra ga jo pozornije. - Samo se po sebi razumije da sam spreman otii i dovesti ga, samo moram upozoriti da ga uvari nee predati. - Vi ete doi u ime svoje gospodarice - veli Pencinger. Ona e radije odati djeakovo boravite negoli dopustiti da joj sin ami u tamnici. - Svejedno je tko doe po kraljevia, ali mora donijeti vlasto runo pismo gospodina Damira. - Ili njegove ene - upadne knez. - Da, uzvieni knee, naravno, ali tu je naroiti uvjet. - Kakav uvjet? - Ako doem po kraljevia, moram donijeti, ne samo pismo, nego na toj ispravi mora biti udaren peat, onaj isti koji je gospo din Damir udario na pergamenu to je ima kod sebe uvar sina pokojnog bana. - No, da to je razumljivo i tako mora biti - naglaava Pen cinger - obilazei onu jednu rije koju tako gorue oekuje, mjesto gdje se Ivan nalazi. eli pokazati Mladeniu kao da mu je to ve priopila Gordana i zato mu namrteno lice ne promijeni izraaj pa pita ravnoduno: 64 - A sad mi kaite tono: koliko trebate vremena da stignete najbrim konjima do kraljevia i natrag? - Gospodine katelane, lako bih to izraunao. - No, dakle, urite se. - Kraljevi se nalazi negdje u nekom dvorcu, ali ne znam gdje. Moji gospodari Gordana i Damir brino su to krili pred svi ma, pa i preda mnom. Pencinger je razoaran, lien nade da e doznati ono to nije htjela rei Gordana. Mora Mladeniu priznati da ne zna ime dvorca, ali e zadrati njegovu sklonost i vrlo mu prijazno prilazi: - Shvaamo da vam to kriju, ali mi znamo sasvim tono, da je jednog jutra djeak odveden s Gria. I vi ste tada bili gore. - Obratno, ja sam bio u Brezovici. Tamo sam upravo opre mao pratnju koju je gospodin Damir imao povesti u susret gos poi Gordani da onda djeaka odvedu nekud preko granice.

- Za osam dana doznat emo tonije gdje se nalazi kraljevi. A vi, gospodine, zadovoljni ste u slubi kod brezovakog gospo dara? Jednom sam bio svoj vlastiti gospodar, imao sam svoj dvorac i svojeg katelana i dva selita u Slavoniji, ali me kralj Vladislav okrivi zbog izdajstva, sve mi oduzme i pokloni nekom svojem pristai. Sada moram sluiti druge. To ba nije veliko zadovoljstvo. Knez i Pencinger se zagledaju. Obojica kao da su opet puni nade. - A zato vas je kralj Vladislav okrivio zbog izdajstva? pita knez. - Jer sam se svojedobno borio uz Damira i vojvodu Ilokog a da prijestolje zaposjedne Ivan Korvin. Svi su Hrvati bili na nje govoj strani, dakle, protiv Vladislava. - Damir i vojvoda skrivili su vie pa im je kralj sve vratio. Damina ak nita nije ni uzeo. - Proslavili su se i zato su moni, a ja nisam stekao sl ave na mau i kralj mi nije htio vratiti posjede. - Varate se, moj prijatelju - ree Pencinger. - Vojvoda Lovro Iloki i plemeniti gospodar Brezovice Damir nisu vas zago varati kod kralja. Zato vam nije vratio imanja. - Vojvoda i Damir stalno su bili protivnici kralja Vladislava. Kralj je s vojskom doao pod Ilok da upokori vojvodu, a s njim je bio i Damir, kao sumiljenik. - Tako. A zato vas sada nisu uzeli na bojite? - Najprije me gospodin Damir poveo sa sobom, a onda se predomislio i vratio me da bdim nad Brezovicom. Nakod tog odgovora, knez i Pencinger povuku se meu prozore pa neto tiho i ivo govore. Mladeni osjeti da se sada njegovo kolo sree okrenulo oko njega. Hoe li ga zaustaviti ili pustiti da se otkotrlja? Jo nije mogao razmisliti o svom poloaju, kad se knez i Pen-cinger vrate k njemu. Brandenburg ga udari rukom po ramenu: Vaa je najvea elja da ponovo dobijete natrag svoje ima nje, da ivite kao svoj gospodar, a ne tui sluga? Razumije se, knee. Evo moje asne rijei: kralj Vladislav sve e vam vratiti ako dovedete kraljevia. Jer njegova je elja da mu se preda Korvinov sin. Neto je Mladenia uhvatilo za grlo. Gui ga. Na oi mu pada magla, lice zalijeva krv. Dva avla uhvatila se u njegovim prsima u borbu kao ono na bojitu kad mu je Damir odredio da bdije nad Gordanom. Sada su ti avli podivljali. Jedan hlepi za imanjem i za gospodstvom, a drugi ea za Gordanom. I baca ga borba amo-tamo. Sad na jednu, sad na drugu stranu. Stie pesti pod teinom ovog asa. Vi ste se zaprepastili kao da ne vjerujete mojim rijeima? - nasmije se knez - ali ne zaboravite: knez Brandenburg dri svoju rije i zna to eli kralj. Dakle: spremni ste? Moda jednom i srea sjedne na moj prag - izmuca Mladeni. - Srea nije koko da sjedne sama od sebe kad zakvoca. Sre a je ptica krilatica, valja za njom poi u lov. - Poi u, makar je to tegobno, ali nagrada je uistinu iznad svega to bih mogao eljeti. - Pametna odluka - veli knez - a sad e vam Pencinger dati upute to morate uiniti. Kneev pouzdanik prijazno se priblii Mladeniu:

- Rekli ste: bez peata ne moemo dobiti u ruke kraljevia. Znate li to zasigurno? - Da, gospodine. Kad se na dvoritu u Brezovici spremala pratnja za kraljevia, predao je gospodin Damir voi pratnje jed no pismo i rekao neka ga spremi da ne zdrobi peat. Kad nekoga poalju po djeaka, mora mu donosilac predati pismo i s.istim peatom kakav nosi predani spis. I voa je pomno spremio pergamenu u haljetak. Tamo sam uo da bez peata ne moe nitko dobiti kraljevia. - A gdje se nalazi peatnik gospodina Damira? - Uvijek ga je uvao potkastelan u Brezovici. - Kako bismo ga mogli od njega dobiti? - Napisat u kao da je gospodarica kazivala u pero da treba odmah peat i aljite ga glasnikom. - Napiite i to da joj poalju haljine jer ovdje njeguje sina. Tako nitko nee slutiti da je zatoena - veli knez. Zadovoljno prihvati Pencinger kazivati u pero pismo. Nakon toga, knez jo jednom prilazi k Mladeniu: Ako nas izdate gospodarici, platit ete glavom. Ako nju izdate nama, sva imanja koja ste posjedovali bit e opet vaa, a vi svoj gospodin. Gospodine knee, elim isto tako ivu glavu kao i svoja imanja. O tome ne moe biti sumnje. Odmah u poslati brzoteu u Brezovicu. Sada moete otii k svojoj gospodarici da vidite kako je raspoloena - odredi Pencinger. Mladeni se nakloni i izie. - Taj nam je pao u krilo kao zrela jabuka - ree Pencin ger. - Kralj je dobro slutio, kad mu je oduzeo imanja, da e mu taj ovjek ba zato biti od koristi. - Vi mu, dakle, vjerujete? - pita knez Pencingera. - Obeali ste mu da e biti gospodar, a sada je sluga. Tko da u to ne vjeruje? Mladeni je proao dva krila dvora, a onda ga vodi zaustavi pred jednim vratima i pokae mu Gordanine sobe. Cuo je muki glas. Pokuca i otvori, ne ekajui dozv olu. U naslonjau sjedi Gordana, uokvirena raskonim ureajem. Pred njom stoji mladi stasiti grof Danijel, gleda je napola smeteno, a napola uivajui u njenoj ljepoti. Mladi markgrof saopuje Gordani: - Knez Brandenburg ovih dana ide u svoj krapinski dvorac. Ja u ostati ovdje. Bude li vaoj milosti trebalo knjiga i kakve druge razonode, izvolite samo zapovijedati. Ja sam vazda va po korni sluga. - Kako da primam vae vitetvo, dok me va roak knez Brandenburg prevarom dovabio ovamo? Koliko je to u skladu s onim to ste prije rekli? Smeo se od njenih rijei, jo vie od pogleda, ali se izvlai: O tome nita ne znam. Nije mi rekao, naime, nismo imali kad razgovarati. Njezin pogled neprestano ga dri u oku i on porumeni do ela. - Moda se va roak stidi svojeg neasnog ina i zato vam nije saopio? Recite, gospodine markgrofe, je li vam mnogo stalo do ugleda i mirnog ivota vaeg roaka? - Da, naravno - odgovori smueno. - Onda mu recite da u ja ovo zatoenje podnijeti, ali on nikad nee podnijeti posljedice svojeg nasilja. Vi ste oito vitez, opomenut ete svojeg roaka. Niste se prevarili - odgovori on - opomenut u ga. Ona kimne glavom u znak da ga otputa. Ostavio je sobu, ne

obazirui se na Mladenia. Kad je proao pored njega, obuzme katelana ljubomora kao ono na putu iz tabora kad je Gordana branila Jelenka. Svakog je mukarca smatrao svojim takmacem, svakoga je elio odaleiti od nje bilo kakvim sredstvom. Videi Danijela kako je uaren pohitao na vrata, bio je uvjeren da se taj lijepi, stasiti otmjeni gospodii, namee Gordani za skrbnika, a ona mu doputa da dolazi, primat e njegove male i velike usluge i tko zna to jo sve. U tom ga razmiljanju prekine Gordanino pitanje, gotovo veselo: - Prencinger vas je doveo? Znam, ponudio vam je izdajstvo, jeli? - To bi vas veselilo? - Ako izdajstvo nisu ponudili vama, onda ga vi morate po nuditi njima. - Ne razumijem va prijedlog - uznemiri se on. - Doite blie, moramo se dogovoriti. Sjednite. to vam je? Neto ste uzrujani? - Plemenita gospoo, niste se oito ni ogledali oko sebe. Pod krovom s mukarcima, zatoeni bez zatite. Mislite da e ovi nit kovi mirno prolaziti pokraj vaih vrata? - Znala sam se braniti jo za djevojake dobi od dvojice na padaa, ne bojim se ni ovih. Jeste li promatrali ovog markgrofa? - Sav se stresao buljei u vas, a vi ste mu jo i priutili po gled. - Dakako. Poinjem vas smiljati -svoje osnove. Ovaj mladi lae da ne zna to je uinio knez Brandenburg. A ja ga zovem vitezom da mu polaskam, lake u ga osvojiti, a onda u ga isko ristiti ako se pokae kakva pogibelj. Ne smijeni sjediti skrtenih ruku, ali ni vi. Svoj spas oekujem od vas. Gospodarice, oito ne vidite da bih ivot svoj dao za vas. Ona mu prui ruku s blagim pogledom zahvalnosti. I opazi da mu je ruka vrua i drhtava. - Vi ste odvie prestraeni za mene i za mojega sina, a ja tre bam va mir i hladnokrvnost. - ini se da moja gospodarica nije svjesna stranog polo aja u kojem se nalazi? - I te kako sam svjesna, ali nisam tako potresena kao vi. Moda zato to se osjeam kao da mi je sin uskrsnuo od mrtvih. - Razumijem - odgovori on sustezljivo - ipak bi... - Znam dobro u kakvoj sam stupici, ali se ne bojim jer sam ve smislila nae osloboenje. Primarkla se blie k njemu, a on eka to e rei i sakriva drhtanje. - Ponudite knezu izdajstvo. Recite da se kraljevi nalazi, re cimo, u dvoru vojvode Ilokoga. On e vas odmah poslati da dovedete kraljevia. A kad izaete iz dvora, javite hitno i banovu bratu i banovcu gdje se nalazim i kakvom sam prevarom doma mljena ovamo. Oni e smjesta poslati u Budim kralju izaslanike, a isto tako i Brandenburgu. Tada nee imati hrabrosti da protiv mene i sina nastupa s jo veim nasiljem. - Vi nikako ne kanite izdati gdje se nalazi mali kraljevi? - Niste to trebali ni pitati. - Ako oni pokuaju togod protiv vaeg sina, bilo bi straho vito da nisam uz vas. Ne, ne, vi morate to prije iz dvorca, zatim bi trebalo da javite uvarima kraljevia Ivana neka ga ne vode ni asa na ka kvu etnju iz dvora. Dok ona govori, plemi razmilja. Svjestan je da je zaao u dvolinu igru punu opasnosti. Hoe li moi da doigra do kraja? - Sve je to lijepo to vaa milost govori, ali ja sam se ve

zakleo da ne znam gdje se nalazi kraljevi. - Onda ete im rei da ste saznali od mene i voljni ste im posluiti i poslat e vas po Ivana. - Cim otvorim usta, odmah moraju opaziti la i smjesta osjetiti da sam s vama neto zasnovao. - Vidim: sad ste odvie prestraeni zbog moje sudbine. Ima mo osam dana vremena jer misle: to due moram boraviti u ku i s ovim mukarcima, prije u se slomiti. Do sutra se morate pripraviti, a onda u vas nauiti sve kako ete govoriti i to bre otii da javite prijateljima. - Da, moramo dobro razmisliti to da radim, u prvom redu zbog Damira i vas. Mogli bi mi uskratiti razgovor s vama, a mi slim da vam smijem priznati: zakleo sam se gospodinu Damini da u bdjeti nad vama. Onda zakletvu morate izvriti i zaigrati igru izdaje. Ostavio je sobu duboko potresen. Sudbina se poigrava njime. Od onog dana, kad se vraao s Gordanom, nakon rastanka s Damirom, sve se vie razbuktala njegova strast prema lijepoj gospodarici, itavim putem bio je u njezinoj blizini, vie nego ikad. U dvorcu, u njezinoj boli smio je pridignuti s leaja njeno tijelo za kojim je toliko eznuo. Ovi su dodiri bili eravice baene na vrelo ulje. Sada je upaljen poarom koji pustoi sav razbor, u ovom asu i elju za imanjem. Prihvatiti izdajstvo, znai ostaviti Gordanu pod krovom s ovim mladim ljudima, u njihovoj vlasti. Tko od njih nee posegnuti za njom? Naas mu u uima odzvanja kneeva ponuda: dobiti svoja imanja. Pokuava o tom razmiljati i razabire da to vie ne moe. Sva njegova srea i itav njegov ivot povezani su s Gordanom. Nada u posjed te ene razbija sve. Potpuno je u vlasti toga osjeaja. On ga je sapeo, okovao, zarobio. Osjea se zatoenikom te strasti i nema izlaza. Valja, dakle, igrati dvolinu igru: nizato ostaviti Gordanu mladim ljudima, a ipak se priinjati da je sa veznik neprijatelja. Jedan se pa pojavi i zove ga Pencingeru. Hitro je poao za njim. Brandenburgov katelan doeka ga zlovoljno: - Moj se brzotea vratio iz Brezovice. Potkastelan javlja gazdarici da je gospodin Damir negdje pohranio peat a nikako ga nema u Brezovici. Znate ili gdje ga je mogao spremiti? Moda u svojoj palai na Griu? - To je, sasvim nevjerojatno, jer tamo nema ni uvara. Po svoj ga je prilici uzeo sa sobom. - Na vama je, dragi gospodine Mladeniu, da to saznate od svoje gospodarice. - Morali biste me onda ostaviti u njezinoj slubi da u ne smetanom razgovoru doznam istinu. - Smjestit u vas u sobu tik njezinh odaja, tako moete s njom govoriti i sluiti joj kao da ste na Brezovici. A kad neto saznate, smjesta mi javite. Poto mu je dao jo nekoliko uputa i obeao pogodnosti, potapa ga po ramenima i pozove slugu da mu pokae njegovo budue boravite. Poli su opet istim trijemom kao i prije. Sluga mu otvori omanju dobro ureenu sobu, samo nekoliko koraka trijemom do Gordaninih odaja. Ostao je sam i bacio se na leaj. Od neprestanog uzbuenja osjetio je umor. Tako, poinje sreivati u sebi misli. Dobro ogleda situaciju koju je sam stvorio i kako e dalje razvijati. "Primio sam ponudu da budem izdajnik. Sama je eljela da zaigram igru, a ipak nisam izdajnik jer sam zautio gdje se nalazi kraljevi. Da sam ga odao, imao bih ve napola u rukama svoje imanje. Zavarao sam ih da moram imati peat ako bih poao po kraljevia. Zavarao sam zato da me ne poalju iz dvora i ne udalje od nje. udno kako mi je to dobro dolo. Probudio sam Pen-cingerovo povjerenje i pokazao volju da neto uinim. Naravno, to mi je bilo lako izmudriti kad sam znao da potkastelan nema peata. Dobro je spremljen na Kaptolu. A to ne zna nitko osim

mene koji sam ga nosio. Ali i prema Gordani sam poinio izdajstvo jer je ne ostavljam ovdje samu. Izmislila ona to mu drago, uvijek u se iskopati i nikako neu prihvatiti njezine prijedloge da odem iz dvorca. Dok sam ja ovdje, ne moe joj se desiti zlo. Ako joj se priblii taj markgrof, zaguit e ga. Napokon, nee biti teko osam dana varati Pencingera da mi ona nita ne kazuje. To mi mora vjerojati. Ni tu mi, dakle, ne prijeti nikakvo otkrie." "Osam dana bit u uz nju. Stalno e se sa mnom dogovarati, uvijek raspredati nove osnove. 0 svemu se savjetovati sa mnom. Boravit u ovdje uz njezi ne sobe, tako blizu, tako blizu nje." Naglo se digne i klikne u sebi: - Tek sada vidim u kakvu sam sreu zapao. Svi su mi putovi do nje irom otvoreni. Ona sama samcata, bez svojih slugu, ena koje su bdjele oko nje na Brezovici. Sama bez mua, u zato-enju, upuena na mene. I stade koraati gore-dolje. Srce mu kuca. Jedva die. Raz-drauje ga predodba blizine koju je zapravo tek sada potpuno osjetio. "Sam samcat uz nju. Uz ono mlado divno bie, udaljeno od mua, preputeno meni. ini se da je Brandenburg zarobio Gordanu kako bi je natjerao u moj naruaj. Kako se putovi kriaju u ivotu. Bjesnio sam isprva, a sada mi, eto, srea dolazi u susret. U Brezovici bih bio od nje udaljen. to bih sve morao poiniti da se jedne noi uuljam u njezinu lonicu? A tu, kao da mi je neka tajna sila u pomoi." Vie ni o emu drugome ne misli. I njega je zarobila strast i zaboravlja sve drugo. Vodi ga samo jedna misao, jedna elja... A Gordana razgleda svoje novo konaite. Nita joj ovdje nije nepoznato. Sve u njoj budi davne uspomene kad je u tom dvorcu provodila dane i prespavala noi dok je ivjela njena mlada prijateljica banica Bei Frankopanka. Ban Ivani pozivao je svoje prijatelje, znance i pristae u dvor, ureen sjajem kralja Matijaa. Sve je sada ovdje kao to je bilo tada. Skupocjeno pokustvo, zastori od brokata i naslonjai presvueni damastom i tekom svilom, srebrni i zlatni ukrasi, na stijenama umjetnike slike, od stropa do poda. Drvene rezbarije po zidovima, svijenjaci od srebra i velike svjetiljke to vise sa stropa i unose u ove sobe venecijansku rasko. Tu je sprovela dane blistave sree. Razgleda raskono ureenu sobu u kojoj su toliko sjedali uz vreve s mladim banom Ivaniem onih dana kad je Bei bila sretna. Opet ide u spavaonicu u kojoj je neko zasanjala toliko lijepih snova. Jo i sad je tu svilenim zastorima zastrta postelja. iroki baldahin zaprema velik dio sobe. Ide dalje malim hodnikom, razgleda sve prostorije. Tu su vrata to vode gore u kulu s koje su ona i Bei esto promatrale daleki i iroki turopoljski kraj i zagledale u dolinu po kojoj se razlijevala Sava u irokim rukavima i stvarala zelene potoke. A ispod Medvedgrada, na brdu, bijeli se tvrava grada Gria sa sedam tornjeva i Kaptol s prastarim zvonikom biskupske crkve. I sada je sli ka ista, samo to je ona danas gleda kao zarobljenica. Siimo dolje, majice - opomene je sin. - Neu da gle dam Brezovicu jer bih morao plakati, a neu da ovi gadovi ovdje vide moje suze. Ona. ga uzme za ruku. Sputaju se. Kad su sili, djeak je upita: - Majice, kad emo izai odavle? - Ne znam, dijete moje, ali moramo oboje biti hrabri. - Zar se ne bi moglo pobjei? - Poznajem itav dvor i mislim da se ne da pobjei, osim ako nam tkogod izvana pomogne. Pozvat emo u pomo svoju dosjetljivost i hrabrost. Kad je s djeakom ulazila u blagavaonicu, ve su djevojke prostirale stol za veeru. Damir promatra njihov posao, pa onda zapita Gordanu: - Majice, a zato prostiru za tri osobe? - I katelan e sigurno veerati s nama. To su nam, oito dopustili da ne budemo sami.

ih.

To je dobro. Ve sam mislio da e ovamo doi opet onaj mladi gospodin to neprestano plee s jedne noge na drugu. Ne trpim ga. Ona se osmjehne i pogleda djeaka. Jedva to je liutio, pokuca na vrata Danijel, duboko se nakloni i prui Gordani dvije dragocjene uvezane knjige. Prepoznala je odmah ostavtinu bana Ivania. - Moda e vaoj milosti prikratiti vrijeme - ree on, pruivi joj knjige. - Rado itam pjesme, ali sad bi mi trebalo neto historije. - Zato ba historije? - Da historijom uim svojeg sina tko su dananji tirani i kako se valja boriti protiv njih. Pogledala ga je tako znaajno da se zarumenio i odmah stao ispriavati Brandenburga: - Saznao sam od kneza sve to vam je skrivio. On se oprav dava da mu je tako naloio kralj. - To nije dostojno, ni viteza otimaa, a kamoli kralja. - Vrlo sam nesretan to moram gledati vau pravednu zlo volju. Kad bi vam mogao pruiti pomo, bio bih najsretniji ov jek na svijetu. - Ipak se morate liiti te sree - odgovori ona podru gljivo. - Za dva dana odlazi knez sa itavim dvoranstvom na svoj dvorac u Krapinu i ostat e tamo nekoliko dana. Ona ga pozorno pogleda i primijeti: - Ne vjerujem da e se knez opametiti. A vi ostajete ovdje? - Da, oekujem svojeg ujaka koji bi imao stii na neko vri jeme ovamo. Ozbiljna i prijeteeg pogleda ulazi u sobu Mladeni. Gordana ga prikae mladom markgrofu, ali ga on pozdravi samo povrno i zapone ponovo razgovor s Gordanom. Damir mrko gleda mladog ovjeka koji hoe neto rei, ali su ga sprijeile djevojke, nosei jelo. Danijel osjeti da se mora oprostiti, a da ne bude nasrtljiv ili smijean. Vaoj milosti ne mogu poeljeti ugodan poinak jer znam kako se osjeate. Sutra u vam donijeti neto iz historije Rima. Duboko se pokloni i ostavi sobu. Neu da ovaj neprestano dolazi k nama - ljuti se Damir i trgne glavu unatrag. Mladeni nalazi u njemu svojeg saveznika u mrnji prema nametniku i sav sretan odgovori: Toliko je glup i nametljiv. Ali mi emo ga ve ispraiti. Je li, Damire? Neka se samo pazi kad se ja postavim na noge. Gordana se smijei i okrene se svojem katelanu: U naoj nevolji Damir e nas jo i nasmijati. Ali ujte: Brandenburg ide u Krapinu. Sigurno e povesti i Pencingera. To nije u prilog naoj osnovi. Jo danas biste morali otii k Brandenburgovu katelanu i priapnuti mu da sam vam otkrila Ivanovo boravite. On je obeao, a u dui je vrsto odluio da ostane s njom, sada vie negoli prije. Mladeni ne osjea druge elje nego da Brandenburg i njegov katelan to bre odu i da se ne vrate punih osam dana. Sav oaran Gordaninom ljepotom, markgrof Danijel vratio se knezu dok je on izdavao naloge da se sve spremi za polazak u Krapinu. Samo jo nisam odredio dan, to ovisi o dranju i utnji moje prijateljice. A sada, prijatelji, i ti, Pencinger, pijmo. Zaslu ili smo okrepu. I tebi vr Petar Pan.

Pred vratima odaje uje se neko rjekanje. Katelan otvori U sobu ulazi zapraeni oznojeni glasnik: Knee, nosim pismo iz Budima. Svi utei gledaju kako knez kida peat, dugo ita, a najpo-slije se obijesno nasmije: - Pencingeru, opet posla za tebe. U Budimu je kraljevskim savjetnicima uzmanjkalo novaca. A ne bi se ljutili kad bi im bilo vie peenja i vina. Katelane, zagrabi u hrvatske monje, zaviri u staje, itnice i podrume. Treba napuniti budimske riznice. - U koje selite da idem? - pita Pencinger, gledajui ispod oka kneza. - Moda bi bilo dobro posjetiti zagrebaka selita Dedie i Graane da malo opet oeamo nosove gizdavim zagrebakim gra anima. Nisu pustili u grad mene, kraljeva roaka, kad sam stigao u ovu zemlju. Ni danas ne mogu iznutra razgledati ovu slavnu tvravu Gria. ujete li, prijatelji? Neki slobodni kraljevski grad na brdu Gria ne otvara irom sva vrata meni, knezu Brandenburgu, kraljevu roaku. Kako bi ti to razjasnio, Petar Pan? - Ja mislim da vas nisu pustili u grad jer su ve nadaleko i iroko osjetili da se njihovu gradu pribliava magare koje na svojim leima nosi budimsku vlast. I magare e izvui batine ko je zasluuje jaha. Molim vas, tedite svoje vreve i vino jer e jednom i hrvatske bave presuiti. Sakrio se iza lea markgrofa Danijela da se zatiti od kneevih punih vreva to su mu poletjeli u glavu. - Pencingeru, idi u Dedie ili Graane - odreuje knez svo jem katelanu - i uberi dau za moj dvorac Medvedgrad. - Knee, bilo bi bolje da malo obrstimo Turopolje. - Pravo velite - vikne Petar Pan - ovdje ima tako debele krmadi da bi budimski savjetnici, upravljai ovoga kraljevstva, sami sebe progutali od zavisti. Zato ne biste priutili gospodi oko zdjele vlasti novih poleta, novih ideala u masnoj svinjetini? Petar Pan - dovikne mu Pencinger - jednog ete dana visjeti na vjealima. - U vaem drutvu uvijek sam spreman. - Ne zadirkujte se vas dvojica. Jedan mi treba da me nasmi je, drugi da me vodi na bansku vlast. - Put je neprohodan, knee - veli Petar Pan. - Izgradit e ga sin ljepotice Gordane - smije se knez pa zove sluge da nose vino. PROLJETNA SLAVA Osvanula je nedjelja. Gospoa Tomislava Kuevi odjenula je sveanu crnu haljinu, uzela svileni ogrta, na glavu privrstila crnu kapu. U tom crnom okviru snano se odraava njeno blijedo lice skladnih crta, crnih oiju koje se jo svijetle. I uspravna je unato svojoj pedesetoj godini. Gospoa Kuevi doeka na trijemu kue svoju kerku, pozorno ogleda nedjeljnu haljinu od svijetloniiaste tkanine, ukraene bijelim vrpcama. Oko glave je svezala vrpcu, izvezenu bijelim i ruiastim kameniima, to se iskre na proljetnom suncu. Tamne pletenice, isprepletene bijelim i ruiastim nizovima, povukla je naprijed pa se sputaju niz njene djevojake grudi. Razabravi da je svaki nabor Jasenkine haljine na svom mjestu, majka pogleda u dvorite gdje stoji Jelenko. Onda e tiho svojoj keri: - to je rekao? Ide li s nama? - Nisam se usudila pitati. Majko, recite mu vi da ostane kod kue. Zaboljet e ga kad vidi da zastavu nosi drugi. - Siimo. Kad su se nale dolje u vrtu, gospoa Kuevi se priblii sinu: - uvaj kuu dok mi ne doemo od misa. Na sveanost

blagoslova ira neemo. - Zato ne biste pole? - Zato to ti ne nosi bandijersku zastavu. Ne dolazi ni ti blizu. Rei u da nisi u Turopolju, ako tko pita. On im otvori mala vrata ograde, malo gleda za njima i pozorno zatvori. Onda ide na trijem pa nestrpljivo gleda niz cestu. Napokon se pojavi konjanik i uspne k dvorcu. Sluga mu otvori vrata. Mlad momak skoi sa sedla i pohita prema Jelenku. Ovaj mu ide u susret i izdaleka pita: - Dakle? to je? - Umjesto vas nosit e zastavu drugi. - Arbanasi ili Pogledi? - Ne, gospodaru, nijedan od njim. Nosit e je Stanislav Lui. - Ne znam u Turopolju plemia takvog imena? - Ipak je Turopoljac, ali ve od rane mladosti u slubi go spodina Draenia. - Jesi li poludio? Draeniev katelan? On je s gospodarom u Zagorju. - S njim se vratio na sveano st, upan ga je pozvao preko posebnog glasnika. - Dakle, meni za inat skovali su tu urotu? Slavimir Draeni ne moe nositi zastavu jer nije iz Turopolja, zato su za ovu asnu slubu odredili njegova katelana. - Koji vas je uvrijedio na dolasku u upanovu kuu, re kavi da ste sretni to ne morate na bojno polje. - Dakle, on e nositi zastavu? Uistinu on? - Tako je odreeno i potvreno. Nekoliko trenutaka Jelenko gleda mranim pogledom. Zaas pita: - Koliko imamo momaka u dvorcu? - Samo est. Ostali su otili u selo, nedjelja je i dopustili ste im da odu. - Dovoljno ih je est. Neka sedlaju mojeg vranca i spreme svoje konje. Odmah u odjenuti sveano ruho. Potrao je prema dvorcu, popeo se stubama u kuu, a njegov pouzdanik pouri momke da izvre zapovijed gospodara. Za pol sata izie Jelenko iz dvorca u odori od modrog sukna. Surka i haljetak opiveni su plavim i crvenim gajtanima, iarani utim nitima. Na glavi mu vitki drski klobuk od modrog sukna. Sa strana stri orlovo pero kao opomena ljudima da ne diraju njegova nosioca. Na nogama izme s mamuzama. Dok koraa, zvekeu kao da prijete. arko opazi da mu se gospodar prebacio na sedlo s nekom jakom odlukom i zgrabio uzde. Odmah i on krene s momcima za njim. Izili su na vrata ograde dvorca. Jelenko potjera konja. Pratnja ga slijedi. Stigli su pred crkvu. Napolju ni ive due. Svi sluaju misu. Mladi plemi sie i preda svojem pouzdaniku konja. Odvedi momke u onu gutaru i pripazi na mene. Ostat u iza ovog debla postrance crkvi. Tamo u neopaen prieka ti dok ne svri misa. Hou da govorim sa svojim drugom Velislavom. Sa strane crkve stoljetno stablo razgranalo je kronje. U deblu, s one strane, urezana je klupa. Jelenko sjedne kao u iroki naslonja. Podupro je lakat o koljeno. elo mu nabiru neke smjele misli. Iz gutare svakog asa proviruje arko i eka zapovijed svojeg gospodara. Najposlije su ljudi poeli izlaziti iz crkve. Jelenko eka. Iza stabla iznenada uje da se spominje njegovo ime. Netko u blizini govorio njemu. On asak prisluhne. - Izrodio se Jelenko Kuevi. Osramotio ime svojeg oca, a uvijek sam mislio: bit e od njega junak. - Junak je na tunjavi. Razmahivao se kao bjesomuan. Ta

kav je bio jo u djeakoj dobi. - Nitko mu od susjedovih djeaka nije smio blizu. Svakoga napadao, tukao. Kad smo odrasli, podivljao je, sve nas izazivao, stalno je iskuavao svoju snagu na naim leima - pripovijeda neki tanki mladenaki glas. - Ako se nismo htjeli svaati, onda bi nas krvavo uvrijedio ili udario u rebro da nas moe zvati na megdan, bilo akama, bilo orujem, samo da se bije i da nas rastjeruje. Nitko nije smio u blizinu upanova dvora. - Otac mu je bio pravi junak, a sin se razbija i preputa borbe na ratitu drugima. - Ba ovi, koji se razmahuju, brzo podvinu rep kad su okom u oko estitom neprijatelju. Zguren, prislukuje Jelenko, a onda se trgne. S one strane debla prepozna glas svojeg prijatelja Velislava Arbanasia. - Ba nije mogue da bi bio kukavica kad svakog izaziva na megdan. - Gospodine Arbanasiu - odgovori opet mladi glas - lako se razbijati s drugovima, ali drugo je Turin. - Birali smo ga za zastavnika ba zato to smo vjerovali u njegovu hrabrost - zagudi stariji glas. -- Kakva hrabrost. Bio je on uvijek samo vitez udria. Tako smo ga draili jo dok smo bili djeaci - opet se nadmee tanani glas mladia. - Ban ga je istjerao s bojita, dakle, morao je neto teko skriviti - veli neki novi pridolica. - to velite? Istjerali ga s bojita? - To on tvrdi, a zapravo je sam pobjegao. Tako se ja zvao Vukan. - Bjegunac? - usklikne nekoliko glasova. - Jest, bjegunac. Sramota je to za nau zemlju. Ja vam ve lim: tko god je asna obraza, ne smije vie s njim sjesti k jednom stolu ni opstati pod istim krovom. - to veli, Vukane? Zar da ga izbacimo iz naeg bratstva? - Moe li bjegunac ispred neprijatelja sjediti s nama? - Siromani otac, okrenuo bi se u grobu. - Sin mu je bjegunac s bojita. Sada opet zamijeti Jelenko glas svojeg druga Velislava: - Vukane, priekaj s osudom. Dok nema bana, ne moemo ustvrditi nita. Kad se oni vrate s bojita, saznat emo je li izbje gao, ili ga je ban vratio, kako se govorilo prvi dan nakon njegova povratka. - Znam ja, Velislave, tono, smrdi mu barut i teko mu je bojni ma vitlati protiv Turina. Lake se junaiti u domu, protiv nekoliko mladih takmaca za djevojku. - A tko ti je to, Vukane, sve tako tono rekao? - I tebi e rei, Arbanasiu, samo pitaj upanove prijatelje. Poznato je njima jo i mnogo vie, ali tede Jelenka zbog toga to su upanovi s njima bili u bratstvu. Danas, ujutro, pozvao je upan k sebi kapetana i suce iz nekoliko suija i najuglednije sta re plemie. Njima je rekao neka nitko ne druguje s Kueviem, neka ga se svatko klone jer e ga iskljuiti iz bratstva nae ple menite opine. I sve one obitelji koje su s Kueviima u bratstv u neka s njim prekinu. Evo, to velim ja, Vukan Britvi, iz Lomnice Donje. - Draeni izlazi iz crkve. Kako je lijep. - Bogme i junaan i estit. - Jelenko je podivljao od njega jer mu zavidi na slavi, lje poti i Vileni.

- Treba njoj junak kakav je Draeni, a ne ovakav kukavac koji bjei s bojnog polja. Je li tako ili nije? - nadimlje se mla ahni glas, sada ve piskutljiv. Jelenko uhvati drak maa, skoi i nae se okom u oko skupini mladih i starijih plemia. Bijes mu sijeva s lica: - Vukane, tko ti je rekao da sam pobjegao s bojnog polja? Odgovori! Dobro ugojeni mladi, okrugla lica, rumen kao djevojka, slegne ramenima: - Tako kau oni koji su stigli odande. - Hou da ujem imena. - Da im se osveti? - Njihova je stvar da se brane, a ne tvoja da ih zatiuje. Reci imena. uje li? - Hajdemo. Zove nas sudac mraclinske suije. Neka ne bu de nikakvih zadjevica pred crkvom - pozivlje starac. - Ne gubimo vrijeme s njim - veli Vukan. - Gubit ete glave - zagrmi Jelenko. Svjetina iz crkve grne kao ogroman val. Gospoda hoe da idu, ali im Kuevi zakri put: - Tko ide sa mnom na ma? Ima li tu kakav bjegunac da se s njim bije? - pita debelj kasti plemi Vukan ostale. Jelenko skoi i zavikne: - Jao tebi koji si to izrekao i vama koji ste to sluali i u tjeli. Jao vama. - Cime se prijeti? - upadne sada mladi, zdrav, jak pla vokos. - Jesmo li mi tebi, Jelenko, braa ili stranci? - Pita me ti, Velislave Arbanasiu, pobratime moj, to ste vi meni? Niste mi braa, ni nebraa, gori ste od stranca koji ne ma ni due ni srca za mene i slijepo prima svaku la kojom e zlobnici posuti moju ast. Jelenku se ini da su ga zamoili u oganj, tako mu je tijelo vrue i znojno. vrsto dri ma i pita:

Koga ste mi nakanili poslati da uzme odmazdu? Mladi Velislav Arbanasi stane mu na put: Jelenko, svi su protiv tebe. Bio ti kriv ili ne, svejedno, ne moe nita drugo nego razbojniki ih napasti, a to. ne smije uiniti. Danas je dan blagoslova ira. uje li? Sijevajui, gleda Jelenko drugu u oi i pita ga poluglasno: - Reci mi okom u oko poteno: vjeruje li sve to kae o meni Vukan? - Ne znam to je istina, a to la. Dakle, nisam se mogao odluiti ni protiv tebe, a ni za tebe. ekam razjanjenje onih koji su na bojitu. - Ni ovamo, ni onamo i svakome. Idi. To mi dostaje Velislave da prozrem tvoje pobratimstvo. Neka ti je na ast. Ali znaj: doao sam da s tobom govorim o veoj stvari. Reci: zar ste pri voljeli da Draeniev katelan, dakle, njegov ovjek, nosi zastavu Turopolja? - Kapetan ima pravo povjeriti zastavu kome hoe dok ne izabere "spravie" novog zastavnika. Samo mora biti Turopoljac. - Dakle, pristali ste? I ne zasluujete drugo nego da vam Draenievi nose zastavu. Niste zasluili nita bolje. - Ne vrijeaj - plane Velislav Arbanasi. - Opetujem, niste zasluili drugo nego da zastavu nose na

smrtnu sramotu vau Draenii. - Dira u asnog plemia, junaka koji se sprema na bojno polje? Zavidi mu na djevojci? To nije dostojno potenog ovjeka. - Upamti to si sada rekao. - Meni se prijeti? - vikne Velislav izazovno. - Tebi i svima koji su o mene oeali jezike. A ti napose upamti to si rekao. Ti napose. - Bezdunie, na Jasenku ne misli? - Na Jasenku? Moda ti misli na nju? - Jest, mislio sam, iskreno sam mislio, svim srcem osjeao. - A sad? Danas? - Sad? Danas? Ako ti je do Jasenkine sree, vrati se kui. Zbog Jasenkine sree. - Moli me za njezinu sreu Ti? - Mislio sam je uzeti. - Je li ona tako mislila? Na to mi odgovori. - Nisam je pitao. Tek joj je petnaest godina, ali sam uvje ren da i ona misli i osjea kao to sam osjeao i ja... - Osjeao si? A sad? Sada odjednom vie ne osjea? Je li? - Zamoi li svoje ime u sramotu, tko moe uzeti djevojku? - Ti nee! Da, nee. I ne treba da je uzme. Niti si po bratim, niti momak za ljubav. Izdajica si. - To pristaje tebi. Izdao si asno ime svojeg oca i sreu svo je sestre, nevinog divnog djeteta. - Ne spomeni vie njeno ime, pazi to velim. - Razbija nae stare veze, gazi sve za volju svoje mrnje jer te Vilena odbila. - Sramio bih se izai na sunce da sam je ikad prosio. Prezreo bih svoju muevnost da sam ikad ljubio takvo nisko stvore nje to je kao svilena krpa vazda eljna leprati u zraku, dopasti se budalama i pelivanima. Ja sam ovjek, a ne lakrdija. - Grdi je, a bio si neko njezin drug, vitez. - Vrio sam dunost koju mora vriti svaki mladi prema djevojci one obitelji s kojom ivi u bratstvu. Sramio bih se da mrzim nekoga zbog nje. I sramota je kad mi tako govori ti, ba ti, kao da smo se danas prvi put vidjeli. Jelenko okrene konja i nestane u gustiu gdje ga eka arko s momcima. On im zapovijedi da ostanu na svojem mjestu mirni i ne pokazuju se iz grmlja. Svi ute i ekaju. A on zaklonjen liem promatra veliki trg pred opinom. Svjetina je nagrnula. Suci svih turopoljskih suija, kapetan banderij a, plemii, maloplemii, slobodnjaci i kmetovi. Nekoliko opinskih lugara u modrim hlaama, izmama i ubarama hitaju okolo i redaju povorku. S gornjeg kraja, s bregova, pojavi se prvi momak na konju i vodi upanov banderij od dvadeset momaka u crvenim odorama. Za njima slijedi upan na konju, u sveanoj odori od modrog i utog baruna opivenoj zlatnim gajtanima. Surka mu je obrubljena krznom. Uza nj dolazi Vilena na konju to je okien zelenim granicama i plavim turopoljskim vrpcama. Lijepo, vitko tijelo sapinje svjetlomodra suknja i ruiasti prsluk, ukraen modrim vrpcama i bijelim ipkama. Debele duge zlatne pletenice vise joj preko sedla. Oko glave i ela savila se modra vrpca, izvezena arkim draguljima, sa zvijezdom od blistavog kamena. Sve su ene izgubile oi za tom dragocjenosti: - To je banov dar - apu one. - I pristaje ovakav nakit takvoj ljepoti. - Na oi joj dobrota progovara. - Blago Slavimiru Draeniu - uzdiu mladi plemii. - Zar je trebalo dopustiti da nam drugi odvedu krunu turo poljske ljepote ispred nosa?

- Ba i nije trebalo. - A to emo kad nije imala oi za nas - uzdahne mladi vrsti momak. - Pazite. Ide Draeni. Kakav li je. Kao da ide na vjenanje. Neviene li odore, vidite sve od crvenog sukna, a opivena gajta nima iz suhog zlata. I dugmad je od suhog zlata. Tko bi to mogao imati, osim njega? - A haljetak od zelenog baruna i crvenom svilom podstav ljen. Kao da mu ga je darovao kakav talijanski knez. - Gledajte pojas njegova maa. Sjaju se dragulji kao ma la sunca. . J i.. ii - Moe li Vilena meu nama nai takvog bogataa koji je uz to jo ovako lijep, aen, junaan i ugledan? - Ne, Vukane, ne moe meu nama nai nikoga, ali moe nai ljepotu kao to si ti, bavo od mesa. - Neka sam bava, ali i ti se Velislave Arbanasiu srdi to Draeni ima toliko asnih prednosti i jo povrh toga ljepotu lica. Oi su mu toplota, duu*ota i plemenitost. - Vukane, prestani pjevati njegovoj ljepoti. Muko je on, nije ensko. - Ali je lijep gotovo kao brezovaka gosp odarica Gordana. Kad ona sjedne na konja, rekao bi ovjek: muevnija je od mua. A sad pade Brandenburgu u naruje. - Kumovala ti je na krstu vila zlokobnica, Vukane - vikne Velislav. - Nije istina to trabunja. Kad Vukan ve ne zna ni kakve druge novosti, onda izmilja budalatine. - Imena mi, ona je tamo. Vidjeli su je svi kad smo prije dva dana pratili Slavimira Draenia. I ja sam je vidio svojim oi ma. Samo je projurila na konju pored nas i odletjela u Lukavac, a tamo su joj odmah spustili most. - U Lukavac? Gdje stoluje najvei na neprijatelj i kojemu je gospodin Damir, njezin mu, krvavi protivnik? Nisi to mogao vidjeti, Vukane - protivi se Velislav, a Pogledi potvruje: - Jest, otila je, ali zato to joj sin lei u gradu, a majka ga mora njegovati. - Njeguje sina u gradu mladog bogatog kneza? A znate li da su tamo i kneevi prijatelji, oni mladi razvratnici? - upada ivo mladi debeli Vukan. - Da imam stotinu sinova na umoru, ne bih pod onim kro vom bio ni dva asa. A ena je otila. Dva itava dana ona je s nedostojnim mladiima. I s knezom naim dumaninom. A Gordanin mu bori se protiv njega od onog dana kad se doklatio k nama. Ti dokazi mladog Vukana kao da su uvrijedili ozbiljnog Po-gledia. - Istina je, mladom knezu i njegovim dotepencima nije nita sveto, a najmanje ast ene. - to bi bilo kad bi nedostojnom Brandenburgu palo na um poiniti zlodjelo da se osveti gospodinu Damini? - Da, da. Brandenburg itave noi pije sa svojim prijatelji ma. ive tamo kao neastiva horda. - to li sve mogu poiniti ta pijana pseta? - to joj je palo na um da ide u lavlju spilju? - Da je nisu domamili? - dosjeti se Velislav. - Kako domamili? - vikne Vukan. - Vidio sam je na svoje oi kad smo pratili Draenia. Nije htjela ni da stane i govori sa upanom ili njegovom keri. Jurila je kao vjetar. Ako joj je tamo

lealo dijete, sto puta ranjeno, kako ena moe sama ii u kneevski dvor? - To ti je tak kad ena jae kao muko, barata orujem kao muko. Kau da se maevala s vitezovima na turniru, a vi hoete da uva svoju ast? Ide ona meu muke kao da su oni stidljive cure - kostrui se debeljko Vukan. - Ispljuvao si, Vukane, toliko zlobe da bi otrovnica zmija uginula - srdi se Pogledi. - uo sam da je sam katelan Mladeni s njom na dvoru, on je prip ovijedao lugaru Lukavca da Gordanu nitko ne dira dok njeguje sina. Kad bi ga prenijela ku i, mogao bi umrijeti na putu. - A zna li to sigurno? - Ne znam, Vukane, nego sam uo, ali se neu nabacivati blatom na enu koju smo dosad svi slavili. I ne znamo je li do ista zasluila na prezir. Bubnjevi zaglue razgovore i skrenu panju s Gordanine sudbine prema cesti. Odande nastupa trideset momaka u novim crvenim odorama. Momci nose titove to svjetlucaju poput zlata. Zapanjenje ide od velikaa do plemia, od slobodnjaka do kmeta, od ena do djevojaka. Udivljenje je uzgibalo ljude. Zatravljeni su slikom sjaja kakav su vidjeli samo u velikaa iz hrvatskog sabora. Slavimir Draeni sjedi na sivcu. Sav je u blistavoj odori, lijep i ponosit. Dobrota mu je u oima, snana odlunost u dranju. Prijazno pozdravlja starije, odvraa mlaima, ak i slubenicima opine kao da su mu svi ravni. A sve to osvaja njihovu sklonost. Nastupom uzima ljudska srca i due koje se otvaraju svakome u koga nasluuju dobrotu. Okruen svojim crvenim banderijem, zaustavlja Slavimir Draeni konja pred upanom. Pozdravlja najprije njega, pa onda Vi-lenu. Zatreptale su tamne trepavice oko njenih modrih oiiu. Razdragana je od gledanja vjerenika u sjaju ljepote, asti i ugleda. A njegov pogled obuhvaa divnu djevojaku pojavu i priguuje plamen to mu dre u zjenicama. - Divnih li mladenaca - ape svijet. - Kao da su ih vile ljepotice traile po svijetu i zdruile. - Mogu se takmiiti s brezovakom gospodaricom Gordanom i njezinim muem Damirom. Sreuju se povorke i banderiji. Najprije stariji slubenici opine, suci svih suija, upan sa svojom pratnjom, Vilena. Svi se prilagouju kako odreuje sam upan. Njegove zapovijedi nose okolo lugari opine. Sredinom trga poredala se vojska Turopolja. Konji su iskieni vrpcama, isprepletenim u grivu. U ormu su ukopali zelene granice. U sedlima vrsto sjede najstariji i najmlai plemii i seljaci slobodnjaci. Opasani su maevima. Banderijem zapovijeda kapetan plemenite opine Goroslav Modi. Pred banderijem za-lepra plava zastava na kojoj je grb opine. Dri je mukarac srednje dobi, plavokos, brkat, katelan vjerenika upanove keri. Svi ekaju na znak da se krene. Zaklonjen gutarom, Jelenko sjedi na konju i promatra izmeu lia to se dogaa. Crne oi ne skida s ljudstva. Ne uje nita. i osim amora, ali ni jedna kretnja ne izmae njegovu oku. Ni jedna primjedba ne pada s mrko stisnutih usta. Vjerni arko vie promatra gospodara nego one na trgu. Onda spazi na vjetru barjak i apne: Eno zastave, nosi je Draeniev katelan. Jelenko zatrepti, stisne zube. Nosnice mu se raire i mirne oima. Mamuzama udari konja, ovaj poskoi. arko gleda Jelenka sa strahom. Za mnom! - vikne gospodar svojem pouzdaniku. - Osta li neka ekaju. Ako ih ustrebamo, pozvat e ih. I ti se dri po dalje od mene. Zalomi se granje, zauti lie. Iz zelenila se pomoli bivi zastavnik. Kao vilenjak preskoi grabu prema trgu. Plemii ga spaze.

- Za ime boje, Jelenko! - upozori Pogledi drugove. - Velislave, idi mu u susret. Brzo. Neto smjera. - Slutio sam - promrsi Velislav Arbanasi, izjae iz redova svojih drugova, pohita u susret Jelenku i digne ruku u znak da eli s njim govoriti. Ali on izbjegne susret i okrene konja. Dru govi se uzbunili. Svaki skok Jelenkova konja ulijeva im strah i potvruje sumnju da e se neto dogoditi. Kamo e? Na koju stranu? Zar prema Slavimiru Draeniu? Ili moda k upanu? Njihovi pogledi zahvate jahaeve ruke na koju e stranu skrenuti uzde. Drhtaj obuzima upana, groznica mlade plemie, to da uine? Kako da sprijee ono to on kani uiniti? Moda e samo preletjeti trgom da nadrai Vilenu ili vjerenika? Nekoliko trenutaka bije ih strah i od nemonosti da sprijee to ima slijediti jer ne znaju to nosi Jelenko u svojoj glavi na kojoj prijeti orlovo pero. Nekoliko trenutaka sva je panja prikovana uza nj. On se poigrava, tjera konja sad lijevo, sad desno du trga. Odjednom trkom zaokrene prema banderiju i stvori se pred zastavnikom. to li e biti? Svima je poznato da je zastava povjerena katelanu Slavimira Draenia. I bilo ih je koji su odgovarali kapetana od te namjere da se ne izazove Jelenkova mrnja prema Draeniu, ali kapetan nije htio prekriti obeanje, zadano upanu. Hitar u svojoj odluci, Jelenko zagrmi nad katelanom: - Ovamo zastavu! - Ostavite me na miru! - Zastavu mi daj! - Ne dam! U oima mladog Kuevia sijeva. Zamirio je. Zjenice su pokrivene trepavicama. Usne se rasteu, krv mu je poletjela do ela. Priblii svojeg konja kastelanovu, prui ruku, pograbi drsak zastave i potrese njime da se zastavonoa zaljuljao, ali je vrsto stisnuo drvo. Snagom bijesa povue Jelenko drak, a katelan se oklizne sa sedla. Protivnik mu istrgne barjak i nagne divljom trkom. Svjetina na trgu zatalasala se kao jezero u oluji. Die se ogorenje. Zatoptali konji, zazveketali maevi. Krikovi padaju kao tua: - Bjegunac je oteo zastavu! - Obeastio je svetinju! - Otmite mu zastavu, ljudi! - Udrite ga! Kapetan Modi, sav izvan sebe, hrapavim glasom odreuje potjeru. Jelenko preskoi grabu i zaustavi se. Pogleda prema trgu odakle za njim jae Pogledi. On ga doeka smrtno blijed kao da e nekoga tresnuti o zemlju. Pogledi preskoi grabu i nae se s njime okom u oko: - Jelenko, potuj sveanost. - Potujem je i zato ne dam da zastavu nosi Draeniev ka telan. - Tako je odluio kapetan Modi. - uj, Poglediu: kunem te au zemlje na kojoj si se ro dio. Ne daj da je nosi sluga ovjeka blatna obraza. - Ako je blatna obraza, idi na trg, reci glasno pred svijetom, prvi u biti uza te, ako Draeniu moe dokazati kakvu krivicu. - Ne mogu dokazati jer nemam dokaza. - Dakle, klevee estita junaka? - Zadaj mi rije da e ti nositi zastavu i ja ti je dajem. - Ne mogu protiv kapetana i upana. Na trgu se razbudio svijet, zakipio kao kotao na plamenom ognjitu. Svi ekaju to e obaviti Pogledi sa svojim drugom Je-lenkom Kueviem. Ali on skrene konja, ostavi Pogledia i nastavi bjeati nosei zastavu. - Za njim! - odredi kapetan. Na trgu vie uvrijeeni svijet: - Zavist mu je rastoila mozak! - Zloba ga dere kao crv jabuku.

- Izjeda ga zavist na estita mladia koji mu je oteo dje vojku! - Masni miraz jo vie! Miraza su htjeli Kuevici da pokrpaju sirotinju. - Obeastio je nau sveanost. U lance s njime! - U tamnicu! Oko upana su njegovi prijatelji. Lice mu je tamnocrveno. Gnjev mu suklja iz oiju. Vilena odvraa glavu da ljudi ne vide bijes u njezinim oima. Slavimir se sagne nad njom i tiho je pita: - Zato skrivate svoje lice, ljubljena? I drete? Vidim vam strah u oima. Neto znate? Oito se Kuevi neim novim zapri jetio, a vi tajite? - Ne, ne - odgovara ona - nije se zaprijetio. Ne moe priznati da je prela prag Kuevieva dvorca i to se sve tamo dogodilo. Vjerenik e joj zamjeriti i zato ga ponovo uvjerava da ne zna za nikakve nove prijetnje. - Samo se ljutim to se usudio tako povrijediti sveanost. - Ne moe on, jadnik, nita. Zahvatila ga bjesomunost. - Opsjeda ga avo i nita drugo - plamti upan, pribliava se k Vileni i njezinu vjereniku. - Nesretnik je! - primijeti Draeni blago. A pred njim svjetina krikom i vikom prati otmiara. Ljevicom dri modru zastavu, desnicom upravlja uzdama. Zastava vijori nad njim kao modri komadi plavetnila skinut s neba pa se ruga, smije i trepee prevarenoj orobljenoj sv jetini... Prepadnuti od njegove smjelosti, zateeni brzinom, iznenaeni nesluenom otmicom, ne mogu misliti ni dosjetiti se to da ine, dok jaha leti kao pahuljica na vjetru. Potjera ga slijedi. Svima se pred oima zamaglilo. Zanijemili su. Ukoili se. Jaha je nestao. Kao da ga je progutao oblak dima. Ne vide drugo, osim njegove potjere to je s ove strane ute praine. - Kamo je nestao? - viu ljudi. - Podigao je prainu za sobom kao arobnjak, zaklonio se za gustim dimom i nestao. - Sigurno u umu. - Tamo e uhvatiti lupea. - Do veeri emo ga imati. Bjesnilo obuzima svjetinu. Plemii jau cestom, vraaju se, raspravljaju, dojavljuju upanu i kapetanu. Sa svih strana zabrinuta lica, jad, uljivost. Prolaze asovi, a otmiaru ni traga. Onda se potjera vrati na trg i javlja kapetanu banderija: - To nije ist posao. Nestao je negdje u gutari bez traga. - Ima ortake s kojima se dogovorio da pljune na nau po svetu ira. - Sto brblja, Vukane? Samo iokavaki etovoe mogli bi se odazvati na takav in, a njih, bogme, nije zvao - srdito e Velislav Arbanasi, usopljenom zarumenjelom mladiu. Sike plamen bijesa sa svih strana, iz svih usta, iz svih oiju. Padaju pogrde iz razbjesnelih dua kao tua iz munjevitih oblaka. Ljudi, gledajte! Svi se okrenue k ovjeku koji je viknuo. Na toranj! Na toranj! Stotine glava uzdiglo se i gleda prema crkvi. - Zastava na tornju? - Naa zastava? I

- Jest, naa. I grb se vidi. - arolija, ljudi! - Zavarao je potjeru, douljao se umom k crkvi i eto. - Popeo se na toranj k zvonima. - I gore istakao zastavu. - Zato? Zato to ini? Primjedbe, pitanja i odgovori padaju kao pljusak. - Sto sada? Sto e kapetan? - Prodrijet e u crkvu i uzeti zastavu. I zvonar je na trgu meu svjetinom pa se ukoio od straha. upan mu zapov ijeda: - Skini zastavu, a njega baci dolje neka skrha glavu. - Ne tako, gospodine upane - uplete se Slavimir Drae nih - u crkvi ga ne smijete napasti. Tamo je udario zaklonite sebi i zastavi. Nitko je ne moe oteti ni njega dodirnuti, a da ne povrijedi svetost zaklonita. Tako je svuda u svijetu meu pote nim ljudima. upan zakripi zubima i srdito se okosi na budueg zeta: I ba ti mora uvijek braniti ovog lupea. Ba ti? Jesi li ula, Vilena, on ga brani? Branim pravo zaklonita - naglaava Slavimir. - Jelenko je zato i utekao u crkvu da ga ne moemo dirati. Nitko nije mogao slutiti to smjera. - Ne, on nije priseban - primijeti Vilena. - Neto se ipak mora uiniti. Vidite, oe, svijet se buni, svi slute da je to zbog me ne. Morate postupati otro. - Kako se domoi zastave, a da se ne povrijedi zaklonite? - Nikako se ne moe do zastave ako je ne da dobrovoljno - veli Draeni. - Prokleti luak! - kune upan, a lice mu je gotovo pomodrilo. Mladi plemii tiho vijeaju, onda trkom pojasu prema crkvi. Vode ih Velislav Arbanasi i Pogledi. Stali su pred tornjem i gledaju gore. Uz zastavu s prozora zvonika pojavi se Jelenkova glava s prijeteim orlovim perom. Velislav vie: - Daj nam zastavu! Jelenko! - Samo ako mi zadate rije da e je nositi Pogledi ili koji drugi izmeu vas. - Zato to ne bismo prihvatili - sporazumijevaju se uzbu eni mladii. Hou rije da je nee nositi Draeniev katelan Lui. Velislav Arbanasi smjesta skrene konja, pobrza na trg i ja vlja kapetanu Jelenkove uvjete. Da se pokorimo nedostojniku naoigled itavog svijeta protivi se upan. Kapetan Modi uti. Oito je spreman pristati, ali upan Berislavi ne poputa jer Vilena nee ni da uje o takvom porazu. Ali Slavimir Draeni posreduje: Prihvatite. Zato bi zastavu morao nositi moj Lui, kad Kuevi trai da je nosi netko drugi? Zbog toga ne smijemo po kvariti sveanost. upan se okrene k Vileni kao da od nje trai pristanak. U oima joj stid od poraza i ljutina da je prkosni mladi uspio oboriti njezinu osvetu. Ali njen vjerenik sam pomae protivniku, a svi jedva ekaju da se ova sramota rijei. Ako gospodin Draeni tako veli, a Jelenko zapravo sra moti njegova katelana i prijatelja, onda bi svako odgaanje bila ludost. Rijei uglednog suca iz Mraclina padaju kao teko doekana odluka. - A Jelenko zapravo ne trai nikakva oprotenja za svoj in, moemo ga kazniti koliko nas volja.

- Neka mu, dakle, Pogledi dade rije da e nositi zastavu - veli kapetan. I plemii pohitaju natrag. Kad su dojahali d o crkve, digoe ruke uvis i poviknu Jelenku: Kapetan pristaje. Jelenko grmi da se uje nadaleko: - Pitam Pogledia: zadaje li mi asnu rije da e nositi za stavu danas i ubudue dok "spravie" turopoljsko ne izabere dru gog zastavnika? - Na potenu rije! - vie odozdo Pogledi. - Evo vam zastave. - Hoe li je baciti dolje? - Zastava se ne baca ni prijatelju. Ona se die i sputa^ To je svetinja. Svi gledaju gore. Jelenko je svezao dralo zastave za ue. S tornja polagano silazi plava zastava banderija. Kad je doprla do Pogledievih ruku, odvee drak, uzme zastavu i digne je uvis. Ljudstvo klie urnebesno. Osjea se pobjednikom. Neki ljudi potre prema crkvenim vratima, viui: Dolje s otmiarem! U tamnicu! S prijetnjom i zgrenim pesnicama natre ljudi na vrata crkve, ali Draeni im zakri put, diui uvis ma: Nitko ne smije blizu. Oni koji su ve u crkvi smjesta na polje. Nije dostojno da se povrijedi ugovor s Kueviem. Nitko ga ne smije dirati. I Pogledi pomae Slavimiru zaustavljati ljude i potvruje: - Pravo veli plemeniti gospodin. Nitko ne smije povrijediti ugovor. Kuevi se sklonio u crkvu. - Valja ga ostaviti na miru. Na zapovijed ljudi se povuku natrag, ali prosvjeduju i viu protiv Jelenka. Draeni im razjanjava: - Pod ovim krovom ne smije ga dirnuti nitko, ni izdati, ni predati sudu, ni bilo kojem protivniku. Tako glase stari zakoni i obiaji. - Ali kad izae, onda je moj - vie upan, pribliivi se s kapetanom crkvi i nalae: - Nekoliko momaka neka ostane na strai. Valja uvati sve izlaze. Kad ne bude mogao vie trpjeti glad i e izai e iz crkve. Makar za osam dana. Odreujem da se uhvati, svee i dovede u tamnicu. - Ne mogu na to pristati - vikne Draeni - i molim oporecite ovu odredbu. Na moju rije traim za njega slobo du. - Nipoto neu pristati. Nije li, plemenita brao, zasluio kaznu? - pita upan oko sebe suce. - Zasluio je - viu svi kao u jednom dahu. Pred sud s njime da mu odmjerimo kaznu! estokim se glasom protivi Draeni. - Opet se namee za branitelja svojem protivniku? - ljuti se upan. - ujte me sada, gospodo! Traim za njega slobodu zato to je plemiu Jelenku Kueviu u mojoj prisutnosti povjerena vana zadaa koju mora izvriti. - Kakva zadaa? - padaju pitanja. Slavimir ljutito vikne: - Ja odgovaram za ono to sam rekao. - Spaava ga od nae kazne? to mu je?

Odlini ljudi povjerili su mu neto to je poznato, ne samo meni, nego i nekolicini vas mladih drugova. Je li tako? Oni koji su u Griu na kuli Lotraka prisustvovali uroti potvrde, a Draeni nastavi: - Zato traim da se Jelenka Kuevia smjesta pusti neka ide kuda ga volja jer ono to on ima uiniti iziskuje slobodno kretanje. Ova je zadaa u vau korist. Dakle, vjerujete li meni kad zadajem na ovo to rekoh svoju rije? - pita Draeni upana i suce. - Vjerujemo - zaori jednoglasno, a konjanici se primaknu blie govorniku. I padaju pohvale, izrazi odobravanja: - To je ovjek kremenita potenja. - Tako radi pravi plemeniti ovjek, ast vam, gospodine! - Primit emo ga u nae bratstvo. Na prvom "spraviu" neka nam doe u bratstvo. Sipaju po njemu izrazi divljenja i prijateljstva, a on jo jednom pita upana: Hoete li ga ostaviti na slobodi? Samo na potenu rije da e se vratiti i javiti se sam svojoj suiji kad svri ono to ima izvriti u dobrobit drugih. I zaori glas Velislava Arbanasia koji javlja na zvonik Je-lenku to je rekao upan. asak svi zaute da uju odgovor. Pogledi se upiru gore k tornju odakle viri orlovo pero. I odozgo zaori: - Moram izvriti veliki, teki in za dobro svih vas. Kada e to biti, ne mogu znati. Ali im dovrim djelo, sam u doi da se predam suiji i upanu. - Zadaje rije? - Potenu rije. Ugovor je sklopljen. U trijumfu vode mladi plemii na trg Slavimira Draenia koji je sve to rijeio. Od usta do usta ide glas o njegovoj plemenitosti koja je uzela u zatitu ludoga Kuevia. Vilena ushieno promatra kako slave njezina vjerenika. Plemii joj nose od crkve vijesti, razjanjavaju, ushieni njegovom snagom i plemenitou njegove linosti. - Odabrali ste najdivnijeg potenjaka - vele mladi ljudi. - Samo ga Jelenko objeduje. - Nesretniku je ljubomora smutila pamet. Sva lica sjaju sreom, zadovoljstvom. Pogledi uzjae zastavnikova konja i digne visoko plavi turopoljski barjak. U jednom glasu klikne radost. Svrstava se povorka i kree u umu da obavi proljetni blagoslov kako bi uma rodila irom. OTMIAR ZASTAVE Oko crkve je pusto. Svi su otili na proljetnu sveanost. Samo arko s momcima eka dolje svojeg gospodara. Ali on ne izlazi. To ga uznemiri pa ide da ga potrai. Kad on u crkvu, trgne se. Spazio je Jelenka naslonjena na zid pred oltarom. Spustio je glavu. Zar moli, ili samo misli? arko to ne moe razabrati, ve tiho izlazi, opet uzjae konja i nastavi ekati. Napokon Jelenko izae. arku se ini da je izmuen, isprebijan, uruen. Mirno zapita svog momka: - Nigdje nisi vidio moju majku i sestru? - Nigdje ih nisam vidio. - Hajdemo kui. Moda su ve tamo. Poli su poprenam putem da to prije stignu u Kueviev dvor. U dvoritu Jelenko opazi Jasenku i majku. Blijede su, mrane, znak da su sve doznale ili vidjele. Prilazi im. Ni on ni one ne vele nita. Ne pozdravljaju se. utei ulaze u kuu pa idu ravno u blagovaonicu. Stol je prostrt za objed, ali ne sjedaju. Gospoa Kuevi stupa k prozoru odakle puca vidik po dolinama i umama. I upozori Jasenku:

Tamo su. Vidim zastavu. Na te rijei Jelenko se priblii k majci i tiho pita: - to ste vidjele od svega onoga to se zbilo? - Nismo vidjele nita. Cim su izali iz crkve, otile smo kui. Nismo te zamijetile nigdje i bile smo uvjerene na nisi iza ao. Jedan momak iz sela doao je k nama i javio nam to je bilo. - Sve vam je rekao? - Sve do posljednjeg asa, kad je Slavimir Draeni tebe branio i zagovarao te. Podrugljivi smijeh odgovori majci. Jasenka zaueno pogleda brata. Starica ga ukori: Ovo ipak nije da mu se nasmije. On se uozbilji i gleda ravno u daljinu: - Pravo velite, majko, nije to nimalo za smijeh jer zbog toga e pasti teke suze. - Suze? Zato? Tko e ih proliti? - Bolje da to ostavimo. Mislite da je Draeni mene zago varao? - Rekao je da ima izvriti neku veliku zadau i zato te moraju pustiti na miru. Bit e da je ovu tobonju zadau izmislio samo da te obrani. - Draeni je rekao istinu. Vana me stvar vee i drugima je to poznato. Starica uti, misli i onda pogleda sina vrlo ozbiljno: - Jelenko, nisi smio otimati zastavu. Izgubio si sklonost itavog kraja. - Oteo bih je da izgubim i glavu. Nee svetu zastavu nau nositi neasne ruke Draenievih ljudi. - Jelenko, vara se, moda nije neastan. Vidi kako te ple menito branio. - I opet govorite o njegovoj obrani - okosi se grubo, a Jasenka ga ukori pogledom. Ovo ga privede k svijesti i on e blago: - Najbolje da ne govorimo o njemu. - Ipak, htjela bih znati to misli o njegovoj obrani? - Ono to ja mislim samo je za mene. Barem za sada. - A to je to tako vano za to si vezan - upita Jasenka - o emu zna i Draeni? - Ne smije nita pitati, sestro moja. Gospoa Tomislava neto smilja i pogleda ker: - Valja mu kazati sve. - to sve, majko? - pita on zaueno. - Eto to. Nismo tako lako prole meu svjetinom. I nas su opazili i posuli prezirom. - to je bilo? - pita on, gledajui majku smrknutim obr vama. U crkvi su se ene svih dvanaest suija odjednom po vukle od nas. Razumije li? Povukle su se u pozadinu da nisu s nama. Sluao je, grizui usne i mirei oima. A nakon mise, kad sam nagovorila nae najbolje znance, okrenuli su glave. Nisu nas htjeli ni pozdraviti. Blijeda zamiljena Jasenka prihvati rije: A vani smo ule kako se tebi rugaju da si "vitez udria", kukavica, bjegunac. Sluao je i sam te pogrde iza onog debla gdje je sjedio za crkvom. Ali ga nisu pogodile tako strahovito kao prezir kojem su znanci obasuli njegovu majku i sestru.

I ja vam moram sve priznati. Na vas i Jasenku pada ne volja to se valja po mojem putu. Treba da znate: iskljuit e me iz bratstva. Starica se uspravi pred sinom u crnini kao prijetnja. Blijedo joj se lice u okviru crne kape ukoilo kao smrtna maska. Crne oi svjetlucaju: - Shvaa li, sinko, to to znai? - Da, majko. I molim vas oprostite, ali drukije ne mogu. Moram to izvui do posljednjeg daha i... - Tko je kriv da te zadesila ova nevolja? Ti, ili tko drugi? - To e razotkriti veliki sud. - Veliki sud? Stranih li rijei... - Znae smrt za mene i za nekog drugog... - Ne vjerujem da e zaboraviti svojeg oca koji poiva u grobu, okrunjen slavom i potenjem. Ne vjerujem da e zabo raviti. - I dobro je, majko, da ne vjerujete ... - A onda? to se to zbiva oko tebe? Zato? emu? - Ne mogu ni vama nita rei. Ipak, moramo se rastati da ne pada na vas sramota ako me iskljue, zatvore i... - Ali ti ima prijatelja. Oni te moraju braniti ako bi te htjeli izbaciti iz bratstva ili osuditi na tamnicu. - Ostavili su me svi i priklonili se Slavimiru Draeniu. - Da, sine, izmeu tebe i njega vodi se boj zbog Vilene. - Borba se vodi oko nje, ali ne zbog nje ... - Draeni te branio i obranio da te nisu doekali pred crkvom i odveli u zatvor. Ako te vee vana zadaa, a on ti je dao prilike da je izvri, moda nije zasluio tvoju mrnju - Dubokoj rijeci ne moete vidjeti dno. Dakle, bolje je ne muite se, traei vidik u kalnom blatu dna. - Zato uti, brate? - pita Jasenka. - Zato ne kae ba rem nama? - utnja je moja utvrda. utnja je bedem. Ali kad se na tome bedemu pojavi krivac, zgrabit u ga i onda izvriti veliki sud. Starica polagano koraa odajom. Oko nje uti crna svila. Iz blijeda lica gledaju crne zamiljene oi. Dugo ute sve troje. Onda e opet gospoa Tomislava: - Sine, ako nita ne ini, ve samo optuuje i ne nasto ji da doe tajna na vidjelo, grit e se u toj nevolji do smrti. - Ni asa ne mirujem. Ali vi to ne vidite jer moji putovi vode mrakom, dubokim nevidljivim ponorima gdje je pohra njena istina ... - U mraku je nee nai. - Moja je istina u mraku kao krijesnica u svibanjskoj noi. Katkad zasvijetli... - Ako ti mrnja na Draenia potamni vid i krene krivim putem? - Vrlo se esto naem u tmini i gubim trag. U takvom asu osjeam da mi smrtna mrnja zasjenjuje vid, ali opet u da ljini vidim iskru, sitnu, malu i vodi me... Idem za njom golim strminama. To je moj ivotni cilj, majko. Kad stignem istinu koju traim, ili u propasti ili po njoj zapaliti kresove na svim vrhovima Zagrebake gore i svim dolinama naeg Turopolja. - Slijedim tvoje rijei i ne vidim tvoje misli. Tajna koju nosi velika je, meni nedohvatna. A ja te pitam: zna li kakvo ti je ime namro otac? O tom imenu ovisi i srea tvoje sestre. Pogledao je milo, drago lice djevojke to je kao prva rosa, draesna i slatka. I on se smrai sam nad sobom: Mislio sam o tome danas dok sam se vraao kui. Ne smi

jem ispitivati Jasenku to misli i osjea za Velislava Arbanasi a. Dobar je, imuan; znam, dugo mu se pogledi vrzu oko nje. Da nas smo se uhvatili i razili... Jelenko gleda sestru. Oborila je oi im je poeo govoriti o mladiu, ali ni jednim treptajem ne pokazuje svoje misli. Nije porumenjela niti se smela, ali staln o gleda u pod. I majka i brat ne mogu proitati nita jasno u dranju djevojke. A ona uporno uti i ne kani govoriti. - to, dakle, veli? - pita je brat. - O tome se ne pita. - Evo, majko, to sam smislio: bio Velislav ili tko drugi Jasenkin odabranik, njoj ne smije nauditi moj ivot. Zato vi, majko, morate otii upanu i kazat ete mu ovo: "Jelenko je po inio zlo i ja ga se odriem - za sebe i ker!" Stariino je lice kao kip od kamena. U njemu dva crna oka, ukoena kao dva alema. - Tebi se uistinu pamet smuuje, Jelenko. - Mislim: odrecite se samo prividno, naoko, samo toboe, zato da vas i Jasenku ostave na miru i ne preziru. Posluajte, majko, jo e slijediti itava strahota mojih ina, jo e se mnogo toga svaliti na me, tee od Zagrebake gore, a nju ne moete po nijeti na svojim leima. Ni vi ni Jasenka. - Nikad se tebe neu odrei zbog onih tamo prijeko... - Ne, nikada - potvrdi Jasenka, pa istraujuim pogledom promatra zamagljene bratove zjenice, kako su se suzile od neke daleke strane misli. Onda gospoa Tomislava nastavlja: - Razmisli, sine, zbog sebe i zbog sestre. Dobro razmisli svaki korak, svaki in, molim te, sine, u ime oca koji je dao ivot svoj za domovinu. Deset puta bio je u ratu na Turina. I deseti put pao. Slijedit u ga, majko, hou, kunem se, ispatat u sve, ali moram sii prije do dna pakla da oslobodim istinu. ujte: negdje se plete mrea, a ja pomaem. S nekima u se nai u njoj i bit e krvavog rvanja na ivot i smrt. Mrak ili svjetlo. Veliki sud hou da izvrim nad svima koji zasluuju. Zgrozile su se i majka i sestra. Blijede i ute. On osjea njihovu stravu i nastoji ih umiriti: - Moda sve proe lake! Moram dobiti u ake onoga koji mi je potreban da izvrim sud. Zato sam vas molio, majko, da me se naoko odreete, dok sve ne bude svreno. Uinite to. - Nisi smio to ni spomenuti. Tu smo uza te i ja i sestra, tamo na groblju pokojni otac... Iz groba te opominje... "Ne zaboravi, sine, slavno ime to sam ti ga ja, otac, ostavio." Malo prije si rekao da ga nisi zaboravio. - I nisam, majko. - Vjerujem u to i ekam da se smiri i molim te: ako ti je srce ogoreno na Draenia, pozovi u pomo i razbor. Oganj pali tvoje srce, od toga se zapalila tvoja glava. Razmisli: nije on sam kriv, i ona je krivac, ona. A sad dosta o tome. Idemo objedovati. Druina ve dugo eka na jelo. Time je odluno prekinula razgovor. Sluavke su unijele jelo. Sva druina ulazi i sjeda na dnu stola. Na poelju uzima mjesto gospodarica, do nje sin, onda Jasenka, uz nju zapovjednik Jel enkovih momaka arko, zatim slijede momci, a najposlije ene. Kod objeda razgovaraju o proljetnom poljskom poslu i o gospodarstvu kao da nemaju nikakve druge brige. Upleu se i druina, i pan i momci. Nakon objeda mati i ker odoe u vrt da mogu nasamu ra zgovarati o Jelenku.

Sile su i sklonule se iza gustog grmlja jorgovana. Tu se lice gospoe Tomislave sasvim promijeni. Duboka zabrinutost lei joj u oima. Sjedne na klupu i teko uzdahne: - Nita ne shvaam, ne razumijem. Draeni se danas tako lijepo vladao prema njemu, a on ga mrzi. To moe biti samo kriva smrtna ljubav. Moda Jelenko ni sam ne zna kako mu se Vilena usjekla u srce? Da, neto se odigralo meu njima ili izmeu Draenia i Jelenka. Neim ga okrivljuje, ali ime? - Tko zna to je. Bilo to, nikad se neu odrei sina, pokuat u ga obra niti, pomiriti sa svima zbog nas. Moram to uiniti. Dugo su raspravljale neprestano o istoj stvari da nau makar kakvo razjanjenje, ili barem trag do tajne koja goni Jelenka u lude ine. Najposli je starica ustane: Hajdemo, dijete, dolje kumi. Valjda nas ona nee pre zreti kao to su to uinile moje znanice. Moram se s njom porazgovoriti. Ostavile su dvorac, prele preko ceste i spustile se ledinom prema selu. Dvije plemike kurije diu se uz cestu. Gospoa Tomislava ide poprenim putem, ravno onamo. Na pola puta mati i ki se zaustave. Cestom iz ume pojavili su se konjanici. Zaas su prevalili kratak prostor izmeu ume i sela. Tu se zaustave. Cestom se irila praina od jahaa koji su sada poskakali sa sedla. To su lukavaki vojnici - uznemiri se gospoa Tomislava Kuevi. Jedva doree, a vrisak iz sela dopre do njih. Majka uhvati ker za ruku i povue je za sobom da pogledaju to se tamo dogaa. Zamalo izmilje ispod stabla ljudi u smeim odorama s kacigama na glavi. Dva su dvorita u selu puna Brandenburgovih plaenika. Drui ogorenjem i bijesom bespomono gledaju strahovitu sliku. U dvoritu ene nariu, plau, djeca vrite. Mukarci stoje goloruki, dok vojnici vuku iz staja blago i tjeraju svinje. Neki suhi dugi ovjek kotrlja burence vina. Drugi hvataju perad, viu na ukuane: - Prokleta pseta. Smjesta da nam uhvatite ove kokoi. Eto, kakva su kost i koa. Sirotice. Gladom ih muite, bezdunici. Hvatajte ih! - Jao nama, sirotinja naa - plae ena, naslonjena na plot. - Sirotinja tvoja, gade prokleti, tvoje nije nita. to je na ovom zemljitu, sve pripada budimskim savjetnicima. - Nama pripada, nama je pripadalo i opet e pripasti - vie ena. Vojnik neto prokune to gospoa Tomislava ne moe uti, ali razabire kako se bijesno zaletio k eni, povukao je od plota, istrgnuo joj s glave pael i bacio ga na zemlju, viui: Evo ti! Stoj gologlava da te svi vide. ovjek joj uhvati pletenice svezane oko glave i natee ih, viui sv ojim drugovima: Evo vam, drugovi, enske pletenice da ih priveete na uzde konju. Vrisak i krika. Dva mlada plemia dohitaju k njoj. Jedan skine svoj kaput i pokrije joj glavu da je mukarci ne gledaju gologlavu. Ni razbojnici ne skidaju enama paele s glave kad robe na cesti. Branitelja ena stadoe udarati kopljem. On se srui. Naprijed, djeaci - vikne glas i svi se okrenu konjaniku koji je dojahao u dvorite. - Tu smo svrili. Ostavite seljake plemie. Evo tamo prijeko je gospodska plemika ku rija. Tamo e biti vie plijena. Batinat e vas Pencinger ako ne bude do voljno peenja.

Svi su opet na konjima. Zaas prevale put do prve plemike kue. Konjanici je opkole, etovoa vie pred ulazom u dvorac: - Nosite sve napolje. Smjesta napolje. Bit e vam bolje nego da vam provalimo u kuu. Jeste li uli? - Mi nemamo nikakva posla s gospodarem Lukavca. - Ali on ima s vama. - Smjesta ovamo to mu dugujete. - Ne dugujemo, nismo njegovi vazali, niti imamo to da mu dademo - javlja gospodar dvorca, stojei na pragu kue. - Sveite ga - zapovijeda zapovjednik vojnika. - Sveite i ostale ukuane. Moda e se onda sjetiti da nam duguju dae. I plaenici se bace na dvorac. Jedni-hvataju ukuane, drugi nose iz kue vino i ive. Trei vuku iz staje stoku. * A Jasenka promatra s majkom sliku strahote, sluaju viku, kriku i pla. Oko njih sela i kurije. Svuda su ljudi izali iz kua i bjee da se sklone. itav se kraj uzbunio u svojem popodnevnom nedjeljnom miru. Vratimo se, majko. Eno, vidite, mladi plemii kre u k na em dvorcu. Stara gospoa pohiti kui. Kad su stigli, pred ogradom dvora naoe pet mladih konjanika. Na elu im je Velislav Arbanasi. - Jelenka traimo. Je li kod kue? - pita on. - Mislim da jest. Zato ga traite? - Vidite. Lukovani su izali u sela pljakati, a nema nas dovoljno kod kue da ih zaustavimo. Lukavani se boje Jelenka kao avla. Doli smo da nam pomogne. - Oplijenili su nekoliko kmetova - veli Pogledi. - Mo ramo razbojnicima oteti plijen. Neka Jelenko brzo doe. Gospoa Tomislava uti. Ne spominje i ne spoitava to sada trae njenog sina, a prije podne svi su ga napustili. I ona pozove sluge. Brzo su joj otvorili vrata ograde i gospoa ulazi u dvorite pa zove sina. Mjesto njega pojavi se na trijemu arko. - Gospodar nije kod ku e, odjahao je. - Kamo? - zaudi se Jasenka. - Ne znam kamo. Nije rekao, ali je odjahao odmah nakon objeda. - Zar sam? - pita Arbanasi. - Jedan je sluga s njime. Onda neka oni ostali idu s gospodinom Arbanasiem odredi gospoa Kuevi. - I ti e s njima arko i da ste estito isprebijali lukavake ivine. A kad su momci brzo poskakali u staju, doveli konje i uzja-hali gospoa Tomislava opazi kako Velislav Arbanasi uzalud nastoji Jasenkinu pozornost svratiti na sebe. - Mladi gospodine, idite tamo preko k upanu. Nai ete sigurno gospodina Draenia - upozori stara gospoa. - Bili bismo ve davno otili k njemu, ali je odmah nakon sveanosti odjahao prema Zagrebu, a da se nije navratio pod upanov krov. Zuri mu se skupljati momke za bojite. Onda je Vukan poslao za njim dva hitra glasnika. Ne znamo hoe li ga dostii. - Moda ipak - primijeti jedan od plemia. - Draeni nije odmicao brzim kasom iz Turopolja, a ima dvadeset momaka. Ako se on vrati, protjerat e Lukavane. - Bojim se bit e prekasno - zabrinjava se Arbanasi i opet gleda Jasenku. - Da je barem Jelenko kod kue - iznenada veli jedan od plemia. - On se umije zalijetati u njihove redove, makar ih je pedeset. Igra se s njima kao maka s miem. Vie su puta na cesti morali ostaviti volove i krave to su ih vodili da se oslobode nje govih doskoica u napadajima.

Gospoa ne odgovori nita, ve ih samo pogleda pogledom od kojega su poniknuli, zahvalili se to im je dala momke i krenuli. - Jesi li vidio kako nas je odmjerila? - pita tiho Velislav Arbanasi druga Pogledia. - Pravo ima. Danas smo ga prije podne svi proklinjali zbog njegove smjelosti i vratolomija, a sad ga traimo. - itavo dopodne sam razmiljao. Jelenko je kriv, nedo stojno sumnjii i nepravedno progoni Draenia, ali o pet je vraki hrabar, majstor na konju, na mau kao i na puki. Nesrea je htjela na njega i ljubav ga izbezumila. Ipak, ovo danas prevrilo je mjeru. Bio je kao opsjednut neastivim. Sirota Jasenka. Skrenue s uskog puteljka prema cesti i potjerae konje prema selu, gdje su lukavaki vojnici plijenili kue kmetova i plemia. Sa svih strana pojavili se mladi i stariji na konjima i krenuli u selo. Vojnici smjesta uhvate oruje da brane dvorita u kojima harae njihovi drugovi. Napadaj plemia nema uspjeha. U znatnoj su manjini i slabo naoruani pa se povlae u nadi da e ipak stii pomo od Draenia. Poto su prola dva puna sata, juri preko livada i poljana brzotea i vitla klobukom. Dolazi, dolazi - kliu mladi ljudi i nastoje se odrati. Dugi beskrajni trag debele praine javlja im dolazak Draenieva banderija. Iza ume izjau crveni konjanici ravno prema selu. Na elu im Slavimir Draeni. ll .11. 11

U tili as vojnici na dani znak svojeg zapovjednika skau u sedla i nagnu u bijeg. Prati ih urlik ogorenja razdraenih ljudi. Velislav Arbanasi promatra bijeg i slua orobljene koji se tue: - Prekasno je dola pomo. Polovicu su nam blaga odnijeli. - Dobro da je ostala barem druga polovica - tjei ih on, Sve treba tono upamtiti to su odnijeli. Ne bojte se. Sve e to knez skupo platiti - prijeti se Arbanasi, a pri tom misli na urotu koju su zasnovali na Griu. - "Kad ga uhvatimo: sve e platiti!" Gore u Kuevievu dvorcu na trijemu stoji Jasenka, njezina majka i promatraju trku konjanika koji progone etovoe u Lukavac. Uskoro se vratio arko s momcima te im ispripovijeda to je sve bilo. Kad je svrio prianje, gospoa Kuevi odvede zapovjednika Jelenkovih momaka u sobu i pokae mu otvorenu krinju s odijelima svojeg sina pa gleda arka otro i jo otrije pita: Sva su gospodareva odijela ovdje. U emu je izjahao? arko se zbuni, smete, ali ona ponovo trai odgovor, a on napokon odgovori: Gospodaru e biti krivo ako to reem. - Upamti: ja sam tvoja gospodarica. Ima mi odgovoriti. elim znati to to znai. U kakvom je odijelu gospodar odjahao? - Gospodar ima u staji krinju. U nju sprema neko odijelo u kojem izjae u ume. Tako je bilo i danas. - Kakvo je to odijelo? - Nisam ga nikad vidio. Ne smijemo ulaziti dok se oblai. A kad izae, pokriven je dugim ogrtaem od vrata do koljena. Na glavi ima svoj obini klobuk, ali u vreici na sedlu nosi neki drugi. Ispod onog ogrtaa ne moe se zapaziti odora, jer je sa svim zakopan. - A to ima na nogama? - Obine izme. - Zar ide sam? - Prati ga uvijek jedan na momak. - Kamo to ide? - Pitao sam momka. On veli da se gospodar zaustavlja u

umi, onda silazi s konja i ode. Nema ga natrag po dva-tri sata. - Dakle, odlazi pjeke? - Da, pjeke. Kad se vrati, opet uzjae i kree n atrag u dvorac. - Kako ga nismo danas opazile izjahati? - Gospodar uvijek odlazi i dolazi onuda iz staje u onom gustom hrau. Tamo je sam prokrio puteljak da ga nitko ne moe vidjeti. Vraa se istim putem u staju, razodjene se i za kljua odijelo u krinju koja se ne zatvara kljuem nego napra vom. - Dakle, onu je krinju uzeo? Dobro. A u koje doba dana odlazi? - Uvijek prije nego- to zabijeli dan, a vraa se pred doru ak. - Otkada se ovako preodijeva i nestaje iz kue? - Oko tri do etiri mjeseca. - I svakog dana? - Nikad nije to redovito. esto ide dva puta: ujutro i uveer, a vie puta samo pred zoru. Poslije objeda jo nikad nije odlazio kao danas. - Dobro, arko. Nije potrebno o tom vie govoriti. Gospo dar nee saznati da sam te ispitivala niti da si mi to rekao. On ostavi sobu. Majka i ki gledaju se znaajno. - Preodijeva se i tajno odlazi - apne Jasenka, zapanjena ovim otkriem. - Rekao nam je da neprestano ide nekim mranim puto vima. To su ti putovi. - A to traje ve tri do etiri mjeseca. - Znai da ve toliko mjeseci nosi u sebi tajnu. Vidi, Ja senka, to je ono to on veli: moji putovi vode dubokim, nevidlji vim ponorima, crnim mrakom. - U tom mraku zapaa neku iskru, sitnu i malu koja ga vodi pa ide za njom strminama jer je to njegov ivotni cilj. Tako nam je on danas rekao prije objeda. - Mi ga ne moemo slijediti na njegovim mranim putovima jer nam ne da. Zato ne smije znati to smo otkrile, ali sad imamo neki trag da bdimo nad njim. - Ako bi mu zaprijetila kakva nesrea, moda bismo je mogle odvratiti od njega. Osobito vi, majko. - Bdjet u dan i no. Kriomice u paziti to se to oko njega zbiva. Dok one u razgovoru, kroz otvoreni prozor dolazi do njih buka. Pogledale su prema upanovom dvoru: - Koliko to dolazi svijeta? Gospoa Kuevi priblii se k prozoru: - Povorka dolazi gore. Cuj, kliu Draeniu. Djevojka pohita k majci i apne: Vode ga. Kao da je kralj. Diu klobuke. Slave ga to ih je spasio lukavakih razbojnika. Mrko gleda preda se gospoa Tomislava i veli: Lijepo je to je to uinio. Hajde od prozora, nije potrebno da nas vide upanovi. Eto, vode ga u njihov dvorac. Povukle su se u sredinu sobe. Gospoa je sjela i spustila glavu na ruke. Jasenka izdaleka promatra slavlje. Povorka konjanika i svjetina prati Slavimira do upanova dvora. On jae na sivcu i neprestano se brani hvala to ih pro-siplju nad njim. Ostavite me. To sam morao uiniti. Kako bi bilo da ne

pomognem? Nije vrijedno spominjati - i gleda gore prema dvoru Stjepana Berislavia, turopoljsko g upana. Stigli su do ograde. Sluge irom otvore vrata. Za njim grunu radosni ljudi. upan je iziao pred dvor. Kapetan banderija javlja: Nedjelja je i moje sam momke sve pustio svojim kuama. Ne bi ih mogli skupiti ni do veera da pohitaju na obranu. Vukan se odmah dosjetio i poslao glasnika za Draeniem. Stigli su ga. Da nije doao u pravi as, itava bi sela poharale etovoe. upan uvede svojeg budueg zeta u dvorac. S njime dolaze plemii i maloplemii. Vilena stoji usred sobe i smijei se. Ponosn a je zbog njegova junatva: Tek sad u misliti na vas. Tek sad imam pravo ljubiti vas otkad sam gledala na svoje oi kako spaavate narod - apne ona, a on prima njezinu izjavu sa arkim pogledom. Gospoda se sabrala u upanovoj blagovaonici. Sluge pune vreve i nude. Slavimir Draeni malo gucne i otkloni. - to je? Zar nisi oednio, tjerajui domaeg Turina? pita ga upan. - Napio sam se ogorenja. Neka mi gospoda dopuste da uzmem rije. Svi su digli k njemu poglede panje i uvaavanja. - Vidim vae pravedno ogorenje - govori Slavimir - i, evo, gospodo to sada predlaem, neka se ovdje izmeu vas ras pravi to bi se moralo uiniti i to poduzeti protiv kraljeva roaka kneza Brandenburga. uli smo da smjera na bansku ast. - Prije emo nestati mi i naa zemlja - vikne Velislav Arbanasi. - Zato se valja spremiti i dogovoriti. Mislim ovako: na Griu je zasnovano okupiti one mlade plemie koji su ostali da uvaju zemlju kod kue. Ima ih koji su ostali kod kue da sade proljetne usjeve i obrauju zemlju dok se oni tamo bore. Mnogi od njih trebali bi se nai i ovdje da obrane svoju kuu i kmetska selita od Brandenburgove pljake. Neka svi stupe u turopoljski banderi j. - Svi smo za to - govore redom. - Hajde, dakle, da se dogovorimo: tko e stupiti u obrambeni banderij ovdje u Turopolju i koliko je potrebno oruja? Mladi Arbanasiev brat, jedva star dvadeset godina, javlja se: - Nae obitelji ive u bratstvu ve stotinu godina. Zajedno smo se borili i mirovali, alostili i veselili. Moda nas eka i zajednika smrt. Evo nas etvorica. Idemo prvi. Na elu svih koji hoe s nama. - Idemo - odgovore plemii. - uli smo rijei estitog Arbanasia i njegovih drugova - veli sada debeljkasti Vukan. - I ja se pridruujem, a evo i svi mi mladi. Je li tako? Ustaju redom mladi ljudi i pruaju ruke. Onda ustane brkati ugledni Lektori. - A mi najstariji i oni srednje dobi dajemo oruje i novac. I to god nam bude bilo mogue. - Kako mene vodi dunost na bojno polje - veli Draeni - poklanjam etvorici voa oruje za dvadesetoricu momaka, a dok sam ovdje u ovom kraju, kad ustrebate moju pomo, evo me. Sad hajdemo da nae mlade branie malo savjetujemo kako i to se mora uiniti. I ovo je ovdje neko bojno polje. Mora s e, dakle, urediti i straa i glasnika sluba da Lukavani ne mogu navaliti iznenada. Neka se smjesta sve udesi. Tko zna: moda emo vas ve za koji dan trebati - primijeti Slavimir i pogleda drugove koji su bili na Griu i vrsto odluili da e zarobiti Branden

burga. , Radosno pozdravie taj prijedlog. O svemu se treba sporazumjeti i organizacija obrambenog banderija je provedena. A sad - digne rije Draeni - tko e preuzeti dunost strae. Barem trojica od vas naizmjence moraju stalno drati na oku Lukavane. Cim opaze ili doznaju da Lukavani namjeravaju napasti sela ili kurije, neka vas obavijeste da dozovete na okup obranu i da ih doekate. Odreena su trojica. Onda Draeni pozove u drugu sobu Velislava Arbanasia i njegove drugove Turopoljce koji su bili prisutni na dogovoru u grikoj kuli Lotrak i pomno zatvori za sobom vrata: - Sami smo, dakle, moemo govoriti o naoj namjeri koju smo zasnovali na Griu. Ne ini li vam se udnim da Brandenburg jo uvijek sjedi u Lukavcu i ne mie se odand e? - Moda eka kakve goste iz Budima? - primijeti Pogledi. - Tko zna to radi? Bude li jo dugo sjedio u Lukavcu, bit e jo mnogo zla. Zato sam predloio da opremimo ovu obrambenu vojsku naih plemia. Na vijeanju u Zagrebu ve je odreena i zasnovana obrana za medvedgradsku okolicu, ali dugo e trebati dok se sve izvede. - Nemamo kad ekati - rekao je imuni. - Nema ekanja, velimo svi. Brusimo maeve. - Sad sve ovisi o tome kad e se Brandenburg maknuti iz Lukavca. Jelenko sigurno brino njuka oko Lukavca? pita Draeni. - Zbog toga i nije bio kod kue nakon objeda. - Bio bi bolje uinio da je prije podne odjahao u lukavake ume nego to je ovdje poinio onu sramotu - prigovori Pogledi. Draeni zaustavi izraaje zlovolje protiv svojeg protivnika: Ostavimo to. Neka nam je sada na umu samo to da pra vodobno saznamo za kneev odlazak. Jelenko e to sve tono izvriti. A tko zna, moda se iza naeg uspjeha usred veselja sa mnom izmiri? Iz druge sobe uje se upanov govor.

7 *..._.... oo Nema nam mira i blagoslova u naoj zemlji dok ne istje ramo neman gladnu naeg ita i nae asti. Sramota nam lei na obrazu dok ne istjeramo gladnu ivinu. Ako drukije ne ide, iskopajmo lagune pod Lukavcem i neka ide u zrak i grad koji smo sagradili. Bolje nego da gore sjedi tiranin. Mladi ljudi sluaju upanove rijei, a Velislav Arbanasi tiho primijeti: - Evo, ujete li? I stari upan je uvjeren da je ve dosta ekanja, poslanstva i prosvjeda. Valja potpaliti lagune - kako veli upan. - Misle i oni drugi. Na nama je da izvedemo svoju urotu i nadamo se: uspjet emo. - Ne moe nam Brandenburg utei kad ga zaokruimo, a onda e platiti sve to je oteo od prvog dana kad ga je avo donio u Hrvatsku. - A sad vie ni rijei o toj tajni - upozori ih Draeni. Sad moramo otii na poinak. Prije nego to su gospoda otila, oprosti se Slavimir Draeni sa svojom vjerenicom:

Sad idem plemenitom Poglediu na poinak, a sutra zorom opet za svojim poslom. Dok ne krenemo na bojite, stalno u navraati k vama, ljubljena moja. Vilena, sretna i ponosna, promatra s prozora kako njezin vje-renik odlazi s plemiima. PROSAC Preko u dvoru Jelenka Kuevia vlada tiina. U mranoj sobi sjedi Jasenka s majkom. Kad su poslije podne opazile sveanu povorku koja je u slavlju vodila Draenia upanovu dvorcu, povukle su se u sobu i onako skriveno promatrale to se sve dogaa oko lijepog mladog slavljenog vjerenika upanove keri. Majka i ki ne govore. Kao da se stide priznati nemile osjeaje to ih proimaju, gledajui slavlje i sreu svojih protivnika. Pao je gusti mrak. One ne pale svijee. U tmini lake skrivaju misli. Iza njih zakripe vrata i koraci. Sluavka nosi svijeu ispred Jelenka. - Kako si to stigao kui, a da nismo ni uli topot konja? pita ga majka kad je sluavka izila. - Dojahao sam tamo kroz gutaru. - Nismo te vidjeli ni kad si otiao? - Imao sam posla. - A Turopolje je slavilo Draenia jer je natjerao u bijfe Lukavane. I tebe su traili. . mn _ Zato, kad je tamo junak, hrabar, vitez nad vitezovima. Jasenka odjednom ispada gotovo srdito. Zato ovakvo slavlje za ono to je uinio? Pa to je trebao uiniti. Je li ba zasluio toliko buke i slavlja? - Zato ne bi zasluio? Nije domai i, naravno, da ga slave ... - A tebe lano objeduju da si bjegunac. Da to meni kau... - to bi ti? - pita majka kerku. - Sve to bi mogla. I udarila bih bilo koga. Bratove oi poivaju na zarumenjelom licu svoje sestre. U njemu ita ogorenje. Prie joj, njeno ovije ruko oko njenog vrata i gleda je u lice to je kao kap prve rose, zamagljene od svjeine, jo netaknute sunanim zrakama. Sestro, molim te, odreci me se. Moli majku da to uini. Ako zbog tebe, sestro, odustanem od svoje osvete, moram umrijeti... Prekine ih u razgovoru sluga i najavi: Gospodin Cvjetko Simuni dojahao je i eli s vama govori ti, gospodaru. Zaudio se kasnom posjetu zagorskog plemia, a gospoa Ku-evi usklikne: - Na imunia nisi ni pomislio, sine. On ti je iskren prijatelj. U njemu e nai oslonac. Povjeri se bar em njemu. Mukarac je, savjetovat e te, a moda ga na to ponuka i srce ... - Vidjet emo koliko mi je prijatelj. Majko, moda on dola zi k nama vie zbog Jasenke? - Tko bi to znao? Zna li ti, djevojko? Ona obori oi kao to ih je obarala kad su govorili o Velisla-vu Arbanasiu. I veli odluno: - Ne znam ja nita. - I ne moe znati - potvrdi gospoa Tomislava. - Ni jedan joj nita nije govorio. A imuni, dolazi zbog nje ili samo zbog prijateljstva prema tebi, jednako e u njemu nai potporu. - Idem da ga doekam, a vi, majko, spremite neto za ve eru. Mladi ide u susret gostu, a mati i ki odlaze u kuhinju. Na hodniku gospoa pita ker: - Reci, Jasenka, jesi li se ve kome obeala? - Nisam, majko. - A kad bi jedan od ove dvojice progovorio? to bi rekla?

- Ne znam, majko. Nita ne znam. - Odvie se brani, a da ne bi znala. Djevojka izmakne razgovoru i ode u kuhinju spremati veeru. Kuevi je uveo u blagovaonicu svojeg prijatelja Cvjetka imunia. Obojica su sjeli. imuni zapone razgovor: - to radi, Jelenko? Marljivo uhodi Brandenburga? - Svakog dana. Ali jo se nita ne zna kad e Brandenburg putovati u Krapinu. Nego, pripovijedaju da se u dvorcu nalazi gos poa Gordana, gospodarica Brezovice. - Bit e izmiljotina kao i ono s njezinim sinom. - Ne, ono nije izmiljotina. itav kraj govori da joj je sin ranjen od vepra, a Lukavani su ga odnijeli onesvijetenoga u dvorac. Kad su doznali iji je, pozvali su gospodaricu Brezovice i sad ga tamo njeguje. Djeak lebdi izmeu ivota i smrti. - Pod krovom naeg neprijatelja? Tko bi to smio vjerovati, a da ne osudi. - Za nju nikad ne bih naao rune misli. Ne znamo to je i ne smijemo osuivati. Ona je sigurno pravedna. - Zar iz Brezovice nije stigla nikakva vijest o njoj? - Nisam nita uo, a nisam ni od lazio tamo jer moramo stal no paziti na Brandenburga. I kako bih se smio brinuti za nju? - Istina je, ona zna to radi. A ja danas ponovo krenuh u Zagreb. Imao sam neto posla na Kaptolu pa sam svratio k tebi da ujem to se radi u Lukavcu. Odabrao sam divno mjesto gdje emo doekati Brandenburga. - Samo kad bi ga avo ve jednom maknuo iz Luka\ca. Jo nikad nije tako dugo sjedio, a da se ne bi proetao, ili u Krapinu, ili na Medvedgrad. - Valjda ne sluti da sam u Zagorju priredio vrlo udobno konaite. Kad ga imamo u akama, zaposjest emo Lukavac, zatim Medvedgrad i Krapinu. Bit e to slavlje. - Bude li nas dovoljno. - Zagreb i okolica dat e nam vie od trideset mladih plemi a koje vodi Mrnjavi. Nas u Zagorju ima oko pedeset, svi su ispod dvadeset godina, sve ive eravice. A onda je tu Draeni. On nam nosi barem stotinu momaka koje ve vjeba za bojite. Cim sazna da Brandenburg putuje, obavijesti Arbanasia i Mrnjavia, a onda odjai najprije Draeniu da to prije dovede svo je momke. - Draeniu neu. Mi smo u mrnji. - U mrnji? Otkada? Prije tri dana u Zagrebu nisam to opa zio. - Nisi mogao opaziti jer smo se mirno vladali. K njemu, dakle, ne mogu. - Onda e poslati nekog drugog da ga obavijesti. Svejedno. A sad bih htio pozdraviti plemenitu gospou majku i gospoicu Jasenku. - Sigurno spremaju veeru i tebi konacite. - Ba e mi dobro doi zalogaj, a kasnije poinak. Sutra zo rom idem kui. Malo nakon toga ulaze sluavke, prostiru stol, a onda se pojavi gospoa Tomislava s kerkom. Simuni ih pozdravi, toplo i srdano. Djevojka mirno prima njegov pozdrav popraen toplim pogledom. Veera je prola u razgovoru o provalama Turaka, o Branden-burgovim nedjelima, o udnim vijestima to dolaze iz Lukavca, c Gordaninu boravku pod kneevim krovom. Samo se ne spominje rije o dogaajima prije i poslije podne.

imuni vodi razgovor o Zagorju, o proljetnom radu, a onda pone govoriti o pustoi dvorca poto mu je umrla majka, a pri tom kriomice pogledava k Jasenki. Ona se sagnula nad vezivo i ne die pogleda sa svojeg posla. Konano se Simuni obrati s molbom domaici: - Kad god sam bio kod vas, uvijek ste, plemenita gospoo, pripovijedali po koju divnu priu. Hoete li mi danas ispuniti molbu? - Danas nee biti nita od toga - veli gospoa, gledajui ga svojim tamnim oima to se tako udno odrazuje od bljedoe nje nog lica. - Toliko sam opet elio uti vau priu, plemenita gospoo, ali vaoj se elji moram pokoriti - s poitanjem veli Sumini i gleda Jasenku kao da je moli neka bi zagovorila njegovu elju. Ali ona mu uzvraa mirnim ozbiljnim pogledom, bez smjeka i ve selja i ne odazivlje se. Od toga se on snudi i uti. I oni drugi ne govore. Rije im je vezana, kretnje sputane. Neto se zavalilo me u njih i nitko ne zna to bi rekao, a svatko osjea da bi morao nastaviti razgovor. Stara gospoa ustane i s nekim suverenim gla som uini kraj neugodnom asu: - Vas dvojica moete ostati ako vas je volja, mi idemo na po inak. Simuni i Jelenko pozdrave domaicu i Jasenku. Na oprotaju jo jednom uhvati Simuni djevojin pogled, ali ni sada ne nalazi u njemu nita, osim duboke ozbiljnosti. Kad su ene izale, gospoa Kuevi priapne svojoj keri: Sluao bi moje prie, ali ne zbog njih, nego zato da moe to due gledati u tebe. Djevojka ne odgovori, ve ide mirno, gotovo neto odluno ispred svoje majke i svrne razgovor na drugo. Prijatelji su ostali u blagovaonici. Jelenko ulije gostu i sebi vina i ponudi ga: Moda bismo jo gucnuli, a onda idemo na poinak, ako ti je pravo. - Ne bismo li jo asak ostali zajedno? Imao bih ti neto rei. - Gost si i ravnam se po tvojoj elji. Simuni prihvati ponueni vr, ispije pa se onda okrene k svojem drugu: - Sjea li se one vae turopoljske sveanosti na "spraviu" kad se hrvatski sabor imao sastati u Krievcima? Dolo je ovamo k vama mnogo velikaa i plemia, bio je i Draeni, da prisustvu jemo vaoj sveanosti. Zadrali smo se dugo i svatko je od vas Turopoljaca uzeo nas po dvojicu-trojicu na konacite. Ti se pozvao mene. Sjea li se? - Kako se ne bih sjeao. Tada smo se upoznali. - I sklopili bratstvo. - Da, tako je bilo. - Otada sam vie puta navratio i bio tvoj gost i inilo mi se da me rado primate svi... - I danas te primamo rado kao i ubudue. - Danas... ini mi se da danas nisam osjetio ono od p rije. Neto je nedostajalo. Tvoja majka uskratila mi je pripovijedati prie, a njezino pripovijedanje grije srce... A onda jo neto... - Ne znam to smjera tim rijeima? - Neu okoliati. Danas nisam zapazio ono to sam nalazio u onim crnim oima koje me prate kud god idem. I ne mogu i vjeti da ih opet ne vidim. I tako sam, eto, doao danas, ne da pi tam to si izvidio od Brandenburga. - To bi ti ionako bio javio.

Vuklo me da opet vidim one oi, pune svjetla. Ali danas kao da se neto promijenilo kod vas. - Istina je, promijenilo se mnogo. Cvjetko imuni ustane i sav se zarumeni. - Gospoica Jasenka odluila se udati? - O tome je nisam pitao, dakle, ne znam nita. - Nadao sam se zadobiti njeno srce i ruku. Ali danas sam osjetio u njenim oima neto hladno, strano, to li? Htio bih doi u prosce, ali rekoh: najprije u porazgovarati s tobom. A ti, eto, veli neto se promijenilo. Reci mi da znam. - Nisi li putem u Turopolje uo to se danas prije podne dogodilo kod nas? - Ravno sam iz Zagorja dojahao k tebi. Zatekao sam putem mrak. Nikog nisam sreo, dakle, nita ne znam. Mladi domain podupre glavu objema rukama i gleda ravno u oi svojem prijatelju: - Moje ime je u magli. Moda ga je ve progutao i crni ob lak. - Kazuj mi to je bilo. - Zna da su me zvali na bojno polje za vrlo vane izvidnice? Drhtao sam od radosti, eao sam zajuriti se u opor neprijate lja koji harai na dom. A oni me vrate. To je bila teka uvreda, a jo tea kad su rairili vijest da me ban nee jer nisam dorastao mau. Drugi su ve rekli da sam pobjegao s bojnog polja, a trei me nazvali kako treba: kukavicom i bjeguncem. - Zato su tako hitro povjerovali kad te znadu i kad su te odabrali za zastavnika turopoljskog banderija? To je golema ast koja se daje samo hrabrim junacima. - Povjerovali su. Nita se slasnije ne prima nego zao glas. A kako ne bi povjerovali kad me optuuje ovako lijep, slavan, ugle dan vitez kome svi iskazuju ast i slavu i svi ga potuju i vole? - Valjda ne misli na Draenia? - Tko bi drugi posjedovao sve te goleme slavne kreposti? - Vara se. Kad smo ono na Griu prisegli da emo zarobiti Brandenburga, ti si brzo nestao. Ostali su Turopoljci pratili upana i Draenia. Ja sam ih kasnije stigao i komadiak puta jahao s njima. Turopoljci su spazili u daljini dim prema Turopolju i spomenuli da se sigurno ti uri kui. Draeni se odmah stao hvaliti kako si dobar jaha, smion i hrabar mladi, kako bi elio s tobom stupiti u bratstvo. Iz Jelenkovih grudi provali sarkastian smijeh, a oi mu zaplamte: - Razumije se u to, sin lisice. - Kako to misli rei? Lija uistinu nije. Potenje mu se zrcali u oima kao djevojci nevinost u pogledu. estokom kretnjom ustane. Jelenko od stola pa ide tekim koracima prema prozoru da sakrije bjesnilo to mu taj as sijeva blijedim licem. Prijatelj gleda za njim: - Valjda se ne ljuti to ne mogu vjerovati? - Samo ti vjeruj ono to si vidio u njegovim oima i uo iz njegovih usta. - uo sam tople rijei o tebi onog dana. Ali sam se brzo oprostio i krenuo svojim putem prema Zagorju, dakle, nisam mogao uti to su dalje govorili. - A zna li ti da mi je kapetan oduzeo ast zastavnika? - Nije mogue, Jelenko! - Mogue je kad su uinili. Nisu ti to rekli onog dana kad si s njima jahao? - Valjda nisu htjeli da o tebi govore to loe u Drazenievoj prisutnosti. Velim: on je o tebi vrlo lijepo sudio. Ali zato su ti

uzeli ast zastavnika? - Jer sam uvrijedio Draenia, jer sam ga pozvao na red to o meni iri sve one glasine. - Prijatelju, ti si u strahovitoj zabludi. Ljepe se ne moe govoriti o tebi... - Ne ja, vi ste svi u zabludi, ali ja nemam moi da je razgolim. A sad uj: prije nego odlui doi u prosce, hou da zna sve. I kratko mu ispripovijeda to je bilo sve danas pred podne, kako je oteo zastavu i sve dogaaje od asa kad je upan izjavio da ga puta na slobodu uz potenu rije koju je zadao. im izvri povjerenu mu zadau, ima se javiti sudu gdje e ga sigurno osuditi na tamnicu. Cvjetko imuni slua duboko potresen. Slua, u mislima prebire ine svojeg prijatelja. Rasuuje, prosuuje i uti... Bivi zastavnik promatra ga nestrpljivo, ekajui njegov sud. Hoe li imuni protiv njega? Ili e pristati k njemu? Ali on samo uti i zuri u pod. - Jednom rijei: ti me osuuje kao i svi ostali? - prekida Jelenko nestrpljivo. - Ne osuujem te, samo prosuujem to si uinio, a to nisi smio uiniti. - Hajde, reci mi u lice sve. - Nisi smio oteti zastavu jer kapetanu pripada pravo preda vati zastavu po volji dok rie biraju novog zastavnika. A zato ne bi nosio zastavu Draeniev katelan? " - Ako sada kaem to imam protiv Draenia, a ne mogu do kazati? - Sumnja bez dokaza? - Tako je. - Jelenko, evo moje rijei: nikad ne bih mogao primiti sum nje ni zlo vjerovati u ovjeka koji je besprijekoran, jo vie, pra vi junak i domoljub. Ispitaj svoju duu i vidjet e: uvukla ti se sumnja u tvoju pametnu glavu kao magla na sunce. Vidi, svuda se Draeni vlada kao vitez svijetla obraza. Zato ga svi svakog dana sve vie vole. Sam si mi pripovijedao kako se zauzeo za tebe da nas prije podne da bi mogao uhoditi Brandenburga. A nitko od tvojih drugova ne bi mogao nita doznati od lukavakih lugara. Posumnjali bi u svakoga da uhodi kneza, a za tebe svi znadu da si strastven lovac i viaju te svakog dana u umi. Naa bi otmica moda propala da su te zatvorili. To zna Draeni i, eto, to je do kaz kako misli samo na nau borbu i prelazi preko tvojih uvreda. Prijatelju, ini se da ti je ljubav potamnjela vid. Srce ti je povezano uz Vilenu i zbog toga sve to. Ali reci mi otvoreno: to ima protiv Draenieva katelana? - Slavimira Draenia ne drim vrijednim ovjekom, dakle, ni njegova katelana. - Ili nisi priseban, ili je onako kako su ti tvoji drugovi spo itnuli prije podne. Sam si mi to pripovijedao malo prije. - Jest, pripovijedao sam ti sve i pitam: misli li ti da mu za vidim na ugledu, asti, ljepoti? - Nemoj, Jelenko. Svi smo mi ljudi. Draeni je junak i svom duom radi s nama, dostojan da bude voa nae urote. Ako ti ustaje protiv njega sumnjama, onda moram misliti sve... u najmanju ruku da nisi priseban. - Da, nisam priseban. To vele svi. Dobro. Neka ostane pri tome. Tu se ne moe nita uiniti. Ja idem svojim putem dalje. - I dopustit e da ti drugovi otkazu bratstvo? Vae turo poljsko bratstvo je velika, vana, slavna veza i golema je sramota kad se nekoga izbaci iz bratstva.

- Zato ti rekoh: moje je ime u magli, a uskoro e ga progu tati crni oblak sramote ... - Kako? Ne kani se opravdati pred njima? - Ne - odreito e on. - Ako se pokaje to si oteo zastavu i zamoli za oprotenje, oslobodit e se teke nevolje a ljudski je pogrijeiti. Zato da ne prizna? Mladi stisne pesnice, zakripa zubima i zamiri. Kao da u njemu vitlaju avli munjama neke paklene mrnje. Ja? Pokajati se? Moliti oprotenje? Prije u sam sebe razderati, ivo meso skidati na komade. Zapanjeni Cvjetko gleda u ovjeka kojeg je nazvao prijateljem, a sada mu se ini stran, nepoznat, neprijatan. I stade razmiljati o svemu to mu je kazivao. Pokuava nai neku ispriku, ali uzalud. - Prijatelju, moda si zaveden kakvim nerazjanjenim doga ajem. Svi smo ljudi i moemo tota krivo prosuditi. Ti si obmanut nekim neprijateljskim osjeajem prema Draeniu. Raisti mo to, Jelenko. Ljubi Vilenu? - Lau. Ne ljubim je. O njoj ne dam raspravljati - otro naglasi mladi i opet ode k prozoru bunim tropotom. Cvjetko razmilja i onda ide k njemu: - Sto je zapravo tvoja namjera nakon onoga to se zbilo danas? - Odmazda, osveta! - Kome? Draeniu? - Svima koji su zasluili. - Neto nije u redu s tobom. - I nije. Preda mnom su putovi po kojima se gone nemani. Idem im u susret. Sukobit emo se na ivot i smrt, pa onda to bude. A tvoja majka? A Jasenka? Mlada, lijepa Jasenka? Trgnuo se. To ga je danas pred podne pitao Velislav Arbanasi. Njemu je odgovorio grubo. Sada pita isto imuni, prosac. Zato hoe da bude u odgovoru blag: - Molio sam majku i sestru neka me se odreknu, barem dok ne proe ova nevolja. To sam uinio, ali one nisu prihvatile. - Moj, Jelenko, ne zna to ini. Sramota e ipak ost ati na tvojem imenu ... - Zbog toga su odbile da se odreknu. - A to su drugo mogle? Malo bi koristila odreka. Kad bi se Jasenka pojavila pred svijetom, svatko bi pokazao prstom na nju. Ovo je sestra onoga kojeg su iskljuili iz bratstva, zatvor ili u tamnicu ... Tko to moe podnijeti? - Ne. Vara se. Mati i sestra nisu me se htjele odrei jer me ljube. Eto, to je ono to si danas opazio... One su zabrinute za mene. - I ja, Jelenko, vjeruj mi. - One nose moj teret. - Nosio bih svaki teret s tobom, ali ovo je ludost. Ti silom srlja u sramotu, napada ast mladog viteza. A taj je sa mnom na elu borbe protiv neprijatelja. U Draenia ne dam dirati. Ako ga mrzi zbog svojih linih stvari, ne diraj njegovu ast. To traim od tebe. - Dobro je. Ne zaboravi to si mi odgovorio ovog asa. - Uvijek sam govorio to mislim. I zato velim: Jasenka mi je duboko u srcu, vrlo duboko ... i znaj... - To je tvoj posao. Mene se ne tie ... -

Pogledali su jedan drugome u oi. imuni spusti glavu: - Htio sam je pitati sutra u zoru hoe li poi za mene? - Ne paam se u to. Pitaj je. Vie nisu progovorili rijei i otili su na poinak. Cvjetko nije poivao. Svu no prevrtao se razmiljajui: "Je-lenko iz zavisti i ljubomore sumnjii Draenia koji je nad svima najhrabriji, najumniji, najodaniji borbi. Njegov je pogled odraz potene due. Gdje god se nae, svuda ga okruuju prijateljstvom i sklonou. Sve se priklanja njegovu mirnom vladanju, odlinom govoru, ozbiljnoj, odlunoj borbi i beskrajnoj plemenitosti. Jadni Jelenko, izgriza ga ljubomora ne samo zbog Vilene. Oito je on htio biti prvi na elu svima. Bio je bahat, silovit, uobraen. Jest. U Jelenka je luda tenja za bojem, za vratolomijom kojom se stjee slava. A Draeni sve to postie bez vratolomija. A opet: ot eo je Jelenku i djevojku i prvenstvo. Vie mu ne moe uzeti. Istina, ali zato srlja u klevetu? Nije to dostojno." Zaspao je pred zoru i probudio se kasno. Brzo se sredi, odje-ne i ode u staje pa se spremi za odlazak. Ali neprestano gleda u vrt. Hoe li spaziti Jasenku? Kad god je bio ovdje u gostima, uvijek je zorom u vrtu zalijevala cvijee i onda je priao s njom. To su mu bili najsretniji asovi. Zar danas nee biti dolje? Dugo je stajao naslonjen na stablo, zaklonjen kronjama, kad spazi pred dvorcem djevojku. Srce mu zakuca. Poe prema njoj i pozdravlja je ve izdaleka. Odgovorila je i dalje zalijevajui cvijee. Dolazi jo blie. Nali su se oko u oko. On ne moe smoi rijei kako bi zapoeo i upita: - Jelenko jo nije ustao? - Ve je odavno odjahao u umu. - Htio sam govoriti s vama o njemu. Ta mrnja prema Draeniu velika je nesrea za sve nas. Moralo bi mu se to izbiti iz glave. - Njegove su to stvari. - A glavna e nevolja pasti na vas, Jasenka. Ona slegne ramenima i dalje zalijeva. - Pouzdajem se u svojeg brata.. - Ali on je od patnje srca izgubio vid. Samo do vas je da ga dovedete k svjetlu. - Rekoh: ne paam se u njegove stvari. - Morate se paati, morate ga sklonuti da se okani progoniti Draenia. - Samo on zna to je tu posrijedi. - Vi ste sasvim mirni? - Nemam razloga nemiru. - Ako ga mrnja zavede jo dalje nego juer prije podne? - Imam samo brata. On mi je uz majku sve. Njegova je sud bina i moja. Ali ne dovijeka. Svoju sudbinu morate jednom podijeliti s onim koji e vam biti mu. Morate misliti Jasenka, kolika sramo ta eka vae ime ako se Jelenko ne pokaje to je oduzeo zastavu i osumnjiio naeg najodlinijeg pristau. Ona ne odgovori ni rijei. imuni osjeti da je izmeu njega i Jasenke stao Jelenko. Jasno mu je: sve to ima slijediti ne moe osvijetlati ast ovoj obitelji. I, eto, njegovoj ljubavi i prosidbi bacila se na put golema zapreka. On je ne moe prekoraiti ni preskoiti. Tko zna to kani sve poiniti njen brat? A ono to mu je on juer rekao, znai: "Promisli dobro prije nego to zaprosi moju sestru" ... I jo je rekao: "Moje ime progutat e oblak sramote ..."

Kad bi iz toga oblaka izvukao djevojku i uzeo je za enu? To mu ne bi dopustio njegov otac ni ugled koji uivaju u Zagorju. Sestra brata koji je izbaen iz bratstva Turopolja, sestra brata koji je osuen na tamnicu zbog klevete. I dok gleda djevojku, odvanu, mirnu, hvata ga elja da je ukrade i ponese nekud daleko gdje nitko ne bi znao o nevolji koju njezin brat svaljuje na njezino ime. Ali kamo da je odvede, nego u svoj dvorac? A tamo je ne moe povesti dok Jelenko ne skrene s puta u posljednji as. Moda jo ima vremena. Muka mu stegne srce. Htio bi zajecati nad sobom. Ona zalijeva cvijee i kriom ga promatra. Jasenka, o emu sada mislite? - pita on. Ona se okrene prema stajama i pokae rukom, gledajui mirno, ozbiljno: Mislim da vam je tamo konj ve osedlan. Kao da ga je polila hladnom vodom. Postien je, posramljen tim rijeima. Zar je sve proitala u njegovoj dui i dala mu taj odgovor? Obuzme ga stid, bol i bijes na sama sebe. Jaka snana pojava sagne se malo k njoj. Tamne male oi gledaju bolno: Opratam se s vama i nadam se da u opet doi. Kratko je pozdravila i nastavila se brinuti oko cvijea. A on se uspne na konja i ode. Osjea se isprebijan, utuen, nesretan, ini mu se da ga je Jasenka istjerala. Kako je ono gledala kad mu je rekla da ga eka osedlani konj? Nije nala u srcu druge rijei koja bi ga moda otela toj borbi, kolebanju i pomogla mu pregaziti sumnje. Ili ga barem utjeiti? U crnim joj je oima bilo neto tako mrano, ponosno. Zar njeno srce nikad nije kucalo za njega? Prije, kad se s njom sastao, inilo mu se da u njenim oima neto tinja. Kad bi odlazio, smijeila bi se, a njen ga je pogled zvao da opet doe. Veselo i ljupko. Danas? Nita. Ni rijei ni pogleda koji bi mu neto kazivali... se nije varao Zar se varao, mislei da ga ona ljubi? Ako kako ga je mogla tako hladno otpustiti, izbaciti? I potjera konja. U dui mu je teko kao da je ponio ondje iz Kuevieva dvorca njihovu nevolju. Duboko zamiljen, sjedi Jelenko u dvoritu, gleda preda se i smilja. Vratio se iz ume i ostao u vrtu, a da nije ni s kim govorio. Sav se izgubio i ne uje da ga jL majka zvala na doruak i ne vidi da oko njega idu sluge i sluavke za svojim poslom. Kao da mu je dua izila iz tijela na tajni put. Brate, kamo si to nestao? Ve smo te nekoliko puta zvali. Jasenkin glas i dodir njezine ruke povratili su ga s lutanja. Digao je glavu i pogledao djevojci u oi. - Reci, Jasenka, je li Cvjetko govorio s tobom? - Jest, danas u ranu zoru. - ini se od ovog ti je razgovora neto teko? - Naprotiv, odlanulo mi je. - Kako da to shvatim? - Molio me je neka tebe sklonim da se okani svoje mrnje jer e upropastiti sve nas. A sve to je govorio, znailo je samo ovo: molite brata da se upokori, da ga ne osuuju, pa da vas mogu uprositi. - A ti? to si rekla? - Da su mu osedlali konja. - Sestro moja - i on uzme njenu ruku - Jasenka, ljubi li ga? - Ljubit u samo onoga tko toga bude vrijedan. - Ne moe se rei da on nije vrijedan. Htio te zaprositi, ali sam mu rekao kakvom su mi sramotom posuli ime. I on se muio, itavu no nije spavao. - A danas je otiao.

- I nije te uprosio? - Prosio me da bih tebe navela na ponienje. - Jasenka moja, Simuni e se vratiti. - Ali nee nai Jasenku. - ije si to udi, djevojko? - Svoje, samo svoje. A ti isto tako: svoja glava i svreno. - Umrijet u. Jasenka, ali nikad popustiti pa ni onda kad bih bio kriv ... - Zar si moda kriv? - Jo ne. Ali bit u. Sestro, odreci se brata ... - Nikada, Jelenko. Upamti. Dugo joj gleda u oi i uzdahne: - Jasenka, vjeruje li da sam u pravu? - Ako ti vjeruje da si u pravu, onda vjerujem i ja. - Sestrice, jedina si mi ti ostala prijatelj. Ti jedina od svih mojih drugova. Neka im je. - Dakle, svi su te ostavili? Svi? Ostao sam sam samcat. Svi su protiv mene. I sve je protiv mene. - Zar i pravica? - Je li sa mnom? Jasenka, pravica ne nudi svoju sklonost. Nju mora osvojiti ljutom borbom. Za nju se mora iskrvariti do posljednje kapi krvi. Ja u dati svoju krv, dat u i posljednju kap. U GRADU LUKAVCU Knez od Brandenburga objeduje u raskonoj blagovaonici grada Lukavca. Oko stola kneevi prijatelji, mladi, siti i polupijani. Knez je raskopao svileni haljetak i uzeo preda se zdjelu sa slatkiima od meda. Barun Konrad ispija slatko vino s mnogo mirodija. Plemeniti neak kancelara Bakaa, barun Franjo Ferenci, zabavljen je slatkim voem. Markgrof Danijel guta kola od suhog junog voa. I katelan Sigismund Pencinger jede kolae, a mrvice mu padaju u plavu bradu. Dvorska luda mrko sjedi na dnu stola. Svi ute. Zabavljeni su jelom koje zalijevaju vinom. Najposlije knez pogleda k svojem lakrdijau: to je Petar Pan? Jesmo li mi ovdje da tebe zabavljamo? Namrgoeni ovjek ispupi usne: - to da ponem s tako slatkim drutvom? Tri dana tipaju se ovdje samo poslastice, pije se samo slatko vino. Sve je slaano, slatko, medeno, od puste elje za slatkim zabranjenim usnama. - Ne poznam usne koje bi meni bile zabranjene - uzrujava se povrijeeni knez - nema ene koja mi se ne bi odazvala, ne ma takve koju ne bih smio zagrliti ako je mene volja. Ako takvu nae, uzmi to god hoe u ovom dvorcu Petar Pan. - Na asnu kneevsku rije? Na asnu kneevsku rije pred petoricom svjedoka. Zaas je Petar Pan skoio na stolicu, ispruio se kao jablan i vie: - Ima ena koja se ne bi odazvala niti je smijete zagrliti. - Reci ako smije. Koja? - Mudra ljepotica, opasna ptica, ponosna labudica koja bi vam bila najslaa poslastica. Je li? Ali ne smijete. - Labudica? Tko je to? - Divna goa vaa, knee, Gordana. - Misli da je ne smijem ogrliti? to? - okrene se gospodi. - I vi to mislite? Odmah u dokazati - i on skoi s naslonjaa. Ogrlit u je ovdje pred vama svima. Neka doe pa. Gdje je par neka je dovede.

Petar Pan uhvati kneza i povue ga k stolu: Ovaj dokaz, knee, bio bi preskup. - Zato? Kako preskup? - Platit ete ga banskom vlau. Ako hoete zadobiti tu vlast morate se estito ponijeti prema zatoenici. Ako je bacite u oko ve, u tamnicu, sve se to moe popraviti i oprostiti, ali kad biste je sramotili, grlei, s vama je u ovoj zemlji svreno. - Sasvim se slaem. Malo sam se prenaglio. Krivo je ovo slat ko vino. Kao da se knez neemu dosjetio, okrene se prijateljima, ali gleda ravno Danijela: - uvam u kui janje, a oko mene toliki gladni vuci. Ne mo e tako ostati. Moramo ih potjerati u Zagorje. Neka putuju u Kra pinu, naroito tebe Danijele ne elim ovdje gledati. Opasan si vuk. - Bratiu, prisiem ti: nikad mi nije na um pala takva misao. - Krivo ste prisegli, Danijele - upadne dvorska luda. Na drugo i ne mislite. - To si nam ti skuhao - i Danijel baci u nj veliku oglodanu kost od purana. Ovaj dohvati kost, postavi je usred stola i ree tunim glasom: Ovako sada izgleda vaa tajna nada, gospodine markgrofe. Morate u krapinski dvorac. Drugi se nasmiju, a Danijel bjesni i spoitava: - Zato da idem? Tamo nikada mira od one spilje u kojoj zavijaju neki duhovi. - A ovdje divno odjekuje glas ive duice, divnog tijela, bi jelog vrata. Ponosna krasna labudica vas mami? - Ostavi labudicu, Petar Pan, i zabavljaj nas neim drugim - zapovijeda knez. - Ali svaki od vas najradije bi se zabavljao s labudicom, naj radije bi se pretvorio u labuda, a kisela je poslastica zabranjena ljepotica. Danijel skoi k njemu, strahovito raspaljen. Petar Pan se sklone iza stola i podruguje se markgrofu: Vama vie nema pomoi. Vi ste ve labud. Pogledajte, knee, ve se za nju tucete. To jo vie razjari markgrofa, potri za ludom i udari ga u lea. On se svali na zemlju kao mrtav. Gospoda gledaju neodluno, to je to? Bi li mu priskoili ili ne? Knez gleda katelana Pencingera. Bili mu vjerovao da se onesvijestio ili ne? Ovaj slegne ramenima, ne znajui to bi uinio. Mladi barun Konrad jedini stavlja na kocku da bude prevaren i prilazi mu, ogleda ga, onda se prepadne: - Taj se ne ali. Mrtav je. - Do vraga - vikne knez i skoi od stola. - Pogledaj ti, Pencingeru. I on ogledava ludu. - to ja znam. Ne die. I srce ne ujem. - Kako bi disao kad je mrtav - ponovo e Konrad. Ta vijest djeluje na kneza kao grom. Sav izvan sebe vie, lo-mata rukama i okrene se bijesno Danijelu: - to si to uradio? Zna li to si uinio? - Nisam ga tako jako udario. - Samo toliko da si ga ubio. Zovite vraa. Moda jo nije mrtav, io u, za ime boje, bez Petra Pana. Kneev glas istinski dre. Kao da e zaplakati. - Bez njega mi dodijava itav ivot. Ovakve divne dvorske budale nikad vie neu nai. Nikad.

- Samo to sam htio uti - klikne luda, skoi s poda i pone cjelivati kneeve ruke. Dobri moj gospodaru! Vi me volite. A knez ga razblaen zagrli: Moj jedini dobri prijatelj ivi! Dajte vina, dajte to je naj bolje na dvoru - klie knez polupijan, ali istinski ganut. Od radosti Petar Pan se smije. Onda brzo upita baruna Kon-rada: - Vi ne znate razlikovati mrtvaca od ranjenika? Sigurno ni kad niste bili na bojnom polju? - Ne, nisam. - Zato su vam i dali naslov: "Konrad, slavni vitez". Zbog neeg su vas svakako morali ovjenati bojnom slavom. Jednoga ovjenaju jer je bio hrabar u boju, drugog a zato to nikad nije bio u boju. - uje, Petar Pan - ljuti se Konrad - samo u mene ne diraj, inae ... - Mogao bih jo jednom umrijeti, ali ranjen sam svakako i okrene se Danijelu. - Gospodine knee, taj labud estito udara, znak da ga je ljubav prema labudici vraki stisla. - I meni se ini, Danijele. Ti si opasan po moje banstvo, ak i prijestolje. aljem te u zatoenje u Krapinu. - Onda se radije vraam u svoju njemaku markgrofoviju. Ako hoe, knee, putujem smjesta. - Neu. Odvie sam priviknut na sve vas. Ali dok se moj ta lac odlui, Sigismunde Pencingeru, odvie je dugo. Trebalo bi Gordani skratiti rok da nam otkrije kraljevievo boravite. Sto veli? - Smislit u neto dok svrimo objed. - Samo jo as, molim - zaustavi ih Petar Pan. - Vi ste mi, knee, rekli: ako imenujem enu koju vi ne smijete zagrliti, mogu uzeti to god me volja na ovom dvoru? - Gle, nije zaboravio? - Takve se stvari ne zaboravljaju, a vi ste mi zadali asnu kneevsku rije. Poto sam naao takvu enu koju vi ne smijete grliti, ja traim svoje. - Dakle: to eli? - u jmo to eli Petar Pan. - elim labudicu. Svi prasnu u smijeh. A on se prijeti: - Ne smtj-e se. Ona pripada meni. - Ne zbijaj neslane ale. - Ovu sam estito osolio, knee, vaom potenom rijei. Mladi knez zine u svojeg miljenika smuenim pogledom, ne znajui to ovaj smjera: Vaa asna rije povratila mi je pamet. Dakle, labudica je pod mojim pokroviteljstvom. I budala krene prema vratima, otvori ih pa ode na hodnik. I knez i katelan skoe od stola i potre za njim, Danijel ih slijedi. Sva trojica pohitaju za ovjekom koji ide hodnikom. Knez ga dostigne prvi, povue za ramena. Prencinger ga pograbi za iju, a Danijel za obje ruke. On ih gleda, mjeri i pita: - to elite vitezovi od mene? - Smjesta natrag - vie knez - prokleti lupeu. - Ja sam, knee, plemi i zovem se Sebastijano Gombelo. Ako vam je drago sa mnom ogledati se, evo me. Sva trojica vuku ga u blagovaonicu, on se otimlje, bori. Knez dozivlje u pomo drugove. Petorica se bace na njega. Dovukli su ga natrag, navlae se s njim usred blagovaonice. Danijel ga udara poput bijesnog risa.

Petar Pan uspije izvui knezu ma i spretno ga digne u vis: - Natrag, kome je ivot drag. - Poludio je, uvajte glave - vikne knez i odskoi. Danijel se spotakne o sag i padne. Petar Pan hitro spusti ma na Danije la i veli povienim glasom: - Potedjet u ti ivot, labue nesretni. Na vratima se pojave dva dvoranina. A Petar Pan hitro sjedne na kneevo mjesto k stolu i zapovijeda im: Vina za moju kneevsku milost i za moje dvorske budale. Uznojeni i zadahtani zgledaju se, a onda provali grohotan smijeh. - Potenja mi, ovo ti je uspjelo, Petar Pan - hihoe knez i udari ga po ramenima. - itav mjesec dana nisi nas toliko na magario koliko u ovih etvrt sata. - uvat u, knee, to ste mi poklonili, a sve vama u zahval nost jer ste nad mojim mrtvim tijelom iskreno naricali. Ali ipak dopustite pitanje: zato svako moje dobrotvorstvo na ovom dvo ru moraju platiti moje kosti? - Lako se brani, moj dragi, jer si kao vepar koji titi svoje mlade. - Nemam mlade, ali vau potenu rije. Sada moete, knee, mirno spavati. Ni stotinu zaljubljenih labuda, zvali se i Danijeli, nee ugroziti vae bansko prijestolje u Hrvatskoj, uvat u vrata k ljepotici. - Petar Pan, predajem ti panju nad labudicom. U tebe se uistinu mogu pouzdati. - Gordana ima razloga da mi bude zahvalna - doda luda. - Zato? - pitaju mladi ljudi. - Zato to od danas moe mirno svake veeri uivati na svjeem zraku na trijemu dvora. - Kako? Ona nou izlazi? - pita knez. - Svake se veeri pojavi na trijemu. Tamo provodi itave sa te i misli. Tko bi znao na koga? - pripovijeda Petar Pan. - Na dam se ni na koga u ovom dvorcu - pa ispod oka pogleda Dani jela. - Vidio sam je u mjeseini svu izgubljenu u mislima . - Nisam to ni slutio - veselo e katelan. - Ti noni posje ti na trijemu dokazuju da je ve nestrpljiva. - ini se, vrue eli nekoga tko bi joj u samoi skratio vri jeme. Ali koga ona to eli? - pita Petar Pan i ponovo gleda Da nijela ispod oka. Ovaj skrene pogled prema prozoru. - Vjerujte - upada Pencinger - Gordana ne moe izdrati u svojim odajama jer bi ve htjela svojoj kui. Ne moe izdrati, dakle, znai: brzo e omekati, moda i prije odreenog roka. - Bilo bi divno - smijei se knez - da to prije imamo kra ljevia. Misli, Sigismunde, da je doista nestrpljiva zbog svojeg doma? Sad mi je neto palo na um. Odmah u pokuati da izmje rim njenu strpljivost - veli utobradi katelan Sigismund, ustane i udalji se. Na hodniku odredi da mu dozovu Gordanina katelana. U svojoj sobi doekao je Mladenia i pogledao mu vrsto u oi: - Vaa gospodarica jo nije nita rekla? - Pokuao sam je sklonuti neka kae gdje je kraljevi zbog svojeg sina. - "Valjda vam je sin miliji od onoga", velim joj. Ali nije ni odgovorila. I prema meni se dri nepovjerljivo. Ipak ima neto ime biste je brzo smekali. - Hajde, recite da ujem.

- Odijelite od nje sina, ukonaite ga negdje u drugi dio dvor ca pa kad bude dan i no sama... - Ovo vam valja. Odmah u to uiniti. - A dok djeak bude od nje odijeljen, dolazit u joj nepresta no u sobu i prikazivati kako je djetetu strano bez nje, koliko pla e i ovako bi se mogla smekati. Izvrsno. A da bude oajnija, uplait u je, a vi joj stalno prikazujte koliko joj sin pati odijeljen od nje. Idite i najavite me gospodarici. Vraajui se, Mladeni razmilja. Zna da e Gordana utjeti i onda ako sina odijele od nje. Savjetovao je taj rastanak izmeu majke i sina samo zbog sebe. Ve je to smislio drugi dan njihova zatoenja, samo je ekao da Pencinger trai od njega savjet. Djeak je na putu svim nadama zaljubljenog ovjeka, im ga odijele od nje, bit e sama, samcata. U besanim noima smislio je sve kako e je zavarati i dovui se u njezinu lonicu. Ni o emu drugome ne misli, samo o svojem planu. U besposlici, stalno prikovan u svojoj sobi, u neposrednoj blizini, gubi potpuno nadzor nad svojim nakanama, osnovama i inima. Strast ga dri grevito, podaje joj se s uitkom i vrstom vjerom da je blizu as kad e se napojiti njezine ljepote. I sad trepti od pomisli da e ve danas biti posve sama. Srce mu lupa. Dugo stoji vani na trijemu. S ovakvim mislima nije se usudio ulaziti u Gordaninu sobu. Zamalo se smiri i pokuca na vratima. Ona se odazove. Upravo je Damiru itala i neto razjanjavala. Onda svrne pogled k njemu: - Sto mi nosite, Mladeniu? - Pencinger moli da ga primite. - Nestrpljivi su? To je zlo. - Obeali su vam rok od osam dana. Ne odustajte od toga. U to se vrijeme moe mnogo toga dogoditi i promijeniti. Mogu li mu odnijeti poruku da ga oekujete? - to mi drugo preostaje? Izaao je i javio Pencingeru, a onda se s njim zajedno vraa. Ipak ostane vani na trijemu. Kneevski katelan duboko se nakloni kao da mladu enu,sma-tra odlinim gostom. - Vaa plemenita milost, moj gospodar alje vam svoje poklo ne, potovanja i poruku. - Sluam, gospodine katelane. - Upravo su stigla u na dvor neka gospoda i pripovijedala da se plemstvo vaeg naroda poelo uditi to vae gospodstvo ta ko dugo boravi pod krovom mladog kneza koji nema enskog roda u dvorcu. Ali ima mlade prijatelje. Knez ne bi htio tetiti vaem dobrom glasu i predlae da skratimo ureeni rok. Saopite nam gdje se nalazi sin Ivana Korvina da moemo odmah poslati po nje ga i vaa e milost biti to prije sa sinom osloboena to prije dovedu Korvinova sina. - itav svoj ivot nisam srela mukarca koji bi neasno krio svoju rije. Knez oito nee biti prvi. Odredio je rok i toga se drimo. - Razumijem. Oekujete pomo, a mjesto toga pada na vas sramota da dobrovoljno boravite pod krovom mladih vitezova u nedostatku muevljevih zagrljaja. Umjesto da plane, ona se nasmije: - Strelica je dobro nianila, ali je promaila cilj. Primam na sebe sve to god zli jezici mogu izmudriti i to god mogu podni jeti oni. - A kad osvane rok? to kanite? - Tko od nas smije rei da emo od odreenog roka uope jo ivjeti?

Dok su govorili, Gordanin sin stoji uz majku i ne skida pogled s katelana. Ali ni jednom kretnjom ne odaje strah. Pencinger ga dobro promatra pa se smijei malo prezirno, malo opet prijetei. I duboko se pokloni Gordani: ast mi je zaeljeti vam ugodno ekanje jo pet dana. I ostavi sobu. Vani namigne Mladeniu neka ide k njoj. Cim se pojavio pred njom, odmah mu je saopila Pencingerov prijedlog i naglasila: - Morate se Pencingeru ponuditi za saveznika. Zapovijedam vam, samo tako moete izai i javiti mojim prijateljima. - Vaa milosti, ja sam se danas ponudio za saveznika protiv vas, ali mi on odgovori: "Zar me smatrate budalom da vam to vjerujem?" - Recite mu da elite stei svoja imanja. - Sve sam uinio, Pencinger mi se nasmijao, a knez je re kao: "Pristao mukarac, kao to ste vi, u najljepoj dobi zrelosti, rtvovat e svoj imetak i ivot prije negoli iznevjeri ovakvu divnu enu." Nastojao je da joj gleda mirno u oi. Samo su mu trepavice zatreptale. I osjetio je ledeni znoj na elu. Ona nestrpljivo makne glavom. Odvie zabavljena beznadnim stanjem svojega zatoenja, nije opazila da su mu oi vlane. Samo je rekla: Da sam runa, sad bi mi to bilo od velike koristi. On vam, dakle, ne vjeruje? Onda spusti glavu pa ide polagano odajom. Smilja, trai, istrauje, tri za nekom zrakom svjetla koja bi barem navijestila prijateljima da nije svojom voljom pod ovim krovom, da ne njeguje ranjenog Damira, ve je talac za djeaka kojemu je bojov-na hrvatska stranka namijenila veliku zadau. Odjednom netko otro pokuca, tako grubo i otro da su oboje iznenaeno pogledali na vrata. U sobu ue ovjek i platnenoj zaprljanoj koulji. Lice mu je puno crnih mrlja. Gordanin sin stoji u blizini vrata. Makar mu je ovjek vrlo neprijatan, ostaje tamo. Neka ne misli da se moda boji. - to elite? - pita Mladeni strogo doljaka. - Poslao me gospodin knez da uzmem mjeru. - Kakvu mjeru? ovjek izvadi iz kone preage stare okove. Gordana se lecne, ali ne veli nita, a on uzme okove pa ih primjeri Gordaninoj ruci. - Moram oprobati nee li vam biti proiroki kad vas zatvore u tamnicu. Ovakve njene ruke mogle bi se provui. - Samo dobro premjerite - veli ona i prui mu obje ruke. Mladeni se trgne. To nije oekivao pa gleda Gordanu s iskrenom brigom. Kad je kova izmjerio okove Gordani, krene prema sinu i veli: - Ne bi li mladi gospodii dao svoje ruke? - Evo - ree on i prui ruke sasvim istom gestom kao i nje gova majka. Makar su ga proli trnci od gvoa, zna: sve to i ni majka, to je hrabro, a on je mora slijediti. - Bit e prokleto hrabar vitez - ree kova okova. Onda se okrene Gordani, pozdravi i ode. Kad je ovjek omotao oko ruke Gordanina sina okove, zahvatilo ju je drhtanje i jo sada ne poputa. To je uvstvo strai pa se ispriava sebi i katelanu. - Da je odrasli mladi, znala bih: mlada snaga moe odolije vati, ali djeak. Ne, to ne smije biti. To ne smijemo dopustiti. - Majko, ne boj se za mene. Otac mi je mnogo puta pripovi jedao kako zarobljeni junaci nose okove. - Da, sine moj, dorast e jo okovima, svaki Hrvat ve u kolijevci prima snagu za borbu, muke i patnje na svojoj roenoj zemlji. Tako ti je govorio otac, ali u djeakoj dobi, jo je prera no. Mladeniu - i ona ga uhvati za obje ruke - ima li u vas srca da pokuate prodrijeti iz ovog dvora? - Za vas sve, i ivot.

Znoj mu probije na elo od vrstog stiska njenih ruku. - Sina moramo spasiti, on ne smije nositi okove. Mene mogu zatvoriti, njega ne. Mi moramo nai puta osloboenju. - Tu nema puta osloboenju, barem predbjeno. Danas nam ne preostaje drugo nego ekati u miru. - ekati u miru? Tko u miru eka osloboenje, taj uope ni kad nije ostio pravu elju da se oslobodi. Taj nema snage ni vo lje da se oslobodi. Kako moete predlagati mirno ekanje? - Ima li drugog izlaza? - Svagdje ima izlaza, ali nikad ispred skrtenih ruku. ekati smijemo samo naoko da neprijatelja zavaravamo, a dok, toboe, mirujemo, valja dvostrukim snagama kopati u tminama vuje ja me. - Na koji nain? - U dvoru je kneev prijatelj koji je i po vaem miljenju bacio oko na mene. - Markgrof Danijel? - Jest, on e nam i nehotice pruiti pomo da zatitimo sina. Zatrait u neka knez poalje ovog viteza k meni kao svojeg posla nika da sa mnom ugovara nove uvjete pod kojima bih izdala kra ljevia Ivana. Od tog mladog ovjeka saznat u vanih okolnosti, on e posve nehotice kojeta odati i kojeta uiniti u moju korist, jednom rjeju: znat u ga vjeto iskoristiti da neprijatelja zavedem lukavou. - Gospodarice, upustit ete se u takvu igru s mladim ovje kom? - to sve majka ne bi uinila za spas sina. Ta izjava stavlja u pogon sve njegove zle namjere. Za nekoliko sekunda sune mu glavom grdna misao. Lukave osnove uljale se duom. Ljubomora mu hara srcem. Gordana je otila k prozoru da pogleda u dvorite kao da ve sklada neku naroitu osnovu s lijepim crnomanjastim markgroforn. Vi mi morate biti na pomoi - veli tiho, promatrajui ne koga dolje u dvoritu, lako se nakloni i upozori: Opet ide ispod mojih prozora. U oima mu je odraz oboa vanja, ak odanosti. Jest, vidite, ovoga mi mladia alje dobri usud. "Ali ja sam tu" - pomisli on, gledajui je pritajenim plamenom ljubomore. "Za sina bi uinila sve. ekaj, sad si se predala meni" - misli on i onda je glasno upita: - Kako bih u ovoj igri mogao sudjelovati ja? - Razjasnit u vam nakon razgovora s njim. Sada javite Pencingeru neka mi alje kneeva pouzdanika markgrof a jer imam knezu poslati poruku. - Vaa ga milost svojim gledanjem jo uvijek zadrava dolje pod prozorom? - Stvar e biti brzo rijeena ako vi odnesete knezu ovu po ruku. On e se pouriti da sazna to mu elim isporuiti. Htio bi pohitati k prozoru, pogledati dolje, dobaciti mladiu uvredu, ali time bi sebi pokvario osnove. Pouri se da izae prije nego to bi mu ona pogledala u oi. Ostavio je sobu ojaen, ljubomoran, ali i odluan. Onda potrai Pencingera i ree: - Smekala se tek to je doao kova s okovima. Sada joj odmah uzmite sina i recite da ete dijete predati meni na uva nje da uzmogne nasamu mirnije razmisliti o onome to e slijediti. Ona e zatraiti neka joj knez poalje svojeg pouzdanika Danijela za pregovaranje. Nikako da joj to ispunite. Kani zaljubljenog markgrofa Danijela iskoristiti u svoje svrhe ... - Kako? Njega hoe da obmani? Gle, gle. Sad je jasno zato je tako lud za njom. Ona ga mami.

- Lud je za njom? - Sasvim sigurno. Svi smo to primijetili od prvog dana. - Onda je razumljivo zato oijukaju na prozoru. Uzmite joj sina odmah sada, a onda u nastupit i ja. Prepustite sve meni. Od luio sam stei sve to mi ovo zatoenje donosi. Imetak i sve dru go. Samo joj oduzmite sina i slomit u je. - Na vama je da obeano izvedete. - Uinit u. Mladeni se osjetio ugroen od mladog lijepog grofa od prvog dana boravka u ovom dvoru. A sada mu sama Gordana saopuje da e iskoristiti njegovu sklonost. I on neka joj u tome pomae. Da joj jo bude ljubavni glasnik? To vrijea i njegovu tatinu. ini mu se da Gordana uza svu svoju ljubaznost prema njemu zaboravlja da je on mukarac. Svaki stisak njenih ruku nije drugo nego samo milostivo silaenje k njemu, slubeniku. Jest, samo to. To ga dvostruko vrijea. Razbudile se u njemu i strast i zloa. "Za sina bi ona zaigrala neku igru s tim mladiem? Dobro. Umjesto njega, ja u zatraiti plau za sina. A kad se samo jednom nae u mojem zagrljaju, nema vie natrag. Bit e moja pod udarom prijetnje da u sve otkriti muu. ekaj, gizdava ljepotice. S tim mladiem hoe igru. Sa mnom igre nema. Sva e biti u mojoj vlasti: i ti, i sin, i kraljevi. Ili e me usliati, ili e ti sina sutra okovanog baciti u tamnicu. Ili e biti moja, ili u odati kraljevia. Sve je u mojoj ruci. Ove noi bit e rijeena moja i tvoja sudbina!" Odluka je vrsta, nepokoljebiva. Ili, ili. Drugo ne pos toji. Katelan Pencinger je ustao da ide Gordani i uzme joj Dami-ra, a Mladeni ga jo poui: - Neka bude sva izvan sebe od straha za sinom, onda e mi biti lak posao svladati njezin otpor i sve e biti kako treba. Sutra ve moete spremiti svoje pouzdanike da krenu po kraljevia Ivana. - Priekajte u mojoj sobi dok se ne vratim - odgovori veselo utobradi gospodin. Mladeni ee gore-dolje u kastelanovoj sobi. Ne nalazi nigdje mira. Osjea pred sobom najodluniji as svih svojih plamenih elja. I svu opasnost svoje igre. Ali ne sustaje ni asa u razmiljanju da ne bi ipak skrenuo natrag. Naprotiv, ini mu se ludo to je dosad oklijevao. Odala se, razotkrila i nema joj pomoi. Razmiljao je dotle dok se nije vratio katelan Pencinger. I odmah ga pita: - Kako je bilo? to je rekla? - Kad sam joj uzeo sina, problijedila je, skrivala oaj. Dje ak se drao asno, moram mu se pokloniti. Vraki odvaan mom i. - A nije traila marKgrofa Danijela? - I jo kako odluno. Ponudio sam se da ja odnesem poruku knezu, ali me odbila. - Pazite, mladog biste grofa morali odstraniti iz ovog dvorca. - Nee da ide, a knez opet ovdje eka njezino priznanje. Ako danas ili sutra otvori usta, onda e smjesta u Krapinu i povest e Danijela. - Sad idem k djeaku, a uveer k njoj. Sutra u zoru znat ete sve. - To e biti prava blagodat za kneza i za vas. Ove u noi mirno spavati. Poslije podne prolo je u potpunom miru. Knez i drugovi su zaspali. Mladeni se povukao s Damirom u maloj sobi dvorca, Gordana se predala razmiljanju osnova kako bi neprijatelja mogla nadmudriti kad ga ne moe svladati. Petar Pan ee trijemovima gore-dolje, a onda i on nestane. U sobi u koju je Pencinger zatvorio Damira, sjedi katelan Mladeni i sklada svoje osnove. Damir ga nita ne pita. Sjedi nepomino kraj otvorenog prozora i gleda na

trijem u komadi plavog neba, tamo iznad krova drugog krila dvora. Misli su mu daleko u nepoznatom kraju, na bojnom polju, gdje se nalazi njegov otac. U djeakovoj dui vjeno ivi misao na nj. Uvjeren je da bi on jedi ni mogao spasiti majku i njega. Na as se okrene katelanu koji se zadubio u misli. Ali mu nita ne veli. Kad su bili na oevu dvoru u Brezovici, uvijek je s njim nadugo i iroko razgovarao o svemu to ga je zanimalo. Sada ne moe nai nita da ga pita. Neto je u njegovoj dui to ga sasvim nesvjesno odvraa od tog ovjeka. Osjea prema njemu mrzovolju kao da je on kriv majinu zarobljenitvu; hvata ga nemili prosvjed protiv Mladenia, a ne zna da ovaj tu sada ba snuje najcrnju izdaju prema njegovoj majc i. Katelan ne misli o tome zato se djeak povukao od njega, ne pita ga nita i ne pokuava zapoeti razgovor. Sav je zaokupljen svojim planom. Potpuno je obuzet strau to se u njemu razvit-lala kao neugasivi poar i razara mu svaku zapreku koja bi ga mogla odvratiti od izdajnikog nauma. Sutra e on biti gospodar. Javit e Pencingeru: "Sve sam uinio, ali ona mi se zaklela na sina da ne zna gdje je kraljevi!" "Evo, jo u joj i pomoi!" - opravdava u sebi naumljeni zloin. Zuri preda se i gleda Damira. Nimalo ga ne dira njegov istraujui pogled. Nita ga ovog asa ne moe dovesti k svijesti. Bjesomuan je od ljubavi i strasti... Svaka mu je misao u ovoj noi koja mu ima donijeti ueni posjed. "Ona je moje imanje. Nju u stei i time je sve rijeeno!" Najednom ustane, pogleda Damira i ree mu: - Ostani ovdje i ne boj se. Idem pogledati gospodaricu. - Ne znam zato bih se bojao? Samo ti idi i reci majci da se nita ne boji za mene. Znam ja, opet emo se vidjeti. Mladeni se uputi Gordani. Idui hodnicim a, stekao je potreban mir da nastupi pred njom uvjerljivo. Pokucao je i otvorio. Ona mu je dola u susret i obasula ga pitanjima: - Damir mi neto poruuje? - Strahovito je s njim. Upravo me zaboljelo u srcu. Morao sam prevariti Pencingera i douljati se kriom pa dogodilo se to mu drago. - Oito se boji da e se sa mnom to dogoditi? Umirite ga molim vas. - Kako da ga umirim dok on ezne za vama i oito dre od straha da sii vas bacili u tamnicu ili neto slino. Ne veli nita, ali strepi, vidim to u svakom pogledu. - Izgubio je hrabrost im je otiao od mene. Bila sam uvje rena da e ostati posve miran. - Miran jest naoko, u dui ga grize tajni strah. - to je rekao? Doslovce mi kazujte. - Ne govori sa mnom ni jedne rijei, samo zuri na prozor. Blijed je i vidim kako ga progone strane predodbe o pogibelji ma koje prijete njegovoj dragoj majci. - Kako? S vama ne razgovara? - Zanijemio je od tajnog uasa. Ne da mi ni odgovora kad ga neto pitam. Zato sam doao da vam predloim kako bismo djetetu pomogli. - Moe li se tu pomoi? - Moglo bi se. Evo kako. Nakon veere, kad se knez i nje govi drugovi poteno ponapiju, ni avo se vie ne brine ni za koga u tom dvorcu. - Ve slutim. Predlaete da se ja oduljam k Damiru? - Nikako. To bi bilo opasno. Ja u njega dovesti k vama kad pijano dvoranstvo sa svojim knezom ve dobrano zahre. Lako se s njim douljati do vas. - Nije li to opasno za njega?

- Bilo bi opasnije kad biste vi izali. Da vas zateknu, misli li bi da neto snujete. Ako zateknu dijete u mojoj pratnji, svatko e razumjeti da je zaelio majku a to nitko nee zamjeriti. Dakle: dovest u ga i ostaviti kod vas sve do pred zoru. To bi ga potpuno umirilo, razvedrilo i opet ga ohrabrilo. - Onda ga dovedite. - Da ne bude ni najmanje sumnje, ugasite svjetlo i ostanite u punoj tami kao da ve spavate. - Naravno, ekat u u tmini. Moram se priiniti da sam legla. - Vrata ostavite odkrinuta da ne moram kucati. To bi mo glo pobuditi pozornost. Ne znam u koje doba noi mogu s Damirom k vama. ekajte u sobi strpljivo, pritajeno. U tmini u se prouljati s njim, samo bih tiho gurnuo vaa vrata i on je u vaem zagrljaju. - Vrlo dobro. Boravak kod mene uvjerit e ga da mi se nije dogodilo nikakvo zlo, osim to su me okrutnici htjeli smekati u samoi. - Pripravit u ga na taj posjet. Obradovat e ga ve i nada da e vidjeti dragu majicu. Kad padne sumrak, spremajte se na poinak, neka kneeve sluavke gledaju kako lijeete. - Jest, lei u u postelju i neka one same ugase svjetlo u bla govaonici, a zatim u opet ustati, odsunuti vrata i ekati. Sav je zadahtan njezinim pristankom i brzo se udalji. Zahvatila ga je groznica od osjeaja da e ve za nekoliko sati ulaziti na pritvorena vrata njezine spavaonice. IZDAJSTVO No je. Mladeni sjedi pokraj Damirove postelje. Djeak ne moe usnuti. Cim se katelan makne, on se trgne i pita: - Kamo ide? - Ne kanim odlaziti. Kamo bih u ovo doba? Onda sjedne kraj njega i nestrpljivo promatra Damirove oi. Jedva to je sklopio svoje umorne vjee, tiho se odulja k vratima. Ali djetetovu duu budi nemirna slutnja, ustaje i zadrava katelana: - Ostani. Sada ne moe k majci. Ona spava. - to te spopalo? Otkud bih sada k njoj. I nemam zato odlaziti. Spavaj. Bijesni mu pogled omjeri lijepog momia i prospe po njemu neizreene kl etve. Najposlije se dosjeti varci. Skine haljetak, ugasi svjetlo i proizvede tropot kao da se svlai. Baca izme, lijee, kalje, a malo zatim pone tiho hrkati. Varka je uspjela. Nije prolo mnogo vremena, a katelan slua duboko Damirovo disanje. "Napokon je derite usnulo!" Tiho uzima haljetak i izme pa se neujno odulja u hodnik. Sva su svjetla pogaena. Duboki neprozirni mrak. U tami oblai Mladeni kaput dok izme nosi pod pazuhom. Tako bezglasno koraa hodnikom. Kraj sobe mladih kneevih prijatelja prolazi gotovo bez daha. A neuje odande ni disaja. Moda jo negdje u kuli piju? Prislukuje. I nastavlja put k izdajstvu. Oko njega mrak, tiina, nepominost. Nigdje znaka budnom stvoru, kao da i stijene spavaju. Sada skrene trijemom otvorenim u dvorite. U lice mu zapiri svje zrak. Na nebu trepere zvijezde. No je usnula mladim proljetnim snom. Pred njim je jo samo kratak komad puta od Gordaninih vrata. Sav je u znoju. Ona tamo eka sina. Vrata su odkrinuta. Umjesto sina, ui e on, brzo zasunuti za sobom vrata i ona mu je u zagrljaju. Nema joj vie pomoi. Ona mora utjeti ako hoe da i on uti. "Kad uem, sve je rijeeno. Ne moe mi utei. Ako se opre, idem Pencingeru. To nee dopustiti. Ne moe izdati kraljevia, a da je ne prokunu svi. Moja je. Moja ..."

Naas se zaustavi. Sapelo ga u grlu, u prsima zapeklo. Krv mu udara u sljepooice. Ne moe izdrati predodbu od blizine onog asa kad e je zarobiti za sebe. A ne moe misliti ni na to drugo. Samo mu je taj jedan trenutak u mozgu, u krvi, u svakom dahu. Lunja, koraajui tiho kao da se ne dotie tla. "Ona eka tamo u tmini". Ta misao mu ve prelazi kostima. I umi mu u uima. Ide kao kroz maglu. Pojurio bi, ali mora zadrati oprez. Ve je blizu. Tamo negdje su vrata iza kojih eka ona. Sto je to? Suanj? Zuri oko sebe u debelu tminu. Svuda nepomian mir. To je buka njegove krvi, nemir itavog bia. Nastavlja put u susret srei. 2uri se, a put mu se ini beskonaan. Ide, vreba mrakom kao vuk za sigurnim plijenom. U olovnom miru tiine uje udarce svojeg srca. Opet se zaustavi. Neto negdje uti. Jest. Da nije Gordana izila na trijem u nestrpljivom ekanju? Onda bi opazila da joj ne dovodi sina. Ludost. Sama je rekla da e ostaviti odkrinuta vrata. Ipak. Odnekle neko tiho tapkanje? Ne, to nije pred njim. Iza njegovih lea neto se ulja. Obazre se. Vid mu ne razabire nita, ali sluh se ne vara. Netko se tamo u mraku mie, razabire sve to jasnije. Da se djeak nije probudio ili se samo lukavo pritajio da spava pa ga sada slijedi? Obuzme ga gnjev. Kune. Mora se vratiti natrag, pograbiti, odvui to derite u sobu. Nema vremena. Onaj tko se ulja, ve je blizu. Preplaen, hitro trai skrovite. Da se zavue u sjenu valovite arkade trijema? Drugo mu ne preostaje. I sagne se pod valovit strop, stisne u potpuni mrak i slua... Koraci su. Netko se ulja. Sad mu se pribliava. Mladeni se nastoji ukoiti, zaustaviti dah, pretvoriti se u zid. Netko je doao iz unutranjosti dvora iza njega, proao jo hitrije pored njega. Za njim uti plat. Muko je. O tom nema sumnje. Od toga zadre i zabode pogled za njim. Guta ga tmina. Ali uje pritajene korake. Mukarac dakle? Kamo ide? Prati ga sluhom, vidom i bijesom. Protrnuo je. Mukarac zaokree na trijem koji vodi Gordani-nim odajama. To ga trgne iz arkade. Ne promiljajui, potri za nevidljivi-vim neznancem, ulja se kroz tminu, slua. I opazi sjenu druge ljudske pojave. Jo netko? Mladeni se nasloni na zid, jedva zaustavlja poklik. Na onom trijemu gdje su Gordanine odaje stoji enska pojava. Ne vidi nita u tmini, osim obrisa suknje i tkanog ogrtaa. K njoj se, dakle, ulja taj mukarac? U prvom trenutku odlui se baciti na njega. Ipak se svladava, prisloni itavo tijelo na zid i eka. Neto mora uti, neto doznati, nekoga uhvatiti. Koga? Osjea tko je tamo i usplamti. Ali jo eka spreman da ubija, gui, gazi. Kipi mu zaarena krv. Mukarac se douljao do enske pojave i zaustavio. Sto e sada? Govori, ape. 2ena je tako njeno sagnula glavu k onome koji klei pred njom. Mladeni slua ushien apat muka rca: Ljubim vas. Ljubim vas, plemenita gospoa Gordano, naj ljepa eno svijeta. Uzmite me za svojega roba. Vruica ee Mladenia. ini mu se da je pao u vatru, da plamti. Visoka enska pojava opet se sagiblje k onom lupeu. Jest, ona uzvraa. Ona igra igru s ovim mladiem. Sama je navijestila tu igru. Zvala me u pomo da iskoristi Danijelovu sklonost. "Evo me, evo. Dolazim da budem svodilja. ekajte! Svreno je." Val ljubomore ponese ga kao bujica. I baci se na mukarca i poluglasno, prigueno zahropti: Meni pripada ona, samo meni. Gospodine plemeniti, moja je ona - i zarine mu prste u vrat i davi ga. Ali se napadnuti sil nom snagom pribere, pograbi Mladenieve ruke i skine ih s vra ta. Obojica se zahvatili u smrtnu borbu. U tmini se uje kotrlja

nje dvojice rvaa, njihovo dahtanje, kripanje zubima. A ena bjei trijemom prema unutranjosti dvorca i gubi se u tmini. Zamalo se odande uju povici, vika, tropot, estoki koraci kao da se itav dvor prenuo oda sna. Trijemom plane svjetlost. Nekoliko mukaraca ide prema bojovnicima. Dosta je, ustajte! - vikne netko. Mladeni se osvijesti i pusti svojeg takmaca. Pred njim stoji knez i njegovi prijatelji. Hladni znoj oblijeva Mladenievo elo. Knez ga promatra bijesan, zauen, iznenaen, a onda pita, gledajui as Danijela, as Mladenia: - Sto se tu dogaa? - Ovaj ovjek navalio je na mene - optuuje Danijel Mla denia. - I stao me daviti kao kakvog tata. - Gospodin je provalio k mojoj gospodarici - optuuje ka telan. - Ona je pobjegla u dvorac i vikala u pomo - veli knez Mladeniu pa mu se priblii. - U njegovu je licu prijetnja i sumnja: - Sto ste vi radili ovdje u ovo doba noi? - Gospodarica mi je rekla neka je titim. - Njoj ni od koga ne prijeti zlo i vae zatite ne treba. Tor njajte se preda mnom da vidim svaki va korak. A gdje je ovaj drugi? Danijele, odgovaraj! A kad se knez okrenuo od Mladenia i potraio pogledom Danijela, opazi da ga vie nema. - Gdje je? - upita svoje drugove. - Pobjegao je valjda za gospoom. - Baklje za mnom! - vikne knez. - Potraimo Gordanu i Danijela. Neka se sve razjasni. Ovaj tu neka ide prvi. I svi krenu za knezom. Mladeni prvi koraa kao u jezovitom snu. Pred Danijelovim vratima knez se zaustavi i zapovijedi slugama: - Otvarajte vrata! - Ovog je asa markgrof skoio u sobu i zasunuo vrata iz nutra - odgovori sluga koji se probudio i upravo stigao na tri jem. Knez stade lupati po vratima i vikati: - Smjesta da si otvorio, Danijele. - Ostavi me na miru. - itav dvor die na noge usred noi i jo trai da tebe ostavimo na miru? Dosta mi je toga? Sjekire ovamo. Neka se raz biju vrata. Sluga se baci na vratnice da ih digne, ali se markgrof predomislio, brzo otvorio i izaao na prag. Knez Brandenburg gurne vrata. Spazivi kneevu namjeru, Danijel se povue i zaustavi nasred sobe, ba ispred postelje koja je sva zastrta tekim zastorima. Trenutak knez gleda. Njegovi ga prijatelji slijede. Mla-deni stoji na pragu sobe izbezumljen od ljubomore i zuri u zastore. A Danijel ljutit pita: - to ste doli svi ovamo? to hoete od mene? Brandenburg odgovara grubo i neto prijetei: - Doli smo malo razgledati tvoju sobu. Knez ide k postelji. Danijel plane i zakri mu put: - Ne sramoti svoje gostoprimstvo, bratiu. - Sramotio ili ne, hou da vidim. I kroi naprijed. Danijel digne iz korica ma i ve je u obrambenom stavu. - Ni koraka dalje. - Svezat u te ako se ne makne - okosi se knez. - Udarit u - prijeti markgrof. - Tko je tamo iza onih zastora postelje? - pita knez. Tvoj postupak je nedostojan. Ovdje nema nikoga - okosi

se Danijel. U to se kneev prijatelj barun Konrad odulja uza zid straga do postelje. Zaas povue konopac. Mjedene ipke zveckaju, zastori se razdijele. U polutami sjedi na postelji ena. Razabira se samo obrisi ogrtaa i zakukuljene glave. Bijesan, uvrijeen gleda Danijel bratia. A ovaj zapovijedajui pita: - Tko je ova ljepotica? Razotkrijte je. - Zabranjujem je dodirnuti - vikne Danijel i zamahne ma em u obranu. - Taj e nas jo sasjei, udarite na njega - zapovijeda knez ostalima. Ta zapovijed zapali Mladenievu ljubomoru osvetom i on trgne ma plamteom eljom da sasijee takmaca. Ali katelanova elja da prolije krv, bude sprijeena. Mladi barun Konrad, koji je povukao zastore, sakrio se iza visoke postelje. Cim mu je 126 .... ..... Danijel okrenuo lea, hotei zakriti put knezu, priulja se k eni stisnutoj u mraku i trgne joj s glave svilenu kukuljicu, a s ramena povue ogrta. Svjetla ovamo! - vikne knez. U Konradovoj ruci visoko se uzdigla svjetiljka i osvijetlila enu. Iz svilenog enskog haljetka s duboko razgaljenim grudima viri udesno, nevieno lice. Suhi dugi vrat. Suhe gole grudi, iljasta bradica, debele usne i crni brci, izboene kosti i suhi goli laktovi. Srameljivo dranje prua sliku neodoljive smijenosti. Petar Pan - tiho krikne Danijel i ma mu pada iz ruke od srama, razoarenja i bijesa. Knez Brandenburg i njegovi prijatelji bulje u sliku, a onda se, viui bacaju po odaji i savijaju, umirui od smijeha. Mladeni dre od prevelike sree, gledajui dvorskog luaka u enskom odijelu i ne moe se domisliti to bi to imalo znaiti. Koliko je Mladeni ushien, toliko je Danijel utuen. Dok drugi hihou nad srameljivom mukom pojavom, markgrof plane: To prelazi sve granice uljudnosti, bratiu. Prevrio si mje ru. Sutra odlazim. Ovakve ale nisu doputene ni na kojem kneevskom dvoru. A Petar Pan digne glas, oponaajui enu: Dragi, ljubljeni, rekao si mi vani na trijemu da ljubi me ne, najljepu enu svijeta, a sad me se stidi. Tek sada pone pravi hihot . Ne mogavi podnositi sramotnu situaciju, Danijel ode srdito iz sobe. - Dragi, ne ostavljaj me - plae Petar Pan za njim enskim glasom, skupi suknje i tri u hodnik. - Gade, nevjernice, mukaraka kukavico - kreti hodnikom glas Petra Pana. Hihot, krika, buka. Knez i prijatelj kupaju se u suzama to ih izmamljuje smijeh. Tad se na hodniku pojavi sluga i javlja knezu: Plemenita gospodarica Brezovice izala je na trijem i pi ta: nije li se to dogodilo s njezinim sinom? To iskoriuje Mladeni i zamoli kneza: Smijem li otii gospodarici da joj razjasnim? Knez ne moe odgovoriti, jecajui u smijehu. Ali se dvorski luak uozbilji i odgovori Mladeniu, umjesto kneza: - Ne pristoji se mukarcu u ovo doba odlaziti plemenitoj go spoi. Samo ja, ena, mogu govoriti s njom. Ja sam priredio ovu nonu komediju, na meni je da zamolim gospou za oprotenje. Tako to eli knez. A vi, gospodine Danijele, upamtite: vratio sam vam onaj udarac u lea od danas popodne. Meni se svi morate smijati, tui me mora samo onaj koji me plaa. - Tako je - potvrdi knez. - Samo ga ja "moram" tui, a

sad bih ga ogrlio. Markgrof Danijel kao da se pribrao. Isprsi se ispred Petra Pa-na i drsko mu se smije. - Tvoja zvijezda na ovom dvoru zalazi, Petar Pan. Ja sam te nadmudrio, natkrilio, izigrao. - Kako molim, mili ljubavnice moj? - nakrevelji se lakrdi ja kretavim glasom. - Ti si izigrao mene, svoju slavnu enicu? Mislite li svi da nisam slutio to mi se sprema? Dvorski luak odgovara grohotnim smijehom, knez i prijate lji ga slijede, ali Danijel se opire: Svoju sramotu nee prikriti smijehom, Petar Pan. Po eo si me peckati da sam bacio oko na Gordanu. Govorio si da ona nou izlazi na trijem. Znao sam da neto smilja. Svi se smiju. - Sve si znao i otiao na trijem pred vrata ljepotice da pre vari Petra Pana koji eka u enskom odijelu? - Jest, tako sam uinio. - I otkrivao ljubav meni i obeastio moje ensko dostojan stvo? - I maem branio svoju postelju i skrivenog Petra Pana? vie knez. Praskavo hihotanje ispunja hodnik. Danijel sve bjesnije uvjerava: Budalo, ja sam oteo slavu tvojeg prvenstva nad svim bu dalama sjevernih dvorova kneevskih i kraljevskih. Lakrdija kreti i krevelji se: Misli da e stei prijestolje jer si nevjernik, varalica, oskrnavitelj svega to je sveto sirotici eni? Urliu i knez i prijatelji. - ekajte, gospodine - vikne odjednom budala i potri za Mladeniem koji je iskoristio njihovu zabavu i pohitao hodnikom da ide Gordani. - Nije li vam knez zapovijedio da ostanete ovdje? Tu ekaj te dok se ne vratim. Nema sumnje da sam uzbunio mirni san li jepom taocu. Odmah u je zamoliti za oprotenje, budem li mo gao s njom govoriti. Brzo svjetiljku ovamo. Petar Pan ostavlja kneza i drutvo neka se zabavlja, a on skupi suknju pa ide trijemom, praen smijehom. U tmini sobe, uz pritvorena vrata, ekala je Gordana kako je urekla s Mladeniem. Dugo je bila tiina, kad su odjednom do nje doprli glasni povici. Uzalud se uprla da uje to se dogaa. Najposlije otvori vrata i opazi da izmie svjetlo u daljini trijema odakle se razlijee buka, a onda bude sve tiho. Ipak ne ulazi natrag u sobu. Nemirno ide tminom i oslukuje. Trka nedaleko od njezinih vrata pobuuje u njoj sumnju, nisu li moda uhvatili Mladenia sa sinom. U dvoritu su se probudili sluge i uspele na kat. Jednog odmah poalje knezu i eka odgovor. Napokon opazi svjetlost kojom netko ide ravno prema njezinoj strani trijema. Uskoro ugleda pred sobom mukarca u enskom odijelu. Odvie je zabrinuta za sina da se nasmije neodoljivo kominoj pojavi. Smjesta je razabrala da je dvorska budala. Ta je pojava umiruje jer gdje se nae dvorski luak, moe biti samo lakrdijatva. I nasluuje da zbog njega katelan nije mogao dovesti Damira. Sluga je stao pred njom. Svjetlost je obasja. Petar Pan je gleda zapanjeno, a onda se duboko pokloni: - Dunost mi je moliti vau milost neka se ne ljuti to sam prouzroio strku pred vaim odajama jednom alom. - Po nalogu kneza? - pita ona mrko. - Za dvorske budale ne postoje zapovijedi ni propisi. Sve mogu i sve smiju, osim smetati san divnim enama. A jer sam taj propis prekrio, molim podijelite mi za ovu drskost milostivo

oprotenje. - Najprije mi razjasnite u emu je bila vaa ala ba na ovom trijemu? - Ponajprije da udaljim slugu. On, dodue, ni u snu ne shva a latinsku rije, ipak neka stane malo u prikrajak, ako vi dopu tate. Ona pristane, a Petar Pan okrene lea momku koji se povukao i zapone poluglasno: - Plemenita gospoo, bit e dobro da vam tiho saopim svo je grijehe: ala koju sam ovdje odigrao na ovom trijemu bila je namijenjena osveta gospodinu Danijelu koji uzdie za vaim po gledom. Meutim, naletio je na mene va katelan. Ba ovdje u tmini gdje nije imao posla. - Dunost je slubenika brinuti se za gospodaricu. - Njegova briga daleko nadilazi dunost slubenika. Va ka telan pokazuje se u svjetlu ushienog trubadura. - Vaa ala koju ste priredili oito nosi natpis: "Neuspjeh spletke dvorskog luaka!" - veli ona podrugljivo. - Obratno, nosi natpis: "Otkrie dvorskog luaka" a sadraj je u vezi s vama, plemenita gospoo. - Onda me zanima sadraj otkria. - Da se osvetim Danijelu to me udario, slagao sam mu da vi izlazite nou na trijem. Znao sam da nee odoljeti, ve e se douljati da moe s vama govoriti. A ja sam ga pretekao i do ekao ovdje, skriven u ensko odijelo. I dok je on meni u tmini aptao trubadursku pjesmu ljubavi, douljao se va katelan i pograbio ga sav zapaljen ljubomorom, kripajui zubima, a onda Danijelu zatulio u uho: "Ona je moja! Ona pripada samo meni" i stao ga daviti. Pograbili su se kao dva jelena za koutu. Ja sam nestao u tmini i pohitao knezu. Htio sam da ostane budan za moju alu. Nauio sam njega -i njegove prijatelje vraku igru na karte, ostavio ih u kuli da igraju i doveo ih u svoje gledalite. Gordanin pogled istrauje luakovo lice s oitim nepovjerenjem. Smjesta je to osjetio i naglasio: - Kunem vam se, istina je to govorim. I ast svoju zala em. Vi poznajete dvorski ivot i znate: dvorski luak jedina je linost na dvoru u iju se asnu rije moete pouzdati. - Ne kanim vas vrijeati, gospodine, ali na ovom dvoru udruila se sila s kukavtinom koja se osvjeuje na nadoraslom djeaku to se hrvatski narod bori protiv budimske sile i knee vih provala u nau zemlju. Na djetetu se osveuju divlje tatar ske horde, a ne mukarci. Oi u grotesknom licu Petra Pana poprimaju ozbiljni izraaj. Gordana to primjeuje u njegovim zjenicama i nastavlja svim arom majinog osjeaja: Razumijem to knez uzima mene za taoca, suprugu voe njegovih protivnika. Jo dodajem i ovo: uzima za taoca enu ko ja, ne samo da dijeli ogorenje ove zemlje, nego je i sama spre mna na svaku borbu protiv kneeve i dvorske vlasti. Ali knez uzima za odmazdu dijete. To moe posluiti kao poalica dvor skom luaku da pokae kako je krhka vlast koja se hvata dje jih skutova da se ne potopi. Petar Pan kao da zaboravlja svoje zvanje. Slua utei. Ne upada, ne ceri lakrdijski lice niti izvodi aljive kretnje. Oi su mu upiljene u Gordanu, obasjanu svjetlom baklje. I promatra njeno klasino lice, prodahnuto ogorenjem, smee bademaste oi ispunjene gnjevom. Visoko umno elo, okrueno smeom kosom s odsjajem bronce. I stoji pred njom kao pred kraljicom koja dijeli stroge ukore neposlunom podaniku.

Jo jednom recite knezu: ne znam gdje se nalazi kralje vi kojega trai. Nikad od mene ne moe dobiti priznanje muka ma mojeg sina. Istog asa, kad naslutim da e mi dijete muiti, prestat u ivjeti. I neka se ne nada da mi treba kneevo oruje ili kakvo drugo pomagalo. Recite mu: Gordana poznaje sve tajne smrti dvora Beatrice aragonske i njezina oca. U Napulju sam nauila o emu knez i svi njegovi razbojniki pomonici i ne slute. Sva se isprsila u odlunosti, nepokolebljivosti, lepodatnosti, neoborivosti. Kroz njeno dranje, njen pogled, kroz itavu pojavu probija svjetlost goleme ocjelne snage njenog duha. - Upozorite kneza: dotakne li mojeg sina, baci li ga u oko vima u tamnicu, talac e prestati ivjeti da svojom smru upro pasti i njega i prijestolje njegovu roaku. Kad mene iznese odav de mrtvu, nee to biti moje tijelo, nego simbol njihove sile. Onaj kojega ubije sila, pripada itavom narodu i njegovoj osveti. - U smrt ljepota vaa, u rtvovanje za zemlju, svoju domo vinu! Umrijeti, pasti golema je rtva, ali laka. Boriti se, izdra ti na mukama borbe i sauvati sebe da nas silnik ne dodirne svojim blatnim orujem koje ranjava istou potenja, to su muke, to su rtve. U davanju ivota proleti nekoliko asova. i vot kojemu je svaki dan za sebe jedna rtva, to je, gospodine, muenitvo, to je herojstvo. Dok mu to govori, gleda ga ozbiljnim prodirnim znaajnim pogledom, a on slua. U oima mu zapanjenje. Kao da ga je nakanila silom svojih rijei zadobiti, nastavlja: I neka zapamti knez i neka kae svojim gospodarima da slomiti nee, ni mene, ni mojeg mua, ni itav hrvatski rod. Ne ka oni gore upamte: nevine smrti strahovito plaaju i krvnici, i njihovi potomci. Ako ste vjerni dvoru, ne zaboravite im to ja viti. Svaka rije, svaki drhtaj njena lica, svaki treptaj njenog pogleda, zahvaa Petra Pana u dubinu due, pokrivene maskom budale i odijelom lakrdijaa. Osjea se baenim na koljena, ni-tetnim, smrvljenim kao upokoreni grenik. Pobijeen je od onoga to slua i sav omamljen udivljenjem ape preda se: - Nikad u ivotu nisam uo takve rijei iz usta ljepotice stvorenih samo za cjelivanje. - Usne ljepotica ove zemlje umiju pregarati enje mlado sti i same dati u ruke odabraniku srca svoj zavjetni ma oslobo enja. To recite, gospodine, svima ortacima krvnike vlasti vaih gospodara. - Ovog asa vi ste gospodar mojeg duha, plemenita, uzvie na eno. Nemam vlasti ni mogunosti da se odazovem osjeaju svoje pravednosti i da vam pomognem. Ja sam samo sluga go spodara. Ipak, dopustite mi da budem ovjean. - Ovih su rijei danas puna usta najveih krvnika ovoga svi jeta i najcininijih varalica naroda. - I zato neka jedna dvorska budala barem dva asa bude ovjek ili kako to danas kau: humanist. Vama su danas oteli si na, gospoo? - Da, gospodine - veli ona, a licem joj se prelijeva ogor enje. - Sutra u zoru opet ete imati sina. - Ako to izvrite, neu vam zaboraviti. - U znak zahvalnosti uvajte se svog katelana. - Gospodine, smatrala sam vae sumnje spletkom. Ako mi sutra vratite sina, vjerojat u da niste rekli neistinu.

- Ve danas mi vjerujte i dopustite da vam saopim jo ovo. U Danijelovoj sam sobi priredio drugu sliku svoje lakrdije. Pobjegao sam tamo da dovrim svoju osvetu. Va katelan pohi tao je za enom koju sam glumio. Sakrio sam se iza zastora Danijelove postelje. Iza onog zastora budno sam pratio na svaku kretnju vaeg pouzdanika. Drhtao je, blijedio, plamtio ljubomorom, uvjeren da je iza zastora skrivena njegova gospodarica. Taj ovjek gori za vama i zato igra dvolinu ulogu. U kojem smislu? - Danas nakon objeda govorilo se o vama. Poto je svreno jelo, Pencinger je otiao da izvidi koliko ste nestrpljivi. Kasno na kon objeda vratio se knezu. Bio sam s njime i inio se kao da ne sluam. uo sam svaku rije. Pencinger je pripovijedao knezu kao da je s Mladeniem u savezu, a taj mu je ovjek savjetovao da vama uzme sina i onda ... - U koju bi svrhu on to savjetovao? Ako vam uzmu dijete, bit ete sami. On e dolaziti k vama i podjarivati vau bol za sinom pa ete tako konano smekati i priznati gdje se nalazi kraljevi. To je, dakako razlagao Mladeni Pencingeru, ali poto je ovdje na trijemu tako strastveno izjavio markgrofu Danijelu da vi pripadate njemu, shvaam zato vam je uzeo sina. Plemenita gospoa, on eli dolaziti k vama kad bude te sami, samcati. Razumijete li? Snebivajui se, gleda Gordana u Petra Pana koji je tako iznenada pred njom digao zastor i pokazao joj Mladenievu igru u potpunom svjetlu. - Je li ovdje na trijemu s njim bio moj sin? - pita ona. - Ne. Bio je sam. Vidio sam ga kako se ulja i baca se na Danijela, ali zar vam je obeao dovesti sina? No, eto, sad vidite zato je savjetovao Pencingera da vam uzme dijete. - Izdaje me? Zar je to mogue? - Rekoh to znam. Time sam poloio svoju slubu i ivot u vae ruke. On bi me optuio kad bi znao. - Na uzdarje primite moju utnju. Ni jednim slovom ni po gledom neu dati prilike sumnji da ste majci i eni iskazali ple menitu uslugu. - To je sve to mogu. Da uzmognete vjerovati u sve to vam ovdje govorim, morao bih vam ispripovijedati historijat svojeg lakrdijatva na dvorovima. Ali sada sam i odvie dugo izostao. Oboje su istodobno pogledali dolje u dvorite. - Niste li uli korake? - pita ona tiho. - Kao da se netko ulja ispod trijema u dvoritu. Netko me uhodi. Govorili smo tiho, nije uo - veli Petar Pan. - Bit e knez ili Pencinger? - Samo Danijel ili va katelan. Ovo je ve trei dvor na ko jem vrim asnu slubu svojeg zvanja, ali jo nikad me nitko nije usreio da me uhodi u razgovoru s tako uzvienom i divnom e nom. Oprostite mi to sam se, jadnik, usudio uzoholiti. Neka vam bude laka no i sutra sretno svanue. Petar Pan se udalji i zove slugu. Gordana se povue u sobu pa okrene klju u bravi i upali svjetlo. Rairenim zjenicama gleda preda se. U dui joj hladna pri-sebnost. U mozgu misli mirne, prodorne. Sabire mirno sve Mla-denieve ine, rijei, kretnje i pita se: otkada u njemu plamti 132 .- ta strast prema njoj? Damir ga je namjestio za katelana na Oki-u staroj batini davnoga kneza Ivana Okikog. Na taj dvor dolazila je rijetko i ostajala po koji dan. Otprilike prije godinu dana taj se ovjek naao u Brezovici. Damir ga je uzeo da mu

povea dohodak. Za vrijeme od godine dana njegova prebivanja na Brezovici nita nije dalo povoda sumnji da se iza obine prijateljske sklonosti i vjernosti krije drugi osjeaj. Nikad Damir nije nikome poklonio toliko povjerenja kao njemu. U njegove ruke poloio je i najpovjerljiviju zadau da odvede u zaklonite nezakonitog sina Ivana Korvina. Nakon toga Mladeni je stigao u hrvatski tabor. Tamo mu Damir odreuje da uva i bdije nad Brezovicom i alje ga s njom kui. Dozivlje u sjeanje sve to se zbivalo od asa kad se vraala kui i stigla u Brezovicu. Svaki mu je in odavao vjernog pouzdanika. Ili u onim jezovitim bolima, kad su joj javili za smrt sina, nije mogla nita razabrati? A ovdje za vrijeme zatoenja? Jest, bilo je rijei i pogleda, ali je to smatrala dubljim izljevom zabrinutog oaja vjernosti. Zar je pregledala zaokupljena brigom i bolima za sina to to kazuju oni pogledi? Da, da, sjea se. Nekoliko puta kao da je prosukljao koji pla-miak priguenog plamena i odmah se opet pritajio. A njezina zaokupljena panja nije u tome mogla izazvati sumnju u ovjeka koji je stekao toliko povjerenja njezina mua i nje same. A sada taj isti, u asu njezine najvee nevolje, plete oko nje mreu svoje strasti? Savjetovao je njezinim tamniarima da joj otmu sina, a njoj obeavao donositi u kasne veeri vijesti od ljubljenog djeteta, tovie, da e ga ove noi dovesti k njoj, a sve to zato da doe sam. Nadao se iskoristiti njenu samou. Zaprepateno zuri u tu strahovitu sablast pred sobom. Spustila je glavu na ruke pod teinom tog strahovitog otkria. Razmilja, mui se, trai izlaz iz stranog zatoenja. Osjea se kao usred guste ume po kojoj trai izlaz. Ne pogodi li pravi put, zaci e jo dublje u gutaru. Zuri u neprijatnost mraka kojim je goni opasna zvijer: strast ovog ovjeka. To je vei neprijatelj od samoga tamniara kneza. "Prikovana sam dvostrukim zatoenjem. Talac sam knezu i talac Mladeniu koji e traiti da platini njegovu utnju. Moram koraati oprezno, pritajeno, sa svim naporima svojeg duha i enske lukavosti da gladnu zvijer ne izazovem, ne draim, ne odbijem i ne pruim joj ni mrvice koja bi joj rasprila glad. Moram izdrati tu borbu. Moram! Ali kako? Kako, kad sam uznik?.. .c Dugo u no razmilja, smilja, snuje. Neko kuca na vrata. Ona ustukne i ne odazove se. Opet kuca ba onako kako obiava kucati Mladeni. Ona se ne mie i oslukuje na trijem. Jo nekoliko puta javlja se tiho kucanje, a onda vani i na vratima potpuni mir. U njenoj dui tek sada poraste golemi nemir. Petar Pan se vratio gospodi. Naao ih je u blagovaonici kako se u suludom smijehu opijaju slatkim vinom. Krikom ga pozdravljaju i grnu oko njega. Danijel se ve opio i sada nastoji dokazati da je on zavarao dvorskog luaka. A ovaj ide goredolje, ponosito uzdignute glave i ne veli nita. - Gle budalu kako se gizda. Da nisi od labudice dobio cjelov? - pita ga barun Konrad. - Jo vie. Oprostila mi je alu jer sam je razveselio, pri povijedajui kako je Danijel ljubav prema njoj oitovao meni! - To bi bila prostaka la - vikne Danijel. - Samo polako, mladi gospodine. Ja sam vas natkrilio. Eto, izdao sam kneza za ljubav koju mi je ona milostivo poklonila. Jeste li uli, knee? Odmetnuo sam se. Otela me vama i sada sam Danijelov takmac. Ne vidite li kako sam gibak, mlad, lijep? Ljubav ini od budale Salamona, od nakaze Adonisa, od kuka vice Hanibala. To sam ja. I pri tom koraa poput kicoa, kree se poput trubadura, zamahuje maem kao borac na megdanu, a onda uzima svoj luaki tap, udara po njemu kao u gitaru i pjeva kretavim glasom podoknicu. Smije se knez, suze mu cure pijanim licem i vie: Labudica je odabrala labuda. Danijele, uz opasnost ivo ta, uljao si se na sastanak, a cjelove je pobrala budala. Petar Pan usklikne:

Tako uvijek biva uobraenim krasnicima. Duh pobjeuje. Duh, gospodo. Pogledajte sada gospodo obraz lakrdijaa salamonskog duha. Kneza obuzme raspojasano raspoloenje. Ispijao je vr za vrem sve dok nije zaspao kao mrtav. Petar Pan je odmah pozvao sluge, dao kneza odnijeti u spavaonicu, razodjenuti i poloiti u postelju. Sam je legao uza nj na poivaljku i slatko zaspao. Snilo mu se da mu je knez stao na prsa, a on se poeo guiti. U to se probudio. Na prsima mu lei kneeva izma. Pogledao je na postelju. Knez dri u ruci drugu izmu: Odmah e dobiti i drugu, ako se probudi. elim razgo varati s tobom. Petar Pan protare oi, zijeva, protee se: Odmah u otepiti svoje ui i probuditi pamet. Kod ne kih ljudi pamet samo zijeva, kod drugih drijema, a kod treih tvrdo spava itav ivot. - U tebe je vazda budna, jer nitko to nije uinio od mene to si uspio ti. - to gospodaru? - Ove noi nisu doli. Ni ona ni on. Nisu me muili, prokletnici. - Pokojna vam je ena bila lijepa. Ve ime "Bei" zvui tako draesno. Kako bih se bojao takve ljepotice, makar i u snu? Naravno, kad doe njezin mu, gospodin ban Ivan Korvin, to je ve neugodniji posjet. - Zato uvijek sanjam o njoj i o njemu, a nikad ne mislim o njima? - ivite u dvorcu gdje su njih dvoje bili sretni, a vi ste razbili tu sreu. - Ja? Nikako, nikad, to sve lau. Ali neu o tome, radije mi reci to si uinio da sam tako vrsto zaspao i nisam sanjao o njima? I inae pijem, a ipak se budim od stranih snova. - Toliko sam vas izmuio smijehom zbog moje lakrdije da vas je nekoliko vreva umrtvilo. - Petar Pan, da nemam tebe, ve bi me oni mrtvi natjerali u smrt. Samo tebi zahvaljujem sve. Ti jedini bdi uza me i brine se za moj san. Kako sam danas sretan i svje. Osjeam se naspavan kao medonja kad se probudi u proljetnom danu. to hoe da ti darujem? No, to hoe? - Najprije ste mi darovali ljepoticu uz asnu rije. Da mi je niste poklonili, evo zla. Dva su mukarca nastojala prodrijeti k njoj. Jest, jest, sluajte. Ne samo Danijel, ve i njezin katelan htio se uvui k njoj. Ba sam ga uhvatio na djelu. A da je to uinio, ili Danijel ili taj katelan, okrivio bi sav svijet ove zemlje vas, a onda? Sami znate. Navalili bi na vas oruanom silom i ni kad ne vidjeste kraljevia ni bansku vlast i tada sin vaeg kralja nikad ne bi ugrijao prijestolje. Dakle, sad vidite: zasluio sam nagradu. - Dajem ti to hoe . - Kad ve imam ljepoticu enu, u duhu dakako, dajte mi i djeaka pa u odmah imati i sina. Krasnu malu obitelj. Na ra un lijepog hrvatskog junaka Damira od Brezovice. - enu i sina? Petar Pan kao mu i otac. - U duhu. To je moja najnovija lakrdija. Ona e vas toliko nasmijati da morate spavati osam dana kao zaklani. - Kako da ti darujem tog sina?

- Lijepo recite: uini s njim pod ovim krovom to te volja, a ja u ga tada odvesti k majci i tako ustrojiti svoju obitelj pod vaim pokroviteljstvom. - Zato joj kani vratiti sina? - pita knez otro, gledajui svojeg miljenika. - Da vam spasim kraljevia. Ona se kune da e se ubiti ako joj dirnete sina. A onda nitko nikad vie ne moe pronai zaklonite Korvinova sina, ako ga ona zapravo poznaje. A zna sve tajne umiranja aragonskih majstora ubijanja. Opazio sam: zna neto naroito ime se moe usmrtiti a da je ne moete sprijeiti nikakvom silom. Knee, toj eni niste dorasli. - Ipak ju je Pencinger domamio ovamo. - Po majinoj ljubavi. - Po toj ljubavi izmamit u joj priznaje, dragi luae. - Ako se ona ubije, ni vaeg prijatelja nikad neete moi uv jeriti da vi niste umorili enu hrvatskog plemia. A onda, evo vam Hrvata s orujem, ognjem i topovima. im svre boj s Turcima, na redu ste vi. Zabrinuti mu pogled odaje koliko zastruuju kneza luakova razlaganja. ak je polegao na jastuke, zagledao se u strop od rez-barenog drveta, ukraen slikama, i misli: - Ona bi to uinila. Neka je sluavke pretrae i otmu oru je, ako ga ima uza se. - Ne treba njoj oruje. Rekla je: ako me svuku do gole ko e, nita nee u meni nai. Neka me svezu, svejedno, nauila sam u napuljskog kralja kako se ljude alje s ovoga svijeta bez oru ja i ae otrova. A ja velim, knee, ona zna neku naroitu smrt i mogli je nauiti u Napulju, jer kau: bila je tamo i postigla na turniru enskih maevalaca prvu nagradu. Bila je na dvoru kralja Ferantea. On je bio prvi krvnik svijeta. Knez skoi s jastuka, prokune i zabrinuto veli: - Ako ona umre, neu od nje doznati zaklonite kr aljevievo ni uz prijetnju da muim sina? - Ovakvu enu moete samo nadmudriti spletkom. Neto emo smisliti dok umine rok koji ste joj dali. Tko hoe pobije diti jaega od sebe, mora hiniti slabost. Jer onda jai u borbi ne uzima svu svoju snagu, poputa i oslanja se na neprijateljevu slabou. - Nisi samo u ali dosjetljiv. To u rei Pencingeru. Mora neto izmudriti da joj iznudimo priznanje. - Zajedno emo nas trojica mudrovati i ne moemo proma iti. Zato joj vratite sina neka misli da niste odluni ni odvani, da se bojite, a vi ete spavati kao da vas nikad u snu nije mu ila pokojna Bei Frankopanka. - Ne spominji mi to. Idi. Neka Gordani vrate sina. - A katelana Mladenia neka Pencinger ne puta k njoj na razgovor. U skrajnjem sluaju neka bude netko prisutan. Knez odmah pozove katelana Pencingera. Petar Pan mu ispripovjedi vrlo ozbiljno sve to je govorio knezu. Ugojeni ovjek gladi svoju plavu bradu i slua, kima glavom, promatra poneto pozorno dvorskog luaka, razmilja i na kneevo pitanje izree svoje mnijenje: Gospodin Petar Pan otkrio je prava uda. Moramo uistinu dobro razmisliti kako emo s Gordanom. Ali Mladenieva ljubav upravo je divno otkrie. Ako se on pomamio za njom, bit e nam od velike koristi. - Mislite? Na koji nain? - pita dvorski luak naoko rav

noduno. - Jo nemam osnovu, ali takvo oruje moe osvojiti sve be deme. - Ostavite to do izminulog roka - veli Petar Pan. - Ona kraljevia mora predati naom lukavtinom, a tada e izai ispod ovog krova. Neka ima povoda rei da je na knez odlian vitez. A sad idem da svojoj dragoj enici odvedem mojeg sina. I ostavi kneevu spavaonicu pa ide k Damiru. Naao je uza nj katelana Mladenia. Djeak pozorno motri udno lice sa iljastom bradicom, ali ne pokazuje ni straha ni ogavnosti. Biste li htjeli vidjeti svoju majku? - pita ga Petar Pan. Damir namrti crne obrve: - Mislite, moda, da se bojim? Ne bojim se nikoga. Ni onda kad sam daleko od majice. Ni ona nee plakati. Ni ja. - Kad ste takav junaina, doite sa mnom, gospodiiu. - Zato? Kamo? - K majci. Ona vas eka. Djeak ga gleda sumnjiavo, ali ustane. Mladeni takoer ide s njima. Petar Pan ga ne zaustavlja. Krenuli su sva trojica. Zagrlila je sina i pogledala dvorskog luaka zahvalno. Iza njega opazi katelana. Trgne je srce, osjeti ogavnost prema njemu i lukavo prihvati zgodu da bude prijazna: - Sada se opet sve troje osjeamo dobro. Je li? - Samo kad ste vi zadovoljni, gospodarice - odgovara on preko volje. - A sad idemo. Knez je odredio da vas premjeste u drugi dio dvora - veli mu Petar Pan. - U vaoj e sobi konaiti stra a da gospou ne bi uznemirivali mlada gospoda. Takva je zapo vijed. Gordana smjesta primijeti da je to udesio Petar Pan zbog Mladenia, a ovaj opet uvjeren da je to uinio knez zbog Danijela. Samo nije mogao shvatiti zato su joj vratili sina. To mu spreava da se ponovo druge noi dovue do nje. Meutim, mora se udaljiti jer dvorski budala vri kneeve odredbe. Izlazi zajedno s kneevim pouzdanikom koji mu odredi da se ne mie iz sobe u kojoj je proveo no sa Damirom. Uskoro je doao k njemu Pencinger. Mladeni se odmah tui: Sve mi je pokvario gospodin markgrof Danijel. Pomamio se za ljepotom moje gospodarice i tako nisam mogao s njom go voriti. Sve je propalo. Razbili su mi itavu osnov u koja bi bila uspjela. A sada ste joj opet vratili sina. Ovako sam nemoan. "Gle, lupea, uistinu je htio iskoristiti moju povjerljivost" - misli katelan i odgovori: Knez nee da neviteki prekine rok koji je sam odredio. Kad to proe, pozvat u vas da pokuamo na drugi nain. Juer nam je plan pokvaren, ali drugi put radit emo drukije. Sad se morate strpiti i ekati ovdje dok ne doe na as. I ostavi zaljubljenika u drhtanju neispunjenih nada, u bijesu razorenih osnova, u grozniavom traenju novih . Kad se Petar Pan vratio knezu, ispria mu kako ga je doekao Gordanin sin: - Knee, ja sam na svoju obitelj vrlo ponosan. Slui mi na diku i ast. - Mora se s njom brzo rastati, dragi moj luae, jer sutra se mora spremiti. - Kamo knee? - U etvrtak u zoru idemo u Zagorje. - Tek to sam naao enu i sina da se ve s njima rastajem? To neu podnijeti, knee. I naceri lice na tako savreni pla da je knez prasnuo u smi-jeh.

- Ja lijem suze brinog roditelja, a vi, okrutnie obeaujete moju oinsku ljubav, moju ljubav suprunika. Ja nisam sa mo sretan jer posjedujem najljepu enu hrvatskog kraljevstva nego i suprugu najveeg junaka ovoga kraljevstva. - Samo je dobro uvaj, dragi moj Petar Pan, jer e jednog dana doi netko da ju uzme. - Njezin mu bije se negdje s Turcima i moe ostati na bo jitu. - To je moja najtoplija elja - smjeka se mladi Brandenburg i znaajno gleda Petra Pana. - Da, mnogo ima mladih mukaraca, koji lijepom junaku ele da ostavi svoju divnu enu slobodnu na ovom svijetu. Vi niste dosad bili u toj drubi. - Prvi sam meu svima ba ja. Dvorska luda zime u svojeg kneevskog gospodara i nakrivi brkove: - Zaboravljate da ste prvenstvo predali meni svojem as nom rijei. - To znai da nisi opasan. Mrgodio se ti koliko mu drago, prvenstvo ide meni. - Ni jednog asa niste pokazali da ste ikad samo lijevim okom mirnuli na ljepoticu. - Objema oima, moj dragi. Sluaj kako je bilo. Kralj Vladislav poslao me u Francusku da mu dovedem princezu Anu, njegovu pokojnu enu. Zaustavili smo se u Zagrebu kao gosti bana Ivania Korvina. Tu sam na banovu dvoru prvi put ugledao lijepu Gordanu. Vazda sam bio lakouman. Plamtio sam uvijek kao suha slama. Bilo mi je tada osamnaest godina. Ugledao sam je i izgubio glavu. One bademaste oi ispod divnog ela, onaj pogled u kojemu se udruuje ar enstva i neka nadmo mukosti, ba sam se upalio. Njezin mu, Damir od Brezovice, upitao me s maem u ruci s kojeg razloga neprestano gledam njegovu enu. Morao sam se ispriati jer je Bela Ferenci tvrdio da ne bi mogao dalje pratiti kraljicu kad bih se ogledao s Damirom na mau. Od onog asa uvijek sam tome mladom junaini elio da ga vragovi odnesu iva u pakao. A kad sam batinio ova imanja... - Po Bei Fran kopanki? - Ne spominji mi nje, do vraga - vikne knez ljutit i na stavi: - Kad sam dolazio u Hrvatsku da zauzmem svoju batinu namjeravao sam sprijateljiti se s mladim brezovakim gospodarem kako bih mogao dolaziti u blizinu njegove ene. - A gospodin suprug je to smatrao suvinim. - Nijedan me od plemia ove zemlje nije htio ni blizu. - A onda? to je bilo s Damirom i Gofdanom? - Doao mi je napokon u pomo Turin. Ona e postati udo vica, ja ban, a onda mi kralj Vladislav mora dati Gordanu za enu. - Kao to vam je morao dati Bei Frankopanku? - uti vrae, o njoj. Budala rairi velike usne i smije se: - Dobro, o njoj utim, ali o Gordani smijem govoriti. Vi, dakle, nju spremate za sebe? - Zato se svladavam. To mi slui na ast. - Barem imate nekakvu as t uz bansku. - Toj banskoj asti za volju zakleo sam se Pencingeru da u se prema Gordani ponijeti kao pravi vitez i nikako joj doi u blizinu. - ekajte, vitezom se elite prikazati toj ljepotici, a Pencinger joj kuje okove i sprema tamnicu?

- To je samo da je preplaimo. To prije e otkriti gdje je takmac na prijestolje sinu mojega ujaka. Kad nam to otkrije otpremit u je u Krapinu i tamo je drati dok ne dobijem vijest da su je Turci uinili udovicom. Kralj je mora prisiliti da poe za mene. To e uvrstiti i moje banovanje u Hrvatskoj. - to to slua moje jadno srce! - Tako je, dragi moj, doi u jednog dana i liiti te tvoje obitelji. - I tako ste vi sve nas varali: Danijela, mene i sve koji e limo s lijepom labudicom zaploviti srebrnim jezerom ivota. Vi ste izdajica, knee. - Svaki je tajno elio biti labud, a zapravo sam to ja. - Vi, vi. Dobro, ali nas smo trojica. Ja sam slijepi suprug koji misli da uva svoje ognjite. Vi ste nuzljub, a Mladeni pobjednik. Pencinger ga eli iskoristiti da Gordani izmami priz nanje. Taj Mladeni prevarit e sve nas. asti mi luake. - Misli da bi se to usudio? - Da juer nije bilo moje lakrdije na trijemu, ve bi se da nas ponosito epirio za vau buduu nevjestu, Pencinger je snivao u svojoj postelji i dao tom Mladeniu slobodu da ide Gor-dani u nono doba i nije ga brige. Razumijete li to to znai? - Zamalo da Mladeni nije poinio grozno djelo, asti mi, ubio bih ga na mjestu. Prokleta hulja, jo moram s njim skla pati savez. - Pencingerov propust je kanjiva nepaljivost jer je va pouzdanik. Da ja nisam Danijelu priredio tu osvetu, danas biste vi bili omraeni i prokleti u itavoj Hrvatskoj jer je Pencinger Mladeniu ostavio slobodne ruke. Ovakvim se izdajicama nitko ne smije povjeravati. Oni vam ponude svoju slubu, bilo za no vac, bilo za kakve druge interese, ali ih nikad ne smijete ostaviti bez strogog nadzora. Kad prevari svojeg brata, prevarit e i vas. Nema smrdljivijeg gada na svijetu od izdajice, a Pencinger mu preputa da se mirno i slobodno kree ovim dvorom. - Jest, sve to veli odobravam. Pencinger nije smio dopu stiti tom lupeu Mladeniu da sam ide k njoj. Kako je smio sve to prepustiti njemu? - No, i vama se pamet probudila. Vidite, to vam je od jue ranjeg smijeha. Uvijek vladari imaju dvorske lude. A zato? Jer smijeh bistri pamet, a njima treba mnogo bistrenja. Dakle, brzo ete shvatiti to u sada rastumaiti: Zato je Pencinger ui nio ovako? On je lija, a lijena lija rado spava, svatko mu moe iskopati lisiju jamu i uhvatiti ga. - Istina. Taj bi spavao dan i no. - Gledajte ga, izgleda kao medvjed koji jedva eka da do e zima, pa da ne mora tragati za hranom, ve samo spavati i spavati. A jer je on takav, ja u se rtvovati za vas, knee. - Zato bi se trebao rtvovati za mene? - Sluajte: najbolje bi bilo kad biste Mladenia izbacili iz dvora. - Nisam lud da javi Hrvatima kako sam namamio Gordanu u dvor, kako sin nije ranjen i sve drugo. To ti ba nije pa metan prijedlog. - Upadate u rije kao baba, ne date mi da zavrim. Slu ajte: rekoh da bi bilo najbolje izbaciti ga iz dvora, ali kad se to ne moe jer bi nas odao, moramo ga drati ovdje. Pencinger je, dapae, s njim sklopio savez. Pa dobro, ali ga treba vrsto drati na oku. To u preuzeti ja. Dakle, to je rtva koju elim pridoni jeti za vas. Uhodit u tu hulju i paziti to radi i to kani. Ne

samo da je hulja nego je smrtno zaljubljen u Gordanu. On je bijesan pas i ne mari ugristi sam sebe da doe do cilja. - Dobro si to rekao. Pencinger je strahoviti pospanac i li jenina, a ti spava kao zec otvorenih oiju. Tebi povjeravam da pazi na tog izdajicu. - A sada maknite ve jednom s dvora svoju mlaariju. Ne ka idu do vraga. Inae u se morati svakog dana s njima negdje u noi na trijemu pobiti. Neprestano e obilaziti lijevo krilo dvo ra. - Vrijeme je da ve jednom idemo u Krapinu. Dosad sam oklijevao ekajui neprestano Gordanino priznanje. Mislio sam da ni dva dana nee moi podnijeti sramotu to se nalazi s mla dim ljudima pod jednim krovom ve e radije odati kraljevievo zaklonite. - Ona eka rok. Nada se pomoi. Neka se naslauje tom nadom, a mi emo do izminua roka u Krapinu. - Jest, to je pametno. Odvedite vi svoje dvorane lijepim djevojicama koje se tamo u krasnom krapinskom dvor cu dosa uju. A ja u ostati ovdje. - Ti i Pencinger. On je ve rekao da e ostati ovdje. - Ja u bdjeti nad Mladeniem, a to takoer znai nad Gordanom i njezinim sinom. Konano, vi ste mi asnom rijei za jamili moje supruko pravo, dakako, samo u duhu. - Naravno, sam6 u duhu, jer kad bi bilo drugaije, ne bi ti vie imao ni jednu itavu kost. - asna mi rije, ostat e uvijek sve u duhu, pa zar bi druk ije bilo mogue, kad pogledate mene i usporedite sa sobom. Izvana se uje buka. Petar Pan ustaje: Dolaze vai prijatelji. Galame kao da ih je stotinu. A to sve samo zato ne bi li ona ula njihove glasove. avo je to kad je pod krovom lijepa ena. Tu su i zidovi razbueni. Buno ulaze kneevi dvorani, na elu im Danijel. Mladi knez ih uutka i najav i: Djeaci, znam sve. Srce vas vue onamo gdje nas ekaju ljepotice. U divnom gradu navrh brda Krapine. Nitko ne pokazuje radosti. Danijel se tui: - Ne mogu s vama. Osjeam se bolestan, trese me groznica. - A to trese vas, gospodo? - pita Petar Pan preostalu go spodu. - Nema izgovora. Svi emo zajedno. Tri dana bit emo go sti naih ljepotica. - Tri dana? Tko e to izdrati u onoj dosadi? Trebalo bi ve neto novo da ne umremo u jednolinosti - ree barun Konrad. - Smilujte im se, knee - moli Petar Pan. - Odredite im svake veeri etnju po trijemovima, ba ispred vrata lijepe za robljenice. - Imaju zarobljenica u zagorskom dvorcu koliko ele - od govori knez i dade dozvati sluge i svoje lovce. Po nalogu dvorskog luaka ve su ekali na hodniku. - Juer sam zapovjedio da budete spremni za put u Kra pinu. elim ponijeti divlja. - Sve e biti po elji vae kneevske milosti - pokloni se duboko prvi lugar. - Za koji dan da spremamo divlja? - Putujemo prekosutra. - Neopozivo! - naglasi Petar Pan i smijei se podrugljivo namrtenom Danijelu. GLASNIK UROTNIKA

Velislav Arbanasi i Pogledi gledaju s prozora na daleku cestu kojom jae konjanik. Po njemu pljus ti kia. Oko njega prska blato. - To e biti Jelenko Kuevi. - Da, to je on. Kome bi drugome palo na pamet izjahati u etnju po takvu pljusku? - Skree k tebi Velislave. Ne moe ni on po toj bljuzgavici. - On moe, ali ali konja i mora s njim pod krov. - udno da se sklonuo k meni nakon onog sukoba u ne djelju. - Sad mu mora ponuditi krov u nevremenu. I promatraju kako Jelenko ulazi u Arbanasievo dvorite, silazi s konja, pokriva ga svojim ogrtaem i vodi ga pod krov staje. Onda se obazre na dvorac, lijepi, jednokatni od debele jake hrastovine, s trijemom punim cvijea u loncima. Kia pljuti ba na trijem. Ovamo je izaao Arbanasi da po dunosti pozove Jelenka u kuu. Jo prije nego mu je ponudio pod krov, Jelenko vikne iz dvorita: - Je li kod tebe Pogledi? - Jest, tu je. Ui u kuu. Odmah se odazove, ulazi i uspinje. Stresao je sa sebe vodu i zakoraio u sobu. Velislav Arbanasi ide za njim i razmilja: bi li mu ponudio pie to stoji na stolu, ili ne. Boji se da e mu odbiti, a to bi ga uvrijedilo. Ako opet ne ponudi, uvreda je za gosta. Zato mu dade stolac i prieka to e on. Jelenko povueno sjedne podalje od stola kao skromni stranac. I pouri da razjasni dolazak: - Ne bi dolazio da nisam morao. Traio sam Pogledia kod kue, ali rekli su mi da je ovdje. - Ima li to novo? - Da. Bio sam u ranu zoru u umi. Lugari iz Lukavca spre mali su lov na divlja za kneev put u Krapinu. Pogledi i.Velislav uzbueno se digoe: - Ide? Naravno. A kada? - pitaju mladi ljudi veselo, a Ku evi odgovara hladno, ravnoduno kao da se radi o sitnici: - Ve tri dana oekuju kneev put. Danas ujutro odre dio je da se putuje prekosutra. - Dakle, u etvrtak. U koje doba? - U zoru. Uvijek je odlazio prije izlaza sunca da do veeri bude na cilju. - Je li to sasvim sigurno? - Sasvim sigurno. Sutra uveer lugari peku ivad na ranju za put. - Nahvatalo se dosta peradi u dvoritima naih ljudi. - Bit e mu skup objed - doda Pogledi i pita dalje: Kada e obavijestiti Mrnjaieve na Griu? - Jo danas, a onda odmah k imuniu da mu javim. - Dobro je da pouri - naglasi Velislav. - Cvjetko mora obavijestiti sve svoje Zagorce. Svi emo se sastati kod njega jer je mjesto gdje emo doekati kneza sasvim blizu njegova dvora. - Valjda ga ne kani zadrati kao gosta? - zaudi se Smiljan Pogledi, a Velislav odgovori: - Ni izdaleka. Rekao mi je da e ga zarobiti u takvom di jelu svijeta gdje ga ne bi mogli naslutiti ni vidovnjaci. Jelenko, sigurno ti je Simuni rekao gdje je to? - Niti sam pitao niti mi je rekao. - Bio je kod tebe u nedjelju uveer. Vidjeli su ga u zoru iz jahati iz tvojeg dvora. - Jest, bio je. - Kako da se nije javio nama? Zbog ega je dolazio? - pi ta Arbanasi.

- Zbog nestrpljivosti koja mu ne da mirno ekati kneevo putovanje. Ve bi ga htio imati u akama. A zatim smo govorili kako e se razjasniti to znai boravak Damirove ene u Lukav cu. Htio je uti da li se ona uistinu tamo nalazi. - I o tome si uo od lukavakih lugara? - Naravno, da jesam. Djeaka ne mogu prenositi, rane bi se otvorile, a mati ne moe drugo nego njegovati djeaka. - Pod krovom ovjeka koji je u Hrvatskoj bedem omraene kraljevske vlade. To mi ne ide u glavu. - Lugari su vidjeli Gordanu na prozoru dvorita kako gle da dolje, vidjeli su i katelana Mladenia da seta trijemom. I sluavke nose gore jelo za Gordanu. Stanuje tamo gdje su stano vali biva banica Bei i ban Ivani. To sam ispitao i po tome znam da Brandenburg prema njoj nije prekrio viteke obiaje. Zato je lako vjerovati da se nita zla ne dogaa oko nje. - Ostavimo to - predloi Arbanasi. - Mi sad moramo u Zagorje da doekamo kneza, zarobimo ga i zauzmemo njeg ova imanja. Kad dobijemo u ake Brandenburga i uemo u Lukavac, vidjet emo to je s Gordanom. Pogledi ne moe sjediti od uzbuenja pa ide gore-dolje i ushieno im slika prizore budunosti: - Ljudi, zarobiti Brandenburga i prisiliti ga da ode iz Hrvat ske. Kako to milo zvui. - Jo e milije zvuiti kad ivine bude na lancu - veli Arbanasi. - Samo ako je to sasvim sigurno da ide u Zagorje? - pita Smiljan Jelenka koji je ve ustao da se oprosti. - Dosad je knez neprestano odgaao taj put, ali sada kau da ide sasvim sigurno. Naravno, moe se dogoditi da ipak promi jeni odluku, ali se spremaju i ja to po dunosti moram javiti. Velislav ustane i pogleda Jelenka: - Ne zamjeri. Moram te pitati zbog nae urote, a ne da tebe moda draim. Hoe li javiti i Draeniu u Stubicu? Ako ne, onda odaberi jednog od nas. - Ve je imuni te preuzeo na sebe. A moram li sada jo do Lektorica i drugih ili preuzimate to na sebe vas dvojica? Idemo s tobom, samo dok nam osedlaju konje. Naas se Kuevi ustoboi i mrko pogleda Velislava: Vi biste se pokazali zajedno sa mnom kojega ete izbaciti iz bratstva? Drugovi osjete u njegovu pitanju provalu mrnje. Dok je dosad uvijek govorio mirno i hladno, sada je prijetio da e provaliti plamen ljutine. Zato se Velislav pouri sprijeiti ispad i veli blago: - Mi moramo izvriti zadau na koju smo prisegli, a kad sve bude svrilo, ti e se prijaviti upanu i svojoj suiji, a onda? Tko zna, moda se sve izgladi izmeu tebe i Draenia. - Nikad se sjever i jug ne mogu sastaviti. - Razumijem, Jelenko - opet e blago Velislav - ni ja ne bih mogao pregorjeti djevojku koju ljubim, ali... - Nema djevojke koju bih ja ljubio. Izrekao je to prijetei i opet Velislav nastoji blagou zaustaviti plamen svojeg druga: - Dobro, dobro, ostavimo to. Htio sam rei ovo: moda e se izgladiti izmeu tebe i nas svih sve ono to je bilo prole ne djelje kad si povrijedio nau slavu. To se lako moe izgladiti. - Kako bi se to moglo? - pita on izazovno. - Priznat e suiji da si se prenaglio. Svatko e ti opro

stiti. - Moliti za oprotenje? Ja? Nikada. Volim da me izbacite iz bratstva. Uzmite mjesto mene doljaka uzvienog Draenia. Pre dajte se njemu. U ast vam. Zbogom! - ekaj, Jelenko. Ako ne kani opozvati, ao mi je, ali ne sumnjam da e se javiti suiji, a ona e ti suditi kako zna, po teno i pravedno. Dotle radimo, Jelenko, zajedno kao da nisi nita kriv. Neto neprijatno bljesne u Jelenkovim oima i udnim tvrdim glasom odgovori: Kao da nisam kriv? Jesam. I jo u biti. Krivnja moja raste kao luda gljiva nakon kie. Poslije ovog pljuska bit e ludih gljiva kao trave u polju. itavo Turopolje nee dospjeti da sve ubere i mene osudi. Vama nee preostati drugo nego da me bacite tri puta iz bratstva. Dakle, do sutra u dvoru Cvjetka imunia. On uzme klobuk pa ide k vratima, hladno ostavi sobu, ne okrenuvi se vie k drugovima. Nakon njegova odlaska kao da je ostalo u sobi neto neprijatno ledeno, tjeskobno. To osjeaju obojica i Pogledi i Arbanasi. Kao da ovog mladia nikad vie nee vidjeti, nikad vie nai se s njime u drugarstvu. Pogledi pokua izjasniti svoje osjeaje: Tako mi se ini da idemo nekamo grdnim nekim putem, nekamo kamo ga nikad nitko ne moe slijediti. Velislav izae na trijem, zovne mlaeg brata i tiho mu saopi: Petre, mi moramo na put jo danas. Neka je sve spremno. Dok ga upuuje to sve ima uiniti, opazi kako se njegovu dvorcu pribliava novi jaha. Izaao mu je u susret i prepoznao Darka Mrnjavia. Otkud vi? Iz Zagreba? Ravno odande. Cuo sam da je ovdje Pogledi. Sreo sam putem gospodina Kuevia. Obavijestio me da sada ide u Zagorje imuniu. Sluga mu je uzeo konja, a domain ga povede u sobu gdje eka Pogledi. Poto su se pozdravili, mladi Darko sjedne s njim k stolu, prihvati ponueni vr vina. A ond a odgovara na njihova pitanja: - Evo zato dolazim: imuni je u nedjelju bio ovdje kod Kuevia, a u zoru se navratio k meni u Bistru. U mene je naao Slavimira Draenia. Ba smo htjeli zajedno odjahati imuniu, kad eto njega. Draeni mi je pripovijedao kako su u nedjelju plaenici iz Lukavca plijenili narod i kako se u Turopolju mlade odluila okupiti oruanu etu da brani turopoljske plemie i kmete od novih provala. A onda je predlagao da bi se svi sabrali kod imunia u Zagorju. Jedni da kneza uhvate, a drugi neka budu spremni da odmah, poto ga zarobimo, zauzmemo sva tri kneeva dvorca istodobno: Krapinu, Medvedgrad i Lukavac. To se imu niu vrlo svidjelo i on mi je odredio neka vam javim ovo: uzmite sa sobom u Zagorje sve mlade drugove koji su bili s Draeniem kod upana na dogovoru. Uope sve u koje imate povjerenja. - Da im kaemo u emu se radi? - Neka se okupe bilo kod vas ili kod gospodina Smiljana Pogledia pa u ih ja po odluci imunievoj zaprisei na utnju. Svi, dakle, idu s nama. - Dobro. Hajdemo odmah i pozovite ih k meni - ponudi Pogledi. Ustali su sva trojica na polazak. OPROTAJ Nakon proloma oblaka zasjalo je sunce i prelilo valom zlatnog sjaja Jasenkin cvjetni vrt. Svaki joj se cvijetak smijeio natopljenim kapljicama duginih boja.

Jasenka razgledava, nije li joj nevrijeme slomilo koji cvijet ili granicu voke. Iz staje izlaze momci i sedlaju konja. Dola je blie i upita ih: - Gospodar opet izlazi od kue? - Zapovijedio je da mu opremimo vrstog vranca, a to znai da ide na dui put. - Tko od vas ide s njim? - Nitko. Gospodar ide sam. Ne rekavi vie nita, Jasenka ulazi u dvorac, uspinje se drvenim stubama u sobu svoje majke. Gospoa Kuevi sjedi uz otvoreni prozor i bavi se oko proljetnog cvijea u zemljanim loncima. Svjei sunani zrak struji u sobu. Jasenka eka da majka svri posao. Ali ona ve pita, radei dalje: - Valjda nee odjahati da se ne oprosti? - Ne mogu to znati. Nisam govorila s njim. Stigao je pred podne iz ume, a kad se spustio pljusak, odjurio je nekamo pre ma Lomnici. Onda se vratio. Curila je s njega voda. Gospoa zakima i otvoreni pogled crnih oiju upire se nekud u daljinu gdje joj se ukazuju udne prikaze. A onda apne: - Nee biti dobro. Crno je sve pred njim, sve je crno. - I meni se ini, majko, da je tako. Dolazi. Ne mogu ga pustiti da ode. Ne mogu. Ostani tu. Gospoa Tomislava uzme na krilo lonce s cvijeem i kopka, sjedei u dubokoj udubini uz prozor do kojega vode stube. Do nogu na stubama sjela je Jasenka s vezivom da brat ne bi opazio kako ga ekaju. Vrata se otvaraju i zatvaraju, a zatim ulazi Jelenko. Prebacio je dugi tamnomodri ogrta i opasao teki ma. - Doao sam se oprostiti - veli on. - Znak da ide nekud daleko? - Nije toliko daljina, ali me nee biti due vrijeme. - Do kada? - Nekoliko dana, moda manje, moda vie. - Mogao bi odgoditi do sutra. - Ni vama za volju ne mogu. - Sine, ne ide li to za tobom zloduh? - Ja idem za njim, ne on za mnom. - Svladat e te, sine, i nad kuom napm past e zlo kao onaj pljusak malo prije. - Ne troimo rijei o tome, majko. Ja idem. - Kad je tako, idi. Pitam te samo hoe li primiti od mene neto na put? - Hou, majko, jer to vi dajete moe mi samo koristiti! Pogodio si. Koristit e ti. Samo te molim sluaj me neko liko asaka. Bila su dva susjeda, Ratimir i Nosimir. Obojica su ljubili jednu djevojku. Ona je pristala uz Nosimira i pola za njega. Od toga asa Ratimir je smrtno zamrzio Nosimira koji je imao svoj dvorac u njegovu susjedstvu. Od toga dana trpio je ne sretni mladi strahovite m uke. Morao je gledati susjeda Nosimira kako sretno ivi. I gdje je god susreo Nosimira, svuda se meu njima razvio sukob. I oni se pobili javno. Ratimir ga je svuda napadao, uvjeren da ga Nosimir izaziva podrugljivim smijehom. Ali jo neto: otkad je Nosimir bio tako sretan u ljubavi, svakog dana sjela je na krov Ratimirove kue nona sova. Stizava ga jedna nevolja za drugom. Danas mu je uginuo konj, sutra uvar kue pseto, a onda mu je planula staja. Jedne noi opazi Ratimir kako se netko ulja oko njegova hambara. Mladi trgne ma i potri da uhvati nepoznatog. Ali taj se izgubi u tmini. U bijegu izgubi on klobuk.

Tu pripovjedaica uuti. ini joj se da je pogled njenog sina iznenaen, zauen, ak i preplaen. I nastoji proniknuti uzroke tome pogledu koji ve odaje neku prepast kao da ga je zatekla na nekom nedjelu. Ali on ne veli nita, kao uvijek slua njezine prie, utei. Pomno pazei izraaj njegova lica, ona proslijedi: Onaj koji se uljao izgubio je u bijegu klobuk. Ratimir prepozna vlasnitvo svojeg omraenog susjeda Nosimira. Od tog asa sjela je u Ratimirovu duu strahovita sumnja da je njegov susjed neastan nitkov palikua koji je oito i one noi htio za paliti njegovo ito. To raspali Ratimira i on zakune osvetu, nepo mirljivu, strahovitu. Jelenkove oi udno zure u majku. Ona ponovo naas zastane. Opet se gledaju sin i mati, opet ona nastavi: Ratimir je izvrio osvetu. Ubio je Nosimira. Mati vrsto promatra sina i naglaava: Ali nakon Nosimirove smrti svakog dana dogodi se zlo. Jednog dana ugine Ratimirovo blae, drugog dana perad, onda se pokvari voda u bunaru. Nosimir je mrtav, a nevolje padaju po njemu kao i prije. I sada ga jo ljudi okrivljuju da je lud od lju bavi za nesuenom i sam u ludilu tamani svoju imovinu. To Rati mira prisili da je sa svojim vjernim slugom bdio sakriven u ne vidljivom skrovitu. Tako jedne noi opaze oko hambara neku sjenu. Vrlo se oprezno dovukoe tamo i pograbie neznanca. Imao je na sebi Nosimirov ogrta i klobuk. Odvukli su ga u kuu na svjetlo. Sto misli: tko je to bio? Ona, nesuena njegova ljubav. Iz pakosti, od zloe, ona je unitavala nesretnog Ratimira. Ona je bila kriva njegovoj nevolji, ne onaj kojega je Ratimir mrzio i ubio. Bila je ona pod hambarom i onu no kad je tamo naao No simirov klobuk. Priznala je. inila je zlo Ratimiru. Zato? Jednom je otkrio svoju ljubav, ali ona siromanog plemia odbije s pre zirom. A on je nazove namiguom i nedostojnicom. Tu mu uvredu nije zaboravila i osveivala se. Nesretni Ratimir tek sad razabire u kakvu je zapao zabludu. Nevjernicu koja ga je ostavila, jer je Nosimir bio bogat, nije ubio, samo ju je prokleo. Njegova mrnja i njegova osveta bila su djeca zablude. I on ode u svijet lutajui, gonjen grinjom savjesti i patnjama kajanja, ali dua je b ila slomljena. Pucala je pod strahovitim bremenom. Smutila mu se pamet i on se baci u ponor. Jezovita tiina ukoila se pod drvenim stropom. Jasenkine lijepe oi pune su crnih slutnja. Jelenko stoji blijeda lica i maglena pogleda uperena u prozor. Sve troj e zaustavljaju talase svojih muka, sve troje uti i zakapa svoje boli u sebi. Dugo nema rijei. Jelenko je oito teko potresen, duboko obuzet majinom priom. Kao da mu se uvukla u dno due i uhvatila u borbu s nemanima to su se tamo ugnijezdile. Ve je prolo nekoliko asaka otkako je zanijemjela posljednja rije prie. Jelenko i ne zna da njegova utnja raa nadom u srcima majke i sestre. Onda se probudi. Kao da pria nije mogla svladati nemani u mladievoj dui. On se prene i nastoji biti ravnoduan. - Hvala majko, lijepa je to pria. - Darovana ti je na put. - Znam - i njihove se zjenice susrele u pogledu koji je znaio i pitanje i odgovor. Zna on zato je priala priu i razumio je. Majka odmah nadovee: - Ne bi li ipak bilo dobro da ne ide? - Moram. Tu se ne da nita promijeniti. - Kad e se vratiti? - Rekoh, za koji dan, moda i kasnije, ne znam nita. - Zato ne uzima sa sobom momke? - Na ovaj pohod moram sam, tako mi je odreeno. Do vi enja draga, dobra majko. Ne brinite se za sina ...

- Neka samo ide, majko - veli Jasenka - uzalud bi ga bilo zadravati. Jelenko se sagne nad majinu ruku i poljubi je. - to god se dogodilo, na vas nikada neu zaboraviti. Mati ga uhvati za ruku: - Ne zaboravi Ratimirovu sudbinu. - Jelenko, ne zaboravi ni nas - veli Jasenka. Okrene se k sestri kao da e neto rei, ali se predomisli. Vrijeme ide, moram se pouriti. Mladi izlazi u dvorite. Sestra polagano ide za njim. Kao da ju je oekivao. Hitro skoi k njoj, uzme njene ruke i pogleda je u oi: Znam, Jasenka, to god se zbilo, ti e biti uza me jer e me uvijek shvatiti. Majku mui strah, ali ti joj budi tit kad bi klonula. - Za ovih nekoliko dana? - Bit e vie. Tebi ne mogu zatajiti, hrabra si. Sada izlazim iz svojeg starog dragog dvorca i ne znam kad u se vratiti. - Jelenko, ide dakle ponorom o kojem si govorio? - Idem, Jasenka, ne mogu natrag. - Moda e Ratimir ipak doznati da je bio u zabludi prije nego izvri osvetu? Jelenko se uspne u sedlo i odgovori: Nita ne znam, Jasenka, nego da e mnogo uti o meni. Ne znam kako e se sve svriti. Ali upamti: ne mogu mirovati dok svojoj brai, nebrai, onako sveano ne projaem pred nosom itavim Turopoljem i Zagorjem i zgazim ih. U prahu e preda mnom kleati. Razumije li? A sad zbogom. Uvijek u misliti na tebe i na majku. Onda zbvne svojeg pouzdanika arka. Kad se ovaj priblii, Jelenko mu prui ruku, dugo je zadri, gleda ga znaajno i veli: Dakle, pazi na sve. Zbogom! Opet pozdravi sestru. Konj ponosito nosi svojeg gospodara. Jo se obazro Jasenki. Ona gleda za bratom koji je zaas nestao meu drveem. U dui mlade djevojke bude no, tamna, puna jeze. UROTNICI U ZASJEDI Usred zagorske dolinice die se lijepa visoravan Sveti kri. Na rubu lei zidani dvorac Cvjetka imunia. Oko dvorca vrsta visoka ograda od opeke. Prostrano dvorite kao da je natkriveno svodom gustog granja starog drvea pod kojim pasu osedlani konji. U blagovaonici dvora vreva mladih urotnika. Na okupu je mlade iz Zagreba, Turopolja i Zagorja. Razgovor im je priguen, uzbuen. Kretnje estoke, lica zarumenjela, oi iskriave. U svaijim je ustima dolazak kneza Brandenburga u Zagorje. Svatko izrie svoje misli, svatko nastoji opasnom pothvatu pridonijeti svoje prijedloge. Najvie se istie domain Cvjetko imuni, a postrance stoji Jelenko. Ne uplee se u vijeanje ni jednom rijei. A oni drugi kao da od njega i ne trae i ne oekuju. Od rana jutra traje vijeanje do podne. Onda su zazvonila zvona male crkvice na brdu Sveti kri. Cvjetko pozove: - Gospodo i brao, obustavljam vijeanje. Donijet e nam objed. Nije potrebno govoriti pred poslugom. Poslije objeda svravamo sve. Plan naeg Draenia prava je bojna osnova, prekrasno smiljena, pa nam je potrebno samo neke stvari malo iskuati to nam je lako izvesti u ovim sobama, jer smo u dvorcu sasvim sami. - A gdje vam je stari otac? - pitaju ga. - Rekoh starome da sam vas pozvao na dogovor po elji banovca pa sam ga zamolio da se ukloni. Rado je to prihvatio i tako smo ovdje sasvim slobodni.

Odmah je rasprava prekinuta. Domain je, meutim, izaao da donese iz podruma vino. Za njim izlazi mladi plavokosi plemi Slavia Pisai da mu bude na pomoi. Kad su ve bili u podrumu, tui se on imuniu: - Kuevievo dranje ba nije prijazno. Za itavog vijeanja stoji u pozadini i ni da bi rekao rije. Samo slua podmuklo. To garavo lice s avolskim oima ne svia se gotovo nikome od na ih prijatelja. - Oni koji ga poznaju ne sude tako. Reci drugovima koji se bune protiv njega da se on zato tako ponaa jer ne moe iva vidjeti Draenia bez kojeg naa navala ne bi vrijedila piiva boba. Mora priznati: divno je smislio bojnu osnovu. Ja to ne bih znao. - Zato onda ne razgovara s drugima? Barem mu mi nismo oteli djevojku? On nas jednostavno prezire. - ini se tako, a moda i bjesni na nas to smo uzeli za vou Draenia, a ne njega. Bilo kako, ostavi ga na miru, trebam ga ove noi da uva zarobljene etovoe. - Nikome nije po volji. Svi su protiv njega, upravo je svima odvratan. Dri se kao da se i ne slae s naom urotnikom osno vom. - Za to ja odgovaram. On ima stranih mana, ali je s nama duom i tijelom. - Veli, Cvjetko, da Turopoljci ne misle o Jelenku Kue\"u zlo kao mi drugi, jer ga znaju? A uj ovo: nas je nekolicina prije podne izila na dvorite. S nama je bio jedan od turopoljskih ple mia i estoko osuivao Kuevia da je umiljen, zavidan, uvrije en to nije prvi, da ga je ban otjerao s bojita jer je tamo po inio neko veliko zlo, ali taje to je bilo. I jo neto. Bio je zastav nik pa su mu oduzeli ast zbog nedjela u hrvatskom taboru. - Tko je to govorio? - Turopoljac. Ne znam mu imena. Visok je, mlad, rumena lica, dri se ukoeno kao da su ga Turci itavog nasadili na kolac - I smije se zlobno i govori zlobno, znam. To je Ilija, zovu ga Vukan. Da, Ilija Jakovac iz Mraclina. Vele da ga je krstila vila zlokobnica. Zato taj zlobnik ne pazi na ono to govori. Poto je neznalica i ne moe dostii niega, dodvorava se Draeniu samo zato to smo ga postavili za vou. - A zato ga onda trpi meu nama? - Sto ti ja znam. Ulizuje se Draeniu, a on i ne pita s kim ima posla, uri mu se skupljati vojsku za bojno polje, a Turo poljci su ga doveli. Uostalom, emu sada troiti vrijeme na to e ljade. Uzmi ovaj "barilac" pa idemo gore. Kad su stigli u blagovaonicu, naoe drugove u raspravi o bojnom polju, o junacima i voama. Simuni malo slua pa razjanjava: - Jo se nita ne zna gdje su nai i jesu li uope ve zapo eli bitku, uo sam u Zagrebu od banovca ovo: ban je odluio zaustaviti Turina tamo gdje se najmanje nada, a to nee javiti ni po kojem glasniku da ne padne u ruke kakvom turskom uhodi. Dok ne bude odlune bitke, neemo doznati nita o naim junaci ma. Zapravo je prolo tek osam dana otkako su oni digli vojsku iz tabora i otili u Bosnu. - Sto se za osam dana moe desiti? Jo nisu ni nali Turina. Evo dolaze nai straari - prekine razgovor jedan glas. Svi gledaju na vrata gdje se pojavie Smiljan Pogledi i Darko Mrnjavi, pa odmah javljaju Draeniu: - Velislav Arbanasi hoe da objeduje u tornju. Nitko ga ne bi maknuo sa strae. Ima dalekovidno oko i zapazit e povorku dva sata daleko. - Ali u ovo doba ne moe knez biti jo ni u Kupljenovu -

razjasni domain. - Svejedno. Arbanasi nee silaziti. - Neka ostane. Vano je da pravodobno zapazimo kneev dolazak - veli Draeni. - U Arbanasia je doista oko kao u ja streba. Neka, dakle, ostane. Vrata se otvore i ulaze sluge, nose jelo, a razgovor skrene drugim smjerom. Kasno je popodne. Na tornju Simunieva dvorca stoje na strai Velislav Arbanasi, Smiljan Pogledi, Darko Mrnjavi i Dragan Vojkovi. Oi vrebaju dalekom zagorskom dolinom. S obje strane ogradili su je divni bujni breuljci i ini se neko zatalasalo more ukrutilo se i ostavilo te zelene valove sebi na uspomenu. S jedne strane doline tee mala rijeka Krapina, s druge bijela cesta prema Zagrebu. Mladi ljudi istrauju pogledima, as obalu rijeke, as opet cestu. Svaka im je kretnja odraz uzbuene panje. Katkad neto prozbore, onda opet, utei trae dalekom cestom dolazak kneeve povorke. Tada se u toranj uspne Cvjetko Simuni, malo s njima porazgovara, kad iznenada Darko upozori: - Pazite, tamo nad cestom vidim maglu. - Ne moe to biti Brandenburgova povorka - razjanjava Cvjetko. - Znam tono koliko knezu treba vremena dok sa itavom povorkom stigne do mojeg dvorca. U Krapinu je ulazio gotovo uvi jek tek podveer. - Zar ne moe drugim putem? - Kojim? Dolina je uska, svaki nam je puteljak u oku. Ali sad je dosta. Siite dolje, neka vas zamijene drugi. JtU Ostavite nas. Lijepo je gledati tolike breuljke i vinogra de - veli Pogledi. - Kod nas u Turopolju ima ravnih polja, i kara, aa i movara, a ono dalje sve beskrajne silne ume u ravnini. Darko Mrnjavi neprestano zuri u istu daljinu, a onda ih iznenadi primjedbom: - to mislite, brao, da se Br andenburg predomisli i ostane u Lukavcu, a mi ovdje badava ekamo? - Ne moe se predomisliti. U krapinskom gradu stanuju ene to ih je knez doveo iz Budima. Razvratni mladi i njegovi pri jatelji ne bi izdrali dugo bez svojih ljepotica. - A ipak, knez je odlazio svakog tjedna koji dan u Krapinu, zato sada ve toliko vremena odgaa put? - pita Velislav. Darko Mrnjavi upada odluno: Zato? Ljudi, pod svojim krovom ima enu zakletog nepri jatelja dvorske stranke. Nije li to vana stvar da odgodi put u Zagorje? Zapravo, ne razumijem kako se moe vjerovati da bi ena Damira Brezovikog mogla samo tako odjahati u Lukavac i tamo ostati sa sinom. To je trebalo ozbiljno razmisliti. Morali su otii u Lukavac i zahtijevati da s njom govore. Darko Mrnjavi nema krivo - veli imuni. Voa grikih plemia ponovo se uzrujava: - itava ova stvar i pria o sinu nikako mi ne ide u glavu. Trebalo je ispitati kako bi ona mogla otii dobrovoljno u Lukavac kad se zna da je knez ivotinja i kolika je mrnja izmeu nas i Brandenburga. Upravo se zgraam to naa stara gospoda na Griu nisu uinila ni koraka da saznaju to je to s Gordanom. - Oni kau da je Gordana otila po svojoj volji i nemaju prava mijeati se u njezine ine. - Imaju pravo - potvrdi Pogledi. - Nemaju - estoko e Darko. - Trebali su se pobrinuti da saznaju zato je ena naeg hrvatskog junaka otila u Lukavac. Nije li se Brandenburg posluio kakvom varkom pa da je zarobi? - To je zaista mogue - trgoe se svi.

- Dao bih skinuti glavu da Gordana nikad ne bi ni asa ostala pod krovom s knezom i njegovim prijateljima od svoje volje estoko dokazuje Mrnjavi, a Cvjetko prihvati: - Brao moja, Mrnjavi je potakao vjerojatnu misao. I pa zite: ako je knez uistinu tamo domamio Gordanu, bila bi naa dunost da oslobodimo enu junaka Damira. - im izvrimo danas to smo poduzeli, najprije moramo otii u Lukavac. To bismo odmah morali javiti Draeniu. Dok ovako razgovaraju, neumorno istrauju pogledima usku zagorsku dolinu, teko oekujui dim na cesti. Odjednom Arba-nasi svojim dalekovidnim pogledom neto zapazi i usklikne: - Tamo je oblaak dima na cesti, eno ispod onog sela. - To su moji drugovi Zagorci koji jo imaju stii da nam se pridrue - veli Cvjetko Simuni. - Uzalud, knezu jo nadaleko nema traga. I promatraju jahae kako se ure dalekom cestom, gube i opet izmilje na povrinu. A kad su stigli blie, udarie prema Simuni-evu dvoru. Bili su njegovi drugovi koje je jo oekivao. - Sad emo biti svi na okupu - veli on, sagne se na prozor dolje u dvorite kojim pasu osedlani konji, a tamo na ledini dva desetak momaka sjedi i pria. - Sve je spremno, samo kneza jo nema - nestrpljivo e Arbanasi. - Trebalo bi ipak razmisliti: ako povorku ne opazimo ni da nas, ni sutra, ni vie dana? - pita Darko Mrnjavi. - Da, ako knez ponovo odgodi put? Primjedba ih se nemilo kosnu. Namrtena lica svjedoe o zlovolji koju im prouzrokuje mogunost da knez ne bi stigao. - Doi e, ne bojte se. Jelenku Kueviu rekli su to lukavaki lugari lovci - ohrabruje ih Simuni. - Oni su mu pripovjedali ak i to to sve spremaju za put. - Idemo dolje u blagovaonicu da pitam Jelenka neka kae to misli. Velislav hoe da silazi stubama, ali ga Cvjetko zaustavi: - Uzalud e ga traiti dolje. Nakon objeda izaao je u ljivik. Od svih se tui. Prije podne nije prozborio na vijeanju ni rijei, a to mu zamjeraju. - Ne moe ostati pod istim krovom sa Slavimirom Draeniem. Razumije se. - Gle, tamo je iza onog stabla - upozori imuni. - Na slonio se i zuri. 0 emu to samo razm ilja? Kad bih to znao uzdahne Cvjetko. - Lice mu je kao da razgovara s neastivim- primijeti Mr njavi. Promatraju biveg zastavnika u ljiviku. Izmeu zelenih grana plavi se njegova odora i napadno potcrtava garavo lice, namrteno, mrano. Kao da se sprema nekoga objesiti - apne Arbanasi ne kako potiteno i sjeti se Jasenke, ali odmah otrese te misli, traei pogledom po dolini kneevu povorku. Simuni se sagne na prozor da bolje vidi Jelenka. Njegova vitkost, oi i siva pojava ivo mu uskrsava u dui lik djevojke koja mu se zavukla u srce pa s jo veom pozornou i pojaanim strahom prati njegovo ponaanje. U blagovaonici se raspravlja jo ivlje, uzbuenije nego do-podne. Draeni upuuje svakoga to mora raditi, u kojem asu i kako. Izvrava s njima stvarne pokuse. Vukana je uzeo da prikazuje kneza, a Iliji to oito godi. Onda je Draeni odabrao estoricu najjaih izmeu drugova i pouava ih kako e pristupiti knezu i svezati ga, gdje se tko ima postaviti, tko e prihvatiti konja, tko, kako i kada priskoiti.

Simuni promatra, izrie po koju uputu ili opomenu na to sve valja paziti, a svi su jedna panja, jedan dah, jedno drhtanje. Osjeaju opasnost svoje namere i velike koristi ako uspiju. - Molim vas, gospodo - opominje Draeni - zadrite mir, potpuni mir. Znam, svakome mora zadrhtati srce u tako velikom asu, ali ruka neka vam je mirna. I ruka i misao. Treba brzo raditi i brzo slijediti odredbe. imuni i ja izdavat emo naloge. - Ne, dvojica ne moemo zapovijedati - prosvjeduje i muni. - Mi vas imenujemo voom. Svi pristaju jednoduno, a Draeni e tiho i odluno: Neprijatelj ne smije iz mojih zapovijedi saznati to kanimo, zato emo sloiti nekoliko obinih rijei koje e oznaiti to vam valja initi. Samo ete vi znati to znae. Brzo je i to bilo ureeno. Sloili su lozinke. Spremaju se kao na bojno polje. Due su im pune zanosa i ushita. Svi su uareni, spremni, razbueni. - ujte jo neto - zapone imuni i saopi im razgovor u tornju dvorca o Gordaninu zatoenju. - Sve mi se ini da je ona domamljena u kneev dvor. to vi velite na to? - Vidjeli smo je jahati u dvor s Mladeniem - ispada odmah Ilija Jakovac Vukan zlobnim smijekom - ba onaj dan kad smo pratili gospodina Draenia. - Jest - potvrdi Draeni - jahala je strahovitom hitnjom i ba bi moglo potvrditi sumnju gospodina Mrnjavia da je nekom prevarom domamljena onamo. Ali sada nema svrhe o tom rasprav ljati jer emo sve to ve sutra u no saznati kad zauzmemo Lu kavac. U tornju jo uvijek nepokolebljivo sjede straari, istraujui daleku dolinu, sve dok Arbanasi ne uzvikne i pokae rukom u daljinu. Svi slijede njegovu pozornost s napetom panjom i pitaju. Ali on uti. To ih uznemiruje. Uzalud nastoje prodrijeti u daljinu kojom krui Arbanasiev pogled. Ali on buno usklikne i udari rukom po daski prozora: Eno ga, ide. Kao da je iskra pala u vrelo ulje. Mlade usplamti, natisne se k Velislavu. Gorui pogledi trae u smjeru kojim on pokazuje rukom. Dugo ne moe nitko opaziti to on ve nekoliko asaka promatra: - Gledajte one jablane ispod brda, tamo preko Puhakovca. Tamo se ljeskaju koplja. - Jest. Koplja. Oni su - viu mladi ljudi dolje plemiima koji su na dvoritu. - Na koliko daljine? - pita Draeni s dvorita. - Za tri etvrt sata mogu biti ovdje - javi Mrnjavi. Tono poznam cestu. - Je li povorka velika? - pita Draeni u toranj, dok Arba nasi odgovara: - Prilino velika. - I da je itava vojska. Mi smo spremni. - Gospodine Arbanasiu, ostanite gore - odredi Draeni dok se ne spremimo i javljajte to se cestom dogaa. Dvoritem urba, trka, spremanje. Maevi zvee, koplja se ljeskaju, titovi tropou. Plemii uzimaju kacige s vizirima, a gore s tornja Arbanasi javlja: - Sad su usporili jahanje. Silaze nizbrdo, ba kroz selo. Bit e ih vie od trideset. Sad su se zaustavili. - Zaustavili? - ubaci Cvjetko pitanje odozdo. - Moda uz rijeku Krapinicu? Onda napajaju konje.

U dvoritu sve kipi, vri. Velislav baci dolje vijest: Krenuli su dalje, ali polagano. Idu cestom. - Dosta, siite gospodine Arbanasiu - odreuje Draeni. I on pohita niza stepenice pa na dvorite. - U sedla, gospodo - zapovijeda Slavimir Draeni. Za tili as svi su uzjahali. - Dakle, naprijed! - usklikne Draeni, a imuni, jaui uza nj, primijeti: - Sasvim sam siguran da moramo uspjeti. - Knezu ne pomae sada ni sto kraljevskih roaka. Na je i svreno. Draeni dade znak za polazak. Sluga otvara vrata ograde. etrdeset mladih plemia izjahalo je iz dvorca i spustilo se nizbrdo cestom koja vodi u Krapinu. Jahali su polako da ne diu prainu koja bi sat daleko upozoravala ljude na brojnu povorku jahaa. Za pola sata jahanja Cvjetko zaustavi drugove. Stigli su na mjesto koje je odabrao i razjanjava Draeniu: Ovdje se dvije ceste ukrtavaju. Jedna vodi smjerom iz Zagreba u Krapinu, a ova druga prema Radoboju. Cesta prema Krapini s jedne i s druge strane obratena je umom i jo povrh toga gustim ikarjem. S one strane ikare pripremio sam sa svo jim momcima zaklonita, tako da se lako moemo s konjima sa kriti. Draeni je pregledao sve to mu je imuni kazao i radosno usklikne: Zasjeda je izvrsna. Gospodine imuniu, vanredno ste oda brali. Bolje se ne moe eljeti. A sad, gospodo, odmah emo se razrediti kako smo u dvorcu ugovorili. S ove i s one strane neka se sakriju oni koji imaju zadau da knezu zakre put prema Kra pini. S one strane opet oni koji ga imaju zaokruiti straga i s boka. Mi koji ga hvatamo ostajemo u sreditu, a vi tamo imate zadau uhvatiti kneeve prijatelje ako ih uope dovode sa sobom. Zamalo nestadoe jahai. Progutalo ih grmlje i granje. Samo su imuni i Draeni jo na cesti, istrauju jednu i drugu stranu, ne viri li gdjegod kakav konjanik iz zasjede. Ni jednome traga. Nestali su. Onda i oni krenue k svojim drugovima da se zaklone. Na krianju je ostao jedino Velislav Arbanasi na strai pa istrauje cestu prema brdu. Zamalo javi Draeniu i Cvjetku Si-muniu: Na brdu Sv. kri ve se die magla praine i vide se ko njanici. Dok stignu, ba e pasti prvi mrak. Bolje se ne moe eljeti. Opet hita Arbanasi drhtav od blizine sudbonosnog asa, viri kroz granje i zavirkuje prema jugu, odakle se dolinom pribliuje magla praine. arki zapad polagano se gasi. Rumenilo blijedi. Breuljci su pomodrjeli. Granje zakripi. Velislav tri k voama i javlja: - Dolaze polagano korakom, ravno cestom. Stii e nam u klijeta za kojih etvrt sata. - Ako bi se to promijenilo, javite - odredi Draeni - ako ne, ostanite i pridruite se navali desno. I bude svuda mir. Mir i oprez - zapovijedaju slijeva Draeni, zdesna imuni. Pritajili su se, zanijemili. Suma je puna tiine, due mladia pune krikova. Nad njima gore sumrak, a u njima svjetlost. Oko njih tihi mir, u njihovim srcima razmahani vihor. Oruje u njihovim rukama spremno je na dani znak. Pritajeni ekaju. Sigurnost da idu u navalu die im zanose, usplamuje due. Mlada krv vri, volja plamti, duh se uspravlja, ne preza ni pred kakvom opasnosti. Ovladava ih slast od sigurnosti da e se ve za koji as baciti na iju omraenoj

vlasti i stegnuti joj grlo. Svladati je, upokoriti, baciti na koljena. Uitak im prua svaki as to ih dijeli od susreta s izvriteljem zloinstva kraljevske dvorske stranke. Sivo predveerje prekriva ih svojim krilima. Kroz tiinu muklo odjekuje jednolini topot konja. Zvuno kao da uma ima stijene. ekaju voin znak kao napete strune dodir igraa. udna ptiurina se javlja umom: Cuk, uk, uk. Kao da je grmlje skoilo uvis i pretvorilo se u konjanike pokrivene vizirima. Sa svih strana sablasti padoe na cestu. Kneevska povorka nae se u obruu mladih vitezova. Stoj, kome je do ive glave! - zagrmi imuniev glas. Stani! - oglasi se iza njega Draeni. - Oruje dolje, ili nema milosti. U povorci zabuna. Lukavani udare da se probiju. estoko se sudaraju oruja. Bitka se razvija. Kreevo biva sve ee, Hrvati ih potiskuju sve vie u okup i biju. Iza Lukavana uje se zapovijed: Udarite na razbojnike, tucite ih! Knez Brandenburg zapo vijeda. Objesit u vas ako ih ne pobijete sve do jednoga. Uzalud zapovijed i prijetnja. Vojnici su stisnuti kao u klupko. Lea su im zatiena, ali naprijed nemaju ni pedalj mjesta da zamahnu kopljem ili maem. Oni u prvom redu biju se, ovi straga nemaju kamo, a Hrvati ih uhvatili u okrug. Nema im izlaza iz klopke. Odjednom Draeni povie: Lukavaki etovoe, dolje oruje! Tko ne poslua, neka plati glavom. Jedva su doekali tu prijetnju da mogu obustaviti beskorisnu i opasnu bitku. Oruje pada po cesti. Brzo ga pobrae plemiki momci. - Hulje, razbojnici, lupei! - vie straga nekoliko glasova. - Ostavili su nas vojnici, izdali su nas, knee! - Visjet e im lupeke lubanje, sve redom. - ujete li, kneza? - upozori Draeni imunia - a sad da rasprimo njegove nade da e vjeati svoje vojnike. - Kapetane lukavaki, zar e ostaviti svojeg kneza? - Svezali mi ruke, gospodaru - odgovori ovaj - i stane pred konja svojeg gospodara da ga tijelom zatiti. - Maknite se - vikne mu Slavimir Draeni - da vas ja ne moram micati s puta. 2elim govoriti s knezom od Brandenburga bez tvoje prisutnosti. Prijetnji se ovjek pokori i gleda gore k svojem gospodaru koji sjedi na sedlu. Mlado, okruglo, nabuhlo lice odaje da je putem neto jae potegnuo iz putnog tobolca, ali se dri vrsto i bahato: - Tko se usuuje ovako drsko traiti mene, kneza Branden burga? Mene, boga svojega? Novaca vam se hoe Brandenburgovih? Daj im, kapetane, pa neka se nose ispred oiju. - Nismo razbojnici, knee - veli imuni. - Zaustavili ste me nasred ceste, dakle, hoete me orobiti. - Navikli ste ovom zanatu, uzvieni knee. Vai plaenici pljakaju na hrvatskim poljanama kmetove, vuku iz staja stoku. Mi se ne kanimo povesti za vama. Nismo razbojnici. - Tko se to usuuje ovako govoriti sa mnom, roakom nje gova velianstva? - Mi emo se prikazati njegovoj uzvienosti, samo jo malo strpljenja. - imuni znaajno pogleda Draenia. S njim stoje jo estorica jakih pleatih drugova i gledaju ravno u oi zapov jedniku Draeniu. Ovaj mirno izree: - Vrijeme ne eka.

Na lozinku sva estorica kao jedan bace se na kneza. Istog asa dvojica mu saviju ruke unatrag, dvojica dre vrsto konja, peti mu vee oi rupcem, a esti ruke uzetom. On se otimlje, kune, vie, prijeti: - Mene kraljeva neaka, mene, kneza, mene. - I stade kleti. - Razbojnika se napada istim orujem kojim on ide svijetom, gospodine knee - veli imuni vrsto mu veui ruke. - Kako ste vi postupali s narodom, tako emo mi s vama. Samo to mi vama ne kanimo nita oteti, ve samo oteto sebi vratiti. - Vratiti? Sto vratiti? Tko ste vi? - Nasamu emo porazgovoriti. - Gdje nasamu? - Strpite se, nee trajati dugo. - Danijele, Konrade, gdje ste, prijatelji moji? - Svezali su nas. Ni sebi ne moemo pomoi. - Tko su ovi ljudi, uro? to hoe? - Ne znam, ali platit e glavama. Velislav Arbanasi i Darko Mrnjavi svezali su ga na sedlo da ne moe sii, a imuni mu straga zategne ruke: - Sada morate mirno jahati s nama. Mi emo upravljati va im konjem. Sa svezanim rukama unatrag i povezanim oima nema vam bijega. Kad biste pokuali mamuzama tjerati konja i bjeati, onda emo vas malo neudobnije poloiti konju na hrbat. Dakle, prihvatite tu blagodat da udobno sjedite u sedlu. - Sjedit ete vi pod vjealima na crnoj zemlji kad vam krv nik bude spremao ue oko vrata. A sad mi recite: kamo me vo dite? Mrnjavi se nasmije, sav se tresui od radosti: - Pozivamo vas na veeru, gospodine knee. - Gdje je ta veera? Moda u vaem dvorcu? - To ete vidjeti kad vam skinemo povez - veli imuni. - Hou da znam tko poziva na veeru kraljeva roaka? Tko ste vi? - Prijatelji kralja. - Vrijeate kralja kad ovako govorite. Zato e vas kralj objesiti. - Ako se kralju hoe vjeati, ima dovoljno ljudi oko sebe za ijim glavama uzdiu vjeala - veli Mrnjavi i pogleda povez na kneevoj glavi. - Ako biste putem vikali, bilo bi uzalud jer nigdje nairoko i daleko nema kue. Ali imamo tu jo jedan povez za usta, bit e teko pod njim disati. Vidite, mi vas ne elimo muiti, ipak ako viknete, onda nema smilovanja. - Vjeat e vas kralj, sve redom. Tako mi asti. Ali oni vie ne sluaju njegove prijetnje. Mrnjavi, Arbanasi, Draeni i imuni povukoe se na vijeanje. Sporazumjeli su se za nekoliko asaka. Mrnjavi s Jelenkom Kueviem ima uvati etovou i vojnike. - Da nijedan ne umakne - opomene ga Draeni. - Ne moe nijedan umaknuti. Kuevi ih je dao povezati zajedno kao volove. - A sada - saopuje mu imuni - neka gospodin Drae ni ide u moj dvorac i onamo odvede kneeve prijatelje. S Draeniem neka idu svi koje ne trebate. Moraju prospavati no jer u ranu zoru dolazi Arbanasi s kneevim pismom. - Bit e sve kako smo ugovorili. Ovo je bilo najtee.

- Divno je uspjelo. - A sad zbogom, gospodine imuniu. Do vienja - oprata se Draeni. - Zbogom - odgovori imuni i vrati se k svojim drugovi ma koji su oko zarobljenika i pozove ih na odlazak. estorica se plemia sa Simuniem na elu izgube u mraku. Mrnjavi i Draeni oslukuju kako se gubi topot njihovih konja. Sretnog li asa - veli Draeni. - Sada smo mi gospo dari Lukavca, Medvedgrada i Krapine. Samo da nam jo sutra donesu pismo, a onda idemo na juri u grad. Izmijenie nekoliko misli u radosti i veselju, a onda e Mrnjavi: - Ostat u sa etovoama ovdje na cesti do zore. Ovdje ih je lake drati na oku nego u umi. - Nitko iv ne putuje u noi, osim avla. A im se razda ni, odmah otpremite vukove u Pisaievu klijet i urite k nama u dvorac da to prije krenemo u Lukavac. Do vienja! Jedan dio mladih ljudi ostane s Mrnjaviem, a ostali slijede Draenia. Sa sobom vode etiri kneevska dvorana povezanih oiju. Kunu, prijete se, ali ih nitko ne slua. U Simunievu dvorcu smjestie ih u jednu sobu, dadoe im jela i pia, a pred vratima sjedoe sluge da straare itavu no. Tamo pak na cesti u mraku stoji Mrnjavi. Pred njim su razoruani voj nici. Netko ga uhvati za ruku i oslovi ga: - Vi ste, gospodine Jelenko? Zar se to dogodilo? - Nita. Lukavaki razbojnici su mirni. Mnogo se ne bri nem to e biti s njima. Htio bih samo znati dokle emo ostati na toj cesti? - Samo do prve zore da ih vodimo u zarobljenitvo, ili samo do veeri, a onda neka idu. Ne mogu nam vie biti na tetu. - A kamo su odveli kneza? - To zna samo imuni koji ih vodi. - A gdje je Draeni? - Njemu su odredili da uva kneeve prijatelje. A zatim mo ra s ostalima spavati. Sutra ga eka ba tako teka zadaa u Lu kavcu kao to je bila ova ovdje. Zapravo jo mnogo tea, ako bude bitke s Pencingerom. - Tko e ostati s knezom u zarobljenitvu? - Po svoj prilici svi oni koji su ga vodili. To e odrediti i muni. On je to preuzeo na sebe. Ali sluajte: da ne budemo sut ra umorni, izmijenit emo se u straarenju da svako od nas pro spava koju uru. Hoete li vi zapoeti? - Hvala. Meni se ne spava. Onda Mrnjavi zovne ostale drugove pa ih podijeli za izmjenu, a sam ostane da uva lukavaku razoruanu drubu. I oni su zaspali, leei na cesti. No je tamna. Samo nekoliko zvijezda treperi. U itavom kraju tiina. Ni lave pasa ne dopire u ovu pusto. Niotkuda nema glasa kakvom topotu konja. Miruje no, oblaci pokrivaju zvijezde. Mladi straari nisu u-morni. Uzbuena im krv teko eka dan koji im nosi nova sretna uzbuenja. ZAROBLJENIK Po mraku vode plemii zarobljenika. Sa svake strane jau uvari i vrsto dre konopce kojima su svezali njegova konja. Sprijeda i straga po dvojica. Nitko ne veli nita. Suzanj isprva prijeti, ali od straha da mu ne veu usta, uuti. Otmiari se ure, poznaju dobro svoj put. Sve vie se suzuje brdine, sve hladniji biva zrak, sve tamnija no. Visoine s obje strane ceste primiu se blie. Ve se gotovo sustaju. Kao da su zali u mrani hodnik. Sve dublje ulaze u tminu i pusto po kojoj estoko odjekuje topot konja.

Stigli su pred strminu obraslu gustom umom. Moraju sii s konja i uspinjati se. Dvojica vode zarobljenika. Teko koraa uzbrdo, kune i prij eti. Kralj e kazniti vas, svu vau obitelj, sve koji vam pripa daju u devetom koljenu. Otmiari su odluili da mu i ne odgovaraju. I on uuti. Na crnom plastu noi neto se zaiskrilo. Mali svjetlucavi pla-miak. Kroz gutaru se uje lave psa. Jo se us pinju uskim pu-teljkom i vuku svojeg zarobljenika. Stigli su umovitom strminom na vrhunac. Od mranog neba odrazuju se obrisi dvorca, a sve okolo pusto, samoa. imuni udari o vrata i zovne. Iznutra se netko oglasi. Oekivali su ih. Vrata se otvore. Visok i jak ovjek stoji pod mranim svodom ulaza. U ruci mu malo svjetlo. Pozdravi i posvijetli im. Onda se vrata za njima zatvore. Naoe se u dvoritu, etverokutnom, dosta prostranom. Naokolo drveni starovjeni trijemovi jednokatnog dvorca. - Izvolite samo mirno s nama, knee - nuka Simuni zaro bljenika. - to kanite sa mnom? Gdje sam? - Ne bojte se nita. - Niega se ne boji kraljev roak u ovoj zemlji. Ali hou da znam gdje se nalazim. Razveite mi oi. - Odmah, knee, samo malo strpljenja. Dovedoe ga ravno u prizemlje. ovjek sa svjetiljkom otvara im vrata sobe. Ispod niskog stropa, s debelim drvenim tramovima, opremljena je postelja. Na stolu hladna butina, peenje, kruh i velik vr vina. imuni skine zarobljeniku povez. Trepti mu svjetlost pa se tek za nekoliko asaka snae, a onda mrko gleda u svoje otmiare. - Tko ste vi? Po odijelu ste plemii, a po postupku razboj nici? - Plemii smo, ne samo po odori. - Oito niste svjesni svojeg ina jer se nikad ne biste usudili dotai kneza Brandenburga. Znate to vas eka? - Neka se gospodin knez ne brine to e biti s nama. Onda koraa po sobi, razmahuje se, kune i prijeti: - Niste jo raunali kako ete ovo skupo platiti? - Jo se ne zna tko e platiti i to. Vidite: lijepo su vas do ekali. Dodue, ima samo peenja i butine, a nikakvih velikakih poslastica i jela s raznim finim umakom. - Prisjest e vam veera koju ste ovdje spremili meni - bi jesno e on. - Moj ujak, kralj, mora to smatrati uvredom svojeg velianstva, uvredom svoje obitelji. Znate li to to znai? - Gospodine knee, i vi ste gladni, a i mi. A treba nam i po inka nakon ovog posla. - Ovdje u prenoiti? - Postelja je, vjerujte, mekana i udobna, naravno, nema svi lenih zastora kao u gradu Lukavcu. Ovo je ovdje samo jednostavni plemiki dvorac, a grad Lukavac dao je sam kralj Matija Korvin raskono urediti za svojeg sina Ivana Korvina i njegovu enu. Ni je, dakle, udo ako je tamo udobnije. On prokune i sjedne na postelju. to hoete od mene? Plemii ne odgovaraju. imuni uzima s hrastovog ormara crnilo i pero, Arbanasi papir i donose mu na stol. Ostali stoje i ekaju, imuni oslovi svojeg zarobljenika vrlo sveano: - Vaa kraljevska milosti, molimo vas sjednite ovamo. Na

pisat ete nam jedno pismo. - Pisati pismo? Kome - pita on otresito. - Najuvaenijoj linosti vaega dvora gospodinu Sigismundu Pencingeru. - Dakle, ipak traite otkupninu? Razumijem. Koliko? - i uz me pero. imuni je preuzeo dunost da govori, a oni drugi sluaju. - Novac ne elimo. Otkupnina je sasvim druge vrste. Nalo ite svojem kneevskom katelanu neka smjesta pusti na slobodu enu naega voe gospodina Damira od Brezovice. - Sad mi je napokon jasno. Gospoda pripadaju hrvatskoj stranci kojoj je voa gospodin Damir od Brezovice? Da, gospodine knee, i zato emo se lijepo o svemu porazgovoriti. On smjesta promijeni dranje i prikazuje se ljubazan: - Samo vas moram najprije upozoriti da ste se prevarili ako mislite mene uzeti za taoca lijepoj gospoi. Ona se nalazi na mo jem dvoru po vlastitoj volji. Jednostavno zato to ranjenog sina nije mogla otpremiti kui. Na putu bi jo mogao umrijeti i, narav no, svi bi okrivili mene da sam ga ja iz mrnje bacio iz dvora na pola mrtvog. A onda, gospodo, znajte. Damir od Brezovice ne bi imao vie sina da ga nisu spasili moji ljudi, gotovo ga istrgli iz ralja vepra. To su vam mogli kazati i brezovaki momci i potkastelan koji su pratili djeaka kad se dogodila nesrea. - Ako je tako, zato se, gospodine knee, plemenita gospoa nikome ne javlja? - Otkuda bih ja to znao? Idite, pitajte nju. Evo, putovao sam na svoj dvorac u Krapinu da joj u Lukavcu ne budem na putu. - Dobro, vidjet emo, gospodine knee, je li sve to onako ka ko prikazujete. Mi smo odluili da idemo k njoj. - Molim, izvolite u Lukavac i zapitajte je. - Ba zato elimo jedno pismo iz vae ruke za gospodina Pencingera da nam omogui govoriti s Gordanom. - Zato ne - i on uzima pero i papir da pie. - Molim, samo as, gospodine knee - uljudno zaustavi imuni - oprostite, pismo u vam ja kazivati u pero. Zarobljenik mrko pogleda i odloi pero. - Ako ste pravi plemii, onda vam je vrlo dobro poznato da se knezu Brandenburgu, kraljevu roaku, mora vjerovati? - Pravi sam plemi, ali i Hrvat i, kao takav, ne mogu vjero vati onom to bi vaa milost napisala. Drugo vam ne preostaje, gospodine knee, nego izvolite pisati to vam ja kaem. Ako ne, onda morate provoditi dane zarobljenika u skrovitu koje nitko ne moe nai jer vas ovdje nikada nitko ne bi pokuao ni traiti. Niste vidjeli kuda smo vas vodili, ali po vaem nezadovoljstvu to ste ga otro izraavali putem jasno je da ste zamijetili kako se teko uspeti do ovog dvorca u gutari. - Pretrait e kralj sve dvorce u vaoj zemlji. - Ali ovaj ovdje ne moe nai. On je skriven ak i nebesima. Ako nae poslove ne rijeimo danas i sutra, odvest emo vas dolje u dubinu gdje nee biti ugodno kao ovdje. Stao je strahovito kleti, prijetiti se, koraajui dolje-gore. Simuni ga ostavi nekoliko asaka da se do milje volje izbjes-ni, a onda ga ljubazno oslo vi: Ako pokuate sasluati to vam kanim kazivati u pero, od mah ete uvidjeti kako su nai zahtjevi skromni. asak se zaustavi i osine svoje otmiare pogledom punim gnjeva.

- Prije svega, neka smo nacistu: vi ste me oteli zbog Gordane jer ste uvjereni da sam je ja u svojem dvoru silom zadrao ka ko bih imao u ruci taoca svojih protivnika? - Sve u vam kazati, gospodine knee, samo se izvolite pri miriti i sasluati me. - Da ujem to ele otmiari - veli on prezirno. - Vai drugovi u Budimu, iji ste vi pristaa i predstavnik, gospoda Baka i Ferenci, predlagali su da se s njima izmirimo, odnosno kralj Vladislav je predloio da se izmirimo s vama kao njihovim predstavnikom. - A vi ste odgovorili ovom otmicom? Nakon ovog zloina ne moe biti ni raspravljanja ni sporazumijevanja, ni pomirdbe. - Obratno, samo ovako moemo raspravljati. Vaa gospoda predlau da se nagaamo, sporazumijevamo i pomirimo. Troak pomirbe morali bismo platiti mi. U znak pomirenja mi bismo se morali odrei i ono malo slob ode to je jo imamo, a osim toga, natrpati do vrha vae monje. Takvo vi elite sporazumijevanje, takvu pomirbu. Zato smo mi mladi odluili uiniti taj korak da imamo u ruci vas. Mi smo vama uzeli slobodu da moemo raspra vljati o pomirenju. Da nismo to uinili mi, vi biste uzeli slobodu nama, pritisli nas o zid da budemo popustljivi i dareljivi. Ali po brinuli smo se da uzmognemo kazivati u pero svoje zahtjeve mi. Ukoeni pogled upire on u svoje otmiare i okosi se ljutito: Vi me kanite drati ovdje da pregovarate s predstavncima dvorske stranke? Simuni se nasmijei i odgovara: - Kanimo vam ponuditi mir. Evo, zato smo vas doveli. - To je drsko izrugivanje. - Vrlo ozbiljna ponuda. - Da ujem vae uvjete tome miru? - Danas smo svi umorni nakon tekog posla. Vi opet niste privikli uspinjati se tako teko i visoko. Zbog toga e,mo raspra vu o tome odgoditi do sutra ujutro. Na vama je da odavde izae te za malo dana. A zadajemo vam rije: postupat emo s vama kao to se dolikuje vaem visokom poloaju i naem imenu ako nas vi ne prisilite na druge mjere. Danas traimo samo ovo jedno pismo. Evo, to ete napisati, knee. Tada izvadi ispisani papir i stade itati knezu: "estitom gospodinu Pencingeru, katelanu kneza Branden-burga u Lukavcu: Kad sam danas putovao u Krapinu, doekali su me mladi predstavnici Hrvatske koji su budunost ove zemlje. Oni su mi priopili da su spremni primiti ponude pomirbe koja se ve esto predlagala sa strane Budima. Prihvatio sam, naravno, i mi smo sve ugovorili pa sam se s njima potpuno sporazumio i primio sva jamstva za budunost. Uslijed toga se situacija promijenila i zahtijevam da ih primi u gradu Lukavcu kao moje prijatelje, da im omogui govoriti s plemenitom gospoom Gordanom od Brezovice. To je moja elja i moja zapovijed." Proitavi, imuni pogleda zarobljenika koji mrko bulji preda se. Dakle, gospodine knee, ne traimo nita drugo nego to ste sami ponudili, a mi samo traimo ovo pismo da nas gospodin katelan primi kako treba i da nam dade prilike govoriti s Gor danom. Sutra u zoru odnijet e na pouzdanik pismo s nekoliko naih drugova u Lukavac. Tada ga ostavi razmiljati i okrene se k svojim prijateljima. Izmijenili su nekoliko rijei, kad se zarobljenik konano odlui: - Da, ponudio sam vam da idete sami k plemenitoj gospoi Gordani. I drago mi je to primate. Barem ete se uvjeriti da je

po svojoj vlastitoj elji u Lukavcu i da tamo njeguje sina. - To bolje po vas, gospodine knee, jer e nam biti olakani daljnji pregovori. imuni mu preda sastavak pisma. Odmah ga je stao prepisivati. Najposlije providi pismo svojim potpisom, imuni uzme, proita i onda veli: Tako, a sada izvolite zaloiti. Pripremili smo vam, kako vi dite, sve to je najbolje u dvorcu, izabrali i najbolje vino, jer zna mo: vi ste majstor u poznavanju dobrih vina. Mrko bulji preda se, ne odgovori nita, ve ostane sjediti, a da ih i ne gleda. Sutra u zoru opet emo vas posjetiti - veli imuni na odlasku. Pozdravili su i udaljili se iz sobe. imuni okrene klju u bravi. U hodniku stoji ovjek sa svjetiljkom i dva jaka momka. Ova su dvojica odreena od gospodara dvorca da uvaju zarobljenika. On im naloi da se ne miu ispred vrata sve do jutra, tako dugo dok ne doe on sa svojim drugovima. uvari su sjeli na klupu u hodniku, a starac povede imunia i drugove u prvi kat. Na hodniku ih doeka mukarac srednjeg stasa, smee brade i kose s prijaznim smijekom. - Dakle, sve je dobro uspjelo. ekao sam brojei asove. - Kad je hrabrosti, pameti i sloge, mora svaka stvar uspje ti - odgovori imuni, onda prikae ostalu petoricu, a njima opet domaina. - Evo, drugovi, to je gospodar Lobor-grada u kojemu se na lazimo. Tomo Crnkovi, moj je prijatelj. Makar je mnogo stariji od nas, slae se s naim pothvatom. Njega sam zamolio da mi do pusti u ovom dvoru sklonuti kneza Brandenburga. - Vrlo sam sretan i poaen takvim gostom - nasmije se prijazni domain pa ih povede u blagovaonicu. U prostranoj sobi ve je spremljen stol za veeru. Odmah ih posjeda i naloi onome sa svjetiljkom da sluge donesu jelo. - Zaista ovdje nitko ne moe traiti Brandenburga - primi jeti zagrebaki plemi Dragan Vojkovi. - To ste vrlo dobro odabrali, imuniu. - Kako se knez ponaao na putu za vrijeme otmice? - pita domain. - Bahato. Kako bi drukije? Sto puta se zap rijetio vjealima, ali mi se nismo jako prestraili. Najposlije je vidio da mu nema izlaza i zautio je. Dolje sam mu neto malo razjasnio stvar, dok napokon nije pisao katelanu Pencingeru potrebno pismo. - to e s tim pismom? - ljubopitno e domain. - Velislav Arbanasi odnijet e ga ranom zorom u moj dvo rac gdje ga ekaju ostali drugovi. A onda idu njih trideset esto rica u Lukavac. Tamo e Pencingeru predati kneevu pisanu zapo vijed. Tada e ih Pencinger primiti u dvorac. A kad su oni jednom pod krovom, pograbit e ga, svezati i u njegovo ime izdavati za povijedi, svu posadu zarobiti i Lukavac je u naim rukama. Evo, itajte kako je sastavljeno pismo. S uitkom domain proita, a onda pohvali: - Lukavo sastavljeno. To je sigurno tvoje djelo, Cvjetko? - Pomogao mi je gospodin Slavimir Draeni, pa i Velislav Arbanasi, a svi smo redom odluivali to se ima pisati da Pen cinger padne u mreu i povjeruje. Zato smo i spomenuli pomirbu. - Nije li udo da nam on sam nudi neka idemo Gordani? pita Velislav. - To bi moglo znaiti dvoje: ili doista njeguje ranjenog si

na, ili moda vie nije u tom dvorcu - razlae imuni. - Ako su je odveli kamo drugamo, ili je ona sama otila, sve emo to doznati. - Svakako lukavi knez ima razloga da nam nudi da idemo u Lukavac, a za nas nije vie vaan razlog - naglaava Dragan Voj kovi. - Tako je, potvrdi imuni - s ovim pismom ulazit e nai drugovi sutra u dvorac, zarobiti Pencingera kao to smo zarobili i kneza. Domain Tomo Crnkovi nalijeva vreve: - Ba ste junaine. To je bila dobra zamisao. Sada je samo vano da oni sutra dobro izvedu u Lukavcu. - Ne bojim se. Draeni, Arbanasi i Mrnjavi vodit e i tavu stvar u Lukavcu, a ja u jo sutra ostati ovdje da s knezom nastavimo razgovor i poluim ono najvanije zbog ega smo ga i zarobili. Kad to postignem, odmah u se vratiti k drugovima. Ov dje e ostati etvorica da uvaju zarobljenika. U sobi zamirie toplo peenje, hladno suho meso i kola, sluge su donijeli jelo, a oni poeli veerati. Pri tom se razvio razgovor o potpunoj nemogunosti da zarobljenika netko trai u Lobor-gra-du. Velislav Arbanasi izrie veliku radost to se ne moraju bojati da ga ovdje pronau. - Ovaj je dvorac kao stvoren da se netko sakrije i do kraja ivota zarobi. Kome je palo na um da na vrh strmog brda, usred guste divlje ume, sagradi taj dvorac? - Svakako nekome kome je bilo do toga da se skloni od lju di - nasmije se Dragan Vojkovi. - Ti ne zna tko je stanovao u ovom dvorcu? - pita imuni. - Nisi nikada o tome uo na Griu. - Cuo sam da je to bio dvorac nekog tajanstvenog viteza. - Gledaj tamo njegovu sliku. Svi su se ljubopitno okrenuli k slici iz koje gleda otro, ozbiljno lice sa cr.nim oima. Odora mu je crna, obrubljena zlatnim resama. Svima bude nekako neprijatno kao da ih gleda neko ivo bie. Domain razjanjava imunievim drugovima: - Bio je to vitez otima, a ivio je u trinaestom stoljeu. Mladi Turopoljci u udu pitaju: - Sto znai to vitez otima? Kako da vam to rastumaim - mui se Cvjetko. - Vitez otima u trinaestom stoljeu je isto kao, na primjer, dananja gospoda koja upravljaju naim kraljevstvom, a otimlju narodu sve do ega dou da napune svoje monje. Loborski gospodar upadne: - Ipak je jedna razlika, dragi Cvjetko. Stari vitezovi otima i otimali su samo bogatima, a esto davali sirotinji, a danas viso ka gospoda u kraljevstvu otimlju ba najvie sirotinji i dijele sa mo medu sobom. - Istina je - potvrde svi. - Taj Tomo Crni loborski bio je osobito prijatelj sirotinje - veli Cvjetko. - Ali je bio strah i trepet putujuih bogatuna. - Evo vidite - veli kuedomain. - Taj Tomo Crni bio je moj pradjed. Znao je napasti bogate putnike, a vie puta i trgov ce i dijelio je kmetovima. Kasnije se zaljubio u kneginjicu Dorju Okiku, i u toj ljubavi naao je svoje obraenje. A onda je bio najvei dobrotvor siromasima. Nakon njega izredalo se nekoliko koljena nae obitelji. Ja sam posljednji, a valjda u i ostati. - teta - veli Simuni - mora se oeniti. Kome e osta viti svoje imanje? - Za enidbu jo imam vremena. Uostalom, itavo ovo ima nje ionako nije moje. Imam ujaka, biskupa u Rimu, bio je esto

poslanik kralja Matije. Sada poduava u kolegiju mlade priprav nike koji dolaze iz Hrvatske u nauku za sveeniki stale. Meu njima je naao vrlo darovita mladia i uzeo ga za tienika, a on mu plaa njegove nauke iz jednog dijela ovog imanja. Samo dru gi dio je moj. Moda e Stjepko i batiniti jedan dio. I neka mu bude. - Tko je taj Stjepko? - Stjepko Brodari. Nema ni oca ni majke, a ni sredstava. - Poznavao sam staroga Brodarica - primijeti Vojkovi njegov sin bio je pa na dvoru kralja Matije i kralja Vladislava, a kasnije kod bana Ivania. - Da, to je tienik mojeg ujaka - odgovori domain. Vrlo darovit i pristao, a vazda je bio dosjetljiv i pun duha. Odlu io se na sveeniki stale. Po zagovoru Gordane dao mu je tada nji ban Ivani lijepu svotu i tako je otputovao u Rim na nauke. - Sada se ve pet dana nalazi kod mene. - I jo je u Rimu? - Ovdje u vaem dvorcu? - pita Vojkovi. - Da. Moj ujak mu je povjerio da odnese vana pisma banu Petru Berislaviu. Kako se ban nalazi na bojitu, zadrao sam da da se mladi kod mene odmori od napora i nauke. - Veselim se to u ga vidjeti - ree Vojkovi. - Niste mu nita rekli o naem dolasku? - Jesam i zamolio me neka ga prikazem vama, ali nisam znao hoe li to gospodi biti po volji. - Pouzdaje se u njegovu utnju zbog naeg zarobljenika? pita Simuni. - Kao u sebe, dragi Cvjetko. Kad si posljednji put bio sa mnom ugovorio da sklone ovdje kneza, jo nije bilo Stjepka pa ti nisam mogao o njemu nita spomenuti. Ali mladi je ve na kraljevskom dvoru sluio naoj stvari. - Kad ti veli da je pouzdan, onda e naim straarima biti vrlo ugodno provoditi vrijeme u njegovu drutvu. - Kad je tako, ja bih ga odmah doveo. Jo je budan. Svake noi ita mudre knjige. Svima je prijedlog po volji i domain ostavi sobu. Uskoro se vratio i doveo pristalog mladia. Visok, vitak, tamne kose, vedre i lijepe oi navjeuju bistroumnost i hrabrost. O-dijelo mu je od sive tkanine. Haljetak porubljen crvenim gajtanima, hlae doseu do potkoljenice. Preko haljetka obukao je dugu haljinu do poda crveno porubljenu i sprijeda otkopanu. Klobuk iroka oboda zavinut je prema gore. - Eto, gledajte mladog popa - smije se Vojkovi i pristupi mu. - Sjeate li se jo mene s Gria iz dana bana Ivania? - Sjeam se - veli on vedro i veselo to je naao znanca. Onda se upozna s ostalima pa sjedne k stolu. Ispitivali su ga najprije o Rimu i o svemu to je tamo vidio, o njegovoj nauci i osnovama za budunost. Zatim Velislav Arbanasi ustane: Idem na poinak. Cim svane prva zora, moram na put. Simuni upuuje svojeg druga na oprotaju: Cim sutra zauzmeae Lukavac, alji mi glasnika brzoteu. elim znati sve kako je bilo, pa i to je li Gordana jo u dvorcu kneza Brandenburga. Na te rijei Stjepko digne glavu. Oi su mu pune uenja: Damirova ena kod Brandenburga? Kako bi to moglo biti? Recite mi, gospodo. Pripovijedaju mu to su sami uli. A on se zarumenio od uz-buenosti nad Gordaninom sudbinom i odluno prosvjedovao.

- Gordana u dvorcu kneza Brandenburga od svoje volje? To nikada ne moe i nee biti. - Vidjeli su je ozbiljni ljudi da je onamo odjahala sa svojim katelanom. - Gordana je moda otila u Lukavac jer joj je tamo sin le ao teko ranjen, ali nikako nije mogla ostati na tom dvorcu. Si gurno bi svojeg sina iznijela bilo kako, ali nikada ne bi ostala u Lukavcu. - A to onda misli o tome da je ipak odjahala u dvorac? pita domain. - Ako nije istina ova stvar s veprom? Moda- je to knez iz mislio da je domami u dvorac. - Neto slino rekao je danas Mrnjavi - upozori Cvjetko imuni. - Sve emo to saznati u Lukavcu ve sutra u noi - zavri razgovor Velislav. - A sad mi dopustite da legnem. Cim pone svitati moram krenuti u imuniev dvorac. - Nije daleko - primijeti domain, - Imate jo kad. - Tko zna kakva nas sutra eka borba u Lukavcu. Moram biti svje i jak. Zahvaljujem vam na gostoprimstvu i do vienja. Velislav se redom izrukuje i krene na poinak. Oni drugi ostali su jo itav sat zajedno. imuni je razlagao to e sve sutra utanaiti s knezom, a onda se digoe i ostali na oprotaj. U itavoj kui nastade tiina. Tama je pokrila dvorac navrh brda. Oko njega uti uma i pria mrkoj noi o davnom gospodaru, vitezu otimau Tomi Crn ome. PRED ZORU NA KRIANJU Na cesti su momci i plemii pod vodstvom Darka Mrnjavia uvali svoje zarobljenike. im su se pojavile prve bijele sjene, voa odredi da se krene. Zarobljenici povezani meusobno ili su razoruani pjeke. Za pola sata ve su stigli na cilj. Mrnjavi i Jelenko dobro spremie etovou i vojnike u staru klijet. Dva su plemia ostala s njima i deset naoruanih momaka. Mrnjavi odredi dvojici mladih drugova: - Tu ete ostati dotle dok mi ne obavimo u Lukavcu svoj posao. Cim javimo da je svreno, pustite kneeve ljude da idu kud ih volja. Onda nam ne mogu vie biti na putu. Ali njihovo oruje uzet emo sa sobom, trebat e nam. Nama je do toga da nitko u kneevim dvorcima ne sazna to se dogodilo dok ne stignemo u Lukavac. Dakle, ni jedan neka vam ne umakne. Onda Darko krene sa svojim prijateljima i preostalim momcima u imuniev dvorac. Brzo su stigli na brdo Sv. kri i skrenuli u dvorite Cvjetkove kue. Sunce je tek izalo. Slukinje su im donijele zajutrak i neto jela za put. Draeni ih veselo doeka: Obiao sam zarobljenu gospodu, kneeve prijatelje, i raz jasnio im da e tu ostati samo danas i sutra, a onda mogu kamo ih volja. To ih je umirilo. Ovdje mora ostati jedan od drugova da nadzire momke koji ih uvaju. Brzo se odreuje, jo se bre izvravaju odredbe. Darko Mrnjavi uspeo se u toranj s dvojicom prijatelja da nadaleko istrae cestu hoe li gdje spaziti Arbanasia. U istom vedrom jutru prepoznali su ga ve iz daljine. Onda umireni silaze k svojim drugovima i javljaju: - Na glasnik dolazi. - Svi opremite konje da ne gubimo vrijeme - nalae Dra eni. Odmah su pohitali u dvorite i spremali se. Sve ide tono bez zapreka - primijeti Slavia Pisai. Kad se stvar unaprijed dobro smisli, mora ii. Taj Draeni bit e slavni vojskovoa. Svi se u dvoritu spremaju i ekaju Arbanasia.

Stigao je praan i znojan. Odmah su mu dali zajutrak. Pojeo je sjedei u sedlu i odgovarao na pitanja. Saopuje im kako su stigli u Lobor, spremili zarobljenika, to su govorili i konano kako su od njega primili pismo za Sigismun-da Pencingera. A sada, drugovi, najkraim putevima da zauzmemo Luka vac - odreuje Draeni. Dok su se svi spremali, Jelenko Kuevi bavi se oko svojeg vranca, hrani ga, napaja i ne brine se ni za koga. Velislav Arbana-si i Mrnjavevi promatraju ga: I danas se tui i ne govori nita. Mi svi podvikujemo, u ra dosti se topimo to smo uhvatili kneza, a on samo bulji preda se. A sve to zbog toga to je tu Draeni. Ba je udak. U ranu zoru izjahalo je iz imunieva drovita trideset est mladih plemia i dvadeset momaka i krenue cestom prema Zagrebu najbrim trkom. OVOG JUTRA U TUROPOLJU Svjee je jutro, svjea je zemlja. Sunano je nebo i sunane su nade u plod crne hraniteljice naroda. Na oranicama kmetova, slobodnjaci i plemii oru, kopaju, siju i sade. U umama nadziru i paze umski lugari da netko ne bi otetio ir, bogatstvo turopoljskih uma, da nitko ne bi sjekao plodna stabla. Proljetna priroda probudila je ljudske ruke na novi plodonosni rad. Gospoa Tomislava Kuevi i njezina ki Jasenka same nadziru posao po oranicama oko svojeg dvorca. Nadziru, upuuju i onda se zagledaju prema Velikoj Mlaki. itava poljana visokog gustog aa opominje svakoga da tamo u sreditu poljane lei movara koja guta ljude kad bi zalutali golemim visokim aom. I majka i ki gledaju onamo. Nekoga oekuju. Nitko ne dolazi. Sva daljina nad cestom ista je, bez ob laka praine. Te je rijei gospoa Kuevi ve nekoliko puta opetovala. - Zar danas oekujete Jelenka? Tek je dva dana to je oti ao? - Ako je opet otiao u lukavaku umu, lako se mogao vratiti. - Mnogo dalje vodili su ga putovi, majko. Bolje e biti da se brinemo za sjetvu i ne mislimo o Jelenku. I obilaze orae, kopae, odreuju nadgledaju, a onda se Jasenka vraa u dvorac pa nadzire spremanje doruka za gladne poljodjelce. Kad je svrila, izae na trijem i dozove ljude k jelu. Zagledala se prema Lukavcu. Na cesti opazi etu. Tamne su im kacige i tamna koplja. Na elu im jae snaan mukarac. Odijelo mu je sivo. Kaciga siva, vizir sputen duboko i pokriva mu lice do vrata. Konjanici se ure. Oito su im odreeni putovi i poslovi. Na trijem dolazi gospoa Tomislava Kuevi, dolaze teaci, sluge i sluavke pa gledaju konjanike. - Taj s vizirom sigurno je katelan Pencinger. Tko bi znao kako izgleda ta strana zvijer. Kamo to vodi vojnike? - Lako je lukavakim plaenicima. ivine sjede na sedlu oklopljeni i zatieni, pa i lica pokrivaju da im tko ne baci togod u neasne obraze. - I nikad ne zna kako te mrcine izgledaju izbliza - vele te aci. - Bolje ih je vidjeti nadaleko. - Zure se. Ne sluti to na dobro. - Idu prema Donjoj Lomnici. Sto li e to biti? - apu puni zlih slutnja. A onda idu u kuu. Zovu ih glad i pune zdjele. eta ide preko polja i gazi preko svjee izoranih i zasijanih brazda. Sijai i orai izmiu im se s puta i alju za njima kletve. Pred jednokatnim dvorcem vojnici se zaustave. Graen je od debelog hrastovog drva. U prvom katu na vrstom trijemu pojavi se mlada djevojka i gleda doljake. Prvi na konju ima vizir na licu. Drugi do njega podigao je mreu s obraza i pita:

- Je li to dvorac Velislava Arbanasia? - Jest - odgovori djevojka plaho. - Gdje je gospodar ove kue? Ispod trijema izlazi sjedoglavi starac. Suh, pognut, mrk. - Ti si vlasnik ovog dvorca? - Mene se ne oslovljuje sa ti - veli starac mjesto da odgo vori na pitanje. - Ja sam plemi. - Drska li odgovora u ovog kmeta kneza Brandenburga. - Nisam njegov kmet i nikad neu biti. - Odmah u ti dokazati da jesi i da e biti. Ima li sina Velislava? - Imam. Sto hoete s njim? - Neka izae. - Nije kod kue. - Kamo se otklatio? - Moj sin se ne klati. Odjahao je na griku tvravu k pleme nitom Mrnjaviu. - U ime kraljevo pozivljem te da smjesta plati osamdeset pensa u ime dae svojem gospodaru k nezu Brandenburgu. - Uzalud zove, potkapetanu lukavaki, u pomo kralja. Knez nije moj gospodar i ne moe biti. Nisam njegov vazal i ne plaam njemu dae. Momci, gurnite starca s praga. Starac vikne i zakri im put: - Odgovarat ete hrvatskom saboru i banu. Ja sam hrvatski plemi. - Sveite ovo staro pseto pa neka se onda tui - zapovijeda potkapetan, dok Pencinger u viziru tiho odreuje. Vojnici pograbe starca i svezu ga. Iz kue istri mlada lje-pukasta djevojka, za njom skladna, vrsta mlada djevojka i o-bujmi starca: - Ne dam ga vezati. Slobodni smo ljudi na svojem - vie ona. - Otale s ovim enskima. Udarite ih - zapovijeda potkape tan Lukavca. Mlaa se prepadne, sakrije se iza svezanog oca, a starija izlazi pred zapovjednika. - Gospodine, ne dirajte moga oca. - Gdje ti je brat? - Nikome ne polae rauna o svojim putovima, ali sigurno je otiao za kakvim poslom. - Dosta je. Momci, u kuu, u staju, uzmite to imaju. - Jo se nikad nije plijenilo u kui Arbanasievoj - vie sta rac. - Nije se plijenilo? A onda ti iznesi sve napolje dobrovoljno. Knez hoe svoje. - Svojega on nema u mojoj kui. - Uzmite sve to se dade nositi, neka stara leina zna to knez ima u njegovoj kui. ovjek u sivoj kacigi die vizir do ela. Debele usne podrugljivo se smiju. Kroz reetke vizira jedva se razabiru oi. Vojnici ulaze u staju pa izvuku dva vola, kravu i dva konja. Onda istjera-ju svinje. Drugi nose krinju, okovanu eljezom. - Otvori ovo - zapovijedi zapovjednik starijoj sestri. - To je moja oprema. - Otvaraj! - vie sa sedla potkapetan. Djevojka ga pogleda s gnuanjem: - Ne otvaram svoje krinje nikome. - Gade, ekaj - i on se okrene etovoi i veli: - Gospodi ne katelane, nee otvoriti, kune kneza i veli da je razbojnik, lo

pov i hulja. A u krinji da je njezina oprema. - Kad ne da opremu, uzmi joj odijelo s tijela. Onda neka gr di kneza - odjekne zapovijed. Vrisak djevojke i stareve kletve prodru selom. Mlaa sestra vriti, tri okolo i dozivlje pomo, ali su svi na poljskom radu i kmetovi i slobodnjaci, i plemii. Starci i djeca ne mogu pomoi. Samo viu iz sveg glasa, plau i dozivlju, a bezduni vojnici se smiju, vesele, kao da gledaju lakrdiju. etvorica momaka nateu se sa vrstom, jakom i jedrom djevojkom. Svezu joj ruke i noge, a ona lomata snagom svojeg tijela, odupire se njihovoj namjeri da izvre zapovijed lukavakog katelana. Konano je udaraju pesnicama i bace na zemlju. Izmuena, vie se ne moe braniti. Pencinger se smije, s njim njegov sluga lukavaki potkapetan. Skidaju djevojci odijelo. Strava obuzima starca i djecu, njihovu kriku nosi vjetar daleko sve do aa. Razvezuju momci, djevojaki pojas, razdiru joj zobunac, skidaju s nje haljinu. Pred oima momaka, starca i djece lei snano vrsto djevojako tijelo. Jedan vojnik uhvati je za duge pletenice pa ih natee. Gle, kakve su to lijepe uzde. Hoe li sada dati svoju opre mu? Ali ona se ne mie. Ili je izgubila svijest, ili se pritajila. Momak joj utegne pletenice, ona vrisne. Mlado djevoje baci se na tijelo svoje sestre da je pokrije. - I ovu treba svui. Vojnici, u ime gospodara, kralja i kneza. - Prokleti bili svi zajedno - vie sa zemlje djevojka. Prokleti na ovom svijetu. Prokleta vam svaka kap krvi i prokleti svaki dah, svaki praak vaeg tijela. Pretvorila vam se dua u divlju zvijer i lutala preko sudnjeg dana. Sagnjilo vam tijelo ivo, otpalo komadi po komadi svima vama! Prokleti, prokleti. Lei uz krinju nauznak, a kletva se ori gromkim glasom kao da su joj neznane sile ovog asa uzajmile stotinu grla. Uzalud se smije katelan, uzalud mu pomau lugari. Vojnici su zaustavili muenje. Pustili joj pletenice, ostavili joj mlau sestru. Jezovitost kletve ih obilazi. "Raspali se ivi, komad po komad." Rijei osjeaju u svojim ilama, u kostima. Zebe ih ta rije iz usta nev ine djevojke. to je, marvo? - Vikne Pencinger svojim vojnicima. - Tre su vam se hlae pred enskom klevetom? Udarite je da odmah krepa. Odjednom negdje iz ivice padne kamen i udari Pencingera u lice. Ovaj digne vizir da vidi odakle dolazi, a potkapetan vikne: - Ne diite vizir, gospodine, meu ovu marvu ne moete dru gaije nego pokrivena lica. - Nisu me ranili, ali sada u ivicu, potrai napadae i sasijeci ih. - Gospodaru, dolaze s polja - upozori vojnik Pencingera. - Plemika horda s motikama - smije se katelan. - Nabost emo svakog pojedinog na koplje. - Imaju i sjekire, a bogme neki i koplja. I kolce - ruga se katelan. Tre ljudi sa svih strana. Zove ih na okup trublja mrnje i zov samoobrane. A Lukavani ekaju, rugaju se, vode blago oteto Arbanasiu i dre u pripremi koplja. Raspaljeni plemii, slobodnjaci i kmetovi, jure u kopljanike na konjima. Niane na konje pa tako rue jahae. Razvija se bitka. Motike i sjekire biju se s kopljima i maevima. Iz ivice padaju po glavama Lukavana kolci. S trijema dvorca cjepanice, kletve i povici. Tunjava svrava porazom napadnutih. Lukavani su obranili oteti plijen i tjeraju ugrabljene volove, konje i krmad.

U bitki odvukla se Arbanasieva sestra sve do praga kue. Tu se djevojka uspravila i sklonila u dvorac. Boli je glava od natezanja, itavo joj tijelo puno crnih tragova udaraca, a dua gorkog jada. Majko Bogorodice, uslii moju kletvu! Lukavaki plaenici idu dalje, skupljajui nepravedne dae.

ISTOG JUTRA U LOBORU Jutarnje sunce zagledalo se u staru umu. Visoka su stabla i gusto granje. Pod njim polumrak. Sunano svjetlo ne prodire kroz lie. Ni jedna zraka ne dopire do dna ume po kojoj je porasla mahovina kao zeleni sag. Uskim puteljkom kroz gutaru provlae se tri jahaa, jedan iza drugog. Prvi je gospodar Lobor-grada. Iza njega slijedi Simuni, a onda Stjepko Brodari. - Ovaj je puteljak kao rimska katakomba u zelenilu - pri mijeti Stjepko i lomi grane da ne smetaju jahau iza njegovih lea. - A ba je ovdje sumrak kao da jo nije svanula zora veli Cvjetko Simuni. - K nama u Lobor dolazi sunce kasno i vrlo rano nestaje. Skrivaju nas brdine i gusta uma. Bilo bi teko ovdje pronai kneza. Svijet samo govorka da je negdje gore u dalekoj gustoj umi tajanstveni zakleti dvorac gdje se roe vile i demoni. - A sad smo donijeli jo i vukodlaka brandenburkog - pri mijeti Cvjetko. - Bit e da u ovom grobnom miru nije spavao mirno. - Straa veli da je svu no pio i sam sa sobom govorio. Bude li danas pametan, spavat e buduu no mirn ije. U razgovoru stigli su do visoke ograde. S one strane die se visoki tamni dvorac. Vrata se pred njima otvorila i ulaze u dvorite. Jo je u dubokoj sjeni. Nadam se da su nai uvari ve ustali - veli gospodar Lobor-grada i zove gospodu na zajutrak. U niskoj blagovaonici prostrt je stol. Simuni razjanjava drugovima koji su upravo uli u sobu: Rano sam izjahao da tono razgledam kako bismo udesili obranu kad bi netko naslutio ovdje naeg kneza. Nema nikakva straha. eta koja bi htjela k dvorcu morala bi sjei stablo i to u gutari u kojoj moe postaviti teke zasjede. A ostale strane dvorca nepristupane su jer je tamo strmina kojom se ne bi usu dio ni avo provlaiti kroz umu. Sve je, dakle, u redu. Sjeli su oko stola uz zajutrak. Simuni se uri i zove katelana: - Je li se knez probudio? - Ne znam. Nita se ne mie u sobi. - Idi pa ga makni. Daj mu estito jesti neka ne misli da ga glau elimo prisiliti da se pokori naim uvjetima. Katelan ode da izvri zapovijed, a gospoda su dovrila zajutrak i onda krenula k svojem taocu. Otvorili su vrata. On sjedi uz stol i jede. im ih spazi usklikne: - Kako? Zar niste otili u Lukavac plemenitoj gospoi Gordani? Trebali ste to uiniti, gospodo, da tako dugo ne amim ovdje. - Gospodine knee, doveli smo vas pod krov da vam uzmognemo predloiti jedan spis. Izvolite ga proitati i odgovoriti. Bu de li odgovor povoljan, brzo ete ostaviti ovo mjesto. Evo, itajte. Uzeo je papir i dugo nepomino zuri u sadraj. Onda zabaci unatrag plavkosu glavu:

- Da se odreem svojih imanja u Hrvatskoj i odem iz ove zemlje? To vi elite, gospodo? - Sami ste tome krivi. - Ja? A zato? - Jer ugroavate nae stare pravice, nae slobotine, ima nja i ivote naeg naroda. A kad hrvatski sabor prosvjeduje, vi i ne hajete. Pognute glave ide on po sobi i razmilja strohovito mrana lica. "Sto e sada rei?" - ljubopitno se pitaju imunievi drugovi. - Moja gospodo, obeajem vam da u sve nepravde istraiti i popraviti. Obvezat u se, ne samo na rije, nego i pis menim obe anjem. - Nikad nita neete odrati. - Vrijeate moju ast i ast onih koje zastupam u ovoj ze mlji. - Oni koji gaze narodne zakone svakog dana pljuju u obraz asti, ne mogu je imati. - Gospodine, ne podnosim vae uvrede. - A mi ne podnosimo vae zulume - nastavlja Simuni u ime svojih drugova. - Dosta je. Dokle me kanite ovdje drati, gospodo? - Dok kralj ne ispuni nae zahtjeve. - Nikad nee pristati na ovo to traite. - A vi ga lijepo zamolite pa e pristati. Napiite kralju da se odriete svega i odlazite iz Hrvatske. A dok to kralj potvrdi svojim pismom i peatom, ostajete kod nas. Upozoravam vas po novo da vas tu nitko ne moe pronai. A kad bi netko i naslutio gdje se nalazite, ne moe do vas. Ovaj dvorac utvrdila je priro da. A to znai da je nepristupaan svakoj navali. Uznemiren ide dolje-gore. Onda se neto dosjeti: - elim nasamu govoriti s vaim voom. - Pristajemo - velt. oni drugi pa izlaze na hodnik, a Simu ni ostane u sobi. Zarobljenik mu apne: Ostat u ovdje dok mi kralj pismom ne zajami da e ispuniti ovo to vam sada predlaem: kralj vam daruje dva sela kmetova i velikaku ast. Ako ne biste mogli pridobiti svoje drugove da odustanu od svojih zahtjeva, onda sam voljan i njih na-dariti naslovima. Rumen udari u imuni evo lice. Bijesno se okosi na nj: - Pokucali ste na vrata koja vam se nikada nee otvoriti. - Razmislite dobro: sva vaa obitelj nosit e velikanu ast dok ivi i posljednji potomak vaeg roda. - Utamanio bih zauvijek ime svoje i svoje obitelji kad bi me snala napast da prodam svoj vlastiti rod. - Moglo bi se desiti da taj ponueni dar i ast zamijenite vjealima. Pazite: ili primite ponueni poloaj, ili morate na stratite. - Barem u umrijeti kao astan i poten ovjek, ovako bih morao ivjeti kao lupe na kojega bi svaki asni Hrvat u ovoj zemlji morao pljunuti. - Gospodine, ne znate to vam nudim. Stei ete pravo i mo i vrlo vano mjesto u kraljevstvu: zapovijedati drugima. Ra zumijete li to znai biti gospodar i zapovijedati? Dakle, u jedan mah primate ast i novac. - Novaca ima svaki razbojnik koji vjeto pljaka. ast mo e imati samo potenjak, a ja druge asti ne poznajem. Izvolite potpisati ovo pismo ili amiti pod ovim krovom dok vas ne stigne starost.

Izrekavi ovo, Cvjetko izae na hodn ik i javlja svojim drugovima: - Nudi blaga i velikaku ast vama i meni ako se odreknemo zahtjeva. - Drska je to ponuda. Zar oni gore misle da mi vodimo trgo vinu s naim astima kao oni? - Podmitio bi nas novcem koji je pokrao naem narodu. - Hajdemo opet k njemu. Popustit e od straha - veli Simuni. - Kukavica je. Ba ga estito zebe od pomisli da e ostati na zarobljenik. Stjepko i njegov kuedomain stoje u hodniku i radoznalo sluaju razgovor. Onda se imuni i drugovi opet upute u sobu i ponovo pozivaju taoca da potpie pismo koje su mu predloili. imuni naroito naglasi: Mi odlazimo odavle, a vas e uvati nai etovoe, gospo dine knee. Nauili smo mnogo toga od vaih. Izvolite se odluiti: ili potpisati, ili ne. emu gubiti vrijeme. U oima mu se odraava strah, makar se ini ravnodunim. - Dakle, ujte. Kralj Vladislav ima pravo na ova imanja ko ja su i neko pripadala kralju Matiji Korvinu. Uzalud bih dakle potpisivao. - emu ove prazne dosjetke. Mi zahtijevamo da piete kra lju svojom rukom: elite ostaviti Hrvatsku, a svoja imanja preda jete domaim sinovima. Ako to ne bude izvreno, sjedit ete u ovoj zabiti dok vam ne poraste brada do pojasa. Izvolite razmis liti i odluiti. Do veeri u vam dati odgovor. I oni svi ostavljaju sobu. Opet su se nali u blagovaonici zajedno s domainom. Raspravljaju i prikazuju jedan drugome svoje dojmove o razgovoru s zarobljenikom. - Strah mu je u kostima, ali jo smilja. - Nada se da e nas nadmudriti. - Dobro je to, neka se samo boji. - A kakav je to ludi knez? Lice mu je nabuhlo kao da ima kugu. - Sva ova visoka gospoda su napuhnuta, valjda od nonih orgija. - Sada e mu te razonode nedostajati. - To prije e se predomisliti. Do veeri valja nam nekako utuci vrijeme. I razili su se dvorcem. imuni s Vojkoviem izlazi u dvorite. Stari sredovjeni trijemovi puni su sablasnih sjena. Obojica sjedoe na klupu pa raspravljaju o zamanim posljedicama otmice i o zauzeu Lukavca. Iz kue izlazi Stjepko pa ide ravno k njima i oslovi ih skromno: Ne zamjerite mi to se usuujem smetati u razgovoru, ali moram vas zamoliti da mi dopustite jedno pitanje. imuni prijazno promatra ljepukastog i bistrog mladia: - Izvolite, rado u vam odgovoriti na sve to vas zanima. - Poznajete li vi kneza Brandenburga lino? - Juer nam je pala u dio ta velika ast - nasmije se on. - A prije nikad niste s njim govorili? -r Nai velikai i plemii nisu ga htjeli primiti u svoje drutvo. Dva puta nas je pozivao, ali nijedan se Hrvat nije odazvao njegovim pozivima. A Dragan Vojkovi jo dodaje: - Nitko od nas ne bi obeastio svoje ime da se susretne s njime pod istim krovom, osim danas, kad je na zarobljenik. - I nikada ga niste vidjeli projahati? - zapita Stjepko. - Oni iz Turopolja viali su ga koji put kad bi u svojoj v eli koj pratnji polazio na Medvedgrad ili u krapinski dvorac. Ali kad

bi njegova povorka izala, svi Hrvati, od plemia do kmeta, okre nuli su lea gospodinu knezu ba zato to su znali da je vrlo po nosit kad su ljudi radoznali i gledaju za njim. Tu gamad ne smi jemo poastiti ni jednim jedinim pogledom. Dok imuni to pripovijeda, Stjepko gleda sa svom pozornou. - Mladi ovjee, recite mi zato nas to ispitujete? Pitanje neobino smete Stjepka i nesigurno odgovori: - Nita, samo me zanima. Razjasnite nam zato vas zanima. Dakle, mladi gospodine, govorite. 17A Ljubaznost imunieva oito ga obodri, ali jo uvijek je njegovo dranje nesigurno. U tekoj neprilici gleda u zemlju. - Ne bih htio da se razljutite na mene. - A zato bismo se ljutili? - Da se paam u vae stvari. - Naprotiv, juer je palo mnogo mudrih rijei iz vae glave. - Kad ste juer izali iz kneeve sobe, oprostite mi, usudio sam se malo proviriti knezu. - Zbog toga traite oprotenje? Zato ga ne biste pogledali? elite da vas odvedem k njemu? - ekajte, Cvjetko - upada Vojkovi. - On nam ima ne to rei. Vidim: sve mu rije igra u grlu. - Recite nam to elite. Vi ste zavirili u sobu i to ste opa zili? - inilo mi se da je knez Brandenburg neto drukiji ne go to je bio. - Drukiji? Kako drukiji? - Onako po izgledu. - Knez je plave kose? - Jest, on je plavokos. - I svijetlih oiju? - Da, ba tako. - I srednjeg stasa, vitak, tanak, nabuhla blijeda lica? - Jest, sve se slae - potvrdi Stjepko - ipak lice koje ja poznajem posjeduje malo drukiji izraaj: naime, u oima je neto drugo. Nasmijani Dragan Vojkovi potapa Stjepka po ramenima: - Vi ste ga vidjeli dok ste bili pa na Griu, otada je prolo mnogo vremena. - Da, istina je. Ipak, nikako mi se ne ini da je to pogled onog Brandenburga kojeg poznajem. Vrlo mu nalikuje, vrlo, ali glas mi se inio odvie dubok pa sam zato zavirio u sobu i za udio se kako on to izgleda. Vi nikad prije niste s njim govorili? Ni vidjeli ga izbliza? - Ne, nismo ga nikad vidjeli izbliza - veli Dragan Vojko vi - ali kad smo ga na krianju ugledali, bilo nam je i odve jasno tko je knez. Po opisu njegove pojave i po kneevskoj odo ri i grbu, i po kacigi, i po onom zelenom i crvenom perju zvali su ga svi knezom i odavali mu tu ast. I bahat je kao pravi knez Brandenburg. Kakva vas to obuzima sumnja? - Valjda sam se ipak prevario. - Sasvim sigurno ste se prevarili, mladi ovjee. - A zato bi se netko drugi prikazivao knezom? upita Vojkovi. Da, to je istina - i Stjepko zamiljeno gleda preda se. Gospoda su ve nastavila svoje razgovore, ali ih Stjepko pre kida:

- Nitko nije meu vama tko je govorio s knezom, ili ga vi dio izbliza? - Svi smo mi sinovi i roaci onih plemia koji nisu htjeli ni blizu predstavniku vlade. - Da - veli Stjepko - samo sam htio znati, ima li meu vama netko tko je s njim moda govorio nedavno. - Taj ne bi vie smio u nae drutvo - odreito e imuni. - Onda se moram osloniti sam na sebe i to rijeiti. - Dragi mladi gospodine, nije potrebno da se zbog toga uznemirujete. Mi smo zarobili i tijelo i duu kneza Brandenbur ga. - Ne biste li moda ipak dopustili da se tono uvjerim, imam li pravo ili ne? - Moete. Ali kako? - Knez se vrlo promijenio. Dobro. Za mene vele da se ni sam promijenio. Je li? - Uistinu niste potvrdi Vojkovi. - Isto lice, isti izra aj, samo ste porasli i omuevili se. - Dakle, dopustite mi da idem knezu i s njim govorim. - ekajte, to je opasno. to mislite vi, Cvjetko? - pita Voj kovi imunia, a on se zaudi: - Zato bi to bilo opasno? - Zato to bi takav razgovor mogao u knezu pobuditi ide ju da se zaista prikae kao da nije knez. A onda bi tvrdio da ne moe za kneza potpisivati nikakvih oitovanja. - Gle, nisam se dosjetio. Uistinu, vi ste, gospodine Vojkoviu, lukaviji od mene. - Blie sam u Zagrebu voama. Ovakva izjava silno bi po sluila knezu i da gospodin Stjepko nije tienik gospodina do maina, posumnjao bih da knezu pomae kad zarobljeniku po kuava spomenuti sumnju da je on glavom knez. Stjepko pocrveni i odjednom ree odluno: - Gospodo! Knez me vrlo dobro poznaje iz dvora bana Ivania. Idem k njemu, a vi prislukujte na vratima i stvar e se rijeiti. - Onda to moramo predloiti i drugima - veli imuni, a Stjepko jo dodaje: - Moda e se knez i pretvarati da me ne poznaje jer sam bio svjedok prizora kad je Damira morao moliti za oprotenje, ali svejedno, uvjerit u sebe o zabludi. Zovnimo i ostale da oni odlue. Odmah su otili k ostalim drugovima i domainu. Kad su sasluali Stjepka, nasmijali su se i odluili neka ide zarobljeniku, a oni e vani sluati. Stjepko brzo odbaci klobuk i haljine svojeg kolegija. Ostao je gologlav u koulji i hlaama. On gospodu upozori: - Ostavit u vrata sobe iza sebe prislonjena da moete slu ati moj razgovor s njim. I uljat u se k njemu, neka misli da sam vas prevario. - Gle lukavca - veli domain. - Na kraljevskom dvoru ipak je neto nauio. Nitko od njih ne dijeli Stjepkove sumnje, a ipak ga slijede da udovolje njegovoj elji. Stupaju tiho kako ne bi upozorili da se nalaze u hodniku. Pred vratima naslonili su se na zid s obje strane vrata.

Nepomino ekaju. Stjepko polagano otkljua bravu, onda se ogleda na gospodu i uhvati za kvaku. Vrlo polagano otvara pa, uljajui se, ulazi, ali ostane stajati uz vrata, metne prst na usta i apne: Tiho da nitko ne uje. Stoji tik uz odkrinutu vratnicu i upire pogled u mladu kne-evsku pojavu svom pozornou. uti, zuri u ono lice sa svijetlim oima, nabuhlim obrazima i plavom kosom. Ne zna to da misli: kneeve kose, lice, pojava i svijetle oi, a ipak neto sasvim drukije. Kneev pogled bio je razvratan, lakouman, drzak. Sto da uradi? Gleda mu ravno u lice i uti. Onaj trgne malo glavu i pita s nekim strahom: Sto je? Zar ipak na muila? Polagano i poluglasno Stjepko odgovori: Ne, danas jo ne, ali sluajte. Pristupite blie, moram u vati vrata. On mu se priblii nekoliko koraka, a Stjepko mu govori poluglasno: - Knee, pomogao bih vam izii iz ovoga suanjstva. - Uistinu? - i on doe jo blie. - Moe li to? Oni vani uju njegove korake i poluglasne rijei: - Izgleda prijatno. Tko si? - Zar me ne poznajete? - Ne, mladiu, ne poznajem te. - Samo malo razmislite ... - Nikad te nisam vidio. - Znam, nije vam drago priznati jer sam bio prisutan onom prizoru. Vi znate kako je bilo. - Ne znam, mladiu, ne sjeam se. - Bio sam pa uz bana Ivania. - Bilo je tamo toliko paeva. Ali vanije od svega je tvoja ponuda. Zato mi nudi pomo? - Jer sam siromaan mladi, pa mislim ovako potraiti sre u. Dok se oni tamo u dvoru opijaju, ja sam se douljao k vama. - Da mi ponudi svoju slubu? - Da, gospodine knee, ako se, naime, elite spasiti. - To mi je najvea elja. A reci: to trai za naplatu? - Htio bih postii bolji ivot nego to mi ga pruaju ovdje. - Dobro. Reci mi gdje se zapravo nalazim? - U zakletom dvorcu "Kazna". Tako se zove dvorac. - Moe li se s vojskom u dvorac. - Ni pakao ga ne moe dosei svojom vojskom, jedino ako imate saveznike koji zna put kroz umu. - Moe li izai odavde, a da te nitko ne vidi? - Svakog dana alju me u jedan drugi dvorac s vijestima. - Kako bi me mogao izvesti odavde? - Da vas obuem u odijelo naega vratara, dok on danju spava. Ja sebi uvijek sam otvaram vrata. Mene se nitko ovdje ne boji. - Onda uini to, mladiu, to prije, i bit e bogato nagra en. - Prije moram dobiti jamstvo da u biti nagraen po zasluzi. - Jamstvo je asna rije kneza Brandenburga. - Ali ja elim vau rije, gospodine. - Razumije se, zadajem ti svoju rije, rije kneza Branden burga. - Vaa rije nije rije kneza Brandenburga. - to to bunca? - sumnjiavo se otrese zarobljenik. - Gospodine, vi niste knez Brandenburg.

- Tko to kae? Oni? - Oni to ne mogu kazati, jer vas nikad nisu vidjeli. To velim ja koji poznam kneza kao sama sebe. Spasit u vas odavde, ali traim plau za svoj trud i za svoju utnju. - Kakva drskost. Ja sam knez Brandenburg. - Dokazat u gospodi protivno, a kako oni nikad nisu knezu stajali okom u oko, moraju mi vjerovati. - Ti si, mladiu, doao da me iskua? - Gospodine, im sam stupio u sobu, odmah sam opazio da ste odlian gospodin, ali nikako Brandenburg. - ini se da me uhodi, spletkari? - Ne, gospodine, ve idem kazati gospodi kako nisu zarobili Brandenburga, ve nekoga tko mu upravo udno nalikuje. I uhvati kvaku. Zarobljenik ga zaustavlja: - ekaj da ti kaem. - Mene samo zanima koliko ete mi platiti za utnju, a koli ko za bijeg? - pita Stjepko. Svi su zaustavili dah. I onaj koji pita, i onaj koji je pitan i oni koji sluaju iza vrata. Ljudi ekaju odgovor zarobljenika koji ima biti dokaz da se Stjepko ne vara. U tiini se zauje neugodan tropot. Zarobljenik je odgurnuo neku stolicu pa se pribliuje Stjepku i vrsto ga gleda. Onda ga pita: - Ti si bio na dvoru bana Ivania Korvina? - Kad je Brandenburg pratio kraljicu Anu. Onda se desio Brandenburgov sukob s Damirom pa ga je morao moliti za oprotenje. Nastaje stanka. Vrlo duga i tiha. Zarobljenik misli namrtenih obrva. Konano prilazi k Stjepku i veli mu poluglasno: Sluaj: dobit e slubu na dvoru meu kraljevim dvora nima ako mi pomogne da pobjegnem. A za utnju? - Za utnju pet stotina venecijanskih dukata. - Zadovoljan sam. Zarobljenikov odgovor pada na one vani kao udarac kladivom u zatiljak. Stjepko otvori vrata. Iz hodnika ulaze gospoda. Ovaj u sobi bulji u njih kao u sablast. I smrtno problijedi. Shvatio je odmah to se dogodilo. Gospodine, raskrinkali smo vas - veli imuni, teko di ui od nemilog iznenaenja. Zarobljenik i otmiari jednako su zaprepateni, imunia ovlada bijes: S varalicom ne moemo postupati milosrdno. Ili priznajte to to sve znai, ili u vas prisiliti. Na muila? - pita on uplaen. Onako kako biste vi nas pokuali prisiliti da ste na naem mjestu. Ako nam odmah ne odgovorite istinu na sve to u vas pitati, bacit emo vas u dubinu tamnice da umrete od gladi i ei. Prijetnja ga prestrai. Dru mu debele usne. Ni asa ne razmilja. - to elite saznati? - Ponajprije: tko ste? - Rei u vam sve ako mi obeate na neete nada mnom izvriti prijetnju. - Vi ste juer i danas zadavali asne rijei lano, a ipak se oslanjate na moju? - Gospodine, uo sam na budimskom dvoru da su Hrvati poteni ljudi i mnogo dre do svoje asne rijei. - A drugi ive na raun naeg potenja. Ali ostavimo to. e lim znati sve. Ako mi kaete istinu, neete se pokajati.

Svi oko njega, puni neizvjesnosti, jedva ekaju da uju za to ovdje mjesto kneza stoji drugi. - Dakle, tko ste gospodine? - pita imuni. - Barun Antun Batori. Tajnik sam na dvoru u Bakaevoj kancelariji. - Kako ste dospjeli u ulogu kneza Brandenburga? - Poslao me iz Budima Baka gospodinu knezu, odnosno go spodinu Pencingeru da izvidim je li pronaen kraljevi. - Kakav kraljevi? Kraljevi koji je takmac kraljevu sinu. Zaueno se gledaju imuni i drugovi. Ovaj nas vue za nos. Znate li vi to o nekom kraljeviu? - pita svoje drugove imuni hrvatskim jezikom. Nita - odgovaraju oni redom, na to Cvjetko nastavi pitati: - Tko je taj kraljevi? elimo sve saznati. - Znam samo toliko da je sin Ivana Korvina. - Mi ne znamo nita ni o kakvom sinu bana Ivania, osim onoga koji je umro. Ne moete nas odvratiti od glavne stvari: eli mo doznati kako se i zato igrate kneza Brandenburga? - Zapovijedili su mi oni. - Tko oni? - Knez i katelan Pencinger. - Dakle, vi esto zamjenjujete kneevu linost? - Ne, gospodine, odreeno mi je da ga zamijenim samo ju er na polasku u neki dvorac u ovom kraju. - Sve to nije vjerojatno. Ne alite se svojom glavom. - Imam samo jednu glavu i ne elim je izgubiti uludo. Onda traim tono priznanje. Uzbueno stade pripovijedati: Stigao sam u srijedu popodne iz Budima u Lukavac s va nim pismom. Kneza i Pencingera naao sam u silnom poslu. Tu maili su nekom svojem dvoraninu kako e glumiti kneza. im su me ugledali, gotovo su podivljali od radosti. Kako vidite, sil no nalikujem na kneza i na kraljevskom dvoru esto su me od ale nazivali knezom. Na moju nevolju, pao sam u Lukavac kad su me najvie trebali. Pencinger mi je dokazivao da u uiniti velike usluge dvorskoj stranci ako idem mjesto kneza. Uvjeravali su me de vi gospodo uope ne poznajete Brandenburga pa mi ne e biti teko prikazivati ga, samo moram nastupati u njegovo ime. Htio sam se osloboditi i dokazivao: ako otmiari ne poznaju kne za, nee prepoznati ni drugoga koji bi poao mjesto njega, a nije mu slian. Neka, dakle, ide drugi. Ali nisu htjeli ni uti o tome. I Pencinger me u etiri oka uvjeravao da u sve bolje izvriti ne go to bi to uinio sam knez. Jo mi je razloio to e se od mene traiti i to e me pitati da se znam snai u ovakvoj situaciji pred otmiarima. Jednom rijei: odredio mi je da odigram diplom atsku ulogu, a kako sam dvorski ovjek, nee mi biti teko. Pencinger se nadao da u saznati mnogo vanih stvari, a naroito gdje je kraljevi. Onda su mi naloili neka potkupim svoje otmiare, kako rekoh, sve su me pouili i uvjerili da se ne moram bojati . Hrvati mi nee uiniti nita naao, a neka prosvjedujem protiv svega to budu traili, ali naposljetku neka potpiem to ele, a kralj e se sam brinuti za moju slobodu. Napokon, poznam kneza iz dvora, znam svaki njegov izraz, ponaanje, kletve i prihvatih. Ovaj va mladi mogao me prepoznati samo zato to je oito predobro upamtio kneeve oi. Moje su sasvim drugaije i to mijenja izraz lica. Evo, time sam rekao sve.

Pomno ga sluaju, ali mu ne vjeruju. imuni mu saopi svoje sumnje: Sve su vas nauili. Sve odredili? Da, gospodine. A zato su vas uputili da igrate kneza? Zato to knez nije htio da uhvatite njega. Oni nisu mogli slutiti to se knezu sprema. Znali su tono sve pojedinosti. Opet velim: nije istina. Ali, gospodine, sve su znali. itavo popodne u srijedu mu io me Pencinger i razlagao o emu se sve radi, kako e kneza do ekati negdje na putu. - Gdje? - upadne Simuni. - Mjesto nisu znali i ba zato sam itavim putem bio u ne izvjesnosti. Ve sam mislio da je uope sva ta urota izmiljena. Okolnost da nisu znali mjesto uznemiri imunia i drugove. Do posljednjeg asa nitko nije znao gdje e ga doekati, osim njega. Da li taj spretno lae, ili je ipak? I opet ga pita: - Tko je javio knezu to se sprema? - Ne znam. Nisu spomenuli nikakvo ime. - Ipak su govorili otkud im vijest. - Naravno, govorili su o nekom "crvenom oklopniku". - Crvenih oklopa nema. - Ima, gospodine, i utih, i plavih, i arenih. - Pa dobro, ako ih ima. Nije vano kakav je oklop, nego tko je u Lukavac javio to se sprema. Tko je i otkuda taj ovjek? - Sudei po razgovoru gospode u Lukavcu, on obitava negdje u blizini, u Turopolju. imunia zahvaa drhtanje. Glas mu je odjednom hrapav. - Ako je istina to velite, vidjeli ste ga na dvorcu u Lukavcu? - Nisam vidio nikoga. Dva-tri koraka priblii mu se imuni i omjeri ga pogledom od kojega je mladi ovjek problijedio. - Jo vas jednom opominjem: ili istu istinu, ili najdublja rupa tamnice. - ujte me, gospodine! Sve u kazati to znam, ali meni lino nisu nita pripovijedali, nego su oni meusobno raspravljali i tako sam doznao neke odlomke. Pitajte me sve to elite, a ja u se sje titi jesam li to o tome uo ili ne. - Dakle, kojim je putem u Lukavac stigla vijest o naoj uro ti? - Govorili su da je netko donio pismo u kojem se Pencingeru javlja sve to eka kneza. - A tko je pisao pismo? To je Pencinger sigurno rekao kne zu? - Ne, to nisam uo. Bit e da su o tom ve prije govorili nego sam stigao. Za moje prisutnosti uo sam nekoliko puta spo menuti naziv "crveni oklopnik" koji je iz osvete postao Pencingerov saveznik s kojim se sastaje negdje u umskoj lugarnici. - Nemogue je da knez ne bi pitao katelana za ime tog ovjeka. - Kneza nisam uo da pita, ali one druge jesam, a katelan im je odgovorio: "Taj oklopnik je moja dragocjenost i uvam je da joj nitko ne bi uao u trag." I onda kneevi prijatelji nisu vie pitali. A sada molim da me sasluate: izvrio sam zapovijed svojeg gospodara, a plemi sam kao i vi i na moju nesreu nali kujem na kneza.

- Je li vam to rekao o gospodarici Brezovice? - Spomenuo je da ete moda traiti od mene i gospodaricu Brezovice i itavu mi je stvar razloio kako imam govoriti i po stupati i neka vam ponudim da doete u Lukavac i s njom go vorite. - Njeguje li gospoa tamo sina ili je domamljena? - To uistinu ne znam. Kunem se na svoju duu, a Pencinger nije imao ni razloga ni vremena da mi tumai je li ona domam ljena ili ne. Samo me upuivao to imam govoriti i da imam po nuditi neka gospoda dou u Lukavac. - Zato ste potpisali ono pismo za Pencingera? - Knez mi je nekoliko puta naglasio neka vas nagovorim da poete u Lukavac vidjeti gospou i da vam dadem pismo za Pencingera jer ete sigurno to od mene traiti. Ako ne, neka vam sam ponudim. U koju svrhu? Zarobljenik uti i gleda u pod. - Gospodine barune, asovi su vam odbrojani - zaprijeti imuni okrutnim glasom. - Ne predomiljavajte se - pomae Vojkovi imuniu, prijetei se zarobljeniku. - Razmiljam, gospodo, da spasim svoju slubu ili slobodu? - Sluba vam je uzalud ako istrunete u podrumu. - Gospodo, evo i ovo posljednje u vam otkriti, ali kad me budete putali na slobodu, ne zaboravite da nisam nita drugo nego slubenik dvora kao svaki drugi, ne izdajte me. - Dobro, gospodine. Vau u m olbu usliati. A sad recite kakva je svrha bila nagovoriti nas da idemo u Lukavac? - Knez se nadao da e pismo donijeti i posjetiti lijepu gospo u glavni voe vae urote. imuni malo uti, a onda upita drhtavim glasom: - A kad glavni voe dou, to ond a? - Knez e ih pohvatati u svojem dvorcu i osvetiti se. On osjeti kako mu je ledena ruka stisla srce i naas mu na oi pada magla: Kad oni danas dou u Lukavac, bit e pohvatani i mo da... Ako su otili, spremljena im je u dvorcu zasjeda i vani pred opkopima, u nekoj gutari. Svi e pasti kao rtve kneeve osvete. - to e uiniti s njima? - Samo sam uo kako knez vie: "Krvavo u se osvetiti." Sa stravom u oima zure oni u zarobljenika koji nastavlja: - Knez i Pencinger su mi obeali: im pohvataju gospodu, zamijenit e me s jednim od vaih voa. Zato moram igrati kneza dok njih pohvataju. Ovaj mladi gospodin prerano me razotkrio. - A onda etvorica mlade gospode nisu kneevi prijatelji? - Samo njegovi dvorani koje su odjenuli u velikaka odijela. A sada sam rekao sve i molim odredite moju sudbinu. - Ako je vaa ispovijest istinita, ne trebate se niega bojati. Dotle ostajete tu. Odredit u da dobro postupaju s vama. Ne osvrui se vie na zarobljenika, pohita Simuni iz sobe, tri hodnikom na dvorite i vie: Konja mi sedlajte, hitro! Zaas neka je tu. Zatim potri u sobu, uzme ogrta, opae ma, uzme bode, a runu motku zatakne za pojas. Oni drugi pohitaju za njim. - Kamo ide, Cvjetko? - Poslao sam drugove u Lukavac ravno u ralje osvete.

- Hoe li ih dostii? - pitaju oni drugi. - Ne moe - veli domain alosno. - Onda u izginuti - odluno odgovori zagorski plemi. - Budi pametan, trebamo te, ako je ovaj rekao istinu, bit e zlo i naopako, jo gore nego dosad. - Dopadnu li oni u ruke knezu, neu to nikada preboljeti. - Netko od nas ide s vama - odlui Vojkovi. - Evo mene. - Nijedan me ne moe slijediti kad ja potjeram svojeg siv ca. Samo biste mi smetali. Ostanite i pazite. Sve u vam javiti, stignem li iv u Lukavac. Sluga dolazi do vrata i saopi da je konj osedlan. Cvjetko potri iz sobe. Svi ga slijede u dvorite. On ogleda vrstog konja pa se onda baci na sedlo. Uhvativi uzde, ree prijateljima: - Bit e to trka na ivot i smrt. A vi uvajte zarobljenika. - Samo, ako je rekao istinu. - Mislim da nije lagao. Bog te pratio, Cvjetko - poluglasno mu ele drugovi. Vratili su se u blagovaonicu da raspravljaju i nagaaju o strahovitoj stupici. I jadaju se: - Trideset est najsnanijih, najhrabrijih hrvatskih mladi a ide sada u ake prokletom knezu. - Ako je taj zarobljenik spleo spletku? - Ne bi sve onako priznao. Stjepko je imao pravo. - Kamo sree da je ve juer vidio kneza - uzdie doma in. - Hoe li imuni stii, ili e doi prekasno? Ili e pasti na putu mrtav od muke i napora? Sto li e biti s njima kad padnu u kneeve ruke? ISA ._Ova im pitanja ne daju mirovati na asa. O tom govore, misle, nagaaju, razmatraju. U duhu mjere putove kojima idu njihovi drugovi. Koliko su mogli prevaliti oni, a koliko imuni, kako su daleko oni, kako bi ih mogao dostii Cvjetko. Dru im srca, mue ih misli u mraku beznadnosti. NA PUTU Zagorskom dolinom goni imuni svojeg sivca. Srce mu je puno teke brige za drugove. Pogled mu neprestano trai pred sobom povorku: Ni prana cesta, ni suha ledina ne otkrivaju im trag. ume, umice i breuljci zakruju mu vidik da barem negdje daleko zapazi oblake praine koji bi mu navijestili da su tamo oni koji su u ranu zoru krenuli iz njegova dvorca. A da su otili, o tom su ga izvjestile sluge njegova majura koji mu je bio jutros uz put i nije propustio da ih upita. Nema nikakve sumnje: oni putuju daleko naprijed, skriveni breuljcima i umama. Gubi nadu da bi ih dostigao ovdje u Zagorju. Ali moda na prijevozu preko Save u Turopolje? Moda e tamo na prijevoznu splav ekati dugo? Da, tamo ih mora nai. Mora ih dostii. Dolinom koja se tamo otvara puca vidik i oni ga moraju zapaziti. Ali put do te divne doline. Valja mu projahati preko divnih breuljaka koje toliko ljubi, a sad su mu na putu, sad bi ih raz-ruio da mu se ne pojavljuju svakog asa i mora se uspinjati i usporiti trku. I goni konja, goni ga strasnom eljom da prevali taj veliki put, da se domogne vidika, dostigne prijatelje, zaustavi ih u pravom asu da ne zau u otvorenu zasjedu. Ova elja pretvara se sada u jedinu svrhu, jedini cilj njegova ivota. Ne stigne li drugove, oni e u Lukavac ravno u osvetnike ake koje ih ekaju skrivene, zaklonjene. Sunce ee. Mori ga e. Samo naas se zaustavlja na potoku, napoji konja i utai svoju e, a onda tjera jo bre. Ni asa ne moe izgubiti da negdje trai okrepu. U urbi u Loboru zaboravio je, a zaboravili su i oni drugi, da mu neto dadu za put.

Srce mu je puno strave, oko uprto naprijed, tamo gdje jure njegovi drugovi, ushieni uspjehom svoje osnove i ne slutei da idu neprijatelju u smrtonosni zagrljaj. "Jao, meni", vie mu sva dua. "Izgubit e domovina najhrabriju djecu. Moji drugovi hitaju na stratite. Dostii ih. Dostii!" - vie oajno i goni svojeg sivca, a on potri jo bre kao da zna zdvojnu stravu to hara duom njegova gospodara. Nizbrdo, uzbrdo, poljanama, umom i cestom jure mladi ljudi da skrate daljinu pred sobom. Pune su im miice pobjednike snage, a due trijumfa. Poput divova, hitaju preko potoka i jama, gube se u umi i opet na rosnoj livadi, u sunanoj proljetnoj svjetlosti kojom su ispunjene njihove grudi. Zaustavili bi se samo uz bistri izvor ili potoi da napoje konje i opet nastavili trku kao da se ure u vesele svatove. U podne su se zaustavili u hladovitoj umi u kojoj tee potok, razvezali sa sedla vreice da nahrane konje, a onda su posjedali umom po dvojica-trojica, ili u malim skupinama i poeli jesti to su im spremili u Simunievu dvoru. Mrnjavi, Draeni, Arbanasi, Ilija Vukan i Lektori sjede zajedno pa, jedui, raspravljaju o napadaju u Lukavcu. Gospodine Draeniu, imuni mi je rekao da ste ugovo rili svaku stvar. Molim to e biti moja dunost - pita Arbana si. - Hajde da iskoristimo ovo malo vremena uz jelo. Draeni razloi Arbanasiu kako je plemi rasporedio da svako zna to mu je raditi u Lukavcu. - Vi ete, gospodine Arbanasiu, ii k Pencingeru sa Slaviom Pisaiem, s Lektoriem i Mrnjaviem i odnijeti mu knee vo pismo. Ja idem s Jelenkom Kueviem na elu onih koji e utu liju i njegove ljude epati za grkljan i svezati ih. Sve se to mora provesti tiho da nitko u dvorcu nita ne nasluti. A onda e mo mi izdavati zapovijedi. - Bilo bi bolje da Jelenko Kuevi ide s nama - predlae tiho Arbanasi - samo da nije uz vas. - Ako ba hoete, dobro, ali ja sam mu ve isporuio to mora raditi. Morate priznati: sve ovo vrijeme vladao se kako tre ba, inio se kao da me i ne poznaje. Cak se nije upletao u nae rasprave. Dakle, ne bojte se: ako ide sa mnom, izvrit e dunost. Mrnjavi se ogleda i tiho upita: Gdje sjedi Jelenko? Ili se opet povukao? Svi se ogledaju i opaze da nije meu ostalim plemiima. Sigurno je tamo meu momcima. A sada hajdemo - trg ne ih Draeni. Ilija Jakovac Vukan ustane i pohita k momcima koji sjede podaleko iza hrastova debla. - Gdje je gospodin Jelenko Kuevi? - Onaj turopoljski plemi s orlovim perom na klobuku? - Da, onaj. Gdje je? - Nismo ga vidjeli od prijepodne. - Kako ga niste vidjeli kad je jahao s vama? Gdje je? - Jo rano prije podne zaustavio je konja i napajao ga na potoku. Mi smo ili dalje, ali ga nismo vidjeli da bi dojahao za nama. - Valjda ste ga vidjeli kasnije? - Nismo ga vidjeli. Bit e da je morao nekamo krenuti. 188 Ilija bez daha potri k ostalima koji su se ve uspinjali u sedla i navijesti : - Jelenka nema nigdje. Ve je prije podne zaostao, toboe, napajao konja, a onda nestao. - Zastao je u umi jer nije htio s nama objedovati da se ne sretne s Draeniem. - to to govori, Velislave? Kad ga sluge nisu vidjele da bi

dojahao za nama? Zaostao je ve prije podne - naglaava zlurado Ilija. Ispituju sluge, a oni tvrde da ih nije slijedio dalje od nekog potoka u umi jo prije podne, a Ilija se zlobno smije: - udna li druga. Zaostaje i nestaje. Morao bi se barem ja viti voi. Zar se pristoji samo tako zaostati i nestati, a nikome ni rijei? Valjda zna da idemo na Lukavac i zbog ega. Nije ba ju naki. - utite, molim vas - zlovoljno e Draeni. - Zato bi kriom nestao? Nema razloga. Moda je poao kojim drugim pu tem. - Kojim drugim? Nije valjda udario cestom koja se produ uje, a kraim putem idemo mi. - Moda je ba otiao naprijed, a mi, u umi nismo mogli opaziti - nagaa Velislav. - A da mu se nije desila kakva nezgoda? - Primijeti Mrnja vi. - Onda bi vikao, trubio u rog - tumai Ilija Jakovac. - Gospodo - oslovi ih Draeni - nita nije razumljivije nego da se opet povukao. U Turopolju e biti uz nas. Gospodin Vukan se vara. Ilija snizi glas i veli onima oko sebe: - Ljudi boji, rekli vi to mu drago, Jelenko je umaknuo. Ne da mu se na Lukavac. - Ilija, spremi jeziinu u tok - ukori ga Arbanasi. - Ne gubimo vrijeme. Naprijed! - pouruju nestrpljivo i svi redom skau na sedla pa najbrim kasom nastave put. U GRADU LUKAVAC itavo prije podne, toga dana, oslukuju Gordana i njezin sin udne tropote diljem trijemova itavog dvora. Prislonila je uho k vratima kako bi to bolje mogla razabrati o emu se radi. Nee otvoriti vrata da oni vani ne bi zamijetili koliko se zanima za svaki pokret oko sebe. Po koracima trijemom razabire da ispred njenih vrata neprestano prolaze mukarci, as netko potri, as opet zove, netko prokune, a svi se ure, zvekeu mamuze i odjekuju koraci. Onda do nje dopre udan tropot gvoa. ini mi se da nose oruje? Da, majice - apne Damir, privinuvi se k njoj - to su sigurno nosili titove. Ve ih poznam po zvuku kad se sudaraju - i djeak paljivo promatra lice svoje majke. U njemu ita napetost, zabrinutost koju mu ona taji. Pa zato napne sluh i svu snagu djeakog uma kako bi odgonetnuo uzroke t e strke i tro pota od kojega se u lijepom majinu licu odraava neka tajna briga. Majice, ne sprema li se netko tamo u boj? Je li da se spremaju? A njezine bademaste oi gledaju ga iznenaeno. - Otkuda tebi ta misao? - Kad vuku oruje i titove, ne moe biti drugo, nego da se negdje na nekoga spremaju. - Tako izgleda, spremaju se na neku bitku. - Majice, moda ipak netko dolazi da nas spasi? - Tko bi mogao navaliti na ovaj dvorac, preko onih dubokih opkopa punih vode? Za to bi trebala opsada kola i oruje svake vrsti, a to nai prijatelji nemaju. Sve su uzeli sa sobom junaci na bojno polje. Dugo su prislukivali tropot i korake, a onda se jedno i drugo izgubi negdje u dubinu dvora. I nastade tiina. Gordana se vraa k svojem stolu. Tamo lei otvorena k njiga,

Doi, Damire, da itamo dalje. Sjeo je uz nju. Ona mu ne nastavlja itati. Bademaste oi upiru se u vrata. On je promatra i instinktivno osjea njene misli. I tiho pita: - Kako emo dugo biti ovdje zatoenici, majice? - Tko to zna. - Kad bi otac znao kako ti trpi? - Bolje da ne zna. Ruka mu u boju ne bi bila mirna, a to bi za njega bilo opasno. - Da, istina je. Tko zna kako je njemu? - Mnogo gore nego nama, sinko. Mi smo samo izgubili slo bodu, nas dri zatoene knez, ali njegov je ivot svakog asa u opasnosti. U djeakovim oima, toliko nalik na Gordanine, pojavi se tuga. I privija se k majci. Sljubili se u zagrljaju, u jednom osjeaju, u jednoj jedinoj misli to ih vee kao sunce sa zemljom. Ne govore. Njihov je zagrljaj pun neizreenih osjeaja, skrivenih boli, neisplakanih suza. Nikad Damir nije vidio svoju majku sa suzama u oima. I on nee da plae, snano se bori jer mu se ini da je suza znak slabosti. I sve ove dane njihova zatoenja oni bez rijei priopuju jedno drugome strah i bol i br igu. Manje za sebe, a vie za onoga koji je daleko u kreevu oruja, u vatri topova, u rvanju, u kojem padaju glave i ivoti. A tamo njih dvoje imaju svoju ljubav. Onda se oboje lecnu. Netko je zakucao na vratima. Damir se trgne kao da se stidi pokazati drugima da mu je potrebna utjeha zagrljaja. Uspravi se kao odrastao mladi i namrti lice da tako saeka onoga koji e stupiti u sobu. I ponosno gleda u vrata odakle netko ima doi. S ushitom promatra Gordana svojeg sina. Jasno ita to to vlada njegovim kretnjama i to se razvija u njegovoj dui. Gotovo u tom promatranju zaboravlja da netko trai ulaz u sobu. Vrata se otvore. Katelan Pencinger, kneev pouzdanik, uljudno pozdravi. - Oprostite, plemenita gospoo, vama je oito jasno to me prisililo da vam smetam. - Nisam nauila itati vae misli, dakle, ne mogu znati zbog ega dolazite. - Dopustite, dakle, da vas sjetim. Na dan vaeg dolaska u ovaj dvorac knez je odredio staviti rok u kojem oekuje da sa opite boravak mladog kraljevia Ivana. Damir promatra as Pencingera, as opet svoju majku, i pozorno slua svaku rije. Razabire da se Gordanine usne lako smi,-jee a glas joj je miran dok odgovara: - Sjeam se neto o roku. - Dananjim danom istie nae utanaenje. - Dakle, tjedan dana se nalazim ovdje? - Da ste nam odmah prvog dana otkrili Ivanovo boravite, bili bismo ga moda i pronali i doveli, a vaa bi milost bila u svojem dvoru. - alim to se nisam mogla posluiti tom ponudom. - Mnogo vam vrijedi taj djeak kad za njega trpite zatoenje zajedno sa sinom. - Kad bih znala gdje se nalazi, dokazala bih vam protivno: meni ne vrijedi jer je on sin svoje majke koja ga je odvela svojim putem. Ali oito vam mnogo vrijedi kad se zbog njega laate na silja koje e koditi ne samo knezu. - I kome jo? - itavoj dvorskoj budimskoj stranci. Ovo to ste sa mnom uinili potkapa one kojima knez slui jer svako vae nasilje znai za vas gubitak. - O tom se tek moramo uvjeriti. I zato vas pitam jo jednom: gdje se nalazi kraljevi, sin Ivana Korvina? - A ja mogu odgovoriti samo jedno: ne znam. - Na taj odgovor mogu vam jedino otvoriti vrata tamnice. - To mi je svakako drae negoli ova udobnost.

- Vaa se milost valjda ali? - Razjasnit u vam ovu alu. Kad u naoj borbi protiv tlaitelja Hrvatske jedan Hrvat sjedi u redovima neprijatelja, u me kom naslonjau, onda je to siguran dokaz da je sjeo na svoje po tenje. Ali kad sjedi u tamnici, onda je sigurno da svoje potenje nosi jo uvijek u srcu i u obrazu! Dakle, jasno: tamnica mi je draa. . .. . _..*. ., 1 i Vaoj e elji biti udovoljeno. I pokloni se pa ode prema vratima. Ona ga jo zadri: Htjela bih, gospodine, govoriti s mojim katelanom. Od one strke u noi, kad je gospodin Petar Pan poinio onu alu, nisam ga vidjela, a imam mu kojeta kazati. Pencinger se okrene i pogleda je pozorno. Vaa milost ba neobino eli svojeg pouzdanika? Ispod debelih mu vjea istrauje lukavi pogled njeno dranje. Ona se nasmijei i odvraa jednostavno i hitro: - Da, zaeljela sam govoriti s njim. - I ovu u vam elju ispuniti. S nekim udnim smijekom ostavi sobu. Brzim koracima prolazi Pencinger trijemom pa ide da potrai Mladenia. Smjestio ga je sa svojim kapetanom i zapovjednikom strae da ga dre na oku. Brezovaki katelan lei na zemlji i zuri u strop, kad se iznenada u sobi pojavi Pencinger. - Dosaujete se U ovoj samoi? Ljepe vam je bilo u blizini gospodarice, je li? Da, razumijem. Sami ste tome krivi. Nije tre balo nou uljati se k njoj. Ili ste ve tako s njom nacistu? Pri stali ste, ne moe vam biti prigovora ni od tako uvene ljepotice kao to je gospodarica Brezovice. - 0 emu vi to zborite, gospodine Pencingeru? - Ona vas je zaeljela, ne samo rijeima i pogledom i smi jekom rumenih usana. Mora da je divno cjelivati takve usne? I zuri u njega lukavo. - Vi izgarate za njom? - Kako bih se usudio podii oi k tuoj eni? - Ni pa ne trai doputenje kad izgara za kraljicom, a ja pouzdano znam: ni vi niste mislili moljakati za dozvolu. Eto, vidite, ona vam je sklona. To sam ovog asa opazio. to v am je lake ne goli od nje stei priznanje gdje se nalazi taj deran zbog kojega smo svi ovdje upregnuti kao volovi u jaram, i vi, i ona, i sin, li eni slobode. asak uuti i nastoji prozreti Mladenieve osjeaje. ini mu se da je ovjeka prela zima kad mu je spomenuo Gordanine usne. Polagano ide k njemu, pogleda mu u oi i uhvati ga za ramena: asne mi rijei, kad biste od nje doznali to traimo, na gradio bih vas onim divnim rumenim usnama i svom njezinom ljepotom. Da, da. Uinio bih to. to me se ona dalje tie? Donesi te mi vijest gdje se nalazi kraljevi i potrebnu uputu kako bi se mogao dobiti Damirov peat. Istog dana, kad mi dovedu kralje via, predat u vam Gordanu na milost i nemilost. Hoe, nee, mora biti vaa. Razumijete li? Pencingeru ne izmakne da je Mladeni problijedio. I koraajui polagano, razmilja: "Znao sam da u tu strast moi dobro iskoristiti. To je za mene dobitak!" I okrene se opet k njemu i zagleda mu u blijedo lice. Crna brada jo vie istie blijedilo.

- Dakle, otvorio sam vam vrata do posjeda ove ljepotice, a vi treba da saznate gdje se nalazi djeak. Ovdje u ovom zato-enju ona nema mua, nema nikoga s kim bi se porazgovorila o svojoj nevolji, dakle, neete pobuditi sumnju ako o tome s njom razgovarate. I prirodno je da vam to kae. Uostalom, kad mukarac strepi za enu, a ve mu je 40 godina, mora biti spreman i na lukavtinu i na silu domoi se svojih udnja. Opet velim: zaeljela vas je vidjeti i rijeju i pogledom. Na usnama joj je drhtao smijeak kad me zatraila da vas poaljem k njoj. Naao se na pragu sobe, izaao tiho, za sobom zatvorio vrata, uvjeren da je Mladenia estito pripravio na sastanak s Gorda-nom. Smueno stoji on usred sobe. U glavi mu umi. Oblijeva ga znoj i sapinje dah od predodbe izazvane rijeima kneeva pouzdanika. Snano tijelo obuzima slabost, koljena mu klecaju, misli se vrzu glavom. Ona ga eli vidjeti. Nada koju je pobudio Pencinger omamila ga je kao da su ga gladna i edna doveli k stolu punom slasnih jela i vina pa mu se zamaglilo. "uti lisac sve je progledao. A nije mu to bilo teko. Odala me ona no kad mi je prokleti dvorski luak pokvario smiljenu osnovu. Presjekao mi put do nje u asu kad sam ve bio blizu njezina praga. Sve zna Pencinger i sad mi nudi za plau nju, itavu?" "Za toga kraljevia dali bi oni blago. Uzet u ga, uzeti. Da dobijem nju. I svojih sam se imanja odrekao za nju, zar bih se mogao odrei nje zbog onog djeaka? Kad sam mogao jednom zatajiti kraljevia zbog nje, triput u ga izdati za nju!" "Evo, gospodine Pencingeru, odmah ga mogu predati, ovog asa." I on ide u hodnik, gotovo tri prema kastelanovu uredu. Nije ga naao i opet izlazi u hodnik. Rekli su mu da je Pencinger dolje u dvoritu. ekat e ga. Zavukao se u sjenu trijema i naslonio. Srce mu burno udara. "Svreno je. Napokon je moja." eka, ali Pencingera jo nema. Pita strau na trijemu. Vele mu da je katelan izjahao, a njima naloio da ga puste zarobljenici. "Idem k njoj dok se on ne vrati. I bolje da Pencinger misli kako mi je ona ovog asa rekla kraljevievo zaklonite. Bit e tako bolje, inae bi opazio da sam ve prije znao i zautio. Gubim prisutnost duha. Najprije treba ii k njoj, a onda katelanu i prikazati kao da sam ovog asa uo od nje." "ekaj Pencingeru, imat e kraljevia, a ja kraljicu. Na sigurni raun. Moraju mi dati pismeno: nju i imanje. Kakve promjene. Kakva drhtanja. Sada e napokon biti tome kraj. Ljepoto moja, kupit u te i mu te vie ne moe dobiti." Osjea kako se topi u enji. Pokuao se smiriti i poao trijemom do Gordanine odaje. I ne sluti kako ga ona nestrpljivo eka. Ali njezin sin ne dijeli tu nestrpljivost. Naprotiv, neprijateljski gleda u vrata. Kad ga je ono Petar Pan vratio majci, povjerio joj je svoje nepovoljno raspoloenje prema Mladeniu. Nije znao rei zato ga ne podnosi, samo je priznao da mu vie nije po volji. A kad ga je majka ispitivala zato nije bio miran kad su ga oteli, osjeao je da ga je Mladeni oklevetao. I branio se pred majkom, uvjeravajui da je upravo bilo obratno. Ni asa se nije bojao za nju ni za sebe, a katelan je sve lagao. To je Gordani bila jo jaa potvrda svega to je ula od dvorskog luaka o kastelanovu nonom pohodu. Damir je zamrzio ovjeka koji ga je majci prikazao kao plaljivu kukavicu. I kad je pred njim zamolila Pencin gera da joj poalje katelana, silno se namrtio: - Majice, ne trpim ga. Zato ga zovete? - Moram, dijete moje, zbog vrlo vanih stvari. - Onda u izai iz sobe. - Obratno, elim da ostane i da bude stalno u mojoj bli zini. Dri ga na oku da vidimo zavreuje li moje povjerenje. Bu dem li s njim jako prijazna, znaj da je to u nau korist.

Morao je posluati, ali ve mrko gleda na vrata kroz koja ulazi Mladeni, duboko se pokloni i stoji daleko od Gordane. uti i eka da ga ona oslovi. ini mu se blijeda, a oko udesnih bademastih oiju lebde crne sjene. Znakovi tekih misli i pitanja. - Doite blie, prijatelju - veli ona i gleda ga toplo i srdano kao nikada dosad. Nesigurnim korakom ide k njoj. Damir stoji pred njim, ispunjajui prostor izmeu nje i njega. - Sjednite, prijatelju. Nisam vas vidjela dva dana, a imam vam mnogo toga rei. Sjeo je i upro u nju pogled, sav zbunjen. - Danas je istekao rok koji su mi dali. Bili su uvjereni da u ovih osam dana usporeivati tamnicu s ovom udobnou i posve sigurno ispuniti njihove elje. Prevarili su se. A sad mi Pencinger javlja da e me zatvoriti u tamnicu. - Ne bih to mogao preivjeti, mila gospodarice. S tim umilnim rijeima opasno se pribliava otkriu svojih osjeaja. Ona to sluti, ali Damir stoji pred njom kao da je brani. - Vi ste sada ovdje jedina potpora - veli ona - moram vam saopiti neprijatne vijesti. - Plaite me, plemenita gospodarice - veli on s istinskim strahom. - Razmiljala sam ova dva dana, otkad se nismo vidjeli, to da uinim za nae spasenje. Meutim, naila sam na strano otkrie. - Kakvo otkrie? - uplai se on. - Meni nema pomoi, izgubljena sam. - Niste. Ja u vas spasiti, izvesti odavde i uz cijenu ivota. Nita mi nee biti teko, nita, pa se morao latiti i krajnjeg sred stva. - Kojega? - upita ga ona naoko vrlo ljubopitna. Gospodarice moja, vi morate najprije tititi sina i sebe. Ona mu upadne u rije. - Sve je uzalud. Ne bih se mogla spasiti ni onda kad bih odala kraljevievo boravite. - im biste ga predali, pustili bi vas zajedno sa sinom i sa mnom. - Strahovito su nas prevarili. - Razjasnite mi - moli on. - Moja je sudbina sasvim u rukama kneza Brandenburga pa kad bih mu i izdala tajnu. - Ne razumijem vau milost. - Niste nikad uli pripovijedati kako je knez bio jednom u kraljevskoj palai na Griu kad je pratio pokojnu kraljicu Anu u Budim? Toliko se zagrijao za mene da su se Damir i on suko bili. - Sada mi pada na um. Neto sam uo - i sumnja mu ulazi u duu. - Kneza je tada Damir ponizio, a knez se zaprijetio da nee mirovati dok me jednom ne otme Damiru. O tome se pripovijedalo meu gospodom na Griu i u Budimu. Svi su na to zaboravili, pa i ja sama. Kad me knez domamio ovamo, srea mu je dala u ruke dva probitka: da od mene dozna gdje se nalazi Ivan i da se osveti Damiru. - Boe moj! - usklikne ovjek, a lice mu je zrcalo ljubo more. - Vidite, katelane, da se odluim spasiti sina. i odati kralje via, ne samo da se ne bih spasila, nego bih se potpuno upro pastila. - Jo uvijek ne razumijem - nestrpljivo upada u rije .

- Kad mu predam kraljevia Ivana, moja je sudbina za vrena. Knez se dri podaleko od mene iz vrlo promiljenih raz loga. Ne dolazi mi blizu kako u meni ne bi izazvao sumnju da plamen onog doba jo uvijek plamti u njemu. Zapravo, on samo eka da od mene sazna za Ivana ... - Samo eka? - pita on i oi mu sijevaju. - Jest, eka priznanje. A kad bi doznao, smjesta bi pro mijenio dranje i uzeo me sebi za ljubovcu. Mranim pogledom slua Mladeni njezino razlaganje i osjea da mu tlo izmie p od nogama. Ona ga pomno promatra, prozire i nastavlja: Zar jo niste razmiljali, prijatelju moj, zato kneev dvor ski luak dolazi k meni? emu on pazi na mene i titi me od Danijelovih posjeta? Po kneevoj odredbi. Zaskoen tim vjerojatnim otkriem, poeo je u sebi kleti i proklinjati, a ona nastavi graditi svoju osnovu: - Moj razgovor s Petrom Panom uvjerio me da se ne va ram. Lukavija sam od kneevog dvorskog luaka i uhvatila sam ga nekoliko puta u protuslovlju. Znate to mi je rekao? Posum njam li da se bilo tko eli meni pribliiti, neka mu to smjesta javim. Knez e ga ukloniti u duboku tamnicu. Svako tko bi mi dosaivao, mora biti odstranjen iz dvorca, tako je i one noi Petar Pan poao za Danijelom. Nije to bila sluajna ala, nego kneev nalog da uva mene. - Kneev nalog? - pita on i gotovo da ga nije izdao glas. Dakle, knez pazi na vas? On vas uva za sebe? - Tako je, prijatelju. Ova dva dana bio je Petar Pan i po tri puta dnevno kod mene i pitao me to elim i ne dolazi li tko u dvorite pod prozor ili na trijem? Ona mu gleda u oi, dok se on jedva snalazi, sav utuen. Vidite, prijatelju moj, u tekoj sam stupici. Mogla bih i odati Ivana da steem slobodu za svojeg sina. Kraljevia ne mogu ubiti. Ne prijeti mu tako veliko zlo. Majka bi uinila sve za sina, za svoje dijete. Ali kad Ivan padne u kneeve ruke, s njime pa dam i ja. "Ona nitarija plave brade - kune u sebi Mladeni - htio se sa mnom poigrati. Sad mi je jasno. Htio je iskoristiti moju strast prema njoj da mu donesem eljenu vijest. A onda e knez uzeti nju za sebe. Da. Tako je smislio stari lukavac. I smije se kako u ludo pasti u njegovu zamku. Kakva srea da ga nisam odmah naao!" Na elo mu pada znoj od pomisli kako bi je on sam predao knezu da je prihvatio Pencingerovu ponudu. To otkrie razbudi u njemu bijes prema lukavakom katelanu. Da neto kae, stade je ispitivati: - A to da radimo, vaa milosti? Kako da se odavde oslo bodimo? - Jedini bi spas bio da oni vani saznaju zato me knez dri. Oni bi pohitali kralju i preko Kaptola neto uinili. Da barem nai doznaju istinu. Niste li mi sami rekli da je Brandenburg uvjerio ljude kako sam ovdje dobrovoljno i njegujem ranjenog sina. - Jest, to je on irio na Griu i svuda. - Sada je osam dana to se nalazim zarobljena a nitko o tome ne sluti. Morali biste nekako iz dvorca. Sada mi vie nita nee vjerovati - uzdahne on istinski. Ako sada potrai bilo kakvu izliku, ako slae kraljevievo boravite, nee ga vie pustiti iz dvora. Nona ala Petra Pana razotkrila ga je. Sada su mu ruke vezane. Pencinger mu nee vjerovati. Strano je to ne znam da li se tkogod maknuo. Tek jedno mi je danas naas pobudilo nadu - veli ona.

- to jo moe buditi u vama nade? - Niste uli trijemovima strku? Kao da su vukli oruje i spremaju se za bitku? - Istina je, ali pred mojim vratima straari oklopnik i ne smijem nikoga nita pitati niti s kim razgovarati. Tek ovog asa dopustio mi je Pencinger da doem k vama. - Kao da se spremaju s nekim pobiti. - Moda kane u zagrebaku okolicu, u Graane, Dedie ili u Turopolje robiti ljude. - Tamo im ne bi trebali titovi. Ne vjerujem da bi tkogod dolazio zbog mene kad je knez rairio vijest da sam ovdje pod njegovim krovom po svojoj volji. - Tko bi to smio vjerovati? - Zle ljude uvijek veseli kad mogu iriti zle vijesti o do brima. A vie puta i prijatelji uivaju sluati zlo o svojim znan cima, naroito ako ih je priroda obdarila kakvim prednostima. - Kad bih znao puta iz ovog zatoenja. - Osjeam: vi ete me osloboditi i mi emo se opet nai u naoj dragoj Brezovici, osloboeni kneeve vlasti. Pri tom mu je pruila ruku. Zamaglilo mu se pred oima od njenog pogleda i topline glasa. I samo trne i zuri u nju bez rijei. Damir stoji stalno uz majku i svoje pametne oi upire u katelana. Pomno slua njihov razgovor, ali ne shvaa bitnost. I ne zna da njegova prisutnost opominje Mladenia da ne razotkrije Gordani kakav ga mori jad. Ali ona mu ne prua za to vremena, jer vee razgovor i ne puta ni jedne stanke koja bi mu omoguila promijeniti tok razgovora. - Razmislite, dragi prijatelju, ne bismo li ipak nas dvoje mogli zavarati i kneza i njegova katelana? - Ako vas jo danas otpreme u tamnicu? - Onda ovisi sve o vama. - Kad bi vas zatvorili, odluno zahtjevajte da me puste k vama. Dotle u izmisliti kako bih mogao zavarati i nadmudriti nae tamniare i obavijestiti nae prijatelje. Ustala je i otpratila ga iz sobe. Omamljen nadama, vie nego ikada, luta trijemom i ne misli ni o emu nego samo o kneevim namjerama i Pencingerovoj prevari. "Kakva himba u ove ivotinje. Htio je preko mene to prije dovesti Gordanu u kneev naruaj. Sad je na meni da im razbijem smiljenu zamku." Damir neto mrko, gotovo ljubomorno promatra majku. - to ti je, dijete? - pita ga ona. - Majica je bila vrlo ljubazna s naim katelanom. - Tako je moralo biti. - A zato je tako moralo biti? - Da otklonim od nas opasnost koja nam prijeti od njega. - Gutao vas je oima majice. Ja bih ga smjesta udario. A vi ste bili sve ljubazniji |..ema njemu. Uzalud bih ti razjanjavala. Danas to ne moe razumjeti. Gordana je zadovoljna. Uvjerila je Mladenia da e je knez zadrati i uiniti svojom ljubavnicom im dobije u ruke Ivana. Sad je stekla sigurnost da nikad nee odati Ivanovo boravite. I onda grli svojeg sina i pogleda mu u oi: - Hoe li biti junak i nee tugovati ako tvoju majku za tvore u tamnicu? - Kamo ide moja majka, tamo idem i ja. - Ali majka nee da ti podnosi mrak tamnice. Mora se pokoriti majci.

Djeak je pogledao u vrata, namrten, kao da odande oekuje tamniara. - Ne mogu moju majku odvesti u tamnicu. Ona e se braniti orujem. - Ali ga nemam, dijete moje. Mi smo goloruki. Samo kakvo udo moglo bi nas spasiti. - Kakvo udo? - Da netko od naih prijatelja doe u dvorac, da barem sa znaju ili da dopru do nas. NA CILJU Mladi plemii pod vodstvom Draenia i Mrnjavia dostigli su Savu. Iskrcali su se s prijevozne splavi onkraj rijeke i, kliui od radosti, pojahali naprijed. Arbanasi ih naas zaustavi. - Ako idemo cestom, oduit e nam se put do Lukav ca. - Mislite da presijeemo poljane? - pita Mrnjavi. - Samo to je s ove strane velika movara. Proljeem je tlo oko nje mekano - upozoravaju drugi Turopoljci. - Ja znam put - odlui Velislav. - Prije zapada sunca imamo vrajeg posla u Lukavcu, zato skratimo put. I potjeraju konje poljanom. Oko njih uti a, ali tlo je vrsto. Arbanasi vodi plemie. Odjednom ih zaustave estoki povici. Stanite, u pomo! - svi se uzbune. Dva zagorska plemia odvie su se pribliila movari. Konji zaglibie sve do trbuha. Jahai se zaustave. Svi pomau da konje i jahae izvuku iz movare. Arbanasi prekorava sam sebe: Mjesto da pourim, eto odmaem. - Nije to, nego su svi nestrpljivi pa su gospoda skrenula s pravca - srdi se Draeni. - Molim da se svi dre na okupu i nitko neka ne ide pred gospodina Arbanasica. - Nema druge, idemo cestom - predlae Pogledi. - Stii emo jo dosta rano u Lukavac i obraunati s Pencingerom i njegovim plaenicima. Sunce jo nije odvie nisko. Dovoljno je ako stignemo do zapada. Izvukli su jahae i konje, vratili se na cestu i potjerali dvostruko brzim trkom. Ostavili su iza sebe veliku i malu movaru i stigli prema Ku-rilovcu. Tu su jahali panjakom. Blago pase. Pastiri zastajkuju na okup i neto tajanstveno raspravljaju. Jahai opaze da im domahuju kao da bi ih htjeli zaustaviti. Ali oni se ure i ne kane udovoljiti njihovoj elji. S panjaka skrenu opet preko ceste i pou ravno prema Lukavcu. Pred velikim raspelom na cesti opazi Velislav Arbanasi itavu skupinu ljudi. ivo raspravljaju. Cim su opazili jahae, mukarci digoe klobuke, razmahuju se, tre im u susret, neto dovikuju. Pogledi vikne Arbanasiu: - Velislave, zaustavi asak. Ovi ljudi imaju nam neto vano rei. - ini se da se neto dogodilo - primjeuje iza n jega Darko Mrnjavi i zaustavi konja. Pomalo itava povorka skrene prema seljacima koji im hitaju u susret. Velislav Arbanasi promatra i razlae drugovima: To su nai seljaki plemii: Galekovi, Trumbenta i Lektori. S njima su slobodnjaci i kmetov i. Neto se moralo desiti. Ne bi oni ovako u radni dan postajkivali. Da ujemo to je, ali samo hitno - pristane Draeni. Pojahali su prema ljudima. Uzbuenje im je u obrazima. ene su zaplakale. Velislav Arbanasi pita: - Sto je prijatelju, Galekoviu? Zato nas zaustavljate? - Velislave Arbanasiu, doli ste prekasnol

- Kako prekasno Zato prekasno? - Zvali su vas u pomo nai teklii koje smo poslali u Za greb. - Nismo mi bili tamo. Zato ste slali k nama Ve je dotrala itava skupina ljudi, a seljaki plemi Galekovi pita: - Zar se niste susreli s naim glasnicima? - Ne. Nismo ih vidjeli. Govorite to vam je? - Zlo je. Lukavaki razbojnici provalili su u Kurilovac, u Mraclin i u Lomnicu kao divlji veprovi kad uvaju mlade. Sve su raznijeli. - Kako? - ude se plemii. - Plijenili su? - Ubirali dae, pljakali nas. -

- Vi ne znate, gospodine Arbanasiu, da su bili u vaem dvoru? - I u dvoru gospodina Pogledia. - I u vaem, gospodine Modec. - Oni se usuuju provaljivati u nae kue? - to to znai? - Lopovi su nanjuili da smo otili od kue. Ali vratit emo im taj pohod kako su zasluili - prijeti se Pogledi. Arbanasi opazi da su se ene odijelile od drugih, u udnom uzbuenju nutkaju jedna drugu i pokazuju prema njemu. - Reci mu ti. Mora doznati. - to se to dogovarate? Jedna od njih dolazi blie i jedva promuca: Zlo su uradili s vaom sestrom Ljerkom - gospodine Arbanasiu. Mladi plemi problijedi i estoko zategne uzde konju: - Recite mi istinu, ali brzo, nama se uri da se to prije osvetimo lukavakim razbojnicima. to su uinili? - Izvukli su napolje krinju s opremom, a onda su vau sestru svukli jer nije htjela da im otvori krinju. A oca su tukli jer nije htio nositi iz kue sve to su im gladne gubice zaeljele. Zakripio je zubima, sluajui nevolju svoje obitelji. I drugovi su raspaljeni i eljni osvete. Ljudi im saopuju sve to su za rana jutra vidjeli, doivjeli i pretrpjeli. Velislav pozove svoje prijatelje da mu dou blie. Sjedei u sedlu, hitro izmijene svoje misli: - Pencinger se pourio da u kneevoj odsutnosti opljaka nae dvorce i kue ovih estitih ljudi. - Dosad se nikada nije usudio napadati nae dvorce i zato ova njegova drskost neto znai. - Ne sluti li, hulja da je knez u naim rukama? - Slutio, ne slutio, dosad se Brandenburg nije usudio na padati nae dvorce. Jedino se zalijetao u naa selita na kme tove. Neto mi se tu ne svia. - Neto nije u redu. - Hajdemo k Pencingeru. - Na Lukavac, knez je u naim rukama - klikne Draeni. - Njegov zao duh Pencinger mora jo pred zapadom sunca platiti za sva ta nedjela. - Galekoviu, koliko je vojnika imao Pencinger? - pita Arbanasi. - Oko dvadeset, ne vie. Ljudi se nisu mogli obraniti jer su

svi bili u polju, a kod kue samo ene, starci i djeca, a ni jed noga od vas nigdje ni za lijek. Kad smo dotrali sa cjepanicama i oruem, ve su razbojnici bili u drugom selu. Ba su sraunali kako da nas zaskoe. Gdje ste bili vi svi? - Pazite, brao, sve je to bilo dobro pripremljeno jer su znali da mi nismo u svojim kuama - upozori Pogledi. - Ostavimo to - prekine raspravu Draeni. - Sad znamo to je i hajdemo. - Predugo smo se ionako zadrali - primijeti Pogledi i krene. - Na Lukavac, neka plate dau! - dovikuju plemii edni osvete. I svi potjeraju konje pa se izgube ravno prema Lukavcu. A seljaki plemii, slobodnjaci i kmetovi gledaju za njima i krste se od uda: - to je njima palo na um da idu u Lukavac? - nagaaju ljudi, a ene jadikuju: - Potui e ih sve. - Ne kukajte. Junaci su oni - dovikne stari Galekovi. - Tko zna to su smislili? Uludo ne idu - potvrdi mu sin. - Bogme uludo - promrmlja stari seljaki plemi Trumbenta. - Ispalit e u njih po koju lumbardu, pa to onda? Ne mogu oni navaliti preko opkopa na pusti zid. - Drukije se to mora ii na takav dvorac i s mnogo vie vojske i s opsadnim kolima i strojevima. Raspravljaju i promatraju malu vojsku smionih mladia. A gle onoga tamo. On je valjda sustao i estito zaostao za njima. To izree Galekovi, promatrajui jahaa koji dolazi od strane velike movare. Neprestano udara konja i nemilosrdno ga goni. - Taj sigurno pripada njima. Ba mu je konj izmoren. I kako ga tue. Htio bi dostii drugove. - Gdje bi ih stigao? Sad e se stropotati na ledini. Stoje i gledaju konjanika kako se pribliava i domahuje klobukom. Preao je preko ceste ravno k njima na poljanu. Da vidimo to hoe. Pohitaju mu u susret, znajui da trai od njih uputu. Sav znojan, zadahtan, jaha stane. Oi su mu zamagljene, lice blijedo. Glas drhtav i jedva ujan: - Ljudi, jeste li vidjeli ovuda plemie? - Traite svoje drugove? Ima ih vie od trideset i nekoliko. Je li? - Da, da - promuklo potvrdi iznemogli imuni. Ba su odjahali ravno prema Lukavcu da osvoje to je jutros Pencinger poharao u njihove i nae kue. Odgovor djeluje kao udarac u sljepooicu. Sklopio je oi, vrsto se drei na konju da ne padne. Ljudi, on umire - povie jedna ena. Povik ga trgne i on skuplja divljom voljom posljednju snagu: Ljudi, trite. Snaga je iscrpljena do posljednje daha. Rui se na sedlu, gubi svijest. Ljudi ga dohvate. Sveti Boe, to mu je? I ve skidaju imunia sa sedla i poloe ga na zemlju. Nadljudskom snagom izdrao je put u stalnoj jurnjavi od rane zore bez jela i pia. Napokon ga ostavi snaga, manje od oskudice, a vie od uasa da e drugovi pasti u ruke knezu Bran-denburgu. A njihovi ivoti lee na njegovoj dui.

Sto je bre jurio, to mu se srce vie paralo od jezovitih predodbi strahovite sudbine koja eka prijatelje iza opkopa u lukava kom dvoru. Iznemoglo tijelo odupre se volji njegova duha da dostigne drugove. Sad lei na poljani bez svijesti. ene i mukarci oko njega, ne poznaju ga i ne slute to je shrvalo plemia. Ipak, njihova srca puna su milosra prema nepoznatom ovjeku kojega je snala nevolja. ene mu donose iz potoia vode, peru mu lice i sljepooice, pusu mu u oi, tresu njegovim tijelom. Teaci mu donose ostatke vina i nalijevaju u usta. Mie se - veselo primijeti enski glas. Cvjetko otvori oi. Nad njim obrazi iz kojih ga gleda suut. Brzo nestaje magla s oiju. Vraa mu se svijest. Opazi konja kako pase. Ta ga slika sjeti nevolje to ga je zadesila u crnoj opasnosti kojoj idu u ralje njegovi drugovi. To mu vraa snagu. Digne se. Titra mu pred oima, ali sve shvaa. Razumije to mu pripovijedaju ljudi, a pogled oajno gleda prema Lukavcu. Da, tamo pod onim stablima izmeu jablana, tamo su ja hai. To su oni - tumai mu Galekovi. itavo mu se bie upire u jednu jedinu elju: spasiti drugove. Jo sav dre, ali ide prema svojem konju. - Gospodine, kamo idete? Jo teturate. Ne moete na konja. - Moram ih dozvati natrag. Ljudi, pomozite ih dozvati, izgiboe. - Hajde, brzo Galekoviu. Zajai svojeg konja - nukaju mukarci mladog momka, sina starog seljakog plemi a. On potri prema konjima koji pasu, odrijei svezane noge i ve je za jahao. Cvjetko tjera svojeg sivca izmorenog, skrenog, ali i on jo ide naprijed. Mladi Galekovi ga stigne i prestigne, preskakuje grabe, pa se onda gubi u gutari. Ali Cvjetko ga slijedi. Od asa do asa zamagli mu se pred oima, a onda zamuri, strese glavom, silom bi htio otjerati oma-glicu. Izaao je iz gutare na istinu. Pred njim ledinom jure konjanici u trku prema opkopima Lukavca. Mladi Galekovi im je blizu, dozivlje ih, vie. Dvojica uspore trku. Cvjetko upire sve sile, vie, domahuje. Dva jahaa okreu konje i vrate se k njemu. On zadre ma-muzama u trbuh konju. Zvijer skoi naprijed, gotovo se sukobi s Arbanasievim konjem. - Velislave, natrag. Zovi ih natrag. - Zato Cvjetko? - Natrag, zaustavi ih. Ve su u blizini opkopa. Cvjetko dre, vie. Njegovo uzbuenje zabrine Pogledia pa zatrubi svojim drugovima da stanu. Samo nekoliko stotina stopa pred opkopima usporavaju trku, ali ne zaustavljaju konje. Arbanasi im domahuje klobukom zo-vui ih natrag. Onda dolaze Darko Mrnjavi i Draeni. - Sto je? - pitaju zadahtano blijedog druga. - Brao, odmah zaustavite i druge, knez je u Lukavcu. - Sto? - pitaju gledajui u njegovo izoblieno lice. ini im se da je pomjerio umom. Cvjetko isprekidano saopuje: Zarobljenik nije knez. - On je enuo umom - izlane Pogledi gledajui Draenia. Ovaj se pribliava Cvjetku: - Gospodine, to to rekoste? - Onaj nije knez. Priznao je. - Gospodine, to je sasvim nemogue - klikne Draeni. - Knez nas eka u Lukavcu. Svima se ini da je imunia udarilo sunce pa bulazni. Nestrpljivi mladii viu. Idemo, brao, naprijed! Njemu je slabo.

Neki drugi razabira da se neto dogaa, dolaze blie, sluaju, a sasvim iznemogli Simuni vapi: Onaj u Loboru sam je priznao da nije knez. - Brao, zabrinuto e Draeni. - Zarobljeni knez zavarao je nae prijatelje pa i imunia da nije Brandenburg, samo da nam ne potpie izjavu. - Vjerujte, tvrdnje nisu uvjerljive. Slabost ga hvata, oi mu se sklapaju, ne moe govoriti. - Zavarao je ak i imunia - uplai se Velislav i uzima klo nulu ruku. - Prijatelju, ti si izvan sebe. - Knez je samo spleo spletku da ne bismo otili u Lukavac. - Ne dajmo se prevariti, nitko ne smije u dvorac, jer... Simuniu zapne rije. - Prijatelju, prevario vas je - blago mu odgovori Draeni. - Nije prevara, sve e vas pohvatati. - Spletka, prava dvorska spletka, gospodine Simuniu. Odlu io se na ovu prevaru da nas zavede da ne osvojimo Lukavac. - Da vas sve pohvata. - Da mi ne idemo u dvorac, ne pohvatamo njegove ljude i ne zauzmemo Lukavac. Dosjetio se to mi kanimo. Meutim, neki su odjahali u blizinu opkopa, a Slavia Pisai se ve vraa i javlja: - Gore na kuli stoji samo jedan straar. - Znak da nema kneza - kliknu drugi uznemireni. - Idemo! Simuniu je slabo, jedan neka ostane uza nj -odredi Draeni. - Idemo, idemo! - ure svi. Sunce klone k zapadu. - Nikad nee vidjeti doma svojeg - iznemoglo im govori Simuni, ali ga ne sluaju i hitro se spremaju dalje. U polusvijesti ostaje imuni leati na zemlji. Onaj koji je ostao uza nj uzima iz torbe rakije i nudi mu. Ali ga i ne uje. Oajno gleda za drugovima koji se ure naprijed razbueni divnom slikom: knez zarobljen, a oni ulaze u Lukavac, zauzimaju grad u svoje ruke, veu Pencingera. Osnova im se upila u mlada srca, due, prela im u svaku kap krvi. A sada imuni razbija njihovu tako vrstu osnovu. Talac da nije knez? Ne mogu drugo predmnijevati, nego da je i imunia i sve one zavarao zarobljeni Bran-denburg, samo da se ne bi usudili u Lukavac. - Naprijed! Idemo, gospodo, dok ne padne mrak - kliu. - Meni se ne vjeruje? - ape Simuni zaprepaten i hoe da se uspne na konja, ali ne moe. - Gucnite, gospodine - nuka ga mladi. - Ovo je rakija, okrijepit e vas. - Propast e, pohitajte za njima. - Knez vas je prevario. Nema ni strae na dvorcu, nema ni kneza. Propadoe pravice i slobode nae kad jedni drugima ne vjerujemo. Uzmi me, o Boe, neka ostanem tu leati da ne vidim golemu nevolju to je sami vuemo na sebe. Izbezumljena zdvojnost stisne imunieva prsa. Iza opkopa u Lukavcu skupilo se vijee: Sigismund Pencinger, katelan grada Lukavca, kapetan posade Fornaher, kapetan i katelan Medvedgrada. Oko stola sjede gospoda, kneevi prijatelji. tek su ustali nakon pijanke koja je trajala do zore. Glave su im teke i malo ih zanima ono o emu se govori. Samo Petar Pan slua izvjedljivo, sjedei na podnoku podaleko od vijea. Mladi se gospodar previja i vie: - Mene uhvatiti? Mene, kneza Brandenburga. Jeste li razu mi jeli? Kraljeva roaka uzeti za taoca? Svojeg budueg bana? Na to mogu odgovoriti samo vjealima. - Prije izvrenja osude, trebali biste ih poastiti i prirediti malu sveanost. teta bi bilo da ih prebrzo oslobodite ivota.

- Opet, ima neku divnu misao, Sigismunde? - klie knez pa iskapi novi vr vina, makar se ve estito ponapio. - Jest, imam divnu misao - odgovori katelan ushieno. - Divna misao - zijevne dvorski luak. - Zasjesti na bano vanje, ureen ogrlicom od tridesetest glava hrvatskih mladia. To je doista divna misao. Svi e vas Hrvati oboavati, knee. - Nanizat emo mi mnogo takvih ogrlica prije nego to se uspnemo do ove asti - odvraa Sigismund Pencinger. Petar Pan akima glavom i opet zijeva: Samo ste jednom rekli da e knez imati mnogo muke s Hrvatima dok se doepa banske asti. Mislite da ete tako lako nizati ogrlice hrvatskih glava? Sluajte budalu, posudite od nje pameti za svoje dravnike pothvate, bolje ete proi. Knez se razljuti na svojeg miljenika: Stalno se postavlja za branitelja mojih urotnika. Ne zabo ravi da sam ja ovdje gospodar. Ne, vi niste, jer ovdje gospodare vino i nepromiljenost. Opomena se kosne razmahanog kneza. Isprsi se pred dvor skom ludom i pita prijetei: Tvrdi da sam pijan? Teko je to prosuditi, nikad vas nisam vidio trijezna. - Ako nad tobom izvrim sud svoje moi, Petar Pan? - Danas ste svakako na vrhuncu svoje moi: to nije uinilo vino, vri luda krv, a to je ona propustila, to upotpunjuje prokenost. Danas bi vam dobro pristajalo da obuete djeaku ka picu. Pencinger zakilji sivim oima ispod debelih vjea prema Petru Panu: - Danas svoje ale umae u pelin. Pazi da ga ne bi morao sam popiti. - Popit e ga budui ban, ne bude li posveivao malo vie panje svojem prvom doglavniku Petru Panu. - Nastavimo vijeanje - upada Danijel, probudivi se malo od mamurluka. - A da vijeanje bude ozbiljnije, dopustite meni da predsje davam ovom krvnikom sudu. I dvorska budala ustane s podnoka, pristupa k stolu i sjedne uz kneza pa ga pita: - Vi, dakle, predlaete da se vjeaju? - Ili odsijeku glave? To je odvie asno za njih. Ue je naj dostojnije za one koji su se usudili uhvatiti kneza. - Dobro, neka ih vjeaju - ravnoduno e Petar Pan. - Kad emo izvriti osudu - pita knez. - Sutradan - odgovori Pencinger. - Jo ovu no priutit emo mladoj gospodi veselu orgiju da ih malo pokakljamo ua renim gvoem. Uvjeravam vas, knee, bit e veselo. Posramit u Petra Pana. Vi ete se, knee, nasmijati do besvijesti. Onda Petar Pan sveano izjavi: Gospodo, sve ide kao po loju. Raanj je tu, peenjari su tu, samo zeeva jo nema. , "_"=.-_^.-^. ->r\A _

- Na putu su, dragi Petar Pan - objavi Pencinger. - Prvi na glasnik kojeg smo poslali da uhodi plemie vidio ih je jo u Zagorju kako pomamno jure na vjeala. - Upamtit e oni, kad su uhvatili mene, kneza Brandenbur-

ga. Zarobili mene, kraljeva roaka. Vjeala su moje smilovanje. Petar Pan na to upita: - Samo mi jo recite kako ete pred svijetom opravdati to "smilovanje", knee? - Tako to u tebe objesiti pored njih da ogrlica bude pot puna. Jo nee biti potpuna. Nedostajete vi i Pencinger. Katelan pogleda Brandenburga i neto mu apne. On skoi i udari po stolu. Svi skoe u vis. U tamnicu s njime. Ovako ne smije govoriti s knezom ni dvorska budala. A Petar Pan se digne, nadvisi sve pojavom i vie, udarajui po stolu: Jest, ovako se ne smije govoriti s knezom. Ovako se ja ni kad ne bih usudio osloviti svojeg kneza, dragog i visoko uzvie nog, koji sada, siromah, sjedi negdje uhvaen kao talac. Ne mogu ni vidjeti ovoga gospodina koji se bani i krevelji na njegovu mje stu, a moj siromani knez trpi, svezan, zarobljen. I Petar Pan pone gorko jecati, a knez, spreman na smijeh, prihvaa tu priliku, samo da bude opet s Petrom Panom u miru. Netko pokuca. Pa najavi glasnika i uvede ga u sobu. Pencinger i knez pohitaju k njemu: - Dakle, jesi li bio na savskoj obali? - Bio sam, kneevska milosti, i odmah sam opazio da hr vatski plemii s one strane ekaju na prijevozni brod. Kad se pri bliio, preli su s konjima na brod i prevezli se preko Save. Na ravno, nisam ih ekao, nego sam se sklonuo u a kraj Velike Mlake. Dvojica su zapali u movaru, ali su ih izvukli. Tu su se za drali, a ja sam, skrivajui je ikarom, pohitao da javim. - Idu, idu - veselo povie knez, a njegovi prijatelji oko sto la opet se bude od sna. Idu - klie Petar Pan. - Osvetu za mojeg kneza, osvetu! Kao da je mamurluk tog asa otprhnuo. Svi su budni, ivi i oekuju neke zanimljive goste. Pencinger odredi glasniku: Neka zapovjednik strae odmah doe gore. Buno koraa knez svojom odajom. Lice mu sjaji, oi se kri-jese. Moji urotnici idu. - Eto vidite, knee, Bakaev tajnik sjajno je odigrao vau linost - primijeti Pencinger. - Da nije, ne bi oni sada dolazili k nama. - Jest, tako je, oni dolaze, a mi ih ne kanimo nikad vie pus titi ispod svojeg krova. - Prigrlit u ih na svoje grudi - ree knez. 206 Dok on u rijei, dolazi zapovjednik strae i razgovor se promijeni. Katelan odmah odreuje, a knez slua svom panjom. Zapovjednik se pouri da izvri naloge. Ushieno hvata knez vr, prazni jedan za drugim. Sve je obu-zelo nestrpljivo ekanje. Dogovaraju se, razmiljaju i opet razglabaju svoju osnovu. Onda se odjednom knez grohotom nasmije i stade se ceriti zlurado. Kad sam doao u Hrvatsku, zvao sam hrvatske velmoe i plemie u svoj dvorac na gozbu. A nije doao ni jedan jedini. - A sad moraju doi na vau gozbu - smije se Pencinger. Onda utri u sobu sluga i javlja: - Hrvati su stigli. Pencinger pohita iz sobe. Kneza obuzima luaka radost: Nisu htjeli sjesti k mojem stolu, sada e visjeti na mojim vjealima. Oajni imuni spoznaje da mu drugovi ne vjeruju, ne sluaju ga. Ne mogu vjerovati, ne mogu sluati, jer ne mogu natrag, ve samo naprijed. Goni ih srce,

razgoreno plamenom eljom da prodru u gnijezdo sile, rastjeraju ivine to se hrane njihovim slobodama, pravicom, imovinom, krvlju i znojem. Ne vide, ne osjeaju, ne uju nita, osim svoje ognjene elje da udare i jednim se mahom oslobode silnika. Gledaju pred sobom nadohvat osloboenje. Vide ga oima to su zamagljene sjajem pobjede, osjeaju ga srcem to je ustalasano eom odmazde za nepravdu. Niti vide niti uju, niti misle, zahvaeni su zanosom kao val orkanom koji ih valja pred sobom do opkopa. Sad su tu i sad je kraj svakoj sili to se skriva iza ovih zidina. Na kuli stoji zapovjednik strae. Do njega se sakrio, skriven vizirom, Pencinger i doaptava zapovjedniku pitanja i odgovore. Tko je tamo dolje? - pita lukavaki straar s kule mlade jahae na opkopu. Hrvatski plemii - odgovore oni. Lukavaki zapovjednik strae vie im preko vode: - Knez je jo juer otputovao u Zagorje i vraa se tek za osam dana. - Mi smo bili s njim. Izmirili smo se. Knez nas alje. - Ne zamjerite, moram pitati katelana. - ekaj, reci gospodinu barunu Pencingeru: hrvatski plemi i nose mu pismo od kneza. Zapovjednik se povue s kule da gospodu uvjeri kako je otiao katelanu. Nekoliko asaka proe, kad se opet pojavi i vikne: Neka gospoda dou da katelan vidi to knez pie. Sputajte most da glasnici mogu do njega. Zakripe lanci, kotur se vrti. Polagano se sputa most da njime prou Hrvati u svoju propast. Mladi ljudi uhvatili su ga pogledima, eljno ekajui da padne na obalu i promatraju preko u dvorac gdje se otvaraju vrata vee. Uzbuene drugove smiruje Draeni: Samo mir, gospodo. Cim katelan proita pismo, odmah e dati zapovijed da i mi uemo. Most se dotakne zemlje i padne na obalu ba pred njima. Sad pametno, mirno i hladno - opominje Draeni i bacite se na nj u pravi as. Pod nemirnim upravljanjem uzda u rukama njihovih gospodara konji su zatoptali na mostu. Dakle, u dvor, gospodo. Mranjevi, Pisai, Pogledi i Arbanasi krenue. Bjesomunim zamahom ugura se meu njih i imuni na svojem sivcu i, skupivi posljednje snage, udari pred one na mostu. Nitko od njih nije opazio kako ga oaj die na konja, kako su pourio posljednjom snagom, pojahao divlje i sad je na mostu. Cvjetko raskrili ruke. Sasijecite me, onda idite. Ne dam se odavle iv. Oinuti su tim nenadnim udarcem. Simuni stoji na rubu mosta kao eljezna zapreka. Mladi se drugovi zaustavljaju. Plamen zanosa naas se sputa i izmie s puta razboru. Sto je to? Ovaj ivotom brani ulaz u dvorac? Ustuknuli su svi, razoaranim pogledima bulje u Cvjetka koji izbezumljeno vie: - Ubijte me. iv neu dopustiti da idete u propast. - Siromah, neto se strano dogaa s njime - uje se Draeniev glas pa silazi s konja k njemu. - Draeniu, vodite nas. Naprijed! - Stojte! - trgne Mrnjavi uzde Arbanasievu konju i za dri ga. - Pomjerio je umom i ovaj - uje se glas. - Stanite. Moramo ga sasluati. imuniu, recite sve to vam je na dui. Moraju vas sasluati. Samo brzo.

Oni u prvim redovima prili su posve blizu i sluaju Cvjetka imunia i Mrnjavia. Uzbuene drhtave rijei poluglasno padaju iz blijedih Cvjet-kovih usana. A preko mosta u kuli zastao je Pencinger kraj zapovjednika strae, zakukuljen ljemom i ogrtaem i pita: - to se dogaa? Zato ne prelaze? - Eno vidite, gospodaru, zbunili se, okupili, neto ivo ras pravljaju. - Jedan je dojurio z" njima. ini se, on je zastao, valjda ho e da prvi doe k meni. >ns - Da, gospodine katelanu, on je dojahao za njima kao brzotea. Neto se s njim prepiru. - Do vraga! Ne puta ih preko? - Svaaju se. Neto razjanjavaju. - Da nije ona kukavica Batori prerano otkrio varku? - Pomakli su se od mosta, gospodine katelane. Njihov brzotea neto die ruke, udara se u prsa. - ekajte, tamo se neto zbiva. - Kao da se predomiljaju, gospodaru? - Brzo zovni kneza gore. Zacijelo je Batori izbrbljao. Strava mu je zala u kosti. Prokleti kukavac. Poslali su po kneza, a zapovjednik pita:- to da inim, gospodine? - Truba neka je u pripremi. Ako su to saznali, umaknuti ne mogu. Samo e se malo okupati prije nego ih navuemo na raanj. Straar pohita platoom zida i zove trubaa. Pencinger eka, promatra preko opkopa guvu i kune. Ve se uspinje knez, skrivajui se iza stupa da ga oni dolje ne ugledaju. Pencinger mu brzo saopi svoje sumnje. Obojica gledaju u gu vu pred mostom. - Opet im dolazi novi brzotea? Neki momak, samo brzo, brzo trublja! Trublja. - Dajte znak vojnicima u umi. Odmah e ih zaokruiti i ba citi u opkope. S one strane opkopa mlad momak upadne meu plemie, sav zadah tan: - U onoj gutari su, spazio sam ih. - Tko je tamo, Galekoviu? - Naoruani lukavaki vojnici. - Zasjeda, brao. - Eto, onaj nije knez - dae imuni. U uima im resko zazvui trublja. - to je to? Tri puta uzastopce trubi. Svi se ustoboe u sedlima. - To je znak neprijatelja ... - U stupici smo. to bre natrag. Okrenue konje i pojure ... Iz gutare na znak trublje poskakali lukavaki vojnici na konjima i nagnali ravno prema plemiima. - Idu na nas, izgubljeni smo. - Zatjerat e nas u vodene opkope. - Za mnom - vikne imuni odluno. - Svi za njim - odreuje Draeni i sam ga slijedi. Nekoliko asaka divlja trka hrvatskih plemia. S one strane gutare vojnici tjeraju ravno u bok hrvatskih plemia. S lijeve strane su im opkopi puni vode, a desne vojnici. . 14 GORDANA VII

- Kane nas za tjera ti u vodu. - Izgubljeni smo. - Nismo - vie Simuni. - Za mnom! - Dobro je to kani - vikne Draeni, a to jo vie obodri drugove. Tjeraju konje u divljem trku. Samo jo malo i zatjerat e ih u vodu. Ali Simuni bijesno zove na bijeg, oni ga slijede, predajui se njemu. S posljednjom snagom izmakoe opkopima. Sada im je lijevi bok slobodan. Iznenada Cvjetko zapovijedi: Natrag, prema gutari, zaskoiti ih, opkoliti! I zaokrenu prema gutari, kad opet pada zapovijed: Sad na njih! Bijesnim trkom zalet jeli su se na Lukavane. Preneraeni, za-skoeni, u prvi as ne mogu se zaustaviti. Jasno im je kakvu namjeru imaju oni koji su as prije bjeali. Shvaaju bojnu varku. Nedostaje im vremena zaustaviti konje, okrenuti, pobjei. Nasrtaj hrvatskih plemia koje je vodio Simuni dolazi im kao bode u rebra. Sudaraju im se vlastiti konji. Komeanje, strka, smuenost, vreva, krika, dozivanje i zapovijedi. Cvjetko i drugovi bace se na njih da izvedu bojnu igru prema opkopima. S kule kroz ornjavu trublje probijaju se glasovi zapovijedi: - Udarite na njih! Naprijed, vojnici! - Ne dajte se. U opkope vas tjeraju. - Gubi glavu tko uzmie. - Za svakog plemia deset dukata. Padaju povici s kule na Lukavane, ali su potisnuti prema vodenim opkopima. Sve jae ih goni hrvatska mlade. Slika se promijenila. Vojnicima s lea su vodene utvrde, a o-kom u oko hrvatski plemii, koji povukoe pred njima pravi zid od oruja i udaraju ih sve bre i plamenije. Bije se bitka na ivot i smrt. Kao probueni zmajevi, udaraju Hrvati bjesomuno da pobaaju plaenike u duboku vodu opkopa. A oni se brane kao zvijeri. Tresak oruja ispunja zrak. Krika zapovijedi, a s kule bijesne prijetnje, kletve, obeanje. Odande promatraju bitku Pencinger i knez. Brandenburg razdire grlo, stie pesnice, prijeti, sudi, vjea, daruje. Pomahnitao je, promatrajui bitku s otvorene kule. Konji ve posru. Prvi se konjanik strovali. Za njim drugi, trei. Kao ranjena zvijer krikne knez i stane daviti oklopnike kraj sebe. Bjesomuni kneev krik otkriva Hrvatima da je simuni rekao istinu. Shvativi jezovitu pogibelj, kneevi povici jo bodre hrvatske bojovnike novim snagama. Sto on vie bijesni, to oni pobjedonosnije biju. Pljusne voda uvis, trca na sve strane. 210 ___." S obzorja se sputa sunce i crvenim arom obasjava blistave otrice u rukama raspaljenih bojovnika i rumenilom zapada natapa vodu po kojoj se valjaju konji i bojovnici kao da se kupaju u krvi. Sva slika pokrivena je purpurom kao da je okrvavljeni veo pao na kule, na opkope, na bojovnike, poljanu i umu. Natjerani u grabe, spaavaju se Lukavani u dvorac. Vuku konje, a gore s kule sipa po njima pljusak strahovitog gnjeva. Onda s kule dvora sijevnue lumbarde preko opkopa na mlade plemie. - Mi smo se oslobodili, a lumbarde neka padaju u opkope - odredi Draeni. - Sad to bre moemo. - Naprijed, brao, u moj dvorac - zove ih Arbanasi. Dok se oni okupaju u kaljui, mi smo daleko. Konji pobrzaju. Zaokruivi gutaru, plemii odlaze ravno preko polja i oranica da to prije zametnu trag.

Posljednje crvene zrake sa zapada pozdravljaju ive glave bojovnika to su se oslobodili iz ralja adaje. Jahai ne sustaju, nastavljaju put i gube se u sivoj veernjoj magli. JEZOVITO PITANJE U gustom mraku stigli su u Arbanasiev dvorac u Donju Lom-nicu. Velislav skoi s konja, pohita gore da potrai svoju sestra. Naao ju je na postelji, blijedu, okruenu susjedama i ukuanima. Podigao je njenu lijepu glavu, izmijenio nekoliko rijei i utjeio je: Ne plai, sestro moja, platit e to razbojnici. Kunem t i se! Ne boj se. Ni jedan ovjek ne moe te smatrati osramoenom ako su te svukli. Oni ne mogu osramotiti. Oni su neasni, neastivi. Poto je svoju sestru sve potanko ispitao, vrati se u blagovaonicu. Tu su se ve okupili svi njegovi drugovi. Neto mrano lebdi meu njima. Simuni slomljen, blijed i propao, naslonio se na stolici, poloio glavu na ruke i uti. Iza njega ulazi sluavka pa nosi kuhanog vina i toplog peenja. Domain nudi Simunia: Evo, Cvjetko, okrijepite se. itav dan nije nita okusio. I za vas sve nai e se neto malo - okrene se Velislav k ostalima to su se natiskali u sobi. Onda sjedne k imuniu i nudi ga. A kad je ovaj neto zaloio, veli mu: Tek sada znamo to vam dugujemo. Svi bismo amili u lukavakoj tamnici. Vi ste nas spasili. Kad sam kasnije uo kneza kako s kule zapovijeda vojnicima, zazeblo me u kostima. I oni drugi dolaze blie, a na svaijim se usnama i u svakom je pogledu stotinu tekih pitanja. Na Draeniev znak oni ipak ute da im drug mirno veera. I imuni osjea i zna to im titi due. ekajte da vam kaem to je bilo? I kako je to moglo biti? - upotpuni Velislav Arbanasi. imuni se upre. Jedva se dri od umora. Oni oko njega kao da su kipovi. Nepokretna tijela jedno su jedino utilo sluha. Onda Cvjetko pripovijeda najprije kako su vodili zarobljenika u Lobor, to su s njim govorili, kako se vladao, potpisao pismo i kako su kod veere otkrili Stjepka, a tada je Arbanasi pred zoru odnio pismo. Sutradan rano, jo prije izlaza sunca, ogledao je umu zbog obrane, a tada su poli k zarobljeniku da s njim razgovaraju i zatrae oitovanje za kralja. Doslovce im iznosi razgovor sa zarobljenikom, a zatim kako je Stjepko Brodari, sin pokojnog starog Brodarica, lukavim nainom zaskoio zarobljenoga i otkrio da nije Brandenburg. A kad je to doznao, uhvatila ga strava i smjesta je ostavio Lobor, odjahao za njima, odluivi da ih dostigne, ili da umre. Poraeni od toga to su uli, ute, ali oi im govore, trepte, u zjenicama im dre jezovito pitanje. Nitko se ne usuuje da ga izree, dok se napokon Draeni samo izdaleka ne priblii tome strahovitom pitanju, od ijeg odgovora unaprijed dru. - Znai da je knez u sve bio upuen to kanimo initi? Je li tako, gospodine imuniu? - pita Draeni. - Da, bio je upuen. - Ali kako, za ime boje? - ubaci sada nekoliko njih goto vo oajno. imuni utei gleda preda se dok oni gomilaju na nje govu duu sve tea pitanja. - Tko je Pencingeru saopio to mu se sprema? - Bakaev tajnik Batori rekao je da Pencinger ima nekog saveznika koji mu sve javlja i taj mu je donio tu vijest. - Kad mu je donio? Gdje? - Zarobljenik je iz razgovora na dvorcu razabrao da je net ko Pencingeru donio pismo, ali nije uo tko. Govorili su da Pencingerova saveznika zovu "crveni oklopnik". - Crveni oklopnik? - ude se svi. - Nikad takvog nismo vidjeli. - To je taj Batori izmislio. - Ne vjerujem. Ja sam mu natjerao toliko straha u kosti da

se ne bi usudio lagati. - Pismo? Crveni oklopnik? - nagaa Draeni. - Onda bi to znailo da nas je netko iz Luk avca uhodio? - Kako bi netko iz Lukavca mogao doi u nau blizinu, a da ne opazimo? 212 - Ipak je ta vijest na neki nain stigla u Lukavac - naglasi Cvjetko otro. - Da, to je jasno. Ali kako? Nitko ne odgovara. U smuenim pogledima skriva se jedna crna misao. Nitko je ne moe izrei, ve samo gledaju jedan drugoga s tajnom sumnjom. Gospodo, ova strahovita stvar mora se razjasniti - veli Slavimir Draeni i sjedne k imuniu. - Razgovarajmo otvore no. Razveimo sve svoje svenjeve. Doite, brao. I voe sjednu zajedno k stolu. Velislav Arbanasi udari pesnicom. Mrnjavi se ogleda na drugove to su posjedali okolo ili postajkuju, zapanjeno gledajui u zagorskog plemia. Ovaj je podupro glavu i prozborio: - Brao, gospodin Draeni mi govori iz due. To valja ra istiti, makar nekome morali oderati kou s tijela. - Da, valja raistiti. - Brao, nitko nije znao nau urotu, osim nas koji smo prisegli. Zaprepateno zure u imunia kao da ga pitaju: "to misli time rei?" On im ita s lica i naglaava: - Poto nitko, osim nas, nije znao za urotu, morala je vijest dospjeti u Lukavac iz sredine onih koji su znali. - Onda bi to bila ... - Izdaja. Kao avet provlai se zvuk imunieve rijei pod stropom sobe. Svi su zanijemili. Dugo svi ute, a najposlije prihvati rije Arbanasi i okrene se k imuniu: - Mislite da je netko s nama prisegao, a onda nas odao? - Nemogue - vikne Mrnjavi. - Nemogue. Prevelik bi to bio grijeh - dodaju drugi. - Da - naglasi Draeni. - To se ne moe vjerovati. Meni pada na um ovo: da nije neka nesrea? Moda je nekom nevo ljom pala negdje rije koju je netko uo pa iskoristio? - Pusta je to utjeha - veli Arbanasi. - A ipak bi bilo bolje negoli da je izdaja - ree imuni. - Opet velim: samo smo mi znali to kanimo, moja gospodo. - Dakle, izdajnik je meu nama? - pita preneraeno Pogledi. - Drugdje ne moe biti - izree Cvjetko. Zazveketale su mamuze na izmama. Svi su se maknuli. Po-gledi odluno prosvjeduje: - Grijeite, gospodine imuniu, protiv svih. - Ni iva dua izvan nas nije mogla doznati nau urotu, po navljam trei put. Po trei put udara ih biem kojemu se nitko ne moe oteti. Dolazi im u pomo Slavimir Draeni. Svi se obazru k njemu dok on razlae: - Slaem se sasvim s gospodinom Poglediem, grehota je misliti da je izdajica meu nama. Zar nismo svi prisegli? - Ali netko nije odrao prisegu - vikne estoko zagorski plemi.

Svi se uzbune i prosvjeduju. Draeni ih uutkava i obraa se imuniu: - Na je voa ovdje jedini gospodin Cvjetko Simuni. On nas je pozvao na tu urotu, zaprisegao nas. On ima pravo da sva kog pojedinca pozove pred svoj sud. - Kako da sudim kad i ne slutim krivca? - Evo to ja mislim. Ako je netko izmeu nas skrivio da se na Lukavcu doznala naa urota, onda je to moglo biti samo od ne panje, nespretnosti, a to je vrlo vano, gospodo. - Kako to zamiljate, gospodine? - pitaju ga. - Evo kako: neka svatko od nas dobro razmisli nije li pred kim togod rekao, sasvim neduno, tako da bi onaj drugi mogao neto naslutiti. Moda se to uistinu kome dogodilo, a da nije ni izdaleka sanjao posljedice. Ili, mogli su drugovi meusobno neg dje razgovarati o uroti, a netko je to mogao uti i drugdje priapnuti, a tek u treoj ruci moglo se javiti knezu. Budimo oprez ni. Gospodin imuni neka ispita sve redom, moda se ustanovi da je nesrea, a ne izdaja. Kao da svi lake diu. Misao da bi mogla biti nepanja olakava im muke. Svi se dadoe na razmiljanje, a Draeni nastavlja predlagati: Neka gospodin Cvjetko imuni saslua svakoga tko se ja vi. Moda je ipak netko sasvim nehotice poinio kakvu pogreku. Prihvaaju njegove prijedloge, kad odjednom Velislav Arbanasi priskoi k imuniu i ree: Gospodin Draeni sjetio me neega. Svi zinue u Velislava. Molim gospodina imunia i Pogledia neka dou sa mnom u drugu sobu jer ono to znam ne mogu kazati pred svima. Dah im je stao u prsima kad su imuni, Arbanasi i Pogle-di izali u hodnik. Domain ih uvede u malu sobu. Sluga donese svjetlo. Tada im Arbanasi pokae: Gledajte ovu izbicu. Tu se neto desilo - i zapone pri ati. Onog dana, kad smo se spremali da idemo k vama u Zagor je, bio je kod mene Pogledi. Tu je svjedok. Tada je doao Kuevi. On nas je izvijestio i mi smo ovdje govorili kako emo uhva titi kneza. Kasnije, kad sam se uputio k svojoj sestri da joj naredim neka mi spremi za put jelo, uem u ovu sobicu. Naao sam tu i upanovu kerku Vilenu. I sestra i ona bile su zadubljene u razgovor. Naredio sam sestri to trebam i otiao sam. Kasnije 214. sam se vratio da se spremim za put. Onda mi sestra sva blijeda i prestraena prizna neto to nisam rekao ni Poglediu. Ovaj se okrene k Velislavu i gotovo zaprepateno oekuje njegove rijei dok imuni pozorno slua: - Moja sestra i Vilena sjedile su uz vezivo, kad je stigao Jelenko Kuevi. im je Vilena ula njegov glas, ustala je i tiho se pribliavala k vratima iza kojih smo mi razgovarali i prislukiva la. Moja sestra neprestano joj doaptava neka ostavi pa da iziu iz sobe, ali Vilena se ne da. Tek kasnije prila je opet k mojoj sestri i rekla joj da je ula kako Jelenko i mi kanimo otimati kne za. Naravno, odmah sam sestru poveo gospoici Vileni i naloio da nita ne kae ocu. On nas ne bi spreavao, ali u njegovu je korist da nita ne zna. Ipak je visoka slubena linost, a mi eli mo sve drati u tajnosti da nai voe ne doznaju prije nego s kne zom svrimo. Vilena je to shvatila i obeala da e utjeti, a tako i moja sestra. Naravno, za moju sestru jamim, a ni asa ne sum njam na Vilenu, samo mi je bila dunost da vam to kaem. - Dobro ste uinili, ali sasvim je iskljueno da bi djevojke poinile kakvu nesmotrenost i nekome neto kazale, ali ovo doka

zuje da na Draeni ima pravo. Moglo se desiti da su nai drugo vi ovako razgovarali kao Pogledi i vi i mogao je netko uti od naih protivnika. Zarobljenik je rekao da je Pencinger dobio neko pismo spomene sada Pogledi. imuni asak razmilja, a onda primijeti: Teko je to odgonetnuti, ali vidjet emo to kau oni dru gi. Nije potrebno nikome govoriti o vaoj sestri i o Vileni zbog Draenia. Mi znamo da je sasvim nemogue to takvo i zamisliti. Djevojke moemo jo ispitati. A sad idemo. Oni drugi ve nastavljaju raspravu. imuni im saopuje kako ono to mu je rekao Arbanasi nema nikakva znaenja i nikakve veze s njihovom nevoljom. Tada Mrnjavi saopuje imuniu. Dok ste vi izbivali iz sobe, pitao sam redom svakog poje dinca je li gdjegod s kojim razgovarao na takvom mjestu gdje bi ih mogli uti drugi. Svi poriu. Svatko bi priznao. U toj ne volji bila bi svakome od nas prava utjeha kad bi se dokazalo da je nesreom pala rije u zao as na krivom mjestu. Cvjetko na te rijei zakima glavom u znak da se slae i onda ustanovljuje: - Sve vie biva jasno da nije bila nesrea. A to dokazuje i ono to je pripovijedao zarobljenik. On je rekao da Pencinger ima saveznika negdje u naem kraju s kojim se sastaje, a taj sa veznik se preodijeva u crveni oklop. - Onda je ipak izdaja? - apu ljudi i ponovo nastade ut nja. Odjednom imuni uzdigne glavu, neko bjesn ilo provali iz njega i digne tri prsta pa ih gleda izazovno: Izdajnik e umrijeti pa da mi je roeni brat. Kunem se na duu i ast. Raznijet u ga na otricama svojeg maa. Prisegli smo u kuli Lotraka da e nestati kao zvuk zvo na nad tvravom grada Gria - muklim glasom nadovee Mrnjavi. Arbanasi mrko pogleda drugove: - Brao, netko je meu nama osuen na smrt. - Nismo svi ovdje - veli Slavia Pisai. Jo ih ima na Loboru. I s njima u govoriti - objavi imuni. Zaboravili ste. Ima jo negdje netko - upozori Ilija Jakovac Vukan. Gdje? - pita imuni. Tamo gdje je sada Jelenko. Svi se zbune, uzgibaju, imuni pogleua po sobi onamo u mrane kutove: Jelenko? On nije ovdje? Ne, nije! Mislio sam da se povukao negdje u kut kako je obiavao ovih dana. imuni uzalud upire oi u tamne dijelove sobe do kojih ne dopire svjetlost jedne jedine svjetiljke. Nije pitao za njega, uvjeren da se opet negdje povukao iza trideset estorice drugova pa sjedi u kutu i uti. Videi sada d a ga nema, upita: - Zar je ispred Lukavca otiao ravno kui? - Dok smo jahali u Lukavac, iznenada je nestao - javlja Pogledi. - Kako nestao? - zabezekne se imuni. - Opaali smo iznenada u umi da ga nema. Zastao je i vie se nije pojavio. Izmuen od pretrpljenog napora, zagorski plemi ustane: - Kako to, brao? Vi se niste brinuli za njega? Ili je bilo sukoba?

- Ne. Nikome se nije javio niti je to rekao. Svi smo jahali onako po dvojica, trojica. Tek za vrijeme objeda opazili smo da je nestao, a momci rekoe da je negdje pred podne napajao ko nja i vie ga nisu vidjeli. Kratka stanka. imuni gleda u stol, onda polagano podigne vjee i zirne svima u oi: - Dakle, on nije bio s vama u Lukavcu? - Nije. - to je to imalo znaiti? - Da nije htio s nama na kneza - vikne Ilija. - Znao sam ja to, a svi su vikali na moju jeziinu. - Kakve su to rijei? - ukori ga imuni. - Zar ne znate, Vukane, da se morao javiti suiji im izvri ono to smo mu na mijenili? Sigurno je otiao na suiju da iskupi zadanu rije. - To emo vidjeti sutra - veli vazda utljivi Modec. Njegova primjedba nikoga ne zadovoljava. Neto je ostalo meu njima, a nitko se ne usuuje izrei. Onda se pred imuni-em pojavi Slavia Pisai: - Bilo nas je koji smo u tvojem dvorcu opazili njegovo dr anje i traili neka ode od nas. Tamo je njegovo vladanje bilo i odvie udno i uvjerljivo, dapae i sumnjivo. Taj ovjek, na glasu kao smioni junak, sada nije bio nigdje na djelu. Danas je nestao, a nije bio s nama u Lukavcu. Neka gospoda tumae to kako ih volja, meni je to vladanje sumnjivo. - Nemoj, Slavia, samo izgleda tako. - Da, Cvjetko, tebi tako izgleda. Mi smo svi otili u Luka vac, a on je nestao, a da nikome nije rekao ni slova. to bi se reklo da sam to uinio ja, ti ili tko drugi? Cvjetko, molim te, ne ka svatko kae to misli o tome i neka iznese ako to zna o nje govu vladanju. Svi pristaju na taj prijedlog. Svi trae da se ova stvar razbistri. U dui im lei sumnja i ele se osloboditi ili dobiti potvrdu. Tada Velislav Arbanasi prvi ispripovijeda kako je i to je bilo onog dana kad je Kuevi doao javiti da knez putuje. Jelenko je tada rekao: "Kako da nisam kriv? Jesam i jo u biti. Krivnja moja raste kao lude gljive nakon kie. Poslije ovog pljuska vani bit e ludih gljiva kao trave u polju, itavo Turopolje nee dospjeti da sve ubere i mene osudi. A vama nee preostati drugo nego da me tri puta bacite iz bratstva!" To je tada rekao Jelenko preda mnom i Poglediem. Sumnja se die kao oluja. Nitko vie ne moe zatajiti svojih misli. Da, onog dana nije govorio o osveti Draeniu nego svima drugovima u Turopolju - upozori Pogledi. I ba je odabrao takvu osvetu? - pitaju svi redom. Mrmor dubokog gnjeva ispunja sobu. imunia stee u grlu ali nastavlja istraivanje: Gospodine Mrnjaviu, kako se vladao uvajui lukavake vojnike? Recite sve to znate? Sva se panja skree k zagrebakom plemiu. Povjerili ste mi neka pazim da ne bi izazvao gospodina Draenia ili mu podmetnuo kakvu zamku. Bojali ste se njegova mranog lica, dok je stajao pod stablom u ljiviku vaeg dvorca. I ja sam se bojao. Drao sam ga na oku na krianju pa u saop iti sve to sam opazio. Primakli su se blie i zaokruili ga. itavo vrijeme, dok smo stajali na krianju, tuio se o nas drugih. Naroito sam pazio na njega da ne bi potajice napao Draenia. I tako sam morao opaziti kako mu pogled stalno ne to vreba. Naravno, nastojao je da se domogne bodeom srca go

spodina Draenia. Kad je nastala borba, izgubio sam ga s vida. Nisam ga nigdje uo ni vidio da bi se isticao. Jest, istina je. Nismo vidjeli njegove smionosti. Sve se hvata na tu konstataciju: Gdje je bio taj junak na megdanu koji je znao izazvati sve nas, svoje drugove? Za kneza nije imao otrice? Sad mora biti svima jasno zato nismo vidjeli njegova maa. - To je sve to znam o njemu - dovri Mrnjavi - i po savjesti svojoj velim. Sto ga je ponukalo da nas ostavi na onako udan nain, ne bih po dui mogao nikako ustvrditi. Ne mogu se tome ni domisliti. utjeli su i razmiljali o onome to su uli. Onda se javi Draeni. Svi ljubopitno sluaju njegovu rije. - Gospodo, vi znate koliko me Jelenko Kuevi mrzi. I nije teko pogoditi zato. Od djetinjstva bio je uvijek u kui upa novoj i uvijek u blizini gospoice Vilene, moje vjerenice. Narav00, da se morao u nju zagledati... - Ostavite to, gospodine Draeniu, to nema veze s njegovim inom. On je sam navijestio da e biti puno Turopolje ludih glji va - veli Slavia Pisai. - A eto, svi imamo pune ruke posla dok ih ubiremo. - Gospodine, ja traim gdje bih naao kakvu obranu, jer ako je poinio to veliko zlo, ja se osjeam, makar bez moje kriv nje, ipak krivim to mu je udarila nevolja u glavu, jer zbog me ne je izgubio. - Ni izdaleka krivnja nije na vama to je djevojka koju je ljubio pristala uz vas. Onda bi svatko kome se to slino dogodi morao poiniti zla djela, kao to rekoh prije. A vi ste uli: pri jetio je svima osvetom, ne samo vama. Priznajem: ili je lud, ili beskrajno zao kad je odabrao ovakvu osvetu. - Lud je - prihvati Velislav - potpuno je pomjerio, to do kazuje i njegova prijetnja. Zao ovjek ne navjeuje osvetu na sva usta, na svakom koraku, nego je izvri. On je uivao sam u svo jim prijetnjama, trebali smo ga pograbiti i zatvoriti. - Draeni ga je oslobodio kad je upan htio s njim obra unati. - Da, ja sam ga izbavio jer mu je Simuni povjerio vanu zadau. Molim vas, raspravite to mirno, oprezno da mu se ne bi nanijela krivica. - Gdje se tu moe jo sumnjati o njegovoj krivici? - upa daju redom. - Dovoljno je jasno dokazano. - Molimo sada gospodina Simunia da nam kae doslovce: to je o izdajici pripovijedao Batori? Moramo to znati tono. Ovaj poziv neprijatno pogodi Cvjetka. Teko mu je i preko volje se mora odazvati. Nasloni glavu na ruke i teko uzdahne. Svi se primaknu posve blizu, isprue vratove i upilje u njega oi. Rekao nam je lani knez da je Pencinger nau urotu do znao od nekog naeg plemia koji se sastaje s njim u umi i dolazi tamo preodjeven da ga ne bi prepoznali lugari. A poinio je tu izdaju iz osvete jer su mu uinili neko veliko zlo. Zinuli su. Njegove rijei izazvae prepast. Sumnje padaju po mladom zastavniku. Svi gledaju pred sobom njegovu pojavu, tamo na trgu pred crkvom kako otimlje zastavu, prijeti se osvetom, a oko njega komeanje i strka. Svi se sjeaju sablazni koju je izizvao prigodom umske sveanosti ira. - To se mora dobro razmisliti, drugovi - uzme sada rije Smiljan Pogledi.

- Jest, mora se razmisliti - naglasi imuni - i moraju se nai dokazi. Sada vidim dvije stvari: ljubav i ponos smu tili su mu pamet. Svi su pronijeli glas o njegovoj hrabrosti i smiono sti, sigurno je smatrao da e meu nama imati prvo mjesto. A doao je drugi, hrabriji i spremniji, oprostite gospodine Drae niu. Ljubav i prvenstvo palo je u vau korist. I kako je d ivlje udi, nevolja je u njemu izazvala divlju ludu odmazdu. Uvijek sam osjeao da nije kao mi drugi. Mi smo u zlu i dobru kao obini ljudi, ljubimo i elimo postii cilj, a kad ne moe biti, svladamo svoje patnje i smirimo se. - Da, istina je - veli Draeni. - On to ne moe, druge je udi. - Stotinu avla vlada njime. - Ako je poinio ovo zlodjelo, onda... imuni zastane i uuti. - Ako je poinio, moramo mu suditi sami - veli Slavia. - Ja, jedini ja - upada Simuni. - Zakleo sam se ovdje pred vama, drim prisegu. Samo moramo dokazati da je kriv. - Potrait emo dokaze. - To nam je dunost i zbog nae savjesti - upozori Darko Mrnjavi. Meutim, Arbanasi izlazi iz pozadine: - Ozbiljno, trijezno i mirno prosuivanje razjasnit e sve. Najprije moramo potraiti, ispitati i sasluati Kuevia, samo onda se moe izrei osuda. - Tako je, gospodo. - Sve ukazuje da je Jelenko uistinu vapio za osvetom. - Ali takvu osvetu? Je li mogue - klikne Simuni - da li je to poinio? - ini se nemogue, sve potvruje sumnje. Upamtite: on je uvijek jahao u umu u lov. Zato mu je gospodin Simuni i po vjerio zadau da uhodi kad knez putuje u Zagorje. On je odlazio k lukavakim lovcima, a prije nego je otiao u Zagorje, mogao je otii i u Lukavac i tamo predati pismo i javiti knezu to se sprema. - Sve to moe biti kako razlazu Pogledi i Modec - a opet se moda varaju - naglasi Velislav Arbanasi. Draeni to odmah potvrdi i dodaje: - Sutra bi se moralo ponajprije otii u Kueviev dvorac i govoriti s njim. - Ali imamo jo i zarobljenika. Njega u ponovo ispitati odlui imuni - moda ipak jo to doznam, premda mislim da je rekao sve. - Da, zbilja, to emo sada s tim Batorijem? - pita Draeni. - Zadrat emo ga, moda nam bude od koristi. - Knezu mnogo ne vrijedi kad ga je poslao umjesto sebe, ali nama bi mogao vrijediti. - A sada ljudi, teka sumnja tereti naeg druga - primijeti Velislav Arbanasi - vrlo teka i zato moramo biti na oprezu. - Sutra emo otii onamo - odlui imuni - a sada vas molim: ne govorimo vie o tome. Odvie mi muke zadaje ta sum nja. Posluati su, makar je svatko elio samo o tome govoriti. Brao, recite mi sada - pita Cvjetko - koji je avo uao u vas da mi niste htjeli vjerovati kad sam vam donio vijest

da nismo uhvatili kneza? Razmiljaju i gledaju jedan drugoga kao da svatko pita svojeg susjeda to o tome misli. Velislav Arbanasi razjanjava: - ini mi se da smo bili ludi od sree to imamo u vlasti ne prijatelja. Tolika je bila naa ludost da nije mogla otvoriti vrata razboru. Mislio sam i sam da je gospodin imuni izgubio svi jest. - Zanos nije dao zdravoj pameti da misli. Evo, to je bilo - veli Pogledi. - Ne smijete zamjeriti. Tko moe to takvo povjerovati kad mu padne takva vijest kao iz vedra neba grom. Draeni se priblii zagorskom plemiu: - To je razumljivo: evo, vidite, ja sam mirnije udi od njih, ipak se nisam mogao zaustaviti. Bio sam vrsto uvjeren da se knez posluio varkom kako ne biste traili od njega pismo da se odree imanja i odlazi iz Hrvatske. A da je zaista on bio na za robljenik, takva bi mu varka bila od koristi jer ne bismo otili u Lukavac. Zapravo, moramo priznati gospodinu imuniu: svi zajedno poinili smo veliku pogreku, i ja isto tako, i da nije bilo one zasjede pa da knez nije izaao u kulu, jo bih i sada vje rovao da je on na zarobljenik. - Istina je - potvrdi Velislav - svi smo pogrijeili. - Nitko od nas nita nije mislio, svi smo bili zadahtani, vi djeli smo pred sobom taj prokleti Lukavac i kao psi bacili se na njega. Poto su o tom jo neko vrijeme raspravljali, pozove ih imuni da ga sasluaju. Sada nam je, brao, jasno da smo Brandenburga izazvali na krvavo neprijateljstvo protiv svakoga od nas. Kud mi, tuda e njegova osveta. Ne znamo kako e nas progoniti, ali moramo biti spremni na sve. Moramo se drati zajedno i uvijek biti spremni na obranu gdje god se pojave Brandenburgovi plaenici. Nai brzotee neka su uvijek u pripremi da jave kad zaprijete lupei, bilo naim kmetovima, bilo plemiima. Razbiju li kuita kmeto va, to je zlo i za nas. Svi su sloni i dogovore se gdje i kada e o tom odluiti. - Neka mi gospodin imuni dopusti nekoliko rijei - veli Draeni. - Ne bi bilo po nas asno da ekamo skrtenih ruku dok knez neto uini protiv nas. Mi smo svi na okupu, osim onih u Loboru. Kad nam ovaj napad nije poao za rukom, bilo bi po trebno utanaiti odmah neto novo. Jo dva tjedna i ja moram poi na bojite, ali vam jo ovdje mogu pomoi ako zakljuimo to da inimo protiv lukavakih otmaa. Imam ovdje stotinu momaka s kojima bismo mogli neto uiniti. - Ipak sam odluio ekati - naglasi imuni. - Evo zato. Prije nego to zaponemo neto novo u naoj borbi, moramo dobro istraivati okolinu gdje se sakriva izdajica, dobro pretra iti gutaru oko sebe. - A ako je urota nesretnim sluajem izala na javu, onda moramo sprijeiti da se to ne dogodi drugi put. Ako je ipak izda jica meu nama, dunost nam je prije svega doznati tko je. Dok s tim nismo nacistu, ne kanim nita novo zapoeti da opet naa osnova ne bi bila izdana. - Slaem se s vama. Najvanije je sada sigurnost od svake nove izdaje. Prema tome, svi smo sloni? - pita imuni. Svi jednoduno potvrde. Domain pozove sluavku do donesu veeru.

I dok su oni prionuli veerati, u sobu ulazi mladi Arbanasi-ev brat Petar i pripovjeda potankosti o napadaju to su ga u zoru izveli Brandenburgovi vojnici. Sluaju i raspravljaju o tome, a Velislav upozori: - Brao, sve je to bilo pripremljeno. Pencinger je robio up ravo kod svih onih Turopoljaca koji su bili u toj uroti. - To dokazuje da je izdajica prokazao Pencingeru ak ime na onih koji su sudjelovali u naoj uroti. - Zar Pencinger nije bio kod Kuevia? - pita Slavia Pisai. - Ne nije, - odgovori Petar Arbanasi. Pitanje i odgovor padoe kao dva teka utega na vagu sumnje. Ova se nagnula na stranu Kuevieve krivnje. Nitko nita ne primijeti. Kad su svi o tom razmiljali, oglasi se Velisav Arbanasic: - Strahovito je. Ba kod njega nisu bili? Planue redom. Ogorenje im je u rijeima, u pogledima, gnjev i prezir die se kao vihor i zamalo su svi jedna prijetnja. Samo je Velislav polako uutio, mislei na Jasenku. imuni je nijem. Glava mu je naslonjena na ruke i nitko ne moe zagledati u njegovu duu. "Njegova izdaja razbija mi sreu za kojom sam eznuo. Sumnja tako vjerojatna, gotovo dokazana, oduzima mi Jasenku!" Sirota Jasenka - veli netko od Turopoljaca. Svi ute. Pogledi i Velislav izali su na trijem na rasprave sve to jo jednom nasamu u etiri oka. - Eto, vidi - kazuje Velislav tiho. - Vilena tu i ne ulazi a protiv njega, niu se dokazi. Meni bi bilo drae da je ona, zbog Jasenke. - Sada je, naravno, sasvim druga stvar. Kuevi je krivac, to je kao na dlanu, ali kako mu to dokazati? - Ako nije kriv, on e nam doi na raun. - Sutra neka padne njegov sud. Mora odgovoriti. Poto su veerali, Arbanasi smjesti u svoju sobu imunia na poinak, a druge porazmjesti kako je mogao jer su svi odluili ostati na okupu. UROTA U LUKAVCU Istodobno, iza zidina Lukavca, grmi odluka kneeva gnjeva. Tri dvoritem poput gladne zvijeri i urlie. Pred njim stoje njegovi vojnici u smeim haljecima, sa utim kapama i dvoglavim kneevim orlom na prsima. Poniknuli su glave. Blatni su. Mlaima lica odaju stravu, starijim mrtvu ravnodunost kao da su odavno obraunali sa ivotom ili su privikli na kneevo bjesnilo. On dri u ruci bi, razmahuje se i vie: - Gadovi prokleti, okupati ste se dali od njih, natjerati u vodu kao abe krastae. Kukavci, gmizavci, nitkovi, nitarije! Bilo vas je, lupei, dva puta toliko kao Hrvata, a ipak ste se dali pobijediti. Izvukao sam vas iz dubina tamnica, vi ubojice, razbojnici. Znali ste robiti trgovce na cestama, znali ste ubijati ene i djecu, bili ste razbojnici, tati, ubojice osueni na tamnicu, na igosanje, na gladovanje. Ja sam vas izvukao iz tamnice, blata i gladovanja na sunce. Obukao sam vas, dao vam krov, kruh i oruje u ruke, dao vam asno ime vojnika. Prederali ste se, pogospodili u mojoj eti, prometnuli se u kukavice. Za mene ne znate biti razbojnici? ekajte crvi. Zgazit u vas. I dok to govori, svakog asa udara po njima biem od bod-ljika. - Na vjeala s njima. Dali su se pokoriti od Hrvata, sramotno pobijediti. Umjesto onih koji su pobjegli, povjeat u vas sve redom kao ogrlice od glava. Pjena mu navire na ispupene debele usne. Znoj polijeva zeleno lice. Iza lea stoji katelan Pencinger. Ne usuuje se zaustavljati bujicu ui.

Kad se umorio od vike i udaranja, razjaren, razvikan, uspinje se stubama, nosei sobom bijesne kletve. Razoaran u svojim nadama, ne zna nai mira. Ide trijemom, ibajui biem i bijesnim pogledima svakoga tko bi se s njim sreo. Vika ispunjava uglove dvora i dopire do Gordaninih vrata gdje sa sinom prislukuje. Iz kneevih psovki razabire da se pred dvorom na opkopima odigrala bitka. Damir lei na zemlji gdje je ispod vrata pukotina. Svakog asa podie glavu i doaptava majci kneeve rijei to dopiru iz dvorita preko otvorenog trijema k njegovim uima: - Majice, kako grdno kune. Ljuti se, vojnici su uzmaknuli. Nai su ih okupali u vodenim bedemima. Ba je dobro. - ekaj asak da ujemo zato su doli Hrvati. - Sigurno da spase nas, majice, - ape on i sputa se k pukotini. Majka i sin sluaju kneeve psovke, kletve, a onda su tresnula vrata u prvom katu i kneev glas umukne. Kao da je itav dvor zadrhtao od tog treska, prepao se i pretvorio u grobnicu. Nigdje niotkuda glasa. Damir digne glavu i pogleda majku: to je to moglo biti, majice, da su nai dolazili pred dvorac i pobili se na opkopima? Opsjedati nisu doli jer nemaju opsadnog oruja. Sve je to na bojitu, a opet, kneevi vojnici su izali na opkope da se pobiju s naima, umjesto da su ih doekali na zidinama. Jedi no moe biti da su nai poslali neko izaslanstvo da pitaju za nas i trae ulaz k nama ili nae osloboenje, a knez je to znao i dao ih doekati pred dvorom kako bi ih sve natjerao u opkope. Damir pogleda na prozor. - Dolje u dvoritu su vojnici. Knez ih je izudarao kao i votinje. Bilo ih je dva puta vie od naih, vikao im je knez, a ipak su pobijedili nai. Kako to, majice? - Oni dolje ili su u borbu za nepravednost i zloin, a nai za pravo i dobro. Mi, Hrvati, borimo se za pravednost. Djeakove oi pozorno promatraju majku: - A zato se mi Hrvati uvijek moramo boriti? - Zato? Vidio si i uo nae pseto kod kue? Kad je sve tiho u dvorcu, ono odjednom tri uz ogradu i laje, neprestano laje. Zna li zato laje? - Kako ne bih znao. Pseto njui da se dvoru pribliava ne prijatelj, tat ili razbojnik. - Jest, sinko, pseto laje jer uva svoju kuu. I bacio bi se na tata i razbojnika ako bi skoio preko ograde. - Razderao bi ga. - Vidi: pseto, ivotinja, uva svoju kuu. I ptica uva svoje gnijezdo, svatko ljubi svoj dom. Svatko ga uva, svatko se za nj bori. Kako onda ljudi ne bi branili svoju kuu? Kako mi Hrvati ne bi branili svoj dom od neprijatelja? Zato se mi Hrvati moramo uvijek boriti jer ljubimo i uvamo svoju kuu i branimo je od neprijatelja. A uvijek ih imamo. - I sada imamo neprijatelje? - Da, sinko. Jedan od najopasnijih neprijatelja jest na sa veznik s kojim smo poli zajedno ivjeti i braniti se od Turaka. Ali on nas je podlo prevario, sam je stao da nas krade, ulja se oko nae kue kako bi provalio vrata, uao u kuu i uzeo nau imovinu, od nas uinio sluge, robove koji e orati, eti i njega sluiti. A mi se ne damo, neemo se dati, uvijek smo se morali boriti za svoju kuu. Djeakove zjenice igraju, dua mu se nadimlje, misli mu prolaze glavom: - Majice, a zato uvijek na nas idu drugi? - Jer tat i razbojnik uvijek ide oko one kue gdje ima neto,

krasti, neto robiti. Da nemamo niega, ne bi se oni ni ogledali za naom domovinom. Zato idu na nas jer nam je zemlja rodna i jer su ruke naroda radine. - Onda e uvijek ii na nas tati i razbojnici? - Dokle god bude takvih na svijetu. - A zar nikad neemo sve pobijediti, sve otjerati? Zato oko svojeg doma ne bismo podigli bedeme preko kojih ne mo gu? - Da, dijete moje, moramo podii takve bedeme. - Ali kada? - Kad budemo tome dorasli. - Kad e to biti? - Kad se oslobodimo svojih tekih mana. Tu su mu misli zapele. Vidik mu je zatvoren. - Teke mane? Zar moe to biti da nai junaci imaju ma na? - Sam e ih opaziti, iskusiti, kad odraste, sine moj. - Kad bi to bilo to bre. Koliko jo moram ekati? - Deset godina, sine. - Da barem to prije odrastem, da uvam kuu, majice, da se borim kao otac i majka! - Ve sada trpi zato to si sin hrvatskog naroda. A tko zna to nam donosi sutranji dan? - Neka donese to god bilo. Ne bojim se. Ne, ne bojim se - naglaava on i lice mu se zaari. Dua mu se zatalasa pono som, snagom, voljom, dua djeaka u kojoj Gordana sije sjeme svojeg srca, duha i uma. A u kneevoj odaji bacio se mladi silnik na leaj, umoran od bijesa. Osvetnika e liena je napitka okrutnosti i naslade zloina. Zloa, gladna i edna pobjede, liena je svake nade da se domogne plijena koji mu je ve bio nadomak. Samo kripi zubima jer vie ne moe ni vikati ni urlati. Kneevi se prijatelji sakrili u Dani jelovu sobu. Nitko se ne usuuje ulaziti k n jemu. I Petar Pan se povukao. Uzalud ga trae da bi mladog kneza pokuao trgnuti iz bjesnila. Jedini Sigismund Pencinger nalazi hrabrosti da otvori vrata kneeve odaje. Lukave sive oi mirkaju prema mladiu to lei na postelji. Uhvatio je prednji dio crv enog zastora obrubljenog zlatnim resama, i napola ga iskinuo. Mirno pristupa k njemu Pencinger i sjedne kraj njega. - Dosta je ove igre, knee. Vilja nam uzeti u ruke borbu. - Borbu? S onim razbojnicima i ubojicama koji su mi ispod vjeala oteli urotnike? Objesite ih sve redom. - Sada kad vam nosim itavu Hrvatsku na srebrnom tanju ru? - Zamjenjujete moju dvorsku budalu, a ala vam je glupa. - Zamjenjujem mladog Brandenburga koji jadikuje umje sto da opae ma, natakne ljem i vizir pa da ide po svoju vlast u Hrvatsku. - Nemam ni jednog jedinog Hrvata da ga vjeam da se osvetim za urotu, a ti brblja o vlasti. Osveti se. Samo to bi mi dalo snage i nita drugo. Moram ih kazniti. uje li? Neka voj nici idu, neka ih uhvate, neka ih dovedu ili u sve povjeati. Ho u da ih ubijem. - Znam teu kaznu od smrti. - Jo teu kaznu od smrti? Ima li to? Na debelim usnama lei okrutna naslada od pomisli da e svoje protivnike iznenaditi neim stranim i ponuka Pencingera da mu razjasni. Objesiti ih je lako, a odgovarati za taj in mnogo tee. Makar vam je kralj sklon, ne bi vam smio povlaivati jer bi hrvatski sabor traio zadovoljtinu, ali ono to ja predlaem, na

ma e biti lako pravdati, a Hrvatima vrlo teko podnositi. Sto puta tee negoli jednostavna i brza smrt. Ova zadaje patnje sa mo naas i ve je svreno, rtva vie nita ne zna o vaoj osveti. To i nije osveta. To je udarac koji znai spasenje, osloboenje. Ali ima drugo. Knez se hitro okrene k svojem pouzdaniku i slua ga: Prava je osveta kad ima protivnika vrsto u akama, i danas, i sutra, i danju, i nou, i svaki dan pije kap po kap nje gove krvi. Kad gleda kako mu kapaju suze iz oiju od muka, kad svakog dana zagleda u njegove patnje. I on ti gleda u oi i svakog je asa svjestan kako mu se osveuje, kako ga gnjei, ali mu ne zadaje smrt, samo ga udara, a da mu ne zadaje smrtni udarac. Samo to znai osvetiti se. - to se tu ima initi? - pita knez s nasladom. - Kralj vas je poslao u Hrvatsku da steknete za njegova sina Ljudevita pristae. Odbili su vas. I sada nakon uzaludnog nastojanja vi ste osamljeni. Medvedgradska tvrava stoji tamo na ruglo. Zagreb, Kaptol i Gri ne primaju vas ni u svoje drutvo. Njihova selita Graani, Dedii i Kraljevac i sva ostala sela niste mogli osvojiti, ne smijete ih ni dotai, jer se ve prijeti hrvatski sabor. U Krapini ne moete osvojiti ni jedno selite, tamo se zagorski plemii i kmetovi zajedno brane, rote se protiv vas. Ov dje u Turopolju jo je gore. itav ovaj kraj zapravo je drava u kraljevstvu. Nemoni ste, a kralj nema vojnika ni da sebe zatiti od provale Zapolje, a kamoli bi mogao pomoi vama. - Doao si mi prikazati kako sam nemoan? - plane knez. - Da vam pokaem put do moi i vlasti. Dakle, ujte: n e moete svladati Hrvate jer imaju svoje zakone, pravice, svoje slobotine, a nemate vlasti da im sve to otmete. Kralj vam ne moe dati tu snagu, a vi ete je ipak imati. - Dovui je iz pakla? - Iz Hrvatske. - Tee je to nego da idemo po nju u pakao. - Samo polako. Prirodno, najprije morate osigurati svoju vlast oko svojeg grad Lukavca, dakle, u Turopolju. Ovo se sastoji od dvadesetak suija kojima vlada vrhovna vlast, upan. Taj u pan je banov brat. Imaju oni i svoj banderij, to je njihova voj ska. Ali sada su toj vojsci ponajbolji ljudi otili na bojite, a ostali su kod kue samo najmlai. - I zaigrali oko mene urotu, lupei, a ja ih nisam mogao objesiti. - Strpite se. Dakle, od Hrvata ne moete dobiti ni vojnika, ni daa, ni dvadesetina, nego samo silom. A kad neto izvuemo odmah prosvjedi kralju i neprestano borbe oko njihovih slobo tina. A to su te slobotine? Pisane povelje kojima se svakog dana brane pred kraljem. Sve te njihove historijske povelje go vore da su uistinu bili neko i da su danas slobodnjaci, nisu ni osvojeni, podjarmljeni, nisu vazali, ni kmetovi, nego slobodan narod. - Oni samo trabunjaju o tim svojim historijskim dokazima. - Varate se. Istina je to. Imaju bjelodane dokaze. Ali predbjeno svi su slobodnjaci i plemii, svi imaju svoje povelje. Ne samo to. I seljaci su plemii. itava je opina plemika, dakle, slobodna od svih daa i podavanja kakvom vlastelinu, prema to me, nemate prava nita od njih zahtijevati. - Otkuda posjeduju te isprave? - Nisam upuen. Znam samo da je kralj Vladislav morao potvrditi itavom hrvatskom kraljevstvu pisane slobotine. Ali

on je morao potvrditi jo specijalno Turopolju slobodnjake po velje. Na njima se jasno ita da je kralj Bela IV potvrdio njiho ve povelje, dakle, imali su ihve godine 1242. i tko zna otkada. - Dakle, nemamo prava oduzimati silom. - Nemate, knee. - Sto mogu uiniti protiv te strahote? - Uzmite povelje! Unitite ih. Razorite sve dokaze njihovih slobotina. Kad ne budu imali dokumente, nee se vie moi oslanjati na njih. Sve bedeme njihovih sloboda valja pretvoriti u prah i tako im onemoguiti sve ime bi mogli dokazati da su slobodan narod. Onda e pripadati svi pod vau vlast. Onda e svi biti vai kmetovi, vai robovi. Biti e prisiljeni davati vam od svega to privrijede. Vi ete uzimati to vas volja, dapae, i momad za svoje ete. I s tim etama, sastavljenim od samih Hrvata, osvajat ete ostalu Hrvatsku. Razlaganje podigne kneza s postelje. U njemu potee krv. 2u sve vie vri i razbudi mu sva osjetila. - ovjee, divna je ideja, ali neprovediva. Ti mi veli: uni ti dokumente? Kako? - Otet emo ih. - Oteti? - opetuje Brandenburg zabezeknuto. - Opljakati, isprazniti sve arhive, sve krinje u kojima oni uvaju dokaze svojih sloboda. - Gdje su ih spremili? - Opina ih uva u svojim ormarima. Svaki pojedinac ima svoje povelje u svojoj kui. Udarimo na njih, provalimo u kue, otmimo im povelje, naloimo na opkopima Lukavca lomau i nema vie slobodnjaka, nema plemia, nema slobodnih Hrvata u Turopolju. Samo su vai kmetovi, robovi. Moete ih upregnuti u plug da vam oru mjesto marve. Razumijete li? Knez nema rijei da svojem zapanjen ju dade oduka. Ali ima ih Pencinger i nastavi pouavati svojeg gospodara . Zato troiti marvu kad ima Hrvata da tegle? A vi ete se etati izmeu njihovih redova, svakog dana gledati im u oi, svakog dana smijati se njihovu robovanju, uivati u njihovim mukama, gledati kako dru pod udarcima vaeg bia. Neka ive u jadu, nevolji, ropstvu, stravi, u blatu. Uzmite im ljudsku slo bodu. To je tea kazna od smrti. Dru kneeve nosnice. Ali jo se ne pouzdaje u mogunost te osnove. - Tko e ti otkriti gdje su te krinje, gdje tko uva povelje? Posakrivali su ih. Tko e na m pokazati putove do njih. - Moj hrvatski saveznik. - Ve si govorio s njim? -- I ugovorio. - Dakle, ipak jedan lupe meu Hrvatima? - Osvetnik. Tako on sam tvrdi. - Zar je plemi? - S drugima se ne bih uputao u ovako opasne poslove. Tu se mora uvati tajna asne rijei. - Je li star ili mlad? - Posve mlad. - Pravi je avo. Hou da s njim govorim. - Sada je to nemogue. Kako mu je ime?

- Uzvieni knee, ve vam jednom rekoh: morao sam za dati asnu rije da nitko osim mene ne moe doznati njegovo ime. Vi neete traiti da asnu rije prekrim kad je ionako svejed no, znali mu vi za ime ili ne. - I nije vano njegovo ime, nego korist koju crpimo od njega. Ipak, kako dolazi u dvorac da ga drugi ne vide? - Sastajemo se samo izvan dvorca u umi. On se odjene u crveni oklop, a lice pokrije vizirom. - Crveni oklop? Takve oklope donijeli su k nama oklopnici kraljice Beatrice. I mi ih imamo u Lukavcu. - A ja sam mu dao jedan takav oklop da se potpuno zati ti kad dolazi sa mnom na sastanak. Preko oklopa nosi do poda dugi ogrta koji ga posve pokriva. Ako bi ga netko susreo putem, mislit e da je stranac. - Toga plemia elim imati na svojem dvoru. Bit e mi dvoranin. - Prije toga, mora nas dovesti do hrvatskih povelja. Sam e voditi nae vojnike na toj pohodi za plemikim pergamenima. - elim vidjeti ovjeka takve drskosti. - Drskost je blijeda oznaka njegovih ina. Vratolomije su to, lude, strmoglave. Oduevljen sam svojim saveznikom. - Pencinger, crvenog oklopnika valja proslaviti. Neka do nesu najbolje to ima u mojoj kuhinji i najfinijeg vina. - Ciparske kapljice naao sam u Lukavcu jo iz doba bana Ivania. - Amo s "ciprom" da te poastim. - Napokon ste ipak zadovoljni sa mnom, gospodaru? - Zar nisam uvijek zadovoljan s tobom? - Mislio sam da ne gajite povjerenje ... - Otkuda ti takva misao? - Otuda to me Petar Pan vazda u vaim oima ocrnjuje i ponizuje. - Dvorska budala mi je draga jer mi razbija sve misli i zle sne. - Vama se kradu zli sni? Knez se osjeti neprilino od onoga to je rekao pa se malo lecnuo. - Zato mi ne kazujete, knee, to vas titi? - Nita, samo zlo sanjam, esto mi se ukazuje taj ban Ivani, najvie ona, ali to je prirodno, napokon bila mi je ena. - Niste vi krivi ako je tako naglo umrla? Otkuda biste vi to skrivili? Knez mirno mahne rukom i prisiljeno se nasmije: - Nisam molio gospodina boga da me uini udovcem, on me ne bi ni usliao. - Tako je, ali govorili smo o Petru Panu koji me nastoji istinnuti iz vaeg povjerenja. - Da Petar Pan uvijek me obraduje kad sam zlovoljan, za to ga volim. - Ali on hoe da vam bude pouzdanik. - To nikada ne moe dostii. Tebe smatram svojim savjet nikom i nikoga drugog. - A ja ivim samo za vas, knee. Mladi ste, nagli i dobri, a cilj mojeg ivota nije drugo nego paziti da vama bude dobro, da radite samo ono to je vama u korist, knee. Ako se pouzdate u mene, va e ivot krenuti glatkim putem prema srei. - Pencingeru, samo me jedno moe usreiti. - to, knee? Recite? - Da postanem banom Hrvatske. To je moja jedina tenja,

jedina ljubav i jedina srea. To bi znailo da sam vladar ove divne zemlje. Pencingeru, ako mi ishodi banstvo, biti e, prvi do mene, darovat u ti najljepi dvor u Hrvatskoj. - Dragi, uzvieni moj tienice, duu i tijelo svoje dat u za taj cilj. Vi ete biti ban makar se sto puta svi hrvatski zakoni i svi Hrvati digli protiv toga. Nisam li vam malo prije razloio. Hrvati imaju svoje slobotine na pergameni. Mi emo te povelje unititi. Ali imamo jo jedno jako oruje kojim u vam prokriti put do banstva. Samo ovisi o vama da mi ga predate. - Sve to hoe, samo reci. - Gordana. Ona je najsigurnije orue do vaeg cilja. Da nas je minuo rok. Sutra mora otvoriti usta, ili je moram zatvo riti u tamnicu, im prokae kraljevievo zaklonite, vi ste ban. - Radi to misli, samo ne ranjavaj njeno krasno tijelo. - Rekoh: vi jo eznete za njom. - Da si ti mlad, znao bi to je pogled te ene. Zato uj: zaprijeti joj sinom, za njega e odati sve. - Da, sina, to i mislim. Njenu u ljepotu uvati, ali sina neu tedjeti. S njim mogu uiniti to me volja, knee? - to god te volja. Samo nju pazi. - Ne brinite se. Sve mora biti po vaoj elji. - A taj njezin katelan Mladeni, ne moe li on posluiti otkriu kraljevia? - Latio sam se jo krajnje lai da ga uhvatim. Obeao s am mu na dar ljepoticu Gordanu, ali nita nije doznao. Veli da je Gordana izgubila povjerenje u njega, a to nije udo. Petar Pan je svojom alom one noi pokvario svu moju osnovu i tako je Gordana sigurno naslutila da je Mladeni izdaje. Petar Pan se ne bi smio plesti u tu stvar. - Rei u mu neka se ne paa. - Potrebno je da Gordanu sam nadzirem, to prije ispunit e se vaa vrua elja da postanete ban. -

- Kad sve to bude, ti e biti grof. Na to zadajem svoju rije. Sluge, gdje ste? Veeru, vina! U pratnji svojeg savjetnika ide u blagovaonicu. Tu nae prijatelje i dvorane. Sluge su unijele veeru i pune vreve. Gospoda prionue jesti, a jo vie piti. JASENKINA SUDBINA Jutro je blijedo. Bijeli oblaci miruju na obzoru, imuni i njegovi drugovi stigli su do Kurilovca. Odavle im se prua vidik na Kueviev dvorac, a u njegovoj blizini dvorac upana Stjepana Berislavia. Mladi ljudi jau polagano i razgovaraju. - Gospodine Draeniu, vi sigurno neete s nama do Kuevia? - Nikako. Kad stignemo do onih jablana, priekat u vas. - Na Kuevievu polju kopaju. Samo stara Kuevika pazi na teake, dakle, Jelenko nije kod kue. - Uvijek ona sama nadzire posao - objanjavaju Turopoljci. Idemo u njegov dvorac - odlui imuni i krenue. Ve se pribliavaju maloj aleji jablana. Tu se zaustave. U susret im dolaze dva jahaa, lugara i pozdrave. Jedan od njih upita plemie: - Plemenita gospoda sigurno trae gospodina Kuevia? - Da. Je li kod kue? - pita Draeni.

- Nije. Ba dolazimo iz ume. Vidjeli smo ga jutros jo za izlaza sunca u blizini Lukavca. - Vidjeli ste ga tamo? Sto je radio? - Razgovarao je s jednim od Brandenburgovlh lugara. - Kako je bio odjeven? - pita Arbanasi. - Kao obino u svojoj svagdanjoj nonji. - Je li se ve vratio kui? - Nismo vidjeli. Otili smo svojim putem. - iji ste vi lugari? - Lukavaki, plemeniti gospodine. - Onda ste se esto viali s gospodinom Kueviem. - Uvijek se on vere umama. - Dobro - veli Draeni - idite svojim putem. Kad oni odoe, mladi su drugovi stali na vijeanje. - Evo, sumnja opet dobila novu potvrdu. - Hajdemo odmah - odredi imuni - a sa mnom neka idu: Mrnjavi, Pisai, Pogledi, Arbanasi i Modec. - Trebali bismo opkoliti dvorac da ga uhvatimo htio pobjei - predlae Vukan.

ako bi

Budite samo na oprezu, ali nikako ne smijete opkoliti dvorac, ne elim prestraiti ni njegovu sestru ni majku - odredi imuni. Prihvatili su prijedlog. Odreeni se odvoje od svojih drugova pa krenu prema dvorcu. Zali su za gusto grmlje odakle ih drugovi s Draeniem ne mogu opaziti. imuni zaustavi pratioce i naloi Arbanasiu i Poglediu neka kriom pjeke odu do upanove keri i upitaju je li pred kim spomenula njihovu urotu. O tome ne kazujte vjereniku ni rijei, zato buniti njegov mir. Dvojica se upute u upanov dvorac, a imuni krene dalje. Jasenka je bila u kuhinji, kad k njoj utri sluavka i donese vijest: Idu plemii ravno k nama. Hajde, pogledajte gospodarice. Pohitala je na trijem i malo izvirila, ali se odmah povukla. Da, oni idu k nama. Reci slugama neka im otvore ogradu ako zaele unii. I brzo se vrati u kuu, uredi haljine, spusti prisukane rukave, poravna crveni rubac kojim je svezala tamnu kosu, namjesti pletenice, pa onda skrivena promatra jahae. Zamalo su stali pred ogradom i onda pjeke ulaze u dvorite. Sluga joj javi da gospoda ele govoriti s njom. Sila je u vrt hitrim korakom, s draesnim rupiem, svezanim u zatiljku. imuni ne moe progovoriti. Stee ga u grlu. Njegovi drugovi s udivljenjem promatraju cvatui pupoljak u modroj haljini s tamnim pletenicama to se sputaju niz njene grudi gotovo do koljena. U prvi as ni jedan ne moe progovoriti. S dubokim uzbuenjem dolaze u susret djevojci, nad kojom gledaju crnu nevolju razapetih krila. imuni zamoli najmirnijeg od svih, plemia Modeca, da on ispituje sve ono to su se dogovorili putem. Ona se priblii. Mladii pozdrave, a Modec mirno oslovi djevojku: Gospoice Jasenko, htjeli bismo vrlo hitno govoriti s Jelenkom. Plaho pogledom preleti ona njihova lica i ini joj se da se neto moralo dogoditi. Nije kod kue - odgovori mirnim pogledom lijepih crnih oiju - tako nalik na Jelenkove. - Kako? Zar se jutros nije vratio?

- Nije ga bilo dva dana i tri noi. - Danas su ga vidjeli u blizini Lukavca, mislili smo da je ve kod kue. Od onog dana kad je otiao k vama, gospodine Arbanasiu, po onom pljusku, vratio se kui, preodjenuo i odjahao. Od toga asa nisam ga vie vidjela. Nije rekao kad e se vratiti? Ne, nije rekao. Bistra djevojka promatra ih pozorno i ne moe joj izbjei panji kako su svi nemirni, imuni se povukao u pozadinu i jedva podigne na trenutak pogled k njoj. Ona ga upita: Sto se dogodilo? Valjda je bio s vama moj brat? Da, bio je s nama juer u ranu zoru, ali onda je nestao. U njenim se oima pojavi zabrinutost i jo pozornije promatra mlade ljude, imuni poali da su lijepu djevojku prestraili i nastoji popraviti: - Ne bojte se, mi elimo s njim hitno govoriti. - Ne znam kamo je otiao ni kada e se vratiti. A gdje ste to bili s njim? - U Zagorju, pa smo se dogovorili da emo se sastati ovdje. - Ako je dogovor, on e doi. - I nije vam poslao nikakva glasnika? - Da je poslao, ve bih bila rekla. Njezin odgovor zvui uvrijeeno. imuni dokraji razgovor, zamolivi iznenada svoje drugove: Idite naprijed, ja u skoro za vama. Samo da neto pitam gospoicu Jasenku. Otili su iz vrta na cestu gdje ih ekaju konji. A imuni stoji pred njom. U tamnim mu je oima nemir. Sagnuo se k njoj: - Nisam doao ovamo s namjerom da vam kaem neto teko. Ali vidim: bolje je da to saznate od mene negoli od dru gih. - Dakle, ipak se neto dogodilo s mojim bratom? Molim vas recite mi sve. - Njegov ivot i zdravlje nisu u pogibelji. - Zato ste onda tako uzrujani? - Nije potrebno da okoliam. Imali smo neto izvesti pro tiv Brandenburga, a netko nas je izdao. - I njega zajedno s vama? - Bilo bi bolje da je izdao njega nego da se dogodilo druk ije. Lijepe se oi zamrae. Porumenjela je do ela. - Tako govori prijatelj mojega brata? - Nitko ne zna koliko me srce vuklo k njemu zbog vas. - Rije je sada o mojem bratu. Oekujem da ete dovriti to ste mi zapoeli pripovijedati. - Prije svega da vas neto pitam. - Onda pitajte - ree ona reskim glasom. - Zato Jelenko odlazi u lukavaku um u, preodjeven da ga ljudi ne prepoznaju? I pitanje i sumnjiavi prizvuk njegova glasa izazove u nje odluku da mu na pitanje ne odgovori. Brat je tajio pred njom i pred majkom svoje putove u nekom udnom odijelu, dakle on eli da to ostane tajna i pred drugim. I smjesta odlui preutjeti: Zato bi odlazio preodjeven? To je zacijelo netko izmislio. Gleda je asak alosno, a onda mu nehotice dolaze na usta rijei: Vidite, posljednji put doao sam k vama s odlukom da vas isprosim. Jelenko me zaustavio i upozorio da to odgodim jer o njegovo ime, dakle, i vae, obilazi prezir svega ovog kraja, a

jo ima izvriti neke teke osvete koje e takoer pasti na vae ime. Ona se nasmije prkosno: - Nimalo se ne stidim nositi svoje ime. - Htio sam vam ponuditi svoje. - Pri tom imam i ja svoju rije.. - Vae su mi oi ve sve rekle. - Nevjesti ste itati u djevojakim oima kad to velite. - Zar sam se prevario da me vae srce ljubi? - Djevojako srce ljubi itav svijet jer sav svijet ljubi dje vojaku mladost i ljepotu. Zato je djevojci sve drago i milo to god vidi oko sebe. Tako i oi svakome zbore lijepo i dobro. Dje vojci je ivot drag i svi ljudi su mi dragi. Lijepo je mladovati i djelovati. Eto, to ste morali proitati u mojim oima i nita drugo. S dubokom boli u srcu slua je on i onda veli: Vi ne slutite, Jasenka, to govore o vaem bratu? Djetinjska joj mlaahnost kao da se zaodjenula tamnim ve lom ozbiljnosti: - to govore o njemu? - Sluajte me mirno i prosudite. Svi smo mi mladi zano siti ljudi zajedno otili da izvedemo neto protiv Brandenburga. Gotovo da smo pali u nesreu. I naa je urota promaila divni cilj, a sve to jer smo izdani. Svi smo tu, samo je Jelenko nestao, a da nije izvrio itavu povjerenu mu zadau. Gnjev proviri na njene lijepe arke oi. - to znaci sve to? Razjasnite. - Saznali smo da nas je odao neki plemi zbog osvete jer ga drugovi preziru, jer su mu uinili zla. Va mi je brat rekao posljednji put da e se svima osvetiti. Rekao mi je: ono to e izvesti, bit e strahovito. Reko e mi: izdao nas je Pencingeru neki plemi koji se s njim sastaje u lukavakoj umi, a taj plemi dolazi preodjeven da ga ljudi ne prepoznaju dok razgovara s lukavakim lugarima. Opetujem, Jasenka: va brat odlazio je u umu preodjeven. - Nikad se nije preodijevao. - Jest u crveni oklop. To su rekli sami Lukavani. - Vidjeli su ga u crvenom oklopu? - Sve se slae da je to on, sve se slae. On je jedini u Tu ropolju odlazio u lukavake ume, on jedini ima razloga osvetiti se, on se prijetio i dok su svi otili u Lukavac, on je nestao. Nigdje nije bilo njegova smionog maa. Pobjegao je, ostavio dru gove, ne rekavi rijei. Sve je bjelodano, a crveni oklop morao bi biti u vaoj kui. Sablast se pojavi u Jasenkinim mislima: pred njom je slika prole nedjelje kad su ona i majka saznale od arka da Jelenko esto odlazi preodjeven. Odijelo sakriva negdje u staji. A kad odlazi, pokriva se tamnim ogrtaem, onda u umi ostavlja slugu da ga eka, a on sam ide dalje i vraa se nakon dva-tri sata. Od te slike obuzima je pritajena jeza. S lica joj nestaje krvi i usne joj blijede, oi se napola zaklopile. Stoji kao utjelovljena propast. Zaboravlja da je imuni promatra i ita u oima i licu. Njezino dranje njemu je jasni znak da zatoenik u Loboru nije lagao kad je govorio o Pencingerovu savezniku. Njena prepast pobuuje sumnju da Jasenka zna o bratovim tajnovitim pohodima u umu. I djevojka se dosjeti da razotkriva sama sebe pa se nastoji svladati pitajui: - Tko se odijeva u crveni oklop? - Va brat Jelenko. - Nije istina. - Nitko sretniji od mene da je tako, onda bi se putovi do vas

opet otvorili. - Ja bih ih zabrtvila dovijeka. - Osveujete mi se? - Sto rekoh, to ste zasluili. - Recite: moe li i smije li mukarac povesti pred oltar djevojku nad ijim imenom lebdi sramota izdaje? - Ne, nikada. - I nikad ne bih mogao biti potpuno sretan. Svuda bi me vaa prisutnost sjeala izdajstva. Bio bi to strahoviti ivot. - Ali, gospodine, otkud vam zabluda da bih ja ikada htjela biti vaa ena? Nikada ni u snu nije mi to padalo na um. - Ja sam uvijek o tom sanjao i u snu i na javi. Povukla se od njega korak natrag s pogledom punim prezira. - Vi ste uvjereni da je moj Jelenko izdajica? - Ima dokaza napretek. - To ne moe biti. Malo prije sreli smo lugara koji je rekao da su vaeg brata vidjeli u lukavakoj umi gdje razgovara s Brandenburgovim lov cima. Zato nije s nama? Zato je pobjegao od naih drugova? Kamo je nestao dok smo mi ili gotovo u smrt? S nama je bio Draeni, a Jelenko je htio da Brandenburg uhvati Draenia i baci ga u tamnicu. Zato je izdao urotu, ne mislei ni na to drugo. Ljubav ga je izbezumila. Divlja ljubav, ali to ga ne opravdava. Nijemo slua djevojka imunievo objanjenje: - Ljubav ne smije toliko obuzeti onoga koji hoe da vodi borbu za dobro drugih. Njega je spopala ljubavna bjesomunost i ne zna to ini. To misle svi moji drugovi. - I oni znadu sve to ste mi rekli - Sve. I zato upamtite: ako se njegova krivnja dokae, sva ija e kletva, i svi preziri pasti na njega. Kako e te onda ivjeti vi, Jasenka? Ona porumeni do ela i gotovo grubo upadne: - To se vas ne tie. - Jasenka, primite moju pomo. - Nikoga ne trebam. Nikoga. Oi joj se napune arkim odrazom ogorenja itave due, ali on ne sustaje i pita: - Jasenka, ako se dokae i pronese njegova krivnja meu svijet, to ete vi? - Kad bi se dokazalo da je kriv, onda bi Jasenka znala to joj je initi i ne bi pitala vas. Poniknuo je oima i prislukivao odjek njezina ponosa i gnjeva, dok ona nastavlja: - Znajte, ne vjerujem, ne mogu vjerovati i neu. Uostalom, zato ste doli da mi sve to kaete? - Jer sam se nadao da u od vas saznati neto to bi mi ipak pruilo nade da nije kriv. Sad sam stekao protivno uvje renje. - Onda smo zavrili razgovor. Idite. I ona se okrene. Pohitao je za njom i zaustavio je: Jo jednu molbu na vas, Jasenka: uvajte ivot svojeg brata. Okrenula se i zaustavila: - Prijeti mu smrt? Od koga? - Od prijatelja. - Prijatelj ne moe eljeti smrt. - I ne eli je, ipak, prijatelj mora izvriti zakletvu. - Tko je taj prijatelj? - Ja.

Zahvatila je neka odvratnost. Jo vie problijedi i vikne: - Idite, idite otale! - Sluajte me jo samo trenutak. U prvi as kad sam uvidio da smo izdani, a jo nije bilo govora o Jelenku, prisegao sam svojim prijateljima: "Raznijet u izdajicu na maeve pa da mi je roeni brat." To sam rekao ne znajui na iju smrt prisiem. Ona uti, gleda daleko prepuna ogorenja prema njemu. On e tada molei: Jasenka, neka mi Jelenko ne dolazi na moje putove. I nee, ne bojte se. Drhtao je, osjetivi da je pregazio preko svoje ljubavi. Po-niknuta pogleda, snudena srca hoe da joj prihvati ruku, ali ona je istrgne s gnuanjem. - Idite i ne dolazite vie nikada. - Nada mnom ste prelomili svijeu - veli on poluglasno pa ide do ograde. Tu se obazre za njom. Ona je ponosito, polagano ulazila u kuu. Jo razabire crveni rubac, svezan u zatiljku i ponositu mlaahnu pojavu, u modroj haljinici, kako ide trijemom. On pohita na cestu gdje su ga ekali drugovi. Stigli su ve i oni iz upanova dvorca i odmah razabrali po njegovu dranju da nije dobro svrilo. Pristupivi k njima, javlja mu Pogledi to su obavili u suprotnom dvorcu. - Gospoica Vilena gotovo je uvrijeena to je ponovo pi tamo o toj stvari i najodlunije tvrdi da ni jednom rijei nije nikome spomenula. I nikoga nije bilo u njenoj kui, osim tetke i oca kojemu je sve preutjela. O izdaji nismo joj rekli nita. - Dobro ste uinili. Morala bi se teko razljutiti na nas. Poslao sam vas k njoj, samo da umirim nau savjest. - Sumnja o Kuevievoj krivnji svakog asa prima nove dokaze - veli Slavia Pisai. - Idemo k ostalima. Kad su se vratili pod jablane, imuni je rekao drugovima da Jasenka ne zna nita o bratu. Tada ih Draeni pozove k upanu da tamo vijeaju to da dalje ine. Svi su prihvatili poziv. U blagovaonici upana Berislavia povukli su se imuni i njegovi drugovi na vijeanje. Uzbueni su i rasplameni ogorenjem to im je razorena tako lijepo zamiljena urota. Dvostruko im ogorava neuspjeh jer je tome kriva izdaja. I sada valja tim injenicama trijezno i otro pogledati u oi. imuni je teko potiten nakon sastanka s Jasenkom, ali i odluan. Kratko razjanjava drugovima situaciju u koju su zapali i podvlai zakljuak: - Jo juer sam vam kazao: tek sad e se Brandenburg osveivati, tek sad e on poduzeti najstranija sredstva protiv nas - Ponajprije e se baciti na Turopolje jer smo mi najblii. A u Lukavcu sjede knez i njegov pouzdanik Pencinger. - Pravo veli Arbanasi. Kod nas u Zagorju nije mu tako lako jer su nai plemii razbacani po raznim dvorcima na brdinama, mnogi dobro utvreni, i mi se sa svojih brdina lake bra nimo. U krapinskom Brandenburgovu dvorcu i nema posade. Svakako smo mi tamo u boljem poloaju. Danas emo se vratiti kui, drati na okupu svoje momke i budno paziti na svako kretanje Brandenburgovih plemia. Ali vi ovdje, u toj ravnici, predani ste mu to vie to je on, kako je rekao Arbanasi, ovdje u Lukavcu vama za pravo pred nosom. I vi, koji ste iz Zagreba i okolice, niste u toj pogibelji, jer se Brandenburg naroito boji grikih graana. Prema tome, potrebno je da mi iz Zagorja, i vi, gospodine Mrnjaviu iz Zagreba, budemo uvijek spremni pohitati u pomo naim drugovima u Turopolju. - Uinit emo to drage volje, gospodinu imuniu. Mi, zapravo moramo sada smatrati kao da smo u nekom ratnom stanju s Bran-

denburgom. - Kad je to ureeno, druga nam je briga ustanoviti izdajicu. - Dovoljno je jasno tko je - upadaju glasovi. - Jo uvijek nismo govorili s njim. A to nam je dunost. I zato, dok nismo sasvim tono dokazali opravdanost sumnje, neka ova izdaja bude tajna. - Gospodinu upanu ne bismo htjeli zatajiti - predlau Turopoljci. - On mora znati, glavar je naeg kraja. imuni znaajno pogleda Arbanasia. Sporazumjeli su se pogledima. I ki mu ve zna o tome, to prije valja sada rei i ocu. Cvjetko odmah saopi drugovima: Sam u gospodinu upanu rei to je bilo, to smo htjeli i to se dogodilo, jer kako velite, glavar je Turopolja. Neka zna. Nakon toga javi se Draeni: Gospodo, moram vas podsjetiti na vrlo vanu stvar. Mi smo se nadali provaliti u Lukavac i tako doi do supruge i sina hrvatskog junaka, gospodina Damira brezovikog. Ova nam je iz daja to onemoguila. Moda bismo ipak morali neto uiniti da saznamo zato je ona tamo i to se s njom dogaa. Gospodin Mrnjavi je u Zagorju kod Cvjetka imunia ustvrdio da ona nije mogla po svojoj volji ui u Lukavac i oito je domamljena. Tu se mora neto uiniti. Dok sam ovdje sa svojim momcima, nudim vam svoju pomo. imuni prijazno potapa po ramenima Draenia: Valjan ste ovjek i vitez. Podsjeate nas na veliku du nost. Odmah u vam sada razjasniti. Kad smo ono u Loboru pronali Stjepka Brodarica, on je sasvim jasno dokazao kako je nemogue da bi Gordana ostala njegovati svojeg sina u Lu kavcu. Mladi poznaje tu enu iz djeake dobi i ja mu vjerujem to god kae. Bistar je i pogaa sve, pa je oito pogodio i to. On, dapae, tvrdi da je ono s veprom bila neka zamka Gordani da doe u Lukavac. Na izdajica i tu je enu liio slobode, a nas mogunosti da uinimo svoju dunost prema hrvatskom junaku Damiru. Ali to da inimo? Nemamo ime opsjedati grad, dakle, nemoni smo. Ali moramo odmah do banovca i priopiti mu sve da predstavnici kraljevstva smjesta poalju kralju izaslanstvo, zaprijete se i zatrae neka se Gordana pusti na slobodu. Osim toga, oni kojima je poznato gdje se nalazi bojite morali bi ja viti njezinu muu to se dogodilo. To je sve to zasad moemo uiniti. Cim nam se prui prilika, trgnut emo maeve za oslo boenje te ene. Videi da su im svi putovi do Gordane zapretani, prihvate odmah ono to je predloio Simuni. Jo jednom podijelie uloge gdje e tko voditi obranu. Tada se imuni zahvali Draeniu na pomoi koju im je pruio: - Vi ste napadaj na Brandenburga pripremili i vodili takvim sposobnostima da vam je slavno bojevanje s Turinom sasvim sigurno. Vi ste roeni vojnik. Ali sada vas zove dunost da opre mate svoju etu za bojite. - Svejedno, dok sam u ovim krajevima, mogu vam uvijek pruiti pomo ako me pravovremeno stignu vai glasnici. Odredili su brzoteama najbre i najsigurnije jahae kojima e biti dunost do dozovu djugove u pomo im se gdjegod pojave Brandenburgovi vojnici. Nakon toga se imuni uputi s Draeniem zajedno k upanu. Cvjetko mu ispripovijedi sve, poev od prisege na Griu, do posljednjeg prizora pred gradom Lukavcem, pa do izdaje. Stjepan Berislavi trnuo je od uasa nad izdajom, a kad je uo ime Jelenka Kuevia, problijedi. Prepast ga posvema srvala i stao se jadati: - To je on snovao kad je prijetio? To je dar kojim je htio

obdariti Vilenu. Predati Draenia u ruke Brandenburgu. To mu je bila jedina namjera. - Moda ne samo njega, gospodine upane - primijeti i muni - gorio je osvetom na sve svoje drugove ovdje, jer su morali ustati protiv sablazni to ih je poinjao, ne samo u vaoj kui nego i onoga dana na sveanosti blagoslova ira. Nesretnik, nije ni mislio o posljedicama. Srce mu zamutilo glavu. - Kolika je to sramota za moju kuu. Njegova obitelj go dinama je bila s mojom u bratstvu, a to je veza kao da smo rod po krvi. Jelenko je boravio pod mojim krovom kao kod kue, bio je drug u igri mojoj kerki. Zamislite kakva golema sramota! Ne da se to ni izrei. A moj budui zet jo ga je i zatiivao. - Htio sam ga uvijek nekako izvui, pruiti mu prilike da se vrati. Nudio sam mu pod vaim krovom da se izmiri sa mnom, elio sam ga smiriti da ne ini nikakve budalatine koje bi mogle nanijeti sramotu vaem imenu. Htio sam samo dobro vama. - Znam, sinko, ti si suho zlato. Na sve si ti mislio, a sad, eto, to se dogodilo. S njegova imena pada i na moje teka sra mota. Je li, gospodine Simuniu? - Mi emo to sprijeiti. Odluili smo zadrati Jelenkovu krivnju tajnom dok ne bude dokaza. - A sada, gospodine upane, jo neto vano. Moj zaroblje nik u Loboru neprestano je govorio o nekom kraljeviu kojega eli dobiti u ruke Brandenburg. Nije li vam togod poznato o nekom kraljeviu ili je to samo Batorijeva izmiljotina? - Mladi moj prijatelju, na to vam ne mogu odgovoriti! - Trae nekog kraljevia? - zaudi se Draeni. - Stjepko Brodari nasluuje tko bi to mogao biti - od govori Cvjetko. - Ostavimo to. I vi, gospodine, i ti, Slavimire, ne pitaj o tome i nigdje ne spominjite - odluno im naredi upan. - Razumijem, gospodine upane. Vaoj u se elji pokoriti, to vie to moji drugovi ne znaju o tome nita. Draeni obea upanu pokoriti se njegovoj elji. Obojica su shvatili da on neto zna i smatra velikom tajnom i odmah je imuni razgovor skrenuo na mjere koje su dogovorili u obranu od Brandenburgove osvete. Berislavi ih kori: - Dragi mladi prijatelji, va pothvat i prokletu izdaju skupo emo platiti. Kad se toga sjetim, prolijeva mi se u. - Ne govorimo vie o tom - moli Draeni. upan je pozvao Simunia s njegovim Zagorcima, kao i sve strane plemie, na doruak. Razgovaralo se o raznim prilikama u zemlji, ali ni jednom se rijei nisu dotakli urote, ni Kuevia, niega to je s tim u vezi. Nakon svretka jela Turopoljci su ispratili komadi puta Simunia, Mrnjavia i drugove. A u upanovu dvoru otac pripovijeda svojoj keri u prisutnosti vjerenika to je Jelenko Kuevi skrivio. Taj crni avo prometnuo se u izdajnika. Da sam to slutio, nikad njegova noga ne bi bila prekoraila moj prag. Ako to ipak izbije na javu, kakva e me zadesiti sramota. A Vilena samo uti, zuri u oca. Ne veli ni rijei kojom bi oznaila dojam te vijesti. Samo bljedilo njenog lica prikazuje duboku uzbuenost. Draeni je uzima za ruku, njeno je pomiluje i odluno naglasi: Ne mislite o tome. Svojom bojnom slavom prekrit u vae ime i nitko se nee ni sjetiti da je Kuevievo ime bilo u vezi s vaim. A nitko i ne zna o tome i ne smije doznati. Zaboravite na sve to kao da nije bilo nita. Sad ja moram uvati ast vaeg

imena. upan nije imao vie vremena da na to odgovori, jer je Draeni zamolio Vilenu: Draga, ne ljutite se. Imam neto govoriti s ocem nasamu. Ona se isprva protivi, ali poslije se odazove elji svojeg zarunika pa odlazi iz sobe. Kad su ostali sami, Draeni se priblii k upanu: Prije nego odem na bojite, moram se s vama porazgovoriti o svojoj sudbini. Nemam nikoga, osim vas, i elim vam rei mnogo toga. Posjedujem dvorac Draenievo na lijepom brdu, opasan zidom. Kad odem na ratite, moj e katelan graditi novi dvorac za nas dvoje, sa svim udobnostima koje moe sebi zamisliti njeno srce moje ljubljene. Gradit u tamo i visei vrt da moja ena ima mirisavog cvijea pod krovom. Katelan e urediti dvorac .najljepe, najudobnije. Bit e tamo naslonjai i leaji od talijanskog brokata s lijepim sagovima. Znam, Vilena ljubi lijepe stvari, ljubi udobnost i rasko, elim joj dati sve to moe dati srce koje ljubi. - ekaj, sinko. Moja ki ima miraz koji bi svakog mladia u hrvatskom kraljevstvu usreio, ipak za tvoje bogatstvo bit e to premalo. - Za nju je sve premalo to imam ja, a o vaem mirazu i ne vodim rauna. - Toliko je ljubi - usklikne upan i ne taji svoju sreu. - Ako ve kanite usporeivati, onda je meni ast to me ljubi ki tako odline asne obitelji. - Dakako, moj brat ban bit e ti uvijek sklon i ako se pro slavi, imenovat e te drugim banovcem. Ve sam o tome go vorio s Vilenom. Ona i tvoja bojna slava mogu postii ste to ho emo. - Sam po sebi elim stei vrijednost, ali sve su to jo daleki rauni. - A ti pitaj Vilenu kako su blizu. Dijeli nas samo nekoliko mjeseci to e proboraviti na bojitu, a zna da se ne ratuje u jesenskim kiama i u snijegu. - Ljubim Vilenu i okruit u je sjajem i bogatstvom i da nije vaa ki i banova neakinja. A jer polazim na bojite, osta vit u o svemu oporuku. Svu imovinu nakon moje smrti ostavljam Vileni. Zaueno i zapanjeno gleda upan mladia: - Ne znam, bih li kliknuo od uda to toliko ljubi Vilenu, ili bih se ljutio kad govori o mogunosti smrti. - Ljubim je i sve bih dao za nju. Moj otac ostavio mi je ve liko imanje i mnogo dragocjenosti koje sainjavaju itavo blago. - Nikada nisam pitao o tome. - Ostao sam, dakle, jedini batinik nakon smrti majke i oca. Imam svega to mi srce zaeli, ali bogatstvo ne bi znailo za mene sreu da nisam mogao zadobiti Vilenino srce. I pitam vas: nikad se neete predomisliti i uskratiti mi njezinu ruku? Da mirno krenem u boj, elim zadobiti jo jednom vau asnu rije. - Na potenu rije, tvoja je. - Pouzdajem se u vau asnu rije i u njezinu zakletvu na grob majke. A sada molim jo jednom ujte: kad bih pao, sve to imam blaga i bogatstva bit e njezino. Nemam nikoga, osim nje i vas. Ovu u odluku ostaviti u pismu i poloiti na Kap tolu. To je sve to htjedoh rei, a da ne uje Vilena. Stari upan dre od sree: ne zbog novaca, koliko od ushienja to mu je ki tako plemenito ljubljena.

Svrivi razgovor, zapoeli su o bojnim poslovima. Ali upan se ne moe smiriti, ini mu se da mladi nije sve rekao. Vrlo je turoban i zamiljen. Reci mi, Slavimire, nije li tebi jo neto na srcu? - Jest, pogaate. - Onda si mi duan rei. - Niste nikad pomislili da se ja ne vratim iv? - Opet o tome. Otkud ti ta pomisao? - Ne bojim se neprijatelja na bojnom polju. Moj ma nee me izdati. Jaka mi je ruka i mirna, oko prodirljivo, hitro e spaziti svaku otricu koja zijeva u mene. Samo jednom ne mogu utei: ako me doeka zasjeda iz busije. - Zasjeda? ija zasjeda? - Danas govorimo posljednji put pred moj odlazak na bo jite. Radi se o onoj tekoj prijetnji koju je izrekao Jelenko. upan se nevoljko trgne. Crveno, okruglo punano lice izgubi vedri izraaj. - Uvijek i svuda sam ga branio jer mi to nalae dunost, a na to me nuka i saaljenje. Smrtno ljubi Vilenu, a ja sam povod da je izgubio nadu. - Varate se. Nikad mi ne bi bilo na kraj pameti poi za ovakvu niticu - oglasi se Vilena. Nepozvana se opet vratila u sobu i ula posljednje rijei svojeg vjerenika. Zaboravila je sve pogibelji, sve opasnosti. Strah od nesree nije dugotrajnog vijeka u njenom srcu. Odvie je razmaena od sree, a da bi se predavala bojaznima to su ih izazvala u njezinoj dui sjeanja na Kuevievu prijetnju i tajanstveno obeanje. Vedra ud i srce puno sree nisu plodno tlo osjeajima tuge, straha i zlokobnim slutnjama. Sva se podaje uitku koji joj prua blizina zarunika, njegov govor, ljepota njegove pojave. U tom uitku proe objed. Nakon jela mlai su izali u vrt i sjeli pred kronjato stablo. Tu se Vilena predaje milosti sadanjosti i topi se u melodijama budue sree koju joj zarunik doarava svojim prianjem: Na ivot bit e pjesma ljepote i dragosti. Okruit u vas dvoranima kao kakvu kraljicu, a ja u biti va vjerni pa, naj ljepa moja. Sjat ete u svili i barunu, u draguljima to mi ih je ostavila majka. Sav e mi svijet zavidjeti na vaoj ljepoti, na vaoj ljubavi. A vama e zavidjeti svaka kraljevna na uresima kojima u ovjenati vau glavicu, va divni bijeli vrat. I govori joj sve toplije sve usrdnije, zanosnije. - Samo neka mi sudbina dade utei svakoj nevolji koja bi me mogla s vama rastaviti. - Nevolja ne zna puta do mene, zato joj je zatvoren put i do vas - veli ona arobnim sjajem plavih oiju. - A kad bih pao? - To ne moe biti. Nita me nije strah. - Kad bih bio zarobljen? - Ni toga se ne bojim. - Kad bi me Turin zarobio i traio otk upninu? Recimo da zatrai kojeg svojeg zarobljenika za zamjenu? Smjesta bih pohitala k banu da vas zamijeni. Gleda je prodirljivo i zaueno, gotovo ne shvaajui: Nita ne muti moju sreu, samo va udni mir, neshvat ljivi mir. Ne ljubite me dovoljno, Vilena, kad vam srce ni asa ne dre od straha za mene. Osupnula se zbog toga, zamislila i onda veli svom duom: - Srce mi stalno govori da vas ne moe zadesiti zlo. Kad bih samo naas u to vjerovala, ne bi mi bilo mira ni pokoja. Zar niste uli kapetana kako je rekao: Vilenu je srea pokerila i

uinila svojom mezimicom. Sva sam puna tog uvjerenja i zato nemam straha, to god uinim, sve mi ide od ruke. Ne bojim se zato ni za va ivot. - Sjeate se prisege na bojitu? Prisegli ste da ete me ekati. Vilena, kad biste prekrili prisegu? Zagledala se u njegove velike tamne oi. Tog trenutka neto je u njima mrano, izazovno, prijetee: - Iskreno mi recite: ega se bojite? - pita ona. - Vae vedrine kojom ekate na rastanak. - Neu danas misliti na to. Sutra e biti dovoljno vremena suzama. Tako je lijepo, lijepo. - Bit e jo ljepe ako ostanete vjerni, Vilena. Umro bih bez vas, bacio bih se sam na turski ma kad biste dopustili da vas netko otme mojem srcu. - Opet ljubomorite? Na koga? - Na svakog tko je mlad, lijep i hrabar, ak i na vae misli, na poglede, na sve to je oko vas. Muka mi sapinje srce od pomisli da e vas drugi gledati, drugi sluati va glas, dok ja budem daleko na bojitu. - Ja u biti s vama svakog asa, uvijek samo s vama . - I vjerno me ekati? Recite da hoete. Srce mi je danas tako puno straha da biste mogli pregaziti svoju prisegu. Zakleli ste se u hrvatskom taboru, a sad vas molim zakunite se, Vilena, na grob svoje majke jo jednom. Kunem se na grob svoje majke. Jeste li sada mirni? Drao je njenu ruku u svojoj i ona osjeti kako mu ruka dre i prolazi ga veliko uzbuenje. - Te zakletve dokazuju da vi mislite o meni kao otac: da sam razmaena, nestalna, prkosna, neko nestano dijete, zato elite da ovdje uz svojeg zarunika, koji je moj ponos i moja ljubav, budem tuna, alosna i nemirna. Kad sunce sja, grijem se na njegovim zrakama, a ne plaem jer e zapasti. Strah i a lost spremam za one asove kad vi ne budete uza me, a sad elim biti sretna. - Hvala. Sad vas bolje razumijem i srce mi je mirnije. - elim da bude posve mirno i sretno kao moje. Dok njih dvoje u vrtu avrljaju o svojoj ljubavi, trcale se sluge po dvoru oko odlinog gosta koji je upravo ujahao u dvorite. Kuedomain ide u susret banov u tajniku kanoniku Benku i pomae mu silaziti s konja. Smjesta su pozvali Vilenu i vjere-nika da pozdrave gosta. Onda su svi otili u kuu, a Vilena i njezina tetka ponudile su gosta jelom i piem. Svi su se trcali da odlinika to ljepe podvore i pozaba ve. Najposlije kanonik zamoli upana za razgovor u etiri oka. On ga povede u svoju sobu i tu obojica sjedoe uz vr vina. - Sve mi se ini, preasni, da mi donosite neto vano oslovi ga upan. - Primio sam pismo od bana za vas i donosim ga, ali tu je priloeno jo jedno pismo od Damira s molbom da ga uru imo Gordani. Otiao sam u Brezovicu prije nego to sam stigao k vama da se uvjerim, to je s tom priom o njoj. Potkastelan i sva druina pripovijedali su sve to je bilo s njezinim srnom i kako je ona s katelanom Mladeniem otila u Lukavac. I tako sam iz Brezovice poao ravno u Brandenburgov dvor da vidim i ujem Gordanu. - To ste vrlo dobro uinili, preasni, a to je zapravo bilo - ljubopitno ispituje upan. - Neu zadovoljiti vau ljubopitnost kao to nisam zadovo ljio ni svoju elju da saznam istinu. Nisu me pustili u dvorac.

Strae su mi rekle da nema ni kneza ni katelana u dvorcu i ne mogu nikoga stranoga primiti, a o brezovikoj gospodarici ne zna ju nita. Tako sam se morao vratiti neobavljena posla. - Tu se neto teko krije, preasni gospodine. - Siguran sam da je knez zaigrao opasnu igru i to e skupo platiti. Prirodno bi sada bilo obavijestiti odmah Damira, ali to je nemogue. - Zato? Zar mu se ne moe poslati glasnik? - Ban mi javlja neka sada nitko ne alje na bojite nikakvih vijesti jer bi glasnici dospjeli u ruke neprijatelja. Ni to mi ban ne javlja gdje se nalazi ni to misli uiniti, samo nalae da mu dotle nita ne javljamo dok on sam ne poalje glasnika. - Oito smjera neto vano. - Bit e da je tako. Nadalje ban nam nalae da nastojimo mirno snositi Brandenburgova haraenja dok se on ne vrati kui. Odluio je Turina to prije potjerati daleko od naih granica i zato dok se ne javi, mi moramo ekati. Prema tome ne moemo ni Damiru poslati glas to se dogaa s njegovom enom i sinom. - Ali moj budui zet mora krenuti za dva-tri tjedna na bo jite. Ipak bi morao znati kojim smjerom da ide. - O tome vam ban pie u vaem pismu pa sam ljubopitan kakve vam alje odredbe. upan je odmah raskinuo peat i proitao pismo svojeg brata. Svrivi, preda ga na itanje kanoniku. - Moj budui zet ima priekati sa svojom etom u blizini tvrave Jajce, tono mu je oznaeno mjesto. Sam u mu to saop iti. Mladi gori od elje da se proslavi hrabrim djelima. Bit e mojem bratu od velike pomoi na bojitu. - Mora da je vrlo bogat kad ima novaca da na svoj troak opremi pet stotina momaka. - Majka mu je ostavila silne dragocjenosti, a on to rtvuje za domovinu. Sretan sam to mi je ki nala tako plemenitog o vjeka. Malo prije mi je rekao da eli napisati oporuku i spremiti je na Kaptolu. Vilena je roena pod sretnom zvijezdom kad joj je dodijelila takva mua. - Hvala Bogu, tako ste barem mirni za sreu svoje jedinice. A to je s Brandenburgom? Zar opet provaljuje, uo sam neto putem da je juer poinio novi zloin. - Toliko su toga poinili da ne bi bilo udo kad bi se nai mladi junaci odluili da navale na njega orujem kad putuje iz Lukavca u Medvedgrad ili u Krapinu. - Ban nam savjetuje da budemo strpljivi i da ekamo. - Preasni, da ste vidjeli to je juer opet poinio, onda, bis- te morali pristati uz mlade koja nam spoitava jer se jo uvijek nismo odluili protiv Brandenburga dignuti oruje. Ali naravno, goloruki ne moemo nita, ve samo gdjegod odbiti kakav napa daj njegovih vojnika. Nije htio pripovijediti kanoniku to su imuni i njegovi drugovi pokuali da ne mora spomenuti izdaju Jelenka Kuevia. Strepi od svake pomisli da e ljudi pronijeti njegovo ime u vezi s imenom obitelji Kuevi koja je odavno u bratstvu s njegovom kuom i s njegovim domarima. Onda se kanonik spremi da putuje dalje na svoj turopoljski posjed u Rakarje. Ispratili su ga upan i Draeni, a zatim su se obojica polagano vraali sa svojom pratnjom od dvadeset momak a u upanov dvorac Putem su raspravljali o Jelenku Kueviu. - Vidi, Slavimire, sada mi pada na um: otkud Jelenku uz dravanje tolikih momaka? Neko je imao samo arka i jo jed

nog slugu. A sad je tamo osam mladia i osam konja. - Mislio sam dosad da je negdje pokupio ove sluge zato da pokae tebi kako i on moe imati svojih momaka, da ti to ini iz zavisti, a sad vidim, drugi su putovi kojima je on doao do tih momaka i . konja. Ako se to dokae, Slavimire, zgazit e njega i sve nas koji smo s njim bili u vezi. - Ja se vie ne usuujem nita kazati. - A zna li to znai crveni oklop? Samo ban Ivani imao je takve oklope, on bogata. Vidio sam takve oklope kao mladi u Lukavcu kod bana Ivania. - Zar je to mogue? - Jest, tamo sam ih vidio. Presvueni s u crvenim barunom i opiveni zlatnim resama, a preko grudi izvezeni plavi ljiljani. Kaciga je ukraena skupocjenim crvenim perjem. - A gdje bi on to imao u svojem dvorcu da se ne bi vidjelo? - Tko zna gdje on to skriva. Dok si ti bio s Vilenom u vrtu, razgovarao sam s kapetanom banderija. Njemu sam morao sve prijaviti jer ne znamo gdje e mi i kada ustrebati kapetanova ob rana od tog razbojnika. On je tada odmah pozvao Jelenkova slugu i pitao, ima li njegov gospodar neki oklop. - Pa to je rekao sluga? - Najprije se jako smeo i poeo mucati, a kad mu je kape tan zaprijetio, momak stade poricati da bi vidio kakav oklop. Ako ga ima, ono e znati samo arko, voa njegovih momaka. Kape tan je rekao neka doe arko, ali momak je tvrdio da nije kod kue. Sve se ini da su momci upueni, ali dre vrsto uza svojeg gospodara. - Ipak e kapetan doznati od arka ako je ovdje. - Ne moe ga nikako prisiliti da doe preda nj jer je arko slobodnjak. Ako uistinu neto zna, sakrit e se. - Vidjet emo hoe li se Jelenko pojaviti ili ne. To je sada najvanije. U razgovoru vraali su se u dvorac. Dotle u Kuevievu dvorcu ide trijemom Jasenka. Smuen joj je pogled, lice blijedo. Katkad pogledava na oranicu gdje meu teacima boravi majka. Razabire njenu uspravnu lijepu pojavu kako se saginje, popravlja lijene, upuuje teake i pripovijeda im prie. Sluaju njene pripovijesti kao propovijedi. Zagleda se svojim tamnim oima u daljinu, govori, govori, nitko ne zna tko joj sve to kazuje, gdje skuplja svoje prie. O podne teaci idu na ot> jed. Ide i gospoa Kuevi pa zapita svoju ker: - to su kod nas radili plemii? - Pitali su za Jelenka i onda otili. - Zato su ga traili? - Htjeli su neto s njim govoriti. - Valjda oekuju da se javi suiji? Trebala si rei neka ga ne trae. Izvrit e zadanu rije. - Oni to i sami znadu. - Zato ne jede, Jasenka? Blijeda si. - Neto me boli glava i ne mogu jesti. Majka je promatra, neto nasluuje pa pita: - Je li bio i imuni ovdje? - Malo, brzo je otiao. - Uvijek sam mislila da e te zaprositi. - Ne bih ni pola za njega. - Gle, mislila sam da si mu sklona? -

- Ne, majko. Ne elim se jo udati. Lijepo mi je ovako. - Pravo veli. I mlada si jo. Nakon objeda gospoa opet ode na polje, a Jasenka se povue u kut sobe pa ije. Ali samo naoko. Zapravo ruke sputa u krilo i gubi se u mislima. Razgovor sa Simuniem progoni je. Nigdje nema mira ni pokoja. A majci ne moe povjeriti to je ula. Moglo bi je udariti u srce. Majka ljubi sina, moda i vie nego nju. Kad bi znala kakva je sumnja pala na njega, izbezumila bi se. utjet u i nositi sama taj teret. Moda se brat ipak vrati i onda e sve razjasniti. Saznat e to ga vodi u lukavake ume preodjevena u neki crveni oklop. Je li to mogue? Zar je taj oklop tamo u staji u nekoj krinji zatvorenoj onom udnom napravom to ju je otac jo donio s bojita? Zbilja, crveni oklop? U sobu ulazi sluga. Trgnula se od njegovih koraka. Stigao je pred njom smeten i guva otrcani eir. Zato ne veli poto si doao? Mlada gospoice, zvao me gospodin kapetan banderije k sebi. Kad sam se vraao s polja, oti ao sam. to je htio kapetan? - Da mu kaem kad je mladi gospodin odlazio u lukavake ume, s kim i to su arko i Bartol govorili o tome. - to si odgovorio? - Ne znam ja nita. Radim na polju i nemam posla u staji. Ne mogu nita ni rei. - Uistinu, nita ne zna? - Dakako da ne znam. - A drugo te kapetan nije pitao? - Samo mi je naloio da traim gdje su haljine naega mla dog gospodara pa da sve pogledam, nema li gdje kakav crveni oklop. Gdje bi to vrag naao. Nikad to nisam vidio ni na spraviu kad je tu bilo stotinu gospode hrvatskog sabora. - Tako si mu rekao? - Jesam. Ali mi je zapovijedio neka pogledam, a ja njemu: ne smijem ogledavati odore mojeg gospodara. Onda me grubo ot pustio. Bojim se to rei staroj gospodarici, a neto kuhaju protiv naeg mladog gospodara, ini mi se: sve to ide tamo prijeko od one pogospoene gospoice Vilene. - A ti voli svojeg mladog gospodara? - Kako da ga ne volim. Znate kako je: kau da se razbija, izaziva, ali on to ini samo prema sebi ravnima, prema plemiima, a nama jo nikad nije prokleo ni avla. A da bi na nas ruku po loio? Ne daj boe. Samo kad on pogleda, ne onako otro, mi ve znamo to hoe. I kad bismo s njime nekamo jahali, ne bi zagri zao hljeba, a da prije ne pogleda imamo li mi momci jesti. I kako da mu ne bih bio dobar? - Moda zbog toga taji ako to zna o njegovim putovima? - Ne znam ja nita, ba nita. I nisam tu da znam, nego da radim. - Dobro. Ne reci ni rijei staroj gospoi da su te zvali. - Samo sam vama mogao kazati da se uvate. Neka se itavo Turopolje postavi na noge protiv njega, svejedno mi je, ja ne znam nita o njemu. Jasenka ga promatra kako izlazi iz sobe i jo dublje zapada u misli. Dakle, ve istrauju? I kapetan i upan. Sve se rui protiv njega. A on, nesretnik, rtva je divlje udi i ljubavi. Izgubio je pri-sebnost od ljubavi. Jer da je priseban, ne bi mogao poiniti... to? Izdaju? Raspravlja, raspreda u sebi. Najprije ponienje od Vilene, razoaranje, prezir, sramota kojom su ga obasuli u upanovoj kui, vratili ga s bojita. Moe li se to podnijeti, a da se ne izgubi svijest? Zato je tako planuo i obrekao da e se osvetiti

svima, strahovito i jezovito. Putovi su njegovi mrani, govorio je on, a osveta e biti jezovita! Tako je govorio. "Siromani, ponieni moj brate. Sve ti moe podnijeti, osim pogaenog ponosa." Lijepa tamna glavica puna je tekih misli. Mlado djevojako srce puno je boli. Crne arke oi pune su suza. Onda se digne. Sjeti se kapetanovih istraivanja. Trae crveni oklop. I ona se duboko zamisli. Pred zapad sunca stigla je majka kui. Teaci su uzeli veeru i otili svojim kuama. Jasenka sprema postelju svojoj majci i pita: - Recite: mogu li se od- ljubavi poiniti velika nedjela? - Ljubav je poput avla. Nosi u svojem krilu najvee dobro te i najvee zlo. A emu to pita? - Palo mi je na um zato je Vilena odjednom tako zla pre ma Jelenku i meni, a bila je neko tako dobra. Sada je ohola i zlobna. - Mnogo veih zlodjela moe poiniti ljubav nego to su gizda i zloba. Sve se bojim: Jelenko e zapasti u neku teku nesreu zbog nje. Bolje o tom i ne govoriti. I djevojka osjea da svakim pitanjem poveava majine brige i boli. I odlazi. Starica je legla u postelju, a Jasenka je izala u hodnik i sputa se u prizemlje. Iz kuhinje uje razgovor druine. Brzo izlazi u vrt. Jo se dobro vidi. Krenula je prema stajama. Pseto joj dotri u susret i umiljava se mladoj gospodarici. Ona ga pomiluje i uri se dalje. Pred stajama ni ive due. Otvori vrata. U staji blago preiva. uje samo njihovo jednolino preivanje. uri se ravno prema praznim jaslama To je mjesto Jelenkova vranca. Sad je prazno. I sagne se pod jasle. Tu je krinja. arko je otkrio njoj i majci da Jelenko tu sprema odijelo u kojem odlazi na tajnovite pohode. Ve u podne dola je u staju, potraila i ustanovila da se krinja nalazi na istom mjestu koji je oznaio arko. I povue ispod jasala drvenu krinju, okovanu eljezom. Teka je, ali ipak je vue. Naprava vrsto dri pokrov. Ona ne zna kako se otvara, udni stari mehanizam, bez kljua. Jo ga je otac donio kui iz Dalmacije gdje je ratovao protiv Turaka. Venecijansku napravu esto je pokazivao majci, njoj i Jelenku. Sigurno se on sada posluio time da nitko od slugu u kui ne bi mogao krinju otvoriti, ak ni bravar. Djevojka odjednom zadre. Da otvori i pogleda krinju? Zebe je od pomisli da tamo moda ne lei nesretni crveni oklop. - Ne, ne - ape joj strava i otkine se i potri u kut staje. Poslije podne, kad joj je sluga saopio da kapetan ispituje za crveni oklop, spremila je lopatu da izvri zasnovan plan. Uzima orue, povue zasun na vratima staje i vrati se k jaslama. Ve je mrano. Posegne u njedra, izvadi lojanicu i kremen. Nekoliko udaraca i iskra zapali svijeu. Ona je zatakne u jasle, uzme lopatu i gurne je u zagaenu zemlju, tj. u pod staje. Tekom mukom upinje se i ree lopatom zemlju, vadi je, slae kraj udubine. Tada se trgne. Na vratima zakripi. Zastala je, slua. Jasno uje ape psa kako grebu o hrastove daske. Cvilei, trai ulaz. Brzo potri, pusti ga u staju da je ne oda. Opet uzme lopatu i kopa, a pas se vrti oko nje, zagledava u jamu to se sve vie produbljuje, proiruje. I zadire prednjim apama kao da bi joj htio pomoi. Znoj klizi niz Jasenkino elo. Srce joj udara, dua dre. Jama je iskopana. Odbaci lopatu i vue krinju. Pas skae, ogledava se, njuka kao da i on osjea da se neto veliko dogaa sa krinjom njegova gospodara. krinju je dovukla na rub jame, kad je zahvati snana elja da otvori pokrov i zagleda istini u oi. Bila kako strahovita, bila kako porazna, ali neka se razrijei: neka na nju padnu sve nevolje odjednom. I sagne se, dotakne stari udan mehanizam, trai pritie. Pero odskoi. kljocaj preleti itavim tijelom, ruke joj dru dok prima pokrov.

I digne ga. U krinji crveni se oklop. Jasenka klone na koljena, pokrije lice, zaplae. Lije suze nad otvorenom krinjom kao nad lijesom u kojem lei mrtvo tijelo njenog brata, mrtvo tijelo majke. Crveni oklop, rumen sramote imenu koje nosi. Crveni oklop, crna nona ptica to je sjela na krov njezina pustog dvorca i pjeva pogrebnu pjesmu potenom imenu onih koji su pomrli pod ovim krovom. Svi e umrijeti i majci e puknuti srce. Nju, Jasenku, slomit e alost, a Jelenka zaguiti nesretno spoznanje da su mu prezir, razoaranje i ponienje oduzeli vid, sluh i svijest. Nema svijesti. Nema, jer nikad ne bi poinio zlo. "A je li ga uistinu poinio? Jo pitam dok tu lei dokaz, stra-noviti crveni peat crnom djelu? Nije Jelenko vie svoj. Zlodusi su zavladali njegovim nesretnim zgaenim srcem. Uzdie, plae i jadikuje mlada, shrvana dua. Pseto je nemirno, moda ga bole njene suze. ini joj se da negdje daleko osjea neiji korak i skoi, zatvori krinju, prebaci je u jamu, uzme lopatu i zagre. Pseto se upre na prednje noge, zuri as u Jasenku, as u lopatu kojom zagre zemlju. Obilazi je neka zima kao da zakopava mrtvaca kojega je ubio Jelenko. Jezom joj ispunjena dua, mora sakriti, pokopati dokaz bratove krivnje. "Krivnje? Ne, to je njegova nesrea, ne krivnja" - ape Jasenka. Bori se sestrinska ljubav za nesretnog, ponienog, izbezumljenog dragog brata. Osjea da pokopava njegovo nedjelo, njegovu sramotu, njegov grijeh, dokaz koji trai kapetan banderije. Ne, nee ga nai. Ne smije I upne sve sile da to prije zavri. Neprijatan tropot je smete. Zastane. Pseto je pohitalo k vratima. Ui su mu uzdignute i estoko mae repom. Neko hoe da otvori vrata. Protrnula je. Bit e da ve dolaze sluge. Slua asak i smilja to e rei ako pokuaju provaliti. Onda bude tiho. Brzo uhvati lopatu pa se uri pokriti drugi dio krinje. to je to? Gleda u iik, njie ga vjetar. Otkuda u staji toliki vjetar? Vani ne pue. Obuzima je strah. Nitko strani ne moe ni u dvorite ni u staju, a ipak se neega boji. iak se saginje prema unutranjosti staje. Jasenka podigne oi. Nad jaslama netko je otvorio mali prozor od dasaka. Kroz otvor viri glava u eljeznom viziru, okrenuta ravno prema njoj. Protrnula je. Dah se stee u prestraenim Jasenkinim grudima. Otkriven je grijeh ljubljenog brata. Uhodili su je, raskrinkali. Ukoeno gleda u eljezni vizir, ekajui da e ispod vizira uti neprijateljski glas kapetanova uhode koji trai crveni oklop, crnu sramotu njenog brata. Svjetlost svijee jedva sablasno dre na crnom ljemu. Kroz male rupice osjea dah, osjea neije oi, osjea lice, a vani neko muko tijelo. Djevojka treperi od uasa da e razbiti drvene daske zida staje i provaliti, oteti joj krinju s crvenim oklopom, iroko su otvorene nijeme blijede usne i prestraene oi pa eka. Ne moe se maknuti ni od straha ni od opreza pazei na o nu glavu sakrivenu ljemom. Glava zaas nestane kao da je i nije bilo, prozori je ostao otvoren, a pseto se uspelo prednjim nogama na jasle. Htjelo bi se popeti, ali je previsoko i samo cvili. Jasenka ne vidi i ne uje, silnom snagom grabi zemlju lopatom i nogom zagre jamu. Onda poravna pa nastre slamom, liem i gnojem da izbrie svaki trag, neprestano diui pogled k otvorenoj rupi prozora. Sve to svri za nekoliko asaka. Onda sakrije lopatu, otvori vrata i ugasi svijeu. Pseto istri pred njom u no . Vani se djevojka zaustavlja. Noge je ne nose. Nasloni se na stablo i eka, slua. Nigdje se nita ne javlja, samo pseto tri vrtom, njuka, neto trai. S druge strane kue dopiru do nje glasovi slugu. Hitro ostavi dvorite pa ide u vrt. Usred vrta je stari dvorac od debele hrastovine. Mjesec obasjava crni krov i puste crne trijemove.

- Tek sada idete na poinak? - pita ona slugu Mihu. - Malo smo se zapripovijedali. - Nitko strani nije dolazio u dvorac? - Nitko. I kako bi u ovo kasno doba. - Pogledaj dobro tamo u dvoritu i u vrtu. - Ne bojte se, nitko ne moe preko ograde. - Moda ipak, potrai. - Raznijelo bi ga pseto na komade da se pojavi stranac. - Istina, pseto bi... Neto je preletjelo njenom duom. Sad joj se otvara svijest. U prvi as nije zapravo pazila na pseto. Nije zalajao na glavu to je virila kroz prozor. Ne, nije zalajalo. Obratno, popelo se na jasle, cvilei kao da e skoiti na prozor. Kad je izala sa psom, ni onda nije zalajalo. Pseto je onoga poznalo? Htjelo je k njemu, k prozoru. Cvililo je. Ne, taj ovjek nije bio stranac. Doao je u vrt, u dvorite. Kako? Preko ograde? Ili je otvorio vrata? Sve joj to tek sada pada na um dok stoji na trijemu kue. U prsima joj drhtaj. Jelenko? Zar je to bio on? Ako jest, morao se javiti. Doe e. Ili je moda bio njegov sluga arko? A zato bi oni pokrili glavu ljemom? "Ovo i nije bio domai ljem ni vizir" - sjeti se djevojka. - "Jelenko ima limeni svjetlucavi, a taj je uzeo na glavu one ve eri kad se s njom oprostio. Ipak, ija je ono glava? Tko je bio u vrtu ili dvoritu?" eka stojei na trijemu i gleda u mrani dio dvorita, u grmlje, u crne zaklone to ih stvaraju kronjata tab13.. Sve ono to je obasjano mjeseinom, pusto je, ali tamo u mraku? Na crnom trijemu bijeli se njena haljinica i prua sliku bijele vile na crnoj pozadini. Pseto vie ne dolazi iz dvorita u vrt. Onda se vraa sluga i javlja: Nikoga nigdje nema kako sam i mislio. Tko bi mogao i bi ti? - Zato si tako zadahtan? Trao sam da vas umirim. Samo leite, gospoice Jas en ka. Polagano se pomie bijela pojava s crne pozadine. Djevojka je sjela u svojoj sobi u mraku. Sluga joj se inio jako uzbuen. Jo dugo sjedi, eka, oslukuje, nada se da e doi moda brat ili njegov sluga, da uje barem jednu rije. Ili nisu bili oni? Tko bi drugi bio, a da pseto ne bi na nj zalajalo? Nabraja Jelenkove znance, prijatelje, imunia. On? Taj nije doao da sakrije oklop, ne, on bi doao da ga pokae, dokae. Jelenko, nesretni moj brate. Svi su protiv tebe i ti sam. Jedina sam ja uza te i plaem nad tobom. Svi su te ostavili. Samo ja neu. Kriv, nekriv, ne mogu te kleti. Saromani, jadni moj brate, nesrea te potopila. Uguio si se u bolima. Kad se podigla, prisluhne u drugu sobu, odakle dopire mirno majino disanje "Ne smije doznati. Ne smije slutiti. Puklo bi joj nesretno srce. Moje e izdrati. Mora!" I sjela je na postelju, stala razmiljati mirno, odmjereno. to e biti od svih njih kad sve to izie na javu? Kako e navaliti na njih. Tko e ih braniti od prezira? Nitko. Same su. Zato joj je imuni nudio pomo? ivo predoi njegovo lice, ozbiljno, hladno, oi tamne i razborite. Bilo joj je drago kad je dolazio. Osjetila je da e joj on sigurno biti prosac. Zar ga je moda i ekalo njeno srce? Sama ne zna, jer sad je puno gnjeva. Ipak, nije joj lako. Zaplamtjelo je itavo njeno srce protiv njega kad je izrekao kobnu sumnju. Mogao je rei, ali ne onako! Ne, tako nije smio govoriti. Jednostavno je nabacio na Jelenka sumnje, a s njim je provodio dane i veeri. Nije ga smio napustiti, nije ako je bio pravi prijatelj, ako govori istinu da mu srce gine za njom. U onom asu, u takvom

strahovitom asu, on se nje odrie. On nije vidio crveni oklop, a ipak. Ne, neu da ga ikad vie vidim. Osjea se duboko uvrijeena, duboko ranjena zbog brata. Mod a i zbog sebe? Pristupila je k prozoru. Prijeko kod upanovih gore svjetla. Kroz odkrinute prozore dopire do nje pjesma. Ona nikad nee slaviti ni oprotaj ni dolazak zarunika. Nikad nitko nee podii svoje oko k njoj. Nikad je ni jedna obitelj nee primiti pod svoj krov. S petnaestom godinom ona pokapa sve sree, sve nade djevojakog srca. Onda opazi na trijemu dvorca u mjeseini dvije pojave: Vi-lena i on. Sve je to kriva ona. Ona je pokopala Jelenka i nju, a pokopat e i njihovu majku. Plamti mlado djevojako srce na sve one koje okrivljuje za bratovu nesreu i svoje odricanje. Plamti mlada dua slina bratovoj. Die se oganj i zahvaa je. to dalje misli, to jasnije osjea. Srce joj navjeuje krvno neprijateljstvo prema svima koji su poinili zlo i od kojih jo oekuje zlo. Jasenka osjea samo nepravdu nanesenu njenom bratu, crno ponienje od kojega je sazidao u dui stratite svim svojim dobrotama. KRVAVI SUSRET A oni u Loboru dan i no uvaju zarobljenika i strepe za svoje drugove. itav dan i no raspravljaju, nagaaju, mjere daljinu, raspredaju mogunosti da imuni stigne u Turopolje prije nego to e bki pohvatani pred Lukavcem. ekaju imunieva glasnika, uzalud. Nitko ne dolazi u tihi dvorac, navrh strmine, usred guste ume. Nad njim zavija vjetar, ute grane to se dotiu krova. Uznemireni, nestrpljivi, uspinju se danju gore u tornji nad krovom i trae pogledima duboko dolje po uskoj uvali kojom ide cesta. Ali nitko ne prolazi. Ve dva dana i dvije noi ni od koga ni traga ni glasa. etvrti dan predveer slua Stjepko kako umom oko dvora puca granje. Ni vjetri ne popuhuje, ni list se ne dotie lista, dakle, netko se probija gutarom k dvorcu. Odmah javi svojem skrbniku Tomi Crnkoviu. Skupili su se svi u dvoritu da ekaju doljaka. Onda opaze kako se strminom uspinju dvojica i v*ode konje tekim usponom. Kad su se pribliili, prepoznaju Simunia s njegovim momkom. Smjesta pohitaju dolje, otvore vrata dvorca i potre im u susret s drhtavim pitanjem. On im ve izdaleka vikne: Spaeni su. Svi su odahnuli i vode ga u dvorac. U blagovaonici obasue Simunia pitanjima. Dok im pripovijeda, sluaju ga, sagnuti k njemu u napetosti od tekih preivjelih asova i neizvjesnosti. Najposlije ocrta on pobjedu nad luka-vakim vojnicima. Kliknue od uzbue nja. Samo malo trajala je ta radost Vojkovi oslovi Cvjetka: Otkad ste ono izjahali iz Lobora, drui u strahu za svoje drugove, muilo nas je jo jedno pitanje koje smo uzalud opeto vali sto puta: kako je knez doznao za urotu? Cvjetko im pripovijeda sve okolnosti u vezi s Jelenkom Ku-eviem, njegov nestanak, saopenje lugara da su ga vidjeli u blizini Lukavca, posjet plemia u Kuevievu dvorcu, sve to je uo, vidio i doznao. A sada, ta na sve to mislite, gospodo? Jedni utnjom izraavaju duboko iznenaenje, a drugi vikom: - Sumnjivo je to. Plemii su se bunili protiv Kuevia, a vi ste ga branili. - Jesam. Branio sam ga. I dokae li se da je kriv... - Nitko ne moe biti kriv, osim njega. - To je jasno kao sunce. "A meni to sunce nosi pomrinu" - uzdahne imuni u dui. Potiteni su, slomljeni pod udarcem izdaje. Raspravljaju, nagaaju, a imuni pripovijeda sve to zna o Jelenku kao da bi ga htio opravdati: Mladi je ponien, razoaran u ljubavi, prezren, posram ljen, uzavrela mu krv. Vjerujte: u prvom je asu planuo i htio predati u ruke Brandenburgove Draenia da ga otme Vileni, samo

to mu je bilo na umu, a drugo nije ni mislio. Tek sada je, oito doao k svijesti i uvjeren sam da se ve danas kaje svjestan svo jeg ina i ne vjerujem da emo ga ikada vidjeti. Ili e sebi suditi, ili e nestati. to dalje raspravljaju, to imuni pada dublje u alost. Onda opazi Stjepka koji slua utei. Smjesta se digne i prui mu ruku: - Gospodo, hvalimo srei to nam je dovela na put ovog mladia. Da nije tu bio on, svi bi nai drugovi bili u Brandenburgovim rukama. - Moda vie ne bi bili ni ivi. I skrenue pozornost na Stjepka i svi mu se redom zahvaljuju. Najposlije zapoee raspravljati o zarobljeniku: - Taj Bakaev tajnik rekao nam je istinu . Valja s njim po stupati najljepe. - Da ga jo ispitamo neto o Gordani? - Ja sam ga ispitivao - veli Vojkovi - ali oito ne zna o njoj nita vie nego to je ve rekao. - teta da knez nije poslao, umjesto sebe, vredniju linost. Mogli bismo zatraiti u zamjenu Damirovu enu - veli Vojkovi - ako ona uistinu nije tamo od svoje volje. - Ve sam rekao da je to nemogue - upadne Stjepko go tovo povrijeen, jer iz njegovih rijei proviruje sumnja. - Morao bi se Damiru poslati glasnik. - Nije to lako, mladiu moj. Moda e proi tjedni dok pro nau Damira u bosanskim brdinama. A smije li se on vratiti i ostaviti bojite? - Bolje je i za njega da ne zna. Ako je knez Gordanu zaro bio u svojem dvorcu, onda je svaka pomo prekasna. On je izveo to je naumio, a Damir e prije umrijeti od jada i nevolje nego ostaviti bojite. - I Gordana bi prije umrla nego dobrovoljno otila u Luka vac - estoko se zauzima za nju Stjepko. Vjerujem vam, mladiu, ali pomoi nema. Najposlije Cvetko ode k zatoeniku i predloi mu da e ga pustiti na slobodu ve sutradan ako mu kae istu istinu, zato je i kako Gordana dospjela u dvorac. - Da me odmah objesite, ne mogu rei nita vie o tome ne go to sam rekao. Knez mi je naloio da vam ponudim neka svi krenete u Lukavac i nita drugo o njoj ne znam. - Gospodine - veli mu imuni. - Vi ste mi rekli neke is tine koje su nam posluile. Zato u s vama postupati najobazrivi je. Dopustit u vam da izlazite na dvorite, da imate sunca, to god zaelite jesti i piti, sve u vam dati. Uostalom, uo sam da ste odlina linost na dvoru. - Varate se, gospodine. - Uzalud tajite, govorio sam s nekim od naih koji vas po znaju. Bolje da priznate. - to da priznam? Piem u kancelariji gospodina kardinala Bakaa. - Svakako vas cijeni kad vaem peru povjerava svoje tajne. - Ne treba on mene cijeniti, dosta mu je da ja cijenim svo ju glavu. - Znamo mi to u kraljevskim dvorovima vrijede ovakvi po uzdanici. - Oito kanite zatraiti u zamjenu za mene neku visoku li nost? - I vi biste iskoristili takav dogaaj i zatraili zamjenu. - Svakako bih to uinio, shvaam. - Dakle, ne moete zamjeriti to to i mi elimo, to vie to

knez oito dri zarobljenu enu naeg odlinog junaka koji je na bojitu. - Onda u ovdje sjediti do sudnjeg dana. - Baka e se pobojati da biste nam mogli izdati razne taj ne to ste ih pisali. - To su samo poslovi kraljevstva. Svoje politike tajne on nikada ne mee na papir. Radije ih sprema u svojoj velikoj okrug loj glavi. Tamo je mjesta za sve. - Vidjet emo to e nam odgovoriti. - Unaprijed znam, gospodine. Traite neku manje vrijednu zamjenu od one odline gospoe. - Njemu ste vi vredniji od kneeve osvete gospodinu Damini i zapovijedit e knez da plemenitu gospou pusti na slobodu. - Ne, to nije kneeva osveta, gospodine. Rekao sam vam posljednji put: ako ju je oteo i dri zarobljenu, onda tu nije po srijedi samo kneeva osveta. - Dakle, ipak znate neto vie o njoj? - Znam ono to sam vam rekao posljednji put, a vi niste vjerovali. Trae kraljevia. - Kraljevia! Recite tono o kakvom se to radi kraljeviu? - Ne bih znao nita potanje. Znam da se na dvoru mnogo govori o tom kraljeviu kojeg negdje skrivaju neki Hrvati. - U kakvoj je to vezi sa enom gospodina Damira? - Kad razmiljam o onome to sam uo razgovarati meu njima, dok su mene upuivali to imam ovdje raditi, to govoriti, onda mi je jasno da trae od te gospoe neka im ona izrui kra ljevia. - Ni o kakvom kraljeviu nita ne znam ni ja ni moji dru govi - veli imuni. Sad potpuno shvaa zato mu je upan re kao da o tom uti. Voe Hrvata imaju neki tajni plan, a on zato stalno tvrdi kraljevskom pisaru da nita ne zna o kraljeviu. Ovaj veli: - Vidim da mi ne vjerujete. Ali znam: ako od nje trae kra ljevia, nikad mene nee zamijeniti s njome. Sigurno ne bi ni sa mog kneza Brandenburga zamijenio za ovakvog taoca kao to je ona. - A vi ste uli na kraljevskom dvoru govoriti o kraljeviu? - U Bakaevu uredu raspravljalo se o tome na sva usta, dak le, nita nisu tajili. - Predbjeno emo vas zadrati, i kako rekoh , postupati s vama najljepe. Dalje emo odrediti to emo i kako s vama. Po uzdajte se u moju rije da vam nee uzmanjkati dobar postupak. Vrativi se k svojim drugovima, javlja im da zarobljenik ne zna nita vie nego to je rekao dosad. Meutim, Stjepko iznenada usklikne: - Onda je meni rekao vie. Kad sam ga ja ispitivao o Gordani u vaoj odsutnosti, rekao mi je da se radi o kraljeviu kojeg sakriva Gordana. - To je samo pria - veli imuni da ostane vjeran upa novoj odredbi. - Nije - tvrdi Stjepko. - Ban Ivani ostavio je nezakonitog sina. Njega je Gordana uzela k sebi i brino ga odgajala. Sigurno se radi o njemu. S njim sam se esto igrao. Gordana ga je brino krila jer je slika i prilika pokojnog Ivania Korvina i uvijek je proricala da e ova slinost biti kobna po njega. I nadala se da e kralj Vladislav smatrati djeaka takmacem na prijestolje svojem sinu nedonoetu. - Sada je sasvim jasna zagonetka o kraljeviu - veli Voj-

kovi. Stjepko odluno doda: - Moda je Gordana zbog toga zatoena u B randenburgovu dvorcu i tko zna to e sve s njom poiniti i uiniti da od nje do znaju gdje se nalazi sin Ivana Korvina. Eto vidite, kako ste krivo inili plemenitoj gospoi to se niste vie brinuli za nju. Makar im je prigovor bio neugodan, morali su priznati da Stjepko ima pravo, a imuni nastoji da opravda njihove propuste: Gospodine Stjepko, vi ste poznavali poblie ovu ljepoticu, a mi znamo samo ono to smo uli. Govorilo se o njoj da je bila na dvoru odgojena ha sasvim talijanski nain kao neko po lumuko - poluensko. To se kod nas nije rado gledalo, takve ene mi

osuujemo. Vi to ne moete znati jer ste bili najprije na dvoru, a kasnije u Rimu. Nai su ljudi, dakle, prosuivali njezin korak na Lukavac s predrasudama. Sumnjali su o ljepotici o kojoj su uli da se vlada kao muko. I zato nije nitko nita uinio u njezinu korist, ali sada nam je mnogo toga jasno i mi emo popraviti to smo propustili. Ve je Mrnjavi otiao banovcu na Kaptol. Stjepko mirno slua to opravdanje, a onda ne prestaje pripovijedati o Gordani: - Kad su Hrvati vodili borbu protiv Vladislava Jagelovia da on ne zasjedne na prijestolje, Gordana je bila oslonac te borbe, trebali ste samo pitati vojvodu Ilokoga. - Ba to s vojvodom Ilokim raspravljala su gospoda nekako sumnjiavo. Znalo se da ju je on ljubio i ona je bila u njegovu dvorcu u Iloku. - Kako je to runo - rasplamti se Stjepko. - Dok je ona pridonosila najvee rtve za nau borbu, gospoda su upravo te rt ve poprskala nedostojnim sumnjama. Tako je isto bilo i s banom Ivaniem. Ona je sama pregarala svoju ljubav, samo da ne oda bere i ne pomuti slogu izmeu Lovre Ilokoga, Damira brezovikog i princa Ivana Korvina kojega su htjeli podii na prijestolje. Da, gospodo moja, kad bi mukarac bio sve to poinio to je po inila Gordana za nas, proglasili bi ga slavnim junakom i voom, predstavnikom, zabiljeili bi to historiari. A nju su posuli su mnjama ve tada. A danas je, bez sumnje, talac za vanu misao hrvatskih voa. Svi se samo igraju, slijeu ramenima i su de joj. U Italiji bi danas ona bila najslavnija ena o kojoj bi pjesnici pje vali neumrle stihove, a ovdje putaju da negdje ami i tko zna kakvim se mukama odupire da ne izda kraljevia. - A otkud ti, Stjepko, zna da nee izdati kraljevia? - Po onom to je rekao imuniu zarobljenik, jasno je da se radi o sinu Ivana Korvina. Po tome to je Gordana zarobljena, razabire se da od nje trae neka im ga preda. A tree: poznato mi je vrlo dobro da je Korvinov sin Ivan kod nje ili ga je ona negdje sakrila. A kad Baka trai tog djeaka, onda je sasvim sigurno da e Gordanu staviti na najtea muila da od nje iznude djeaka. Nije diplomatska umjetnost pogoditi o emu se radi kad zarobljenik govori o kraljeviu. Promatraju mladog ovjeka i ude se njegovu razlaganju. A imuni uti i raduje se da napokon zna tu tajnu. - Po svemu je lako zakljuiti da su, oito, gospodin Damir i Lovro Iloki, a valjda i drugi, spleli oko Korvinova sina neku naroitu osnovu u svakoj borbi protiv Ugra i kralja Vladislava. To je vrlo lako pogoditi, kad znam kakve su borbe vodili i kako su se vazda eljeli osloboditi Vladislavljeve vlasti. - Stjepko, ini se da si ti stvoren za dravnika, gotovo bi ovjek rekao: mogao bi se takmiiti s kardinalom Bakaem - ve li mu domain Tomo Crnkovi.

- Kakve vi zbijate ale sa mnom - i Stjepko porumeni. Meni je mnogo stalo da gospodi dokaem kako bi morali uiniti sve za Gordanu. Neu mirovati dok ne postignem cilj. O tom se mora razmisliti i odluiti vrlo ozbiljno. Ja u makar sam otii u Lukavac da vidim i ujem neto o njoj. - Mladi ovjee, mnogo ste nam toga rekli pa se nemojte ljutiti, ali vam moramo priznati da niste pogrijeili u vaem spo itavanju - veli imuni. - Tek sada razabirem koliko smo pro pustili. Gospodine Stjepko, mi smo svi ovdje spremni da oslobo dimo Gordanu. S tom su odlukom otili na poinak. Rana je zora. U dvoritu loborskog dvorca okupili se imu-nievi drugovi. Momci sedlaju konje. Domain eli da s Vojkovi-em i Stjepkom otprate imunia komad puta na povratku u njegov dvorac na Svetom kriu. Oni drugi ostali su u Loboru da uvaju zarobljenika. Kuedomain ide prvi, a s njim Vojkovi. Crnkovi vodi svoje goste gustom umom nizbrdo. Stjepko i imuni ih slijede. Svatko vodi svojeg konja i pazi briljivo da ne posrne strminom. Teko su se probijali dok napokon nisu sili na puteljak. - Tako, vidi, Cvjetko, provest u te ovim putem. Utedjet e gotovo pola puta do svojeg dvorca. Ja redovito idem ovim smjerom, a ne cestom i nikad jo nisam sreo nikoga. Zato emo te pratiti sve dok ne izie na cestu da ne zaluta. - Toga se ne bojim, ali drago mi je da idete sa mnom. Vri jeme e mi biti krae. - Sad moemo uzjahati i sasvim lijepo korakom uzbrdo. Ni je odvie strmo - predloi domain. Popeli su se u sedla i krenuli. Domain sprijeda s Vojkoviem, a imuni je ostao sa Stjepkom. Namjerno je odabrao mladia da s njime putem razgovara. Njegov jueranji istup pribavio mu je potovanje kod svih plemia. Naroito imuni osjeti prema njemu neko srdano prijateljstvo. I dok su tak o uporedo jahali korakom, Cvjetko s mladim prijateljem razgovara o Gordani. Nabacuje razne osnove i osnovice kako bi se moglo doprijeti do nje i barem potanko saznati o njezinom boravku u Lukavcu. - Vjerujte mi, gospodine imuniu, moje nagaanje isp u nit e se doslovce. Dosta sam dugo bio na dvoru pa i poznajem Bakaeve spletke. Znam emu je sve dorastao. - Razmiljat u kod kue to da radimo i onda u vam doni jeti u Lobor svoje prijedloge. ini se da ste i vi juer dugo raz miljali o tome. Vidio sam svjetlo u vaoj sobi. - Nije mi se spavalo. Probudile su se u meni davne uspome ne iz mojeg djeakog doba. Bio sam, naime, sa etrnaest-petnaest godina zaljubljen! - Ve ste tada bili zaljubljeni? - Nesvjesno, nekako bi ovjek rekao djetinjski. - U neku malu princezu? - Ne. U veliku, odraslu djevojku koja je ljubila drugoga, a ja sam joj ak pomagao, bio sam joj savjetnik i pouzdanik. Sma trao sam se njenim vitezom, osjeao sam sreu to joj smijem sluiti u tako uzvienim svrhama kao to je bilo njezino djelova nje na dvoru. - To je bila Gordana? - Razumije se. Nije bila nikome ta moja ljubav tajna. Smi jeili su se kao to se danas smijeim i ja, a ipak bilo je tako li jepo. Znate li da sam zapravo ja bio most gospodinu Damiru do nje? Ja sam mu otkrio njezinu ljubav, ba ja, i silno se, radovao

kad sam ih ja zdruio, a ipak sam onda zaplakao. To je bila prva i posljednja bol. Plakao sam i veselio se njihovoj srei. Nisam zapravo znao zato plaem. Nikad neu zaboraviti tih suza. Bilo je vrlo lijepo. - A zato ste se posvetili sveenikom staleu? - inilo mi se da u tom zvanju mogu danas i ubudue naj vie koristi svojoj domovini. Vrlo je esto Gordana govorila da ni jednom staleu nisu vrata irom otvorena nauci kao svee niku, a domovini je potrebno ne samo hrabrih vojnika nego um nih dravnika koji mudrou ravnaju i vode borbu. - Lijepo vi to zborite, mladi ovjee, a vidi se da i osjeate sve to ste rekli. - U vama osjeam budueg vou naroda. - Moda ne vou, ali bojovnika za pravicu i slobodu koja nam je udnom sudbinom vazda otimana. Moda je ba zato tako visoko cijenimo. - Tako duboko i visoko da joj mlad ovjek rtvuje sve ze maljske uitke, sve radosti koje su doputene svjetovnom ovje ku. - Nikako ne osjeam da pridonosim neke rtve. Sva me dua vue tim putem i vrlo sam sretan to idem naprijed. Nita toliko ne elim nego stei sve ono znanje i sve one vrline koje su uvjetovane o moj stale. - Ushien sam, mladi gospodine, to sam to od vas uo. I meni se esto inilo da e biti bolje odrei se svih zemaljskih uitaka i udobnosti i samo sluiti svojoj domovini. Eto, vidite, gospodin Damir, taj na slavni junak, otiao je na ratite svim ushienjem pravoga Hrvata, a kod kue je ostavio enu i sina. On i ne sluti to se s njima dogaa. A kad bi saznao, ne bi smio otii s bojnog polja da im pomogne. Onda je uistinu mnogo pametnije ono to sam ja uinio nedavno. - A to to? - upita Stjepko svojeg novog prijatelja. - Kad smo tako jedan drugome sve rekli, kazat u vam ka ko je sa mnom. Ljubim djevojku, sestru onoga koji nas je izdao. - Teko je to. Ipak, ona nije nita kriva. Ostat ete joj vjerni? - Kako da uzmem djevojku kojoj je brat poinio takav zlo in? - Ako je njezin brat, nije ona. Vi je ne biste smjeli nikako napustiti. - Sramota je pala na njihovu kuu i na njihovo ime. Za sve. vreme neizbrisiva sramota. To je kao da je kuga pala u taj dvorac, a svi bjee od njega i od nekih koji su u njemu. Kuevievo zlodjelo jo je vie nego kuga i ostat e vjeno igosan sra motom. - Istina je, nema strahovitijeg, teeg zloina, ali taj zloin pada samo na njega. - Recite: zar biste vi tu djevojku uza sve to uzeli za svoju enu? - Ni asa je ne bih prestao ljubiti i branio bih je do kraja ivota. - Mislio sanrda me ljubi sve do onog asa kad sam s njom govorio o bratovljevoj krivnji. Onda me odbila nevjerojatno hlad no. Tko bi znao to je tome uzrok. - Ja mislim ponos, a moda i ljubav koju taji jer ste joj vi dali povoda. - ini se, dobro je ovako kako jest. Sve sam vie uvjeren

sa

da se oni koji ele voditi narod u borbu, ne smiju vezati za lju bav. Moda bi me enski zagrljaj uinio tromim, slabim, moda i slijepim, a najstranije bi bilo da me uini neodlunim i neratobornim. - A ja mislim da bi vas plemenita ena nadahnjivala borbe nim duhom, da bi ba ona oplemenjivala vau odvanost i ratobornost. Vidio sam to doslovce na Gordani. I Lovro Iloki i Da mir su je ljubili, ona je to znala i zato je nadahnjivala borbenou njihova djela. Ona je dala zamaha njihovim maevima, po leta njihovim osnovama i neustraivosti njihovu junatvu. ena moe biti plamen u borbi, ali ja sam se unaprijed odrekao tog plamena pa u moda i poaliti. - Moda u i ja jednom uvidjeti da ste imali pr avo i da nisam smio Jasenku ovako mimoii. Malo je razmiljao, uzdahnuo i okrenuo se k Stjepku: , - Kad bih htio natrag, danas vie ne bih mogao. - Kako to? - Dok jo nisam znao da je Jelenko izdajica, prisegao sam Svojim drugovima ... Uuti i obori glavu. to ste prisegli drugovima? Da e izdajnik poginuti od mojeg maa pa da mi je ro eni brat. Stjepko nategne uzde od uzbuenja ili neke prepasti. Strana prisega - veli on. Tek tada sam shvatio tu strahotu kad sam doznao tko je poinitelj zloina. Recite, gospodine imuniu, vi biste ga ubili da ga sret nete? - Izazvao bih ga i pobio bih se s njime da ga kaznim. - Zauvijek biste na sebe navukli mrnju njegove sestre. Znam, a prisega me vee. - Po shvaanju vitekom svakako, ali po shvaanju ov jeanskom nikako. Vi ga ne smijete namjerno traiti. - Nastojat u da se nikad s njim ne sretnem. Zamolio sam Jasenku neka se pobrine da mi se svuda makne s puta. - To ste dobro uinili. - I nadam se da nee ni doi u blizinu. Ako doe, onda... Gle, u razgovoru smo dobrano zaostali za naim prijateljima. - Oni su ve sili sa strmine, a mi se jo uspinjemo. - Moramo ih stii. Poli su samo neto bre, jer pred njima je jo uvijek strmo brdo. Jahati su dalje, utei. S lijeve strane je uma, a s druge gust o grmlje i neto rijetkih stabala. - Pogledajte tamo desno iza onog grmlja kao da se netko skriva. - Jest, neki jaha. Sad se povukao i sklonuo. - Nema sumnje, jaha nas je opazio i sklonio se pred nama. - Oito i pred dvojicom naih prijatelja koji su proli ovu da prije nas. Da nije razbojnik? U ovoj pustoi ne bi to bilo udno. - Ne moe biti poten ovjek kad se krije. Malo su promatrali, oslukivali i onda se pribliili grmlju. Stigavi na uzvisinu, imuni odjednom zaustavi konja: - udnovato - veli Stjepko. - Ovdje u ovom kraju nije gospodar Loborgrada nikada sreo ni ive due, a sada je tu neki jaha sa svjetlucivom dugmadi. Mora, dakle, biti plemi.

- Moda je uhoda kneza Brandenburga koji trai naeg za robljenika? - To bi moglo biti. Moda je juer podveer slijedio va trag negdje izdaleka i pronaao cilj vaega puta. - Zacijelo je kneev uhoda. Ne putam ga tako lako s oka. 2elim ga vidjeti i malo se s njim porazgovarati. I ja se slaem s vama. Pratit u vas. ovjek je sumnjiv . Smjesta imuni posegne za maem pa ide prema grmlju. Oito izmeu ovog grmlja ima neki prolaz da moemo s konjem do onoga koji se sakrio. Pojahali su malo naprijed uz grmlje i pronali as prije pregaeno granje. Gle, gle, tu se on proverao na svojem konju - veli imu ni. - Doite sa mnom, gospodine Stjepko. Jedva su preskoili po valjane grane, zapaze iza stabla pod gustim granjem jahaa to se sputa do zemlje. - Gospodine imuniu, vidim plemiku odoru modre boje. - Modre boje? A klobuk? - Takoer modre boje s orlovim perom. Stjepko se zaudi, spazivi da je imuni problijedio, gotovo se ukoio. I zato tiho upita zagorskog plemia: - to vam je gospodine imuniu? - Ne vara li vas oko, uistinu je orlovo pero? - Sasvim jasno vidim. A jaha je na konju i oito se skriva. - Nema vie sumnje, zapao sam mu nadohvat. - Zar je to on? - Da, glavom Jelenko Kuevi. - Spazio nas je i sakrio se. - I sami vidite da je tako. - Doite, idemo, gospodine imuniu, odavde. - Varate se. Ne smijem mu se ukloniti. - Moda e biti mudro. - Na mojem mjestu vi biste uinili isto. Stjepko ne odgovori. Morao je priznati da bi uinio isto. Makar ne pozna toga ovjeka, osjeti neko duboko preziranje prema njemu. Ali preputa imuniu odluku i eka to e slijediti. - Molim vas, gospodine Stjepko, ne ostavite me u ovom asu. - to da inim? Budite svjedok krvave borbe da barem netko zna. Mladievo srce estoko zakuca od pomisli da e biti svjedok krvavog sukoba. Na dvoru, dok je bio pa, vidio je bezbrojnih borbi na maeve, a ipak ga sad obuzima teka nemir kao da e prvi put vidjeti obraunavanje na maeve. Uzbueno slijedi imunia koji upravlja konja prema onom kraju gdje su opazili jahaa. Odande izie ispred kronja konjanik. Stjepko opazi garavo lice s crnim mranim oima, pa tiho usklikne: Taj nosi u sebi tri avla. Vrlo je pristao, a izgleda jak. Cvjetko ne slua. Ide u susret Jelenku Kueviu. Obojica su se zaustavili, okom u oko, udaljeni samo nekoliko koraka. Iza imunia stoji Stjepko. Jelenko pozdravi mirno i zvuno. Dobar dan, Cvjetko. Ovaj ne odgovara, samo ga probada pogledom. - Pozdravio sam te, Cvjetko. - Odgovaram pozdravu samo potenim ljudima. Jelenku se oi zamagle. Zabode pogled u imunia. - to si to rekao?

- uo si dobro, a to sam rekao, ne poriem. - Onda e mi doi na raun - i on posegne za maem. - Hoe li megdan na konju ili da siemo? - pita imuni. - Svejedno mi je hou li te svaliti na zemlju sa sedla ili blie. - Samo te elim jo neto pitati? - Pitaj - i pogleda izravno Cvjetka. - Zato si kukavno pobjegao od svojih drugova kad su ili na Lukavac? - Ne polaem rauna za svoje korake nikome. Ali tebi u kazati: otiao sam da ne sluam i ne gledam kako se gospoda klanjaju buduem banovu roaku Draeniu. - Lana izlika. Jelenko usplamti i uzvikne: - ekaj malo, ekaj samo kad ja izreem jednu istinu, svi ete vi zadrhtati kao lie u oluji. - Jo se prijeti? Jo uvijek ti nije dovoljno osvete? - Nije mi dovoljno osvete i nee mi biti dotle dok jednom ne budem prohajao svima ispred nosa. Svi ete preda mnom pasti u prah, valjati se preda mnom, a ja u gaziti po vama svo jom osvetom. Stjepko protrne do kosti. Iz rijei ovog ovjeka, iz njegova pogleda, iz lica sijeva neto pakleno, jezovito. Htio bi Sirnuno-a odvratiti da se ne uputa s njim, ali ga on ne slua, ne oda-zivlje se njegovu zovu, ve se pribliava Jelenku. I upravlja mu pitanje. Svako je plamen i oganj: - Jelenko, to radi ovdje - To isto pitam ja tebe. - Zato si se, Jelenko sakrio preda mnom? - Da mi ne presijee put. - Kamo bi htio ovim putem? - Nekoga traim. - U ovome kraju. - Ba u ovome. - A crveni oklop nisi navukao na pokrije svoje izdajniko srce? Sluajui ovu objedu, Stjepko upre vrsti pogled u Jelenka Opazio je da mladi Kuevi blijedi, zjenice kao da je pokrila magla. Usta je otvorio kao da e neto viknuti, ali zagrize gornjim zubima u donju usnu pa samo gleda u Cvjetka. U tom zamagljenom pogledu ima preneraenja i prepasti. ini dojam ovjeka zateena na djelu. A Simuni podjaren tim izraajem, vie: - Govori, zato si uzimao crveni oklop kad si odlazio u lukavake ume? - Moja je stvar - rikne muklo Jelenko. I naa. I prije nego te kaznim uj: znamo sve to si ui nio. Sve pomnije promatra Stjepko kako se Jelenko izobliuje, a put lica biva sve bljea, usne su mu posve blijede, a oi mu zamire. Ni jednom rijei ne odvraa imuniu, samo zuri u nj s izraajem strave. Jelenko Kueviu, prisegao si s nama da e uvati ta jnu nae urote. Je li tako? Ne daje odgovora ni jednom rijei, ni kretnjom, samo gleda u svojeg suca ukoeno, dok ovaj govori dalje: A ti si otiao Pencingeru, ti si mu odao urotu iz sebine elje da njegovoj osveti preda estitog Draenia jer ti je oteo djevojku i prvenstvo na koje si raunao, sebi nost je razlila tvoju u, zaboravio si da nee predati u ruke Brandenburgu samo njega nego sve nas. Probadaj me bijesnim pogledom koli

ko ti drago, ostavio si svoje drugove nasred puta i nestao. Ni jednog ti asa srce nije reklo da oni sada idu u Lukav ac i da tamo knez eka u zasjedi. Ako si ve mogao mirno gledati kako zarobljujemo krivog, kneza, kako si mogao podnositi da drugovi idu u Lukavac u ruke knezu, njegovoj osveti. Da nismo doznali za zasjedu, svi bismo danas bili u tamnici ili bi nas knez ve bio dao smaknuti. Jelenkove se oi jedva razbiru, posve su ih pokrile obrve. Ovako mirei prua sliku ovjeka koji stvara smrtni napadaj. Zube je zarinuo jo dublje u donju usnu. Stjepka obuzima osjeaj da e se tu neto strano desiti, dok Simuni govo ri dalje u elji da iskali svoju savjest i olaka duu prije nego mu sudi. Predao si neprijatelju svoju brau u ljubavnoj strasti. I danas bi imao duu, optereenu bratoubistvima da nas nije spa sio sluaj, pokazujui nam put. Cvjetko udahne i onda zagrmi: Jelenko, opravdaj se ako ima ime. estokom kretnjom on trgne ma iz korica i zavitla ga na suncu: - Imam ma. - Znao sam da se ne moe opravdati. Znaj: prvi put u i votu bijem se s protivnikom koji nije dostojan, ali vee me pri sega osude. - ije osude? - pita Jelenko sa stranim izraajem lica. - Drugovi su ekali da e doi na suiju jer si zadao as nu rije. Nisi doao. Onda je pala osuda. - Kakva? - Da te ja kaznim maem. - Tko je sudio? - Svi koji su s tobom prisegli. - I Draeni? - Branio te do posljednjeg asa. Bjesnilo suklju iz Jelenkova smijeha od kojega Stjepka za-zebe u srcu. - Jelenko, odgovori: jesi li poinio taj zloin? - Samo maem razgovaram sa slugom Slavimira Draenia. - Znao sam da nisi priseban. Ljubomora te izbezumila. - Udari ako nisi kukavica. - Jo izaziva, izdajnika uhodo! - Udaraj, Draenieva ulizico! Zaas obojica skau sa sedla i potre jedan od drugoga da se spreme. Jelenko privee svojeg vranca o stablo i vrati se4 Stjepko povue imunieva konja do udaljenijeg stabla da ga onamo privee, ali se brzo okrene prema Jelenku koji vie prijeteim povicima imuniu: - Bijem se nezatienih grudi i gologlav. - I ja - odgovori imuni plameno. - Do posljednjeg daha. - Dok jedan od nas ne bude mrtav - odgovara imuni. Stjepko pretrne od prijeteih glasova i odluke. Skine sa sebe plat, prebaci ga na granu stabla i potri k njima. Obojica skidaju haljetke i koulje. Neprijatan osjeaj stee Stjepkovo srce. Ova se dvojica spremaju lei u grob. Bespomono gleda oko sebe. Gospodar Lobor-grada i Vojkovi sigurno su ve daleko. Nema se na koga pozvati, nema koga prizvati da zapovijeda borbom kojoj pristupaju dva razjarena lava koji su ve unaprijed najavili da se ele dotui, a njihovi pogledi, rijei i prijetnje dokazuju da e se tui dok im tijela budu komadi do komadia. S uitkom krvoedne odmazde ogledavaju svoje maeve. U licu im je odraz grdnog uitka. Stjepko gleda imunia kao izvritelja osude nad izdajicom, a Jelenka kao odmazdu, krvavo ponienog, prezrenog ljubavnika i grozi se od njihovih pogleda, kretnja, i prijeteeg stava. Vidio je toliko borbi na maeve, a nikad nije osjetio tako

blizu smrt dva ovjeka koje bi htio rastaviti, a nema nekakve mogunosti da to izvede. Obojica su ve na ledini. S jedne je strane grmlje prema cesti, a s druge ravna ledina, u pozadini ravno odsjeena. Kao da tamo brdo iznenada nestaje ili se sputa u nizinu. Stjepko stoji kao ukopan. Jelenko je na strani ceste, imuni na onoj prema istini. Gologlavi su, bez haljetka i koulje. Golim prsima stoje prema otricama. Stjepko se povue postrance. Ne moe zatajiti strah za zagorskog plemia. ini mu se da od onog drugog prijeti vea pogibelj. U njegovu mau Stjepko osjea neku tajnu vatru due u kojoj bjesni pakleni poar. To ga strai, htio bi obraniti imunia od onoga koji tu pred njim plamti, gori kao podivljala ognjena bura. Maevi im se priblie, sudare, zazvee kao prvi glasnik pohoda smrti. Zveket prolazi Stjepku kroz kosti. Strue oruje jedno o drugo, udara, edne o trice trae iva srca. Protivnici se biju, zalijetaju, udaraju, sudaraju se, dau. U njima je jedna misao, jedan dah, jedan cilj: ubiti drugoga. Dva se mukarca sudaraju, dva mukarca trepte krvnom ei. I duh, i srce, i um, sada su u vrku otrice i nemaju druge elje nego probosti protivniku grudi. I Stjepko osjeti gadljivost, gotovo nepodnoljivu odvratnost od bjesomune trke dvojice lijepih snanih mladia. Snage su im jednake, ali da je u Jelenku deset bjesova i stotinu munja koje mu pomau. imunieve grudi se zarumene. Krv ikne. On ni okom ne trenu. Stjepku se ini da upravo ova rumena, svjea krv nadrauje Jelenka, a i samog ranjenog protivnika. Udare kao tresak groma, gotovo im se maevi lome, a onda opet dalje kao da su se zakleli smrti da e joj jednoga od njih dovesti u ledeno krilo. Oajno trai Stjepko misao koja bi mu pokazala put kako razdvojiti ovu smrtonosnu utakmicu, ovaj nasrtaj krvoedne odmazde. Trai oko sebe, hvata pogledom svu okolinu. Uzalud. Odjednom opazi kraj stabla kako se imuniev konj otimlje i skae. Stjepkov ogrta objeen o stablo padne konju na glavu i zastre mu vid. To ivotinju prestrai, lomata glavom, skae i pro-pinje se. I mladi htjede potrati, ali se ogrta oklizne i potpuno pokrije ivotinji glavu. Od tog nenadanog zastora ivotinju obuzme strava, skae u uvis, vue slabo vezano ue i zaas se oslobodi. Poput neke crne aveti juri konj upravo prema borcima. - Stoj! - krikne Stjepko mladim vitezovima, diui uvis ru ke. Ali oni se biju dalje. - Najurit e vas preplaeni konj. Obojica su imali samo toliko vremena da maknu oruje na koje je gotovo naletjela preplaena ivotinja i proletjela upravo izmeu njih. imuni se baci za svojim vrancem, dohvati uzde, ali konj ga povue za sobom. On ne poputa, hoe da ga dri i baci se onako na jureeg konja, dovikuje mu rijei kojima ga je vazda umirivao, tapkao ga po vratu, dozivlje, uzalud. Stjepko opazi da je konj udario preko visoravni i stade vikati: Tamo je ponor, kamenolom, stanite! Ovako viui, bjei za njim, ali imuni oito ne uje i ne vidi. Pred njim je samo grmlje, okolica mu je nepoznata. Zabavljen je odvie stravom svojeg konja, a ovaj ba kree prema ivici. Sada Cvjetko spazi da je iza ivice ponor. Ali, prekasno. Pokua skoiti, uzalud. Stjepko gleda kako je konj preskoio preko ivice i nestao s gospodarem. To se zbilo za nekoliko asaka. Stjepku titraju pred oima i stabla, i grmlje, i konj, i jaha. Htio bi trati, ali je prikovan slabou, htio bi vikati, a sapet je uasom. Samo staklenim pogledom zuri onamo gdje je u ponor nestao imuni sa svojim vrancem. To traje nekoliko trenutaka. Brzo uzdrmana Stjepkova prisutnost opet se staloi, snae se, potri preko visoravni do grmlja, pogleda dolje niz stijenu zaputenog kamenoloma. Zadre mu itavo tijelo. Na kamenju lei konj i ne mie se.

"Sigurno je pod njim jaha. Boe - jada se Stjepko - on je poginio, a ja sam kriv. Nisam smio tako lakoumno objesiti svoj ogrta i konja sam slabo privezao, sve u stravi zbog imunia, zbog borbe - i gotovo da ne zapla e. Stjepko, Stjepkol Okrene se. Ali iza svojih lea ne vidi nikoga. Tamo stoji Je-lenko, pognute glave, nepomian. Opet isti zov. Toliko je smuen da mu je sluh zatajio. I opet taj jedva zamjetljivi zov. Stjepko se provere grmljem na rub ponora prema drugoj strani, ini mu se da tamo neto uje. Sav protrne i vikne: Isuse sveti, pomozi. Okrene se prema onom mjestu gdje je prije vidio Jelenka. Jo uvijek stoji oborene glave, nepomian, zadubljen, poraen. Ne moe doi blie. Nee da gleda nesreu svojeg protivnika? - Gospodine, pomozite! - vie Stjepko. - Jelenko digne glavu i opazi kako je mladi poeo svlaiti haljetak. To ga probu di iz misli i potri k njemu. - to je, mladi gospodine? - Evo dolje, gledajte. I pogleda strminom. Dolje lei konj, a gore izmeu dva grma zaustavilo se imunievo tijelo. Noge mi vise s jedne strane, a glava i ruke s druge. Krv mu curi iz ramena potokom. Ne mie se, ali dozivlje Stjepka. - Samo izdri ovako i ne mii se - vikne Jelenko Cvjetku i potri k stablu, smjesta uoi jaku granu, uspravi se, uhvati je i vrsto se objesi. Nakon nekoliko zamaha grana se otrgne. Jelen ko je uzme i hita natrag do kamenoloma, skidajui putem male granice. Vrativi se na rub kamenoloma, sputa gipku granu do imunia. - Uhvati se desnom rukom za granu, a lijevom za grmlje. Pazi, ba ti je nadohvat. Ovaj dolje slijedi njegove upute, sasvim je pri svijesti, zna da mu ivot ovisi o tome, hoe li grmlje na kojem se zaustavio izdrati teinu tijela i nastojati da nijednom kretnjom ne pojaa teinu. Zahvati grm s lijeve strane i osjea se sigurnijim. Drhtava srca promatra Stjepko svojeg znanca kako nastoji iskoristiti pomo koju mu pruaju, osjea da se odmie s ruba nad kojim visi. A kad je Cvjetko vrsto uhvatio grane, odjednom pone poputati pod njegovim tijelom grmlje. Korijenje ve izlazi iz plitke zemlje. Kako da vam pomognem? - pita Stjepko Jelenka, ali on odbija pomo i sam se podaje spaavanju protivnika. Nekoliko asaka imuni visi nad otvorenim grobom. Smrt vrsto dri njegov ivot u svojoj ruci, ali samo nekoliko trenutaka i jo vre se uhvati za taj ivot, grevito stisne granu koju mu je dodao Jelenko i sada ga vue gore. Drhtava srca Stjepko stoji kraj Jelenka skrtenih ruku jer bi svojom pomoi smetao pogibeljnom i opasnom usponu i samo dozivlje boju pomo. Svom prisebnou i hrabrou imuni vrsto dri vitku granu, zamalo je ve na rubu ponora. Sad Jelenko odredi Stjepku da uhvati imunia za ramena. Uskoro ga iz-vukoe na ledinu. Stao je vrsto na noge. Nitko ne veli ni rijei. Kao da nekoliko trenutaka ni jedan od trojice ne zna to bi mogao primijetiti. imuni prvi progovori: - Moj jadni vranac ode zauvijek. - Ali vi ste mogli s njim - ukori ga Stjepko. - Niste smje li skakati na sedlo kad ste vidjeli kako je. - teta, lijep konj - veli Jelenko pa gleda dolje. - Krv vam curi kao voda iz vrela - opazi Stjepko - pove zat u vas. - Nije potrebno - mi sad moramo nastaviti gdje smo pres tali - veli Cvjetko i gleda Jelenka. - Razumije se - odgovori ovaj - kad se oporavi.

- Nemam se od ega oporaviti. Ve se osjeam sasvim dob ro - tvrdi Cvjetko. - Rana se mora povezati. Krv e istei iz tijela bez moje krivnje, a to ba nije asno za mene. Dotle je Stjepko ve razderao svoju koulju i spremao povez. imuni mu samo pomae s potpunim omalovaavanjem rane koju je bio zadobio od Jelenkova maa. Dotle turopoljski plemi promatra imunievo lice koje sve vie blijedi. Kad je rana povezana, imuni se okrene protivniku: Dakle, moemo nastaviti. Meutim, Jelenko pogleda Stjepka: Mladi gospodine, nije li jasno da njegova tjelesna snaga nije ravna mojoj koji sam posve zdrav? - I ja sam zdrav. Rana je samo ogrebotina. - Gospodine imuniu, izgubili ste krvi, blijedi ste - veli Stjepko estoko. - Nita mi nije, nastavimo. Neu dopustiti da me smatra nesposobnim za daljnju borbu. - A ja neu dopustiti ni svojoj savjesti ni ljudima da mi spoitavaju kako sam ubio ovjeka u dvoboju koji je zbog pada u ponor naas oslabio. Rana na tvojem ramenu razderala se ba padom. Evo, preko poveza iklja krv. - Ako nisi slabi duhom, a ti nastavi borbu - izazove ga imuni. - Cvjetko, spasio sam ti ivot da se mogu s tobom pobiti ravnopravno, a ne ovako. Gospodine mladi, pozovite svoje drugo ve, vidio sam ih ovuda proi. - Daleko su - odgovara imuni. - Predaleko - i poe nekoliko koraka, a onda se iznenada uhvati za ikaru pred sobom i klone na koljena. Uzalud se zadrava, tjelesne snage ga ostav ljaju. Srui se u omaglici. - Evo, rekoh da je tako - naglasi Jelenko. - Snaan je i jak, ali kad se krv prosiplje, ne moe nitko iv da se odri na no gama. Kamo bih ga otpremio? - pita Stjepka. - Naprijed idu nai drugovi. Ve su dovoljno odjahali, pohitajte za njima i vratite ih, sve e drugo biti moja briga - veli mladi pripravnik Jelenku. - Dobro - i on pohita prema svojem konju i uspne se. On da se jo jednom obazre Stjepku: - Kad Simuni ozdravi, javit u se. Ne mogu unaprijed rei kad e to biti, ali doi u da nastavim boj. I podbode konja i krene nizbrdice da dostigne Simunieve drugove. Nije dugo potrajalo kad pred sobom opazi jahae. Zove ih, mae im. Oni se vraaju. Kad se naoe nasuprot Jelenku Kueviu, Vojkovi se zaudi, ali im Jelenko ne da vremena ispitivati i veli: Idite gore, na visoravni lei imuni, izgubio je mnogo kr vi u borbi sa mnom. S njim je neki mladi sveenik i moli da se odmah vratite i pomognete drugu. Smjesta odlue da se vrate. Jelenko im jo na odlasku dovikne: Kad imuni opet bude mogao uzeti ma u ruke, vratit u se i dovriti borbu. I potjera konja, a dim praine valja se za njim. Oni ne razmiljaju, ve hitaju uzbrdo na visoravan. Tu naoe Stjepka uz ranjenog zagorskog plemia. Gospodar Lobor-grada odmah mu prilazi: Razumijem se u lijeenje rana. Da vidimo kako je. Ustanovi da je rana duboka. Gospodar Lobor-grada s Vojkoviem i Stjepkom posade Si-munia na sedlo. Makar sav blijed i slab drao se vrsto i nekako u polusvijesti dovedoe ga u Lobor.

Tu ga je nekoliko puta uhvatila omaglica. - Od tako neznatne rane kako je to mogue? - ljuti se on i nastoji se odrvati nesvjestici. - Nije od rane, nego si ti, moj prijatelju, razlijevao svoju krv kao da je ima u tebi nekoliko baava. Radije pij i jedi da na domjesti gubitak. Tako ja lijeim. Stjepko je ispripovijedao gospodi sve to se dogodilo na visoravni izmeu Jelenka i imunia. - Da nije bilo onog mojeg plata, ne bi se konj poplaio i svega toga ne bi bilo. - Hvalite Bogu. Da nije bilo plata, sad bi sigurno jedan bio mrtav, a drugi bi se borio sa smru - veli Vojkovi. - A sigurno bi imuni bio mr tav - apne Stjepko. - Ma kar se borio svim svojim snagama, onaj drugi bi ga nadjaao jer mu je bio nadmoan. Samo ne spominjite to imuniu, razbijesnio bi se. - Ne bojte se, mladi gospodine - primijeti imuniev drug - pozvat e Cvjetko Kuevia na ma im osjeti vrstu ruku, nee mu on ostati duan. - I Kuevi je rekao da e se vratiti kad imuni ozdravi. - A nije rekao kamo ide? - Nita nije rekao, samo da ne zna kad e doi. - Nee doi podli izdajica, samo se razmahao - planue na njega bivi drugovi, ali Stjepko ga brani: - Bio on sto puta izdajica, velim vam: doi e. Gledao sam ga i inilo mi se da mu je bitka na maeve uitak. Kad je uzimao ma i spremao se na borbu, oi su mu bile kao irom otvorena okna na koja sam mogao vidjeti sve u njegovoj dui. A tamo je crni pakao kao da stotinu zvijeri rei, eaju za osvetom ili krvi, tko bi ga znao. Ali vam velim: taj nee utati. On e se vratiti, pa makar mu putove posipali otricama. - A to je radio u okolici Lobor-grada? To ga nismo dospje li pitati. , - Ali ga je pitao imuni. A on odgovori da neto trai. Onda su se poeli izazivati i smjesta je dolo do sukoba. - to je mogao drugo ovdje traiti negoli zatoenika? Sigur no su ga iz grada Lukavca poslali da uhodi gdje se nalazi kneev zamjenik - tvrde redom svi. - Sad nam je najvea briga da imuni to prije ozdravi da moemo neto poduzeti za Gordanin spas - veli Stjepko. - imunieva bolest odgodila je tvoje elje, dragi moj, go tovo dvanaest do etrnaest dana - rastuuje gospodar Lobor-g ra da svojeg tienika Stjepka. PENCINGEROVA OSVETA Dvoritem kneevog dvora Lukavca polagano ide Petar Pan. Stalno navlai malu iljastu bradicu. Tamne oi ispod poluzatvorenih vjea lukavo zirkaju u vojnike to kraj njega na vatri are eljezo i onda nabijaju. Zagluno udaranje gvozda odjekuje dvoritem, odbija se od stijena i uzdie gore u trijemove. Neprijatan odjek ispunja itav dvor. Iz uglova trijemova vire glave dvorske posluge i saginju se prema nabijaima. Pogled Petra Pana ulja se dvoritem Ijubopitno, ali on nikoga nita ne pita, ve samo razmilja. Vojnici u njegovoj blizini skrivenom podrugljivou promatraju njegove noge, tanke kao dva puta na kojima sjedi dugo tijelo. Iz ramena se ispruio suhi vrat sa iljastom glavom i licem. Kad ga gledaju izdaleka, onda im je smijean, ali kad im se priblii, obuzima ih strah. Poznaju njegov utjecaj na kneza i ast koju uiva u njegovu dvoru i boje se da nije doao uhoditi njihov posao. I jo jae udaraju

po uarenom eljezu. On ih promatra i uti, ee, a najposlije se uspinje stubama u prvi kat. Istraujui gleda okolo, sputa glavu, jae natee tamnu iljastu bradicu pa ide trijemom. Kad je stigao do ugla, zaustave ga dva kopljanika: Nikoga ne smijemo pustiti k zarobljenici. Tako je zapovijedio gospodin Pencinger. Onda hoe krenuti knezu, ali ga strae ponovo zaustave jednakim rijeima. To e Pencinger skupo platiti - promrsi on da nekako pokrije ponienje pred straom. Onda okrene natrag ravno u svo ju malu sobicu pa zakljua za sobom vrata. Petar Pan zagledava sobu. U kutu postelja. U sredini stol prepun lonia, mazila, krinka, kapa, klobuka, svega i svaega svake vrsti, a tamo na stijeni vise odijela i muka i enska. I kraljevski platevi i razderane skitnike cipele i izme. Sva je soba kao pe-livansko skladite. Sve mu to treba da nasmije svojeg gospodara. Petru Panu nestaje s usana avolski smjeak. Poprima izraaj obinog ovjeka kojega neto ozbiljno zabrinjava. Nekoliko asaka promatra sva ta odijela i onda izabere neko razderano, zaprljano i oblai se. Uzme sa stola lonie i stade liiti obraze nekom crnom smjesom. Jo navue na glavu kapu i ogleda se u zrcalu. Izgleda da je posipan aom. Uhvati veliko ravo kladivo pa ovakav izlazi na trijem. Sluge su preneraeno ustuknule pred tom pojavom, a naroito pred velikim kladivom, a on naglo otvori vrata kneeve sobe. Pencinger i knez Brandenburg ivo raspravljaju i ne opaaju njegov dolazak. Pencinger se obazre i opazi crnu, jako zgurenu pojavu. I knez se okrene: Sto je? to hoe? - upita Pancinger, ne slutei tko stoji pred njim. Petar Pan promijeni glas: - Nudim se knezu ako treba kovaa u svojoj kovanici. - Kako .taj govori? Tko je? - pita knez katelana, ali mu odgovor sprijei Petar Pan: - uo sam da je ovdje neko bio jedan knez B randenburg ovo je bio njegov dvorac, a sada tu stanuje neki kovaki majstor pa sam doao da i ja pomognem nabijati - gospodine majstore. To je knezu ^dovoljno da se pone smijati, ogledavajui svojem miljeniku odijelo, a on se ulaguje knezu i pita: - Ne biste li moda mene primili u slubu da potkivam ko nje? - Hajde, nema danas u dvorcu konja, svi su izjahali - od govori knez mjesto katelana. - Ako ih ponem potkivati, zaudit ete se koliko je jo os talo konja u ovom dvorcu. A meni su ve kvrge izrasle u uima od tog strahovitog nabijanja. - Ova prekrasna podoknica neka sjeti Gordanu da je kuc nuo posljednji as - veli Pencinger zlobno. - Ali sad moramo nastaviti raspravu o naoj osudi. - Vi raspravljate o njenoj osudi bez mene? Knee, prodali ste mi je za asnu rije. Dakle, kad se raspravlja o njoj i o mo jem sinu u duhu, onda je moje pravo da budem ovdje. Mrko osine Pencinger dvorskog luaka pa neto ape u uho knezu. Ovaj se okrene svojem miljeniku i pokua pokazati strogost: - Ne zaboravi da sam ja tvoj gospodar i vladar i da... - Kad nema dvorske lude uz vladara, on izgleda kao slika bez okvira. Tek po meni ste u pravom svojem svjetlu. I on se priblii k njemu sasvim blizu, a knez brzo odskoi da ouva svoju svjetlomodru odoru: - Ne dolazi blie, zaprljat e me. - Zar su vam vai savjetnici ostavili jo komadi mjestanca koje nisu zaprljali? Na te se rijei kneev katelan razljuti i srdito uzvikne:

Ne u dopustiti da sluate nae rasprave.. Kad god se radi o lijepoj zarobljenici, upuujete kneza protiv njegovih vlastitih koristi. Vi ga obmanjujete, nastojite sprijeiti moje otre mjere. Petar Pan se isprsi i, poput zmije, isprui suhi dugi vrat: - Govorite li sa mnom ozbiljno ili u ali? - Dosta je toga Petar Pan. Vi neprestano otklanjate od za robljenice sve to ja odredim. Ako se, knee, odluite za ono to vam on savjetuje, onda sam ja suvian. Knez je u neprilici. Osjea ve nekoliko dana neprestano takmienje izmeu svoja dva miljenika. A on ne moe biti- ni bez Pencingera ni bez Petra Pana koji sada prekida utnju estokim glasom: Ja radim samo u korist knezu. Stjeem za njega Gordanino srce, a vi raspirujete mrnju. Ne mogu sluati da ovaj ovjek stalno na mene laje. Petar Pan une pod stol, baci se na etveronoke, isprui glavu pr ema katelanu i stade grdno lajati, reati i opet lajati kao razjareno pseto kao da se sprema navaliti na nametljivog stranca. U prvi as i knez i katelan ne mogu se snai, a onda Bran-denburg prasne u smijeh. Pencinger pokuava zadrati ljutinu, ali se n e moe oteti smijehu od nevjerojatno vjernog oponaanja lajanja. Knez se sagne i stade miriti Petra Pana kako se umiruje pseto, a on poskakuje oko gospodara, cvili od radosti, lie mu ruke, dae i skae. Petar Pan je dobio igru. Polegao je pred kneevim nogama kao pseto, stavio mu glavu na koljena i samo jo malo rei na Pencingera. Dugo je trebalo dok se knez oporavio od smijeha. Katelan nema vie snage otjerati nepoudnog dvorskog luaka. Vidi, moje psetance je tako vjerno - veli knez - nita zlo ne misli. Ostavi ga, Pencingeru, raspravljajmo dalje. Katelanu nije preostalo drugo. - Kako sam prije saopio, zarobljenica ni danas nee odati gdje se nalazi taj hrvatski kraljevi. - Znao sam to unaprijed - veli knez. - Zato smo ekali osam dana? - Bio sam uvjeren da nee ni dva dana proboraviti pod kro vom gdje su sami mladi ljudi, estitoj eni mora taj boravak unititi dobar glas. Njoj nije ni do dobrog glasa. - Danas je deveti dan to je ona tu, a ja jo ne znam gdje se nalazi taj prokleti kraljevi, to se to vie odugovlai, to u kasnije zavladati Hrvatskom. - Sami ste krivi, knee, da, sami. Jednim uhom sluate me ne, a drugim svojeg Petra Pana. Ujutro sam vam predloio svoj plan, a dvorska budala je ustala protiv toga i nabajala vam koje kakve zapreke. Naravno, prestraili ste se. Jedva sam vas nago vorio da ga odstranite, a on je provalio k vama glupom alom i ve ste pobijeeni. Ako elite za jedan sat doznati gdje se nalazi kraljevi, dopustite mi da radim na svoju *nku. Dakle: hoete li da Gordana prizna ili ne? - Nita na svijetu ne oekujem tako teko kao ovo priznanje. - S jedne ste strane stalno nestrpljivi jer ona uti, a s dru ge strane oklijevate da izvedem ono to sam naumio. Recite: "Ra di kako zna", i za jedan sat imamo sve to elimo. Mladi se zamisli, oaj mu viri iz podbuhlog lica, zelenkastog od besanih noi, od pia i orgija. Ispupene debele usne rastvorile se i objesile kao da bi htio neto, rei, a ne moe sabrati misli. Kriomice pogleda dolje gdje se pruio njegov dvorski luak i hre. Pencinger poloi prst na usta neka svoj odgovor dade tiho da onaj dolje ne uje. Ali knez to ne opaa. Ne moe se odluiti:

htio bi ve jednom ovu stvar rijeiti, a opet nema dovoljno hrabrosti prionuti uz ono to mu je Pencinger predloio. Onda ga upita: Misli da e ona uistinu priznati ako pred njom biuje njezina sina? Pencingerovo lice okrueno sivom gustom bradom namrti se, a sive oi pogledaju kneza srdito, pokazujui na dvorskog luaka. Mladi knez prostoduno apne: - Zar ne vidi da spava? - Priinja se samo - veli Pencinger - i sad je doznao to nije trebao. Da vam odgovorim na vae pitanje: sve e ona priz nati to hou i sve uiniti kad stanem bievati dijete. - Ako ipak ne zna gdje je kraljevi - pita knez. - Ovakva pitanja postavlja Petar Pan. A vi putate da vas zavodi. Ona jedina zna gdje je Ivaniev sin, odgaja ga i skriva. Vi znate da Hrvati kane Korvinova potomka odgojiti za svojeg kra lja, pa ipak jo ekate. - Za kralja treba ogroman imetak i mo. - Potomka kraljevske krvi lako e oeniti s kakvom boga tom princezom Italije kojih ima napretek, a Hrvati su toliko pa metni da potrae mo i bogatstvo gdje ga ima i tada je va ro ak Vladislav izgubio svakako Hrvatsku, a tko zna, moda, i Ugarsku. Te rijei digoe kneza na noge. Kao da je u njemu tek sada zapoela strujati krv. Pencinger nastavi: - Zato e Gordana radije izgubiti svoj dobar glas i ostati pod krovom s mladim ljudima negoli odati kraljevievo zaklonite. I svoju ensku ast ona bi dala za kraljevi a i utjela. Jedino zlostavljanje sina moe je sklonuti da govori. - Otkud je toliko poznajete? - Prvi kraljev dravnik Baka pripovijedao mi je o njoj u Budimu. No, sad uistinu tratimo vrijeme. Ako ste odustali od svo je nakane da doznate kraljevievo bor avite, neka Gordana ide svojoj kui, a ja idem za svojim poslom. - To je ludost - vikne knez. - Dobro uvajte samo nju, a sa sinom uinite to vas je volja. - Bit e najbolje, knee, da se estito napijete. Kad god ste trijezni, onda ste slabi. U vinu tek poprimate muku odvanost. Samo ste onda jaki kad se opijete. Istina je. Nemam sigurnosti dok u meni ne zakipi vino. To je ba udno. Pencinger ustane i zamiri na Petra Pana koji pod stolom hre. Katelan uzme kneza za ruku kao da mu kani neto tajno rei i odvue ga sve do vrata. Tu mu apne: Sve u vam objasniti to i kako kanim uiniti sa sinom i otvori pred njim vrata. Knez ni sam nije znao kako je izaao iz sobe, ne obazirui se vie na Petra Pana. Poao je trijemom, a Pencinger je smjesta okrenuo klju u bravi i dao talog strai da dvorsku ludu ne puste izai. Tek to su se vrata zatvorila, Petar Pan skoi. Malo razmilja o onom to je uo i onda pohita na vrata. Ali su zakljuana. Promatra ih, zove, ali nitko mu ne otvara. Bjesomuno stade kleti. Najposlije uuti, srdito ide gore-dolje, a onda se, kunui baci u naslonja. NARODNA JUNAKINJA I MAJKA Duboko zamiljena, oslukuje Gordana udaranje nakovnja u dvoritu. Damir je ispituje nekim udnim instinktom to to dolje rade. Ne zna mu nita razjasniti, makar joj duom prolaze slutnje. Zna da se danas mora neto dogoditi. Deveti je

dan roka koji su joj odredili da otkrije mjesto Ivanova boravita. I Petar Pan joj je juer rekao da se neto sprema i obeao joj je danas javiti to je eka. Ali ne dolazi. Ne vjeruje sasvim dvorskom luaku kneza Brandenburga, makar joj iskazuje sitne usluge, esto ga smatra uhodom, a opet na asove joj se ini da joj taj ovjek eli pomoi. Samo, zato joj pomae? Zbog ega? To mora dokuiti. Da sazna razlog, ili bi mu vjerovala ili ga odbacila. to ga nuka da joj pomae? Njena ljepota? itav njen dosadanji ivot bila joj je ljepota isto toliko na tetu koliko od koristi. Sjea se opasnosti i smrtonosnih pogibelji u koje ju je bacila njena kraljevska ljepota. Sjea se i svih prednosti to ih je stekla po svojoj ljepoti. Pa kad usporeuje i jedno i drugo, razabire da je veinu muka i nevolja i patnja na nju survala ljepota za kojom su svi hlepili, svi su je htjeli osvojiti. Dosad nije mogla stei nikaka v dokaz da je Petra Pana osvojila njena ljepota. Dakle, on joj pomae prividno, ili mora biti neto drugo. U tom zatoenju, u koje ju je dovela majinska ljubav, ljepota joj prijeti veom opasnosti negoli kneeva prevara. Otkad ju je Petar Pan upozorio na Mladenievu strasnu ljubav, zabrinjava je to mnogo vie negoli suanjstvo. Sada je posve nacistu da jedino Mladeni moe izdati tajnu koju su mu povjerili njezin mu i vojvoda Iloki. A to je povjerenje bilo opravdano. Taj je ovjek uvijek stajao uz Damira i vojvodu, protiv Beatrice aragonske i kasnije protiv kralja Vladislava. Uvijek je vjerno sluio njima i domovini i ba zbog toga je izgubio svoje imanje. Ni ban Ivani Korvin nije mogao u Vladislava ishoditi da Mladeniu vrati posjed. Ali ne zbog njegove okrutnosti nego zato to je posjed zaplijenio Baka za svojeg neaka. Tu nije bilo pomoi i Damir je uinio Mladenia svojim katelanom, vie prijateljem nego slubenikom, smjestio ga u grad Oki, u davnu batinu Damirove majke po knezovima okikim. Ali Damiru je bila potrebna Mladeni-eva pomo zbog malog Ivana i pozvao ga je na Brezovicu. I tu se u njemu probudila ljubav. Zar njenom krivnjom? To ne moe sebi spoitnuti. Susrela ga je kao starijeg prijatelja, starijeg brata tp je on uzvraao i tako se vladao. Da je bio mlai, moda bi bila opreznija u svojem postupku prema njemu, ali ovako se osjeala slobodnom prema ovjeku od etrdeset godina, udovcu koji nema nikoga svoga. "Nije li prava nesrea moja ljepota?" - uzdahne ona u sebi. "Toga vjernog i dobrog ovjeka mogla je ljubav uiniti naom izdajicom." O tome razmilja Gordana otkad Mladeni ne moe dolaziti vie k njoj sam, ve ga prati kneeva straa i ne mie se dok ona izmjenjuje s njim nekoliko rijei i sve to samo posredovanjem Petra Pana. Samo je dva puta ovih dana govorila sa svojim katelanom, sve u dogovoru s dvorskom budalom, samo da s nekoliko rijei podrava u Mladeniu uvjerenje kako bi je knez uzeo za sebe im bi saznao gdje se nalazi Ivan. Ovako se utvrdila protiv opasnosti sa strane Mladenia. Opasnost od Brandenburga tek se pribliava. Juer joj je istekao postavljeni rok. Gordana je svjesna: knez se posluio tim rokom kako bi je smekao. Vjerovao je da nee imati odvanosti boraviti pod krovom s razvratnim mladiima. Najprije od straha za svoju ensku ast, a onda zbog njezinog dobrog glasa, a nita manje zbog Damirova ugleda. Unato svemu, ona je izdrala. Kneevi su rauni promaili. Ali danas e kucnuti teki asovi. To joj je jasno. to je eka? Ne zna i ne pita. Ne boji se niega za sebe. Ali to e biti sa sinom? To pitanje uznemiruje joj itavo bie. Od rana jutra nagaa: na to bi mogao knez sa svojim Pencingerom osuditi drago dijete? Prvog dana izmjerili su mu okove, dakle, i njega ne mogu mimoii muke. Kakve? Na svak o joj takvo pitanje odgovara eljezni odjek nabijanja po nakovnju iz dvorita. To je opominje da bi sa sinom morala ozbiljno razgovarati. Dugo razmilja i stvara o tom odluke. "Dolazi veliki as" - veli ona sama sebi - moram o tome razgovarati s njim. To je dunost majinske ljubavi. Da, dunost. Mora znati sve, moram ga pripraviti. I obazre se krasnom djeaku i pita: - Oni dolje kuju okove? Jesi li razabrao? - Jesam, majice - odgovara djeak i pribliava se k njoj. - Kuju ih za nas dvoje, majice, je li? - Da. Ne boji se? - pita ona naoko mirna. On se malo lecne, nekako ispravi dranje kao da bi htio izgledati hrabar i pita:

- Majice, izgledam li kao da bih mogao biti kukavica? - Boe sauvaj. Htjela sam samo uti to veli na okove. Nikoga i nieg se ne bojim. - Doi - veli ona i povede ga k stolu, sjedne u naslonja pa mu gleda u velike bademaste oi, svoje oi, najljepe to je batinio od nje. - Sinko, moram ti rei neto vrlo vano. Pametni djeaki pogled upija se u majino lijepo lice. U tom je pogledu napetost, pozornost i sva panja mlaahne due. Lijepa Gordanina glava malo se sagne k sinu: Deveti je dan to smo zajedno zarobljeni. Danas oekujem teke asove i moram s tobom ozbiljno govoriti zbog onoga to bi nas moglo stii. Oekujem dogaaje koji bi mogli biti strahovi ti ako tebe ne uputim u razloge zbog kojih moramo pretrpjeti, moda, vrlo teka iskuenja. Ozbiljno majino lice, vane rijei i sveani glas izazivlje udno drhtanje u njegovim prsima. Obuzima ga neko veliko nejasno uvstvo kao da e majka sada dii neki zastor i dopustiti mu da zagleda u neto nevieno i veliko! Reci, Damire, shvaa li to je sloboda? Otac i ja govorili smo ti esto o tome. Jesi li zaboravio? - Nikad ne bih to mogao zaboraviti. - Dakle, to je sloboda? - Sloboda je kad ovjek ima svoju kuu, svoju zemlju i tu mu ne zapovijeda nitko. Moe raditi, gospodariti kako mu je bolje. - Vrlo dobro, dijete moje. Tako mi Hrvati imamo svoju ku u, svoju zemlju i gospodari smo tu kako nam je bilo bolje. Onda smo mislili da nas je premalo da bismo sami mogli odrati svoju kuu, zemlju i slobodu. I mi smo potraili i uzeli saveznike, uze li smo njihova kralja za svojeg kralja i odluili da emo vladati i upravljati kuom i zemljom zajedniki. Mislili smo da emo tako ostati svoji gospodari u svojoj kui. - I dobro ste mislili? - Vrlo ludo. A jo lue odabrali i saveznike i prijatelje. - Prevarili su nas? - Dali su nam izdajniki cjelov, a sami su posegnuli u na dep, pod na krov, u nau slobodu. Pred kraljevskim prijesto ljem utvrdili su se nai otimai kao razbojnika horda, utaborili se i pod svakojakim krinkama provaljuju u na dom, grabe i otimlju. - A zar da se ne branimo? - Sav na ivot je obrana. Dakle, neprekidna borba. Sad se laamo ovog oruja, sad onog, sad jednog sredstva borbe, sad dru gog, da se obranimo od izdajnikog saveznika. - A zato ga, majko, ne odbacimo? Zato smo jo uvijek s njim zajedno? Neka ide kud ga volja. - Zar e prodrljivi takor ostaviti smonicu u kojoj su uvi jek pune zdjele? Nee nas oni pustiti. Trebali bismo se silom raskinuti od njih. Ali zato bi morali svi hrvatski voe i stalei biti jednoduni, odluni da se ide u takvu borbu, makar prolili svoju krv. - Kako ne bi to htjeli? - i djeakove se oi iroko rastave. - Nisu sloni, drago dijete. Jedni misle da emo se odrvati pisanim zakonom u ruci, drugi opet misle orujem, trei vele ot porom protiv svih odredaba i zakona, naime, bunom. - A to bi bilo bolje? - Zamisli, sinko, ovo: prodrljivi krvoloni vuk zarinuo je

zube ivom ovjeku u meso i ne puta ga. Njegova braa stoje okolo i vijeaju: da otkinu silom vuje zube, mogli bi sa zubima otkinuti i komad mesa. Da pokuaju polagano rastvarati vuju eljust? Ugrizeni bi morao ekati i odvie dugo patiti. - Neka ubiju vuka - klikne Damir. - Ali onda moraju pogoditi ba u srce. Jer ako ga samo ra ne, jo e jae zagristi. Ako pogode ravno u srce, sami e se zubi okliznuti iz mesa. - Neka pogode ba u vuje srce - klie Damir. - Da se pogodi u srce, morali bi svi slono svoju panju i snagu usredotoiti u toj jednoj odluci i raditi u jednom zamahu da svatko vri svoju zadau. Ali, sinko moj, jedni bi ovako skinu li zube vuku, drugi onako, a mi ugrizeni trpimo, patimo, prevre mo se kako bi nas manje boljelo. Uzbunimo se, kriknemo da olakamo bol, to znai: borimo se onako kako moemo, ali pri to me gubimo svoje lijepe snage. Trebalo bi uzeti ma. Samo ma moe osloboditi. Djeakov poklik, pun ushienja, naas je prekine. I opaja se vatrom u njegovim oima i dahom budue velike snage to je navjeuje njegov duh i tijelo. Govori dalje kako bi do kraja izvela svoju osnovu: - Da, dijete moje. Samo nas ma moe osloboditi. Nai sa veznici htjeli bi da kaemo ovako: evo, uzmite sve, mi smo odsad vae sluge, vai robovi. Upregnite nas u jaram mjesto vaih volo va. Hrvati se vie nee boriti, oni ele samo robovati. - To ne moe biti, majko. Nikada. Treba se boriti, makar sjei, pobijediti, osloboditi se. Sav plamti i kipi, a lice kao oganj. Ona zatomljuje svoju sreu i naoko mirn a, prekida ga: Damire, a kad bi se dogodilo da Hrvati uine to hoe i ele svi oni koji ekaju da progutaju nau kuu i zemlju? Kad bi Hrvati rekli ne elimo se osloboditi, pokorit emo se, robovati. to bi ti uinio tada? Preneraen zuri u neto neizvjesno. Lice mu je blijedo. Ja? to bih tada ja? Majko, sakrio bih se pod crnu zemlju. Junako Gordanino srce dre dok joj usne mirno pitaju: - Zato bi se sakrio, sine? - Od srama da me ne vidi sunce. estoki mu glas dre. A ona ide dalje sa svojom osnovom: A zbog ega ti sve ovo danas spominjem Damire? Rekao si vrlo pametno: zato se ne oslobodimo izjadnikog saveznika. To je ivotna misao tvojeg oca i vojvode Ilokog, njihovih pri staa i svih potenih Hrvata. A ima ih vrlo mnogo, je li? Ima. Gradimo u potaji bedeme za osloboenje. Glavni be dem bio nam je neko ban Ivan Korvin, sin kralja Matijaa. Nje ga u podmuklo potkopali, zloinaki mu oduzeli ivot. U prvi as djeakove oi izraavaju zapanjenje, onda ogorenje i prosvjed. Zna li to Ivan? - pita on. Jo ne zna, a tebi velim zato to mora biti upuen jer e se dogoditi ono to danas oekujem. Dakle, sluaj dalje. Sad smo u svojoj borbi sagradili novi bedem, a taj je u sinu Ivania Korvina. U mojem prijatelju Ivanu? Tako je. Majka na as uuti i promatra ga. U djeakovim oima odraava se teka borba kako bi to shvatio, a ona eka dok se snae. I onda Damir pita:

- Ivan je obrambeni bedem? Kako to, majko? - Evo kako. Ivan ima biti onaj ma koji bi presjekao la nac to nas vee s tom vlau koja nas eli uiniti robovima, Ivan bi imao biti onaj ma koji bi pogodio vuka ravno u srce. - Ivan taj ma? Majko, onda ga moramo uvati. - Ba zato to ga uvamo, mi smo ga kriomice uklonili da ui i ostane u zaklonitu. Zato jer ga uvamo, nas dvoje sjedimo ovdje. - Sad znam. Brandenburg je traio Ivana, a uhvatio mene? - To jo nije sve. - Htio bih znati dokraja - moli sin, a majka razjanjava: - Kralj hoe da Ivana dobije u svoje ruke, da nam otme taj ma. - Moda e ga baciti u tamnicu? - Moda i otrovati, kao to su uinili s njegovim ocem. - Nee ga nikad dobiti u ruke, majice. - Dvorska stranka jedino njega eli, sine moj. - Neka eli, njega nema. - Od mene kane doznati gdje se nalazi, to upamti, Damire. Vidi, sad smo na cilju. Danas e me posljednji put zapitati gdje se nalazi Ivan. - Neka pitaju. Moja majka nee ni danas nita rei. - Siguran si? - Siguran. Moja je majka junakinja. To su mi svi rekli. - Da, junakinja je Gordana, a majka - i tu uuti. To ga preplai, a pogled napete panje upijeni su u majine lijepe bademaste oi. - to mi je to zautjela najmilija, najljepa majka? - Pazi, Damire, oni e me htjeti prisiliti na priznanje i sta viti na muke. - Muke? Valjda s vrelim eljezom? Trgne se i vrsto je zagrli kao da je otimlje muiteljima: - Neu to dati. Neu. - Ono to oni kane uiniti ne moe sprijeiti nitko, ono pe e strahovitije od uarenog eljeza. - to? Recite. - Udarit e na muila majinu ljubav prema tebi. - Kako to mogu - pita, mrti se, mui traei smisao. - Okovat e preda mnom tvoje ruke. Zjenice joj se raire, lice izraava vrhunac duevne napetosti. eka sinovljev odgovor kao spasenje, a on se isprsi, zabaci glavu i vikne: - Neka, okom neu trepnuti. Neu, majice. - Odvui e nas u tamnicu. - Neka, smijat u se. - Ako tebe zatvore sasvim samoga, rastave te od majke ko ja ami daleko od tebe? - Pjevat u da majica uje u drugoj tamnici kako sam estiti Hrvat. Usopljen je, vru kao da je dotrao iz velike daljine, dovukao joj pred noge i zgazio neku neman to je ugroavala njene putove. Osjetio je kako se majci sa srca odronila muka. Osjea to i po svojoj ivoj djejoj buSnoj panji i svojem snano razvijenom instinktu. I bude mu drago i milo jer je majci olakao, skinuo veliki, teki, teret. Ali i sebi. Sada odjednom zna sve, shvaa sve. Nita vie ne lei pred njim u magli. Osjea se ponosan jer je majci ovog asa bio potreban, ona ga je pridigla k sebi za neto velika. Hrabro je izdrao kunju i pokazao se doraslim neke velike, uvaene zadae.

Mlaahne djeakove grudi si ire. U njima klikta radost to se mogao pribliiti majci, onoj koju smatra visoko nad svim ljudima da se uz nju osjeao samo kao mravicak. Jo mu sve odjekuje mladim grudima. Svaka se rije obnavlja, opetuje i die ga, nosi na krilima nekog visokog osjeaja. I promatra majku vlanim, sjajnim zjenicama to svijetle kao upravo zapaljene svijee, a njihova svjetlost odraava se na majinom lijepom mudrom licu. Gordana ga u tom asu ne privija k sebi, niti ga grli, niti cjeliva. Ona mu prua ruku kao to ratni drug prua ruku ratnom drugu, pa sveanog izraaja lica i odlunim ozbiljnim glasom izree: - Ovog asa, sinko moj, nisi dijete. Saveznik si oev, moj, vojvodin i svih Hrvata koji idu u boj za svoju domovinu, za slobodu i pravdu. Daj mi ruku, junae moj. Udari dlanom o dlan. Zarumenio se od sree, od ponosa, od nekog svetog unutarnjeg drhtanja. Osjeao se bojovnik. I ruku poloi u ruku svoje majke. - Lijepo mi je sada, majko. Lijepo kao nikad dosad. Promatra ga s ushitom zarobljenice koja je nala hrabrog eljenog saveznika. Nala je u njemu drugog bojovnika, a do ovog asa uvijek se bojala da bi on mogao biti jedini uzrok ako junakinju, bojovnicu u borbi pobijedi, slomi majka. Smatra najsretnijim ovaj as u kojemu joj on otkriva otpor, buntovnost, junatvo koje joj sada dolazi poput spasenja. Svakog je dana razmiljala: kako e podnijeti njegov oaj kad ga otkinu od nje? Hoe li majino srce izdrati ako sina uhvati strava tamnice? Vidjela je, dodue, kako Damir hrabro prua ruke kovau prije osam dana kad mu je stao mjeriti okove. Ali kad mu eljezni lanci stisnu ruke, kad ih povuku unatrag i zakuju za zid a on jaukne? to e se dogoditi kad se narodna bojovnica susretne s majkom? Nee li majka odgurnuti junakinju u borbi da sauva svojeg sina? Nee li majka sprijeiti junaku bojovnicu da izvri djelo dokraja? I svakog je dana tiho strepila dua narodne junakinje od majinskog srca koje joj moe donijeti slabost i zaustaviti je u njezinoj borbi. Sad je osloboena tog straha. Smireno eka to ima doi. Ne boji se vie borbe s majinim srcem. Bojovnica za ideju pobijedit e to vjeno drhtanje, majino srce od ega je toliko strepila, jer u toj majinoj ljubavi uroena je i ljubav prema ocu svojeg sina. U tom sinu utjelovljen je najvei as oeve hrabrosti, utjelovljen vrhunac svega uitka njene ljubavi, u asu zanosa due koja je bila na putu za najviim ciljem da rtvuje ivot za domovinu. Ovaj sin dijete je te rtve, plameni zanos, dah duha koji je one noi poslao tijelo mladog junaka da svoj ivot poloi pod tvravom Jajce za stotinu drugih. Taj sin, uspomena na ovaj as, zar je ponio u krvi, u duhu sveti ar oeve hrabrosti? Ne zna to, ali sluti, vjeruje, jer inae ne bi mogao pred njom istupiti tako neoekivano i pruiti bojovnicu svoju ruku na pomo. Gordani je odlanulo. Mirna je junakinja jer se vie ne boji majke. I dalje razjanjava sinu to ih eka, to je tamnica, to su okovi. Gordana sprema sina na budue patnje za domovinu, dok s hodnika dopire do njih grdno nabijanje po nakovnju. Odjednom se oboje prenu, uvi korake na hodniku. U sobu ulazi kneev pa, pokloni se i saopuje Gordani: - Plemenitu gospou molim da bi se potrudila sa mnom. - Trai me knez? - Ne, ve gospodin Pencinger. - Dobro. Evo me. Okrenula se k Damini. Oboje su osjetili da im kuca teki as. I ona veli svom sinu: Doi sa mnom. Idemo. Pa je odmah ispravlja: - Plemenita gospoo, naloili su mi da biste se sami potru dili. - Dobro. A gdje je moj katelan? Reci mu neka doe k mo jem sinu. - Ne mogu izvriti nalog, plemenita gospoo. Gospodin

Mladeni ne smije ostaviti sobu zapovjednika strae. Damir odluno zabaci glavu i veli hladno, mirno, tonom odraslog mladia: Sam u ovdje ekati, majko. Ona ga pomiluje pogledom, a rije joj zvui odluno. Ako mi te vie ne bi dali vidjeti, ne bojim se za tebe, junae moj. Sve zna. Naglasila je te rijei odvano, makar je u tom asu osjetila da je neto u njoj zadrhtalo. Znam sve, majice. Sve znam i niega se ne bojim. Ipak, morala mu se pribliiti, poljubiti ga, ogrliti, uvjerena da e mu to dati jo vie ponosa i hrabrosti. I nije se prevarila. Smijeio se i gotovo veselo rekao: Idem k prozoru da sluam kovaku glazbu. Krenula je preko praga. Srce joj estoko kuca, krv zakola tijelom. Trepti joj dua od slutnje da se s njim oprata. I ne zna kad e ga vidjeti i kakvog. Da je ona samo u ovom zatoe-nju, klicala bi. Ne bi joj srce zakucalo. Svladava se. Digne glavu pa ide trijemom kako junak na stratite. I smijei se kao da je pozvana u goste. Pa je zaustavi pred hrastovim vratima kule i otvori ih. "Koga e nai?" S tim pitanjem ulazi. U sobi kule nikoga. Pa joj veli, poklonivi se: Odmah u javiti da je vaa milost ovdje - i ode, zatvo rivi vrata. U trenutku joj pogled zaokrui prostorijom. U onome to e tu vidjeti mogla bi razotkrit to kane. Nigdje nikakav sumnjivi predmet. Naprotiv, prijatnost sobe ulijeva povjerenje. Okolo stijena klupe su ureene rezbarijom. Na stijenama slika iz lova na veprove. U kutu stol. Pred njim naslonja s pozlaenim naslonom. Oito je donesen iz blagovaonice. Poznaje ona sav ureaj dvora i ini joj se da je naslonja dopremljen ba za nju, svakako su ga ovamo donijeli iz blagovaonice. Zato? Razmiljajui, pogleda na uski prozor. irom je otvoren. Vue je. Pogleda dolje na dvostruke opkope. Dva reda dubokih graba, do vrha ispunjenih vodom. Na obalama naoruane strae. Nema izlaza iz dvorca! To je bila njena prva misao kad je prije devet dana prevarom namamljena u dvorac. Danas su strae opkopa pojaali naoruanim vojnicima. Gordana digne vjee. Pogled joj trai preko gutare iza koje se steru polja, sve tamo preko gustog aa to je opasao veliku i malu movaru. I jo dalje proviruje sivi toranj Brezovice, njeno gnijezdo. Mata joj prikazuje svaku odaju, svaki kuti, svaku stvarcu. Tamo su svjedoci divnih asova kojima joj je sudbina naplatila dane, provedene u borbama i pogibeljima. A bilo ih je dvostruko vie od sretnih dana tihog domaeg ivota. Stalno je prekidana njena srea ljubavi. Preostajali su joj samo dani i mjeseci za ivot s muem. Uvijek bi na vrata mira i ljubavi pokucala borba za domovinu. I ona bi umjesto pjesme, uspavanke sinu, jahala s muem u gluhoj noi, u oluji i snjenim meavama, okupljajui borbene, neustraive i ogorene, pravedne Hrvate da grade nasipe za obranu protiv razbijaa slobodnog ivota. Onda bi opet navalili Turci. Opet je ivot bio razoran. Svakog dana igrala se smrt sa ivotom mua. Bezbroj puta bila je u Brezovici prekinuta srea. Ali dvorac nije bio pust. A sada, zloinaka orgija zaigrala je najstraniju igru. Uzela je za orue sina, njenog ljubimca. to e biti od toga? Zar e Brezovica ostati pusta? Dvorac opustoen, zaraen korovom i pokriven pauinom, kako je Damir sanjao pred polazak na bojite? Zar bi se smio ispuniti taj strahoviti njegov san? Gdje je sada on, ljubav njene mladosti? Moda u tekom okraju, moda u smrtonosnoj opasnosti, moda i ranjen? Sklopljenih ruku stoji Gordana, puna nemira i brige, gledajui na pustu Brezovicu, svoje gnijezdo i tamo gore k Griu, gradu sa sedam tornjeva.

Zakrinue vrata. Obazre se. Na ulazu u kulu pomolila se uta brda i sive oi u blijedom licu. Pencinger se nakloni i pozdravi. Dranje mu je ozbiljno, ali u njemu klie jedna misao: "Bademaste oi su vlane. Nagledala se svojeg gnijezda. Bit e meka. Znam zato sam joj ostavio da gleda na tornjeve Brezovice. Onda izree glasno i vrlo uljudno: Plemenita gospoo, ovdje je naslonja. Njegova uljudnost ini joj se kao lijepo izvezeni tok u kojem je donio otar bode i samo eka da ga izvue. Videi da ona ne prima njegovu ponudu, nego i dalje gleda kroz prozor, primijeti: - Privikli ste jahanju zelenim lugovima. Samo je na vama da opet ivite po svojoj volji u svojoj Brezovici. - Dok tirani vladaju u Hrvatskoj, nitko ne moe po svojoj volji ivjeti u svojem domu. Lukava maska njegova lica ostaje nepokretna. Samo usne ispod brkova pomiu se: - Plemenita gospoo, po nalogu kneza imam vam saopiti svu poruku: teka je zabluda ako mislite da e se Ivanu Korvinu dogoditi kakvo zlo. Kralj e djeaka uzeti na dvor jer je unuk kralja Matije pa osjea dunost da se pobrine za njegovu budu nost. Kralj se ne boji da bi djeak ugrozio prijestolje kraljevu sinu Ljudevitu. Vi sami znate: po zakonima prijestolje pripada kraljevu jedincu. Kralj i Baka ele djeaka opskrbiti, ali odgo jiti tako da ne poe krivim putem zabluda o svojim pravima. Eto, to je uzrok zbog kojega kralj eli da mu predate djeaka. - Sasvim se slaem s kraljem. Djeaku uistinu nikad nee pasti na um da trai prijestolje. Ni njegov otac nije ga postigao, jer je bio kraljev nezakoniti sin. I ovaj je djeak nezakonit, da kle, stvar je odve jasna. - Eto, slaemo se. Prema tome, nema zapreke da nam ka ete gdje se djeak nalazi, a ujedno da nam izruite peat svoga mua. Kakav peat? - pita ona s namjerom da otegne ono to ima doi. Peat koji je udaren na ispravu kad je Ivan poslan u svo je zaklonite. Isti taj peat morate udariti na pismo kojem ete od Ivanovih uvara zatraiti da ga predaju naim izaslanicima. - Ne znam nita o peatu. Nije potreban nikakav peat jer Ivanova majka ne bi sina dala ni meni ni vama uza sve peate ovoga svijeta. - Tono smo upueni u sve. Djeaka ste odveli vi i va su prug u neki dvorac, a uvari ga nee dati bez peata. N ikako ni je mogue da bi gospodin Damir od Brezovice uzeo peat na ra tite. Takva se dragocjenost ostavlja eni. Va potkastelan ne zna gdje se nalazi. - Traili ste peat mojega mua u Brezovici? S kojim pra vom? - Pravom jaega, plemenita gospoo . - Jai je onaj na ijoj je strani pravednost. - Smatrate li da je pravednost na vaoj strani? - Potpuno na mojoj. - A ipak ste u kneevoj vlasti, dakle, slabiji, plemenita go spoo. - Obmanjujete se. Vi ste protiv mene upotrijebili silu, znak da niste mogli od mene postii neto pravim putem, dakle, pre ma meni ste slabiji. Kad dravnik upotrebljava silu, bilo javno ili pak tiho, podmuklo, znai da je slab. Samo se slabiji mora latiti sile. A sve to je oteto silom, mora se vratiti prije ili kasni

je s krvavim kamatima. To je sudbina svih tirana i dananjih i buduih. Hvala Bogu, to kneza ne moete svrstati u njihov krug. Nije odgovorila. Ili nee da iskae svoje mnjenje, ili oekuje da on trgne svoj bode iz napirlitanog toka njegove uljudne pri-jaznosti kojom izrie svaku izreku. - Da, plemenita gospoo. Knez nije tiranin, ve samo izvr itelj elja kralja Vladislava i onih koji upravljaju kraljevstvom. Rekao sam vam na poetku sudbinu mladog Korvina. Sad vas molim: kaite mi njegovo boravite. - alim to mi nije poznato kamo je njegova majka s njim otputovala. - Onda u to doznati od vaeg katelana. - Da zna, vjerujte, ve bi vam otkrio, a vi biste doista znali nagraditi njegovu uslugu. Pouzdaje se u bedeme to ih je sagradila oko Mladenia i odva uje se na tu izjavu. Uzalud. Pencinger hitro navaljuje: - Posljednji put vas pitam: hoete li priznati ili ne? - Htjela bih, ali ne znam gdje je Ivan. Ustao je. Gordanino srce zakuca kao tada kad je ostavila u onoj sobi sina. Zahvatila je Pencingera pogledom kao duhovnim klijetima i prati svaki njegov pokret, svaki odraz misli u obrazima uokvirenim utom bradom. Sive oi skrenue k vratima. On ide polagano i odluno, otvara, izlazi, povue za sobom vrata, ali ih ne zatvara. Oito su vrata prislonjena na katelanova lea. Gordana se vrsto upire rukom o stol, u njemu trai uporite neemu to sada ulazi u ovu sobu. Napne sluh i razabere neki poluglasni mrmor mukih glasova kroz pritvorena vrata u koja je uprla prodoran pogled, kao da e drvo probuiti i uoiti to tamo kroje tirani. Jo uvijek se kneev dostojanstvenik ne vraa, a ipak je ula iza vrata mrmorenje njegova glasa. Sada je ondje tiho. Moda je otiao? Da provirim u hodnik? Ne bi mu htjela otkriti svoje grozniavo oekivanje. Koleba. Ipak, ponos pobjeuje. Svejedno to on sprema, utei ne moe, ugledala ono vani prije ili poslije. Okovi su to, osjea, zna, a da li samo za nju? To pitanje dre joj u glavi, ali ne usuuje da ga saopi srcu. Postojano se upire u stol. Ne mie se. Oi su upiljene o eljeznu kvaku na vratima ... Kroz tiinu neto dopire izvana, gibanje, koraci, iji? Dru joj prsa. Ne, nisu Damirovi. Lake die. Lanci zvekeu. Nose ih za nju, samo za nju. Osjea to jer eli tako. Sva se ukoila uz teki stol. "Zato je tako gurnut u kut?", sine joj iznenada glavom pitanje. "Dosad joj to nije palo u oi." I promotri stol, ne zna zato. Zakovane su mu noge uzi zid. I ne moe micati od zida. Zato? Ovdje je kane utamniiti. Ili sina? Netko je po vratima udario lancima. tropotom se otvore. Gordanino se tijelo protegne, neto ulazi u nju to je uspravlja kao da raste. Ulazi Ijudeskara okruglog obraza, zaraten, crne kose. Gotovo nema ela. Znojne crne vlasi padaju do oiju, iroko su rastvorene u Gordanu. Crn je, aav, neprijatan. Zasukani su mu rukavi ispod debele nadlaktice. Nosi okove i lance. Iza njega ulaze Pencinger, dva kopljanika i jedan pa koji je stao uz vrata. Nitko ne veli nita. Kova sam poe ravno Gordani, metne na stol okove i sreuje ih. Sve to prati ona nijemom utnjom. Onda on digne okove i posegne za njenim rukama. Ona mirno podnosi i doputa da joj zaokrenu ruke unatrag. Braniti se ne moe, a eli da se niega ne plai. Okovi kljocaju. Sada joj je jasno. Svezana je i nee se moi sluiti rukama da brani sina. Ali njemu nee trebati obrane.

Sve misli okuplja oko sina. to je ona mirnija, manje e muka odrediti njezinu sinu. Okuju li i njega, bit e hrabar. udnim je smijekom promatra Pencinger i podrugljivo primijeti: - Plemenita gospoa posve je uutjela? - Lanci govore. - Moete ih uutkati zauvijek. - Nemam ime. - Va udobni lijepi dvorac eka vas. - eka, znam. - Osedlani konj, prijatelji i sloboda. Samo rije. - Ne mogu nita rei jer ne znam. - Za koga se vi rtvujete, plemenita gospoo? - rtve nema. - elite odgojiti svog nezakonitog kraljevia u stalnom uvje renju da bi mogao zasjesti na prijestolje to ga je izgubio otac? - Ve sam rekla: odgaja ga njegova majka. - Dakle, uzalud vas pitam? - Uzalud. Okrenuo se, pljesnuo. Pa mu ide u susret. Idi kako ti rekoh. Pouri se. On hitro ode, a Pencinger mahne rukom kovau koji je svezao Gordanu i udno naglaava dvije rijei: Nastavi posao. To pobudi u njoj sumnju. Kamo se to mora uriti pa? Kakav posao ima nastaviti taj golemi ovjek? Na to je pitanje brzo dobila odgovor. Uzeo je iz koare drugi lanac i omotao joj ga oko pasa. Taj nemili dodir probudi prosvjed, ali odmah opazi da bi time katelanu pruila radost. Priini se, dakle, ravnoduna. Mirno podnosi da joj lancem sputava struk. A zato to ini? Iznenaena opazi da je vee uza stol prikovan uza zid. Znai li to da e je ostaviti u ovoj kuli svezanu i okovanu uz nepokretni stol da se ne moe kretati po sobi ni maknuti s mjesta? Da, to je sasvim jasno. Dakle, to je izmudrio Pencinger. Svejedno, izdrat e. - Malo neugodan poloaj, lijepa gospoo! - opazi Pencinger i pojaava podrugljivost hladnokrvnim naglaskom i ozbilj nim dranjem. - Hrvati su dorasli podnositi i najtea muenja - odgovori Gordana. - Da, istina, ilavi ste, izdrljivi. Odakle vam to svojstvo? - Od vjere da ne moemo propasti dok ivi pravednost. - Mislim da je ona danas na umoru. - Samo se pritajila da lake uhvati krivce. - Divim se vama Hrvatima. Podnosite uistinu mnogo. - Podnosimo sve. - Sve? Hajde, uvjerimo se. I on odlazi k vratima. Otvori ih i odluno odsiiee zapovijed: -Uite. Zapovijed joj udari u sljepooicu. Zjenice zure u vrata. Nepomian pogled eka na rubu praga onoga koji dolazi. I korakne djeakova noga u plavim cipelama. Damir ide vrsto, uspravno ponosito. Katelan eka. U tiini zveknu lanci. Damir pogleda u kut k stolu. Spazio majku, ukoi se i uti. Gordana opazi kako ga je obiao tajni uas. Gotovo se zaljuljao da pohita k njoj, ali je proitao u majinu oku poklik: "Budi miran, hrabar." Rastvorio je lijepe oi v ita joj misli i uti. Ne mie se i guta muku do pogleda na okovanu majku, svezanu lancima o stol. "to e biti s njim?" To pitanje lei Gordani u oku, u izraaju lica, u srcu. Pencinger trenutak eka hoe li to muilo Gordani otvoriti usta. Uzalud. "Svezana je, okovana, pa ipak se pokorava? ekaj!" - prijeti se on u mislima.

udno promijeni glas i okrene se kovau: Nastavi posao. "Posao? Koji posao?" - preleti Gordaninim mozgom. Svu snagu upire da zadri stalni razmak izmeu mozga, borca domovine i majinog osjeaja. U sobi nastaje tropot, gibanje. Svi su se ushodali. Svi su promijenili mjesto. Kova korakne prema crnoj koari. Okovi zazvee i kovaevoj ruci dok ide k Damini. Pencingerove oi uprte su u Gordanino lice. Nepomina je. Usne stisnute, pogled pun rijei, upravljenih sinu to stoji vrst, jak, nepokretan. Kao da se njih dvoje razgovaraju nijemim govorom i dojavljuju jedno drugome nekim udesnim tajnim putovima. Kova se pribliava Damini. On mirno gleda okove i mirno isprui ruke. Ni sada Gordana, svezana o s,tol, ne trepne okom. Zjenice su joj stopljene sa zjenicama dragog djeaka, saveznika. Nestrpljivost se ve pojavljuje u Pencingeru, ali se svladava, povisuje glas i zapovijeda: Nastavi posao. Ali ni jedno se ne mie. Ni sin, ni majka. On dri ruke pred sobom. Kova ih ne dira, ve pristupi blie i stade otkopavati njegov haljetak. "to je to? - pitaju se meusobno sin i majka. "Zato ga otkopava i svlai?" Dva para bademastih oiju pune su uenja, pitanja. aavi ovjek svue Damirov kaputi od plavog baruna i dobaci ga pau. Onda mu povue koulju naglavce. Gordanine se misli digoe na strau. Oprezno i hladno eli promatrati dogaaje, a dua joj se ipak uznemiruje, trepti. Zato s njega svlai koulju? On samo gleda majku. Hrabar je. Bujna crna kosa pada mu neuredno oko lijepog lica. Tijelo mu je golo do pojasa, vitko, krasno izraslo kao da se u njemu uskladila ljepota majke i oca. Kova dobaci pau Damirovu koulju, a onda uzme okove. Polagano okuje ruke Gordaninu sinu, ali ne na lea, to se majci ini kao neka olakica, ili kunja. . Pencinger se odjednom razbudi, na licu mu se pojavljuju crvene pjege, svjetlucaju mu zjenice. Oekuje neto radosno kao da mu se pribliava pobjeda. Gordaninoj panji ne izmie da se u njemu bude prvi zraci trijumfa. Gdje su zameci tog nadanja? U emu? Ona to ne razabire, ali budno pazi. Kova dovri. Obje su djeakove ruke okovane, a on gleda majku kao da su ga okrunili krunom. Pozdravljaju se Gordana i- sin, zadovoljni su jedno s drugim. A sad svri - zapovijedi Pencinger kovau. "Svri?", opetuje Gordana u mislima. Kova se sagne i neto trai u koari. - Hoe li moj sin biti sa mnom? - pita Gordana katelana - Bude li mogao podnijeti hladnu tamnicu dolje u podrumu. - Ali vi ste me ovdje prikovali. - Samo dotle dok ne svrimo. "Svrimo? Nije li svreno? Okovao je sina i sad jo to ima svriti?" Usne ispod utih obrva podrugljivo se nakrive. Pencinger opaa u Gordaninoj dui tajno sijevanje kobnih crnih slutnja, a to ga oivijuje vidnim veseljem. Uhvati ga - zapovijedi Pencinger jednome od oklopnika. Katelanova podrugljiva zapovijed dopre do majina srca. Pokua misliti o njegovoj nakani. Zar e mu okovati noge? Ili itavo tijelo? I zato? Zar djeak nije savreno miran? vrsto uzima na nian utobradog pa opet onog koji se pribliava Damini. Ne puta s vida ni jednu kretnju. Njihove korake osjea na svojim prsima. Crna sumnja ulazi u majino srce. Oklopnik se priblii djeaku i vrsto mu stisne ramena. On samo pogleda majku mirno, pitajui kako bi u njenom licu naao razjanjenje zato ga je taj ovjek tako uhvatio, zato ga dri kao da bi on htio bjeati. Gordana pogleda Pencingera. - Zato taj ovjek dri sina? - Da ne uzmakne. Damir srdito digne glavu i veli vrstim glasom:

- Nikad neu uzmicati. - Samo ne tako gizdavo - podruguje se katelan i okrene se kovau koji jo uvijek kopa po koari: - Nastavi svoj posao. Toliko puta izreena reenica ovog asa nemilo potrese majku. Oi joj se usjekle u one jake crne ruke do lakta utonule u koari. to li e to izvui? Neku strahotu? eka ukoena kao da e iz koare izmiljiti zmija otrovnica i omotati se oko tijela njenog sina. itavo njeno bie nestalo je u crnim kovaevim laktovima, na rubovima koare iza kojih se mora pojaviti neto od ega je prolaze hladni srsi. Ukoen pogled zahvaa neman koja se die iz koare. I ledena je ukoi jeza. Stoji kao kameni kip uasa zagledana u ono to su podigle kovaeve ruke iz koare. Koni bi sa sedam trakova. Sedam udaraca u sljepooicu, sedam bodea u srce. Sedam krikova prestravljene majine due dre na nijemim usnama. Zjenica puna ljubavi trai sinovljeve mile oi. U njima je prene-raenje kao da su mu pokazali sablast usred noi na groblju. Kovaeva koata desnica dri bi, a licem utobradoga titra radosno oekivanje pobjede. Skrstio je ruke na prsima, drsko uivajui od iznenaenja to ga je prouzroio majci. I oi mu se smijee i usne rastvaraju. Zapovijed pada u tiini kao udarac po nakovanju: - Svri posao, kovau. On digne bi. - Stanite! Krik majke zagrmi pod svodovima. Damir je iznenaeno pogleda. Uzdigne glavu i ruke kao da je kani uutkati. Katelan zadri kovaevu ruku i zamalo da ne prasne u smijeh od sree nad pobjedom. Gordo okrene k njoj lice i veli uljudnom podrugljivou: - Vi se, dakle, pokoravate? - Pozivljem vas da ne dotaknete mojeg sina. - Na vama je da ga oslobodite bia. - Na vama je, gospodine Pencingeru, da spasite glavu kne zu i svoju vlastitu. Upamtite to velim. - Vrim kraljev nalog. - Onda e pasti njegova glava i njegovo prijestolje. Kralj nije luak da se poigrava svojom glavom i krunom. - Vi ste nazivali velianstvo luakom, gospoo! - Krivotvorite moje izjave da opravdate svoje zloine. Dozovite kneza, s njim elim govoriti. - Ne mogu vam ispuniti elju dok mi ne odgovorite na pi tanje koje devet dana lebdi nad glavom vaeg sina. Pogledom obuhvati djeaka. Savreno tijelo dre dvije ruke kao klijeta. Lice mu je blijedo, oi upaljene, iroko rastvorene. Iz njih vie gorue pitanje: to elite majko? Strahovita oluja lomata u Gordaninoj dui. Dvije divlje snage sukobljuju se kao dva orkana. Divovska misao gospoduje neumoljivom zapovijedi: "uti. Tvoja izdaja upropastit e osnove onih koji su se za-vjerili da e skinuti nepodnoljivi jaram i rastrgati nemile dravne veze!" A majino srce gromko zapomae: "Ne daj za narodnu borbu isprebijati dragog, nejakog sina, dragi zalog svoje ljubavi." U prsima joj je pakao. Kruta ledena zapovijed narodnog vojnika na bojitu zahvaa je eljeznom akom. A noktima iskapa majin u ljubav, put srca da pobijedi snagom bojovnicu, junakinju kojoj je drago dijete: ideja. Biju boj dva borca, dva junaka, dva diva: mati svojeg sina i vojnik svoje domovine.

Pred bijesnim navalama dvojice bojovnika pucaju joj grudi, krvari srce, savija joj se jako tijelo okovano lancima. Savija, propinje, otimlje, brani svoju snagu, muenikom mukom na dva kria. A sin gleda kako na majino lice pada smrtno blijedilo, na oi magla, na usne plavilo, instinktivno osjea njene patnje. U dui mu odjekuju rijei to ih je uo prije jedan sat u odajama. Znoj ga oblijeva, gledajui nad sobom bi. to je? Dokle ete promiljati? Kastelanov poziv dodirne Gordanu kao udarac noem u prsa. Nestaje joj daha, usne su stisnute, slika je snage prikovane na uareno eljezo. Djeakovo srce se gri od boli nad majinom patnjom. Zna zato, zbog ega. Zna sve, shvaa sve i vikne joj: Budite mirni, majice. U tom trenutku on uvue dah, zagrize usne, zamiri i eka bi. Udari! - vikne Pencinger. Kovaeva desnica zamahne. Gordani nestaje glasa, daha, s unatrag svezanim rukama baca se naprijed da zatiti sinovljeva lea, ali je lanci stegli o stol, povukli natrag. Svezana je, strahovito nijema kao zamrla ... Koni bi sa sedam trakova prsnu po djeakovim bijelima leima. Po snjenoj koi iskoile crvene pruge kao crvene zmije. Prska rumena krv.

10 GORDANA VIT ?R9 "...._

Damir doeka udarac zatomljenom, zaguenom silom, skrivenim progutanim krikom. udno: kao da ga i ne boli, ne pee kako se nadao. Muk kojim je primio udarac smatra Pencinger nesvijeu i veli oklopniku koji ga dri: Poloi ga na zemlju. Ovaj hoe da ispuni zapovijed. Djeak se uspravi i namrtena pogleda pita: Zato bi me poloio na zemlju? Izdrat u i stojei. Naas su svi nemoni, preneraeni. I kova, i kopljanici, i pa, i Pencinger. U Gordaninim oima blista suza kao jutarnja zvijezda to navjeuje svretak nonog mraka. Damir stoji sa crvenim tragovima bia, blijedih obraza i plamenih oiju. Neto ga je obuzelo kao vruica, kao oganj na kojemu je zakipjela mlada dua s nekim divljim prosvjedom, urnebesnim zanosom i sili ga da se razgoli, razgali, razmae snagama. Osjea u sebi da je ovog asa porastao preko glave svojim muiteljima. Zahvaa ga neka jakost da bi na ramenima podigao goru, zahvaen je duhovnom vruicom. Sve gubi realnu sliku i ovi ljudi, i bi. U grozniavoj ekstazi ne osjea fiziku bol ni strah, htio bi ih sve izazvati, sve dozvati da dou da ga biju, tuku, a on da ne pisne. U Pencingeru se okuplja sva osveta razoaranoga, pokvarenoga. A to djeak vidi. U zanosu groznice okree se prema svojoj muenici majci i dobaci hrvatskim jezikom da oni ne razumiju: - Majice, slatka, ne recite im nita. - Zlato, boli te? - Nita me ne boli. Ba nita. - to se dogovarate? - vikne Pencinger pa ide blie Gordani: Jedan je udarac izdrao, ali nee vie. Dotle u ga tui dok ne odate kraljevievo zaklonite, pa moramo djeaka i ubiti. - Raznijet e vas Hrvati na otricama. - Pobrinut u se da im ne doem na oi. - ivot ovog djeaka strahovito e skupo platiti oni koje sluite. - Dosta je prijetnja. Hoete li priznati ili ne? Ni trenutka ne ekam.

Samrtni pogled Gordanovih oiju trai spas. A Damir se ustoboio pred kovaem i rairi okovane ruke: to eka? Udari! Ne bojim se. Udari. Ne recite nita, majko. Ni okom ne u trepnuti. No? Zato ne udara? Svaka rije prodire joj do kosti. Smrtno ukoen, ne nalazi rijei. Crni ovjek ne udara, zuri u djeaka kao u aroliju, prepast mu je u licu. Udari kad hoe - zapovijeda Pencinger. - Udaraj div ljaki! Kovaeva se desnica digne, ali ne udara. Zaustavljaju ga dva plamena djeakova oka, mlade njene grudi i njena lea iarana njegovim biem. Osjea da ga je netko svezao. to je? - vikne Pencinger bijesno. - Udari ga! Kova se ne mie, bulji izgubljenim zamagljenim zjenicama. - to ti je? Zar si enuo? - Gospodaru - apne kopljanik - zaaran je. Ona ga je zaarala, sigurno ona. Vidite, kova je uzet. Bijesno gurne katelan kovaa.u rebra, ali uzalud. - Udri ti! - zapovijeda Pencinger kopljaniku. Blijed i zaprepaten, ovaj samo dre i ape: - Gledajte joj u oi, gospodaru, to su oi arolije. Sam Pencinger ne moe uzeti bi. Toliko nema hrabrosti i jo vie kune i udara kovaa. - Potkupila te? Izgubit e glavu. Vjeat u te smjesta. - Ne mogu dii ruke - ape kova slomljen. - Ti, razbojnice, koliko si poubijao ljudi? - Ali oni su svi bjeali, vikali, u stravi se valjali pred mnom, a ovaj tu doao mi je okom u oka, prsa o prsa, jo nikad nisam ubio ovjeka koji bi mi hrabro doao pod no. Ovaj tu, dijete, stupa kao junak, njega ne mogu, nestao mi je dah. Vile e me na mjestu ubiti, ako ... - Udri ga, ili u ja tebe! - Krvnice - vikne Gordana Pencingeru - poniknite pred licem ovog razbojnika. Poteniji je od vas, plemenitiji od vae ivotinjske due. Kad me oslobode iz ove spilje, nagradit u ga svim zemaljskim dobrima. - Na vjeala s njim! - zapovijedi Pencinger. - Gospodine katelane, vae psetance cvili pred vratima upozori pa koji je preuzeo strau na vratima i dri zasun. - Ostavi me, do vraga. Ovaj e na vjeala, a ti uzmi bi ako nee da ti zaokrenem vratom. On se pripravi da preuzme kovaevu slubu. Udaraj dok ne rastrga bi ili njega. Na vratima cvile, lave. Razbjenjeli Pencinger vikne: Pusti to prokleto pseto. Pa gurne zasun. Preko praga uleti Petar Pan, skoi prema ovjeku koji je podigao bi, istrgne mu ga i vikne: U kneevo ime zabranjujem tui dijete. Katelan bijesno korakne prema dvorskom luaku: - Tko vas je pustio iz sobe? Tko vam je dopustio da se posluite varkom? - Njegova visost ovjenost. - Osueni ste zbog veleizdajstva. - Uvijek su tirani ovjenost sudili zbog veleizdajstva. Vi, slugo tirana. - Kralja nazivate tiraninom? - Vi sluite tiraninu koji je u vama, niskom puzavom sluzi to se eli dodvoriti gospodarima, a oni e vam prvi pljunuti u

lice kad im vie ne bude potrebna vaa podlost. - Svoju ste glavu zaigrali. - U obranu kraljeve krune i kneeve asti! J9 901 Izbacite ga napolje! - zapovijedi Pencinger. U oima Petra Pana mirna odluka. Iz toka izvue ma i stane uza zid: Tko se usuuje dirati plemia i kneeva miljenika? Ho ete li da vam utu bradu obojadiem crvenilom? Ta prijetnja iznenadi katelana. Nije ni opazio da se dvorski luak opasao maem. Protiv ovoga njegov bi laki kuni ma bio igraka. A Petar Pan prijeti glasom i otricom. - Ne miem se dok ne obranim kraljevu krunu. - Ludovati moete samo u prisutnosti kneevoj i njegovih prijatelja da ih nasmijete. - Moram uredovati u prisutnosti kneevih slubenika kad se spremaju oblatiti kneevu ast, ugroziti kraljevsku krunu i prijestolje. - Petar Pan, pozivljem vas, idemo knezu. - Ne miem se dok knez ne sazna to ste uinili i ne kazni va in. Vi ste sve to odredili na svoj vlastiti raun. Knez ni kada ne bi poinio taj nedopustivi in. Knez je vitez, on je samo htio preplaiti plemenitu gospou, i nita drugo. Nikad ni u snu ne bi naloio da bijete njezina sina, da nju veete ovako kako se ne vee ni razbojnik. Kad se knez vrati iz lova, planut e na vas. Pencinger slua kako Petar Pan brani kneza i svu krivnju baca na njega, katelana, a pri tom mu, okrenuvi lea Gorda-ni, stalno oima daje neke znakove. Ima li kakav naroiti uzrok? to dalje govoriti dvorski luak, to se kneevu katelanu sve vie ini da je tu neto posrijedi to se moralo zbiti dok se spremao iznuditi Gordanino priznanje. im se knez vrati, zapovijedit e da plemenitoj gospoi i njenom sinu skinete okove. Zato uinite to radije odmah da se oslobodite njegove srdbe i kazne. "Idem pitati kneza je li ga on slao" - pomisli katelan i odredi ljudima da ostanu pred vratima na strai pa ostavi kulu. Gordana je uzalud pokuala proniknuti rijei Petra Pana. Kad su ostali sami, dvorski luak brzo joj apne: - Zato im ne kaete da se kraljevi nalazi u kakvom uda ljenom mjestu, bilo gdje, svejedno. - Ne znam kraljevievo boravite. Oznaim li bilo kakvo mjesto, nee ga nai, a tada bi se osvetili na sinu. Da vi niste prodrli ovamo, moda bih se morala posluiti i time. - Ne elim nositi glavu na udar kneevoj osveti, ali poku at u vam pomoi. Moram, dakle, brzo otii za Pencingerom. Poinio sam vratolomiju, moram sada izravnati. Suhe, duge noge u utim arapama nestale su iza hrastovih vrata. Sve je to promatrao i sluao Damir, upijajui svaku rije. Osjetivi da je sam s majkom, pohita k njoj, ogrli je oko pasa to je lancima okovan i svezan o teki nepokretan stol pa je gleda s izraajem bolne odanosti: to su uinili s mojom majicom? Samo su je okovali lancima, ali tebe su tukli... Platit e to oni kad odrastem. Prislonio je gorue obraze k njenom licu kad je sagnula

glavu: Okreni se da vidim to su ti uinili. Ali on nee da poslua. Nita me ne boli, ba nita, neu da pokazujem lea kad nije nita. Pa ipak sada ve osjea da ga neto pee i boli sve jae. Napetost itavog bia popustila je, val uzbuenja smirio se i sada osjea fiziku bol. Duevna groznica uinila ga je beutnim na udarce u strahovitom trenutku kad je mislio da e majka zbog njega odati Ivanov o sklonite. I ba zato ponavlja: Nita me ne boli, nita, samo kad niste rekli, majko. - Bojao si se da bih mogla otkriti? - Samo zato da me ne bi tukli. Ivan je ma, moramo ga uvati, makar nas vezali, tukli, muili, moramo braniti ma. - Ve sam odluila rei lano sklonite, samo da te ne biju, a onda je doao Petar Pan. - Ako me budu jo tukli, okrenite glavu, ne gledajte me, majice, samo zamirite. Suza joj ovlai oi, htjela bi ga zagrliti, privinuti na svoje grudi vrsto da ga svojom ljubavlju zatiti kao oklopom od elika... - Moda nam pomogne Petar Pan, ako ne, rei u da je Ivan... - Ne smijete kazati ni krivo mjesto. Neka ne misle da je moja majka klonula ili da sam ja kukavica. Neu to, majice. I vre se savija k njoj, a njene su ruke svezane, okovane unatrag. - Majko, sada mi se ini... - to ti se ini? Reci. - ini mi se, dok vas gledam ovako okovanu lancima, kao da je moja majica domovina, a ja njezin sin vojnik koji je nikad nee napustiti ni ako ga ubiju. I oslobodit u svoju maj icu, domovinu. - Hoe jer zna trpjeti za nju, jer te nita ne boli, ni bi! U grlu su joj suze. - A to su najsramotnija muila. Majice, znate li kako je strahovito sramotno ovjeku kad ga tuku? Osjea se jadnije od pseta. Platit e oni, ali ne bi, nego onaj sram od ponienja. - Sin si oca junaka, zametak njegova najjunanijeg asa. - Kad bi on znao to se dogaa? - Ne dao Bog da sazna prije nego se vrati. Rekoh ti ve: ma bi mu u ruci zadrhtao i neprijateljska otrica nala bi puta k njegov im prsima. A on nam se mora vratiti.

292 Hll "__,_..,,

Po Pencingerovoj zapovijedi nalijevao je sluga u kneev vr najjae vino. U trijeznom stanju bio je slab, samo omamljen vinom razmahivao se okrutnou i tada ga je spopadao strah od vlastitih ina. Ve je ispio mnogo vreva da utai nestrpljivost kojem oekuje Gordanino priznanje. I budimska dvorska stranka alje mu ve drugog glasnika koji bi javio jesu li pronali nezakonitog sina bana Ivania Korvina. A kneza sve vie mori elja za banskom vlau u Hrvatskoj. U toj udnji ispija vr za vrem i promatra na stolu kutiju u kojoj lei izrezbareni sat od srebra. Onda skoi sa stolca i zine u Pencingera koji je gotovo dotrao u sobu. - Imate kraljevia? - Niste li poslali Petra Pana? - Zatvoren je u blagovaonici. - Nije tamo, izaao je, prevario me, oponaao moje pseto i pustili su ga.

- Briga me! Je li priznala? - Ve sam bio na cilju kad je Petar Pan uletio i sve po kvario. - Objesit u ga ako je to istina. - ujte sve kako je bilo. I redom ispripovijedi to je sve uinio s Gordanom i njenim sinom. Knez upada, ispituje, ponovo pita, ne moe vjerovati, ini mu se da se katelan pretvara u dvorsku ludu pa iskrivljuje. - Petar Pan, kako je mogao doi kad smo ga zatvorili? - Ovog sam asa pitao slugu, a on mi veli da je uo lajanje u blagovaonici i struganje po vratima. Mislio je da je ostalo za tvoreno moje pseto i otvorili su mu. Tako je bilo i u kuli. Pomno razlae katelan knezu kako je doao dvorski luak, prijetio se maem i to je sve govorio. - Najposlije sam mislio da se dogodilo neto novo pa ste ga poslali. Nikad se ne bih nadao da e va miljenik izravno istu piti protiv vas u obranu one ene i njezina sina. Knee, dosta je igre tog nitkova. Njega su potkupili Hrvati. Izdaje vas. - Ovamo s njim, objesit u ga. Tako mi imena! - Da, objesite ga, drugo nije ni zavrijedio. Te rijei ubaci Petar Pan na vratima i odmah nastavlja: - Optuujem, knee, vaeg katelana. Liio vas je vlasti ba nova zamjenika. ekajte, Pencingeru, utite dok ja govori m vikne dvorski luak, sonornim glasom kakvog nikad nisu uli iz njegova grla. Vi ste bievali sina ljepotice iji je mu ve bio na putu da primi kneza za zamjenika bana Berislavia. - Lakrdije ne pristaju tom sudbonosnom asu - zavie katelan. - Lakrdija je ostao u sobi Petra Pana. Tu stojim ja, plemi koji branim kraljevo prijestolje, kneevu ast i kneevu vlast. Knee, jeste li prije pol sata primili dvojicu Hrvata? Jedan je bio kanonik, a drugi neki stari plemi? - Naravno, primio sam ih. - Ne znam to ste s njima govorili, ali prije nego to su od vas odlazili, lukavou sam utekao iz blagovaonice. I bojei se da me ne biste vidjeli, sakrio sam se za kip sveca koji je vani u mraku na trijemu. Vidio sam kako odlaze hrvatska gospoda i uo sam sve to su govorili. Plemi je rekao ove rijei: "Ako Gordana uistinu na dvoru dobrovoljno njeguje sina, onda bi nas zacijelo primila. Knez ne govori istinu." "Sad vidite: zar ne bi poinio ludost da se ovaj knez u znak pomirenja primi za namjesnika bana Berislavia? udim se da je i Gordanin mu pisao da je najbolje pomiriti se s njim pa bilo uz rtvu da mu se ponudi da bude banov zamjenik." Onda je plemi rekao doslovce ovako: "Priekajmo jo dva tjedna da vidimo kad Gordana izae iz dvora, pa emo onda odluiti hoemo li se s njim pomiriti i prihvatiti prijedlog da ga uzmemo za zamjenika bana Berislavia ili ne." Petar Pan ne da nikome do rijei, ve brzo proslijedi: Ja sam kao lud potrao hodnikom, pitao za Pencingera, pohitao do kule, posluio se prevarom, jer bi on svojeg psa pustio k sebi u postelju, i podigao se u obranu djeaka i Gordane u vae, kneevo ime, razumijete li, u vae ime vikao sam na kate lana. Svu krivnju prebacio sam na njega da Gordana primi ne pobitni dojam kako je sve kriv on, a ne vi. Rekao sam da ste u lovu, samo da vas, knee, obranim, spasim va ugled i vau vlast, jer ako Gordanu uvjerim da je ovaj radio mimo vaeg na loga, kad vidi da sam se ja usudio zaustaviti muenje, onda mora vjerovati da vi niste krivi i ne moe vas optuiti svojim ljudima.

Zato sam se usudio to uiniti. Nisam pao s osuena stabla da nosim glavu na vjeala ni za ovako lijepu enu ni za njezina sina. Brandenburg bulji u Petra Pana. Donja mu usna visi. Kao da se otrijeznio. Od tolike navale dogaaja ne moe shvatiti sve to mu je rekao dvorski luak i ponovo ga pita: Reci jo jednom: kako su govorila ona dvojica? I on se pouri da obnovi sve rije po rije. Snagom naglaska i pogledima napaja kneevu e nadom svojega sna da zadobije samo jednu uzdu vlasti u toj zemlji. Onda se okrene Pencingeru i nabuhlim usnama proape: - Onda je tvoj bi prokleto pogrijeio. - Sami ste pristali. - Zato si mi savjetovao? - Ne vjerujem u to. Nikad Hrvat nee popustiti. - Tko vam to veli? - upita Petar Pan. - Vidio sam majku i sina. To su divovi. Knee, od Gordane moete dobiti priznanje samo ako joj na mrtvo prebijete sina. - emu nam sada to priznanje kad se radi o kneevu banovanju? - Moramo znati gdje je Ivaniev sin - zagrmi Pencinger crven od bijesa. - Glupan e vjerovati da bi Gordana zaboravila kako ju je knez dao dovabiti ovamo, dri je ovdje, dakle, nema pomirenja s Hrvatima niti knezu banovanja, osim silom. - Svu krivnju svalit u na vas, samo na vas, vi ste mladog kneza iskoristili za dvorsku stranku, on je u vaim rukama bio orue. Vie je puta obratno, ali tako u ja njoj prikazati. Kladim se, knez e uspjeti da postane banov zamjenik po Gordaninoj sklonosti. - Onda ja unaprijed polaem glavu. - A vi mu je unaprijed ne skidajte, knee, neka se uvjeri da je na moje. Evo, smislio sam kako se sve mora uiniti. - Pokuajte. Ako ne uspije, onda perem ruke nad smru ovog pravednika koji ezne da bude ban Hrvatske. U kuli su ekali majka i sin. Gordana sva u lancima, a Damir sa crvenim tragovima bia. Onda se vrati Pencinger i mrka lica vikne svojim ljudima: Naprijed! Gordana se uspravi, na njoj zazvee lanci. Pozorno gleda u katelana. Nikakve promjene na njegovu licu koja bi odavala to se ima dogoditi. Ulaze kopljanici, pa i kova i ekaju. to blejite? Uzmi, kovau, bi. On se sagne u koaru, a Gordana uzalud oekuje da e unii Petar Pan. Ponovo je obuzimaju sumnje o tom ovjeku koji neprestano glumi. - Udari! - zapovijeda ponovo Pencinger. - ekajte! - vikne Gordana. - Imam s vama vano govo riti. Gdje je knez? - S njim elite govoriti? Nemogue, i nemam kada gubiti vrijeme. Uzalud vam nastojanja da odgaate moje namjere. Dakle, na posao, pograbite djeaka, ovo nee izdrati. - Hou! - vikne Damir sav blijed od groznice i bjesnila to mu ulijeva bi. Izvana gurnue vrata. Petar Pan zaleti se u sobu i vikne: Knez ide. Doao je iz lova. Jao vama, Pencingeru, rekao sam mu sve. U hodniku vika, kneeve kletve i grdnje: Taj luak, prokleti, bjesomuni, objesit u ga. I knez utri u sobu, razmahuje se, prijeti: Tko ti je, prokletnie, dopustio da tako sramoti moje ime? Lopove, van. Smjesta van. U tamnicu s njim. Jeste li

uli? Vodite ga. Kovau, smjesta skidaj lance plemenitoj gospoi i ovom djeaku. to? Tukao ga je? Ti, ivino, van, van. I zapanjeni kopljanici odvedoe svojeg gospodara kao uznika, dok kova skida okove i lance Gordani i Damini. - Vidite, knee, to je uinio ovaj utobrati lucifer. Znao sam da vi to nikad ne biste dopustili. - Plemenita gospoo, zaprijetio sam se tamnicom istina, ali nikako muenjem vaeg djeteta. Evo to radi oko mene taj pro kleti krvoednik. Ja vas dodue ne mogu pustiti iz dvora jer bi me kralj kaznio, moda e mi zapovjediti da vas zatvorim u tam nicu, ali nikad ga ne bih posluao da mi zapovjedi poloiti ruku na vas ni na sina. - Vidite, gospoo, knez se ponaa kao vitez - veli Petar Pan - to mu morate priznati. - Priznajem - odgovori ona uvjerena da je ovaj odgovor sada najbolji. Petar Pan slavodobitno pogleda kneza pa onda upozori da se odmah dozove vraa i donese Damiru melema da obloi krvave tragove bia, a onda sam knez u pratnji Petra Pana otprati Go-rdanu do vrata njezine sobe i ree: Kaznit u katelana kako je zasluio. Kad je opet stigla sa sinom u svoje sobe, pali su jedno drugome u naruaj. Damir se guio da potisne jecaj to je navalio iz njegove mlade due. Uskoro doe vra i donese lijek. Drhtavim rukama ispirala je Gordana rane na leima sina, obloila ih melemom i povezala. Smirenje je poleglo na due majke i sina. Vratili se iz kule i odmaraju se. Damir osjea umor kao da je preao golemi put i usne. U Gordane poiva samo tijelo. Duh upire svu snagu, prodirui naprijed da izvidi putove u potpunoj tami i mraku. Ne da se nita razabrati, osim jedine stvarnosti: Petar Pan donio je samo prividno i asovito olakanje, izvrio je napad koji je samo naas prekinuo njezine i Damirove muke. A to e biti dalje? To ne moe prozrijeti. Ne pouzdaje se potpuno u dvorskog luaka. Na to je upuuje priroen oprez a, opet, ne nalazi razloga da ga sumnjii. Jedno joj je nejasno: zato je on brani uz toliku opasnost? Govorili on koliko mu drago o ovjenosti, ne moe mu vjerovati. Ali ovog asa zadovoljava se njegovim inom da joj je oslobodio sina fizikih boli, a nje strahovite borbe i duevne patnje. Mora ekati razjanjenje. U tim je mislima nae Petar Pan. Ona se brzo digne, ide mu u susret i upozori ga da ne bi glasno govorio i probudio sina. . . . -..._^_-.^ , i i L

Imam mnogo vremena razgovarati s vama, vaa milosti. Povela ga je u blagovaonicu. - Od kneza sam dobio dozvolu za ovaj posjet i smijem se due zadrati. Naravno, moram se k njemu vratiti s nekim stal nim rezultatom. - Dobrovoljnim priznanjem o neemu to ne znam? - Prije nego vam na to odgovorim dopustite mi da u vae ruke poloim jednu ispovijest. - Sjednite, gospodine. Sluam vas. Sjela mu je nasuprot, ljubopitna na ono to e joj rei, a dotle promatra njegovu pojavu. Ovako razokrivena, bez lakrdijaeve maske, razabire jasno njegov junjaki tip, tamnu put lica, suh, zavinuti nos to mu prua otrinu, ozbiljnost i muevnost. Oi

mu lee malo koso ispod uvijek polusputenih vjea kao iza odkrinutih vrata, pogled mu stalno neto vreba. Zailjena tamna bradica upotpunjuje izraaj vrebajueg lukavog podrugljivca. Tek sada Gordana shvaa svoju nepovjerljivost prema ovjeku koji ima toliko lica koliko je maska na stolu njegove sobe. Osjetio je prodirljivost istraivanja njezinih lijepih bademastih oiju pa joj odgovori na neizreeno pitanje: - Da sam takav kakav jesam, moram zahvaliti svojoj sud bini. Nastojao sam dati svojem licu potreban izraaj svojeg zva nja. elim pred vama skinuti masku i sa svoje due, to nisam uinio jo ni pred jednim ovjekom. - Neu zlorabiti vau povjerljivost. - 0 tom sam unaprijed uvjeren. A zato se pred vama razot krivam, saznat ete kad vam ispovjedim zato vam pomaem. - Da, to bih htjela znati. - Plemenita gospoo, vaa sudbina je vezana sa mnom. - U kojem smjeru? - Moj otac bio je uveni velika u Napulju, neizmjerno bogat. Kralj Ferante nije mogao podnijeti nikoga tko je imao zemaljskih dobara, a da mu ih ne bi otimao. - Dakle, Beatriin otac? Vi ste iz Napulja? - Da, vaa milosti. Jednog dana kralj je dao uhititi mojeg oca, majku, dva moja starija brata i bacio ih u tamnicu. - ime ih je okrivio? - Cime? Cime okrivljuju nedune podanike kojih se kraljevi i vlade ele rijeiti? - Dakako: veleizdajstvom. - Tako je, plemenita gospoo. Kralj ih je dao optuiti da su izdali kralja i domovinu, naravno, uvijek su takvi jadnici izdali domovinu da tuitelji mogu zaplijeniti njihova dobra. I za plijenili su sve. - A vaa obitelj ? - Moja obitelj? Kralj Ferante, taj okrutni panjolac, dao je sve moje pogubiti. Sva je njihova dobra zaplijenio i priklopio svojim imanjima. Nema razlike izmeu razbojnika na prijestolju i razbojnika na cesti. Vjerujte mi. Tako su razoreni moj dom i obitelj. - A vi ste iznijeli ivu glavu? - Pukim sluajem. Kao najmlae dijete, sklonuo me u vino grade jedan nadglednik. Tamo sam saznao da su mi cijelu obitelj uhitili, a nadglednik, plemenita dua, pobjegao je sa mnom k nekom svojem prijatelju. Sakrio me kasnije u svojem selu. Tamo sam, kao dvanaestogodinji djeak, doznao da su mi roditelji i braa smaknuti. U strahovitoj tuzi otpratio me nadglednik jed nom prijatelju mojeg oca u sjevernu Italiju. Plemi me zadrao. Tu sam se izobrazio s njegovim sinovima. S dvadeset godina oti ao sam u svijet sam samcat, bez iega i bez ikoga svoga. Njegovo se lice potpuno promijeni. Umjesto vrebajueg izraza, Gordana opazi ogorenje i mrnju. - Nigdje nema nikoga i nita, samo u srcu ogorenje, u glavi znanja i duha, na ustima britku rije. to mogu nego da se dadem u zvanje putujueg viteza. Takvih ima danas dosta. Ta ko sam obilazio kneevske i kraljevske dvorove. Stigao sam jednom zgodom i u Njemaku k caru Maksimilijanu. On, kao naobraen ovjek, pobudi u meni smisao da sam stvoren za dvorskog lakrdijaa. Uskoro sam opazio da mi to naroito pristaje. Ali nisam mogao dugo izdrati na njemakom dvoru. Maksimilijan je od vie sreen, miran, krt i samo misli kako bi zgrtao novac. Ne treba mu mnogo zabave i smijeha. - To je vie potrebno lakomislenim vladarima, osobito ta

kvima koje progoni savjest. - Doslovce pogaate, plemenita gospoo, a kako nisam na ao dovoljno toga u Maksimilijanu, opet uzjaem konja, pa put pod noge, u razne dvorce markgrofova i knezova. I tako me sluaj nanese kralju Vladislavu u Budim. Tu je ve bio knez Brandenburg. - I onda ste ostali na dvoru? - Smjesta sam opazio da Vladislav nema istu savjest, ne prestano ga neto progoni, a Brandenburg uope nikad nije imao savjesti i dre od noi. Vladislav dre i od dana i od noi pa sam tako tu naao iroko polje svojem novom zvanju. Upotrijebio sam sve svoje dosjetke i nisu me vie pustili od sebe. - Zar ste rado na ovom dvoru? - Vrlo rado. Zamislite, plemenita gospoo, na dvoru kralja Vladislava, odnosno njegova neaka, koji sada neko vrijeme bo ravi ovdje, tu sam naao oduka svim svojim mrnjama, ogore njima, jadima. ovjeku je tako divno i lako u dui kad je moe baciti u lice kraljevima, knezovima, dravnicima i svima onima koji nepravdom vladaju sudbinom nesretnih podanika. Dvorskom luaku doputeno je sve, zabranjeno nije nita, to vi ionako dobro znate. - Razumijem, sad vas razumijem. Tu smo, na cilju. Prvog dana, kad su ovdje poeli govoriti o hajci veprova na nekog djeaka, uzbunila se sva moja savjest. Mislio sam i htio ve tada krenuti da onemoguim Pencingeru ovakav okrutan in i pridobio sam ak i onu glupu deriad koja se vrza oko kneza, ali uzalud. Kad sam pak doznao zato i kako vas progone i kako su vas domamili u dvor, bacio sam se u borbu za vas. Malo zastane i gleda joj ravno u oi kao da oekuje njeno pitanje: - Bunite se protiv nepravde nanesene meni, jer su i vama poinili nepravdu? - Tako je. Ali se neu prikazivati boljim jer tu ima jo jedan ruan motiv koji me na to sklonuo, nipoto ovjean, ali ljudski. - Kakav je to motiv? - Ime mu je: osveta. to god radim, govorim i inim protiv ovih okrutnika na vlasti, stalno osveujem nepravdu poinjenu na mojem ocu, majci i brai. I ta mi osveta prua divan uitak. Moj ivot i ne moe biti drugo nego odmazda u bilo kojem obliku. - Uistinu, ne moete nai zgodnije po prite svojoj osveti nego to je ovo. Ja bih uinila isto. - Potpuno ste me shvatili. Moja se sva unutranjost zove: revolt protiv onih kojima ludo ovjeanstvo preputa da se igraju njihovim sudbinama i ivotima samo po sluaju roenja, a niti po zasluzi niti po prednosti darova prirode. Jednom rijei: ple menita gospoo, sve me to bacilo u borbu protiv Pencingera i kneza za vas. Morao sam to uiniti. Pozvao me moj unutranji prosvjed protiv tih ljudi. Vaa nevolja i moja jednake su. Nas smo oboje s vaim sinom: plijen sile i pohlepe vlasti nad bespo monim podanicima. - Sada shvaam vau zagonetnu pomo - veli Gordana. - Odvie ste mudri i u opasnoj situaciji da biste mi poklo nili potpuno povjerenje i kazali svoje namjere. Ali ja to i ne traim. Na tu izjavu ona ne odgovori. On nastavi: - Nemam nikakvih zadataka na ovom dvoru, osim da njih zabavljam, a sebe i svoje osvjeujem. To sam mogao dosad initi

samo rijeima ili kojom alom, ili zgodno uprilienom predsta vom. Sada mi vi pruate mogunost da osvetu napojim nekim inom. Dakako, neu prelaziti u opasnost da me knez ili kralj objese. Ipak, nalazim mogunost za vas i za vaeg sina da uinim neto unutar vjeala. - Ve ovo to ste danas uinili vrlo je mnogo. - Za vas mnogo, za mene je neto, ali ne dovoljno ni za mene ni za vas. Predbjeno sam spasio vaeg sina, dakako, to je samo za kratko vrijeme. Vi to najbolje znate. - Jasno mi je, oni nee utati. - Naravno, jer trae nekog kraljevia. - Kralj ga eli dobiti u ruke? - I knez. On ga kani prodati kralju za bansku ast u Hrvatskoj. Zapanjenje se odrazi u Gordaninim oima. Dakle, za bansku ast? - Odao sam vam, eto tajne kneeve ciljeve da lake pro sudite poloaj i smislite obranu. - Da se spasim iz ovih zidina preko onih opkopa morala bih se pretvoriti u pticu i u kljunu ponijeti svojeg sina. . - Zar nemate nikakvih nada da bi vai prijatelji mogli neto javiti vaem muu na bojite? - Kako da ih obavijestim da nisam dobrovoljno ovdje? A kad bih to i mogla i kad bi moj mu doznao gdje se nalazim, zar bi smio ostaviti bojno polje? - Ni jedan junak to ne bi uinio, makar mu srce iskrvari, to je jasno. Ali ba zato morali biste, gospoo, neprestano odga ati zloinake pokuaje vaih muitelja. - Lake bi mi to bilo kad bih poznala okolinu jer bih tada mogla stvoriti naroiti plan po kojem bi se dalo izigrati i kneza i njegova katelana. - Upravo sam to htio predloiti plemenitoj gospoi. Ako ste u mene stekli povjerenje, nastojao bih vam pomoi. Ne elim da mi povjerite bilo kakvu svoju tajnu, zadrite za sebe sve to smatrate vanim. Ja sam spreman uiniti sve to mogu. Zapovjedajte. - Prije svega, recite mi to se krije iza onog dogaaja u kuli kad ste obustavili muenje mojeg sina i svu ste krivicu bacici na Pencingera? - Bila je to jednostavna dosjetka. Danas me nisu pustili k vama. Tada sam prodro knezu dok se je dogovarao sa svojim katelanom Pencingerom i uo sam sve to kane. Tada su me zatvorili u sobu. Pencinger je otiao da provede muenje, a kne z k svojim prijateljima. Uskoro je stigao jedan sluga, pokucao na mojim vratima, a kako su bila zakljuana, javio sam se kneevim glasom, savreno oponaam svaiji govor, i sluga mi je rekao da su stigli neki izaslanici Hrvati i ele. govoriti s knezom. Naredio sam mu, kao da, toboe, govori knez, neka ih odvede u pokraj nu sobu. Kad je sluga izvrio nalog, stao sam lajati i grepsti po vra tima kao da je u sobi pseto. Otvorili su mi. Uvukao sam se smjesta pod zastor na vratima iza kojih je govorio knez s hrvat skim izaslanicima. - Zar su moda stigli da mene potrae? - Jest, gospoo. Bili su neki kanonik i neki plemi. Knez im je, naravno, rekao da vi njegujete na smrt ranjenog sina. Kad su oni zatraili da govore s vama, knez je slao toboe sluge k vama, a ovaj se vratio s vaom porukom da ne moete ni asa ostaviti djeaka. Gospoda su otila. To mi je dalo povoda da iz mislim itavu priu kojom sam zaskoio kneza.

i Ona se sagne k njemu i pozorno slua: Rekoh knezu da sam bio sakriven u hodniku i uo kako gospoda meusobno razgovaraju da bi bilo ludo da prihvate nje ga za banova zamjenika, makar je ve i va mu pristao na po mirenje, jednom rijei, prikazao sam sve kao da bi on mogao postati banov zamjenik u znak pomirenja izmeu Hrvata i Brandenburga. A kad sam ga. u to uvjerio, priredio sam onaj posljed nji prizor. Naime, da Pencinger toboe nastavlja bievati vaeg sina, a knez neka odigra viteza koji e vas spasiti kao da on nije nita kriv. To je on uinio u uvjerenju da mu samo vi mo ete pomoi do banovanja. Pencinger nije imao vie vlasti nad njim i tako sam ovdje uspio to lake to knez ne trai samo kraljevia nego i vas. I sine joj u mislima ono to je govorila Mladeniu i sada joj je jasna nevolja da je izmiljotina postala istina. Petar Pan joj otkrije i ono to mu je knez rekao onoga dana kad je Petar Pan markgrofu Danijelu pripravio grdnu alu, odje-nuvi se u enu. - ini se da je vino ispilo mozak gospodinu knezu. - On sigurno oekuje da ete vi biti udovica i njegova ena. - Svakako ga ne moemo smatrati ozbiljnim. I ba zato bih to lake mogla izigrati toga ovjeka. - Kad ne bi bio uza nj barun Sjgismund Pencinger. On je demon. - Rekli ste mi da su ovdje bila dvojica mojih zemljaka, a to je znak da se brinu za mene i to mi prua nade. Ali kad ste mi ve to povjerili, razjasnite mi kakva je to bila bitka prije tri dana oko ovog dvorca? - I to u vam otkriti. Gordana je doznala kako su hrvatski plemii zasnovali urotu da zarobe kneza Brandenburga, ali im je izdajstvo pomrsilo raune. - Izdajstvo? S koje strane? - Ne znam tko je izdajica, ali govorili su da je dotinik iz kruga samih urotnika. - Ne vjerujem, nikako ne vjerujem, pa to bi bila grdna sramota, prevelika nevolja, preveliki jad. - Tako sam uo. Zato ne bi bilo mogue? Na polju divne penice mora rasti i kukolj. - Ali u takvom asu, takva izdaja, ne mogu vjerovati. - Sada razabirete da vam izvan ovog dvorca ne dolazi pomo koja bi vas mogla osloboditi. - Dakle, unutar ovih zidina ne smijem ekati skrtenih r uku. To manje to mi svakog asa prijeti opasnost da e Pencinger opet zauzeti vlast nad knezom. Je li tako? - Upravo sam to htio naglasiti, a vi ste sami pronali. Valja nam, dakle, pokuati, plemenita gospoo, zaigrati igru. Ne mogu nikako obeati siguran uspjeh, ali moja je volja i elja da vam pomognem. Bila bi divna osveta mojem srcu kad bih knezu oteo iz ruke plijen po kojemu se kani doepati vlasti. - Kakva je okolina kojom bismo imali zaigrati igru? Ocr tajte mi ukratko te ljude. - Knez je spuva, moe ga namoiti u svaku tekuinu, upija sve i najvei gad. Ima samo jednu strast: uivanje i e za vinom i banskom vlau. Danijel je bezopasan, a smrtno zaljubljen u vas, to nam moe izvrsno posluiti. Ostali kneevi prijatelji nisu drugo nego duhovne igrake koje moraju uvijek biti na uporabu

svojem gospodaru. Jedino vrlo opasna ivotinja na ovom dvorcu jest Pencinger. On vodi kneza, podstrekava u njemu e za vinom, za vlau i zlodjelima. - U koju svrhu to ini? - Ovako bi se elio doepati asti i blaga kad bi knez bio ban. Taj Pencinger je, naime, pohlepan za zlatom kao gospodin kancelar Baka. - On je Pencingera dao knezu za savjetnika? - Nisam se prije zanimao za to. Meutim, Pencinger je lukavac, gotovo zloinac, uiva u tome da drugima ini zlo. To mi je priao jednog dana sam knez kad sam ga naas oteo kastelanovu utjecaju. - Protiv tog Pencingera nije lako voditi borbu, naroito meni zarobljenici koja sam liena svake mogunosti da protiv njega iskoristim one druge. - Glavno je da smo sada od vaeg sina odvratili Pencingerov bi. Kako e biti dalje, ne da se predvidjeti. Ali moram jo upozoriti na Mladenia. Pobudio sam kneevu ljubomoru na va eg katelana i zato mu je zabranio da dolazi u vau blizinu, ali im je Pencinger doznao da tog vaeg poudanika trese groznica ljubavi prema vama, poveselio se, rekavi da e njegovu strast dobro iskoristiti. Lijepe svilene obrve na bijelom elu smrknule su se od neprijatnog otkria, ali nije rekla ni rijei. - Ako va katelan togod zna, bit e orue u ruci utobradog zloinca. - Da, kad bi on znao - veli ona. Oprezna je prema svojem savjetniku kojemu ni sada ne moe povjeriti pravu istinu. Plemenita gospoo, srea je ako Mladeni ne zna, a nevolja ako zna. Ona ne odgovara. Po vaem sustezljivom dranju, gospoo, mogu zakljuiti da se ne moete potpuno pouzdati u mene. Razumijem vas. Ja sam stranac, ivim tu, u dvorcu, u odvie loem drutvu, a da biste mogli odmah povjerovati u istinitost moje ispovijesti i mo tiva koji me vode da vam pomaem. Vi ste ivjeli na dvoru, u krugu himbenosti; i lai i vrlo ste oprezni. To je dobro. Ipak mi morate toliko vjerovati, koliko vam pouzdanje donese koristi.

Ako vam neto bude sumnjivo, izvolite odmah zatraiti od mene razjanjenje. - Gospodine, nema niega emu vi ne biste nali uvjerljivo razjanjenje. - Istina je - nasmijei se on - i ta mi prednost ovog asa nanosi tetu, jer mi zakljuuju put do vaeg povjerenja. - Gospodine, prikazali ste mi uzroke svoje pomoi nagonom revolta to nalazi svrhu ivota u osveti kneevskom krugu. Ne moete se izravno osvetiti onome koji vam je upropastio dom i obitelj, ali mrzite irom svijeta sve one koji s istoga mjesta iz vravaju nepravde prema drugima. - Da nisam bio napadnut od sile, gledao bih moda ravno duno, ak i pomogao tim zloincima pravde u njihovim inima. No, moji roditelji i ja morali smo stradati da jednog dana uzmognete vi nai u meni saveznika. Ako su vai Hrvati tako mudri kao to su otporni u borbi, onda bi jedina stvarnost borbe bila

da skinu sa sebe vlast koja ih gui i uzmu sudbinu u svoje ruke. Ima oito susjeda kojima bi to dobro dolo i, eto, prirodnih sa veznika. Pojurio sam predaleko i vi biste mogli s pravom opet posumnjati da sam ipak samo kneev uhoda. Zato prekidam razgovor i idem na svoj posao. - Jo asak. Nisam nikako osigurana protiv ponovne navale Sigismunda Pencingera. Je li tako? - Stalno prijeti pogibelj, ali u pokuati da se omjerim s njegovom snagom. U kneevim se inima i katelana Pencingera krije ruka dvorske stranke. Vi ih poznajete i progledavate, ali onda je stvar jo tea. O tome se jo moramo dogovoriti i oda brati svoj plan. - Trebalo bi kneza udaljiti od Pencingera. Pokolebati povje renje. To je ishodna toka svake nae igre. - Dali ste mi dobru misao. Idem knezu. Kad je Gordanu ostavio samu, ona razmilja o njemu: "Zar mi taj ovjek pomae, uistinu, zbog svoje mrnje ili pak vjeto izvodi neku tajnu osnovu izvan kneza i katelana? Vrlo opasan saveznik, ali primam njegovu pomo i zadravam svoje tajne. Moda je moj oprez suvian, ali nikad ne moe biti na tetu." I pobrzala je u spavaonicu gdje je jo uvijek spavao Damir. Ona ga promatra i ganuto ape: "I bojovnica i majka oboavaju te, junaiu moj." Kneev pouzdanik Sigismund Pencinger zlovoljno je ostavio poprite muila u kuli. Nije pratio kneza u njegove odaje, nego se spustio u prizemlje gdje je katelanski ured i stan. Tu su mu blizu sluge, vojnici i ostali muki namjetenici kneevskog dvo-ranstva stisnuti u tri sobe, dok su momci konaili u stajama. Nakon poraza u kuli prolazi stajama, dvoritem i stroga izraaja lica nadzire sve redom. U stajama su momci istili krave, a drugi leali na leajima. Viknuo je i oni se diu i pokazuju mu ureeno i oieno oruje. Onda pogleda onoga koji je zakovao Gordanu i Damira i zove ga u svoju sobu. - Ti si, Andrija, bio kova po zanatu dok nisi pristupio razbojnikoj bandi? - Da, gospodaru, izuio sam kovaiju, ali nije mi se dalo potkivati konje kad trgovci putuju svijetom sa svojom robom. Takvom se ovjeku malo pusti ila i ve ima punu monju no vaca. Zato, dakle, nabijati po nakovanju? - Kad bi ti ovjek za stanovitu uslugu obeao alat i kovanicu? Kova gladi brk i uti. Debele mu crne obrve stre kao etke, oi nekako kilje u katelana kao da ga pitaju: a to ti hoe? Koga da ubijem? Ali nikako ne pokazuje radost i ne odgovara na ponudu. To ponuka katelana da od njega izvue to o tome misli: - Imat e sve, uini li to ja hou i bude li o tome utio kao u grobu. - A to mi je initi, gospodaru? - Ono to e tebi pruiti uitak i mogunost da bude svoj, da samo zapovijeda i da nikoga ne slua. to veli? - Dao bi svaki ovjek pol ivota da moe drugu polovicu zapovijedati, a nikoga ne sluati. to hoete, gospodaru, od mene? - Moe li izraditi okove da se zatvaraju napravom, koja hitro zahvati ruke, a da ih ne moe skinuti nitko, osim tebe ili mene? - Znao bih pogoditi. - Dobro. Sutra e dolje u tamnici zapoeti taj posao. Osim toga, novi bi. - U tamnici? Kanjavate me jer mi se ruka ukoila nad onim malim junakom? - Neka ti se to vie ne dogodi.

- Da je vama trgnuti bi na djeaka koji dolazi okom u oko? Da je tiranin, onda bih s njim obraunao drukije. - Tiranin? Gdje si nauio tu rije? - Uiti? Nije mi bilo potrebno uiti ono to svakog dana vidim pred sobom. - Pred sobom? Na koga misli, razbojnice? - Mislim: gdje ima razbojnika, ima i tiranina, jer bez raz bojnika, slabo bi tiranima rodilo polje. .- Gdje su te ovako nauili govoriti? - Svuda gdje je siromatvo i nepravda. - Razbojnik se usuuje govoriti o nepravdi? Ti, koji si ubi jao ljude kao maie? - Jest, ubijao sam ljude, ali tako su me nauili kraljevski vojskovoe. Morao sam ubijati kad je kralj htio tuu krunu. zato ne bih ubijao kad ja hou tui klobuk? I moram sjei i ubijati kad knez hoe ita i hrvatskih hambara u Turopolju, a zato ne bih ja ubijao kad mi se hoe robe i novaca i monje putujuih trgovaca? to smije jedan ovjek, zato ne bi smio drugi? - Kralj i knez su poglavice. - Dok su ivi. Kad umru, legnu ba tako nauznak kao i ja. - A nisi ni asa pomislio da bih te sada mogao dati za sve ovo objesiti? - Danas ili sutra? Svejedno. ovjek mirno gleda u katelana. Pogled mu je hladan, a rije jo hladnija. - Nita ti nije sveto - zgraa se katelan. - A vama, gospodaru, to je sveto? - Lupeu, sa mnom se uporeuje? - Neka mi vaa milost oprosti. Razbojnik se uvijek smatra dorastao svojim gospodarima, to je ve tako u ivotu. Kad ne bih znao raditi sve ono to vi od mene traite, ne biste me uze li u slubu. A svatko ne moe to mogu ja. Promatrao je nekoliko asaka snana jaka prsa obrasla dlakama i velike ruke to su poput klijeta. Razmilja neko vrijeme, a onda mu naloi: - Idi, kuj okove kakve sam ti odredio da vidim i iskuam. - U tamnici je vrlo tamno, neu pogoditi ba onako kako, elite. - U dvoritu se uje udaranje nakovnja. Zato elim da sie dolje, to nije kazna, slobodan si. - Onda u jamano pogoditi sve po vaoj volji. I makne svoje vrste gole noge pa odlazi. A Pencinger uzme pero, papir i pie. Onda opet odloi pisai pribor, digne se i us-pne u prvi kat. SAVEZNIK NA DJELU Kad je Petar Pan izaao od Gordane u hodnik gdje ee straa, promijeni svoj lik. Bez pomonog sredstva, bez ikakva liila. Samo nakrivi usne, podigne kou ela i kose mu obrve skoe uvis, a vjee malo spusti. Tada otvori vrata kneeve odaje. Lei u naslonjau i nepominim vodenastim oima bulji preda se, napola zabrinut, napola preplaen i upravo izazivlje pozornost Petra Pana. - Prestraili ste se knee sami svojeg vitetva kad ste obu stavili muenje? Bojite se izgubiti kraljevia. - Vrae, uvijek mi ita u dui. Nikad ne pogrijei. I - U plitkoj vodi ni slijepac se ne utopi - nasmije se Petar Pan. - A ja dooh da vam estitam, knee. Sebi i vama. Ipak je korisno kad vladari posluaju svoje dvorske budale.

- Ne brbljaj, radije reci: na emu estita? - Svladali ste, slomili, zadobili, osvojili i pobijedili srce ko je se skriva za najljepim prsnim koem to sam ga ikad vidio u ene. - Kako, osvojio? Izreci ve jednom. - Znate to mi je rekla? Evo doslovce: "Mrzila sam kneza, prezirala, rekla sam mu najgore rijei prigodom naeg sastanka u ovom dvorcu." - A sada? - A sada veli: "Spoznajem svoju zabludu. On me zarobio, runo prevario, iskoristivi moje najsvetije majinske osjeaje. Danas sam razabrala, providjela sve. Gospodine Petar Pan, knez je sve to inio po tuoj elji. Vidim, nije on to naredio po svojoj zamisli." - Tako je rekla? - I na vlas pogodila. Uistinu, niste vi izmudrili ni prijetnje u tamnici ni muenje djeteta, to je jasno. Ali ona je rekla jo neto drugo, ali to vam ne smijem kazati. - Hou da ujem sve. - Ne elim da zapadnete u napast, jer... - Otvori gubicu, hou da ujem - i knez ga uhvati za rame. - Dobro, neu biti kriv za posljedice. Rekla mi je u govoru ovako: "Kneeva lijepa pristala pojava" ... to ste zinuli kao da ete me progutati? Rekla je jo i ovo: "Kneeva lijepa pr istala po java, duboki pogled njegovih zamiljenih oiju, prua sliku kras nog mukarca, a takav mukarac ne moe u dui biti zao. On je sigurno dobar, podatljiv, ljubak." to dulje razvlai Petar Pan svoj izvjetaj, to se kneeve usne blesavije rastvaraju , a Petar Pan uri: - A onda mi je rekla: "Onoga asa, kad se knez pojavio u kuli da me obrani, zapanjio me svojim nastupom. I sada tom li jepom mladom vitezu dugujem naslov osloboditelja. I osjeam prema njemu zahvalnost i udivljenje. to je dosad ui njeno pro tiv mene, opratam mu jer on to zaista nije mogao skriviti svo jom voljom, on je samo ... - ekaj - prekine ga knez - uistinu je kazala: "lijepa pristala pojava" i "lijep, mladi vitez"? - Petar Pan zalae svoju rije, knee. Obuzet nemirom, knez ustane, ide po sobi i sasvim nehotice pogleda u zrcalo. Dvorski luak priini se kao da to ne opaa i nastavlja. Sada imamo tri uspjeha: sklonost ene koja opaa snagu i ljepotu mukarca. Onda sklonost zahvalne majke, dakle, jednom smo rukom mahnuli i uhvatili tri muhe. Koja je trea? To nisi rekao? Kraljevi. Sada emo nastojati da u iskru puemo sve do tle dok od iskre ne bude plamen, a onda emo u tom plamenu taliti zlato. Kakvo zlato? Vas, knee. U plamen njezina srca bacit emo vas. Sami ete od nje doznati gdje se nalazi kraljevi. Ba nije sasvim nemogue da konano steknem njezino sr ce, makar joj je mu ljepi. - Da, mu. Kad najljepi biser dnevno gleda, namee ti se nehotice misao: a to se ljudi toliko bore za bisere? To je kona no ipak samo zrnce koljke u prljavom dnu mora, neki kamen i kojim se ele okititi kraljevske ljepotice. A zar im taj biser moe dati ljepotu oima, usnama i crtama lica? Ne moe. Dakle,

ne vrijedi. To e se dogoditi i s biserom koji se zove Damir od Brezovice. To vie to je on daleko. Od njega ne moe dobiti ni glasa, a vi, lijepi, mladi u punoj ste blizini. - Kakva korist od toga kad mi nije doputeno uivati tu blizinu? - Tko vam ne doputa. - Pencinger. Pripovjedao sam ti nedavno da se svladavam i ne dolazim Gordani. Pencinger mi je rekao da tako mora biti jer bi me inae namamila u mreu svoje ljepote. - A zapravo ste vi nju namamili u mreu svojeg vitetva. Vi ste svoje poluili, a Pencinger to ne razumije. On je u dobi kad mukarac nema prilike da upoznaje slabe strane enskog spo la. Dakle, nas dvojica moemo jedan drugome estitati. I ne sustajte, osvajajte je. - to bih imao initi? - Rekao sam: vatra se mora razgarati, nastbjte joj iskazivati sitne male viteke usluge koje e je staln o osvajati i jednog da na bit e od nje va branitelj. Ta ena kadra je sve to ste uinili zatajiti zemljacima i zagovarati sve vae elje. Od te mone e ne moete sami sebi izgraditi prijateljicu, branitelja i zagovorni ka i jo tota vie. Naravno, katkad se morate lijepo udesiti, obu i svoje svilene odore i otii k njoj u posjet. Ne bojte se Pencingera, ja u vas pratiti. - Ba si smijean. Kao da e me on u tvojoj pratnji pustiti k njoj. - Valjda ne gospodari u ovom dvorcu on? Vi ste ovdje svoj gospodar? A mi emo nau ljepoticu posjeivati u tajnosti. Neka se malo nagleda vae muevne ljepote, nauije vaeg vitetva, daj te ribici neka polagano ulazi u mreu i eto je osvojene, okovane ne lancima gvoa, nego lancima ljubavi! Do avola, ovakav st a sit, lijepi knez pa da ne osvoji lijepu enu koja je s njim pod is tim krovom? Tko vam je savjetovao da od nje izvuete priznanje okovima i muenjem sina, toga bih smjesta objesio za noge, a glavu gurnuo u mlaku. Starac grbavac, epavac, rugoba, morao bi iznuivati ovakvim gvozdenim sredstvima, ali pristao vitez, mlad kao kaplja? Jeste li ikada uli da bi takav mladi vitez morao ljepoticu iznuivati? A Gordana nikad nee rei nita silom. Nju moete zadobiti samo milom. A onda je sve vae to god vam padne na um: banstvo, kraljevi, ena, sve. Otkad je svijeta, mladi knez nije morao otvarati lijepe usne biem. Kako ste smjeli svoju muku ljepotu tako potcijeniti? Mladi se knez uspravio, isprsio, poeo koraati sve vrim koracima kao da eli potvrditi svaku pohvalu njegovoj ljepoti. Onda baci oko u venecijansko zrcalo i popravi nezakopani ha-ljetak. Svaka mu rije podrauje tatinu, mladost se u njemu budi i prihvaa uvjerljivo tumaenje Petra Pana. Sve mu biva razumljivo, prijatno, dokuivo i gotovo bjesni na Pencingera. - A upravo, taj moj savjetnik nije me htio pustiti k njoj u blizinu. Rekao je da e me ona pridobiti pa onda ne bih dopustio muenje. - Kad Pencinger ne bi bio stari panj, prisegao bih da vas je na to nagovorio samo zato kako bi ljepoticu odvratio od vas i zadrao je za sebe. - Sebi? Ta stara rugoba? - Tko zna za koga? Za vas nikako. Razmislite: savjetovao vam je da uzmete za posrednika izmeu Gordane i sebe lijepog umiljenog Danijela. A to je bila posljedica? Pokuao je provali ti k njoj i bio bi izveo namjeru da ga nisam namjerno one vee ri raskrinkao. - Ono nije bila sluajna ala?

- Sluajna? Naprotiv, ja sam je pripremio da ugledate svo jeg takmaca. A danas evo Pencingera. Tamo u kuli ispriavao se ljepotici da izvrava samo vae zapovijedi. To je sama ona rekla. Umiljavao se kao neduno janje, a sve je bacao na vas, ali kad ste onda doli vi, ona je morala vidjeti da vi niste nita krivi. Savjetujem vam: pokuajte milom i imat ete sve to hoete. Ako pogrijeim, skinite mi glavu. Ali ne dajte se sramotiti. Zar svaka ena i svaki vitez nee pitati: kako izgleda taj knez koji ne moe osvojiti enu, koji joj je tako odvratan da tek na muilima moe od nje dobiti rije. Ima pravo! Tako moraju misliti. Petar Pan odahne, ali se priini miran. Onda sjedne mirno k prozoru i promatra kneza kako koraa po sobi sve ee, snanije, odlunije. U tim koracima dvorski luak progledava zbivanje u dui mladog gospodara. Svaku misao zna proitati u njegovu hodu, a svaki pokret i novi osjeaj u pogledu. Sa svom pozornou i s potpunim uitkom promatra djelovanje onoga ime je napunio njegovu duu i probudio sve njezine slabosti. Zadovoljno gleda razvitak svojeg djela i eka rezultate. Knez je pretrpan razlaganjem, jedva moe sve slijediti, osjetiti, ogledati. Jedna ga stvar najtee pogaa: Zbilja se ne mogu dosjetiti kako mi taj Pencinger nije barem predloio da ja pokuam osvojiti Gordanu, a onda se latiti drugih sredstava? To vam je najbolji dokaz da se tu neto krije. Kao da su vas ba namjerno htjeli ukloniti njezinoj blizini da vas ne vidi, ali neka osjeti vae tobonje okrutosti. Vjerujte mi: taj Pencin ger ima neke tajne namjere. Sve se vie priklanja kneevo uvjerenje razlozima dvorskog luaka, to dalje razgovaraju, to se kneevo mnjenje preokree i poprima sasvim lakrdijaevo stanovite. Dok Petar Pan uiva plodove svoje navale na prirodnu tatinu mladog kneza i njegovu staru slabost prema lijepoj eni, iznenada dolazi Sigismund Pencinger. Na prvi pogled dvorski luak opazi da katelan nosi u sebi neku mranu misao, odluku ili moda ve gotov in. S druge strane katelanova izotrena panja razabire neku promjenu u kneevu dranju. Dva lukavca, Petar Pan i Sigismund Pencinger, promatraju se, neto oekuju, osjeaju u zraku sukob otrica. Polagano prilazi katelan svojem knezu: - Vaa kneevska milosti, razmiljao sam o svemu. Pogre ka koju ste poinili tamo u kuli mora se brzo popraviti ili je uza lud drati Gordanu u dvoru. - Kakvu to mislite pogreku? - Knee, Gordani je ve bilo na usnama priznanje, a vi ste ga zaustavili, onemoguili prihvativi savjete dvorskog lakrdijaa. Na taj izazov Petar Pan ne trepne okom, ve sjedi razvaga-njen u naslonjau, a Pencinger hladno predlae: Moramo, dakle, nastaviti, odnosno, pojaati muenje eli te li kralju predati kraljevia. Ovo prua priliku knezu da upadne: A zato bih to morao postii muilitem? Nisam li dovo ljno pristao i mlad da lijepu enu zadobijem za sebe? elim je osvojiti, razumije? Sigismund Pencinger poini nepopravljivu pogreku. Nasmijei se i zaas digne na noge kneevu tatinu. - to? Moda misli da nisam tome dorastao? Jesam li star, ruan kao ti? Mlad snaan vitez pa da sramoti svoj obraz mui litem? Svijet bi se grohotom smijao i proglasio me grdobom. Ja, kakav jesam, pa da se sa mnom izruguju ak i vojnici i sluge u stajama? Svreno je. enu u osvojiti, pridobiti, zaluditi. Da.

to bulji u mene, starce? Zaboravio si davno to privlai ene? Moja je volja da tako uinim i svreno. Predat e mi kraljevia sama - vie on zarumenjen, raspaljen uvrijeenom tatinom mladosti. - Kako e dugo trajati osvajanje tvrave? - pita mirno Pen cinger. - To emo vidjeti. - Kraj osvajanja bit e va poraz, a njezina pobjeda. - Dakle, ja sam ua, a ne mukarac? - Da ste i sto puta ljepi i mlai, nje ne biste mogli osvojiti. - Otkud to zna? - pita knez sumnjiavo. - Rekao mi je netko tko je vrlo dobro poznaje. - Tko je taj? - skoi knez podboden nekom sumnjom. - Dakle, netko je ve pokuao osvajati ovdje? - ravnoduno e Petar Pan. - Tko ti je to rekao? - Javili su mi iz Budima. Petar Pan se zaudi: - Kako biste primili vijesti iz Budima da knez to ne zna? - Kad si primio vijesti iz Budima da ja o tome ne znam, reci - prihvaa sada knez, raspaljen na Pencin gera. - I elnberg i Bakaevi prijatelji sve su mi saopili o Gor dani. - Da su vam to javili, znao bi o tome i knez - opet e Petar Pan. Na te rijei Pencinger ga pogleda ispod oka kao da mu je poslao strelice u prsa. Podjaren, knez plane: - Ti, dakle, prima vijesti iz Budima, a da o tome ne znam ja, knez, tvoj gospodar? - Primam samo pisma svojih linih prijatelja, a knez nikada nije traio od mene da mu ih predloim. A izvjetaj o Gordani primio sam jo u Budimu. - Izvjetaji iz Budima vrlo su manjkavi - podrugljivo e Petar Pan - rekli su vam da je Gordaninu sinu otac Ivan Korvin, to nije istina, dakle, gospoda su tamo slabo upuena. - Kanite li, gospodine knee, voditi borbu s Hrvatima? pita Pencinger, ne osvrui se na Petra Pana, ali ovaj se umi jea i veli: - Nikada ne bih dao svoj ivot na uzaludnu borbu s divovi ma da sam ja na vaem mjestu, knee. - Zato me pita tako ludo? Zato bih napustio borbu s Hrvatima? - pita knez katelana. - Vi ste mi sami nametnuli to pitanje, knee. Ako elite da vodim borbu, onda mi ostavite slobodne ruke. - Cime se kanite boriti protiv Hrvata? - pita Petar Pan Pencingera, a ovaj naglasi: - Silom i izdajom njihovih zemljaka. - Izdajica bi mogao postii veliki uspjeh, kad bi ih bilo veli dvorski luak. - Da ih ima, dokazuje kneeva prisutnost. Kad Gordanini zemljaci ne bi imali izdajnika u svojoj sredini, sada bi knez sje dio negdje zarobljen. - Va izdajica svakako je u obliku nekog duha koji vam se prikazuje u snu?

r : Petar Pan, ja ne laem! - vikne Pencinger, a knez uporno uti, Petar Pan odgovara: Gospodin Pencinger je odvie uman, a da ne bi lagao, la je stijena na kojoj dravnici grade vlast i slavu. Meutim, vi ne laete, samo kneza tjeite prikazivanjem nekog izdajice koji e mu donijeti Hrvatsku na srebrnom pladnju. Izdajice i nije bilo. Prikazujete me hvalisavcem koji lano stvara neke uspje he da se ulaska knezu. asti mi, to mi nije, palo na um. Samo sam ustvrdio da izdajice nema jer biste ga ve davno prikazali knezu, ili bi taj delija doao sam da ubere nagradu. Nitko ne smije znati njegovo ime - mrko e katelan, a Petar Pan skoi: estitam, knee. Nisam slutio da sluim nekome tko je: nitko. Tog se asa Brandenburg digne kao da su ga probudili iz sna i upadne u rije prije nego to je katelan dospio neto odgovoriti. Tu sam ja gospodar. Hou da znam emu ova pria o iz dajici? - Nije pria. Istina je, knee. - Pencingeru, kai mi ime i dovedi ga k meni. Jo danas ga elim vidjeti na dvoru da mi bude dvoranin kad budem ban. Dak le? Tko je? - Zabranjeno mi je izrei njegovo ime. - ujete li? Tu jo ima neki vei gospodin od vas, knee, - ubaci Petar Pan. - A ja, magarac, mislio sam da ste vi moj vrhovni vladar, gospodar. Kad tamo jo je netko vei od vas ov dje, nevidljiv. Luda se sagne, pogleda pod stol i stolice. Njegove primjedbe podsjete kneza da se tu neto radi iza njegovih lea. Obuzme ga sumnja prema katelanu i vikne: - Tko je taj koji ovdje zapovijeda? - Na ovom dvoru ne, tu ste vi, knee, gospodar, ali kneevska milost dobro zna da su iza svega oni gore oko Bakaa, elnberga i kraljevih kancelara. - Vama, knee, taje ime izdajice kojim biste se mogli pos luiti. Vi ste im gore sumnjivi da biste se mogli sloiti s Hrvati ma, vi ste pod sumnjom i pod paskom. Nisam li vam uvijek go vorio: sva e Sava prije istei nego to postanete ban. Vae je banstvo na vrbi svirala. Uzalud je Pencinger pokuao prekinuti lakrdijaevo brbljanje, on ga je nadvikao i dovrio svoju paljbu, pogodivi kneza u duu. I on vikne: Tko se usuuje tamo u Budimu dignuti na mene, kneza Brandenburga, kraljeva roaka? Tko se usuuje meni zatajiti ime onih s kojima zapravo radim? - Vi ste se, knee u tome pokorili da zasutim ime, a sa da... - A sada elim saznati, ili e biti zla. Pencinger iznenada uini neto neoekivano. Obori oi i spusti glavu kao pokajnik koji priznaje grijehe: . - Da, ne postoji hotimino izdajstvo, sluajno sam doznao itavu urotu. - Dakle, ipak? - klikne Petar Pan. - Bio sam u umi u lovu, kad sam vidio nekog turopoljskog lugara kako ispituje nae lugare kada knez ide u Krapinu i zato

ve ne odlazi. Doao je nekoliko puta ispitivati. To su mi rekli nai ljudi, opisivali su mi kako taj dotini izgleda i naglasili sum nju da je mladi plemi samo preodjeven u lugars ku surku. To mi je bilo dovoljno da posumnjam kako Hrvati knezu spremaju zamku. Mislio sam: napast e ga, moda uzeti za Gordanu, to barem nije bilo teko pogoditi, i tako sam knezu savjetovao neka mjesto sebe poalje drugoga. - Zato si mi govorio da ti je sve izdao odlini plemi? - Da biste mi vjerovali za vijest o uroti. - Iz lugarske surke skrojili ste crveni oklop? - smije se Petar Pan. - Fantazijom se kanite izvui? - Nije fantazija. Vidio sam jednog stranca kako je projahao oko opkopa naeg dvorca u crvenom oklopu, zaustavio me i ne to ispitivao o putu u Turopolje. - A lice mu se sjalo kao bijela mjeseina? - smije se dvor ski luak. - Petar Pan zna da vitezovi pokrivaju lice vizirima kad ne e da se pokau, a taj se oito nije htio pokazati. I kad sam mu rekao kuda vodi put u Mraclin, on je odjahao. Rekao sam Batoriju neka kae hrvatskim plemiima da je izdajica crveni oklopnik i plemi iz njihovih krugova. Sve sam to uinio zato da meu Hrvate bacim razdor. - To je svakako dobro oruje, samo zaralo pa se odmah razabire koliko je staro - veli Petar Pan. - Nikad nije tako staro da se njime ne bi potukli. To je hrvatska slabost koju sam iskoristio. - I potukli su vae bojovnike, okupali ih u opkopima. - Okupat u ih zato ja u njihovoj krvi. - Toj kupki bih htio prisustvovati, katelane. Ako uspijete, poklonit u vam se do crne zemlje. - Vodit u nae vojnike na pohod plemiima. Ve sutra po inje naa hajka na plemike povelje, kako sam to obeao, knee. Svi e oni biti vai kmetovi. To smeka kneev bijes prema Pencingeru i on se odmah uplete u razgovor, ispituje i edno eka njegove odgovore. Bit e slavlje, knee, kad vam dovedem u dvorac plemi e s poveljama koje emo zapaliti mjesto ivanjskih kresova i onda bive plemie pretvoriti u sluge. A sada oekujem da se do sutra predomislite i dopustite svojem vjernom sluzi da vas to prije uini banom. - Dobro, dakako, ali Gordana e sama priznati meni, samo meni. To u ve sam urediti. Nju i sina ima ostaviti na miru. Sad ja preuzimam u ruke da od nje dobijem priznanje. Upamti. - Sto due putate Gordanina sina bez bia, to e ona biti jaa u otporu. Nikad nee dobrovoljno priznati. - Valja iskuati tko je jai: va bi, ili kneeva mlada lje pota - otro naglasi Petar Pan. Nije vie ni odgovorio ni pogledao, nego se poklonio knezu i ostavio sobu: Lakrdija utei gleda kneza, a onda mu prilazi blizu i ape: - Na ovom se dvoru, osim Gordane nalazi jo jedan zarobljenk. - Gdje? - Tu preda mnom. - Ja zarobljenik? - Vi, knee. ba vi. Tamni ar vam je Pencinger. - Ne zbijaj glupe ale. - Va luak ovog puta govori ozbiljnije od svih mudraca. - Tko me zarobio? - Dvorska stranka.

- Luae, ja sam ovdje njen predstavnik i voa. - To su vam rekli da vas- izrabe za svoje osnove. - Kako bi to moglo biti, kad mi je sam kralj roak? - Ali njegova pamet nije u rodu s njim. - Ipak toliko da ne moe biti protiv mene. - On ne, ali drugi kojima je vaa batina nakon pokojne e ne trn u oku i nastojat e to prije da ga izvade. Tom je tvrdnjom kneza gotovo stjerao u propast. Uhvatio je luaka za kotunjavi lakat. Debele usne vise mu kao uvijek kad je uzbuen. Sav se trese dok mu rijei krue, mozgom. - Moj imetak, moja batina, to bi moglo boljeti Bakaa. - Miluje forintu kao mladi djevojku. - Dakle, i ti zna koliko kardinal dre za novcem? -Vidio sam onu okruglu njuku s mesnatim nosom i glavu koja nema vrata. Jedini kralj Ferante napuljski ljubio je novac kao Baka, ali Ferante je novcem pripravljao uitak sebi, svojim trabantima i svojim ljubovcama. U Bakaa imaju sreu uivati u novcu samo njegova dva prsta: palac i kaiprst kad premeu dukate iz jedne monje u drugu, iz crvene krinjice u plavu i obratno. Kad vidi forintu u neijim rukama, zadrhti kao mukarac kad opazi da drugi pase svoje oi na njegov oj eni. to stariji, to je lakomiji. Dragi knee, njega ubija muka to vi imate dvorce u Hrvatskoj, u Slavoniji, svuda gdje je ban Ivani "imao imanja i zato vas je stavio pod skrbnitvo. Pencingren je tutor. On mora paziti na svaki va korak. Knez se sve vie gubi u sluanju, a onda upita: - A zato paze na moje korake? - Pitajte ovako: zato ne mogu postati hrvatski ban, prem da mi je kralj ujak? Zar vam kralj ne moe podijeliti ast koju hoe? - Ne smije zbog hrvatskih zakona. - Ima li na svijetu kralj koji bi potivao zakon kad mu nije u raunu? Ako mu bude volja, on e jednostavno rei da pljuje na zakon samo zato to ga eli oprati od prljavih ruku koje njime barataju. Ali da se vama nije mogue domoi banske asti u Hrvatskoj, tome su krivi drugi. - Mnogo sam puta rekao kralju neka me imenuje, ali mi je uvijek odgovorio: Baka veli da to nije zakonito jer banovima ili banovcima mogu biti samo Hrvati. - Ni vaa pamet nije mnogo u rodu s vama ako se ve oda vna niste pitali: zato se Baka pozivlje n a zakon kad ga je toliko puta prekrio? Odgovaram odmah: nee on da budete ban vi. - Netko drugi? - Kako ste slijepi. Baka eli uiniti banom nekoga od svo jeg roda, moda i ovog Franju Ferencija koji ovdje jede va kruh. Prisegao bih: ovog mladia nisu poslali ovamo za drugo nego da nas uhodi. - Sto mi to veli, ovjee? - Rekao sam vam onog dana kad ste uhvatili Gordanina sina: vi ste ovdje magare koje nosi na svojim leima vlast. Ma gare e pobrati i stradati, a jaha e stii na cilj zdrav i ita v. Preko vaih lea eli Baka uuljati u bansku vlast u Hrvatskoj druge. Zato Pencinger ovako postupa s vama. Zato vam taji ime izdajice da se ne biste njime posluili, ve ga dri samo za svoje osnove. - Zar Pencinger nije razjasnio da nema izdajice? - Ako mu vjerujete tu glupu la, onda, naravno, moe divno potkapati vae banovanje. Onda vas moe lako opet navesti da muite sina najmonijeg plemia meu plemiima. A zato to ini? Da vas omrazi u hrvatskim krugovima i onemogui za sva vreme na. Jednom rijeju: vi ste oruje kojim on radi protiv vas. Vi

ste slijepi na oba oka. - Uguit e me pljusak tvojih strahota. Zar nisam ovdje ja predstavnik dvorske stranke i vlasti? - A njihove naloge prima Pencinger tajno i ne smije ih oda ti vama. Kad sam ga stjerao u kripac, istovario je nekakvu priu o lugaru, a vi jo pitate: zar nisam ja ovdje predstavnik dvorske stranke? Otvorite oi i ne dajte se zauzdati od Pencingera. Ne vozite njegov voz brana. To sam vam rekao ozbiljno pa sada ra dite to vas je volja. Posrnete li u svoju propast, sjetit ete se to je govorio Petar Pan. Ovo najnovije otkrie smlavi kneza. Zarinuo je glavu meu dlanove i oajava: "Samo se Baka protivio mojem banovanju, dapae, eki kancelar elnberg je rekao: neka avo odnese taj hrvatski zakon, dosta smo se nad njime pekli kao na ranju, dajte neaiu Brandenburgu neka banuje. Ali Baka prevra oima, die uvis svoj frnjasti nos kao neka prijetnja i veli: ne, ne, ne! Kako da onda Petar Pan ne bi imao pravo? Da, ovaj ovjek jedini mi je prijatelj!" Knez dugo gleda preda se, razmatra sam u sebi pa onda napokon tiho veli Petru Panu: Sve to si rekao, sve odgovara istini. Sad se tek sjeam kako mi je Baka vjeno kratio da budem oko kralja i odredio neka idem u Hrvatsku da ovdje budem njegov zamjenik. Htio vas je maknuti od kralja da vam ne bi popustio. Pre ma tome: ne dajte da vam gospodari Penoinger. Radite to vas volja i odreujte. - Samo te molim: nikad me ne ostavljaj s Pencingerom nasamu, mrzim ga, mogao bih mu poletjeti u obraze. Neka ne sluti to sve znam, ponizilo bi me. Morao bih ga otpustiti, a nemam hrabrosti. - Ne bi on ni otiao. Ali ja se ne miem od vas i kad biste me potjerali. A sada je potrebno malo udvarati se naoj ljepo tici. - Da idem sada k njoj? - Bilo bi prebrzo, ne smije ni sanjati da sam je zapravo na mijenio vama, ali danas ete joj udvarati iz daljine. - Takvo udvaranje nisam nikada vidio. - Tu se i nema to vidjeti. Udvaranje na daljinu je poeti no. Niti vi vidite nju, niti ona vas, a ipak udvarate arko, vrelo, strasno. - Kako do vraga? - Jednostavno: sada u otii i kazati lijepoj gospoi: njego va milost knez od Brandenburga izvolijevao me poslati s nalo gom da upitam milost kako se osjea va sin. Treba li lijenika? Onda knez moli neka bi vaa milost poruila eli li se moda va sin proetati dvoritem. Ima li vaa milost kakvih drugih elja koje vam knez moe ispuniti? On je spreman ispuniti sve to smije. Sutradan u joj priapnuti: knez bi vam ispunio svaku elju da ga ne uva Pencinger. Pr ekosutra opet: knez bi vas smje sta pustio na slobodu da sam nije zatoen od budimske vlasti. Vidite, ovako ete joj udvarati iz daljine, dopustit ete sinu da se slobodno kree dvoritem, a ja u se brinuti da nju jednog dana naete na svojem obrambenom o pkopu kao branitelja. Oboje ste zarobljeni od istog tamniara i jednog dana moete vi Bakau obrisati debeli nos. Jo ete vi u tabor Hrvata. asti mi luake. Dakle, da idem? - Idi i reci joj sve to misli da moe stei njezinu sklonost, a onda se vrati. Sve vie zapadam u sjeanja koja mi potvruju tvoje tumaenje da je Pencingera postavila ovdje dvorska stran316

ka. Varaju me, iskoriavaju, izigravaju me. Kako si to pogodio Petar Pan? - Gordana je rekla da je knez orue dvorske stranke. I onda sam odluio u vaoj prisutnosti ispitati od Pencingera da vidim je li vam taj ovjek iskren. Sada ste se uvjerili: lagao je da ima izdajnika, ili je lagao da ga nema. - I kako se bezobrazno nasmijeio kad sam rekao da u osvojiti Gordanu. Lupe se smije kao da sam aba krastaa, a ne lijepi mladi mukarac. - Taj smijeak otkrio je da ima tajne namjere. A niste li vidjeli kako mu se uri da to prije iznudi od Gordane kraljevia? Da se uri vama, bilo bi razumljivo njegovo pourivanje, ali kako to da on mora kraljevia imati to prije kad ga vi jo ne morate imati? to velite na to? Nije li odao da neto radi na svoju ruku? - Potpuno se raskrinkao. Ali nee. Kad osvojim Gordanino srce, imat u kraljevia i nju. To je tako prirodno i razumljivo. - I nikako drukije ne moe biti. A sada, knee, dozovite strae i zapovjedite im pod prijetnjom vjeala da mene, Petra Pana, puste Gordani u svako doba. Smjesta ispuni knez elju Petra Pana i odredi strai strogu zapovijed. A tada njegov ljubimac ostavi sobu. Laganim koracima ide trijemom. Strae mu se duboko poklone. Pokucao je na Gordaninim vratima. amir je ve bio budan. Spaziv Petra Pana, odmah se digao: . Neu leati, majko. Nita mi nije. Nimalo me ne boli. Ba nita. Njegovo blijedo lice dokazuje protivno, ali ni osloboditelju nee priznati bol. Petar Pan odmah javi Gordani da joj ima neto vano rei nasamu. Otili su u drugu sobu. - Plemenita gospoo, oplodili ste moju diplomaciju. Uspjeh je iznad oekivanja. Zamutio sam jednodunost i sklad meu va im protivnicima. Razdvojio sam ih. - Sada tek moemo raditi dalje. Ali recite mi neto potanje o razgovoru. - Kneza sam nahukao na Pencingera, sluei se vaom opaskom da je knez samo Bakaevo orue, a Pencinger njegov uhoda. I sada e protivnici jedan drugoga sumnjiiti, izigravati se. Ali vi morate svakako poslati knezu po koju lijepu poruku. Ja sam sada va ljubavni glasnik. - Samo pripazite da se glasnik ne zatri predaleko. - Onda u se opet vratiti. Htio sam od Pencingera saznati neke vane tajne. Ta vijest obuzme svu Gordaninu panju i ona ga ispituje, rije po rije, a on saopuje itav razgovor s Pencingerom, meu ostalim, i njegovu ispovijest kako je saznao za urotu. Gordana se razvedri: - Vidite, nespretnost je bila put do otkria uro te, a izda jicu je ubacio meu Hrvate da im narui jednodunost borbe. - Nisam toga mnjenja, gospoo, odmah u razjasniti. Onog popodneva, prije odlaska u Krapinu, sam je Pencinger poua vao tajnika kraljevske kancelarije Batorija kako se ima vladati i to ima rei plemiima kad ga zarobe. Govorio mu je ovako: "Pazi, tek kad ti javim da su hrvatski plemii zarobljeni u Lukav cu, rei svojim uvarima da nisi knez. Ako te pitaju kako je knez doznao za urotu, reci samo da sam dobio neko pismo od nekoga iz Turopolja, a zatim im reci slobodno: naao sam meu njima saveznika koji ih izdaje." - Vidite, to je zamka. - Sluajte dalje, Pencinger je govorio "Saveznik nije plae

nik, nego osvetnik kojemu su oni uinili grdno zlo i ba on e mi zato posluiti protiv njih." - Osvetnik? Tko bi mogao biti? - zamiljeno e Gordana. - Bila istina ili la, kad bih saznala ime, moglo bi se prosuditi koliko je mogua izdaja. Pokuajte saznati. Kad bi se knez jed nom ve htio maknuti u lov, mogli biste nesmetano ispitati lu ga re. Za vrijeme lova knez ide u umski lugarski dvorac. Nagovori te ga na lov. - A dok bismo mi bili u lovu, Pencinger moe uiniti s vama to ga je volja. - Istina je. Morate, dakle, ekati priliku. - A onda jo neto. Najprije je Pencinger danas tvrdio da ne moe rei ime izdajice, a kad je knez vikao neka prokae ime, uinio je neto neuveno ludo. Bez ikakva prijelaza uinio se pokajnikom i priznao da nema izdajice. Kao da se neega pobojao i lagao. A tada je rekao da je vidio crvenog oklopnika, ali ne zna tko je. Sve je zbrkao, dakle, lae, svuda lae. - Kraljica Beatrica donijela je iz Napulja crvene oklope za sveane palire. I ban Ivani imao je Lukavcu takve oklope. Niste ih vidjeli u kojoj dvorani? - Mislim u jednoj kuli. Jo u pogledati. - Ovakav je oklop u naem kraju neto nevieno i zato napadno. Ako ga netko nosi, onda eli upasti u oi. Pripazite na to, gospodine, i nastojte doznati postoji li izdajica ili ne. - To e Pencinger ljuto kriti, ali vidjet emo. Svakako je udno zato sad odjednom on sam sebe tjera u la. - Pencinger govori knezu sad ovo, sad ono. Znak da mu taji istinu, a to potvruje da radi mimo kneza za dvorsku stranku. Meni je mnogo do toga da saznam postoji, li izdaja, ili je meu Hrvate bacio priu o izdajici da izazove razdor. Moda se gospo da dravnici spremaju na neki novi napadaj na Hrvatsku i nas toje oslabiti nae redove? - Jest, ovih dana Pencinger kani navaliti na turopoljske ple mie, spaliti im povelje da ih uini kmetovima. Gordane se teko kosne to otkrie. Ustala je uzbuena i rasplamsana gnjevom: Iskoristili su otsutnost hrvatskih junaka na bojitu da nam kue pretvore u bojno polje? Zar su posve izgubili pamet? Oni e im se strahovito osvetiti. Ogorenjem plamte lijepe bademaste oi i sjaju nekim uzvienim dubovima sjajem. Petar Pan dugo uti i promatra njenu etnju odajom. Onda je tiho pita: - Primate li moju asnu rije da vas neu iznevjeriti pa mo rao malo iznijeti i svoju glavu pod udar pogibelji? - Jo prije nekoliko sati rekli ste: pokuat u sve to nee ugroziti moju glavu. Kako da razjasnim tu promjenu? - Dananji prizor u kuli otvorio mi je nov svijet, nove lju de. Dok sam tamo razgovarao s knezom i Pencingerom, osjeao sam kako ste me s nekoliko rijei uinili svojim suradnikom. Onda sam idui k vama razmiljao o udesnom herojstvu tamo u kuli gdje se ena i majka i sin potpuno predaju u slu bu uzvienih ciljeva. Napokon sam rekao sebi: ipak si ti kukavi ca, kad revoltira, osveuje se izvan granica pogibelji. Ova t e ena sa svojim sinom pregazila. Nisi nita drugo nego obina bitanga ako joj ne prui pomo, ne samo polovinu. Vi ste u meni probudili ovjeka koji se ve duevno okuio u ovoj pok varenoj pljesnivoj okolini. Gospoo, pouzdajte se u mene. - Ja sam ve odluila da se posve pouzdam. - Dakle: to bi imalo biti nae prvo djelo? - Zatititi sina od Pencingerovih muenja. Drugo mi je spo

redno. Da djeaka mogu obzidati sigurnim bedemima, ja bih a mila ovdje dok god hoe zla kob. Moram neto pronai, a moda i vi naete misao? - Prvi je korak uinjen. Razmiljat u to bi se dalo. - Kad biste mogli nai puta da samo jedan ovjek izvan dvora sazna u kakvom sam zatoenju. - Poto je knez danas onako odbio vae zemljake, kanoni ka i plemia, vie oni nee doi. - Ima u Turopolju mladih ljudi "koji bi svakako pohitali u Zagreb da jave banovcu i Kaptolu. Imam tu i znanca upana i mladog plemia Kuevia. - Sve je to-vrlo teko. Nikog ne mogu poslati iz dvora, a da katelan ne bi znao. Krenem li ja s knezom, vi ste predani Pencingeru. Ali kako bi vam mogli vai pomoi kad bi doznali is tinu? - Otili bi kralju Vladislavu. - On je spuva kao i njegov neak. I kralja su dravnici ve estio namoili u svoju kaljuu. - Vladislav nosi Bakaev jaram kao vol, ali istodobno stre pi od Hrvata. - A zato? - Jer zna: dok Hrvati nemaju svojih pravica i sloboda, dot le nema sigurnosti ovom kraljevskom prijestolju. A zna i to da moj mu Damir nosi u svojoj moi sigurnost krune. - Ako, dakle, sazna to rade s vama, od straha bi neto ui nio. Razumijem. Smislit u kako bih kroz ove zidine poslao vijest da je sve la to je knez proirio o vaem dobrovoljnom boravku u Lukavcu. Poto su se o svemu sporazumjeli, on ostavi Gordanu pa ide knezu i hrani ga slatkim laima o Gordaninu ushienju zbog njegova vitetva, ljepote i mladosti. U kastelanovu uredu sjedi Pencinger i nastavlja pisati ve prije zapoeto pismo: - "Kad sam ve imao gotovo njezino priznanje, uletio je knez i sve pokvario. Napio se ovog puta, umjesto vina, otrovom svojeg dvorskog luaka. Vaa svjetlost i presvijetlost neka mi izda nove naloge kako da postupam s knezom. Sasvim se promijenio. Otkad je ova ena pod naim krovom, kao da su se promijenile i sluge i sluavke, ak i nai razbojnici i ubojice to smo ih svrstali u kneevu vojnu druinu. Tko bi ikada mogao zamisliti da takav razbojnik nee udariti. A ipak se to dogodilo. Uvjeravam vas: sve se u toj kui izmijenilo. Ne putuje se vie na orgije u krapinski dvorac. Sve mi. se ini da su kopljanici pravo rekli: ova ena ima mo tajnih arolija. To dokazuje Petar Pan. Taj duhoviti sarkastini zabavlja odjednom se podigao do kneeva savjetnika. Pod njenim dojmom taj ovjek je na putu da bude saveznik eni krvnog neprijatelja vae presvijetlosti i itave kraljevske vlasti. Njegov dananji nastup nije vie ala, nego veleizdaja. On se mijea u poslove kraljevske vlade i tamo gdje biste mogli posve glatko i nesmetano kroiti naim ciljevima, njezine putove zatrpava izdajnikim zaprekama, odnosno, kopa jame tamo gdje biste mogli posve glatko i nesmetano kroiti naim ciljevima. Nitko ne poznaje kneeve slabosti kao on pa ga obmanjuje da e po sklonosti zatoene ljepotice postati ban. To je sada najnoviji ir koji je izrastao na kneevu tijelu, a prouzroio ga jeJ Petar Pan. Kardinal Baka naredio mi je: im opazim da bi knez mogao kvariti nae tajne poslove u Hrvatskoj, neka odmah javim vaoj presvijetlosti i tada e smjesta zatraiti od kralja runo pismo da neaka zovne u Budim. Sada je nastupio taj moment. Kneeva prisutnost nanosi teku tetu ciljevima vae stranke. Molim, dakle, da to prije odstranite njegovu kneevskir milost, zajedno s dvorskim lakrdijaem. Samo tada mogu doznati za boravite nezakonitog kraljevia kojega kardinal eli to prije dobiti u ruke. Ve spremam naroite okove koje ne moe nitko, osim mene, 320

skinuti lijepoj gospoi, a isto tako i bi s okrajcima od eljeznih bodljika. Sve e to biti zaas svreno samo da se ova dvojica odstrane. Neka se vaa svjetlost pouri, jer nam je potrebno vremena da sve ovdanje malo plemstvo spremimo pod udar izdajstva. Sva borbenost u Hrvatskoj dolazi u prvom redu od malog plemstva. Baka je rekao da je to malo plemstvo klica svega otpora u Hrvatskoj, a od te klice izrasle su petlje, velikai. Zato su i oni protiv vlade. Dakle, zapoet u unitavati klicu, a kako su sada na bojitu svi stariji i zreliji, bit e mi lako. Vjerujem da u po strahu i trepetu ena doznati gdje poivaju njihovi titovi, naime povelje. Kad ih naem, javno u ih spaliti, kako mi je naloila vaa svjetlost i ostala velemona gospoda. Knez je bio oduevljen kad sam mu to predlagao, ali pod utjecajem Petra Pana mogao bi me i ovdje spreavati u vrenju vaih naloga. Dok ne stigne kraljevo runo pismo da se knez zove u Budim, povest u vojnike na hrvatske maloplemie. Dotle e biti dovreni okovi i novi bi. Oni e Gordanu sklonuti da mi odmah otkrije kraljevievo zaklonite nakon prvog udarca. Taj bi dovoljan je jamac da nee kazati krivo mjesto boravita. Neka se toga vaa svjetlost ne boji. Kad prokae kraljevia, otpremit u je odmah u Budim kako mi je vaa presvjetlost naloila po gospodinu Batoriju. On je sad u zatoenju, to sam opisao vaoj presvjetlosti na prvoj stranici ovog pisma. Kako vidite, moja je zadaa ovdje velika i teka. Imam plan za rat protiv plemikih povelja koje e oni dobro tititi i krvavo braniti. Moramo se latiti i bestidnosti i svetogra jer inae nikad neemo vidjeti klice hrvatske borbenosti, a kamoli do njih doprijeti, uguiti, pogasiti ih, iskorijeniti. Neka, dakle, gospoda, prime sve pritube koje stiu od Hrvata, neka obeaju kazniti zloince, neka se zgraaju, obeavaju, a nas puste u miru da unitavamo hrvatske glave, uutkavamo njihove prosvjede, diemo strahovlast u podmukloj tiini, inimo sve to vie moemo tajno. Neemo utati dok ne unitimo klicu da ne rastu petlje. A kad se vrate oni s bojita, uniteni, izmrcvareni, nai e opustoeno polje. Nadam se od vae presvijetlosti, i Bakaa, i kralja da e uvaiti i naplatiti moje velike zasluge za ubijanje hrvatskih klica i nadam se da e i moji vojnici dobiti svoje, a isto tako nagraditi one saveznike koji mi pri tom poslu prue pomo, a ona se mora to vie nagraditi to e oni ipak pomagati nas, neprijatelja protiv svoje zemlje. To se mora dobro naplatiti. to sam obeao, moram i izvriti i zato mi kraljevska vlast mora to prije poslati tisuu zlatnih dukata. Neka, dakle, vaa presvjetlost brzo puni kese i poalje po brzotei. Isto tako i kraljevo runo pismo da knez i Petar Pan moraju smjesta na kraljevski dvor u Budim. Hitno ekam novac i zapovijed i duboko se klanjam pred licem vaim najponizniji sluga. Sigismund, barun Pencinger i-: Svrivi pismo, katelan namigne mladiu koji je stajao u dnu sobe i ree mu: - Petar Pan mogao bi te sresti dok bude izlazio iz dvorca. Doi, sam u te pratiti sve do preko opkopa i da si jahao do Budima mahnito. Mijenjaj konje koliko moe. Tada Pencinger otprati brzoteu koji krene u Budim. IZDAJICA Opet je svanula nedjelja. Pred crkvu Sv. Barbare dolaze ljudi. ene u sveanim haljinama, s izvezenim surkama i plemikim zobuncima. Svijet dolazi rano i zaposijeda ledinu ispod granatog drvea. Imuniji sjede pred krmom. Svatko donosi sobom zalogaj i gutljaj da se okrijepi nakon dugog hoda, vonje u kolima ili jahanja. A pri tome pripovjedaju i sluaju prianje drugih. Svaki pojedinac, svako mjesto, selo i dvorac donosi sa sobom po koju novost to su je uli od putnika, glasnika, putujuih trgovaca i drugih lutajuih koji bi proli njihovim selima, dvorcima i krajem. Prepriavaju vijesti, priaju dogaaje, bili istiniti, iskrivljeni, izmiljeni, svejedno, svi ih rado sluaju, o njima govore, raspravljaju i tako povezuju svoj ivot s nepoznatim ljudima udaljenih krajeva. Zato se svi ure nedjeljom pred crkvu da uju novosti ili ih predaju drugima.

Sjeli ljudi pod stoljetno ogromno turopoljsko drvee. Proljetno sunce ugrijalo zrak pun svibanjskih mirisa. avrljanje prija ljudima vie nego doruak. Mnogo se toga zbilo nadaleko i iroko njihove ravnine i tamo daleko gdje su breuljci posuli itav kraj. uli su ovo i ono, a sve se splee i preplee. Dolaze jedni k drugima, plemika selita i plemike kurije i s napetom znatieljom pitaju i sluaju. Ne od zabave, nego da olakaju jade i nevolje. A lukavaka gospoda, zastupnici dvorske stranke, pobrinuli su se da bude pregrt nevolja za razgovor, raspravljanje, jadanje. Napadaj Sigismunda Pencingera prije tri dana na plemike kurije teko je ozlijedio ljudski osjeaj itavog kraja. Dolaze plemii iz svih mjesta. Kad se pojavi koji od oplije-njenih, okreu se svi k njemu, punim srcem i suuti i pitanjima koja su izraz ogorenja. Razjanjava se, raspravlja, obnavljaju dogaaji, optuuju opljakani i oni poteeni u potpunom uvjerenju da lukavaka adaja jednog dana nee proi mimo njihove kue. Tue se ene, kunu starci, prijeti mlade. Sve vie dolaze ogoreni ljudi i ledina pred crkvom pretvara se u nabujalu rijeku prosvjeda. Odjednom se svi zatalasaju. Na ledini dolazi sestra Velislava Arbanasia. S njom su majka, mlaa sestra i braa Petar, Juraj, i Velislav. Lijepa, jedra i zdrava djevojka blijeda je, obara oi od nanesene joj sramote. Saa-lijevajui, prilaze joj ene, djevojke. Ne obaraj oi. Nema Turopolje enika koji bi te prezreo zbog prokletog silnika. Sramota ne pada na tebe. A mladi se ljudi okupe oko Velislava i apu mu: Osvetit emo tvoju sestru kad doe as. Svatovat e ona ba zato to su uinili s njom takvo zlo. A onda se ljudi svih suija okupe oko Velislava. Najmlai plemii svih selita i kurija, jedni uz druge, grnu oko Velislava Arbanasia, Smiljana Pogledia i drugoga koji su bili u urotnikoj otmici u Zagorju. - Recite nam to se to govori? Bili ste uhvatili kneza? A on vam je utekao? - Je li to mogue? - pita stariji sijedi plemi Lukini. Pustili ste ga da utekne. Ti, Velislave, i svi vi? - Nita nije bilo - odgovori Velislav. - Kau neki da ste ga pustili uz otkupninu? - primjeuje drugi pognuti starac. - Kakva je to otkupnina? - To su krive glasine. Nita od svega nije bilo - brani se Velislav. - Zagorci su uhvatili kneza, a nai su se, ba nai - pogaa li s njime. Hoemo da znamo - trae starci. - Jeste li osramoti li nae lice? - Doli smo da ujemo je li istina to se to pripovijeda trai drugi starac. - Tko pripovijeda? - pita Pogledi. - Svi lugari grada Lukavca. - Lau, samo da bi nas meusobno posvaali - tvrdi Velis lav. - Neto je ipak bilo. Govorite. Ili nemate hrabrosti da priz nate? - Doli smo ovamo da ujemo to se dogodilo. Tko je bio, gdje i kako? Poloite raune o svemu. - Sine, ne moe se ljudima tajiti - pozove otac Velislava. Ljudi hoe neto vidjeti ili neto znati. Neprijatelj to zna i zato iri lane glasine. Takvi su ljudi. Kad ne vide to radimo i ne zna ju, zar su oni krivi ako su njihove due prestraene? Ogoreni, oja eni, vie nikome ne vjeruju. Kad te biju sa svih strana, onda mi sli da i onaj nosi pod plastom bode koji je trgnuo ma da te brani. Nema tu pomoi, Velislave. Mora im rei to je bilo.

Sve bunije se talasa svjetina, sve glasnije trai objanjenje. Napokon se Velislav pokori. Izie na ledinu i digne svoj eir: Kad elite, ujte to je bilo: dozlogrdilo je mukoj mlado sti zlo to ga prosipaju po naoj zemlji kraljevski dravnici. Dozlo grdilo je ekanje dok se ne okupe nai junaci s bojnog polja pro tiv Turina. Umjesto da se ide na razgovore kraljevskim savjetni-

cima u Budim, da se troi pergamena i crnilo za prosvjede kod nijemog kralja, muka mladost odlui se na smioni in. Svjetina slua. Usta, oi i srca irom su rastvoreni. Nitko ne trepne okom. Velislav im prikazuje urotu i objanjava kako je izvedena. Sluaju ljudi plan mladin urotnika kao glas iz neba. Nitko ne prekida, nigdje ne prodre rije, svuda teko oekivanje. Odjednom Velislav izree sudbonosne rijei: U nekom dvorcu, gdje smo ga zarobili, odjednom smo do znali da je onaj kojeg smo uhvatili samo nalik na kneza kojeg nitko od nas ni od vas jo nije vidio u oko, zato je mogao poslati drugoga, umjesto sebe. Mrmor, zaprepatenje, uenje i slutnje rasplamuju ljude. Kako je to bilo? Tko ga je obavijestio? Padaju pitanja, a Pogledi odgovori mjesto Velislava: - Niko ne zna kako je knez doznao za nau namjeru. - Izdajstvom - ubaci Velislavljev otac. - Tko bi to poinio? - padaju pitanja. - Ne moemo okriviti nikoga jer ne znamo - odgovora Ve lislav blijeda lica. Hoe da bude vjeran obeanju upanu Berislaviu. Ako je ve bio prisiljen rei to su uinili i kako je ispalo, a ono barem zatajati ime izdajice. - Ni na koga ne sumnjate? - Tko smije udariti ovjeka tako stranim razbojnikim oru jem kao to je sumnja? - Vi se ne trudite da doznate tko je potkopao uspjeh uro te? - Traimo ga, ne moemo ga jo sada otkriti, ali nee trajati dugo. - Djeco, ne moete ni prstom maknuti, a kamoli maem dok se ne vidi gdje je izdajnik. Nita ne moete, savezanih ste ruku dok ga ne otkrijete. - Znamo to sve i neemo mirovati. - Proklet bio na ovom i na drugom svijetu. Svaka misao kune, svako srce mrzi, svaka dua zove osvetu s neba. Crvena su im lica, zapaljene zjenice, suhe usne od ognjenih kletvi. Neznani izdajica uao je u njihove redove, u misli, u predodbe. Uljezao u unutranjost njihova ivota kao crv u jabuku. Uvukao im se u mozak kao jeza u kosti. Ni o emu, ni o kome se ne misli i ne govori, samo o njemu, nepoznatom, neznanom i od svih prokletom. I svi osjeaju kao da ih je neto pritislo o zemlju. Ide Kuevika sa svojom keri - veli neka ena. Objava je pala kao neko olakanje. Razbudili se, pokrenuli kao da od nje trae, oekuju objanjenje. Pohitali su prema staroj gospoi koja dolazi s Jasenkom. Mati u svojoj crnoj svili. Poznaju tu haljinu. Nosi je otkad je ostarjela. Nosila ju je i njena majka. A ipak, svake nedjelje, kad u njoj ide u crkvu, ini se svima kao da je neto veliko, sveano i novo u naborima stare crne haljine. Sijedu kosu pokrila je visoko krojenom kapom iji je kostur sastavljen od drvenih sipki i krobljenog platna, a preko toga napeta je crna svila. Jasenka je obukla krasnu novu haljinu od ruiaste tkanine, s plavim vrpcama i svjetlucavim zrnjem opivenom vrpcom. Tu haljinu ila je Kuevika svojoj keri u stalnom uvjerenju da e biti brzo isproena, bilo od Arbanasia, bilo od imunia. I

pourila se da djevojka nastupi pred crkvom i na misu u haljini, dostojnoj mlade i lijepe nevjeste. Prosci su proli mimo Jasenke, a povrijeena majka odredi svojoj keri da odjene haljinu. Majka hoe da joj se ki svia za inat onima koji nisu doli. I nije promaila. Naas sva muka mlade gubi misli i pi u krasnoj njenoj djevojci. Vrpca joj se ljeska povrh ela, pletenice padaju duboko niz pojas i svima se ini da bi se pretvorile u tamni plat kad bi ih rasplela. - Vidite, majko, odvie smo rano. - Htjela sam uti to ima novo - veli ona. - Ali vidi: Tu ropoljci su neto ivi, gotovo ugrijani. Dolaze prema nama. to im je? Nekoliko ljudi ide im u susret, pozdravljaju ih, brzo pitaju za zdravlje i kuu, jer prije toga nije pristojno zapoeti drugi razgovor. I sada svi jedva ekaju da Kuevika to bre odgovori na pitanja koja se iz pristojnosti moraju postaviti. I Tomislava odgovori sve kako valja, a onda oni hitro uvale svoje elje. - Jedva smo vas ekali, gospodarice. - A zato ba mene? - Velike strahote dogodile su se ovdje. - Kakve, za ime boje? - Izdani smo knezu Brandenburgu i njegovu oporu u Budimu. - Izdani? Kako ljudi? U emu izdani? - Meu potene zaao neki razbojnik i odao knezu urotu. Odao je nae mlade plemie netko izmeu njih. Jest, izdajica je meu njima. Da nema tog izdajice, ne bi danas vie lukavaki harambaa gospodario nama ni drugima. - Pripovijedajte to je bilo. Jasenku nitko i ne gleda. Smetnuli su je s vida i s uma. Svi se ure ispripovjediti potovanoj starici to su uli da to prije ona kae svoju. Potisnuta u pozadinu, djevojka slua uzrujano pripovijedanje o naumu mladei i o izdajstvu neznanoga. A gospoa Tomislava Kuevi svoji meu njima u crnoj svili, crnoj kapi, bledunjava lica i crnih oiju koje jo uvijek sjaju udnom svjetlou. Stoji i slua. Obrve joj se skupljaju. Ljudi promatraju njeno lice da bi u njemu proitali eljeno objanjenje. Mrane sjene u njenim oima navjeuju neke daleke crne oblake to joj na svojim krilima nose priu punu strahota. Oni je nasluuju, ekaju, eljno kao neto to dosad nisu znali, to im donosi odmazdu za neizvjesnost, strah, za muku i bol koju im nanosi otkrie o izdajici. Ve su sve rekli gospoi Tomislavi. I sada ute. Istrauju joj lice, pogled, obrve, tako neobino govorljive obrve, iji drhtaj poznaju kao glasno izgovorene rijei. I razabiru, itaju da pria dolazi, ili se raa. Svejedno, samo da doe. Brzo doite, svi, pripovijedat e. I grunu k njoj blie. itav kraj poznavao je prie Tomislave Kuevi. I daleko na Griu i Kaptolu, u Zagorju, svuda se pronosio glas kako ona umije pripovijedati o davnim stvarima i prastarim vremenima. I traili su njene prie u drutvu, na sveanostima i kad bi je sreli pred crkvom. Traili su njene prie svagdje, plemii i kmetovi, a ona ih nikad ne bi uskratila. Otkuda te prie, nitko ne pita. Svejedno. Oni ih sluaju kao lijepu pjesmu, kao prosvjed, utjehu, molitvu, kao zvukove crkvenih zvona od kojih se nadaju da e nad usjevima rastjerati crne oblake. Jedva to su je ugledali na ledini pred crkvom, jedna misao, jedna elja preleti njihovim duama: ona mora kazivati priu o izdajici. I ona se ne brani. Gleda nekud daleko kao da joj se negdje neto ukazalo. Jasenka ostaje u pozadini blijeda, u prsima drhtave sjene, u mislima sive slike, nejasne, a ipak prouzrokuju strah. U uima joj bruji stotinu rijei, as prije izreenih. - Rekli ste da je Brandenburgu izdao brau? - pita Tomis lava Kuevi. - I zato nisu oteli pravog kneza. Podmetnuo im je ovjeka

sebi slinog, a oni nikad nisu vidjeli njegovo prokleto lice kao to ga nismo vidjeli ni mi ni vi, nitko od plemia u ovom kraju. - Izdajstvo. Danas, u ovoj strahoti, koja nas nae, izdao je svoju brau onome koji je bije? - Izdajstvo. To vele i Velislav Arbanasi, Smiljan Pogledi, Lektori i Petar Arbanasi i svi redom. I ona ih gleda. Potvruju, samo neto odvie mirno, suzdrlji-vo, kao preplaeno. Velislav i ne kazuje nita, ve gleda u staricu plahim pogledom pa se obazre za Jasenkom. Tamo je daleko iza skupine koja okruuju majku. Blijeda, zamiljena, moda i uplaena? Odvie je daleko od njega da bi mu to bilo jasno i nema vremena misliti o tome. Ljudi su utihnuli i upiljili oi u staricu. Pogled joj se gubi daleko, preko glava ljudi to su posjeli oko nje po ledini. Tanke usne otvaraju se. utnjom eka svjetina rijei to e sada pasti s ovih usana. "Hrvati oru, lome koplja, spremaju kruh i pau ma. U borbi oni nikome ne daju svojeg, nou i danju znadu svoje uvati. Braa u slozi, braa u ljubavi, braa u borbi, u dobru i u zlu, u svakoj su se najezdi znali odrvati. Jednog crnog dana grdna neman, visoka, kao svemir, bacila se na Hrvate. Jedan br at, podmukle due, zla srca odmetnuo se. I protiv roene brae, protiv roene grude, protiv roenog doma svojeg, pruio je pomo neprijatelju. Tiraninu je izdao brau svoju. I lance na ruke brai svojoj okovao. Tiranin nevoljni bio je gospodar Hrvatima zbog izdaje roenog brata." "Ali Hrvati, peine, hridine, jo i okovanim rukama ma hvataju i zameu ljute borbe, svakog vijeka, ljeta i dana." "Ogorena braa odrala su vijee. to da uine s izdajnikim bratom, pitaju jedan drugoga". "Ubijte ga! - savjetuju mladi..." "Golemu je kaznu zasluio - vele stariji - ali krv je krvi nae!" "Ubijte ga da naom zemljom ne uzmogne sijati sjeme kau mladi." "Tamnica neka mu do smrti bude stan - predlau stari." "Kroz reetke noni e vjetar pronositi njegovu zlou. Takav skot mora se utamniti da naa djeca o njemu nikad ne uju i ne doznaju." "Okrutnosti vam je puno srce kad ste poeli eati za krvi. Neka nevjernik ide svijetom bojim. Ni praha, ni zloe, ni traga, ni glasa nee mu biti u naoj zemlji." ... I osuda je pala. Morao je poi u progonstvo." Slua svjetina, nitko ne makne rukom ni glavom. Zapiljili se u njezine iroke, rastvorene zjenice koje kao da itaju u dalekoj daljini. Magla je pala na lice, gorina na usne. Otrije zvui njezin glas: "I prognani brat luta svijetom. Gdje god se pojavi, mukarci ga preziru, ene se od njega odvraaju, djeca mu bjee s puta. U samoi jedina mu druica: sramota." Svi su poustali s ledine pa e Tomislavi: - Strahota je to nam rekoste. A istina je. - Otkud ste uzeli ovu priu? - Upisana je gore na nebu, dolje na zemlji, u suncu, u zvijez dama, na svakom mjestu, u svakoj travi, na opomenu. ute i misle. Nema vie drugih misli, nema drugih govora, drugih predodbi, osim jedne jedine: pria o izdajici, pria o kojoj veli Tomislava napisana je na nebu, na zemlji, u svakoj trav-ici, a sada u njihovim duama posijana opomenom. Iza njih stoji Jasenka. Mutno joj je u mislima, ledeno u srcu. Svaka rije majine prie pogaa je kao da se netko nabacuje bodljikama u lijepu malu glavu. Pria je strai, mui, protiv volje povezuje priu o kobnim razgovorom sa imuniem. Uzalud se brani, bjei, misao goni njeno srce kao vuk ovcu. Slabost je obuzima, osjea da e pasti u ralje i cviljeti, trpjeti, nestati. Zato su dole ovamo? Zato je mati sve to ula, sve to priala? Zato sestrinsko srce mora samo nositi teku tajnu svojeg otkria, imuni-evih sumnja, na koju pada ova pria, teka kao odron peine?

Mui se ovako sama u sebi i digne pogled da potrai kakvu drugu misao. Nedaleko ispod granatog drva spazi Vilenu. S njom je otac upan Berislavi i njegova sestra. Jasenkina panja zapne o lijepe plave oi svoje nedavne drugarice. Maglen joj pogled, lice blijedo. Zar se i na nj svalila neka nevolja? uti i udno zuri. Kamo? Zato? Jasenka trai smjer Vilenina pogleda. Upiljen je ravno u Tomislavu, njezinu majku. to ima tamo gledati? Dolazi blie, stalno upirui pogled u staricu koja neto pria ljudima. Vilena pristupi i oslukuje, skrivajui se iza drugih ena. Jasenku obuzme neodoljiva elja da obie krug i doe joj otraga. ini joj se da se zadahtala od zebnje, od ega li? Nagloise okrenula i sukobila se s Jasenkom okom u oko. U prvi as kao da je zaboravila razdor, ali je morala neto rei, primijetiti: - Strana je ova pria tvoje plemenite gospoe majke. Nikad nisam ula neto strahovitije. - I tebe je streslo u dui, Vilena? Jasenka gleda u blijedo lice i osjea kako joj dru ledene ruke. - Zato bi me streslo? - pita ona udnim naglaskom. - Lice ti je bijelo kao vrpce pod tvojim vratom. - I tvoje je danas izgubilo svoje rumenilo. - Danas su svi ljudi blijedi i ustraeni. - Govori se da je poinjena izdaja. Nisi ula o tome, Jasen ka? - Da, ula sam, ovdje na ledini. - I ne zna se tko je bio izdajica? - pita Vilena. - Da se zna, sigurno bi ga prokazali. - A moda taje, jer ale obitelj - primijeti upanova ki. - Izdajica ima i obitelj? Dakle, ti ga zna? - Otkud bih znala. Nekako se ini da ima obitelj i zato taje jer ne bi dobro proao kad bi narod doznao. Gnjev obuzme Jasenku, a taj je uini jakom, pa se gotovo izazovno zagleda Vileni u plave oi. - Kad ne zna, zato onda nagaa, izmilja? Izdaja nije momak da s njime oijuka. - Teko djevojci kad nema s kim oijukati - odgovori lijepa plavua i ostavi Jasenku pa se uputi k svojemu ocu i tetki. Oko njih su kapetan i suci u ivom razgovoru. Na ledini, pod kronjama, okruena je narodom gospoa Tomislava Kuevi. Svi je ispituju o izdajici kojeg im je prikazala. Sad ga svi nose u predobi jasno i snano i sipaju na nj prezir, gnuanje. I pitaju: tko je? Gdje je? Kako mu je ime? Otkuda je? S tim su pitanjima navalili na Velislava Arbanasia, na mladog brata Petra, na Smiljana Pogledia i svakog mladog plemia kojega bi vidjeli u njihovu drutvu. A svi se brane: - Ne znamo tko je. Kad bismo ga bili pronali i dokazali mu krivicu, vie ne bi gledao sunce. Ljudi zagledaju jedni drugima u lice kao da svatko u onom drugom trai skrivenu neman to se dovukla k njima. Izdajica je uao meu ljude. Izdajica koraca s njima, die s njima, ivi. Goni ih samo jedno pregnue: da njegov ivot to prije ugasi. Zvona se oglase. Svi se diu. Plemike ene i djevojke pokupile svoje duge suknje, poravnale ukrase na glavi, kmetice svoje pee, muki poskidali klobuke. Sveani zvui zvona zovu ljude, a izdajica ide k njima u crkvu. Uvukao im se u molitvu. Nita ga ne moe odagnati. Zaigrao je na najtanje strune njihovih dua, nadgrobnu pjesmu sam sebi. CRVENIOKLOPNIK Gospoa Tomislava Kuevi ide uz Jasenku i pozorno promatra njezino blijedo lice, sumornost njenih oiju. - Nisi bolesna, Jasenka?

- Moda i jesam, majko, glava me boli i u prsima - veli dje vojka i ne lae. Molitvu naroda u crkvi osjetila je u kostima. Jedva se zadrala da ne klone. Muka joj je a niotkuda pomoi. Kad bi se barem odnekle pojavio Jelenko. Kad bi doao da nesretna djevojka is-plae svoju muku. Na ledini opazi arka kako se uri k njima. Krv joj poleti u blijedo lice. Ide k njemu. - Jelenko je stigao? - Nije, gospodarice, ali dolaze vojnici iz Lukavca. Eno, iza one ume. Mnogo ih je. - Onda opet idu plijeniti nae kue? - Jao, boe! Crni glas prenese se od usta do usta na ledini. Moda izdajica vodi sada lukavake plaenike. Mladi plemii zaas su na okupu. Vijeaju. Velislav ih poziv-lje: - Ako idu plijeniti, svatko je izdajica tko ostane kod kue. - Idemo svi do jednoga - opetuje tridesetak mladih plemi a. Sam upan Berislavi pozivlje mukarce: Ostanimo zajedno, brao, nitko neka ne izree rije, nitko neka ne takne drak maa dok oni prolaze mirno. Neka se ne izgo varaju da smo ih izazvali. Ali ako se usude dirnuti u nas, ubio ih Bog. I posluaju svi. Nijemi su i spremni. ene u crkvu - odreuje upan zabrinutim glasom. Nitko ne zna to se moe dogoditi. Sve ene u crkvu. Zaas su se sklonule u prednji dio crkve. Tomislava i Jasenka su posljednje i najblie vratima. Mukarci su se poredali pred crkvom i upiru oi niz cestu. U magli praine, mirnim kasom, u smeim i tamnim odorama, pribliavaju se vojnici. Koplja su im u ruci, a kacige na glavi. Na elu su dvojica, neto poodmakli. Oito voe. Svijetle im kacige na glavi, viziri su sputeni do pod-bratka. Pokrili su crne obrazine da ih ne upamti pravda - veli Arbanasiev stari otac. Onda etu opet pokrije gusta ivica i sputene grane drvea uz cestu. Muklom kletvom u dui eka narod da se opet pojave. U blizini crkve, iza ivice, izlaze na istinu dvojica sa crnim vizirima. Koraaju. Iza njih se protegne konj, odskoi i pojuri naprijed. - to je to? - preneraze se mladi plemii od Velislava. - Kakvog li jahaa? - apu drugi. - Gledajte udovite. Mukarci su se maknuli, razgibali. Susjed se obraa susjedu pitajui, a nitko nema odgovora. Nikad ne vidjesmo to slino. Mladi plemii stisli su se iznenaeni, zbunjeni. Titraju im rjenice, dru ruke, nesvjesno se laaju drka svojih maeva. - Ljudi, zar ... - On je. On, brao, jadna mu majka. - Crveni oklopnik. Tako je rekao krivi knez - bolno usklikne Velislav u vatri uzbuenja. - On je to. - Tko on? Izdajica? - nagrnu oko njih koji su uli usklik i zabadaju vrele poglede u jahaa, promatraju njegovu visoku po javu, snano dranje i vitko tijelo u oklopu presvuenom crvenim suknom, obrubljeno zlatnim resama. Na glavi mu siva kaciga s velikom gustom kitom crvenog perja. Neproziran vizir pokriva mu lice kao i drugoj dvojici njegovih drugova. Ne gledaju ni lijevo ni desno ve jau cestom. - Izdajica! Izdajica! - proirio se glas od plemia do crkve nih vrata.

- Ako je on tamo, nije meu nama - okrene se Ilija Vukan Velislavu Poglediu. Gledajte, tamo je onaj koji nedostaje ovdje meu nama. Smjesta se sagne k njemu Arbanasi i otro zapovijeda: - uti Ilija. Tu su njegova mati i sestra. Da nisi otvorio gu bicu. One nesretnice nisu krive. - Zbog Jasenke taji? Udarit u te po jeziini i vie nee ujedati nikoga. Preplaio se, uutio, jo jae zarumenio, a usne. mu se smijee kao da se sav rastapa od zluradosti. Pazi - zaprijeti mu i Pogledi. - Uini li neto protiv od redbe upanove i volje moje i Velislavljeve, izbacit emo te iz brat stva. Ustuknuo je i sa smijekom se ispriav a: Govorim samo od ale da malo razvedrim ovu sliku stra hovitog uda. Evo ga, pogledajte mu tijelo, dranje, sve je jasno. "I previe!" - veli sam u sebi Velislav, jedva diui. To otkrie zakopalo je njegove nade u Jasenku. Teko uzdie i opominje drug ove na mir. Neka prou, a onda emo ih slijediti izdaleka da vidimo kamo e. U crkvi guva ena. ule su da vojnici prolaze. Sve bi htjele vidjeti. Kuevika i njezina ki putaju pred sobom druge da se zagledaju u cestu. Mukarci im zakruju vid, ali njihovi razgovori dopiru u crkvu: - Izdajica? Ovo je izdajica? - Tako kau nai mladi koji to znaju. Evo ga. - A obraze je sakrila, neman? ene su guraju, Tomislava stoji straga. Jasenku ponese val znatielje i nae se na pragu crkve. Oko joj potrai cestu. Dva crna jahaa, a u sredini? Bulji, pogled joj se abo u konjanika. - to je to na njemu? Crveni haljetak? - Oklop mu je crven. - Crven oklop? - Zar ne vidi, Jasenka? Tamo onaj to jae prvi ima crveni oklop. Djevojka se uhvati crkvenih vrata i snagom svoje volje zadri se uspravno. "Ne, ne. Nije mogue - vapi joj dua. - To ne moe biti on. Oklop je zakopan. Nije onaj tamo na konju on. Nikako. Zakopala sam oklop. To nije on" - i sva trepti. Dok ovako umiruje svoju duu, klecaju joj noge i zebe je. Bije joj srce i probija grudi. ini joj se da svi oko nje uju njegove udarce. Povorka je projahala mirno, ne osvrui se na ljude koji stoje pred crkvom i tihim kletvama prate plaenike. im su svi proli, mukarci se sabrali u gusto klupko mrnje i osvete. to emo s njima? - pitaju se. Mladi plemii potrae pred crkvom upana Berislavia i kapetana turopoljskog banderija. Velislav Arbanasi ih predvodi: - Slijedit emo ih da vidimo kamo idu i to kane. - A ja u sazvati momad banderija neka je u pripremi ak o vojnici nekoga napadaju. Odvie ih i previe su naoruani da bi kanili proi Turopoljem na etnju. Dotle su ene izale iz crkve. S njima i Tomislava. i Eno, onaj u crvenom oklopu je izdajica! - pokazuje zlob ni Ilija enama i gospoi Tomislavi. Zagledala se za njima pa onda ree: upita Velislav Arbanasi, stojei iza To- I danas izdajica ispred ljudstva ee naom domovinom.

Zato Hrvati nose lance, ali i okovani se bore i borit e se dovije ka. - Dokle e tako? mislave. - Samo dotle dok posljednjeg izdajicu ne ubiju. S ovim po nite! - vikne ona i opazi Velislava Arbanasia kako je smueno gleda. - to je? - pita ona. - Boji se ubiti izdajicu? Istrijebiti se mora ta neman. - Nije lako ubiti svoju krv. - Izdajnika krv nije ni tvoja ni naa. To je pokvarena, gnji la krv izroda, krv nakazne nemani. - Tko je taj u onom crvenom oklopu to ne znamo - veli net ko, a Kuevika vikne: - Tko je da je, neka je proklet. Velislav se ukoi od uasa, brzo kriom pogleda prema Jasen-ki. Tek to joj je majka izrekla posljednje rijei, ona se uhvatila stabla kraj kojeg je stajala, prislonila se i sklopila oi. ini joj se da se crvenilo oklopnika pretvara u crninu. I sve drugo je crno, i ljudi i dan. I ne moe vie stajati na nogama, klizi uz stablo i pada. Ne odolijeva slabosti. Velislav priskoi, uhvati je za ramena. Taj dodir probudi u njoj nadzemaljsku snagu. Upre se, bori s maglom koja joj pada na oi, silnom voljom nadoknadi smalaksalu snagu i digne se. Sva se uspravi. Blijedo lice prisilno se smijei da bi pokazala Velislavu kako se prevario. Njoj nije nita. A njega, od dodira pupoljaste ljepotice, prolaze srsi i srce mu estoko zakuca. - Jasenka, duan sam vam rei istinu. Morate znati to se plete oko vaeg brata. Braa su kao dvije ruke na jednom tijelu, a ovome ne moe biti svejedno to rade njegove ruke. - udite da priate lijepe stvari o drugu. Dakle, to se plete oko njega? - veli podrugljivo. - imuni je govorio s vama, ali oito vam nije rekao sve. Onda nije bilo tako oito kao danas. - to je danas oito? - Da je naa divno smiljena urota propala jer je izdajica odao svu nau osnovu. Iz mrnje prema Draeniu koji je vodio napadaj na kneza htio je njega predati kneevoj osveti i zabora vio u svojoj mrnji to radi. Trnula je. Srce je zastalo, a usta joj se smijee kao da sve to smatra alom. - Ne smijeite se Jasenka, zarobljeni krivi knez tono je ka zao da je izdajica va brat. - Moj brat? To je rekao izriito? - Rekao je: izdajica uvijek odlazi na lov, sastaje se s lu garima, preodijeva se, ide u lukaviki umski dvorac, izdajica je onaj koji se prijetio da e se strano osvetiti. - Nije istina - otro e ona. - Izdajica nosi crveni oklop i vizirom skriva svoj obraz. - Dokaite da je on. - Da mu skinemo vizir i pokaemo ljudima neka ga pro ganjaju, prokunu, gone to je vaa majka prije tako strano, ali istinito priala? To elite, Jasenka? - elim. Skinite mu vizir - veli ona prkosno, a istodobno joj se srce stislo. - Da vidimo tko je. - Hoete da ga razotkrijem, a onda? to onda, Jasenko? to e biti s vaom majkom kad zagleda strahovitu sramotu svojeg imena? - Ne brinite se vi za nae ime - plane djevojka. - ujte me, Jasenka, samo jo as. Ne ujem nita. Nikad vie neu da ujem vau rije. Vi

ste se ogrijeili o njega. Vi ste ga svi ostavili onog dana kad se vratio iz hrvatskog tabora prije deset dana. Ve ste svi bili pro tiv njega da se dodvoravate Draeniu. Jest, udvorili ste se. I otila je. Gotovo poletjela. Ne nosi je jeza, muka i bol, samo da to prije utekne, to dalje odmakne od ovog ovjeka koji je nad njom prosuo more jada i otvorio strahovitu vatru na brata, na njihovo ime, otvorio je vidik na strane jazove to su pukli na putu njenog ivota. Nije se ni obazrela za majkom niti ostalima koji su jo uvijek okupljeni pred crkvom, zaokupljeni, razbueni slikom oklopnika pod vizirom, a u njemu nazrijevaju izdajicu. Ilija Vukan viknuo je: to je on i svi gledaju u njemu strahovitu neman o kojoj im je priala Tomislava Kuevi. On je taj izrod koji nema prava da ivi na zemlji. I sve njihove elje stapaju se u jednu jedinu da tog izroda razrezu na sitne komadie, da ga spale i prah njegov prospu u vjetar. Ali kako se domoi tog lupea? - pitaju ljudi u skupina ma. Starac plemenitaki seljak Galekovi govori: Nema ivota potenom ovjeku dok ova neman koraa po naoj zemlji. Sve to je muko i sve to ima oruja, duno je uda riti na izdajicu. Nije sada najvaniji ni knez, ni Prencinger, ni dvorska stranka. Izdajica je tu najvaniji, najstrahovitiji, najcrniji, najljui neprijatelj. Krikom pristanka svi se odazivaju. I ene se okreu prema nemani to je projahala ispred crkve i odazivlju se tihim apatom elji da ta strahota nestane. Velislav dolazi k svojima. Smiljan Pogledi doeka ga s pitanjem: - Zato si tako smuen? Zar od razgov ora s njom? - Tako mi je kao da su me isprebijali eljeznim motkama, - Promatrao sam te, a jo vie nju. Nema sumnje: zna neto vie nego mi. - Brani svojeg brata, razumljivo je, ali u toj obrani prepozznao sam u njoj njega. Streslo me. Ne mogu vie. Idemo za crve nim oklopnikom. Neka se dogodi to mu drago. Meutim, Smiljan skrene pogled prema cesti, odakle se izmeu drvea pojavi novi konjanik zavijen u prainu. I ljudi su ga ve opazili pa se naas sva pozornost svratila na njega. Uzbuenoj svjetini nita ne moe izmaknuti oku zaokuplja je svako gibanje. Jaha unosi novo pitanje, nova uzbuenja u njihove due. Odvie tjera konja, a da ljudi ne bi naslutili neku crnu vijest. Stotine glava okree se onamo. Jahaa as pokriva kronjato stablo, as opet istina razotkriva njegovu pojavu. - Je li Lukavanin ili je prijatelj? - Samo brzotea tako juri - potvrdie svi jednoglasno. I ekaju da vide otkud je: - Na je. Plemi je. Na istinu pred crkvu dojezdi ovjek. Jaha i konj okupani su u praini i znoju. On usporava i pita ljude koji stoje u blizini: - Gdje bih naao dvorac gospodina Arbanasia ili Pogledia? - Obojica su tu pred crkvom. Upiti i odgovor brzo se prenose od usta do usta sve do Velis-lava i njegova druga. I pohitaju odmah u susret brzotei koji je siao s konja. Pa to je zagorski plemi Slavia Pisaoi - opazi Arbanasi i potri k njemu. to nosite? - pita ga i prije no to su se pozdravili. Mladi obrie znoj i zadahtan odgovara: - U imuniev dvorac na brdu Svetoga kria dola je e ta od petnaest lukavakih plaenika. - to su uinili? - U ime kraljevo traili su da ih gospodar pusti u dvorac. Bio je kod kue stari otac sa svojim slugama i teacima. Starac nije udovoljio njihovoj elji, onda su pokuali prodrijeti, ali su teaci

i sluge odbili navalu i rasprili ih. Putem su, meutim, Lukavani sreli jednog imunieva slugu koji se vraao iz klijeti i nudili mu novac ako ukrade i njima preda krinju u kojoj imuni uva svoje plemike povelje. - Povelju su traili? To je neto novo - udi se Velislav, a Pogledi pita zagorskog plemia: - A vas je poslao gospodin Cvjetko da nam to javite? - Ne, on nije u dvorcu. Lei ranjen u Loboru. - Ranjen? to se dogodilo s njim? Svi se plemii trcali oko glasnika koji razjanjava imunie-vu sudb inu: Sreo se s Kueviem u blizini Lobora, s njim se pobio i gotovo stradao ivotom u ponoru. Cvjetko lei u Loboru i tamo e ostati dok-ne ozdravi. Na ponovna pitanja on im ispripovjedi kako se dogodio sukob i kako je na kraju Jelenko obeao da e ponovo doi na megdan imuniu kad mu rana zacijeli. - A kamo je onda otiao Jelenko Kuevi? - Pratili smo ga pogledom s vrha brda. Krenuo je ravno ces tom prema Zagrebu. - Kad je to bilo? - Prije dva dana u zoru. - Naravno, onda je ve lako stigao u Lukavac - primijeti Smiljan Pogledi pa izvijesti svojeg zagorskog druga o oklopniku koji je malo prije projahao ispred svjetine pred crkvom. On se zaprepasti, a kad ga upitaju to ga toliko uzbuuje, odgovori: Pripovijedao nam je Cvjetko kako mu se Jelenko prijetio: "Neu mirovati dok ne projaem svima vama ispred nosa. Svi ete strepiti od mene, u prahu se valjati preda mnom." Tako je priao Cvjetko, a mi smo uzalud nagaali to to znai. To ih porazi, poniti, a Velislav oajno usklikne: - Sad znate to to znai. Projahao je pored nas u crvenom oklopu na elu Lukavana. - Onda e sigurno traiti povelje kao to su ih traili i u imunievu dvoru. - Kad trae povelje, hoe da nas uine vazalima, svojim slu gama, kmetovima. Takvo nam zlo jo nikad nije prijetilo. - To je sigurno osveta to smo kanili zarobiti kneza. Ve se oko njih okupio svijet, a meu njima i upan i kapetan. Saopili su im vijesti koje je donio Slavia. Rumeno upanovo lice zamrai se, a svijetle mu oi iskoe kao dva bodea. Na nae povelje ide knez? Da nas uini svojim slugama? I sada, kad su nai ljudi i kad je nae oruje na bojnom polju u obrani kraljevstva? Hulje, kukavice. Svi su se natiskali oko njih, svi pitaju i sluaju to im mladi plemii saopuju. U prvi as prelazi kroz svjetinu nijemi strah. A upan im govori: Ne bojte se, ljudi, uvat emo svoje povelje, braniti ih. Ni su one pusto plemstvo, nisu gospotine, to su pisana jamstva na oj slobodi. Dok su u naim rukama, ne moe nas ni knez, a ni kralj prisiliti da im robujemo. Zato idemo na obranu povelje. I opina i mi svi. Nitko ne moe od nas traiti nita na to se nis mo obvezali dok su povelje u naim rukama. Nitko nije mogao zadobiti povelje, to pisano jamstvo slobodnog ovjeka ako nije po inio kakvo veliko djelo u korist domovine, u korist svoje brae. Mi emo, dakle, na obranu ovoga naeg blaga. Tko nema kamo sakriti zalog svoje slobode, neka ga donese na opinu. Kapetan

banderije pohranit e povelje u opinsku krinju. A sve to ima banderija, neka se sakrije u opini da uva i opinske i vae povelje. - Slabo e to koristiti, provalit e u opinu. - Tko moe dospjeti u Zagreb do Kaptola, neka ponese svoje povelje na uvanje - savjetuje Velislav, a starac Galekovi saop i: - Ima ih mnogo koji su dali povelje prepisati na Kaptolu za sluaj da izgore. Ovima ne prijeti pogibelj kao nama drugima koji ih drimo u kuama. - Neka svaka upa ide svom upanu da sakrije povelje. U up ni dvor knez se nee usuditi - savjetuje kapetan banderije. Smiljan Pogledi upozori da se vraa sluga kojega je poslao da izdaleka slijedi lukavake vojnike. Momak je jahao preko polja najbrim kasom. Njegova urba zabrine i Smiljana i njegove drugove. Momak projae cestu poprijeko i stigne pred crkvu. - Gospodaru - saopuje - lukavaki plaenici ne misle dobro. - to su uinili? - Mirno su jahali, a onaj crveni oklopnik ih je vodio. Onda su se zaustavili u Rakarju kraj Modeca, ostavili tamo deset mo maka na cesti pred kuom. - I navalili su? - Ne nisu navalili, ve se tamo utaborili. . - A crveni oklopnik i oni drugi? - Jahali su dalje, opet u Lomnicu. I tamo su pred dvorcem gospodina Arbanasia ostavili deset momaka. Zatim su krenuli u Mraclin, a ja sam se vratio da vam to kaem. - udnovato, svuda postavljaju vojnike, dakle, neto sp re maju. - Moda ekaju nas dok se ne vratimo kui pa da nas po hvataju? - Nije nita drugo, ve trae nae povelje pa nas ekaju. - Onda moramo poi i udariti. - Toliko naoruanih ljudi nemamo da bismo mogli isto dobno braniti svaiju kuu, a bit e da su nakanili udariti na vie strana. - Moramo se obraniti - vikne Velislav Arbanasi. Tko nema oruja, neka uzme sjekire, vile, motike, to god ima. - A nai teki maevi su kod kue - podsjeti Smiljan Pog ledi. - Na to su Lukavani raunali. - Samo tiho, ljudi - umiruje upan raspaljene mukarce. - Treba izvidjeti gdje nema vojnika. Tamo neka se poure doma ri i donesu oruje to imaju u kui i porazdijele drugima. - to god ima oruja u opini, neka se brzo iznese - naredi kapetan momcima svojeg banderija. Meutim, upan je izabrao najbreg plemikog jahaa i naloi mu: Sedlaj konja i trai gospodina Draenia. Upitaj za njega u okolini Bistre. Ako nije tamo, pitaj gdje se nalazi. Negdje je svakako u blizini. Reci mu to se dogaa i neka nam brzo doe u pomo. A onda se upan, kapetan i voe plemia pobrinu za ene. Jedan dio efia smjesti upan u svoj dvorac, a drugi u crkvu. Mladi oboruani plemii sjedaju na konje, oni drugi pohitali su na sve strane da nau oruja i da poure ostalima u pomo. Poput vala, valja, se eta mladih plemia na obranu svojih sloboda. * * *

Deset vojnika na konjima zaokruilo je mali dvorac plemia Modeca. U kui je djed sa dvije djevojice. etrnaestogodinja obujmila je koljena svojeg djeda, esnaestogodinja, sakrila se u kut. Starac se oslobodi unuica pa ide k prozoru. Obje djevojice zaplau i pune strave zamole djeca: - Nemojte ii da vas vide. - Mirujte, ne viite, neka ne pasu zlou svoju na vaem stra hu. - Ubit e vas, djede. - Ubit e me, gledao ja na prozor ili ne. Hou da vidim to kane lupei. I proviruje oprezno na cestu. Promatra, razmilja i ne zna to sve to znai. Zato su oni vani i zato su opkolili kuu, a nemaju voe. Nema ni lukavakog kapetana, ve samo momad. Dugo tako eka i gleda, niotkud nikoga. Njegov sin, stariji i mlai, sluge i snaha, svi su otili u crkvu Sv. Barbare. - Evo ih, dolaze. - Otac i majka? - pitaju djeca u jednom dahu djeda. - Ni otac, ni majka, ni sluge, ba nitko, ali dolaze Luciferi. Sakrijte se djeco da vas nitko ne nae: Uvucite se u postelju i pok rijte se blazinama. Prestravljene djevojice kao bezumne potre u drugu sobu da se sakriju. On se pak povue u sobu i samo kriom sa strane zir-ka na cestu. Dojahala su trojica, dva u smeim odorama, a jedan u crvenom oklo pu. Svi imaju vizire. Vojnici preskoe grabu koja dijeli dvorac od ceste, udare na vrata ograde, ali nitko im ne otvara. Provaljuju silom u dvorite, pa u kuu i navale u sobu. Trae, prevru sve. Dvojica se nau okom u oko sa starim. - Gospodine, kapetan vas zove. Izaite. - Gospodar sam u svojoj kui, idem kad hou i kamo hou - odgovori djed. M ; < 5 i i Oni ga pograbe i nemilo gurnu na vrata, pa izvuku u dvorite pred kapetana lukavakih vojnika. On se ustoboio u sedlo, u smeoj odori sa sivom kac igom na glavi, i okosi se na starca: - Izvuci napolje svoje povelje. Knez Brandenburg hoe da vidi da li je istina da si plemi. - Da sam plemi, to je upisano i na Kaptolu i u zakonu koji je potvrdio kralj Bela IV. Nemam to dokazivati knezu. Samo hrvatski sabor moe zatraiti od mene dokaza. - Dakle, nee da nam dade povelje? - Ponajprije, ne dam se od vas tikati, a onda nemate pravo od mene traiti moje povelje. To sam ve rekao. - Udari! - zapovijedi kapetan vojnicima. Pograbe starca i skidaju s njega haljetak i koulju. Bace ga na zemlju, etovoa trgne iz pojasa bi i udara stara lea. Zari-nuo je zube u zemlju da ne vie. - Gdje su povelje? - pita s konja kapetan. On se ne mie i ne odgovori. - Udari dok mu ne istjera poganu duu. etovoa udara, staro se tijelo savija, a krv tee. Crveni oklopnik zamahom ruke pozove k sebi potkastelana. Neto mu ape. Ovaj se vrati kapetanu i veli: - Plemeniti gospodin veli: ne smijemo nikoga ubijati, ako ga ubijemo, knez mora odgovarati hrvatskom saboru. - Dok jedan ne bude mrtav, drugi nee zastrepiti. Nisu Hr vati eprtlje, eno, gledajte, starac grize zemlju, ali nee moliti mi losti.

- Morate dati znak da prestanemo tui. Starac se ne mie, obamro je. - Zar nema ena u kui? - pita kapetan. - Nismo nali nijednu. - Pogledajte bolje. Ako je kui ena, odmah emo saznati gdje su povelje. I vojnici ulaze u kuu, a potkapetan se vraa od crvenog ok-lopnika s nalogom: - Treba enske svui do gola i tako ih izloiti, i sve emo doznati gdje god ima koja povelja. - Ako to ne koristi, predat emo ih vojnicima na zabavu. - Crveni oklopnik veli da ne smijemo prevriti mjeru jer emo odgovarati hrvatskom saboru. Kapetan se bijesno okosi: Briga me za njihov sabor. Gdje bi oni dospjeli da se jo tue? Kad spalimo povelje, nee biti ni plemia, ni tubi, ni u Turopolju, ni u Zagorju. Vrisak iz kue prekine razgovor. Potkapetan se razveseli i. klikne: Evo ih. Sad emo sve saznati. Vojnici vuku, gotovo nose dvije djevojice. Vrite, otimlju se. Kad opaze na zemlji starca kao mrtva, strava ih obuzima i baj aju se k njemu. Ali ih vojnici uhvate za kose i vuku do kapetana. - Gdje djed uva vae plemike povelje? uje li, budalo? - gurne stariju - govori. - Ne kazuje nama djed gdje to uva - odgovori starija. Mi ne znamo nita. - Haljine dolje! - zapovijeda kapetan. Dvojica ponu trgati odijela sa starije djevojice, a drugi su uhvatili mlau. Vrisak raznosi vjetar nad ravnim poljem. Starija se baci na zemlju da sakrije golotinju. Ako ne kae gdje ti djed uva povelje, orumenjet e tvoje tijelo ovaj bi. Ne znam, ne znam - vriti djevojka izbezumljena uasom. Strah joj stisne srce i svijest je ostavi, a tijelo pada na zem lju. Iz kue dolazi vojnik i vie: Gospodaru, dolazi sva sila plemia s maevima, a kmeto vi sa sjekirama. Vidio sam ih iz prvog kata. Kapetan to javlja crvenom oklopniku, ovaj neto tiho ree kapetanu, povue ga za sobom iz dvorita iza ograde i nestaje u ikari zajedno sa svojim pratiocem. Branite se - naloi potkapetan vojnicima. Kao val bjesomunosti, bace se Hrvati na Lukavane. Potkapetan zapovijeda obrani. Bitka traje samo kratko vrijeme. Lukavane hvata strah od razjarene svjetine koja udara na njih. Strahovita mrnja pretvara svaku motiku, svaku sjekiru u smrtnu osudu. Lukavani bjee. Domai priskoi onesvjetenom krvavom starcu i djevojci pa ih ponesu u kuu. - Eno, ljudi, izdajice. Eno ga, jae preko polja - veli mladi plemi. - Crveni oklopnik bjei? - Za njim! - viu svi. Njega ubijte, pa e Lukavani poloiti oruje. Ljudi divlje progone oklopnika i Lukavane. U kui su ostala samo dvojica da njeguju. starca i dozovu k svijesti djevojku. Kao bujica ispod napuklog bedema, valja se raspaljeni svijet za oklopnikom i njegovim pratiocima. Ali oni su se ve zaklonili u umu i nestali. Progoni telji su stali. Velislav Arbanasi i Smiljan Pogledi posavjetuju se: Valja nam obii svaki dvorac koji su opkolili lukavaki avoli.

Sada su u Kurilovcu kod Pogledia - jave im brzotee. I nastave trku ravno prema Pogledievu dvorcu. S boka opazie na konju jahaa kako se uri k njima, doma-huje im svojim haljetkom i vie. Smjesta krenue k njemu. Kad su stigli, opaze da je to njihov drug Lektori. to je? - pitaju ga. Navalie na moju kuu, izvukoe mi napolje majku i oca, trae povelju. Htjedoh u pomo. Kad ja kraj tvog dvorca, Velislave, a ono strahota. Kakva strahota? - udi se Velislav. - Majka i sestra, svi su moji u crkvi i starac je tamo, a povelje nee tako brzo nai. - Razbie u tvojoj kui sve i pobacae na dvorite. Kao da su zlodusi plesali avolski ples i sve smrvili. Strahota je to gle dati. Vodio ih je crveni oklopnik. - Onda je svreno sa mnom - veli Arbanasi blijedei. Idemo dalje, moda spasimo koji drugi dvorac. I opet trka, jurnjava, hajka, itav je kraj bojite. Stigli su pred dvorac Pogledia u Kurilovcu. Ve izdaleka opazie crvenog oklopnika na konju usred ceste. Mirno sjedi i oito ravna napadajem na dvorac. Zaklone se ivicom i potjeraju konje. U dvoritu se isprsio kapetan na sedlu. Pred njim stoji lijepa, stasita i jedra ena. - Nita neemo uiniti, gospoo, ni vama ni vaoj djeci mirno e kapetan - jedino elimo da nam pokaete plemiku povelju. Po kraljevoj elji knez mora pregledati sve povelje da se ustanovi tko je zaista plemi, a tko nije. - Uzvieni knez sumnja u nae plemstvo? Vrlo bih rado ras prila tu sumnju, ali povelje nemam u svojoj kui. - Ako plemenita gospoa kani tajiti, onda moram izvriti nalog i prisliti vas na priznanje. - Moete od mene uiniti to vas volja. Braniti se ne mogu, a niti odvratiti od sebe nevolju koja mi prijeti. Povelje nemam. Moj mu i sin odnijeli su povelje ve odavno na Kaptol. Kapetan dade znak dvojici vojnika: Hajde, lijepo i oprezno svucite plemenitu gospou da vi dimo kako izgleda bez haljine. Moda e se onako razg oljena na svjeem zraku dosjetiti. ena ustukne i pogleda preko ograde na cestu prema oklop-niku. - Zar vam je to doapnula ona hulja izdajnika? Onaj izrod, ona neman? Onaj tamo kojega je vlastita majka proklela pred crkvom? - Za tu pogrdu plemenitom gospodinu neka posebno pla a. Biujte je - vikne potkapetan. I grube ruke stadoe trgati s nje haljine. A ona samo stoji, uti, blijeda, gotovo skamenjena. I kad je uhvatie oko struka da joj razderu suknju, digne ruke, stisne pesti i udari vojnika posred lica strahovitom snagom. Kriknuo je i sruio se. I Izbila mu je oi. Tucite je do smrti. Bijesno razdiru sa eninog tijela haljine. S ceste vikne oklop-nikov pratilac u sivom viziru: Dolaze Turopoljci. Udarite na njih. Crveni oklopnik i njegov pratilac opet se udalje i nestaju ispod stabla u ikarje da umaknu onima koji dolaze. U dvoritu ostave gospodaricu dvorca, a vojnici se svrstavaju na otpor. Potkapetan zapovijeda. A Velislav Arbanasi juri na elu svojih drugova i puka koji ih slijedi.

I padoe u dvorite kao gromovi. Sa svim bijesom raspalje-ne pravednosti udaraju vojnike. Bitka na ivot i smrt. ovjek ide na ovjeka, biju se, sijeku i vojnici i mladi plemii, i kmetovi, i slobodnjaci. Svi to su imali oruje ili orue, uli su u ovo dvorite da pobiju neprijatelja do posljednjeg ovjeka. Vojnici brzo poputaju strahovitom pustoenju sjekira. Nakon krvave borbe prebace se preko ograde i bjee u polja i u umu. Oni koji su blizu vrata izjanali su i trkom se dadoe u bijeg. Lupeki kukavice - bijesno viu za njima Turopoljci. Na kukavice, ljudi! - Na izdajicu! Na njega! - Razbojnik prvi uzmie. - Ne usuuje se boriti jer bismo mu skinuli vizir. - Tko mu skine vizir, tome upan daruje stotinu dukata javlja glas brzotee koji se opet pojavio na cesti. Digao je ma i opetuje: - Ljudi, upan, plemeniti Berislavi, javlja: tko skine vizir crvenom oklopniku, sto dukata. Tko ga uhvati, dvije stotine. - Ne treba nam dukata - vie mlade gotovo uvrijeena. - Neemo dukate! Hoemo izdajicu! - elimo ga kao edan kap vode. - Hajdemo, ljudi - predlae Velislav. - Valja nam kriom uhoditi kamo kree crveni oklopnik, pa ga onda opkoliti. Nikako ne smijemo otvoreno na njega. - Zna on i za vremena uzmie. - Dakle: ja idem za njim s one strane ume - javlja Velis lav. - Idem s tobom - javi se Smiljan Pogledi. Gle tamo na cesti novog glasnika. Vie iz sveg grla. Pourite se u susret mladom seljaku koji dolazi trkom. Na upanov dvorac - vie on. - Lukavani su udarili na upanove. Taj glas sve ih okrene smjerom kojim ih je pozvao glasnik. upanova je sestra sama u dvorcu. to li e uiniti s njom? I ljudi kreu za Velislavom. U lijepom zidanom dvorcu upana Berislavia sprema njegova sestra sa sluavkama objed. Iz crkve su se vratile samo sluge da budu gospodarici na pomo. Nitko od njih ne sluti to se dogaa pred crkvom i u oblinjim mjestima. Ve je davno objed gotov i prostrt stol, a nikoga jo nema. upanova sestra eka, kad joj sluga najavi da se pribliavaju konjanici u smeim odorama i kopljima, a to ne moe biti nitko drugi ve Lukavani. Izala je na trijem i promatra povorku. Na elu su joj dva oklopnika, dva siva demona, a trei crveni. Ona se zaudi, raza-bravi da idu ravno prema njenom dvorcu. A jo se vie udi kad je povorka stala ba pred ulazom. Kapetan zatrai da im otvore. Gospodarica se protivi, sluge ne otvaraju, ve uzimaju iz ruke upanove sestre oruje da brane ulaz u kuu. Lukavani ele provaliti vrata ograde, ali su hrastova, teka i ograda je vrsta, napola zidana, a gornji dio drven. Nakon duge muke razvalie vrata i pojavie se u dvoritu. Kuna su vrata zatvorena i jo vra nego ona vani i okovana eljezom. Hrabro ide upanova sestra na trijem gornjeg kata da bi tako zaprijeila razbijanje. I oslovi potkapetana koji sjedi na sedlu u sredini dvorita. - to traite, gospodine, u dvorcu turopoljskog upana? - 2elimo s njim govoriti. - Onda vam mora biti poznato da se nalazi u crkvi, ili mo da u opini. Ja sam njegova sestra. - Prema tome, nije potrebno da traimo upana. Vi nam mo

ete pokazati umjesto njega, svoje plemike povelje. - U ije ime traite da ih pokazujem? - U ime kraljevo. - Jedino hrvatski sabor ima pravo traiti povelje. - Vi se, dakle, odupirete kraljevoj zapovjedi? To vam je naloio upan? - Niti mi je on mogao naloiti jer nije znao da dolazite niti se opirem kraljevom zapovjedi. Samo znam tko ima pravo to traiti od nas, a tko nema. - Nemam kad s vama razgovarati. Pokaite mi povelje, smje sta u ih vratiti, samo da izvidim jesu li prave ili k rive. - Stotine godina bile su uvijek prave i nisu se mogle od leanja iskrivi. Ali povelje nisu u kui, nego kod bana koji je moj i upanov brat. - Vi imate neakinju. Neka izae. - Nemate pravo pozivati djevojku. Ali ona je jo u crkvi. - Nije istina. Ona je u kui. Smjesta neka izae. - U koju svrhu? - Gospodin u crvenom oklopu tamo na cesti eli s njom sovoriti. - Ali ona ne bi eljela s njim govoriti niti bih ja dopustila kad bi djevojka bila u _ kui. Ostavite, gospodine, dvorac. - Uskraujete mi pokazati povelje? - Kad bi i bile ovdje, uskratila bih. - Provalite vrata! - zapovjedi kapetan, okrene se i odjae na cestu do oklopnika. upanova sestra prati svaku njihovu kretnju, razabire kako neto vijeaju, a onda se kapetan vraa. Ona pohita dolje. Kuna su vrata zatvorena. Sluge ih uvaju orujem. Naloe im neka udare sjekirama i maevima svakoga bez milosra tko bi htio prijei prag. Uzalud je to, gospodarice - veli sluga - njih je dvadeset puta toliko koliko nas. Sasjei e nas. Lukavani stadoe razbijati kuna vrata, a upanova sestra opet pohita gore da promatra to se dogaa. Sa strane dvorca prostire se vonjak. Kroz granje spazi upana kako trkom jae s nekoliko momaka prema dvorcu. Oito su ga obavijestili i hita u pomo. Ali ona se ne raduje, naprotiv, zastrepi, usporedivi broj vojnika prema nekoliko ljudi koji jure sa upanom. Povukla se iza zastora i gleda. upan je zaklonjen drveem. Ni vojnici ni oklopnici ne zapaaju ih, oni istrauju pred sobom samo polja i cestu kojom bi napadnutima mogla stii pomo. Oito ne slute da bi mogla doi i s koje druge strane. Sa strahom u dui prat^ gospoa svojeg brata kako izlazi iz vonjaka iza ograde i preskoi grabu. Ve je na cesti. U to ona pomoli glavu kroz prozor. Htjela bi vikati da upozori brata na pogibelj, ali onda e na njega upozoriti vojnike. Oito on ve zapaa pogibelj, ali se ne boji. Jae ravno prema oklopnicima, izazovno, pun jada i prezira, i vikne gromko crvenom oklopniku: Tu si, huljo izdajnika? K meni si doao da se osveti, nevoljo? Trgne ma i zovne sav drui: Na megdan mi doi. Pod ma, ja ili ti! Ovamo doi. Crveni oklopnik neto govori svojem pratiocu. Ovaj pojase prema upanu i vikne: - Gospodine, na potkapetan nema volje da s vama tro i vrijeme. - Ako nisi kukavica, brani se - vikne upan crvenom oklop niku i podbode konja. Istog asa pojahalo je nekoliko vojnika na dani znak i opkolilo upana. On zamahne lijevo, desno, brani se,

ali deset ljudi baci se na njega. Uzalud se upan brani, zarobljen je. Oduzee mu oruje dok se on bjesomuno otimlje i prokli nje. - Jelenko, lupeu! I majka te proklela! avolski sine, izrode pakleni. Proklet bio. I upana veu, a potkapetan im zapovijeda: MHH? I upana veu, a potkapetan im zapovijeda: - Crven oklopnik je odredio da ga dovedemo k njemu na razgovor. - Grize nas ova zvijer - vele oni koji se bore posljednjom snagom s uhvaenim upanom. - Vodite me na razgovor. Svezanog moe voditi samo kuka vica, lupe izdajniki - vie on i uzalud se brani. Cetovoa mu savije ruke unatrag, a onda ga pokuavaju svezati za konja. Njegova sestra ne zna to bi zapoela i odlui sii u dvorite, dogodilo se to mu drago. U posljednji as opazi ena kako s dva kraka tre plemii i kmetovi na konjima i pjeke prema dvorcu. Sva je u zdrhtala. Samo da joj ne odvedu brata prije negoli oni stignu. Dre, strepi i mjeri svaki skok njihovih konja, hoe li pri-spjeti na vrijeme. Ali je izgubila nadu. Odve su daleko. Odjednom iz ivice kraj ceste bane konjanik. Prepoznala je Velislava Arbanasia. U nekoliko skokova naleti na vojnike koji su se bavili oko upana. Prvog udari posred ramena. Ovaj se srui, onda obara dalje, zahvata drugog, trei umakne, a Velislav hitro maem razreze upanove spone. Potkapetan zapovijeda, viui. Momci udaraju na upana i Velislava. Ako izginemo, skupo ete platiti - zaprijeti se mladi. upan osjeti da su mu ruke slobodne i trgne ma. Dvojica njih biju se s petoricom. Groza hvata upanovu sestru. Tada iz ivice izmilje ljudi, tiho, kriomice, i bace se na vojnike kao bijesne make. Strahovito kreevo. Nasru kmetovi i plemii na Lukavane. Turopoljci udaraju na konje i svakoga se asa jahai strovaljuju uz divlju radost odbrane. Oko dvorca krika raspaljenog naroda u strahovitoj borbi. Lukavaki vojnici nastoje spasiti glavu, a narod ih goni i sudi. Velislav zove momke da podignu s ceste ovjeka kojemu iz ramena tee krv. - Odnesite ga u dvorac, ali pazite da mu nitko nita ne ui ni naao. Taj mi treba. - Jao meni, smilujte se - moli on - nisam nita kriv. - Ti govori naim jezikom. To si vea hulja. Nosite ga odredi plemi - odmah u za vama. Oistili Turopoljci upanov dvorac od Lukavana. Gospodar ulazi u kuu. Sestra mu padne u naruaj. Brat i sestra promatraju kako kapetan banderije s plemiima i kmetovima nastavljaju goniti Lukavane, dok je crveni oklopnik netragom nestao. Velislav i Smiljan Pogledi sili su dolje gdje je leao ranjeni vojnik. On je vezao upana i htio ga voditi crvenom oklopniku, oito e neto znati da nam kae - primijeti Velislav. ovjek je leao svezan i jaukao. - Ima i zato jaukati, nitkoviu - veli mu Arbanasi. Kako si dospio u lukavake vojnike? Tko si? - Bio sam opinski lugar, uvijek u umi, sreo sam se tamo s lukavakim lugarima i nagovarili su me da stupim meu voj nike. - Ve su ti na nosu proitali da si lopov i zato su te zvali. - Nisam ja sam, vidio sam tamo vie naih ljudi.

- Nije istina. Lukavaki su vojnici razbojnici koje je knez povukao iz budimskih tamnica. - Jesu, gospodine. Ali prije otprilike deset dana doveo je lukavaki potkapetan nae siromane kmetove i silom ih uvrstio u vojnike i jo e ih pokupiti iz raznih selita i silom dovui. - Vratit e ih oni natrag. A sad uj: zna li tono iz kojih su selita dovueni? - Znam, gospodine. - Onda e ovdje redom imenovati svakog pojedinca. A sada hou da ujem neto drugo. Ranjeni ovjek upre sa strahom pogled u Arbanasicevo strogo mrko lice. Tko je taj crveni oklopnik? ovjek uti i dre. Mora rei sve to te pitam. Razumije li? Odgovori li po istini, pomilovat u te i izlijeiti ranu. Sa strahom promatra on Pogledia koji uti i Velislava koji ga pita: - Tko je crveni oklopnik? - Plemi, gospodine. - To znamo, ali iji je, odakle? - Va je, odavde. - Znam, poturica je. Ali kako se zove, to te pitam? - Kuevi. Pogledi i Velislav izmijene poglede i zakimaju glavom. Onda se Velislav opet obrati ranjenome: - A gdje stanuje? U Lukavcu? - Ne, ve u onom umskom malom dvoru gdje stanuju lu kavaki lugari i gdje knez konaci i dri gozbe kad ide u lov. - Stalno tamo stanuje? - Neko je vrijeme tamo odlazio gotovo svaki drugi dan. Sa da je stalno ondje. - I ti si ga vidio? - Bio sam tamo u lugarnici dok su me vjebali baratati oru jem. - I gledao si ga okom u oko? - Uvijek je dolazio pod vizirom kad god se sastajao s gos podinom katelanom. i i1 - S Pencingerom? - Da, s njime. - Zar su zajedno dolazili? - Gospodin katelan dojahao je u dvorac, a Kuevi bi doao kasnije pjeke, ne znam gdje je ostavio konja. - I dolazio je pod vizirom? Kako si onda znao da je on? - Onda jo nismo znali tko je. On bi dolazio u dvorac i du go razgovarao s gospodinom katelanom, sasvim nasamu. Mi smo svi morali otii u umu. Onda su lukavaki lugari mislili da se gospodin katelan tajno sastaje s ljubovcom gospodina kneza, jer mi moramo otii. A jednom smo priekali skriveni pa smo tako vidjeli da to nije ena nego crveni oklopnik koji dolazi na tajne dogovore. - Dobro, kad ste vidjeli da je oklopnik, to je onda bilo? - Poto nije bila ena, nismo se dalje brinuli. - Kako si saznao da je to Kuevi? Jednog jutra doao je opet crveni oklopnik na dogovor s gospodinom katelanom. Kad je ovaj otiao, gospodin katelan je sve nas lugare uzeo sobom u Lukavac, naoruao nas i naloio da

uhvatimo hrvatske plemie jer e doi pred Luka vac. Ne znam kako je bilo, samo znam da sam tamo naao vojnike koji su govo rili naim jezikom pa sam uo kako razgovaraju da se mladi Kuevi dao u kneeve prijatelje iz osvete jer mu je netko od prijatelja oteo djevojku i svi su ga prijatelji ostavili i bili pro tiv njega. Drugo ne znam nita. Gospodine, molim vas, smilujte se. Znam, uinio sam zlo onog asa kad su me vodili na naa kuita, ali nisam vie mogao utei, sasjekli bi me. Gade kukavni. Bolje da te sasijeku nego da bude gamad u svojem domu. Velislav je odredio da ga odvezu u njegovo selo i poalju mu vraa neka mu lijei rane. A onda se upute k upanu. Potreseni i potiteni, ispripovjedaju upanu sve doslovce. Razmahao se od prevelikog gnjeva, drhtao, crvenio i blijedio. Jedva su ga sestra i mladi plemii umirili da sjedne i zapone s njima raspravljati o dogaajima dananjeg dana. - Kako vidimo, izdajica je navalio najprije na dvorce voa urote. Najstranije je razarao u Arbanasievu dvorcu kojeg naj vie mrzi - ustanovi Pogledi. - Meutim, podupan ga uzruja no prekida: - Mene najvie mrzi, mene. uli ste: mene je htio odvui da mi se negdje svezanome ruga, moda da me i biuje i tako mi se osveti jer je Vilena privoljela Draeniu, a ne njemu. Dok oni razgovaraju, dolazi glasnik i javlja da su Lukavani glavom bez obzira pobjegli u Lukavac i obustavili strahoviti pohod na itav kraj. - To ne znai da nee nastaviti - veli upan. - Branit e mo se. - Ali ljudi, nemamo dovoljno oruja. - Branit emo se onim to imamo - veli upan - vid jeli ste danas Lukavane Njima je glavno da spase svoju glavu. Stoka plaena, ne brine se mnogo za gospodara kojemu slui. Lako ih je natjerati u bijeg. Tako emo izravnati nedostatak oruja njiho vom kukavtinom i nekako se ipak braniti. - Kad bi samo mogao javiti netko banu na bojite to se dogaa. - Ne znam gdje se nalazi, a zabranio je da mu se alje ka kav glasnik jer bi mogao zapasti u ruke turskim uhodama i onda bi neprijatelj doznao kakva nas bijeda tare u kui naoj. - Strahoviti je dan bio danas - uzdahne upanova sestra, ulazei u sobu. - Sva srea da Vilena nije kod kue. Taj lupe traio je da ona izae jer crveni oklopnik ima s njome govoriti. - Nju je traio? - trgnu se upan i Pogledi i Arbanasi. - Da. Htio je da doe i tvrdio je da je u kui. - Moje je dijete u pogibelji od izdajice? - Branit emo vas i nju - uvjerava ga Arbanasi. - Kukavni izdajica ipak nam je izmaknuo. Imetak bih dao za njegovu glavu. - Gospodine upane, pred vama se kunemo: neemo miro vati dok izdajica ne bude kanjen. - A sad idemo k upniku da ene otpratimo kui - veli u pan. - I ja u dovesti Vilenu, ali ne recite joj nita to je bilo sa mnom, prepast e se. Mukarci se digoe da idu prema crkvi Sv. Barbare. Ove su nedjelje Turopoljci objedovali tek popodne. Zainjali su jelo plamenom gorinom svojih dua nad strahovitim otkriem izdajstva i tekim nedjelima kojima je izdajica dao svjedoanstvo o svojem opstanku. Svaka kua tog dana dobila je jezovitog ukuana. A on ivi s njima u duhu kao sablast pred kojom e drhtati. Oko njega se raspredala strahovita pria gospoe

Tomislave Kuevi. Uas strave od izdajnike sablasti prolazio je itavim krajem, a ljudi se stisli kao pilii pred kopcem kojeg osjeaju negdje daleko nad sobom i strepe od njegova dolaska. Oko stola, u upanovu dvorcu, sjele su Vilena i njezina tetka. S njima je gospodar kue. Jelo im ne ide u slast. Lijepo mlaahno Vilenino lice je blijedo, plave oi sumorne i odraavaju teko prikrivenu stravu. Otac je ozbiljan, zamiljen. Uzbuenost je prola, ali zabrinutost sve vie raste. to dalje misli, to ga vie zaokuplja briga. Njegova sestra je oajna. Nemojte tako. Zato svi utimo? To je mnogo tee pod nositi negoli razgovor o dananjoj nesrei. Vilena jedva guta za logaje, u grlu je stee. Razgovarajmo, bit e nam lake. Odloili su jelo kao da je svima odlanulo to se ne moraju na silu guiti peenjem i kolaima, ve davno osuenim na ognjitu. - Moda nema krivo - veli brat. - Radije govorimo. Rije i su u nevolji kao suze u alosti. Lake je kad ih prolije. - Nemam krivo, vjeruj mi. Netko e Vileni kazati to se s tobom dogodilo i bit e joj strasnije negoli kad dozna od nas. - to se dogodilo? - pita djevojka otro i gleda oca. - Neka ti kazuje tetka - veli on. Ona joj potanko pripovijeda. Najprije kako su stigli oklopni-ci i traili povelje, a onda zahtijevaju da ona izie pred crvenog oklopnika. Ja? - zaudi se Vilena. - Mene je traio? - Da, tebe. Tko zna to je namjeravao. Djevojka se nasloni na stol i zuri u oca. - Tebe je htio oteti - primijeti on. - Pasti u njegove ruke, sveti boe. Voljela bih umrijeti. - I bilo bi bolje da umre nego da te zadesi ta sramota veli otac. - Poivinio je, podivljao. - Proklet bio - gnjevno ga kune tetka i promatra Vilenu kako je sva zamrla, ukoila se, skamenila. Ali kao da nee o tom razgovarati, okrene s k tetki: - Zato mi ne kazujete to je bilo s ocem? Tek sad joj opisuje prizor kako se zbilo. Vilena napola zamiri, stisne usne kao da je boli svaki grubi dodir vojnika koji su vezali njenog oca. I suze joj navru na oi. Eto vidi, dijete moje, kakvu smo doivjeli nedjelju. Lu ka vani nikad nisu sami poinjali takva zvjerstva pod vodstvom kneevih kapetana i katelana kakva su poinili pod vodstvom gnusnog izdajice. Djevojka sloi ruke u krilo i sjedi potitena, utuena, a onda pone drhtati kao prut. I tetka i otac priskoe k njoj. Zaboga, umiri se. Sad je sve svreno. I otac je spaen, imamo oruja i strau i ne moe nam nitko blizu. Ona sve vie dre, blijedi i pokriva lice rukama. Umiri se - moli otac. - Zato se toliko uzrujava kad vie nema pogibelji? Ne moe se smiriti. Hvata se za sljepooice, onda klone ocu u naruaj. Opet je otac pridigne. Glas mu dre kao od nekog straha i pita: - Zato ovaj oaj? Govori. - Zato jer je zbog mene palo tako mnogo zla, a jo e doi vie. - Ne vjerujem. Nije mogue. Zbog toga to tvoje srce nije moglo ljubiti onog divljaka, zbog toga se okrivljuje? Ne, Vileno. Neto je drugo u tvojoj dui to mi taji?

- Reci - moli je tetka - olakat e muku. - Ne mogu. Ne znam nita. Kad zaboravim dananje straho te, bit e mi lake. Oe, aljite glasnika Slavimiru. Neka on doe, odmah. - To sam uinio pred podne. Ali brzotea ga nije mogao sti i ni ako je u Bistri. Moda e sutra biti ovdje. - Ostavite me samo malo samu da se smirim. Bit e mi lak e. Samo da doe Draeni, zaboravit u sve te grozote. Za objeda, u gradu Lukavcu, stigao je katelan Pencinger knezu Brandenburgu. Naao ga je kako slasno jede i avrlja sa svojim prijateljima. Spazivi katelana, Petar Pan digne glavu kao pseto kad se pribliava neprijatan stranac. A Pencinger se smjesti uz kneza i apne mu: Moram govoriti s vaom kneevskom milosti. Knez nehotice pogleda prema dvorskom luaku. Ovih dana zaokupio ga je Petar Pan bjelodanim dokazima da je on spasio njegovu bansku ast. To uvjeravanje nosi ploda Petru Panu kad god dolazi Pencinger na povjerljivi razgovor s knezom. On prisustvuje svakom razgovoru i protiv katelanove volje. Nita nije tako vano - odgovori knez katelanu - da bih odloio svoj masni batak. A nita ne tajim pred svojim prijatelji ma. Zato odjednom sva ova tajanstvenost? Dvorski luak zna: knez se boji sasluati katelana, a da ne bi bio prisutan on. I stupa izmeu kneza i Pencingera, uzme gospodaru iz ruke batak i ponudi mu: - Dok vi knee razgovarate, ja u drage volje pojesti ovaj batak. Kad dvojica neto vano vijeaju, trei obino pojede njihov zalogaj. Uvijek je bolje biti onaj trei negoli jedan od one dvo jice. Kako vidite, ja sam taj dobitnik. - Nee - veli knez,, uzme natrag batak i ponuka kate lana: - Hajde, istresi to ima novo pa emo vidjeti je li vano ili nije. Nezadovljan tom igrom, ipak se odlui: - Uzvieni gospodaru, htio sam vam kazati to je bilo u Tu ropolju. - Zar je neto bilo? - udi se on. - Onog dana, kad su hrvatski plemii, vai ljuti neprijatelji, odluili da vas zarobe i doli pred Lukavac, vi ste neizmjerno planuli eljom da im se osvetite. A ti mi tu elju ni do danas nisi ispunio! Petar Pan upada: Kneevska milosti, njemu je slae vezati lijepa enska ti jela negoli trati u opasnost za vaim neprijateljima. Sigismund Pencinger se ljuti i sarkastiki pita dvorsku ludu: Zar je uitak vezati enske tijelo? Kad se ena vee lancima, to znai: "Hoe li da ih skinem, budi moja!" Toj dosjetki smije se samo Petar Pan. Knez istraujui pogleda ispod oka svojeg katelana. Nagrizen je sumnjama i u svakoj rijei Petra Pana nalazi naroito znaenje. Sigismund poravna bradu, slegne ramenima i potpuno je ravnoduan: - Kad nekoga ostavlja duhovitost, onda se sam mora smija ti svojim alama. Tako je i s Petrom Panom. U posljednje doba dao se na ozbiljne poslove, one za koje nije roen, a sad nije ni aljivina ni diplomat. - Vas ovjek ne moe nauiti ali jer se vi ne znate veseliti, a diplomaciju ne bi podnosilo vae tijelo. Diplomati, moj gospodi ne, izgledaju svakojako, ali nikako kao gospodin Pencinger. Ne osporavam da ste lija, ali toj su ivotinji sasvim nepravedno do dijelili slavu lukavosti. Ne zasluuje je. Nema ni kapi lukavosti u svojem mozgu. Cim se lija pojavi, po njenom krznu zna da je

lija. Ima diplomata koja takoer ne mogu sakriti svoje krzno. - Rekoh: prometnuli ste se u propovjednika - odgovori katelan, a Petar Pan ustane i usklikne: - Knee, molim vas otpust. Idem propovijedati svijetom o nepotenim prijateljima, o lanim savjetnicima, o zloinakim slubenicima, o himbenim ljudima svake vrste koji potkopavaju svoje dobre gospodare jer su plaene sluge njihovih neprijatelja. Kneevi prijatelji zinue u Petra Pana. Sam knez prestane jesti. Katelan Pencinger nekoliko puta obori oi i opet podigne vje-e, oito teko savladava bjesnilo. Petar Pan gleda i smijei se: - to je to? gospodo moja? Ne smijete se? Ba nitko se ne smije? Valjda to nisam mislio ozbiljno. Ili drite da jesam? Me u nama. ima takvih ljudi? Ima? Dakle, brzo. Ima ili nema? - Samo je jedna budala ovdje - veli Pencinger - a ja mo lim da me ne spreava saopiti mojem gospodaru vane stvari. itav je taj razgovor namjeten, samo da ne bih mogao gov oriti s knezom, a to je njegova najtoplija elja. Posljednja izreka zaokupi Brandenburga. Pohlepan za svime to bi mu moglo biti od koristi, smjesta se obraa katelanu s pitanjima. Ovaj osjea da je pobijedio Petra Pana. - Gospodaru, danas oko podne, upravo pred objed, dok su plemii ovog kraja stvarali najljepe predodbe o toplom masnom objedu, o peenju i kolaima, ja sam im pljunuo u jelo. - to si uinio - izgarae kneeve oi, a ispupile se debe le masne usne. - Uinio sam to rekoh. Navalio sam na njih ba u vrijeme kad su svi bil pred crkvom, a ostali su kod kue samo starci, slu avke i gospodarice koje su spremale nedjeljni zalogaj. - Navalio si na njih? I pobio ih? I rekao si da je to moja osveta zbog urote? - Jo ne. Jo nije bilo vrijeme, samo sam traio povelje da ih uzmem i zapalim ovdje u naem dvoritu krije, a nazvat u ga: Brandenburgovim krijesom. - I uzeo si? - klikne knez i uhvati Pencingera za ruke sav predan toj divnoj misli. - Bit e da su Turopoljci neto slutili, jer su imali oruja, a donijeli su i sjekire i motike. - Kako? Usudili su se braniti kad ja traim od njih povelje? Ja, kraljev roak? - Usudili su se napasti nas, protjerati nae vojnike. Polovica je ranjenih. - Kako si to smio dopustiti? - Vi ste to dopustili knee, kad nemate u dvorcu dovoljno ve liku etu. Njih je bilo dvaput toliko i bit e ih jo vie kad doem drugi put. - Dakle, naa je posada premala? - Treba mi jo jedanput toliko momaka da mogu navaliti estito, opkoliti kue i odoljeti navali obrane. - Morao bih traiti od kralja, jer mi s momcima mora dati na svakog i za uzdravanje. - Valja sklonuti kralja da vam dade jo jedanmput toliko ljudi, ali odmah, jer upozoravam vas: gospodin Baka e prosvje dovati. Njemu treba za njegove neake i njegovu obitelj svaki nov i, a kamoli ne svaka forinta. Stoga bi bilo najpametnije da sami idete kralju i zamolite ga neka vam dade veliku etu i uzdrava nje. - Sada da idem u Budim? - iznenadi se knez i ve ga neto

odvraa od katelana i pogleda svoju dvorsku budalu. Taj kao da i ne slua, zijeva glasno i promatra neki stalak s grbom kralja Matije. I ne mie se. - Ponajprije u pisati kralju - dosjeti se knez - pa ako ne bude nita, onda naravno moram otii. - Knee, ako mi ovdje za -dva tjedna postavite dvostruki broj vojnika, itav ovaj ogromni veliki broj plemia bit e vai vazali. A znate koliko je to? To je itava jedna kneevina. A kad te plemie svuemo iz plemikih odora, i seljake i gospodske, i kad slobodnjake opet potjeramo pod volovski jaram, tada emo se pojaviti u Zagorju. Ima tamo plemia kao klasja u polju. Sve emo ih liiti njihovih povelja. Vi ete stolovati u krapinskom dvo rcu, a dolje svuda vaa kneevina. Mladi slua razlaganje svojeg katelana i sve mu trne dua od tolike dobiti. Biti gospodar velikih krajeva, bogatih polja, grabiti, puniti svoje monje da moe ivjeti u raskoi, naroito u zabavama. Tog asa pada mu na um misao i on je izree poluglasno: Koliko bih onda mogao prirediti maskiranih plesova. Nita nije tako zabavno i tako divno kao juriti nekom dvoranom ili vrtom gdje su svi ljudi pokrivena lica i ne zna kome si rekao neto prosto ili slino. - Vaa kneevska milost moi e onda prirediti takvu zaba vu na samom trgu grada Zagreba. Svaki graanin mora pokriti li ce krinkom, a vi ete uiniti i raditi s ljudima to vam padne na um. - Zar taj gizdavi grad? Taj bi mogao pripasti meni? - Kad ste podjarmili sebi i Turopolje i Zagorje, vi ste od plemia uinili kmetove. Kako se onda moe braniti taj oholi grad na brdu Griu? Opkolit emo ga, opsjedati, od gladi e nam pasti u naruaj. A kralj? Kralj e utjeti i smjekati se kako je njegov neak upokorio hrvatsku oholu gospodu. Taj prikaz unitio je u kneevoj lakoumnosti sva neprijatelji stva to ih je Petar Pan ucijepio u kneza protiv katelana Pen-cingera. Pred njegovim pohlepnim oima lee pokoreni krajevi, ogromni, veliki, plodni, a kao kruna svemu na Griu grad koji je prezreo kraljeva roaka ve od prvog asa im je stigao u Hrvatsku. Otada nosi taj alac u svojoj dui protiv Gria i njegovih graana. I nije ni pokuao da ga izvue. Nosi ga stalno i mrzi nepokolebljivo taj grad, mrzi one bedeme dok ih gleda s kule Lukavca, mrzi tornjeve to se ponosno uspinju k modrom nebu kao opomena svakom pohlepniku koji bi zaelio posegnuti za njime. Mrzi ljude koje ne poznaje, nikad ih nije vidio, samo ih mrzi, crnom mrnjom, ednom osvete. Jo danas tono zna da su mu zatvorili ulaz u grad kao kakvom razbojniku koji je htio navratiti ili zaustaviti pod gradskim zidinama. Doviknuli su mu da ga ne putaju u svoju tvravu, makar sto puta bio knez i sto puta kraljev roak. I morao je otii ispod zidina, posramljen, uvrijeen pred svojim katelanima, kapetanima, jo vie pred svojim vojnicima. Tu uvredu ne moe zaboraviti. I te se osvete ne moe odrei. Ta je osveta spavala jer su iz Budima stigli nalozi da se ogleda za nezakonitim kraljeviem bana Ivania. I pokuao je uiniti sve kako mu je savjetovao Pen-cinger i ponadao se da e pomou toga kraljevia iznuditi od kralja da ga protiv zakona uini banom. Ta ga elja obuzima i zbog vlasti, ali i zato to bi tom vlau mogao iskaliti nad gradom svu svoju osvetu, uzeti zadovoljtinu za nanesenu mu uvredu. Zna da su svi oko grada Lukavca njegovi neprijatelji. Zna to i po Bakau. i po Pencingeru i po svakom ovjeku koji mu dolazi u blizinu, zna to i po brojnim prosvjedima hrvatskog sabora koji su zaredali pred kraljevskim vijeem u Budimu. A on sjedi u ovom dvorcu kao na otoku koji oplakuju mrnje, a po njem plove brodii i brodice ljute osvete. Treba samo okupiti dovoljno jakog brodovlja da te brodie atre, potopi i sam zavlada puinom. I sada Pencinger opet izvlai njegovu staru mrnju i elju za osvetom. Nudi mu brodove za navalu i obeava mu pobjedu. Nita nije tako slatko kao rijei to ih je

nanizao pred njim rjeiti katelan. Toliko mu je to slatko da zaboravlja himbenost na koju ga je upozorio Petar Pan. Zaboravlja sve i pouzdaje se u ono to mu obeava katelan. - Sad znate, uzvieni knee - nastavlja Sigismund Pencinger kad je promatrao djelovanje svojeg prijedloga. - Sve ete vi imati do svojih nogu ako udvostruite posadu. Ali pourite se u Budim jer e nas inae Hrvati pobiti. - Kako bi nas pobili kad nemaju oruje? - Nikad niste vidjeli to znai kad na konjanika navali ta kav pjeak sa sjekirom u ruci i mrnjom u dui? Uzalud vam je tu ma i koplje. Ako udari konja po nogama, ve leite na zemlji i moe s vama uiniti to ga je volja. Ne treba Hrvatima kovano oruje. Njihova je mrnja ubojita strijela koja e nas sve potamaniti. - Pa dobro. Otii u kralju, mora dati ljude. Ujak mi je kralj i to god ja steknem bit e i njegovo. Samo ne misli nikada o to me da bi se s bojita mogli vratiti vojvoda Iloki i Damir brezoviki? - Dok se oni vrate, vi ste ve zasjeli na vrat i Turop olju, i Zagrebu, i Hrvatskoj. Rat s Turcima produit e se sve do jeseni, a tada ste ve vi, knee, gospodar, a dananji hrvatski plemii kme tovi. Ve mu se lice rumeni od uzbudljive nade. Mata mu se razigrala i vie nita ne poznaje, osim svojih novoosv ojenih krajeva. Od prozora se okrene k stolu Petar Pan i upita: - Kad se smijem oprostiti s vama, knee? - Bez tebe ne odlazim nikamo ni bez svojih prijatelja. - Ali ja idem bez vas. - Zar si sjedio na uima dok je Sigismund Pencinger iznio pred nae oi svoj plan kao e me uiniti gospodarem grada Za greba i itave Hrvatske? - Da, vrlo je lijepo naslikao tu sliicu, samo je teta da nije slikao na platnu, ve na papiru koji e se otrati prije nego to se boje osue. Gospodin Sigismund Pencinger divno zabavlja. teta to nemate djece. Tako biste divno priali tim malianima, a svi bi skakali od veselja. Katelan mrko promjeri Petra Pana i potui se knezu: - udno je da se va miljenik ne veseli to ete postii to like dobrobiti? - I te kako se veselim. Skaem. Evo vidite kako skaem i stade skakati kao djeak. Evo, gledajte: maleni sam djearac. ujte to mi vele: Petar Paniu, ako bude dobar i dopusti da ti dademo batina, da te zatvorimo u kut, da te vuemo za ui, dobit e jednog dan kulu u zraku. Kako se to djeaiu svia? Zamislite, kula u zraku. To je divno. - I oponaa djeji govor, djeje kretnje i grimase: - Imat u krasnu kulu u zraku koja leti kao ptica. Evo, slobodno me tucete, slobodno me nateete za kosu i za ui, samo mi dajte divnu kulu u zraku. Kamo moram da idem? Stajati u kut? Sve u uiniti, ve tapkam, idem u kut. Joj - vriti Petar Pan kao bjesomuan - gurnuli su me u crnu izbu. - Joj okovali me i sada je svreno. Obeali su mi kulu u zraku ako se dadem od njih navlaiti za ui, sve samo zato da me mogu svezati i zatvoriti. Eto, vidite, kako je djeai bio glup. Petar Pan istri i dolazi knezu pa se isceri: Knee, djeae moj mali, ja sam neto pametniji i neu dopustiti da me nateu za ui da me domame i gurnu i crnu izbu. Ja ne. Ja sam mudri deran. Lupe kao to su i oni. I ja u pobjei

svojim putem. Mene nitko nee dobiti u crnu izbu. Brbljao je brzo kao da sipa pljevu u zrak. Oni nisu dospjeli neto smisliti, a kamoli neto kazati. Jedva su slijedili smisao njegovih rijei. Danijel, jedini bistrouman meu njima, gleda Petra Pana s nekim strahom. ini mu se da je sada rekao neto to ugroava i njega. Pencinger ustane, nasmije se dvorskom lakrdijau: - Vi ete uistinu dobiti kulu u zraku, a moj knez dvije kne evine i jedan oholi krasni grad i bansku vlast u Hrvatskoj. - I zaunicu - upadne Petar Pan. - Od koga? - Od Hrvata. Netko je pokucao. Ulazi kastelanov pouzdanik i javlja: - Gospodine katelane, crveni oklopnik vas eka u lugarskom dvorcu. - Oklopnik? Koji? Zar onaj tvoj saveznik? - okrene se knez Pencingeru. - Da, moj saveznik, odnosno va. - Gospodine knee, sad znam - vikne Petar Pan. - Vi ima te saveznike koji stanuje u zranoj kuli i zato ga nikako ne moe te dobiti k sebi da se s njim porazgovorite. - Moram otii i nemam kada tratiti vrijeme kao Petar Pan, a vi se, knee, urite to prije na put i za dva mjeseca spremit u vam sveanu instalaciju hrvatskog bana. Brandenburg se zamislio. Neto mu je neprijatno. Ne moe podnijeti da se Petar Pan na njega srdi jer mu se uvijek ini da ta srdba proizlazi iz neke vane pogreke koju on sam poini. A opet je zapao u kastelanovu mreu i dobro se osjea. Htio bi samo povui za sobom Petra Pana: - Sluaj me, ovjee. Ne shvaam zato ti sumnja da se ne mogu osvojiti i Turopolje, Zagorje i Zagreb, i banska ast? Zar se se nisu osvojile itave kraljevine? A ovdje nee biti ni rata. u je li? Zar nije lako uzeti nekome povelje i spaliti ih i itav kraj je tvoj? Svi su tvoji kmetovi jer nisu plemii slobodnjaci? To j e tako jednostavno kao na primjer, evo razlijevam ovaj vr po sto lu i u vru vie nema vina. - Ali vr je ostao u vaoj ruci i n.etko e vam njime razbiti glavu. A to e uiniti Hrvati ako pokuate prolijevati vino. Pomalo se Danijel opet zamilja i osjea potrebu da uje to to dvorski luak zapravo misli. I zove ga: - Doi ovamo, Petar Pan i molim te govori ozbiljno, Ja po tujem tvoju pronicljivost. - Ne, jer ja u se smjesta odrei. - Casak budi samo ozbiljan da se porazgovorimo. Tvoja pri a o djetetu koje su oblagali i gurnuli u crnu izbu nije samo tako izbrbljana bez smisla. Je li? - pita ga Danijel. - Samo kraljevski savjetnici i dravnici brbljaju bez smisla, dvorske budale uvaju dostojanstvo pameti. Ja sam vam jasno rekao to eka kneza. Ali on se pomamio kao dijete za obeanjem zranom kulom jer misli da je kula u zraku pravi pravcati toranj. - A to misli ti? Kai - pita knez. - Ba osobito oduevljeno niste traili moje razjanjenje, dra gi knee, ali ja vam velim istinu, a vi me moete izbaciti iz dvora. Ve unaprijed traim da me smjesta otpustite, ali rei u vam. Primaknuli su se k njemu i knez i Danijel i sluaju ga. - Ve sam vam rekao: Sigismund Pencinger igra dvolinu ulogu. Ali im vam je rekao o kneevinama, vi ste na to zaboravi li i zbog toga morate stradati. Danas vam je gospodin Pencinger sagradio u zraku dvije kneevine i posjed zagrebake tvrave. Znao

je kako mora govoriti s vama, ali on trai za to dvostruku po sadu koju morate zamoliti od kralja. I to lino. Dakle kani vas otpremiti u Budim jer ste mu na putu. Da, on radi za dvorsku stranku, za gospodina Bakaa i njegove neake. - Ti gleda sve sa stanovita svoje ljubomorne i line mrnje prema katelanu. - Prije nekoliko dana govorili ste drugaije. Ali onda ste opet sluali mene. Sad sluate njega. Da imate tree uho, sluali biste moda kojeg vojnika dolje u dvoritu. - Ako Petar Pan moda ipak pogaa? - upozorava markgrof svojeg bratia Brandenburga. - Rekao sam vam: Pencinger ima ovdje svojeg pomonika, a to je gospodin Franjo Ferenci, jedan od Bakaevih neaka. On vas ovdje najradije zabavlja jer je uhoda. I sada je Pencinger s njim na razgovoru. On ga je ve pratio u lugarski dvorac na dogovor s tim njegovim saveznikom. Prije pet dana Pencinger je pristao na sve to ste vi, knee, odredili za Gordanu i njenog sina. Pristao je da djeaka putamo u dvorite da se tamo zabavlja s potkastelanovom djecom, pristao je da Gordanu pustimo na miru dok ona sama ne uvidi da je najbolje izdati kraljevia i vratiti se kui. - Rekao je da eli pokuati drugim nainom sklonuti Gor danu da kae istinu. - Ne, gospodine Danijele, pristao je zato to kneza kani mak nuti iz dvorca. I vrlo mu se uri. Cim knez ostavi ovaj dvorac, ovaj kraj i ovu zemlju i krene u Budim, Pencinger e Gordanu i sina otpremiti daleko i vi, knee, nikad neete dobiti u ruke kraljevi a ni bansku ast. - Brblja to god. Kralj e mi podijeliti. - Vladislav nosi samo naslov kralja. - Ipak je on kralj i dao mi je rije. - A Baka je dao rije svojem neak u. - Da e postati ban? - Jest, gospodine knee. Njega e uiniti banom. Belu, stari jeg brata vaeg prisnog prijatelja kojeg vam je na pladnju donio Pencinger za prijatelja i pijuna. I Danijel i knez su smueni. Stisnulo ih je u grlo. Tako je, gospodine markgrofe. Vi ovdje zabavljate svojeg bratia i kneza i ekate dok mu ne padne u zdjelu banska ast, a va mladi drug Franjo Ferenci jednostavno alje u Budim svoje glasnike o kojima vi ne znate nita. Oni nose pisma Bakau u ko jima Ferenci javlja svojem ujaku ove rijei: "Knez je svakog dana sve vie omraen u itavoj Hrvatskoj. Time se svakog dana otva ra put Beli." Plamteim pogledom skoi Brandenburg sa stolice: - Petar Pane, otkud to zna? - Petar Pan sve zna kad hoe. Glasnik je ekao dok je Fe renci pisao pismo. Ja sam sve to nanjuio, iznenada stupio u so bu i lakrdijaio, onda sam iznenada pograbio pismo, njime se poigravao, draei Ferencija i tako mi je uspjela varka. Vi znate da dvorska budala moe u svojoj ali doprijeti i do dna kraljev ske riznice. Dok sam mahao po zraku papirom, neopaeno sam proitao ove dvije izreke koje sam ovdje izrekao. A bit e dobro da o tome utite kako bih mogao to vie takvih izreka proitati iz pisama vaih kunih uhoda. - Zato mi nisi odmah to rekao da zaustavim glasnika? pita knez. - Zato to sam se uljao za glasnikom i gledao kako on lije

po odlazi iz dvora, a da vi o tome i ne znate. - Pencinger je znao da glasnik ide? - S njime je prije odlaska tiho govorio, dao mu otvoriti grad ska vrata i spustiti most. Zaprepateni knez sklopi ruke od uda. Markgrof shvaa sve i primijeti: - Zar Baka i njegovi pristae vode kraljevske poslove i po litiku mimo kralja, a u korist... - Svoje monje, monje svojih roaka i svojih prijatelja i pristaa, Dvorsku stranku nazivaju zmijskom spiljom u kojoj oni skrivaju ukradeno blago. - I tako oni kane iskoristiti mojeg bratia kneza Brandenburga i liiti ga svake nagrade za usluge? - A kralj e rei svoju krilaticu: "Boe" - i svreno je. On mora sve potvrditi onima koji su ga posjeli na prijestolje. - Sto da se tu ini? - pita markgrof, a knez je utuen kao dijete kojemu se razbila staklena igraka. Opet se naao u nevo lji i jadu i pone moliti: - Savjetu] nam ti, Petar Pan, to da radhno? - Kad dvorski savjetnici ispiju posljednju kap mozga svojem vladaru, onda on trai pameti u svoje dvorske budale. Moram pri znati: svoj mozak nisam imao prilike istroiti. Malo me kad pitate za savjet, knee, a da ste vie pitali mene, a manje Pencingera, imali biste manje brige. Dali ste se od njega voditi na uzici. Vidite kamo vas je zaveo! - Smislite neto - obraa se Petru Panu markgrof Danijel. - Mnogo se ne mora misliti da se neto nae, ah bi knez tre bao skinuti sa svoga vrata uzicu. Vi biste mogli, gospodine mark grofe, nagovoriti kneza da se jednom odvai i ree Pencingeru: ne. -. Ali kad mi on sve to tako lijepo prikazuje. - Kad se djeca ele pridobiti za svoje namjere, onda im se uvijek prikazuju lijepe sliice. - Reci ve jednom to da uinim? - Otkreite Penoingeru u brk: ne elim ii u Budim sada, ne go onda kad mene bude volja. A vi, gospodine markgofe, pazite da mu katelan opet ne ispripovjeda kakvu lijepu priicu o anelima i vojnicima koji skau na ici. A ostalo e biti moja briga. Savjeto vat u uvijek knezu to je najpametnije. Bude U sluao mene, svo jeg najpametnijeg prijatelja kao to je sluao svojeg lukavog nepri jatelja, moglo bi jo sve krenuti u njegovu korist. - Zadajem ti rije: neu vie pasti pod utjecaj Bakaeva sluge. - A gospodin markgrof Danijel morao bi kneza podsjetiti da zadana rije nije batak kojemu se ogloe meso, a kost se baci psetu. Otii u malo na sastanak sa svojom pameti da zajedno ras pravimo to bi bilo najbolje i donijeti vam prijedlog. Knez i njegov brati Danijel ostali su sami. Markgrof spoitava Brandenburgu lakoumnost i nepaljivost prema samom sebi. Sasvim je usvojio mnjenje Petra Pana i upozorava svojeg bratia istini onim dokazima kojima je dvorski luak ustao protiv katelana Pencingera. Prvi put roaci su se nali u ozbiljnom razgovoru i ostali tako do kasno poslije podne. Trgnula ih je tek truba koja se oglasila sa straarske kule. - Gle, netko otmjeni dolazi u dvorac - upozori markgrof kneza. - To navjeuje trublja i odvie napadno. - Da, zatrubio je tri puta uzastopce. - ini se kao da tebe ne veseli doljak? - veli Danijel. - Da opet nisu neki hrvatski prosvjedi ili moda kakvo iza slanstvo koje trai Gordanu.

- A to e im odgovoriti? - Jednostavno ih neu primiti. Dok vijeaju pod dojmom zvuka trube, prolazi vrijeme . Petar Pan se pojavi na vratima, zakilji kosim oima na kneza, podrugljive usne se smijee, a tanki prsti cupkaju iljastu bradu. I - Tko to dolazi Petar Pan? - pita knez. - Svakako vrlo odlian vitez. Vidio sam pratnju od etvorice kopljonoa. Svi na jakim vrstim konjima. Doljak je svakako plemi, odora mu je arena. S njim je jo arena linost. - Koja arena linost? - pita knez. - Va mili pouzdanik, gospodin barun Pencinger, dakle, ne moete neto dobro oekivati od plemia kojega je on dopratio u dvorac. - Da nije njegov hrvatski saveznik pa mi ga hoe pokazati? Pojavio se pa, iroko otvorio vrata i sveano navijeta: - Glasnik njegova velianstva kralja iz Budima. I knez i markgrof zapanjeni su. Pogledi su uprti u Petra Pana. I on se uznemirio i polazi k vratima. Najprije ulazi Pencinger, s njim dva dvoranina. Onda ulazi u pratnji etiri kopljanika vitez, visok, crnokos, guste brade, u plemikoj odori arenih boja. Pristupio je knezu i duboko se poklonio: Uzvieni knee, nosim vam pismo njegova velianstva kra lja. Knez mu pristupa, uzima pergamenu, pozdravlja plemia i ljubazno ga oslovi: - Vrlo se veselim to sam se opet nakon dugog vremena vid jeli, gospodine Bala. Kako je moj dragi ujak? - Njegovo se velianstvo dobro osjea, jedino mu vi nedostajete knee. Svakog se dana tui na samou. - alim ujaka, ali u Budimu nema dosade. Prije bih rekao ovdje, ali neu vas zadravati. Smjesta vas moraju ukonaiti. Oito ste umorni od puta. Oekujem vas na veeru. - Samo jedno molim, uzvieni knee, kralj mi je dopustio da ostanem ovdje samo jedan dan i jednu no i naloio mi da se odmah vratim s odgovorom na predano pismo. - Bit e po vaoj volji. Ugarski plemi oprostio se s knezom i ostavio u pratnji paa sobu. Petar Pan je vrlo nemiran. Danijel i knez su uzbueni. - Upravo sam ljubopitan kakva je to vana vijest koju mi alje kralj. - Bit e vrlo vana kad smjesta trai odgovor. - To se i meni ini - odgovori knez pa raskine kraljevski peat. Sa strane stoji markgrof Danijel i zabrinuto promatra svojeg bratia. Pencinger je, naprotiv, ravnoduan, utei, eka dok knez ne proita pismo. K prozoru se uvukao Petar Pan i promatra prodirnim pogledom kastelanovo dranje. Knez smota pregamenu i spremi je u njedra. Plahi mu pogled potrai Petra Pana u kutu prozora. Okladio bih se da vam kralj javlja neto vrlo veselo - pri mijeti Petar Pan - tako barem razabirem iz vaeg dranja, kne e. Te rijei smatra knez nekom opomenom ih barem uputom pa se nasmije: Pogaa Petar Pan. Kraljevo pismo me u prvi a s iznena dilo, ali zapravo me raznjeuje. On me voli kao otac.

Petar Pan skokne k Brandenburgu. Oito mu je da knez ne zna to bi rekao i trai od njega savjet. Ali pred Pencingerom ne usudi se nita rei. U veselju, kao i u ali, hvata Petar Pan kraljevo pismo i, dok ita, brblja: - Razumljivo je, ne moe kralj biti bez mene. Ja sam naro ito potreban njegovom velianstvu. Da se je udovac oenio, ne bi mu trebala budala. to e siromani udovac, gle, to je divno. Kako vas pozivlje srdano, oinski. - Dakle, to tako vano javlja kralj? - zapita Pencinger kne za povrijeen to je Petar Pan dobio pismo prije njega. A ovaj se pouri odgovoriti mjesto svojeg gospodara: - Vano je, vrlo vano. Kralj eli sada, dok jo cvatu jorgovani, nauiti se draesnih maska. Knez Brandenburg priredio je upravo arobnih vrtnih zabava u Budimu i sada bi kralj htio da onako ljudski zapleete oko kraljevskih busena. Vidite, i na dragi katelan predloio vam je da idete u Budim. Slutio je on to eli kralj. - Kraljevski glasnik trai do sutra odgovor - primijeti ka telan - a to znai taj odgovor? - Da e knez, naravno, ii u Budim. To eli kralj, ali dopus tite, gospodine katelane i gospodine knee, kralj eli i mene, dak le, i ja neto vrijedim. I Danijel i knez promatraju Petra Pana. Ne mogu prosuditi to kani. Ni jedan ni drugi ne znaju bi li se protivili putu ili ne, pa kako se pouzdaju u dvorskog luaka, ne vele nita. Ovaj osjea da su bratii izvan sebe od uzbuenja, ali ute o tome u kastelanovoj prisutnosti. Petar Pan nastavlja, pruajui knezu pismo: Sutra se morate spremiti da krenemo zajedno s gospodinom preuzvienim barunom Balaem u Budim. Do sutra vam nee biti tako teko spremiti kneevsku prtljagu. Mladi se ljudi ne mogu snai. as prije Petar Pan je nagovorio kneza da se usprotivi Pencigerovoj elji da ode u Budim, a sada Petar Pan pristaje. Moda zbog kralja? Da, kralju se ne smije protiviti i zato e obojica biti prisiljeni putovati. A ipak ih odvraa od tog puta sve ono to im je prije dolaska budimskog glasnika razla-gao Petar Pan. Sada se on odjednom ushodao dvoranom i sav ushien uzviknuo: - Neka ivi kralj 1 Dao mu Bog sve to mu ja elim. Napokon me spasio. - ega vas je spasio? - pita Pencinger nekako sumnjiavo. - Zar mislite da sam ja uivao ovdje pod ovim krovom? a vo me gotovo odnio, a morao sam se initi kao da se rastapam od miline. Vie ne znam to bih mislio i radio. Podivljao bih od do sade. Ne vidi ljude, samo Pencingera, markgrof a Danijela i one druge mladie. Nema s kime izvesti kakvu potenu alu. Ni s vama, gospodine Pencingeru. - Da, sa mnom nije ale - nasmijei se on. - Ne. S vama nije ale jer vi se ne znate smijati. Od kakve mi koristi sva moja duhovitost kad je ne razumijete. I sluai moraju imati duha. I on stade poskakivati po sobi, sretan i veseo. - Bit e na kraljevskom dvoru umne gospode. Njihove su glave zdjelice u koje neprestano trcaju vodopadi umnih rijei. A bit e i lijepih ena, crnookih i crnokosih. Kada idemo? - Kako vidite, kraljevski glasnik traio je odgovor do sutra. - Zar kralj trai da ve sutra putuje? - pita Danijel kneza. - To je ipak prebrzo, bit e strano pusto kad ti ode, moj knee. - Bit e to prava mrtvanica. I nau lijepu zarobljenicu os tavit emo ovdje? Katelan Pencinger i katelan Mladeni bit e joj estiti uvari, ujete, gospodine, vi ste u smrtnoj opasnosti. Dugim elastinim koracima mjeri Petar Pan sobu, zvidi, plee, sve mu lice sjaji od sree i radosti.

to mislite, knee, kako e to biti divno meu onim kras nim enama koje jo ne poznajete, a sve same nove ljepotice. to ve to vrijedi? Knez napokon shvati njegove rijei i baci se u naslonja. S pot_ punom spremom, glumi veselost i oponaa budalu: - Znam ja to to vrijedi. Ba u zaigrati Ugrima pred nosom da e zinuti. Valja, dakle, sve pripremiti. - A ja se urim - veli Petar Pan - moj prtljag je mnogo kompliciraniji od vaeg, gospodine knee, poslagat u sada u sandu ke sve moje muke i enske haljine, sve ukrase, sve maske i svako jaka moja iznaaa. Sve vidljivi znaci mo je duhovitosti. Ono to ne nosim u glavi, to lei u krinji. Vani u hodniku sav se promijeni. Lice mu je zabrinuto. Gotovo potri trijemom prema Gordaninim odajama. "to e ona rei na taj strahoviti preokret!" Uletio je u Gordaninu sobu zaprepatena lica i rekao: Pencinger nam je digao u zrak sve nae obrane. Dao je preko kralja pozvati kneza i mene u Budim. Ostala je bez rijei, dugo razmiljajui. Tada ustane i nemirno ide gore-dolje. - Petar Pan, bilo bi to beznadno ako ne bismo mogli zaprije iti taj put - ree konano. - Ve sutra knez mora na put s Balaem. - Bala je tu? To znai gotovu propast za sina i mene. To je ugovorena urota, oni e muiti Damira. Ali ja ga ne dam. Prije u udariti glavom o zid i umrijeti jer onda ne bi imali razloga udariti moje dijete na muke. Sav smuen stoji Petar Pan i veli: Priinio sam se kao da ludujem od sree to mogu otii u Budim u nadi da bih mogao na neki nain ostati. Dobro ste uinili. Vratite se za neko vrijeme k meni, moram neto smisliti. U kneevoj sobi ostali su s njim Pencinger i Danijel. Ovaj ustane i najavi. Odmah u izdati nalog da se spremamo za put. I on ode za Petrom Panom da u njega trai savjet. - Bilo bi dobro da priredite sveanu veeru u poast kraljev skog glasnika - predlae Pencinger knezu. - Samo se po sebi razumije, ali to ete vi ovdje bez mene? Kako ete voditi borbu s plemiima? - Sve u vam potanko razloiti. Kad se vratite, doekat u vas u Zagrebu, usred Markova trga, sveano, kao bana Hrvatske. Zato je potrebno da to prije stignete u Budim i poaljete mi stotinu momaka. Sigismund Pecinger ponovo pripovijeda knezu kako e zajar-miti hrvatske plemie. Pripovijeda knezu prie o kulama u zraku, a on ih slua, ali nema vie vjere nemiran je, razbuen od pomisli na putovanje. "Ali zato se moram pokoriti tom putu?" - pita se knez i osjea da se Pencinger ne mie od njega samo zato da ne bi mogao govoriti sa svojim lakrdijaem. Nasilu je primoran sluati katelana, a sve u njemu strepi od pomisli da ga varaju, iskoritavaju i zovu u Budim kako bi banska ast pripala Beli Ferenciju. A kad bi se protivio putovati? Odvui e me silom. Bala je Baka-ev pouzdanik. Izgubljen sam. CRVENI OKLOP Bol lei u Jasenkinoj dui. Ni sjenka mraka ne smije se pot-krasti u bijelo lice. Ni najmanji odraz muke ne smije se pojaviti u njenim oima. Sama mora snositi strahotu koja ide za njom kao zvijer za nedunim plijenom. Nigdje joj se ne moe oteti. Nikako joj izmai. Razmiljala kako mu drago, traila zaklonite bilo gdje, golema strahota plazi njenim tragom. Kud ona, tud i njezina nevolja. Izdajica, on je, dakle, izdajica? Ono grdno neljudsko stvorenje kako ga je u prii opisala njezina majka. A sama majka prikazala je ljudima tu jezovitu neman. Ona sama. Jadna moja majko!

Od onoga asa, kad je Jasenka ostavila Arbanasia pred crkvom i otila s majkom kui, jedva se dri na nogama. Sluavka je spremila objed i donijela ga na stol. Gospoa Ku-evi dijeli zalogaje druini. I pri tom ispituje arka i druge momke to su sve vidjeli i uli toga dana. Raspravlja se o svemu to je bilo i to bi moglo biti. Zalogaj nikome nije slastan kao drugih dana. Svatko nosi u sebi sliku prie koju je pripovijedala gospoa To_ "..__" *^*>- _. , M i.J

mislava na ledini. A druina osjea neko naroito poitanje prema onoj koja zna to ne znaju drugi, koja vidi to drugi ne vide. - A gdje je Tomo? - pita gospoa Kuevi, spazivi da je mjesto na dnu stola prazno. - Ne znam, gospodarice - odgovara arko - vjerojatno je otiao s Pogledievim slugama kad ih je gospod in Smiljan slao da idu za Lukavanima i paze njihove putove i nakane. Valja mu spremiti objed da ne ostane gladan. I raspravlja se dok ne svri, objed. Kuna druina ide, a gospodarica i njena kerka ostaju u sobi. Ne znam to je s tobom Jasenka, blijeda si. Nikad te nisam vidjela takvu. I posegne za njenim rukama i zapanji se: - To su dva komada leda, a ne ruke. to je tebi? Boli li te glava? Ili ti je slabo? Vidjela sam: silom si jela. Jest, silom si jela, hvata te bolest. - I meni se tako ini - veli ona, hvatajui se te majine pri mjedbe kao slamke. Ovako e lake podnositi muku koja joj je saplela i duu i tijelo. Prevelika je bol to je nosi, a da bi tijelo moglo izdrati. Na majinu elju legla je odjevena da se malo ugrije. Gospoa je pokriva t oplim rupcima i zabrinuto promatra njeni pupoljak to je prislonio glavu na jastuk. Jasenka sklopi oi kao da spava, samo da ne mora govoriti s majkom i gledati njezino zabrinuto lice. Onda majka pohita iz sobe, a Jasenka se pritajila. Iz hodnika dopru do nje uzdisaji, tihi krikovi zaprepatenja i uasa. Digne glavu i slua. Srce joj strahovito kuca, a ipak joj se ini da je to srce led, toliko je zebe. Digne se, otvori vrata. Na hodniku je mladi sluga Tomo, sav razderan, praan i znojan. I pripovijeda momcima i sluavkama, a u sredini stoji njena majka i neprestano ispituje: - Crveni oklopnik je sve to gledao mirno? - Gospodarice, on je izdavao zapovijedi, ali samo izdaleka, ti ho da ne ujemo pakleni glas. I Tomo iznosi jednostavnim rijeima jezovitu sliku to ju je gledao svojim oima kad su Lukavani prodirali u plemike dvorove traei povelje. Jasenka ne moe dalje sluati, potrala je natrag svojem leaju i gurnula glavu u perje. Boli je u srcu. Pla je tamo, a ne smije proliti suzu. Jecaji su tamo, a ne smiju nai puta iz mladih grudi. I ostane tako, kad se majka opet vratila u sobu. Nepomina je i dalje se pretvara da spava. Ali samo je odjednom majka trgne. Gledaj, tamo su u upanovu dvorcu Lukavani. Jasenka skoi puna strave. Gotovo se rui.. U upanovu dvorcu, dakle tamo? Vie joj ni misli nisu jasne. Samo oi, lijepe, crne, sjajne oi zapiljile su prema upanovu dvorcu. Kroz granje vrta i ljivika koje ih dijeli od onog dvorca razabire Lukavane, uje buku, samo ne moe razabrati rijei, predaleko je. I sve joj igra pred oima kao vrzino kolo. Ali majka sve razabire. upana veu na konja, upana, glavu Turopolja, usuuju se,

odgovarat e za to, ak ni upana ne tede. Blijedo lice stare gospoe zarumeni se gnjevom i kao da se tek sada sjetila da je sa upanom u neprijateljstvu, ispriava se Jasenki: Nismo vie u bratstvu, ak smo u mrnji, ali on je upan Turopolja, dunost je naa da ga branimo, jer je glava itave op ine. Tko dira u njega, taj gazi nae zakone, nae pravice. Gle, Jasenko, crveni oklopnik je tamo na cesti i on sve to gleda mirno, alosna mu majka. Prokleti izdajica! Djevojka ne moe vie izdrati, pada u nesvijest. Majka zaboravlja sve to se tamo dogaa, uzme je u naruaj i zovne djevojke da joj pomognu. Sputa se sumrak. U prizemlju spremaju sluavke sue, a momci pripravljaju sjemenje za sutranju sjetvu i iste orue. Jasenka je hitro sila stepenicama u vrt, pohitala je u dvorite i stigla u staju. Nikoga nema u blizini. Otvori vrata pa ih s one strane zasune. Polaganim koracima ide tamo gdje je nedavno zakopala krinju s oklopom. Iz kuta staje uzme lopatu i stade odgrtati zemlju. Lopata dodirne drveni poklopac. Jasenkina ruka zadre. Ali mora stei neku sigurnost, mora otkopati krinju, zaviriti u nju da bude sve jednom svreno. Napokon je itav poklopac vidljiv. Ona se sagne i potrai napravu. Trai druom rukom pero koje e joj jednim mahom otvoriti sadraj krinje. Tanki prsti naoe pravo mjesto i ona pritisne svom snagom. Pokrov popusti. Punim grudima udahne zrak, upre svu fiziku snagu da bi bila jaka. Je li unutra oklop ili nije? To je Ja-senkino ivotno pitanje. Jo as i odluno digne drveni poklopac. Oklopa nema. Posljednja joj nada pade u praznu krinju. Zamrla je. Zar je ipak on bio tamo? Tko ju je to gledao kroz prozor kad je zakopavala krinju? On, zacijelo on. Zacijelo, doao je po oklop. Digne se i zagrne zemlju opet na poklopac i gotovo potri iz staje kroz dvorite u vrt i onda u kuu. Nije otila k majci kao to je to inila svake veeri. Samo je zagnjurila glavu u postelju. Tminom prolaze slike, sliice iz njenog ivota s Jelenkom i onom iz upanova dvora, nekadanjom drugaricom Vilenom. Hvata sliice, slae ih, trai opravdanje za svojeg brata. Sad joj se ini da drugo ne moe, samo jedno: opravdati ga. ".. Jelenko ne zna to ini, htio je samo predati Draenia lukavakim vojnicima, sasvim sigurno, a nije pomislio na to da e i ostali stradati. Da e time propasti urota!" "Ne, to ne moe biti. Nikako se ne slae, pobrkala sam sve." Sigurno se htio osvetiti njima, ba njima, jer su ga izdali. Da, oni su ga izdali prije nego on njih, on im je samo vratio milo za drago, a nije slutio to radi." Sestra se hvata slamke kako bi obranila brata, a ne ispada joj logino. A mora ga braniti, jer je na to goni sestrinska ljubav. I teku suze, tiho, nevieno, samotne suze. Drugog dana ide za poslom kao uvijek. Zatomila je svoju bol u prsima kao u grobni lijes. I mora je uvati dan i no da majka ne digne pokrov i ne nae tamo duboko sahranjenog sina kojega oplakuje Jasenka. "Kad bi ga pronala, kad bi znala, na mjestu bi je ubilo." Dokle e moi uvati pred majkom tu strahovitu tajnu? Dokle e moi skrivati majci da je svojom priom pokazala svjetini na izdajicu? Crveni oklop pao je na Jasenkino srce. SUDBONOSNA ODLUKA U susjednom dvorcu, bogatom i uglednom, mui svoju bol drugo djevojako srce. 2upan sa strahom promatra svoju ker. Plave oi, vedre, svijetle, pune sunane sree, sada su mutne, tamne, smuene. Kao da ih pokrivaju tanke sjene, muke

nemira ili straha. Otac ne zna to je pa ide okolo, razmilja i promilja i kopa po svim dogaajima prolih dana. Rumen njegova okruglog lica gubi se i obilna tijela nekud nestaje. - to se to dogodilo s Vilenom? - pita otac nju i sestru. Uzalud. Djevojka tvrdi da nije nita, nego ono to se dogodilo u nedjelju, a sestra opet pripovijeda svojem bratu, tiho, nasamu i povjerljivo: - Jo prije nedjelje neto se u njoj promijenilo, neto se za brinula. Da nije posumnjala u Slavimirovu ljubav? Moda se boji da nije stalan? Tko bi znao? Ima tome ve mnogo dana to ona ne spava onako mirno i sretno kao to je spavala od poroda pa do svoje esnaeste godine. Neto joj krati mirno spavanje. - A to je, veli, ve bilo prije nedjelje? - Naravno, da je bilo prije i pitala sam je to se to prevre i zato uzdie, a ona odgovori da joj nije dobro. I oboje idu u sobu gdje kraj prozora sjedi Vilena. Sunane zrake stapaju se s njenom kosom, sjajnom poput zlata. Ali lice joj je blijedo i pogled sumoran, uperen u daljinu. Na dalekoj cesti nije zadimio ni najmanji oblai praine koji bi javio dolazak konjanika. Kia je smoila putove i liila je tih radosnih vjesnika vjerenikova dolaska. Sve je u kui tiho. Sve neto pritisnuto, sve pognuto puno ekanja, a od dugog ekanja rastu tihe sumn je i strah. Odjednom se na cesti pred dvorom pojavi brzotea. Svi su u kui ispruili glave kroz prozore i trijemove da vide tko dolazi i to donosi. Brzotea javi upanu Berislaviu: Dugo nisam mogao nai gospodina Draenia, onda ga zatekoh napokon u Stubici. Kad sam rekao to je, smjesta je uzeo pedeset momaka i dolazi za mnom. Ta vijest digne Vilenu na noge. Kao da je pala rosa na uvele latice, obrazi joj se osvjeili, orumenjeli. Sva je bodra i vedra. I svi su se u kui digli na noge, oivjeli od mrtvih. Priprema se, redi, a mlada nevjesta odijeva najljepu haljinu i kiti se da doeka vjerenika ukraena i nasmijeena. Oko podne zablistale su kacige na sunanom svjetlu to je ve osuilo cestu, a konjanici su ve obavijeni dimom praine. Dolaze ponosni kao vojska nekog slavnog viteza. Na elu jae Slavimir. Tjera konja prema dvorcu. Ujahao je na irom otvorena vrata, kao vjetar skoi sa sedla i pohita u dvor. Obasjan je sreom. Crvena odora i rumenilo njegova lica kao da se takmie. Zadahtan, lijep u blistavoj odori, stupa u blagovaonicu. Doeka ga upan, sav radostan, grli ga i pozdravlja srdanim rijeima, ovjeka kojemu je sve lako podnositi, samo kad je on uza nj. I otvara mu vrata. Vilena stoji usred sobe sva plava kao da je s obzorja netko skinuo komadi neba. Plava haljina i plave velike oi stapaju se u plavetnilo, vedro, sunano. On pohita k njoj. Proljetni pupoljak stoji pred njim, ali ga ne smije privinuti na svoje prsi. Samo uzme njezinu ruku, njeno je stisne i gleda joj u oi. Kako sam teko provodio dane, ne gledajui vae lice, Vi lena. Otac stoji straga pa gleda kako se ona sva zaas izmijenila. Sva je svijetla kao da bi u mranu sobu donijeli svijeu. "Da, da, tako je to. Bit e da je njegova odsutnost kriva to se tako prevrtala bez sna ve nekoliko noi prije one strane nedjelje." Mladi su sjeli uz prozor na klupu. upanova sestra odreuje slugama i sluavkama da nose na stol vreve vina i zdjele. Onda sve pozivlje k objedu. Sjeli su. upan na elo. Ve nekoliko dana prije nije tak o mirno i vedro prisustvovao blagovanju pod svojim krovom kao sada. Za vrijeme jela ispituje mladog plemia to je sve bilo oko njega i kako je putovao. - Ostavite to, sad brinem samo za vas. Dobro je. Skupio sam

vie od etiri stotine mojnaka, jo samo malo i imat u potpuni broj. A meni je do toga da ujem to je bilo s vama kad ste slali po mene. to se tu sve dogodilo? Putem se nisam zaustavljao da neto pitam. Jedino znam to mi je javio glasnik. On mi ree sa mo toliko da su lukavaki vojnici sa svojim katelanom projahali pokraj crkve i vi me zovete neka doem. - Kad sam slao svojeg glasnika, jo nisam znao to e biti, samo sam slutio zlo, a sad sluaj, sinko, i sudi moe li se ovako dalje ivjeti? 2upan mu sve ispripovijeda. Razvezao je pred njim sveanj svih dogaaja koji su se zbili od nedjelje, poevi od prie gospoe Tomislave Kuevi, kojom je prikazivala narodu kolika se neman skriva u izdaji, a onda sve dalje. Konano je opisivao napadaj lukavakih vojnika pod vodstvom crvenog oklopnika i n ajpos-lije je prikazao sliku napadaja pred svojim dvorcem. - Vas su se drznuli dodirnuti? - plane i oi mu sijevnu. - Vezali su me, vezali - a crveni oklopnik sjedio je u sedlu podaleko, gledao i zaas nestao. - Zato je nestao? - Odredio je da me dovedu k njemu i valjda je zato otiao u Lukavac da me doeka. - A kako ste se onda spasili? - Velislav Arbanasi banuo je ba toga asa i udario one koji su me vezali, jednog je teko ranio. - Ponio se kao junak - doda Vilena - upravo pravi junak. Kako sam mu zahvalna - naglasi djevojka tako ivo da je Draeni pogledao ljubomorno kao da mu je krivo to hvali drugog mladia. Ali otac nastavlja prianje o crnoj nedjelji, a Draeni slua, primjeuje, togod pita i opet slua. A onda bude tiho. upan je svrio pripovijedanje. Draeni se zamisli. ekaju njegovo mnjenje. Najposlije on digne glavu i pogleda upana: - Crveni oklopnik, velite? Zato ba crveni? Nisam jo uo ni vidio crvenog oklopa, kako je izgledao? - Obini oklop bio je presvuen crvenim suknom i obr ub ljen zlatnim resama. A na prsima neto zlatno kao neka zlatna pti ca - razjanjava Vilena Draeniu. - S kacige su strala uvis crvena pera - veli upan. - I crvena perjanica na kacigi? Otkud je uzeo takav neobini oklop? - Kralj Mati ja uveo je u svoj dvor takve oklope za sveanos ti kad je u Zagrebu drao veliki dvor i primao poslanike inozem nih vlasti. Ti su oklopnici uvijek stajali kao ures crnima, oklopnicima Matijaeve crne ete. - I vidjeli ste ba takve oklopnike u Zagrebu, na kraljevu dvoru? - pita Draeni. - I kasnije na dvoru kraljeva sina bana Ivania. Imao ih je i u Lukavcu. Jelenko je uzeo takav oklop da izgleda to strasniji i udesniji. - Imate li dokaza da se uistinu Jelenko krije pod onim ok lopom? - pita Draeni. - Evo dokaza: Velislav Arbanasi ranio je vojnika koji je rekao da se Jelenko Kuevi dao u slubu iz osvete zbog djevojke i jer su se njegovi prijatelji okrenuli protiv njega. - A gdje stanuje taj oklopnik? - U kneevu umskom dvorcu ili kako ga nai nazivaju lu garnica. Tamo se skriva da ga ne nau i ne ubiju, tamo dolazi k njemu Pencinger da se dogovaraju. Jadna Kuevika, ne sluti pro

tiv koga je digla svjetinu. Raskomadat e ga kad im jednog dana doe u ake. uvat e se on. Zato i tako kukavno bjei. Cim mu se Tu ropoljci priblie, on nestane. Zna da bi mu rastrgali tijelo - veli upanova sestra. Dok ona u rijei, dolaze u blagovaonicu Velislav Arbanasi, Pogledi i kapetan banderija. uli su da je stigao Draeni i dolaze ga pozdraviti. Ve prve rijei nakon pozdrva skrenue na crvenog oklopnika i haraanje na pojedine dvorce i selita. Smiljan Pogledi i Velislav Arbanasi ponovo prikazuju Sla-vimiru kako se sve dogodilo i razvijalo, najposlije mu rekoe doslovce to im je sve iskazao ranjeni lugar iz lukavake ete. Mrana ela, stroga pogleda, slua sve to Draeni. - Sad je napokon i meni dosta - ree Draeni povienim glasom. - Branio sam ga kad se radilo o naoj uroti. Pijan, oma mljen ljubomorom, vidio je pred sobom samo mene koji sam mu oteo djevojku. Razumio sam to. U njemu je buktio pakleni pla men, a u onom poaru pretvorio se u prah i pepeo svaka misao, svaki drugi osjeaj, samo je mene elio unititi. Mene predati Brandenburgu, znailo je osloboditi se moje prisutnosti zauvijek, ali sad on ide protiv svog naroda, on vodi Lukavane dok oni otimlju naim ljudima najsvetije, zalog njihove slobode, pomae ne prijatelju da nae hrvatske plemie uine robovima. Tu vie nema opravdanja. Osjeam se lien svakog obzira. Valja nam sada slo no najprije protiv izdajice. - Konano si jednom i ti planuo - veli upan Berislavi. - Gospodo, jo mi puna dva tjedna nedostaje do onog dana kad sam obeao banu stii na bojite. To mi je dovoljno da idem u potragu za izdajicom. - ivio! Tako treba - veselo kliu kapetan i upan, a s nji ma i dvojica mladih ljudi. - Predvodit u vas na njega. - Primamo vau ponudu - uzme rije Pogledi. - Zakleli smo se svi koji smo bili u uroti protiv Brandenburga na urotu protiv izdajice. Da nije izdajice, danas bismo se bili oslobodili Brandenburga i Pencingera. - Samo su izdajice krivi ako zulumari razbijaju na krov i nae slobotine. - Smrt svakom izdajici hrvatskog roda. - imuni je rekao: smrt izdajici, pa da nam je roeni brat. - aljite odmah glasnika imuniu i zagorskim plemiima. Neka dou k nama na dogovor - predloi Draeni, a dotle emo smisliti kako da ga uhvatimo. - Ali dok je mogue ne recite narodu njegovo ime - upozori Velislav - prije bismo morali nekako maknuti gospou Kuevi i njenu ker. Narod ih u ogorenju ne bi tedio. - Da, to morate - veli Draeni - one sigurno ne odgova raju za njegove ine. I upan se s tim sloi i kapetan banderija. A Velislav i Pogledi preuzimaju dunost da maknu obje ene iz dvorca. Zakljuili su i odmah odredili to se sve ima uiniti. Smiljan i Velislav se oproste pa se poure da izvre to je odlueno, a s njima se oprosti i kapetan. Ukuani su ostali" sami. upan je, meutim, povukao na stranu Slavim ira i upozorio ga na Vilenu. Gledaj, sinko, nije li udo? Ona sve vrijeme sjedi blijeda, utljiva i kao da nije prisebna. Draeni baci pogled prema vjerenici. Njeno liee pokriva sjena, plave oi magla. Slavimir apne upanu:

Dok smo ovdje govorili, primijetio sam nekoliko puta neku veliku promjenu. I tada se priblii k njoj i uzme je za ruku: Sto vam je, Vileno? Zar moda slabo? upan razabire da je to opet ono mrano lice to ga je gledao prije nekoliko dana. Opet sumornost, opet neka teina u njenom pogledu i duboka potitenost. To ga tjera u oaj. Nikad Vilenu nije vidio ovakvu. upan odlui da konano sve otkrije vjereniku. On je tu da preuzme od oca brigu za nju i mora saznati sve. Sam si opazio da se neto s njom dogaa? Vilena se stade estoko braniti: - Varate se, svi se vi varate, potresla me ova nesretna nedje lja. - A prije nedjelje, to je bilo tada? Draenia uznemiri Vilenino dranje, a jo vie upanova primjedba i pronicljivo ju promatra. Ona okrene k njemu svoju lijepu glavu: Oni me nikako ne razumiju, barem me vi shvatite, Slavimire. Zar mogu biti sretna kad se vie ne osjeam sigurna? Ni kad ne zna kad e ti u kuu banuti oni grozni ljudi. To je tako strahovito, tako teko i lei ti na prsima kao mora. ini mi se kao da su u naem vrtu vuci koji e me rastrgati kad izaem iz kue. Zar mogu biti vedra i sretna kao prije? Recite, Slavimire, nije li tako? On spusti glavu, razmilja, ali potvruje samo lakim zamahom glave i onda veli: - To je sasvim razumljivo. Ne moe biti drukije, uistinu, ne. - Kako da budem vedra i vesela kad osjeam kao da oko mene lete mrtvake ptice. Osjeam da mi prijeti veliko zlo. Sa njam o tome i dan i no i ne mogu se otresti neega to stoji pre da mnom kao u magli i eka me. I Slavimir i upan i njegova sestra razabira da je sva drhtava i smuena. Onda mladi vjerenik ustane i zamoli upana i njegovu sestra: - Vrijeme je lijepo, dopustite da s Vilenom idem u cvijetnjak. - Idite djeco - ponuka ih on u nadi da e vjerenik raspri ti oblake to su pali na duu njegove, uvijek sretne keri. Mladi par izlazi i sie u vrt. Draeni potrai klupu usred zelenila i oni sjednu. Njena ljepota opaja ga. Gleda je, ispija. U dnu njegova tamnog oka kao da gori neutaiva vatra. Ruke mu se dotaknu njenog struka da je ogrli. Ona se povue, krv joj udari u lice. Povukao je ruku i uzdahnuo: - ini se da premalo mislite na mene, ljubljena? - Po emu to sudite? - Ne biste bili tako potreseni da vas je srce ee sjealo moje ljubavi. - Kad je nesrea na pragu, moe li se radovati i kad se lju bi? - Vidim, izdajica je otrovao sve ljude. Nitko nije ovdje ona kav kakve sam ostavio. I va otac, i kapetan Turopolja, i mladi drugovi, svi su izmijenjeni. Istina, velika je to naa nevolja, ali nije vrijedan da se itav ivot zbog njega okrene naglavce. Pria Kuevike svima je ula u krv. - Jeza me hvata kad se sjetim. - Ni ja nisam vie dovoljan da vam rastjeram strahovite slike? A vidio sam kako vam ushiuju duu drugi mladi junaci. Ona se trgne i zaueno pita: - Nitko me ne moe ushititi. - Dobro sam opazio. Vae je plavo oko udno sjalo dok ste hvalili Velislava Arbanasia, a tek kad je stigao posije objeda. Pri

stao je, stasit i junak, i... - Zahvalnost nije ushienje. Zahvalnost je samo uzdarje to mi je spasio oca da ga nisu odveli u Lukavac. - Zasluio je hvalu i s moje strane, ali ljubomora me izjeda, Vilena. Ne mogu podnijeti ni jedno muko ime na vaim usnama, osim ako ga izgovorite s omalovaavanjem. Nije lijepo, ali ne pri krivam svoju ljubomoru. Bijeli niz zuba ukae se iza rumenih usana, a plavetnilo u oku poprimi vedriji sjaj. Kao da joj godi njegova strasna ljubomora. A njegove tamne velike oi gledaju je plamcnim arom, dok su mu usne iskrivljene trpkim smijekom: - Junatvo vas osvaja kao i ljepota? Je li tako, Vilena? - I dobrota i plemenitost srca - dodaje ona. - Velislav posjeduje sve te kreposti. - Vi ste nad svima u junatvu, dobroti, plemenitosti i lje poti. - elim biti takav, samo da vi budete moji. - Zar opet sumnjate? - Zakleli ste se grobom svoje majke. Sjeate li se? - Zato me toliko puta sjeate na tu zakletvu? - Da ne biste zaboravili kad ugledate druge junake, sline meni - i on uzme njene ruke u svoju drhtavu, vlanu. - Prisega je bila izreena po nalogu mojega srca - tiho e ona. I primakne se k njoj i gleda u njezino bijelo lice to se ini kao latica u ruiastim maglicama zore. I ape joj vrelim dahom. - Nikada se ne budim, a da mi vi niste u mislima i ne leg nem bez vae slike u dui. Ljubim te, samo tebe - i povue la gano njene ruke k sebi i privine ih na svoje srce. - Prisluhni kako bije za tebe. Prvi put je oslovio tom rijei. Glava puna zlatne kose lagano se sputa, sva trne i ne veli nita. A on je promatra, udubljuje u nju svoj pogled, ne puta ruke i pomakne se blie: Zato ne mogu vidjeti to sada misli, kako se osjea. Digni vjee da se barem napojim plavetnila tvojeg oka. Ne ispunjava mu molbu. Nepomina je, sputene glave i oborena oka. Ti si kao zatvorena krinja u svetitu. Tajnovita, nedoku iva. A ja hou da vidim to je u dnu tvojeg srca. Ona podigne vjee, gleda mu u tamne oi i apne: - Moj vjerenik ne zna to mi je u srcu? - Dokaze hou. Dokaze da samo na mene misli, samo mene eli, samo mene eka. Samo mene i nikoga drugog. - Iz tih rijei opet se k meni kradu sumnje. - Ne sumnje, nego strah, tajni strah da bih te mogao izgu biti. Moda je to kukavtina, ipak ne mogu zatajiti. Stee mi du u muka. - To ste mi ve jednom rekli na bojitu, pred atorom mog ujaka, prije dva tjedna. Sjeate li se? - Znam to sam rekao doslovce. - I tada sam se zaklela. Je li tako? - Sve to znam i nosim u dui. - A ipak vas jo mori strah kao tada? - Jo vei. - I preko moje ponovljene zakletve? Zato? Tu mora biti ne ki odluan razlog? - Vae srce pogaa. Vaan razlog goni me u strah. Stalno sam odsutan, a moja vjerenica u kui svojeg oca kamo imaju slobodan pristup toliki mladi, lijepi i vrijedni junaci kao sada

Velislav. A srce moje Vilene slavi junatvo, slavi ga iz sve due, opasno slavi, i... - Rekla sam: sve vae kreposti ne moe nitko natkriliti, nit ko dosei, pa ni junatvo. - Ja to elim i tako e biti, ali dok ja moram boraviti dale ko na bojitu, ti nee vidjeti moja djela. Nee moi uivati u njima. Vilena se smjeka njegovu strahu, godi joj gledati kako dre za njom i strepi od svakog pogleda, koji ona pokloni drugima. To je privlai pa ljupko veli: - Mislit u samo na onoga kojeg ljubim, a znam da njegova djela mogu biti najvea i najsjajnija jer ih nitko ne moe dosei, a kamoli natkriliti. - Je li vam to dovoljno? - Ako zatraim zalog za te rijei? - to biste jo mogla traiti? - Dokaz, vjeni, nedvojbeni. - Ima li jo neto to nisam pruila u dokaz? - Ima, ima! - ape on vrelo. - Smijem li izrei? Doputa te li? - Doputam. - Prisega pred oltarom. Zagleda se as u njega kao da ne shvaa i, udei se, odgovori: - Nisam li to obeala onog dana kad ste ini priznali ljubav? - Obeala si, ali jo nisi ispunila. - Obrekli smo vjenati se kad se vratite s bojita. - Obrekli smo. Istina. Doskora idem na bojite. Sa mnom ide i opasnost, a moda i srea. Ne zna se nikad to ovjeka pra ti na bojite. - Znam zastalno: srea. - Nee biti dana ni asa, a da me ne bi progonio strah i pra tila muka. Misli su smjele i donose ludosti u duu ljudsku. - Ne dopustite im da vas mue. - A vi? Zar ne inite isto? Evo, tu sam u vaoj blizini, u ne posrednoj okolici, a kakvu sam vas naao. udna promjena. - To vam je posijao u misli samo moj otac. -

On ima pravo. Izmijenilo se moje nebo. Tamo gdje je bila vjena vedrina, gdje sunce nikad nije zalazilo, sad se provlai magla jesenska, neprozirna. Skriveno mi je plavo nebo i zlatno sunce. A zato? To se pitam. Ne tajite li, Vilena, jo neto? Djevojka ga pogleda, plaho pitajui, a on odgovori: Jelenko Kuevi traio je da vi iziete iz dvorca na razgo vor. Mogu li podnijeti da budete ovdje stalno izloeni njegovim osvetama? Kao da je obilazi zima, stisla se u svoj lagani ogrta i zagledala u cvijee do svojih nogu. Tiho veli: - Otac e utvrditi dvorac, a uzeo je jo momaka za obranu. - To ne moe biti dovoljno. Vi znate Jelenkovu prisegu da e se osvetiti vama i meni. A ima li strasnije osvete nego da vas ot me i povede k sebi? Vilena, kad bi se to dogodilo, zdrobio bih svijet. Sebe bih nataknuo na ma, znaj, draga, ova misao ne mo e sa mnom na bojite. Ne, jer ne bih mogao ispuniti svoje du nosti. Gleda u njegove oi to gore i eka kamo vodi njegovo razlaganje. Razjasnio sam svoju ljubomoru. Prvi je uzrok mojem stra

hu da ne izgubim tvoje srce. Drugi je uzrok drski zahtjev izdaji ce da mu doe na razgovor. Ako te otme, Vilena? Tako ne mogu na bojno polje. Plava se glava sputa na prsa. Ali i ti ivi u stravi, ja to osjeam. I ti se njega boji. Skloni se u naruaj onome koji e cijeli ivot razgrtati oblake s tvojeg ela. I stisne njezinu ruku i eka odgovor. - Kako da shvatim te rijei? - Da se vjenamo. - Prije nego idete na bojite? - Za osam dana neka nas ozovu i vjenaju. Porumenjela je do ela i oborila oi. - Treba li predomiljanja mojoj molbi, Vilena? -- Tako nenadano da odluim, bez oca? On povue njezinu ruku na svoje grudi. Osjetila kako se na d-imlju i sputaju, a srce mu strahovito udara. - Otac ima rije tek nakon toga to je izrekla svoju nje gova mezimica. - Otac eli svatove s mnogo sjaja i sveanosti. - Biju nas na granioi Turci, a ovdje poturica i njegovi gospo dari, pa da jo snujemo velike svatove, sa sjajem i sveanostima? A vi da dotle muku muite ovdje, u strahu, u opasnosti, a ja na ratitu, u trepetu za vau sigurnost i srce? Ne moe otac biti pro tiv vjenanja, ne moe ako vi pristanete uza me. - Pristajem. Tako je vrsto stiskao njene ruke i tako ih vrelo cjelivao da se ona, sva smetena, gotovo preplaila plamena njegove ljubavi. Oprosti mi, draga, neobuzdana je moja ljubav. Odvie du go iekivana enjama. Ja sam izgubljen od sree. Za osam da na, Vilena, nee biti pod suncem nikoga tko bi mi bio ravan. Idem odmah k ocu - veli on. Ustao je i smjelo otiao u dvorac da potrai upana. Naao ga je u razgovoru s nekim nepoznatim ovjekom. upan pozove Slavimira da doe blie: - Evo, novi glasnik od bana. Javlja mi da je iv i zdrav i stalno eka Turina u zasjedi. Ali oni se i ne miu iz svojeg lo gora. Ban je siguran u pobjedu jer e mu doi u pomo Frankopan iz Senja i ti, sine. - Moe li se banu poslati vijest? - pita Draeni. - Nikako - odgovori banov glasnik. - Ja sam otposlan jo prije nego to je ban maknuo svoje ete u zasjedu. Valja nam se strpiti dok koja velika bitka ne proiri nae putove i omogui nam slobodno kretanje u pozadinu. - A kako u ja onda sa svojom etom nai bana? - On e sam poslati gospodinu upanu vijest gdje vas oe kuje. Jo malo razgovaraju o bojitu, pitaju za svoje znance i prijatelje, onda glasnik ustane: - Nosim poruku gospodarici na Brezovicu od gospodina Damira i gospodina vojvode Ilokoga. - Uzalud biste tamo odlazili - zaustavlja ga upan - ne znamo to se zbiva s njom. upan mu saopi to zna o Gordani, a glasnik slua i ne moe se nauditi. - Gospodin Damir o tome ne sluti i nada se da ena i sin ive u miru pod krovom u Brezovici. Zar se nita nije uinilo kod Brandenburga da se Gordana oslobodi? - Rekoe mi da e zagorski plemii na elu s Cvjetkom

imuniem i zagrebaki s Mrnjaviem i Vojkoviem otii k branovcu u Kaptol da se ide kralju u Budim. Drugo ionako ne mogu nita. Ne moemo navaliti na Lukavac goloruki. - Dobro. Idem, dakle, k banovcu u Zagreb da mu predam Damirovo pismo za Gordanu, neka on odredi to e biti. - Kad bismo barem mogli javiti Damini? - Ne moe se blizu bojita - izvijesti glasnik. - Kad ode, Slavimire, na bojite, saopi najprije banu, a on neka odredi ima li se izvijestiti Damira. - Bit e suvino - odgovori Draeni - jer kad ja odem na bojite, Gordana mora ve biti na slobodi. I upan i glasnik zaueni su odlunou njegovih rijei pa ga ispituju. Napokon se dade sklonuti pa im razjanjava: - Nisam li danas obrekao podii svoju etu na izdajicu? - Jesi, sine, ali kakva je veza izmeu njega i Gordane? - Da nije izdao nau urotu, danas bi Gordana ve bila oslo boena. - Da i to je njegov zloin. - Zakleo sam se da u s ostalima protiv nj ega. Smislio sam jo neto. Uhvatit emo ga i onda od njega zatraiti da iskupi svoj ivot osloboenjem Gordane. Ti bi mu jo povjerovao ako obea osloboditi Gordanu? I pustio bi ga? Nikako. On e nam sve iskazati, u sve nas uputiti i vodi ti nas, a mi emo ga drati kao taoca za Gordanu. Da, to bi vam moglo otvoriti put do nje ako je ovom izro du uope do njegova ivota. Glasnik se oprosti i ostavi upanovu kuu, a Draeni navijesti svom buduem tastu da ima s njim vrlo vaan razgovor. Zbog Vilene? Dakle, to je priznala? to je mui? Strah od Jelenkove osvete, jeza od izdajice, od Brandenburga, a sve to mui i mene. - Tako? Dakle, misli da je ipak samo strah? - Najprije sam se pobojao da je moda poela misliti na, drugoga. - Na koga? - Sve su joj oi sjale dok je govorila o junatvu Velislava Arbanasia, a moja je ljubav brza na ljubomori. - Vilena je uvijek oboavala junatvo mukaraca, to je isti na. I tebe je zavoljela, ne samo zbog ljepote, nego i zbog slave kojom ti je ureeno ime jo od prologodinjih bitaka s Turi nom. A to je sada hvalila Velislava, to je zbog mene. - Rekla mi je i umirila me. Ali ima neto drugo to nisam ni njoj htio spomenuti. Ne radi se tu samo o Jelenkovoj osveti. - Nego o emu? Draeni mu ocrtava itav poloaj Turopolja i onda naglasi: Trae vae povelje da unite vae slobode, da kmetujete Brandenburgu. Prema tome je jasno: izlazit e svakog dana ili tje dna i goniti vas da se domognu povelja. Bit e tu pravo bojite. Vi ste ovdje glava Turopolja. Jelenko i Brandenburg nastojit e da se domognu vae keri. To bi im bio najjai oslonac da iznu de od vas opinske povelje. To nisam imao odvanosti spomenuti Vileni. Ali recite: nije nemogue da lupei zamisle ovakvu osno vu i vas prisile da Brandenburgu predate itavo Turopolje? upanov se pogled zamagli, rumen nestaje s lica. Strahovita je to slika budunosti njegove ljubljene keri. I sav protrne: - Sinko, dobro je to si mi to spomenuo. O tome mislim dan i no, ali nisam htio govoriti. Moramo nekako Vilenu odv esti to

prije. - Nudim vam zatitu: svoj dvorac Draenovac visoko na brdu. - Da, kau da je tvoj dvorac dobro zatien, ali... - Vjenajte me s Vilenom za osam dana. Povest u je svo jem domu, daleko od ovog kraja. Tamo ne mogu do nje doprije ti ni Jelenko, ni kneevi vojnici, ni glas o njima. ivjet e okruena mojim momcima koji mogu lako braniti utvreni dvorac. I vi ete biti s njom. - Ja, sine moj, moram ostati uz moje Turopolje. Moja je dunost braniti ih, ali to e ona na to? - Pristala je ako ste i vi sporazumni da se tako brzo vjena bez bana i svih slava. Berislavi razmilja, dok mladi sve ivlje govori: Nema svrhe ekati ovako opasne dane. Sve se moe ui niti. I Kaptol e nam ii na ruku. Za osam dana stupamo pred oltar. Ostat u kod vas ovdje dok vjebam svoje momke za boj i lovim izdajicu. A kad doe vijest od bana da doem na bojite, tada u svoju dragu enu odvesti na moj dvorac i otii na bojite. Mirno u se boriti kad budem znao da je ona daleko od svake po gibelji. Misli upan, misli, i onda mu prui ruku: Ako ona pristaje, ne mogu se ni ja oprijeti. Nema kri vo, sine, ekaju nas strani dani od lukavakih ivotinja. Samo u tvojem dvorcu bit e sigurna. I opet e biti vedra i sretna. Pravo veli. Nee ni glasa uti o nevoljama koje su irom otvorile sva vrata, u Turopolje. Neka, dakle, bude. Odmah sutra idem na Kap tol da biskupovu zamjeniku razloim. Draeni se sagne, poljubi upanovu ruku, sretan, ushien. Hvala vam. Usreili ste me. I onda dozvae upanovu sestru i Vilenu. - Dakle, Vilena, za osam dana bit e ena ovog junaka. Ona porumeni i osmjehne se, a on se priblii i apne joj: - Blaenstvo me eka s tobom, ljubljena. Stara je gospoa jedva shvatila da se svadba moe obaviti za osam dana. Onda su svi sjeli i ugovarali to se sve ima uiniti, kako to prije spremiti sve potrebno za vjenanje. Kad su svriti glavne stvari, stigoe Arbanasi i Pogledi. Vilena ode s tetkom da nastave dogovaranje kako e udesiti kuu za stanovanje mladom paru za ovo kratko vrijeme to e ga on provesti u kui, a upan s trojicom mlaih ljudi sjedne na vijeanje. Velislav saopi da je poslao vijesti u Zagorje i Zagreb i pozvao sve mlade plemie na dogovor za buduu, nedjelju, a domae su pozvali za istu veer u upanov dvorac. Draeni pak saopi svojim drugovima kako je zamislio prisiliti Jelenka da im pomogne osloboditi Gordanu. - Da, on bi nam jedini mogao omoguiti, a njoj duguje i za hvalnost, - primijeti Velislav. - Sjeate se kako ga je uzimala u obranu prije dva tjedna kad je doveo Gordanu s ostalim gospo ama iz tabora naih junaka? - A uo sam od Vilene da ga je branila i na putu kad je mo ja vjerenica neto rekla protiv njega. Gordana mu je iskazivala mnogo dobra. - Ti, uistinu, oekuje od njega zahvalnost? - podrugljivo e upan Draeniu. - I zloinci su estezahvalni. Ako ne uini dobrovoljno, ucijenit emo ga za ivot. - Samo kako doi do njega? Sigurno ga dobro uvaju u lukavakoj lugarnici - primijeti Pogledi. - ekajte - zaustavi ih Draeni. - On ima i majk u i ses

tru. Ne moe se nikako misliti da im se ne bi javljao. - Naravno, da im se javlja :- upada upan ljutito - samo im sigurno alje lane poruke. Stara i ne sluti to joj radi sin. - A sestra? - pita Draeni i pogleda Pogledia. Ovaj opet pogleda Velislava. - to misli ti koji si s njom govorio? - to biste htjeli znati? - pita Draeni. Mi emo u Kuevievo zakloni te uz pomo njegova glas nika koji dolazi majci i sestri. A to se moe samo onda ako se on javlja kui. to veli djevojka? Gdje joj je brat? Tvrdi da ne zna, ali rekao sam joj to je uinio. Ona ne vje ruje. Moda je sasvim tono upuena u sve. Ako jest, onda taji pred majkom i tajit e do posljednjeg asa. Kako ste vi, gospodine Velislave, s njom tako povjerljivi, nastojte je sklonuti da sa svojom majkom nekamo ode, bilo ka mo. Mi bismo Jelenku javili da smo ih uzeli kao taoce za Gordanu. - ujte li mojeg Slavimira? - nasmijei se upan. - On misli da ta zvijer ima srca za majku i sestru. - On ih je silno ljubio, pa zato se slaem s gospodinom Draeniem - prihvaa Velislav. - Da moemo dvije ene nekamo otpremiti i uvati, vjerovao bi da smo ih zatoili i tko zna ne bi li odustao od daljnjih zloina. Draeni odmah nadovee: - Kad bismo majku i sestru prije toga mogli otpremiti od kue, sami bismo se sakrili u njegov dvorac, doekali ga i rekli mu: Jelenko, napusti Brandenburga i oslobodi Gordanu, a mi ti poklanjamo ivot. Tvoju majku i sestru drimo kao taoce. Tako je odredio Damir. - To ga mora poraziti! Raspravljaju osnovu i sve vie dotjeravaju i usklauju, dok najposlije nisu svi bili vrlo zadovoljni i uvjereni da e se domoi Jelenka Kuevia. Onda se upan dosjeti: - Prisegli ste da ete ga ubiti. - Ako nam preda Gordanu i njenog sina i ostavi Branden burga, onda je to pokajanje. Uostalom, prije moramo njega do biti u ake, a onda emo vidjeti to da radimo. Dakle, jo ove no i postavit emo strau. - Jelenko poznaje svakog ovjeka u Turopolju - veli u pan. 77A - Moji momci su ,trani, njih ne moe poznati, neka se oni mijenjaju na strai, imam dvojicu lukavih, njih u poslati naizmjenice - predlae Draeni. - I sve neka javljaju gospodinu upanu, on je najblii Kuevievu dvorcu. - Radije Slavimiru, on ostaje ovdje i moe sve sam voditi, primati vijesti i obavijestiti vas druge. Velislav i Pogledi pristaju, a Draeni odmah pozove svojeg ovjeka iz dvorita, prikae ga gospodi pa mu naloi to mora initi. Svi su zadovoljni jer ovjek odmah shvaa i obeava da e izvriti nalog. Nakon toga pojavi se sluga i pozove gospodu u blagovaonicu na zalogaj. Jo malo ostanite - zaustavlja Draeni goste. - Vas ste mi dvojica iskazali najtoplije prijateljstvo i zato vas molim obojicu da mi budete i dalje prijatelji, i braa, i djeveri. Za osam dana bit u najsretn iji mukarac na svijetu.

Zapanjenim mladiima brzo objasni zato se odluio na taj korak, a oni mu povlauju istinskim osjeajem prijateljstva, a Velislav mu stisne ruku: Samo tako moete ouvati Vilenu od Kuenieva ludila, a mi smo vrlo sretni to ete ostati ovdje do polaska na bojite. Sada smo uvjereni da emo uhvatiti izdajnika. itavim krajem pronijela se ve drugog dana vijest da e pred podne mladi vjerenici na zapis. Okupio se svijet oko upanovog dvorca. Mladenci su dojahali na konjima, pokrivenim crvenim suknom. Vilenino lice se smijei, a plave oi gledaju smireno i vedro. Ljudstvo se nije udilo tako brzom vjenanju. Svi su znali da je crveni oklopnik traio Vilenu i svi su odobravali to mladi junak eli svoju vjerenicu odvesti daleko. I svi prate mladog vje-renika s izraajem najsrdanije sklonosti. Svi osjeaju njegovu ljubav za djevojku svojeg srca. Vijest o vjenanju mladog para unosi u njihov ivot, pun straha o budunosti, mali odmor. A kad se pronijela vijest da e sve do polaska na bojite mladi mukarac ostati u upanovu dvoru da brani sve njih od Lukovana i hvata izdajicu, svi su nagrnuli oko Draenia, kliui mu najljepe rijei zahvalnosti. I u Kuevievu dvorcu doznalo se da e za osam dana u upana biti svadba. arko je donio tu vijest s polja gdje su mu saopili teaci. Sav utuen stao je pred Jasenkom u vrtu i rekao: - Vjenanje je objavljeno za osam dana. to velite na to? Jasenka digne pogled k momku: - ali za njom? Momak se zbunjeno nasmijei: Kako bih mogao aliti? Nije mi gospodarica. - A ipak ti glas zvui kao da pjeva opijelo. - Ne, mlada gospodarice, niti alim za njom niti pjevam opijelo, ve mislim: to e na mladi gospodar kad taj glas dopre do njega? - Njega se to ne tie. - Ba ne moe biti sasvim kako vi mislite. - to misli ti? - Da je mladi gospodin nikako ne moe zaboraviti. - Nije na nju nikad mislio niti bi mu mogla biti vjerenica. - Kako nije, sigurno je mislio. I odvie. - Tebi je rekao? - Ne bi on govorio nizato, ali u oima mu je zap isano. - Ne zna ti itati. - Pisana slova ne, ali u oima i u licu pie sve bez slova. - Ako si vjet tom pismu bez slova, onda je dobro da mla dog gospodara nema. - A ba bi mogao stii sada kad ne treba. Promatra ga s prikrajka, pozorno istrauje njegovo dranje, slua kako naglaava rijei i opaa da je njegov pogled neto us-traen. To ju nuka da ispituje dalje: - Kao da oekuje gospodara? - Otkud bih ja znao da li e on doi ili ne, ali pseto je ne mirno. Neprestano sjedi izvan ograde i mae repom. To je znak da bi uskoro mogao doi. Uto se priblii stara gospoa Kuevi, a arko se udalji. Jasenka odmah priopi majci o vjenanju. Sjeate se, majko, to ste pripovjedali Jelenku onog da na kad je odlazio? Priu o Nosimiru i Ratimiru. udno se ispunja va vaa pria. Gotovo me strah kako pogaate. Nosimir e se vjen ati s Ratimirovom ljubavi. Starica gleda zamiljeno svoju ker i nakon male stanke klimne glavom: - A Ratimir je ubio Nosimira, sasvim nedunog, jer je bila kriva ona. Samo je ona svemu kriva. - Odvest e je Draeni odavde. Niti emo je vidjeti niti uti.

Starica isti lijehe i dugo uti, onda se opet oglasi: - Svakog dana teko ekam Jelenka, a sad bih htjela da se ne vrati sve dotle dok se oni ne vjenaju i ne odu. - Bilo bi uistinu dobro da sada ne doe. - Ali gdje bi mogao biti? Zato izostaje, a da ne daje od sebe glasa? - Tko to zna, majko. Neto sumnjivo promatra starica svoju ker. Jasenka, ti ga u posljednje vrijeme uope ne spominje. Zar si zaboravila na njega? Ili zna zato se jo ne vraa? Zna gdje je? - Kad bih znala, ne bih ni asa tajila. - Uvijek si samo o njemu govorila dok nije bio kod kue, sad kao da si zaboravila njegovo ime. - Sto vas napada, majko? Jelenko je rekao: moda e izo stati nekoliko dana, moda manje, a moda i vie. Eto, ostat e vie nego to je sam mislio, a sad je prava srea da ne doe. - Da, eljela bih da ne doe dok ona zmija ne otputuje odav le. A ti uistinu nita ne zna o njemu? Niti si to ula? - Majko, to vam je odjednom? Kako bih ja vama to preutjela? Pa i zato? - Dobro, tako sam mislila. Svata starim ljudima sune u glavu. I polako se udaljila u kuu. Jasenka ostane u vrtu. Stee je u srcu da bi mogla viknuti. Srce joj se prevre u nekim slutnjama. Osjea da je bilo sasvim loe to se klonula razgovora o Jelenku i odlui da e ubudue neprestano govoriti o njemu kako bi razbila svaku slutnju u zabrinutom majinu srcu. arko kopa nedaleko od Jasenke. Ona ga naroito promatra, polako mu se pribliava i tiho pita: - Bio si vani u selitu? Jesi li uo ima li to nova? - Ni o emu ne govore, ve samo dru od izdajice. - Da, to sam i ja ula, a o crvenom oklopniku ne govore? - Kau da je on taj izdajnik. To je rekao plemeniti gos podin Ilija Vukan. - A ne znaju ime tog crvenog oklopnika? Naime, onoga koji se skriva pod tim oklopom? - Ne znaju, otkud bi znali. Sve otrije promatra Jasenka arka. Zna da mu je odan. I uvijek ga je uzimao sobom kad god bi odlazio na due putove, udno je da ga je ba sada ostavio kod kue. - Sluaj, arko: to god ti ljudi govorili, ni o emu ne smi je pripovjedati gospodarici. Starost ne podnosi nita. Zato da je straimo? to god se dogodi, reci samo meni i nikome drugome. - Uinit u po vaoj zapovjedi. - A i druini zabrani da se pred njom govori o tim stranim stvarima to se dogaaju. Sve je to jako alosti. On kimne i obea da e se drati njenih naloga. Jasenka strepi od pomisli da e jednog dana itav kraj spominjati Jelenkovo ime i njega nazvati izdajicom, posuti ga gnuanjem, klevetama, odvratno u kojom su obavili pojavu izdajice. Svaki dan i svaki as nosi Jasenki nova uzbuenja i strah. Oekuje da e jednog dana netko izviknuti ime njenog brata i cijeli e kraj planuti mrnjom prema njemu. Plai je svaka rije kad druina razgovara o crvenom okl opniku i o neznanom izdajniku. Svaki doljak prouzrokuje novo drhtanje, ne donosi li moda crnu vijest. Vjeno je na strai da do majke ne dopre nikakav

glas, a stalno je mui spoznaja da to nee potrajati dugo. Crni oblaci moraju se jednom prolomiti, munje to sijevaju jednog e dana baciti na njihov dvorac grom i zapaliti ga. Nakon razgovora s Jasenkom otiao je arko polagano u staju. Sluga isti jahaeg konja sivca. Neko vrijeme 2arko gleda taj posao, a onda mu naloi: Osedlaj ga, moram s njim projahati, ve dugo ami ova ko u staji. arko izjae iz dvorca, a za njim ide pseto. to odmiu danje prema Kurilovcu, to bre tjera sivca i skree prema Velikoj Mlaki. Pseto skoi naprijed kao da ga vodi. Jae preko poljana. Sve se vie pribliavaju umi od aa. Ve se spremao zapad sunca, kad su stigli u blizinu movare. Pseto stade skakati i zaleti se u a. Odande izae konjanik, omotan platem. Na glavi mu kaciga s vizirom. I digne ga uvis. Ispod reetke izmilji blijedo mravo Jelenkovo lice, uokvireno vizirom. Upali obrazi, upale oi. Usne stisnute, blijede, svaki mii odraava bolest due. - Oprostite, gospodaru, zakasnio sam - veli arko. - Gos poica Jasenka bila je dugo u vrtu i nisam smio otii dok nije otila u kuu. - Kako joj je, pita li mnogo za mene? - Ba smo danas govorili o vama. - Zna to ti rekoh na mojem odlasku? Prvo me mora iz vijestiti o svemu, a drugo uvati majku i sestru. arko kimne da je razumio i onda udno pogleda svojeg gospodara. - to me tako gleda? - Svakog puta kad doem s vama na sastanak mraviji ste i bljei. - Nije ni udo. I sad reci: to je nova? Govore li ljudi togod o crvenom oklopniku? - Kako ne bi govorili, kad je projahao Turopoljem i hara io. - Reci mi to govore o njemu. - Da je izdajica, samo ne znaju tko je. - Ba nita nisi uo? Nitko nije spomenuo ime? - Nitko nita ne spominje. Gospoica Jasenka danas me pi tala jesam li to uo. Ali nisam. Mladi plemii neprestano neto apu. Moda je njima poznato. Do danas nisu jo nita rekli. - Zna li to o imuniu? - 0 njemu se veli da lei negdje u Zagorju ranjen. - I to znam. Ne zna nita drugo? - Naa gospodarica pripovjedala je ljudima priu o izdajici i otada su svi strahovito bijesni na njega. - A njegovo ime ba nitko nije spomenuo? - Nisam uo, kunem se. - A zato si tako smeten? - Samo zato to nisam rekao sve, a ne usuujem se. Zvao sam te zato da mi kae istinu, bilo to. Govori. Mladom momku zapinje rije. Blijed je, prestraen i ruke mu dru. Jelenko priblii svojeg konja k njegovu i estoki m ga glasom opominje da kae sve to zna. Znoj oblije mladog ovjeka i poinje mucati: Gospodaru, strah me da ne prouzroim zlo. Dakle, ima novo i vano kad toliko dre? Reci sve ako si mi jo uvijek vjeran. Gotovo mu plano zvui glas dok pripovjeda: - U upanov dvorac stigao je Draeni. - Slutio sam zato me danas neto vuklo ovamo. A dokle e

ostati? I kamo ide? Na bojite? arko se jo vie smete i odgovara: Bili su na zapisu. Ona i on. Vjenat e se za nekoliko da na. iroko rastvorenih oiju, arko gleda svojeg gospodara, istraujui dojam i bez daha promatra kako mu crne oi igraju, zagledane nekamo daleko. Ukoeno eka da mu gospodar neto kae, no on samo uti i zuri u daljinu kao da su svaka njegova misao i svaki osjeaj tamo daleko. Onda se odjednom blijedim, mravim Jelenkovim licem prospe podrugljiv smijeh: - Strah te bilo te vijesti? Neka se vjenaju. Zato se ne bi vjenali? Zato su se i vjerili da se vjenaju. A on kani ostati do vjenanja ovdje? - Nisam mogao saznati drugo nego da e za osam dana bi ti svadba. - A Velislav Arbanasi i Smiljan Pogledi dolaze li k njemu? - Juer sam ih vidio. Dva puta su dolazili u upanovu kuu. - Dakle, vijeaju se. Dobro. arko, tvoje su vijesti vrlo mr ave. Momak ga zaueno pogleda, a gospodar mu se nasmije. Vjenanje me ne zanima. Ali uj: pazi i raspituj se to lju di govore o crvenom oklopniku. To je jedno. Drugo: nastoj saz nati to kani Draeni. Ide li na bojite ili kamo drugamo? Ili e moda sa svojom mladom iz Turopolja u svoj dvor? to je od luio? Sazna li bilo to novo, odjai ravno na Vidovac. Tamo u pustoi popni se na najvie stablo, a na vrhuncu zapali baklju ako je veer. Ako je pak dan, zapali ognjite da se estito dimi. Moji e ljudi paziti i danju i podveer. Kad mi ovako dade znak, ostani tamo tako dugo dok ne stignem. Nai izliku da mora na opinu. A u nedjelju ostani dugo pred crkvom pa e uti sve i tada mi se javi. - Ima u upana sluavka mlada i lijepa djevojka, upoznao sam se s njom onako preko ograde. Katkad razgovaramo. Od nje sam doznao i za vjenanje. Sve u, dakle, znati to god je u u panovu dvoru odlueno. - Pametan si ti momak. Jo mi reci: govori li togod o me ni majka? - Kod objeda esto vas spominje i nada se da ete brzo do i, ali Jasenka uti. Da joj izruim kakvu poruku? Jelenko se zamisli, a onda odgovori: Poruka bi bila dokaz da me ti izvjeuje, a to ne smije biti. Nitko ne smije ni slutiti da dolazim ovamo i da mi ti nosi vijesti. Preko tebe uli bi mi u trag. I zato se dobro ogledaj prije nego ide k meni. Sluga se malo zamisli i upita: - Gospodaru, zar nee jednom ve sve to svriti? - Ne znam kada, ali znam da bi me ti upropastio i razbio sve moje osnove ako preko tebe itko sazna gdje bi me mogli na i. utnja, grobna utnja, razumij e li? To je tvoj zavjet i tvoja prisega. Niti zna za mene, niti se moe domisliti gdje bih mogao biti. A briga je tvoja, arko, da uva moju majku i sestru. To im jedino smije rei i nita drugo. - Prisegao sam i umrijet u prije nego pregazim pris egu. - Nagradit u te, arko, kad jednom bude vrijeme. - Ne ekam ja nagradu, ve inim za vau dobrotu. - Mrak pada, moram poi. - Gospodaru, nije dobro to dolazite tako kasno i vraate se

nou. - Ne boj se za mene, s druge strane movare ekaju me lju di, a oni me nee izdati. Momak je htio jo pitati kamo ide i zato se krije, ali nema hrabrosti i zna da ne bi dobio odgovor. - Cuj me, arko: ako se desi kakva neprilika majci ili sestri, neto teko da bi trebale moju pomo, uini ono to sam ti rekao. I ne putaj sestru ni majku s oka. Razumije li!? - Razumijem, gospodaru. Pouzdajte se u mene. - Zbogom i uri se kui. arko okrene konja i vraa se. Pseto se umiljava gospodaru ali mu Jelenko oto zapovijeda da slijedi arka. Pas se teko pokorava i potri za momkom. Nekoliko puta arko se obazre. Ali ne vidi nita, osim guste ume od aa dok ea konj nosi poljanom strelovitom brzinom kui. Kad izae na cestu, pobrza prema Kurilovcu. Tu ga je zaustavio neki konjanik, arko trgne motku s pojasa da se obrani ako ga napadne. - Vodi li ovuda put u Kurilovac? - zapita stranac. - Vodi. Otkuda ste vi? Dolazim iz Zagorja i nosim vijest upanu. Mogu li s va ma? arko mu dopusti. Oni idu istom cestom. Stranac ispituje momka tko je i odakle dolazi tako kasno. , - Iz Kuevieva sam dvorca - veli on - i bio sam na polju. Dugo sam se zadrao. Zbog toga se vraam tako kasno. Stranac ga stade ispitivati najprije o upanu, pa onda o drugim plemiima, a najzad o njegovu gospodaru. Momku se uini to ispitivanje sumnjivim i odgovara mu o svemu opirno, a ipak mu nita ne kazuje. Stigavi do Kuevieva dvorca, arko zaokrene, pozdravi i ostavi stranca na cesti. Nepoznati jaha pohita ravno, u upanov dvorac, sie s konja i uputi se u blagovaonicu. Tu nae Berislavia s Draeniem, Arba-nasiem i Poglediem i saopi im svoj susret s nekim momkom koji mu je rekao da je iz Kuevieva dvorca. Ispitivali su ga redom to su sve govrili. Da, to e biti arko - veli upan - o tom nema sumnje. Taj susret, dakle, ne znai nita. Valja strpljivo straariti i eka ti hoe li se gdjegod pojaviti Jelenkov glasnik. - - Ako nije danas, bit e sutra ili prekosutra - utjei Dra-eni upana - svakako treba paziti i na arka. Moda on ne ide u polje, nego u susret kakvom glasniku. Po tome emo Jelenka brzo domamiti u njegov dvorac. A onda su nastavili vijeati i raspravljati o svojim osnovama. upanova kua sprema se za svadbu ve puna tri dana. Dra-eni se ukonaio u prostranom zidanom dvorcu Smiljana Pogledi-a da tamo provede dane do vjenanja. Ali itav dan boravi u upanovoj kui uz svoju vjerenicu. Vilena je sve vedrija. Oito je uz vjerenika proao svaki strah. Opet joj se licem prosulo rumenilo i vedra je i vesela, spremajui se za svatove. to se vie pribliava taj dan, to je zadovoljnija i mirnija. etvrtog dana izjutra opazi njena tetka da je neobino zamiljena. Prozirna put bjelog lica neto je izbledjela kao da su pale po njemu neke tamne sjene i oi su neprestano uprte u neku neizvjesnu toku i odaju zamiljenost. - to ti je, Vilena danas? - pita je tetka. - elim da to prije budem daleko odavde. - Silno ti se uri da ostavi oca i mene? - Ne, ne i vi morate sa mnom tetko. I oca bih rado nagovo rila da doe sa mnom u onaj veliki dvorac, na visini, gdje neemo uti ni znati to se ovdje dogaa. - Nikad se nijedan Berislavi nije krio od neprijatelja. Tvoj otac nee se maknuti odavde kad bi znao da ga eka i smrt. On je upan, glava Turopolja, mora ostati da brani svoj kraj i svoje domare.

- Znam, tetko, znam, ali drem za njega, a danas naroito. - Zato ba danas? - Snilo mi se o njemu. - 0 kome? - i tetka je pogleda zaueno. - 0 Jelenku. Strahovito je bilo. S ovog prozora vidjela sam ga u snu. Penjao se preko nae ograde. Najprije sam opazila glavu, onda je stao rasti i rasti kao neka strahota. Bio je tako visok kao hrast u naem vrtu i samo je prekoraio ogradu kao ne ki gorostas. A kako je izgledao. I ona pokrije lice rukama pa se sva strese. Tetka ne moe zaustaviti svoju ljubopitnost i pita je: - A nije ti rekao nita? - Da, neto je vikao, ali ne usudim se opetovati. Ne pitajte me, tetko. Jo sam sva puna grozote i neu da Slavimir togod primijeti. Odredio je da o Jelenku ne govorimo ni rijei i to je najbolje. Ne recite ni ocu ni njemu nita. - Radije se brini za svoju vjenanu haljinu. Da vidimo kako djevojke iju i sve e zaboraviti. ini se da su u sobi tvojeg oca ve na okupu plemii. Odmah e doi i Slavimir. Tek to je izrekla otvore se vrata, a Draeni ulazi. Svje, rumen, oi mu se are kao nikad dosad. Pohita k Vileni, cjeliva njezine ruke i ape joj rije pune ljubavi. Hajde, mi imamo posla - draka ga upanova sestra oni tamo ve ekaju na tebe. S nekoliko vjernih pogleda oprosti se s.vjerenicom pa ide u upanovu sobu gdje su Velislav Arbanasi i Smiljan Pogledi s ostalim plemiima sve dane vijeali, ispitivali Draenieve momke koji stalno strae da bi pronali Kuevieva glasnika. Ali uzalud. - uva se Jelenko da ne doe u blizinu svoje kue - veli. upan pun mrnje. - Ni za majku ni za sestru se ne brine. A jeste li vi, gospodine Velislave, bili kod Jasenke? - Rekao sam juer arku da bih htio s njom govoriti, ali mi je poruila da nema nita to bi mogla sa mnom razgovarati. Dakle, nije me htjela ni vidjeti. - Prkosna je kao njezin brat. Kad ona odbija sama pomo, nismo odgovorni to e se dogoditi - primijeti opet upan - a onda nastave raspravljati sve dok im sluga ne najavi da su konji spremni. Mladi su ljudi ostavili upana, izali u dvorite i uzjahali. U pratnji dvadesetak momaka obilaze s Draeniem Turopolje, zaustavljaju se redom u svakom dvorcu, ogledavaju zgrade iznutra i izvana kako bi ih mogli utvrditi i donekle zatititi od na- padaja iz Lukavca. Savjetuju ukuanima to bi mogli poduzeti da se obrane i gdje i kako bi sakrili svoje povelje. - Najbolje bi bilo da ih ipak odnesu na Kaptol - savjetuje Pogledi. - Nipoto. Juer se jednom seljakom plemiu dogodila te ka nezgoda. Uzeo je povelje da ih nosi u Zagreb, kad ga na cesti zaustave dva lukavaka plaenika, bace na zemlju i ponu pretra ivati i ispitivati kamo ide. Na sreu on je svoje povelje sakrio u sare izama, a ove mu nisu svukli jer su na polju radili teaci i opazili to se dogaa pa su dotrali s motikama i lopatama i uda rali vojnike. Pobjegli su i tako je ovjek spasio svoje povelje. - Lupei - razgnjevi se Draeni. - Ni jedna cesta nije si gurna, svuda e oni ekati u zasjedi jer znaju da svijet sakriva svoje povelje na zagrebaki Kaptol. Zato je najbolje da ih svatko sakrije kako moe kod kue. Uskoro se gospodi pridrue i seljaki plemii Galekovi, Lek-tori i Trumbenta pa ih prate od selita do selita, gdje ih doekuju seljaki plemii i primaju njihove

savjete. Sam Draeni istrauje najsigurnija mjesta u dvoritu, u vrtu, pred kuom ili u stajama, kako bi se sakrio svaki trag zakopanim krinjama. Ljudi, puni zahvalnosti, primaju savjete, slave i hvale mlade plemie koji im pomau. Najvie Draeniu iji su savjeti najzgodniji i najdosjetljiviji. Mladi se plemii opet vraaju kui da sutradan nastave. Poslije podne stigoe zagorski i zagrebaki plemii, imunie-va rana ve je dobro zacijelila. Draeni razjanjava doljacima to se zbilo za njihova odsustva i to su oni naumili. Sasluavi sve to, imuni uzme rije: - Mislim da ne moramo hvatati toga avla. On e sam do i, samo razglasite da sam ja stigao u Turopolje i ekam ga da mi doe na obraun maem. - Nadate se da e uistinu doi? - Gospodine Draeniu, zadao je rije pred svima nakon one moje nesree kad sam pao u ponor. A on eli osvetu. - Da, ali nakon toga se pokazao ve u crvenom oklopu na elu Lukavana i zna: kad bi se pojavio, ljudi bi ga rastrgali. - Kako? - zaudi se imuni. - Zar se zna njegovo ime? Nismo li obeali presvijetlom upanu Berislaviu da emo zadr ati u tajnosti tko je izdajica i to zbog njegove obitelji? - Istina je, svijet ne zna tko je taj crveni oklopnik, znadu samo Lukavani. - I jo neto - upadne Velislav - onaj lugar to sam ga ranio i poslao kui u njegovo selo. Taj zna, ali sam mu prije od laska strogo naredio da uti. Taj je vrlo daleko na krajnjoj gra nici Turopolja. imuni je ostao vrsto uvjeren da e se Jelenko pojaviti im se razglasi da je stigao. Odlue da tu vijest razglase preko svojih momaka. Onda izvijeste Cvjetka o Draenievu vjenanju i njegovu planu da do bojita ostane u upanovu dvorcu i pomae odbijati svaku navalu ako bi Lukavani opet doli otimati ljudima povelje. Osim toga, uinit e sve da se domognu Jelenka i preko njega oslobode Gordanu. - Vidite, gospodine imuniu - primijeti sada Draeni. Vaa je dunost da odustanete od megdana s Jelenkom. - Ni za ivu glavu. - Morate barem odgoditi. Mi emo samo preko njega dopri jeti do Gordane. On je smion i drzak, a kad je tako bliz Brandenburgu, lako e nai kakva tajna vrata na koja bi ona izala na slobodu. Svi su ivo pristali uz Draenia i zatraili od imunia rije da nee nigdje izazvati Jelenka, gdje god bi se s njime susreo, nego e ga predati upanu. - Zahtijevam da mi ga predate - veli imuni - kad bude vrijeme. Zakleo sam se da u izdajicu kazniti. - Izdajica mora bit kanjen - naglaava Draeni - sas vim se slaem s vama, ali on zasad mora ostati iv da oslobodimo enu slavnog junaka. To smo duni Damiru brezovikom. Svi pristanu, a Velislav jo primijeti: - Zakleli smo se na njegovu smrt, ali kaznu odgaamo, jer to zahtijeva Gordanina sudbina. I sada moramo itavo Turopolje opasati straama, ali tako da nikome ne upadnu u oi. Netko od nas mora rtvovati i zaci sam u umu grada Lukavca sve do lugar nice da izvidimo gdje on ivi, kad izlazi i kamo, jer je moj ranje nik tvrdio da se Jelenko nalazi ba u tom umskom drvenom dvor cu kneza Brandenburga. Ve sam odluio da idem prvi. - ekajte, gospodine Velislave - primijeti Draeni, svi e mo redom imati pune ruke posla dok se ne dokopamo tog mladi a. Ovoj straarskoj slubi najbolje e posluiti moji ljudi, jer njih Jelenko ne poznaje. Prepustite to, dakle, meni.

Razgovor prihvaaju i raspravljaju dalje sve potankosti. upan Berislavi pozvao je mlade prijatelje k objedu. Svi su otili u blagovaonicu i sjeli oko stola. Draeni je zapoeo razgovor o svadbi, a njegovi su drugovi razumjeli da pred Vilenom ne eli govoriti o svojim vijeanjima koja bi je uzrujavala. I tako je vrijeme objeda prolo u vedrom raspoloenju. Prije nego to su se digli, najavi Draeni svojem buduem tastu. - Rekoe mi juer na Kaptolu da moram pribaviti spise za vjenanje. Zato u skoiti kui u svoj dvorac da uzmem sve to mi treba. Ve sam rekao Vileni da bih sutra u zoru otiao, a za dva dana sam opet natrag. - Mislim da ne bi morao sam odlaziti kui, poalji svojeg kapetana Luia. - Pohranio sam sve vane spise i dragocjene nakite na takvo mjesto u zidu svojeg dvorca o kojem nitko ne zna nita, pa ni on. Poten je, ipak sam pohranio u zaklonitu vrlo mnogo blaga u draguljima, zlatu i dukatima, a isto tako i vrlo vane pergamene. Nikako ne elim da itko sazna gdje se sve nalazi, osim mene i moje budue ene. Kad je odvedem u dvorac, pokazat u to samo njoj. Njegov se pogled potkrade k Vileni, cjeliva je i miluje, a ona obara oi i porumeni. Oni ostali se uine kao da nisu nita opazili. Draeni se okrene k Velislavu i Poglediu koji su neto tiho meusobno aputali. - Ne biste li me vas dvojica, moji djeveri, otpratili u moj dvorac da vidite kako je tamo i to sve eka moju buduu enu? Htio bih da izvijestite o tome njenog oca, a i nju. - Slavimire, ne treba mi svjedoka - prosvjeduje Berisla vi. - Ne, gospodine upane, upada Velislav - svakako emo primiti poziv gospodina Draenia. Ionak o smo se zabrinuli ma lo prije kad je govorio o svojem putu. Treba da ga pratimo. I opet pogleda svoju vjerenicu. - Ova dva dana ostavit u na strai svoja dva ovjeka da uvaju Jelenka Kuevia, a Luia uzimamo sa sobom - nastavi Draeni. - Primam va poziv - odgovori Velislav - a ti, Smiljane, hoe li poi? - Razumije se, i ja primam. Mi smo njegovi djeveri i ne os tavljamo ga. Draeni navijesti upanu i Vileni: - Ostavit u vam trideset momaka da vas estito tite ova dva dana dok ne budem ovdje, dvadeset uzimam sa sobom na put. Ve sam Vileni sve razjasnio kako e moji ljudi obraniti svaki napadaj na va dvorac. Napokon, vrsto je zidan i kad se smjesti u njemu trideset momaka, gotovo je tvrava. - Njeno se brine za nas, moj sinko. - Brinem se za svoje srce i za svoj ivot koji ovisi o srei i ivotu moje vjerenice. Ljupki Vilenin smjeak nagradi ga za te rijei. itavo popodne proveli su vjerenici zajedno. Slavimir govori s Vilenom samo o buduim danima sree i blaenstva i o slavi koju e stei na bojitu, jer odlazi onamo miran, sretan i siguran, da je ona samo njegova. I tada joj doarava slike iz daleke budunosti, o sjaju i ljepoti kojom e je okruiti. - Ve stoti put govorim vam, Vilena, jedno te isto. Ne dosa uje li vam ta slika jer je stalno obnavljam pred vaim lijepim oima? - Sve to je lijepo i plemenito nikad ne moe dosaditi. A sve to mi kazujete, to je obeanje sree. Upravo elim biti sasvim sretna i vesela kao to sam bila prije ovih groznih dana to smo ih proivjeli.

- Ti, ivote moj. Ti si sve i jedino to elim posjedovati i zadrati do smrti. Zbog tebe u se okruniti slavom i astima i svim onim to me eka u budunosti. Neki mi je vra jednom pro rekao da me ekaju velike asti i visoke vlasti u ivotu. Sve to meni ne treba za mene, ve samo da me ti to vie ljubi. Dok sam uza te, ginem, nestajem, drem i eam za tvojem cjelo-vom. Onda netko otvori vrata. Ulazi upan Berislavi. Vas se dvoje jo uvijek niste dovoljno napripovjedali? Oboje se trgnue, pa idu u susret ocu, gotovo raspoloenom od radosti. Draeni mu sav sretan razjanjava: Sutra u zoru idem i nee. me biti dva dana. Zamislite: ko liko srce ima da kae srcu prije toliko dugog rastanka. A ja vas molim: uvajte je i ne putajte iz kue. U subotu emo bi ti ovdje jo za dana, sigurno o zapadu sunca. To je najkasnije, a onda jo samo jedna no i Slavimir Draeni bit e kralj svemu svijetu. U sretnom avrljanju provedoe veer, a tada se Draeni zajedno s Poglediem uputi u njegov dvorac na poinak. Prve zrake zore pomilile su se na istoku i zaustavile na povorci konjanika u upanovu dvorcu. Na elu povrke je Draeni. Uza. nj Velislav i Smiljan, svi u potpunoj opremi. S prozora promatra Vilena svojeg vjerenika kako odreuje jo posljednje zapovjedi svojim vojnicima koji e ostati u upanovu dvorcu. Svrivi naloge, ogleda se na kapetana Luia koji vodi njegovih dvadeset momaka. Ovaj mu najavi da je sve u redu i moe se poi. Ali Draeni jo ne daje znak za odlazak. Zagledao se u Vilenu. Zlatna joj je kosa osvijetljena prvim zracima zore. Plave oi nalik su na nebo, vedro i isto. Ne moe skinuti pogleda s te slike. I sve ostale zanosi ljepota djevojke. Neto je udno u toj ljepoti. Neto arobno, nevieno kao da nije iv stvor, ve samo slika, slika umetnuta u okvir od prozora i nitko se ne udi to Slavimir ne kree, ve ostaje u sedlu, nijem i nepomian, zagledan, izgubljen. Kao da je neto prestraeno u tom pogledu, neka teka misao, strana enja, ljubomora, ili sve zajedno. - Rastaje se s njom kao da se neete vidjeti godinu dana - veli mu upan tiho. - Samo jo dva dana, Vileno, i evo me puna sree i lju bavi. Digla je ruku i mahnula mu. On dade znak. Povorka krene. Kad su izili iz dvorca, jo jednom okrene konja, digne klobuk i opet je gleda dugim pogledom. Onda zatopou kopita, uzvitla se praina, a mladi, okruen svojim prijateljima, jae niz cestu. upan se okree za njim iz svog dvorita i primijeti svojoj keri na prozoru. Uistinu je krajnje vrijeme da se vjenate, jer e se taj mladi u svojoj ljubavi rasplinuti. Ona se samo smijei. Oi su joj svijetle, a elo vedro. U njezinu duu kao da se opet vraa mir i vjera u sreu koja joj je uvijek bila pratilica itavog ivota, od djetinjstva pa do minulih dana, kad je zajecala u naruju svog oca. upan je sretan i zadovoljan. Rasprena je magla koja jeza-stirala od nedelje lice njegove miljenice. - On je estit ovjek, mukarac i junak, bit u doista miran kad te povede u svoj dvorac. Tamo te ne moe nitko dostii. A jesi li ti sada barem sasvim sretna? - pita je da smiri sebe. - Da, oe, sretna sam, samo jo uvijek osjeam strah za vas. - Ne smije se ni asa bojati za oca koji nosi ime Berislavi. eli da ti vjerenik bude junak, a otac? Zar on ne mora biti ju nak? - Nisam tako mislila. - Dakle, ne zaboravi da ti je i otac junak. Pa kad se za vje

renika ne boji, bila bi uvreda da se boji za oca. Ona raskrili ruke i prua ih dolje u dvorite kao da bi ga htjela zagrliti, a on se smijei, pokazuje u daljinu, gdje duga crta praine pokazuje put kojim odlazi Draeni. alji ovaj zagrljaj njemu. Jadni mladi, on je tvoj rob, ma kar je na mau junak. I dugo jo prati Vilena tu bijelu crtu dok se nije sasvim rasprila. A kad se upan uspeo u dvorac pristupi svojoj keri pa je zagrli: - Velika mi je briga pala sa srca. Osjeam da u lako umri jeti jer znam: titit e te ovjek kakvog ti ne bih mogao nai ni da sam ga sto godina traio. - I vi ste sasvim zadovoljni s njim, oe? - Sretan sam, ne samo zadovljan. Svi smo te mazili, svi smo bili tvoji sluge, jest, tako je, ali sada e dobiti mua koji ti je rob. Svezala si ga do kraja ivota i nee mu biti zlo. Ona se nasmijei: Uvijek ste mi rekli da sam mezimica sree. Ovih sam da na u to posumnjala. Sada opet vjerujem da je tako. PUT KNEZA BRANDENBURGA One veeri, kad je u Lukavac stigao kraljev glasnik iz Budima, da odvede kneza i Petra Pana na kraljev dvor, priredio je Bran-denburg njemu u poast veeru. Oko stola, punog mirisnog peenja i svakovrsnih poslastica, sjedi knez. Njemu zdesna ugarski plemi Bala. Domain mu iskazuje najveu panju i toliko ljubaznosti da zadivljuje i katelana Pencingera. Brandenburg je iroke volje. Prazni vreve i neprestano izaziva Petra Pana na ale. Ovaj se spremno odazivlje i drutvo itavu veer beskrajno hii & f hoe. Ni katelan Pencinger nije se ve dugo toliko zabavljao i nikad nije iskazivao Petru Panu toliko prijaznosti kao te veeri. Ali grof Danijel doputa da mu se Petar Pan ruga i nazivlje ga svojim trubadurom koji ga je maem zatiivao. I kneevi prijatelji buni su i natkriljuju jedan drugoga u smijanju. Raspojasani mladii poseu za alama Petra Pana kao i za punim vrevima. Gospodin Bala promatra ih i sudjeluje u njihovu hihotanju. Kad su se mladi ljudi ve dobro napili, ustane od stola, povue se s katelanom Pencingerom u dno dvorane i tiho mu ree: - Gospodin Baka eli da mu svakako izbavite zarobljenika Batorija. - Kako da ga izbavim? Zar da moda hrvatskim plemiima ponudim u zamjenu nau ljepoticu? Ili sina? - Ne zbijajte ale. Neto bi se moralo uiniti. Bakau je Ba tori vrlo potreban. I kralj neprestano ispituje o njemu. Kralj ni kome ne moe kazivati u pero, ve samo Batoriju. Mi se upravo muimo da kralja uvjerimo kako je Batori bolestan i zato izostaje iz slube. - Dakle, kralj ne zna nita o toj otmici to su je zasnovali hrvatski plemii? - On uope ne zna nita to se oko njega zbiva. Kralj spava, to mu je uvijek bio najvaniji kraljevski posao. Ali Baka je nes trpljiv. Hoe da ve jednom dobije u ruke tog nezakonitog Korvinova sina. - Knez me neprestano spreavao da od Gordane doznam djeakovo boravite. im krenu sutra put Budima, smjesta u je okovati u lance, do gola svui njezina sina i bievati ga dotle dok ona ne prizna. Opisao sam presvjetlom Verbeciju sve kako je bilo prvi put kad mi je Petar Pan s knezom sve pokvario. Ve joj

je bilo na ustima priznanje. - Ne mogu shvatiti da li taj lakoumni knez jo danas nosi u sebi kakav osjeaj za tu enu. Ali oito je tu u igri njegov brati markgrof Danijel. Nije li tako, gospo dine Pencingeru? - Danijel se pomamio za njom, ali tu neto zaplee ba Pe tar Pan. Zato, ne znam. Moda je i on pobenavio za ljepoticom, to nije ni tako teko, a moda se samo izlae za kneza. Lako bi meni bilo s tim kraljevim roakom da nije ovaj avo uza nj. Vjerujte, u njemu se skriva opasan ovjek. Vie puta opaam u njegovm oima neku crnu podmuklu mrnju. Ali Petar Pan mo ra s knezom otii u Budim i tamo neka Baka potrai neku drugu dvorsku ludu koja e uhoditi Petra Pana. Saopite Bakau moja opaanja i moje sumnje da je Petar Pan neprijatelj sviju nas, ali ne znam za uzrok njegova neprijateljstva. U tim udnim, kosim oima lei neto pakleno. - Uistinu, gospodine katelane. Dok ga promatram, ini mi se da ste proniknuli. Uistinu, kakav je to pogled. avolski, pod mukao, opasan. - Glavno da se sada oslobodim kneza i ovog Lucifera, a on da e kraljevi Ivan biti u mojim rukama. - Baka tvrdi da je sigurno negdje u jednom dvorcu u Hr vatskoj, ili u Iloku, u tvravi Lovre Ilokog, ili drugdje. Mod a u kakvoj tvravi u Primorju, moda su ga Frankopani uzeli u Novi i tamo ga sakrivaju. - Ostavite to samo meni. ena Damira od Brezovice otvorit e svoja lijepa usta im se maknu knez i Petar Pan. - ujte - upozori Bala Pencingera - ini se da ba sada knez govori o njoj. I obojica se priinjaju kao da razgovaraju, a zapravo prislukuju kneeve rijei. Znam, Danijele, da e se zaviti u crno od alosti za ba demastim oima. I ba je dobro to mora sa mnom, jer je ve skrajnje vrijeme da zaboravi te oi. A ne treba se za nju ni bo jati. Pencinger mi je obeao da e je pustiti na miru tako dugo dok samoj ne dozlogrdi zarobljenitvo. Petar Pan tvrdi: "Najbolje je ostati pasivan kad neto hoe od koga postii. Najposlije tvoj mir dosadi protivniku pa se pone valjati u muci i uini to god hoe." Vidjet emo, ima li Petar Pan pravo. Petar Pan ima uvijek pravo - odgovori dvorski luak. I im mi doemo u Budim gdje su lijepe crnooke ene, markgrof Danijel zaboravit e da je bilo bademastih oiju. Neka ivi kralj! Pijem u njegovo zdravlje jer me oslobodio tamovanja u tom do sadnom kraju. to je s vama, gospodine katelane? Kad me ne bude, tek onda ete me kovati u zvijezde. im ja odem iz ovog dvorca, bit e to mrtvanica. I dozivat e Petra Pana, ali o n se vie nee vratiti. Svi se okrenu k prozoru gdje stoje katelan i Bala, dok luak govori: Knee, tako mi luake asti, kanite li se jo jednom vra titi u ovaj dvorac, istupit u iz slube. Tu sam se uhinio, ukaljuio. Sam se sebi, gadim. ivota mi se hoe na kraljevskom dvo ru u krugu lijepih ena i mukaraca koji imaju bar nekakvu gla vu, magareu, volovsku ili praseu, bilo kakvu, ali ipak glavu, a ovdje svi idu bezglavo. Svima su skinuli glave Hrvati maem svo je izdrljivosti. Petar Pan bunca kao da se i on ponapio. Pencinger i Bala stoje jo uvijek kraj prozora i promatraju drutvo, a Petar Pan malo tetura i vie: Gospodine katelanu, gospodin markgrof Danijel veli da e

jahati u Budim na sivcu, ba onom kojemu sam ja namijenio sreu da nosi jedinog umnog ovjeka u ovom kraljevstvu, budalu. A ja ne dam sivca i ne dam. Pencinger odgovori lakrdijau: - Odredio sam za put u Budim najjae, najbre i najizdrljivije konje. - Kladim se da niste dobro odabrali. Ne brbljaj, Petar Pan - mrgodi se knez. - Ja u sutra odjahati na svojem vrancu u Budim. Smuuje mi se od brblja rija. I on strano namrti lice i uhvati se za prsa, zabaci glavu pa sklopi oi. Gle, gle, knee, kanite li odigrati neku lakrdiju? Ne moete jer lice vam odaje tragediju. Knez se ne odazivlje. Glava mu najednom klone. itavo mu tijelo omlohavi kao da je obamro, smota se u klupko i pada sa stolice. Markgrof Danijel dotri k njemu. Petar Pan skoi i pomae Danijelu. Zovu ga, ali se ne odazivlje. to se to s njim dogodilo? - pita Petar Pan. - Valjda se prejeo? Drugi se stre oko kneza. Nitko ga ne moe dozvati k svijesti. Pencinger i Bala slijeu ramenima: Opio se kao ivotinja - apne Pencinger budimskom glas niku. Petar Pan i Danijel zovnu baruna Konrada pa nose kneza u njegovu spavaonicu i poloe ga na postelju. Do avola, nije se opio - vikne Petar Pan - neto mu je oito pozlilo. Dozovite odmah lijenika, gospodine barune Konrade. I on istri iz sobe. U blagovaonici lukavaki katelan ne brine se za kneevu nesvijest i raspravlja sam s Balaem. Sjeli su k stolu, uzeli vreve, pribliili glave i okrenuli bradata lica suelice. Bala apne Pen-cingeru: - Oekivao sam vas na razgovor podveer. - Nisam se usudio doi u vau sobu. Petar Pan je sve vri jeme etao trijemom, gore-dolje. A nisam htio da me vidi s va ma. Kako vidite, od njega nisam siguran nigdje, ali o tom kasnije. Sada molim: kakve zapovijedi alje kardinal Baka? - Prvo da mu to prije izruite nezakonitog Korvinova sina, drugo da pritisnete sve plemstvo to je u okolini kneevih imanja: slobodnjake i kmetove. - To sam ve estito zapoeo, a doskora u nastaviti. - Zatim neka vai vojnici to vie prodiru na posjede grada Zagreba. Graani e planuti zbog toga. Medvedgradsko imanje ima premalo posjeda. Zato mi elimo Zagrebu uzeti za Medved grad sela Graane i Dedie. Naravno, to moemo osvojiti samo orujem, i to u kneevo ime. - Bit e teko. Za taj pothvat trebam mnogo vie ljudi, ali bih molio manje osuenih razbojnika, a vie izvjebanih pla eni ka. Ovi razbojnici ostavljaju me im nemaju dozvole da pljaka ju za sebe. A mi ih aljemo da grabe za vas, gospodo, u prijestol nici. - Dobro, gospodine barune, vae u elje podnijeti kardinalu, Verbeciju i Ferenciju. Nama je naroito mnogo stalo d o toga da se kmetovi i vazali kneevih imanja to vie umnoe. - Onda Baka ipak radi u korist kraljeva roaka kneza Brandenburga? - Kud ste zali, gospodine katelane? Mi radimo samo u ko

rist kraljevstva. Vi znate da je kraljev roak utuvio u glavu da postane ban Hrvatske. - Ali ban kao i banovci mogu biti samo rodom Hrvati i vje rom rimokatolici. - Protiv toga se ne moe. Zato smo nali Hrvata koji e prisei na zastavu vlade i potpuno pristati uz nau stranku. Mi kne zu Brandenburgu moramo dati priliku da se estito omrazi pred Hrvatima, jer kralj Vladislav je slab prema svojem neaku uri pa neprestano jaue Bakau neka kneza preporui hrvatskom sa boru. Zato i moljaka Hrvate za pomirenje s knezom. - Zbog toga elite liiti povelja plemstva u blizini njegovih imanja da ga obogatite podanicima i novim selitima? - pita Pen cinger. - Ne zato da njega obogatimo. Knez, taj razvratni pijanac, nee to uivati. ak smo odluili da se ne smije oeniti. - To mu niko ne moe braniti - upadne Pencinger. - Nismo li mu ve pokvarili enidbu s poljskom princezom? Ni jedna ga djevojka nee uzeii, to je naa briga. Tako e on um rijeti bez potomka, a onda po zakonu sva njegova imanja pripa daju kraljevstvu, a to znai nama koji smo na vlasti. Vidite kako vam se nude prilike da steknete nau zahvalnost. I kad sam vam ove zime poslao osnovu kako emo od hrvatskih plemia i slo bodnjaka Turopolja izmijesiti bespravne kmete, onda sam od mah mislio i na vau nagradu. Uinit u vas vrhovnim katelanom svih imanja i rizniarem kraljevske riznice. - Ali one koju bude punila Hrvatska, ona druga je uvijek prazna. - Da. Iz Hrvatske dolazi najvie daa jer ih znamo estito is cijediti do dna. Sad znate u koju svrhu radite. Kralj Vladislav nee se protiviti naoj volji jer nema snage rei: ne. Ta rije u njegovu mozgu ne postoji. - Pravo je udo da se taj slabi znao progurati na prijesto lje. - Progurali smo ga mi, protivnici hrvatskog kandidata Ivania Korvina. A sada nam je odjednom uskrsnuo taj kraljevi, krv krvi Ivania Korvina. - Ne moe on nauditi Vladislavljevu sinu Ljudevitu - veli katelan. - Po zakonu kraljevstvo mora priznati prvoroenog kralje vog sina. Ako pak nema potomka, onda biramo novog kralja. - Zato se onda toliko bojimo tog nezakonitog crva? Ne bojimo se njega, gospodine barune Pencingeru, nego Hrvata. Oni su uvijek bili protivnici Vladislava, a pristae Korvina. Ako oni iskopaju tog crva iz zemlje i nau mu veze u inozem stvu, otcijepit e se Hrvati od drave to svaki Hrvat vrue eli, dakle, taj mladi crv koji negdje postoji, moe podgrizati kraljev stvo, odvratiti Hrvatsku od nas. Zato ga valja zgaziti dok ne na raste. To je prva stvar. Druga, Baka me ne bi slao ovamo samo zbog toga da dovedem kneza nego mi je naloio da govorim s vama o nekoj osnovi protiv Hrvatske, to moemo izvesti samo uz pomo nekoliko Hrvata koje moramo predobiti bilo uz koju cijenu ili ih lukavou namamiti u nae kolo. Naroito trebamo u tu svrhu odlina hrvatska imena koja bi djelovala na hrvatsko puanstvo. Valja podijeliti posao: vi ete voditi protiv Hrvata borbu orujem u ruci, a mi lukavstvom. Za jedno i drugo osno va je gotova. Na vratima se uje neko ukanje. Upozoren na to od Pe-cingera, Bala uuti. Malo su sluali. Katelan ustane pa ide k vratima to vode u hodnik i otvori ih. Vani je tamno.

- Svjetla su ve pogaena. Sluga je mislio da smo i mi legli pa je ugasio svjetlo. Nikoga nema u hodniku - opet se vrati i ree tiho Balau: - Da nije knez poslao Petra Pana za mnom? - Tako malo vjeruje u vas? - Otkad se lakrdija plete u moje stvari, knez se promije nio. Rekoh vam: taj dvorski luak ima neke posebne namjere. - Precjenjujete tu eljad. Svi lakrdijai na dvorovima ulizuju se svojim gospodarima jer im je drago koiti se, epiriti kao miljenici vladara i knezova. - Varate se, plemeniti gospodine, ovaj ovjek ima mnogo vi e soli u glavi, nego to pokazuje. Samo dosad se nije pleo u moje stvari. - A zato se plete sada? Na to mi odgovorite, gospodine ka telane. - To ne mogu razjasniti, samo konstatiram da je pokolebao kneevo povjerenje u mene. - Onda se oito spleo s kojim od Hrvata i radi njima u pri log? - Gdje bi Napuljac pomogao Hrvata. Dok je kraljevala Beatrica, Hrvati su bili krvni neprijatelji svemu to je dolo iz Napu lja - uvjerava Pencinger. - Dovoljno su bistri da sada potrae njihovu potporu ako im ustreba. Ako toliko sumnjate u Petra Pana, onda moramo dobro pripaziti na njega. - Zato sam zamolio da ga kralj pozove u Budim i s knezom makne s ovog dvora. - Dakle, elja vam se ispunjava. - Ali i tamo morate pripaziti na njega. - Tu u opomenu javiti u Budim preko naeg prijatelja Fra nje Ferencija. Kako se knez s njim slae? - Vrlo dobro. Pije s njim kao s ostalima i ne sluti da ga je Baka postavio da pazi na njega. Nije vam pripovijeda o kako se knez u posljednje vrijeme ponaa prema meni? - Nisam naao priliku da s njima razgovaram. Neprestano su mi na vratu ili knez, ili Danijel, ili Petar Pan. - A vi ste to smatrali sluajem? Ne, gospodine, to nije slu aj. Petar Pan ih je poduio da to ine. - Otkud bi on nanjuio to se plete iza kneza, odvie je glup, vi ga precjenjujete, gospodine barune, sasvim obina ljudska bun deva. Nikad ne moe dosei Bakaeve tajne niti. A sada i ja idem na poinak - veli kraljev glasnik. - U zoru kreemo svi prema Budimu. Evo, to je pismo koje ima donijeti za mnom brzotea. Napisao sam to u ime banova namjesnika kao da se moram smjes ta vratiti zbog vanih dogaaja na ratitu. Podveer u se vratiti u Lukavac. - Knez e ipak posumnjati. - Ne moe sumnjati, mora u Budim, a kad se ja vratim... - Imat u ve Gordanino priznanje. - Samo nastojte da ne uinite nita odvie grubo zbog ega bi se Hrvati potuili kralju i onda bi doznao za otmicu. Ba zato sam vam odredio da kneza navedete na otmicu jer e pred kra ljem on odgovarati. I kad se vrati u Budim, knez e pomno skri vati to je izveo. - Uvjerio sam ga da e od kralja iznuditi bansku ast ako mu preda kraljevia i tako mu natovario svu odgovornost za Gordaninu otmicu.

- Hrvati e, naravno, tuiti kralju. - Na koga e svaliti krivnju ako Hrvati zatrae zadovoljti nu? - Na kneza, a najvie na vas, ali vaa nagrada bit e prema tome i otkrojena. Pencinger se nakloni, a Bala mu se nasmijei: Kad radimo za kraljevstvo, radimo za svoje depove. Iz hodnika dopru odjeci koraka. Oni su uzeli vreve da popiju preostalo vino. Onda se vrata hitro otvore. Barun Konrad utri sav blijed i uplaen. - to je gospodine barune? - pita katelan. - Knez umire. Gospoda zabezeknuto gledaju glasonou pa onda izmijene znaajan p ogled. Tko veli da umire? Doite, pogledajte ga. Lijenik mu vie ne moe pomoi. Oni se poure u kneevu spavaonicu. Pod krovom baldahina od crvene svile lei knez. Uza nj su lijenik i njegovi prijatelji. Petar Pan sjedi do nogu i mrano zuri preda se. Ne gleda kraljeva glasnika ni Pencingera. Ovi su se zaustavili pred posteljom i, utei, promatraju kako se na postelji knez previja, jaue, stenje. - to je to? - pita katelan lijenika. - Sva mu se utroba prevre - veli on. - Teko je, vrlo te ko. - Otrovali su me - stenje knez. - Otrovali? - vikne Petar Pan, uspravi se i digne glavu. i ljasta kozja bradica ini se kao da prijeti. - Gospodo, ujete li ovu optubu? - Jo i sada budalite, Petar Pan, - okosi se na nj Pencinger. - Knez optuuje, ne ja. Svi ste to uli - prijeteim e glasom Petar Pan. Svi su se trgnuli. Pencinger estoko povie: - Knee, ne moe biti, odmah u pozvati kuhara, sve je bilo svjee. Kad bi jelo bilo pokvareno, mi bismo se svi razboljeli. - Ba zato to smo mi svi zdravi pitam: od ega je knez obo lio? - pita Petar Pan, viui iz sveg grla. - Nemate koga pozivati na raun - izdere se Ijutito Pencin ger. - Kralju se mora poloiti raun od ega umire njegov milje nik neak. Jeste li razumjeli to to znai? Kraljev glasnik izie naprijed da potisne dvorskog luaka od postelje: - Ostavite kneza. Ne uzbuujte ga. - Petar Pan, prijatelju, ne ostavi me - stenje knez i prua za njim ruke. On ide jo blie knezu i govori mu uvjerljivo: - Samo me smrt moe odijeliti od vas, gospodaru moj. - Sjedni uza me, alji poruku da me netko htio maknuti. Optuba lecne sve, a najvie katelana: - Knee, ne optuujte najvjernije svoje slubenike, odmah u dozvati kuhara i sluge i sluavke. - Neka se zakunu na raspelo jesu li to knezu metnuli u vi no - odreuje bijesno Petar Pan. - Netko jest. Sluge ne mogu biti - stenjui govori knez. - Pomozite, vrau - moli Petar Pan - smilujte se, pomozite - uzdie iskrenom alosti dvorska budala. Kraljev glasnik zove dvorskog lijenika u hodnik. Za njima idu Da nijel i barun Konard. - Recite to mu je? - pita Bala. - Po svemu se ini da je otrovan. - Poludjeli ste kao i ona njegova budala.

- Gospodine barune, nisam crpio znanost iz pameti dvorskih budala, nego iz knjiga. Velim: otrov je i nita drugo. - Pazite to govorite. Oito se prejeo i zato... - Vaa milosti, ja sam ovjek znanosti, a ne nagaanja. Li jeio sam kraljeve i vojvode. - Koji su umrli od vaeg lijeenja. - Molim gospodina baruna neka me otpusti, bolesnik treba moju pomo. - Jeste li mu dali lijek? - Znam svoju dunost, ali tko zna nije li otrova bilo toliko da mu vie nita ne moe pomoi. Svakako bi ujutro trebalo doz vati sveenika. Bala se uputi u blagovaonicu u Danijelovoj pratnji. Tamo naoe katelana kako presluava kuhara, sluavke, sluge i sve one koji su zaposleni kod ognjita i dvorbe. Svi su smrtno blijedi. Svi priseu da nisu nita uinili niti im je tko naloio da knezu saspu otrov u pie ili jelo. Tada ih katelan otpusti. Danijel ide oajno, gore-dolje, i uzdie: - Netko je ipak kriv.1 Ne moe otrov pasti iz zraka. A kome bi bilo od koristi ako ga otruje? Kome je do toga da se kralju zamjeri do smrti? - Ba zato ne vjerujem u otrov, gospodine markgrofe. Saberite misli i utvrdite da je kakvo otrovanje sasvim nemogue. - Vidjeli ste ga. Smrtno je blijed, oi upale, kao da smo ga izvadili iz groba. - Istina je. Ali otrov ne moe biti. Nikako, osim ako ipak nije netko od slugu. - Svi su ga voljeli. To ne moe biti - porie Danijel. - Ako su njegovi vojnici- upadne Pencinger. - Nad njima uvijek vie i prijeti im da e ih objesiti. - A ipak nikad nijednog nije izbievao, a kamoli objesio. Vojnici nisu. I otkuda? Gdje? Tko od njih moe do kneza? Jedino njegov peharnik koji je Verbecijev pristaa. Taj pobuuje sum nju. - Gospodine markgrofe? - upada Bala uvrijeeno - nadani se da ovom sumnjom ne elite uvrijediti dvorsku stranku i njezine voe. - Ne, gospodine barune, ali se ne da porei: knez nije po vo lji vaim istomiljenicima u vladi. - Varate se, vole ga svi. - Ne vole, jer je odvie lakouman, spoitavaju mu da rasiplje imetak. Istina, posezao je u kraljevu riznicu u Budimu, a to ih je ljutilo jer je njima ostalo manje, ali otkad je knez u Hrvat skoj, pomae kraljevsku smonicu svim to joj treba. Ipak, jo uvijek mrze kneza jer misle da eli stei bansku ast u Hrvat skoj. - Vi se zalijeete u opasne objede, gospodine markgrofe, su mnjiite najvie dostojanstvenike. - Ne sumnjiim nikoga lino, ali mene ne moe vie nitko uvjeriti da moj brati nije otrovan. - Gospodine markgrofe - plane Pencinger - ja sam odgovo ran za njega. y - Ako me elite pozvati na odgovornost, pourite se jer u ve sutra otputovati kralju da mu saopim to se tu dogodilo. - Kralja se ne moe i ne smije uzbuivati takvim sumnja

ma - upadaju as Bala, as Pencinger. - Nisam va podanik, gospodine barune, a kralj je i moj ro ak - vikne Danijel. - Imam pravo otii k njemu i rei mu to me bude volja. Njegov otar nastup i odvane rijei preplai oba Bakaeva pouzdanika. Videi da se mladieva sumnja ne da niim zaustaviti ni ublaiti, stadoe ga moliti: - Gospodine markgrofe, strpite se. Vidjet emo kako se raz vija bolest pa tek onda zakljuiti. - Ja sam svoje uo, zakljuio i odluio. Sutra idem. - Priekajte, moda ipak ostane na ivotu. - I onda idem kralju. - Ali emu kralja uznemirivati? Ionako je sumnjiave pri rode. To bi ga moglo povesti krivim putem. - Naprotiv, pravim. Umre li moj brati ili ne, moram kralja upozoriti na sve to mislim, a onda u i bratia povesti sa sobom u Njemaku. Tamo ima uglednih roaka, ak i na njemakom kraljevskom dvoru. Neka car Maksimilijan zatiti kneev ivot. - Ali ja prosvjedujem, gospodine markgrofe, da se bilo tko sumnjii i molim vas iskaite mi samo toliko potovanje da pri ekate jo sutra. Sam u se pobrin uti da se knezu prui svaka pomo - uvjerava Pencinger. - Pruit u vam dokaze da kneza nitko u vladi ne. mrzi brani se Bala - naprotiv nastoje da ga uine hrvatskim banom. Ako to dosad nije uspjelo, krivi su zakoni u Hrvatskoj. Baka bi bio najsretniji da to moe uspjeti, ali kneza ekaju najvee asti i slube u ovom kraljevstvu. Na to vam zadajem rije. Ne radi se sada o asti i slubama, nego o njegovu ivotu. U to se pojave kneevi dvorani, barun Konard s Franjom Ferencijem. Kako mu je? - pita Danijel zabrinuto. - Sve gore, svakog asa stenje i sve vie slabi, na asove gu bi svijest. - Svreno je s njime - zaurla Danijel. - Sutra u zoru pu tujem kralju. Tko e od vas sa mnom? - pita drugove. Franjo Ferenci pogleda, pitajui Pencingera, pa onda Balaa, ali ovi mu ne odgovaraju nikakvim znakom ni rijeima. Ako vam nije s voljom, ostanite uza nj - veli markgrof. - Moda e mu biti milije da ste ovdje - ja putujem bilo mu kako bolje ili gore, iv ili mrtav. Uzrujani Pencinger zapita: - Zar nikako neete usliati moju molbu gospodine mark grofe da priekate? - Ne, gospodine barune. Vaa sumnja moe toliko uzrujati kralja da bi ga mogla udariti kap.-Znate kako je ve bilo s njim kad je umrla kraljica Ana. Pripravit u spretno, oprezno. Odgovar am za sve. Nepokolebljivost je vidno ozlovoljila i Balaa i Pencingera. Danijel ostavi sobu. S njim idu i njegovi drugovi. Bala pogleda Pencingera vrsto u oi i polagano mu se pribliava: Gospodine katelane, niste li vi moda pokuali da vam knez ne bude na putu? Katelan mrko pogleda budimskog glasnika: - Ista misao krui sada mojom glavom, moda ste vi... - Ali, gospodine katelane, to je odvie smjelo prema Bakaevu prvom pouzdaniku. - Meni se isto tako ini. Zaboravljate da je mene poslao kardinal da budem savjetnik i voa kneevu ivotu i vladanju.

Obojica se promatraju. Pogledi im se zakvaili kao i sumnje. Bala stade etati blagovaonicom. Pencinger sjedne sav izmoren. Onda predloi: - Ne bismo li obojica legli na poinak? - Prije se moramo sporazumjeti, gospodine Pencingeru. - Evo me na vau zapovijed. Predstavnik vlade gleda mrko, gotovo gnjevno katelana: - Ovim trovanjem sve su mi osnove pokvarene. Moram sada sve promijeniti, a Baka e bjesnjeti ba kao to e kralj plakati. Ali nema druge pomoi. Sutra u zoru moram otputovati u Bu dim. - Kako? Zar ne kanite ekati da vidimo to je? - Svejedno: ozdravio ili umro, markgrof ide kralju. Moram ga prestii da prije njega saopim kralju kako je sasvim nemogu e to e mu kazati Danijel. Ne uinim li to, kralj mora prihvatiti sumnju da je naa stranka otrovala kneza. A onda e se kralj pri kloniti Zapolji i njegovim pristaama i tako bismo mi oko Bakaa izgubili tlo pod nogama. - Kakve posljedice zbog ludog kneza. - Da, gospodine katelane. Onaj kome je palo na um da ot ruje kneza iskazao je vrlo lou uslugu vladajuoj stranci. - Mislim da je to dovoljan dokaz da su vae sumnje prema meni samo plod trenutanog uzbuenja. - Moda i jest tako. A sada vas molim, Pencingeru, odredite da u zoru osedlaju konje, meni i mojoj pratnji, a vaa je zadaa da zadrite markgrofa Danijela. Isprva ga zaustavljajte na svako jake naine, iskinite konjima potkove, to god. Ako to ne uspije, uskratite mu spustiti most i otvoriti vrata dvorca. - Dobro, uinit u, ali ne zaboravite, gospodine Bala, va odlazak odgodit e moj plan sa zarobljenicom. 1 - Baka mi je odredio da se ne vraam bez kraljevia, a ni kneza mu, ne mogu dovesti u Budim, osim ako ispusti duu pa se ona posadi uza me na konja. - Ako knez umre, brzo u svriti s Gordanom. Bude li pak bolovao, onda naravno nisam kriv ako me Petar opet zaustavi. Zato vas molim uzmite ga sa sobom. - Sam kralj planuo bi da sam knezu oduzeo njegovatelja. Ova bolest sve mi je poremetila. Otili su jo jednom u kneevu spavaonicu. Nali su istu sliku. Mladi knez stenje, jaue, oko njega prijatelji. Sluaju njegove muke, a onda se upute na poinak. Idite i vi, mlada gospodo, tiho upuuje Petar Brandenburgove prijatelje. Barun Konrad i Franjo Ferenci posluaju savjet, samo Petar Pan i Danijel ostali su uz postelju na kojoj sjedi lijenik i neprestano ulijeva bolesniku lijekove. Tek to je sutradan zora zabijelila, pojavio se na trijemu Petar Pan strahovito tuna lica, pa ide gore-dolje. Ruke je poloio na glavu i uzdie. Katelan Pencinger i kraljev glasnik Bala htjeli bi neopaeno izai da ih Petar Pan ne opazi. Meutim, on kao da se kani etati ovim trijemom do kraja ivota. Bala se jo vie boji sresti s Danijelom i zato odlui da proe kraj lakrdijaa. S njim je Pen cinger. Pozdravili su se, na to Bala upita: - Kako je knezu? - elite ga pogledati? - Valjda nije ... - Jo nije, ali do veeri ne moe ivjeti. Ve mu pjene idu na usta. - Boe! - prepadne se Bala. - Molim gospodina katelana neka poalje u Turopolje po

nekog sveenika. To mu je posljednja elja. - Ali taj sveenik ne smije ni -s kim u dvoru razgovarati. Sam u ga doekati i odvesti knezu - odgovori katelan. - Tko je kod kneza? - zapita Bala. - Markgrof Danijel. Upravo je doao k njemu na oprotaj. Knez ga je zamolio neka mu napie oporuku. - Oporuku? Da, oporuku. Izaao sam, ne mogu to sluati. Pencinger i Bala se sporazumiju da e jo govoriti s lijeni kom. Poslali su k njemu paa i priekali na hodniku. Cim se pojavio, ispituju ga o Brandenburgovu stanju, a on saopuje: Smrt se pribliava brzim koracima, gospodo. Lijekove mu ipak jo pruam. Spasiti se moe samo ako Bog uini udo. - Ne vjerujem u uda - odgovori Bala - ali vjerujem da ne moe biti otrov. Vi, gospodine lijenice, morate ustv rditi da umire od bolesti eluca. - Gospodine, moja je dunost da govorim istinu. - Onda neete iv iz ovog dvorca. - Gospodine barune, ovo je krupna ala i ne pristaje u tako ozbiljnom asu. Preneraeni Bala se ogleda, Petar Pan izlazi iz tmine trijema do kojeg jo nisu doprle prve zrake dana. Vi, dakle, uhodite? Prislukujete? U koju svrhu? Evo, ve ide Danijel. On e vam saopiti kneevu oporuku. Katelan i budimski glasnik ne ekaju, ve se brzo spuste stepenicama u dvorite gdje ekaju osedlani ko nji i pratnja. Danijela ne pustite iz dvorca na moju odgovornost - pri mijeti Bala. Tada mu otvore vrata, sputaju most, a onda ga opet diu i zatvore eljezna vrata dvorca. Sat nakon odlaska budimskog glasnika pozove markgrof katelana Pencingera: - Zato mi niste osedlali konja za put? Ni momci nisu spre mni za pratnju, to to znai? - Kova mora popraviti potkove. Nijedna nije u redu. Ostali biste na pola puta. - Kada ete dovriti posao. - Tek poslije podne. - Ja moram jo prije podne na put. - Do sutra vam nije mogue, gospodine grofe. - Nitko me nee zadrati, nitko zakriti put do kralja da mu otkrijem zloin. - Ne moe biti zloina nema zloinca. - Kralj e ga potraiti, ja u mu sam pomoi. - Vi ste, markgrofe, bistroumni i molim vas ne dajte da vas zavede nesretni knez. Tko zna od ega je dola ova nesrea, a on misli da je otrovan. Tko bi se usudio na takav in protiv kraljeva roaka. Svako zna da bi izgubio glavu. Preputam vam: istraujte itav dvor, sami ispitajte ljude i uvjerit ete se da k nez nije otro van. - Lijenik to sam potvruje. - Sveznajui nije. A ime moe dokazati da je otrov? Danas se ne moe dokazati da je netko umro od otrova. - Ba zato mnogi hrane svoje takmace otrovom. - Ovdje knez nema takmaca. Molim vas smirite se. Moda se knez ipak izvue. Lijenik mu jo nije prestao davati lijekove, a to me ispunja nadama. Samo vas molim ostanite barem jo danas ovdje pa emo vidjeti.

- Samo pod uvjetom da mogu zajedno s Petrom Panom ispi tati sve ljude na ovom dvoru. - Ja vas dapae molim. I meni je stalo da budem nacistu. s. Dao je pozvati kapetana i potkastelana, pa im zapovijedi: Gospodin markgrof ima pravo s Petrom Panom ispitati sve to je na dvoru ivo i moraju odgovarati. Onda se oprosti s markgrofom pa ode s potkastelanom u svoj ured. Ovdje mu tiho veli: Danijel ne smije iz dvorca. Odgovarate mi svojom glavom. Tiho ulazi Danijel u sobu svojih drugova i nae ih da duboko spavaju. Onda se uputi u kneevu spavaonicu. Tu su samo lijenik i Petar Pan. Dakle? - upita tiho uniloga markgrofa. - Ne pusti me otii. Dopustio je da sve ispitamo i otiao je iz dvorca. A oni svi spavaju. - Napokon - odahne dvorski luak, skoi k vratima i zasu ne ih. Tada prie k jednoj krinjici, otkljua, izvadi iz nje svjee kuhane butine i vina pa stane nalijevati u vreve. - to je to? - upita Danijel zauen. - Lijek za lijenika, a malo i za bolesnika. Hitno pristupa k postelji i apne: - Hajde, knee! Okrijepite svoj otrovani eludac. Brandenburg se naglo uspravi i odahne: - Potenja mi, zasluio sam taj doruak od tolikog stenja nja i bacanja posteljom. - to veli lijenice? Jo nikad nisi toliko zasluio ni za jed nu bolest koliko e dobiti za ovo kneevo zdravlje - smije se Petar Pan. - to e biti ako Pencinger dozna za prevaru? - plah o pita lijenik. Knez se tiho smije i prebaci ruke pod glavu: Onda bih i ja, i Petar Pan, i ti Danijel bili notorni glupa i. uje li? Daj brzo ovu butinu, gladan sam kao mladi vuk. Zaas svi oni sjedoe oko kneeve postelje pa poee jesti i piti. - Bolesnik, lijenik i njegovatelji slave gozbu - ape Petar Pan. - Mora mi priznati: divno igram otrovanog. Samo htio bih znati zato si, Petar Pan, izabrao ba otrovanje, a ne kakvu drugu bolest? - Druga bolest ne bi prestraila gospodina Balaa i on bi mi rno sluao kako Danijelu kazujete u pero svoju oporuku. Otrov ga je otjerao u Budim kao strijelu u uplji panj. - Zamisli kako su obojica plesali od straha jer je knez, kra ljev roak, otrovan u prisutnosti dvojice Bakaevih pouzdanika. Strah im je stresao srce u izme, to velite, gospodine markgrofe! - pita luak. Mladi se tiho nasmije, slasno jedui suho meso: A da znate kako sam ozbiljno i ogoreno dizao prijetei glas da idem u Budim da optuim kralju ubojicu svojeg brati a. Da vam je bilo vidjeti njihova glupa lica? Molili su me neka ostanem. Prosili me, gotovo da nisu molei poklekli i od ljubaznosti raspali se na komadie. - I mene su nagovarali neka kaem da je knez umro od bo

lesti eluca - veli lijenik. - Kad budem hrvatski ban, ti si moj prvi i jedini lijenik, razumije? Kralj e te bogato nagraditi to si me izlijeio. - Znam, gospodine knee, moj je ivot u vaim rukama, moja vjernost vaa sluavka. Petar Pan ree suhu butinu i prua knezu meso: - Oni bi vas otrovali od puke prodrljivosti za vaim ima njima. Svi su vam zavidni to ste ba vi batinili bogatstvo Ivana Korvina. - Ostavi pokojnika. Sad moramo ugovoriti ono najvanije, do kada moram biti bolestan? - Moda ete ozdraviti ve za deset dana. - Sve te dane moram odleati? - Naravno - upadne Petar Pan. - Leati je ugodan posao, a kako se najradije bavite tim poslom, nije gubitak vremena. - Ipak moramo kralju javiti o tvojoj bolesti - upozori Da nijel. - Dakle, da idem u Budim sam ili da nekoga poaljem? - Sad ste nam potrebni ovdje kao kneev novi saveznik. U to ime dopustite da ispijem ovaj vri u nae novo prijateljstvo, gospodine Danijelu. - Potenja mi, Petar Pan, ve sam te bio zamrzio. - To je bilo zbog one none pustolovine? - Zaista sam te onda nasamario. Znao sam da se ti krije u enskom odijelu. - Ipak vam to ne vjerujem, dragi markgrofe. No, jedite, kne e. itavu ste no umirali od tolikog napora, morali ste ogladnjeti. Ali i nama koji smo vas oplakivali ispraznio se eludac. Nije udo da ljudi nakon sprovoda pripr eme gozbu. Tiho su se smijali, pojeli butinu i popili vino. - A to e biti za objed? - pita knez. - Ne bojte se. Petar Pan e ve napuniti onu krinju potreb nim lijekovima. Vama, gospodine lijenice, preporuujem da to manje putate k bolesniku njegove drugove i Pencingera. Recite im traginim glasom da je bolesnik iznenada pao u san i ne smi je nitko u sobu. Tek nakon sedam dana moete rei da mu je bo lje i da e ozdraviti. to due knez boluje, to e due imati mira od svojih neprijatelja. - A ja u kralju poslati svojeg glasnika - veli Danijel. - Sada ostavite sve na miru. Bala e kralju dokazivati da niste otrovani, a to e ga jo vie uvjeriti da umirete od otrova nja. - Cuj, Petar Pan, tvoj otrov otjerao je naas sve podmukle lije. Sad smo opet slobodni. Ne moramo u Budim. - Ako kralj poalje kakvog novog glasnika? - pita Danijel. Dotle u ja ve kralju javiti sve to oni rade - odgovara dvorski luak. Ali sada mi reci: to je s naom zarobljenicom? Hoe li ona progovoriti dok ozdravim? Obeao si mi, Petar Pan, da e sa ma priznati. Sada bolujete, dakle, ne smijete se uzrujavati. Sve je to moja stvar. Oni su vas htjeli maknuti odavle u Budim da mogu uzeti kraljevia i da ga oni predaju kralju, a ne vi. Je li tako, markgrofe? Vie je nego jasno. Vode politiku protiv tebe, moj brati u, a ti ide kao slijepac. Petar Pan te spasio. Ja bih znao jo tota vie, moja gospodo - veli Petar Pan. - Malo sam u hodniku oslukivao dok ste se vi, knee, ov dje muili s otrovom.

Oslukivao si! - Gdje se spletkari, tamo svima pametnim ljudima ponarastu ui. Tako sam moje ui gurnuo iza vratnica. Uvjerio sam se: Ferenci je va uhoda, a Beli je Baka odredio banstvo u Hrvatskoj. Dakle, ipak je na moje. Sad idem istraivati zloinca, gospodine markgrofe, a osim toga, moram pogledati lijepu zarobljenicu. - Ako te straa ne pusti? - Danijelu i meni doputeno je da presluamo sve to je i vo u dvorcu, a ona je takoer jo iva. - Ja u ostati uz bolesnika - veli lijenik. - I zasunite vrata da vam ne dou oni drugi - upuuje ga Petar Pan. Poto su brino pospremili tragove slasnog doruka, Petar Pan namaze kneevo lice bjelilom, onda kistom uini nekoliko poteza oko oiju, a zatim se dugim koracima i irokim zamahom svojeg plata uputi ravno Gordani. Ulazei u njenu odaju, oprezno otvori vrata i duboko se pokloni: - Dopustite plemenita gospoo, da vam estitam. - Dakle, sve je polo za rukom? - Pod vaom se upravom razvija na ovom dvoru upravo pre krasna diplomatska spletka. Ushien sam vaim uspjehom. - Koji ste izvojtili vi. - A vi zamislili i vodili me kao pelivana na uzici. Skakao sam po vaoj zapovijedi. - Dakle, to se sve dogodilo? - udno. Zarobljenica vodi svoje tamniare na uzici, ak mr si raune onima u Budimu. Zapanjen sam. - A ja znatieljna kako je bilo. Jeste li otrovali kneza? - Tono po vaem nalogu. I glasnik iz Budima ve juri nat rag da bi predusreo Danijela. - Kazuj te mi, dakle, sve. Ispripovijedio joj je itavu igru s knezom i Pencingerom i sve to se dogaalo juer uveer i danas ujutro, a tada je ushien pita: - Plemenita gospoo, otkuda vam ta diplomacija? - Kad smo goloruki, onda nam ne preostaje drugo nego uzeti u ruke spletkarsko oruje i nastojati u neprijateljskim krugovima izazivati zabunu, nesporazume, navesti ih na meu sobne suko be, zbuniti im redove. To vie puta nadomjeta borbu, esto i nadmauje. - Vi ste kneza potpuno oteli Pencingerovu utjecaju i povje renju. - To nije moja, nego va zasluga. - Ja sam u svemu samo vae orue, plemenita gospoo, i vr lo sam sretan to posjedujem toliko darova da mogu provesti va e osnove. - Dakle, da pregledamo tlocrt nae spletke: oteli smo kneza Pencingeru, a njega opet knezu, nahukali smo jednog na drugog i sada je njihovoj slozi kraj. Ali smo nahukali kneza i na Bakaa, dakle, vou vladajue stranke. Knez vjeruje da Baka kani ui niti banom Belu Ferencija? - To sam po vaem nalogu ustvrdio kao da sam uspio zavi riti u neko pismo Franje Ferencija kad je slao glasnika. - Makar Baka ne moe ni pomisliti da Belu predloi Hr va tima, odvie je lukav da bi na taj nain izazvao protiv sebe Hrva te. - Samo knez sve to ne zna. Razmaenog kraljevog miljenika nije priroda obdarila svojim mezimetom kad mu je dijelila umne darove.

- To je bolje po mene - veli Gordana. - A zatim smo kneza spasili da ne mora u Budim. - I vas, gospodine Petar Pan, i tako nisam predana na milost i nemilost Pencingeru. Rezultat je odlian. - A sada bih htio uti nove zapovijedi, to mi je sada raditi? - Ponajprije nastojte da knez ne ozdravi od tog trovanja do sta dugo. Kralj mora svakako vjerovati u otrovanje i posumnjati da su se htjeli rijeiti njegova neaka. A knez i Danijel, nai ne vjerni saveznici, nikako ne smiju naslutiti da je misao potekla od mene. Malo je razmiljala, a on eka, promatrajui njezino bijelo visoko elo to je sada zrcalo dubokog razmiljanja. Onda okrene glavu punu kovrave smee kose s odrazom ara od bronce k njemu, inilo mu se kao da gleda kraljicu koja e mu sada izdavati naloge. - Gospodine Petar Pan, stvorili smo dobru situaciju i sada se moramo pouriti da sve to estito iskoristimo. Dok knez bolu je, valja nam brzo raditi. - Spreman sam, plemenita gospoo. Izvolite zapovijedati.

Mogla bi se stvoriti mogunost da izbavim sina, kad je on spaen i zatien, onda sam ja pobijedila. Oslobodila sam se svih pogibelji jer ja u se ve znati boriti protiv njih kad me ne budu mogli zastraivati mukama sina. - To je bjelodano, plemenita gospoo. - Zato, gospodine Petar Pan, polaem sve snage u to da iz bavim sina. - Kako? - Imam potpuno izraen plan. - Vi ste, dakle, nali rupicu kroz koju bi se mogao provui va junai na slobodu? - Jest, pronala sam. Za provedbu toga plana trebam dva smiona ali ujedno i dosjetljiva. Jednog ovdje u dvorcu, drugog izvan njega. Moj ste saveznik u ovom dvorcu vi, Petar Pan, i up ravo sam duboko uvjerena da ete taj plan potpuno provesti. - Sav u se posvetiti, plemenita gospoo, vaoj osnovi i va oj zapovijedi pokoriti, pa makar me stajalo glave. Ali gdje nai saveznika izvan dvorca? - U Turopolju. Sjeate li se, gospodine, govorila sam vam o nekom mladom plemiu, ali tada jo nisam znala kako bih se nji me posluila. - Kako vidim, osnova je u vaoj glavi gotova u tanine? - Pogaate. Naravno, saveznik izvan dvorca prvi je uvjet toj mojoj osnovi. I odmah sam odabrala onog plemia. Ime mu je Jelenko Kuevi. Njegov je dvorac u Kurilovcu, tako se zove jed no mjesto u ovom naem kraju Turopolja. - Bit e spreman ovjek kad ste ga vi odabrali. - Moj je izbor pao na njega jer je do krajnosti smion i do sjetljiv. Moj mu pripovijedao je kako je taj Jelenko jednom sam samcat najurio lukavake plaenike kad su u selu grabili seljaci ma jesensku sjetvu i bacio na njih zapaljeni barut. To je bilo i smiono i dosjetljivo, jer je tako on, jedan ovjek, potjerao ita vu hordu. Vie ih je puta doekivao, skriven negdje u grmlju, ili na visokom stablu kraj ceste i odande ih gaao orujem na ba rut. Vele da je svaki hitac njegove puke pogodio, a od vatrenog oruja plaenike hvata strava.

- Taj mladi, dakle, umi je baratiti pukom kao sveti Ilija gromom? - Ba tako. I zato e vam biti ravnopravni saveznik, a jo sam opazila da mi je vrlo zahvalan za jednu moju obranu njegove asti. - Prihvaam ga, plemenita gospoo. Ali kako da doprem do njega? - Knez je otrovan. Lebdi izmeu ivota i smrti. uli ste od mene da u Turopolju ima negdje neki starac koji moe izlijeiti nekom travom svakog ovjeka od svakoga otrova. Pencingeru mora biti i te kako stalo da se knez izlijei i zato ete vi otii u Turopolje da traite to g starca. - Izvrsno ste to smislili, samo ste zaboravili na sebe. Taj drski katelan mogao bi iskoristiti moju odsutnost i obnoviti mu enje vaeg sina im odem. - To bi svakako uinio kad ne bi bio va zarobljenik. - To bi bila rajska slast, ali ne znam kojim bih putem mo gao nai vrata tom raju. Ali svaki ovjek u ovom dvoru, osim me ne i Danijela, kneza i lijenika, slui njemu. Ne mogu na njega poloiti ruku, a da me odmah ne svee. - Neete na njega poloiti ruke, gospodine Petar Pan, niti ga svezati lancima, ve ete ga okovati okovima skovanim umnom lukavou. - To je, dakle dio vae osnove? - Jest. Pencinger mora odsad sluiti vama. - Bajoslovne li prie, plemenita gospoo, vi ete je pretvori ti u stvarnu zbilju. - Samo preko vas, gospodine Petar Pan. Va gipki bistri duh splest e lance i Pencinger e sam ii s vama da trai starca. On jednim, a vi drugim putem ravno u dvorac mladog Kuevia. - Jedva ekam da saznam kako ste to sve zamislili. - Da vam obrazloim, potrebno je dosta vremena. Najprije se osigurajte da vas Pencinger ne nae kod mene. - Kao da netko dolazi? *- upozori Petar Pan i ustane. Gordana ga umiruje. - To je moj sin, oito se vraa iz dvorita, poznajem njegove korake. Vrata se otvore. U sobu ulazi djeak. Crna mu je kosa kutra-va, rumenkasto zdravo lice malo oznojeno kao da je ovog asa neto teko radio. - Zato si tako uaren i oznojen? - pita majka. - Uio sam vratareva sina Ferka kako se mauje. Istina, sa mo smo imali batine jer nam vojnici ne daju maeve. Kao da ja nisam ve davno vian mau. A vratarov sin Ferko vrlo je jak, samo jo nita ne zna. Ali doao sam, majice, da vam neto va no kaem. - to to, dijete moje? Djeak se sagne k majci i pripovijeda apui: uo sam vas jednom da ste s Petrom Panom razgovarali o crvenom oklopniku. I tada je gospodin rekao da je taj crveni oklopnik izdao plemie kad su htjeli ugrabiti kneza. Je li bilo tako? Petar Pan ispravi: - Pripovijedao sam plemenitoj gospoi da je to govorio ka telan Pencinger. - Svejedno tko, ali upamtio sam. - Kako ti je, Damire, pao na um sada taj crveni oklopnik? Jer je ba sada stigao u dvorac.

Gordana i Petar Pan ivo se lecnue i oboje pitaju gotovo u jednom dahu: Vidio si ga u dvorcu? Ba dok sam Ferka uio napadati, zazvee mamuze, a ja se okrenem i vidim kako s mosta u dvorite stupa crveni oklopnik. Malo je stao i promatrao mene i Ferka. Odmah sam mislio: "Gle, o tebi su govorili majica i Petar Pan da si izdajica", i smjesta sam ostavio maevanje, uputio se uza stube i polako se uljao za njim. Ti pametni moj junae. Kako izgleda? Visok, uspravan, koraa ba vrsto junaki, ima smei plat na crvenom oklopu, mora da je snaan ovjek. Kakva je obraza? - nestrpljivo e majka. - Da sam mu vidio obraz, ve bi ga znao opisati, ali pok rio se vizirom i to jo bojnim, pa nisam vidio ni oi. A nije di gnuo vezira ni onda kad je ulazio u dvorac, ak ni na hodniku. - Zar je doao sam? - Pratio ga je neki ovjek s lugarskim klobukom na glavi. - Kamo su krenuli? - upada Petar Pan. - Ravno u prvi kat na lijevo krilo dvorca. Lugar je iao na prijed i vodio ga u sobu gospodina Pencingera. Gordana zamiri i sumnjiavo apne: - Svatko skida vizir kad ulazi pod krov, osim kad se krije od svih. - Da, majice, a nije ga skinuo ni kad je ulazio u sobu pripovjeda dalje djeak. - Stajao sam, naime, na trijemu i vi dio kako mu lugar otvara vrata. Gospodin Pencinger hitro je us tao i doao mu u susret, a lugar zatvori vrata i ode. Mislio sam: bit e majici po volji da joj to odmah javim. - Dobro si uinio i pametno. Petar Pan, idite, pa onda naglo uite u kastelanovu sobu s nekom vijeu o knezu. Okom u oko katelanu sigurno je oklopnik gurnuo vizir natrag i dobro mu pogledajte lice. ekajte, jo bolje prije prislukujte. Ako je na plemi, mora s Pencingerom govriti samo latinski. Njemaki na ne umije. - Ve trim - i Petar Pan pouri iz sobe. - Jesu li to govorili lugar i oklopnik? - pita Gordana sina. - Ni rijei. - Sluaj, junaiu moj. Idi sada na stube, sjedi tamo, uzmi strune i pleti konop, a kad oklopnik bude silazio, oslukuj, mo da e neto govoriti, svakako e ga netko pratiti. - Ve znam, to majka eli. - Budi oprezan da te ne opaze. - Uinit u sve kao da ih ne vidim i upamtiti svaku rije. Djeak izlazi na trijem pa ide, igra se klobukom, bacajui ga uvis. Gordana ne moe ostati u sobi. Vue je na trijem, a pogled joj prati Petra Pana kako se vere suprotnim krilom. Cas ga skrivaju stupovi trijema, as se opet pojavljuje. Sada je krenuo u lukovima k vratima i bez kucanja zahvati kvaku. Gordana eka to e biti. Dvorski lakrdija dugo stoji pred vratima i kuca, ali onda se povue iza lukova i nestane. Proao je itav sat. Gordana ee gore-dolje, razmilja i kriomice pogleda u lijevo krilo dvora. Napokon se vrata otvore. Na trijem izlazi visoka muka pojava. Na glavi mu kaciga s crvenim perjem, a obraz pokriven vizirom. Prsa mu sapinje crveni oklop. Niz ramena se sputa smei plat. Proima je neki teki mukli osjeaj. Zar se pod tim vizirom uistinu skriva izdajica? Nastoji pouriti korake da bi stigla prije njega. Ne zna gdje je Petar Pan, ali osjea da je i on na strai. Po koracima razabire da tamo daleko za crvenim oklopnikom ide jo netko. Ipak ne die pogled, ve sputene glave nastavlja put. vrsti koraci i zveketanje ostruga postaju sve glasniji. Dok ona ide desnim trijemom, onaj drugi

prolazio je s lijevog trijema. Proao je proelje. Tog asa ona se toboe lecne, zaustavi i pogleda u onoga koji je dolazio. U tom je trenutku stala okom u oko s visokom stasitom pojavom crvenog oklopnika i zagleda se u ruke. Ako je taj ovjek poznaje, mora ga ovim pogledom smesti. Gospodine vitee - veli ona - dopustite mi rije! Ali nijedan trzaj, nikakva kretnja ne odaje ni sjenku iznenaenja. Niti je pozdravlja niti to veli, ve nehajno, kao da ne uje, ne vidi ili ne razumije njen govor, ide ravno prema stubama. Tu sjedi Damir, plete konopac i lukavo zirka u neznanog oklopnika. Iz trijema stupa Pencinger. Ne opaa Gordanu iza stupa. Zamiljen je kao da nosi u sebi neku vanu misao. Ona se okrene i vraa da Pencingera ne bi upozorila na sebe. Zamalo opazi da i Petar Pan dolazi pa pouri u svoju sobu. Dvorski luak se uulja za njom i tiho je izvjeuje: - uo sam iza onih vrata tiho aputanje i nita drugo. Htje doh unii, ali su vrata bila zakljuana. Niti na moje kucanje nije bilo odaziva, ekao sam na trijemu. Kad su prolazili pokraj mene, nisu govorili ni rijei. Svakako je taj oklopnik snaan ovjek gip ka, otra koraka. Po dranju mora biti grub, osoran, drzak. Vidio sam vas kako mu se pribliavate. - I oslovih ga, ali je proao pored mene sasvim hladno, kao da me ne poznaje. - Time se razotkrio. On vas vrlo dobro poznaje. Svaki stra nac ostao bi zapanjen pred tolikom ljepotom ene kad je nenada no sretne na trijemu dvorca. Stranac bi pozdravio i nastojao da progovori koju rije, plemenita gospoo, ovaj vas ovjek odve dobro poznaje. Utekao je, ne odgovorivd da ga ne biste prepo znali po glasu. - Jest i meni se to ini. Crveni oklop potjee od bana Ivania. Ovaj ga je dobio na ovom dvorcu. Jeste li vidjeli takav oklop ovdje? - Vidio sam sasvim isti u jednoj kuli. - Tko li se krije u tom oklopu? - zamiljeno e ona. Iza njenih lea tiho se otvore vrata, a Damir ulazi sav crven i uzbuen. Majice, uo sam ih. Govore latinski. I Petar Pan i Gordana saginju se k djeaku, dok on apue: Gospodin Pencinger silazio je za oklopnikom niza stube, ja sam se uljao za njima, a kad su sili u dvorite, rekao je ka telan tiho, ali ja sam ipak uo: Gordana upadne sinu u rije: - Dosjeti se dobro, sine, to si uo. Doslovce mi kai: - Upamtio sam svaku rije. Pencinger je rekao oklopniku: "Ako vam ova vaa divna dosjetka uspije, svi bespomono padaju u krilo budimske stranke. Zasluit ete nau zahvalnost. elim vam sreu." - A oklopnik ne ree nita? - On na to veli: "Sve sam pripremio do u tanine. Siguran sam. I nije stvar teka." - Njih su dvojica jo dalje govorili ali su ve proli pored mene i urili se prema izlazu, a ja potrim k vama, majice. Petar Pan i Gordana razmiljaju, raspravljaju. - Svi padaju bespomono u krilo budimskoj stranci", dakle neto su veliko zaigrali - zamiljeno veli ona. - Slutim neto e se strahovito dogoditi, Petar Pan. - Nema sumnje, spremaju urotu protiv vaih zemljaka. - Kakva bi to morala biti urota koja bi ih sve predala na milost i nemilost? To mi je neshvatljivo. - A taj oklopnik, mislite, da je netko od vaih? - Ne vjerujem. Ne mogu vjerovati ali sada, gospodine Petar

Pan, moramo izvriti prvi dio moje osnove. Valja vam to prije u dvorac Jelenka Kuevia. On mnogo ide u lov. Ako ga ne biste nali kod kue, recite sve njegovoj majci i sestri. I majka i ki jednako su pouzdane. Ki je djevojka od petnaest godina, ali pametna i, dakako, iz dna due mrzi Lukavane. Recite im zato traite Kuevia i uputit e vas pravim putem. Sve ete to uiniti pod izlikom da traite turopoljskog starca koji umije lijeiti svaki otrov. Opisat u vam sada tono put do dvorca, kako iz gledaju Jelenko, njegova sestra i majka da ste ve unaprijed upu eni. Ali najprije pogledajte gdje se nalazi katelan. Kad budete sigurni da vas ne moe iznenaditi, vratite se, obrazloit u vam kako emo katelana uiniti vaim zarobljenikom. Majka i sin ostali su sami. Ona mu ovije ruke oko vrata i poljubi lice to nosi lik onoga kojem pripada njezino srce. - Damire, budi uvijek veseo kao da se ne osjea zaroblje nikom, to god netko razgovara, bilo tko mu drago, sve je vano, sve sluaj i sve upamti. Jedna jedina rije moe mi otkriti njihove namjere. Samo se priinjaj pristojnim djeakom koji je sve zabo ravio to su uinili s njime. - Pjevat u i smijati se, a u srcu svakog dan misliti: "Jao njima, kad odrastem, osvetit u svoju majku" - ape vrelo kao da polae prisegu. NA PUTU Tee bistra Sava zelenim poljanama, gubi se u daljini kao neki tajni put to upozorava na neprijatelja. Tee rijeka kao glasnik daleke budunosti. Uz obalu raste uma, sona, duboka, mrana. Od ume do ceste polegla oranica, a do ceste mala kua i iroko dvorite sa stajama i suama. Sve pokazuje da je to gosti-oniarska postaja na kojoj se zaustavljaju putnici kad ele nahraniti sebe i konje i one koje je pred umom zatekla no. S boka kui tri ranja ve odavno ugasla. Tri momka lee na travi uz zapretani pepeo. Krmar sjedi na klupi i drijema. Dan je sumoran, nebo oblano. Cestom pojahao konjanik, ravno prema gostionici. Ljudi se probude i skoe. Gostioniar i tri momka zabrinuto pitaju: to se dogodilo? Za objed bilo je sve spremno, a nikoga ni blizu. Konjanik silazi sa sedla sav oznojen i ljutito prokune: - Zamalo da vie nikad ne bi objedovali. Gospodin Draeni uzeo je krai put umom da bi stigli to prije objeda. - A to se dogodilo? - pitaju momci u jednom dahu. - Moglo se dogoditi veliko zlo, a evo kako je bilo. Kad mi u umu obalom Save, najednom iz gutare ispred nas pojave se avli u smeim kacigama kao da su niknuli ispod zemlje. - Lukavaki plemii? - Drugih avola i nema u naoj zemlji. - Pa to je bilo? - Zaokruili nas s jedne strane oni, a s druge Sava. Oni na valjuju, a mi se branimo. Trebalo ih je zatjerati u umu da nas ne bace u Savu. Mi se branimo. Gospodin Draeni i Turopoljci Velislav Arbanasi i Smiljan Pogledi estito ih mlate otricama svo jih maeva. Napokon smo ih ipak potisnuli u umu i potjerali. I nestadoe u gutari. Nije nam preostalo drugo nego natrag, a on da izai iz ume i krenuti cestom. - I niste ih vie sreli? - Kako da nismo. Odjednom zatutnji umom prasak, ba iz oruja na barut to ga zovu pukom. -

Je li koga pogodio? - Jest, pogodilo je konja gospodina Draenia i Draeni se nae na zemlji. Bilo je to uinjeno iz zasjede. Gospodin Drae ni se digne i ne vidi nikoga u blizini. Odjednom opazi da k nje mu tre Lukavani. I on se popne na stablo i zapue u rog. uli smo ga. Prvi je gospodin Velislav s momcima natjerao lukavake vojnike i gospodin Draeni im je sretno izmakao. - A tko je pucao? - Tko drugi nego etovoe. - Ne znaju oni baratati orujem na barut. - Tko veli na ne znaju? - Znam kako ih je znao natjerati Jelenko Kuevi, jedan na turopoljski plemi - pria momak Velislava Arbanasia stra nim drugovima. - Uvijek se oni boje puke. - A tko je onda pucao? - Ne znam ja tko. Samo nisam uo da netko drugi umije u naem kraju baratati ovim orujem, osim Kuevia. Ali on ne mo e biti. - to ne moe biti? uo je sigurno da na gospodar vodi u nedjelju Vilenu k oltaru i planu ljubomorom? - Ostavite to - prekine gostioniar - ja trebam znati, hoe li doi k meni ili ne? - Kako ne bi doli, ali sad moraju cestom, a to znai dvos truki put pa e stii tek podno. Ja sam se probio kroz umu i no sim vam vijest to je bilo i zato nisu stigli na objed, nego e tek biti ovdje naveer. - I morat e ovdje prespavati na mojoj putnoj stanici, a to mi nije krivo. Potroit e se koja mjerica vie. - Zar je jo daleko do Draenieva dvorca? - pita momak. - Dijeli nas samo ova uma i one oranice, ali ba zato ne mo emo onuda jer tko zna gdje nas sve oekuje zasjeda. Tek u zoru idemo u njegov dvorac. A sad naloite ognjita da se prigrije objed za veeru. Gostioniar pljesne rukom o ruku i usklikne: urimo se, momci, bit e svi gladni i edni kad stignu ova mo nakon muke i boja. I odmah su poeli loiti vatru. Pri tom razgovaraju o pojedinostima sukoba, dok im momak ponovo razjanjava kako je sve bilo. Gostioniar ide u sue, u staje da priredi noite Draenie-vim momcima i konjima, a zatim se uputi u kuu, sprema stol, vreve i zdjele. Neprestano ide okolo, uzbueno ekajui unosne goste. Pred suton pojavili su se. Na elu Draeni s Velislavom Ar-banasiem i Smiljanom Poglediem. Posljednji dolazi katelan Lui koji odreuje momcima kako valja konje urediti i nahraniti. Gostioniar se duboko pokloni Draeniu i saopujc mu da je sve spremno. - Hoe li i za moje momke biti dosta peenja i vin a? pita gostioniara. - Spremio sam svega dovoljno kako mi je ve jutros izru io glasnik. - Dobro. Hajdemo u kuu. Svi smo izmueni, gladni i e dni. Oko krme buka momaka koji se ure da sve urede kako bi mogli to prije jesti. A u kui pod drvenim svodom izmeu tronih zidina gostinj-ska soba. Na stolu nagomilano peenje od prasetine, suhog mesa, sira i kruha. Vrevi su puni vina. Draeni ulazi i nudi goste: - Ba nije odvie udobno u ovoj sobi. Nadao sam se ove ve eri podvoriti vas u svojem dvorcu. Tamo bi veera bila svakako

obilnija i stol estito prostrt, a sobe i leajevi udobni. Ali, prokle ta lukavaka horda sprijeila nam je otpoinuti u mojem dvoru. - Ii e nam i ovo u slast - odgovori Velislav Arbanasi. Spavat emo dobro i na slami. - Zadrali su nas, to me ispunja bjesnilom - veli mladi srdito. - Ali ipak emo stii na vjenanje pravodobno, makar putovali nou. - Lupei su znali kamo smo krenuli. Vie me zabrinjava to su vas napali. To je znak da dobro vode rauna o svakom vaem koraku. Smiljan Pogledi potvrdi Arbanasievo mnjenje i jo dometne: Taj napadaj u umi dokazuje da su imali grdnu namjeru. Draeni samo mahne rukom i slegne ramenima: Znam, ciljaju na moj ivot. Nije ni udo kad sam im toli ko puta oduzeo iz ralja plijen. Ali sad smo ih natjerali i nee se vie vratiti, a ima nas dovoljno da se obranimo. Nastavljali su raspravljati o drskom napadaju, a pritom uzee slasno jesti i piti. Draeni ih nudi jelom, a krmar neprestano toi vreve. Napokon ulazi u sobu Draeniev katelan Lui i izvijesti svojeg gospodara da su momci uredili i nahranili konje pa su i oni sami prionuli uz veeru. Postavio sam oko gostionice strae, a isto tako u blizini za voja ceste. im bi opazili to sumnjivo, javit e. Razgovor polako skrene sa sukoba na svadbu. O tome se ras-pripovjedao mladi vjerenik. Teku mu rijei pune nade i rie svoju budunost ruiastim bojama. Sav je zanesen, govorei o Vileni i o dalekoj budunosti kad e se vratiti ovjenan slavom s bojnog polja, i s njom ivjeti u svojem dvorcu. Gostioniar ide neprestano oko stola, nudi jo jelom i piem. No je duboka. Mladi ljudi hitro prazne vreve. - Kasno je. Hvata me san - opomene Arbanasi. - Sutra moramo uraniti. - I meni se spava - oglasi se Pogledi. - Spremi nam leajeve - zapovijedi Draeni gostioniaru. - A ti, Luiu, pogledaj strae i momad da je sve na svojem mjestu. - Sam u pripaziti da strae budu itavu no budne. Moe te mirno spavati. - Ne vjerujem da e nas napasti ovdje u gostionici. Ipak postavi dvostruku strau na cesti i oko naeg logora. Ako se je dni momci umore, neka bdiju drugi. Moramo biti pripravni na sve. - Sve e biti po vaoj elji i zapovijedi. A u koje doba da smo spremni na odlazak? - im svane, neka su momci na konjima, a nai osedlani . 2elim da to prije stignemo u moj dvorac, tamo se moemo od marati. ekajte, Luiu, idem sam pogledati strae. Gostioniar sa dva momka donosi slamu za spavanje i moli Draenia za oprotenje to nema boljeg leaja. Prespavat emo mi ovdje na toj slami kao na blazini - ve li Arbanasi, zijevajui. Na podu prostrta slama pozivlje ih na poinak. Svukli su samo haljetke i izme. Za as-dva ulo se u jobi samo duboko disanje mladia koji su zaspali vrstim snom. udni se san prikazuje Smiljanu Poglediu. Stoji u crkvi, punoj svjetine. Pred oltarom je Vilena u svadbenoj haljini. Plavu kosu pokriva ukras od dragog kamenja. Ali Draenia nema. upan sam usplahiren pristupa k njemu i saopuje mu: "Draenia su negdje zaustavili, jo dugo nee stii. Umjesto nje ga pristupite vi k oltaru kao njegov prokurator."

To ga smete. Sav je znojan od uzbuenja. Osjea u svojoj dui ljubomoru i bol kao da je u njemu nanovo probueno sve ono to je neko osjeao prema ljepotici Vileni. I on pristupa k njoj. Pogledala ga je ljubazno, nasmijeila se i pruila ruku. I sad joj spoitava zato nikad nije svratila svoje oi k njemu davno prije, a ona se samo smijei i ne odgovara. Onda dolazi pred oltar sveenik. Njemu se ini da e sad uistinu postati mu ljepotice. Odjednom ga netko odgurne od oltara. Opazi pred sobom Draenia. Lice mu odraava bijes, oi siku ljubomorom. Neto mu vie. Onda ga udari, a on padne. Probudi se i otvori oi. Kroz mali prozor mlaz sunca udari mu ravno u zjenice. Ne moe se snai. Sav je ukoen. Misli su mu nepokretne. Nita mu nije jasno, samo zna da je ono tamo sunana svijetlost. Lei nepomian. Svijest mu je daleko. Ne shvaa to je oko njega i gdje se nalazi. Najposlije mu se razbistri pred oima i opazi kraj sebe Velislava Arbanasia. Stade ga zvati. On se ne odazivlje. Pokua se uspraviti. Strahovito mu je teka glava. Vjee mu se sputaju, opet bi spavao. Sjea se jueranjih Draenievih rijei da moraju putovati dalje im svane zora. Prisili se i digne glavu. Pokua ustati. Ne moe. Gleda okolo i ponovo mu pogled padne na Velislava. Spava kraj njega kao zaklan. Prodrma ga. Ustaj, Velislave! On samo neto promrmlja i dalje spava. - Do avola, zar smo se tako napili? - i jo jae prodrma svojeg druga. Ovaj se napokon prene i gleda oko sebe smueno i zaueno. - Zar je ve svanulo? - I sunce je. - Draeni je ve ustao i sigurno je u dvoritu. Ne budi nas iz obzira. - to je to sa mnom? Glava mi je kao olovo. Noge cjepani ce, ruke utezi, udno je to. - Ustaj, ustaj. Draeni nas sigurno eka - opominje Veiislava Pogledi. Obojica nastoje na se izvuku iz slame pa se odijevaju i tue jedan drugome na mlohavost i teinu tijela. Krmaru! - zove Pogledi. Nitko ne dolazi. Valjda u dvoritu sprema doruak - razjanjava Velislav. - Idemo u dvorite. Na prozoru se pomoli neija glava. Ne poznaju to lice. Oito je krmarev momak. - to je - vikne onaj na prozoru - zar neete ustati. Ot kad se tako dugo spava na putnikoj stanici? - Tko ste vi. Tko ste? - pita Pogledi ovjeka. - Putnik sam i traim gostioniara, a vrata s obje strane ku e zatvorena. - Kako bi bila zatvorena? Svi su ve davno na nogama. - Ne vidim nikoga - odvraa nepoznati ovjek. Velislav Arbansi i Pogledi zaueno se pogledaju, onda izlaze iz sobe u hodnik. - to je to? Vrata su zaista zatvorena. I jedna i druga. - Ni kljua nema. to to znai? - Neto se udno zbilo. Valjda nas nisu ostavili ovdje i oti li? - asti mi, mogli bi to lako uiniti, jer smo valjda spavali mrtvim snom. Sad nam drugo ne preostaje nego da razbijemo vrata. Nali su neku sjekiricu i brzo otvorili. Na dvoritu ispred vrata stoji ovjek i izmueni konj. Niz sedlo mu visi puna vrea. Odmah razjanjava turopoljskim plemiima: Stigao sam iz sela gdje sam prespavao i nadam se da u ovdje neto prodati, a sve je kao groblje. Zar su poumirali?

Velislav i Smiljan poure se najprije u staju da vide jesu li tamo konji. Nali su ih. Bit e da je sve ove noi bilo pijano pa nisu ustali. Da vi dimo u sui. Obili su staju i otili u drugo dvorite. U sui na slami spavaju momci, jedan do drugoga. Ne mogu se tome nauditi. Pokuaju buditi momke, ali oni jedva ustaju mamurni, smueni. Onda opet pogledaju iza sue. Tu su kupovi sijena. Kad su se pribliili, opaze da iz sijena viri glava katelana Luia. Usta su mu zavezana rupcem. - Velislave, tu se neto teko dogodilo - klikne Pogledi. I odmah izvukoe napolje katelana. Tek sada opaze da su mu sve zane ruke i noge. Brzo ga oslobode ueta i skinu mu povez. Sav je slomljen. - Gdje je gospodin Draeni? - pitaju turopoljski plemii. - Boe, smiluj se - uzdahne ovjek pa se pokua dii sa zemlje. - Gospodine katelane, to se dogodilo? - Sam Bog to zna. Sve je ilo kao da su pakleni avli us krsnuli ispod zemlje. Gdje su moji momci? - Spavaju tamo pod suom, jedva se odazivaju. - Budite ih brzo - teko diui, odreuje im Draeniev katelan. Nita dalje ne pitaju, nego tre, drmaju momke i silom ih diu na noge, a oni smueni, polupijani, omamljeni. - Hajde na zdenac, zagnjurite svoje pijane tikve u vodu zapovijedaju im turopoljski plemii, pa se opet vraaju katela nu Luiu i ponovo navaljuju na nj pitanjima. - Govorite ve jednom to je bilo? Katelan oajno lomata rukama i die se tekom mukom na noge. - Nikad to ni u snu ne bih zamislio. I strae tamo spavaju. - Omamljeni su, drugo ne moe biti. - Kako omamljeni? - Ne znam, ali nikad pijano eljade ne bi moglo na takav nain zaspati kao to su zaspali ovi. Spavao sam i ja, no ipak sam se probudio, nisam toliko pio kao drugi: - Recite: gdje je Draeni? - viknue turopoljski plemii. - Tko to zna? - Govorite, ovjee, to se dogodilo, brzo, asovi su drago cjeni. - Kad sam vas ostavio juer naveer, svi smo legli. Ja sam jo dugo pazio na strai. Htio sam bdjeti svu no, ali sve vie klo nem i, naslonjen na sijeno, zaspim. - Nemogue je da smo toliko pili - uzbuuje se Velislav. - To ne moe biti od vina - upadne Pogledi. - Koliko smo se puta ve smrtno napili, a nismo bili tako omamljeni. - Ostavi neka Lui pripovjeda to je bilo. Gdje je Drae ni? To je najvanije. - Ba to ne znam - odgovori on. - Spavam kao crna zem lja. U pola noi osjetim kako me netko vue. Mislim: budi me Draeni. Tada osjetim da me veu neki ljudi pa mi sve doviku ju: ekaj malo dvoranine mladog princa. A onda me pitaju za ne ke paeve gospodina Draenia. Ja sve mislim: ovakva gospoda spadaju u kraljevski dvor. Tek kad sam otvorio oi, vidim da se poelo daniti. Stao sam vikati da budim momke, a tada su mi zavezali usta. Onda me gurnue u sijeno. - Vi sve o sebi, a ne o Draeni u.

- Spavao je s vama u sobi. to ste radili dok su njega vu kli iz gostionice? - Vukli? Govorite li istinu ili bulaznite? - Nosila su ga etvorica. Vidio sam to u sivoj magli svita nja. Odjednom je poeo lomatati sobom, valjda se probudio. - A mi nita ne znamo o tome - zapanji se Velislav. - Tu se neto grdno zbilo s nama. - Ali to je bilo dalje s Draeniem? - Svezali su ga i prebacili preko sedla tako da je s jedne strane visjela glava, a s druge su mu strane visjele noge. Buao sam, ali uzalud. Tko bi uo kad su mi svezali laloke. Gotovo sam se udavio. Onda su odjednom krenuli svi zajedno iz dvorita. - Tko? - viknue drugovi kao izvan sebe. - Lukavani, prepoznao sam ih po kacigama, a svim je up ravljao crveni oklopnik. Povik uasa prodre iz prsa mladih plemia. - On je ugrabio Draenia? uje li, Poglediu? - Kako bi se to moglo dogoditi da nitko od nas ne bi uo? A ipak nismo uli, jo sada mi umi u glavi. Velislave, tu je netko zaigrao podlu igru. - Luiu, jeste li vidjeli ili uli gdje je gostioniar? On mora znati. - Vidio sam ga. Kad su oni otili s mojim jadnim gospoda rom, krmar se popeo na konja kojeg mu je pridravo Lukavanin i zajedno su uzjahali. Bilo ih je oko etrdeset, barem mi se ta ko ini. Velislav zazvidi i zapanjeno pogleda svojeg druga: Sad mi biva jasno. Taj lupe gostioniar bio je s njim u vezi. Dao nam je neto popiti da zaspimo. Drugo nije mogue - odgovori Velislav i pohita u kuu. Blijed i oajan, katelan Lui zove momke na okup pa ih ispituje. Svaki od njih se tui da je omamljen, vrti im se pred oima. - Zar nije mogue, gospodine katelane, da je sve to nama bilo pripravljeno? - pita Pogledi. - I zato su nas zaustavljali u umi i presjekli nam put, sa mo da nas sprijee da za dana stignemo u Draeniev dvorac. Znali su: ako se zaustavimo, nema nam druge nego prespavati na ovoj putnikoj stanici. Znate li kako su nas zadravali, svakog su nas asa ekali u zasjedi. - Najprije su pokuali uhvatiti Draenia, a istodobno spre mili sve ovo ovdje ako ga se ne domognu na putu. Sad je jasno. - Tako je, dakle, Kuevi htio sprijeiti vjenanje mojeg gos podara. Pogledi je sav izvan sebe. Katelan se jedva dri na nogama i zapovijeda momcima da odmah osedlaju konje. Pogledi se sjeti putnika koji jo uvijek eka da e se pojaviti gostioniar. - Jeste li koga vidjeli da je putem projahao? - pita Po gledi putujueg kramara. - U ranu zoru krenuo sam iz sela. Sreo sam samo kraj u me neke momke, dvojicu ili trojicu. - U smeim haljinama i sivim kacigama? Da, ba tako. Stajali su na cesti, a onda skrenuli u umu. Pokazao im je tono kamo su momci odjanali i onda im stao nuditi svoje platno, ali se nitko na nj ne obazire. Zamalo istri iz kue Velislav i nosi veliki lonac neke guste smjese. - Pogledaj ime su nas omamili. Lupe gostioniar omamio nas je onom travom. Ovo su nam umjeali u vino da nas omame. - Kako nismo bili razabrali?

- Jer je vino bilo prepuno mirodija i ba nam je zato ilo u tek - razjanjava Lui - tko zna to su jo nalijevali u jelo da nas omame. Zato je gostioniar uvijek samo punio vreve i onda otiao s njima. - Zapalit u mu sve - plane Lui bijesno. - Malo nam koristi od osvete. Draenia su ugrabili, to e mo sad? - Kako da se upanu vratimo bez njega? - Pio sam to mirodijsko vino kao vodu, iskapio nekoliko vr eva jo prije jela, naravno da sam morao spavati kao mrtav ljuti se Velislav. - Uzalud nam je sada jadikovati. Valja neto uiniti. - Idemo za njima u potjeru. - U noi je pala kia, bit e nam lako nai trag konjskih kopita - upozori Lui. - Bilo je toliko jahaa da ne moemo promaiti. I potjerali su konje na cestu. U blatu sasvim se tono razabiralo kojim su putem poli. Evo, put ih vodi u umu ba preko oranice. Tako je rekao onaj kramar. Tono su se u blatu opaali otisci kop ita. - Upozoravam vas, gospodo, uma je gusta i tamo bi nas mogli doekati. - Sasvim nas suvino upozoravate, gospodine katelane, kad ovjek ima prijatelja kao to je Draeni, onda za njega izlae i glavu. - Mi emo lupee slijediti bilo kamo. - Tragovi pokazuju da su poli prema sjeveru - upozori sa da Lui. - Moda opet u Turopolje? - Tko bi znao, ali tako se ini. - Dakle, udarimo ravno njihovim tragom. Mladi plemii s katelanom i momcima potjerali su konje oranicom, pa se onda izgubili u umi, pazei na svjee tragove konjskih kopita. itava dva sata jahali su umom tragom otimaa. Katelan Lui, koji jedini pozna put, vodi ih. Dva puta je zaustavio povorku da se posavjetuje s Draenievim prijateljima, a onda su opet nastavili put. Odjednom se Velislavu priini da pred njim neto lei. U sjeni na umskom puteljku razabire se neto svjetla. I on potjera konja. To je Draeniev klobuk! - usklikne on, sie, digne e ir i zamahne prema Poglediu i katelanu Luiu. Oni mu pohitaju u susret. - Evo klobuka. Proli su ovuda. To je siguran trag. to mi slite vi, gospodine katelane? - Da, moramo ravno ovim putem. Klobuk je siguran puto kaz. Vidite, otkopala se spona. Uvijek je eir nosio prikopan uzicom o ramena, Evo, i taj je otkinut. - Brzo nastavimo potjeru - pouruje Pogledi i dadoe za povijed momcima da krenu umskim putem. Tragovi su pokazi vali da ovuda voze i kola. Nade su ih osvjeile. Pohitaju dvostrukom brzinom i sa vrstom odlukom da nee mirovati dok ne pronau kamo su odve-zli Draenia. Nije prolo ni pola sata, a ve su izali iz ume na ravninu. Oranice su pune teaka zaposlenih oko proljetne sjetve. Ako su izjahali iz ume, onda su ih seljaci morali vidje ti. Pogledievo mnjenje usvojie i ostala dvojica. U kasu skrenu konje prema oranicama. Pribliivi se seljacima, zapita ih katelan Lui:

- Jeste li moda vidjeli prije otprilike dva sata neku veliku etu momaka? - Izjahali su iz ume - odgovori stariji seljak. - Gdje, na kojem kraju? - Ba onim putem kojim ste vi sada izali iz Crnog luga. - A kamo su krenuli? - Tamo onim poljem i izgubili se u ikari. - Dakle, prema sjeveru - upozori Velislav. - Ima li onom ikarom put? I kamo vodi? - Ima put, a poslije su opet oranice i sela. - Kamo vode putevi? to misli ti? - Svi putovi vode gore gdje je ona velika tvrava Zagreb i gdje je velika biskupova crkva i veliki Kaptol. - Tako? A kad su oni otprilike ondje izali? Seljak gurne klobuk natrag, upre pogled prema suncu, malo zamiri, nabere elo i odgovori: - Sunce je ba bilo nad onim vrkom hrasta, a to znai prije dva sata. - Sasvim ti je dobar raun - veli katelan. - A kako je izgledala povorka? - upita Velislav. Kakve su odore imali konjanici? Seljak slegne ramenima: Nisam ba gledao, letjeli su kao strijele. Svakako su bili tamno odjeveni, kako to ve imaju gospodske ete. Iza starijeg seljaka stoji mladi momak i ubaci ivahnou mladosti koja prima jae dojmove: - Bio je meu njima jedan u crvenom oklopu. Nikad u i votu to nisam vidio. Kao Lucifer. A na klobuku sve neto kao oganj crveno. - Crvene perjanice - primijeti Velislav i pogleda svojeg dru ga Smiljana. - A nisu nikoga vodili sobom? - Ba mi je to bilo udno. Preko sedla je visio ovjek, je li mrtav ili iv, tko bi to znao, gledao sam dugo za njima. Ne vidi se tako to svaki dan. Katelan okrene konja i bez rijei jae dalje. Arbanasi se-gne u monju, izvadi novaca i dade starijem i mlaem seljaku neto sitnia. Nastavili su trku preko polja, a onda zali u gutaru. Primijetili su tamo put i tragove. S onkraj ponovo su izili na istinu, ispitali seljake koji su radili na polju. Saznali su jednako kao i prije. Mladi Turopoljci zaas su zaustavili konje da saope jedan drugome kobne misli: - Jelenko je ugrabio Draenia i nosi ga sa sobom prema Za grebu, to misli ti, Velislave? - zapita Pogledi. - to bih imao na to rei? Vodi ga oito u Turopolje. - Juer je nesretni Draeni neto spomenuo. - Sjeti se Jelenkove prijetnje da e Vilenu obdariti darom nad kojim e plakati do kraja ivota. - Od rana jutra mislim na to - potiteno odgovori Arbana si - a njegov drug neto uplaeno pita Luia: - to mislite vi, gospodine katelane? - Nemam to misliti, samo drem od uasa. On ga je ubio i nosi ga Vileni. Jahali su itav dan. No ih je nala na novoj putnoj postaji. Tu su ispitali ukuane. Ovi su im saopili da je oko podne prola neka velika povorka momaka s crvenim oklopnikom, ali nisu vidjeli da bi nekoga vodili prebaenog preko sedla. - Svi su sjedili u sedlima, tako smo im dali jela i pia. Tek to su neto popili i progutali, krenue dalje najbrim trkom.

Sigurno su odavde ve daleko. - Sad nam ne preostaje drugo nego prenoiti - predloi Velislav. - U noi nema ni bijega ni potjere. Drugog jutra zarana su proslijedili put. Svuda su pitali za etu, dok odjednom ne izgubie trag. Seljaci nekog malog seoca bili su posljednji koji su ih vidjeli. Odmah zatim slijedila je jedna krmica uz cestu, ali onuda nisu proli. Dakle, nema sumnje, morali su s ceste kroz polja i umu, tko bi znao gdje i na kojem mjestu. to sad? - pita Lui. Pogledi predloi da najprije trae u Turopolju, a onda e nastaviti. Prijedlog je prihvaen. Stigli su na cilj poprenim putovima jo za bijelog dana. Putem ispituju plemie i kmetove nije li prola Turopoljem kakva povorka. Nitko nije vidio nikoga. - Onda nisu stigli u Turopolje. Draeni je, dakle, iv. - To jo uvijek ne znai da sam se prevario - veli katelan. - Jelenko oito nije cestom nosio svoj jezoviti dar Vileni. - Da, morao je krenuti samo poprenim putovima. Sva trojica poniknula su pred groznom slutnjom koja im sve vie postaje injenica. - Ako se usudi pred upana, pograbit e ga trideset momaka mojeg gospodara - upozori Lui. - Ostat e nam, dakle, je dino osveta. - Ne, ne, jo ne mogu vjerovati. Ne mogu - vikne Velislav odjednom pun groze - on ga je uhvatio da ga ponizi i takvog e donijeti Vileni, ali ne mrtvog. Ne, nije lupe. Kani ga osra motiti. - to kani vidjet emo, ali to da radimo? - pita katelan. - Drugo ne preostaje nego otii upanovima. - to emo kazati, zato smo tu bez njega? - Ovako e biti najbolje - savjetuje Lui. - 2upan ne smije vidjeti ni mene ni moje momke, dakle, idem sada u va dvorac gospodine Poglediu, a vas dvojica ravno k upanu. - Kako objasniti na povratak? - Sasvim jednostavno. Recite: Draeni se toliko zabrinja vao za Vilenu da ste vas dvojica odluili da se vratite i uvate upanov dvorac tek onda je Draeni mogao mirnije proslijediti put u svoj kraj. To je vrlo dobro i vjerojatno. Ovako moramo govoriti da oca i ker ne bacimo odmah u oaj. Prihvatili su i otili s katelanom najprije Arbanasiu gdje su nali imunia. Mladi se plemi skamenio od te vijesti. Onda su prijatelji Velislav i Smiljan otili u upanov dvorac. Nali su oca i ker kod kue. Iznenadili su se, spazivi da se upan ni malo ne udi njihovu dolasku, ve on i njegova ki kliknu od radosti i obasiplju ih pitanjima: Dakle, sve je sretno prolo? im sam vas vidio, odmah sam znao da je lupe svladan. Drugovi su se nali u udu. Pogledali se. Pogledi upi ta zapanjen: - A kako ste doznali da nas je napao? - Kako ne bih doznao. Draeni je juer poslao brzoteu ko ji je dojurio kao bez glave da mu odmah poaljem u pomo tride set momaka. Uhvatio se s Jelenkom negdje na cesti i treba mu pomoi. - A vi ste poslali? - Kako ne bih slao. Ali zato se tako udite? - Kako to izgledate? - zapanji se Vilena, gledajui zbu njene mladie. - Kao da ne znate? Zar niste bili s njim? Govorite" ve jednom. upan ih pozorno promatra:

- to je to s vama? Obojica ste blijedi. Zar se dogodilo ka kvo zlo? - Kad je stigao brzotea da aljete momke? - Juer u zoru. Velislav i Pogledi osjeaju kao da im se tlo izmie ispod nogu. Razabira golemu prevaru, a ne usuuju se izgovriti istinu. Boje se stranih posljedica za upana i Vilenu pa nastoje oko-liiti: Kad je taj brzotea doao k vama, ve je sve bilo svr eno, a to je daleko odavle da bi brzotea samo zrakom mogao doletjeti, dakle... to, dakle? Govorite ljudi? Pogledi sada primijeti Velislavu: - uje li? Brzotea je doao po momke da ih odstrani od upanove kue kako otac i ki ne bi imali zatite ni obrane kad on doe. - Tko? - vikne Vilena, a otac gotovo grubo navali na ple mie: - Ne razgovarajte meusobno. Odgovarajte na moja pitanja, to je bilo? I Vilena pouruje njihovo razjanjenje. Osjetili su da iz te stupice ne mogu. Ne preostaje im drugo nego priznati cijelu nesreu koja je zadesila na putu Slavi-mira Draenia. I poeli su pripovjedati plaho, preuujui mnoge potankosti koje bi ih jo vie potresle. Nijedan se od njih nije usudio dotai misli da oekuju Jelenka sa strahovitim darom to ga je obeao Vileni na dan zaruka. Ona je klonula u naslonja, pokrila lice rukama da ne vide njen oaj. A upan ee gore-dolje kao da su u noge uli avli, koraa bijesno i prijeti. Onda poalje jednog momka do kapetana turopoljskog banderija s porukom neka brzoteama na konju obavijesti suce svih suija da dou u opinu. - Neka itavo Turopolje zna tko je izdajica, tko je lupe. Neka se proglasi, neka mu se glava stavi na ucjenu. Neka ga pro kunu i izbace iz bratstva i iz crkve. Sve e to uiniti ljudi kad sa znaju da je Jelenko Kuevi izdajnik. Nikad ne smije stupiti na tlo Turopolja. - Ve ste to davno trebali uiniti, gospodine upanu. - Da, Velislave - istina je, trebalo se uiniti, ali moj Dra eni sam je skrivio da mu je protivnik mogao uiniti toliko zlo. On ga je zatiivao. - Istina je, gospodine upane, on je kriv, mi bismo ga ve osudili i predali kako je i zasluio. Najposlije su plemii priznali da se katelan Lui sklonuo s momcima po dogovoru da se ki i otac ne preplae. Odluili su da ga pozovu k upanu. Kad su otili, svratio je nesretni otac svu panju svojoj keri. Skinuo je ruke s lica. I gotovo se zaprepastio. Kao da su njene ruke oprale rumenilo i svjeinu s njezinih obraza. U svakoj ilici strava i oaj. upan je oajan zbog toga. ini mu se da je ki potonula u neko more emera iz kojeg je nikad nitko nee spasiti. - Vilena, ne zdvajaj. Jelenko je to uinio samo zato da spri jei tvoje vjenanje. - Kamo ga je mogao odnijeti? I to e biti s njim? - Izdajica sigurno ima negdje zaklonite pod krovom svo jeg gospodara. - U Lukavcu? - A Medvedgrad? Krapina? A majuri sve tamo dolje gdje jo ima raznih selita u Posavini koju je knez batinio nakon smr ti Bei Frankopanke? Ima ga on gdje sklonuti. Plave su oi pune neke tajnovite strepnje. A on je ne moe dokuiti i ponovo pita to zapravo misli, ega se toliko boji.

Na zarukama mi je obeao neki dar kojim u plakati do kraja ivota. Oe, ako ga ubije. On se srdito trgne i, makar je zadrhtao, estoko odbije tu misao: to ti pada na um? Ni on ne moe samo tako ubiti ovje ka. Nije on zvijer. To su ludosti. Tko zna to je onda mislio s tim darom, luak, svi su njega gledali, svi mu se divili? Umilje na je luda i od toga sve te nevolje. Pokuava na sve naine tjeiti Vilenu, odbijajui od nje tu misao koje se ni on ne moe otresti. Konano se naoko smirila. I dok je otac izaao da vijea s kapetanom banderija i doeka suce svih sui ja na dogovor, Vilen a pozove k sebi svoju povjerljivu sluavku i naloi joj: Idi preko k Jasenki Kuevi i reci joj da sam doznala ne to vano o njezinu bratu, neka sie dolje, ekam je tamo u gra bovim. Dok je djevojka odlazila, pouri se Vilena dolje i, sakrivajui se ispod stabala, stie do grabovine, upravo na mei posjeda upanovih i Kuevievih. Brisala je suze, ekajui Jasenku, sva slomljena i ponitena. Dugo eka razmiljajui, dok napokon ne opazi ruiaste skutove Jasenkinih haljina. Tamne pletenice ljuljaju se niz njene grudi. Odluila se na to u prvom asu elje da neto sazna o Jelenku. Ila bi ne znam kamo na sastanak, samo da neto uje o nesretnom ljubljenom bratu. Svjetle crne oi ukoile se, gledajui Vilenine blijede obraze, zaplakane oi, blijede usne. Kad ona plae, zaskoilo je oito neko zlo, a kad nju zove, onda je to sigurno skrivio Jelenko. Gledale su se dugo. Jasenka nee da pita, Vilena se bori s plaem. Mlada djevojka garava lica vrsto uti i eka. Napokon se Vilena odlui pa makar morala ipre d njome jecati. - Jasenka! Rei e nemam ponosa to te opet molim za ovaj sastanak. Moram ti neto rei to se ne da isporuiti. - Dobro, sluam te. - Tvoj brat oteo je mog vjerenika. Jasenkinim tijelom proleti trzaj. ini joj se vjerojatno. Jelenko ljub i ovu zlokobnu ljepoticu, a opet ne moe vjerovati i pita: - Je li to istina? - Istina je. Arbanasi i Pogledi putovali su s njim na njegov dvorac. Na postaji blizu Crnog luga navalio je Jelenko s vie od etrdeset momaka. Oko malih njenih Jasenkinih usana zatitra neki podrugljiv smijeak. - Gdje bi on uzeo toliku etu? - Gdje ih je uzeo, ne znam, ali je ipak tako. to hoe s Draeniem? - Mene pita? Ako je istina da ga je ugrabio, zar bi meni polagao raune? - Ne to, nego sam mislila da ti ve zna to se zbilo, a sa mo ti poznaje svoga brata pa moda sluti to bi mogao uiniti s njime? Jasenka je blijeda. Strava izlazi iz Vilenina bia i prelazi u Jasenku. Obje djevojke dru, jedna za brata, druga za vjerenika. Vilena prui obje ruke prema njoj i s klapa ih: Znam, sve sam kriva samo ja. Sve, pomozi mi, Jasenka, da to popravim. A mlada djevojka je gleda i osjeti samilost prema velikoj boli koja napokon priznaje svoju krivnju. - Znala sam, svemu si kriva ti! - Teku sam uvredu nanijela Jelenku, smrtnu uvredu. - Zbog Draenia?

- Da, priznajem, ali to to sada koristi? Mora se popraviti ako je ikako mogue. - Popraviti? Kako? Moe li se pomoi onome koji se skotrljao na dno ponora? - Ako je jo malo iv, Jasenka, moe se pomoi, stigne li se na vrijeme. - Da, a jesi li ti dola ni vrijeme? - Ne znam, moda ipak. - Htjela bi pomoi, veli? Kako? to trai od mene? - Sluaj to u ti sada rei i priseem na to. Jasenka zuri u nju i eka. Sveano Vilenino lice odaje da se u njoj zbiva neto veliko. - Da, Jasenka, spremna sam odrei se Draenia. - Odrei se Draenia? to to znai? - Da neu poi za njega. Ni za koga. I opozvat u uvredu to sam ja nanijela Jelenku i krenuti u samostan. - A onda? to onda? I zato sve to? - Zato da tvoj Jelenko pusti na slobodu Draenia, da mu ne uini nita naao, da ga ne ubije. Da, Jasenka, toga se bojim i kao da slutim: donijet e mi jezoviti dar. Ponovo prelaze trzaji Jasenkinim tijelom i srce joj se zaustavlja i dah je stee. Misli samo na majinu priu: Ratimir je ubio Nosimira, i nije bio kriv. Ona je bila kriva. Da,- ali ova tu priznaje jo prije negoli je nevini ubijen. Ili je ve svreno? - O kome ti govori. Jasenka? Zar si izvan sebe? Kakav Ra timir? - Nesretni Ratimir, samo ja znam tko je on. - A tko je ona? Nasluujem: ja. Je li? Pune su im due nekog drhtaja, a glave misli. Na usne im pada utnja. I traje dugo, Vilena oekuje od svoje bive drugarice samilosnu rije, ali ona je ne izree. Onda opet moli: Jasenka, posreduj, pomozi. Reci mu: imat e svu zadovo ljtinu pred svijetom i pred samim sobom, samo neka ga pusti i neka mu nita ne uini. Neka mi ga ne daruje mrtva. Volim se odrei iva vjerenika. I odrat u prisegu. Evo, kunem se na svo ju majku, odrat u ako ga pusti. Budi milosrdna, Jasenka, ba rem ti. Skloni brata da svoje ruke ne uprlja krvlju. Rado u oti i u samostan, vrlo rado. Mnogo sam kriva, tamo u barem oka jati svoju krivnju. Djevojci se ini da pred njome ne stoji Vilena, ve netko drugi. Prema ovoj tu ne osjea mrnju koja je ispunjava prema prijanjoj, onoj koja je skrivila tu nesreu njezina brata. Pa ipak ne moe zautjeti svoju bol: - Od mene trai, Vilena, samilost? Ti si mi unitila brata. to e biti tek s majkom kad dozna to se dogaa? 0 sebi i ne govorim. Za mene je ivot svrio. Meni je dosuena samoa, dje vo van je do groba. - Znam, sve to znam, krivnja je moja i ba zato se ponizujem i molim milost jer sam skrivila drugima. Ono to sam nanijela sebi i ne raunam. Molim te javi Jelenku to ti rekoh. - Da javim? Otkuda ja znam gdje je on? Da znam, ni asa ne bih etala pod krovom svojeg doma. Otila bih k njemu, bilo gdje i bilo kamo. - Ne zna gdje je? - Ne znam, Vilena. - Nije ti se ni javio? - Nikada, ni jednom rijei ni porukom. Ne slutim gdje je. Oajno zalomi Vilena rukama i gleda slomljena Jasenku: - Onda je sve uzalud?

- I meni bi bilo drae da mogu javiti to si mi rekla. Bilo bi i u moju korist. To zna sama. Kad bi mi se javio, smjesta bih mu isporuila tvoje rijei. - Zar je mogao ostaviti majku i sestru sve zbog... - Uinio on to mu drago, ili ne uinio, znaj, Vilena, nikad neu dopustiti da ga dodirne tko spoitavanjem. S njim sam do posljednjeg asa svog ivota. Nesrea je velika stigla njega, a nosim je i ja. - Onda je sve propalo. Nita se vie ne moe popraviti proape Vilena, pogne glavu, zaplae, onda bez rijei otri pre ma svojem dvorcu. Dugo je jo gledala Jasenka za njom, a u dui joj se borila mrnja sa samilou prema drugarici koja je unitila ivot itave njezine obitelji. Tada i ona pohita kui da majka ne dozna gdje je bila i s kim je razgovarala. Vilena je prela prag i sklonula se u svoju sobu. Dugo je tamo, skrivena od ukuana, nastojala srediti misli i osjeaje. Sad joj je bilo jasno da je sve izgubljeno. Niim ne moe spasiti vje-renika. A onda je krivila sebe zbog njegove sudbine. Nakon jednog sata dotri k njoj tetka sva usplahirena i pokae na prozor. Vilena, dolaze Lukavani. Djevojka skoi k prozoru. Cestom se pribliava k dvoru povorka lukavakih vojnika. Prvi jaha nosi plemiko odijelo. Na glavi mu klobuk. Lice mu je obrateno smeom bradom. Obje ene s nekim slutnjama ekaju gdje e se zaustaviti. Pred naim dvorcem su stali! - apne tetka kao da navje uje neko zlo. to opet hoe od nas? - zadre Vilena, gledajui kako plemiki konjanik alje jednog momka u dvorac. I tetka i neakinja ne mogu izdrati u sobi. Izale su na trijem da uju to hoe. - Koga trai? - pita gospoa s trijema etovou. - Plemeniti gospodin, poslanik baruna Pecingera, eli govori ti s gospodinom upanom. - Upravo je na opini. Potrai ga tamo. Momak ode na cestu i saopi poruku. Ali plemi i etovoa se ne miu, a momak je trkom odjahao. Vilena i njezina tetka povukoe se u kuu. Proivljavaju asove pune nemira i straha. Izdaleka paze na svaku kretnju Lukav-ana. Vilena ne moe prikriti strah. - Boji se da e opet neto uiniti tvojem ocu? - pita je tet ka. - Kad njega trae, to nije dobro. - Kad bi barem Arbanasi i Pogledi saznali da su Lukava ni ovdje. - Poslat u nekoga k Velislavu. Tamo je imuni i dovest e pomo. Izdaleka gledaju na cestu i promatraju dranje plemia na elu lukavakih vojnika. Ne opaaju nita to bi im dalo povoda zabrinutosti. Ipak su nemirne. Nekoliko puta obazreo se plemi smjerom kojim je otiao momak. - Gledaj, otac ve dolazi. Momak ga je sigurno sreo na pu tu. - Eno, prate ga kapetan banderija s opinskim lugarima. I to neto znai. S napetom panjom promatraju upanov dolazak i njegov susret s poslanikom baruna Pecingera. Razabiru da su izmijenili nekoliko rijei. Strani je plemi ujahao u dvorite, a njegovi momci ostali su na cesti. upan i njegova pratnja dolaze zajedno sa strancem. To ene smiri. Oito nema oruanog napadaja. - Bit e ipak neto vano - primijeti Vilena. - Samo kad je tu tvoj otac, nema straha. upan s kapetanom ulazi u sobu.

Moram u etiri oka govoriti s gospodinom poslanikom iz dvorca Lukavca - veli otac i pogleda ker i svoju sestru. One krenu prema vratima. Ali lukavaki poslanik uljudno se pokloni: Ono to imam rei gospodinu upanu odnosi s e na gospo icu u prvom redu, pa molim da me saslua. "Bit e, dakle, rije o njemu" - pomisli upan, dok je tetka izlazila iz sobe. Vilena se vrati i sjedne. upan ponudi gostu stolicu, sjedne mu nasuprot i oslovi ga: - Izvolite mi saopiti to vas nosi k meni. Mirnim glasom zapone Lukavanin: alje me katelan barun Sigismund Pecinger. Otac i ki su svjesni da e uti neto vano i sudbonosno, ute i ekaju. Pouzdanik lukavakog kapetana pogleda kriomice Vi-lenu i veli mirno i ravnoduno. Jedan od vaih hrvatskih plemia ponudio se gospodinu ka telanu Pencingeru za saveznika. Plamen zadre u upanovim oima. Vilena spusti glavu kao da ju je netko udario u zatiljak. - Gdje je dobre penice, tu mora biti i kukolja i korova odgovori mrko upan Berislavi prezirnim glasom. - Nije na meni da izreem bilo kakvo mnjenje, samo sam pouzdanik svojeg gospodara koji mi je naloio to vam imam sa opiti. - Naravno. Sluam, gospodine. I ki i otac jedva ekaju da Lukavanin nastavi: - Ne znam da li znate tko je taj saveznik, ali konano to je svejedno. - Vidjeli smo ga projahati u crvenom oklopu. Pokrio je svoje obraze da sunce ne bi potamnjelo od srama to mora gle dati njegovo lice. Njegovo ime ne spominjemo samo zbog toga to ovjek izbjegava govoriti o neemu to izaziva gaenje. - Meni je naloeno da vam kaem ovo: Jelenko Kueri, sa veznik gospodina baruna Pencingera, doveo mu je danas pred po dne odlinog mladog plemia kojeg dobro poznajete. - Doveo ga je, velite? - upada upan, upiljivi u nj otar pogled. - I predao ga njemu? - odgovara i pogleda Vilenu. Ona ne moe prikriti tajnu radost koju odraavaju njene plave oi. Naas Lukavanin uuti i promatra je. U itavom joj biu lei izraaj kao da joj je odlanulo. Plemiev pogled istrauje neobino pozorno neoekivani dojam to ga je njegova vijest proizvela na djevojku i ne moe se suzdrati, a da ne iskae svoje mnjenje, makar je u poetku naglasio da mora samo saopiti vijest i nikako se uputati u raspravljanja. Kako vidim po dranju plemenite gospoe nije se pres traila. Osjetivi da se nehotice razotkrila, Vilena jednostavno odgovori: Gospodine, Berislavii se niega ne boje i snose dostojan stveno svako zlo pa i onda kad to ime nose ene. Oito ne vjeruje tom tumaenju, a ne moe protumaiti zato se Vileni potkrao izraaj zadovoljstva kad joj je saopio da je Kuevi mladog plemia doveo Pencingeru. Samo otac zna da mu je ki gotovo uskliknula od sree, jer se iz poslanikovih rijei razabire da je njezin vjerenik iv. I on osjea da mu je pao teak kamen sa srca, ali se zna svladati i mirno ispituje lukavakog ovjeka: - Vi ste mi, dakle, doli javiti da se moj budui zet nalazi u rukama gospodina katelana, pouzdanika kneza Brandenburga? - Da, tako je gospodine.

- Znai da se gospo da nisu zastidjela preuzeti slobodnog ple mia kojega je neki nedostojan ovjek na putnoj stanici kukavno omamio nekim uspavljujuim sredstvom da se ne moe braniti, a onda ga svezao i oito za dobre novce prodao gospodinu ka telanu? - Nije mi poznato kao se doepao plemia je li ga prodao ili ne, jedino znam da je tamo. - Knez i njegovi ljudi nai su neprijatelji, ali plemi i ov jek bi predmnijevao da ni gospodin Pencinger ne moe zadrati nekoga tko je tako nepoteno zarobljen. - Gospodin Pencinger kani vam budueg zeta vratiti. Na te rijei Vilena se makne. Srce joj zakuca. - To sam oekivao. - Ujedno vam alje poruku s posve prihvatljivom ponu dom. - Kakva je to ponuda? - pita upan. Vilena jedva zadrava mir, iako joj itava dua trepti od onoga to e uti. - Gospodine upane, katelan je elio da ovo s vama ras pravim nasamu. Jedino plemenita gospoica smije uti njegovu poruku i ponudu jer i njoj pripada rije. - I s moje strane slobodno moe odluiti. - Mi vam unaprijed zadajemo rije da nikad nitko nee saz nati na ugovor. - emu tajanstvenost ako je rije o potenom inu da vra tite slobodu plemiu? - Tajiti moramo zato da vama olakamo prihvaanje ponu de. - to prihvaam u tajnosti, za to odgovaram pred svima. - To je prava rije odvanog plemia, ipak je tajnost vana. Uvjerit ete se. - Onda recite: kakva je ponuda pa u se uvjeriti, mogu li je prihvatiti ili ne. I upan i ki osjeaju kako ih je pritislo u dui. - Gospodin katelan vam poruuje ovako: rat s Turcima tra jat e do kasne jeseni. Hrvatska ne moe za vrijeme odsustva bana Berislavia ostati u rukama banovca. Valjalo bi postaviti zamjenika, i to neku odlinu linost. - O tome je ve odluio hrvatski sabor - upadne upan i tu ne moe nitko nita ispravljati, ni sam kralj. - U kraljevstvu se moraju rjeavati vrlo vane stvari koje e predloiti kancelar kraljevstva. - Kad se hrvatski sabor sastane na vijeanje, odluit e o tome. - Ali provedbu te odluke ne moe se prepustiti banovcima, nego odlunoj i odgovornoj linosti. Zato gospoda u Budimu e le da se postavi na elo Hrvatske banov zamjenik. - Rekoh: hrvatski sabor odluio je o zamjeniku. - Ne treba se bojati da bi va brat, ban biskup Berislavi, bio zbog toga skinut. - Dok trebaju njegove bojne sposobnosti, gospoda ga svaka ko nee maknuti. On mora braniti kraljevstvo, a gospodi u Budi mu svakako je udobnije provoditi nasilja negoli poi na obranu. Hrvati su tu da brane, a gospodari kraljevstva da nas gule. Oprostite, ali mi... Plemi uuti, ali upan upada:

- Vi ste, dakle lan stranke koja tako nedostojno vlada? Onda bih vam rekao: ne trudite se govoriti o banu. Brat mi je, dakle, ne paam se ni u kakve pregovore zbog njega. - Ne, krivo ste me shvatili, sasvim su drugi razlozi koji nas vode ovamo. Ban se ne" moe vratiti s bojnog polja. Dakle, valja za pol godine postaviti ovjeka koji je i umom i ugledom doras tao toj zadai. Nemam nikakvih ovlasti govoriti o tome, gospodine. upan naglaava svaku rije, a Vilena gotovo bez daha eka zavrni prijedlog. - Varate se. U ovoj stvari vi moete vrlo mnogo. - Ne razumijem vas, gospodine. - Gospodine upane, vi ste ugledna linost meu Hrvatima. - Po svojem potenju i slavi imena, a ovo smo stekli na ob rani domovine i kraljevstva. - Istina je. I ba zato to vai ljudi poznaju vae potenje i vjeruju u vas, posjedujete velik utjecaj na svoje plemstvo. Je li tako? - Da, tako je. - I to vi predlaete gospodi, to oni primaju s povjerenjem? - Jest, gospodine. - Ako biste sada smatrali potrebnim da hrvatski sabor neto odlui i to predloi, stara gospoda i ona koja nisu na bojitu smje sta bi se sastala i va prijedlog prihvatili, smatrajui ga dobrim. Oni vjeruju da vi moete predlagati samo po narod korisnu stvar. - Da, gospodine, tako je. - Onda je stvar jasna. Vi ete, gospodine upane, nagovori ti svoje prijatelje da sazovu taj hrvatski sabor. - U koju svrhu? - Da odlui izabrati banu novog zamjenika. - Tko bi to imao biti? - Onaj kojeg vam naknadno priopi budimska vladajui st ranka. upan pocrveni, oi mu se zamagle. Govorite li vi istinu? - Da, gospodine upane. - Dakle, ja bih morao pristati uz budimsku vladajuu stran ku protiv koje se tako dugo bore Hrvati? - Uvidjet ete da ste bili u zabludi i ovo u prikazati svim svojim pristaama. Prijedlog glasi: gospodin upan zadat e mi asnu rije da e izvojtiti pristanak hrvatskih velmoa na bano va zamjenika kojega predloe gospoda iz Budima. Ime te linosti, dakako, ne znam. - Kad ga predlae budimska stranka, svejedno je kako se zove. upan ide nekoliko koraka po sobi i konano se zaustavi pred kapetanom: A kako ponuda glasi dalje? Bez rijei i kretnje Vilena slua te rijei. - Ako gospodin upan pristane, imat e od toga ogromne koristi. - Da ujem - veli on i promatra poslanika. - Podijelit e vam velike asti i naslove. Uinit e vas ba runom. Berislavi ne trepne pogledom, a poslanik dovri: Osim toga, gospodin Pencinger vratit e vam vaeg budu

eg zeta. U sobi je tiina i mir. Ni otac ni ki ni jednom kretnjom ne odaju svoje mnjenje. Otac je upiljio dug prodoran pogled u svoju ker. A ona ga gleda iroko rastvorenim oima koje sjaju udnim arom. Blijedo lice poprima rumenilo. Sva se izobliuje pod dojmomo nekog zbivanja u dui. Dok je prije sjedila sva u strepnji, sada se budi, uzdie, poprima neku sigurnost, jakost. Sve to opaa upan i kao da nema hrabrosti izrei rije koja mu je na usnama. Poslanik budimske stranke ustane: Spreman sam udaljiti se naas da se dogovorite s pleme nitom gospoicom. upan se trgne: Nije potrebno. Preistit emo to pred vama. Plemi se nakloni i opet sjedne. upan stade govoriti mirno, ali mu glas dre: Stvar je posve jasna. Budimska stranka trai da ostavim svoje zemljake i pridruim se zakletim neprijateljima Hrvatske - i onda pogleda ker snan o, prodorno. Ona se digne i uspravi, udno crvenilo njezinih obraza i sjaj modrih oiju pokazuje da je njena dua puna nejasnih, ali tekih oluja. Poslanik je gleda, oekujui njezin pristanak. Osjea da ona vlada ocem. Osjea da u njoj bije srce ljubavi. Siguran je da e ki svladati oca. Kad je Vilena pristupila k upanu i poloila mu ruku na rame, on se ukoio od nekog straha, a poslanik joj zadovoljno kinine glavom. Vilena uspravi glavu, pogleda Pencingerova izaslanika i veli mirno: Gospodin katelan Pencinger je zaboravio da bi moj vjerenik odbio ovakvu pogodbu s gnuenjem i morao bi se mene odrei kad bih ga htjela spasiti uz cijenu da moj otac bude iz dajnik. I pravo bi imao. Volim itav svoj ivot djevovati nego da steknem vjerenika uz tako strahovitu ucjenu. upan skoi k svojoj kerki i ushieno je zagrli. Lukavaki poslanik zapanjeno promatra, ne vjerujui svojim oima ni svojim uima. Prolo je nekoliko trenutaka dok se sabrao: - Kako? Plemenita gospoica naputa svojeg vjerenika? Pre puta ga njegovoj sudbini? - Obratno. Uza nj sam vie nego ikada i vrim njegovu vo lju kad odbijam takvu nedostojnu ponudu. Oito plemi trai rijei za odgovor. Kad se sabrao, naglaava: - Ako gospodin Draeni oekuje da ete vi nagovoriti svo jeg oca da ga spasi iz zatoenja? - Nikad to ne bi mogao oekivati dok mu je ime Slavimir Draeni. upan se ponovo isprsi pred poslanikom. uli ste, gospodine, odgovor moje keri koju uz mladog ovjeka vee vjerna ljubav. To ba ne bi mogao rei, gospodine. Vilena se uari od ljutine i vikne: - Oekivali ste da u ja nagovoriti svojeg oca da prihvati ponudu? - ena koja ljubi pregazit e sve. - Ja sam ki Berislavia koji su ginuli za Hrvatsku. - Gospoice, predomislite se i odluite. - Nemam se to predomiljati. Moj otac nikad nee poiniti izdajstvo nizato na svijetu. - Gospodin katelan Pencinger naloio je neka vam saopim: ne pristanete li, on e vjerenika baciti u najdublju i najstraniju tamnicu. - Moj je vjerenik junak i podnijet e. - Jo ste neto zaboravili. - Sto? - pita ona izazovno, grubo. - Da je va vjerenik bio voa urote protiv kneza Branden-

burga i knez ga po pravu zbog toga moe suditi i na smrt. Problijedila je. Lukavanin joj mota oko vrata ue i ostavlja joj samo nekoliko asaka vremena da se spasi ili ugui. Njezin otac gotovo se ukoi od te prijetnje. Otac i ki meusobno pogledima istrauju svoje due i misli. Ona okrene lea poslaniku i plaho pogleda svojeg oca. Ovaj plamti bijesom i vie: - Poslat u kralju Vladislavu izaslanstvo hrvatskih plemia da pitaju: hoe li kralj potvrditi ovakvu razbojniku osudu. Slo bodni plemi ima se staviti pred sud hrvatskog sabora. - To nije kraljeva stvar, ve kneeva. - Znajte: kralj e doznati za tu ponudu koja je dostojna sa mo razbojnike ete kad uhvate taoce i trae otkupninu. - Ne biste li moda ipak, gospodine upane, razmislili do su tra? Tko zna to se moe dogoditi s gospodinom Draeniem. - Mislite li da u sutra imati manje potenja i asti nego danas? - Ali danas je gospodin Draeni iv, a sutra moe biti mr tav - prijetei izlane lukavaki izaslanik. I otac i ki protrnuli su od te rijei. upan gleda Vilenu, oekujui od nje odgovor. - Dakle, plemenita gospoice, pristajete li? - Ne, gospodine! - Onda e Draeni umrijeti. - Upamtite - vikne upan - onog asa kad on umre, dig nut e se poar bune. - Znamo mi to unaprijed. Hrvati se svakog asa bune. Od sree, prevelikih sloboda, od sitosti se bune. Poslanik slegne ramenima. upan plamti: Da, bune se Hrvati, bune se jer ne daju svoje pravo, svoj kruh, krov, ne daju svoju svetu ast, potenje. Kad nas ve ne moete ucjenjivati niim drugim, onda podmeete no potenim ljudima i asnim Hrvatima. A kad kriknemo od prosvjeda, onda nam spoitavate da se bunimo. Bunimo se samo zato to nema mo snage da se odupremo oruanom silom. Da imamo oruja koliko ima vojnika, ne bismo se bunili, jednim bismo vas udarcem ski nuli, s vrata. To recite vaoj gospodi kao poruku upana Berislavi a. - I ne bojite se posljedica? - Da se bojim, onda bih kukavno utio. Poslanik se okrene k Vileni vrio ozbiljna lica. Opet je blijeda, osjea strahoviti as, ali jo dri glavu uspravno. - Plemenita gospoice, ako ljubite svojeg vjerenika, onda ne dajte da umre. - On e radosno umrijeti prije nego dopusti da ste kne slo bodu uz ovakvu sramotu. Ako on umre, umrijet u i ja. Umrijeti, ali nikad nee pasti ljaga na njegovu ast i na ime mojeg oca. - Keri moja. proitala si svaku rije u mojim mislima i u mojem srcu. Nemam nita dodati, gospodine. Lukavanin kao da sam sebi ne vjeruje. Ipak se digne i slegne ramenima: - Sami ste potpisali svoju sudbinu. Idem, dakle, i nosim va u poruku. - Da, odnesite je - naglasi Vilena - i dodajte jo ovo: Moj vjerenik govorio mi je ne samo jedanput ovo: "Svoj u ivot dati za spas domovine!" Odbijam, dakle, vau ponudu po njegovoj elji. Idite. Poslanik odlazi. Ledeni drhtaj zahvati djevojku. Bacila se u naslonja, sva iznemogla od tekog napora u neprestanom suzdravanju oaja i zdvojnosti koji su je neprestano

zahvatali za vrijeme razgovora s Pencingerovim poslanikom. I njen otac je iscrpljen. Odvie je to bilo za ovjeka koji je ovih dana imao pred sobom sliku svatova svoje keri i konane njezine sree. Golemim udarcem sve je smlavljeno u prah. Kraj njega ki oplakuje vjerenikovu i svoju sudbinu. Plae, a ipak zna da ne moe biti drukije. Sva joj se dua buni protiv grdnih uvjeta kojima bi mogla spaavati Draenia. Suze joj teku niz lice, a otac je gladi po kosi: - Kerko, ipak sam u toj groznoj nesrei jo uvijek s re tan. - Sretni ste? - Da, jer nisi zatraila od mene da prihvatim ponudu. - Oe, dragi oe - i sagne glavu i obaspe mu ruke cjelovima i suzama. - Nisam ni slutio kakva mi je ker junakinja. I to je u ovoj nesrei moja srea. - Zadovoljni ste sa mnom, oe dragi? - Ponosim se tobom i lake snosim tu golemu nesreu. - Zar e Pencinger izvriti prijetnju? - Nee se usuditi. Nikako nee. Eto, odmah aljem kralju brzoteu. Napisat u mu sve. - Knez Brandenburg mu je neak i ni vlas mu nee pasti s glave. - Ali poslanik je neprestano govorio o budimskoj gospodi, Pencingeru, a ne o knezu. - Uistinu, nisam to odmah opazila, a ipak, malo je nade. Zar bi mogli izvriti osudu? Ne moe dalje govoriti i pada u oev naruaj. Iz druge sobe uju se glasovi i koraci. Vilena obrie suze. U sobu ulaze prijatelji upana Berislavia: Pogledi, Arbanasi i imuni koji je ostao u Arbanasievu dvorcu, dok je on pratio Draenia. S njima dolazi i kapetan banderija. Ve mu je dodijalo jer vani eka od asa kad je doao poslanik Lukavca. S njima je dola u sobu i upanova sestra, jedva ekajui da sazna to se je zbivalo. Opazivi tragove Vileninih suza i upanove potitenosti, gospoa se okrene k svojem bratu: Tu je kao na pogrebu. - I jest tako. Mjesto svatova, pokapamo. - to velite, gospodine upane? - uplae se mladii i ka petan. - Zar su ga ubili? - Sluajte to mi ree Pencingerov poslanik. Sve su due buktjele protiv besramne ucjene koju im saop-uje upan. Vilena sjedi sve vrijeme pognute glave. - Sad nam je jasno zato je Kuevi priredio taj napadaj. - Ali tko mu je dojavio da Draeni putuje? - Samo njegov arko. Zato ga je ostavio kod kue. Vilena se okrene k njima: - Jasenka se sluti gdje joj je brat, otkud bi znao arko? - Sestri taji, ali momak mu je ortak. Sve mu je dojavljivao, tako i Draenievu odluku da ide u svoj dvorac. - Tko je arku mogao kazati kad mi putujemo? U dnu sobe sjedi upanova sestra i neprestano brie suze nad sudbinom svoje neakinje i njezina vjerenika. Dok mladi ljudi raspravljaju o arku pa izriu sumnje kake bi on mogao saznati za Draenievu odluku o putovanju, ona se iznenada digne: ekajte, djeco, sad mi neto pade na um.

I brzo poe k vratima pa stade dozivati sluavku. Onda stoji na pragu i eka dotle dok se nije pojavila mlada jedra djevojka. Gospoa je zovne u sobu. Reci, djevojko, to ti ima s Kuevievim arkom? Sluavka se zaari, preplai i ne moe odgovoriti. - Vidjela sam te ve dva puta da s njim razgovara preko ograde iza staje. Jednom sam te ve izgrdila. to si im ala s njim govoriti? - Gospodarice, nita, tako, pitao me je li mi teko istiti staje i govorio mi kako se govori djevojci. - Lae, ispitivao te sigurno za gospodina Draenia. - Pitao me samo kad e biti svadba i je li gospoica Vile na jako vesela. - A to si ti rekla? - Kako ne bi bila vesela kad se vole. - A to si govorila o svadbi? - Da emo svadbovati, samo gospodin Draeni ide jo na put, u svoj dom. - Je li te pitao kada ide? Ona slegne ramenima i, ne slutei nita, odgovori: - Mislim da me pitao, kako ne bi pitao. - I rekla si? Nije to bila nikakva tajna, svi su znali, i momci, i nae sluge. Poslali su djevojku iz sobe. Sad je sve razumljivo. Momak je od nje saznao to nam jeravamo, a on je pourio s Lukavanima. Ve dan prije doekao nas je, zakrio put i prisilio nas da prenoimo tamo na putnoj postaji. Potkupio je krmara da nas omami. Tome ga je mogao nauiti samo Pencinger. Oni su vini na dvoru baratati takvim sredstvima od kojih zaspi. Mogli smo svi zaspati zauvijek. to je prolo, o tome ne treba gubiti rijei, ali o onome to ima slijediti - upozorava upan. - Sto velite vi, gospodine Simuniu? Neobino ste utljivi. Mislim o svemu tome. Ne ide mi u glavu i hvata me jeza, tolika jeza da mi nije do govora. Ipak, moram vas sve upozoriti na pogibelji koje dolaze. Digli, su poglede k njemu. Jo nisu iscrpljene sve nevolje? - pita Vilena, okrenuvi se k njemu. Simuni joj odgovori: Tek sada e banuti na sva vrata i prozore. Vi i gospodin upan odbili ste ucjenu. I mi bismo uinili isto. Ali to sad, gos podine upane? Sada e Pencinger saznati za vau odluku i odmah skovati novu urotu. S izdajicom - krikne ojaeni upan. - Ali sad je dosta optube. Na posao, djeco moja. Svatko neka se utvrdi u svojem dvorcu kako zna i moe. Ja moram Vilenu sklonuti u Zagreb. Ne ostavljam svojeg oca. Meni je mjesto ovdje, uz vas i u blizini svojeg vjerenika. - Ne moete joj to kratiti - zagovara Vilenu Pogledi. - Ne slutite to joj se sve moe zaprijetiti. - Tu je Draeniev kapetan Lui s momcima. Oni pripa daju Draeniu, dakle, vama. Tu e se utaboriti. Doe li Pencingerova rulja, bit e boja. - Ipak sam Vilenu htio odvesti.

Ona opetuje svoju volju tako odluno da je i otac odustao od prijedloga. Tada se Pogledi ponudi: - Idem kui gdje eka Draeniev katelan Lui. Naloit u mu neka doe u obranu vjerenice svojeg gospodara. - I recite mu sve to se dogodilo, a onda upozorite sve nae ljude da moraju biti u pripremi kao da ekamo Turina. Neka pripreme orue, oruje, sve emo trebati, a kapetan banderija neka pozove svoju vojsku na okup. - Ve sam i sam o tome mislio - odgovori kapetan - ali oito ne snuju odmazdu nama, nego vama, gospodine upane. Stoga bi se svi moji momci morali sakriti po dvorcima onih koji su vam najblii. Tako emo biti na okupu. - Samo vi, upane, vaa ki, obitelj i va dvorac bit e stal no napadani. I povelje - podsjeti kapetana Simuni. Berislavi udari po stolu. 436 Da, na moje povelje e njihov prvi udarac. Spaliti moje listine i uiniti me kmetom, to bi oni mogli pokuati. Ali nikad nee uspjeti da zarobe nijednog Berislavia. Sav svijet zna kako smo stekli svoje plemstvo. krinju s poveljama valja mi odnijeti u noi na opinu i zakopati je duboko u podrumu. - Znala bih neto bolje. Svi se okrenue k Vileni. - Sto predlae, keri? - Odnesite ih upniku. ula sam da su seljaki plemii Lektori i Trumbenta odnijeli svoje povelje u crkvu Svete Barbare, a upnik ih je sakrio u oltar. - Jo danas emo povelje odnijeti upniku. Neka ih uva, a ivote svoje uvat emo svojim miiima. Sad idite kui, mladi prijatelji. Prije odlaska zamoli kapetan banderija da ga sasluaju: - Gospodine upane, sudac nae suije ree: due ne moe ekati s osudom Jelenku Kueviu. Dosad smo tajili n jegov ime, a sada se ve svuda govori da je on oteo Draenia. Sudac e ga javno iskljuiti iz turopoljskog bratstva i predati javnoj sramoti. - Neka radi to zna. Neu da se vie taji da je prokletnik bio u bratstvu i s mojom obitelji. itav dvor bio je spreman primiti sutradan brojne svatove. Sve su sobe pune vjenanih haljina. S druge strane dvora ve su ureene dvije odaje mladom paru do Draenieva odlaska na ratite. Kud god se Vilena obazr,e, svaka je stvar sjea da je sutradan imala stupiti s Draeniem pred oltar. upanova sestra sklapa ruke i gui se u plau. - Moj put vodi u samostan - odluno naglaava Vilena. Idite, tetko, na Kaptol i molite preasnog kanonika Benka neka mi pomogne nai mjesta u tiini samostana. - Nitko se ne smije maknuti iz kue bez pogibelji da ne pad ne u ruke Lukavana - upadne Berislavi. Na te oeve rijei Vilena se trgne. - Sada moramo misliti na obranu, onda na sve drugo, ke ri moja. - Sluam vas, oe moj. Otila je u svoju sobu da bude sama. Strahoviti dogaaji potpuno je slomie. Stala je razmiljati: sjea se Draenieve vrele molbe da se odmah vjenaju. Da je ikad mogla slutiti to e se dogoditi na putu, ne bi ga pustila da ode. Ne bi pristala da se vjenaju da se nadala kakvom napadaju na Draenia.

Gleda u predobi njega i sebe u asu rastanka. Stoji pred njom u svoj snazi stasite pojave. Primaknuo je lice tako blizu k njoj i pogled njegovih tamnih oiju izraava molbu punu enje, ruke mu obuhvaaju njezin struk, a usne gore eljom za prvim cjelovom. Ona odmakne glavu i proape: "Samo mu ima pravo na cjelov." 1 "Da, tog asa bilo je neto udno u tim oima. to? Razoaranje? Ili moda ipak slutnja da e jo dugo ekati taj cjelov?" Tko zna hoe ili ga ikad vidjeti. Hoe li se ikad opetovati taj prizor koji ju sada uzbuuje i uznemiruje? "Zar sam ga uistinu vidjela posljednji put? Kako mi to srce nije osjetilo? Ni straha ni zabrinutosti nita nije bilo u mojoj dui. Osjetila sam mir i vjerovala da e se vratii. A sada me progoni ta slika rastanka i samoukor." imuni je otiao s Velislavom Arbanasiem iji je bio gost. Pridruio im se i Pogledi. Putem tiho raspravljaju. Uvjereni su da e upan sada biti nian budimske osvete i dogovaraju gdje i kako mu moraju biti na pomoi. Zadivljuje me Vilena - primijeti imuni. - Ova razmaenka odjednom postaje junaka hrabra djevojka. Ako su je razmazili, nisu u njoj razvodnili Berislavievu krv - uhvati rije Smiljan Pogledi. - U krilu sree snivala je san maze, u nevolji probudila se prava njena krv. Neko sam se zagledao u nju, sada bih je oboavao kad to ne bi bilo izdajstvo prema mueniku prijatelju Draeniu. Preostaje mi samo da joj se duboko klanjam. - I zasluuje - potvrde prijatelji. Onda uute. Prolaze kraj Kuevieva dvorca. U vrtu opaze Jasenku. Ona se okrene kao da ih ne vidi. - Nesretnica - apne Velislav, a imuni uti kao da i ne uje taj izraz saaljenja, ali ga srce zaboli. I ne gleda vie u vrt, ve ide kraj ograde. Kad su ve bili daleko, tiho odgovori: Zar je mogue da ljubav moe ovjeka pre tvoriti u ne asnu zvijer? Recite vas dvojica. Ni jedan mu ne moe na to odgovoriti. - Ni jedan od nas jo nije osjetio takvu ludu ljubav, a valjda ni vi, gospodine imuniu? - Tko zna to me jo eka i to jo ne poznajem u sebi odvrati tiho pod dojmom boli kao da se u prsima iznenada ot vorila neka neznana rana. - Ostavimo te razgovore - predloi on. I odoe u Arbanasiev dvorac da isporui Draenievu katelanu Luiu to se do gaa s njegovim gospodarem i to mu je sada dunost. Ispod trijema u dvoritu opaze Cvjetko imuni i Velislav Arbanasi osedlanog konja. Sluga im ree da je malo prije dojahao neki mladi sveenik. Kad su se uspeli u prvi kat, naoe u blagovaonici mlaeg Arbanasieva brata u drutvu sa Stjepkom Brodariem. Izmijenili su srdane pozdrave. 418 - Napokon sam vas pronaao, gospodine imuniu. Otiao sam iz Lobora k vama u va zagorski dvorac. Ondje su mi kazali da ste otputovali, a ja za vama - veli Stjepko. - to vas nosi k nama? - pita ga Velislav. - Savjet, gospodine. Valja mi iskupiti dug. - Kome to dugujete ovdje? - Gordani dugujem zahvalnost i pomo. - Nae su osnove u tom smjeru propale.

- Onda sam stigao u horu. - Ne moemo nita zapoeti - odmahne rukom imuni. - ut ete. - Obratno, gospodine, imam mnogo nade. - Gdje ste ih stekli? - U razgovoru s vaim zarobljenikom Batorijem u Loboru. Mnogo sam s njim drugovao da bih ga naveo na razgovor i tako sam doznao zanimljivu stvar. - Vi ste ipak pravi diplomat. Kazujte nam to ste doznali. - U Budim dolazi neak nekadanje kraljice Beatrice Hipo lit s jednom polusestrom pokojne kraljice. Ona i Hipolit tue kra lja Vladislava za novac to su ga izmamili Beatrici kralj Vladis lav i ugarski velikai. Kralj je kazivao u pero Batoriju pismo sve tom ocu papi neka Hipolitu zapovijedi da obustavi tubu, a za tu uslugu Vladislav obeava svetom ocu da e Turcima zaprijeiti put u sjeverne i zapadne zemlje. - Samo Hrvati stoje na ratitu, a kralj obeava pobjedu u svoje ime - klikne imuni. - To je nedostojna prevara. - Sveti otac vrlo dobro zna koliko ima vjerovati tom obea nju. Hipolit, koji je primio kardinalsku ast od pape Borgie, ivi raskalaeno i potpuno je u nemilosti svetoga oca zbog svojeg i vota. Hipolitu su u Rimu odredili neka se smjesta povue na vjenu pokoru. Tu odluku nosim po elji svojeg skrbnika iz Ri ma kralju. Povjerili su mi tu misiju jer sam mlad i vjet brzi jaha. A sada u tu vijest malo iskoristiti na kraljevskom dvoru u dobrobit Gordane. - Putujete, dakle, u Budim? - Prije toga elim Gordanu vidjeti i uti da se s njome do govorim. - Nee vas pustiti u dvorac. - Ako nosim dobre vijesti Vladislavu, onda e me kraljev neak radosno primiti. - Moda se neete prevariti. - Sveenika ne smiju odbiti. Ulazim u dvorac kao poslanik svetog oca. - Onda biste mogli saznati neto i o Draeniu. Objasnili su mu sve to se zbilo i potanko ispripovjedali posljednje dogaaje. Stjepko pozorno slua. Blago lice, zrcalo duhovne istoe, ne odraava nikakvo zgraenje ni ogavnost. Slua njihove optube protiv Jelenka kao ispovjednik u ispovjedaoni-ci. Kad su mu sve objasnili, zamole ga da ispita Pencingera o Draeniu i neka ga uputi u teke posljedice ako Vilenina vje-renika osude na smrt zbog vodstva u uroti protiv kneza. A kad su zavrili, Stjepko razmilja i diplomatskim mirom primijeti: - Sigurni ste da je te strahote mogao poiniti Jelenko Kuevi? - to vam pada na um ovakvo pitanje? Nisu li ve njegovo ime iznijeli na javu i sami Lukavani? - A nisu li oni sve to uinili sami i podmetnuli Kuevia da bi vas meusobno zavadili, razdijelili vas na dvije strane, za i protiv njega? - Nitko ne moe braniti izdajicu kad je od svih prokazan. - Moda su se nadali da e biti dvije stranke. - Uzalud nas tjeite. Evo, sve je na dlanu. - Moe li takve strahote izvoditi ovjek nae krvi, due i srca? - Ako izbezumi?

- Danas je ve kasno, ali sutra iza podne idem u Lukavac. - Zato ne biste ili ujutro? Knez Brandenburg pretvara dan u no, a no u dan. On Iijee u zoru, a ustaje iza podne i tako u sutra ba oko podne doi na vrijeme. Onda u ga nai kako ustaje, dakle, bit e tri jezan, a u takvom je stanju slab, podatan i brzo ga uhvati u lai. Kakvog li diplomata u naeg mladog veleasnog. Jo e od vas biti dravnik. Hvala na zvanju tako slabog ugleda u potenom svijetu. - Vi biste taj ugled popravili. - Ba bi me zato svrgnuli i smaknuli kao izdajicu drave. A sada bih vas molio, gospodine Simuniu, da mi pokaete put do kurije kanonika Benka. U Turopolju ima svoju kuu. - Da, u Rakarju kraj potoka. - Tamo e me primiti na konak. Arbanasi mu ponudi svoj dvorac, ali mladi otkloni: - Bolje mi se pristoji u kanonikovoj kui. - Kad emo se opet vidjeti da nas obavijestite to je bilo u Lukavcu? - Bude li to nova i vana, saznat ete na vrijeme. Sad jo ne mogu nita odrediti. Moda u ostati i dan dva u dvorcu, a moda i ne, sve ovisi o uspjehu moje zamisli koju sam stvorio nakon razgovora s Batorijem. - A ako vas Pencinger ili knez zarobe? ... 440 - Bilo bi odvie opasno takvo nasilje na brzotei svetog oca pape, a kad bi to ipak uinili, sami e sebi nakoditi. Svakako budite uvijek spremni da vam poaljem kakvog glasnika. Nakon toga odoe da otprate Stjepka u Rakarje. Na plavom nebu zlatna kugla sunanog sjaja puta tople zrake na procvali Jasenkin vrti. Proljee buja oko nje, proljee pjeva pjesmu radosti novog ivota, a usred vrta sjedi Jasenka. Iz crnih oiju teku suze niz lice. Sagnute glave sjedi djevojka na klupi, zaklonjena grmljem. Netko je stao pred nju kao da se spustio iz zraka. Nije ula ni k oraka ni unja. Prene se i digne glavu. Pred njom stoji Velislav Arbanasi. Zaplakana je i zbog toga se ljuti i stidi pa ustaje: - Kako ste smjeli ulaziti? - Istina je, nisam doao kako bi se pristojalo. Prebacio sam se preko ograde, jer me niste htjeli primiti. Morao sam, gospoice Jasenka, silom do vas. Teki su dani na vidiku. Ne moe se vie drati u tajnosti ime vaeg brata. Glas mu dre od nijemih suza i jedva zaustavlja ganutost koja ga svladava pred tom slikom njene mladosti i grube boli. to hoete gospodine? U nekoliko rijei prikae joj Draenievu otmicu i onda brzo nadovee molbu: Nastojte majku nagovoriti da vas povede barem nekoliko dana iz Turopolja. Imate svoje roake u Zagrebu. To je potrebno da spasite majci moda i ivot, da joj srce ne pukne. Osine ga pogledom prezira i korakne: Ne trebam vaih savjeta. Uinila sam ve sve to sam sma trala potrebnim. Poniknuo je oima i priao joj blie. Imate me pravo prezirati, Jasenka, ipak vas molim ne odbijte moju molbu. Ostavite s majkom ovaj dvorac. - Brinemo se same za sebe i ne trebamo niije pomoi, a najmanje vae. Ako majka ode, bit e to po njenoj volji, a ne po vaem savjetu.

- Da, Jasenka nisam se ponio prema Jelenku kako bi tre balo. Ne mogu odoljeti tim strahovitim inima i dokazima koji su podgrizli moju snagu da mu vjerujem. Ne mogu tome odo ljeti kad je sve tako bjelodano. Rei u vam istinu: ni moja lju bav prema vama, o kojoj vam nikad nisam govorio, nije mogla smanjiti sumnju kad je sve tako jasno kao sunce. - Zbogom, gospodine. Okrenula mu je lea i otila hitrim koracima u kuu. Ostao je kao udaren u obraze. Osjea da se u njoj die na prosvjed ponos brata koji je njene krvi. Koleba se izmeu ljubavi prema njoj i prezira prema bratu. Mui se, ali nema uporita i pokorno prima svoju sudbinu. Ona je odbila njegove savjete, gizdavo i grubo, kao to bi odbio i Jelenko. I ostavi Jasenkin vrt pun cvatueg proljea. U sobi dvorca nala se Jasenka s majkom. - Dakle, jeste li se odluili to sam vam danas predloila? Morate majko, u Zagreb k tetki. Zvala vas je. Ima divnog sjeme nja za povre i cvijee. Odvezite se. Lijepo je vrijeme, sutra u zoru bit e vam dobro putovati. - A zato me toliko tjera? Zna kakva je moja sestra. Kad doem k njoj, ne puta me tako brzo ku i. - Sve u ja sa arkom urediti. I dobro je da malo sama primim posao u ruke. Danas-sutra, kad budem svoja gospodarica, bit u ve vjeta- sama voditi kuu. Vidite, majko, kako je dobro da idete. - Odredit u da mi sutra pripreme za put. Jasenka teko oekuje zoru, a jo tee as kad e majka sjesti u kola da ostavi dvorac kojemu se pribliavaju crne nemani. Sutra u zoru otputovala je gospoa Kuevi u Zagreb. ZAROBLJENICA VLADA U Lukavcu, dane i noi, vlada uzbuenost, strah i trepet. Svi strepe koga e okriviti zbog kneeva trovanja. Petar Pan vjeto podrava ovaj strah itavog dvora. Lice dvorskog luaka, to je itav dvor gonilo u smijeh, sada izazivlje stravu. Svatko istrauje u njegovu licu kneevo stanje s kojim je tako usko povezana njihova sudbina. Svatko se nada, ostane li knez iv, nee s dvoranima postupati tako nemilosrdno. Markgrof Danijel i kneev lijenik tono izvravaju naloge Petra Pana. Lijenik za novac, Danijel za bezbrini i lagodni opstanak koji oekuje od ivota svojega bratia kneza. Zato se potpuno predao kneevu dvorskom luaku. Uvjerio je Danijela da su zavarali i kralja i nagovorili ga neka pozove k sebi na dvor neaka da imaju slobodne ruke i Gordanu prisile na priznanje. A onda e uzeti kraljevia Ivana i njime se okoristiti. vrsto vjeruju i knez i Danijel u ono to im je tako vjerojatno prikazao Petar Pan po Gordaninoj uputi koja je iz svoga zarobljenitva progledala spletku dvorske stranke i pogodila njihovu osnovu. I ne samo knez, nego i Danijel potpuno su predani Petru Pan u i njegovu vodstvu. Danijel zavarava i kneeve prijatelje baruna Konrada Ruprehta i Franju Ferencija da je knez doista otrovan i brino ih dri daleko od njegove sobe da ga ne uznemiruju. Mladi se ljudi pokoravaju toj odredbi. Danijel samo katkad dolazi k njima da im donosi vijesti. Petar Pan ide dvorcem, sipajui oko sebe strah i trepet od sumnje koja lebdi nad svima zbog kneeva trovanja. Svi gledaju u njemu najvaniju linost jer znaju da e kralj najprije traiti razjanjenje o kneevoj bolesti od Petra Pana. On je bio kneev miljenik i nikada se nije dijelio od njega. Dapae, svima je poznato da je spavao s njim u istoj lonici. I zato se u svim oima linost Petra Pana digla do vrhunca uvaavanja. I katelan Pencinger promijenio je svoje vladanje prema njemu. I on dolazi k njemu da pita za kneevo stanje i jada se nad nesreom. Povjerava mu svoj strah i trepet za njegov ivot. Kako je Petar Pan zagospodovao kneevim dvorom nitko ga ne pita kamo ide, nitko mu ne spreava da se i po tri puta proulja trijemom do Gordane i trai nove odredbe. itava osnova s kneevom boleu i sve

to je s time u vezi niknulo je u njenoj glavi, a dvorski luak je izvritelj zamiljenih spletki. U zatoenju Gordana upravlja dvorom kneza Brandenburga. Ovog je asa Petar Pan primio najnovije odredbe, sasluao kako mu ona prikazuje pojedine prizore i mogunosti koje bi mogle nastati i opet se uputio u kneevu sobu. Lijenik mu odsune vrata i odmah za njim zabravi. Knez se digne s postelje i iroko zijevne: - Moram priznati, nije lo posao ovako dan i no leati, ali dakako, tek onda kad se dobro najedem i napijem. - Samo to ja kraj vas gladujem, dragi knee - veli Pe tar Pan. - Objed koji donesu sluge gore za lijenika i mene vi gotovo sami opustoite. A jo sam im rekao da poalju obilno jer mi koji dan i no bdimo uz bolesnika moramo se estito kri jepiti. Vina ima dovoljno, ali jela nikada. Moram ih prevariti da i Danijel bdije nou pa mora tri puta veerati. Inae se ne mo e izdrati ova samaritanska sluba. A sad idem na vaan raz govor. Dobro se zatvorite. Do objeda u se vratiti. Cim je Petar Pan zatvorio za sobom vrata, kao da je na lice nataknuo masku oaja. I pogne glavu pa ide trijemom, ide polagano i ne obazire se ni na koga. Oni koji bi ga sreli skrivaju se iza stupova trijema da g& mogu bolje promatrati to im kazuje njegovo lice, navjeuje li strahote. A kad on to opazi, stade mrmljati neto u sebi, mraiti se i sipati bijesne poglede. Katelan Sigismund Pencinger saznao je od sluge kakav je strahoviti izgled lica dvorskog luaka i smjesta je izaao iz sobe, pribliio se k njemu, gotovo ga ponizio pozdravio i zapitao za kneza. Ali on ne odgovara. Samo bulji preda se i uzdie. Gospodine - proape Pencinger - zar je tako zlo? To je strano, oajan sam. Petar Pan razabire da se katelan ne pretvara, uistinu strepi i pozove ga u svoju sobu. Sjednite, gospodine katelane - veli on. - Danas je stra hovito zlo. Opet se pogoralo. Gubim nadu. Taj e ga otrov ubiti. Teka zabrinutost gotovo utue Sigismunda Pecingera. Lice odaje tragian oaj. Ide gore-dolje i poluglasno izraava svoj bijes. - Otrov? Tko to stalno tvrdi? - Lijenik, i ja, i knez. Knez ne moe znati nita. - Varate se. Knez se svega sjea. - Sjea? ega? - promrsi stari lisac i u njegovu dranju odraava se uas nekog otkria. Nijemo stoji pred dvorskim lakrdijaem ije ga lice strai isto toliko koliko i njegove rijei. Polagano, sputene glave ide Petar Pan gore-dolje da bi to due navijao kastelanov strah. Onda se ogleda tajanstveno, zakljua vrata, ide prema Pencingerovoj pojavi to ukoeno eka teki udarac i veli mu: - Gospodine Pencingeru, alim to vam moram otkriti ve liku opasnost koja prijeti vama. - Meni? - promrsi ovjek i bulji u Petra Pana. - Budite, dakle, spremni na sve. I ovako jak ovjek kao vi, mogao bi pod teretom iznenadnog otkria iznenada pasti mr tav. Rijei Petra Pana hvataju ga za grlo kao pande i steu mu dah, sive oi gube ivotni sjaj. Lakrdija se naslauje njegovim mukama i nastavlja: Sluajte dakle. Poe malo dalje od njega i stade tiho aputati, pripovjedati: - Znate da sam spavao s knezom u istoj sobi i tada kad je bio zdrav. Uvijek ima loe sne i boji se. Uvijek mu se ini da ga

progoni pokojni ban Ivani Korvin i banica Bei F rankopanka. Ja ga opet umijem dovesti k svijesti. I kralj se odrekao mojih ala koje su i njemu potrebne i ostavio knezu da mu budem na po moi. - Da, znam, gospodine. - Kralj ljubi ovog mladog lakoumnog kneza kao roenog si na. Silna njenost vee ga uz sina najmilije kraljeve sestre. - Znam, - upada Pencinger, teko oekujui kamo to smje ra dvorski luak. - Ja sam, dakle, uao kralju toliko u volju vie zbog toga to mu miljenika kneza uvam od stranih snova negoli zbog mojih ala. Na odlasku rekao mi je kralj u etiri oka: "Petar Pan, budi mu zatitnik i otac i pazi da mu se ne dogodi kakva nesrea. Zakuni se!" I ja sam se zakleo. Tjeskoba savije Pencingera to dalje slua ovaj govor. Nisam se nikad ogrijeio o prisegu, uvao sam kneza, ak, sam spavao u njegovoj lonici. Kad ga je zadesila ova strahota, svake noi bdim uza nj. I eto, to se dogodilo ove noi. Katelan se nehotice povue korak natrag kao da se nada: udarac iz daljine bit e manji, slabiji. - Vi znate da knez govori u snu. - Ne znam, gospodine. - Ali tako je. Govori u snu i odaje svoje tajne. To je onaj najvaniji uzrok zbog kojeg mi je kralj odredio da spavam uza nj. Cesto kralju nije drago da tko drugi uje kneeve izjave u snu. Sive oi ire se kao od nekog tekog predosjeaja. - Ove noi knez je u snu poeo zvati moje ime i onda vik nuo: "Otrov mi ulijeva u vr. Vidi li, bradata lija lijeva mi ot rov, otrovao me!" - Kakva je to "bradata lija"? - pita Pencinger, ali Petar Pan ne odgovori, ve nastavi: - Onda je jo viknuo: "Glasnik je donio otrov, udari bra datu liju. Evo, ulijeva mi otrov!" Samo jo trenutak dri Pencingera strah, a onda veli: - Naravno da o tom sanja kad se na javi bavi tom ludom sumnjom. - Danas ujutro se probudio, ali nije dugo bio priseban. Ta da se sasvim oporavi, pridigne glavu, poalje sve iz sobe i ree mi: "Petar Pan, znam sigurno, mene su otrovali zavjernici na kra ljevu dvoru koji ne mogu oprostiti kralju to mi je dao bogat stvo bana Ivania Korvina." Uvjeravao sam ga da su to privianja, ali on mi ree: "Sjeam se, tono se sjeam, Pencinger je uzeo vr, drao ga u ruci, zatim je Bala neto bacio u vr koji je stajao na stolu, ja sam posegnuo za njim i rekao: "Ovo e vino biti slae od onoga mojeg." Ona su dvojica odmah ustala, otili su u dno dvorane i tamo sve vrijeme neto aputali i promatrali me kako e djelovati otrov". - Objeda. Luda objeda. Idem knezu. Nikada ne bih to mo gao uiniti. Nikada ni za kakvu naplatu. Idem knezu - vie ka telan. - Lei u besvijesti, lijenik vas nee pustiti k njemu i ne moete mu nita rei. Ja sam mu govorio, uvjeravao ga a on mi se kune da je vidio vas i veli mi: "Zaklinjem te na svoj grob, mo ra sve to kazati kralju kad umrem." - To je samo crna objeda. Gospodine Petar Pan, kunem vam se na ast i duu, vjerujte mi, nikad to ne bih uinio. Traite kakve god elite dokaze, gospodine Petar Pan. Ne moe to nitko vjerovati, branit e me Bala i svi.

- ekajte, gospodine katelane. Sada o tome moramo ozbi ljno razmisliti. Ako knez umre, to je gotovo ve sigurno, kralj e svisnuti od tuge i planuti osvetom. - Mene ne moe okriviti. ekajte, knez je otrovan onog dana kad je stigao Bala. Jednog su dana Verbeci i Bala savjetovali kralju neka kneza po alje u Hrvatsku. A kad su opet kralja nagovarali neka ga pozove ._!_, .. J

natrag, on pada od otrova. Svako dijete mora posumnjati da su se oni htjeli rijeiti kneza poto sva njegova imanja, u pomanjkanju potomaka, pripadaju kraljevstvu, a kraljevski dravnici ve imaju svoje batinike ko jima ele pribaviti to veliko bogatstvo. - Koa mi se jei od vaih izjava. - Jo nisam gotov. Kralj mora posumnjati najprije u onoga tko je odgovoran za kneza, naime, u onoga koji gospodari i up ravlja kneevim dvorom. - Nisam kriv, ne mogu biti kriv ni ja ni tko drugi. Kakva je to luaka misao napala kneza da bismo ga otrovali? - Kad podanik drave brani istinu i pravicu, onda ga mak nu u tamnicu ili na statiste, a kad je na putu via linost, napoje je otrovom. Danas je otrov lijek koji stalno kuhaju dravni vrai, danas napadaju ljude otrovom kao goste vinom. Upamtite jedno: bili vi krivi ili ne, ako bi vas zadesila nesrea da knez uis tinu umre, ja bih to otvoreno rekao kralju i morao bih jer e kralj u sluaju kneeve smrti najprije baciti sumnju na sve one koji su ovdje u ovom dvoru oko kneza. Naglaava posljednje rijei tako udnim naglaskom da se Pencinger uznemirio i posve povjerljivo primijetio: Posve naravno da e sumnja pasti na one koji su oko nje ga-T- Vaa je srea, gospodine katelane, da je ovdje bio Ba-la. Vjerujte, sumnja bi u prvom redu pala na vas. Vi ste, konano pouzdanik budimske gospode. - Ja njihov pouzdanik? Tko vam to veli? - Tako sam uo jo za vrijeme svog boravka na kraljev skom dvoru u Budimu. Vai e pouzdan ici u Budimu najprije baciti sumnju na vas, samo da sa sebe stresu svaku sjenu kriv nje ako i nisu nita krivi. A u to ne vjerujem. Vai e vas gospo dari u Budimu prvi ostaviti. Taj no zaree duboko u kastelanovu duu. Vie se ne brani tvrdnje da je ovdje pouzdanik, izvritelj dvorske stranke. Potpuno ga obuhvaa vjerojatnost navoda Petra Pana i sada mu je samo do samoobrane ako knez umre. A Petru Panu je jasno da se Pencinger sve ove dane bavio jedinom milju, da e ba njega okriviti zbog kneeva trovanja. I zato mu je razumljiv nemir i strah koji je pokazivao, ispitujui o bolesti mladog kneza. Petar Pan govori uvjerljivo: Svi su ovdje u tekom poloaju, osim mene. Na blijedom Pencingerovu licu ponovo zadre strah koji mu prolazi kroz kosti, dok Petar Pan nastavlja: Svi biste vi pali pod udar kraljeve sumnje. Znate i sami to bi vas moglo zadesiti, ali naroito vas, gospodine, jer ste vi katelan i odgovorni kralju za sve to se dogaa na dvoru njegova neaka. Molim vas ne ljutite se, ali moram vas upozoriti: svi na dvoru utei okrivljuju vas. Krv udari Pencingeru u obraze i gnjev u oi. - Gadovi, kako se samo usuuju u to pomisliti. Da, da, opazio sam da se sasvim drukije vladaju prema meni nego pri

je. Nema vie one poniznosti i pokornosti. - Dobro je da ste to uoili. Ve sam vas htio na to upozo riti. - Gospodine Petar Pan, pitam vas to vi mislite o meni? - to mislim ja? Pitate me neto o emu je teko govoriti. Bili ste uvijek neprijateljski raspoloeni prema meni, stalno ste me ocrnjivali knezu. I sada ete se vi meni osvetiti i optuiti me kod kralja? Nekoliko trenutaka Petar Pan nije rekao nita, ali uporno zuri u oi katelanu Pencingeru kao da ga je htio probosti, smaknuti ili zdrobiti. I ini mu se da je Pencinger problijedio. ini mu se da je taj pogled objava osvete i jasno se razabire kako katelanova unutranjost poprima raspoloenje strave i gubi nadu. Njegov pogled pokazuje Petru Panu da ga smatra svojim krvnikom. - Gospodine barune Pencingeru, vama je oito sasvim jas no da bih sada mogao nad vama izvriti krvavu osvetu zbog va eg neprijateljstva prema meni. Dapae, i progona. U drugim bih prilikama sigurno to uinio. Mi stojimo nad umiruim knezom, svakog asa on moe izdahnuti. U mojim je rukama mnoga sudbina na ovom dvoru, pa tako i vaa. Ali ba zato to stojim duboko oajan nad sreom svojeg kneza, ne kanim vriti nad vama osve tu. Pokuat u da prijeem preko svake osvete. - Petar Pan, vi ste valjan ovjek - klikne Pencinger i pris tupi mu. - Nastojali ste me istisnuti, gospodine Pencingeru, iz kne eva srca. Oito ste se natjecali sa mnom. - Ne bi to bilo mogue, gospodine Petar Pan. On je tako povezan s vama. - Jo vie nego to vi mislite. A sada, kad stojim pred va ma i osjeam da ete vi biti prvi n a kojeg pada sumnja da je moda u ime spletkara na dvoru napojio kneza otrovom, ba zbog toga pozvat u svoju savjest neka prema vama bude prave dna ako se, dakako, uvjerim da niste imali pri tom trovanju ni kakva posla. Kao da se pretvorio u nekog pokajnika, ili pokornog slugu. Pencinger sputa glavu i stade uvjeravati snienim glasom: Kunem vam se i na duu i na svoju ast da nikad ne bih to mogao uiniti. Znam da sam odgovoran za kneza i doista kralj mora najprije posumnjati u mene. I to vie to je Bala bio prisutan. A tko zna nije li on togod uinio na va raun? to mislite o tome? Zamislio se, slegnuo ramenima i uzdahnuo. Tko zna to je njemu bilo u glavi i s kakvom je namjerom doao. Moda je ak i mene prevario. J I umjesto da kneza vodi kralju, on ga jednostavno otru je. Od toga ima dvije koristi: kneeva imanja padaju u krilo dvor ske stranke, a optuba koju e Hrvati podii zbog nedostojne ot mice Gordanina sina i nje same prebaciti sasvim na vas. Sumnja se uvlai u Pencingerovu misao i ini mu se stvar vjerojatnom, pa ipak mu je udno zato mu Bala ne bi to povjerio kad mu povjerava toliko drugih tajna? Dodue, otrovati kneza mnogo je vanije nego sve tajne zajedno. I sam se poinje kolebati bi li vjerovao u sumnje Petra P ana. A on ih jo raspiruje. Zato je Bala tako hitno pobjegao u Budim? Na to pitanje Pencinger ne zna odgovoriti i time je Petru Pa-nu sve jasnija veza izmeu Pencingera i dvorske stranke.

- Ja u vam na to odgovoriti. Pohitao je u Budim. Ako knez umre, vi ete snositi svu odgovornost. I naredio vam je da Dani jela ne pustite kralju. - To ba nije iskljueno - veli katelan, a u dui mu sve vie ulazi sumnja. - Sasvim sigurno, moj gospodine. - Mislio je da e na uzici voditi kralja ako knez umre. Ali ja u u tom sluaju sam otii kralju i rei svoje. Ja, da, ja. - Drim, gospodine Petar Pan, da pri tom neete zaboraviti obeanje koje ste mi dali, naime, da se neete posluiti osvetom to sam vam zavidio na kneevu prijateljstvu. - Vaa je sudbina, gospodine Pencingeru, u mojim rukama, a ja, kad hou, imam i savjesti. Ako ste doista nevini, neu prega> ziti savjest. - Gospodine Petar Pan, kako da vam dokaem svoju nekrivnju. Nemam za to mogunosti. Vi ste poten ovjek. - Jedini poten ovjek na kraljevskom dvoru a zovu me bu dalom, ali ta e budala uiniti svoje. Budite mirni, ne elim vas okriviti zbog osvete. Moda vam se prui prilika da me uvjeri te u svoju nevinost. - To vrue elim - veli katelan. - A sada da vidim to je s knezom. Javit u vam odmah. Ako se pribliava smrt, morali bismo se o mnogo emu dogovo riti. Nekim tekim koracima izlazi dvorski luak iz sobe i zatvori za sobom vrata. Pencinger ostaje sam sa stravom koje mu je puna dua. Uvjeren je da e knez umrijeti, a nita nije vjerojatnije nego da ga kralj pozove na odgovornost. I sad je posve u ruci Petra Pana. Obeava mu da e ga potedjeti, a tko zna, ne moe se pravo pouzdati u tog ovjeka kojemu je as prije rekao da je poten, ne bi li mu se ulaskao. Vazda je katelan smatrao kneeva miljenika opasnim lukavcem. Ima za to i dovoljno dokaza. Sve to je poduzeo posljednjih dana u obranu Gordane i njezina sina, dokazuje da ga Petar Pan u lukavosti natkriljuje. Zato jo kraj svih obeanja nije siguran u njega. A ipak ne nalazi izlaza. Sam poinje sumnjati da je moda Bala otrovao kneza, a u tom sluaju ispunit e se proroanstvo Petra Pana da sumnja padne najprije na njega. Ide gore-dolje pa razmilja to da uini. "To ovako ne mogu ostaviti." Lakrdija ide s maskom oaja na licu. Lako pokuca na vrata kneeve spavaonice. I oglasi se ugovorenom lozinkom lijeniku: S one strane otkljuavaju se vrata, a Petar Pan ulazi. Stupivi u sobu, odmah zasune vrata,, sjedne na postelju svojeg mladog gospodara pa mu stade aptati: -: Uhvatite se vrsto za mene da ne biste zaista pali u bolest. - Zato to govori, Petar Pan? - Jer vam nosim grdnu vijest. Podigao je glavu i vodene oi upiljio u Petra Pana. Knee, ovog asa zamolio me va pouzdanik Sigismund Pencinger... I dvorski luak zastane da jo vie napne kneevu radoznalost. - Tebe zamolio? to? - Ako vi umrete od tog otrovanja, neka se zauzmem za nje ga- Kako? Zato? - uzbueno ubacuje pitanja knez. - Zato da kralj ne okrivi njega. I znajte, kad sam mu obe ao pruio mi je ruku. Debele kneeve usne rastvorile su se kao ralje, a ni rije ne moe nai puta. Samo glupo bulji u Petra Pana.

- Dakle, to velite na to, knee? On se boji da bismo ga mogli osumnjiiti. - Ne bi li taj ovjek mene uistinu otrovao kad bi to trai li moji zavidnici? Uzalud knez eka odgovor svojeg pouzdanika. On samo zuri preda se i uti. Odgovara tek poto ga knez ponovo pita. I ja bih vas, knee, htio neto pitati: otkuda dolazi Pen cinger na tu misao da e kralj osumnjiiti njega? I zato itav dvor ape da je to djelo Pencingera i Balaa? Otvorio je usta kao dijete, namrtio pogled i udno stegnuo lice. Pitanje razgara u njemu sumnju. - uje li, Petar Pan, ti ima pravo. Oni bi me svi mirne due otrovali. - Rekao sam ve jednom: htjeli bi vau batinu i bansku ast, milom ili silom. A recite mi: kakvo je bilo ono pismo kojim vas je kralj pozvao da doete na dvor? Naime, je li bilo pisano onako kako vam kralj obino pie, toplo i oinski njeno? - Ni izdaleka, ba me to kosnulo. Pie mi hladno kao to mi nikad jo nije pisao. Dakle, nagovorili su ga neka vas zove, a tko zna moda su se pobojali da ete vi kralju sve ispripovjedati pa su onda od luili otrovati vas, a vaem kraljevskom ujaku slagati da ste mo da sami posegnuli za otrovom u pijanstvu. Ali sad je svejedno. Vi ste ivi i zdravi, a u Pencingeru dre strah i trepet da e kralj udariti na njega svojom sumnjom i osvetom. To dokazuje da mu savjest nije ista, kako ste to sami pogodili. Ovo toliko uzbuuje kneza da je ustao iz postelje i stao hodati gore-dolje. - Ja sam izruen ovom ovjeku na milost i nemilost. - I onima kojima on slui - naglasi Petar Pan. - Mora te biti na oprezu. Sad smo mi njima odigrali trovanje, a moglo bi se dogoditi da ga odigraju i oni, ali ne bez otrova. Lakrdija osjea da je potpuno otkinuo lakovjernog kneza od Pencingera i njegova utjecaja za sva vremena i jedva moe sakriti radost. - Ti si mi jedini prijatelj, Petar Pan - ape knez i zagrli ga. - Ako bi me ikad Pencinger pokuao predobiti za sebe, zati ti me i sjeti me tog trovanja. Ovo e me uvijek uvati da bilo kome vjerujem. - A sad idem da pogledam nau zarobljenicu. Ona je oajna zbog vae bolesti. Naravno, nisam joj kazao to smo zaigrali. I drago mi je kad je gledam kako je iskreno tuna i silno zabrinu ta za vas. - Uistinu? Eto vidi. Znao sam ja. A mora mi biti zahvalna to sam je oslobodio. Samo reci, hoe li mi onda odati kralje via? - Prisegao bih. Izmuit e je strah za va ivot i odat e kraljevia, a ja u joj priapnuti neka to uini da nitko nita ne sazna, samo vi. Ljepotica se estito smekala, gotovo bih rekao, ve malo ljubi. Mladi knez skoi pa uhvati lakrdijaa za ruku. - Ne ali li se? - Ne ponizujte svoju muku ljepotu i vjerujte mi. Ova va a bolest sasvim ju je priklonila k vama. Rei u vam doslovce kako mi je rekla: "Ako su njega otrovali, onda je znak da ne eli biti njihov sluga. U tom sluaju nastojat e da ga Hrvati privu ku k sebi i sloe se s njim. To e biti moje djelo." Eto, to su njezine rijei. Obradovan, knez ponovo zagrli Petra Pana, radujui se kao dijete. - Bit u ban po njoj. To sam ve davno slutio, otada kad

si me ti naveo da joj izbavim sina. Moj lakrdijau, bit e mi jo miliji. Obasut u te svim astima i blagom zemaljskim. - Samo, sad opet legnite, moram vas opet malo oliiti, sve ste izbrisali. Spustit emo i zastore, a gospodin lijenik neka sto ji nad vama kao da ste ve na umoru. - Zato to? - Sad emo odigrati jo jedan prizor ove komedije da Pen cingera jo vie prestraim. Moram se pobrinuti malo i za svoje lino veselje. Knez se odmah dade u postelju i namazati lice bjelilom, a oko oiju crno i dopusti da spuste crvene zastore. Lijenik se sa-gne nad njim kao da budno pazi na njegovo disanje. Knez zaklopi oi, a Petar Pan otvori vrata i dade zvati Danijela. Mladi, markgrof brzo doe, a Petar Pan se s njim sporazu-mije. Pozvat e prijatelje da pogledaju bolesnika, a on se vraa u sobu gdje je ostavio katelana Pencingera. Sjedio je zabrinut, sputene glave. Trgnuo se, spazivi da Petar Pan dolazi k njemu vrlo brzim koracima. Strah mu udari u srce i proape: - Zaboga, valjda nije? - Lei u nesvijesti. Ali dolazim zbog neeg drugog. - Govorite, gospodine Petar Pan. - Iznenada sam doznao da bi mu se moglo pomoi. - Kako, za ime boje, recite? - Otiao sam poslije vas Gordani da joj saopim to se degaa s knezom. Ona mu je duna zahvalnost pa sam od nje tra io neka sa svojim sinom moli za kneza. Moda se Bog usliati pronju onog djeteta. Pencinger odmahne rukom. - ekajte, ona mi je dala vane upute. Gordani je i te kako stalo za kneev ivot koji joj je spasio sina i odmah je priskoi la u pomo savjetom. Ona veli da u Turopolju ima neki stari ple mi koji se razumije u otrove. Kad god se tko otruje ludim glji vama ili koga ujede otrovnica, ili se dogodi da se otruje kakvom travom, taj starac zna svakog izlijeiti. - Je li vam rekla gdje je taj ovjek? U kojem kraju Turo polja? I kako se zove? - Ne moe se sjetiti njegova imena, a ni mjesta u kojem i vi. Tvrdi da se moe lako nai. Valja samo ispitati u ravnic i Turo polja i u bregovlju pa e nas ljudi uputiti gdje ovjek stanuje. Ona je vidjela toga starca na Griu kamo je bio pozvan kad se netko otrovao. - Poslat u odmah kapetana naih vojnika neka idu u po tragu. - Njima ne vjerujem. Oni e se vratiti s vijeu da starca nema. - Ako mu ja zapovijedim? - Moet.e li se zakleti da kapetan vaih ljudi nije u Balaevoj tajnoj slubi? Da on nije bacio otrov knezu. Pencinger se osjea gurnut u procijep, a Petar Pan se isprsi: - Gospodine, rekli ste malo prije u ovoj dvorani da biste htjeli meni dokazati svoju nekrivnju. Prua vam se prilika. - Recite: kakva? - Pokaite da biste eljeli da knez oivi. - Nemam druge elje. - Onda pohitajte sa mnom u Turopolje i za dva sata ima mo starca i lijek, a moda i spaen kneev ivot. - Idem smjesta i neu se vratiti dok ga ne naem.

- To je i moja odluka. Dakle, neka smjesta osedlaju konje. Vi ete ii jednim krajem, a ja drugim. - A svaki od nas mora uzeti jednog pratioca koji zna hrvat ski jezik da moemo lake ispitivati, samo budimo oprezni da ni tko ne sazna o emu se radi. Svijet bi brzo rairio sumnju da je netko u dvoru otrovao kneza. - Da, to je istina, bolje je drati tajnu. Odmah u dati nalog slugama neka opreme konje. Pencinger pohita u prizemlje, a Petar Pan gotov otri trije mom prema Gordaninoj odaji i ulazi. Na lijepim joj usnama zatitra smijeak zadovoljstva. - Vae mi lice kazuje sve. Uspjeli ste mu stati na vrat. - Hvala mojem velikom uitelju, Pencinger lei preda mnom povaljen u stravi, molei milost. Ta je vijest razbudi i oi joj sijevnue radosno. - I zatraili ste da ide s vama u potragu za udotvornim starcem? - Ve je otrao da opremi konje. Sada u napokon jed nom sam iz dvora da obavijestim vae prijatelje. - Samo nastojte da Pencinger ode drugim krajem, a vi oda berite. Kurilovac. - Ve sam u razgovoru to spomenuo. - Putem, kad izaete iz dvora, recite mu da bi to mogao saznati od crvenog oklopnika. Nee biti zgorega da neto saznate o njemu. - Hou, plemenita gospoo. - A vi se sada urite putem prema dvorcu Jelenka Kuevia i poite ravno onamo. Ali tek kad Pencinger ve odjezdi dru gim smjerom. Ne smijete mu nikad vjerovati. Dakle, jo jednom: ako ne biste nali Jelenka kod kue, potpuno se pouzdajte u nje govu sestru i majku i stavite im na srce da odmah poalju neko ga po njega. Ako se nalazi negdje daleko, ostavite mu poruku i urueni rok za sastanak. A knez vam nikako nee pokvariti igru svojom nestrpljivou ili neumjerenim jelom i pilom? - Danijel e paziti na njega dok se ne vratim, a on smatra kneevu sudbinu svojim opstankom. Obradovao sam kneza da mnogo mislite na njega i obeao mu da ete mu otkriti gdje se na lazi kraljevi. Sada je dvostruko sretan pa e rado odleati ove dane koji su nam jo potrebni. - Napokon e moj glasnik moi izai iz ovog dvora. Dugo je to trebalo. - Ali vi ste, gospoo, nepokolebljivi, izdrljivi i do vrtogla vice diplomatski lukavi. - Hajde, Petar Pan, ne pjevajte ditirambe, nego se urite. Prvi put ide moj glasnik preko opkopa dvora, a dosta sam se na muila za taj uspjeh. Dakle, urite se. - Imam jo vremena dok osedlaju konje. - Onda mi recite jeste li dovoljno smirili Mladenievu nes trpljivost. - Svakog dana idem k njemu i ispripovjedam mu kako su svi izvan sebe zbog kneeva trovanja i kako e ovaj dogaaj vas i njega za koji dan osloboditi. - I vjeruje u to, posve sigurno? - Kako ne bi vjerovao kad mu ja priapnem kako ste zabri nuti za nj, uvijek pitate ima li sve to treba i koliko mu isporu ujete pozdrava. - Ovaj nam, dakle, nee smetati ni s koje strane.

- Miran je i strpljivo eka sretan as kad e se nai s vama sam samcat u Brezovici. - Dakle, sa svih strana smo zatieni. Sad oprezno, ali hra bro naprijed. I ona mu otvori vrata. Petar Pan silazi. Vani ve ekaju konji i pratnja. Pencinger i lakrdija uzjau. Svakome se priblii jedan pratilac iz dvora. Drui od radosti, izlazi Petar Pan s Pencingerom iz dvora. Bilo mu je kao da su ga pustili iz tamnice. I potjeraju konje. Kad su ve bili podaleko od Lukavca, ponu se savjetovati tko ii kojim putem. - Ja u ravnicom - veli Petar Pan, a vi u bregove. Sad mi pada na um. Vi biste, gospodine Pencingeru, mogli otii k vaem savezniku, on sigurno zna gdje se nalazi starac od kojega oe kujemo spas naeg kneza. - Kakvog saveznika? - Crvenog oklopnika. Pripovjedali ste mi d njemu kad smo pratili Batorija. Oito mu ovaj razgovor nije ugodan, ali slegne ramenima: - Ne, ne, prije u to saznati od drugih ljudi. Vi, dakle idete ravno u sela? - Idem ravninom od sela do sela dok neto ne saznam o njemu. A onda u se vratiti u dvor. Vi ete oito uiniti isto tako. Sastat emo se u Lukavcu. Je li vam tako s voljom? - Sasvim se slaem s vama, gospodine Petar Pan. Uinit u kako ste rekli. Pencinger odjae prema sjeveru, a Petar Pan prema jugu. Njegove neto kose oi zamire, jer mu se dua smije. "Crna huljo, zauzlao sam te tvojom lukavou. Sad si moj. I ne sluti da mi te predala tvoja zarobljenica. A sad, lakrdijau, putuj da to prije stigne u dvorac Gordanina znanca" - veli Petar Pan sam sebi. J Jahao je puteljkom to vijuga kroz ikaru. Nee da izlazi na cestu da Pencinger ne bi odmah opazio kamo kree. Gordana mu je tono oznaila kojim smjerom valja ii prema Kurilovcu. Jae polagano i svakog asa ispituje momka kao da ne zna ba ni jedno ime mjesta, ni dvorca, ni plemia. Najprije poe prema Lomnici da odmah ne ide ravno u Kurilovac i tako zavara svojeg pratioca, a najposlije e u Kueviev dvorac. Stojei na pragu opine, sudac je dovrio svoju objavu. Za-tutnji bubanj opinskog bubnjara. Svjetina uti, u prvi as nema rijei. Sve su oi iroko otvorene. U njima jedno jedino pitanje: "Zar je to mogue?" Nijemo stoje ljudi ispunjeni samo tim jednim traenjem istine, samo tim jednim pitanjem koje je naas sve zaustavilo, sve bure, sva ogorenja to bi morala provaliti kao golemi prosvjed. Jedan se glas iz svjetine digne kroz tiinu: - Crveni oklopnik izdajica, zar Jelenko? - Da, on je - vikne drugi glas. - Dokazi su bjelodani. Osveti je rtvovao svoju brau. Lino u svojoj osvet i. Zamrmori bubanj opinskog bubnjara u znak da je sud izrekao svoje. "Svatko ga mora uhvatiti tko ga nae ili sretne i predati sudu svoje opine. Tko to ne uini, smatra se njegovim ortakom." Jelenko je izdajica - vikne opet glas iz ljudstva. Kao da je netko bacio baklju na suhu slamu, plane poar. Nitko vie ne misli. Nitko ne pita. Nitko ne odgovara, plamen zahvaa njihove due.

Grne svjetina ispred opine. Zahvaa je bjesnilo. Sjeanje na nedjelju koju je crveni oklopnik pretvorio u crni dan nevolja i jada uskrsava u njima sve strahote to su ih tada poinili Lu-kavani, voeni crvenim oklopnikom. U muci izmeu vjerovanja i sumnje idu ljudi svojim kuama. Idu kao u vruici od neke strahovite bolesti koja je ula u njih iz usta suca na pragu opine. to dalje idu, to se vie gubi sumnja, to plamnije gori plamen optube nad imenom Jelenka Kuevia. Razgara se pred njima oganj i idu nehotice prema Kuevievu dvorcu to je ograen visokom ogradom od hrastova drva. S onkraj ograde smijei se Jasenkino proljetno cvijee na suncu i iri miris proljea. A nasred vrta die se dvorac s trijemo-vima i lukovima. Dvorac od hrastova drva u kojem su se raali i umirali pradjedovi optuenoga. Od pogleda na taj dvorac razbuktaju se ljudske due. Kao da su jaukali od jada nad nevoljom. Krikove odmazde stapaju u poziv da razore ovo gnijezdo to im je dalo izdajicu. Neka nevidljiva sila zahvatila je svjetinu i bacila je prema dvorcu. Pograbili su putem to im je god dolo do ruku, elei udariti, razbijati, kazniti, unititi. I ve su uz ogradu i udaraju o tvrde hrastove daske. Lomataju njima da razvale ogradu. Bacaju grude zemlje, slomljene tapove, iz zemlje izvaene kolce uz pratnju kletva, pogrda i poklika. Ljudi, ljudi, ne moe to biti da je on izdajica. Ovaj ih poklik razdrai kao da ih izazivlje na jo veu uzbunu. Nekoliko mukaraca opazi kmeta to stoji kraj ograde, rairivi ruke kao da eli ouvati svojim tijelom dvorac od njihove navale. - Kako se usuuje, pasji sine, braniti ga? - Moe li biti izdajica ovjek koji je dobar kmetu kao sam sebi? - Kakav dobar, razbojnik je, razbija. - Dobar je. To znamo svi mi koji smo u njegovu selitu, njegovi kmetovi. Postupa s nama kao sa svojima. - To je samo naoko. Nema dobra u crnoj dui. - Nemojte, ljudi - oglasi se sada drugi glas ovjeka iz ljudstva i die ruke uvis, sklapajui dlanove. - Istinu govori onaj moj domar. Nema boljeg ovjeka od njega. Preao je val odmazde preko njih i gurnuo ih u dubinu. Udarci padaju po njima, udarci namijenjeni njihovu gospodaru. A onda lava opet uhvati svoj prijanji tok i juri na dvorac. Plamen krika die se oko strehe. Sada e je zapaliti, unititi. - Upalite gnijezdo izdajice! - Upalite dvorac! Ti se poklici pretvaraju u oganj jedine elje da vide pred sobom dvorac u plamenu kako se rui u prah i pepeo. Donesite kudjelje i kremen. Brzo da zapalimo neman izo penu od ljudi. Ljudstvo se talasa kao rijeka razmahana vihorom. Na crnom trijemu dvora stoji bijela pojava. Bijela, mlada i nevina kao ljiljan. Na glavi joj vijenac od bijelog jorgovana. Bijela haljina oko snijenog djevojakog tijela prosula se kao snjeni veo oko tanke vile. Ispruila je ruke udno, neobino prema nebesima. Stoji ponosno, raskriljenih ruku, i uti. Jasenka! Rije ide od usta do usta. Neto je uzbudilo svjetinu. Stiala se. Trgnuli su se ljudi pred tom slikom nevinosti. Pred bijelom slikom anela na crnom trijemu. ..JI to sad? Nitko ne zna. Samo stoje, mrmore, dobacuju pitanja i odgovore.

- Jasenka je to. A zar je ona to kriva? - Morala bi znati to joj ini brat. - Otkud muki pripovjedaju enama to im je u misli, u dui, i u inu? Padaju pitanja i odgovori brzinom munje kad se odjednom uzdigne gromki glas mukarca. - Neka Jasenka ostavi dvorac, onda emo ga zapaliti. Svi se glasovi stope u jedan jedini poklik. - Jasenka, ostavi dvorac. - Izii! Ti nisi kriva. Ali djevojka se ne mie kao da se pretvorila u kip od mramora, stoji nepomino. Zjenice joj blistaju u crnim oima kao zvijezde u mraku. Ruke su joj rairene, uhvatila se za stupove, zanijee glavom otro, ponosno, postojano. - Ne. - Sii dolje, makni se iz dvorca jer e planuti. - Jesi li ula, Jasenka? Ona mahne glavom. Svjetina naperi ui, hoe da uje njezin glas. Djevojka se uspne i nagne naprijed da oni bolje uju i ree glasom punim dost ojanstva: Ostajem u tom dvorcu do posljednjeg daha, makar ga vi zapalili. A oni gromko viu: - Dvorac koji nam je dao izdajicu mora izgorjeti. - Kad, ste, ljudi, vidjeli obraz izdajice? Gdje ste ga vidjeli? - uli smo dokaze onih koji znaju. - Kad ste ga zatekli? Kad su ga oni vidjeli, licem u lice? Ili uli njegovo priznanje? - Ne treba priznanja i nikad nee priznati da je vodio Lukavane na nas i oteo Draenia. Dao se u sramotnu slubu na im nasilnicama. - Ne bojite se, ljudi, optuiti ovjeka, a d a ga niste vidjeli na djelu, da niste rukom dotakli njegove zloe, da ga niste sas luali? - Neka doe. Neka se pokae. Neka ree. - Jeste li poludjeli, tko to od vas pregovara s djevojicom? - Gle, odjenula se u bjelinu kao da ide na prvu priest. - Da nas obmane, pobudi samilost. - Lukava je. - Dosta je toga. Ako ne sie, upalit emo dvorac i ti e izgorjeti. - Znamo da nisi kriva, podjeljujemo ti milost da sie. - Ne primam niije milosti. Znam da moj brat nije kriv i idem u smrt. Zapalite dvorac, brao! I ne mie se. Ostaje hladna, prkosna, ponosna, na trijemu u bjelini. Iza nje se pojavi arko i stade je moliti planim glasom: - U ime vaeg brata zaklinjem vas ostavite dvorac. Eno, ve pale kudjelju. Siite sa mnom, odvest u vas, odvest u vas odav de. - Ostajem i ne silazim i ne pokoravam se i umirem prije nego to u se pokoriti ludilu onih nesretnika. Kruto zvui njezin glas, a dua joj dre to se mora rastati sa ivotom. Cvili Jasenkina dua kao dijete to moli oprotaj, cvili joj mladost to ezne za ivotom. Ali ponos ne slua. Ponos ne zna za milost. On hoe da umre, uprkos svima, za kaznu svima koji su je tako ljuto razoarali. - Jo jednom te pozivamo, Jasenka, da sie. - Ne, i ne. - Jeste li uli sestru izdajice kako se razmee u gizdavo sti? Zapalite dvorac.

Skamenjena stoji Jasenka kao bijeli dah proljetnog jutra i eka. Volja joj je gvoe, ponos ocijel. S onkraj ograde pale kudjelju. Dim sune uvis. Niz cestu jurnue jahai. Gusta praina zamota ih kao sumrak bijeli dan. I valja se oblak prema dvorcu, a dim pospe itavo ljudstvo. U kraj ljudi, jeste li sili s uma? Svjetina se nastoji sklonuti od jahaa to su se bacili meu njih. - Nije kriva Jasenka, nije kriv dvorac. - Maknite se. - Dajte nam izdajicu da ga kaznimo. - To je naa briga i naa dunost. Dim se malo prorijedio i svjetina razabire na konjima Velis-lava Arbanasia, Smiljana Pogledia i Cvjetka imunia s nekoliko njihovih drugova. - Ljudi, vratite se kuama. Ne dirajte ovaj dvorac. - Zar ete vi braniti izdajicu? - uzvikne nekoliko ojaenih glasova. Tog asa digoe sva trojica ruke uvis, a sam Velislav vikne: Zakleli smo se na ast i na duu. Odsad nemamo drugog cilja nego da uhvatimo izdajicu i kaznimo ga. Je li vam to dovo ljno? Primamo vau rije i zakletvu. A sad, ljudi, hajdemo kui. Jo uvijek svjetina stoji. N moe se odmah uivjeti u novu situaciju. Ne moe se oteti onom osjeaju to ju je vukao ovamo da nae zadovoljstva osveti. Teko je vraati se u dom, a da nije zadovoljila poriv prosvjeda koji trai odmazdu. A Pogledi i imuni odreuju svojim drugovima da uvaju dvorac i paze dok i posljednji ovjek ne ostavi cestu i itav kraj oko dvorca. Na crnom trijemu nema vie Jasenke. im je spazila plemie i ula njihovu obranu, smjesta se povukla u sobu. Sjedi tamo kao u snu sva ukoena. Jo u njoj trepti svaka ilica. Gleda preda se, a svijest joj luta po tami u kojoj se ukazuje slika gorueg dvorca. Plameni jezici vitlaju pred njom. Bivaju sve vei. A svjetlost joj zasljepljuje vid. Jo bi dugo tako sjedila, ali je iz misli trgne tropot u sobi. Ogleda se i spazi kako je arko otvorio krinju, uzima iz nje smotanu kudjelju i sprema je u njedra. Sve je to jasan znak da kani neto zapaliti. to i gdje? Hoe da ga pita, ali se arko iulja iz sobe. To je ponuka da ga slijedi. I poe za njim. Silazio je niza stepenice, a onda hitrim koracima proao pored ograde. Ona silazi za njim. Momak je poao prema staji. Skrivajui se, ide ona za njim s one strane staje. Tu je arko , urei se izaao. Oito se nekud urio, a njoj nije rekao ni rijei. Odlazi iz dvorca i ne javlja joj kamo ide i zato. To nije njegov obiaj. Tu se neto krije. Ne moe on otii, a da se ne javi svojoj gospodarici. Mogao se oprostiti kad je sjedila u sobi gdje je uzimao kudjelju. To je ispuni sumnjama i, ne brinui se, ide za njim. Pred T jom je gusto ikarje, a dolje stabla, grmlje, opet stabla. Svuda na zaklonita. to vie promatra pred sobom arka, to joj je jasnije da se skriva i nekamo ulja. Ima neku naroitu nakanu. Ne, ne moe ga pustiti, a da ne ide za njim. Mora vidjeti i znati to on radi i kamo kree. I tako ide za njim, slijedi ga kroz grmlje, kroz umu, pazei da ne izgubi njegov trag. Sada je siao na kolni put, ogledava se na sve strane, onda se zaustavi. Uz jedan hrast opazi Jasenka svezanog konja. I klikne sva zapanjena: "To je na sivac!" Momak pazi na njega. arko e nekamo odjahati! Ne moe dopustiti da ide i da joj nita ne kazuje. I potri za njim. Tri i vie... arko, arko! Spazio ju je, a ona mu domahuje rukom neka eka.

Mladi neko vrijeme stoji nepomian. Sada ne moe bjeati. No, ime e mladu gospodaricu obmanuti? Kakvom e izlikom pokriti razloge zbog kojih odlazi na Dubovac da zapali baklju i podigne dim kako mu je naloio Jelenko. Smilja neku priu, stojei onkraj ceste. A Jasenka tri, ne pazei da joj haljina zapinje i razdire se o grmlje. Napokon je stigla k njemu. arko se uspne gore. - Kamo si se to uljao? - Gospodarice, nisam s uljao, nego sam htio dolje u nae selite da zovnem kmete na okup. Ona isprui i dohvati njegov haljetak: Zato ti je trebala ova kudjelja? Da zapalim baklje i pozovem kmetove. Ona pogleda arka otro i strogo: - Lae, nekamo si drugamo kanio. Hoe li da posum njam u tvoju vjernost? - elim pozvati kmetove da dou u dvorac i da vas brane. Dobro, idem i ja s tobom. Hou da sama s njima govorim. Ta ga odluka teko uznemiri. Htio bi se pouriti da Jelenku dade ugovoreni znak, ali kako da se oslobodi njene prisutnosti. Gospodarice, imamo samo jednog konja, a meni se uri da opet ne zakipi ona luda svjetina. Bit e bolje da uzmete momka neka vas prati natrag. Do veeri ja u dovesti kmete. uli ste. Oni su jedini pristali u obranu naega gospodara, ali su bili samo dvojica. Sazvat u sve. Taj razlog inio joj se dovoljan da mu vjeruje, pa ipak neto kopka u glavi. Zato joj nije to sve rekao tamo u dvorcu, ve se stao uljati iz sobe i otiao bez rijei? I zato ga sivac eka ovdje ako je htio u selo? Momak koji uva konja odjednom povie: umom dolazi jaha neki strani plemi. Jaha je ve blizu. Ve ih je uoio i ini se ba zato potjera konja jo blie. U nekoliko je skokova stao pred njima i digao klobuk u znak pozdrava. Oito je stranac koji ne zna puta. Odjeven je plemiki, a prati ga samo jedan momak. To jedino pobuuje sumnju. Jasenka promatra ovjeka sa udnim duguljastim licem, iljastom bradicom i tamnim kosim oima to je gledaju zaueno. - Primite moj pozdrav, nepoznata lijepa gospoice - veli on. - Zaustavio sam se da neto pitam ako ste vjeti latinsko me? - Vjeta nisam - odgovori ona - ali vas razumijem. - Vrlo se lijepo moemo sporazumijevati. Traim ovdje mje sto Kurilovec. - Valja ii ovuda ravno ili poprenim putem. - Hvala, gospoice. Idem najkraim smjerom. Kau da tamo ima neki starac koji umije lijeiti, a njega vrlo dobro poznaje plemi Jelenko Kuevi. arko i njegov momak uli su samo ime, trgnuli se i pribliili konjaniku. - Poznajete ga? - zapita Jasenka i srce joj zdre. - Samo sam uo o njemu. elim k njemu. - Nema ga u dvorcu ve dugo. - Onda e sigurno biti njegova majka i sestra - tako su mi rekli. Te rijei iznenade Jasenku. Sve joj se ini da bi taj mogao biti poslanik njenog brata. I makar mu lice izgleda neto neprijatno i podrugljivo, ipak ne moe da mu se zataji, jer ju je zahvatila neka nada da je poslan od brata. Ja sam njegova sestra - veli ona. - Onda bi to bio udan sluaj to vas nalazim ovdje u toj

pustoi, na cesti s dvojicom momaka. - Neki me dogaaj prisilio da se udaljim od dvorca. - Gospoice, taj ovjek govori o naem gospodaru. Pazite kakve ete rijei s njim izmijeniti - opominje je arko. - Ne boj se, znam to radim. I pozorno pogleda neznanca koji je siao s konja, jo jednom se duboko poklonio, rekavi poluglasno: - Moram vjerovati vaim rijeima, gospo ice, jer ovakvo lice mogla je priroda darovati samo istinskoj dui. Ono to vam imam rei, poruka je jedne nesretnice koja ami zarobljena. - Moda u Lukavcu? Sad tek vidim: pokriva vaeg konja nosi grb Lukavca. Vi ste moda poslanik? - Plemenite gospoe Gordane. - Dakle, uistinu je zarobljena? Nije istina da je vepar ranio njenog sina? - Ne, gospoice, ona je tamo domamljena, a osloboditi je moe samo va brat. Sklopila je ruke na grudima i potresla se. - Kad su ga svi ostavili, ona ga je uzela u obranu. Sada ne znam gdje se nalazi. Zaplakala bih zbog toga. - I ja bih vam pomogao, lijepa gospoice, jer sam se nadao donijeti zatoenoj gospoi bar nekakav glas nade. Ona mi je sa ma kazala: ako ga ne naem sluajno kod kue, isporuite mu vi kad se vrati. Doao bih opet sutra da s njim govorim. - Ve davno nije u ovom kraju. I ne znam kamo je otpu tovao. - Plemenita gospoa Gordana pouzdala se u njega. Jasenkine oi ispune se suzama. Ne moe ih suzdrati, a Petar Pan osjea da je neki sakriveni teki uzrok izmamio ljepotici pla. I povjerljivim glasom joj ape: Molim vas, recite mi iskreno: zar vam se brat dugo ne kani vratiti? Ne tratimo vrijeme. Imamo samo nekoliko dana vre mena da spasimo Gordanu i njenog sina. Ve su ga jednom tukli biem. Ako se to jo jednom dogodi, bit e velike nesree. Stoga ga majka eli spasiti ispod krova Lukavca, a zato trebam smionog i potenog momka. Njegove rijei zadiru joj no u srce. Gordana se pouzdaje u njegovu smionost i potenje, a nad njim lebdi crna avet izdajstva, pakleni zloin crvenog oklopnika. I onda jeca, pokrivi lice rukama. - to sam, zaboga uinio? Zar moje rijei uzrokuju alost lijepoj gospoici? Razjasnite mi, molim, u ime brezovike gospo darice. to vam je palo na srce? - Na mojeg brata, u kojeg se ona pouzdaje, pala je otpuba izdajstva. Sagnuo se sasvim k njoj i zapita apui: Kakvog izdajstva, gospoice? Moda ono kad su kneza htjeli zarobiti? Ona samo kimne, stenjui pod teretom svoje boli. - Boe moj, crveni oklopnik? - Kau da je on. Ja to neu da vjerujem. Petar Pan ubaci nekoliko pitanja, a ona mu odgovara. Zaas mu bude sve jasno. Strano e to djelovati na gospou Gordanu, ali razjasnit u joj sve to ste mi rekli. Prema tome, va bi brat imao biti sa veznik baruna Pencingera koji je predstavnik dvorske stranke? To je trgne i plamenim glasom usklikne. - Ne, to ne moe biti. Ljubav bi mu mogla pomutiti pamet da se osveti Draeniu, da ga uhvati i preda neprijatelju, ali da bude saveznik naih ljutih neprijatelja? Ne, gospodine. Recite Gordani da to ne moe biti, ne moe.

- Ne poznajem vaeg brata i ne mogu suditi. Jedino znam: crvenog oklopnika vidio sam u Lukavcu kad je dolazio onoj bra datoj liji na razgovor. Tada je doao Pencingeru predloiti neku naroitu osnovu. - Kad je to bilo? - Prije etiri dana. Drhtanje joj zahvati itavo tijelo od strahovite misli koja joj sijevnu mozgom. "Zar osnova da ugrabi Draenia?" I blijede joj lica i zima joj prelazi tijelom. Sve je tu kao na dlanu. Optuba izdajstva sve je vjerojatnija. I njoj se ini da vie nita na svijetu ne bi moglo skinuti s njega tu krivnju. Bez nade je njezino sestrinje srce, ipak krikne u obranu te goleme nevolje: - Ja to ne smijem vjerovati, jer bih se morala sunovratiti s obale Save. - Ja sam pridonio vaem jadu nove dokaze. Ali bolje je da znate sve. Strahota vas bije, ali i gospoa Gordana osjetit e uda rac. Pouzdala se da e joj va brat pomoi da oslobodi sina. Eto, doao sam uzalud. - Tko ste vi, gospodine, da se tako brinete za Gordanu? pita ona u nekoj elji da ostane u vezi s tim ovjekom koji je na svoje oi vidio u Lukavcu crvenog oklopnika. - Kraljevski sam dvorski lakrdija, a sada uzajmljen mla dom knezu. Pomaem joj koliko mogu iz puke osvete onima koji su neko izbievali moj itav ivot. I nemam d rugog cilja nego pomagati bievanima. Ve tri tjedna to se borimo protiv avla Pencingera i tek smo sada izvojtili ovaj as da mu mogu izai iz dvora sam, a ostaviti mirne due Gordanu i njenog sina u Lukav cu. Katastrofa je to, gospoice lijepa, to nis am naao vaeg brata i njegovu pomo. 2arko ih promatra. Ne razumije latinski, ali vidi Jasenkine suze pa se osmjeli zapitati: Gospoice, ovaj gospodin spominje ime mojeg gospodara i Gordane brezovike, a vi ste u suzama. Kaite mi to taj gospo din zbori, moda vam ja mogu pomoi. Izrekavi ovu posljednju rije, zarumeni se dovrh ela, smete i uuti. ini mu se da je odao neto od povjerene mu tajne. Jasenka ne opaa njegovu zabunu. Ali je prozrijeva Petar Pan svojim prodirljivim pogledom. I smjesta upo zori djevojku: - Taj se mladi udno smeo. to vam je rekao? - Neka mu kaem to ste mi govorili o mojem bratu i Gordani, jer moda bi on mogao pomoi. - Gledajte ga, smeten je do dna due. I mojeg se pogleda strai. Pazite, gospoice, ovaj momak zna mo da mnogo vie o vaem bratu. Prestraio se vlastite ponude i sada blijedi pod sna gom mojeg pogleda. Uhvatite ga vrsto, zapovijedajte neka govo ri. Ne putajte ga. Ja u ostati s vama dok on ne kae istinu. Momak osjea da govori o njemu. Smatra se raskrinkanim i sve se vie razotkriva. Tek sada pone ga Jasenka oto i sumnjiavo promatrati. Od tog mu bude tijesno u dui i crvenilo njegova lica pretvara se u bljedilo. Ovaj vam momak nije iskren, gospoice, nije vjeran. - 0 vjernosti ne sumnjam, ali neiskren je. Zna on i zato. Tada se okrene k njemu i otro, strogo zapita: - Sve to si mi prije rekao la je. Nisi htio u selo po kmete. - Jesam i dovest u ih. Onda prije toga ide drugamo, znam kamo. Ovaj gospodin mi je rekao. Pogledao je Petra Pana i vrsto ga promotrio: - Kako bi on mogao znati moje putove? - Zna gdje se nalazi moj brat.

- Nitko to ne zna ni ja. - Zakuni se, arko. - Mogu se zakleti, ne znam gdje je. - Zakuni se da sada ne ide s njime na sastanak. Ne da odgovor i bulji u nju prestraen i promrsi: - Ne uputajte se u razgovor s ovim Lukavaninom, tko zna to snuje. - Poslanik je brezovike gospodarice i trai naeg gospoda ra. - Zato? Pitajte ga. Saopila mu je. On slua, razmilja i uti. - Rekao si da bi mu mogao pomoi. Nisi se mogao zakleti da se nee sastati s gospodarom, arko, priznaj sve. - Gospoice, poloio sam zakletvu i umrijet u prije nego odati gospodara. Dobro. Ide mu javiti to se dogodilo? On uti i obori glavu. Tvoju utnju razumijem. Neu te vie ispitivati. Idi kud hoe, ali reci bratu: umirem od jada i muke. Majku sam osobodila i ostat e barem tjedan dana u Zagrebu. A gospodarica od Brezovice poslala je pouzdanika dvorskog lakrdijaa i trai Jelen-kovu pomo. Ispripovijedala mu je sve to je ula od Petra Pana. arko samo slua, ne veli nita. - Dakle, to vam je kazao momak? - oglasi se sada Petar Pan. - Nita vano. Dunost mu nalae da uti, a htio bi pomoi pa ste morali opaziti njegovu borbu. Sigurna sam: moj e brat uskoro doznati to trai plemenita gospodarica Gordana od nje ga. - Vrijeme ide odvie brzo, a nama preostaje samo pet do est dana vremena. U to se arko moleivim glasom priblii Jasenki: - Gospodarice, dopustite mi da odem. to bre odem, to u se prije vratiti k vama. - Idi i donesi mi barem kakvu utjehu. - Ovaj momak neka ostane da vas otprati kui - veli na odlasku i, bacivi se na sedlo, pojase cestom prema turopoljskom bregovlju. A dvorski lakrdija gleda za njim. Silno mu se uri, sve u njemu dre. Ima neku vanu misiju. - Vi ipak razumijete hrvatski? - Ni rijei, ali izraaj duhovnih kretanja itljiv je svakome tko ima prodirljivo oko. A sada, gospoice, to da radim? Smi- jem li se nadati odgovoru od vaeg brata? - Jo ne znam nita o njemu. Ipak, stigne li mi kakav glas, gdje bih vas mogla nai? - Doi su sutra opet u isto doba na ovo mjesto. - Dobro. A sada idem kui. - Dopustite da vam ponudim svojeg konja. - Hvala, idem pjeke, nije daleko. - Vidim i lukavaki konj vam je omraen, makar on nije kriv ako mu je gospodar zao, naime, nisam ja njegov gospodar, ve jedna sasvim druga ivotinja. Ipak mi dopustite da vas pra tim kroz ovu umu. Povui u se odmah im vi zaelite. Tek sada opazi Jasenka koliko se udaljila od Kurilovca i prihvati ponudu, obuzeta osjeajem nevoljkosti u toj pustoi. Petar Pan ogleda se za svojim pratiocem. Ali njemu nigdje traga. Moj momak se izgubio. Slijedit e me, nije tako daleko -

i on ide uz Jasenku, dok njen drugi momak vodi njegova konja. Putem ga ispituje o crvenom oklopniku, ali joj on ne moe rei nita vie nego to je svojedobno uo od Pencingera. - Ako se sastaje s njim u lugarskom dvorcu u umi - ispi tuje ona - znai da on tamo trajno obitava? - Jest tamo. Lukavaki katelan odjahao je i sada k njemu. I prije su se tamo sastajali. Valjda nije uvijek boravio u onom dvorcu? Ili jest? Onda ne moe biti iz Turopolja, jer bi zacijelo konaio u svojem domu, je li tako? Katelan je pripovijedao knezu da taj crveni oklopnik do lazi u umu i tamo se tajno sastaju da nitko u Turopolju ne bi zamijetio. To je nov udarac njenom srcu. Jelenko je zalazio u lukava-ke ume u crnom ogrtau koji je pokrivao njegovu odoru. To je saznala od arka. to dalje pripovijeda Petar Pan, to je srce vie stee. - to veli gospodarica Brezovice o njemu? - Ne zna mu imena, ali nikako ne vjeruje da se pod oklo pom skriva bilo koji va zemljak. Ona misli da Pencinger hoe ti me baciti razdor u redove vaih plemia. - To e biti! - usklikne ona, uhvativi se za tu mogunst kao utopljenik za vrstu vrbu. I vrsto se dri, potpuno uvjerena da e je ta grana prebaciti na vrsto tlo. - Umna je Gordana. Najumnija ena od svih. Bila je na dvo ru, zna im zloe i namjere. Pod onim vizirom krije se kakav Pencingerov pouzdanik. Da, da, tako je rekla plemenita gospoa ? - Uvijek me uvjeravala o tome. - Jer ona zna, ona ih poznaje. I Draenia je oteo Pencinger preko svojeg pouzdanika koji nosi crveni oklop. On ga je oteo, samo on, ali zato? Tu se njena nada opet nasukala i glas zadrhtao. Petar Pan osjeti topli oinski osjeaj prema krasnoj mladoj djevojci i stade je ispitivati o kakvoj to govori otmici. Spremno mu razlae kako je Draeni otet, oekujui da e je to osloboditi nove muke. im je zavrila opisivanje otmice, upita: Zato bi Pencinger otimao upanova vjerenika? - Velite da je taj plemeniti Berislavi brat vaeg bana? Onda nije teko zamisliti zato bi otimao njegova budueg zeta. Tu ima raznih mo tiva. Moda je odluio upokoriti ili zeja ili upana, a moda i pri siliti ga na kakve velike protuusluge. Moda ga kani ucjeniti? e kajte - i on klikne gotovo i udari se estoko po elu. Zaustavila se i pogledala ga. Njene crne oi upile su se u njegove zjenice. Sva je drhtala, osjeajui da mu je neto vano palo na um. I on se zaustavio i veselo joj stao govoriti: - Sad mi biva sve jasno. Kad je crveni oklopnik bio na dvo ru, djeak Damir uo je kako mu Pencinger govori "ako vam ova dosjetka uspije, svi e oni pasti na milost i nemilost vladi". Vi dite, tu bi mogla biti veza. Crvni oklopnik oito je predloio P encingeru otmicu budueg zeta Berislavia da tako upokori upana koji je voa turopoljskih plemia. - Gospodine, to je sigurno tako. Pencinger otimlje Turopoljem plemike povelje. Hoe ih unititi kako bi svi kmetovali. - Onda ne moe biti sumnje. Oteli su upanu zeta da ga uci jene, bilo za povelju, bilo za kakav drugi vaan plijen na koji su bacili oko. Jest, gospoice, to se slae. - Sretna sam to sam se s vama srela. Sad mi je lake, mno go lake - i od ganua zadre joj u grlu suza.

- Ima jo jedna okolnost koju sam prije drukije tumaio. - Koja? - klikne ona i opet se zaustavi. - Gospoa Gordana oslovila je tog oklopnika ali on se nije ogledao na nju. Smatrao sam to dokazom da je vrlo dobro poz naje jer stranac bi stao zapanjen nad njenom ljepotom. A on se bojao govoriti s Gordanom da ga ne prepozna po glasu. Sad mi se ini stvar drukije: oklopnik nije razumio to mu Gordana govori jer nije va zemljak i nije stao pred njenom ljepotom jer ju je ve oito mnogo puta uo i vidio na dvoru. Tko zna koga je kate lan odjenuo u taj oklop i zato ga nastanio u umskom dvorcu. Jasenka se zamislila. U prvi as gotovo je zaboravila na oklop to ga je nala u bratovoj krinji. Sada joj sine pred oi slika crvenog oklopa u staji njenog dvorca i tuga joj pada na lice kao magla na bijeli dan. Ali o tome nee spominjati. Slua dvorskog lakrdijaa. Valjda ne zbija ale sa slabanom djevojkom koja od jada i nevolje ve sasvim smuena i zaboravlja da je vidjela crveni oklop u krinji svojeg brata. To je ipak jedina zapreka da joj nada zaplovi duom. - Opet ste snudeni - opazi Petar Pan. - Jer se ne usuujem vjerovati u sve ovo emu sam se as prije veselila, tota mi se zadijeva u ono to bih htjela vjerova ti. - Samo odvano vjerujte. Vie puta su spletke tako udno spletene. - Da, nikad se ne zna to je u mraku noi. - Dan e sve osvijetliti. Samo se pouzdajte. Ve odavno nije ula tako.dobrih toplih rijei. I bude joj drago to je srela tog ovjeka i osjeti prema njemu zahvalnost. Sve u priopiti Gordani - veli joj on - i kad se opet sre tnemo, kazat u vam njezino mnjenje. Onda su opet govorili o Gordaninoj sudbini. Prolazili su poprenim putem, izmeu grmlja i drvea, pa onda sili na cestu. Sada emo stii na cestu - veli ona. - Ve sam posve bli zu svojeg dvorca. Eno, vidite, tamo je, a vi se vratite. Ne elim da me tko vidi zajedno s Lukavaninom. . - Sasvim se slaem, samo u jo ostati na cesti i gledati za vama dok se ne uvjerim da ste sretno prispjeli. Sakrit u se za grmlje kraj ceste. Oprostili su se, Petar Pan gleda za njenom djevojakom pojavom u bjelini to se gubi meu zelenilom kao bijeli mali obla-i. Ogledava se za svojim pratiocem, zove ga uzalud. Nigdje mu traga. Ali nema kad misliti o njemu. Onda povede svojeg konja na cestu. Nasuprot opazi konjanika kako polagano dolazi putem koji vodi u Lukavac. To mu se uini sumnjivo. Zar je Pencinger slao nekoga za njim? Odlui priekati da vidi tko je. Ostao je, stojei uz konja, kao da vee neto na sedlu. Konjanik se pribliavao Petru Panu. Ovaj opazi da ga ne poznaje. Odijelo pokazuje sveeniki stale, ali lice je mlado. Kad je dojahao u blizinu, Petar Pan pozdravi i upita: - Gospodine, ini mi se da dolazite iz Lukavca? - Namjeravao sam poi u dvorac. - Zato ste promijenili namjeru? Pitam zato to sam i ja iz dvorca. - Nisam promijenio namjeru, ali me nisu primili. - Sudei po odijelu, sveenik ste? - U Lukavcu ne iskazuju duno potovanje mojem zvanju. - A ipak bi vas tamo trebali. - Zato gospodine? - Netko je teko bolestan, uostalom, kad biste mi rekli to vas nosi u kneevski dvor, mogao bih vas povesti onamo.

- Vi ste ovdje stranac? - Neto vie od slubenika, a neto manje od gospodara, a sve ovisi o dobroinstvu mojih dosjetki. - Lakrdija kneevskog dvora? - Njegovo velianstvo dvorski luak koji ui pameti umnike na dvoru. Sad, dakle, znate da vas mogu povesti u dvorac ako mi iskaete kome idete i zbog ega? - Nosim pismo kralju Vladislavu od rimske stolice, a kako je knez Brandenburg kraljev neak, mislio sam da u ovdje nai konak da se odmorim. - Onda okrenite konja. Evo i mene pa emo zajedno natrag, ako dopustite. - Vrlo rado, gospodine. Umoran sam od puta, a ne vjerujem da me knez ne bi primio. Ipak me straa nije htjela pustiti. Jahali su natrag. Petar Pan namjerno poe duim putem, uvjeravajui ga da je krai. Krenue prorijeenom umicom. Dvorski lakrdija nastoji to vie doznati o mladom sveeniku. - Vi ste ovdje stranac? - Da, gospodine. - Poznajete kneza? - Jo dok sam bio pa na dvoru. - Onda ste poznali sve hrvatske dvorane? Sigurno i ljepo ticu Gordanu? Obojica su se pogledali prodirljivo. Ovaj ih pogled udno priblii. - Divna ena - ree Petar Pan - samo da odui razgo vor. - Umna. Znam je, bio sam i njen posrednik u ljubavi - od govara mladi sveenik. - Onda ste joj iskreno odani? - Kako joj ne bih bio odan. Sve dublje se uputaju u razgovor. Petar Pan odlui da ga uvede u Lukavac i da upita Gordanu moe li se pouzdati u ovog ovjeka ili ne. Stigli su pred dvorac. Petar Pan povie preko vodenih opkopa straaru na kul i: Sputaj most! Neko vrijeme eka odgovor. Straar se neto vrpolji i tek onda vikne: - Zapovijed glasi da ne smijem nikoga pustiti u dvorac. - to ti je? Zar ne vidi tko sam? Dvorski lakrdija, najva nija osoba u tom dvorcu. - Ni vas ne smijem pustiti. - Tko ti je dao tu zapovijed? - Katelan, gospodin barun Pencinger. - Lae! Naredio mi je da se urim u dvorac. Straar brzo upada: - Rekao je: Petra Pana ne smije pustiti niti ikoga drugog. - I rekao je da u nekog dovesti sa sobom i mora nas pus titi. - Obratno, kazao mi je ako nekoga dovedete sobom, ni jedan ne smije preko opkopa. Odgovor zapanji dvorskog luaka. to to znai? Izaao je iz dvorca zajedno s katelanom. Dogovorili su se da e se sastati u dvorcu, a ovaj ga ne pusti unii? Onda pita strau: - Zar je gospodin katelan ve stigao natrag? - Ne, nije stigao. - Zapovijed da ne pusti nikoga u dvor vrijedila je prije ne koliko dana, danas vie ne.

- Ne, gospodine Petar Pan, prije nego to je danas gospodin Pencinger izaao, priapnuo mi je tiho da nikoga ne pustim u dvo rac dok on ne doe, naroito ne vas i vaeg pratioca. Petar Pan za sebe grdno prokune talijanskim jezikom i poluglasno promrmlja: "ekaj, huljo katelanska, platit e mi zbog ove prevare." Stjepko je uo ovu primjedbu i razumio. U djetinjstvu je nauio talijanski od dvorana Beatrice Aragonske, a kasnije u Rimu. Ali se uinio kao da nita ne razumije i pozorno oslukuje kletve Petra Pana i njegovo mrmljanje. Bistro oko i prodirljiv pogled razotkriva mu situaciju. Jasno mu je: izmeu katelana i njega postoji nepovjerenje i neprijateljstvo. Prema tome, taj dvorski laM krdija mogao bi biti sasvim pouzdana linost. Mogao bi od njega doznati neto vie o Gordani. Ali Stjepko ide oprezno i pita: Po onom to straar veli, in i se, gospodine, da vam gospo din barun Pencinger nije ba osobito sklon? - Izmeu nas je stalni dvoboj. Petar Pan ga stade promatrati. - Vi ste Hrvat? - Jesam - veli on. To je ve jedan dokaz da bih smio biti s vama povjerljiv. Dakle, ako ste uistinu Hrvat, rekao bih vam sve iskreno o emu se radi. Gospodine, zadajem vam rije: ako niste neprijatelj mojeg roda i brezovike gospodarice, odmah emo se sporazumjeti. Vjerujem vam, gospodine, ali vi niste sve do sada vjerovali meni i ne znam ime bih mogao stei vae povjerenje? I ja elim stei vae povjerenje i pitam vas: jeste li ikad od Gordane uli da je spomenula nekog paa na dvoru kralja Matije? Zvao se Stjepko, prezime nisam upamtio, teko je meni upamtiti vaa hrvatska imena. Gospodine, taj sam ja. Petar Pan privede konja sasvim blizu k Stjepku: - Vi ste doli da ujete i vidite Gordanu? - Da, gospodine, zato sam doao. - Nosite joj valjda kakve vijesti i moda biste je htjeli spa siti? - Da, gospodine. I prue jedan drugome ruku. Tog asa p adoe svi mostovi nepovjerenja. Na to e Petar Pan svojem novom savezniku: - Pencinger me ne puta u dvorac. Lupe zna da ga imam u svojim rukama, pa ipak me prevario. Dogovorili smo se da emo se sastati u dvorcu. - Vi ga imate u rukama? - Razjasnit u vam kasnije. Sad moete zamisliti to sve on moe poiniti i to je sve kanio s Gordanom kad me vara i sad, a mogu ga unititi. Sto bi on uinio s njom da je njegova vlast neo graniena! - A kako ste tu vlast ograniili? ime? - Ne ja, nego Gordana sama svojim velikim umnim sposob nostima. - Ve znam: diplomacijom. U tom je ona pravi umjetnik. Sam Baka je govorio da je teta to nije muko. Mogla bi voditi itavu Hrvatsku. - Da, to sam i ja ve mnogo puta u sebi rekao. Ona je zarob ljena, pa ipak iz svog zarobljenitva vlada situacijom, samo svo jom diplomacijom.

- Njezin je poloaj simbolian. Zarobljena je kao i naa do movina, a jo se u tom ropstvu vrsto dri i neprijatelju zadaje brige i muke, neprijatelju koji ima silu, oruje i plaenike! - Ako je ona simbol vae domovine, onda vau domovinu ni kad ni jedan silnik nee moi podjarmiti niti ikada bilo kakva vlast upokoriti. - Dobro ste uoili, gospodine. Upokoriti nas ne moe nitko. Tko se tome nada, uzalud trati i troi svoje snage. Za nas Hrvate ima samo dvoje: ili pobijediti, ili izginuti u kakvoj pobuni do po sljednjeg ovjeka. Biti upokoren je sramota, a predati se bijedno je i nisko, nedostojno ovjeka i Hrvata. Takvi smo se rodili. Boriti se, makar u borbi iskrvariti, ali predati se nikada. Predaju ili po kornost ne poznaje naa prolost niti e je poznati budunost. Pro tivno je to naoj prirodi. Ali ostavimo sada filozofiranje. ini se da vas je va katelan doista grdno prevario. - Bojim se da je prevara tea nego to mi se to inilo u prvi mah. Dok smo izlazili, ljubazno mi je govorio kako emo se sasta ti u dvorcu. Meutim, on se mogao vratiti u dvorac da za vrijeme mojeg odsustva poini strahote na Gordaninu sinu. - Razjasnite mi sve, gospodine, da mogu s vama o tom ras pravljati. Stjepko je skrenuo konja naprijed. Petar Pan se jo uvijek ogledava preko opkopa. Sve vie ga podilazi strah da se katelan Pencinger u njegovoj odsutnosti vratio u dvorac. Tada se pouri za Stjepkom da mu povjeri sve to se dogaa u dvorcu. SUDBINA DVORSKOG LUAKA Poto se oprostio s Petrom Panom, vrlo zabrinuti katelan Pencinger krenuo je sasvim drugim putem da ispituje za ovjeka koji ima lijek protiv otrova. Pratio ga samo jedan momak u srne-em odijelu, obraten gustom bradom. Pencinger se nekoliko puta ogledavao za Petrom Panom i nastavio put u kneevska polja, oranice, i napokon skrenuo u umu kneza Brandenburga. Poznaje tono svaki puteljak i ne treba svojeg pratioca, ali onda se odjednom zaustavi i zapita bradatog ovjeka: - Ovdje je u blizini koliba, ona u kojoj smo prije mjesec da na sklonuli Gordanina sina. Sad sam izgubio smjer. - Da, gospodaru, skrenite malo desno, na kolni put, tamo je koliba. Gospodar sigurno eli nadgledati jesu li strae na mjestu? Mogu prisei: svakog se dana i noi nalaze ondje po dva momka. Ali Pencinger nita ne veli, nego skree putem koji mu je pokazao pratilac. Uskoro su ugledali kolibu, spletenu od vrstog granja. Pred njom lee dva lugara. Spazivi katelana, trgnue se i potre k njemu. Jedan zapita: - Gospodin katelan eli u umski dvorac? - Najprije trebam nekoliko ljudi. Zatrubite strai. Neki odreeni znakovi trube prolaze umom. Zaas se odazivaju jednaki zvukovi. - uli su nas, a nisu ni daleko odavle, samo nekoliko stotina koraaja - razlae lugar katelanu dok ovaj stade ispitivati: - Zar nita nova u lugarnici? - Nita, gospodine katelane. Sve je mirno i tiho. - Ba nigdje niste opazili barem kakvog uhodu koji bi poku ao prodrijeti do naeg umskog dvorca? - Ne, gospodine, nitko se nije pojavio. Ni uhoda, a ni kakva eta? Bradati ovjek iza katelana ubaci: - Nisu Hrvati tako ludi da se priblie umskom dvorcu. Nji ma je jasno da mi uvamo sa straama pristup do zgrade. - A moda i ne znaju koga tamo uvamo? - odgovori jedan

lugar. Pencinger se nasmije: - Tko bi se usudio uuljati meu moje veprove? Iz ume se pojave etiri jahaa. - Ovo su, gospodine katelane, druge predstrae. Neobino pomno promjeri Pencinger momke, a onda odredi svojem bradatom pratiocu: - Ti, Stanislave, bit e im voa u vanom pothvatu. - Kamo nam je poi, gospodaru? - Na jednog ovjeka - Bila bi sramota ii a^ etvoricom na jednoga. Dovoljna su mi dvojica. - Ne zna na koga te aljem. - Zar je toliki junak? Tvoja je dunost napasti dvorskog luaka Petra Pana. Svi se nasmiju. Bradati Stanislav osjea se povrijeen i obraa se katelanu: - Gospodine, toga u komarca nabosti na vrh nokta. Idem sam samcat. - Ne zbijaj ale. Svi mi znamo samo to kako budala vlada svojim prokletim jezikom i lukavou. Kako vlada orujem, tko to zna? Meni nije do toga da s njim bijete megdan. Razumije li? On mi je zakleti dumanin. - Gospodine katelane, uistinu nema vee budale na svijetu kad se usuuje biti va dumanin. - eli me ocrniti kod kralja i unititi. Ne samo mene nego sve moje pouzdanike, dakle, i tebe i one druge. - Prokleta hulja. to da uinim s njim? - Povest e momke na njega. - I baciti ga u tamnicu? - iva ili mrtva gurnuti u Veliku Mlaku. Razumije? - Potpuno. A gdje da ga naem? - Odmah e doi njegov pratilac. Naloio sam mu da se iz gubi i javi kamo je otiao. Rekao sam mu da doe k ovoj kolibi. Valja nam priekati. A kad saznamo kojim je pravcem poao, sli jedit e ga i smaknuti, a zatim odvui u movaru da knez nikada ne dozna gdje je. Onda se Pencinger obrati k jednom od straara koji su stigli na glas trublje i pita: - Je li crveni oklopnik u dvorcu? - Jest, gospodine katelane. - A gospodin Bela Ferenci? - Ve je od jutros kod njega. - Dobro. Idi i javi im da dolazim na kratak vrlo vaan dogo vor, a onda se urim u Lukavac. Dok je momak pohitao umom, kolnim se putem pojavio jaha. - Evo ga - primijeti Pencinger i prieka svojeg pouzdanika. A kad se pribliio, odmah ga pita: - Kud se vere dvorska budala? - Pratio sam ga kroz umu do ceste gdje je naao mlaahnu djevicu u bjelini. - Gle, gle, bio je dobre sree. A to je bilo? - Poeo je s njom govoriti latinski, pa nisam nita razumio. Onda je siao i s djevicom govorio sasvim tiho. Tako se zadubio u razgovor da se vie nije ni osvrnuo na mene. - Zar je djevojka bila sama?

- Ne. Bila su s njom neka dva momka. Nitko se nije brinuo za mene i tako sam se polagano udaljavao. Iz ume sam ih pro matrao i opazio da Petar Pan s gospoicom ide u Kurilovac. Mis lio sam: ako se odande vrati, mogao bi me pretei, pa sam po urio da vam odmah saopim. - Stanislave, ako nije iao dalje od Kurilovca, mora ga do ekati negdje putem u Lukavac. - Ako se prije vrati u Lukavac? - Nee mu spustiti most, dakle, doe li prije tebe pred Luka vac, mora ekati mene. Tada iskoristi priliku pa izvri moj na log. Neka ga vie ne vide moje oi iva. Upamti to. I pogleda bradatog otro i prodirljivo pa veli tiho: - Znaj, umro knez ili ostao iv, Petar Pan kani okriviti sve nas da smo otrovali kneza. Nas e proglasiti ubojicama. - Ali na drugom svijetu, gospodine katelane. Jamim vam za to svojom glavom. Uz ikaru se proverao 2arko na istinu turopoljskog bregov-lja. Tu je zemlja malo uzdignuta. Stigao je na malu istinu, okruenu umom. Siao je s konja i stao se ogledavati na sve strane. Tu mu je rekao Jelenko da za dana upali ognjite, a u noi navrh stabla baklju. Poto je jo visoko dan, brzo nabere granja i stade paliti. Neprestano nosi gorivo i loi vatru. Visoko se uzdiu bijeli tragovi dima. Ve je prolo dosta vremena, a niotkuda se ne javlja Jelenko. arko se zabrinjava, Jelenko mu je tono rekao gdje ima zapaliti vatru. Moda je i to povjerio nekome, a taj je nepaljiv. Ogledava se na sve strane. Valjda nije u toj umi? Ako jest, kako e opaziti dim? arko razmilja duboko uznemiren zbog svega to se danas dogodilo i pred dvorcem njegova gospodara i s Jasenkom. I eka hoe li se tko pojaviti. Vrijeme prolazi, a njemu je tjeskobno. Zar je on sve to uinio za to ga okrivljuju? Sjedi pokraj ognjita i razmilja, raspravlja sam sa sobom i ne moe nita zakljuit i. Trgne ga neki prasak. Skoi na noge, gleda oko sebe du livade. Nekoliko asak oslukuje, a onda opazi kako je iz ume iz-jahao konjanik. Gospodar - usklikne arko uzbuen, skine klobuk i stade mahati. Konjanik kree ravno prema njemu. Zaustavio se ba pred ognjitem. - Gospodaru, ekam vas kao na iglama. - Zar kakva nesrea? - Teka, gospodaru. Prokleli su vas, izopili. - Uistinu? Lijepo, a zbog ega? - Da ste izdajica. - A drugo nita? - Da ste oteli Draenia. - Vrlo dobro. to jo? - Tvrde da ste vi crveni oklopnik. arko pogleda u oi svome gospodaru i pita ga u udu: - Vas to ne srdi, gospodaru? - ini se da tebe srdi? - Kad o vama neto zla kau, svisnuo bih od jada. - Imi li jo to? - Va dvorac su napali i htjeli ga zapaliti. Dok to saopuje, promatra gospodara s nekom zebnjom u dui. Sve to mu je do sada rekao, nije proizvelo na mladog ovjeka nikakav dojam. Samo mu neto kao smijeak lebdi na usnama, a pogled mu je upravljen daleko. Kao da samo uima slua, a misli su mu odsutne. arko je oekivao da e ga barem ova vijest potresti. Ali se prevario.

Sto se dogaa u njegovoj dui? arko ne moe nikako zamijetiti iako je uvjeren da moe itati s lica sve to je tamo napisano bez slova. Momak razabire da se gospodar, otkako je ostavio svoj dvorac, silno promijenio. Crte lica nekako su mu krute, a ne odaju ba nikakve pokrete due. Mravi obrazi jo su mraviji nego to su bili. Oi upale, uvukle se nekud u tamne kolobare i skrivaju se da ne bi odale to se zbiva u Jelenkovoj dui. Samo su usne vazda iskrivljene u neki udan smijeak. arku se ini da je podrugljiv i zloban. Stalno promatra taj smijeak koji gotovo odvraa od gospodara. Nikad nije zamijetio na njegovu licu sjenku kakve zlobe, a sad, to da misli o svemu? Pa ipak, kad mu pogleda mrave upale obraze i one oi, obuzima ga duboka suut. Htio bi saznati sve to mui njegova gospodara. I odlui se na odvaan korak. Gospodaru, to je s vama? Veoma ste se promijenili. Jelenko sputa pogled k svojem momku i pozorno ga promot ri: Samo izreci sve to si mi zatajio. Zatajio nisam nita, naprotiv, htio bih znati zato vi... Ali mu Jelenko ne da da dovri izreku, ve upada strogo: - Ti treba da vri moje zapovijedi, a ne da pita. to je ui nila moja majka kad su napali dvorac? - Jasenka je poslala gospodaricu jo prije toga u Zagreb. Dakle, nije vidjela. - A moja sestra? to je ona uinila? - Stala je na trijem kad su joj rekli da sie jer e upaliti dvorac. Nepokorno je ostala na trijemu, obuena u bijelu haljinu s vijencem od bijelog jorgovana. Rekla je slukinjama da je to njena svadbena haljina u kojoj polazi u smrt. - Tako je rekla? - Da, gospodaru, i nije se dala s trijema. Ljudi su je poziva li da sie, a ja sam je htio silom odvesti. Ali tada su doli plemi i Pogledi i Arbanasi i drugi pa su ljude zaustavili u nakani i poslali ih kui. I imuni je bio tamo. - Kako? On je u Turopolju? - eka vas da doete na megdan. Svima okolo govori da ste obeali, im on ozdravi od rane, nastaviti s njim obraun na oru ju. - To je vrlo vano, vrlo vano. On me, dakle, eka? Dobro. Doi u. - Kanite doi, a oni su vas prokleli, izopili? - Ba sam to ekao. Ne zna momak razjasniti ni sliku svojeg gospodara ni njegovu duu, ali itava njegova pojava odraava da se neto strahovito u njemu doga a, to mu pije ivot i mladost i to momka duboko boli. Manje bi mu bilo teko kad bi znao to je, ali im se pribliio Jelenku s kakvim pitanjem, ve ga strogo odbija. Ne doputa mu da se priblii na korak tajnama, a mladi jo vie pati od neizvjesnosti koja ga ispunja strahom. Jelenko, meutim pita: to je uinila Jasenka nakon toga kad je saznala od ljudi? - Vikala je da ne vjeruje, branila vas je, a kad su svi oti li, onda je utjela. Ja uzeh tada kudjelju pa potrim iz kue. Si gurno me slijedila. Daleko od dvorca, ve na cesti prema Lukavcu, opazim je kako tri za mnom. Onda je od mene traila prisegu odlazim li k vama. Naravno, nisam se na to mogao zakleti i zaci jelo bi me slijedila dalje da nije na sreu doao neki strani gos podin koji je svrnuo njenu panju na sebe, s njom dugo razgo varao i tako me ipak pustila otii. - O kakvom to gospodinu govori? Zar je Turopoljac? Ne, gospodine, bio je dvorski ovjek iz Lukavca. Gospoi

ca je dugo s njim razgovarala. ak su joj suze poletjele na oi i onda sam uo da neprestano spominju vae ime. Najposlije mi je rekla da gospodin trai vas. Rekao je da ga alje gospodarica Brezovice s porukom iz Lukavca da biste joj vi pomogli spasiti si na iz kneevskog dvora. - Poslala ga je ba meni? Tko ti to veli? - Taj lukavaki gospodin, kneev lakrdija. Sreli smo ga ba kad je htio u na dvorac. Jelenko je okrenuo svoje lice prema umi. Dugo ne veli nita. Momak ga stalno promatra, a ne zapaa nita nego duboku zami-ljenost. Napokon se Jelenko obraa k svojem ovjeku: - Ti si bio prisutan tom razgovoru? Vidio si ovjeka okom u oko? - Dakako, da sam ga vidio, a onda mi je gospoica Jasenka sve razloila i pustila me otii. Znam sigurno: slutila je kamo idem, naime da u se s vama sresti. Neko je vrijeme razmiljao, a onda se okrene k svome momku i otro ga pogleda: - Upamti, arko: vratit e se u dvorac i Jasenki saopiti moju elju: neka smjesta ode za majkom i tetki u Zagreb i tamo ostane neko vrijeme. Mora to uiniti zbog sebe. - Ako joj to kaem, onda joj moram priznati da sam govo rio s vama. - Priznat e da si me sreo u umi gdje sam te oslovio, ali ne kai gdje. I reci joj da ne pita za mene i neka se nita ne bo ji- I jo neto, gospodaru. Onaj iz Lukavca doi e gospoici Jasenki po odgovor jer mu je rekla ako togod sazna o vama, ja vit e vam .Gordaninu poruku. - A ti reci: Jelenko mi je kazao da e razmiljati o poruci brezovike gospodarice i onda isporuiti. arko stade gasiti vatru i guiti ognjite da se dim izgubi. Dotle Jelenko, utei sjedi u sedlu. Pogled mu je stalno uperen prema umi. Toliko se zamislio da je arku bilo ve udnovato to jo uvijek ne odlazi. Onda odjednom kao da sam sa sobom govori, stade poluglasno mrmljati: Da, to je najbolje. To mora biti najbolje. I odmah zatim veli glasno svojem momku: - Sad se vrati, ali oprezno. Moda su te slijedili moji nepri jatelji do ove ume. - Nisu, gospodaru. Poao sam takvim putovima da bih sva kog morao smjesta opaziti. - Kad te Jasenka slijedila, onda su mogli i oni. Lako bi te doekali, uhvatili i tko zna kakvim muilima prisilili da im kae gdje sam. Ako se ipak to dogodi, priznaj da sam ti ja upalio vat ru na ovoj istini da doe i da si mi donio vijesti. I zato je bolje da vie ne dolazi. - Da vam vie ne zapalim ni baklju na vrh kakvog stabla? - Tko mi jami da taj znak nisu zapalili oni. I tada bih pao u njihove ruke. Dakle, vie ne moe biti nikakva sastanka meu nama. - Kako ete onda doznati to se dogaa? - Nije mi vie ni potrebno doznavati. U arkovim oima pojave se suze i ini mu se kao da vie nee vidjeti svojeg gospodara. - Idi sada kui i pozdravi Jasenku. Neka odnese moj poz drav majci. - Isporuit u im. Moda e to gospoicu Jasenku malo pribrati i razvredriti. Uvijek je zamiljena, tuna. - Dobro, samo joj isporui moju poruku i otpremi je, kako

rekoh, u Zagreb odmah sutra. Razumije? Zbogom, mome. alosno promatra arko svojeg gospodara kako odmie na hitrom vrancu prema umi. Ni jednom se nije obazreo. Juri i sve se vie primie tamnoj crti livade gdje zapoinje uma. Sad je nestao. Progutala ga je uma tamna i neprozirna kao no. Kamo ga vode putovi kroz taj mrak ispod granja stare hras-tovine? Gdje obitava u crnoj umi koja se prostire nedaleko i iroko kao komad crne noi usred bijela dana? Sjetivi se Jasenke, koja je sada sama u dvorcu, prekine arko svoje razmiljanje, skoi na sedlo i vrati se kui. Ispred Lukavca otili su Petar Pan i Stjepko putem prema selu. S desne strane skriva ih uma, a s lijeve ikara. Jahali su korakom. Dvorski lakrdija razotkriva putem mladom sveeniku sve to se zbivalo posljednja tri tjedna u gradu Lukavcu od onog dana kad je Gordana domamljena u kneevski dvor. Stjepko slua pozorno i uskoro se pred njim razvilo itavo bojite oko Gordane, njenog sina i nezakonitog kraljevia Ivana. Jasna mu je borba dvorske stranke da se dokopa tog djeaka. Odavna ve poznaje Gordanine sumnje da e slinost nezakonitog djeteta s pokojnim banom Ivanom, sinom kralja Matije, biti kobna. Sve mu je sada bjelodano. I sada vijea s Petrom Panom o svim dogaajima i poinje smiljati kako da pomogne Petru Pa-nu obraniti Gordanu i Damira. - Vae je ratite dvorac, opkoljen dvostrukim vodenim opko pima, straama i dignutim mostovima. To je gotovo oajno. ini se da je svaki pothvat nemogu. Ali vi, gospodine Pan, velite da Gordana ima izraenu osnovu? - Da, ali trebala je vani smionog i vratolomnog saveznika, a rekoh vam to sam o njemu uo od Jasenke, njegove sestre. - Sada je najvanije provui se u dvorac. Ponajprije, zatajit u da sam Hrvat, jer me inae Pencinger ne bi pustio k njoj. - To je vrlo dobro. Nai u naina da se s njom sastanete. - Vi se neprestano nemirno ogledavate, gospodine Petar Pan? - Mori me sumnja da je taj lupe ipak u dvorcu. Zato me ne bi pustio unii? - Mislite da opet mui Damira? - uplaio se Stjepko. - I to je lako mogue. Svakako me grdno prevario. - Ako se nije vratio, mora ipak doi. Gospodine Petar Pan, ja bih vam neto savjetovao. Neka nas on uope ne nae zajed no. Vi ete ostati ovdje, a ja u poi ovim putem podalje od dvo ra. Odande mi je dobar vidik i odmah u opaziti im se pojavi Pencinger na obali opkopa. Nastojite ga zadrati dok ne doem i tako emo se mi tamo nai kao da se ne poznajemo. - To je vrlo pametno. Vano je da taj ovjek pusti vas u dvorac, a sve drugo razvit e se samo. Odmah su se dogovorili potanko, a onda Stjepko krene natrag. Zaustavio se u blizini jedne oranice gdje su bili zaposleni kmetovi i dva seoska mladia: Trumbeta i Lektori. Svi su odmah skinuli eire i pozdravili mladog sveenika. Raspredao je s njima razgovor, ispitivao o njihovu ivotu, o knezu Brandenburgu i njegovim nasiljima. Dok tako razgovaraju, opazi Stjepko jahae koji dolaze cestom prema seoskim kuama. Kad su se malo pribliili, prepozna na elu pratnje kanonika Benka. Povorka je urila i zamalo se nae njemu okom u oko. Stjepko pozdravi kanonika koji je zaustavio konja i gotovo ga ukorno oslovio: - to je s tobom, Stjepko?

- Preasni, ukonaio sam se u vaoj kuriji u Rakarju, op rostite. - Ne zamjeram ti, ve se naprotiv veselim to si moj gost. Upravo sam o podne stigao sa Kaptola, kad mi rekoe da si od juer pod mojim krovom, ali sam se ljutio kad mi rekoe da si danas otiao u Lukavac. - To mi zamjera vaa preasnost? - Nije pametno da ide sam samcat u razbojniku spilju. - Dobro sam naoruan svojim poslanstvom, preasni. - Ta tvoja diplomacija mogla bi te stajati slobode. - Sve sam tako dobro prouio, a imam i saveznika u dvor cu. - Tko je taj? - Sam dvorski lakrdija. Ve vidim: mrgodite se, ali ovaj put nemate razloga. Odmah u vam razjasniti. Poli su malo dalje, a Stjepko mu stade govoriti sve to je uo od Petra Pana. Kanonik Benko slua sav preneraen i ozlojeen na kneza i Pencingera. I nekoliko puta prekine Stjepka provalom ljutine. - Nedostojni lupei, platit e to skupo. Dva puta sam bio kod kneza. Kako me prevario. Slutio sam da se neto strano zbiva. I govorio sam banovcu i ponovo smo otili, ali kako otili, tako se i vratili. Tada sam napisao pismo kralju i poslao glasnika u Budim. - Nikad nee doprijeti do kralja, preasni gospodine. Poz najem u tanine dvorske spletke. Sva je vlast i gospodarstvo u rukama nekolicine silnika. - A ipak je udno kako se taj dvorski luak prometnuo u Gordanina saveznika? Ti si, dakle, s njim ve sve ug ovorio? - Kako vam rekoh, sve. Naravno, vidjet emo kojim e smje rom poi naa osnova. Sad ekamo Pencingera. - Opasna je to lija. Moda Petra Pana nee vie pustiti u dvorac. - Kako bi bilo, preasni, da vi zatraite ulaz? Moda je ka telan u dvorcu, a vama mora otvoriti vrata. - Idem i neu utati dok mi ne spusti most. - Recite u dvorcu da me ne poznajete. Cim bi saznali da sam i ja Hrvat, ne bi mi Pencinger vjerovao. Ipak je udno to tamo tako dugo radi Petar Pan? I ne vidim ga vie nigdje. ikarom se uljaju Pencingerova ljudi koje je poslao na Petra Pana. Istrauju daleku ravnicu, ali ne razabiru nita. Valja se uputiti u Kurilovac da ondje potrae njegov trag. Putem na oranicama rade teaci. Stanislav ih pita jesu li koga vidjeli ovuda jahati iz Lukavca. Ljudi mu odgovaraju da nisu vidjeli nikoga i on proslijedi put. Brzo bradati voa odlui. Nee traiti Petra Pana i ne bi mu bilo tako zgodno da se s njim uhvati u bitku u blizini kojeg mjesta. Smatra najboljim, nasigurnijim bojitem ledinu oko vodenih opkopa pred kneevskim dvorom. I pozove svoje momke pa krene kroz mladu umu prema Lukavcu. Kad su ve bili u blizini dvorca, voa zaustavi momke, a jednoga poalje neka ide pjeke sve do ruba i tamo izvidi je li Petar Pan ve stigao. vrsto je uvjeren da dvorski luak mora ekati pred dvorcem jer ga straa nee pustiti unutra. I momak se vrati s vijeu da se etovoa nije prevario. Petar Pan sjedi na konju, duboko zamiljen i samo ide korakom. - Sad pazite, momci, udarajte na nj. to prije ga nae oruje poalje u pakao, to bolje za nas. Sili su svi sa sedla pa idu pjeke, vode konje polagano da ne pobude pozornost. Kroz gusto granje razabiru opkope. Dijeli ih od dvorca samo iroka ledina. Stigavi na rub ume, pritajili su se ekajui Petra Pana. On dolazi s donje strane. Poguren sjedi u sedlu, duboko zamiljen. Ne moe protumaiti zato tako dugo nema

katelana. Zar je pred njim samo glumio da se boji za kneev ivot? Jest, to je bjelodano. Pretvarao se. Prihvatio je njegovu ponudu da idu traiti starca i lijek za kneza. Prihvatio je samo zato da ga moe maknuti s dvorca, da mu ne bude na putu. Ili ba hoe da knez umre? Nadmudrio ga je. "Mi smo propali s lijepo zamiljenom zasjedom" uzdie Petar Pan u sebi. A iza opkopa u dvoru eka Gordana rezultat mojeg poslanstva. Kakva hulja u tom Pencingeru. Sam bi sigurno otrovao kneza da mu se ne uri da ga spasi. Pencinger se sada sasvim razotkrio. Ali ako je ta hulja ve u dvorcu i mui Damira?" Pribliivi se Lukavcu, pogleda preko opkopa na toranj k strai. I sve je nemirniji. "Moda ba sada tamo u dvorcu mui Damira?" Valja neto zapoeti. Ne moe vie ekati. as^dva razmilja to da uini. Leima je okrenut ledini i umi koja se prostire iza nje. ini mu se da uje neki topot. Okrene glavu. Ravno.prema njemu dolazi nekoliko konjanika. Na elu im neki bradati ovjek. Odore i kacige pokazuju da su kneevi ljudi. Petar Pan trai meu njima Pencingera. I eka mirno. Ljudi mu dolaze u susret sasvim mirno, bez ikakva znaka neprijateljstva i Petar Pan ne moe slutiti s kakvim mu se namjerama pribliavaju. Naprotiv, uvjeren je da e od njih neto uti o katelanu ili s njima moi u dvor. Petorica se priblie Petru Panu i trgnu oruje. Dah mu je stao u prsima. Crna mu slutnja preleti mozgom. Hitra misao dojavi mu zasjedu. Opkoljen je neprijateljima.

Strelimice izvadi ma na obranu, ali osjea da je sve uzalud. Ipak, za nekoliko trenutaka pretvori se u bojovnika. Nategne uzde, okrene konja dok je desnicom ekao pet otrica. Ljudi navale. On sam samcat ne moe misliti ni na to, ve pokuava vjetinom odbijati navalu. Petorica su pred njim, pet otrica trai njegova nezatiena prsa. Ni oklopa ni tita, nita, osim golog maa protiv pet napadaa. Okrenut je leima vodenim opkopima, barem je tamo siguran pred udarcima oruja. A oni navaljuju na njega svom estinom i snagom. On se brani. Ve je dvojici otricom maa raskrva-rio lice, ali bradati im voa zapovijeda: Udarite, sasijecite ga. Nasrnuli su na njega u jednom zamahu. Petar Pan se strovali sa svojim konjem u vodeni opkop. Ne smije iv iz vode. Dva momka tjeraju konje u vodu, ali ovi se ne pokoravaju. Koplje, koplje za njim - zapovijeda Stanislav. Ta zapovijed razotkrije Petru Panu sudbinu koja ga eka. Voa plaenika sie s konja, uzima lako koplje i nan iani na nj. Petar Pan zaroni. Pod vodom otpliva dobar dio. Opet izroni, udahne zraka, a pogled mu trai napadae. Tamo su na opkopima. im je Stanislav ugledao njegovu glavu na povrini vode, nastaje vika i krika: Ovamo, izronio je. Jedan ovjek baci oruje prema Petru Panu. Koplje sune zrakom ravno u njegovu glavu. Zaroni pod vodom i zapliva. Pod vodom osjeti kako je koplje pljusnulo za njim i dotaklo se njegove noge. Ne zna je li ranjen ili nije, ali pliva dalje i roni do dna. "Bacili su se na moj ivot. Smrt ne mogu izbjei!" Drugo mu ne preostaje, nego roniti, opet se izvui naas da se ne ugui, a dokle to moe izdrati u okruglom opkopu odakle nema bijega? Bacit e se oni za njim u vodu. Petorici se ne moe oteti. Sjeti se Stjepka? Kamo je otiao? "Da barem mogu njega dozvati! Moram pokuati!" I opet izroni, pa iz svega glasa vikne:

U pomo, u pomo. Ba njemu nasuprot na opkopima stoje progonitelji, ekaju i niane ravno u glavu. Odvie se dugo zadravao izvan vode. Koplje sune i zabode se u rame. "Jedanput su me zahvatili. Svreno je. Gdje je taj moj mladi sveenik?" Pod vodom pokua izvui otricu iz ramena. Uspio je. Tada se uhvati posljednje slamke. Zaroni do dna opkopa pa okrene i zapliva natrag da bi zavarao progonitelje. Dugo se ne javlja na povrinu, a oni tre okolo dvora uvjereni da pliva istim pravcem naprijed. Vie ne moe izdrati bez zraka. Petar Pan odlui izroniti na povrinu, makar mu se u glavi sastalo svih pet kopalja. I digne glavu iz vode. Naao se nasuprot ledini gdje je zapoela bitka. I opazi kako trkom jae Stjepko, za njim pratnja kanonika Benka i on sam dolazi straga, a iza njih tre seljaci s oruem u ruci. "uli su moje zapomaganje" - pomisli i potisne se k obali, skupi svu snagu, brzinu i vjetinu, uspinje se, hvatajui grmlje i viui u sav glas: Ubijaju me. Stjepko ga je ve spazio i okrene konja k njemu. Jo prije nego to je stigao, Petar Pan se izvue na opkop i vikne: Tamo su iza dvorca. Napali su me. Misle da plivam okolo. Tada se Petar Pan baci k jednom momku, trgne ga sa sedla i zauzme njegovo mjesto. Voda curi s njegova odijela, pomijeana s krvlju iz rane. Oruje! - vikne. Jedan mu momak doda svoj ma. Pencingerovi ljudi obilaze oko prvih opkopa gdje su se zadrali, ekajui da Petar Pan opet izroni. Nevjesti plivakoj umjetnosti junjaka, nisu slutili njegovu varku. I kad su izali iza dvorca, zapanjeni gledaju Petra Pana na konju, a oko njega nepoznate jahae. Straga stariji sveenik, a iza njega seljaci s motikama i grabljama. Bradati Pencingerov pouzdanik u prvi as se zaustavi. ini mu se kao da su ovi ljudi iznikli ispod zemlje. Tko su i to hoe? Stanislav se okrene k svojim ljudima i zaustavi ih. - Mislio sam da se zaguio u kaljui opkopa, a on tamo. - Nije to bez avla. - Katelan e nas povjeati. Voa razmilja to da uini, ali nepoznati ljudi ve idu k njemu. Da ih doeka, ili da bjei? Stjepko ide prvi. Kanonik Benko ga dostigne. Pusti da ja s njim govorim, a ti kao da si doao s ovom pratnjom. Kanonik pozove preda se Pencingerove momke. - Sto se tu zbilo? Zato ste htjeli ubiti ovjeka? - Bila je ala, preasni gospodine. To je dvorski luak, uvi jek se mi s njim alimo. - Kladio se s nama da ga neemo pogoditi. "Gle ti hulje kako je dosjetljiv" - pomisli u sebi Petar Pan, ali odlui utjeti . Kanonik Benko uspravi se dostojanstveno na svom sedlu i zapovijedi: Idite mi s puta. 2elim knezu u dvorac. Bradati samo slegne ramenima i krene natrag pa se utabori daleko od opkopa na ledini i tamo eka to e biti. Jo se uvijek nada da e stranac otii im sa strae objave da ne moe ui. Tada se kanonik okrene prema tornju i vikne strai da mu spuste most jer eli posjetiti kneza. - Knez je bolestan, ne prima nikoga - odgovori straa, a gospodin katelan zabranio nam je da bilo koga putamo u dvo rac. - elim govoriti s katelanom. - Nije u dvorcu.

- Onda u ekati dok se ne vrati. - Nee se vratiti, na danas, ni sutra. - ekat u osam dana ovdje pred dvorcem. Odluna rije iz usta crkvenog dostojanstvenika proizvede porazan dojam. Straa na tornju uuti, a bradati Pencingerov pouzdanik se prestrai. Malo zatim opazi Petar Pan da je Stanislav neto tiho rekao svojem momku, a ovaj se izgubi u umi. Dvorski luak upozori Stjepka i kanonika: - Poslao je glasnika. Moda e dovesti pojaanje i navaliti. - Odmah u upozoriti seljake. Tu su i seljaki plemii Lektori i Trumbeta - veli kanonik Benko pa im se priblii i razjasni 0 emu se radi, a oni jednoduno zakljuili udariti oruem na Pen cingerove ljude ako navale. Pazite, ljudi, gaajte konje da popadaju sa sedla, a onda su nai - pouava Trumbeta svoje kmetove. Kad ovakav lupe padne sa sedla, uzalud mu je oruje. Svi su pred dvorcem razbueni. Ljudi su spremni na bitku. Kanonik se obazre Petru Panu: Gospodine, iz ramena vam tee krv kao iz vrela. Siite neka vam povezu. Prilazi mu plemeniti seljak Lektori i ponudi mu svoju pomo. Nije dugo trajalo. Petar Pan se osjeao opet vrst na sedlu 1 sprema osvetu svojim napadaima. A Stjepko i kanonik brzo se dogovore. Doaptavaju iz sedla u sedlo da tamo u pozadini Pencingerovi ljudi ne zamijete njihove meusobne veze. I jo su se malo razdijelili. Kanonik se povukao okruen svojim momcima. Stjepko se prikljuio seljacima, a Petar Pan je ostao na istini, u sredini, sam samcat kao da nema nikakve veze ni s jednim ni s drugim sveenikom. Ali jedna i druga skupina postavila se tako da uzmogne u svakom asu zatiti Petra Pana. Straa s kule razabere da oni dolje ne kane nikako ostaviti opkope. U to je uvjeren i Pencingerov voa Stanislav i uznemiren pogledava u umu. Prolo je vie od pola sata kad se odjednom pojave tri jahaa. Prvi je Pencinger. ekao je u zasjedi da mu jave je li Petar Pan mrtav, a Stanislav mu poslao vijest o strancima koji su ga zatitili. Pojahao je ravno prema kanoniku Benku i s namjetenim poitanjem skinuo klobuk: - Preasni gospodin eli... - elim posjetiti kneza, nosim mu veoma vanu poruku. - Preasni gospodine, knez je teko bolestan. - Onda je razumljivo zato vai ljudi ovdje ubijaju nekog ovjeka i gone ga po vaim opkopim a. Prekrasan vidik za stran ca koji dolazi da posjeti kneza. - Momak mi je javio da su zbijali ale s dvorskim luakom. - Vai se momci ale dok je knez na samrti? - Preasni, ova eljad nema srca ni za sebe, a kamoli za kneza. Pencingeru se pribliava Stjepko. Katelan ga zaueno promatra. Njegova odora i klobuk pokazuju da je mladi sveenik stranac. to radi ovdje, kako se naao uz Petra Pana? Zar je vidio to su radili s dvorskim luakom? Sve se vrze Pencingeru pred oima. Toliki ljudi i taj strani sveenik ije je lice tako strogo. Skinuo je eir i pozdravio neznanca, ekajui to mu kani rei. Stjepko hladno zapita: - Vi ste katelan ovog dvorca? - Jesam, preasni gospodine. - elim knezu Brandenburgu. - Neka mi vaa milost oprosti, knez nikoga ne prima. - Nisam slutio da je na dvorcu kneza Brandenburga izumr la gostoljubivost.

- Knez je teko bolestan i ne moe primati goste. - Vi unaprijed odbijate one koji posjeuju kneza za vrijeme njegove bolesti? - Ne smijem nikoga pustiti u dvorac, tako mi je nareeno. - Recite knezu da je ovdje sveenik koji putuje k njegovom ujaku kralju Vladislavu. Pencingera obilaze sumnje. Gledao je as kanonika, as mladog sveenika, a onda opet Petra Pana. Ali nema nikava znaka da bi ova trojica bili u kakvoj vezi. Ne zna to da misli, ali odijelo mladog sveenika pobjeuje u njemu uvjerenje da je stranac. I pokuava doznati neto vie. - asni gospodin putuje kralju Vladislavu? Moda iz ino zemstva? - Da, gospodine, iz inozemstva. Rekoe mi da u nai odmor i konak u dvorcu kraljeva neaka kneza Brandenburga. Otkud dolazi asni gospodin? Stjepko ga strogo pogleda i odgovori: Putujem iz Rima i nosim poruku kralju Vladislavu od Sve te stolice. Stotinu kletvi zagrmi Pencingerovom duom. Osjea se pritisnut o zid bez ikakve nade. Taj mladi, sveenik ide kralju, a dolazi od pape. Sad mora poloiti oruje. Izvolite, gospodine katelane, pogledati papinski peat na poruci njegovom velianstvu. Stjepko izvadi konu monju, otvori i pokae katelanu spis s peatom. Sve nade katelanove klonue. Neoboriva je istina. Ovaj mladi sveenik putuje kralju kao papinski poslanik. Pred njim ne moe zatvoriti vrata. "Sto sad? Kako pustiti u dvorac poslanika, a sprijeiti ulaz Petru Panu?" A taj se dvorski luak ne javlja ni jednom rijei. Sjedi u sedlu s povezanim ramenom, okrenut leima itavom drutvu kao da se njega nita ne tie. Ali ui su mu usiljene od budne panje. Samo eka pravi as da se baci> na smrtno omraenog katelana. Pribliava se kanonik Benko. Stjepko ga pozdravi kao da su se prvi put sreli. Kanonik uzvrati i oslovi mladog sveenika: ini se da ovdje ne potuju poslanike iz Rima, a ni vlasti tog kralja. Poto su vam pokazali vrata, prihvatite moj poziv. Katelan osjeti da ne smije uvrijediti rimskog poslanika i pokloni se: Vrlo sam nesretan to vaa milost sumnja da bih mogao zatvoriti vrata tako odlinom gostu. Stjepko se okrene kanoniku i zamoli ga: Molit u preasnog gospodina da se sa mnom potrudi u dvorac. Tko zna kako e me knez primiti, pa bih jo uvijek morao raunati s vaom ponudom. Ni ovim rijeima Pencinger ne moe prosvjedovati, ali dvorski luak toga asa skrene svojeg konja ravno prema njemu i kao da ga je tek sada opazio, zapita: - Nisam vas ni vidio u skupini tolike pratnje i seljaka. - Evo izlazim da me malo bolje promotrite. Iz oiju dvorskog luaka sijevaju eravice. Jedva zadrava plamen bjesnila da ne digne nia i sijee. I gleda ga ispod sputenih vjea, a katelan odgovara: Vi ste se ve vratili iz sela? Nali ste togod? "Himbenu hulju" - pomisli u sebi Petar Pan, pa onda veli glasno: - A vi, gospodine katelane? Vi ste nali? - Ne, nikako nisam mogao nita doznati o tom starcu. - Ali ja sam doznao - odgovara i probada ga oima. - Hvala Bogu. Odgovori su ivi oganj i peku Petra Pana, ali se mora svladati i pita: Ne vidite li da sam ranjen? - Ozbiljno ili samo u ali?

- Vi zborite o nekoj ali? - Neto mi je o tom rekao jedan momak. - Htjeli su me ubiti. - Kako bi se usudili miljenika kneza Brandenburga. to vam pada na um? Rekli su mi da ste se s njima okladili za neku alu. - Prosta la. - Gdje ste, momci? Gdje ste lupei? - vikne Pencinger i ok rene se onamo gdje su kraj ume prije stajali Stanislav i momci kojima je katelan odredio da ubiju Petra Pana. Tamo nema vie nikoga, im je stigao Pencinger, Stjepko, Petar Pan i kanonik Benko usredotoili su svoju panju na nj. Stanislav iskoristi priliku da se kriom povue u umu. - Vi ste im naredili da se sklonu jer ne bi mogli meni u lice ustvrditi da su sa mnom zbijali ale. - Gospodine Petar Pan, oni su s vama sklopili okladu da vas nee pogoditi kopljem. Otkad dvorski luak sklapa oklade s vaim vojnicima? Lukavi katelan okrene se Stjepku i kanoniku sa smijekom, ne bi li pred njima natjerao dvorskog luaka u la i stade im razlagati: - Preasna gospoda dobro su upuena da dvorski lakrdijai zbijaju ale sa svim dvoranima. - Kad se obraate preasnom kanoniku i papinskom poslani ku, onda je na meni da ih i ja molim neka me sasluaju. To preplai Pencingera i strogo zapovijeda: - Ostavite preasnog gospodina i asnog papinsk og poslani ka. Sigurno su umorni i treba da im pruim konak. - Vi ste ih ostavili stajati ovdje vie od sata pred dvorcem i straa ih nije pustila unii. - Kako? Zar vas moje strae nisu pustile? - Da, gospodine - naglasi Stjepko, - bio sam jednom u po dne ovdje, a strae su me odbile. Morao sam se ponovo vratiti. - I meni su ovdje zabranili ulaz - naglasi kanonik Benko. - Lupei, sve u ih svezati i baciti u tamnicu. - Vi ste im naloili da ne putaju nikoga. Sami su mi to rekli - vikne Petar Pan. - Ne pristaje vam ova tragina maska dragi moj prijatelju - nasmijei mu se Pencinger. Petar Pan mu odvraa pun mrnje pa se okrene Stjepku i kanoniku: - Optuujem ovog ovjeka pred vaim licem. - Ostavite gospodu da ih povedem u dvorac - i Pencinger skrene konja izmeu Petra Pana i Stjepka. Ali on se nije uputio prema opkopu, ve stoji mirno i zapita Petra Pana: - Vi ste ovdje dvorski lakrdija? - I jedini vjerni kneev prijatelj. - Zato optuujete gospodina katelana? - Zbog ubistva. - Kako? - zaude se i kanonik Benko i Stjepko pa dou blie. Pencinger vikne: - Dvorska ludo, pazi: ove bi ale mogao platiti svojom slu bom. I sada se Pencinger okrene gostima i zamoli ih: - Molim vae milosti neka mi oproste to ova budala ovdje smeta. - Ne smijete dopustiti da vas optuuje zbog ubojstva pred licem dvojice sveenika - veli Stjepko. Te rijei prob udie u Pencingeru malu nadu da mu mladi sveenik govori u prilog. Sada se javi i kanonik Benko i ozbiljno opomene Petra Pana:

- Gospodine, teko ste uvrijedili gospodina katelana. - Rekao sam istinu. - Kad biste rekli istinu, onda biste to morali i dokazati. - Da, gospodine - primijeti sada Stjepko - povucite svoju objedu, grijeh je nekoga obijediti. - Nije objeda - vikne Petar Pan. - Dosta je - odgovara Pencinger i sa svojim konjem zae pred Petra Pana da ga potisne natrag. Ali ga ovaj obie i opet je okom u oko kanoniku i Stjepku: - Posveene linosti pozvale su me da povuem ono to sam rekao. - Da - veli Stjepko, a Pencinger se obraduje i rauna da e omraenog ovjeka pobijediti. - I molim vas budite suci jer elim dokazati istinu. ime ete dokazati? Laima? - povikne Pencinger. Petar Pan se isprsi u naroitoj pozi pa e onda povienim gla som: - Evo me pred asnim licem gospodina kanonika i rimskog poslanika. Ako ne mogu dokazati svoju tvrdnju, pokoravam se svakom sudu koji vi crkveni odlinici izreete. U dvorcu lei knez Brandenburg, kraljev neak. Sasuli su mu u vino otrov. - Tko? - zapitaju istodobno Stjepko i kanonik Benko. Sam je knez oznaio ubojicu: ovog ovjeka. Pencingeru se ini da se oko njega stee obru, ali se brani pun bjesnila: - Knez nije pri svijesti i ne zna to govori. - Dobro, ako mislite da knez nije priseban, dat u drugi dokaz. Srsi prolaze katelana od onoga to oekuje iz usta rasplam-enog Petra Pana. Ali ne moe niim predusresti njegove optube koje mora konano doznati kralj od mladog poslanika. Kpez lei u dvorcu otrovan. To je potvrdio i sam lijenik kneza Brandenburga. Stojim pred licem poslanika koji e govoriti s kraljem i evo mojih dokaza. Recimo da kneza nije otrovao kate lan. - I nisam - vikne Pencinger. - Onda molim preasnog kanonika i asnog gospodina da sa sluaju ovo: saznao sam danas da ovdje u Turopolju ivi neki starac koji sigurno lijei protiv svakog ot rova. Rekao sam to katelanu i pozvao ga da on i ja idemo traiti starca i taj lijek. - I smjesta sam se odazvao - veli Pencinger. - Jest, odazvao se. Zatim je otiao svojim putem, a ja svo jim da ispitujemo za starca. - Zar sam kriv to mu nisam naao trag? - Ali ja sam ga naao i pojurio sam ovamo pred dvorac da stignem svojem gospodaru i da ga spasim. A kad tamo, straa mi je zabranila ulaz u" dvorac. - Kako bi to bilo mogue? - zapita kanonik. - Nije istina da mu je zabranila - opravdava se Pencinger. Petar Pan tog asa vikne na straarski toranj: - Zato ste mi uskratili put u dvorac? Recite odmah. - Gospodin katelan nam je rekao. - Objesit u ih sve redom ako ne kau istinu - vie kate lan. - Naprotiv. Naloio sam im da puste lakrdijaa smjesta im doe. - Obeali ste im vjeala i sada neka opetuju istinu? Objesili

ste istinu, a ona e vam se oduiti. Optuujem vas da me niste pustili u dvorac jer ste znali da u knezu donijeti lijek. - Vi ste uistinu pobudalili - vikne Pencinger. - Moja je korist ako knez ozdravi. - Tko e vam vjerovati? Samo onaj tko ne zna da sluite stranci koja eli kneevu smrt. Jo nisam gotov i molim gospodu samo as. Katelan tiho kune. Petar Pan pokae na Pencingera. - Ovaj ovjek naruio je svoje ljude da me ubiju. - Vi bulaznite. Zar nismo sklopili prijateljstvo nekoliko sa ti prije nego to smo izali iz dvorca? - I dok sam vam ja plemenito obeavao uvjeravati kralja da niste otrovali kneza, vi ste poslali na mene ubojice da ne mogu spasiti kneza. - Petar Pan! Sad mi je navrh glave vaih ludorija. Idite mi s puta. - Voa vaih izdajica vikao je: "Zakoljite ga!" Pet ih je na valilo na mene jednoga i tada sam skoio u vodu i zaronio. Katelan se nasmije. - Evo, asnim gostima mora sada biti jasno: dvorska buda la ovog asa igra tragediju. - Bacio sam se na dno opkopa, a kad sam podigao glavu, ba cili su na mene koplja. - Da, to sam vidio - veli Stjepko. - I uo sam da vie u pomo. - Istina je, - primijeti kanonik. - I ja sam uo dozivanje i, ekajui da me puste u dvorac, dohitao sam ovamo. - I ovi su seljaci dotrali na zapomaganje, vjerujui da ne koga ubijaju. - Za ovu ete mi objedu odgovarati, gospodin Petar Pan vikne Pencinger. Onda se okrene prema strai i pita, viui preko opkopa: - Tko je navalio na gospodina Petra Pana? Nekoliko asaka tiine, a onda netko odgovara: - Ne znamo, gospodine. Pouili ste ih unaprijed da ne bi moda knez ozdravio i pitao strau tko je ubio njegova miljenika. Preasni gospodin i papinski poslanik vidjeli su ovdje ljude u odorama kakve nose samo kneevi vojnici. Pencinger osjea teku optubu pred sveenikom koji putuje kralju i hvata se posljednje slamke: - Dvorski luak me mrzi jer se sa mnom natjee u sklonosti prema knezu. Sada mi svoju alu podmee optubom. - Vi ovdje zapredate kavge i prepirke, ali jo uvijek niste dali spustiti most, a knez umire. Zato oklijevate? - upita Stje pko. Kao teka optuba padaju te rijei na katelana i on se okrene i vikne na kulu: Dolje most. Jao vama, pseta, to ste se ogrijeili o gosto ljubivost kneeva dvorca. Lanci zazvekeu preko opkopa. Most se polagano sputa. Pencinger pohita tamo gdje e most pasti na obalu, a pri tom razmilja to da uini. Mora nai uzroka, da Petra Pana ne pusti u dvorac. Papinski poslanik pao mu je sada na put i zatiuje Petra Pana, ali uza sve to on se odlui ponajprije povesti kanonika i mladog sveenika u dvorac, a strai zapovjediti da dvorskog luaka na vratima uhvate i svezu. Tono je proraunao kako e to izvesti. asna i preasna gospodo, molim vas, vama ide prednost.

I oni posluaju. Stigavi do mosta, odjednom se Stjepko okrene Petru Panu i zove ga: Na vama je prednost. Vi nosite knezu lijek. Pourite se na prijed. I lakrdija potjera konja pa ide prvi. To potpuno uniti Pencingera. Kanonik i Stjepko putaju ga naprijed. Katelan je nemoan da izvri svoju odluku i rijei se neprijatelja. Uvjeren je da e knez umrijeti i sumnja u lakrdija-evo obeanje da ga nee optuiti kod kralja. Tako je odluio kratkim putem maknuti s p^ta ovjeka koji bi ga uvijek drao za iju i prijetio mu otkriem. A sada mu kanonik Benko i mladi sveenik iz Rima zakruju put do Petra Pana. Kanonik Benko ide s dvorskim lakrdijaem, a za njima Stjepko. Posljednji Pencinger. U dvorcu pokucao je markgrof estoko na vrata kneeve spavaonice. Lijenik mu otvori. Mladi ulazi, uzbuen, u sobu, dok je lijenik.iza njih opet zabravio vrata. Knez zauen pogleda svojeg bratia. - to ti je Danijele? - Petru Panu poslali su koplje u glavu. Lijenik i knez razrogaili poglede, a Br andenburg pita: - Progone te privienja? - Trijezan sam i budan. Bio sam u kuli kod naih prijatelja, kad odjednom dopre do nas zapomaganje. Gledam kroz pukarnicu. Dolje u vodi opkopa vidim glavu Petra Pana, a vojnici s obale bacaju prema njemu koplja. Glava nestane pod vodom, a jedno se koplje uspravi. Oito ga je pogodilo. Onda je nestalo i oruje i Petar Pan. Mladi knez skoi sa sjedala. - Prekasno. Otkad sam to gledao, prola su ve dva sata. - A ti nisi ni maknuo? - Kako nisam. Smjesta sam potrao dolje i zvao strau, ali mi zakri put potkastelan. Svaali smo se i prepirali. Rekao je da nikome ne smije ostvoriti vrata jer mu je tako naredio katelan. Kad mu rekoh to sam vidio s kule, on mi se nasmije i ree da je to ala Petra Pana. - A koplje koje je poletjelo za njim? - Rekao sam mu i prijetio se, a on mi sve dokazuje da je a la. Kad sam htio izai iz straare, zatvorio je vrata. Razumije li? Mene, markgrofa, zatvorio je tvoj potkastelan jer da ne moe do pustiti da uzrujavam tebe zbog jedne ale. I bjesnio sam u straarskoj sobici, a vrijeme je prolazilo. Bio sam kao u kavezu. Tada se pojavi jedan momak i otvori mi vrata. Ja potrim k tebi i evo me. Knez ide k prozoru to se otvara na trijem. Kroz areno staklo ne vidi dolje na dvorite i htjede ga otvoriti. Danijel ga zadri: - Nemoj. Ako te vide, razotkrit e varku. - Idi barem u kulu i pogledaj dolje. Sad mi ta bolest vie ne treba ako se mojem lakrdijau dogodilo zlo. Idi na kulu. - Ve sam bio gore, ali nigdje nikoga, samo sam vidio neke seljake koji odlaze od dvora. Bit e da su dolazili ispred ulaza. Knez razmilja. Prozori soba svi su okrenuti prema dvoritu i na trijemove. Prema opkopima ravni zidovi. Dakle, ne moe se nita vidjeti, osim s kule. Hodnikom odjekuju koraci kao da netko tri, a zatim kucanje. Danijel zapita: - Tko je vani? - Petar Pan - odazove se glas izvana. Bez rijei markgrof otkljua vrata. U sobu bane lakrdija. Lice mu je gotovo plavkasto, oi mutne.

Kako to izgleda? - pita knez.

- Kao ovjek koji je sluajno utekao ubojici. - Dakle, nije bila ala? - usklikne knez. - I vama su to rekli? Sve je taj lupe priredio. - Htjeli su te ubiti? - pita Danijel. - Pencinger je poslao petoricu na mene. - A zato te htio ubiti, moj prijatelju? - Da vama, knee, ne donesem lijek. Sjeo je u postelju i zagledao se preneraen u dvorsku budalu. Pred oima mu pukne vidik na urotu. Vie nema najmanje sumnje. Pencinger je njegov dumanin, postavljen od onih koji posi-u za njegovim dvorcima. U njegovu duu ulila se mrnja prema Pencingeru ... Meutim, lijenik prilazi Petru Panu i skida mu povez. Ranjeni ste. Odmah u pogledati kako je. Slabost uhvati Petra Pana i on se nemono spusti na stolicu i dopusti da ga lijenik i Danijel svlae. Na postelji preputa se mislima mladi knez. Ne zna to da pone i kako da nastupa. Obuzima ga potpuna nemo. Ali jo je tu Petar Pan. Sada se mora potpuno pouzdati u nj, on mu je jedina nada. - Kako je to s ranom? - pita zabrinuto lijenika. - Koplje mu se estito zabolo u meso, ali nee biti tako t e ko da ne bi prebolio. Trese ga groznica, mora neto estoko po piti. I sva mu trojica ispiru ranu, oblau melemom i napajaju ga. On se preputa. U borbi za ivot smalaksale su mu tjelesne snage. Ali duh mu je potpuno priseban. I utei, promatra bojite na kojemu je gotovo ostavio svoj ivot. - Moe li mi Petar Pan kazati to je sve bilo? - Jo me nije izdala snaga, a treba da doznate mnogo toga. Ponajprije smo se Pencinger i ja rastali i svaki je poao svojim putem da trai lijek. Odjednom opazim da je pratilac kojeg mi je dao nestao. Mislio sam: zalutao je ili zaostao, slijedit e me. Onda sam sreo nekog stranca i zaboravio na tog momka. Oito je nestao po nalogu kastelanovu jer sam ga kasnije vidio meu napadaima. - Kakvog si stranca sreo? - Mladog sveenika koji dolazi iz Rima i putuje kralju Vladislavu s nekom porukom Svete stolice. Traio je konak, ali ga nisu pustili u dvorac. Poveo sam ga natrag i uvjerio se da ni me ne ne putaju i tako sam pred dvorcem ekao Pencingera. Stran cu je valjda dodijalo ekati - veli Petar Pan da zataji knezu ka ko se sporazumio sa Stjepkom. - ne hotei ekati dalje, mladi sveenik odjae. Tada petorica Pencingerovih ljudi navale na mene. I prikazuje svojem gospodaru itavu borbu na opkopima i najposlije kako je zvao u pomo. Odjednom opazim da se stranac vraa s nekim kanonikom i njihovom pratnjom i oni me uzee u obranu. Sve to se kasnije dogodilo, objanjava Petar Pan knezu brzo i kratko, pa onda naglasi: - Eto, knee, sad konano vidite koga vam je kral j dao za savjetnika i prijatelja. Niste otrovani, to je samo naa varka, ali da je uistinu bilo u vaem vinu otrova, umrli biste bespomono. Pencinger vam je oduzeo iz usta spasonosni lijek jer vjeruje da ste otrovani. - Platit e mi to izdajnik! - plamti knez.

- Ali kad vas oblae da e vas uiniti banom Hrvatske, opet ete vjerovali njemu, a ne meni. - Kad bih mu jo ikad mogao neto povjerovati, onda uisti nu ne bih zavrijedio drugo nego da me otruje. Ali reci: Petar Pan, to da sada inimo? Osjeam se u vlastitom dvorcu kao u raz bojnikoj spilji. - Grad Lukavac i nije drugo nego spilja u kojoj vi sami hra nite svoje neprijatelje. - to da uinim? Sve neka bude kako ti odredi. Meni je kao da sam uistinu otrovan, u svim udovima, osjeam slomljenost. - Prepustite sad, knee, sve meni! - tjei ga Petar Pan ja u vas iz ovog vrtloga izvesti iva i itava. - Samo to elim da li uzme moju sudbinu u svoje ruke. - Krajnje je vrijeme da se povjerite meni. Spasio sam vam ivot. Nitko nita ne odgovori. Lakrdija ih promatra, a onda veli: - Nisam vam spasio ivot? Da je knez, moja gospodo, uisti nu otrovan, to bi bilo kad bih ja napustio borbu? Umro bi bez lijeka. - A zato si zapravo iao po taj lijek kad nije bio potreban? - pita Danijel. - Napokon. itavo vrijeme ekam to pitanje. Htio sam isku ati Pencingera. Mislio sam: moda mu inim krivo, moda on ne bi dodirnuo kneev ivot. Eto, zato sam ga pozvao da idemo tra iti udotvorni lijek. Sad mi je savjest mirna. ivot sam stavio na kocku da umirim svoju savjest i vama, knee, donesem doka ze: tko je poten ili lopov. Eto, on je hulja iste pasmine. Dakle, imam pravo boriti se protiv njega? - Mi emo ti Petar Pan, jedini moj prijatelju, u svemu po moi - uzdie knez. - A vi ete, gospodine Danijele, sada u kneevo ime pozdra viti goste dok ja skupim malo snage. I Petar Pan popije vr vina, a onda stade upuivati mark-grofa. Ispod lukova prizemlja, nedaleko od ulaza, razmahao se Da-mir sa tapom u ruci. Nasuprot mu je stao vratar sin i prima Da-mirove pouke u maevanju. Pomalo djeak shvaa uitelja i veseli se svojem napretku. Dok su tako bili u najeoj borbi, opazio je Damir da mar-kgrof tri dvoritem i vie. Onda je stigao potkastelan i estoko su se rjekali. Djeak je naulio ui, povukao sobom vratareva sina, pa se tako lukavo douljao k straarnici odakle su do njega dopirali Danijelovi povici. Tada se oprosti s drugom i pohita u prvi kat. Majice, Petra Pana e ubiti! - navijestio je Gordani. Upuen od majke, budno je pazio na sve to se dogaa u dvoru i, sluajui Danijelovu prepirku s potkastelanom, obavijesti Go-rdanu to je uo. Nemir joj ulazi u duu. Opetovano ispituje Damira, nije li moda togod dodao crnoj vijesti. Razmilja, rije po rije. U vodenim opkopima utopit e se njezina nada. Biva joj bjelodano: katelan je protiv dvorskog lakrdijaa zasnovao urotu. Uzalud joj tako dobro smiljena zasjeda. Petar Pan sam je pao u nju. U tome nasluuje urotu i protiv sebe. Koplja uperena u glavu Petra Pana baena su njoj. Ako je Pencinger odluio smaknuti njenog saveznika, elio je otvoriti put do nje, do njenog sina. Iz svih kutova ovog dvorca vire koplja nabruena na nju. Osjea duboko u dui opasnost. I ne puta vie Damira dolje. Ve vidi ispruene katelanove ruke. Toliko se zadubila u misli da ne odgovara na Damirova pitanja. Svakog asa prilazi k prozoru i gleda na dvorite. Otvara prozor, oslukuje. Ali do nje ne dopiru nikakvi glasovi. Vrijeme se vue sporo. Nejasne slike pogibelji izmjenjuju joj se pred oima.

Damira mui tegoba. Osjea majin nemir pa izlazi na trijem i gleda u dvorite, ne bi li tamo neto naao to bi majci olakalo brige. Nakon dugog vremena pobude njegovu pozornost otri glasovi u dvoritu. Brzo se dovue k stubama kako bi vidio tko e se to uspeti gore. Sakriven meu lukovima trijema, napeto pazi na one to dolaze i slua to govore. Razabire kako uza stube tri Petar Pan, za njim kanonik, a onda neki mladi sveenik. Svi idu desnim hodnikom. Najposlije se uspinje stubama Pencinger. Ali ne slijedi sveenika, nego pozove k sebi strau, neto naloi i onda ide lijevim trijemom. Damir opazi da katelan kree ravno u sobu njegove majke. I pobrza za njim, pun neke tjeskobe. Otvorio je tiho vrata i uulja se u odaju. Pred Gordanom stoji Pencinger, uljudno joj se klanja i oslov-ljuje: Plemenita gospoo, imam dobru vijest. - Za vas je dobra? - Ovaj put za vas. udni mir u licu lukavog ovjeka to Gordani ne ulijeva pouzdanje. - Dakle, to mi nosite? - Vama jo nije poznato zato vas je knez zarobio? - Vae su rijei aljive - veli ona. - Nema povoda aliti se. Vi ste, naime, tvrdili da vas je za robila budimska stranka. A ja u vam dokazati da je to samo kneevo djelo. Htio je pomou kraljevia izmamiti od kralja da ga postavi banom Hrvatske i protiv hrvatskih zakona. - Vi u tome nemate nikakva udjela? - Samo kao kneev sluga koji mora vriti zapovijed. Vi ste odvie mudri a da biste bili povjerovali da je ozbiljno spaavao iz mojih ruku vaeg sina, ili ak mene kaznio jer sam ga dao bievati. Sve je bila komedija da sa sebe skin e ljagu. Niste li to odmah opazili? - Svoje miljenje obiavam povjeravati samo pouzdanici ma. - Da, ja to nisam - odgovori mirno. - Ali naglaavam: knez je samo htio baciti na mene krivnju, jer mu je dvorska budala utuvila u glavu da bi vaa zahvalnost mogla pregaziti hrvatske zakone i preporuiti kneza hrvatskim velmoama. Ukoena gleda ona u sive oi pod debelim vjeama, osjeajui da joj sprema teak udarac. S praga ih slua Damir i ne mie se. Katelan ga i ne opaa. - Mislim: s tim ste nacistu, plemenita gospoo? - Mukarcu ne dolikuje tolika ljubaznost kad sam ve rekla da svoje miljenje dijelim samo s prijateljima. - Ne vodi me ljubopitnost, nego elja da vam dokaem kako je vaa mudra glava ovog puta krivo optuivala omraene drav nike koji upravljaju ovim kraljevstvom. I opet se on pokloni kao da saopava neku vanu vijest kraljici i onda ree: Petar Pan i ja otili smo po vaoj uputi traiti knezu lijeka, ali kad smo stigli u dvor, bilo je prekasno. Savreno mirno gleda joj lijepe bademaste oi, traei dojam svoje vijesti, dok u njoj sve vie raste neka crna sumnja i upozorava je na oprez. - Zato prekasno? - pita namjeteno. - Kad smo stigli, knez je ve bio mrtav. U Gordaninu mozgu probudile su se misli na uzbunu. Iza ove rijei lei teka zasjeda. Ona je gleda otvorenim oima, samo joj ne razabire lica. - Umro? - usklikne, toboe, zaprepatena. - To je odvie strahovita vijest, gospodine, a vi rekoste da nosite dobru? - Dobra je. Poto je on mrtav, nema vie razloga drati vas u ovom dvorcu.

Malo je spustila vjee da sakrije sumnjiave misli i uti: Da, plemenita gospoo, njegova smrt otvara vrata vama i vaem sinu. Sasvim je oborila pogled i malo spustila glavu. - Vi ste slobodni - dovri on. - Dakle, tako? - priape ona, ne dignuvi pogleda. - Slo bodna sam? Kastelanov glas poprima uljudan, ali ravnoduan prizvuk: - Kad sam ulazio u dvor, naao sam pred opkopima kano nika Benka. Upravo je htio knezu da zatrai neka vas pusti na slo bodu. Ali ve na mostu saopi nam potkastelan nesreu i rekoh preasnome da u vas odmah otpustiti iz dvorca. Dakle, izvolite se spremiti. Kanonik vas oekuje vani sa svojom pratnjom. - Sva sam smuena od sree, gospodine katelane. - Prema tome sam dokazao da je vaa optuba protiv bu dimske stranke bila kriva. - 0 tom se moram tek uvjeriti. - Pruit u vam dovoljno razloga da se uvjerite. Plemenita gospoo, molim vas neka odsad bude meu nama mir i prija teljstvo. To iskreno elim. U znak tog prijateljstva dajem vam slo bodu. Dua joj se ledeni, a u srcu grmi prigueni orkan. Ali mozak alje na usne smijeh radosti i usklik zadovoljstva. - Onda vam smijem vjerovati? - A kad izaete iz dvorca, bit ete u svojoj vjeri i vri i razabrati, gospoo plemenita, da u ovom kraljevstvu ima ljudi koji potuju zakone i hrvatske pravice. I to ba oni koje ste vi dosad mrzili i smatrali neprijateljima. To je ona stranka koja je stajala pod kneevim pritiskom jer mu je kralj u svemu poputao. Ja sam se morao pokoriti njemu. Svi mi nismo nosili krivnju za ono to se kod vas provodilo. Sva je krivnja bila na tome knezu, samovoljnom, drskom, umiljenom. On je mislio da je vae hrvat sko kraljevstvo ovdje samo zato kako bi se imao ime razbacivati i napajati nepresahnjivu e svoje goleme tatine. Njegova je lina osnova bila ova: zauzeti vau zemlju: proglasiti je svojim kraljev stvom, batinom svojih otaca, elio je spaliti sve vae zakone i povelje koji su svjedoci vaih sloboda. 2elio je od vae zemlje uiniti svoje imanje da stekne bogatstva koja e gomilati u ino zemstvu i tamo sipati novac u svoje, ve davno propale posjede u svojoj domovini. Da, gospoo, to je on htio i na to je prisilio sve nas, svoje slubenike. Isto tako i one gore na vlasti. Njeno je lice kao kameni pokrov onome to se dogaa u njenoj dui. Ne p rekida ga, samo slua. Sada je knez mrtav - veli on - i sve su njegove pogubne osnove pale s njim u grob. A mi koji smo od njega patili kao vi, evo, na prvom koraku pruamo vam ruku i skidamo lance va eg ropstva da uzmognemo ivjeti s vama i s vaima u prijateljstvu i slozi. To recite svim svojim velmoama i plemiima kad se vratite iz ove tamnice u mir svojega doma. - Da, gospodine, razumijem, to u uiniti vrlo rado i s punim zadovoljstvom objaviti mojim zemljacima sve to ste mi sada rekli. - I nadam se da e primiti moju ruku pomirnicu. - Nemaju razloga da je odbiju. - I vi ete se zauzeti da ubudue gledaju na Lukavac, gdje ja i nadalje ostajem gospodar i upravlja, da gledaju u meni svo jeg prijatelja. - Gospodine barune, dali ste mi dovoljno razloga da osvojim

svoje zemljake neka ponuenu ruku pomirnicu prime s potpunim pouzdanjem. - Vae me obeanje usreuje. - A hoete li, gospodine barune Pencingeru, u znak tog pomi renja odbaciti izdajicu ako je postojao? - Samo se po sebi razumije, jer u prijateljstvu bi nam izda jica mogao samo nanositi tete. Dakle, imali ste u naem krugu saveznika? - pita ona. Ne smije spomenuti crvenog oklopnika jer bi pobudila sum nju da joj je o njemu govorio Petar Pan. Pogled sivih oiju gleda mirno, a glas mu nastoji poprimiti to srdaniji prizvuk: Plemenita gospoo, uistinu je knez imao svojeg saveznika, ali krio ga je i preda mnom. Drugo nije ni oekivala, pa samo kimne glavom i potvrdi rijeima: - Razumljivo, sve je on drao u svojoj eljeznoj ruci koja je znala samo tui. Je li tako? - Hvala Bogu da ste napokon to uvidjeli. A sada ete sigur no spremiti svoje stvari? - Jeste li saopili li tu radosnu vijest i mojem katelanu Mladeniu? - Kad ostavim ove odaje, saznat e i on da vas moe slobod no pratiti u Brezovicu. Dopustite, plemenita gospoo da vam poaljem sluavke neka vam spreme stvari. - Vrlo dobro, barem u prije svriti i otii. - A sada u odstraniti s vaeg trijema sve strae, a zatim idem preasnom gospodinu kanoniku da ga zabavim pred d vor cem dok vi ne siete. Poklonivi se, krene k vratima. Tu opazi Damira kako stoji u kutu, povuen i nepomian, kako se to dolikuje djeaku. I nasmijei mu se i ljubazno: Sada e tvoj drug u dvoritu aliti za svojim uiteljem maevanja. Ali meu nama vie nema neprijateljstva. Velike, lijepe djeakove oi iroko su rastvorene i gledaju u neprijatno lice, obraslo plavom bradom. To mu se lice smjesi tako udno ljubazno i zamalo nestane. Hrastova se vrata zatvore. Damir stoji i ne mie se. Gleda majku. Po njenom licu pale su tamne sjene kao da se odnekle ulja no. Ne vidi sina. Misli joj se spustile u dno nekog jezera, rastvorenog pred njom. U mozgu joj vrtlog i jedva ga savladava snagom svoje prisebnosti. U brzom letu sjeanja vitlaju se oko nje rijei to su upravo pale iz usta ovjeka, prokopale zemlju i potkopale pod njom opasne dubine ... "Knez je mrtav!!" To je rekao Pencinger i razotkrio joj jednim mahom opasnost tla na kojem stoji. Razotkrio joj bezdan to ga je namjestio pod njome. "Uvjeren da knez uistinu boluje, posluio se neistinom. Javio joj je da je umro" ape joj misao. "I time mi je pokazao da je negdje neto strahovito podmuklo zamislio i namjestio." "A toliko je uvjerljivo dokazivao nekrivnju budimskih dravnika. Sve je strovalio na kneza. Ponudio slobodu. emu ona uvjeravanja da je knez krivac. emu molbe da se zauzme za njega kod Hrvata?" "Da, da, to je sasvim jasno. Sve je uinio jedino zato da u meni probudi potpuno povjerenje. Povjerenje je htio stei da u uistinu sada izii na slobodu. Povjerenje je htio da me po njemu prevede po sigurnom mostu koji e se smjesta poda mnom stro-potati im koraknem na nj!" "Daje mi slobodu! A onkraj te slobode? Nije li la? Prevara? Nisu li muila na kojima e razapinjati mojeg sina da me prisili predati neprijatelju kraljevia Ivana?" Pogled joj padne na djeakovo lice. Neto je u njegovim oima zagonetno. I apui ga pita: - to me tako gleda, dijete? - Majice, on lae!

Ona se probudi iz svojih misli i potvruje: - Da, sinko, on lae, jer mi znamo da knez nije ni bolestan. - Lae zato jer kanonik Benko ne eka pred dvorcem, on je tu gore. - to. Gospodin preasni kanonik Benko? - Jest, majice, on. - Damire, jesi li dobro vidio? - Predobro. Cuo sam da netko dolazi, sakrio sam se uza stube. S kanonikom je bio neki mladi sveenik, udno odjeven i lijep, prijazan u licu. Kao da ga odnekle poznajem. Od ranog djetinjstva ostalo mu je Stjepkovo lice u blijedoj uspomeni, ali se ne moe sjetiti. I djeak dalje pria: - Vidio sam Petra Pana. Prvi je trao, ali je bio vrlo daleko, nisam ga mogao zvati. Iao je prema kneevim odajama. - Dakle, je ipak iv? - Bilo mu je povezano rame, sigurno je ranjen. "Kad mi je Pencinger najavio kneevu smrt, onda je uvjeren da vie neu govoriti s Petrom Panom. Dakle, katelan ima naroite nakane sa mnom. Iz ove pukotine viri panda nemani koju mi je spremio u zasjedi." To otkrie natovari joj na duu teku brigu. - Nisi li moda vidio kamo je krenuo kanonik s onim dru gim sveenikom? - Cuo sam kako Pencinger nalae potkastelanu neka ih vodi u blagovaonicu. Djeakove vijesti pomalo osvjetljuju zamrene zagonetke Pencingerovih namjera. "Kad bi prela prag ovog dvorca, izala preko opkopa, tko bi me tamo ekao? Katelanovi, ljudi? Kamo bi me vodili?" - Majice, kako vam je lice mrano. - To su brige, teke brige. - Zato mi moja majica ne kazuje ako sam joj sada sa veznik? I ona uhvati njegove ruke to su od uzbuenja hladne i povue ga k sebi: - Idemo, valja nam se odjenuti za put. - Uistinu nas puta na slobodu? - Istine nema u ovih ljudi. U njihovu duu ne moe istina kao to ne moe sunce sjati u mranu no. Ali doi. sve u ti ra zjasniti, saveznice moj. Mora sve znati to bi nas moglo zadesiti. Sada emo prolaziti strminom nad ponorima. - Ja u hrabro slijediti korakom moju majku. - Svaki nepromiljeni korak i najmanja nepanja moe nas strovaliti. - Razumijem, majice, bit u hrabar i oprezan. I oboje odlaze u drugu sobu da spremaju odijela. Trijemom je proao Pencinger. Tu stoji straa, a kraj stuba potkastelan. Nekoliko koraka ide svojem pretpostavljenom u susret. On mu samo mahne rukom i kimne glavom: - Sasvim se pouzdala u mene i primila sretno svoju slobodu. - Onda e mirno ostaviti dvorac. Nitko ne moe nita zami jetiti. - Ne treba se bojati niega. Strae neka se maknu s trije ma da smjesta osjeti slobodu. Samo dolje pod stubama neka se sa kriju. Ako bi se moda zbog neega usprotivila, lako joj je sve zati usta. - Dolje su strae spremne i znaju to moraju uiniti. - Dobro, a ti mora vazda ostati uz nju, samo budi vrlo uljudan. Iskazuj joj sve poasti da ni asa nema uzroka pokole bati se u povjerenju. Sada je puna sree. Rije sloboda zaslijepila joj je mozak, kao sunce oi kad su dugo gledale u mrak. Dakle,

tvoje vladanje ne smije je probuditi. Klanjaj se kao da je na visoki gost. - Bit e tako. Dolaze sluavke da joj pomognu spremiti odi jela. - Rei e joj da je ekam dolje s kanonikom. - A zapravo kamo da vam javim, bude li to izvanredno? - Idem u blagovaonicu kanoniku i rimskim poslaniku, zaba vit u ih razgovorom da ne bi koji od njih izaao. Je li tamo kod kneza sve postavljeno na svoje mjesto? - Strae su s golim orujem zaposjele vrata kneeve odaje i prozor koji se otvara na trijem. Ba malo prije htio je Danijel izii da pozdravi goste, ali mu je straa zakrila put. Navalio je na njih, ali se morao povui. - Gle, htio je ii kanoniku. Sigurno je Petar Pan ve sve ispripovjedio. Pazi, lakrdija se ne smije maknuti od kneza, a ni Danijel, dok ona ne bude izvan dvorca. A da nai gosti ne iziu, to je moja briga. - A gosti odlaze jo danas? - Kanonik svakako, a laj rimski poslanik e prenoiti. Pe tar Pan se vie ne smije pojaviti ni pred kim. Zato emo ga dr ati u kneevoj sobi. - Uvijek sam ispunio dunost. - Ima li dovoljno vojnika u prvom katu? - I odvie. Sakrio sam ih ovdje u izbicu kraj stube. - Njima u ja ravnati - veli Pencinger. - A tvoja je briga da nju izvede. Kad s njom sie u dvorite, ne daj joj uzjahati ko nja. Kad bi projahala mostom, mogla bi i utei. Kau da joj ne ma premca kad sjedne na sedlo. Zato reci da je konj eka na op kopu. - Samo se bojim ako opazi da tamo nema kanonika? - Vojnicima koji e je pratiti ve sam odjenuo turopoljske haljetke i klobuke, to e u njoj smjesta pobuditi povjerenje, im se pojavi na vei dvora. A ti idi naprijed pa dozivaj toboe me ne i kanonika kao da sam na opkopima sa sjeverne strane. Glav no je da stigne na most. Ako bi se tamo stala buniti, a ti s njom obrauna j. - Da, tako u uiniti. - Ako pak mirno stigne do svojeg konja, uljudno se prigni da joj pomogne na sedlo, a zatim ... - Znam. Pograbit e je straga dva vojnika, svezati joj ruke, a momak koji dri konja smjesta e joj zaepiti usta. Druga dvo jica uinit e to isto s djeakom i ravno u umu. Kad ste vi odla zili s Petrom Panom traiti lijek, sve sam tono dolje u straarskoj sobi iskuao. Svaki e biti na svome mjestu, odabrao sam naj okrutnije od najokrutnijih vojnika. - Svakako udari sporednim putovima jer do veeras mora stii na Medvedgrad. - Pourit u se i nee mi biti ugodno putovati s tako opas nom enom. - Ne skidaj joj itavog puta povez s usta, a i djeaku treba dobro zavezati gubicu. - Kad stignem na Medvedgrad, da je ostavim u okovima? - Razumije se, isto tako i djeaka. Ne pouzdaj se u njegove godine. Gledao sam ga kako umije baratati maem dok je uio vratareva sina. Bit e to ivi vrag kad odraste. - Drat u se tono vaih odredaba.

- Kad stigne s njom u Medvedgrad, odredi joj dvije sluav ke da joj budu na usluzi, a onda joj kai neka se predomisli i prizna gdje se nalazi kraljevi. Kad ja doem, nema vie uzmica nja. Vojnik koji je bio kova zgotovio mi je bi s bodljikama pred kojim bi pokleknuo i div, a komoli ne bi majka. Bude li u tjela, razderat u taj bi na mesu njenog sina. Sve jo j to reci unaprijed. Potkastelan upozori Pencingera. Du trijema dolaze dvije sluavke i nose sveanj. - Spremile su joj stvari. Sad e i ona sa sinom. Kad su se djevojke pribliile, zapita ih potkastelan: - to radi gospoa? - Oblai sebe i djeaka. - Kakve je volje? - Vrlo je vesela i pjevucka. Veli da je sva zbunjena od sre e! - Dobro, sii sa svenjem i odnesi ga vrataru. Djevojke su krenule niza stube, a potkastelan prevede na latinskom Pencingeru svoj razgovor s njima. Katelan zadovoljno ree: - Dakle, sasvim vjeruje da sam joj dao slobodu. To je vrlo vano. Mirno e ostaviti dvorac. - Kao da je ne bismo mogli i silom otpremiti. - To sam i kanio, ali sada kad je tu poslanik iz Rima, ne smijemo staviti na kocku da on uje kakvu buku ili viku pa sam izmudrio varku slobodom. - Ovaj poslanik nije vam stigao u zgodan as i zbog Petra Pana. - Jest, ali vie zbog nje. Poslanik ide samom kralju, a do lazi od pape. Tu se ne bih mogao izvui da me optui zbog sile prema eni. Morao sam izmudriti itav diploma tski govor da Gordanu uvjerim o iskrenosti moje ponude na prijateljstvo. Potkastelan tiho upozori i pogleda na lijevi trijem: - Pogledajte, Damir je izaao ve odjeven za put. Sad je stao. Sigurno eka nju. - Potpuno je povjerovala. Pencinger se povue u tminu iza stupa i apne potkastelanu: - Pazi, ne uini nikakvu kretnju koja bi u Gordani mogla pobuditi kakvu sumnju. Doekaj je ovdje sam. Neka vidi da ne ma strae. - Sve e biti po vaoj elji. - Glavno je da sie niza stube, vjerujui u slobodu. Ja sa da hitam kanoniku i poslaniku u blagovaonicu. Budi oprezan! - A vi mirni. Nita nee izmai mojoj panji. U polutami hodnika pobrza katelan prema blagovaonici. Otvori hrastova vrata i ulazi. Naao je Stjepka i kanonika u razgovoru. Odmah se stao ispriav ati: - Ne zamjerite. Nema nikoga u dvorcu da odline goste za bavi, a ja sam morao odrediti da vas podvore. - Mi smo vrijeme proveli u razgovoru o vaem dvorskom lakrdijau - veli Stjepko, ne osvrui se na katelanove isprike. - itav je taj dogaaj s njim udan. Sto se to zapravo desilo i zato vas toliko optuuje? Prije nego to e odgovoriti, katelan istrauje lice mladog sveenika. Zar je sklon njemu, ili se kani zauzeti za Petra Pana? Stjepko sjedi mirno i sabrano. Iz njegova bia proizlazi zrelost i potpuno nepristranost. I to je dovoljno Pencingeru da ga ohrabri. Znajui da je Gordanu predao u sigurne ruke, sjeda k njima i stade razjanjavati:

- Vi znate, asna i preasna gospodo, svi se dvorski lakrdijai nastoje dokopati utjecaja. Osobito ako su umni. I tako se stalno bore s kraljevskim savjetnicima za svoje prvenstvo. - Da, to je istina - upada Stjepko. - Poznajem te stare svagdanje borbe. Ipak, ovo su crne optube. Zato vas tako okriv ljuje? - Evo, zato. Mene je poslao knezu dravni kancelar pa i sam kralj da budem mladom knezu savjetnik. Tada se Petar Pan po eo mijeati u kneeve poslove. On je odbio te pokuaje i meni naredio da dvorskog lakrdijaa drim na uzdi. Bio sam s njim esto vrlo strog i zato me Petar Pan smrtno zamrzio. ak j e i knezu dodijala ta njegova mrnja pa ga je htio otpustiti. Sada je u toj bolesti koja je zadesila kneza jadnog bolesnika uvjeravao da je otrovan. Moda i jest, ali... - Tako? - upita Stjepko. - tko bi ga mogao otrovati? - Moram vam odati tajnu. Knez ne moe ni jedne noi spa vati, stalno ga u snu progone pokojnici, ban Ivani Korvin i nje gova kasnija udovica koja se udala za kneza, a ve nekoliko mje seci nakon vjenanja umrla. Kneza oajno progone ti sni pa se opija. U takvim asovima hoe da umre. - Dakle, sam se otrovao? - pita kanonik. - Lako je mogue, ali nikako, u pijanom stanju, jer ga vi no i sni sasvim smute i ne zna to ini. Njegov dvorski luak uvi jek je s njim i nou i tako je iskoristio protiv mene ovu nesreu, jer misli da je knez posegnuo za otrovom. Dakako, nije ga uzeo toliko da bi umro. I sad on mene okrivljuje. Vidjeli ste kakva je mrnja sukljala iz oiju dvorskog lakrdijaa. Bilo bi smijeno da ja, koji sam zapravo pouzdanik kraljevih pristaa, dignem ruku na kraljeva miljenika. To bi znailo da sam sebe povukao na vjeala. Petar Pan je Talijan, vrela krv, mrzi smrtno. To je razlog optubi. Ali ja sam miran. Poznaju me gospoda u Budimu i sam kralj. - A zato su na lakrdijaa bacili koplje? - On se s njima kladio da ga nee pogoditi, a moda su pre koraili granicu, jer Petra Pana ovdje svatko mrzi. To u svakako jo danas temeljito ispitati i kazniti krivce. - Sad mi je sve jasno - veli Stjepko s uvaavanjem - dvor ski luak u vama nalazi svojeg najopasnijeg takmaca. To su sv a gdanje spletke i borbe na dvorovima. Vidio sam toga dosta kad sam bio na kraljevskom dvoru pa. Iznenaeno pogleda Pencinger mladog sveenika. asni je otac bio nekad pa? Njegovu se uenju sada pridrui i kanonik Benko, pa i on upravi Stjepku pitanj e kao da toboe nita o njemu ne zna. - Gle, moj mladi drug bio je pa. A gdje? Na kojem dvoru? - U Italiji kod vojvode Ferare. Tamo se vodila uvijek smrt na borba izmeu kraljevskog luaka Gamile i vojvodinih savjet nika. Izjava da je bio pa u Ferari silno podigne Stjepkov ugled u kastelanovim oima. A mladi diplomat nastoji taj ugled jo poVe-ati i pogleda kanonika koji ponovo ubacuje pitanje: - Tako, dakle, u Ferari? To znai da ste vrlo odlina roda? - I jest tako. Roak sam vojvode DEste! - Roak vojvode D.Este od Ferare? - udi se kanonik. Nisam ni slutio kakva visoka linost sjedi sa mnom za istim sto lom. Pencingeru se zamaglilo pred oima kad je uo ime tako odline vladarske obitelji. Ali ne zato to bi ga to poastilo, ve od straha to je tako visoka linost ula

objedu koju mu je dobacio u lice Petar Pan. Nije ni slutio da su se u njegovoj odsutnosti Stjepko i kanonik dogovorili kako e mladi sveenik nastupiti prema sadanjem gospodaru u kneevom dvorcu. - Onda sigurno poznajete i napuljski dvorac? - pita kano nik. - Jedna je princeza napuljskog kralja Ferantea bila svojevre meno naa kraljica, ena kralja Matije. - Znam, bio sam dapae na napuljskom dvoru kad se trei put vjenao napuljski kralj i otac kraljice Beatrice. Pratio sam na to vjenanje vojvodu od Ferare koji se oenio starijom ker kom napuljskog kralja Eleonorom. - Zaista? - udi se kanonik. - Kako se to krasno razvija. Vi ste, dakle, bili pa sestre nae kraljice pokojne Beatrice? I pra tili ste je u Napulj? - Da, gospodine. Imam i znanaca meu vaim zemljacima iz Napulja. Bio je u napuljskom dvoru prigodom vjenanja jedan hrvatski velmoa, stasit mukarac, vanredne ljepote, crnomanjast, sve su ene ludovale za njim. - To je Damir od Brezovice. Visok, jak, u krasnoj modroj odori. - Jest, jest - naglaava Stjepko pa se nasmijei. - Jo imam jednu uspomenu na vae zemljake iz onoga doba. Bila je to ena. - Tko bi to mogao biti? - uvena ljepotica. Premda jo kao djeak, a naravno kao pa, bio sam svuda prisutan. Ona je bila dvorska gospoa kraljice Beatrice i dopratila je na vjenanje u Napulj kraljiinu poluses tru. Kanonik slua vrlo ljubopitno, a Pencinger osjeti neku neprijatnost. Bila je visoka, krasna, bademastih oiju. Kosa joj smea s nekim arkim odsjajem. Svi su vitezovi ludovali za njom, ak i jedan Borgia. Jednom su joj se kavaliri odvie pribliili. Ja sam stao u njezinu obranu i optuio ih vojvodi od Ferare. On je smjes ta nastupio u obranu odline ljepotice, ak se i napuljski kralj zaprijetio vitezovima. Vojvoda od Ferare uvelike je potuje i da nas ne samo zbog ljepote nego zbog njenog uma. Laki nemir obuzme Pencingera. Pogledao je na vrata. Ali se opet smiri. Sada je Gordana ve davno izala iz dvorca. Meutim, kanonik prihvaa ugovorenu nit razgovora: - To bi mogla biti samo Gordana, ena junaka Damira. Stjepko toboe slegne ramenima: - Imena joj se ne sjeam, moda se tako zvala. Kanonik otro pogleda Pencingera. Ali on je potpuno miran, dapae zadovoljan. Oekuje da e kanonik otkriti mladom odliniku Gordanino zatoenje, ali on e sve prebaciti na kneza, a naj-poslije izjaviti da je ve na slobodi i dokazati da je izala iz dvorca. Zato posve sabrano eka daljnji razgovor. Pred sluavkama, koje su spremale stvari za odlazak, Gordana se prikazivala vesela i radosna, avrljala s njima, potpuno uvjerena da e katelan djevojke ispitivati o njenom dranju. A onda ih je poslala naprijed da naas ostane sama sa sinom. Uzela je lijepu glavu meu dlanove i pitala: - Jesi li dobro upamtio kako sam ti razloila? - Jesam, majko, sve. Da ve idem? - Najprije izii da vidi stoji li netko u blizini stuba i je li straa na trijemu? Uini tako kao da mene eka pred vratima. - Znam to majica eli. Ve idem. Polagano prijee prag, odjeven, s klobukom na glavi. Onda ide trijemom, gleda u dvorite kao da ga nita ne zanima gore na trijemu. Ali pametne oi ispod klobuka

kradu se kriomice desno i smjesta uoe u blizini stuba potkastelana. Pencingera nije mogao vidjeti jer se ve povukao. Miltt Nekoliko puta proao je Damir gore-dolje, a onda se vratio na prag sobe svoje majke i naslonio se, gledajui u sobu. Gordana se sagnula k njemu dok on apui saopava to je vidio. - Dakle, samo potkastelan? - apne ona. - Strae nema? - Nigdje ih nema majice - odgovori on i ue u sobu. - Onda je Pencinger uistinu maknuo strae da to vie pobu di moje povjerenje? U dobar as. Hajde sada opet na trijem i ka ko sam ti rekla ei, ali gore, lijevo. - Dobro, majice, a kamo da gledam? - Samo dolje u dvorite. Onda zovi mene i pitaj: "Hoete li skoro majice?" Razumije? - Vrlo dobro razumijem. Naravno, samo toboe. - Da, zlato moje, i onda se polagano udaljuj lijevo, ali tako kao da to ini iz dosade. - Sve mi je jasno. Opirat u se o ogradu, brojit u stube kao iz dosade, vrlo dobro, brojiti prema lijevo. - Ve si itav diplomat. Pouri se. I opet je iziao natrag na trijem. Gleda dolje na dvorite, sve korak po korak odmie pravcem koji mu je oznaila majka. Odjednom je zove, ona se odazove. To pobudi potkastelanovu pozornost. I on se nasmijei od zadovoljstva. Djeakovo dozivanje uvrsti ga u spokojnost. I eka mirno. Pencinger ga je uvjerio kako Gordana nita ne sluti. Samo on mora biti paljiv i uljudan da ne pobudi sumnju. I zato nehajno stoji kraj stuba, naslonjen na zid. A Gordana, odjevena za odlazak, pribliava se pragu odaje da izae na trijem. Ali se zaustavlja kao ovjek koji mora preskoiti opasni jarak ili prijei preko krhke brvi iznad bujice. U kojem e trenutku uiniti taj korak, a da ne bude sudbonosan? Odabere li zao as, izgubi li u tome prvom koraku ravnoteu, sve je propalo. Odvanost je s njom, samo hoe li biti i sree? Malo se nasloni na vratnicu da bi razabrala gdje je Damir, ali ga vie ne vidi. Bit e da je dosta daleko. Dakle, mora krenuti. Onda izie na trijem i nekoliko koraka krene desno. Tada se zaustavi, stade traiti i okrene se lijevo. Damir stoji ba na uglu trijema koji zaokree u novi etverokut dvorca. Gordana prua prema njemu ruke i hitro ide djeaku: Doi, urimo se. Potkastelan, naslonjen pokraj stuba, trgne se i prati svaki njen kret: "Dolazi! Gle, ne vidi djeaka, a on je tamo gore, sad ga je opazila, zove ga. Zato se djeak ne mie? Sad ona ide k njemu, naravno, uri joj se, taj gospodi kao da se prilijepio na trijem i gleda u dvorite." Pencingerov pouzdanik savreno mirno promatra kako ona do-zivlje Damira, ide prema njemu i prua mu ruku. "Sad e ga uhvatiti, povesti i sve je svreno!" i. Kad je ona uzela djeakovu ruku, apne mu: Sad budi hitar. I umjesto da krene desno trijemom prema potkastelanu, zaas su nestali na protivnu stranu lijevo, pa iza ugla naprijed. Tu se mati i sin sagnue ispod lukova i bjee du gornjeg trijema. Glave su im prignute ispod ograde. Zaas su stigli na drugi ugao. Tu su zaklonjeni dubokim prekama, preko lu kova. A s druge strane nekoliko vrata.

Jo nekoliko koraka i Gordana bane na jedna mala vrata i otvori. Oboje se naoe u nekoj sobi. Strelimice Gordana gurne zasun. Zastali su i ostali tiho bez daha. Prislukuju. Izvana nikakva glas, nikakav tropot. Ipak, sada se ve uju brzi koraci do ugla trijema. Opet tiho. Zaustavio se. Opet koraci. Sad je krenuo natrag. Mati i sin dadoe samo znak okom da ih to potkastelan trai i ne zna kamo su nestali. Oito se vratio. Jo malo oslukuju, onda se ona okrene i poka e Damini na suprotna vrata. Djeak tiho na prstima ide naprijed, a ona za njim. Onda se sagne k njegovu uhu: Sad najbrim trkom na ova vrata, a na druga, ravno, ra zumije? Tono znam, tamo je ulaz. Ako koga sretnemo u toj so bi, samo naprijed, ne obaziri se. I Gordana otvori i uleti u drugu sobu, onda otvori i naredna vrata. Potrali su oboje na prstima kroz dvije sobe, a na treim vratima Gordana jako uhvati kvaku, gurne i, drei Damira za ruku, bane u blagovaonicu. Tu sjede kanonik Benko, Stjepko, a nasuprot katelan Pencinger, leima okrenut vratima. Kanonik i Stjepko digoe se preneraeni. Pencinger osjeti da se iza njegovih lea neto dogaa. Obazre se i skameni. Lice mu je smrtno blijedo. Ne moe ustati. ini mu se da je sve privienje. U uima mu zvui Gordanin taman glas veselo, radosno, gotovo pustopano: Preasni gospodine, vi me ekate ovdje, a ne dolje pred dvorcem? Gospodine katelane, oito ste se zabrbljali s preasnom gospodom? Ona mu u oi baca eravicu. I trepe trepavicama. Nema rijei. U mozgu nema dosjetke o koju bi se uhvatio. Prignjeen je o zid, ni iv ni mrtav. Kao da nita ne sluti, Gordana pristupi blie i sa smijekom na usnama nastavlja svoju igru: - Koliko sam vam zahvalna, preasni gospodine, to ste se potrudili k meni. - Ja? - pita kanonik pa gleda katelana, ali on uti. I Ijutina i bijes oduzimaju mu mogunost da misli. Ne moe nikako shvatiti otkud je i kako Gordana mogla doi s ove strane, na ova vrata, kroz sve kneevske odaje? Ne zna da joj je u ovom dvorcu svaki kuti isto tako dobro poznat i posluila se time, saznavi od Damira da su kanonik i drugi gost u blagovaonici. Ona jasno razabire kako se Pencinger mui da nae neki izlaz i jo ga vie smuuje svojim govorom, okrenuvi se kanoniku: Gospodin barun Pencinger bio je tako ljubazan pa mi je rekao da me ekate pred dvorcem s pratnjom da me otpratite na Brezovicu. elim to prije ostaviti kuu u kojoj je mrtvac. Ali vi ste se ovdje odve dugo zadrali i zabavili, pa ste zaboravili na mene? itavo vrijeme promatrala je ispod oka Stjepka. Na prvi pogled ga je prepoznala, ali neki instinkt joj ape da se dri kao da ga nikad nije vidjela. U tom ju uvrenju dri i mladi ovjek. U njegovu licu, u kojem ona tako dobro ita, napisano je kako joj se valja vladati. I uini kao da ga je tek sada opazila. Digne pogled k Pencingeru, pa opet kanoniku i ree: - Oprostite, nisam zamijetila. Imate gosta, gospodine kate lane? - Da, odlinog gosta - uzme rije Pencinger da bar neto ka e, a kanonik prihvati ruku mladog sveenika i stade ga prikazi vati: - Poslanik svetog oca pape koji putuje kralju Vladislavu, inae roak vojvodine obitelji D.Este iz Ferare. I ve joj je sve jasno. Razumije sve. Stjepko se prikazao roakom odlinog vladara da bi drao na uzdi Pencingera. Kako je stigao ovamo, to sada ne pita, razumije

samo da putuje kralju Vladislavu. Je li to istina ili nije, svejedno. Ali stvar je dobro namjetena. I ona prepoznaje ve sazrelu lukavost nekadanjeg pa-a koji joj je tako dosjetljivo i vjerno sluio u svojem djetinjstvu. I obuzima je nada i radost, osjeti neku sigurnost. Pozdravila se s mladim sveenikom i smjesta veselo primijetila: - Nismo li se moda sreli prigodom vjenanja kralja Ferante u Napulju? Ili se varam? - Ne varate se, plemenita gospoo. Malo prije sam pripovije dao gospodinu barunu Pencingeru svoje uspomene na vae zemlja ke i na vas. "Kako je lukav taj Stjepko, da se prikazao Hrvatom, ne bi ga ni pustili u dvorac." I ona nastavlja: Prolo je mnogo godina. Ja sam se udala za svojeg junaka Damira brezovikog. A ovo je moj sin. I prikazuje Stjepku djeaka i pripovijeda mu dogaaje kao da on nita ne zna. A zatim se okrene kanoniku: - Preasni gospodine, hoemo li krenuti? - Upravo sam as prije pozvao naeg poslanika da se ukonai radije na Kaptolu, pa bismo mogli sve troje zajedno. - To bi bilo divno - odgovori Gordana. - Nije shodno konaiti u kui u kojoj je mrtvac. Je li tako? - i pogleda Stjepka. - Ve po drugi put spominjate mrtvaca, gospoo? - zaudi se kanonik. - Gospodin katelan priopio mi je da je knez upravo um ro. Mirno i strogo pogleda Stjepko Pencingera: - Nama gospodin katelan nije ni rijei spomenuo o tome. - Nisam vas htio uznemiravati. To bi znailo da vas tjeram iz dvorca, jer uistinu nije dobro konaiti gdje netko lei mrtav. - Istina je - prihvati Gordana. - Dakle, idemo. Zbogom, gospodine barune. Hvala za sve! - Pratit u vas - ponudi se Stjepko. U posljednji as nae Pencinger svoj mir i stekne opet vlast nad sobom. Stao je usred sobe, poklonio se i sveano izjavio : Neka mi plemenita gospoa oprosti, ali vi ste jo uvijek zarobljenica. Namrtila je obrve i snizila glas: - Gospodine, prije jedan sat drali ste mi propovijed i doka zivali da je samo knez poinio taj zloin i mene, enu slobodnog hrvatskog dravljanina, zarobio. A sada velite da sam zarobljena. to je to? Onda ste mi prije lagali? - Plemenita se gospoa preotro izraava. - Nazivljem va postupak pravim imenom. Ako sam sada zarobljenica, onda to ste prije rekli, nije istina? - Ne mogu vam odgovoriti, nisam ovlaten od onih koji mi zapovijedaju. - Vi ste mi preljubazno ponudili ruku pomirnicu, zaeljeli da vjerujem u vae prijateljstvo i kazali mi da gospodin kanonik Benko eka sa svojom pratnjom da me vodi u Brezovicu? Izvoli te odgovoriti. - Odgovaram samo vioj vlasti. Ona se okrene kanoniku i Stjepku i sveano javlja: Gospodo, ovaj mi je ovjek rekao da sam slobodna. - Nisam ovlaten, gospoo, razjanjavati - odgovori Pencinger da bi predusreo kakvu izjavu Stjepka ili kanonika. Izazovno ona ok rene glavu prema katelanu: Zato ste mi rekli da mogu u Brezovicu? Kamo ste me htje li odvesti?

Katelan odgovara hladnom uljudnou: - Opetujem: nisam ovlaten bilo to odgovoriti. - Dakle, ovlateni ste samo na to da laete? Meu kakvim smo to vitezovima kojima je la svagdanje djelo? - Plemenita gospoo, vitezovi koji odluuju o vaoj sudbini tako su odline linosti ovog kraljevstva da se ne biste smjeli o njima izraavati s toliko smjelosti. - to via linost, to vea la. Polaganim koracima priblii se Stjepko katelanu i dostojanstveno upita: - Gospodine barune, ja sam ovdje kao gost kneza Brandenburga, a vi ste njegov pouzdanik. Dunost mi nalae da ovoj gos poi pruim svoju zatitu. Dakle, kakav je to grijeh zbog kojega je ona zarobljena? - Njezin se mu roti protiv samog kralja Vladislava. - Moj mu je na bojnom polju i svoj ivot izlae ne samo za svoju domovinu nego i za kralja Vladislava. Ako Hrvati puste Turina preko granice, nee kralj vie sjediti na svojem prijesto lju. Vaa je, dakle, objeda lana. - Govorim ono to su mi kazali moji pretpostavljeni - veli katelan. - Dopustite da vas pitam: to kanite s ovom gospoom? strogo e Stjepko. - Ja nita - Onda je pustite kui. Ja u je sam pratiti s preasnim ka nonikom. - Sa svim potovanjem koje dugujem tako visokom gostu i poslaniku svetog oca pape moram naglasiti ovo: plemenita gos poa Damira od Brezovice zarobljenica je njegova velianstva kra lja Vladislava. Tko bi se usudio pustiti je na slobodu, izdajica je samog kralja. - Zato ste mi onda ponudili slobodu? Na to on ne odgovara, a Stjepko uzima rije: - Znajte, gospodine, plemenitu gospou zagovarat u kod kralja i Svete stolice, a i drugi vladari na jugu. Sam u se pobrinu ti da kralj Vladislav dade eni junaka koji je na bojnom polju dostojnu zadovoljtinu. - Bit u zahvalan ako to uinite, ali dok kralj ne odredi, drukije, moram vriti njegovu zapovijed. Nakon tih rijei okrene se Gordana k Stjepku i kanoniku: - Vama, gospodine poslanice, i vama, preasni gospo dine, evo ive istine: domamili su me ovamo lano i ugrabili mojeg si na da me prisile priznati gdje je nezakoniti sin bana Ivania, prem da mi je nepoznato njegovo boravite. Ovaj gospodin ovdje nare dio je vojniku da mui mojeg sina i sada me eli odvest i na neko zabito mjesto da moe staviti na muke moje dijete. Pitam vas: je li to kraljeva zapovijed? - Sve radimo samo po viem nalogu - odgovori Pencinger. - Jeste li uli, veleasni gospodine poslanice? - naglasi Gor dana. On smjesta odgovara: Ne vjerujem da bi se kralj Vladislav dao na takvo bezbotvo a istodobno traio od svetog oca naroite milosti koje smije za traiti samo krepostan ovjek. To iskoristi kanonik Benko i prilazi katelanu: Mislim, gospodine, barune, da ete vi svojim postupkom sebe upropastiti, jer o tom nasilju mora hrvatski sabor izrei svo ju. A papinski poslanik priopit e to u Rimu. Ostavite po strani

kralja pa recite istinu: dvorska stranka sramotno harai po Hrvat skoj i eli prisiliti ovu plemenitu enu na neko priznanje u svoje line politike svrhe. Vi ete kruto nastradati. Vai vas gospoda ri nee zatititi. Katelan uti, a Stjepko ga pita: - to e, dakle, biti s plemenitom gospoom? - Ostat e i dalje zarobljena. - Gdje? - zapita Stjepko. - Moda eli otii u Medvedgrad. Tamo e imati mira. - Ne, nikako - otro e ona. - Onda morate ostati ovdje dok mi iz Budima ne odrede drugo - odgovori katelan. - Zato ste me malo prije htjeli maknuti iz dvorca pitam vas opet? - Da ne morate provoditi asove uz mrtvaca. - Gospodine katelane, neu se maknuti iz ovog dvorca dok se ne rijei sudbina ove plemenite i estite ene - odluno veli Stjepko. - A sada molim preasnog kanonika neka bi bio tako lju bazan i pogledao mrtvog kneza. Kanoniku je bilo jasno. Stjepko eli ostati u blagovaonici da uva Gordanu, dok on ima izii da dobije vezu s Petrom Panom. Sve tee zapreke padaju na Pencingerove putove. ini mu se da ga pee koa od nekog nevidljivog ognjenog pljuska, koji se spustio po njemu. Brzo je progledao stupicu u koju je zapao i odmah se odlui. Lako mu je opravdati ako se i mladi poslanik i kanonik uvjere da knez nije mrtav i lako mu je sada pozvati strae s praga kneeve spavaonice. Sve oko kneza sada nije vano. Gordana mu je pomrsila sve raune. On ih opet mora dovesti u sklad. Zato mu je najvanije da nju ne ostavi s poslanikom iz Rima, jer opasna ena pridobit e mladog ovjeka za sebe i uiniti ga njegovim neprijateljem. Tko zna to e mu ona predloiti da je taj odlinik otme njegovoj vlasti. Ako je sada uspjela umai, nee uspjeti u gluho doba noi kad svi budu spavali. Dok ga je ona ovdje optuivala, skladao je odluku da jo noas izvri ono to sada nije uspio. Ukonait e mladog sveenika s druge strane dvorca, a nju svezati, onemoguiti joj da itko uje bilo kakav povik i odnijeti je s vojnicima iz dvorca. Da svoj plan provede, promijeni potpuno taktiku i najveim mirom razjanjava svoje dranje: - Uinio sam samo svoju dunost kad sam vas htio zadrati, preasni. Ako elite, otvorena su vam vrata. Izvolite se posl uiti svim pravima gosta. Vae kretanje na ovom dvorcu nitko nee ometati. - Rekli ste da su strae na pragu kneeve odaje? Barun smjesta otvori vrata, zove kopljanika s hodnika i nalae: Preasnog e voditi kamo god on zaeli i moe razgovarati s kim god hoe, strae kraj kneeve odaje neka se povuku. I Gordana i Stjepko i kanonik shvatili su da se Pencinger nee maknuti iz ove sobe kako se ne bi mogli dogovarati. I dok je kanonik odlazio, katelan sjedne nasuprot gostu i s najljubaznijim smijekom nud i ga vinom. Kanonik je odlazio s kopljanikom. Pred vratima kneza Bran-denburga naloi mu da pozove Petra Pana. Ovaj je za as izaao na hodnik, a kanonik poe s njime trijemom, pa mu hitro ispripovijedi to se dogodilo u blagovaonici s Gordanom, to je Pen cinger tvrdio o knezu i kako je odjednom promijenio postupak. - Znai da je skovao novu urotu - veli Petar Pan. - I dok sam ja jurio knezu da mu javim to su sa mnom uinili, nisam ni slutio to je snovao taj lupe. Sad mi je jasno zato je tako brzo pristao da poe sa mnom traiti lijek. Istodobno je odluio mak nuti mene da ga ne optuim kralju, a onda Gordanu odvesti na Medvedgrad i tamo iznuditi priznanje. Ali sada je situacija ipak povoljnija, jer je tu taj mladi sveenik, poslanik svetog oca koji

ide kralju. - To je sada jedina Gordanina zatita. - Ta bi zatita trajala samo nekoliko sati, preasni gospodi ne, ali tu je sada knez. On mora uzeti u ruke gospodstvo na ovom dvorcu. - Moete li se pouzdati u tog prevrtljivca? - Dovoljno sam ga uvjerio da mu je Pencinger smrtni nepri jatelj. Prepustite sve meni, samo neka mladi poslanik zatrai da se pojavim u blagovaonici i neka mi ishodi slobodno kretanje dvor cem. - Doite sa mnom, nitko vas nee spreavati. Rekoh: kate lan je promijenio nain postupka. - Vrlo dobro, samo da neto odredim Danijelu i lijeniku, a knezu priapnem to mora uiniti. I pohita u spavaonicu. Kanonik ga prieka. Petar Pan se vrati pa ide s kanonikom du trijema. - Neka taj mladi sveenik ostane to due u dvorcu - moli Petar Pan. - Ne bojte se, ostat e, a ja odlazim sutra u zoru da izvr im svoju dunost. Obojica su stupili u blagovaonicu. Stjepko i Gordana sjede u Pencingerovu drutvu, sluaju i podnose njegovu ljubaznost kojom im ponovo pripovijeda kako se knez otrovao u pijanom stanju. Ugledavi dvorskog lakrdijaa, poprimi i prema njemu prijazno lice. Oekivao je da e Petar Pan iskoristiti kanonika i smjesta se pojaviti pred mladim poslanikom. Ali je spreman na sve. "Samo dok ne padne no - pomisli u sebi - opet u ja biti go spodar u ovom dvorcu." I dok mu ova misao ide glavom, odmah pita Petra Pana: Dakle, knez je mrtav? Kose oi Petra Pana nadignu se i obrve se pomaknu na vrh ela kao dva savinuta usklinika to opominju na oprez. I gleda Pencingeru drsko u lice: - Mrtav? Vi ste mislili da je mrtav? - Rekli su mi ljudi. I da je sav pjegav pa sam odredio da strae nikoga ne puste u blizinu, jer bi se moglo dogoditi da svi obole. - Tako? I zato ste odredili da strae mene ne puste izii? Moda bih ipak kojom sreom uhvatio sm rtonosnu bolest pa me ne biste trebali ubijati. Na to se katelan grohotom nasmije. Odluio je svaku lakrdi-jaevu rije primiti kao alu. A to mu ne moe nitko zamjeriti kad je lakrdija na dvorcu za to da nikada ne govori ozbiljno. - Vi ste neodoljivi, Petar Pan, ak i kad nekoga mrzite, ali htio bih znati to je zapravo s knezom. - Ne biste li se sami potrudili k njemu? Straiv sam i bojim se priljepivih bolesti, priznajem. Petar Pan se nasmije, oponaajui tono kastelanov smijeh s tolikim umijeem da su se i oni drugi nasmijeili. Jao meni - veli Petar Pan - vi se ozbiljno natjeete da preuzmete moju lakrdijaku slubu. Eto, vidite, gospodo, ak je ljubomoran i na moj smijeh. Pencinger prihvaa svaku priliku da uvjeri Stjepka o lakrdijaevoj mrnji prema njemu. A Stjepko pokazuje neku dobroudnost, naivnost s kojom Pencinger rauna, ne poznavajui lukave sposobnosti mladog poslanika. A ovaj se nasmijei barunu kao da mu potvruje i ujedno se obraa Petru Panu: - Gospodinu katelanu su javili da je knez mrtav, moda nam vi, gospodine, moete kazati neto povoljnije? - Ako mi dopustite, razjasnit u vam. Donio sam lijek za kneza, vrsto zatvoren u limenoj posudi koja se dodue sa mnom

okupala u opkopima, ali voda nije mogla doprijeti u posudu, i tako sam potrao u njegovu spavaonicu i dao mu lijek. Zamalo da nije bio prekasno. L.eao je kao mrtav. - Eto - primijeti Pencinger - zato su svi mislili da je uisti nu umro. - A je li mu lijek togod koristio? - pita Gordana, a Pecinger odmah ubaci: - Bila bi doista velika srea za mene da knez ozdravi. Dvorski lakrdija ivo upadne: - Vama je, gospodine barune, srea uvijek za petama. Kako? Zar mu je bolje? - trgne se Gordana i gleda Pet ra Pana znaajno, oekujui preokret. Dvorski lakrdija se pokloni i razjanjava: - Hvala rimskom poslaniku i vama gospodine to sam mo gao iv potrati s lijekom knezu. Silom sam mu ulijevao u usta, ba onoliko koliko mi je savjetovao taj starac. I ekao sam pol sata da vidim uspjeh. I doista: kako mi je starac rekao, tono na kon toga vremena stao se knez osvjeivati. Gledao je oko sebe, poeo govoriti, traio mene i sasvim suvislo rekao nekoliko rije i. Htio sam tada potrati da saopim tu veselu vijest gospodi, ali straa me je golim kopljem zadrala. Zatim - nastavi Petar Pan - knez je vrsto zaspao. Sjeo sam pokraj njega i ekao, dru go mi nije preostalo, strae su pred vratima branile ulaz. Tada se knez probudi i stade traiti jelo. - Moram priznati, taj je lijek udotvoran - primijeti Pencinger. - Zato taj starac i uiva toliki ugled - veli Gordana. - ak su ga dovezli u Zagreb da tamo na Griu lijei gradskog suca koji je zabunom popio otrov. Na to Petar Pan nastavi: I odmah se knez sjetio svega to se dogodilo - i pri tom pogleda Pencingera ispod oka - pa je naredio da jelo koje se nje mu ubudue nosi moraju najprije okusiti njegovi vjerni prijate lji gospodin Franjo Ferenci i barun Rupreht. Lakrdija je osobito naglasio ime Ferenci i prodirljivo pogledao u sive oi bradatog katelana. Ali ni sada se nije dao smesti u svom miru pa promatra Damira kako ogledava na stijeni veliki pozlaeni tit. Doao sam sve to javiti - veli Petar Pan - i opet idem. Ali on ne izlazi iz sobe, ve nastoji uhvatiti Gordanin pogled. Shvatila je da bi htio s njom govoriti, ali ih spreava katelanova prisutnost. Jo malo su razgovarali o knezu, kad se pojavi markgrof Danijel. Spaziv Gordanu, mladi se zacrveni od nenadanog susreta sa enom o ijoj ljepoti stalno sniva. Duboko joj se pokloni, ali ne veli nita. Ne zna kako je d ospjela ovamo, a nema odvanosti da bilo to pita. Ona mu odvrati prijaznim pogledom i pitanjem: Kako je knezu? - Vaa milosti, s njim se dogaa pravo udo. Poto je popio jo jednu koliinu lijeka, oblio ga je znoj, ali nakon toga je jo svjeiji nego to je bio. Svega se sjea i pita za sve. - Sutra u zoru dobit e jo jedan dio lijeka - upada Petar Pan. - Starac se zakleo da e za nekoliko dana moi jahati milje daleko. - Sada sam ve i ja uvjeren da mu vie nema pogibelji naglasi Danijel, - a onda otvori vrata i pozove u sobu slugu pa mu smjesta naredi: - Neka se donese jela i pia za odline goste.

Ta zapovijed trgne katelana. Otkud Danijel uzima sebi pravo da odreuje dok je to samo njegova stvar. Kao da je markgrof proitao tu misao, nakloni se G ordani i gostima: Knez je naloio da ga zamijenim kao kuedomain, podvorim odline goste i primim u dvoru vlast dok on boluje. Moj bra ti nada se da e sutra toliko prizdraviti da bi mogao razgovarati s poslanikom iz Rima. I alje vam svoj poziv i molbu da biste ga poastili i u njegovu dvorcu odmarali se jo nekoliko dana. Taj poziv smatrao je Stjepko djelom Petra Pana i prijazno odgovori: Isporuite knezu moje rijei: rado prihvaam njegovu go stoljubivost, to vie to sam putovao bez odmora ravno iz Rima. A osim toga, i zato to me ovdje mora zadrati jo jedna vana zadaa. Preuzeo sam, naime, zatitu nad plemenitom i kreposnom gospoom - i pri tom pogleda Gordanu - pa i o tome elim go voriti s knezom. Danijel se nakloni: - Isporuit u knezu vae rijei, asni gospodine, a zatim do pustite da vam odredim konaite u dvorcu. - Ve sam se pobrinuo za to - prekine sada Pencinger Dani jela, ali mu on opet upadne u rije: - Vrim volju gospodara ovog dvorca koji je odredio da se tako odlinoj linosti priprave najljepe odaje na lijevom trijemu, ba one odaje to ih je uredio sam kralj Matija. Ve sam izdao slugama nalog da tamo priprave sve to je potrebno. Pencingera zahvati toliki bijes da je oborio oi. Razumije grdnu prevaru. Na lijevom trijemu stanuje Gordana pa je tako katelanu prerezan put do nje ako bi je htio silom odvesti. Stjepko moe stalno biti na strai. Danijel sjedne uz Gordanu i navijesti: Po elji svojeg bratia ostat u s gostima i brinuti se za njih. Pouzdanik budimske stranke osjeao je da nema svrhe i dalje straariti meu tim ljudima, jer Danijel e sigurno s njima ostati do kasne noi. I najavi da e pogledati kneza i obaviti svoje poslove pa izie. Dvorski lakrdija odahne. Smjesta se priblii Damiru, vodi ga okolo dvoranom i pokazuje mu titove i oruje, zabavlja se s njim, uvjeren da e Gordana iskoristiti taj as i pristupiti im. I ona teko eka da se moe sporazumjeti s Petrom Panom, pa makar samo sa dvije rijei. Danijel je pozorno sluao Stjepka kako mu pripovijeda o Rimu, Ferari, Napulju, a Gordana ustane pa ode k svojem sinu i stade mu svlaiti haljetak koji je obukao za put. Pri tom je tiho apnula Petru Panu: - Sad razumijem zato niste odmah nakon povratka doli k meni. - Zapanjio sam se, videi vas ovdje. - Jeste li govorili s Kueviem? - Sestra mi je rekla da ga ve davno nema. Okrivljuju ga da je crveni oklopnik, dakle, izdajica. Iznenaenje se pojavi u Gordaninim oima, ali uti i razmilja, a Petar Pan ape: - Kau da je iz osvete oteo upanovoj keri vjerenika i pre dao ga Pencingeru. - Crne li vijesti - apne Gordana. - To crnje to sada nemamo pomonika vani. Ali taj mladi sveenik mogao bi nam nekoga nai. Razotkrili smo se jedan dru gome potpuno, zato je doao da vam pomogne i tako smo se sreli pred dvorcem. Da ga nije bilo, ve bih bio mrtav. Sve su moje na de u ovom mladom sveeniku. - Ali moja se osnova ne moe provesti bez smionog savezni

ka vani. - Vaa milosti, doivio sam danas strahote koje su mi, meu tim, donijele neku misao. - Izvedivu? - Vrlo ludu, ali ipak izvedivu. - Trebali bismo se porazgovoriti sami. - Od sutra knez prima vlast u dvorcu. - Prebrzo je ozdravio, neu moi Damira osloboditi odavle. - Moda ipak, ali predugo razgovaramo. Danijel ne smije na slutiti nae veze. Sutra u doi k vama. Ona se pone smijati, najprije tiho, a onda glasnije. Gospoda se obazru k njoj, a Danijel primijeti ljubomorno: - Petar Pan uiva sreu. Njegove ale razveselile su plemeni tu gospou. - Nenadoknadiv je u svojim alama - veli ona - priblia vajui se k stolu - a kako je knezu bolje, radosno primam razo nodu. Sjela je opet na svoje mjesto. Danijel je promatra sve ushie-niji njenom blizinom, a ona slua Stjepka koji nastavlja razgovor s markgrofom. Odmah je razabrala da ni kanonik, a ni Stjep-ko ne kane razotkriti pred Danijelom nikave tajne. Cak ne odaju ni to da im je poznata varka s kneevom boleu. Govore s njim oprezno, ali mu nita ne povjeravaju. Petar Pan je obavijestio Stjepka jo pred dvorcem da mu Danijel slui samo kao orue. Tada se pojave sluge i u srebrnim zdjelama nose jelo, a u zlatnim vrevima vino. Prije nego to su prionuli jesti, veli Petar Pan: Tko e prvi okusiti od ovog jela i pia? Ja nisam jamac. Meni- bi sigurno moj prijatelj Pencinger priutio da se otrujem. Ne bi li doao on sam, njegova glava je dovoljno jamstvo. Sve druge glave u dvorcu imaju slabu cijenu, a moja vrijedi namanje. Toliko je lagana da sam se morao upravo muiti kako bi zaronila u vodu, ali neprestano mi je opet isplivala na povrinu kao praz na bundeva i dozivala koplja to su leprala nad njome. I stao ih zabavljati svojim alama. Gordana je pozvala k stolu Damira. Petar Pan mu je ustupio mjesto kraj sebe. On as gleda, onda se odjednom bez ikakva povoda priblii k majci i odabere mjesto izmeu nje i Danijela. Petar Pan se nasmijei. Razumio je i poznavajui Damirovu ljubomoru prema Danijelu, kojeg je zamrzio ve od prvih dana svoga boravka u dvorcu. Ispod oka namigne Petar Pan markgrofu. Ovaj ponovo porumeni. Svaka aluzija na njegovu zaljubljenost uzr ujava ga i tjera mu krv u lice. Petar Pan se jo usudi dodati svojim mislima glasno: Mi smo sretni i presretni to nam je Bog poslao vau mi lost rimskog poslanika, ali mislim da je ipak najsretniji markgrof Danijel. Toliko se uzbudio da je jedva naao odgovor. Da, pogaate, prisutnost asnog gospodina bit e od velike koristi mojem bratiu. A u prizemlju razjareni Pencinger razlijeva nad potkastelanom svoj bijes. Prijeti mu i kune ga, neprestano die pesnice, htio bi ga udariti. A nesretni potkastelan moli da mu dade mogunost da se oprvada. Kad se katelan umorio od kletvi, i srdbe, sjedne sav zadahtan. Potkastelan prihvati zgodu da se opravdava. - Da ste sami bili prisutni, ne bi se bilo moglo nita uini ti. Nestala je iza ugla. Mislio sam da ide po djeaka koji se nije dao od trijema. Zaas je nestala s vida. Smjesta sam pohitao za njom i gledao ovamo, gledam onamo. Tada sam potrao iza ug la na desni trijem. Nema je i nema. Kamo je mogla utei? U zrak? Ili u dvorite preko ograde? Tako visoko ne moe skakati. Nig dje je ne vidim. - Namjerno je pobjegla na onaj trijem i kroz dvije sobe po

javila se u blagovaonici. - Kako je znala? Tamo su troja vrata i ba je ta jedna po godila? - Kako je znala? - zaudi se sada Pencinger. - Eto to mogu ja kad ona zna koja su od troja vrata pra va. - Da, to joj je mogao rei samo Petar Pan - mrmlja kate lan. - Nitko drugi. Kako onda ja mogu znati da se ona sprema na tako divan skok? Traio sam ispod lukova, oko stupova dok mi nije palo na um da pogledam nije li se sklonula u kakvu so bu. Jedna je bila zakljuana iznutra. Naslutio sam, ali onda je ve bila davno u blagovaonici, meu gospodom. Prisluhnuo sam na vratima i kroz kljuanicu je vidio, ali nisam se usudio unii da me vi ne biste ubili. Tada vratar najavi katelanu da je iz umskog dvorca stigao gospodin Franjo Ferenci i eli govoriti s katelanom, ali nipoto nee da sretne goste. Najmlai neak kancelara Bakaa otvorio je vrata katelanova ureda. Plava mu je kosa kutrava, a modre oi mrke. Lice pokazuje ovjeka od trideset i pet godina. Poto je Pencinger zatvorio vrata, polagano ide k stolu gdje je plemi sjeo pa mu se ispriava: - Oprostite to sam poslao u umski dvorac brzoteu i zamo lio da se odmah vratite u Lukavac. Kako sam vas prije tri sata ondje ostavio, dogodile su se ovdje teke stvari. - Ve sam sve uo od kapetana i zatraio da mi gosti ne smetaju. Kao neak prvog dravnika, neu da kakav papinski po slanik od mene trai rauna zbog Gordane. Ali moram priznati, us pjeh ste sve baciti naglavce. Pencinger slegne ramenima i poluglasno progovori: Glavom o zid ne mogu. Sad se desio neoekivani sluaj s ovim popom iz Rima. Ferenci poravna kosu i osine katelana pogledom punim Iju-tine: - Od poetka ste pogrijeili. Trebali ste sluati mene, ali, naravno, vi ste ve bili sasvim u apama ove opasne zvijeri, lakrdijaa. - Ne moete mi to zamjeriti. Radilo se o otrovanju, a on je sumnjao na mene, ak i na Balaa. Bojao sam se da e me osum njiiti pred kraljem i taj me strah nekoliko dana uinio robom Petra Pana. - I dalje biste bili drhtali pred njim da vas nisam podsjetio na pismo uzvienog gospodina Verbecija i uputio vas to imate initi. - Varate se. im je lakrdija predloio da e sa mnom trai ti lijek, smjesta sam bio nacistu da mi se prua prilika maknuti ga iz dvorca. I kad sam to odluio, priredio sam sve da se Gordana odvede u Medvedgrad. Najbolji je dokaz to sam prije nego to smo izili poslao glasnika na Medvedgrad neka poalju nekoliko vojnika kako bi doekali zarobljenicu. Zar vam nisam malo prije u lugarskom dvorcu sve razloio kad sam stigao u dvorac s cr venim oklopnikom? - A opet je sve palo u vodene opkope. - Kau praznovjerni ljudi: kad ti preko puta prijee pop, sve e ti se osnove razbiti. A meni su prela preko puta dva popa. Kanonik i taj mladi poslanik iz Rima. Sastali su se tamo na op kopu obojica kao od avla narueni da zatite tu lakrdijaku hu lju. - Izgledate oajno kao da ne kanite skinuti s vrata i jednog i drugog?

- Izvolite, uzvieni gospodine, poiniti neuljudnosti, ili ak nasilje prema poslaniku svetog oca pape koji ide kralju Vladislavu i nosi mu neke vane poruke. - Dakle, istina je? Nosi poruke kralju od svete stolice? Nis te mogli saznati kakve poruke? Pokuao sam, ali nije niti natuknuo. A da mi avo jo vie napakosti, taj mladi je roak vojvode DEste i sada uinite neto protiv njega. To otkrie zbuni Ferencija, pa ustane i stade koraati po sobi. Zamiljen je i mrk. A onda digne glavu i pita: - Kako e dugo ostati ovdje? - Sigurno nekoliko dana. Sutra kani govoriti s knezom o Gordani. - S knezom? Pa on je nesvijesti i tko zna hoe li do sutra biti iv. - Petar Pan je donio lijek i knez ve govori i trai jelo, izda je zapovijedi. Kancelarov neak promrsi neku kletvu i zagleda se u katelana: - Dakle, taj uope ne kani umrijeti? - Kako vidite, predomislio se. - I onda taj Petar Pan. Svuda on. Svagdje gdje je ve na uspjeh zapeaen doe on i lomi ga. - I danas je Gordana mogla utei u blagovaonicu samo tako to joj je on dojavio kako bi se mogla spasiti. - S njom je govorio prije vas? Ili poslije? - Nikako nije mogao govoriti prije mene, a otkud bi ona znala? - ujte, gospodine katelanu, ova je ena prijatelj evala s Be i Frankopankom, enom bana Ivania. Sigurno je k njoj dolazila u ovaj dvorac i due boravila ovdje. Ona ovdje poznaje svaki kuti, to je opasno. - Ispitat u o tome njezina katelana. - Kako od tog ovjeka ne moete izvui nikakvu korist? - Stalno tvrdi da ne zna gdje je kraljevi. Moda on tako govori jer ljubi Gordanu. - I to niste mogli iskoristiti? - Pokuavao sam na sve mogue naine. Oito ga ona dri u vlasti, makar s njime ne dolazi u vezu. Prokleta je mo u te ene. - Sto ete sad s njom? Trebalo bi joj svezati gubicu i odni jeti je iz dvorca. - A ba pored njenih odaja odredio je Danijel, na kneevu elju, konaita onom mladom papinskom poslaniku. - Knez ve odreuje? - Jest, bilo bi dobro da sami odete k njemu pa da se uvjeri te. Meni je nemogue stupiti pred njegovo lice. Petar Pan ga je uvjerio da sam ga ja otrovao. S Petrom Panom trebalo bi obrau nati da uzmognemo kneza opet dobiti u svoje ake. - Sluajte, gospodine katelane. Pozvat ete ga preda se. Ili neka smjesta ode, ili emo ga optuiti da se urotio s Hrvatima protiv nas. - I on e otii, naravno, ravno u Budim kra lju- Ako ga vi pustite mirno putovati. - Moj gospodine, zaboravljate da je na dvoru taj nesretni pop. Dok je on ovdje, nama su svezane ruke. On je ponajprije izjavio da Gordana stoji pod zatitom svete stolice, a isto tako i inozemnih vladara. Time se oito zaprijetio svojim vezama u Ita

liji. Pa to sad kaete? Pruiti mu razlog da nas optui, ne samo pred papom? - Kad bih samo znao kakvu vijest nosi Vladislavu. - Nee nam, dakle, preostati drugo nego da se sutra sveano odjenete i poklonite mladom poslaniku. - A on e zatraiti od mene, kancelarova neaka, da pustim Gordanu na slobodu. Kako bih mu dokazao da smo je zarobili po nalogu ujaka i gospodina Verbecija? Ni blizu mu neu. Vratit u se u umski dvorac crvenom oklopniku. On je vraki dosjetljiv. Moda mu padne na um kakva dobra misao, kako bismo se to prije oslobodili mladog popa. - Eto, i vi izmiete, a od mene traite da se borim protiv tili neprilika. - Onda recite to ste naumili? - Iskazavati rimskom poslaniku najvee poasti, biti mu na usluzi i nastojati da ga to vie uvjerim kako me Petar Pan mrzi, a ve sam u tom pogledu donekle i uspio. - Dobro, dobro - nestrpljivo e Ferenci - ali kako dugo kanite provoditi tu taktiku? - Jo nisam rekao sve. Pritajit u se potpuno, pustiti Gorda nu i Petra Pana na miru, pa i samog kneza dotle je ovdje taj mla di pop. A on ne moe dugo ostati. Nakon pet-est dana mora kre nuti dalje da kralju nosi vijest. - Ako ostane due? - Krenut u ga bilo kakvom prevarom. I time je stvar svre na, a kad nogom prekorai prag ovog dvorca, onda u ja zamah nuti svojini biem. - Dobro, vidjet u. Ipak, moram vam otvoreno rei: dodija lo mi je ve to nespretno komeanje. Nai neprestani neuspjesi jo vie e dodijati mojem ujaku i gospodinu Verbeciju. - Zadajem vam rije i jamim svojom glavom: rijeit u stvar za pet-est dana, milom ili silom. Pa makar nosio glavu na vrhu otrice. A dotle u ovo vrijeme iskoristiti da se ponovno ba cim na Turopoljce i potraim njihove povelje. - Trebali biste jo jednom pokuati pritisak na upana Berislavia. - ime? Kako? - Javite mu da e njegov budui zet Draeni biti za dvadeset etiri sata mrtav ako se ne obveze nagovoriti lanove hrvatskog sabora da prihvate bana kojega e im poslati iz Budima. - Dobit u, gospodine, isti odgo vor kao i prvi put. - Juriajte svom snagom na ljubav Draenieve vjerenice. I to smatram uzaludnim. Djevojka ga oito i ne ljubi. To sam rekao i njemu. Isporuio sam Vileni da je njezin vjerenik uh vaen i predan na milost i nemilost meni i Brandenburg u, a ona se isprsila i dobacila naem prijatelju da je Draeni junak. Ona veli da e u samostan i slijedit e ga u smrt, ali ga nee iskupiti uz tako podlu ucjenu. Moe li to rei ena koja ljubi? Ferenci razmilja, pa onda veli: - Svakako, ne izgleda da je to kazala ena koja ljubi, ali smo ve imali priliku upoznati jednu Hrvaticu koja nam zadaje toliko muka. Zar je i ova... - Gordana je osebujna pojava. - Varate se, ova poruka upanove keri sasvim nalikuje na Gordanine izjave. Ako su hrvatske ene tipovi Gordane, onda, moj barune, neemo nikad imati priliku da zarobimo hrvatsko milje nje. - Dakle, od upanove keri nikakve koristi.

- Kako bi bilo da joj on napie pismo i zatrai od nje neka ga spasi i primi ponudu? Malo je razmiljao i onda otro zanijekao glavom: - Time bismo pokvarili itavu situaciju. Bolje je jo jednom pokuati s prijetnjom. Ostavljamo joj dvadeset i etiri sata da se predomisli, a onda emo joj poslati njegovo mrtvo tijelo. - Bilo bi zgodno da poaljete drugog poslanika koji e jo j znati prikazati onaj grdni as kad e joj pred noge poloiti mrt vog vjerenika. - Dobro, pokuat u jo jednom. Dakle, uzvieni gospodine, ovih dana imat emo dosta posla, a dotle neka se ovdje dogaa to mu drago. init u se kao da me nita ne zanima, a na sve u bud no paziti. Kancelarov neak odjednom se rasplamti, pone hodati gore--dolje, a onda se zaustavi i lupi akom o stol: Ipak mi je ve svega dosta. Gospodine barune, ekam ov dje mjesec dana da mi izruite kraljevia i da se s njim vratim u Budim. ekam, ali uzalud. Neprestano vrludate sa svojini diplomatiziranjem koje ide savreno krivim putem. I Pencingera uhvati ljutina, premda se pred neakom visokog dravnika mora svladati. I odgovara mu: - Od mene traite da vam predam ovcu, a okruili ste me samim vukovima. Kancelarove pristae htjele su se rijeiti kneza, poslali ga u Lukavac i jo su mu dali za pratnju Petra Pana. - Vi ete ostati skrtenih ruku dok ja tamo sa crvenim oklopnikom skladam velike osnove? - Obratno. Doi su k vama da razradimo osnove ve preko sutra. Tu u ostaviti svoje ljude koji e Petru Panu uliti nekoliko kapljica otrova u jelo i stvar je svrena. S njim se svakako neu natezati. Kad mladi pop vidi da nemam nikakvih zlih namjera prema Gordani i ne kanim je nikud odvui, za dva-tri dana mora krenuti u Budim. Budem li pokazivao zle namjere, on e ostati. Jamim vam: za tri dana sve e biti na svom mjestu. Poslat u mu tobonjeg glasnika iz Budima kao da je kralj ve doznao za njegov put i oekuje ga. - Ostavljam vam jo tri dana roka. A sad idem u umski dvorac. Dok je ovaj pop ovdje, ne elim se vratiti. Ako knez po ne govoriti o meni, neka mu kau da sam se vratio u Budim. Jo veeras vas oekujem u umskom dvorcu da se porazgovaramo. Ali ja bih ipak ostavio svoje ljude ovdje da oslukuju, da paze. - Ve sam odredio. - Da ipak pokuate Gordanu oteti panji mladog poslanika? - Vidjet emo. I obojica ostave sobu. Kad je te veeri Stjepko krenuo u svoju lonicu, sjeo je da se porazgovori s kanonikom Benkom. Ovaj je svako odluio sutradan otii na Kaptol da odande poalje svojeg glasnika u Budim i priopi kralju Vladislavu kako su nasilno zarobili Gordanu. Stjepko upozori kanonika: - Siguran sam da nijedan glasnik nije dopro do kralja. - Pogodili ste. Vratila su se ve dvojica koje je slao bano vac, a da nisu govorili s kraljem. Meutim, ovaj put e moj tajnik ii kao brzotea papinskog poslanika koji javlja kralju da mu nosi vane odluke u vezi s parnicom to ju je podigao protiv njega titularni kardinal Hipolit, nasljednik kraljice Beatrice. - Vrlo dobro, preasni gospodine. Mojeg e brzoteu pustiti ravno do kralja. Ali ne smije nikome drugome nita saopiti. I ne ka ne kae da je Hrvat. Inae mu Verbeci ne bi dao pristupiti kralju.

- Sve u to udesiti. Za tjedan dana moramo Gordanu dobiti iz ovih zidina. Valjda niste zaboravili da vas knez Brandenburg poznaje, a mi smo vas prikazali kao roaka vojvode od Ferare. Hoe li vas prepoznati? - Naravno, mora me prepoznati. To e biti samo u prilog, preasni gospodine. Kad m e knez vidio, bio sam pa i nikako se nije mogao zanimati za moje rodoslovlje. Sada u ga najljubaznije podsjetiti gdje sam ga vidio, prikazati mu moje rodbinstvo i na glasiti kako sam ba zato postao pa kraljice Beatrice jer vuem lozu od znamenite obitelji. Sve je tako povezano da moram kod kneza stei povjerenje, a to mi je sada najvanije. Kad doem na dvor kralja Vladislava, i tamo u nastupiti s istim rodbinstvom. Kanonik se veselo smjeka i potapa Stjepka po ramenima: - Vrlo dobro smiljeno. To ti mora uspjeti, Stjepko. A sad mi reci kako dugo misli ostati ovdje? - Samo dotle dok Gordanina sina oslobodimo iz dvorca. To bi moglo biti za koji dan. - Kad Damir nestane, Pencinger je izgubio oruje kojim Gor danu moe prisiliti na priznanje pa bi joj se mogli strahovito os vetiti. Ona bi morala pokuati da bjei zajedno sa sinom. - To je mnogo tee provesti, a ona nee ni za ivu glavu sta viti na kocku da bijeg Damirov ne uspije. - Ipak, ena je, ako iz osvete pokuaju napadaj na njenu ast? - Razmiljao sam to i spomenuo joj danas nakon veere kad je markgrof Danijel neko vrijeme govorio s Petrom Panom. Uzalud, ona stalno tvrdi da se niega ne boji i ne moe ugroziti sigurnost Damirova osloboenja. - Gordana, majka, ima jedinu elju odstraniti sina kako njegove muke ne bi prisilile nju, vojnika za domovinu, da poloi oruje. - To joj je ovog asa glavno, preasni gospodine, i mi se mo ramo pokoriti. - Cuj, Stjepko, uistinu neobina ena. Hrabrnost je u nje i diplomacija. - Sam kancelar Baka bio je pobijeen njezinom diplomaci jom. Dok sam bio pa, imao sam sreu gledati je u vrtlogu tih spletaka. Uvijek je ona imala u ruci barem jednu nit kad su niti u svim drugim rukama popucale. - Neobina sudbina prati tu enu. - Da, preasni gospodine, prolazila je kroz sve faze hrvat skih borba s neprijateljima. Bila je ve i na dvoru i u sreditu dvorskog ivota. Kraljica Beatrica splela je oko nje nade da po njoj zavlada itavim kraljevstvom. Danas je Gordana domamlje na u zarobljenitvo. Neprijatelj ju je pozvao da spasi sina od smr ti. Oblagao je i zatvorio za njom vrata, zarobio je. Spomenuo sam Petru Panu: Gordana je simbol borbe kojim je pola naa zem lja. I Hrvatsku su domamili prijateljskim zovom saveznika da spa simo zemlju, na narod, nae sinove od drugih tamniara. A kad smo se odazvali pozivu, zatvorie za nama vrata robovanja, zatoenja. I nikada nismo mirovali u tom zatoenju. Stalno smo se borili da provalimo vrata. Ba kao to se dogaa s Gordanom. Hrvat nema oruja, nema vojnika, nema slobode, ali ima orua svake vrsti. Ima lukavosti, diplomacije i tim sredstvima vodi sitne male borbe za velike ideje. Bori se i za mrvice koje su ipak kruh jer i mrvicama moe prehraniti tijelo da ne umre. Tako se i mi u stalnoj borbi za svoj dom borimo sitnim malim borbama, esto

mrvicama koje su nam vie puta spasonosna hrana da steknemo no ve snage. Kad jednom, preasni gospodine, primim u ruke vodstvo borbe, vazda u blagosiljati sve one koji u borbama za domovi nu stjeu i mrvice. - Pravo govori, divno, Stjepko moj. - Valja cijeniti svaku i najsitniju rtvu, svaku najmanju po bjedu i u neznatnim stvarima. Mnogo malih, sitnih pobjeda stvara jednu veliku kao to opeka do opeke stvara veliku zgradu. ili* Lijepo i drago mi je uti te misli. Ak o vi mladi koji osta jete iza nas gajite takve misli, onda su svim neprijateljima za sva vremena zakreni putovi do nas i vjerujem da... Iznenada kanonik uuti. Stjepko je pogledao na vrata. Obojici se priini da su vani na trijemu uii neki tropot. Sluaju. Svuda je mir. Ali samo nekoliko trenutaka, jer se opet uo tropot da netko die i ulja se trijemom. Obojica su ustali. - Netko je na trijemu - apne kanonik Stjepku. - Neto vuku. ujete li? Kao da ih je vie? - Brzo pogledaj. - Samo oprezno, sakrit u se. Valja ih zaskoiti. Uzmite svje tlo, ja u brzo otvoriti vrata, a vi osvjetlite trijem. Neujno koraa Stjepko k vratima, uhvati kvaku i oslukuje. Kanonik je uzeo svjeu, priblii se i slua. Vani je netko tiho pretrao trijem, a tu iza vrata kao da uti neka haljina, kao neko disanje. Stjepko razabire da se onkraj vrata neto dogaa. Tono razabire kako su se neiji koraci uljali, pribliavajui se vratima, a zadahtan ovjek teko i brzo die. Dugo je utnja. Kanonik Ben-ko i Stjepko nestrpljivo ekaju, samo se znakovima sporazumijevaju, nastoje da budu nepomini, pritajeni. Odjednom uju aputanje na trijemu i sasvim blizu uz kljuanicu neko kretanje, a odmah zatim tihe rijei: - Spavaju obojica? - Moda mole? - Ne, spavaju. Pokuajte sada ... Stjepko zuri u kanonika. U njegovu pogledu ita vijest o pogibelji. Zar Pencinger neto pokuava, iako je promijenio taktiku i priinio se da ne kani protiv Gordane dignuti ruku? Prije veere otiao je iz dvorca, lijepo se oprostio i naloio pred njima potkas-telanu da u svemu slua Danijela i kneza. Dakle, i to je bila podla zamka? Dok o tome razmiljaju i mladi pripravnik i kanonik, vani je netko dirnuo o vrata, a neki glas opomene: Pazite, probudit emo popove, idemo na posao! Tog asa Stjepko otvori vra ta. Pred pragom njihovih vrata unuo je potkastelan Lukavca. S njim je Gordanin katelan Mladeni. Obojica su se nali obasjani svjetlom, prestraeni, zablenuti, zaskoeni. Blijedi su kao votani kipovi. Straga stoje uz ogradu trijema etiri momka. U ruc i im uad, povezi od remenja i nosiljka. - to radite, gospodine potkastelane? - strogo e Stjepko. - Veleasni, ja sam zatekao ovdje ... - Govorite istinu, ili u se tuiti knezu. Zar se kod vas ova ko postupa s gostima iz Rima? - to ste ovdje htjeli? - vikne kanonik. - Oprostite, veleasni i preasni, vama nitko nije htio... - Htjeli ste ubiti rimskog poslanika. Za ovo ete odgova rati. - Ne, oprostite za ime boje, oprostite, ja sam tu uhvatio

ovoga - i pokae na Gordanina katelana Mladenia. - Kako? Vi? Katelan Brezovice? Vi ste ovdje? - pita ka nonik Mladenia. Prije nego to bi on mogao odgovoriti, upadne potkastelan: - I on je u zatoenju, ali samo naoko. - Kako to smijete rei - promuca Mladeni, ali Lukavanin ne haje za taj prosvjed i razjanjava: - Gospodin Mladenii pobjegao je iz kue gdje je zatvo ren, pa se stao uljati oko odaje svoje gospodarice. Davno je pro goni svojom grenom ljubavi, pa se htio uvui k njoj, ja sam ga uhvatio. - Laete! Vi ste odluili provaliti k njoj ne bist e li je sve zanu spustili preko trijema u dvorite. - Preasni, pitajte gospodaricu Brezovice, ve je pokuao ne dostojno se uvui k njoj, a sada je potkupio ove momke da mu ljepoticu donesu u kulu. - Prevarili ste me, hulje, prevaranti! - vikne Mladeni, a Stjepko i kanonik opaze da se tu neto grdno spremalo. Da uju istinu, upita kanonik Mladenia hrvatski kako ne bi razumio potkastelan: - Sto je bilo? Recite istinu, ili u vjerovati ovom ovjeku. - Zapovjedio mi je da po nalogu baruna Pencingera prislu kujem o emu vi govorite. - to su htjeli uiniti? - Spustiti gospodaricu, kojoj su svezali usta, preko ograde u dvorite da ne bi trebali proi pokraj vaih vrata. - A vama su rekli da e vam gospodaricu donijeti u kulu? - Da, rekli su mi neka od nje saznam gdje je kraljevi. - Laete svi, i vi i on. - Za ovo e mi gospodin katelan odgovarati - uplete se Stjepko kao da ne razumije to su govorili kanonik i Mladeni. - Nisam siguran za svoj ivot pod krovom kraljeva neaka. Potkastelan nastoji dokazati da je samo uhodio Mladenia kako ne bi dodijavao Gordani, a zatim odvede osramoenog Mladenia i udalji se zajedno s momcima, dok su ona dvojica pola trijemom, odluivi pozvati Petra Pana. Ovaj je raspravljao s knezom u njegovoj lonici. Lijenika su poslali da se estito naspava u svojoj postelji, a Petar Pan je ostao s knezom u sobi pa mu razlae: - Pencingerova sloboda samo je vuja jama u kojoj nas kani uhvatiti. Moramo biti oprezniji nego da nam je postavio na vrata oruanu silu. - Ne, ne, on se prestraio poslanika. - Samo se po sebi razumije, ali znajte: kad se gladni vuci povuku od sela, znak je da okupljaju u umi jo gladnije vukove kako bi se dali u navalu. Ova sloboda, koja vani vlada, meni na vjeuje novu pogibelj. - Krasno ti meni govori. Lijepi izgledi za budunost. - Upozoravam vas na pogibelj da je saekate spremni. - to da radim? - Ve sutra odredite da se svi pokore vama, a ne katelanu Pencingeru. Sazovite strae i sve slubenike pa im najavite da ste preuzeli upravu itavog dvorca u svoje ruke. Gospodin katelan odlazi na Medvedgrad jer tamo ima vanog posla! - Pencingera poslati na Medvedgrad? To misli? - Moete li se kretati u ovom dvorcu bez straha da vas ne otruje? Ne moete. Pencinger mora ispod ovog krova. - Bilo bi divno bez njega. Jest. Protjerat u ga. - Lijepo i pametno mu kaite: nas dvojica ne moemo vie pod jednim krovom. I svreno. Valjda ste vi knez. Ili je moda on?

- Samo se bojim da nee posluati. - Jo nikada nisam vidio gospodara koji nema vlasti da za povijeda slugama. - Rei u mu to pred onim poslanikom iz Rima pa se nee usuditi nita protiv mene. - Vidite, kolika je srea da je stigao. Morate nastojati da steknete njegovu sklonost da ne ostavi dvorac. Pencinger ga se bo jiI Petar Pan stade razlagati tko je Stjepko, kako je bio pa na dvoru Beatrice aragonske. Kako poznaje kneza i kako je roak odline vladarske obitelji. Saopuje knezu sve to je potrebno da u njegovim oima uvrsti poitanje prema Stjepku. - Uistinu, taj bi mi mladi poslanik iz Rima mogao mnogo koristiti - veli knez. - Ali i nakoditi ako ne budete nastojali da ga pridobijete za sebe. On je preuzeo zatitu Gordane u svoje ruke. Ako vas zapita zato je Gordana zarobljena? - Onda je bolje da s njim ne govorim. - Opet ste kukavica. - Valjda ne mogu tom odliniku priznati da sam Gordanu domamio. - Vi niste, ali Pencinger. - Istina je. To u kazati. - On ju je domamio, vi ete je pustiti na slobodu. Kao da to i nije uo, knez primijeti: Petar Pan, sve vrijeme dok sam bio bolestan, razmiljao sam o tvom obeanju. Rekao si: Gordana e mi otkriti boravak kraljevia. Cak si mi obeao njezin zagovor da me Hrvati prime za bana. Nisi mi lagao? - im vam je no skinut s lea, ve hvatate za tim noem kako bi ga podmetnuli drugome. Prekrasno. Najbolje da vas osta vim u miru. Neka vas otruju. Za drugo i niste. - Kako ti to govori sa mnom? - A kako vi shvaate sada svoj poloaj? Sutra e vam Pencin ger naliti u orbu otrova. Ima i pravo kad se ne znate braniti. Sad trabunjate o kraljeviu, a va ivot je u pogibelji. - to e mi ivot ako nisam hrvatski ban? - Lake cete postati kralj negoli hrvatski ban. - A nisi li mi to obeao? - to mi vrijedi obeanje kad vi radite izravno protiv toga. to god uhvatite u ruke, sve ste uperili protiv te vae najvrelije elje. Ne moe se s vama, knee. Vi jeste i ostajete djeai. Utu vili ste u glavu imati zlatnog konjia, ali umjesto da se lukavo u ljate svim putovima koji vode do njega, vi idete ba na protivnu stranu gdje morate udariti glavom o zid. to me tako gledate? Tako je kao to sam rekao. Juer ste me jo molili da uzmem va u sudbinu u svoje ruke, a danas mi je ve izbijate. Osueni ste da izdahnete prignjeeni o zid od vaih neprijatelja. Perem ru ke. On ustane da ide. Knez pohita za njim i stade ga moljakati. - Petar Pan, ne znam to ti hoe. Ne razumijem nita. Ako me ostavi, razumjet u jo manje. - Dojadilo mi je vjeito igranje s vama. - Dragi dobri, jedini prijatelju, sve u uiniti to hoe, ali ja ne razumijem nita. - Vi ste leali, pili i jeli. Tu bi i Sokrat zaglupavio! Dakle, ili ete sluati mene, ili odlazim.

Knez mu se ulaguje, moljaka kao djeai, sav oajan i prestraen. - ini to hoe, samo te jedno molim: kad bude sve kako treba, moram postati hrvatski ban. - Moram imati zlatnog konjia. Do sto avola., imat ete ga. Ali dok se ja muim da vam ga pribavim, ostavite me da radim kako hou. - Dobro, pokoravam se. - A sad ujte: Gordana e mi priopiti gdje se nalazi kralje vi, ali morao sam joj obeati neto zauzvrat. - to si joj obeao? - Da ete je za protuuslugu pustiti na slobodu. Mislim: uz tu cijenu odmah bi pristala. - To je vrlo lako. Ponudi joj. - Ali ona e traiti i jamstvo. - Zaboravio si moje namjere. - Da se njome oenite uz iva mua? - U Budimu su uvjereni da se iz ovog rata nitko od Hrvata nee vratiti iv. Budim im nije dao bojnu pomo. - A ako se svi prevare? - Bi li na mojem mjestu pustio ovu lijepu enu za kojom sam ludovao od prvog asa kad sam je vidio? I zakleo sam osve tu njenom oholom muu. - Valjda vam je vie do kraljevia negoli do nje? Na vratima se ulo kucanje. To ih zaudi. Petar Pan ustaje, otvara, izlazi na hodnik. Vani stoji sluga sa svijeom u ruci: Poslanik iz Rima zove vas da odmah doete. Pohitao je hodnikom, ne rekavi nita knezu. Na otvorenom trijemu sastane Stjepka i kanonika. Odmah je naslutio da se neto dogodilo. Pozvali su ga u svoju sobu, zatvorili vrata, pa mu ispripovijedali to je bilo. - Dakle, pogodio sam - veli Petar Pan. - Upravo razlazem knezu da me Pencingerova blagost vrlo uznemiruje. A to su kanili ti lupei? - Nismo mogli tono ustanoviti to su zapravo htjeli - od govara Stjepko. - Ne vjerujem da bi Mladeni mogao ovdje zarobljen potkupiti sluge i zato? Razjasnite mi. Sve to je znao o Mladeniu ispria Petar Pan Stjepku i kanoniku, a naroito kako se nastojao uvui Gordani. - Taj nesretnik poinio je pravo izdajstvo prema Gordani, zaveden strau - konstatira Stjepko, a Petar Pan razlae: - Evo, to je sve morala podnijeti: Mladeni je bio ovdje isto takva pogibelj kao i Pencinger. Ne znam postoji li taj kralje vi kojega trae budimska stranka i knez niti sam traio da mi plemenita gospoa o tom govori, a niti mi je to rekla. I nije po trebno. To su njezine tajne. Ipak, ako postoji, znade li o tom Mla deni, naravno da joj od njega prijeti izdajstvo. - to ona veli o njegovu postupku? - Stalno ga dri u nekoj nadi o svojoj sklonosti. To je mora la uiniti da joj iz ljubomore ne bi pogorao njezin poloaj. Ali u ovom dananjem pokuaju Mladeni nije tako vana linost. - Uhodio nas je, prislukivao kad emo zaspati da provale u Gordaninu sobu i spuste je preko ograde u dvorite pa s njom na Medvedgrad. Valjalo bi ustanoviti je li jo budna i upozoriti je. Petar Pan izae iz sobe pa krene Gordaninim odajama, poku ca tiho na vrata. Iz sobe mu se javi tihi Gordanin odgovor: Ne mogu vam otvoriti, navalila sam na vrata teki ormar. ula sam ih da se uljaju. Ostat u budna, a onda vas oekujem

ujutro. Vratio se kanoniku i Stjepku i priopio im Gordaninu poruku. - Bila je spremna. Ne bi uspjeli izvesti namjeru. - Ali sutra moramo stvar ozbiljno razmisliti i spremiti se na konani posao. - Pencingera nema u dvorcu? - upita Stjepko. - Dugo je raspravljao s gospodinom Ferencijem i onda su otili u umski dvorac. - teta da nije ostao s nama, sada bismo bili podigli gala mu i od njega zatraili razjanjenje. - Zato je i otiao da pouzdanici pokuaju u njegovoj odsut nosti odvesti Gordanu. Tako bi se bio pred poslanikom opravdao da je sve to poinio Mladeni. Ono to vam je rekao potkastelan to je bilo u dogovoru s Pencingerom. Vidjet ete sutra kad se vrati, koliko e se taj ovjek zgraati zbog ovog dogaaja pred va im vratima. Stjepko je dugo razmiljao i onda e Petru Panu: - Knez sutra mora biti posvema zdrav. Taj lijek mora dje lovati udotvorno. Neka preuzme svu vlast, a ja u ga podupirati u svemu. Jeste li mu to predloili? - Sve kako smo ugovorili. - I da e Pencingera otpustiti iz dvorca? - Pristao je. - Hoe li samo ostati kod rijei? - To je moja briga. Svakog asa odlazi Stjepko k vratim a, oslukuje, otvara, gleda na trijem i opet zatvara. Onda povede kanonika i Petra Pana u drugu sobu koja nema izlaza na trijem. Nigdje nitko ne moe prislukivati. Sjeli su k stolu. Stjepko pita lakrdijaa tihim apatom: - Vi ste sasvim odluni za onu pus tolovinu s Gordaninim sinom? - I uvjeravam vas da e mi uspjeti. - Vrlo opasno. Ipak, ako vas poslui srea, mogla bi se is puniti najvrelija Gordanina elja da njezin sin izae iz dvora. to velite vi, preasni? - Ono to si ti Stjepko malo prije rekao: pustolovina. I nita drugo. - Drugog puta nema - ape Petar Pan. - Pripravit u sve sam samcat. - Kad bi vas na pola puta uhvatili? - I onda u uvijek nai kao lakrdija dobru ispriku. Neu ni misliti na to. Gospoa Gordana veli da se u sve mora vjerovati i tako vjerujem u uspjeh. Ali preasnome se ipak moja misao ne svia? Kanonik zakima glavom i zamiljeno proape: Naoigled itavog dvora iznijeti djeaka? Moram priznati: to moe pasti na um samo lakrdijau. Velike usne Petra Pana smijee se lukavo. Pribliio je svoju glavu saveznicima: - Krivo inite Pencingeru, preasni gospodine. - Kako njemu? - Ja sam samo majka te misli. Otac je Pencinger. Njemu, dakle, pripada sva zasluga. I Stjepko i kanonik gledaju malo zaueno dvorsku budalu. - udite se tome? Istinu vam velim. Moj smrtni neprijatelj Pencinger prosijao je u mozak tu pustolovinu. Samo on. I to ba u asu kad me htio smaknuti.

- Shvaam - prihvati Stjepko - poto ste se okupali u op kopima, sinula vam je ta pustolovina. - Ali mogla bi vas stajati i glave - upozori kanonik. - Vlastodrci su uvijek spremni i najmanju glavu drave ski nuti prije negoli glavu budale. Nasmijali su se primjedbi, a onda Stjepko upozori: - Kad bi u dvoru bilo vie ljudi pred kojima biste to izvo dili, nitko ne bi imao vremena misliti. - Veleasni, vi ste uistinu dvorski ovjek. Odmah ste razabrali da je potrebno veselo drutvo. Ali ve sam se za to pobrinuo. - Gdje ete uzeti to drutvo? Evo tu je pismo. Molim preasnog gospodina da ga sutra odmah poalje u kneevski dvorac u Krapinu. U ime kneza pozvao sam njegove goe koje sada tamo ame bez zabave. Mlada baru nica Marcela sa dvije drugarice mora doi smjesta u Lukavac. Dopratit e ih tri kavalira koji borave na dvorcu. Obine badavadije kojih knez u onom dvorcu ima itavo udo. Ovako e se dru tvo poveati, estito ponapiti, razveseliti. Pobrinut u se da bude sve pijano i ludo. Kanonik i Stjepko zadovoljno se smijee, a Petar Pan apui nastavlja: - Dakle, napisao sam u ime kneevo kako je bio na rubu groba i sada je udnotvornom snagom jednog lijeka vraen u i vot pa to eli proslaviti u krugu svojih najodabranijih prijatelja. Neka smjesta sjedaju na konje i putuju u Lukavac. - Hoe li samo doi na vrijeme? - Ni asa ne sumnjam. Mlada lijepa barunica Ma rcela gospo dari itavim tim drutvom ena i mukaraca. estito je zaljublje na u gospodina markgrofa Danijela. Pismo je oslovljeno na nju i ve je vidim kako je kriknula od veselja i odreuje za put. - Na sve ste mislili, gospodine Petar Pan. - Molim da nita o tom ne spomenete pred Danijelom. Otka ko je vidio Gordanu, vie mu nije ni na kraj pameti Marcela, pa bi pred njom mogao pobjei. Lijepa crnka ne poznaje ale. Oito je sebi utuvila u glavu da Danijela mora uloviti u brani kavez, a pred tim on bjei kao vrag pred tamjanom. Moram ga iznenaditi, zaskoiti i vrsto zadrati ovdje. - Bio vam je izvrsno orue sve ovo vrijeme? - A u ovoj mojoj pustolovini posluit e mi Danijel kao brv kojom u odskoiti s Damirom iz dvorca. Molim samo, preasni gospodine, da svakako sutra, im doete na Kaptol, otpoaljete pismo mojoj mladoj barunici. Ona e mi donijeti sreu. To ve unaprijed oekujem. Izvolite, preasni. Uzeo je pismo i spremio ga pomno u njedra, obeavi da e izvriti elju Petra Pana. - Gordana je u sve upuena? - zapita Stjepko - i sa svim se slae? - S njom sam sve ugovorio, dok ste vi nakon veere razgo varali s Danijelom. Sama mi je dala savjete. Morala je prihvatiti moju misao jer se ne moe osloniti na Jelenka Kuevia. Prvobit no je imala vrlo dobar plan, ali tu je bio potreban smioni saveznik izvan dvorca. A kako sam vam rekao, njega odavna nema kod ku e i nema nade da e se vratiti, jer je pala sumnja da je on taj crveni oklopnik. Stjepko se okrene kanoniku.. - to mislite o toj objedi? - Premalo ga poznajem da bih o tome mogao izrei sud. Ipak, nije vjerojatno. - Njegova sestra rekla je Petru Panu da ga svijet okrivljuje zbog otmice Slavimira Draenia, svojeg suparnika.

- Mogao bi ga oteti da sprijei vjenanje mladih, ali predati ga Pencingeru, to je ve tee vjerovati. - Kad se sutra vrati katelan, bilo bi dobro da ga pitate to je s tim Draeniem. Gdje se nalazi i zato ga je Kuevi oteo i predao njemu. Vama, rimskom poslaniku, dat e Pencinger bilo kakav odgovor, po emu bismo mogli b arem neto naslutiti. Taj bi mi mladi i u mojoj pustolovini bio potreban. - Uinit u po vaoj elji Petar Pan - veli Stjepko - i me ne zanima koliko je on uistinu otkrio urotu svojih drugova, a ka telanu u kazati da sam sve uo od preasnoga da ne bude sum nje. Ali zar knez uistinu ne zna tko je taj Pencingerov saveznik? - Jamim vam - ustvrdi Petar Pan - kad vidite kneza, od mah e vam biti jasno da ga Pencinger vrlo lako vodi na uzici i s njim radi to ga volja. Sve on izvrava u njegovo ime, ali mu nita ne kazuje. Bili bismo u divnoj situaciji kad bi knez neto znao. U svom dvoru on samo nosi ime kneevskog gospodara, a zapravo je posljednji sluga ili, jo bolje, rob, upregnut u kola bu dimske Verbecijeve stranke. Ve je kasno, morali biste otpoin uti. Idem da dalje razmiljam o svojoj pustolovini. Oprostio se s njima i izaao na trijem. Tiho i neujno ulja se gore-dolje izmeu stupova i oslukuje. Polagano ide hodnikom i pokuca na vrata markgrofa Danijela. Dugo je trebalo dok se probudio i otvorio mu vrata. to se dogodilo da me budi u ovo doba? Lupe je otiao u umski dvorac, a tu je ostavio svoje lju de i zamalo da nisu provalili Gordani, svezali je i spustili u dvo rite preko trijema. Markgrof se silno usplahirio i razbjesnio: - Trebali bismo i nou paziti na te razbojnike. - Zasluila je da i vi malo bdijete - veli Petar Pan. - Neko liko puta vas je ba arobno pogledala kod veere. -

- I meni se tako inilo, a opet razabirem da je njezin pogled jednako tako aroban dok gleda tebe. - Gleda mene, a misli na vas. Samo se skanjuje pred svee nicima, to je sve. Znam ja ene. Sve ljubazno govori meni, a na vas misli. I baca mi aroban pogled koji je namijenila vama. - Neu ti dopustiti, Petar Pane, da s tim zbija lakrdije. - Eto to znai kad je ovjek lakrdija. Ni potenu istinu mu ne vjeruju. Kao da je to teko: izmeu mene, ona dva svee nika, kneza i Pencingera odabrati na ovom dvoru lijepog Danijela. - Dakle, ozbiljno si opazio da bih joj se mogao sviati? - Rekla mi je ba danas: "Va markgrof je izvanredno pri stao mladi. I otmjen. Izvrsno govori." Moete biti zadovoljni. Kad ena prizna mukarcu da izvrsno govori, ne moe eljeti vie. Ako se knez postavi na noge i sam zagospodari ovim dvorcem, mogli biste jo ee pruiti dokaz o daru svojeg govora. A to joj nikako ne bi bilo krivo. Ako vama ne otkrije gdje se nalazi taj kra ljevi kojega trai knez, onda e to ponijeti sobom u grob. Markgrof se zamislio, dozivlje u pamet svaki prizor kod veere i svaki Gordanin pogled i mladenaka tatina ga uvjerava da Petar Pan ne lae, pa onda zakima glavom: - Te bademaste oi progone me i u snu. Samo, molim te, ne reci o tome mojem bratiu. Sve mi se ini da knez nije ravnodu

an prema njoj. - Pogaate. A sad idem lei. Dosad sam bdio, tamo su svee nici uhvatili lupea na djelu i pozvali me. - Sjest u na trijem i bdjeti. - I sanjati o bademastim oima. - I to - veli Danijel pa se stade odijevati, a pri tom predla e: - Da si pravi ovjek, bio bi mi ve predloio da uzajamno bdimo i uvamo ljepoticu. - Do vas je da uzmete to pravo. Knez neka sutra preuzme vlast i Pencingera poalje na Medvedgrad. To bi bilo jedino rje enje. Ako on ostane zajedno s njim pod ovim krovom, vjerujte mi, gospodine markgrofe, taj e lupe uistinu otrovati kneza . - Uzet u u svoje ruke bratia, jer se ovako vie dalje ne moe mirno ivjeti. A sad idem na svoju nonu slubu. POSLJEDNJA PORUKA Vilena se zaodjenula crninom. Suze su joj s mladenakog lica obrisale rumenilo sree. upanovo lice, vazda nasmijano, zarumenjeno zadovoljstvom, zdravljem, blijedo je od zaguenih muka. Njegova sestra obara oi da brat ne opazi kako su crvene od plaa. Mladi plemii Arbanasi, Pogledi i imuni, koji su vazda d.olazili buno, prelaze prag tiho i utljivo. Skidaju klobuke pred upanom i njegovom sestrom. Sjedaju bez rijei i ekaju dok ih tko togod ne upita. A onda opet odlaze. Vani u dvoritu sjedi Draeniev katelan s momcima, uvajui vjerenicu svojeg gospodara. Svanula je subota. Tri druga stigla su rano pred podne u upanov dvorac i tiho pozdravili. Ali ne sjedaju niti to pitaju. upan im znaajno dade znak da ga slijede. U svojoj sobi pomno zatvori vrata, spusti se na stolicu, nemoan kao od bolesti slomljen. Mladi plemii slijede njegove kretnje. Pogledavaju se i ne usuuju pitati. Tada on digne k njima svoje plave oi u kojima lei strahovita alost. I veli: - Vidjeli ste da k meni dolazi lukavaki plemi, je li? - I doli smo. Zacijelo je bilo neto vano? Odmahne rukom i ne ree nita. Pogledi se usudi zapitati: - Oito je donio zle glase? - Optuili su Draenia zbog urote protiv kneza Brandenburga. - Optuili, dobro, ali ne mogu mu nita. Zakoni su tu - ve li Simuni. Zakoni u rukama razbojnika samo su toljage za umorstva. Glas upanov se lomi. Opet uti, a oni ekaju dok smogne snagu. Pribrao se i skrstio ruke u krilu: - Iz Lukavca je poslao Pencinger posljednju poruku Vileni. - Posljednju? Da, posljednju. Ako ne prihvatim njihovu sramotnu ponu du za dvadeset etiri sata, poslat e joj Draenievo mrtvo tije lo. Prelazi ih jeza. Pogledi se usmjeli pitati: - to ste mu rekli? - Zvao sam Vilenu. Sasluala ga je. - I odgovorila? - Nikad je nisam vidio takvu, vrsto se uhvatila za naslon stolice, sabrala i rekla da e vjereniku napisati pismo. - A onda? - Gledao sam kako mu pie da e u tamnim zidinama samo stana dovriti svoj ivot, molei za njega, junaka kojeg ljubi do groba. Suze su joj kapale na te rijei. I predala je pismo lukavakom poslaniku.

- I otiao je? - Nije odmah, nego joj ree da mladi vjerenik oekuje od nje spasenje i moli je neka mu ne da umrijeti. - Strahota - usklikne Pogledi, a Simuni prosvjeduje: - Nikada to Draeni nije mogao poruiti. Ne vjerujem. Ko liko ga poznajem, ne bi to mogao isporuiti. 2upan zakima glavom: Pogodili ste. I Vilena je tako odgovorila, gotovo istini ri jeima. Na to je Lukavanin uvidio da ne moe nita postii i otiao je. Malo su svi utjeli, gledajui preda se. Tad upan uzdahne: Za dvadeset etiri sata Vileni e poslati njegovo mrtvo tijelo. Brzo je ustao i otiao k prozoru da svlada uzbuenost pred mladim ljudima. Tada mrano ree: - Jelenkov dar. Iscrpao sam sve kletve. Vie nemam ni jed ne koja bi pristajala njegovoj paklenoj zloi. - Moe li to shvatiti ovjek zdrava razuma? - usklikne Arbanasi. Nitko ne odgovara, a imuni zapita: Brao, gdje bih mogao nai Jelenka? Svi se ogledaju k njemu, upan slegne ramenima: - Kakve koristi od toga ako ga vi kaznite? Slavimirova e glava ipak pasti. - Ne mislim sad na kaznu zbog koje sam se zakleo. Zatraio bih od Jelenka da spasi Draeniev ivot. Samo on to moe. Pogledi i Arbanasi se uzvrpolje: - Gdje je? Tko to zna? Svakako u blizini Pencingerovoj. - Onaj vojnik, kojega je Velislav Arbanasi ranio tono je oznaio da se crveni oklopnik nalazi u umskom dvorcu kneza Brandenburga. - Rekao je, ali otada je moda ve davno u Lukavcu. Ili mo da ak na Medvedgradu. Tko to zna? imuni odluno i estoko primijeti: - Potrait u ga. Najprije idem u umu, u kneevu lugarni cu. Prije svega upitat u arka i slomiti mu kosti ako mi ne ot krije boravite svoga gospodara. On mu je sigurno nosio vijesti. - Draenievi su momci pazili i katelan Lui je stalno dr ao na oku Kuevia momka, ali ga nisu mogli uhvatiti da bi po lazio dalje od polja. - Svejedno, nemogue je da ne bi togod znao. upan se baci na rub postelje, obliven znojem i sputene glave, slomljene due. - Odbio sam Lukavane i ubio zeta. - Duboko se klanjamo vaoj boli i vaem inu to ste odbili ponudu koju vam je donio Lukavanin. Draeni je junak i morao bi svisnuti od sramote da ste poloili zatraenu otkupninu. To ga tjei. Mladi ljudi nose s njim bol zbog smrti koja eka mladia, odabrana da mu bude zet. I onda se okrene k Simuniu: - Rekli ste da ete potraiti Jelenka, njegova krvnika ? - Potrait u ga i probuditi iz ludila. Vratit u mu vid. Mora progledati. On e se rtvovati da spasi Draenia. Idem. A vi, Arbanasiu, ekajte me s Poglediem u svojem dvorcu. i Otiao je, a druga dvojica ostali su sa upanom da s njim raspravljaju, ne bi li ga utjeili i smirili.

U Kuevievu dvorcu udario je imuni na vrata ograde. Sluga je stigao da mu otvori. Odmah zatrai neka doe arko jer mu ima neto vano rei. Pojavio se odmah i pohitao simuniu. Ovaj mu otro pogleda u oi: - Znaj: nastat e veliko zlo za Jasenku, za njenu majku, ako mi odmah ne veli gdje se nalazi tvoj gospodar. - Ne znam, gospodine. - Ubit u te na mjestu, ne iskae li. - I tri puta me moete ubiti, ali ne znam gdje je. Samo znam da sam govorio s njime prije tri dana. - Gdje? - upita imuni pun nade. - U umi, negdje u blizini Lukavca. Sreo sam ga sluajno, a on mi ree da e doi s vama urediti raune. Kada to ne znam. - Sigurno ti je rekao gdje e ga nai da mu donese vijes ti? - Kunem se: rekao mi je neka ga nigdje ne traim, da ne treba mojih vijesti i ne treba nita znati to se dogaa. - Za majku i sestru ne mari? - Molio me je, da Jasenku poaljem u Zagreb, to je sve. - I otila je? - Nije, nee da ide. - Kai joj da elim s njom govoriti. I poao je gore. imuni eka. Odluio je potraiti Jelenka, makar ga stajalo ivota. Jasenka se polagano sputa niza stube. Blijeda je, propala. Simuniu se stegne srce od boli. Jasno mu je da djevojka mui muku u svojoj dui. Ali ga hladno pita: - to elite? - Jasenko, Draenia e smaknuti za dvadeset etiri sata. Pi tam vas: moete li do brata da zajedno sprijeimo ovu strahotu? Sva se stresla. I ne moe dugo do rijei. Najposlije e tiho i drhtavo: - Ne znam puta do njega niti znam gdje se nalazi. Ali ne mogu vjerovati da bi on mirno dopustio njegovu smrt. Barun Pencinger javio je upanu, stavio mu sramotnu ucje nu koju poteni upan ne moe prihvatiti. Trai od njega da pre da pravo hrvatskog sabora. Crne Jasenkine oi stadoe se iriti. udna svjetlost bljesne u nji ma. U lice joj udari krv. - Mislite da Jelenko trai takvu podlu ucjenu? Smijete li to izrei? - Ne mislim na njega, nego Pencinger trai, a moda Jelenko nita ne zna. I ne moe se probuditi iz ludila svoje mrnje. Mo da je njegova ljubav prema Vileni tako paklena, tako golema da mu je smutila um. Ali ja ga elim probuditi, pomozite mi Jasen ka. - Gospodine imuniu, zar nikad niste pomisli da su Lukavani bacili sumnju na Jelenka samo zato da vas sve zavade meu sobom? - Da nas zavade? - Da, to mi je rekao jedan gospodin iz Lukavca. - Iz Lukavca? Vi ste govorili s nekim iz kneevskog dvor ca? - Dvorski lakrdija doao je k meni s porukom gospoe Gordane. Ona trai Jelenka da joj pomogne. Dakle, nigdje ga tamo nije vidjela. Ni lakrdija nita ne zna o njemu. Nova sumnja uleti u imunia. Kako dvorski lakrdija dolazi do Jasenke? Otkud bi on nosio njoj poruku zarobljenice koju je uhvatio sam knez? Lakrdija, kneev slubenik. To ne moe biti. I smjesta mu se spletu sumnje oko Jasenke i njene veze s kneevskim dvorcem i s bratom. I bude mu oajno u dui. Zar i ova mlada djevojka pomae svojem bratu u paklenoj mrei?

"Ne, ne. To ne moe bitilc - govori mu neki glas. - "Vara se, u ovim nevinim crnim oima nema himbe!" Naj poslije stekne ravnoteu i veli: - Kad bi bilo tako kako vi velite, Jasenka, bila bi to prava srea. - I jest tako. Sigurna sam. - Ako Jelenko nije kriv, zato se skriva? Zato ne dolazi? - Doi e. - To vam je isporuio? - Tako je rekao arku kad se jednom s njim sreo. - Ali nee doi da se opravda, da sve popravi, nego da se sa mnom pobije i mene otpremi na drugi svijet. I smjesta bih um ro, ne marim, samo da mogu spasiti onog mladog junaka od smrti, a potenjaka upana tolike nevolje. - Kad bih znala gdje je Jelenko, otila bih sama. - ujte, Jasenka, ako vam je neto poznato, koraknite i ui nite dobro djelo. Ako to propustite, vi ste njegov ortak. Ta je rije strahovito pogodi i trgne se: Stidite se zbog te rijei. Idite i ne elim da mi se jo kada pojavite pred oima. Ve sam to jednom rekla. Njezin pogled ga pali i on se gotovo prestrai od plamena to suklja iz njenih zjenica. Izrekao sam grdnu rije, ali samo zato da vas prisilim da obavijestite brata ako je mogue. Sad razabirem: vi ne znate gdje mu je boravite. Sve je propalo, razumijete li? Vileni e pred noge poloiti vjerenikovo mrtvo tijelo. Za dvadeset etiri sata. POHOD NA SLOBODU Mukla tiina nad itavim krajem. Oblano nebo, sivi dan. Olovna teina zraka pritite ljude. Na due im je polegla sumornost. U srcu nemir. Mlohavost se odraava u kretnjama ljudi. Omara ih sapinje i ini im se da se odnekle valja mukla tutnjava i trai izlaz. Ljudi koraaju umorni. Na nogama im utezi, na rukama okovi. Svi osjeaju da im je to oblano, subotnje nebo palo na prsi. Zastaje dah, kucaj srca, samo neki nejasni tajni zvui navjeuju da se pribliava neto neznano, nepoznato, neizvjesno, a ipak plazi oko njih i podrhtava nekom ledenom jezom. Ljudske due osjeaju blizinu oluje kao to jugovinu osjeaju u svojim kostima. Mrane sjene provlae se domovima, dvoritima, krovovima, nevidljivi glasnik neega to nije dobro. Tako je tmurno, tiho i teko pod tim oblanim nebom. Samo zloa moe putovati takvim strahovitim danom. Njezini titraji dotiu se dua, uvlae se u ile. Bubnjevi su pronijeli kroz njihove ile taj osjeaj. Bubnjevi to ih je upan razaslao ujutro kad je iz njegove kue otiao luka-vaki poslanik. Bubnjevi su zatutnjali, a opinski preivai najav-ljali: neka nitko ne ide u polje. Neka svatko eka u svojem domu, skupi oruje tko ima, a tko nema neka prikupi poljsko orue, vile, motike i sjekire. Svatko neka bude pripravan. Svi su spremni na bitku. Spremni da ekaju zlou koju ve od jutra ove subote navjeuje crno oblano nebo. Pusta su polja, puste oranice i puste ceste. Ljudi sjede na pragovima i gledaju prema Lukavcu, odakle jedino moe doi to zlo. I due su im pune mrnje koja od svake motke u njihovoj ruci stvara ubojitu strijelu. Miruju ruke u krilu i ute usne, a tutnje due. imuni je uzjahao konja. Njegovi drug ovi sjede u sedlima, spremni da ga prate, a onda su krenuli preko polja prema gustim umama Turopolja. Stigli su u ikaru. Tu im se prua vidik na daleku cestu. - Ovim putem mogli bismo utedjeti mnogo vremena i pri je stii do kneeva dvorca. - Na kom je kraju ume taj kneev dvorac? - pita imuni. - Nikad ga nisam vidio - odgovara Arnabasi - ali kau da je sjevernije i dosta blizu grada Lukavca. Valjda jedan sat uda ljenosti.

- Kad stignemo na kolni put, vi ete se vratiti, ja to hou, jer elim govoriti s Jelenkom. - Ne vjerujem da ete moi do njega sasvim po svojoj snazi. Sigurno ga uvaju. - Mene ovdje ne poznaju i prikazat u se kao da sam zalu tao. Ostavite me, molim vas. Ipak su poli dalje da ga otprate jo komad puta. Jo je daleko uma. Zalazili su u mladu, jo rijetku umicu, pa razgovaraju. Tada se sva trojica zaustave. Pred njima iza visokog grmlja stoje dva konjanika. - to to moe biti? - pita imuni drugove. Obojica promatraju. - Ovakva odijela ne nosi nitko kod nas. - Bit e da su stranci. - Ipak im surke nisu tueg kroja. - Svakako nas ne vide. A ipak su na strai. - Nai nisu dakle, mogu biti samo Lukavani - tvrdi Pogledi. - Idemo k njima pa ih oslovimo - predlae Simuni. - A emu? - pita Pogledi. - To su strae koje ne doput a ju ulaziti u kneevu umu pa e nas zaustaviti. - To je najvjerovatnije - prihvati Arnabasi - i zato, gos podine imuniu, treba da skrenemo s njihova puta. Ipak se zagorski plemi jo ogledava: - Odore nisu plemikog kroja, dakle, nisu plemii, ali sv a kako pripadaju nekome tko moe drati svoj banderij. A obojica su odjeveni u sivo. Kneevi ljudi odjeveni su u smee. - Ne miu se. Pazite, promatraju neto tamo daleko. Vidi te, ba onim smjerom na Turopolje. Mi ih oito nimalo ne zani mamo. - Ako su strae kneza Brandenburga, im se pribliimo, za ustavit e nas. Ostanimo u zaklonitu. Sa zanimanjem promatraju tri plemia konjanike koji su od njih udaljeni oko dvjesta koraka. Nepomino paljivo promatranje zaokuplja pozornost trojice drugova. - Nekoga u zasjedi oekuju - apne imuni drugovima, promatrajui nepoznate momke. - Nas svakako ne mogu oekivati, jer nitko ne zna da smo krenuli i kamo namjeravamo. - Naravno, a i ne gledaju prema nama. Oito im je vidik ot voren na Turopolje kao i nama. apui paze na svaki kret dvojice momaka. - Sad su se neto uzvrpoljili. Jedan se die na sedlo i hvata se stabla drveta, neto je zapazio. - I mi bismo morali vidjeti ono isto to je i njega toliko raz budilo da se ak popeo na stablo. Uinit u isto - ponudi s e Arbanasi i pribliio konja stablu, stane nogom na sedlo, uhvati se za drvo i uspne. Drugovi ga promatraju i ekaju. Dranje Velislava Arbanasia ini im se znaajnim i napeto iekuju to e im rei. Ali umjesto da neto kae, hitro se spusti sa stabla na sedlo. Ona druga dvojica pribliie se: - S one strane Velike Mlake iz aa pali su po livadi jahai kao neka dugmad. - Tko su? Otkuda? - Nisam mogao razabrati, predaleko je. - A mnogo ih je?

- itava eta. - Dakle, nisu doli sa strane Lukavca? Ili jesu? - Ne, dolaze od Velike Mlake ovamo i jau hitro. - Tko bi to mogao biti? Valjda ne dolazi, tkogod iz Zagreba ili Zagorja? - Onda bi jahali cestom. Ova kao da su bili negdje u naem kraju, jer dolaze sa strane sela Pleso. Dok pripovjeda, Velislavljev konj se uzemiri i okrene svojeg gospodara, on nategne uzde i povue konja natrag. - Brao, pogledajte onoga to se tamo popeo na drvo. - Ba se bacio na sedlo kao kakav akrobat. - Neto saopava drugome, a sad su pojurili... - Ne prema Lukavcu, nego poprijeko ovom umicom. - Da nije izmeu njih i onih tamo to dolaze neka veza? - Drugovi, da vidimo kakva je to eta to dolazi od Plesa - predlae Pogledi, a imuni veli: - Ja moram prodrijeti u kneevu umu i preko svih straa, a i odavle moemo lako vidjeti, ova je umica rijetka i otvara nam se iroki pogled. Oko stotinu koraka ili su za Arnabasiem, a onda se zaustave: Gledajte, daleko nad poljanama, oranicama, tek zasaenim pali su konjanici. - Zasaenom oranicom ne moe nitko od nas tjerati konje. - Samo lukavaki plaenici. - Zar su negdje haraili naim krajem? - Nema sumnje. Ako su doli, kako tvrdi Velislav, sa strane Plesa. Nekoliko asaka gledaju svi jahae to su krenuli prema sreditu Turopolja. - Idu ravno u na kraj. - to je to? - usklikne Arbanasi. Druga se dvojica zagledaju u daljinu. Pogledi pita s nekim nevoljkim predosjeajem: - to su to ugledale tvoje dalekovidne oi, Velislave? - Gotovo se bojim izrei. Moda me ipak varaju. - Lukavani su, je li? - recite samo, nuka imuni. - To smo ve razabrali, ali ima jo neto, neto se tamo crveni. Uutjeli se i zagledali se kroz rijetku umu preko poljana. Velislav muklo navijesti: - Odve dobro vidim, on je. - Crveni oklopnik? Vidim jasno kako se crveni, samo asak ustrajte. Ostali su bez rijei. Ali Arnabasi se brzo sabere i javi: - On dolazi. To je nepobitno. I ba u na kraj. - I sa itavom etom - doda Smiljan Pogledi. Zagorski plemi muklo najavi: - Dakle, utedio mi je da ga traim. - Kako? Sada ete poi k njemu? - I da je poveo sobom itav pakao, idem mu ususret. - To znai samoubojstvo. Mi emo vas pratiti. Brzo brao, istim putem kojim smo doli stii emo pol sata prije njega. I krenue. Zamalo su izali iz ume i ikare na oranicu. U brzom trku Arnabasi se ogledava n a sve strane, kad odjednom stane i zaustavi drugove: Stanite as! Gledajte tamo gore.

S onkraj mlade ume iz koje su izali u dobranoj udaljenosti stoji eta. Kao da se sakrila uz umu i pritajila. - to to znai? - pitaju se oni i upiru poglede onamo gd je su otkrili ljude kako mirno sjede na sedlima, ali spremni da sva kog asa krenu. - Eno, tamo iz ume pojurila su dvojica, to su momci koje smo vidjeli u zasjedi. - I trkom se ure prema onima to nekoga ekaju. - Sad je jedan od dvojice skinuo klobuk i mae. Pripadaju ovoj eti, za nju su bili na strai. I im su opazili da dolaze oni sa strane Plesa, pohitali su dojaviti ovima gore. - Drugaije ne moe biti - potvruju Pogledi i Arnabasi imuniu. Jo da vidimo kamo e ova eta gore, na koju stranu, ekali su, momci se uzgibali, samo uvijek jo nije jasno na koju stranu. Sreuju se ali ne polaze. Ipak je udno tko to moe biti. - Oni u prvom redu imaju sive oklope i sive kacige. - Bit e, dakako, voe. Neko su vrijeme promatrali kako se oni gore miu sad lijevo sad desno, oito ih voe upuuju, izdaju naloge. Konano su dva momka sa strae stigla gore. Sad izvjeuju voe - upozorava Velislav Arbanasi. ekajui jo nekoliko asaka, opazili su da konjanici kreu polagano prema Turopolju. Zapravo dolaze ravno prema nama. to to znai? - Nai nisu, to je jasno. Nai bi mogli doi samo iz Zagorja ili Zagreba, i to ba protivnim smjerom. - Ne bi ni mogli do ove umice, a da ih nai ve davno ne opaze i najave. Mogli su doi samo iz kneevskih uma ili s one strane Turopolja. imunievo lice odraava duboku uznemirenost. I saopi svoje misli drugovima: - Evo, to mi pokazuje bojno znanje. S one strane dolazi crveni oklopnik s lukavakim plaenicima, s one strane doli su negdje iz lukavakih uma novi vojnici. - To znai da e navaliti sa dvije strane na Turopolje - usklikne Smiljan Pogledi, gledajui drugove. imuni potvrdi. - Ili e nas napasti istodobno s dvije strane, ili crveni ok lopnik namjerava navaliti istodobno i na upanov dvorac, pa ako naie na otpor, onda e valjda doi u pomo ovi s ove strane. - Po svoj prilici ova eta sa sivim voama dolazi samo kao pojaanje. Kreu polagano, ne uri im se. - Dosta smo vidjeli. Sad znam gdje u traiti crvenog oklopnika. I puni uzbuenja potjeraju konje ravno k svojem cilju. Jaui najbrim trkom, opaze jahaa koji im dolazi u susret. Izaao je ispod drvea i banuo na malu istinu. Sva trojica ga promatraju. Nijedan ga ne prepoznaje. Odijelo mu je tamno, konj vrst i dobro hranjen. Ne znaju kamo bi ga svrstali, ekaju dok im se sasvim ne priblii, ali konjanik skrene desno, elei ih izbjei. - Taj jae ba gore prema onoj eti to se sakrila iza one ume - upozorava ih Velislav. - ini se i odijelo ga izdaje, zaustavit u ga. I imuni potjera konja prema momku da ga zaustavi. Ali on skrene i pojuri pored njih da izbjegne sastanak. - I to je Lukavanin. Bio je oito negdje na strai. - A mi smo otili ba u nepravi as i ostavili svoje kue. - Kao da se sprema podoh na itav kraj. Pencinger je zatr u-

bio u bojnu trublju. Naprijed, brao! Tri druga ure da to prije stignu kui i objave ljudima to se sprema. I uskoro stigoe pred upanov dvorac. U dvoritu stoje Drae-niev zapovjednik i katelan s naoruanim momcima. I upan je u oklopu, spreman na boj. - Gdje ste za ime boje? - vie im on. - Dolaze Lukavani. - Vidjeli smo ih i zato evo nas natrag. - Ve sam dao objaviti po brzoteama svim vaim drugovi ma. Od kue do kue nose crne vijesti o crvenom avlu koji se pribliuje. - Ne miite se odavde, gospodine upane - veli imuni Berislaviu. - Tu ja zapovijedam, moj mladi gospodine, ja i moj ma. Prije u glavu ostaviti nasred ceste negoli dopustiti da netko dru gi sasijee onog lupea. Moda je ba zato doao da mu se osve tim. - Najprije u ja s njim govoriti - naglasi imuni, a njegov drug Velislav odmahne rukom: Nitko od nas ne zna tko e s kim jo do zapada sunca mo i razgovarati, a Lukavani imaju jo jednu etu, ne zaboravite, moj prijatelju. Na hitrim konjima dolaze drugi plemii. Evo naih drugova. Svi se okupljaju. Sa svih strana hitaju oboruani ljudi na konjima. Svi su lanovi turopoljskog banderija, plemii, seljaci. Svi se okupljaju oko kapetana banderija i ekaju njegove zapovjedi. - Brzotea! - kliknue svi, okruie ga, isp ituju i trae vije sti. Zadahtani ovjek javlja: - Lukavani su navalili s one strane u Pleso, pa na dvorac plemia Modeca. Razruili su ogradu, provalili u dvorite, iskopali krinju s poveljama. - upanu e smaknuti zeta, a Turopolju oduzeti slobodu. - Ljudi, danas je pohod na povelje. - I dok to ree, Pogledi promatra upana koji je otiao u dvorite i neto odreuje. A na trijemu kroz prozor provirila je djevojka. Crni veo pokrivao je zlatnu kosu. U blijedom licu neka apatija kao da se pomirila sa sudbinom. Sagnuvi se prema dvoritu, zapita oca: - Recite mi, oe, otvoreno, to se sprema? Dovoljno sam ja ka da sve doekam mirno. - Trebala si me sluati kad sam te molio da ide u Zagreb. - Meni je mjesto uz svojeg oca, ponavljam to stoti put. - Jo bi uvijek mogla utei Vileno, onome to nas eka. Mladi e te ljudi otpratiti do Save. Pogledi odmah ponudi svoju slubu i nagovara Vilenu da se sklone jo u posljednji as. Plemenita gospoice, ono to se sprema nije za vau en sku njenost. Niste navikli uzbuenjima. Neka mrka ozbiljnost prelazi joj licem: Ne doputam nikome da me jo i danas smatra razmaenkom. U srei svatko je mogao da me mazi, ali u nevolji neu biti slaba ena koja bjei. To upamtite, gospodine Poglediu, a i vi oe. Pogledi su upereni u nju puni iznenaenja. Navikli su gledati tu lijepu glavu, nagnutu u stranu kao od nekog pustopanog prkosa, plave oi, uvijek nasmijane, i lice obasjano bezbrinim smijehom jer ga je srea stalno milovala. Sada se u okviru tog prozora odraava njena slika u crnini s blijedim licem, umornim pogledom od pretrpjelog uasa. Ljupko bie pretvorilo se u odvanu zrelu enu koja hrabro eka ono to ima doi, a usko je vezano s njenom sudbinom. Zna

da se pribliavaju crni oblaci, ali ona ne bjei. Ovakvu je nisu poznavali ni otac ni oni drugi. I naas su svu svoju panju svratili k njoj na prozor. Ali brzo ih opet zaokupi pripovijedanje brzotee koji jo uvijek sjedi u sedlu i odgovara ljudima na stotinu pitanja. - Mislili smo: Lukavani e doi da se osvete upanu jer je odbio sramotnu ponudu. Kad tamo, preli su ak u Pleso da tamo izvuku povelje. - Simuni, Pogledi i ja vidjeli smo gore neku etu od go tovo etrdeset ljudi. Ovi idu moda na upana, a oni drugi na povelje. Neka dou - vikne upan. Drugi se ponovo obraaju brzotei: - Nije mogue to ti pria. Kako su Modecu mogli oteti krinju s poveljama? - Rekoh vam. Iskopali su i oteli. - Nemogue, velim. Nitko ne zna gdje smo je zakopali naglaava Pogledi. - Nali su je smjesta. Vidio sam na svoje oi - tvrdi brzo tea. - A crveni oklopnik s njima? - I s kapetanom vojnika odreuje i zapovijeda. - A kamo je krenuo od Modeca? - Odjahali se svi prema Velikoj Mlaki, a smjerom koji vodi ovamo. Ili na upana? Ili na opinu? - Na mene - oglasi se upan, dolazei iz svojeg dvorita. ekam ih. - Trebalo bi izii izdajniku u susret - predloi netko, ali kapetan banderija ih zaustavi i stade odreivati kamo se tko ima postaviti i onda pozove Luia, Draenieva katelana, pa mu na redi to sve ima poduzeti za obranu upanova dvorca, kako ima javiti na opinu brzoteom ako bi se Lukavani pojavili prema Berislavievoj kui. - A moj banderij neka me slijedi. Valja nam uvati opinu gdje su pohranjene nae opinske slobode u poveljama. Makar smo ih dobro spremili, oni e razrovati do dna da ih pronau. Svaki je primio zapovijed. Onda kapetan banderija razloi: Ako su dvije ete, moja brao, znak je da e svakako jed na napasti upana, a druga opinu. Vie im je do toga da opinu uine vazalom kneza Brandenburga negoli pojedinca, a na kraj predstavljaju upan i opina. Navalit e, dakle, na njih u prvom redu. Poto je kapetan sve odredio to se ima uiniti, zamole ga Arnabasi i Pogledi da smiju pratiti imunia koji eli da ide u susret crvenom oklopniku. Kapetan im dopusti i dade im potrebne upute. Dva druga slijedila su imunia. Krenuli su cestom i poli kraj Kuevieva dvorca. imuni ih zaustavi da ga priekaju, a on ide sve do vrata u dvorite. Uz ogradu stoji arko i promatra to se dogaa. Opazivi zagorskog plemia, pozdravi. Momak osjeti da mu Simuni nosi neke vane vijesti. Lice mu odaje ne samo uzifz.-MJ.Ji buenje nego i tronue. I oslovi momka bez grubosti kojom je jo danas nekoliko sati prije traio od njega da mu pokae Jeienkovo boravite. arko, kai gospoici Jasenki da imam vanu vijest. Gos podar dolazi, elim s njom o tome govoriti.

Momku je gotovo zastalo srce i kao bez glave potri mladoj gospodarici. Sluala je protrnuvi, a ipak ne moe zaboraviti kako se danas rastala sa imuniem. - Rekla sam mu neka mi ne doe vie na oi, a ti... - Ne odbij te ga, gospodarice, moramo uti to e nam kazati o gospodaru. A on mi je rekao: "Doi u." Hoe da se pobije sa imuniem. I sada dolazi. Osjetila je elju da uje neto vie o bratu, pa silazi stubama i pohita preko dvorita. S one strane sjedi u sedlu zagorski plemi. Jasenka ga pogleda i ita mu u licu koliko mu je dua zatalasana onim to nosi u sebi i bez pozdrava je oslovi: - Gospoite Jasenka, dolazi va brat. - Otkuda? Kada? - Ni pola sata nee proi i ve je tu. - Da se s vama pobije? - Kamo sree da mu je samo to namjera. - to bi ga drugo moglo sklonuti da doe, kad je poruio da vam dolazi na megdan? - U vaim je rukama sudbina itavog kraja. Spasite domove svoje brae. Svi su oni vai, makar su vas htjeli napasti. Vae srce nije osvetljivo. - Uinit u sve, ali od koga da ih spasim i od ega? - Od onoga to on namjerava. Idite u susret bratu i recite mu neka uzme na nian samo mene, a sve druge ostavi u miru. - Sigurna sam i nije potrebno moliti ga za to. - A ipak ve je bio u Plesu i kod Medeca oteo slobodu nje govu pisanu u poveljama. - Modecu je oteo povelje? - Da, gospoice Jasenka, zajedno s plaenicima, - Nikad to ne mogu vjerovati. - Ne ini to on po svojoj volji. Znam, osjeam, gone ga Lu-. kavani. Mora, svezali su ga tko zna kakvim prijetnjama. - Prije bi umro i deset puta nego se pokorio bilo ijoj sili. Nikad nije bio kukavica. - Znam, nije bio, ali oni mu moda prijete da e uiniti zlo vama i vaoj majci ako ih ne bi vodio. Sada ve i sam vjerujem da ne moe to sve initi iz vlastite osvete. Njega su zarobili avli i moda ba sve to zbog vas ini da vam spasi ivot, a moda i ast. Razumijete li, Jasenka to mislim? - Razumijem - odgovori polumrtva. - I zato vas molim da mu idete u susret i recite to god sa mi znate. Kad sam danas bio prvi put kod vas, odbili ste me da idete sa mnom traiti brata. Ali tada je stvr-.r bila drukija, a sada on dolazi sam na elu Lukavana... - A tko vam veli da je on na elu onih to otimaju povelje? - Brzotea ga je vidio kako ravna napadajem na Modecov dvorac i sam sam vidio crvenog oklopnika kako dolazi na elu Lukavana. U dnu due Jasenka osjeti teak udarac. Gotovo je pod njim zastenjala, ali se uspravlja, die ruke na obranu i blijedim se usnama brani: - Ne, ne. Ne smije to biti. Ne moe biti, ne smije! - I ivot bih svoj dao u potvrdu vaih rijei, ali on je to, vi sami znate da je on. I Lukavani vie ne taje. Molim vas slijedite me. Idemo u susret zajedno. Podsjetite ga na to neka misli na vau sreu i na ivot majke. Neka se otme Lukavanima i prijee k nama i sve e biti zaboravljeno. Podilazi je drhtaj, a svaka rije para joj duu i ne moe smoi rijei. U elji da je svlada, nastavlja svoju molbu:

Zamislite, Jasenka, krv e se proliti ovom naom zemljom, vi to jedini moete sprijeiti. Klonula je na ogradu i proaptala: Idite, sama u uiniti to mi dunost nalae i to ... Ne moe dalje govoriti, samo klone, pa ide u dvorac i ostavlja imunia na ogradi. Nije stigla dalje od trijema u prizemlje. Zaostala je i prislonila se, trese je zima. 2arko joj prilazi, promatra je nekoliko trenutaka i onda zapone moliti: - Gospodarice, moda biste ipak ili u susret gospodaru? Oinula ga je pogledom ukora: - I ti vjeruje da je on pod crvenim oklopom? Ne znam i ne vjerujem, ali ipak bih otiao da vidim barem vizir. Da vidite gledaju li kroz one rupe vizira njegove oi. Ona zakima, pa mu naloi: - Neka mi gospodarica pozajmi svoju crnu peu i crni haljetak. Ugurat u se meu svjetinu ili negdje kraj ceste, iza ivice. Zna li moda ti kakvo zgodno mjesto da se sklonemo? - Ve znam. Povest u vas tamo gdje nas nitko ne moe vid jeti. A vas nitko nee prepoznati u onoj crnoj suknji u starakom haljetku i pei. Bit emo ba kraj ceste da ga vidite kako prolazi, a nitko nee vidjeti vas. Ako ga prepoznate, oslovite ga. - Ali tebe e ljudi poznati. I ja u drukije odjenuti da nikome ne padnem u oi. Brzo ulazi u kuu, a momak joj donosi odreeno odijelo. Jasenka pribode crne pletenice na tjeme i pokrije ih irokom peom. Kad se sva izmijenila u crnoj starakoj haljini, izae iz kue. Iza staje eka je arko. Na mala vrataca izili su kraj dvorca u ljivik, pa onda u ikaru.