MAKROEKONOMIJA

OSNOVNI POJMOVI

Osnovni pojmovi
Ekonomika znanstveno prouavanje kako drutva upotrebljavaju sredstva da bi proizvela korisne robe i raspodijelila ih razliitim ljudima. Dakle, ekonomika:
Prouava kako se u ekonomiji odreuju cijene rada, kapitala i zemlje i kako se te cijene upotrebljavaju da bi se usporedila sredstva. istrauje ponaanje financijskih trita i analizira kako ona rasporeuju kapital na ostatak ekonomije. analizira posljedice dravnog reguliranja na efikasnost trita. ispituje razdiobu dohotka i predlae naine da se pomogne sirotinja bez naruavanja mogunosti ekonomije.

 istrauje utjecaj dravne potronje, poreza i proraunskih deficita na rast. prouava polete i padove nezaposlenosti i proizvodnje to podjaruje poslovni ciklus i razvija ekonomsku politiku vlade za unapreenje ekonomskog rasta. ispituje modele razmjene meu dravama i analizira utjecaj prepreka zamjeni. istrauje rast u zemljama u razvoju i predlae naine za poticanje efikasne upotrebe sredstava.

Mikroekonomika i makroekonomika
Mikroekonomika grana ekonomike koja se bavi ponaanjem pojedinanih entiteta kao to su trita, poduzea i kuanstva. Mikroekonomika analizira pojedinane cijene, koliine i trita. Adam Smith smatra se utemeljteljem mikroekonomike. U Bogatstvu naroda razmatrao je kako se odreuju pojedinane cijene, kako se odreuju cijene zemlje, rada i kapitala i istraivao krepkost i slabost trinog mehanizma. Identificirao je jedinstveno efikasno svojstvo trita nevidljivu ruku koja dovodi do ope dobrobiti iz djelovanja pojedinca za vlastiti probitak. Iako je od Smithova vremena prouavanje mikroekonomike sigurno znatno napredovalo, njega jo jednako citiraju politiari i ekonomisti.

 Makroekonomika je grana ekonomike koja se bavi sveukupnom mogunou ekonomije. Ona ispituje sveukupnu razinu proizvodnje, zaposlenost i cijena neke drave. Utemeljitelj suvremene makroekonomike jest John Maynard Keynes koji 1936. godine objavio Opu teoriju zaposlenosti kamate i novca.
Njegov je glavni doprinos njegov izum novog naina gledanja na makroekonomiku i makroekonomsku politiku. Prije Keynesa, veina je ekonomista i tvoraca ekonomske politike prihvaala da su vrhovi i udolja pslovnih ciklusa neizbjeni kao plime i oseke. Keynes je to opovrgavao dajui dvostruki argument. Prvo, on je dokazivao da je mogue da u trinoj ekonomiji postoje visoka nezaposlenost i neiskoriteni kapaciteti. Drugo, on je i dalje smatrao da odgovarajua upotreba fiskalne i monetarne politike moe utjecati na veliinu proizvodnje i zbog toga smanjiti nezaposlenost i skratiti ekonomske recesije.

Primjeri razlike izmeu mikroekonomike i makroekonomike Kako kartel moe odrediti cijenu nafte? Je li odlazak na studij dobra upotreba vaeg vremena? Ispituje pojedinane stavke inozemne razmjene. Zato jaki rast svjetskih cijena nafe uzrokuje inflaciju i nezaposlenost? Istrauje stopu nezaposlenosti mladih. Ispituje sveukupna kretanja u uvozu i izvozu u jednoj ekonomiji.

 Samuelson: Te dvije rijeke mikroekonomika i makroekonomika, meusobno se pribliavaju kako bi se spojile u suvremenu ekonomiku. Jedno je vrijeme granica izmeu njih bila vrlo otra. U novije vrijeme, tijekovi su se spajali jer su ekonomisti primjenjivali orua mikroekonomike na takve teme kao to su nezaposlenost i inflacija.

CILJEVI MAKROEKONOMIKE
Tri glavna cilja makroekonomike:
1. poticanje rasta proizvodnje 2. poticanje zaposlenosti 3. odravanje stabilnosti cijena

Ovi ciljevi su okosnica arinih makroekonomskih pitanja:

Zato se proizvodnja i zaposlenost katkada smanjuju i kako se moe smanjiti nezaposlenost? Koji su izvori inflacije cijena i kako se ona moe drati pod kontrolom? Kako drava moe poveati svoju stopu ekonomskog rasta?

 Konana je komplikacija pri razmatranju tri sredinja problema da postoji razmjena izmeu tih ciljeva:
smanjenje proraunskog deficita moe znaiti prihvaanje sporijeg rasta u kratkom roku. sve vea stopa rasta proizvodnje u dugom roku moe zahtijevati vea ulaganja u znanje i kapital, a ta ulaganja smanjuju tekuu potronju, hrane, odjee i rekreacije. najmuniji je izbor izmeu niske inflacije i niske nezaposlenosti; birako tijelo zahtijeva nisku nezaposlenost i visoku proizvodnju, no visoke razine proizvodnje i zaposlenosti poveavaju cijene i nadnica se poveava u razdobljima brzog ekonomskog rasta te su tvorci ekonomske politike prisiljeni obuzdavati ekonomiju kada ona brzo raste ili kad stopa nezaposlenosti padne suvie nisko radi toga da sprijee nekontroliranu inflaciju.

Nema jednostavnih formula za razrjeavanje tih nedoumica i makroekonomisti se znatno razlikuju glede izbora pravog pristupa kada se suoe s velikom inflacijom, rastuom nezaposlenosti ili stagnatnim rastom. No, uz dobro razumijevanje makroekonomike, moe se barem minimizirati neizbjena muka koja proizlazi iz izbora najboljeg puta.

INSTRUMENTI MAKROEKONOMIKE
CILJEVI Proizvodnja:
Visoka razina i brzi rast

INSTRUMENTI Fiskalna politika:

Izdaci drave Oporezivanje

Zaposlenost:
Visoka razina zaposlenosti s niskom nedragovoljnom nezaposlenou

Monetarna politika:
Nadzor ponude novca koji utjee na kamatnjake

Stabilnost razine cijena Politike dohodaka: sa slobodnim tritima Smjernice do

nalogodavnih nadzora

1. Proizvodnja

Mjerenje ekonomskog uspjeha

konani je cilj ekonomske aktivnosti da osigura dobra i usluge koje puanstvo eli. najsveobuhvatnija je mjera ukupne proizvodnje u ekonomiji bruto domai proizvod (GDP) mjera trine vrijednosti svih finalnih dobara i usluga proizvedenih u nekoj zemlji tijekom godine. Dva su naina mjerenja GDP-a:
nominalni GDP se mjeri u stvarnim trinim cijenama realni GDP se izraunava u stalnim ili nepromijenjivim cijenama

 Kretanja realnog GDP-a najrairenija su raspoloiva mjera razine i rasta proizvodnje. Ona slue kao pozorno promatrani pusl ekonomije jedne zemlje. Uprkos kratkoronim kolebanjima GDP-a koja se opaaju u poslovnim ciklusima, napredne ekonomije openito pokazuju stabilan dugoroan rast realnog GDP-a i poboljanje ivotnog standarda. Taj proces je poznat kao ekonomski rast. Potencijalni GDP je dugoroni trend realnog GDP-a. On predstavlja dugoroni proizvodni kapacitet ekonomije ili maksimalnu koliinu koju ekonomija moe proizvesti dok cijene ostaju stabilne.
Potencijalna se proizvodnja katkada zove proizvodnja s visokom razinom zaposlenosti. Kada ekonomija posluje pri svom potencijalu, nezaposlenost je niska i proizvodnja visoka.

Tijekom poslovnih ciklusa, stvarni se GDP razlikuje od potencijalnoga.

Primjer: 1982. godine ekonomija je SAD-a proizvela skoro 300 milijardi manje. To je gubitak od 5.000$ po obitelji tijekom samo jedne godine.

Razlika izmeu potencijalnog i stvarnog GDP-a naziva se jaz GDP-a veliki jaz GDP-a znai da ekonomija zaostaje i da ne posluje na granici proizvodnih mogunosti; silazne putanje ekonomije zovu se:
recesije kada je jaz malen depresije kada je jaz velik.

2. Visoka zaposlenost, niska

nezaposlenost

Ljudi ele nai dobro plaena radna mjesta bez traenja i dugog ekanja. Stopa nezaposlenosti = postotak nezaposlene radne snage.
Radna snaga ukljuuje sve zaposlene osobe i one pojedince koji trae posao (iskljuuju se one osobe bez posla koje ne trae zaposlenje).

Stopa nezaposlenosti kree se u skladu s poslovnim ciklusom: kada se proizvodnja smanjuje potranja za radom opada i stopa nezaposlenosti raste.

3. Stabilne cijene odrati stabilne cijene unutar slobodnih trita. Bazira se na prosudbi da je neometano funkcioniranje trine ekonomije najefikasniji nain da se organizira pretean dio ekonomske aktivnosti.
Na slobodnom se tritu cijene odreuju ponudom i potranjom do maksimalno mogueg opsega, a drave se suzdravaju od nadziranja cijena pojedinanih dobara.
samo doputajui poduzeima da neometano donose odluke o svojoj proizvodnji i cijenama, drutvo moe iskoristiti motiv stjecanja profita za javni interes.

 Drugi je dio ovog cilja sprjeavanje da razina svih cijena brzo ne raste ili ne padne bre promjene cijena remete ekonomske odluke poduzea i pojedinaca. Najuobiajenija je mjera razine sveukupnih cijena indeks cijena potroaa CPI. CPI promatra troak fiksne koare dobara koje kupuje tipini gradski potroa. Promjene razine cijena = stopa inflacije (stopa rasta ili pada razine cijena od jedne do druge godine).

Deflacija cijene se smanjuju (stopa inflacije je negativna). Hiperinflacija rast razine cijena tisuu ili milijun posto godinje. U takvim okolnostima cijene su praktiki nevane i cjenovni sustav nestaje. Veina zemalja nastoji nai zlatnu sredinu cijena slobodnih trita i blagog rasta cijena kao najbolji nain da se omogui da cjenovni sustav efikasno funkcionira.

Instrumenti ekonomske politike

Vlade imaju odreene instrumente koje mogu upotrijebiti da bi utjecale na makroekonomsku aktivnost.
Instrument ekonomske politike = varijabla pod nadzorom drave koja moe utjecati na jedan ili vie makroekonomskih ciljeva njihovom primjenom vlade mogu usmjeriti ekonomiju prema boljoj strukturi proizvodnje, stabilnosti cijena i zaposlenosti.

Glavni instrumenti koje drava moe upotrijebiti da bi ostvarila svoje makroekonomske ciljeve su: 1. Fiskalna politika Oznaava upotrebu poreza i izdataka drave. Izdaci drave javljaju se u dva razliita oblika:
1. Kupovine drave: Izdaci na dobra i usluge i transferna plaanja drave (poveavaju dohotke ciljanih skupina kao to su stari ili nezaposleni). potronja drave odreuje relativnu veliinu javnog i privatnog sektora, tj. koliko se GDP-a troi kolektivno umjesto privatno; izdaci drave takoer utjeu na razinu GDP-a.

10

2. Oporezivanje Utjee na sveukupnu ekonomiju na dva naina: Porezi smanjuju dohotke ljudi ostavljajui kuanstva s manje raspoloivog ili s manje dohotka za potronju, porezi smanjuju troenje puanstva na dobra i usluge to opet smanjuje potranju za dobrima i uslugama, to konano smanjuje stvarni GDP. Porezi utjeu na cijene dobara i faktora proizvodnje i zbog toga na poticaje i ponaanje (npr. to se vie oporezuju profiti poduzea, poduzea se vie obeshrabruju da ulau u nova kapitalna dobra). Mnogo propisa poreznog zakona ima vaan uinak na ekonomsku aktivnost.

2. Monetarna politika Monetarnu politiku vlada vodi upravljanjem novcem, kreditom i bankarskim sustavom. Mjenjajui ponudu novca sredinja banka moe utjecati na mnogo financijskih i ekonomskih varijabli kao to su kamatnjaci, cijene dionica, stanarina, stanarine i devizni teajevi.
Ograniavanje ponude novca uzrokuje vee kamatnjake i smanjuje ulaganja to, za uzvrat, uzrokuje smanjivanje GDP-a i niu inflaciju. Ako se sredinja banka suoi s recesijom, ona moe poveati ponudu novca i sniziti kamatnjake da bi potaknula ekonomsku aktivnost.

11

3. Politike dohodaka
Odnose se na nadzor nadnica i cijena (primjenjuje se u ratnim vremenima) kao najdrastiniju mjeru te na dragovoljne smjernice za nadnice i cijene kao manje drastine mjere. Do njihove primjene dolo je prvenstveno iz razloga to primjena fiskalne i monetarne politike moe biti iznimno skupa (primjerice potrebne su milijarde dolara gubitka GDP-a (ili jaza GDP-a) da se smanji inflacija za nekoliko postotnih poena. Mnogi ekonomisti danas vjeruju da su politike dohodaka jednostavno neefikasne dok drugi misle da su vie nego beskorisne, da se mijeaju u slobodna trita, da naruavaju kretanja relativnih cijena i da ne uspijevaju smanjiti inflaciju. Veina zemalja s visokim dohodcima pribjegava politikama dohotka samo u razdobljima opasnosti.

Veza s inozemstvom
Sve drave sudjeluju u svjetskoj ekonomiji i meusobno su povezane razmjenom i financijama. Drave budno paze na tokove svoje razmjene s inozemstvom.
Neto izvoz = brojana razlika izmeu vrijednosti izvoza i vrijednosti uvoza.

Cilj irenja meunarodne razmjene bivao je sve vaniji kako su drave svijeta uviale da razmjena s inozemstvom potie efikasnost i podupire ekonomski rast. Budui da su se trokovi prijevoza i veza smanjivali, meunarodne su veze postale vre nego to su bile generacije ranije. Meunarodna je razmjena zamijenila stvaranje imperija i vojno osvajanje kao najsigurniji put do nacionalnog bogatstva i utjecaja. Danas neke ekonomije razmjenjuju vie od polovice svoje proizvodnje.

12

Tvorci ekonomske politike brinu se o:

politici razmjene, sustavima deviznih teajeva i usklaivanju makroekonomskih politika.

1. Politike razmjene sastoje se od carina, kvota i drugih propisa koji ograniavaju ili potiu uvoz i izvoz.
Veina politika razmjene ima malen uinak na makroekonomske rezultate, ali su povremeno, kao to je to bio sluaj 1930-ih, ogranienja, na meunarodnu razmjenu tako otra da uzrokuju velike ekonomske prerazmjetaje, inflacije ili recesije.

2. Upravljanje tritem deviza

Na meunarodnu razmjenu zemlje utjee njezin devizni teaj, koji je cijena njezine vlastite valute izraena valutama drugih drava. Drave primjenjuju razliite sustave da bi regulirale svoja trita deviza. Neki sustavi doputaju da samo ponuda i potranja odreuju devizne teajeve. Drugi odreuju fiksni devizni teaj za druge valute.

3. Usklaivanje makroekonomskih politika

Bankari sredinjih banaka i politike voe sve vie se sastaju jer se monetarne i fiskalne politike drave mogu preliti i utjecati na svoje susjede. Od 1975. godine voe glavnih industrijskih zemalja imaju godinje ekonomske sastanke da bi raspravili zajednike ekonomske probleme i da bi poduzeli prikladne mjere za postizanje zajednikih prihvaenih ciljeva.

13