UVODNIK Tema broja : NATPRIRODNA STRAVA (str.

4)
Danijel Bogdanovi:

UVODNIK
Ehmm, dakle...

ANOMALIJE (str. 27)

Damjan Despot:

Evo nas ponovo nakon etiri duge godine. Iskreno se nadam da meu vama koji itate ovaj broj, jo uvijek ima onih koji su s nama od poetka. Konani sud o tome da li smo uspjeli u svom naumu, pruiti zanimljiv i kvalitetan fanzin, ostaje na vama. Ovom prilikom bih se htio zahvaliti onim ljudima bez kojih ovaj broj ne bi ugledao svjetlost dana: Natai, Mariji, Borisu, Hrvoju, Danijelu, Tomislavu i Andreju. Takoer im se ovom prilikom ispriavam zbog ovolikog kanjenja, izgubljenih ivaca i zagubljenih materijala. Pa, dovoljno smo odugovlaili. Novi broj je pred vama i nadamo se da ete u njemu uivati. Urednik

INFRACRVENI CRVI (str. 32)

Ana Domini:

MRAVI (str. 35)

Marija Serdar:

DUG PUT KUI (str. 38) Recenzije : GODKILLER (str. 41) GHOST RIDER (str. 44) LOCKE AND KEY (str. 46) LOVECRAFT - FOTU (str. 47) CROSSED (str. 48) Prie :
Marija Serdar:

BEZ BOGA (str. 50)

Tihana Gambiraa:

AKO STIGNEMO PRIJE STRAHA (str. 67)

Boris Hrenjak:

STRAARSKA DUNOST (str. 68)

Marija Serdar:

LJUDI S DUAMA PTICA (str. 73) Ana Marija Posavec: SAN OD BIJELOG PAMUKA (str. 100) Interview : SAVAGE HARMONY (str. 102) Kolumna :
Dorian Celcer:

www.thevoidfanzin.com
The Void besplatni elektroniki fanzin sf, fantasy i horror tematike by Mario Pastuovi 2008-2012. Glavni urednik: Mario Pastuovi, zamjenik urednika: Nataa Bek. Suradnici: Danijel Bogdanovi, Boris Hrenjak, Marija Serdar, Damjan Despot, Ana Domini, Tihana Gambiraa, Hrvoje Hrenjak, Ana-Marija Posavec, Andrej Maji, David Kelei, Dorian Celcer, Tomislav Buljevi, Savage Harmony. Prijelom i dizajn: Max Poshtar. SLika na naslovnici: Andrej Maji. Sav sadraj objavljen u ovom dokumentu je pod zatitom autorskih prava njegovih autora. The Void fanzin je potpuno besplatan i nije za prodaju, autor nije odgovoran za bilo kakvu tetu nastalu koritenjem ovog dokumenta. Kontaktirajte nas putem naih stranica: www.thevoidfanzin.com

IVJETI U ZNANSTVENOJ FANTASTICI (str. 104) Konvencije : MARSONIKON (str. 105)

Prie ispunjene natprirodnom stravom postojale su oduvijek i postojat e uvijek. Strah od natprirodnog pratio je ovjekov instinkt i oblikovao prve emocije u njihajima kolijevke civilizacije. Kako je to jednom napisao ameriki pisac Howard Phillips Lovecraft u svom poznatom eseju Natprirodna strava u knjievnosti (1924.-1927.), a koji se jo i danas moe smatrati najboljom povijesnom raspravom o natprirodnom u prozi: Najstarija i najjaa ovjekova emocija je strah, a najstarija i najjaa vrsta straha je strah od nepoznatoga U ovom broju odluili smo se posvetiti upravo tom natprirodnom anru strave i uasa povremeno se osvrui upravo na gorenavedeni Lovecraftov legendarni esej. Naravno da emo se osvrnuti i na mnoge druge autore koji su doprinijeli njegovom razvoju kroz vie od sedamsto godina ljudskog stvaralatva. Prie o duhovima, vampirima, vukodlacima i astralnim biima se na prvi pogled mogu initi kao neiscrpan izvor und literature i niskobudetnih filmova, ali iako je s vremenom industrijski komercijaliziran, rije je o jednom delikatnom i zahtjevnom anru ija su djela svrstana u sam vrh svjetske umjetnosti. Sam dokaz za ovu tvrdnju je

i velik broj vrhunskih autora koji su mu se s vremena na vrijeme posvetili kao npr. Goethe, Washingotn Irving, Dante, Shakespeare, Rembrandt, Munch, Dickens, Jacobs, Picasso, Dali i jo mnogi drugi na koje emo se osvrnuti u daljnjem tekstu. Iako nas moda ne privlae takve prie ili nam se gade filmovi strave ipak preostaje jedna hladna injenica kako smo se svi mi ponekad zamislili nad samim pojmom natprirodnoga i odvojili vlastito slobodno vrijeme razmiljajui o njemu bez obzira vjerovali mi u drevne prie ili ne. Upravo zbog te injenice bi nam trebalo biti jasno kako je i sam ovjek kao bie vrlo duhovno stvorenje u kojem je unaprijed odreeno da vjeruje u tzv. kozmiki uas koji e buditi matu jo mnogih generacija iza nas neovisno o tehnolokom napretku same civilizacije. Ali, zato je to tako i od kuda ta naa duhovna potreba? Mogli bi rei kako odgovor lei u samoj ljudskoj radoznalosti u kojoj elja za odgovorima, naoigled neobjanjivih fenomena, dovodi do natprirodnih shvaanja okoline koja nas okruuje. Iako djeluje kao jedno od moguih loginih objanjenja, pravi odgovor se zapravo krije u jednoj drugoj osobini koju ljudska rasa dijeli sa svim ostalim stvorenjima na planetu. Pravi odgovor se krije u samom strahu.

Prije nego nastavimo dalje s temom i prijeemo na samu povijest umjetnosti, odvojit emo koji redak da objasnimo o kakvom je strahu zapravo rije.

prirodne evolucije ili kako smo u mnogoemu drugaiji od ivotinja te kako se svojom inteligencijom i tehnologijom uspjevamo suprotstaviti i samoj prirodi planeta, slobodno se prisjetite kako i danas jo uvijek imate zakrljani rep). Upravo ta komplicirana kombinacija kreativnosti, mate i straha je stvorila ono to Lovecraft naziva kozmikom stravom. Mnogo prije nego to su otkrili vatru ili kota, ljudi su se klanjali dobrim i zlim duhovima za koje su vjerovali da upravljau atmosferskim uvjetima. Strah od nepoznatog je pobudio matu koja je stvorila mnoga natprirodna objanjenja ogranienoj ljudskoj svijesti. Kozmika strava se pojavljuje kao sastavni dio najranijeg folklora svih rasa, iskristalizirana u najdrevnijim baladama, kronikama, mitovima i svetim spisima. Taj uas i taj strah bili su, uistinu, zapaena odlika sloene ceremonijalne magije i njezinih obreda u prizivanju demona i duhova, rituala koji se razvijaju od prapovijesnog doba i koji vrhunac dostiu u Egiptu i kod semitskih naroda. Nedovreni knjievni radovi kao to su Enochova knjiga ili Solomonov klju savreno ilustriraju mo koju je ono neobino imalo nad drevnim istonjakim umom i na toj se podlozi temelje dugotrajni postojani sustavi i tradicije iji odjeci dopiru i do dananjeg vremena. U tim vremenima dobrih i zlih duhova, obreda i rituala upuenih prirodi roen je prvi oblik onoga to danas nazivamo stravom i uasom. Radi lakeg pojanjenja pokuajte zamisliti nekoliko pastira koji uvaju stado ovaca negdje u Mezopotamiji nekih etiri tisue godina prije roenja Krista. No je i oni sjede oko vatre okrueni tamom iz koje dopiru razni zvuci ivotinja, njihova mata pomijeana sa strahom od nepoznate prijetnje stvara iluzije o natprirodnim pojavama zlih duhova negdje u daljini. Upravo ovdje se rodila prva stravina pria, najee potaknuta ostacima rastrganih leeva ovaca i stoke od strane nepoznatih zvijeri. Takvi prizori divljakog nasilja pobudili su matu mnogih svjedoka i stvorili mrane prie, nastalih prije svega radi zatite lokalne djece od mogue smrti (sluajevi u kojima ivotinje napadaju odlutalu djecu za vrijeme noi nisu bili nimalo rijetki te je izmiljanje stravinih pria bila sasvim logina reakcija uplaenih roditelja).

ISKONSKI STRAH
Prema Lovecraftu, ovjekovi prvi instinkti i ovjekove prve emocije uobliili su njegov odaziv na sredinu u kojoj se zatekao. Odreeni osjeaji zasnovani na zadovoljstvu i na boli razvijali su se oko fenomena ije je uzroke i posljedice mogao razumjeti., a oko nerazumljivih stvarala su se neobina tumaenja, osjeaji strahopotovanja i straha koji nikako nisu mogli zaobii ljudsku rasu s tako jednostavnim idejama i tada jo ogranienim iskustvom. Zbog toga to bol i strah od smrti pamtimo ivlje nego zadovoljstvo i zato to su nai osjeaji vezani uz nepoznato oduvijek bili podloni konvencionalnim religijskim ritualima, ona mranija i zlotvornija strana misterije upadljivo je istaknuta u folkloru svih naroda proetim natprirodnim. Tu tenju, naravno, pojaava i injenica da su neizvjesnost i opasnost uvijek usko povezane, pa se uslijed toga svaki nepoznati svijet pretvara u svijet prijetnje i zlih nagovjetaja. Ako se tom osjeaju straha i zla pridoda radoznalost i neizbjena oaranost udom, raa se sloena mjeavina snane emocije i imaginarnog izazova koja e, zbog svoje beskrajne vitalnosti, postojati sve dok postoji i ljudska rasa. Djeca e se uvijek bojati mraka, a ljudi ija je svijest osjetljiva na tzv. nasljeeni impuls, uvijek e zadrhtati pri pomisli na tajanstvene i nedokuive svjetove neobinog ivota koji, moda, pulsira tamo negdje u strujama s onu stranu zvijezda ili na neki uasan nain pritiu na planet u stravinim razmjerima koji su dostupni samo opaanju mrtvih i ludih. Zadrimo se ovdje na trenutak radi jednog zanimljivog primjera. Bez obzira vjerovali u natprirodne pojave ili ne, svatko od nas je nekada imao onaj udan osjeaj da nas netko promatra iz mraka dok etamo mranom ulicom, grobljem, parkom, umom i sl. U takvim trenucima, na um negira svako mogue logino objanjenje za sve umove koje ujemo ili hladne povjetarce od kojih nas prolaze trnci i jedino to osjeamo jest strah. Iako nismo u mogunosti objasniti ga ili argumentirati, mi ga svejedno osjeamo, iz nama nepoznatih razloga, mi ipak osjeamo nekakav oblik prijetnje koja nas ugroava. Taj strah je zapravo nae iskonsko naslijee iz prapovijesnih vremena ija je svrha opstanak vrste i djelimo ga sa svim ivim biima (ak i biljke reagiraju na zvukove i frekvencije okoline). Jedina razlika izmeu ovjeka i ostalih ivih bia jest visoka razina inteligencije i svijesti koja nam omoguuje matu i kreativnost (ako u ovom trenutku razmiljate kako smo mi kao ljudi vrhunac

Mnogi dananji klasici stravine mitologije, stoljeima su se prenosili usmenom predajom. Ratovi i velike seobe naroda mnoge su odveli na nova i neistraena podruja pa tako nastaju novi neiscrpni izvori mranih legendi o duhovima davno nestalih naroda. Upravo tamo gdje su Germani silazili iz crnih sjevernih uma, a Kelti razmiljali o neobinim rtvovanjima u druidskim vrtovima, natprirodne prie su dobile svoju stravinu dubinu i ubjedljivu ozbiljnost atmosfere koja je nesumnjivo udvostruila snagu poluisprianih i polunajavljenih uasa. Mnogi tragovi ovog transcedentalnog uasa i straha vidljivi su kasnije u klasinoj knjievnosti, ali takoer, postoje i dokazi (najee urbane legende) o mitovima koji su se razvijali usporedno s klasinom strujom i koji su nestali zbog nepoznavanja pisma. Na isti se nain ovaj anr razvija i na istoku te tako danas poznajemo mnoge mitove poput mita o Lilith, prvoj Adamovoj eni iji su zapisi izbaeni iz knjige postanka i preobraeni u mit o biu koje pije krv babilonske novoroenadi tijekom veeri. Ipak, takve su prie na istoku s vremenom preobraene u istu fantaziju esto dajui zlim duhovima boanske karakteristike. Ne postoji civilizacija na svijetu koja nema stravine mitove ili legende. I premda su mnogi od njih nastali za vrijeme tekih i surovih vremena, anr strave i uasa doivljava svoj pravi osvit za vrijeme jednog od najmranijih razdoblja ljudske povijesti koji je zahvatio Europu u vrijeme srednjeg vijeka.

nepoeljnih kranskih i drugih redova koji su se suprostavljali Vatikanu ili crkvu pokazivali u loem kontekstu. Budui da rije hereza u doslovnom prijevodu grke rijei hairesis znai izbor, bilo je samo pitanje vremena kada e se na popisu nepoeljnih pronai i svi drugi slobodni mislioci poput filozofa ili znanstvenika. Borba protiv heretika je trajala sve do zavretka Kriarskih ratova. Budui je bitka za Svetu Zemlju bila zavrena, crkva je trebala pronai novi razlog kako bi mogla nastaviti djelovanje Inkvizicije. Naime, proces likvidacije nepoeljnih redova je bio jako isplativ na financijskom planu, jer su mnogi odlazili na mise ili su se preobratili kako bi dokazali svoju vjernost crkvi u strahu od smaknua. Ono to je usljedilo nakon Kriarskih ratova, jest viestoljetna propaganda straha i panike koja je zahvatila Europu u jedno od najmranijih povijesnih razdoblja poznatih ovjeanstvu. Budui je kranstvo religija ija se mitologija poput i veine drugih oslanja na grku i rimsku mitologiju, datumi svetkovina i blagdana su jednaki ili priblini. Taj proces se naziva transmutacija vjere i provodi se radi lake prilagodbe s drugim religijama ije vjernike nastoji s vremenom preuzeti. Kranstvo nije jedina religija koja se sluila ovakvom metodom, rije je o jednoj zapravo drevnoj i provjerenoj metodi koja je postojala jo tisuama godina prije roenja Krista. Uzmimo za primjeru egipastkog Seta, boga rata. Kako se dolaskom nove civilizacije ili zauzimanjem teritorija ire novi kulturoloki utjecaji, jedini preostali problem je konvertiranje ve postojeih vjernika. Zbog toga Grci imaju Aresa, takoer boga rata nastalog po uzoru na Seta. Nakon par stoljea kada isti teritorij zauzmu Rimljani, oni ve postojee sljedbenike Aresa preobrauju na vlastitog boga rata Marsa. Budui da je veina religija bazirana na astronomskim zapisima, datumi blagdana se u veini sluajeva poklapaju. Ovako je ve tisuama godina, zbog toga to se ovjek klanja dobrim i zlim duhovima na iste dane u godini jo od bakrenog doba jer su suncostaji bili vani zbog sjetve i etve o kojima je ovisio opstanak plemena. Meutim, i uz takav jedan proces potrebne su odreene prilagodbe. Budui je Kranstvo zabranilo mnogobotvo i svoju religiju izgradilo oko svetog trojstva i samo jednog boga, jedina preostala opcija je bila proglasiti sve ostale ranije bogove demonima i izvorom zla. Tragove ovakvih preobraaja postoje jo i danas. Svoju najbolju priliku crkva je dobila za vrijeme blagdana Svih svetih, datuma koji se podudara s mnogim drugim poganskim obredima plodnosti, takoer je i rije o godinjem dobu kada se, prema starom obiaju gaje koze, ovce i stoka. Ovaj blagdan je uskoro bio povezan s mnogim pononim okupljanjima vjetica, arobnjatva, sodomije i prodajom due. Oni narodni obiaji koji su se prenosili usmenom predajom poput koritenja djevianske krvi u lijeenju raznih bolesti samo su popunili mogue praznine u teoriji.

OSVIT STRAVE
Godine 1235. pr. Kr. Papa Grgur IX. Potpisuje slubeni dokument kojim je zapoelo razdoblje proganjanja i osuivanja heretika kao dio standardne crkvene procedure u podrujima njezine nadlenosti. Ovakvu mjeru Grgur je izgradio na temelju sve vee zabrinutosti i djelomine zakonodavnosti svog prethodnika Innocenta III. koji je kanjavanje hereze uinio dijelom crkvenog djelovanja tj. Kanonskog zakona. Ono to je Grgur omoguio crkvi jest stvaranje strukture vlasti koja je mogla provoditi te zakone i upravo mu taj in daje titulu osnivaa Svete Inkvizicije. Osnivanje ovakve organziacije unutar crkve bila je samo politiki smiljena akcija koja je trebala pomoi u borbi protiv Katara i ostalih protivnika Vatikana u to vrijeme. Ono to je Grgur IX. uinio jest davanje mogunosti crkvi da sama provodi svoje zakone u svim zemljama Europe u kojima je djelovala. Budui je problem bio isto religijski, a ne politiki, nije bilo potrebe za uplitanjem visokog plemstva ili kraljevske obitelji. Proirenjem Kanonskog zakona, bilo je jednostavno opravdati masovne pokolje svih

Kanonski zakon nije doputao bezuvjetno ubijanje vlastitih vjernika, jer je dunost crkve ispred svih ostalih, bila spasenje due. Dakle, iako je crkva imala slobodu provoditi svoje progone vjetica i arobnjaka kao i njihovo kanjavanje, njena dunost je bila najprije ponuditi spasenje opsjednutih dua jer je sam ovjek nemoan braniti se od takvih demonskih sila i time nije kriv za svoju slabost. Upravo je ovaj paradoks preuredio Inkviziciju u onakvu ustanovu kakvom je danas najvie prepoznajemo. Bizarna muenja, vjeanja i masovna spaljivanja proizvele su masovnu histeriju koja je zahvatila cijeli kontinent, a Vatikanu donijela do tada nevieno bogatstvo. Povezivanja s tajnim religijama, sutinski, a moda i formalno, uasavajui tajni sustav izopaene teologije ili kulta oboavanja Sotone proizveo je takvu stravu kakva je npr. Crna misa. Ovakva vjerovanja su veinom teila istom smislu, a ujedno najvie tetila onima ija su prouavanja bila znanstvena i filozofska poput alkemiara, astrologa i kabalista kojima ovaj vremenski period obiluje. Progoni vjetica, vukodlaka i pogana trajali su jo tri stoljea i stvorili temelje Sotonistie religije, te stravinih i natprirodnih pria koji su ostali nepromijenjeni do danas kako u pisanim djelima tako i u usmenoj predaji. Ali, u isto vrijeme dok je crkva proganjala izmiljene mitove na zapadu, na jugoistoku Europe se otvarao pakao pod vodstvom jednog ovjeka iji su postupci ostavili jedan od najjaih utjecaja na anr natprirodne strave i vjene oiljke u povijesti lokalnih naroda kao niti jedan do tada.

IZVORI UASA
U isto vrijeme Europom se iri kuga, koja je najvie pogodila sjevero-istone predjele poput Rusije, Poljske i Ukrajine, da bi se kasnije proirila na Rumunjsku. Brzina kojom se kuga irila bila je stravina pa su mnoge mjere predstronosti zahtjevale praktinost poput brze sahrane. Ovo je razdoblje s najveim brojem svjedoanstava o mrtvima uzdignutim iz grobova, samo zbog toga to nije bilo vremena provesti obred bdijenja ija je svrha zapravo vie praktina nego duhovna cilj je ustanoviti je li rije o klinikoj smrti ili samo zamrlosti. Mnogi uzdignuti su umrli na mjestu u polusjedeim poloajima u kojima su ostali nakon pokuaja bjeanja iz groba; razlog te smrti je bilo smrtonosno ranjavanje nastalo samonaneenim ozljedama prilikom pokuaja bijega. Mnogi ovakvi i slini bizarni sluajevi, samo su otvorili jo jednu mogunost i izgovor za djelovanje Inkvizicije, ali postojao je samo jedan problem. Naime, ovdje nije bilo rijei o hereticima budui da je veina mitova bila upravo kranska. S jedne strane, postojao je genijalan izgovor s arobnjatvom, ali s druge strane nije bilo rijei o hereticima. Drugim rijeima, Vladislav Basarab III. je roen u pograninom gradu Sighisoaru (dananji Segesvr) 1431. godine i bio je drugi sin svoga oca inae Vlakog princa Vladislava II. Iste godine njegov otac je poloio zakletvu Redu Zmaja u Carskoj palai u Nurembergu. Svrha reda bila je zatiti siroad, udovice i sline, ali i irenje politikog utjecaja kue Luxemburg, a nakon to je navrio samo pet godina, Vladislav je i sam proao istu inicijaciju poput njegova oca. Naalost u isto vrijeme, Vlaka trpi teki politiki pritisak otomanskog sultana s istoka i kako bi izbjegao invaziju, njegov otac ponudio je svoja dva sina Vladislava i mlaeg brata brata Radua kao taoce. U godinama koje su usljedile Vladislav je stvorio veliki prezir prema svome mlaem bratu Raduu Zgodnome, kao i prema buduem sultanu Mehmedu. Prema nekim spisima, takoer je osjeao nepovjerenje prema vlastitom ocu koji je takvim inom izdao njega i red kojem je sluio. U prosincu 1447. Vlaku preuzimaju Boyarske obitelji (lokalni plemii pod zatitom maarskog regenta Janoa Hunyadia koji je podrao invaziju) - u procesu, otac mu je ubijen, osljepljen uarenim eljezom i iv

uvijek obueni u svoju sveanu odjeu mnogi od njih umrli su od umora ili ozlijeda, a oni preivjeli bili su nabijeni na kolac pred vlastitom kreacijom - novim Draculinim dvorcem. Kroz idue tri godine Vlad je nastojao istrijebiti sve strane plemie iz svoje zemlje i na njihova mjesta postaviti svoje vitezove koji su mu za uzvrat poklonili svoju vjernost za spas od siromatva. Njegove este rtve bili su: Bugari, Nijemci, Turci, prosjaci, kriminalci i svi koji su se protivli njegovoj vladavini. Iako je smaknue nabijanjem na kolac razlog za njegov nadimak Tepe (nabija), njegova okrutnost nije bila uvijek odreena samo toj metodi ubijanja. Svojim neprijateljima je esto dao odrubiti glave, vjeati ih, spaljivati, kuhati ili im oguliti kou. Tijekom njegovih napada na germanska sela u Transilvaniji, mnogim ljudima su glave isjeene na djelove ili su spaljeni u kuama. Kkako je i sam rekao: Ubijao sam mukarce i ene, staro i mlado ukupno 23,884. Turka i Bugara, ne raunajui one koje smo spalili ive u njihovim kuama ili onih kojima nai vojnici nisu isjekli glave. Vremenom su kruile glasine kako je Dracula poubijao oko sto tisua ljudi, ali je vrlo malo vjerojatno da je takva tvrdnja istinita ve vie preuveliana kako bi se naglasio genocid. Njegova surovost je svejedno ostavila mnoge rezultate, tako je turska invazija prestala nakon to su njihovi vojnici ugledali tri kvadratna kilometra ume leeva na kolcima i opustoenu zemlju. Takoer je poznato kako je na svakom gradskom trgu postavljen po jedan zlatni kale nausprot nabijenih rtava, mnogi su pili iz njih, ali se nitko nije usudio ukrasti ih. Njegova vladavina je trajala svega est godina koje su ostavile neizbrisivi trag u europskoj povijesti. Iako je dananjim Rumunjima Dracula opjevan kao veliki heroj i zatitnik svoga naroda, njegova zvjerstva su ostala neiscrpan izvor mnogih stravinih pria u godinama koje su uslijedile. Naravno, Dracula nije jedini primjer ekstremne monstruoznosti u povijesti, bilo ih je mnogo, ali su rijetki ostali zapameni kao mlada maarska grofica Elizabeth Bathory. Elizabeth Bathory je danas poznata pod drugim imenom, a zbog velikog broja rtava i ekstremnog sadizma esto je nazvana Grofica Dracula ili Krvava Grofica. Imala je mnogo jai politiki utjecaj nego Dracula, dolazila je iz obitelji koja je bila najmonija u Maarskoj i u vezi s poljskim kraljem Stefanom. S petnaest godina udalase za maarskog grofa Ferencza Nasdasya i preselila u njegov dvorac. Zemljom je vladalo siromatvo i mnoge slovake obitelji esto su prodavale svoju djecu maarskim plemikim obiteljima kako bi mogle preivjeti. Ferencz je bio poznat po svojim disciplinskim metodama mladih slukinja i htio je biti siguran kako e njegova ena moi voditi red i disciplinu u vrijeme njegove odsutnosti. Njegova najomiljenija metoda bila je svezati slukinju za strop i uloiti komade papira meu none prste, dok je zapaljeni papir gorio ona bi se trzala, dok bi se oku promatraa inilo kao da plee po zvijezdama. Ubrzo se pokazalo kako mlada Elizabeth ima mnogo vie talenta od svog sadistikog mua.

zakopan negdje u Targovisteu. Kako bi zatitili vlastiti politiki utjecaj u regiji Turci ubrzo osvajaju Vlaku i sultan postavlja Vladislava kao svog vladara-marionetu. Ova vladavina je bila vrlo kratka, budui je Hunyadi ubrzo i sam osobno izvrio invaziju, i Vladislav bjei u susjednu Moldaviju gdje uiva zatitu svoga ujaka Bogdana II. Ono to je uslijedilo bilo je doba kaosa. Bogdan II. ubrzo je ubijen zbog politikih razloga nakon ega je Vladislav iskuao sreu u Maarskoj. Zbog odlinog poznavanja nutarnje strukture Otomanskog carstva ubrzo zarauje Hunyadiev oprost i ispriku. 1453. godine, sada ve sultan, Mehmed II. ozbiljno ugroava sigurnost srednje Europe nakon to je uspjeno osvojio Konstantinopol i tako uspjeno maknuo kranski utjecaj iz Mediterana. Tri godine kasnije Hunyadi osvaja Srbiju, dok Vladislav simultano osvaja Vlaku, te nakon niza godina provedenih u progonstvu, napokon postaje vladar i gospodar rodnog kraja (iako su obje kampanje bile uspjene, Hunyadi umire od kuge i tako ostavlja Vlaku opkoljenu neprijateljima). Ono to je izborio bila je zemlja raskomadana ratom, prepuna gladi, kriminala i unitene ekonomije pod stalnom prijetnjom turskih invazija. Od samog poetka bilo je jasno da ako eli uvesti red i disciplinu mora djelovati brzo i vrsto to je i uinio. Upravo ovdje poinje jedna legenda o najmranijoj ikoni srednjeg vijeka koju danas prepoznajemo kao Vlada Tepea Draculu. Sve je poelo uskrnjom proslavom 1456. kada je Vlad prvi puta osvojio prijestolje Vlake. Sveanom ruku u Targovistu prisustvovale su i ve dugo ustoliene Boyarske obitelji i Vlad se pobrinuo kako bi svi oni bili obilno poslueni. Nakon nekog vremena (jo za vrijeme objeda) u dvorite je upala gradska straa. Sve ene, djeca i starci bili su nabijeni na kolac pred ostalima, trudnicama su izvaeni fetusi iz utrobe i nabijeni na isti kolac sa svojim majkama. Preostali mladi plemii natjerani su na mar od nekih osamdeset kilometara do sela Arefu, gdje su renovirali staru razruenu utvrdu, dvjesto metara iznad sela. Jo

Njezin mu je ubrzo poginuo na frontu ostavljajui ju samu u dvorcu s poslugom. Svoje slukinje je kanjavala batinama, esto do smrti. Vriskovi su se mogli uti u svako doba dana; esto je slukinje vezala i bievala, rezala karama ili noem putajui ih da iskrvare. Tijekom svog ivota muila je i ubila oko est stotina i pedeset mladih djevojaka, uglavnom mladih Slovakinja koje bi uposlila i izabrala osobno. Djevojke bi ule u dvorac, okupale se i zatim gole stajale u dvorani kako bi ih Elizabeth mogla odabrati (voljela je one ispunjenije, jer su dulje mogle izdrati muenja). Odmah nakon to bi ih izabrala, djevojke su bile zatoene u podrumu gdje bi jedna po jedna ekala svoj red na muenje. Kako bi zbjegla bijes lokalnog stanovnitva poput onog u Austriji gdje su stanovnici posuem gaali prozore, esto se selila iz dvorca u dvorac i u novom mjestu birala nove djevojke. Kako je vrijeme prolazilo njeno ludilo je postalo jae i ekstremnije. Opsjednuta svojim izgledom esto je sjedila sama u sobi promatrajui svoj odraz u zrcalu. Vjerovala je kako e ju krv mladih djevojaka pomladiti i tako uiniti besmrtnom, stoga je mnoge svoje rtve zakljuala u kavez i ranjavala dok bi se krv cijedila iznad nje i padala na kou, po emu je i danas ostala poznata inspiracija, poput Dracule, mnogih vampriskih pria. Nema sumnje kako je Europa za vrijeme srednjeg vijeka bila jedno mrano mjesto puno smrti i uasa nastanjeno siromanim i praznovjernim narodima. Konstantna prisutnost Inkvizicije uinila je neprirodne i nemogue prie svakodnevnom realnou, teko je ne povjerovati u vjetice, arobnjake ili vukodlake kada svakodnevno prisustvujete smaknuima mnogih. Teko je ne povjerovati u vampire ako uistinu postoje ljudi koji ispijaju krv svojih rtava, a jo tee ne vjerovati u prisutnost vraga dok svjedoite tisuama mrtvih i najuasnijem obliku sadizma koji nadilazi svaku normalnu matu. Kao i tisuama godina prije ljudi su ponovno vjerovali u natprirodno i za narode srednjeg vijeka, natprirodna strava bila je dio stvarnosti. Ta premo i ta dubina srednjevjekovnog duha strave u Europi, pojaanog mranim oajem izazvanog naletima bolesti i smrti samo su jae urezali bezuvjetnu vjeru u sve oblike natprirodnoga, kako meu uenima tako i neukima. Upravo ovdje se raaju danas ve klasini i prepoznatljivi stereotipovi stravinih legendi: duh koji se pojavljuje i trai da mu se napokon sahrane kosti, demon koji dolazi po svoju ivuu nevjestu ili predvodnik mrtvih dua koji jae na nonom vjetru, ovjek koji se pretvara u vuka, bia noi koja trae krv ivih za svoju besmrtnost samo su od nekih.

NEBESKI SJAJ ILI PAKLENSKE VATRE?

Kao to je tvorevina mate otjelovljena najprije u poeziji, tako se i mi prvo u poeziji susreemo s neprekidnim prodorom neobinog u klasinu knjievnost. Zaudo najstariji uzori su u prozi a ne u stihu; dogaaj s vukodlakom kod Petronija, jezivi odlomak kod Apuleja, kratko, ali uveno pismo Plinija Mlaeg i udna kombinacija Grka Flegona, osloboenog roba cara Hadrijana. Upravo kod Flegona prvi put nailazimo, u stvari, na onu priu o nevjesti leu koju je kasnije prepriao Proklus i koja je kasnije nadahnula Goethea za Korintsku nevjestu, a Washingtona Irvinga za Njemakog studenta. Ali, u vrijeme kada stari sjevernjaki mitovi dobijaju svoj knjievni oblik i kada se, kasnije, neobino pojavljuje kao stalni element u tadanjoj knjievnosti, ono je uglavnom u metrikom ruhu u kojem je, uostalom i vei dio matovitih ostvarenja srednjeg vijeka i renesanse. Skandinavske sage odzvanjaju od kozmike strave i tresu se od pravog straha pred Imirom i njegovom bezoblinom ikrom, a anglosaksonske prie o Beowulfu i kasnije kontinentalne prie o Niebelungu pune su sablasnih neobinosti. - H.P.Lovecraft Nema sumnje kako je Lovecraft u pravu kada tvrdi da je element natprirodnog postojao u priama i epovima mnogo prije utjecaja Inkvizicije, ona je samo koristila utjecaj religije i kranskih mitova kao osnovnu ideju za irenje straha. anr natprirodne strave se, poput religije, oslanjao na izvore natprirodnoga iz drevnih mitolokih zapisa kao i aktualnih stravinih dogaaja. Iako je element natprirodnog i straha od nepoznatoga oduvijek vezan uz ljudsku rasu nepobitno je kako su utjecaji mranog doba srednjeg vijeka ispolirali taj strah i umjetnost u danas prepoznatljivi oblik.

Veliki preokret dogodio se oko doba renesanse. Dante Alighieri prvi kree u osvajanje klasino jezovite atmosfere u svojoj Boanskoj Komediji. Iako je Danteovo remek-djelo zapravo samo osvit ondanjeg svakodnevnog ivota ispunjenog korupcijom vladara i visokog sveenstva, stihovi Pakla odlino spajaju njegovu vlastitu potrebu za pravdom i kaznom onih iskvarenih s drevnom mitologijom antike knjievnosti. Njegova vizija pakla podijeljenog u devet krugova u koje due padaju teinom svojih grijeha ostavila je upeatljiv trag na mnoge druge autore i umjetnike nakon njega, ali to je najgore i na Inkviziciju koji su njegove vizije kazne i proienja due koristili u svojim metodama muenja. Danteova vizija materijalnog i opipljivog pakla ostala je u propovjedima crkve sve do kraja dvadesetog stoljea (ovo se naime ne odnosi na samu viziju pakla kao ponora od devet slojeva, ve materijalnog mjesta u kojem je mogue osjetiti fiziku bol) kada je Papa Ivan Pavao II. pojasnio pakao kao stanje due. Mnoga stravina djela u umjetnosti koja su usljedila bila su zapravo proizvod religije. Najvie zbog straha od optubi za herezu autori su svoje radove bazirali na religijskim motivima poput sotone ili pakla. Ostati privren realizmu i svakodnevnim situacijama u umjetnikim djelima, bilo je poput hodanja tankom linijom izmeu ivota i smrti. Mnogi slikari poput Goye bili su smjeteni pred ispitivanje zbog realnih prikaza muenja nevjernika i idova u vrijeme panjolske Inkvizicije, a godinama kasnije pisac De Sade je zavrio u ludnici zbog detaljnih i iscrpljujuih prikaza francuskog plemstva i sveenstva u vrtlogu seksualnih orgija, muenja posluge i silovanja siroadi. Prikaz svakodnevnih uasa ostao je tako zapeaen u religijskom simbolizmu freski i biblijskih ilustracija jo uvijek podlonih

cenzuri crkve. Rijetki su oni autori koji su uspjeli balansirati izmeu cenzure i slobodnog izraavanja, autori poput Nizozemskog slikara Hieronymousa Boscha. Iako su do danas mnoga njegova djela izgubljena, njegova slika Vrt ovozemaljskih uitaka odlian je primjer utjecaja religije na natprirodne motive u umjetnosti. Bosch je odrastao u obitelji umjetnika (pravo obiteljsko prezime je bilo Van Aken i bavili su se umjetnou ve tri generacije prije Hieronymusa). ivjeli su na teritoriju vojvode de Burgundya, sjeditu religijske grupe Brae i Sestara zdravog ivota ija je ideja bila uvesti religiju u sve dijelove svakodnevnog ivota za svakoga. Upravo je u takvoj sredini oblikovan Boschov socijalni i filozofski pogled na svijet. Ova grupa je bila veoma utjecajna u to vrijeme, posjedovali su bogatstva i sudjelovali su u svakodnevnom ivotu graana koliko god je to bilo mogue. Naalost, nema mnogo podataka iz tog razdoblja, poznato je kako se Bosch oenio prema njihovim obiajima 1497., te godina njegove smrti 1561. (prema tim datumima moemo odrediti njegovu dob, ali rije je samo o nagaanju). Do danas nam nije poznato gotovo nita o njegovoj osobnosti, osim onoga to moemo zakljuiti iz njegovih slika. Poznato je, meutim, kako je imao bogatu plemiku klijentelu (mnogi od njih iz dalekih krajeva), izraivao je slike za crkvene oltare, panele za privatne kue, nakit, namjetaj, pa ak i maske za karneval. Osobno je smatrao kako su sve njegove slike religijske, najvie zbog toga, jer je i sam bio lan religijskog drutva. Jo od dvanaestog stoljea, crkva se bavila pitanjem groteske i ljepote u religijkim slikama koje su se koristile u slubi Boga. Mnogi autori takvih djela objanjavali su ih kao pomo pri meditaciji ili kao vezu s boanskim, ali i takvi argumenti su esto nailazili na otpor i proteste, jer su zapravo ometala vjernike svojim tovanjem fizikih oblika.

Koja je svrha ove deformirane ljepote, ove elegantne izoblienosti? Tih nakaznih majmuna? Tih divljih lavova? Iaranih tigrova? Vojnika koji se bore? Lovaca koji puu u svoje rogove? Moete vidjeti glavu s mnogo tijela ili tijelo s mnogo glava. Ovdje primjeujemo ivotinju sa zmijskim repom, tamo ribu sa ivotinjskom glavom. Ovdje imamo zvijer koja je konj od naprijed i koza pozadi, i ivotinju s rogovima koja slijedi svoje gospodare poput psa. Apologia ad Guillelmum (Sv. Bernard 12. st.) Nije nita udno to su se mnogi slikari okrenuli vizijama pakla kao fizikog mjesta patnje prokletih gdje su u nekoj odreenoj mjeri imali mogunosti osloboditi matu. Djelo Denisa Kartuzijanskog De Quator Hominum Novissimis obiluje detaljnim opisima takve patnje: Zamislimo usijanu penicu i u njoj golog ovjeka koji nikada nee biti osloboen svoga muenja. Nije li sam takav prizor nepodnoljiv? Koliko jadnim bi nam se takav ovjek uinio? Zamislimo ga kako se pri u penici, kako vie i rie, ukratko, kako bi ivio. I kakva je ta njegova agonija i tuga kada shvati da takvoj nepodnoljivoj kazni nema kraja. Ipak, Bosch se za razliku od veine bavio preputanju uicima i simbolizmu, ovo je najvea karakteristika njegovih slika i mogue je uspostaviti direktnu alegoriju koja doputa interpretaciju slika poput Vrta Zemaljskih uitaka i mnogih drugih njegovih djela. Jedan est simbol u svim njegovim djelima su sove, simbol vjetiarstva i demonologije kojima vrt obiluje (njihovi oblici i oi su prepoznatljive preko cijele slike). Iako vrt djeluje kao mjesto slobode i uitaka, rije je o mjestu zla (moemo rei kako je vrt simbol za pakao ili sudnji dan) okrueno demonima, vjeticama i drugim mitolokim biima koja ovjeka navode na grijeh i na taj nain zarobljuju i u oima Boga, kao i gledatelja, osuuju na propast. Slika je s vremenom zavrila u vlasnitvu kralja Filipa II. kao i veina njegovih djela odmah nakon to ih je zaplijenila Inkvizicija i ostala je u Madridu do danas.

ovjeku je oduvijek bilo neophodno vjerovati u bilo koju personifikaciju zla kako bi vizualno predoio mnoga djela koja su openito smatrana kao zla, sumnjiva ili koja na bilo koji nain zasjenjuju dobro. U svom obliku, vrag je jedna prokleto jaka metafora, on jest zlo. U kranskom svijetu, zlo jest vrag i vrag jest zlo, svaki zli in dovodio je poinitelja pod vraju vlast i svatko tko bi mu se pribliio bio je zao, a svijet o kojem govorimo u esnaestom stoljeu je jo uvijek bio kranski, razdoblje u kojem se renesansa i znanost moraju nositi s optubama za arobnjatvo i herezu, vrijeme kada su znanja o kretanju nebeskih objekata ili kemijskih svojstava smatrana okultnima, u doslovnom smislu skrivenog znanja. Francisa Bacona su mnogi smatrali arobnjakom, uglavnom zbog toga to je bio prvi empirist koji je u svojim knjigama pisao injenice poznate iz vlastitog iskustva. Kralj James VI. je 1589. optuio i ubio grupu ena predvoenih Agnes Sampson (sluaj je poznat kao vjetice iz Berwicka), a za koju je vjerovao da ga pokuava ubiti pomou magije. Sva priroda je kategorija poznata unutar svakog drutva, ak i danas, ali sve ono to lei izvan nje se oduvijek smatralo u najmanju ruku neim negativnim. Ono to bi bilo koje drugo drutvo smatralo zamiljenim ili nerealnim, drutvo u Engleskoj s prijelaza iz enaestog u sedamnaesto stoljee, smatralo je zlim. Svejedno, bilo je onih koji su pisali knjige ili drame koje su se koristile tim nerealnim fenomenom, upotrijebili njegovu matu i u rijetkim i izoliranim sluajevima postigli svrhu prouavanja i kriticizma. Mnoga ovakva djela, ali i njihovi autori nisu zavrili ba najbolje. 1587. godine, mala depna knjiica je poela cirkulirati Engleskom. Naslov knjige bio je Povijest prokletog ivota i zasluene smrti doktora Iohna Faustusa. To je trebala biti biografija stvarnog njemakog uenjaka Georga ili Johannesa Faustusa, nedavno preminulog s prilino velikim ugledom; njegovu biografiju s njemakog je navodno preveo P.F. Gent. Ovo je prva poznata verzija ove legende i vjerojatno je bila izvor za predstavu Christophera Marlowea: Tragina povijest ivota i smrti doktora Favstvsa. Jo uvijek je nepoznato kada je tono ovo djelo nastalo, ali je poznato kako se prva kopija predstave tiskala 1604. godine. Iako je otprilike u isto vrijeme predstava panjolska tragedija Thomasa Kyda (1585.) bila popularna jer je ukljuivala duhove, osvetu, osam ubojstava i samoubojstava, smaknue i ovjeka kojemu isupaju jezik (sve zajedno izvedeno pred publikom u kazalitu), ipak nije ostala toliko zapamena do danas kao Marloweovo djelo. On je iskoristio raniji tekst i od njega stvorio neto vie od serije okantnih scena i zlokobnih opisa vrajih uitaka. Pria o Faustu govori o elji za znanjem koje nadilazi granice ljudskog shvaanja i njegovoj cijeni. U prii su takoer prisutni i svi elementi popularne demonologije (moemo slobodno rei kako je Faust uinio toliko za demonologiju, isto koliko je i Macbeth uinio za

DOBRO STARO ZLO

Prava neobina pria sadri neto vie od zagonetnog ubojstva, krvavih kostiju ili prikaza obavijenih bijelom tkaninom i okovanim lancima. Ona mora da bude ispunjena atmosferom neobjanjiovg uasa od kojeg zastaje dah i straha od vanjskih nepoznatih sila; u njoj mora da postoji nagovjetaj izraen ozbiljnou i zlosutnou koje odgovaraju temi. H. P. Lovecraft

arobnjatvo), Marlowe je svojoj publici omoguio mnoge detaljne opise Faustovih procesa koji su kasnije nazvani nekromantizmom, buenjem duhova (ustajanje mrtvih pomou magije je dodano za taj pojam neto kasnije). Ono ega nije nimalo nedostajalo u enaestom stoljeu jest poznavanje organiziranog metafizikog svijeta, a upravo zbog Fausta i demonologije, mi i danas poznajemo pojmove poput maginog kruga, zodiaca i tetragramatona. Ali ono po emu je Faust izdvojen od svih dotadanjih djela, nije samo u atmosferi kojom odie, ve i u osobnosti svog protagoniste. Kako bi ga lake razumjeli moramo se nakratko vratiti nekoliko godina u prolost same demonologije. Jedna zajednika toka svim opisima prizivanja duhova i demona jest zapovijedanje demonu da preuzme zadovoljavajui i prepoznatljiv oblik. Ovo je bilo neophodno zbog stanja svijesti prizivaa kao i zbog same svrhe demona. Veina pripovijetki koje opisuju arobnjatvo, poput Redovnikaa Matthewa Lewisa iz 1795. uvijek napominju kako je arobnjak zaluen ili zaveden. Magija je zahtijevala slubeni savez s vragom; ovo je pravilo koje nije proizalo iz mitova ili legendi ve s teolokog fakulteta u Parizu 1398. i prema njemu niti jedno ljudsko bie ne moe mijenjati prirodu pa stoga niti ne moe kontrolirati demona bez natprirodne pomoi. Upravo kad je rije o prodaji due, Faust se razlikuje od mnogih drugih slinih drama kao to je npr. Don Juan iz 1625. godine. Njemu je odmah od samog poetka jasno u to se uputa, on je svjestan cijene koju e morati platiti na kraju i koju bezuvjetno prihvaa. Mephistophilis je jedini demon koji svoje rtve nije zavodio glamuroznim darovima ve istom logikom (ne postoji niti jedna mitologija, narodna pria ili citat iz Biblije koji spominju ovog demona, niti bilo kojeg njemu slinog, tako da se smatra Marloweovom originalnom kreacijom). Oba lika su do samog kraja iskreni jedan prema drugom (iz njihovih postupaka je oito kako demon niti u jednom trenutku ne pomilja na to da lae Fausta), u nekim scenama obojica pomau nemonima i gladnima te smiljaju razne ale na raun Boga i crkve. U vrijeme svoje smrti 1593. Marlowe je bio pod optubom za herezu i svetogre, a kao argumenti optube bili su ponueni citati iz predstave. 1616. Godine objavljeno je novo izdanje drame, ali ovog puta bez mnogih dijaloga izmeu Fausta i Mephistophilisa. Faust i pria koja ga prati zahtjevaju istraivanje zla i kategorije zabranjenih znanja. Kada je 1831. Godine Johann Wolfgang Goethe prepisao legendu i vratio ju u Njemaku, sve predstave su bile zaustavljene dok neki odreeni dijalozi nisu cenzurirani. Bez obzira na sve, lik Fausta je bio i ostao buntovnom legendom te je doivio mnogo razliitih inkarnacija kroz povijest. Iiako ne uvijek usmjeren protiv kranskog svijeta, najmodernija verzija bila bi pria o znanstveniku koji se bori

protiv prirode, znanstveniku koji bi imao svoju vrstu rituala i drugaije mistine laboratorije. Krajem sedamnaestog i poetkom osamnaestog stoljea objavljuje se mnotvo blijedih, kratkovjenih knjiga bajki i narodnih pjesama mranijih sadraja, knjiga koje su bile daleko ispod onoga to bi se smatralo beletristikom. Mnogo je razloga za ovakav tijek dogaaja. Dolaskom Martina Luthera na scenu katolika crkva je lagano gubila svoj snani utjecaj nad Europom i mnogi autori piu djela u kojima preispituju kransku ortodoksnost i moral poput Johna Miltona i njegova Izgubljenog raja, epske pjesme koja se bavi simbolizmom Sotone i njegova znaenja kao predstavnika svog zla. Otprilike, u istom razdoblju svijet zahvaaju mnogi uasi poput progona vjetica u Salemu ili masovne histerije u austrijskom selu Medvega. Prvi puta je izdana zbirka pjesama u kojoj je sudjelovala grupa umjetnika pod nazivom Pjesnici groblja (Graveyard Poets skupina umjetnika koji su se bavili pisanjem stravinih pjesama oko 1714. godine, jedni od najpoznatijih predstavnika bili su Robert Blair, Thomas Warton i Thomas Gray). Male depne knjiice strave i uasa razmnoavale su se kao gljive, a sve vei interes itatelja potvruju fragmenti poput Defoeove

Gospoe Will, jednostavne prie o mrtvoj eni iji duh posjeuje njene prijatelje, napisane zato da bi na prikriven nain reklamirala teoloku raspravu o smrti. Vii drutveni slojevi gube svoju vjeru u natprirodno i neobino i okreu se klasinom racionalizmu. Stiglo je razdoblje obiljeeno novim uivanjima u prirodi i u sjaju prolih vremena, neobinim prizorima, junakim podvizima i nevjerovatnim udesima. I napokon, poslije stidljive pojave nekoliko neobinih scena u romanima tog razdoblja kao to su Smolettove Pustolovine Ferdinadna, grofa Fadoma, dolo je razdoblje jedne potpuno nove i do tada neviene kole knjievne proze, kole strane i fantastine povijesti ije je literarno naslijee promjenilo pogled na ovaj anr i iji se utjecaj provlai i danas. Vrijeme je da se upoznamo s najboljim autorima koje je strava ikad mogla ponuditi.

Sheridana le Fanua, ali koncept je zapravo isti). Zatim, slijedi oslobaanje uasa. To je potpuno novi i drugaiji svijet koji tei tome da protagonistu uvue u sebe. Natprirodne manifestacije, tj. manifestacije negativnih likova su obino lako prepoznatljive i tjeraju glavne likove da postanu zaintrigirani ili dovoljno oajni da putuju jo dublje u misteriju kako bi otkrili neku uasnu istinu iza svega. Prvim gotikim romanom smatra se Dvorac Ontranto Horacea Walpolea iz 1765. godine. Zaljubljen u srednjevjekovni roman i misteriju, nakon to je svoju vilu u Strawberry Hillu pretvorio u gotiki dvorac, napisao je i anonimno objavio Dvorac Ontranto, priu o natprirodnom i ona je, iako sama po sebi neuvjerljiva i osrednjih vrijednosti, imala gotovo jedinstveni utjecaj na knjievnost natprirodnog. Walpole je roman izdao u malom broju primjeraka, koje je tiskao u vlastitoj amaterskoj tiskari. U predgovoru za prvo izdanje pisac je, krijui se iza maske mitskog prevoditelja Marshalla, svojim itateljima predstavio roman kao prijevod knjige talijanskog srednjevjekovnog analitiara Onuphria Muraltoa. Tajnu je otkrio u predgovoru za drugo izdanje romana i nakon to je priznao da je on autor uivao je veliku popularnost i postao ozbiljan politiar. H.P. Lovecraftov osvrt na Walpoleov roman stvalja njegovo djelo u pred-gotiko razdoblje jer je kao sama pria vrlo niske kvalitete, ali je zato kao sam izum stravinog romana vrlo vaan u povijesti literature anra: Dosadnu, umjetnu i melodramsku priu koju je Walpole jo vie upropastio svojim ivim i prozainim stilom koji ni u jednom trenutku nije u skladu s istinski neobinom atmosferom. Pria je potpuno nezanimljiva i od poetka do kraja liena prave natprirodne strave koja proima knjievnost neobinog. Ali, ed osamnaestog stoljea za nagovjetajima udesnog i za sablasnim starinama bila je tako neutaena da su knjigu drgavoljno i ozbiljno prihvatili i najzdraviji itatelji, tako da je ona, unato sutinskoj blesavosti, uzdignuta na pijedestal od bitnog znaaja za povijest knjievnosti. Od svega je najvanije to to je pisac u ovom djelu stvorio novu vrstu prizora jer su njegovi papirnati likovi i nesuvisli dogaaji potakli i nadahnuli istisnke tvorce kozmike strave. Jo jedan primjer pred-gotikog romana je i Vathek Williama Beckforda iz 1786. godine. Beckford je zapravo samo suvremenije ispriao ve ranije napisane arapske predaje, nanovo je napisao njihove prie i preuzeo stil. Vathek ne sadri niti jedan od kljunih elemenata koji ga ine vrijednim itateljeva vremena, ali je isto kao i Walpoleov roman pomogao kako bi se stvorio odreen ukus meu literaturom. Gotiki roman je, dakle, kao knjievna forma nastao u osamnaestom stoljeu i kako se to stoljee pribliavalo kraju tako su se i djela mnoila u sve veem broju. Roman Utoite koji je 1785. godine napisala Sophia Lee sadri jedan povijesni element vezan za keri blizanke kotske kraljice Mary i on se, iako lien natprirodnih elemenata, vrlo vjeto slui Walpoleovim prizorima i mehanizmima.

GOTIKI ROMAN
Prije neto vie od dvjesto godina literature je bilo na bacanje, knjige i asopisi su prvi puta postali ekonomski isplativi za masovnu proizvodnju i postale su dostupni svima bez obzira na stale ili ekonomsku situaciju, drugim rijeima, knjige i romani su postali dio svakodnevnice, itanje je postalo oblik zadovoljstva, a ne samo oblik obrazovanja. Mnogi romani su od strane kritiara bili smatrani und literaturom, neto to kada jednom proitate vie neete niti pogledati korice. Ovo se na prvom mjestu odnosilo najvie na anr strave i prie o smrti, esto objavljivane kao dodatni sadraj uz dnevne novine. Izvori ovakvih pria bili su ukorjenjeni u narodnim predajama, srednjevjekovnim romansama i prijevodima istonjakih legendi poput eherezade ili Tisuu i jedne noi. Ovakve prie esto su bili eksperimenti suvremenih autora koji su pisali pod pseudonimima, koji su rezultirali neim potpuno novim prvim stravinim romanom. Ovo je bio veliki skok za ovaj anr literature, najvie zbog toga to medij za ovakvu vrstu fikcije jednostavno prije nije niti postojao. Ovo je neto to je ostalo s nama do danas, ak i danas koristimo isti naziv kojim su se i prvi kritiari koristili kako bi identificirali pripadnike tog pokreta gotiari. Struktura gotike prie je vrlo jednostavna; glavni lik ija e nam osjetljivost biti poznata, suvremena i pomalo simpatina, bez obzira na vrijeme ili povijesni period u kojem se dogaa radnja, je igrom sluaja prebaen iz normalne u jednu mraniju stvarnost. Stari veliki naputeni dvorac okruen mnogim preprekama koje onemoguavaju bilo kakav bijeg je klasini primjer (naravno, dvorac moe biti zamijenjen starom kuom usred neprijateljski raspoloenog grada kao to je sluaj u Ujaku Silasu

Pet godina kasnije, na scenu strave dolazi Ann Radcliffe. Ukratko, 1790. Ann Radcliffe je bila ono to je danas Stephen King. Za svoj etvrti i najpoznatiji roman Tajne Udolpha objavljen 1794. godine, dobila je pet stotina funti, a za naredni Talijan est stotina funti (isto radi usporedbe, Jane Austen je za svoj roman Northanger Abbey dobila samo deset funti), svojim je slavnim romanima strave i napetosti napravila pravu modu i postavila mnoge visoke standarde u atmosferi anra (u ovom sluaju, naglaavamo da je rije ipak o atmosferi, jer je Radcliffe esto znala natprirodne elemente ipak na kraju objasniti kao mehanike i prirodne, metode koju e kasnije slijediti mnogi drugi pisci, ukljuujui i Arthura Conana Doylea u legendarnom Baskervillskom psu). Radcliffe je ve poznata vanjska obiljeja obogatila istinskim osjeajem za natprirodno pa ih je u prizorima i dogaajima provela na nain koji granii s genijalnou. Svako obiljeje dekora i radnje pridonosi umjetniki vrijednom utisku bezgraninog straha kojeg je htjela prenijeti svojim itateljima. Neki zlokobni detalji kao to su krvavi trag na stepenitu dvorca, jeka koja dopire iz daleke podzemne grobnice ili tajanstvena pjesma u umi obavijenoj nonom tamom, svakako su najupeatljivije slike strave u gotikom romanu i u svakom pogledu nadmauju zamorne knjige drugih pisaca. Svojom burnom vizualnom matovitou, Ann Radcliffe opisuje udesne predjele i doslikava ih, nikada u krupnom planu i te vrline dolaze do punog izraaja u svim njenim djelima. Emily je melankolino gledala u dvorac za koji je shvatila da je Montonijev, iako je sada bio obasjan zalazeim suncem, sva gotika veliina njegovih osobina i njegovi odljeveni zidovi sivog kamena prikazivali su ga poput sjajnog i velianstvenog objekta. Dok je gledala, svjetlost je umrla s njegovih zidova, ostavljajui melankolinu purpurnu nijansu koja se irila sve dublje i dublje, dok je tanka para puzala uz planinu, dok su naseobine visoko iznad jo uvijek bile dodirnute s raskoi. S njih je, takoer sunce ubrzo isezlo i cijelo je zdanje obuhvaeno sumrakom veeri. Tih, usamljen i velianstven, inio se vladarem prizora izazivajui sve one koji se usuuju ui u njegovo kraljevstvo samoe. Tajne Udolpha 1794. Ann Radcliffe. Roman Tajne Udolpha je bez premca, obrazac najbolje rane gotike prie, i premda je rije o samo novoj verziji ve dobro poznate grae, ona je, ipak tako sjajno i tako vjeto preraena da e Udolpho za sva vremena pripadati klasici i s vremenom sluiti kao inspiracija mnogim drugim piscima natprirodnih uasa. ene su oboavale prve gotike romane i itale su ih. Ovo je ujedno i razdoblje u kojem se otvaraju

mnoge javne knjinice inei romane i prie dostupne svima. itanje i pisanje pisama ili dnevnika smatralo se razumnom aktivnou njenih dama tog vremena (ovaj fenomen je unutar mukih krugova bio objanjen kao znak slabosti enskih umova, koje su potajno voljele matati o sebi kao o rtvama preputenim na milost pohotnih demona). S vremenom, na scenu je pristiglo na tisue autora koji su bezuspjeno pokuali oponaati stil Anne Radcliffe od kojih je ostao zapamen samo jedan: Redovnik (The Monk) devetnaestogodinjeg Matthewa Lewisa. Iako je ispod sve svoje minke Lewisov klasik tek preraena erotska pria Udolpha roman jest postavio neke nove stereotipe za anr, poput enskih demona. Neto kasnije, izlazi i roman o Melmothu Charlesa Maturina, koji je takoer nastao pod utjecajem djela Ann Radcliffe, ali ba poput i Lewisova Redovnika, postavlja jo jedan, sada ve prepoznatljiv, stereotip o starom arobnjaku lutalici koji hoda svijetom u potrazi sa novim sljedbenicima itd. Stvorena je osnovna podloga svakog budueg gotikog romana, prie koje su bile ponovno reciklirane vie stotina puta i opet tiskane sa istim prepoznatljivim stereotipnim likovima zavedenim zlom od strane uvjerljivih i monih demona uz neizbjene erotske detalje, i tako je sve ilo dokle god je vrag bio u modi. Sve do jedne mrane olujne noi 15. lipnja 1816.

MODERNI PROMETEJ
U ljeto 1816. godine izmeu 15. i 17. lipnja Lord Byron, Percy Shelley, Mary Wollstonecraft Shelley i Dr. John Polidori zajedno su proveli vikend na enevskom jezeru u Villi Diodati u vicarskoj. Kako vremenski uvjeti tog vikenda nisu bili ba najbolji za etnje obalom, gosti su bili prisiljeni provoditi svoj odmor unutar zidova. U to vrijeme Lord Byron koji je bio protjeran iz Engleske rado je primao goste i od svih, bio je jedini koji je svoje ideje stavljao na papir (zapravo je zavravao trei kant svog Harolda) i jedne od veeri nakon itanja nekoliko romana svi su pristali napisati po jednu stravinu priu koju e kasnije proitati pred ostalima. Ono to je poelo kao nevino nadmetanje, donijelo je u anr strave dva djela koja su postala danas prepoznatljivi klasici: Vampyre dua pria Johna Polidoria (ali objavljena pod imenom Lorda Byrona tri godine kasnije u The New Monthly Magazineu) i roman Frankenstein Mary Shelley (objavljenog 1818.). I dok je Polidorijeva pria postavila novi stereotip stravinih pria o vampirima, Shelleyin roman je stvorio potpuno novi i do tada nevieni anr u umjetnosti. Njihove primjere slijedit e mnogi budui narataji pisaca koji e doi, jedni od najistaknutijih bit e Bram Stoker i H. P. Lovecraft. Ali prije nego se upustimo u ostatak povijesti strave, u redu je da malo pojasnimo zbog ega se uope digla tolika praina oko ta dva prozna djela. Kada danas pomislite na priu o vampirima, vrlo je vjerovatno kako e vam na pamet pasti legendarni

roman Brama Stokera Grof Drakula iz 1897. godine, zasigurno najpoznatija ljubavna gotika pria o vampiru koji trai svoju nesuenu nevjestu. Meutim, ovakav stereotip nije postavio Stoker, ve upravo Polidori sa svojom kratkom priom. Vampyre je zapravo ivotna pria Lorda Byrona, o kojem su do tada kruile mnoge negativne glasine. Sam Byron je u dui bio tipian romantiar, protjeran iz vlastite zemlje i iz posljednjeg braka; bio je pravi primjer aristokratske dekadencije svoga vremena, on sam svoju je ivotnu priu sakrio unutar kantova Harolda. Gotovo je teko za povjerovati koliko dugo se takav steretip antijunaka uspio odrati, ili bolje reeno, jo uvijek se odrava, od Stokerovog Drakule do serijala Ann Rice, pa sve do najmodernije Sumrak trilogije Stephanie Meyer, publika nikako da se zasiti neshvaenih i prokletih besmrtnika koji nastoje ostvariti svoju besmrtnu ljubav, ideal koji se protee kroz mitove, legende i prie jo od najranijih bajki za djecu. Iako vrlo inovativan u to vrijeme, Vampyre je bila pria pola stoljea ispred svoga vremena. I Polidorijev doprinos anru strave je bez sumnje uinio jedan veliki obrat, ali njegov utjecaj nije niti izdaleka poput naslijea koje je iza sebe ostavila Mary Shelley. Prije svega Mary Shelley je od svoje rane mladosti osjeala odbojnost prema drutvu u kojem je ivjela, najvie zbog svoga statusa ene u Engleskoj koja je trebala znati gdje joj je mjesto i naina na koji se drutvo odnosilo prema pismenim enama tog vremena. Vrlo je mogue da je osjeala i odbojnost prema religiji koja je takav status jo jae utemeljila meu ljude u njezinoj okolini. Upravo zbog toga Frankenstein ide jednim potpuno drugim smjerom, netipinim za roman strave u to vrijeme. Iako se mogu povui paralele s Faustom, Frankenstein nema nikakvih religijskih motiva, ve je baziran manje-vie na znanosti. Ba poput Fausta, mladi vicarski student medicine Victor Frankenstein spreman je rtvovati svoje moralne utemeljene vrijednosti zbog znanja. To znanje je zlo i prokleto, ali ba kao i svaki put do pakla ono je potploeno dobrim namjerama i ima svoju cijenu. Victor takoer prolazi kroz razne moralne dvojbe u svom laboratoriju, ba kao to ih i Faust prolazi u svom, ali poput Fausta, Victor je oholi genij koji pokuava pobijediti prirodu (ali ne i Boga). udovite koje je stvorio u pokuaju da pobijedi smrt posjeduje visoki stupanj inteligencije, ali je njegov vanjski izgled grozan i gnjusan. Odbaeno od ljudi postaje sve ogorenije i poinje ubijati sve one koje Victor voli, ali kada od njega zatrai da mu izgradi enu Victor to odbija uasnut mislima kako bi takva ili slina udovita uskoro mogla nastaniti Zemlju; ovo je najvea razlika izmeu Frankensteina i Fausta, najvie zbog toga to je Victor ipak i dalje gospodar vlastitih odluka,

on nije obuzet demonskim biima, on i jedino on je odgovoran za svoje postupke kojih je svjestan i ije posljedice jo uvijek stigne zaustaviti. Iako je Franknenstein pisan kao roman strave i uasa, on je zapravo prvi roman potpuno novog anra u knjievnosti - znanstvene fantastike, anra koji e ozbiljno zaivjeti tek krajem devetnaestog stoljea, kada e industrijska revolucija promijeniti nain ivota modernog ovjeka i kada e religija i demonologija izgubiti svoj utjecaj nad strahom masa. Mary Shelley je zbog uspjeha svog romana zaradila isti tretman od strane kritiara kao i njena prethodnica Ann Radcliffe. Dok su za Ann kruile glasine kako je luakinja koja svakodnevno jede sirovo meso kako bi izazvala none more za svoju inspiraciju, kritika je uporno, ali bezuspjeno pokuavala potvrditi pretpostavku kako najbolje (i esto nezaboravne) dijelove romana Frankenstein nije napisala Mary Shelley, ve njezin suprug Percy. Iako vie nikada nije postigla isti uspijeh, Mary je napisala jo nekoliko romana, kao i veoma zapaenu knjigu Posljednji ovjek (prvi postapokaliptini roman). U meuvremenu, anr strave je povremeno fascinirao i mnoge druge grane umjetnosti. 1819. godine panjolski dvorski slikar Francesco Goya izradio je seriju od osamnaest freski danas poznate kao Crne Slike, kao njegov vlastiti odgovor na francusku invaziju. Iako je Goya oduvijek bio prilino mraan slikar (prije francuske invazije, panjolskom je jo uvijek djelovala Sv. Inkvizicija) element natprirodnog je najvie istaknut na njegovoj slici Saturn koji prodire svoju djecu i San razuma. Godinu dana kasnije Hector Berlioz zavrava svoju Symphonie Fantastique jo uvijek ekstremnu i okantnu za moderne sluatelje. Takoer, braa Jakob i

Wilhelm Grimm, inae njemaki folkloristi objavljuju plodove svojih istraivanja u zbirci Kinder und Hausmarchen (djeje i obiteljske prie), zbirci djejih pria baziranih na bizarnim istinitim dogaajima iz okolice Schwarzalda (crne ume), meu kojima su i Ivica i Marica, Snjeguljica, Flauta od kosti, itd. Dananje verzije njihovih pria su promijenjene vremenom kako bi bile prikladnije za djecu (originalne verzije su mnogo mranije i bizarnije nego one koje mi danas poznajemo). Par godina kasnije, slinu zbirku objavljuje i Hans Christian Andersen pod nazivom Prie ispriane za djecu (ili jednostavno Prie za djecu ovisno o prijevodu), meu kojima su Mala Sirena, Snjena Kraljica i Crvene cipele posebno mrane i prilino jezovite te su do danas pretrpjele neke promjene u modernim verezijama. Ipak, 1833. godne tjednik The Baltimore Saturday Visitor objavljuje priu Poruka u boci do tada nepoznatog amerikog autora, koji e svojim djelima otvoriti jo jednu stranicu u povijesti strave i uasa, te ponuditi jo jedan pogled na anr koji e mu dodati jednu malu, ali kljunu notu savrenstva.

EDGAR ALLAN POE

Poeova svijest nikada nije bila udaljena od strave, trulei i raspadanja i mi se u svakoj njegovoj prii, u svakoj njegovoj pjesmi i u svakom filozofskom dijalogu susreemo sa stvoriteljevom napetom udnjom da pronikne u neispitane, nemjerljive none ponore, da razgrne veo smrti i u mati zavlada kao gospodar stravinih tajni vremena i prostora. H. P. Lovecraft. Teko je napisati neto o Edgaru Poeu to ve nije reeno ili napisano. Danas se smatra jednim od najutjecajnijih amerikih pisaca i pjesnika koji su ikad postojali. Jedan je od rijetkih autora gotike prie ija su djela obvezna lektira u osnovnim kolama. Stihovi njegovih pjesama poput Gavrana uvijek se citiraju s odreenom dozom potovanja, a Crni maak je danas klasik koji nikad ne izlazi iz stila, iji se sjaj nije ugasio niti nakon vie od sto ezdeset i est godina. Njegov stil i genij utjecao je na mnoge druge utjecajne autore poput Charlesa Baudelairea, H. G. Wellsa i Julesa Vernea. Od svih umjetnika koje smo do sada spomenuli svatko je dao neki odreeni doprinos anru strave i fikcije, svatko je od njih napravio mali korak naprijed kako bi se svijet strave ispolirao do savrenstva. Ipak, Edgar Poe je uinio mnogo vie od toga. Poeovo pisanje reflektira njegove vlastite teorije o tome to jest i kakva bi knjievnost trebala biti. Svoje ideje i kriticizam je prezentirao u eseju Pjesniki princip (objavljenog tek 1850. godine , godinu dana nakon njegove smrti). Prezirao je didaktiku i alegoriju, vjerujui kako bi smisao literature

trebala leati odmah ispod povrine, tj. kako djela s oitim znaenjima prestaju biti umjetnost. Vjerovao je da bi dobro knjievno djelo trebalo pruiti kratak fokus na specifini i jedini uinak, toliko duboko, da bi autor morao paljivo i precizno izraunati svaki osjeaj i ideju. Ovu teoriju objavio je u jednom drugom eseju Filozofija kompozicije (napisanog etiri godine ranije), u kojem je takoer tvrdio kako je smrt prekrasne ene, bez sumnje najvea poetska tema na svijetu. Postoji jako dobar razlog za ovakve stavove, a da bi ih objasnili moramo shvatiti u kakvom okruenju je ivio Poe. Drugom polovicom devetnaestog stoljea Amerika se nalazila pred graanskim ratom. Robovlasnitvo je jo uvijek bilo aktualno, srednji stale nije postojao u praksi, ene nisu imale pravo glasa i nitko nije mogao ivjeti samo od pisanja. Unato velikom nasljedstvu, Poe je ivio u siromatvu. Nikada nije upoznao vlastite roditelje i nikada nije bio slubeno usvojen. Njegovo srednje ime: Allan, je prezime kotskog trgovca Johna Allana kod kojeg je ivio i koji mu je nadjenuo svoje vlastito ime. Premda nije upoznao roditelje, znao je da su oboje bili umjetnici (ime Edgar, dobio je prema liku iz Sheakespeareova Kralja Leara), dok je John Allan, izmeu ostalog, bio i trgovac robljem to je Edgar prezirao. Osobno je uvijek izbjegavao prezime Allan i nikad ga nije potpisivao (zbog toga su svi njegovi potpisi uvijek bili: Edgar Poe, ili Edgar A. Poe) u pismima i slubenim dokumentima. Obitelj Allan ga je uzdravala i kolovala. Bio je student Sveuilita u Virginiji, sveuilita koje je pokuavalo odrati ideale svoga osnivatelja Thomasa Jeffersona. Kuni red je obuhvaao mnoga stroga pravila protiv kockanja, konja, oruja, duhana i alkohola, ali su uglavnom bila ignorirana. Sustav je omoguavao studentima da sami biraju predavanja koja

e pohaati, te pravilo da se svi prekraji moraju prijavljivati nadreenima (u praksi, ovo je takoer bilo ignorirano). Ovaj jedinstven sustav je bio kaos, i sveuilite je izgubilo mnogo studenata. Poe je ostao bez novane potpore zbog svojih kockarskih dugova. Samo godinu dana nakon to je upisao sveuilite, odustao je od studija i preselio se u Boston, gdje je radio kao novinar pod pseudonimom. Kako bi zaradio vie novaca, 1827. godine prijavio se u vojsku koristei ime Edgar A. Perry i tvrdei da ima dvadeset i dvije godine (zapravo je bio etiri godine mlai). Iste godine je objavio svoju prvu knjigu, kolekciju poezije Temerlane i druge pjesme. Tiskano je samo pedeset primjeraka i knjiga nije bila uope primjeena. Svoju drugu knjigu Al Araaf, Tamerlane i manje pjesme objavio je u Baltimoreu dvije godine kasnije pri upisu na vojnu akademiju. U isto vrijeme njegov staratelj John Allan oenio je svoju drugu suprugu, to je rezultiralo aferama i svaama unutar obitelji i Poe je ostao bez nasljedstva, obitelj ga se odrekla, a iz akademije je neasno otputen 1831. godine na vojnom sudu. Ipak, uz pomo drugih kadeta, objavio je svoju treu knjigu u New Yorku. Iste godine, preselio se kod svoje tetke natrag u Baltimore nakon smrti starijeg brata Henrya. Otprilike u ovo vrijeme zapoinje ivot Edgara Allana Poea kakvog danas najvie poznajemo. Premda neke biografije govore o njemu kao o alkoholiaru i propalom kockaru, takve tvrdnje i nisu sasvim tone. Prije svega, za razliku od mnogih drugih pisaca tog doba, Poe je bio jedini koji je odluio ivjeti od pisanja. Razdoblje nije moglo biti gore za takvu odluku. U to vrijeme jo nije postojao meunarodni zakon o zatiti autorskih prava i mnogi izdavai su tiskali piratske kopije britanskih pisaca, opcija koja je bila puno jeftinija nego da isplate amerike autore za njihova djela. Ekonomska kriza 1837. godine je teko pogodila industriju i bez obzira na opi porast tiskovina (zbog nove tehnologije), veina asopisa nije otila dalje od brojeva ovog fanzina kojeg upravo itate. Ono malo to je preostalo, unitila je petogodinja depresija. U ovakvom okruenju, Poe e biti prisiljen konstantno se poniavati i doslovno moliti za novac do kraja ivota. 1835. godine, Poe i njegova trinaestogodinja sestrina Virginia Clemm su se vjenali u tajnosti. Ovo je ujedno i razdoblje kada je Poe radio za magazin The Messenger ija je naklada naglo skoila sa sedam stotina na tri i pol tisue primjeraka. Dvije godine kasnije kada je Poe odluio zapoeti vlastiti asopis (The Stylus) ponovno su se vjenali, ali ovog puta uz ceremoniju. Upravo u ovom razdoblju su nastala neka od mnogih njegovih djela u prozi (npr. Prie Groteske i Arabeske, zbirka u kojoj se nalazi i Pad kue Usher), bio je uspjean novinar i kolumnist, ali je u realnosti zaraivao jedva dovoljno da

preivi. I on i Virginia su jo uvijek ivjeli s njezinom majkom i invalidnom bakom, takoer je izgubio poloaj urednika zbog pijanstva. U sijenju 1842. godine, Virginija je pokazala prve jake simptome kronine tuberkuloze od kojih se djelomino oporavila, ali to je Poea bacilo u oaj i poeo je piti sve ee i ee. Upravo u tom razdoblju napisao je prie Crni maak, Maska Crvene Smrti, te Jama i njihalo a nekoliko godina kasnije objavljena je pjesma Gavran, koja mu je donijela slavu, ali samo devet dollara honorara od Evening Post magazina. Njegova ena Vriginia umrla je u sijenju 1847. godine, samo godinu dana nakon to je propao i Broadway Journal. Iako se ponovno oenio, njegova vjena tema o smrti prekrasne ene zauvijek e ostati njegov prepoznatljiv motiv u poeziji i prozi. Mnogi povjesniari smatraju kako je Virginia bila njegova najvea inspiracija koju je imao. U vrijeme njezine smrti ivjeli su zajedno sami u Fordhamu (danas dio Bronxa u New Yorku), u loim stambenim i zdravstvenim uvjetima. 3. listopada, samo dvije godine nakon Virginijine smrti, Edgar Poe pronaen je na ulicama Baltimorea u tekom deliriju i u odjei koja nije bila njegova, sve to je izgovarao bila je rije Reynolds. Do danas jo nije poznat uzrok njegove smrti, kao ni identitet osobe koja posjeuje njegov grob ve vie od sto pedest godina na godinjicu njegove smrti. Poeov ivot je bio mraan i depresivan, ispunjen delirijom nonih mora. Upravo zbog toga je i pisao svoja djela na nain na koji jest. Prije Poea, pisci strave i gotike uglavnom su djelovali u mraku, ne uzimajui u obzir psiholoke elemente u prii. Poe nije pisao o sretnim zavrecima, nije se uvlaio u uplju moralnu didaktinost, prihvaanje ustaljenih normi i vrijednosti, kao i napor pisca da prii nametne vlastite emocije i prikloni se idejama veine. Poe je znao da je uloga kreativne fikcije samo u tome da izrazi i protumai dogaaje onakve kakvi jesu, nezavisno od toga emu tee ili to dokazuju, dobro ili zlo, privlano ili odurno, s umjetnikom koji uvijek djeluje kao iv i nepristran kroniar, a ne kao prodava miljenja . Poe je prouavao ljudsku svijest, a ne pravila gotikog romana i stvarao je na osnovi analitikog poznavanja pravih izvora uasa to ga je oslobodilo tadanjih standarda u pisanju strave. Poe je stvorio kratku priu kakvu ju danas poznajemo kao i anr kriminalistikih romana. Poe je postavio standarde za sve pisce nakon njega - odravanje iste atmosfere i ambijenta i ujednaavanje dogaaja koji se neposredno odnose na zaplet, njegova su najjaa karakteristika. Njegova najpoznatija djela su gotika, anr koji je radio kako bi zadovoljio ukus publike. Smrt mu je bila glavna tema, ukljuujui i njezine fizike simptome, posljedicama raspadanja tijela, problemi sa preuranjenim pokopom, kao i reanimacija. (mnogi kritiari i danas smatraju kako je Poe ponovno vratio panju na znanstvenu fantastiku). Detalje koje drugi nisu uzimali u obzir, Poe je iskoristio kao alat za vlastitu naraciju ispunjavajui svoja djela jedinstvenom atmosferom i napetou.

Naalost, Poe je rijetko bio ozbiljno shvaen i stekao je mnogo neprijatelja zbog svog temperamenta i alkoholizma. Kada je umro, na sahrani je bilo prisutno samo dvoje ljudi. Njegov stil pisanja je trpio teke kritike na koje je Poe jednakom mjerom odgovarao (jednom prilikom je javno napao i Henrya Longfellowa za plagijat). Proi e vie od pola stoljea dok Amerika ne prizna Poea kao svog originalnog i revolucionarnog umjetnika.

su njegove ljudske strane, njegovi preobraaji, proizvod njegove su animalistike elje za opstankom. Ba ta ivotinjska strana je i ono to pokree g. Hydea u Stevensonovoj prii. Hyde je izvan kontrole i izvan svih zakona, drutvenih i moralnih, on je dio davno potisnute ljudske svijesti. Ne moemo govoriti o potisnutoj svijesti a da ne spomenemo i njenu seksualnu stranu koja je prisutna u oba romana. Oba autora imaju svoj nain na koji ju prezentiraju itatelju. Stevenson rijetko kada spominje to je to to Edward Hyde ini tijekom noi, samo nam govori kako je rije o zlim i najee nemoralnim radnjama iz kojih izvlai zadovoljstvo. Stoker je mnogo izravniji. Draculine rtve uivaju u izmjeni fluida, tj. krvi. Lucy koja je na poetku jo nevina devetnaestogodinja djevica, s vremenom postane najobinija besramna drolja. Mnogi kritiari su se osvrtali na ovu temu tijekom godina i napisane su razne interpretacije, koje su esto govorile o potisnutim homoseksualnim eljama i sl. (dr. Freud esto je koristio primjer Jekylla i Hydea kako bi objasnio podsvjesno). Osim navedenih, romani se bave mnogim drugim temama koje su bile aktualne u to vrijeme, poput tehnologije, znanosti, imigracije, statusa ena i drugih. Najzanimljvija je ona o sukobu znanosti i religije kojom se bavi Stoker. Van Helsing koji je jedini lik u mogunosti suprotstaviti se Draculi, ini to na vie naina. Draculu ubija fiziki (kolac, suneva svjetlost), ali ga odbija tradicionalnim metodama iz folklora (enjak, kri, itd.). Stoker je postigao odlian balans koji opisuje prijelaz iz tradicionalnog u moderno tehnoloko drutvo. Niti jedan lik u Draculi ne govori u korist znanosti kako bi diskreditirao religiju ili praznovjerje i obratno. Van Helsing shvaa da je Dracula kao izvor Lucyine bolesti, ali istovremeno nee porei kako je rije o biu noi s natprirodnim moima. Kako bi pobjedili Draculu, likovi najee koriste tehnologiju (telegram, modernu kriminalistiku, eljeznicu). Ovakvim metodama Stoker je postigao mnogo razliitih ciljeva. Prije svega, shvaamo Draculu kao djelomino ljudsko bie ili udovite s humanom stranom. Sama pria je zbog ovih elemenata takoer uvjerljivija i napeta, likovi nisu plitki i ine ono to bi uinila veina ljudi. Nema sumnje kako e oba romana zauvijek pripadati samom vrhu svjetske knjievnosti. Stoker i Stevenson su otvorili mnoge mogunosti i pomakli granice za sve pisce fikcije nakon njih. Psiholoke karakteristike likova postale su standard u priama i romanima, a danas su nezaobilazan element svakog umjetnikog djela. Mnogi pisci su nastavili slijediti trend kojeg su postavili Stevenson i Stoker. Joseph Conrad je nastavio istraivati mranu stranu ovjeka 1902. godine u svom romanu Srce tame, a Henry James se prvi osvrnuo na priu o zlom djetetu u svom kratkom i jezivom romanu Okret vijka (Damien iz filma Omen je samo moderna verzija Milesa iz Jamesove prie napisane 1898. godine).

STRAVA ISPOD POVRINE

Drugom polovicom devetnaestog stoljea dolo je do velikog preokreta u anru strave, ali i u anru fantastike openito. Zbog snanog utjecaja industrijske revolucije znanstvena fantastika je postala popularna, vjetice, duhovi i ukleta mjesta vie nisu bila privlana literatura itateljima. Znanstvena fantastika je u svojim poecima bila stravina (Wellsov Rat svjetova, Otok dr. Moreaua i sl.), a strava psiholoka, tj. unutarnja (Robertsonov roman Prsten i knjiga, Chambersov Kralj u utom) i manje natprirodna. Klasini natprirodni elementi poput duhova ili vjetica preostali su jedino u malim tiskovinama i glazbi (Mussorgskyeva Ivanova Noch' na Lsoy gore). Meutim, upravo u ovo vrijeme napisana su dva nezaobilazna klasika. Iako je rije o starim i utemeljenim stereotipima gotikog romana, njihov psiholoki element je utemeljio standarde dananje fantastike. 1886. godine objavljen je roman udan sluaj Dr. Jekylla i g. Hydea Roberta Lewisa Stevensona, a 1897. Dracula Abrahama Stokera. Oba romana predstavljaju dvije krajnosti, modernu znanost s jedne i drevni mit s druge strane. Stevenson bavi priom o odvjetniku koji istrauje povezanost izmeu svog pokojnog prijatelja Dr. Jekylla i serijskih ubojstava nasilnika Hydea. Stoker je svojoj prii dao slian, ali malo drugaiji pristup. Iako danas svi znamo priu o Draculi (najee iz filmova) kao svjedoanstvo jedne osobe, roman je napisan iz perspektive nekoliko pripovjedaa i ulomaka iz novinskih lanaka. U oba sluaja, mi kao itatelji sami gradimo sliku stravinih dogaaja koje lagano povezujemo. Stevenson i Stoker se u svojim djelima zanimaju istom idejom: udovitima koja ne dolaze izvana, ve iznutra iz samih likova. Premda nam romani ne nude priu iz perspektive svojih tematskih likova, daju nam toliko materijala o njima da ih moemo shvatiti kao stvarne osobe s kojima se moemo povezati. Dr. Jekyll je znatieljan kao i itatelj koji prati njegovu priu, koji zajedno s njim osuuje svoje akcije (ba kao i ve spomenuti Dr. Frankenstein ). Dracula je proklet od samog poetka, ali je svjestan onoga to je postao i esto pati, zbog ega su njegove akcije proizvod njegova oaja. Njegovi argumenti, hipnoza i logike interakcije s drugima proizvod

Mnogi drugi pisci poetkom dvadesetog stoljea uglavnom su objavljivali kratke prie u magazinima ili su radili na filmskim scenarijima. Tradicionalni mitovi su lagano izgubili svoju ar i mistiku. Prvi filmovi strave svodili su se na adaptacije klasinih gotikih romana poput Frankensteina, Dracule i Dr.Jekylla. Novi medij je vrlo brzo zaokupio panju masa kao novo tehnoloko udo, ali u isto vrijeme broj tiskanih magazina je bio u procvatu. Magazini poput Weird tales, Amazing stories i Famous Fantastic Mysteries bili su dostupni svakome. Naalost, ovo je ujedno i vrijeme kada publika gubi zanimanje za anr strave i vie se okree znanstvenoj fantastici. Nastalo je nekoliko nezaboravnih klasika kao to je Fantom u operi Gastona Lerouxa iz 1911. godine i Stanar Belloca Lowndesa iz 1913. godine, ali nije bilo toliko rijei o o romanima natprirodne strave ve vie o poecima slasher anra. Ipak, 1917. godine svijet je prvi puta upoznao novu vrstu mita i uasa koji nadilazi granice tadanje mate. HOWARD PHILLIPS LOVECRAFT Najmilosrdnija stvar na svijetu je, rekao bih, nesposobnost ljudskog uma da medusobno povee sav njegov sadraj. Mi ivimo na mirnom otoku neznanja usred crnih mora beskonanosti i nije za nas da putujemo predaleko. Znanosti od kojih svaka vue na svoju stranu, nisu nam do sada mnogo nakodile, ali jednoga dana, sastavljanje razdvojenog znanja otvorit e takve uasavajue prizore stvarnosti i naeg pogibeljnog poloaja u istoj, da emo poludjeti od tog otkria, ili pobjei od te smrtonosne svjetlosti u mir i sigurnost novog mranog doba. H.P. Lovecraft The Call of Cthulhu 1926. Do danas je napisano mnogo eseja i knjiga o Lovecraftu i njegovom utjecaju na modernu knjievnost, ali jedno od najboljih objanjenja je ono koje je pojasnio pisac Neil Gaiman usporeujui anr strave s vonjom kroz tunel strave. Veina pria strave i uasa oduvijek je u tradiciji i podsjeala na vonju kroz tunel strave u lunaparku. Protagonisti bi obino bili upleteni u niz neugodnih i jezivih dogaaja istog trena kada bi zakoraili u taj svijet tame, ali bi jednom kada iz njega izau i pobjede sile zla, ponovno bili na sigurnom. To je standarni koncept koji je uglavnom ostao neizmjenjen u priama, romanima, pa i dananjim blockbuster filmovima. To je oduvijek i bio koncept koji je publika najbolje prihvatila neovisno o anru fikcije. Ovakav fenomen je najlake pripisati svakodnevnim nasuminim nepravdama kojima smo izloeni tijekom ivota, bilo kao sluajni promatrai ili ak sudionici; stoga sasvim je logino za oekivati kako svi imamo neku potrebu za zadovoljenom pravdom ili pobjedom nad zlom. Upravo takav jedan tradicionalni koncept (poput Boga koji gleda i pazi na dobre ljude) nudi svojoj publici bijeg od surove svakodnevnice i ostavlja jedan traak nade u bolje sutra. Ovo je vrlo poznat recept mnogih uspjenih pisaca i autora, bilo da je rije o bajkama za djecu ili o psiholokom kriminalistikom romanu poput Zloina i kazne F. M. Dostojevskog. Za razliku od mnogih, Lovecraft nikada nije ponudio takav jedan siguran izlaz, za njega vonja tunelom strave nikada nije gotova. U svojim je djelima otiao mnogo dalje od ostalih pisaca fantastike, on nije samo rekao kako u svijetu postoje udne i uasne stvari, ve naprotiv, takva je struktura samoga svemira. Tijekom svog ivota, Lovecraft nikada nije komercijalno objavio niti jedan svoj roman ili knjigu, svoje je kratke prie objavljivao gotovo ekskluzivno u popularnim asopisima posveenim udnoj fikciji koji su preplavili Ameriku tijekom dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljea od kojih je do danas preostao samo magazin Weird Tales. Umro je u siromatvu, a jedan od najveih kritiara njegova doba Edmund Wilson, nazvao ga je najobinijim komercijalnim piskaralom. Nikada nije zavrio kolu, niti upisao sveuilite, ipak, nekoliko desetljea nakon njegove smrti 1937. godine Lovecraft je prepoznat kao jedan od najorginalnijih i najutjecajnijih pisaca fantastike u Americi jo od Edgara Allana Poea, a danas jedan je od najistaknutijih autora strave u svijetu. Njegove zbirke pria i nekoliko kraih romana reprintani su kao klasici fantastine knjievnosti, a njegova vizija i stil pisanja ostavili su neizbrisiv trag istovremeno u anru strave i u anru znanstvene fantastike. Howard Phillips Lovecraft je roen 20. kolovoza 1890. godine u svojoj obiteljskoj kui u Rhode Islandu. Bio je jedino dijete Winfielda Scotta Lovecrafta i Sarah Susan Phillips Lovecraft. Njegov otac je bio relativno

uspjean trgovaki putnik, a njegova majka je bila direktni potomak kolonista iz 1630. godine u Massachusettsu. Winfield je za vrijeme poslovnog puta obolio od teke neuroloke bolesti (danas se vjeruje kako je bila rije o neuro-sifilisu) kada je Howard imao tek tri godine, njegova majka ga je uvjerila kako mu je otac ostao trajno paraliziran (iako je bio smjeten u lokalni privatni sanatorij zbog dijagnozirane paralitine demencije, u kojem je ostao do svoje smrti 1898. godine) i Howard ga nikada nije posjetio niti je ikada saznao pravi uzrok bolesti svoga oca. Danas se vjeruje kako je vrlo vjerojatno i njegova majka bolovala od iste bolesti jer je primala male doze arsena kao preventivan lijek. Njegov djed Whipple Van Burren Phillips ubrzo je preuzeo ulogu njegova oca i ostavio veliki utjecaj na malog Howarda priajui mu jezovite i stravine prie. Djed Whipple ga je takoer upoznao s raznim mitlogijama i povijesti Europe, tako da je Howard ve sa svojih osam godina uiteljici u koli citirao Cicerona (na latinskom) za vrijeme kolskog plesa i sl. Ovo je ujedno razdoblje kada je Howard napisao svoje prve prie i pjesme po uzoru na Tisuu i jednu no i Ilijadu, (svoju kratku priu Poruka u boci, nastalu po uzoru na istoimenu priu Edgara Allana Poea, napisao je u vrijeme kada je imao samo est godina) na alost njegova majka je ovo pripisala loem utjecaju njegova djeda. Nema sumnje kako se njegova majka ponaala previe zatitniki, ali ovo je takoer razdoblje kada je Howard patio od nonih mora esto izgovarajui vlastite molitve kako ne bi zaspao. Iz tih nonih mora stvorio je svoja prva udovita (Nightgaunts) koja e kasnije postati jedni od prepoznatljivih motiva njegovih djela u budunosti. Jo kao dijete Lovecraft je osjeao odreenu vrstu odbojnosti prema drutvu i openito druenju s drugim ljudima te je vie bio vian svakodnevnom sanjarenju i upoznavanju znanosti poput kemije, povijesti i astronomije. Naalost, upravo ga je ta njegova elja za astronomijom dovela do ivanog sloma krajem osnovne kole. Nakon toga Lovecraft vie nikada nije pohaao nastavu bilo kakve vrste, niti je nastavio daljnje kolovanje. Nakon smrti njegova djeda 1904. godine, obitelj je bila prisiljena promijeniti svoju raskonu vilu sa skromnijom i manjom kuom.Za obitelj koja je imala svoj vlastiti grb, plemsko nasljee i europske korijene, takav dogaaj prouzroio je veliki ok. Ovo je razdoblje u kojem je Lovecraft patio od mnogih psihosomatskih poremeaja te je razvio jedan teak i patoloki odnos s majkom koji je obiljeio Lovecraftovu samokritinost i prezir prema samome sebi, a kasnije i prema drugima. Iako ga do danas prati glas kao tvrdoglavog samokritinog mizantropa, rasistu i puritanca, Lovecraft je u sutini bio i ostao plemeniti idealist. Ovakav njegov unutarnji sukob e ga

dovesti do onoga to Michel Houellebecq u svojoj knjizi H. P. Lovecraft protiv svijeta, protiv ivota naziva pravim primjerom svima onima koji ele promaiti ivot i na kraju uspjeti u svom djelu. Zbog velikog utjecaja viktorijanske knjievnosti, Lovecraft je osobno vjerovao kako se pravi pisac i pjesnik nikada ne bi trebao prodavati ili pisati ono to publika oekuje ili zahtijeva od njega. Umjesto toga, vjerovao je u stvaralatvo ija je jedina svrha bila ono samo. Ovakav pristup konano e Lovecrafta odvui u dvije krajnosti. S jedne strane dobit e nevjerojatno vjernu publiku, a s druge strane e ga baciti na rub siromatva kao i njegovoa prethodnika i uzora Egdara Allana Poea. Iako je pisao prozu u ranoj mladosti, sve do 1913. godine veina njegova stvaralatva bila je poezija. Unato svom nedostatku kolovanja, Lovecraft je zapravo imao vrlo obilat rijenik ak i za ono vrijeme, mnoge rijei koje je koristio praktiki su ve bile izale iz svakodnevnog dijalekta amerike publike. Upravo njegova velika tvrdoglavost i elja za argumentiranjem, omoguile su mu njegovu prvu veliku priliku da javno objavljuje svoje radove. esto je slao svoja pisma urednitvu magazina The Argosy kritizirajui ispraznost velikog broja ljubavnih pria popularnih pisaca , to je primjetio i predsjednik udruge amaterskih novinara Edward F. Daas koji je Lovecraftu ponudio suradnju. Slijedeih nekoliko godina Lovecraft je stvorio veliki broj suradnika s kojima se najee dopisivao (do danas je ostalo oko dvadeset tisua njegovih pisama). Po prvi puta u svom ivotu Lovecraft je naiao na svijet koji je prihvaao njegove stavove i to je jo vanije, to je bio svijet koji ih je cijenio. Do 1924. Lovecraft je bio vrlo utjecajan pisac u svijetu amatera. Meu njegovim suradnicima i prijateljima ubrajaju se Robert Bloch, Clark Ashton Smith i Robert E. Howard, bio je jedan od prvih suradnika s magazinom Weird Tales (1923. godine nakon odlaska Farneswortha Wrighta ponuen mu je posao urednika koji je odbio) u kojem je na nagovor drugih, objavio brojne prie poput: Bezimenog grada, takora u zidovima, Grobnice i Dagona. To je tek bio poetak Lovecraftova stvaralatva u kojem je lagano polirao svoj stil pisanja pa sve do nastanka onoga to danas nazivamo velikim tekstovima. Do danas, Lovecraftov stil i dalje je ostao jedinstvenim i prepoznatljivim, ali ak i za dananje standarde, njegova djela i dalje nisu za svaiji ukus. Meutim i do danas, na temelju njegovih djela nije nastala samo kultna mrea oboavatelja, ve kao i u sluaju Mary Shelley, nastao je potpuno novi anr fikcije. Naravno, to je bio tek poetak. 1924. godine Lovecraft se oenio s trgovkinjom Soniom Greene, koju je upoznao na konvenciji amaterskog novinarstva u Bostonu, par tjedana nakon smrti njegove majke (1921. godine). Ovo je bila velika prekretnica u njegovu ivotu koja je ostavila tragove na njegova djela i stil. Nakon vjenanja oboje su nastavili ivjeti u New Yorku, ok koji je veliki grad ostavio na njega zauvijek e ga promjeniti.

Brak Sonie i Howarda bio je katastrofa. 20-te godine20. stoljea bile su prekretnica za Sjedinjene Drave, veliki val emigranata i gospodarska kriza bacili su stanovnitvo na rub siromatva. Sonia je brzo bila prisiljena zatvoriti svoju trgovinu koja ih je kratko vrijeme uzdravala i brak se lagano poeo raspadati. Razdoblje krize kroz koju su prolazili bio bi tolerantno da nije bilo Lovecraftove ravnodunosti godinama kasnije u svojim memoarima, Sonia je navela kako Lovecraft niti jednom nije pokazao znakove bliskosti, niti je i jednom prilikom bio sposoban spomenuti rije ljubav. Nakon toga poeli su ivjeti odvojeno do kraja Lovecraftova ivota. Ironino, upravo je Sonia bila ta koja je Lovecrafta prvi puta uvjerila kako bi on mogao ivjeti od pisanja i potaknula ga da pone pisati aktivnije i vie. U ovom razdoblju mnoge Lovecraftove prie odiu rasizmom, mrnjom i depresijom, Uas u Red Hooku opisuje njegov pogled na ivot u istoimenoj etvrti u Brooklynu u kojoj je rasizam doveden do razine fobije. Nakon kratkog vremena Lovecraft naputa New York i vraa se natrag u Providence gdje e ostati do kraja ivota. Povratkom u svoj rodni grad Lovecraft je zapoeo svoj veliki opus proze, eseja i pisama; ovo je vrijeme njegovih najboljih i najveih djela. Prie kao to su Zov Cthulhua, Uas u Dunwitchu, Boja iz svemira, Planine ludila i Sjena iznad Innsmoutha do danas su ostavile svoj trag na anr. Kada se spominje lovecraftovski horror uglavnom se misli upravo na ove prie. Ovo su bila djela u kojima je Lovecraftov stil ispoliran i unaprijeen svakim novim napisanim djelom. Ono to je uslijedilo neto je ime se mogu pohvaliti samo tri pisca dvadesetog stoljea. Robert E. Howard, John R.R. Tolkien i H.P. Lovecraft imaju jednu zajedniku toku, naime sva trojica su jedini pisci koji su, osim redefiniranja anra fikcije, uspjeli stvoriti potpuno novu mitologiju. Howardova saga o Conanu iza sebe ostavila je cijeli mit o Hyborniji i svijetu koji ju okruuje, Tolkienov serijal o Gospodaru prstena redefinirao je fantasy anr do temelja stvarajui jedan potpuno novi jezik dok je Lovecraft stvorio jedan posve kaotini svijet beznaa. Prije nego objasnimo zato je Lovecraftov svijet takav kakav jest, potrebno je objasniti nekoliko utjecaja koji su zahvatili svijet fantastine fikcije u Americi poetkom dvadesetog stoljea. Dok je u Europi i dalje postojala odreena granica koja je odvajala anrove fantastike, kao npr. znanstvenu fantastiku od fantazije i strave, u Americi se glavna podjela svela samo na fikciju i fantastinu fikciju. Drugim rijeima, nije postaja tona podjela meu anrovima fantastike nego su sve kategorije spadale pod jednu tzv. udnu fikciju. S druge strane, Ameriku je zahvatio veliki

val industrijalizacije i depresije. Dolazi do novih spoznaja u znanosti i do brojnih tehnikih otkria; to su sve drastine promjene koje su vrile utjecaj na pisce fantastike. Izmeu svega toga, svijet se jo uvijek oporavljao od pustoenja koje je iza sebe ostavio prvi svjetski rat. Na scenu dolaze nove politike i filozofske ideje poput nacizma u Njemakoj, komunizma u istonoj i srednjoj Europi dok neodemokratizam zahvaa Ameriku (ovo je razdoblje kada je rasizam u Americi jo uvijek bio na snazi tako da su organizacije poput Ku Klux Klana bile na vrhuncu moi brojei nekoliko milijuna lanova). anr strave i natprirodnog u literaturi krenuo je sasvim drugim smjerom, stari mitovi poput vampira, vjetica i vukodlaka lagano su izlazile iz trenda proze kako bi ih zamjenili sex i sadizam. Lovecraftova proza bila je spoj znanstvene fantastike i stare gotike strave liene bilo kakvog oblika romantike ili religije. Osobno je crkvu i religiju smatrao prolaznom i zastarjelom, drugim rjeima bio je ateist i prie koje je pisao bile su namjenjene plaenju ateista. Njegov opus ispunjen je svijetom bez boga ili utjehe u kojem je svo ovjeanstvo samo bespomona prolazna pojava u treptaju svemira. Prijetnje koje je Lovecraft stavio pred svoje itatelje su mnogo gore od sotonizma koji je bio simbol straha i zla kroz stoljea. Meutim, ovdje postoji problem kako takvo neto pokazati itatelju? Ve smo spomenuli kako Lovecraftov stil nije za svaiji ukus, mnogi kritiari esto su osuivali Lovecraftovu estu upotrebu pridjeva u reenicama jer, prije svega, cilj pisca nije rei ve prikazati. S druge strane Lovecraftova esta tema nije bila vezana uz neto to itatelj moe vidjeti ve osjetiti ili bolje reeno spoznati. Pravi uas za njega nije leao u mranim hodnicima iza zahralih vrata ili u zvukovima od kojih se ledi krv u ilama nego u spoznaji svijeta koji okruuje njegove protagoniste. Njegove prie su pisane u prvom licu, najee kao dnevnik glavnog lika ili isjeak novinskog lanka. Pria Zov Cthulhua napisana je u obliku dnevnika, iskaza svjedoka i novinskog lanka, sva tri dijela koji ine

jednu cjelinu iz kojih itatelj sam donosi zakljuak nakon to ih proita. Planine ludila, pisane su kao dnevnik dogaaja, meutim, jezik koji Lovecraft koristi je hladnokrvan i pun znanstvenih izraza i detalja koje bi mnogi pisci izbjegli i zamjenili napetou kako bi iz itatelja kao odgovor dobili emotivnu reakciju. Meutim, ono to je Lovecraft htio postii svojim priama nije nikada bila napetost, ve atmosfera tj. ambijent ispunjen jezom. U mnogim sluajevima veinu klimaksa ostavio bi nedoreenim i taj dio bi prepustio itateljevoj mati. Mnogi protagonisti uglavnom zavre tako to izgube razum upravo u trenutku shvaanja uasa koji ih okruuje ili poine samoubojstvo radi lakeg izlaza iz situacije meutim, itatelji gotovo nikada ne saznaju o emu je zapravo rije. Opisi udovita su vrlo rijetka pojava u Lovecraftovim djelima, meutim, u Planinama ludila taj opis je iscrpljujui do svakog najsitnijeg detalja, izreen potpuno hladnokrvno. Ono to je usitinu stravino nije bazirano na izgledu udovita; prava strava lei u nepoznatom okruenju u kojem su se nali likovi prie. Ovakav koncept je bio neto to niti jedan pisac strave do tada nikada nije niti pokuao. Cijeli Lovecraftov opus onoga to danas nazivamo Cthulhu mitologijom ispunjen je ovakvim ozrajem. Upravo zbog svog karakteristinog stila Lovecraft danas ima kultni status u anru strave. Za razliku od mnogih drugih pisaca on nikada nije bio autor kojeg je publika izabrala, ve upravo suprotno, on je birao svoju publiku. Naalost, 1935. godine Lovecraftu je dijagnosticiran rak crijeva i preminuo je pred sam vrhunac svog stvaralatva 15. oujka 1937. godine. Njegov jedini nezavreni roman Sluaj Charlesa Dextera Warda, objavljen je tek posthumno. Mnogi motivi njegovih pria, poput Necronomicona, Arkhama, Miscatonicka i dr. ostat e preputeni generacijama nakon njega. Iako za svog ivota nije nikada bio priznati pisac van kruga svojih suradnika, danas je Lovecraftov utjecaj gotovo nemjerljiv. Osim to je izmjenio anr strave u literaturi, Lovecraftova djela ostavila su neizbrisiv utjecaj na glazbu, film, strip, prozu, poeziju i pop-kulturu irom svijeta. Nagli vrtlog globalnih promjena izravno je utjecao na anrove fikcije, svijet je zahvatio novi medij film, te jo jedan svjetski rat u kojem je upoznata nova vrsta uasa poput atomskog oruja i kasnije hladnog rata. Ovo je razdoblje u kojem se svijet natprirodnog pojavljuje najvie na filmu i stripu, a sve manje u klasinoj literaturi. Stare vjetice, vampire, duhove i gotike dvorce, zamijenili su strahovi od socijalizma, atomskog rata i svemirske invazije. Ovo je razdoblje u kojem nastaju djela poput Orwellove 1984. ili John Wyndhamova Dana Triffida. Ameriki strah od unutarnje invazije takoer je esta tema u filmovima poput

Invazije otimaa tijela, te romana Rosemaryino dijete Ire Levin i sl. S druge strane globusa, u Japanu nastaje serijal Gojira, od oko dvadesetak filmova o velikom udovitu koje razara gradove, ovim nastaje novi anr monster-filmova i est su motiv postnuklearnog Japana. Isti anr pojavljuje se i u Americi zbog straha od radijacije i njezinih jo uvijek nepoznatih uinaka na ljude. Ovo je takoer poetak zombie anra na filmskom platnu, anra inae ne ba zastupljenog u literaturi (barem ne u obliku kojeg poznajemo danas). Ipak, usred svog tog kaosa nastala su dva romana koji su naalost sve donedavno leali zaboravljeni. Rije je djelima koja su nanovo redefinirala stari anr natprirodnog otvarajui mu vrata u novo moderno doba. NOVI POGLED NA STARI SVIJET Do sredine dvadestog stoljea psiholoki horror nije bio nepoznanica. Mnogi pisci i filmai bavili su se takvom tematikom. Kao to smo ve naveli Stokera i Stevensona, pa sve do Poea i Lovecrafta, granice ljudskog uma nisu bile nita strano. Filmovi njemake ekspresionistike kole poput Kabineta dr. Calligarija, ve su otvorili vrata za istraivanje mrane strane ljudske psihe. Shirley Jackson i Richard Matheson danas nisu toliko poznati kao utjecajni autori iako su u svoje vrijeme oboje stekli kratkotrajnu slavu, danas samo pedeset godina kasnije ne bi niti zali za njih da nije filmskih adaptacija njihovih romana. Naravno rije je o romanima The Haunting of Hill House (objavljenog 1959. godine) i I am Legend (objavljenog 1954. godine). Prije svega potpuno je apsurdno usporeivati ova dva djela, oni niti ne pripadaju istom smjeru anra. Roman Shirley Jackson je klasina pria o duhovima u ukletoj kui isprianoj na jedan novi nain, dok je klasik Richarda Mathesona poetak zombie anra. Ipak, oba romana su ostavila dubok utjecaj na anr i postavili su nove standarde bez kojih danas ne moemo niti zamisliti priu strave i uasa. Da nije bilo Shirley Jackson, teko da bi danas bilo Stephena Kinga, da nije bilo Richarda Mathesona, ne bi bilo Georgea Romera kakvog poznajemo. Do sada smo govorili o anru strave i uasa kao o jedinstvenom spoju jednog i drugog, meutim, Shirley Jackson je prvi puta odvojila jedno od drugog stavljajui naglasak na stravu. Roman The Haunting of Hill House je jedna duboka pria ispunjena psiholokom torturom glavne junakinje i kompleksnim odnosima meu likovima. Gotovo svi klieji prie o duhovima su ovdje: udni zvukovi, krvavi natpisi na zidovima, duhovi koji lutaju naputenim hodnicima itd. Radnja se bavi istraivanjem paranormalnog i glavna junakinja Eleanor s vremenom prolazi kroz razliite vrste psihoza, esto gubei vezu s realnou. Jackson uope ne pravi nikakvu granicu izmeu paranormalnog i ludila svoje protagonistice i zakljuak o stvarnosti ostaje na odluci samog itatelja. Svi stari sastojci anra su i dalje prisutni, ali su nam prikazani iz jednog sasvim novog kuta, po prvi puta moemo zapravo

iskusiti promjenu kroz koju protagonisti prolaze za vrijeme prie. U poetku, Eleanor je sasvim srameljiva i brina djevojka, koja s vremenom sve dublje propada u ponor ludila i histerije u koji ju uvlai niz neobjanjivih dogaaja. Poznato je da je Shirley osobno patila od psihikih poremeaja i da je esto uzimala lijekove kako bi se borila s vlastitim psihozama te je svoje probleme vjerno prenijela na papir. Njen roman danas se smatra jednim od najutjecajnijih romana strave druge polovice dvadesetog stoljea i smatra se najboljom priom o duhovima ikad napisanom. Roman Richarda Mathesona je takoer jedna mrana pria koja svog protagonistu provlai kroz svakodnevno ludilo u opustoenom svijetu pokoenog novom vrstom kuge iji simptomi podsjeaju na vampirizam. Ba kao i to je sluaj kod Jacksonove junakinje Eleanor, Mathesonov protagonist Robert prolazi kroz svoja sjeanja na prolost pokuavajui pronai rjeenje. Kako bi izbjegao gubitak razuma, Robert je svoj ivot pretvorio u svakodnevnu rutinu i itateljima je jasno vidljiva razlika izmeu onoga to je Robert bio i onoga to je postao s vremenom. ivot konstantne prijetnje konano ga dovodi i do alkoholizma sve dok ne pronae novu svrhu za svoje postojanje koja ga gura naprijed. Ovakva tema nije bila nova i teko je ne vidjeti paralelu Richardova romana s onim kojeg je napisala Mary Shelley (rije je o ve navedenom romanu Posljednji ovjek, iji je protagonist takoer jedini preivjeli u svijetu kojeg je opustoila kuga), meutim, dubina i psiholoki profil glavnog lika su najjae karakteristike ovog romana. Paralelno s tim, Matheson je ponovno redefinirao stari anr koji su prije njega postavili Polidori i Stoker. Klasini viktorijanski mit o vampirima ovog puta bio je sveden na neto racionalno i naturalno. Ovakav osvrt kasnije su preuzeli mnogi drugi pisci (najee autori znanstvene fantastike), ali je koncept najvie zaivio i ostao ustolien u zombie anru kao njegovoj glavnoj karakteristici. Richard Matheson danas se, izmeu ostalog, smatra i ocem survival horrora, podanra koji e zasjati tek desetljeima kasnije nakon objave njegova romana.

Iako su oboje bili uspjeni autori, anr natprirodne strave je ve sam po sebi lagano zamro. Mnogi poznati magazini ve su bili ugaeni (ukljuujui i legendarni Weird Tales), dok se veina pisaca orijentirala na znanstvenu fantastiku ili kriminalistiku fikciju. S izuzetkom Hammer Films produkcijske kue iz Velike Britanije i filmova Georga Romera, filmsku industriju je zahvatila era eksploatacijskih filmova baziranih vie na nasilju nego na prii. Mnoge kinematografske kue poznate po projekcijama horror filmova postale su stvar prolosti. Ameriku je zahvatio Hippie pokret kao odgovor na rat u Vijetnamu. Utjecaj Hladnog rata, slijetanje na Mjesec i uspjeh Ratova zvijezda Georga Lucasa uinili su veliku prekretnicu za popularizaciju znanstvene fantastike vie nego bilo koji film do tada. Moemo slobodno rei kako novi svijet jednostavno nije ostavio mjesta za stare motive uasa. Ipak, 1974. godine svijet je upoznao novu vrstu uasa. Vrijeme je da upoznamo kralja.

STEPHEN KING
Iako se moda tako ne ini na prvi pogled, u prvoj polovini dvadesetog stoljea horror anr je openito upao u krizu. Roman Dracula Brama Stokera 1897. godine bio je posljednji trijumf britanske knjievnosti na tom podruju jo od doba gotikog romana, meutim, taj trijumf nije dugo trajao. Poetkom novog stoljea veina takve vrste fikcije uglavnom je bila amerika. Problem s amerikom scenom nije bio u nedostatku talenta ili entuzijazma, problem je bio u tome to je cijeli put iao iskljuivo uzbrdo. Nitko zapravo nije htio fikciju strave i uasa u novoj zemlji, u svakom sluaju barem ne u tisku. Jedini uspjeh doivila je filmska industrija, producentske kue poput Universala brzo su nauile kako je lako ugrabiti novce na priama i mitovima iz prolog stoljea, koje opet, samo po sebi nije bilo pretjerano ispunjeno orginalnou. Rijetko se pojavio redatelj poput Val Lewtona, koji je, naalost, bio podcijenjen u studiju za koji je radio. Fimovi strave bili su smatrani und proizvodom za mase, a magazini poput Weird Talesa, unato svojoj lojalnoj publici, nikada nisu uspjeli ostvariti profit i na kraju su ugaeni. U cijeloj prii moda postoje jedva dvije iznimke, Ray Bradbury i ve spomenuti Richard Matheson, koji se uglavnom okrenuo pisanju scenarija za serije poput Zone Sumraka. Tko zna, da je vie filmova snimljeno prema djelima Shirley Jackson, moda bi za nju danas znalo vie ljudi umjesto aice itatelja Danse Macabre.

S vremenom je i amerika filmska industrija pobacila, a njeno vodee mjesto ponovno je preuzela britanska kua Hammer Studios koja je uglavnom ponovila isti recept kao i Universal dvadesetak godina ranije. Amerika javnost jo uvijek je imala podvojeno miljenje o vijetnamskom ratu i pojavi reanimiranog politikog vala neoliberalizma. Jedini izvori fikcije strave bili su enski asopisi (nastali kao proizvod liberalizma) koji su na anr vie gledali kao na tabu temu. Krajnji rezultat vie je izgledao kao nadoknaivanje nedostatka seksualnih scena jo iz razdoblja gotikih romana. Ovo je okruenje u kojem je poeo Stephen King. Mnogo prije nego to je postao ikona horror anra, Stephen je pisao kratke prie za pornografske asopise kao to su: Dude, Adam, Cavalier, i Swank. Njegov glavni motiv? Skupiti makar dovoljno novca kako bi platio raun za telefon. Poetak svog etvrtog romana pisao je na pisaem stroju svoje ene u kamp-prikolici. Kratka pria o djevojci koja postaje rtvom okrutnog ismijavanja u koli za vrijeme menstruacije zavrila je u kou za smee. Godinu dana kasnije, ista pria je prerasla u roman koji je preoblikovao horror anr za sva vremena - 1974. prvi roman Stephena Kinga objavljen je pod naslovom Carrie. Nakon to mu je isplaen honorar od dvije stotine tisua dolara, King je uinio ono to bi napravio bilo koji uitelj u njegovoj poziciji - dao je otkaz i profesionalno se poeo baviti pisanjem. Najvei autor strave i uasa dvadesetog stoljea bio je roen. Kao i veina njegovih prethodnika, Stephen King je u svom ivotu iskusio dio strave i ivotne nepravde. Imao je dvije godine kada je njegov otac zauvijek napustio obitelj pod izgovorom da ide kupiti kutiju cigareta ostavljui svoju suprugu s dvoje djece. Sa svojih jedanaest godina vidio je prijatelja kako nestaje pod kotaima vlaka nakon ega je proao kroz teak mentalni ok i amneziju, a kasnije je i sam bio rtva teke prometne nesree. Neki kritiari danas vjeruju kako su upravo ti dogaaji inspiracija za njegova mranija djela po kojima je danas poznat. Ipak, King se do danas nije niti jednom prilikom osvrnuo na njih, a kao svoj izvor inspiracije uglavnom je naveo mnoge poznate autore gotikih romana, kao i klasine hitove iz zlatnog doba Universalovih monsterfilmova. U svojoj knjizi O pisanju, esto se osvrtao na svoje djetinjstvo kao izvor mnogih motiva, kao to je npr. okrug Maine u kojem i danas ivi, ili njegova konstanta tema o djeakom odrastanju budueg pisca itd. King esto koristi pisce i autore kao svoje protagoniste, ili povremeno spominje naslove njihovih fiktivnih knjiga u svojim priama (npr. pisac Paul Sheldon koji je glavni lik u romanu Misery iji se roman spominje u Rose Madder kao knjiga na polici i sl.). Iako e mnogim kritiarima zasmetati naoko jednolian pristup priama koje pie, ili njegovi prepoznatljivi i ve uvreni stereotipi likova koje koristi, upravo u njima lei Kingova najvea prednost. Dapae, oni su jedan od razloga zbog kojih Stephen uiva svoj status poznatog pisca, moemo rei kako su oni njegova najjaa karakteristika. Ovakve reenice moda nisu najbolji izbor kojima bi opisali jednog od najsvestranijih autora dananjice te zasigurno djeluju vie kao neosnovane optube umjesto hvalospjeva. Tijekom godina Stephen King je kao autor izazvao mnoge podjele meu kritiarima. Dok je za jedne samo prosjeni pisac und literature, za mnoge je vrhunski majstor moderne proze, bilo da je rije o anru strave i uasa ili bilo kojem drugom anru iz njegova opusa. Postoji mnogo razloga za ovakve reakcije koje su eto proizvod predrasuda ili podrke. Otkako je objavljen njegov prvi roman 1974. godine pa sve do danas, Stephen King je ostao rtva svoje slave. Bio je optuen za plagijate, bio je napadnut od strane kritiara i svojih oboavatelja, jednom prilikom obitelj mu je bila uzeta za taoce, a osobno je upoznao pakao droge i alkohola. Meutim, s vremenom je preao sve ivotne prepreke koje su mu postavljene i ostao je na vrhu. Njegovo stvaralatvo nije ogranieno iskljuivo na romane i kratke prie. esto se okuao u glumi, reiji, glazbi i kao voditelj radio emisija. Do danas je primio preko ezdeset nagrada za svoja djela, od kojih je jedna amerika National Book Award (2003. godine) - konani dokaz da uspjean autor bestsellera moe biti priznat u krugovima kritiara kao i bilo koji drugi akademski pisac. Ukoliko se jo uvijek pitate po emu su njegovi romani ili prie toliko posebni, vrijeme je da objasnimo.

Svi autori koje smo do sada spominjali uinili su jedan kljuni korak koji je doprinio razvoju anra; bilo da je rije o novim konceptima strave (Lovecraft, Shelley, Matheson), dodavanju ambijenta (Poe, Goethe, Stoker) ili uvoenju psihologije kao glavnog elementa prie (Jackson), svima je nedostajala jedna mala doza svekodnevne realnosti koja bi itatelje uvukla u njihov svijet. Drugim rijeima, iako su im likovi bili zanimljivi esto nisu bili uvjerljivi. Svaki autor se s ovim problemom bavio na svoj nain: Lovecraft je svoje prie pisao u obliku znanstvenih eseja, Jackson je svojoj protagonistici dodala psihike poremeaje kako bi intrigirala svoje itatelje, a Matheson se osvrnuo na vie animalistike karakteristike ovjeka. Stoker i Poe potrudili su se stvoriti jedinstveni ambijent koji se provlai tijekom cijele radnje i na taj nain djelovali na itatelja, recept koji i danas uspjeno primjenjuje Clive Barker u svojim romanima. Stephen King je otiao jo jedan korak dalje. Ve smo ranije opisali klasian recept jednog gotikog romana, o tome kako idealistiki protagonisti bivaju uvueni u mrane svjetove iz kojih kasnije trae izlaz. Premda zanimljivi, ovi likovi nisu uvijek realni. Osim nekih svojih ideala ili pogleda na svijet oni obino nisu slini nama itateljima. Uspjeh nekog djela ovisi o tome koliko je itatelj u njega uvuen i koliko osjea brigu za protagoniste (uz tempo, ovo je jedan od osnovnih trikova kojim pisac esto postie napetost u prii), tj. koliko itatelj shvaa opisani svijet i ljude u njemu ozbiljno. King je poznat po svojim dugakim uvodima u kojima se ne dogaa nita posebno u ivotu glavnih likova. Naravno postoje iznimke kao to su prije svega kratke prie te romani poput Mobitela, Oajavanja i Stegovnika. Ali ukoliko se osvrnemo na Kingova najpoznatija djela kao to su Carrie, Misery, Isijavanje, Potrebne stvari, Uporite, Stvor i sl. primjetit emo kako radnja ide jako sporo prije nego se uope dogodi neto od veeg znaaja za priu. King svojim itateljima prua dovoljno vremena i detalja da se upoznaju sa svakim vanijim likom u prii. Bilo da je rije o piscu, erifu ili lokalnom sveeniku pedofilu, itatelji e ih uvijek upoznati toliko dovoljno da im se ine realnima. Kingovi likovi jedu u McDonaldsu, kupuju svoju robu u Val-Martu, imaju susjede s kojima se ne slau, imaju svoje osobne perverzije i tajne, brinu se oko stvarnih i svakodnevnih problema kao i svi ostali. Ovakvi detalji su dovoljni kako bi itatelj likove shvatio ozbiljno i realno. Tek tada, svi protagonisti bit e provueni kroz pravi pakao. Pakao koji niti promatrai nee shvatiti ravnoduno dok svjedoe okrutnostima kroz koje

prolaze njihovi omiljeni likovi na koje su se u meuvremenu navikli. Ovakav ton ozbiljnosti kojim King pristupa svakoj svojoj temi dovoljan je da stvori atmosferu straha i jeze u itateljima, a esto i ok. Najlake bi bilo rei da je King za horror anr napravio ono to je Dostojevski napravio za kriminalistiki roman. Osim uvjerljive karakterizacije likova, King je usavrio sve metode svojih uspjenih prethodnika. U svojim priama i romanima uvijek pazi na strukturu reenica, esto se oslanjajui na opise emocija i moralnih dvojbi svojih likova u odreenim situacijama. Iako reenina struktura nije neto na to bi se bilo koji pisac oslonuo, King ih koristi vrlo uspjeno do te mjere da si pomou njih osigurava karakteristian i prepoznatljiv stil kojeg je vrlo teko imitirati. Napeta radnja isprepletena mislima svojih protagonista je neto to e veina pisaca zapravo pokuati izbjei, meutim, Kingova djela se oslanjaju upravo na ovakav koncept kojim se odrava ambijent ozbiljne strave kroz priu. Ovakav pristup savreno funkcionira u bilo kojem obliku naracije to je King dokazao u nekoliko navrata, npr. roman Carrie nije samo prepriana pria iz treeg lica, ve je velik dio prie sastavljen iz ulomaka novinskih lanaka vezanih uz tragediju, dok je Dolores Claiborne pisana u obliku stenografskog zapisa u prvom licu i sl. Tamo gdje se veina drugih pisaca oslanja na eksplicitne detalje nasilja, King se oslanja na atmosferu. Ve smo spomenuli kako miljenja suvremenih kritiara podjeljena kada je rije o djelima Stephena Kinga. Meusobne debate najvie su se zahuktale 2003. godine kada je King dobio National Book Award namjenjenu onim piscima koji su dali najvei doprinos amerikoj knjievnosti. Napomenut emo samo kako navedena nagrada nema nikakve veze s popularizacijom anra ili romana u Americi ve se odnosi na autorov doprinos u literaturi to je glavni razlog ovih meusobnih sukoba. Ovdje sada neemo ulaziti u mnoge predrasude kritiara vezanih uz to to koja skupina smatra ozbiljnim knjievnim anrom ili ne (sline probleme doivljavaju i pisci znanstvene fantastike i fantasya) ve na Kingov doprinos knjievnosti openito. Istina je kako dobra psiholoka karakterizacija nije Kingov izum, dapae, mnogi pisci prije njega koristili su ju sasvim uspjeno u svojim djelima. Meutim, nitko ju nije primjenio na horror anr u istoj mjeri, s razlogom. Uvui itatelja u svijet strave i uasa i zadrati njegovu panju tijekom cijele prie je vrlo teko postii. Upravo zbog toga mnogi pisci koji se odvae eksperimentirati na ovom podruju esto posegnu za pseudonimima, jer je vjerojatnost uspjeha vrlo mala, a mogunost blaenja dobrog ugleda vrlo velika. Horror anr je oduvijek predstavljao veliki problem na ovom podruju zbog vie razloga. Prije svega razlog za strah

ili brigu nije jednak kod svih itatelja, stoga nee svi imati jednake reakcije na dogaaje kroz koje prolaze likovi u nekoj prii (npr. za odreenu skupinu itatelja dovoljno je radnju smjestiti na groblje da bi ih prola jeza, dok nekima nije dovoljna niti naputena ludnica ispunjena krikovima). Nadalje, hrpa leeva i razbacani organi natopljeni krvlju esto ne izazivaju strah ve gaenje. Dakle, postizanje ozbiljnosti u ekstremnim situacijama karakteristinim za ovaj anr je est kamen spoticanja za iskusne autore kao i za amatere. Isti problem pojavljuje se i u drugim granama umjetnosti od arhitekture do stripa. Jedan od najlakih primjera bio bi film koji je od svih navedenih smjerova, vjerojatno najvie ispunjen promaenim eksperimentima. Ipak, ako malo zagrebemo ispod porvine, uoit emo kako je film takoer jedan od smjerova koji je ponudio najvie inovativnosti od kojih je veina otkrivena u naslovima horror anra. Veina tih inovacija danas se smatraju standardima dobre kinematografije. Stephen King je svojim djelima dokazao kako strava i uas mogu biti ozbiljno prihvaeni anrovi u literaturi. Moda je najbolji opis Kingova doprinosa izrekao Orson Scott Card u svom osobnom odgovoru na kritiku Richarda Snydera: Uvjeravam vas kako je Kingov rad prava knjievnost, jer je napisan s namjerom da bude objavljivan i itan s divljenjem. Sve to Snyder zapravo uspjeva rei, jest samo to da takva knjievnost nije poeljna meu akademskom elitom.

Ovi i slini koncepti utjecali su na modernu pop kulturu u istoj mjeri kao i Cthulhu mitologija, gotiki roman, katolika crkva ili Kabuki kazalite (izvor veine stereotipa kakve danas vidimo u azijskom horroru na svim medijima). Filmovi poput Kabineta dr. Calligaria, Ljudi Maaka, Nosferatua, Sedmog peata i sl. nisu samo utjecali na anr, ve i na tehnike snimanja filmova na svim podrujima. Naravno, stripovi Junji Itoa prvi su ozbiljni preokret u prezentaciji strave i uasa u devetoj umjetnosti (do tada je uglavnom bila rije o pokuaju adaptacije raznih filmskih tehnika na strip, esto zabavno, ali ne i uspjeno). Treba li uope spomenuti bandove poput Black Sabbatha i njihov utjecaj na glazbu openito? Ovakvih primjera ima u nedogled. Svi umjetnici koje smo spomenuli bili su pioniri na podruju strave, ali i u granama umjetnosti u kojima su djelovali. Mnoge metode koje kritiari svih povijesnih razdoblja uzimaju zdravo za gotovo nastale su u anru kojeg su rijetko shvatili ozbiljno. Od ranog poetka strah od natprirodnog bio je i ostao neiscrpan izvor istraivanja ljudske prirode. Nai strahovi mnogo govore o nama samima. Elizabeth Barrette u svom eseju Elements of Aversion (1997. godina) najbolje je opisala ovaj fenomen: Vaa vlastita mrana strana e vas iznenaditi. Vai vlastiti strahovi e vas koiti, ak i dok prijete da e vas dovesti do ludila. U itanju horrora, mi se usuujemo izazovati mnoge strahove i impulse koje veina pokuava ignorirati. Ipak, za one koji osjeaju da je takav "neistraeni ivot nevrijedan ivljenja", strava i uas pruaju priliku da pogledaju iznutra i suoe se s vlastitim odrazom. Zbog dramatinosti moemo odabrati sliku neeg stranog... ali na kraju, ipak znamo odakle to dolazi.

ZAKLJUAK Sam utjecaj horror anra na umjetnost i medije je doslovno nemjerljiv. Ovdje ne govorimo iskljuivo o literaturi. Iako vampiri, vukodlaci, demoni, vjetice i sl. svoje korijene imaju u drevnim predanim legendama, postoje i oni koncepti natprirodne strave koji su esto proizali kao rezultat eksperimenata na novim medijima. Bia poput zombija kakve znamo danas, rezultat su niskobudetnih filmskih efekata (Romerova No ivih mrtvaca nije samo bio kontraverzan film za svoje vrijeme, ve je stvorio novi arhetip udovita). Koncept ukletih mjesta koja paralelno postoje u vie dimenzija rezultat su utede na procesorskoj memoriji u video igrama (Silent Hill serijal prvi je uveo pojam spirited away, danas esto viena tema u mnogim romanima i stripovima u Japanu).

Pria

ANOMALIJE
by Danijel Bogdanovi

Danijel Bogdanovi je osjeki autor kojeg nije potrebno posebno predstavljati. Dobitnik je dvije SFERE, a njegove prie su ve ranije poznate i objavljivane. Redovno ita TheVoid fanzin od prvog broja i do sada je skupio sve brojeve. Pria Anomalije trebala je biti objavljena prije nekoliko godina kao dio Essekonske horror Zbirke, ali kako od zbirke nije bilo nita pria je zavrila na naem natjeaju.

Tako ih zovem. Jer ne elim ih nazivati sablastima. Ili duhovima. Utvarama. Ili to god ve jesu. Zovem ih Anomalije, jer to mi zvui manje strano, iako svaki put kad ih idem gledati, drim ruke u depovima. Ljudi bi na ulici mogli primijetiti kako mi drhte, mogli bi vidjeti kako sav drhtim. Mogli bi se zapitati ega se to toliko bojim. Mogli bi saznati da sam ubojica... Ugledao sam ih sluajno tako sam barem mislio u poetku dok sam po ne znam koji put iao u kasino na Starevievu trgu. Rano poslijepodne, sunce posljednjim snagama rastjeruje jesenje oblake to gmiu nebom. Prolazio sam pored katedrale uvijek prolazim pored katedrale: ve godinama! kad se jedna suneva zraka reflektirala o lim gore na tornju i ustrijelila me ravno u oko. mirnuo sam, opsovao, protrljao oi i tada ih ugledao. Samo na trenutak, djeli sekunde su bile svugdje oko mene, u slijedeem su trptaju nestale. Naglo sam se zaustavio to je to sad bilo? i protrljao oi. Pogledao sam oko sebe. Deseci su ljudi hodali svojim putem, umotani svojim svjetovima, brigama i zadovoljstvima. ini se da nitko osim mene nije nita primijetio. Jo jednom sam protrljao oi. Moda sam imao privienje... neki iznimno snaan dj vu, ili mi je moda ostala paslika od bljeska sunca, manifestirajui se na takav udan nain? Odluio sam da, jamano je bilo tako i produio dalje. Taj dan sam u kasinu izgubio osamsto kuna. Te noi Anomalije su me posjetile u snu. Kad sam ih ugledao oko katedrale prethodnog dana, bili su to samo obrisi desetaka, moda sveukupno stotine ljudi, nita vie. Kao loe fokusirana fotografija. U snu sam im vidio lica. Bila su moja. Deseci mene svugdje uokolo po trgu, u etnji, u razgovorima s ljudima koje poznajem i koje nikada nisam vidio, neki ja tre, jedan lei na cesti... Probudio sam se uz glasan uzdah, ali, sreom, ne dovoljno glasan da probudim enu. Monika je nastavila neometano spavati, samo je neto promrmljala u snu.

Ostaci sna ostaci mene i dalje su mi plesali pred oima. Bio je to samo prokleti san, igra mog mozga s procesuiranjem dogaaja od prethodnoga dana, ali, djelovalo je tako stvarno. I nekako logino. Dva su mjeseca prola, kad sam ih opet ugledao. U meuvremenu su mi potpuno isparili iz glave ili sam si barem tako umislio, bilo je lake spavati. Bilo je to samo ludo privienje, uvjerio sam se. Obino privienje, svatko to doivi. Da, svatko to doivi. Crvena se katedrala nijemo nadvila nada mnom kad me suneva zraka opet pogodila u oko. Sluajnost? Kad su mi zelene mrlje nestale iz vidnog polja, gotovo sam vrisnuo. U mene buljio sam ja. Nepomian kao votani kip, samo trepui, kao da je netko preda me postavio zrcalo dok sam trljao oi. Drhtavim sam se prstom pokuao dotaknuti. Nadao sam se da e prst proi kroz njega mene, mog doppelgngera, ili to ve je da je to ipak samo privienje. Nije proao. Kao da je netko odjenuo moju masku, prst mi se zaustavio na mojim prsima, na posve stranom tijelu. Ali, to nije bilo ono najgore. Osjetio sam ga. Pritisak na prsima. Ali, ne na svojim. A opet, tono na svojima. Moje tijelo koje nije moje tijelo. Uasno stran osjeaj tui istovremeno i moj. Dvostrukost osjeaja mi je zavrtio tlo pod nogama i dolo mi je slabo. Usta su mi se napunila kiselom slinom. Prije nego sam se okrenuo povratiti, ugledao sam ih jo nekoliko. Njih. Mene. Jedan me zaobiao i otiao u pravcu kasina. Drugi ja stajao je pred Monikom i uljivo joj neto govorio, pokazujui iza sebe. U ruci je drala najlonsku vreicu, nategnutu od sadraja do toke pucanja. Je li i ona privienje? Ili je onaj ja s njom pravi, originalni ja? Ako je, to sam onda...? Preznojio sam se.

Izbljuvao se po ploniku. Taj dan nisam otiao u kasino.Vratio sam se kui. Nestrpljivo ekao Moniku da se vrati iz kole. Ima est sati. Ako je ono s mojom Anomalijom zaista bila ona, a ne samo privienje... im je otvorila vrata, upitao sam: - Jesi li danas ila preko trga? - Kojeg? - upita ona izuvajui izmice. - Glavnog. Kod katedrale. - Da. Zato pita? - Ovo me presjeklo. Zgrabio sam dovratak da se ne sruim. - to ti je? - Nita. Dobro je, nita mi nije. Sluaj... Jesi li... Nisam znao kako da ju pitam, a da ne pomisli da sam skrenuo. - Jesi li priala s kim na trgu? Ona me zbunjeno pogleda. - Da. Srela sam Vesnu iz knjiare. Dogovarale smo se da joj vratim neke knjige. Priala mi je o onom luaku to stalno sjedi tamo u pothodniku... - Osim nje. - Ne, koliko znam. Zato te to zanima? Odmahnuo sam glavom. - Nita, zaboravi. - to, netko ti je neto priao... - Ma ne. Nita, pusti to. Zaboravi da sam pitao. - Jura... - Zaboravi! Ostatak dana smo proveli u tiini. Monika je valjda mislila da sam bezrazlono ljut na nju, pa se i ona naljutila. to je bilo u redu jer nisam mogao prestati razmiljati o privienjima. Oba puta, prije nego su mi se ta privienja pojavila suneva zraka me zaslijepila. Moda je stvar u katedrali, u materijalu od kojega je napravljen onaj kri na vrhu. Moda on smrda mozak, pa se dogodi nekakav kratki spoj impuls ode u krivi ivac, moda ili nekakva anomalija s oima zbog zasljepljenja, pa u stvarima vidim zrcalnu sliku sebe... tko e ga znati? Kako god bilo, ti klimavi zakljuci donijeli su mi dvije stvari: dao sam privienjima ime, poeo sam ih nazivati Anomalijama, a drugo zbog toga sam osjetio olakanje. Sve je u redu sa mnom, sve je u redu sa svijetom oko mene, nisam lud. Sablasti ne postoje. Sve je to u mojoj glavi. Da sam po struci kemiar ili medicinar, sigurno bih se smijao jednostavnosti objanjenja. Spavao sam tu no kao sita beba. Ujutro sam poljubio Moniku i ispriao joj se a iskreno, ne sjeam se kad sam joj se za ita ispriao. Bila je iznenaena, raznjeena i uzbuena i svu energiju koja se nakupljala u nama prethodnoga utljivog dan, izbacili smo iz sebe u krevetu, a zatim i u kupaonici. Neu pretjerivati, ali to nam je bio najsretniji dogaaj u zadnje vrijeme sve otkako sam dobio nogu u kuhinji u STUC-u. Sve to se zatim poelo dogaati, pretvorilo nam je ivot u tamu. Za Moniku vjenu.

Tono dva tjedna poslije otiao sam u pothodnik na Starevievom trgu, kupiti nekakav CD za roendan svoga brata. Vjerojatno neto domae, neto s pukama i zastavama u pozadini, neto na to moj braco otkida. Zabavljajui se idejama to bih mu mogao uzeti, nisam ni primijetio kad sam proao pored katedrale. Da mi je svijest bila samo trunku budnija, moda cijela pria ne bi zavrila kako je zavrila. Ali, tko god ili to god mi poslalo Anomalije, htjelo je da se dogodi ba ono to se potom zbilo dolje, u pothodniku. U jednome od prolaza (tamo gdje su one udne slike povjeane po zidovima), ovjek mojih godina je sjedio na podu, buljei pred sebe. Da nije imao odijelo i kaput na sebi, pomislio bih da je prosjak i samo bih proao pored njega jebiga, stari, umjesto tebi, radije u kune dati kori ili Thompsonu. Tako u razveseliti i nekoga od njih i svoga brata. A ovako bi samo ti bio zadovoljan. Ekonominost na prvom mjestu, stari. Ali, ovjek je izgledao kao sve osim prosjaka i neto me nagnalo da se zaustavim pred njim. Zapravo ne neto, ve tono odreena stvar. Njegov pogled. ovjek je vidio neto oko sebe to drugi nisu. Znao sam to im sam mu vidio fokusiranost u prazno. Kao maka kad se zagleda u neto samo njoj vidljivo. Leima su mi proli trnci. - to vidite? - upitao sam, strepei. Ne elei potvrdu onoga to sam i sm znao. Nek mi kae kako se pokuavasjetiti neke pjesmice. Moda neto od kore, tu bi mu moj brat mogao pomoi. Ili se pokuava sjetiti gdje je zametnuo kiobran. Bilo to, osim njih. On me pogleda, pa se vrati na nevidljivo. - Vidite sebe, je li tako? - upitao sam i krenuo prema njemu. Uhvatio sam ga za ruku, htio podii, kad on stravino vrisne. - Pusti me! Ne mii me! Odmaknuo sam se od njega kao opren. Glave u duanima iza staklenih zidova su se podizale kao na farmi pilia kad se pojavi hrana, ali su brzo ponovno potonule. Nita ne vidimo, nita ne ujemo. Zaposleni smo, gospodo luaci. - to vidite? - ponovio sam, kad se ovjekovo disanje usporilo, a pogled otupio. Izgleda da je kriza prola. Sigurno ih je vidio prvi put. Pao je od zaprepatenja, ostao paraliziran strahom. Ali, kako ovdje? Ovdje nema sunca. - Vi ih isto vidite - ree ovjek, mirno staloeno. Ne znam je li to bilo pitanje ili izjava. - Zato ste stali. Ostali misle da sam skrenuo jer svaki dan ovdje sjedim i buljim u prazno. - Zato ste vritali kad sam vam htio pomoi? Dva tinejdera prou. Pod rukama su teglili skateboarde. Jedan od njih, dugokosi, se nasmije: A je naao mjesto za napuit se, jebote!

- Ma taj se bode, majku mu jebem, jesi mu vidio oi? I ja bi ga ubo, al metkom u elo! ovjek na podu se zagleda u njih. Kad su nestali iza ugla, obrati mi se: - Kad se pomaknem, nestanu. Prvo sam pomislio da govori o tinejderima, ali sam se brzo sabrao. I sjetio se svojih Anomalija. Prvi put sam ih vidio samo na trenutak, jer sam nastavio hodati. Drugi put sam se zaustavio i Anomalije su dugo bile oko mene. Kad sam se okrenuo povraati, nestale su. - Zato? - upitao sam. - to su... te stvari? Zato ih samo mi vidimo? Ja sam mislio da mi je to od sunca, neto psihosomatsko... ovjek pogleda oko sebe kao da trai neko od svojih privienja koje mu se posebno svia. - Ubij me ako znam koji je to kurac. I nema sunce veze s tim. - Pa se nasmije, to me vie prestrailo nego da je opet poeo urlikati. Izgledao mi je kao da je stvarno nafiksan. - Viam ih ve par mjeseci. Uvijek ovdje. - Ja sam ih... dotaknuo - rekoh. - To su materijalne stvari, nisu samo privienja. - Zaobie nas nekoliko ena zadubljenih u razgovor. - Jedan moj prijatelj ih je isto viao. Sebe - ree ovjek. - Negdje na Tvri. Svi smo mislili da je poludio. Ogledam se oko sebe. Bilo mi je glupo ovako razgovarati s njim dok sjedi na podu. A nisam htio samo tako otii. Ako Anomalije vide i drugi ljudi, znai da nisam lud. Ili smo svi ludi. - Zato ne ustanete? Idemo negdje na pie. elim saznati to vie o ovome. - Neu - odgovori ovjek. Svakom reenicom je izgledao sve tuplje, ravnodunije. - Ne znam o tome nita vie od vas. Viam ih i to je to. - Znai, one su uvijek na istom mjestu? - pokuao sam. Iznenada mi se poelo strano uriti. - Ako nije potrebno sunce, kako ih se onda... dozove? - Ne znam, ovjee. Shvatit ete sve kad bude trebalo. - Jo se jednom ogledao, pa legne na pod. Pobijesnio sam. - I to sad? Tu ete leati... - Da - prekine me, sklopivi oi. - I znate to? Onaj moj prijatelj koji ih je vidio. Poginuo je. Mirnoa kojom je to izrekao me toliko prestravila da sam zacvilio. Kao prokleto tene! - Idem... Moram ii - rekao sam smueno i krenuo, ne znajui kamo zapravo idem. Pred licem su mi oblijetale slike mojih dvojnika, trojnika... Svih onih Anomalija kojima je vrvio trg...

- Pazi, jebote! - drekne glas preda mnom. Vid mi se uspio izotriti tek kad me ruka odgurnula i bacila na zid. Sruio sam se i ugledao onu dvojicu tinejdera kako jure na skateovima. Ali, zbog mene su izgubili ravnoteu (jedan mi je psovao pokojnu djecu, pokuavajui izravnati sumanutu jurnjavu). Onaj dugokosi je bio desni. Mahao je rukama odgurujui se o zidove. Mislio sam da e ga moda uspjeti izbjei, ali u punoj brzini je nagazio na glavu ovjeka na podu. Ovaj tupo zastenje, zgrivi ruke, krv pricne, a tinejder preleti preko njega i stropota se na pod. Drugi pokua skoiti sa skatea prije nego e udariti u ovjeka, ali mu se drveno vozilo izmakne ispod nogu i svom teinom mladi padne na jadnika na betonu. Ovoga puta, ovaj nije ispustio nikakav zvuk. Ali, jasno sam uo krckanje. Dok sam trao kroz hodnike, iza sebe sam uo uspanienu vrisku ljudi u staklenim kuicama da, tek vas smrt pokree, gadovi! ali nisam se imao snage okrenuti. Jednostavno nisam mogao pogledati iza sebe. Jer taj ovjek... Isuse Kriste, ja sam ga ubio! Da nisam zasmetao onoj dvojici... Sunce me zaslijepilo kad sam istrao van. Nisam se zaustavljao. Udarao sam u ljude, jo uvijek slijep neka ena je vrisnula, poela kukati da sam joj slomio nogu i ruku i vrat... Trao sam preko trga Anomalije su iza mene, osjeam svoj dah umnoen stotinu puta kako mi se pribliava! kad me zaustavi neija ruka. -Jura! Dreknuo sam. - Jura, to se dogodilo? - Monika. Isuse, samo Monika! - Ja sam... ubili su ovjeka! - promucao sam. Znoj mi je kapao s obrva i trepavica iako je vani bilo prohladno, a oblaci prekrili cijeli grad. - Molim? Gdje? Kad? - Grevito je stisnula vreicu punu knjiga, kao da e netko u ovoj guvi odluiti kulturno se uzdizati kraom. Pokazao sam rukom prema ulazu u pothodnik i na trenutak ugledao crvenilo katedrale. Stajali smo blizu nje i osjetio sam kako mi se bljedilo uvlai u lice, kako toplina nestaje iz njega, ali nisam shvatio zato sve dok tu veer nisam legao u krevet. - Jura, jesi u redu? - prodrmala me Monika. Doi, idemo kui. Mislila sam odnijeti ove knjige Vesni, ali dat u joj kasnije. Boe, kako loe izgleda! utio sam. Svugdje oko mene rojile su se Anomalije. Jedna je trala trgom s nekim ovjekom. Vidio sam svoje lice. Krvavo. I opet ona to lei na cesti... Monika me povukla i sablasnog je svijeta nestalo. - Idemo!

Brzo sam zaspao. I odmah se naao pored katedrale, kao i prije dva tjedna. Ponovno sam proivljavao taj dan. Vidio ih oko sebe, u razliitim situacijama. Tako sam ponovno ugledao i onog sebe koji je vikao neto Moniki. Koji je pokazivao iza sebe, dok je ona u ruci drala vreicu punu neega. Ha, sebe od juer. Monika je ve davno otila na posao kad sam napokon ustao iz kreveta. Cijelo jutro mi se pred oima odigravala scena iz sna. Prije dva tjedna vidio sam ono to se dogodilo juer! Anomalije su mi pokazale mene u budunosti. Znai li to da su i svi oni drugi ja, sve druge Anomalije... sve su to moje budunosti? Nasmijao sam se. Ne znam zato. Moda jer sam neto napokon shvatio. Moda jer to ipak nisu sablasti! Ali, koji kurac onda jesu? Pa... Anomalije. Cijelo poslijepodne sam proveo oko katedrale. Htio sam ih gledati. Vidjeti svoju budunost, jebote! Onaj ovjek iz pothodnika... on ih je isto iao gledati svaki dan. Svi su mislili da je lud, jer je cijelo vrijeme buljio u prazno. Smijeno. Traio sam neku sunevu zraku koja bi me zaslijepila, uvela me u mnotva mene, ali oblaci su ve dva dana okupirali itav svijet nepregledno sivilo nas je ive gutalo. A i nije potrebno sunce da bi se one pojavile. Ili je to samo tako bilo onome jadniku iz pothodnika? Moda svaka osoba koja ih vidi ima drugaiji katalizator. Meni treba suneva zraka, njemu... - Stari, ako hoe love, mora moliti za nju! netko mi dovikne. Neki klinac. Studentarija koja nema pametnijeg posla. Napravio sam nekoliko koraka udesno i pogledao u toranj katedrale. Nita, nikakav odbljesak. Opsovao sam. - Vidi ovog majmuna - ree ena u prolazu drugoj. - Psuje pred crkvom! - Ma pusti ga, to je neki kloar. Ko i onaj iz pothodnika to je ubijen. - Neka su. Ja bih sve te luake poubijala, boemprosti! - Ej, aj odjebi... - poeo sam i tada ih ugledao. Bilo me je posvuda. Jedan ja opet je stajao opasno blizu mene, buljei, nepomian. Zakiljio sam: mogao sam se ogledati u njegovim oima gledam sebe u budunosti koji gleda mene u drugoj budunosti... Dotaknem Anomaliju. Ona trepne i skrene pogled. Nasmijem se. Ljudi u prolazu pored mene... pored nas, doaptavaju se i otvoreno pokazuju prstima. Jadnici, vide samo mene, misle da sam skrenuo. - Budale jedne! - viknem im. - Nemate pojma koje ja svjetove vidim! Nije vie bilo mnogo Anomalija. Najvie njih u blizini mene. To su svi ja koji promatraju druge ja.

Nestala je Anomalija koja razgovara s Monikom. Jer to se ve dogodilo. Boe, pa ovo je divno! Pogledam katedralu. Hvala Ti to si mi odluio dati ovakav dar! - Pederu! - netko vikne, ali registrirao sam ga samo podsvjesno. Pogled mi je poivao na Anomaliji koja je leala na okretitu. Ona koju vidim svaki put, ali tek sad sam ju prvi put primijetio. Bilo je nekoliko ljudi pored nje (mislim da sam vidio i Moniku). Zato sam kvragu na tlu? to e mi se dogoditi?! Krenem prema tim ljudima, ali oni istog trena nestanu. Netko me udari u potiljak. Trepnem od bola, skrenem pogled (vidio sam ovo maloprije, kad sam mislio da se Anomalija trznula jer sam ju ja dotakao!). - Gubi se odavde! - vikao je netko iza mene. Ovo je Boja kua, a ti si jebeni... sotonist! Mar! Htio sam se okrenuti, kad mi se cipela zabije u rebra i srui me. Dok sam pokuavao doi do zraka, gutajui razdiruu bol, ogroman debeli ovjek se nadvije nada me. Podignem ruku pokuavao sam mu rei da nisam sotonist, da me prestane udarati, jer boli, u kurac! ali mi ju on utne svojom nourdom. - Ako te jo jednom vidim kod katedrale, iskopat u ti te urokljive oi i taj prljav jezik! Nakazo! - Pa me pukne cipelom po nosu. Oblije me crnilo i uasavajua bol. Drhtavim rukama si dotaknem nos, vrisnem, a ovjek me utne jo jednom. Ovoga puta po oima. - Ej! - netko drekne. - Jesi normalan ti? Prestani! Vidio sam kako se ogromna sjena odmie s mene, zatim glas: - Ovaj tu zaziva vragove! - Kakve vragove, ovjee, pusti ga na miru! Netko me zgrabi za ruku i podigne. Natuena rebra mi jauknu, ja s njima. - Jesi dobro? - Glavom sam pokazao da nisam. - I ti si s njim, a? - ree debeli s nevjerojatnim gnjevom u glasu. - Ma o emu ti pria, jebote? Tu tue ljude... Debeli nam se priblii Boe, bio je stvarno ogroman! i pukne amar mom spasitelju. - Izrode! - Tri! - vikne mi ovaj i povue me. Potrao sam, ali rebra i slomljen nos su inili sve samo da se zaustavim. Jo dok smo trali, kroz glavu mi proe slika Anomalije od kad ono? Juer? Prekjuer? Danas? gdje trim, okrvavljen s nepoznatim ovjekom. Zatresem glavom da ju oistim i bol me prostrijeli. Zateturao sam, ali me ovjek i dalje vukao. Vie nisam vidio kuda trimo. Mislio sam samo na pokretanje nogu. I na onu posljednju Anomaliju. Ja na cesti. Mrtav...

ovjek u pothodniku je vidio svoju smrt, iznenada mi sine. Znao je da a ga ona dvojica pregaziti. I mirno je legao. Pripremio se na to. Njegov prijatelj, koji ih je vidio je poginuo. Svi koji ih vide umiru... Na tu pomisao, noge me bez upozorenja izdaju i skljokam se na tlo. ovjek me pokua podii, viui. Nisam uspio razaznati to, jer me mozak grozniavo upozoravao da pogledam oko sebe. Postaje Anomalija svoje smrti!, dreao je. Posluao sam ga i otvorio ono jedno oko koje sam mogao. Leao sam na asfaltu, negdje u blizini crvene katedrale. - Ustani! - vritao je netko. - Poginut e! Mutavo sam podigao pogled. utav zvuk mi se ugnijezdio izmeu uiju. Zvuk potresa mozga. Pa dobro, kad sam udario glavom? Gdje? Neki ljudi su vritali, vikali neto. Bila ih je hrpa oko mene. I nita mi nije bilo jasno. to hoe? - Jeste li i vi vidjeli Anomaliju u kojoj leim na cesti? - promrmljao sam. - Ljudi, ja sam ve poginuo! Samo ekam da doe neki auto ili onaj debeli ovjek i uniti me... - Ustani, jebote! - drekne moj spasitelj. - Ja sam ih isto vidio! Ovo mi na trenutak razbistri misli. Vidio si ih? Netko u grupi vikne da netko drugi pozove hitnu. Neko dijete vikne krrrrrrrvvv!!! Legao sam na cestu i sklopio oi kao ovjek u pothodniku ali spasitelj me povue u sjedei poloaj. - Gubi se, jadnik - ree ena, negdje tamo meu ivima. - Ja sam ih isto viao! - ponovi mi spasitelj. Ljudi u gomili su se zapitali koga to? - I vidio sam svoju smrt! Ali, moe ih se rijeiti! Moe... Je l' me uje? Sluaj me! - Osjetim neto na licu. amar. - Ustani! Mora se vratiti tamo gdje ih vidi! Komeanje oko nas. - Ne mora umrijeti! - Pa gdje je ta hitna, jebote? - netko vikne. - Hej, kud ete s njim? - vikne netko drugi. Ranjen je! Umrijet e ako ga maknete! - Pusti me! Umrijet e ako ga ostavim tu! - Nee, dolazi hitna! - Mora dotaknuti privienje! Tako jedino moe izmijeniti budunost! Nekoliko ljudi u gomili se zapita to to on blebee. Nekoliko drugih povie kako hitna dolazi, razmaknite se, dolazi! uo sam i zavijajue zvukove, ali kakve to veze ima kad u umrijeti? Anomalije su mi pokazale. Netko zavriti. Zgrabi me za jaknu. - Jura! Monikin glas. - Jura, to ti je? Jura! - Sve glasnije zavijanje sirene. - Pustite ga! - Moj spasitelj. - Moemo mu spasiti ivot! Moramo ga odvesti tamo gdje ima privienja! - Ostavi ga, majmune! Ne vidi da je sav slomljen? - drekne Monika. - Ne razumijete. Moram ga odv... - Ostavi ga! - Sirena je sad jako jako blizu.

- Gospoice, ivot mu ovisi o tome! - Ostavi ga! - Netko me negdje povue. Za ruku ili neto. Monika ne da. Sirena jaue do bola. kripa konica i urlici. - Pazi! - netko krikne i moje tijelo poleti. Ali ne bolno. Je li me to hitna pregazila? Otvorit u oi. Vidjet u se kako leim pod kotaima. Da, vidim hrpu ljudi kako bulje u leee tijelo na okretitu. Ali, zato sam onda udaljen nekoliko koraka od gungule, vrisaka ljudi? Spasitelj me dri za ruku. Odjednom mi se um razbistri. Ugledao sam vreicu na cesti. Knjige su poispadale iz nje, rasule se po asfaltu. Naglo sam ustao, unato bolovima. Doepao sam do uspanienih ljudi i ugledao Moniku dolje pod vozilom, s kotaem na prsnom kou. Spasitelj je doao do mene, zbunjeno gledajui mrtvu enu. - Nije mi jasno... zar nisi vidio svoju smrt u privienjima? Nisam odgovarao. to da odgovorim? Zato? Monika je... - Nisi valjda... dotakao privienje koji put? Pogledao sam ga.

Anomalije (c) 2012. by Danijel Bogdanovi

Pria

INFRACRVENI CRVI
by Damjan Despot

Damjan je roen i studira u Rijeci na Ekonomskom fakultetu (do izlaska ovog broja vjerojatno je i zavrio faks). Svoje prie objavljuje pod pseudonimom, tako da o njemu ne znamo ba mnogo. Infracrveni crvi su nam se svidjeli zbog svoje odline atmosfere i svjeeg sadraja.

Kapci su zatvoreni. Namjetaj rie tek sporadino kapanje uline svjetlosti kroz proreze. Njegovi se obrisi naziru u tami. Noge je ispruio preko stolia i drjemucka nakon jela. Kakva je bila veera? Lagana, ostaje nepomian na kauu. Djevojka pone uzvieno-prijekornim tonom: Ne osjea li? Osjeam sitost. Zauti. Mukarac nastavi: Postaje dosadna, zna? Sve te prie i priice vie me ne strae, vie ne djeluju. Navikao sam, valjda Zato radije poi. Ona jo uvijek uti, iako isijava protestirajuom napetou Mukarac prigueno zijevne. Ipak prekine tiinu: Ja sam se nadala da e me barem posluati Sluao sam, ali nikada ne kae nita novo. Djevojin se obris pomakne u naslonjau i udobnije se namjestivi, polako prekrii noge. Bosim stopalom dotakne njegovo koljeno. A, to ti sad to znai? to? Ovo sa stopalom to sa stopalom? Ti si zaista besramna Nita ne odgovori, iako se u tami uje nervozno grickanje noktiju. Boe, kakva odurna navika Zauti!, srdito ustane i krene prema prekidau za svjetlo: Onda u ti jednostavno pokazati Sa stropa visi gola arulja svijetli. Podigne si ruku da zatiti nenavikle oi, a ona je ve pred njim zakorai mu preko ispruenih nogu sikui u lice: Pogledaj mi oi to se sada brani, pogledaj mi oi! Mukarac si privue koljena u obrambenu poziciju: arenica ti je pocrnila Zato mi to pokazuje? Prpono uspravi lea, pa ga veselim cilikom obavijesti: Imam infracrvene oi! Super, moe li me sada ostaviti na miru? Ne!, gole joj dojke poskoe uz usklik, Iupati u ih i dati tebi. Ha? Tek ovla pogleda zabezeknuto lice mukarca, priblii si crveno lakirane nokte oima, i nehajno dobaci: Samo trenutak

Zabija si prste duboko u onu upljinu. Ruje i kopa, noktima nespretno trga oni ivac Pokae mu ljigavu lopticu na dlanu: Evo, jedno smo rijeili Dok iz upljine na lubanji polako curi krv tamnija od njezine crvene kose, dok tamna tekuina puzi obrazom, usnama, dugim vratom i miluje dojku on ne eli: Goni se natrag u pakao, mrtva kujo! Muki glas zbog nje vriti i sumanutom brzinom leti prema vratima. Glava mu uz glasni udarac pogaa ohrabrujuu vrstinu drvenog dovratka. Za kosu ga dri njezina mrtva i hladna ruka. Udarac u koljeno. Pada. Jo jednom glavom o dovratak. Nos krvari. Udara ga u meunoje. Dok cvili od boli, vrat mu dri njezino stopalo: Budi miran i sve emo zavriti u tren oka. Osjea pritisak pete o dunik. Ne eli da ga ugui. Pa zato nepomino uti. Sa poda primjeuje kapljicu krvi koja joj se uhvatila na stidnim dlaicama. Kapne mu na prsa. Mahnitom pozornou fiksira pogled na krvlju natopljenu pokrivenost Venerinog breuljka. Odozgora se uje njezino marljivo kopanje po mljackavom mesu. Na trenutak sasvim sluajno podigne pogled i vidi jo tamne tekuine koja tee po podlaktici. Vidi cerek i bijele zube Hitro se vrati na breuljak. Ali, i tamo je crveno. Dok ga preplavljuje crveno, pretpostavlja razlog njezinog dananjeg posjeta dola je po osvetu, dola je po osvetu Nema smisla da i dalje izbjegava neminovno mirno je pogleda u lice a ona mu onim crnim okom uzvrati pogled, upravo trenutak prije nego to se ivac prekine, a oko zgasne. Slijepo pipajui, crvenokosa ena legne na njegova prsa. Topla je od krvi. I ljepljiva od krvi. Osjeti joj dah, a sljepooicama bjeloonicama protre mokri nokti. Vriti zbog otrine mokrih noktiju. *** Deset dana nakon njezinog posjeta, poeo je viati crve. Isprva su bili skoro pa neprimjetni radilo se o povremenom gmizanju u kutovima vidnog polja. Pretpostavljao je da je to neka smetnja uzrokovana srastanjem ivaca. Ali, nije bila. Cijeli mu je stan bio ispunjen crvima.

To su crvi nevidljivi obinom ljudskom oku, ali uz infracrvenu pomo napasnici postaju vidljivi, sva njihova gadost postaje vidljiva. Infracrveni crvi puze po infracrvenom daljinskom TV-a, infracrveni crvi puu po crvenim jabukama koje zriju u zdjeli, crvi puu po tepihu, naslonjau, krevetu, jastuku, papuama, cipelama, arapama Pokuavao ih je dodirnuti prstima, ali tamo nije bilo niega. Nije ih osjeao na dodir nikakvo ljigavo tkivo malih gmizavih stvorenja. Nita. A u ogledalu je vidio crva kako mu izlazi iz nosa. Stajao je skamenjen. Pustio ga je da lijeno izviri, protegne se na zraku, tamnom glavicom istrai stjenke mesa i padne u umivaonik. Sve je to tek iluzija naravno. Ona ga opet pokuava prestraiti. Natjerati ga na neto nerazumno? Ne mari! Napunio je puku i ulovio si zimnicu. Momak je najvjerojatnije bio neki student, etao je krivim dijelom grada. Projektil je uao sprijeda, probio rebro dva centimetra lijevo od sternuma i predao ostatak energije lopatici, sasvim je smrskavi. Hripao je neko vrijeme, grgljajui izbacivao obilne mlazove krvi na usta, teturavo proao tri koraka u smjeru jug-jugozapad i sloio se na hladni asfalt. Nakon toga se vie nije micao. Gornji dio lijevog plunog krila mu je zbog krhotina kosti i metka bio neupotrebljiv za jelo. Ali, nisu ga zanimala plua uhvatio se jetre. Slasna jetra prepeena na kapuli, i posoljena posoljena sasvim dovoljno da se istopi u ustima. Ipak, dok je u usta ubacivao slasne komadie, bio je i vie nego svjestan da je taj organ u dananje vrijeme sve zagaeniji raznoraznim otrovima i nazovilijekovima. Sve to utjee na okus, a bogme i na zdravlje konzumenta. Oprao je posue i zaputio se u kupaonicu. Iznad kade je na kuki naopake visio mladi. Kroz presjeeni vrat je jo kapala krv. Sutra e pripremiti but sa kimom i zapeenim krumpirima. Pila je u ostavi. Pilom mile crvi. *** Na stolu je napola pojedeni but sa kimom i zapeenim krumpirima. Dosta mu je crva koji prekrivaju sve. Na vilici ima nabodena dva infracrvena crva slijepo se izvijaju. Na nou se smjestilo pet posebno gojaznih primjeraka. Crvi vire iz krumpira. Nekoliko si je puta poelio iskopati oi. Nije se usudio. Jo se uvijek i predobro sjea njezinih krvavih noktiju u svojoj lubanji. Sjea se svoje elje da umre. Ne, nee si kopati oi. Ako ve bude toliko loe, jednostavno e si propucati elo. Uostalom, ona ga eli izluditi. Ona je mrtva.

A, on je jai. Mirno podigne no ne poklanjajui nimalo panje migoljavim suputnicima i naree si komad ucrvanog mesa. Zaista se osjea kim. Salata od kupusa je fenomenalna! Boli kada me jede Ha?, vilica uz zvonki glas padne na tanjur. Kaem, boli me kada On mu ne odgovori, ve ustane i otri u sobu. Nakon nekoliko trenutaka, nalazi se na vratima blagovaonice u ruci mu je puka. Ne moe me ubiti. Zagluujui prasak. Vidi, rekao sam ti. Repetiranje, pa jo jedan prasak. Ali, ovo postaje smijeno Jo jedno repetiranje, nesigurno podizanje puke: A, ti si? Student mu se uplje nasmije: Tvoja veera, oigledno Mukarac odloi puku kraj stolca i sjedne: Ona te poslala, zar ne? Pa, nagovorila me, to moram priznati Ali, doao sam svojom voljom, mislio sam da bi moglo biti zanimljivo. E, pa nije., muklo. Ne bih se sloio, uostalom, doi e nas jo Izbezumljeno se zapilji u studentove mirne oi: Molim?! Mladi, noge smjetene u tanjuru meu krumpirima, a ostatka tijela zavaljenog u stolici, nastavi: Svi ele sudjelovati. Nije me briga, i vi ste tek utvare kao i ona Prigueni cerek: Ona ti je, ako se ne varam, svojevremeno iupala oi? Nesvjesno jagodicama prstiju pree preko kapaka studentu odgovori utnjom. A, mladi mu se i dalje ceri: Evo, ostali samo to nisu stigli. Lijevom rukom obujmi ohrabrujui metal puke, kraljenicom mu se penju trnci, prisjea se boli, shvaa kamo situacija ide Istovremeno, predsobljem se prolije tiho mumljanje, potmuli amor i struganje bosih nogu student na trenutak okrene blijedo lice Trenutak je sve to mu treba, munjevitom brzinom digne puku, nacilja si elo, osjeti okida i emu to, momak, zar se ne eli druiti sa nama? Kraj njega stoji naborani, mrtvi, goli starac. U suhoj ruci dri metak cijev je, oigledno, prazna. Moda bi mogao ubaciti novi? Zapee mu obujmi vrsti stisak: Nemoj se ni truditi Gledajte, ja ne shvaam to vi On ne shvaa, on ne shvaa, podsmjeh tue sve skuenijom prostorijom, Mogli bismo mu pojasniti?

Po njima ne gmiu infracrveni crvi. Svi su isti i goli. Smiju se, svi do zadnjeg se smiju, cerekaju, belje, trljaju dlanove u iekivanju. Elektrina arulja polako tamni, sve dok od nje ne ostane tek crvena nit. Cerek hui, glasovi amore, valjaju se sobom, ta-mane. Zaustio je da pozove pomo, a nepoznata mu je ruka u grlo nabila aku neeg migoljavog Crvi! Gui se oni mu ulaze u nos, sputaju se jednjakom, ne moe disati gue. Urlajui, ivotinjski smijeh. Dok se nekontrolirano savija po podu, povraajui i iskaljavajui crve, mrana soba naprosto puca od smijeha. Priblii mu se nevidljivi glas: Evo, pojedi malo infracrvenih crvvvvva!, pa onda opet smijeh. Na podu je, glavu mu sve vie obavija nesvjestica, krajikom oka vidi crna stopala koja mu ele probiti rebra. Evo je! arulja naglo dobije na sjaju, utvare nestanu kako su i dole u tanjuru ostane tek crvljivi but. Pred njim stoji njezino golo, njiue tijelo. Gleda ga njegovim oima. Zna li ti zato se ja stalno vraam? Obrisavi usta kisela od povraotine, bijesno joj odvrati: Zbog osvete. Naravno, opet si u krivu, djevojka sjedne do njega prekriivi noge, Dolazim jer te volim. O emu ti to pria? Pa, vidi ja sam prilino brzo shvatila kakvo meso jede. Nisam htjela pobjei mogla sam, naravno, ali nekako Ti si bio neto drugaije. Bila sam ti voljna pomoi, ubijati s tobom, klati i rezati sve to bude traio od mene A, nisi nita zatraio. Ti si me pojeo. Zato si me ostavio svjesnu dok si me rezao? Mukarac slegne ramenima: Valjda sam htio gledati Uglavnom, bilo je bolno, i tada sam shvatila da ti u oima nikada nije bio sjaj zbog mene, ve zbog mesa. Kasnije sam te opet voljela. Mislim da me neto vee uz tvoje tijelo, moda zato jer si me konzumirao Otii. Ja te ne volim. Nikada te neu voljeti. Otii. Djevojka mu se nasmije: To sada vie nije vano. Ova zagrobna ljubav vie nema nikakvih zapreka. Njoj vie nije potrebna obostranost. Ona klije, raste i dozrijeva u mojem mrtvom tijelu, a ti si jo uvijek tu! Sada me, pretpostavljam, eli ubiti Oh, zaboga, pa to to pria Ne, ti me dri u postojanju, zato bih te ubila? Treba mi., tada uz veseli usklik zavri: Ja u te poboljati! Nije je vie htio sluati. Htio je da napokon ode i ostavi ga na miru. Da umre, da se vrati u pakao, da se raspadne, togod, samo da ve jednom

nestane Ti e se poboljati jedui sebe! Obrazima mu se spuste dvije trake suza. Onih nijemih suza. *** Katarzini naleti svjesnosti dolaze u profanu realnost (ona je sada!?) noeni bezbrojnim ezoterinim, neplaniranim, polupostojeim, razbiunititeljskim valovima hipotetskoga. Vidi li ih? Ne, ja vidim samo svoje ultrarealne prste koji su na ruci, a koju dri njezina hladna, neslomljiva, neodoljiva ruka-ruka. Ona mi se smije i pokazuje zube, pa se smije, i pokazuje zube. Vidi li ih? Da, sada ih vidim bisere usred crvenila-bljedila usne-lica. Sjec! Prsti (tri) vie nisu sa rukom. Hahahaha! Vidi li ih? Da, da, da stavlja ih u tavu punu ulja koje e cvrati-cvrati, bacati tople kapljice. I, cvri li? Naravno-naravno u tavi su tri prsta koji vie nisu ruka i nokti mijenjaju boju, i koa mijenja boju, a jagodice vie nisu meke, ruiaste, osjetljive jagode ve su jestivo sprene! Gura ti ih u usta, ti zatvara usta, pa te udari akom po usnama, pa ti stisne podvezane batrljke, pa vrisne i hop ugura ti prstie da ih vae ili da se gui. vae. Guta. Ona vadi no, opet vadi no. Moe se osjetiti hiperrealnost koja ti pomie tijelo zavezano u stolici. Svakim potezom sjeiva, zadrhti cijeli trup, sve slijedi kretanje metala. to da se uradi u tim trenutcima straha i boli? Brojati vlasi mlade crvenokose dame, dok ti njezino znojno (mrtvo) elo dotie prsa, dok ti kosa mami nosnice? Rukom si otre hladno-toplo-mokro elo, zalijepi ih nekoliko uz kou. I, vidi li svoju budunost? Ona kae da me ne mrzi, da me isti od grijeha, da me mora ozlijediti, a ja je nikada nisam volio, a kae mi da sam je ozlijedio. Zato me boli? Sada dok me isti, gledam je golu i znojnu, onako kako sam je i prije gledao, ali sada imam njezine infracrvene oi pa je vidim drugaije, vidim je onako kako je vide njezine oi koje je vole. A, ja je nikada nisam volio. Nisam? Vidi li tu eventualnu ljubav? Vidim je hipotetski. Vidim je kao nain vidim je kao izostanak boli. A, u tebi je rupa. Dolazi li u tu rupu pojedeno ljudsko meso? Vidi li meso kako puni rupu? Ne vidim. Volim te. Ona radoznalo podigne moje smee oi koje me vole, nasmijei mi se svojim bijelim zubima koji me vole, i podigne ruku koja voli, sa sjeivom koje sijee. Vidi li ono to e se dogoditi? Da, ona e me ivoga pojesti.
Infracrveni crvi (c) 2007. by Damjan Despot

Pria

MRAVI
by Ana Domini

Iako za sebe tvrdi kako je tek nova u objavljivanju, Ana je do sada objavila nekoliko pria u zbrici Bludunost (Vrue noi male Suzi) i Parseku (Opet emo lovit' ribu kad smrt bude gotova). Inspiraciju za priu Mravi dobila je stvarnim jezovitim iskustvom. Uivajte!

Sjea li se prie o mravima? Vrtili su ju nekoliko dana. Ne? Isparila iz pamenja? Moda je ovo pravi trenutak da te podsjetim na nju. Hodao sam Radievom ulicom prema eljeznikom kolodvoru. Ljeto, vruina, znoj, prodorni mirisi desetaka razliitih dezodoransa... A ja teglim golem kofer i aktovku i davim se pod kravatom stegnutom oko vrata. Moja ena nije proputala priliku naglasiti kako svaki ovjek od karijere uvijek mora nositi kravatu, iao on u rat ili srat'. A profesor na ekonomskom fakultetu, naglaavala je ona revno, ispijajui kavicu s malim prstom u erekciji, moe biti hodajua karijera, samo ako zna iskoristiti potencijale koje mu struka prua. Leo, ja znam to govorim! Pa novi srk kavice. Naravno, nekoliko mjeseci kasnije sam na vlastitoj koi iskusio da zna to govori, kad mi je dola s tubom za razvod braka koju je sastavio, uljepao svojim kaligrafskim potpisom i izjebao njen novi deko, odvjetnik koji honorarno predaje na pravnom faksu, odmah tamo iza ugla moga. Nakon ega sam, izmeu ostaloga, ostao i bez automobila. Ali, kravata je ostala. Jer ja elim postati hodajua karijera, elim pokazati toj glupai, pa makar vukao kofere na trideset devet stupnjeva i vozio se vlakom u drugom razredu na seminare u Zagreb. Kravata je ostala i da nije bilo nje, sada ne bih ovo pisao. Dok sam se uvukao u ekaonicu (sva tri kioska u i oko kolodvora su, gle sluaja, rasprodala svu vodu u bocama!), bio sam mokar kao utopljenik. A kad sam sjeo u vagon, znoj je izvukao sve rezerve i ubacio u jo veu brzinu. U Petrovoj Gori je uao taj ovjek i sjeo nasuprot mene. Pokuao sam ga ignorirati, koncentrirajui se na itanje izlaganja kojega sam trebao odrati za par sati u metropoli, ali njegov uporan buljavi pogled me neumorno b u elo. -Da?- rekoh napokon, kad me potpuno naivcirao. -Moram ti neto pokazati- ree ovjek sa smijekom. Bio je star i natrpan arenim najlonskim vreicama. Pone prtljati po jednoj od njih. -Nisam zainteresiran- rekoh. -Hvala.- Vratio sam se na itanje, ali tip izvadi neto iz vreice i gurne mi pod nos. -Pogledaj ovo.

Odmaknuh se, bijesno ga oinuvi pogledom. Htio sam mu neto opsovati kvragu i kravata i hodajua karijera u tome trenutku! ali, zaustavi me predmet kojega je drao u rukama. Bila je to staklena kugla, malo manja od nogometne lopte, puna neega to mi je izgledalo kao migoljea zemlja. -to je to? -Mravi- ree on, vrtei kuglu u rukama. I doista, kad sam bolje pogledao, grumenii zemlje su imali sitne noice i ticala. Namrtio sam se. -I to radite s njima? -Ja nita. Oni rade. Ja ih samo prenosim, oni odluuju kamo- odgovori on, pribliivi mi se. Neugodan vonj se irio iz njega. Mjeavina starosti i neega to ivi u podrumu. Aktovku koja mi je leala otvorena na koljenima sam privukao k sebi. -Oni odluuju?- Dolo mi je da se nasmijem, ali i da dam petama vjetra to dalje od toga pacijenta. A s kojom to svrhom oni imaju neto odluivati? Starac primakne kuglu tik do svog nosa i zagleda se u male betijice. A ja primijetih da kugla nema nikakvog otvora. Pa... udno. -Ovo su psihopompi, zna- ree starac. Oni mi govore tko odlazi. Svakom njegovom reenicom moje mrtenje je postajalo izraenije. Tko odlazi gdje? Koji vrag su psihopompi? -Sad e vidjeti- ree i baci kuglu iza sebe. Dreknuo sam, naglo ustavi, ali nisam mogao bogznato uiniti. Kugla udari o metalni rukohvat na naslonu starevog sjedala, rasprsne se i tisue mravi poprica enu i malenu curicu vjerojatno njenu ki. Obje poee vritati, mlatarati rukama po tijelu i kosi. -Jesi ti normalan?!- dreknuh na starca.Krenuo sam prema njima, pomoi im, ali me starac uhvati za ruku. -Pusti ih. To je samo poetni ok. Istrgnuh ruku, uope ga ne sluajui. U meuvremenu je ustalo jo dvoje ljudi koji su bili s nama u vagonu i pribliilo se eni i djevojici. Njih dvije su prestale vritati. Sa svog mjesta ih nisam mogao vidjeti zbog naslona, ali me razbjesnilo kad sam vidio da dvoje koji su ustali pomoi, samo stoje kao lutke u izlogu i bulje. -Pomozite im!- vrisnuo sam i zaglavinjao na prazno sjedalo preko puta kad se vlak zatresao. Bilo je neto na podu, omot od okoladice ili neto slino klizavo.

Cipela mi se povezla preko toga i svom teinom sam se sruio na pod izmeu dva sjedala, puknuvi donjom eljusti o naslon za ruke. Bilo je zvijezda, stotinjak njih i tupa probadajua bol. Neto sam sigurno slomio. ali, prije nego sam uspio zakukati i psovati, novi vrisci su mi privukli bolnu panju. Podigao sam se na ruke, pogledao iza sebe... Mravi su se sada nevjerojatnom brzinom penjali na dvojac koji je krenuo pomoi eni i djevojici. I dok su oni skakali po vagonu, gazei nasilne ivotinje i stresajui ih sa sebe, moj pogled je privuklo neto drugo. Kriste Isuse! ena i djevojica su na sebi imale lagane ljetne haljinice be i svjetlozelene boje. Sada je ta odjea leala na sjedalu, zajedno s bijelim grudnjakom prazna. Nekoliko mravi se jo vrzmalo po njoj, kao da iste posljednje ostatke ljudskih bia koja su imala na sebi tu tkaninu. Ustao sam, potpuno zaboravivi drugo dvoje koji su sada bili pod invazijom crnih monstruma. Sve dok ih nisam ugledao. Oboje su leali na podu odnosno, njihove siluete su leale na podu potpuno prekriveni migoljeim crnilom; nepomini. Zar je mogue da su ih tako brzo ubili?! Htjedoh rukama razbacati mrave s njih, ali sam se zaustavio. Jebote, napast e i mene! Umjesto toga, otrao sam do svog sjedala, zgrabio papire s izlaganjem i shvatio da starca i njegovih vreica vie nema. Kasnije u brinuti o njemu. Moe biti samo u nekom drugom vagonu. I posipati mrave po drugim ljudima, pomislim. Unato tome, vratio sam se do dvoje na podu i papirima poeo sklanjati slojeve mravi s tijela. Sitna tjeleca su frcala, ljudska silueta se stanjivala, smanjivala... i zgroeno shvatih da sam doao do poda. Boe, gdje je tijelo?! Drugu hrpu mravi sam razbacao nogama. Nita. Tijelo je i tu nestalo; samo odjea. Obuzme me iznenadna panika. Ti prokleti mravi jedu ljude, deru ih! I to jebeno brzo! Brzo sam se pregledao nije ih bilo na meni. Pogledah kroz prozor truckajueg vlaka. Vukli smo se kroz neka polja, pitaj Boga gdje. Nedaleko Bizovca, moda. Glavom mi proleti misao: da je netko drugi napadnut u negdje vlaku, valjda bi se netko sjetio povui konicu ili zvati u po... Vrisci. Pojurio sam u susjedni vagon. Kravata mi se upetljala oko vrata, ali nisam mario. Vagon se pretvorio u pakao. Posvuda krhotine stakla (od prokletih mravljih kugli!) i odjea. Boe, koliko je ljudi ovdje poginulo? Neki prastari djed, gotovo cijeli prekriven mravima je zgrbljeno stajao nasred prolaza, naslonjen na tap i tiho stenjao. Potrah prema njemu, ali djed se preda mnom jednostavno smrvio u mraljvi prah.

-Jebem vam majku!- oajno sam vrisnuo i poeo nogama gnjeiti udovita, ali kao da sam udarao po niemu. Kukci su se i dalje micali, obavljajui svoj bizaran posao. Opet sam opsovao i potrao u slijedei vagon. Ako uhvatim onoga starca, ugurat u mu sve te kugle u grlo! U slijedeem vagonu sam pronaao hrpe odjee bez vlasnika, ali i nekoliko neozlijeenih ljudi. Jedna prestraena djevojka me zgrabila za kravatu i privukla u zagrljaj. Izmeu jecaja, uspjela je procijediti: -Rekao je... da jo nije... dolo moje... vrijeme! -Gdje je otiao? Pokazala je naprijed prema posljednjem vagonu. Dok sam se bijesno kretao prema njemu, osjetio sam kako vlak usporava. Nisam znao je li to zbog stanice ili zato to je voza shvatio to se dogaa, ali nisam htio riskirati ni jedan od tih sluajeva i dopustiti starcu da pobjegne sa zvijerima. Banuo sam u posljednji vagon kao furija. Isprva nisam ugledao nikoga. Tada se pojavilo neije crno tjeme u posljednjem sjedalu.Oblili su me svjei marci dok sam urio dolje, svjestan da u ugledati samo hrpu mravi na neemu to je do maloprije govorilo, smijalo se i seksalo. I kad sam ugledao mladu enu kako sa slualicama na uima ita neki magazin, gotovo sam se prestravio. Ona me pogleda i ugasi mp3-player. -Gdje je starac?- upitah zbunjeno. -Koji? -Onaj s mravima! Ona se namrti. Bio je tu neki maloprije, ali se vratio. Rekao mi je nek' uivam... -Vratio se?!- Ovo me potreslo. Kako se mogao vratiti? Vidio bih ga! Morao bi proi pored mene. -Je li itko bio u ovom vagonu osim tebe, kad je on uao? Ona se malo skutri u svom sjedalu. Vjerojatno joj elavi preznojeni etrdesetsedmogodinjak s kravatom omotanom oko vrata i moda ponekim mravom na sebi, ne ulijeva previe povjerenja. Odmotam kravatu. -Koliko ja znam, nije- ree ona, buljei u mene. -Dobro!- rekoh i krenem natrag. Ne mii se odavde! Ili jo bolje, izai im vlak stane i bjei koliko te noge nose! Osjeao sam njen probadajui pogled na leima dok sam izlazio iz vagona, ali misli su mi bile na sasvim drugom kraju ovog vlaka. Starac je negdje proao pored mene, a ja ga nisam primijetio... mravi... mravi... Da nije bilo razbacane odjee, krhotina stakla i nekoliko prestravljenih ljudi koji su se tiskali pred izlaznim vratima, sve bi izgledalo kao jo jedan obian drndav put iz Osijeka. Pa seminar u Sheratonu u Zagrebu. Pa moda neka prijateljica noi za lake snove. I sutra bih se vratio kui na jo jedan tjedan muenja sa studentima.

gledao sam ga ondje gdje sam nekako i oekivao. Na mome sjedalu. Bio je oputen, naslonjen, s praznim vreicama u krilu. Kad sam se pojavio, nasmijeio mi se. To mi je bilo dovoljno da doem do njega i puknem ga akom u lijevu stranu lica. Umjesto da se srui sa sjedala, stareva glava, na moj uas eksplodira doslovno, kao da je imao dinamit u ustima. Vrisnuo sam i od oka pao na svoje sjedalo, poprskan crnim mljevenim mesom u koje mu se glava pretvorila. Ali, meso se micalo. Mravi! Dreknuo sam, poeo udarati po sebi, stresati ih Boe, ubit e me! osjeao sam njihove tanke kakljikave noice po licu, njihova ticala to trae put... Vlak se zaustavio; vritao sam. Osjeao ih po sebi. Ljudi su vritei bjeali iz vlaka. Valjao sam se po podu, stresao mrave. Netko me uhvati i povue na noge. ovjek mojih godina. Mislim da sam ga ugledao u nekome od vagona. -Bre, bje'mo odavde! Nisu vie na tebi! Oteturao sam za njim. Vlak se opet kretao. Pa zar voza nita ne uje?! ovjek otvori vrata, zauje se neki pisak. ovjek opsuje, vikne mi skai! i nestane ga. Tijelo mu se lomilo meu granama ume uz koju smo prolazili. Mislim da je ustao, ali nisam mogao biti siguran. Moj um je bio okrenut na drugu stranu. Morao sam pogledati. Jo jednom. Ono to je nekada bio starac, sada je bila samo odjea ispunjena mravima. Povorke mravi su se s poda penjale na njegovo tijelo, sklapale neku udnu formaciju od svojih tijela na njegovim ramenima. Kao da mu izgrauju novu glavu... Proao je pored mene, a da ga nisam vidio... mravi... Isuse! Bilo je jo mravi na meni, pod kouljom, ali sada su svi silazili. Ili na starca vratiti ga. Kao da... jo nije dolo moje vrijeme... Obuzela me panika. Zgrabio sam aktovku sa sjedala ne pitaj me zato; isto tako me moe pitati kako se nisam sjetio otii do strojovoe i rei mu da mu se iza lea dogaa masakr; u takvim trenucima ovjekov um se kree neobinim putevima otvorio vrata i prije nego ih je hidraulika zatvorila, bacio sam se van iz jureeg vlaka. Kravata mi je ostala unutra. Vrata su ju uhvatila i ostao sam se klatiti na vlaku, poput krpe, dok su umska stabla jurila pored mene. Prije nego sam se onesvijestio od pomanjkanja zraka, vidio sam kako mi se noge lome kad sam udario u banderu. Sve ovo piem bolnici. Rekli su mi da sam bio u komi pet dana. Ali, svega se sjeam. Osim onoga to se zbilo kasnije. To su mi ispriali. Strojovoa je bio pijan i zato nita nije uo. Ali je primijetio moje mlitavo tijelo objeeno na kravatu. Odmah je stao (da vlak nije iao tako brzo kao to je iao, noge bi mi se vjerojatno zaplele meu kotaima

i otkinuli bi ih). Odmah zatim se pojavila i policija. Nju je jo u vlaku pozvao netko od preivjelih putnika, ali nisu uspjeli doi do stanice na vrijeme. Mravi su nestali. Nali su samo staklo i odjeu. Svu, osim odjee starca-ubojice. Nikome nita nije moglo biti dokazano, a mi koji smo sve to preivjeli, imali smo kolektivnu halucinaciju uzrokovanu velikom vruinom. Tako su napisali u novinama, kad su preivjeli dali svoje izjave. Nita se nije promijenilo niti kad sam se ja probudio iz kome i rekao to sam vidio. Sjea li se sada prie o mravima? Rekao sam na poetku da mi je kravata spasila ivot. Onaj ovjek to je iskoio iz vlaka onaj to mi je pomogao je poginuo pri padu. Vjerojatno bih i ja da mi se kravata nije zaglavila u vratima. Ali, vie ju neu nositi. Zbog nje e mi cijeli ivot ostati oiljci na vratu. Ah, da. Ima jo jedna stvar. Aktovka koju sam zgrabio prije nego sam iskoio iz vlaka. Pronali su ju i donijeli mi ju. Kad sam ju ugledao, sjetio sam se da je bila otvorena prije nego sam odjurio u lov na starca s mravima. A kada sam ju uzeo u vlaku prije iskakanja, bila je zatvorena. Danas sam ju otvorio (samo ja znam ifru!). I pronaao u njoj kuglu s mravima. U nekome trenutku - vjerojatno dok me ekao da doem; sada sam siguran da me ekao starac ili to god bilo to bie sainjeno od mravi, mi je strpalo kuglu u aktovku i zatvorilo ju. Moda je htio da ja preuzmem njegov posao (ne znam; znam samo da se treba paziti ako u vlaku blizu tebe sjedne starac s puno vreica u rukama. Bjei od njega!) Mislio sam isprva unititi kuglu. Ali, pala mi je na pamet ideja. Mogao bih, kad izaem iz bolnice, posjetiti svoju bivu enu i hodajuu karijeru s kojom se sada jebe. Ba me zanima je li dolo njihovo vrijeme.

Mravi (c) 2008. by Ana Domini

Pria

DUG PUT KUI

by Marija Serdar

Pria koja je pred vama je kratka, ali vjerujte nam kad vam kaemo da u sebi ima dovoljno jeze da slobodno moe stajati rame uz rame mnogim suvremenim djelima horror anra. Pravo malo remek-djelo.

Ispriat u vam jednu priu, a vi je prihvatite kao fikciju - ako ba morate - to jest, ako nikada do sada niste nehotice zaderali tanku koprenu stvarnosti i nali se oi u oi s neobjanjivim, ili ako vam se nikada nije dogodilo neto nadnaravno, to ste racionalizirajui pripisali pogrenoj percepciji, umoru, nesporazumu. Ili ako vas je previe strah ugasiti svjetlo prije nego to provjerite ispod postelje... Svoju zaboravnost toga dana pripisujem neispavanosti. Uavi u tramvaj, dovukao sam se do prvog slobodnog mjesta i tek tada zamijetio da sam knjigu koju obino itam za dugih vonji do fakulteta ostavio kod kue. Bio sam ak preumoran da si to predbacim. Jo promrzle od svjeejutarnjeg mraza, ugurao sam ruke u depove jakne i uvukao bradu u okovratnik, dremljivo ignorirajui ljude koji su se sve tjenje gurali kroz prolaz. Osobito sam pazio da ne podignem pogled kada bi pored mene promakla koja naboranija ruka posuta izdajnikim starakim pjegama i kroz polusan brojao stanice. Priznajem, nisam prototip dobrog samaritanca i ne, ne osjeam grinju savjesti zbog svojih malih sebinosti. Ako ita alim, onda je to to to jutro nisam zaista zaspao u tramvaju, ak i pod cijenu da propustim predavanje i da vam ovo nikada ne ispriam. Shvatite, nita osobno, ali drae bi mi bilo da vas ne upoznajem u ovim okolnostima. Iz tko zna kojeg razloga monotonija vonje, nemirna muka priroda ispod vjea sam zirnuo uokolo i odmah zamijetio djevojku to je sjedila preko puta. Znate kako neki ljudi iskoe u gomili, bez da se imalo trude? Moda mi je panju privuklo to to je u tako sivo jutro nosila sunane naoale i to one iroke, mrane, koje zaklanjaju pola lica, sa kakvima su po tabloidima obino viane glumice koje ele prikriti heroinsko robovanje ili ene to skrivaju masnice pod oima. Moda sam je zamijetio zbog kapice koju nije skinula niti u tramvaju i jarko grimiznog ala to je nosila. Tek kasnije sam zamijetio da je bio omotan oko medicinskog okovratnika, diskretno ga zakrivajui. Iskreno, ne znam ni sam zato, ali kako su se stanice redale, ulovio sam sam sebe da kriomice pokuavam baciti dulji pogled na nju izmeu ljudi. Onako, iz znatielje.

Kako smo sjedili suelice, to je trebalo izvesti bez da me zamijeti, to je bilo osobito teko jer iza tamnih stakala nisam mogao razaznati gdje joj poiva pogled. Ni sada ne znam da li su joj oi uope bile otvorene. Ponekad se pitam da je posegla i skinula naoale, kakve bi me zjene pogledale. I najeim se do kostiju. Je li bila lijepa? Hmm... ne bih znao. Naoale i kapa su je skrivale, a glava joj je do brade bila fiksirana potpornim okovratnikom, tako da je za cijele vonje nije pomakla ni za milimetar. Zato je nikada i nisam vidio iz profila i sve to imam u sjeanju je njeno lice u polusjeni nesazrelog jutra, poput portreta, sa velikim tramvajskim prozorom u pozadini i okolinom koja promie. Nije joj samo glava mirovala. Znate, nije da sam tada na to obraao panju i teko je poslije svog ovog vremena sa sigurnou rei, ali kada bih nagaao, rekao bih da se nije uope pomicala. Bila je moderno odjevena, pristojno, ne odve smjelo. Zagasite boje, koje su se inile jo tamnijima u varljivom svjetlu svitanja, kratki kaput, suknja, niske izme i taj jarko grimizni al koji kao da je cvjetao na njenim ramenima. Da nije bilo poderotine na njenom koljenu, izgledala bi poput bilo koje mlade djevojke, jedne od tisua u gradu. Upravo ta poderana najlonka mi je usredotoila svjesnu panju na nju priznajem da bi sve ostalo na bezazlenom mjerkanju da nije bilo tog detalja. Naime, arapa joj je na jednoj nozi ne znam vie ni sam da li na desnoj ili lijevoj pukla i podlo, kako to ve najlonke znaju kad ih krene, proirila poderanu oicu niz cijelu potkoljenicu do ruba izmice. U tom mi se trenutku to uinilo neobinim jer bi veina ena koje poznajem radije stisnulo zube i ponosno se smrzavalo nego se pojavilo u javnosti sa takvim estetskim gafom. Sram je tiranin razuma, pitajte Japance. Ili bi nezgodu barem pokuale prekriti rukama, torbicom, alom.... Naravno, zakljuio sam, al je ve prikrivao anatomski okovratnik, pa je od dva zla izabrala manje. Upravo tada su se tramvajska vrata otvorila i u komeanju razmjene putnika uspio sam na trenutak baciti pogled na njeno koljeno ma da me ubijete ne sjeam se da li je bilo desno ili lijevo. Uinilo mi se... znate kako vam se nekad svata priini kada

neto samo bljesne i nestane pred vama, ali eto uinilo mi se da joj je koljeno bilo krvavo, gadno razderane koe. Ne odmahujte glavama, ruku u vatru da sam ba to vidio! Ljudi su se ponovo natisnuli izmeu nas, a ja ostao zbunjen dok je tramvaj polako ubrzavao. Vidjeti tako neto, usred jutarnje guve, shvaate? Ili su njenu ozljedu ostali putnici zamijetili i, tipino za anonimne stanovnike grada, ignorirali, ili sam ja neto krivo protumaio. Trebao sam ostaviti stvari na tome. Sada shvaam onu: Blaeni koji povjerovae, a ne vidjee. Stvarno nije potrebno sve ni doznati, vjerujte mi. No neto mi nije dalo mira, elio sam se uvjeriti u istinu iako to nije bila moja stvar niti me itko zvao da se mijeam. Dokonost, eto to je. Znatielja koja je ubila maku. Potrajalo je, ali ugrabio sam povoljnu priliku i izmeu torbi i kaputa razgledao njena koljena. Nije me brigalo to sam ljudima vjerojatno izgledao kao perverznjak, ionako su ve svata vidjeli, pa ive u gradu zar ne? Djevojka se nije ni pomakla, niti na ikoji nain pokazala da je smeta to je sve otvorenije prouavam. Moda je stvarno imala zatvorene oi. Ili i sada se grozim pomisliti - me jednostavno nije vidjela. Nesumnjivo, na nozi joj je zjapila svjea rana, tako duboka i krvava da sam se iznenadio to ljudi u tramvaju unato svojoj tvrdoglavoj nezainteresiranosti ipak nisu reagirali. Sve je na zglobu bilo zgnjeeno, izrezano, grozno natueno... vidjele su se kosti, znate o emu govorim? Podigao sam pogled i otvoreno joj se zagledao u lice, jo se sjeam svojih dvostrukih zabezeknutih odraza u glatkim, zatamnjenim sferama. Da li zbog sunca koje se konano promolilo ili jer sam joj bio nagnut blie, zamijetio sam kako joj se u kosi iskre sitna svjetalca koja sam isprva pripisao ukrasima dok se na sljedeem otrijem zavoju nekolicina njih nije sasula u njeno krilo i na pod, aka prozirnih grudica, stakalaca kakva znam da sam ve viao... Uto se tramvaj ponovo zaustavio i ljudi nagrnuli prema vratima. Priekao sam da se prolaz raisti da ponovo bacim pogled na neobinu suputnicu i tek tada zamijetio da je vie nema. Njeno mjesto bilo je prazno, unato krcatom tramvaju, a kroz prozor ispred kojeg je sjedila panju mi privue grupa ljudi na ulici natiskanih u krug. Svatko tko je ikada u gradu vidio nesretan sluaj nepogreivo e prepoznati to kolektivno zurenje u isto vrijeme ispunjeno mjeavinom oka, morbidnog interesa i nevjerojatnog odsustva empatije. I ja sam, kao punokrvni pripadnik krda, instinktivno okrenuo glavu u istom smjeru, strepei od onog to u vidjeti, nemoan da se zaustavim.

Neki nesretni voza se oito neoprezno ukljuivao u promet i naao na inama iz suprotnog smjera nadolazeem tramvaju koji nije uspio na vrijeme zakoiti. Izvijena, ispuhana guma, neprepoznatljiva karoserija, jezivo udubljena bona strana vozila i jo jezivija tiina dva tuceta posmatraa to su uokolo stajali. Mi ljudi valjda tako reagiramo u slinim situacijama jer smo, htjeli ne htjeli, prisiljeni odati strahopotovanje prema smrti i njenom konanom trijumfu nad ivotom. Kakav bi drugi komentar bio dostojniji spoznaje o vlastitoj bespomonosti? U tih par sekundi koncenzualnog bezvuja nisam uspio razaznati gdje su voza i suputnici iz automobila, da li su ve zbrinuti, koliko ih je bilo... sekundu kasnije, moj je tramvaj zabrujao i krenuo i ovaj kratki tucaj u tkivu ivota je ostao iza mene. Kliznuli smo uz olupinu, pa je proli, otvorivi mi pogled na prednje vjetrobransko staklo automobila koje se rascvalo u zrakasto-zvjezdastom uzorku i dijelom uruilo prema van. Kroz glavu mi proe nezvana misao da u trenutku udara voza nije bio vezan. Neka neobjanjiva jeza uspuzala mi je uz noge, preko trbuha, sve do korijena kose dok su dijelovi slagalice razumu unato padali na svoje mjesto. Nisam htio, kunem se da nisam, ali morao sam se jo jednom osvrnuti, ba kad je tramvaj skretao iza ugla. I tako mi ivota, na ploniku sam roenim oima vidio: uz izvitopereni metal karoserije, pritisnut o tlo mokrom teinom, leao je grimiznom krvlju natopljen nekad bijeli al.

Dug put kui (c) 2009. by Marija Serdar

Svako malo u svakodnevni (i naalost suhoparni) mainstream zaluta poneki film koji je neto dublji i originalniji od obinog holywoodskog smea kojim smo (priznajmo si) svi zajedno lagano zasieni u posljednje vrijeme. U Godkilleru Matta Pizzole moda nema nieg drastino revolucionarnog za modernu kinematografiju, ali ako mu pruite priliku, ovaj film bi vas vrlo lako mogao uvui u svoj depresivni postapokaliptini ambijent u kojem ne postoji nita to bi mogli nazvati politiki korektnim, ve isto buntovnim. Budimo na trenutak malo surovi i realni. Posljednih par godina znanstveno-fantastini filmovi kao da su udarili o zid usred slijepe ulice. Iznimke poput Mjeseca Duncana Jonesa ili Ceste Johna Hillcoata su rijetke i neponovljive usred ume nastavaka i modernih remakeova koji nas lagano ubijaju razoarenjima. Samo za primjer, uzmimo brojku od preko trideset najavljenih remake naslova klasinih filmova o kojima niste imali pojma. Ne znam za vas, ali ja bih se sloio s lanovima Internet sitea DenOfGeek kada tvrde da bi najradije gurnuli glavu u penicu. Film Godkiller: Walk Among Us, nagraivanog nezavisnog redatelja Matta Pizzole, svojom priom, likovima i izvedbom, doao je kao pravo osvjeenje meu svojom konkurencijom. Meutim, postoji kvaka. Prije svega, iako izgleda kao animirani film, Godkiller to nije. Zapravo u filmu je animacija svedena manjevie na goli minimum. Ukoliko niste upoznati s konceptom animiranog stripa, ovaj ilustrirani film bi vam mogao sjesti poput iznenadnog ira na elucu. Da stvar bude gora Pizzola uporno inzistira kako ovdje nije rije o animiranom stripu ve o potpuno novom i revolucionarnom mediju. Je li to istina? Pa, ovisi kako na to gledate. Animirani strip je popularan ve nekoliko godina (tonije od 2005.) i esto se moe vidjeti kao promotivni materijal strip izdavaa (Saw: Rebirth, Batman: Mad Love, Watchmen, itd.) ili kao animacija u raunalnim igrama (Twisted Metal 2, Homeworld). Jedan od novijih animiranih stripova mogao se vidjeti i kao promotivni materijal prvog nastavka igre Dead Space, izdavake kue Electronic Arts (objavljenog prije izlaska slubenog animiranog filma). Ako ih nikada niste vidjeli, rije je o vrlo ogranienoj animaciji, ponekad je svedena samo na pomicanje statinih slika u pratnji naracije ili glazbe. U svakom sluaju, jasno vam je kako ovakva vrsta medija ima svoj tip publike, ali to je onda ilustrirani film? Pa, prema onome to sam imao prilike vidjeti slobodno mogu rei kako je razlika u onome tko ih reira. Hmm, zvui malo uobraeno i bezobrazno? Nita manje od izjave kako je rije o potpuno novom i revolucionarnom mediju.

Pizzolinim rijeima, razlika izmeu ova dva medija je u tome to ilustrirani film rade ljudi iz filmske industrije, tako da oni na izvedbu i detalje gledaju iz jednog drugog kuta. Ili preciznije, filmski redatelj e odabrati drugaije elemente slike koje e animirati od onih koje izabere neki strip autor (ili bilo tko drugi). ak i ako se sloite s ovakvom tvrdnjom, nemojmo zaboraviti kako je za animaciju Godkillera odgovorna Anna Muckcracker koja je radila crte u istoimenom originalnom strip serijalu. Osim toga, iako je animacija ovog filma daleko bolja od one viene u tipinim animiranim stripovima, teko mogu rei kako je toliko revolucionarna kada je ista kvaliteta animacije ve viena, npr. u uvodu drugog nastavka Twisted Metala ili nekih studentskih radova s Youtube servisa. Ipak, ako ostavimo cjepidlaenje na stranu, Godkiller je sasvim dobar u obliku u kojem je napravljen to je pomalo ironino. Pizzolo je odmah nakon stripa htio snimiti animirani film kao adaptaciju, meutim, prebacivanjem stripa u drugi medij bio bi prisiljen prilagoditi crte Anne Muckcracken koji, iako povremeno djeluje neprivlano (stil crtea varira od panela do panela), odgovara mranoj i depresivnoj atmosferi prie. Kako bi sauvao Annin crte, Pizzolo ga je direktno prebacio i u film koji je sada u obliku u kojem jest. U nekim dijelovima filma koriteni su digitalni specijalni efekti, no nije rije o neemu posebnom. Krajnji rezultat moda nije za svaiji ukus, ali vjerujte mi, nije ni pria.

Radnja Godkillera se odvija u bliskoj postapokaliptinoj budunosti nakon ekonomskog kolapsa, svetog nuklearnog rata i invazije reptilske rase. Naalost, da bi pohvatali sve konce morate proitati stripove, jer film ne odaje previe detalja kako je dolo do same apokalipse. Pria je umjesto toga vie centrirana na svoje glavne likove: starca Mulcibera, esnaestogodinjeg djeaka Tommya i prostitutku Halfpipe. Ukratko (i bez spoilera) kostur prie ide nekako ovako; glavni lik Tommy oajniki naputa sigurnost sklonita (ili bolje reeno unutranjosti) i odlazi u vanjsko podruje grada kako bi pronaao novo srce za svoju bolesnu sestru koja je predodreena za rasprodaju organa. Svijet u kojem se naao je brutalan, nemilosrdan i okruen zaraenima ije su glavne novane jedinice krv i organi zdravih. Da bi stvari bile jo gore, Tommy ubrzo zavri kao skupa roba u lokalnom bordelu gdje je svjea krv zdravog esnaestogodinjaka prijeko potrebna. Kako bi spasio ivu glavu udruuje se s odmetnicima Mulciberom i Halfpipe.

Odmah bi trebao napomenuti kako glavni likovi, iako oito dobri s obzirom na ostatak svijeta, nisu nikakvi heroji ili spasitelji ovjeanstva. Tako da ako oekujete priu o pobjedi dobroga nad zlim, pouku o moralnim vrijednostima ili neto slino zavrit e te s gorkim okusom u ustima. Pizzolo je likove napravio samo kao proizvode njihove vlastite okoline. Smrt nevinih promatraa, trgovanje organima, silovanje maloljetnika, odnoenje prema vlastitom tijelu kao prema obinom komadu beivotnog mesa i openita nepravda uglavnom ih ostavljaju ravnodunima bilo da je rije o nekoj sluajnoj osobi ili o njima samima. Ima mnogo depresivnih scena poput one u kojoj Halfpipe za svoja usta komentira kao da su wc koljka neposredno nakon to ju je iznakazio jedan od klijenata, ili kako bi mogla zaraditi dobre novce kao konceptualna kurva kad bi joj netko izrezao lice i sl. Ravnoduan ton protagonista konstantno ostavlja dojam kako je raspadanje svijeta samo neto to se dogaa usput, a iza ega ne stoji apsolutno nita. Atmosferu filma dodatno pospjeuje dobra glazbena podloga (The Hellish Vortex), kao i glasovi Lancea Henriksena (Mulciber), Danielle Harris (Halfpipe) i Billa Moseleya (Dr. West) koji odlino odgovaraju jednoj vizualnoj audio drami (priu je doslovce mogue pratiti samo sluanjem dijaloga i bez da zapravo gledate slike na zaslonu).

Ve sam rekao kako Godkiller: Walk Amon Us, nije za svakoga, ali ukoliko elite izai iz svakodnevnice i pogledati neto uistinu svjee i originalno, ili ako jednostavno elite iskusiti strip na jedan novi nain ovo bi bio dobar poetak. Ukoliko vas privlai pria, ali nemate volje proi kroz minimalistiku animaciju ilustriranog filma. tada je moda bolje da proitate strip. Pizzolova nezavisna tvrtka Halo8 je najavila jo dva nastavka i jo nekoliko drugih naslova, koji e biti predstavljeni u istom mediju u skoroj budunosti.
Godkiller Walk Amon Us (SAD) Godina objavljivanja: 2010 Proizvoda: Halo 8 Scenarij i reija: Matt Pizzolo Producenti: Matt Pizzolo, Brian Giberson Crte: Anna Muckcracker

spaljujui gume svog motora dok ga proganjaju horde demona i trgaju pred samim vratima svake veeri. Cijela stvar je prilino jednostavna, Ghost Rider mora zaustaviti Kazanna prije nego to ga pronau Hoss ili Ruth u zamjenu za svoju slobodu, nimalo lagan posao. Postoji pria koju priaju u najmranijim dubinama jame. O vozau koji topi metal i spaljuje gume, jurei paklom kroz one tamne i opustoene svjetove izmeu Acherona i Styxa. Mui svoj motor izvlaei svaku vriteu uncu konjske snage iz izgorenih cijevi. Jurei za svoju vlastitu duu. Stripove Gartha Ennisa ili volite ili mrzite. Ne postoji niti jedna njegova pria koja e vas ostaviti ravnodunima, bilo da je rije o serijalu The Punisher ili njegovih par epizoda The Darkness stripa, uvijek e ostaviti barem nekakav dojam na svoje itatelje. Od veine njegova opusa ovaj specijal od svega est epizoda je neto to uope ne elite propustiti, ak i ako niste ljubitelj Marvela i njegovih superheroja. Nema veze ako nikada niste itali ili uli za Ghost Ridera i Johnnya Blazea, ovaj serijal je bio zamiljen kao est samostalnih epizoda i osim glavnog lika nema nikakve veze s ostalim stripovima ili junacima Marvelova svemira. Ovaj strip je prije svega jedna mrana i tuna pria o prokletstvu, ali ispriana pomou ve izmiljenog i publici poznatog junaka. Radnja stripa prati dva anela Daniela i Malachia koji pokuavaju zaustaviti drevnog demona Kazanna da postigne materijalni oblik na Zemlji. Budui da bi njegov dolazak poremetio ravnoteu izmeu svijeta smrtnika te neba i pakla, obje strane dobra i zla alju svoje najbolje agente da ga zaustave; demona Hossa i arkanela Ruth. Oba agenta su najgori i najnemilosrdniji od svoje vrste i njihov susret s Kazannom bi izazvao veliko krvoprolie na Zemlji. Ne imajui drugog izbora Malachi trai pomo Ghost Ridera, proklete due koja pokuava pobjei iz pakla Odmah na poetku vam je jasno kako ovo nije klasini strip o brobi zmeu dobra i zla, ve kako su ti pojmovi najvie odreeni perspektivom njegovih likova. Scene u kojima aneo ubija neroeno dijete, arkanel hendikepira osmogodinjaka su samo usputni dodaci cjelokupnoj atmosferi epske radnje i nebeskim politikim igricama. ak je i sam lik Ghost Ridera izmjenjen do nekih odreenih granica; prvi puta zapravo imamo dojam kako je on uistinu proklet, nikada ga ne vidimo u obliku Johnnya Blazea, a lance i plamen riga iz usta umjesto da ih baca iz ruku. Odlian detalj je i njegov motor koji vie nije samo oblik prijevoznog sredstva ve jedno zaniljivo i mono oruje u vjetim rukama.

Za svaku pohvalu je i crte Claytona Craina koji se uistinu potrudio svaki panel napraviti jednim malim umjetnikim djelom. Nijanse boja ostavljaju iza sebe dramatine kontraste zapaljenih guma, krvi, asfalta i elika koji e vas natjerati da se ovom stripu vratite jo nekoliko puta. Naalost strip je izdan u ogranienim koliinama tako da ete teko doi do njega ikako drugaije osim direktnom narudbom od samog izdavaa, ali se zbog toga isplati svake potroene lipe ak i ako samo volite akcijom nabrijani horror bez klasinog Marvelovskog heroizma i patriotizmom napucanih junaka po kojem je inae toliko poznat. U svakom sluaju ovo je jedan od onih rijetkih uradaka devete umjetnosti koji vas nipoto nee ostaviti ravnodunima nakon to ga proitate.

Ghost Rider: Trail of Tears U koliko niste u mogunosti doi do specijala The Road to Damnation, ostaje vam jo uvijek opcija da proitate jo jedan specijal Ghost Ridera Trail of Tears. Strip je takoer samostalna radnja ispriana u svega nekoliko brojeva i zapravo je western verzija Road to Damnation, ba kao i za ovaj prvi, scenarij je radio Garth Ennis, a crte Clayton Clain. Strip svojom priom i kvalitetom nimalo ne zaostaje za svojim prethodnikom, te ako volite mjeavinu horrora i westerna smatrajte ga naom toplom preporukom. Za razliku od Road to Damnation , Trail of Tears se vie bavi tematikom rasizma u Americi u vrijeme kada su zakone pisali oni bri na okidau, a odlinu atmosferu ine i prie sporednih likova koji zajedno priaju priu o Ghost Rideru i prokletstvu koje mora nositi sa sobom. Nasilja, nepravde i krvi nimalo ne nedostaje i pria je mnogo mranija bez imalo milosti prema bilo kojem liku svido vam se on ili ne. Scenarij: Garth Ennis Crte : Clayton Clain Izdava: Marvel (Limited Series) 2007. SAD

Locke and Key je jedan od onih stripova koji ponete itati kako bi lake ubili vrijeme. Na prvi pogled izgleda kao tipian ameriki strip o ukletoj kui, zapravo vrlo lako bi ste ga mogli zamjeniti za djeji horror poput Fear Street serijala. Meutim, neka vas ovo uope ne zavarava. Locke and Key je jedan jako dobar strip s odlino napisanim likovima i priom koja vrvi neoekivanim obratima. Ako mu pruite priliku ovaj strip bi vas mogao vrlo brzo uvui u svoj svijet. Ipak, obojica su pravi majstori u svom poslu. Joe Hill se pobrinuo da svaki lik, ali apsolutno svaki, ima svoj opipljiv i vjerodostojan karakter. Bilo da je rije o sluajnom policajcu ili lanovima obitelji (ili prijateljima lanova obitelji ili prijateljima njihovih prijatelja). Najugodnije iznenaenje jest njihovo ponaanje i donoenje odluka. Mnoge odluke, prema obiaju anra, zavre kobno, ali ovog puta uistinu imamo osjeaj kako su postupci likova sasvim razumni iz njihove perspektive, a ne obine gluposti koje ih dovedu do smrti kako bi dokazali ozbiljnost situacije. Pria je puna neoekivanih obrata, ponekad e vas dirnuti, ponekad nasmijati, a ponekad uplaiti. Rodriguezov crte je za svaku pohvalu. Ne samo da uspjeno barata razliitim stilovima starijih crtaa, ve ima toliko stvari koje se uvijek dogaaju u pozadinama panela koje moda neete ni primijetiti. Osim navedenog, strip toliko puta koristi dobro zamaskirane reference na neke klasine stripove (npr. naslovnice Crime Suspens Storiesa, Tales from the Crypt i sl.). Mnogo puta ete o likovima saznati po njihovu govoru tijela ili izrazima lica. Za kraj samo moemo rei ako je Locke and Key jedan od rijetkih kvalitetnih stripova koje smo imali priliku itati. Teko je povui direktnu usporedbu (da, znamo, zvui udno za strip koji vrvi kliejima horror anra, ali je istina) s neim ve vienim. Originalno, napeto, zanimljivo - sve pet. Scenarij: Joe Hill Crte : Gabriel Rodriguez Izdava: IDW Publishing 2010. SAD

Vrlo rijetko imate priliku itati strip koji ima zanimljivu priu, dobro karakterizirane likove i crte u kojem slika uistinu govori vie od tisuu rijei. Locke and Key je upravo takav jedan strip. Poetak vam daje naslutiti kako pred vama stoji jedna od najiskliejiziranih pria koju moete iskopati obitelj (Locke) sa samohranom majkom se nakon tragine smrti preseli staru (ukletu) kuu kako bi im ivot lagano krenuo ispoetka. Da stvar bude gora, kua uistinu podsjea na englesku vilu iz viktorijanskog doba i iz nekog razloga nosi naziv Lovecraft. Sve to oekujete iz ovakve postavke je ovdje: pomalo zarasli staklenik, prijateljski nastrojen stric (naravno, pomalo sumnjiv kakvi strievi u takvim priama ve jesu), udaljeni bunar iz kojeg dopiru glasovi, hrpa udnih kljueva itd. I ba u trenutku kada pomislite "zato uope ovo itam?" - sve krene jednim potpuno drugim smjerom. Pisac Joe Hill, inae poznat po... heh, po tome to je sin Stephena Kinga? U redu ovo ba nije bilo fer. Istina je da o Joe Hillu i nismo znali neto previe prije itanja ovog stripa, tako da ni od stripa nismo neto previe oekivali. Otprilike isto vrijedi i za crtaa Gabriela Rodrigueza.

Istina je da ba i nema neto previe dokumentarnih filmova o Howardu Phillipsu Lovecraftu, a jo manje kvalitetnih. Ipak, o njegovom ivotu i djelima napisane su tone knjiga, eseja, stripova i snimljeno je nekoliko audio dokumentaraca, tako da je ostalo vrlo malo toga to bi se moglo rei a da ve nije poznato i prosjenom oboavatelju. Meutim, Woodwardov dokumentarac se uspjeno izvlai iz mase svojim odlinim spojem biografije, fikcije i humora. Ukoliko ba i niste neki veliki ljubitelj horror anra, tada vam ime Wyrd Studios i ne znai neto posebno u ivotu. Meutim, za mnoge oboavatelje fantastike ova tvrtka mnogo obeava. Rije je o kompaniji koja proizvodi dokumentarne filmove i vizualne eseje direktno posveene ljubiteljima horrora, znanstvene fantastike i fantasya. Jedan od njihovih prvih dokumentarnih filmova je Lovecraft: Fear of the Unknown, redatelja i producenta Franka H. Woodwarda, inae poznatog po nizu kratkih dokumentaraca vezanih za serial Masters of Horror. Iako je film snimljen jo 2008. godine, objavljen je u svom DVD izdanju tek sredinom prole godine, do tada, jedina prilika za vidjeti ovaj film mogla vam se pruiti samo ukoliko ste prisustvovali rijeim filmskim festivalima ili amerikim horror konvencijama. Film je u meevremenu digao veliku prainu, jer je osvojio nagradu publike za najbolji dokumentarac na nezavisnom festivalu u San Diegu odmah nakon premijere. Meutim, danas stvari stoje malo drugaije i film je dobio podijeljene kritike i pohvale. Najbolja odlika ovog filma lei u tome to prvi put imamo priliku uti o Lovecrafotovu utjecaju od strane modernih autora na koje su njegova djela utjecala poput: Johna Carpentera, Neila Gaimana, Stuarta Gordona, Petera Strauba, Guillerma Del Toroa i mnogih drugih koji su vrlo dobro upoznati s temom o kojoj priaju i koji mogu objasniti zato je Lovecraftov rad toliko djelovao na njih.

Intervjui i biografska pria popraeni su atmosferinom glazbom u pozadini kao i velikim brojem ilustracija na temu Cthulhu mitologije prikupljenih iz raznih izvora, onih komercijalnih i onih koji su isti proizvod fandoma tijekom godina. Razgovori i naracija povremeno su presjeeni Lovecraftovim tekstovima, esto se osvrui na vrijeme, razloge i stuacije u kojima su nastali. Takoer, ovo je jedan od rijetkih dokumentarnih filmova, koji je objektivno u obzir uzeo i Lovecraftov rasizam i mizantropizam u svom istom obliku bez ikakvih uljepavanja ili isprika, to je do sada esto bila zaobilazna tema kod amerikih biografa i kritiara. Moda nije rije o nekom revolucionarnom filmu, ali Lovecraft: Fear of the Unknown je sasvim solidan dokumentarac za oboavatelje, kao i za sve one radoznale koji su tek zakoraili u svijet Cthulhu mitologije. U svakom sluaju, moete ga staviti na popis naih preporuka.

Nema potrebe da vam laemo. Ovaj strip se naao na naem popisu recenzija zbog svojih hektolitara krvi dostojnih Guinnessove knjige rekorda i koliine nasilja koja djela Clive Barkera ini djejom uspavankom. Ipak, ispod povrinskog sadizma lienog apsolutno svih moralnih vrijednosti (ili standarda industrije ako ba hoete), lei zanimljiva pria o preivljavanju i ljudskosti. S druge strane ovo nije strip kojem je nasilje samo sebi svrha. Likovi niti u jednom trenutku nisu idealizirani niti poteeni strave, dok stvari poput politike korektnosti nisu niti misaona imenica. Unato hektolitrima krvi i kilometrima rasutih crijeva, Ennis je uspio postii jednu zanimljivu priu s ozbiljnim pristupom temama kojima se bavi.

Vrlo malo knjiga, stripova ili filmova se uspjeva pribliiti neemu toliko apstraktnom kao to je apsolutno zlo. Takvi eksperimenti rijetko dobro zavre i nisu isplativi za velike investicije izdavaa. Rijetko dobijemo djela kao to su Ellisov Ameriki Psiho, Mooreov From Hell, McCarthyeva Cesta ili Miurov Berserk. Rijetko imamo priliku proitati priu iji autor vjeto barata s nasiljem kao samo dodatnim elementom izraavanja. Crossed Gartha Ennisa je kratak postapokaliptini horror, ija je radnja ispriana u svega 240 stranica. Kao i to je karakteristino za anr, pria se vrti oko male skupine ljudi koji nastoje preivjeti u svijetu zaraenom kugom. Na prvi pogled, slobodno moemo rei kako je ovo samo jo jedna moderna adaptacija zombie anra, kao to je npr. Romerov film The Crazies ili kratke prie Screwfly Solution Alice Sheldon. Meutim, ovaj strip je mnogo vie od toga. Ennis je pred svoje protagoniste ovog puta postavio mnogo tekih moralnih dvojbi od kojih veina zadire u pitanja evolucije, opstanka, religije i sl. est motiv je i pitanje moi skupine nad pojedincem ili obrnuto. Veina ovih tema je prikazana kroz likove i njihovo promatranje svijeta oko sebe. Ipak, za sve navedeno trebate imati uistinu jak eludac. Crossed nije jedan od onih stripova koji biraju svoje rtve, tj. onih koji izbjegavaju odreeni tip rtava (npr. djece) ili metode kojima predstavlja zlo. este scene silovanja ili sadistikog iivljavanja bez ikakvih predrasuda i rezervi moda nisu za svaiji ukus. Ovaj pristup vam je odmah dan do znanja ve na naslovnicama svakog broja.

Scenarij: Garth Ennis Crte : Jacen Burrows Izdava: Avatar Press (Limited Series) 2009. SAD

Pria

BEZ BOGA
by Marija Serdar

Mariju Serdar vam ne trebamo posebno predstavljati, s nama je jo od prvog broja ovog fanzina. Ovog puta predstavljamo vam njenu mranu fantasy priu Bez Boga za koju se nadamo da e vas ugodno iznenaditi kao i nas.

Kroz neprobojnu tamu to je ispunjavala kilometre vijugavih hodnika Podtamlja i zubatu tiinu koja je ondje vrebala, osamljeni drow je metodino prouavao okolicu, temeljito i oprezno iako je kroz istu rutinu proao mnogo puta u satima koje je proveo u svom zaklonu. Do njegovih izotrenih ula nije dopirao nikakav povod za uzbunu, tovie, nije dopiralo nita osim praznine prostora sa svih strana omeenog ivom stijenom i tiine koja bi nekoga nenaviknutog na Podtamlje mogla natjerati da progovori samo da provjeri da nije ogluio. Progovori, i oda svoju prisutnost nevidljivim onjacima, otricama i opakoj magiji koje su uvijek blie no to se ine, pogotovo ako ih nema na vidiku. Nepomian poput kamena, Shur'zar koji je cijeli svoj ivot proveo pod zemljanim svodom, podreen surovim zakonima te gluhe divljine, bio je samo naoko miran. Kao i u svakom drugom tamnom vilenjaku, kao i u svakom drugom stanovniku Podtamlja u kojem je gorila ma i iskrica razuma, netom ispod povrine staloene ljuske neumorno je kljuao sirovi strah. Shur'zar ga nije pokuao zatomiti, tog najbliskijeg i najstarijeg prijatelja. Prigrlio ga je jo i prije no to je iz rodne kue otiao na Akademiju usavravati vjetine borbe, prije no to je prvi put kroio u nenastanjene tunele van grada, prije no to je dezertirao i prekinuo veze sa starim ivotom. Zato je i preivio. Nauio ga je drati na uzdi, hraniti strahom drugih, slabijih bia koje je susretao, potovati, sluati i konano ga je nauio voljeti, koliko je jedan tamni vilenjak uope mogao razviti osjeaj privrenosti. U Podtamlju, strah je bio ivot. Opstanak. Glatko lice neodredive dobi namrtilo se u frustraciji kada je do njegovih uiju doprlo jedva ujno, no nepogreivo metalno zveckanje iz dubine hodnika za Shur'zarovm leima. Slutio je da su se Nildor i Cal'zt, arobnjaci kojima je ratnik bio dodijeljena pratnja, poeli dosaivati a sitan cinkav zvuk koji su proizvodili odavao je koliko su se zadubili u jednu od njihovih kompleksnih kombinatorskih igara prstenjem u nastojanju da mentalno nadvladaju jedan drugoga. Shur'zar ogoli zube u nijemoj grimasi prezira. Toliki oprez uzalud. Zar nisu svjesni gdje se nalaze, daleko od svojih udobnih laboratorija i komfornih odaja? Znao je ratnik da je uenjacima najmrskiji bilo besposlen um, a

rijetko koji od njih je ulagao u razvijanje vjetine izotrenog ekanja i strpljenja, pa im se i potkrao ovako grub propust potaknut intelektualnom tatinom. Naravno, usredotoeno ekanje im nije bilo jaa strana jer rijetko kad je neki od njih istinski lovio u divljini. Zato i nisu znali kako je to biti lovina. to ako ih neka gladna zvijer upravo sada vreba? Jedan slatki trenutak ratnik si je dopustio mentalnu to-ako igru idejom da oholim arobnjacima priuti iskustvo prepada iz zasjede, no ve ju je u sljedeem treptaju odbacio. Iako bi iz sigurne udaljenosti uivao u njihovim uasnutim pogledima, nije sumnjao da bi se, iako iznenaeni, arobnjaci brzo snali, unitili napadaa i njega proglasili nesposobnom izvidnicom. Ili gore. Shur'zar tiho uzdahne i nesvjesno prstima prijee preko dijela vlasita na kojem je par pramenova kose bilo iupano iz korijena, posljedica Wod'reeove kazne. Loa ideja. Osim toga, nije si mogao priutiti da ga smatraju vikom. U drowskom drutvu biti neposluan, prevrtljiv ili ak mrtav bilo je bolje od biti nesposoban. Shur'zaru je jedino preostalo pomiriti se sa okolnostima. Tamni vilenjaci nisu osobito voljeli drutvo svojih sunarodnjaka, ba kao to se pauci dre podalje od dosega otrovnih eljusti svoje brae i sestara, no kada je ve bio prisiljen dijeliti misiju s nekim, preferirao bi nekoga iz ratnike kaste. Njih je barem razumio, jer su bili sustavno odgajani i uvjebavani da razviju njemu poznate reflekse, usvoje njemu poznate obrasce ponaanja, naine razmiljanja. Dakako, to je znailo da im je znao i slabe toke. S druge strane, krotiteljima nevidljivih sila kojima je drowsko drutvo bilo protkano od samog temelja, a koji su stekli posebno dragocjen status otkako su se kao odmetnici odrekli boanskog pokroviteljstva, ratnik nije vjerovao niti ih je mogao u potpunosti razumjeti. to je moda bilo i bolje - od nepoznatog e vie strepiti, a vei strah znaio je veu razinu opreza koja je opet bila izravno razmjerna sa duljinom ivotnog vijeka. Doista, u ovom slijepom i gluhom mjestu strah je znaio ivot.

Ratnik spuzne sa grebena na kojem je straario, gipko se doekujui na noge unato viesatnom mirovanju i beumno se uputi ka izvoru zveckavog zvuka. Ionako je bilo vrijeme za pokret - njihov kontakt oito se nije namjeravao pojaviti na dogovorenom sastanku, bilo svojom voljom, bilo protiv nje. Shur'zaru je razlog bio nebitan, ionako nije ba umirao od elje da susretne tog tuinca koji je vonjao na Povrinu i kiljio u njega svojim oima nenaviklima na tamu. Njegov je zadatak bio otpratiti arobnjake do ugovorenog mjesta i vratiti ih ive i zdrave natrag u bazu, sa eventualnom intervencijom u sluaju neoekivanog napada ili viemanje oekivane izdaje, i taj je zadatak upravo namjeravao sprovesti do kraja. Dva tamna vilenjaka odjevena u duge putne plateve sputenih kapuljaa nisu podigli glave kada im je priao, tih i brz poput sjene, niti su na bilo koji nain nagovijestili da su zamijetili njegovo prisustvo, no im im je priao na par koraka Shur'zara je doekao glas jednog od njih, tek toliko da mu da do znanja da je primijeen. "Dosadilo ti amiti poput gutera na onoj dosadnoj stijeni?" Brz pogled drugog arobnjaka u njegovom smjeru, oprezan no suvie olak, i par jezivo identinih smijeaka koji su titrali na granici prezira prije no to su na lica ponovo navukli maske hladne distance svojstvene potomcima plemikih obitelji. Nildor i Cal'zt bili su jednojajani blizanci, rijetkost u drowskom drutvu u kojemu su fetusi ve u majinim utrobama dokazivali svoje pravo na ivot ubijajui neroenu brau i sestre, i oito nisu imali potekoa sa odravanjem plemikog dranja iako je u oima njihovih sunarodnjaka jedini status kojeg su posjedovali bio onaj dobrovoljnih izgnanika, beskunih lutalica i legitimne lovine za svakog plebejca koji bi ih poelio ubiti. Plebejca poput Shur'zara. No i Shur'zar se odrekao grba obitelji pod kojom je sluio onog dana kojeg je prokleo ve bezbroj puta kroz posljednje desetljee, dana kada je bjeei od jedne naglavce upao u jo veu jamu. Do danas nije ustanovio koliko zaista duboku. "Bio sam u izvidnici, uvao strau." ratnik protisne kroz zube, ne trudei se parirati njihovim podrugljivim pogledima. Ni razdoblje od desetak godina oito nije bilo dostatno da promijeni neke stvari i stare navike. Oni na vrhu i dalje su vodili glavnu rije, a mali su ostajali njihovim slugama. Toliko o novom poretku stvari za koji su se svi nominalno zalagali. Ako se bljedoliki nije do sada pojavio, nee ni doi. Vraamo se. Dvojac se razdvojio simetrino poput vratnica i oslobodio Shur'zaru pogled na dva tuceta prstenova

zagrijanih na razliite temperature da u infracrvenom spektru kojeg su tamni vilenjaci koristili za gledanje u neprobojnoj tmini izgledaju kao areni minijaturni obrui. Lebdjeli su pod raznim kutovima u zraku izmeu dvojice magova, organizirani u kompleksnu trodimenzionalnu strukturu za koju je ratnik mogao samo pretpostavljati da je pojednostavljena verzija neke strateke igre kojom su si arobnjaci kratili vrijeme, brusili vjetine i, neizostavno, odmjeravali snage. Nildor je prvi progovorio. Shur'zar ga je raspoznavao po peatnjaku to je krasio njegovu lijevu ruku, izliven od srebrnaste kovine kojoj kao da je u sreditu izraslo uto oko, reptilski uske zjenice. Ratnik je tijekom vremena shvatio da to nije bio samo privid jer je oko, koje je najee bilo poluotvoreno, a rjee posve sklopljenih vjea, bilo najstranije kada se kroz srebrnu oplatu promaljalo u svojoj punoj veliini - bistro, prisutno i podmuklo. "ekamo ga tek osminu dana. ekat emo jo jednu osminu." Ratnik uzdahne spreman na jo jedan okraj, unaprijed znajui da e biti nadglasan. "Ostajui, samo poveavamo izglede da budemo pronaeni i to od nekoga ili neeg to ne elimo sresti. Vratit emo se u bazu i zakazati novi sastanak. ekali smo sve ove godine i par dana nee nita promijeniti." "Ba zato to smo ekali sve ove godine," javio se Cal'zt, zrcalna slika svojeg nekoliko minuta mlaeg brata, "ekat emo jo jednu osminu dana." Shur'zar se ugrize za jezik. Nije ga brinulo ekanje. Konano, bilo je kampanja kada je danima bez hrane leao ukopan ispod tankog sloja ljunka na par metara od neprijateljskog tabora, preivljavajui tek na kondenziranoj vlazi kojeg su prikupljali liajevi na stijeni ispod njegovog obraza. Shur'zar je znao ekati, no znao i je i prepoznati tihi glas kojim se javljao njegov prijatelj strah. Nije se osjeao ugodno ovako blizu Povrine da je gotovo mogao namirisati njene zloslutne vjetrove i osjetiti udljive vremenske promjene. Daleko od matinog grada koji je za njega bio zauvijek zabranjeno podruje, daleko od baznog Utoita koje je bilo njegov dom u protekom desetljeu, ovdje, na par zavoja od vanjskog svijeta tamni se vilenjak osjeao izloeno kao da se klati na krhkoj struni paukove mree. Nigdje. Iako prekaljen tumaranjem po hodnicima Podtamlja, nije eznuo za njihovim kaosom. Poznati kaos drowskog drutva ipak mu je vie odgovarao. Naravno, ostaviti dva maga bez pratnje nije bila opcija, isto kao to su oni znali da on nije bio dovoljno smion - ili lud - da pokua sam prijei

zakuaste putove to su spajali njihovu trenutnu lokaciju sa matinom bazom. "Nema potrebe izlagati se nepotrebnom riziku" "Bljedoliki se izlae veem riziku nego mi, ne misli li?" Nildor preuzme kao po preutnom dogovoru i sa svojom zrcalnom slikom podijeli podli smijeak, "On silazi sam u nepoznato neprijateljsko podruje da bi poslovao sa tri tamna vilenjaka od kojih nijedan nije trgovac." "Dolazi pred nas iako u sebi oito ima neiste vilenjake krvi. nadovee Cal'zt, smijuljei se Toliko smjelo da je upravo drsko... Niski mjeanac. dometne Nildor, Da nam nije potreban, rasporio bih ga i iz njega iscijedio tu polovinu smradne krvi, oistio ga tog otrova. Doista, prihvati stariji blizanac rezervirano, no sa odajuim bljeskom ushita u oima, Eto to se dogaa kada se na Povrinske pohode vode nedostojni kadeti. Samo bi najnii ljam bio u stanju silovati vilenjaku drolju. Te ivotinje treba tamaniti bez milosti, prljave, blijede vjetice. Lice mu je odavalo dojam dubokog gnuanja, no nain na koji je oblizivao usne dok je govorio nije Shur'zara ba uvjerio u njegove rijei. Cal'zta je bio glas izopaenosti u mnogim pogledima, pa se ratnik ne bi udio da se ta osebujnost protezala i na postelju. Ili, u Cal'ztovom sluaju, tamnicu. Moda je bljedoliki zadran na Povrini, tko zna to se sve moglo dogoditi ondje gore. obrati mu se Nildor. Ili se moda zagubio negdje u Podtamlju. Vidio si i sam da nije vian traganju po hodnicima, a i ne vidi jasno u tami. zavri misao drugi brat. Ne predlae valjda da se vratimo i da se kasnije ispostavi da zbog straneve zanemarive zadrke i tvojih tankih ivaca nismo obavili zadatak od tolike vanosti? Dva identina para krvavo-crvenih oiju zagledala su se u njegovu smjeru, oekujui odgovor. Shur'zar odvae njihove rijei i jo rjeitije poglede koje su razmjenjivali. U njihovom drutvu uvijek je imao neodreen osjeaj da braa razmjenjuju mnogo vie od pogleda i rijei, pa mu se odjednom svidjela pomisao da bi mogao imati mirna tri sata na osamljenoj izvidnici. Naravno, nije se izrazio tim rijeima. "Priekat emo jo jednu osminu dana, ali ni asa dulje. Na Povrini e se do tada ionako pojaviti kleto Sunce i bljedoliki nee biti u mogunosti neopaeno ui i izai iz peine. Ako propusti sljedeu osminu,

propustio je svoju priliku." te doda, "A zakazivanje sljedee e ga vie kotati, obzirom da nas je izvukao iz sklonita i nizato izloio pogibelji." Dva para oiju oiviena dugom, unatrag zalizanom bijelom kosom bljesnu i protiv svoje volje. arobnjaka pohlepa teko se krila pred tajnama egzotinih predmeta s Povrine, toliko rijetkih i vrijednih ovdje u Podtamlju, a kojima ih je stranac, izmeu ostalog, snabdijevao. arobnjaci su se utke vratili svojoj igri to je Shur'zar protumaio kao otpust i iskoristio priliku da se povue na svoju izboinu u kamenom svodu hodnika, daleko od magije od koje je nauio zazirati. udljivim se arobnjacima nije moglo vjerovati, pa Shur'zar nije elio biti u blizini kada im dosadi premetanje prstenova kroz vjeitu no Podtamlja ili kada se jedan od njih, razljuen porazom, obazre za neim na emu bi mogao iskaliti svoj bijes. Osim toga, separacija je bio aranman po preutnom dogovoru objeruke prihvaen od svih strana. Tamni vilenjaci su uvijek izmeu sebe i svoji saveznika ostavljali mjesta za neprijatelje, jer njih je valjalo drati jo blie. *** Ratnik je trebao posluati intuiciju. Nedugo nakon to je prepustio blizance njihovoj razbibrizi, a sam se uljuljkao snoliko stanje koje mu je obnavljalo energiju i u isto vrijeme omoguavalo da dio svoje panje usredotoi na okolinu i izdajnike znakove neeljenog drutva, Shur'zarove zailjene ui trznule su u znaku razaznavanja zvuka koji je dopirao do njih. Nepogreivo - koraci. Iako meki i diskretni za tragaa s Povrine, drowskom izotrenom sluhu uinili su se tromi i grubi, neprilini za tihu tminu koja ih je obavijala. Shur'zarova obrva iznenaeno poskoi - oekivao je da e bljedoliki tuinac biti loe prilagoen putovima i nainima Podtamlja, no nain na koji se pridolica kretao, i to bez sumnje u njegovom smjeru, odavala je dojam da se ne radi o polukrvnom umskom vilenjaku, ve o nekome mnogo masivnijem, veem, teem. to su mu se vie pribliavali vrsti i kruti koraci, tamni vilenjak je bio sve uvjereniji u svoju procjenu, zadravajui se u svojem skrovitu dulje no to mu je razum nalagao. elio je biti siguran. I doista, oi osjetljive na najmanje izvore topline ubrzo su na hladnoj pozadinskoj stijeni ocrtale zdepastu siluetu zaobljenih ramena i nisko sputene glave nasaene na jak, ilav vrat. Svijetlo-uta kosa, duga i neodravana, klatila se lijevo-desno u visini

brade, pramenova slijepljenih tamnom tekuinom. Ispod silnih prsa par ruku nabreklih miica poivao je na irokom pojasu, spreman da se mai velike sjekire sa dva sjeiva koja je ondje visjela. Grabio je naprijed kao da kroi dobro poznatom stazom, to je uostalom moda i bila, samouvjeren kao da u sebi ne gaji nimalo sumnje da mu se neto nepoeljno moe dogoditi. Shur'zar je poznavao takvu vrstu fanatine odrjeitosti kojoj nije nedostajalo zrnce ludila.. Drowski ratnik se tre i na trbuhu otpue par koraka unatrag do zavoja hodnika, te se na noge doeka tek kada je bio siguran da ga stijena zaklanja od jezivog pogleda bez zjenica stvorenja koje se pribliavalo. U sebi je tiho prokleo tvrde arobnjake glave, usiljene igrokaze i njihovu logiku koja mu se sada uinila kao isto izazivanje nevolje. Sljedei put e uiniti po svome. Nije li dodijeljen trolanoj patroli upravo stoga to je imao najvie terenskog iskustva u divljini Podzemlja? Tiho poput make otrao je do mjesta gdje se utaborio arobnjaki tandem, opisujui prstima po zraku simbole drowskog znakovnog jezika i prije no to je mogao vidjeti u igru zadubljenu brau. "Derro!" Zbog brzine kojom se kretao, trebalo mu je par slijepih koraka da registrira da je naglavce utrao u kuglu neprobojne tame koju je generirao jedan od magova. Nevidljiva ruka dograbila ga je za podlakticu i nimalo graciozno zaustavila, grubo mu priljubivi lea o neravnan zid alkove. Od naglog udarca potiljkom u golu stijenu Shur'zaru su zaplesale zvijezde pred oima. "Nastavi li tim tempom, izai e iz zatitnog polja kugle." iza lea mu se obratio hladno odmjeren glas kojeg je Shur'zar je identificirao kao Nildora, no nije bilo naina da provjeri svoja nagaanja. "Iako bi bilo lijepo kasnije prepriavati kako si dao petama vjetra, ne moemo ti dopustiti da uniti prednost koju smo stekli ovom stupicom." "Dolazi jedan" dahne ratnik ne shvaajui o emu mag pria, dok je pokuao vratiti u plua zrak koji je odonud nasilno izbijen udarcem o stijenu. "Derro" "Znamo." ravno prokomentira drugi glas, takoer nimalo impresioniran i tek za nijansu zvonkiji od prvog. Je li ipak ovo bio Nildor, mlai brat? "Zar ne zna da je ovo jedan od najpoznatijih putova za Povrinu? Ne misli valjda da bi se prepustili ispraznoj igri dok ti ui na kamenu kao jedina straa u ovoj zabiti? " Odgovor se nametao sam. Dok se sluio vlastitim

oima i uima da uoi opasnost, izlaui goli ivot da bi zatitio njihove, snobovi arobnjaci zabavljali su se na sigurnom, u isto vrijeme budno motrei na sve prilaze do svog taborita. To im nee brzo zaboraviti. Shur'zaru kroz misli prostruji slika prstena kojim se razmetao mlai brat, pogotovo u prisustvu Cal'zta koji bi se u tim prilikama neuspjeno trudio prikriti goruu zavist. Je li mogue da je stilizirano oko bilo orue za gledanje na daljinu? Jedna stvar je bila sigurna jedan, a moda i oba blizanca vidjela su to se dogaa s onu stranu neprozirne tmine magijski prizvane kugle crnila. Ratnik je to znao po mirnom nainu na koji su ekali da derro doe do njih, poput muhe u paukovu mreu. Kako je izgledalo da je tandem drao stvari pod kontrolom, Shur'zar je uinio ono to je jedino i mogao - pritajio se i oslukivao koraaje koji su se pribliavali sa sve veom zebnjom u elucu. Prsti su mu ve davno poigravali po balaku buzdovana to mu je bio privren po duljini lijeve butine, prelazei preko sitnih utora i zasjekotina u metalu koje je intimno poznavao. Nije se on pripremao samo na napad opasnog stvorenja koje im se, i ne znajui kamo srlja, primicalo. Poznavajui oportunistiku narav svoje rase, izrekao je tihu molitvu zahvalnosti to je imao prednost zida koji mu je uvao lea u tami iz koje je odjednom opasnost vrebala iz mnogo vie smjerova. Iako su se nakon izgnanstva zarekli na novi poredak i obuzdavanje svoje surove ubij-prije-no-to-budeubijen politike, u posljednjem desetljeu u naseobini se dogodilo i previe sumnjivih nesrea da bi itko povjerovao u njihovu sluajnost. I nakon to su prisegnuli da pripadnicima Novog Plemena, svojim suborcima i sugraanima, nee nauditi iz koristoljublja, Shur'zaru se nije nimalo sviala pomisao da ga je bilo koji od brae mogao s lakoom ukloniti i za to optuiti derroa. Bez sumnje, drugi blizanac bi ga podrao, makar i sam sumnjao u tu verziju istine. A Novo Pleme? Nitko za Shur'zara ne bi dvaput pitao, nikome ne bi nedostajao. Moda su izgubili prezimena, no priroenu surovost tamni vilenjaci nisu ostavili za sobom. Molitva koju je Shur'zar makinalno izrecitirao bila je zahvalnica Lloth, boanstvu kojeg je ratnik jo po navici zazivao i koje se, neopaeno, jo ponekad znalo uuljati u kletve, prijetnje i molitve stanovnika baznog Utoita. No Lloth nije bila s njima, njene duge, osmokrake noge nisu vie sezale do dua i sudbina tamnih vilenjaka koji su iz kojekakvih razloga napustili grad i okuali izgnanstvo. ivotarili su sami, bez boga, u jednoj od kamenih dvorana Podtamlja dovoljno velikoj da u sebe primi naseobinu od oko stotinjak tamnih vilenjaka, a opet dovoljno maloj da na oku dre sve ulaze u nju. I jedni druge.

Shur'zar u kako je stvorenje napravilo par oklijevajui stopa naprijed, pa zastalo. Njuilo je zrak sumnjiavo, kao da je naslutio vrebajuu smrt na par koraka. Tada se, bez ikakva upozorenja, kugla tame u trenu razie. Da li zbog neega to je derro uinio ili su je magovi opozvali, u jednom treptaju posve se rasplinula bez traga, ostavljajui iznenaenog Shur'zara ispred dva spremna arobnjaka da se ogleda, oi u oi, sa suludo miiavim stvorenjem. Derro je gnjevno urliknuo kada su njegove oi jezerca sepije bez dna razabrale situaciju i navalio golim rukama na prvu metu koju je mogao dohvatiti. Ratnik je jasno osjetio vreli zrak koji je do njega donio parajui zvuk iz derrovih plua, vidio svaku crtu njegovog lica izoblienog u bijesu. Dok mu je glavom odjeknula kletva arobnjakoj brai, nije stigao ni trgnuti oruje, a kamoli okrenuti se i uzmaknuti. Sreom, Shur'zar je prije izgnanstva bio jedan od najagilnijih boraca svoje kue i ba njegova sitna figura, ilavost i nauena vjetina spasile su ga od ubojitog zagrljaja polu-patuljka. Nije razmiljao, pustio je tijelo da radi samo, vjerovao mu je jer je znao da ono eli ivjeti. Gipko se zabacio unatrag, doekao na ruke i iskoristio momentum da prebaci noge preko svog teita i doskoi dobrih par koraka iza lea blizanaca. Sada je ovo bila njihova bitka. U meuvremenu se i derro sabrao i njegova dvostruko naotrena sjekira ve se umjeno stvorila u mesnatim dlanovima. Dvije otrice, uglaane do sjaja, kezile su se poput surovih osmijeha. Ili razrezanih ija. Mono stvorenje nasrne, no magovi su bili spremni. Napali su ga simultano, istom arolijom, no kako su imali vremena za pripremu uspostavili su mentalnu vezu jednojajanih blizanaca i dopunjavali jedan drugoga u izgradnji monog udara. Jedan um, jedno oruje, no snaga dvojice. Dok je Nildoru posljednja rije inkantacije jo silazila s jezika, etiri su se dlana obasjala blijedo-ljubiastom svjetlou kroz koju se poeo nabirati elektrini naboj i bljetavo bijele zmije sirove energije stale su im se obavijati uz prste. Glatka koa, tamnija od ugljena, sjajila je pod hladnom svjetlou rastueg potencijala. Shur'zar osjeti kako mu se vlasi na glavi sablasno uzdiu u zrak oivljene elektricitetom, a u eludac gnijezdi neodreeni osjeaj neeg nadolazeeg. Neeg velikog i nezaustavljivog. Obojica magova su, poput dobro uvjebane plesne koreografije, okrenuli dlanove prema hodniku, prema neprijatelju. Derro je bio tek na zamah sjekire od njih, spremajui se da ih posijee poput stabala jednim irokim pokretom. Posljednji uzvik, naredba, i etiri munje debele poput drowske ruke prokuljale su ka od bijesa pomahnitalom stvorenju, zaustavljajui ga i tresui u zraku poput lutke. Shur'zar zakloni oi od prejakog sjaja, no natjera se otvoriti vjee kada mu do nosnica dopre smrad spaljenog mesa, kostiju, kose. Od

derrove plaviaste koe, nabijene figure i bojne sjekire ostao je tek oblak naelektriziranog pepela to je lebdio u zraku i sasuo se na tlo kada se istroila energija koja ga je ondje drala. Tlo na korak ispred blizanaca bilo je sivo i tinjalo je oporim vonjem kauterizacije. Nije imao anse. Magovi su to znali od poetka, no eljeli su ga ubiti gledajui ga u oi, intimno, promatrajui agoniju, smrtni gr i zatiranje ivota. Moda je apsitencija od krvoprolia remetila ravnoteu drowske svijesti tjerajui je na nerazumne rizike, provocirajui nepotrebne konfrontacije? ak i s lea, Shur'zar je vidio koliko su se unijeli u ubojstvo, koliko su u njemu uivali. Nestalo je plemenitake distance i izuenih manira, ostala je samo ogoljela bit. Zvjerska. Pitao se bi li uope primijetili da im sada prie s lea i brzo napadne, samo dva odmjerena udarca bodeom, rutinski, gotovo prelako... Nije ozbiljno razmatrao tu opciju, barem si to nije svjesno priznao, no nisu li mu se butni miii napeli da ga lansiraju naprijed iz unja u kojem se nalazio, nisu li mu se prsti trgli ka izmi u kojoj je bio skriven bode? Nisam znao da si radio u cirkusu, Shur'zare. ohladio ga je Nildorov glas, sabran i odmjeren, posve u opreci sa grlenim smijehom koji je domaloas dopirao iz njegovog smjera. Zapamtit u za to si sposoban, moglo bi se korisno upotrijebiti. Izlaui mu nebranjena lea, arobnjak ga nije gledao, no prsten na njegovoj ruci imao je jasan pogled na ratnika. Shur'zar se uspravi i otrese ramena. Je li i njemu nedostatak kakve slatke izdaje u glavu krijumario opasne ideje? I jesu li se arobnjaci upravo tome nadali kao povodu? Bljedoliki ne dolazi. ratnik mudro odlui ne ulaziti u sumnjive okolnosti u kojima se odvila upravo okonana borba. Svrne pogled na hrpicu pepela koja se polako hladila, Ili je nahukao derroa na nas ili je derro rastrgao njega. U svakom sluaju, nita od sastanenja. Ne danas, Cal'zt se okrene u poluprofil, tek toliko da zirne u ratnika jednim okom. Shur'zar uoi krv na magovoj usnici gdje se ovaj ugrizao od siline udara munje ili siline zadovoljstva koje je iskusio proputajui je kroz svoje tijelo, ali uskoro. Vilenjaci, bili tamni ili svijetli, ne udruuju se sa derrovskom gamadi. Ratnik slegne ramenima, Moda je ubijen. Mi se ne udruujemo sa slabiima. suho ree Nildor i sam se okrenuvi da znakovito promotri Shur'zara. Slabost je smrt.

Ovaj se ohladi pod njegovim otrim pogledom, no ne ustukne. Znao je bolje. Umjesto toga, neugodnu tiinu nastalu iza posljednjeg Nildorovog komentara prekine Cal'zt. Mag pokretom ruke prizove svoje prstenove koji su jo stajali zamrznuti u zraku imao je dovoljno koncentracije da ih odri ondje ak i usred borbe te krene prikupljati svoje stvari iz improviziranog taborita. Ovog puta se slaem sa Shur'zarom. Dovoljno smo se izlagali i dovoljno ekali tog mjeanca. Sljedei put emo mi diktirati uvjere i lokaciju sastanka, a ja u se pobrinuti da to bude duboko u utrobi zemlje gdje se ni kamen ne sjea prokletog plavog svoda Povrine. Ratnik je bio i vie nego sretan da zaposli ruke pakiranjem i pripremom za put koji ih je tek ekao. Tri polovine dana pjeaenja kroz hodnike i podzemne peine, silaenja u predjele gdje zrak i vodu griju grotla duboko ispod kamene kore, gdje je barem znao imenovati uase od kojih je strepio i gdje je bio njegov dom. Ako je takvo mjesto za tamnog vilenjaka uope moglo postojati ispod ili iznad zemlje, u ovom ili onom svijetu. Zato ga i nisu zvali domom, ve Utoitem koje e moda jednog dana postati gradom i biti udostojeno imenom od kakvog pokroviteljski naklonjenog boanstva koje e ga tititi. No boanstvo je tek trebalo nai, a sastanak sa tuincem bio je prvi korak u ostvarenju tog nauma. Shur'zar je sumnjao da je Podtamlje dovoljno veliko za jo jednog boga, pogotovo izopaenog boga Povrine koji bi pristao prihvatiti pastvu profesionalnih ubojica, muitelja i izdajica. Bojao se zamisliti kakav bi to bog ili boica bio da svojevoljno ogrezne u duboku tamu i izazove Lloth na prevlast nad aicom bogohulnih drowa koji su se nazivali Novim Plemenom. Neki, koji su ih bili spremni primiti pod svoje okrilje, nastojali su ih odvui na 'pravi put'. Veina se nije ni odazivala molitvama, a ostali su grmjeli da 'podzemni vrazi' od njih ustuknu pod prijetnjom unitenja. Tko da ih krivi? Cijelim poznatim svijetom glas o tamnim vilenjacima bio je promukli apat krvavih ruku i mranog pogleda sa mnogo okrutnih, istinitih pria. Nakon odrastanja pod eljeznom izmom Lloth i njenih sveenica svaki mukarac, ali i nemali broj ena, barem su jednom zasijali blasfemine misli o osloboenju, kidanju spona i okova koji su ih kao drutvo drali vezane uz Gospodaricu Kaosa. Nekolicina, koja te misli nije mogla utiati, odmetnula se i osnovala novo drutvo, Utoite, bez boga, bez drowskog kaosa, no i bez reda. Ustanovljen je kakavtakav poredak i poloena zakletva odricanja od nasilja nad sugraanima, no to nije bilo dovoljno. Drutvo je bilo rudimentarno, premalo da se brani ukoliko ga netko otkrije i napadne izvana, a prenestabilno da bi se

irilo. Trebali su Zakon iznad svojih dvolinih, formalnih zakona, Snagu koja bi ulijevala strah i u najmonije, usmjeravala ih, vodila, balast koji bi odravao delikatnu ravnoteu u prirodno kaotinom svijetu tamnih vilenjaka. Trebali su boga, trebali su nekog koga e se bojati. Jer slabost je smrt, a strah je ivot. Svaki drow je to znao. Svaki ivi drow. *** Trojac je pjeaio satima bez progovorene rijei. Od kada su se pokrenuli sa mjesta na kojem su trebali sresti tuinca prije vie od jednog dana, nisu zastajali da odahnu. ak su i svoje praktine putne obroke jeli na nogama, u hodu. Neprestana i krajnje izotrena budnost, spremnost na napad koja je graniila sa paranojom, iscrpili bi i najmonijeg od njih. Tu je bila presudna i psiholoka komponenta, jer su se odmetnuli drowi osjeali poput siroadi, na milosti i nemilosti slugama ma i najbjednijeg poluboanstva. Kao po dogovoru, zastali su ukorak u jednom od bezbrojnih hodnika pored jednog ni po emu upadljivog zida. Bilo koji namjernik bi produio svoje tumaranje i ne slutei to se krije iza tankog pokrova stijene, no gdje bi drugi vidjeli samo kamen, trojica drowa vidjela su vrata. Iako im uvare nisu zapazili, znali su da su ondje, vjerojatno mnogo blie no to su im njihova ula i magija dali naslutiti. Elghinn ulu lil orb. razgovijetno, rije po rije, jedan od arobnjaka izrecitira lozinku koja im je otvarala vrata i spaavala ivote. Smrt Pauku. Neto ispred i iznad njih se promoli oblije, tamnije od tame, i prie trojici drowa beumnim stopama kao da i nije bie, ve sjenka, optika varka. Shur'zarova ruka je udila da se mai balaka buzdovana, a u rubovima vidnog polja zamijetio je kako su se oba blizanca napela spremna na obranu, no svi natjerae razum da zauzda instinkt. Pokazati ma i nagovjetaj neprijateljske namjere i prelako bi izazvalo sukob sa pograninim kyorl jedinicama, ponekad prerevnim u uvanju mea i tajnovitosti Utoita Novog Plemena. Na dohvat ruke od najblieg maga prilika se zaustavi i pusti da joj kapuljaa sklizne s glave i otkrije ensko lice, za drowe netipino plamteenaranastih oiju. Sva trojica se iznenade njenom pojavom, no nitko ne ree nita. Nije bilo uobiajeno da voa elitnih zatitnih jedinica doekuje novopridolice na prvoj kontrolnoj toki i prvoj liniji obrane, no nije bilo na njima da propituju logistiku kyorlija.

Pozdrav, Nathaste. uz lagani naklon glavom ree Cal'zt, Kao to vidi, trojica su izila, trojica se vraaju. Njene prodorne, vjeno sumnjiave oi istrenirano su prouile sva tri mukarca u par treptaja. U svojoj bivoj kui bila je krotiteljica zvijeri uhvaenih u Podtamlju i sprovedenih u Grad, i nitko joj nije bio ravan u budnosti i itanju suptilnih neverbalnih znakova. Njoj nisu trebale magijske ili klerikalne vjetine za otkrivanje lai. Takoer, malo tko joj je bio ravan u beskompromisnosti. Nathaste je krasila eljezna volja, potrebna da slomi svako udovite koje je Podtamlje stvorilo. Ukljuujui i tamne vilenjake. A stranac? glas joj je bio poslovian i izravan, glas osobe navikle da izdaje naredbe. Nildor odmahne glavom. Nije doao. Ali je doao jedan derro... koji, pak, nije otiao. Braa izmijene posprdne smijeke, no Nathaste nije dijelila njihov smisao za humor. Okrenula se Shur'zaru, ratniku grupe. Wod'ree je rekao da te eli vidjeti ako preivi. u njenim rijeima nije bilo podcjenjivanja, pa se Shur'ar i nije uvrijedio, Poslana sam da te odmah odvedem do njega.. Ratnik kimne, ne imajui zapravo nekog izbora, te ena otkrije trozub koji je do sada bio sakriven ispod maginog plata i njime kucne o stijenu. Po naredbi, kamen zadrhti i promjeni svoja fizika svojstva, pretvarajui se u poluprozirnu elatinastu tvar kroz koju se valjalo protisnuti do ulaza u dvoranu u kojoj se smjestilo Utoite. Nitko nije volio taj prolaz, kada je trebalo zadrati dah i par neizmjerno dugih koraka naslijepo gurati tijelo naprijed kroz melasastu tvar, tek nagaajui smjer i molei boga da kraja zaista bude prije nego im ponestane zraka. Boga kojeg su, dakako, tek traili. Visoka ena propusti mukarce ispred sebe, signalizirajui naredbe ostatku nevidljivih uvara na drowskom znakovnom jeziku, pa im se pridrui s druge strane zida. Kunce ga jo jednom i stijena se u hipu okameni, zatvarajui prolaz. Ispred njih se sterala blijeda kopija Grada bez gordih tornjeva uklesanih u kamenu i bogate arhitekture, tek sa glavnim trgom okruenim niskim okucima i zrakasto rasporeenim ulicama od centra ka periferiji. Urbanizam Utoita je osmiljen po drevnom arahnidnom nasljeu kojeg su tamni vilenjaci nosili u svim stanicama svoga tijela i koje se podsvjesno manifestiralo na najneoekivanijim mjestima, poput mreastog uzorka ulica koje su neodoljivo podsjeale na niti paukove mree. Llothina ironija ipak je nadivjela njenu vladavinu. Pri prolasku pridruila su im se jo dva pripadnika kyorl jedinice, mukarac i ena neupadljivih odora sa

oznakama pripadnosti snagama reda diskretno uivenim na rukave, no jasno vidljivim za one koji su iz znali potraiti. Nisu nosili javno izloeno oruje, no po svrhovitom nainu na koji su se kretali i dugom kosom svezanom u jednostavne, praktine repove na potiljku izdvajali su se kao posebna grupa. A to je upravo ono to su bili. Nije bila tajna da su se kyorli specijalisti za borbu u naseobini u kojoj vie nije nisu postojali kuni majstori oruja ili javne akademije koje bi obuavale borce - poeli odmetati u vojniku kastu za sebe. Nathaste je profiltrirala najumjenije ratnike Utoita i vrbovala ih za svoje redove, koji su se perpetuirali odgojem najperspektivnijih iz mladih narataja I Shur'zar je prije desetak godina, kada se prikljuio polu-divljoj koloniji bezbonika, dobio Nathastin poziv, no odbio je stupiti u redove uvara i radije ostao slobodni skaut. Kasnije je zakljuio da je vjerojatno odbio i mnogo vie. Bez sumnje bio je umjean borac, no poziv je stigao gotovo tek po njegovo dolasku, prije no to su njegove vjetine bile istinski iskuane. Laskao mu je taj poziv na oba naina, no tada je ve bilo kasno, nije shvatio njegove implikacije na vrijeme. U prijanjem drutvenom ureenju ene nisu pitale ve nareivale i uzimale, no u Utoitu vladala je ravnopravnost obzirom da vie nije bilo Lloth da podri tradicionalni drowski matrijarhat. Shur'zar se tek prilagoavao na tu novu paradigmu i nije adekvatno reagirao, liavajui se mone politike saveznice i strastvene ljubavnice u jednom potezu. No iza njega je bila cijela povijest loih odluka, s kardinalnom odlukom da napusti Grad, pa nije previe razmiljao o tome to je moglo biti. Drowi ionako nisu imali vremena za matanje, stvarnost je bila tu da im oduzme fantaziju. Iako su promijenile svoje stavove i ponaanje, jedna stvar se oko ena iz Grada nije promijenila ni nakon egzodusa nema gnjeva do gnjeva prezrene ene. Tijekom posljednjih godina, Nathaste je dala sve od sebe da Shur'zara natjera da pati za svoju ishitrenu odluku. Nije je toliko grizlo to to nije svrstala jednog sposobnog borca vie u svoje jedinice, ve to ga nije nanizala na svoju poduu nisku ljubavnika s kojima je dijelila postelju. Utoite nije prualo mnogo izbora za dugovjenog drowa velikih apetita. Na sreu, u zadnje vrijeme Shur'zaru se inilo da se oluja njenog bijesa konano utiala, hvala... komegod. Vi niste pozvani. kapetanica se hladno obratila blizancima. Obzirom da se niste susreli sa strancem i obavili svoju zadau, podnijet ete izvjetaj kasnije.

Ako su i imali kakav protest, arobnjaci su ga zadrali za sebe ak i pod cijenu ranjenog ponosa. Nathastin ton nije trpio suprotstavljanje. U redu, ree stariji, Wod'ree zna gdje nas moe nai. Oba se brata okrenu na peti i odmariraju, no ne prije no to su bacili pogled na Shur'zara koji se nelagodno premijetao s noge na nogu, svjestan tihe prisutnosti kyorl uvara sa svoje lijeve i desne strane. Ratnik nije mogao utvrditi da li se u njihovim oima oitavala zavist to on ostaje ili olakanje to su oni otputeni, no bio je siguran da bi se radije izgubio nego poao u Wod'rreove odaje. Meutim, naredbe su bile naredbe, a Wod'ree ipak preutno izabrani voa Novog Plemena karizmatinog autoriteta koji je mogao pokrenuti i mrtve, idejozaetnik cijelog otcjepljena i osniva Utoita. Za razliku od Nathaste, njemu se zaista nije smjelo rei 'ne', a ratnik je i to je saznao na tei nain. Shur'zarovi prsti polusvjesno krenu ka elavoj krpici na njegovu skalpu, podsjetniku jo jedne loe odluke u prolosti. Nije mu bilo druge no posluati i slijediti nenametljivu, no neumoljivu pratnju do najviljeg zdanja u Utoitu, do Wod-reeovog brloga. *** U prostranoj sobi za prijem, osim dvije ene i dva mukarca to su sjedili za okruglim stolom, nije bilo nikoga, no Shur'zar nije sumnjao da su namjetaj, pa ak i zidovi, puni zamki i zatitnih otponaca koji bi se aktivirali na najmanji znak opasnosti mentalnom naredbom njihovog vlasnika. A on je bio doista impresivna pojava. Vilji od veine ena, to je u drowskom svijetu slovilo za rijetkost, abominaciju, Wod'ree je nadvisivao ak i krakatu ratnicu Nathaste. Nije bilo ni udo to je upravo takav drow, koji se nije uklapao u norme ljepote i prihvatljivog u drutvu, tom istom drutvu odluio okrenuti lea. Jo jedna osobina izdvajala ga je iz stereotipnog oblija tamnog vilenjaka - trbui kojeg i nije pokuavao sakriti. Wod'ree bio je miiav i snaan tip, no bujajui podbradak, zaobljenost udova i nain na koji bi se suvie lako uspuhao u rijetkim prilikama kada je trebao otrati uz stepenite svojeg zdanja, odavali su njegovu sve loiju fiziku kondiciju i pad borbenih sposobnosti. Uz specijaliziranu kyorl jedinicu, one mu nisu ni trebale, iako je u Gradu bio slovio kao sposoban ratnik koji se miiima sluio jednako esto i vjeto kao i svojim pronicljivim umom. Neki u Utoitu su ga vie ili manje otvoreno prezirali zbog njegovog evidentnog hedonizma i naina na koji se zapustio, no nitko ga nije otvoreno prozivao jer ga nitko nije mogao nadomjestiti.

Osim, moda, ene koja je sjedila njemu s desna, odjevene u dugu, teku haljinu to je podsjeala na oprave Llothinih visokih sveenica. Doista, nadimak joj je bio Sveenica, to zbog ukusa u odijevanju, to zbog moi koje je zadrala i nakon to je napustila krilo hirovite Boice Pauka. Sveenice koje bi prebjegle izdajom bi izgubile svoje klerikalne moi, no Iraeala - jedina ne-ratnica u Utoitu slovila je gospodaricom uroenih telekinetskih sposobnosti, pa je raspolagala vjetinama van magije i rukovanja orujem. Koliko je povjerenja polagala u svoje moi vidjelo se i po nepraktino ekstravagantnoj odjei koju je nosila i koja joj je opstruirala pokrete hendikep kojemu bi se rijetko koji arobnjak, a kamoli ratnik, dobrovoljno podinio. Putovanje te potedjelo? Wod'ree se obratio Shur'zaru otvorenog, irokog osmijeha. Ratnik bi bio ponukan vjerovati da je iskren, kada ne bi bilo jezive relikvije pribodene o vratnice ba ove sobe, a koja mu je bila najbolji podsjetnik o voinom karakteru. ujem da se kampanja na kraju pretvorila u obian izlet. Shur'zar kimne. Osim to nas je napao jedan derro, nije se dogodilo nita vrijedno spomena. Stranac se nije ni pojavio. Ja sam ula da su se za derroa pobrinuli blizanci. ukljui se Iraeala svoji altom, fiksirajui ratnika to joj je sjedio nasuprot oima oko kojih su godine navukle tanku mreu finih bora. Prouavala ga je naslonivi iljatu bradu na ruke dugih, njegovanih noktiju. Suhonjava i naizgled krhka, vizualno je bila suta suprotnost jedrom Won'rreu. Oito je bila izvrsno obavijetena o pohodu trolane druine, moda ak i prije no to su se ovi vratili u Utoite. Nikakvo udo to ju je Wod'ree izabrao za svoju savjetnicu i drao blizu sebe. Na oku. To je bila najbolja strategija za formaciju u kojoj smo se nalazili u tom trenutku. ratnik slegne ramenima, trudei se ne odati koliko ga nervoznim ine te pronicljive, mudre zjene. Iako je bio pozvan da sjedi ravnopravno s njima, Shur'zar je osjeao nelagodu u drutvu tihim konsenzusom izabranih vladara Novog Plemena, arobnjaci su bili blie neprijatelju, pa su ga oni napali i nadvladali. Oni su bili blie iako si ti bio izvidnica? Shur'zar oblie usne i prisili se da Sveenicu nastavi gledati u oi, protivno svemu to je desetljeima uio o mukoj pokornosti. Nije se smio pokolebati. Nakon to sam ih upozorio na pribliavanje opasnosti... u komeanju... ja sam izbjegao prvi napad, pa se derro okrenuo na njih.

Zato se nisi borio vojnie? Inraeala je bila neumoljiva. Ratniku kao da su se noge odsjekle. Ili je mogao priznati da je neprijatelja doekao nespreman i potpisati vlastitu smrtnu presudu - brzu, ili ispriati to se zaista dogodilo, nakon ega bi blizanci bili kanjeni i kasnije se osvetili - polako i okrutno. Nakon to Shur'zar nije odgovarao, Sveenica je dodala, eli li neto prijaviti, Shur'zare? Tri para oiju netremice se zagleda u njega, a on je mogao osjetiti kako se vrijeme rastee i sekunde prerastaju u sate. Tiina je postajala olovno tekom. Konano odmahne glavom, Ne. Bit borbe je kaos i ona se u praksi rijetko odigra kako je planirana u teoriji. Blizancima je jednostavno bilo zgodnije unititi neprijatelja i to su uinili. To je jedino bilo bitno... ubiti ga. Nismo lovili stvorenje radi trofeja. Nakon kratkog muka, na Shur'zarovo iznenaenje osoba koja je prva progovorila bila je Nathaste. Kao ratnik, potvrujem da je ovo to je Shur'zar rekao o borbi istina i da ne bi bilo nita neobino da udarac zada netko sa strane, ba zato to neprijatelj to ne oekuje. Iraealin pogled se nakratko susretne s njenim, no mlaa ena ne obori oi. Sveenica tada rasplete svoje duge, tanke prste i kucne noktima o mramornu povrinu stola, razbijajui napetu atmosferu neoekivanim zvukom. Pretpostavljam da su se stvari zaista mogle odigrati kako je Shur'zar rekao. Ispriavam se, doda, nikome posebno, stare navike teko umiru. Svi su znali da su Llothine visoke sveenice posebno obuavane da budu sumnjiave i agresivne, pa znalaki zakimaju glavama u slaganju. Shur'zar uputi skriven pogled u smjeru kapetanice to je sjedila pored njega sa trozubom oslonjenim o naslon stolice. Kada je uhvatila njegov pogled, kriom mu je namignula. Ratnik joj zahvali na podrci najsuptilnijim naklonom glave, no nije mu padalo na pamet da povjeruje u njene dobre namjere. Prvo ga je prestala progoniti kao furija, a sada i otvoreno staje na njegovu stranu... predobro je poznavao drowsku prirodu da vjeruje onome to vidi. Sada se te ene jo i vie bojao. Pozvao sam te da te upoznam sa novim zadatkom koji e ti biti povjeren. Wod'ree nastavi kao da se maloas nije nita dogodilo. Shur'zar je pretpostavljao da je proao neki Iraealin test i da je i sam voa bio zadovoljan ishodom. Znam da si tek stigao, ali ovo ne moe ekati. Jo ne razumijem zato ne poalje nekoga iz kyorl jedinica, nekog odmornijeg i svjeijeg? umijea se Sveenica, oito nastavljajui neku raniju raspravu.

Vidjela si to se dogaa po Utoitu! Kyorli trebaju svakog drowa kojeg imaju u svojim trupama samo za odravanje reda. Osim toga, Sun'zar ima najvie iskustva van granica naseobine, on je idealan za ovaj posao! Glupost! Nije istreniran da boravi u divljini sam, postoje specijalno obueni... Upravo specijalno obuene jedinice trebaju nam za odravanje sadanjeg stanja! zajapurio se krupni drow, Svi kao da su poludjeli, ekscesi se gomilaju, samo ekam kap koja e preliti au i pokrenuti cijelo Novo Pleme u graanski rat! To je zato to te se ne boje dovoljno! prosike suhonjava ena i unese se Wod'reeu u lice. Stari naini koritenja brutalne sile na koju je navikla i dalje su bili oruje kojem je rado pribjegavala. Da si proirio odredbe o smrtnoj kazni kako sam ti rekla... Ostalo bi nam podanika za prebrojati na prste jedne ruke! Shur'zar ih je preko stola poluotvorenih usta gledao kako raspravljaju, jo se navikavajui na prizor da mukarac smije ravnopravno parirati jednoj eni. Nejasno je shvaao da se raspravlja o njemu, no kako ga nitko nije pitao za miljenje, zadrao ga je za sebe. Nije bila tajna da su se Wood'ree i Iraeala ve dulje vrijeme borili za lojalnost kyorl jedinica, osobito otkako su se ovi poeli afirmirati kao kasta za sebe. Stare lekcije dokazale su svoju istinitost: tko iza sebe ima mo, imat e i vlast. Nita novo pod kapom kamenom. No bilo je udno to su vodili otvorenu raspravu pred osobom koja je odluivala komu e se kyorli prikloniti... ili moda ba zato to je ona bila ovdje. Meutim, Nathaste nije djelovala impresionirano. Ili su joj ovakva rjekanja ve dojadila ili se nije dala zadiviti njihovim tendencioznim igrokazom. Lice joj je bilo neitljiva maska, samo su se naranaste oi krijesile na koi boje ebanovine. Shur'zar ide! Wod'ree lupi akom o stol i okona raspravu. Sveenica se odmakne i utone u meki naslon, namrtena lica. Izgledala je jo starijom. Wod'ree proe akom kroz grivu koja mu je padala niz ramena da se primiri, te se obrati ratniku. Dok ste ti i blizanci bili u pohodu, bljedoliki nas je kontaktirao putem komunikacijskog kristala. Znali smo da se nije pojavio na ugovorenom mjestu zato to je najavio svoju sprijeenost, no odmah je zakazao novi sastanak. Moda nas je samo provjeravao ovim prvim, ispipavao situaciju... tko zna, ne krivim ga. tovie, drago mi je to je

je pokazao da ima mozga. Vie strepim od budalastih saveznika nego od pametnih neprijatelja. Shur'zar se blijedo nasmijei u znak slaganja, no srce mi nije bilo na miru. Zar se opet mora vraati u divljinu? Kao da je uo njegove misli, Wod'ree nastavi Ovog puta ide na Povrinu. Proi e Podtamljem najbrim i najsigurnijim putem do gore, a ondje e te doekati stranac. Ne brini, ugovorili smo no bez Mjeseca, pa e imati najmanje mogue tekoa s gledanjem. Povrina? Shur'zar nikada nije bio izvan rodnog Podtamlja i eludac mu se pretvarao u kuglu rastaljenog eljeza pri samoj pomisli da bi morao koraati svijetom kojeg ne tite zidovi sa svih strana i kojeg bije neizdrivo svjetlo. Sastanak je ugovoren na njegovom teritoriju? ao mi je, morali smo pristati na njegove uvjete. veliki voa nemono rairi ruke sa izrazom suosjeanja na licu i na tren Shur'zar pomisli da ovaj osjea iskreno aljenje. No tada shvati da je to bilo aljenje za svojim improviziranim prijestoljem koje se opasno klimalo. Situacija ovdje postaje prenestabilna, hitno nam treba boanska intervencija. Bilo kakva, samo da stigne prije no to ovaj vulkan na kojem sjedimo eksplodira. Iraeala poloi iljate prste na rukohvate stolice, preko stola se primakne Sun'zaru licem i ree ozbiljnim, dubokim glasom. Vojnie, ovisimo o tebi. Nije ga pitala da li se on uope osjeao pripadnikom Novog Plemena jer se pretpostavljalo da su svi lanovi ovdje po snazi svojeg uvjerenja. Kako smjela pretpostavka. I ishitrena. No, svima je bilo takoer jasno, a Shur'zaru pogotovo, da ionako nije imao kamo ii. Bio je ili lan Plemena ili je bio mrtav. Tek tada je vidio da to nije bila starost to je Sveenici oduzimala ivotnu vitalnost, ve umor, briga. Ako je vlast znaila nesanicu, Shur'zar je odluio da nije vrijedna toga. No, opet, on nikada nije razmiljao kao tipian drow, to ga je i dovelo do kaskade loih odluka. Krenut e odmah kako bi putovao bez urbe, jer ovaj put nee biti mjesta pogrekama. Ii e sam. Ratnik energino odmahne glavom. Izai sam znailo je smrt ili paranoju. Wod'ree je sigurno poludio! ak je i Nathaste reagirala i umijeala se. Sam!? To je samoubojstvo! ustala je pljesnuvi otvorenim dlanovima o povrinu stola. Shur'zaru nije promakla diskretna gesta kojom je Wod'ree nekom nevidljivom uvaru signalizirao da nema razloga za uzbunu.

Ako bude razumno oprezan ne vidim zato ne bi stigao do Povrine u jednom komadu. nehajno je otpravi veliki drow. Tek na Povrini poinje nevolja! ak i da je se domogne, kako e se snai gore? Svima ovdje je dobro poznato to itelji dana misle o naoj rasi, linevat e ga im ga vide! Nee ga vidjeti, bljedoliki e ga doekati i sprovesti dalje u tajnosti. Kako moemo vjerovati tuincu koji ve nije ispotovao jedan dogovor?! Nathaste se nije dala. Nemamo drugog izbora. stigao je tihi odgovor, teak i konaan poput pada giljotine. Visoka ena sjedne i zagleda se pred sebe. Nije navikla gubiti, no znala je kada treba prekinuti borbu. Odmakla se od stola i uahurila u tiinu i vlastite misli, dok su joj oi i dalje divlje sijevale. Moda bi blizanci pristali ii na jo jednu misiju? pokua Shur'zar, Zainteresirani su za magiju Povrine i sastojke arolija koji se ondje mogu nabaviti... Ne dolazi u obzir, krupni drow nije ga ni udostojao pogledom, trebam ih ovdje. Opskrbit e te sa potrebnim arobnim predmetima, pa se nee morati oslanjati samo o svoje vjetine, no oni ostaju. Moda samo jedan od njih... Vojnie... zarei Wod'ree i Shur'zar zamijeti da ne gleda u njega, ve preko njegovog ramena, pa se i njegov pogled pokrene u tom smjeru, u smjeru vratnica. Ondje, pribijen tankim bodeom o drvo, visio je pramen bijele kose, iupan zajedno sa komadom koe s tjemena glave. Sjea li se to se dogodilo zadnji put kada si me odbio posluati? Bilo je to retoriko pitanje. Shur'zar se nije morao prisjeati, elav komadi njegovog vlasita na kojem kosa vie nikada nee izrasti podsjeao ga je na to svaki dan. Suho proguta gledajui vlastite pramenove iupane Wod'reeovom miiavom akom i zakucane bodeom koji je mogao zavriti u njegovu grlu jednako lako kao to je zavrio duboko u drvetu. Tada mu je voa dao jo jednu priliku, posljednju. Ako je bilo vjerovati njegovom strahu, izgledalo je da e mu divljina Podtamlja i tuinska Povrina prije dati jo jednu, nego to e to uiniti Wod'ree. Nije imao drugog izbora; krenut e na put sam, jo danas.

*** Pred vratima, dodijeljeni uvari su ga ve ekali sa pripremljenim putnim potreptinama. Preuzeo ih je kiselog izraza lica, razmiljajui o oputajuoj kupki i odmoru na kojeg je raunao po povratku iz kampanje sa blizancima i krenuo se sputati zavojitim stepenitem do izlaza iz Wod'reeove kule. Nathaste se sjurila za njim i spustila mu ruku na rame da ga zaustavi. Ako bude oprezno putovao kroz Podtamlje i poduzimao mjere predostronosti, bit e dobro. I to onda, poginuti negdje na Povrini? istrgne se ispod njenog dlana i krene dalje. Nije bio raspoloen za prodike. Kad su ve odluili da ide sam, neka ga onda i puste da ode sam. Poginut e jedino ako dozvoli panici da ti pomuti razum. vojniki kruto je marirala ukorak s njim, strogog lica Prilagodi se situaciji. Drow si, zar ti to zaista moram naglaavati? Osim toga... nesigurno doda Znam da e preivjeti. Shur'zar ne ree nita, samo ubrza korak, ostavljajui je za sobom. Nisu svi drowi razmiljali po istim kalupima, nisu svi imali uroenu ambiciju, megalomaniju koja nije pitala za cijenu, nezemaljski poriv za preivljavanjem iz kojeg su mogli crpili energiju koja ih je tjerala naprijed kroz sva stoljea koja su ivjeli. Neki su bili zadovoljni ako su mogli, poput sjenki, ivjeti van ie zbivanja, bez da od njih itko ita oekuje niti da ih se uope primjeuje. Gle kome je Utoite toliko dosadilo da jedva eka da opet mugne van. Nildor je ekao oslonjen o stijenu na unutarnjoj mei naselja, ruku isprepletenih na prsima i novom konom torbom to mu je visjela oko pojasa. Cal'zt je takoer stajao nedaleko od brata i ratnik zamijeti da su obojica jo nosila putne plateve, pranjave od pjeaenja. Nisu se pobrinuli ni za svoju dugu, glatku kosu kojom su se ponosili i koja im je dosezala do pola lea, a sada neuredno padala zamrena prljavtinom i znojem. Prioriteti su nas natjerali da se prvo pozabavimo... neodlonim stvarima. objasni stariji brat nakon to je zamijetio Shur'zurov upitan pogled. Bivem plemiu se nije bilo ugodno pojaviti u tako otrcanom izdanju, ak ni pred jednim puaninom. Nildor stre torbu sa pojasa i prui je ratniku. Uzmi. Unutra su magini predmeti koji e ti dobro doi na putovanju. oklijevao je A i par narudbi koje smo obeali strancu u zamjenu za predmete s Povrine. Tebe nee opteretiti, a mnogo e znaiti za obranu i razvitak Utoita.

Shur'zaru nije trebala Nathastina sposobnost itanja jezika tijela da nanjui la. Dakle braa su, uz slubenu misiju, htjeli obaviti i malo usputnog trgovanja sa tuincem za osobne svrhe. Zanimljivo kako ih nije smetalo to imaju posla sa 'prljavim poluvilenjakim smeem' kada je dolo do koristi. Shur'zar nije imao nita protiv proirenja trgovine, samo - posrednitvo e ih kotati. Unato nezavidnoj situaciji u kojoj se nalazio, ratniku se na usnama ocrtao smijeak dok je vezivao torbu za pojas. Oba maga su ga zamijetila i ispravno protumaila, jer im je obojici natjerao krv u obraze. Radi bijesa ili neugode, Shur'zaru je bilo svejedno. Novac isto tako nee pitati zato. Za to vrijeme, Nathaste je od kamenog zida udarom trozuba ponovo nainila melasastu kau. Grubo je dohvatila Shur'zara iznad lakta i kroila kroz polupropusnu barijeru, gurajui ga ispred sebe. Nije protestirao. Sumnjao je da su se i blizanci htjeli posebno opratati s njim. Tek na drugoj strani zida, u hodniku divljine, kapetanica kyorlija pustila je Shur'zarovu ruku. Upitno ju je pogledao, no nije rekao nita. Ne bi ga iznenadilo da je Nathaste gajile osobne animozitete prema dvojici arobnjaka i nije se namjeravao uplitati u kompleksne socioloke odnose Utoita. Ratnik se prisjeti razloga zbog kojeg je impulzivno odluio napustiti Grad i pomisli da nee biti loa stvar na neko se vrijeme izuzeti od vjenih drowskih spletki, izdaja i prevrata koje su postajale sve uestalije i opasnije kako su se tenzije u Novom Plemenu zahuktavale. Jo jedna stvar prije nego krene. zapone ona, nespretno nastavljajui prekinuti razgovor. Tek tada je primijetio da je visoka ena netipino nervozna. Nathaste mu se primakla toliko blizu da je mogao razaznati svaki detalj u njenim plamteim arenicama i apnula u uho, Imala sam san. Viziju. Kad sam se odrekla Lloth, mislila sam da ih vie neu doivljavati, ali.... Znam da su takve poruke vane, zato ti je moram prenijeti. Odmahne glavom u frustraciji, ne nalazei rijei da se izrazi, Ovo nije isto, nije kao nekad. Slike su bile nejasne, a i one koje sam razabrala veinom nerazumljive. Ali vidjela sam tebe, to je sigurno. Ugrize se za usnicu i nastavi na znakovnom jeziku, paljivo okrenuta leima ostatku nevidljive strae da joj ne bi vidjeli ruke. Stajao si uz... vjerujem da to na povrini zovu drvo. Golemo. Ali, opet, ne-drvo. prsti su joj letjeli i ocrtavali komplicirane uzorke rijei i pojmova pomou toplinskog rezidualnog otiska u zraku, kao da netko po mraku pie slova plamenom svijee.

Ono te pozvalo i stopio si se s njim. Progutalo te. Ne razumijem taj dio... nisam vidjela jasno. Nakon toga se ponovo pojavljuje, ali to nisi vie ti... Nisam vie ja? Shur'zarovi prsti ukljuili su se u nijemi ples. I jesi i nisi ti. Neto se promijenilo... drugaiji osjeaj. udno Povrinsko bie je mono. Nije kakvim se ini. Hoe rei da se trebam bojati tog... drveta ili togod bilo? ratnik upita naglas. Ona slegne ramenima i signalizira Znam jedino da e se, ako ga pronae - ili ako ono pronae tebe dogoditi neto... Zastane. Neto loe ili neto dobro? Shur'zar drhtavo upita znakovnim jezikom, sumnjajui da bi ikakvo dobro moglo proizai iz spajanja sa Povrinskim stvorenjem. Ne znam. odgovori Nathaste, gledajui ga u oi. Moda po prvi put u svom dugom ivotu, kapetanica je govorila potpunu istinu, pa brzo doda. Kloni ga se. *** Stranac je ispunio svoj dio dogovora i doekao tamnog vilenjaka kada je ovaj oprezno izaao iz Podtamlja u neutralnu zonu Povrinske peine. Putovanje mu je oduzelo neto vie vremena od planiranog, no bio je zadran neoekivanim pojavljivanjem dva kukasta uasa koje je nesmotreno odluio napasti, pouzdajui se u sadraj torbe koju mu je dao Nildor. U kljunom trenutku, kada je postavio magine zamke i lansirao arolijom natopljene sulice svojeg runog samostrela, ustanovio je da je sva magija koju su ti 'magini' predmeti sadravali bila tek aroliko obojana svjetlost efektnog vizualnog djelovanja. Nasreu, uspio je pronai sklonite prije no to su kukasti uasi zamijetili svojeg napadaa i krenuli u stampedo kroz oblinje hodnike, no nije se usudio izai iz zaklona cijeli dan, bojei se da e se razbjenjele zvijeri vratiti u potrazi za njim. Jo je dobro i proao, vjerujui magovima koji se nisu libili izazivanja pokoje 'nesree', nevoljni odrei se svojih statusnih prerogativa i vratiti drutvo u ruke sveenstvu. Kada se konano domogao Povrine, prekrivala ju je no bez mjeseine, kako je i bilo predvieno. Bljedoliki tuinac ga je ekao sjedei na stijeni uz ulaz peine, zvidukajui veselu melodiju i otrei strelicu depnim noiem. Nije ga primijetio dok Shur'zar nije bio na pola tuceta koraka od njega, sasvim dovoljno da ga ubije bilo kojim orujem koje je nosio na sebi.

Tamni vilenjak prezrivo frkne kroz nos nadao se da je bljedoliki bio bolji vodi nego to je uvar jer su inae obojici glave na panju. Pozdrav, mrani. iznenaen, poluvilenjak ustane, odbaci orue i poloi dlanove na prsa u univerzalnom znaku pozdrava. Dobrodoao na Povrinu. Ja sam Korith, 'crno dijete' na jeziku naroda moje majke, i doao sam ispuniti svoj dio dogovora. Ratnik je i na prvi pogled vidio zato je mjeanac dobio takvo ime; drowsko i vilenjako nasljee pomijeani u jednom tijelu bili su neobina kombinacija koja se rijetko susretala. Koa mu je bila mnogo bljea od Shur'zarove i vie je podsjeala na tamne nijanse vilenjake koe, no duge, otro iljate ui i manja i ilavija figura bili su nepogreivo drowski. No Shur'zar je bio uvjeren da je ono zbog ega su se njegovi sunarodnjaci najvie mrtili kad su ga vidjeli bile distinktivne crvene oi boje krvavog rubina. Iako ga u potpunoj tami nisu sluile kao punokrvnog tamnog vilenjaka, bio je u nesumnjivoj prednosti pred svojim sunarodnjacima, nosei to obiljeje svoje tamne polovice. Ime mi je Shur'zar, kue nemam. ravno odgovori ratnik gledajui poluvilenjaku preko ramena. Iako bez Mjeseca, no je bila obasjana zvijezdama i daleko svjetlija no to je drow oekivao. Trebamo li ekati da se jo smrai? Mjeanac u nedoumici odmahne glavom, Blii se pono, ovo je mrkli mrak po naim normama. Naravno, ne moe se mjeriti sa mrakom Podtamlja. Nervozno se nasmije. Shur'zaru se sviao sve manje. Zaobie ga i prie grotlu peine to se otvaralo u vanjski svijet. Preplavilo ga je mnotvo zvukova, mirisa, gibanja zraka i natjeralo ga par koraka unatrag, u sigurnost kamene kolijevke. Jesi li siguran da vani nema opasnosti? upita, nadajui se da bljedoliki nee zamijetiti koliko mu glas drhti. A mislio je da je Podtamlje zastraujue. Naravno. dodvorno odgovori Korith, Sve sam vie puta provjerio, a ovo je pitoma uma. Osim toga, i potencijalno opasne ivotinje e pobjei kada nanjue tamnog... nau prisutnost. Drow se pravio da je preuo gaf i umjesto toga razvee petlju oko svog stuka. Evo uzmi Shur'zar skine torbu s pojasa i dobaci je poluvilenjaku. Nildor i Cal'zt ti alju dogovorenu robu. Ali tu je vie stvari od... iznenadi se dok je pregledavao torbin sadraj.

Neka, nosi sve. ratnik pljune na pod, Nadam se da e tebi biti korisnije nego to su bile meni. Korith kimne, prebaci torbu preko ramena i s vrata skine okruglu amajliju. Tek kad ju je prinio licu, tamni vilenjak uoi da je napravljena od specifinog utog kamena neodredive nutrine i neobino hladnog na dodir. Obuzme ga osjeaj da bi ga trebao poznavati, no nikako da smjesti odakle mu da slutnja. Nakon to ga je nekoliko puta okrenuo u dlanu, odustane i prebaci lanac preko vrata. Prenijet u blizancima tvoj dar. ree i iskezi se jer se sjetio gdje je ve vidio slian kamen. Jedan amulet, a dva brata. Odjednom su ga tabani upravo zasvrbjeli od elje da se iz ovih stopa vrati u Utoite. Primijeti da je njegov smijeh djelovao na poluvilenjaka poput udarca biem i to ga ponuka da se naceri jo i vie, pokazujui otre, svjetlucave zube. Bilo je lijepo ponovo dobiti malo zasluenog strahopotovanja. Shur'zar zatim duboko udahne i umiri srce. Ponovno napravi par koraka u travu koja je prerastala u livadu i gubila se u umi. Opet napad dojmova na njegova ula, vrtoglavica utisaka. Nije postojao nain da ih sve izdvoji, proui i naui razlikovati u tako kratkom vremenu. Morat e se pouzdati u manje izotrena ali prilagoenija osjetila Koritha. Da je imao boga, Shur'zar bi mu se tada pomolio iz dubine due. *** Tiho slijediti poluvilenjaka po umi nije bilo lako kako se inilo. Tlo je bilo pretrpano raznim stvarima koje su proizvodile zvuk i, iako ih je jasno razaznavao i bez zrake mjeseine, Shur'zar ih nije mogao zaobilaziti jer su leale doslovce posvuda. Korith mu je objasnio da je to otpalo lie i da su potrebne godine da bi se nauilo po njemu beumno kretati, te da neke rase tu vjetinu nikada ne savladaju, no drowu je ta utjeha malo znaila. Bljedoliki, i vie nego zadovoljan sadrajem Nildorove torbe, ga je raspoloeno uvjeravao da to ionako nije bilo bitno, da su hodali mnogo tie no veina umskih stanovnika i da je po zvucima ume mogao pouzdano rei da ne vreba nikakva opasnost. Kamo uope idemo? upita tamni vilenjak da skrene misli na neto drugo. Nije navikao biti najglasniji u okolici. Korith mu je odgovarao preko ramena u trku Slijedim upute vaeg voe. Vodim te u mjesto gdje je komunikacija sa boanskom ravni najizravnija. Moe li biti malo odreeniji? otrica frustracije bila je jasna u Shur'zarovom glasu.

Uskoro e vidjeti i sam, jo malo i tamo smo. To mjesto.. ovaj, nije u umi? Tamni vilenjak je s nepovjerenjem prouavao stabla koja su prolazila pored njega, osobito pazei da zaobilazi ona veeg i starijeg drvea. Pa i nije, zamisli se poluvilenjak, Jest u umi, ali hram je na proplanku. A to bi znailo...? zarei. Gubio je strpljenje. Da je na livadi, na istini. Oko zdanja nema drvea ili bunja. Shur'zar tiho odahne. Neko vrijeme su trali u tiini koju prekine Korithov glas. Ti si dakle klerik? Ne ba. ratnik zakoluta oima i potisne poriv da ga udari. Ovaj momak nije bio ba od najbistrijih koje je susreo. Korith odjednom zastane, zagledavi se u tamno Shur'zarovo lice na kojem su se u polusvjetlu noi vidjele samo crvene zjene, Kako onda misli razgovarati s boanstvima? Ne znam ni sam. Kad stignemo do hrama, vidjet u to e mi pasti na pamet. slegne ramenima, Improvizirat u. Poluvilenjak ga je nekoliko trenutaka netremice promatrao kao da ne moe odluiti da li se ovaj ali ili je potpuno poludio. Zatim proape pun straha poput preplaena djeteta, oiju irom otvorenih u jezi Vidio sam neke sveenike kojima su spalili mozak. Mora da su zazivali krivog boga. Shur'zar izvije usne u gorkom smijeku oajnika i tiho doda, Nadam se da u ja pokakljati pravoga. *** Ispostavilo se da je hram bio polurazrueno zdanje koje je vidjelo bolje dane. Kolonada stupova koja je prethodila kamenim vratnicama sada se jedva nazirala kroz visoku travu, a i cijeli jedan zid, zajedno sa dobrim komadom krova je leao razasut po livadi. Barem nije bilo nijednog stabla na vidiku. Iako ga je Korith uvjeravao da je graevina stabilna, Shur'zar je oprezno procjenjivao prije no to bi spustio teinu na smrvljeni kamen, sve dok nije uao u jo netaknuti dio neko raskono ukraene dvorane. Hram mora da je pripadao nekom vilenjakom boanstvu drow je to zakljuio po

slikarijama i statuama koje su ovjekovjeile prizore iz lova, ivotnih ciklusa ume i raznih plesova no bio je odavno naputen, ak i od vlastitog boanstva. Po prianju Koritha, od tada je oltar, koji je bio namijenjen za komunikaciju sa bogom-zatitnikom, ostao kao otvoreni kanal u nadnaravnu razinu. Shur'zaru kroz glavu proe misao da je vilenjaki bog ubijen, a njegov portal ostao na slobodnu upotrebu svakoga i svaega to je poeljelo zaviriti u ovaj svijet, no nije ju podijelio sa vodiem. Ni sam nije elio razmiljati to bi sve u tom sluaju moglo otvoriti vrata na koja se spremaju zakucati, a pogotovo se nije elio nositi sa uspanienim poluvilenjakom. Koja god da je istina leala iza porijekla tog portala, vie nije bilo vano. Sada se nije moglo ii natrag. Evo oltara. posve suvino ukae Korith na masivan blok kamena u stranjem dijelu dvorane ije rezbarotine kie i elementi uope nisu dotakli. Kao da je, na samo par koraka od njih, leao udaljen tko zna koliko svjetova. to mu se vie bude pribliavao osjetiti e... prisustvo. Ili nekakav udan dodir na koi.. udan pozadinski zvuk.... Shvaam Shur'zar mu rukom signalizira da zastane, Ostani ovdje. Doi jedino ako te pozovem, jesi li razumio? Korith energino kimne, sretan to se ne mora pribliavati ukletom mjestu, u isto se vrijeme paljivo pozicionirajui blizu izlaza, nervozan poput preplaene divljai. Bio je spreman dati petama vjetra na najmanji nagovjetaj nevolje. Ratnik je to primijetio, mislei kako se ipak vie drowske prirode od crvenih oiju i zailjenih uiju usadilo u tom mjeancu. Zatim zakorai naprijed. Shvatio je to mu je bljedoliki pokuavao doarati. Sa svakim novim korakom blie oltaru kao da je ulazio u drugaiju stvarnost, meku, drugaijih boja, oblika i neobjanjivih vibracija. Kada se zaustavio pored mramorne ploe i poloio dlanove na nju, uope se nije iznenadio to nije bila hladna i tvrda na dodir, ve se lelujala poput vode zlaanog jezerca. Mjesto je bilo osvijetljeno, no to nije bila obina svjetlost jer je tamni vilenjak mogao kroz nju gledati bez boli. Okrenuo se i kroz bljetavu izmaglicu vidio Koritha kako stoji i eka ga, ak mu se uinilo da se mjeaneve usne miu, ali do njega nije dopirao nikakav zvuk. Bez razmiljanja, uronio je ruke u bazen ispred sebe prvo prste, pa zapea i podlaktice sve do laktova. Zagrabio je kroz tu vodu koja nije bila voda, uzbibao je no njegova koa nije osjeala liniju valova njene povrine. Postao je dio nje, dio mramora, dio oltara no to ga nije uznemirilo, uinilo mu se prirodnim. Traio je dlanovima dalje i dublje,

napipavao iju e ruku dohvatiti, ije lice pomilovati, koji e mu bog odgovoriti. Nagnuo se jo vie kad mu se uini da do njega dopire zvuk koji nije pripadao ovom mjestu. Korithov glas? Okrene se namrtena ela da vikne na poluvilenjaka da ga ostavi na miru i tada na muralu ispred sebe, ispred oltara, ugleda sliku stabla koje je irilo svoje grane preko cijelog zida, nadnaravno veliko i hiperrealistino. Stajao si uz... vjerujem da to na povrini zovu drvo. Golemo. Ali, opet, ne-drvo... Kloni ga se. Kroz omamu Shur'zaru su oi govorile nemogue da se lie na naslikanom drvetu mie, da se grane odvajaju od zida i hrle prema njemu da ga dohvate, prime u kruti zagrljaj, smrve. Tamni vilenjak vrisne, ali tada mu je glava ve bila ispod povrine i nikakav zvuk ne probi se iz njegova grla. *** Visoka trava se sama razmicala pred njegovim stopama, poput vode gonjene jakim vjetrom, grane drvea su se podizale da ga ne dotaknu, lie istilo s njegovog puta. Usputno zamijeti da na praznim, upljim nebesima sjaji uareni disk Sunca no to ga se nije ticalo. Osjeao je da moe posegnuti rukom i smrviti tu kletu grudu svjetla, ugasiti je zauvijek. Siao je Podtamlje, put mu je sam nicao pod nogama. Pjeaio je satima, danima, ne osjeajui strah ili umor. Nekoliko mu se puta uini da je proao kroz granitne zidove u svom silasku u utrobu zemlje, da i sami uasi Podtamlja bjee pred njegovim dolaskom no vrijeme je za njega teklo nelinearno, trzavo, isprekidano. Osjetio ih je prije no to ih je vidio i to ga je usisalo natrag u stvarnost. Postao je svjestan svoga tijela, okoline, poznatog hodnika koji je vodio do ulaza u Utoite. Nije ih jo mogao ni vidjeti ni uti no znao je da su iza sljedeeg zavoja, da ga ekaju, napola nervozni, napola u anticipaciji. Zakoraio je... ... i materijalizirao se iz tame na pedalj od Cal'zta. Pozdrav, uvaena brao! unio je zubati kez u lice prestravljenog arobnjaka. Nedaleko njega, Nildor se maio u dep za komponentama obrambene arolije, no u Shur'zarovim oima izgledao je oajniki spor i nespretan. Kako mu je to do sada promicalo? Nema potrebe za tim, ratnik pomirbeno podie otvorene dlanove bez trunice straha, to blizance jo vie prenerazi. To sam samo ja. J-jesi li pronaao bljedolikog? mlai brat se prvi snaao, nastojei povratiti narueno dostojanstvo.

Shur'zar kimne, strgne amajliju s vrata i podigne je visoko da ju braa dobro vide. ukasti kamen se neodreeno sjajio u tami, kao da se budi iz duboka sna. Isto kao to je znao da su ovdje prije nego to ih je vidio, znao je i razlog njihovog odbora za doek a on nije imao nikakve veze sa straarenjem na granicama Utoita. alje vam ovo za predanu robu. Evo vam ga, pa ga pravedno podijelite. Otvori prste i pusti ogrlicu da padne ispred njegovih nogu pa zakorai preko nje i proe izmeu dva identina lica koja su ga promatrala u jednakoj, nijemoj nevjerici. Takav bezobrazluk bilo je nezamislivo tolerirati, no nijedan se arobnjak nije mogao odluiti da krene za Shur'zarom i kazni ga te prepusti bratu da se pobrine za amulet. Ratnik kao da je uo neverbalnu prepirku i komeanje njihovih misli i to ga natjera da se potajice pakosno naceri njihovoj pohlepi. Wod'ree ne izlazi iz kule od kada si otiao, navodno ne moe uspostaviti kontakt sa bljedolikim putem kristala. zlobno dovikne jedan od dvojice magova u lea ratnika koja su se udaljavala niz hodnik. Shur'zar pomisli kako bi bilo krajnje neobino da se Korith javi, obzirom da su mu udovi bili razbacani u krugu od deset metara po ruevinama. Kyorli su dobili naredbu da te sprovedu k njemu im stupi na teritorij Utoita. Jesi li uope vidio hram? Gdje ti je taj bog po kojeg si iao?! Ne brinite za mene. odmahne rukom bez da se okrene i u sebi doda. Radije se bojte za vlastite ivote. Nije zastao kada ga je i drugi brat zazvao, nareujui mu da se vrati, niti je usporio kada su hodnik ispunile eksplozije svjetlosti i energetskih naboja. To ionako nije bila njegova bitka. *** Pred zidom na kojem se nalazio ulaz ovog puta nije trebao izgovarati lozinku Nathaste je ve stajala ondje bez zatitnog ogrtaa, obavijetena od izvidnice. Nestrpljivo se premjetala s noge na nogu, ekajui da joj prie. Jedva da je mogla vjerovati svojim oima dok je Shur'zar odmjerenim koracima bez urbe kratio razdaljinu meu njima. Hodao je - ne etao je hodnikom Podtamlja samouvjerenou kakvu malo koji drow pokazuje u vlastitom domu, uvijek napola oekujui prepad iz zasjede. Visoka ena suzi oi, oprezno ga prouavajui. Izgledao je isto kao kad je otiao, nije sa sobom donio nikakve ikone ili strane predmete, ali neto oko njega nije bilo kao prije Pretpostavljam da me voa oekuje, neiskren osmjeh umjesto pozdrava. a ne elim ga ostaviti da eka.

Ti... gdje si bio? Zato si se tako brzo vratio? zjene su joj lutale po njegovom licu, odjei, opremi traei bilo kakav trag koji e ga odati. Jesi li uspio...? Nije mogla zavriti pitanje, previe je strepila od odgovora. Pa... i da i ne. zagonetno namigne Shur'zar i rukom pokae ka zidu. Hoemo li? Nathaste kucne trozubom o kamen, ne skidajui pogled sa mukarca. Nije izgledao prosvijetljen, no bio je presamouvjeren za nekoga tko se ne vraa bez aduta u rukavu. On se odjednom trgne, kao da je uo njoj neujan poziv i blago ali vrsto je gurne u lea. Idi, dolazim za tobom. Ali, to...? Samo jo jedna stvar i ulazim. lice mu je nosilo neutralan izraz, no iza njega se krilo neto smrtno ozbiljno, neto to nije trpjelo suprotstavljanje. I prije no to je razmislila o tome to radi, kapetanica je ve zatvorila oi i uronila u rastoenu stijenu. Shur'zar se okrenuo na vrijeme da vidi arobnjaka koji mu je dolazio u susret iz grotla hodnika. Njegova odjea i kosa vonjale su na pale i izgledale su otrcano i uniteno. Nekad njegovana koa sada je na dijelovima njegovog lica visjela u krpama, nabubrena i izjedena kiselinom. Oko vrata mu se sjajio amulet, irei po prsima maga treperavi sjaj, sit od krvi bratoubojiina nagrada. Pozdrav, Nildore. ravno e ratnik. Iz arobnjakovog grla dopre krkljanje koje je bio zvuk najblii smijehu kojeg su njegove oteene glasnice mogle proizvesti. Iako teko ranjen, regenerativne arolije ve su poele rad na uspostavljanju njegovog prijanjeg oblija. Podie drhtavu ruku na kojoj se presijavao prsten utog oka. to, zbog ovog? poluivi mag se isceri, to i nije bilo teko obzirom da su mu se usnice otopile i otpale. Pohlepni gad. Ta prokleta nesposobna budala htjela je i prsten i amulet.... pa sam mu uzeo sve. Cal'zt se opasno zaljulja pa ponovo uspostavi ravnoteu, no iako ga je tijelo izdavalo, oi su mu lucidno sjale. Vidim to si... hrapavo proape, Neu dopustiti... da klerici ponovo zavladaju... Magija nam je dovoljna." Jedan prst, koji nije bio mnogo vie nego kost, isprui se u ratnikovom smjeru i obavije svjetlou. "UMRI!" Reci mi Cal'zte, ree Shur'zar dok se kugla energije ni iz ega uskovitlala i stala rasti na njegovu

dlanu naoko bez ikakvog svjesnog napora, Jesi li vie uivao u izvojevanju amuleta ili u ubijanju brata? Cal'zt je, unato ranama, sauvao bistar um i vjete ruke. Bio je na pola puta do zgotovljenja klupka munja, kad podrugljivo odgovori: A to bi TI rekao? Tako sam i mislio. Shur'zar snagom misli u arobnjaka uputi nevidljivu ruku koja ga je jednostavno zbrisala iz postojanja, bez spektakularnih eksplozija, svjetala ili buke. Jednostavno je nestao kao da ga nikad i nije bilo. *** Progurao se kroz masu stanovnika koji su se spontano okupili oko kule, jo ne otvoreno neprijateljski, ali u preludiju neeg ishitrenog. Nasilnog. Vjerojatno su podsvjesno naslutili da je dolo vrijeme promjena. U Wod'reevu prijemnu dvoranu nahrupio je prije Nathaste koja je jedva odravala njegov tempo. Impozantnog vou naao je oslonjenog rukama o stol, kako uzaludno bulji u komunikacijski kristal koji je neobjanjivo zamuknuo i nerazumljivo pria sam sebi u bradu. Gubio je vlast i, izgleda, vlastiti razum. Zaboravi bljedolikog. Shur'zaru nije bilo do pozdravnog protokola. Ne treba nam. Kad ga je spazio, Wod'ree rezignirano lupi akama o stol, vorajui mesnate ruke i estoko tresui svoju izdanu mjeinu. to se, u ime devet Paklova, dogaa!? Smrdljivi mjeanac uti, u Utoitu je poluratno stanje, ljudi su na ulicama, dva najbolja arobnjaka se ne javljaju, a onda se jo ti doetava da mi kae koga trebam ili ne trebam!? "Odsada, kada ti neto kaem, posluaj me." poklopi ga Shur'zarov odgovor lien emocija. Nathaste u zaprepatenju zine, ne vjerujui u to to je ula. Lice krupnog drowa sjalo se jarko bijelo u infracrvenom spektru, bio je na rubu mahnitosti, spreman da preskoi stol i baci se za vrat pridolici. Uto se sobom prolomi enski glas koji je parao ui: to radite, zar ste obojica sili s uma!? Iraeala je uletjela iz sporedne odaje i stala meu dvojcu koja su se fiksirala tvrdim, mranim pogledima. Nijedan nije htio popustiti. Unato intervenciji Sveenice, bilo je jasno da situacija izmie kontroli. Usuuje se doi mi na oi praznih ruku!? Makni se da ga rasporim, to e mi biti zadnji uitak u ivotu! urlao je Wod'ree preko stola dok su mu ile na

vratu prijetile rasprskavanjem. Vani je gomila postajala sve glasnija, otkucavale su zadnje sekunde prije njegovog pada. Zar ne vidi? zaklinjala ga je krhka ena, ne dajui se smesti, Pogledaj ga! O da, vidjet e on mene izbliza! odgurne je lako poput svilene koprene i zagrabi prema Shur'zaru. Stojei iza ratnika, Nathaste je stegnula svoj trozub i drugom rukom posegla za sputavajuom mreom na pojasu, dok su joj oi letjele s Wod'rrea na Iraealu i natrag. Ako se dohvate, sada e biti vrijeme da pokae kome od njih ona i kyorli priseu svoju odanost. No Sveenica nije bila izbaena iz bitke. Okrugli stol zadrhti i okrene se Wod'reeu ravno u lice, prisiljavajui ga unatrag do zida, gdje ga je drao zarobljenog poput kukca izmeu tla i potplata cipele. Rekoh ti da ohladi tu svoju usijanu glavu. Stara ena je odrala dostojanstvo u glasu i dranju. Tko zna to je ta sve preivjela, za nju je veliki Wod'ree bio tek seoski deran. Pogledaj ga bolje. Wod'reeove divlje oi fiksirale su Shur'zara preko ruba stola, dok se mahnito koprcao da se izbavi. to se tu ima za vidjeti? prezrivo prosike, THALACK'VEL! Iz nevidljivih utora u zidu izlete tri strelice sa minijaturnim eksplozivnim nabojem, usmjerene u stariju enu. Reagirala je na vrijeme i skrenula njihove putanje aljui iz u suprotni zid, no siuna su oruja uinila svoje Inraealina koncentracija popustila je dovoljno da Wod'ree tresne stolom o pod, preskoi ga i kroz eksploziju trijea se zaleti na ratnika koji je i dalje nepomino stajao. Ne bojim te se. ree on ledeno, kada su voine ake bile na korak od njegova grla. Krupni drow prvo uspori, pa zastane zbunjenog izraza. T-trebao bi. procijedi kroz usne i ne uvi sama sebe, tonuvi u Shur'zarove oi, upijajui njegovu intenzivnu auru. Zatim, kao pokoen, padne na koljena. Ne prepoznaje li vlastitog boga, Wod'ree? upita ratnik s visoka. Onoga koji se u meni utjelovio? Vidim. zadre, skupivi se na podu kako se tresao samo pred bijesom Llothinih sveenica i pritisne elo o tlo Sada vidim. Oprosti mi! Shur'zar, ili onaj koji je prije bio Shur'zar, poloi dlan na njegovu masivnu glavu. Oproteno ti je, no uvidjet e da e iskupljenje mukotrpno zaraditi.

surovo se naceri, a veliki drow i ne usudi se pogledati ga u lice. Da iznaao hrabrosti pogledati uvis, vidio bi kako niu i ubrzano rastu pramenovi koje je sa Shur'zarove glave iupao vlastitom rukom. Poslan sam da pronesem Novu rije i budem joj glavni tuma. Od sada poinje novo doba! Novo Pleme je dobilo zatitnika! Inareala damski podigne skutove svoje duge haljine i otmjeno se nakloni, okrenuvi jedro u povoljniji vjetar po tko zna koji put u svom dugom ivotu. Pogledi su im se sreli i Shur'zar lagano kimne - razumjeli su se. Tada se okrene k Nathasti. Vojnici su se lako mogli pobuniti protiv ponovne uspostave vlasti izaslanika hirovitih bogova, njima su klerikalne moi bile jednake magiji neshvatljive i neupotrebljive. Visoka kapetanica ga je neko vrijeme netremice prouavala svojim znalakim plamenim oima, pa je konano spustila bojni trozub i s uzdahom rekla Nikad mi se nije svialo kako su kyorlije od elite pretvorili u jedinice milicije za uvanje reda. Priseemo ti odanost. On joj se blago nasmije, s distancom poluboanstva, pa pogleda i drugu enu. S jedne je strane imao mudru i iskusnu savjetnicu, a s druge mladu i estoku ratnicu koje e se meusobno boriti za njegovu naklonost i vjerojatno za mjesto u njegovoj postelji. Oi mu se spuste na Wod'reea koji je jo uvijek skrueno kleao na podu. Imao je i dostojnog politikog rivala koji e ga mrziti i osigurati da se nikada ne opusti, ni fiziki ni intelektualno. Sve je poelo izgledati kao Grad u malom, samo to je Shur'zar sada odabirao zaigrati igru, pomicati figure po ploi. Konano, imao je obilje. Uspravnih lea i s dostojanstvom koje taj plebejac nikad do sada nije ispoljio, Shur'zar izae na terasu kule. Njegov otar pogled zaokrui po Utoitu koje je sa vidikovca Wod'reeovog brloga lealo rasprostrto kao na dlanu. Sve je ovo bilo njegovo. Stotinjak predanih sljedbenika, svaki spreman poloiti svoj ivot pred njegove noge. I, jo slae, ivote svojih blinjih. Toliko slijepog oboavanja, ufanja, povjerenja... Stajao je i gledao u more okupljenih, njegove nasuprot desetina parova oiju. Shur'zar je u sebe primao njihovu energiju, opijao se njihovom snagom i konano poeo shvaati to znai biti Bog. Drowska priroda u njemu se probudi i na licu mu se rascvjeta osmijeh u poetku blaen i nadahnut, da bi se pretvorio u kez pa u grohotan, samozadovoljan smijeh to je vie kusao slatkou moi. Ruke mu same sunu u zrak i desetine grla u podnoju pozdravi ga zagluujuim klicanjem kao jedno.

Da! Pozdravite svojeg novog boga! grlo mu je gorjelo svakim udisajem sirove moi. Zabacio je glavu i zazvao nijemi kameni svod nad sobom, ne hajui hoe li izazvati neiju neeljenu pozornost. Na koljena i molite za moju naklonost, MOLITE ZA SVOJE IVOTE! Raao se iznova. Izgubio je strah, izgubio je ivot. Ostala je samo besmrtnost.

Bez Boga (c) 2009. by Marija Serdar

Tihana nam dolazi iz Zadra. Trenutno zavrava komunikologiju, pie poeziju, prozu i kritiku koje je i objavljivala u knjievnim asopisima Rijei, Zarez, RE, Split Mind te elektronskim asopisima Balkanski knjievni glasnik i Libartes. Poezija joj je uvrtena u zbornike Rukopisi 33 i Bundolo offline 2.

I
Sakriti se u pokoji sunani dan i pustiti refleksiju da mi prividno vrati sjaj kojeg sam dala za sitni , podala se sitnom slovu svoje omerte. To e biti dovoljno. Drukijim kutom gledanja izobliiti pusto ceste koja me zadnjeg puta vodila u pakao. Za taj sam pakao paljivo odabrala odjeu, minka je bila skorena ve pri dolasku, a zadnji noni mrak je biljeio drske otkucaje mojih potpetica. Drske u strahu. Sunce je sjalo tamo daleko, kroz maglu i neka me ruka blagoslovila dvogodinjim nepovratkom. A sada odlazim opet. Gledati kroz prozor akvarel nemoi u kojem se samo nebo promijeni svakih nekoliko kilometara, a kue ne postoje, domovi su daleko s obje strane, negdje moda postoji more ako ga nisam sanjala. Jer sve je mogue kad se zae u dvostruki tunel, i nastavi putovati s onim preostalim u sebi. Oi su mi tamne kad odlazim. Kad dolazim. Svejedno je. Samo stvar gledita. Kad bi bila no, brojala bih uspomene tankim alom nasumino odabranih, ali uvijek ubitanih pjesama koje e me jednom zadaviti kao Isidoru Duncan u jednoj vonji izmeu dvije toke od nikuda. No e pasti na promjenu, i bojat u se ledenih plahti i zvukova kao zadnji put, moda se na tren opipam da se podsjetim da to jesam ja. Nenaviknuta na odvajanja od sebe, ja koja nikad neu preletjeti ocean jer u meni ima neto malograansko, a to je moj strah, on je posve primitivan i trai iste takve ljude kao titove, moj strah me ini osobom kakve u svoja dva kuta sigurnosti inae nemilice blatim, moj strah e me jednom uiniti i kurvom i ubojicom. No ne budimo pesimisti. Postoji toliko elegantnih rijei kojima jo stignemo zamazati kapke i navlaiti usne. Pokuat emo s drugim pjesmama uhvatiti neki groteskni kadar i prebaciti par slutnji u koju konkretnu psovku ili samo smijeh koji se ne troi na zavojima, pogled usmjeriti u svoje ruke jer prozori nisu stvoreni za senzibilce, prozori su sasvim ivotne ubojice beivotnih pogleda. Ako stignemo prije straha.

II
Netko svira tvoju pjesmu , a ti se boji. Mrak je potrebniji nego kisik i amor se povlai s jednim i drugim ostavljajui te golu u bolestima dosanjanjog sna. Jo par koraka i nastati e tiina. Tiine se boji , boji kao svog imena kad neto poe po zlu. Svaki pokret postaje dramski in. Zvuk upaljaa u noi odjekuje cestama. U najdubljem mraku najdalje pustopoljine ti e se uvijek bojati samo sebe. Potajno se nadati i manijaku i duhovima i svim onim priama kojima su te paranoine bake straile, samo da ti dopuste da se noas ne susretne sa odjecima svojih ne-misli. Jer tada i misli odlaze, s onim amorom nestaju u dubinu koju ostavlja iza sebe, sve te ostavlja samu, da konano padne. Samo eka apat. Vip prostorije bolesnih umova tada su prijeka potreba. Skinut e sve obzire, uskoiti u neki lik koji je na 134 stranici romana sasvim dobro proao ili kojeg je pred kraj filma spasio jedan banalni titl . Sve te nagoni da se pozdravi jo jednom sa sobom i kae ljubazno, kao najveem strancu iju gestu prezire, ne hvala. Ne, hvala. Baca se na najtee zadatke i osjea se ponovno ivom, sve je na mjestu, netko svira tvoju pjesmu , a ti se boji, boji se da e ti netko oduzeti pravo na ekskluzivu emocije. I opet je subjekt izvan tebe, svaki korak ka cilju kojeg ne ostvaruje voljom polako utiava zvocanje straha da e jednom opet morati sresti sebe i da nijednog morbidnog izlaza nee vie biti osim tebe same i svih bezvrijednih nauenih vjetina. Netko e svirati tvoju pjesmu, a ti je nee prepoznati.

"Ako stignemo prije straha" (c) 2009. by Tihana Gambiraa

Pria

STRAARSKA DUNOST
by Boris Hrenjak

Boris je takoer jedan od onih autora koji je s nama od prvog broja. Ovog puta predstavljamo vam jedanu od mranijih sf pria iz njegova opusa. Svijet u kojem se dogaa radnja osmislio je jo davno, ipak na na nagovor, odluio mu se vratiti jo jednom. Mikhail se sjeao kad je straarska dunost na Ogradi bila stvar prestia. Neko je i sam spomen Straara vlaio enske gaice i izazivao zavist mukaraca. Bila su to dobra vremena. On pogleda na kompjuterski zaslon na kojem su se nalazili deseci izvjetaja koji su se u realnom vremenu ispisivali kako god bi neki od skenerskih instrumenata obavio svoj dio posla. Svi su izvjetaji bili dosadno zeleni. Ni traga crvene, opasne, boje. Zapravo, crvene boje popraene zvukom alarma nije bilo ve nekoliko godina. Maine su izgleda odustale, govorili su neki. Pobijedili su rat, govorili su drugi. Ne treba se oputati, brinuli su trei. Mikhailu to nita nije znailo, on je samo znao da se njegov glamurozni posao pretvorio u dosadno sjedenje po dva tjedna (koliko esto su se mijenali straari) u stolici na Tornju i brigu o tome da svi kompjuterski sustavi rade kako treba. Nedavno su zapoele i prie o potrebnosti tog radnog mjesta. Prije je osjeao toplinu plazme kako mu pri lice dok su njegove strojnice pretvarale salve robota u zakovice i metalni otpad, a sad su mu lice grijali hladnjaci za nadzorne sustave koji su danonono pretraivali perimetar u Zoni. ak su i ime promijenili. Ono, to su vojnici prozvali Zonom Smrti, birokrati i politiari su sad zvali Izolirana Zona. Valjda nije bilo prigodno za mirnodobsko vrijeme. Nikakve aluzije na smrt i krvoprolie nisu privlane ako ne treba motivirati trupe. Moda nije bilo profesionalno i korektno, ali Mikhail si je dopustio svaku veer prije spavanja alicu viskija dok je vrio obaveznu, dnevnu dijagnostiku nadzornih sustava. Upravo je bio praznio drugu rundu i poeo osjeati poznati ugriz alkohola u ramenima, neto to je zavolio otkako su mu dani postali jednolini i prazni. Osamljeni. Jedina interakcija s drugim ljudskim biem bila je ona kad je proputao odrede istaa koji su odlazili svakog jutra u Zonu u potragu za ostacima borbenih maina, te naveer kad su se ti isti odredi vraali natrag. Moda su ove runde od dva tjedna u Tornju bile previe za njega sad kad nije bilo borbe. Moda je njegovo mjesto stvarno postalo suvino, beskorisno. Moda mu uope nee biti ao kad ga jednom ukinu i poalju ga za stol u nekom vojnom uredu u bazi. Moda... Otar zvuk alarma prenuo ga je iz razmiljanja. Upozoravajue, crveno svijetlo treptalo je s njegova zaslona i na trenutak Mikhail je ostao hipnotizirano gledati u njega, kao da ne zna to da radi. Odjednom se katapultirao iz naslonjaa, prosipavi ono malo viskija koji je ostao na dnu alice i opsovao. Pogledao je u crvenim slovima ispisani izvjetaj koji je nagovjetao pribliavanje neidentificirane osobe iz pravca Izolirane Zone prema Ogradi. Svi su vojnici imali u sebi podkoni, identifikacijski ip pa je odmah bilo jasno da nije jedan od njih. Krupnim je korakom preao prostoriju do drugog terminala i pokretom ruke aktivirao holoprojektor koji mu je pokazao grafiki prikaz onoga to su nadzorni sustavi pronali. Malena djevojica, od desetak godina kako je procijenio Mikhail, hodala je onim vijugavim korakom kakvog imaju samo djeca, u jednoj ruci drei plianog medvjedia, dok se s drugom grebla po nosu. Njena bijela haljinica s cvjetnim uzorkom bila je poderana od struka na nie, a na nogama su se mogli vidjeti tragovi krvi. Mikhail opet opsuje. Koji kurac da sada radi? Po protokolu bi trebao oglasiti opi alarm, ali ako se sva sila vojne mainerije pokrene radi toga to je on bio predoslovan, ne samo da bi ispao nesposoban nego mu to ostali uvari nikad ne bi zaboravili, do kraja ivota bi ga podbadali kako ga je uplaila desetogodinja djevojica. Ve je mogao zamisliti kako ga u ormariu u vojarni doekuju medvjedii, arene vrpce, eerna vuna i togod bi im ve palo na pamet. Nervozno otpuhne gledajui holoprikaz djevojice i odluno kimne glavom kao da je sa sobom raistio neto i uputi se kroz vrata prema oruarnici. *** Egzoskelet se nikad nije ubrajao meu ugodnije komade vojne opreme. No, s druge strane, radilo se moda o najvanijem komadu vojnog arsenala koji je ljudima omoguio obranu od strojeva. Iako nije imao istu brzinu kao izviake Strijele, niti vatrenu mo tenka paunjaka, jedan vojnik u egzoskeletu mogao se nositi sa svakim od njih u borbi jedan na jedan. injenica da se u tom oklopu nalazio ovjek bila je istovremeno njegova najvea mana, kao i jedina prednost. Koliko god strojevi bili bri i jai, falila im je ona mo apstraktnog razmiljanja koja je pravila svu razliku u borbi. Ljudi su jednostavno bili kreativniji i domiljatiji. Oni koji to nisu bili brzo bi ostavili malo pohabani egzoskelet nekom drugom na koritenje. Trebalo mu je jedno vrijeme da pokrene sve potrebne sustave jer oprema ve dugo nije bila u funkciji, a iako je imao obvezu redovito odravati i provjeravati opremu, Mikhail je upravo poalio to to

nije radio. Obeao si je da mu se to vie nee dogoditi. Da se stvarno radi o hitnom sluaju, ovakvi propusti bi ga stajali glave. Ili jo gore, posla, kad bi se sve zavrilo i glaveine u Upravi poele postavljati pitanja. Kad je napokon izaao kroz vrata koja vode u Zonu, djevojica se po skeneru pribliila na manje od petnaest kilometara od Ograde. Prvo je provjerio da sve u odijelu radi kako treba, a potom podesio brzinu na maksimum i potrao. Egzoskelet ga je ponio na putovanje od dvije minute, koliko mu je bilo potrebno da prijee udaljenost od petnaest kilometara. Zaustavio se nekoliko desetaka metara ispred nje i polako priao blie da ju ne zatrpa finom, sivom prainom koja je prekrivala skoro cijeli prostor Zone. Curica se zaustavila i promatrala ga razrogaenim oima dok se pribliavao. Hej, malena! povie Mikhail kad je doao dovoljno blizu da ga je mogla uti. to ti radi ovdje? Curica naglo spusti pogled na svog medvjedia i napui usne. Mikhail je morao postaviti pitanje jo dva puta prije nego je shvatio da ona odgovara, ali tiho. Uspio ju je razumjeti tek kad je pojaao glasnou zvuka na odijelu. Izgubila sam se. ree ona opet. Jesi sama? upita on to je njenije mogao. Nije nikad bio ubrajan meu osjeajne mukarce pa se osjetio kao da je malo na klimavom tlu ovdje. Ovom djetetu treba struna (i enska) pomo, pomisli on. Djevojica samo potvrdno kimne glavom, lagano se ljuljajui na petama i pogleda fiksiranog na svoju igraku. Mikhail se pitao da li pronalazi neku sigurnost u njemu ili je samo srameljiva. Gdje su ti roditelji? utjela je, ali se ljuljanje zaustavilo i sad je stajala poput kipa, bezizraajnog lica. Bila si s njima tamo negdje, je l'? ponovno upita Mikhail i rukom neodreeno mahne iz smjera iz kojeg je dola. Kimnula je, ali nita nije rekla. Naili ste na strojeve? Opet kimanje. Mikhail izdahne, razdraeno kimajui glavom. Uvijek ga je frustrirala ljudska glupost, ali ovakav oblik idiotizma je u posljednje vrijeme postajao gotovo zarazan. Deseci, moda ak i stotine ljudi, su poele probijati slabo uvani perimetar na nekim podrujima i ilegalno ulaziti u Zonu u potrazi za tko zna ime. Neki su bili znatieljni, neki su se pohlepno nadali da e naii na neki komad zaboravljene vojne opreme ili

olupinu nekog od strojeva na kojoj bi mogli zaraditi, a neki su se jednostavno ili dokazivati. ak i da su pobijedili u ratu, to jo nitko nije mogao sa sigurnou izjaviti, u Zoni je bilo jo dovoljno aktivnih strojeva, zamki i drugih opasnosti zbog kojih e to podruje desetljeima biti zatvoreno za javnost. Ii tamo bez pratnje bilo je dovoljno glupo, a voditi sa sobom djeicu od deset godina bilo je jebeno retardirano. Jesi gladna? ree on odjednom primjetivi da je curica prilino koata i tanka. Vjerojatno nije jela danima. Opet dobije kimanje glavom kao odgovor. Hajde, doi ovamo, bit emo bri ako te budem nosio. *** Njena dugaka, crna kosa bila je skorena od znoja, krvi i praine. Mikhail ju je utke gledao dok je mirno sjedila ekajui ga da ispuni izvjetaj i poalje ga Upravi. Ako je dobro shvatio iz njenog prianja dok je halapljivo gutala ogromne koliine mlijeka i vojnih, hranjivih ploica, roditelji su joj bili nekakvi znanstvenici koji su otili u Zonu po potvrdu svojih teorija, no ona nije znala o kakvim se teorijama radilo niti kojom su se znanou oni bavili. Nije uspio saznati ni koliko dugo je Paulenka (tako je rekla da se zove) tumarala ogromnim, razruenim prostorima Zone niti kako su joj roditelji poginuli. Samo je rekla da je bila jaka svijetlost i da su nestali. Po svemu sudei, radilo se o nekoj vrsti mine, a sama Providnost je zasluna to i ona nije stradala s njima. Pa, na kraju krajeva, zato bi ona plaala za glupost svojih roditelja? Je l' bolje sada? upita ju on i za uzvrat dobije srameljivi osmijeh i veselo mahanje nogama. Oigledno je ivnula otkako je dobila priliku napiti se i najesti. Promatrala je uokolo svojim kestenjastim oima i svako malo prekinula Mikhaila u pisanju da bi ga upitala to koji dio opreme radi. On joj je strpljivo (za razliku od svoje uobiajene osobnosti) i detaljno opisivao svaki ureaj, jednako ozbiljno kao to bi to uinio i za bilo koju drugu odraslu osobu. Mrzio je ljude koji s visine priaju djeci kao da se radi o slaboumnim osobama ili im tepajui stvaraju naviku govorne mane. Jo davno si je obeao da ako bude imao svoju djecu, nikad nee nikome dopustiti da tako pria s njima. Taman kad je zavrio izvjetaj i poslao ga, Paulenka mu se pojavila pored ramena i virei na ekran njegovog terminala izjavila da je edna. Pa sad si popila litru mlijeka. zapanjeno e Mikhail. Djeji je apetit bio nevjerojatan. Ona samo skromno slegne ramenima kao da eli rei a to da ja tu radim?

Mikhail se nasmije i protrlja joj kosu. Priekaj ovdje, sad u se vratiti. Paulenka ga je s radosnim osmijehom promatrala kako izlazi kroz vrata. Prije nego je zaao za dovratak, okrenuo se prema njoj i namignuo joj. Zahihotala se. Ba ima krasan, zvonki glasi, pomisli Mikhail. ***

izvui ruku iz terminala. Stisak oko glenja je popustio, ali taman kad se htio pridii, vrh kraka se pretvorio u grabilicu koja ga je uhvatila za lice i pritisnula toliko jako da se nije mogao zaustaviti od vritanja. Podigla ga je kao da nije imao nikakvu teinu i zavitlala s njegovim tijelom prema vratima. Zadnje to je osjetio prije nego je izgubio svijest je kako leti kroz zrak, kroz vrata i niz stepenice, sve dok se nije zaustavio na komandnoj ploi kod oruarnice. ***

U kantini je priredio pladanj sa svim vrstama kompota, narezaka i sokova koje je mogao pronai, a za sebe je iskopao jednu od onih malih pakovanja whiskeya koje je zvao pie za hitne sluajeve. Nakon kratkog razmiljanja, uzeo je jednu od limenki soka te isipao pola tekuine kroz jedan od prozora i usipao whiskey unutra. Nije bilo potrebe da loe djeluje na dijete. Iako nije ba bio uvjeren da bi joj prizor mukarca koji uiva u alkoholnom piu bio ita straniji od onoga to je prola u zadnje vrijeme. No, za svaki sluaj. Popeo se natrag do kontrolne sobe gdje je ostavio djevojicu i sveano uetao nosei pladanj. Paulenka ga nije ni pogledala, prkala je po glavnom terminalu, a na ekranu su se velikom brzinom mijenjale informacije i dokumenti. Osjetljivi dokumenti. Kako je samo otvorila neke od njih, pitao se. Znao je da su bili zatieni lozinkom. Hej! povikao je otrim glasom, onako kako je njegov otac vikao na njega kad bi napravio kakvu nepodoptinu. Jedan dio njega nasmijao se samom sebi, podsjeajui ga kako ga je mrzio zbog takvog deranja. Ne diraj to! to to... Glas mu je zamro negdje u dubini grla, a pladanj se opasno nakrivio u rukama kad je Paulenka okrenula lice prema njemu. Njene kestenjaste oi sad su svijetlile plavkastom svijetlou, negdje iz dubine duplji, a izraz lica nikako djeji. Shvatio je odjednom da joj se glava okrenula pod neprirodnim kutom, jer je tijelo ostalo okrenuto prema terminalu. Dok je tako gledala prema njemu, bez rijei, jedna ruka joj je nezaustavno sortirala podatke na ekranu, a drugu je ugurala u utinicu na terminalu. Od ake do lakta, njena ruka vie nije bila od krvi i mesa, nego je nalikovala na metalni krak hobotnice. Mikhail ispusti pladanj i skoi prema mjestu gdje je ostavio svoje oruje, dok je pisao izvjetaj. Drka pitolja mu je ve bila u ruci prije nego je pladanj pao na pod no nije ga uspio podii. Neto ga je naglo trznulo prema dolje i sruilo na pod. Pitolj je odletio u zrak i pao negdje iza terminala uz metalni klang. Mikhail pogleda prema svojoj nozi i ugleda dugaki krak koji ga je poput bia obuhvatio oko glenja. Paulenka se nije pomakla sa svog mjesta ali je morala,

Probudila ga je bol u lijevom ramenu koja mu je poput strujnog udara paralizirala tijelo kad ga je pokuao pomaknuti. Zastenjao je i pokuao razbistriti vid. Trebalo mu je nekoliko sekundi da shvati da mu niz lice ne curi znoj nego krv. Priekao je da mu se vrati dio snage u tijelo prije nego je ponovo pokuao pokrenuti ruke. Otar ubod boli u lijevom ramenu obavijestio je da je bolje da koristi desnu ruku za oslanjanje. Uspio se s mukom pridii toliko da se nasloni leima na zid. Ispod sebe je ostavio zabrinjavajue veliku lokvu krvi. Ok, nije ti prvi put da si ranjen, procijeni tetu. Pogled na lijevo utvrdio je vjerojatni lom ramena, a pipanjem po glavi je osjetio veliki rez iznad ela iz kojeg je neprekidno curila krv. Opsovao je i ispljunuo slinu punu krvi. Kako je mogao biti tako glup? Kao da se radi o novaku, a ne nekome tko je vidio bojinicu i sudjelovao u desecima akcija. Moda i stotinama. Okorjeli ratnik prevaren kao jebena kolarka. Ironija mu navue osmijeh na lice. Na kratko. Pokuao se pridii na noge i utvrdi da mu je i lijevi gleanj iaen. No, krasno. Hopui na jednoj, takoer bolnoj nozi i pridravajui se desnom rukom za zidove, uao je u oruarnicu i otvorio ormari za prvu pomo. Prvo to je izvadio iz ormaria je tuljac sa tabletama protiv bolova i odmah ubacio dvije u usta. Znao je da e djelovanje biti brzo jer se radilo o vojnom izdanju tableta, posebno jakih. Nadao se samo da mu njihovo djelovanje nee zamagliti um i rasuivanje, kao to je to bio sluaj s nekim od lijekova koje je znao primiti u prolosti. Uspio je imobilizirati nogu i rame taman kad su tablete poele djelovati. Ranu na glavi zakrpao je sinteskinom i ubrizgao u sebe dva hipospreja s vojnom edicijom stimulansa. Imao je osjeaj da e mu trebati. Jebeni roboti. Cijelo vrijeme je znao da rat nije gotov, togod drugi priali i emu se god neki nadali. Rat nije i nee biti gotov dok ne budu mogli hodati ulicama Machinariuma, kako su ljudi prozvali grad strojeva koji su oni uspostavili na junoj strani kontinenta. Bar bi to bio grad za ljudsko poimanje takvog

mjesta. Tko zna kako su ga oni doivljavali. Okupljalite? Centralno vorite? Koga briga? Kurvini sinovi su se samo primirili dok nisu smislili novi nain infiltracije. Jebeni nanotech, imaju nanotech tehnologiju kakvu ljudi mogu samo sanjati zasad. Pomislio je na Paulenku i njene lignjaste krakove. Mora biti nanotech. Nita drugo mu nije padalo na pamet, a da je moglo imitirati ljudsko ponaanje i oblik toliko vjerno da je mogao zavarati i nadzorne sustave i njegovo ljudsko oko. Dok se nije pretvorila u mehaniku hobotnicu, nije mu palo na pamet da se radi samo o jo jednom stroju. Prilino koata, mo' mislit'! promrmlja on mrzovoljno prisjetivi se svog prvog dojma o djevojici kad ju je ugledao kako stidljivo stoji ispred njega i gleda u svog medvjedia. Tko bi rekao da e strojevi biti tako subliminalno prevrtljivi i podli. Kreativni. Imaju novo oruje. Zatije je gotovo, bio je uvjeren. Mikhail stisne zube i pridigne se. Jedini komunikacijski ureaj s dometom dovoljno jakim da obavijesti Upravu o ovome bio je gore u kontrolnoj sobi. Pogledao je u oklop egzoskeleta koji je mrano sjedio u kutu oruarnice, izgledajui poput ugaenog robota. Pitao se da li bi trebao pobjei i donijeti vijesti svojim suborcima ili se prvo pobrinuti za onu spodobu gore. Moda se Upravi ne bi svidjelo da ju je ostavio gore da skuplja osjetljive informacije iz njihovog raunala. Mislim da ne bi bilo ba domainski da odemo bez pozdrava, to ti misli? obrati se egzoskeletu koji se nadvijao nad njim. Nije dobio odgovor. *** Kretanje u egzoskeletu od pola tone sa slomljenim ramenom i sjebanim glenjem vjerojatno bi boljelo kao vrag, usprkos svim servo mehanizmima i raunalno potpomognutim upravljanjem, da nije popio dvostruku dozu tableta protiv bolova. Svejedno je osjeao svaki pokret ramenom kojeg tijelo nije odobravalo, negdje ispod lanog pokrova smirenosti i kemijske bezbrinosti. Ovo je vanije od mene, ponavljao si je svako malo, kao da se morao natjerati na ono to je upravo namjeravo. Pokuao je biti to je mogue tii dok se penjao po stepenicama prema kontrolnoj sobi ali ovaj primjerak oklopa nije imao stealth tehnologiju, pa je nakon nekoliko koraka jednostavno odustao od toga i punom teinom gazio prema gore. Znao je da ga Paulenka (zato ju je jo uvijek tako zvao?) mogla uti jo dok je navlaio odijelo ali strojevi su bili udni po tom pitanju. Imali su nekakav svoj unutarnji osjeaj za prioritete tako da nisu napadali dok se nisu osjeali ugroeno, ako su imali neki vaniji zadatak na umu. Prikupljanje stratekih, vojnih informacija iz kompjutera se sigurno moglo klasificirati kao vano.

Plan koji je smislio bio je jednostavan. Uletjet e u sobu i pucati u nju dok od nje ne ostane niti jedan nano-element, a potom ugasiti svu opremu i opaliti EMP, kako bi unitio i najmanje dijelove u sluaju da se moe ponovo sastaviti. Pitao se kako sonini top radi na nanotech i uperio oruje prema vratima kontrolne sobe. Uz glasni woomp i popratnu distorziju svjetla ispred topa, sonini udar je odvalio elina vrata kao da su od kartona i pretvorio ih u hrpu rapnela koji su izreetali unutranjost sobe. Jedan mali dio Mikhaila se ponadao da e se ti dijelovi zakopati u Paulenkinu malu glavu i da e to biti to. Onaj realniji dio njega je znao da nanotech ne pada od obinih rapnela. Uao je u sobu sa topom ispred sebe i stao. Paulenke nije bilo nigdje. Terminal kod kojeg je stajala puio se i iskrio od komada vrata koji je proao kroz njegovo tijelo. Mikhail je zbunjeno treptao i pokuavao skenirati sobu u nastojanju da nae svoju metu. I dalje nije vjerovao da ju je mogue tako lako unititi. Pogledao je prema zidu gdje se nalazio prekida za EMP oruje, iza zatitnog stakla. Nema smisla da ga upali ako vie nema razloga za to. Moda bi bilo bolje da javi Upravi... Tok misli mu prekine skener u odijelu. Mikhail se isprva slavodobitno nasmijei to je pronaao Paulenku ali mu se osmijeh sledi na licu kad je pogledao skener koji je pokazivao njenu lokaciju upravo na mjestu na kojem se nalazio Mikhail. Koji kurac? ree on, no prije nego je uspio pogledati prema dolje ili prema gore, jedan krak mu dohvati lijevu ruku i snano povue prema gore. ak i uz imobilizaciju i lijekove, bol koja mu je prostrujala ramenom bila je dovoljna da mu se zamuti pred oima. Glasno je povikao i skoro ispustio top iz desne ruke. Pogledao je prema gore i ugledao Paulenku kako se dri za strop sa krakovima iz sva etiri ekstremiteta, koje je podijelila na jo etiri kraka, vjerojatno zbog lakeg dranja. Sad je izgledala kao neko mitsko bie, u lovu na grkog heroja. Mikhail uz napor podigne top i ispali jedan, loe naciljani hitac u njenom smjeru. Ona ga je munjevitom reakcijom izbjegla, skoivi na drugi kraj prostorije, ali ga je barem ispustila iz stiska. Pao je svom teinom na lea i na kratko ostao bez daha. Glasno je udahnuo, pridiui se stisnutih zubiju, svo vrijeme drei robota na nianu. Paulenka je ponovo imala noge, ali su se runi krakovi pretvorili u desetine tankih, vijugavih niti duih od tri metra koji su na svakom vrhu bili otri poput britve. Bilo je to kao prizor iz nekog horor filma. Runa kuko. procjedi Mikhail i kleui na jednom koljenu stane pucati prema njoj. ak i potpomognut egzoskeletom, svi su hici promaili dok se ona bacala s jedne strane sobe na drugu, svakim mu se evazivnim manevrom sve vie pribliavajui. Komadi

Nije bio siguran kada e uprava primjetiti nestanak komunikacije sa jednim od Tornjeva i kada e poslati nekoga da to izvidi. Vjerojatno e morati ekati do sutra, kada e cestom doi vozila istaa, kao i svakog dana, traei prolaz u Zonu. Razmislio je o tome da ih prieka i zatrai od njih prijevoz natrag do Vojarne. Ne! Moda je bila stvar u stimulansima koji su mu jo kolali venama, no nije imao volje za Bilo mu je dosta bacanja i letenja kroz zrak. Vie nije sjedenjem desetak sati na ulazu u Zonu, ekajui da bilo dijela tijela koji ga nije bolio. Ako ikad preivi ovo, vidi tko e se prvi pojaviti istai ili strojevi, u potrazi provest e godinu dana u bolnici. Drugi neka se bore s za Paulenkom. ovim sranjem. Lagano dezorijentiran, ogledao se oko sebe u potrazi za Paulenkom i orujem koje mu je Ne! ispalo iz ruku negdje dok se okretao u zraku. Ona se vukla po podu, munjevitom brzinom obnavljajui svoj Krenut e cestom prema gradu, tako da ranije uhvati donji dio. Sonini top, ako je jo i bio u jednom kolonu vojnika koja e ujutro poi njome, tako da se komadu, nestao je u bespuima unitene opreme po prije mogu vratiti u grad i obavijestiti sve o nanotechu. sobi. Gledajui u nanotech kako se obnavlja, Mikhailu Na putu van je svratio u oruarnicu i iz kutije prve postade jasno da nema tog oruja koje bi ju moglo pomoi izvukao tuljac sa tabletama protiv bolova. Bio unititi. Moe ju sjeckati i komadati, a ona e se samo je siguran da e mu zatrebati prije jutra. Noga je pod ponovo sastaviti i nastaviti dalje. Nita se ne moe udlagom i potpomognuta tabletama bila dovoljno stabilna za etanje, a rame e tedjeti koliko god je protiv toga. mogue. Osim... Izaao je van iz Tornja, odluivi da nema svrhe da ga Pogledao je iznad sebe i ugledao prekida za EMP. zakljuava jer elektronika brava ionako nije radila te Zatitno staklo je ve bilo razbijeno negdje za vrijeme se uputio prema cesti. Taman je uzdahnuo s borbe. Veliko, crveno dugme sjajilo se pod svijetlou namjerom da krene kad zauje korake iza sebe. Jeza iskrenja i zapaljene vatre negdje u nekom dijelu koja mu je prola uzdu kime natjerala ga je da se prostorije, pozivajui ga da ga upotrijebi. Znao je to to okrene bre nego to bi to rame doputalo i uz struju znai. Vie nita nee raditi u Tornju, u cijelom boli on ugleda skupinu ljudi kako stoje na vratima za njegovom dijelu Ograde. Nee moi pozvati nikog, Zonu. Bila su irom otvorena, vjerojatno od kratkog nee imati nikakve nadzorne sustave na raspolaganju, spoja izazvanog EMP udarom, a na njihovom pragu njegov egzoskelet e biti neupotrebljiv. Ako ovo ne stajala su tri mukarca, dvije ene i tri male djevojice upali, gotov je. koje su toliko nalikovale na Paulenku da su joj mogle biti sestre. Vjerojatno i jesu. Pa neka bude tako onda, jebemu. ree on i opali akom po EMP-u. Gledali su ga bez rijei, bez emocija na licu, samo sa savrenom pozornou i iekivanjem. *** Paulenka se raspala. Poput pjeane kule u pijesku za vrijeme bure, razletila se u milijune sastavnih dijelova i pretvorila u prainu na podu. U isto vrijeme i sve ostalo u sobi je zamrlo, ukljuujui i Mikhailov egzoskelet koji se sruio na pod odjednom ga povukavi svom svojom teinom od pola tone. Usprkos boli koja mu je Da pogodim... ree on tiho, vie za sebe nego za njih. Izgubili ste se? I proguta slinu u naglo osuenim ustima.
Straarska dunost (c) 2011. by Boris Hrenjak

kompjuterske opreme iza nje polako su se pretvarali u neto nalik rezancima, a soba je nakon samo nekoliko sekundi izgledala kao prva linija fronte u Zoni. Zadnji hitac joj je odvalio nekoliko krakova, no ostatak je naglo poletio prema njemu zabadajui mu se po itavom tijelu. Jedino to ga je odralo na ivotu, pretpostavljao je, u nekim racionalnim zakutcima svijesti koji su cijeli dogaaj promatrali s odmakom neutralnog promatraa, bili su zatitni manevri ugraeni u sam egzoskeleton. No, biti iv i biti sposoban za borbu s ovakvim protivnikom bile su dvije potpuno razliite stvari. Osjetio je kako ga sva sila krakova ponovo hvata za tijelo otkidajui komade oklopa. Smogao je snage za jo jedan hitac iz topa i ovoga puta pogodio. Cijeli donji dio njenog tijela raspao se u molekule, a on je istog trena poletio preko sobe. Nije bio siguran da li je to od detonacije ili ga je Paulenka u obrambenom trzaju ponovo bacila kroz zrak ali uskoro se zaustavio na vjerojatno zadnjem komadu fine opreme u sobi koja je jo bila u jednom komadu.

okruivala tijelo, on se glasno nasmije. Nije si mogao pomoi. Olakanje ga je ispunilo jednakim uitkom kakvog osjea ovjek koji gleda u lice smrti i potom shvati da nije dola po njega. Ne jo. Iskoprcao se iz oklopa, gledajui po sobi ostatke nedavno itave kontrolne sobe i jednim okom promatrajui pod, kao iz straha da e se Paulenka ponovo spojiti, nanobot po nanobot. inilo se da je strah bio neutemeljen. Nita na podu se nije micalo, osim jednog dijela opreme koji je gorio i poeo ispunjavati prostoriju crnim dimom i zaguljivim smradom istopljene plastike. Izaao je van.

Onaj tko osjea poriv da leti, nikada ne moe pristati na puzanje. Hellen Keller

1. ZAZEMLJE Maagdalena sjede da odahne nakon to je napunila pa zapeatila i posljednju kutiju, zatvorivi usto i bitno poglavlje svog dosadanjeg ivota. Pod njene spartanski male i namjetajem oskudne studentske sobe bio je zakren kutijama koje su sadravale svu njenu imovinu. Iako goli, zidovi su u sebi uvali prie o bezbrojnim noima provedenim uz knjige i pilotske prirunike, ti isti zidovi koji su je sluali tiho plakati osjetili su ar njene vizije i bol koje joj je nanosila svakodnevna borba za mjesto u drutvu. Maagdalenine oi klizile su po njima kao da itaju tajnovita, nevidljiva slova ispisana perom vremena na pismu samo njoj znanom. Ovo je soba u kojoj se izborila za ulazak na Akademiju, u koju se svaku veer vraala iznurena od iscrpljujue obuke i u kojoj je dosanjala svoj san. Sada, kada ju je naputala, obuzimao ju je neodreen osjeaj da izdaje vjernog rovovskog druga, no nije imala izbora. Studentske izbice bile su Vladino vlasnitvo i najee jedino iskustvo privatnosti koje e imati rijetki stanovnici Zazemlja, a i to samo oni koji su imali privilegiju obuavati se za uspon na prestine stepenice drutva. Kraj studija nije bio jedina velika promjena u njenom dosadanjem ivotu; Karlo e uskoro doi da joj pomogne preseliti stvari u njihov zajedniki stan. Bio je van sebe od sree kad je pristala s njim dijeliti domainstvo jer se i pred njega bilo postavilo pitanje kamo nakon diplome. U Zazemlju je ivotni prostor vrijedio vie od suhog zlata, i, za razliku od potonjeg, nikad ga nije bilo napretek. Nemogu pothvat za pojedinca, no dvoje je ipak moglo dobiti dozvolu za stan od Vijea za prostorno raspolaganje, a i lake ga zadrati. Vijeu je trebala puna godina da Karlu i

Maagdaleni odobri dva sobika koja e moi zvati svojim, unato tome to su oboje pripadnici povlatene manjine u koje su drutvo i akademska zajednica najvie uloili. Preutno, stan su dobili pod uvjetom da se povinuju propisanoj kvoti populacijske politike i iskoriste steenu priliku dragocjene intime za stvaranje potomstva. Nakon Velikog Rata i nemjerljivih gubitaka u ljudstvu i znanju, ovjeanstvo, baeno na koljena, borilo se da ouva vlastitu esenciju. Po unitenju povrine planeta, dio ljudske populacije koji je potraio sklonite pod zemljom vrlo je brzo nauio koliko je teko pronai stabilnu stijenu podobnu za dubljenje tunela i prostorija, te koliko je mukotrpno u kamenu uspostaviti infrastrukturu koja e biti neovisna o povrini. Tektonske ploe su se esto pomicale, poljuljane detonacijama nastalim uporabom autodestruktivne ratne tehnike, i cijele podzemne gradove doslovno pretvarale u kau. Cjelokupni ekoloki i geoloki sustav na planetnoj razini postao je debalansiran poput iaenog zgloba, tik pred tokom pucanja. Posve neiskusni u takvom nainu ivota, ljudi su bili prisiljeni uiti na grekama, katkad katastrofalnim, i siunim koracima stvarati nove tehnologije koje su im omoguile prilagoavanje negostoljubivih elemenata ljudskim uvjetima ivota. Nakon par stotina godina nuda je rastoila klasine ljudske zajednice kakve su opstojale pod Suncem; brakovi i obitelji ustupili su mjesto jagmi za prostor i ljudska prirodna sposobnost preivljavanja stvorila je pseudo-obitelji koje je rijetko vezala krvna veza. Kolektivi vie nisu oformljivani na temelju spola, boje koe, dobi, obrazovanja ili inteligencije, ve kompatibilnosti. Ljudi su, stlaeni u male prostore, partnere i

i grupacije birali iskljuivo po meusobnoj podobnosti karaktera jer je mogunost suivota bez trzavica bila najcjenjenija vrlina u klaustrofobinom stanitu iz kojeg se nije imalo kamo pobjei. Ljudi su instinktivno znali da si ne mogu priutiti sukobe jer su jo uvijek balansirali na rubu izumiranja. Konzekventno, zakoni protiv istospolnih zajednica, poligamije, zatim bilo kakav rasizam ili faizam, diskriminacija po pitanju etnikog podrijetla, vjere, jezika, spola ili dobi potpuno su iezli. Karlo se najavio diskretnim kucanjem o kameni okvir vrata, oigledno uivajui u prizoru kojeg su upijale njegove oi. Maagdalena i Karlo su se upoznali preko zajednikih prijatelja jo prije dolaska na Akademiju, to i nije bilo neobino jer je Grad godinje proizvodio toliko novoroenadi da su se do punoljetnosti sva djeca iste generacije barem posredno poznavala. Karlo je svima rado priao da je znao da je Maagdalena 'ta' od trenutka kada ju je ugledao, a i da nije verbalizirao svoje osjeaje, oni su iz njega isijavali u svakoj gesti, svakom pogledu upuenom njoj. Maagdalena mu uzvrati pogled i osmjehne se njegovoj visokoj, vitkoj pojavi uporno bljedunjave koe unato zakonom propisanom UV zraenju kojeg je svakodnevno dobivao svaki stanovnik Zazemlja. Crvenkasta kosa otkrivala je nordijsko podrijetlo njegove krvi, no Karlo nije bio posve siguran tko su mu bili bioloki prednici. Ipak, to ga nije inilo manje vrijednim niti mu je priskrbilo ikakve pogrdne nazive. Novi svjetski poredak je prema podrijetlu bio indiferentan - djeca su bila toliko dragocjena da si drutvo nije moglo priutiti luksuz da brigu o podmladku prepusti u ruke nestrunim individuama samo zato to su ovi bili sinteza njihovog genetskog materijala. Osim toga, malobrojni su raspolagali prostorom adekvatnim za odgajanje maliana. U Zazemlju su stoga postojale strogo nadzirane Vladine specijalizirane institucije za odgoj djece koje su o njima vodile brigu od raaone do fakulteta, ovisno o trenutku kada bi zavrili kolovanje. Duljina kolovanja ovisila je iskljuivo o sposobnostima i volji svakog pojedinca. Na taj su nain ljudi ohrabrivani da imaju djecu bez da moraju brinuti o tome kako ih prehraniti, obui ili kolovati, a svoj su djeci otvorene jednake prilike za napredak i uspjeh. Oni tjelesno i intelektualno superiorniji zauzimali su rukovodea mjesta u zajednici, a nepotizam, korupcija ili bilo kakav nelegitimitet u stjecanju odgovornih poloaja nisu postojali jer nikome nisu bili probitani. Za razliku od prijanjeg, mnogoljudnijeg drutva gdje bi se takve nepravilnosti mogle utopiti u zakonu velikih brojeva, za krhko drutvo koje je jo faktiki ivjelo od danas do sutra, posljedice bi bile evidentne i skupe, pa nikakav nadzor nad tim sektorom nije bio pretjeran.

Karlo i Maagdalena poeli su se uestalije sastajati nakon uspjenog polaganja prijemnog ispita za Akademiju i razbijanja teke psihike barijere koja je svakom potencijalnom kandidatu govorila da je statistika vjerojatnost da e ba on biti taj koji e se uspjeti upisati jednaka nuli. Na godini ih je bilo etvero i ubrzo su svi poeli zajedno provoditi vrijeme kao mala obitelj. Zbliavanje je bilo posljedica, koliko solidarnosti, toliko i nepisane drutvene stigme koja je pratila pilote u oima stanovnika Zazemlja. Karlo i Maagdalena su se gotovo odmah iskristalizirali kao spolni partneri, dok, ako se neto i bilo deavalo s Sokijem i Sojirom meu plahtama, momci su to uvali u posvemanoj diskreciji. Maagdalena ne bi imala nita protiv da im se jedan od njih, ili ak obojica, pridruio u igricama na koje je ona gledala kao na prvenstveno ispuni ventil za stres, no Karlo je insistirao na ekskluzivnosti. Malo staromodno moda, no Maagdaleni je bilo u konanici bilo svejedno, pa mu nije proturjeila. Uz dril napornih treninga i hrpe gradiva koje je trebalo savladati, nije imala ni vremena ni energije za takve rasprave. Vidjevi je klonulu od umora izmeu pripremljenih kutija, Karlu je preostalo jedino da prekrii ruke na prsima i njeno je prekori: "Vidim da si ve gotova. Pretpostavljam da kada si pristala da 'mi' oistimo tvoj stan, samo si me htjela umiriti i maknuti s puta dovoljno dugo da sve obavi sama?" Maagdalena slegne ramenima u gesti poluisprike, razoruavi ga, kao uvijek, svojom otvorenou, "Ovako je bre, osim toga sada znam gdje je tono to upakirano. A i zato slati dva pilota na misiju koju moe obaviti jedan?" nasmije se pa doda Karlu najbliu kutiju. Uzdahnuvi, on se okrene sa teretom u rukama i hitro spusti niz strme stube znajui da ona nee ekati da se on vrati kako bi se primila noenja pretovarenih kutija. Neki ljudi su drugima jednostavno ostavljali premalo prostora da im pomognu. Karlo je volio vjerovati da je sliila njegovoj majci, eni koja je zasigurno jednako tako ivjela prvenstveno za sebe, bez ikakvih loih namjera. Bio je svjestan njene prirode, nije trebao dobronamjerne prijatelje da mu ukazuju na Maagdaleninu sklonost samoivlju. No ipak, pridobiti je da s njim dijeli ivotni prostor, i to samo s njim, bilo je ispunjenje njegovog najveeg sna. I uspio je. Diploma i Maagdalena - dobio je sve u tako kratkom razdoblju. Sada konano poinje pravi ivot!

Baci pogled preko ramena i opazi kako joj kosa nemarno pada posred ela dok se saginjala po kutiju, pa je uslijedio nervozni, toliko tipian trzaj rukom kojim je zataknula nestaan pramen iza uha. Morao se nasmijeiti, no i osjetiti, pomijeanu s trunom gorine, empatiju prema tom pramu kose. Dok joj nije smetao, Maagdaleni je bilo svejedno gdje i kako je stajao. 2. BOJA NEBA Unajmljena teretna rika nalazila se nedaleko od ulaza u mreu hodnika i prostorija izdubljenih u stijeni od kojih je jedan bio i Maagdalenin studentski sobiak. Karlo utovari kutiju na primitivno vozilo smrknutog izraza koji se u trenu izmjeni u zaprepatenje kada ga neija ruka zduno opali po pleima. "Heeej, prijatelju!" mladenaki vedar glas prekine ga u razmiljanju. "Reiner!" osmjehne se Karlo u znak prepoznavanja. Godinu dana mlai, Reiner je u usporedbi s Karlom djelovao mnogo nezrelije, kako po ponaanju, tako i po crtama lica koje bi nekome tko ga ne poznaje nagovijestilo da je rije o dvadesetogodinjaku, a ne pilotu koji e po svoj prilici svoju letaku dozvolu zasluiti do kraja godine. Za razliku od Maagdalene, njene mlae sestre Stelle i Karla koji su bili istraivai, Reiner je nebom jedrio u bojnoj krstarici RUH i slovio kao jedan od najtalentiranijih letakih asova u zadnjih deset generacija. "Mislio sam da si se zakopao u sobu i da ui za zavrne ispite!" ree dok mu je prijateljski stezao aku. "Ma ima jo vremena do zavrnog testiranja." Reiner se, poput djearca uhvaenog u nepodoptini, armantno poee iza uha. "Ah, ti prirodno nadareni genijalci," afektirano uzdahne Karlo i pokroviteljski zaklima glavom, "Ne moraju se ni oznojiti za dobre rezultate." "Nee nebo nikamo pobjei." zabljesnu Reinerovi snjenobijeli zubi u nestanom ceru. Taj se uvijek mogao pouzdati u svoju vjetinu kada ne bi prolazio arm - to je bila rijetkost. "Odnosno" znalaki dopuni Karlo, "Stella takoer ne ui." Reinerova oparanost mladom pilotkinjom iz iste generacije iju je istraivaku letjelicu ARDEU na misijama uvao s vie od profesionalne revnosti bila je oigledna svima, osim moda samoj Stelli. Kombinacija zajednikog uenja bila je jedan od naina na koji joj se nastojao pribliiti, no po Karlovom miljenju djevojka nije bila nimalo zainteresirana.

Ironino, mladi plavooki pilot izrazito pristale vanjtine koji je svaki dan mogao mijenjati partnerice, a i partnere, samo da je htio, nije mogao doprijeti do jedine ene koju je elio osvojiti. Karlo se pitao je li upravo Stellina nedostinost bio motiv koji je podbadao Reinerov interes. "Touche!" slegne ovaj nehajno ramenima, "Nego, to je ovo? Maagdalena seli?" naviri se u riku preko Karlovog ramena, pa mu uputi upitan pogled na to Karlo znaajno namigne. Reinerova aka se muki spusti na Karlovo rame i estoko ga prodrma. Znao je koliko je ovaj dugo nagovarao Maagdalenu na suivot i koliko je trajala birokratska borba za dodjelu ivotnog prostora koju je praktiki izvojevao sam. "Ti jedan gade a nikome ni rijei, a? Tiha voda brege dere, eeej!" Uto im se pridrui i Maagdalena, ruku koje su podrhtavale pod teinom kutije s kojom se borila. Dopusti Karlu da preuzme teret, pa samosvjesno prui ruku na pozdrav. "Tebe nisam dugo vidjela." nasmijei se, gotovo koketno. Reinerove prodorne oi oduvijek su joj tjerale krv u obraze. Jedan dio nje je potajno zavidio Stelli na panji koju je od njega dobivala i prihvaala zdravo za gotovo. "Kako idu pripreme?" "Ah, uvijek isti dril iz dana u dan," leerno odmahne rukom, "jedva ekam da vidim malo prave akcije." Maagdalena upitno podigne obrve. "Prave akcije? Misli na zrane borbe?" zaprepateno e Karlo. "Oprosti prijatelju, ne sumnjam u tvoju vjetinu, ali nadmetati se s njima u njihovom elementu" "Ma, ruku na srce, nisam ba lud za takvom vrstom akcije," Reiner se opet nesvjesno mai uperka iza uha, pa nastavi tie, " Let je jedno, a ubijanje drugo." Nakon stanke nastavi sa djetinje zloestim smijekom na mladolikom licu kao da im povjerava kakvu veliku tajnu: "To mi je samo izlika da letim iznad uobiajene nadmorske visine, tamo, gore, gdje su usidreni cepelini" "Zato bi to itko htio initi?!" ispali Karlo tonom koji se kolebao izmeu gnuanja i iskrenog uasa. Iako solidan u zraku, na let je gledao samo kao na prikupljanje podataka koje je poslije satima minuciozno obraivao u laboratoriju. Za razliku od Maagdalene koja je svaku minutu koju je mogla ugrabiti provodila iznad povrine, njemu su izlasci van bili su tek nuno zlo.

"Z-zbog neba," objasni Reiner. Nije oekivao takvu reakciju od kolege pilota i k tome jo starijeg i iskusnijeg. Za razliku od Karla, Maagdalenine oi upijale su svaku njegovu rije s divljenjem. Da, znala je ona tono o emu on pria. "Kau da je nebo iznad oblaka azurno plavo," proape. "Da!" oduevljeno prihvati plavooki mukarac, okrenuvi glavu k njoj i zaboravljajui na nevjericu uklesanu na Karlovu licu. Nastojao je ne privlaiti panju prolaznika, no uzdiui ton njegova glasa odavao je drhtavo uzbuenje, "Navodno se iznad Oblaka stere beskrajno plavetnilo na kome se po noi vide i zvijezde! Prave zvijezde!" "Je li ga netko zaista vidio?" upita Maagdalena bez daha, trenutno nesvjesna besmislenosti vlastitog pitanja. Nije ni slutila da ona i Rainer imaju toliko toga zajednikog. On odmahne glavom uz vidno splasnulo oduevljenje. Bila je to tek jedna od urbanih legendi nebo-filne supkulture Zazemlja koja je preivljavala na razmeu bajke i istine. "Koliko ja znam, nitko nije uspio pticom ak ni probiti ili nadletjeti Oblak. Previe se parametara mora poklopiti atmosferske prilike, gustoa Oblaka, teina letjelice." tmurno e Reiner, pogleda fiksiranog ni u to. Bilo je oito da mu se po glavi kovitla sijaset misli i raunica. "Zar bi bilo ikakve razlike da je netko i uspio?" umijea se Karlo, vidno zbunjen, i izmami poglede nerazumijevanja od oba sugovornika. Znanstvenik se nije dao smesti, "Diskusije o boji neba potpuno su besmislene, kao to bi i injenica o istoj, jednom utvrena, bila beskorisna." "Istina," Maagdalena mu pomirljivo pree prstima preko podlaktice, "ali zar nije ljepe ivjeti znajui da nas sve prekriva ista azurna kapa." Misli joj prizovu prizor dragocjenog komadia lapis lazulija kojeg je ljubomorno uvala kao najvrednije blago, ne samo stoga to ju je boja kamena podsjeala na Reinerove plave oi. Boje su u Zazemlju bile svedene na priguene zemljane tonove, pa je svaki komadiak ieg jareg bio vrlo cijenjen. Njen dragocijeni kameni bio je simbol neeg mnogo, mnogo suptilnijeg i manje supstancijalnog od tvrdog kamena to ju je okruivao. Karlo slegne ramenima, "Nemam potrebu ita dijeliti s Nadzemljanima, niti nalaziti ikakve slinosti s njima. Oni su nai neprijatelji. Ljudi poput Reinera stavljaju ivot na kocku borei se protiv njih, a moji su napori usmjereni da iznaem nain kako da doskoimo hegemoniji njihove sebinosti. Zajedniko podrijetlo, zajedniko nebo - sve je jednako irelevantno."

Maagdalena se ugrize za usnu i nijemo ovije ruke oko Karlovog bicepsa, okonavajui razgovor. Kratki kontakt oi u oi s Reinerom potvrdio joj je da vjerojatno i po toj temi dijele slino miljenje, no suprotstaviti se Karlu sada znailo bi suprotstaviti se i cjelokupnoj ideologiji Vlade i vlastite domovine. Izmeu toga i veleizdaje razlika je bila vrlo tanka, osobito za ljude u slubi Vlade, pa je bilo mnogo probitanije zadrati jezik za zubima. "Nego," da prekine neugodnu utnju, Reiner srano protrlja dlanove i krene zasukavati rukave, "ove kutije nee same uskoiti na riku. Hajdemo se latiti posla pa poslije moemo na pie. Moda e nam se i Stella htjeti pridruiti" Dobaci Maagdaleni neodoljivo moleiv pogled. " Hej, ovjee, nema potrebe da troje ljudi petlja oko posla za" "Naravno, hvala Reiner." Maagdalena presijee Karla uz slatki smijeak, njeno tapui svog partnera po leima. Kao i Reiner, znala je da Stella nee odbiti poziv svoje oboavane starije sestre, a i njoj e to biti prilika da uiva u ugodnom drutvu. Uto se zauje potmuli zvuk neodredivog izvora i cijela se graevina, zajedno sa sigurnosnim otpornjima, silovito zatrese. Svo troje se pripremi za daljnje njihanje i trunju tla, no zemlja osta mirna i solidna, kao trenutak prije. Mladi piloti izmjene ozbiljne poglede pune neizreenog olakanja i nastave kao da se potres nije dogodio. Od najranijeg djetinjstva bili su naviknuti na udare zranih napada. Mukarci su se uurbano bacili na posao s obeanim osvjeenjem u mislima, a ena se nasloni na zid briui pranjave ruke, nimalo damski, o stranjicu vlastitih iznoenih hlaa. Nije ju bilo briga hoe li tko nabrati nos u negodovanju. Stekla je diplomu, bila se svoja ena. Osim toga, pilotkinje su si valjda mogle dopustiti da budu malo mukobanjastije, to je bila prednost te vokacije. Promatrala je Karlova lea dok je tovario njene kutije, slaui ih pomno jednu na drugu, po crti. Bio je genijalan znanstvenik i dobar pilot, bez sumnje, ali nedostajalo mu je neto Maagdalena si prizna tu injenicu: Karlu je let bio tek sredstvo, nikada cilj. On je prije svega bio znanstvenik i upravljanje letjelicom svodilo se upravo na to upravljanje letjelicom, bez metafizike, bez simbolike. Bila je to fundamentalna, nepremostiva razlika izmeu njih dvoje.

3. NADZEMLJE Od njih etvero, iz Karlove i Maagdalenine generacije uspjeno je diplomiralo troje. Soki je poginuo na jednom od prvih izlazaka u Nadzemlje dok su se jo imali upoznati sa manifestacijama pojave koja se zove uragan. U rutinskom preletu dobro poznatog terena, Sokijeva letjelica je sa zaelja formacije u trenu bila nevidljivom rukom otrgnuta s programiranog kursa i bespomono vitlana po zraku dok je nalet olujnog vjetra nije razbio o stijene kilometrima ispod. Nitko mu nije mogao pomoi a Dyami, instruktor-voa na toj misiji, usredotoio je svu umjenost i hladnokrvnost iskusnog pilota da ostatak krnje eskadrile vrati u sigurnost Zazemlja. Na povratku slijedili su putanju njegove GARUDE bez rijei, kao da prisustvuju sahrani. Nitko ih nije nita pitao ni kada su sletjeli u bazu. Sve je bilo saeto u Sokijevom posljednjem oajnom urliku to su ga do njihovih slualica donijeli radio-valovi. Maagdalena je jo mjesecima poslije incidenta imala none more u kojima je Soki poluiv tumarao spaljenom zemljinom povrinom, opeen, slomljen i edan, zazivajui imena svojih drugova, as molei ih da se vrate, as proklinjujui ih to su ga napustili. To su bili rijetki trenuci kada je poeljela drugo toplo ljudsko tijelo do sebe u postelji. Po prvi je put shvatila strepnju Zazemljana od prevrtljivog i nepredvidljivog neba i njihovo tinjajue neprijateljstvo prema svemu iznad povrine, pa tako i onima koji su se usudili izazivati udljivo Nepoznato. Ako je njihova antipatija prema pilotima bila proporacionalna strahu od svijeta iznad njihovih glava, letai i kopai ivjet e i umrijeti nikada u potpunosti ne shvaajui jedni druge. Zazemlje je imalo dva izlaza na povrinu. Jedan su bile mobilne rampe koje su sluile kao produeci pista za uzlijetanje borbenih i istraivakih aviona. Drugi su bili razraeni sustavi ventilacije to su kolali konicom podzemnih ljudskih nastambi poput krvnih ila, da bi naposljetku svoj toksini sadraj otpustili u atmosferu. Upravo ispusni plinovi, nastali industrijskom kolonizacijom podzemlja, bili su posredan uzrok postojanja ratnog roja nacije koja je zazirala od neba. Nakon Velikog Rata mnoga su znanja zagubljena, potpuno ili djelomino, u previranjima i borbi za goli opstanak koja je uslijedila. Stanovnici Zazemlja ni iz ega su uspostavili novu industriju ispod povrine planete, baziranu samo dijelom na starim tehnologijama. Posljedica te nove industrijske revolucije bili su pogoni duboko ispod nogu Zazemljana koji su, uz preradu sirovina, sluili i kao

regulatori topline i ventilacije ljudskih nastambi to su podsjeale na konice i terasaste vrtove golemih peina. Nusprodukti su u obliku para i dimova sprovoeni tunelima i cijevima do povrine i ondje slobodno isputani, a tijekom par desetljea takve prakse, ve tanka i jalova atmosfera postala je jo kunija i zasienija toksinima. ukasto-naranastu viskoznu neprozirnost zraka koja je nakon Velikog Rata obavila cijelu Zemlju i sezala visoko u stratosferu, u Zazemlju poznatu kao Oblak, zagaenje je uinilo guom i zazirljivijom. Gotovo istrebljenje nije izlijeilo ljudsku vrstu od navike ratovanja i u novom poretku su meu sobom uspjeli pronai dovoljno razlika da jedni na druge podignu oruje. Ovog puta se podzemlje gloilo s nebom i dijelom ljudske populacije koja je sa spaljene zemljine kore izbjegla u visine i izgradila cijela naselja u niama to su leale pod zatitinim kupolama na golemim usidrenim cepelinima. Ispoetka zbog usredotoenosti na golo preivljavanje, a kasnije zbog narasle ksenofobije, komunikacijski kanali izmeu gornjih i donjih gradova nikad nisu formalno uspostavljeni. Kada je inicijativa za komunikacijom stigla, stigla je odozgora u vidu zahtjeva za prestankom trovanja Nadzemnog stanovnitva i unitavanja infrastrukture otrovnim kemikalijama. Zazemlje je glatko odbilo, ovisei o svojoj mladoj industriji kako bi preivjelo. Obje su strane ustrajale na svojim zahtjevima i rat je bio neminovan. Nijedan sadanji stanovnik Zazemlja ne sjea se razdoblja mira jer Novi Rat je trajao kroz vei dio proteklog stoljea. Na neki nain, bio je njihovo prirodno stanje. Nadzemljani su bombardiranjem iz zraka silom pokuavali zatvoriti ispusna grotla, a Zazemljani su izgradili zrakoplove kojima su nasrtali na sve to je letjelo zrakom. Bio je to samo razlog vie da Zazemljani naue zazirati od ivota bez kamenog stropa iznad glave, da se naue bojati slobodnog neba i njegove irine. Iz istog su razloga iskosa gledali na pilote neshvatljive izrode koji nisu pripadali ni u jedan od dva svijeta, a koji s koketirali s oba. Nitko povrinom nije svojevoljno kroio, osim znanstvenika-entuzijasta koji su iz nekog, samo njima znanog razloga, provodili svoje neshvatljive eksperimente i riskirali glavu u ime napretka. Istina je da su oni koji su se u Zazemlju nazivali znanstvenicima pobudu da slijede svoj poziv crpili prvenstveno iz znatielje da razmaknu veo sa tajne koja je zvala povrina - svijet njihovih praotaca i ivota kakvog im je priroda bila namijenila. Nitko nije gajio iluzije o obnovi nezamislivo kompleksne dinamike ravnotee ekosistema planete Zemlje, ne

toliko brzo poslije katastrofe. Znanstvenici su bili ti devijantni Zazemljani koji su eljeli razgledati batinu na koju nikada nee moi polagati pravo, ostavtinu koji su im preci predali i preci oduzeli prije njihovog roenja. Zemlja je leala iznad njihovih glava, nedohvatna, u kilometrima jednoline, neobraene pustare preputene vlastitim moim regeneracije nakon to ju je zasuo plavi reagens - trea generacija bojnih defolijanata, trea konvencijski zabranjena generacija otrova. Ljudi su imali perverznu naviku da ugovorno stvaraju pravila, da bi ih kasnije sami krili. Razlikovna karakteristika plavog naprema crvenom i utom reagensu bio je zaista napredak za humanizam - ivot bi se zatro u trenu, bez agonije i sentimentalnosti patnje, bez mogunosti empatije sa rtvom. Svoenje ivota na prekida ili na crno-bijelu izvjesnost binarnog koda - sad te ima, sad te nema. udo je da su toliki ipak preivjeli.

magnetsko polje, a druga tit na kojeg je odlazila glavnina mase letjelice. Dakako, od pilota se nije oekivalo da prisustvuju tehnikim pregledima letjelica, no nije bilo neobino nai veterana Dyamija kako u gluho doba noi s mehaniarima nadgleda razna mjerenja i testiranja koja su ovi proceduralno provodili prije svakog leta. Markantan profil orlovskog nosa i visokih jagodinih kostiju tog srednjovjenog mukarca bio je poznat svakom stanovniku Grada. Dyami je bio jedan od najiskusnijih vojnih pilota koji je u karijeri prikupio vie sati u zraku od zbroja iskustava pilota cijelih eskadrila koje je znao predvoditi nad povrinu. Reputaciji koja prati pilote unato, bio je ovjek od malo rijei, visok i snaan no nenametljiv. Ba stoga, kada bi si konano uzeo truda da melodino-dubokim glasom sa svijetom podijeli par odmjerenih rijei, svaka je imala teinu i nije bilo ovjeka koji ga ne bi sasluao. Osim toga, Dyami je bio jedan od rijetkih pilota stare generacije koji su preivjeli mnoge kripce i jo uvijek aktivno letjeli. Notorna eksectrinost pilota nalagala je da svaki glorificira vlastitu pticu i brine iskljuivo za nju, ak do granice infantilne iskljuivosti. Dyami je po tom pitanju bio iznimka. Za razliku od svoje po inu ravnopravne kolegice Unathi koja se nije ni trudila obraati pilotima dok nisu dokazali da mogu preivjeti barem godinu dana leta nakon diplome, Dyami ih je tretirao poput vlastite odgovornosti. Najee je to radio diskretno kao sada, pa bi, dok su oni jo spavali, obiao svaku pojedinanu letjelicu i osobno se pobrinuo da ne bude nikakvih propusta u tehnikalijama. Naravno, nakon to se pobrinuo za GARUDU, svog monog lovca. Kimnuo je glavom u pozdrav tamnoputoj eni ozbiljnog izraza i duge kose spletene u stotine siunih pletenica pa povezanih u toliko vrstu punu na vrhu glave da se inilo da joj nategnuta koa lica nije sposobna ni za kakav izraz osim analitiki hladnog zurenja. Unathi tek trepne u odgovor i bez zastajkivanja produi do crvenog presretaa vitkog, aerodinaminog tijela na ijem su se oplatu koila siva slova 'AVANICA'. Dok ju je gledao kako prilazi svojoj parkiranoj ptici u crnom pilotskom odijelu, vitka i miiava poput make, Dyami nije mogao ne povui analogiju izmeu mone maine i gotovo savrenog ljudskog tijela koje je njome upravljalo. Unathi teko da je mogla biti idealnijih proporcija, plesaica u svakoj gipkoj kretnji. Poznavao je njenu glatku kou mnogo intimnije no to je njihov kratki susret nagovjetao.

4. DIMNA ZAVJESA Pripreme za novu misiju otpoele su jo u sitne none sate kako bi se osiguralo da i inae besprijekorno odravane letjelice ne bi zatajile u zraku radi trivijalnih kvarova. Pad nije bio jedina opasnost za pilote; ak i uspjeno slijetanje predaleko od uzletnih rampi bilo bi kobno. Opaljena zemljina povrina ne bi zadovoljila ni elementarne ivotne potrebe, ali svaki nesretnik koji bi njome tumarao ne bi stigao umrijeti od gladi i ei jer bi ga doslovce pretvorilo u prah Sunevo zraenje koje je bez zatitnog ozonskog omotaa nemilice ealo. No tek prizemljiti u jedan od kipteih, mutnih oceana iji su viskozni valovi jednolino zapljuskivali stijenje znailo bi umrijeti u paklenim mukama. Letjelice Zazemlja stanovniku Stare Zemlje izgledale bi poput hibrida aviona i podmornice; imale su krila no nisu imale prozore. Podatke o izvanjskom svijetu kojim su se kretale dobijale su radarom i sloenom kompjuterskom obradom registriranih odjeka koja je u etvrt sekunde od eholociranih objekata izraivala 3D kartu kojom su se sluili piloti da sebe i svijet oko sebe smjeste u prostoru. Kako nije postojala potreba transportacije ljudi i tereta putem zraka, sve su redom bile jednosjedi sa naglaskom na izdrljivost, odnosno agilnost. Na osnovni dizajn je kasnije dodavano naoruanje ili mjerni instrmuenti, ovisno o namjeni ptice. Otri komadii praine, sumporni plinovi i ostalo smee to je sainjavalo Oblak oteavali su let, komunikaciju i navigaciju pa su Zazemljani, da bi tome doskoili, tijekom godina razvili naine da umanje utjecaj vanjskih smetnji. Od neprijateljskog okruenja kroz kojeg su prometovale, prva linija obrane bilo je

To dvoje prekaljenih pilota dijelilo je postelju ve godinama, no nikada nisu slubeno oformili par iako su ostali u vie-manje ekskluzivnom odnosu. Novaci iz Akademije su, uz mnogo praktinog i teoretskog znanja o letu, odande izlazili i sa ucijepljenim brojnim nepisanim pravilima od kojih je jedno bilo da je za pilote veza s emotivnim angamanom luksuz. Njihovi ivoti bili su krhkiji od pauine na vjetru. Unathi prie glavnom mehaniaru pa zajedno nagnu glave nad stupce brojki koje je ovaj drao u ruci prouavajui ispise. ak i dok je stajala ruke leerno oslonjene o bok i teine graciozno prebaene na jednu nogu u ovo rano jutro, Unathino ozbiljno lice otkrivalo je potpunu budnost, lucidnost i otrinu. Nakon to su njene kao ugljen crne zjene spustile do dna stranice, pogledom je potraila Dyamija. Mukarac odsjeeno kimne glavom, dajui joj do znanja da je spreman nastaviti s pripremama, pa se kao po dogovoru pokrenu do sljedee letjelice. Karlo i Maagdalena, koji su u meuvremenu stigli u bazu i jo sa sebe otresali ljepljivu pauinu sna, cijelu su tihu razmjenu promatrali sa strane. Nain na koji su se Dyami i Unathi sporazumijevali u oima drugih graniio je s telepatijom i priinjao oparavaju prizor ak i onima koji su mu svjedoili nebrojeno puta. "Chinmoku." neoekivan glas iza njihovih lea prokomentira, ""Nijema komunikacija." Oito nisu bili jedini promatrai neverbalne razmjene misli viih asnika. "O, Sojiro! Dobro jutro." Maagdalena odvrati glasom jo napuklim od sna. Jutros joj nikako nije uspijevalo razbuditi snene oi jer se veinu noi vrtila po postelji, nastojei ne probuditi Karla. Nije bila navikla dijeliti krevet s nekim, a tomu nije pomoglo ni to to je u pitanju bio njen dugogodinju ljubavnik. Do kada je sezalo njeno najstarije sjeanje, nou je spavala sama pa joj se tijelo sporo navikavalo na novi reim. "Ohayou! " ozbiljni mladi izrazito azijskih crta lica neznatno se nakloni pa glavom pokae prema dvoje nadreenih asnika, "Oboje e nas 'uvati' danas? Neke nevolje na vidiku ili?" "Pojma nemam." Karlo odmahne glavom sa prigodno izgubljenom grimasom, pa jednolino izdeklamira: "Koliko ja znam, danas je u planu standardni oblet sjeverozapadnih poljana sa povratkom preko Sivog tjesnaca uz naglasak na motrenje i biljeenje eventualnih promjena u atmosferskim prilikama." Lijeno se protegne se, zijevne i pospano namjesti naoale koje su mu bile skliznule niz tanki greben nosa, oito nezabrinut prijateljevim komentarom.

"Unathi vjerojatno ne eli zahrati ili moda jednostavno eli malo izvesti AVANICU da ne izgubi osjeaj za vjetar" ponudi Maagdalena objanjenje slijeui ramenima. Sojiro je bio toliko nizak da joj je dopirao jedva do nosa, no nitko tko bi upoznao mladog pilota ne bi ga se usudio podcjenjivati samo zbog tjelesne veliine. "Kladim se da joj Dyami ne doputa zahrati," Karlo se zloesto naceri pa diskretno i zaigrano pogladi partnericu po donjem dijelu lea, "a ja garantiram vlastitom pilotskom znakom da e Maagdalenina maina uvijek raditi kao urica." Maagdalena ga zaprepateno pogleda, no izgledalo je da nitko od nadreenih nije primijetio Karlove izljeve njenosti. Od kada se preselila u zajedniki stan, esto mu se deavalo da pretjera sa neumjesnim iskazima ushienja, poput presretnog teneta koje ne zna to bi sa sobom od radosti pa se uvijek nekako nae na putu. Vlasnici letakih dozvola bili su obvezani slijediti odreeni kodeks ponaanja na podruju Akademije i baze, a ovako nedolino ponaanje bilo bi otro sankcionirano i bez sazivanja disciplinske komisije. Maagdaleni nije padalo na pamet u trenu ugroziti sve to je tekom mukom izgradila, pa Karla njeno ali odluno pljesne po ruci. Nesvjestan njihovih arki, Sojiro je zamiljeno prouavao Unathi i Dyamija koji su se sada odetali do ANQUE, njegovog istraivakog aviona. "Svejedno" "Rutina." odsutno zakljui Karlo, trljajui udarenu poleinu dlana. Maagdalena suglasno kimne, no intenzivno se zagleda u kao djetlom isklesan Dyamijev profil, pokuavajui mu razaznati misli s lica. Mukarac crvenkaste koe vie je nalikovao kamenoj statui no ivom ovjeku, sav sastavljen od jasno definiranih miia i otrih, koatih udova. U sve godine kroz koje ga je svakodnevno viala kao mentora i, postupno, prijatelja, nikad nije dospjela ni blizu deifriranja njegovog unutarnjeg svijeta. Pitala se bi li Unathi uspjelo iz tog lica surovih linija proitati to smjera i osjea. Dyami je za sve, osim za nju, bio hodajua himera. "emu toliki naglasak na atmosferske prilike? Mislite da su u Odsjeku za teraformiranje otkrili kakav uzorak?" dobaci Sojiro neodreeno razmiljajui naglas dok se odsutno igrao svojom letakom kacigom i rukavicama. Navika da se

svojim dugim, tankim prstima premee i vrti predmete koji bi mu doli pod ruku nepogreivo je ukazivala da mozak u toj vojniki oianoj glavi radi punom parom. U bademastim oima kojima je iskosa prouavao nadreene caklila se inteligencija otra poput britve. Sojiro je bio najbolji pilot u istraivakoj klasi sa najveim prosjekom ocjena u svojoj generaciji. Metodian, pronicav i prirodno usmjeren na detalje, bio je ovjek kojeg se zvalo za obavljanje zadataka najzahtjevnijih po pitanju preciznosti i strpljenja. Nije bilo neobino to je ba on krenuo izvlaiti odreene zakljuke iz predoenih injenica. "Kako to misli?" zainteresirana, "Uzorke ega?" upita Maagdalena,

"Teko." Karlo ga upitno pogleda, na to Soujiro uperi kaiprst prema stropu i ustima oblikuje jednu rije. "Oni." "Deki... " Maagdalenino strpljenje bilo je na izmaku. Jo trenutak i bila je spremna okrenuti se na peti i odmarrati do svoje BURNICE bez rijei, a Karlu naveer servirati to ga sljeduje. Kao da joj ita misli, njen je partner pogleda u oi i gotovo sveano objavi: "Draga, ako su nae spekulacije tone, zabiljeen je pravilan uzorak u atmosferskim promjenama tijekom godine." "D-dobro" "Zar ne shvaa?

"Hmm" Sojiro zastane kao da kua svaku rije koju namjerava podijeliti s prijateljima, "Hou rei, moda su nali uzorke u neemu kao, primjerice, u godinjim atmosferskim promjenama?" "ekaj malo, hoe rei da" upadne Karlo, najednom potpuno budan. Znanstvenik u njemu je namirisao izazov. Sojiro ga samo znaajno pogleda i polako kimne glavom. Karlo razgorai oi i tupo se zagleda preda se, doputajui spoznaji da se slegne i vrtei njene implikacije po glavi. Na trenutak kao da je i prestao disati. Kada je ponovo progovorio, zvuao je nepovezano kao da pria da sam sebe uje, povezujui razbacane injenice u smislenu cjelinu: "Zaista, sada kad razmislim periodino mi isplivaju izvjetaji u kojima sam se morao posebno osvrnuti na stanje a i iitavanja su potvrdila". Azijat je samo kimao u nijemoj potvrdi. "Hej!" Maagdalena je protestirala, skaui pogledom s jednog na drugog mukarca, traei koji izdajniki znak. Nije se voljela osjeati zapostavljenom. "O emu se pria? Iitavanja ega?" Oba su je mukarca ignorirala, kao da su zaboravili da postoji. "Ali.. ali.. ako je to tono, mi govorimo o revoluciji. Ma, kakvoj revoluciji, rije je o udu!" Karlo je intenzivno zurio u prijatelja, zahtijevajui odgovore. Jedva se suzdravao da sitnog ovjeka ne zgrabi za ramena i zduno protrese. "AKO je tono," oprezno dopuni Sojiro, "ivot kakvog znamo mogao bi se stubokom izmijeniti." "Uspjeli smo!" dahne Karlo prigueno, nesvjestan upitnih pogleda mehaniara to su se vrzmali uokolo, "O Boe sveti, uspjeli smo!" Sojiro polako odmahne glavom, "Ne mi." "Planeta sama....?"

Ona odmahne glavom osjeajui se kao potpuni imbecil. Nekad je mrzila to su joj kolege, koje je inae iznimno cijenila, briljantni znanstvenici, toliko britkiji od nje da se doimaju poput stranaca iji jezik ne razumije. Sigurno nije pomagalo ni to su obojica provodili sate i sate zajedno u laboratoriju koji je ona naputala odmah po isteku radnog vremena. "Izgleda da se ponovo oformljuju godinja doba." Karlo polako izgovori rije po rije, "Nastaje novi, stabilni ciklus. Zna li to to znai?" "Kraj kaosa." upadne Sojiro i spasi Maagdalenu od jo jedne neugodne situacije. Povratak ekosistema na staro stanje, prije Velikog Rata. "Ma neee" ena osjeti kako joj vilica pada u uenju. "Takvo to Do smo uspjeli u uspostavljanju godinjih doba, to bi bila senzacija! Vlada bi tu vijest objavila na sva zvona konano, sljedea je godina izborna." U nedoumici oima potrai potvrdu od partnera, pa od kolege, no obojica se tek znalaki pogledaju i ostanu nijemi. "Zar samo zato to nam se danas pridruila AVANICA mislite da je u pitanju nekakva sumnjiva igra?" posprdno pokae rukom prema letjelicama, ne odustajui. "Ne pripremaju li tehniari i RUH?" primijeti Sojiro i prekine ju u pola reenice. Upravo tada se Dyamiju i Unathi prikljuio Reiner, jo razbaruen od sna. Na prigueni Dyamijev komentar, pretih da ga mlai pilotu uju, Reiner samo bespomono slegne ramenima i nasmijei se sa izrazom iskrene isprike na licu. Njegovo kanjenje ve je bilo notorno meu polaznicima i predavaima Akademije, a od

izbacivanja su ga spaavali samo visoki rezultati na testiranjima. Dyami negodujui odmahne glavom i bez daljnjih rijei krene na zapovjedni most da iskoordinira kurs misije sa kontrolorima leta, a Reiner nestano namigne prijateljima to su stajali postrance prije no to otri k svom borbenom lovcu. Nije ni primijetio njihove zabezeknute izraze lica. Trojka je ostala stajati u potpunoj tiini, svatko sa svojim mislima. Maagdalena se ak nije snala da mu odmahne. Pomaknuli su se tek na Dyamijev poziv i ovlatenje da pristupe svojim pticama. Troje znanstvenika-pilota meusobno je izvelo ritualan pozdrav za dobru sreu, a Karlo je Maagdaleni uspio utisnuti letei poljubac u obraz prije no to je odjurio k ALKIONI. Kako je njena BURNICA stajala najblie, nije joj se urilo, pa se prema letjelici uputila lijenim korakom odsutno dlanom briui mjesto gdje su je dotakle Karlove usne. Mulac. Ve drugi put danas. Zamijetila je da je prati Unathin elini, nepokolebljiv pogled koji joj podbode korak. Pomisli kako nikad nije nju i Dyamija zatekla u neem slinom, tovie, mjeseci su proli prije no to je od kolega na Akademiji naula da su to tvoje starijih asnika ljubavnici. Profesionalnost ili emotivna indiferentnost? Hladan Unathin pogled sugerirao je potonje, no Maagdalena se tu tajnovitu enu boje ebanovine nije usudila gledati izravno u oi dovoljno dugo da o tome donese sud. *** Dok je u kokpitu svoje ljubimice GARUDE vrio posljednje provjere indikatora stanja instrumenata vitalnih za let, Dyami kraikom oka zamjeti da mu treperi komunikacijska lampica. Netko je zahtijevao razgovor na privatnom kanalu, a Dyami je dobro znao tko i prije no to se prespojio na izdvojenu frekvenciju. "Reci Unathi." zamrmori njegov bariton u minijaturni mikrofon privren na kacigu. Oi mu za to vrijeme nisu prestajale budno prelaziti po upravljakoj ploi letjelice, traei mogue nepravilnosti. "Ne svia mi se ona mala." Unathi nije okoliala.

"Teko," krene je umirivati mukarac, "Informacije su strogo povjerljive i nisu mogle procuriti odozgora. Osim toga mi nismo ni jednom rijeju dali naslutiti prirodu ovog projekta." "Svejedno. Ima neto... antipatino u njoj." pripomene, "Ne vjerujem joj. Najradije bih da ne leti s nama." "Unathi, ne budi nerazumna, nije da Zazemlje ba vrvi pilotima. Cura je u redu, obuavao sam je osobno i sasvim je pouzdan leta. Ne vjerujem da e ugroziti misiju u bilo kojem pogledu." Unathi neodreeno zaguna i zauti, no Dyami nije iskljuivao komunikacijski kanal znajui da razgovor jo nije zavren. Zaista, nedugo zatim ponovo se javi njezin alt, ovog puta u drugaijem tonu, "Tko je onaj niski, kratke crne kose? ANQUA?" Unathi nije znala imena, lica ni statistike novaka iz jednostavnog razloga to nije eljela biti zamarana njima. Akademiji je postavila ultimatum po tom pitanju, kategoriki odbijajui obuavati ikoga tko nije imao barem par godina iskustva nakon stjecanja letake dozvole, to je njeno tutorstvo, u sadanjem stanju aeroflote Zazemlja, de facto svodilo na samo jednog borbenog pilota. Naravno, Akademija nije imala izbora nego pristati na zahtjeve beskompromisne pilotkinje. Konano, ona je bila ponosni nosioc titule najvie oborenih neprijateljskih aviona od oformljavanja Zazemnog zrakoplovstva. Bila je raptor u pravom smislu te rijei. "Soujiro Tanazaki? Vodei znanstvenik meu pilotima." Dyami zastane," Ili vodei pilot meu znanstvenicima, ovisi kako na to gleda. Nemoj mi sada rei da i na njega sumnja." "Ne." odsijee, "Samo pitam." Prekine vezu bez pozdrava, no Dyami je dobro znao da Unathi nikada o niemu 'samo' ne pita. Teko uzdahne jo jednom i pokrene motore GARUDE.

5. NA TRAGU Dyami umorno uzdahne - po svemu sudei ovo e biti jedan od onih dana. "Pretpostavljam da govori o Maagdaleni, pilotu BURNICE." "Da, BURNICA." nisu je zanimala imena onih koji se u njenim oima nisu dokazali kao dostojni da ih pamti. Nastavila je tiradu svojim odsjeenim reenicama, lakonski lienih ikakvog suvinog elementa, "Jutros je cijelo vrijeme zurila u nas. Sumnjiva mi je. Mislim da zna vie no to bi trebala." "Soujiro?" lampica za komuniciranje jedan na jedan bljesnu na azijevim upravljakim instrumentima. On lupne po prekidau. "Karlo? to je?" "Misli li da su privatne linije sigurne?" glas je pucketao od smetnji, neizbjenih u Oblaku prljavtine i estica kroz koji su letjeli.

Drugi mukarac si uzme par sekundi za razmatranje postavljenog pitanja. "Ako slute da smo na tragu neega, nisu. Ali ne vjerujem da je tome sluaj." Ono to nije vjerovao je da bi foteljai i neotesani vojnici u svojoj aroganciji mogli predvidjeti takav scenarij. Znanstvenici su za njih bili krave muzare - korisni a banalno ogranieni, toliko usredotoeni na usko podruje kojim se bave da su bili posve slijepi za ire perspektive. Soujiro je znao da su stari Zemljani za to ak imali i poslovicu: Ne vidjeti umu od drveta. Fahidioti. Samodopadno se iskesi iza kacige. Neka samo i dalje misle da je tako. "uj, sada kada si mi bacio bubu u uho, iskoristio sam pristup memoriji ALKIONE i malo proprkao po podacima misija na koje smo letjeli. Prebrzo je da bez temeljite analize izvlaim zakljuke, ali sudei po ovome to sam do sada vidio, mislim da imamo posla sa neim... prekrupnim." Sojiro ispod letake kacige podigne obrvu na oklijevanje u prijateljevu glasu koje je odzvanjalo jasno unato atmosferskim smetnjama, "Prekrupnim? Na to cilja?" "Prekrupnim za nas..." iscijedi Karlo. "Pitanje je elimo li otvarati Pandorinu kutiju?" ANQUA uleti u val turbulencija koje Soujiru na par sekundi oduzmu panju, no im je stabilizirao letjelicu mozak mu se usredotoi na goruu dilemu. Preutno, Karlo je na njega prebacio teret odluke kao to je to uobiavao u slinim situacijama. Kada je dolo do znanosti i rada u laboratoriju, Karlove su sposobnosti bile neprocjenjive, no donoenje odluka nije bila negova jaa strana. Na svu sreu, uvaavanje meusobnih prednosti i hendikepa i podbacivanje vlastitih lea kada je trebalo inilo je od te dvojice izuzeno uinkovit tandem. Sojiro je ispod svih lovorika i laskavih akademskih titula bio jednostavan ovjek od naela, pa je od njih kretao kada god bi traio orijentir u ivotu. Takoer, bio je ovjek koji je volio izazove, osobito odvezivanje vorova iza lea, dok nitko nita ne sluti. Tajnovitost mu je davala dodatno uzbuenje, a u trenutnoj situaciji vidio je spoj ugodnog skorisnim. Udahnuo je, izdahnuo i postavio pitanje: "Misli li da bi od naeg daljnjeg kopanja i nekog potencijalnog otkria drutvo Zazemlja imalo koristi?" "Ne mogu to rei jer tek slutim o emu se radi. U svakom sluaju, imali bi istinu. Bi li od nje imali koristi, iskeno - pojma nemam." Pilot ANQUE je dugo utio prije no to je progovorio, a Karlo ga nije pourivao. ekao je zurei

u mjerne instrumente kokpita privrene u razini njegova lica, osjeajui teinu odluke koju je prebacio na prijateljeva lea. "Zna to ja mislim?" javi se konano Sojiro svojim staloenim, odmjerenim glasom. "Mislim da svatko ima pravo na istinu." Karlo suho proguta. Kocka je, dakle, baena. U tom trenu do uiju im dopre autoritaran glas zapovjednika eskadrile: "Nastavljamo dalje prema Sivom tjesnacu pa podesite kurs za pet... etiri... tri... dva... jedan!" Kao jedno jedinstveno tijelo, cijela se formacija izvjebano nagnula u zraku pod jednakim kutem i poela ponirati ka dva tektonski mlada, jo otro nazubljena komada stijene izmeu kojih je kljuala voda neprozirnog Oceana. Polako su se vraali kui. "Da, slaem se." Karlo nastavi razgovor sa prijateljem. Sada, kada je odluka bila donesena, njegov praktini mozak uurbano se bacio na optimalno rjeavanje problema "Odmah u poeti s kopiranjem relevantnih podataka i njihovom obradom. Prije veere u doi do tebe po podatke s ANQUE. Sve zajedno, to bi trebalo biti dosta za donoenje vrstih zakljuaka. Samo te jednu stvar molim." I prije no to je nastavio, Sojiro je znao to e mu prijatelj sljedee rei, "elim da Maagdalena ostane izvan svega ovoga. Snai emo se i bez podataka sa njene BURNICE, a u sluaju da se nama ita desi, da barem ona..." "Shvaam. Naravno." blago se nasmijei nii mukarac, nadajui se da su im strepnje ipak pretjerane. Karlo je zazirao od bijelih lai, osobito prema Maagdaleni, no nakon to je odvagno okolnosti zakljuio je da je ovako ipak najbolje. Kad je dolo do nje, rizik jednostavno nije bio opcija. "Hej deki!" u razgovor im se odjedno umjea Reinerov glas i razbije urotniku atmosferu. Kako mu rutinski letovi ve odavno nisu predstaljali izazov, mladi se vjerojatno tek sada potpuno probudio i, sudei po tonu, bio u odlinom raspoenju, "to kaete da popodne odemo na mali izlet u istone spilje, a? Nabavit u nam neku veeru da se cure ne moraju zafrkavati s tim, pa bi mogli i prespavati van Grada. Ha, idemo??" Znanstveni tandem i nije morao razmijeniti poglede da savreno uskladi prie. "ao mi je, Reineru, ali imam posla. Drugi put" Sojiro pristojno odbije ponudu, tek poinjujui shvaati reperkusije

koje e na njihov dosadanji svakodnevni ivot imati pustolovina u koju se namjeravaju upustiti. Srce mu zatitra od uzbuenja ovakvu zagonetku je ekao cijeli svoj ivot. Karlo je odvratio u istom tonu, "ovjee, ba mi je ao, ali veeras se mislim zakopati u laboratorij. ekaju me neki zaostaci..." ugrize se za usnu pri pomisli da e propustiti priliku da uiva sa Maagdalenom daleko od sviju, "Ali, obavezno pozovi Maagdalenu i Stellu, siguran sam da e ih ideja odueviti. Nema razloga da sjede doma samo zato to mi ne moemo ii. "Ok, pitat u ih..." do znanstvenikog dvojca dopre pomalo razoaran odgovor, no Reiner nije bio tip koji bi dugo ostao potiten,"ali sljedei put obavezno idete, pa taman da vam oduzmu dozvole! Ne isplati se cijeli ivot amiti u tim sobicima. 'Ajde, vidimo se dole. Pozdrav!" Njegov zvonki smijeh odjeknu kroz slualice i veza se prekine. Bez sumnje, Reiner je ve uspostavljao kontakt s Maagdalenom koja mu je bila posredna veza sa Stellom, i dogovarao izlazak, ne hajui za klimave isprike svojih drugova. Karlo i Sojiro unisono odahnu u olakanju. Zakulisne igre su za njih tek poele.

teko da se moe zamisiti vei stres od zrane borbe na ivot ili smrt. "Karlo je najstereotipniji znanstvenik kojeg sam ikada upoznao, bezlian, bezazlen i naivan do boli. Vjerojatno je samo provodio neku svoju rutinsku kontrolu i revidirao..." "Zna li da je tvoj Karlo," posljednju rije je gotovo ispljunula, "kopirao podatke na prijenosnik?! Ba me zanima kakva je to 'bezazlena rutinska kontrola' za koju je potrebna ekstenzivna pretraga baze podataka, a da ne spominjemo skriveno iznoenje pronaenog materijala?" njen uobiajeno dubok glas sada je bio gotovo vrisak. Nije trpjela kad joj se proturijeilo. Dyami je znao da je na rubu ekspozije po nainu na koji su joj pulsirale ile u vratu i vie se bojao da ona ne napravi neto nepromiljeno, nego da e Karlo moda nabasati na kakvu opasnu tajnu. Svejedno, ovakvo ponaanje nije bilo tipino za mladog znanstvenika, barem po Dyamijevoj procjeni karaktera, u emu je rijetko grijeio. Karlo za ovakvo ponaanje na svoju ruku ne bi imao petlje, a osim toga po prirodi je bio prepasivan, stalno mu je trebala tua inicijativa poput take. S jedne strane, to je bila konica u inovativnom i kreativnom radu, no u trenutnoj situaciji trebala je predstavljati prednost. Upravo je stoga ba njega Dyami bio nominirao a Vlada tajno izabrala da, ne znajui, svojom letjelicom prikuplja glavninu potrebnih informacija. Otkud onda ovakav ispad? Zar ga je Dyami toliko pogreno 'proitao'? Osim ako deko nije djelovao s nekim... Dyamijevim umom u trenutku bljesne slika samozatajnog genijalca Sojiroa, Karlovog bliskog suradnika u zraku i u laboratoriju. Tihi mladi pronicavih oiju boje oniksa koji je uvijek stajao negdje sa strane, to ga nkad nije spreavalo da bude generalno vrlo dobro upuen u sve to se zbiva, bio je logian sumnjivac. Dyamijevo se elo namrti - to je bitna varijabla koju je neoprostivo zanemario pri izradi Karlovog profila za potrebe Vlade i Akademije. Komadii su se poeli slagati. Ba kad ju je mislio priupitati da otkoni sve sumnje, Unathi mu sama podastre odgovor. "I onaj drugi tvoj, onaj Sojiro... ista stvar." ljutnja u njoj je splanjavala, a ono to je ostajalo bilo je utoliko stranije. Stajala je rairenih nogu sa rukama na bokovima prodorno gledajui dolje u Dyamija, kao da od njega trai iskupljenje za izdajniko ponaanje mladih pilota koje je obuavao. Miii podlaktica vorali su se i nabirali dok je nastojala smiriti disanje, a glas joj se ponovo vratio u svoju uobiajeno ledenu i smrknutu inaicu. "Kakva je to uljiva generacija?" upita retoriki, frkui kroz nos.

6. DIM I OGLEDALA "Jesi li upoznat s injenicom da je za vrijeme posljednje misije pilot pristupio bazi podataka ALKIONE i pregledavao oitanja svih zadataka na koje je letjela?!" "Hmm, nisam, ali ne vidim kakve..." pokua odgovoriti Dyami, no Unathi ga presijee bez da trepne. "Jesi li svjestan da onaj tko zna to treba traiti moe u tom kaosu brojeva i grafova iitati neto potencijalno opasno za nacionalnu sigurnost!?" napala je ponovo, a ton joj je postajao sve otriji. Dyami na stol odloi alicu koju je prinosio ustima u trenutku kad mu je Unathi, sva zajapurena, uletjela u privatni kabinet u zgradi Akademije i zalupila vrata za sobom. Pokuao joj je pomirljivo prii. "Moda, ali ne misli li da pretjeruje? Razbacuje se optubama cijelo jutro." Nije ni slutio da e joj zadatak, koji im je u najveoj tajnosti povjerila Vlada, toliko stanjiti ivce. Konano, Unathi je bila poznata po mirnoj ruci i preciznosti ak i pod najveim stresom, a

Dyami uzdahne i bespomono slegne ramenima. Nije elio brzati sa zakljucima, ali nije elio ni ostati sjediti skrtenih ruku dok su njegovi podreeni po miloj volji raspolagali povjerljivim podacima i rovarili po dravnim tajnama. No opet, Dyami ih je potovao kao pilote, divio se porivu koji ih je tjerao da uloe godine krvavog truda za mogunost da osjete lakou krila par kratkih sati kroz tjedan. Bilo je to neto to Unathi, osoba koja se poistovjeivala sa svojim strojem za ubijanje i, jo gore, sa njegovom svrhom, nikad ne bi razumjela. "Hoe li ih prijaviti?" oprezno upita, trudei se da zvui nonlatno i ravnoduno. U suprotnom Unathi bi, poput divlje ivotinje, namirisala strah i instinktivno napala. I dalje mu je bio prvi poriv zatititi podreene. Visoka crnkinja nastavi zuriti u svog partnera jo par dugih trenutaka kao da ga izaziva da trepne ili skrene pogled, a kad ovaj to ne uini, odjednom se spusti na dvosjed do njega. "Neu." odsijee. Poloi ruku na Dyamijevo dugo, vrsto stegno i pusti svoje zagasito smee prste da njime mazno klize. On proui njen profil, pune usne i sjajne obraze, svaku crtu koja je isijavala senzualnost i seksipil. Bila je prekrasna, bez sumnje jedna od najljepih ena koje je ikada vidio. I najokrutnija. "Pustit u ih da se igraju pijuna. Neka misle da su nas preli. Neka misle da su jako pametni, prokleta piskarala. A kada se uljuljkaju i postanu neoprezni..." bijeli joj zubi naglo bljesnu u otrom kontrastu koi boje noi i Dyami se instinktivno prene, pa shvati da se Unathi nasmijala. Nokti njene ruke zabili su se u njegov mii, no kao da toga nije bila ni svjesna. U oima joj se sjajilo neto strano, nekakvo udno uzbuenje. Dyami se pitao kako su se osjeali Nadzemaljski piloti kada bi ih ova demonska ena uhvatila na nian crvene nemeze AVANICE i osjeti iskrenu zahvalnost to su letjeli pod istim bojama. Uzela ga je poput gladne ivotinje, a nakon kratkog i intenzivnog odnosa posebnim liftom su se spustili do razine izdubljene ispod Akademijinog hangara za zrakoplove. Prostorija, za ije je postojanje znala tek nekolicina probranih visokih slubenika Vlade i Akademije, bila je bila jednako prostrana kao hala iznad, no mnogo manje napuena. Trenutno je sredinje mjesto u njoj zauzimala letjelica neobine tamno-zelene boje, po emu je ve na prvi pogled iskakala izmeu hravo-crvenih borbenih i indigoplavih istraivakih ptica Zazemlja. No, dok je fantomsku pticu krasio vie-manje jednak aerodinamian trup i tek neto drugaiji oblik krila, ono to je inilo kljunu razliku meu njima bio je dodatak posve nepoznat Zazemnom zrakoplovstvu.

Dyami okrui palu pticu sa rukama na leima, zamiljenog izraza lica. Tko bi rekao da e ga tako mali konstrukcijski detalj kotati toliko mirnog sna?

7. MASKE Bilo je gluho doba noi kada se Maagdalena prenula iz sna. U zemljinoj utrobi, gdje su ljudi izgradili svoja sklonita, odsustvo sunevog svjetla inilo je nemogue rei koje je doba dana, no ljudi su, im su uspostavili umjetnu rasvjetu, preuzeli model koji je milijunima godina uklesavan u njihov DNA. Dan su i dalje sainjavala 24 sata u sklopu kojih je postojalo razdoblje 'noi' koje je mahom sluilo za spavanje i odmor. Na nijedan drugi isprobani bioritmiki model raspodijele dnevnog i mjesenog ciklusa ljudi nisu toliko pozitivno reagirali kao na onaj klasini po kojem su ivjeli njihovi preci i koji je izgleda bio ucjepljen u bilo same planete. Karla nije bio u postelji do nje. Kada se konano, poslije nekoliko beskrajnih i munih tjedana konano navikla na njegovo prisustvo, on ju je sada mahom ostavljao samu u krevetu ispriavajui se neobavljenim poslom kojeg je hitno trebalo rijeiti. Dok je bunovna smicala prekrivae sa sebe, primjeti da u dnevnoj sobi gori stolna lampa. Dakle, opet radi. Napipa papue nonim prstima pa nesigurno dotetura u susjednu sobu na nogama zamrlim od sna. "Opet su te preopteretili?" Karlo se prene i okrene u smjeru njenog glasa, neprepoznatljiv iza iskolaenih oiju. Maagdalena ustukne i bila bi sjela na pod od oka da je on nije uhvatio za ruku. Dok ju je galantno i okretno odmicao od radnog stola i posjedao na fotelju do sebe, na trenutak joj ipak uspije baciti pogled na mnotvo papira koji su razbacano prekrivali radnu plohu stola. "Draga, oprosti to sam te probudio." njeno prebaci ruku preko Maagdaleninih ramena, a drugu ovije oko njenog struka, zaklanjajui joj pogled na stol svojim tijelom, "Skoro sam gotov." "Zato te zatrpavaju s toliko gluposti?" pospano promumlja i namjesti se u njegovom zagrljaju, "Ili se po cijeli dan zabavlja sa Sojirom u labosu pa posao nosi doma, a?" Bocne ga i sama se nasmije na pomisao odgovornog ovjeuljka kako se zafrkava za vrijeme radnog vremena. Taj bi vjerojatno sam sebi dao otkaz kad bi se pet minuta dulje zadrao na stanci za ruak.

"Pa nego?" namigne, Nemoj podcjenjivati naeg dragog Sojira. Zna da su ti tihi tipovi ispod pitome vanjtine u stvari pravi vragovi." Karlo se zacereka i pokaklja Maagdalenu, izazivajui dvostruku salvu smijeha. Odjednom ih protrese silovit zrani napad, sreom bez trajnih posljedica na solidnu izbicu ukopanu u stijenu. "No stvarno," doda ozbiljnije, nakon to se pokustvo prestalo njihati, "sam sam si kriv jer preuzimam previe zadataka na sebe. Tako mi i treba." "Pohlepan na znanje," zakljui ona i kvrcne ga po nosu. Koa izmeu lopatica, gdje ga je milovao njen dlan, bila je zategnuta preko kostiju koje jo prije tjedan dana nisu toliko strale. Izgubio je na teini, malo spavao... Postojalo je neto joj nije govorio. Karlo se mogao samo nasmijeiti, "Pretjerao sam, priznajem. ao mi je samo to ti mora osjeati posljedice mojih krivih procjena." Odjednom nestane svaki trag smijeka s njegovog lica i zagleda se u nju duboko i ozbiljno. Maagdalena osjeti kako joj se kosa na potiljku die u neodreenoj, zlosutnoj jezi. "Maagdalena, ti zna neizmjerno volim, jelda?" da te neizmjerno,

Maagdaleni se uini da gubi oslonac i pada, nezaustavljivo pada. Njegove ruke oko nje odjenom su postale teret koji je vue dolje. Da li je eljela dijete ovog ovjeka? ovjeka koji bi, neovisno o tome to govori, od nje tajio takvo to? Iz glave joj nije izlazila slika koju je vidjela na njegovom stolu, tek bljesak koji je trajao krae od sekunde no dovoljno dugo da ga mozak registrira. Karlove su gladne usne za to vrijeme pronale njene, pa se nastavile sputati niz vitki joj vrat, buditi joj tijelo. Odluila je da sada nije vrijeme za rasprave i bitne odluke. Ako nita drugo, na Akademiji je nauila birati svoje bitke. Pospremila je sve prikupljene injenice u posebnu ladicu svoga uma, spremna da ih izvue i upotrijebi kada za to doe vrijeme i prepustila se njegov dodirima, a kada je od ugode zatvorila oi, vidjela je Reinera.

8. ZNA... Stella je bila Maagdalenina puna sestra to znai da su dijelile oba bioloka roditelja. Njihovi otac i majka ivjeli su u plemenskoj zajednici u kojoj im je uspjelo odrati kvazibranu vezu dovoljno dugo da zajednikim snagama na svijet donesu dvije djevojice. Nakon punoljetosti, pozivali su obje keri da se pridrue njihovom plemenu, no nisu im zamjerili kada su, prvo Maagdalena pa Stella, prijedlog pristojno ali glatko odbile. Stella, mlaa ki, ime je dobila po njihovom afinitetu prema nebu jer je vjera koju je pleme usvojilo zagovarala da e spas ovjeanstva u konanici sii s neba u vidu supernapredne vanzemaljske rase sa daleke zvijezde. Imenu usprkos, jedino za ime je Stella upirala pogled u visine bila je njena starija sestra i to do te mjere da Maagdalena nije bila naisto je li Stella Akademiju upisala iz vlastite elje ili iz navike da slijedi stope svojeg uzora. Jo od kada su bile djeca, Maagdalena je znala da u Stellinim oima ne moe pogrijeiti injenica koju je pokuavala im manje zloupotrebljavati. Stella je bila je upeatljivo lijepa, jo kao djevojica. Iznenaujue za tako privlanu mladu enu, bila je susretljiva, blagonaklona i, to je najneobinije, sluila se vlastitom glavom. No inilo da je, jo vie od starije sestre, na neki svoj samoivi nain bila odvojena od svijeta. Kao da je ivjela po vlastitim pravilima, koraajui u ritmu koji je samo ona mogla uti, neuhvatljiva poput poteza kistom po platnu koji tek nagovjetava oblik neega, no nita ne otkriva.

"A nego koga bi?" krene ga ponovo kvrcnuti po nosu, no on uhvati njenu ruku u svoj dlan i stisne gotovo bolno. "Ozbiljno te pitam." Njegove inae svijetlo zelene oi bile su duboke i tamne. Odjednom je izgledao poput starog, umornog ovjeka. ovjeka progonjenog. "D-da naravno da znam, Karlo." promuca ona. Zato mi ne govori sve, zato uti? "Nikad nemoj posumnjati u to... ma to da se dogodi." "to bi se dogodilo, ljubavi?" slabano se nasmijei, hinei neshvaanje. Reci mi, budalo jedna! to te to jede ivog iznutra? RECI! Umiren, prinese njenu ruku ustima i na vrke prstiju joj spusti paperjast poljubac. "Uskoro u zavriti sa ovim poslom, a onda obeajem da e mi ponovo doi na prvo mjesto, kamo pripada. Ti si mi najvanija stvar na svijetu. Kada se rijeim ovoga, uzet u si u primarnu zadau da od nas napravim obitelj." "Obitelj?" zastarjela rije joj je teko silazila preko jezika. "Aha, elim to. S tobom." kimne, poljubi je u elo pa proape "Samo s tobom."

Gledajui je preko stola u polumranoj taverni kako naginje fermentirano pie koje joj je ve zarudjelo obraze, Maagdalena nije mogla ne primijetiti njenu prirodnu obdarenost skladom i ljepotom. Inae je bila ponosna na sestru, nekad se ak namjerno razmeui njenim izgledom i osobnou kako bi natjerala i najzajedljivije kokoke da zaute, no ve se dugo nije iskreno smijeila u Stellinom prisustvu. Od kada su Karlo i Sojiro poeli eskivirati njihova uobiajena grupna druenja, nekad vesela i buna druina mladih pilota svela se na mnogo suzdraniji trojac. Maagdaleni je bilo kristalno jasno da je ona ondje bila viak i da bi se Reiner najradije izgubio sa Stellom u kakav tamni kutak, no Stella nikada nije pokazivala osobit interes za mladog asa, pa im je Maagdalena i dalje sluila kao jedina veza. Ona lijeno zastrue dnom ae po stolu, tek da zanjie i raspri slegnutu pjenu pia. Reiner se viteki ponudio da donese novu rundu, vjerojatno posljednju za ovu veer. Prazne ae ispred nje ukazivale su da je ve sasvim dovoljno popila, no kako joj je za stolom sjedila sestra koja ju je u svakom pogledu zasjenjivala, a kod kue ju je ekao Karlo vjeno nagnut nad svoje proklete misteriozne papire koje je ljubomorno uvao od pogleda, Maagdalena je rado prigrlila otupljenje ivaca. Sa odreenom dozom mazohistike sladostrasti nagnula je au u ruci i iskapila preostali sadraj. "Je li sve u redu imeu tebe i Karla?" iznenadi je pitanje postavljeno Stellinim nenametljivim glasom. "Da." ispali odgovor, gledajui mlau sestru preko ruba ae, skrivajui iza njega, "Zato pita?" "Ne viam vas esto zajedno, a kada ga negdje sluajno i sretnem izgleda mi nekako umorno... ispijeno." Stella draesno nagne glavu dok je traila pravu rije, a duga joj kosa sklizne i otkrije dellikatnu kljunu kost ispod barunaste, besprijekorne koe. Dok ju je gledala tako nepatvorenu, nesvjesnu vlastite magnetske privlanosti, Maagdalena u dubini elduca osjeti otrovni alac zavisti. Spusti au s treskom na stol na to se Stella prene. "Oprosti, nisam mislila gurati nos gdje mu nije mjesto... Samo sam se pitala da nije moda bolestan..." Njena iskrena brinost bila je nepodnoljiva. "Dobro je, samo je u zadnje vrijeme malo prezposlen. Ne brini, prenijet u mu tvoje pozdrave." Kiselo izvije kutove usana u proceduralni smijeak. Nadala se da e se Reiner svaki as pojaviti sa punim aama. "Hvala" nasmijei se Stella i popravi kosu, "Reci mu da ja astim kad se sljedei put vidimo." Maagdalena odsjeeno kimne i pogledom okrui po sobi u nadi da e ugledati svjetloputog

mukarca ili barem promijeniti temu. Nije bila jedina ije su oi traile zgodnog mladog pilota. Reiner je bio iznimka koja je potvrivala pravilo - uspio je postii da Grad zaboravi detalj da je bio pilot i tretira ga kao slavnu linost, osobito ene. Taj nije mogao nigdje kroiti bez da bude prepoznat, bijeg u nebo bio mu je gotovo jedina prilika da odahne od sveprisutne panje koja ge je pratila. "Zna," zapone mlaa ena, "Bila bih tuna da neto narui odnos izmeu tebe i Karla. Mislim da si zasluila nekog tko e te tako oboavati i drati na dlanu." "Stella...?" Maagdalena zbunjeno zamukne. Stellino mladoliko lice uini joj se neuobiajeno napeto. "Ne, ozbiljno to mislim." ona poloi dlan na stol, preko sestrinog, "Mislim da ne bih podnijela da ti netko slomi srce... A pogotovo ako bi to bila ja." Maagdalenine se oi raire u zaprepatenju. Zar je mogue da je mala, bezazlena Stella zamijetila njenu slabost prema Reineru? Odbija li njegove pokuaje udvaranja samo iz tog razloga? Nije ju stigla pitati jer je plavooki pilot neceremonijalno tresnuo tri pune ae izmeu njih na stol. "Navalite cure, nema spavanja!" Stella ustane kao oparena, slabanim glasom objavi da mora do toaleta i ustro se udalji od stola. Reiner je otprati pogledom do vrata, slegne ramenima pa sjedne do Maagdalene i prui joj pie. "A dobro, priekat emo sa zdravicom dok ne budemo u punom sastavu." pripomene jednostavno, potpuno nesvjestan drame to se odvijala izmeu dvije ene jo prije par sekundi. Nije ak ni primijetio suze u Stellinim oima. Maagdalena zahvalno prihvati au, odluivi iskoristiti Stellino odsustvo da s Reinerom name temu koja ju je ve neko vrijeme muila. Znala je da e ga lako zapriati o svemu to ima veze s letom i letjelicama, pa osjeti ugriz grenog zadovoljstva to e ovako jeftino izboriti djeli njegove panje. No njeno pitanje imalo je i bitno praktinu stranu. "Reiner, zato ptice nemaju prozore?" On je pogleda u udu, kao da je pitala zato ljudi hodaju na nogama. "to e im? U Oblaku se nema ba to za gledati, zna?" Maagdalena nestrpljivo odmahne glavom. Samo da

Stella ne pouri natrag. "Pretpostavimo - samo pretpostavimo - da Oblak nije toliko neproziran kao to nam se govori. Odnosno, da vie nije tako neproziran?" Svjetlokosi mladi nastavio ju je zabezeknuto promatrati sa nedirnutom aom pia u ruci, smrznutom u zraku na pola puta do njegovih usta. "Hou rei," Maagdalena brzo nastavi, "nitko od nas to uistinu ne zna. 99,9% populacije nikad nije promolilo nos van, a mi piloti nad povrinu idemo samo u hermetiki zatvorenim kutijama bez ikakve vizualne veze sa vanjskim svijetom." "Zna se da je atmosfera svakim danom sve zasienija otpadnim plinovima. Naim otpadnim plinovima koje isputaju nae tvornice. Moemo lako izraunati koliko je to tono milijuna kubinih metara do sada." krene joj polako i razgovijetno objanjavati kao da je pred njim sjedi osnovnokolka, sada kada se konano uvjerio da se Maagdalena ne ali. Cokne jezikom uz nadmeni smijeak "Ne trebamo ba gurati glavu u dimnjak da se uvjerimo da se ondje zaista ne moe ni gledati ni disati." "Ma znam sve to, ali..." nije mogla argumentirati svoje stajalite, jedan vaan dio u svemu joj je nedostajao. Zaista, to je sa otpadom kojim si zatrpavaju zrani prostor iznad glave? Obori pogled i nijemo se zagleda u au koju je nervozo okretala meu dlanovima. Reiner je proui u jo vie zgranut nije navikao vidjeti tu samopouzdanu enu toliko zbunjenu i nesigurnu. "Maagdalena, u emu je ovdje zapravo stvar?" upita nekarakteristino sabranim i ozbiljnim glasom bez traga njegovog notornog objeenjatva. Ona podigne pogled i suoi se s njegovim prodorno plavim oima. "to ako ti kaem da sam vidjela nacrt Nadzemljanske letjelice i da je imala prozor? I to ne jedan, ve cijeli red prozora niz gotovo cijelu duljinu trupa?" ispali u jednom dahu. Reiner u prvi mah samo zatrepe, "M-molim?!'" "Ne mogu ti objanjavati kako i zato, pa te molim da mi ovo vjeruje na raun svega to smo do sada zajedno proli." zbrza, nastojei govoriti ispod glasa da ne privue panju susjednih stolova. Odluila je preutjeti Karlove i Sojirove izlete u zabranjena podruja dravnih arhiva kao svoj izvor informacija. Baci kosi pogled prema vratima enskog toaleta, pa nastavi "Mislim... ne, gotovo sam sigurna da oni lete kao to se letjelo na Staroj Zemlji, oslanjajui se prvenstveno na vid, a ne radar i kompjutor." "Ali Oblak je..."

"Znam, znam!" Maagdalena bespomono podigne dlanove, "To se kosi sa svime to su nas uili na Akademiji, sa svime to znamo." Zastane, pa opreznije doda, "Ili to ele da znamo." "Svjesna si to implicira?" kroz zube prosike Reiner, primaknuvi glavu njenoj preko stola u jednoj hitroj, nimalo pripitoj kretnji. Nikad prije nisu mu oi toliko opasno sijevale. Maagdalena stege usne u beskrvnu crtu i nabora elo. Itekako je dobro znala. Kimne. Ostanu zamrznuti u istoj pozi par dugih trenutaka, zavarenih pogleda. Informacijama je trebalo vremena da se slegnu. inilo se da su odjednom u bunoj, prepunoj taverni ostali posve sami, obavijeni nepropusnom ahurom znaajne tiine. Maagdalena je zurila u lice kolege, tek na par centimetara od svog, a ija je panja bila miljama daleko. Prouavala je nefokusirane zjene, poluotvorena usta, nabrano elo. Nevjericu u svakoj crti. Tako dakle izgleda ovjek kojem se sruila paradigma znanog svijeta, pomisli. "Maagdalena, iskreno, ne znam to da radim s ovom informacijom." izgubljeno e Reiner nakon duge pauze, ne gledajui je u oi. Nestalo je nekog sjaja u auri oko njega. Izgledalo je da je izgubio interes za piem, pa se pjena u ai to je leala ispred njega polako slijegala i tonula na dno. Bez nedodirljivog smijeka koji je bio njegov zatitni znak, u Maagdaleninim oima izgledao je gotovo kao svaki drugi smrtnik. "Iskreno, ni ja." zagleda se i ena tupo pred sebe. Svejedno, bilo joj je lake to ju je ipak podijelila s nekim. Prepuste se neraspoloenoj tiini, nesvjesni da im iza lea stoji Stella. I upija svaku rije.

9. NESANICA Visoki mukarac glatke crne kose sa ponekim bijelim pramenom upletenim u debelu pletenicu to mu se sputala izmeu irokih lopatica i padala do polovine lea polako je etao hangarom u kojem su spavale ptice. Golemi prostor umanjivao je tog robusnog ovjeka koji je njime koraao bez urbe, nogu pred nogu, sa rukama na leima. Tu i tamo bi mahinalno kimnuo glavom na salutiranje rijetkog osoblja odranja i osiguranja koji su po dunosti obilazili podruje avio-baze u ovo kasno doba noi, pa bi nastavio dalje bez ikakvog zacrtanog itinerara. San mu nije dolazio na oi.

Nakon Unathinog nimalo suptilnog upozorenja, Dyami si je dao truda i par tjedana potajice pratio kretanje i djelovanje svih mlaih pilota. Nije se iznenadio kada je, na koncu, njegova privatna istraga iskristalizirala Karlovo i Sojirovo ime. Ne samo da su momci ukrali podatke iz svojih letjica, ve je nadprosjeni Sojirov mozak uspio nadmudriti Akademijino cetralno raunalo i domoi se nacrta Nadzemaljske letjelice koju su u najveoj tajnosti s povrine uspjeli dovui Unathi i Zeev, njen pilot-tienik kojeg je obuavala za borbu. Dyami doeta do jednog elinom konstrukcijom ojaanog zida, nalik na rudnike Stare Zemlje, pa se okrene i krene u novi obilazak. Pobrinuo se da Unathi ne sazna za njih no uznemirujua saznanja mu svejedno nisu davala mira. Kao zapovjedniku, dunost mu je nalagala da nadreenima prijavi svoje otkrie i prepusti vojnim sudovima da istjeraju na istac pitanje Karlove i Sojirove krivice. No iz nekog razloga srce mu je govorilo da ta dvojica nisu bili veleizdajnici u pravom smislu te rijei. Nije sumnjao u ono to je osjeao - zabrinjavalo ga je njegovo vlastito ponaanje. Svakom sekundom oklijevanja da poduzme korake koji su se od njega oekivali tonuo je dublje u suuesnitvo. Najvea ironija je bila to to dvojica pijuna-amatera nisu ni slutili da ve tjednima imaju tajnog pomagaa. Ponosne ptice koile su se pred njim postrojene uzdignutih glava, spremne za let; njegova GARUDA, Unathina AVANICA, Reinerov RUH, Zeevov QUETZAL, pa istraivake ANQUA, ARDEA, ALKIONA, BURNICA. Zvali su ih pticama u spomen na ivotinje koje su u doba Stare Zemlje vladale zrakom, iako nitko od njih pravu, ivu pticu nikada nije vidio. Imena letjelicama dodjeljivala je Akademija, nekima po neko stvarnim ptijim vrstama, a nekima po mitolokim stvorenjima. Za Zazemljane izmeu te dvije kategorije nije bilo razlike; obje su pripadale u jednako nestvarne predjele usmene i pismene predaje. Dyami stigne do GARUDE, njemu prve meu jednakima. Posegne rukom i pogladi njenu glatku oplatu brinije no to bi njenu kou ljubavnice. Volio je njen oblik, njena sjajna, mona krila, rep koji joj je davao ravnoteu i prekrasan aerodinamini trup. Svako, i najmanje, oteenje GARUDINOG oklopa osjeao je kao vlastiti oiljak i da ju je mogao zatititi svojim tijelom, bio bi to uinio. Otac ga je uio da su njihovi preci imali svaki svoje osobne toteme, pa je Dyami od prvog trenutka kada mu se divlje propela u rukama i ponijela ga put neba odluio da je ona utjelovljenje njegovog totema. Njegova veza s Manituuom; Bogom. Kad bi mu barem mogla dati kakvu boansku uputu da razrijei njegove dileme! Nastavio je dokonu etnju uz niz letjelica, borbenih pa znanstvenih, dok nije stigao do BURNICE i na svoje iskreno uenje, uz nju pronaao i njenog pilota.

"Mala, to radi ovdje sama u ovo doba?" kroz glavu mu proe da ona od njega moe zahtijaveti isti odgovor no, na sreu, vilji in mu je davao privilegiju da on bude taj koji postavlja pitanja. ena, koja je sjedila leima oslonjena o gumu prednjeg kotaa ptice, podigne glavu s ruku kojima je obgrlila koljena i neraspoloeno odmahne. Nije djelovala oduevljeno to ima drutvo. "Nisam mogla zaspati." promumlja evidentan odgovor. Dyamiju se kroz sjenu koju je na njeno lice zatitniki bacala BURNICA uini da joj se oi mutno cakle, a oko nje se irila blaga ali jasna aroma alkohola. "Izgleda da nas ima vie." s razumijevanjem se nasmije stariji mukarac i sjedne na pod do nje, a Maagdalena se pomakne da mu napravi mjesta kao bezbroj puta do sad. Dok je jo bila utokljunac na Akademiji, esto su provodili noi u hangaru brinui se za svoje letjelice i obavljajui dunosti kojima se nisu stigli posvetiti tijekom dana. Vjerojatno je upravo on taj koji je na nju prenio naviku da od svoje ptice trai nijemu utjehu i neoptereujue drutvo. Maagdalena nije bila ni najbolji ni najpouzdaniji pilot kojeg je obuavao - nije imala osobit osjeaj za prostor, a moglo se rei da je zadovoljavajue dobro kontrolirala BURNICU jedino u idealnim uvjetima leta koji su bili prije iznimka nego pravilo. U najbojem sluaju, bila je prosjean prikuplja podataka, jer nije slovila ni kao posebno nadareni znanstvenik. No imala je ono neto, posjedovala je vie duha no cijela njena generacija. I njegova. Upravo iz tog razloga, postala je njegov najomiljeniji uenik, ker koju nikada nije imao. "Sve u redu?" oprezno upita. Maagdalena otresito zakima glavom, "Zato me ljudi to konstantno ispituju? Zar mi na elu pie da neto nije u redu?" "Moda zato to ne djeluje ba najbolje" odvrati on njeno. Ona slegne ramenima bez da odgovori i Dyami odlui promijeniti temu. "estitam na novom stanu! uo sam da ste se ti i Karlo preselili u svoj vlastiti prostor." Maagdalena se ugrize za usnu da sprijei suze koje su opet zaprijetile. inilo joj se kao da se dan kada je Karlo doao po njene stvari u studentsku sobu zbio davno, davno, u nekom drugom ivotu. Sada, sve za to je koristio dragocijenu privatnost njihove dvije sobe bilo je sve dublje zaglibljivanje u opasne i protupravne djelatnosti. Umjesto da ih zblii, zajedniki ivot ih je potpuno razdvojio. Osim toga, bojala se da Karlo onglira sa stvarima koje su

bile daleko izvan njegove lige, no nije mogla znati to je tono posrijedi jer se prema njoj potpuno zatvorio. Potajno, bojala se za njegov ivot. Naravno, nije to mogla podijeliti s Dyamijem, jer bi ga time dovela u situaciju da mora prijaviti i sankcionirati Karla i samo ubrzati neizbjeno. vre je zagrila koljena poput ivotinje stjerane u kut i ostala nijema. Kada mu ponovo ne dobije odgovor, Dyami pokua s novim pitanjem, "Kada planirate bebu?" Znao je da su njih dvoje ve dugogodinji monogamni par, to je bila rijetkost u Zazemlju, pa mu se pitanje inilo na mjestu, osobito u svjetlu novosteenog ivotnog prostora. Na njegovo iznenaanje, Maagdalena glasno zajeca, ne mogavi se vie suzdrati. "Oh, Dyami." grevito zabije lice u dlanove, "Nita nije u redu. Nita!" Krupni ju mukarac instinktivno prigrli, onako skutrenu, na svoja iroka prsa. Tresla se poput djeteca na njegovim irokim njedrima. Nije ita pitao, nije ni trebao. Slutio je glavni uzrok njenog oajanja. Moni miii njegove vilice stegnu se dok su se u njemu sukobljavali dunost i osjeaji. Borio se sa sobom. Srce mu se kidalo dok ju je gledao u takvom stanju, no nije joj mogao rei istinu, ak ni onaj mali dio kojeg su iskopali njene kolege. Umjesto toga, lagano ju je njihao poput djevojice u naruju, bez rijei, dok se nije primirila. Dyami za nju ionako nije imao rijei koje bi zaustavile suze.

"Hmmm... " bljedoputi mukarac zamiljeno iznese svoj tijek misli, "Teko mogu zamisliti razlog zbog kojeg bi nam Vlada tajila stranu tehnologiju, pogotovo ako iz nje moemo neto nauiti. Zvui suludo. Utoliko je tee shvatiti njihovo inzistiranje da je Oblak posve neproziran, ako to nije... Iako mi, kao znanstveniku, nije jasno kako bi to uope bilo mogue. Bez sumnje, podaci o zagaenju koje sami uzrokujemo su toni. Koju god hipotezu iskuam, doem do zida. Ovo je frustrirajue! Suoeni smo s previe nepoznanica!" "Moda previe vjeruje u Vladu?" zagonetno dobaci Sojiro, zadirkujui, izmamivi Karlov upitan pogled. "Upravo sam ti o tome doao priati. ekam cijeli tjedan da provjerim svoje otkrie i sada sam posve siguran u njegovu istinitost...", te zamiljeno doda, "ma kako nevjerojatno zvualo." Karlo mu se nesvjesno pribliio, sav se pretvorivi u uho. Istraga im je sporo napredovala unato tome to je Karlo mogao koristiti privatnost svoga stana da se u prikupljene podatke zadubi do mile volje, pa je vijest o svakoj novosti bila objeruke doekivana. Azijac je sav sjajio samodopadno uivajui u prijateljevoj panji i intelektualnoj nadmoi, trsei se da ovaj to ne primjeti. Za njega je koliina informacija koje je posjedovao bila izravno proporcionalna unutarnjem osjeaju moi. "Za poetak, provalio sam u Akademijino cenralno raunalo." Sojiro je koristio odsutnost kolega u labosu da se ogleda u virtualnim dvobojima sa ogradama i zamkama slubenih baza podataka.

10. SOL NA REPU Sojiro je iskoristio trenutak kada su ostali sami u laboratoriju da hitrim, svrhovitim koracima pristupi prijatelju. Govorio je brzo, tiho i usredotoeno, nastojei smisleno prenijeti im vie podataka u to manje vremena poput kakvog ekonominog stroja. "Potvreno je. Crte Nadzemajske letjelice je autentian. Navodno je napravljen po oborenoj ptici koje se domoglo nae ratno zrakoplovstvo." "Znao sam!" dahne Karlo, a prijatelj ga utia pokretom ruke, oprezno se ogledavajui prema vratima. "Znao sam," ponovi tie, "Po svim mojim proraunima, ptica sa crtea bi itekako mogla letjeti, to znai da u pitanju nije neija eksperimentalna slikarija ve prava stvar." Sojiro potvrdno klimne. "Ako doista lete oslanjajui se na vid, moramo pretpostaviti da je atmosfera prozirnija nego to nam to govore nae slubene studije." "taa? Zar ne zna da je Akademijino centralno raunalo ujedno i VLADINO centralno raunalo??" "Naravno." odvrati azijac ravno kao da je to najnotornija stvar na svijetu, "Akademija je pod izravnim nadzorom i financiranjem Vlade." "Kao da nam nije dovoljno to krimo sva pravila i protokole Akademije? Ti zaista eli da nam sude i za veleizdaju?!" Karlo se poe hvatati za glavu. Sojirova intelektualna tatina ovog puta je otila predaleko. "Bez panike, nitko tko ih tamo ne oekuje nee nai tragove mojih prstiju po Vladinim datotekama. Osim toga, " dopusti si suzdran, drzak smijeak, "mislim da e, kada uje to ti imam za rei, zakljuiti da je itekako bilo vrijedno stavljanja glave na panj." Karlo ga stane sluati otvorenih usta.

11. TKO VISOKO LETI... Sljedea misija u Nadzemlje zavrila je katastrofom. Dyami je u rastuem oajanju sa svoje kontrolne ploe iitavao podatke o floti koju je predvodio, gledajui kako trepere i naposljetku gasnu vitalne funkcije dvoje znanstvenika. Njihova tijela, kao i njihove ptice, bespovratno su izgubljeni u nepratajuim dubinama mrtvog Oceana. "Prokletstvo! Unathi!" nenavikao na povisivanje glasa, autoritativno zagrmi u mikrofon opetovano zahtijevajui objanjenje od veteranke zaduene za zaelje formacije, "to se dogaa?!" "Ona prokleta balavica Stella!" Unathin glas se tresao od bijesa, "Ne znam koji ju je vrag odjednom opsjeo! Tjerala je ARDEU vertikalno uvis, a kada je dosegla granicu do koje je ptica mogla stii, POKUALA JE IZ NJE IZAI! Na preko 15 kilometara nadmorske visine!" Dyami nije mogao vjerovati svojim uima iako je i sam sluao dramu koja se odvijala na javnom kanalu izmeu Stelle i Unathi, koju je potonja bezuspjeno pokuala nagovoriti da se okani samoubilake nakane. ak ni sada, kada je uo saetak proteklih par minuta nepovezanih reenica, vriskova i jezivih iteih zvukova, nije se mogao otresti tvrdoglave nevjerice. Zaista je to uinila... "Naravno da ju je onaj uspaljeni idiot slijedio!" siktala je poput pijeska o kamen u Dyamijevu slualicu, "Kreten! Zar je zaista mislio da joj moe pomoi? Budala, prokleta, nepromiljena BUDALA!" Dyami ju je mogao jasno zamisliti kako lupa akama i nogama oko sebe u napadaju gnjeva ne tedei ni vlastito meso ni oboavanu AVANICU. Pomisli da je moda srea u nesrei to je Reiner poginuo umjesto da ga Unathi dohvati u ovakvom stanju. No, istina je da su se morali suoiti s injnicom da su izgubili dvije letjelice i, ni vie ni manje, nego najperspektivniju mladu nadu Zazemnog zrakoplovstva. Njihov ugled i povjerenje koje im je Akademiija ukazala kao starijim pilotima vjerojatno se nikada nee oporaviti od ovog udarca, no Dyami nije hajao. U glavi mu je odzvanjala konfuzna kakofonija Unathine, Zeevoe, Sojirove vike i glasa kontrolora leta, pomijeana sa pucketavim smetnjama. Nije ih uo. Razmiljao je o dalekosenijim posljedicama tragedije i bojao se da mu vrijeme za reagiranje istie poput pijeska kroz prste. *** Prolo je par dana prije no to joj je shvaanje doista doprlo do svijesti - Reinera, neokrunjenog princa

Zazemlja i Stelle, njene mlae sestre, vie nije bilo. Slubeno su se vodili kao nestali u akciji, no svima je bilo jasno da je ta formula bila tek eufemizam za rije koju se nitko nije usudio izgovoriti naglas. Smrt. Mora da je Karlo bio uz nju u dane nakon nesree, no njen ga mozak nije registrirao. Svijet je bio mutna, stiana slika koja je dolazila s nekog dalekog mjesta. Sjeala se kako im je Sojiro detaljno prepriavao ukletu misiju koje je i sam bio dio, no u tom je trenutku samo faktografski usvajala injenice kao da se sve to dogodilo nekome posve treem tko je se nimalo ne tie. Nije joj bilo jasno zato su svi prema njoj krajnje paljivi i oko nje hodaju na prstima dok se jednog dana na nju nije nenadano obruilo shvaanje, poput lavine. Shvati da onog prokletog dana nije izgubila samo sestru, ve i najbolju prijateljicu. Sve sitne zavisti i inaenja odjednom joj se uine posve smijene i glupe. Trebalo joj je neto due da si prizna ono to je, podsvjesno, u srcu znala od prvog trenutka. Stella je umrla zbog nje, umrla je jer je svojoj glupoj sestri htjela podastrti dokaz koji bi pribavila vlastitim rukama. Htjela je udobrovoljiti vjeito mrzovoljnu vjeticu koju je gledala kao boginju, biti nosic dobrih vijesti za nju. Karlo je bio u pravu, koju je razliku inila prokleta boja neba?! Nikakvu osim razliku izmeu ivota i smrti. *** Dyami ju je pronaao na starom mjestu, oslonjenu o kota BURNICE i skrivenu od znatieljnih pogleda. "Kako ide mala?" najavi svoje prisustvo obzirno, poloivi joj iroki dlan preko ramena. Pogled joj je bio prazan, izmuen. "Ne ba najbolje." hrabro se osmijehnula kroz usne zgrene od tuge, no i to je ostalo na pokuaju. Visoki mukarac s uzdahom sjede pored nje. "Nedostaje ti sestra?" bio je izravan. Nije vidio ni smisla niti dostojanstva u okolianju. Maagdalena kimne, iskrivi lice od boli i suze ponovo krenu. "Dyami," borila se da joj glas previe ne drhti, "vjeruje li u ivot... iza?" On se zamisli, produbljujui brazde izmeu obrva na svom visokom elu. "Otac kae da su nai preci na Staroj Zemlji vjerovali u Vjena Lovita, to bi otprilike odgovaralo idealiziranoj verziji zagrobnog ivota lovakog naroda, sa beskrajnim

panjacima, umama i jezerima prepunima divljai." nasmijei se, shvativi kako komino to zvui iz usta ovjeka koji ivi i koji e umrijeti u skuenoj kamenoj grobnici. Drevna vjerovanja oito su trebala revidiranje, "Ali vjerujem da je ta slika pomalo zastarjela u ovim okolnostima." Maagdalena se nije obzirala na cinizam u njegovu glasu. Hvatala se za slamku, eljela je, trebala je vjerovati. "M-misli li da, ako je Stella otila tamo, na neko bolje mjesto... da je tamo otiao i Reiner?" "Da je dospio na isto mjesto?" Dyami je oduvijek raj zamiljao kao individualnu tvorevinu, stanje uma, no shvati to je Maagdalena trebala uti "Vjerujem da je to vrlo mogue." "Misli li..." izmueno pone no opet je zaskoe suze koje su reenice lomile u grevito ridanje "da bi oni moda... mogli biti sretni tamo negdje... zajedno?" "Zajedno?" Maagdalena se smiri, sabere pa pogleda u zapovjednikovo lice. Mogla mu je vjerovati. Teret zatajene krivice istiskivao joj je ivot iz tijela, prijetio je slomiti i ona mu odjednom odlui rei sve. "Stella se jako sviala Reineru, svi to znaju." Dyami potvrdno kimne, putajui je da nastavi kad bude spremna. "Nisam sigurna da li je i Stella znala... moda. Nisam joj na to htjela skretati panju jer..." nervozno s lica makne kosu slijepljenu znojem i suzama. Izgledala je odluno, nije se namjeravala tedjeti, "jer sam ja prema Reineru gajila djetinjaste simpatije. Smijeno. Nije ni znao da postojim. Jasno mi je da, pored Stelle, nije vidio nijednu drugu enu. No svejedno joj nisam rekla..." jecaji kao da su kidali samu bit njenog bia, "Nisam joj dopustila da bude sretna! Nisam joj htjela ni dati tu jednu priliku! A ona je UMRLA zbog moje sree!" Dyami se lecne, "Kako to misli? Ti zna zato je Stella to uinila...?"" Maagdalena vlano mrkne i kimne glavom. Izgledala je bolje a i glas je vie nije izdavao. Oslobodila se. "Znala je za moju opsjednutost istinskom bojom neba..., " unato boli, uspije mu se nasmijeiti vragoljasto poput djevojice. "To je neto to vuem jo iz djetinjstva." objasni kao da se ispriava, "A preko mene je sluajno dola do odreenih saznanja..." Sledi se kad shvati to govori i njene zjene odjednom postanu oprezne. Stariji mukarac ne ree nita, tek joj smirujuim pogledom dade do znanja da je ve upuen

u sve. Maagdalena odahne, umorna od igre pod maskama, sretna to mu nee morati ba sve objanjavati. Ovako barem vie nije bila sama. Gotovo se onesvijestila od naglog olakanja. Dyami smakne ruku s njenih ramena i sjedne joj suelice. I on je elio biti osloboen tereta i nekome otvoriti sve karte. Spusti lice tik do njenog i polako prozbori svojim smirujue duboki glasom gledajui enu ravno u oi: "Tvoja sestra i Reiner umrli su gledajui plavo nebo."

12. KARTE NA STOL Maagdalena ga je par trenutaka samo utke promatrala, fiksirana na njegove crne zjene kao da ga pokuava hipnotizirati. Cijela se hala okrenula dvatri puta oko nje prije nego to se uspjela dovoljno pribrati da promuca: "-to?!" "Dobro si ula, nebo iznad Oblaka doista je plavo. I ne samo to! Oblak je ve toliko istanjen i proien da se kroz njega bez potekoa moe vizualno navigirati. Moe se rei da vie ne postoji Oblak u pravom smislu te rijei, ve su se poeli oformljavati prirodni oblaci. Tvoji kolege oteli su od Vlade monopol na te podatke, kao i na podatke o sruenoj Nadzemnoj ptici." Njeno prazno lice je rjeito odavalo njenu neupuenost u Karlovu i Sojirovu igru. "Ne brini" umiri je Dyami, "vjerojatno to nisu htjeli podijeliti s tobom da ne izvede neto suicidalno kao Stella. Tko ih moe kriviti, i ja bih jednako postupio. A da i ne spominjemo da je u pitanju dravna tajna, dakle stvar koju je bolje izgubiti nego nai. Vru ugljen." "Oblaka zaista nema?" Maagdalena nije mogla nadii ok, iako je istinu ve bila doslutila. "Nema. Polako i sigurno svakim danom nestaje sve vie." "Ali kako," pobuni se, "kada smo najvei zagaivai upravo mi, a opseg naih pogona samo se poveava?" Mukarac orlovskog nosa nakrivi glavu, ne znajui od kuda da pone objanjavati. Sada kada joj je poeo kazivati kako stvari zaista stoje, bilo bi okrutno prekinuti na pola puta. Ova ena to sjedi

ispred njega imala je pravo na istinu - kao graanin Zazemlja - no prvenstveno kao pilot. Dyami odjednom shvati da ovime samo provodi odluku koju je podsvjesno bio ve odavno donio i ta mu spoznaja olaka zadau. Dolo je vrijeme. "Maagdalena, nai neprijatelji nam nisu neprijatelji iz razloga koji nam Vlada govori." Ona krene neto rei no Dyami je pokretom ruke zaustavi, "Polako, sve u ti ispriati. Istina je da je Novi Rat zapoeo zbog naeg zagaivanja atmosfere. U tom trenutku bilo je jednako nemogue nama odustati od industrijalizacije, koliko njima od zahtjeva da prestanemo s njom. U oba sluaja u pitanju je bilo preivljavanje. No, nai susjedi odavno su doskoili tome. Moda su shvatili da ratom nee dovoljno brzo rijeiti problem, a moda im se jednostavno posreilo da nabasaju na revolucionarno otkrie... tko zna. U svakom sluaju, uspjelo im je pronai nain da iz naeg otpada sintetiziraju ozon i tvari na kojima se bazira njihova privreda. Na neki nain, postali su nai paraziti. A onda su poeli s re-teraformiranjem planete." Maagdalena odmahne glavom, otvorenih usta. "Ali zato nas onda napadaju?" dahne. Krupni mukarac teko uzdahne kao da namjeta ogroman teret koji nosi na pleima. "Nadzemlje nas nije bombardiralo nijednom u posljednjih tridesetak godina. Svaki zrani napad kojeg se sjea bilo je djelo tvojih kolega iz Akademije." sumorno objasni. Maagdalenu preplavi sjeanje na strah i uas koji moe znati samo onaj kojem se zemlja tresla iznad glave i pod nogama, prijetei da e ju ivu progutati. Nepozvane reminiscencije podsjetile su je zato je tako oajniki eljela pobjei iz kamenog zagrljala zemljine utrobe, zato je tek u zraku mogla slobodno disati. "Dyami," nakon napete stanke usudi se upitati, ni sama sigurna eli li uti odgovor, "jesi i i ti...?" Nije trebala dovriti pitanje, njegov pokajniki pogled bio je dostatan odgovor. "Oprosti..." proape. Ona svrne oi u stranu s gorkim okusom u ustima. Osjeala se izdanom, izigranom. Oinska figura koja joj je bila pojam sigurnosti i pouzdanosti istopila s u par rijei. Jedina osoba kojoj je mogla pokloniti bezrezervno povjerenje leala je na dnu negostoljubivog Oceana, a i ona sama se osjeala zarobljena u jednako mranoj kamenog grobnici iz koje

nije imala kamo. udo da je jo uope iznalazila snage da die. "emu onda sve ovo?" nije okrenula glavu u njegovom smjeru, nije ga eljela pogledati u lice "Zato nastavljamo ratovati?" "Zato to ovo vie nije rat za preivljavanje, ovo je borba za tehnologiju. Naa se Vlada oajniki eli dokopati naina kojim bi efektivno iskoritavala ono to je sada prisiljena odbacivati. Ne svia im se to svakodnevno besplatno serviraju tone iskoristivih sirovina Nadzemljanima. Naravno, ne postoji nain da se ove prisili da te usluge plate... jo moda da smo i pokuali s pregovorima, ali naalost naa strana vjeruje u drugaije naine voenja vanjske politike... s naglaskom na agresiju." "Hoe rei da smo u stvari mi ona 'loa' strana?" pogleda Dyamija iskosa, kroz pramenove to su joj padali niz lice i koje se ovaj put nije potrudila ukloniti. inio joj se dalek i tu, taj pripadnik 'loe' strane. Mukarac u odgovor stegne usne. uo je optubu u njezinu glasu i u sebi joj dao za pravo. "Prosjean Zazemljanin nee, iz svojeg bunkera pod zemljom, uvidjeti razliku. Za njega je rat - rat. Vlada si je na taj nain osigurala neometan priljev sredstava u obrambeni budet bez da se mora suoiti sa riskantnim opravdavanjem." objasni. "Moe i sama pretpostaviti da bi se, u sluaju da se pred njih postavi mogunost izbora izmeu primirja i iscrpljujeeg ratovanja, veina Zazemljana u taj as opredijelila za mir. Tada bi se postavilo pitanje iz kojeg je razloga Vlada svo ovo vrijeme tajila mnoge bitne injenice. Takoer, u interesu im je da Zazemljane dre u neznanju u ovoj kamenoj krletci." ogleda se oko sebe, Njihov strah im daje mo. Maagdalena se zagleda u daljinu, kroz redove kotaa usnulih ptica koji su se, poput planski zasaene ume, redali u razini njenih oiju. "Zato mi sve ovo govori... sada kad je sve gotovo?" "Jer ti barem toliko dugujem" suho objasni, "To sve su informacije koje su Karlo i Sojiro uspjeli prikupiti i sastaviti iz nepovezanih dijelova." Na Maagdalenin nagli, prestravljen pogled, Dyami samo umirujue odmahne. "Da, ve neko vrijeme znam za njihove izlete u zabranjeno podruje, ali ne boj se, ne predstavljam prijetnju ni tebi ni njima." podigne otvorene dlanove i jednostavno ree "Nisam spreman kanjavati za neto u to vie ne vjerujem:"

ena ga sa zahvalnou pogleda i on joj se osmijehne, sretan to ponovo razaznaje toplinu koja je inae strujala meu njima. Zatim joj se primakne i ozbiljno pogleda, oima traei njenu punu panju. "A sada u ti rei i neto to ni tvoji prijatelji ne znaju. to e uiniti s tim, tvoja je stvar." Maagdalena je bila puna sumnjiavosti i pitanja, no nije ga prekidala. "Oni, Nadzemjani," Dyamijev duboki glas potonu do apta, "ve godinama pokuavaju stupiti u kontakt s nama. Ne mogu doi izravno do Grada jer nisu razvili nain kojim bi prodrijeli kroz ove tone kamena koje nas dijele, a veina naih letjelica podeena je da prima tek uski snop frekvencija koje titimo i koristimo striktno za nau meusobnu komunikaciju, pa je nae ptice nemogue dozvati u zraku. Ne sumnjam da e tvoj otroumni kolega Sojiro posumnjati u potrebu za takvo ograniavajuim ustrojem komunikacijske mree i samo je pitanje vremena kad e si poeti postavljati prava pitanja. Odgovori e mu se i sami nametnuti." Maagdalena je upijala injenice poput spuve, vie se i ne pitajui jesu li istinite. Bile su toliko nevjerojatne da su vjerojatno bile upravo to - istina. Unao tome to joj je upravo otkro dio svoje linosti za kojeg nije ni slutila da postoji, vjerovala je Dyamijevom pouzdanom licu otrih crta i blagih oiju. U neto je, ipak, morala vjerovati. "Zato nam se javljaju? Koje su im namjere?" oekivala je nove zavjere i skrivenim interesima motivirana djelovanja. "Mir." jednostavno e Dyami i zagleda se u vlastite, krupne ake. ake obuene jedino da upravljaju borbenim zrakoplovom. "ele jednostavno uspostavu komunikacije i osnutak saveza. Kako nema logike da bombaridiramo vlastite gradove, normalno je da su zakljuili da je dolje, pod zemljom, uspostavljeno vie samostalnih drava. ele biti posrednici u ujedinjenju svih suverenih entieta i u prekidu unitavanja. Tko zna, moda nam ele staviti i svoju tehnologiju na raspolaganje... ne bi me udilo. Koliko mogu zakljuiti iz injenica koje smo prikupili o njima, zaista su mnogo, mnogo napredniji od nas, u svakom smislu. Oni nam, zapravo, pokuavaju pomoi, spasiti nas od nas samih. Gorko se nasmijei sa dozom maloduja, "Vidi Maagdalena, mi zaista jesmo 'loa', pogrena strana, u svakom smislu te rijei." Nije znala to da kae. ast, sloboda, integritet, ponos, borba za sve te ideale - program koji je sluala tijekom cijelog svog kolovanja bio je proet njima. Vjerovala je da su istiniti, ljudskost u njoj joj je to nalagala. Problem je nastajao kad je Vlada prisvojila prerogativ da odreuje to konkretno potpada pod te apstrakcije. Nju su, kao i tisue Zazemljana, ulovili u

mreu obmane i straha. Koliki su roeni u lai i koliki e umrijeti ni ne doslutivi istinu? Pitala se da li u ovom trenutku Dyamiju njeno lice izgleda kao to je onomad njoj izgledalo Reinerovo - lice ovjeka koji je prisiljen zaboraviti sve to zna, ovjeka koji je izgubio tlo pod nogama i sada mora nekako nauiti letjeti bez krila. "Zato mi sve ovo govori?" ponovi pitanje, ovog puta smjelije. Mukarac crvenkaste koe podigne pogled do njenog lica i ondje ga zadri bez rijei, kao da se unutra bori sam sa sobom. Gledao je to ljepukasto lice kako se od djevojke pretvara u enu, kako od nesigurnog novaka postaje ozbiljan pilot. Volio bi da je moe gledati trudnu, kako zrai unutarnjim zadovoljstvom, pa srednjovjenu i mudriju, moda ak i prosijedu, no to su bile samo njegove sebine elje. Maagdalena je ta koja e izabrati, sada kada na to konano ima pravo. Naposlijetku prozbori, pogleda svrnutog u stranu: "Prolu no sam se malo poigrao s instrumentima BURNICE." Maagdalena razgorai oi u mjeavini nevjerice i bijesa. Nepisano je pravilo nalagalo da su ptice nedodirljive, ak ih je Akadamija tretirala gotovo kao osobno vlasnitvo pilota i nijednom od njih ne bi na pamet palo da bez dozvole pristupi tuoj ptici, a kamoli da u nju dirne. Dyami je preduhitrio njene proteste, "Ispriavam se, znam da nisam imao ovlasti niti ikakvih prava da uinim to sam uinio, no to je bilo nuno da bih ti mogao ponuditi slobodu." "Slobodu?" jo smetene od oka, Maagdalenine su usne izgovorile rije, no njen mozak nije shvaao. "Pa dobro, moe to gledati kao poziciju prvog, neslubenog veleposlanika u Nadzemlje." pokua se nasmijeiti Dyami. Za njega je ovo bilo teko, iz vie razloga. "A-ali, moj Grad, Karlo..." pogled joj je bjeao lijevo-desno, kao da pokuava uhvatiti nevidljive konce i splesti ih u neto smisleno, neto za to bi se mogla uhvatiti. Nije imala vemena izvagati alternative. Mala, pomona vrata hangara se otvore i par nogu krutim, svrhovitim koracima krene preko iroke dvorane. Doljak ih nije bio zamijetio jer su sjedilli na podu, no bilo je tek pitanje minute prije no to budu otkriveni. Ve po autoritetu jeke koju je stvarao svakim udarom izmi o glatki pod dalo se zakljuiti da u pitanju nije bio mehaniar niti itko od osoblja odravanja. Dyami se prigne da izmeu kotaa pokua odgonetnuti tko tako kasno

naveer obilazi usnulu Zazemnu flotu. "Sveta nebesa!" oblikuju vie nego proapu njegove usne dok mu se boja gubila iz lica, "To je Unathi."

A on je oekivao odgovor i dalje ne isputajui njenu nadlakticu. Po udaljavajuem zvuku Unathinih koraka znali su da mogu odahnuti par trenutaka, ali panja im nije smjela popustiti. Maagdalena iskrivi obrve nijemo traei pomo od svog mentora, no pogled mu ostade tvrd. Ovo je dolo tako naglo... gotovo zacvili. Osjeala se jadno, kao da joj se dno eluca otvorilo i sada je ondje zjapila rupa koja je gutala svu njenu odlunost i hrabrost. Koa joj se jeila od ledenog znoja pri pomisli na posljedice koje je ekaju, ma kojim se putem uputila. Nisam ti nita ranije rekao jer nisam mogao riskirati da se oda ponaanjem, osobito prema bliskim osobama. Dyami odvrati opominjujuim tonom, Ni ja sam do veeras nisam bio siguran hou li sprovesti plan do kraja. Ali zato ne bismo rekli Karlu i Sojirou? odjednom joj sine, Ili barem samo Karlu? Zato moram ii sama? Budimo realni, njegov ravni glas je spusti na zemlju, Sojiro je tip za ruenje establimenta iznutra. Njemu nije do ideala, njemu je do igre, traenja rupa, zaobilaenja pravila. On nikad ne bi pristao napustiti mjesto koje hrani njegov ego. S druge strane, Karlo je prepasivan i preinertan za takvu promjenu. On je izvrstan teoretiar, no praksa mu je oduvijek kripala. Moda i bi pristao otii radi tebe, no iao bi protiv svoje prirode i sumnjam da bi bio sretan. Zastane, pa doda, Ba kao to ti nisi sretna ovdje. eli li to? ena poraeno odmahne glavom, nije mogla nijekati istinu u Dyamijevim rijeima. No, stariji asnik je zvuao kao da je bio jedan od njih, iako se njihovo druenje oduvijek svodilo na inom i senioritetom uvjetovanu pristojnu distanciranost, Odakle...? Nemoj se uditi to vas toliko dobro poznajem, objasni, Vlada mi je to naredila. Profilirati vas je bio samo jedan od mojih tajnih zadataka. Ba zato znam da si ti, i samo ti, podobna za ovo. Netko mora otii gore i objasniti im kako ovdje stoje stvari. Ma koliko da im odgovara skrivati se pod zatitnikim pokrovom kamena, ljudi nisu mievi i ne pripadaju u mrak. Netko tko to istinski osjea mora nas izvui na svjetlo. Poloi slobodnu ruku na njenu drugu nadlakticu i zagleda joj se u lice. Maagdalena je imala osjeaj da je njegov beskompromisan pogled ogoljuje i gleda u bie iza koe, apelira na njega Ja vjerujem da si ti ta. Vjeruje li ti meni dovoljno da prihvati zadatak i prenese poruku naoj brai gore? Vjeruje li

13. ZAVJESA PADA Nesvjestan vlastite snage, elinim stiskom zgrabi Maagdaleninu nadlakticu, bez napora je trgne kao da je lutka i prigne blie podu. Nije je ni pogledao; cijelo vrijeme otre su mu oi bez treptaja pratile Unathina stopala u njihovom hodu ka suprotnom dijelu prostranog hangara. Mlada ena se jedva usudila disati. I vie od Unathinog neoekivanog dolaska, plaila ju je Dyamijeva reakcija. Bio je ovjek koji je cijeloj Akademiji slovio kao pojam neustraivosti i gotovo neljudske sabranosti makar suoen sa licem smrti. ak i u civilnim krugovima bio je poznat po tome to nije mijenjao ondulaciju svog dubokog, staloenog glasa ni u najveim kripcima kroz koje je jedva izvukao ivu glavu. Do sada, Maagdalena ga nikad ga nije vidjela toliko blizu gole, sirove prestravljenosti. Do sada, to nije mogla ni zamisliti. Glas mu je neznatno drhtao, "to si odluila? D-dyami... moleivo i cendravo joj se ote. Stisak njegove ake oko njenog bicepsa ojaa. Nemamo vremena za ovo. nastojao je potisnuti ton hitnje iz glasa. Okrenuo se k Maagdaleni. Oprosti mala, ne elim vriti pritisak na tebe, osobito jer se radi o ivotnoj odluci, ak ni u ovakvim okolnostima, Dyami nije oklijevao zvari stvari njihovim pravim imenom, no ne odlui li se za lijevo ili za desno, i ti i ja emo se uskoro nai ravno u centru. U centru mete. Zagleda joj se u oi mrkog, sumornog izraza, Unathi uvijek gaa sredite i rijetko kad promai. Dakle, ide li ili ne? Nije joj ni trebao naglasiti da joj je ovo bila prva i posljednja prilika za rezanje pupane vrpce sa Zazemljem. Nije bila sluajnost to je Unathi u ovo doba noi patrolirala podrujem baze, vjerojatno su se i njoj polako palile neke aruljice. Dyami joj oito nije podastro svoje zakljuke o Karlovoj i Sojirovoj aktivnosti u sivoj zoni i posve sigurno nije s njom podijelio svoja izdajnika stajalita o Vladinoj politici, no miii i ciljanje nisu bili jedina brza i precizna stvar na toj zastraujuoj eni. Maagdalena je znala da praznoglava ljepotica, ma kako uspjena, nikada ne bi mogla toliko dugo zadrati interes mukarca poput Dyamija.

ti meni dovoljno da prihvati zadatak i prenese poruku naoj brai gore? Vjeruje li dovoljno u ono to osjea u srcu? ena odrjeito kimne, dok se nova vrela snaga vrtloila u njenim grudima. Odluila je. Znala je da se mora pokrenuti sada i smjesta ui u BURNICU jer je kasnije, kada se ukljui praktini razum, vlastita klecava koljena nee htjeti posluati. Refleksno stegne prste oko komadia papira sa ispisanim tajnim frekvencijama Nadzemlja kojeg joj Dyami gurne u ruku i napola se uspravi. Dyami... proape, zastajui jo jedan dragocjeni trenutak, dlanova obgrljenih Dyamijevim dugim prstima Zato ne poe sa mnom? Mukarac potonulo spusti bradu, a oi mu postanu mutne, neitke. Moni dlanovi popuste stisak i skliznu mu u krilo, poput dva umorna, uvela lista, Moje su ruke ve krvave.

.Halo? Karlov bunovan i hrapav glas dopre do nje u trenutku kada se uspostavila veza sa drugom stranom. Za divno udo, izgleda da je bio spavao. Mogla ga je zamisliti kako raupan lampavo napipava oko sebe, traei prekida za svjetlo i Maagdalenini kutovi usana izviju se u bolnom smijeku. Samo da je glas ne izda prebrzo. Karlo, ja sam... Maagdalena! ula je kako se s olakanjem opet zavalio u meki jastuk, Pa gdje si u ovo doba noi? ekao sam te... Ne mogu sada o tome... glas joj zadrhti i ona zastane. Boljelo ju je presjei ga u pola rijei, osobito kada je znala da joj je to vjerojatno posljednja prilika da mu uje glas. Hitro se sabrala, bacivi pogled na sat. Sekunde su curile poput vode. Ne mogu sada o detaljima, samo sluaj, molim te. Nalazim se u BURNICI, polijeem za oko pola minute... i ne vraam se vie. T..?!

14. BEZ ZAGRLJAJA Zaudo, dok je prolazila kroz serije rutinskih provjera prije leta u kokpitu BURNICE, Maagdalenini prsti nisu nijednom zadrhtali niti joj je um odlutao od neposrednog zadatka. Nije se ni pokuala zavarati da je odjednom dosegla tako zavidnu razinu profesionalnosti. Znala je da e joj se sav emotivni teret i pritisak koji proivljava kad-tad sruiti na glavu i molila je bogove da to bude to kasnije, dok je ispod glasa davala koncizne naredbe kompjutoru letjelice. Dyami se u neujnom poluueem trku uputio prema kontrolnom tornju i prije no to se Maagdalena okrenula ka svojoj ptici, potedjevi ih oboje tekog rastanaka. Moda se nadao da e se Maagdalena vratiti sa Nadzemnim izaslanstvom i da e stvari opet biti kakve su bile, ak i bolje. U toj utopiji bi je Karlo doekao rairenih ruku, pun ponosa i razumijevanja za ono to je uinila. Stegne usne; Karlo... Maagdalena na vrcima prstiju izie iz ptice i ogleda se ispod njenog trupa u smjeru u kojem su se izgubili Unathni koraci. Kroz polutamu hangara, pilotkinje nije bilo na vidiku. Zatim baci pogled prema lansirnoj rampi i, nakon to ustanovi da Dyami jo nije pokrenuo mehanizam za njenu ekstenziju, popne se u letjelicu, lupne po prekidau za otvaranje veze i utipka broj. Pripreme za polijetanje bile su gotove i po vlastitoj gruboj procjeni na raspolaganju je imala oko dvije minute dok se kameni pokrov ne podigne i rampa u potpunosti ne isprui prema nebu. Njene posljednje minute pod zemljom. Maagdalena je znala tono kako ih eli iskoristiti. Karlo, molim te! uutka ga u hitnji. Nije imala privilegiju milosti u trci sa surovim vremenom. aljem ti svoj kod. Prsti su joj letjeli preko tipkovnice. Sada ima moju suglasnost za pristup reproduktivnoj arhivi u Klinici Akademije. Kod je klju kojim e doi do mog pologa i odmrznuti jajace. Nai mu surogatnu majku. zastala je, ugrizavi se za usnu, Naravno, ako jo uvijek eli nae dijete. Maagdalena, to se dogaa!? Karlo je inzistirao sve glasnije kroz njene slualice. Jasno je osjeala prestravljenost u njegovu ljutitu glasu, predobro ga je znala. Nabora elo, osjetivi peckanje u grlu. Na kontrolnoj ploi upalila se siina zelena lampica rampa je bila postavljena. Maagdalena sklopi vjee da se usredotoi, da se distancira. Strepila je da e se slomiti i da e mu dopustiti da je odgovori, ali morala mu je rei, imao je pravo znati. Pokuat u prebjei u Nadzemlje... trudila se ne otvoriti oi, ne pogledati na sat. eljela mu je potpuno pokloniti ovaj posljednji trenutak, van prostora i vremena, Znam za Vladine igre. Puno je tu vie prljavtine nego to sluti... Netko ih mora raskrinkati. Ali zato Maagdalena, ZATO?! nije posumnjao u istinitost njene namjere da ode - i on je nju predobro poznavao. Zavapio je, tiho preklinjui, Molim te... Ostani...

Nije mogla ni glasa ispustiti. Za grlo su je stezali nevidljivi prsti toplih sjeanja, osjeaja pripadnosti i domoljublja. Glas su joj oduzela sva obeanja i prisege koje je dala, tua oekivanja koja je nosila na leima, sve lijepo to je bilo i sve to je jo moglo biti. Progovoriti joj nisu dale Karlove oi, sjajne i duboke u isto vrijeme, vie ispunjene ljubavlju kada su gledale nju, nego kada su gledale u nebo. No ona nije bila takva. Slutila je da joj je srce na drugom mjestu, gotovo da se bojala ovakvog iskuenja koje bi otklonilo sve nedoumice. I sada je pouzdano znala - mogla je izdati svoju naciju, sestru, mentora, partnera, ali nije mogla izdati sebe. Svako lutajue dijete udi vratiti se kui, a Maagdalena je znala gdje joj je dom. Ne mogu ostati, kada je konano progovorila, kao da je dobila preutnu dozvolu, niz obraz joj klizne suza, prva od mnogih. Ne pripadam dolje... Nije mu eljela objanjavati kako i zato on i sve to su dijelili nije bilo dovoljno da je zadri. Nije htjela razmiljati da li mu barem toliko duguje. Nekako je slutila da je on to nee ni pitati, slutila je da je oduvijek znao to joj je u srcu bolje i od nje same. Otvori oi i prvo to ugleda bila je zelena lampica, golema i pulsirajua kroz njen zamuen pogled. Bilo je vrijeme za pokret. Hvala ti za sve. promuklo proape u mikrofon, Uvijek u te voljeti. Udari po prekidau i presijee vezu, ne ekajui njegov odgovor. Nije joj mogao rei nita to ve nije znala. Upali motor ptice i pusti je polako kliziti niz uglaanu pistu do rampe, postupno dobivajui na brzini. Nataknula je kacigu sa posebnim vizirom koji joj je omoguavalo iitati eho-podatke kao ljudskom mozgu smislenu 3D mreu sa ucrtanim preprekama, uvrstila sigurnosni pojas i duboko udahnula. Opet je bila sama s BURNICOM i dok god je bilo tako, bilo je dobro. Suze su se osuile same.

neprijateljem i hoe li joj dozvoliti slijetanje ili e je raznijeti u komadie i posijati po jalovoj zemlji. Nije razmiljala o Stelli i Reineru ija su tijela trunula negdje daleko ili moda ne tako daleko ispod nje. Nije se pitala kako se osjea Karlo i hoe li zaista ujediniti njihove genetske zapise da stvori novog ovjeka. Samo je letjela. Bez napora se kretala toliko odvojena od ogranienja na koje je bila navikla, da joj se sve prolo i budue inilo kao iluzija, tek san. Nije se eljela nikad probuditi. Iz katatonije ju prene glas toliko neoekivan i leden da je osjetila kako joj neumoljivi, hladni prsti zle kobi svojim dugim noktima nalik na sonde prebiru po kraljecima. A kamo si se ti zaputila?! Unathi nije postavila pitanje, bila je to tek najava nesmiljene hajke koju je nazubljeni ton njenog glasa obeavao, pomijean sa neskrivenom dozom perverznog oduevljenja. Maagdaleni zapne dah u grlu. Vraanje u sada i ovdje bilo je poput pada s visine u hladnu vodu. Ruke koje su pred njom drale upravlja i noge na kontrolnim papuicama bile su oduzete, kao da joj nisu pripadale. Pronicavi ivci, to su u milisekundi potpuno shvatili svu oajnost njenog poloaja, uzalud su zamrlim udovima slali panine signale da se pomaknu. Svijet se u Maagdaleninoj glavi poeo izvrtati iznutra prema van, zidovi BURNICE krenuli su implodirati prema njoj prijetei da e je zdrobiti, a tisue htadnih iglica stalo joj je istovremeno bockati ve gotovo neosjetljivu kou. Jedina uareno iva stvar u cijelom svemiru bilo je njeno ustreptalo srce koje se otimalo kao pobjenjela zvjer da iskoi iz kaveza grudnog koa. Shvati da e se onesvijestiti od napadaja straha i aterirati i prije no to je Unathi dohvati kojom od svojih raketa, pa uloi svu volju i nagon za preivljavanjem u jedinstven napor da uspostavi kontrolu nad vlastitim tijelom. Uspije joj pomai ruku i drhtavim prstima iskljuiti auto-pilota. Moda i nije imala anse u igrama evazije sa veteranom u zranim borbama, no barem joj nee pruiti satisfakciju da je zbrie s neba poput glinene patke sa dosadno predvidljivom putanjom. AVANICA se Maagdaleninim 3D vizirom kretala poput hitre, agresivne toke prigodno krvavo-crvene boje na blijedo zelenoj podlozi koja je, ovisno o postojanju i gustoi fizikih prepreka uokolo, bila mjestimice solidnija odnosno transparentnija. BURNICA je u i virtualnom prikazu nosila pitomo plavu boju kao da se unaprijed pomirila sa ulogom rtve. Maagdalena provjeri koliko je udaljena od

15. BEZ MILOSTI BURNICA je kroz ranojutarnji zrak krepko napredovala svome cilju, 'luci' na cepelinima visoko iznad nje na koje nikad ranije nije pristala nijedna Zazemna letjelica. Maagdalena, od koje se gotovo nita nije oekivalo na autopilotom voenom kursu, od trena odvajanja kotaa ptice u sada ve bivoj bazi nalazila se u stanju svojevrsnog emotivnog i perceptivnog stupora. Nije brinula hoe li uspostaviti kontakt s

zranog prostora Nadzemljana i potone. Nije trebala kompjutor svojom maksimalnom brzinom kakve-takve sigurnosti prije no saee i nju i njenu pticu.

duh joj jo jedamput da prerauna da ni nee stii u zonu to Unathi u zraku

Nema se kamo sakriti pilence. Unathin alt je na pola puta izmeu predenja i reanja tekao iz slualica poput guste melase u Maagdalenino uho i jeio joj kou. Ovako odmjeren i suzdran bio je jeziviji od urlanja na koje je od visoke tamnopute ene bila navikla. Nebo nema zidova iza kojih se moe uuriti, nema krova ispod kojeg se moe skloniti. zapjevui, na Maagdalenin uas, Nema ti spasa. Zahihoe se i mlaa se ena mogla zakleti da je tamo, u kokpitu AVANICE, oblizala svoje pune usne u strasnom iekivanju krvoprolia. Da se Unathi nije voljela igrati sa plijenom i prolongirati finale, Maagdalena je bila bolno svjesna da bi bila oborena i prije no to bi znala to ju je snalo. Baci oajni pogled na kartu. Nadzemni zrani prostor jo je bio kilometrima van njenog dosega, beskrajno daleko. Unathi pak kao da je postajala razgovorljivija to je jasnije njuila krv. Hoemo li se malo zagrijati, kad si me ve izvukla van, to kae na to? Iako si izdajniko smee, nema smisla svesti posao na rutinu. Gdje bi onda uope bila zabava u ivotu, HA!? Unathina ptica iznenada napravi otar zaokret i stane se propinjati visoko iznad BURNICE koja se nije mogla mjeriti sa brzinom i agilnou vojnog raptora. Maagdalena skrene s kursa, pokuavajui je smetnuti sa svog traga uzaludnim potezom u neravnopravnoj igri u kojoj je i ona u Unathinom viziru bila jasna tokica, poput bespomonog mrava na dlanu. Nakon to ju je nadletjela i prestigla, AVANICA se odjednom u vrtoglavom manevru okrene za 180 i zaputi punom brzinom ravno u nos BURNICE. Maagdalenina se krv zaledila. Nije se usudila pomai kormilo ni za jedan stupanj u stranu, bojei se da upravo time ne presijee put uzmaka koji je za sebe namijenila Unathi. Osjeala se privezana za stup ispred streljakog odreda, bespomona i osuena na propast. AVANICA je na nju nasrtala naglavce otrim kljunom i da je kojim sluajem imala prozore, ve bi nazirala njeno hravo-crveno tijelo kako svakom sekundom nezaustavljivo raste u sreditu vidnog polja. Kada je pomislila da je zadnji as ve odavno proao, Unathi tek malko cimne upravljaem i dvije letjelice prou jedna pored druge toliko blizu da je Maagdalena u svojoj stravom podstaknutoj mati ve ula kripu metala u srazu njihovih trupova i krila. Umjesto toga, BURNICA se estoko zatresla od turbulencija koje je

stvorila AVANICA svojim silovitim prolaskom i to je bilo sve. Poput lista u viru, bila je neugodno bacakana i njihana u zraku, dok nije ponovo uspostavila ravnoteu i nastavila neoteeno kliziti zrakom. Prolo je par sekundi prije nego to je Maagdalena na svoje ogromno iznenaenje ustanovila da je jo ipak iva. Odmah je oima potraila AVANICU na 3D karti i registrirala da je Unathi ve bila u manevru povratka, zlosutna poput puzee kaplje krvi po ekranu. Mala istraivaka letjelica nije bila graena za grubi let borbenih ptica, niti je posjedovala njihovu brzinu ili sirovu snagu njihovih motora. No najvea razlika izmeu njih bilo je neizostavno naoruanje kojim su se diile grabljivice. Bilo to iz AVANIINOG standardnog arsenala sasvim je dostajalo kao Maagdalenina jednosmjerna karta u nitavilo. Hmm.... da vidimo, mazno razvue Unathi i par puta kucne noktom po kacigi, S ime da te poaljem da radi drutvo svojoj sestri na dno oceana? Podmorska fauna je postala toliko siromana da se isto bojim da se mala dolje ne dosauje na smrt. Prepusti se salvi smijeha, ne hajui to je jedina koja se smije svojim morbidnim primjedbama. inilo se da injenica to mora oboriti Zazemnu letjelicu i ubiti sunarodnjaka za Unathi ne predstavlja nikakvu moralnu dilemu. Pribliavala joj se s lea usporavajui i Maagdalena se nehotino promekolji u sjedalu, osjeajui njen nian na potiljku. Niz lea joj prostruji hladna jeza. Znala je da treba barem pokuati izbjei izravan udar, barem si pokuati produiti ivot za koju bijednu sekundu, no Unathin sablasni smijeh drao ju je kao zakovanu. Znai to je to - pomisli paralizirano i neobino pomireno barem ne umirem pod zemljom, kao crv. Obuzme je neobjanjiva letargija i stisak na komandama joj popusti. Umorna od borbe, bjeanja i skrivanja, bila je spremna odustati kad joj u glavi odjekne poznat glas i prekine tijek defetistikih misli. Trebalo joj je par trenutaka da shvati da ga ne umilja. to to pobogu radi mala?! Zato je slua? Ugasi prokleti komunikacijski kanal! Dyami! osmjeh joj se proiri licem i prsti mahinalno krenu izvriti naredbu nadreenog asnika. U jednom trenu manijakalan smijeh jo se razlijegao kokpitom BURNICE, no ve u sljedeem je, jednostavnim pritiskom prekidaa, nestao kao da ga nikada nije ni bilo. Doao si za mnom!

Nisam imao izbora. uzdahne mukarac s druge strane veze, Unathi je vidjela kad si uzletjela. To je bilo neizbjeno, no raunao sam da e je birokracija usporiti i tebi kupiti i vie nego dovoljno vremena. Mislio sam da e vraica po protokolu prijaviti vieno i priekati slubeno odobrenje odozgo da krene u potjeru, no bila je u AVANICI taj tren kad si napustila nebo iznad baze. Nisam te mogao ostaviti samu. Znai nisi doao da odemo zajedno... Ne mala. odvrati Dyami trudei se da mu glas zvui neemotivno, Doao sam zavriti ono to sam zapoeo i pomoi ti da ispuni svoj dio pogodbe. Dyami, Unathi e shvatiti... Ne brini, ve je shvatila. prekine je, Nju prepusti meni. Strest u ti je s repa, a ti ne gubi vrijeme ve trai frekvenciju koju sam ti naznaio i pokuaj uspostaviti kontak jer emo inae svi uskoro letjeti u komadie. Jedan brz pogled uvjeri Maagdalenu da se strelovito pribliavaju vanjskom obruu uvanog zranog prostora neprijateljskog podruja. Svjestan si to radi, zar ne? plaho upita, u isto vrijeme upisujui brojke u komunikacijski ureaj i otvarajui novi kanal, Ona ti nee dopustiti da plati samo svojom funkcijom... Znam ju bolje od tebe, mala. odvrati, moda malo pregrubo, no elio joj je skrenuti misli na druge stvari. Stvari gdje jo moe neto uiniti. Vrijeme je da se pozdravimo. Budi hrabra. Dya...! Bez pogovora! To je naredba! Imat u pune ruke s Unathi, a ti sa svojim buduim sugraanima. zastane, a glas mu omeka, Vjerujem u tebe mala. Znam da e doletjeti tamo gdje treba biti. Zbogom. Veza se presijee, ostavivi Maagdalenu u u iznenadnoj, tekoj tiini. Dvije crvene toke u njenom viziru stale su izvoditi vratolomije koje je bilo teko pratiti ak i u pojednostavljenom, simbolikom okruenju. Obilazile su jedna oko druge, ispod, iznad, naglo ubrzavale, pa gotovo zastajale u zraku, ponirale i propinjale se, cijelo vrijeme nastojei nai pukotinu u obrani one druge. Mlada ena, koja je po prvi put imala priliku svjedoiti zranoj borbi, mogla ju je samo opinjeno promatrati s nedoraslim divljenjem. Osjeti obnovljeno potovanje prema svom mentoru, ak i prema Unathi, gledajui ih kako tjeraju svoje ptice s onu stranu zakona fizike i domiljatosti. Toliko toga o letu je jo imala nauiti.

No u tom trenutku imala je preih briga. Probijanje zamiljene granice na nebu koja se sferno protezala na tek par desetaka kilometara od BURNICE znaila je ulazak na neprijateljski teritorij i snoenje posljedica. Grozniavo je oslukivala otvoren komunikacijski kanal u potrazi za bilo kakvim koherentnim glasovima ili artikuliranim zvukom, no sudarala se samo sa zidom bezlinog uma. Vrijeme joj je istjecalo. Plava toka ve je je okrznula imaginarnu granicu. Mlada ena je jedva balansirala na rubu rezigniranog oaja dok je frenetino traila bilo kakav izdajniki zvuk, melodiju, rije, bilo to. Ula je u zabranjeno podruje. Sklopi oi iekujui prasak, eksploziju i bol. Zar ovako, poslije svega... Neto u njenom uhu zazuji u nepogreivo pravilnom ritmu i oi joj se s trzajem otvore. Morala je pokutati, vie nije imala to za izgubiti. Papiri koji je drala ispred sebe tresao se toliko da je jedva itala ondje ipisana slova Dayamijevim pedantnim i itkim rukopisom. M-mlim veez.... jezik joj se lomio preko neobinih rijei, no dovoljno slinih njenom materinjem engleskom, slubenom jeziku Zazemlja, da se lako razaznavalo njihovo zajedniko jezino podrijetlo, Pozzite! POZZITE! tto liite? nepoznat glas zazuji u Maagdaleninom uhu. Oprezan, tu, ali bez sumnje ljudski. Cijelo joj se nebo odjednom uini toplijim i manje neprijateljeksim. Miir? dahne napeto, preputajui se u ruke neznancima. Uinila je sve to je mogla, dala je sve to je imala. Sjeti se dragih ljudi i sjetno zakljui kako su neki poloili ak i vie. Nadala se da e se sve rtve isplatiti, no kako se ekanje se oduilo, Maagdalenina se nada stanjila. U mislima je ve bila odustala toliko puta i toliko se puta opet usudila iznova ponadati, da je od tih uspona i padova bila fiziki i psihiki iscrpljena. Znala da sudbina ima vlastiti plan koji se ne obazire na male ljudske elje, pa je nastavila ekati u munoj tiini nastojei se ne nadati, no ipak prekriivi prste. Nadzemljanima je trebalo gotovo pet minuta prije no to su se konano odazvali Maagdaleninoj molbi i odgovorili, Miir. Pilotkinja se s uzdahom zavali u sjedalo BURNICE i pritisne dlanove o lice, kao da eli sprijeiti duu da izleti od naglog olakanja.

Osjeala se kao da je ubrzano ostarila od kada je noas sjela u svoju pticu, kao da je posljednji razgovor oi u oi s Dyamijem bio davna prolost. To je podsjeti na tog nesebinog druga pa ga pogledom potrai po virtualnom prikazu oblinjeg neba. Upravo tada, nekoliko minuta nakon njenog ulaska u zatieni zrani prostor pod juristikcijom Nadzemlja i par sekundi nakon epohalnog prvog uspjenog uspostavljanja kontakta s nebeskim lukama, jedna crvena tokica na Maagdaleninoj 3D karti nestane. Nikad nije saznala jesu li su tada bila polomljena krila Unathijinoj AVANICI ili je Dyamijeva GARUDA izvela salto mortale i zauvijek potonula ispod mutnih, bezivotnih valova. Tajnu zna samo Veliki Ocean. I uti.

16. EPILOG Istinski piloti nisu bili pioniri, nisu bili hrabri kolonizatori starog-novog svijeta, niti su bili borci za slobodu svojeg naroda. Piloti su bili sjetni promatrai tragedije ljudske gluposti i pohlepe, ljudi koji su se barem u one kratke trenutke koje su provodili nesputani gravitacijom i nepritisnuti tekim kamenim svodom mogli pretvarati da ih se ono to vide ispod, oko i iznad sebe ne tie, da ne pripadaju u tu otunu, repetitornu priu koja se zove povijest, koja se zove sadanjost. Istinski piloti nisu svoje srce zavjetovali nijednom stijegu niti su se zakleli na lojalnost ijednoj strani. Njihova srca stremila su tek da ukinu ograniavajuu materijalnost stvarnosti nametnutu fizikalnou svemira u koji su roeni, ili se barem priblie njenom ukidanju. Nastojali su dotai nebo. Nastojali su ivjeti svoj maksimum. Imali su due ptica.

Ljudi s duama ptica (c) 2008. by Marija Serdar

Pria

SAN OD BIJELOG PAMUKA

by Ana-Marija Posavec

Ana Marija roena je u Osijeku, trenutno ivi u Belom Manastiru, a studira na Filozofskom fakultetu u Osijeku odsjek Hrvatski jezik i knjievnost. Do sada je objavila tri romana s fantastino-realistinom tematikom; Prokletstvo ratnika I. Osveta Crnih udovica (2007.), Prokletstvo ratnika II. Otkupljenje grijeha prolosti (2009.) i roman Vincent (2010.). Njezin je prvijenac psiholoka novela pod nazivom elist na multimedijalnom CD-ROMU, objavljena 2006. godine. Trenutno pie dva romana zavretak trilogije Prokletstvo ratnika te fantasy romane Bard Morgan i Lovac na zmajeve, uz erotske, psiholoke i transcedentalne kratke prie te intertekstualnu i intermedijalnu poeziju. U planu joj je izdavanje zbirke kratkih pria pod nazivom Krici iz mramora. Mrzila sam oduvijek svjetlost s ulice. Mrzila sam kako prodire preko zavjesa u spavau sobu. Mjesec nisam mrzila, sve dok me nije izdao. Mrzim jo uvijek svjetlost ulice, svjetlo zahralog lampiona to gui i remeti moju tamu. Nisam eljela odraz u zrcalu koji me gonio tu no. Moda... ak i laem. Moda sam ga i zaeljela, ali nisam znala koliko je kobna ta elja. Mrzim svjetlost s ulice... mrzim moda i Mjesec... Mrzim sve to mojoj tami ne eli dati mira. Moja je svila rasparana na pola. I krvava je. Crvena. S mirisom eljeza. San ili stvarnost, odakle da ja to znam... odraz s vrata spavae sobe me gledao... Siktao je... U tim sam trenucima mrzila i tamu. Sjeam se hladnoe kreveta. Bijeli je pamuk uvijek teak i hladan. No je bila vrua, svatko iv borio se za hladni dah, za povjetarac, za bilo to osvjeavajue. Ni noi tada nisu bile hladne. Kolovoz sam prezirala jo odavno, kao i pustu kuu, mrtvi tihi dom. Bijele se zavjese nisu gibale. Vjetar kao da je umro negdje Bogu daleko, poto ni oblaka na nonom nebu nije bilo. No bijae teka... Onima koji su se zabavljali, okladila bih se, takoer je bila teka. Prikrivanja teine te vrste nema. Odvratna no okupana znojem i tekim disanjem najmra je sanjarima. Leala sam na boku, ispruivi ruku prema kraju kreveta. Volim svoj hladni bijeli pamuk, postelju bez boje, osjeaja, s mirisom jasmina i suhim zrakom. Voljela sam ju vie od hladnih jutra i odvratnog crvenog Sunca to se dizalo nebom, bez oblaka, bez ivota. I Sunce je bilo mrtvo. Bilo je blatno u mom sjeanju. Nisam voljela ni jutra. Nisam spavala. Nisam mogla sklopiti oi. Lijenost me sprijeila da zatvorim vrata sobe. Nadala sam se potajno strujanju neega, strujanju zraka, makar bio i topao. Lako bih se zavarala da je zrak koji struji hladan. Nisam htjela napustiti svoj meki, hladni pamuk. Tijelo mi se odmaralo, zajedno s mladim kostima. Mladim mojim kostima i mladim mesom... Zagledala sam se u ispolirani parket i svjetlost koja je dopirala s ulice. eljela sam opet prokunuti svjetlost, ali zastadoh u mislima. Uinilo mi se da se mrtva bijela zavjesa pomaknula. Bjelina joj je u trenutku poprimila plavkasti sjaj. Osmjehnuh se, Nemogue. Noi bijahu odve tople. Okrenula sam se na lea. Pamuk bijae jo hladniji, sveaniji. Voljela sam te veeri svoju postelju. Zagledah se u zrcalo. Jedan me pogled moda i susreo. Sklopila sam ipak oi i suspregnula dah straha. Nemogue. Misao mi naredi da ponovno pogledam u zrcalo. Kobno moje zrcalo. U bijelom ovalnom okviru, zrcalio se lik u tami. Pridigoh se polako shvativi da uistinu osjeam strujanje hladnog zraka. Nemogue... Nemogue..., gledala sam svoj odraz u zrcalu, i njega kako stoji na ulazu u spavau sobu. Zrcalio se, jasno kao i ja, skvrenih koljena u hladnom pamuku. Prilazio je neujno. Nije bilo koraka. Nisam gledala dolazi li, pribliava li se uistinu. Samo sam promatrala odraz u zrcalu, tumaila ga oima. Sluala sam siktanje gmaza, osjeala otrov u

mukom pogledu. Zaklela bih se da mi ni srce tad nije kucalo. Stalo je kao sat kad stane, kao mrtvi mehanizam. Ako sklopim oi, pomislila sam, to li e tek onda biti? Snane su ruke bile naslonjene na moja ramena. Rekla bih ak, da sam zadrhtala. Osjeala sam te hladne i mokre prste kako mi se sputaju s ramena, preko laktova do dlanova. Zrcalo je lagalo, nadala sam se. Otkud to u mojoj postelji? Zato sjedi iza mene i skida mi obje naramenice potkoulje? Kako je mogue da je skulptura iz hodnika tako oivjela? Zato u zrcalu ima sivu, meku kou i pet crnih zmija posred glave? Sklopila sam oi ne elei gledati. Osjeala sam ruke, hladne dlanove, poput plia kako gmiu mojim tijelom. Kao pamuk koji plae i no koja postaje hladnija, tako su i ruke stvora, duha, elje bile hladne. Nesvjesno, spustila sam se u leei poloaj pokuavi se prisjetiti, odakle on... sa zmijama na glavi... zato ne vrisnem? Zato ne viknem? Zato dira moje tijelo lagano, moda ak i njeno...? Zato gmie nada mnom, po meni...? Zato mi dira rebra i bedra... zato obje ruke sputa nie? Studen obavije moje tijelo bez pitanja. Osjetih tad i bol. Strahovita bol u preponama i oko mojega vrata natjerala me da otvorim oi. Vidjela sam ga pred sobom, duge tamne kose i plavih oiju kao u zore. Desnicom me drao za vrat, ali vie me zaboljelo zrcalo odraz moga tijela koje se ovilo oko njegova struka, odraz mojih ruku oko njegova vrata, odraz osmijeha koji u stvarnosti nisam imala, odraz pet dugih zmija i krvi na mom svetom bijelom pamuku. eljela sam vrisnuti, ali sprijeila me slika, sprijeilo me zrcalo, sprijeilo me siktanje i jezik rascijepljen na dva dijela (onaj isti jezik to je prije nekoliko trenutaka milovao sveto ensko mjesto!), sprijeila me bol u bedrima sprijeio me grom na nebu... Sprijeio me Vjetar i udarac vanjskog prozora o unutranji. Iskoila sam iz kreveta, suznih oiju, mokroga tijela. Promotrih sve oko sebe. Soba bijae prazna, bijela postelja ista, jo uvijek s mirisom jasmina. Uhvatih se dlanom za prsa. Je li bio san? Je li me san kaznio to sam traila hladnou? to me to svuklo? Gdje je moja potkoulja? Prsa mi bijahu gola, disala sam duboko.

San je. Neprijatelj moj, koji me uvijek nemilo iznenadi, onda kad ga ne oekujem. Izdahnula sam s olakanjem i pola k prozoru. Uistinu, spremalo se nevrijeme. emu taj ludi san?, pitala sam se nekoliko trenutaka, ali ostala sam uivati u Vjetru. Hladni je zrak strujao prostorijom dok sam u daljini promatrala svjetla grada. Izdahnula sam opet, nadajui se da me nagu na prozoru nitko nije vidio. Zatvorila sam prozore i pola prema krevetu u nadi da u pronai bijelu pamunu potkoulju. Loe sam podnosila vruinu. S druge sam ju strane kreveta napokon pronala. Nisam stigla ni zapitati se kako je ondje dospjela, ve vidjeh da pamuk nije bijel. Potkoulja bijae svjee obojana, crvena... mirisala je na eljezo. Neki se predmet u hodniku sruio, to mi je odvratilo misli od potkoulje. Naglo se okrenuh i pogledah prema zrcalu. Ako se san mnome poigrao, zato je uinio da oko vrata imam tamni plavi trag? Ako se mnome poigrao zbog elje za hladnoom, zato je uinio da ponovno u zrcalu, na pragu spavae sobe ugledam njega? Ako se poigrao, zato je zavjesa imala plavi odsjaj? Ne... Nije se poigrao. Shvatila sam to prekasno.

San od bijelog pamuka (c) 2011. by Ana-Marija Posavec

Savage Harmony je osjeki band koji je na domaoj metal sceni ve dui niz godina. Kao i veinu bandova i njih pokree vlastiti entuzijazam. Do sada su nastupali s drugim bandovima poput "Mortal Love" i "Vader", a njihove pjesme vrtile su se i na radio postajama. Iza sebe imaju nekoliko albuma i jo uvijek rade na novim pjesmama. Njihove pjesme esto su inspirirane fantasy romanima, horror rpg-ovima i sl. Vie o njima samima saznajte u tekstu koji slijedi. Kako je poela cijela ta stvar s glazbom?
Saa : Ukratko, okupili smo se u prvom razredu srednje kole, Robertino i ja smo svirali rock budui da tadanja ekipa nije htjela nita ee od toga i nakon nekoliko godina smo poeli hard rock kada je Goran doao u band. Nedugo nakon toga cijela stvar se raspala i preostali smo samo nas trojica. Osnovali smo novi band pod imenom New Millenium, svirali smo neto malo i ponovno poeli pucati po avovima. Kada se raspala ekipa New Milleniuma, nas trojica smo osnovali Savage Harmony koji traje jo do danas. Robertino : Negdje poetkom 2000. godine smo odluili promijeniti koncept, prebacili smo se s domaeg rocka na engleski jezik i heavy power s neto progresive, uspjeli smo tako gurati do sredine 2002. Goran : Promjena koncepta je bila neto to smo svi eljeli od poetka, to je bila jedna potajna elja koja se provlaila u nama od poetka. Kada su ostali deki otili svirati narodnjake nije bilo drugog izbora, uzimajui u obzir kako smo nas trojica bili jedini preostali. Problem je bio u tome to nismo bili u mogunosti okupiti cijeli band u isto vrijeme, izgubili smo oko godinu dana na sluenje vojne obveze, a 2002. je Robertino otputovao u Ameriku. Saa : negdje poetkom 2004. okupljanjem sasvim nove ekipe je nastao Savage Harmony. Obeajemo da vie neemo mijenjati imena, jednostavno je preskupo. kvalitetnih koncerata, nastupali smo u sklopu Osjeke ljetne noi, imali smo nastup s Mortal Love u klubu Vega i s Vader-om u Slaviji. Naa pjesma Lost in time se mogla uti i na zagrebakom radiju.

Kako inae generalno stvari stoje? Tko pie pjesme i tko ih sklada unutar banda? Postoji li neka posebna podjela posla?
Robertino : Svi skupa piemo pjesme, ali najvie posla ostaje ipak Goranu koji je na sebe preuzeo pisanje tekstova uz nae komentare, ideje i kritike, u konanici cijeli band sudjeluje u stvaranju pjesme.

Odakle inspiracija? Moe primjer na nekim od hitova?

Goran : Izvora za inspiraciju ima posvuda. Osim to se bavimo glazbom, takoer igramo raunalne igre, gledamo filmove i itamo knjige. Tekst za pjesmu Edge of the coin sam napisao za vrijeme dok sam igrao Soul Reaver 2, a My Precious nakon prvog filma iz trilogije Gospodara prstena. Lost in time je nastala potpuno neplanski, ja i Saa smo pisali tekst za jednu pjesmu koja je bila predugaka, pa smo ju podjelili na tri krae Saa : Od koih jednu vie ne sviramo, to je meni osobno jako ao, (pogled prema Goranu) to ne znai da neemo.

Kako je ilo s novim bandom, novim imenom u to vrijeme? Kakva je bila reakcija publike na tu promjenu?
Goran : Nova ekipa je otvorila nove mogunosti i najbolje od svega stigao je novi bubnjar Vedran Beni koji je znao svirati s dvostrukom bas pedalom bez problema, tako je heavy metal automatski postao power. Imali smo seriju

Neto o najnovijoj pjesmi Ghosts?

Saa : To je bila potpuno nova pjesma, zvui potpuno drugaije od svega to smo do sada snimili, vie je orjentirana na horror i stoga ima dosta jezivih zvukova. Goran : Zamislili smo ju kao dio cijelog projekta kojeg emo uskoro ostvariti, Ghosts je samo jedna pjesma naeg budueg tematskog albuma. Album je zamiljen kao

samostalna pria i svi tekstovi ju prate, uz album planiramo objaviti i malu knjiicu u kojoj bi sluatelji mogli proitati pripovjetku. Pria govori o duhu ene koji pokuava ispraviti nepravdu, to je za sada lagano u razvoju i cijeli band se oko toga sloio, ali za sada obraujemo stare stvari i doraujemo neke nove. Na prvi slubeni album bi trebao biti skup naih najboljih pjesama koje publika oboava i na koje su navikli, cure oboavaju Ghosts, a deki one stare stvari poput Edge of the coin i Lost in time. Trenutno sve to radimo jest snimanje zvunog materijala i obrada u Studiu LA u Ladimirevcima.

Koji su vai ciljevi za budunost? Saa : Hej, to je najbolje u ivotu? Zgaziti neprijatelja, uivati u njegovim bogatstvima i sluati vapaje njegovih ena, kako je to jedan mudar ovjek jednom rekao (smijeh). Prodati duu i obogatiti se, nikako se ne vidim kako do kraja ivota radim obine poslove. Robertino : ivjeti od ovoga to radimo, a to drugo? Goran : Baviti se glazbom, znai onime to volim i uspjeti u tome. ime se trenutno bavite i kako preivljavate iz dana u dan? Goran : Radim na benzinskoj crpki, za sada ide dobro. Robertino : Radim u jednom trgovakom lancu, nita posebno. Saa : Administrator sam u upravi pogrebnog poduzea. Kako okolina reagira na ovo ime se bavite i to mislite da vam je potrebno za uspjeh?
Saa : Svi koje poznajemo misle da od toga nikada nee biti nita, rodbina, prijatelji, poznanici, tko god mi padne na pamet smatra da samo uzaludno troimo vrijeme. Goran : Prije svega nam treba menader koji bi dobro radio svoj posao, na taj nain bi se mogli posvetiti glazbi bez dodatnih optereenja i sve bi bilo puno lake i uinkovitije, prilino sam siguran u to.

Moete li opisati trenutnu situaciju na hrvatskoj metal sceni?

Goran : Rekao bih da se metal scena lagano budi kako vrijeme prolazi, dosta ljudi sve vie sudjeluje u organizacijama, prati koncerte, osnivaju bandove i sl. Robertino : Iskreno, smatram da je i publika veliki dio cijele stvari. Mnogi e se aliti kako nema glazbe, a onda kada i doe do koncerata ili festivala na kojima bandovi nastupaju besplatno na temperaturi od 35C, svi se povuku ili ostanu drveni i bez reakcije. Mi ipak nastupamo i zbog njih i htjeli bi doivjeti nekakvu reakciju ili podrku s njihove strane. Goran : Ima voljnih ljudi i voljnih bandova, ali zainteresiranost nije toliko velika da bi jedna takva organizacija ostala isplativa, ima organizacije, ali opet broj publike nije dovoljno velik da bi se motiviralo ljude, za sada nema niti zainteresiranih sponzora koji bi bili spremni uloiti svoj novac u metal glazbu. Robertino : Malo ljudi uope i cijeni neto domae, strani bandovi e uvijek dobiti podrku, ali ne i domai. Ne tvrdim da su svi takvi, ali veina publike i organizatora jest. Pogledaj samo punk scenu. Punk bandovi su sloni i organizirani, nastupaju zajedno i dijele opremu. U Osijeku nema dva metal banda koji su u stanju sloiti se oko neega. Treba motivirati druge bandove, pruiti im neto, ali je problem u tome to veina samo stoji sa strane, bandovi nastaju i propadaju vrlo brzo, mogao bih izdvojiti Savage Harmony i War-head kao primjere koji govore da stvari u Osijeku ne moraju biti takve, nitko mi drugi za sada ne pada na pamet. Saa : Suradnja meu bandovima je oajna, npr. death bandovi ne ele nastupati s power bandovima, ili heavy s gothic bandovima i obrnuto. Kada smo prije nekoliko godina nastupali s Vaderima, dobili smo prilino dobre kritike i odaziv publike, ali je svejedno bilo zamjerki to smo nastupali s death metal bandom. Jednostavno, jedni s drugima ne idu i to je to. Goran : Nije sve tako crno, lagano je poelo izranjati nekoliko bandova od kojih su neki i potpisali ugovore, npr. Ashes you leave ili Rising dream, to su odlini bandovi i nisu jedini na sceni, ima ih jo i svi lagano dobivamo panju izvana. Robertino : Ima ih, ali deki i dalje dosta toga sami financiraju, sve to imaju ulau u produkciju, a izdavai proguraju samo gotov proizvod.

Neto za kraj?
Goran : Stay savage.

http://www.savageharmony.net

Hmmm... spremni smo se kladiti kako je Dorian zaboravio da je neko davno poslao ovaj lanak nama za kolumnu. Bez obzira na to, nadamo se da e vam se svidjeti, jer je rije o jednom odlinom tekstu koji ne poznaje granice vremena. Dorian je inae aktivan lan udruge 3. Zmaj iz Rijeke i sudjelovao je na organizaciji Rikona, ureivanju asopisa Eridan, pa ak i razvoju jedne audio knjige.
Osjea li se nelagodno ponekad kada te prepoznaju kao ljubitelja znanstvene fantastike i kada te zovu frikom? Ako si to ve dugo i ima kakav-takav drutveni ivot, onda se ovjek navikne. Pomae ako se okrui ljudima slinima sebi, prirodno bi bilo da ve jesi. Kako se osjea kada se pred tvojim oima odvijaju scenariji iz filmova, knjiga i serija koje konzumira? Sjedi na kavi dok te okruuju zgrade iz prolog stoljea kategorizirane kao stara batina iz kojih izbijaju stakleno-betonske konstrukcije. Stvar je prestia izgraditi najsjajniju i najviu poslovnu zgradu to je mogue blie arbitrarnom centru grada. Pitanje je vremena kada e biti ponuena dovoljna koliina trenutno vaee valute pa da tu istu kavu pije dok te okruuju iskljuivo staklo, beton i asfalt, uz izuzetak ponekog drveta posaenog na planirano mjesto estetike radi. To to jedno stablo ne moe nita protiv mora prijevoznih sredstava koje gue grad brine samo malu skupinu ljudi. Njih etiketiraju kao jo vee udake od tebe jer se brinu za okoli. Dok uiva u svojoj kavi, ubranoj na drugoj strani svijeta, pogled ti povremeno odvlae svijetlee reklame i razni panoi koji govore upravo tebi. Da, tebi! Jer ti si neto posebno, jedinstveno i ti zna to eli i to zasluuje! Ali, ti zna da je to samo propaganda, ionako u jednom od lokalnih trgovakih centara uzima samo ono za to zna da vrijedi. Ono za to zna da eli. Ono to te definira kao osobu koja ima svoj individualni ivotni stil. Svoj i milijuna slinih tebi. Kineska odjea ne valja, ali je zato odjea europske tvrtke s proizvodnjom smjetenom u Kini kvalitetna. Ti to zna jer valjda postoji razlog zbog kojeg je ta odjea viestruko skuplja. Na kraju krajeva, onaj sporta kojem se ne moe sjetiti imena ne nosi gluposti, on ipak nosi samo kvalitetnu odjeu. Odjeu tvrtke koja mu je platila milijune da je nosi. Otplavi te misli novim gutljajem kave i vrati pogled u krilo, na prijenosno raunalo koje ti je silom prilika postalo neophodno zbog kole, fakulteta ili posla. Bonus je to si u svakom trenutku u kontaktu s drugima koji mogu biti kilometrima daleko. Slikom i zvukom, oni su tu. Beino se povezuje na mreu i svijet ti je na dlanu. Svijet u kojem stvaraju umjetne crne rupe, u kojem prvi crnac postaje predsjednikom najutjecajnije umjetne tvorevine koja okuplja nekoliko stotina milijuna dua pod jednim barjakom, svijet u kojem su svi deklarativno jednakopravni, spremni na suradnju u ime napretka, svijet u kojem smo ovisni o ostavtini prapovijesne flore i faune (itaj: nafte), dok uinkovite alternative postoje, svijet u kojem zbog te iste ostavtine poinje Trei svjetski rat. Ako i razmisli o ovoj posljednjoj mogunosti, otpuhne je uz misao kako se to, uz Uniju, nee dogoditi. Drutveni eksperiment koji iznutra trune na svim aspektima, mada to nitko ne eli priznati. Otpuhnuo si tu misao poput dima cigarete koju pui. Putnu. Da nije bilo financiranja i marketinke kampanje, uhitili bi te zbog konzumiranja opojne supstance dok bi dvadeset jointova kotalo izmeu trinaest i dvadeset jedinica lokalne valute. Zato? Zato to korporacije doista vladaju svijetom, korporacije koje kapital dobiven od radne snage vraaju u dravu kako bi kontrolirale radnu snagu. Krug je zatvoren. Ne treba ti visoki kvocijent inteligencije da to shvati. To to si ne eli priznati da je to istina je potpuno druga stvar. Sve je ciklino, prihvatili mi to ili ne. Gospodarstvo je samo mali dio. ivi znanstvenu fantastiku koju ti je omoguila ostavtina prapovijesti, a koja e se sama uruiti i vratiti nas u to isto doba kako bi se zatvorio krug. I zapoeo novi...

ivjeti znanstvenu fantastiku (c) 2008. by Dorian Celcr

Marsonikon je prva sf i fantasy konvencija iza koje stoji SF Skupina Orion iz Slavonskog Broda. Vie o samim organizatorima i konvenciji moete saznati na slubenim stranicama www.marsonikon.com , a u tekstu koji slijedi moete saznati nae dojmove.
Naalost na Marsonikon smo stigli tek neto prije 16h, tako da smo propustili dobar komad sadraja (veinom predavanja koja su nam izgledala zanimljiva, kao i sveanu tortu - ali uvijek postoji drugi put). Ipak, ono to smo vidjeli ostalo nam je u dobrom sjeanju. Predavanje o teraformiranju Marsa Petra Baia je bilo usitinu zanimljivo, ali nam je ao to nije bilo dodatne rasprave (zbog rasporeda) jer ovjek stvarno zna zakuhati temu. Inae, Marsonikon je imao praktiki sve sadraje (iako tematski vezane uz Mars) kao i ostale velike konvencije: radionice, goste, kvizove, tandove s asopisima i fanzinima, multimedijalni sadraj i sl. Takoer nam je bila zanimljiva i izloba Warhammer 40k figurica udruge Pannonia Minor (udruga maketara i minijaturista). Osim navedenih, konvenciji je prisustvovala izdavaka kua Algoritam, te ekipa Hangara 7 sa svojim tandom Siriusa B. SF Skupina Orion na svom je tandu prezentirala vlastitu zbirku kratkih pria Marsonic, te nekoliko rijetkih primjeraka starih magazina i knjiga (npr. Od Zemlje do Mjeseca iz 1875. godine). Uistinu smo se dobro proveli, jedino nam je ao to je cijela stvar trajala kratko. Naime, konvencija je bila odrana u prostorijama srednje kole, tako da su vrata bila zatvorena ve oko 23h. Ipak, za one koji su htjeli, dio zabave se nastavio u caffe baru Gag. Tu smo iskoristili priliku i saznali neto vie o ljudima koji stoje iza konvencije, njihovom djelovanju i sl. Zakljuak? Marsonikon je bio odlian, premda kratak i eljeli bi smo da je trajao due. Drago nam je to smo iskoristili ovu povijesnu priliku i oekujemo da e se cijela stvar ponoviti idue godine. Takoer se nadamo da e postati jedan od brandova grada te da e privui mnoge sudionike. Organizatorima estitamo na prvijencu.