5-Ti Pcelarski Dani Vinkovci 2008

Izdava: Poljoprivredni fakultet u Osijeku Za izdavaa: prof. dr. sc. Vlado Guberac, dekan Glavni i odgovorni urednik: doc.
dr. sc. Zlatko Pukadija Dizajn, prijelom i priprema: Ras Luai, dipl. ing. Tisak: TIPO Osijek Naklada: 400 primjeraka CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUILINA KNJINICA OSIJEK UDK 638.1(082) PELARSKI dani (5 ; 2008 ; Vinkovci) Meunarodni pelarski sajam opreme i pelinjih proizvoda i struno znanstveni skup 5. Pelarski dani, Vinkovci, 8. 9. oujka 2008. : zbornik radova / <glavni i odgovorni urednik Zlatko Pukadija>. Osijek : Poljoprivredni fakultet, 2008. Om. nasl. - Bibliografija. ISBN 978-953-6331-57-4 I. Pelarstvo -- Zbornik 120214057
ISBN: 978-953-6331-57-4
Pelarski savez Vukovarsko-srijemske upanije Hrvatski pelarski savez Poljoprivredna pelarska zadruga Pelica Pelarske udruge Brodsko-posavske upanije Savez pelara Osjeko-baranjske upanije Poljoprivredni fakultet Sveuilita J.J. Strossmayera u Osijeku Hrvatska pelarska akademija Hrvatski veterinarski institut, Veterinarski zavod iz Vinkovaca Poljoprivredna umarska kola Vinkovci Zdravstvena i veterinarska kola dr. Andrija tampar iz Vinkovaca Pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, umarstva i vodnog gospodarstva, Hrvatske gospodarske komore, Poglavarstva Vukovarsko-Srijemske upanije i grada Vinkovaca
ORGANIZIRAJU
5. PELARSKI DANI 2007.

Meunarodni pelarski sajam opreme i pelinjih proizvoda i struno znanstveni skup
VINKOVCI 8. i 9. oujka 2008.
ZNANSTVENO STRUNI ODBOR 1. mr. sc. Marin Periki, dr. vet. med. Hrvatski veterinarski institut, Veterinarski zavod Vinkovci 2. doc. dr. sc. Zlatko Pukadija, Poljoprivredni fakultet u Osijeku 3. prof. dr. sc. Zvonimr Tucak, Poljoprivredni fakultet u Osijeku 4. mr. sc. Mario krivanko, dr. vet. med. Veterinarski zavod iz Vinkovaca 5. mr. sc. Jadranka Mustapi-Karli 6. dr. sc. Zdravko Lakti 7. prof. dr. sc. Nikola Kezi, Agronomski fakultet iz Zagreba 8. doc.dr.sc. Darko Ki Poljoprivredni fakultet u Osijeku Agronomski fakultet iz Zemuna 9. prof. dr. sc. Mio Mladenovi, 9. Ivan Mikulin, pelar praktiar iz Vinkovaca 10. Mato Idojti, pelar praktiar iz Vinkovaca ORGANIZACIJSKI ODBOR 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. Petar Kuli, zamjenik upana Vukovarsko-srijemskog - predsjednik eljko Ili, zamjenik gradonaelnika Vinkovaca Andrija Mati, proelnik up. odjela za polj. i umarstvo - zamjenik predsjednika Martin Kranjec, predsjednik Hrvatskog pelarskog saveza Stipan Pekanovi, predsjednik svjetskog sajma pelarstva i svjetske pelarske burze Jugoslav Holik Hrvatska gospodarska komora Josip umanovac, Hrvatski stoarski centar Vinkovci Boo Pavlovi, ravnatelj Zdravstveno - veterinarske kole Dr. Andrija tampar Marinko Dakula, ravnatelj Poljoprivredne umarske kole Davorin Krakar, dipl. ing umarstva Stevo Trtica 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. Vinko Kuani Stjepan Arai Antonija Maji Ivica Kneevi eljko uran Milan Kramer Berislav Blaevi Jozo Petrui Danijel Kunodi Slavko Hajmburger Marija Pavlovi Branko Kotur Zvonimir Pajni Anto Antunovi Zdravko Tomii Antun Capan Mario Pastulovi Ivan Dugandi eljko Kitarevi
POASNI ODBOR Boo Gali - upan Vukovarsko - srijemski Mladen Karli - gradonaelnik Vinkovaca
Sadraj
Nutritivne karakteristike i ljekovita svojstva meda pregled spoznaja
Daniela ai Kenjeri i Milena L. Mandi
5 14 20 27 33
Suncokretova paa u Vojvodini 2007

ivoslav Stojanovi
Organizirana proizvodnja matine mlijei

Ferid Velagi
Prilog poznavanju amerike gnjiloe pelinjeg legla - dijagnostika i suzbijanje

Ivana Tlak Gajger, eljka Matain
Stvaranje novih pelinjih paa

Jadranka Mustapi-Karli i Nada Paraikovi
Varooza sekundarne virusne infekcije, kontrola stupnja invadiranosti pelinje zajednice i efikasnost ljetnog tretmana
Damir ekulja i Zdravko Lakti
39 45
Propolis
Dragan Bubalo, Maja Drazic i Nikola Kezi
Neke od metoda uspjenog uvanja matica tijekom duljih razdoblja u vrijeme aktivne pelarske sezone kao i u vrijeme zimskog perioda
Dr.sc. Zdravko Lakti, Dr. sc. Damir ekulja
49 54 59 69 74 81 84 88
Utjecaj razliite prihrane pela na brzinu potronje vode

G., Mirjani
Utjecaj tipa konica i podrijetla matica na razvoj bolesti pela

Marin Periki, Zvonimir Tucak, Mario krivanko, Tanja Tuek
Viegodinji program selekcije domae karnike u Srbiji

M. Mladenovi, S.Rai, N.Nedi
Biopolinacija u hortikulturi
Tomislav Vinkovi i Nada Paraikovi
Kako postati uspjean pelar

Zvonko ondi,dipl.oec.
Selo znanja i mogunosti (SEZAM)

Snjeana Toli
Prirodna sredstva u borbi protiv varoe

Mato Zubac
UVOD
Ovogodinji jubilarni 5. Pelarski dani protiu u znaku prologodinjih problema vezanih za suu i njome uzrokovanog pomora pela, koji je toliko uzeo maha da se slobodno moe rei da je pelarstvo Hrvatske prepolovljeno gubicima. Uz ovakvu uvodnu vijest vjerojatno ne bi trebalo dodatno stavljati soli na ranu, ali mora se priznati da i inae stanje u pelarstvu Hrvatske nije idealno, da zlo bude vee stanje je alarmantno i vjerojatno se ne moe usporediti ni sa jednom zemljom okruenja, pa ak ni sa onima kojima smo bili uzor. Iako je od rata pa na ovamo stanje poboljano poglavito zadnjih par godina, pelari su nezadovoljni svojim proizvodno financijskim rezultatima i stoga su Pelarski dani i osnovani s razlogom da doprinose poveanju pelarske proizvodnje i stvaranju prave profitabilnosti u njoj. Smatramo da pelarstvo Hrvatske treba razvijati u dva pravca: 1. Kroz poboljanje tehnologije poveavati produktivnost pelinje zajednice. 2. Kroz ostvarenu suradnju sa znanstvenim institucijama, Hrvatskim pelarskim savezom i resornim ministarstvima, pronalaziti adekvatna rjeenja za unaprjeenje pelarstva, koja nije u stanju ostvariti sam pelar ili njegova udruga. Ad. 1. Suvremena organizacija i tehnologija bitna su obiljeja koja nedostaju hrvatskom pelarstvu. Pelar mora odgojiti to vie pelinjih zajednica u prirodnim uvjetima, koje bi trebao znati eksploatirati, odnosno s njima pelariti na najbolji mogui nain i ostvarivati to bolje rezultate. Primjerice trebao bi biti obuen da na bolji i adekvatniji nain pelari LR konicama, da iste dri na paletama i prevozi kao i Amerikanci na sve pelinje pae, a ne da seli samo sa A konicama. Sama iskoritenost pelinjih paa u Hrvatskoj vrlo je mala mnogi se pitaju zato je to tako? Smatra se da su glavni uzroci tome: Ekstenzivno pelarenje, nizak stupanja koncentracije i specijalizacije to uzrokuje nisku proizvodnost. U pelarstvu postoji est pelinjih proizvoda. Za tri proizvoda u prirodi pela ima gotov materijal, a to su med, pelud i propolis, dok su druga tri proizvodi pelinjih lijezda. Ta tri druga proizvoda su matina mlije, vosak i pelinji otrov. Nai pelari u svojoj proizvodnji od pela preteito ubiru samo med. Produktivnost je jedna od osnovnih mjerila uspjenosti pelara. On u svom poslovanju s pelama mora poluiti to bolje proizvodne rezultate, a oni e se ogledati u veoj proizvodnji meda, peluda, propolisa, matine mlijei, voska, paketnih rojeva pela, matica, pelinjeg otrova i drugog. Kada pelar pokrije trokove proizvodnje ono to ostane je njegova godinja zarada, a da bi ona bila dovoljna za njegov ivot i egzistenciju njegove porodice, odnosno da bi se svake godine uveavala i bila do odreene mjere sigurna potrebno je stvoriti i odreeno povoljno okruenje. Ad 2. Potrebno je kroz suradnju sa znanstvenim institucijama raditi na stvaranju novih pelinjih paa, jer smo svjedoci da neke pelinje pae zbog primjene novih agrotehnikih mjera nestaju, takoer je potrebno kroz selekciju stvarati matice koje su otpornije na bolesti, i iji potomci daju bolje rezultate u pelarskoj proizvodnji. U budunosti se mora ostvariti bolja zdravstvena zatita pela, moraju se stvoriti novi kadrovi veterinara specijalista za pelarstvo, jer to zemlje u okruenju pa i manje od nas imaju ve desetljeima.
injenica je da ove probleme sam pelar ne moe rijeiti pa ni uz pomo svoje udruge i da e mu se opet dogoditi da iz zime izae sa velikim gubicima,a ako se ponovi prola godina biti e jo i gore, dakle mora se djelovanjem kroz Hrvatski pelarski savez pronai novi organizacijski model, koji e jednim dijelom morati i sam financirati, ali e mu morati u pomo priskoiti i ira drutvena zajednica, odnosno resorna ministarstva. U ovom pravcu Pelarski savez Vukovarsko-srijemske upanije poduzeo je ve niz mjera, kao to je osnivanje koordinacija pelarskih udruga Istone Slavonije, koje su ve zapoele s izradom projekta prekogranine suradnje s pelarima iz B i H-a i Vojvodine. U prilog tome ide ideja izgradnje Hrvatskog pelarskog doma u Vinkovcima, te laboratorija za zatitu od pelinjih bolesti i ispitivanje kakvoe pelinjih proizvoda, kao i formiranje rasadnika medonosnog bilja i jo niz drugih aktivnosti. Sve ove radnje su dokaz da pelari nae upanije pa i cijele Hrvatske shvaaju ozbiljnost teke situacije u pelarstvu, ali i da im je potrebno pomo u pronalasku pravog rjeenja.
Drago Josipovi
NUTRITIVNE KARAKTERISTIKE I LJEKOVITA SVOJSTVA MEDA PREGLED SPOZNAJA

Daniela ai Kenjeri*, Milena L. Mandi

Prehrambeno-tehnoloki fakultet, Katedra za prehranu, Franje Kuhaa 18, 31107 Osijek, daniela.kenjeric@ptfos.hr U mnogim kulturama postoje brojni dokazi o tome da ovjek upotrebljava med od davnina. Prapovijesni crte (slika lijevo), otkriven u peini Cuevas de la Arana u istonoj panjolskoj u pokrajini Valenciji, koji prikazuje ovjeka kamenog doba kako uzima med iz upljih stijena, dokaz je da su ljudi pokazivali interes za medom, te ga otkrili kao hranu puno prije razvoja pelarstva. U starim civilizacijama, primjerice u Egiptu se med osim kao namirnica koristio u medicini, kozmetici i kao konzervirajue sredstvo, dok se u Grkoj i starom Rimu smatrao afrodizijakom te prinosio na rtvenik bogovima 2. Slina uporaba meda (kao sredstvo za dezinfekciju, laksativ, diuretik, afrodizijak, konzervans) provlaila se kroz cijelu povijest ljudske civilizacije, sve do dananjeg vremena. Tako med kontinuirano meu potroaima diljem svijeta predstavlja popularno sladilo, a paralelno je upotrebljavan i kao sredstvo za lijeenje raznih oboljenja. Unato dugoj tradiciji uporaba meda, kako u prehrani tako i u narodnoj medicini, danas je premala. Kako sadri znatan udio jednostavnih eera, prvenstveno se ubraja u danas nepopularne, energetski bogate namirnice. No za razliku od konzumnog eera koji osim tzv. praznih kalorija organizmu ne osigurava nikakve nutrijente, med osim eera organizam opskrbljuje mnotvom korisnih komponenta. S nutricionistikog gledita med je praktiki u potpunosti iskoristiva namirnica, koja je bogata raznim ljekovitim tvarima, te posjeduje svojstva koja mu daju prednost pred ostalim sladilima. Prema rezultatima ankete koju je provela Internacionalna komisija za med i potroai su, iako im moda nije poznat razlog, svjesni opeg pozitivnog utjecaja meda na organizam. Naime 93 % potroaa meda izjasnilo se da med smatra zdravim, istim prirodnim proizvodom, a 15 % njih smatra ga dobrim domaim lijekom. Kemijski sastav i prehrambena vrijednost meda Prema kemijskom sastavu med je prezasiena otopina eera koja sadri prosjeno 17,2 % vode. Dominantan eer je fruktoza s prosjenih 38,4 %, no ni koliina glukoze ne zaostaje znaajno (30,3 %). Konzumni eer, saharoza, u medu je zastupljen s prosjenim udjelom od 1,3%, dok su ostali disaharidi, trisaharidi i polisaharidi zastupljeni u znatno manjim koliinama.
Kako je vidljivo iz tablice 1. osim eera med sadri i proteine (ukljuujui i enzime), minerale i vitamine, a prosjeno se u njemu nalazi oko 180 razliitih komponenata 6. Tablica 1. Prehrambena vrijednost meda
Prosjena vrijednost 1 lice meda Energetska vrijednost Voda Ukupni ugljikohidrati Fruktoza Glukoza Maltoza Saharoza Ostali ugljikohidrati Prehrambena vlakna Ukupne masti Kolesterol Ukupni proteini Pepeo Vitamini Tiamin Riboflavin Niacin Pantotenska kis. Vitamin B-6 Vitamin B-12 Vitamin C Vitamin A Vitamin D Vitamin E Vitamin K 0 0,01 mg 0,03 mg 0,01 mg 0,01 mg 0 0,11 mg 0 0 0 0 0 0,04 mg 0,12 mg 0,07 mg 0,02 mg 0 0,50 mg 0 0 0 0 64 kcal 3,62 g 17,46 g 8,16 g 6,57 g 1,53 g 0,32 g 0,85 g 0,04 g 0 0 0,06 g 0,04 g Prosjena vrijednost 100 g meda 304 kcal 17,10 g 82,40 g 38,50 g 31,00 g 7,20 g 1,50 g 4,00 g 0,20 g 0 0 0,30 0,20
Minerali Kalcij Fosfor Natrij Kalij eljezo Zink Magnezij Selenij Bakar Mangan 1,27 mg 0,85 mg 0,85 mg 11,02 mg 0,09 mg 0,05 mg 0,42 mg 0,17 mg 0,01 mg 0,02 mg 6,00 mg
4,00 mg 4,00 mg 52,00 mg 0,42 mg 0,22 mg 2,00 mg 0,80 mg 0,04 mg 0,08 mg
Pele sakupljaju nektar s razliitih biljaka, pa prema tome varira kemijski sastav, aroma i okus meda, ali i nutritivni profil razliitih vrsta meda. Te razlike takoer utjeu i na terapeutsku vrijednost svake pojedine vrste meda. Terapeutska vrijednost meda Kao i vrsta i kvaliteta, tako i terapeutska vrijednost meda ovisi o mnogim imbenicima kao to su npr. sami cvjetovi od kojih se sakuplja nektar, godinje doba sakupljanja nektara, klimatske prilike u vrijeme sakupljanja nektara, zdravstveni status pela, itd. Pozitivni uinci najvie variraju ovisno o vrsti biljke od koje med vodi podrijetlo, no ipak se mogu izdvojiti i neki pozitivni uinci koji su zajedniki praktiki svim vrstama meda, samo su izraeni s manje ili vie uinka. Tako se openito moe rei da med ima - antibakterijsko djelovanje - antioksidacijsko djelovanje - poboljava rad probave i metabolizma - potie fiziku aktivnost - djeluje antiseptino (vanjske rane, opekline). Antibakterijsko djelovanje meda Ve je cijeli dugi niz godina poznato da med ima antibakterijsko djelovanje. Meutim, danas je poznato da je upravo to djelovanje bitno za mnoge medicinske aspekte primjene meda.
Antibakterijsko djelovanje meda je rezultat: - osmotskog tlaka pri emu izlazak vode iz stanice smanjuje mogunosti preivljavanja mikroorganizama - kiselosti uslijed prisutnosti organskih kiselina med ima pH vrijednost 3,2 do 4,5 to inhibira razvoj mnogih patogena - vodikovog peroksida pele ga proizvode enzimatskim putem pa tako dospijeva u med - fitokemijskih faktora koji su uglavnom povezani s prisutnou odreenih komponenata od kojih je veina iz skupine flavonoida. Unato navedenim antibakterijskim svojstvima oko 10 % uzoraka meda sadri spore bakterije roda Clostridium botulinum, te se uslijed toga ne preporua davati djeci ispod jedne godine starosti. Naime, kako u njihovom probavnom traktu mikroflora jo uvijek nije u potpunosti razvijena, Cl. botulinum se slobodno moe razmnoiti te izluivati toksine, koji u konanici mogu imati letalan uinak. Antioksidacijsko djelovanje meda Iako su danas poznata mnoga pozitivna djelovanja meda, jedno od najranije uoenih, a svakako i danas meu istaknutijima je antioksidacijska sposobnost. Naime, slino kao to se u hrani upotrebljavaju da bi produili njezin vijek trajnosti, antioksidansi pozitivno djeluju na ljudski organizam, te takvim djelovanjem mogu produiti ivotni vijek. Antioksidansi imaju izraeno svojstvo da stupaju u reakciju sa slobodnim radikalima tako zavravajui inae beskrajno dug niz reakcija koje dovode do oksidacijskog oteenja stanica ljudskog organizma. Antioksidansi su nutritivne i nenutritivne komponente koje usporavaju bioloki destruktivne kemijske reakcije u hrani i ivim organizmima. Smatra se da tite ljudsko zdravlje kroz zarobljavanje oksidanasa i slobodnih radikala, smanjujui tako tetu koja bi inae mogla nakoditi esencijalnim lipidima, proteinima i nukleinskim kiselinama. 5. PELARSKI DANI 2008. Upravo antioksidacijsko djelovanje smanjuje rizik obolijevanja od najeih bolesti suvremene civilizacije bolesti srca i krvoilnog sustava. Problemi su izraeniji kod osoba koje putem prehrane unose poveane koliine masnoa ivotinjskog podrijetla, dok im je unos voa i povra snien. Neki od antioksidanasa koji su tipini za voe i povre, mogu se nai i u medu. Poznato je da su najistaknutiji antioksidansi u medu flavonoidi i fenolne kiseline, ali u medu se mogu nai i odreeni enzimi, organske kiseline i askorbinska kiselina koji takoer djeluju kao antioksidansi. Koliina askorbinske kiseline (vitamina C) u medu varira od 0,5 6,5 mg/100g, dok je prosjena vrijednost 2,4 mg/100g 5. Rezultati znanstvenih istraivanja pokazuju da antioksidacijski kapacitet meda ima linearnu povezanost s bojom meda pa tako tamnije vrste meda pokazuju jaa
antioksidacijska svojstva, isto kao i uzorci meda koji sadre manje koliine vode 5. Prema dostupnim podacima, ukupni sadraj antioksidanasa u medu odgovara sadraju u rajici, a najvei sadraj utvren je u medu heljde. Nadalje, prema rezultatima epidemiolokih studija flavonoidi imaju pozitivno djelovanje kao antibakterijski, antioksidativni, antikancerogeni, antialergijski, antimutageni, antitrombogeni i antivirusni spojevi. S obzirom na ranije navedena svojstva meda, i ovdje navedena svojstva flavonoida uoljivo je da se radi o istim svojstvima, a kako je sastav meda poznat moe se zakljuiti da ova njegova svojstva proizlaze upravo iz prisutnosti flavonoida u kemijskom sastavu. Izvor flavonoida u medu su nektar i pelud. Nektar je glavni izvor sastojaka meda, dok je pelud izvor flavonoida koji vode podrijetlo od same medonosne biljke, te se tako flavonoidni profil svake pojedine vrste meda moe dovesti u korelaciju sa botanikim podrijetlom meda. Dakle, antioksidacijska svojstva meda variraju ovisno o vrsti cvjetnog meda. Utjecaj meda na probavu i metabolizam U zdravom ljudskom probavnom traktu izmeu ostalih nalaze se u tankom crijevu bakterije roda Lactobacillus spp. koje tite organizam od salmoneloza, te u debelom crijevu bakterije roda Bifidobacterium spp. koje onemoguavaju prekomjerni rast plijesni i patogenih bakterija te tako reduciraju rizik razvoja karcinoma. Uslijed uzimanja antibiotika ili nekog drugog stresa, ravnotea ovih bakterija u probavnom sustavu lako se moe poremetiti. Zbog toga se diljem svijeta potie uzimanje funkcionalne hrane koja sadri laktobacile i bifidobakterije tzv. probiotika kao i funkcionalne hrane koja potie rast istih u probavnom traktu tzv. prebiotika. U tom smislu, med je vrlo poeljna namirnica, jer sadri oligosaharide koji potiu rast poeljne probavne mikroflore. Gastoenteritis - upala eluca i crijeva praena povraanjem, vodenastim proljevom i grevima u trbuhu (poznat pod nazivom crijevna gripa), je uobiajen u svim dijelovima svijeta, a zahvaa sve dobne skupine. isti med ima baktericidno djelovanje na mnoge enteropatogene organizme, ukljuujui Sallmonela i Shigella vrste, te E. coli. Kliniko ispitivanje provedeno na djeci oboljeloj od gastroenteritisa pokazalo je da dodatak meda u otopinu elektrolita za oralnu rehidrataciju znatno skrauje vrijeme oporavka oboljelih. Med je skratio trajanje dijareje kod pacijenata s bakterijskim gastroenteritisom uzrokovanim vrstama Salmonella, Shigella i E. coli. Klinikim ispitivanjima potvreno je da med smanjuje izluivanje eluane kiseline. Sukladno tome, irevi eluca uspjeno su lijeeni konzumacijom meda, pri emu je uspjenost lijeenja bila 80 %, a radiolokim pregledom utvreno je da je ak u 59 % sluajeva ir u potpunosti nestao. Dijabetes je bolest koja se manifestira na razliite naine, a isto tako moe biti i uzrokovana razliitim uzrocima. Ipak, zajedniko svim vidovima ove bolesti je poviena razina glukoze u krvi, te nepravilnosti u metabolizmu glukoze, lipida i proteina.
Uslijed ovih nepravilnosti dijabetiari moraju paziti na prehranu. Iako se u prolosti smatralo kako je najznaajnije izbjegavati unos eera danas se pouzdano zna da je znaajnije voditi rauna o ukupnom unosu ugljikohidrata. U tom svjetlu napravljena su i istraivanja na medu, meutim dobiveni rezultati su vrlo dvojbeni. Naime, pokazalo se da med nema niti prednosti niti negativnosti u odnosu na saharozu kao uobiajeni eer u prehrani. Meutim, pozitivno djelovanje meda u prehrani dijabetiara oituje se kroz njegovo svojstvo da ubrzava zacjeljivanje rana, a za to se zna da kod bolesnika koji boluju od dijabetesa predstavlja vrlo velik problem. Utjecaj meda na fiziku aktivnost Energetska vrijednost od 64 kcal po lici ini med koncentriranijim izvorom energije od ostalih sladila. Smjesa fruktoze i glukoze koja ini glavninu eera u medu predstavlja izvrsnu mjeavinu za odravanje atletske sposobnosti. Naime, poznato je da brzina oslobaanja energije iz namirnica uvelike utjee na atletsku sposobnost. Zbog toga je utvrivanje preporuka za dnevni unos ugljikohidrata prije, tijekom, i neposredno nakon treninga ili natjecanja pobudilo zanimanje mnogih istraivaa. Neovisna potronja glukoze ili fruktoze nije dala oekivane rezultate jer se fruktoza konzumirana sama, sporo apsorbira, iscrpljuje probavni sustav te ima nizak glikemijski indeks (GI) (23) i troi glikogen iz miia. Nasuprot tome glukoza se dobro i brzo apsorbira te brzo metabolizira ali ima izrazito visok glikemijski indeks (100) koji stimulira skladitenje umjesto mobilizacije energije. Smjesa ovih dvaju monosaharida pokazala je najbolje rezultate, pa se komercijalno mogu nai proizvodi s kombinacijama razliitih ugljikohidrata. Gledano s aspekta vrijednosti glikemijskog indeksa med spada u kategoriju namirnica s visokim GI (73), te se kao takav ne preporuuje u prehrani sportaa. Meutim, rezultati provedenih istraivanja pokazali su da bez obzira na tako visoku vrijednost GI med ne predstavlja opasnost u smislu izazivanja hipoglikemije. Takoer pozitivan utjecaj prehrane medom ima i kod treninga izdrljivosti. Kako je med prirodna smjesa glukoze i fruktoze s dodatkom nekih oligosaharida, proteina, vitamina i minerala, ima veliki potencijal za proizvodnju namirnica usmjerenih na sportae kao potroae. Antiseptiko djelovanje meda (vanjske rane, opekline) Jo u ranoj povijesti med se upotrebljavao kao lijek pri zacjeljivanju rana iako za takvo njegovo djelovanje nije bilo poznato objanjenje. Danas postoji cijeli niz dokaza o efektivnosti meda kao antibakterijske komponente i ujedno promotora zacjeljivanja rane, to mu pojaava djelovanje. Jasno je da antibakterijska svojstva osiguravaju bre zacjeljivanje rana bez dodatnih komplikacija (upala), meutim dokazano je da med djeluje kao sredstvo koje stimulira regeneraciju tkiva, te tako ubrzava oporavak.
10
Opekline imaju tee djelovanje na organizam od samog oteivanja koe i povrinskog tkiva. Naime, one utjeu na rad srca, krvoilnog sustava, probavnog sustava i ivanog sustava. Za njihovo zacjeljivanje najee se upotrebljavaju razni preparati ija je primjena povrinska i lokalna. Primjena meda na isti nain poluila je vrlo dobre rezultate, pa se tako danas na australskom tritu moe nai proizvod koji je po svom sastavu 100% med, a primjenjuje se u zacjeljivanju opeklina. Viskoznost meda predstavlja zatitnu barijeru od dodatnog oteivanja tkiva, a njegova antibakterijska svojstva ujedno tite ranu od infekcije. Tablica 2. Zdravstveni i terapeutski doprinos meda
Djelovanje Kljune karakteristike Primjena Lijeenje bolesti kao to su gastritis, kandidoza Lijeenje otvorenih rana Lijeenje oftalmolokih poremeaja Konzervans za sprjeavanje kvarenja hrane Potencijalno sprjeavanje nastanka karijesa uslijed supresije razvoja oralnih patogena Premaz za inficirane ireve, kirurke rane i opekline
Antimikrobno djelovanje
Nizak aktivitet vode Visok osmotski tlak Nastajanje vodikovog peroksida Visoka kiselost Ne-peroksidne komponente
Zacjeljivanje rana
Antimikrobno djelovanje Stimulacija imuno sustava Visoka viskoznost i osmolarnost Antioksidativno djelovanje Prisutnost fenolnih komponenata, askorbinske kiseline, enzima (glukoza oksidaze, katalaze i peroksidaze) Koncentrirani izvor fruktoze, glukoze i ostalih di-, tri- i oligosaharida Prisutnost razliitih oligosaharida koji pozitivno utjeu na rast i aktivnost bifidobakterija
Antioksidativno djelovanje
Konzervans Potencijalno zatita stanica od oteenja izazvanih slobodnim radikalima Izdrljivost sportaa Prehrana za dijabetiare Ukljuivanje u fermentirane mlijene proizvode sa bifidobakterijama kako bi se poboljalo zdravlje probavnog sustava
Izvor energije
Prebiotik
11
Osim navedenih primjena poznato je da med ima pozitivno djelovanje u lijeenju karcinoma, bolesti krvoilnog sustava, artritisa, gubitka kose, neplodnosti, i mnogih drugih bolesti. Umjesto zakljuka Iako se svakodnevno uzimanje nekoliko liica meda moe preporuiti kao nain za podizanje razine antioksidanasa u organizmu treba napomenuti da pri tome med ne treba uzimati kao dodatak uz redovitu prehranu, te tako nepotrebno poveati energetski unos, ve medom treba zamijeniti druga sladila koja nisu izvor antioksidativnih komponenata. Naime, prosjena potronja eera po osobi se procjenjuje na oko 12 kg godinje, dok potronja meda u HR iako u porastu iznosi svega 200-300 g/stanovniku godinje. Zbog toga bi poveanje potronje meda trebalo poveavati prvenstveno kroz uvrtavanje meda u neke od namirnica odnosno jela koja tradicionalno imaju sladak okus umjesto saharoze. To bi omoguilo zadravanje ukupnog energetskog unosa na jednakoj razini kroz istovremeno poveanje unosa antioksidativnih komponenata te tako i poboljanje antioksidativne obrane organizma to je u funkciji zatite zdravlja potroaa. Literatura:
1. http://www.typicalish.com/Default.aspx?info=000D25,11-02-2008. 2. K. Flottum: Pelarstvo. Veble commerce, Zagreb, 160-162, 2006. 3. Jones, R.: Honey and healing through the ages. In: Honey and healing. Ed. Munn, P. & Jones, R. International Bee Research Association, Cardiff, United Kingdom, 1-4, 2001. 4. White, J.W. Jr.: Honey. In: Graham JM (ed) The Hive and The Honey Bee. Revised edn. Hamilton, Illinois: Dadant & Sons, 869-925, 2000. 5. Honey-Health and Therapeutic Qualities, The National Honey Board, http://www.nhb.org/ download/factsht/compendium.pdf, 10-09-2003. 6. White, J.W. Composition of honey. In: Carne E. Ed. Honey: A comprehensive survey. London: Heinemann, 157., 1979.
7. Greguri, V. Med-nektar bogova. www.plivazdravlje.hr, 11-02-2008. 8. Antibacterial Properties of Honey, Honey Research Unit, http://www.honeycouncil.ca/ users/folder.asp?FolderID=1834, 18-11-2003. 9. Al-Qassemi, R. & Robinson, R.K. Some special nutritional properties of honey a brief review. Nutr Food Sci. 33(6) 254-260, 2003. 10. Schramm, D.D.; Karim, M.; Schrader, H.R.; Holt, R.R.; Cardetii, M. & Keen, C.L. Honey with high levels of antioxidants can provide protection to healthy human subjects. J Agri Food Chem. 51:1732-1735, 2003. 11. National Honey Bord: Antioxidants and Honey A Radical Discovery, http://www. aaccnet.org/FuncFood/content/releases/Honey-antioxidant.htm, 26-11-2003.
12
12. Miller, A.L. Antioxidant Flavonoids: Structure, Function and Clinical Usage. Alt Med Rev. 1(2):103-111, 1996. 13. Kenjeri, D. Odreivanje botanikog podrijetla nekih vrsta monoflornog meda na temelju flavonoidnog profila dobivenog RP-HPLC metodom. Disertacija. Prehrambenobiotehnoloki fakutet sveuilita u Zagrebu, Zagreb. 2004. 14. Robinson, R.K. Formulations for yogurt and other fermented milks. Food Ingr Anal. 22(2):1519, 2000. 15. Gibson, G.R. & Roberfroid, M.B. Introducing the concept of prebiotics. J Nutr. 125:14011412, 1995. 16. Weston, R.J. & Broclebank, L.K. The oligosaccharide composition of some New Zealand honeys. Food Chem. 64:33-37, 1999. 17. Oddo, L.P.; Piazza, M.G.; Sabatini, A.G. & Accorty, M. Characterization of unifloral honeys. Apidologie. 26:453-465, 1995. 18. Z. Ustunol: The effect of honey on the growth of bifidobacteria, Summary of a research project funded by the national Honey Bord and conducted at Michigan State University, www.nhb.org, 20-05-2006. 19. Haffejee, I.E. Honey in the treatment of infantile gastroenteritis. Br Med J 290:1866-1867, 1985. 20. Jeffrey, A.E. & Echazarreta, C.M.: Medical uses of honey. Rev Biomed. 7:43-49, 1996. 21. Kulier, I. Uloga ugljikohidrata u prehrani vrhunskih sportaa s posebnim osvrtom na hipoglikemiju. U: ivkovi, R.; Ebling, Z.; Juri, Z., urednici, Ugljikohidrati u prehrani i dijetetici, Osijek, travanj 27., 2002; str. 131-140. Osijek, Akademija medicinskih znanosti Hrvatske. 22. Kreider, R.; Rasmussen, C.; Lundberg, J.; Cowan, P.; Greenwood, M.; Earnest, C. & Almada, A. Effects of ingesting carbohydrate gels on glucose, insulin, and perception of hypoglycemia. FASEB Journal. 14:A490, 2000. 23. Rasmussen, C.; Kreider, R.; Lundberg, J.; Cowan, P.; Greenwood, M.; Earnest, C. & Almada, A. Analysis of the glycemic index and insulin response index of various carbohydrate gels. FASEB Journal. 14:A489, 2000. 24. Lancaster, S.; Kreider, R.; Rasmussen, C.; Kerksick, C.; Greenwood, M.; Almada, A. & Earnest, C. Effects of honey supplementation on glucose, insulin and cycling performance. FASEB Journal. 15:LB315, 2001. 25. Republika Hrvatska Dravni zavod za statistiku, Statistiki ljetopis 2007.
13
SUNCOKRETOVA PAA U VOJVODINI 2007 ivoslav Stojanovi

Po ukupnom panom kapacitetu, suncokret je u Vojvodini godinama bio sigurno prva, glavna paa. To je i vreme najdekorativnijeg vojvoanskog pejzaa kada iz mora zelenila raznih ratarskih kultura izranjaju velike i male table zlatno utih latica suncokreta. Tako je obino bilo dugi niz godina, ali ne i na posljednjoj suncokretovoj pai 2007. godine. Razloga ima vie. Koje su glavne karakteristike suncokretove pae za 2007. godinu? 1) Redukcija sjetvenih povrina. Ranije je u Vojvodini suncokret sijan i na preko 200.000 ha. Meutim posljednjih godina ta se brojka poela smanjivati za po nekoliko desetina hiljada hektara godinje, a 2007. godine je zasijano jedva negdje oko 125.000 ha. Najbolja ilustracija ove tvrdnje je da je prosjek sjetvenih povrina za razdoblje 2001/2005. godina bio 179.888 ha. Zato je to ba tako, pitat e se veina pelara, ali jedan od glavnih razloga je poveanje povrina pod kukuruzom i uljanom repicom zbog proizvodnje eko goriva. Za pelare je blaga utjeha da su mnogi prole godine dobro iskoristili pau uljane repice vrcajui i po 25-30 kg/ko. Drugi razlog, nita manje znaajan, je da drava Srbija do ove godine nije davala nikakve subvencije za sjetvu suncokreta dok je to uobiajena praksa u veini zemalja gde se ova kultura uzgaja (u Francuskoj, panjolskoj, Italiji i Grkoj podsticaj je 250-300 eura/ha, u Hrvatskoj 284 eura/ha, u BIH 204 eura/ha, u Maarskoj 160 eura/ha, a u Srbiji ravno 0,0 eura/ha). Dakle, prvi problem je bio briljiv odabir mjesta zbog realne opasnosti prenaseljavanja, odnosno prebukiranja odreene regije. 2) Klimatske promene Lipanj mjesec 2007. godine, ostat e upamen po izuzetno visokim, tropskim temeperaturama ne zabiljeenim do sada u Srbiji. Tropski toplotni val je trajao 1011 dana u kontinuitetu. Probijen je apsolutni temeperaturni maksimum od kada postoje mjerenja. Naime, do sada je najvia temperatura bila zabiljeena u Kraljevu 22.07.1939. sa 44,3 C, a prole godine u ak 3 grada taj apsolutni maksimum je bio vei: u Sm. Palanci 44,9 C, u Zajearu 44,7 C i u upriji 44,6 C. U isto vrijeme u Vojvodini, gde su uglavnom sve povrine interesantne za suncokretovu pau, lipanjski tropski dani 2007. godine bili su dvostruko vie zastupljeni nego za itavo razdoblje od 30 godina, 1961.-1990. godine. Drugi vaan klimatski faktor je suficit vlage u tlu u vreme cvjetanja suncokreta, odnosno smanjenje koliine atmosferskih padavana, sa prosjenih oko 60 mm, na 25-30 mm. Posljedice ovako arkog lipnja mjeseca su bile skraeno razdoblje cvjetanja i smanjeno luenje nektara.
14
3) Zabriwavajui gubitak pela Tijekom lipnja mjeseca 2007. godine, u vreme suncokretove pae pojavio se jo jedan dodatni problem, a to je znaajan gubitak pela. Razloga moe bite vie (nosemoza cerana, ili varoa), ali je injenica da opasna kemijska sredstva postaju sve prisutnija i za tretman suncokreta i za tretman kukuruza. Do nedavno je gotovo jedini proizvoa sjemena suncokreta bio Institut za ratarstvo iz Novog Sada. Do 2007. godine nije koristio opasni insekticid Gauo za zatitu suncokreta, a sada po prvi put je to uradio, dodue po specijalnoj narudbi jedne zadruge iz Bele Crkve kod Vrca. Posljednjih godina, pojavile su se nove kompanije koje pakiraju i prodaju sjeme suncokreta stranih proizvoaa i ima ozbiljnih nagovjetaja da je njihova sjemenska roba tretirana Gauom koji je Francuskoj krajem devedesetih godina prolog stoljea desetkovao pele i da je zato jedino u toj zemlji zakonom zabranjena njegova primjena bar na odreeno vreme. Ni primjena furadana nije nimalo bezazlena, a istim se tretira i sjeme suncokreta i sjeme kukuruza. 4) Prisutni hibridi suncokreta Prema podacima Instituta za ratarstvo u Novom Sadu, 2007. godine su tritu bili ponueni sledei novosadski hibridi: a) Na parcelama gde ima volovoda (Orobanche cumana): Bavanin, Perun i noviji hibridi umadinac i Baa, b) Na parcelama gde nema volovoda (Orobanche cumana): NS-H-111, Velja, Krajinik, NS-H-45, noviji hibridi Sremac, Somborac i Pobednik i najnoviji hibrid Kazanova Poslednjih godina sve su prisutniji i strani, uvozni hibridi. Prvi su se pojavili francuski hibridi Favorit i Diabolo, a ove godine ima ih i iz drugih zemalja. U odabiru hibrida mora se povesti posebno rauna kao i u odabiru parcele. Velika dilema kod veine pelara je koji hibrid odabrati (ako je 2007. godine uopte bilo mogunosti izbora)? Biu slobodan i navesti svoja skoro 20-togodinja iskustva, a i iskustva svojih kolega. Od gore navedenih hibrida moja najbolja iskustva su sa sledeim hibridima suncokreta: a) NS-H-45, b) NS-H-111, c) Diabolo (francuski) Osrednji su: c) Bavanin, d) Velja, e) Krajinik, f) Favorit (francuski) 5. PELARSKI DANI 2008.
15
Od ostalih hibrida koji su u opticaju ovih godina najvie oekujem od novog, domaeg hibrida Baa, jer je njegova izmjerena nektarnost u 2005. godini od svih ispitanih genotipova, pokazala najvee luenje nektara. S druge strane, moje osobno iskustvo sa domaim Perunom je krajnje negativno, jer sam 2005. godine nalazei se izmeu table sa francuskim Diabolom i domaim Perunom, uoio da je rijetko koja pela odletala prema Perunu, nego su gotovo sve odabrale ovaj francuski hibrid. Opet kada su u pitanju strani hibridi, treba voditi rauna o zaraenosti parcele volovodom, jer isti na njega nisu otporni (logino jer tamo gde su selekcionisani ne postoji problem volovoda). Ovde jo smatram znaajnim da napomenem da vrijeme popularnih hibrida NS-H-45 i NS-H-111 polako istie ili je ve isteklo i da saglasno vaeoj zakonskoj regulativi (jedan hibrid se moe koristiti maksimalno 15 godina) narednih godina ih nee biti ili e ih biti zanemarljivo malo. Nove pelarske nade su njihove kerke hibridi pod ifrianim nazivima HA -74A i HA-74B, odnosno HA-98A i HA98B. U buduoj komercijalnoj upotrebi vjerojatno e dobiti neka milozvunija imena, ali po podacima o ispitanoj nektarnosti tokom 2002. i 2003. god. bili su uvjerljivo najizdaniji. 5) Kako odabrati parcelu? Jo prije desetak godina uoio sam jednu zanimljivu pojavu o uticaju koliine atmosferskog taloga i vrste tla sa geomorfolokog, odnosno hidrogeolokog aspekta na luenje nektara kod suncokreta. Osnovni zakljuak je bio da u vremenu sa suficitom atmosferskog taloga (prosjena koliina taloga za lipanj je oko 60 mm na veem djelu Vojvodine gde se sije suncokret) treba birati regiju Severne Bake, Titelskog brega i tzv. greda u Banatu, odnosno tamo gde je nadmorska visina neto vilja i gde je tlo od makroproznog lesa koje mnogo lake i bre proputa vodu. Ujedno to su i tereni sa veom dubinom podzemne vode. Suprotno, tj. kada je deficit atmosferskih padavina, bolje je birati parcele lesnih terasa June Bake i veeg dela Banata, prije svega zbog neto manje vodopropusnosti terena i plie razine podzemne vode. Nekoliko godina kasnije otiao sam korak dalje i pokuao da saznam koja je to optimalna vlanost tla koja omoguuje maksimalno luenje nektara. U tome su mi najvie pomogli podaci o vodnim konstantama: 5. PELARSKI DANI 2008. 5.1.Poljski vodni kapacitet (PVK) 26%, koji predstavlja najveu koliinu vode koju zemljite moe da sadri poslije procjeivanja gravitacijske vode. 5.2.Lentokapilarna vlanost (LKV) 17%, koja predstavlja granicu izmeu lako pristupane i tee pristupane vode za biljke. 5.3.Vlanost venjenja (VV) 13%, predstavlja sadraj vode pri kojoj biljke venu. Iz navedenih podataka je jasno da moramo pronai parcelu gdje je vlanost tla negdje izmeu lentokapilarne vlanosti tla (LKV) i poljskog vodnog kapaciteta (PVK), najbolje u rasponu izmeu 20-24%. Od takoer sune 2000. godine, uvek nastojim da prije seobe na suncokretovu pau, najprije pronaem odgovarajui hibrid
16
i da potom ispitam vlanost tla do dubine 60-100 cm. Evo kakvi su bili ti rezultati za nekoliko lokacija u sunoj 2000. i optimalnoj 2005. godini (sl.1-4) i podaci o kretanju vlanosti tla u toku itavog vegetacijskog perioda za 2000. i 2001. godinu prema podacima Instituta za ratarastvo u Novom Sadu.
sl.1 Baka Topola 2000.
sl.2 Stari ednik 2000.
sl.3 Gabri 2000.
17
sl.4 Krivaja 2005.
sl.5 Dinamika vlage u zemljitu kod hibrida suncokreta Sigurno nije teko zakljuuiti koja lokacija, odnosno koja je godina bila najbolja. U sunoj 2000.-toj godini odabrao sam lokaciju Gabria i imao ukupan odnos od 22 kg na vagi, a 2005. godini kada sam bio na Krivaji u uvjetima idealne vlanosti tla i dobrih hibrida Diabola i NS-H-111, ukupan unos je bio 68 kg (2 vrcanja). Prole 2007. godine, ukupan unos na vagi mi je bio samo 18 kg i to je moj apsolutni minimum unosa odkako sam poeo da koristim vagu. Ujedno to je jedina godina u kojoj nisam uopte vrcao suncokret.
18
Evo kako su se kretali ukupni unosi na suncokretu u razdoblju od 1996-2007. godine: 5. PELARSKI DANI 2008.
Slika 6. Ukupni unosi na suncokretu u razdoblju od 1996-2007. godine: Na osnovu svega navedenog, moemo zakljuiti da su vremenske nepovoljne prilike, primena kemijskih sredstva u zatiti bilja i redukcija sjetvenih povrina bili glavni uzroci nepovoljne suncokretove pae u 2007. godini. Ubudue moramo mnogo ozbiljnije povesti rauna na koji hibrid selimo nae pele i moramo unapred saznati ime je vrena zatita sjemena i suncokreta i sjemena kukuruza, jer u zavrnoj fazi cvjetanja suncokreta, poinje cvjetanje kukuruza na koji pele odlaze po pelud. Po onoj naoj narodnoj da nakon kie dolazi sunce, nadam se da e ova 2008. godina donijeti bolje rezultate.
19
ORGANIZOVANA PROIZVODNJA MATINE MLIJEI Ferid Velagi, pelar praktiar iz BiH-a

Odabir pelinjih drutava za proizvodnju Ova pelarska proizvodnja je veoma specifina i zahtjeva kompletnog, vrijednog, odgovornog, pedantnog i educiranog pelara. Ovi uvjeti su potrebni pri profesionalnoj proizvodnji. Zbog toga se planski i organizirano treba prii odabiru pelinjih zajednica za ovu proizvodnju. Na jednom manjem ili veem pelinjaku sve pelinje zajednice, iako su priblinog brojanog stanja i imaju: priblino istu koliinu legla, hrane, satrosnu strukturu pela, matice iste starosti a kada se zaposle da proizvode matinu mlije, ne daju ni priblino iste rezultate. Pri tome postoje velike razlike u vrijednosti ishrane matinih liinki. Za ovu proizvodnju potrebno je odabrati najbolje tj. one koje pod istim uvjetima proizvedu najvie matine mlijei. Takve pelinje zajednice su nam zanimljive za racionalnu i ekonominu proizvodnju, kako za uzgajivake zajednice pri uzgoju matica tako i za proizvodnju matine mlijei. Potrebna kvaliteta tih pelinjih zajednica ne moe se dobiti praenjem tijekom jedne godine. Na naim pelinjacima taj odabir mi smo radili pet godina prije poetka organizirane proizvodnje. I dalje u toku proizvodnje ponekad vrimo manje korekcije tj. sa pelinjaka koji je namijenjen za ovu proizvodnju uklanjamo one pelinje zajednice koje ne ispunjavaju zahtjevane rezultate a na njihovo mjesto dovozimo druga provjerene i odabrane pelinje zajednice. Priprema pelinjih zajednica za zimovanje Nai pelinjaci nalaze se na tri lokacije koje predstavljaju tri zasebne proizvodne jedinice. Oplodna stanica za uzgoj matica, selei pelinjak za proizvodnju vrcanog meda i pelinjak za proizvodnju matine mlijei. Ovaj poslednji je ciljano postavljen na lokaciji gdje je jaka peludnaa paa a nektarna konstantno nadraajna. Na lokacijama gdje je jaka nektarna paa nema ekonomski i planski organizirane proizvodnje matine mlijei.U razdoblju jakih nektarnih paa pelinje zajednice su aktivnije na sakupljanju nektara nego na proizvodnji matine mlijei. Pelinje zajednice u razdoblju dok su ukljuene u ovu proizvodnju konstantno svaku no dobivaju obogaenog sirupa u koliini od 0,75 lit. Iz ovih konica nikada se ne vrca med. Potronja hrane u ovoj proizvodnji je velika. U borbi protiv varoe lijekovi na bazi kemije izbaeni su iz upotrebe ve etiri godine. Sae iz tih konica zamjenjeno je sa satnim osnovama dobijenih od sakupljenih: zaperaka, mednih poklopaca, ramova graevnjaka. Na osnovu naeg proizvodnog iskustva iznijet u sledee: pelinje zajednice koje su ukljuene za razne potrebe na oplodnoj stanici, potroe dvostruko vie hrane za godinu dana nego one koja su u proizvodnji vrcanog meda. Ali pelinje zajednice koja se koriste za proizvodnju matine mlijei potroe ak tri puta vie hrane od onih za proizvodnju meda. Svaku pelinju zajednicu namijenjenu za ovu proizvodnju
20
uzimljavamo pod istim uvjetima, ali sa veom rezervom hrane od oko 30 kg. Ovu proizvodnju poeli smo s jednomatinim pelinjim zajednicama, a danas to radimo iskljuivo s dvomatinim u L R konicama. Za tu proizvodnju pelinje zajednice treba dovesti na vrhunac razvoja, tj. da stalno imaju viak energije a da se ne zaroje. Za ovakvu razinu razvoja i konstantan stupanj odranja na vrhuncu ali bez razrojavanja presudnu ulogu imaju matice koje se planski proizvode i mjenjaju poetkom svakog rujna za narednu godinu. Taj viak energije je presudan uslov za dosta matine mlijei. Zadravanje na vrhuncu snage pelinjih drutava postiemo razliitim prirodnim stimulativnim srestvima. Uzimljavamo samo jaka dvomatina pelinja drutva. Stimulativna sredstva koja koristimo Konzervirana pelud (perga) glavna je hrana mladih pela pri veoj proizvodnji matine mlijei. Za tu proizvodnju osiguravamo rezervu perge na pelinjaku gdje proizvodimo vrcani med. Pune okvire perge dodajemo po potrebi u pelinja drutva kojima je to potrebno. Svje pelud kojeg pele unose u konicu najee se odmah troi. Vea rezerva osigura se samo u razdoblju vone pae i vrijeme cvatnje bagremca (amorfa). Sirup koji redovno dodajem, svako predveerje obogaujemo svjeim peludom i medom a konstantno je prisutna stimulativna pogaica. Proljetni razvoj do poetka proizvodnje Bogata rezerva kvalitetne hrane koja se osigura pelama u kolovozu predhodne godine najbolja je stimulacija za uspjean proljetni razvoj sledee godine. Razvoj dodatno stimuliramo obogaenim pogaicama. Maticama osiguramo dovoljno saa za polaganje jaja prevjeavanjem okvira a poslije rotacijom nastavaka. U ovoj proizvodnji svi nastavci u jednoj konici imaju funkciju plodita. Dodatna stimulacija ostvaruje se povremeno sputanjem punih okvira s medom u nastavak ispod onog u kojem se u tom razdoblju nalaze matica i leglo. Najee to primjenjujemo u drugoj polovini oujka kada se pele ponu sputati u donji nastavak, a to je uglavnom kada u plodinom nastavku ima 6-7 okvira legla razliite starosti. Nakon toga slobodan prostor do legla prvo ispunjavamo okvirima sa izgraenim saem a poslije dodajemo satne osnove na izgradnju. Te okvire dodajemo u plodine nastavke ali sa june strane. U tom nastavku pele moraju imati neprekidan kontakt s krajnjim okvirima u kojima je glavna zaliha hrane. To je jako vano zbog iznenadnih zahlaenja koja su mogua u travnju. Najee do poetka travnja ne dijelimo kompaktnost legla odabranim i dodanim praznim okvirima. Sve se isto radi kod obje pelinje zajednice koje uzimimo na jednoj podnjai i pod jednim krovom. Namjera je da do poetka proizvodnje matine mlijei u konici bude to vie pela u 4 raspoloiva plodina nastavka, to vie legla razliite starosti, dovesti oba pelinja drutva na vrhunac razvoja a da se ne zaroje i odreti pele u radnom raspoloenju. To je trenutak kada pelinje zajednice imaju viak energije, koju treba poeti iskoritavati u proizvodnji za koju su i pripremane.
21
Pribor koji se koristi za proizvodnju matine mlijei Veinu pribora, alata i sva pomagala koja koristimo pri presaivanju liinki za uzgoj matica koristimo i za proizvodnju matine mlijei. Tu spadaju: okviri sa letvama za ugradnju poetaka matinjaka, stalak za presaivanje, igle za presaivanje, profesionalna poveala pri presaivanju, price za ukapavanje matine mlijei pri presaivanju larvi, kineske lopatice za kupljenje matine mlijei, vakum pumpice i ostali sitni pribor neophodan za rad. Poetke matinjaka izraujemo od najistijeg voska kojeg sakupljamo od zaperaka i mednih poklopia. Izraujemo ih pomou deset ugraenih drvenih kalupa. Identini su i za uzgoj matica. Sav pribor je spakovan u vienamjenski plastini koferisa vie podeljaka. U svakom od ovih podjeljaka rasporeen je uvijek sterilan pribor koji koristimo. Prostor u kojem se obavlja ovaj posao mora biti besprijekorno ist. Boice koje se koriste za smjetaj matine mlijei moraju biti dobro oprane, osuene a poslije sterilizirane. U njih staje po 10 gr. matine mlijei. Priprema pelinjih zajednica za poetak proizvodnje Sa prvim presaivanjem liinki za ovu proizvodnju poinjemo oko petnaestog travnja. Do tada su pelinje zajednice stimulativno isforsirane. U svakoj dvomatinoj LR konici namjenjenoj za ovu proizvodnju nalazi se oko 12 okvira legla u svakom ploditu koje se nalazi u dva nastavka. Kako su pelinje zajednice zazimljene brojano jake njihova snaga se u ovom razdoblju najbolje oslikava po brojnosti pela i legla razliite starosti u svakoj konici. Kako su obje matice za plodite koristile po dva nastavka prvi put kada se konice pripremaju za poetnu proizvodnju potrebno je vie vremena zbog pronalaenja svake matice. Od tada matice ograniavamo na po jedan plodini nastavak LR. Posao nam olakava jer su sve matice obiljeene i lake ih je pronai u tolikom broju pela. Redoslijed radnji je sljedei: 1) skida se gornja pelinja zajednica tj. dva gornja nastavka i sa snelgrovom razdjelnom daskom i stavlja na izvrnuti poklopac konice. 2) Pronae se matica u pelinjoj zajednici koje se nalazi na podnjai. Okvir na kojem se nalazi matica stavljamo u prvi plodini nastavak koji se nalazi na podnjai. U tom nastavku ostavimo samo dva rama sa zrelim leglom. Krajnji ramovi u tom nastavku trebaju biti sa medom i pergom. Ostali prostor u tom plodinom nastavku popunimo sa izgraenim kvalitetnim praznim saem i okvirima sa ugraenim satnim osnovama. Sve preostale okvire sa leglom i pelama od te matice u drugom nastavku uklonim u stranu. Na satonoe plodinog nastavka na podnjai odmah stavim po dvije stimulativne pogaice. Oko tog plodita vie nita ne radim u narednih tri sedmice. Prije ove pripreme snelgrova razdjelna daska bila je iznad drugog plodinog nastavka a sada je stavljam iznad prvog tj. plodinog. Matica u njemu ima dovoljno prostora za naredna tri tjedna. 3) Vratim kompletnu gornju pelinju zajednicu koja e se i dalje nalaziti u dva plodina nastavka na snelgrovu razdjelnu dasku. Pri tome se vadi poneki izgraeni
22
okvir iz svake konice i dodaju satne osnove na izgradnju. U ploditu iznad snelgrove daske pronaem po neki okvir sa to mlaim leglom i pelama i stavim u odvojeni plodini nastavak od prve matice. Poslije popune gornjeg plodita sa okvirima preko njega stavljam uokvirenu matinu reetku na kojoj ima izlaz za pele. Plodite iznad snelgrove daske i dalje ostaje u dva plodina nastavka LR. Matica slobodno eta kroz cijelo plodite i cilj nam je da ona polae to vei broj jaja. Pelinje drutvo iznad snelgrove daske od tada je konstantno stimulirano svako vee sa obogaenim sirupom u koliini od 0,75 lit. Preko matine reetke stavljam ranije odvojeni nastavak kao etvrti u kojem je preteno otvoreno leglo. 4) U etvrtom nastavku krajnji okviri su sa nepoklopljenim medom i sa pergom. U njemu treba da ima ukupno devet okvira. Deseto mjesto ostavljamo za okvir sa nosaima matinjaka. Otvoreno leglo sa preneenim mladim pelama u etvrtom nastavku ima zadatak da privue jo vie mladih pela iz bogatog i neokrnjenog plodita ispod matine reetke. Pri rasporedu ramova u etvrtom nastavku u sredini ostavimo prazan prostor da se u njemu sakupe mlade pele. A sa jedne i druge strane tog praznog prostora postavimo ramove sa najmlaim leglom kao mamac.U sljedea dva do tri sata taj prostor bude ispunjen sa eljenim pelama. Konica se poklopi a neke opasnosti zbog prenoenja i mijeanja okvira i pela iz dva plodita nema jer su pele i ranije kroz ianu mreu izjednaavale mirise. Svaka od konica je sluaj za sebe. Nema pravila i ablona da u svakoj treba isto uraditi.Neka se veoma brzo pripremi a neka zbog novog rasporeda ramova zahtjeva mnogo vie posla. 5) Novim rasporedom plodita i nastavaka a i postavljanjem matine reetke poremeeni su raniji izlazi za pele.Zbog toga je na prednjim stranama konica itava uzbuna ali ni pelar se ne treba zbog toga zbunjivati jer se to brzo normalizra. Donja pelinja zajednica privremeno oslabi jer mu je oduzeto svo raspoloivo leglo osim dva rama. Ali ono pokupi sve svoje pele izletnice. irinu izlaza za pele treba podesiti prema snazi pelinjih drutava. 6) U naredna dva do tri sata u nastavku iznad matine reetke ostaju uglavnom najmlae pele. Ali one su iznad matine reetke i poinju se osjeati poluobezmatiene.U tom periodu ponovo otvaramo pripremljene konice i u prazan prostor dodajemo okvire sa poecima matinjaka na sterilizaciju. Kod tako jakih pelinjih drutava pele zavre sterilizaciju i feromoniziranje za oko jedan sat. Svaki okvir kao nosa matinjaka obiljeen je i oni se posle prve sterilizacije u razdoblju proizvodnje matine mlijei uvijek stavljaju u istu konicu. Ako bi se zamjenila mjesta tih okvira presaene liinke bi bile loije prihvaene. 7) U periodu dok su okviri na sterilizaciji vri se priprema prostora i raspored pribora za presaivanje. Svaki lan ekipe dobro zna svoj dio posla. Obogaeni stimulativni sirup pripremljen je plastinim bocama od 1,5 lit. Jedna boca je za dva pelinja drutva. ako su visoke temperature iznad konica postavljamo suncobran koji po potrebi prenosimo. Ali on nam nekada koristi i kao kiobran.Kada pone ova proizvodnja svaki posao se mora obaviti u tano odreeno vrijeme. Zbog toga nekada i pokisnemo.
23
Sve je spremno za prvo presaivanje Liinke za presaivanje koristimo iz jedne pomone konice namjenjene samo za njihovu proizvodnju. Svaki trei dan iz te konice vadimo po jedan okvir sa najmlaim larvama koje plivaju na matinoj mlijei. Vadimo po dva okvira sa nosaima matinjaka po redoslijedu i stavljamo ih na pripremljen stol. Osoba koja presauje liinke vadi letvice iz okvira i reda ih po redoslijedu po kojem e u njih i presaivati i ponovo ih po redoslijedu vratiti na svoje mjesto u svaki ram.Osoba koja vadi i vraa okvire u konicu za to vrijeme vadi okvir s liinkama, obrie pele sa njega, prekrije ga sa vlanim runikom i nosi do specijalnog stalka za presaivanje. Okvir se stavlja u stalak koji stoji pod uglom u poloaju da se lako iz njeg mogu odabirati i prenositi liinke. Ugao pod kojim stoji okvir mijenja se i on se podeava do onog poloaja dok se liinke najbolje vide. Samo mali dio tog okvira sa stanicama i najmlaim liinkama je nepokriven a ostala sva povrina okvira je umotana u runik. Ovaj okvir posebno treba uvati od jake suneve svjetlosti. Poslije presaivanja svaki okvir po broju se vraa u konicu iz koje je izvaen. Za razdoblje dok je taj okvir bio van konice u njegovom slobodnom prostoru u konici pele su ve ispunile prostor. Okvir je irine 18 mm i kada ga vraamo u konicu ne dolazi do gnjeenja pela. Odmah se po satonoe i pele poprskaju sa pripremljenim sirupom i vrati poklopna daska. Nasipa se 0,75 lit. neprokuhanog obogaenog sirupa u hranilicu. Ovo se napravi i pri najintenzivnijem izlijetanju pela i nema opasnosti od grabei. Presaivanje liinki i oduzimanje matine mlijei vrimo u poslijepodnevnim satima. Onaj dan kada oduzimamo matinu mlije i ponovo presaujemo lliinke sirup sipamo odmah po dodavanju presaenih liinki a naredna dva dana sirup dodajemo kasno naveer. Ovo je objanjenje za poetak proizvodnje odnosno prvo presaivanje. Problemi koji se javljaju nakon prvog presaivanja Pele u nastavku u koji dodajemo presaeni materijal su u stanju poluobezmatienosti.To znai da u nekoj konici pele mogu poeti izgraivati prisilne matinjake iz velikog broja larvi koje imaju na raspolaganju. Iako mi njima ponudimo presaeni materijal pele se ponekad odlue na prisilne matinjake. U tom sluaju postotak dodanih presaenih liinki nekada moe biti ispod oekivanja. Zbog toga je neophodna kontrola i to trei dan tj. moe se uraditi prije nego to se pone sa oduzimanjem matine mlijei ili istovremeno to je loija varijanta. Ako ostane i jedan najmanji matinjak u tom prostoru rezultat e opet biti upitan. Za nas su samo interesantni oni matinjaci koje smo mi pelama ponudili da ispune svoju bioloku potrebu. U nekim konicama nee se naii na ovaj problem. Poslije drugog presaivanja ovaj problem se rijetko deava. Praktino kako leglo stari pele se usmjeravaju samo na dodate i najmlae larve. Odnosno pele treba nauiti ili dresirati da proizvode matinu mlije jer smo ih zato i pripremali. U njima med za nas nije interesantan. A zbog toga i jesmo postavili konice na lokaciji gdje su pae
24
stalno nadraujue. Prvi put pele nedovoljno napune matinjake. Po naem iskustvu pravi rezultati se dobiju trei i svaki naredni put. Planove pelara nekada moe da pokvari i neka zalutala tua matica koja uleti u prostor gdje mi dodajemo presaeni materijal. U tom sluaju pelar moe uporno dodavati presaeni materijal a pele ne prihvaaju dodate liinke zbog prisutne matice. Oduzimanje matine mlijei iz matinjaka Matinu mlije oduzimamo 72 sata nakon svakog presaivanja.Redoslijed radnji je slian prethodnom. Okviri se vade i oslobaaju od pela a iz njih se vade nosai matinjaka i stavljaju na stol. Nosai matinjaka se uzimaju po redoslijedu i skalpelom se podrezuju do visine iznad larvi a to je najee do visine oko 10 mm. Steriliziranom iglom vade se liinke iz matinjaka. Namjenskom japanskom lopaticom vadi se matina mlije iz matinjaka i odmah pakira u sterilizirane boice. Kada se povadi matina mlije iz prvih nosaa matinjaka odmah se u iste matinjake ponovo presauju pripremljene estosatneliinke. Tako se redom uradi i sa kompletna dva okvira koji se odmah vraaju u svoje konice. Odmah se dodaje sirup kako je ranije objanjeno. Obino iz jedne konice iz presaenih 30 matinjaka dobije se oko 10 gr matine mlijei. Kada se boice napune do vrha sa matinom mlijei odmah se zatvaraju gumenim epom i stavljaju u prenosivi friider poto se svi ovi poslovi obavljaju na terenu. Prihvat liinki je bolji kada se presauju u koritene matinjake jer u njima ostane po malo matine mlijei a i pele su ih dobro obradile i uvrstile za nosae. Konzerviranje i uvanje matine mlijei Svaki put poslije zavretka posla oko oduzimanja matine mlijei i ponovnog presaivanja napunjene boice se moraju ripremiti za dugotrajno uvanje. U manju posudu rastopi se najistiji vosak. Manja prica se napuni sa 96 % alkoholom i u svaku boicu se ukapa po tri kapi alkohola i odmah zatvori sa gumenim epom. Poslije se samo vrh boice kratko potopi u rastopljen vosak do dubine od suenja za ep. Svaku boicu treba potopti po etiri puta i radi se sve u krug. Dok se vosak na prvoj potopljenoj boici hladi isto se po redosledu uradi i sa svakom narednom boicom. Kada se sve potope po jednom ponovo se prva boica potapa po drugi put i to manje za oko 2 mm. Svaka boica poslije voskarenja pojedinano se umotava u aluminijsku foliju koja se koristi u domainstvu. Odmah se stavlja u vreice a one u zamrziva, odnosno zaleuje i tu uvaju do upotrebe. Sve do stavljanja boica u zamrziva vodimo strogo rauna da sauvamo neokrnjenu vrijednost matine mlijei odnosno onaj kemijski sastav koji je bio u matinjacima prije nego to smo ga oduzeli.
25
Kako obnavljamo starosnu strukturu pela Pri ovoj proizvodnji pele se mnogo iscrpljuju. Nakon pet presaivanja tj. petnaest dana potrebno je u nastavak gdje se odvija glavni posao ponovo osigurati mlade pele i mlado leglo. Prvi put samo izvrimo zamjenu mjesta nastavaka gornjeg pelinjeg drutva. Redoslijed je sljedei : Skinemo nastavak u koji smo dodavali presaeni materijal i postavimo ga na izvrnuti poklopac. Sklonimo matinu reetku. Ispod su dva plodina nastavka koje je matica koristila prethodnih petnaest dana. Pronaemo maticu i privremeno je sa tim okvirom ostavimo u nukleus. Od dva raspoloiva nastavka ponovo kompletiramo svo najmlae leglo, krajnje okvire sa nepoklopljenim medom i pergom. Ostavimo jedno prazno mjesto u nastavku a ako jo ima slobodnog mjesta prenesemo okvire sa zrelim leglom. Iz nastavka u koji smo dodavali presaeni materijal vadimo ram sa nosaima matinjaka i postavljamo ga u novo formirani nastavak izmeu najmlaeg legla. Poslije izvrimo raspored okvira da matica ponovo ima dosta slobodnog prostora za rad. Zbog konstantnog stimulativno prihranjivanja pela ve ima umjetnog meda na raspolaganju u okvirima koji smeta. Takve ramove rasporedimo u jedan nastavak. U ovom sluaju snelgrovu dasku nita ne sklanjamo niti kontroliramo maticu ispod. Na redu je ponovno kompletiranje konice. Na snelgrovu dasku postavljamo nastavak u kojem je umjetna hrana. Na njega postavljamo nastavak u koji postavljamo okvir s maticom iz nukleusa. Postavljamo matinu reetku i na nju nastavak u kojem se nalazi kompletirano najmlae leglo i uzgojni matinjaci. Ovo najee napravimo isti dan kada oduzimamo matinu mlije, ali ujutro. Najee u najgornjem nastavku imamo kompletno i uopte neokrnjeno leglo od matice koja je konstantno svaki dan bila stimulativno forsirana. Naredno obezbjeivanje mladog legla i pela koristimo od one matice koja je odvojena na podnjau i to posle oko 25 dana a 10 dana nakon prvog rotiranja plodinih nastavaka. Od tada svako naredno rotiranje plodinih nastavaka uradimo svakih 10 dana. Na ovaj nain ekonominost u proizvodnji je daleko vea nego sa jednom maticom u konici kako smo nekada poeli proizvoditi. Kada se ita i prati tekst moda e itaocu izgledati komplicirano ali kada se jednom pokua to je tako lako i jednostavno ak jednostavnije nego proizvoditi med.
26
PRILOG POZNAVANJU AMERIKE GNJILOE PELINJEG LEGLA DIJAGNOSTIKA I SUZBIJANJE

Ivana Tlak Gajger, eljka Matain

Zavod za biologiju i patologiju riba i pela, Veterinarski fakultet Sveuilita u Zagrebu Heinzelova 55, 10000 Zagreb, e-mail: ivana.tlak@vef.hr Saetak Amerika gnjiloa pelinjeg legla je zarazna bolest pelinjeg legla uzrokovana bakterijom Paenibacillus larvae, rairena posvuda u svijetu. U nepovoljnim uvjetima uzronik stvara jako otporne spore koje zadravaju vitalnost vie desetljea. Zbog otpornosti spora, tvrdokornosti bolesti i utvrivanja u 21,93 % do 78,94% pozitivnih uzoraka saa, od ukupno dostavljenih na pretrage na Zavod (posljednje tri godine 46,80% do 70,30%), nareenim mjerama za 2008. god. nareen je pregled pelinjih zajednica na svim pelinjacima u Republici Hrvatskoj. Smatramo da bi se strunim i detaljnim pregledom pelinjih zajednica na terenu, brzom i tonom dijagnozom, te brzim i strunim mjerama suzbijanja tijekom nekoliko godina broj bolesnih pelinjih zajednica od amerike gnjiloe pelinjeg legla trebao smanjiti. Amerika gnjiloa pelinjeg legla je zarazna bolest pelinjeg legla uzrokovana bakterijom Paenibacillus larvae (White, 1906; Genersch i sur., 2006). Zbog visoke otpornosti spora uzronika i posebnog naina suzbijanja, jedna je od najteih pelinjih bolesti rairena posvuda u svijetu. Uzronik uzrokuje ugibanje pojedine zaraene liinke, ali zbog tvrdokornosti i infektivnosti uzronika uvijek ugiba i cijela pelinja zajednica. Bolest nanosi velike ekonomske gubitke pelarstvu, a tetu poljoprivrednom gospodarenju, izravnim gubitkom pelinjih zajednica i/ili neizravno, manjom proizvodnjom pelinjih proizvoda i gubicima u poljoprivrednoj proizvodnji zbog manjeg opraivanja veine samoniklih i kultiviranih biljnih vrsta (Williams, 1994). P. larvae je tapiasta bakterija koja u propaloj liinki zbog nastanka nepovoljnih uvjeta za umnaanje stvara spore. Spore su jedini infektivni oblik kojima se iri bolest. Vrlo su otporne. Sauvanu vitalnost, a time i sposobnost zaraavanja imaju i nakon vie desetljea. Genersch (2007) je utvrdila postojanje najmanje etiri ERIC serotipa koji se meusobno razlikuju oblikom (morfoloki), biokemijski i virulencijom (patogenosti), odnosno meu njima postoji razlika u brzini napredovanja bolesti, stupnju uklanjanja uginulih liinki, broju proizvedenih spora, brzini irenja unutar pelinje zajednice i propadanju same pelinje zajednice. Takoer, utvreno je postojanje i kratkoivuih i dugoivuih spora (Ashiralieva i Genersch, 2006). Za zarazu su primljive mlade liinke najee dobi 12 do 36 sati dok uzimaju hranu i dok je za infekciju potrebno svega desetak spora (Woodrow, 1942; Woodrow i Holst, 1942; Genersch i sur., 2005), a uvjeti i raspored rada pela radilica unutar pelinje zajednice su idealni za irenje bolesti. Mlade pele radilice najprije iste
27
konicu i stanice u kojima su uginule liinke, prilikom ega se oneiste sporama uzronika. Sljedeih dana te iste pele postanu hraniteljice mlaeg pelinjeg legla, pa prenose spore uzronika bolesti. Liinke se zaraze uzimanjem hrane oneiene sporama uzronika. Progutane spore u lumenu srednjeg crijeva pele proklijaju i ponu se umnaati tek kad se u crijevu liinke promjeni aktualna kemijska reakcija vodikovih iona, tj. kada se pH promjeni u kiseli. To se dogaa kada se liinka prestane hraniti matinom mlijei i pone se hraniti mjeavinom meda, peluda i vode, a to je i vrijeme kad se liinka isprui, pele je poklope i kad poinje preobrazba. Do uginua liinke prije poklapanja stanice moe doi samo izravnim unoenjem spora uzronika u tijelo liinke, a to se najee dogaa pri jakoj invaziji nametnikom Varooa destructor (Sulimanovi i sur., 1995). Vegetativni oblik P. larvae prolazi kroz stjenku crijeva i umnaa se u tijelu liinke to dovodi do propadanja tkiva koje se pretvara u smeu rastezljivu masu (Davidson, 1973). U propalom tkivu ponovno dolazi do stvaranja velikog broja spora (Gregorc i Bowen, 1998). U odraslih pela uzronik ne uzrokuje nikakve promjene, jer nakon to pele pojedu zaraeni med spore iz mednog mjehura prolaze u srednje crijevo te na taj nain izgube znaenje u prijenosu bolesti jer pele balegaju prilikom izlaska na pau u prirodu. Otpornost nekih sojeva pela na zaraavanje uzronikom amerike gnjiloe temelji se na brzom pronalaenju stanica s bolesnim liinkama i jakom nagonu za ienjem prije raspadanja liinke, ime spreavaju kliniki vidljivu (manifesnu) bolest. Naa autohtona siva pela ima izmeu ostalih dobrih uzgojnih i proizvodnih osobitosti i dobro izraen nagon za ienjem saa, pa bi se selekcijskim radom moglo poboljati prirodne osobitosti. Meutim, takve pele ne bi bilo ekonomski opravdano koristiti u praktinom pelarenju jer im proizvodna svojstva ne bi zadovoljavala (Sulimanovi i sur., 1995). Sumnju na bolest mogue je postaviti na osnovu klinikog nalaza pri pregledu pelinje zajednice, a sigurnu dijagnozu postavlja se nalazom spora uzronika u propalim liinkama odreenim laboratorijskim metodama, u za to specijaliziranim laboratorijima. Kliniki vidljivi znakovi bolesti su nepravilno rasporeeno poklopljeno i nepoklopljeno leglo, a poklopci naborani, udubljeni i s rupicama nepravilno izgrienih rubova jer pele pokuavaju skinuti promijenjene poklopce. Liinka mijenja izgled i konzistenciju, boja se mijenja u smeu, postaje ljepljiva i rastezljiva, a starenjem procesa se sui i prilijepi za dno stanice saa. Nakon dva mjeseca masa propale liinke je potpuno osuena, pa stanica izgleda prazna. Da bismo saznali koliko znaenje pelari pridaju bolestima, a i samoj amerikoj gnjiloi, proveli smo anketiranje. Rezultati provedene ankete su prikazani u tablici 1. Iznenaujui su podaci prema kojima je samo 1,76% pelinjih zajednica po miljenjima pelara uginulo od bolesti, a 3,0% od ostaloga tj. loih tehnolokih postupaka i nebrige pelara. Zanimljiv je podatak da niti jedan pelar od njih 102 koliko ih je anketirano nije mislio da mu je pelinja zajednica uginula od amerike gnjiloe, a zna se sigurno da svaka bolesna pelinja zajednica sigurno ugiba. To je
28
vjerojatno zbog toga to ih je samo 2,9% smatralo da na svom pelinjaku ima ameriku gnjilou. No, pregledom pelinjih zajednica koje je izvrio dr. vet. med. i uzeo uzorke saa za laboratorijske pretrage, rezultati laboratorijskih pretraga su pokazali pozitivan nalaz u 40% pelinjih zajednica. Nalaz pozitivnih uzoraka na ameriku gnjilou podrijetlom iz 90% stacionarnih i 10% seleih pelinjaka pokazuje nebrigu o pelama u stacionarnim pelinjacima koji su najee mali pelinjaci i najee predstavljaju izvor zaraze. Selei pelinjaci su profitabilni, najee veliki, pa je briga pelara o pelinjim zajednicama i njihovom zdravlju opravdana. Tablica 1: Broj i postotak pelinjih zajednica obzirom na uzroke uginua prema podacima prikupljenim anketiranjem.
UZROK UGINUA BROJ 1 BOLESTI VAPNENASTO LEGLO VAROOZA UKUPNO BOLESTI GUBITAK MATICE GRABE GLAD UKUPNO OSTALO UKUPNO BOLESTI I OSTALO 30/3400 30/3400 60/3400 46/3400 35/3400 22/3400 103/3400 163/3400 PELINJE ZAJEDNICE % 0,8 0,8 1,76 1,3 1,0 0,6 3,0 4,7 BROJ 2 30/163 30/163 60/163 46/163 35/163 22/163 103/163 163/163 % 18,4 18,4 36,8 28,2 21,5 13,5 63,2 100,00
OSTALO
1= brojnik oznaava broj uginulih pelinjih zajednica, a nazivnik ukupan broj pelinjih zajednica anketiranih pelara. 2= brojnik oznaava broj pelinjih zajednica uginulih zbog bolesti ili drugih uzroka, a nazivnik broj ukupno uginulih pelinjih zajednica.
Zavod za biologiju i patologiju riba i pela Veterinarskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu je ovlateni laboratorij za utvrivanje amerike gnjiloe u Republici Hrvatskoj (Anon, 2007). Iz evidencije Zavoda sastavili smo tablicu (tablica 2) u kojoj su prikazani broj i postotak pozitivnih i za laboratorijske pretrage neprikladnih uzoraka saa po godinama dostavljenih u razdoblju od 1998. do 2007. god. Uz najmanji postotak pozitivnih nalaza 2004. god. (21,93%) utvren je najvei postotak uzoraka neprikladnih za laboratorijske pretrage (59,65%). Iako je tijekom naeg istraivakog razdoblja postotak iznosio od 21,93% do 78,94%, visoki postotak pozitivnih nalaza posljednje tri godine pobudio je razmiljanja o potrebi posveivanja vee panje i ukljuivanja dr. vet. med. u utvrivanje amerike gnjiloe na terenu,
29
a zatim odreenim programom i propisanim mjerama suzbijanje amerike gnjiloe. Takoer, na pretrage je pristigao velik broj uzoraka koji su neprikladni za izvoenje laboratorijskih pretraga (sae s medom, nepoklopljene stanice saa, vrlo mali uzorci bez ijedne poklopljene stanice, nepravilna ambalaa, itd.), zbog ega je bilo nemogue izvriti pretrage. Tablica 2: Broj i postotak pozitivnih i za laboratorijsku pretragu neprikladnih uzoraka saa po godinama, dostavljenih na Zavod u razdoblju od 1998 2007. godine.
UZORCI SAA POZITIVNI Godina 2007. 2006. 2005. 2004. 2003. 2002. 2001. 2000. 1999. 1998. Broj 123/175 14/28 36/77 25/114 20/62 5/15 16/34 19/38 48/103 45/57 % 70,30 50,00 46,80 21,93 32,25 33,33 47,05 50,00 46,60 78,94 NEPRIKLADNI Broj 4/175 3/28 38/77 68/114 0/62 5/15 0/34 2/38 0/103 4/57 % 2,30 10,72 49,35 59,65 0,00 33,33 0,00 5,26 0,00 7,01
1 = brojnik oznaava broj pozitivnih nalaza, a nazivnik ukupan broj uzoraka dostavljenih na laboratorijske pretrage. 2 = brojnik oznaava broj dostavljenih neprikladnih uzoraka, a nazivnik ukupni broj uzoraka dostavljenih na laboratorijske pretrage.
Ovaj visoki postotak pozitivnih nalaza s podruja cijele Republike Hrvatske (svih upanija) rezultirao je nareenim mjerama za 2008. god. (Anon, 2007), a koje se odnose na podruje cijele drave. Ovlateni veterinar je duan tijekom proljea (oujak/travanj) kliniki pregledati pelinje zajednice na svim pelinjacima u RH, radi pretrage na ameriku gnjilou. Na pelinjacima u kojima je 2007. god. utvrena amerika gnjiloa mora se pregledati sve pelinje zajednice, a na onima na kojima amerika gnjiloa nije utvrena pregledati treba odreeni broj pelinjih zajednica na pojedinom pelinjaku sukladno Naredbi za 2008. god., a to smo prikazali u tablici 3.
30
Tablica 3: Veliina uzorka za kliniki pregled pelinjih zajednica na pojedinim pelinjacima, u kojima 2006. god. nije utvrena amerika gnjiloa. 5. PELARSKI DANI 2008.
VELIINA UZORKA UKUPAN BROJ PELINJIH ZAJEDNICA NA PELINJAKU 1 - 10 11 - 20 21 - 50 51 i vie zajednica BROJ PELINJIH ZAJEDNICA KOJE SE MORA KLINIKI PREGLEDATI Sve pelinje zajednice 16 19 22
Ukoliko veterinar prilikom klinikog pregleda posumnja na bolest mora uzeti slubeni uzorak saa s poklopljenim pelinjim leglom, te ga poslati na laboratorijsku pretragu u ovlateni dijagnostiki laboratorij. Svaki slubeni uzorak mora biti uzet iz svake pojedine sumnjive pelinje zajednice, veliine 10 x 10 cm, na kojem su dobro vidljivi znaci bolesti i treba biti umotan u zrakopropusnu ambalau. Na pelinjacima za uzgoj i prodaju matica je potrebno tijekom proljea i jeseni kliniki pregledati sve pelinje zajednice, te iz zajednica sumnjivih na bolest uzeti uzorak poklopljenog pelinjeg legla i poslati ga na laboratorijsku pretragu. U nekim zemljama provodi se rutinsku kontrolu uzoraka meda na prisutnost spora uzronika jer je utvreno da se spore moe utvrditi u medu nekoliko godina prije vidljivih klinikih znakova bolesti na leglu. Gdje se utvrdi pozitivni nalaz pregledava se sve pelinje zajednice na pelinjaku. Bolest je od interesa za RH, a suzbija se sukladno vaeim normativnim aktima: Naredba o mjerama zatite ivotinja od zaraznih i nametnikih bolesti i njihovom financiranju u 2008. godini (N.N. 41/07) i Pravilnik o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pelinjih bolesti (N.N. 114/04). Napominjemo da je amerika gnjiloa pelinjeg legla pobrojana na B listi prenosivih zaraznih bolesti koje su od socio ekonomskog i ope zdravstvenog znaaja sukladno s meunarodnim propisima o ivotinjskom zdravlju Meunarodnog ureda za epizootije, te da su sve nae zakonske odredbe sukladne navedenim meunarodnim propisima. U veini zemalja se primjenjuju radikalne mjere koje se odnose na unitavanje arita, spaljivanjem zaraenog pelinjeg legla i kontaminiranog pelarskog pribora to takoer uzrokuje nastanak velikih ekonomskih teta gospodarstvu pojedine zemlje. Smatramo da bi se strunim i detaljnim pregledom pelinjih zajednica na terenu, brzom i tonom dijagnozom, te brzim i strunim mjerama suzbijanja tijekom nekoliko godina broj bolesnih pelinjih zajednica od amerike gnjiloe pelinjeg legla trebao smanjiti.
31
Za lijeenje pelinjih bolesti pa tako i amerike gnjiloe u EU i RH zabranjena je upotreba antibiotika zbog ostataka tetnih tvari u pelinjim proizvodima i moguih posljedica za zdravlje ljudi. Da bi se zatitilo zdravlje ljudi koji konzumiraju med, posebno vrijednu namirnicu ivotinjskog podrijetla nuna je dobra i struna suradnja pelara i veterinarske struke. Literatura:
ANON (2007): Naredba o mjerama zatite ivotinja od zaraznih i nametnikih bolesti i njihovom financiranju u 2008. godini. N.N. 41/07. ANON (2004): Pravilnik o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pelinjih bolesti. N.N. 114/04. ASHIRALIEVA, A., E. GENERSCH (2006): Reclassification, genotypes and virulence of Paenibacillus larvae, the etiological agent of American foulbrood in honeybees a review. Apidologie 37, 411 420. DAVIDSON, E.W. (1973): Ultrastructure of American foulbrood disease pathogenesis in larvae of the worker honey bee, Apis mellifera. J. Invertebr. Pathol. 21, 53 61. GENERSCH, E. (2007): Paenibacillus larvae and American foulbrood in honeybees. Berl. Munch. Tierarztl. Wschr. 120: 26-33. GENERSCH, E., A. ASHIRALIEVA, I. FRIES (2005): Strain- and genotiype- specific differences in virulence of Paenibacillus larvae subsp. larvae, the causative agent of American foulbrood disease in honey bees. Appl. Environ. Microbiol. 71, 7551 7555. GENERSCH, E., E. FORSGREN, J. PENTIKINEN, A. ASHIRALIEVA, S. RAUCH, J. KILWINSKI, I. FRIES (2006): Reclassification of Paenibacillus larvae subsp. pulvifaciens and Paenibacillus larvae subsp. larvae as Paenibacillus larvae without subspecies classification. Int. J. Syst. Evol. Microbiol. 56, 501 511. GREGORC, A., I. D. BOWEN (1998): Histopathological and histochemical changes in honeybee larvae Apis mellifera L. after infection with Bacillus larvae, the causative agent of American foulbrood disease. Cell Biol. Int. 22, 137 144. SULIMANOVI, ., LJ. ZEBA, J. MARKOVI (1995): Prepoznavanje i suzbijanje pelinjih bolesti. PIP. Zagreb. WHITE, G. F. (1906): The bacteria of the apiary with special reference to bee disease. USDA, Bureau of Entomology, Technical Series 14, 1 50.
WILLIAMS, I. H. (1994): The dependence of crop production within the European Union on pollination by honey bees. Agricul. Sci. Rev. 6, 229 254. WOODROW, A. W. (1942): Susceptibility of honeybee larvae to individual inoculations with spores of Bacillus larvae. J. Econ. Entomol. 35, 892 895. WOODROW, A. W., E. C. HOLST (1942): The mechanism of colony resistance to American foulbrood. J. Econ. Entomol. 35, 327 330.
32
STVARANJE NOVIH PELINJIH PAA Jadranka Mustapi-Karli i Nada Paraikovi

SAETAK Stvaranje novih pelinjih paa je osnova razvoja pelarstva, koje u posljednjih nekoliko godina zahvaljujui klimatskim uvjetima doivljava velike promjene. Pelari jako dobro znaju, da pojedine biljne vrste koje su bile dobra pelinja paa nestaju, a neke biljne vrste kao bagrem razvijaju se i sve vie ire. Stoga na tritu imamo veu koliinu bagremovog meda i amorfinog ili bagremcovog meda koji je blagog okusa i sporije kristalizira. Iz Amerike takoer potjee i zlatoipka, koja se jako proirila u naim prostorima i koja dobro medi u jesen. Postoji plan za akciju sadnje medonosnog drvea na naim prostorima, kako bi se poveala i iskoristila pelinja paa. Zbog kontinuiteta pelinje pae potrebno je saditi razliite vrste medonosnih biljaka, koje cvatu u razliito vrijeme. Pele rado posjeuju cvijet evodije i mogue ih je nai i po 10 na jednom cvijetu. Dobro mede i sofora, katalpa, i kelreuterija, ije sadnice bi se mogle posaditi uz Bosut umjesto topola, te postaviti 1-2 jake pelinje zajednice u prostorima uz Poljoprivrednu kolu koja ima pelinjake. Kemijske analize boje, sastava meda, omjer eera, postotak peluda u biljkama i ostala svojstva proveo bi veterinarski Zavod. Napravljen je pokus klijanja sjemena evodije, koji nije dao oekivane rezultate. Potvrena je znaajka sjemena, koja se odnosi na njenu neujednaenost klijanja u umjetnim uvjetima, a koji za nju nisu optimalni. Prije sjetve sjeme je potrebno drati na hladnom (u hladnjaku) do kasnog proljea, a zatim ga preliti toplom vodom i posijati u toplo i vlano tlo na otvorenom. POKUS KLIJANJA SJEMENA EVODIJE Sjeme evodije je sitno, ovalno, tamnosmee boje, s vrstom ovojnicom, promjera od 2-3mm. Masa 1000 sjemenki je 10g. Dozrijeva u listopadu i studenom. 5. PELARSKI DANI 2008.
Sl.1.Sjeme evodije Tijekom pokusa klijanja sjeme evodije stavljeno je preko noi u hladnjak, a zatim
33
je podijeljeno u tri dijela: - prvi dio namoen je 14 sati prije sjetve, - drugi dio preliven je toplom vodom, - trei dio ostavljen je netaknut. Sjetva je obavljena 7. studenog 2007.g. u zatvorenoj prostoriji, pri konstantnoj temperaturi i prirodnoj svjetlosti, uz prozor.
Prvi dio sjemena, koje je bilo 14 sati natopljeno u vodi posijano je u: - 20 aa od 2 dl, s 10 sjemenki u svakoj, na dubinu 1- 1,5cm, - 20 aa volumena 0,5 l, s 30 sjemenki po ai Drugi dio sjemena koje je zbog naklijavanja preliveno toplom vodom posijano je u pet plitica: - tri plitice za cvijee veliine 15 x 80 cm, u tri reda po 300 sjemenki na dubinu 0,5 cm, - ostale dvije plitice s posijanim sjemenom bez nekog reda, koje je prekriveno s nekoliko milimetara pijeska. Sjeme bez naklijavanja posijano je u: - kaetu za povre s 40 mjesta, s po 10 sjemenki na dubinu 1cm. Oroavanje se za sve dijelove pokusa obavljalo 2 x na dan: ujutro i u 14h, ustajalom vodom sobne temperature. Posebno smo izradili dvije klijalice: - s vatom namoenom u vodi, 5. PELARSKI DANI 2008. - s vlanim pijeskom na kojem je papir sa sjemenom.
Paljivo su odabrane zdrave sjemenke od onih turih (bez jezgre). U svaku klijalicu stavili smo 100 zdravih sjemenki, te ih izloili sobnoj temperaturi i vlazi, kako bi proklijale. Nakon 7 - 21 dana su proklijale samo dvije sjemenke, to znai da je energija klijavosti 2%. Karakteristika sjemena evodije je neujednaenost klijanja.
34
REZULTAT Nakon 21. dana pogledali smo klijanje sjemena u posudama. 5. PELARSKI DANI 2008. Dio sjemena koje je namoeno 14 sati prije sijanja nije dalo oekivane rezultate, niti jedno sjeme nije izniklo. Dio sjemena, preliven toplom vodom u tri plitice za cvijee, izniknulo je, ukupno 6 sjemenki. Sjeme koje nije uope tretirano, nije izniknulo. Nakon 36 dana izniknulo je jo 7 sjemenki, koje su bile namoene 14 sati prije sijanja u aama od 2 dl, na dubini od 1-1,5cm. Sveukupno je izniknulo samo 13 sjemenki. U klijalitu smo pratili klijavost sjemena nakon 7.-21.dana. Proklijale su samo 2 sjemenke, to znai da je energija klijavosti 2%. ZAKLJUAK Nije primjeeno da je dubina sjetve sjemena od presudne vanosti za klijavost. Sjeme koje nije tretirano, nije isklijalo. Sijanje sjemena u umjetnim uvjetima nije dalo oekivane rezultate. Preporuka je stratifikacija, odnosno dranje sjemena u hladnjaku do kasnog proljea, a zatim prije sjetve sjeme prelijemo toplom vodom i posijemo u toplo i vlano tlo, imajui u vidu opasnost od kasnih mrazeva. Tijekom pokusa ostalo je jo oko 30 40 % sjemena, koje drimo u hladnjaku i planiramo posijati kasnije, te pratiti klijanje u prirodnim uvjetima. Od 13 mladih biljica evodije, kojima nije odgovaralo vrijeme sjetve i uvjeti klijanja, nakon prijenosa u rasadnik, jedan dio unitio je mraz na kojeg su one izuzetno osjetljive.
Sl. 2. i 3. Sjeme evodije u klijalitima
35
EVODIJA Evodia danielli Porodica: Rutaceae Porodica Rutaceae obuhvaa oko 50 vrsta. Medonosna biljna vrsta, podrijetlom iz sjeverne Kine i Koreje, u nae krajeve stigla je iz Maarske. Uspravno listopadno drvo s razgranatom kronjom, u naem podneblju moe narasti 5m, a u toplijim krajevima i do 7m. Izrazito je dekorativno drvo, koje brzo raste i koje pele rado posjeuju cijelog dana, jer daje mnogo nektara i peluda, (daje 2-3 puta vie nektara nego bagrem). Cvjeta u lipnju i kolovozu, cvijet je otvoren etiri tjedna. List je neparno perast s nasuprotnim rasporedom listova, duljine je 5-12cm, 7-9 listova nalazi se na crvenkastoj lisnoj drci. List je okruglasto izduenog oblika s izraenom sredinjom lisnom ilom. Za vrijeme listanja je aromatian. Jednospolni cvijet je bijele do bijeloukaste boje grozdastog cvata. Cvat ini 4-5 cvjetova i ima 4-5 pranika. Cvjetne drke su crvenkaste boje. Sjeme crvenkastosmee boje slino je grahoricama i sabire se u rujnu. Za sadnju, sjeme nema posebnih zahtjeva glede kvalitete tla, te podnosi i suha tla. Najbolja je proljetna sjetva od 15. travnja 15. svibnja, treba izbjei kasne mrazeve. Sjeme da bi prije proklijalo namaemo u toploj vodi. Nakon 3-4 godine biljka e procvjetati. Evodija se moe razmnoavati i reznicama od poluodrvenjelih mladica, starih dvije godine. U osmom mjesecu uzima se vrna reznica duine 5-6cm i uranja se u hormon za oivljavanje, a zatim se stavlja u vlani perlit. Ako nabavimo sadnice otporne na vremenske nepogode rasti e 50-60cm godinje. Evodija voli vodu i sunce, ali ne poplavna podruja. Hektar zasada evodije moe donijeti prinos vie od 500kg meda. Med je svijetle boje i slinog okusa kao bagremov. Sporo se kristalizira. Zbog velike koliine nektara i peluda, lijepog izgleda, poeljno je ovu biljku saditi i njegovati u to veem broju u parkovima, okunicama, zaputenim mjestima, rubovima uma i dakako blizu pelinjaka. 5. PELARSKI DANI 2008. SOFORA, JAPANSKI BAGREM- Sophora japonica Porodica: Fabaceae Porijeklo ovog lijepog listopadno drveta je Azija (Kina i Koreja). Prvo drvo donijeto u Europu nalazi se u Parizu, i staro je 200 godina.Stablo je uspravno i visoko do 25m, ima srednje zbijenu kunu. Cvate u srpnju i kolovozu, ima jak i ugodan miris i osim nektara daje i cvjetni prah. Za pele su interesantni i otpali i uveli cvjetovi, koje s tla skupljaju cvjetni prah. List izgledom podsjea na list bagrema, sastavljen je od 7-17 listia, koji su duguljasto jajoliki i nasuprotno poredani. Izraena je sredinja lisna ila.
36
Cvijet je duga vrna metlica, sastavljena od grozdova svjetloute boje, ima 10 slobodnih pranika. Plod je mahuna duga 10 cm, s crnim sjemenkama u ljepljivoj masi. Mahuna ne puca i ostaje na stablu preko zime. Sjeme sabiremo u rujnu i listopadu, koje uvamo do sijanja na otvoreno, u proljee. Sjeme ima sposobnost klijanja i nakon 5 godina. Preko noi namoimo sjeme kako bi nabubrilo, a zatim ga sijemo na pripremljenu podlogu na otvoreno, u kanalie irine i dubine do 15 cm u umjereno vlano tlo. Prve presadnice presaujemo nakon dvije godine. Ako sjeme sijemo u kontejnere (sanduie sa perlitom ili pjeskom), moramo odravati stalnu temperaturu, a nakon nicanja presadnja je najbolja u jesen. Stablo cvate 2-3 tjedna i daje do 7kg meda. Prinos od jednog hektara je do 300kg meda. Sofora je otporna na sve uvjete, osim na mraz i to prilikom sadnje treba imati na umu. Ima ljekovita svojstva i upotrebljava se kod raznih vrsta krvarenja. KATALPA, CIGARA Catalpa bignonioides Porodica: Bignoniaceae Ime u narodu cigara, katalpa je dobila zbog ploda u obliku dugake mahune. Zemlja podrijetla ovog lijepog listopadnog drveta je sjeverna Amerika i Azija. Moe narasti do 15 m visine, ima krhke grane, grana se vrlo nisko i ima iroku okruglastu kronju. List je srcolik, zelene do zelenoute boje, koja u jesen dobiva zlatnoutu boju. Veliina lista je 10-20 cm, koji je cjelovit, valovitog ruba i dugake peteljke. Miris lista djeluje odbojno na insekte posebno na komarce. Katalpa cvjeta od lipnja do srpnja, cvatnja traje oko dva tjedna. Cvijet je bijele boje, koji na donjoj usni ima dvije ute mrlje i brojne crvenkastosmee pjege. Vie mirisnih cvjetova tvori uspravni, dugi metliasti cvat. Nakon sadnje, biljka cvate u vremenu od 6-8 godina. Pelama daje nektar i malo cvjetnog praha. Plod je dugaka, tanka, koasta, tamnosmea mahuna, koja sazrijeva u jesen i ostaje visjeti na stablu cijele zime. Sjeme se sabire u rujnu, a dozrijeva u drugoj polovini kolovoza. Sjeme se uva na suhom i hladnom mjestu, i sije se ljeti na otvorenom. Hladna stratifikacija poboljava klijavost sjemena. Za klijanje sjemena potrebno je toplo, vlano, hranjivo tlo i sunani poloaj. Korijen katalpe nije jak i otrovan je. Sve ee se sadi kao ukrasno drvo oko okunica ili kao drvored u parkovima, gdje se kronja da lijepo oblikovati. Brzorastue je drvo, koje moe biti staro i do 100 godina. Osim razmnoavanja sjemenom, razmnoava se i vegetativnim nainom, zelenim izdancima iz ila.
37
KELREUTERIJA Koelreuteria paniculata Porodica: Sapinaceae Podrijetlo ovog dekorativnog, listopadnog drveta je Kina. Visina drveta je oko 15m. List je zelen, a u jesen dobiva lijepu crvenkastu boju. Poredano je nasuprotno 7-15 jajastih listia, rubovi listia su pilasti. Cvijet je sitan i ut, tvori metliasti cvat dug 30 cm, cvate od lipnja do kolovoza, oko etiri tjedna i omoguava pelama dobru i sigurnu pau. Na hektar nasade pele sakupe do 300 kg meda. U velikim mjehurastim plodovima nalaze se sitne, okrugle, tamne sjemenke. Sjeme, koje posijemo mora biti na zatienom i sunanom mjestu. Tlo za sadnju sjemena ne mora biti kvalitetno. Postoji i vegetativni nain razmnoavanja zelenim biljicama. Literatura:
Umelji, V.: U svijetu cvijea i pela, Split, 2004. Beli, J., Katalini J., Loc D., Lonarevi S., Peradin L., imi F., Tomaec I.: Pelarstvo, Nakladni zavod znanje, Zagreb, 1979.
38
Varooza sekundarne virusne infekcije, kontrola stupnja invadiranosti pelinje zajednice i efikasnost ljetnog tretmana (rotenonom uz test flumetrinom i coumphosom) Damir ekulja i Zdravko Lakti
*Veleuilite u Rijeci, Trpimirova 2/V, Rijeka Unato svemu to se o njoj zna, varroa uzima svoj danak iz godine u godinu, te su tete koje prouzrouje ogromne i to kako u neposrednom gubitku pelinjih zajednica, tako i u izmakloj dobiti koju bi stradale zajednice proizvele u obliku pelinjih proizvoda i u opraivanju biljaka. U naim krajevima borba protiv varroe uzima pelarima vie vremena nego borba sa svim ostalim pelinjim bolestima zajedno, a greke u tretmanu, odabiru termina za lijeenje, te naravno odabiru sredstva, esto su kobne. Pelarima praktiarima najvanije je znati da se varroa relativno jednostavno i relativno jeftino moe staviti pod kontrolu. U naim uvjetima, najvanije je provesti uinkovito tretiranje sredinom kolovoza. To tretiranje je vano, jer se njime znatno smanji broj prisutnih varroa u konici, te se time zapravo stvore preduvjeti da zimska pela doeka zimu, odnosno da se ima to tretirati zimi. Proljetno i jesenje tretiranje vri se samo po potrebi, ako se ustanovi da stupanj invazije to zahtijeva. Najvanije je da se svaki postupak radi pravovremeno i kontrolirano, te da pelari uzmu u obzir injenicu da se varroa lako i brzo iri reinvazijom na ve tretirane pelinjake. Isto tako ne treba zaboraviti da varroza nije jedina bolest od koje mogu pele stradati, te treba paziti da se prilikom pregleda pelinjih zajednica, prate simptomi ostalih bolesti pela. Ugriz ovog krpelja ulazni je put za uzronike drugih bolesti pela, prvenstveno onih virusne etiologije. Nerijetko se dogaa da sama varroa nije neposredni uzrok stradavanja zajednice, ve su to sekundarne virusne infekcije. Virusi su sitne nukleoproteinske estice, koje sadre ribonukleinsku (RNK) ili dezoksiribonukleinsku (DNK) kiselinu. Nisu vidljivi obinim mikroskopom i prolaze kroz sve bakterijske filtere. Tek modernim metodama elektronske mikroskopije i ultracentrifuge, dolo se do saznanja o njihovoj veliini i obliku. Virusi su po svojim biolokim osobinama na granici izmeu ive i neive prirode, jer im je razmnoavanje, zbog nedostatka vlastitog metabolizma mogue samo parazitiranjem u stanicama viih organizama (biljaka, ivotinja, ljudi, ali i bakterija). Virus mjeinastog legla je okruglog oblika, veliine 28 nm i spada u RNK viruse. Preivljava samo u ivim stanicama pelinje liinke ili pele, dok u kaastoj masi uginule liinke, preivljava oko tri tjedna. U medu na sobnoj temperaturi preivljava 3 do 4 tjedna, ali ve na 70C, ugiba za 10 minuta. nije seroloki jedinstven, pa je primjeeno da se pele priviknu na pojedine lokalne sojeve tog virusa, od kojih pak brzo oboljevaju pele koje se dosele na to podruje (i obrnuto). Starije pele radilice
39
su otporne na bolest. One su najee kliconoe, jer u njima virus preivljava preko zime. Stare pele su se zarazile u mlaoj dobi, kada su pokuavale izbaciti uginule liinke iz konice. Virus se razvija u mlijenim lijezdama i ganglijama glave odraslih pela, koje tako zaraene prilikom hranjenja liinki prenose na njih virus. U samoj uginuloj liinci dolazi do specifinih promjena, na kutikuli, jer se razvoj virusa preklapa sa periodom metamorfoze liinke u kukuljicu. Stoga dolazi do izostanka luenja enzima hitinaze, koji je trebao razluiti hitinsku ovojnicu liinke, koja tako zaostaje, uz istovremeno stvaranje kouljice kukuljice, pa tako u jednom trenutku uginula tvorba ima dvije ovojnice koje obavijaju uginulu masu liinke, izmeu kojih se postupno nakuplja serozna tekuina. Vanjska ovojnica mjeinice je ilava i vrsta, te ju se moe uhvatiti pincetom bez da pukne, po emu se bolest na terenu najlake razlikuje od drugih bolesti legla. Bolest se javlja kada u pelinjoj zajednici ima otvorenog legla, jer su prijemljive liinke u dobi od 2 do 4 dana, dok one starije od osam dana nisu osjetljive na infekciju. Smatra se da je virus prisutan u veini zdravih pelinjih zajednica, no one ne pokazuju uvijek i simptome bolesti. Budui da se javlja i rezistencija pela prema pojedinim sojevima virusa, jedna od najveih opasnosti u irenju bolesti, vezana je uz seljenje pela. Naime, ukoliko se pele dosele u preveliku blizinu lokalnih pelinjaka, velika je vjerojatnost da e zalijetanjem pela doi do irenja sojeva virusa na koje pele nisu razvile otpornost, i to kako sa seleeg pelinjaka u stacionarni, tako i obrnuto. Zanimljivo je da je virus mjeinastog legla utvren i na enkama varroe, te se smatra izvjesnim da i ova krpelj indirektno sudjeluje u irenju zaraze, na nain da prijelaskom sa bolesnih na zdrave pele poveava koncentraciju potencijalnih kliconoa u konici. Virus akutne paralize pela je izometrian RNK virus, okruglastog oblika, veliine 25 do 30 nm. Sojevi virusa izolirani u razliitim podrujima seroloki su jedinstveni. Vee koliine virusnih estica nalaze se u mednom mjehuru pela. Smatra se da je vaan vektor u prenoenju virusa varroa. Virus je relativno otporan na vie temperature, a ulaskom u organizam pele, prvo prodire u ivano tkivo. Prilikom razmnoavanja, virus tvori u stanicama jednoobrazne citoplazmatske acidofilne inkluzije, a do njegove aktivacije esto dolazi kada varroa mehanikim putem oteti kutikulu zdravih pela i omogui mu doticaj sa hemolimfom. Varroa ne samo da moe inicirati pojavu bolesti, ve, kada se bolest razvije u pelama, ona slui kao vektor njenog prijenosa iz zaraenih jedinki na zdrave, i to kako u konici, tako i na pelinjaku, kada zalijetanjem ili grabeom pela bude prenesena iz zdrave u zaraenu konicu. Prvi znaci bolesti najbolje se zapaaju ujutro, kada se mogu nai skupine uginulih pela na dnu konice, na poletaljci i na tlu ispred konice. Iako pele za razliku od kronine paralize brzo ugibaju, ponekad se nau i ive bolesne pele, koje etaju oko konice, te budui da ne mogu letjeti, penju se na vlati trave, gdje ubrzo ugibaju. Bolest obino traje jedan do tri tjedna. Akutna paraliza u velikoj mjeri sudjeluje u jesenjim i zimskim gubicima pelinjih zajednica. Zanimljivo je da ako se pele istovremeno invadiraju virusom akutne i kronine paralize, obole od akutne paralize, dok kod istovremene infekcije sa virusom mjeinastog legla, virus mjeinastog legla inhibira razmnoavanje virusa akutne paralize.
40
Virus kronine paralize je RNK virus, elipsoidnog oblika, veliine 20 do 27 x 45 do 70 nm. Virus je seroloki jedinstven. Otporan je na djelovanje niskih temperatura, tako da u smrznutom materijalu uginulih pela na minus 70 C preivljava est mjeseci, na minus 15 C preivi mjesec dana, a na minus 4 C tri do etiri dana. Iako je otporan na djelovanje etera i kloroforma, ne podnosi dobro visoke temperature, te ga se moe lako unititi kuhanjem ili opaljivanjem zaraenog materijala. Isto tako, nije otporan ni na sunane zrake, koje ga inaktiviraju za 1 sat. Razvijajui se u zaraenim stanicama, virus obrazuje citoplazmatske uklopine razliitih oblika i veliine, u vidu bazofilnih zrnaca sa crnim pigmentom (tzv. Morisonova tjeleca). Nastanku bolesti pogoduje naglo zatopljenje i pregrijavanje plodita, naroito nakon duih kinih i hladnih perioda, tijekom kojih je pelama oteana opskrba bjelanevinastom hranom (peludom). Takve su prilike este u svibnju, po emu je u narodu bolest i dobila ime (svibanjska bolest). Zajednice ne ugibaju direktno od bolesti, ve do uginua dolazi zbog oslabljenja zajednice (i esto nedostatnih zaliha hrane), kasno na jesen i zimi. Kod jaih invazija, na poletaljkama se nalazi na desetke takvih sitnih pela, sa crnim i sjajnim zatkom, koje iako jo mlade, izgledaju kao da su iscrpljene radom i da su na kraju svog ivotnog vijeka. Bolesne pele se kreu oteano, iroko razmaknutih nogu, (pojedine noge su im ukoene), dok su im krila ili ukoena, ili rairena i trepere. Unutar konice virus se prenosi socijalnim kontaktima, te naroito zaraenim peludom, dok se izmeu konica istog pelinjaka bolest prvenstveno iri zalijetanjem pela i trutova, odnosno to ini i sam pelar manipulacijom sa okvirima, priborom i sl. Na vee udaljenosti bolest se iri trgovinom pelama, slanjem paketnih rojeva i matica, te seljenjem pela. Smatra se da i ovaj virus moe biti unesen u tijelo pele ugrizom varoe, no ipak je njena uloga ovdje manje znaajna nego kod akutne paralize. Varroa je posredno ili neposredno djelovala i na neke druge pelinje bolesti. Tako je na primjer brauloza, nekada vrlo uestala parazitarna bolest, gotovo nestala, jer su sredstva koja se primjenjuju protiv varroe usporila ili onemoguila njen razvoj. Slino se dogodilo i sa akarapidozom (akarozom), koja je ne tako davno bila jedina pelinja bolest uzrokovana grinjama. Uestalom uporabom akaricida, posredno je stavljena pod kontrolu, te se danas rijetko ili uope ne javlja u klinikom obliku. Jedna od najvanijih stavki u tretmanu varroe je precizno utvrivanje stupnja invadiranosti zajednice ovim parazitom. Kod nas je to najee i najslabija karika u suzbijanju varroe. Naime, tek manji broj pelara zaista prati to se dogaa u konici prije i nakon tretiranja, a uspjenost provedenog tretmana najee se ni ne provjerava. U najboljem sluaju, stavi se podloak na podnicu, pa se ustanovi da je sredstvo efikasno, jer varroa pada. Meutim, tu se zanemaruje injenica da podatak koliko je varoe otpalo, moda zvui zanimljivo, ali je sa praktinog stajalita, puno vaniji podatak koji pokazuje koliko je varroa bilo u zajednici prije tretmana, a koliko ih je ostalo nakon provedenog tretmana.
41
Postupak utvrivanja broja varroa u pelinjoj zajednici provodi se na jednostavan nain. Iz pelinje zajednice istrese se u plastinu au oko 30 g pela. Koliina se relativno lako utvrdi vaganjem prvih nekoliko uzoraka. Iz ae, pele se pretresu u vreicu za duboko zamrzavanje, istisne se zrak, i obiljei uzorak, da se zna iz koje je konice potekao. Uzorke se nakon sakupljanja pohrani u krinju za duboko zamrzavanje do obrade, gdje mogu ostati i nekoliko mjeseci. Obrada je relativno brza i traje oko 1,5 do 2 minute po jednom uzorku. Na digitalnu vagu preciznosti 0,1g stavi se uzorak zajedno sa vreicom. Izvae se sve zajedno, pele se ubace u staklenku sa vodom, a vreicu bez pela izvae se na istoj vagi, koju se badari tako da ubudue vae samo netto pele. Broj pela u naelu se dobije iz podatka da u 1 g ima 10 pela, no taj faktor treba provjeriti, jer varira u ovisnosti o ispunjenosti mednih mjehura hranom, te ga po potrebi treba korigirati. Uzorak ostaje u staklenci sa vodom najmanje 15 minuta, kako bi se varroa odlijepila od pela. Sadraj se na kraju dobro promuka i sve se istrese na dvostruko sito (npr ono za med). Sve pele ostanu na gornjem dijelu sita, a odlijepljena varroa propadne kroz pore i zaustavi se na donjem situ. Radi lakeg prebrojavanja, dobro je staviti na donje sito bijelu pamunu krpu na koju se moe ucrtati mrea od nekoliko kvadrata ukoliko se primijeti da ima puno varroe, jer to kasnije olakava brojanje. Postotak invadiranosti pojedine zajednice lako se dobije iz odnosa broja pela i broja varroa u pojedinom uzorku. Kako bi se dobio podatak o efikasnosti tretmana pojedinim lijekom, potrebno je uzorak uzeti neposredno prije stavljanja lijeka, a zatim postupak ponoviti nakon predvienog vremena tijekom kojeg je lijek trebao djelovati. Usporeivanjem stanja prije i poslije tretmana moe se odrediti uspjenost tretmana, odnosno moe se vidjeti da li je potrebno ponavljanje tretmana na pojedinim zajednicama ili na cijelom pelinjaku. Efikasnost ljetnog tretmana rotenonom (uz test flumetrin-om i coumaphos-om u kolovozu i rujnu 2007. godine). Pelari, koji su se nerijetko vie puta opekli, i osjetili to znai nepravovremeno ili neuinkovito tretiranje varooze, esto poseu za ne registriranim sredstvima, koja najee stiu iz susjednih zemalja (BiH, Srbije, Slovenije, Maarske...) To nije specifinost Hrvatske, ve se dogaa i u brojnim zemljama EU. Tako su primjerice mravlja i oksalna kiselina uestalo koritene kao sredstvo za suzbijanje varroe u Austriji i Njemakoj znatno prije nego su zvanino registrirane kao legalno sredstvo koje se smije koristiti u pelarstvu tih zemalja. Jedan od lijekova koji se posljednjih godina znatno proirio po Hrvatskoj je biljni alkaloid neugodna mirisa, poznat po imenu rotenone. Sredstvo se inae koristi kao otrov za ribe, a kod nas je dolo iz Slovenije. Nije registrirano ni u zemljama EU, a Europi se navodno koristi samo u vicarskoj. Slovenski pelari, a sve vie i nai, godinama ga koriste, jer dolazi u obliku kartonskih traka, koje se jednostavno objese u sredinu plodita. U praksi se pokazao
42
vrlo efikasnim, a nema ni naznaka o pojavi rezistencije, pa se u nekim dijelovima regije, ustalio kao rutinsko sredstvo u dranju varroe pod kontrolom. Na tritu se u legalnoj prodaji nalaze pelarima dobro poznate Bayvarol trake, (aktivna tvar je flumetrin), a lani se pojavio i Bayerov preparat CheckMite+ (aktivna tvar je coumaphos). Kako bi se odredilo stupanj uinkovitosti rotenona u suzbijanju varoze, unutar Studija Mediteranske poljoprivrede, Poljoprivrednog Odjela Veleuilita u Rijeci, prole je godine izvreno nezavisno istraivanje efikasnosti rotenona. Kao testna sredstva koriteni su Checkmite+ i Bayvarol trake, to je dalo uvida i u njihovu efikasnost. Pokusi su vreni na 5 veih pelinjaka smjetenih u okolici Rijeke, na ukupno 185 pelinjih zajednica. Tretiranje je provoeno krajem kolovoza, odnosno poetkom rujna, nakon to je izvrcan posljednji ljetni med. Pelinjaci su u proljee uli sa ujednaenom invadiranou varoom, ali su u trenutku tretmana uglavnom zbog reinvazije iz susjedstva imali vrlo nejednaki stupanj invadiranosti varoom od 4% do impresivnih 34,52%!. Sve pelinje zajednice na pojedinom pelinjaku, bile su usporedive snage i sa mladim maticama. Od ukupnog broja zajednica, 162 zajednice bile su uzimljene na jednom nastavku, koji je u prosjeku imao 9 do 10 ulica pela. U pokusu je sudjelovalo i 23 zajednice na dva nastavka, sa 18 do 20 ulica pela, koje su bile smjetene na zasebnom pelinjaku, kako bi se provjerilo ima li veliina zajednice utjecaja na efikasnost tretmana. Na zajednicama uzimljenim u jednom LR nastavku, rotenone se pokazao vrlo uinkovitim sredstvom. Od prosjene invadiranosti od 17,09%, nakon tretmana ustanovljena je invadiranost od samo 0,55%. Na testnim zajednicama, Bayvarol trake bile su manje uinkovite i spustile su invadiranost na 1,02%, dok se CheckMite+ pokazao najuinkovitijim, spustivi prosjenu invadiranost na samo 0,13%. Zanimljivo je da je na pelinjaku sa najveom poetnom invadiranou od 34,52%, rotenone spustio prosjenu invadiranost na samo 0,32%, dok je na istom pelinjaku prosjena invadiranost kod zajednica tretiranih sa CheckMite+ pala na 0,14%. Kod zajednica uzimljenih na dva nastavka, koritena je dvostruka doza svakog lijeka, ali rezultati su bili vrlo razliiti u odnosu na zajednice uzimljene na jednom nastavku. Od poetnih 25,01% invadiranosti, rotenone je uspio spustiti invadiranost na jo uvijek alarmantnih 7,35%, dok je CheckMite+ spustio invadiranost na samo 0,32% (u ovom dijelu pokusa Bayvarol trake nisu koritene, pa za njihovu efikasnost nema podataka). Navedeni pokusi najbolje pokazuju da jedino podatak o tome koliko je varroa preostalo u zajednici, ukazuje na potrebu za eventualnim dodatnim tretmanom. Rotenone se pokazao efikasnim sredstvom u zajednicama uzimljenim na jednom nastavku i to bez obzira na prethodni stupanj invadiranosti, ali kod onih uzimljenim na dva nastavka, djelotvornost mu nije bila dostatna, dok je CheckMite+ bio efikasan u oba sluaja. 5. PELARSKI DANI 2008.
43
Prema konceptu suzbijanja varroe kojeg preporuuju njemaki instituti 2007. godine, navodi se kako tete od varroe ovise prvenstveno o stupnju invadiranosti pelinjih zajednica, uz napomenu da ukoliko se u srpnju registrira stupanj invadiranosti od 1% ili vie, svakako pele treba tretirati narednih tjedana, dok u kasnu jesen, kada prestane leglo, stupanj invadiranosti prije zimskog tretiranja treba biti ispod 2%. Sama borba protiv varroe podijeljena je u dva, odnosno tri perioda. U prvom periodu, od kraja oujka do kraja lipnja, predlau koritenje biolokih metoda suzbijanja varroe (izrezivanje trutovskog legla i formiranje novih zajednica). U ljetnom i jesenskom periodu predlau koritenje sredstava koja su djelotvorna i na varrou u leglu, dok zimi preporuuju koritenje sredstava koja efikasno unitavaju varrou na pelama. Kemijsko tretiranje varroe podijeljeno je u period sa leglom i onaj bez njega. U periodu kada je u zajednicama prisutno leglo preporuuje se koritenje mravlje kiseline, preparata na bazi timola (Apiguard i Thymovar), ali i Bayvarol traka (flumetrina). Za Bayvarol trake navedeno je da je u cijelom svijetu dolo do rezistencije varroa na flumetrin, te se ne preporuaju kao redovito sredstvo za suzbijanje varroe. Od sredstava za suzbijanje varroe na pelama bez legla, preporuuju mlijenu i oksalnu kiselinu, ali i Perizin, iako napominju da nije preporuljiv zbog rezidua coumaphosa u vosku, te upuuju na oprez, jer je registrirana pojava rezistencije u brojnim zemljama. Literatura:
ALEKSEENKO, F.M., REVENOK, V.A., EPURKO, M.A. (1988): Spravonik po boleznjam i vrediteljam pjol. Uroanj, Kiev. (rus). Arbeitsgemeinschaft der Institute fr Bienenforschung e.v. (2007): Varroa unter Kontrolle. Passavia Druckservice Gmbh & Co.KG Passau. BAILEY, L. (1981): Honey bee pathology. Academic Press, London. (eng.). BAILEY, L., BALL, B.V. (1991): Honey bee pathology. Academic Press, London.(eng.). BAILEY, L., FERNANDO, E.W.F. (1972): Effects of sacbrood virus on adult honey bees. Ann. Appl. Biol. 72, 17 - 35. (eng.). BORCHERT, A. (1974): Schdigungen der Bienenzucht durch Krankheiten, Vergiftungen und Schdlinge der Honigbiene. Hirzel, Leipzig. (njem.).
DE JONG, D., MORSE, R.A., EICKWORT, G.C. (1982): Mite pests of honey bees. Ann. Rev. Entomol. 27, 229-252. (eng.). GROBOV, O.F., LIHOTIN, A.K. (1989): Bolezni i vrediteli pel. Agropromizdat, Moskva. (rus.). RITTER, W. (1996): Diagnostik und Bekmpfung der Bienenkrankheiten. Gustav Fischer Verlag Jena. Stuttgart. (njem).
44
PROPOLIS Dragan Bubalo1, Maja Drazic2 Nikola Kezi1

1Zavod za ribarstvo, pelarstvo i specijalnu zoologiju, Agronomskog fakulteta, Sveuilite u Zagrebu. Svetoimunska 25. Zagreb 2Hrvatski stoarski centar, Ilica 111, Zagreb 5. PELARSKI DANI 2008.
Pelari ne vole propolis. Prlja odjeu i ruke, smeta prilikom otvaranja konica i vaenja okvira. Iako je u posljednje vrijeme propolis traen pelarski proizvod, jo uvijek veina pelara nije spremna strugati i/ili ciljano ga proizvoditi. Kod nas su dugo vremena odabirane pele koje skupljaju manje propolisa. Danas se sve vei broj pelara odluuje specijalizirati u proizvodnji. Ne postoji jedinstvena tehnologija proizvodnje, nego se na razne naine pokuava proizvesti to veu koliina propolisa. Za propolis pele skupljaju smolaste tvari koje obavijaju pupove razliitih biljnih vrsta, prije svega drvenastih (Slika 1.). Specijalizirane radilice, tijekom zadnje faze ivota skupljaju smolaste tvari u koaricama zadnjih nogu i dodaju vlastite izluevine. Prema nekim istraivanjima one se iskljuivo posveuju skupljanju i preradi propolisa prekidajui tu aktivnost samo u sluajevima poveane potrebe za skupljanjem nektara.
Slika 1. Pele sakupljaju smolaste tvari koje obavijaju pupove razliitih biljnih vrsta U konici propolis ima dva vana zadatka: graditeljsku zatvara pukotine i uvruje pojedine dijelove konice, i higijensku - odrava mikroklimu. Mikroklimu sterilizaciju prostora u konici pele odravaju presvlaenjem s propolisom unutarnje povrine.
45
Osim to je bitan za normalno funkcioniranje pelinje zajednice, svojim je zanimljivim odlikama postao predmetom istraivanja njegovog koritenja u razliite svrhe (farmacija, kozmetika, poljoprivreda i dr.). Kemijski sastav propolisa varira ovisno o biljnim smolama koje su pele skupljale, openito je pronaeno oko 300 sastojaka, od toga na biljne smole i balzame otpada 50 %, vosak 30 %, esencijalna i aromatska ulja 10 %, pelud 5 %, i razliite organske tvari 5%, ukljuujui i strane primjese. Velika varijabilnost u kemijskom sastavu propolisa objanjava se velikom raznolikou njegovih fizikalnih odlika, kao to su boja, miris i okus. Konzistencija ovisi o temperaturi, tvrd i krhak je na hladnom, a prema 30 oC postaje rastezljiv i lako se oblikuje. Na viim temperaturama postaje ljepljiv i viskozan, a topi se na 6570 oC. Propolis se slabo otapa u vodi, a u etilnom se alkoholu otopi oko 50 %. U potpunosti se otapa u eteru, acetonu i benzenu. Meu mnogim komponentama propolisa grupa polifenola i flavonoida je sigurno najznaajnija, te je zbog svojih osobina i najvie istraivana. Na tritu se nalaze uglavnom dva tipa propolisa: strugani dobiven struganjem drvenih povrina konice (okviri i nastavci) i propolis dobiven sa mreica (slika 2 ).
Slika 2. Propolis na silikonskoj mreici Strugani se dobiva povremenim ienjem konice i rezultat je normalne aktivnosti pelara. Ne zahtijeva posebnu spretnost ni alat. Struganjem se dobiva ograniena koliina propolisa, ne vie od 50-100 g/god. po konici, esto oskudne koliine jer je pun neistoa (ostaci mrtvih pela i komadia drva) zbog ega mu je vrijednost na tritu puno manja nego onog skupljenog pomou skupljaa.
46
Da bi se dobila vea koliina propolisa potrebno je stimulirati prirodnu tenju pela da propoliziraju sve otvore koje one smatraju opasnim za gubitak topline ili mogui ulazak tetnika. U tu se svrhu prave skupljai propolisa od uskih letvica tvrdog drveta u obliku reetke, s razmacima izmeu letvica 3 mm (slika 3). Skuplja se postavlja iznad satonoa, tako da pele, nastojei da zatvore prostor izmeu letvica, isti popunjavaju propolisom. Kao skuplja propolisa moe posluiti i uokvirena iana mrea od nehrajue ice ili plastina (prehrambene kvalitete, najee silikonske) s otvorima do 3 mm.
Slika 3. Postavljanje silikonske mreice na konici nastavljai Vano je naglasiti da razmak izmeu okvira i skupljaa propolisa (prazan prostor) treba biti 8 do 10 mm. Ako je razmak suvie mali, pele skuplja zalijepe propolisom za okvire pa prigodom njegovog skidanja moe doi do lomljenja, a ako je vei, pele manje zatvaraju otvore na skupljaima. Na ovaj se nain moe skupiti 100-400 g propolisa godinje po konici ovisno o snazi zajednice, tendenciji propolizacije i tipu vegetacije. Skladitenje propolisa ne trai posebnu pozornost. Dovoljno je koristiti tamnu ambalau postavljenu daleko od topline da se izbjegne njegovo sljepljivanje.
47
Slika 4. Iskustva iz Brazila u ciljanoj proizvodnji propolisa za trziste.
48
Neke od metoda uspjenog uvanja matica tijekom duljih razdoblja u vrijeme aktivne pelarske sezone kao i u vrijeme zimskog perioda Dr.sc. Zdravko Lakti, Dr. sc. Damir ekulja
Uvod
uvanje vie matica tijekom godine u jednoj pelinjoj zajednici obino nazivamo bankom matica. U banci se uva uvijek neto vrijedno bilo da se radi o novanim sredstvima, vrijednim papirima, zlatu i sl. Za pelara sauvane matice kroz odreeno vrijeme i mogunost da ih koristi upravo kada mu trebaju takoer predstavlja vrijednost. Matice se prema potrebi moraju nekada uvati tijekom aktivne sezone, to traje 10 15 dana, ali i 6 mjeseci preko zime. U svakom sluaju pelar bi morao voditi svoju pelarsku proizvodnju tako da u svako vrijeme ima na raspolaganju potrebnu koliinu oploenih matica. Kako se kod nas malo radi na rjeenju te problematike elja nam je skrenuti panju na modele, kojima se pelarski svijet slui u svojoj proizvodnji. uvanje i upotreba matica tijekom aktivne pelarske sezone uvanje i upotreba oploenih matica u pelarskoj sezoni ne predstavlja vei problem, ako se pozna tehnologija. 1. Poznato je da su se vrili pokusi jo prije sedamdesetak godina i da su se uvale matice u malim kavezima s dvadesetak pela. Te su pele njegovale matice. Naravno bila je jedna matica u jednom kavezu. Po toj tehnologiji uginule pele zamjenjivane su s mladim novim pelama. Ovako drane matice koristile su se nakon nekoliko mjeseci. Kada su vraene u pelinje zajednice normalno su se ponaale i nesle jaja i pokazale svu svoju vitalnost. 2. Pelar nabavi vei broj oploenih matica za potrebe zamjene, formiranje novih zajednica, a radi raznih razloga nije ih mogao ugraditi prema prethodnom planu. to napraviti? Treba ih smjestiti u posebne drvene ili plastine kavezie i to tako da svaka matica bude u svojem kaveziu. Veoma su pogodni plastini kavezi, koji izgledaju kao enski vikleri. Saloi se 30 40 kavezia u okvir s kojim se pelari na dotinom pelinjaku. Odabere se jaka pelinja zajednica, medite se odvoji od plodita matinom reetkom. U medite se stave dva okvira sa otvorenim leglom i pelama. Izmeu tih okvira stavi se okvir s maticama. Naa iskustva govore kako je sasvim dobro drati te matice oko 15 dana do upotrebe. Pele hrane te matice kroz ianu mreu i gubitci se u to vrijeme veoma maleni.
49
Ovaj nain uvanja rezervnih matica dobro dolazi i kod uzgajivaa, koji u datom momentu nisu u stanju poslati matice na trite. 3. T. Jevti (1959) postavio si je pitanje da li dranje matica u izoliranim kavezima djeluje tetno na njenu vitalnost i nosivost. Zadatak pokusa bio da se vidi kako e pele njegovati matice u kavezima, koji su zatvoreni matinom reetkom. Pele mogu kada god ele ulaziti u te kaveze i hraniti maticu. Cijeli pokus raen je tako da je u jednoj jakoj pelinjoj zajednici izmeu matine reetke stavljen okvir s 7 matica u kavezima. U poetku pokusa matina reetka kavezia bila je pokrivena pa tada nisu mogle pele ui u kaveze k maticama nego su je hranile kroz mreu. Nakon 7 dana skinuti su pokrivai matinih reetki sa kavezia. Tada su pele mogle ulaziti u kavezie k maticama i hraniti ih direktno. Nisu nastali nikakvi problemi ni onda kada su dodane nove matice u istim takovim kaveziima. Ove nove matice bile su pokrivene svega 3 dana s gustom mreom. Kada je nakon tri dana skinuta mrea pele su kroz matinu reetku najnormalnije ulazile u kaveze. Nije ni tada bilo nikakvih problema. Pokus je dalje voen na taj nain da je maknuta matina reetka izmeu dva nastavka te pelinje zajednice. Tako se je matica mogla kretati po oba nastavka. Ni tada se nije nita promijenilo. Pele su nastavile hraniti i njegovati matice u kaveziima iako je slobodna matica bila u kretanju iz donjeg u gornji nastavak. Dakle po ovome moemo zakljuiti, da pelar moe smjestiti po jednu maticu u kavezi, koji je obloen matinom reetkom. Pele e ulaziti u kavezie i njegovati te oploene matice i nee prisutnost oploene matice te velike zajednice ometati ishranu matica u kaveziima. Do slinih iskustava doao je i E.R. Harp (1967). Moemo sa sigurnou zakljuiti da danas osposobljen pelar ne moe imati nikakvih problema u uvanju stotinjak oploenih matica u Banci matica do njihove upotrebe. U Banci matica preporuljivo je u pelarskoj sezoni drati matice oko 15 dana. U koliko nema izdane pae za vrijeme primjene navedene tehnologije potrebno je zajednicu hraniti. 5. PELARSKI DANI 2008. Posebno je pitanje kako da u jednoj pelinjoj zajednici prezimi vei broj oploenih matica? Postoji danas vie modela, koji nam govore kako da nam preivi zimu jedna matica ili recimo 48 matica u jednoj jakoj zajednici. Pokuati emo opisati svoja iskustva i neke literaturne podatke. 1. Uobiajeno je savjetovati pelare da moraju nuno imati uz svoj pelinjak i vei broj nukleusa s 5 - 7 okvira pela, hrane i maticu. Ti nukleusi koristiti e za obnavljanje zajednica u proljee, ili za dodavanje matice iz nukleusa
50
zajednicama koje su ostale preko zime bez matice. uvanje tih nukleusa ili kako ih jo zovemo pomone zajednice tijekom 6 mjeseci veoma je skupo. Potrebno je imati konicu za tu pomonu zajednicu, okvire, sae, hranu pele i maticu. Na koncu i taj nukleus moe uginuti ne doekavi proljee. Pelarska proizvodnja trai tehnoloke metode, koje e pelaru omoguiti jeftiniju oploenu maticu u proljee. Tako ima pelar mogunost da si izabere onu tehnologiju, koju e moi savladati i koja e biti financijski pogodna. U daljnjem tekstu navesti emo dio tih tehnolokih metoda i naih iskustava. 2. Oploene matice uvaju izvan pelinjih zajednica u malim kutijama. Te kutije imaju slijedee unutranje dimenzije: 80x80x80 mm. Debljina daica je 10 mm. Daice su spojene s avliima, a poklopac i podnica nisu fiksirane, nego se pridravaju gumenim prstenom.Kutijice se ventiliraju uskim prorezom ispod krova. Prije naseljavanja pela i matice u tu kutiju stave se komadi saa s medom i komadi saa bez meda. Oko 100 komada pela stavlja se u kutiju sa oploenom maticom. Kutija s maticom i pelama uva se preko zime na temperaturi od 17 - 20 C. Zamjena uginulih pela se radi tako da se pele koje e se dati matici puste na temperaturu od 5 - 6 C. Dovedene su u stanje obamrlosti. Obamrle pele se rasporeuju u prazne kutije, koje se zatim stavljaju ispod kutija u kojem je matica. Izmeu dvije kutije stavlja se novinski papir na kojem je u sredini napravljena rupa. Obamrle pele se brzo oporave i prelaze k matici. Donja kutija se ukloni, a gornjoj se zatvori dno. Kada se u kutiji potroi hrana na nju se stavlja nova kutija s hranom i izmeu te dvije kutije ne stavlja se nikakva pregrada. Matica s pelama preseli se u novu kutiju s hranom. Ova metoda preivljavanja matice tijekom zime smatra se ekonomski opravdanom, jer se potroi od jeseni do proljea 200 -220 grama meda i 50 - 60 grama pela. 3. Vreni su pokusi kod nas u stvaranju takovih uvjeta da oploena matica uspjeno preivi zimski period i bude sposobna u proljee za upotrebu (Z. Lakti). Matice s pelama stavljene su u rekonstruiran oplodnjak. Taj oplodnjak ima 3 okviria ija ukupna povrina iznosi povrinu jednog LR okvira i ima hranilicu. Rekonstrukcija se sastoji u tome da se ispod podnice napravi prostor petnaest centimetara dubok. Taj prostor je ograen s ianom mreom i ima svoju podnicu. Na podnici oplodnjaka probui se rupa s promjerom od 10 mm, koja slui za komunikaciju pela iz gornjeg dijela oplodnjaka s donjim novim dijelom. Naravno da oplodnjak nema otvorenog leta pa ova rupa omoguuje i cirkulaciju zraka. Prema potrebi, radi uginua pela moraju se dodavati najee dva puta tijekom zimovanja pele. U svakom sluaju i ovom modelu preivljavanja matice mora se nozemoza prevenirati. Ovi oplodnjaci s maticama i pelama moraju se drati u prostoriji ija tempera ne smije pasti ispod 12C. Slino se tako mogu matice uvati i u oplodnjacima tipa Apidea. Tijekom zime i tu se dodaju jednom ili dva puta nove pele. Ta istraivanja su raena Kirchhainu i dre da je tehnoloki postupak uspjean, ali je potrebno puno rada ako se matice dre do proljea.
51
4. Navesti emo iskustva D.ekulje (2006). I ovdje se matice s pelama uvaju u prostorijama na sobnoj temperaturi. On je 30 matica stavio u transportne kavezie sredinom kolovoza. Matice su bile s 10 15 pela pratilja. Drane su u kutiji na sobnoj temperaturi. Hranjene su s mednim tijestom (eer u prahu i med). Pele i hrana mijenjane su svaka 2 3 tjedna do sredine sijenja. Postupak zamjene je trajao 1 2 minute po matici. Pele pratilje su vraane u istu konicu iz koje su uzimane druge nove pele. Nakon 15. sijenja pele su zamjenjivane svakih 10 dana. 20 matica je preivjelo do sredine oujka, odnosno do poetka travnja, a uginua koja su se dogaala bila su uglavnom fizike naravi (pela bi uginula u hrani i tijelom bi zaprijeila dostup hrane ostalim pelama). Nakon uspjenog prezimljavanja matice su iskoritene za formiranje zbirnih nukleusa , ili za saniranje bezmataka. Nije bilo problema sa prihvatom tih matica niti je primijeeno da su ile u tihu izmjenu. Nukleusi su se normalno razvijali i nisu zaostajali u razvoju u odnosu na ostale zajednice sline snage na pelinjaku. Ovdje je prilika da iznesemo i iskustva H. Pechhackera. Najme on je stavio 25 matica u transportne kavezie krajem ljeta. Drao ih je na radnom stolu na sobnoj temperaturi. Pele i hrana mijenjani su kada se pokazalo potrebnim. Veina matica doekala je proljee. One koje su bile iskoritene do pojave mladih matica u prirodi bile su prihvaene na slian nain kao kod D. ekulje. No one koje su dodane kasnije ile su u tihu izmjenu. Oba ova iskustva steena su paralelno i nezavisno. Pokus H. Pechhackera tekao je dulje, te se moe pretpostaviti da bi i u prvom sluaju dolo do poveane tihe izmjene matica. Oba istraivanja su pokazala da ako se matice pravilno hrane i dre u dobrim uvjetima, njihovo preivljavanje nije bitno drukije od onog u prirodnim uvjetima. 5. Veoma sloena istraivanja o preivljavanju matica zimi tijekom 6 mjeseci izveli du M.H.Wyborn, M.L. Winston i P.H.Laflamme (1993). Ustanovili su da se banka matica moe upotrijebiti kao zaliha oploenih matica kroz 6 mjeseci. Konica u kojoj ive te matice mora biti prepuna radilica i hrane. Isto tako mora biti dobro toplinski izolirana. Na kraju skladitenja tih matica veina radilica je bila stara oko 6 mjeseci. Autori su posvetili i znaajnu panju kod praenja kako se te matice ponaaju nakon vaenja iz banke matica. Nali su da nema razlike u teini matice i teini ovarija. Po tome su zakljuili da ovo estomjeseno dranje matica preko zime ne djeluje na potencijalnu produktivnost matice. Nisu nalazili razliku u povrini legla, broju radilica , spremanju meda i peludi izmeu matica koje su zimovale same u nukleusima i ovih koje su bile u velikom broju u jednoj konici. Najbolji ekonomski efekt imali su kod onih pokusa kod kojih su drali 48 matica u drveno ianom kavezu. Matice su drane u kavezima sa ianom mreom preivljavale su kod dva zimska pokusa 60%. Naravno bilo je tijekom raznih pokusa i manjeg
52
i veeg preivljavanja. Tehnologija uvanja matica kod ovih hladnih kanadskih uvjeta dosta je sloena i ovaj prostor ne dozvoljava da ju se iznosi. Na koncu vano je da se potuju tri uvjeta u organizaciji konice za preivljavanje matica preko zime. To su: 1. veliki broj radilica 2. odgovarajua zaliha meda 3. spreavanje formiranja zimskog klupka ( velikim brojem pela ). 4. u konici nema slobodnih matica. Zakljuak Razlikujemo dvije vrste banaka matica. Jedna se upotrebljava tijekom aktivne proizvodne sezone, a druga uvanjem jedne ili vie matica u jednoj zajednici tijekom 6 mjeseci do proljea. Ako pelari imaju u rano proljee mlade oploene matice moi e rijeiti niz proizvodnih problema. Znamo kada sustie na trite redovna proizvodnja matica. Vrlo je vano prevenirati nozemozu u zajednici koja uva matice preko zime. Niz istraivanja strunjaka pokazuje da je bioloki i ekonomski ovaj posao izvodiv. Mnogi pelari trae mogunosti da im proizvodnja bude ekonominija. No moramo ipak rei da bez visoke produktivnosti matice, zatim bez ikakve mogunosti da kod nas pelar moe nabaviti umjetno oploenu maticu ili da ima na raspolaganju tehnologiju uvanja matica tijekom zime neemo se maknuti iz provincijalnog razmiljanja. Oito da struka iz raznih naih znanstvenih organizacija nije nala put ka unapreenju pelarske proizvodnje. Literatura
erimagi, H, Pelarstvo. NIRO Zadrugar , Sarajevo Harp, E.R. 1967. Storage of queen bees. American Bee Journal 107 (7)250-251. Jevti, T. 1959. ivot i gajenje pela. Zadruna knjiga Beograd. Lakti, Z. i sur. 2004. Pelarski prirunik. Grafika Osijek. Lakti, Z.1999.Gospodarska opravdanost uzgoja selekcioniranih matica. Hrvatska pela Rihar, J. 2003. Vzrejajmo bolje ebele. Pansand. D.o.o. Ljubljana Reli, B. 1988. Pelarstvo i ekonomika pelarenja. Sremska Mitrovica. Wyborn, M.H. i sur. 1993. Storing Matet Queens During the Winter in Managed Honey Bee Colonies. American Bee Journal . (3) 201-205.
53
UTJECAJ RAZLIITE PRIHRANE PELA NA BRZINU POTRONJE VODE G., Mirjani

Saetak Cilj naih istraivanja bio je utvrditi utjecaj razliite vrste pelinje hrane na brzinu potronje hrane, a time i na produktivnost pelinjih zajednica. Pelinje zajednice su hranjene pelinjom hranom razliite kvalitete, to potvruju i dobiveni rezultati. Bitne razlike u rezultatima naih istraivanja posljedica su i godinjega doba u kojem se eksperiment obavljao. Ishrana pelinjih zajednica medom, kao kontrolnom skupinom i enzimski invertiranim sirupom pokazala je da ima najvei utjecaj na potronju vode, to upuuje na zakljuak da je enzimski pripremljena hrana za pele, po kvaliteti najslinija medu i time adekvatna zamjena istog u ishrani pela. Kljune rijei: prihrana, hrana, med
Uvod i pregled literature Pele pod normalnim uvjetima u prirodi sakupe dovoljne koliine nektara, polena i vode, koji su neophodni za rast i razvoj legla i pelinjeg drutva uope. Vodu medonosne pele dobivaju iz dva izvora: viak vode iz nektara i unos vode posebnim izletom pele u vanjsku okolinu. Voda joj slui kao glavno otapalo organskih tvari, posebno ako hrana sadri preko 50% eera (Simposon, 1964). Tijekom godine najvee potrebe za vodom su u proljee, prilikom ishrane velike koliine legla (luenje mlijei). Prema Altmanu (1952) hormoni mogu utjecati na potronju vode, pa tako npr. ekstrakti corpora alati mogu poveati razinu vode u krvi, dok e je ekstrakti corpora cardiace znatno smanjiti. O koliini potroene vode po jednoj konici nema preciznih podataka, ali je Farrar (1973) ustvrdio da je pelinjak od 50 konica unio za tjedan dana oko 190 litara vode. Znaaj kvalitetne ishrane pela uz dovoljne koliine pitke vode je veliki, pogotovo ako se uzme u obzir ishrana mladog pelinjeg legla i raznolikost u njihovim potrebama za hranjivim tvarima. Prema Standifer et al. (1971) izolovane matice hranjene glukozno-fruktoznim sirupom ivjele su 68 dana, uz prisustvo dovoljnih koliina svjee vode.
54
Tablica 1. Uticaj vrste hrane na teinu estodnevnih liinki i jednodnevnih pela (Crane, 1975) 5. PELARSKI DANI 2008.
Sastav hrane Med-kontrola eerni sirup Pogaa Pogaa+kvasac+ml.u prahu Teina 6. dan. larvi mg 152,22 150,46 151,66 152,16 % 100,0 98,8 99,6 99,9 Teina 1. dan. pela mg 108,1 99,5 101,9 107,1 % 100,0 92,0 94,3 99,1
Znaaj vode za medonosnu pelu se ogleda i u injenici spremanja kvalitetne hrane za ishranu pela, pa je tom pravcu interesantan pojam invertiranja eera. Invertiranje eera je proces pri kome se molekula saharoze pod utjecajem enzima invertaze ili kiseline vezuje sa molekulom vode i razlae na dva molekula jednostavnih eera (glukoza-groani eer i fruktoza-voni eer). Ovako dobivena mjeavina jednakih koliina groanog i vonog eera naziva se invertni eer. Samo invertiranje saharoze se moe izvriti na dva naina: - koritenjem koncentrata oienog mikrobiolokom tehnologijom), enzima invertaze (dobiven
- uz pomo neke od kiselina uz zagrijavanje otopine saharoze (jabuna, limunska, vinska, mlijena, oksalna). Svi eeri nisu jednako interesantni za medonosnu pelu. To potvruju i rezultati Rogers-a, 1995, da su visoko fruktozni sirup 55 (HFCS 55) i visoko fruktozno kukuruzni sirup 42 (HFCS 42) jednako interesantni za pele i daleko vie primamljivi od iste saharoze. eerni sirupi, koji su proizvedeni kiselinskom hidrolizom, mogu biti i smrtonosni za pele. HMF (hidroksimetilfurfural) je nusprodukt procesa kiselinske hidrolize koja razdvaja molekulu saharoze na jednostavne eere, fruktozu i dekstrozu. Za razliku od ovog kemijskog procesa, enzimska hidroliza eera preoblikuje molekulu tako da razdvajanje ne rezultira formiranje HMF-a. Najznaajnija smrtnost pela je jesenskom prihranom pela kiselinski hidroliziranim invertnim sirupom. Studija u Njemakoj je pokazala da je koncentracija hidroksimetilfurfurala (HMF) u eernim sirupima zaista imbenik koji utjee na smrtnost pela. Utvreno je da HMF razine ispod 3 mg/100 g sirupa ne ubija pele. HMF razine od 15 mg/100 g sirupa, kod kiselinski invertnog sirupa, uzrokuju znaajno poveanje smrtnosti pela. Smrtnost je bila uzrokovana stomanim trovanjem i cijepanjem probavnog trakta u cijelosti (Jachimowicz et al., 1975). Prema Ivanov et al. (1995), kao rezultat ishrane pela sa invertnim eerima, povean je sadraj proteina, masti i glikogena u pelinjim tkivima, a sve u cilju manje fizioloke iscrpljenosti pela.
55
Tablica 2. Sastav ugljikohidratnih proizvoda za pele (Ivanov, 1995)

Proizvod Enzimski sirup Invert sirup (HCL) Invert sirup (limunska kis.) Voda (%) 34,60-37,20 27,60-30,50 36,00-38,60 Red. eer(%) 45,60-57,30 61,80-68,60 37,50-51,20 Saharoza(%) 5,70-17,00 3,80-7,70 12,70-26,50 HMF mg./100g 0,00 5,76-11,42 1,73-4,42
Materijal i metode rada U naim istraivanjima koristili smo sljedee izvore pelinje hrane: med (kontrolna grupa), eerni sirup, fdm (visokofruktozno-kukuruzni sirup), kiselinski invertni sirup i enzimski invertni sirup (eksperimentalne grupe). Laboratorijska istraivanja su obavljena na pelama, sa kojima su naseljeni mini kavezi kapaciteta oko 200 pela. Kavezi su se punili u tri razdoblja: veljai, svibnju i srpnju mjesecu, tako da su bile zastupljene tri vrste pela, gledajui po strukturi u toku godine. Svi kavezi su imali zamreene otvore kroz koji dobivaju svakodnevno svjeu hranu i vodu, a dodatna ventilacija se uspostavlja i sa donje strane (zamreen pod). Osobina koja je pri tome praena je dnevna potronja vode. Svi navedeni parametri su svedeni na jednu pelu, tako da su se dobijeni rezultati mogli statistiki obraditi Rezultati istraivanja i diskusija Tablica 3. Brzina potronje vode od strane pela u zimskom periodu (Mirjani, 2003)
Vrsta hrane Med (kontrolna grupa) eerni sirup Koliina gr./peli/dan 0.0206 0.0180 0.0278 0.44 0.0910 % 100 87.4 134.9 213.6 441.7
FDM Invertni sirup Enzimski invertni sirup
U zimskom razdoblju ishrane vodu su najbre konzumirale pele u kavezima hranjenih sa invertnim sirupom 0,44 g/peli/dan, a najsporije pele hranjene sa eernim sirupom 0,018 g/peli/dan. Ostali oblici pelinje hrane (izuzev kiselinski invert sirupa), nisu imali uticaj na brzinu uzimanja vode, tako da su pele konzumirale vodu u zimskom razdoblju ispod prosjeka, koji je iznosio 0.0944 g/peli/dan.
56
Tablica br. 4. Brzina potronje vode od strane pela u proljenom periodu (Mirjani, 2003) 5. PELARSKI DANI 2008.
Vrsta hrane Med (kontrolna grupa) eerni sirup FDM Invert sirup Enzimski invert sirup Koliina gr./peli/dan 0.0711 0.1302 0.1205 0.1415 0.0888 % 100 183.1 169.5 199 124.9
U proljetnom razdoblju vodu su najbre konzumirale pele hranjene sa invertnim sirupom (oks.kis.) 0.1415 gr./peli/dan, a najsporije pele hranjene sa medom (kontrolna gr.) 0.0711 gr./peli/dan. Tablica br. 5 Brzina potronje vode od strane pela u ljetnom razdoblju (Mirjani, 2003)
Vrsta hrane Med (kontrolna grupa) eerni sirup FDM Invertni sirup Enzimski invertni sirup Koliina gr./peli/dan 0.0470 0.1120 0.1132 0.2300 0.0817 % 100 238.3 240.9 489.4 173.8
Od ljetnih pela najbre su vodu konzumirale one koje su hranjene sa invertnim sirupom (oks.kis.) 0.2300 gr./peli/dan, a najsporije pele hranjene sa medom 0.0471 gr./peli/dan. Zakljuak Na osnovu naih istraivanja i dobijenih, statistiki obraenih podataka, moe se zakljuiti, da razliita vrsta hrane za pele nema uticaja na brzinu potronje vode kod pela, bez obzira na godinje doba. Meutim, ako se promatraju rezultati ovog pokusa
57
u pogledu potronje vode od strane pela hranjenih istom hranom, ali kroz razliita godinja doba, uoit e se kako postoje bitne razlike, to nas navodi na zakljuak da postoji statistiki znaajna razlika izmeu aritmetikih sredina iste vrste hrane, ali kroz tri razliita godinja doba. Takoer treba uoiti da u ovim usporeivanjima aritmetikih sredina potronje vode pela nema razlike u pogledu eksperimentalnih grupa hranjenih sa medom i enzimskim sirupom, to nas jo vie pribliava poetnoj hipotezi u pogledu kvaliteta enzimski invertiranog sirupa i njegove upotrebne vrijednosti u pelarstvu. Literatura:
1. Altman, G., Die Lokalisation der Sexualwirkstoffe bei der Honigbiene, Z. Bienenf. 1; 124127: 1952. 2. Crane, E., Honey a comprehensive survay Heinemann, London, 1975. 3. Farar,C. L., Productive management of honybee colonies, Am. Bee J. 113; 416-417; 1973. 4. Ivanov, Ts., Ivanova, T.,: A comparative study on feeding the honeybees with various kinds of carbohydrates, Apimondia Luzana 1995. 5. Jachimowicz, T., Ei, S. G.,: Zur Problematik der Verwendung von Invertzucker fr die Bienenftterung, Apidologie 6 (2), 121-143; Les Ulis Cedex A, 1975. 6. Mirjani, G.: Uticaj razliite prihrane na razvoj pelinjih drutava, magistarska teza, Beograd, 2003. 7. Rogers, R. E. L,: Feeding honey bees: Chose carbohydrates carefuly, 1995. 8. Simpson, J., Dilution by honeybees of solid and liquid food containing sugar, J. Apic. Res. 3; 37-40; 1964. 9. Standifer, L. N., H. K. Pool and K. M. Doull,: Egg production, oviposition, and survival of isolated qoeen honey bees fed experimental diets, Ann. Ent. Soc. Amer. 64; 228-232; 1971.
58
UTJECAJ TIPA KONICA I PODRIJETLA MATICA NA RAZVOJ BOLESTI PELA

Marin Periki1, Zvonimir Tucak2, Mario krivanko1, Tanja Tuek3

Hrvatski veterinarski institut Zagreb, Veterinarski zavod VInkovci Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku 3 Visoko gospodarsko uilite u Krievcima
1 2
SAETAK Cilj istraivanja bio je utvrditi imbenike koji utjeu na razvoj bolesti pelinje zajednice u istim ekolokim uvjetima: utjecaje tipova konica (LR, DB i A), materijala od kojega su graene i podrijetla matica (prirodno uzgojene ili selekcionirane). Istraivanja su provedena tijekom 2005. godine u 687 konica kod 13 pelara s Vukovarsko-srijemske upanije. Sve pele koje su koritene u istraivanju pripadaju europskoj rasi pela Apis mellifera carnica i najrasprostranjenije su u pelinjacima na podruju Slavonije. Istraivanja bolesti pela provedena su u skladu s Pravilnikom o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pelinjih bolesti, a kakvoa meda iz istraivanih konica odreena je u skladu s Pravilnikom o kakvoi meda i drugih pelinjih proizvoda. U tri tipa istraivanih konica odreena je vrsta materijala (drveta) od kojega su graene i istovremeno je praena zastupljenost podrijetla matica. Pretragama nije ustanovljena amerika gnjiloa pelinjeg legla, etinioza i tropileloza niti u jednoj istraivanoj konici. Najmanje nozemoze i varooze je utvreno je u konicama A tipa izraenim od jelovog drveta. Najvie nozemoze utvrenio je u DB konicama izraenim od lipovog drveta. Najvie varooze je u LR konicama izraenim od drveta topole, a najmanje je u A konicama izraenim od jele. Pelinje zajednice koje imaju sekelcioniranu maticu manje su podlone pojavi nozemoze i varooze. Rezultati istraivanja ukazuju da razliiti tipovi konica i podrijetlo matica te materijal od kojega su graene, utjeu na razvoj bolesti pela. UVOD Pelarstvo postaje sve znaajnija gospodarska grana i u Republici Hrvatskoj. Razlozi tome su izuzetni ekoloki uvjeti koji omoguuju ivot i opstanak brojnom raznolikom medonosnom bilju, koje pelinja zajednica koristi za prehranu i proizvodnju meda i drugih pelinjih proizvoda, potrebitih za vlastiti ivot ali i ivot drugih bia. Kao gospodarska grana u razvoju, pelarstvo je izloeno uvoenju novih tehnologija u procesu proizvodnje s ciljem poveanja proizvodnje meda i drugih pelinjih proizvoda. Brojne tehnologije pelarenja ukljuuju uporabu novih tipova konica, izraenih od razliitih materijala te koritenje matica razliitoga podrijetla. Uporabu novih tehnologija u pelarenju prati intenzivan porast bolesti pela u konicama i posljedina promjena kakvoe meda.
59
Na rad je usmjeren na istraivanje utjecaja tipova konica i materijala od kojega su graene na razvoj bolesti pela i njihovog legla u konicama. Tipovi konica koriteni u ovom istraivanju bili su: Alberti-nideri (A), Dadant-Blatt (DB) i Langstroth-Root (LR). Materijal od kojih su graene ove konice su tri vrste drveta: lipa, jela i topola. Istraivan je utjecaj podrijetla matica u razliitim tipovima konica na razvoj bolesti pela, Matice koje su praene u istraivanju bile su prirodno uzgojene ili selekcionirane. Pele koritene u istraivanju pripadaju europskoj rasi pela Apis mellifera carnica. Istraivanja su se odvijala na podruju Vukovarsko-srijemske upanije. Ovisnost svake bioloke jedinke o mjestu obitavanja kojeg nazivamo stanitem i hrani koju koristi u prehrani, iskazana je njenom duljinom ivota, zdravljem i produktima koje lui. Ova pretpostavka bila je vodilja u naim istraivanjima, tj. utvrivanju ovisnosti biolokih jedinki pelinje zajednice: matice (prirodne ili selekcionirane), radilica i trutova o mjestu obitavanja (raznih tipova konica graenih od razliitoga materijala) i hrani (raznolikog medonosnog bilja) na zdravlje (odnosno bolesti) pela i produkata koje lui, od kojih je svakako najvaniji med. Ta hipoteza nagnala nas je da u istraivanjima koristimo razliite tipove konica: A, DB i LR, izraenih od razliitog materijala tj. drveta: jele, lipe i topole, gdje obitava pelinja zajednica i pri tome pratimo njihov utjecaj na razvoj bolesti pela. Pretpostavka da kakvoa meda i vitalnost pelinje zajednice nije samo u ovisnosti o medonosnom bilju, ve i o drugim imbenicima: mjestu obitavanja (konica) i razliitom podrijetlu matica (prirodne i selekcionirane), bit e vodilja u naem istraivanju. MATERIJAL I METODE DIJAGNOSTIKA PELINJIH BOLESTI Prema Pravilniku o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pelinjih bolesti iz 2004. god., istraivano je kretanje bolesti pela ije je suzbijanje odreeno veterinarskim propisima, u pelinjacima sva tri tipa konica. Pestis apium - amerika gnjiloa pelinjeg legla Mikroskopski nalaz gram-negativnih tapia i prozirnih spora u pretraivanom materijalu, dokaz je nazonosti uzronika amerike gnjiloe. Nosemosis apium - nozemoza Ovu bolest moe se sigurno utvrditi samo nalazom truski nametnika Nosema apis u izmetu bolesnih pela. Varroosis apium - varooza
60
Grinja je uoljiva golim okom, njenu nazonost otkrivamo direktnim pregledom u pelinjaku i to odraslih pela te pelinjeg legla, najbolje trutovskog. Tropilaelosis - tropileloza Postupci pretraga s ciljem pronalaenja nametnika Tropilaelaps clareae u pelinjoj zajednici isti su kao i kod pretraga na varoozu. Aethiniosis - etinoza Prilikom pregleda konica kada pelari u pelinjaku nau sumnjive liinke koje im nalikuju na liinke kornjaa Aethina tumida, trebaju ih uputiti u laboratorij. STATISTIKA OBRADA PODATAKA Rezultati istraivanja obraeni su pomou statistikog programa Statistica v7.1.30.0 (StatSoft.Inc 1984.-2005.). Rezultati istraivanja prezentirani su na tablicama i grafikonima. Od statistikih parametara prikazana je aritmetika sredina ( ), standardna devijacija (s) i standardna pogreka aritmetike sredine (s ). Ispitivanje znaajnosti razlika izmeu skupina obavljeno je pomou t-testa ili jednostruke analize varijance (ANOVA). Izraunata F vrijednost usporeena je s kritinom teoretskom F vrijednou i to na tri razine znaajnosti (5% P<0,05, 1% P<0,01 i 0,1% P<0,001). Ukoliko je utvren statistiki znaajan utjecaj istraivanog svojstva (P<0,05), znaajnost razlika izmeu srednjih vrijednosti skupina odreena je pomou Fischerovog LSD-testa i prikazana u tablicama pomou odgovarajuih slova. Utjecaji nozemoze i varooze na istraivane konice utvreni su pomou testa atributivnih obiljeja. REZULTATI 5. PELARSKI DANI 2008.
a, b P<0,01 Grafikon 1. Uestalost nozemoze u razliitim tipovima konica
61
Nozemoza se pojavila u 24,7 % A, 31,2 % LR i 37,6 % DB konica (vidi grafikon 1). U konicama A tipa zabiljeen je statistiki znaajno manji (P<0,01) udio oboljelih od nozemoze nego u konicama DB tipa. Razlike u oboljelima od nozemoze izmeu LR i A te LR i DB tipa konica bile su sluajne (P>0,05). Najmanje oboljelih pelinjih zajednica od nozemoze pela, ustanovljeno je u konicama A tipa.
a, b P<0,05
Grafikon 2. Utjecaj razliitih graevnih materijala na pojavu nozemoze
Utjecaj razliitih materijala od kojega su konice graene na pojavu nozemoze prikazan je na grafikonu 2. Nozemoza je zabiljeena kod 34 % konica napravljenih od topole, kod 24,1 % konica od jele i 40,3 % konica od lipe. Statistiki znaajne razlike (P<0,05) utvrene su izmeu konica od jele i topole te izmeu konica od jele i lipe. Razlike u pojavi nozemoze nisu zabiljeene (P>0,05) izmeu konica napravljenih od topole i lipe. U pelara koji imaju konice izraene od jelovog drveta ustanovljeno je znatno manje oboljelih pelinjih zajednica od nozemoze, u odnosu na konice izraene od ostalih vrsta drveta.
a, b P<0,05
Grafikon 3. Uestalost nozemoze kod matica razliitoga podrijetla
62
Na grafikonu 3. prikazana je uestalost oboljelih pelinjih zajednica od nozemoze s obzirom na prisutnost prirodnih ili selekcioniranih matica u konicama. Nozemoza pela zabiljeena je kod 25 % konica sa selekcioniranom maticom, a udio oboljelih pelinjih zajednica od nozemoze u konicama s prirodnim maticama bio je 32,7 %. Razlike izmeu pojave nozemoze bile su statistiki znaajne (P<0,05). Pelinje zajednice koje su imale selekcionirane tj. odabrane i umjetno uzgojene matice, znatno su manje obolijevale od nozemoze.
a, b P<0,05 Grafikon 4. Uestalost varooze u razliitim tipovima konica Varooza se pojavila u 69,7 % LR konica, 48,4 % A konica i 60,8 % DB konica (vidi grafikon 4). U konicama A tipa zabiljeen je statistiki znaajno manji (P<0,05) udio oboljelih od varooze nego u konicama LR i DB tipa. Nisu utvrene statistiki znaajne razlike (P>0,05) izmeu pojave varooze u konicama LR i DB tipa. Znatno manje oboljelih pelinjih zajednica od varooze pela ustanovljeno je u konicama A tipa.
a, b P<0,01 Grafikon 5. Utjecaj razliitih materijala od kojega su graene konice na pojavu varooze
63
Na grafikonu 5 prikazan je utjecaj razliitih materijala na pojavu varooze u konicama. U konicama izraenim od topole utvrena je varooza kod 72 %, u konicama od jele 49,1 %, a u konicama od lipe 68,2 %. U konicama izraenim od jele varooza je statistiki visoko znaajno (P<0,01) manje nazona, nego u konicama izraenim od topole i lipe. Razlike u udjelima pojave varooze u konicama izraenim od topole i lipe bile su sluajne (P>0,05). Pelari koji su izradili konice od jelovog drveta imali su znatno manje varooze pelinjih zajednica smjetenih u takovim konicama.
a, b P<0,01 Grafikon 6. Pojava varooze kod pelinjih zajednica s maticama razliitoga podrijetla Udio konica u kojih je zabiljeena pojava varooze pelinjih zajednica prema podijetlu matica, prikazani su na grafikonu 6. Oboljelih pelinjih zajednica od varooze s prirodno uzgojenim maticama bio je 68,8 %, dok se navedena bolest pojavila u 43,1 % konica sa selekcioniranim maticama. Razlike u udjelima pojave varooze u konicama s razliitim vrstama matica bio je statistiki vrlo visoko znaajan (P<0,01). Znatno manje bolesti varooze pela, ustanovljeno je u pelinjim zajednicama koja imaju selekcioniranu maticu. RASPRAVA Ovim istraivanjima ispitan je utjecaj tipa konica, materijala od kojega su graene i podrijetla matica, na bolesti pela i pelinjeg legla u tim konicama. Istraivani imbenici imaju vaan utjecaj na razvoj bolesti pela i kakvou meda (Tucak, 2003.). Pravilnik o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pelinjih bolesti propisuje mjere suzbijanja i odreuje sljedee bolesti pela koje se obvezno moraju suzbijati u naoj zemlji: amerika gnjiloa pelinjeg legla, nozemoza, varooza, etinioza i tropileloza. Tijekom ovih istraivanja nisu dijagnosticirane bolesti pela: amerika gnjiloa
64
pelinjeg legla, etinoza i tropileloza. Do sada, nazonost etinoze i tropileloze nije utvrena na podruju Republike Hrvatske (Kokan i sur., 2004.). Utjecaj tipa konica na nozemozu pela prikazan je na grafikonu 1. Nozemoza pela pojavila se u pregledanih 24,7 % A tipa konica, 31,2 % LR tipa i 37,6 % DB tipa konica. U konicama A tipa zabiljeen je statistiki znaajno manji (P<0,01) udio oboljelih pela od nozemoze, nego u konicama DB tipa. Razlike u oboljelima pelinjim zajednicama od nozemoze izmeu LR i A te LR i DB tipa konica bile su sluajne (P>0,05). Najvie ili 37,6 % oboljelih drutava od nozemoze ustanovljeno je u konicama DB tipa, a najmanje u A tipa konica. Tucak i sur. (2004.a) to objanjavaju konstrukcijskim osobitostima ovoga tipa konica, koje daju pelaru bolji pristup i rukovanje okvirima te omoguavaju laki pregled konice i lijeenje pela. Utjecaj materijala od kojega su konice izraene na nozemozu pela prikazan je na grafikonu 2. Nozemoza pela zabiljeena je kod 24,1 % konica napravljenim od jele, 34 % konica napravljenim od topole i 40,2 % konica od lipe. Statistiki znaajne razlike (P<0,05) utvrene su izmeu konica od jele i topole, te izmeu konica od jele i lipe. Razlike u pojavi nozemoze pela nisu zabiljeene (P>0,05) izmeu konica izraenih od topole i lipe. Iz prikazanih podataka vidljivo je da konice izraene od lipe imaju najvie nozemoze, a upravo je drvo lipe kao graevni materijal konica najcjenjenije u naih pelara. Na grafikonu 3 prikazana je uestalost oboljelih od nozemoze s obzirom na nazonost prirodnih ili selekcioniranih matica u istraivanim konicama. Nozemoza je zabiljeena u 25 % konica s pelinjim zajednicama koja imaju selekcioniranu maticu, a znatno vie 32,7 % oboljelih pela od nozemoze bilo je u pelinjim zajednicama iz konica s prirodnim maticama. Razlike izmeu pojave nozemoze bile su statistiki znaajne (P<0,05). Provedenim istraivanjem dobili smo rezultate pojavnosti varooze pela u sva tri tipa konica. Utjecaj tipa konica na varoozu prikazan je na grafikonu 4. Varooza se pojavila u 69,7 % LR konica, 48,4 % A konica i 60,8 % DB konica. U konicama A tipa zabiljeen je statistiki znaajno manji (P<0,05) udio oboljelih pela od varooze nego u konicama LR i DB tipa. Nisu utvrene statistiki znaajne razlike (P>0,05) izmeu pojave varooze pela u konicama LR i DB tipa. Utjecaj materijala od kojega su izraene konice na varoozu prikazan je na grafikonu 5, gdje je vidljivo da u konicama izraenim od topole varooze ima 72 %, u konicama od jele 49,1 %, a u konicama od lipe 68,2 %. U konicama izraenim od jele varooza je statistiki visoko znaajno (P<0,01) manje nazona, nego u konicama izraenim od topole i lipe. Razlike u udjelima pojave varooze u konicama izraenim od topole i lipe bile su sluajne (P>0,05). Moemo zakljuiti da je najmanje varooze ustanovljeno u konicama izraenim od jelovog drveta. Zato je za preporuiti pelarima izraivanje konica prvenstveno od jelovog drveta. 5. PELARSKI DANI 2008.
65
Istraujui utjecaj podrijetla matica na varoozu, nali smo da je udio konica u kojih je zabiljeena pojava varooze u pelinjih zajednica s prirodnom uzgojenom maticom bio 68,9 %, dok se ova ista bolest pojavila u 43,1 % konica sa selekcioniranom maticom (prikazano u grafikonu 6). Razlike u udjelima pojave varooze u konicama s razliitim vrstama matica bio je statistiki vrlo visoko znaajan (P<0,01). ZAKLJUCI Niti u jednom tipu pretraenih konica nije utvrena amerika gnjiloa pelinjeg legla. U konicama A tipa zabiljeen je statistiki visoko znaajno manji (P<0,01) udio oboljelih od nozemoze, nego u konicama DB tipa. Statistiki znaajne razlike (P<0,05) u pojavi nozemoze utvrene su izmeu konica od jele i topole te izmeu konica od jele i lipe. Statistiki znaajno (P<0,05) je vei udio oboljelih pelinjih zajednica od nozemoze u konicama s prirodnim u odnosu na konice koje imaju selekcionirane matice. U konicama A tipa zabiljeen je statistiki znaajno manji (P<0,05) udio oboljelih od varooze, nego u konicama LR i DB tipa. U konicama izraenim od jele varooza je statistiki visoko znaajno (P<0,01) manje nazona, nego u konicama izraenim od topole i lipe. Konice sa selekcioniranim maticama visoko statistiki (P<0,01) manje su podlone pojavi varooze od konica s prirodnim maticama. 7. POPIS LITERATURE
1. Anon. (2004.a) :Pravilnik o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pelinjih bolesti. NN 114/2004 (5329-5331). 2. Anon. (2004.c): Naredba o mjerama zatite ivotinja od zaraznih i nametnikih bolesti i njihovom financiranju u 2005. godini. NN 189/2004. 3. Anon. (2001.): Zakon o zatiti zdravlja stoke. NN70/97, 105/01, 172/03. 4. Anderson, D.L., Treuman, J.W.H. (2000.): Varroa jacobsoni, more them one species. Exp Appl Acarol 24, 165-189. 5. Ash, C., Priest, F.G., Collins, M.D. (1993.): Molecular identification of rRNA group 3 bacilli ( Ash, Farrow, Wallbanks and Collins) using a PCR probe test. Antonie van Leeuwenhoek 64 (3/4), 253-260. 6. Ball, B.V. (1986.): Varroa jacobsoni: A vector of honey bee viruses. Varroa-Workshop, Luxenburg, CEC, 241-244. 7. Beli, i sur. (1990.): Pelarstvo (sedmo dopunjeno i dotjerano izdane), Nakladni zavod Znanje, Zagreb.
66
8. Car, N., Kokan, B., Crnjac, J., Sulimanovi. . (2004.): Aethina tumida- ozbiljna prijetnja europskom pelarstvu. 3 hrvatski veterinarski kongres, Opatija. Zbornik referata, 250-256. 9. Delaplane, K. S. (2003.): The Small Hive Beetle, Aethina tumida, Anew beekkeeping pest. http://www.bugwood.org/factsheets/small_hive_beetle.html, (preuzeto 15. kolovoza 2005.) 10. Drai, M. (2003.): Opasnost od novih parazita. Hr pela 3, 58-60. 11. Drai, M. (2004.): Varroa destructor. Hr pela 7-8, 150-154. 12. Ellis, J.D.Jr., Hepburn, R.,Delaplane K.S., Neuman, P., Elzen, P.J. (2003.): The effects of adult small hive beetles, Aethina tumida (Coleoptera:Nitidulide), on nests and flight activity of Cape and European Honey bees (Apis mellifera). Apidologie 34, 399-408. 13. Fijan, N., Krianec, V., Sulimanovi, . (1977.): Dijagnostika bolesti pela u 1976. godini. Pela 96 (6), 157-163. 14. Grupa autora. (1984.): Prirunik za laboratorijsku dijagnostiku, standardizacija dijagnostikih metoda za bakterijske, virusne i parazitarne bolesti ivotinja, Nolit, Beograd. 15. Hachiro Shimanuki, Knox, A.D. (1991.): Diagnosis of Honey Bee Diseases, The United States Department of Agriculture (USDA). Beltsville. 16. Kokan, B., Car, N., Crnjac, J. (2004.): Da li je veterinarska struka spremna sprijeiti dolazak etinioze i tropileloze? Struni skup Pelinje bolesti danas i sutra Zbornik plenarnih predavanja , 54-68. 17. Lakti, Z., Tucak, Z,; Brai, I., Bodako, D. (2005.): Pelarski prirunik, Grafika Osijek. Zagreb. d.o.o.
18. Marinculi, A. Sulimanovi, N. Sulimanovi, . (2004.): Nozemoza, bolest koju jedino veterinari mogu suzbiti. Struni skup Pelinje bolesti danas i sutra Zagreb. Zbornik plenarnih predavanja, 41-53. 19. Periki, M., Kova, Z., Bali, D., krivanko, M. (2005.): Rairenost pelinjih bolesti na podruju Slavonije i Baranje u razdoblju od 1997. do 2005. godine. 2. Pelarski dani Vinkovci. Zbornik plenarnih predavanja,5-9. 20. Qudemans, A. C. (1904.): On a new genus and species of parasitic acari. Notes Leyden Mus. 24, 216-222. 21. Rai I., Lolin, M., Sulimanovi . (1976.): Nova parazitarna bolest pela uzrokovana grinjom Varroa jacobsoni. Praxis vet 24, 243-246. 22. Sanford, M. T. (1998.): Aethina tumida: a new beehive pest in the western h e m i s p h e r e . Apis 16 (7), 1-4. 23. Sulimanovi, .(1990.): Veterinari u suzbijanju bolesti pela. Vet stanica 21, 319-320. 24. Sulimanovi, ., Ljerka Zeba, Markovi J. (1995.): Prepoznavanje i suzbijanje pelinjih bolesti. PIP, Zagreb. 25. Sulimanovi, ., eljka Matain, Ljerka Zeba, Sulimanovi N. (2003.): Potreba jaeg ukljuivanja veterinara u suzbijanju pelinjih bolesti, Vet stanica 34, 233-229. 26. Sulimanovi, . (2004.): Varoa: juer jakobsoni, danas destruktor, a sutra? Etina... Struni skup Pelinje bolesti danas i sutra Zagreb. Zbornik plenarnih predavanja, 12-19. 27. ver, Z. (2004.): Suzbijanje amerike gnjiloe u veterinarskoj praksi.(2004): Struni skup Pelinje bolesti danas i sutra Zagreb. Zbornik plenarnih predavanja, 29-40.
67
28. Tomljanovi, Z.(2004.): Amerika gnjiloa pelinjeg legla. Hr pela 10, 202-205. 29. Tucak, Z.; Bai, T.; Horvat, Sl.; Pukadija, Zl. (2004.a): Pelarstvo. Poljoprivredni fakultet Osijek. 30. Tucak, Z. (2003.): Effects of the Beehive Type and Queen-Bee Descent on the Development of the Bee-Diseases at Apiaries.Coll Antropol 27/1, 387-390. 31. Tucak, Z., Periki, M., Krznari, M., Feher-Belaj, V., Ozimec, S., Ivana Tucak. (2002.): Influence of the beehive types on the development of some diseases at apiaries. 10th Internacional Symposium Animal Science Days Pecs, Act Agr Kaposvar, 6, (2), 93-97. 32. Tucak, Z., Periki, M., krivanko, M., Tanja Tuek. (2005.a): Utjecaj seljenja pelinje zajednice (razliitog porijekla matice) na razvoj bolesti u razliitim tipovima konica. 2. Pelarski dani Vinkovci. Zbornik plenarnih predavanja, 9-13. 33. Tucak, Z., Periki, M. (2005.b):Effect of Honeybee Broods (Queen-Bee Different Lineage) Moving on Disease Development at Various Beehive Types and Allergy Reaction Cause in Humans. Coll Antropol 29, 337-340. 34. White, B. (2004.): Small Hive Beetle. Apiacta 38, 295-301. 35. Zander, E. (1921.): Krankheiten und Schadlige der erwachsenen Bienen. Eugen Ulmer, Stuttgart. 36. Zeba, Lj., Sulimanovi, .(1992.): Pretrage na bolesti pela. Pela 111(2), 43-44.
68
Viegodinji program selekcije domae karnike u Srbiji M. Mladenovi, S.Rai, N.Nedi

Poljoprivredni fakultet Beograd Kontrolirani uzgoj medonosne pele je novijeg datuma. Tek sa otkriem tehnike umjetnog osjemenjavanja u pelarstvu poela je organizirana i ozbiljnija selekcija pela. Od tada pa do danas, selekcijski rad u pelarstvu postigao je velike uspjehe. Kao rezultat selekcije stvorila se mogunost da se uzgoje pele sa razliitim osobinama, npr. rezistentne ili tolerantne na pelinje bolesti kao to su amerika trule legla i virusne bolesti. To isto vai i za vapneneasto leglo i neke druge bolesti. Takoer, selekcijom se moe utjecati i na produktivne osobine, temperament, rojivost. Uzgojno-selekcijski programi imaju za cilj genetsku promjenu i poboljanje neke ili vie osobina pela. Zahvaljujui suvremenim uzgojnim metodama sve zemlje svijeta sa razvijenom poljoprivrednom proizvodnjom imaju svoje programe selekcije mednosne pele. U Srbiji se posljednjih trideset godina razvija program selekcije domae karnike koji ima za cilj zatitu autohtone domae medonosne pele (Mladenovi i sur, 2004), (Kulinevi i sar. 1994). U programu se poseban naglasak stavlja na poboljanju proizvodnih osobina i otpornosti prema bolestima pela i pelinjeg legla (Mladenovi i sur, 2007). Pored postojeeg Apicentra iz Beograda, u poslednjoj deceniji u Srbiji su u saradnji sa odeljenjem za pelarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu osnovani Centri za selekciju i reprodukciju domae karnike Timomed u Knjaevcu, Medoprodukt u Vranju, Pelica Stojanovi u Kraljevu i Zadruga Med u Vrcu. Kljune rei: selekcija, domaa karnika, proizvodne osobine, bolesti pela Uvod Do pojave Dulitlove metode uzgoja matica tj. do 1915. godine neka sistematska selekcija u pelarstvu nije ni postojala. Od tada pa do dananjih dana ovek postaje odluujui faktor u oblikovanju buduih generacija pela, odnosno on odluuje od koje e se matice uzeti genetski materijal. Postoje razliiti oblici selekcije: masovna selekcija koja je i najzastupljenija na naim pelinjacima, a bazira se na fenotipu odnosno na vanjskom izgledu pelinjeg drutva bez opisa njegovih srodnika. Drugi naziv za ovaj tip selekcije je individualna selekcija. Meutim, vrlo esto se dogaa da i zajednice slabije genetske konstitucije pod izuzetno povoljnim uvjetima sredine odlino izgledaju i mogu se dobro razvijati. Meutim, ova odluka bazirana samo na fenotipu moe vrlo esto biti pogrena. Da bi se izbjegle takve greke kod odabiranja se mora voditi rauna o porijeklu zajednice. Drugi tip selekcije se obavlja po porijeklu matica i srodnika tzv. selekcija po pedigreu. 5. PELARSKI DANI 2008.
69
Postoje jo nekoliko tipova selekcije: selekcija izmeu inbrid linija, povratna selekcija (ova dva tipa selekcije odvijaju se samo u uvjetima gde je mogue VO matica) i linijska selekcija koja se provodi u Centrima za selekciju domae karnike u Srbiji. Osnovni problem u selekciji i reprodukciji kvalitetnog genetskog materijala je sadraj genetskog materijala i njegovo poboljanje. Ovo je zasnovano uglavnom na subjektivnom miljenju i na pouzdanim dokazima o vrijedostima pojedinih pelinjih drutava odnosno linija. Pelari mogu odravati dobar genetski materijal i mogu unijeti i neke eljene promjene uz ulaganje velikog rada i truda jer je selekcija pela zaista visoko specijaliziran i tehniki najsofisticiraniji aspekt u pelarstvu. Ouvati genetski material istim je iznad mogunosti najveeg broja pelara. Poboljanje genetskog materijala zahtjeva dodatna znanja iz biologije i ponaanja pela, iz nasljeivanja osobina uope i dobro poznavanje specifinosti nasljeivanja kod medonosne pele. Pelinje zajednice moraju biti istraene, opisane i procijenjene, a posebno su vani podaci o matici, porijeklu zajednice, njenim karakteristikama i osnovnim performansama. Selekcija medonosne pele u Srbiji Domaa medonosna pela ili domaa karnika (Apis mellifera carnica Poll) je autohtona rasa. Ona potie sa podruja bive Jugoslavije i jugoistonih Alpa, a centar njenog geografskog rasprostranjenja obuhvata upravo podruje Srbije. Prisutna je na celom Balkanskom poluotoku i u Podunavlju. Postojanje razliitih varijeteta kod nae medonosne pele navodi se jo u XIX stoljeu (ivanovi, 1893). Prva biometrijska istraivanja populacije medonosne pele na naim prostorima izvrio je Grozdani (1926) koji istie postojanje posebne rase pela Panonske nizije A. m. banatica. Ova pela je spominjana i na meunarodnim kongresima u Pragu 1937. godine i Cirihu 1938. godine. Goetze (1940) istie da pored A. mellifera ligustica, Apis mellifera mellifera i Apis mellifera caucasica postoje i rase koje nisu detaljno prouene i miljenja je da su te rase lokalne forme glavnih rasa i sa naeg podruja izdvaja Banatsku pelu. Kruni (1967) navodi da pele Panonske nizije po svojim morfolokim karakteristikama predstavljaju homogenu cjelinu, pa se stoga mogu izdvojiti kao posebna rasa za koju uvodi naziv Apis mellifera panonica. Ispitivanja su vrena i na uem podruju Republike Srbije. Vlatkovi (1957) navodi da je kubitalni indeks, jedne od najznaajnijih karakteristika za odreivanje rase, u pela Peterske visoravni iznosio 2,88, dok je za pele sliva Zapadne Morave iznosio 2,65. Prema Konstantinoviu (1965) pela sliva Zapadne Morave pripada rasi Apis mellifera carnica, ali se na osnovu morfolokih odlika i drugih biolokih osobina mogu smatrati posebnim sojem. Ispitujui pele Sjeniko-Peterske visoravni, Roza Stojanovi (1992) navodi da je kubitalni indeks varirao od 2,58 do 2,69 i da se statistiki znaajno razlikuje od kubitalnog indeksa pela iz Makedonije.
70
Georgijeva i Mladenovi (2000) su ispitivali medonosnu pelu na podruju Timoke krajine i utvrdili da ona predstavlja specifian i u datim uvjetima sredine, najbolje prilagoeni ekotip. Poslednjih godina se u svim istraivanjima jasno uoavaju razlike izmeu ekotipova koji se prouavaju i izdvajaju u Srbiji (Mladenovi i sar. 2006, 2008). Program selekcije domae karnike u Srbiji U Centrima za selekciju i reprodukciju matica u Srbiji sprovodi se linijska selekcija otvorenog tipa. Poev od 2008. godine, vrie se ispitivanja i pronalaenje geografski izoliranih sparivalita koja e omoguiti poveanu kontrolu linija matica trutovskih majki. Meutim, selekcijom pomou pedigrea na majinoj strani moe se obezbediti veoma znaajan napredak u mednoj produktivnosti. Takoe je poznato da u sparivanju jedne matice uestviju 20-30 pa i vie trutova, to daje veoma heterogen sastav pelinjeg drutva i od znaaja je za umanjenje inbridinga i poveanje otpornosti prema nekim uzronicima pelinjih bolesti. U selekcionom programu u Srbiji zastupljeno je pet selekcijskih centara. Svi Centi su tehniki i struno osposobljeni za voenje selekcije, a osim Apicentra preostala etiri (TIMOMED Knjaevac, MEDOPRODUKT Vranje, PELICA STOJANOVI Kraljevo i Zadruga MED Vrac) su pod direktnom kontrolom odeljenja za pelarstvo Poljoprivrednog fakulteta iz Beograda. Glavnu matinu knjigu za pelarstvo u Srbiji vodi odeljenje za pelarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu. Na oglednom dobru Radmilovac Poljoprivrednog fakulteta, formiran je Centar za pelarstvo i pelinjak sa stotinak pelinjih drutava. Genetski materijal iz svih Centara se svake godine sakuplja i uva na pelinjaku u Radmilovcu koji je prerastao u svojevrsnu banku gena domae karnike u Srbiji. Svaki Centar za selekciju domae karnike ima po osam selekcijskih linija. Svake sezone etiri selekciijske linije nalaze se u prvoj, a etiri u drugoj godini testiranja na mednu proizvodnost i tolerantnost prema vapnenasto leglu i prema pelinjem parazitu Varroa destructor. Pored ovih ispitivanja u laboratoriju za pelarstvo Poljoprivrednog fakulteta vre se ispitivanje morfometrijskih parametara uzoraka pela uz pomo morfometrijske geometrije i poslije ovako dobijenih rezultata odabiru se matice majke za sljedeu selekcijsku generaciju i masovnu reprodukciju matica za pelare. Ukoliko se neka linija pokae loom i ne zadovolji to se od nje oekuje, iskljuuje se iz programa selekcije i zamenjuje drugom maticom majkom odabranom iz neke od postojeih linija ili iz drugog pelinjaka na terenu. Na ovaj nain se svake godine od etiri linije dobija nova selekcijska generacija i vri reprodukcija selekcioniranih matica namijenjenih pelarskoj proizvodnji.
71
Komercijalana proizvodnja matica Proizvodnja matica za pelare vri se svake sezone po propisanoj i ustaljenoj tehnologiji. Pored reprodukcije i proizvodnje matica na pelinjacima Centara, u program su ukljueni i proizvoai matica, tzv. kooperanti Centara. Svaki proizvoa matica koji je registriran i koji se obavezao da potuje propisanu tehnologiju proizvodnje matica, u mjesecu svibnju dobiva maticu majku koja e sluiti za komercijalnu ili masovnu proizvodnju matica za trite. Kooperanti imaju obavezu da svaku dobivenu selekcioniranu maticu majku vrate sljedee godine u proljee kada im Centar isporuuje drugu. O tome koja e se matica dodijeliti kooperantima odluuju na osnovu selekcijskih rezultata strunjaci sa Poljoprivrednog fakulteta i iz Centra za selekciju. Tako se izbjegava mogunost pojave inbridinga. Obiljeene sparene matice u standardnim Bentonovim kavezima sa pelama pratiljama, opsrbljene vrstom hranom dopremaju se u centre za selekciju gde se prije distribucije vri jo jedna vizualna provjera kvalitete.Treba napomenuti da kavezi jo kod proizvoaa matica dobivaju etiketu sa serijskim brojem i porijeklom matice. Danas u Srbiji postoji 26 kooperanata-proizvoaa matica za trite i u organiziranoj i kontroliranoj proizvodnji se proizvede vie od 25.000 matica. Posljednjih godina poveava se zanimanje za na materijal i izvan granica Srbije. Od 2004. godine neki od naih Centara izvoze matice u Evropu i Afriku. Zakljuak Zbog irokog areala rasprostranjenosti medonosne pele, u Srbiji se formiralo nekoliko ekotipova domae karnike. Najznaajniji su svakako banatska uta pela i siva domaa karnika koje su i predmet naeg prouavanja. U sjevernom dijelu Srbije, u Centru za selekciju u Vracu se bavimo iskljuivo zatitom lokalnog ekotipa banatske ute pele, a u brdsko-planinskom dijelu izdvajanjem autohtonog materijala srebrnasto-sive domae karnike. Selekcijski rad u pelarstvu je jedan od najvanijih zadataka strunjaka kako u zemlji tako i u inozemstvu sa zadatkom ouvanja biodiverziteta usaglaen sa zahtjevima proizvoake prakse. Pravilnim izborom programa selekcije mogu se oekivati vei proizvoaki rezultati uz zatitu i usavravanje autohtone domae pele. Literatura:
1. 2. Georgijev A. (2000): Biometrijske karakteristike medonosne pele /Apis mellifera carnica Pollman/ timokog regiona. Specijalistiki rad, Poljoprivredni fakultet Beograd. Goetze G. (1940): Die beste Biene. Yuchtungs und Rassen Kunde der Honigbiene nach dem heutigen Stand von Wissenschaft und Praxis. Verlag Liedloff, Loth und Michaelis, Leipzig. Grozdani S. (1926): uta banatska pela. Glasnik entomolokog drutva 1: 1-16.
3.
72
4.
Konstantinovi B. (1965): Uticaj priprema drutva medonosne pele (Apis mellifica L) na iskoriavanje pelinje pae sliva Zapadne Morave. Doktorska disertacija, Poljoprivredni fakultet, Beograd:1-144. Kruni M. (1967): Varijabilitet Apis mellifica L. u Jugoslaviji sa posebnim osvrtom na diferencijaciju populacija u Panonskoj niziji. Doktorska disertacija, Prirodno matematiki fakultet, Beograd. Kulinevi J., Aleksovski S., Rai S., Tima M (1994): Selekcija i reprodukcija pelinjih matica u okviru naunog programa HK ,, Agroekonomik,, dd. VIII Savetovanje agronoma i tehnologa 16, 17, 18 februar, Smederevo 21-27 Mladenovi M. (2006): Medna produktivnost nekih selekcijskih linija matica u Srbiji XIV nauno savetovanje sa meunarodnim ueem Zatita i proizvodnja domae pele i meda,11-12. februar, Beograd, 7-13 Mladenovi M., Nedi N., Rai S. (2007): Kontrola matica iz selekcijskih centara u masovnoj proizvodnji. XV Nauno savetovanje sa meunarodnim ueem Proizvodnja i promocija meda i pela, 10.-11 februar, Beograd: 1-6 Mladenovi M., Nedi N., Rai S. (2004): Selekcija medonosne pele u Srbiji. Prva Evropska konferencija apidiologa, Udine, Italija, 19-23 Septembar: 44
5.
6.
7.
8.
9.
10. Mladenovi M., Renata Rado (2008): Morfometrijske karakteristike ute medonosne pele u Vojvodini, XVI Nauno savetovanje sa meunarodnim ueem Kvalitetom i selekcijom u pelarstvu ka Evropi, 9-10. februar, Beograd, 21-25. 11. Mladenovi M., Valentina Simeonova (2008): Variranje morfometrijskih osobina domae karnike u repro stanicama na jugu Srbije XVI nauno savetovanje sa meunarodnim ueem, 9-10. februar, Beograd 1-6 12. Roza S. (1992): Izuavanje biometrijskih karakteristika elemenata spoljanje morfologije medonosne pele /Apis mellifica L./ sa razliitih geografskih podruja nae zemlje. Magistarska teza, Veterinarski fakultet, Beograd. 13. Vlatkovi B. (1957): Pele Sjenike kotline i visoravni Petera i uslovi pelarenja. Acta Veterinaria 7(2): 3-18. 14. ivanovi J. (1893), Srpski pelar, pp 298.
73
BIOPOLINACIJA U HORTIKULTURI Tomislav Vinkovi i Nada Paraikovi

Sveuilite J. J. Strossmayera, Poljoprivredni fakultet u Osijeku Uvod U prirodi se nalazi veliki broj organizama ija uloga nije posve definirana. S druge strane, neki organizmi su se poeli iskoritavati u komercijalne svrhe prepoznavanjem njihove dobrobiti. Jedni od tih organizama su bumbari (Bombus terrestris, B. impatiens, B. occidentalis, B. lucorum, B. hypnorum). Uvoenjem bumbara kao opraivaa u poljoprivrednu proizvodnju uvelike doprinosi ne samo unapreenju proizvodnje nego i ouvanju ove ugroene vrste. Razvojem poljoprivredne proizvodnje i industrije tijekom zadnjih nekoliko desetljea, dolo je do unitavanja prirodnih stanita ovih i slinih kukaca. Iz ovog razloga, sve je ei sluaj pojava nedovoljnog opraivanja pojedinog bilja ukljuujui i poljoprivredne kulture. S obzirom na to da su pele ve odavno domesticirane, poljoprivredni proizvoai se esto javljaju pelarima kada primijete nedovoljan broj zametnutih plodova, niske prinose itd. Na ovaj nain se problem rjeava samo djelomino te je za neke kulture potrebno pronai bolje rjeenje. Bumbari su se poeli koristiti kao opraivai u intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji 1988. godine u Belgiji i Nizozemskoj. Prva opaanja i mogunosti domestikacije iznio je F.W.L. Sladen 1912. godine. On je istaknuo kako je glavni problem domestikacije bumbara kontrola njihovog razmnoavanja s obzirom da imaju jednogodinji ciklus. Sljedei njegovo iskustvo brojni znanstvenici poput H.H von Hagena (1975) i E. von Hagena (1986) otkrili su nove tehnike u uzgoju bumbara temeljene na 30 godina iskustva. Nakon njihovih otkria uslijedila su laboratorijska istraivanja i uzgoj bumbara u takvim uvjetima u cilju proizvodnje komercijalnih bumbara opraivaa. Oko 1985. godine R. de Jonghe, belgijski veterinar, opazio je korist bumbara u opraivanju rajice. Plodovi rajice su nakon opraivanja sa bumbarima bili vei, ljepeg oblika i ujednaeniji. Nakon toga, de Jonghe utemeljuje tvrtku Biobest NV, Westerlo, Belgija. U isto vrijeme, u Nizozemskoj se formiraju tvrtke Bunting Brinkman, Koppert Biological Systems te jo nekoliko manjih slinih tvrtki. Nakon nekoliko godina, veina proizvoaa rajice je koristila bumbare opraivae. Do danas se upotreba komercijalnih bumbara rairila po cijelom svijetu. Kratak opis biologije bumbara Za razliku od svojih srodnika, pela, bumbari nemaju stalnu koloniju. U jesen ugiba cijela zajednica, a u tlu prezimljuje samo mlada oploena matica. U proljee matica formira novu koloniju. Formiranje kolonije zapoinje polaganjem prve skupine jaja iz kojih se izlegu liinke za 4-5 dana. U poetku, matica mora posve sama hraniti liinke sa mjeavinom nektara i polena. Kada se pojave prve radilice, matica vie ne naputa gnijezdo ili konicu. Radilice poinju sa skupljanjem hrane i brigom o
74
leglu. Nakon to je odgojeno 150-400 radilica, izlegu se trutovi i mlade matice. Od ovog trenutka, aktivnost kolonije se smanjuje te stara matica prestaje polagati jaja i naposljetku umire. Sa novom i oploenom maticom moe poeti novi ciklus. Hranjenje bumbara Bumbari se hrane polenom koji im slui kao izvor proteina za izgradnju kolonije. Isto tako, potreban im je cvjetni nektar kao izvor ugljikohidrata tj. energije. Kako cvijee nekih biljnih vrsta kao npr. rajice, ne sadri nektar, kolonija mora biti opskrbljena sa eernom otopinom. Jedan od takvih proizvoda je BIOGLUC proizvoaa Biobest (Slika 1), koji je pripravljen za direktnu upotrebu. Sastoji se otopine eera, tvari za konzerviranje i bojila. Bojilo omoguava nadzor nad razinom otopine u konici. Ovakav proizvod se moe uvati oko 6 mjeseci na hladnom i tamnom mjestu. Slika 1. Hranilica koja se nalazi u konici Konica Primjenjujui najnovije tehnologije, proizvoai bumbara opraivaa kao to je Biobest, stvorili su konicu (Slika 2) koja ne trai nikakvo odravanje, a nadzor nad kolonijom i koliinom hrane vrlo je jednostavan. Isto tako, konica je potpuno prilagoena prirodnim potrebama bumbara i njihovim navikama te se oni u njoj ne osjeaju kao u zatoenitvu. Hranilica je smjetena na dnu konice ispod plastinog gnijezda koje sadri leglo (jaja, liinke i kukuljice). Zahvaljujui dobro osmiljenom sustavu hranidbe, bumbari se u ovakvoj konici hrane samo kada su u odjeljku sa leglom. Sustav sadri svojevrsni tampon koji zbog svog dobrog kapilariteta transportira otopinu iz kontejnera u unutranjost konice, ali bez dodatnog gubitka otopine. Poklopac i gnijezdo imaju nekoliko ventilacijskih otvora to osigurava dobro prozraivanje i sprjeava stvaranje kondenzata. Kuite je napravljeno od krutog kartona koji je obloen sa vodonepropusnim slojem. Svaka konica u sebi sadri oko 2 kg eerne otopine, to je dovoljno za cijeli ivotni ciklus kolonije. Invazija osa, divljih pela, strljena i mravi potpuno je onemoguena. Na konici je vidljiv prozori koji omoguava jednostavnu provjeru razine otopine. Konica ima dva otvora. Standardni otvor se koristi pod normalnim okolnostima, dok drugi slui samo za ulazak bumbara i inae je zatvoren. Prebacivanje tj. zatvaranje prvog i otvaranje drugog otvora vrlo je jednostavno, a slui u sluaju kada je cilj zadrati bumbare u konici iz bilo kojeg razloga.
75
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.
Standardni otvor za ulaz/izlaz Otvor samo za ulaz bumbara Prozirni unutarnji poklopac Gornji poklopac koji se moe otvoriti Otvor za hranjenje preko tampona Razina otopine, vidljiva izvana Kontejner sa hranjivom otopinom Dio konice sa leglom
Slika 2. Prikaz konice proizvoaa Biobest sa svim njenim dijelovima Opraivanje Za optimalno zametanje plodova i dobre proizvodne rezultate neophodno je pravilno opraivanje i oplodnja cvjetova. U prolosti, uzgajivai su se oslanjali na pele, runo opraivanje ili upotrebu biljnih regulatora rasta ovisno o uzgajanoj kulturi. Sve ove metode imaju svoje mane. Kao to je otprije poznato, pele ne rade dobro u zatvorenom prostoru kao to su plastenici i staklenici jer nemaju dovoljno prostora zbog orijentacije na vee povrine i meusobne komunikacije. Isto tako, pele su efektivne samo iznad 12-15C te su neadekvatne u uvjetima niih temperatura tijekom cvatnje kao i za vrijeme oblanog vremena. Runo opraivanje odnosi puno vremena i radne snage te moe doi do zakanjenja u opraivanju i poskupljenja cijele proizvodnje. Upotreba razliitih hormonskih regulatora esto rezultira slabom kvalitetom plodova koji se ne mogu prodati (meki, deformirani i besjemeni plodovi). Prednosti upotrebe bumbara opraivaa 1. Bumbari su aktivni pri niskim temperaturama Bumbari mogu letjeti pri temperaturama ve od 5C. Bumbari posjeduju osobinu samo zagrijavanja tijela te su samo djelomino ovisni o sunevoj svjetlosti. U pojedinim regijama, aktivnost bumbara moe se opaziti ve tijekom veljae.
76
2. Bumbari ostaju aktivni u uvjetima naoblake Bumbari ostaju aktivni u dane kada je pokrivenost oblacima i preko 70%. Pele se orijentiraju prema poloaju sunca te su manje aktivne u vrijeme naoblake. 3. Bumbari lete kada je vjetrovito Bumbari se vrlo uspjeno odupiru brzini vjetra do 70 km/h, dok pele ne lete pri brzinama vjetra veim od 30 km/h. 4. Bumbari nisu agresivni Razlog zato je ugodnije raditi u drutvu bumbara je upravo njihova neagresivnost. Bumbari e napasti i ubosti u par izvanrednih situacija, ali se u veini sluajeva ne osjeaju ugroeno te ne napadaju. 5. Bumbari ne posjeduju komunikacijski sustav takav kao kod pela Oni nisu u mogunosti predati informaciju o lokaciji gdje ima vie atraktivnih cvjetova. Zbog toga, bumbari su vie privreni svojoj trenutnoj lokaciji. 6. Bumbari imaju loe pamenje Pomicanjem konice sa bumbarima npr. na drugo mjesto u vonjaku, bumbari se brzo reorijentiraju u novom okruenju ne traei staro mjesto konice. 7. Postie se vea kvaliteta i koliina plodova Zbog svog veeg i dlakavijeg tijela, bumbari bolje prenose polen. Ovo je posebno vano za stranooplodne i triploidne vrste. Takoer, oni posjeuju sve cvjetove, a ne samo one najatraktivnije. tovie, bumbari posjeuju vie cvjetova tijekom jednog leta to poboljava izglede za stranooplodnju. 8. Polivalentni radnici Bumbari ne samo da su uinkoviti na otvorenom polju, nego i u zatienim prostorima kao to su plastenici i staklenici. Difuzna svjetlost u takvim objektima uzrokuje dezorijentaciju pela. 9. Znaajna uteda rada Bumbari mogu u potpunosti zamijeniti runo opraivanje i tretman sa hormonima. Rezultat je manje uloenog ljudskog rada i laka organizacija posla. 10. Dodatne prednosti Bumbari poinju sa radom rano ujutro, a zavravaju sa radom kasno uveer i u sluaju niskih temperatura. Bumbare ne napada uzronik varooze niti bilo kakav slian parazit. Za neke usjeve je vrlo vano da se prilikom opraivanja cvjetovi tresu tj. vibriraju to pele nisu u mogunosti. Kolonija bumbara ne trai nikakvo odravanje. Dostupni su tijekom cijele godine te su prikladni i za vrlo rane i vrlo kasne kulture. 5. PELARSKI DANI 2008.
77
Primjena na razliitim kulturama Rajica Kod rajice bumbari u potpunosti zamjenjuju upotrebu runih vibratora, runi rad i primjenu hormona, a biljci omoguuju proizvodnju vijabilnog polena. Dolaskom na cvijet rajice, bumbari ga vrsto uhvate te vibriraju svojim prsima to uzrokuje oslobaanje polena. Ovo ostavlja trag na cvijetu u obliku smee oznake na pranicima, to omoguava praenje aktivnosti bumbara. Jedna kolonija bumbara moe opraiti povrinu od 1000 do 3000 m2 u trajanju od 6-8 tjedana. Broj potrebnih kolonija po usjevu ovisi o tipu zatienog prostora, sezoni, sorti, broju biljaka po m2 i kompeticiji cvjetova drugih vrsta. Paprika Paprika opraena od strane bumbara sadravati e vie sjemena to e rezultirati boljim oblikom ploda i debljim perikarpom (meso ploda). Jedna kolonija je dovoljna za 3000-5000 m2 tijekom 6-8 tjedana.
Jagoda Veliki bumbari sposobni su prenijeti velike koliine polena. Bumbari slijeu na bazu cvijeta jagode te oprauju sve tuke na taj nain. Baza cvijeta e se razviti u pravilan plod. Zahvaljujui aktivnosti bumbara, dobiva se manje deformiranih plodova. 5. PELARSKI DANI 2008. Vonjak i sjemenska proizvodnja Manja ovisnost bumbara o vremenskim uvjetima omoguava im opraivanje cvjetova pri oblanom i vjetrovitom vremenu. Za vonjake je prikladna posebno dizajnirana konica koja je otporna na vanjske uvjete. Bumbari su vrlo prikladni i primjenjuju se u sjemenskoj proizvodnji razliitih ratarskih i povrarskih kultura, a poveavaju prinos sjemena.
78
Maline, brusnice, borovnice, crni i crveni ribiz Kod ovih vrsta, opraivanje bumbarima osigurava odlino zametanje plodova, pogotovo kada pele nisu aktivne. Kvaliteta plodova je poboljana, a komercijalni prinos se poveava. Za opraivanje borovnice je naroito vano vibriranje koje bumbari proizvode svojim tijelom, dok pele nemaju tu mogunost. 5. PELARSKI DANI 2008.
Slika 3. Bumbar posjeuje cvijet luka (Foto T. Vinkovi) Tikvenjae Bumbari su vrlo efektivni u opraivanju vrsta iz ove porodice. Nakon uklanjanja kontejnera sa hranjivom otopinom, bumbari e posjeivati muke cvjetove kako bi prikupili cvjetni prah (polen), a enske zbog prikupljanja nektara. Zakljuak Iz svega dosada navedenoga i opisanoga moe se zakljuiti kako upotreba bumbara osigurava poveane prinose i bolju kvalitetu plodova kod veine kulturnih biljaka. Isto tako, bumbari se vrlo uspjeno primjenjuju u sjemenskim proizvodnjama zbog poveanog prinosa sjemena. Treba napomenuti da svaka regija posjeduje odreenu vrstu bumbara specifinu za to podruje te se pri njihovoj introdukciji mora
79
paziti kako ne bi dolo do naruavanja prirodne ravnotee. Na kraju, introdukcijom bumbara u proizvodni proces poljoprivrednog bilja ne samo da se postiu bolji prinosi, nego se direktno osigurava poveavanje broja ovih ugroenih kukaca tj. ouvanje ove vrste. Literatura
Brodie, L. 1996. Bumblebee foraging preferences: differences between species and individuals. Doctor thesis in Ecology University of Aberdeen, UK. Velthuis H.H.W. 2002. The historical background of the domestication of the bumble-bee, Bombus terrestris, and its introduction in Agriculture. Kevan P & Imperatriz Fonseca VL - Pollinating Bees - The Conservation Link Between Agriculture and Nature - Ministry of Environment / Braslia: 177-184. www.biobest.be www.greenmethods.com www.koppert.com www.wikipedia.org
80
KAKO POSTATI USPJEAN PELAR Zvonko ondi,dipl.oec.

75000 Tuzla, .Zahirovia 5, Bosna i Hercegovina, 00387-35-271-340 i mob. 0038761-427-904 Smatra se da je uspjean pelar onaj ko zna da stvori jake pelinje zajednice, da ih odri jakim u panom razdoblju i, naravno, da iskoristi glavnu pau. Kako se to postie? Dobro uzimljenje i prezimljenje pelinjih drutava je prvi uvjet za bri proljetni razvoj. Da bi zajednica dobro zimovala, prema najnovijim istraivanjima, treba imati cca. 20.000 pela izleenih u kolovozu i rujnu koje trebaju biti zdrave, s dovoljnim zalihama kvalitetne hrane meda i peluda, te sa mladom kvalitetnom maticom. Ovako zazimljena drutva postat e jaka i spremna za glavnu pau, s tim da se odmah poslije izimljenja ponu nadraajno prihranjivati i do bagremove pae razvijati na maslaku, uljanoj repici, vonoj pai i slino. Jake pelinje zajednice mogu se stvarati i dvomatinim nainom pelarenja. Naime, nakon zadnje glavne pae, pelinja zajednica u jednoj konici se podjeli na dva dijela, pa se onom dijelu koje nema maticu doda mlada i oploena matica. Tako dvije zajednice u istoj konici ostaju do pred glavnu pau naredne godine kada se loija matica odstrani, pregrada ukloni i od dva napravi jedno jako pelinje drutvo. Jake pelinje zajednice mogu se stvarati i na taj nain to se uz svaku osnovnu zajednicu uzgaja i po jedan nukleus. Pred glavnu pau pele iz nukleusa dodaju se na bazi spajanja s osnovnim zajednicama s tim to se predhodno odstrani loija matica. Na taj nain stvori se jedna jaka pelinja zajednica. Koja je optimalna jaina pelinje zajednice? Prema profesoru Lebedovu (Rusija) 7 kg. odnosno oko 70.000 jedinki optimalan je broj pela za uspjenu glavnu pau. Kod drutva koja su imala vie pela od ovog broja krivulja je padala odnosno prinosi su bili manji tvrdi ovaj profesor. Potrebno je, meutim, napomenuti da je prema najnovijim istraivanjima snaga tj. brojnost pelinjih zajednica, kada je u pitanju kranjska pela, znatno manja o emu pie asopis za pelarstvo Pelar Beograd u broju od rujna 2005. godine. Naime, prema tvrdnji Fridricha Rutnera drutva tijekom sezone broje od 32 48.000 pela. A strunjaci iz Instituta za pelarstvo Liebefeld (vicarska) tvrde da je prosjena snaga zajednice za uvjete ove zemlje od 25 40.000 pela i da pele ne ive i do est tjedana, kako neki misle, nego znatno krae. Naravno, konanu rije o ovome treba dati znanost. 5. PELARSKI DANI 2008.
81
Stvaranjem jakih pelinjih drutava uinjene su predpostavke za uspjenu pelarsku sezonu. Meutim, ni najbolja zajednica s najsuvremenijom konicom ni povoljne vremenske prilike ne znae mnogo ako u prirodi nema dovoljno pae za pele. A poto je malo mjesta gdje na istom lokalitetu imamo vie izrazitih medonoa, pelari su prinueni da pele voze sa jedne pae na drugu jer uzalud se ne kae da je med na kotaima. Kad su drutva dostigla potrebnu snagu treba ih odrati jakim odnosno ne dozvoliti da se izroje. To se postie pravovremenim proirenjem pelinjeg gnjezda odnosno ubacivanjem ve izraenih ili novih neizvuenih satnih osnova. Naravno, u pelarskoj literaturi i praksi poznate su metode iji je cilj spreavanje rojenja. Ako je naprijed navedeno ispotivano, velika je vjerovatnoa da emo imati uspjenu pelarsku godinu kad je u pitanju proizvodnja. Ali med i ostale pelinje proizvode treba prodati odnosno robu pretvoriti u novac. Kako to najbolje uiniti? I ovdje je uloga pelara izuzetno vana jer uspjean pelar treba od svojih proizvoda stvarati brend. Da bi to mogao mora znati: - da nema tehnologije koja moe zamjeniti rad pela i njihove proizvode umjetno spravljati, - da je med prirodna hrana, stimulativno sredstvo i lijek, - da je kristalizacija meda normalna i prirodna pojava, - kako se na najjednostavniji nain vri kontrola kvaliteta meda, - da je 720 ml. meda teko 1005 g. do 1050 g. neto i da med sazreo u konici ne moe imati specifinu teinu manju od 1,38, - da je pelud udotvorna prirodna tvar koja sadri sve to je neophodno za ivot, - da je pelud vrlo osjetljiva i promjenljiva tvar koja do 6-og mjeseca gubi do 30% od ljekovitih svojstava, nakon godinu dana do 75%, a da poslije dvije godine postaje nekoristan, - da u prirodi nije pronaena tvar koja sadri toliki broj vitamina kao to ih ima matina mlije, - da veina strunjaka smatra da mlije ne treba konzervirati u medu jer fermenti meda razaraju matinu mlije. Ali ako se eli na ovaj nain konzervirati mlje, med se prvo zagrijava na temperaturi veoj od 40o C da bi se unitili fermenti a zatim se dodaje mlije, - da je propolis prirodni antibiotik i da je njegova superiornost u tome to nije kodljiv za bilo koji dio ovjekovog organizma,
82
- da je apitoksin ili pelinji otrov prirodno sredstvo za lijeenje mnogih bolesti, - da pelinji vosak zauzima poasno mjesto u farmaceutskoj i kozmetikoj industriji i - da su u prirodi oko 80% biljaka entomofilne i iste se oprauju unakrsno tj. pomou kukaca meu kojima medonosna pela zauzima najznaajnije mjesto. Naprijed navedeno treba da zna uspjean pelar, ali to treba da se prenese i na potroae. Dakle, i njih potroae treba educirati jer educiran potroa je zatien potroa. To je najtei, ali i najsigurniji put da se stekne povjerenje potroaa i da se sa trita eliminiraju razni surogati i falsifikati koji se pod firmom meda i ostalih pelinjih proizvod nude i prodaju. Kako to postii? Pod broj jedan potrebno je organizirati vie predavanja o pelinjim proizvodima kao hrani i lijeku najprije za pelare, a potom i za potroae. Poto se radi o edukativnim emisijama koje se u pravilu ne plaaju, potrebno je putem radija, a naroito televizije isticati znaaj pelinjih proizvoda za ljudsko zdravlje, te kako se na najjednostavniji nain vri kontrola kvaliteta ovih proizvoda. Uspjean pelar e u kontaktu sa potroaima naprijed navedeno stalno isticati i na taj nain sticati povjerenje kupaca. Dakle, protiv neznanja potrebno se boriti znanjem. Ja kao pelar sa znaajnom proizvodnjom esto istiem da mi je ljudsko neznanje najvea konkurencija. Uostalom kako objasniti da se u Bosni i Hercegovini prodaju ogromne koliine falsificiranog meda? Naravno, pomo treba traiti i od nadlenih organa tj. inspekcijskih slubi, ali znanje odnosno edukacija potroaa je najsigurniji put da bi pelinji proizvodi, kao netaknuti darovi prirode, zauzeli ono mjesto koje im i pripada. 5. PELARSKI DANI 2008.
83
SELO ZNANJA I MOGUNOSTI (SEZAM) Snjeana Toli

UVOD U posljednjih godinu dana S. Toli izradila je nekoliko modela umreavanja u interesno-poslovne organizacije s ciljem ubrzanijeg razvitka ruralnih podruja i intenzivirala aktivnosti oko operacionalizacije svojih modela. Oni su nastali kao rezultat njezinih dugogodinjih znanstvenih istraivanja ruralnog gospodarstva, znanstvenikog promiljanja kao i poduzetnike prakse. S. Toli vodi udrugu pod nazivom Agroturistika zajednica Valpovtine koja je poznata po zdruenom marketingu i promociji malih seoskih gospodarstva. Cilj takvih aktivnosti je porast samozapoljavanja i poveanje broja samoodrivih seljakih gospodarstava kroz razvijanje raznovrsnog programa autohtonih, ekolokih i tradicionalnih proizvoda i usluga. Ove proizvodnje ujedno ine temelj za poveanje samodostatnosti hrvatske poljoprivrede, kao i osnovu za razvoj selektivnih oblika turizma za koje Hrvatska ima izuzetne prirodne potencijale. Poetkom 2008. godine, koristei naputke Europske komisije za financiranje ruralnog razvoja, S. Toli osniva Hrvatski inforur savez - mreu inforur udruga s ciljem razvitka jedinstvenog klastera znanja. Mrea predstavlja samoorganizirani i neovisni sustav kojeg uglavnom ine mlade strune osobe iz seoskih naselja uz voditeljstvo S. Toli, koja putem ovakve organizacije namjerava osigurati transfer znanja, kao i strunu operativnu pomo od Sveuilita J.J.Strossmayera prema najugroenijem socijalnom i gospodarskom podruju. SEZAM - PROGRAM RAZVOJA SELA Poetkom 2008. godine S. Toli je definirala programa rada HIR mree pod nazivom Selo znanja i mogunosti koji sadri 10 ciljeva od interesa za iru drutvenu zajednicu u ruralnim i manjim urbanim podrujima. 5. PELARSKI DANI 2008. To su: 1. Zadravanje mladih i strunih ljudi u selu, demografska i gospodarska obnova 2. Poveanje obrazovne strukture u selima, demokratizacija seoskih zajednica 3. Stvaranje predpostavki za dugorono programiranje ruralnog razvoja 4. Predlaganje i provedba operativnih programa razvoja sela, posebno malih gospodarstava 5. Struna i operativna pomo selu za socijalna i gospodarska pitanja transfer znanja
84
6. Burza proizvoda malih poljoprivrednih proizvoaa i malih seoskih poduzetnika 7. Izgradnja kanala prodaje za autohtone, ekoloke i tradicionalne proizvode 8. Razvoj klastera malih gospodarstava /npr. agroturistiki klaster kojeg razvija S. Toli u okviru udruge Agroturistika zajednica Valpovtine 9. Stvaranje geografskih marki ekolokih, autohtonih i tradicionalnih proizvoda 10. Stanovnici sela- uvari prirode i odrivog ruralnog razvitka Za izradu ovog programa koriteni su naputci Europske komisije za kreiranje i provedbu razvojnih projekata u skladu s naelima ruralnih (/EC/ No 1257/1999; /EC/ No 1698/2005) i regionalnih politika tree i etvrte generacije. To su naelo programiranja, naelo partnerstva, naelo adiciranosti, naelo subsidijarnosti, naelo koordinacije (Frhlich, 1999.; Gri, 2001). Nadalje, u oblikovanju organizacijskih modela za provedbu operativnih razvojnih projekata koritena su iskustva i znanja recentnih znanstvenih istraivanja (Cifri, 2002.; Toli, 2007.; Toli-Lonari, 2006.; Toli-tefani-Maji, 2004.; Toli 1998.). Programiranje se sastojalo iz vie razvojnih procesa. U prvoj fazi postavljen je model interesno-poslovne mree (IPM) u obliku agroturistikog prstena s namjerom poveanja razine komunikacije, tolerancije i solidarnosti u ruralnim zajednicama. Postavljanjem ovog modela uoeno je niz nedoslijednosti institucijalnog okvira koji definira i prati ruralni razvoj. Opreracionalizacijom prvog modela IPM-a u vidu udruge Agroturistika zajednica Valpovtine (ATZV) postignuti su brojni uspjesi kako u ostvarivanju pozitivnih sinergijskih uinaka meu lanovima udruge tako i u povezivanju vie jedinica lokalne samouprave to je doprinijelo prepoznavanju i oblikovanju brojnih projektnih ideja, ali i prepoznavanja ogranienja vezanih za njihovo ostvarenje. Ogranienja su proizala iz nepostojanja kapaciteta odnosno strunih timova koji ih mogu realizirati, to je opreno s dosadanjim tvrdnjama da je nedostatak projektnih ideja razlog sporog gospodarskog razvitka navedenog lokalnog podruja. U cilju stvaranja kapaciteta pod voditeljstvom S. Toli osnovana je nova mrea koju ini savez tridesetak inforur udruga pod nazivom Hrvatski inforur savez (HIR). Udruge su instalirane i razmjetene po ruralnom podruju Slavonije i Baaranje. Najvei broj udruga registrirano je na podruju Osjeko-baranjske upanije. HIR mreu uglavnom ine mladi i struni ljudi bez zaposlenja, apsolventi i studenti. Razvoj mree, njezino povezivanje i proimanje sa svim drutvenim skupinama i fizikim osobama koje trae strunu pomo treba u budunosti razviti jedinstven sustav info&poduzetnike mree za razvoj seoskih naselja i manjih urbanih podruja. Pri tom bi idealno bilo kreirati lokalne razvojne agencije kako bi se lake teritorijalno definirali dijelovi ovog jedinstvenog sustava. 5. PELARSKI DANI 2008.
85
FINANCIRANJE PROJEKATA Razvitak ove mree kao i edukacija njenih lanova planira se izvesti putem projekata financiranih iz domaih i EU-fondova. Hrvatskoj su od 2007-2013. stavljeni na raspolaganje IPA fondovi namjenjeni sufinanciranju gospodarskih i infrastrukturnih projekata u manje razvijenim lokalnim i regionalnim sredina. Pomo je namijenjena projektima koji se odnose na razvoj samoorganizirajuih struktura (eng. bottom up), poveanje samozapoljavanja i zapoljavanja, snaenja graanske koheziije i sveukupan razvoja ruralnih podruja. Za ruralni razvitak posebno je interesantan program predpristupne pomoi LEADER u okviru IPARD-a. Prednost u odabiru za financiranje iz ovog programa imat e projekti koji uvaavaju naelo podruja. Ovo naelo podrazumjeva svestrani razvoj partnerstava JLS s graanskim sektorom. U okviru njega dane su smjernice razvitka Lokalnih akcijskih grupa (LAG) putem kojih se treba osigurati visoka odrivost i provedba razvojnih projekata u manje razvijenim ruralnim podrujima vodei pri tome rauna da ne postoji jedinstveno rjeenje za jedinstveno okruenje. Stoga svaka zemlja, odnosno lokalno i regionalno podruje treba realno percipirati vlastite razvojne resurse. Imajui sve navedeno u vidu, S. Toli je osmislila niz projekata koje priprema s lanovima HIR-a. U pripremi su projekti za program PHARE koji se odnosi na razvoj demokracije u zajednici i provedbu pravnih steevina EU. Nadalje u pripremi je projekt za program IPA koji se odnosi na istraivake projekte upoznavanja medija s dostupnim izvorima informacija i alatima. Osim ovih izvora financiranja za projekte ruralnog razvoja osigurana su sredstva u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja kao i ukviru poticajnih programa drugih ministarstava. HIR mrea je kvalitetna organizacijska struktura koja moe jamiti provedbu brojnih operativnih programa. Jedan od takvih je osiguranje strune pomoi Udruzi mljekara Osjeko-baranjske upanije za koju je zapoet projekt ustroja baze proizvoaa mlijeka. Paralelno provodi se ustroj baze malih poljoprivrednih gospodarstava povezanih u agroturistiki prsten u okviru ATZV-a. Za svaku ovu bazu izrauju se on-line registri s on-line evidencijskim listovima za praenje koliina raspoloivih trinih vikova po vrstama proizvoda to predstavlja temelj za postavljanje on-line burze. Redovitim auriranjem dobit e se stvarna i oekivana proizvodnja na temelju kojih je mogue uiniti projekciju trinih vikova unaprijed to e zasigurno animirati poduzetnike da usustave kanale otkupa, skladitenja, transporta i prodaje poljoprivrednih proizvoda ime bi se ubrzao proces razvitka trita poljoprivednih proizvoda, ali i poveala motivacija seoskog stanovnitva za samozapoljavanje u postojeim i novim niama poljoprivredne proizvodnje. Ovi projekti ve su zapoeti u Osjeko-baranjskoj upaniji, a vjerojatno je da e se intenzivirati i proirit na ostale upanije u skladu s pritjecanjem financijskih sredstava. Za sada se ovi projekti financiraju iz vlastitih sredstava lanova udruga uz skromnu financijsku potporu Osjeko-baranjske upanije.
86
UMIJESTO ZAKLJUKA Provedba programa SEZAM putem projekata HIR mree trebaju pokrenuti znaajne promjene u organizaciji ivota i rada ljudi na selu, posebno malih poljoprivrednih gospodarstava. U realizaciju ovih aktivnosti ukljueni su mladi i struni ljudi, preteito iz seoskih naselja. To znai da bi rije SEZAM to je skraenica za na program SELO ZNANJA I MOGUNOSTI mogla postati arobna rije za ubrzaniji razvoj ruralnih podruja. Svjesni smo da je pred nama velik izazov i mukotrpan posao. Ohrabruje injenica da za sve ove aktivnosti imamo dovoljno mladih, obrazovanih i informatiki osposobljenih ljudi u naim selima koje na ovaj nain elimo ukljuiti u kreiranje i provedbu socijalnih i gospodarskih razvojnih programa i tako zadrati na selu. Tu je i niz manjih projekata koji se financiraju iz programa udruga u lokalnim zajednicama, ali i velikih projekata koji se odnose na razvoj kapaciteta odnosno stalno educiranje i specijaliziranje strunjaka, informatizaciju u ruralnom prostoru, podizanje obrazovne strukture na selu, razvoj demokracije u ruralnim naseljima, ekoloku odrivost ruralnog prostora i sl. 5. LITERATURA
Cifri, I. (2002): Okoli i odrivi razvoj. Zagreb: Razvoj i okoli, 261 p.p. Frhlich, Z. /urednik/(1999): Koncepcija regionalnog gospodarskog razvitka Republike Hrvatske. Zagreb: Ekonomski institut, 232 Gri, B. (2001): Modelska potpora upravljanju razvitkom regije, u: Sunda, D. /urednik/ Kakav regionalni razvitak treba Hrvatskoj. Rijeka: Ekonomski fakultet, str. 91-102 Toli, S. (2007): Samozapoljavanje u funkciji razvoja regije /doktorska disertacija/, Osijek: Ekonomski fakultet u Osijeku, 380 str. Toli, S., Lonari, R (2006): Influence of transformation trends on entrepreneurial potential in east Croatia, ISHS Acta Horticulturae 699: 423-429 Toli, S., tefani, I., Maji, D. (2004): New Perspective in Agriculture and Food Industry in Osijek-baranja County, Proceedings of International Congress, 4th Croatian Congress of Cereal Technologists, Opatija, Croatia, 19-22. 11. 2003., 2004: 328-337 Toli, S. (1998): Mjeovita gospodarstva u sustavu obiteljske poljoprivrede Slavonije i Baranje /magistarski rad/, Osijek: Ekonomski fakultet u Osijeku, 106 str.
87
PRIRODNA SREDSTVA U BORBI PROTIV VAROE Mato Zubac

AKADEMIJA IZUMITELJA SRBIJE, Novi Sad, Peka 1, Srbija Svakog dana je prisutnija tendencija primjene preparata i sredstava koja su nastala iz prirodnih izvora. To su brojne aromatske ljekovite i medonosne biljke, koje predstavljaju lijek za pele i leglo. Primjenjuju se u zvaninoj i narodnoj medicini, a zapaanja pelara, da pele koje posjeuju lokacije s takvim medonosnim biljem, ne boluju ili ima vrlo malo oboljelih pela. Radi toga, pojedini strunjaci iz ove oblasti, sve vie skreu panju o potrebi koritenja prirodnih preparata i sredstava za poboljanje zdravstvenog stanja pela i legla. Navode se neka iskustva na osnovu ispitivanja u pojedinim Institutima za ovu oblast kao: U Italiji Antonio Nanetti istie da se Timol u esencijalnom ulju dobro pokazao za bolest nozemoze i varoze, U Sloveniji, a i u Austriji koriste otopina Timola za uinkovitu borbu protiv varoe , a Franc ivic iz Ljubljane istie da se uinkovitost kree i do 95%, jedino da je preparat skup. Prof.dr. Zoran Stanimirovi iz Srbije istie u uinkovitost organskih kiselina u borbi protiv varoe u odreenim dijelovima godine / kasno ljeto/. Mogao bih navoditi i druge strunjake iz ove oblasti, ali sve se svodi na isti zakljuak. Samo sveobuhvatnim pristupom sa znanstvenim, strunim i praktinim znanjem, moemo se uspjeno boriti protiv bolesti pela i pelinjeg legla pomou preparata i sredstava od prirodnih sastojaka. 5. PELARSKI DANI 2008. Na tritu se polako pojavljuju preparati i sredstva od prirodnih sastojaka koji su bazirani na biljnim ekstraktima, eterinim uljima i pomijeani sa ljekovitim i medonosnim biljkama. Zbog toga to su to prirodni preparati, oni ne nose sa sobom nikakav rizik za ljude, pelu i ne ostavljaju rezidue aktivnih tvari u pelinjim proizvodima. Jedna od provjerenih alternativnih metoda primjene prirodnih sredstava protiv varoe, moljaca i dr., je upotreba briketa od navedenih sastava za rad sa pelama pri pregledu i pri tretiranju pela zadimljavanjem. Ova sredstva su napravljena od kombinacije raznih aromatinih, ljekovitih i medonosnih biljaka sa naglaskom na lavandu i mentu koja ima antivarozno djelovanje. Ova sredstva se koriste tijekom cijele godine. Na pele djeluju umirujue i preventivno za odreene bolesti (koje?),
88
obara varou i dezinficira konice. Sredstva nisu tetna, za ljude niti za pele. Osim toga, pelari mogu na navedene brikete stavljati i organske kiseline i druga prirodna sredstva u otopini. Posebno ovdje istiem otopinu Timola koji ima veoma dobar uinak u obaranju varoe. Brinite o zdravlju pela jer pela zna kako uzvratiti. Zato pelari ne trujte sebe, pele i pelinje proizvode. Vratite se prirodnim lijekovima i neka vam bude imparativ opstanak nae planete i nas na njoj. Umjesto zakljuka Ogledom je obuhvaeno 100 konica od kojih su 50 u dva navrata sa razmakom od dva dana tretirane dimljenjem ovim briketima a 50 kontrolnih su tretirane Hemovarom (amitraz). Praen je uinka dima na pele pri pregledu pelinjih zajednica i broj otpalih varooa na zamaenom papiru na podnici konica . Rezultati ispitivanja OGLEDNA DRUTVA
R.Br. ZBROJ I tretiranje 90
KONTROLNA DRUTVA
II tretiranje 71 Tretiranje hemovaromj 67
Primjenom preparata, utvreno je da izgaranjem ovih briketa nastaje dim aromatinog mirisa, koji pri pregledu umiruje pele i time olakava pregled. Poto nismo zapazili da pele ugibaju pod djelovanjem dima nije toksian za pele a ni za ljude. Zapaeno je da je broj otpalih varoa, vei u prvom tretmanu nego u drugom tretmanu, kao i da je taj broj priblian broju otpalih krpelja u kontrolnim drutvima koja su tretirana hemovarom (amitraz). Napominjemo da se radi o pelinjaku koji se redovno zdravstveno prati i odrava tako da ni broj otpalih varoa nije veliki.
89
Obveze medara u primarnoj proizvodnji mr.sc. Nevenka Gaparac

HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA - Centar za kvalitetu Saetak Proces prihvaanja europskih propisa u podruju sigurnosti hrane, donio je nova zakonska rjeenja i obaveze za subjekte u poslovanju s hranom u podruju sigurnosti hrane. Subjekti u poslovanju s hranom moraju preuzeti odgovornost za sigurnost svojih proizvoda, ( koje proizvode, prerauju ili distribuiraju) koje stavljaju na trite. Proizvodi nesmiju niti kratkorono niti dugorono prouzroiti tetne posljedice na zdravlje ljudi.Zakonske obaveze ( Zakon o hrani NN br. 46/01) i provedbeni akti ( Pravilnik o higijeni hrane NN br.99/07; Pravilnik o higijeni hrane ivotinjskog podrijetla NN br.99/07) uzimaju u obzir implementaciju higijenskih mjera koje podravaju sustave sigurnosti hrane od farme do stola i ukljuuju sudionike u primarnoj proizvodnji jednako kao i sve ostale subjekte u poslovanju s hranom. Pokrivanjem cjelokupnog prehrambenog lanca od farme do stola intencija je postii odgovornost za potrebnu razinu higijene odnosno poduzimanje svih higijenskih mjera kako bi se mogue opasnosti koje s pojavljuju u primarnoj proizvodnji svele na prihvatljivu mjeru.Jednako tako zakonodavac propisuje i pojednostavljenu implementaciju zakonskih uvjeta za mala i srednja poduzea, poduzetnike, primarne proizvoae ili subjekte u poslovanju s hranom kako bi omoguio laku provedbu sustava i nadzora nad opasnostima ne dovodei u pitanje kompromitiranje osnovnih naela higijene hrane za sve sudionike u prehrambenom lancu.Pavilnik o higijeni hrane ( NN br. 99/07) upravo na tragu pojednostvljenih zakonskih uvjeta preporua izradu tzv. sektorskih vodia za dobru proizvoaku i higijensku praksu. Subjekti koji proizvode med i namjeravaju ga izvoziti na trite EU i ostala trita moraju biti odobreni u skladu sa EU uvjetima. Kljune rijei: primarna proizvodnja, higijena hrane, vodii, izvoz 5. PELARSKI DANI 2008. Pravilnik o higijeni hrane ( NN br.99/07) u dodatku I dio A upravo se primijenjuje na higijenu i provoenje higijenskih mjera u primarnoj proizvodnju i pripadajuim djelatnostima ( prijevoz, skladitenje i rukovanje primarnim proizvodima na mjestu proizvodnje, pod uvjetom da se time bitno ne mijenjaju svojstva navedenih proizvoda, prijevoz ivih ivotinja,te prijevoz u svrhu isporuke primarnih proizvoda, ija se svojstva nisu bitno promijenila, od mjesta proizvodnje do objekta. Subjekti u poslovanju s hranom moraju osigurati da primarni proizvodi budu zatieni od kontaminacije, uzimajui u obzir sve postupke prerade kojima e primarni proizvodi biti naknadno podvrgnuti te moraju postupati u skladu s odredbama posebnih
90
propisa koje se odnose na kontrolu opasnosti u primarnoj proizvodnji i pripadajuim djelatnostima, ukljuujui: a) mjere za kontrolu kontaminacije do koje dolazi iz zraka, tla, vode, hrane za ivotinje, gnojiva, veterinarskih lijekova i veterinarsko-medicinskih proizvoda, sredstava za zatitu bilja i biocida te zbog skladitenja, rukovanja i zbrinjavanja otpada, b) mjere vezane uz zdravlje i dobrobit ivotinja i biljno zdravstvo koje imaju implikacije na zdravlje ljudi, ukljuujui programe praenja i suzbijanja zoonoza i njihovih uzronika. Kako bi udovoljili propisanim uvjetima i subjekti u primarnoj proizvodnji moraju na odgovarajui nain i tijekom odgovarajueg razdoblja voditi i uvati evidencije o mjerama koje poduzimaju radi kontrole opasnosti, razmjerno vrsti i veliini subjekta u poslovanju s hranom.Iste moraju na zahtjev nadlenog tijela kao i subjektima u poslovanju s hranom kojima dostavljaju proizvode staviti na raspolaganje kao i relevantne podatke iz tih evidencija. Subjekti u primarnoj proizvodnji proizvoda ivotinjskog podrijetla primijenjivo na proizvoae meda, minimalno moraju voditi evidencije o: (a) vrsti i podrijetlu hrane za prihranu plela, podrijetlu pelinjih zajednica, koritenim pelinjim paama, (b) veterinarskim lijekovima i veterinarsko-medicinskim proizvodima ili drugim vrstama lijeenja kojima su bile podvrgnute pele, datumu primjene lijekova odnosno lijeenja i karenciji, (c) pojavama bolesti, (d) rezultatima svih analiza koje su obavljene na uzorcima uzetim od pela ili drugim uzorcima u dijagnostike svrhe koji su vani , (e) svim relevantnim izvjeima o obavljenim pregledima pela ili meda ili proizvoda od meda U voenju evidencija, subjektima u poslovanju s hranom mogu pomagati druge osobe, kao to su veterinari, agronomi te veterinarski i poljoprivredni tehniari. Sustavi sigurnosti hrane temeljeni na analizi rizika ( HACCP) Iako se sustav higijenske i zdravstvene ispravnosti prehrambenih proizvoda predloen na razini primarne proizvodnje temelji na riziku, formalna provedba HACCP sustava nije obavezna. Praktina primjena i iskustva u implementaciji HACCP naela, moraju biti tek procjenjna kroz uinke koje e obavezna primjena propisanog u Pravilniku o higijeni hrane za primarnu proizvodnju donijeti. 5. PELARSKI DANI 2008.
91
Isti pravilnik daje u svojim odredbama ( lanci 7. do 9.) preporuke za izradu Vodia za dobru higijensku praksu koji bi imali za cilj olakati primjenu sustava kontrole nad opasnostima u primarnoj proizvodnji. Vodii dobre higijenske i proizvoake prakse omoguuju dovoljnu fleksibilnost u odnosu na veliinu, vrstu i obim proizvodne djelatnosti kojom se subjekt u poslovanju bavi, ne dovodei u pitanje postizanje cilja vie razine zatite zdravlja ljudi implementacijom kombinacije razliitih higijenskih mjera i postupaka utemeljenih na analizi rizika.Upravo stoga zakonodavac potie irenje i primjenu nacionalnih smjernica odnosno vodia dobre ( pelarske prakse) proizvoake ili higijenske prakse jaajui tako sektorski pristup za primjenu higijenskih i drugih mjera koje su zajednike istoj vrsti proizvodnje, prerade ili distribucije. Izvozni uvjeti za izvoz meda postiu se udovoljavanjem EU uvjeta propisanih Zakonom o hrani, (Uredba 178/02/EZ),Pravilnikom o higijeni hrane (Uredba 852/ 04/ EZ),Pravilnikom o higijeni hrane ivotinjskog podrijetla ( Uredba 853/04/EZ), te Direktivom 96/93/EZ lanak 29. o obaveznonim garancijama o provedenom monitoringu rezidua.
92
93
POLJOPRIVREDNA PELARSKA ZADRUGA
PELICA
Joine bb, VINKOVCI Adresaa poslovanja: J. S. Reljkovia 17 IVANKOVO
94
95
96
97
98

5-Ti Pcelarski Dani Vinkovci 2008

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

5-Ti Pcelarski Dani Vinkovci 2008

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

5-Ti Pcelarski Dani Vinkovci 2008

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Izdava: Poljoprivredni fakultet u Osijeku Za izdavaa: prof. dr. sc. Vlado Guberac, dekan Glavni i odgovorni urednik: doc.

5. PELARSKI DANI 2007.

VINKOVCI 8. i 9. oujka 2008.

Suncokretova paa u Vojvodini 2007

Organizirana proizvodnja matine mlijei

Prilog poznavanju amerike gnjiloe pelinjeg legla - dijagnostika i suzbijanje

Stvaranje novih pelinjih paa

Utjecaj razliite prihrane pela na brzinu potronje vode

Utjecaj tipa konica i podrijetla matica na razvoj bolesti pela

Viegodinji program selekcije domae karnike u Srbiji

Kako postati uspjean pelar

Selo znanja i mogunosti (SEZAM)

Prirodna sredstva u borbi protiv varoe

NUTRITIVNE KARAKTERISTIKE I LJEKOVITA SVOJSTVA MEDA PREGLED SPOZNAJA

Daniela ai Kenjeri*, Milena L. Mandi

5. PELARSKI DANI 2008.

5. PELARSKI DANI 2008.

4,00 mg 4,00 mg 52,00 mg 0,42 mg 0,22 mg 2,00 mg 0,80 mg 0,04 mg 0,08 mg

5. PELARSKI DANI 2008.

5. PELARSKI DANI 2008.

5. PELARSKI DANI 2008.

5. PELARSKI DANI 2008.

5. PELARSKI DANI 2008.

SUNCOKRETOVA PAA U VOJVODINI 2007 ivoslav Stojanovi

5. PELARSKI DANI 2008.

5. PELARSKI DANI 2008.

sl.1 Baka Topola 2000.

sl.2 Stari ednik 2000.

sl.3 Gabri 2000.

sl.4 Krivaja 2005.

5. PELARSKI DANI 2008.

ORGANIZOVANA PROIZVODNJA MATINE MLIJEI Ferid Velagi, pelar praktiar iz BiH-a

5. PELARSKI DANI 2008.

5. PELARSKI DANI 2008.

5. PELARSKI DANI 2008.

5. PELARSKI DANI 2008.

5. PELARSKI DANI 2008.

5. PELARSKI DANI 2008.

5. PELARSKI DANI 2008.

PRILOG POZNAVANJU AMERIKE GNJILOE PELINJEG LEGLA DIJAGNOSTIKA I SUZBIJANJE

Ivana Tlak Gajger, eljka Matain

5. PELARSKI DANI 2008.

5. PELARSKI DANI 2008.

5. PELARSKI DANI 2008.

5. PELARSKI DANI 2008.

STVARANJE NOVIH PELINJIH PAA Jadranka Mustapi-Karli i Nada Paraikovi

Sl. 2. i 3. Sjeme evodije u klijalitima

5. PELARSKI DANI 2008.

5. PELARSKI DANI 2008.

5. PELARSKI DANI 2008.

5. PELARSKI DANI 2008.

5. PELARSKI DANI 2008.

5. PELARSKI DANI 2008.

5. PELARSKI DANI 2008.

PROPOLIS Dragan Bubalo1, Maja Drazic2 Nikola Kezi1

5. PELARSKI DANI 2008.

5. PELARSKI DANI 2008.

Slika 4. Iskustva iz Brazila u ciljanoj proizvodnji propolisa za trziste.

5. PELARSKI DANI 2008.

Suncokretova paa u Vojvodini 2007

Organizirana proizvodnja matine mlijei

Prilog poznavanju amerike gnjiloe pelinjeg legla - dijagnostika i suzbijanje

Stvaranje novih pelinjih paa

Utjecaj razliite prihrane pela na brzinu potronje vode

Utjecaj tipa konica i podrijetla matica na razvoj bolesti pela

Viegodinji program selekcije domae karnike u Srbiji

Kako postati uspjean pelar

Selo znanja i mogunosti (SEZAM)

Prirodna sredstva u borbi protiv varoe