Svjesna Prisutnost

Svjesna prisutnosti predstavlja poziv za svjesno buenje moi nae Boanske prisutnosti. . Stoga je to putovanje svjesnog odrastanja. Svjesnost o Unutarnjoj prisutnosti najrjee je blago na svijetu koji nas i svjesno i nesvjesno porobljava prividnom mentalnom paradigmom to je nazivamo vremenom. Nita se ne dogaa u vremenu. Mi samo mislimo da se neto zbiva. Iako je to moda jedini oblik ivotnog iskustva kojeg smo trenutano svjesni, dobra je vijest da to ipak nije jedino nama dostupno iskustvo. Istodobno sa svijetom vremena postoji jo jedna paradigma. Nazivamo je sadanji trenutak. Svjesni smo da postoji, jer svi za njime tragamo, iako svjesno ne shvaamo da udimo upravo za time. Svi znamo da postoji, jer su u njega zalazili majstori duha i sveti uitelji svih stalea i uvjerenja, kao i mnogo obinih ljudskih bia razliitih zanimanja, a mnogi i sada ive ondje. Ovog trenutka na naem planetu postoji sve vea skupina ljudi koja ivi u svjesnosti sadanjeg trenutka. Odavno zaboravili da mir ne moemo pronai u djelovanju. Ne moemo ga prisilno ostvariti niti mehaniki postaviti. Stanje unutranjeg nemira oituje se u obliku fizikih, mentalnih i emocionalnih simptoma nelagode i bolesti, i stalne napetosti u ivotu. Malo je ljudi koji su u stanju biti prisutni u svom ivotnom iskustvu, jer smo se svi rodili u kulturi koja postoji u svijetu vremena. To je prokletstvo onoga to nazivamo civilizacijom. udjeli smo za napretkom, ali napredak nas u veini sluajeva vodi do takvog ustrojstva ivota u kojemu ne moramo biti prisutni dok se odvija. Sto nam ivot postaje automatiziraniji, to se manje bavimo umijeem ivota. Sve dok svjesnost sadanjeg trenutka ne osjetimo na svjestan nain, ona predstavlja stvarnost skrivenu svjetovnim zahtjevima i ometanjima vanjskoga svijeta Proces prisutnosti prilika je da iskusimo osobnu potvrdu te istine.To je dar koji nam omoguuje da preobrazimo itavu svoju ivotnu percepciju. Prema tom se iskustvu ne smijemo odnositi kao prema zadatku kojega moramo obaviti kako bismo nekamo stigli. Sve ono za ime tragamo ve nas je pronalo. Ve eka u naoj unutranjosti. Ljepota Procesa prisutnosti je u tome to pred nama otvara put kojim se moemo vratiti izvornom stanju spontane radosti i stvaralatva, jer ne zahtijeva umjetne instrumente ili vanjske aktivnosti, ceremonije, rituale, dogme ili sustave uvjerenja. Potrebna je samo svjesna i disciplinirana upotreba panje i namjere. Doivljaj Procesa automatski pokree unutarnje instrumente koji su nam svima zajedniki, omoguujui nam da prikupimo ono to ovoga trenutka smatram najdragocjenijim i najrjeim na naem planetu: svjesnost sadanjeg trenutka. Prisutnost nas upoznaje s idejom koja je posve strana vanjskome svijetu promjenjivih uvjeta: da mo nae Unutarnje prisutnosti ne poznaje nikakve prepreke. Proces uspjeno razrjeava depresiju, rak, fobije, ovisnost o drogama i alkoholu, tugu, bijes, strah, alergije, nedostatke i mnoge druge vanjske pokazatelje unutarnje neravnotee. Takoer ubrzava oporavak od tjelesnih ozljeda, poboljava sportske i stvaralake sposobnosti te oivljuje duhovne aktivnosti od joge do meditacije. Taj mi Proces neprestano pokazuje da nas nae duboko potisnute emocionalne tegobe na nesvjestan nain odvajaju od sadanjeg trenutka u ivotnom iskustvu te da mentalna stanja uma uzrokovana tim odvajanjem vode do fizikih oitovanja neravnotee koja se pretvaraju u simptome bolesti. Proces prisutnosti u svojoj je sutini put koji nam omoguuje da se oslobodimo emocionalnih blokada i integriramo ih.

to je svjesnost sadanjeg trenutka (SVJESNA PRISUTNOST) ? Svjesnost sadanjeg trenutka stanje je Postojanja, a ne neto to mi inimo. Stoga je lake rei to nije, nego to jest. Pouzdan pokazatelj da smo zakoraili u svjesnost sadanjeg trenutka je to to je nae ivotno iskustvo, bez obzira na to kakvo izgledalo izvana u bilo kojem trenutku, iznutra proeto dubokom zahvalnou. Ta se zahvalnost ne temelji na usporeivanju. To nije zahvalnost koju osjeamo samo stoga to nam se ivot odvija upravo onako kako mi to elimo ili stoga to nam sve ide od ruke. To je zahvalnost zbog poziva, zbog putovanja, zbog dara samog ivota. To je zahvalnost koja se ne temelji na konkretnim razlozima. Zahvalnost je jedinstven pokazatelj koliko smo prisutni u svom ivotnom iskustvu. Ako ne osjeamo zahvalnost za to to smo ivi, to je stoga to smo odlutali od sadanjeg trenutka u prividno mentalno podruje koje nazivamo vremenom. Teko je biti zahvalan u svijetu vremena, jer se ini da se nita ne odvija onako kako bi se po naem miljenju trebalo odvijati. alimo za prolou, vjerujui da e nam u budunosti biti bolje, dok sadanji trenutak smatramo dogaajem kojeg moramo promijeniti. Stoga u svakom trenutku razmiljamo o onome to nije bilo dobro u prolosti i u mislima planiramo promjene koje moramo postii kako bismo naposljetku postigli stanje mira i ispunjenja kojemu teimo. Budui da takve prilagodbe nau pozornost neprestano usmjeravaju u nekakvu velianstvenu budunost, zaboravili smo kako danas moemo stii do bilo kakve smislene prekretnice. Zbog toga je svijet u kojemu sada ivimo, kao i sve to on obuhvaa, samo sredstvo za postizanje nekog cilja. Takav nam se nain ivota doima normalnim. Doima se normalnim, jer nemamo pristupa drukijem iskustvu svijeta koji se kvalitativno razlikuje od onoga u kojemu ivimo. Nemamo drukije iskustvo s kojim bismo mogli usporeivati ovo sadanje. ivei na taj nain neprestano preskaemo sadanji trenutak.Iako je prolost nestala i ne moemo je promijeniti, a budunost se jo nije ostvarila, ipak se mentalno bavimo tim prividnim trenucima, umjesto da se potpuno posvetimo jedinom trenutku u kojemu uvijek boravimo te da ga iskusimo. Budui da po navici prebivamo u mentalnom stanju koje nam omoguuje da razmiljamo i projiciramo panju u te prividne trenutke, potpuno proputamo stvarna fizika i emocionalna iskustva koja nam se dogaaju ovoga trenutka. Gotovo potpuno zanemarujemo jedini trenutak koji sadri ivotnost i puninu onoga to ivot uistinu jest. Mislimo da ivimo, ali to zapravo nije tono. Mi samo postojimo. Mislimo da se kreemo, ali se zapravo vrtimo u krugu. Potpuno smo se posvetili mentalnim stanjima i rtvujemo im iskustva fizike prisutnosti i emocionalne ravnotee. Shodno tome, mentalno nam je stanje, koliko god mi vjerovali da je napredno, optereeno zbunjenou. Toliko smo navikli na to stanje ne-postojanja da nam se ini savreno prirodnim. Teimo upravo takvom stanju. No, ono nije prirodno, jer ne poznaje ni ravnoteu niti sklad. Toga smo svjesni, jer usred tih mentalnih skokova svi osjeamo da neto nije kako treba biti. Nedostatak spokojstva koje osjeamo u svojoj nutrini odraava se kao neprestani kaos koji doivljavamo u svojim vanjskim ivotnim iskustvima. Nedostatak unutarnjeg mira takoer se odraava i u nainu na koji uvijek ustuknemo od svakog iskustva nepokretnosti ili tiine. Krilatica ovoga doba glasi: Sto vie buke, to vie kretanja. Ne znamo to je to to nam nedostaje, jer se ne moemo sjetiti to smo to izgubili. Ne moemo to ni pronai, jer ga traimo u slikama prolosti i u naziranju budunosti. Svjesna prisutnosti pokuava ublaiti nau sudbinu, mentalno stanje ivljenja u vremenu, neumoran bijeg od jueranjeg dana i neobuzdanu

jurnjavu za sutranjim, u kojem nema ni mira ni spokoja.Nae ponaanje ispunjeno nezasitnim potrebama i eljama svjedoi o ispraznosti koju ne moe ispuniti na trenutani pristup ivotu. U svojoj oajnikoj potrazi za mirom prevrnuli smo svaki dio ovog planeta. No, nikakvo djelovanje ne ispunjava mirom nae stanje Postojanja. Bez obzira na to to uzimamo, bez obzira na to kamo pobjegnemo u pokuaju da ga izbjegnemo, bez obzira na to kako se odvajamo od njega svojim beskonanim djelovanjem, neprestano nam se ini da je stvarno olakanje nadohvat ruke. Upravo kao to ljudsko bie lieno sna neminovno doivi fiziki, mentalni i emocionalni slom, to to zanemarujemo oazu svjesnosti sadanjeg trenutka jednako nas tako brzo vodi do iskustva planetarne drutvene dezintegracije. Svjesnost Sebe daje nam snagu da se izvuemo iz provalije zaokupljenosti prolou i budunou, kako bismo se mogli vratiti na jedino vrsto, sigurno i mirno tlo: sadanji trenutak. Proces prisutnosti u tome uspijeva osvjeujui izvornu Prisutnost koja je naa istinska bit, potiui nas da svjesno ponemo razotkrivati neizvornu la koju smo stvorili kako bismo se zatitili od straha, bijesa i tuge. Svoje iskustvo svijeta moemo promijeniti samo ako se oslobodimo percepcijskog virusa vremena, jer Iskustva koja stvaramo kako bismo se osjeali sigurno i prihvaeno u ovome svijetu nisu naa istinska bit. Bez obzira na to to nam nosi budunost, jedini trenutak koji za nas moe biti stvaran nema nikakve veze s jueranjim danom ili s onim to bi se moglo dogoditi sutra. Sve dok nesvjesno reagiramo na dogaaje u svojemu ivotu, ne uspijevamo uoiti to nam je pred nosom. Prebivamo u nonoj mori vlastitog uma, bjeimo pred duhovima prolosti i projiciranim utvarama budunosti. Ne bismo trebali tako ivjeti. To nije ivot. Ono to ivot uistinu jest, ne moe biti obuhvaeno vremenom. Nae iskustvo koje se temelji na vremenu (vezanost za prolost, kao i zamisli o budunosti) pakao je izazvan naim osjetilima, okruen reetkama naih nerazrijeenih strahova, bijesa i tuge.Nikamo nas ne vodi, nikamo nas nije vodio i nikamo nas nee odvesti. Iskustvo svjesnosti sebe ili sadanjeg trenutka dostupno nam je gdje god se nalazili. Svjesnost sadanjeg trenutka nije apstraktna ideja, nego iskustvo. Nain Postojanja lien napora, koji predstavlja pravo svakog ljudskog bia na ovome svijetu. Da bismo bili svijesni u sada, nikamo ne moramo ii, niti se moramo uputati u bilo kakvo vanjsko djelovanje. Meutim, ne moemo ga svjesno doivjeti dok se nae nesvjesno vrsto dri za privid prolosti i budunosti. Ostvarenje takve svjesnosti neminovna je posljedica nae ubrzane evolucije. Svi smo pozvani: Zastani! Nema kamo ii, nema to raditi, ali moe biti! To je poziv, to je putovanje, to je dar koji nam prua Proces prisutnosti. to je, dakle, svjesna prisutnost? To je stanje Postojanja u kojemu bez ikakva napora prihvaamo izvornu i boansku prisutnost, to mi i jesmo, u svakom trenutku koji nam je Bog darovao, kako bismo svjesno mogli odgovarati na svako iskustvo koje nas zadesi.