Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 13

PSIHOLOGIJA, 2005, Vol.

38 (2)

UDC 000000

RAZLIKE U STAVOVIMA PREMA MARGINALNIM GRUPAMA IZMEU RODITELJA I NJIHOVE DECE Jelena Mievi1
Via kola za obrazovanje vaspitaa, Kikinda

Cilj istraivanja bio je utvrditi da li postoje razlike u stavovima diskriminacije roditelja i njihove dece, prema razliitim marginalnim grupama (Kinezi, Romi, bogati, siromani, osobe razliitog pola, osobe sa invaliditetom). U istraivanju je uestvovalo 849 ispitanika: 310 dece i 539 roditelja. Za ispitivanje stavova diskriminacije korien je upitnik identine forme za roditelje i njihovu decu. Upitnik sadri pitanja otvorenog tipa i deo je upitnika korienog u irem istraivakom projektu. Kvalitativne odgovore dobijene na osnovu pitanja otvorenog tipa kvantifikovali su nezavisni procenjivai na skali od 1 do 6, odreujui intenzitet stavova (u negativnom smeru). Od statistikih metoda koriena je Kanonika diskriminaciona analiza. Dobijeni rezultati pokazuju da se roditelji i njihova deca statistiki znaajno razlikuju u stavovima diskriminacije prema Kinezima, osobama mukog pola i prema osobama sa invaliditetom. Deca iskazuju stavove diskriminacije prema mukom polu i prema osobama sa invaliditetom, ali nemaju izraene stavove diskriminacije prema Kinezima dok roditelji iskazuju stavove diskriminacije prema Kinezima, ali nemaju izraene stavove diskriminacije prema osobama mukog pola i prema osobama sa invaliditetom. Kljune rei: stavovi, diskriminacija, marginalne grupe. Osnovni problem ovog istraivanja bio je utvrditi da li postoje razlike u stavovima diskriminacije roditelja i njihove dece prema razliitim marginalnim grupama. Pod stavovima diskriminacije podrazumevaju se intenzivno negativni i obezvreujui stereotipi koji su predispozicija za diskriminatorsko, neprijateljsko ponaanje, nejednako tretiranje ili uskraivanje prava razliitim marginalnim grupama. Vodei rauna o razvojnim karakteristikama dece (uenici etvrtog
1

Adresa autora: micevicj@vkjetnet.co.yu

Jelena Mievi

razreda osnovnih kola), odabrani objekti stavova i marginalne grupe su: Kinezi, Romi, osobe razliitog socio-ekonomskog statusa (bogati, siromani), razliitog pola i osobe sa invaliditetom. Ovo istraivanje je deo ireg istraivakog projekta koje se bavi ispitivanjem uloge koju roditelji i uitelji imaju u formiranju tolerancije kod dece. Negativne stereotipije, obezvreujui i negativni stavovi, predrasude i predstave o marginalnim grupama, prema Psihoanalitikoj teoriji, deca stiu identifikacijom sa roditeljima, a pokazatelji identifikacije su u slinosti stavova, to je pokazalo i istraivanje Remersa i Veltmana (uri, 2001). Oni su na uzorku od 200 uenika i njihova oba roditelja konstatovali da postoji izrazita slinost etnikih stavova. U istom istraivanju je utvrena razlika u stavovima dece kao uzrasne grupe u odnosu na stavove roditelja kao grupu. Dobijen nalaz moe se objasniti Kognitivno-razvojnom teorijom Pijaea i Kolberga, prema kojoj socijalizacija ne zavisi samo od toga ko je prenosi i ta se putem socijalizacije prenosi, ve i od toga kako to deca shvataju, odnosno da je vana odreena kognitivna zrelost. Pored ove dve teorije, teorijsko uporite u ovom radu je i u Situacionoj teoriji o poreklu predrasuda, prema kojoj predrasude prema marginalnim grupama rastu, te se marginalne grupe okrivljuju za sopstvenu lou situaciju, kada je velika ekonomska nesigurnost. Rot (1994), navodi rezultate istraivanja prema kojima je neprijateljstvo prema Kinezima poraslo kada je porasla nezaposlenost domaeg stanovnitva. Potreba za opravdavanjem ili za nalaenjem rtve prua dodatne mogunosti za formiranje predrasuda, negativne stereotipne slike i za diskriminatorsko ponaanje prema marginalnim grupama (Dozier, 2002). Imajui u vidu da socijalna distanca, teorijski, moe da se shvati kao stavovska predispozicija za diskriminatorsko ponaanje prema razliitim marginalnim grupama (Vasovi, 1995), vredi pomenuti pojedine rezultate ispitivanja na naim prostorima u toku nekoliko poslednjih godina (Biro i sar. 2001, Biro i sar. 2002, po Mihi i Mihi, 2003). Rezultati istraivanja u kojima je praena etnika distanca prema deset naroda od 1997. do 2002. godine, pokazuju da je ona ostala na relativno visokom nivou u tih est godina, iako je nakon oktobarskih previranja imala znaajan pad. Istraivanja socijalne distance (Arsenovi - Pavlovi i sar. 2002; Mihi i Lisul, 2002; po Mihi i Mihi, 2003) su pokazala da ak i kod veoma male dece (osnovnokolski uzrast, pa ak i kod predkolaca) postoji tendencija da se neke marginalne grupe vide kao bliske, a neke kao daleke, to dovodi do distanciranja od tih grupa. Naroito je visoka etnika distanca dece prema Romima, koja je kod dece izraenija nego kod njihovih roditelja. Ovo istraivanje ispituje povezanost stavova diskriminacije roditelja i njihove dece prema Kinezima, Romima, bogatima, siromanima, mukom, enskom polu i prema osobama sa invaliditetom, to do sada nije ispitivano kod nas. Pored toga, primenjeni postupak se razlikuje od istraivanja koja su se teino bavila etnikom distancom. Primenjena su pitanja otvorenog tipa, a podaci koji su kvalitativne prirode su prevedeni u kvantitativnu formu procenjivanjem od strane nezavisnih procenjivaa. Istraivaki postupak omoguuje dobijanje novih i neoekivanih odgovora, a prema Kirk i Miler-u, ispitanicima omoguuje da slobodno i svojim

Razlike u stavovima prema marginalnim grupama izmeu roditelja i njihove dece

reima, na svom nivou (obrazovnom, i/ili kulturnom) saopte odgovor bez vee interferencije i pristrasnosti ispitivaa (Kirk i Miller, 1986). Ispitanicima je ovim istraivakim postupkom omogueno i da objasne, tj. obrazloe ta i zato im neto smeta, te ta bi promenili kod razliitih marginalnih grupa. U multietnikim drutvima kakva je Vojvodina, istraivanja stavova, diskriminacije, predrasuda i stereotipija prema marginalnim grupama su veoma popularna. Zanimljivo i znaajno je bilo utvrditi ta je to to se ispitanicima kod Kineza, Roma, osoba razliitog pola, socio-ekonomskog statusa i kod osoba sa invaliditetom ne svia, ta im smeta, ta bi kod njih promenili i tako ih uinili socijalno prihvatljivim. Ispitivanje stavova prema rasnim razlikama, Kinezima, zanimljivo je jer su se pojavom Kineza na naim prostorima, pojavili otvoreni i prikriveni oblici diskriminacije. Znaajno je utvrditi kakve stavove diskriminacije imaju deca i njihovi roditelji prema Kinezima i da li se oni meusobno razlikuju. Pored ispitivanja stavova diskriminacije prema Kinezima, ispitivanje stavova diskriminacije roditelja i njihove dece prema etnikim razlikama, Romima i utvrivanje da li se deca i roditelji meusobno razlikuju u tim stavovima, smatra se takoe znaajnim, imajui u vidu da su Romi, pored Jevreja, u politikoj istoriji sveta, bili najei objekat diskriminacije i predrasuda. Prema Kuzmanovi-u (1995) diskriminacija i odbacivanje Roma, jedan je od znaajnih kriterijuma prepoznavanja autoritarne strukture i faistike ideologije. Diskriminacija ena u nekom drutvu, moe biti mera odnosa tog drutva prema ostalim marginalnim grupama (Tomi, 2002). Status ene kao pripadnice marginalne grupe, karakteristian je za sva patrijarhalna drutva (Drezgi, 1999), te je zanimljivo utvrditi kakve stavove diskriminacije imaju roditelji i njihova deca prema osobama razliitog pola i da li se u tim stavovima razlikuju. Socio-ekonomska kriza iz 1980-tih godina, znaajno produbljena ratom i sankcijama iz 1990-ih godina, nezapamena inflacija, ikada zabeleena u svetu u 1992. i 1993. godini, kao i bombardovanje iz 1999. godine, stvorili su naglo i osetno osiromaenje drutva, kao i politiko-ekonomsku situaciju koja je krajnje neproduktivna za demokratski razvoj drutva. U isto vreme stvorila se grupa onih koji su se naglo obogatili i koji su u pomenutim okolnostima imali plodno tle za brzo i relativno lako bogaenje, dok je koeficijent siromatva rastao. Rezultat svega je apsolutni pad standarda svih slojeva drutva (Golubovi, 1995). itav taj period odrazio se na stvaranje tzv. neotradicionalizma, gde se pojedinci, pa i itave grupe vraaju tradicionalnim korenima, uz afirmaciju nacionalnih vrednosti, glorifikovanje prolosti i ka konzervativizmu prema novom i drugaijem (Kuzmanovi i Vasovi, 1995), te se smatra zanimljivim ispitivanje stavova diskriminacije prema bogatima i siromanima kao i utvrivanje da li se deca u svojim stavovima razlikuju u odnosu na stavove roditelja. Pored ispitivanja stavova diskriminacije prema rasnim, etnikim, rodnim razlikama i socio-ekonomskim razlikama, znaajnim se smatra i ispitivanje stavova diskriminacije prema osobama sa invaliditetom kao i utvrivanje razlika u

Jelena Mievi

stavovima dece u odnosu na stavove roditelja. Razvijena demokratska drutva pokazuju ozbiljna nastojanja da se na adekvatniji nain nose sa sloenom problematikom poloaja osoba sa invaliditetom i stavovima prema njima, svakako vie nego to se to inilo u prolim vremenima (Radoman, 2003). Osnovne socijalne barijere kod nas su: predrasude i stereotipije, neprihvatanje invalidnosti, nepotovanje ljudskih prava, kao i nain na koji govorimo o invalidnosti (Denefendi, 2003). U naem drutvu jo uvek su iroko rasprostranjene kulturne barijere, najee ispoljene u vidu ukorenjenih predrasuda prema kojima su hendikepirana lica obino predmet saaljenja. Duboko su ukorenjena sujeverja kao i strah prema osobama sa invaliditetom, a oni su jo jedan izvor diskriminacije i prepreka ka njihovoj rehabilitaciji i integraciji u drutvo (Nikoli, 2003). Ispitivanje dece roene 1993. godine, prelomne godine nae novije istorije, generacije odrasle uz rat, meunarodnu izolaciju, inflaciju, uz propast jednog sistema, kao i ispitivanje razlika u njihovim stavovima u odnosu na stavove roditelja, ima teorijski znaaj jer daje odgovor na pitanje da li su stavovi dece umerenije ili ekstremnije negativni u odnosu na stavove roditelja. Istraivanje se bavi i utvrivanjem da li su razlike u stavovima naueni i od roditelja apsorbovani eksplicitni i implicitni stavovi ili su razvojna karakteristika dobi dece kojoj pripadaju.

PROBLEM

Osnovni problem u ovom istraivanju je ispitivanje da li se roditelji i njihova deca razlikuju u stavovima diskriminacije prema marginalnim grupama (Kinezi, Romi, muki i enski pol, bogati i siromani i osobe sa invaliditetom). Stavovi diskriminacije se u ovom istraivanju ispituju na osnovu pitanja otvorenog tipa koje ispituje ta je to to bi ispitanici promenili kod pripadnika razliitih marginalnih grupa, uz obrazloenje datog odgovora. Imajui u vidu da je re o problemu koji kod nas, do sada, nije bio ispitivan, primenjen je kvalitativni istraivaki pristup koji donosi vie saznanja kada se ispituju teme o kojima ne postoji integrisano teorijsko znanje (Ragin, 1989; Ili, 2002 itd.). Zbog toga su postavljeni sledei istraivaki zadaci: utvrditi prema kojim marginalnim grupama (od ispitivanih) roditelji i njihova deca imaju stavove diskriminacije, izvriti kvantifikaciju dobijenih odgovora, tj. proceniti intenzitet stavova diskriminacije i dovesti u vezu stavove diskriminacije roditelja sa stavovima diskriminacije dece.

Razlike u stavovima prema marginalnim grupama izmeu roditelja i njihove dece

METOD

Uzorak

U istraivanju je uestvovalo N = 849 ispitanika, od kojih je N1 = 539 roditelja i N2 = 310 dece, uenika etvrtih razreda osnovnih kola, kolske 2002 - 2003. godine u Kikindi. Strukturu uzorka roditelja ine 288 majka i 251 oeva, a strukturu uzorka dece 169 deaka i 141 devojica.

Instrumenti

Upitnik za ispitivanje stavova diskriminacije, deo je upitnika formiranog u svrhe ireg istraivakog projekta koji se bavi ispitivanjem uloge koju roditelji i uitelji imaju u formiranju tolerancije kod dece. Pitanja koja ispituju stavove diskriminacije su deo sistema pitanja otvorenog tipa i identina su za roditelje i decu. Pitanja otvorenog tipa su primenjena imajui u vidu da prema Raginu (1989), njihova primena donosi vie novih saznanja i ne svodi istraivanje samo na proveru prethodno razvijenih pretpostavki. Ova prednost je naroito vana kada se ispituju teme o kojima ne postoji integrisano teorijsko znanje (Ili, 2002). Grupa pitanja otvorenog tipa (u irem istraivakom projektu) su gradirana i zapoinju pitanjem najireg okvira koje ispituje prvu asocijaciju koju ispitanici imaju prema objektima stavova. Sledi pitanje irokog opsega koje ispituje kakvi su za ispitanike, po osobinama, pripadnici razliitih marginalnih grupa. Okvir sledeeg pitanja se suava i svodi na ispitivanje pozitivnih stavova, tj. ispitanici se pitaju ta je to to im se dopada kod pripadnika marginalnih grupa. Slede pitanja koja ispituju negativne stavove i ispituju ta je to to se ispitanicima ne dopada, ne svia i ta im kod pripadnika razliith marginalnih grupa smeta. Nakon svakog pomenutog pitanja otvorenog tipa, sledi pitanje: Zato?. Tim pitanjem se trai obrazlaganje dobijenog odgovora, a prema Havelka, Kuzmanovi i Popadi (1998), slui da bi se saznao referentni okvir (kontekst) koji je ispitanik imao odgovarajui na pitanje otvorenog tipa, za sniavanje tenzije ako ispitanik daje socijalno nepoeljan odgovor, kao i da bi se izbegla zabuna jer formalno isti odgovor moe da ima razliito znaenje. Nakon tih pitanja koja ispituju prvu asocijaciju, opti stav, opti pozitivan stav i opti negativan stav prema marginalnim grupama, sledi poslednje pitanje u grupi pitanja otvorenog tipa koje ispituje stavove diskriminacije prema marginalnim grupama. To pitanje ispituje ta je to to bi ispitanici promenili kod objekata stavova, uz pitanje: Zato?. Ovo pitanje ispituje ta bi odreene pripadnike marginalnih grupa uinilo socijalno prihvatljivim kada bi neto promenili. Pitanja

Jelena Mievi

koja ispituju stavove diskriminacije u sistemu prethodnih (gradiranih) pitanja otvorenog tipa najintenzivnije ispituju negativne stavove i sklonost ka diskriminaciji, te su i odabrana za ovo istraivanje. Upitnik za procenu intenziteta stavova diskriminacije, sadri jedinstvenu listu od 105 kategorije, odgovora dobijenih na osnovu Upitnika za ispitivanje stavova diskriminacije roditelja i njihove dece, tj. odgovora dobijenih na osnovu pitanja ta bi ispitanici (roditelji i njihova deca) promenili kod pripadnika razliitih marginalnih grupa. Procenjivai, studenti zavrne godine psihologije, su odreivali intenzitet negativnosti stavova diskriminacije na skali od 1 (slab intenzitet negativnosti) do 6 (jak intenzitet negativnosti).

Statistiki postupci obrade podataka

Analiza sadraja je primenjena u analizi odgovora dobijenih na osnovu pitanja otvorenog tipa. Dobijeni odgovori, uz odgovore na pitanje: Zato?, svodili su se na jednu jednostavnu reenicu, grupu rei ili jednu re. Odgovori su zatim kategorizovani, a oni sa malom frekvencom pridueni bliskoj kategoriji kako bi inili konzistentan skup. Kvantifikaciju dobijenih kategorija (kvalitativnih odgovora) je obavilo 25 nezavisnih procenjivaa, studenata zavrne godine psihologije. Nakon to su procenjivai odredili intenzitet negativnosti dobijenih odgovora, bilo je potrebno ispitati koliko su oni meusobno usaglaeni, tj. prema Sigel i Kastelan-u (Siegel i Castelan, 1988), ispitati koliko su im odgovori korespondentni. U te svrhe je primenjena Kendalova konkordansa. Dobijen indeks konkordanse p < 0.000) doputa da se za svaki dobijen odgovor (stav (rkonkordansa = 0.54; diskriminacije) rauna Medijan procena procenjivaa. Tada je svaki originalan odgovor ispitanika prekodiran dobijenim Medijanama, na kojima je primenjena Kanonika diskriminaciona analiza, da bi se utvrdila struktura razlika u stavovima roditelja i njihove dece.

REZULTATI

Dobijeni rezultati pokazuju da je prva diskriminaciona funkcija statistiki znaajna (tabela br. 1), te emo se u daljoj analizi baviti samo ovom, prvom funkcijom.

Razlike u stavovima prema marginalnim grupama izmeu roditelja i njihove dece Tabela br. 1: Hi kvadrat test znaajnosti diskriminacionih funkcija UKLONJENI KANONIKI DISKRIMINACIONI KORENOVI 0 1 2

SVOJSTVENA VREDNOST 0.182147 0.015282 0.005922

KANONIKA KORELACIJA 0.392533 0.122687 0.076730

WILKSOVA LAMBDA 0.828280 0.979149 0.994113

HI KVADRAT 158.5420 17.7316 4.9690

DF 21 12 5

P NIVO 0.000000 0.124086 0.419679

Vrednosti optereenja na prvoj diskriminacionoj funkciji (tabela br.2) pokazuju da je re o dimenziji koju ine: stav diskriminacije prema mukom polu (disk_muki pol), ne-negativan, odnosno neizraen stav diskriminacije prema Kinezima (disk_kineza) i stav diskriminacije prema invalidima (disk_invalida).
Tabela br. 2: Matrica strukture za prvu diskriminacionu funkciju VARIJABLE disk_kineza disk_roma disk_enski pol disk_muki pol disk_bogatih disk_siromanih disk_invalida PRVI KANONIKI DISKRIMINACIONI KOREN -0.441833 0.257077 0.049915 0.626651 -0.285659 0.292910 0.426534

Aritmetike sredine grupa ispitanika (majke, oevi, deaci, devojice) na prvoj diskriminacionoj funkciji pokazuju da se roditelji razlikuju u odnosu na decu (tabela br.3), dok Hi-kvadrat test (tabela br. 1) pokazuje da je ta razlika znaajna.

Tabela br. 3: Aritmetike sredine grupa na prvoj diskriminacionoj funkciji GRUPE ISPITANIKA MAJKE OEVI SINOVI ERKE PRVI KANONIKI DISKRIMINACIONI KOREN -0.374556 -0.257119 0.493466 0.628642

Rezultati na uzorku dece ukazuju da deca imaju pozitivne vrednosti na prvoj diskriminacionoj funkciji. Dobijen rezultat pokazuje da devojice i deaci imaju: stav diskriminacije prema mukom polu i prema invalidima, a da nemaju izraeni

Jelena Mievi

stav diskriminacije prema Kinezima. Nasuprot tome, odrasli (majke i oevi) imaju negativne vrednosti na prvoj diskriminacionoj funkciji, to znai da majke i oevi nemaju stav diskriminacije prema mukom polu i prema invalidima, ali da imaju izraen stav diskriminacije prema Kinezima. Posebno je zanimljivo da se najvee razlike dobijaju u interakciji uzrasta i pola. Jednostavno reeno, majke i erke su na ekstremima izolovane diskriminacione funkcije, to bi moglo da znai da se u sazrevanju devojica, odnosno ena, stavovi prema suprotnom polu i/ili invalidima socijalizuju, dok to nije sluaj sa stavovima prema Kinezima. Konano, stav prema ovoj grupi i nije mogao da proe socijalizaciju kod uzorka odraslih ena (majki), poto je iskustvo sa ovom grupom relativno novo.

DISKUSIJA

Ispitivanje razlika u stavovima diskriminacije roditelja i njihove dece prema razliitim marginalnim grupama, dalo je rezultate koji pokazuju da se roditelji znaajno razlikuju u svojim stavovima diskriminacije prema Kinezima, mukom polu i prema osobama sa invaliditetom. U stavovima diskriminacije roditelja i njihove dece prema Romima, enskom polu i prema osobama razliitog socioekonomskog statusa, ne postoje znaajne razlike. Razlike u stavovima diskriminacije roditelja i njihove dece prema Kinezima pokazuju da su stavovi roditelja u odnosu na decu diskriminatorski. Stavovi diskriminacije roditelja prema Kinezima odreeni su onim to bi roditelji menjali kod Kineza, a to je nehigijena, traili bi da idu iz nae zemlje, zabranili bi im ulazak u zemlju. Roditelji takoe smatraju, da Kinezi treba da se izlee, da promene svoju neljubaznost, plansko irenje i sl. Kineze su opisali kao mnogobrojne, prljave, vide ih kao konkurenciju na tritu. Analiza kategorija i uestalosti odgovora ukazuje da roditelji Kineze, izmeu ostalog, doivljavaju kao nekog ko je pretnja ekonomskom prosperitetu drave i kao nekog ko moe da ugrozi njihovu sopstvenu egzistenciju i materijalno stanje. Dobijen nalaz se moe tumaiti Situacionom teorijom o poreklu predrasuda i u skladu je sa rezultatima istraivanja autora koji su zastupajui ovu teoriju nali, prema Rotu (1994), da su predrasude i izrazito neprijateljstvo prema Kinezima, porasli kada je porasla nezaposlenost domaeg stanovnitva i ekonomska nesigurnost. Najekstremnije stavove diskriminacije prema Kinezima imaju majke, a najblae erke. Neizraeni stavovi diskriminacije dece prema Kinezima mogu se traiti u injenici nedovoljnog iskustva, jer Kinezi ive na naim prostorima od pre nekoliko godina. Tako, roditelji svojim stavovima nisu, jo uvek, uticali na deje stavove prema njima te deca usvajaju samo one eksplicitne (deklarativne) stavove svojih roditelja. Nedovoljno iskustvo jo govori da stavovi prema Kinezima jo nisu dovoljno uvreni kao prema drugim marginalnim grupama. Razlog ne-negativnih stavova diskriminacije dece (neizraenih stavova diskriminacije), u odnosu na

Razlike u stavovima prema marginalnim grupama izmeu roditelja i njihove dece

roditelje moe se traiti i u tome da decu za Kineze, verovatno vezuju i neka pozitivna ili barem ne preterano negativna iskustva. Deca bi kod Kineza promenila nehigijenu, bolest, jezik i izgled, boju koe, u najveem broju sluajeva. Pored znaajnih razlika u stavovima diskriminacije prema Kinezima utvrene su i razlike u stavovima diskriminacije roditelja i njihove dece prema mukom polu. Najekstremnije stavove diskriminacije prema mukom polu imaju devojice, a najneizraenije (najblae) imaju majke. Deca bi kod deaka promenila agresivnost, tuu, grubost, uobraenost, a odrasli bi kod mukaraca promenili pored agresivnosti, poroke, neprivrenost porodici, stavove prema enama, ljubomoru, u najveem broju sluajeva. Dobijen nalaz je u saglasnosti sa razvojnom karakteristikom dece na ovom uzrastu, jer je rodna netrpeljivost, prema oreviu, tipina za decu ranog osnovno-kolskog uzrasta (1994). Ekstremno neizraeni stavovi diskriminacije majki prema mukarcima, mogu se obrazloiti time da su majke tokom godina ostvarile partnerske odnose sa mukarcima, te prema njima nemaju izraene stavove diskriminacije, tj. ono to bi menjale kod mukaraca i tako ih uinile socijalno prihvatljivim, neekstremni su oblici ponaanja. Dobijen nalaz, takoe moe biti i pokazatelj tradicionalno-patrijarhalnog stila koji je nauen oblik ponaanja i nalae da ene toleriu (trpe) osobe mukog pola jer su oni u patrijarhalnim sredinama vlasnici imovine i vlast u porodici. Znaajne razlike u stavovima diskriminacije prema osobama sa invaliditetom pored stavova diskriminacije prema mukom polu, mogu se pripisati uzrasnoj karakteristici dece. Obrazloenje za ovaj nalaz je u karakteristikama uzrasne dobi dece koja, prema Furlanu, u konkretno-operacionom periodu vie obraaju panju na spolja vidljive karakteristike i na njih intenzivno reaguju (1983). Deca osobe sa invaliditetom opisuju kao nesposobne, rune, dosadne, zahtevne, zavidne i kao osobe koje plae decu, a najvie im smeta njihov hendikep. Odrasli bi kod invalida promenili njihovu izolovanost, hendikep i pesimizam. Dobijeni rezultati ukazuju da ne postoje statistiki znaajne razlike u stavovima diskriminacije roditelja i njihove dece prema Romima, enskom polu i prema osobama razliitog socio-ekonomskog statusa. Stavovi diskriminacije dece prema Romima su odreeni tendencijom da bi deca kod Roma promenila nehigijenu, neobrazovanost, lenjost, agresivnost, kao i to to su prevaranti. Odrasli bi, slino deci, kod Roma promenili nehigijenu, neobrazovanost, lenjost, nekulturne oblike ponaanja i to to su prevaranti. Dobijen nalaz potvruje teorijska razmatranja da se negativna stereotipna slika o Romima, zasiena predrasudama i sklonou ka diskriminaciji veoma rano gradi kod dece, ali dobijen nalaz nije u skladu sa istraivanjima (Mihi i Mihi, 2003) u kojima je socijalna distanca dece prema Romima izraenija nego kod roditelja. Pored toga, to nije utvrena razlika u stavovima diskriminacije prema Romima, nije utvrena ni razlika u stavovima diskriminacije prema enskom polu. Deca bi kod devojica promenila to to ogovaraju, to su priljive, izdajice, ljubomorne, svadljive, a odrasli bi, slino deci, kod ena promenili to to ogovaraju, to su priljive, ljubomorne, to to imitiraju mukarce ili nisu privrene porodici.

Jelena Mievi

Dobijen nalaz o negativnoj stereotipnoj slici prema enskom polu koji se ne razlikuje kod roditelja i dece, takoe je deo tradicionalno-patrijarhalnog stila. Ne postoji znaajna razlika u stavovima diskriminacije ni prema osobama razliitog socio-ekonomskog statusa. Deca bi kod bogatih promenila to to ne pomau siromanima, to su uobraeni, hvalisavi i sebini, a odrasli bi, kao i deca, kod bogatih promenili to to ne pomau siromanima, to su uobraeni, sebini i bezoseajni. Deca smatraju da bi siromani trebali vie da rade i da se vie trude, menjali bi im nain oblaenja i to to su tuni, a odrasli, kao i deca smatraju da bi siromani trebali vie da rade i da se vie trude, menjali bi im neupornost i ravnodunost. Stavovi diskriminacije dece, roene 1993. godine, prelomne godine nae novije istorije, generacije odrasle uz rat i meunarodnu izolaciju, zasieni su slinim stavovima diskriminacije prema siromanima i bogatima koje imaju i njihovi roditelji. Dobijen nalaz da se deca ne razlikuju znaajno u stavovima diskriminacije prema Romima, enskom polu i prema osobama razliitog socio-ekonomskog statusa, moe se tumaiti Psihoanalitikom teorijom po kojoj deca stiu stavove i vrednosti identifikacijom sa svojim roditeljima, a pokazatelji identifikacije su u slinosti stavova. Na kraju ini se vanim istai jo nekoliko stvari. a. Analiza kategorija i uestalosti odgovora dobijenih na osnovu pitanja otvorenog tipa koja ispituju stavove diskriminacije na osnovu pitanja ta je to to bi roditelji i njihova deca promenili kod pripadnika razliitih marginalnih grupa, pokazuju da su deca davala odgovore koji su se svrstavali u manji broj kategorija. Pored toga deca su u opisivanju pripadnika marginalnih grupa, manifestovala stavove koji su se zasnivali na spoljanjem, spolja vidljivom izgledu, vie nego na ponaanju ili na osobinama linosti. Ovaj nalaz je u skladu sa uzrastom i razvojnim karakteristikama dece koja su na konkretno-operacionom nivou, prema Pijaeovoj teoriji kognitivnog razvoja. U tom uzrastu deca misle sistematski i logino o konkretnim pojavama i ne barataju apstrakcijama (Furlan, 1983), preovlauje konkretno zakljuivanje, odnosno ona vrsta zakljuivanja gde dete premise otkriva u posmatranju. Za ovaj uzrast je jo karakteristino da opaaju u celini, tako da im je neko u celini dobar ili lo, simpatian ili nesimpatian (orevi, 1991). b. Analiza rezultata dobijenih testiranjem znaajnosti razlika ukazuju da deca ne usvajaju potpuno stavove svojih roditelja jer se u svojim stavovima diskriminacije prema mukom polu, Kinezima i prema osobama sa invaliditetom, znaajno razlikuju od svojih roditelja. Dobijen nalaz se moe tumaiti Kognitivnorazvojnom teorijom po kojoj sticanje stavova zavisi od kognitivne zrelosti dece, a ne od toga ko prenosi i koji se sadraj putem socijalizacije prenosi. c. Izraeni stavovi diskriminacije dece, prema mukom polu i prema invalidima, se mogu pripisati razvojnim karakteristikama, a delimino se mogu tumaiti i pretpostavkom da su deca bila iskrenija od svojih roditelja, jer prema Horovicu, stavovi dece, u stvari, samo su slika sredine u kojoj ive i u kojoj se razvijaju (Horowitz, po uriu, 2001). Tako, roditelji kao najbitniji aspekt sredine verovatno decu formalno ue socijalno poeljnim oblicima ponaanja, a sami alju

Razlike u stavovima prema marginalnim grupama izmeu roditelja i njihove dece

implicitne poruke i manifestuju stvarno socijalno nepoeljne oblike ponaanja, stavove zasiene stereotipijama, predrasudama i sklonou ka diskriminatorskom ponaanju koje deca usvajaju. Po Rot-u (1994), negativni ili obezvreujui stereotipi i predstave o manjinskim grupama, prenose se sa generacije na generaciju i pod odreenim socijalnim uslovima bivaju aktivirani kao ve gotova spremnost za diskriminaciju. d. Naroito je zanimljivo da se najvee razlike dobijaju u interakciji uzrasta i pola. Dobijen nalaz da majke i erke imaju ekstremne stavove diskriminacije bi mogao da znai da se u sazrevanju stavovi prema suprotnom polu i/ili invalidima socijalizuju, dok to nije sluaj sa stavom prema Kinezima. tavie, stav prema ovoj marginalnoj grupi i nije mogao proi prirodni proces sazrevanja, odnosno socijalizacije, jer su iskustva sa Kinezima relativno nova i ostaje da se vidi da li e i ona biti "obraena" socijalizacijom.

LITERATURA

Dozier, R. W. (2002). Why We Hate. New York, Mc Graw-Hill. Drezgi, R. (1999). Patrijarhat i (ne)tolerisanje ena. u: B. Jaki (ur.). Tolerancija. Beograd, Biblioteka 20. vek. orevi, D. (1994). Razvojna psihologija. Beograd, Deje novine. uri, . (2001). Socijalna psihologija obrazovanja. Sombor, Uiteljski fakultet. Danefendi, A. (2003). Ukljanjanje socijalnih barijera u oblasti invalidnosti. u: J. Trkulja (ur.). Prava osoba sa invaliditetom. Beograd, CUPS. Furlan, I. (1983). ovjekov psihiki razvoj. Zagreb, kolska knjiga. Golubovi, Z. (1995). Drutveni i kulturni milje: Jugoslavija od 1980. do 1990-ih godina. u: Z. Golubovi (ur.). Drutveni karakter i drutvene promene u svetlu nacionalnih sukoba. Beograd, Institut za filozofiju i drutvenu teoriju. Havelka, N., Kuzmanovi, B., i Popadi, D. (1998). Metode i tehnike sociopsiholokih istraivanja. Beograd, Centar za primenjenu psihologiju. Ili, V. (2002). Prevladavanje prolosti u Vojvodini. Zrenjanin, GNB arko Zrenjanin. Kirk, J., i Miller, M.L. (1986). Reliability and validity of qualitative research. Berkeley, University of California Press. Kuzmanovi, B., i Vasovi, M. (1995). Tradicionalistika orijentacija. u: Z. Golubovi (ur). Drutveni karakter i drutvene promene u svetlu nacionalnih sukoba. Beograd, Institut za filozofiju i drutvenu teoriju. Kuzmanovi, B. (1995). Autoritarnost kao socijalnopsiholoka karakteristika. u: Z. Golubovi (ur.). Drutveni karakter i drutvene promene u svetlu nacionalnih sukoba. Beograd, Institut za filozofiju i drutvenu teoriju. Mihi, V. i Mihi, I. (2003). Poznajem, prihvatam, potujem: istraivanje etnike distance kod dece i njihovih roditelja. Psihologija, 2, 167-182.

Jelena Mievi

Nikoli, B. (2003). Prikrivena diskriminacija po osnovu invalidnosti u Srbiji. u: J. Trkulja (ur.). Prava osoba sa invaliditetom. Beograd, CUPS. Radoman, V. (2003). Specifinosti poloaja osoba sa invaliditetom i mogunosti psihosocijalne podrke. u: J. Trkulja (ur.). Prava osoba sa invaliditetom. Beograd, CUPS. Ragin, C. (1989). The Comparative Method: Moving Beyond Qualitative and Quantitative Strategies. Berkeley, University of California Press. Rot, N. (1994). Osnovi socijalne psihologije. Beograd, Zavod za udbenike i nastavna sredstva. Siegel, S., i Castellan, J.N. (1988). Nonparametric Statistics for the Behavioral Sciences. New York, Mc Graw Hill. Tomi, Z. (2002). Tolerancija i emancipacija. u: T. ivkovi (ur.) Tolerancija: susret razlika. Beograd, Savezno ministarstvo nacionalnih i etnikih zajednica.

Razlike u stavovima prema marginalnim grupama izmeu roditelja i njihove dece

ABSTRACT DIFFERENCE BETWEEN THE ATTITUDES TOWARDS MINORITY GROUPS AMONG PARENTS AND THEIR CHILDREN

Jelena Mievi
The aim of this research is to establish if there are differences between disrimination attitudes of parents and their children towards various marginal groups (the Chinese, Roma, the rich, the poor, persons of different sex, disabled persons). 849 persons were examined in this research: 310 of children and 539 of parents. The questionnaire of identical form for parents and their children was used to examine these discrimination attitudes. The questionnaire contains the open-type questions and it is the part of questionnaire used in the investigation project of wider range. Independent estimators in the scale from 1 to 6 quantified these qualitative results obtained on the basis of open-type questions, by determine the intensity of these attitudes (in negative direction). So-called Canonical discrimination analysis was used, out of statistical methods. The obtained results show that parents and their children statistically differ significantly in discrimination attitudes towards the Chinese, male persons and disabled persons. Children express discrimination attitudes towards male sex and towards disabled persons, but do not have considerable discrimination attitudes towards the Chinese, but parents express discrimination attitudes towards the Chinese, but do not have considerable discrimination attitudes towards the male sex and towards disabled persons. Key words: discrimination, attitudes, minority groups

You might also like