5. godinja meunarodna konferencija KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagreb, 23. i 24. veljae 2007.

EPIFIZNE ZONE RASTA I TRENING

Tatjana Trot1, Sanja imek1, Lana Bobi2 1 Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu 2 Opa upanijska bolnica, Pakrac

UVOD
Razliita trenana optereenja razliito utjeu na kotani sustav mladog sportaa. Adaptacija kostiju na trenani proces prvenstveno ovisi o trajanju (Mosley i Lanyon, 1998; Turner, Owan i Takano, 1995) i intenzitetu (Mosley, March, Lynch i Lanyon, 1997) optereenja. Prema dosa-danjim spoznajama, trening jakosti stimulira izgradnju kosti neposrednim uinkom vlaka miia (KrmpotiNemani, 1982) ili poveanjem uinka gravitacije na kost pri dizanju utega (Miigoj-Durakovi i sur., 1999). Vanost djelovanja vlaka miia i gravitacije za razvoj i odravanje kotane mase potvruju rezultati analize kotane strukture astronauta nakon njihova dueg boravka u svemiru (Schulze, Gallagher i Trappe, 2002). Naime, u uvjetima besteinskog stanja gravitacija je tono uravnoteena s centrifugalnom silom orbitalne putanje koja djeluje istodobno i na ovjeka i na svemirski brod, pa ih privlai posve jednakim silama ubrzanja i u istom smjeru. Kao posljedica toga ovjek lebdi u komori broda bez da ga ita privlai prema njegovim stjenkama. U tim uvjetima, gdje nema potrebe da se sila tee svladava snagom miine kontrakcije, tjelesna aktivnost pojedinca znatno se smanjuje. Tako je nakon dueg boravka u svemiru kod ovjeka ustanovljen gubitak kalcija i fosfata iz kostiju, kao i smanjenje kotane mase (Guyton i Hall, 1999). Osim treninga jakosti, poznato je i da trening izdrljivosti utjee na poveanje kotane mase. Istraivanja na ivotinjama dokazala su kako trening tranja razliitim intenzitetom i trajanjem moe imati pozitivan (Biewener i Bertram, 1994; Newhall, Rodnick, van der Meulen, Carter i Marcus, 1991; Raab, Smith, Crenshaw i Thomas, 1990), nikakav (Judex i Zernicke, 2000) ili negativan (Forwood i Parker, 1991; Li, Zernicke, Bernard i Li, 1991) uinak na kotani sustav ivotinja u razvoju. Chilibeck, Sale i Webber su 1995. godine dokazali da trening izdrljivosti u trajanju od 20 do 60 minuta dnevno, tri puta tjedno utjee na poveanje kotane mase. Dakle, nema sumnje da

pravilno planirano trenano optereenje pozitivno djeluje na razvoj kotanog sustava. Meutim, prekomjerno optereenje (pogotovo dugotrajno), dovodi do kroninih oteenja ili akutnih trauma kotanih struktura u razvoju (Helms, 1997). Kod djece i mladih, iznenadno ili veliko optereenje moe raskinuti epifiznu plou rasta (dio gdje kost raste u duinu) jer je ona puno slabija od okolnih ligamentarnih struktura. Upravo iz tog razloga u spomenutoj populaciji stradavaju jo uvijek otvorene i izrazito osjetljive epifizne zone rasta (Caine, DiFiori i Maffulli, 2006). Posljedice takvih ozljeda mogu obiljeiti daljnji tijek sportske karijere mladog sportaa, kao i njegovo zdravlje. U malom broju sluajeva ozljede epifiznih zona rezultiraju prestankom rasta ili deformacijom ozlijeene kosti (Anderson i sur., 2000). Oteenje distalne epifize palane kosti s posljedinom anomalijom rasta ozlijeene regije opisan je kod mladih gimnastiarki koje su ve postizale vrhunske sportske rezultate (DiFiori, Caine i Malina, 2006). Postoje autori koji tvrde da rano ukljuivanje djece u redovit trenani proces i nastavak treniranja tijekom puberteta moe negativno utjecati na njihov rast (Thientz, Howald, Weiss i Szinonenko, 1993). Meutim, velik je broj transverzalnih i longitudinalnih istraivanja iji rezultati dokazuju kako redovito bavljenje sportskom aktivnou, koja osim treninga ukljuuje i redovita natjecanja, ne utjee negativno na rast i razvoj djece sportaa (Malina i Bouchard, 1991). Niski rast gimnastiara najee je povezan s njihovom genetikom i procesom selekcije, a ne s ranim poetkom bavljenja tom sportskom aktivnou (Caine, Lewis, OConnor, Howe i Bass, 2001). Oito je, dakle, da kotani sustav mladog sportaa (od perioda prije puberteta sve do kraja adolescencije) razliito reagira na razliita optereenja. Pubertet, kao razdoblje od pojave prvih sekundarnih spolnih obiljeja do spolne zrelosti, u nas kod djevojica poinje u 10., a kod djeaka u 12. godini ivota. Period nakon spolne zrelosti pa sve do zavretka rasta i razvoja zovemo adolescencijom. U nas ona u prosjeku traje od 16.

TEME POZVANIH PREDAVAA

63

Tatjana Trot, Sanja imek, Lana Bobi EPIFIZNE ZONE RASTA I TRENING

TEME POZVANIH PREDAVAA

do 18. godine kod djevojica, a od 18. do 20. godine kod djeaka (Mardei i Dumi, 2003). U ovom e se lanku razmotrili ozljede epifiznih zona rasta kod djece i mladih od samog ukljuivanja u redovni sustav treninga (najee od 6. godine ivota) sve do zavretka perioda adolescencije. Cilj ovog rada je ukazati na brojne ozljede epifiznih zona rasta koje se deavaju u svakodnevnoj sportskoj praksi. Takoer je u interesu autora opisati situacije koje dovode do takvih ozljeda te naglasiti vanost pravilnog planiranja i programiranja trenanog optereenja u svrhu njihove prevencije. Dobro osmiljena progresija treninga snage, kao i treninga ostalih motorikih sposobnosti omoguit e mladom sportau stvaranje temelja za kasnije faze vrhunske izvedbe te pomoi u spreavanju njegovog ozljeivanja.

RAZVOJ KOTANOG SUSTAVA

Srednji dio dugih kostiju kao to su npr. bedrena i nadlaktina kost, naziva se dijafiza, dok se dijelovi na njihovim proksimalnim i distalnim podrujima nazivaju epifizama. (Krmpoti-Nemani, 1982) (slika 1). Rast kosti ostvaruje se djelominom resorpcijom prije stvorenog tkiva i istodobnim stvaranjem nove kosti brzinom veom od brzine resorpcije. Tako se tijekom rasta odrava oblik kosti. Brzina pregradnje (remodeliranja) kosti (sveukupna izmjena kotanog tkiva) vrlo je velika u djece, gdje pregradnja moe biti i do 200 puta bra nego u odraslih (Junqueira, Carneiro i Kelley, 1999). Razlikujemo izravno, odnosno dezmalno okotavanje, i posredno, odnosno hondralno okotavnaje (stvaranje zamjenske kosti). Dezmalno okotavanje stvaranje je kosti iz vezivnog tkiva, pa je prvobitna kost vlaknasta, a potom biva pregraena u lamelarnu kost. Na taj nain okotavaju kosti svoda lubanje, kosti viscerokranija i kljuna kost. Pri hondralnoj osifikaciji potrebni su hrskavino izgraeni djelii skeleta, a njih potom zamjenjuje kost. Rast je mogu samo tako dugo dok je odrana hrskavica. Preduvjet stvaranja zamjenske kosti su hondroklasti, diferencirane stanice vezivnog tkiva koje razgrauju hrskavicu i tako omoguuju osteoblastima da stvaraju kost. Poznata su dva naina stvaranja zamjenske kosti, i to enhondralno i perihondralno okotavanje. Enhondralno okotavanje zapoinje u unutranjosti hrskavice, i to prije svega u podruju epifiza. Perihondralno okotavanje potjee iz perihondrija i ogranieno je na dijafizu. Na granici izmeu dijafize i epifize nalazi se hrskavica epifizne ploe (epifizna hrskavica) koja je nuna za rast kosti u duinu (slika 2). Dio dijafize koji prilijee uz epifiznu plou, nazvan je metafiza i razvija se ponajprije na enhondralnoj osnovi (Platzer, 1989).

64

Podruje u dijafizi gdje zapoinje okotavanje naziva se primarno sredite okotavanja. Brzim rastom u uzdunom smjeru ono se protegne na cijelu dijafizu, koja se tada sastoji samo od kotanog tkiva. irenje primarnog sredita okotavanja prati i irenje periostalnog kotanog cilindra, koji takoer raste prema epifizama. Od samog poetka nastajanja sredita okotavanja djeluju osteoklasti i resorbiraju kost u unutranjosti sredita. Tako se stvara srna upljina, koja se izduljuje i prati napredovanje okotavanja prema buduim epifizama. U kasnijim fazama embrionalnog razvoja pojavljuju se u sreditu svake epifize sekundarna sredita okotavanja. Meutim, u istoj kosti ne nastaju sva sredita istodobno. Funkcija sekundarnih sredita slina je funkciji primarnog sredita, ali je smjer njihova rasta radijalan, a ne uzduan. Budui da zglobna hrskavica nema perihondrija, na epifiznim se krajevima ne stvara uplji kotani cilindar. Kada kotano tkivo nastalo u sekundarnim sreditima okotavanja ispuni epifizu, hrskavino tkivo ostaje ogranieno na dva mjesta: zglobna hrskavica, koja traje cijelog ivota i ne sudjeluje u stvaranju kotanog tkiva, i epifizna hrskavica ili epifizna ploa. Unutar hrskavice epifizne ploe (epifizne hrskavice) razni se predstadiji stvaranja kosti odigravaju u raznim podrujima (zonama). U epifizi se nalazi zona razvijene hrskavice (zona mirovanja), podruje hijalinog hrskavinog tkiva, koje se ne mijenja tijekom stvaranja kosti u podruju epifizne ploe. Na tu mirujuu hrskavicu nastavlja se zona hrskavinih stupova (zona umnaanja). Ovdje se zbiva dioba stanica te se njihov broj poveava. Idui sloj, blii dijafizi, jest zona hipertrofine hrskavice, u kojoj ve zapoinje mineralizacija. Na nju se nastavlja zona razgradnje hrskavice (zona ovapnjele hrskavice). U tom podruju, hrskavicu razgrauju hondroklasti, a njezin prostor zauzimaju osteoblasti, koji potom stvaraju kost (zona okotavanja). Pri tom zaostaju djelii hrskavice, ime se razlikuje ta, u dijafizi odloena, enhondralna kost od perihondralne kosti. Svi predstadiji rasta odreeni su hormonalnim utjecajima. U epifizama, odlaganje kosti zapoinje tek po roenju, izuzevi distalnu epifizu bedrene kosti i proksimalnu epifizu goljenine kosti. U obje ove kosti stvaranje kosti zapoinje neposredno prije roenja (znak zrelosti). Nakon zatvaranja epifizne ploe (po zavretku adolescencije), na rendgenskim snimkama ostaje vidljiva tanka linija, nazvana epifizni oiljak (Platzer, 1989). Duge kosti rastu u duljinu djelovanjem epifiznih hrskavica, a u irinu odlaganjem kosti iz periosta. Kada epifizna hrskavica prestane rasti, okotavanjem se nadomjeta kotanim tkivom. Zatvaranje epifiza nastupa oko 20. godine ivota. Nakon toga kosti vie

5. godinja meunarodna konferencija KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagreb, 23. i 24. veljae 2007.

Epifiza Epifizna ploa

Dijafiza

Epifiza

Slika 1: Shematski prikaz zona rasta kosti

Popreni presjek bedrene kosti

Bedrena kost Epifizna ploa Goljenina kost

Zglobna hrskavica

Slika 2: Anatomija djetetove duge kosti (frontalni prikaz koljena)

ne mogu rasti u duljinu, ali je rast u irinu i dalje mogu (Junqueira, Carneiro i Kelley, 1999). Na rast kosti u irinu mogue je utjecati primjenom treninga jakosti (Petit, Macdonald i McKay, 2006).

OZLJEDE I OTEENJA EPIFIZNIH ZONA RASTA KOD MLADIH SPORTAA

Tijekom rasta i razvoja u organizmu se deavaju fizioloke promjene koje utjeu na sportsku uspjenost pojedinca. To je naroito vidljivo tijekom perioda puberalnog zamaha rasta koji se u prosjeku kod djevojica javlja izmeu 11. i 13. godine, a kod djeaka malo kasnije (od 13. do 15. godine) (Weineck, 2001). U tom razdoblju dolazi do poveanja tjelesne visine, teine i snage (Falk i Bar-Or, 1993). Prilikom planiranja i programiranja treninga djece i mladih trener mora voditi rauna o svim tim promjenama kao i o nekim specifinostima njihovog nastanka. Velik broj istraivanja pokazao je kako rast kotanih struktura prethodi rastu miia i ligamenata (Marsh, Daigneault, 1999;

Caine, DiFiori i Maffulli, 2006). Kanjenje rasta miino- ligamentarnog tkiva u odnosu na kotano esto dovodi do smanjenja fleksibilnosti u zglobovima i slabosti miia, to u odreenim situacijama moe rezultirati ozljedom. Meutim, potrebno je napomenuti da su miljenja autora o tome kontradiktorna (Weineck, 2001; Feldman, Shrier i Rossignol, 1999). Poznato je kako sva djeca ne sazrijevaju istovremeno i da se u pubertetu djeca jednake kronoloke dobi mogu uvelike razlikovati po svojim biolokim karakteristikama (Malina i Bouchard, 1991; Weineck, 2001). U tim se godinama mladi sportai natjeu s bioloki nejednakim protivnikom, to kod pojedinaca koji kasnije sazrijevaju predstavlja dodatno optereenje i mogunost ozljeivanja. Posturalni poremeaji (kao to je to npr. sputeno stopalo koje je prema nekim statistikama sve ee - Reimers, Pedersen i Brodersen, 1995), kao i nepravilan rast kotanih struktura (prvo distalni, a zatim proksimalni dijelovi kostura), takoer predstavljaju mogui rizik za ozljeivanje mladog sportaa. Razlog tome jesu nepovoljne biomehanike poluge kojima je tee svladati vanjska optereenja. Kod djece i mladih, epifizne ploe rasta predstavljaju relativno slabo potporno tkivo, to potvruju esti prijelomi kostiju u spomenutoj populaciji, kao i karakteristini mehanizmi njihovog nastanka (Schwend i Thomas, 2003). Jo uvijek otvorene epifizne ploe rasta na kostima mladog sportaa su 2-5 puta slabije od ligamentarnih struktura koje ih okruuju (Caine, DiFiori i Maffulli, 2006). Stoga prilikom jakih miinih kontrakcija npr. u pokuaju svladavanja izrazito velikog tereta ili prilikom izvoenja zahtjevnih pliometrijskih vjebi, kod djece i mladih moe doi do prijeloma kosti u podruju epifize, dok e isto optereenje u odraslom ovjeku (sa zatvorenim epifiznim ploama) rezultirati djelominim ili potpunim puknuem ligamenta (Marsh, Daigneault, 1999). Tako, na primjer, prilikom nagle promjene smjera kretanja ili doskoka s koljenom u naglaenom poloaju valgus ve razvijeni sporta moe ozlijediti prednju ukrienu svezu (Boden, Dean i Feagin, 2000; Olsen i Myklebust, Engebresten i Bahr 2004), dok e kod sportaa u razvoju isti mehanizam ee rezultirati otrgnuem tuberositas tibiae ili razdvajanjem epifize (Marsh, Daigneault, 1999). Istraivanja su pokazala da je osjetljivost epifiza, ali i kosti openito, naroito naglaena za vrijeme puberalnog zamaha rasta kada mineralizacija kosti moe kasniti u odnosu na njihov rast u duinu (Flachsmann, Broom i Hardy, 2000; Peterson, Madhok i Benson, 1994; DiFiori, Puffer i Aish, 2002). Prema nekim statistikama (Ogden,

TEME POZVANIH PREDAVAA

65

Tatjana Trot, Sanja imek, Lana Bobi EPIFIZNE ZONE RASTA I TRENING

1981; Fischer i McElfresh, 1994) 15% od svih prijeloma u djece i mladih zahvaa epifizne ploe rasta (slika 3). Od toga, 30 % se deava prilikom treniranja ili natjecanja u hokeju, amerikom nogometu i bejzbolu, dok se 21,7% deava prilikom rekreativnog skijanja, rolanja ili vonje skejtbord-om (tablica 1). S obzirom na intenzitet optereenja i mehanizam nastanka ozljede, razlikujemo pet osnovnih vrsta ozljeda epifiznih zona rasta (Salter i Harris, 1963). Prvi tip podrazumijeva potpuno odvajanje epifize od metafize bez kotanog prijeloma. Drugi je tip najei, a opisuje ozljedu epifizne ploe rasta i trokutastog djelia metafize. Trei tip podrazumijeva intraartikularnu ozljedu epifize. etvrti tip esto zahvaa distalni dio nadlaktine kosti, a podrazumijeva potpuno odvajanje dijela kosti i to u podruju epifize i metafize. Peti se tip ozljede vrlo rijetko deava. On podrazumijeva suavanje epifizne ploe rasta. Kada je rije o sportskim ozljedama, do manifestacije petog tipa moe doi uslijed dizanja utega teine koje kotane strukture u razvoju ne mogu podnijeti. Posljedica takve ozljede jest smanjenje rasta u zahvaenom segmentu tijela (slika 5). Patrick i Felton (2003) spominju i esti tip ozljede koji podrazumijeva otrgnue dijela epifize (slika 4). Mogue posljedice estog tipa ozljede jesu smanjenje rasta kosti na ozlijeenu stranu te kutna deformacija u rastu. Osim akutnih ozljeda, kod sportaa u razvoju nerijetko se javljaju i kronina oteenja kotanog sustava (Lord i Winell, 2004). Do takvih oteenja dolazi uslijed dugotrajnog podvrgavanja mladog organizma trenanim optereenjima koje ono nije u stanju svladati. Takva optereenja mogu dovesti do stvaranja stresnih fraktura na kostima (esto u distalnom dijelu palane kosti, proksimalnom dijelu nadlaktine kosti te na goljeninoj i navikularnoj kosti) (Flemming, Hollingswarth i Squire, 2004; Vanderhave i Miller, 2005). To se naroito deava

mladim djevojicama izrazito gracilne grae kod kojih zbog velikih svakodnevnih optereenja i neadekvatne prehrane moe doi do kasnije pojave menarhe (primarna amenoreja) ili do izostanka menstrualnog ciklusa nakon to se menarha ve pojavila (u obliku oligomenoreje ili sekundarne amenoreje) (Latin, 1999). Prema dosadanjim istraivanjima na mladim gimnastiarima (DiFiori, Puffer i Aish, 2002), plesaicama (Lord i Winell, 2004) i klizaima (Malina i Bouchard, 1991), do pojave stresnih fraktura dolazi zbog zajednikog dugotrajnog djelovanja upravo ta dva spomenuta

TEME POZVANIH PREDAVAA

Slika 4. Klasifikacija ozljeda epifiznih zona rasta

Prijelom preko epifizne ploice Epifizna ploica

66

Slika 3. Ozljeda distalne epifize palane kosti.

Slika 5. prestanak rasta i kutna deformacija kao posljedice ozljede distalne epifizne ploe bedrene kosti.

5. godinja meunarodna konferencija KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagreb, 23. i 24. veljae 2007.

Tablica 1. Istraivanja o ozljedama epifiznih zona rasta (modificirano prema: Caine, DiFiori i Maffulli, 2006).
AUTORI Roser i Clawson Chambers Zaricznyi, Shattuck, Mast i sur. Goldberg, Rosenthal i Nicholas Tursz i Crost Goldberg, Rosenthal, Robertson i sur. Caine, D., Cichrane, Caine, C. i sur.* Risser, W., Risser, J.N.H. i Preston Andreasen, Fauno, Lemche i sur. Linder, Townsend i Jones Kolt i Kirkby (1995)* Kolt i Kirkby (1999)* Stuart, Morrey, Smith i sur. TRAJANJE ISTRAIVANJA 1 sezona 1 godina 1 godina 1 sezona 1 godina 1 sezona 1 godina 1 godina 1 natjecanje 2 sezone 1 godina 18 mjeseci 1 sezona SPORT Ameriki nogomet est razliitih sportova Svi sportovi Ameriki nogomet Svi sportovi Ameriki nogomet Sportska gimnastika Dizanje utga Nogomet Ameriki nogomet Sportska gimnastika Sportska gimnastika Ameriki nogomet BROJ ISPITANIKA 2048 2803 25512 436 62800 5128 50 217 12907 340 162 64 915 BROJ OZLJEDA 48 20 1495 67 789 257 147 27 132 55 321 349 55 % OZLJEDA EPIFIZNIH ZONA 3 30 1 3 10 5 6.8 7.4 6 9.1 11.5 12.3 7

Ispitanici ukljueni u predstavljena istraivanja imali su od 6 do 17 godina. Istraivanja oznaena sa *, uz akutne ozljede epifiznih zona ukljuuju i njihova oteenja do kojih je dolo uslijed uzastopnih mikrotraumi. Period od jedne sezone u istraivanjima nije tono definiran

faktora: prekomjerno trenano optereenje i neodgovarajue prehrambene navike, a ne iskljuivo zbog neadekvatnog treninga. To naglaava vanost praenja mladih sportaa kako za vrijeme treninga tako i tijekom njihovog ivota izvan terena, koji mora osigurati zadovoljenje svih egzogenih i endogenih imbenika to utjeu na njihovo zdravlje. Primjer oteenja mladog kotanog sustava koje ee zahvaa djeake od djevojica je tzv. Osgood-Schlatterova bolest ili juvenilna osteohondroza. Rije je o poremeaju osifikacije apofize tibije (tuberositas tibiae) uzrokovanom stalnim mehanikim pritiskom na mjestu hvatita patelarnog ligamenta na goljeninoj kosti. Takvo se oteenje najee javlja kod sportaa izmeu 10. i 14. godine. Neki od simptoma jesu oteklina i crvenilo u predjelu tuberositas tibiae te bol. Bol se znatno pojaava pri skakanju, tranju, izvoenju unjeva ili ispada kao i prilikom silaenja ili penjanja po stepenicama (Cassas i CassettariWayhs, 2006), dakle tijekom izvoenja bilo koje aktivnosti koja zahtijeva snanu kontrakciju m. quadriceps femoris. Prema nekim autorima, rizini faktori za nastanak juvenilne osteohondroze jesu dob od 11. do 18. godine, muki spol, nagli rast kotanih struktura te sportovi u kojima prevladavaju skokovi (Dunn, 1990). Svaki iznenadni ili blai

dugotrajni bolovi u proksimalnom dijelu goljenine kosti mogu biti jedan od pokazatelja nastajanja juveline osteohondroze. Redovita komunikacija trenera i sportskog lijenika nuna je kako bi svaki simptom bio pravodobno provjeren, to omoguava pravovremeno reagiranje i spreavanje daljnjeg pogoranja sportaevog zdravlja. Sportovi u kojima se kod djece i mladih esto javljaju oteenja epifiznih zona jesu: gimnastika, badminton, plivanje, odbojka, bejzbol i kriket (Caine, DiFiori i Maffulli, 2006).

PREVENCIJA OZLJEDA I OTEENJA EPIFIZNIH ZONA RASTA KOD DJECE I MLADIH SPORTAA
Za prevenciju ozljeivanja djece i mladih, treneri moraju voditi rauna o njihovom biolokom, psiholokom i sportskom razvoju, a plan i program treninga prilagoditi promjenama kroz koje djeca prolaze u pojedinim etapama dugorone sportske pripreme (Bompa, 2000). Miinokotani sustav djeteta u razvoju uvelike se razlikuje od onog kod odrasle osobe, a poznato je da djeca i mladi mogu prilikom treninga ili natjecanja ozlijediti epifizne zone rasta to, iako rijetko, moe dovesti do poremeaja rasta i/ili deformacije

TEME POZVANIH PREDAVAA

67

Tatjana Trot, Sanja imek, Lana Bobi EPIFIZNE ZONE RASTA I TRENING

ozlijeenog segmenta tijela (Anderson i sur. 2000; Faigenbaum i sur., 1996). U razliitim su sportovima razliiti dijelovi tijela pod stresom treninga i natjecanja. Na primjer, ozljede epifiznih zona rasta ee su u kontaktnim sportovima i nekim sportskim igrama, npr. u nogometu (LeBlanc, 1996), dok se stresne frakture u gornjim ekstremitetima najee javljaju kod djece i mladih koji se bave aktivnostima kao to su odbojka, tenis, bejzbol i sportska gimnastika. Kao uzroci ozljeivanja epifiznih zona rasta kod djece u treningu s optereenjem najee se spominju nepravilna tehnika izvedbe kondicijskih vjebi, neprimjerena optereenja, neadekvatna trenana oprema i pristup teretani bez nadzora. Najei su uzroci vjebe sa slobodnim utezima, iako nije iskljuena mogunost i ozljeivanja na trenaerima. Ovoj ozljedi sklona su djeca u pretpubertetu i pubertetu te adolescenti. Vea i snanija djeca, posebno tijekom adolescencije, ipak su ini se podlonija ozljedama, jer se osjeaju spremnima za velika optereenja, iako to se tie kotanog sustava to nije tako: njihove epifizne zone su neto manje otporne na optereenja (Faigenbaum, 1996). U radu s djecom i mladim sportaima, prilikom definiranja intenziteta treninga potrebno je imati na umu injenicu da se njihovo kotano tkivo, u odnosu na miino, sporije adaptira na trenana optereenja (Weineck, 2001) (slika 6). Dok se morfoloke i funkcionalne promjene uzrokovane odreenim treningom u miiima mogu primijetiti ve nakon tjedan dana, da bi se one zabiljeile u kotanom, hrskavinom i ligamentarnom tkivu potrebno je nekoliko tjedana (Weineck, 2001). To zahtijeva strogu brigu o progresiji trenanog optereenja koja prua kotanom, hrskavinom i ligamentarnom tkivu dovoljno

vremena za adaptaciju. To e sprijeiti njihovo preoptereenje, pa time i ozljede. Uzrok oteenjima epifiza kod djece i mladih sportaa najee je prekomjerno trenano ili natjecateljsko optereenje u odnosu na njihov organizam (Faigenbaum, 1996). Ozljede epifiznih zona rasta najee se mogu izbjei uvaavanjem nekoliko bitnih postavki u kondicijskom treningu (Weineck, 2001; Faigenbaum, 1996, Bompa, 2000): - Dugoroni plan i program treninga najmlaih trebao bi omoguiti viestrani razvoj sposobnosti u svrhu stvaranja vrstih temelja za nadogradnju kasnije specijalizacije. To ne znai da u radu s najmlaima treba izostaviti specifine i situacijske treninge, ve je potrebno odrediti optimalni omjer razliitih vrsta pripreme u pojedinim dobnim kategorijama, odnosno etapama sportskog razvoja (Bompa, 2000). - Kako bi se izbjegle ozljede ili oteenja epifiznih zona rasta, trening za djecu i mlade trebao bi biti u skladu s individualnim potrebama i zahtjevima pojedinih sportaa. Neki strunjaci preporuaju smanjenje intenziteta treninga i specifinih sadraja u vrijeme puberalnog zamaha rasta kada se stupanj biolokog sazrijevanja djece moe razlikovati od njihove kronoloke dobi (Caine, DiFiori i Maffulli, 2006). - U radu s mladim sportaima u periodu naglaenog rasta i razvoja treneri bi trebali koristiti razliite vjebe iste usmjerenosti kako bi se izbjeglo dugotrajno izvoenje jednakih vjebi, odnosno gomilanje mikrotrauma i nastanak oteenja epifiznih zona rasta. Preporua se i

TEME POZVANIH PREDAVAA

68

Slika 6. Shematski prikaz procesa adaptacije na trening a) miinog sustava i b) kotanog sustava (Weineck, 2001).

5. godinja meunarodna konferencija KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagreb, 23. i 24. veljae 2007.

mjerenje visine sportaa svaka tri mjeseca, to e omoguiti praenje brzine njihovog rasta. Prilikom uenja novih tehniko-taktikih elemenata ili novih vjebi u kondicijskom treningu potrebno je adekvatnim metodama osigurati pravilno usvajanje strukture kretanja. Pravilna izvedba zadatka osigurava optimalno optereenje struktura lokomotornog sustava uz smanjenu mogunost ozljede. Vjebe s optereenjem treba postupno usvajati, prvo bez optereenja, pa s postupnim poveanjem teine utega. Kao i kod odraslih sportaa, pravilno strukturiran i proveden kondicijski trening s naglaskom na razvoj jakosti, fleksibilnosti i propriocepcije utjee na prevenciju ozljeda: kod djece moe smanjiti uestalost nastanka ozljeda ili oteenja epifiza (Schwend i Thomas, 2003; Faigenbaum, 1996). Submaksimalna trenana optereenja planirana sukladno stupnju rasta i razvoja mladog sportaa, predstavljaju odgovarajui podraaj za pravilan rast kostiju u duinu i za njihovu mineralizaciju (Weineck, 2001). Tako se u treningu mladih sportaa preporua koritenje svih optereenja osim maksimalnih, jer potonja mogu trenutano ili nakon nekog vremena dovesti do poremeaja u sazrijevanju kotanih struktura mladih sportaa. Iako se djeca u treningu vole natjecati, trati i penjati se bre, biti bolji od ostalih, natjecanja tko je jai ili tko moe podii vie u treningu s optereenjima mogu biti opasna za mladog sportaa. U treningu djece preporuaju se i vjebe relativne snage, tj. vjebe uz koritenje optereenja teine vlastitog tijela. Treba planirati dovoljno dug period odmora nakon treninga snage i izbjegavati dugotrajna statina optereenja. Djeca nisu dugo motivirana za rad u kondicijskom treningu, npr. na razvoju jakosti. Treba ih neprekidno voditi i nadgledati , a opremu redovito provjeravati iz sigurnosnih razloga.

mogu imati poremeaj rasta ozlijeenog dijela tijela. Na kraju valja spomenuti da adekvatno planiran i programiran trenani proces pospjeuje pravilan rast i razvoj djece i mladih, stoga se redovito vjebanje preporua no potrebno je da ga vodi kvalificirani pojedinac.

LITERATURA
1. Andreasen, I., Fauno, P. i Lemche, P. (1993). Soccer injuries among youth. Scandinavian Journal of Medicine & Science in Sports, 3, 62-66. Biewener, A.A. i Bertram, J.E. (1994). Structural response of growing bone to exercise and disuse. Journal of Applied Physiology, 76, 946-955. Boden, B.P., Dean, G.S. i Feagin, J.A. (2000). Mechanisms of anterior cruciate ligament injury. Orthopedics, 23, 573-578. Bompa, T. (2000). Cjelokupni trening za mlade pobjednike. Zagreb: Gopal. Caine, D., Cichrane, B. i Caine, C. (1989). An epidemiological investigation of injuries affecting young competitive female gymnasts. American Journal of Sports Medicine, 17, 811-820. Caine, D., DiFiori, J i Maffulli, N. (2006). Physeal injuries in children`s and youth sports: reasons for concern? British Journal of Sports Medicine, 40, 749-760. Caine, D., Lewis, R., OConnor, P., Howe, W., Bass, S. (2001). Does Gymnastics Training Inhibit Growth of Females? Clinical Journal of Sport Medicine, 11(4), 260-270. Cassas, K.J. i Cassettari-Wayhs, A. (2006). Childhood and adolescent sports-related overuse injuries. American Family Physician, 73(6), 1014-22. Chambers, R.B. (1979). Orthopedic injuries inathletes (age 6 to 17). American Journal of Sports Medicine, 7, 195-197. Chilibeck, P.D., Sale, D.G. i Webber, C.E. (1995). Exercise and Bone Mineral Density. Sports Medicine, 19:103-122. Committee on Sports Medicine and Fitness (Steven J. Anderson, Cairperson) (2000). Intensive training and sports specialization in young athletes. Pediatrics, 106:154-157. DiFiori, J.P., Caine, D.J. Malina, R.M., (2006). Wrist pain, distal radial physeal injury, and ulnar variance in the young gymnast. American Journal of Sports Medicine. 34(5):840-849. DiFiori, J.P., Puffer, J.C. i Aish, P. (2002). Wrist pain, distal radial physeal injury and ulnar variance in young gimnasts: does a relationship exist? American Journal of Sports Medicine, 30:879-885. Dunn, J.F. (1990) Osgood-Schlatter disease. American Family Physician, 41(1):173-6.

2.

4. 5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

ZAKLJUAK
Programi treninga za djecu i mlade moraju biti u skladu s njihovim individualnim potrebama i zahtjevima koji variraju od osobe do osobe. Razlog tome je injenica da se razina biolokog sazrijevanja djece i mladih moe razlikovati od njihove kronoloke dobi. U smislu prevencije ozljeda, dakle, potrebno je gledati dalje od kratkoronih postignua i pustiti da se djeca razvijaju svojom vlastitom brzinom. Reeno je naroito bitno u smislu spreavanja ozljede epifiznih zona rasta koje za posljedicu
12.

13.

14.

TEME POZVANIH PREDAVAA

69

3.

Tatjana Trot, Sanja imek, Lana Bobi EPIFIZNE ZONE RASTA I TRENING

15.

16.

17.

18. TEME POZVANIH PREDAVAA

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.
70

Faigenbaum, A.D., Kraemer, W.J., Cahill, B., Chandler, J., Dziados, J., Elfrink, L.D., Forman, E., Gaudiose, M., Micheli, L., Nitka, M., Roberts, S. (1996). Youth Resistance Training: Position Statement Paper and Literature Review. Strength and Conditioning, Volume 18, No. 6: 62-76. Falk, B. i Bar-Or, O. (1993). Longitudinal changes in peak aerobic and anaerobic mechanical power of circumpubertal boys. Pediatr Exerc Sci, 5: 318-324. Feldman, D., Shrier, I. i Rossignol, M. (1999). Adolescent growth is not associated with changes in flexibility. Clinical Journal of Sports Medicine, 9:24-9. Fischer, M.D. i McElfresh, E.C. (1994). Physeal and periphyseal injuries of the hand. Hand Clinics, 10: 287-301. Flachsmann, R., Broom, N.D. i Hardy, A.E. (2000). Why is the adolescent joint particularly susceptibile to osteochondral shear fracture? Clinical Orthopedics and Related Research, 381: 212-221. Flemming, J.L., Hollingswarth, C.L. i Squire, D.L. (2004). Little leaguer`shoulder. Skeletal Radiology, 33:352-354. Forwood, M.R. i Parker, A.W. (1991). Repetitive loading, in vivo, of the tibiae and femora of rats: effects of repeated bouts of treadmill-running. Bone and Mineral, 13:35-46. Goldberg, B., Rosenthal, P.P. i Nicholas, J.A. (1984). Injuries in youth football. The Physician and Sportsmedicine, 12:122-130. Goldberg, B., Rosenthal, P.P. i Robertson, L.S. (1988). Injuries in youth football. Pediatrics, 81: 255-61. Guyton A.C. i Hall, J.E. (1999). Fizioloki problemi u avijaciji, na velikim visinama i u svemiru. U: A.C., Guyton i J.E. Hall (ur.), Medicinska fiziologija, prijevod devetog izdanja. Zagreb: Medicinska naklada, str. 475-480. Helms, P.J. (1997). Sports injuries in children: should web e concerned? Archives of Disease in Childhood, 77:161-163. Judex, S. i Zernicke, R.F. (2000). Does the mechanical milieu associated with high-speed running lead to adaptive changes in diaphyseal growing bone? Bone, 26:153-159. Junqueira, L.C., Carneiro, J., O.Kelley, R. (1999). Kotano tkivo. U: Junqueira, L.C., Carneiro, J., O.Kelley, R. (ur), Osnove histologije, prema sedmom amerikom izdanju, Zagreb, kolska knjiga, str. (141-162) Kolt, G. i Kirkby, R.J. (1995). Epidemiology of injury in elite and subelite female gymnasts: a comparison of retrospective and prospective

29. 30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.

43.

findings. British Journal of Sports Medicine, 33: 312-318. Kolt, G. i Kirkby, R.J. (1999). Sports Medicine. Training and Rehabilitation, 6:223-231. Krmpoti-Nemani, J. (1982). Kotani sustav osteologija. U: J., Krmpoti-Nemani (ur.), Anatomija ovjeka. Zagreb: Jumena, str. 17-20. Latin, V. (1999). Menstrualni ciklus. U: M. Miigoj-Durakovi (ur.) Tjelsno vjebanje i zdravlje, str. 107-115. Zagreb: Grafos, Fakultet za fiziku kulturu LeBlanc, J., Dickson, L. (1996). Straight talk about Children and Sport. Coaching Association of Canada. Li, K.C., Zernicke, R.F., Bernard, R.J. i Li, A.F. (1991). Differential response of rat limb bones to strenuous exercise. Journal of Applied Physiology, 70:554-560. Linder, M.M., Townsend, D.J. i Jones, K. (1995). Incidence of adolescent injuries in junior high school football and its relationship to sexual maturity. Clinical Journal of Sports Medicine, 5, 167-170. Lord, J. i Winell, J.J. (2004). Overuse injuries in pediatric athletes. Current Opinion in Pediatrics, 16, 47-50. Malina, R.M. i Bouchard, C. (1991). Growth, Maturation and Physical Activity. Champaign IL: Human Kinetics Books Mardei, D. i Dumi, M. (2003). Rast i razvoj. U: D. Mardei (ur.) Pedijatrija, str. 25-45. Zagreb: kolska knjiga. Miigoj-Durakovi, M. i sur. (1999). Tjelesno vjebanje i zdravlje. Zagreb: Grafos, Fakultet za fiziku kulturu Mosley, J.R., i Lanyon, L.E. (1998). Strain rate as a controlling, influence on adaptive modeling in response to dynamic loading of the ulna in growing male rates. Bone, 23, 313-318. Mosley, J.R., March, B.M., Lynch, J., i Lanyon, L.E. (1997). Strain magnitude related changes in whole bone architecture in growing rats. Bone, 20, 191-198. Newhall, K.M., Rodnick, K.J., van der Meulen, M.C., Carter, D.R. i Marcus, R. (1991). Effects of voluntary exercise on bone mineral content in rats. Journal of Bone and Mineral Research, 6: 289-296. Ogden, J.A. (1981). Injury to the growth mechanism of the immature skeleton. Skeletal Radiology, 6: 237-253. Olsen, O., Myklebust, G., Engebresten, L., i Bahr, R. (2004). Injury echanism for anterior cruciate ligament injuries in team handball. A saystematic video analysis. American Journal of Sports Medicine, 32(4), 1002-1012.

5. godinja meunarodna konferencija KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagreb, 23. i 24. veljae 2007.

44.

45.

46.

47.

48.

49.

50.

51.

52.

53.

Patrick, M. i Felton, D.P.M. (2003). Growth plate injuries. Preuzeto sa www.southfloridasportsmed icine.com, 21.01.2007. Peterson, H.A., Madhok, R. i Benson, J.T. (1994). Physeal fractures. Part I. Epidemiology in Olmsted County, Minnesota, 1979-1988. Journal of Pediatric Orthopaedics, 14:423-430. Petit, M.A., Macdonald, H.M. i McKay, H.A. (2006). Growing bones: how important is exercise? Current Opinion in Orthopaedics, 17:431-437. Platzer, W. (1989). Razvitak kosti. U: Kahle, W., Leonardt, H., Platzer, W. (ur), Sustav organa za pokretanje, priruni anatomski atlas, etvrto preraeno izdanje, Zagreb, JUMENA, str. 16-17 Raab, D.M., Smith, E.L., Crenshaw, T.D. i Thomas, D.P. (1990). Bone mechanical properties after exercise training in young and old rats. Journal of Applied Physiology 68:130-134. Reimers, J. Pedersen, B. i Brodersen, A. (1995). Foot deformity and the length of the triceps surae in Danish children between 3 and 17 years old. Journal of Pediatric Orthopaedics B, 4(1):71-3. Risser, W., Risser, J.N.H. i Preston, D. (1990). Weight-training injuries in adolescents. American Journal of Diseases of Children, 144:1015-1017. Roser, L.A. i Clawson, D.K. (1970). Football injuries in the very young athlete. Clinical Orthopedics and Related Research, 69:219-223. Salter, R.B. i Harris, W.R. (1963). Injuries involving the epiphyseal plate. Journal of Bone and Joint Surgery. American Volume, 45:587-622. Schulze, K., Gallagher, P., & Trappe, S. (2002).

54.

55.

56.

58.

59.

60. 61.

TEME POZVANIH PREDAVAA

71

57.

Resistance training preserves skeletal muscle function during unloading in humans. Medicine & Science in Sports & Exercise. 34(2):303-313. Schwend, R.M. i Thomas, E.A. (2003). Pediatric musculoskeletal trauma. Current Opinion in Orthopaedics, 14:378-384. Stuart, M.J., Morrey, M.A. i Smith, A.M. (2002). Injuries in youth football: a prospective observational cohort analysis among players aged 9 to 13 years. Mayo Clinic Proceedings, 77: 317-322. Thientz, G.E., Howald, H., Weiss, V. i Szinonenko, P.C. (1993). Evidence for a reduction of growth potential in adolescent female gymnasts. Journal of Pediatrics, 122:306-313. Turner, C.H., Owan, I., i Takano, Y. (1995). Mechanotransduction in bone: role of strain rate. American Journal of Physiology, Endocrinology and Metabolism, 269: E438-E442. Tursz, A. i Crost, M. (1986). Sports-related injuries in children. A study of their characteristics, frequency, and severity, with comparisons to other types of accidental injuries. American Journal of Sports Medicine, 14:294-299. Vanderhave, K.L. i Miller, D. (2005). Foot and ankle problem sin the adolescent athlete. Current Opinion in Orthopaedics, 16:45-49. Weineck, J. (2001). L`allenamento ottimale. Perugia: Calzetti Mariucci editori. Zaricznyi, B., Shattuck, L.J.M. i Mast, T.A. (1980). Sports-related injuries in school-aged children. American Journal of Sports Medicine, 8:318-323.