Bs Tekfir Duogdecimalnih Sija

Abdullah ibn Muhammed iitski Tekfir-iitsko proglaavanje muslimana nevjernicima
Prijevod:
Prof. Sejfullah Bajramovi
Recenzenti: ejh Abdulaziz er-Radihi
Abdulaziz et-Tarifi
DTP: Dizajn: Tira:
Fatima Bajramovi Foto-start 30 000
Za informacije i komentare:
el_usul2010@hotmail.com
Abdullah ibn Muhammed
I I T S K I T E K F I R
iitsko proglaavanje muslimana nevjernicima
Prijevod: prof. Sejfullah Bajramovi
Sarajevo, 1430./2009.
IITSKI TEKFIR - iitsko proglaavanje muslimana nevjernicima
Uvod
ahvala pripada Gospodaru svih svjetova, neka su salavat i selam na Poslanog, kao milost svim svjetovima, naeg vjerovjesnika Muhammeda, Allah ga blagoslovio i mir mu dao, kao i njegovoj porodici i svim ashabima. Na poetku... musliman treba znati da je vjerovanje pripadnika Kible, bez obzira na njihovu razliitost, objedinjeno svjedoenjem: Nema drugom boga osim Allaha i Muhammed je Allahov poslanik, to je uslov za primljenost djela kod Allaha i ulazak ovjeka pod okrilje islama. iije dvanaestoimamije se suprotstavljaju ovom principu. Oni govore da je Allah uzeo vrsto obeanje od ljudi, vjerovjesnika i poslanika da e Mu potvrivati Njegovu jednou, Muhammedu vjerovjesnitvo, a Alijju vilajet (vladavinu). U navodnom hadisi-kudsijji stoji: Uzvieni Allah je rekao: Neu primiti djelo nijednog ovjeka osim sa priznanjem njegovog vilajeta i vjerovjesnitvom Ahmeda, Moga poslanika. Tako Mi Moje snage, zaklinjem se, i tako Mi Moje Uzvienosti kunem se, da u svakog ovjeka koji prihvati Alijja udaljiti od vatre i uvesti ga u Dennet. Nee ga zamrziti jedan od Mojih robova i odstupiti od vilajeta njemu, a da ga Ja neu zamrziti i uvesti ga u vatru, a runo li je ona utoite!1 Jako se udim ljudima koji otpuuju sunnije, openito, a poziv imama i obnovitelja Muhammeda b. Abdulvehhaba, Allah mu se smilovao, posebno, da je to poziv koji je nastao na proglaavanju muslimana nevjernicima, dok u isto vrijeme nalazimo da norme vjerovanja kod dvanaestoimamija, te njihove stare i savremene knjige svjedoe protiv njih da nevjernikom proglaavaju svakoga
1
Knjiga, Bearetu-l-mustafa li iatih-murteda, str. 61.
ko im se suprotstavi ili negira imamet jednog od njihovih dvanaest nepogrjeivih imama. Vidjet e mnogobrojne citate u kojima proglaavaju nevjernicima sve skupine muslimana, pa ak i one skupine koje ulaze pod pojam iizma, kao to su nusajrije, ismailije, zejdije - ni oni nisu sauvani od dvanaestoimamijskog proglaavanja nevjernicima. Nije se tome ni uditi, jer kau: Ni o emu proglas nije dat kao to je dat o vilajetu. Vilajet kod iija je kamen temeljac i osnovni uslov za primljenost djela. Navodi se u knjizi Usulu-l-Kafi od Kulejnija1 od Ebu Dafera da je rekao: Vrhunac, klju, vrata ove vjere i zadovoljstvo Milostivog sadrani su u pokornosti imamu poslije njegove spoznaje. Primjena ovoga nee biti korisna osim sa vilajetom koji je uslov za primljenost djela. ak kau o Es-Sadiku, kao to se navodi u Usulu-l-Kafiju od El-Kulejnija2 da je rekao: Tri su temelja islama: namaz, zekat i vilajet. Nijedan od njih nije vaei ukoliko nedostaje jedan od njih. iije imamije su uvjereni da su muslimanu, ma koliko truda svojim tijelom uloi u ibadetu i pokornosti, a nije vjerovao u vilajet Ehlul-bejtu, sva njegova djela beskorisna poput beskorisne pjene. Zato je El-Medlisi u svojoj knjizi Biharu-l-envar stavio poglavlje sa nazivom: Nee biti primljena djela osim sa vilajetom3, tj. vilajetom Alijju i davanjem prednosti njemu nad Ebu Bekrom i Omerom, te odricanjem od njih dvojice. ElMedlisi u istoj knjizi takoer kae: Navode se neosporive predaje u kojima se kae da nijedno djelo nee biti primljeno, osim sa vilajetom.4
1 2
1/185. 2/18. 3 27/166. 4 8/369.
U ovoj brouri koju sam napisao potvrujem argumentovano jednu od injenica koja je vezana za dvanaestoimamije koju nastoje sakriti, a ona glasi: ONI PROGLAAVAJU NEVJERNICIMA SVAKOGA KO NIJE IIJA DVANAESTOIMAMIJA. Mi zasigurno znamo da rafidije (iije) ne proklamiraju ovo vjerovanje pred muslimanima zbog svog principa pretvaranja (tukja, tekijja), jer njihova vjera je ezoterina. Tako nam prikazuju ljubav, a kriju protiv nas mrnju i netrpeljivost. Mi ne proglaavamo nikoga od pripadnika ove Kible nevjernikom, osim ukoliko poini neto to se kosi sa osnovama islama, te se nad njim uspostavi argument, a potom ustraje u svom djelu. Sa Allahovom dozvolom u spomenuti te izvore i imena onih koji su navodili ove citate. I pored ovih jasnih tekstova u kojima proglaavaju nevjernicima sve islamske skupine, oni i dalje u javnosti manifestiraju jedinstvo sa preostalim islamskim frakcijama, te sazivaju konferencije i simpozije pribliavanja u muslimanskim prijestonicama kako bi ih drali pod utjecajem svoga opijuma, a ujedno su uvjereni da onaj ko suprotno ispovijeda njihovom vjerovanju njegovo djelo je odbaeno i na Buduem svijetu e biti od propalih! Allahu se utjeemo od toga! Molimo Allaha da pomogne svoju vjeru, da podigne Svoju rije, da ujedini zajedniku rije muslimana i da udalji licemjere i petokolonae, te da njihove spletke vrati na same urotnike protiv islama. Neka Allah blagoslovi i dadne mir naem vjerovjesniku Muhammedu, njegovoj porodici i svim ashabima. Napisao: Abdullah b. Muhammed,
Allah mu oprostio, kao i njegovim roditeljima, ejhovima i ostalim muslimanima.
METODE TEKFIRA KOD EHLU SUNNETA
etode tekfira kod Ehlu Sunneta su jasno i precizno odreene. Te metode imaju svoje uvjete, i neophodno je da se ti uvjeti ispune i smetnje otklone pa tek onda da se odreena osoba proglasi nevjernikom. Desi se, da ovjek procijeni da je neko djelo kufr ali se dotinoj osobi nee presuditi da je nevjernik. Zbog mogunosti da je to djelo uradio iz neznanja, pogrenog tumaenja odreenog pitanja ili pod prisilom. Zbog toga, izricanje tekfira nad pojedincem podpada pod erijatsko pravno pitanje. to znai da se poinioc kufra treba detaljno ispitati od strane kadije, uenjaka ili mudtehida kako bi se svi uslovi decidno ispunili a otklonile smetnje, i uspostavio nad njime erijatski argument, pa tek onda da se proglasi nevjernikom. Zato to je tekfir erijatski propis koji za sobom povlai kaznu, a kaznu nad pojedincem nemogue je sprovesti na osnovu pretpostavki, ak, neophodno je da se ostvari potpuno uvjerenje koje ne smije potisnuti ni najmanji vid sumnje. Kakva god da se sumnja isprijei kod kadije, uenjaka ili mudtehida, ona apsolutno postaje prepreka da se ovjek proglasi nevjernikom kao to se erijatska kazna ne sprovodi nad muslimanom bez adekvatnih i validnih dokaza. Ako je ovjek duan da se sustegne od toga da muslimana osudi za blud, fisk ili krau samo zbog toga to u potpunosti nije siguran u to, pa, kako se smije usuditi da ga na osnovu pretpostavki proglasi nevjernikom?! Zato, osoba koja s potpunim uvjerenjem primi islam ne smije se proglasiti nevjernikom osim ako ga napusti sa istim. 8
ejh, Abdullah ibn Dibrin, neka je Allah njime zadovoljan, komentariui rijei ejhul-Islama ibn Tejmijje, spomenute u djelu Vasitijska akida, kae: Poinioc velikog grijeha ne izlazi iz islama niti se smije proglasiti nevjernikom, ali se prema njemu ne treba ophoditi s dozom ljubaznosti kao to se musliman inae ophodi prema drugom muslimanu. Njegova ast i krv ne bivaju dozvoljeni kao to je sluaj sa nevjernikom. Takva osoba na ovome svijetu tretira se grjenikom, dok na buduem svijetu, on biva preputen Allahovoj volji, ako hoe oprostie mu i u Dennet ga uvesti, ili ako hoe kaznit e ga i u vatru uvesti, i u njoj e biti zadran shodno teini grijeha kojeg je poinio, a potom e ga Allah izvesti iz nje. Ovo je na osnovu mutevatir predaja koje se prenose od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a u kojima se biljei da ni jedan muvehhid, niti iskreni sljedbenik rijei La ilahe illallah nee ostati vjeno u vatri, i da e iz nje izai svako ko iskreno posvjedoi da nema drugog istinskog boanstva osim Allaha, i srce u kojem je bilo koliko i trun imana. Isto tako, i predaje koje govore o Poslanikovom sallallahu alejhi ve sellem efaatu, i predaje u kojima se spominje za osobu koja umre a nije Allahu nita pridruivala (irk), a i druge predaje koje govore o istoj temi.1 Ibn Tejmijje, Allah neka je Allah njime zadovoljan, u poznatom djelu Minhadus-sunne en-Nebevijje (6-421), kae: iije rafidijje smatraju da se oni striktno pridravaju sljedeeg ajeta: Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to ini-Allah nee tititi. To uinite jedino da bi ste se od njih sauvali. Allah vas podsjea na sebe i Allahu se sve vraa!2 Oni smatraju da su jedino oni vjernici a sve ostale sljedbenike Kible proglaavaju nevjernicima. Meutim, u vezi spomenutog, meu njima postoje dva miljenja. Naao sam da
1 2
Et-Taliqatul-Zekijje alal-Aqidetil-Vasitijje, 2-186, 187. Ali Imran, 28.
dobra veina njihovih imama u svojim knjigama i fetvama koje su izdali dre do stava da su svi ostali sljedbenici Kible kjafiri, murtedi (otpadnici), te pokrajine u kojima ive da su to pokrajine riddeta (odmetnitva). ejh Muhammed b. Salih Usejmin, neka je Allah njime zadovoljan, rekao je: Prije izricanja ili donoenja propisa tekfira nad odreenom osobom, obavezno je obratiti panju na dvoje: Prvo: Spomenuti dokaze iz Kurana i Sunneta da je to djelo kufr, kako se ne bi iznijela la na Allaha. Drugo: Da se osuda tekfira u potpunosti odnosi na dotinu osobu, tako da se ostvare svi potrebni uslovi i nestane svih prepreka. Od najvanijih uslova je taj da ovjek zna da njegov prijestup u sebi sadri kufr, shodno rijeima Uzvienog: Onoga koji se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji poe putem koji nije put vjernika, pustiemo da ini to hoe i baciemo ga u Dehennem,- a uasno je ono boravite.1 Dakle, kazna ulaskom u vatru uvjetovana je suprotstavljanjem Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, nakon to mu je bio jasan i poznat pravi put. Od zapreka je i ta da osoba poini djelo kufra pod prisilom, shodno rijeima Uzvienog: Onoga koji zanijee Allaha, nakon to je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane vrsto u vjeri, - eka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stii e srdba Allahova i njih eka patnja velika.2
1 2
En-Nisa, 115. En-Nahl, 106.
10
Od zapreka je i ta, kada ovjeku postanu nejasne namjere i pomute se misli tako da iz silne radosti, ili tuge ili alosti ili straha, i tome slino, ne zna ta govori. Shodno rijeima Uzvienog: Nije grijeh ako u tome pogrijeite, grijeh je ako to namjerno uinite: a Allah prata i samilostan je.1 U Muslimovom Sahihu biljei se predaja, od Enesa b. Malika, r.a. da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: Allah se vie obraduje tevbi Svoga roba, koji se pokaje, nego to bi to uinio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i ona mu pobjegne, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo traio i, izgubivi svaku nadu da e je pronai, legao u hlad jednog drveta da se odmori, i u takvom stanju oaja, odjedanput, ugledao svoju devu u neposrednoj blizini njegovoj kako mirno stoji, te odmah skoio i uhvatio je za povodac i, od silne radosti, uzviknuo: Boe moj, Ti si moj rob, a ja sam tvoj gospodar!, pogreno se izrazivi od silne radosti. Takoer, od zapreka je i ta da osoba pogreno protumai odreeno pitanje mislei da je na istini, a u biti je time poinio kufr. Takva osoba se nee proglasiti nevjernikom jer nije namjerno elio da poini prijestup i grijeh. Na takvu osobu se odnose rijei Uzvienog: Nije grijeh ako u tome pogrijeite, grijeh je ako to namjerno uinite: a Allah prata i samilostan je.2 Zbog toga to je to bio krajni ishod njegovog truda, a to nam potvruju i rijei Uzvienog: Allah nikoga ne optereuje preko mogunosti njegovih.3 Isto tako, Allah mu se smilovao, upitan je da li ima opravdanja ako ovjek iz neznanja pogrijei u osnovnom temelju vjerovanja - tevhidu. Pa je odgovorio: Opravdanje neznanjem, postoji u svemu onom to predstavlja ovjekov
1 2
El-Ahzab, 5. El-Ahzab, 5. 3 El-Bekara, 286.
11
ibadet Allahu Uzvienom, zbog toga to Uzvieni Allah kae: Mi objavljujemo tebi kao to smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega.1 Uzvieni kae: O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali.2 I Njegove rijei: A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali.3 I Njegove rijei: Allah nee nazvati zalutalim narod koji je na pravi put uputio prije nego to uine ono to im je On zabranio.4 I predaja u kojoj stoji da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: Tako mi Onoga u ijoj je ruci dua Muhammedova, ko bude uo za mene, od pripadnika ovog Ummeta, idova ili krana, i umre, a ne povjeruje u ono s im sam poslan, bie stanovnik vatre.5 Mnogo je tekstova koji govore u prilog ovome. Prema tome ovjekovo neznanje u mnogome umanjuje njegovu krivicu u veini ovosvjetskih stvari.
1 2
En-Nisa, 163. En-Nisa, 165. 3 El-Isra, 15. 4 Et-Tevba, 115. 5 Muslim.
12
KOMPARACIJA IZMEU HARIDIJA I IIJA
oktor Nasir el-Akl, molim Allaha da ga sauva, je, u svojoj knjizi Haridije, prva frakcija u historiji islama, napravio komparaciju izmeu haridija i rafidija (iija). Mi emo je prenijeti u cijelosti zbog kvaliteta nje same i zbog toga to ona pogaa u samu sr onoga o emu govorimo u ovoj knjizi. Evo kako to on kae: Haridije i iije, kao to sam prethodno spomenuo, nastali su u isto vrijeme i njihov nastanak je prozrokovala ista stvar, iako se mnogi njihovi osnovni postulati i sami ciljevi bitno razlikuju. Zbog toga se ove dvije sekte (frakcije) meusobno slau u nekim stvarima dok se u isto vrijeme sutinski razlikuju u nekim drugim. Haridije i iije se slau u sljedeim stvarima:
1. Pretjerivanje
Sloili su se u osnovi pretjerivanja (el-guluvv), mada se meusobno razlikuju po pitanju njegovih oblika i naina. Haridijsko pretjerivanje se manifestuje u ekstremnom shvatanju i poimanju Vjere kao i primjeni vjerskih propisa i zakona, odricanju od neistomiljenika i estokom odnosu prema njima, i svim onim to iz toga proistie kao to je proglaavanje njih nevjernicima i oruana borba protiv njih. iijsko pretjerivanje se manifestuje u pretjeranom velianju odreenih osoba, kao to to ine sa Alijem, r.a., i nekim potomcima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i drugima. 13
2. Neznanje, neuraunljivost i kratkovidost

I haridije i iije se, u principu, odlikuju manjom dozom razboritosti, neznanjem i kratkovidou. Najbolji dokaz neznanja i neukosti haridija jeste njihov stav po pitanju ashaba, njihovo ustajanje protiv svoga voe i svoje zajednice. I najbolji dokaz neukosti i neznanja iija jeste njihovo pretjerivanje u uzdizanju Alija, r.a., iako se on ogradio od njihovog takvog odnosa i kaznio je neke od njih zbog toga.
3. Nizak nivo erijatskog znanja i nedostatak temeljitog razumijevanja (fikha) Vjere

Osobina koja preovladava kod haridija jeste zavaravanje s vrlo malom koliinom znanja koje imaju. Njima nije svojstveno temeljito i uporno sticanje znanja niti postizanje nekih velikih rezultata na tom polju. iije ne trae znanje kod onih koji ga stvarno posjeduju i koji su ga dostojni, i ne uzimaju ga od imama Ehli Sunneta. Veina njihovih izvora oslanja se na laljivce i one koji su izmiljali predanja i hadise. Objema frakcijama je svojstveno to da ne mare mnogo za Hadisom niti Sunnetom osim u sluajevima kada se oni podudaraju sa njihovim prohtjevima i stavovima.
4. Odbacivanje Sunneta po strani i ustajanje protiv muslimana i njihovih imama i voa

Haridije su odstupili od demata (zajednice) muslimana, kako svojim uvjerenjima i akidom tako i svojim djelima i postupcima. Oni su ustali orujem protiv muslimana i njihovih imama i voa. I iije su, isto tako, odstupili od muslimanske zajednice i vjerovanjem i djelima svojim. I oni takoer smatraju da se protiv svojih neistomiljenika treba boriti orujem, ali je ta njihova borba uslovljena pojavljivanjem njihovog Mehdija za 14
kojega vjeruju da e ih povesti. Zbog toga su oni uvijek bili aktivni vinovnici mnogih smutnji i nereda koje su bile od velike tete za muslimane kroz historiju.
5. Ne postupanje po hadisu i predanjima koja se prenose od Selefa (prethodnika)

Obje frakcije, i haridije i iije, ne oslanjaju se na vjerodostojne hadise niti ono to je vjerodostojno preneeno od Sunneta, osim u situacijama kada vide da takvi hadisi podravaju njihove stavove i hirove. Oni pri tome odbacuju predanja koja se prenose od Selefa.
6. Krivo vjerovanje po pitanju ashaba, r.a.

Haridije neke od ashaba, kao to su Alij, Osman, Muavija, Ebu Musa el-Earij, Amr ibn As, r.a., kao i one koji su uestvovali u Bici oko deve, kao i u Bici na Siffinu ili veinu njih, smatraju i proglaavaju nevjernicima. Psuju i vrijeaju pojedince od Selefa i ismijavaju ih. iije smatraju veinu ashaba nevjernicima i samo mali broj njih izdvajaju kao one koji nisu nevjernici. Oni psuju sve uenjake Selefa i imame ove Vjere, a da i ne spominjemo njihov odnos prema Ehli Sunnetu.
7. Proglaavanje nevjernikom onih muslimana koji se sa njima ne slau

I haridije i iije smatraju nevjernicima sve muslimane koji se sa njima ne slau, mada se kod jednih i drugih razlikuju osnovna i temeljna naela po kojima ih oni proglaavanja nevjernicima. Haridije su neke ashabe proglasili nevjernicima zbog sudstva. Bilo da su po njemu postupili ili da su ga odobrili. Kao to smatraju nevjernikom i svakog muslimana koji poini bilo 15
koji veliki grijeh. Oni nevjernikom smatraju i svakoga onoga koji se sa njima u neemu razie i ne pridrui se njihovim redovima, iako meu njima prave razliku u stepenu nevjerstva. (Neke smatraju nevjernicima koji su poinili nevjerstvo pripisujui Allahu nekoga ravnim i dostojnim, a neke nevjernicima koji su poinili nevjerstvo iz nezahvalnosti na Allahovim blagodatima). Rafidije (iije) kao to smatraju sve ashabe nevjernicima i otpadnicima od islama, (osim malog broja njih, tj. samo sedmorice po nekima), oni takoer nevjernicima smatraju i sve muslimane i njihove imame.
8. Ove dvije frakcije meusobno se razilaze po pitanju mnogih stvari, od kojih su i sljedee:
iije pretjeruju veliajui neke potomke Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pripisujui im svetost, dok ih prve generacije haridija mrze i prema njima se neprijateljski odnose, te su zbog toga prozvani nasibe (nevasib) tj. oni koji mrze porodicu i potomke Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. iije se, u svojim predanjima i preuzimanju temeljnih izvora vjere, mnogo koriste laima i potvorama, te tako mnogo lau i na svoje sagovornike (oponente) i na same sebe, dok haridije apsolutno ne koriste la u vjeri niti u svojim predanjima niti lau na svoje sagovornike, jer oni la smatraju velikim grijehom koji neminovno vodi u nevjerstvo. Meutim, njihovo neznanje ih je dovelo do toga da slijede svoje prohtjeve i nahoenja. Haridije javno obznanjuju svoja uvjerenja i ono to govore i piu kao i stavove koje zastupaju, dok iije svoja uvjerenja kriju i prema drugima se ophode licemjerno i u skladu sa svojim pravilom koje nazivaju et-tekijje tj. skrivanje svoga 16
stvarnoga uvjerenja i vjerovanja. iije se tako odnose i prema muslimanima u situaciji kada nemaju svoju dravu i kada nije njihova vlast. Haridije, u najveem broju sluajeva, sebi stavljaju u obavezu da se oruano bore protiv svih onih koji se sa njima ne slau, dok se iije, uglavnom, oruano ne bore protiv svojih neistomiljenika osim predvoeni nekim svojim imamom za koje vjeruju da su bezgrijeni. Oni tim svojim imamima pripisuju neke stvari koje nije dozvoljeno pripisivati nikome osim Allahu, d.. Pripisuju im poznavanje skrivenog i tajnog (el-gajb). Govore za njih da oni vladaju kosmosom, da kontroliraju djela Allahovih robova i vladaju njihovim srcima, da i oni pored Allaha, d.., propisiju erijat i propise vjere i zakona. Ali, iako se ne bore oruano, oni ipak uestvuju u svakom neredu koji muslimanima prouzrokuje raznorazne nedae. Najvei broj haridija je potekao od beduina i onih koji su po svojoj prirodi bili grubi, bezosjeajni i surovi. A najvei broj iija potie od nearapskih plemena, od oloi, primitivaca i prostaka. Osnovna karakteristika prirode iija je prevara, pronevjera, podmuklost i skriveno lukavstvo prema svojim oponentima (Sunnijama), dok se haridije prema svojim neistomiljenicima ne odnose tako, ve otvoreno i transparentno. Oni otvoreno istiu svoje odricanje od svih onih koji se sa njima ne slau, i to manifestuju na vrlo grub i surov nain, nasiljem i terorom. Haridije je nemogue voditi i predvoditi jer se oni nikome ne pokoravaju niti ikoga sluaju. Za razliko od njih, iije su slijepo pokornii svojim voama. Oni slijede svakog ko povie i svakoga ko pone veliati njihova obiljeja i ono po emu se raspoznaju, ili ko kae da voli porodicu i potomke Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ko potvrdi njihovu svetost te se stavi na njihovu stranu i prie im u pomo. Takav 17
moe biti i heretik ili teki grijenik. Zbog toga se u njihovim redovima pojavljuje veliki broj varalica, prevaranata i onih koji tvrde da su vjerovjesnici, kao i onih koji se odaju grijehu i razvratu. Haridije se prihvataju samo pojavnog i vanjskog znaenja tekstova bez dubljeg uputanja u prouavanje i temeljitije razumijevanje njihovog pravog znaenja. Kod njih nema nikakvog uticaja pravo znaenje tih tekstova koje se iz njih razumije. Oni ne prihvataju niti priznaju ikakva pravila argumentacije tekstovima, niti pokuavaju objediniti sve dokaze po odreenom pitanju. Ne osvru se ni na to kako uenjaci poimaju i razumiju tekstove i dokaze. Zbog svega toga, oni se najee oslanjaju na tekstove koji sadre prijetnje i govore o strahotama, a zapostavljaju tekstove koji sadre obeanja i govore o nadi. iije postpupaju upravo suprotno haridijama. Oni tekstove tumae na svoju ruku i ne pridaju im njihova prava znaenja. Ne prihvataju stvarno jeziko i erijatsko (terminoloko) znaenje tekstova. Komentariu tekstove i tumae ih shodno svojim potrebama i prohtjevima. To ine po svome batinijskom (tajanstvenom, ezoterinom) i simbolikom sistemu i programu. Oni slijepo slijede svoje voe pri tome ne vodei rauna ni o emu drugome niti koristei svoj razum niti logiku, tvrdei za njih da su nepogreivi. Meu haridijama nema heretika niti se oni prema bilo kome licemjerno odnose. Za razliku od njih, meu iijama postoji mnogo heretika i licemjera. Zbog toga je meu njima nastao veiliki broj batinijskih (tajanstvenih, ezoterinih) i bezbonikih podfrakcija i sekti. Meu njima se pojavljivao veliki broj onih koji su tvrdili da su vjerovjesnici ili da su mehdije. Onaj koji pomno istrai historiju nai e da je veina pokvarenih i nastranih ljudi pripadalo rafidijama i iijama. 18
Izvori iz kojih haridije crpe vjeru su mnogo zdraviji nego izvori iz kojih to ine rafidije. Haridije slijede Kuran shodno svome razumijevanju i shvatanju, iako je to najee pogreno i neispravno shvatanje. Za razliku od njih, rafidije svoju vjeru uzimaju od njihovih imama za koje vjeruju da su nepogreivi i bezgrijeni. Pri tome lai i potvore iznose na raun imama i uenjaka Ehli Sunneta, pa ak i na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oni vjeruju svojim laima i laima koje iznose njihovi predvodnici. Rafidijski usulu (temeljna naela) poivaju na novotarijama i izmiljotinama, na irku (djelima koja izvode iz vjere zbog pripisivanja Allahu nekoga drugoga dostojnim i ravnim), kako u akidi (vjerovanju) tako i u ibadetima (obredoslovlju) i u mnogim fikhskim propisima. Kod haridija su vrlo rijetko prisutne novotarije koje izvode iz vjere, novotarije u ibadetima, privrenost kaburima i sufizam. U principu, rafidije su kroz historiju bili mnogo tetniji, podmukliji i opasniji po islam i muslimane nego haridije. Mnogo su vie ispoljavali neprijateljstva prema Allahu, d.., Njegovoj vjeri, prema Sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i vjernicima. To zbog toga to su oni u osnovi i haridije po pitanju odstupanja od ummeta i djelovanja u skladu sa tim, kao i proglaavanja muslimana nevjernicima, a na to sve dodali su jo i one zablude kojima se samo oni odlikuju, kao to su imamet, nepogreivost njihovih imama, tekijje (princip skrivanja svoje prave vjere i uvjerenja), refd (odstupanje od puta ummeta) i nifak (licemjerstvo). I ejhul-islam Ibn Tejmijje, r.a., je takoer komparirao iije (rafidije) i haridije na mnogim mjestima u svojim djelima. Smatram jako potrebnim i podesnim, ovom prilikom, spomenuti neka od tih poreenja. Pa evo kako to on kae: Dehmije i rafidije su u mnogo goroj situaciji nego haridije. Haridije su se borili protiv muslimana a tvrdili su da se bore protiv nevjernika, a ovi su pomagali nevjernicima u 19
borbi protiv muslimana a istovremeno su bili ponizni pred nevjernicima. Oni su tako pomagali nevjernicima osjeajui se poniznim prema njima, a neprijateljski su se odnosili prema vjernicima osjeajui se snanim i monim u borbi protiv njih. Tako neto nalazimo samo kod karamita, rafidija, dehmija i onih koji su vjerovali da se Allah utjelovio u svim svojim stvorenjima (Euzu billahi). Onaj ko se posveti istraivanju toga vidjee udesa i pouke. Oni lie na one za koje je Allah, d.., rekao u Kuranu: Zar ne vidi one kojima je dat jedan dio Knjige kako u kumire i ejtana vjeruju, a neznabocima govore: Oni su na ispravnijem putu od vjernika.1 2 ejhul-islam nastavlja: A rafidije, ako nisu jo gori od haridija o kojima smo govorili, sigurno nisu nita bolji od njih. Haridije su nevjernicima smatrali samo Osmana i Alija, r.a., i one koji su pristali uz njih, ne smatrajui nevjernicima i druge koji nisu htjeli uestvovati u borbi ili one koji su prije toga umrli. Dok rafidje nevjernicima smatraju Ebu Bekra, Omera, Osmana, sve Muhadire i Ensarije i one koji su ih u dobru sljedili, Allah bio zadovoljan sa njima i oni sa Njim. Rafidije nevjernicima smatraju veinu Ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kako onih iz prethodnih generacija tako i kasnijih. Oni nevjernikom smatraju i svakoga onoga ko vjeruje da su Ebu Bekr, Omer, Muhadiri i Ensarije, r.a., bili pravedni, i ko je zadovoljan sa njima kao to je i Allah, d.., zadovoljan sa njima, ili za njih oprost zamoli od Allaha, d.., kao to to Allah i nareuje da se za njih ini. Iz tog razloga oni nevjernicima smatraju najeminentnije uenjake ovoga Ummeta, kao to su bili: Seid ibn El-Musejjib, Ebu Muslim elHavlanij, Uvejs el-Karenij, Ata ibn Ebi Rebbah, Ibrahim enNehaij, i kao to su bili: Malik, El-Evzaij, Ebu Hanife, Hammad ibn Zejd, Hammad ibn Seleme, Sevrij, afiij, Ahmed
1 2
En-Nisa, 51. Derut-tearud, 7/138, 139
20
ibn Hanbel, Fudajl ibn Ijad, Ebu Sulejman ed-Daranij, Maruf el-Kerhij, El-Dunejd ibn Muhammed, Sehl ibn Abdullah etTesterij i dr. Rafidije dozvoljavaju krv tj. da je dozvoljeno ubiti svakoga onoga ko im se suprotstavi. Oni za svoj mezheb kau da je to mezhebul-dumhur (mezheb koji slijedi veina), a tako ih i filozofi nazivaju.1 I tvrde da je hodoae ovih izmiljenih i drugih stvari jedan od najvrednijih ibadeta, ak ih mnogi njihovi uenjaci smatraju vrednijim od hodoaa Kabe koju su Allah, d.., i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredili vjernicima hodoastiti. Jo mnogo bi trebalo vremena i prostora da se opie kompletna njihova situacija. Ovim postaje jasno da su oni najgora od svih novotarskih sekti koje su pole za svojim prohtjevima i nahoenjima. Pree je boriti se protiv njih nego protiv haridija. Ovo je razlog to je bilo opepoznato da se termin novotari ili oni koji slijede svoje prohtjeve i hirove odnosi posebno na rafidije. Kod muslimanskih masa je bilo opepoznato da su Sunijama kao oponenti bili jedino rafidije, jer su oni jedina sekta koja je pokazala inat i neposlunost prema Sunnetu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i openito prema Allahovom erijatu (zakonu).2 ejhul-islam, dalje kae: Haridije su slijedili Kuran shodno svome shvatanju, a ovi slijede nekog svog bezgrijenog imama koji ni ne postoji. Time je ono na to se oslanjaju i pozivaju haridije mnogo bolje nego ono na to se pozivaju rafidije. Osim toga, meu haridijama se nikada nije pojavio heretik (zindik) niti neko ko je pretjerivao u hvaljenju bilo koga, dok je meu rafidijama takvih uvijek bivalo toliko da njihov broj samo Allah, d.., zna.
1 2
El-Fetava, 28/477 El-Fetava, 28/482
21
Uenjaci su pojasnili da je ta ideja rafidizma (iijizma) potekla od heretika Abdullaha ibn Sebee koji je javno pristupio islamu a u sebi je duboko krio jevrejstvo i cijelo vrijeme je traio priliku kako da rastoi islam iznutra. Isto tako je inio i Polis en-Nasranij, koji je bio Jevrej, a navodno je prihvatio hrianstvo kako bi ga rastoio iznutra.1 Ovi su bili gori nego i haridije i ostali koji su se za svojim nahoenjima poveli jer su njihovi mezhebi sadrali i obuhvatali mnogo gore stvari nego mezhebi haridija. To zato to su haridije bili prva frakcija koja se povela za svojim nahoenjima i tako odstupila od Ehli Sunneta i demata.2 Haridije slijede Kuran prema svome shvatanju i razumijevanju, i tvrde da slijede Sunnet za koji vjeruju da se kosi sa Kuranom. A rafidije slijede Ehlu Bejt (neke potomke Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) i tvrde da su meu njima neki bezgrijeni kojima nema nita nepoznato, niti ikada pogrijee hotimino niti nehotimino.3 Rafidije su gori novotari od haridija. Oni nevjernicima smatraju i one koje nevjernicima nisu smatrali ni haridije, kao to nevjernicima smatraju Ebu Bekra i Omera. Rafidije lai izmiljaju i na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe onako kako to nikad niko osim njih nije uinio. Haridije na njih nita nisu slagali, a uz to, mnogo su iskreniji, hrabriji i odvaniji, i mnogo su se bolje i dosljednije drali dogovora. Zbog toga su mnogo vie uestvovali u borbama i bitkama nego rafidije, koji su bili vei laljivci, kukavice, prevaranti i bili prezreniji i ponieniji.4
1 2
El-Fetava, 28/483 El-Fetava, 28/489 3 El-Fetava, 28/491 4 Minhaduu-s-Sunne, 5/154
22
Istina, neke iije koje su ivjele u ranom periodu iijizma bile su bolje nego haridije: Postoji jedna skupina koja se vee za iijizam, ali je izumrla i nije na kursu dananje sekte iija rafidija, niti iija zejdija. Njihov iijizam se ogledao u tome to su smatrali da je Alij, r.a., vredniji i bolji od ostalih ashaba pa i od Ebu Bekra, i Omera, r.a., mada su smatrali da je njihov imamet i hilafet bio ispravan. O ovoj grupi ejhul-islam Ibn Tejmijje je rekao: Zbog toga su prethodne (ranije) iije bolje nego haridije protiv kojih se borio emirul-muminin Alij ibn Ebi Talib, r.a., po naredbi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A veina kasnijih rafidija je postala mnogo gora nego haridije. ak tavie, meu njima su najvei licemjeri i munafici koji su po tome, manje-vie, ravni licemjerima i munaficima koji su bili u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Zbog toga je imam Buhari, autor Sahiha, u djelu Halku efalil-ibad (Stvaranje ljudskih djela), rekao: Svejedno mi je da li sam klanjao za dehmijom ili rafidijom, ili sam klanjao za jevrejom ili hrianinom. Ne treba im nazivati selam, niti ih obilaziti, niti ih eniti ni udavati, niti ih kao svjedoke uzimati, niti jesti ono to oni svojim rukama zakolju.1 2
1 2
Bejanu telbisi-l-Dehmijje, 2-539.: Halku efalil-ibad, od imama Buharije, 12. El-Havarid, 18-21.
23
POGLAVLJE DA SE DJELA NE PRIMAJU OSIM VJEROVANJEM U VILAJE
l-Vilaje: Da ponemo sa najveim ejhom kod iija, el-Medlisijem.1 U njegovom djelu Biharu-l-Enwar, 27-1662 nalazimo mnoge rivajete u kojima se proglaavaju nevjernicima oni koji im se suprotstavljaju, poto iije vjeruju da se djela ne primaju osim vjerovanjem u vilaje. U poglavlju El-Bekara, 48: I bojte se Dana kada niko ni za koga nee moi nita uiniti, kada se niiji zagovor nee prihvatiti, kada se ni od koga otkup nee primiti i kada im niko u pomo nee pritei. Ovo je dan smrti kad se ne prima posredstvo niti nadoknada, a Sudnjeg dana na bedemima izmeu Denneta i Dehennema stajae Muhammed, Ali, Fatima, Hasan i Husejn i ispravni iz roda njihova, pa ko od naih iija bude kanjen od Allaha Dehennemom zbog nevjerovanja u vilaje (vostvo muslimanske zajednice nakon preseljenja Allahovog Poslanika na ahiret i nastavljanje duhovne zadae Allahovog Poslanika obzirom na njihovo vjerovanje u nepogreivost Alija i njegovih potomaka), poaljemo mu od naih izaslanika iija poput Selmana Farisije, Mikdada, Ebu Zerra, Ammara i njima slinim iz kasnijih pokoljenja da ih izbave i u Dennet uvedu. I poaljemo drugim od onih to su nas volili od naih izabranih iija poput Humama pa ih izvedu sa suenja i prenesu ih u Dennet u naem prisustvu, pa se dovedu jedan od naih iija nepotpunog
Veli za njega el-Erdebili: Muhammed Bakir el-Medlisi, na uitelj i ejh i ejhu-l-Islam i ejh muslimana, peat mudtehida, uzviena stepena... Umro 1110 po hidri. 2 Veli za ovo djelo Akabzerk el-Tahrani (3-16): Nikad nije napisano, ni prije ni poslije, djelo koje je skupilo rivajete imama poput ovoga. Ovo se djelo smatra jednim od osam priznatih izvora kod iija.
1
24
ibadeta pa se postave nasuprot njemu izmeu stotinu do stotinu hiljada sunija, pa mu se kae: Ovi su tvoj iskup od vatre. Pa uu vjernici u Dennet a sunije u vatru. Uzvieni kae: esto bi htjeli oni to porekoe da su bili muslimani.1 To jest oni to porekoe vilaje Ehlu-Bejta. Uzvieni kae: Primjer je onih to porekoe svoga Gospodara: djela su im poput pepela to ga raznese vjetar u danu olujnom. Ne koristi im nita to zaradie. To je zabluda daleka.2 I Uzvieni kae: A ja sam uistinu oprata onom koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela ini a onda se uputi.3 I Uzvieni kae: Ko ini dobra djela a vjernik je, ne boji se zulma niti okrnjenja prava.4 Od imama se prenosi da se pod nevjernicima misli na one to su porekli imame. Prenosi se od Alije ibn Ibrahima da je nevjernik u ovom ajetu onaj koji je porekao vilajet Alija, pa mu se djela raznesu poput pepela od strane vjetra. Kao to se prenosi da je uputa na koju se misli slijeenje vilajeta a isto tako i vjerovanje. Uslov je primanja vjerovanja i dobrih djela kod imamija prihvatanje vilajeta svih imama. Prenosi es-Sabati od Ebi Abdillaha (Dafer es-Sadik): Prvo zata se pita rob na Sudnjem danu jesu propisani namazi i propisani zekat i propisani post i propisani hadd i nae vilaje Ehlu Bejta, pa ako umre priznavajui nae vilaje prihvata mu se namaz i post i zekat i hadd, a ako ne prizna nae vilaje ne prihvata Allah od njega nita od njegovih djela.
1 2
El-Hidr, 2. Ibrahim, 18. 3 Ta-ha, 82. 4 Ta-ha, 112.
25
Prenosi Muhammed ibn Dafer od svog oca i djedova: Siao je Dibril Allahovom Poslaniku i rekao mu: O Muhammede, es-Selam (Allahovo ime) ti alje selam i kae: Stvorio sam sedam nebesa i ono to je u njima i sedam zemalja i ono to je u njima, i ne stvorih mjesta uzvienijeg od rukna i mekama (na haddu). Kad bi mi tamo rob dovu uputio pa me sreo poreknuvi vilaje Alija u vatru bih ga bacio. Prenosi Hafs od Dafera es-Sadika da je Ali govorio: Nema hajra na dunjaluku osim kod dvojice: Jedan poveava svaki dan svoje dobroinstvo, a drugi za svako loe djelo tevbu ini. Allaha mi, kad bi ostao na seddi dok mu se vrat ne prekine, ne bi mu je Allah prihvatio bez naeg vilajeta Ehl-Bejta. Prenosi Muhammed ibn El-Fudejl od Ebu Hamze od Abdillaha da je rekao: Ko vam se usprotivi spada u ovaj ajet, sve i da je ibadet inio i u dihadu bio: Lica su tog dana uplaena, zbog onog to injahu brina. Vatrom se estokom pre.1 Prenosi Eban od el-Harisa ibn Jahje od Ebu Dafera tumaei ajet: A Ja sam oprata onome koji tevbu uini i uzvjeruje i dobra djela ini a potom se uputi.2 Kae: Ne koristi mu tevba niti iman niti dobro djelo dok se ne uputi. Tako mi Allaha, ne prima mu se dok se ne uputi. Upitah: Kome?, pa ree: Nama. Potom nastavlja El-Medlisi: Mnogo je rivajeta po ovom pitanju koje smo spomenuli u prijanjim poglavljima, poput rijei Uzvienog: O Muhammede, kad bi Mi rob robovao dok ne bi postao poput mjeine pohabane, a onda Mi doao poriui njihovo vilaje, ne bi ga smjestio u svoj Dennet niti bi ga sklonio u sjenu prijatelja svoga.3
1 2
El-Gaiijeh, 2.-4. Ta-ha. 82. 3 Biharul-Enwar, 27-169.
26
Kao to e naii u narednim poglavljima mnogi rivajeti po ovom pitanju, poput rivajeta Muhammeda ibn Jakuba enNehelija od er-Ride, od njegovih djedova: Uzvieni Allah kae: Ne primam djela od njih osim uz priznanje vilajeta njegova (Alijeva) sa poslanstvom Ahmedovim Poslanikom mojim. Prenosi Hiam ibn Salim od es-Sabatija kako je Abdullah ibn Ebi Jafur upitao Ebu Abdullaha: Zar ne kae Uzvieni: Ko doe s dobroinstvom imae bolje od tog, i oni su od strave toga dana sigurni.1 Pa mu odgovori Ebu Abdullah: Zna li ta je dobroinstvo koje namjerava Uzvieni u ovom ajetu? To je poznavanje imama i pokornost njemu. I Uzvieni kae: A ko dodje s loim djelom pa im se lica u vatru bace. Zar se ne nagraujete osim s onim to iniste?2 Loe je djelo poricanje Imama od Allaha poslanog, a ko doe Sudnjeg Dana slijedei nekog drugog imama kojeg nije Allah poslao i poriui nae pravo na vilajet baci ga Allah Sudnjeg dana u vatru. Prenosi Jezid er-Rekai od Enesa ibn Malika: Vraali smo se sa Allahovim Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem, sa Tebuka zabrinuti, pa nam se obrati Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: Kako to kad spomenem rod Ibrahimov alejhi selam, uzvesele vam se lica a kad spomenem rod Muhammedov lica vam se zacrvene poput ipka? Tako mi Onoga koji me posla sa istinom, da doe neko od vas Sudnjeg dana s djelima poput brda bez da prizna vilajet Alija ibn Ebi Taliba, bacie ga Allah u vatru. Prenosi Muaz ibn Kesir: Pogledah u mnotvo svijeta na haddu pa rekoh Ebu Abdullahu: mnotvo golemo, pa ree: Pjena, donose je talasi sa svakog mjesta. Allaha mi, hadd je samo vama i ne prihvata se osim od vas.
1 2
En-Neml, 89. En-Neml, 90.
27
I prenosi Junus ibn Abdul-Debbar od Alija ibn Husejna: Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: Zato ljudi kad spomenem rod Ibrahimov alejhi selam, obvesele se, a kad spomenem rod Muhammedov stisnu im se srca? Tako mi Onog u ijoj je Ruci dua Muhammedova, kad bi rob doao Sudnjeg dana s djelima sedamdeset poslanika, nebi mu Allah to primio dok ne prizna moj vilajet i vilajet moga roda. Prenosi Ali ibn Ebi Asim od Ebu Hamze es-Semalija: Rekao nam je Ali ibn. Husejn ibn Zejn ibn Abidin: Koje je mjesto najbolje na zemlji? Pa rekosmo: Allah i Poslanik Njegov i sin Poslanika Njegova znaju bolje. Pa ree: Najbolje je mjesto na zemlji izmeu Rukna i mekama (na haddu), a kad bi ovjek ivio koliko ivljae Nuh, postei po danu i klanjajui po noi na tom mjestu, a potom sretne Allaha bez da prizna vilaje nae, ne bi mu to nita koristilo. Prenosi Mejser: - Uoh kod Ebu Abdullaha pa mu rekoh: Imam susjeda kojeg ne ujem osim da Kuran ui, strahujui i plaui, ili kad dovu ini. Raspitah se o njemu pa mi rekoe: Taj se kloni svega zabranjenog. Pa me upita Ebu Abdullah: O Mejsera, zna li to od onoga na emu si ti? Rekoh: Allah najbolje zna. Pa se raspitah o ovjeku, pa se povratih kod Ebu Abdullaha, pa me isto upita to me upita ranije: Zna li to od onoga na emu si ti? Pa odgovorih: Ne zna. Pa mi ree: O Mejsera, koje je mjesto najsvjetije na Zemlji? Pa rekoh: Allah i Poslanik Njegov i sin Poslanika njegova znaju bolje. Pa ree: O Mejsera, izmeu Rukna i Mekama je baa je od dennetskih bai, a izmeu kabura i minbera je baa od dennetskih bai. Kad bi rob robovao Allahu hiljadu godina izmeu Rukna i Mekama i izmeu kabura i minbera, pa ga onda zakolju na postelji njegovoj na nepravdi kao to se zakolje ovan ugojeni, a onda sretne Allaha ne priznajui nae vilaje, hak je Allahov da ga baci na njuku njegovu u vatru dehennemsku. 28
Prenosi Abdurrahman: - Bio sam na haddu sa Ebu Abdullahom, pa se pope na brdo i pogleda u svijet, pa ree: Mnotvo vreve a malo hadija! Pa mu ree Dawud er-Ruki: O sine Allahova Poslanika, uzvraa li Allah dovama ovog mnotva? Pa odgovori: O Eba Sulejman, Allah ne oprata da Mu se to pridruuje. Ko porekne vilajet Alija, taj je poput roba idolu. Pa rekoh: Prepoznajete li one koji vas vole od onih koji vas ne vole? Pa ree: O Eba Sulejman, ne rodi se rob a da mu se ne napie meu oima mumin ili kafir. Ue kod nas ovjek priznavajui nae vilaje i odriui se od naih neprijatelja, pa vidimo napisano meu njegovim oima mumin ili kafir. Kae Uzvieni: Uistinu su u tome znaci za one koji shvataju.1 Prenosi Ibn Miskan od es-Semalija kako je Ali rekao na hutbi: Uistinu je Allah uzvisio Muhammeda s Porukom i obavijestio ga Objavom, pa je proiri meu ljudima, a kod nas Ehl-Bejta su utoita znanja i vrata mudrosti. Pa ko nas voli od vas, koristi mu iman njegov i primaju mu se djela, a ko nas ne voli od vas, ne koristi mu iman njegov, niti mu se djela primaju. Zatim pojanjava el-Medlisi: To jest, iako je Allahov Poslanik proirio znanje meu ljudima do istinskog se znanja ne dolazi izuzev preko nas. Prenosi Ubejdullah ibn Ali el-Halebi da je Ebu Abdullah rekao: Nisam htio da vam o ovom govorim ali u vam rei i savjet dati, a kako da vas ne savjetujem a vi ste vojnici Allahovi. Tako mi Allaha, samo vi robujete Allahu, s toga ga uzmite i proirite i ne krite ga od onih kojima pripada, pa kad bi ga sakrio od vas, sakrio bi se od mene. Kae Dafer es-Sadik: Najveeg je gubitka ovjek koji skupi golem mal s mukom i opasnostima se izlaui, pa ga potroi u sadaku i dobroinstvo, i potroi mladost i snagu u ibadetu i namazu,
1
El-Hidr, 75.
29
ali pored svega toga ne priznaje Aliju pravo njegovo niti poloaj. Ako mu se dokazi donesu nee da ih prihvati, pa taj je najveeg gubitka Sudnjeg Dana. Sadaka mu se njegova ukae poput zmije koja ga proguta, a namazi se njegovi i ibadeti ukau u liku uvara gonei ga u Dehennem. Pa kae: Jao meni, zar ne bih od klanjaa? Zar zekat ne davah? Pa mu se kae: O nesretnie, ne koristie ti djela tvoja jer si zapostavio najvaniju dunost nakon vjere u jednog Allaha i poslanstvo Poslanika Njegova, zapostavio si to ti je bila dunost od priznavanja prava Alija a prihvatio si to ti Allah zabrani da ti imam bude Allahov neprijatelj. Da si ibadet inio od poetka do kraja svog ivota, i da si sadahu potroio mal itava dunjaluka i svog zlata dunjalukog, ne bi ti to povealo od milosti Allahove, ve samo odaljilo od nje i srdbi Allahovoj pribliilo. Kae Allahov Poslanik: Ko dadne zekat onome kome pripada i namaz obavlja u granicama njegovim i ne pridrui im nita od velikih grijeha doe Sudnjeg Dana pa ga zapahne povjetarac Dennetski i podigne u najvie sobe njegove, u drutvo onih koje je slijedio, drutvo Muhammeda i roda njegova. A onaj koji bude krt u zekatu pa ga ne dadne, naredi se namazu njegovom, te mu se povrati, pa se njime po licu udari, pa mu se rekne: O robe Allahov, to e ti namaz bez zekata1? Pa rekoe Ashabi Allahovog Poslanika: Kakva li nesretnika! Pa ree Allahov Poslanik: Hoete li da vas obavijestim o onom koji je nesretniji od ovog? Rekoe: Dakako, Allahov Poslanie. Pa ree: ovjek pogibe u dihadu na Allahovom putu i hurije dennetske bacaju poglede na njega, riznice dennetske oekuju dolazak due njegove pa ne doe. Pa kau meleci na Zemlji okupljeni oko poginulog: Zato mu hurije ne silaze? Pa se pozovu od povi sedmih nebesa: O meleci, pogledajte dokle doseu nebesa! Pa pogledaju, pa vide jednobotvo ovoga roba i vjeru njegovu u poslanstvo Allahovog Poslanika, i namaz njegov, i zekat njegov, i sadaku njegovu, i sva dobra djela
Pripadnici crnih turbana meu iijama pozivaju se da su od EhluBejta i uzimaju petinu od zekata svih iija.
1
30
njegova iza zatvorenih vrata nebeskih, a meleci pomagaju: Zato nam se ne otvaraju vrata nebesa da uemo s djelima ovog ehida?! Pa naredi Allah da se otvore nebeska vrata, pa se meleci pozovu: O meleci, uite ako moete! pa ne mognu podii svojih krila natovarenih djelima roba, pa kau: Gospodaru na, ne moemo da se podignemo sa ovim djelima! Pa ih se pozove: O meleci, niste vi ti koji e se popeti nosei ove terete! Pa kau meleci: Gospodaru na, pa ko e ih ponijeti? Pa kae Allah uzvieni: ta nosite od njega? Pa kau: Vjeru u Tebe jedinog i vjeru u Tvog Poslanika. Pa kae Allah uzvieni: A pokornost Aliju i imamima istim? To je to nosi djela i stavlja u Dennet.! Pa pogledaju meleci, pa vide da ih pored svih djela njegovih nema kod njega pokornosti Aliju i rodu njegovu niti neprijateljstva prema neprijateljima njegovim. Pa kae Allah uzvieni melecima: Ostavite djela njegova i vratite se u mjesta svoja. Doi e ko je prei da ih ponese tamo gdje zasluuju. Pa se vrate meleci odakle dooe, pa pozove pozivaoc Gospodara naeg: O uvari ponesite ih usred Dehennema, jer vlasnik njihov ne bi pokoran Aliju i rodu njegovu! Pa uini Allah meleke u liku lavova, iz usta im vatra izlazi i spri sva djela roba, i nita mu ne preostane sem pokornosti neprijateljima Alijevim i poricanje vilajeta njegova, pa mu propadnu djela njegova. To je taj to je goreg stanja od onog to pazi na namaz a ne daje zekat.1 Prenosi Jusuf ibn Sabit od Ebu Abdullaha: Ko nas voli doe sa nama Sudnjeg Dana ovako, pa sastavi svoja dva kaiprsta, a onda ree: Tako mi Allaha kad bi neko postio po danu i klanjao po noi, a onda Allaha susreo nepriznavajui na vilaje, sreo bi Ga rasrena na njeg. Potom proui kuranski ajet: I ne sprijei ih da im se davanja prihvate sem to porekoe
Ovako se opisuje Allah kao zulumar, Uzvien je od toga, Koji kae: I ne ini Gospodar tvoj nepravdu nikome. (El-Kehf, 49.), a u hadisu Kudsijju koji prenosi Muslim: O robovi Moji, Ja sam zabranio Sebi nepravdu i uinih je meu vama zabranjenom, pa ne budite zulumari.
1
31
Allaha i Poslanika Njegova, i ne dolaze na namaz ne bivi lijenim, i nafaku ne dijele ne bivi primorani. Pa nek te ne zadive mal njihov niti potomstvo. Uistinu eli Allah da ih u muku stavi na dunjaluku i da im due izau nevjernicima bijui.1, a zatim dodade: Tako iman ne biva oteen loim djelima kao to nevjerstvu ne koriste dobra. Prenosi El-Ala od Muhammeda od jednog od dvojice imama: Rekoh mu: Vidimo one koji vam se suprostavaljaju kako ibadet ine i Allaha se boje, pa koristi li im to togod? Pa ree: O Muhammede, primjeri nas Ehli-Bejta je poput Ehl Bejta kod Benu Israila. Jedan bi od njih klanjao etrdeset noi pa bi onda dovio Allahu, pa bi mu se usliala. Onda se jednom od njih ne uzvrati dova, pa doe kod Isaa sina Merjemina traei da zamoli za njeg, pa objavi Allah Isau alejhi selam: O Isa, zamolio Me je rob ne doavi na vrata kojim se dolazi, zamolio Me je a u srcu mu sumnja oko tebe, pa kad bi Mi dovio dok mu se vrat ne prekine, ne bi mu uzvratio. Pa nastavi imam: Tako je isto sa nama Ehlu Bejt, ne prihvata Allah djela roba koji sumnja u nas. Prenosi Ata, od ibn Abbasa da je Allahov Poslanik rekao: O ljudi drite se ljubavi prema nama Ehli-Bejtu, pa uistinu ko sretne Allaha volei nas ue u Dennet sa naim efaatom. Tako Mi onoga u ijoj je Ruci dua Muhammedova ne koriste robu djela njegova ako za nas ne zna i za vilaje nae. U djelu Menakib el-Havarizmi, prenosi Ali od Allahovog Poslanika: O Ali, kad bi rob Allahu robovao onoliko koliko Nuh bijee u svom narodu, i kad bi imao zlata poput brda Uhuda i potroio ga na Allahovom putu i hiljadu godina hadd obavio, a onda ubijen bio pod zulumom izmeu Safe i Merve, ali ne bude tebi pokoran bio Ali, ne bi omirisao mirisa Dennetskog, niti bi u njeg uniao.
1
Et.Tevba, 54.-55.
32
Prenosi Ebu Hurejre r.a., kako je Ali ibn Ebi Talib proao pored grupe Kureja u mesdidu, pa se stadoe namigivati, pa se potui Allahovom Poslaniku, pa doe ljutit i ree: O ljudi, zato vam se lica obasjaju kad se spomene Ibrahim i rod Ibrahimov, a kad se spomene Muhammed i rod Muhammedov otvrdnu vam srca i namrte se lica? Tako mi Onoga u ijoj je Ruci dua moja, kad bi neko od vas dosegao djela sedamdeset Poslanika, ne bi uao u Dennet dok ne uzvoli ovog mog brata Alija i potomstvo njegovo. Uistinu Allah ima hak kojeg niko ne zna osim mene i Alija, i uistinu ja imam hak za koji niko ne zna osim Allah i Ali, i Ali ima hak koji niko ne zna osim Allah i ja. Prenosi se od Dafera es-Sadika, a onda od njegovog oca, pa onda od njegovog djeda: Proe Ali kroz mesdid u Kufi u drutvu Kanbera pa vidje ovjeka kako stoji na namazu, pa ree: O voo vjernika, nisam vidio ljepeg namaza od ovog! Na to mu Ali ree: O Kanbere, tako mi Allaha, onaj koji vrsto vjeruje u vilajet nas Ehli-Bejta bolji je od onog koji hiljadu godina ibadet ini. Kad bi rob Allahu robovao hiljadu godina, ne bi Allah prihvatio od njeg dok ne bude znao za vilaje nas Ehli-Bejta. I kad bi rob Allahu robovao hiljadu godina i doao Mu s djelima poput djela sedamdeset dvojice Poslanika, ne bi mu Allah primio dok ne zna za vilaje nas EhliBejta, a u suprotno bi ga Allah na njuku njegovu bacio u vatru dehennemsku. Prenosi Ubejd ibn Kesir od Ebu Dafera: Kae Uzvieni u Svojoj knjizi: Ja sam uistinu oprata onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela ini a potom se uputi.1 Onda ree Ebu Dafer: Tako mi Allaha, kad bi se pokajao i uzvjerovao i dobra djela inio a ne bi se uputio naem vilajetu i ljubavi prema nama i poznavanju nae prednosti nad ljudima, nita mu to ne bi koristilo.
1
Ta-ha, 82.
33
Prenosi se od Ebu Zerra el-Gafarija da je protefsirio Allahove rijei: Ja sam uistinu oprata onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela ini a potom se uputi.1 Povjerova u ono s ime doe Muhammed i ini dobra djela, to jest farzove obavlja a potom se uputi ljubavi roda Muhammedova. uo sam Allahovog Poslanika kako kae: Tako mi onoga koji me posla s istinom Poslanikom, ne koristi nikome od vas troje bez etvrtog, pa ko htjedne obistini ga, a ko htjedne porekne ga. Mi smo stanita upute i predvodnici takvaluka i preko nas se dova uzvraa i nedaa otklanja i putem nas silazi kia sa nebesa i mi smo laa Nuhova i mi smo ue Allahovo vrsto za koje se prihvati onaj koji se uputi putem ispravnim. Onaj koji nas voli biva prognan i usamljen i vrijean i porican, plana oka i tuna srca sve dok ne umre, a to je malo porad Allaha. Prenosi Davud Er-Ruki kako je pitao Ebu Abdullaha za znaenje Allahovih rijei: Ja sam uistinu oprata onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela ini a potom se uputi.2, pa ga upita za znaenje ... a potom se uputi. Pa ree: Poznavanje imama, tako mi Allaha, imama po imama ponaosob. Prenosi Mensur el-Sejkal kako je bio kod Ebu Abdullaha na Mini, pa pogleda u svetinu i ree: Jedu haram, i oblae haram, i ene se u haramu, a jedu halal i oblae halal i ene se u halalu. Ne, tako mi Allaha, niko hadd ne ini sem vas, i od nikog se ne prima osim od vas. Prenosi Sulejman El-Eame od Dafera es-Sadika, od svojih oeva i djedova da je Allahov Poslanik rekao: O Alij, ti si voa vjernika i voa bogobojaznih, ti si nasljednik znanja svih Poslanika. Ti si najiskreniji od iskrenih i najbolji od svih koji ti prethodie. Ti si mu najbolje od svih ena svijeta, i ti si
1 2
Ta-ha, 82. Ta-ha, 82.
34
onaj kojem se vjernici pokoravaju. Ko se tebi pokorava u Dennet ulazi, a ko se tebi protivi vatru zaslui. O Ali, tako mi Onoga koji me posla s poslanstvom, kad bi rob Allahu robovao hiljadu godina nebi mu to Allah prihvatio bez priznanja vilajeta tebi i imamima iz tvog roda, a ne prihvata se priznanje tvog vilajeta bez odricanja od tvojih neprijatelja i neprijatelja imama iz tvog roda. Tako me obavijesti Dibril, a.s., pa ko hoce nek vjeruje, a ko hoe nek porekne. Prenosi Ibn azan lancem prenosioca do Allahova Poslanika da je rekao: U noi kad sam podignut kod Uzvienog Allaha objavi mi se: Povjerova Poslanik u ono to mu se spusti od Gospodara Njegova.1, pa rekoh: I vjernici? Pa Ree: Istinu si rekao Muhammede. Koga e ostaviti da te naslijedi u tvom ummetu? Rekoh: Najboljeg meu njima Ree: Ali ibn Ebi Talib? Rekoh: Tako je Gospodaru Ree: O Muhammede, Pogledah na zemlju pa te odabrah i dadoh ti ime od Mojih imena, pa se ne spomenem a da se i ti ne spomene. Ja sam El-Mahmud (Hvaljeni) a ti si Muhammed (pohvaljeni). Onda Pogledah drugi put pa izabrah Alija i dadoh mu ime od Mojih imena. Ja sam El-Eala (Najuzvieniji) a on je Alijj (uzvieni). O Muhammede, stvorih tebe i stvorih Alijja i Fatimu i Hasana i Husejna i imame od roda njegova od svjetla Moga, i upoznah stanovnike nebesa i zemalja s vaim vilajetom, pa ko ga prihvati, vjernik je kod Mene, a ko ga porekne nevjernik je kod Mene. O Muhammede, kad bi Me rob robovao toliko da bi postao kao mjeina pohabana a onda Mi doao poreknuvi vae vilaje, ne bi mu oprostio dok ne bi priznao vilaje vae. O Muhammede, bi li ih volio vidjeti? Rekoh: Bih, Gospodaru. Pa mi ree: Okreni se na desno od Prijestolja Pa se okrenuh i ugledah Alija i Fatimu i Hasana i Husejna i Alija sina Husejnovog i Muhammeda sina Alijeva i Dafera sina Muhammedova i Musu sina Daferova i Alija
1
El-Bekara, 285.
35
sina Musinog i Muhammeda sina Alijevog i Alija sina Muhammedovog i Mehdija u bljesku svjetla klanjaju a u sreditu Mehdi bljeti poput zvijezde. Pa Ree: O Muhammede, tako mi moi Moje on je osvetnik nad Mojim neprijateljima i njima se nebesa dre da ne padnu na zemlju osim po doputenju Njegovu. Prenosi Ed-Dejlemi u djelu Ealamu-d-Din od Ebu Seida El-Hudrijja kako je Allahov Poslanik sjedio sa grupom ashaba i meu njima Alijj ibn Ebi Talib, pa ree Allahov Poslanik: Ko kae la ilahe illallah, ulazi u Dennet. Pa rekoe dvojica od ashaba: Mi kaemo la ilahe illallah. Pa ree Allahov Poslanik: ehadet la ilahe illallah prima se od ovoga i stranke njegove, pa stavi Allahov Poslanik ruku na glavu Alijevu i ree onoj dvojici: Od znakova je toga da ne sjedate tamo gdje on sjedi i da ne poriete govor njegov. I kae Uzvieni u nekim od Svojih knjiga: Kazniu sve one koji budu posluni neispravnom imamu sve i da su dobroinitelji i bogobojazni, i oprostiu svakom onom ko bude posluan imamu uputitelju sve i da su zulumari i grijenici, a onaj koji sebi pripie vostvo a nije imam slagao je na Allaha i na Njegovog Poslanika. Ovde se zavrava navoenje rivajeta iz Medlisijevog djela Biharu-l-Envar, 27-202. Eto brate imao si prilike vidjeti rivajete koje sam preneo onakve kakvi su u knjizi Biharu-l-Envar, i kako iije proglaavaju nevjernicima sve one koji ne prihvataju takozvano vilaje Alija ibn Ebi Taliba. El-Medlisi je posvetio itavo poglavlje u ovoj svojoj knjizi ovom predmetu pod naslovom Poglavlje da se ne primaju djela osim sa vilajetom (27-166) u kojem spominje rijei itske uleme poput Es-Sadduka, El-Mufida, ElAjjaiija, Es-Safara, El-Erbilija i drugih. Da se zapitamo: Zato iije proglaavaju nevjernicima one koji poriu vilajet Alija ibn Ebi Taliba? Odgovor: Zato to iije vjeruju da je islam osnovan na pet stubova, od kojih je 36
najvaniji vilajeh. Prenosi njihov ejh El-Kulejni u djelu Usulu-l-Kafi, 2-18.: Od Ebu Hamze od Ebu Dafera da je rekao: Islam se temelji na petero: Na namazu i zekatu i postu i haddu i vilajetu, i niemu se vie ne poziva nego vilajetu. Spominje El-Mazenderani u djelu erh usulu-l-Kafi 8-63. Ovo rivaje prenosei ga od Zurara od Ebu Dafera i dodaje kako je Zurara upitao: ta je od toga najbolje? Pa mu odgovori Ebu Dafer: Vilaje je najbolje, jer je ono klju svih ostalih. Zapitati se je onda, ako je ovolike vanosti i stepena, i radi njega se ulazi u Dennet i Dehennem, to ga ne spominje Allah u Kuranu ajetima jasnim kao to se spominju ostali stubovi imana? Kako to da spominje Uzvieni namaz i zekat i post i hadd u mnogim ajetima, a ne spominje vilajet niti u jednom, a od njega ovisi primanje djela kao to to tvrde iije? VJEROVANJE IIJA DA SU NEKI POSLANICI ODBILI VILAJE EHLI BEJTA PA SU ZBOG TOGA KANJENI NEDAAMA Spominje Niametullah El-Dezairi u djelu El-Enwaru-lNumanijje (1-24.): Prenosi Hamza Es-Semali da je Abdullah ibn Omer uao kod Zejnul-Abidina i rekao mu: O sine Huseinov, ti si taj koji kae da je Junus, a.s., progutan od ribe zato to je odbio vilajet Alija? Pa mu ovaj odgovori potvrdno, a Abdullah ibn Omer ree: Pokai mi dokaz za to ako istinu govori. Pa naredi da nam se sveu oi a nakon sata naredi da nam se odveu, te naosmo sebe na obali mora uzburkanih valova. Pa pozva ribu, te pomoli glavu svoju iz mora poput brda golema govorei: Odazivam ti se velijo Allahov. Pa ree Zejnul-Abidin: Ko si ti? Pa ree: Ja sam riba Junusova. Gospodaru moj, uistinu Allah nije poslao poslanika od Adema do djeda tvog Muhammeda a da mu ne Pokaza vae vilaje Ehli - Bejta, pa ko ga primi od Poslanika spasi se a ko zastade i 37
zamuca, snae ga to ga snae od nedaa poput Adema i to snae Nuha od potopa i to snae Ibrahima od vatre i to snae Jusufa u jami i to snae Ejjuba od belaja i to snae Dawuda radi grijeha njegova, sve dok ne posla Allah Junusa pa mu nadahnu da slijedi vou vjernika Alija i imame ispravne iz roda njegova, pa ree Junus: Kako da slijedim onoga koga nisam vidio niti upoznao? Pa mi Allah nadahnu da progutam Junusa, pa ostade u stomaku mome etrdeset jutara obilazivi samnom mora dozivajui: Nema boanstva izuzev Tebe, slava je Tebi, uistinu bijah od zulumara. Prihvatio sam vilajet Alija ibn Ebi Taliba i ispravnih imama iz roda njegova. Pa kad povjerova u vae vilaje naredi mi Gospodar moj, pa ga izbacih na obalu mora. Pa ree Zejnul-Abidin: Vrati se ribo u svoje stanite! Pa se vrati riba i smiri se voda. Na nama je da se upitamo kako to da Allah trai od poslanika da priznaju vilajet Alija prije nego je stvoren? Zar nije pree da im spomene poslanstvo Muhammedovo? Zar nije vjerovanje u poslanstvo Muhammedovo drugi temelj ehadeta?
38
PROGLAAVANJE ASHABA ALLAHOVA POSLANIKA S.A.V.S. NEVJERNICIMA OD STRANE IIJA RAFIDIJA
oriste se iije rafidije kuranskim ajetima koji govore o nevjernicima kako bi dokazali da se odnose na ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U ElKulejnijevom djelu Usulul-Kafi, 1-420., prenosi se lancem prenosioca do Ebu Abdullaha da je rekao u vezi kuranskog ajeta: Uistinu oni koji porekoe nakon vjerovanja njihova, a potom poveae nevjeru.1 Da se odnosi na Ebu Bekra, Omera i Osmana, radiallahu anhum. Prvo su povjerovali u Allahovog Poslanika, a onda su porekli vilaje Alijevo kad je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Kome sam ja prijatelj, Ali mu je prijatelj, onda povjerovae u prisegu Aliju, potom porekoe nakon smrti Allahova Poslanika i ne priznadoe da su dali prisegu Aliju i poveae nevjeru primanjem prisege sebi, pa im nita ne preostade od imana. O istoj trojici, shodno El-Kulejniju, govori kuranski ajet: Uistinu oni koji lea okrenue nakon to im bi pojanjena uputa.2, stavljajui ovo opet u usta Ebu Abdullaha. U drugom El-Kulejnijevom djelu: Er-Rewda fi-l-Kafi (8-334) spominju se rijei Ebu Abdullaha u vezi kuranskog ajeta: Gospodaru na, pokai nam one koji nas zabludie, od dina i ljudi da ih pod noge nae stavimo i budu od ponienih.3: To su Ebu Bekr i Omer, a Omer je bio ejtan.
1 2
Ali Imran, 90. Muhammed, 25. 3 Fussilet, 29.
39
El-Medlisi u djelu Miratu-l-ukul (26-488) kae da je Omer neka je Allah zadovoljan njime, bio ejtan jer je roen u zinaluku, a mogue je da se pod ejtanom misli na Ebu Bekra neka je Allah zadovoljan njime, obzirom na njegove spletke. Kae Ali ibn Ibrahim El-Kommi u svom tefsiru (1-117) da je Ebu Zerr rekao u vezi kuranskog ajeta: Dana kad pobijele lica.1 Da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Prolazi pored mene moj ummet Sudnjeg dana u pet skupina. Skupina s teletom ovoga ummeta (tj.Ebu Bekr), pa ih upitam: ta uradiste s dvojicom skupocjenih (Ali i Husejn) nakon mene? Pa odgovore: Starijeg smo odbacili, a mlaem neprijateljem bismo i nepravdu uinismo. Pa kaem: U vatru, lica pocrnjelih. A onda niae druga skupina sa faraonom ovog ummeta (tj. Omer), pa im kaem: ta uradiste s dvojicom skupocjenih i nakon mene? Pa odgovore: Starijem se usprotivismo a protiv mlaeg se borismo. Pa kaem: U vatru, lica pocrnjelih. Potom doe pred mene skupina sa Saamirijom ovog ummeta (tj. Osman), pa ih upitam: ta uradiste s dvojicom skupocjenih nakon mene? Pa odgovore: Starijem se usprotivismo i napustismo ga a mlaeg ponizismo i na najgori nain postupismo. Pa kaem: U vatru, lica pocrnjelih. Onda naie skupina Havarida, pa ih upitam: ta uradiste s dvojicom skupocjenih nakon mene? Pa kau: Od starijeg smo se odvojili i odrekli a protiv mlaeg se borismo. Pa kaem: U vatru, lica pocrnjelih. Potom naie grupa sa voom bogobojaznih i nasljednikom Poslanika nasljednikom Gospodara svjetova, pa ih upitam: ta uradiste s dvojicom skupocjenih nakon mene? Pa odgovore: Starijeg slijedismo i pokorava smo mu se, a mlaeg zavolismo i pomogosmo i krv za njega prolismo. Pa kaem: U Dennet lica pobijeljelih, potom proui Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ajet: Dana kad lica
1
Ali Imran, 106.
40
pobijele i lica pocrne. Pa se kae onima to im lica pocrnie: Zar porekoste nakon vaeg vjerovanja? Pa okusite kaznu zato to porekoste. A oni to im lica pobijelie u milosti Allahovoj. U njoj su vjeni.1 A u tefsiru poglavlja E-ems, spominje El-Kommi da je Ebu Abdullah rekao za ajet: Spasi se ko je oisti: Voa vjernika (Ali), Gospodar ga Njegov oisti. A za ajet: I propade ko je pogazi : Ebu Bekr i Omer, jer pogazie prisegu Aliju. Kae El-Medlisi u djelu El-Akaid, (str.58): Od obaveznih ina u vjeri Imamija jesu: Dozvoljenost privremenog braka i odricanje od Ebu Bekra i Omera i Osmana i Muavije. A u djelu Hakku-l-Jekin kae El-Medlisi: Od nae vjere da se odriemo od etiri idola: Ebu Bekra i Omera i Osmana i Muavije i od etiri ene: Aie i Hafse i Hind i Ummi-l-Hakem i od svih onih to ih slijedie, i da su najgora Allahova stvorenja na Zemlji, i da vjerovanje u Allaha i Njegova Poslanika i imame biva potpuno odricanjem od njihovih neprijatelja. U djelu Biharu-l-Envar (69-137) kae El-Medlisi da je sluga Alija ibn Husejna traio od njega da ga obavijesti o Ebu Bekru i Omeru, pa mu ree: Nevjernici, i nevjernik je ko ih voli. U djelu Nefehatu-l-Lahut fi lani El-Dibti ve-t-Tagut (str.140) kae El-Karaki u vezi treeg halife Osmana: Onaj koji ne nae u svome srcu neprijateljstva prema Osmanu i ne dozvoljava sebi ast njegovu i ne smatra ga nevjernikom, takav je neprijatelj Allahu i Njegovom Poslaniku, nevjernik u ono to je Allah objavio. Kae Nimetullah El-Dezairi u djelu El-Envaru-nNumanijje(1-81): Osman je u doba Poslanika bio od onih koji su ispoljavali Islam a krili nifak (licemjerstvo).
1
Ali Imran, 106.-107.
41
Kae Zejnud-Din El-Bejadi u djelu Es-Siratul-Mustekim (3-50) za biljenika objave Muaviju, petog halifu muslimana, da nije umro dok nije objesio krst oko vrata. Tako dragi itaoe presudie iije rafidije ashabima Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, najboljim ljudima nakon poslanika, da su nevjernici i munafici, o kojima Uzvieni veli: Muhammed, Poslanik Allahov. I oni koji su sa njim, estoki prema nevjernicima a milostivi meusobom. Vidi ih na rukuu i na seddi, trae naklonost Allahovu i Zadovoljstvo. Na licu im obiljeje od traga sedde.1 I ne samo to, ve presudie svakom onom koji uzima ashabe Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, za voe da je nevjernik. Prenosi El-Mufid u djelu Evailu-l-Mekalat, (str. 45) da su iije imamije i zejdije uestvovali u borbi protiv Alijeve vojske na Siffinu svi nevjernici i prokleti od Allaha i vjeno u vatri. Rafidije se ne zadovoljavaju samo proglaavanjem ashaba nevjernicima nego u svojim knjigama posveuju itava poglavlja kako je proklinjanje neprijatelja vjere, kako nazivaju ashabe, mustehab na kraju svakog namaza. Na primjer, ElAmili u knjizi Vesailu-l-ija (2-1037) posveuje poglavlje Proklinjanju neprijatelja vjere na kraju svakog namaza poimenino, i prenosi da je Ebu Abdullah na kraju svakog namaza proklinjao etvoro mukaraca i ena: Ebu Bekra, Omera, Osmana i Muaviju te Aiu, Hafsu, Hind i UmmulHakem, sestru Muavije, neka je Allah zadovoljan sa njima. Spominje El-Merai u knjizi Ihkaku-l-Hak (1-97) dovu Dva kurejijska idola (Ebu Bekra i Omera): Allahu na, prokleti dva kurejijska idola i keri njihove koji se suprostavie Tvojoj Naredbi i porekoe Tvoj Vahj-objavu i ne
1
El-Feth, 29.
42
povinovae se Tvom Poslaniku i izokrenue Vjeru Tvoju i iskvarie Knjigu Tvoju i obatalie zakone Tvoje i farzove Tvoje i neprijateljima bijehu Tvojim evlijama i Zemlje Tvoje unitie i robove Tvoje iskvarie. Allahu na, prokleti njih i sljedbenike njihove i one koji ih vole, jer unitie kuu poslanstva i iskorjenie rod njegov i porobie pomagae njegove i poubijae djecu njegovu i od minbera Tvog sprijeie nasljednika Poslanika Tvoga i porekoe vostvo njegovo i irk uinie pa poveaj grijehe njihove i vjeno ih u vatri uini (reci etiri puta): Allahu na, mui ih mukom od koje zapomau stanovnici vatre, amin, Gospodaru svjetova. Onda reci: Allahu na, prokleti ih sve skupa. DVANAESTOIMAMIJE PROGLAAVAJU NEVJERNICIMA VJEROVJESNIKOVE, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, UKUANE. Vjerovatno e se neko zauditi ovom naslovu, ali je on istinit, a evo knjiga i spisa od dvanaestoimamija koji to potvruju: Prenosi El-Kulejni1 od Hamrana b. Eajuna da je rekao: Rekao sam Ebu Daferu: rtvovao bih se za tebe, kako nas je samo malo, pa kada bismo se okupili da pojedemo ovcu ne bismo je u cjelosti pojeli. Ree: Hoe li da te obavijestim o neemu jo udnijem. Svi muhadiri i ensarije su otili, pa je pokazao svojom rukom - osim trojice. El-Mazindrani2 kae u svom komentaru ovog hadisa: Vjerovatno je pod ovom trojicom mislio na Selmana, Ebu Zerra i El-Mikdada. Propis ovdje sve obuhvata: i ashabe i Ehlul-bejt, pa ak i ako se navode neke predaje koje izuzimaju Alijja i njegove sinove, dok preostali lanovi Ehlu-l-bejta, poput Akilove,
1 2
Usulul-Kafi, 2/244. 9/188.
43
Daferove i El-Abbasove porodice, kao i ostale Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge spadaju pod ovo izuzee iz islama. A Allahu se od toga utjeemo. ak iije dvanaestoimamije posebno vrijeaju i proglaavaju nevjernicima odreene pripadnike Ehlul-bejta, kao to je Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, amida El-Abbas. Tako kau da je o njemu Allah objavio ova dva ajeta: Muhammed b. El-Hasen et-Tusi u svojoj poznatoj knjizi Ridalul-kei1 od Ebu Dafera prenosi da je rekao da je Allah objavio: Onaj ko je na ovom svijetu bio slijep, bit e slijep i na onom i daleko od svakog dobra. (El-Isra, 72) i nee vam savjet moj koristiti, ma koliko ja elio da vas savjetujem. (Hud, 24.) o El-Abbasu b. Abdul-Muttalibu. Pa ak proglaavaju nevjernikom Ibn Abbasa, uenjaka ovog Ummeta i tumaa Kurana koji nije spaen od njihovih uvreda. Muhammed b. El-Hasen et-Tusi2 prenosi sljedei citat: Od Fudajla b. Jesara, a on od Ebu Dafera da je rekao: uo sam ga kako govori: Rekao je voa vjernika: Allahu moj, prokuni dva sina tog i tog, oslijepi ih kao to si zaslijepio njihova srca, njihovu sljepou uini dokazom sljepila njihovih srca. U margini ove knjige se navodi: Dva sina tog i tog su Abdullah i Ubejdullah, sinovi Abbasovi. ak i Muhammed b. El-Hanefijje3 brat El-Hasana i ElHusejna nije spaen od tekfira, jer poslije pogibije El-Husejna sina Alijjevog na Kerbeli, Muhammed se raziao sa svojim bratiem Alijjom b. El-Husejnom b. Alijjom b. Ebi Talibom,
Ihtijaru marifetir-ridal, str. 128. Ihtijaru marifetir-ridal, str. 125. 3 On je Muhammed b. Alijj b. Ebi Talib, poznat kao Muhammed b. ElHanfijje. El-Hanefijje je nadimak po njegovoj majci koja je bila iz plemena Benu Hanife. Sijeru ealamin-nubela, 4/110.
2 1
44
tvrdei da njemu pripada imamet poslije smrti njegovog brata El-Husejna. Alij b. El-Husejn je tada rekao: Moj otac mi je predao imamet prije nego to je otiao u Irak. Poto Muhammed b. El-Hanefijje nije bio zadovoljan onim to je rekao njegov brati, otili su da trae presudu od El-Haderulesveda, a El-Haderul-esved je posvjedoio imamet Aliju b. ElHusejnu. Potom El-Kulejni navodi ove jasne predaje o nevjerstvu i navodnom nevjerstvu i lai Muhammeda b. ElHanefijje, jer je htio prisvojiti za sebe imamet, a nije ga bio dostojan, kako ve rafidije govore. U knjizi Usulu-l-Kafi od El-Kulejnija1 navodi se poglavlje Ko bude zagovarao imamet, a imamet mu ne pripada u kome se kae: Prvi hadis: Od Surea b. Kulejba, a on od Ebu Dafera da je rekao: Rekao sam mu rijei Uzvienog: Na Sudnjem danu vidjet e one koji su o Allahu lai govorili, a lica im pocrnjela. (Ez-Zumer, 60.), ree: Odnose se na onoga ko bude govorio: ja sam imam, a nije imam. Upitah: Pa makar bio iz Alijjeve porodice? Ree: Pa makar bio. Upitah: Pa makar bio direktni potomak Alijja b. Ebi Taliba? Ree: Pa makar bio. Drugi hadis: Od Ebana, a on od Fudajla, a on od Ebu Abdullaha prenosi se da je rekao: Ko bude zagovarao svoj imamet, a njemu imamet ne prilii, postao je nevjernik. El-Mazindrani u komentaru ovog hadisa2 kae: On je nevjernik - tj. nevjernik koji je izaao iz islama, kao kada neko tvrdi da je vjerovjesnik, a ustvari nije. Isto je sa onim ko negira imamet onome kome imamet pripada. Trei hadis: Od El-Husejna b. El-Muhtara prenosi se da je rekao: Rekao sam Ebu Abdullahau: Iskupio bih se za tebe, Uzvieni kae: Na Sudnjem danu vidjet e one koji su o
1 2
1/372. 6/355.
45
Allahu lai govorili, a lica im pocrnjela. (Ez-Zumer, 60.). Ree: Ovaj ajet se odnosi na svakoga onoga ko tvrdi da je imam, a ustvari nije imam. Upitah: Pa makar bio iz Fatimine i Alijjeve porodice? Ree: Makar bio iz Fatimine i Alijjeve porodice. Iz ovih tekstova se tebi oituje da je Muhammed b. ElHanefijje, radijallahu anhu, kod rafidija laov i nevjernik, jer je on zagovarao da je imam, a nije bio toga dostojan. Je li to ljubav prema Ehlul-bejtu na koju se pozivaju rafidije? Allahu se utjeemo. PROGLAAVANJE SUPRUGA VJEROVJESNIKA, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, NEVJERNICIMA KOD DVANAESTOIMAMIJA Supruge plemenitog Vjerovjesnika i majke vjernika o kojima Uzvieni kae: Vjerovjesnik treba da bude prei vjernicima nego oni sami sebi, a ene njegove su - kao majke njihove. (El-Ahzab, 6.), ime im je dao visoku poziciju i poast, jer ih je proglasio majkama vjernika, doivjele su ono to su doivjeli i ostali vrijedni i visoko pozicionirani ashabi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Ne znam kakvu ljubav zagovaraju ove rafidije dvanaestoimamije prema Ehlulbejtu, a ovo su njihova uvjerenja. Utjeemo se Allahu od njihovih stanja. Njihov ejh Dafer Murteza1 kae: Mi nosimo uvjerenje koje nose i nai istaknuti uenjaci, a oni su predvodnici u misli i argumentaciji: Vjerovjesnikova supruga moe da bude nevjernica poput supruge Nuha ili Luta. Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, supruga koja se cilja ovim rijeima je majka vjernika Aia, radijallahu anha.
1
Hadisu-l-ifk, str. 17.
46
Njihov ejh Zejnuddin El-Bejadi en-Nebati1 o majci vjernika Aii, radijallahu anha, kae: Rekoe: Allah ju je oistio, a mi kaemo: Ima li vee neistoe od borbe protiv naega imama? To je najvei razvrat. Uzvieni kae: O ene Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas oitu bestidnost uinila, kazna bi joj udvostruena bila, a to je Allahu lahko. (El-Ahzab, 30.) Uzvieni Allah obavjetava o Nuhovoj i Lutovoj eni da im nisu nita koristile mimo Allaha, a ovim se indirektno ciljaju Aia i Hafsa za svoj postupak, jer se nisu oslonile na Poslanika, pa im on nije mogao nita koristiti. Njihov ejh Zejnuddin el-Bejadi en-Nebati2 u hadisu od Husejna b. Avvana i Ed-Dejlemija koji prenose od EsSadika o rijeima Uzvienog: A kad Poslanik jednoj eni svojoj tajno govor povjeri. (Et-Tahrim, 3.) kae da je to Hafsa. Es-Sadik je rekao: Uznevjerovala je, jer je rekla: Ko tebe o tome izvijesti? (Et-Tahrim, 3.) Allah je o njoj i njenoj sestri rekao: Ako vas dvije uinite pokajanje Allahu, pa, vi ste bile uinile ono zbog ega je trebalo da se pokajete. (Et-Tahrim, 4.) tj. njihova srca su zalutala, a lutanje oznaava nevjerstvo. U drugoj predaji se navodi da je on obavijestio Hafsu da e se njen otac i Ebu Bekr odazvati, pa je ona to otkrila Aii, a onda ona svome ocu, a on je to otkrio svome drugu (Omeru). Zatim su se ujedinili ne bi li to ubrzali, tako to e ga otrovati. Kada ga je Allah obavijestio o njihovom postupku, htio je da ih ubije, a oni mu se zakletoe da to nisu uinili. Tada je Uzvieni objavio: O vi koji niste vjerovali, danas se ne pravdajte, kanjavate se samo za ono to ste zasluili. (Et-Tahrim, 7.)
1 2
Es-Siratul-mustekim ila mustehikki et-takdim, 3/165. Es-Siratul-mustekim ila mustehikki et-takdim, 3/168.
47
Jusuf El-Bahrani1 kae o majci vjernika Aii, radijallahu anha, da se poslije smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, odmetnula od islama, kao to se odmetnula velika skupina ije je vjerovanje prethodno bilo potvreno. Muhammed b. Husejn en-Nedefi el-Komi2 kae sljedee: Od onoga to ukazuje na imamet naih dvanaest imama jeste da je i Aia nevjernica koja zasluuje vatru. Ova injenica je neminovna zbog prioritetnosti naega pravca, a i naih dvanaest imama. Svako ko vjeruje u dvanaest imama ujedno govori da ona zasluuje prokletstvo i patnju. El-Medlisi o rijeima Uzvienog: On nama navodi primjer. (Ibrahim, 4.) kae: Nije skriveno pronicljivu ovjeku da se u tim ajetima indirektno, pa ak i direktno, spominje licemjerstvo i nevjerstvo Aie i Hafse.3 Rafidije nisu na ovome zastale, ve njihov ejh Ahmed ElAhsai4 spominje da e njihov navodni Mehdija, kada se pojavi pred Smak svijeta, proivjeti majku vjernika Aiu, radijallahu anha, i bievati je kao kaznu za njenu potvoru protiv Ibrahimove majke. Imam Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, u komentaru sure En-Nur kae: Svi uenjaci su suglasni da onaj koji vrijea i pripisuje joj ono to je u ajetu pojanjeno da joj je pripisivano, postao je nevjernik, jer prkosi Kuranu. Imam El-Kurtubi, Allah mu se smilovao, u svome Tefsiru5 kae: Svako ko je bude vrijeao onim od ega ju je Allah proglasio istom nijee Allahovu istinu, a ko slae na Allaha on je nevjernik.
1 2
E-ihabus-sakib fi bejani mana en-nasib, str. 236. El-Erbein fi imametil-eimmetit-tahirin, str. 615. 3 Biharul-envar, 22/233. 4 Er-Redea, str. 116. 5 El-Damiul ahkamil-Kuran, 12/184
48
Kaem: Nakon to smo vidjeli ove jasne tekstove o proglaavanju nevjernicima ashaba i majki vjernika od strane iija dvanaestoimamija, pitamo ove rafidije sljedee: Kako moete tvrditi da dajete prednost Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, nad Alijjem b. Ebi Talibom i pazite na njegovo pravo i stepen kada govorite da su se Vjerovjesnikovi, sallallahu alejhi ve sellem, drugovi odmetnuli i postali licemjeri i suprotstavili se, dok u isto vrijeme vidimo kako su drugovi Alijja b. Ebi Taliba dobri vjernici koji ga dosljedno slijede? Potom pitamo kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mogao da navodno oeni nevjernice, grjenice, licemjerke, nepokorne, a u isto vrijeme vidimio kako je Alijj b. Ebi Talib enio estite i iste vjernice? Zar ovo nije ista kontradiktornost? PROGLAAVANJE HALIFA, KADIJA I VLADA NEVJERNICIMA OD STRANE IIJA DVANAESTOIMAMIJA Niko nije sauvan od proglaavanja nevjernikom, ni vladajui ni podreeni. iije dvanaestoimamije su muslimanske vladare, kadije i vlade osudili za nevjerstvo govorei da su to neispravne vlade i da je traenje njihovog suda traenje suda od taguta. El-Medlisi1 spominje: Prenosi Ebu Besir, a od njega Abdullah, alejhisselam, koji je rekao: Svaka zastava koja se podigne prije pojave Mehdija, alejhisselam, njen nosilac je tagut koji se oboava mimo Allaha. Nije dozvoljeno biti pokoran vladaru koji nije od Allaha, osim iz principa pretvaranja (tukija). Nepravedni imam, tiranski imam, koji nisu dostojni imameta i sline epitete, iije daju muslimanskim vladarima ne spominjui svoje imame. Prema njima na proelju ovih vladara su pravedne halife, neka je Allah s njima zadovoljan: Ebu Bekr, Omer i Osman.
1
Biharu-l-envar, 52/143.
49
Njihov ejh El-Medlisi1 o trojici pravednih halifa kae: Oni nisu bili nita drugo do uzurpatori, tiranini, otpadnici od vjere, Allah ih prokleo, a i one koji ih slijede u nepravdi prema Ehlu bejtu, bili oni prvi ili posljednji. Shodno njihovom principu prema halifama muslimana, svakoga onoga ko sa njima sarauje smatraju tagutom i tiraninom. El-Kulejni, sa lancem prenosilaca od Omera b. Hanzale, prenosi: Upitao sam Ebu Abdullaha o dvojici ljudi naih sljedbenika koji se spore oko duga ili nasljedstva, pa zatrae sud od sultana ili kadije, je li im to dozvoljeno? Ree: Ko od njih bude traio sud, s pravom ili bez prava, takav nepravedno uzima tui imetak, makar se i za njega istina utvrdila, jer ju je uzeo presudom od taguta. Homeini2, popratno govorei o ovome, pod naslovom Zabrana traenja presude od neerijatskih vlasti kae: Imam je odgovorio da je zabranjeno obratiti se neerijatskim dravnim institucijama, svejedno bile one izvrne ili sudske. On govori da muslimanski narod nije duan da se u svojim pitanjima obraa nepravednim vladarima i kadijama koji rade kod njih, makar osoba koja potrauje pravo bila u pravu i eli im se obratiti da bi dola do toga prava i dobila ga. Ukoliko dijete muslimana bude ubijeno ili mu kua bude opljakana nema pravo, takoer, obratiti se nepravednim vladarima radi presude. Takoer, ukoliko je nekome dao dug i ima iva svjedoka, ne moe se obratiti sudijama koji slijede nepravedne vladare i kod njih rade. Onaj ko im se obrati povodom ovakvih i slinih sluajeva, obratio se tagutu, tj. neerijatskim vlastima. Pravo koje uzme njihovim posredstvom, uzima ga kao nepravedno uzurpiranje imetka, makar takvo pravo bilo potvreno za njega. Ono je za njega zabranjeno i nema prava da njime raspolae...
1 2
Biharu-l-envar, 31. Islamska vlast, str. 136.
50
U knjizi Biharu-l-envar od El-Medlisija1 od Hubejba esSidistanija prenosi se da je Ebu Dafer el-Bakir prenio od svojih oeva, a oni od Alijja, alejhisselam, a on od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi, a on od Dibrila, alejhisselam, a on od Allaha da je rekao: Tako mi Moga ponosa i uzvienosti, kaznit u svaki narod u islamu koji se pokori vlasti nepravednog vladara koji nije od Allaha, pa makar takav narod imao dobra i bogobojazna djela. Oprostit u svakom narodu koji se pokori vlasti pravednog vladara od Allaha Uzvienog, makar taj narod imao loa djela i postupke. Kaem: Shodno ovome, sve islamske vlade smatraju se nevjernikim vladama, a njihovi vladari tagutima, poevi od vladavine prvog halife Ebu Bera es-Siddika, radijallahu anhu, preko Umejevia i Abasovia do dananjeg dana. Sve ove vlade, prema njima, su nevjernike i nije dozvoljeno pokoravati im se i sluati ih, niti traiti presudu od njihovog suda, osim kada to tukija nalae. SUD IIJA DVANAESTOIMAMIJA O ISLAMSKIM POKRAJINAMA ak i islamske pokrajine, kao to su Arabljansko poluostrvo, Egipat, am, Basra obuhvaene su vrijeanjem, proklinjanjem i proglaavanjem nevjernicima od strane iija dvanaestoimamija, tj. tih pokrajina i njihovih stanovnika. Nasrnuli su i na Mekku koju je Allah poastio i u njoj nainio Svoj Bejtul-haram i za koju je Allahov Vjerovjesnik Ibrahim, alejhisselam, molio. Uzvieni Allah kae: Kada je Ibrahim zamolio: Gospodaru moj, uini ovo mjesto sigurnim boravitem i snabdij plodovima stanovnike njegove. (El-Bekare, 126.) Takoer, nasrnuli su i na Medinu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na njene asne stanovnike, neka je Allah na pomoi.
1
27/201.
51
El-Kulejni1 od Sulejmana b. Halida, a on od Ebu Abdullaha prenosi da je rekao: Stanovici ama su gori od Bizantijaca, a stanovnici Medine su gori od stanovnika Mekke, a stanovnici Mekke javno ne vjeruju u Allaha. U istom izvoru od Ebu Besira, a on od jednog od dvojice, alejhimesselam, prenosi se da je rekao: Stanovnici Mekke javno ne vjeruju u Allaha, a stanovnici Medine su poganiji od stanovnika Mekke za sedamdeset puta. Eto takvi su, iznose optube protiv preostalih podneblja u kojima ive muslimani. U jednoj od predaja u kojoj se optuuju stanovnici ama, a prenosi je El-Kulejni2 od Ebu Bekra elHadremija, kae: Upitao sam Ebu Abdullaha: Ko je gori, stanovnici ama ili Bizantinci? Ree: Bizantinci su nevjernici koji nisu protiv nas poveli borbu, a stanovnici ama su nevjernici koji su protiv nas poveli borbu. U knjizi Biharu-l-envar od El-Medlisija3 od Abdulmelika b. Haruna, a on od Ebu Abdullaha, a on od svojih oeva prenosi da je rekao: Kada je do voe vjernika dola informacija o Mauviji oko kojeg se okupilo stotinu hiljada ljudi, rekao je: Iz kojeg naroda? Rekoe: Od stanovnika ama. Ree: Nemojte govoriti da su stanovnici ama, nego stanovnici uma (nesree). Evo i ostalih predaja u kojima se iznose otpube o Egiptu i upozoravaju na njegove stanovnike, a Allahu se od toga utjeemo. U Tefsiru-l-Burhan od Haima el-Bahranija4 prenosi se da je Ebu Dafer rekao: Lijepa li je zemlja am, a runi su njegovi stanovnici. Runa li je drava Egipat, jer je zatvor za one na koje se Allah rasrdio. Sinovi Israilovi nisu
1 2
Usulul-Kafi, 2/409. Usulul-Kafi, 2/409. 3 57/208. 4 1/457.
52
doli u Egipat osim zato to su inili nepokornost Allahu, jer Uzvieni kae: O narode moj, uite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmiite nazad, pa da se vratite izgubljeni. (El-Maide, 31.) Tj. ovo se odnosi na am. Odbili su da uu u njega, pa su lutali po zemlji etrdeset godina u Egiptu, a potom su u nju uli nakon etrdeset godina. Ree: Njihov izlazak iz Egipta i ulazak u am je bio nakon njihovog pokajanja i Allahovog zadovoljstva. Rekao je: Prezirem da pojedem bilo ta to je skuhano u egipatskim loncima. Ne volim da operem svoju kosu egipatskom zemljom bojei se da mi to ne donese ponienje i od mene ukloni ljubomoru. U knjizi Biharu-l-envar od El-Medlisija1 od Jahje b. ElHasena koji prenosi hadis od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa potpunim lancem, kae se: Izbjegavajte Egipat i nemojte u njemu traiti da boravite, jer smatram da to ovjeku moe samo donijeti neljubomoru. U tefsiru Nuru-s-sekalejn od Huvejzija2 i El-Komijevom Tefsiru3 od Ebu Abdullaha prenosi se da je rekao: Alijj b.Ebi Talib je rekao: Egipani su prokleti jezikom Davuda, alejhisselam, pa ih je Allah preinaio u majmune i svinje. Takoer, u knjizi Biharu-l-envar od El-Medlisija4 navodi se navod o Egiptu od El-Bizantija da je rekao: Rekao sam Ridau: Egipani tvrde da je njihova zemlja sveta. Upitao je: A kako to? Rekoh: Iskupio bih se za tebe, tvrde da e iz njihovih brda biti proivljeno sedamdeset hiljada ljudi koji e ui u Dennet bez polaganja rauna. Ree: Ne, nije to tako. Allah se rasrdio na Sinove Israilove, pa ih je odveo u Egipat, a kada je postao sa njima zadovoljan iz njega ih je izveo u druge krajeve.
1 2
Str. 660. 2/241. 3 57/205. 4 57/208.
53
Pa ak i sama Basra nije sauvana od uvreda iija dvanaestoimamija. U knjizi Biharu-l-envar od El-Medlisija1 od Mejmuna b. Abdullaha, a on od Ebu Abdullaha, prenosi da je rekao: Kada je Alijj htio krenuti iz Basre, stao je na njene obronke, a potom rekao: Allah te prokleo, zemljo koja si najsmrdljivija, koja se najprije srui i koja e biti najee kanjena. Poslije svih ovih kletvi za Mekku, Medinu i ostala podneblja u kojima ive muslimani, koji je to onda grad koji je siguran i bezbijedan kod iija dvanaestoimamija? U knjizi Biharu-l-envar od El-Medlisija2 od Ebu el-Ekrada Alijja b. Memnuna es-Saida prenosi se da je Ebu Abdullah rekao: Allah je uzeo Kufu kao argument protiv ostalih gradova i vjernike, stanovnike ovog grada, protiv stanovnika ostalih gradova. Uzeo je kao argument grad Kom nad ostalim gradovima i njegove stanovnike nad svim stanovnicima istoka i zapada od dinna i ljudi. Allah nije ostavio Kom i njegove stanovnike potlaenim, ve ih je uputio i pomogao..., da bi na kraju ove predaje rekao: Meleki odstranjuju nedae od Koma i njegovih stanovnika. Nee neki nasilnik krenuti na njega, a da ga Allah nee unititi kao nasilnika ili ga pretei iznenadnom nedaom ili neprijateljem. I ne samo to, ve jedna od dennetskih vrata e biti, kako tvrde, samo za stanovnike Koma. U knjizi Biharu-l-envar od El-Medlisija3 od Ebu El-Hasena er-Ridaa prenosi se da je rekao: Dennet ima osmera vrata, a stanovnicima Koma e pripadati jedna od njih. Blago li njima! Blago li njima! U drugoj predaji iz istog izvora4 prenosi se od Ridaa da je rekao: Dennet ima osmera vrata, troja su za stanovnike Koma, pa blago li njima, blago li njima!
1 2
75/203. 57/212-213. 3 60/215. 4 60/228.
54
Muslimanu, pogledaj, kako proklinju asnu Mekku kao Allahov harem, te proklinju Medinu Allahovog Poslanika i njene stanovnike, kao i stanovnike ama, Egipta i Basre, a zatim nalazimo kako je Allah, navodno, zadovoljan za iranskim Komom i njegovim stanovnicima, pa ak, Uzvieni Gospodar je postavio posebne meleke koji Kom i njegove stanovnike tite od belaja. Kakav je ovo fanatizam!? Zar ovo ne ukazuje da je iiam ustvari rasno nacionalistiko proklamiranje? OPENITO PROGLAAVANJE MUSLIMANA NEVJERNICIMA OD STRANE DVANAESTOIMAMIJA Spomenuli smo na poetku knjige govor i citate dvanaestoimamijskih uenjaka koje je prenio El-Medlisi, a u kojima se kae da onaj koji nijee njihovu navodnu vlast, djela e mu propasti i od njega ih Allah nee primiti. Takav e, prema njima, na Sudnjem danu biti stanovnik Vatre, a Allahu se od toga utjeemo. Ebu Dafer Et-Tusi1 od Mejsema prenosi da je rekao: Hoete li da vam ispriam neto od El-Hasena b. Alijja? Rekoh: Svakako. Ree: Doao sam mu i poselamio ga..., pa je na kraju rekao: Habbabe, niko nije na vjeri Ibrahima od ovoga ummeta osim nas i nae skupine (iija). Svi ostali nemaju nikakve veze sa njom. Ebu Dafer Et-Tusi, takoer u istom izvoru navodi od Habbabe el-Valije da je rekla: ula sam El-Husejna b. Alijja kako govori: Mi i naa skupina (iije) smo u prirodnoj uroenosti s kojom je poslan Muhammed, sallallahu alejhi ve alihi, a ostali ljudi nemaju nita sa njim. Njihov ejh El-Had Efa Husejn et-Tabatabai el-Broderdi u svojoj enciklopediji Zbirka iitskih hadisa spominje poglavlje Uslov pokornosti imamima i vjerovanje u njihov
1
Ihtijaru marifetir-ridal, str. 198.
55
imamet da bi djela bila primljena. Potom u istom izvoru1 spominje od Vjerovjesnika da je rekao: Tako mi Onoga koji me je poslao sa istinom, kada bi neko od vas hiljadu godina bio u ibadetu, izmeu rukna i mekama (Kabe i Mekami Ibrahima), a ne bude pokoran Alijju i imamima od njegovih potomaka, alejhimesselam, Allah e ga na njegovim nozdrvama odgurati u vatru. Ibn Babuja el-Kommi, poznatiji kao Es-Saduk2 kae: Vjerujemo da onaj ko negira imamet voe vjernika Alijja b. Ebi Taliba i imama poslije njega, poput je onoga ko negira vjerovjesnitvo svih vjerovjesnika. Takoer vjerujemo da onaj ko potvrdi i prizna vou vjernika (Alijja), a negira jednog od imama poslije njega da je poput onoga ko prizna sve vjerovjesnike, a negira vjerovjesnitvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve alihi. Potom je argumentirao hadisom koji se pripisuju Daferu es-Sadiku da je u njemu rekao: Ko negira naeg zadnjeg kao da je negirao i naeg prvog. Takoer, pripisuje se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: Poslije mene e biti dvanaest imama. Prvi od njih je voa vjernika Alijj b. Ebi Talib, a zadnji od njih je Mehdija. Ko se njima pokorava pokorava se meni, ko je njima nepokoran nepokoran je i meni. Ko negira jednog od njih negirao je i mene. Kaem: Nema sumnje da je negiranje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nevjerstvo koje izvodi iz vjere. Ovo je citat od njihovog povjerljivog ejha koji nam govori da ne vjeruje svako ko nije iija dvanaestoimamija, pa ak i ako je zejdija ili ismailija, jer zejdije i ismailije se sa dvanaestoimamijama ne slau u pogledu svih imama, ve samo oko nekih, pa stoga o njima donose sud nevjerstva. Zato e svi biti vjeno u vatri. Nema pokreta, nema snage osim uz pomo Allaha.
1 2
Damiu ehadisi-iah, 1/429. El-Iatikadat, str. 103.
56
Njihov ejh Abdullah ibr1 prenosi citat od svoga ejha ElMufida iz knjige El-Mesair: Imamije su se usaglasile da onaj ko negira imamet jednog od imama i zanijee ono ime ga je Allah obavezao u vidu obavezne pokornosti, zalutali je nevjernik koji zasluuje vjenu patnju u vatri. ejh raifidijske sekte Et-Tusi kae: Odbijanje imameta je kufr, kao to je odbijenje vjerovjesnitva kufr, jer njihovo nepoznavanje je istoznano. El-Fejz el-Kaani2 kae: Ko negira imamet jednog od njih, ili dvanaest imama, poput je onoga koji negira vjerovjesnitvo svih vjerovjesnika, alejhimusselam. Ibn El-Mutahher el-Hilli u knjizi El-Elfejn kae: Imamet je ope dobro, a vjerovjesnitvo posebno dobro, jer mogue da u odreenom vremenu nema ivog vjerovjesnika, za razliku od imama, a to emo kasnije pojasniti. Negiranje opeg dobra je vee zlo od negiranja posebnog dobra. Na to ukazuje Es-Sadik, alejhisselam, kada govori o onome ko direktno nijee imamet i kae da je takva osoba najgora. Ovo znaenje je jasno, jer idovi i krani su negirali vjerovjesnitvo sa posebnim dobrom, a sunnije su negirale ope dobro koje se nalazi u imametu. Onaj ko negira posebno dobro, kao to kae, gori je od onoga koji negira ope dobro. Tako su sunnije prema miljenju ovog iitskog dvanaestoimamskog uenjaka gori od idova, krana i medusija. Njihov ejh i muhaddis Jusuf el-Bahrani3 kae: Kada bi samo bilo razlike izmeu nevjerovanja u Allaha Uzvienog i Njegovog Poslanika, te izmeu nevjerovanja u imame, jer je potvreno da je imamet jedan od temelja vjere! Takoer, isti ovaj njihov ejh4 jasnim izraajem kae: Saznao si da onaj ko se suprotstavlja je nevjernik i da nema nikakvog udjela u islamu, ni na jedan nain, kao to smo to pojasnili u knjizi E1 2
Hakkul-jekin fi marifeti usullid-din, 2/189. Minhadun-nedati, str. 48. 3 El-Hadaikun-nadireh, 18/153. 4 Isti izvor.
57
ihabus-sakib. El-Medlisi1 kae: Znaj da se nazivom irka i kufra nazivaju oni koji ne vjeruju u imamet voe vjernika i ostalih imama iz njegovog potomstva, te drugima daje prednost u odnosu na njih, a to ukazuje da e oni biti vjeno u vatri dehennema. Njihov ejh Abdullah el-Mamikani potvruje osudu nevjerstvom i irkom na Buduem svijetu za onoga ko ne bude iija dvanaestoimamija. On kae: Krajnje to se moe uzeti iz predaja je da osuda za nevjerstvo i irk na Ahiretu vai za svakoga ko nije bio dvanaestoimamija. 2 Evo njihovoga ejha Abbasa el-Kommija koji iznosi sud da e sve nedvanaestoimamije ui u vatru, a Allahu se od toga utjeemo. On kae: Jedno od mjesta na Ahiretu jeste i Sirat koji e oslikavati pravi put na dunjaluku, a on je istinita vjera, put vilajeta, slijeenje hazreti emirul-muminina i istih imama iz njegovog potomstva, alejhimusselam. Ko god zastrani sa ovoga puta i skrene ka neistini, rijeju ili djelom, poskliznut e sa te prepreke (Sirata) i pasti u Dehennem.3 Njihov muhaddis Abbas el-Kommi od njihovog ejha Muhammeda Bakira el-Medlisija prenosi da je rekao: Sve ove prepreke e biti na Siratu. Jedna od tih prepreka e se zvati i vilaje koja e zaustavljati sva stvorenja i pitati ih da li su bili pokorni emirul-mumininu i imamima poslije njega. Ko ovoj prepreci prie bit e spaen i prei e, a ko joj ne prie past e, a potom je spomenuo rijei uzvienog: Zaustavite ih, jer su oni odgovorni. (Es-Saffat, 24.)4 ak i obine ljude sunnije podrazumijevaju pod osudom za nevjerstvo i prijetnjom odlaska u vatru. Njihov ejh Abdullah ibr u svojoj knjizi kae: Ostali koji se suprotstavljaju, a nisu se direktno usprotivili i prkosili i pristrasni bili, kod veine imamija, kao to je Seid Murteza, su nevjernici na dunjaluku i Ahiretu, a kod veine koja je poznatija su takvi vjeno u vatri
1 2
Biharu-l-envar, 23/390. Tenkihu-l-mekal, 1/308. 3 Menazilu-l-Ahireh, str. 149. 4 Menazilu-l-Ahireh, str. 150.
58
na Ahiretu.1 Kaem: Ovo je opasno priznanje od njihovog ejha Abdullaha ibra, a to je miljenje i skupine iija dvanaestoimamija koji kau da su sunnije nevjernici na dunjaluku i Ahiretu, a to se tie nevjerstva sunnija i njihovog vjenog ostanka u vatri na Sudnjem danu, postoji potpuni konsenzus kod njih. Njihov imam Homeini prenosi predaju od Muhammed b. Muslima es-Sekafija da je rekao: Upitao sam Ebu Dafera Muhammeda b. Alijja, alejhisselam, o rijeima Uzvienog: Allah e njihova hrava djela u dobra promijeniti, a Allah prata i Milostiv je. (El-Furkan, 70.), pa je rekao: Dovest e se grijenik, vjernik na Sudnjem danu i bit e postavljen na mjesto suenja, pa e Allah preuzeti njegov obraun tako da niko od drugih ljudi nee moi tom obraunu prisustvovati. Upoznat e ga sa njegovim grijesima sve dok ih ne bude priznao. Tada e Uzvieni Allah pisarima rei: Zamijenite njegove grijehe dobrim djelima i pokaite ih ljudima. Tada e ljudi rei: Ovaj ovjek nije imao nijedan grijeh. Zatim e Allah narediti da se on uvede u Dennet. Ovo je ispravno tumaenje ajeta koji se odnosi posebno na nae grjenike (iije).2 Potom Homeini komentariui ovaj govor kae: Poznato je da se ova injenica posebno vee za pristalice Ehlul-bejta i da e je ostali biti lieni, jer iman se dobija samo posredstvom Alijja i njegovih nepogrjeivih opunomoenika, alejhimusselam. Zapravo, ne prima se vjerovanje u Allaha i Njegovog Poslanika bez vjerovanja u vilajet. Homeini3 kae u poglavlju Pojanjenje vilajeta Ehlu Bejta kao uslova za primljenost djela: Prethodno navedeni asni hadis u kome se kae da vilajet Ehlu Bejtu i njihovo poznavanje je uslov za primljenost djela, smatra se sasvim jasnim injenicama za koje nema pogovora. Zapravo, to je i jedna od nepobitnih nunosti iitskog svetog pravca. Predaje o ovoj temi su daleko vee da bi se mogle sve
1 2
Hakku-l-jekin fi marifeti usuli-d-din, 2/188. El-Erbein, str. 511. 3 El-Erbein, str. 512.
59
staviti u ove saete knjige. Ove predaje su vee od tevatura (prenesene, navodno, s tolikim brojem prenosilaca da nema nikakve sumnje), a ova knjiga dobiva poseban blagoslov spomenom tih predaja. Homeini potvruje ovo znaenje1 kada kae: Obavijesti o ovoj tematici i ovom sadraju su mnogobrojne. Iz njihovog mnotva se uzima injenica da je vilajet Ehlul-Bejta uslov za primljenost djela kod Allaha Uzvienog, a i uslov za primljenost vjerovanja u Allaha i Njegovog Poslanika. Kaem: Ovo znai da veliko mnotvo muslimana, a oni su Ehlus-sunnet kod Homeina su nevjernici i njihova djela nisu primljena kod Allaha. Allahu se utjeemo od vjerovanja rafidija. Njihov ejh Niametullah el-Dezairi2 je to proklamirao javno i jasno, govorei da sa nama nemaju zajednikog Boga, niti vjerovjesnika niti imama: Mi sa njima nemamo zajednikog boga, ni vjerovjesnika ni imama, zato to oni govore da je njihov Bog onaj iji je Muhammed bio vjerovjesnik, a Ebu Bekr nasljednik. Mi ne vjerujemo u tog Boga, a niti u Vjerovjesnika, ve kaemo: Bog ijem je Vjerovjesniku nasljednik Ebu Bekr nije na bog, a niti je taj Vjerovjesnik na vjerovjesnik. Kaem: Ovo je opasno i jasno priznanje u kome se jasno naznaava da se rafidije dvanaestoimamije ne slau sa muslimanima oko Boga, poslanog Vjerovjesnika i imama kojima su ashabi, neka je Allah s njima zadovoljan, dali prisegu. Sve je ovo povodom nijekanja navodnog imameta Alijja b. Ebi Taliba od strane Ehlis-sunneta i njihovog vjerovanja da je on etvrti halifa poslije Ebu Bekra, Omera i Osmana, neka je Allah s njima svima zadovoljan. Njihov ejh Muhammed Hasen en-Nedefi kae: Onaj ko se suprotstavlja sljedbenicima istine je nevjernik bez ikakvog razilaenja oko toga meu nama, pa se tako prenosi od
1 2
El-Erbein, str. 513. El-Envaru-n-numanijje, 2/279.
60
vrijednog Muhammeda Saliha u komentaru Usulu-l-Kafi, pa i od potovanog kadije Nurullaha da su presudili nevjerstvom onome ko negira vilajet, jer je to jedan od temelja vjere.1 On takoer kae: Poznato je da je Uzvieni Allah uspostavio bratstvo meu vjernicima kada kae: Samo su vjernici braa. (El-Huddurat, 10.) ne ukljuujui tu druge. Kako se onda moe zamisliti bratstvo izmeu vjernika i onoga ko se susprotstavlja nakon to su dole neoborive predaje i jasni dokazi obaveznosti neprijateljstva prema njima i odricanje od njih? Njihov ejh Muhsin Et-Tabatabai, zvani El-Hakim2 prenosi da je nevjernik svako ko im se suprotstavlja, a oko toga kod njih nema nikakvog razilaenja. U knjizi Vesailu--iiah od El-Hurra el-Amirija3 od Musaa b. Abdurabbiha, a on od El-Husejna b. Alijja, a on od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi, prenosi se hadis u kome se kae: Ko tvrdi da voli Vjerovjesnika, a ne voli njegovog nasljednika postao je nevjernik. Ko tvrdi da poznaje Vjerovjesnika, a ne poznaje njegovog nasljednika, postao je nevjernik. Ovaj isti El-Huur el-Amiri spominje da onaj ko negira samo jednog iitskog imama biva nevjernik u Allaha, a Allahu se od toga utjeemo. Navodi se u njegovoj knjizi Vesailu--iah4 od Ebu Halida el-Kabilija, a on od Alijja b. Husejna da je rekao: Upitao sam ga: Koliko e biti imama poslije tebe? Ree: Osam, jer je dvanaest imama poslije Allahovog Poslanika, da bi na kraju rekao: Ko nas zamrzi i odbaci, ili barem jednog od nas, on je nevjernik u Allaha i Njegove dokaze.
1 2
Devahiru-l-kelam, 6/62. Mustemsiku-l-urveti-l-vuska, 1/392 3 18/562. 4 18/563.
61
Njihov veliki muhaddis i ejh El-Kulejni spominje da u vjeri islamu nije niko drugi osim dvanaest imama i njihovih pristalica, a ostale neiije su nemuslimani. On kae1: Od Alijja b. Ibrahima, a on od svoga oca, a od od Abdulaziza el-Muhtedija, a od Abdullaha b. Dunduba se prenosi da je rekao da mu je Er-Rida napisao: A zatim, Muhammed je bio Allahov povjerenik meu Njegovim stvorenjima, a kada je usmren mi, Ehlul-bejt, smo njegovi nasljednici. Mi smo Allahovi povjerenici na zemlji. Kod nas je znanje o blagodatima i iskuenjima, arapskom rodoslovlju i roenju islama. Mi prepoznamo kod ovjeka kada ga vidimo sutinu njegovog vjerovanja ili licemjerstva. Nae pristalice su poimenice zapisane kao i po imenima svojih oeva. Allah je od njih uzeo vrsti ugovor. Oni su zajedno sa nama. Niko u islamu nije osim nas i njih sve do Sudnjeg dana. Jusuf el-Bahrani2 kae: Ovo su citati o statusu onih koji se suprotstavljaju po pitanju imameta. Dao je prednost miljenju da su sunnije nevjernici, jer su zanijekali ono to je nuno potrebno poznavati u vjeri, a to je imamet. Ibn Babuje el-Kommi, poznatiji kao es-Saduk, priznaje proglaavanje sunnije nevjernicima i to otvoreno, i to pripisuje asnom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada kae u svome citatu3: Od Seida b. Dubejra, a on od Ibn Abbasa se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi: Onaj ko se suprotstavlja Alijju b. Ebi Talibu poslije mene je nevjernik, a ko mu pripisuje druga on je murik. Ko ga voli on je vjernik, ko ga mrzi on je licemjer. Ko ga slijedi prikljuit e mu se. Ko se protiv njega bori otpadnik je. Ko mu replicira bit e uniten. Alijj je Allahovo svjetlo na Njegovoj zemlji, Njegov argument protiv ljudi. Alijj je Allahova sablja protiv Njegovih neprijatelja i nasljednik znanja od Njegovih vjerovjesnika. Alijj je Allahova gornja rije i donja rije Njegovih neprijatelja. Alijj je predvodnik svih nasljednika i nasljednik
1 2
Usulu-l-Kafi, 1/223. E-ihabu-s-sakibn fi bejani manen-nasib, atr. 84. 3 El-Emali el-medlisu-s-salis, str. 61.
62
predvodnika svih vjerovjesnika. Alijj je voa vjernika, voa spaene skupine i imam svih muslimana - Allah nee primiti vjerovanje osim sa vjerovanjem u njegov vilajet i pokornost. Ovo su druge predaje iz knjiga iija dvanaestoimamija u kojima proglaavaju nevjernicima i vjeruju da e u vatru ui svaki musliman koji im se bude suprotstavljao. El-Kulejni prenosi od Muhammeda b. Jahjaa, a on od Ahmeda b. Muhammeda, a on od Ibn Mahbuba, a on od El-Hasena b. Neima es-Sahhafa da je rekao: Upitao sam Ebu Abdullaha o rijeima Uzvienog: Neko je od vas nevjernik, a neko vjernik. (Et-Tegabun, 2.) Tada je rekao: Allah je znao njihovo vjerovanje u na vilajet i nevjerovanje u njega na dan kada je od njih uzeo vrsti ugovor dok su bili jo u kimama Adema, alejhisselam, kao sjeme.1 Es-Saffar od Muhammeda b. Jahjaa, a on od Ahmeda b. Muhammeda b. Isaa, a on od El-Hasena b. Sejfa, a on od svog brata, a on od svog oca, a on od Ebu Hamze, a on od Ebu Dafera o rijeima Uzvienog: Vi govorite nejednako. (EzZarijat, 8.) u pitanju vilajeta: Od Njega se odvraa onaj za kog se znalo da e se odvratiti. (Ez-Zarijat, 9.) kae: Ko odstupi od naeg vilajeta odstupio je od Denneta.2 El-Kulejni prenosi od Ebu Abdullaha da je rekao: Tako mi Allaha, kada bi ovjek postio danju, a klanjao nou, a zatim pred Allaha doe bez vjerovanja u vilajet nas Ehlu bejta, doao bi pred Njega, a On ne bi bio sa njim zadovoljan ve bi bio srdit. Potom je rekao: To se navodi u rijeima Uzvienog: A prilozi njihovi nee biti primljeni zato, to u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju, to lijeno namaz obavljaju i to samo preko volje udjeljuju. Neka te ne oduevljavaju imeci njihovi, a ni djeca njihova! Allah hoe da ih njima kazni na ovom svijetu i da im due, dok su nevjernici, izau. (Et-Tevbe, 54.-55.)3
1 2
Usulul-Kafi, 1/413. Besairud-deredat, str. 97. 3 Er-Revdatu mine-l-Kafi, 8/107.
63
Prenosi Alijj b. Ibrahim el-Kommi u tefsiru sure Et-Tegabun1: Priao nam je Alijj b. El-Husejn od Ahmeda b. Ebu Abdullaha, a on od Ibn Mahbuba a on od El-Husejna b. Neima es-Sahhafa da je rekao: Upitao sam Es-Sadika o rijeima Uzvienog: Neko je od vas nevjernik, a neko vjernik. (Et-Tegabun, 2.), pa je rekao: Allah je znao za njihovo vjerovanje u na vilajet i njihovo nevjerovanje u njega na dan kada je od njih uzeo vrsto obeanje dok su jo bili sjeme u kimi Ademovoj, alejhisselam. Prenosi se od Alijja b. Ibrahima el-Kommija u tefsiru sure E-uara2, od njegovog oca, a on od Ebu Usame, a on od Ebu Abdullaha i Ebu Dafera da su rekli: Tako nam Allaha, mi emo se zalagati za grijenike iz reda naih pristalica sve dok nai neprijatelji kada to vide ne kau: ...ni prisna prijatelja, da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici! U tom je pouka, ali veina ovih nisu vjernici. (E-uara, 101.-103.). Ibn Fuluje el-Kommi od Haruna b. Haride, a on od Ebu Abdullaha prenosi da je rekao: Pitao sam ga o onome ko izostavlja posjetu kaburu El-Husejna b. Alijja bez opravdanja. Ree: Takav ovjek je stanovnik Dehennema.3 Es-Saduk od Ibn Ebi Lejle prenosi da je rekao: Rekao je Dafer b. Muhammed da mu je njegov otac priao od svojih predaka da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ko bude neto od vjere usporeivao sa svojim miljenjem (analogija) Allah e ga u vatri sastaviti sa Iblisom. Od Saduka b. Sudejra prenosi se da je rekao: Rekao je Ebu Dafer: Znanje koje je dato Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve alihi, je kod Alijja. Ko ga spozna vjernik je, a ko ga negira nevjernik je.4
1 2
2/354. 2/99. 3 Kamilu-z-zijarat, str. 356. 4 Ilelu--eraia, 1/211.
64
Es-Saduk prenosi do Sada b. Ebi Seida el-Belhija da je rekao: uo sam Ebu El-Hasena kako govori: Allah u svakom vremenu kada ljudi obavljaju namaz daje prokletstvo. Upitah: Iskupio bih se za tebe, a zato? Ree: Zbog nijekanja naega prava i utjerivanja nas u la.1 Es-Safar u svojoj knjizi prenosi od El-Husejna b. Jezida, a on od Dafera b. Muhammeda, a on od svoga oca, a on do svoga djeda da je rekao: Rekao je Alijj b. El-Husejn: Allah je poslao Debraila u Dennet, pa mu je dao neto njegove zemlje. Poslao je meleka smrti na zemlju i donio je neto zemlje sa nje. Potom je sastavio ove dvije zemlje i podijelio na dva dijela i nas uinio od boljeg dijela, a i nae pristalice od zemlje od koje smo mi stvoreni. Nae pristalice koje u sebi imaju sklonosti ka loim djelima su takve to se sa njima pomijeala loa zemlja, ali e ipak konano u Dennet. Nai neprijatelji koji kod sebe imaju dobroinstva, namaza, posta i dobrih djela su takvi to se sa njima pomijealo dobre zemlje, a njihov konaan zavretak je u vatri.2 Tj. konani ishod za sve one koji nisu iije dvanaestoimamije je vatra dehennema, a Allahu se utjeemo od toga. Es-Safar od Muhammeda b. Mervana, a on od Ebu Abdullaha prenosi da je spomenuo hadis o ovoj zemlji i da je Allah stvorio imame od nura Svoje veliine, a da je njihove pristalice (iije) stvorio od njihove zemlje. Potom je imam o iijama rekao: Zato smo mi postale voe, a oni (iije) ljudi. Ostali ljudi su mase u vatri i ka vatri.3 Prenosi Es-Safar od Muhammed b. El-Fadla, a on od Ebu Hamze da je rekao: Upitao sam Ebu Dafera o rijeima Uzvienog Allaha: A onaj ko otpadne od prave vjere - uzalud e mu biti djela njegova, i on e, na onom svijetu, gubitnik biti. (El-Maide, 5.). Ree: Tumaenje ovog ajeta se nalazi u skrivenom znaenju Kurana
1 2
Ilelu--eraia, 2/602. Besairu-d-deredat, str. 37. 3 Besairu-d-deredat, str. 40.
65
(ezoterija), a znai: Ko ne vjeruje u Alijjev vilajet, a Alijj je ovdje imam. Ree: Upitao sam Ebu Dafera o rijeima Uzvienog: Nevjernik je ejtanov pomaga protiv njegovog Gospodara. (ElFurkan, 55.). Ree: Tumaenje ovog ajeta je u skrivenom znaenju Kurana, a oznaava Alijja. On je njegov gospodar u vilajetu, pokornosti, a gospodar je Stvoritelj koji se ne moe opisati. Ebu Dafer ree: Alijj je Muhammedov dokaz. Muhammed je pozivao u vilajet Alijju. Zar nisi uo rijei Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi: Kome sam ja zatitnik i Alijj mu je zatitnik. Allahu budi prijatelj onome ko je njemu prijatelj, a budi neprijatelj onome ko je njemu neprijatelj. Rijei Uzvienog: Vi govorite neusaglaeno. (Ez-Zarijat, 8.) takoer oznaavaju Alijja, tj. oko njega se razilaze i ovaj ummet se razilazi oko njegovog vilajeta, pa ko ostane ispovijedajui pokornost Alijju ui e u Dennet, a ko mu se suprotstavi ui e u vatru.1 El-Kulejni u svojoj knjizi Usulu-l-Kafi2 spominje: Nae pristalice (iije) su poimenice zapisane, kao i po imenima svojih oeva. Od nas i od njih je uzeto vrsto obeanje. Oni e imati ono to i mi imamo. U vjeri islamu nije niko drugi osim nas i njih. ak i novotari su kod iija dvanaestoimamija nevjernici. Njihov ejh El-Mufid3 spominje saglasnost imamija u pogledu proglaavanja nevjernicima novotara kada kae: Imamije su se usaglasili da su svi novotari nevjernici, te da voa od njih treba zatraiti pokajanja. Kada ih se doepa nakon to ih je pozivao, nad njima uspostavi argument. Ukoliko se pokaju od svojih novotarija i krenu ispravnim putem, bit e prihvaeni, a ako ne pobit e ih jer su se odmetnuli od vjerovanja. Ko umre od njih na toj novotariji bit e stanovnik vatre. Ovdje se postavlja pitanje: Ko to proglaava muslimane nevjernicima i donosi sud o njihovom ulasku i vjenom boravku u vatri?
1 2
Besairu-d-deredat, str. 97. 1/223. 3 Evailu-l-mekalat, str. 50.
66
PROGLAAVANJE ZEJDIJA I ISMAILIJA NEVJERNICIMA OD STRANE IIJA DVANAESTOIMAMIJA Zejdije i ismailije su dvije iitske sekte. Meutim, i pored toga nisu stavljeni sa dvanaestoimamijama pod okrilje iima. Navode se mnoge predaje u knjigama iija dvanaestoimamija koje zejdije i ismailije osuuju za nevjerstvo, a neke emo od njih spomenuti u saetijem obliku. PREDAJE O PROGLAAVANJU ZEJDIJA NEVJERNICIMA El-Kulejni1 od Abdullaha b. El-Mugire prenosi da je rekao: Rekoh Ebu El-Haseni, alejhisselam: Imam dvojicu komija. Jedan je nasibija2, a drugi je zejdija i neophodno je da saraujem, pa s kime da saraujem? Ree: Obojica su zlo. Ko negira jedan ajet iz Allahove Knjige bacio je islam za svoja lea, a on negira itav Kuran, sve vjerovjesnike i poslanike. Ree: Ovaj sunnija je tvoj protivnik, a zejdija je na protivnik. Et-Tusi od Omera b. Zejda prenosi da je rekao: Upitao sam ga o sadaki nasibijama i zejdijama. Ree: Nita im ne daji kao sadaku niti ih napajaj vodom, ako moe. Rekao je: I zejdije su nasibije.3
Er-Revdatu minel-Kafi, 8/235. Nasibija je kod iija dvanaestoimamija sunnija. Husejn Alu Usfur edDeran el-Bahrani u svojoj knjizi El-Mehasinu-l-nefsanije fi edvibeti-lhorosanije na str. 247 kae: Zapravo, predaje od imama, alejhimusselam, govore da je nasibija onaj za koga se kod njih kae da je sunnija. Status nasibije kod iija dvanaestoimamija pojanjava Niametullah ElDezairi u svojoj knjizi El-Envaru-n-numanijje, (2/306-307): Status nasibije, njegovih stanja i propisa o njemu pojanjava se sa dvije stvari: Prva: Pojanjenje znaenja nasibija koje se navodi u predajama, a oznaava prljavoga ovjeka i gorega od idova, kranina i medusije, tj. on je prljavi nevjernik prema konsenzusu imamijskih uenjaka ... da bi na kraju rekao: Jedan od znakova po kojima se prepoznaju nasibije je davanje prednosti drugima nad Alijjom. 3 Tehzibul-ahkam, 4/53.
2 1
67
El-Kei od Omera b. Zejda prenosi da je rekao: Upitao sam Ebu Abdullaha, alejhisselam, o davanju sadake nasibiji ili zejdiji, pa je rekao: Ne daji im sadaku i ako moe nemoj ih napajati vodom. Rekao mi je: Zejdije su nasibije.1 El-Kei od Ibn Ebi Umejra, a on od onih koji su mu prenijeli predaju prenosi: Upitao sam Muhammeda b. Alijja er-Ridaa, alejhisselam, o ovom ajetu: Neka lica toga dana bit e potitena, premorena, napaena. (El-Gaije, 2.-3.). Ree: Ovaj ajet je objavljen o nasibijama, zejdijama i onima koji su neopredijeljeni u pogledu nasibija.2 Njihov ejh El-Medlisi kae: Nae knjige u kojima se prenose predaje su ispunjene obavijestima koje ukazuju da su zejdije nevjernici, a i njima slini fathije i vakife.3
PREDAJE O PROGLAAVANJU ISMAILIJA NEVJERNICIMA

Njihov ejh Muhammed Tahir en-Nedefi el-Kommi jasno govori o proglaavanju ismailija nevjernicima i osuuje njihovo neispravno vjerovanje, pa ak ih naziva i ateistima kada kae u jednom citatu: Ismailitski pravac je oito neispravan zbog njihovih loih uvjerenja i njihova runa pravca. Nazvani su ismailijama jer se pripisuju Ismailu b. Daferu es-Sadiku, alejhisselam, a i batinijama (ezoteristima) jer kau: Sve to ima vanjtinu ima i svoju unutranjost, to predstavlja osnovu, a vanjtina pokazuje ono to je u nutrini. Ne moe postojati neto to ima vanjtinu, a da nema svoju nutrinu (skrivenost), osim da je poput fatamorgane, a ne moe biti ni nutrina bez vanjtine, a da nee biti poput mate koja nema nikakve osnove. Nazvani su i ateistima jer su odstupili od vanjskog znaenja erijata ka njegovim skrivenim znaenjima u odreenim situacijama.4
1 2
Er-Ridal, str. 303. Er-Ridal, str. 303 i 518. 3 Biharul-envar, 37/34. 4 El-Erbein fi imameti eimetit-tahirin, str. 392.
68
U knjizi Es-Siratu-l-mustekim ila mustehikki et-takdim njihovoga ejha Zejnuddina el-Bejadija prenosi se da je rekao: Veina ove sekte danas ne postoji, a njeno nestajanje je dokaz neispravnosti njihovih miljenja. Ako kae: To se ne moe vezati za ismailije, kaem: Pojasnit emo da oni izlaze iz pravovjernog milleta imajui neispravna uvjerenja. Oni su rekli: Sve to ima vanjtinu ima i svoju nutrinu (skriveno znaenje - ezoterija). Takoer kau da je Allah posredstvom rijei budi stvorio dva svijeta ljudi i naredbe, pa su rekli da je On u svojim djelima u potrebi za posredstvom i aparatima.1 U erhul-luma od E-ehidus-sani prenosi se da je rekao: iije su oni koji pristaju uz imama Alijja, alejhiselama, tj. koji ga slijede i daju mu prednost u odnosu na druge imame, pa makar ne bili u saglasnosti u pogledu imameta ostalih imama poslije njega. Tako u njih spadaju imamije, darudije od zejdija, ismailije neateisti, vakifije, fathije i drugi. Moda ima i drugih miljenja o onima koji u njih spadaju.2 Takoer je rekao: Ateisti iz reda ismilaija zastupaju vjerovanje o reinkarnaciji i utjelovljenju.3 Valorizator El-Hilli u svojoj knjizi eraiul-islam kae: Ekstremisti su oni koji su rekli da Alijj ima boanska svojstva, ili da ih ima bilo koji od imama. Zapravo, ko god kae da neko od ljudi ima boanska svojstva ima status prljavih nasibija koji su neprijatelji i koji vrijeaju nepogrjeive imame, alejhimusselam, a takva je sekta i ismailija koji vrijeaju imama Musaa b. Dafera, alejhisselam.4 Njihov autoritet Ebu El-Kasim el-Hui u svojoj knjizi Misbahu el-fekaha5 kae: Muhaddis En-Nuri je pribjegao proglaavanju Ebu Hanife En-Numana istim od njegovog
1 2
Es-Siratul-mustekim ila mustehikki et-takdim, 2/282. erhul-Luma, od E-ehidus-sani, 3/182. 3 erhul-Luma, od E-ehidus-sani, 3/182. 4 erailul-islam, 1/12. 5 Misbahul-fekaha, 1/34.
69
sumnjienja za ismailijski pravac i njegovoj potvrdi da se moe kod dvanaestoimamija uzeti kao povjerljiv, pojanjavajui neispravna ismailijska vjerovanja, kao kada kau da je Muhammed b. Ismail iv i da nije umro i da e biti proivljen sa poslanicom i novim erijatom kojim e ponititi Muhammedov erijat, te da je on jedan od odlunih poslanika (ulul-azm). Kod njih su sedmorica ulul-azm zato to je sedam nebesa i sedam zemalja, zato to se tijelo ovjeka sastoji od sedam glavnih dijelova, a i sedam je imama. Najvaniji od njih je Muhamed b. Ismail... Kao to postoje i druge izmiljotine od kojih se ogradio En-Numan. Zatim je on u svojoj knjizi jasno rekao da su ezoteristi nevjernici i potvrdio imamet istih imama, kao i obaveznost pokoravanja njima, ne spominjui jasno Ismaila i njegovog sina Muhammeda. U knjizi Mustedreku-l-vesail od En-Nurija et-Tubrusija1 navodi se: Vanjtina navoda iz knjiga koje govore o pravcima govore da sve ismailije negiraju erijat, ostavljaju propise i dozvoljavaju ono to je zabranjeno. Zato kada uenjaci pojanjavaju njihovo stanje spominju da ismailiti imaju sedam nadimaka, a od njih je batinije (ezoteristi) u onom znaenju kojeg smo prethodno spomenuli. To je jasno rekao EsSeid Murteda er-Razi u knjizi Tebsiretul-avam i drugi. U tome se sa nama slae i na vrijedni savremenik u knjizi Er-Revdat u biografiji Delala er-Rumija kada kae: Ismailije, iako prema svojim lanim tvrdnjama u vanjtini, spadaju u skupinu iita koji negiraju svaki hlafet osim hilafeta emirul-muminina, alejhisselam, u veini sluajeva su ateisti, heretici i otpadnici od vjere. Njihov ejh i veliki autoritet Muhammed e-irazi spominje da su svi mimo iija dvanaestoimamija nevjernici, pa kae:
1
1/139.
70
U pogledu podjele ostalih iija koji nisu dvanaestoimamije mnogobrojni tekstovi ukazuju da su nevjernici, kao to na to ukazuju i mnogobrojne predaje u kojima se kae da onaj ko negira jednog imama kao da je rekao da je Allah trei od trojice.1 ak i svoju brau nusajrije obuhvataju tekfirom. U uvodu knjige Fireku-iah, od En-Nevbehtija i perom Muhammeda Sadika Alul-bahril-ulum se precizno navodi: Pisac EnNevbehti ima knjigu Er-Reddu ala fireki-iah ma hala elimamijje koju spominje En-Nedai2, pa uz pretpostavku da postoje neke od ovih imamijskih sekti, ne sumnjamo u njihovu neispravnost i nevjerstvo mnogih od njih kao to su nusajrije i drugi. Kaem: Sada ti se sasvim razjasnilo, brate muslimanu, da iije dvanaestoimamije sve muslimanske sekte proglaavaju nevjernicima, a nema pokreta, nema snage osim uz Allahovu pomo. NAVODNA VRIJEDNOST IIJA DVANAESTOIMAMIJA I PRIMLJENOST NJIHOVIH DJELA KOD ALLAHA U ODNOSU NA DRUGE Vjera iija dvanaestoimamija je rasistika. Zato u, brate muslimanu, spomenuti neke predaje da bi se uvjerio u istinitost onoga to govorim. Vidjet emo kako Allah, navodno ne prima od drugih dobra djela i daje njima ono to drugima ne daje, te da ih je Allah stvorio od posebne zemlje, za razliku od drugih ljudi, da su oni prvi koji e ui u Dennet i druge legende proizale iz njihovog proglaavanja nevjernicima svih onih koji im se suprotstavljaju, pa makar svjedoili da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik.
1 2
Mevsuatul-fikh, 4/269. El-Fihrest, str. 46.
71
Njihov ejh Et-Taberi1 prenosi od Dafera b. Muhammeda, a on od svoga oca, a on od djeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi, rekao: Firdevs je izvor koji je slai od meda u sau, a blai od kajmaka i hladniji od leda, mirisniji od mousa. Od njega je zemlja od koje nas je Allah stvorio i od nje je stvorio nae pristalice. Ko nije od te zemlje nije od nas niti od naih pristalica, a to je vrsti ugovor kojeg je Allah uzeo od njega u pogledu pokornosti i lojalnosti Alijju b. Ebi Talibu. Njihov ejh El-Mufid u svojoj knjizi El-Emali2 spominje da nije niko po svome roenju ist niti je iko u vjeri islamu osim iija, te da meleki ponitavaju loa djela iija. Od Ebu Zerra el-Gifarija prenosi se da je rekao: Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi, kako je stavio ruku na plea Alijja b. Ebi Taliba i rekao: O Alijj, ko nas voli on je Arap, a ko nas mrzi on je nearap. Nae pristalice (iije) su stanovnici kua, ugledni su i asni i po svome roenju ispravni. Jedino smo mi i nae pristalice u vjeri islamu, a ostali ljudi su od toga isti. Allah i njegovi meleki ponitavaju loa djela naih pristalica, kao to ljudi rue kue. Njihov ejh Ibn Babuje el-Kommi poznatiji kao Es-Saduk u svojoj knjizi El-Amali3 prenosi hadis od Dabira, a on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve alihi, o vrijednosti Alijja, alejhisselam, i vrijednosti njegovih pristalica, pa kae: Tvoje pristalice e biti na uzvisinama od svjetlosti. Njihova lica e oko mene svijetliti. Ja u se za njih zalagati i oni e sutra meni biti komiije u Dennetu.
Ebu Dafer Muhammed b. Ebi El-Kasim Alijj b. Muhammed etTaberi el-Amili. O njemu Et-Tusturi u knjizi El-Mekabis kae: On je veliki muhaddis i pravnik koji je imao velike moralne osobine i stjecita znanja. Pogledaj uvod u knjigu Bearetu-l-Mustaha li-iatil-murteda (Mustafina, sallallahu alejhi ve sellem, radosna vijest pristalicama Murteze (Alijja)), str. 5. On je jedan od rafidijskih dvanaestoimamijskih uenjaka iz estog stoljea. Bearetul-Mustaha li-iatil-murteda, 6/318. 2 Str. 169. 3 Str. 156.
1
72
El-Medlisi spominje da Allah ne prima ni namaz, ni post, ni hadd, osim od iija dvanaestoimamija. Od Ebu El-Daruda se prenosi da je rekao: Rekao je Ebu Dafer: O Ebu El-Darude, vi elite da klanjate i da od vas namaz bude primljen, i da postite pa da post od vas bude primljen, i da hadd obavite i da on od vas bude primljen. Tako mi Allaha, drugi mimo vas klanjaju, a od njih nije primljeno, poste a od njih nije primljeno i obavljaju had, a od njih nije primljeno.1 El-Kulejni od Muaza b. Kesira prenosi da je rekao: Pogledao sam na Arefat a na njemu je bilo mnogo ljudi i pribliih se Ebu Abdullahu i rekoh mu: Mnogo je ljudi na Arefatu. On zakrenu svoj pogled i pogleda ih, pa ree: Priblii mi se, o Ebu Abdullah. Svi su oni morska pjena koju valovi donesu sa razliitih mjesta. Tako mi Allaha, hadd je samo od vas primljen. Tako mi Allaha nee ga Allah primiti osim od vas. iiji dvanaestoimamiji su grijesi oproteni i propusti sakriveni bez obzira kakva djela inio. Oni e uspjeti na Sudnjem danu. Es-Saduk od Ibn Abbasa prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik Alijju: O Alijj, ti i tvoje pristalice ete uspjeti na Sudnjem danu. O Alijj, tvojim pristalicama su oproteni svi grijesi i propusti. O Alijj, tvoje pristalice su Allahove pristalice, tvoji pomagai su Allahovi pomagai, tvoji zatitnici su Allahovi tienici.2 Rafidije se nisu samo sa ovim zadovoljile, ve kau da e ljudi biti obraunavani i svako e se na Sudnjem danu za sebe brinuti osim iija dvanaestoimamija koji e sjediti na uzvisinama od svjetlosti, jesti i piti dok ostala stvorenja budu raun podnosila. Njihov ejh Et-Taberi prenosi da je Allahov Posalnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: O Alijj, s desne strane Allahovog Ara su minbere od nura i sjedaljke od nura. Kada doe Sudnji dan ti i tvoje pristalice ete sjediti na tim minberama, jesti i piti, a ostali ljudi e stajati radi obrauna.3
1 2
Biharu-l-envar, 27/195. El-Emali, str. 23. 3 Bearetu-l-Mustafa 5/296.
73
ak i najvei grjenici iz reda iija dvanaestoimamija, uprkos svojim nedjelima koja su poinili na dunjaluku, nee ulaziti u vatru. Njihov ejh Et-Tusi od Es-Sadika prenosi da je iijama dvanestoimamijama rekao: Tako mi Allaha, nijedan ovjek od vas nee ui u vatru.1 I ne samo to, iije dvanaestoimamije e ui u Dennet bez polaganja rauna. Njihov ejh Et-Taberi od Enesa b. Malika prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: U Dennet e od moga umeta ui sedamdeset hiljada bez polaganja rauna. Zatim se okrenuo Alijju b. Ebi Talibu i rekao: Tvoje pristalice, a ti si prvi od njih.2 OBINI LJUDI NEIIJE SU MAJMUNI I SVINJE, A RAFIDIJE SU U DENNETU I NIKO OD NJIH NEE UI U VATRU U knjizi Biharu-l-envar od El-Medlisija (47/79) od Alijja b. Ebi Hamze, a on od Ebu Besira prenosi se da je rekao: Bio sam na haddu sa Ebu Abdullahom i kada bijasmo u tavafu rekoh mu: Iskupio bih se za tebe, sine Allahovog Poslanika, da li e Allah oprostiti ljudima? Ree: O Ebu Besire, veina onih koje vidi su majmuni i svinje. Upitah ga: Pokai mi ih. Ree: Zatim je izgovorio nekoliko rijei, a potom svojom rukom preao preko mojih oiju, a zatim sam ih vidio kao majmune i svinje, to me jako uplailo. Potom je ponovno preao svojom rukom preko mojih oiju, pa sam ih vidio kao to sam ih vidio prvi put. Potom mi ree: O Ebu Muhammede, vi ete u Dennetu uivati i pod dehennemskom vatrom ete biti traeni, ali vas nee biti. Tako mi Allaha, nee se trojica od vas sastati u vatri. Tako mi Allaha, ni dvojica. Tako mi Allaha ni jedan.
1 2
El-Emali, str. 302. Bearetul-Mustafa, 6/314.
74
El-Bahrani u svojoj knjizi El-Kekul (1/153) od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je rekao Alijju: Doao sam da te obradujem. Znaj da mi je maloas doao Dibril i rekao: Istiniti ti poruuje selam i kae: Obraduj Alijja da su njegove pokorne i nepokorne pristalice stanovnici Denneta. ak je rafidijska la dola na stepen da tvrde da su oni Allahovi miljenici i da e im se Allah na Sudnjem danu obratiti rijeima: O moji miljenici. U knjizi Biharul-envar od Medlisija (43/65) kae Ebu Dafer: Priao mi je moj otac od mog djeda dugu predaju koju pripisuje lano Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve alihi,. U njoj se navodi da e se Allah obratiti iijama rijeima: Moji miljenici, zato se okreete? Ja sam vam kao posrednika uinio Fatimu, kerku Mog voljenog miljenika. Rei e: Gospodaru, nazovi nas svojim miljenicima da bi se znala naa vrijednost u ovome danu, pa e rei: O moji miljenici. PRIZNANJE VELIKIH SAVREMENIH DVANAESTOIMAMIJSKIH AUTORITETA DA E IIJE UI U DENNET, A DA E GA SUNNIJE BITI LIENE, ALLAHU SE UTJEEMO OD TOGA Brate muslimanu, sada u ti prenijeti nekoliko fetvi njihove uleme i autoriteta u kojima se kae da e iije dvanaestoimamije ui u Dennet bez obzira kolike i kakve grijehe i nepokornosti radili, te da sunnije nee ui u Dennet, bez obzira koliko dobra i pokornosti inili, ak ni sunnijski ehidi koji su se borili na ratitima nee ui u Dennet, a Allahu se od toga utjeemo. Navodni razlog za to je da je pitanje ulaska u Dennet ovisno o potvrdi vjerskoga vostva i lojalnosti Alijju b. Ebi Talibu i dvanaestorici imama. 75
Ponimo sa odgovorima njihovog ejha Muhammeda Sadika er-Ruhanija, a ovi odgovori su preneseni iz intervjua koji je sa njim povela rafidijska stranica na internetu Ya Husein.1 Pitanje br. 142: Da li e sve iije ui u Dennet bez kazne, bez obzira na nepokornosti koje su inili? Odgovor: S Njegovim imenom su uzviena sva Njegova imena. Jedna grupa grijeha je razlog ulaska u vatru, ali e Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve alihi, imami, alejhimusselam, i ulema imati pravo zalaganja (efaata). Ovaj efaat je dvovrsan: jedan nalae neulazak u vatru, a drugi izlazak iz nje nakon ostanka u njoj izvjesni period. Uzimajui u obzir ove pretpostavke, iije e ui u Dennet, pa makar i nakon izvjesnog vremena. 14. dumadel-ula, 1423. Muhammed Sadik El-Husejni er-Ruhani U sljedeem odgovoru Er-Ruhani donosi presudu da sunnije nee ui u Dennet.2 Pitanje br. 141: Potovanom gospodinom Muhammed Sadi er-Ruhani, Allah ga sauvao,. Imam pitanje na koje elim dostatan odgovor uz argumentaciju, ukoliko izrazite svoju poast: 1. Da li je status sunnija kufr? 2. Ovo je najvanije: Da li e sunnije ui u Dennet, jer ne ispovijedaju pokornost Alijju i mrze Ehlul-bejt i one koji ih vole, a u isto vrijeme, kako e ui u vatru kada svjedoe dva ehadeta, klanjaju pet dnevnih namaza, obavljaju hadd i poste ramazan?
1 2
Elektronska adresa: www.yahosein.com/wb/showthread.php?t=2792 www.Yahusein.com/wb/showthread.php?t=2791
76
Odgovor: S njegovim imenom su uzviena sva Njegova imena! Za ispravnost ibadeta postavlja se uslov lojalnosti emirul-mumininu, alejhisselam, i bez ovoga uslova nee se realizirati ono to je za njega vezano. 14.dumadeul-ula, 1423. Muhammed Sadik El-Husejni er-Ruhani U sljedeem odgovoru Er-Ruhani kae da sunnije koje su se borile na ratitima nee ui u Dennet.1 Pitanje br. 140: Kakva je korist svjedoenja (da je Allah bog i da je Muhammed , sallallahu alejhi ve sellem, Njegov poslanik) bez svjedoenja vilajeta voi vjernika Alijji, alejhisselam? Odgovor: S Njegovim imenom su uzviena sva imena! Ako neto nalae ponos islama i muslimana to moe biti razlog umanjivanja ili poveanja kazne. ehid koji nije izraavao lojalnost Alijji, alejhisselam, nee ui u islam, ali nee biti kanjen u dehennemu. 14.dumadeul-ula, 1423. Muhammed Sadik El-Husejni er-Ruhani Evo drugog iitskog dvanaestoimamijskog autoriteta koji se zove Muhammed Seid et-Tabatabai el-Hakim koji iznosi isto miljenje koje je spomenuo njegov prethodnik u pogledu neulaska sunnija u Dennet, utjeemo se Allahu od toga. Ovu fetvu prenosim sa njegove internetske stranice iz odjeljka u kojem odgovara na postavljena pitanja vezano za vjerovanje.2
1 2
www.Yahusein.com/wb/showthread.php?t=2790 www.alhakeem.com/- istefta/ajwebeh/amaeh/02.htm
77
Pitanje: Potovani autoritetu, gospodine Seid Et-Tabatabai el-Hakim, Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi, kae: O Alijj, voli te samo vjernik, a mrzi te samo licemjer. U mnogim islamskim pokrajinama, oni koji ne poznaju imama Alijja, pa ak i oni koji ga poznaju, mrze ga zbog neznanja. To je samo zato to je on linost kojeg vole iije i oni ga smatraju nevjernikom. Da li su oni munafici, neznalice, i da li ovjek koji obavlja dunosti islama i odnosi se prema Ehlul-bejtu kao da su obini ljudi ili ak drugima daje prednost u odnosu na njih. Da li e takvi ljudi ui u Dennet iako imaju dobrih djela, ili nee ui u Dennet? Odgovor: U mnogim tekstovima se navodi da se djela ne primaju bez lojalnosti Ehlu bejtu, alejhimusselam. Evo uitelja svih islamskih pravnika i mudtehida iz reda iija, predvodnika naunog kvora u Nedefu Ebu El-Kasima el-Hija koji spominje status onih koji se suprotstavljau iijama iz reda sunnija i drugih islamskih skupina kada u svojoj knjizi Misbahul-fekaha1 kae, govorei o ogovaranju, da nije dozvoljeno u pogledu vjernika i pojanjavajui da je vjernik samo onaj koji vjeruje u dvanaest imama, a ko negira jednog od njih nije vjernik i dozvoljeno ga je ogovarati. On za ovo argumentira iz nekoliko aspekata: Prvo: U predajama, dovama i zijaretima je potvreno da je dozvoljeno proklinjati suparnike, tj. sunnije i da je obaveza odricati se od njih te to vie ih psovati, vrijeati i otpuivati, tj. ogovarati ih zato to su oni novotari i skeptiari. Zapravo, nema sumnje u njihovo nevjerstvo jer negiranje vilajeta imama, pa ak i imameta jednog od imama i uvjerenje da neko drugi zasluuje hilafet u odnosu na njih, kao i zastupanje izmiljenih uvjerenja poput determinizma i sl. nalau nevjerstvo i otpadnitvo, a na to ukazuju nepobitne
1
2/11
78
obavijesti o nevjerstvu onoga ko nijee vilajet. Nevjerstvo zbog nevjerovanja u spomenute postavke i njima sline smatra se zabludom. Kaem: Pogledaj brate muslimanu, kako iitski uenjaci iz prethodnih i sadanjih generacija jasno osuuju Ehlis-sunnet za nevjerstvo, zabludu i neulazak u Dennet, pa ak i one koji se svrstavaju pod iiam smatraju nevjernicima i zabludjelima, osim iija dvanaestoimamija, jer su uvjereni da su oni spaena i potpomognuta skupina.
SUFIJE U OIMA IIJA

Takoer, ni status sufija kod iija nije nita bolji nego status ostalih. iije navode predaje koje upozoravaju na kontakt i mijeanje sa sufijama, jer su oni izvor zablude za ljude, jer, takoer, u javnosti proklamuju brinost, skromnost kako bi zaveli neuke i naivne i odveli ih u zabludu. Od Hidaje el-Hura prenosi se da je Es-Sadik rekao: Ne oblai vunenu odjeu, niti odjeu od kostrijeti, osim u bolesti. Rekao je, alejhisselam: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije oblaio vunenu odjeu, niti odjeu od kostrijeti, osim u bolesti.1 Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve alihi, kae: U vrijeme pred Smak svijeta bit e ljudi koji e oblaiti vunenu odjeu, ljeti i zimi, smatrajui se da su time bolji od drugih. Takve proklinju stanovnici nebesa i zemlje.2 Takoer, prenosi se da vunena odjea nije pokuena, a to se tumai kao negiranje stroge zabrane, ili kao tukja, ili u toku namaskog vremena, ili zbog bolesti. Takoer prenosi se da je to sunnet, pa je mogue da je sunnet, a mogue je da je to derogirano, ili da je izreeno u tukji itd.
1 2
El-Kafi, 6/449, Prvi tom. Vesailu-iah, 5/35.
79
POKUDA SUFIJA
U Kurbu-l-isnad od Alijja b. El-Husejna, a on od Sada b. Abdullaha b. Muhammeda b. Abduldebbara, a on od ElAskerija prenosi se da je rekao: Upitan je Es-Sadik, alejhisselam, o statusu sufije Ebu Haima el-Kufija, pa je rekao: Njegovo vjerovanje je iskvareno i on je izmislio pravac koji se naziva tesavvuf i uinio ga sjemenitem za svoje pokvareno vjerovanje.1 Mevlana Ahmed el-Erdebili u svojoj knjizi Hadikatuiah kae: ejh El-Mufid Muhammed b. En-Numan sa lancem prenosilaca od Muhammeda b. El-Husejna b. Ebi ElHattaba kae: Bio sam sa El-Hadijem Alijjom b. El-Hattabom koji je rekao: Bio sam sa Ebu El-Hasenom el-Hadijem, alejhisselam, u Vjerovjesnikovom, sallallahu alejhi ve alihi, mesdidu, pa mu je dola skupina prijatelja od kojih je bio Ebu Haim el-Daferi, koji je bio izrazito rjeit i imao je velikog ugleda kod njega. Potom u mesdid ue skupina sufija i sjedoe u okrugli dio i poee izgovarati la ilahe illallah, a alejhisselam ree: Ne osvrite se na ove varalice, jer su oni ejtanovi nasljednici. Oni rue osnove vjere, provode se da bi odmorili tijela, a nou ustaju da bi ljude pridobivali. Cijeli ivot gladuju da bi magarce priklali. Izgovaraju ove rijei samo da bi ljude zavarali. Smanjuju svoju hranu samo da bi umanjili garavicu i da bi srca obmanjenih pridobili, govorei im o ljubavi i vodei ih u ljubav. Njihovi virdovi su ples, pljeskanje i ritmiki zikrovi. Slijede ih samo neuraunljivi i u njih vjeruju samo ludi. Ko ode da posjeti jednog od njih, ili nekoga od njih pomogne, kao da je otiao da posjeti ejtana i kao da je oboavao kipa. Ko jednog od njih pomogne, kao da je pomogao Jezida, Muaviju i Ebu Sufjana.
Iz knjige Kurbul-isnad hatimetil-mustedrek, 3/285. Hadikatu-iah, 564. El-Isnaaarijje, 33; Mekarimul-ahlak, 482.
1
80
Jedan od njegovih prijatelja ree. A ta ako priznaju jedno od vaih prava? Pogleda ga ljutito i ree: Pusti to! Priznaju naa prava, a ine nam nepokornost. Zna li da su oni najloiija skupina sufija, a sve sufije se suprotstavljaju i njihov pravac je suprotan naem pravcu? Oni su krani ili medusije ovoga ummeta. Oni nastoje da ugase Allahovo svjetlo svojim ustima, a Allah e upotpuniti Svoje svjetlo makar idolopoklonicima bilo krivo.1 Iz prethodno spomenute knjige navodi se jo jedna predaja od Er-Ridaa da je rekao: Svako ko zagovara tesavvuf ini to radi obmane, zablude ili vlastite glupavosti. Onaj ko sebe nazove tim nazivom iz tukije, nije grjean. U drugoj verziji koju prenosi El-Mufid u kojoj se daje replika sljedbenicima El-Halada od Ebul-Kasima Dafera b. Muhammeda Kuluje, a od od Sada b. Abdullaha, a on od Ahmeda b. Muhammeda b. Isaa, a on od El-Husejna b. Seida prenosi se da je rekao: Upitao sam Er-Ridaa, alejhisselam o sufijama, pa on ree. Svako ko zagovara sufizam ini to iz obmane, zablude ili ludosti, a vjerovatno se u svakom od njih nalazi sve troje.2 U drugom predanju stoji dodatak u kome se kae: Ko sebe nazove sufijom iz tukije nije grjean, a znak po kome se prepoznaje je da se zadovolji nazivom i da ne zagovara nita od njihovih neispravnih uvjerenja.3 U prethodno spomenutoj knjizi sa ispravnim lancem od ErRidaa, alejhisselam, navodi se: Onaj u ijem se prisustvu spomenu sufije, a ne porekne to svojim jezikom ili srcem, nije od nas. Ko ih negira kao da se bori protiv nevjernika u doba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi.4
1 2
Hadikatu-iah, 564. El-Isnaaerijje, 17. HAdikatuiah, 251, tampana 1265 h.g. 3 El-Isnaaerijje, 17. HAdikatuiah, 251, tampana 1265 h.g. 4 Mustedreku-l-vesail, 12/323.
81
Takoer se od njega sa lancem prenosilaca prenosi da je neki ovjek rekao Es-Sadiku, alejhisselam: U ovom vremenu su se pojavili ljudi pod imenom sufije, pa ta kae o njima? Es-Sadik ree: Oni su nai neprijatelji. Ko im bude naklonjen on je od njih i sa njima e biti proivljen. Bit e ljudi koji e tvrditi da nas vole, a njima e biti naklonjeni, njih e oponaati, njihove e nazive uzimati i tumait e njihova miljenja. Uistinu onaj ko im bude naklonjen nije od nas i ja ga se odriem. Ko ih bude prekorio i replicirao im poput je onoga ko se bori protiv nevjernika zajedno sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve alihi.1 ejh El-Behai u Kekuri kae: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi,: Nee nastupiti Sudnji as za moj ummet sve dok se ne pojave ljudi u mome ummetu koji se nazivaju sufije, a oni nisu od mene, ve su idovi moga ummeta. Brijat e glave svojim mukarcima, podizat e svoje glasove radi zikra i mislit e da su na putu asnih. Zapravo, oni su u veoj zabludi od nevjernika. Oni su stanovnici vatre. Oni uzdiu kao magarci, a govore kao to govore asni, te postupaju kao to postupaju grjenici. Oni se protive uenjacima, oni nemaju vjere, ve su zadivljeni svojim djelima. Jedino to imaju od svojih djela je beskorisni zamor.2 U knjizi El-Emali sa lancem prenosilaca koji see do Dabira prenosi se od Ebu Dafera, alejhisselam, da je rekao: Rekao sam mu: Neki ljudi kada se spomene neto od Kurana, ili kada im se neto iz njega prenese padnu u nesvijest, pa kada bi nekom od njih bile odsjeene ruke ili noge ne bi to osjetio. Ree: Neka je slava Allahu, to je od ejtana, a nije im nareeno da tako ine, ve treba biti blag, brian, pustiti suzu i osjeati bojazan.3
Mustedreku-l-vesail, 12/323. U ovoj predaji se navodi od Ahmeda b. Muhammeda b. Nasra El-Bizantija, o on od Er-Ridaa da je rekao: Jedan na prijatelj je rekao es-Sadiku, alejhisselam .... 2 El-Kafi, 3/269. El-Fusulul-muhimme, 2/62. Vesailu--iah, 4/31. 3 El-Emali, 23/328. El-Kafi, 2/717. Revdatu-l-vaizin, 39. Vesailu--iah, 6/213. Mikatu-l-envar, 114.
1
82
ejh Muhammed El-Hurr u odgovoru na neka pitanja kae: Broj hadisa koji se navode o pokudi sufizma, openito i posebice, te o njihovom proklinjanju i proglaavanju nevjernicima i neispravnosti svih njihovih posebnosti je nepobitan i iznosi vie od hiljadu. U ovakvim predajama nema onih koje im se suprotstavljaju. Isto se navodi u knjizi Isnaaerijje (4). ejh Jasin b. Salahuddin el-Bahrani prenosi: Za to je dovoljan samo jedan hadis. Neka je slava Allahu! Kako je ejtan nadvladao ljude, pa su posrnuli nakon to su bili uzor ljudima!1
Keku-l el-ihsai, 144-146.
83
Zakljuak
Vjerovatno si se uvjerio, brate muslimanu, poslije izlaganja ovih citata i jasnih navoda, da iije dvanaestoimaije proglaavaju nevjernikom svakoga ko nije iija dvanaestoimamija. Mi nismo na njih iznijeli potvoru, niti im pripisali neto to oni ne ispovijedaju, ve smo ti prenijeli ono to se nalazi duboko u njihovim knjigama, kao i navode njihovih uenjaka i njihovih priznatih autoriteta ije knjige iije imamije jo uvijek tampaju i pridravaju se njihovih navoda. Poslije ovoga... da li je mogue pribliiti se i usaglasiti se sa onima koji smatraju da su naa djela propala i da smo nevjernici koji e biti vjeno u vatri? Allahu se utjeemo od toga! iije dvanaestoimamije su uspjeli obmanuti muslimane neznalice svojom tukjom (pretvaranjem) prikazujui im lijepo ponaanje, a duboko u sebi skrivajui mrnju i prezir. Nema boljeg i jasnijeg argumenta za to osim njihove crne historije koja je ispunjena mrnjom i zavjerom prema muslimanima. Njihovi uenjaci i dalje jasno zastupaju stav o nevjerstvu onih koji im se suprotstavljaju, dok u isto vrijeme pompezno proklamuju jedinstvo meu islamskim pravcima. Ustinu ne znam o kojem jedinstvu oni govore, dok u isto vrijeme nose ovakva uvjerenja prema pripadnicima ove Kible?! Ovdje nam se oituje veoma vana injenica, a ona glasi: Neispravnost onoga to zagovaraju neke naivne neznalice kada kau da su iije u savremenom dobu tolerantne i da se razlikuju od svojih prethodnika. Samo je ispravno rei da su isti i da meu njima nema razlike. iije dvanaestoimamije iz preanjih i potonjih generacija imaju zajedniko vjerovanje, a razlika izmeu prvih i zadnjih je u procentu koritenja principa pretvaranja (tukje). 84
Hoemo li, Allahovi robovi, uzeti pouku i biti oprezni prema iijama dvanaestoimamijama, jer sretan je onaj kome tua pouka bude koristila? Da li sam vam dostavio poruku? Allahu moj posvjedoi! Neka su blagoslov i mir na naeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe. Vesselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! Abdullah b. Muhammed 1.7.1424. h.g.
85
IZVODI IZ IITSKIH KNJIGA
Knjiga El-Envaru-n-Numanijje Drugo pojanjenje za ovo: O ovome ne znam, osim to sam vidio u nekim predajama, a rezime bi glasio: Mi sa njima (sunnijama) nemamo zajednikog boga, ni vjerovjesnika, ni imama, jer oni govore da je njihov gospodar Onaj kome je Muhammed bio poslanik, a njegov halifa Ebu Bekr. Mi ne zagovaramo ovoga Boga, niti tog vjerovjesnika, ve kaemo da Bog ijem je vjerovjesniku Ebu Bekr halifa nije na bog, niti je taj vjerovjesnik na vjerovjesnik ... 86
Takoer, u istoj knjizi El-Envaru-nNumanijje kae se: Amr b. Sabit rekao je: Upitao sam Dafera, alejhisselam, o rijeima Uzvienog: I ima ljudi koji mimo Allaha uzimaju takmace i vole ih kao to se Allah voli. Ree: Oni nisu evlije, taj, taj i taj, ve su ih uzimali za voe mimo imama (Alijja) kojeg je Allah uinio svim ljudima imamom,a to se navodi u rijeima Uzvienog: I da je vidjeti nepravednima kada ugledaju kaznu da sav ponos pripada Allahu i da Allah estoko kanjava. I kada se odrekoe od onih koje su slijedili i kada vidjee patnju, meu njima se veze pokidae. Rekoe oni koji su slijedili: Kada bi imali ponovo priliku da ih se odreknemo kao to su se oni odrekli nas. Tako e im Allah njihova djela kao propast za njih prikazati i oni nee nikada izai iz vatre. Potom je Ebu Dafer, alejhisselam, rekao: To su, tako mi Allaha, nepravedni imami i njihovi sljedbenici. U knjizi Takribu-l-mearif od Ebu Es-Salaha el-Halebija, a on od Ebu Alijja el-Horosanija prenosi se od sluge Alijja b. El-Husejna, alejhisselam, da je rekao: Bio sam sa aljehisselamom kada je jedanput bio osamljen i upitah ga: Ja kod tebe imam jedno pravo. Hoe li me obavijestiti o ovoj dvojici, Ebu Bekru i Omeru? Ree: Njih dvojica su nevjernici i nevjernik je onaj ko ih voli.
87
Od Ebu Hamze esSemalija prenosi se da je Alijj b. El-Husejn, alejhisselam, upitan o njima dvojici, pa je rekao: Oni su nevjernici i nevjernik je onaj ko im se pripisuje. Trojicu Allah nee pogledati na Sudnjem danu, niti e ih oistiti i njima pripada bolna patnja: Onaj ko tvrdi da je imam, a nije imam, ko negira imamet imama koji je poslan od Allaha, te onaj ko tvrdi da oni u islamu imaju ikakvo uee...
88
Knjiga El-Erbein Poglavlje o negativnim osobinama neprijatelja Ehlu-l-bejta Od dokaza za imamet naih dvanaest imama je da je i Aia nevjernica koja zasluuje vatru. To nalae prvenstvo naega mezheba i naih dvanaest imama. Svako ko kae da imamet pripada trojici, vjeruje u iman Aie, velia je i izraava joj poast, a svako ko zagovara imamet dvanaest imama, kae da ona zasluuje vatru Dehennema. 89
Knjiga El-Akaid od El-Medlisija U nune injenice vjere imamija ubraja se i smatranje braka mute dozvoljenim, kao hadda temettua, kao i odricanje od trojice: Muavije, Jezida b. Muavije i svih koji se bore protiv voe vjernika. U fusnoti: Ebu Bekr, Omer i Osman su trojica. 90
Knjiga Hakku-l-jekin Uvjereni smo da se treba odricati od etiri kipa i od etiri ene i od svih njihovih pristalica i sljedbenika. Oni su najgora Allahova stvorenja. Priznanje Allaha i Njegovog Poslanika i imama e biti potpuno samo sa odricanjem od njihovih neprijatelja. ejh El-Mufid u knjizi El-Mesail kae: Imamije su se usaglasile da onaj ko negira imamet jednog od imama i zanijee ono to mu je Allah dao kao obavezu u vidu obavezne pokornosti, zalutali je nevjernik i veno zasluuje boravak u vatri. Na drugom mjestu kae: Imamije su se usaglasile da su svi novotari nevjernici i da voa od njih treba zatraiti pokajanje kada ih se dokopa nakon poziva i uspostavljanja dokaza, kada se trebaju pokajati od svojih novotarija i prihvatiti ispravno, a u suprotnom e ih pobiti zbog njihovog odmetnitva od imana. Ako neko od njih umre na tom uvjerenju, bit e stanovnik vatre. Valorizator Et-Tusi u knjizi Kavaisu-l-akaid, kae: Osnove vjere kod iija su tri: Vjerovanje u Allahovu jednou po svojoj biti i pravednost u njegovim postupcima, potvrda vjerovjesnitva vjerovjesnika i potvrda imameta nepogrjeivih imama poslije vjerovjesnika. 91
Knjiga Misbahu-lfekahe Prvo: U predajama, dovama i zijaretima je potvreno da je dozvoljeno proklinjati suparnike, tj. sunnije i da je obaveza odricati se od njih te to vie ih psovati, vrijeati i optuivati, tj. ogovarati ih zato to su oni novotari i skeptiari. Zapravo, nema sumnje u njihovo nevjerstvo jer negiranje vilajeta imama, pa ak i imameta jednog od imama i uvjerenje da neko drugi zasluuje hilafet u odnosu na njih, kao i zastupanje izmiljenih uvjerenja poput determicionizma i sl. nalau nevjerstvo i otpadnitvo, a na to ukazuju nepobitne obavijesti o nevjerstvu onoga ko nijee vilajet. Nevjerstvo zbog nevjerovanja u spomenute postavke i njima sline smatra se zabludom.
92
Knjiga Mevsuatu-l-Fikh U pogledu podjele ostalih iija koji nisu dvanaestoimamije mnogobrojni tekstovi ukazuju da su nevjernici, kao to na to ukazuju i mnogobrojne predaje u kojima se kae da onaj ko negira jednog imama kao da je rekao da je Allah trei od trojice. Od Ibn Ebi Umejra, a on od onih koji su mu prenijeli predaju prenosi: Upitao sam Muhammeda b. Alijja er-Ridaa, alejhisselam, o ovom ajetu: Kada e se neka lica potitena, premorena, napaena, u vatri uarenoj priti. (El-Gaije, 2.-3.). Ree: Ovaj ajet je objavljen o nasibijama, zejdijama i onima koji su neopredijeljeni u pogledu nasibija. 93
Knjiga Biharu-l-Envar: Nae knjige u kojima se prenose predaje su ispunjene obavijestima koje ukazuju da su zejdije nevjernici, a i njima slini fathije i vakife. 94
Knjiga El-Kafi U istom izvoru od Ebu Besira, a on od jednog od dvojice, alejhimusselam, prenosi se da je rekao: Stanovnici Mekke javno ne vjeruju u Allaha, a stanovnici Medine su poganiji od stanovnika Mekke za sedamdeset puta. El-Kulejni od Ebu Bekra el-Hadremija, kae: Upitao sam Ebu Abdullaha: Ko je gori, stanovnici ama ili Bizantinci? Ree: Bizantinci su nevjernici koji nisu protiv nas poveli borbu, a stanovnic ama su nevjernici koji su protiv nas poveli borbu. 95
Knjiga Mesail akaidijje Pitanje: Da li je dozvoljeno initi ibadete u drugorazrednim pitanjima vjere u skladu sa etiri sunnijska mezheba ili drugim iijskim mezhebima? Odgovor: Nije dozvoljeno primjenjivati bilo koji islamski mezheb u ibadetima osim mezheba Ehlu Bejta, alejhimusselam, za koje postoje kategoriki dokaz ispravnosti, a Allah upuuje, i On nam je dovoljan i divan li je on Zatitnik. 96
SADRAJ
U V O D ..................................................................................... 5 METODE TEKFIRA KOD EHLU SUNNETA ............................. 8 KOMPARACIJA IZMEU HARIDIJA I IIJA ...................... 13
1. pretjerivanje ....................................................................................... 13 2. neznanje, neuraunljivost i kratkovidost............................................ 14 3. nizak nivo erijatskog znanja i nedostatak temeljitog razumijevanja (fikha) vjere .................................................................... 14 4. odbacivanje sunneta po strani i ustajanje protiv muslimana i njihovih imama i voa ........................................................................... 14 5. ne postupanje po hadisu i predanjima koja se prenose od selefa (prethodnika)........................................................................... 15 6. krivo vjerovanje po pitanju ashaba, r.a. ............................................. 15 7. proglaavanje nevjernikom onih muslimana koji se sa njima ne slau.... 15 8. ove dvije frakcije meusobno se razilaze po pitanju mnogih stvari, od kojih su i sljedee:..................................................... 16
POGLAVLJE DA SE DJELA NE PRIMAJU OSIM VJEROVANJEM U VILAJE ..................................................... 24

Vjerovanje iija da su neki poslanici odbili vilaje ehli bejta pa su zbog toga kanjeni nedaama ....................................................... 37
PROGLAAVANJE ASHABA ALLAHOVA POSLANIKA S.A.V.S. NEVJERNICIMA OD STRANE IIJA RAFIDIJA ...... 39
Dvanaestoimamije proglaavaju nevjernicima Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, ukuane. ...................................................... 43 Proglaavanje supruga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nevjernicima kod dvanaestoimamija...................................................... 46 Proglaavanje halifa, kadija i vlada nevjernicima od strane iija dvanaestoimamija .......................................................... 49 Sud iija dvanaestoimamija o islamskim pokrajinama ......................... 51 Openito proglaavanje muslimana nevjernicima od strane dvanaestoimamija ................................................................... 55
97

Proglaavanje zejdija i ismailija nevjernicima od strane iija dvanaestoimamija .......................................................... 67 Predaje o proglaavanju zejdija nevjernicima ........................................ 67 Predaje o proglaavanju ismailija nevjernicima..................................... 68 Navodna vrijednost iija dvanaestoimamija i primljenost njihovih djela kod Allaha u odnosu na druge......................................... 71 Obini ljudi neiije su majmuni i svinje, a rafidije su u Dennetu i niko od njih nee ui u vatru.................................................................. 74 Priznanje velikih savremenih dvanaestoimamijskih autoriteta da e iije ui u Dennet, a da e ga sunnije biti liene, Allahu se utjeemo od toga ......... 75 Sufije u oima iija ............................................................................... 79 Pokuda sufija.......................................................................................... 80
Zakljuak .................................................................................. 84 SADRAJ................................................................................. 97
98

Bs Tekfir Duogdecimalnih Sija

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Bs Tekfir Duogdecimalnih Sija

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Abdullah ibn Muhammed iitski Tekfir-iitsko proglaavanje muslimana nevjernicima

Prof. Sejfullah Bajramovi

Recenzenti: ejh Abdulaziz er-Radihi

Fatima Bajramovi Foto-start 30 000

Abdullah ibn Muhammed

Prijevod: prof. Sejfullah Bajramovi

IITSKI TEKFIR - iitsko proglaavanje muslimana nevjernicima

Knjiga, Bearetu-l-mustafa li iatih-murteda, str. 61.

Abdullah ibn Muhammed

1/185. 2/18. 3 27/166. 4 8/369.

IITSKI TEKFIR - iitsko proglaavanje muslimana nevjernicima

Abdullah ibn Muhammed

METODE TEKFIRA KOD EHLU SUNNETA

IITSKI TEKFIR - iitsko proglaavanje muslimana nevjernicima

Et-Taliqatul-Zekijje alal-Aqidetil-Vasitijje, 2-186, 187. Ali Imran, 28.

Abdullah ibn Muhammed

En-Nisa, 115. En-Nahl, 106.

IITSKI TEKFIR - iitsko proglaavanje muslimana nevjernicima

El-Ahzab, 5. El-Ahzab, 5. 3 El-Bekara, 286.

Abdullah ibn Muhammed

En-Nisa, 163. En-Nisa, 165. 3 El-Isra, 15. 4 Et-Tevba, 115. 5 Muslim.

IITSKI TEKFIR - iitsko proglaavanje muslimana nevjernicima

KOMPARACIJA IZMEU HARIDIJA I IIJA

Abdullah ibn Muhammed

2. Neznanje, neuraunljivost i kratkovidost

3. Nizak nivo erijatskog znanja i nedostatak temeljitog razumijevanja (fikha) Vjere

4. Odbacivanje Sunneta po strani i ustajanje protiv muslimana i njihovih imama i voa

IITSKI TEKFIR - iitsko proglaavanje muslimana nevjernicima

5. Ne postupanje po hadisu i predanjima koja se prenose od Selefa (prethodnika)

6. Krivo vjerovanje po pitanju ashaba, r.a.

7. Proglaavanje nevjernikom onih muslimana koji se sa njima ne slau

Abdullah ibn Muhammed

IITSKI TEKFIR - iitsko proglaavanje muslimana nevjernicima

Abdullah ibn Muhammed

IITSKI TEKFIR - iitsko proglaavanje muslimana nevjernicima

Abdullah ibn Muhammed

En-Nisa, 51. Derut-tearud, 7/138, 139

IITSKI TEKFIR - iitsko proglaavanje muslimana nevjernicima

El-Fetava, 28/477 El-Fetava, 28/482

Abdullah ibn Muhammed

El-Fetava, 28/483 El-Fetava, 28/489 3 El-Fetava, 28/491 4 Minhaduu-s-Sunne, 5/154

IITSKI TEKFIR - iitsko proglaavanje muslimana nevjernicima

Abdullah ibn Muhammed

POGLAVLJE DA SE DJELA NE PRIMAJU OSIM VJEROVANJEM U VILAJE

IITSKI TEKFIR - iitsko proglaavanje muslimana nevjernicima

El-Hidr, 2. Ibrahim, 18. 3 Ta-ha, 82. 4 Ta-ha, 112.

Abdullah ibn Muhammed

El-Gaiijeh, 2.-4. Ta-ha. 82. 3 Biharul-Enwar, 27-169.

IITSKI TEKFIR - iitsko proglaavanje muslimana nevjernicima

En-Neml, 89. En-Neml, 90.

Abdullah ibn Muhammed

IITSKI TEKFIR - iitsko proglaavanje muslimana nevjernicima

Abdullah ibn Muhammed

IITSKI TEKFIR - iitsko proglaavanje muslimana nevjernicima

Abdullah ibn Muhammed

IITSKI TEKFIR - iitsko proglaavanje muslimana nevjernicima

Abdullah ibn Muhammed

Ta-ha, 82. Ta-ha, 82.

IITSKI TEKFIR - iitsko proglaavanje muslimana nevjernicima

Abdullah ibn Muhammed

IITSKI TEKFIR - iitsko proglaavanje muslimana nevjernicima

Abdullah ibn Muhammed

IITSKI TEKFIR - iitsko proglaavanje muslimana nevjernicima