Koloidnosrebro

KOLOIDNO SREBRO (Argentum Compendium)
Sadraj:
1.Uvod .................................................................................................................................... 2 2. Povijest koritenja .............................................................................................................. 6 3. Nain djelovanja................................................................................................................. 9 4.Ionsko srebro Vs. koloidno srebro .................................................................................... 12 5.Proizvodnja koloidnog srebra............................................................................................ 16 6. Koncetracija produkta ...................................................................................................... 20 7. Biooksidativne terapije - ozon & vodikov peroksid......................................................... 26 8. Srebro i aktivni kisik ........................................................................................................ 29 9. Primjena ........................................................................................................................... 31 10. Argirija i toksinost ........................................................................................................ 34 11. Koloidni bakar i koloidno zlato...................................................................................... 36 12. Raymond Royal Rife ...................................................................................................... 39 13. Najea pitanja.............................................................................................................. 41 14. Reference........................................................................................................................ 43
Dodatak Srebrni kalkulator Preciznost mjerenja Popis bolesti (na engleskom jeziku) Povijest koritenja ozona u terapeutske svrhe
http://argentumcompendium.org/
1.Uvod
Postavlja se pitanje to je to koloidno srebro i, ako radi, kako radi. Ako radi, zbog ega nije u iroj medicinskoj primjeni? Srebro je najmoniji prirodni antibiotik u ijem prisutstvu bakterije, virusi i gljivice ive najdue 6 minuta. Da bi se vidjeli uzroci dananjeg ignoriranja ove vrlo mone supstance koja gotovo bezuvjetno ubija bakterije, gljivice i viruse, treba zagrepsti ispod povrine i suoiti se s razmiljanjem i djelovanjem vladajue farmaceutske oligarhije na elu s multinacionalnim kompanijama koje svojim novcem diktiraju razvoj dananjih medicinskih preparata i smjerove istraivanja. Dananja paradigma medicinske industrije poiva na profitu. Profitu je u interesu dugorona terapija a ne ozdravljenje pacijenta. Ekonomisti a ne medicinari diktiraju razvoj lijekova. Dananja alopatska medicina je posveena zatiranju simptoma i ignoriranju pravih uzroka bolesti. Alternativa tome je holistiki pristup ljudskom tijelu na nain da ga gledamo kao cjelinu u kojem svaki organ i njegovo zdravlje zavise o stanju cjeline. Da bi se izlijeio organ, treba izlijeiti ovjeka. Terapija osigurava farmaceutskim kompanijama dugorone "klijente" koji konstantno rastuim izdvajanjima za zdravstvo u biti ne ine nita drugo do li odravaju status quo. U suprotnome, kad bi terapija izostala, potencijalni lijek ne bi donosio zaradu; poznata je, naime, injenica da zdrav ovjek nije dobar kupac farmaceutskih preparata emu se danas upravo i tei. Ako tome dodamo da potencijalni lijek i njegova proizvodnja ne bi zavisili od tih farmaceutskih kompanija i injenicu da ga je mogue proizvesti doma u kunoj radinosti uz minimalno ulaganje truda, nije teko razumjeti zbog ega se nitko od njih ne uri govoriti o toj temi, a kamoli reklamirati proizvod. Naravno, nije na odmet ni osvrnuti se na zanimljiv paradoks prema kojemu, usporedo s ulaganjem u zdravstvo, raste broj bolesnih ljudi. Ako tome dodamo da je, recimo u SAD-u, slubena "mainstream" medicina trei po redu uzronik smrtnosti s preko 200 000 sluajeva godinje, onda se moemo zapitati je li to uistinu paradoks ili moda pravilo? Meutim, u drutvu gdje ljudi bez odvie razmiljanja prihvaaju sve injenice prezentirane putem medija, medija iza kojih, moramo naglasiti, stoji ista vrsta kapitala koja stoji i iza farmaceutskih industrija, naravno da ne moemo oekivati da e prosjean ovjek postavljati odvie pitanja ni pokazati inicijativu da sam uini napor i provjeri istinito stanje stvari. Zbog ega bi to i inio kad su mu odgovori ve dati a da on sam toga najvjerojatnije i nije svjestan. Sve je to njemu lijepo objanjeno putem televizije, to je tono a to nije, tko je negativac a tko je pozitivac...Uostalom, ako tako svi misle, nema razloga da tako ne misli i on. U stvarnosti, stvar je prilino kompliciranija ili moda jednostavnija, ovisno o perspektivi gledanja na istu. Medicinska struka kae da neto djeluje ili ne djeluje i ljudi prirodno slijede njihov savjet jer je to ponekad jedino to mogu uiniti. Medicinska struka tvrdi da to neto djeluje ili ne djeluje jer su tako obrazovani, a obrazovani su na taj nain i u skladu s tim informacijama jer je takva politika Ministarstva zdravstva koju promovira World Health Organization ( Svjetska zdravstvena organizacija)ili organizacije poput FDA (Food & Drug Agency) iz SAD-a. Sve to ne bi bilo tako zanimljivo da te iste organizacije nisu velikim dijelom financirane upravo novcem najznaajnijih svjetskih multinacionalnih farmaceutskih kompanija ili da,u krajnjoj liniji, predstavnici tih istih kompanija ne sjede u upravnim
odborima organizacija za koje se pretpostavlja da bi upravo njih i trebale kontrolirati i koje kroje politiku poslovanja. Jedan od njihovih "konstruktivnih" zahtjeva je da se za kliniko provjeravanje lijeka u SAD-u organizaciji FDA treba uplatiti samo za poetak 1 000 000 $. Naravno, ukoliko niste predstavnik farmaceutske kompanije, ta vam je svota daleko prevelika, a ukoliko jeste,tada vam ne pada na pamet ulagati toliki novac u stvar koja potencijalno ima mo da vam uniti posao, tj. da svede broj bolesnih na minimum. Na taj nain, iz pozadine, a opet dosta direktno, kapital ima mo da obrazuje kadar na nain koji e uvrstiti poloaj tog istog kapitala. Treba ipak naglasiti da farmaceutske kompanije same po sebi nemaju nita protiv srebra kao takvog. Njihov problem lei u vrlo izvjesnoj injenici da bi im proizvodnja koloidnog srebra, radi veoma jednostavnog naina dobijanja, mogla izmai kontroli. Konkretnije govorei, danas se u kirurkim dvoranama koristi srebro koje je poznato kao veliki baktericid. Koriste se takoer i srebrni zavoji zbog poznate sposobnosti srebra da ubrza regeneraciju tkiva. Meutim, oralno uzimanje srebra se etiketira kao veliki rizik za zdravlje ljudi i sustavno se pokuava sprijeiti kolanje informacija o pozitivnim mogunostima i uincima istoga. Konkretno, u SAD-u je srebro masovno upotrebljavano kao najjai poznati prirodni antibiotik sve do pojave FDA-a 1938. godine. FDA je 1999. je donijela zakljuak da su svi proizvodi koji sadre koloidno srebro i njemu pripadajue agense nesigurni za koritenje, te da se zabranjuje prodavati iste u svrhu tretiranja bolesti. Navodi se takoder i da neadekvatna uporaba koloidnog srebra uzrokuje argiriju, no o tome to su podrazumijevali pod ovim "neadekvatno" bit e rijei kasnije. injenica da u SAD-u postoje aktivna istraivanja koloidnog srebra ve vie od devedeset godina i da je zabiljeeno preko estopedeset bolesti na koje dotini produkt ima odlino djelovanje nije smetala operativcima FDA-a da zatite profit farmaceutskih kompanija. Profit se zatiuje slanjem upozorenja svim kompanijama ili web stranicama koje govore o koloidnom srebru kao potencijalnom lijeku da e im se, ukoliko se oglue na upozorenja, zabraniti rad i konfiscirati imovina. U meuvremenu ponavljaju poznatu priu o argiriji uvjeravajui ljude koji imaju namjeru koristiti koloidno srebro da e im koa poplaviti kao posljedica koritenja istoga. Takoer ne treba smetnuti s uma da je to organizacija koja je odobravala lijekove za koje su kasnije istraivanja pokazala da i do tri puta poveavaju rizik od sranih bolesti. FDA-u takoer ne smeta aspartam kojeg danas mozemo nai u veini gaziranih sokova i openito prehrabenim artiklima. Bivi FDA-in toksikolog, Dr. Adrian Gross, je pred amerikim Senatom priznao da je prije putanja aspartama u javnu uporabu testiranjem na ivotinjama potvreno njegovo kancerogeno djelovanje. Svi primjeri koje bi trebali biti ovdje nabrojani su tema za sebe i neu se previe osvrtati na njih. Sve gore navedene primjere iz amerike dananjice navodim kako bi ljudi znali s kim imaju posla. Na ovaj ili onaj nain, ti isti ljudi i taj isti kapital vode igru na globalnoj razini, a da im pritom usklaivanja lokalnih dravnih zakona s odredbama meunarodnih institucija koje rade u interesu kapitala idu itekako na ruku. Citirat u dr. Matthias Ratha iz njegove knjige "Zato ivotinje ne obolijevaju od sranih bolesti, a ljudi da!"
1. Svrha i pokretaka snaga farmaceutske industrije je da povea prodaju lijekova za sadanje bolesti i da nae nove bolesti za prodaju raspoloivih lijekova. 2. Po svojoj naravi, farmaceutske industrije nemaju motiva izlijeiti bolest. Nestajanje bilo koje bolesti nepobitno sa sobom povlai unitenje vie milijardi dolara trita lijekova. Iz tog razloga, lijekovi su prvenstveno dizajnirani da ublae simpotme, ali ne izlijee. 3. Aku su lijekovi ili terapije koji su u stanju posve ukloniti neku bolest otkriveni i razvijeni, industrija ima bazini interes da ih zaustavi, diskreditira i opstruira na svaki nain da bi se osigurali da bolest i dalje bude prisutna i bude izvor velike zarade na tritu preskribiranih lijekova. 4. Ekonomski interes farmaceutskih kompanije je glavni razlog zato niti jedan vaniji iskorak nije postignut na podruju uobiajenih bolesti kao to su kardiovaskularne bolesti, otkazivanje srca, dijabetes, rak, osteoporoza te zato se te bolesti ire poput epidemija na globalnoj razini. 5. Iz istog ekonomskog razloga, farmaceutska industrija je formirala meunarodni kartel pod imenom "Codex Alimentarius" sa ciljem da izopi bilo koju informaciju povezanu sa vitaminima i da limitira slobodan pristup prirodnim terapijama na globalnoj razini. 6. U isto vrijeme, farmaceutske kompanije zadravaju javne informacije o efektima i rizicima preskribiranih lijekova i za ivot opasne nuspojave izostavljaju iz specifikacija i otvoreno ih negiraju. 7. U cilju da osiguraju status quo te prijetvorne eme, cijela vojska farmaceutskih lobista je zaposlena da utie na donoenje zakona, kontrolira regulatorne mehanizme i organizacije (FDA npr.), i manipulira medicinska istraivanja i obrazovanje. Skupe reklamne kampanje su u funkciji da zavaraju javnost. 8. Milijuni ljudi u svijetu su dvostruko prevareni. Ogroman dio njihove zarade je koriten da financira rastue profite farmaceutske industrije. Zauzvrat, ponueni su im lijekovi koji ne lijee nita.
Ovo gore su izjave doktora medicinske znanosti koji je u tom stroju proveo veinu svog radnog vijeka. Meutim, i bez toga je jasno gdje sve ovo vodi. Saznali su to recimo ljudi poput dr. Lawrence Burtona koji je, nakon to je predstavio nain lijeenja raka koji je rjeavao problem kod takora za manje od dva sata, bio prisiljen nakon teroriziranja napustiti SAD. Slian primjer je onaj Raymonda Royal Rifea iji sluaj zasluuje vlastitu temu jer je direktno odredio sudbinu mnogih oboljelih u zadnjih 70 godina kojima je onemogueno lijeenje provjerenom metodom. Ljudi se zapitaju kad shvate da nikada nisu uli za te ljude. To je normalno jer je strategija farmaceutskih kompanija i kapitala poprilino sveobuhvatna i ima itekako utjecaja na kolstvo. U branama koje su na ovaj ili onaj nain povezane s tom industrijom, ova posljednja ulae ogromne novce i prvi je donator primjerice za kolstvo. Moda bi trebalo rei i neto vie o Codex Alimentarius Commision i njegovoj funkciji. Codex Alimentarius moemo gledati kao zajedniki WTO (World trade organization) i WHO (World health organization) projekt. Ta je organizacija posveena posvemanjem unitenju svih lokalnih proizvoaa raznih prehrambenih suplemenata i zamjenjivanju tih proizvoda s njihovim, pomou cijelog niza zakona koji se uvode na dananjem globalnom tritu lijekovima. Moemo ih, dakle, smatrati nekom vrstom grupe predstavnika velikih farmaceutskih kompanija iji je fokus na poveanju trine dobiti, forsirajui njihove vlastite regulatorne"standarde" u globalni standard i implementirajui taj standard u manje sredine, a sve u ime profita. Dakle, njihova najvea udnja i elja je posvemanja eradikacija bilo kakve
prirodne terapije. Prirodna terapije e biti dodue mogua, ali uz takve trokove njene verifikacije da e biti dostupna samo tim istim farmaceutskim kompanijama koje je onda mirno mogu nastaviti ignoranti. EU e sa svojim zakonima koji e slijediti put Codexa Alimentariusa (koje e naravno i Hrvatska morati primijeniti) do 2007. uiniti ilegalnim preko 5000 ljekovitih prehrambenih suplemenata. Zanimljiva je novost da se minerali i vitamini takoer svrstavaju u lijekove to ih ini podlonim vladinim intervencijama u smislu koliine i preporuke. Konane odredbe o RDA vrijednostima u suplementima kao i njihov ogranien broj po suplementu (13 za vitamine i 15 za minerale to u principu znai da ostajemo bez preko 60 nunih supstanci) te vladina kontrola tih suplemenata znai da e se na tritu nalaziti samo bezvrijedni identini suplementi. Meutim, treba znati da sve ako i dotina stvar bude izgledala bolje, jedini razlog e biti taj to e te suplemente prodavati BIG PHARMA ili pak, drugim rijeima, globalni konzorcij farmaceutskih kompanija. Dr. Matthias Rath, nutricionistiki specijalist, demonstrirao je da prehrambeni suplementi zaustavljaju razna stanja poput sranih bolesti. "Ukoliko Codex Commission bude dozvoljeno da sprijei lijeenje sranih bolesti restrikcijom pristupa prehrambenim suplementima, vie od 12 milijuna ljudi e nastaviti umirati od prijevremenog sranog udara svake godine. Samo u toku jedne generacije to e uzrokovati preko 300 milijuna smrti, vie nego u svim ratovima zajedno." Bolesti uzrokovane lijekovima kotiraju pri vrhu uzroka smrtnosti u zapadnom svijetu. Uzmimo za primjer Novi Zeland gdje statistika (koju je provela upravo novozelandska vlada) govori da oko 3000 ljudi godinje umire od preporuenih lijekova ili od direktnih posljedica ortodoksnih medicinskih zahvata. Statistika govori o priblino 3250 mrtvih, o 9000 ljudi sa stalnim oteenjima i o 66 000 ljudi ukupno sa zdravstvenim problemima. To je, govorei o koloidnom srebru,vano znati jer se ovdje u sluaju jedne loe primjene "home made" srebra i pojave argijirije radi uzimanja otopine koja je 1000 puta koncentriranija od preporuene tijekom dueg razdoblja, cijela tehnologija etiketira kao rizina, posve zapostavljajui injenicu da se na tritu lijekova (s kojima se srebro kao prirodni antibiotik ne moe mjeriti jer je manje toksino i svakako uinkovitije) nalaze supstance od kojih ljudi umiru praktiki svakodnevno. Nabrajati sluajeve preminulih radi slinih akrobacija je takoer preopsena tema za ovaj uvod. Dovoljno je spomenuti rak i sve "zahvate" poduzete kako bi se zatakali mnogo uspjeniji naini lijeenja te bolesti. Uostalom, kako komentirati izjavu dr. James Watsona, nobelovca koji je otkrio strukturu DNA i bio dvije godine u vodstvu National Cancer Advisory Board-a i koji je, na pitanje to i kako on ini na rjeavanju te bolesti, vrlo jasno odvratio: "To je sve hrpa sranja!".
Gornjim tekstom sam otprilike predoio okolinu u kojoj su se informacije prisiljene kretati, ivjeti i na kraju doi u manje vie poetnom obliku do ljudi, to je i primaran cilj ovog teksta. U ovom tekstu e biti dotaknute i druge teme (Rife, bakar, zlato, aktivni kisik) jer su komplementarne ovoj temi. Pokuat u da bude to krae i jezgrovitije mogue.
2. Povijest koritenja
Koloidno srebro kao prirodni antibiotik nije ni izbliza nova stvar. Skladitenje rezervi pitke vode u srebrnim posudama za vrijeme ratnih pohoda zabiljeeno je jo kod starih Grka. Poznat je sluaj Aleksandra Makedonskog i njegovog prodora na istok. Obini vojnici koji su pili iz bakrenih aa redovito su patili od raznih bolesti i infekcija probavnog trakta za razliku od asnika koji su pili iz srebrnih aa. Smrtonosna kuga u Europi koja je ubila milijune ljudi posve je zaobila Saracene koji su vodu drali u srebrnim posudama vjerujui da takva voda ne moe uzrokovati smrtonosne bolesti. Perzijanci su takoer, jo u 5 st. pr. n. e., koristili srebro kako bi ouvali svjeinu vode. Rimljani su naveliko koristili srebrni nitrat u suzbijanju infekcija. Poznati srednjovjekovni alkemiar Paracelzus govori u svojim hermetikim spisima o ljekovitom utjecaju srebra. Pioniri, nekadanji istraivai Amerike, drali su srebrne dolare u posudama s mlijekom kako bi sprijeili kvarenje istoga. Ajurveda, sustav holistikog lijeenja s korijenima u vedskoj filozofiji, koristi srebro kao sredstvo za odravanje mladolikosti i oporavak od rana te sterilizaciju vode. U korist tih svrha govore, kako emo kasnije vidjeti, i neki od rezultata moderne medicine. Meutim, zadrat emo se na modernijim vremenima za koja imamo vie provjerljivih informacija. ira upotreba srebra u medicini poela je u 19. st. kada je nekolicina lijenika istovremeno zapoela s velikim uspjehom lijeiti maligne bolesti koe, pospjeivati zaljeenje rana i suzbijati infekcije. U to vrijeme poeo se koristiti razrijeeni srebrni nitrat za suzbijanje infekcija oiju kod novoroenadi. Kasnije se dolo do zakljuka da je dotina otopina djelotvorna iskljuivo zbog prisutnosti srebrnog iona. Von Naegeli i suradnici su skovali termin "oligodinamiki" da bi opisali nain na koji se, prilikom dodira s tekuinom, srebrni ion otputa u otopinu. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljee, jedan od utemeljitelja moderne kirurgije, Dr. William Halstead, zapoeo je praksu povijanja rana srebrnim zavojima, to je bilo uobiajeno i nakon drugog svjetskog rata gdje god su za to postojali uvjeti, sve do trenutka kad su moderni antibiotici postali irom rasprostranjeni i dostupni.
Prvo elektro-koloidno srebro proizvedeno je 1924.g. i bilo je naveliko upotrebljavano kao moni baktericid i antiviralno sredstvo. Dr. Henry Crooks je bio prvi koji je u suvremeno doba dokazao da je koloidno sredstvo izuzetno baktericidno a sa druge strane i posve bezopasno za ljudsko zdravlje. U to doba, za vrijeme velike financijske depresije s naglaskom na veliku depresiju u SAD-u, proizvodnja srebra je bila oteana i traila su se jeftinija rjeenja. Tada su se pojavili razni antibiotici, kao npr. penicilin, koji su se udomaili u medicinskoj primjeni sve do dananjih dana. Meutim, ve tridesetak godina kasnije, postalo je jasno da se bakterije gotovo u pravilu prilagoavaju antibioticima te da takvi antibiotici nisu niti mogu biti dugotrajno rjeenje problema. Poetkom 70.-tih godina prologa stoljea situacija se zaotrila i broj istraivanja je naglo porastao. Grupa znanstvenika iz New Yorka na Veterans Administration klinici uvodi u upotrebu srebrne derivate za lijeenje do tada jako teko izljeivih kompleksnih infekcija na kostima. Kasnije se ta upotreba primjenjuje u irem kontekstu kao srebrni najlon u svrhe ortopedske kirurgije. Nekako u isto vrijeme provedena su jo tri istraivanja s istim rezultatima. Takoer, nanovo je zamijeen danas dobro poznati uinak srebra na zarastanje rana. Dr. Alvarez je, na odjelu za dermatologiju Univerziteta u Miamiju, 1985.g. prouavao
efekt strujom aktiviranog srebra na zarastanje koe i doao do odlinih rezultata. Dr. Marino i dr. Albright su, na odjelu za ortopedsku kirurgiju Louisiana State Universitya, od 1983. do 1986.g. studirali utjecaj aktivnog srebra na kronine infekcije kostiju. Sva ispitivanja u tu svrhu su jasno pokazala odlina svojstva srebra. Dr. Chu i dr. McManus, na vojnom istraivakom centru u Fort Sam Houstonu od 1989. do 1996.g. dokazuju odlina regenerativna svojstva srebra i prilikom lijeenja opekotina. U slinom je istraivanju dr. Carl Moyer, ravnatelj Odjela za kirurgiju na Fakultetu u Washingtonu, ispitivao naine za bre zacjeljenje opekotina. Njegov suradnik, dr. Margraf, glavni biokemiar odjela, traio je antiseptik koji bi bio dovoljno jak a opet dovoljno bezopasan kako bi se mogao nanijeti na velike povrine tijela. Provjerili su 22 antiseptika rjeenja i svih 22 je imalo ozbiljne mane. Nadalje, na sve te supstance mikroorganizmi mogu postati otporni i garantira se rezistentnost na samo neke mikroorganizme, dok na druge nemaju nikakav uinak. Jedna od bakterija na koju ti antiseptici uglavnom nisu imali uinka bila je Pseudomonas aeruginosa. Gotovo se uvijek pojavljivala u opekotinama, jaajui infekciju. U svom istraivanju, dr. Margraf je naiao na brojne reference na srebro te odluio pokuati s njime. Zbog odlinih rezultata koje je postigao, njegovo je istraivanje rezultiralo stotinama potencijalnih upotreba koloidnog srebra. Tijekom godina, konzistentno i jednoglasno, istraivanja diljem svijeta pokazala su ne samo da nedostatak srebra u organizmu moe onemoguiti pravilno funkcioniranje imunolokog sustava, nego da srebro djeluje i na cijeli spektar patogenih organizama bez ikakvog loeg utjecaja na ljudski organizam. Takoer, dokazano je i da srebro potie rast tkiva i zacjeljivanje rana. Gotovo sve patogene organizme, pa i one rezistentne na antibiotike, koloidno srebro ubija u roku od est minuta. U biti, nije poznat niti jedan kojega srebro ne ubija u manje od est minuta i to u koncentraciji od najvie 25 ppm (25 dijelova na milijun, 25 mg na litru vode). Takoer, zabiljeen je i odlian utjecaj srebra na stanice raka.
Zanimljiva je i pria jednog istraivaa, Roberta O. Beckera, sa Sveuilita u Syracusi. U pokuaju da dokae da niske istosmjerne struje imaju povoljan utjecaj na zarastanje rana kod pokusnih takora, otkrio je da nije struja ta koja je zasluna za oporavak nego srebrne elektrode koje je koristio i koje su isputale ione srebra u ranu. Njegova knjiga "The Body Electric and Cross Currents" je bila toliko provokativna da mu je ak bilo predloeno da je ne objavi. Kada ju je objavio i pustio u prodaju, dobio je otkaz i ukinuta mu je financijska pomo. Njegova zapaanja ukazala su ne samo na oitu sposobnost srebra da ukloni sve patogene mikroorganizme ve i na njegovu sposobnost da obnavlja tkivo i ubrzava zarastanje rana i to do tri puta bre od uobiajenog! Zamijetio je i nastanak matinih stanica u kontaktu iona srebra i stanica. Te su matine stanice odlazile u ozlijeene dijelova tijela i diferencirale se u potrebne stanice. Zapazio je i da se, u kontaktu sa srebrnim ionom, meko tkivo i koa obnavljaju na nain koji se nije mogao usporediti ni s jednim njemu poznatim prirodnim procesom. Takoer, treba istaknuti njegove zakljuke oko utjecaja iona srebra na stanice sarkoma. Naime, primijetio je da u kontaktu sa srebrom iste mijenjaju ponaanje i diferenciraju. Meutim, kao to je ve spomenuto, FDA je 1999.g., pod prijetnjom zatvaranja tvrtki i konfiskacije imovine, u SAD-u zabranila upotrebu i maltene javno promoviranje upotrebe koloidnog srebra, navodno zbog argirije, po svojoj naravi iskljuivo kozmetike i usto veoma teko dobive bolesti. Srebro se koristi i na posredne naine. NASA ga koristi kao sustav
purifikacije zraka i vode u "space shuttl-u". Veina dananjih filtera za vodu i zrak takoer se baziraju na toj shemi. Zanimljiv je i primjer naroda koji koristi "srebrnu vodu" od pamtivijeka. Narod Hunza, u sjevernom Pakistanu, u izvorima vode ima izuzetne koncentracije srebra, koloidnih estica i minerala u tragovima. Cijela dolina je poznata po nevjerojatnom zdravlju svojih stanovnika. Bilo bi preopirno nabrajati sve ljude koji su sami, ili u grupnim istraivanjima, dolazili do pozitivnih spoznaja utjecaja srebra na zdravlje ovjeka. Neka nam najvei dokaz bude mnotvo ljudi koje svakodnevno u preventivne i terapijske svrhe koristi srebro i dolazi do odlinih rezultata.
3. Nain djelovanja
Koloidno srebro je vrlo jak prirodni antibiotik koji je pokazao rezultate kod 650 raznih bolesti, bez ikakvih tetnih nuspojava za ljudski organizam i zdravlje. Za razliku od ostalih antibiotika, zbog prirode djelovanja srebra u organizmu, jednostanini patogeni organizmi nisu u stanju razviti rezistenciju na srebro. Ne samo da se ne razvijaju stanine linije otporne na srebro (bakterije otporne na antibiotik) kao to je sluaj s ostalim antibioticima, ve je i srebro posve inaktivno prema ljudskom tkivu. Dakle, za razliku od ostalih lijekova, srebro je u potpunosti netoksino i na lak nain se isti iz organizma. Sluajevi argirije koji su dokumentirani uglavnom su nastajali kao rezultat pretjeranog unoenja AgNO3 (srebrnog nitrata) i slinih toksinih srebrnih soli u koncentracijama i koliinama koje viestruko nadmauju preporuene oralne doze unosa koloidnog srebra. Mehanizam izbacivanja koloidnog srebra i srebra unesenog u formi soli je drastino razliit. Mehanizam po kojem srebro djeluje na tako irok spektar bolesti je inhibicija respiratornog enzima na staninoj stjenci patogenog organizma. Unutar nekoliko sljedeih minuta mikroorganizam se doslovce "ugui" i biva eliminiran iz organizma preko eliminacijskih sustava naega tijela. Za to vrijeme, stanice tkiva su nedirnute jer su proces i mehanizam kojima one uzimaju kisik posve drugaiji od mehanizma koji upotrebljavaju bakterije za tu istu stvar. Takoer, kod gljivica koje su povezane u kolonije, srebro djeluje na slian nain. Naime, njihov je metabolizam u tom smislu jednak onome jednostaninih organizama poput bakterija. Kod virusa je slina stvar. Naime, im virus zarazi stanicu, ta stanica degradira metabolizam u smjeru proizvodnje virusa.
Virus e napasti pojedinu stanicu te preuzeti kontrolu nad jezgrom te reprodukcijskim i proizvodnim resursima stanice. Dakle, umjesto enzima, hormona i sl., proizvodit e se i reproducirati virus. Nove kopije virusa e se zatim otpustiti u krvotok i okolno tkivo irei zarazu. Meutim, za vrijeme preuzimanja metabolizma stanice od strane virusa, dogodit e se jo jedna stvar. Dio metabolizma stanice e se "vratiti" na primitivnije oblike metabolizma. Jedan proces koji nas posebno zanima je respiratorni dio koji e se u takvoj stanici vratiti na iste mehanizme kakve koristi i bakterija za unos kisika u stanicu. U tom dijelu e reprodukcija virusa u organizmu postati ranjiva na uinke srebra. Naime, i ta e se stanica u prisutnosti srebra "uguiti". To je mehanizam na kojem mnogi istraivai u zadnje vrijeme in vitro dokazuju fenomenalnu uinkovitost srebra na virus HIV-a. Naime, srebru je svejedno je li je rije o virusu gripe, virusu ptije gripe ili HIV-u. On jednostavno, im virus HIV-a pone ekspresiju u stanici, inhibira trajno enzimski mehanizam na staninoj stjenci koji je zaduen za respiraciju. U procesu, koloidno je srebro samo katalizator te, nakon to onesposobi zaraenu stanicu, nastavlja sa svojim aktivnostima na ostalim stanicama.Postoji, dodue, u sklopu prvog slubenog istraivanja srebrnih nanoestica na Univerzitetu u Texasu i rad koji govori o drukijem mehanizmu djelovanja. Teorija i dio rezultata iz eksperimenta pokazuju da nanoestica srebra direktno napada virus HIV-a veui se na njega direktno preko glikoproteina na povrini virusa. Inkubacijom od tri sata s virusom HIV-a srebro je onesposobilo i unitilo 100% virusa. S jednostaninim gljivicama mehanizam je jednak. Meutim, postoji jo jedna opasnost za ljude o kojoj se toliko i ne govori. To su paraziti. Hulda Clark, autorica knjige "The Cure for All Cancers" i "The Cure for HIV and AIDS" postavlja teoriju po kojoj veina bolesti uope ne bi mogla postojati u tijelu bez prethodne prisutnosti parazita. Dakle, eliminacijom parazita, okolina u organizmu bi automatski onemoguavala razvoj drugih bolesti koje danas tretiramo.
injenica je da srebro utjee na parazite jer se razmnoavaju uglavnom preko jajaaca koja prolaze jednostaninu fazu gdje su ranjivi i gdje im srebro takoer moe ugroziti respiratorne mehanizme. Za potpuno odstranjivanje parazita trebalo bi nastaviti lijeenje do nestanka svih parazita iste vrste u tijelu koji su u stanju poloiti jajaca..In vitro uinak srebra na jajaca mnogih parazita je ve potvren.
Iz gornjih bi se odlomaka dalo zakljuiti da je upotreba koloidnog srebra preporuljiva uglavnom kod ve prisutnog oboljenja. Meutim, koloidno srebro je najuinkovitije kao preventivno sredstvo. Srebro u organizmu formira rezervni imunoloki sustav, uvajui Tlimfocite i jo k tome obavljajui dio posla za njih. Mnoge bolesti zapravo nastaju iskljuivo zbog pada imuniteta. Samo jak imunitet je u stanju rijeiti veinu zaraza i infekcija bez ikakve pomoi sa strane. Konzumacija srebra na dnevnom nivou u startu suzbija infekcije, kako bakterijske tako i virusne, spreava razmnoavanje parazita i gljivica i formira sekundarnu zatitu organizma. Uzimanje srebra pomae i kod sasvim specifinih situacija kao to su teke opekotine zadobivene u poaru. Utjecaj srebra na zarastanje rana i njegovo antiseptiko djelovanje je potvreno vie puta i zasad mu nema premca. Klasini antiseptici uglavnom peku kou jer ubijaju i unitavaju okolno tkivo u pokuaju da ubiju bakterije zbog ega su, dakle, svi u odreenoj formi toksini. Treba rei da nisu sve bakterije negativne po ljudsko zdravlje. Imamo cijeli niz prijateljskih bakterija koje nam asistiraju, ponajvie u probavi. Veina tih bakterija ostaje posve netaknuta koloidnom srebrom zbog velike apsorpcije srebra u tkivu tankog crijeva. Na alost, zbog manjka istraivanja na tom polju, potpuni mehanizam nije posve poznat pa se preporuuje, uz svakodnevno oralno uzimanje koloidnog srebra, i uzimanje probiotikih napitaka poput kefira. Meutim, treba naglasiti da se radi samo o mjeri opreza jer nije zabiljeen ni jedan sluaj oteenja crijevne flore zbog uzimanja koloidnog srebra.
Uostalom, oralno uzimanje srebra je samo jedan od moguih naina. Srebro se moe i izravno nanositi na kou, na opekline i gljivice, npr., to je ulo u iru primjenu zahvaljujui srebrnim zavojima. Voda se moe sterilizirati pomou malih koliina srebra, ono se moe i nazalno uzimati u obliku aerosoli i slino. Naime, prilikom oralnog unoenja, srebro ne dospijeva ravnopravno u sve organe, pa zato srebro unoeno na takav nain ne daje rezultate kod bolesti tipa upale plua, ve se u tom sluaju uzima nazalno u obliku spreja.Dakle, upotreba srebra nadilazi njegovu iskljuivo oralnu konzumaciju. Jo pred 100 godina srebro se koristilo za spreavanje onih infekcija kod novoroenadi direktnim nanoenjem.
Jedno od zanimljivih djelovanja srebra pokazao je i ve prije spominjani dr. Becker koji je demonstrirao sposobnost kationa srebra da dediferencira i potencira proizvodnju matinih stanica u kontaktu sa stanicom neuroblasta i stanicom sarkoma. Efekt je dvojak. Prvi je primjenjiv u terapiji raka. Dakle, za razliku od klasinih kemoterapeutika koji su po prirodi i citostatici i toksini i tetni za organizam, srebro je posve inaktivno i netoksino te sposobno posve selektivno razgraditi stanice raka. Drugi efekt je moda i zanimljiviji. Proces starenja poinje u odrasloj dobi nemogunou stanica da nadomjeste mrtve stanice. Meutim, poveana koncentracija matinih stanica (stanica iz kojih nastaju sve ostale stanice) je sposobna znatno olakati taj proces, ime se javljaju udesne mogunosti kod primjene tog
10
principa na ope stanje i pomlaivanje organizma. Detaljnije objanjenje mehanizma djelovanja koloidnog srebra nadilazi okvire ovog teksta, meutim, najbitnije je za sada znati samo to da kationi srebra, u direktnom kontaktu s fibroblastima, potiu proizvodnju matinih stanica. Ne treba smetnuti s uma ni da optereeni imunoloki sustav ni organizam kao takav nisu u mogunosti proizvoditi matine stanice te da ih rastereenje u vidu koloidnog srebra moe potaknuti na intenzivniju aktivnost u tom smislu. Npr., poznat je utjecaj koloidnog srebra na rast fetusa koji tako raste i sazrijeva puno bre.
U zadnje vrijeme se takoer dosta pekulira o elektrostimulacijskim osobinama srebra, mehanizmima koji na nedirektne naine, preko koloidnog zeta potencijala, pomau tijelu da povrati ravnoteu. Tu se spominju i razne katalizatorske uloge srebra koji, bilo u obliku iona ili obliku koloida, moe imati vanu funkciju u organizmu. Konaan zakljuak oko naina djelovanja srebra u organizmu mogli bismo svesti na tezu da je srebro specifino u odnosu na stanice a ne bolesti. Dakle, srebro ne razlikuje bolesti koje lijei ve, openito govorei, razlikuje ljudsku stanicu od stanica koje su strane organizmu.
11
4.Ionsko srebro Vs. koloidno srebro

U dosadanjem tekstu otopinu srebra sam u veini sluajeva zvao koloidnom srebrom. Meutim, to je samo jedan dio istine. Otopina, suspenzija srebra, u sebi sadri i ione i koloide. Da budemo precizniji, u otopini mogu biti ioni srebra (Ag+), nabijene srebrne estice koje se sastoje preteno od Ag- i vee metalne estice koje su u suspenziji i koje se s vremenom mogu istaloiti. Dakle, ugrubo govorei, dio otopine ine ioni a dio koloidi. Poet emo od koloida. 1. Koloidno srebro dolazi od grke rijei "ljepljivo" i oznaava stanje tvari. Izraz je prvi put upotrijebio Thomas Graham u 19. st.. Tvar se smatra koloidnom ako su joj estice velike izmeu jednog nanometra i jednog mikrometra te joj je stanje odreeno uglavnom efektima na povrini estice. Koloid moe biti u svim agregatnim stanjima. U suspenziji ostaje disperziran pravilno u drugom tekuem mediju. Otopljeno srebro je po svojoj naravi ionsko, ne koloidno. Koloidno stanje moemo promatrati kao prirodno stanje ljudskog organizma. Jedan veliki dio ljudskog metabolizma ovisi direktno o koloidnom stanju. To je zanimljivo iz razloga to mnogi dananji lijekovi dolaze u kristalininom stanju gdje organizam troi veliki dio svoje energije da lijek prenese u koloidalno stanje. Za vrijeme procesa u organizmu ostaju otpadne tvari koje treba eliminirati iz tijela. Koloidno srebro, ukoliko je kvalitetno napravljeno, sadri uglavnom sitne nabijene estice srebra izolirane hidroksilnim skupinama u vodi. Te estice nose maleni ukupni naboj koji se jo zove zeta potencijal. Sastoje se uglavnom od aniona srebra. Meutim, veina koloidnog srebra dobivenog postupkom na malim voltaama u kunoj radinosti, kao i veina srebra prodavanog u formi srebrne vode, ima jedva 10-15% pravih koloida. Kod poveanih koncentracija koloida i openito veih veliina estica u otopini, otopina dobija ukastu boju. Ionske otopine srebra su u pravilu prozirne. Cilj je imati to je mogue manje estice srebra u otopini. U dananje vrijeme, koloidnim srebrom se naziva manje vie sve to sadri bilo koji oblik srebra. Naziv je vie povijesno i komercijalno odreen. 2. Ionsko srebro je ono koje nas vie zanima. Na sreu, u kunoj radinosti je gotovo nemogue proizvesti dominantno koloidnu otopinu. Iz tog razloga mogue je napraviti kvalitetnu ionsku otopinu. Pod kvalitetnom ionskom otopinom smatra se cca 75% ionsko (EIS - kationi okrueni hidroksilnim skupinama) srebro i 15% koloidno srebro. Ionsko srebro (Ag+) je preteno hidrogenizirano, bolje reeno, okrueno hidroksilnim skupinama (OH-) kojih nakon zavrene elektrolize ima u otopini u kojoj kao jedan od nusprodukata na katodi dobivamo vodik te stoga hidroksilni ioni u veoj koncentraciji zaostaju u otopini. 3. Treba napomenuti da na tritu postoje i tzv. srebrni spojevi (silver compounds). To su uglavnom proizvodi koji se kupuju gotovi i ukoliko se slijede upute iz ovih tekstova, takve ili sline otopine nee nastati niti sluajno. Neki spojevi su relativno bezopasni, npr. srebrni klorid i srebrni oksid (nastaje i na elektrodama kao crni talog za vrijeme elektrolize) dok su drugi ve opasniji, npr. srebrni nitrat, srebrni acetat i njima srodni produkti na tritu. Zbog koncentracija u kojima se prodaju (i do 1500 pm) predstavljaju toksikoloki rizik i s njima treba postupati veoma oprezno. Cilj proizvodnje takvih proizvoda je mahom stabilizacija srebra i utjecaj na veliinu estica srebra. Obino se u proizvodnji koloidnog srebra javlja problem veliine estica i njihove disperzije, stoga su se mnogi proizvoai okrenuli stabiliziranju iona srebra kroz soli ili neku vrstu keliranja iona. 4. MSP ili Mild Silver Protein je takoer jedan produkt koji donosi veliki rizik obolijevanja od argirije. U poetku se dosta istraivalo kako stabilizirati srebro u
12
otopinama radi spreavanja agregiranja srebra u vee inaktivne estice Jedan od predloenih naina je bila stabilizacija srebra organskom molekulom, u ovom sluaju, proteinom. Ionsko srebro se injektira kroz organski sloj i ostaje u otopini keliran (uvren) u proteinu. Obino, bezopasno i u kunoj radinosti korektno proizvedeno srebro u performansama daleko nadmauje ovu vrstu proizvoda. 5. U otopini, pogotovo ako je destilirana voda prilino nekvalitetna, mogu zaostati srebrne soli koje treba izbjegavati jer predstavljaju rizik za dobivanje argirije. Manje koncentracije nisu toliko opasne, ali je bolje ukoliko ih u otopini uope nema. Njihova koncentracija ovisi o kvaliteti i istoi elektroda i destilirane vode. Moda najopasnija srebrna sol je AgNO3, srebrni nitrat. Prije je bila upotrebljavana kao jedan od glavnih naina tretiranja srebrom a danas je uglavnom naputena zbog mogueg rizika od argirije. Jedan je od najbitnijih razloga zbog kojega upotrebljavamo destiliranu vodu. AgCl, srebrni klorid, je drugi primjer soli koju treba izbjegavati. To je netopljiva sol koja ostavlja bijeli talog. U vodi s dosta visokom koncentracijom klorida pojavit e se bijela maglica koja e se taloiti na dno. Bijeli talog je, dakle, AgCl. Sol je u malim koliinama neopasna za organizam. Najei, gotovo obavezno prisutan, je srebrni oksid kao nusprodukt proizvodnje LVDC metodom. Manifestira se kao crni talog na elektrodama koji prilikom nepaljive elektrolize moe pasti na dno, no u principu je posve bezopasan u koliinama proizvedenim uobiajenom elektrolizom.
Neki otopinu dobivenu u kunoj radinosti metodom LVDC, zovu jednostavno izolirano srebro. To su manje ili vee estice srebra okruene preteito hidroksilnim ionima. Doli smo tako do jedne od najveih dvojbi u svezi cijele upotrebe koloidnog srebra, barem govorei o ljudima koji ga proizvode doma. Dvojba je sadrana u pitanju to zapravo u toj otopini djeluje? Koloidi ili ioni? Moj je stav u svezi toga podudaran s rezultatima mnogih eksperimenata koji se danas izvode i koji kau da su ioni a ne koloidi ono to djeluje. No, krenimo od poetka. Srebro se u ovoj ili onoj formi upotrebljava prilino dugo. Prije kojih sto, stopedest godina, poelo se primjenjivati u obliku srebrnih soli ija cijena nije bila prevelika a koja je bila relativno lako dostupna. Iz tih vremena datira spreavanje infekcije oka kod novoroenadi sa AgNO3-om (srebrni nitrat). AgNO3, uz jo neke srebrne soli, ima nezgodno svojstvo da lako zaostane u koi jer ga se organizam tee rjeava. U koi bi srebro reagiralo s pigmentom te bi se kao rezultat javljala argirija. Argirija je kozmetika bolest. Pojavljivala se kod velikih predoziranja srebrnim solima. Da bi izbjegli tu situaciju, ljudi su se poetkom 30-tih godina prolog stoljea, kada je struja postala dostupnija za potrebe elektrolize, sjetili raditi koloidni oblik srebra koji, za razliku od srebrnih soli, sadri samo i iskljuivo srebro. Otad se srebro uglavnom naziva koloidno srebro premda sami koloidi i nisu ba zastupljeni. Dakle, proizvodnja "koloidnog" srebra u formi u kojoj ga poznajemo danas je iskljuivo stvar pokuaja da se u otopini dobije samo ion srebra umjesto soli srebra koje su smatrane potencijalno opasnim.
13
O nainima kako se i da li se uope moe odrediti koncentracija koloidnog i ionskog srebra u otopini bit e govora u kasnijim poglavljima, meutim, zasad je dovoljno napomenuti da e vee estice srebra, a sukladno tome i koloidi, lomiti svjetlost lasera dok otopljeni srebrni ioni i manje estice srebra nee. Posljedica toga je Tyndallov efekt. Tyndallov efekt je pojava gdje koherentna zraka svjetlosti prolazi kroz otopinu koloida koji je lome te kao posljedicu ocrtavaju njezin put kroz otopinu. To je jedan od naina na koji moemo potvrditi prisutnost koloida u otopini. Otopina u kojoj se nalazi dosta koloida iz istog e razloga biti zlatno-uta i na obinoj bijeloj svjetlosti. Ionske otopine srebra nemaju to svojstvo te su one posve prozirne i ne daju Tyndallov efekt. Provedena su istraivanja s istim otopinama iona i koloida i zakljuak je nedvojben. Ionsko srebro ima daleko najvei i najefikasniji efekt na patogene organizme. Jedan od najveih pionira na tom podruju u zadnjih 30-ak godina, dr. Becker, u svojoj knjizi "Body electrics" govori iskljuivo o utjecaju iona srebra na bakterije. Takoer, ion srebra je taj koji ima mogunost dediferencirati stanicu i poveati koncentraciju matinih stanica! Dakle, evidentno je, kroz cijeli niz istraivanja, da je ion ono to u toj otopini ima glavni utjecaj. Zna se da su vee estice inaktivnije u organizmu i da nemaju posebno jak utjecaj na bakterije. Neki ljudi jednostavno taj cijeli kompleks razliitih formi srebra zovu elektro-koloidno srebro pozivajui se vjerojatno na svojstvo da su i estice srebra u suspenziji nabijene. Treba vidjeti i u kojem se kontekstu ovdje misli na ione. Ioni bi sami po sebi, pri ulasku u probavni trakt, trebali ui u eludac gdje e pri kontaktu s ionom klora (koji je tamo prisutan u kloridnoj kiselini) formirati vrlo netopljivu sol - AgCl. EIS (electro-isolated silver) ili ionsko srebro koje je okrueno hidroksilnim ionima te je dovoljno maleno (nekoliko nanometara), ui e u krvotok ve u ustima i tamo obavljati funkciju zbog koje smo ga i uzeli. Meutim, treba rei da se mnogi ioni metala keliraju (okruuju organskim molekulama ) na ulasku u organizam (recimo feritin je jedan od oblika eljeza u organizmu jer je sam Fe kao ion tetan) te da zapravo nitko ne zna zasigurno to se tono dogaa. Postoje miljenja da samo estino srebro djeluje a da ionsko ne djeluje uope. Meutim, kada imamo u vidu neke in vitro eksperimente i istraivanja provedena na ionskom srebru te rad dr. Beckera, ipak se namee injenica da je vrlo vjerojatno ionsko srebro to koje djeluje u najveoj mjeri. Jednu usporedbu te dvije forme srebra je napravila firma koja je i sama umijeana u njenu proizvodnju pa u tom kontekstu treba obratiti pozornost i na njihov rad (njihov proizvod Sovereign Silver sadri vie od 95% iona srebra), meutim rezultati su i ovako poprilino jasni.
Firma je Natural-Immunogenics Corp. sa sjeditem u SAD-u. Eksperiment je proveden vie kao usporedba dva produkta, jednog kao dominantno ionskog i drugog kao preteito zasnovanog na sitnim esticama srebra. Testirane su prvenstveno baktericidne mogunosti jednog i drugog proizvoda bez ulaenja u analizu mehanizama djelovanja u tijelu. Bakterijske kulture koje su bile u pitanju su Staphylococcus aureus (S-1 i S-2). Koritene su jednako koncentrirane otopine s razlikom u formi srebra koje se koristilo. Rezultati su jasno pokazali da je ionsko srebro to koje nosi baktericidna svojstva, ak tovie, da proizvod na bazi estinog srebra djeluje veinom zbog malih koliina ionskog srebra zaostalog u otopini. Imajui u vidu jo neka svojstva ionskog srebra kao to su poveanje koncentracije matinih stanica, antikancerogena svojstva i utjecaj na zarastanje rana, jasno je da ionsko srebro u svakom sluaju treba biti zastupljeno u otopinama koje koristimo. Meutim, kao i sve ostalo u
14
ovom tekstu, tako je i ovaj zakljuak iskljuivo miljenje autora te je svatko pozvan da sam istrai stvar i donese vlastiti zakljuak. U svakom sluaju, LVDC metodom koja nam je dostupna u domovima uglavnom se stvaraju vee koliine ionskog srebra (cca 80%).
15
5.Proizvodnja koloidnog srebra

Postoje dva osnovna naina proizvodnje koloidnog srebra. LVDC (low voltage direct current) i HVAC (high voltage alternate current). LVDC je metoda prilagoena proizvodnji u kunoj radinosti i vrlo je rairena, dok se HVAC metoda koristi uglavnom u sluajevima kada se pokuava proizvesti vea koliina koloidnog srebra. Potrebno je odmah neto razjasniti. Svatko, ali ba svatko tko slijedi upute moe napraviti otopinu od neke vrijednosti i uinka. Ako se ne osjeate iz nekog razloga sami sposobni napraviti koloidno srebro, otiite kod nekog dvanaestogodinjaka iz susjedstva i dajte mu upute i on e to zasigurno uspjeti napraviti umjesto vas.
LVDC metoda Za elementarnu konfiguraciju koja je u stanju proizvesti srebro zadovoljavajue kvalitete dovoljne su tri 9V baterije, dvije ice od 99.9% srebra, jedna posuda, destilirana voda i neto ime ete spojiti ice s baterijama. Spojite ice, ekajte da se pojavi uta maglica izmeu elektroda ( za to e, ovisno o raznim faktorima, biti potrebno oko trideset do ezdeset minuta ).Priekajte jo kojih desetak minuta i prekinite proces. Ostavite elektrode nakon prekida procesa jo desetak minuta u otopini i sklonite posudu na neko mrano mjesto. To je najjednostavniji nain. Kad to obavite moete rei da imate koloidno srebro odreene kvalitete, pretpostavljajui da ovo itaju i ambiciozniji ljudi koji ele i mogu dobiti srebro najvee mogue kvalitete ( sukladno, naravno, s opremom koju posjeduju i s uloenim novanim sredstvima). Vano je naglasiti da bez obzira na vrstu postupka kvaliteta srebra uvijek na koncu ovisi o istoi srebra, istoi destilirane vode, istoi aparature pa sve do sitnica kao to su svjetlost i kvaliteta zraka u prostoriji.
U tom trenutku pria poprima neto ire dimenzije i kljuno je shvatiti to se unutar otopine deava. Za poetak, bilo bi potrebno nabaviti digitalni multimetar koji mjeri napon i jakost struje na elektrodama. Mjerenje struje je jedna od osnovnih stvari koje su potrebne da bi bar priblino mogli znati to se deava za vrijeme elektrolize. Takoer, bilo bi poeljno imati laser (u formi laserskog pokazivaa recimo) zbog provjere jakosti Tyndallovog efekta. Kod naprednijih mjerenja moramo koristiti mjerni ureaj koji e mjeriti TDS (total dissolved solids - ukupnu koliinu otopljenih krutina). 1. Oistite posudu, elektrode i sve dijelove aparature koji dolaze u kontakt s vodom. Nakon to ste ih oistili obinom vodovodnom vodom obavezno ih isperite u destiliranoj vodi. Ako vam ovo nije prva elektroliza, lagano obriite anodu (elektrodu koju namjeravate koristiti kao anodu) od crnila ukoliko je prisutno ( radi se, naime, o sloju srebrnog oksida). Katode nije potrebno istiti. Sloj srebrnog oksida na njima, premda moe usporiti reakciju, moe posluiti i kao zatitni sloj koji e onemoguiti kidanje veih estica u otopinu. Voda se moe i zagrijati ime raste vodljivost u poetku, to pak omoguava bri poetak reakcije. Sa svakim stupnjem rasta temperature, raste i vodljivost otopine za cca 2%.
16
2. Nakon to su elektrode i posuda iste, nalijte u posudu destiliranu vodu. Elektrode postavite na nosa tako da ne dodiruju posudu, da su paralelne jedna s drugom, da je svaki dio jedne elektrode priblino isto udaljen od druge elektrode te da nisu preblizu (kojih 5 cm, ali izbjegavajte ih stavljati uz sam rub posude). Paralelnost srebrnih elektroda osigurava jednakomjeran raspored struje u vodi a samim time i srebra. Poveite ice s elektrodama i baterijama. Time ste zatvorili strujni krug. Ukoliko elite provjeriti napon, spojite paralelno multimetar s elektrodama. Napon ne bi trebao biti iznad 27 volti ( preporuujem najvie 18V to moete dobiti s dvije 9V baterije). Neki smatraju da bi napon trebao biti i do 30V, ali to nije moje iskustvo. Spominje se i jakost struje od 5 -20 mA to je takoer previe, pogotovo kad se uzme u obzir da je veina elektroda ipak samo srebrna ica koja ima relativno malu povrinu. Koliki je napon dobro je znati orijentacije radi, meutim, ono to nas treba vie zanimati je jakost struje ili da budem precizniji - gustoa struje. Gustoa struje je najvanija mjerna veliina kod proizvodnje koloidnog srebra. Cilj elektrolize je doi do koncentracije od otprilike 3ppm do 5 ppm-a srebra okruenog samo esticama vode, to je i razlog obaveznog koritenja destilirane vode. Na elektrodama se razvije napon koji u nedostatku nekog drugog prijenosnika naboja kroz vodu (jo jedan razlog zato koristimo destiliranu vodu) svojim potencijalom gura iz metalne reetke srebra estice i ione srebra. Glavno je pitanje kakve estice elimo. Odgovor je da elimo to je manje mogue estice (0.001-0.04 mikrona). Da bi to postigli ne smijemo dopustiti da po jedinici povrine elektrode dolazi prevelika jakost struje (A - Amperi) jer e se stvarat dovoljno jaka sila da cijele komadie elektrode struja izbaci u otopinu dok mi naprotiv elimo to manje estice i ione srebra. Dakle, proces je dosta osjetljiv i treba ga provoditi lagano. to je nia struja reakcija e biti kontroliranija. Naravno, i dugotrajnija, ali srebro e imati veu terapeutsku vrijednost. Veliina estica ima viestruke posljedice po koritenje otopine. Kao prvo, male estice posve eliminiraju opasnost od nakupljanja srebra u dermalnim tkivima te time eliminiraju i opasnost od argirije. Male estice se mogu na lagan nain apsorbirati u organizam preko membrane ispod jezika i na taj nain zaobii probavni sustav i direktno se apsorbirati u krv. Takoer, ako je srebro vrlo kvalitetno, mogua je i njegova direktna primjena na plunom tkivu bez upotrebe nazalnog uzimanja. Manje estice srebra ukupno pokrivaju veu povrinu time maksimizirajui mogui kontakt s mikrobom. Ionsko srebro koje nije sklono aglomeraciji je razred za sebe i u proizvodnji treba teiti uvjetima gdje e ono biti prisutno u najveoj moguoj mjeri. Ti uvjeti su ponajprije to manja gustoa struje na elektrodama. Dakle nuno je znati ili bar priblino procijeniti povrinu elektroda. to su elektrode vee, tj. to imaju veu povrinu, to se jaa struja moe kroz njih putati. Dozvoljena, tj. preporuena, gustoa struje je od 0.1 mA/cm2 do 0.15 mA/cm2 na elektrodama. Dakle, za elektrodu gdje je povrina cca 10 cm2 maksimalna jakost struje, da bi reakcija bila kontrolirana, ne bi trebala iznositi vie od 1.5 mA. 3. Nakon to smo uinili sve gore navedeno, unutar zatvorenog strujnog kruga napokon poinje reakcija, u poetku veoma spora a sa vremenom sve bra i bra. Razlog tome je veliki otpor destilirane vode. Kako struja prisiljava srebro da odlazi u otopinu tako otpor pada a uz konstantan napon jakost struje raste pa time i gustoa struje to nakon nekog vremena uzrokuje nemogunost kontroliranja veliine estica. Naime, uz poveanje gustoe struje, na elektrodama raste i veliina estica. Veina generatora koloidnog srebra na tritu bazira se na ovom manjkavom sustavu koji se oslanja iskljuivo na konstantni napon. Puno bolja alternativa je generator srebra sa sklopom za konstantnu struju. Takav generator omoguuje lagano
17
kontroliranje reakcije. Drugim rijeima, na poetku reakcije mogue je limitirati jakost struje i, barem to se struje tie, biti miran do kraja reakcije. Neki od takvih generatora automatski odreuju i koncentraciju srebra i na odreenom nivou terminiraju reakciju. Ukoliko nemamo sklop koji bi odravao struju konstantnom, jakost struje moramo kontrolirati na neto zastarjeliji nain - smanjivanjem napona. Za to je, naravno, potrebno i promatrati i pratiti jakost struje. Veliina estica ovisi i o koncetraciji srebra. to je vie srebra u otopini to postoji vea mogunost agregacije. Brownovo gibanje sitnih estica neumitno vodi koliziji u otopini i stvaranju veih estica koje pokuavamo izbjei. One su nam preteno nekorisne i jedine nose neku realnu opasnost od argirije zbog svoje tendencije prema taloenju u dermalnom tkivu. Dakle, moramo paziti da ne "prekoncetriramo" otopinu. U trenu kad reakcija poinje jae tei elektron u otopini moe reagirati s kationom srebra te na taj nain stvoriti atom srebra koji e u kontaktu s drugim klasterima atoma ili pojedinanim atomima reagirati i stvarati vee estice ili ih taloiti iz otopine smanjujui tako uinkovitost srebra u oba sluaja. Pri poetku jae reakcije na katodi se vide mjehurii plina. Radi se o vodiku. 4. Kad reakcija ve ubrza vidimo jae izluivanje vodika i pojavu crnog taloga na anodi. Crni talog je srebrni oksid nastao u trenucima kad je jakost struje prela prag potencijala potreban za oksidaciju srebra. Ukoliko se reakcija odvija kontrolirano pojava crnog taloga ne bi trebala biti prevelika. U suprotnom, mogue je da se razviju kristali srebrnog oksida na elektrodama koji e na koncu pasti u otopinu. Srebrni oksid nije otrovan, meutim, ako padne u otopinu dobro je profiltrirati otopinu kroz gazu. Na katodi se deava taloenje neutralnog srebra. U tom trenutku ponegdje, ovisno o jakosti struje, temperature i kvaliteti vode, moemo vidjeti pojavu ute maglice izmeu elektroda. To je prva indikacija veih estica srebra koje u pravilu treba izbjegavati. Vee estice apsorbiraju indigo svjetlost i na taj nain boje otopinu odbijajui utu svjetlost. iste ionske otopine imaju premalene estice i one ne lome svjetlost. Nakon pojave ute maglice dozvolite reakciji da se odvija jo kojih 5 minuta. Nain na koji moemo prije pojave"maglice" utvrditi da li se koloidne estice otputaju u otopinu je pomou lasera. Koloidne estice pokazuju Tyndallov efekt. Ionske otopine ne pokazuju Tyndallov efekt ali je prisutnost koloida dobivenog LVDC metodom uvijek pokazatelj i odreene koliine ionskog srebra. Da bi otopina bila kvalitetnija gotovo je nuno koristiti neku vrstu mijeanja iste. U suprotnom e se sve estice srebra koncentrirati u otopini izmeu elektroda gdje e se poveati anse za aglomeraciju. Postoji nekoliko moguih naina kako zaobii taj problem. Uobiajeni je instalacija neke vrste mijealice koja bi, naravno, trebala biti ista i napravljena od netoksinih materijala. Mnogo ljudi koristi pumpu za akvarij da bi otopinu promijeali pomou mjehuria zraka, meutim, taj nain i nije najbolji zato to se na taj nain razni plinovi iz prostorije otapaju u destiliranoj vodi. Postoji i opcija magnetne mijealice. Magnetna mijealica je zapravo najobiniji magnet u otopini ispod kojeg se nalazi ica koja vodi struju. Kad se kroz icu propusti struja magnet e se okretati i mijeati otopinu. Dakle, obavezno bi trebalo mijeati otopinu a ako to iz nekog razloga ba nikako nije mogue, onda bi bilo potrebno bar s vremena na vrijeme promijeniti polaritet na elektrodama. Moemo rei da je gotovo nemogue dobiti iole kvalitetniji produkt bez mijeanja za vrijeme elektrolize. 5. Najosjetljiviji dio je odrediti koncentraciju otopine. Postoji nekoliko naina na koje moemo pretpostaviti koncentraciju srebra u otopini. Najjednostavniji, mada ne i najuinkovitiji, je praenje napona, jakosti struje te uz pomo Faradayeve konstante procjena broja iona u otopini. Za realnu procjenu koliine ionskog srebra moe se
18
upotrijebiti PWT mjera. Konani rezultati se mogu dobiti samo uz pomo atomske apsorpcijske spektrometrije (AAS) i elektronskog mikroskopa te slinih metoda. 6. Nakon to procijenite da je reakcija gotova, prekinite strujni krug i ostavite anodu u otopini kojih pet minuta nakon to izvadite katodu da se srebrni oksid stabilizira te da ne padne u otopinu. Ostavite otopinu u, po mogunosti, staklenoj posudi koja ne proputa UV zrake. Testirajte otopinu laserom. Slabi Tyndallov efekt mora biti prisutan. Obratite panju da li ima veih estica koje ete primijetiti jer na putu lasera svako malo "zaiskre". Ako je otopina idealne koncentracije, od 3-5 ppm-a, nakon to odstoji preko noi, trebala bi zadrati prozirnu boju ili u najgorem sluaju djelomino poutjeti. Mogue je i da se na povrini otopine zamijete metalni ostaci koje, ukoliko je mogue, treba maknuti. To se moe uiniti injekcijom, premjetajui bistri dio otopine u novu posudu. U idealnom sluaju, u otopini bi se trebali nalaziti preteito ioni srebra i estice veliine otprilike 0.001-0.01 mikrona.
U gorenjem tekstu naveden je samo shematski prikaz dobivanja kvalitetne otopine i predstavlja iskustvo autora teksta. Postoje jo mnogi detalji koje treba razraditi i koji mogu unaprijediti dobivanje i primjenu koloidnog srebra. Mnogi ljudi su radili srebro slijedei ne toliko stroge upute poput gore navedenih i nisu imali nikakvih negativnih efekata. Je li efekt srebra posljedica iona, estica, veliine estica ili iona ili njihovog naboja je druga tema. Slijediti precizne upute s druge strane je veoma bitno jer snaga ionskog srebra ovisi o istoi produkta, veliini estica, disperziji srebra kroz otopinu, koliini ionskog srebra nasuprot koliini estica i sl.
19
6. Koncetracija produkta
Najvei problem kod "home made" proizvodnje koloidnog srebra je odreivanje sastava onog to smo dobili. Svatko tko tvrdi da zna kvalitetu srebra koju je proizveo a da nema elektronski mikroskop ili ureaj za atomsku apsorpcijsku spektroskopiju je u zabludi. Ima raznih naina na koji bi mogli aproksimirati koliinu srebra, npr. mjerenjem volumena vodika na katodi, usporedbom s molarnim volumenom i projekcijom koliko je naboja prolo otopinom. Meutim, najlake je ipak mjeriti direktno koliinu naboja koji je proao kroz otopinu. Tu u metodu sad poblie opisati, kao i druge koje su tee primjenjive ponajvie iz razloga to su neki instrumenti ljudima nedostupni ili preskupi. Najprije moramo razjasniti terminologiju. Koliinu srebra emo izraavati preko ppm-a (parts per milion - broj dijelova srebra na milijun dijelova vode) kojeg aproksimativno moemo korelirati s brojem miligrama srebra po litri vode. To e se odnositi na svo otopljeno srebro.
Faraday i procjena naboja Ovaj postupak zahtijeva aparat za mjerenje jakosti istosmjerne struje. Dovoljan je i obian digitalni multimetar kojeg se jeftino moe nai u svakoj trgovini s elektrotehnikim materijalom. Budui da nas najvie zanima kation srebra (Ag+), ako pogledamo reakciju na elektrodama primijetit emo da u reakciji u kojoj atom prelazi u ion dolazi do otputanja jednog elektrona. Konkretno, u reakciji gdje se stvara kation bakra Cu2+ oigledno je da je za stvaranje jednog kationa iz atoma potrebno otputanje dva elektrona. U ovom sluaju, zakljuak bi bio da je potrebno dvostruko manje elektrona/struje za srebro nego da se otpusti ista koliina kationa bakra pri istim uvjetima. Avogardov broj nam govori da u jednom molu srebra (~107 g) ima 6.023 x 1023 atoma/iona srebra. Budui da znamo da e 96500 C (C - kuloni - koliina naboja) biti dovoljno naboja za bilo koji elektrokemijski ekvivalent (Faradayev zakon), u ovom sluaju 1 mol (~107 g) srebra, moemo mjeriti koliinu naboja koja je prola kroz otopinu za vrijeme nae elektrolize i korelirat je s koliinom srebra koju je ta struja otpustila u otopinu. Recimo da je netko izraunao da mu je kroz otopinu od 1L prolo 2 C. Budui da je Faradayeva konstanta 96500 C a da je za izbaciti jedan ion srebra potreban 1 elektron, dolazimo do toga da je u otopini zavrilo cca 0.00002 mola ili 1.2048 x 10 19 iona srebra. Molarna masa je 107.8 grama to bi znailo da je 0.00215 grama srebra u 1L vode. To je 2.15 ppm-a to je premalo. Treba, dakle, jo nastaviti s elektrolizom do barem 7 ppm jer u principu ovdje podrazumijevamo da se samo ioni otputaju u otopinu, to nije tono, jer se znaju i cijeli komadii odlomiti u otopinu, ali oni i nisu bioloki aktivni tako da ih moemo zanemariti. Meutim, koloide ne moemo zanemariti raunski jer za vie srebra ti konkretni koloidi troe znatno manje elektrona i time kvare raun. Dakle, ako tim raunom oko 7 ppm, moemo raunati na koncetraciju negdje oko 5ppm aktivnog srebra. Naravno, to je samo pretpostavka a procjena ovisi o kvaliteti procesa. Na taj nain moemo bar usporeivati svoje elektrolize meusobno i doi do nekog orijentira koliko uope srebra imamo u otopini.
20
Broj kulona (C) moemo dobiti iz jakosti struje i vremena koliko je ta struja bila aktualna. Struja od jednog Ampera kroz jednu e sekundu dati koliinu naboja od 1C.
Dakle Q (koliina naboja izraena u C) = I (jakost struje izraena u A) x t (vrijeme izraeno u sekundama). Dakle ukoliko smo imali prosjenu struju od 1mA u intervalu od 30 minuta tada imamo jdnostavan raun.
1mA = 0.001A 30min = 1800s Q = 0.001 A x 1800s = 1.8C
Dakle u tom intervalu kroz otopinu je prolo 1.8C to odgovara koliini od 1.8 x 10 -5 molova ili masi srebra od 0.002 grama. Raun proizlazi iz Faradayevog zakona. Dakle ako 95600 C treba za 107.8 grama srebra, tada 1.8 C je dovoljno za 1.8 x 10 -5 mola.
X 1 = 1.8 96500 X = 1.8 x 10 -5
Molarna masa srebra je 107.8 g/mol. Masu moemo dobiti mnoei broj molova s molarnom mason. Dakle m (masa u gramima) = n (broj molova) x M (molarna masa u g/mol).
U ovom sluaju...
m = 107.8 g/mol x 1.8 x 10 -5 mol ~ 0.002 g (2mg srebra). Dakle priblina koncentracija je 2 ppm.
21
Naravno da to nije posve realno stanje stvari jer se u vodu pri veim strujama znaju odlomljavati i cijeli komadii srebra to kompromitira elektrokemijski odnos srebra i elektrona potrebnih za njegovo isputanje. Na taj se nain moe pratiti struja cijelo vrijeme elektrolize, u odreenim intervalima od 5, 10 ili 15 minuta, raunati prosjena struja i doi do aproksimacije naboja koji je proao kroz otopinu. Na ovom linku moete dobiti i automatski izraun gornjeg postupka izveden u excelu. Zahvale idu autoru "Herx-u" sa Yahoo Silver List-e koji se potrudio da to uini dostupno ljudima koji se ne osjeaju sigurnim u takvim izraunima. Na ovoj stranici moete pogledati i JavaScript aplikaciju "Srebrni kalkulator" i .NET Windows aplikaciju slinog suelja.
Laser
Drugi nain na koji moemo "od oka" procijeniti koncetraciju je uz pomo lasera. Tyndallov efekt nastaje kao uzrok prisutnosti koloida u otopini. LVDC metodom nastaje oko 15% koloida i 85% ionskog srebra tako da Tyndallov efekt moemo smatrati indikacijom pojave ionskog srebra u otopini. Poanta je da se kroz dosta iskustva ve moe pretpostaviti na osnovu te indikacije kolika je otprilike koncetracija i kvaliteta otopine. Naime, Tyndallov efekt nam moe doarati i koliinu veih estica. Vee estice na laseru "zaiskre" pa se na taj nain moe laserom u otopini detektirati i otprilike njihova uestalost. Takoer, prejak Tyndallov efekt ukazuje na dosta veliku prisutnost koloida to moe ukazivati na lou izvedbu eletkrolize i inferiorni produkt. Ideal bi trebao biti prozirna otopina i slab ali vidljiv Tyndallov efekt.
22
Uobiajeni "laser-pen" koji se koristi za prezentacije je idealan za upotrebu prilikom proizvodnje koloidnog srebra. Na gornjoj slici u lijevoj ai je vidljiv efekt osrednje jakosti.
Mjerenje ukupnih otopljenih krutina - TDS mjerai
Za ovu metodu, koja je moda najlaka za izvesti, potreban je instrument kojega zovu PWT metar i koji inae slui za mjerenje minerala u vodi ali daje zadovoljavajue rezultate i kod mjerenja koliine srebra. Treba naglasiti da se radi samo o aproksimaciji. Budui da je posve tona analiza koncentracije koloidnog srebra dugotrajna i skupa, mjerenje na taj nain (TDS total dissolved solids - aproksimira koncentraciju krutina koje su otopljene u vodi) daje za malu cijenu najtonije i uostalom najlake dostupne podatke. Danas mnogi proizvoai koloidnog srebra mjere kvalitetu svog proizvoda uglavnom na ovaj nain, tako da iza ppm stavljaju skraenicu "TDS" da bi ukazali na nain kojim su dobili taj rezultat. Takvi instrumenti su obino dizajnirani da mjere koncentraciju u ppm-ovima supstanci koje su otopljene u vodi. Njegov princip je da mjeri konduktivitet tj. vodljivost otopine. Postoje i problemi kod ove metode. Koloid nije krutina nego suspenzija i zato je rezultat upitan. Svejedno, radi se o odlinom instrumentu za testiranje kvalitete vode u kojoj vrimo elektrolizu i za aproksimaciju koncentracije otopljenog srebra.
23
Jedan primjer takvog instrumenta. Relativno je malen i u jeftinijoj varijanti stoji oko 40. Mjerenje se temelji na mjerenju prije elektrolize i nakon elektrolize i mnoenjem razlike tih dvaju mjerenja s faktorom koji je obino empirijski utvren i u veini sluajeva iznosi oko 1.2.
AAS, TEM, mikrobioloke metode,DLS, PCS
Gornje metode nisu izvedive u kunoj radinosti pa emo o njima samo ukratko. Svaka nam od tih metoda daje nekoliko vanih podataka za razmatranje kvalitete koloidnog srebra: veliinu estica, njihovu disperziju i koncentraciju. AES (Atomic Emission Spectrometry) je posebno dobra za tono odreivanje koncentracije. TEM (Transmisijska elektronska spektroskopija) daje odline rezultate i analizu veliine estica i mjeri njihove disperzije. Disperzija i relativna povrina tih estica su u direktnoj korelaciji s baktericidnim mogunostima proizvoda. Neki proizvodi garantiraju povrinu estica od preko 60 km2 na jednu litru svog proizvoda. Za razliku od obinih mikroskopa koji usmjeravaju fotone TEM usmjerava struju elektrona.
24
Gornje slike doaravaju razliku izmeu kvalitetnog srebra s malim esticama i odlinom disperzijom (lijeva slika) i nekvalitetnog srebra koje aglomerira u bioloki inaktivne strukture (slike od Natural-Immunogenics).Postoje i osporavatelji TEM-a kao validnog naina usporedbe i mjerenja takvih otopina. Prva primjedba je da radi tehnikih razloga otopinekoloida ne mogu biti statistiki procijenjene na disperziju estica i njihov broj u otopini bez minimalno 10 000. Sve i da jesu, ta bi mjerenja po kritiarima te metode bila validna samo u uvjetima kada u otopini gotovo da i nema iona! Takoer, u toku stvaranja uzorka za mjerenje nastaje koliine srebrnog oksida koji se ne nalazi u tom obliku u otopini.
Od metoda moemo spomenuti jo i DLS ( Dynamic Light Scattering ) za procjenu veliine estica te PCS (Photon Correlation Spectronomy) koja nam moe dati jednu iru sliku vezanu za disperziju estica u otopini. Mikrobioloka analiza ne daje nikakve podatke o koncentraciji, disperziji ni veliini estica ve odgovor na najvanije pitanje - radi li otopina ili ne te u kojoj mjeri radi. Klasini eksperiment podrazumijeva kolonije bakterija u petrijevkama u koje se dodaju razne koncetracije otopina ukljuujui i slijepu probu (u ovom sluaju je to voda). Naravno, zadovoljavajui rezultat je "opustoena" kolonija bakterija.
25
7. Biooksidativne terapije - ozon & vodikov peroksid

Biooksidativne terapije u koje spadaju terapije ozonom i vodikovim peroksidom su komplementarne terapiji srebrom. Dok srebro utjee na aerobne procese, biooksidativne terapije utjeu na anaerobne procese. Terapije ozonom i vodikovim peroksidom zasluuju svoj vlastiti prostor tako da emo ovdje govoriti samo okvirno o njima i njihovoj povezanosti s upotrebom srebra. Poznat je i zabiljeen cijeli niz efekata tih terapija, recimo peroksid koji s lakoom oksidira i razgrauje naslage kalcija i kolesterola u tijelu. Terapije vodikovim peroksidom i ozonom su srodne. Moemo ak rei da je vodikov peroksid produkt raspada ozona u tijelu ili, da budemo precizniji, da u raspadu i jednog i drugog nalazimo zajedniki oblik nascentnog-aktivnog kisika. Postoje i rasprave o primjenjivosti terapije peroksidom. Za internu upotrebu preporuuje se samo 35% H2O2 "food grade" kvalitete. Dakle, samo je takav peroksid pogodan za unoenje u organizam. Primjena poinje s par kapi i lagano se poveava ovisno o terapiji i stupnju bolesti. Meutim, nas zanima iskljuivo primjena u sklopu terapije koloidnim srebrom. Ozon je takoer iroka tema i ovdje emo govoriti o njemu kao potencijalnoj kombinaciji s koloidnim srebrom. Pozitivan utjecaj ozona na ljudsko zdravlje nije nova stvar. Ozon je na ovaj ili onaj nain koriten jo od polovice 19. st. u medicinske ili higijenske svrhe. Prvo spominjanje ozona u terapijama u medicinskim asopisima see jo u 1920.-u godinu, u britanskom medicinskom asopisu The Lancet. Znanstveni radovi koji potvruju njegov uinak na cijeli spektar bolesti, od raka preko obine prehlade do AIDS-a, u dananje se vrijeme broje u tisuama. Tijekom vremena ozon se dobijao na nekoliko naina: metodom iskre (na slici Teslin model), UV zraenjem i hladnom plazmom. U dananje vrijeme postoje i naprednije varijante proizvodnje ozona direktno na mjestu oboljenja ili povrede. Ozon je visoko reaktivna molekula koja pokazuje odline baktericidne, fungicidne i antivirusne osobine. Njegova se upotreba u medicinskim terapijama pokazala posve sigurnom s gotovo nikakvim nuspojavama i negativnim utjecajima na ljudsko zdravlje. Oksigenacija tkiva ozonom se ne koristi samo u medicinske ve i u kozmetike svrhe kod tretmana bradavica, madea i sl. Znanstvena podloga koja objanjava utjecaj takvih biooksidativnih terapija u koje spadaju terapije ozonom i vodikovim peroksidom je relativno jednostavna. Veliki broj bolesti nastaje zbog nakupljanja toksina u tijelu koje u normalnim uvjetima oksidira kisik. Organske se tvari uz dovoljnu koliinu kisika razgrauju do ugljikovog dioksida i vode, molekula koje tijelo s lakoom izbacuje. Meutim, u stanju hipoksije odnosno nedovoljne opskrbljenosti tkiva kisikom (zbog puenja, loe ishrane, konzumacije alkoholnih pia, bolesti, stresa, nepravilnog disanja itd.), ti toksini se nakupljaju u tkivu i ometaju normalan rad organizma. Dodatno uzimanje aktivnog kisika u organizam u stanju je raistiti te nakupine toksina i omoguiti normalan rad organizma. Takoer, stanje hipoksije podrava rast anaerobnih patogenih organizama koji u toj okolini imaju povoljne uvjete za ivot i rast.
26
Jednom kad ue u organizam, ozon u formi aktivnog kisika i nusprodukata svog raspada u organizmu(O3, H2O2, O-) dolazi u kontakt s anaerobnim organizmima i zaraenim stanicama te ih unitava ne kodei zdravim stanicama. Naime, bakterija ima oko sedamnaest puta slabiji metaboliki potencijal od ovjeka te kao takva ne moe producirati dovoljno antioksidativnih enzima kao to su npr. katalaza i drugi koji su u stanju reducirati aktivne vrste kisika na kontrolirani nain i time umanjiti tetnost po stanicu. Granulociti, stanice koje se pojavljuju na mjestima infekcija, koriste vodikov peroksid (jedan od produkata raspada ozona u tijelu) kao prvu liniju borbe protiv zaraze. Ukratko, djelovanje ozona moemo podijeliti na nekoliko glavnih toaka na sljedei nain: 1. Ozon stimulira proizvodnju bijelih krvnih zrnaca ime omoguuje veliku koncetraciju kisika u krvi dugo vremena nakon zavretka terapije. 2. Razine interferona se mogu povisiti i do 9 puta. 3. Ozon stimulira stvaranje TNF-a (tumor necrosis factor). 4. Stimulira izluivanje IL-2, jednog od glavnih faktora imunolokog odgovora. 5. Ozon je izuzetno jak baktericid. Metabolizam veine bakterije nema ni priblino takav antioksidativan potencijal kao ljudska stanica to ih ini izuzetno ranjivima ak i na niske koncentracije ozona. Tek nekolicina bakterija moe preivjeti u okolini s iznad 2% ozona. 6. Ozon je jako fungicidno sredstvo. 7. Ozon je antivirusno sredstvo. Napada viruse direktno, ciljajui njihovu "reproduktivnu" strukturu. Takoer napada i zaraene stanice budui one pod teretom bolesti nemaju toliki antioksidativni potencijal pa tako bivaju unitene. 8. Ozon ima mo iscijeliti rak. Stanice koje se brzo dijele kao to su stanice raka izuzetno su osjetljive na prisutnost ozona zbog toga to veinu svoje aktivnosti za vrijeme dijeljenja ne mogu usmjeriti na obranu stanice od oksidansa. 9. Ozon moe oistiti arterije te ublaiti i izlijeiti bolesti srca i krvnih ila razgraujui naslage u ilama. 10. Ozon poveava fleksibilnost i broj krvnih stanica ime se poboljava oksigeniranost tkiva i do nekoliko tjedana nakon terapije. 11. Ozon ubrzava ciklus limunske kiseline (Krebsov ciklus) poboljavajui glikolizu i samim time pospjeujui iskoritenje energije u organizmu. 12. Ozon svojim prisustvom pojaava antioksidativni enzimski mehanizam. 13. Ozon razgrauje otrove i produkte raspada nafte ime se otvara mogunost upotrebe te tehnologije u ekologiji.
Dakle, jasno je da ozon kao takav ima utjecaja na vrlo irok spektar bolesti i da djeluje na vie naina, preko stvaranja nepovoljne atmosfere za razvoj patogenih organizama te jaanja imunolokog odgovora i direktnog utjecaja na patogene organizme koji se zateknu u tkivu. Teko je nabrojati sve bolesti kod koje je ozon pokazao uinkovitost. Terapija ozonom u ovom je trenutku priznata u preko 15 zemalja i od svih pacijenata koji su proli neku vrstu terapije ozonom nije zabiljeena niti jedna smrt ili iole tea posljedica kao nuspojava terapije. Primjena je raznovrsna i kree se od bakterijskih i virusnih bolesti kao to je recimo AIDS pa do regeneracije tkiva kod sluajeva discus hernie u ortopediji. Popis samo nekih bolesti kod kojih biooksidativna terapija ozonom djeluje: kardiovaskularne bolesti i problemi s cirkulacijom, artritis, maligni tumori, rak, limfomi, leukemija, hepatitis,
27
Epstein-Barr virus, herpes, akne, upale, gljivice, rane i opekotine, alergije, reuma, gangrena, dermatoloke bolesti itd. Imajui u vidu znatno poveanje ugljinog dioksida u zraku u toku nekoliko prolih dekada (preko 20%) i znaajno smanjenje udjela kisika, nije udno da porast broja oboljelih od raka i slinih malignih bolesti raste vrtoglavom progresijom iz dana u dan. Indikacije nedovoljne oksigenizacije tkiva su brojne i to ini terapiju ozonom vanom karikom u modernim terapijskim metodama. Metoda ima raznih. Tu je, recimo, rektalna insuflacija kod koje se pacijentu kroz cjevicu dovodi ozon u tijelo. Tu su ozonski atori i ozonske saune gdje se ozon apsorbira kroz pore. Nijemci su davno koristili autohemateraiju. Kod te metode pacijentu se uzme dio krvi, ozonizira ga se i vrati natrag. Moda najjednostavnija metoda je oralno uzimanje ozonizirane vode. Bio bi propust ne spomenuti i druge upotrebe ozona. Ozon moemo koristiti kao sterilizator na farmama i sterilizator vode i zraka, koristiti ga u industriji, kod restauracija nastalih zbog poara, prilikom kemijske sinteze, kod sustava za hlaenje, odravanje tla, u ekologiji, zbrinjavanju otpadnih voda i sl.
28
8. Srebro i aktivni kisik

Srebro i aktivni kisik, odnosno, kombinacija vodikovog peroksida i koloidnog srebra, pokazala se odlinom. Mehanizmi djelovanja su viestruki. Uobiajena je metoda dodatak par kapi H2O2 u otopinu koloidnog srebra i uzimanje oralno ili za vanjsku upotrebu (infekcije koe, uha itd.). Prvi efekt kod dodavanja vodikovog peroksida je taj da on sam po sebi ima povoljan utjecaj na zdravlje. Drugi je efekt u ovom sluaju, moda jo i vaniji, da vodikov peroksid kao jaki oksidans atomizira vee estice srebra u otopini te na taj nain poboljava kvalitetu srebra. Dobivena otopina od ukasto zlatne boje prelazi u prozirnu to je pokazatelj da u otopini vie gotovo da i nema veih estica ve da se u njoj nalaze preteno ioni. Osim uz pomo vidljive reakcije koja se deava s otopinom, taj je efekt mogue promatrati preko Tyndallovog efekta za vrijeme reakcije vodikovog peroksida. S vremenom reakcije efekt mora biti sve manji i manji. Postoje dva naina mijeanja koloidnog srebra i peroksida. Prva je mijeanje vrlo malene koliine srebra u otopinu H2O2 u omjerima reda veliine 1:1000. Po nekim izvorima takva otopina poveava utjecaj srebra i do 100 puta. Toan mehanizam nije u potpunosti poznat. Obino se dodaju 3 kapljice 35% peroksida H2O2 u cca litru i pol vode. Upotrebljava se interno. Za vanjsku uporabu koristi se cca 3% otopina. Drugi nain je mala koliina H2O2 u koloidnom srebru. Nakon reakcije odreena koliina H2O2 se stabilizira i ostane postojana u otopini. To daje otopini dui rok trajanja jer je stabilizira i spreava aglomeraciju koja dolazi s vremenom. Meutim, treba rei da je najvei efekt te otopine kada se koristi izmeu 5-30 minuta od priprave. Dakle, gotovo za vrijeme same reakcije. Sljedei efekt za kojeg moemo pretpostaviti da se deava je pojaana dostupnost tkiva. Mogue je da prisutnost manje koliine peroksida omoguuje laku dostupnost srebra mnogim tkivima. Takoer, mogue je da je to posljedica veeg broja manjih estica. Uglavnom, koliina estica u otopini direktno utjee na koliinu dodanog H2O2. to je vei broj estica, vie H2O2 treba dodati. Dakle, ukoliko imamo prilino utu otopinu, moemo joj dodati bez straha koju kap peroksida vie. Koliina zaostalog peroksida u otopini moe biti provjerena preko peroksidnih traka za detekciju. S peroksidom, pogotovo s 35% otopinom treba biti oprezan i drati ga van dohvata djece. Treba biti oprezan i kod digestije vee koliine peroksida; bolje je zadrati otopinu neko vrijeme u ustima pa je tek onda progutati. Otopina koloidnog srebra s H2O2 pokazuje najbolje efekte kod vanjske upotrebe, pogotovo kod infekcija uiju i openito vanjskih infekcija i kod ienja koe. Iskustvo ljudi koji upotrebljavaju takvu otopinu se pokazalo naroito dobrim kod sluajeva infekcija u usnoj upljini kod kojih se srebro pokazalo prilino neuinkovito ( za razliku od kombinacije peroksida i srebra). Kod takvih infekcija uvijek je pametno zapoeti s manjim koncentracijama i polako ih poveavati da se ne iziritira usna upljina. To vrijedi i kod dezinfekcija openito kao i kod sterilizacije vode.
29
Napomena: u otopini vodikovog peroksida i srebra aparati za odreivanje koncentracije otopljenih krutih tvari kao to je npr. Hanna PWT meter e postati neupotrebljivi jer nee moi korektno izraunati konduktivitet.
30
9. Primjena
Najprije da napomenemo da se u konvencionalnoj medicini srebro ve primjenjuje u velikoj mjeri. Tu su srebrni zavoji za opekotine koji su se pokazali djelotvornim i s velikim regeneracijskim potencijalom. U Japanu je srebro ve danas vodei antibakterioloki agens budunosti. Poinju se proizvoditi i prodavati srebrni kateteri kod kojih je postotak infekcija u urinarnom traktu smanjen gotovo za polovicu. Takoer, tendencija je da se proizvode kateteri koji u tijelo otputaju ionsko srebro. Upotrebu srebra kao superiornog antiseptika smo ve spomenuli, kao i upotrebu srebra kod sterilizacije i rjeavanja dermatolokih problema. Meutim, ovdje emo se vie pozabaviti upotrebom koloidnog srebra na druge, u ovom trenutku, manje priznate i poznate naine. Primjena koloidnog srebra ne ovisi o primjeni drugih lijekova. Jo nije zabiljeen sluaj gdje bi oralno uzimanje srebra uz neki drugi preparat izazvalo negativne uinke. Takoer, nije zabiljeena ni alergijska reakcija na srebro, budui da je srebro unutar organizma preteno inaktivno. Najei nain je uzimanje srebra oralnim putem, uglavnom radi preventivnih razloga. Jedna ajna liica srebrne otopine od 5 ppm, dakle, cca 75 mikrograma dnevno, pokazala se kao solidna doza koja ne izaziva nikakve nuspojave. Terapeutska je doza oko 30 mililitara 5 ppm otopine uzimana oralno. Broj takvih doza koje se uglavnom uzimaju razlikuju se od osobe do osobe i u teim sluajevima doseu 16 takvih doza dnevno. Dobro je razlomiti uzimanje srebra na to je manje mogue vremenske intervale, dakle, svakih 30 minuta ili ak manje uzimati neku odreenu koliinu srebra. Razlog tome je kumulativni uinak koji proizlazi iz injenice da koncentracija srebra uvijek mora imati jednu odreenu vrijednost u tijelu. Kod oralnog uzimanja otopina se obavezno mora drati u ustima otprilike minutu. Kod kvalitetnijih pripravaka na taj se nain zaobilazi probavni trakt te srebro direktno odlazi u krvotok. Treba napomenuti da je kod manje kvalitetnog srebra potrebno kroz due vrijeme uzimati velike koliine srebra da bi dolo do primjetnih pomaka. Kvaliteta srebrne otopine je tu kljuan faktor. Zamijeeno je da saniranje pretjerane kiselosti u organizmu, koja je esta s obzirom na dananju vrlo kalorinu ishranu bogatu mesom, esto poboljava rezultate kod uzimanja srebra. To bi moglo objasniti i prilino razliite rezultate dobivene oralnim uzimanjem srebra kod razliitih ljudi s istim bolestima. Kod nekih bi simptomi poboljanja kod upala grla uslijedili nakon nekoliko sati dok bi kod drugih trebalo puno due ekati. Kao posebnu formu oralnog uzimanja istaknuo bih uzimanje koloidnog srebra s vodikovim peroksidom u sluaju infekcija ustiju. Tu je ingestija sporedna. Bitno je odravati kontakt otopine s mjestom infekcije. Postoje jake indikacije i rezultati koji ukazuju da uzimanje kvalitetnih pripravaka srebra moe utjecati na povlaenje opasnih virusnih bolesti kao to su hepatitis C i HIV.. Na alost, zbog marginalizacije cijele stvari, na tom podruju nema dovoljan broj klinikih istraivanja. Naravno, osim oralnog, postoje i drugi naini uzimanja srebra. Kod konih bolesti, gljivica i slinog, upotrebljava se srebro direktno nanoeno na kou. Kombinacija srebro/H2O2 je posebno korisna i djelotvorna u sluaju infekcija uha. Moda najzanimljiviji nain uzimanja srebra neoralnim putem je nazalno uzimanje. Udisanje srebrne aerosoli direktno kroz plua dovodi srebro u krvotok te je vrlo vjerojatno najuinkovitiji nain koritenja koloidnog srebra. Uzimanjem srebra kroz plua zaobilazi se probavni trakt u kojemu se uvijek gubi odreeni dio srebra. Paralelno s tim, moemo biti sigurni da ioni, kao najmanje estice, direktno ulaze u krvotok. Tretiranje bolesti kao to su
31
upala plua, bronhitis i tuberkuloza mogu dati dramatine rezultate prilikom nazalnog uzimanja koloidnog srebra. Meutim, kod takve se primjene preporuuje oprez, pogotovo kod tekih oboljenja kod kojih je disanje oteano. Uzimanje tj. udisanje aerosoli kod najteih infekcija moe biti oteano. Takoer, iznimno je vano biti siguran u kvalitetu pripravka kojeg uzimamo (dakle, moramo paziti na veliinu i disperziju estica, istou produkta i sl.). Obino se u tu svrhu koristi raspriva na bazi kisika (nije obavezno, bilo koji raspriva e biti dovoljno dobar) koji proizvodi "maglu" koja inhaliranjem direktno ulazi u plua. Dnevna doza za terapeutske svrhe se obino kree od 15-ak do 30-ak kubinih centimetara 5 ppm otopine koloidnog srebra. Treba spomenuti da je takav nain unosa odlina alternativa oralnom unosu te da je primjenjiv kod svih bolesti kod kojih je primjenjiv i oralni unos ( dakle, kod bakterijskih i virusnih infekcija, parazita, gljivica i preventivnog uzimanja). Takoer, rasprivai su odlian nain za vanjsku primjenu na koi. Kao i kod oralnog uzimanja, kljuno je uzimati dovoljnu koliinu kako bi se postigla zadovoljavajua koncentracija srebra na eljenom mjestu te je potrebno da se ta koncentracija zadri dovoljno dugo kako bi terapija bila uspjena. Naravno, sve to u okviru normalnih koncentracija srebra. Primjerice, kod upale plue, bitno je da pravilnim, dubokim disanjem srebro dosegne donje dijelove plua gdje je obino centar infekcije. Koloidno srebro e u tom sluaju djelovati samo i iskljuivo na mjestima gdje je moglo dosei tkivo zahvaeno infekcijom. Upotreba pripravaka s vodikovim peroksidom na taj nain se ne preporuuje! Kod primjene s 3% H202 postoji, meutim, niz situacija kod kojih treba pripaziti. Uglavnom se to odnosi na puae i ljude koji se ve lijee nekim lijekovima. Konkretno, oksidacijom s peroksidom, nataloeni nikotin kod puaa moe direktno otii u krv i izazvati predoziranje nikotinom. Jedan od naina na koji se moemo uvjeriti jesu li koncentracija i koliina koloidnog srebra dovoljne i pravilno odmjerene je prvobitno testiranje na koi. Nakon to se srebro aplicira na kou treba obratiti panju na eventualne sive mrlje ili osipe na koi. To je jako rijedak sluaj ali ako se mrlje pojave ne bi se nikako trebalo koristiti to koloidno srebro. Taj efekt je zabiljeen u sluaju kombinacije eksterne aplikacije srebra s nekim rijetkim lijekovima. Openito govorei, koa je jedan od glavnih pokazatelja zdravlja ljudskog tijela pa tako i njegove reakcije na srebro. Ukoliko se uzimaju vrlo velike koncentracije ili koliine srebra treba obratiti pozornost na reakcije na koi. Mogui su blagi svrbe ili iritacija koe. To nisu opasne nuspojave i obino odmah nestanu. Takve nuspojave govore da se koliina unesenog srebra treba smanjiti. Mehanizam tog procesa je takav da bubrezi i jetra, u sluaju kada ne mogu normalnim tjelesnim eliminacijskim sustavima izbaciti odreenu koliinu nekog elementa, u ovom sluaju srebra, dotinu tvar usmjeravaju prema koi. To je takozvani toksini odgovor koji nije nuno negativan. Uobiajen je, recimo, kod namirnica kao to je enjak kod kojeg ima pozitivno djelovanje jer oslobaa ljekovita svojstva enjaka. Herxheimer efekt se esto spominje u tom kontekstu. Obino se javlja kod uzimanja velike koliine koloidnog srebra u poetku. Meutim, to nije efekt na srebro ve na naglu promjenu u organizmu (eliminacija infekcija, bakterija itd.) uzrokovanu pozitivnim djelovanjem srebra. Simptomi kod pacijenata su slini onima gripe. Nije neuobiajeno da se pacijent osjea malaksalo. To je prirodna reakcija tijela na nagli obrat bolesti. Dakle, poanta je dovesti koncentraciju srebra u organizmu na najviu moguu i tada je odravati na nivou tik ispod toga.
32
Poznata nam je, dakle, izvrsna uinkovitost srebra in vitro, meutim, jasno je da se in vivo, u uvjetima biolokih reakcija i metabolizma u tkivu, mehanizmi ne moraju ponaati ba na taj nain. Jedan od naina da maksimalno svedemo na minimum nedostatke raznih metoda koje pokuavaju snagu koju pokazuje srebro prenijeti u djelovanje u organizmu je iontoforeza. Iontoforeza je postupak direktnog otputanja srebrnog iona u tkivo elektrolizom. Dakle, radi se o elektrolizi izvedenoj praktiki in vivo. Pionir na tom podruju je ve vie puta spomenuti dr. Robert O. Becker. Njegova su ispitivanja i eksperimenti jasno pokazali da takav nain tretmana utjee na regeneraciju koe i na dezinfekciju tkiva. Prisutnost bakterija se smanjila na nivo ispod detektabilne na par centimetara oko anode. Anoda je bila kirurki implantirana u tkivo. Meutim, mogue je izvoditi tu metodu i na povrini koe bez kirurkih zahvata. To je sasvim prirodno ukoliko imamo u vidu da je ovjek zapravo jedan suptilni strujni krug. S malim, istosmjernim strujama mogue je isputati srebro direktno u organizam. Gore opisani naini nisu jedini mogui. Konkretno, prilian broj sluajeva kolere u prolom stoljeu je bio tretiran i izlijeen ispiranjem crijeva otopinom koloidnog srebra. Meutim, i gore opisani naini su i vie no dovoljni za uspjeno koritenje. Vie pozornosti bi trebalo posvetiti nemedicinskim primjenama srebrnih preparata. Srebro je odlini agens za dezinfekciju vode. Jedna liica srebra u 5 litara vode e zadrati svjeinu tekuine i dati joj za tijelo neopasan i netoksian antibakterijski dodatak za razliku od uobiajenih tableta za proiavanje na bazi klora koje su sve samo ne netoksine. Iz tog razloga srebro se sve ee koristi i u bazenima umjesto klora. Filteri na bazi srebra nisu samo odlini za vodu ve i za zrak. Tu ve imaju iroku primjenu u industriji. NASA koristi taj sustav u svemiru kao uvjerljivo najuinkovitiji. Hrana takoer moe biti obogaena srebrnim pripravcima. Pogotovo hrana iz konzervi. Prisutnost srebra e sprijeiti fermentaciju i olakati probavu. U veterini su mogunosti takoer veoma velike. Dananje stoarstvo se praktiki temelji na sustavnom tovljenju stoke antibioticima to prouzrokuje cijeli niz degenerativnih bolesti kod ivotinja ali i kod ljudi koji se hrane takvim mesom koje sadri velike koliine antibiotika. Netoksino i u organizmu gotovo inaktivno srebro nudi rjeenje problema na tom podruju.
33
10. Argirija i toksinost

Dosad sam u tekstu terminom koloidno srebro nazivao otopinu pozitivnih iona srebra i manje koliine vrlo malenih estica srebra okruenih vodom. U toj otopini nema nita osim vode, kationa srebra i estica srebra veliine otprilike .0003 - .05 mikrona. Meutim, postoji cijeli niz pripravaka temeljenih na srebru koji sadre mnotvo drugih elemenata, molekula i drugih stabilizatora srebra. Ovisno o pojedinanom proizvodu, njegovoj individualnoj koncetraciji i istoi te nainu uzimanja, mijenja se i opasnost od dobivanja argirije. Termin argirija je prvi upotrijebio njemaki lijenik Johann Abraham Albers 1816.-e godine. Termin dolazi od "argentum", latinske rijei za srebro.. Argirija je kozmetiki efekt koji nastaje kao posljedica vezivanja srebra na pigment. Dakle, argirija je bolest koja nema zbiljski utjecaj na zdravlje ovjeka te se s lakoom moe izbjei. Nastaje taloenjem malih estica srebra u ekstracelularnom prostoru. Obino se taloe u obliku agregata razliitih veliina u blizini korjena vlasi, znojnih lijezda i sl.. Na tim mjestima se takoer nalazi poveana doza melatonina. Pretpostavlja se da srebro uzrokuje poveanu koncentraciju melatonina te da kombinacija srebra i melatonina uzrokuje plavkasti ten. Ljudi koji imaju argiriju su zdrave i posve funkcionalne osobe s tom razlikom da imaju plavo-sivkastu kou kao posljedicu srebra nataloenog u tkivu i koi. Argirija se moe dogoditi bilo gdje na koi, meutim, najea je na licu. S pravilno pripremljenim srebrom, u odgovarajuoj koncentraciji, moemo rei da je nemogue dobiti argiriju. Zabiljeeni sluajevi argirije su iskljuivo posljedica uzimanja raznih srebrnih soli ili srebra stabiliziranog biolokim molekulama (MSP - Mild Silver Protein). Koliina srebra koju bi trebalo uzeti da bi se primijetili prvi simptomi argirije je otprilike od 3.8 do 6 grama. Uzimajui u obzir da u jednoj litri kvalitetnog koloidnog srebra ima oko 5 mg srebra, jasno je da bi trebalo popiti najmanje 600 litara takve otopine da bi se dobila argirija. Naravno, pod uvjetom da je to srebro tako loe kvalitete da je uope u stanju prouzrokovati argiriju. Neke procjene govore i o 40 grama srebra potrebnih da se pojave prvi simptomi argirije. Posljedica gore navedene injenice je da dosad nije zabiljeen niti jedan sluaj gdje bi osoba koja pije normalne koliine 5 ppm-a koloidnog srebra dobila argiriju.
Za razliku od toga, opasnost od uzimanja srebrnih soli poput srebrnog nitrata i srebrnog klorida je evidentna. Upotreba srebrnog nitrata uzrokuje argiriju kod nekih proizvoda na tritu i nakon samo tri tjedna upotrebe. Srebrni klorid, osim to je inferirona supstanca u usporedbi s koloidnim srebrom, uzrokuje argiriju tek nakon nekoliko mjeseci iako nije ni izbliza toksian kao nitrat. Proizvodnja takvih preparata kao i njihova prodaja na tritu je uglavnom plod velike neinformiranosti svih ukljuenih u proces. Kod kune proizvodnje obino je u pitanju elektroliza u uobiajenoj vodi iz slavine koja moe biti velike tvrdoe i kao takva sadravati dosta klorida i raznih drugih aniona. Vanost istoe vode za spreavanje svake opasnosti od argirije je od ogromnog znaaja. Koloidno srebro samo po sebi u koncentracijama koje se daju na tritu nema snagu izazvati argiriju. To mogu jedino soli ili srebro s raznim stabilizatorima i to u poveim koncentracijama. Kod elektrolize gdje voda nije dovoljno ista i kod koje je proizvodnja srebrnog klorida u tijeku, u otopini e biti vidljiva bijela maglica. Bijela maglica je srebrni klorid koji e se nakon nekog vremena istaloiti u bijeli mulj. Osim to je ta otopina gotovo zanemarivo uinkovita u usporedbi s ispravno proizvedenim koloidnim srebrom, ona je jo k tome i potencijalni uzrok argirije. Dakle, poanta je da zbilja nema potrebe raditi takvu vrstu inferiornog i opasnog produkta.
34
Meutim, treba naglasiti da pored uneenog srebra postoji jo cijeli niz faktora koji mogu odrediti je li je neka osoba vie ili manje sklona argiriji. Jedan od faktora koji se spominju u zadnje vrijeme je i koliina selena u organizmu. Istraivanja na tu temu su pokazala da manjak selena poveava rizik od argirije. Velika koliina selena u tijelu poveava koliinu srebra u nekritinim unutarnjim organima to samo po sebi nije opasno niti toksino. Selen u tijelu je sposoban vezati se za srebro pa stoga selen ima utjecaj i na brzinu izluivanja srebra iz organizma. Kada u tijelu nedostaje selena, srebro se pojaano depozitira unutar tijela. Dakle, vee koliine srebra uzimane kroz due vrijeme u stanju su "potroiti" zalihe srebra u organizmu i na taj nain poveati rizik od argirije. Dakle, ovisno o metabolikom stanju i individualnom sluaju pojedinca, neki imaju vei a neki manji afinitet prema argiriji. injenica je ipak da tisue pojedinaca dugi niz godina uzimaju oko 5 ppm-a koncentrirano koloidno srebro bez ikakvih negativnih posljedica po zdravlje. Nije na odmet kod takvih stvari koje imaju veze s doziranjem pozvati na oprez. Gotovo sva istraivanja o nakupljanju srebra u tkivima su raena na vrlo velikim koliinama srebra te stoga podaci za manje koncentracije nisu toliko vrsto utvreni.
Postoje neki naini za lijeenje argirije i obino se baziraju na raznim prehrambenim suplementima kao sta su vitamin E, vitamin B, selen i sl.. Postoje i razni programi intenzivnog ienja organizama koji su u stanju olakati ili otkloniti simptome argirije ili uraunavaju neke oblike keliranja kojima je mogue iz tijela izolirati srebro, arsen, ivu i sline metale. Ima sluajeva kad je argirija uspjeno lijeena laserom. Samom lijeenju argirije nee ovdje biti posveena posebna panja jer u principu ta fama nije ni previe aktualna kod svakog tko na normalan nain ispija normalne koliine normalno proizvedenog i normalno koncentriranog koloidnog srebra. Preporuujem proitati studiju jednog privatnog istraivaa koji je istraivao koliki je kapacitet tijela za izluivanje srebra. Na ovom linku se nalazi njegov .pdf (~403 kb). Ponovno treba naglasiti da je skladitenje ionskog srebra i vrlo malih estica srebra u organizmu gotovo nezamjetno i da se ne moe usporeivati s istraivanjima provedenima na srebrnim solima ili keliranom srebru sa stabilizatorima. Autor teksta preporuuje da preventivna doza koloidnog srebra bude ispod 1 mg dnevno to ini manje od 2 dL 5 ppm otopine dnevno. Ta doza je provjerena u slubenim istraivanjima kao posve bezopasna za odraslog ovjeka.
35
11. Koloidni bakar i koloidno zlato

Koloidni bakar i koloidno zlato nemaju direktne veze sa srebrom ali budui da se esto spominju uz srebro ovdje e ukratko biti opisane te dvije, za ovako malen osvrt i prostor, nezahvalne teme. Koloidno zlato Koloidno zlato kao i srebro takoer ima dugaku povijest. Jo u drevnim vremenima nazivali su ga eliksirom ivota. Jo prije 5000 godina stari Egipani su uzimali zlato za fiziku, emocionalnu i mentalnu dobrobit. Vjerovali su da im zlato moe podii frekvencije na svim razinama. Aleksandrijski alkemiari su dobili tekue zlato, pripravak kojeg su redovito uzimali faraoni vjerujui da zlato predstavlja savrenstvo materije koje e im omoguiti mladost, zdravlje i sreu. Arheolozi su u Egiptu nali i zapanjujue primjere upotrebe zlata u tadanjoj stomatologiji. Stari Rimljani koristili su ga i u vrlo praktine svrhe, naime, njime su bojali posue u jarko crvenu boju. Paracelzus je tvrdio da je stvorio otopinu koju je zvao Aurum Potabile. Njegov rad je inspirirao Michaela Faradaya koji je prvi pripremio uzorak istog koloidnog zlata kojeg je nazvao "aktivirano zlato". Upotrebljavao je fosfor kako bi reducirao zlatni klorid. Takoer, Faraday je prvi koji je shvatio da je boja tog koloida posljedica veliine estica. U 19. st. John Herschel je izmislio fotografski postupak gdje je koristio koloidno zlato da bi snimio slike na papir. Robert Koch je 1890.g. otkrio da supstance na bazi zlata lijee tuberkulozu (Tubercle Bacillus ne moe preivjeti u prisutnosti zlata) te je za to istraivanje dobio i Nobelovu nagradu. U Americi u 19. stoljeu koloidno zlato je bilo koriteno i kao sredstvo za lijeenje alkoholizma. Slinu svrhu kod svih vrsti ovisnosti koloidno zlato ima i danas. Moderna istraivanja dolaze do primjene nanoestica zlata kao korisnog agensa u biokemiji, elektronici i openito nanotehnologiji. Danas, posljedice uzimanja koloidnog srebra moemo podijeliti na striktno tjelesne i emocionalne te mentalne. Naravno, razlika izmeu materijalnog, emocionalnog i mentalnog lei prvenstveno u nainu gledanja na stvari, dakle, vie- manje u tu terminologiju koristiti za potrebe ovog teksta kao neku grubu podjelu. Sa stanovita fizikog zdravlja tijela, koloidnom zlatu se pridaju zasluge kod tretiranja razno raznih tumora, opekotina, ivanih bolesti, hormonske i nervne neuravnoteenosti te stimuliranja imunolokog sustava. Dosta ljudi koji ga koriste kombinaraju ga s koloidnim srebrom. Neki ga istraivai smatraju najboljim sredstvom za tretiranje petilosti. Meutim, zanimljivije su tvrdnje o djelovanju na ljudsku psihu i mentalnu spremnost. Postoje pilot studije koje su pokazale da koloidno zlato podie rezultate na testu inteligencije u odnosu na period prije konzumacije za 20%. Takoer djeluje na kompletno psihofiziko stanje ovjeka. Kao posljedicu toga imamo rjeavanje ovisnosti te dobijamo jasniju sliku sebe i drugih. Ve sam spominjao njegovu upotrebu kao navodnog eliksira mladosti. Dodue, njegova mogunost da ojaa i "oivi" rad lijezda s unutarnjim izluivanjem je poznata i "mainstream" medicini. Pitanje je kako u kunim uvjetima dobiti koloidno zlato. Ni izbliza lako kao srebro, ali ipak nije nemogue. Najlaka metoda za dobivanje koloidnog zlata je preko kompleksa s citratom koju je sredinom prolog stoljea uveo Turkevitch sa suradnicima a dvadesetak godina kasnije usavrio Frens.
36
Dakle, postupak ide ovako.... 1. Nabavite HAuCl4 . Uzmite 5.0106 mola dotinog spoja i otopite ga u 19 ml deionizirane vode. Otopina je ukasta. 2. Grijte dok ne zavrije. 3. Dodajte 1 ml 0.5% natrijevog citrata. Za to vrijeme mijeajte snano otopinu. Morate mijeati Ukupno 30 minuta. 4. Boja se mijenja od ukaste do prozirne, sive, ljubiaste i na kraju crvene. 5. Nadopunite otopinu do 20 ml.
Ovim ete postupkom dobiti sferine estice zlata okruene i stabilizirane citratnim ionima. Ovisno o koncetraciji citrata moi ete regulirati veliinu estica. to je vie citrata to e veu povrinu moi stabilizirati pa e i estice biti manje. Obrnuto je kod manjih koncetracija gdje e estice zlata biti vee. Postoje naravno i drugi naini dobivanja koloidnog zlata. Neki se baziraju na HVAC metodama gdje je prisutno samo zlato. Uprkos gornjem opisu dobivanja zlatnog koloida treba imati na umu da je on stabiliziran u otopini citratom te ako netko eli raditi doma koloidno zlato preporuujem informiranje i oko HVAC metode koju ovdje zasad neu poblie opisati. Dakle, osim kemikalija, trebate magnetnu mjealicu s grijanjem i pipete za odreivanje volumena. Naravno, trebate biti veoma oprezni prilikom rada s kemikalijama i precizni u izvedbi postupka. Priu o koloidnom zlatu zavravam najranije ikada zabiljeenim receptom o proizvodnji zlatnih pripravaka. Dao ga je Mojsije osobno i zapisan je u Starom Zavjetu. Stari Zavjet, Knjiga Izlaska 32, 19-i i 20-i redak. im se priblii taboru te opazi (zlatno op.a) tele i kako igraju, razgnjevi se Mojsije. Baci iz ruku ploe i razbije ih na podnoju brda. 20 Pograbi (zlatno op.a) tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prah satre. Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce da je piju.
19
Koloidno zlato nije isto ta i ORME zlato (monoatomno zlato)!!! Vie o ORME-u moete saznati na: http://www.youtube.com/watch?v=SWyQzDDgZQQ
37
Koloidni bakar
Bakar je trei po zastupljenosti metal u ljudskom tijelu. Ima ulogu u formiranju crvenih krvnih stanica, metabolizmu bjelanevina i RNA, kljuan je za metabolizam i enzimsku aktivnost. Takoer je kljuan kod formiranja kosti, hemoglobina i s cinkom sudjeluje u formiranju elastina uz pomo vitamina C. Kljuan je i u antioksidativnim procesima u tijelu. Njegovo dodatno uzimanje se prakticira i kod pigmentacije koe i kose (protiv sijedih lasi). Takoer mu se pridaju i gotovo magina svojstva kad je rije o pomlaivanju organizma. U tom smislu ljudi ga obino koriste za tretman bora i koe openito. Cijeli niz djelovanja kod parazita, poboljanje imunolokog odgovora i slinih stvari je slian kao i kod srebra. U zadnje vrijeme javljaju se teze da jedan od faktora koji uzrokuje osteoporozu je i manjak bakra u organizmu. Tradicionalna primjena uzimanja bakra takoer dugo traje, obino kao namjensko noenje bakrenih ogrlica i bakrenih narukvica u terapeutske svrhe. Za razliku od srebra i zlata, bakar puno lake difundira pod kou u kontaktu s tijelom te je stoga mogue uzimati bakar u odreenim koliinama i na taj nain. Neki pripravci bakra se koriste u svrhu postizanja veih umnih sposobnosti. Obino se bakar zadri pod ustima te na taj nain ulazi u krvotok i utjee na sinapse. Bakar se koristi i u striktno kozmetike svrhe. Legenda datira kozmetiku upotrebu u biblijska vremena kralja Solomona.
Koncentracija u kojoj se uzima bakar je slina kao i kod srebra. Dakle, otprilike 3 ppm-a. Dozvoljena toksina koliina bakra u pitkoj vodi je otprilike na 1.5 - 2.0 mg/L. Meutim, tu se ponovo radi o bakru iz raznih spojeva. Bakar se moe dobiti na slian nain kao srebro. Svi metali koji se mogu pomou elektrolize nanositi u tankim slojevima na druge metale mogu se pomou elektrolize u destiliranoj vodi dobiti na nain na koji dobijamo srebro. Tu su izuzetak zlato i platina. U krajnjoj liniji, postupak dobivanja koloidnog srebra pa tako i koloidnog bakra je samo jako loe izveden nain "posrebrnjivanja".
38
12. Raymond Royal Rife

Raymond Royal Rife (1888. - 1971.) je bio genijalan znanstvenik koji je najznaajnije dijelove svoje karijere proveo u prvoj polovini 20 st.. Razlog to veina koji ovo itaju nikad nije ula za njega lei u injenici da je profil njegovih istraivanja i pronalazaka bio krajnje nepodoban za tenje farmaceutske industrije. Pronai nain lijeenja koji je izvediv po troku koji odgovara cijeni jedinog potrebnog resursa, tj. elektrine struje, te za kojeg je aparatura jeftina i lako dostupna gotovo svakom, predstavljao je ozbiljan udarac tada jo mladoj i brzo rastuoj farmaceutskoj industriji. Pionir na podruju "bioelektrine" medicine, Rife je zasluan za cijeli niz izuma koji se danas koriste u optici, elektronici, biokemiji i drugim granama znanosti. Vlasnik je cijelog niza nagrada i doktorata. Zbog irokog spektra znanja koji je imao i velike multidisciplinarnosti brzo je izaao iz okvira tadanjih uskih razmiljanja medicinske struke koja je, naalost, uvelike prisutna jo i danas. Veliku veinu tehnologije potrebnu za njegova istraivanja on je jednostavno izradio sam. Neki od njih su i danas u irokoj primjeni. Na primjer, u modernoj mikrobiologiji gotovo neizostavni mirkodisektor i mikromanipulator kao i UV mikroskop su njegovi izumi koje je koristio za jedan dio svojih istraivanja u vrijeme dok njegovi kolege nisu imali ni koncept emu to konkretno slui. Zasigurno, jedno od njegovih najveih dostignua je prvi mikroskop specijaliziran za promatranje virusa te Univerzalni Mikroskop - za to vrijeme zauujui primjerak tehnologije s preko 6000 dijelova i poveanjem od 60 000 puta. Donedavno je to bio jedini mikroskop sposoban za promatranje ivih virusa. Razlog tome je to moderni mikroskopi prvo ubiju sve to je u uzorku ostavljajui ostatke koje operator promatra umjesto ivog sustava. Kod virusa je takav nain vrlo manjkav zbog vrlo velike dinaminosti kojom su sposobni promijeniti svoju ulogu u tkivu. Rife je u svojim istraivanjima doao do zakljuka da svaki mikroorganizam ima svoj specifini spektroskopski tj. "energetski" potpis. Zakretanjem kvarcne prizme fokusirao je svjetlost do valne duljine gdje bi se pojedini mikroorganizam mogao prouavati. U trenutku kad bi inae dolo do rezonancije pri vidljivoj svjetlosti, nevidljivi bi mikroorganizmi postali vidljivi. Velika veina organizama koje je gledao s tim mikroskopom bila je vidljiva samo u UV spektru. Rife je prevladao taj problem koristei dvije razliite frekvencije u UV dijelu spektra od kojih su obje rezonirale s karakteristinim "potpisom" mikroba. Te dva vala bi interferirala i kao rezultat interferencije dobivao se val u vidljivom dijelu spektra. Na taj je nain Rife bio prvi ovjek koji je uspio promatrati ponaanje ivih mikroorganizama u tkivu, fenomen kojeg je nemogue izvesti elektronskom mikroskopijom. Zanimljivo je da su neke zasluge za ta istraivanja u kasnijim godinama preuzeli drugi ljudi. Konkretno Virginia Livingston je preuzela zasluge 1948.-e za identifikaciju mikrorganizma koji uzrokuje rak kod ljudi. Tu istu stvar je Rife napravio jo 1920.-e to je i sama imala prilike vidjeti budui da je veliki dio razdoblja od 1930.-tih do 1948. provela u posjetima Rifeovom laboratoriju, ba kao i mnogi njeni suvremenici. Meutim, to joj nije smetalo da Rife-a ni ne spomene u svojim radovima. Mnogi tadanji znanstvenici koji su posjetili Rifea te vidjeli i prouili njegov rad ipak su stali iza njega. Rife je radio i suraivao s najeminentnijim znanstvenicima i lijenicima tog razdoblja. Rife se nije previe obazirao na te prie i nastavio je svoj rad. Nakon to je uspio snimiti viruse, pokazati njihov ivotni ciklus i ponaanje u tkivu, upotrijebio je isti nain pomou kojeg ih je uinio vidljivima da ih uniti. To je izveo pojaavajui intenzitet frekvencije koja je dovodila do rezonancije do mjere kada bi ugrozio strukturalni integritet mikroorganizma. Dotinu frekvenciju i intenzitet je zvao skraeno "MOR" ("mortal oscillatory rate"). Zamijetio je da MOR nema nikakvog utjecaja na okolno tkivo. Postoji bezbroj frekvencija i svaka vrsta
39
ima svoje karakteristine. Mogunosti takvog tretmana su gotovo beskonane. U mnogo godina istraivanja Rife je otkrio frekvencije karakteristine za uzronike mnogih bolesti. 1934.g. na University of Southern California provedeno je istraivanje u kojem su doktori i patolozi, imenovani u posebnu komisiju, odabrali i za eksperiment pripremili grupu oboljelih od raka u terminalnoj fazi. Njihov zadatak je bio da ih pregledaju ako budu jo ivi nakon 90 dana. Nakon 90 dana tretmana, komisija je zakljuila da je nakon tih 90 dana 86.5% pacijenata posve zdravo. Nakon toga, terapija je dodatno prilagoena te je i ostalih 13.5% pacijenata posve izlijeeno u nekoliko sljedeih tjedana. Dakle, uspjenost terapije je bila 100%! Nakon tog uspjeha, prireen je banket za Rifea na kojem su bili prisutni svi vodei medicinari SAD-a. Banket je bio prireen pod imenom "The End To All Diseases". To je bilo 1931.-e u studenom. Te su godine svi ti ljudi poricali da su se ikad sreli s Rifeom!!! Neki od njih su se naglo preselili u Junu Ameriku zamjetno bogatiji.
Slijed dogaaja je bio slijedei. Morris Fishbein, glavni ovjek i moemo rei vlasnik American Medical Association-a je poslao odvjetnika Harry Hoxsey-u, ovjeka koji je rutinski lijeio rak pomou lijeka na biljnom principu. Ponuda je bila sljedea. Fiscbein bi kupio patent od Hoxsey-a nakon ega Hoxsey ne bi imao ni centa profita devet godina. Tada, ukoliko bi se uspostavilo da lijek radi, Hoxsey bi dobivao "ak" 10% profita. Nakon to je to potonji odbio, Fishbein je sredio da ga u roku od godinu i pol dana uhapse 125 puta na ime navodnog rada na polju medicine bez dozvole. Sud je svaki put odbacio optube, meutim, Hoxsey je doveden do ludila. Odvjetnika je poslao i Rife-u! Rife ga je takoer odbio.Nakon toga su poeli nestajati filmovi i rezultati istraivanja iz laboratorija. Tada je "naglo" buknula vatra u basnoslovno skupom laboratoriju koji je trebao staviti "toku na i" istraivanju i konanoj potvrdi Reifeove terapije. Takoer, kod Rifea je netko vandalizirao laboratorij unitivi taj i danas neprojecjenjivi laboratorij, u to vrijeme gotovo jedini takav u svijetu. Konani udarac dolazi kad policija ilegalno konfiscira kompletan materijal prikupljen kroz cijelu Rifeovu karijeru. Komercijalna primjena je prestala 1939.-e kada je tuena jedina tvornica u SAD-u koja je proizvodila Rifeove generatore. Tuba je odbaena kao posve neosnovana ali cijeli zakonski proces protiv farmaceutske industrije je uzeo toliko novaca da je firma bankrotirala i morala biti zatvorena. U tom trenutku, to je znaio prestanak svake aktivnosti u tom smjeru. Na sreu, i nakon njegove smrti par informiranih ljudi je rekonstruiralo veinu te tehnologije. Sve je vie informacija, knjiga i konkretnih instrumenata koji djeluju, mada je Rife veliku koliinu informacija ponio sa sobom u grob. Danas ima mnogo izvedbi Rifeovih generatora. Od skupih do jeftinijih, boljih ili loijih. Rife je preteno koristio izvedbe s pobuenim plinovima u vakumskoj cijevi, meutim, dananje novije izvedbe se preteito baziraju na elektrodama koje se dre u ruci ili na neki drugi nain privruju na tijelo te se na taj nain apliciraju rezonantne frekvencije ili njihove harmonike na tijelo. Takoer se uz terapiju preporuuje esto ispiranje hladnom vodom. Meutim, sami detalji oko terapije su van opsega ovog teksta. U novije vrijeme se pojavila i nova generacija ureaja koja koristi frekvencije (uobiajeno elektrine impulse na oko 15 Hz) i struju za borbu protiv parazita i slinih nametnika. Obino ih nazivaju zapperi. Za sve koje zanima vie o Rifeu preporuujem izvrstan site s velikim brojem informacija.
40
13. Najea pitanja

Govorei o ovoj temi, pitanja se mogu podijeliti na dvije glavne skupine pitanja, ona koja se esto postavljaju i koja su vana i ona koja se rijetko postavljaju i jo su vanija.
Mol - kemijska jedinica za koliinu tvari. Jedan mol sadri Avogradov broj estica. Dakle, 6.023 x 1023 atoma ugljika ine jedan mol ugljika. Taj broj atoma ugljika e biti oko 12 g. To znai da je molarna masa (M) jednaka 12g/mol-u. Dakle, 24 g istog ugljika predstavlja 2 mola. U tekstu je naveden primjer molekule HAuCl4. Jedan mol te tvari tj. njegova masa je zbroj atomskih molarnih masa elementa koji ine molekulu. ppm - mjera za koncetraciju (parts per million). Ima ekvivalente u ppb (parts per billion) i ppt (parts per thousand). Kod srebra obino se odnosi na broj miligrama u litri vode. Dakle 5 ppm ~ 5 mg/L Tyndallov efekt - otkrio ga je John Tyndall, irski znanstvenik koji je ivio i djelovao u 19. stoljeu. Efekt se zasniva na efektu loma svjetlosti u koloidnim sustavima npr. suspenzijama ili emulzijama. Efekt se koristi da se na lagan nain razlikuju drukije vrste otopina, npr. iste otopine, koloidne otopine ili suspenzije. Jedan tipian primjer Tyndallovog efekta su automobilska svjetla u magli. Manje valne duljine se lome bolje. Potonja injenica je i uzrok to je nebo plavo. Zrake Sunca se lome na atmosferi i mi vidimo plavu svjetlost koja se bolje lomi. Due valne duljine obino nisu pogoene. Kod uznapredovale elektrolize moemo zamijetiti Tyndallov efekt to je znak otputanja estica u otopinu. Brownovo gibanje - odnosi se na dva glavna koncepta: nasumino gibanje estica u tekuem agregatnom stanju (primjenjivo i na plinove) i na matematike modele koji takvo nasumino ponaanje opisuju. Brownovo gibanje je u svojoj osnovi jedno od najjednostavnijih stohastikih funkcija. Nazvan je po botaniaru Robertu Brownu koji je djelovao u 19. st. i kojem se daju zasluge za otkrie, mada su tu pojavu zamijeivali i drugi znanstvenici prije njega. Anoda, katoda, anioni, kationi - Anoda, pozitivna elektroda. Katoda, negativna elektroda. Kationi, pozitivni ioni. Anioni, negativni ioni. Aspartam - umjetno sladilo, obavezno izbjegavati. Nalazi se u obojenim bezalkoholnim piima, vakaim gumama bez eera i slinim "namirnicama". Obino taj podatak pie na proizvodu i nije naodmet provjeriti i time se liiti te degenerativne i kancerogene supstance. In vitro - eksperimenti provedeni van ivog tkiva. Konkretno, u epruveti ili petrijevki. In vivo - eksperimenti provedeni u ivom organizmu. Zeta potencijal - izraz iz koloidne kemije koji oznaava ukupni elektrostatiki potencijal nabijene estice koji ovisi o akumulaciji iona na povrini koloidne estice. Elektroliza - openito i laiki govorei, nain za odvajanje ili razgradnju tvari putajui struju kroz njih
41
Ozon - alotropska modifikacija kisika. Sadri tri atoma za razliku od puno stabilnije molekule s dva atoma. Voda, srebro, istoa - za dobar produkt od kljune je vanosti imati kvalitetnu destiliranu vodu i iste srebrne elektrode (0.99). Kritinija je istoa vode nego srebra. Zapperi - elektroniki aparatii namijenjeni tretiranju bolesti. Dr. Hulda Clark kao jedan od pionira na tom podruju je uvela taj nain rjeavanja tijela raznih parazita, bakterija pa i raka i slinih malignih bolesti. Tvrdnje se baziraju na slinim postavkama kao i Rifeova terapija. Dakle, odreeni impulsi u tijelu dolaze u rezonanciju s nekim dijelovima parazita ruei im strukturalni integritet. Moemo zamisliti kako netko glasom lomi staklenu au. Teorija iza zappera se temelji na slinom principu temeljenom na struji. Obino se nalaze u izvedbi koja se koristi kao narukvica. Harry Hoxsey - od svoje je porodice dobio u nasljee recept za biljni preparat kojim je iznimno velikom uspjenou lijeio ljude s postotkom neusporedivim i superiornijim dananjoj kemoterapiji. Proganjan, izloen velikoj plaenoj medijskoj kampanji kojoj je bio cilj posve obeshrabriti ljude da trae pomo od njega, bio je prisiljen zatvoriti svoje klinike. Danas u Mexicu radi jedna klinika na bazi njegovog preparata. Vie o njemu na ovom linku. Virginia Livingstone - osoba koja je preuzela veinu podobnih Rifeovih zakljuaka, tretirala ih kao svoje te na taj nain zaradila razna priznanja. Rifeove viruse za koje je smatrao da uzrokuju rak je preimenovala od originalnih 'Cryptocides primordiales' na 'Progenitor Cryptocides' bez ikakvih referenci na Rifea. Herxheimerov efekt - efekt trenutnog pogoranja zdravstvenog stanja uslijed naglog oslobaanja organizma od infekcija, bakterija, parazita i sl.
To be continued........
42
14. Reference
Ovdje u pokuati u najveoj moguoj mjeri dati reference na razne materijale za koje smatram da eventualno nude informacije koje mogu pojasniti sadraj ovog teksta ili one na koje sam kao dio ili cjelinu naiao u nekim materijalima. S vremenom se ovdje mogu oekivati dodaci. Na kraju poglavlja preporuujem povijest ozonoterapije od Eda McCabeaa.
Dr Robert O. Becker - The Body Electric & Cross Currents
Jean-Claude Mainguy - Evolution of neoplasic cells in culture under the influence of electromagnetic fields
Hugh Fleming - Effect of High-Frequency Fields on Micro-Organisms
Andrei G. Pakhomov - Biological Effects Of Millimeter Waves
Cyril Maire - Clinical Impressions and Speculations on the Use of High-Frequency Pulsed
A.J. Ginsberg, M.D - Pulsed Short Wave in the Treatment of Bursitis with Calification
Panos Pappas, Ph.D - Effects Of Pulsed Magnetic Field Oscillations In Cancer Therapy
Karl H. Schoenbach - Pulsed Electric Fields on Biological Cells, Science. Vol. 25, No. 2, April 1997
Douglas M. Evans, M.D. - The Effect Of EMF on Rat Mammary Carcinoma
V.A. Shashlov - Mechanism Of Frequency-Selective Biological Effects Of The EHF Radiation
Marcos Tello & Other Authors - Evaluation Of DC Current Therapy In Mammary Cancer Tumor
"Silver, Our Mightiest Germ Fighter," ScienceDigest, March 1978. As an antibiotic, colloidal silver kills over 650 disease causing organisms, and resistant strains fail to develop. Silver is the best all-around germ fighter we have and is absolutely non-toxic! Doctors report that, taken internally, it works against syphilis, cholera, malaria, diabetes and severe burns. Richard 43
L. Davies, executive director of the Silver Institute which monitors silver technology in 37 countries, reports: "In four years we've described 87 important new medical uses for silver." " Colloidal Preparations of Silver in Pharmacy," British Medical Journal, February 1923: "Pure Silver is entirely non-irritant. In tests at very high concentrations, it has been shown repeatedly that the rapidly exerted disinfectant action is of considerable therapeutic value."
Provo Herald, 13 February 1992, page D1: "Colloidal Silver as a Remedy for AIDS".
"Colloidal Silver Preparations of Silver in Pharmacy," British Medical Journal, 1932.
Secrets of the Soil by Christopher Bird and Peter Tompkins.
John Hopkins Hospital, More News on Silver. Dr. Leonard Herschberg
Michael D. Lemonick. The Killers All Around, Time Magazine, Sept. 12, 1994.
Searle, A.B. The use of Colloids in Health and Disease. The British Medical Journal. Nov, 1913, p. 83 Dr. Henry Crookes,
Colloidal Silver, Where have you been? by Iris A. Moore, The New Times, Seattle WA, May 1994
Brentano, L. MD, Margraf, H, Monafo, W.W. MD and Moyer,C.A. MD Antibacterial Efficacy of a Colloidal Silver Complex. Surgical Forum Vol. 17, 1966, pp. 76-78 Also Quoting, Dr. Harry Margraf
Report on Colloidal Silver, The Best Kept Secret, by Martha Duncan.
Thurman, R.B. and Gerba, C.P. (1989) The molecular mechanics of copper and silver ion disinfection of bacteria and viruses. Quoting, Dr. Richard Davies, The Silver Institute, Wash, V. 18, 4, p. 295
Oxygen Therapies by Ed Mc Cabe. $12.00 Includes postage, Energy Publications, 99- RD #1,
44
Morrisville, NY 13408 H.E.L.P ful News, Vol. 8 No. 9
PoliticsInHealing - Daniel Haley
The Cancer Conspiracy - Barry Lynes
The Cancer Cure That Worked - Barry Lynes
The Golden Rife - Barry Lynes
Kao kratki dodatak u ovom poglavlju mala povijest ozonoterapije kompilirana od strane Ed McCabe-a, zasluuje i ovako neprevedena mjesto ovdje.
...
1885 Florida Medical Association published "Ozone" by Charles J. Kenworthy, M. D., M.R.S.V. from Jacksonville Florida. This proves that ozone was in regular medical usage in the U.S. before 1885, and therefore predates the 1906 Pure Food and Drug Act, its subsequent revisions, and the FDA as well. Therefore, ozone's medical usage is grand fathered in the United States, and held as perfectly legal for any M.D. to use without censure. Ozone generating medical devices are claimed by the FDA to be a separate question (Note: see commentary further on about Dr. Willner's case in 1991). 1896 Sept 22 Inventor genius Nikola Tesla patents the first ozone generator in the U.S. 1898 Institute for Oxygen Therapy-Healing started in Berlin by Thauerkauf and Luth. First injection of ozone into animals, first bonding of ozone to solid form products (Haemozon, now Homozon). Proprietary bonding technology method still unknown and unbelieved by all but certain American, German and Russian scientists. The chemistry is substantiated in Russian texts.
45
1898 Dr. Benedict Lust from Germany practicing in NY. He was the originator and founder of Naturopathy, and wrote many books and articles on ozone. 1900 Medical ozone was used in the U.S. by Nikola Tesla who formed the "Tesla Ozone Company" which was the first company to use high voltage, high frequency, low amperage AC systems and was granted many ozone patents. Medical ozone and ozone products were used widely in the beginning of the century and their use actually predates the FDA's inception in 1906. 1902 J.H. Clarke's "A dictionary of Practical Materia Medica," London, describes the successful medical use of "Oxygenium" in treating Anemia, Cough, Cancer, Diabetes, Influenza, Morphine poisoning, Canker Sores, Strychnine poisoning, Whooping-cough. Oxygenium is ozone charged water. 1902 Dr. Chas. O. Linder M.D. was written up in Spokane, WA "Centennial" magazine as injecting medical ozone and commonly using state of the art ozone equipment in his medical practice. 1904 Ozone charged olive oil has been sold in pharmacies for years all over the U.S. and used by thousands of physicians under the trade name "Glycozone." As reported in nineteenth edition of "The Medical Uses of Hydrozone and Glycozone" by Chas. Marchand. The New York Chemist's 339 page book is in the Library of Congress with the U.S. Surgeon general's stamp of approval on it. 1910 (+/-) Tesla's "Violet Ray" ozone producing device commonly sold all over U.S. under many brand names and configurations, even finding its way into the Sears catalogue. Many had provisions for therapeutic breathing of strong concentrations of ozone after bubbling it through certain organic essential oils. Violet Ray now available through all beauty supply shops in the U.S.. Copyright 1911, 13, 15, 16, 19, 20 Noble M. Eberhart M.D., Ph. D., D.C.L. was published by New Medicine Publishing Company. "A Working Manual Of High Frequency Currents" Chapter 9 Ozone; Nature; Physiological Action; Methods of Administration; Diseases In Which It Is Indicated. Dr. Eberhart was head of the Department of Physiologic Therapeutics, Medical Department Of Loyola University. Professor of High Frequency, Illinois School of Electrotherapeutics. Head of Department of Electrotherapy, Chicago College of Medicine and Surgery. Member of Chicago and Illinois State Medical Societies, American Medical Association, American Medical Editor's Association, Victoria Institute or Philosophical Society of Great Britain. He used ozone in Tuberculosis, Anemia and Chlorosis, Chronic middle ear deafness and Tinnitus, Whooping Cough, Asthma, Bronchitis and Hay Fever, Insomnia, Pneumonia, Nervous Disability, Diabetes, Gout, and "Its beneficial action in syphilis has been attested by many physicians." "Ozonizing the air of a patients room is the best method of employing ozone in this disease (tuberculosis)." "In one sense of the word, since oxygen is so essential, it might be easily claimed that ozone was indicated in any bodily ailment... there are some diseases in which it is of particular
46
benefit. Among these are anemia; all diseases off the respiratory organs, including tuberculosis; infectious diseases; and all conditions where there is imperfect oxidation and impaired nutrition." "H. de LaCoux, Chemical Expert to the Council of the Prefecture of the Siene, Paris, says: "In the application of ozone for tuberculosis, it is an undeniable clinical fact the number of bacilli in the sputum diminishes after the second or third treatment, even before the general condition of the patient is improved." "Dr. George Stoker, London, reports nine cases of tuberculosis treated within a year at the Stoker Oxygen Hospital, of which eight were discharged with the disease definitely arrested." 1913 Eastern American Association for Oxygen Therapy formed by Dr. Blass and German associates 1914 Nov 20th, Dr. Charles O. Linder was advertising the availability "At a great expense" on his part, of his new medical ozone machine in the Vol 1 No. 1 "Not yet named Magazine" at the Apple Show near Spokane, WA. He was passing the ozone through Eucalyptus, Pine, and Cedar oils as scrubbers before inhalation of the gas. 1920 Dr. Charles S. Neiswanger, M.D. publishes "Electro Therapeutical Practice" Ritchie and Company, Chicago. "A Ready Reference Guide for Physicians in the Use of Electricity and the X-Rays." Chapter 32 "Ozone as a Therapeutic Agent." Dr. Neiswanger was the President and Professor General Electro- Therapy Illinois School of Electro Therapeutics; Chicago Hospital College of Medicine. "Ozone acts as a powerful antiseptic in contact with diseased mucous surfaces, consequently its beneficial action is quickly apparent in the treatment of bronchial and laryngeal affections, catarrh, hay fever and all diseases of the respiratory organs." 1929 "Ozone and Its Therapeutic Action." Book names 114 diseases and applications of ozone and prints the research from the centers and doctors centers using ozone. Armor Research Foundation Institute of Technology, IL, American College of Physical Therapy, Berlin University, Behren Memorial Hospital, Glendale, CA, Board of Education, St. Louis, Bouvicant First Hospital Paris, British Army Medical Service, London, Chicago College Of Medicine and Surgery, Chicago, Harvard University, Cambridge, MA, Polytechnic Institute, Brooklyn, NY, Physical Chemistry University, IL, Post Graduate Medical School, NY, S. California University of Los Angeles, Salaberry Hospital, Buenos Aires, Spaulding General Hospital, Portland , OR, Western Reserve University, Cleveland, OH, Washington University, Seattle, WA. A 40 page book with a different medical paper from a different expert on each page. 1930 May 3rd, Journal of The American Medical Association article: "The Therapeutic Use of Oxygen in Coronary Thrombosis" by Robert L. Levy, M.D., and Alvan L. Barach, M.D. Oxygen tents help oxygen starved heart attack victims. 1930 German dental physician E.A. Fisch was regularly using ozone in his dental practice in Zurich Switzerland and writes large number of ozone papers in Italian, French, and German. Patents the "Cytozon," the first dental use ozone apparatus.
47
1931 Dr. Otto Warburg wins first Nobel Prize for work proving cancer is caused by a lack of oxygen in the cells. He states in "The Prime Cause and Prevention of Cancer" that the cause of cancer is no longer a mystery, we know it occurs whenever any cell is denied 60% of its oxygen requirements. This occurs through a buildup of pollution or toxicity within and around the cell which blocks and then damages the cellular oxygen respiration mechanism. 1932 renowned Austrian surgeon Dr. Erwin Payr receives ozone therapy and thereby learns of medical ozone by treatment from E. A. Fisch. Goes on to use ozone in his medical practice, increasing its acceptability in surgery. 1935 Nov. Societe Francais d'Electrotherapie et de Radiologie publishes M. Sourdeau (Le Mans) paper on "Ozone in Therapy" Four machines to produce ozone have been installed in the Electro- Radiology service in Beaujon-Clichy. 1938 Parisian Medical Bulletin - Bul Med Paris 52 or 42:745- 749, Paul Aubourg, Honorary Electro-Radiologist in the Hospitals of Paris, publishes "Medical Ozone: Production, Dosage, and Methods of Clinical Application Using rectal insufflation he noted that of 465 patients, the colon capacity varied from 150 to 800ccs (no megacolons), so everyone was x-ray photographed to ascertain the proper dosage without forcing the ilio-caecal valve. Ozone injections into wounds last for 6 to 15 minutes, verified by laboratory bacteriological results. Vaginal insufflations were common. Breathable concentrations of ozone were routinely applied to infected sinuses. Intermuscular injections were abandoned as too painful and ineffective. In 8000 applications of ozone, there were no accidents or harmful side effects. 1938 Paul Aubourg "Results of 119 cases of coliform infection treated by ozone in BeaujonClichy." Presse Med 1938; 46:1987- 1900. 1940's German Doctor Hans Wolfe wrote the book "Medical Ozone." 1940's FDA starts seizing ozone machines, and this policy continues to this day. 1940's "Polyzone," "Aetheozone," and other ozone machines were marketed in the U.S. 1942 "Gordon Detoxification and Hydro Surgery - Theory and Practice" book published covering medical uses of ozone as colon cleanser. 1943 During the Second World war, Dr. Robert Mayer treated the FBI prisoners of war in the Ellis Island, NY POW camp. Dr. Mayer subsequently learned of medical ozone from one of the German prisoners and has since been applying ozone to patients in the United States for over 45 years. Dr. Mayer is a pediatrician, and has safely and effectively given ozone therapy to over 12 thousand people, most of them children. He pioneered the technique of ozone being injected directly into the spinal fluid to end meningitis. Dr. Mayer has authored many medical papers including: "Using Ozone As A Chemotherapeutic Agent For the Treatment Of Diseases" Out of compassion, he recently came out of retirement (he's in his seventies) and began treating hundreds of AIDS patients with medical ozone. 1944 Dr. Otto Warburg wins second Nobel Prize for his work linking cancer to damaged cell respiration due to a lack of oxygen at the cellular level.
48
1951 June Dr. William Turska, Chairman of the Committee on Scientific Research of the American Naturopathic Association publishes in the Journal of the American Naturopathic Association "Oxidation." Dr. Turska pioneered the breathing of Aethozol (ozone passed through selected oils). He also pioneered and maintained one of the best methods of putting ozone into the body was to put up to 250 cc's directly into the portal circulation via the rectal veins with no pain, discomfort, or side effects. With repeated application, this completely cleans the liver. 1953 Dr. Hans Wolff, general practitioner in Frankfurt, Germany starts his own ozone clinic after coming into contact with and learning about ozone from Dr. Hanseler. 1954 "Oxygen: Master Of Cancer" book published by Frank Totney. 1956 Feb 24 Two time Nobel Prize winner Dr. Otto Warburg (who won this prestigious award for discovering and proving that cellular respiration, once damaged by a lack of oxygen, caused cells to mutate uncontrollably and turn into cancer cells) publishes in SCIENCE 24 February 1956, Volume 123, Number 3191 "On the Origin Of Cancer Cells." 1958 - 1973 Dr. Robert Mayer and Dr. Edmund J. Ryan were granted 8 ozone patents. 1950, 55, 58 patent # 3,063,904 granted Nov. 13, 1962: "Polymeric Oxygen (Ozone) In Blood and Sera Treatment and the Product Thereof." 1961 Encyclopedia of Chemical Technology, Volume 16, Third Edition. John Wiley and Sons. The symptoms of breathing high concentrations of ozone are acute, there appear to be no chronic affects among normally healthy people because the body has the ability to repair such damages. "No free radical reactions which directly involve ozone have been observed. During the 80 year history of the large scale usage of ozone, there has never been a human death attributed to it." 1965 Senator Edward Long holds U.S. Senate hearings where Dr. Herbert Ley, FDA Commissioner testifies that the FDA "protects" the big drug companies and are subsequently rewarded, and using the government's police powers they attack those who threaten the big drug companies. "People think what the FDA is protecting them. It isn't. What the FDA is doing and what the public thinks it's doing are as different as night and day. "First it is providing a means whereby key individuals on its payroll are able to obtain both power and wealth through granting special favors to certain politically influential groups that are subject to its regulation. This activity is similar to the 'protection racket' of organized crime: for a price, one can induce FDA administrators to provide 'protection' from the FDA itself." Secondly, as a result of this political favoritism, the FDA has become a primary factor in that formula whereby cartel oriented companies in the food and drug industry are able to use the police powers of government to harass or destroy their free market competitors. "And thirdly, the FDA occasionally does some genuine public good with whatever energies it has left over after serving the vested political and commercial interest of its first two
49
activities." - Barry Lynes, "The Healing of Cancer" Marcus Books, Queensville, Ontario, Canada. 1966 June 20 Meeting of Nobel Laureates: "The Prime Cause and Prevention of Cancer With Two Prefaces On Prevention." Dr. Warburg delivers revised lecture at the meeting of the Nobel Laureates at Lindau, Lake Constance, Germany. He is the Director of the Max Planck Institute For Cell Physiology, Berlin Dahlmer; English edition published by Dean Burk, National Cancer Institute, Bethesda Maryland, USA 1967. 1969 U.S. Congress studies the FDA and states that 37 of the top 49 officials of the FDA who left the agency moved into high corporate positions with the large companies they had regulated. 1971 Dr. Hans Wolf (President) and Prof. Dr. Siegfried Rilling (Vice President) founded The German Medical Society for Ozone Therapy. 1972 The International Association For Oxygen Therapy, Dr. George Freibott, President, emerges. Association formed out of International Oxidation Institute, which came from the Eastern American Association for Oxygen Therapy 1975 U.S. G.A.O. Government General Accounting Office studied the FDA and revealed that 150 FDA officials owned stock in the companies they were supposed to regulate. 1976 The FDA publishes in the Federal Register 21 CFR 801.415 Dated 2/13/76, amended 7/24/85, and 9/27/89: "Ozone is a toxic gas with no known medical uses." Ed McCabe comments in "The Family News:" "Printing this statement in a publication paid for with our taxes is either a blatant attempt at suppression of truth from the highest levels, or one of the poorest research jobs ever done. It obviously favors competitive therapies, and ignores well over 50 years of safe and effective medical use on hundreds of thousands of humans - backed up with thousands of medical references and clinical studies in Switzerland, Italy, France, Germany, Australia, New Zealand, Mexico, and the U.S." 1978 FDA reports 1.5 million people were hospitalized in the USA due to side effects from medication. On the other hand, medical ozone has been legally used in clinics worldwide on a daily basis since the forties. In Germany, Ozone side effects are typically minor irritations that are caused by incorrect application and quickly disappear. This side effect rate is incredibly far, far, lower than U.S. drug therapy side effect rates wherein each year approximately 140,000 people die from prescription drug usage. That's two and a half times more Americans than were killed in Vietnam. 1979 First case of AIDS treated by medical ozone therapy. Dr. George Freibott, ND from the International Association of Oxygen Therapy saw his first AIDS case. A Haitian living in Avon Park, Florida came to him with Kaposi's Sarcoma mouth lesions and was treated with medical ozone in rectal insufflations, ozone colonics, and direct ozone IV injection off and on for 1 1\2 years, only once a week. All external lesions were healed. 1979 Dr Hans Wolff publishes his book on ozone. 1980 Aug 22nd Sweet F, Kao M S, Lee S-CD (Dept of obstetrics and Gynecology, Washington University School of Medicine, St Louis, Mo) and W. Hagar (St Louis Air
50
Pollution Control) publish in "Science" Vol 209: 931-933, a U.S. peer reviewed scientific journal, their study: "Ozone Selectively Inhibits Human Cancer Cell Growth." They announce "Evidently the mechanisms for defense against ozone damage are impaired in human cancer cells." "All of the cancer cells (lung, breast, uterine and endometrial) showed marked dosedependent growth inhibition in ozone at .3 and .5 ppm" while the normal cells were not affected. "Evidently cancer cells are less able to compensate for the oxidative burden of ozone than normal cells." They also stated that ozone inhibits cancer 40 to 60%, and up to 90% in a dose dependant manner, yet there is no response from mainstream medicine. 1980 Jan The German Medical Society for Ozone Therapy commissioned Marie Theresa Jacobs and Prof. Dr. Dr. Hergetbegan from the University Kilnikum Giessen and the Institute for Medical Statistics and Documentation of Giessen University to begin an inquiry entitled "Adverse Effects and Typical Complications In Ozone Therapy." 2,815 questionnaires were sent out to all western German ozone therapists known by the Medical Society for Ozone Therapy (AGO, Arztliche Gesellschaft fur Ozontherapie). 884 went to physicians and 1931 to therapists. 1980 May By now, The German Medical Society had collected 1,044 replies, or 37% of the total. The replies that were returned stated 384,775 patients were treated with ozone with a minimum of 5,579,238 applications and the side effect rate observed was only .000005 per application! The report also stated "The majority of adverse effects were caused by ignorance about ozone therapy (operator error)." The University of Innsbruck's Forensic Institute published Dr. Zacob's dissertation quoting this in The Empirical Medical Acts of Germany. 1982 German medical textbook published: "Medical Ozone" 2nd Ed. by Dr. Ewald Fischer Medical Publications in Heidelberg. 1983 "Ozone As Therapy In Herpes Simplex and Herpes Zoster Diseases;" Mattassi R. MD, D'Angelo F. MD, Franchina A. MD, Bassi, P. MD. Santa Corona Hospital, Division of Vascular Surgery and Neurology, Milano, Italy 58 cases of Herpes Simplex showed complete recovery in two to five days following ozone therapy. "Results, Herpes Zoster: in all patients healing of skin lesions were observed after a minimum of 5 and a maximum of 12 ozone injections. Herpes Simplex: all patients healed after 1-5 injections. (Daily endovenous injections of 20cc of an oxygen-ozone mixture. 1983 June The chairman of neurosurgery at Jefferson Medical College in Philadelphia, Dr. Jewell Osterholm, announced that stroke damage can be reversed with spinal injections of an oxygen-rich mixture. Experiments on lab cats showed the procedure does reverse stroke damage. 1983 May 24-25 - PROCEEDINGS - SIXTH WORLD OZONE CONFERENCE Washington, D.C. 412 page book: "Medical Applications of Ozone."
International M.D.'s List 33 Major Diseases Successfully Treated With Ozone "OZONE Removes viruses and bacteria from blood, human and stored... Successfully used on AIDS, Herpes, Hepatitis, Mononucleosis, Cirrhosis of the liver, Gangrene, Cardiovascular Disease, Arteriosclerosis, High Cholesterol, Cancerous Tumors, Lymphomas,
51
Leukemia..Highly effective on Rheumatoid and other Arthritis, Allergies of all types...Improves Multiple Sclerosis, ameliorates Alzheimers Disease, Senility, and Parkinson's...Effective on Proctitis, Colitis, Prostrate, Candidiasis, Trichomoniasis, Cystitis... Externally, ozone is effective in treating Acne, burns, leg ulcers, open sores and wounds, Eczema, and fungus." 1985 International Ozone Association publishes Robert A. Mayer's Experience of a pediatrician using ozone as a chemotherapeutic agent for the treatment of diseases of children. Medical Applications of Ozone, Julius Laraus editor 1985 Jan "The Biochemical Process Underlying Ozone Therapy" published in Germany by Renate Viebahn of Dr. J. Hansler GmbH, Germany submitted for publication April 1984 accepted for publication January 1985. Professor Viebahn is in constant contact with most all of Europe's ozone using clinics. Her paper demonstrates ozone's ability to ... disinfect and sterilize...employ bactericidal and virucidal mechanisms...is a circulatory enhancer...penetrates viruses. 1985 Sept "The Basic Clinical Applications of Ozone Therapy" Siegfried Rilling, MD President of German Medical Association for Ozone Therapy publishes in German medical publication, received for publication January 1985, accepted for publication September 1985. Complete descriptions of almost all ozone therapies and suggested protocols, based on his lifetime of clinical practice. 1986 Dr. Alexander Preuss in Stuttgart, FRG, "Positive Treatment Results in AIDS Therapy; OzoNachrichten 5 (1986) Heft 1/2, published case histories of AIDS patients treated with ozone who are now completely healthy and back at work. Details printed in "Oxygen Therapies" by Ed McCabe, Energy Publications, 1988. 1986, Dec 30, Patent # 4,632,980 was granted and now held by Medizone, Inc. NYC, NY. "OZONE DECONTAMINATION OF BLOOD and BLOOD PRODUCTS" Medizone states all stored blood can be decontaminated with ozone, and all HIV can be eliminated. Medizone applies for human test approval. Despite 50 years of medical ozone's use on humans by over 7,000 physicians, and flawless animal studies, the FDA won't allow human testing in the U.S. 1987 Dr. Horst Kief, Heidelberg, FRG, announces successful treatment of 3 AIDS patients brought from Stage 8 back to Stage 1 at his German clinic using autohemotherapy ozone/1 gram vitamin C therapies. Dr. Kief states "You can kill the AIDS virus with ozone therapy... No side effects." 15 ARC patients exhibit "full remission." Gained weight, T cells went from 300 back up to 1500 (normal), gone back to work. "One patient was so weak he couldn't turn on the radio. After only 3 treatments, he walks to the bathroom unaided." Typical treatment twice a week (method now outdated), continues for 7 to 11 months. 1987 Dr. Hans Neiper, an ozone using doctor in Hanover, FRG, worked with NASA, past president of a German Oncology in an interview by videographer Jeff Harsh, talks about his colon cancer work. Although he can't divulge the name of his patients, "President Reagan is a very nice man." And, "You wouldn't believe how many FDA officials or relatives or acquaintances of FDA officials come to see me as patients in Hanover. You wouldn't believe this, or directors of the American Medical Association, or American Cancer Association, or the presidents of orthodox cancer institutes. That's the fact."
52
" The Use Of Ozone In Medicine" 1987 Classic medical ozone textbook published by Karl F. Haug, Heidelberg, by Professor Siegfried Rilling, M.D. and Renate Viebahn, Ph.D, co-authors. 225 OZONE MEDICAL REFERENCES AND OVER 48 DISEASES COMMONLY TREATED WITH OZONE Including: "Abscess, Acne, AIDS, Allergies, Anal Fissure, Antiviral effect, Cerebral sclerosis, Circulatory disturbances, Cirrhosis of the liver, Menopause, Constipation, Cystitis, Bedsores, Dermatology, Fistulae, Funguses, Furunculosis, Gangrene, Gastroenterology, Gerontology, Hepatitis, Herpes, High Cholesterol, Colitis, Neurology, Dental Medicine, Tumors, Cancer, Orthopedics, Osteomyelitis, Parkinson's, Rheumatism, Proctology, Gynecology, Radiology, Raynaud's disease, Scars, Inflammation of the vertebrae, Stomatitis, Joint dystrophy, Surgery, Phlebitis, Open sores, Urology, Vascular surgery, Wound Healing." 1987 March 8-12 K.S. Zanker presents ozone has benefit in cancer treatment paper at the 2nd International Conference on Anticarcinogenesis and Radiation Protection Gaithersburg Maryland "The selectively inhibitive effect of medical ozone prepared from pure oxygen on tumorous human cell cultures has been known for a long time, and has recently been confirmed once more." - Washuttl, Viebahn, and Steiner reviewing this study. 1987 Cuban (FDA equivalent) National Inst. For Scientific Research conducts ozone animal studies proving ozone is non- toxic, non-mutagenic, non-carcinogenic. (Ozone won't cause toxicity, mutations or cancer) 1987 Strahlenther Onkol (German Cancer Journal) 1987;163:37-42 "Zur Wirkung von Ozone und ionisierender Strahlung am In-Vitro- Modell - eine Pilotstudie an vier gynakologischen Tumoren" Karlic H., Kuccra H., Metka M., et al "Recently, evidence was provided that ozone has a selective effect on an ovarian carcinoma, two solid adenocarcinomas of the ovary and one endomentrial carcinoma." - (Zanker/Kroczeck) 1987? FDA contacts 15-20 MD's who have bought Hansler German ozone machines from a U.S. importer (McGrath/Boeve) and demands they all turn in the generating tubes. Some comply, some ignore them. 1987 H G Knoch, W Roschke, W Klug publish in The German Articles of Colo Proctology (Aktuelle Koloproktologie) 1987; Band 4: 161-173 "The use of Ozone Therapy In Proctology" (Die Sauerstaff-Ozontherapie in der Proktologie" After studying the work of Leipzig Surgeon E. Payer since 1936, they stated "It is known that the rectal application of oxygen/ozone has a therapeutical effect on diseases of the rectum and colon. Animals. Animal experiments were conducted to clarify the O2 diffusion through the wall of the colon, and the increase of PO2 in the venous and arterial blood flow...when O2 and O2/O3 gas insufflation was applied." Using 10 rabbits averaging 2500 g rectal insufflation was applied. After O2/O3 gas was applied at 5.1 mg over 10 seconds, the PaO2 was up 300%. O2 diffuses through the wall of the colon and increases the O2 concentration in the vascular system and the liver.
53
"Due to the known properties of ozone (bactericidal, circulatory enhancement, virucidal, fungicidal, hemostatic, wound leaning and metabolic stimulant), its rectal application is also recommended for human patients." Clinical human examinations: "An adult human tolerates 800 ml of an ozone/oxygen gas mixture applied rectally over a period of one minute without any complaints." "Gas absorption is slow, on average within one hour." Both the oxygen and the oxygen/ozone mixture is absorbed through the wall of the large intestine, enters the blood stream and results in a PaO2 increase within the entire organism." "No adverse effects occur when ozone is applied." (Ozone is) Recommended for colitis and proctitis and is "superior to all previously known methods of therapy. In proctology, we view the indication of rectal insufflation to be valid for colitis." " 16 patients with hepatitis B were given ozone and compared to a control group. Those who got the ozone had an increase in wellbeing and 75% of those treated could be placed in the "healed" category within a period of 14 days. 1988 Historian Eustice Mullins writes: "The Office of Technology Assessment of the U.S. Government states that 95% of the prescription and over the counter drugs on the market have not been proven to work." 1988 "International Bio-Oxidative Medical Foundation" Charles H. Farr, M.D. President, is formed by several hundred U.S. M.D.'s trying to advance oxygen therapies in the U.S. by publishing their successful clinical results. Yearly meetings attended by physicians from all over the world. 1988 Dr. Gerard Sunnen publishes: "Ozone in Medicine: Overview and Future Directions" in The Journal of Advancement in Medicine. Dr. Sunnen, at the Bellevue Medical Center in New York City, lists medical ozone as commonly being used worldwide on: "Herpes, AIDS, and Flu. Wounds, burns, staph infections, fungal and radiation injuries, and gangrene. Colitis, fistulae, hemorrhoids and anal infections. It promotes healing. Blood ozone treatments have been used to treat virus infections including: AIDS, hepatitis, flu, some cancers, diabetes and arteriosclerosis. Used in dental surgery, periodontal disease, mixed in water and swallowed for use on gastric cancer, and applied as a wash in intestinal or bladder inflammation. Mixed with olive oil it is used on fungal growths and skin ulcers. Ozone baths are used to irrigate the skin, to disinfect and treat eczema and skin ulcers. "All of the world's blood supplies may be made bacteria and virus free (AIDS, etc.) by passing 40-50 mcg/ml of ozone through them." 1988 "OXYGEN THERAPIES" book by Ed McCabe lists 5 AIDS case histories showing successful treatment by ozone, and lay translation of paper based upon 74 medical references proving ozone's effectiveness in disease treatment. First widely distributed international publication in history to describe effectiveness of every known oxygen therapy, those being commonly self administered, and those administered under a physician's care. Becomes best seller. 1988 June Dr. Scott Ricke and inventor Basil Wainwright conducted an HIV in vivo scientific study involving five patients in Nogales, Mexico. In just ten days of treatment, Ozone and a new AIDS monoclonal measurement process developed by Epitope, Inc. demonstrated a reduction of 28% and higher of viral activity.
54
1988 July "The Treatment of Viral Diseases with Ozone" published in "Erfahrungsheilkunde," Number 7, July 1988 by Dr. Horst Kief "Ozone is highly effective against viruses... The present study provides statistical proof of its extraordinary efficacy in cases of chronic aggressive hepatitis... In the case of AIDS and ARC patients,... hyperbaric ozone therapy can lead to astonishing improvement in the clinical status..." 1988 Sept Dr. William Closon, M.D. working with Basil Wainwright at Brunswick Blood Laboratories establish that the precise noncytotoxic window of ozone concentration to achieve maximum HIV viral inactivation is 2% by weight, or approximately 27 micrograms per milliliter. 1988? Boguslaw Lipinski, Ph.D., Boston Cardiovascular Health Center and Tufts University School of Medicine, Wellesley, MA publishes "Rationale For Treatment Of Cancer With Ozone." Citing 35 medical references, Dr. Lipinski concludes "Preliminary clinical studies indicate that oxidative therapy might produce desirable results in cancer treatment." 1988 Sep Dr. Horst Kief presents his findings at the Fourth International Conference on AIDS. He followed 13 AIDS patients for 12 months of treatment, Kief suggested that the absolute CD- 4 count could be increased in such patients and their T$/T* quotient returned towards normal through ozone Therapy. 1989 William Campbell Douglass, M.D. publishes "AIDS, The End Of Civilization" In it he says, "At present we have the ambulance- at-the-bottom-of-the-cliff mentality in which the only solution entertained is to pick up the bodies rather than go to the top of the cliff and solve the problem." Dr. Douglass visited scores of empty villages in Africa where whole tribes had died of AIDS. He reports seeing mound after mound of burial sites along roadsides in which natives were buried when and where they fell dead. Dr. Douglass now actively promoting blood ozonation\UV (photophoresis) treatments in the U.S. 1989 April-May Raum and Zeit Vol 1, No. 1, "The Treatment of Virus Infections with OzoneOxygen Mixtures;" Alexander Preuss M.D. (Preuss's work was featured in Ed McCabe's book "Oxygen Therapies" in 1988) He cites 8 of his AIDS case studies wherein ozone therapy had dramatically improved their health. "Therefore I may conclude that AIDS in the state of an opportunistic infection is treatable for at least 17 months - nobody has to die from it any longer." 1989 July "Ozone Science and Engineering" Vol 11 pp. 411-417 publishes Immunological Examinations In Patients With Chronic Conditions Under Administration Of Ozone/Oxygen Mixtures;" J. Washutti, R. Viebahn, I. Steiner "... a significant increase in IgG, the most important immunoglobulin in the immune system... must be assessed as an immunostimulation. ...no immunosuppresive effect occurs,... On a long term basis, no kind of immunosuppressive behavior caused by ozone application can be found in the dosage range selected. 1989 July 6th "Ozone Science and Engineering" Vol 12 pp 65-72 publishes The Influence Of ozone On Tumor Tissue In Comparison With Healthy Tissue" J. Washuttl, R. Viebahn, I. Steiner "The in vitro results clearly show that a pronounced influence on tumor metabolism, which does not occur in healthy tissue, is indeed possible with ozone. Because, here in particular, the respiratory cycle and glycolysis as well as general oxygen utilization in tumor tissue are positively influenced by ozone therapy..."
55
1989 Aug 8th "Newsweek" Vol. 114, No.6, P. 50 A highly developed AIDS underground composed of entrepreneurs and AIDS activists smuggles unsanctioned drugs and even an ozone- injection machine into the United States. Desperate people feel the underground network is the only hope they have. 1989 Sep Dr. Harald Vetter ND of 8126 Hohenpeissenberg, Germany publishes "AIDS, Can Ozone Help?" the meticulously documented results of his application of 600 ml autohemotherapy ozone therapies to 100 patients with AIDS (44 with AIDS / WR 6, 47 with ARC / WR 3-5, 9 with Lymphadenopathy (LAS) / WR 1-2. An insurance expert reviewed a typical case and declared such dramatic improvements are in fact almost incredible. 1988 Oct 26 Associated Press "Ozone may limit AIDS Symptoms?" Bethesda Naval Hospital's Dr. Kenneth Wagner reports ozone stopped the HIV virus from multiplying, and left cells undamaged. Dr. Steven Kleinman from The American Red Cross says it should be experimented with further. AP then reports on Dr. Carpendale, Chief of Rehabilitative Services at the San Francisco VA Hospital's ozone study controlling diarrhea, and possibly hindering the AIDS virus. 1988 Nov 28 "Insight" Vol. 4, No. 48, P. 56 by Dina Van Pelt. Ozone may be able to kill HIV without harming infected blood cells. The Bethesda Naval Hospital in Maryland conducted tests on HIV infected blood in which ozone killed the virus without damaging the cells that contained it. Dr. Kenneth F. Wagner, senior research physician for HIV research at the Henry M. Jackson Foundation for the Advancement of Military Medicine in Rockville, MD., says that European physicians have safely used ozone to safely treat viruses for years. In a study of five patients at San Francisco's VA Hospital, all five showed significant improvement without signs of toxicity. 1989 FIRST MODERN U.S. HOSPITAL TEST OF OZONE ON HUMANS STOPPED George Perez, M.D., Dir. of Virology at Saint Michaels Med Center, Newark, NJ, and Chief Investigator of the hospital's Institutional Review Board was commissioned to undertake a 75 day institutional review board supervised ozone/AIDS protocol. 5 terminally ill AIDS patients underwent only 15 days of ozone treatments at Saint Michaels Hospital in Newark, New Jersey. The T4 counts of the patients were from a low of 5 to a high of 86. At the start, one was so badly covered with herpes lesions he couldn't wear clothes. All had T-cell counts of below 200. By the end of the 15 days each treatments, the herpes patient's skin had healed, and all had been released from the hospital. No adverse side effects or toxicity could be found. T/4 counts remained stable or increased. Viral protein core (p24) counts decreased indicating mass virus destruction. Four M.D.'s state ozone therapy is non toxic, and should be adopted. Due to political pressure, the tests were aborted. Comment: "Political pressure" means that after the fact, the FDA forced Dr. Perez to sign a bogus statement that ozone is "worthless," or he was through as a doctor, and the hospital would never get any more millions in funding. Heavily censored copies of this are available through the Freedom of Information Act. 1989 Nov Cuban M.D.'s successfully treating sickle cell anemia, ankle ulcers, farm accidents, and ocular (RP, retinitis pigmentosa) disease. James Caplan, CAPMED/USA and Dr. Manuel Gomez, National Institute for Scientific Research, Havana, Cuba have patent pending for treating sickle cell anemia disease crises and ulcers with oxygen/ozone. They began large scale human trials leading to Cuban Ministry of Health approval for general use of ozone for
56
sickle cell anemia, ulcers, and topical wounds. Ozone had been approved for the treatment of retinitis pigmentosa before the sickle cell anemia started. 1989 "Ozone In Medicine, Vol 3" Proceedings of The Ninth World Ozone Congress, New York, published by International Ozone Association of Zurich. 14 presentations of the medical therapeutic applications of medical ozone by bona fide international M.D.'s and scientists. 1990 Jan 24 The Canadian National Defence Headquarters wrote to Health and Welfare Canada Bureau of Biologics, "Ozone Therapy in AIDS / project #231, Summary of Findings." Significant positive response in CD4 counts. No detrimental effects on absolute CD4 counts. "Contrasted with the control samples which quickly became (highly) positive for HIV1...These data clearly demonstrate that no HIV-1 activity was detectable in any of the ozonetreated samples.It would appear that this form of therapy constitutes a potent means of inactivating HIV-1 in contaminated blood supplies, and may also provide a means for patient specific "autovaccination" in selected cases." They strongly asked for more funding to continue the research. 1990 Experimental Chemotherapy 1990;36:147-154 "In vitro Synergistic Activity of 5Fluorouracil with Low-Dose Ozone against a Chemoresistant Tumor Cell Line and Fresh Human Tumor Cells" "Our results indicate that ozone in combination with 5- fluorouracil (5FU) makes a 5-FU resistant cell line susceptible for the combined treatment modality. Furthermore, ozone acts synergistically or at least additive to chemotherapy in different tumor cell suspensions, derived from the breast and the colon." 1990 April-May University of Bologna Italy department of optical physiology publishes in Panminerva Medica"Effects of Oxygen-Ozone Therapy on Age Related Retinal Macular Degeneration" "The majority of patients showed an improvement of their ocular condition." 1990 Haematologica, 1990 75:510-5, famous European Medical Journal publishes the work of Velio Bocci and Luana Paulesu "Studies On the Biological Effects of Ozone 1. Induction of Interferon On Human Leucocytes." sponsored by grants from the Italian Ministry of Education. "...ozonation of blood is a medical procedure followed in several countries for treatment of viral diseases... we feel that the exploration of the effects of ozone on PBMC (peripheral blood mononuclear cells) has opened a new field of investigation that may yield useful results both in biological and practical terms. Ozone or its reactive oxygen species may act mainly via the stimulation of PBMC and release of lymphokines. The hypothesis can be made that ozone could lead to the release of tumor necrosis factor (TNF), interleukins (Ils) and IFN (interferon, a powerful antiviral protein with immunomodulatory activities could produce some benefits in patients with viral diseases)." (See the rest of the study 1991, Nov 5th) 1991 Susan M. Lark, M.D. Los Altos, CA sends Ed McCabe a draft copy of her article entitled "Ozone and Its Uses In Medical Therapy". She reviewed the reseach studies on ozone therapy and concluded "the studies find bennefit in the clinical use of ozone for a varitey of conditions with a minumum of side effects." She told Ed "After a decade of product development/research with oxidative modalities, I have found ozone/oxygen therapy to be one of the most powerful and effective therapeutic modalities I have ever worked with."
57
1991 March, Proceedings of the 10th World Ozone Conference in Monaco " The efficacy of O2/O3 Low Pressure Application In Badly Healing Wounds" Horst Werkmeister - Former head of the Radiography Department, Lutheran Hospital, Oberhausen Germany. "There is little inconvenience to the patient, ozone is not capable of engendering further damage, and produces a significant stimulation of wound healing in a large number of cases due to its disinfectant and pronouncedly hyperemizing effect. If applied early enough, it is often able to prevent the development of large lesions. The unprejudiced presentation of wound developments following the application of ozone/oxygen gas treatment on the basis of measurement values given above has the aim of encouraging a wider and more frequent application of this method as it has shown its efficacy in many severely affected patients." 1991 March, Proceedings of the 10th World Ozone Conference in Monaco "Resolution of Intractable Diarrhea of Unknown Etiology in Patients With AIDS Treated by Medical Ozone A pilot study." Ozone rectal insufflation stops AIDS patients' diarrhea. 1991 Apr Erfahrungsheilkunde Vol 40, No. 4 "Ozone Therapy - The underlying Therapeutical Concept And Models Of Efficacy." Renate Viebahn-Hansler "Due to its very specific reaction, medical ozone, as a pharmaceutical agent, has an accurately defined range of efficacy... According to the dosage and concentration range, we make use of the different properties of ozone, i.e.: its germicidal action (by oxidative destruction), its inability to inactivate microorganisms, and its restitutional effect (at a low concentration range). This involves three major indications: external ulcers and severe skin lesions, diseases of viral and bacterial origin, and arterial circulatory disturbances. The restitutional effect of ozone can be understood via its oxidative influence on the oxygen metabolism, the induction of specific enzymes and the activation of immunocompetent cells. 1991 Oct 1 Peer reviewed "JOURNAL OF THE AMERICAN SOCIETY OF HEMATOLOGY" In a major breakthrough for U.S. medical thinking, three years after the study concluded, the ozone\HIV work of M.D.'s Wells, Latino, Galvachin, and Poiesz is published in a well respected U.S. peer reviewed medical journal. Their article: "Inactivation Of HIV Type 1 by Ozone In Vitro" appears in "Blood Journal, Volume 78 Number 7, Oct 11, 1991, pg. 1882" describing the research coordinated by Dr. Bernard Poiesz from Syracuse State University of New York Research Hospital. They performed 15 replications of an ozone study that interfaced ozone with HIV infected factor 8 blood. The ozone completely removed the HIV virus from the blood 97 to 100% of the time, yet was non-toxic to normal healthy blood components. Ed McCabe announced this study back in 1988, in his "Oxygen Therapies" book. 1991 OCT Dr. Michael T. Carpendale M.D. Veteran's Administration Hospital, San Francisco, and Joel Freeberg M.D., UC Medical School San Francisco, Bay Medical Research Foundation, San Francisco, publish in The Journal of Antiviral Research 1991; Volume 16 Number 3 :281-292 the following medical paper: "Ozone Inactivates HIV At Noncytotoxic Concentrations "HIV (p24) was reduced in all ozone treated cultures compared to controls." Dr. Carpendale also privately published "Ozone Treated HIV+ patient Becomes PCR Negative", the stories of two ozone rectal insufflation using AIDS patients - one who became PCR-.
58
1991 Dr. Robert Mayer (using ozone over 50 years, since the forties) has late stage AIDS patients in his research center clinical study some who only have a count of 5 T cells. Normal is 600-1500+. Although they have a count of only 5 T cells, they are completely healthy. In a hope indicating development, local FDA office told Dr. Mayer to go ahead and use ozone, as long as he only makes it himself in his own office with his own self manufactured machine. 1991 A brave humanitarian U.S. M.D. (Dr. J.B., ret.) in a southern state comes forward with his secret clinical ozone/hyperbaric therapy results. All his testing was performed at a major hospital and within independent labs. Out of 248 HIV POSITIVE patients he reported bringing 113 to HIV NEGATIVE, each within 60 Days, using ozone autohemotherapy immediately followed by hyperbaric therapy. 1991 Publication: The use of ozone-treated blood in the therapy of HIV infection and immune disease - a pilot study of ozone safety and efficacy. "AIDS" 5:981-984. G. Garber, D Cameron, N Hawley-Foss, D Greenway and M. Shannon. This is the study the detractors of ozone like to quote to falsely try and prove it doesn't work. In an early Canadian establishment attempt to see if there is any validity to ozone, and to see if it was safe, a poorly designed and executed protocol was used in a pilot study by well meaning but unexperienced practitioners. The trial was sponsored by the Ottawa General Hospital Infectious Disease Division, Canadian Health and Welfare, Canadian Federal Center For AIDS, Department Of National Defence, and The Meuller Medical Company of Canada. Comment: Poorly designed because the study only gave 10cc's of ozone into a muscle (dismissed by Aubourg in 1938 as too painful and ineffective), not I.V., and not enough to do any good, and not for a long enough time period. How are you going to clean up the 100 plus pounds of water that humans are by putting 10cc's into a muscle only three times a week? The daily environmental toxic load intake on the body alone would quickly negate any benefit, let alone the stress of a disease like AIDS! Poorly executed because during the second half of the too short study, the principals admitted the ozone machine had broken, and wasn't producing any ozone, yet they ignored this fact when they wrote up the second phase of the study! So, they used a protocol that any serious practitioner would laugh at, and based their conclusions upon false data. They then compounded their errors by seriously overstepping their boundaries and wrongly making the unjustified broad pronouncement that "Ozone therapy does not enhance parameters of immune activation nor does it diminish measurable p24 antigen in HIV-infected individuals." The tragedy of allowing such studies to be published, and such pronouncements to be made, is that this false conclusion is often repeated by the FDA to our elected representatives while they ignore the thousands of studies that show ozone does work. This intellectual dishonesty is used to politically justify barring further real research that would eliminate suffering and save lives. 1991 Nov 5th Lymphokine and Cytokine Research Vol 10, Number 5, 1991 publishes "Studies on the Biological Effects of Ozone: 2. Induction of Tumor Necrosis Factor on Human Leucocytes, Luana Paulesu, Enrico Luzzi, and Velio Bocci. "Because ozonation of blood is a procedure followed in several European countries for the treatment of viral diseases
59
and tumors, the release of factors with antiviral and immunomodulatory activities by leukocytes may explain the mechanism of action of ozone and of autohemotherapy." The "ozone concentration is critical in terms of TNF production and of cell mitogenesis. Owing to the presence of erythrocytes, higher concentrations are required to be effective in blood than in PBMC." 1991 Dec Dr. Robert Mayer joins the doctors reporting patients sero-converted to HIV NEGATIVE through use of ozone autohemotherapy. 1991 Major northeast area university scientist in conjunction with BSME engineer/researcher J.W. (names withheld by request to prevent being closed down by big money interests) undertaking two year plus microbe group eradication study using ozone equipment. Reporting 100% kill in vitro in 20 studies completed. Ft. Lauderdale police sergeant associated with FL Wainwright case phones one of the researchers and warns them, "You will be part of a criminal conspiracy if you continue to study ozone's effectiveness." 1991 Medizone ozone company negotiating with Canadian Armed Forces to commence 2 1\2 million dollar ozone research study to commence in 1992, comprised of animal studies, blood sterilization studies, human trials, the works. 1992 Jan Captain Michael Shannon, Deputy Surgeon General for the Canadian Naval Forces has 350 scientists under him. He is commencing a 2 1/2 million dollar ozone medical research study that will including blood sterilization, animal trials, and more. The Canadian Government realized that if a major event occurs, their army's blood supply would be inadequate in its present condition. He states "With thousands of people going to Europe yearly at a considerable cost to get this treatment - there must be something to it." 1992 May 8th Associated Press: Dr. Wayne Jonas, Walter Reed Army Institute of Research. Testifies before the North Carolina legislative panel. "Requiring that current medical practices be based on solid scientific evidence is building our house on a rock. Requiring that such practices be 'prevailing' is building that house on sand. What is prevailing in medical practice shifts with the wind of opinion and the tide of profit." 1992 June Author Ed McCabe begins working closely with former U.S. Congressman Berkeley Bedell. They decide to have Ed invited to testify before the newly-created National Institute of Health's Office of Unconventional Medicine. He testifies that, "Due to the many interviews I have conducted, it is my opinion that the AIDS problem has been solved. If immunity from state, and federal, and agency, and medical board prosecution could be assured, these humanitarian doctors would gladly make available their knowledge for the public good. I stand ready to do the same. They don't even need your money, they'll fund it themselves. If we can get ozone doctors immunity from prosecution, within 90 days the only thing left to do would be to implement the existing solution." Ed and Berkeley decided that they need an MD to be there as well, and chose Dr. John Pittman from North Carolina to represent the ozone using doctors undergoing political harassment. Dr. Pittman told his story of being closed down even though the therapy was working. 1992 June Ed McCabe and Dr. John Pittman meet with Dr Killian, Deputy Director of the NIH's N.I.A.I.D. (AIDS institute). He and his assistant were very enthusiastic about ozone
60
once they saw the proof they were brought that ozone was successful in treating AIDS patients. Later, upon follow up, they were very closed mouthed, without enthusiasm, and acted like they never heard a word they were told. 1992 Bolton, A. "Report on Scientific Studies to Elucidate "Ozon-O-Med" Treatment of Peripheral Vascular Disease" Intermune Life Sciences, Etobicoke, Ontario, 1992 1992 July Ed McCabe went to Washington on July 22nd, 1992. The trip was made after setting up private meetings with 2 U.S. Congressmen to coincide with the meeting that former Iowa Congressman Berkly Bedell and Ed McCabe had set up on the same day with U.S. Senator Tom Harkin, the former Presidential Candidate. Mr. Bedell and Mr. McCabe decided to invite 2 doctors that had each brought a patient from HIV+ to HIV-. They also invited Jim Caplan, the man responsible for convincing the Cubans to approve medical ozone therapy for general use, and Dr. John Pittman, an ozone using doctor, and one of his recently denied treatment AIDS patients. Dr. Pittman's office was closed down by the North Carolina state medical board in the middle of successful clinical ozone trials due to "ozone not being FDA approved." They visited the Congressmen, were warmly received at each meeting, and ended up in turn at Senator Harkin's office for our meeting with him, where they were joined at this point by Dr. Michael Carpendale and his boss from the San Francisco Veterans Administration Hospital. Senator Harkin scheduled us for only a 1/2 hour meeting, but he was so intrigued by our proof that we discussed ozone successfully treating AIDS with him for one and one half hours. He immediately decided to set up a meeting between us and the NIH's (National Institute of Health) Institute of Allergy and Infectious Diseases Director, Dr. Anthony Fauci. The AIDS "problem" comes under the jurisdiction of this institute, and Dr. Fauci has been referred to as the U.S. Government's "AIDS Czar." Senator Harkin is on the NIH appropriations committee, so he has their ear. 1992 Aug On August 20th we met in NIH's building 31 wing 7A room 24 with Dr. Fauci and his boss Deputy NIH Director Dr. Moskowitz. Also present were Dr. Hill, Dr. Killan, and other legislative and legal aides. Mike Hall and Marina Metallios were there to observe for Senator Harkin's Office. About 30 people attended. We presented our two ozone treated patients who no longer were HIV+, and no longer had fevers, swollen lymph nodes, diarrhea, pain, night sweats, weight loss, or any other manifestation of the AIDS/ARC disease. We handed Dr. Fauci and the others copies of their medical documentation, and they listened to Doctor Carpendale and one other doctor and their former AIDS patients. Dr. Latino from Medizone spoke of the flawless ozone animal trials that had already been done by Medizone. Dr. Pittman and one of his patients made emotional pleas for the open medical use of ozone so he could finish his clinical ozone trials. I asked for the same, gave them a brief 50 year history of the effectiveness of medical ozone on hundreds of thousands of people in Europe, and cited ozone's perfect safety record in millions of dosages. We made a sound, experienced, documented, and reasonable case for the immediate investigation of ozone's effectiveness in treating AIDS successfully. I also asked if anything could be done to influence the FDA to halt its suppressions of ozone-using M.D.'s. We were told that the NIH had no power over the FDA.
61
Comment: Picture this. Here's our small but dedicated group gathered at a round table with the U.S. Government's official AIDS policy makers. Around the outside of the table are aides, secretaries, assistants, and division chiefs. There were no big corporations funding us, as is usually the everyday case at these meetings. Although the NIH people only had to walk down the hall to be there, we all had to take time out from work and pay our own considerable travel, hotel, and meal expenses. We came from all over the country simply to help our fellow countrymen dying from AIDS. We were sitting right there at the table with two now perfectly healthy former AIDS patients testing HIV negative - one PCR (Polymerase Chain Reaction a test for any of the seven nucleotides of the HIV virus itself) negative, and one Western Blot/Elisa (HIV antibody presence) negative. We were sitting there with the examples and their records showing complete eradication of all secondary diseases, their actual doctors, a politically harassed-doctor and his patient who can't get the treatment, and several thick notebooks of ozone medical references from the U.S. and Europe. What answer did we get? "We see no reason to pursue this." Let me repeat that: "We see no reason to pursue this." And, "They are obviously so healthy that they must not have had the disease." And, "We won't look at this treatment unless you have the patients PCR tested twice before treatment proving the presence of the HIV virus, stored blood from when they were positive, two PCR tests during treatment, and two PCR tests after ozone treatment proving the absence of the virus." What a reply from an institution funded by our tax dollars to find a cure for AIDS while people suffer and tragically slowly waste away. Not exactly encouraging was it? The weight of evidence sitting right there was enough to immediately investigate ozone, without adding all the new requirements on. The NIH has billions of dollars, and they could have done something after all we went through, you would think they could have at least made some phone calls to other doctors and patients as a goodwill gesture, but to only say in effect, "Go home"? Even though they did give us a clearly defined goal to shoot for, I couldn't help feeling that the goal line was just moved way back. Analysis: Here's the problem with the current NIH reasoning: 1. Although they said they were unknowledgeable about the FDA's history of seizing ozone machines, harassing ozone using doctors, and forcing doctors to falsely claim ozone as worthless, they did hear me tell them of all this and how hard it was to get any doctors to show up at all to testify and present evidence to them. How can anyone conduct open trials on this beneficial treatment if the FDA will close them down as soon as they open the doors? 2. Promoting the unproven "HIV causes AIDS" scenario, they want 6 PCR HIV tests, each costing around 350 dollars. Total of $2,100+ per patient. First of all, there are several PCR tests around, and none of this is covered by insurance, so which PCR test will they believe? And who's going to pay for it? The ozone doctors are financially strapped, and the AIDS patients have already spent their savings on hospitals, doctors and drugs like AZT, DDI, and etcetera. There were also no PCR tests commonly available back when the patients we brought in first tested HIV positive, so having PCR's on them was an impossible requirement! Also, many of the patents on ozone therapy are now in the public domain, so no pharmaceutical company will support research. 3. They told us, via their announcement that they will not consider ozone unless we met the new PCR requirements, that the HIV virus is the ONLY thing to look for. Nowhere has it ever been proven that the HIV virus is the only definitive cause of AIDS; it was simply announced one day in the media as a probable cause. Dr. Gallo's work "HIV causes AIDS" was proven
62
fraudulent. According to the latest international AIDS conference held in Amsterdam (1992), people die from AIDS who never test positive for HIV! The virus is probably only a promoter or possibly a co-factor of the disease. So why judge ozone's effectiveness upon the presence or absence of a possibly non-essential virus? Why ignore the most significant facts proving complete eradication of all secondary diseases and symptoms? This is a far more compelling test of whether or not to immediately begin research into ozone, if those who suffer can have their suffering eliminated, whether or not they test "PCR negative." Comment: What about the quality of their life since ozone all by itself? The way the Center For Disease Control has decided to officially classify if someone has AIDS or not tells the story. They look for the presence of several "hallmark" diseases all occurring at once. Both patients that we brought in had completely eliminated their secondary infections and any clinical symptoms. Therefore by definition, besides testing HIV negative, they no longer had AIDS according to CDC guidelines! The real live people with their medical records and blood tests were sitting right in front of the NIH employees - yet they could not see. Or they chose not to see. Let's hope more practical thinking will win out in the end. Just so you understand medical ozone in the proper treatment of AIDS, a few shots of medical ozone are not going to be magic bullets. Successful ozone AIDS treatment has always been 2 to 5 hours a day of a number of oxidative and other therapies for three to six weeks in a row, depending upon the particular aggregate methods employed. These methods are always combined with lifestyle changes, proper diet, eliminative organ cleansing, a spiritual or moral balance to help eliminate denial of self, and the inclusion of an immune system rebuilding regimen. 6 U.S. doctors have reported to me over 200 people turning HIV negative. I also have video interview proof that this therapy is remarkably effective on cancer and even diseases like multiple sclerosis. As a society we should look in the direction of ozone soon, instead of watching more die needlessly as we continue chasing the old ways that obviously don't work. 1992 Sept "Research and Development Bulletin" No. 234 Science and Technology section of the Canadian Government's Supply and Services Dept publishes "Better Blood Sterilization With Ozone." "Under a $303,943 contract with the Surgeon General's Branch of Department of National Defence [DND] Headquarters, researchers from the National Reference Laboratory at the CRCS are investigating two ozone sterilization technologies to confirm their reported efficacy in deactivating a variety of potential viral contaminants in blood, including HIV-1 and hepatitis... In Europe an estimated 350,000 people were treated with ozone between 1980 and 1985. The University of Bonn reviewed these cases and reported virtually no side effects of ozone therapy when properly administered... 'The products of this research have worldwide applications,' says DND's Capt. Shannon. 'In the right concentration, ozone sounds almost too good to be true. We're trying not to be overly enthusiastic, but the data so far is very compelling.'" 1992 Acta-Chir-Plast. 1992; 34(3): 182-4 "The use of ozonotherapy in nose correction operations" Kawalski, H. Sondej J., Cierpiol Tracz E. Positive results of application of ozonotherapy in rhinoplasty are described. 25 patients were administered ozone intravenously for 3 days prior to operation and days post-operatively, resulting in a significant reduction in post-operative complications duration as compared with the control group consisting of 20 patients who were not administered ozonotherapy. - From Medline
63
1992 Sep Medical Hypothesis. 1992 Sep; 39(1): 30-4 "Ozonation of blood for the therapy of viral diseases and immunodeficiencies. A hypothesis." By V. Bocci. In the last three decades major ozone autohemotherapy has been used in Europe in uncontrolled trials carried out in patients with many illnesses, particularly chronic viral diseases and neoplasms. It appears that the treatment may activate the host's immune system by inducing the production of immunoactive cytokines, and it may now be possible to rationalize the procedure, improve the regimen and assess the outcome... Once this is done, owing to the large range of medical applications and the simplicity of the procedure, autohemotherapy could become very valuable particularly in undeveloped countries. - From Medline 1992 Oct Pol-Tyg-Lek 1992 Oct 19-26; 47(42-43): 964-6 (Non English Polish Medical Journal) "Clinical assessment of treatment results for Atherosclerotic ischemia of the lower extremities with intraarterial ozone injections" Seven Polish researchers gave 10 injections of O3 into the femoral arteries of 50 patients with atherosclerotic ischemia of the lower extremities and to 49 diabetic patients. "The treatment showed a significant improvement in both groups... The treatment with O3 is both valuable and safe." - From Medline 1992 Dec Aids Patient Care Magazine publishes in Vol. 6 No. 6 "Point Of View: A Case For Ozone Therapy" by Ed McCabe. This was a reprint of Mr. McCabe's testimony before the NIH Office of Unconventional Medicine. "I have interviewed six U.S. M.D.'s who, independent of each other, have collectively reported bringing over 300 AIDS patients to HIV negative status (confirmation with Western Blot, ELISA, and PCR), including complete eradication of any secondary disease factors such as energy loss, weight loss, diarrhea, etc." 1993 Feb Dr. Simi Khanna MBBS;DHOM publishes "Ozone-Oxygen Therapy, Treatment at Last" from her office in the suburbs of London, England. She indicates 31 common disease conditions routinely treated by ozone. She discovered "'magical' Ozone- Oxygen therapy" (her words) after it personally brought her back from the brink of death - four and a half months of fever, sleepless, itching-rash, swollen and painful joints, rapid weight loss, after nothing else worked (two hospitals and 112 different medical tests). 1993 April Journal Of The Canadian Medical Association - Medical Science News (Can Med Assoc J 1993; 148(7) pg 1155) "Are Worry Free Transfusions Just A Whiff of Ozone Away?" by Albert C Baggs, BSc. "Scientists in the U.S. and Canada are investigating the use of ozone to destroy the HIV virus, the hepatitis and herpes viruses and other infectious agents in the blood used for transfusion. The studies were endorsed by medical circles of the North Atlantic Treaty Organization (NATO) because of a concern that viral pandemics have compromised the ability of world blood banks to meet urgent and heavy military demands." "...In a brief to the NATO Blood Committee the surgeon general of the Canadian Armed Forces reported upon Canadian findings that ...a 3 minute ozonation of serum spiked with one million HIV-1 particles per millilitre would achieve virtually 100% viral inactivation. It was also found that the procedure would destroy several other lipid-encapsulated viruses, including simian immunodeficiency virus and various strains of interest to veterinarians." The journal report described the work of Mueller Medical and Medizone International. 1993 May American Surgery Journal 59(5): 297-303 "Irrigation of the abdominal cavity in the treatment of experimentally induced microbial peritonitis: efficacy of ozonated saline." Nine researchers implanted gel capsules of fecal slurry into the peritoneal cavities of rats. "Ozonated saline statistically proved the most effective irrigating solution for reducing abscess formation in survivors."
64
1993 May H. D. Wolfsteadter, Berlin MD publishes "Ozone Therapy" under the auspices of the International AIDS Society - Natural Alternative Traditional Complementary Medicine. NATC of the IAS."... the more recent results in viral research, especially the results of the invitro experiments on 'retro-viruses' and activating effects on the immune system, will make ozone therapy an interesting subject of modern research in the foreseeable future. There is unanimity in recognizing an urgent need for clinical clarification of the effectiveness of ozone therapy based on the claimed indications." 1993 June 2, 1993 Headline: Medizone's Blood Decontamination Technology Proven Successful In Canadian Monkey Trial. Still trying to inch their way through the system, Medizone announces its successful trials on monkeys. This was one of the requirements imposed last August when McCabe/Bedell/Latino et. al. met with Dr. Fauci at the NIH. Dr. Fauci said "Why can't you do a simple monkey trial?" So Medizone did, and now they are announcing the successful completion of the first two phases of a Canadian research project overseen by scientists representing the Canadian Red Cross, Canadian Departments of Defense and Agriculture, Cornell University Veterinarian Medical College and Medizone Canada Ltd. Two groups of monkeys were infused with plasma infected with highly virulent strains of Simian Immunodeficiency Virus (monkey equivalent of HIV). The first group died within 12 days. The second group's infected plasma was first infused with ozone through Medizone's process. None of the second group showed any sign of infection. Dr. Latino, Medizone's president stated; "These preliminary research results indicate the capability of Medizone's patented scientific and technological process to inactivate blood and blood products of certain viral contaminants, including the AIDS virus." Including the above monkey trial, Medizone has so far submitted to the FDA all the following data: 1. Long Island College of Pharmacy rabbit study showing no toxicity at concentrations up to 10 times the dose proposed in man. 2. Cornell University Veterinary College feline study showing no detectable toxic effects. 3. The Hematology Journal HIV inactivation study showing 100% inactivation. 4. Mount Sinai School of Medicine, New York revealing hemolysis and coagulation changes well within the standard for reinfusion of packed human blood. The FDA still won't allow human testing or admit there is any scientific proof of ozone's efficacy. 1993 Aug-Sept International Ozone Association holds Eleventh Ozone World Congress and Exhibition August 29 to September 3rd, 1993 in San Francisco. Tours were given of 9 San Francisco water treatment plants using ozone, booths of industrial ozone manufacturers were perused, plus the two day medical ozone meeting was well attended by participating doctors from all over the world.
65
Comment: O3OHATOP - That's ozone in Russian. The meeting plainly demonstrated to us that even the Russians have more health freedom than we do. Dr. Claudia Koscherkova, head of research and development at the Nisnerokinov Medical Institute is presently treating 39 arthereosclerosis patients with ozone. He and C.N. Kontorschikova M.D., Head of Central Research, and especially Sergi P. Peretyagin M.D., Manager of the research center (he's the father of modern Russian ozone usage), and others are using medical ozone on babies, animals, adults, and even gunshot wounds! They have four major medical ozone treatment centers in their largest cities; Nezhni Novgorod, Ivanovo, Kirov, and Smolenskj, plus others in the Baltic Republics. They are also using ozone inhalation therapy - a 1-4 mcg/ml concentration of ozone is humidified by ultrasound and inhaled, and pioneering a recirculatory extracorporeal ozonation of human blood for up to 1 1/2 hours at a low concentration of 1 1/2 to 2 micrograms per milliliter technique. Over 120 Russian M.D.'s have, over the past six years, treated thousands of people with ozone! Because of the rampant greed of our drug companies who influence all levels of our society to suppress ozone, ALL THE OTHER COUNTRIES ARE REALLY SHOWING U.S. UP! The Russian MD's I met at IOA were kind enough to lend me a copy of their video. I secured a good copy of it -a 20 minute explanatory medical ozone video (in English). They have many innovative techniques, and you can now order your own copy of it through "The Family News." Also at the IOA conference, the IOA held tours of local ozone water treatment plants, and had three days of presenting papers on ozone municipal drinking water treatment plants, the newest industrial ozone generation methods, waste water treatment plants, ozone used in the pulp and paper and cooling/process industries, in swimming pools and municipal aquariums, groundwater treatment, and its biological effects. The conference wound up with two days of medical presentations on completed and ongoing ozone medical studies - done mostly outside of the United States due to U.S. political pressures. Here's a synopsis and list of the topics covered showing doctors' successes with medical ozone therapy. Dr. John Greenburg, On the University of Heidelberg School of Medicine staff, and working w/Horst Kief presented the results of his work on the microscopical examination of whole blood (5cc's blood, 15cc's ozone) after exposure to ozone, establishing that it is safe if used within the accepted parameters, generally less than 80 mcg/ml concentration. Dr. Michael Carpendale, San Francisco, CA VA Hospital was honored for his research work and for helping to put on this year's meeting. His talk, "Ozone, HIV and AIDS" "Ozone inactivates HIV at concentrations non toxic to blood cells. In saline .4 ug/ml. In serum 4.0 ug/ml. In blood 50 ug/ml. Ozone is an incredibly safe drug, ...increases oxygen between cells increases vaso dilation and perfusion ...increases cellular membrane permeability ... T4 cell best marker to use." And, "VA hospital in Florida treated a referred patient with rectal ozone, his mother states it cured his cryptosporidium diarrhea."
66
Doctor Frank Shallenberger reported using IV ozone therapy via infusion pumps set at 100cc's per hour going into a pickline. He suggests freshly refilled multiple 10cc syringes instead of one large syringe so the ozone doesn't degrade in the syringe over time. He noted that the body's antioxidant reaction sets in within 5 to 6 days. Doctor Wong, University of Havana head of ozone therapy in their medical research center. Using ozone on arthritis, cardiopathy, endophlebitis, etc. Dr. Bernie Kershbaum, Philadelphia, PA was elected head of the IOA Pan American Medical Group, a for MD's only organization. The next IOA meeting would be May 12th, 1995 in France. They are calling for new papers. The Vice President of the German Society for Ozone, Dr. Hartmut Baltin reported he's treating AIDS patients in a study in his vascular clinic. The Italians are using a veterinary technique of infusing 2 liters of horse blood with 15 mcg/ml ozone and reinfusing it into the horse. Also reporting on ozone trials at IOA were: Occlusive lower limb arterial disease - O. Rokitansky, J. Washuttl and L. Groger - Austria Occlusive lower limb arterial disease - R. Mattassi - Italy Immune monitoring - H Baltin - Germany Artherosclerosis - N. Zhulina, C. Kontorschikova and N. Morozova - Russia Cardiopathology - F. Hernandez et al - Cuba Hypoxic states - S. Peretyagin - Russia Hypoxic impairments - C. Kontorschikova - Russia Myocardium fractals - A. Gavrilushkin, S. Peretyagin and O. Birjukova - Russia Chelation - M. Foster - U.S.A. Diverse Pathology - G. Glady - France Dermatology - S. L. Krivatkin - Russia Staph - T. Shimoyama et. al. Japan Sickle Cell Anemia - M. Gomez et. al. - Cuba Ozone produced auto vaccine - J. Greenberg - Germany
67
Rheumatic diseases - Z. Fahmy - Germany Catostrophic injured children - S. N. Gorbunov et. al. - Russia Rectal Insufflation of Rats study - S. Mendez et. al. - Cuba Genetics - E. Prieto et al - Cuba Anaesthetized horses - P. Scrollavezza et. al. - Italy Optic Nerve disfunction - R. Santiesteban et. al. - Cuba Cerebro vascular accident - E. Devesa - Cuba Senile Dementia - M.M. Rodriguez et. al. - Cuba Malignant disease - H. Kief - Germany Breast cancer - R. Dallaglio et. al. - Italy Neurodermatitis - H. Kief - Germany Digestive System - M. Noa - Cuba Germ free lab animals - J.M. Mirabal et. al. - Cuba Quoting Seigfried Rilling, the President Of the German Medical Society for Ozone in his talk on the Germany History of European Ozone, "...Ozone only serves Humanity" Comment: And the FDA official told a congressman there is no proof of medical applications. Why aren't the U.S. doctors a majority of this list - instead of being forced to hide their work in basements and back rooms? 1993 Sept 2, World premier of Canadian 1/2 hour video "Ozone and The Politics of Medicine" by Geoff Rogers and Riener Diedrau at the IOA meeting. Video subsequently shown in LA, New York, Salt Lake and other health shows. Comment: Video demonstrates through their own words, the arrogant ignorance of the establishment, and the valiant efforts of the ozone researchers and pioneers. 1993 Sept 8th, Medizone Int'l NYC announces co-project with Italian Ministry of Health and the Italian Scientific Society for Oxygen-Ozone Therapy to treat AIDS and Hepatitis-B patients with Medizone's thin film delivery technology. Patients will undergo a one hour treatment on alternate days, during a twelve week trial. 1993 Sept 25 Dr. Gerard V. Sunnen, M.D. writes his "Addendum To 'Ozone In Medicine'; Possible Mechanisms Of Viral Inactivation By Ozone" He details the chemical pathways by which ozone has its effectiveness. 1994 Jan 20th Medical Tribune - Research News Headline: "Oxygen plus ozone mixture can inactivate HIV in vitro" article by Nathan Horowitz describes upcoming Medizone Phase 1 clinical trials at several research sites in
68
Italy. 300 patients with HIV infection or hepatitis-B will be randomized to treated or control groups and studied during three months of dosing and nine months of follow up. For 12 weeks 300 cc's of blood will be withdrawn and ozonated and returned to the patient every other day. "Dr Latino's preliminary data are very interesting," said Mark Cohen, Ph.D., a professor of medicine at Louisiana State University School of Medicine in Shreveport. "His studies show that ozone really is capable of killing HIV." 1994 March 25, Dallas, Texas is the site of the IBOM International Bio-Oxidative Medicine Foundation's 5th annual meeting. Phone 405/691-1452. MD's from all over the world highlighted their own work successfully using ozone and/or hydrogen peroxide and other oxidative compounds in medicine, and attending special educational workshops. Among the papers presented were: "Sponteneity of Oxidation in Nature" Majid Ali, MD "Ozone in Medicine" Frank Shallenberger MD "Hydrogen Peroxide and Free Radicals" Charles H. Farr MD Ph.D. "Complex Oxidative Compounds" George Freibott ND "Experiences in the further Treatment of AIDS, Cancer and Chemical Toxicity/Hypersensitivity Using Bio-Oxidative and Nutritional Therapies" Robert Allen MBBS (Australia) "The Cause of All Disease from a Wholistic Perspective" Ed McCabe "Oxidative Therapy and the Answer to AIDS" Robert Willner MD, Ph.D "AIDS, Immunology and Ozone" Frank Shallenberger, MD "Experiences With Medical Ozone" Stanley W. Beyrle, N.M.D. "Ozone May Inactivate HIV by Reducing p120-CD4 Binding Affinity, Lysing the HIV Lipid Envelope, and Oxidizing the HIV core" Oscar K. M. Hsu (Harvard) WARNING! 1994 April WARNING! Researcher interviews EPA (Phone 800/241-1754, 800/444-7255, 800/447-6349) official in charge of efficacy data and microbial studies, Zigfridas Vaituzis, who shockingly reveals that as of this date all government "AIDS" statistics are still only for HIV-1! Same goes for all blood bank testing! HIV-2, HIV-3 and other forms, possibly up to 10 in number (HIV-O in France) are not tested for or compiled in the statistics quoted by the government and announced over and over in the media! We are therefore told of far fewer persons having AIDS than the actual statistics reveal actually have AIDS, and the blood banks have routinely been giving out blood infected with the other forms of HIV! When you go get a HIV test, they only look for HIV-1! Forget what the nurses at the blood banks believe and tell you. Ask them to go and physically get one of the actual HIV blood
69
screening test kits and read to you the instructions printed on them, they are only for HIV-1. The doctor or patient must request screening beyond HIV-1! As of June 1, 1994 they will recognize HIV-2. Some blood banks are already testing for HIV2. Comment: Through political deception we are told all is well, while the stored transfusion blood remains untested and therefore unsafe, and the statistics are grossly understated! What is the real political agenda? It sounds anti-life, anti- people, doesn't it? If you were in a car accident and woke up with a blood bag going into you, don't you have a right to know that it is not HIV-2, HIV-3, etc, infected? Ozone bubbled through all stored blood would solve this problem immediately. Makes you wonder if some alien power has seized control of the inner workings of our government. They certainly don't represent me or any of my friends, or you or yours either, do they? 1994 April Before the above conversations with the CDC, their AIDS reference computerized National AIDS Information and Education Program - CDC National AIDS Clearinghouse databank had a synopsis of the story where Ed McCabe had testified before the NIH in 1992 about the effectiveness of ozone therapy. The story had subsequently been printed in the "Washington Post" Health section, 06/23/94, page 8. by David Brown. One week after the above conversations, all references of Mr. McCabe's testimony and the resulting Washington Post newspaper story had completely disappeared from the CDC computer. Around 4/7/94. The database is privately owned by Information Inc., Behesda, MD
70
Dodatak
71
Srebrni kalkulator
JavaScript aplikaciju "Srebrni kalkulator" moete pronai na adresi: http://argentumcompendium.org/Default.aspx?tabid=94
72
Preciznost mjerenja
Kalkulacija preko Faradayevog izrauna daje samo aproksimaciju koncetracije srebra u otopini. Bazirana je na ekvivalenciji broja elektrona s brojem iona srebra koji prodiru u otopinu. Meutim, taj broj nije savreno ekvivalentan jer mnogo elektrona u otopinu "gura" i vee komadie srebra. Dakle, dotinu koncetraciju treba promatrati kao maksimalnu koncetraciju iona srebra koju je mogue postii u otopini s obzirom na broj elektrona koji su proli kroz otopinu. Budui da je postotak ionske otopine u koloidnom srebru proizvedenom u kunoj radinosti oko 85%, u toj mjeri otprilike treba promatrati i tonost rezultata. Dakle, rezultat od 20 ppm-a znai da je koncetracija iona srebra zasigurno manja za otprilike 10-20% ovisno o kvaliteti pripreme koja ovisi o mnogim faktorima.
73
Popis bolesti (na engleskom jeziku)

Napravljen je popis od otprilike 650 bolesti kod kojih je koloidno srebro zasad pokazalo pozitivno djelovanje. Ovdje je iznesen manji popis istih s nazivima na engleskom jeziku. Acne Adenovirus AIDS Allergies Angina (Vincents) Anthrax Anthrax Bacilli Appendicitis Appendicitis (post-op) Appendicitis (Suppurtive post-operative) Arthritis Aspergillus Niger Athletes Foot Axillae and Blind Boils of the Neck B. Dysenteria B. Pyocaneus B. Tuberculosis B.Coli B.ColiCommunis Bacillary Dysentery Bacillus Typhosus Bladder irritation Bladder Irritation or Inflamation 74
blastocystis hominous Blepharitis Blood Poisoning Boils Bovine Rotavirus Bromidrois in feet Bromidrosis in Axille Burns Burns and wounds of theCorneal Burns or Wounds (Corneal) Cancer Candida Albicans Catarrh (Nasal & Nasopharyngeal) Catarrh (Spring) Cerebro-Spinal Meningitis Cholera chronic diarrhea Chronic eczema Chronic Eczema of Anterior Nares Chronic Eczema of Meatus of Ear ChronicCystitis Colds Colitis Conjunctivities (Gonorrheal) conjunctivitis
75
Conjunctivitis (Phlyctenular) Cough (Shooping) cuts Cystitis (Chronic) Cystitis Puritis Ani Dacrocystitis Dermatitis Dermatitis (due to Extreme Toxemia) Dermatitis suggestive of Toxemia Diabetes Diarrhea Diptheria Dysentery Dysentery (Bacillary) Ear Infections (Inner Ear) Eczema (Chronic Anterior or Meatus of the Ear) Eczema (Perineal) Eczema (Pustular of Scal0p) Edematous Enlargement of Turbinates (w/o True Hyperplasia) emphysema Endamoeba Histolytica (Cysts) Enlarged prostate Epiditymitis Erysipelas EscherichiaColi
76
Eustach Tubes Eustachian Tubes (potency restored) eye infections Eyes Fatigue (Chronic) Fibrositis Follicular Tonsilittis fungal infections Furunculosis Gastritis Giardia lamblia Gonococcus Gonorrhea Gonorrhoea Opthalmial GonorrhoealConjunctivitis Halitoses (Bad Breath) Hayfever head lice Hemorrhoids hepatitis B andC herpes Herpes or Shingles Hypopyon Ulcer Impetigo Indigestion
77
Infantile Disease Infected Ulcers of theCornea Infections (Bacterial, Fungal, Parasitic or Viral) Inflammation Inflammatory Rheumatism influenza Interstitial Keratitis Intestinal Troubles laryngitis Legionella Pneumophila Lesion healing Leucorrhoea lyme disease NasalCatarrh NasalCatarrh Offensive Discharge ofChronic Ophthalmology osteomyelitis Para-Typhoid Perineal Eczemal Phlegmons] PhlyctenularConjunctivitis Pleurisy Pneumococci Poliovirus 1 (Sabin Strain)
78
Polyps (Nasal) Prostate (Enlarged or Inflamed) Prostatic Gleet (Gonorrhea Pruritis Ani) Pruritus Pseudomonas Aeruginosa psoriasis Puerperal Septicemia Purulent Opthalmia of Infants Pustular Eczema of Scalp Pyorrhea Alveolaris (Riggs Disease) Quinsies Quinsy Rheumatism (Inflammatory) Rheumatoid Arthritis Rhinitis Ringworm Ringworm of the body rosacea Salmonella Scarlatina Scarlet Fever Seborrhea Sepsis Sepsis (Ears Septic Tonsillitis Septic Ulcers of the legs
79
Septicemia Septicemia (Puerperal) Shingles sinus infections Sinusitis skin infections Skin Rash (Diapers) Soft Sores sores Sores (Soft Spore-forming bacteria SpringCatarrh Sprue Sprue Sprue Staph or Strep Throat Staphlococcus Pyogens Aureus Staphyloclysin (inhibits) Staphylococcus Aureas Staphylococcus Pyogenea Staphylococcus Pyogens Albus Stomach Flu Streptococcus faecalis and Vegetative B.CereusCells Subdues Inflammation Supporation in Otitis Media
80
Suppurative Appenclicitis (post-op) throat infections Thyroid Disorders Tiea Veriscolor Tonsillitis Tonsillitis (Follicular & Septic) Tooth Decay Toxemia (Extreme Systemic) Trachoma Tuberculosis Turbinates without True Hyperplasia Tyhpoid Typhoid Bacillus Typhoid Fever Ulcerative Urticaria ulcerativeColitis Ulcers (Corneal Infected) Ulcers (Septic in Legs) Ulcers (Stomach, Urticar (Ulcerative, due to Extreme Toxemia) urinary infections Urticaria Urticaria suggestive of Toxaemia Valsavas Inflammation Vincent's Angina and WhoopingCough Vincents Angina
81
Vorticella Warts WhoopingCough wounds Yeast Infections yeast infections (candida albicans)
82
Povijest koritenja ozona u terapeutske svrhe

(autor Ed McCabe)
1885 Drutvo za medicinu iz Floride izdaje ''Ozone'' autora Charles J. Kenworthy-a, M.D., M.R.S.V. iz Jacksonvillea na Floridi. To dokazuje da je 1885. u SAD-u ozon bio u redovitoj medicinskoj uporabi, dakle cak i prije Zakona o cistoj hrani i lijekovima iz 1906 i njegovim kasnijim doradenim izdanjima, te prije FDA(Food and Drug Administration). Dakle, primjena ozona u medicini potjece iz SAD-a i smatra se potpuno legalnom za koritenje od strane bilo kojeg lijecnika bez cenzure. Aparati za generiranje ozona, s druge su strane pitanje za sebe, kako tvrdi FDA (Biljeka: vidi komentar o slucaju Dr. Wilnera iz 1991 dalje u tekstu). 22. 07. 1896. genijalni izumitelj Nikola Tesla patentira prvi generator ozona u SAD-u 1898. Thauerkauf i Luth u Berlinu osnovali Institut za terapijsko lijecenje ozonom. Prva injekcija ozona u ivotinje, prvo vezivanje ozona u proizvod cvrstog oblika (Haemozon, sada Homozon). Patentirana metoda tehnologije vezivanja poznata tek nekolicini americkih, njemackih i ruskih znanstvenika. Kemija je potkrjepljena ruskim tekstovima. 1898 Dr. Benedict Lust iz Njemacke provodi praksu u New Yorku. Bio je osnivac i zacetnik naturopatije i napisao je mnogo kniga i clanaka o ozonu. 1900 Nikola Tesla u SAD-u koristi ozon u medicinske svrhe. Osniva ''Tesla Ozone Copmany'', prvu tvrtku koja je koristila sustave struje visokog napona, visoke frekvencije i niske amperae te patentirala brojne izume na bazi ozona. Medicinski ozon i ozonski proizvodi u irokoj uporabi na pocetku 20. st. , cak i prije no to ga je 1906. FDA pocela koristiti. 1902 J.H. Clarkeova knjiga ''A dictionary of Practical Materia Medica'', London, opisuje uspjeno medicinsko koritenje ''Oxygenium-a'' u lijecenju anemije, raka, kalja, dijabetesa, viroza, trovanja morfijem, trovanja strihninom, upala cireva, itd. Oxygenium je ozonizirana voda. 1902 Casopis "Centennial" iz Spokanea hvali Dr. Chas. O. Lindera i njegovo koritenje injekcija medicinskog ozona i vrhunske opreme u medicinskoj praksi. 1904. Ozonizirano maslinovo ulje godinama se prodaje diljem SAD-a te ga koriste tisuce lijecnika pod imenom ''Glycozone'', po izvjetaju Charlesa Marchanda u 19. izdanju njegove knjige ''Medicinska upotreba Hydrozona i Glycozona''. Od strane vlasti odobrena knjiga od 339 stranica tog newyorkog kemicara nalazi se u Kongresnoj knjinici. Oko 1910 Teslin uredaj za stvaranje ozona ''Violet Ray'' prodaje se diljem SAD-a pod imenima razlicitih proizvodaca i u razlicitim izvedbama, pronalazeci svoje mjesto cak i u katalogu Sears. Mnogi su imali opskrbu za terapeutsko udisanje visokih koncentracija ozona, tako to su ga u mjehuricima proputali kroz neka neophodna organska ulja. Violet Ray dostupan u svim salonima ljepote u SAD-u.
83
Kniga M. Ebenharta M.D., Ph. D., D.C.L. "A Working Manual Of High Frequency Currents" izdana 1911. (autorska prava 1911, 13, 15, 16, 19, 20) od strane New Medicine Publishing Company. Poglavlje 9: Ozon; priroda; fizioloko djelovanje; metode primjene; bolesti kod kojih se indicira. Dr. Ebenhart bio je procelnik Odsjeka za fizioloku terapeutiku, na Odsjeku za medicinu sveucilita u Loyoli, profesor visoke frekvencije kole za elektroterapeutiku, procelnik Odsjeka za elektroterapiju sveucilita za medicinu i kirurgiju u Chichagu. Clan Dravnih drutava za medicinu Chichaga i Illinoisa, Americkog drutva za medicinu, Americkog udruenja medicinskih urednika, Victoria instituta i Filozofskog drutva Velike Britanije. Koristio je ozon u slucajevima tuberkuloze, anemije i utice, kronicne upale srednjeg uha i tinitusa, velikog kalja, astme, bronhitisa i hunjavice izazvane mirisom sijena, nesanice, nervoza, dijabetesa, gihta, a '' ucinkovitost ozona u slucaju sifilisa potvrdili su brojni lijecnici''. ''Ozoniziranje zraka u sobi pacijenta najbolja je metoda primjene ozona u slucaju tuberkuloze'' ''Moglo bi se cak reci, buduci da je kisik toliko neophodan, da je ozon koristan u slucaju bilo koje tjelesne tegobe... postoje bolesti kod kojih je osobito koristan. Medu njima su anemija, sve bolesti respiratornog trakta, ukljucivi tuberkulozu; infekcijske bolesti; te svi slucajevi kod kojih postoje nedovoljna oksigenacija i nepravilna ishrana''. H. de LaCoux, strucnjak za kemiju Sienskog prefektorskog vijeca u Parizu kae: ''Kod primjene ozona u lijecenju tuberkuloze, nepobitna klinicka cinjenica je da se broj bacila u slini smanjuje nakon druge ili trece primjene, te se opce stanje pacijenta poboljava. "Dr. George Stoker iz Stokerove bolnice za lijecenje ozonom u Londonu izvjetava o devet slucajeva tuberkuloze lijecenih tokom jedne godine, od kojih je osam otputeno sa potpuno zaustavljenom bolecu.'' 1913 Dr. Blass i njemacki kolege formirali Istocnoamericko drutvo za terapiju ozonom. 20. 11. 1914. Dr. Charles O. Linder reklamirao je o vlastitom velikom troku'' dostupnost svog novog aparata za medicinski ozon u prvom broju ''Jo neimenovanog casopisa'' na Apple Show-u blizu Spokanea, WA. Za cicenje plina koristio je ulja eukaliptusa, bora i cedra, proputajuci ozon kroz njih prije inhalacije. 1920. Dr. Charles S. Neiswanger, M.D. izdaje knjigu ''Elektroterapeutska praksa'' (izd. Ritchie and Co., Chichago). ''Pripremljeni referentni vodic za lijecnike pri koritenju elektriciteta i Xzraka''. Poglavlje 32 ''Ozon kao terapeutski agens''. Dr. Neiswanger bio je predsjednik i profesor Opce elektroterapije kole za elektroterapiju u Illinoisu; Medicinsko sveucilite bolnice u Chichagu. ''Ozon djeluje kao snaan antiseptik u dodiru s oboljelim gnojnim povrinama, posljedicno gledano, njegovo korisno djelovanje vrlo brzo postaje ocigledno prilikom lijecenja bronhijalnih i laringalnih oboljenja, hunjavice i ostalih bolesti dinog sustava.'' 1929 ''Ozon i njegovo terapeutsko djelovanje''. Knjiga imenuje 114 bolesti i primjena ozona te sadri clanke o istraivanjima raznih doktora i centara koji koriste ozon: Armor Research Foundation Institute of Technology, IL, American College of Physical Therapy, Berlin University, Behren Memorial Hospital, Glendale, CA, Board of Education, St. Louis, Bouvicant First Hospital Paris, British Army Medical Service, London, Chicago College Of Medicine and Surgery, Chicago, Harvard University, Cambridge, MA, Polytechnic Institute,
84
Brooklyn, NY, Physical Chemistry University, IL, Post Graduate Medical School, NY, S. California University of Los Angeles, Salaberry Hospital, Buenos Aires, Spaulding General Hospital, Portland , OR, Western Reserve University, Cleveland, OH, Washington University, Seattle, WA. Knjiga na svojih 40 stranica okuplja razlicite medicinske radove brojnih strucnjaka. 03. 05. 1930, U slubenom casopisu Americke medicinske udruge izlazi clanak ''Terapeutsko koritenje ozona kod koronarne tromboze'', autora Roberta. L. Levya i Alvana L. Baracha, M.D. atori s ozonom pomau rtvama srcanog udara kojima je kisik prijeko potreban. 1930 njemacki zubar E. A. Fisch redovito koristi ozon u svojoj zubarskoj praksi, U Zrichu (vicarska) te pie velik broj clanaka na talijanskom, francuskom i njemackom jeziku. Patentira ''Cytozon'', prvi uredaj za stomatoloku primjenu ozona. 1931. Dr. Otto Warburg dobiva prvu Nobelovu nagradu za rad kojim dokazuje da rak nastaje uslijed pomanjkanja kisika u stanicama. U djelu ''Primarni razlog i sprecavanje raka'' iznosi da uzrok raka vie nije nepoznanica; znamo da se javlja kad stanica ne dobiva 60 % potrebne kolicine kisika, uzrok cemu je nakupljanje zagadenja ili otrovnih tvari unutar i okolo stanice, cime se blokira a potom i otecuje stanicni respiratorni mehanizam za kisik. 1932. glasoviti austrijski kirurg Dr. Erwin Payr usvaja i preuzima medicinsku terapiju ozonom od E. A. Fischa. Nastavlja s uporabom ozona u svojoj medicinskoj praksi, povecavajuci mu prihvacenost u kirurgiji. Studeni 1935. Francusko drutvo za elektroterapiju i radiologiju izdaje clanak M. Sourdeau (Le Mans) ''Ozon u lijecenju''. Cetiri uredaja za generiranje ozona postavljena su u elektroradiolokoj slubi u Beaujon-Clichyu. 1938 U Parikom medicinskom biltenu - Bul Med Paris 52 ili 42:745- 749, Paul Aubourg, ugledni elektro-radiolog parikih bolnica, objavljuje clanak ''Medicinski ozon: stvaranje, doziranje i metode klinicke primjene''. Koristeci rektalnu insuflaciju primjetio je da medu 465 pacijenata kapacitet debelog crijeva varira izmedu 150 i 800 cm 3 , stoga su svi snimani Xzrakama kako bi se osigurala pravilna doza bez pritiska na ilio-caecal ventil. Injekcije ozona u rane traju 6 do 15 minuta i verificiraju se laboratorijski bakteriolokom pretragom. Vaginalne insuflacije bile su uobicajene. Kolicine ozona koje su se mogle udisati rutinski su se primjenjivale kod upale sinusa. Od intermuskularnih se injekcija odustalo jer su bile prebolne i neucinkovite. U 8000 slucajeva primjene ozona nije bilo ni nezgoda ni tetnih nuspojava. 1938 Paul Aubourg objavljuje clanak ''Rezultati 119 slucajeva koliformnih infekcija tretiranih ozonom u Beaujon-Clichyu''. (Presse Med 1938; 46:1987- 1900.) 1940. njemacki doktor Hans Wolfe napisao je knjigu ''Medicinski ozon'' 1940. FDA pocinje prisvajati ozonske strojeve, te se ta politika nastavlja i danas. 1940. "Polyzone," "Aetheozone," i drugi ozonski strojevi prodaju se na tritu u SAD-u 1942. izdana "Gordon detoksifikacija i hidrokirurgija - teorija i praksa", knjiga koja ''pokriva'' medicinsko koritenje ozona kao sredstva za cicenje debelog crijeva.
85
1943. Tokom Drugog svjetskog rata, Dr. Robert Mayer lijecio je FBI-ove ratne zarobljenike u Ellis Islandu, kampu za ratne zarobljenike. NY. Dr. Mayer kasnije je saznao o medicinskom ozonu od jednog njemackog zatvorenika, i od tada primjenjuje ozon na pacijentima u SAD-u vec vie od 45 godina. Dr. Mayer je pedijatar, i terapiju ozonom primjenio je sigurno i ucinkovito na preko 12 tisuca ljudi od kojih su vecina djeca. Prvi je uveo tehniku kojom se ozon injektirao direktno u likvor kraljenice pri borbi s meningitisom. Dr. Mayer napisao je brojne medicinske clanke ukljucujuci ''Koritenje ozona kao kemoterapeutskog agensa za lijecenje bolesti''. Motiviran suosjecanjem, nedavno se vratio iz mirovine (sada je u 70-ima) i poceo lijeciti medicinskim ozonom stotine pacijenata oboljele od AIDS-a. 1944. Dr. Otto Warburg dobiva drugu Nobelovu nagradu za svoj rad o povezivanju raka i otecene stanicne respiracije uslijed nedostatka kisika na stanicnom nivou. U lipnju 1951. Dr. William Turska, predsjednik Odbora za znanstveno istraivanje Americke naturopatske udruge, objavljuje u Casopisu americke naturopatske udruge clanak ''Oksigenacija''. Dr. Turska prvi je uveo udisanje Aethozola (ozona proputenog kroz selektirana ulja). Takoder je prvi uveo i odravao jednu od najboljih metoda uvodenja ozona u tijelo: putem rektalnih vena direktno se uvodilo 250 cm 3 ozona u portalnu cirkulaciju, bez boli, neugode ili nuspojava. Ponavljanom primjenom ovaj postupak potpuno cisti jetru. 1953. Dr. Hans Wolff, lijecnik opce prakse iz Frankfurta (Njemacka) osniva vlastitu kliniku za lijecenje ozonom, nakon to je o ozonu naucio od Dr. Hanselera. 1954. Frank Totney objavljuje knjigu "Kisik: gospodar raka". 24 . 02. 1956. dvostruki dobitnik Nobelove nagrade Dr. Otto Warburg (koji je dobio ovu prestinu nagradu za otkrice i dokaz da stanicna respiracija, jednom otecena nedostatkom kisika, uzrokuje nekontrolirano mutiranje stanica i njihovu pretvorbu u stanice raka) objavljuje u casopisu SCIENCE (Vol. 123, Nr. 3191) clanak ''O porijeklu stanica raka''. 1958. 1673. Dr. Robertu Mayeru i Dr. Edmundu J. Ryanu odobreno je 8 ozonskih patenata. 1950., 55, 58 patent # 3,063,904 odobren 13. 11. 1962: ''Polimerni kisik (ozon) u lijecenju krvi i seruma i produkti tog lijecenja''. 1691 Enciklopedija kemijske tehnologije, svezak 16, trece izdanje. John Wiley i sinovi. Simptomi udisanja visokih koncentracija ozona su akutni, cini se da nema kronicnih posljedica medu normalno zdravim ljudima jer se tijelo obnavlja od takvih teta. ''Nisu bile zamjecene nikakve reakcije slobodnih radikala koji direktno ukljucuju ozon. Tokom 80 godina povijesti uporabe ozona u velikim razmjerima nije zabiljeena niti jedna ljudska smrt pripisana ozonu.'' 1965. senator Edward Long odrava sasluanja u Americkom senatu gdje Dr. Herbert Ley, clan FDA komisije svjedoci o tome kako FDA ''titi'' velike farmaceutske kompanije koje je za to nagraduju, te koristi dravni policijski aparat za napadanje onih koji te kompanije ugroavaju. ''Ljudi misle da ih FDA titi. Ne titi ih. Ono to FDA radi i ono to javnost misli da radi razlicito je kao noc i dan.''
86
''Prvo se osiguravaju sredstva pomocu kojih se kljucne osobe na platnoj listi mogu domoci moci i bogatstva putem pruanja specijalnih usluga odredenim politicki utjecajnim grupama koje spadaju pod njihovu regulaciju. To je slicno ''zatitnom reketarenju'' organiziranog kriminala: za odredenu sumu, osoba moe potaknuti FDA administratore da prue ''zatitu'' od same FDA.'' ''Drugo, kao rezultat tog politickog favoriziranja, FDA je postala primarni faktor u formuli u kojoj kartelski orijentirane kompanije u industriji hrane i ljekova mogu koristiti vladine policijske snage za zlostavljanje ili unitavanje svojih nezavisnih trinih suparnika.'' ''I kao trece, FDA povremeno i ucini poneko javno dobro s ono malo energije koja joj preostaje nakon namirenja zakonom ustanovljenih politickih i komercijalnih interesa svojih prvih dviju aktivnosti.'' - Barry Lynes, ''Lijecenje raka'' (Marcus Books, Queensville, Ontario, Canada). 20. 08. 1966. sastanak s Nobelom Laureatesom: ''Primarni razlog i prevencija raka s dva predgovora o prevenciji''. Dr. Warburg iznosi obnovljeno predavanje na sastanku s Nobelom Laureatesom (Lindau, Lake Constance, Njemacka). On je direktor Instituta za fiziologiju stanice Max Planck (Berlin, Dahlmer). Englesko izdanje tiskano od strane Deana Burka, Nacionalni institut za rak, Bethesda Maryland, SAD 1967. 1969. Americki kongres proucava FDA i iznosi da je 37 od 49 visokih dunosnika koji su napustili FDA otilo na visoka korporacijska mjesta u kompanije koje su do tada regulirali. 1971. Hans Wolf (predsjednik) i Prof. Dr. Siegfried Rilling (podpredsjednik) osnovali su Njemacko medicinsko drutvo za terapiju ozonom. 1972. nastaje Medunarodna udruga za terapiju ozonom, predsjednik Dr. George Freibott. Udruga formirana od Medunarodnog instituta za oksigenaciju, koja potjece od Istocnoamericke udruge za terapiju ozonom. 1975. u Americi, Ured za opce racunovodstvo proucio je FDA i otkrio da 150 FDA dunosnika posjeduje dionice kompanija koje su trebali regulirati. 1976. FDA objavljuje u Federalnom registru 21 CFR 801.415 datiranom 2/13/76, ispravljenom 7/24/85, i 9/27/89): ''Ozon je otrovni plin bez znanih medicinskih primjena''. Ed McCabe komentira u ''Obiteljskim vijestima'': Tiskanje ove izjave u publikaciji koja se financira od naih poreza je ili bezobrazan pokuaj prikrivanja istine s najviih nivoa, ili jedno od najloije provedenih istraivanja ikada. Ocito se favoriziraju suparnicke terapije, a ignorira se preko 50 godina sigurne i ucinkovite medicinske primjene na stotine tisuca ljudi podrane tisucama medicinskih referenci i klinickih studija iz vicarske, Italije, Francuske, Njemacke, Australije, Novog Zelanda, Meksika i SAD-a.'' 1978. FDA izvjetava o 1.5 milijuna ljudi u SAD koji su bili hospitalizirani zbog nuspojava lijecenja. S druge strane, od 40-tih godina nadalje medicinski se ozon svakodnevno legalno koristi u klinikama irom svijeta. U Njemackoj, ozonom uzrokovane nuspojave su tipicno manje iritacije uzrokovane neispravnom primjenom koje brzo nestaju. Ova stopa nuspojava je neusporedivo manja od stope nuspojava uzrokovanih terapijama lijekovima u Americi, gdje svake godine priblino 140,000 ljudi umire od koritenja propisanog lijeka, to je dva i pol puta vie od broja Amerikanaca koji su poginuli u Vijetnamu.
87
1979. Prvi slucaj AIDS-a lijecenog medicinskim ozonom. Dr. George Freibott, ND is Medunarodne udruge za lijecenje ozonom primio je svoj prvi slucaj AIDS-a. Haicanin koji je ivio na Floridi, u Avon Parku, doao mu je s ustima otecenim Kaposijevim sarkomom. Bio je lijecen medicinskim ozonom putem rektalnih insuflacija, ozonskih enema i direktnih injekcija ozona IV tokom jedne i pol godine, samo jednom tjedno. Sva vanjska otecenja bila su zalijecena. 1979. Dr Hans Wolff objavljuje svoju knjigu o ozonu. 22. 08. 1980 Sweet F, Kao MS, Lee S-CD (Odjel za porodiljstvo i ginekologiju, Washingtonska sveucilina kola za medicinu, St. Louis, Mo) i W. Hagar (Kontrola za onecicenje zraka u St. Louisu) objavljuju u "Science" Vol 209: 931-933, Americkom znanstvenom casopisu recenziranom od samih znanstvenika, svoju studiju: ''Ozon selektivno prijeci rast ljudskih stanica raka''. Izjavljuju: ''Mehanizni za obranu ljudskih stanica raka od ozona evidentno se otecuju. Sve stanice raka (pluca, dojke, maternice i endometrijske) pokazivale su znatno zaprijecenje rasta ovisno o dozi ozona pri .3 i .5 ppm-a, a normalne stanice nisu bile zahvacene. Vidljivo je da stanice raka nisu u mogucnosti kompenzirati oksidacijsko breme ozona koliko normalne stanice.'' Takoder su naveli da ozon onemogucuje razvoj raka 40 do 60, pa cak i do 90 % ovisno o dozi, no bez odgovora iz vodecih medicinskih krugova. U Sijecnju 1980. Njemacko medicinsko drutvo za terapiju ozonom ovlastilo je Mariu Theresu Jacobs i Prof. Dr. Hergetbegana sa Sveuciline klinike Giessen i Institut za medicinsku statistiku i dokumentaciju sveucilita Giessen da zapocnu ispitivanje pod naslovom ''Neeljeni efekti i tipicne komplikacije kod lijecenja ozonom''. 2,815 upitnika poslano je svim zapadnonjemackim prakticarima koji koriste ozon, znanima Medicinskom drutvu za terapiju ozonom (AGO, Arztliche Gesellschaft fur Ozontherapie). 884 ih je otilo lijecnicima, a 1931 terapeutima.. Od Svibnja 1980 do sada, Njemacko medicinsko drutvo prikupilo je 1,044 odgovora, ili 37% od ukupnog broja. Izjavljeno u vracenim odgovorima, 384.755 pacijenata bilo je tretirano ozonom s minimalno 5,579,238 primjena, dok je zamjecena stopa nuspojava bila samo 0.00005 po primjeni! U izvjetaju je takoder stajalo da je vecina neeljenih efekata bila uzrokovana nepoznavanjem ozonske terapije (grekom operatera). Sveucilite forenzickog instituta u Innsbrucku objavilo je Dr. Zacobovu disertaciju koja to citira u Njemackim empirijskim medicinskim aktima. 1982. Dr. Ewald Fischer objavljuje njemacku medicinsku knjigu ''Medicinski ozon'', 2. izdanje, Medicinske publikacije, Heidelberg. 1983 ''Ozon kao terapija kod bolesti Herpes simplex i Herpes zoster'', Mattassi R. MD, D'Angelo F. MD, Franchina A. MD, Bassi, P. MD. , bolnica Santa Corona, Odsjek za vaskularnu kirurgiju i neurologiju, Milano, Italija. 58 slucajeva bolesti Herpes simplex pokazalo je potpun oporavak dva do pet dana nakon terapije ozonom. ''Rezultati, Herpes zoster: u svih pacijenata zamijeceno je zacijeljivanje otecenja koe nakon minimalno 5 i maksimalno 12 injekcija ozona. Herpes simplex: svi pacijenti su izlijeceni nakon 1-5 injekcija (dnevne endovenozne injekcije 20 cm 3 mjeavine kisika i ozona.)''. U srpnju 1983. predsjednik neurokirurgije na medicinskom sveucilitu Jefferson u Philadelphiji , Dr. Jewell Osterholm, izjavio je da se otecenje nastalo modanim udarom
88
moe ukloniti injekcijama mjeavine bogate kisikom u kraljenicu. Pokusi na laboratorijskim mackama pokazali su da procedura zaista uklanja otecenja nastala modanim udarom. 24. 25. svibnja 1983. -Rasprave- esta svjetska konferencija o ozonu - Washington, D.C. Izdana knjiga na 412 stranica: ''Medicinske primjene ozona''. Medunarodni doktori medicine nabrajaju 33 ucestale bolesti uspjeno lijecene ozonom: ''Ozon odstranjuje viruse i bakterije iz krvi, ljudske i pohranjene... Uspjeno je primjenjivan na AIDS, herpes, hepatitis, mononukleozu, cirozu jetre, gangrenu, kardiovaskularne bolesti, arterosklerozu, povieni kolesterol, kancerogene tumore, limfome, leukemiju... Visoko ucinkovit u slucajevima reumatskog i ostalih artritisa, svih tipova alergija... poboljava stanje kod multiple skleroze, ameliorizira Alzheimerovu bolest, senilnost, i Parkinsonovu bolest...Ucinkovit na proktitis, kolitis, prostatu kandidijazu, trihomonijazu, cistitis... U slucaju vanjske primjene ucinkovit je pri tretiranju akni, opeklina, cireva na nogama, otvorenih rana i ogrebotina, ekcema i gljivica.'' 1985. Medunarodna udruga za ozon objavljuje iskustvo pedijatra Roberta A. Mayera koji je koristio ozon kao kemoterapeutski agens za lijecenje djecjih bolesti. Medicinske primjene ozona, urednik Julius Laraus. U Sijecnju 1985. Renate Viebahn u Njemackoj izdaje ''Biokemijski proces u pozadini terapije ozonom'' doktora J. Hanslera GmbH, Njemacka. Predloeno za publikaciju u Travnju 1984, prihvaceno u Sijecnju 1985. Prof. Viebahn je u stalnom kontaktu s vecinom Europskih klinika koje koriste ozon. Njen clanak prikazuje moc ozona da ...dezinficira i sterilizira ...pokrene baktericidne i virucidne mehanizme ...pobolja cirkulaciju ...prodire u viruse. U Rujnu 1985. Siegfrid Rilling, MD., predsjednik Njemackog medicinskog drutva za terapiju ozonom objavljuje u Njemackoj medicinskoj publikaciji ''Osnovne klinicke primjene terapije ozonom'', primljeno za izdavanje u Sijecnju 1985, prihvaceno u Rujnu 1985. Sveobuhvatni opisi gotovo svih terapija ozonom i predloenih postupaka, zasnovani na njegovoj ivotnoj klinickoj praksi. 1986. Dr. Alexander Preuss iz Stuttgarta, FR Njemacka. ''Pozitivni rezultati u lijecenju AIDSa''; OzoNachrichten 5 (1986.) Heft 1, objavljuje povijesti bolesti pacijenata oboljelih od AIDS-a lijecenih ozonom, a koji su se sada potpuno zdravi vratili na posao. Detalji tiskani u knjizi ''Terapije kisikom'' Eda McCabea, Energy Publications, 1988. 30. 12. 1986. odobren je patent # 4,632,980, i sada se nalazi u rukama tvrtke Medizone, Inc. NYC, NY. ''Dekontaminacija krvi i krvnih produkata ozonom''. Medizone tvrdi da se sva pohranjena krv moe dekontaminirati ozonom, te da se HIV moe kompletno eliminirati. Mediozone trai odobrenje testiranja na ljudima. Usprkos 50 godina uporabe medicinskog ozona na ljudima od strane 7000 lijecnika, i idealnih proucavanja na ivotinjama, FDA ne odobrava testiranje na ljudima u SAD-u. 1987. Dr. Horst Kief, Heidelberg, FRG, izvjetava o uspjenom lijecenju 3 pacijenta oboljela od AIDS-a, koji su u njegovoj klinici iz 8. stadija dovedeni nazad u 1. stadij koristeci autohemoterapijski ozon s 1 gramom vitamina C. Dr. Kief tvrdi: ''Ozonskom terapijom moete ubiti virus AIDS-a... Bez nuspojava. 15 ARC pacijenata pokazuje ''potpuno otklonjene simptome''. Dobili su na teini, T stanice vratile su se sa 300 nazad na normalnih 1500, vratili su se nazad na posao. ''Jedan pacijent nije mogao ukljuciti radio, koliko je bio onemocao.
89
Nakon samo 3 tretmana bez pomoci sam hodao do kupaonice.''Tipicni tretman dva puta tjedno (sada zastarjela metoda) traje od 7 do 11 mjeseci. 1987. Dr. Hans Neiper doktor iz Hannovera, FRNJ, (radio je s NASA-om, bivi predsjednik njemacke onkologije), u intervjuu videografa Jeffa Harsha govori o svom radu na raku debelog crijeva. Iako ne moe raspravljati o imenima svojih pacijenata, ''Predsjednik Reagan je divan covjek''. I, ''Ne biste vjerovali koliko mi FDA slubenika ili njihovih rodaka i poznanika kao pacijenti dolaze u Hannover. Znam da je nevjerojatno, no dolaze i direktori Americke Medicinske Udruge, Americke udruge za rak, predsjednici ortodoksnih instituta za rak. To je cinjenica.'' ''Koritenje ozona u medicini'' 1987. Professor Siegfried Rilling, M.D. i Renate Viebahn, Ph.D, kao koautori objavljuju Klasicnu medicinsku knjigu o ozonu, koju izdaje Karl F. Haug, Heidelberg. 255 medicinskih referenci i preko 48 bolesti ucestalo lijecenih ozonom. Ukljucivi: ''apsces, akne, AIDS, alergije, analnu fisuru, antiviralni efekt, cerebralnu sklerozu, smetnje u krvoilnom sustavu, cirozu jetre, menopauzu, zacepljenje stolice, cistitis, dekubitus, dermatologiju, fistule, gljivice, furunuklozu, gangrenu, gastroenterologiju, gernotologiju, hepatitis, herpes, povieni kolesterol, kolitis, neurologiju, stomatologiju, tumore, rak, ortopediju, osteomijelitis, Parkinsonovu bolest, reumatizam, proktologiju, ginekologiju, radiologiju, Raynaudovu bolest, oiljke, upale kraljenice, stomatitis, distrofiju zgloba, kirurgiju, flebitis, otvorene rane, urologiju, vaskularnu kirurgiju, lijecenje rana.'' 8. -12. 03. 1987. K.S. Zanker na 2. Medunarodnoj konferenciji za antikancerogenezu i zatitu od radijacije (Gaithersburg, Maryland) predstavlja dokument u kojem je prikazana ucinkovitost ozona u lijecenju raka. ''Selektivan inhibitorski ucinak medicinskog ozona pripravljenog od cistog kisika na tumorske kulture ljudske stanice poznat je vec dugo vremena, a nedavno je jo jednom potvrden.'' - Washuttl, Viebahn, i Steiner, u recenziji njegove studije. 1987. Kubanski nacionalni institut za znanstvena istraivanja (ekvivalent FDA) provodi istraivanja ucinka ozona na ivotinje, dokazujuci da ozon nije toksican, mutagen ili kancerogen (ne uzrokuje toksicnost, mutacije ili rak). 1987. Strahlenther Onkol (njemacki casopis za rak, 1987;163:37-42) objavljuje "Zur Wirkung von Ozone und ionisierender Strahlung am In-Vitro- Modell - eine Pilotstudie an vier gynakologischen Tumoren", autora Karlic H., Kuccra H., Metka M., i drugih. ''Nedavno su osigurani dokazi da ozon ima selektivan ucinak na karcinom ovarija, dva cvrsta adenokarcinoma ovarija i jedan endometrijalni karcinom.'' - (Zanker/Kroczeck) 1987. FDA kontaktira 15 20 doktora medicine koji su od americkog uvoznika (McGrath/Boeve) kupili njemacke ozonske strojeve Hansler i zahtijeva da svi predaju generirajuce cijevi. Neki pristaju, drugi ih ignoriraju. 1987. H. G. Knoch, W. Roschke i W. Klug u Njemackom casopisu za koloproktologiju (Aktuelle Koloproktologie) 1987; Band 4: 161-173 objavljuju ''Koritenje ozonske terapije u proktologiji'' (''Die Sauerstaff-Ozontherapie in der Proktologie''). Nakon to su od 1936.
90
proucavali rad E. Payera, kirurga iz Leipziga, izjavili su: ''Poznato je da rektalna primjena kisika/ozona ima terapeutski ucinak na bolesti rektuma i debelog crijeva. Pokusi na ivotinjama proveli su se u svrhu razjanjenja difuzije O 2 kroz stijenku debelog crijeva i porasta PaO 2 u krvoilnom sustavu prilikom primjene rektalne insuflacije O 2 i O 2 /O 3 . Na 10 zeceva primjenjeno je ukupno 2500 g rektalnom insuflacijom. Nakon primjene 5.1 mg O 2 /O 3 plina tokom 10 sekundi, PaO 2 je porastao 300%. O 2 difuzijom prolazi kroz stijenku debelog crijeva i povecava svoju koncentraciju u vaskularnom sustavu i jetri. ''Zbog znanih pozitivnih ucinaka ozona (baktericidni, virucidni, fungicidni, hemostatski, poboljanje cirkulacije, stimulacija metabolizma i zacijeljivanje rana), rektalna primjena se takoder preporuca i ljudskim pacijentima.'' Klinicki pregledi ljudi: ''Prosjecan odrasli covjek tolerira 800 ml mjeavine ozona/kisika primjenjene rektalno tokom jedne minute bez ikakvih problema. Apsorpcija plina je spora, traje prosjecno sat vremena. I kisik i mjeavina kisika/ozona apsorbiraju se kroz stijenku debelog crijeva i ulaze u krvni tok, to rezultira porastom PaO 2 u cijelom organizmu. Tokom primjene ozona ne javljaju se neeljeni efekti.'' Ozon se preporuca u slucaju proktitisa i kolitisa i ''nadmocan je nad svim prije znanim metodama lijecenja. U proktologiji smatramo da je u slucaju kolitisa rektalna insuflacija opravdana.'' ''16 pacijenata zaraenih hepatitisom B primilo je terapiju ozonom i usporedeno s kontrolnom grupom. Pacijentima tretiranima ozonom poboljalo se opce stanje, a 75% njih se u roku od 14 dana moglo svrstati ukategoriju izlijecenih. 1988. povjesnicar Eustice Mullins pie:'' Ured za procjenu tehnologije americke vlade navodi da za 95% ljekova koji se izdaju na recept i onih koji se mogu kupiti na tritu nije dokazana ucinkovitost.'' 1988. nekoliko stotina americkih doktora medicine osniva ''Medunarodnu zakladu za biooksidativnu medicinu'' s predsjednikom Charlesom H. Farrom, M.D., eleci unaprijediti terapije kisikom u SAD-u objavljivanjem svojih uspjenih klinickih rezultata. Odravaju se godinji sastanci u kojima sudjeluju doktori iz cijelog svijeta. 1988. Dr. Gerard Sunnen objavljuje clanak ''Ozon u medicini: Pregled i smjernice za buducnost'' u Casopisu za unapredenje medicine. Dr. Sunnen, iz Medicinskog centra Bellevue u NYC navodi da se medicinski ozon diljem svijeta ucestalo koristi za lijecenje: herpesa, AIDS-a, gripe, rana, opekotina, infekcija stafilokokom, gljivicnih i radijacijskih ozljeda, gangrene, kolitisa, fistula, hemeroida i analnih infekcija. Ozon unapreduje lijecenje. Tretiranja krvi ozonom koristila su se za lijecenja virusnih infekcija ukljucujuci i: AIDS, hepatitis, gripu, neke vrste raka, dijabetesa i arteroskleroze. Koristi se u dentalnoj kirurgiji, zatim u slucaju paradontoze, pomijean s vodom pije se za lijecenje raka, gastritisa i primjenjuje se u obliku kupke u slucaju upala mjehura i utrobe. Pomijean s maslinovim uljem koristi se za lijecenje gljivica i cireva na koi. Ozonske kupke koriste se za ispiranje i dezinfekciju koe te lijecenje cireva i ekcema. ''Proputanjem ozona u mjeri 40-50 mcg/ml, sveukupne svjetske zalihe krvi mogle bi se dezinficirati od virusa i bakterija (npr. HIV).'' 1988. ''TERAPIJE OZONOM'', knjiga Eda McCabea navodi 5 slucajeva AIDS-a i pripadajuce povijesti bolesti koji su pokazali uspjeno lijecenje ozonom, i prilae prijevode dokumenata zasnovanih na 74 medicinske reference koje dokazuju ucinkovitost ozona u lijecenju bolesti.
91
To je bila prva medunarodna iroko distribuirana publikacija u povijesti koja je opisivala ucinkovitost svih poznatih terapija ozonom, kako samostalnih tako i onih koje su se provodile uz lijecnicku kontrolu. Knjiga postaje bestseller. U Lipnju 1988. Dr. Scott Ricke i izumitelj Basil Wainwright proveli su znanstvenu studiju HIV virusa ''in vivo'' (uivo) s petoro pacijenata u Nogalesu (Meksiko). U samo deset dana lijecenja, novi proces jednostanicnog mjerenja ozona i AIDS-a kojeg je razvila tvrka Epitope, Inc pokazao je vie od 28% smanjenja viralne aktivnosti. U Srpnju 1988. u casopisu "Erfahrungsheilkunde," (Br. 7, Srpanj 1988.) Dr. Horst Kief objavljuje "Lijecenje viralnih bolesti ozonom". ''Ozon je vrlo ucinkovit protiv virusa...sadanja studija daje statisticki dokaz njegove izvanredne ucinkovitosti u slucajevima kronicnog agresivnog hepatitisa... U slucaju pacijenata oboljelih od AIDS-a i ARC-a (AIDS Related Complex), visokotlacna terapija ozonom moe dovesti do zapanjujuceg poboljanja klinickog stanja...'' U Rujnu 1988. Dr. William Closon, M.D i Basil Wainwright radeci zajedno u tvrtki Brunswick Blood Laboratories utvrduju tocnu kolicinu ozona koja nije toksicna a postie maksimalnu dektivaciju HIV virusa: 2% ukupne mase li priblino 27 mikrograma po mililitru. 1988. ? doktor filozofije Boguslaw Lipinski; Bostonski Centar za kardiovaskularno zdravlje i Tufts medicinska kola Wellesley, MA; objavljuje ''Princip lijecenja raka ozonom''. Citirajuci 35 medicinskih referenci, Dr. Lipinski zakljucuje: ''Preliminarne klinicke studije daju indikacije da bi oksidativna terapija mogla uroditi eljenim rezultatima u ljiecenju raka.'' U Rujnu 1988. Dr. Horst Kief na Cetvrtoj medunarodnoj konferenciji o AIDS-u predstavlja svoja saznanja. Prateci lijecenje trinaestoro pacijenata tokom 12 mjeseci, Kief navodi da bi se putem ozonske terapije apsolutni broj CD-4 proteina mogao u tih pacijenata povecati a njihov T$/T* kvocijent vratiti u normalu. 1989. William Campbell Douglass, M.D. objavljuje naslov ''AIDS, kraj civilizacije''. Unutra kae: ''U ambulantnom sustavu kakvog danas imamo vlada mentalitet ''cekamo na dnu litice'' u kojem je jedino moguce rjeenje ''skupljati tijela'' umjesto otici na vrh litice i rijeiti problem.'' Dr. Douglass je posjetio ogroman broj praznih sela u Africi u kojima su cijela plemena poumirala od AIDS-a. Govori o tome kako je vidio na hrpe nasumicnih mjesta pokapanja uz cestu, ovisno o tome gdje su se umiruci domoroci zatekli.Dr. Douglass sada u SAD-u aktivno promovira tretmane ozonizacije krvi \UV (fotoforeza). 1989. (travanj svibanj) u casopisu Raum und Zeit (Prostor i vrijeme) Vol 1, No. 1 Alexander Preuss, M.D. objavljuje rad ''Lijecenje virusnih infekcija mjeavinama ozona i kisika''. (Preussov rad bio je ukljucen i u knjizi Eda McCabea ''Terapije ozonom'' 1988.). Navodi svojih 8 slucajeva proucavanja AIDS-a u kojima je terapija ozonom dramaticno poboljala zdravstveno stanje. ''Stoga mogu zakljuciti da se AIDS u stanju oportunisticke infekcije moe lijeciti minimalno 17 mjeseci nitko vie ne mora od nje umrijeti. U Srpnju 1989. casopis ''Znanost o ozonu i inenjering'' (Vol 11 pp. 411-417) objavljuje dokument ''Imunoloki pregledi pacijenata u kronicnom stanju tretiranih mjeavinama ozona/kisika''. J. Washutti, R. Viebahn, I. Steiner: ''...znacajan porast IgG-a, najznacajnijeg imunoglobulina u imunolokom sustavu...mora se procijeniti kao imunoloka stimulacija...ne
92
javlja se imunosupresivni efekt,... Dugorocno gledano, u odabranim mjerama doziranja ne javlja se nikakva imunosupresivna aktivnost uzrokovana primjenom ozona. 06. 07. 1989 casopis ''Znanost o ozonu i inenjering'' (Vol 12 pp 65-72) objavljuje ''Utjecaj ozona na tumorsko tkivo u odnosu na zdravo tkivo''. J. Washuttl, R. Viebahn, I. Steiner ''In vitro rezultati jasno pokazuju da je navedeni utjecaj ozona na metabolizam tumora, a koji se ne javlja u zdravom tkivu, zaista moguc. Zato su, posebice u ovom slucaju, respiratorni ciklus i glikoliza kao i opcenito iskoritavanje kisika u tumorskom tkivu podloni pozitivnom utjecaju terapije ozonom...'' 08. 08. 1989. "Newsweek" (Vol. 114, No.6, P. 50): Vrlo razvijeno AIDS ''podzemlje'' sastavljeno od poduzetnika i aktivista protiv AIDS-a ilegalno unosi u SAD nesankcionirane ljekove pa cak i stroj za injektiranje ozona. Ocajni ljudi jedinu nadu vide u ''podzemnoj'' ilegalnoj mrei. U Rujnu 1989. Dr. Harald Vetter ND (8126 Hohenpeissenberg, Njemacka) objavljuje tekst AIDS moe li ozon pomoci?'', koji sadri precizno dokumentirane rezultate njegovih primjenjivanja 600 ml autohemoterapijskog ozona na 100 pacijenata oboljelih od AIDS-a (44 sa AIDS / WR 6, 47 sa ARC / WR 3-5, 9 s limfodenopatijom (LAS) / WR 1-2). Strucnjak za osiguranja recenzirao je jedan tipicni slucaj i izjavio kako su takva dramaticna poboljanja gotovo nevjerojatna. 26. 10. 1988 Associated Press objavljuje tekst Ozon moe ublaiti simptome AIDS-a?'', autora Dr. Kennetha Wagnera (Bethesda Naval Hospital). On izvjetava da je ozon zaustavio mnoenje HIV virusa, a stanice ostavio netaknutima. Dr. Steven Kleinman iz americkog Crvenog Kria kae kako bi s time trebalo dalje eksperimentirati. Associated Press tada izvjecuje i o Dr. Carpendaleu, rukovodiocu Rehabilitacijskog centra VA bolnice (San Francisco), koji je vodio studiju kontroliranja dijareje ozonom, te lako moguceg onesposobljavanja HIV virusa. 28. 11. 1988. "Insight" Vol. 4, No. 48, P. 56 (autorica Dina Van Pelt). Ozon moe unititi HIV bez otecenja zaraene krvne stanice. Pomorska bolnica Bethesda u Marylandu testirala je krv zaraenu HIV-om u kojoj je ozon ubio virus bez otecenja stanica zaraenih virusom. Dr. Kenneth F. Wagner, senior doktor za istraivanja HIV-a iz Zaklade Henry M. Jackson za napredak vojne medicine u Rockvillu, kae kako su Europski doktori godinama sigurno tretirali viruse ozonom. Studija petoro pacijenata u VA bolnici u San Franciscu pokazala je znatno poboljanje bez znakova toksicnosti u svih pet slucajeva. 1989. Zaustavljeno prvo suvremeno bolnicko testiranje ozona na ljudima u SAD-u. George Perez, M.D., direktor Odsjeka za virologiju u Medicinskom centru Saint Michaels (Newark, NJ,) i glavni istraitelj Odbora za institucijsko nadgledanje bolnice, bio je zaduen za provedbu institucijski nadgledanog ozon/AIDS protokola u trajanju od 75 dana. 5 pacijenata oboljelih od AIDS-a podvrgnuto je tretmanima ozonom u trajanju od samo 15 dana. Broj T/4 u pacijenata varirao je od niskih 5 do visokih 86. Jedan pacijent je u pocetku bio toliko prekriven ranama od herpesa da nije mogao nositi odjecu. Broj T-stanica svima je bio ispod 200. Na zavretku petnaestodnevnog tretmana, herpesom otecena koa spomenutog pacijenta je zacijeljela, i svi su otputeni iz bolnice. Nisu pronadene nikakve nuspojave ili toksicnost. Broj T/4 ostao je stabilan ili se povecao. Smanjio se broj virusnih proteinskih jezgri (p24) ukazujuci na masovno unitavanje virusa. Cetiri doktora medicine izjavljuju da je terapija ozonom netoksicna i da bi trebala biti usvojena. Uslijed politickog pritiska testovi su ukinuti.
93
Komentar o tome to ''politicki pritisak'' uistinu znaci: FDA je primorala Dr. Pereza da potpie lanu izjavu o ''beskorisnosti'' ozona, prijetivi mu ukidanjem statusa doktora i ukidanjem milijunskog ulaganja u bolnicu. Do strogo cenzurirane kopije te izjave moe se doci putem Clanka o dostupnosti informacija. U Studenom 1989. James Caplan, kubanski doktor medicine koji je uspjeno lijecio anemiju srpastih stanica, cireve na zglobovima, ocne bolesti (RP, retinitis pigmentosa) i pomagao u nezgodama na farmama, i Dr. Manuel Gomez iz Nacionalnog instituta za znanstvena istraivanja u Havani (Kuba) imaju spreman patent za lijecenje anemije srpastih stanica i cireva kisikom/ozonom. Zapoceli su s testiranjima na ljudima u velikom razmjeru, to je navelo kubansko Ministarstvo zdravstva da odobri opce koritenje ozona u tretiranju anemije srpastih stanica, cireva i srodnih rana. Odobrenje za tretiranje bolesti retinitis pigmentosa doneeno je jo i prije. 1989. ''Ozon u medicini, Vol 3''. - zapisnik sa 9. Svjetskog kongresa o ozonu u New Yorku, koji je objavila Medunarodna udruga za ozon iz Zuricha. Sadri 14 prezentacija medicinskih terapija ozonom priznatih medunarodnih doktora medicine i znanstvenika. 24. 01. 1990. Kanadski nacionalni stoer za obranu podnio je izvjetaj Kanadskom uredu za zdravlje (Health and Welfare Canada Bureau of Biologics): ''Terapija ozonom u slucaju AIDS-a / projekt #231, saetak pronalazaka.'' Znacajan pozitivan porast u broju CD4. Bez negativnih ucinaka na ukupan broj CD4. ''U kontrastu s kontrolnim uzorcima koji su brzo postali visoko pozitivni na HIV-1... Ovi podaci jasno pokazuju da se nikakva HIV-1 aktivnost nije javila u bilo kojem od uzoraka tretiranih ozonom. Cini se da ovaj oblik lijecenja predstavlja mocno sredstvo za deaktivaciju HIV-1 virusa u zaraenoj krvi a takoder, u odredenim slucajevima, moe pruiti sredstva za ''auto-cjepivo'' specificno svakom pojedinom pacijentu.'' Ozbiljno su zatraili dodatne donacije kako bi nastavili istraivanje. 1990. Eksperimentalna kemoterapija (1990;36:147-154). ''In vitro sinergisticka aktivnost 5fluorouracila s malom dozom ozona protiv kemootpornih stanica tumora i novonastalih tumorskih stanica u ljudi''. ''Nai rezultati indiciraju da ozon u kombinaciji s 5-fluorouracilom (5-FU) cini stanice otporne na 5-FU podlonima na modalitet kombiniranog tretmana. tovie, ozon se ponaa sinergijski, ili moe sluiti barem kao aditiv kemoterapiji u razlicitim suspenzijama tumorskih stanica iz grudi i debelog crijeva.'' 1990. (travanj-svibanj) Odsjek za opticku fiziologiju Sveucilita u Bologni (Italija), objavljuje u casopisu Panminerva Medica clanak ''Ucinci terapije kisikom-ozonom na starocu uzrokovanu retinalnu makularnu degeneraciju''. ''U vecine pacijenata okularno stanje se poboljalo.'' 1990. Haematologica,1990 75:510-5, poznati europski casopis za medicinu objavljuje rad ''Studije biolokih ucinaka ozona 1. Indukcija interferona na ljudske leukocite.'' (autori: Velio Bocci and Luana Paulesu), sponzoriranim od strane Ministarstva obrazovanja Italije. ''...ozonizacija krvi je medicinski postupak koriten u nekoliko zemalja za lijecenje viralnih bolesti... smatramo da je istraivanje ucinaka ozona na PBMC (periferalne krvne mononuklearne stanice) otvorilo novo podrucje za studije koje mogu uroditi korisnim rezultatima i u biolokom i u prakticnom smislu. Ozon i reaktivni oblici kisika djeluju prvenstveno putem stimulacije PBMC-a i isputanja limfokina. Moe se postaviti hipoteza o tome kako bi ozon mogao dovesti do isputanja tumorskog nekroticnog faktora (TNF), interleukina (Ils) i interferona IFN (snaan antiviralni protein koji bi s imunomodulatornim
94
aktivnostima mogao imati povoljan ucinak u pacijenata oboljelih od viralnih bolesti).'' (vidi i ostatak studije 05. 11. 1991) 1991. Susan M. Lark, M.D. ( Los Altos, CA) alje Edu McCabeu predloak svog clanka ''Ozon i njegove primjene u medicinskoj terapiji''. Osvrnula se na istraivacke studije o terapiji ozonom i zakljucila da ''studije nalaze dobrobit u klinickoj primjeni ozona na razlicita stanja uz minimalan broj nuspojava.'' Rekla mu je: ''Nakon desetljeca razvoja i istraivanja proizvoda za oksidativne primjene, zakljucila sam da je terapija ozonom/kisikom jedna od najmocnijih i najucinkovitijih terapeutskih metoda s kojima sam ikad radila.'' Oujak 1991., zapisnik s 10. Svjetske konferencije o ozonu u Monaku. ''Ucinkovitost niskotlacne primjene O 2 /O 3 na rane koje teko zacjeljuju''. Horst Werkmeister, bivi procelnik Odjela za radiografiju Luteranske bolnice (Oberhausen, Njemacka) kae: ''Za pacijenta postoji mala neugodnost, no ozon ne pospjeuje daljnje otecenje, a znatno potice zalijecenje rana u velikom broju slucajeva zbog svog dezinfekcijskog i jakog hiperemijskog ucinka. Ako se primjeni dovoljno rano, cesto moe sprijeciti nastanak velikih otecenja. Cilj nepristrane prezentacije razvoja rana nakon primjene ozona/kisika zasnovane na gore navedenim mjernim vrijednostima, je potaci iru i cecu primjenu ove metode koja je pokazala ucinkovitost kod mnogih bolecu snano pogodenih pacijenata.'' Oujak 1991., zapisnik s 10. Svjetske konferencije o ozonu u Monaku. ''Icezavanje teko kontrolirane dijareje nepoznate etiologije u pacijenata s AIDS-om lijecene medicinskim ozonom pilot studija''. Rektalna insuflacija ozona zaustavlja dijareju u pacijenata oboljelih od AIDS-a. Travanj 1991., Erfahrungsheilkunde Vol 40, No. 4, ''Terapija ozonom pozadinski terapeutski koncept i modeli ucinkovitosti''. (objavila Renate Viebahn-Hansler). ''Zbog svoje specificne reakcije, medicinski ozon kao terapeutski agens ima tocno definirani raspon ucinkovitosti...Ovisno o doziranju i koncentraciji, koristimo razlicita svojstva ozona, npr. njegov germicidni ucinak (oksidativnim unitavanjem), mogucnost deaktivacije mikroorganizama, i njegov restitucijski ucinak (u rasponima malenih koncentracija). To ukljucuje tri glavne indikacije: vanjske cireve i znatna otecenja koe, bolesti viralnog i bakterijskog porijekla te cirkulatorne poremecaje. Restitucijski ucinak ozona moe se protumaciti njegovim oksidativnim ucinkom na metabolizam kisika, indukcijom specificnih enzima i aktivacijom imunoloki kompetentnih stanica. 01. 10. 1991. strucna recenzija ''Casopisa americkog drutva za hematologiju''. U znacajnom probitku medicinskog mijenja U SAD-u, tri godine nakon to je studija zakljucena, zajednicki rad na ozonu/HIV-u doktora medicine Wellsa, Latinoa, Galvachina i Poiesza objavljen je u strucno recenziranom i vrlo cijenjenom americkom medicinskom casopisu. Njihov clanak: ''In vitro deaktivacija HIV-1 tipa virusa ozonom'' izlazi u casopisu "Blood Journal, svezak 78 broj 7, 11. 10. 1991, pg. 1882" i opisuje istraivanje koje koordinira Dr. Bernard Poiesz s Dravnog sveucilita u Syracusi. Proveli su 15 replikacija studije ozona koja je spajala ozon s HIV-om inficiranom krvlju faktora 8. Ozon je u potpunosti otklanjao HIV virus iz krvi 97100%, a opet, bio je netoksican normalnim zdravim komponentama krvi. Ed McCabe objavio je ovu studiju jo 1988, u svojoj knjizi ''Terapije kisikom''. 1991. OCT Dr. Michael T. Carpendale M.D. (Veteran's Administration Hospital, San Francisco) i Joel Freeberg M.D. (UC Medical School San Francisco, Bay Medical Research
95
Foundation, San Francisco) objavljuju u Casopisu za antiviralno istraivanje 1991; svezak 16., broj 3 :281-292 sljedeci medicinski dokument: ''Ozon deaktivira HIV u netoksicnim koncentracijama'' HIV (p24) se smanjio u svim ozonom tretiranim kulturama u odnosu na kontrolne.'' Takoder, Dr. Carpendale privatno objavljuje price o dvije rektalne insuflacije ozona u pacijenata oboljelih od AIDS-a: ''HIV pozitivan pacijent nakon tretmana ozonom postaje PCR negativan''. 1991. Dr. Robert Mayer (koristi ozon preko 50 godina, od 40-tih) u svojoj klinickoj studiji istraivackog centra ima pacijente s uznapredovalim stadijem AIDS-a koji imaju samo 5 Tstanica. Normalan broj je 600-1500 i vie. Iako imaju samo 5 T-stanica, potpuno su zdravi. U nadi da ce potaci razvitak, lokalni FDA ured dozvoljava Dr. Mayeru da slobodno koristi ozon, pod uvjetom da ga proizvodi sam u svom uredu sa strojem vlastite izrade. 1911. hrabri humanitarac, umirovljeni americki doktor medicine, Dr. J.B. iznosi rezultate svoje tajne klinicke visokotlacne terapije ozonom. Cjelokupno testiranje bilo je provedeno u centralnoj bolnici i nezavisnim laboratorijima. Od 248 HIV-pozitivnih pacijenata izvjecuje o 113 njih koje je doveo u HIV-negativno stanje, svakog unutar 60 dana, koristeci autokemoterapiju ozonom nakon koje slijedi neposredna visokotalcna terapija. 1991. publikacija: ''Koritenje ozonom tretirane krvi u lijecenju HIV infekcije i imunoloke bolesti pilot studija ucinkovitosti i sigurnosti ozona'' ("AIDS" 5:981-984. G. Garber, D Cameron, N Hawley-Foss, D Greenway i M. Shannon). Ovo je studija koju neprijatelji ozona vole citirati kako bi pokuali (krivo) dokazati da ne djeluje. U ranom pokuaju jedne kanadske ustanove kojim se htjela dokazati vjerodostojnost ozona i njegova sigurnost, dobrohotni ali neiskusni prakticari proveli su loe planiran protokol pilot studije. Studiju su financirali Odsjek za infektivne bolesti Opce bolnice u Ottawi, Canadian Health and Welfare, Federalni kanadski centar za AIDS, Ministarstvo nacionalne obrane i The Meuller Medical Company iz Kanade. Komentar: Loa organizacija, jer je tijekom studije injektirano samo 10 cm 3 ozona u miic (to je Aubourg 1938. odbacio kao prebolnu i neucinkovitu metodu), ne intravenozno, u nedovoljnoj kolicini da bi bio koristan i kroz nedovoljno dug vremenski period. Kako ocistiti 50-ak i vie litara vode (koliko prosjecno sadri ljudski organizam) injektiranjem 10 cm 3 u miic samo tri puta tjedno? Sama dnevna kolicina toksicnog materijala iz okolia koju se unosi u tijelo brzo bi ponitila bilo kakvu dobrobit, a da i ne spominjemo stres uzrokovan bolecu kao to je AIDS ! Loa provedba, jer su upravitelji priznali kako se tokom druge polovice ionako prekratke studije stroj za ozon pokvario i uopce nije proizvodio ozon, no tu su cinjenicu kada su sastavljali izvjetaj o drugoj fazi studije ipak ignorirali! Dakle, koristili su protokol kojeg bi svaki ozbiljni prakticar ismijao, a svoje su zakljucke donosili na osnovu krivih podataka. Zatim su dodatno povecali svoje greke ozbiljno prekoracivi granice, krivom i neopravdanom izjavom da ''terapija ozonom ne poboljava parametre imunoloke aktivacije niti umanjuje mjerivi p24 antigen u HIV-om zaraenih osoba.''
96
Doputanje objavljivanja takvih studija i izjava je tragicno, jer te krive zakljucke FDA cesto ponovno iznosi izabranim zastupnicima, ignorirajuci na tisuce studija koje pokazuju da ozon djeluje. Ta intelektualna neiskrenost koristi se kako bi se politicki opravdalo prijecenje daljnih ozbiljnih istraivanja koja bi umanjila patnju i spaavala ivote. 05. 11. 1991 Casopis za istraivanje limfokina i citokina, svezak 10, broj 5, 1991 objavljuje ''Studije biolokih ucinaka ozona: 2. Indukcija TNF-a na ljudske leukocite, autori: Luana Paulesu, Enrico Luzzi, and Velio Bocci. ''Zbog toga to je ozonizacija krvi procedura koju provodi nekoliko Europskih zemalja u lijecenju viralnih bolesti i tumora, leukocitno oslobadanje faktora s antiviralnim i imunomodulatornim aktivnostima moe objasniti mehanizam djelovanja ozona i autokemoterapije.'' ''Koncentracija ozona je kriticna u uvjetima stvaranja TNF-a i stanicne mitogeneze. Zbog prisutnosti eritrocita, potrebne su vece koncentracije da bi se postigla ucinkovitost u krvi, naspram one potrebne za ucinkovitost u PBMC.'' Prosinac 1991. Dr. Robert Mayer pridruuje se doktorima koji izvjecuju o pacijentma serumski konvertiranim u HIV negativno stanje koristeci ozonsku autokemoterapiju. 1991. znastvenik s jednog od vodecih sjeveroistocnih sveucilita u suradnji s BSME ( Bachelor of Science in Mechanical Engineering ) inenjerom/istraivacem J.W. (imena izostavljena na zahtjev, zbog prevencije zatvaranja radi velikih novcanih interesa) vie od dvije godine provodi studiju istrebljivanja grupe mikroba koristeci ozonsku opremu. U 20 zavrenih studija izvjecuje o 100%-tnom uspjehu u unitavanju ''in vitro''. Policijski narednik iz Ft. Lauderdalea, koji je povezan i sa slucajem FL Wainwright, telefonom kontaktira jednog od znanstvenika i upozorava ih: Ako nastavite proucavati ucinkovitost ozona bit cete proglaeni dijelom kriminalne urote!'' 1991. Tvrtka Medizone vodi pregovore s Oruanim snagama Kanade o zapocinjanju 2.5 milijuna dolara ''teke'' istraivacke studije u 1992., koja se sastojala od proucavanja ivotinja, sterilizacije krvi, testiranja na ljudima i radova povezanih s tom studijom. Sijecanj, 1992. Kapetan Michael Shannon, zamjenik glavnog kirurga Kanadskih pomorskih postrojbi ima 350 podredenih znanstvenika. Zapocinje 2.5 milijuna dolara vrijednu medicinsku studiju ozona koja ce ukljucivati sterilizaciju krvi, testiranja ivotinja i drugo. Kanadska vlada je shvatila da bi u slucaju velike krize zaliha krvi kanadske vojske u svom sadanjem stanju bila neadekvatna. M. Shannon izjavljuje: ''Ima neto u tome - s obzirom na to koliko ljudi godinje putuje u Europu, uz znatan troak, samo da bi primili terapiju ozonom.'' 08. 05 1992, Associated Press: Dr. Wayne Jonas (iz Vojnog instituta za istraivanja Walter Reed) svjedoci pred zakonodavnim tijelom Sjeverne Karoline. ''Zahtjev da se dananje medicinske prakse temelje na cvrstim znanstvenim dokazima je poput gradnje kuce na kamenom temelju. Zahtjev da takve prakse ''prevladavaju'' znacilo bi graditi kucu na pijesku. Ono to prevladava u medicinskoj praksi mijenja se s vjetrom opceg miljenja i plimom profita.'' U lipnju 1992. Ed McCabe zapocinje blisku suradnju s bivim clanom americkog kongresa Berkeleyem Bedellom. Donose odluku o pozivanju McCabea da svjedoci pred novoosnovanim Odborom za nekonvencionalnu medicinu Dravnog instituta za zdravlje. On iznosi: ''S obzirom na mnoge intervjue koje sam proveo, miljenja sam da je problem AIDS-a
97
rijeen. Ako se moe osigurati imunitet na sudski progon od strane drave i medicinskog odbora, ovi humanitarni doktori rado ce podijeliti svoje znanje s javnocu za opce dobro. I ja sam spreman uciniti isto. Ne treba im cak ni va novac, financirat ce se sami. Ako doktorima koji koriste ozon osiguramo imunitet na sudski progon, u roku od 90 dana jedino to ce jo biti potrebno uciniti biti ce implementacija postojeceg rjeenja.'' Ed i Berkeley su odlucili da im je potrebno i prisustvo doktora medicine, pa su izabrali Dr. Johna Pittmana (Sjeverna Karolina) da predstavlja sve doktore koji koriste ozon, a koji su podvrgnuti politickom zlostavljanju. Dr. Pittman iznio je svoju pricu o tome kako su mu zabranili rad iako je terapija djelovala. U lipnju 1992. Ed McCabe i Dr. John Pittman susrecu Dr. Killiana, zamjenika direktora N.I.A.I.D.-a (instituta za AIDS). On i njegov asistent bili su vrlo entuzijasticni u vezi ozona kada su vidjeli doneene im dokaze o uspjenosti ozona u lijecenju AIDS-a. Kasnije su utjeli, bez entuzijazma, i ponaali se kao da nikada nisu ni culi ono to im je receno. 1992 A. Bolton: ''Izvjetaj znanstvenih studija u svrhu razjanjenja lijecenja periferne vaskularne bolesti ''Ozon-O-Med''-om'', Intermune Life Sciences, Etobicoke, Ontario, 1992. 22. 07. 1992. Ed McCabe odlazi na put u Washington nakon to je dogovorio dva privatna sastanka sa dva clana Americkog kongresa, i to tako da se poklapaju sa sastankom koji su on i bivi clan kongresa iz Iowe, Berkly Bedell istog dana dogovorili sa senatorom Tomom Harkinom, bivim kandidatom za predsjednika. Gos. Bedell i gos. McCabe odlucili su pozvati dva doktora koji su doveli pacijente iz HIV+ u HIV- stanje. Takoder su pozvali i Jima Caplana, covjeka koji je uvjerio Kubance da odobre terapiju medicinskim ozonom za opcu primjenu, te Dr. Johna Pittmana, doktora koji je koristio ozon te jednog od njegovih pacijenata zaraenog AIDS-om kojemu je nedavno uskraceno lijecenje. Dr. Pittmanov ured zatvorio je Dravni medicinski odbor Norh Caroline usred uspjenih klinickih testiranja ozona, pod izlikom da ''ozon nije odobren od strane FDA.'' Posjetili su clanove kongresa, bili su toplo primljeni, i na kraju zavrili na sastanku u uredu senatora Harkina, gdje su im se u tom trenutku pridruili Dr. Michael Carpendale i njegov ef iz bolnice San Francisco Veterans Administration. Senator Harkin predvidio je za sastanak s nama samo pola sata, no bio je toliko zaintrigiran naim dokazom da smo o uspjenom tretiranju AIDS-a ozonom vodili jednoipolsatnu raspravu. Odmah je odlucio dogovoriti nam sastanak s direktorom Instituta za alergije i infektivne bolesti Dravnog instituta za zdravlje, Dr. Anthonyjem Faucijem. Problem AIDS-a spada pod ovlast tog instituta, a Dr. Fauci se spominjao kao ''car AIDS-a'' americke vlade. Senator Harkin je clan NIH-ovog (NIH=National Institutes of Health, Dravni instituti za zdravlje)odbora za usvajanja, tako da ima njihovu panju. 20. 08. 1992. sastali smo se sa Dr. Faucijem i njegovim efom, zamjenikom direktora NIH-a, Dr. Moskowitzem u NIH-ovoj zgradi broj 31, krilo 7A soba 24. Prisutni su bili i Dr. Hill, Dr. Killan te drugi zakonodavni i legalni asistenti. U ime ureda senatora Harkina, Mike Hall i Marina Metallios bili su prisutni kao promatraci. Ukupno je prisustvovalo 30 ljudi. Predstavili smo svoja dva ozonom lijecena pacijenta koji vie nisu bili HIV+, i koji vie nisu imali temperature, nateknute limfne cvorove, proljev, bolove, nocna znojenja, gubitak teine ili bilo koju drugu manifestaciju AIDS/ARC bolesti. Predali smo Dr. Fauciju i ostalima kopije
98
njihove medicinske dokumentacije, te su sluali Dr. Carpendalea te jo jednog doktora i njihove bive od AIDS-a oboljele pacijente. Dr. Latino iz tvrtke Medizone govorio je o besprijekornim testovima ozona na ivotinjama koje je Medizone vec proveo. Dr. Pittman i jedan od njegovih pacijenata iznijeli su emocionalnu molbu za otvoreno koritenje medicinskog ozona kako bi on mogao zavriti svoja klinicka testiranja ozona. I ja sam zatraio isto, iznijevi im ukratko 50 godina povijesti ucinkovitosti medicinskog ozona na stotinama tisuca ljudi u Europi i navevi im savren sigurnosni zapis milijuna primjena ozona. Iznijeli smo racionalan, iskustvom potkrijepljen, dokumentrian i razuman zahtjev za neposrednom istragom ucinkovitosti ozona u lijecenju AIDS-a. Takoder, pitao sam moe li se to uciniti kako bi se postiglo da FDA obustavi supresiju koju vri nad doktorima medicine koji koriste ozon. Receno nam je kako NIH nema ovlasti nad FDA. Komentar: Zamislite slijedecu situaciju. Naa mala ali predana grupa sjedi za okruglim stolom sa slubenim predstavnicima AIDS politike americke vlade. Uokolo stola sjede asistenti, sekretari, pomagaci i rukovodioci raznih odjela. Nema velikih korporacija koje nas financiraju, kao to je inace uobicajeno na takvim sastancima. Iako su zastupnici NIH-a trebali proetati niz hodnik da stignu tamo, svi mi ostali trebali smo izostati s posla i odvojiti iz vlastitog depa zamjetnu sumu za putne trokove, smjetaj i hranu. Doli smo iz cijele zemlje, samo da bi pomogli svojim sunarodnjacima koji umiru od AIDS-a. Sjedili smo tamo sa dva pacijenta, sada potpuno zdrava, prije oboljela od AIDS-a, koji su bili HIV negativni jedan LRP negativan (LRP lancana rekcija polimeraze test za bilo koji od 7 nukleotida samog HIV virusa), a jedan Western Blot/Elisa negativan (testiranje prisutnosti HIV antitijela). Sjedili smo tamo sa primjerima i njihovim zapisnicima koji su prikazivali kompletno zatiranje svih sekundarih bolesti, njihovim doktorima, politicki zlostavljanim doktorom i njegovim pacijentom kojemu je uskraceno lijecenje, te nekoliko debelih fascikala medicinskih referenci o ozonu iz Europe i SAD-a. Znate li kakav smo odgovor dobili? ''Ne vidimo razloga za daljnji nastavak ove price.'' Dopustite mi da ponovim: ''Ne vidimo razloga za daljnji nastavak ove price.'' I, ''Oni su toliko ocito zdravi da sigurno nisu ni bili bolesni.''Necemo se ni osvrnuti na ovakav tretman osim ako nemate pacijente koji su barem dvaput prije lijecenja PCR-testirani kako bi se dokazala prisutnost HIV virusa, njihovu HIV pozitivnu krv pohranjenu, dva PCR-testiranja tokom lijecenja i dva PCR-testrianja nakon tretmana koja dokazuju nestanak HIV virusa.'' Eh, kakav odgovor, i to od institucije koja je financirana naim novcem od poreza da pronade lijek za AIDS, dok ljudi pate i umiru tragicnom i sporom smrcu. Nije ba ohrabrujuce, zar ne? Sama teina tamo priloenih dokaza bila je dovoljna za neposredno pokretanje istraivanja ozona, bez dodavanja novih uvjeta. Uz bilijune dolara kojima NIH raspolae zaista su mogli neto uciniti. Nakon svega to smo proli, pomislili biste da su mogli barem kao gestu dobre volje uputiti nekoliko telefonskih poziva drugim doktorima i pacijentima, no sve to su rekli bilo je efektno ''idite kuci''. Iako su nam definirali jasan cilj koji treba gadati, imao sam osjecaj da se linija s koje se gada pomakla daleko unazad. Analiza: Iznosim problem sadanjeg NIH-ovog rasudivanja: 1. Iako su izjavili da nisu upoznati s povijecu oduzimanja ozonskih strojeva od strane FDA, zlostavljanjem doktora koji koriste ozon, i primoravanjem doktora na lane izjave o beskorisnosti ozona, culi su to sve od mene osobno, uz napomenu koliko je bilo teko nagovoriti bilo kojeg doktora da se uopce pojavi i iznese im dokaze. Kako itko moe provesti otvorena testiranja tog korisnog tretmana ako ce ih FDA zatvarati cim otvore vrata?
99
2. Promovirajci nedokazanu tvrdnju ''HIV uzrokuje AIDS'', trae 6 PCR HIV testova, od kojih svaki kota oko 350 dolara, znaci, ukupno vie od 2100 dolara po pacijentu. Kao prvo, postoji nekoliko PCR testova , od kojih niti jedan nije osiguran, stoga, kojem ce se testu vjerovati? I tko ce to platiti? Doktori koji koriste ozon su financijski gledano bespomocni, a pacijenti oboljeli od AIDS-a vec su potroili svu svoju utedevinu na doktore, bolnice i lijekove poput AZT, DDI, itd. Takoder, u doba kada su pacijenti koje smo mi doveli bili pozitivno testirani na AIDS, PCR testovi nisu bili normalno dostupni, tako da je prilaganje njihovih PCR testova bio nemoguc zahtjev! Takoder, mnogo patentiranih terapija ozonom sada spada u javno dobro, pa ni jedna farmaceutska tvrtka ne eli financirati istraivanje. 3. Putem svoje izjave dali su nam na znanje da nece razmotriti ozon osim ako ne udovoljimo njihovim novim PCR standardima, te da je JEDINO HIV virus ono to treba traiti. Nigdje i nikada nije dokazano da je HIV virus jedini definitivni uzrok AIDS-a; jednostavno je jednog dana u medijima naveden kao vjerojatan uzrok. Rad Dr. Galloa ''HIV uzrokuje AIDS'' je dokazan kao laan. Kako je navedno na zadnjoj konferenciji za AIDS u Amsterdamu (1992), ljudi umiru od AIDS-a a da nikada nisu bili pozitivni na HIV ! Virus je vjerojatno samo promotor ili moguci ko-faktor bolesti. Stoga, zato donositi zakljucke o ucinkovitosti ozona bazirane na prisutnosti ili izostanku virusa koji lako moguce uopce nije bitan? Zato ignorirati najznacajnije cinjenice koje dokazuju otklanjanje svih sekundarnih bolesti i simptoma? Ovo je daleko zahtjevniji test: treba li se ili ne odmah zapoceti s istraivanjem ozona, ako se moe ukloniti patnja oboljelih, bez obzira na to jesu li ili ne PCR negativni. Komentar: to je sa kvalitetom njihova samostalnog ivljenja nakon ozona? Nacin na koji je Centar za kontrolu bolesti odlucio klasificirati ima li netko AIDS ili ne daje odgovor. Oni trae istovremenu prisutnost nekoliko ukazujucih bolesti. Oba pacijenta koje smo mi doveli imali su potpuno eliminirane sekundarne infekcije i klinicke simptome. Dakle, prema definiciji Centra za kontrolu bolesti, uz HIV negativan test, vie nisu bolovali od AIDS-a. Stvarni ljudi sjedili su pred NIH zaposlenicima, sa svojom medicinskom dokumentacijom i testovima krvi pa opet, NIH slubenici nisu nita vidjeli. Ili su odabrali nita ne vidjeti. Nadajmo se da ce prakticnije miljenje na kraju prevladati. Moram napomenuti, kako biste shvatili medicinski ozon u pravom smislu lijecenja AIDS-a, da nekoliko injekcija medicinskog ozona nece uciniti cudo. Uspjena lijecenja AIDS-a ozonom provodila su se 2 do 5 sati dnevno u obliku nekoliko razlicitih oksidativnih i inih terapija tokom 3 do 6 tjedana za redom, ovisno o pojedinoj kombiniranoj primjenjenih metoda. Te se metode uvijek kombiniraju s promjenama stila ivota, pravilnom ishranom, eliminacijskim cicenjem organa, duhovnim i moralnim balansiranjem kako bi se uklonilo pacijentovo poricanje samoga sebe, ukljucujuci proces reizgradnje imunolokog sustava. estoro americkih doktora izvjestilo me o preko 200 ljudi koji su testiranjem dokazano HIV negativni. Takoder posjedujem video intervju koji dokazuje iznimnu ucinkovitost ove terapije u slucaju raka, pa cak i bolesti poput multiple skleroze. Kao drutvo trebali bismo uskoro okrenuti pogled u smjeru ozona, umjesto da gledamo kako sve vie ljudi nepotrebno umire dok se mi uporno drimo starih metoda koje ocito ne funkcioniraju. U rujnu 1992. ''Bilten za razvoj i istraivanje'' Br. 234. (Odsjek za znanost i tehnologiju, Canadian Government's Supply and Services Dept.) objavljuje ''Bolja sterilizacija krvi ozonom''. Pod 303,943 dolara vrijednim ugovorom sa Surgeon General's Branch of Department of National Defence [DND] Headquarters (sjedite odjela za dravnu obranu), istraivaci iz CCRS-ovog National Reference laboratorija proucavaju dvije tehnologije
100
sterilizacije ozona, kako bi potvrdili njihovu izvjetenu ucinkovitost u deaktivaciji raznih potencijalnih viralnih kontaminacija krvi, ukljucivi HIV-1 i hepatitis... U Europi je prema procjeni 350,000 ljudi bilo tretirano ozonom u periodu od 1980. do 1985. Sveucilite u Bonnu recenziralo je te slucajeve i prijavilo da se u slucaju pravilne primjene ozonske terapije ne javljaju gotovo nikakve nuspojave... ''Produkti tog istraivanja nali su primjenu irom svijeta'', kae kapetan Shannon (iz DND-a). ''U pravilnoj koncentraciji, primjena ozona zvuci gotovo predobro da bi bila istinita. Pokuavamo ne biti previe entuzijasticni, ali dosadanji podaci dovode nas u napast.'' 1992. Acta-Chir-Plast. 1992; 34(3): 182-4 ''Koritenje ozonoterapije u operacijama korekcije nosa'' (Kawalski, H. Sondej J., Cierpiol Tracz E). Opisuju se pozitivni rezultati primjene ozona u rinoplastiji. 25 pacijenata je intravenozno primalo ozon u trajanju od 3 dana prije operacije i post-operativno, to je rezultiralo znatnim smanjenjem trajanja post-operativnih komplikacija u usporedbi s grupom od 20 pacijenata koji nisu primali ozon. Rujan 1992. Medicinska hipoteza (Rujan 1992. ; 39(1): 30-4). ''Ozonizacija krvi u lijecenju virlanih bolesti i imunolokih deficijencija. Hipoteza.'' (autor: V. Bocci). U posljednje tri dekade u Europi su primjenjene glavne ozonske autokemoterapije, u nekontroliranim testiranjima provedenim nad pacijentima oboljelim od raznih bolesti, a narocito kronicnih virusnih bolesti i neoplazmi. Cini se da je tretman u stanju aktivirati domacinov imunoloki sustav poticanjem proizvodnje imunoaktivnih citokina, te je sada moguce racionalizirati proceduru, poboljati metode i procijeniti ishod... Kada se to provede, uslijed jednostavnosti procedure i mogucnosti iroke medicinske primjene autokemoterapija bi mogla postati vrlo vrijedna, posebice u nerazvijenim zemljama. (-iz Medline) Listopad 1992. Pol-Tyg-Lek (1992 Lip., 19-26; 47(42-43): 964-6) poljski medicinski casopis. ''Klinicka procjena rezultata lijecenja pacijenata oboljelih od arteroskleroticne ishemije donjih ekstremiteta intraarterijarnim injekcijama ozona''. Sedam poljskih istraivaca dalo je 10 injekcija ozona u femoralne arterije 50-toro pacijenata s arteroskleroticnom ishemijom donjih ekstremiteta i 49 pacijenata s dijabetesom. ''Lijecenje je rezultiralo znatnim poboljanjem u obje grupe... lijecenje ozonom je i ucinkovito i sigurno.'' (-iz Medline) Prosinac 1992. Casopis za njegu pacijenata oboljelih od AIDS-a u svesku 6, broju 6 objavljuje clanak ''Tocka gledita: Slucaj za terapiju ozonom'' Eda McCabea. To je bilo ponovno izdanje njegova svjedocenja pred NIH-ovim Uredom za nekonvencionalnu medicinu. ''Razgovarao sam sa 6 doktora medicine is SAD-a, koji su neovisno jedan o drugome, kolektivno prijavili vie od 300 pacijenata koje su doveli u HIV-negativno stanje (s potvrdenim Western Blot, ELISA, i PCR), ukljucivi potpuno uklanjanje bilo kakvih faktora sekundarnih bolesti kao to su npr. gubitak energije, gubitak teine, dijareja, itd.'' Veljaca 1993. Dr. Simi Khanna MBBS;DHOM objavljuje ''Konacno - lijecenje ozonomkisikom''. (njen ured se nalazi u predgradu Londona, Engleska). Ona navodi 31 uobicajenu bolest koja se rutinski tretira ozonom. ''Carobnu terapiju ozonom-kisikom'' (njene rijeci) otkrila je nakon to ju je osobno dovela sa ruba smrti cetiri i pol mjeseca groznice, besanice, svrbenih osipa, nateklih i bolnih zglobova, rapidnog opadanja teine, nakon to nita drugo nije djelovalo (dvije bolnice i 112 raznih medicinskih pretraga). Travanj 1993. Casopis kanadskog medicinskog drutva Novosti znanstvene medicine (Can Med Assoc J 1993; 148(7) pg 1155) objavljuje clanak ''Jesu li bezbrine transfuzije zaista samo za daak ozona daleko?'' Alberta C. Baggsa, , BSc. ''Znanstvenici u Americi i Kanadi
101
istrauju koritenje ozona za unitavanje HIV virusa, hepatitisa i virusa herpesa te drugih infekcijskih agensa u krvi koja se koristi za transfuziju. Studije su podrali i medicinski krugovi NATO pakta zbog straha da su viralne pandemije ugrozile mogucnost svjetskih banaka krvi da udovolje hitnim i velikim vojnim potrebama.'' ''...U pismu upucenom NATOovom odboru za krv , glavni kirurg Kanadskih oruanih postrojbi izvjecuje o kanadskim nalazima koji govore kako 3-minutna ozonizacija seruma zaraenog milijunom HIV-1 cestica u jednom mililitru postie gotovo 100%-tnu deaktivaciju virusa. Takoder, saznalo se da procedura unitava i neke druge viruse s lipidnim ovojnicama, ukljucivi majmunski imunodeficijencijski virus i razne tegobe koje su interesantne veterinarima.'' Izvjece u casopisu opisuje rad tvrtki Mueller Medical i Medizone International. Svibanj 1993. Americki casopis za kirurgiju (59(5): 297-303). ''Irigacija trbune upljine u tretiranju eksperimentalno inducuranog mikrobnog peritonitisa: ucinkovitost ozonizirane otopine soli u vodi''. Devetoro istraivaca implantiralo je gel kapsule fekalnog razmaza u peritonalne upljine takora. ''Ozonizirana otopina soli u vodi statisticki se pokazala kao ucinkovito irigacijsko sredstvo kod redukcije stvaranja apscesa u preivjelih.'' Svibanj 1993. H. D. Wolfsteadter, MD iz Berlina objavljuje tekst ''Terapija ozonom'' pod sponzorstvom Medunarodnog drutva za AIDS- Prirodna alternativna tradiconalna komplementarna medicina (NATC i IAS). ''...nedavni rezultati istraivanja virusa, posebice rezultati in-vitro pokusa na retro-virusima i aktivirajuci ucinci na imunoloki sustav u skoroj ce buducnosti uciniti terapiju ozonom zanimljivom temom suvremenog istraivanja. U prepoznavanju hitne potrebe za klinickim pojanjenjem ucinkovitosti lijecenja ozonom zasnovane na tvrdnjama i indikacijama ne postoje podijeljena miljenja.'' 02. 05. 1993. Glavni naslov: Kanadani proveli testiranje na majmunima - Medizonova tehnologija dekontaminacije krvi pokazala se uspjenom. Jo uvijek sporo napredujuci, Mediozone objavljuje uspjena testiranja na majmunima. To je bio jedan od uvjeta koji su bili postavljeni prolog Kolovoza kada su se McCabe/Bedell/Latino i drugi sastali s Dr. Faucijem u NIH-u. Dr. Fauci je rekao: ''Zato ne provedete jednostavno testiranje na majmunima?'' Medizone je tako i ucinio, pa sada objavljuju uspjeno zavrene prve dvije faze kanadskog istraivackog projekta nadgledanog od znanstvenika-zastupnika Kanadskog Crvenog kria, Ministarstva obrane i agronomije, Veterinarskog medicinskog sveucilita Cornell i tvrtke Medizone Canada Ltd. U dvije grupe majmuna uvedena je plazma inficirana visoko virulentnim razmazima SIV-a (majmunski ekvivalent HIV-a). Prva grupa uginula je unutar 12 dana. Inficirana plazma druge grupe prvo je infuzijski tretirana ozonom. Druga grupa uopce nije pokazivala znakove infekcije. Dr. Latino, predsjednik tvrtke Medizone je izjavio: ''Ovi preliminarni rezultati pokusa ukazuju na sposobnost Medizonovih patentiranih znanstvenih i tehnolokih procesa da deaktiviraju odredene virusne kontaminante u krvi, ukljucivi i virus HIV-a. Zajedno s gore navedenim testiranjem majmuna, tvrtka Medizone je do sada FDA-u poslala slijedece podatke: 1. Studija na zecevima na Farmakolokom sveucilitu (Long Island) pokazuje da se u koncentracijama i do 10 puta vecim od doze predloene za covjeka ne javlja toksicnost.
102
2. Studija na mackama na Veterinarskom sveucilinom fakultetu Cornell ne pokazuje toksicne efekte. 3. Studija deaktivacije HIV-a u Casopisu za hematologiju pokazuje stopostotnu deaktivaciju. 4. Medicinska kola Mount Sinai (New York) otkriva da su hemodijaliticke i koagulacijske promjene debelo unutar standarda za reinfuziju pakirane ljudske krvi. FDA i dalje ne eli odobriti testiranje na ljudima, niti priznati da postoji ikakav znanstveni dokaz ucinkovitosti ozona. Kolovoz rujan 1993. Medunarodna udruga za ozon odrava 11. svjetski kongres i izlobu o ozonu (29. 08 03. 09. 1993) u San Franciscu. Razgledavalo se 9 postrojenja za tretiranje vode ozonom. detaljno su se pregledaval tandovi proizvodaca industrijskog ozona i dodatno je odran dvodnevni sastanak o ozonu kojem su prisustvovali doktori suucesnici iz cijelog svijeta. Komentar: O3OHATOP - to je ruska rijec za ozon. Sastanak nam je jasno prikazao da cak i Rusija ima vie slobode u zdravstvu od SAD-a. Dr. Claudia Koscherkova, procelnica Odjela za razvoj i istraivanja na Nisnerokinov medicinskom institutu trenutacno ozonom lijeci 39 arteroskleroticnih pacijenata. Ona, C.N. Kontorschikova M.D. (procelnica Centra za istraivanja), posebice Sergi P. Peretyagin M.D. (rukovodioc Centra za istraivanja - otac suvremene primjene ozona u Rusiji) i drugi primjenjuju medicinski ozon na bebama, ivotinjama, odraslima, pa cak i za lijecenje rana nastalih vatrenim orujem! Imaju cetiri glavna centra za lijecenje ozonom u svojim glavnim gradovima: Nezhni Novgorod, Ivanovo, Kirov, i Smolenskj, i ostale centre u Baltickim zemljama. Takoder, koriste inhalacijsku terapiju ozonom - koncentracija 1-4 mcg/ml ozona vlai se ultrazvukom i inhalira, i razvijaju tehniku recilkuratorne izvantjelesne ozonizacije ljudske krvi u trajanju do sat i pol, pri niskim koncentracijama od 1.5 do 2 mg/ml. Preko 120 ruskih doktora medicine je tokom proteklih 6 godina lijecilo tisuce ljudi ozonom! Zbog nasilne pohlepe americkih kompanija za proizvodnju ljekova koje utjecu na sve nivoe drutva kako bi onemogucili koritenje ozona, sve druge zemlje nas prikazuju inferiornima! Ruski doktori koje sam upoznao na IOA konferenciji bili su dovoljno ljubazni, pa su mi posudili kopiju svog videozapisa. Napravio sam dobru kopiju tog materijala dvadestminutni video koji objanjava medicinski ozon (na engleskom). Ima puno inovativnih tehnika, a sada moete naruciti i svoju kopiju preko "The Family News." Na istoj konferenciji IOA je odrala razgledavanje lokalnih postrojenja za tretiranje vode ozonom i trodnevnu prezentaciju dokumenata o postrojenjima za procicavanje gradske pitke vode, najnovijim industrijskim metodama stvaranja ozona, postrojenjima za tretiranje otpadnih voda, ozonu koji se koristi u industriji papira za hladenje i proizvodnju, ozonu u bazenima i gradskim akvarijima, tretiranju podzemnih voda i biolokim efektima ozona. Konferencija je zavrila dvodnevnim medicinskim prezentacijama kompletiranih i aktualnih medicinskih studija ozona od kojih se vecina provodila van SAD-a (zbog politickih pritisaka
103
u Americi). Slijedi saetak tema koje pokazuju uspjehe lijecnika koji su provodili terapije medicinskim ozonom. Dr. John Greenburg, sa kole za medicinsko osoblje Sveucilita u Heidelbergu, radeci zajedno s Horstom Kiefom, predstavlja rezultate svog rada na mikroskopskom istraivanju krvi nakon izlaganja ozonu (5 cm 3 krvi, 15 cm 3 ozona), utvrdivi da je ozon siguran ako se koristi unutar prihvacenih parametara, koncentracijom uglavnom manjom od 80 mcg/m. Dr. Michael Carpendale (San Francisco, CA VA Hospital) dobio je priznanje za svoj istraivacki rad i za pomoc oko organizacije tadanjeg sastanka. U svom govoru ''Ozon, Hiv i AIDS'' navodi: ''Ozon deaktivira HIV u kolicinama koje nisu toksicne za krvne stanice; u salinu 0.4 ug/ml; u serumu 4.0 ug/ml; u krvi 50 ug/ml. Ozon je nevjerojatno siguran lijek,... povecava kisik medu stanicama, povecava vazo-dilataciju i perfuziju... povecava propusnost stanicnih membrana...najbolji je marker za T4 stanice.'' I, '' Va bolnica na Floridi lijecila je doticnog pacijenta ozonom rektalno, njegova majka tvrdi da mu je izlijecena cryptosporidium dijareja.'' Doctor Frank Shallenberger izvjestio je o primjeni IV ozonske terapije, putem infuzijskih pumpi koje su imale protok od 100 cm 3 /h. Predlae ponovna 10 cm 3 punjenja medicinskih prica umjesto jedne velike, tako da koncentracija ozona unutar price vremenom ne pocne opadati. Naveo je da tjelesna antioksidativna reakcija zapocinje unutar 5 od 6 dana. Doctor Wong (University of Havana, procelnik odjela za terapiju ozonom u njihovom medicinskom istracivackom centru) koristi ozon za lijecenje artritisa, kardiopatije, endoflebitisa, itd. Dr. Bernie Kershbaum (Philadelphia, PA) izabran je za procelnika organizacije IOA Pan American Medical Group. Slijedeci IOA kongres odrati ce se 12. 05. 1995 u Francuskoj. U potrazi su za novom dokumentacijom. Podpredsjednik Njemackog drutva za ozon, Dr. Hartmut Baltin izvjecuje o lijecenju pacijenata oboljelih od AIDS-a u studiji u njegovoj vaskularnoj klinici. Talijani koriste veterinarsku tehniku infuzije 15 mcg/ml ozona u 2 litre konjske krvi, i reinfuzije u konja. O testiranjima ozona na IOA konferenciji takoder izvjetavali: Okluzivna arterijska bolest donjih udova - O. Rokitansky, J. Washuttl and L. Groger - Austrija Okluzivna arterijska bolest donjih udova - R. Mattassi - Italija Imunoloko pracenje - H Baltin - Njemacka Arteroskleroza - N. Zhulina, C. Kontorschikova i N. Morozova - Rusija Kardiopatologija - F. Hernandez i drugi - Kuba
104
Hipoksicna stanja - S. Peretyagin - Rusija Hiopksicna otecenja - C. Kontorschikova - Rusija Myocardium fractals - A. Gavrilushkin, S. Peretyagin i O. Birjukova - Rusija Chelation - M. Foster - SAD. Multiformna patologija - G. Glady - Francuska Dermatologija - S. L. Krivatkin - Rusija Stafilokok - T. Shimoyama i drugi - Japan Sickle Cell Anemia - M. Gomez i drugi - Kuba Autovakcinacija nastala ozonom - J. Greenberg - Njemacka Reumatske bolesti - Z. Fahmy - Njemacka Katostrofne ozljede u djece - S. N. Gorbunov i drugi. - Rusija Studija rektalne insuflacije takora - S. Mendez i drugi - Kuba Genetika - E. Prieto i drugi Kuba Anaesthetized horses - P. Scrollavezza et. al. - Italy Disfunkcija ocnog ivca - R. Santiesteban i drugi - Kuba Cerebrovaskularna nezgoda - E. Devesa - Kuba Senilna dementija - M.M. Rodriguez i drugi - Kuba Maligna bolest - H. Kief - Njemacka Rak dojke - R. Dallaglio i drugi - Italija Neurodermatitis - H. Kief - Njemacka Probavni sustav - M. Noa - Kuba laboratorijske ivotinje ocicene od mikroba - J.M. Mirabal i drugi - Kuba Citirajuci Seigfrieda Rillinga, predsjednika Njemackog medicinskog drutva za ozon (navodi iz njegovog govora o povijesti ozona koritenog u Njemackoj): ''...Ozon samo slui covjecanstvu''. Komentar: I uza sve to, jedan FDA slubenik rekao je clanu kongresa da ne postoji dokaz medicinskih primjena ozona. Americki doktori bi trebali biti zastupljeni u vecini na gore
105
navedenoj listi, umjesto toga oni su primorani skrivati svoj rad po podrumima i stranjim sobama. 02. 09. 1993. Svjetska premijera polusatnog kanadskog videozapisa ''Ozon i politika medicine'' na IOA sastanku (autori: Geoff Rogers i Riener Diedrau). Nakon toga video je prikazan u L.A.-u, New Yorku-u, Salt Lake City-ju i drugim zdravstvenim sajmovima. Komentar: Kroz njihove vlastite rijeci video demonstrira bahatu neobrazovanost sustava i hrabro uloen trud istraivaca i pionira medicinskog ozona. 08. 09. 1993. Medizone Int'l NYC sa talijanskim ministarstvom zdravstva i talijanskom znanstvenom udrugom za terapiju kisikom-ozonom najavljuje ko-projekt lijecenja AIDS-om i hepatitisom B zaraenih pacijenata sa Medizoneovom tehnologijom dostave tankog filma. Pacijenti ce biti podvrgavani jednosatnom tretmanu svakog drugog dana tokom 12 tjedana testiranja. 25. 09. 1993. Dr. Gerard V. Sunnen, M.D. pie svoj ''Dodatak 'Ozonu u medicini'; moguci mehanizmi viralne deaktivacije ozonom.'' Detaljizira kemijske reakcije putem kojih ozon postie svoju ucinkovitost. 20. 01. 1994. Medical Tribune - Research News glavni naslov: ''Mjeavina ozona i kisika moe deaktivirati HIV ''in vitro. Ovaj clanak (autor: Nathan Horowitz) opisuje nadolazecu Medizonovu fazu 1 klinickih istraivanja na nekoliko lokacija u Italiji. 300 pacijenata zaraenih HIV-om ili hepatitisom B nasumce ce biti raspodijeljeno u dvije grupe kontrolnu i onu koju se tretira, i biti ce proucavani tokom tri mjeseca doziranja i devet mjeseci kontrole nakon terapije. Tokom 12 tjedana 300 cm 3 krvi biti ce izvadeno, ozonizirano i onda vraceno pacijentu, svaki drugi dan. ''Preliminarni podaci Dr. Latina su vrlo zanimljivi,'' rekao je Mark Cohen, Ph.D., profesor medicine na Dravnoj sveucilinoj koli medicine u Shreveportu, Louisiana. ''Njegove studije pokazuju da ozon zaista moe unititi HIV.'' 25. 03. 1994. Dallas, Texas je lokacija IBOM-ovog (International Bio-Oxidative Medicine Foundation) 5. Godinjeg sastanka. Telefon 405/691-1452. Doktori medicine iz cijelog svijeta naglasili su svoje radove uspjenog koritenja ozona i/ili vodikovog peroksida i drugih oksidacijskih sredstava u medicini, i prisustvovanja na specijalnim edukativnim radionicama. Medu priloenim dokumentima bili su: ''Spontanost oksidacije u prirodi'' Majid Ali, MD "Ozon u medicini" Frank Shallenberger MD "Vodikov peroksid i slobodni radikali'' Charles H. Farr MD Ph.D. "Kompleksni oksidacijski spojevi'' George Freibott ND "Iskustva u daljnjem lijecenju AIDS-a, raka i kemijske toksicnosti / preosjetljivosti koritenjem biooksidativnih nutricionistickih terapija'' Robert Allen MBBS (Australija) "Uzrok svih bolesti sa holistickog stajalita'' Ed McCabe "Oksidativna terapija i odgovor na problem AIDS-a" Robert Willner MD, Ph.D
106
"AIDS, imunologija i ozon" Frank Shallenberger, MD "Iskustva s medicinskim ozonom'' Stanley W. Beyrle, N.M.D. "Ozon moe deaktivirati HIV reduciranjem p120-CD4 afiniteta vezivanja, lizinizacijom lipidne ovojnice HIV-a i oksidacijom jezgre HIV-a'' Oscar K. M. Hsu (Harvard) Upozorenje ! Travanj 1994. Istraivac intervjuira EPA slubenika - (Sluba za zatitu okolia - telefon 800/241-1754, 800/444-7255, 800/447-6349) zaduenog za podatke o ucinkovitosti i mikrobioloke studije, Zigfridasa Vaituzisa, koji otkriva okantnu cinjenicu da se do tadanjeg datuma svi statisticki podaci americke vlade o AIDS-u odnose samo na HIV-1 ! Isto vrijedi i za sva testiranja u bankama krvi. HIV-2, HIV-3 i drugi oblici vjerojatno sve do broja 10 (HIV-0 u Francuskoj) uopce se ne testiraju ili unose u statisticke podatke koje iznosi vlada i koji se iznova ponavljaju u medijima! Dakle, govori nam se o mnogo manjem broju zaraenih AIDS-om nego onom kojeg statisticki podaci otkrivaju, a banke krvi ucestalo daju krv zaraenu drugim oblicima HIV-a ! Kada se dodete testirati na HIV, trai se samo HIV-1! Zaboravite ono to vam sestre u bankama krvi govore i ono u to same vjeruju. Zatraite ih da vam donesu jedan od paketa za ekransko testiranje krvi i da vam procitaju upute tiskane na njemu upute se odnose samo na HIV-1. Testiranje na ostale tipove HIV-a morate zatraiti vi sami ili va doktor ! Od 01. 06. 1994 HIV-2 biti ce priznat, a neke banke krvi vec provode testiranje na HIV-2. Komentar: Kroz veo politicke varke govori nam se da je sve u redu, dok spremljena transfuzijska krv ostaje netestirana i zbog toga nesigurna, a statisticki podaci uvelike su podcjenjeni! to to politicari smjeraju? Zvuci protuljudski i nehumano, zar ne? Doivite li automobilsku nesrecu, i probudite li se spojeni na vrecicu krvi, nemate li pravo znati je li inficirana HIV-om 2, HIV-om 3 itd.? Ozon proputen u obliku mjehurica kroz svu pohranjenu krv odmah bi rjeio taj problem. Morate se upitati: Kontrolira li neka izvanzemaljska sila unutarnje poslove nae vlade? Zasigurno ne zastupaju mene ili bilo kog od mojih prijatelja, niti vas ili vae prijatelje, zar ne? Travanj 1994. Jo prije gore navedenih razgovora s CDC-om, njihov kompjuterizirani nacionalni informacijski i edukativni program o AIDS-u / CDC National AIDS Clearinghouse databank) sadravao je saetak price u kojoj Ed McCabe svjedoci pred NIH 1992. o ucinkovitosti ozonske trapije. Prica je naknadno tiskana u novinama "Washington Post", u dijelu za zdravlje, 06/23/94, str. 8 (od strane Davida Browna). Tjedan dana nakon navedenih razgovora, sve reference na svjedocenje gospodina McCabea i prica iz Washington Post novina potpuno su nestale iz CDC ovog racunala. (negdje oko 4/7/1994.). Baza podataka je u privatnom vlasnitvu tvtrke Information Inc., Behesda, MD.
107

Koloidnosrebro

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Koloidnosrebro

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

KOLOIDNO SREBRO (Argentum Compendium)

4.Ionsko srebro Vs. koloidno srebro

5.Proizvodnja koloidnog srebra

1mA = 0.001A 30min = 1800s Q = 0.001 A x 1800s = 1.8C

X 1 = 1.8 96500 X = 1.8 x 10 -5

Mjerenje ukupnih otopljenih krutina - TDS mjerai

AAS, TEM, mikrobioloke metode,DLS, PCS

7. Biooksidativne terapije - ozon & vodikov peroksid

8. Srebro i aktivni kisik

10. Argirija i toksinost

11. Koloidni bakar i koloidno zlato

12. Raymond Royal Rife

13. Najea pitanja

Dr Robert O. Becker - The Body Electric & Cross Currents

Hugh Fleming - Effect of High-Frequency Fields on Micro-Organisms

Andrei G. Pakhomov - Biological Effects Of Millimeter Waves

Douglas M. Evans, M.D. - The Effect Of EMF on Rat Mammary Carcinoma

V.A. Shashlov - Mechanism Of Frequency-Selective Biological Effects Of The EHF Radiation

"Colloidal Silver Preparations of Silver in Pharmacy," British Medical Journal, 1932.

Secrets of the Soil by Christopher Bird and Peter Tompkins.

John Hopkins Hospital, More News on Silver. Dr. Leonard Herschberg

Report on Colloidal Silver, The Best Kept Secret, by Martha Duncan.

Morrisville, NY 13408 H.E.L.P ful News, Vol. 8 No. 9

PoliticsInHealing - Daniel Haley

The Cancer Conspiracy - Barry Lynes

The Cancer Cure That Worked - Barry Lynes

The Golden Rife - Barry Lynes

Popis bolesti (na engleskom jeziku)

Povijest koritenja ozona u terapeutske svrhe

You might also like